Prof. dr. Miloš Trifković Prof. dr. Milić Simić Doc. dr. Veljko Trivun

POSLOVNO PRAVO UGOVORI, VRIJEDNOSNI PAPIRI I PRAVO KONKURENCIJE

Ekonomski fakultet u Sarajevu Izdavačka djelatnost Fakulteta

Naziv djela: ”POSLOVNO PRAVO-UGOVORI, VRIJEDONOSNI PAPIRI I PRAVO KONKURENCIJE” Autori: Prof. dr. Miloš Trifković Prof. dr. Milić Simić Doc. dr. Veljko Trivun Redaktor: Doc. dr. Veljko Trivun Izdavač: Ekonomski fakultet u Sarajevu Izdavačka djelatnost Fakulteta Glavni urednik: Dekan: Prof. dr. Muris Čičić Urednik: Prof. dr. Hasan Muratović Recenzenti: Akademik, Krneta dr. Slavica, redovni profesor Pravnog fakulteta u Sarajevu Mirko dr. Vasiljević, redovni profesor Pravnog fakulteta u Beogradu Lektor: Amra Trivun Obrada teksta: Mia Mrgud Godina izdavanja i štampanja: 2004. Tiraž: 600 primjeraka Štampa: VMG Grafika, d.o.o. Mostar Odgovorno lice štamparije: Vencel Pralas

Napomene autora Već duže vremena se osjeća potreba za novim izdanjem udžbenika "Poslovno pravo " koji reguliše materiju ugovornog prava, hartija od vrijednosti i prava konkurencije. Posljednje izdanje, iz 1997.g. pretrpjelo je značajne izmjene. Osnovni su razlozi izmjene pozitivnih propisa kao i donošenje niza novih. Ugovori koji se odnose na materiju prevoza robe zračnim putem i prevoza morem više se ne nalaze u ovom udžbeniku. S obzirom na to da nisu ni bili dio ispitne materije svoje će mjesto naći u udžbeniku Međunarodnog poslovnog prava. U ovom izdanju kao autor se po prvi put pojavljuje docent dr. Veljko Trivun koji je izvršio redakciju cjelokupnog teksta i usklađivanja vezana za izmjenu i donošenje novih zakonskih propisa. Izmjene su posebno izvršene kod slijedećih pravnih instituta: ugovor o građenju, ugovor o licenci, hartije od vrijednosti i pravo konkurencije. Ostala materija ovog udžbenika je pretrpjela izmjene u manjoj mjeri. Obrađen je i izmijenjen je i dio koji se odnosi na ugovor o osiguranju. Tvorac ovog dijela udžbenika je bio prof. Aziz Sultanović koji se, od ovog izdanja, više ne pojavljuje kao autor. Na žalost, profesor Aziz Sultanović, kao utemeljitelj discipline privrednog, odnosno poslovnog prava na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu, od prošle godine, nije više među živima. Brojnim generacijama studenata, ekonomista, pravnika, kao i kolega po profesiji i struci ostaće u pamćenju kao vrstan znalac materije koja se nalazi pred Vama. Kao i ranije izdanje ovaj udžbenik je, prije svega, namijenjen studentima Ekonomskog fakulteta u Sarajevu. Nadamo se da će se ovaj udžbenik koristiti i na drugim fakultetima kao obavezna literatura, što je bio slučaj i do sada. Nezaobilazna veza akademske sfere sa privrednim tokovima i pravnom praksom i ovaj put je uvažavana. Autori su mišljenja da će i stručnjaci iz privrede dijeliti isti stav. Zahvalnost dugujemo svima koji su pomogli u izdavanju ovog udžbenika. Autori Sarajevo, oktobra 2004.g.

SADRŽAJ

strana DIO PRVI UGOVOR O PRODAJI GLAVA PRVA POJAM, ZAKLJUČIVANJE I ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI POJAM UGOVORA O PRODAJI 1. Pojam prodaje 1.1. Posao prodaje i ugovor o prodaji 1.2. Definicija ugovora i njegove vrste 2. Osobina i djejstvo ugovora o prodaji 2.1. Osobine ugovora 2.2. Dejstvo ugovora ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. Primjena opštih pravila 2. Postupak zaključivanja ugovora 3. Posebne tehnike zaključivanja ugovora 3.1. Standardni ugovori 3.2. Zaključnica 3.3. Porudžbina BITNI ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI 1. Pojam i vrste 2. Predmet 2.1. Stvar kao predmet prodaje 2.2. Količina 3. Cijena 3.1. Pojam, struktura i način određivanja cijene 3.2. Određivanje cijena prinudnim aktom 3.3. Određivanje cijene ugovorom 3.4. Određivanje cijene dispozitivnim propisom 3.5. Promjena cijene NEBITNI ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI 1. Pojam i vrste 2. Kvalitet 2.1. Pojam kvaliteta 2.2. Određivanje kvaliteta prinudnim propisom 2.3. Određivanje kvaliteta ugovorom 2.4. Određivanje kvaliteta dispozitivnim propisom 3. Ambalaža 4. Transportne klauzule 21 21 21 21 21 21 21 21 23 23 23 24 24 24 26 26 26 27 27 27 28 28 29 30 30 31 31 32 32 34 34 35 35 35 36 38 38 39

I

II

III

IV

1

I II

III

IV

V

GLAVA DRUGA OBAVEZE PRODAVCA UOPŠTE O OBAVEZAMA PRODAVCA 1. Vrste obaveza 2. Karakter obaveza prodavca ISPORUKA 1. Pojam isporuke 2. Predmet isporuke 3. Mjesto isporuke 3.1. Pojam mjesta isporuke 3.2. Mjesto isporuke i u širem smislu 3.3. Mjesto isporuke u užem smislu 4. Način isporuke 4.1. Pojam i vrste 4.2. Realna jednokratna isporuka 5. Vrijeme isporuke 5.1. Pojam 5.2. Vrijeme jednokratne isporuke 5.3. Vrijeme sukcesivne isporuke 5.4. Istovremenost isporuke i plaćanja 6. Dejstva isporuke - prelaz rizika 6.1. Pojmovna određenja 6.2. Prelaz rizika kada kupac nije u docnji 6.3. Prelaz rizika kada je kupac u docnji GARANCIJA ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE 1. Pojam i vrste materijalnih nedostataka 1.1. Pojam materijalnih nedostataka 1.2. Vrste materijalnih nedostataka 2. Garancija za materijalne nedostatke 2.1. Pojam garancije 2.2. Uslovi za postojanje garancije GARANCIJA ZA PRAVNE NEDOSTATKE (ZAŠTITA OD EVIKCIJE) 1. Pojam i vrste pravnih nedostataka 2. Pojam garancije za pravne nedostatke i uslovi za njeno postojanje ISPOSTAVLJANJE FAKTURE 1. Pojam fakture i obaveza njenog ispostavljanja 2. Obaveznost jednostrano unesenih klauzula GLAVA TREĆA OBAVEZE KUPCA UOPŠTE O OBAVEZAMA KUPCA 1. Vrste obaveza 2. Karakter obaveza kupca PREGLED ROBE

41 41 41 41 41 42 42 42 44 44 44 45 45 45 46 47 47 47 49 50 51 51 52 52 53 53 53 54 55 55 56 57 57 58 59 59 60 63 63 63 63 63 64

I II

2

III IV

1. Pojam pregleda 1.1. Pojam provjere materijalnih nedostataka 1.2. Pojam provjere pravnih nedostataka 2. Subjekti pregleda robe 3. Mjesto pregleda robe 4. Vrijeme pregleda robe 5. Način pregleda robe PRIJEM ISPORUKE 1. Pojam prijema isporuke 2. Sadržaj obaveze prijema isporuke PLAĆANJE CIJENE 1. Pojam obaveze plaćanja 1.1. Deficinija i kvalifikacija obaveze 1.2. Sadržaj obaveze plaćanja 1.3. Primjena opštih pravila o novčanim obavezama 2. Način plaćanja 2.1. Uopšte o načinu plaćanja 2.2. Instrumenti plaćanja 2.3. Tipovi načina plaćanja 3. Vrijeme izvršenja isplate 3.1. Vrijeme plaćanja 3.2. Vrijeme isplate 4. Mjesto plaćanja 4.1. Određivanje mjesta plaćanja 4.2. Promjena mjesta plaćanja GLAVA ČETVRTA PRIGOVORI UOPŠTE O PRIGOVORIMA 1. Pojam prigovora 2. Vrste prigovora REKLAMACIJA ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE 1. Pojam reklamacije 2. Način reklamiranja 3. Mjesto reklamiranja 4. Vrijeme reklamiranja REKLAMACIJA NA PRAVNE NEDOSTATKE 1. Pojam reklamacije 2. Specifičnosti režima reklamacije na pravne nedostatke GLAVA PETA ODGOVORNOST PRODAVCA ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA ISPORUKOM 1. Pojam docnje i odgovornosti za docnju sa isporukom 1.1. Pojam docnje sa isporukom 1.2. Pojam odgovornosti za docnju sa isporukom

64 64 65 65 67 68 70 72 72 72 73 73 73 73 74 76 76 76 78 79 79 80 81 81 82 83 83 83 83 83 84 84 84 86 86 88 88 88 91 91 91 91 91 92

I II

III

I

3

II

III

2. Odgovornost za docnju sa jednokratnom realnom isporukom 2.1. Odgovornost kod nefiksnih poslova 2.2. Odgovornost kod fiksnih poslova 3. Odgovornost za docnju sa isporukom obroka 3.1. Količina nije bitan elemenat ugovora 3.2. Količina je bitan elemenat ugovora 4. Odgovornost za docnju sa predajom dokumenata ODGOVORNOST ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE 1. Pojam odgovornosti za materijalne nedostatke 2. Prava kupca 2.1. Zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora 2.2. Zahtjev za sniženjem cijene 2.3. Zahtjev za raskid ugovora 2.4. Obim vršenja prava na popravljanje štete 3. Obaveze kupca ODGOVORNOST ZA PRAVNE NEDOSTATKE 1. Pojam odgovornosti za pravne nedostatke 2. Prava kupca 2.1. Zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora 2.2. Zahtjev za srazmjernim sniženjem cijene 2.3. Raskid ugovora 2.4. Pomoć u parnici 2.5. Priznavanje očito osnovnog prava trećeg lica GLAVA ŠESTA ODGOVORNOST KUPCA ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA SLANJEM AMBALAŽE 1. Pojam docnje kupca sa slanjem ambalaže i odgovornost kupca za nju 2. Prava prodavca ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA PRIJEMOM ISPORUKE 1. Pojam docnje sa prijemom isporuke i odgovornosti za nju 2. Predaja robe na čuvanje 3. Prodaja robe 4. Raskid ugovora DOCNJA KUPCA SA PLAĆANJEM CIJENE 1. Pojam docnje sa plaćanjem cijene i odgovornost kupca za nju 2. Docnja kupca sa plaćanjem cijene prije prijema isporuke 3. Docnja kupca sa plaćanjem nakon prijema isporuke DIO DRUGI UGOVORI O USLUGAMA U PROMETU ROBE GLAVA PRVA TRGOVINSKO POSREDOVANJE (MEŠETARENJE) POJAM POSLA I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA

93 93 95 96 96 97 98 98 98 99 99 100 101 102 103 105 105 105 105 106 106 106 107 109 109 109 109 109 110 110 111 111 113 113 113 114 115 117 117 117 117 117

I

II

III

I

4

II

III

IV

1. Pojam posla 2. Zaključivanje ugovora BITNI ELEMENTI 1. Ličnost posrednika 2. Predmet ugovora 3. Cijena OBAVEZE STRANAKA 1. Obaveze posrednika 1.1. Dovođenje u vezu zainteresovanih stranaka 1.2. Postupanje po nalogu 1.3. Postupanje pažnjom dobrog privrednika - stručnjaka 1.4. Posrednički dnevnik 1.5. Posrednički list 1.6. Čuvanje poslovne tajne 1.7. Obavještavanje o stanju na tržištu 2. Obaveze nalogodavca 2.1. Plaćanje provizije 2.2. Naknada troškova 2.3. Trpljenje posrednikovih prava zaloge, pridržaja i prvenstva naplate ODGOVORNOST STRANAKA 1. Odgovornost posrednika 2. Odgovornost komitenta GLAVA DRUGA TRGOVINSKO ZASTUPNIŠTVO POJAM I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O TRGOVINSKOM ZASTUPANJU 1. Pojam ugovora 2. Zaključivanje ugovora BITNI ELEMENTI 1. Ličnost trgovinskog zastupnika 2. Predmet ugovora 3. Cijena OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. Obaveze agencije 1.1. Iznalaženje saugovarača 1.2. Učestvovanje u sklapanju poslova 1.3. Davanje obavještenja 1.4. Vođenje knjige ugovora 1.5. Staranje o interesima nalogodavca 1.6. Primanje izjava od saugovarača 1.7. Poslovna tajna 1.8. Vraćanje stvari primljenih od komitenta 1.9. Polaganje računa 1.10. Trpljenje odbijanja posla

117 118 118 118 118 119 120 120 120 120 120 121 121 121 122 122 122 123 123 124 124 124 125 125 125 125 126 127 127 127 128 129 129 129 129 129 129 130 130 130 130 131 131

I

II

III

5

pridržaja i prvenstvene naplate 2. Obaveze komitenta 2. Jemstvo za ispunjenje obaveze trećeg (komision star del 131 131 131 132 132 133 133 133 133 133 134 134 134 134 135 137 137 137 137 139 140 140 141 141 142 142 142 143 144 144 145 145 146 146 146 147 147 147 148 148 149 149 149 I II III IV V 6 .4. Zaključivanje ugovora BITNI ELEMENTI 1. Obaveze komitenta 2.3.2. Odgovornost komisionara 2.3.2. Zaštita komitentovih interesa 1. Prestanak ugovora sklopljenih na određeno vrijeme 2. Čuvanje poslovne tajne 2. Trpljenje agentovih prava zaloge.2. Odgovornost nalogodavca POSEBNE VRSTE TRGOVINSKOG ZASTUPANJA 1.1. Ličnost komisionara 2. Cijena OBAVEZE STRANAKA 1. Troškovi 2. Del credere zastupstvo PRESTANAK UGOVORA 1. Predmet 3.1. Odgovornost trgovinskog zastupnika 2. Predaja rezultata posla 1. Obaveze komisionara 1. Prihvatanje komisionara kao saugovarača u komisiji ODGOVORNOST STRANAKA 1. Obavještavanje o poslu 1. Davanje sredstava za izvršenje naloga i avansa 2.1. Plaćanje naknade (provizije) 2.5. Čuvanje stvari 1. Pojam posla 2. Podjela poslova 2. Neisključiva i isključiva agencija 3. Odgovornost komitenta POSEBNE VRSTE KOMISIONA 1. Postupanje po nalogu 1. pridržaja i prvenstva naplate ODGOVORNOST STRANAKA 1. Plaćanje cijene 2. Obavještavanje o relevantnim momentima 2.3. Trpljenje komisionarevih prava zaloge.4.6. Prestanak ugovora sklopljenih na neodređeno vrijeme GLAVA TREĆA KOMISION POJAM I ZAKLJUČIVANJE KOMISIONOG POSLA 1.5. Predaja materijala potrebnih agentu 2.4.IV V VI 2.

Očuvanje prava ostavioca 1.8.2. Plaćanje usluge ODGOVORNOST STRANAKA 1. Pregled robe pri prijemu i reklamacija 2. Vođenje skladišne knjige 1. Osiguranje robe 1.3.9. Pregled robe 1. Prijem robe 1. Čuvanje robe 1. Pojam.10. Cijena usluga OBAVEZE STRANAKA 1. Zaključivanje ugovora BITNI ELEMENTI UGOVORA O USKLADIŠTENJU 1. Predaja robe i dokumenata 2. Prodaja robe u kvaru 1.1.6. Opoziv i otkaz naloga GLAVA ČETVRTA USKLADIŠTENJE POJAM I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O USKLADIŠTENJU 1. Upozorenje na mane 2. Konsignacija PRESTANAK UGOVORA 1. Pojam i značaj skladišnice 2. Stranke 2.1. značaj i pravna priroda ugovora 2. Predmet posla 3.11.2. Odgovornost ostavioca SKLADIŠNICA 1. Opšta pravila 2.VI credere) 2.7. Odgovornost skladištara 2. Obaveze skladištara 1. Izdavanje i prenos skladišnice 3.5.4. Obaveze ostavioca 2. Postupanje po nalogu 1.3. Protest i amortizacija skladišnice DIO TREĆI UGOVORI O ORGANIZOVANJU PREVOZA STVARI GLAVA PRVA UGOVOR O ŠPEDICIJI (OTPREMANJU) 150 150 150 151 153 153 153 153 154 155 155 156 156 157 157 157 158 158 158 159 159 159 159 159 159 160 160 160 160 161 161 161 163 163 163 164 165 167 167 167 167 I II III IV V I PREVOZU 7 . Izdavanje potvrde 1. Izdavanje robe 1.

2. Pravni izvori ZAKLJUČIVANJE I BITNI ELEMENTI UGOVORA 1. Obavještavanje o opasnim stvarima i dragocjenostima ODGOVORNOST I OBEZBJEĐENJE POTRAŽIVANJA 1.6. Odgovornost špeditera 2.1. Polaganje računa 2. Špediterske isprave 3.1. ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI 1. Tovarni list i prenosivi tovarni list 3.3.2. Obaveze komitenta 2. Pravni izvori ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1.3. Zbirna (skupna) špedicija GLAVA DRUGA UGOVOR O PREVOZU STVARI ŽELJEZNICOM POJAM UGOVORA I PRAVNI IZVORI 1.1.6.3. Zaključivanje ugovora 2. Čuvanje stvari i zaštita prava 1. Ugovor je neformalan i realan 2. Pojam ugovora 2. Izbor prevoznog puta (instradacija) 1. Fiksna (forfetna) špedicija 2.7. Postupanje sa pažnjom savjesnog i urednog privrednika 1. Zaključivanje ugovora za komitenta 1.I II III IV V POJAM. Predmet prevoza (stvari) 1.4. Ugovorne strane 1.5.4. Rad po uputstvima 1. Izvršenje carinskih radnji i plaćanje carina 1.8. Bitni elementi ugovora 1. Prevozni i drugi troškovi 167 167 168 168 169 169 170 171 172 172 172 172 173 174 174 175 175 176 177 177 177 178 178 178 180 181 181 182 183 183 183 183 183 184 184 185 186 187 187 187 188 188 188 189 189 I II III 8 . Obezbjeđenje potraživanja špeditera POSEBNI SLUČAJEVI ŠPEDICIJE 1. Obaveze špeditera 1. Bitni elementi ugovora OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. Ograničenje slobode ugovaranja ELEMENTI UGOVORA 1. Pojam ugovora 2.5. Uputna stanica 1. Plaćanje troškova i novčanog predujma (avansa) 2. Mjesto i datum 1.2. Plaćanje naknade (provizije) 2. Primalac 1. Osiguranje stvari 1. Značaj špedicije 3.

8. Prijem i provjeravanje stvari (pošiljke) 1. Obaveze primaoca 3. Uredan prevoz stvari 1. Provjera pošiljke 2. Obezbjeđenje uredne isporuke 2. Pojam ugovora 2. Plaćanje prevoznih troškova 3. Vrste prevoza i ugovora 4. Zastara potraživanja GLAVA TREĆA UGOVOR O PREVOZU STVARI DRUMOM (CESTOM) POJAM. Prestanak ugovora 2.9. Značaj drumskog prevoza 3.4.1. Odnošenje stvari ODGOVORNOST STRANAKA 1. Predaja stvari primaocu (izdavanje stvari) 1. Odgovornost željeznice 2. Pouzeće 2.6. Obaveze željeznice 1.7. Pravni izvori 189 190 190 190 190 190 190 191 191 191 191 191 191 192 192 192 193 194 194 195 196 197 197 199 199 199 199 200 200 201 201 202 202 202 206 206 206 207 209 209 209 209 209 210 211 I 9 . Prevozni put 2.3. Obaveze pošiljaoca 2.1.4. Predaja stvari i tovarnog lica 2.2. Objavljivanje tarifa 2. Plaćanje prevoznih troškova 3.IV V VI 1.7.8. Obavještavanje o namjeravanom prevozu 2.5. Mješoviti (kombinovani) prevoz 2. Klauzula “ostaje na stanici” 2.1. Rok isporuke 1.10.5. Utovar stvari 1. Obavljanje određenih radnji i spisak isprava 2.3. Odgovornost pošiljaoca PRESTANAK PRAVA IZ UGOVORA 1.11. Vrijeme isporuke 2.3. Postupanje po nalozima 1. Obavještavanje o prispijeću pošiljke OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1.7. Nebitni elementi ugovora 2. Čuvanje stvari 1.10.2. Rok utovara 2. Franko carina 2.2. ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI 1.6.9. Smetnje 2.1. Izvještavanje o prispijeću stvari 1. Obavještavanje korisnika prevoza 1.2.

Zaključivanje ugovora i isprave o prevozu 2. Prevoz stvari 1.2.1. Isporuka pošiljke primaocu (predaja stvari) 2.3. Pojam ugovora 2. Plaćanje naknade za prevoz 3. Čuvanje stvari primljenih na prevoz 1. Pakovanje i označavanje stvari (priprema pošiljke) 2. Bitni elemetni ugovora OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1.3. Značaj unutrašnje plovidbe 3.II III IV V ZAKLJUČIVANJE. Stavljanje motornog vozila na raspolaganje pošiljaocu 1. Pravni izvori ZAKLJUČIVANJE I ELEMENTI UGOVORA 1. Zastara potraživanja GLAVA ČETVRTA UGOVOR O PREVOZU STVARI U UNUTRAŠNJOJ PLOVIDBI (UNUTRAŠNJIM VODAMA) POJAM.6.5. Obaveze pošiljaoca 2. Postupanje po uputstvima imaoca prava 1.1. Bitni elementi ugovora OBAVEZE I ODGOVORNOST STRANAKA 1. Obaveze stranaka 2.2. Obaveze drumskog prevoznika 1. Preuzimanje stvari na prevoz 1. Prestanak ugovora 2. TOVARNI LIST I ELEMENTI UGOVORA 1.4. Istovar stvari ODGOVORNOST STRANAKA 1. Odgovornost pošiljaoca PRESTANAK PRAVA IZ UGOVORA 1. GRAĐENJE I OSIGURANJE GLAVA PRVA UGOVOR O LICENCI 212 212 212 213 214 214 214 215 215 215 216 217 218 218 218 219 219 220 220 220 221 221 223 223 223 224 225 225 225 225 225 226 226 226 227 228 228 228 231 231 231 231 I II III 10 . Utovar stvari 2. Tovarni list 3. Plaćanje naknade za prevoz 3.1. Obavještavanje o prevozu i predaja potrebnih dokumenata 2. Odgovornost stranaka DIO ČETVRTI LICENCA. Odgovornost drumskog prevoznika 2. Obaveze primaoca 3.2.4. Zaključivanje 2. ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI 1.

Izvori prava 3. Pravni režim za izbor saugovarača 3.1.1.1. Garancija za pravne osobine prenesenog prava 2.I II III IV V VI POJAM POSLA I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. Garancije za tehničke osobine predmeta licence 1. Pojam posla 2. Obaveze davaoca licence 1.1.2. Pojam ugovora 2. Prestanak protekom vremena 2. Investicioni program i tehnička dokumentacija 2. Forma ugovora OBAVEZE STRANAKA 1. Cijena 2. Podjela licenci 2. Odgovornost primaoca licence VRSTE LICENCI I PODLICENCA 1. Subjekti ugovora 2.4. Javno nadmetanje 231 231 232 233 233 233 234 234 234 235 236 236 236 236 237 237 238 238 238 239 239 240 240 240 241 241 241 242 242 242 243 245 245 245 245 245 246 246 247 247 249 250 250 250 250 I II 11 . Odobrenje za građenje 2. Prethodne radnje 2. Odgovornost davaoca licence 2.3. Plaćanje naknade 2. Obaveze uslovljene vrstom ugovora o licenci ODGOVORNOST STRANAKA 1. Stranke 2. Prestanak subjektiviteta GLAVA DRUGA UGOVOR O GRAĐENJU POJAM UGOVORA I IZVORI PRAVA 1.3.2. Otkaz 3.2.3. Iskorištavanje predmeta licence 2. Podlicenca PRESTANAK UGOVORA O LICENCI 1.2. Predaja predmeta licence 1. Izbor saugovarača 3.4.2. Predmet ugovora 2. Zaključivanje ugovora POJAM I BITNI ELEMENTI UGOVORA 1.1. Obaveze primaoca licence 2. Sredstva za izgradnju 3.3. Bitni elementi ugovora 2. Izvori prava STRANKE I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. Davanje uputstava i objašnjenja 1. Pojam ugovora 2.

Zaključivanje ugovora BITNI ELEMENTI UGOVORA 1. Prethodne obaveze 2. Omogućavanje nadzora 6. Garantni rok za kvalitet radova 7. davaoca mišljenja o zemljištu i investitora 3. “Ključ u ruke” 2. Uređenje gradilišta PREDAJA OBJEKTA 1. Odgovornost projektanta. odnosno radova 3. Uvođenje izvođača u posao 3. Pridržavanje projektne dokumentacije 3.3.4. Superkolaudacija ODGOVORNOST UČESNIKA U POSLU 1. Upotreba odgovarajućeg materijala 3.1. Prethodne obaveze 2.2. Čuvanje gradilišta 7.2.3.1. Građevinski nadzor 4. Ugovorna kazna 5. Plaćanje prije početka radova 4. Primopredaja objekta. Prikupljanje ponuda 3. Tehnički pregled i odobrenje za upotrebu 2. Neposredna pogodba 4.3.4. Ostale posebne vrste ugovora o građenju PRESTANAK UGOVORA 251 252 252 253 253 254 254 255 256 256 257 257 258 258 258 258 259 260 260 260 261 261 261 262 263 263 263 263 264 264 265 265 265 266 266 267 268 268 268 269 269 270 270 271 272 12 . Promjena cijene 3.2. Premija izvođača 6. Vođenje knjiga o građenju 3. Odgovornost građevinara POSEBNE VRSTE POSLA 1. Pisana forma ugovora OBAVEZE INVESTITORA 1. Cijena 2.III IV V VI VII VIII IX 3. Pravni karakter obaveze 3. Uopšte o odgovornosti učesnika u poslu 2. Plaćanje u toku izvođenja radova 4. Solidno izvođenje radova 3. Određivanje cijene 2. Plaćanje cijene 4. Plaćanje nakon završetka radova OBAVEZE IZVOĐAČA 1. Rok 4. Predmet 2. Obavještavanje o višku radova 5.1. Rokovi izgradnje 4.

Pravna priroda posla osiguranja 2. Predmet osiguranja 3.3. Osigurana suma 6. Osiguravač 1.1. Izvori prava. Rizik 4. Polisa osiguranja ELEMENTI UGOVORA 1. Pojam reosiguranja 2. Kumuliranje zahtijeva za naknadu 2. Ugovarač osiguranja 2. Kriteriji podjele 2. Plaćanje naknade 2. Osiguranje lica 4. Premija 5.2.3. Davanje podataka o riziku 1.1.4. Višestruko i dvostruko osiguranje PODJELA OSIGURANJA 1. Osiguranje imovine 3. Ostale obaveze osiguravača KUMULIRANJE ZAHTIJEVA ZA NAKNADU I VIŠESTRUKO OSIGURANJE 1. Stranke 1. Ugovor o osiguranju 2. Posao osiguranja i njegov ekonomski značaj 2.1. Lica u ugovoru o osiguranju 1.2. Obaveze osiguranika 1.2. Obavještenje o osiguranom slučaju i promjeni rizika 1. posao i ugovor o osiguranju 2. Trajanje osiguranja OBAVEZE STRANAKA 1. Jednostrani raskid ugovora GLAVA TREĆA UGOVOR O OSIGURANJU POJAM I ZNAČAJ 1. Vrste reosiguranja PRESTANAK UGOVORA O OSIGURANJU 1.1.1. Plaćanje premije 1.2. Obavezno osiguranje REOSIGURANJE 1.4. Prestanak ugovora po sili zakona 272 272 273 273 273 273 276 276 278 279 280 281 281 281 283 283 284 285 286 288 289 290 290 290 292 293 294 294 294 299 300 300 301 301 301 302 303 303 304 306 306 307 308 308 I II III IV V VI VII 13 . Zaključivanje i oblik ugovora 2. Plovidbeno osiguranje 5. Obaveze osiguravača 2.3. Staranje o osiguranom predmetu 2. Primjena opštih pravila 2.

Ostale vrste hartija od vrijednosti PRENOS HARTIJA OD VRIJEDNOSTI 1. Postavljanje problema 2.3. Korporacione hartije 2. Uopšte o prenosu hartija od vrijednosti 2. Stvarnopravne hartije 2. Hartije od vrijednosti po naredbi 4. Teorija kreacije 3. Bitni elementi (sastojci) hartija od vrijednosti OSNOVNE TEORIJE O HARTIJAMA OD VRIJEDNOSTI 1. Ekonomske funkcije mjenice SASTOJCI (ELEMENTI) MJENICE 1. Prestanak prema opštim pravilima 2. Hartije od vrijednosti na donosioca 3. Specijalni načini prestanka prava GLAVA DRUGA MJENICA POJAM I FUNKCIJE MJENICE 1. Značaj hartija od vrijednosti 4. Teorija ugovora VRSTE HARTIJA OD VRIJEDNOSTI 1. Hartije od vrijednosti na ime 3.1. Prenos predajom (tradicijom) PRESTANAK PRAVA IZ HARTIJA OD VRIJEDNOSTI 1.2. Teorija emisije 4. Bitni sastojci (elementi) 309 311 311 311 311 311 311 312 314 316 316 316 317 317 318 320 320 320 320 320 321 321 321 322 322 323 323 325 325 325 326 328 328 329 329 331 331 331 331 332 333 333 334 I II III IV V I II 14 . Hartije od vrijednosti prema sadržini prava 2. Hartije od vrijednosti prema dospjelosti 5. Pojam i osobine 3.2. Cesija 3. Teorija omisije 2. Prestanak ugovora jednostranim raskidom DIO PETI HARTIJE OD VRIJEDNOSTI (VRIJEDNOSNI PAPIRI) GLAVA PRVA ZAJEDNIČKI PRAVNI ELEMENTI HARTIJA OD VRIJEDNOSTI UOPŠTE O HARTIJAMA OD VRIJEDNOSTI 1.2. Obligacionopravne hartije 3. Prenos indosamentom (indosmanom) 4.3.1. Hartije od vrijednosti prema nosiocu prava iz hartija 3. Pravni izvori (vrela) 2. Kriteriji podjele 2. Pojam mjenice 2.

2.4.6.2. Cesija i indosament 3. Potpis izdavaoca mjenice (trasanta) 2. Prenos mjenice 3.7.1.5. Indosament sa klauzulom straha 4. Domicilirana mjenica 5.10. Pozivna i spontana intervencija 9.8. Uopšte o mjeničnim radnjama 2. Oznaka u tekstu da je isprava mjenica 2. Pretpostavljeni bitni sastojci mjenice 4.8.9.1. akcept) 5.6.2. Regres 8. Rekta klauzula (negativna klauzula po naredbi) 5.6. Puni indosament 3.1. Založni indosament 3.8. Mjenično jemstvo (aval) 6. Nebitni sastojci mjenice (mjenične klauzule) 5.4. Klauzula o moneti (klauzula o efektivnosti) 5. Klauzula “bez troškova” ili “bez protesta” 5. Klauzula o pokriću (revalirajuća klauzula) 5. Povratni indosament 3.12. Protest 9. Označenje dospjelosti 2.5.1. Klauzula o kamati 5. Oznaka “po naredbi” 5. Kasatorna klauzula 5. Oznaka adrese MJENIČNE RADNJE 1. Podatak o broju mjeničnog primjerka (duplikatna klauzula) 5. Ime remitenta 2. Rekta indosament 3.7.5. Prokura indosament 3. Intervencija zbog neakceptiranja i intervencija zbog 334 334 335 335 336 336 337 338 339 339 340 341 341 341 341 342 342 342 343 343 343 343 343 343 344 344 345 346 346 346 346 347 347 348 348 348 348 351 352 354 356 357 358 358 15 . Intervencija 9. Isplata (plaćanje) mjenice 7.3. Bjanko indosament 3. Klauzula “bez obaveze” ili “bez regresa” 5.9.3. Ime trasata 2. Bezuslovan nalog da se isplati određena svota novca 2. Mjesto plaćanja 2. Izdavanje mjenice 3.III 2. Avizna klauzula (avizo ili klauzula o izvještaju) 5.2.4.7. Prijem mjenice (prihvat.11. Klauzula valute (valutna klauzula ili klauzula o o primljenoj vrijednosti) 5. Uopšte o bitnim elementima mjenice 2. Dan i mjesto izdavanja 3.3.

3. Poslovna (trgovačka. Komisiona mjenica 8. Opozivanje čeka 360 361 362 362 363 364 365 365 365 366 367 367 368 368 369 370 370 370 373 373 373 373 374 375 376 376 376 376 377 378 378 379 380 380 381 382 382 382 382 384 I II III 16 . solo) mjenica 3. Amortizacija mjenice 2. Bitni sastojci 1.1. Nebitni sastojci ČEKOVNE RADNJE 1. Zastarjelost 2. Aval (jemstvo) 5. Uopšte o bitnim elementima 1. Isplata čeka 6. Prenos čeka cesijom 3. Izdavanje čeka 3. Prestanak mjeničnih prava i obaveza GLAVA TREĆA ČEK POJAM. Prenos čeka 3.2. Obezbjeđenje mjeničnog potraživanja (pravo zaloga i pridržaja) OSTALE MJENIČNE RADNJE (MJENIČNI ZAHTJEVI) 1. EKONOMSKA ULOGA I SLIČNOSTI I RAZLIKE SA MJENICOM 1. Vlastita (sopstvena. Umnožavanje i prepisi mjenice 11. Sličnosti i razlike sa mjenicom BITNI I NEBITNI SASTOJCI (ELEMENTI) ČEKA 1.4. Uopšte o prenosu čeka 3. Uopšte o čekovnim radnjama 2. Finansijska mjenica 6. robna) mjenica 5. Cirkulaciona mjenica 7. Prenos čeka predajom 4. Mjenice kod kojih se jedno lice pojavljuje u više uloga ZASTARJELOST I PRESTANAK MJENIČNIH PRAVA I OBAVEZA 1. Prenos indosamentom 3. Pojam čeka 2. Ekonomska uloga čeka 3. Mjenične tužbe i prigovori 3. Kriteriji podjele 2.2.IV V VI neisplate 10. Neosnovano obogaćenje i drugi zahtjevi (zahtjevi građanskopravne prirode) VRSTE MJENICE 1. Pojedini bitni elementi 2. Bjanko (blanko) mjenica 4.1.

Umnožavanje čeka OSTALE ČEKOVNE RADNJE 1. Obveznice prema stepenu garancije 7.5. Obračunski (virmanski) ček 2. Klauzule o pravima izdavaoca i imaoca obveznice RADNJE SA OBVEZNICAMA 1. Osnovne vrste čekova prema namjeni 2. Obveznice prema načinu određivanja kamate i rokovima isplate 9. Prestanak čekovnopravnog odnosa GLAVA ČETVRTA OBVEZNICA POJAM I PRAVNE KARAKTERISTIKE 1.4. Zastarjelost 2. Cirkulacioni (cirkularni) ček 2. Ček za potrošački kredit 2. Prenos 3.7. Amortiazcija čeka 2. Isplatni (gotovinski. Amortizacija i promjene VRSTE OBVEZNICA 1. blagajnički) ček 2. Pojam obveznice 2. Obveznice prema prihodu koji nose 8. Obveznice prema načinu određivanja nosioca prava 3. Obveznice prema roku dospjevanja 5. Pravne karakteristike DIJELOVI I BITNI SASTOJCI OBVEZNICE 1. Kriteriji podjele 2. Regres 9.IV V VI 7. Obveznice prema položaju izdavaoca (emitenta) 4. Dokumentovani (dokumentarni) ček ZASTARJELOST I PRESTANAK ČEKOVNOPRAVNOG ODNOSA 1.1.3.2. Obezbjeđenje potraživanja 3. Precrtani (barirani) ček 2. Dijelovi 2. Putnički ček 2. Obveznice prema načinu amortizacije 6. Delikti u čekovnom pravu VRSTE ČEKOVA 1. Bitni sastojci 3. Protest 8. Izdavanje i emisija 2.6. Kriteriji podjele 2. Obveznice prema mogućnostima zamjene 385 386 386 387 387 387 387 389 389 389 390 390 390 391 392 392 393 393 393 393 394 395 395 395 395 394 398 398 399 399 400 400 401 402 403 403 403 404 404 405 405 406 406 407 I II III IV 17 . Tužbe kod čeka 4.

10. Pravni pojam konkurencije PRETPOSTAVKE I IZVORI PRAVNOG KONKURENCIJE 1. Vrste robnih hartija DIO ŠESTI PRAVO KONKURENCIJE GLAVA PRVA POJAM PRAVA KONKURENCIJE POJAM KONKURENCIJE 1. Pojam i karakteristike 2. Predmet prava konkurencije 2. Monopolističko djelovanje 1. Špekulacije 2.3. Radnje sa certifikatom ROBNE HARTIJE OD VRIJEDNOSTI 1. Pojam monopolističkog djelovanja 1. Monopolistički sporazum 1. Bitni sastojci 3. Radnje sa komercijalnim zapisom CERTIFIKAT I POTVRDA DEPOZITARA 1. Radnje sa blagajničkim zapisom KOMERCIJALNI ZAPIS 1. Monopolističko ponašanje 2.1.1. Pretpostavke pravnog regulisanja konkurencije 2. Ekonomski pojam konkurencije 2. Pojam robnih hartija 2. Bitni sastojci 3. Bitni sastojci 3.2. Obveznice prema valuti na koju glase 11. Metod prava konkurencije 407 408 409 409 409 409 410 410 411 411 412 412 413 413 414 414 415 415 415 417 417 417 417 417 417 418 419 419 420 422 422 423 427 427 427 427 427 429 431 433 433 I II III IV I II UREĐIVANJA III I GLAVA DRUGA INSTITUTI I ODGOVORNOSTI U PRAVU KONKURENCIJE INSTITUTI PRAVA KONKURENCIJE 1. Pojam i karakteristike 2. Obveznice prema teritoriju GLAVA PETA OSTALE HARTIJE OD VRIJEDNOSTI (VRIJEDNOSNI PAPIRI) BLAGAJNIČKI ZAPIS 1. Izvori prava konkurencije PREDMET I METOD PRAVA KONKURENCIJE 1. Pojam špekulacije i metodi njenog suzbijanja 18 . Pojam i karakteristike 2.

Generalna klauzula 3.II 2.2. Imenovani slučajevi 3.3. Pojam ograničavanja tržišta i metodi njegovog suzbijanja 3. Imovinskopravne sanckije 3.1. Imenovani slučajevi ODGOVORNOST U PRAVU KONKURENCIJE 1. Sankcije prema licima 3. Krivičnopravne sankcije 4.2. Pojam nelojalne konkurencije 4.1. Generalna klauzula 4.3. Organi za nadzor LITERATURA SKRAĆENICE I KORIŠTENI PROPISI 435 436 437 437 438 439 440 440 441 443 444 444 445 446 446 448 449 451 456 19 .1. Nelojalna konkurencija 4. Sistem odgovornosti 2.2. Imenovani slučajevi 4. Generalna klauzula 2.2.3. Sankcije prema aktima 3. Ograničavanje tržišta 3.

20 .

a kupac se obavezuje da prodavcu preda određenu sumu novca i da mu prenese najjače svojinsko pravo na njoj. Zbog toga predstavljaju jedinstvenu poslovnu operaciju. Posao prodaje obuhvata ukupnu pravnu regulativu ekonomskog odnosa stranaka.2. Prema njemu “ugovorom o prodaji obavezuje se prodavalac da stvar koju prodaje preda kupcu tako da kupac stekne pravo raspolaganja odnosno pravo 1 vlasništva. str. Definicija ugovora i njegove vrste Legislativna definicija sadržana je u Zakonu o obligacionim odnosima (ZOO čl. on je ipak uži pravni institut. U privrednom životu.obavezuje da određenu stvar povodom koje posao nastaje preda. Oni su i ekonomski i pravno povezani.POJAM UGOVORA O PRODAJI 1. Ugovor o prodaji je rezultat sporazuma stranaka o razmjeni robe za novac.). a kupac se obavezuje da prodavaocu plati cijenu”. ZAKLJUČIVANJE I ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI I . 1.N N1 . isporuči drugoj strani . 5. Ako su stranke u ugovoru nosioci različitih vrsta svojine (državna. na ugovor o prodaji se nadovezuju brojni drugi poslovi i ugovori. Pojam prodaje 1. svako od njih se u toku prenosa transformiše u onaj svojinski oblik koji odgovara sticaocu.DIO PRVI UGOVOR O PRODAJI GLAVA PRVA POJAM. privatna itd. 1 Uporedno pravni pregled vidjeti kod Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema uniformnim pravilima i uporednom pravu”. Posao prodaje i ugovor o prodaji Ekonomski posmatrano. Ona je osnovni posao prometa robe i sastoji se u razmjeni robe za novac. Beograd 1987.kupcu . prodaja je neposredni izraz procesa razmjene R . prodaja predstavlja posao kojim se normativno uređuje i pod zaštitu države stavlja razmjena robe za novac.1. Teoretski posmatrano.i da mu prenese najjače svojinsko pravo na njoj.prodavalac . Exportpress i Institut društvenih nauka. ugovor o prodaji je rezultat sporazuma stranaka kojim se jedna od njih . 21 . Iako ugovor predstavlja kičmu posla prodaje. 454).R1. koji se najčešće tiču transporta i plaćanja. Pravno.

Različitost svojinskih prava koja se pojavljuju u prometu, veliki broj vrsta subjekata, te nejednakost objekata, ciljeva i obilježja razmjene doveli su do pojave tri osnovna tipa ugovora o prodaji. To su prodaja građanskog, poslovnog i međunarodnog poslovnog prava. Subjekti građanske prodaje su domaća i strana fizička i pravna lica građanskog prava, te subjekti poslovnog ili trgovinskog prava i to kada oba djeluju izvan registrovanog predmeta svoga poslovanja. Građanska prodaja se stoga zaključuje sporadično i neprofesionalno, a njen osnovni cilj jeste sticanje upotrebnih vrijednosti objekta. Predmet ove prodaje mogu biti i nepokretne stvari. Savremeni načini poslovanja doveli su kod prodaje građanskog karaktera do toga da se sve više razvijaju i neki novi načini poslovanja. Radi se, prije svega, o prodaji na daljinu, upotrebom savremenih informaciono-komunikacionih tehnologija, i to korištenjem interneta, web oglašavanja i slično. Uporedo s tim razvijaju se i novi oblici plaćanja, i to putem elektronskog novca a uz korištenje elektronskog 2 potpisa. Neovisno od ove pravne discipline, u međunarodnom pravnom i ekonomskom saobraćaju, već su u primjeni u svom elektronskom obliku i pojedini robni i transportni dokumenti, bankarske garancije i akreditivi. Težište regulative postavljeno je na prelaz svojine. Zakon o obligacionim odnosima u osnovu svoga regulisanja postavlja građansku prodaju. No, ograničenja monističke koncepcije, koja predstavlja temelj Zakona, zahtijevala su da se za privrednu prodaju uspostavi čitav sistem izuzetaka od opštih rješenja. Time se ovaj akt približava drugim velikim kodifikacijama koje su izgrađene na istim principima (švajcarskom i talijanskom, naročito.) 3 Subjekti privredne prodaje su subjekti poslovnog, odnosno trgovinskog prava. Da bi ugovor o prodaji zaključen između navedenih subjekata bio posao domaćeg poslovnog prava, on mora da ispuni dva uslova: prvi, da je zaključen u okviru registrovane djelatnosti bar jednog od njih i drugi, da je do sklapanja ugovora došlo na području BiH. Poslovnopravna prodaja se zaključuje masovno, trajno i profesionalno, a njen osnovni cilj jeste sticanje prometnih vrijednosti stvari i dobiti. Zbog toga je u njoj podjednaka pažnja posvećena i prelasku svojinskih prava i prelasku rizika. Predmet prodaje poslovnog prava može biti samo pokretna stvar. Treba istaći da se ova vrsta ugovora zaključuje bilo zato da bi se prodala roba sopstvene proizvodnje, bilo zato da bi se izvršila dalja prodaja kupljenih stvari u prerađenom ili neprerađenom stanju. Razmatrano obilježje značajno utiče na pojedina pravnotehnička rješenja, naročito u oblasti popravljanja šteta izazvanih neizvršenjem ili neurednim izvršenjem ugovora.

2 Pobliže vidjeti: Zakon o zaštiti potrošača u Bosni i Hercegovini (Sl. glasnik BiH br.17/02); Zakon o elektronskom poslovanju i elektronskom potpisu Republike Slovenije (Sl. List R Slovenije br. 20/03); Zakon o elektronskom potpisu Republike Hrvatske ( Nar. Nov. R Hrvatske br. 10/02) i Zakon o elektorničkoj trgovini Republike Hrvatske (Nar. Nov. R Hrvatske br. 173/03); Model Zakona o elektronskom poslovanju UNICITRAL-a. 3 Vidjeti čl. 212 (važenje trgovačkih običaja u pogledu cijene) i čl. 215 (posljedice docnje sa plaćanjem cijene) švajcarskog Zakonika o obligacijama (SZO). Vidjeti čl. 1536. italijanskog Građanskog zakonika. U drugim velikim kontinentalnim sistemima, izuzeci kod trgovačke prodaje regulišu se u trgovačkim zakonicima. To je slučaj u francuskom i njemačkom pravu.

22

Prema pravnotehničkim osobinama i osobenostima koje pokazuju u odnosu na opšta pravila, ugovori o prodaji se mogu svrstati u više posebnih poslova. Najčešći i najvažniji su: fiksna prodaja, specifikaciona prodaja, prodaja po uzorku ili modelu, ugovor o isporuci, ugovor o isporuci investicione opreme, prodaja s obročnim otplatama cijene i berzanski poslovi. U novije vrijeme ugovori o prodaji poslovnog prava se klasifikuju i prema uticaju koji na sadržaj posla i odnose stranaka vrše upotrijebljene transportne klauzule. 4 2. Osobine i dejstvo ugovora o prodaji 2.1. Osobine ugovora Ugovor o prodaji je teretan, dvostrano obavezan i komutativan. Teretnost se kod privredne prodaje pretpostavlja, tako da ugovor postoji i kad cijena nije određena sporazumom stranaka (čl. 462, stav 2 ZOO). Komutativnost označava uzajamnu podudarnost obaveza i prava stranaka: ono što je obaveza jedne, pravo je druge stranke. No, treba imati u vidu da se ova osobina jače ispoljava kod osnovnih, nego kod prava i obaveza koja ih prate. Ugovor se zaključuje sporazumom stranaka i konsenzualan je. Za njegov nastanak ili dejstvo nije potrebna predaja stvari koja je predmet ugovora. Sporazum stranaka se, u načelu, postiže u bilo kojoj formi. Izuzetno, zakon za pojedine vrste prodaje propisuje pisanu formu ugovora. Forma tada dobija svojstvo bitnog elementa. Naše pravo ne poznaje dokaznu formu (ad solemnitatem). 2.2. Dejstvo ugovora Dejstvom ugovora nazivamo pravne posljedice koje on proizvodi. Te posljedice mogu biti prelazak svojine sa prodavca na kupca ili nastanak obaveze na isporuku stvari. Ugovor o prodaji može, dakle, imati stvarnopravna i obligacionopravna dejstva. U istom pravnom sistemu efekti ugovora mogu biti različiti za generičke i individualizirane stvari. Prema dejstvu ugovora sve pravne sisteme dijelimo na: tradicione, translativne i mješovite. Ova podjela je uslovna, obzirom na činjenicu da u translativnim sistemima postoje brojna specifična rješenja koja ih približavaju pravima tradicione grupe.

4

Vidjeti Starović dr Borivoje: “Međunarodna CIF i FOB kupoprodaja”, Institut za uporedno pravo, Beograd 1977.

23

II ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. Primjena opštih pravila Istorijski posmatrano, većina opštih pravila ugovornog obligacionog prava nastala je generalizacijom rješenja koja su se formirala u oblasti ugovora o prodaji. To važi i za pravila o zaključivanju ugovora. 5 Zbog toga se generalne odredbe Zakona o obligacionim odnosima, koje važe za ovu materiju, 6 primjenjuju i na sklapanje ugovora o prodaji. Principi kojih se stranke moraju pridržavati pri zaključenju ugovora o prodaji sadržani su u Osnovnim načelima Zakona o obligacionim odnosima. To su naročito: autonomija volje stranaka (čl. 10), savjesno i pošteno postupanje (čl. 12) i zabrana stvaranja i iskorištavanja monopolskog položaja (čl. 14). 2. Postupak zaključivanja ugovora Savremeno pravo pod pritiskom potreba prakse i pod uticajem teorije prevazilazi koncept zaključivanja ugovora o prodaji i drugih ugovora koji ovaj proces ograničava samo na radnje ponude i prihvata. Pravno zaštićeni pregovori predstavljaju posljednji legislativni izraz proširivanja postupka zaključivanja posla (čl. 30 ZOO). Danas ono obuhvata sljedeće etape: eventualne faze, nužne faze, 7 8 perfekciju ugovora i intervenciju države u domenu nastanka pojedinih ugovora. U eventualne faze zaključivanja ugovora ubrajamo najprije, preliminarne kontakte. To su jednostrane faktičke, komercijalne radnje kojima jedno lice poziva drugo na pregovaranje ili traži informacije radi donošenja odluke o otpočinjanju pregovora. Drugu etapu predstavljaju pregovori kao dvostrani kontakti stranaka sa jasno izraženim ciljem da se otpočne proces utvrđivanja namjere učesnika u pogledu budućeg ugovora. Pismeno fiksirana saglasnost strana do koje se dođe u toku pregovora, a koja se tiče pojedinih dijelova ugovora, naziva se punktacija (punktacije). Završnu, treću etapu, čini tzv. pripremni ugovor. On predstavlja projekat ugovora do koga se došlo pregovorima. Pripremni ugovor daje osnovu za upućivanje “čvrste ponude”. Nužne faze zaključivanja ugovora su davanje ponude i prihvata. Obje etape su složene i međusobno povezane. Njihovu uslovljenost najbolje ilustruje institut kontraponude (čl. 41. ZOO). Po svojoj pravnoj prirodi ponuda je jednostrani građansko pravni posao; nastaje izjavom samo jednog subjekta i stvara obavezu samo za njega. Obaveza
5 Vidjeti haške Jednoobrazne zakone, dio II Bečke konvencije UN o međunarodnoj prodaji robe (BK), Opšte uzanse za promet robom. 6 To su čl. 26 - 73 ZOO. 7 Do ove faze se radi o sistematici preuzetoj iz monografije Draškić dr Mladena: “Zaključivanje ugovora o prodaji”, CRS, II izdanje, Beograd 1986, str. 16 - 21. 8 Ova faza predstavlja pravilo kod međunarodnih prodaja.

24

ponudioca se sastoji u tome da se unutar perioda označenog u ponudi ili, ako toga nema, u dispozitivnom propisu ostane pri ponudi. Ta obaveza u izjavi o ponudi može biti izričito isključena. Isključenje je moguće i na osnovu okolnosti posla (čl. 36. ZOO). Pošto ponuda u načelu stvara strogu obavezu za ponudioca, razvili su se posebni postupci kojima se lice koje je ponudilac u ekonomskom smislu stavlja u pravnu poziciju ponuđenog. Ti posebni postupci su: ofertalne licitacije, licitacije o podobnosti i prikupljanje ponuda. Sva tri postupka se kod složenijih ugovora i kod ugovora veće vrijednosti obavljaju na osnovu prethodno izrađenog tendera. Tender izrađuje ili pribavlja lice koje je ponudilac u ekonomskom smislu, a ponuđeni u pravnom značenju riječi. Tender predstavlja veoma detaljno sačinjen i obavezan obrazac ponude u kome su sadržani svi elementi koje ona mora da ima, osim cijene. Prihvat je izjava ili ponašanje ponuđenog koje nesumnjivo ukazuje na saglasnost ponuđenog sa ponudom. Uzansa 34 navodi neke primjere zaključivanja ugovora o prodaji konkludentnim radnjama: raspolaganje primaoca robom u svoje ime i za svoj račun, ukoliko on ne zna da je roba poslana u druge svrhe; prijem dokumenata na osnovu kojih se može raspolagati robom, ako primalac ne zna da su mu dokumenta predata u drugu svrhu; propuštanje kupca da robu predatu “na ogled”, “na probu”, vrati po isteku roka u kome je trebalo da da izjavu o tome da li želi ili ne želi zaključenje ugovora. Pod uslovima predviđenim u Zakonu o obligacionim odnosima (čl. 42) ugovor o prodaji može biti zaključen i šutnjom. Pošto šutnja predstavlja potpuno pasivno držanje ponuđenog, ona se može smatrati prihvatom samo ako postoje sljedeće pretpostavke: stalna poslovna veza ponudioca i ponuđenog i to u pogledu određene, a ne bilo koje robe, i propuštanje ponuđenog da se u ostavljenom roku ili odmah izjavi da ponudu odbija. Pod perfekcijom ugovora o prodaji podrazumijevaju se pravila koja određuju mjesto i vrijeme njegovog nastanka. Ona se razlikuju prema tome da li su stranke bile prisutne, ili su pak, bile odsutne kada je saglasnost postignuta. Tehnike komuniciranja kod kojih su stranke u neposrednoj vezi, iako su prostorno udaljene (telefon, teleprinter, televizuelne veze) kombinuju primjenu normi koje važe među odsutnim (za mjesto zaključenja) i među prisutnim (za vrijeme nastanka ugovora). Potpisivanje ugovora može predstavljati etapu njegovog zaključenja u tri slučaja. Prva dva obuhvataju situacije u kojima je prodaja po zakonu ili po sporazumu stranaka formalan pravni posao. Treći slučaj regulisan je čl. 69, st. 3 ZOO koji kaže: “Ako su ugovorne strane predvidjele posebnu formu samo da osiguraju dokaz svoga ugovora, ili da postignu što drugo, ugovor je zaključen kad je postignuta saglasnost o njegovoj sadržini, a za ugovarače je u isto vrijeme nastala obaveza da ugovoru dadnu predviđenu formu”. Forma može biti zadovoljena zajedničkim potpisom jednog ili odvojenim potpisima dva dokumenta 9 identičnog sadržaja. Pravnu kvalifikaciju pisane forme ugovora o prodaji važno je uvijek izvršiti zato što se za nju vežu značajne pravne posljedice u pogledu
9

Vidjeti Perović dr Slobodan: “Formalni ugovori građanskog prava”, Savez udruženja pravnika Jugoslavije, Beograd 1964, str. 62 - 63 i Draškić dr Mladen: “Zaključivanje ugovora o prodaji”, str. 295 - 296.

25

posebno usmeno dogovorenih nebitnih elemenata i načina kasnijih izmjena i dopuna ugovora. 10 3. Posebne tehnike zaključivanja ugovora 3.1. Standardni ugovori Poslovnopravna prodaja se uvijek obavlja profesionalno, a njen najčešći predmet su pokretne stvari određene po rodu. Ove osobine, u uslovima masovnog prometa, po pravilu, dovode do tipizacije pojedinih elemenata i rješenja u ugovorima iste vrste. Na toj osnovi nastaje veliki broj tipskih i formularnih obrazaca i opštih uslova poslovanja, koji se po tendenciji primjenjuju jednako na sve učesnike u poslu. Zato se nazivaju standardnim ugovorima. U njima su unaprijed dati tipizirani nebitni elementi ugovora. Bitni elementi se određuju u mjeri u kojoj je to moguće. Najčešće se posebno sporazumijeva o količini kao odrednici predmeta i o iznosu cijene. Primjena standardnih kupoprodajnih ugovora uvodi u ovu oblast cjelokupnu 11 problematiku formularnog prava. Ovdje je potrebno posebnu pažnju skrenuti na režim opštih uslova poslovanja (članovi 142 - 144 ZOO) i na zabranu stvaranja i iskorištavanja monopolskog ili dominantnog položaja na tržištu. 12 3.2. Zaključnica Zaključnica je pismena potvrda o usmeno zaključenom ugovoru. Daje se na unaprijed utvrđenom i odštampanom formularu ili na ad hoc sastavljenom obrascu. Pošto zaključnica ne predstavlja pismenu formu ugovora, on je punovažan i kada zaključnica nije izdata, odnosno potpisana. Zaključnici može biti pridodato svojstvo obavezne ugovorne forme pravnog posla prodaje, samo nesumnjivim sporazumom stranaka. U sadržaj zaključnice uvijek ulaze bitni elementi ugovora bez obzira na to da li su oni određeni zakonom, sporazumom stranaka ili prirodom posla. Pitanje je konkretnih okolnosti i stepena standardizacije posla u kojoj mjeri će nebitni sastojci ugovora biti navedeni u zaključnici. Zaključnice veoma često sadrže izvode iz opštih uslova poslovanja ili klauzulu kojom ih stranke uključuju u svoj ugovor. Sve što se nalazi iznad potpisa stranaka, bilo u tekstu, bilo na margini, obavezuje stranke. Sadržaj zaključnice u svemu mora “odgovarati usmeno zaključenom ugovoru” (uz. 16). Svaka stranka može od druge zahtijevati ispostavljanje ili potpisivanje zaključnice, sve dok druga strana nije ispunila svoje ugovorne obaveze (uz. 15). Zaključnica se sastavlja najmanje u dva ravnoglasna primjerka. Stranka koja ju je
10 11 12

Čl. 67 i 71 ZOO naročito. Vilus dr Jelena: “Opšti uslovi formularnih ugovora”, Institut za uporedno pravo, Beograd 1976. Član 38 - 42 Zakona o trgovini (Sl. n. FBiH, 2/95).

26

sačinila i potpisala, dostavlja drugom, partneru oba primjera zaključnice potpis sa zahtjevom da “joj vrati jedan primjerak pošto ga potpiše”. Opšte uzanse su za vraćanje potpisane zaključnice predvidjele rok od tri dana (uz. 17). Ako druga strana neće da potpiše ili vrati zaključnicu, spor će se najprije rješavati “mirnim putem”, razgovorom stranaka. Ukoliko on ne da rezultate, strana koja je sastavila i potpisala zaključnicu može tužbom tražiti od suda da utvrdi postojanje ugovora i njegov sadržaj. Sud u parničnom postupku, dakle uz izjašnjavanje druge strane, rješava spor. Ako usvoji tužbene zahtjeve donijeće deklaratornu presudu kojom konstatuje da je ugovor zaključen i šta je njegov sadržaj. Ovakva presuda, u svim slučajevima, predstavlja izuzetno jako dokazno sredstvo. Paralelno sa zahtjevom za utvrđivanje ili nakon dobijanja povoljne presude, strana koja je potpisala zaključnicu može od druge strane tražiti naknadu štete koju je pretrpjela zato što nije imala zaključnicu. 3.3. Porudžbina “Porudžbina” je poslovni naziv za komercijalni dokument sa različitim položajem i funkcijama u postupku zaključivanja i dokazivanja ugovora. Te činjenice opredjeljuju njegovu pravnu kvalifikaciju. Porudžbina predstavlja ponudu kada kupac na osnovu prethodno pribavljenih informacija njome izražava ozbiljnu namjeru da zaključi određeni, u dokumentu definisani ugovor. Ako kupac šalje porudžbinu na osnovu već primljene ponude prodavca, tada ona ima pravni karakter prihvata. Takva porudžbina mora u svemu biti saglasna sa ponudom. Postoje li u porudžbini razlike u odnosu na ponudu, ona ima pravna svojstva kontraponude. Napokon, kada je ugovor već sklopljen, porudžbina ima svojstvo dokaznog sredstva i knjigovodstvenog dokumenta. III - BITNI ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI 1. Pojam i vrste bitnih elemenata Bitni elementi ugovora su oni sastojci koji ugovoru daju bilo osobine jednog definisanog tipa pravnog posla, bilo specifičan sadržaj i karakteristike koji odgovaraju zajedničkoj namjeri stranaka. Bitni elementi ugovora o prodaji dijele se na: propisane, utanačene sporazumom stranaka i one koji u ugovor ulaze na osnovu njegove ekonomske suštine - po prirodi posla. Mi ćemo se zadržati samo na posljednjoj vrsti elemenata i to u našem pravu. Kod prodaje poslovnog prava to je uvijek predmet, stvar. Količina i cijena imaju ovo svojstvo pod određenim uslovima.

27

2. Predmet Karakterističan predmet trgovačke prodaje su pokretne stvari. To mogu biti: roba, energije i hartije od vrijednosti. Posebni pravni režimi predviđeni su za prodaju energija. Prodaja hartija od vrijednosti vrši se prema pravilima predviđenim za pojedine vrste. Njihovu osnovu predstavljaju režimi mjeničnog i akcijskog (dioničarskog) prava. Zbog toga ćemo se u daljim izlaganjima zadržati samo na stvari kao predmetu prodaje. 2.1. Stvar kao predmet prodaje Ograničeni dio prirode koji se može staviti pod ljudsku kontrolu i vlast predstavljaće i predmet poslovnopravne prodaje ukoliko je faktički i pravno pokretan. Ostale osobine stvari kao objekta imovinskog prava nisu relevantne za kvalifikaciju stvari kao predmeta prodaje, ali mogu značajno da utiču na pojedina pravna rješenja u ugovoru. Da bi stvar bila predmet prodaje mora se nalaziti u pravnom prometu (in commercio). Promet može biti neograničen ili ograničen. Ograničenja prometa mogu biti trajna ili privremena. Privremena ograničenja mogu se uspostaviti posebnim zakonima ili odlukama nadležnih organa zasnovanim na zakonu. Isti pravni režim važi i za zabranu prometa. Ograničenja i zabrane prometa predstavljaju za stranke u ugovoru višu silu ukoliko su ispunjeni zakonski uslovi za takvo dejstvo ovih činjenica (čl. 177 ZOO). Prema kriteriju egzistencije, predmet prodaje može biti propala, postojeća i buduća stvar. Shodno članu 459 ZOO “Ugovor o prodaji nema pravno dejstvo, ako je u času njegovog zaključenja stvar o kojoj je ugovor bila propala”. Dejstvo djelimične propasti zavisi od poslovnih običaja i od toga da li je svrha ugovora ugrožena ili nije. U principu, kupac može da bira da li će ugovor raskinuti ili će ostati pri njemu uz srazmjerno sniženje cijene. No, ugovor po sili zakona ostaje na snazi, ako djelimična propast ne smeta postizanju svrhe ugovora ili ako za određenu stvar postoji poslovni običaj koji zahtijeva očuvanje ugovora (in favorem contractus). Kupac tada ima pravo samo na sniženje cijene. Mjera sniženja određuje se prema okolnostima slučaja. Zakonodavac ne insistira na tome da ono bude srazmjerno djelimičnoj propasti. Naše pravo neposredno (član 458. stav 3. 13 ZOO) i posredno priznaje prodaju budućih stvari. Njenim zaključenjem prodavac na sebe preuzima rizik zakašnjenja ili nenastanka stvari u roku koji je predviđen za isporuku. Ako stvar ne nastane na vrijeme ili ne nastane uopšte, kupac ima prava predviđena za slučaj odgovornosti prodavca za docnju. Ugovor o prodaji budućih stvari ne treba izjednačavati sa dobavnim poslom. Stvar može biti određena po rodu (generičke stvari) ili po svojim sopstvenim jedinstvenim osobinama (individualizirane stvari). Generičko
13 Vidjeti član 471. ZOO koji reguliše mjesto isporuke. U engleskom pravu postoji sporazum o budućoj prodaji, a ne ugovor o prodaji.

28

definisanje predstavlja ujedno i minimalno kvalitativno određivanje stvari. U količinskom smislu, stvar može biti precizno određena ili odrediva. U ugovoru stvar koja je predmet prodaje mora biti opisana barem do mjere koja je čini odredivom. Predmetom prodaje može biti vlastita ili tuđa stvar. Situacija koja nastaje prodajom tuđe stvari slična je onoj kod ugovora čiji je predmet buduća stvar. Prodavac preuzima na sebe obavezu da, do vremena isporuke, pribavi svojinsko pravo i da ga prenese na kupca. Ne uspije li u tome, odgovara za docnju, odnosno raskid ugovora. No, savjestan kupac, onaj koji nije, niti je morao znati da kupuje stvar od nevlasnika, može raskinuti ugovor i tražiti naknadu štete ako zbog pravnog nedostatka nije u stanju da ostvari svrhu ugovora. Treba istaći da način privrednog poslovanja olakšava kupcu dokazivanje savjesnosti. Time se pojačava zaštita od pravnih nedostataka, zaštita od evikcije. 2.2. Količina Količina predstavlja fizičko, prostorno i kvantitativno određivanje stvari koja je predmet prodaje. Količina je uvijek sastavni dio predmeta prodaje. Njena pravna kvalifikacija zavisi od značaja količine za ostvarivanje svrhe posla i od posljedica koje proizvodi neuredno ispunjenje ugovora u pogledu količine. Količina je bitan element ugovora ako je tako izričito ugovoreno, ako na to upućuje priroda stvari i kada to zahtijevaju specifične okolnosti konkretnog posla. U svim ostalim slučajevima, količina je nebitan element ugovora. Bez obzira na pravnu kvalifikaciju, količina se uvijek određuje ugovorom. Prinudnih ili dispozitivnih propisa koji bi mogli da zamijene sporazum stranaka nema. Količina najprije može biti određena ugovorom. Određivanje se vrši nesumnjivim definisanjem u okviru usvojenog sistema mjera. To može, ali i ne mora da bude metarsko-decimalni sistem. Na osnovu uzanse 117 i zakonodavstva kojim se uređuje sistem mjera, metarsko-decimalni sistem se pretpostavlja, ukoliko stranke nisu izričito navele neki drugi sistem. Prvi način određivanja količine jeste njeno numeričko preciziranje. Ako količina nije bitan element posla ili ako se ne utvrđuje prema broju komada, odstupanje isporučene od ugovorene količine za ± 2% smatra se urednom isporukom (uz. 121). Precizno određivanje količine može se postići i upotrebom tehničkih termina. Prema uzansi 118, izraz “vagon”, bez bližeg označenja, znači deset hiljada kilograma bruto, a “cisterna” deset hiljada kilograma neto težine. Drugi način svodi se na približno određivanje količine. Ako je uz naznaku količine naveden izraz “circa” ili sličan, tolerancija u količini iznosi ± 5%. Navođenje količine u rasponu, upotrebom izraza “od ... do” ili “najmanje ... najviše”, znači da je predmet ugovora bilo koja količina unutar datih granica (uz. 119). Treći metod sastoji se u upotrebi izraza “đuture”, “kako padne”, “viđeno odobreno” ili njima sličnih. Njima se kao ugovorna količina određuje ona koja se dobija uvidom u robu na određenom lokalitetu.

29

Da bi ugovor o prodaji postojao, količina mora biti barem odrediva. A to znači da u sporazumu stranaka moraju biti navedeni elementi koji omogućavaju da se utvrdi šta one tačno žele u pogledu količine. Konkretizacija ovih elemenata je i pravno i faktičko pitanje. 3. Cijena 3.1. Pojam, struktura i način određivanja cijene Ekonomski posmatrano, cijena je vrijednosna naknada za ustupljenu stvar i preneseno svojinsko pravo na njoj. U pravnom smislu, cijena je bitan element ugovora koji predstavlja pretežno novčanu protuvrijednost predmeta prodaje i svojinskog prava na njemu. U građanskoj prodaji cijena može biti izražena većim dijelom u novcu, a manjim u stvarima. Ako se cijena iskazuje isključivo u stvarima, 14 Za prodaju poslovnog prava postoji poseban ugovor o razmjeni, trampi. karakteristično je iskazivanje cijene isključivo u novcu. Struktura cijene veoma je složena. O toj činjenici treba voditi računa i prilikom kalkulacije i kod ugovornog određivanja cijene. U cijenu, najprije, ulazi novčana protuvrijednost neto težine robe, ukoliko ugovorom nije izričito predviđeno da ona obuhvata i težinu ambalaže (“bruto za neto”) 15 Pošto je prema dispozitivnim pravilima pribavljanje ambalaže obaveza prodavca, to troškovi koje ona izaziva, također, moraju biti uključeni u cijenu. Ovo pravilo se neće primijeniti, ako postoji izričit suprotan sporazum stranaka ili kada to zahtijevaju osobine ambalaže. Troškovi robnog prometa u užem smislu: porezi, takse, vozarine, izdaci povodom pripreme za isporuku ili uskladištenje itd., po pravilu, ulaze u cijenu u iznosima koje prodavac mora da snosi do mjesta i vremena isporuke. 16 Ostali “zavisni troškovi” uključuju se u cijenu prema istom kriteriju. No, postoje i pravila za pojedine među njima, koja odvajaju obavezu izvršavanja određenih radnji od snošenja troškova koje te radnje izazivaju. Prema uzansi 160. to je slučaj sa pribavljanjem uvjerenja o porijeklu robe i sa njegovim legalizovanjem. Ako se prodavac pojavljuje kao izvoznik, on u cijenu mora da uključi izvozne carine zajedno sa troškovima izvoznog carinjenja (uz. 165). Prodavac koji je ujedno i uvoznik robe u cijenu mora da ukalkuliše uvozne carine i troškove uvoznog carinjenja (uz. 164). Pored toga, na njega padaju i druge uvozne dažbine, što mora imati odraza u cijeni. Treba napomenuti da posebni propisi o porezima, carinama, te drugim procedurama vezanim za promet robom, mogu sadržavati rješenja drukčija od do sada izloženih. U napomenama o bitnim elementima prodaje rečeno je da ovaj ugovor poslovnog prava postoji i onda kada u njemu nije određena cijena. Ona se tada u krajnjoj liniji konstatuje na osnovu pravila dispozitivnog karaktera. Stoga smatramo opravdanim stav da cijena u ugovoru mora biti određena ili bar odrediva. Načini na koje se cijena određuje su prinudni propis, ugovor i dispozitivni propis.
14 15 16

Vidjeti Zakon o obligacionim odnosima, čl. 552. i 553. Uzansa 161. Uzansa 168.

30

Ako je cijena propisana konkretno i precizno. FBiH 2/95). na primjer kupovanjem robe po izloženoj cijeni. odgovor na njega 17 Čl. sprečavanje monopolističkog sporazumijevanja ili ponašanja. Cijena je odrediva i onda kada ju je moguće utvrditi “prema okolnostima” (uz. 3. odnosno cijenu koja se nalazi na najvišem utvrđenom nivou. 6). “formiraju cijene slobodno prema uvjetima tržišta”.3. ugovor će važiti i bez sporazuma o cijeni. pravovaljano i kupac duguje samo ono na šta upućuje ugovor. zadržavanje cijena na zatečenom odnosno određenom nivou. Razumije se da bi rješenja tada imala suprotan predznak od izloženih. smatraće se da su željele maksimalnu. Odredivost cijene je. Kada su ispunjeni zakonski uslovi. ZOO). ne mora u ugovoru biti ni spomenuta.3. Dalje će se citirati i kao ZKC. Sporazum o cijeni višoj od maksimalne propisane ima isti efekat. Ako stranke ugovore veću cijenu. U ove mjere spada i mogućnost Vlade da propiše davanje svoje saglasnosti na cijene ili da promjenu cijena uslovi prethodnim obavještavanjem Vlade. određenim iznosom. takođe. Kada je odlukom Vlade utvrđena najviša cijena. strukturu najviših cijena.. Ona može odrediti: fiksne cijene. To može biti učinjeno izričito ili prećutno. Ugovaranje niže cijene je..2. pretpostaviće se da je ugovorena minimalna cijena. ZOO). 2 Zakona o kontroli cijena (Sl. n. Za pojedine poljoprivredne proizvode Vlada može propisati i zaštitne cijene. st. faktičko pitanje. mjere neposredne kontrole cijena propisuje entitetska Vlada. No. tada će biti valjana svaka cijena koja se nalazi unutar predviđenih veličina. Tada će se smatrati da su stranke htjele najvišu cijenu. Određivanje cijene ugovorom Određivanje cijene u ugovoru je najčešći slučaj u praksi. Predvide li ugovorom nižu od minimalne. Bude li ugovorena veća ili manja cijena.otkupne”. i 2. dakle. odnosno entiteti Bosne i Hercegovine. potrebe vođenja ekonomske politike. U tom slučaju važiće ona fiksna cijena koja je predviđena aktom nadležnog organa. Za kontrolu cijena je nadležna Federacija Bosne i Hercegovine. Određivanje cijena prinudnim aktom Privredna društva. i plasiranje proizvoda iz robnih rezervi mogu dovesti do veće ili manje intervencije državnih (administrativnih) organa u oblasti cijena. bilo kao garantovane. Bude li cijena prinudnim propisom određena u rasponu (od . Cijena se u ugovor unosi kao određena ili kao odrediva. 31 . Ista logika primijeniće se i u situaciji u kojoj je propisana minimalna cijena. najviše cijene. do). te marže u trgovini. Smatra se da je cijena odrediva kada ugovor sadrži “dovoljno podataka pomoću kojih bi se ona mogla odrediti” (član 462. kupac duguje “samo iznos propisane cijene” (član 463. 1. bilo kao “minimalno . u principu. 17 Pri tome postoji obaveza da se utvrde pravila o načinu formiranja cijena i da se ta pravila poštuju.

Draškić dr Mladen: isto djelo. 35. 466. Rezultati dobijeni njihovom primjenom vrijede i onda kada je utvrđena cijena “rđava”. 20 Poslovni običaj u pogledu pojedinih izraza za određivanje cijene treba svaki put pažljivo provjeriti vodeći računa o tome da oni sa užeg područja imaju prednost nad poslovnim običajima koji važe na širem tržištu. Nesporno je da cijenu mogu da odrede prodavac i kupac zajedno. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. isto djelo. Krulj dr Vrleta. str. Krulj dr Vrleta. str. Nacionalna prava su saglasna i u tome da stranke mogu imenovati treće lice koje će odrediti cijenu. U tom svjetlu treba procjenjivati i ugovaranje “približne” i orjentacione cijene. fusnota 45. 169. Njihovo značenje može biti određeno u dispozitivnim propisima. isto djelo. “kupac duguje cijenu utvrđenu službenom evidencijom na tržištu mjesta prodavca u vrijeme kada je trebalo da uslijedi ispunjenje”.. Problem lica koja mogu da odrede ugovornu cijenu veoma je složen.”. 35. 465 ZOO). Elementi cijene se u posljednjem slučaju utvrđuju na tržištu sjedišta prodavca i u vrijeme u koje je trebalo izvršiti isporuku. Sporno je i pitanje da li određivanje cijene može biti prepušteno samo jednoj od stranaka. 32 . Razlike nastaju onda kada treće lice neće ili ne može da odredi cijenu.. predviđa da je za cijenu svake partije robe mjerodavan 18 19 20 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. I u našem i u uporednom pravu postoje različite solucije. 169. Ako značenje tehničkih termina o cijeni nije precizirano u propisima. Za ovu situaciju Zakon predviđa niz pravila koja se primjenjuju sukcesivno (čl. najprije. str. “Cijena 18 konkurencije” podrazumijeva cijenu “po kojoj istu robu prodaje lojalni konkurent”. bilo na osnovu procjene stranaka. Prva se sastoji u njenom individualnom ugovaranju. a ne raskinu ugovor. str. kada ne predstavlja ekvivalent za isporučenu robu i preneseno pravo. fusnota 46. Tako “berzanska cijena” označava kotiranu berzansku cijenu jedine ili najbliže berze. Ako je ona ugovorena bez ikakvih preciziranja. 169.”. Krulj dr Vrleta. Vadi li se više uzoraka. 19 a “fabrička cijena” onu “po kojoj fabrika prodaje robu u prodaji na veliko”. U našem pravu se smatra da cijena nije “ni ugovorena” i da tada kupac duguje onu koju bi platio “u slučaju kad cijena nije određena” (čl. primjeniće se ono na koje upućuje poslovni običaj. Drugi način se sastoji u upotrebi trgovačkih termina. ZOO). ZOO). str.zavisi od uslova svakog konkretnog ugovora. Postoje u osnovi tri tehnike kojima se određuje ugovorna cijena.. Treći metod jeste obračunavanje cijene prema izvađenom uzorku. uzansa 163. 35. fusnota 47. Izraz “cijena koštanja” znači cijenu “koja obuhvata ukupne troškove prodajnog mjesta za pripremanje robe bez uračunavanja dobiti”. Ne postoji li zvanična evidencija.. Strankama se. “tekuća cijena” se utvrđuje “na osnovu elemenata pomoću kojih se prema običajima tržišta utvrđuje cijena” (član 464. ostavlja mogućnost da naknadno odrede cijenu. isto djelo. str. “smatraće se da je ugovorena razumna cijena”. Ako to ne učine. Zakon o obligacionim odnosima to čini samo za “tekuću cijenu”. bilo na bazi metodologija koje su po zakonu obavezne. isporuka robe.

odnosno slične uslove ugovora. Mogu se podijeliti na one koji se zasnivaju na dispozitivnim propisima i one čiji je temelj sam ugovor.uzorak koji je iz nje izvađen. Prvi i najčešći način jeste ugovaranje 33 . dakle. Prva je vezana za vrijeme isporuke. Prema načelu autonomije volje (član 10 ZOO). ukoliko nije izričito ugovoreno da se kao mjerodavan uzima prosječan kvalitet svih uzoraka za cijelu količinu robe. kupac je dužan platiti cijenu koju “je prodavac redovno naplaćivao u vrijeme zaključenja ugovora” (član 462. Ako ni jedna stranka unutar rokova zastare prava ne pokrene postupak za određivanje cijene putem suda. 2.136. ZOO).4. Ako redovna prodavčeva cijena ne postoji. ZOO). Karakter i trajanje sudskog postupka pokazuju da ovo rješenje više služi logičkom zatvaranju sistema određivanja cijene. onda se smatra da je ugovorna cijena ona “koju utvrđuje sud prema okolnostima slučaja” (član 462. 3. ili obje podnesu sudu zahtjev da to bude učinjeno. jasno je da se razmatrani način određivanja cijene može primijeniti samo onda kada jedna strana. niti je odrediva. a druga za vrijeme zaključenja ugovora. Napokon. Ona. st. nego njegovom poslovnom funkcionisanju.140. različito određivanje u odnosu na cijenu iz ugovora. treba smatrati da ugovor o prodaji ne postoji. 3. odnosno nemogućnost znanja za pravu vrijednost stvari uslov za podnošenje zahtjeva po ovom osnovu. isti ili sličan kvalitet i jednake. Utvrđuje se za približno istu količinu. Opšta pravila o prekomjernom oštećenju će se međutim. Prvi je raskid ili izmjena ugovora zbog promijenjenih okolnosti (član 133. smatra se da je ugovorena “razumna cijena”. ZOO). ZOO). Od “tekuće cijene” se “razumna cijena” razlikuje prema vremenu utvrđivanja. 3. st. Prema zakonskoj definiciji “pod razumnom cijenom smatra se tekuća cijena u vrijeme zaključenja ugovora” (član 462. . Određivanje cijene dispozitivnim propisom Ako cijena u ugovoru nije određena.5. Pošto sud ne može djelovati po sopstvenoj inicijativi. . Drugi je prekomjerno oštećenje (član 139. Promjena cijene Pod promjenom cijene podrazumijevamo njeno naknadno. Načini na koje se to postiže mogu biti različiti. prodavac i kupac su u zakonskim granicama uvijek ovlašteni da svojim naknadnim sporazumom promijene cijenu. st. ZOO). predstavlja i faktičko pitanje. Zakon o obligacionim odnosima sadrži dva instituta koji mogu na osnovu zahtjeva samo jedne strane da dovedu do promjene cijene. Stranke mogu u ugovoru unaprijed predviđati uslove pod kojim će se kao i način na koji će se mijenjati utvrđena cijena. 3. ako se ni razumna cijena ne može utvrditi. teško primijeniti na poslovnopravne prodaje budući da je neznanje. Redovna prodavčeva cijena pretpostavlja da se radi o trgovcu.

niti radi sačinjavanja ugovora shodno ključnim ciljevima stranaka. Zagreb. 21 Prilikom njihove primjene moraju se imati u vidu i uzeti u obzir okolnosti konkretnog posla. Pojam i vrste Nebitni elementi posla prodaje su oni sastojci ugovora koji se u njemu ne moraju nalaziti niti po prirodi posla. U suprotnom. ZOO). Za pojedine vrste poslova. 22 Krulj dr Vrleta. str. IV NEBITNI ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI 1. to je nastupanje i kvantifikacija promjena predviđenih elemenata. Upravo zbog toga nebitni elementi su čest uzrok sporova. ili o kojima neće ni kasnije biti posebno riječi. detaljnije izlaže pojedine valorimetre i tipove klauzula. Druga vrsta klauzula kojima se revidira cijena su indeksne klauzule (član 396. Ipak. 34 . Kao valorimetar mogu biti uzeti i troškovi radne snage ili života. robe i usluga izraženih indeksom cijena utvrđenim od ovlaštene organizacije”. U ugovorima u kojima se jedna strana obavezuje “izraditi i isporučiti određene predmete” može se unijeti klauzula kojom se. Ti elementi su: kvalitet. Osim bitnih elemenata prodaje. Zakon ih smatra dozvoljenim “ako je izabrani indeks u neposrednoj ekonomskoj vezi sa predmetom posla” ili kada je ova odredba unesena u ugovor “radi osiguranja životnog standarda ugovorne strane” (član 396. u vidu matematičke formule. Suprotno može biti propisano ili ugovoreno. ZOO). isto djelo. transportne klauzule i ambalaža. 574 i 574 A) Vidjeti “Međunarodno trgovačko pravo”. U njima se promjena cijene veže za “promjene cijene dobara. 21 U međunarodnom poslovanju poznate su klauzule revizije cijene koje sadrže opšti uslovi poslovanja Evropske ekonomske komisije za dobavu postrojenja i opreme u izvozu (br. 171. naročito za isporuku investicionih dobara. 188. Ono što u ovom slučaju može biti sporno. Na osnovu izloženog je jasno da je broj nebitnih elemenata izuzetno veliki. uvod i redakcija Aleksandar Goldštajn. precizira uticaj izmjene pojedinih kalkulativnih elemenata cijene u određeno vrijeme i na određenom tržištu na samu cijenu. 188 A. 1970. određivanje nebitnih elemenata izuzetno je značajno i u ekonomskom i u pravnom smislu. postoje tipske ugovorne klauzule. odredba o indeksnoj klauzuli je ništava.klizne skale (član 397 ZOO). 22 Da bi se izbjegao špekulativni karakter ovih klauzula. Njima stranke postižu potpunu prilagođenost ugovora svojim konkretnim potrebama. str. svi ostali sastojci posla pravno imaju karakter nebitnih elemenata već po pretpostavci. Informator. 187. Ovdje ćemo se zadržati na onima koji još nisu izloženi. a ne sam iznos promjenjene cijene. 223 i druge).

ispitivanja i kontrole kvaliteta. Citiraće se kao: ZS Vidjeti: Odluka o Zakonu o osnivanju Instituta za standarde. estetskih. moguća je njegova različita pravna kvalifikacija. U metode posrednog propisivanja kvaliteta ulaze propisi o tehničkim normativima (član 23. funkcionalnih i drugih svojstava stvari koje je čine upotrebljivom bilo za svrhe za koje se uobičajeno koristi.” (član 34. Određivanje kvaliteta prinudnim propisom Kvalitet se određuje prinudnim propisom onda kada je od posebnog interesa za širu društvenu zajednicu (zdravlje. dakle. odrednica predmeta ugovora. odnosno državnom Institutu za standarde. Pojam kvaliteta Kvalitet je skup hemijskih. i objavljen u Sl. ako na to ukazuje priroda stvari ili okolnosti posla. Neposredno prinudno određivanje kvaliteta vrši se propisima o kvalitetu proizvoda i robe. fizičkih. Kvalitet 2. Centar regulative ove vrste nalazi se ministarstvu nadležnom za energetiku. kao i količina. Kvalitet će predstavljati bitan element posla ako je tako propisano ili ugovoreno. bilo za posebne namjene koje proističu iz ugovora ili okolnosti posla. 24 23 35 . Njima se određuju “norme kvaliteta. Ovakve definicije jasno ukazuju na ekonomski značaj i na pravnu složenost kvaliteta kao elementa ugovora. glasnik BiH br.. izvoz. Pošto je kvalitet. Za razliku od količine. Zbog njih je kvalitet jedan od najčešćih razloga za sporove među strankama. 24 Kvalitet može biti propisan zakonom ili podzakonskim aktom.1. itd).2. Zakon je kao Uredba sa zakonskom snagom donesen 1993. kvalitet može biti određen prinudnim ili dispozitivnim propisima. Neposredno obligatorno propisivanje kvaliteta može se izvršiti i bosanskohercegovačkim standardima u kojima je predviđeno da je njihova primjena obavezna u cjelini ili djelimično (član 23. ZS). 29/00). 2. U svim ostalim slučajevima kvalitet ima svojstva nebitnog elementa. Pored toga. industriju i rudarstvo. Od pravne kvalifikacije kvaliteta zavise i posljedice neurednog ispunjavanja ugovora u pogledu ovoga elementa. postupci i metode obezbjeđenja. mjere i intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine. skup svojstava robe uslijed kojih se ona može korisno upotrijebiti. ZS) i o obaveznim proizvođačkim specifikacijama (član 35. ZS). Posebno ćemo ispitati svaki od ovih načina određivanja kvaliteta u ugovoru. kao i uslovi i zahtjevi za postizanje i očuvanje propisanog nivoa kvaliteta pojedinih proizvoda.. 23 Sistemski okvir za to sadržan je u Zakonu o standardizaciji. razvio se ili kako se to u pravnoj terminologiji kaže tipizirao se i niz ugovornih metoda njegovog određivanja. listu RBiH 13/1993. sigurnost. To je. oružane snage. mjere i intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine (Sl.2.

kontrole. pa se ne mora ni ugovarati.3. izrade. Ukoliko su specifikacijom određena samo neka svojstva robe. Utvrđuju ih privredne asocijacije i ustanove. 2. Pri ovakvom načinu ugovaranja kvaliteta posebnu pažnju treba posvetiti određivanju i očuvanju identiteta mustre (uzorka).ZS). Određivanje kvaliteta ugovorom Kvalitet se određuje sporazumom stranaka i to na više načina. podrazumijeva “svaka odredba ugovora kojom se bliže određuju svojstva i asortiman robe”. Ako nije riješeno kojoj strani pripada pravo izbora. Kvalitet se može odrediti i specifikacijom. Mustra ili uzorak je manja količina stvari čijim osobinama mora da odgovara ukupno ugovorena količina. . Model je tijelo koje predstavlja osobine i dimenzije industrijskog ili zanatskog proizvoda. smatraće se da su htjele propisani. Zakon dalje dozvoljava “nedostatak jednakosti” (saobraznosti) onda kada je uzorak. Drugi i u praksi veoma čest način je određivanje kvaliteta po mustri (uzorku) ili modelu. bez obećanja saobraznosti”. odnosno model podnesen kupcu “samo radi obavijesti i približnog određivanja osobine stvari. 3/02). to je onaj “koji je zapečaćen i na kome je etiketa potpisana od stranaka. Prema uzansi 141. 1) ne daje osnova za široku mogućnost odstupanja od uzorka ili modela. često pod posebnim komercijalnim nazivima. Vidjeti član 403. koji je 26 predmet prodaje. propisani kvalitet je obavezan. 538. Pod njom se. st. Njima se kvalitet robe determiniše kroz nametanje postupaka projektovanja. glasnik BiH br.408. Za neke artikle postoje i tipske mustre. ili uzorak koji je posrednik izdvojio i zapečatio svojim pečatom”. Zakon o obligacionim odnosima (čl. ZOO. 26 25 36 . odnosno minimalni predviđeni kvalitet. I ostali problemi vezani za 25 ovu situaciju rješavaju se prema pravilima koja važe za alternativne obaveze. ZOO). puštanja u rad pogona i rukovanja. Oni se mogu primijeniti samostalno ili kombinovano. ili uzorak koji je jedna stranka pod svojim pečatom predala drugoj. prema uzansi 140. Ako ima više uzoraka. Na bazi opštih pravila može se smatrati da je odstupanje dopušteno jedino ako je to na neki način ugovoreno. Bez obzira kako je određen. Ugovorom se kvalitet može odrediti i alternativno. 141). Ukoliko su se stranke sporazumjele o kvalitetu nižem od fiksiranog. Za mnoge artikle je u trgovini već uobičajen način na koji se opisuje kvalitet i zna se na koje osobine treba obratiti pažnju. Posebnu sigurnost strankama pruža “autentičan uzorak”. U posljednjem slučaju treba paziti da ne dođe do protivrječnih ili nejasnih rješenja. Uzorak i model ne moraju biti novi i po tome se razlikuju od istih pojmova iz Zakona o industrijskom vlasništvu u Bosni i Hercegovini (Sl. Kod određivanja kvaliteta opisom u ugovoru se riječima i/ili crtežima označavaju sve ili samo pojedine osobine stvari. odnosno njihovog dijela. treba uzeti da ono postoji u korist prodavca kao dužnika (član 403. mjerodavan je za određivanje kvaliteta onaj “koji su stranke kao takav odredile” (uz.

Upravo zbog toga se smatra da prodavac.drugačiju specifikaciju. i 24. nacionalni. tržnica na veliko i berzi. te predstavlja i uzorak te robe.) Razlog za usvojeno rješenje je u tome što se ovdje smatra da je kupac prije zaključenja ugovora pregledao robu i pristao na njen kvalitet. list RBiH. pri definisanju svojstava stvari mora se voditi računa i o količini. Termin “kakva . a stranke nisu istakle koji žele.). Isto dejstvo ima i sintagma “viđenoodobreno” (uz. bilo u uzansama. postoji posebna vrsta ugovora . prodavac može da bira da li će raskinuti ugovor ili će sam sačiniti specifikaciju. Ovom treba dodati još dva značajna momenta.). Tip se označava posebnim nazivom (vlašićki sir. Kvalitet se. 37 . Razlika između tipa i tehničke oznake je faktičko pitanje. Od tipa treba razlikovati tehničku oznaku pojedine robe. Manja količina robe koja predstavlja tip često se čuva kod nadležnih tržišnih ustanova. te proizvodu kao njihovom rezultatu. granski i proizvođački ili interni. odnosno lošijeg kvaliteta. Kod nas su najvažniji termini ove vrste definisani u Opštim uzansama. 145. Stranke mogu ugovarati kvalitet pozivom na standarde. Njihovo značenje je određeno bilo u dispozitivnim propisima. 27 28 Zakon o standardizaciji (Sl. I drugo.specifikaciona prodaja. Standardi su pravila o 27 organizaciji i načinu proizvodnje. daje izuzetno široku definiciju standarda Član 12. koja je poznata samo užem krugu stručnjaka. “podrazumijeva se standard koji važi u mjestu prodavca” (uz. Izraz “uobičajeni kvalitet” označava ona svojstva stvari koja se “u mjestu prodavca redovno traže u prometu takvom robom” (uz. Ona je regulisana i u Zakonu o obligacionim odnosima (član 539).) znači da se roba sa određenog mjesta ili iz određene proizvodnje uzima bez prebiranja i izdvajanja dijelova boljeg. Zakona o standardizaciji. može ugovoriti i primjenom posebnih. istog akta.takva” (uz. napokon. Kvalitet se može odrediti i tipom. Razrađeni su u čl. Tip je onaj skup svojstava pod kojim se jedna roba pojavljuje u prometu tako da je ona više ili manje poznata širokom krugu potrošača. tehničkih termina. ne odgovara za materijalne nedostatke koji bi se u ovom slučaju pojavili. Suština zakonskih rješenja je u tome da nakon bezuspješnog proteka roka za davanje specifikacije od strane kupca. 143. Bude li sporazumom stranaka utanačeno da je kupac dužan da nakon zaključenja ugovora ispostavi specifikaciju. Prodavčeva specifikacija važi ukoliko kupac u razumnom roku po prijemu obavještenja o specifikaciji prodavca ne da svoju . Trenutak zaključenja ugovora je mjerodavno vrijeme za određivanje “uobičajenog kvaliteta”.osobine koje nisu predviđene moraju da zadovolje dva kriterija: da budu u skladu sa specificiranim svojstvima i da odgovaraju onome što je u prometu uobičajeno. Mogu biti 28 međunarodni. 142. osim u slučaju obmane. na primjer). 30 i 31. Postoji li više standarda za istu robu. odnosno poslovnim običajima. 13/93) u članu 1. 144. Politika standardizacije se sprovodi u državnom Institutu za standarde. mjere i intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine.

Kada se zna da je “srednji kvalitet” aritmetička sredina svih poznatih kvaliteta jedne vrste robe na bosanskohercegovačkom tržištu. Zbog toga se za rješavanje ovog pitanja koriste opšte norme o ispunjenju obaveza. 311 ZOO). 6-8 navodi sljedeće vrste ambalaže: neodvojiva i odvojiva. ZOO). str. Stoga je neophodno tumačenjem čl. Može se definisati i kao zaštitni omot robe.). doći do rješenja koja smo već imali u našem pravu. Od ambalaže treba razlikovati zaštitu robe koja se ne pakuje. Ambalaža je bitan element ugovora. Ovakvo rješenje pojačava poslovni položaj kupca. st. Određivanje kvaliteta dispozitivnim propisom Ako kvalitet nije ni propisan. str. 3. 5. utrošiti.Carić dr Slavko. ni ugovoren.4. 146. 2. Obezbjeđenje ambalaže i pakovanje robe je po dispozitivnim propisima obaveza prodavca. Zagreb 1962. suštinskih razlika između posmatranih izvora nema. 31 Juridički su najvažnije podjele na potrošnu i nepotrošnu ambalažu. a u cilju da se tako upakovan proizvod ponudi neposrednom potrošaču. Isti pravni tretman ima i obaveza Prema Kapor dr Vladimir .2. odnosno korisniku”. I drugo. “proizvodi u originalnom pakovanju”. nema posebnih pravila koja bi važila samo za prodaju. a time i imovinska vrijednost”. Stilizacija uzanse 146. te sitna i krupna. U svim ostalim slučajevima ona je nebitan sastojak. sredstvo pakovanja. Ako prodavac ne zna namjenu generičkih stvari. 30 31 29 38 . Ambalažu je moguće podijeliti na različite načine. 146. 1). on će se utvrditi na osnovu dispozitivnih propisa. No. potrošna i nepotrošna. 129. Zakon o obligacionim odnosima. ne treba smatrati da je prodavac obavezan 29 na isporuku upravo srednjeg kvaliteta. stav 2. A to znači da se sa neznanjem prodavca izjednačava i situacija u kojoj mu namjena nije ni “morala biti poznata”. Zakona o standardizaciji. Prema članu 75. te običnu i originalnu (“originalno pakovanje”). jasno je da je i poslovna pozicija prodavca ovim poboljšana. dužan je dati stvari “srednje kakvoće” (član 311. str.). je bila opširnija i bolja. Time je položaj prodavca u procesu dokazivanja znatno olakšan. 2. Bukljaš dr Ivo. zamjenljiva i nezamjenljiva. st. odnosno upotrijebiti bez otvaranja ili oštećivanja pakovanja. No. Progres. isto djelo. 311. investiciona i neinvesticiona. isto djelo. Sa poznavanjem namjene valja izjednačiti i situaciju u kojoj je prodavac morao da zna za šta će se stvar upotrebljavati. onoga koji “ne može biti ispod srednjeg kvaliteta” (uz. (čl. Bukljaš dr Ivo: “Pravne norme i trgovački običaji za ambalažu”. ako je to propisano ili izričito ugovoreno. su oni “koji su prije stavljanja u promet na tržištu upakovani na način koji osigurava da se sadržaj pakovanja ne može izmijeniti. uprkos tome potrebno joj je posvetiti posebnu pažnju. Prodavac koji zna namjenu za koju će kupac koristiti stvar “dužan je dati stvari odgovarajuće kakvoće” (član 311. za razliku od Opštih uzansi (uz. Ambalaža 30 “Ambalaža je stvar. Prodavac može svoju obavezu uredno ispuniti i predajom robe boljeg kvaliteta. st. jer olakšava dokazivanje nepažnje ili nesavjesnosti prodavca.

97. Kao mjerodavan se uzima ugovoreni način prevoza. osiguravačem i drugim vršiocima usluga u prometu robe. Suprotna rješenja moraju biti nesumnjivo utanačena. Dva su osnovna zahtjeva koje uzansa 79. poslovnih i pravnih normi o pakovanju pojedinih vrsta robe. važiće dispozitivna norma Opštih uzansi. Ali. I drugo. ambalaža mora biti takva da obezbjeđuje primjenu najnižeg podvoznog stava na izabranim načinima transporta. Preciziranje se vrši podzakonskim aktima. Drugi izvor pravila o ambalaži je konkretan ugovor. snošenje troškova isporuke i transporta. transportnim klauzulama mogu se urediti i druga kao što su: plaćanje carina. ambalaža se ne mora ni 33 platiti ni vratiti (uz. Sudska praksa je razvila još neke kriterije u pogledu obaveze vraćanja ambalaže. Napokon. prevoznikom. organizacija transporta. mora da robu učini sposobnom za prevoz bez oštećenja. Vidjeti odluku Vrhovnog privrednog suda ex-SFRJ P 408/64 od 1. transportne klauzule nikada neposredno ne uređuju odnose između prodavca ili kupca sa vršiocima usluga. 39 . postavlja u pogledu ambalaže. U njima postoji razrađen sistem tehničkih. 73 . 32 Ukoliko ugovor šuti o pitanju ambalaže. “ambalaža izgubljena”. zavisno od vrste klauzule i izvora za određivanje njenog sadržaja.zaštite robe koja se posebno ne pakuje. Osnovu i elemente za to daje Zakon o standardizaciji (čl. te prelaz rizika sa prodavca na kupca. Kogentan režim karakterističan je za ambalažu koja ima sanitarni značaj u najširem smislu riječi: od pakovanja hrane do radioaktivnih supstanci. Ambalaža može biti određena prinudnim propisima. pribavljanje dozvola i slično. 4. onda onaj kojim se roba po prirodi posla redovno transportuje između mjesta otpreme i opredjeljenja u konkretnom slučaju. Ambalažu manje vrijednosti i onu koja je namijenjena za jednokratnu upotrebu kupac ne mora vratiti i kad ništa nije u ugovoru predviđeno. str. Transportne klauzule Transportne klauzule su tehnički trgovački termini kojima se prodavac i kupac na skraćen način dogovaraju o nizu pitanja od značaja za izvršavanje ugovora o prodaji. 32 33 Vidjeti rješenja pojedinih posebnih uzansi kod Bukljaš dr Ivo. X 1964. sklapanje ugovora o transportnom osiguranju i snošenje troškova tog osiguranja. trajnu ambalažu veće vrijednosti kupac je dužan vratiti i kad ništa posebno nije između stranaka utanačeno. najprije. Bude li u ugovor unesena neka od sljedećih klauzula: “franco ambalaža”. Rješenja transportne klauzule unesene u ugovor o prodaji bitno utiču na sadržaje ugovora koje prodavac ili kupac zaključuju sa špediterom. upotrebom tehničkih termina ili pozivom na posebne uzanse. Ona. 162). Stranke se o ambalaži sporazumijevaju opisujući je. “ambalaža gratis” ili njima slična. Vrednija ambalaža i namijenjena za višekratnu upotrebu mora se vratiti ako na to ukazuju okolnosti posla. tada Opšte uzanse zahtijevaju da prodavac obezbijedi uobičajenu ambalažu. isto djelo. Tek ako ova nije predviđena. U ta pitanja spadaju: organizacija isporuke. a ako on nije predviđen. 74). Pored ovih.

Otto Schmidt. ukoliko se transportne klauzule mijenjaju ili dopunjavaju. transportne klauzule se ne smiju upotrebljavati rutinski.Međunarodna privredna komora u Parizu (1936. Na kraju dvije napomene. revizija iz 1980. “Uvoda” u INCOTERMS 1980. 1 ZOO) i na činjenicu da su INCOTERMS značenja u veoma širokoj upotrebi. Akt kojim je to učinjeno nosi naziv INCOTERMS (International Commercial Terms). dok to sa uzansama nije slučaj. sugeriše isto rješenje. 273. godine je prilagodila značenje klauzula potrebama multimodalnog i kontejnerskog transporta. Nacionalni odbor SFRJ u MTK u Parizu Jugoslavija . 1976. godine su značajne dvije stvari. “Uvoda” u INCOTERMS 1980. Njihov sadržaj može ugovorom biti proširen ili sužen. 1107. Razlog za to leži u činjenici što su opšte uzanse (uz. st. Posljednja revizija je u sebe uključila zahtjeve novih transportnih tehnologija (multimodalni i rollov/rollott prevozi) te sve češće elektronske obrade podataka. 37 Tačka 6. izjednačen sa Revidiranim spoljnotrgovinskim definicijama SAD (1941) koje regulišu ista pitanja. U domaćem pravu ono može biti sporno. 1990 i 2000 g. Prva. 36 Vidjeti Reithmann dr Christoph: “Internationales Vertragsrecht”. pretpostavlja se važenje posljednje revizije. sadržaj odnosa koji je inače tipičan za dati slučaj. pojedine klauzule imaju različita značenja u ova dva akta. 36 Ovo pravilo važi za međunarodnu prodaju. Bude li to slučaj. str. I drugo. a kakav u pogledu osnova primjene INCOTERMS-a i Opštih uzansi. klauzule INCOTERMS-a sadrže po deset obaveza svake stranke. str. str. one iz 2000. 1967. skloni smo shvatanju da će se i u domaćem prometu davati 37 značenja transportnim klauzulama koja one imaju u INCOTERMS-u. Beograd 1985. Svezak II. INCOTERMS i Opšte uzanse. najprije. Uvoda u INCOTERMS prema publikaciji INCOTERMS”. Za reviziju iz 1980. Beograd 1987. Njome je ovaj reglman. 35 Tačka 6. 34 Draškić dr Mladen: “Transportne klauzule” u “Ugovori u međunarodnoj trgovini” Pravni fakultet. godine. najprije. I treće. Zbog toga se smatra da je primjena INCOTERMS značenja pojedinih klauzula uobičajena. 1980. 100 do 114) regulisale istu materiju. Drugo. 38 I najmanja izmjena u skraćenici koja označava pojedinu klauzulu može značajno da promijeni smisao. treba biti posebno oprezan. Revizije INCOTERMS-a izvršene su 1953. 40 . ali je njihov sadržaj određen daleko šire. INCOTERMS sadrži samo pravila o tumačenju pojedinih transportnih 34 35 klauzula. Složenost poslova i veliki broj obaveza stranaka uvijek mogu da rezultiraju rješenjima koje stranka ili stranke nisu željele. broj klauzula je u INCOTERMS-u manji.publik. I drugo. Na osnovu toga se postavljaju dva važna pitanja: kakav je odnos u pogledu sadržaja.) kodifikovala je najvažnije transportne klauzule. S obzirom da pretpostavka o pristanku stranaka na pravila Opštih uzansi više ne postoji (čl. Koln 1980. ne sadrže potpuno iste klauzule. Zahvaljujući izuzetno obimnom sadržaju pojedinih klauzula to se u praksi relativno rijetko čini. Time je INCOTERMS praktično postao dokument sa univerzalnom primjenom. III Aufl. 38 Tačka 7. 7. 2 naročito.

Ona leži na prodavcu onda kada je zbog kupčeve docnje sa prijemom isporuke rizik prešao na kupca. 39 Ostale sporedne obaveze mogu biti fundirane u dispozitivnim propisima ili na ugovoru.522 ZOO). njihova zastupljenost u dispozitivnom zakonodavstvu i značaj u praksi su mjerila prema kojima se dužnosti prodavca mogu podijeliti na osnovne i sporedne.UOPŠTE O OBAVEZAMA PRODAVCA 1.GLAVA DRUGA OBAVEZE PRODAVCA I . Postoje različite klasifikacije ove grupe obaveza. Zbog toga su obaveze prodavca istovremeno i prava kupca. ZOO: Organizovanje prijevoza. Svaka od njih se sastoji od većeg broja relativno samostalnih radnji za koje važe posebna pravila i za čije izvršenje 39 Član 473. 1 ZOO). iako je relevantne zakonske odredbe o prodaji regulišu samo sporadično. a državina (posjed) stvari ostala kod prodavca (član 520. 2. Dužnost obavještavanja kupca o svim momentima relevantnim za zaključenje i izvršavanje ugovora kod nas predstavlja konkretizaciju načela poštenja i savjesnosti. Karakter obaveza prodavca Ugovor o prodaji je sinalagmatičan. st. Ukorijenjenost prodaje u osnovni prometni odnos i bogatstvo veza kroz koje se zadovoljavaju različite potrebe stranaka. 41 . Ispitaćemo ih na mjestima na kojima se to može učiniti povezano sa drugim srodnim predmetima izlaganja. garancija za pravne nedostatke i ispostavljanje fakture. Ove obaveze biće predmet posebnog izlaganja. garancija za materijalne nedostatke. Obaveza čuvanja stvari je zajednička dužnost saugovaratelja (član 520 . U osnovne dužnosti ubrajaju se isporuka. Pravni režim ove dvije vrste obaveza biće izložen u sklopu razmatranja odgovornosti stranaka za neispunjenje ili neuredno ispunjenje ugovora. Vezanost pojedinih obaveza za ekonomsku suštinu posla prodaje. Zbog toga se može smatrati da ona ima karakter opšte obaveze prodavca. Vrste obaveza Obaveze prodavca su dužnosti izvršavanja određenih radnji koje za njega proističu iz ugovora o prodaji. čine od obaveza prodavca izuzetno složene pojave. Sporedne obaveze su vezane za izvršavanje glavnih obaveza i za režim odgovornosti prodavca. a potrebno je posebno istaći dvije: čuvanje stvari i obavještavanje.

i mogu se učiniti izričito ili prećutno. str. ali samo izuzetno da predstavlja radnju isporuke.”. između elemenata. str. 41 Pod “isporukom” podrazumijevamo sistem faktičkih i pravnih radnji koje prodavac mora da izvrši prema svim relevantnim izvorima da bi kupac mogao steći posjed stvari i svojine na njoj. Ona čini kičmu isporuke. Vidjeti Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema.. Pored toga. Oni označavaju vrste radnji koje treba preduzeti i način na koji to valja učiniti da bi se konkretna dužnost smatrala uredno ispunjenom.. obaveza i odgovornosti postoje bitne pojmovne i funkcionalne razlike. Osnovne dužnosti neposredno proističu iz bitnih sastojaka prodaje. stavljanje robe na raspolaganje kupcu. Obaveze prodavca tijesno su povezane sa elementima ugovora. 73 . Pojam isporuke “Isporuka” robe. Član 473 ZOO. dužnosti su povezane i sa odgovornošću prodavca za neizvršenje ili neuredno izvršenje ugovora. str. ZOO) ili njeno uručenje kupcu odnosno kupčevom zastupniku. stoga. II – ISPORUKA 1. Radnja uručenja stvari je najčešća i najtipičnija među njima. isto djelo.. 49 smatra da ovo rješenje treba prihvatiti iako nije sadržano u ZOO. kada na prodavca pada i obaveza organizovanja ili omogućavanja prevoza. Načini izvršavanja obaveza tipizirani su kroz njihove modalitete. Složenost ove kategorije zahtijeva posebnu razradu njenih elemenata. 78 . Faktičkim radnjama smatramo fizička i materijalna činjenja ili nečinjenja čiji je cilj omogućavanje kupcu da stekne posjed na stvari koja je predmet prodaje. 43 Ovakva predaja naziva se i fiktivnom.moraju biti ispunjene predviđene pretpostavke. To će biti slučaj kada se stvar. To posebno nije moguće kod trgovačkih 42 prodaja sa otpremom stvari ili sa prodajom u mjestu opredjeljenja. Razumljivo je. 43 Mitrović dr Dobrosav. isto djelo. 44 Opširno o ovome vidjeti kod Krulj dr Vrleta. “predaja stvari” (čl. da je isporuka postala “centralna os cijelog sistema prava prodaje”. 467. Draškić dr Mladen “Međunarodna prodaja prema. 125. Nečinjenje ili propuštanje može. isto djelo. Njihov značaj je u tome što jednu materijalnu radnju koja može imati različita pravna 40 41 42 O različitim pojmovima i konceptima “predaje” ili isporuke vidjeti Krulj dr Vrleta. Isporuka se mora sastojati barem iz jedne faktičke i jedne pravne radnje. 127. One prate faktičke radnje. osnovna je 40 obaveza prodavca.. Zbog toga njihovo pravno regulisanje treba uvijek precizno razgraničiti. po nekom osnovu. te zato predstavlja karakterističnu dužnost u ugovoru o prodaji. str. već nalazi kod kupca (na primjer po osnovu posla lizinga).74.79. 42 . str. Uprkos ovome. Ona je neraskidivo vezana sa prenosom rizika i prelaskom svojine.”. ali se cijela obaveza ne može na nju reducirati. 44 Pravne radnje su izjave volje.

ona može biti određena i kao pomoćni pravni posao. 43 . razmatrano rješenje smo uvrstili u definiciju isporuke. Član 468. isto djelo. Predmet isporuke obuhvata predmet prodaje.svojinskog prava. 2. ali i druge stvari koje određuju isporuku i na kojima se vrše radnje isporuke. Zahvaljujući tome što isporuka uvijek predstavlja i akt volje. 46 Kapor dr Vladimir . vrijeme i dejstva isporuke. st. Predmet isporuke “Predmet isporuke” je širi pojam od “predmeta ugovora”. Manifestacija volje ovdje se odnosi samo na obligacionu radnju. Modaliteti su pojam koji u sebe uključuje: vrste radnji koje ulaze u sistem isporuke. obilježja tih radnji. ZOO zahtijeva da stvar bude predana u “ispravnom stanju”. Uzansa 70 je o ovom pitanju sadržavala rješenje koje je više odgovaralo poslovnoj prodaji. str. To su. ZOO pripaci i koristi od stvari (plodovi i zakupnina npr. Zadovoljavanje normi kako o pojedinim modalitetima tako i o svima modalitetima zajedno znači i uredno izvršenje isporuke. mjesto. a ne neke druge stvari (aliud) (član 307. Prema njoj. te način na koji one moraju biti ispunjene. ZOO). Pošto ono ne isključuje i mogućnost sticanja najjačeg stvarnog . Prema članu 467. od kojih su najvažniji tipizirani. a to znači prenos posjeda stvari na njega. a ne na svojinsko pravo. I drugo. 45 Ovakva pravna kvalifikacija isporuke ne znači usvajanje njemačke koncepcije apstraktnog stvarnopravnog posla kao trećeg sastavnog dijela isporuke. 2 ZOO primarni je cilj isporuke uručenje stvari kupcu. cilj isporuke nije bio aktualni prenos posjeda. 132. Upravo “takav pojam isporuke dopušta da se pitanje prelaska rizika 46 za robu reguliše nezavisno od pitanja prelaska svojine sa prodavca na kupca”. Vrste modaliteta o kojima govorimo su: predmet. Zbog toga ona ima više modaliteta. Dakle. To od isporuke čini i faktičko pitanje.značenja kvalifikuju upravo kao radnju isporuke.). prema članu 468. nego stvaranje mogućnosti kupcu da posjed stekne. prodavac je morao da uradi ono što je potrebno “da bi kupac mogao primiti isporuku”. Isporuka je složena obaveza. Bitno je zapaziti da se pored izvora prava ovdje uključuju običaji i okolnosti konkretnog posla. 2. 45 Koje će materijalne i pravne radnje ulaziti u sistem isporuke zavisi od istih faktora od kojih zavisi i cijeli sistem obaveza prodavca. Za njih postoje rješenja u dispozitivnim propisima. Ova formulacija podrazumijeva isporuku stvari koja je ugovorena. ZOO zahtijeva da stvar bude bez materijalnih nedostataka. način.Carić dr Slavko. st.

Očito je da se citirano rješenje odnosi na prodaju poslovnog prava. st. 2). Taj sistem nije suprotan opštim rješenjima o mjestu ispunjenja nenovčanih obaveza iz člana 319. Uporedno pravo poznaje različita rješenja. mjesto isporuke biće ono u kome se u trenutku zaključenja ugovora nalazilo stovarište. 72. U kojem trenutku . Mjesto isporuke u širem smislu Određivanje mjesta isporuke u širem smislu. Otuda je njegov značaj veliki. 2 . ili barem najvažnije. kod kojih se mjesto isporuke nalazi u mjestu opredjeljenja i koje takođe pretpostavljaju postojanje različitih sjedišta stranaka. Mjesto isporuke 3. Pojam mjesta isporuke Mjesto isporuke je geografska lokacija ili lokalitet u kome sve. po pravilu. radnje isporuke moraju da budu završene. Mjesto isporuke i u širem i u užem smislu se određuje prvenstveno ugovorom. uz. prelazak rizika. 55. prelazak troškova. st. 71. ZOO. a radi se o robi određenoj po rodu. 2 ZOO.najčešće onda kada su sjedišta stranaka u raznim mjestima i 3 .kod njih prodavac i kupac.prodaje u mjestu opredjeljenja (distancione). mjesto isporuke je sjedište prodavca. Izričito određivanje se u privrednoj prodaji najčešće vrši transportnim klauzulama. ZOO i uzansi 71 . izložićemo ih kao jedinstven sistem pravila. primijeniće se dispozitivna pravila. mjestom isporuke smatraće se ono iz koga je poslana ponuda ili u kome je prodavac dao prihvat. Određivanje lokacije jeste utvrđivanje mjesta isporuke u širem. “Ako je prodavac zaključio ugovor u vršenju svoje redovne privredne 47 djelatnosti”. imaju sjedišta u istom mjestu.nije precizirano. isto djelo.prodaje u mjestu (nedistancione) .3.74 ne postoji protivrječnost. Pošto između člana 471.2. zavisi od vrste stvari koja je predmet ugovora. 3. Mjesto isporuke može da posluži i kao kriterij za određivanje tipa ugovora o prodaji. U slučaju da prodavac u trenutku zaključenja ugovora ima više poslovnih jedinica. 47 Kritiku ove formulacije vidjeti kod Mitrović dr Dobrosav. prema dispozitivnim normama. odnosno roba (član 471. Ako u ugovoru nije ništa rečeno. Smatramo da kod nas princip pravne sigurnosti zahtijeva da se mjesto isporuke određuje prema sjedištu prodavca u vrijeme zaključenja ugovora. Sporazum stranaka o tome može biti izričit ili prećutan. str. Pored toga. Bude li utanačeno da će se generičke stvari uzeti sa određenog stovarišta ili količine. st. Za mjesto isporuke se vezuju: razgraničenja dužnosti stranaka. ono može zavisiti i od posebnih okolnosti konkretnog posla. 44 . Prema njemu prodaje mogu biti: 1 . 2). prelazak svojinskih prava i neka dispozitivna pravila o načinu izvršenja ugovora.prodaje sa otpremom (distancione) . zavisno od okolnosti konkretnog ugovora (uz. a lokaliteta u užem smislu.1.

On je uređen ugovorom. 74. 2 ZOO.Za individualizirane i buduće stvari postoji alternativno rješenje. 4. odnosno gdje će biti proizvedena. mjesto isporuke u užem smislu je skladište prodavca. Način isporuke je izuzetno složena kategorija. Ne znaju li stranke gdje se stvar nalazi.3. Ako prodavac ima više skladišta u istom mjestu. uzanse se izjašnjavaju za mjesto otpreme (uz. mjesto isporuke u užem smislu je transportni terminal. Mjesto opredjeljenja se određuje po podacima ugovora o prevozu. Mjesto isporuke u užem smislu značajno utiče i na pravila o načinu isporuke. Mjesto isporuke u užem smislu Kod nedistancione prodaje. Opštim uzansama. utovar i slično) i modalitete obavljanja tih radnji (izdvajanje u skladištu uz odabir loših komada npr. st. 74.) udaljen od skladišta prodavca manje od deset kilometara. važe opšta pravila. mjesto isporuke je skladište prodavca (uz. 1). U suprotnom. Ako u vrijeme zaključenja ugovora stranke znaju gdje se stvar nalazi. Kupac je tada ovlašten da jednostranom izjavom promijeni mjesto isporuke. st. Način isporuke 4. 4). st. Rješenja su složenija kod distancione prodaje. 1). ukoliko nešto drugo iz ugovora izričito ne proizlazi (uz. ta lokacija je i mjesto isporuke (član 472. 71. poslovnim običajima. Prodavac koji ne može da izvrši isporuku u ugovorenom mjestu. kao supsidijarna pravila primjenjuju se i norme 45 . st. Pojam i vrste “Način isporuke” je pojam koji obuhvata sve vrste radnji (izdvajanje. Pored toga. Kada na osnovu teksta ugovora postoji sumnja o tome da li su stranke željele da mjesto isporuke bude mjesto otpreme ili opredjeljenja. on određuje sa kojega od njih će isporuka biti izvršena (uz. pakovanje. uzansa 72. luka itd. on može zahtijevati da to bude mjesto u kome se roba nalazi u trenutku nastupanja prekida prevoza. mora o tome da obavijesti kupca. Ako je transportni terminal (željeznička stanica. pregled. 3). zato što su nastupile transportne smetnje. st.) koje prodavac treba da izvrši da bi predmet isporuke stavio na raspolaganje kupcu i tako izvršio svoju osnovnu obavezu. Pošto su troškovi prevoza do ugovorenog mjesta isporuke uračunati u cijenu. 3. veoma ograničeno dispozitivnim propisima. prirodom robe i okolnostima posla. sam određuje sa koga će se izvršiti isporuka. kupac može da ih odbije od onoga što plaća prodavcu po osnovu prodaje (uzansa 73). 5). Prodavac koji ima više skladišta u mjestu isporuke u širem smislu. 71.1. odnosno gdje će se proizvesti. st.

odnosno prenos posjeda sa prodavca na kupca. Ona se sastoji u stavljanju kupcu na raspolaganje cijele ugovorene količine odjednom ili unutar izvjesnog perioda. 1.Zakona o obligacionim odnosima o ispunjenju nenovčanih obaveza (član 296. 4. a time i sama isporuka. posebno. isporuka se može izvršiti i uručenjem samih stvari koje su predmet ugovora. i uz. Akteri odbira robe su prodavac i kupac (uz. st. a prodavac ne može bez njega da odabere i izdvoji robu. koja daje pravo svojine na robi. ne stvarnopravnih. i 298. Prvi se sastoji u zajedničkom izboru i izdvajanju generičke robe radi njene otpreme. Drugi način se realizuje ako uredno pozvani kupac ne dođe radi odabira i izdvajanja robe. ali kontinuelno. Kao primjeri mogu da posluže predaja ključeva automobila ili ključeva skladišta u kome se nalazi predmet ugovora. dokumentaran i realan (stvaran). Pravila se razlikuju za nedistancionu i za distancionu prodaju. bez većih prekida. Realna jednokratna isporuka Način stavljanja kupcu na raspolaganje stvari koja reprezentuje cijelu količinu zavisi od okolnosti konkretnog slučaja i od prirode robe. One ne moraju da imaju svojstvo papira od vrijednosti. Napokon. Tako će se isporukom smatrati i prenos skladišnog lista. Dokumentarna isporuka vrši se uručenjem robnih hartija ili prevoznih papira na način koji je za svaki od njih posebno predviđen. I treće. U takvim uslovima poseban supsidijarni pravni režim razvio se samo za realnu isporuku. Prema načinu na koji se predmet stavlja kupcu na raspolaganje. I transportni dokumenti mogu biti iskorišteni za dokumentarnu isporuku. koji je legitimacioni papir i skladišnice. Ovo rješenje uzanse 72. Zato za simboličku isporuku ne postoje posebna dispozitivna pravila. tj.2. Dokumentarna isporuka se može izvršiti prodajom bilo kojih robnih hartija. 77). Sa uručenjem se izjednačava stavljanje stvari na raspolaganje kupcu. Dokumentarna isporuka je ona koja se vrši predajom papira koji kupcu omogućavaju efektivno raspolaganje prodanim stvarima. Takvu isporuku nazivamo realnom. način isporuke. isporuka se sastoji u izvršavanju onih radnji koje prodavac može da obavi sam. 76. st. Po vremenu predaje cijele ugovorene količine način isporuke može biti kontinuelan i sukcesivan. je značajno zbog toga što u trenutku izvršenja posljednje radnje 46 . Sukcesivnom ili obročnom isporukom nazivamo onu isporuku kod koje se ugovorena količina stavlja na raspolaganje kupcu u manjim. Kod nedistancione prodaje postoje tri načina isporuke na skladištu prodavca. relativno samostalnim dijelovima između čijeg uručenja postoji vremenski diskontinuitet. 2. On važi i za cijelu količinu i za obrok. Tada prodavac ove radnje može učiniti sam. U prvom slučaju postoji jednokratna isporuka. Pod simboličnom isporukom podrazumijeva se predaja manjeg dijela predmeta isporuke ili neke druge stvari koja predstavlja ukupno ugovorenu cjelinu i koja je podobna da manifestuje stavljanje posjeda na raspolaganje kupcu. ako uredno pozvani kupac nije došao. može biti: simboličan. naročito).

isporuka će biti izvršena traženim radnjama (uz.prodavca.. način isporuke biće identičan načinu uručenja robe primaocu. i 469. 47 . definiše drukčije rok isporuke. U prvom slučaju. na primjer slaganje robe na utovarnoj rampi skladišta. 131. . pravila koja važe za predaju robe na prevoz ujedno su i pravila o načinu isporuke. No.) i posebna rješenja. naročito) i Opšte uzanse. Interesantno je da posljednji akt ima dvostruku funkciju. Kod distancione prodaje način isporuke zavisi od toga da li je mjesto isporuke transportni terminal ili skladište prodavca. iz sporazuma stranaka ili iz okolnosti posla može proizaći kvalifikacija roka kao bitnog elementa posla. To je “trenutak vremena počevši od koga kupac može zahtevati izvršenje isporuke”. Situacija je složenija kada se isporuka vrši na skladištu prodavca. str. 5. Ako vozar ili špediter zahtijevaju nešto drugo. rizik prelazi na kupca i onda kada stvar nije izdvojena iz mase. 5.1.fiksnom prodajom. ZOO. Tek od tog trenutka rizik i troškovi prelaze na kupca (član 474. U praksi preovlađuju situacije u kojima se stranke sporazumijevaju o vremenu isporuke. uz. 3). U njemu je to moguće učiniti na tri načina: označavanjem datuma. onih o odgovornosti posebno.. On postavlja i opšta pravila o civilnom računanju rokova (uz. Vrijeme jednokratne isporuke Prvi izvor prava za određivanje vremena jednokratne isporuke je ugovor. Bude li ugovorom o distancionoj prodaji predviđena isporuka u mjestu opredjeljenja. 1). 86. Na primjer. 82. a tačno utvrđivanje značenja njihovog sporazuma vrši se prema dispozitivnim propisima. ZOO). određivanjem perioda i upotrebom tehničkih termina. pa se ugovori sa rokom isporuke kao bitnim elementom smatraju posebnom vrstom posla . Vrijeme isporuke 5. Da bi roba došla do mjesta opredjeljenja prodavac mora “na uobičajeni način i pod uobičajenim uslovima” sklopiti sve ugovore potrebne za izvršavanje prevoza “do određenog mjesta” (član 473. 76. 76. Ova činjenica značajno utiče na niz drugih rješenja.”. koja predstavljaju komercijalnu interpretaciju pojedinih izraza (uz.317. st. st. na primjer). Tehnički termini se odnose na utvrđivanje perioda isporuke. Rok isporuke je u načelu nebitan element ugovora. Kod nas dolaze u obzir Zakon o obligacionim odnosima (član 315. Pojam Vrijeme isporuke je trenutak ili period u kome sve radnje koje predstavljaju 48 isporuku treba da budu završene. 48 Draškić dr Mladen “Međunarodna prodaja prema.2. odnosno ako nije individualizirana. Tada se isporuka sastoji u utovaru robe na vozilo. Vrijeme isporuke određuje se ugovorom i/ili dispozitivnim propisima. kod komadnih pošiljki koje se prevoze željeznicom način isporuke će se sastojati u predaji pošiljke sa popunjenim tovarnim listom u željezničkom magazinu.

Određuje se: danima. Kada je vrijeme isporuke utvrđeno u rasponu. 90. dijelovima godine. ako je izvršenje isporuke vezano za neku radnju prodavca: prethodnu isplatu cijene. isporuka se ima izvršiti prvi naredni radni dan (uz. i 3. ono se skraćuje. Bude li u ugovor unesena klauzula “po otvaranju plovidbe”. Kod distancione prodaje sa isporukom u mjestu opredjeljenja. Drukčije može biti izričito ugovoreno ili određeno na osnovu mjesnih običaja. 87. ZOO). Na određeni datum prodavac je dužan da izvrši isporuku do kraja radnog vremena.). Interesantno je da se ovo 48 .). pravilo je da “to pravo pripada prodavcu. mjesecima. i 94. a nije ugovorom određeno ko ima pravo da ga konkretizuje.Pod datumom se podrazumijeva bilo koji mogući kalendarski datum. vrijeme isporuke može biti produženo za vrijeme u kome traju saobraćajne smetnje koje prodavac nije sam prouzrokovao.). bez obzira na to da li je objava tačna ili ne (uz.). Ako su oznake vremena upotrijebljene kombinovano. 91. koji u mjestu isporuke pada u nedjelju ili državni praznik. Kraj roka treba shvatiti onako kako je to utvrđeno pri izlaganju rokova isporuke određenih periodom. kada se rok završava i ko ima pravo da odredi stvarno vrijeme isporuke kada je ono utvrđeno periodom? Osnovno je pravilo da rok počinje teći od dana zaključenja ugovora. osim kad iz okolnosti slučaja proizlazi da je određivanje datuma predaje ostavljeno kupcu” (član 469. mora da izabere radni dan (uz. O nastupanju i prestanku zapreka prevoza prodavac mora bez odlaganja obavijestiti kupca (uz. ZOO).). Kod većih količina robe. Stranka koja ima pravo da odredi vrijeme isporuke.) i da o tome obavijesti drugu stranu. tada rok isporuke počinje teći prvog radnog dana po izvršenju radnje kupca (uzanse 92. Ne odredi li ovlaštena strana datum isporuke. 90. sedmicama.). Zbog ovog rješenja smo i samo vrijeme isporuke definisali kao period do koga sve radnje isporuke moraju da budu završene. smatraće se da je to posljednji dan roka. “po prestanku leta” ili slična. Obavještenje mora da sadrži označenje posla i preciziranje vremena isporuke. otvaranje akreditiva ili slanje ambalaže. Ovo pravilo ne vrijedi za rok određen periodom. Za svaki od njih postoji poseban način računanja (član 77. ovlaštena strana mora datum da odredi tako da se isporuka u cjelini može izvršiti do kraja predviđenih rokova (uz. 88. st. 93. 2. te godinama. U slučaju ugovaranja nemogućeg datuma. Prodavac mora sve radnje isporuke da završi “najdalje na dan koji neposredno prethodi nedjelji ili prazniku” (uz. tumačenjem će se utvrditi prava volja stranaka. Umjesto produženja vremena isporuke za jedan dan. Ako je rok isporuke određen datumom. Tri se pravna pitanja postavljaju pri ovakvom načinu određivanja vremena isporuke: od kada teče rok. 85. st. No. rok isporuke počinje da teče od dana službenog obavještenja da je plovni put otvoren. računanje počinje od veće vremenske kategorije. Period je protek vremena u kome sve radnje isporuke moraju biti završene. 1. koje ne mogu biti isporučene u jednom danu.

271. Ovo rješenje je bilo predviđeno i kao osnovno dispozitivno pravilo uzansi: “ako rok isporuke nije određen ugovorom. “u vožnji”. 83. 49 Druga grupa tehničkih termina odnosi se na izvršenje isporuke u toku kalendarskog mjeseca: početkom. isto djelo. ŠZO. sredinom. Zbog toga je ovdje potrebno utvrditi samo pravila o tome kada pojedini obroci dospijevaju za isporuku. rok isporuke je. I razuman rok počinje teći od dana zaključenja ugovora. prodavac je dužan da je izvrši “u razumnom roku”. st.). Prvi tehnički termin koji uzanse preciziraju je “odmah” ili “prompt”. “utovarena” i slični. Ako ugovor o tome ništa ne govori.). Vrijeme sukcesivne isporuke Vrijeme isporuke pojedinog obroka unutar cijele ugovorene količine određuje se prema pravilima koja važe za jednokratnu isporuku. 5. ZOO. str. 80. isporuka će se izvršiti u dva približno jednaka obroka sredinom i krajem ugovornog perioda. 50 49 49 . o promptnoj isporuci stavljeno van snage. isporuka će se izvršiti u približno jednakim obrocima svakoga mjeseca. Tada se isporuka smatra izvršenom onoga časa kada roba stigne u mjesto opredjeljenja. ZOO (uz. Vidjeti p. 81. dakle. krajem i u drugoj polovini mjeseca. dakle. Kupac. 82. Drugi izvor za određivanje vremena isporuke je dispozitivni propis. ako vrijeme isporuke nije ugovoreno. Pri tome i razmak između pojedinih obroka treba da bude približno jednak. u prvoj polovini. 54. AGZ. Dakle. 4. samoodrediv (uz. ZOO. primjeniće se uzansa 95. U oba slučaja rokovi za isporuku posljednjeg obroka moraju da budu postavljeni tako da se očuva i ukupno ugovoreni rok isporuke cijele količine. dakle. pravni standard čiju sadržinu treba svaki put posebno utvrđivati. st. Mitrović dr Dobrosav. može zahtijevati ispunjenje obaveze odmah.obavještenje smatra izvršenim kada bude primljeno. Bude li rok isporuke kraći od dva mjeseca. Danas se kod nas primjenjuje isključivo član 470. On je. Vidjeti član 77. BGB i član 75. treću grupu čine izrazi koji pokazuju da je u trenutku zaključenja ugovora roba već utovarena. Ona sadrži norme za dvije situacije. Ovoj grupi termina pripadali bi izrazi kao što su: “plivajuća”.).3. Time su uzanse prihvatile za ovaj slučaj teoriju prijema (uz. 89. Izloženim rješenjima smo kod prodaje odstupili od stava kruga evropskih prava kojima pripadamo.). smatra se da je ugovorena promptna isporuka” (uz. budući da je rješenje uzanse 80. Zakon o obligacionim odnosima u opštem dijelu sadrži isto rješenje. Značenje svakog od ovih izraza je precizirano članom 77.). Razuman rok se određuje s obzirom na prirodu stvari i ostale okolnosti posla. On označava isporuku u roku od osam dana od dana zaključenja ugovora (uz. ali to prodavac ne mora učiniti prije isteka roka koji se smatra 50 “razumnim”. Kada je rok isporuke cijele količine dva mjeseca ili više od toga. a ne u trenutku otposlanja. Napokon. 904. p. 4.

odnosno kada ne pokaže svoju spremnost da plaćanje izvrši simultano sa isporukom. prodaje na kredit. isto djelo. On ne mora platiti cijenu “prije nego što je imao mogućnost da pregleda stvar” (član 475. ZOO u članu 477. Da bi se ono moglo primijeniti mora da bude ispunjeno nekoliko pretpostavki. str. novine FBiH 2/95). Zakona o finansijskom poslovanju (Sl. ZOO). Ovo pravo prodavac nema prema trećem savjesnom licu koje je od kupca steklo prevozni dokument prije postavljanja zahtjeva od strane prodavca. 53 Ovaj rok je neophodno ostaviti kupcu kako bi on mogao da provjeri da li mu je isporučeno ono što je ugovoreno. Uzansa 177. U suprotnom važi princip istovremenosti isporuke i plaćanja kao izraz manifestacije šireg principa o istovremenom ispunjavanju obaveza kod sinalgamatičkih ugovora (član 122. Ovo načelo djeluje i u korist kupca. ili nije spreman da plati ugovorenu cijenu. Dispozitivno je pravilo. st. Razumije se da korištenje ovim ovlaštenjima pretpostavlja odgovarajući način zaključivanja ugovora o prevozu. prenumeracione (pretplatne) prodaje i klirinške prodaje nisu pogodne za primjenu 51 ovog instituta. te da li faktura odgovara isporučenoj robi. da prodavac ne mora izvršiti isporuku u određenom roku ako kupac istovremeno ne plati. 50 . st. Pravni instrument za to je unošenje klauzule o pouzeću u tovarni list onih vrsta prevoza koje ovaj institut poznaju. 51 52 53 Prema Mitrović dr Dobrosav. Napokon. Prodavac može usloviti predaju stvari u mjestu opredjeljenja isplatom cijene (član 476. a ne doslovno. st. dakle.5. 1. prodavac “može odložiti odašiljanje stvari do isplate cijene” ili poslati stvar uz zadržavanje prava raspolaganja njome u toku prevoza (član 476.). Prodavac se pozivom na ovaj princip ovlašćuje da u slučaju osnovane sumnje u kupčevu sposobnost plaćanja zatraži od vozara da pošiljku ne isporuči i onda kada je kupcu već uručena isprava “koja ga ovlašćuje da zahtijeva izručenje stvari”. 2. Ona važe ako je ugovoreno ili uobičajeno da prodavac mora izvršiti isporuku i onda kada kupac ne plati cijenu istovremeno sa isporukom. Prvu smo već spomenuli: nepostojanje suprotnog ugovora ili običaja. 1. Istovremenost isporuke i plaćanja Sva dosadašnja rješenja o vremenu isporuke su uslovna. Kada se kod distancione prodaje isporuka vrši uručenjem stvari prevozniku. Istovremenim plaćanjem smatra se ono koje je izvršeno u ugovorenom ili zakonskom roku 52 po prijemu robe i fakture. 61. Druga pretpostavka odnosi se na vrstu i modalitete prodaje. Da zaključimo: u privrednom prometu praktični značaj pravila o istovremenosti isporuke i plaćanja postoji u onim situacijama u kojima prodavac prije izvršenja isporuke opravdano posumnja u kupčevu sposobnost da izmiri svoje novčane obaveze što pokazuju i rješenja ZOO vezana za distancionu prodaju. i 123. pojam “istovremeno” kod privrednih prodaja mora biti shvaćen komercijalno. Član 12. ZOO). ide i korak dalje.4. ZOO).

Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema.. Kada su u pitanju 54 Vidjeti Krulj dr Vrleta: “Dejstva ugovora o kupoprodaji”. Rizik je mogućnost nastupanja štete na predmetu prodaje. 323 . 324. najkraće rečeno. ili štetnim događajem za koji niko ne odgovara. odnosno kako shvatiti pravni pojam slučaja. propašću ili oštećenjem stvari. 51 . Beograd 1972. stoga. Budući da štetni događaj. 323. Mi smatramo da “slučaj” i u pravu prodaje mora biti vezan za opšti teorijski pojam ovoga instituta i da. Pojmovna određenja Dejstva isporuke su njene pravne posljedice.457).. da djeluje samo između stranaka (inter partes) i da se po tim osobinama bitno razlikuje od svojine. pokriva “rizik” iz ugovora o prodaji onako kako smo ga mi definisali. štete koja bi bila izazvana neskrivljenom štetnom radnjom bilo koga lica. str. Zbog toga je moguće dejstva isporuke razmotriti kroz ispitivanje prelaska rizika.324 i tamo citirane autore. koja su za distancionu prodaju najvažnija. Premija osiguranja u suštini. treba podvući da kod osiguranja uopšte. Upravo zbog toga štetne posljedice mora da snosi ona ugovorna strana na kojoj rizik počiva. za 54 neskrivljenu radnju jedne ugovorne strane. Dejstva isporuke zavise od koncepta ugovora o prodaji u svakom pravnom sistemu. premija pokriva upravo onaj dio naknade štete koji se ne može ni od koga regresirati ili koji osiguranje ne može da naplati od odgovornog lica. te druge štete koje su sa njima neposredno povezane. No. 121-122. Institut za uporedno pravo. str. a ne samo ugovornog partnera. koji predstavljaju rizik.”. Teoretičari koji se bave pravom prodaje vezuju slučaj.. Rizik obuhvata štete izazvane gubitkom. prelaz rizika mora biti povezan i sa pravom svojine na predmetu prodaje. da on “pripada potpuno obligacionom pravu”. 56 Jasno je. 56 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. rizik. Upravo zbog toga Zakon o obligacionim odnosima i reguliše samo rizik (član 456 . Svojina. U trgovačkoj. odnosno privrednopravnoj prodaji akcent je sa prenosa svojine stavljen na prelazak rizika.. Rizik se može definisati i kao mogućnost nastupanja štete na predmetu prodaje za koju niko ne odgovara. “rizik” djeluje na stvar. moraju se desiti “u vremenu između zaključenja ugovora i njegovog ispunjenja”. odnosno od toga kako su određena dejstva samog ugovora.”.”..6. str. U te štete ulaze i one koje su nastale zato što se od odgovornog lica . Centralni problem koji ovdje postoji jeste: šta je “slučajno”. tj. ne upuštajući se u pitanja prenosa svojine na prodatim stvarima. Naš ZOO u podnaslovu “Rizik” predviđa da do predaje stvari kupcu “rizik slučajne propasti ili oštećenja stvari” snosi prodavac. skrivljene štetne radnje bilo kojega lica. 55 O uticaju osiguranja na rizik vidjeti Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Štetna radnja ili događaj. Dejstvo isporuke: prelaz rizika 6.počinioca štetne radnje ili od osiguravača nije mogla dobiti puna 55 naknada. cena. Ona ulaze u modalitete isporuke zato što je bitno obilježavaju u pravnom smislu. a ne samo ugovornog partnera. pa i transportnih. predstavlja odsustvo krivice. predaja.1.. dakle. str. pa time i rizik.

Ukoliko ugovor ne reguliše ovo pitanje.”. To mora biti učinjeno pažnjom dobrog privrednika. primjeniće se dispozitivna pravila član 465. Strankama. Pošto isporuka nije izvršena. 1. koristeći se svojim ovlaštenjima u slučaju sumnje u ostvarivanje naplate istovremeno sa isporukom. opisujući rješenje koje žele. Pod “predajom” stvari. koja predstavlja češće rješenje. ZOO). kao i radnje “preuzimanja stvari” (član 519.. može biti sporno i kakav je karakter kupčeve 57 58 59 P. najprije. 58 U tom smislu može se tumačiti i član 457. naše pravo (član 465. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. uređuje se prvenstveno ugovorom. ZOO: “do predaje stvari kupcu rizik slučajne propasti ili oštećenja snosi prodavalac. 52 . jeste da stranke upotrijebe transportne klauzule. 6. Rizik. “rizik se vraća prodavcu 59 i to retroaktivno”.individualizirane stvari.”. st. Drugo pitanje jeste sa kojim radnjama kupac može biti u docnji? To su očigledno činidbe koje su potrebne da bi prodavac mogao da izvrši svoju obavezu isporuke.2. Napokon. Prvo je šta je predaja? Smatramo da pod tim treba podrazumijevati “isporuku”. ZOO) koje se nadovezuju na materijalne akte isporuke. u tom slučaju. treba podrazumijevati isporuku koja odgovara uslovima konkretnog ugovora.. ZOO). a ne samo njenu osnovnu radnju “uručenje”. a predajom stvari rizik prelazi na kupca”. Prelaz rizika kada je kupac u docnji “Ako predaja stvari nije izvršena zbog kupčeve docnje. 6. 326. obavezu da stvar čuva (član 520. str. 2. Rizik tada ostaje na prodavcu. shodno terminologiji ZOO. Drugi izuzetak postoji onda kada prodavac. Od opšteg dispozitivnog pravila postoje dva izuzetka.. 57 U pogledu generičkih stvari uporedno pravna rješenja su u velikoj mjeri izjednačena: rizik prelazi sa prodavca na kupca njihovom individualizacijom. Modalitet koji bitno utiče na prelaz rizika je način isporuke. a kupac ima. ZOO) veže prelaz rizika za isporuku. rizik prelazi na kupca u času kada je došao u docnju” (član 457.3. eventualno. Prelaz rizika kada kupac nije u docnji Prelaz rizika sa prodavca na kupca koji nije u docnji sa prijemom isporuke ili izvršavanjem radnji koje isporuku uslovljavaju. našeg ZOO. a kupac ima pravo na naknadu troškova izazvanih čuvanjem stvari. druga. stoje na raspolaganju dvije tehnike: prva jeste mogućnost da se stranke sporazumiju izričito. str. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema.. ne prelazi na kupca isporukom kada je on “zbog nekog nedostatka predane stvari raskinuo ugovor ili tražio zamjenu stvari”. 128. st. Ova zakonska formulacija otvara nekoliko značajnih pitanja. 2-509 UCC. zadrži slanje robe ili njenu isporuku kupcu.

str. Međutim. st. a ne kada je primljeno. 60 Razmotreno pravilo ima opšti karakter. No. tim trenutkom rizik još uvijek ne prelazi na kupca. Drugi slučaj odnosi se na onaj način isporuke u kome prodavac sam ne može da izvrši izdvajanje. 3. Nužno je da su “stvari očito namijenjene za izvršenje predaje” i da je prodavac “o tome odaslao obavještenje kupcu” (član 457. Ono odgovara pojmu i načinu isporuke koje smo izložili.GARANCIJA ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE 1.docnje. koji je do 6. da li je u pitanju dužničko ili povjerilačko zakašnjenje? Pošto je “preuzimanje stvari” obaveza kupca. struktura obaveza prodavca i izgled odnosa odgovornosti za neizvršenje ili neuredno izvršenje ugovora. 53 . Mitrović dr Dobrosav. Zato dva posebna rješenja koja sadrži član 457. “tako da je ono od značaja samo za prelaz rizika”. 2). Od načina njegovog rješavanja zavise: mjera ekvivalentnosti razmjene robe za novac. a uredno pozvani kupac nije došao da učestvuje u tom poslu. Ranije jugoslovensko pravo je u Opštim uzansama usvojilo austrijski sistem. Obavještenje se smatra izvršenim kada je poslano (teorija odašiljanja). str. Ovo obavještenje ne treba miješati sa obavještenjem o pozivu da pristupi radnjama isporuke. isto djelo. st. “nedostataka” ili “materijalnih nedostataka” . Pravni režim ovoga obavještenja isti je kao i u prethodnom slučaju. Kvalitativni i količinski 60 61 Suprotno Mitrović dr Dobrosav. Zbog toga prodavac treba da ga učini na siguran način. obavještenje o izdvajanju se daje kada je 61 radnja izdvajanja već izvršena. treba shvatiti kao proširenje generalne norme.prema terminologiji našeg Zakona o obligacionim odnosima . 31. smatraće se da je prodavac izvršio isporuku kada je ugovorenu količinu izdvojio iz mase. isto djelo. Koja su to rješenja? Najprije. pod uslovom da uredno pozvani kupac nije na vrijeme došao da prisustvuje tome činu. rizik ne prelazi u tom trenutku na kupca. smatramo da se radi o dužničkoj docnji. godine važio i na području naše zemlje. U ovom slučaju isporuka će se smatrati izvršenom kada je prodavac završio one radnje koje kupcu omogućavaju preuzimanje stvari. Pojam materijalnih nedostataka Određivanje koncepta i vrsta “fizičkih” mana. a ne kao izuzetke od nje. 30. kada su predmet ugovora stvari određene po rodu. Pojam i vrste materijalnih nedostataka 1.jedno je od ključnih pitanja u oblasti prava prodaje. ZOO).1. za prelaz rizika je potrebno da je prodavac “odaslao obavijest kupcu” (član 457. IV 1941. Potrebna su dva dodatna uslova koja štite njegove opravdane interese. III .

2. onda kada “za određeni slučaj nije što drugo propisano”. U ovom članu je samo konstatovana odgovornost svakog ugovaratelja “za materijalne nedostatke svog ispunjenja” i predviđeno da režim materijalnih nedostataka kod ugovora o prodaji važi kao supsidijaran.nedostaci se posebno regulišu i pravno tretiraju na različite načine. njihove faktičke razlike i osobine ponekad tumačenjem dovode do različitih rješenja za pojedina pitanja.159 (“Odgovornost za mane”) za kvalitet. Član 121. osim ako su uzorak ili model prikazani samo radi obavijesti”. na prvi pogled protivrječnog zadatka. kada je prodavalac predao stvar koja nije jednaka uzorku ili modelu. Između ove dvije vrste mana nije uvijek lako povući jasnu granicu. nedostaci se dijele na kvalitativne (“mane” u užem smislu riječi) i količinske ili kvantitativne. onda nedostatak u količini uvijek predstavlja i kvalitativnu manu. 4. redovnih odnosno uobičajenih ili ugovorenih svojstava stvari. i 479. a koja je bila poznata prodavaocu ili mu je morala biti poznata. ZOO. Rezultat ovog. a sa druge neće biti protivrječna regulativi međunarodnog karaktera sadržanoj u haškom Zakonu o prodaji. Skriveni nedostaci su oni za čije je utvrđivanje potreban Uzanse 115 . Iako je pravni režim posljedica ovih nedostataka isti. 64 Član 478. 63 62 54 . tj. Prema ovom zakonu: “Nedostatak postoji: 1. Prema vrsti osobine koja ne odgovara ugovoru. je novi institut “materijalnih nedostataka” u sinalagmatičnim ugovorima uopšte 63 i u prodaji posebno. nedostaci se dijele na vidljive i skrivene. te odstupanja nabolje ako su svojstva stvari ugovorom predviđena kao njegovi bitni elementi. Oni koji postoje suprotno izričito ili prećutno ugovorenim svojstvima predmeta prodaje. ako stvar nema potrebna svojstva za naročitu upotrebu za koju je kupac nabavlja. 62 Zakon o obligacionim odnosima morao je naći rješenja koja će se sa jedne strane naslanjati na jugoslovensku pravnu tradiciju. Moguće su različite teorijske definicije materijalnih nedostataka. ako stvar nema potrebna svojstva za njezinu redovnu upotrebu ili za promet. 3. Vrste materijalnih nedostataka Nedostaci koji se određuju prinudnim propisima. redovnom praksom u prometu i/ili običajima nazivaju se objektivnim. za pojam nedostatka. ZOO.2. Mi pod njima podrazumijevamo svako odstupanje na lošije od propisanih. U prvu skupinu spadaju oni koji se mogu primijetiti već pri uobičajenom spoljnjem pregledu stvari . 64 Pozitivno pravno određenje materijalnih nedostataka sadržano je u članu 479. Prema mjerilu vidljivosti.“na očigled”.134 za količinu i uzanse 135 . Ukoliko je količina bitan element posla. 1. koji vrijeđaju interese i ciljeve konkretnog kupca su subjektivni nedostaci. ako stvar nema svojstva i odlike koje su izričito ili prešutno ugovorene odnosno propisane.

Razlikovanje je izuzetno važno kod rokova za reklamaciju nedostataka. Prema obimu. Postoji u ugovoru o prodaji uvijek kada nije izričito isključena i u mjeri 65 u kojoj nije samim ugovorom ograničena. kao posebno jamčenje proizvođača i/ili prodavca pojedinih vrsta tehničke robe. Garancija za materijalne nedostatke 2.507 ZOO). 1. ali ne utiču na samo postojanje ugovora. propisanu. Napokon. funkcionalna koncepcija nedostataka (član 478. 55 . ZOO). dakle. O tome svjedoče. Ona se može definisati i kao jamčenje prodavca kupcu da će isporučena roba biti saobrazna onome što je predviđeno ugovorom. ima prvenstveno ulogu zaštite krajnjih potrošača (član 501 . i rješenja o uslovima potrebnim za postojanje ove obaveze. 3. 2. Nebitni nedostaci mogu da prouzrokuju naknadu štete. ZOO.1. onaj koji se uvijek sreće u ugovorima o prodaji poslovnog prava. uobičajenu ili ugovorenu upotrebu stvari.poseban postupak provjere osobina stvari ili njihova upotreba (član 482. Pojam garancije Garancija za materijalne nedostatke je jamčenje prodavca kupcu da prodata roba nema nikakvih fizičkih svojstava koja bi ometala urednu i nesmetanu. Ona je sastavni dio ugovora po prirodi posla. nedostaci mogu biti znatni i neznatni. U daljem tekstu ćemo samo razmatrati opšti tip garancije za materijalne nedostatke. Neotklonjivi su oni kod kojih popravak ili nije moguć ili nema ekonomskog smisla. Usvojena je. Zakon o obligacionim odnosima stoji na pozicijama ugovornog osnova garancije. pored već navedenog rješenja o mogućnosti ugovornog isključivanja ili ograničavanja garancije. st. Znatni su oni koji dovode do poništavanja ili umanjenja prometnih ili upotrebnih vrijednosti stvari. Njihovo postojanje ne povlači za sobom nikakve pravne posljedice. kako bi se izbjeglo šikaniranje prodavca. Otklonjivi nedostaci su oni čije je popravljanje moguće bez bitnog umanjenja upotrebne ili prometne vrijednosti stvari. Pravni osnov garancije je bio sporan. st. Prvi onemogućavaju ostvarivanje svrhe ugovora. ZOO). Neznatni ne umanjuju vrijednost stvari ni u kom pogledu. Ovi nedostaci svojom faktičkom snagom djeluju na prava koja kupac može koristiti u datom slučaju. nedostaci mogu s obzirom na njihov uticaj na ugovor biti bitni ili nebitni. Garancija za ispravno funkcionisanje stvari. Pravna kvalifikacija ove garancije nije sporna. 65 Član 486.

ZOO). st. obaveza garancije. 2. Obaveza garancije se može ugovorom sasvim isključiti ili samo ograničiti (član 486. ako je on posljedica uzroka koji je postojao prije toga momenta. Svi uslovi moraju biti ispunjeni kumulativno. i 145. 3. Razlog za to leži u ništavosti navedenih uglavaka. “Smatra se da nisu mogli ostati nepoznati kupcu oni nedostaci koje bi brižljivo lice sa prosječnim znanjem i iskustvom lica istog zanimanja i struke kao kupac moglo lako opaziti pri uobičajenom pregledu stvari”. 66 67 68 Član 480. u vezi sa članom 479.takva” ili nekom sličnom. st.2. nesavjesnost prodavca djeluje u sferi odgovornosti za materijalne nedostatke. ZOO). ZOO. Stoga je nepostojanje ovakve klauzule treći uslov za egzistenciju obaveze garancije. 67 U slučajevima za koje uslov savjesnosti kupca važi. ugovornih klauzula. 1. zakonodavac pojačava kriterije pažljivosti i poštenja kod obje stranke. da je svoju dužnost provjere obavio kako treba. 1. 144. i odgovornost. Ipak. st.). 1. osim u slučaju obmane od strane prodavca (uz. i 481. st. te na svojstva i odlike “koje su izričito ili 66 prećutno ugovorene. shodno tome. ako je nedostatak bio poznat prodavcu ili ako ju je nametnuo koristeći svoj “poseban monopolski položaj” (član 486. st. ZOO). st. moraju biti ispunjeni pravom predviđeni uslovi. st. odnosno da uočenih ili indiciranih nedostataka nema (član 480. st. 1. budući da se smatra da je kupac morao da ih uoči. Clan 480. ali se bolest zbog perioda inkubacije pojavila nakon isporuke. Bude li ugovor zaključen sa klauzulom “viđeno-odobreno”. 68 No. “kakva . Ovaj uslov savjesnosti kupca odnosi se samo na svojstva potrebna za redovnu upotrebu ili za promet robe. mora postojati u času prelaska rizika. On ne postoji kod subjektivnih mana i kod prodaja po uzorku ili modelu. 2. 1. st. st. Izuzetno. Na primjer. u vezi sa članom 479. Obaveza garancije će postojati uprkos ovakvoj klauzuli. 56 . Postojanje nedostatka ili uzroka nedostatka dokazuje kupac. 1. ZOO. obaveza garancije za materijalne nedostatke postoji i kad je prodavac bio savjestan (član 478. ZOO. jednostranih pravnih poslova i pravnih stanja. prodavac će odgovarati i za ove nedostatke ako je u pogledu osobina stvari ili postojanja nedostataka obmanuo kupca svojom izjavom da tražene odlike postoje. pa. Nedostatak. Uslovi za postojanje garancije Da bi garancija za materijalne nedostatke postojala. st. Drugi uslov za postojanje obaveze garancije jeste da u času zaključenja ugovora nedostaci nisu “bili poznati kupcu ili mu nisu mogli ostati nepoznati” (član 480. Znanje ili neznanje prodavca za postojanje nedostataka su pravno irelevantni. 1. kupac se ne može pozivati na nedostatke stvari.2. 1. odnosno propisane”. Član 480. najprije. Oni imaju karakter: zakonskih odredbi prinudnog karaktera. ZOO). stoka je u momentu prelaska rizika već bila zaražena.). postoji i onda kada se nedostatak pojavio nakon prelaska rizika.

Razlozi za ovakvo rješenje leže u mehanizmu prinudne javne prodaje koji isključuje pristanak i učešće prodavca u zaključivanju ugovora. U privrednim prodajama su izuzetno značajna ona koja imaju Perović dr Slobodan: “Obligaciono pravo”. str. ili vršenje najjačeg svojinskog prava na predmetu prodaje. isto djelo. 70 Pravo koje sa stanovišta kupca predstavlja manu može biti javnopravne i privatnopravne prirode (član 514. predstavlja pravni nedostatak ili pravnu manu. Napokon. službenost). ZOO). IV . osoba van ugovornog odnosa. oni se mogu svrstati u 69 nedostatke čiji je subjekat prodavac i one kod kojih je nosilac prava treće lice. Polazeći od titulara prava koje predstavlja nedostatak. Pojam i vrste pravnih nedostataka Zaključenjem ugovora o prodaji kupac ne želi samo to da mu stvari budu stavljene na raspolaganje. I dejstvo nedostatka može biti mjerilo za njihovu sistematizaciju. Naime. 487 ZOO).Četvrti uslov jeste da stvar nije prodata “na prinudnoj prodaji” (čl. Striktno posmatrano. Detaljno razmatranje pravnih problema vezano za ovu vrstu nedostataka nalazi se kod Perović dr Slobodan. str. kao i materijalni. mogu podijeliti prema više kriterija. peti uslov čini uredna reklamacija na materijalne nedostatke. Prema obimu uticaja na stvar i pravo svojine na njoj teorija dijeli pravne nedostatke na potpune i djelimične. ali jeste neophodna pretpostavka za održavanje ove dužnosti prodavca na snazi. ZOO). koje pod određenim uslovima isključuje ili ograničava bilo miran posjed. bilo nastanak. Jedino na taj način on može u punom obimu da iskoristi upotrebne i prometnu vrijednost stvari i postigne jednakost davanja kao princip obligacionog prava (član 15. Njegovi ciljevi su složeniji. Upravo zbog ovoga pravo nekog lica. Beograd. imovinskih prava najčešće se sreću stvarna prava (svojina. Pravni nedostaci se.GARANCIJA ZA PRAVNE NEDOSTATKE (ZAŠTITA OD EVIKCIJE) 1. 377. hipoteka. ZOO). protekom prekluzivnih rokova za reklamiranje gasi se i sama obaveza garancije. reklamacija nije uslov za nastanak obaveze garancije. 378. tj. nedostaci se dijele na one koji: isključuju. Shodno tome. Kupac teži da stekne mirnu i nesmetanu državinu i svojinu kao najjače stvarno pravo na predmetu prodaje. 70 69 57 . Zakon o obligacionim odnosima insistira na pravu “trećeg” i time samo drugu varijantu uključuje u krug pravnih mana (član 508). Od privatnih. Privredna štampa. pa shodno tome i odgovornost prodavca po tom osnovu. umanjuju ili ograničavaju kupčevo pravo (član 508. 1980.

Generalno se može reći da određivanje vremena postojanja nedostatka u prenesenom pravu nije jednostavno. postoji uvijek kada sporazumom stranaka nije izričito ili prećutno isključena. ZOO). Pojam garancije za pravne nedostake i uslovi za njeno postojanje Garancija za pravne nedostatke je jemčenje prodavca kupcu da preneseno pravo nema nikakvih nedostataka koji bi onemogućavali nastanak ili trajanje kupčevog svojinskog prava. model i uzorak. Ona se ugovorom ne može isključiti ili ograničiti. 73 Ono može biti izvršeno “putem tužbe i u vidu prigovora”. “To znači. 76 Perović dr Slobodan. Zbog toga zaštita od 75 evikcije u našem sistemu ima ugovorni osnov. st. a ne i za postojanje prava trećeg. Code civil isto. Codice civile samo garanciji za sopstveno uznemiravanje daje zakonski osnov. isto djelo. odnosno koji bi umanjivali ili ograničavali upotrebu toga prava. Analogno garanciji za materijalne nedostatke. izdavanja skladišnice (član 740. 377. 75 Član 1487. 73 Perović dr Slobodan. 1. isto djelo. 58 . Smatramo da je taj trenutak relevantan samo za određivanje savjesnosti kupca. služnosti na primjer. garancija za pravne nedostatke je prirodan sastojak ugovora. str. 76 Ovo je prvi uslov. govori i o momentu zaključenja ugovora. 72 Za postojanje mane je bitno da “je uznemiravanje pravno”. glasnik BiH br. pojedini nedostaci se mogu pojaviti samo kod nepokretnih stvari. To je kod nas izvršenje isporuke. isto djelo. nužno je da je stvarno pravo trećeg nastalo još dok je stvar bila u državini prenosioca”. “odgovornost prodavca za pravne nedostatke može se ugovorom ograničiti ili sasvim isključiti” (član 513. a time i miran posjed prodane stvari. Zato ćemo se zadržati samo na rješenjima Zakona o obligacionim odnosima. Nedostatak mora postojati u času prelaska svojinskog prava sa prodavca na kupca. Za postojanje garancije za pravne nedostatke moraju biti kumulativno ispunjeni zakonski uslovi. Napokon. 2. U uporednom pravu su postavljeni na sličan način.996). str. žig). trgovinskog zastupanja (član 809). garancija za pravne nedostatke (zaštita od evikcije) se može definisati i kao jamčenje prodavca kupcu da je preneseno svojinsko pravo saglasno onome što je predviđeno ugovorom. 2. Po svojoj pravnoj prirodi. st. 74 Perović dr Slobodan. odnosno industrijski dizajn. 381. 4. i dalje) i slično. ZOO izričito ne uređuje ovo pitanje pa se rješenje mora naći vezivanjem garancije za momenat nastanka prava. No. 74 ali i isticanjem nekih prava trećeg lica neposredno.obligaciono porijeklo (zaloga) 71 ili potiču iz prava intelektualne svojine (pravo na patent. ona češće proističe iz nekog drugog privredno-pravnog posla: komisiona (član 786). str. 71 Zaloga može biti konstituisana ugovorom o zalogu (član 966 . 382. član 1628. Oni imaju različit juridički karakter. i 513. Mi ćemo se zbog pojma trgovačke prodaje baviti samo pravnim manama koje se mogu vezati za pokretne stvari. odnosno prodavca. Pravila Zakona o obligacionim odnosima su i u pogledu ovoga instituta dispozitivne prirode. st. ZOO u članu 510. No. 3/02). 72 Vidjeti: Zakon o industrijskom vlasništvu u Bosni i Hercegovini (Sl.

najprije. tj. nego dokazom da je “raspolagao sredstvima da se odbije zahtjev treće osobe” (član 511. faktura se može definisati kao izjava volje prodavca data u formi pisanog dokumenta kojim on zahtijeva od kupca da mu isplati cijenu iz ugovora i eventualno ostale izdatke koje je učinio u vezi sa ugovorom. klauzula o isključenju ili ograničenju odgovornosti za pravne nedostatke je ništava. ZOO). Faktura je materijalizacija pravno relevantne izjave volje usmjerene na plaćanje cijene.ISPOSTAVLJANJE FAKTURE 1. 59 . ZOO). njegovo reklamiranje (član 509. potrebno je da prodavalac bude savjestan. I na kraju. 1. st. 1. U posljednjem slučaju radi se o situaciji u kojoj je prodavac obmanuo kupca u pogledu karaktera prava trećeg ili u kojoj je kupcu obećao da će do preuzimanja stvari i prenosa svojine otkloniti nedostatak.). Treći uslov jeste da garancija nije ugovorom isključena ili ograničena. transportnu klauzulu i ukupan iznos cijene.Drugi uslov jeste da je kupac savjestan. st. Reklamacija. Zbog toga se ona pravno kvalifikuje kao pomoćni pravni posao. st. ZOO). Četvrti uslov je obavještavanje prodavca o nedostatku. Kupac. Faktura. V . ZOO). reklamiranje pravnih mana nije uvijek uslov za održavanje prodavčeve obaveze garancije na snazi. ne mora reklamirati pravne nedostatke koji su prodavcu već poznati (član 509. Dalje. ili da njegovo pravo bude smanjeno ili ograničeno” (član 510. Obaveza postoji i kad reklamacija nije izvršena i to u tri slučaja. st. dalje. Određivanje savjesnosti je složeno. Smatraće se da on nije savjestan ako mu je nedostatak u vrijeme sklapanja ugovora “bio poznat ili mu nije mogao ostati nepoznat” (član 513. nije uslov za postojanje obaveze garancije ni onda kada se kupac upustio u sudski spor sa trećim licem i izgubio ga. ZOO). jer nije izvršeno obavještavanje. Pojam fakture i obaveza njenog ispostavljanja Pravno posmatrano. ali nije “pristao da uzme stvar opterećenu tim pravom” (član 508. količinu. Ona najprije postoji ako kupac nije bio obaviješten o postojanju pravnog nedostatka (član 508. pored zahtjeva za plaćanjem. Za razliku od materijalnih nedostataka. Da bi ovaj uslov postojao. 4. smatraće se da je kupac savjestan ako u času sklapanja ugovora nije “znao za mogućnost da mu stvar bude oduzeta. Prodavac se tada može osloboditi odgovornosti ne dokazom da njegova obaveza garancije ne postoji. ZOO). jediničnu cijenu. reklamacija nije uslov ni za slučaj u kome je pravo trećeg “očito osnovano” (član 512). 2. U praksi se sreću i obrasci faktura čiji ih sadržaj približava zaključnici. kupac se smatra savjesnim i onda kada je znao za nedostatak. U slučaju nesavjesnosti prodavca. Napokon. uvijek sadrži i neke elemente ugovora: predmet.

u principu. FBiH 2/95. knjigovodstvenu i dokaznu funkciju. 2/95). faktura može imati još dvije fukncije.Funkcije fakture su brojne. ne obavezuju kupca. Ovo pravilo važi i onda kada je kupac fakturu primio bez prigovora. dalje. Kod nas je ono riješeno Opštim uzansama. 2. Zbog toga je pitanje klauzula koje prodavac jednostrano unese u fakturu veoma složeno. Kada konačan obračun bude sačinjen. 180. Pravni režim cijene omogućava još jedan način upotrebe fakture. 87. Sistemsko tumačenje izvora pokazuje da je i danas izdavanje fakture obaveza prodavca. Obaveznost jednostrano unesenih klauzula Faktura se izdaje na osnovu ugovora. Takav zaključak se može izvući iz Opštih uzansi. 81 Sl. Zavisno od faze pregovora ili ugovaranja. Član 10. Ovu ulogu imaće u slučaju u kome ugovor ne važi bez određivanja cijene. Ona predstavlja značajno dokazno sredstvo o sadržaju toga sporazuma. str. 77 Ona zbog toga mora biti uredna. niti se iz njega mogu tumačenjem nesumnjivo konstruisati. FBiH. n. Faktura je. odnosno ukoliko 82 su u pitanju nove klauzule da ne postoji obaveza da se na njih odgovori”. predstavlja zahtjev za isplatu cijene. 78 77 60 . Beograd 1957. U tom svojstvu ona pokriva oblast od dokumentarnog akreditiva do sprečavanja zastarjelosti zahtjeva za plaćanjem ugovorne cijene. Profaktura je pisani dokument – po sadržaju i obliku sličan fakturi . koji predstavlja rezultat sporazuma stranaka. Savremena administracija. a stranke se o cijeni nisu sporazumjele. isto djelo. vjerodostojna i dovoljna za knjiženje poslovne promjene koju izaziva isplata ugovorne cijene. budući da je 78 faktura “obično prvi pismeni akt o ugovoru”. 82 Kapor dr Vladimir. Ona ima preliminarnu finansijsku. 79 Na isti stav upućuju Zakon o računovodstvu (član 3. Zakona o računovodstvu (Sl. Ona može predstavljati ponudu za zaključenje ugovora ili prihvat ponude. i 10) 80 i Zakon o finansijskom poslovanju (član 3. potpuno izmirenje obaveze ili pojava potraživanja kupca za vraćanje više plaćenog iznosa po profakturi. Ona. Rezultat može da bude: ostatak duga kod kupca. napokon. FBiH. str. Nadalje. Polazi se od pretpostavke “da se ne može jednostrano menjati ono što su stranke ugovorile. faktura je izuzetno važno dokazno sredstvo. iznosi plaćeni po profakturi se odbijaju od iznosa fakture.kojim prodavac zahtijeva od kupca plaćanje prema prethodnom obračunu cijene. Kapor dr Vladimir: “Ugovor o kupovini i prodaji robe prema Opštim uzansama za promet robom”. Ovo je razumljivo. n. Faktura. najprije. podoban instrument za dopunu i preciziranje ugovora. 81 Od fakture treba razlikovati profakturu. 80 Sl. No. To je njen osnovni zadatak. jeste izuzetno važan knjigovodstveni dokument. n. i 217. naročito). Ona može biti sredstvo za oživljavanje ugovora preciziranjem cijene od strane prodavca. 2/95. 79 Vidjeti uzanse 177. naročito iz onih koje govore o kupčevoj obavezi plaćanja. 87. Odredbe fakture koje se ne nalaze u ugovoru.

88. “Šta je neophodno zavisi od konkretnih okolnosti svakog pojedinog slučaja”. nužno je da kupac nije u kratkom roku po prijemu fakture prigovorio jednostranim klauzulama. Koji je rok “kratak”. str. Kada kupac prigovori samo nekim stavkama fakture. Napokon. 2). st. odnosno kada nisu neophodne za njegovo izvršavanje. 61 . Uslovi plaćanja i drugi uslovi koje prodavac jednostrano unese u fakturu obavezuju kupca ako su kumulativno ispunjene tri pretpostavke. 83 Drugo. U praksi se formiralo stanovište da jednostrano unesene klauzule obavezuju prodavca ukoliko otežavaju njegov položaj. kupac ne mora prihvatiti korišćenje ponuđenim pogodnostima. 204). ne može odbiti isplatu iznosa na koje nije uložio prigovor (uz. Ta činjenica će se utvrđivati primjenom pravila o interpretaciji. Ovo pravilo važi i onda kada ove odredbe prevazilaze okvire ugovora.sadržaj ugovora i princip pacta sunt servanda stvaraju izuzetke od izložene norme uzanse 203. Jednostrano unesene klauzule moraju biti neophodne za izvršenje ugovora. 103. Smatra se da je tada prodavac želio da pruži pogodnosti kupcu. Pošto je u pitanju ponuda za naknadnu izmjenu ili dopunu posla. 83 Kapor dr Vladimir. isto djelo. faktičko je pitanje (uz. razmatrane klauzule moraju biti u skladu sa ostalim odredbama ugovora.

62 .

Od onih koje su zasnovane na dispozitivnim odredbama Zakona o obligacionim odnosima treba istaći obavezu čuvanja stvari. sankcije za neizvršenje osnovnih obaveza nisu uvijek precizirane.GLAVA TREĆA OBAVEZE KUPCA I .prijem isporuke) i funkcionalno (isporuka . O režimu ovih radnji govorićemo prilikom raspravljanja o odgovornosti za docnju sa izvršenjem posmatranih obaveza. Pošto se reklamacijom materijalnih nedostataka obezbjeđuje realizacija obaveza prodavca po osnovu garancije. Drugo.UOPŠTE O OBAVEZAMA KUPCA 1. Pored toga. su isti kao i kod obaveza prodavca. Karakter obaveza kupca Opšte karakteristike obaveza kupca iste su kao i osobine dužnosti prodavca. ZOO). oni se u zakonodavstvu određuju ili kao obaveza ili kao pravo kupca. Vrste obaveza Obaveze kupca su njegove dužnosti izvršavanja radnji koje proističu iz ugovora o prodaji. One. Sporednih obaveza kupca takođe ima više.plaćanje uz poštovanje načela istovremenosti). Zato ćemo je izložiti tek u narednom poglavlju. predstavljaju komplementarne pojmove povezane i sadržinski (isporuka . Obaveze kupca su tijesno vezane za obaveze prodavca. postoje i obilježja koja su donekle specifična. postoji i jedan dodatni element. a on želi da je vrati prodavcu bilo zbog nedostataka. Uporedno posmatrano. Često se 63 . Od dužnosti zasnovanih na ugovoru ističu se: slanje ambalaže i dostavljanje specifikacije. Posljednja obaveza je uslovljena. Najkarakterističniji primjeri su pregled robe i obavještavanje o nedostacima. Sadržaj obaveze je isti kao i kod prodavčeve istovrsne dužnosti. njegova odgovornost. obaveza reklamiranja ulazi u vanredan tok posla. Ali. st. Ona leži na kupcu kada mu je stvar uručena. plaćanje cijene i obavještavanje o materijalnom nedostatku (reklamacija). tj. prvo. u načelu. Izložićemo ga u sklopu odgovornosti prodavca. ova varijabla dovodi do različite kvalifikacije pojedinih radnji koje kupac kao poslovni subjekt preduzima. ako on postoji. a to je činjenica da je kupac povjerilac za karakterističnu obavezu isporuke i ujedno aktualni ili potencijalni vlasnik stvari koja je predmet ugovora. prijem isporuke. 2. Osnov obaveza kupca i faktori koji uslovljavaju njihov pojedinačni izgled. 2. Osnovne obaveze kupca u našem pravu su: pregled robe (provjera da li roba ima materijalnih nedostataka). bilo zbog raskida ugovora (član 520.

1. II . Stranke mogu odmah da riješe sporove o činjenicama.”). Pravno gledano. st. 118.sastoje u gubitku nekih kupčevih prava. provjera materijalnih nedostataka obaveza kupca. U praksi se koriste i izrazi: provjera. koje prate izričite ili prećutne izjave volje vezane za izvršavanje pojedinih postupaka i ocjenu njihovih rezultata. zajedno sa reklamacijom. 86 Član 481. 86 Zbog toga definicija pregleda mora da ima teorijski karakter.1. da utvrde svoje ekonomske i pravne pozicije i izaberu dalji način djelovanja. Ne treba je koristiti jer sadrži prevaziđeni koncept “mana”. Pregled robe još uvijek. st. zajedno sa njihovim modalitetima. Pregled robe radi provjere postojanja ili nepostojanja materijalnih nedostataka predstavlja sistem faktičkih i pravnih radnji. 377. odgovornost za neizvršenje sporednih obaveza je u velikoj mjeri izjednačena sa opštim režimom odgovornosti za neizvršenje ili neuredno izvršenje ugovora. ali i zato što je suštinski netačna. Član 2 . član 201. U ekonomskom smislu njime kupac provjerava da li dobija ono što prema ugovoru treba da plati. Pojam pregleda 1. budnosti kupca. 181. HGB. Beograd 1970. npr. govori o uobičajenom pregledu stvari. 121 (dalje ćemo ovaj rad citirati kao Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. 88 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema..”. Stoga on. p. ZOO. ŠZO. pregled robe je nezamjenjivo sredstvo vjerodostojnog konstatovanja činjenica vezanih za saobraznost isporuke 87 robe preme uslovima iz ugovora. str.”.. kontrola i “kvalitativni”. SGA.. Pregled robe sastoji se iz niza povezanih faktičkih radnji.. Napokon. 88 Član 34. 85 Pravni pojam pregleda se u propisima ne određuje izričito. 1. dakle. Ova terminologija zasnovana je na rješenjima Opštih uzansi. 85 84 64 . Prema članu 481. odnosno “kvantitativni prijem”. te za obezbjeđenje dokaza o tim faktima .606 UCC. koje treba preduzeti da bi se došlo do relativno sigurnog i pravno relevantnog stava o tome da li isporučena roba po svojim osobinama odgovara onome što je predviđeno ugovorom. 87 Vilus dr Jelena : “Određivanje i kontrola.PREGLED ROBE 1.. str. Institut za uporedno pravo. str. Pojam provjere materijalnih nedostataka Postupak provjere materijalnih nedostataka u zakonodavstvu se najčešće 84 naziva “pregled”. Značaj pregleda robe radi utvrđivanja (ne)postojanja materijalnih nedostataka je ogroman. ZOO “kupac je dužan primljenu stvar na uobičajen način pregledati ili je dati na pregled”. nego posredno . U našem je pravu. naime ne znači prijem (vidjeti Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola kvaliteta robe kod ugovora o prodaji”.kroz opis načina na koji on treba da bude izvršen. Zbog toga se pregled robe može kvalifikovati i kao pomoćni pravni posao. Isto čini i naš ZOO u članu 481. Za ovakvu pravnu kvalifikaciju pored uporedno-pravnih razloga govore i argumenti komercijalne i juridičke prirode.. predstavlja “akte vigilancije”.

vremenu i načinu pregleda. 65 .Postoje četiri osnovna modaliteta pregleda. Postoji više razloga zbog kojih se provjeri pravnih nedostataka ne posvećuje pažnja koja bi odgovarala kontroli robe.2. zajedno sa njihovim modalitetima. mjestu. Lica koja mogu izvršiti kontrolu ima više. 1. Pojam provjere pravnih nedostataka Provjera pravnih nedostataka se može definisati analogno provjeri materijalnih nedostataka kao sistem faktičkih i pravnih radnji. Da bismo ih izložili logičnim redoslijedom i u cilju izbjegavanja ponavljanja. Sastoji se bilo u kontroli sirovina. Kontrola koju oni vrše zasnovana je na imperativnim normama i ima obavezan karakter. u uporednom zakonodavstvu ova teorijska mogućnost nije posebno regulisana. 2. kupac je po pretpostavci savjestan. javnopravna kontrola je naročito česta u spoljnotrgovinskom poslovanju. ali ne moraju prihvatiti rezultate ove kontrole kao jedino mjerodavne za njihove međusobne odnose. pošto se privredna prodaja obavlja na mjestima i između lica za koje je to uobičajeno. A to znači da može i od nevlasnika steći svojinu. onda je to treće lice dužno da dokaže postojanje svojih ovlaštenja. Zbog toga se na ovome pitanju više nećemo zadržavati. Drugo. To mogu biti subjekti javne vlasti ili lica poslovnog prava. Napokon. Priroda pravnih nedostataka dozvoljava da se oni valjano reklamiraju i kad nisu posebno provjeravane osobine prenesenog prava. Tek ukoliko one ništa ne utanače. ukoliko se pravni nedostatak sastoji u pravu trećeg lica. Pored toga. Stranke u ugovoru o prodaji mogu. primijeniće se rješenja dispozitivnog zakonodavstva. u uporednom pravu je opšte prihvaćeno da prodavac mora obavijestiti kupca ukoliko zna za nedostatak. No. bilo u pregledu gotovog proizvoda. Subjekti javne vlasti su nadležni inspekcijski organi. koje se preduzimaju radi toga da bi se došlo do relativno sigurnog stava o tome da li pravo koje se prenosi postoji i da li se može upotrebljavati na način predviđen ugovorom. Ova vrsta pregleda robe najčešće se sreće kod onih proizvoda kod kojih je propisan minimalni kvalitet. Određivanje subjekata pregleda u konkretnom ugovoru zavisi prvenstveno od sporazuma stranaka. govorićemo o subjektima. Najprije. Subjekti pregleda robe Subjekti pregleda su lica koja imaju obavezu i pravo da izvrše uvid u stanje robe radi konstatovanja nepostojanja ili postojanja materijalnih nedostataka.

. Prema kontinentalnim i našem pravu pregled je njegova dužnost. 119. 122.”.prevoznikom (vozarom) i špediterom najčešće. 94 Ovakvo rješenje predviđa i član 2-515 UCC: stranke “se mogu dogovoriti da će nalaz trećeg lica biti obavezan za njih u svakom kasnijem parničenju. 127.135. Tada su moguće dvije situacije. 94 Treće lice može biti subjekt pregleda i na osnovu odluke jedne ugovorne stranke... Vozar će.515 (1) UCC. Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. odnosno kontradiktorni pregled. pod uslovom da uredno pozvani kupac nije došao da uzme učešće u pregledu. 90 Pregledu koji izvrši sam prodavac pridaje se značaj jedino onda kada se druge kontrole ne vrše. Potreba da rezultat pregleda bude tačan i upotrebljiv kako prema drugoj strani. tada je mjerodavna količina koju na svome skladištu utvrdi sam prodavac. “mana”. str. s tim da on ne sprečava dalje dokazivanje materijalnih nedostataka. 93 Smatramo da u slučaju nejasnog regulisanja položaja trećeg lica treba usvojiti drugo rješenje.. 93 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. ili sa komisijom. i 123. U interesu prometa ovo je najbolje rješenje.”. odnosno vođenju spora”.4). str. 92 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. str. tako i pred sudom. učestvovati u utvrđivanju količine robe koja je mjerodavna za ocjenu pravilnosti ispunjenja ugovora o prodaji ako je u ugovoru unesena neka od sljedećih klauzula: “merenje na utovarnoj stanici”. jer je strankama omogućeno da odmah riješe sva eventualna sporna pitanja vezana za svojstva i stanje robe. Stranke se mogu sporazumjeti i tako da pregled koji vrši treći služi dobijanju robnog dokumenta pogodnog za dalju upotrebu. str. 133. Upravo zbog toga valja odabrati ono treće lice čija su stručnost i savjesnost neosporni. 134 . st.”. 89 U teoriji je ono sporno. 2 . 91 Jedan ovakav slučaj moguć je i na osnovu uzanse 127. Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola.. Ovaj zahtjev i pojava novog imenovanog ugovora o kontroli Član 2 . “merenje na istovarnoj stanici” i “srednja mera utovara i istovara” (uz. Ovo rješenje karakteristično je za pravo SAD. 90 91 89 66 .. Subjekat pregleda može biti i treće lice. Ugovorom može biti predviđeno da je nalaz trećeg isključivi i obavezan dokaz o stanju robe. st. Ono to svojstvo stiče najprije na osnovu sporazuma stranaka. budući da se prodavac već vezao ugovornom garancijom da roba nema materijalnih nedostataka.”.. Pregled najčešće zajednički vrše prodavac i kupac. po pravilu. Ako je ugovorena “otprema željeznicom bez merenja”. Od uslova ugovora i okolnosti slučaja zavisi vjerodostojnost rezultata do kojih je on došao. dovela je do toga da prodavac ili kupac rijetko potpuno sami vrše pregled robe. Tada njegovi nalazi mogu imati samo dokazno dejstvo. Upravo zbog toga se naziva i 92 “kontradiktorni način”. Drugi subjekat je kupac. 1.Pregled robe najprije može da izvrši sam prodavac. Oni to čine ili zajedno sa nekim trećim licem .

Određivanje mjesta provjere materijalnih nedostataka vrši se.. ZOO po kojoj je kupac “dužan primljenu stvar na uobičajeni način pregledati ili je dati na pregled čim je to prema redovnom toku stvari moguće”. “Redovan tok stvari” je pravni standard koji se shvata objektivno. postoji li dilema oko toga da li je kao mjesto isporuke i 95 Član 847.. str. Zakonodavna rješenja zavise dijelom od vrste robe (individualizirana ili generička).. ono mora biti poštovano.. No. 127 i Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. će dovoditi do različitog određivanja mjesta provjere količine i kvaliteta pozivom na redovan tok stvari. Mjerodavan je samo onaj nalaz o stanju robe koji je dobijen na ugovorenom mjestu pregleda. Ako su obje stranke prisutne isporuci i ako je prilikom isporuke moguće izvršiti i pregled. Može se. 67 . 168.robe i usluga 95 uslovili su u poslu prodaje još jedan novum . ZOO: “Ugovorom o kontroli robe jedna ugovorna strana (vršilac kontrole) obavezuje se da izda certifikat o tome. str. a potom dispozitivnim propisima. po pravilu. Mjesto pregleda robe Mjesto pregleda je geografska lokacija ili lokalitet na kome sve radnje pregleda moraju biti završene. Upravo zbog toga postoji veliki broj solucija. Ovi činioci dovode do različitog tumačenja osnovne norme člana 481. mjesto isporuke u širem i užem smislu je ujedno i mjesto pregleda. Bez obzira kako mjesto provjere bilo ugovoreno. st. Ne pozove li prodavac kupca da prisustvuje isporuci. kao i mjesto isporuke. Vidjeti i član 848 ..”. Zakon o obligacionim odnosima i Opšte uzanse. a dijelom od tipa prodaje (nedistanciona ili distanciona).”.“pregled od strane trećeg”. str. Kod distancionih prodaja generičkih stvari mjesto provjere će biti identično mjestu isporuke. ugovorom. mjesto provjere je prvo mjesto u kome je to prema redovnom toku stvari moguće učiniti. posmatrati u širem i u užem smislu. najprije.”. Ovo pravilo važi samo za vidljive nedostake. tj. Određivanje mjesta provjere materijalnih nedostataka vrši se u ugovoru izričito ili transportnim klauzulama. 183. st. 1. mjesto pregleda vežu za mjesto izvršenja isporuke kao primaran i vrijeme pregleda kao sekundaran faktor. 96 3. 96 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. 97 Vidjeti Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola.. kao i onda kada prisutne stranke ne mogu da izvrše pregled prilikom isporuke bez svoje krivice.858 ZOO. Količina će se najčešće provjeravati u prvom usputnom mjestu koje raspolaže odgovarajućim mjernim instrumentima. a kvalitet u skladištu kupca. usvajajući široko prihvaćena 97 rješenja uporednog prava. a druga strana (naručilac kontrole) naknadu”. Različiti faktički uslovi provjere količine i kvaliteta. a njihova primjena zavisi od faktičkih okolnosti svakog konkretnog posla. nezavisno od individualnih osobina konkretnog kupca. 1.

Kao mjesto pregleda u užem smislu valja uzeti transportni terminal (uzansa 74). Vrijeme pregleda robe Vrijeme pregleda je trenutak ili vremenski period u kojemu sve radnje koje sačinjavaju pregled robe moraju biti izvršene. stranke ili drugi subjekti pregleda. Najprije. Ovo rješenje 98 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. 4. ovo je najsloženiji modalitet postupka provjere (ne)postojanja materijalnih nedostataka. Pravno-tehnička rješenja su naročito u prvom slučaju veoma složena. 3. Razumije se da kupac ili kupčev kupac mogu kao mjesto provjere u širem smislu odrediti i neko drugo usputno mjesto koje se nalazi između dva mjesta opredjeljenja. uzeće se da je mjesto pregleda jednako mjestu otpreme. Mjesto utvrđivanja skrivenih nedostataka nije ničim određeno. Određuje se ugovorom na isti način kao i mjesto. st. Budu li obje stranke prisutne isporuci i pregled se može izvršiti prilikom isporuke. 127-130. Rješenja dispozitivnih propisa uopšte. I treće. prema uporednom 98 i našem pravu (član 481. potrebno je da kupac robu šalje u novo mjesto opredjeljenja bez pretovara. Određivanje mjesta provjere kod reekspedicije predstavlja poseban problem. Drugo. str. Sva do sada iznesena pravila o određivanju mjesta pregleda važila su za uobičajeni pregled kojim se mogu konstatovati vidljivi nedostaci.. 68 . Ona se mogu posmatrati prema tome da li je prodavac bio nesavjestan ili savjestan. Budu li ispunjeni ovi uslovi. Pravno.. Da bi “reekspedicija” kao poseban institut postojala. Ovakvo rješenje odgovara ne samo izvorima prava nego i potrebama poslovne prakse. Kada je prodavac bio savjestan.pregleda određeno mjesto otpreme ili mjesto opredjeljenja. tipa prodaje i od usvojenih pravila o vremenu reklamacije. vrijeme pregleda zavisi od toga da li je nedostatak vidljiv ili skriven. Ovo rješenje potiče iz principa da se niko ne može pozivati na sopstvene nedopuštene radnje (nemo turpitudi nemo suam allegans). Stoga ćemo ih ispitati posebno. pa prema tome i vrijeme utvrđivanja nedostataka nije ničim ograničeno. Ono zavisi ili od volje kupca ili od okolnosti slučaja. ga moraju obaviti odmah. ZOO). zahtijeva se da je prodavcu “pri sklapanju ugovora bila poznata ili morala biti poznata mogućnost takve dalje otpreme” (član 481. 3. pa i našeg Zakona o obligacionim odnosima zavise od vrste robe.”. ZOO). st. mora postojati ugovor između kupca i njegovog kupca o prodaji iste robe. Ako je “nedostatak bio poznat prodavcu ili mu nije mogao ostati nepoznat” (član 485. te dispozitivnim propisima. ZOO) potrebno je da bude ispunjeno nekoliko uslova. vrijeme reklamacije. mjesto provjere može biti i mjesto novog opredjeljenja.

Njegov sadržaj zavisi od poslovnih običaja i od konkretnih uslova isporuke u datom slučaju. Jasno je da se vrijeme isporuke i vrijeme pregleda ne moraju potpuno podudariti. sadržaj navedenih pravnih standarda zavisi naročito od vrste robe. dužni su da pregledu pristupe “čim” je roba prispjela u konačnu destinaciju. Ako prodavac ne ispuni svoju obavezu pozivanja kupca da prisustvuje isporuci i pregledu.. ako se pregled ne može izvršiti.zasniva se na pravilima o reklamaciji iz člana 481. Izvršenje pregleda “odmah” je. st. Konačni izgled relevantnog rješenja u pogledu vremena provjere zavisiće i od toga da li je u pitanju provjera količine ili kvaliteta.. Kod distancione prodaje generičkih stvari princip je da se vrijeme pregleda veže za vrijeme isporuke.. krajnji rok za izvršenje pregleda je prekluzivni rok za ostvarivanje kupčevih prava 99 100 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. ili ako pregled ne bude moguće izvršiti prilikom isporuke bez krivice stranaka. Ovo znači da mora bez nepotrebnih odlaganja pristupiti pregledu i sam pregled završiti u roku u kome bi to učinilo i drugo lice njegovog položaja djelujući pažnjom dobrog privrednika. Ono je potvrđeno i pravilima uzanse 74. 3. zapravo. ukoliko to ne učine. Specifični zahtjevi provjere kvaliteta mogu da dovedu do toga da se izraz “čim” interpretira tako da važi od momenta prispijeća robe u skladište kupca..”. Kupac ili kupčev kupac imaju pravo da pregled izvrše i ranije. str. Isto rješenje postoji i u našem sistemu. No. ZOO)..125. rokovi počinju teći “od predaje popravljene stvari. Ovo pravilo ne važi samo onda 100 kada je u pitanju lakopokvarljiva roba. “Redovan tok stvari” i ovdje se shvata objektivno. u kojoj treba konstatovati vidljive nedostatke. jer prodavac nije predao potrebna dokumenta. početak toka roka se odlaže do prijema dokumenata. kupac ga mora obaviti “čim je to prema redovnom toku stvari moguće” (član 481. Zbog toga je u uporednom pravu “gotovo opšte prihvaćeno pravilo .. Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. o mjestu isporuke u situaciji kada postoji dilema između mjesta otpreme i opredjeljenja. st. ZOO. da se u ovakvim slučajevima kontrola robe vrši pre predaje 99 robe vozaru”. ZOO). Ako su u pitanju skriveni nedostaci. 1. Prema uzansi 138. Prvo. U slučaju reekspedicije. pravni standard. 69 . predaje druge stvari.”. 126 i 138. I drugo. izvršene zamjene dijelova i slično” (član 483. budući da se zadnja tranša robe mora ispitati po završetku isporuke. str. 2. Navedeni rokovi za pregled mogu biti produženi u dva slučaja. kupac tada treba da “opomene prodavca da mu te isprave bez odlaganja dostavi”. st. ZOO). Sva izložena rješenja vrijede za situaciju u kojoj se vrši “uobičajeni pregled”. Pored poslovnih običaja i uslova posla. tj. “pregled stvari može biti odgođen do njezina prispijeća u novo odredišno mjesto” (član 481. ako je zbog popravke ili isporuke druge stvari kupac bio prinuđen da ne koristi predmet prodaje. 124 .

Njihovo regulisanje vrši se najprije sporazumom Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. hemijska analiza. upoređivanje sa uzorkom. zato mu Opšte uzanse posvećuju značajnu pažnju. Posebne uzanse za promet pojedinim vrstama robe. ZOO). 76 . 155. komercijalna procedura ili pravni postupak. Na prvom mjestu se i ovdje pojavljuje ugovor.. Rezultati dobijeni na drugi način ne bi bili pravno relevantni.Carić dr Slavko. Toroman dr Marija: “Vrste i modaliteti ugovora o kupovini i prodaji”. 104 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. vađenje uzorka. Institut za uporedno pravo . str. ističe da je učestalost primjene ovakvog načina ugovaranja i kontrole količine “učinila da ovaj postupak danas preraste u poseban modalitet ugovora o kupovini i prodaji pokretnih stvari”. 148).. Opšte uzanse. već od prirode robe u 101 Kod sukcesivnih isporuka provjeru treba vršiti za svaki obrok pitanju”. posebne uzanse i poslovni običaji. No. Tehnološki postupci provjere treba da budu provedeni najprije onako kako je izričito ugovoreno. Prema obimu. “izuzev kada je ugovorom određen dulji rok” (član 482. ništa ne govore o ovom aspektu provjere. On iznosi šest mjeseci od predaje stvari. tehnološki postupci se primjenjuju samo na konstatovanje stanja ambalaže (uz. “utvrđivanje količine robe vrši se vaganjem. str. kao na primjer za žitarice.82. Izvori prava za način provjere veoma su brojni. način kontrole može biti potpun ili djelimičan. a analiza specifičnosti na str. Definicija se daje na str. “što često ne zavisi od volje ugovornih strana. Razumije se da je za primjenu svakog od navedenih postupaka 103 Suštinski potrebno da količina u ugovoru bude utvrđena na odgovarajući način. Ako se roba isporučuje u originalnom pakovanju. 75. Tehnološki postupci koji ispunjavaju ovaj uslov su navedeni primjera radi: stručni pregled. zahtjev uzansi u pogledu utvrđivanja kvaliteta jeste da primijenjeni način bude “vjerodostojan” (uz. bez obzira na svoju uvjerljivost i vjerodostojnost. Potom dolaze dispozitivni propisi. Način pregleda robe Način pregleda obuhvata sve vrste radnji i njihove modalitete koje subjekt pregleda treba da obavi da bi se došlo do relativno sigurnog i pravno relevantnog stava o tome da li materijalni nedostaci postoje ili ne.”. 104 Društvene procedure kroz koje se vrši provjera postojanja materijalnih nedostataka veoma su složene. posebno. st. 147). Prema cilju. str. isporuke. 102 103 101 70 . Zadnja dva vida nazvaćemo društvenom procedurom i obraditi zajedno... 2. budući da odvajanje ekonomskih i pravnih aspekata pri vršenju kontrole nije moguće. Prema uzansi 115. način pregleda se dijeli na: način pregleda koji teži utvrđivanju količine i način pregleda koji je usmjeren na konstatovanje kvaliteta. fizičko mjerenje. Kapor dr Vladimir . Zakon o obligacionim odnosima. isto djelo.”. 131 . 102 Način provjere je složena pojava. On se može posmatrati kao tehnološki proces. 75.Savremena administracija. sadrže i pravila o tehnološkim postupcima provjere koji moraju biti primijenjeni. 130. Beograd 1975.132. kao i drugi zakonici i izvori uporednog prava. merenjem ili prebrojavanjem”. str.po tom osnovu. 5.

128). Prema članu 481. manjina može izdvojiti svoje mišljenje ili odbiti da potpiše zapisnik. Opšte uzanse za promet robom kao vjerodostojan način pregleda predviđaju komisijski pregled. 147). Ako su pregledom konstatovane mane za koje prodavac odgovara. određivanju tehnoloških postupaka i njihovom provođenju. U svim drugim slučajevima troškove pregleda snosi kupac kao lice na kome leži obaveza da ga izvrši. troškove njihovog utvrđivanja kupac može da regresira od prodavca. 107 Potom se pristupa identifikaciji robe. Korisno je da to učini svojim rješenjem. Ako posebne uzanse ili standardi dolaze do primjene. biće obavezna procedura koju oni predviđaju. i Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. kao i onda kada količinu provjerava jedna strana na svome skladištu bez prisustva drugog partnera (uz. Uzansa 129. članovi komisije i eventualni svjedoci. Poželjno je da komisiju sačinjavaju nepristrasna lica i da u nju po mogućnosti uđu sudski vještaci. Ovo rješenje ima i uporedno-pravnu vrijednost. ovaj pravni standard uvijek treba veoma pažljivo popunjavati elementima sadržaja koji imaju faktičku prirodu. 131. Ne bude li to učinjeno.. Uobičajeni način se određuje prema običajima u mjestu pregleda. Jedan izuzetak. najčešće onoga koji se naziva kontradiktornim. pregled se mora izvršiti na “uobičajeni način”.. 133. Dakle. primijeniće se pravila Opštih uzansi predviđena za troškove utvrđivanja kvaliteta (uz. Ako se provjera vrši na skladištu prodavca. prirodi robe i okolnostima provjere. dakle o svom trošku. Snošenje troškova provjere stranke mogu urediti ugovorom. st. stavi na raspolaganje potrebnu radnu snagu i sredstva kojima raspolaže.”.. 139). poslovnim običajima date trgovačke branše. 71 . ipak. pa ćemo ih izložiti zajedno. ali se njihova svojstva i odnosi sa ugovornim partnerima moraju naznačiti u zapisniku. Uzanse 129.stranaka. Zatim se utvrđuju rezultati pregleda. komisijski postupak se a priori smatra vjerodostojnim (uz. dolazi u obzir i kao način provjere materijalnih nedostataka prema Zakonu o obligacionim odnosima. odnosno njihovi predstavnici. 1. U pogledu članova komisije nema ograničenja. 105 106 107 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. usvojenih rješenja nema. on je dužan da kupcu bez naknade. 105 Ne postoje li ni ovi izvori. To može biti učinjeno u ugovoru ili prilikom samog pregleda. O svim radnjama vodi se zabilješka. Ukoliko članovi komisije nisu jednodušni o nekom pitanju. Ukoliko je on uobičajen. i 149. str. ZOO. Kod provjere kvaliteta. provjera se vrši prema dispozitivnim propisima.”. Na kraju se sastavlja komisijski zapisnik koji treba da potpišu obje strane. str. Način provjere količine komisijskom procedurom Opšte uzanse predviđaju za situacije u kojima između jedne ugovorne strane i vozara ili špeditera postoji spor u pogledu količine.. Komisiju formira strana koja je subjekt pregleda. Sva ostala pitanja se u oba 106 Suštinskih razlika između slučaja uređuju kroz sadržinu komisijskog zapisnika. postoji. Dokazna snaga ovakvog zapisnika je oslabljena.

te u odnošenju stvari” (član 519.. Zbog toga je broj činidbi kupca veći što je posao prodaje komplikovaniji. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema . 519. dakle. prema ugovoru. ZOO.PRIJEM ISPORUKE 1. Pri tome treba imati u vidu da šutnja kupca ne znači fiktivni prijem. Obaveza prijema isporuke postoji samo ako je roba isporučena saglasno ugovoru. “komplementarni pojmovi”. Isporuka i prijem isporuke su. mora da izvrši da bi prodavac mogao isporučiti robu i prenijeti svojinsko pravo na njoj..III . Ovakvom stilizacijom zakonodavac je želio ne samo da rastereti prodavca brige oko stvari nego i da jasno odredi momenat prijema. čl. Kao i isporuka i prijem se sastoji najmanje iz jedne faktičke i jedne pravne radnje. Drugu vrstu radnje kojom se izvršava obaveza prijema predstavlja “odnošenje stvari”. Opšte uzanse i Zakon o obligacionim odnosima su ovu dilemu riješili u korist stava da se radi o obavezi kupca (uz. Pojam Prijem isporuke ili “preuzimanje stvari” 108 je sistem faktičkih i pravnih radnji koje kupac. Analogno fiktivnoj isporuci ovdje ćemo imati fiktivni prijem isporuke. 2. str.. Da li izvršenje radnji prijema predstavlja obavezu ili pravo sporno je i u zakonodavstvu i u teoriji. više kod sukcesivne nego jednokratne isporuke.”. ZOO). Kupčeva obaveza prijema je djelimična onda kada se vrši sukcesivna predaja pojedinih obroka i onda kada samo dio robe ima materijalnih nedostataka. 2.”. 254. prirode stvari i okolnosti konkretnog posla. ugovora. poslovnih običaja. 109 ali u praksi oni ne moraju biti uključeni u jedinstven proces primopredaje robe. ZOO). Potrebno je da on izričito izjavi da prima robu koja je kod njega ili da preuzme radnje iz kojih se može “na siguran način utvrditi da je on 110 robu hteo da zadrži”.. 155. Sličnu definiciju sadrži i uzansa 70. 72 . Koje su radnje kupca potrebne da bi prodavac mogao da izvrši isporuku zavisi od prinudnih propisa. st. biće ih više kod distancione nego kod prodaje u mjestu. Tada će prijem biti potpun. Zbog toga može biti određen i kao pomoćni pravni posao. čl. Odnošenje stvari neće značiti radnju prijema ako se stvar već nalazi kod kupca. str. Sadržaj obaveze prijema isporuke Obaveza prijema isporuke je složena. 519. a količina ne predstavlja bitan element ugovora. 70. Izvršenje 108 109 110 Uzansa 70. “Preuzimanje stvari se sastoji u poduzimanju potrebnih radnji da bi predaja bila moguća. Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola.

Obaveza plaćanja. ugovorna obaveza kupca. Pojam obaveze plaćanja 1.”. ukoliko nisu stavljene van snage kasnijom regulativom. svojinsko pravo na njoj. prvenstveno različiti troškovi robnog prometa. značaj manifestacija volje kupca prilikom preduzimanja pojedinih akata isplate je toliki da se plaćanje dâ kvalifikovati i kao pomoćni pravni posao. predmet obaveze plaćanja nije identičan sa cijenom.PLAĆANJE CIJENE 1. Definicija i kvalifikacija obaveze 111 i najvažnija 112 obaveza kupca. 144. dužnost plaćanja je složena. nesumnjivo.obaveze prijema ne znači gubitak prava na popravljanje štete izazvane postojanjem skrivenih nedostataka na robi.2.Carić dr Slavko. str. Plaćanje cijene je. IV . Analogno isporuci može se definisati kao sistem faktičkih i pravnih radnji koje kupac mora da izvrši prema svim relevantnim izvorima da bi prodavcu predao ugovorom određenu količinu novca i prenio mu najjače. primijeniće se dispozitivni propisi. kauzu zbog koje prodavac zaključuje ugovor. Rješenja ugovora i dispozitivnih propisa dopunjavaju se prinudnim normama pojedinih specijalnih zakona. po pravilu. Ako on ne reguliše ovu dužnost. Napokon. 1. Njeno Plaćanje ili isplata je osnovna izvršenje predstavlja glavni razlog. kreditni i devizni sistem. Sadržaj obaveze plaćanja Sadržaj. Broj radnji i pravnih izvora raste kada se sa građanske pređe na poslovnu prodaju. Pored toga ona se s obzirom na pravni režim cijene u prodaji poslovnog prava može odrediti i kao prirodan sastojak ugovora. isto djelo. 111 112 Kapor dr Vladimir .. 73 .. Imperativne norme ovih akata imaju za osnov svoje primjene ono što je ugovorom predviđeno izričito ili upućivanjem na važenje dispozitivnih normi. Izvori prava kojima se uređuje obaveza plaćanja su brojni. Na prvom mjestu se nalaze prinudni propisi čiji su predmet regulisanja novčani. Na drugom mjestu se nalazi ugovor o prodaji. je veća od same cijene budući da u nju ulaze i drugi izdaci. U našoj zemlji to su: Zakon o obligacionim odnosima i Opšte uzanse. str. 230.1. Iako se sastoji u predaji novca. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema.

bez obzira na to da li je obaveza na plaćanje dospjela ili nije (čl. 115 Uslovi pod kojim se ambalaža ne plaća već su izloženi. a potom i specifičnim normama koje vrijede samo za ugovor o prodaji. Uz trošak. str. bez obzira na to što je mjesto isporuke eventualno u zemlji. 380 HGB. Kupac. 114 115 113 74 . Smatramo da se taj rizik odnosi na sve slučajeve koji ometaju urednu isplatu.”. str. ŠZO.3. Ako ništa nije ugovoreno i u uporednom pravu 113 i kod nas se plaća za neto težinu robe bez skonta. Troškove robnog prometa nastale prije mjesta i vremena isporuke kupac plaća samo izuzetno. Tako kupac snosi uvozne carine. nužno je osvrnuti se i na opšta pravila koja ovdje važe neposredno. Pošto je posebnih rješenja veoma malo. “Skonto se najčešće ugovara kod prodaje sa kratkoročnim kreditom”. 164). Ako je.. čiji predmet se ispoljava u aktu predaje sume novca”. ukoliko želi da se koristi skontom . 240. 94: “Novčanim obligacijama nazivaju se samo one koje se neposredno odnose na sumu novca.. Primjena opštih pravila o novčanim obavezama Plaćanje cijene je. SGA. a ne 116 samo na sigurnost novca. Član 28. Ako efektivno plaćanje tih izdataka vrši prodavac. Uzansa 160. isto djelo. ostale uvozne dažbine i troškove carinjenja. Izuzeci od ovog pravila posebno su utvrđeni i odnose se na one troškove koji nastanu uslijed promjene mjesta plaćanja izazvane postupcima prodavca (čl.Cijena je osnovni. na njegov zahtjev. Detaljnu analizu režima ovih obaveza vidjeti na str. ZOO). a ne na samoj granici (uz. Sve ostale troškove prometa (“zavisne troškove”) kupac snosi od mjesta i vremena isporuke. 117 Zbog toga je ona u Zakonu o obligacionim odnosima regulisana najprije opštim pravilima o ovoj vrsti ugovornih dužnosti. 114 Dakle.. 235. Ovo utoliko prije što je ista tehnika primjenjena i u drugim nacionalnim zakonodavstvima. st. st. Ovakva dužnost mora biti ugovorena ili predviđena u uzansama. uz.”. snosi troškove pribavljanja i legalizovanja uvjerenja o porijeklu robe i onda kada je dužan da ih pribavi prodavac (uz. 94-105. 169). kupac plaća i ambalažu po cijeni robe (uz. međutim u ugovor unesena klauzula “bruto za neto”. 1. p. potrebni iznosi moraju mu. 320. 160. Vidjeti uporedni pregled kod Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. 171). Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. 2. kupac snosi i rizik plaćanja. 3.kupac mora to da ugovori ili da se osloni na poslovne običaje. član 212. Samo se po sebi razumije da kupac plaća prodavcu i kamate kod ugovora o prodaji na kredit.odbitkom od cijene zbog njene isplate odmah i gotovinski . ali ne i jedini element kalkulacije. novčana obaveza. 161). str.. 517 ZOO). po svoj prirodi. kupac plaća i kamatu na dugovanu cijenu od dana prijema stvari. ukoliko se prodavac pojavljuje i kao kreditor. 117 Perović dr Slobodan. Kupac snosi i troškove plaćanja. biti predujmljeni (uz. 116 U njemačkom pravu kupac ne odgovara za docnju sa prenosom pošiljke. dalje. Kod prodaje na kredit stvari koje daju plodove ili druge koristi.

Kupac svoje obaveze uvijek može izmiriti prije dospjelosti. 320 i 318 ZOO). od sporazuma dužnika i povjerioca. vezanost normi o načinu. Tada je ovlašten da od svoga duga odbije eskontni iznos. One su ništave smatra se da u ugovor nisu ni unesene.. isto djelo. Zato ćemo ih i izložiti u sklopu odgovarajućih kupoprodajnih podinstituta. Sl. ako to proizilazi iz ugovora ili običaja. Napokon. zlatne i valutne klauzule. Od opštih instituta tu ulazi klauzula o promjenjenim okolnostima (čl.. 312 ZOO). Specifičnim rješenjima o plaćanju cijene posvećena su svega tri člana dijela Zakona o obligacionim odnosima koji govori o prodaji (čl. dovode do veoma složenog pravnog Vidjeti Perović dr Slobodan. dužnik je dužan isplatiti onaj broj novčanih jedinica na koje obaveza glasi. 394). No. str. Odredba kojom bi se unaprijed odrekao svoga prava na plaćanje prije dospjelosti je ništava (čl. Pošto posmatramo prodaju poslovnog prava. prodavac je dužan da primi i djelimičnu isplatu (čl. Pri tome treba voditi 119 veoma strog prema nelikvidnom računa da je Zakon o finansijskom poslovanju dužniku. indeksna skala). Pošto potraživanja i dugovanja po osnovu ugovora o prodaji spadaju u “ostale obaveze”.”. Valjano je ispunjenje trećem licu koje nije prethodno određeno. 516-518). A zakon to čini! Klauzule o promjeni cijene već su izložene (klizna skala. 139-140 ZOO). može se tvrditi da je kupac uvijek ovlašten na eskont. No. primijeniće se zakonski red uračunavanja (čl. pošto su novčane obaveze djeljive. n. licu koje on odredi ili subjektu kojega odredi sud. a kupac ne može sve da ih izmiri. Pored njih postoje i drugi instrumenti kojima se cijena može prilagoditi realnoj vrijednosti. 310 ZOO). Obavezu izvršava kupac lično ili preko svoga zastupnika. 238. No. str. kao izraz principa valorizma nisu dopuštene. 119 120 118 75 . mjestu i vremenu plaćanja za isporuku 120 i obilje faktičkih stiuacija koje zahtijevaju posebno tumačenje. 18 ZOO) i u cjelini (čl. FBiH 2/95. 310). Obaveza plaćanja izvršava se pažnjom dobrog privrednika (čl.Plaćanje cijene kod ugovora o prodaji je podvrgnuto principu monetarnog nominalizma: “kada obaveza ima za predmet svotu novca. izuzev ako zakon naređuje što drugo” (čl. namiruju se tek u četvrtom redu (čl. ako prodavac to izričito ili prećutno odobri (čl. 118 Princip monetarnog nominalizma može normalno funkcionisati samo u uslovima relativno niske inflacije. Plaćanje se vrši prodavcu. te prekomjerno oštećenje (čl. 305 ZOO). najprije. 133-136). Ovdje je potrebno istaći još jedno pravilo. 15 Zakona o finansijskom poslovanju). 103-105. govori o “načelu uzajamnosti” između mjesta plaćanja i mjesta isporuke. Sljedeća grupa opštih pravila tiče se načina ispunjenja obaveza. ali i prema njegovim povjeriocima. redoslijed namirenja zavisi. Ukoliko on ne bude postignut. Ona se primjenjuje neposredno na plaćanje kupovne cijene (čl. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Naredna grupa pravila tiče se mjesta i vremena isplate. kada između istog podavca i kupca postoji više ugovora i više obaveza koje su dospjele. 398 ZOO).

Zakon o finansijskom poslovanju ugovaranje obezbjeđenja plaćanja 121 prepušta sporazumu stranaka i time vrši radikalnu promjenu ranijeg stanja. uručenjem akceptnog naloga sa upisanim datumom dospijeća (član 18 ZFP) ili na drugi način u skladu sa Zakonom o obligacionim odnosima.regulisanja ove dužnosti kupca. n. ako obaveza plaćanja ne bude izvršena u skladu sa ugovorom. Instrumenti plaćanja Instrumenti plaćanja su sredstva kojima se. kao prvi način plaćanja predviđa polaganje “novčanog iznosa na tekući račun povjerioca kod banke koja je u zemlji”. kada se jednom stranke sporazumiju o njima. Izložićemo je zato kroz modalitete načina. te ukupan sistem postupaka koje kupac mora da učini da bi svoju dužnost isplate izvršio u skladu sa ugovorom i prinudnim finansijskim propisima. Uopšte o načinu plaćanja Pod načinom plaćanja podrazumijevamo instrumente plaćanja i radnje koje se u vezi sa njima preduzimaju. Uzansa 188. Zakon o mjenici. prepušteni ugovoru. vremena i mjesta plaćanja. bankarske garancije (član 17 ZFP). dakle. iz kojih je prodavac ovlašten da se namiri. cesijom i asignacijom u skladu sa zakonom kojim se uređuju ovi odnosi. Zakon o obligacionim odnosima i Opšte uzanse za promet robom. Od načina plaćanja treba razlikovati obezbjeđenje plaćanja. Citiraćemo ga dalje kao ZFP. 2. budući da su privredni subjekti dužni da obavljaju “novčani promet preko 121 Sl. čeka. Zakon o čeku. 2. Zakon o hatrijama od vrijednosti. 76 . vrši izmirenje novčanih obaveza. prodavac i kupac postaju vezani složenim sistemom prinudnih i dispozitivnih propisa. Način plaćanja i način obezbjeđenja plaćanja su. u skladu sa propisima o plaćanju i poslovanju hartijama od vrijednosti. gotov novac nema položaj prvenstvenog instrumenta plaćanja. privredni subjekt može plaćati međusobne obaveze prebijanjem. Način plaćanja 2. Sistem postupaka može se nazvati i modalitetima načina plaćanja. Mjesto. Obezbjeđenje plaćanja može se izvršiti i zalaganjem vrijednosnih papira (član 17.2. FBiH 10/95. Zadržaćemo se na pojedinim instrumentima plaćanja u mjeri u kojoj je to potrebno radi osvjetljavanja obaveze plaćanja kupovne cijene.1. Obezbjeđenje plaćanja može se izvršiti predajom mjenice. Osim instrumentima plaćanja. Najvažniji među njima su: Zakon o finansijskom poslovanju. vrijeme i način predaje instrumenata plaćanja takođe se određuju ugovorom. međutim. U Zakonu o finansijskom poslovanju. No. ZFP). Ono se sastoji u davanju prodavcu finansijskih instrumenata podobnih za brzu i sigurnu naplatu ili u pružanju stvarnih (realnih) obezbjeđenja sa istim svojstvima.

Ova pravila Međunarodne trgovačke komore u Parizu imaju univerzalnu primjenu. godine. prodavčevo pravo je uslovljeno ispunjavanjem uslova koji su navedeni u akreditivu.129. U prilog plaćanju gotovim novcem ne idu ni odredbe člana 10 ZFP. Odnosi banke i drugih lica u poslu akreditiva su uređeni Jednoobraznim pravilima i običajima za dokumentarne akreditive iz 1933.445 ZOO) i asignacioni (član 1020 124 1034 ZOO). ZFP). prodavcu “isplatiti određenu novčanu svotu ako do određenog vremena bude udovoljeno uvjetima navedenim u nalogu za otvaranje akreditiva” (član 1072 ZOO). ali nisu isključeni ni ostali: cesioni (član 436 . Pored toga. kojim se banci nalaže da izvrši doznaku računu prodavca (član 12. plaćanje se može izvršiti i akreditivom. a banke ih se pridržavaju kao obaveznog propisa. 192). 77 . 2). 189 i 196). odredbe o blagajničkom maksimumu čine od gotovog novca veoma nepodesan instrument plaćanja (član 11. Petrović dr Milan. Napokon. Od ostalih. ZFP). Uređeni su rokovi za plaćanje bilo kojom vrstom trgovačkog efekta (uz. 123 Član 1072 . koje nalažu prodavcu da gotovinu primljenu “po bilo kom osnovu uplati istog dana na svoj račun. Zakon o finansijskom poslovanju spominje samo prebijanje ili kompenzaciju (član 12. ne nužno i u ugovoru o prodaji. U vezi sa ovim instrumentom plaćanja treba zapaziti tri stvari: kupac je dužan da sa bankom sklopi ugovor o otvaranju akreditiva prema uslovima iz ugovora o prodaji. Savremena administracija. Treba dodati da se u ovu grupu instrumenata može svrstati i poštanska uplatnica. 123 Akreditiv je apstraktan Četvrto. 128 . 124 Antonijević dr Zoran i drugi. Treću značajnu skupinu instrumenata plaćanja čine hartije od vrijednosti.računa” (član 9. pravni posao kojim se akreditivna banka na osnovu ugovora sa kupcem obavezuje da će korisniku. str. ZFP). 122 Antonijević dr Zoran. str. isto djelo. banka preuzima jednostranim apstraktnim pravnim poslom obavezu prema prodavcu. instrumenti doznake. 190) i bjanko mjenicom (uz. Drugu veliku grupu instrumenata plaćanja čine tzv. Takse i troškove vezane za izdavanje hartija od vrijednosti kao instrumenata plaćanja ili obezbjeđenja plaćanja snosi kupac (uz.1082 ZOO. pa ćemo se na datim rješenjima zadržati prilikom izlaganja odgovarajućih dijelova ove materije. tj. zadnja revizija 1993. Predmet uređivanja je prvenstveno vrijeme kada se smatra da je isplata izvršena. 122 Zakon o finansijskom poslovanju na prvo mjesto stavlja nalog za prenos. a najkasnije narednog dana”. plaćanje se može izvršiti i instrumentima obračuna. 128. st. Beograd 1982. uzanse regulišu plaćanje obračunskim ili virmanskim čekom (“virmanski nalog”) i čekovnu uplatnicu (uz. Pavićević dr Božidar: “Bankarsko pravo”. 191).

2. iz pravila o jednovremenosti isporuke i plaćanja vidljivo je da je kupac dužan platiti cijenu tek pošto je imao mogućnost da pregleda stvar (član 475). Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. te potrebi isplate u cjelini i odjednom. str. 127 Česti su naročito u međunarodnom prometu.. koji zahtijevaju da se iznos cijene dat kao predujam ravnomjerno rasporedi na sve dijelove dužnikove obaveze.”. ZOO). Tipovi načina plaćanja Prema različitim osobinama ugovora o prodaji i specifičnim obilježjima same obaveze plaćanja mogu se utvrditi četiri karakteristična tipa ili modaliteta načina plaćanja. Ako ništa nije posebno ugovoreno ili ne proizlazi iz okolnosti posla. te da njome raspolaže (uz.”. “prodavac mora prezentirati ona dokumenta koja su prema prirodi ugovora uobičajena u takvom slučaju” (uz. ali im i Opšte uzanse posvećuju znatnu pažnju. str. od opštih dispozitivnih principa o avansu. 186). Na ovaj način su interesi kupca obezbjeđeni i u onim elementima ugovora koji nisu vidljivi iz prevoznih dokumenata. 2. pravila o plaćanju i instrumenti kojima se ono vrši prilagođeni su jednokratnoj isporuci. 125 126 127 Toroman dr Marija. “u slučaju uzastopnih isporuka kupac je dužan isplatiti cijenu za svaku isporuku u času njezina preuzimanja”. st. ako ništa nije ugovoreno” (član 518. najprije. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. 184). 241.. (član 518 ZOO). “Pri ovakvom plaćanju kupac je dužan da izvrši svoju obavezu plaćanja cene čim su mu stavljena na raspolaganje dokumenta koja predstavljaju robu”. Ona mora glasiti na “ukrcano”. Zadržaćemo se samo na prvom slučaju. Ako je u ovakvim ugovorima kupac dao prodavcu predujam. Izloženo pravilo o predujmu kod sukcesivne isporuke jasno razlikuje ovaj 125 modalitet plaćanja i od plaćanja rata kod ugovora o prodaji uz pretplatu. biti “čista” i izdata po naredbi (uz. 126 dakle i prije nego što je imao mogućnost da isporučenu stvar pregleda. 183. 184). Pod uticajem načela jednovremenog izvršavanja obaveza ovo pravilo se modifikuje kod predaje predmeta ugovora u obrocima. Drugo.3.. str. 78 . Ako dokumenti nisu u ugovoru naznačeni. “prve isporuke naplaćuju se iz predujma. Dvije su podvrste ovoga tipa plaćanja: plaćanja uz dokumenta i dokumentarni akreditiv.. Razmotrićemo ih odvojeno. dokumenti moraju biti takvi da dokazuju izvršenje obaveze isporuke i ujedno omogućavaju kupcu da odredi vrstu i količinu robe. Izuzetak od ovog tipa plaćanja postoji ako je ugovoreno plaćanje uz predaju dokumenata (D/P). Ovo rješenje odstupa. meru i dimenziju robe koji su označeni u fakturi” (uz. “prodavac u tom slučaju jamči za kvalitet. Najprije. Ne postoji li odgovarajući običaj. isto djelo. 179 detaljno izlaže razliku između prodaje uz avans i prenumeracione prodaje. Kada je dokument uz koji se vrši plaćanje vozarska isprava. uz. Interesi kupca zaštićeni su i posebnim zahtjevima u pogledu teretnice (konosmana). 241. težinu. 185).

204). cenu pre nego što primi stvar.. Plaćanje prije isporuke. preovladava “trenutak”. 178: prodaja uz pretplatu je takav ugovor “kojim se kupac obavezuje da isplati prodavcu .. str. st. Ukoliko se radi o “periodu” u pitanju je protek vremena od nastanka do dospjelosti obaveze plaćanja. po pravilu se ugovara izričito i precizno. Kada je ugovoreno plaćanje prije isporuke. odnosno dan u kome plaćanje mora biti izvršeno. budući da predstavlja odstupanje od načela istovremenosti izvršenja ugovornih obaveza. Četvrti tip načina plaćanja postoji u slučaju spora o cijeni.1... 182). ali ne mora da ima 130 obilježja prenumeracionog ili pretplatnog posla. istovremeno sa njom i nakon preuzimanja stvari. 130 Toroman dr Marija. U privredi dominira pouzeće koje je vezano za plaćanje prevozniku. O izvršenom deponovanju kupac mora obavijestiti prodavca. plaćanje se ima izvršiti najkasnije u roku od osam dana od dana zaključenja ugovora (uz. njegove granice utvrđuju se opštim pravilima (član 77. Vrijeme plaćanja Vrijeme plaćanja je trenutak u kome ili period unutar koga sve radnje koje sačinjavaju obavezu plaćanja moraju biti završene. određeno datumom. 79 . pa su zloupotrebe ovoga modaliteta manje. 205). ugovorom.”. unaprijed. najprije. Razlikuju se situacije u kojim je plaćanje ugovoreno prije isporuke. Kod sukcesivnih isporuka. 1 ZOO. Prodavac ne može odbiti prijem tih iznosa (uz. str. Kupac koji ima prigovore samo na neke stavke iz fakture. 128 Kupac u svome sjedištu ili u mjestu isporuke stiče mogućnost da primi robu tek kada je pošti ili prevozniku platio cijenu i troškove robnog prometa koje on sam snosi. ova dospjelost se utvrđuje za svaki obrok posebno. Zbog toga kupac za njega ne duguje kamatu ni u slučaju da spor izgubi. 128 Kapor dr Vladimir .Carić dr Slavko. plaćanje mora biti izvršeno do kraja radnog dana institucije kod koje se vrši plaćanje. nego kod građanske prodaje putem pouzeća preko pošte. isto djelo. 146 svrstavaju ovu prodaju u prodaje sa plaćanjem cijene unaprijed. Deponovanjem novca plaćanje se smatra izvršenim do visine položenog iznosa (uz. Specifična pravila pojavljuju se onda kada se vrijeme plaćanja stavi u odnos sa vremenom isporuke. ugovor o prodaji može. ZOO). kupac je ovlašten da odmah po prijemu takvog obavještenja sporni iznos deponuje kod nadležnog suda (sudski depozit). Ako je prodavac odbio prigovore na pojedine stavke ili cijeli iznos fakture. Vrijeme izvršenja isplate 3. bez obzira na način na koji će to biti učinjeno. Depozit traje do rješavanja spora. S obzirom na specifičnost novčanih obaveza. Ukoliko je određeno rokom. 129 Član 516. Ako rok isplate prije isporuke nije utanačen. 129 Ako je U našem pravu vrijeme plaćanja se određuje. isto djelo. mora platiti nesporne iznose. 3.Treći tip načina plaćanja jeste ono koje se vrši pouzećem.

odnosno od prijema fakture. U slučaju da sporazuma stranaka nema. st. naš Zakon o obligacionim odnosima predviđa da se plaćanje ima izvršiti u roku koji je predviđen poslovnim običajima (član 516. Oba dispozitivna pravila su uslovna. vrši pošto je proteklo vrijeme koje kupcu stoji na raspolaganju za pregled robe. prodavac traži obezbjeđenje ovakvih kredita.Pošto je istovremenost isporuke i plaćanja osnovno dispozitivno pravilo u ovoj oblasti. ZOO). ZOO). ako je kupac robu dobio prije fakture. kupac može odbiti ili odložiti isplatu (član 475. 3. 188). Ona će se primijeniti ukoliko nije ugrožen princip jednovremenosti isporuke i plaćanja. Ako vrijeme plaćanja nije ugovoreno. 80 . Kada se plaćanje vrši instrumentima doznake preko banke (nalog za prenos i obračunski ček ili virman) plaćanje se smatra izvršenim onda kada su to stranke dogovorile.. st. ono se rijetko izričito ugovara.2. pri tome. a od instrumenata plaćanja posebno. Kreditiranje se vrši za ukupan iznos potraživanja. 3). str. U ovom slučaju prodavac kreditira kupca. odnosno organizacije da odobri računu vjerovnika iznos naznačen u nalogu” (član 318.. 131 Pored toga. ZOO. 2.”. Polaganje se vrši virmanom (uz. 236 . Izuzetno. o plaćanju polaganjem 131 132 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Ukoliko se ne prihvati gledište da je rješenje Opštih uzansi postalo poslovni običaj. 177. onda važi dispozitivna norma po kojoj se cijena plaća “u času . Plaćanje unazad je ono koje se. st.. Vidjeti Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema.238. Ovim rješenjem je u stvari sažeta stilizacija uzanse 189. Poslovni običaji često vežu ova dva momenta onda kada je ugovoreno “plaćanje uz fakturu”. st. 3). 2). ono se ravna prema dispozitivnim 132 propisima. Vrijeme isplate Vrijeme isplate je trenutak u kome se smatra da je plaćanje izvršeno. Bude li to slučaj. na osnovu izričitog ili prećutnog sporazuma stranaka.. Plaćanje gotovim novcem smatra se izvršenim kada kupac dugovanu sumu uruči prodavcu ili je položi na njegov tekući račun. kupac nije ovlašten da odloži plaćanje ni pozivom na dužnost i/ili pravo pregleda robe. u kome se obavlja predaja stvari” (član 516. Za razliku od rješenja u uporednom pravu. Po pravilu. u praksi se sreće posredno ugovaranje istovremenosti isporuke i plaćanja stipulisanjem dokumentarne isporuke.. lišava prodavca prava da raspolaže robom (uz.. Ukorijenjenost Opštih uzansi u našoj poslovnoj praksi i racionalnost uzanse 177. 177.”. ako je isporuka izvršena uz predaju dokumenata koja. odnosno obezbjeđenje plaćanja. daju osnova za stav da u ovom slučaju plaćanje treba izvršiti u roku od osam dana od dana prijema robe. st. 238. str. uz. dug je namiren kada banci ili drugom subjektu kod koga se vodi račun prodavca “stigne novčana doznaka u korist vjerovnika ili nalog (virman) dužnikove banke. Ono zavisi od načina plaćanja uopšte. 1.

prodavac može zahtijevati isplatu u gotovom uz priznavanje eskonta (uzansa 190. dakle. U prvoj. Određivanje mjesta plaćanja Mjesto plaćanja je lokalitet na kome sve radnje koje ulaze u obavezu plaćanja moraju biti završene. st. Stoga se i dalje razlikuju dvije osnovne situacije. 2). cesijom i asignacijom utvrđuje se prema pravilima obligacionog prava. pa je plaćanje izvršeno onda kada kupac da nalog banci. Ne bude li dug predajom hartija izmiren u roku. 2). obaveza se smatra izmirenom kada dužnik uplati iznos svoje obaveze pošti. 2.sredstava na tekući račun putem virmana. koja važe za pomenute instrumente. obaveza je isplaćena onda “kad vjerovnik primi novčanu doznaku” (član 318.). Iz ovoga rješenja je vidljivo i drugo načelo: mjesto isplate nalazi se pod snažnim 81 . Vrijeme isplate kod izmirenja obaveza kompenzacijom. kada je u pitanju plaćanje preko pošte. s tim što se kao prenosilac novca ne mora pojaviti pošta (član 318. Obaveza se konačno gasi kada prenesene hartije budu honorisane. razumije se pod uslovom da na kupčevom računu ima sredstava. onda se ovaj princip konkretizuje tako što se kao mjesto plaćanja određuje “sjedište organizacije kod koje se vode vjerovnikova novčana sredstva” (član 320. Analogno mjestu isporuke ono se može posmatrati u užem i u širem smislu. ZOO). U drugoj nije dovoljno da kupac da nalog svojoj banci. prodavac i kupac imaju istu banku. odnosno onaj u kome je njegova obaveza prema kupcu prestala da postoji ili se smanjila. Tri principa vladaju pravilima o određivanju mjesta plaćanja. 4. Ako se plaćanje vrši virmanom ili drugim obračunskim sredstvom. Posljedice eventualne docnje svoje banke snosi. neophodno je da kupčeva banka dostavi nalog za prenos prodavčevoj banci. Trenutak u kome je isplata izvršena je onaj u kome je prodavac postao povjerilac po tražbini. 3. Kad ovakav način plaćanja nije ugovoren. Plaćanje akreditivom se smatra izvršenim kada je banka otvorila akreditiv u skladu sa uslovima iz ugovora. st. preuzima pravila uzanse 181. ZOO u članu 318. st. tj. Da kupac ne bi pao u docnju bez svoje krivice. st. Plaćanje hartijama od vrijednosti smatra se uslovno izvršenim onda kada one budu prenesene prodavcu na način koji je dogovoren i koji mora biti u skladu sa pravilima prenosa odgovarajućeg trgovačkog efekta. ali kod ove obaveze ta podjela nema poseban pravni značaj. smatramo da ovo pravilo treba tumačiti tako da je vrijeme isplate ono u kome pošta prema redovnom toku stvari ponudi prodavcu isplatu novca. Ista rješenja važe i za plaćanje čekovnom uplatnicom. 1. Mjesto plaćanja 4. a ni dva dana po prijemu prodavčeve opomene.1. ZOO). Da bi se plaćanje smatralo izvršenim. Prvi je da su novčane obaveze donosive. st. kupac. da se ispunjavaju u sjedištu povjerioca (član 320. Ako je plaćanje preko pošte ugovoreno.

Cilj usvojenih rješenja jeste zaštita opravdanih interesa kupca. plaćanje se vrši u sjedištu one koja je poslala ponudu.”. Napokon. ZOO je jasan. plaćanje se vrši “u mjestu u kome se obavlja predaja stvari” (član 516. st.uticajem rješenja o načinu i vremenu isplate. 174). st. Napokon. Povjerilac može promijeniti svoje sjedište u periodu između zaključenja ugovora o prodaji i dospjelosti obaveze plaćanja.. 3. 133 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. No. plaćanje se obavlja u prebivalištu. 2. Odnosi koji tim povodom nastaju predmet su posebne pažnje zakonodavca. 3. Član 320. Cijena se najprije mora platiti u mjestu koje je određeno ugovorom (član 516. način plaćanja dozvoljava da se povjeriocu pruži ovlaštenje na jednostranu promjenu mjesta plaćanja. 1 ZOO). ZOO ne isključuje ni primjenu uz. 238. ZOO). str. Ukoliko ugovor ništa ne govori o ovom pitanju. On je dalje ovlašten da traži plaćanje u novom sjedištu. st. princip uzajamnosti ukazuje na to da “je i mjesto plaćanja određeno mjestom isporuke. povećanje troškova ispunjenja “pada na teret vjerovnika”. plaćanje se vrši u mestu tog sedišta” (uz. tj. odnosno izvršila prihvat.. Time se specijalna pravila o plaćanju kupovne cijene vraćaju na opšti pravni režim izmirenja novčanih obaveza.”. 2 ZOO). Napokon. 175. Promjena mjesta plaćanja Stranke mogu uvijek sporazumno promijeniti mjesto plaćanja. U nedostatku pravila običajnog porijekla. “ako se cijena ne mora platiti u času predaje.2. više poslovnih jedinica. 4. odnosno sjedištu prodavca” (član 516. st. No. Ako povjerilac ima više sjedišta. mjesto plaćanja se određuje prema poslovnim običajima (član 516. 2. Uštede u troškovima idu u korist prodavca.. Smatramo da ova rješenja analogno vrijede i u situacijama u kojima je promijenjena institucija preko koje se vrši plaćanje. ako se iz ugovora ili okolnosti posla vidi “iz kojeg će se poveriočevog sedišta izvršiti isporuka. I napokon. 82 . st. ZOO). st. odnosno u onima u kojima je prodavčeva banka promijenila svoje sjedište. dakle prodavca. po kojoj ovi principi vrijede i kad povjerilac naloži plaćanje na račun nekog trećeg lica.. Opšte uzanse dalje razrađuju ovo rješenje. 133 Naše pravo slijedi kontinentalne sisteme.

UOPŠTE O PRIGOVORIMA 1. Treće. ZOO). Prigovori su usmjereni na: vjerodostojno konstatovanje činjenica. kupca ili prodavca. ZOO). Pojam prigovora Prigovorima se. Stoga se razlikuju kako iscrpnost pravnog režima. Najznačajniji prigovori koje stavlja kupac su oni koji se daju zbog: docnje sa isporukom. S obzirom na ekonomsku poziciju povjerioca. odnosno da ga ne smatra uredno izvršenim. a ponekad kao obaveza. Prvo. s obzirom da predstavlja izjavu volje sa značajnim juridičkim konsekvencama. u najširem smislu. tako i posljedice. stoga. Prigovori se i u našem i u uporednom pravu nazivaju i reklamacijama. značaj i kvalifikacija prigovora su različiti. Zbog toga se može smatrati da oni predstavljaju samostalan. Radi rješavanja ove dileme naš Zakon o obligacionim odnosima za najvažniji i najsloženiji prigovor . 2.reklamaciju na materijalne nedostatke izričito kaže da predstavlja dužnost kupca (član 481). Zbog toga se ovdje moramo zadovoljiti sa tri osnovne pravne kvalifikacije. očuvanje prava na popravljanje štete i na vansudsko rješavanje sporova. dok će ostali biti izloženi uz odgovarajuće obaveze ili odgovornost za njihovo neizvršenje. Tretman prigovora iste vrste je u uporednom pravu različit. logičnije je prvo rješenje. Vrste prigovora Prigovor neispunjenja ili neurednog ispunjenja se može staviti povodom povrede svake obaveze. Od svih navedenih funkcija. odnosno obavještenjima o nedostacima. prigovori se ponekad kvalifikuju kao pravo. No specifičan sadržaj. poticanje dužnika da sam izvrši obavezu ili da je izvrši uredno.GLAVA ČETVRTA PRIGOVORI I . mogu smatrati izjave ugovornog povjerioca. nepoštivanja garancije da stvar nema materijalnih nedostataka i 83 . očuvanje prava na naknadu je najvažnija. funkcije i pravni režim doveli su do posebnih sankcija. No. viši institut prava prodaje. Pravna kvalifikacija prigovora je veoma složena i ne može se dati za sve vrste na isti način. različitih od opšte sankcije naknade štete izazvane propuštanjem generalne dužnosti obavještavanja (član 268. svaki prigovor se može odrediti i kao pomoćni pravni posao. Drugo. posljedice prigovora na oba učesnika u poslu i pogoršanje pravnog položaja povjerioca u slučaju propuštanja ili docnje sa prigovorom dopuštaju da se on kvalifikuje i kao obaveza. kojima on ukazuje dužniku na činjenicu da ugovor ne smatra izvršenim. No. Prigovarati mogu i kupac i prodavac. Mi ćemo se. prigovori spadaju u opštu obavezu obavještavanja o relevantnim činjenicama i stoga su zasnovani na načelu poštenja i savjesnosti (član 12. posebno baviti samo najvažnijim.

i bez intervencije trećih lica. Pojam reklamacije Reklamacija na materijalne nedostatke je pravna radnja. javljaju subjekti koji sa kupcem imaju ugovor o obavljanju nekih poslova iz oblasti usluga u prometu robe (špediter.prekršaja garancije da preneseno pravo nema pravnih nedostataka. Pravni značaj uredne reklamacije je u tome što ona služi održavanju kupčevog prava na popravljanje štete na snazi. Na strani prodavca je najvažniji prigovor zbog docnje kupca sa plaćanjem cijene. mjesto i vrijeme. 2. konkretan materijalni nedostatak i kojom mu stavlja do znanja da ima namjeru da se koristi nekim od prava koja mu po tom osnovu pripadaju. isključiti iz ugovora. Zato je logično da se davanje ovoga obavještenja kvalifikuje i kao prirodan sastojak ugovora. po njegovim nalazima i mišljenju. Uvođenjem koncepta materijalnih nedostataka kao višeg instituta. Ne učine li tako. te u mogućnosti rješavanja sporova vansudskim putem. Ukoliko žele. ona predstavlja uslov za očuvanje prava na naknadu štete. 134 Reklamacija se upućuje prodavcu ili njegovom vozar. 84 . Pored toga. Komercijalni značaj reklamacije ogleda se prije svega u održavanju dobrih poslovnih odnosa između partnera. izjava kojom kupac obavještava prodavca da isporučena roba ima. davanje reklamacije postoji u ugovoru kao dužnost kupca i to u izgledu koji predviđa Zakon o obligacionim odnosima. II . po pravilu. str. Reklamacija na materijalne nedostatke predstavlja obavezu kupca. ali nesumnjivo. ZOO dilema da li je reklamacija mana robe obaveza ili pravo je prevaziđena. stranke mogu dužnost reklamiranja izričito ili prećutno.REKLAMACIJA NA MATERIJALNE NEDOSTATKE 1. te izričitim redigovanjem člana 481.”.. Kao punomoćnici u privredi se. Modaliteti reklamacije i njenog davanja su brojni. Reklamacija je tijesno vezana sa obavezom garancije da roba nema materijalnih nedostataka. reklamacija je obavještenje prodavcu o neizvršenoj obavezi garancije da stvar nema materijalnih nedostataka. Ispitaćemo ih kroz tri osnovna: način.. Drugim riječima. 165. odnosno odrediti njene modalitete. Ona je akcesorna pravu kupca da zahtijeva obeštećenje u slučaju postojanja materijalnih nedostataka. Napokon. reklamacija predstavlja pomoćni pravni posao. Način reklamiranja Reklamaciju daje kupac neposredno ili preko svoga ovlaštenog punomoćnika. trgovački zastupnik). 134 Opširnije vidjeti Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola kvaliteta.

str. 85 . on daje osnova da se svi elementi sadržaja reklamacije podijele na: bitne i nebitne. No. str. U reklamaciji “kupac je dužan potanje opisati nedostatak i pozvati prodavca da pregleda stvar” (član 484 ZOO). 137 Ako je način slanja reklamacije određen ugovorom. Uopšten prigovor ne proizvodi pravne posljedice. Generalna izjava da roba ima materijalnih nedostataka kojoj bi se priznavala svojstva reklamacije.”. kod reklamacija važi teorija prijema. Lica koja će biti ovlaštena da upute ili prime reklamaciju mogu se i posebno odrediti ugovorom o prodaji. Ovaj sastojak diktiran je funkcijama prigovora. Napokon. osim u slučaju slanja prigovora na 135 136 137 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. Funkcije reklamacije zahtijevaju da se u nju uvijek unese i ugovor povodom koga je sporna roba isporučena. Do koje mjere će se ići u detaljno navođenje nedostatka. pošto njime ni jedan od ciljeva radi kojih je reklamacija uvedena ne bi mogao da bude ostvaren. do brzine kojom cijeli postupak mora biti obavljen.punomoćniku. da budu precizirana. Reklamaciji nikada ne treba prilagati originale dokumenata. Svi ostali elementi su nebitni. Ukoliko je on korišten “smatra se da je kupac izvršio svoju obavezu da obavijesti prodavca” i kada on uopšte ne primi reklamaciju ili je dobije sa zakašnjenjem (član 484. 135 dovoljno precizan da omogući prodavcu da formira stav o vjerovatnoj osnovanosti i ozbiljnosti reklamacije. Drugi element sadržaja bez koga reklamacija ne može da postoji je poziv prodavcu da pregleda stvar kako bi se uvjerio da je reklamacija zaista opravdana. 2 ZOO). zahtijevaju da kupac dostavi prodavcu relevantne dokumente. 166. 166. u reklamaciji se. i 152. To znači da opis nedostatka mora biti konkretan i jasan.. Uz ovo rješenje treba primijetiti dvije stvari. Prvo. 132. vrijediće samo onaj prigovor koji je otpremljen u skladu sa ugovorom. ipak. Prvi bitan element sadržaja jeste potanji opis nedostatka. preko prirode robe i nedostatka.”. Član 484. ZOO se poveo za poslovnom praksom i međunarodnom regulativom prije nego za uporednim zakonodavstvom. Zakon o obligacionim odnosima primjera radi kao “pouzdan način” slanja reklamacija navodi preporučeno pismo i telegram. Iako oni zavise od prirode i okolnosti posla. Stoga. Vilus dr Jelena: “Utvrđivanje i kontrola.. navode dokumenti i dokazi kojima kupac raspolaže. Sadržaj reklamacije veoma je složen.. ako to kupac učini. vodila bi stavljanju prodavca u neravnopravan ekonomski i pravni položaj. tipizirani. stvar je konkretnih okolnosti: od stručnosti kupca. “sudovi stoje na stanovištu da se iz reklamacije mora da vidi da je kupac podnosi s namerom da se koristi jednim od prava koja mu se 136 Ta prava u našem sistemu ne moraju priznaju u vezi sa nesaobraznom robom”. Prodavac može na pregled uputiti i svoga punomoćnika. neki su. Najprije. po pravilu. Uz. onda je iskoristio opciju i ne može kasnije jednostrano da mijenja svoj odštetni zahtjev.. Da bi se one mogle ostvariti neophodno je da poziv bude konkretan i učinjen u skladu sa poslovnim običajima. st.

Ni protek objektivnog roka od 6 mjeseci nakon isporuke na gasi kupčevo pravo u ovom slučaju. Ako je mjesto u koje treba poslati reklamaciju posebno ugovoreno. Predstavlja veoma složen modalitet. Unutar svakog od ta dva slučaja postoje specifična rješenja. Vrijeme reklamiranja Vrijeme reklamiranja je trenutak u kome ili period unutar koga sve radnje koje su vezane za obavještavanja prodavca o materijalnom nedostatku moraju biti završene. On to pravo ne gubi čak ni onda kada je sam propustio da izvrši radnju pregleda bez odlaganja ili da reklamira na vrijeme. kupcu stoji na raspolaganju neograničeno vrijeme da izvrši reklamaciju. Očuvanju kupčevih prava po osnovu postojanja materijalnih nedostataka vodi samo onaj prigovor koji je blagovremen. prepušteno opštim pravilima. Dispozitivno rješenje mora se izvući iz opštih pravila i iz regulative načina slanja reklamacije. ako su stranke učestvovale u pregledu i konstatovale vidljivi nedostatak. jasno je da je sjedište prodavca ujedno i mjesto u koje treba uputiti reklamaciju. Njegovo određivanje zavisi od: savjesnosti prodavca. 86 . Mjesto reklamiranja Mjesto u kome treba izvršiti reklamaciju nije posebno regulisano u izvorima prava. vrste materijalnog nedostatka i vremena kontrole urednosti ispunjenja isporuke. bilo prihvat. 3. No. Ako on ima više poslovnih jedinica. Izložena pravila o mjestu reklamiranja vrijede za slučaj da obje stranke nisu prisustvovale pregledu i za slanje reklamacije “na siguran način”. vrijeme reklamiranja zavisi od toga da li je nedostatak vidljiv ili skriven.siguran način. Ono je. Blagovremenost reklamacije je izuzetno važna. Na tu situaciju je primijenjena teorija otposlanja. reklamacija kao neformalan pravni posao treba da se obavi u mjestu pregleda.u mjesto iz koga je učinjena bilo ponuda. reklamacija se šalje u mjesto iz koga se ugovor izvršava. I drugo. a ako se to ne zna . Ne bude li to učinjeno. Ako je prodavac bio nesavjestan. stoga. tj. 4. Kada je prodavac savjestan. Pošto je usvojena teorija prijema. biće pravovaljan samo onaj prigovor koji je u to mjesto i upućen. U našem pravu stranke su slobodne da vrijeme prigovora utvrde sporazumno. važiće rješenja Zakona o obligacionim odnosima. ako je nedostatak “bio poznat prodavaocu ili mu nije mogao ostati nepoznat” (član 485 ZOO). uspostavljeni izuzetak je jedan od rijetkih primjera pozitivnih sankcija u našem zakonodavstvu.

Prodavac mora znati da se radi o reekspediciji. zakonodavac dopušta strankama da ugovaranjem dužeg objektivnog roka ugovor potpuno prilagode svojim specifičnim potrebama i uslovima (član 482 ZOO). 1 ZOO). Na ovaj način je odgovornost za otezanje sa slanjem obavještenja od krajnjeg prebačena na prvobitnog kupca. Oni moraju biti održani kumulativno. kupac je dužan da u privrednoj prodaji reklamaciju izvrši “bez odlaganja”. 3. a njegov kraj za period koji je normalno potreban za sastavljanje uredne reklamacije (član 481. Dobije li kupac stvari po osnovu odgovornosti prodavca za materijalne nedostatke. Prema članu 481. odnosno od izvršene zamjene ili popravke (član 483). a često i ne zna ko se javlja u toj ulozi. a ne na prodavca.Ako su obje stranke prisustvovale isporuci i ako je pregled tada izvršen “kupac je dužan svoje primjedbe zbog vidljivih nedostataka saopćiti prodavaocu odmah. on ne bira konačnog kupca. njegovim istekom gasi se i pravo kupca na popravljanje štete. koji upućuje na povećan stepen hitnosti. počevši od trenutka kada je prema redovnom toku stvari utvrdio ili mogao da utvrdi postojanje materijalnih nedostataka. dakle. st. Uzima se u obzir objektivno mogući tok odnosa između klijenta (kupčevog kupca) i kupca. On praktično znači da kupac mora prigovoriti čim opazi nedostatak. a ne stvarno vrijeme u kome je kupac obaviješten o nedostatku. No. Izraz “odmah” je pravni standard. st. Ne bude li pregled moguć pri isporuci ili kada prodavac ne pozove kupca da prisustvuje isporuci i pregledu. st. Samo se na taj način može očuvati jednakost davanja stranaka i u ovome poslu. Ipak. Razumno vrijeme je ono koje je urednom kupcu potrebno i dovoljno da sačini reklamaciju (član 481. Vrijeme reklamiranja skrivenih nedostataka određeno je subjektivnim i objektivnim rokom. 87 . Objektivni rok je prekluzivan. a najkasnije razumno vrijeme po isteku vremena isporuke. Dan isporuke je ujedno i dan početka toka objektivnog roka od 6 mjeseci unutar koga se reklamacija prema savjesnom prodavcu uopšte može izvršiti. 2 ZOO). Poseban slučaj i ovdje predstavlja reekspedicija. Početak toka roka za reklamiranje je u ovom slučaju objektiviziran. inače gubi pravo koje mu po toj osnovi pripada”. za vrijeme provjere. a ne samo procesna mogućnost ulaganja prigovora. ZOO “kupac je dužan prodavaoca obavijestiti o nedostacima čim je po redovnom toku stvari mogao za njih doznati od svojih klijenata”. Rješenje je logično. Njegova dužina je u ugovorima o prodaji poslovnog prava određena standardom “bez odgađanja”. Početak toka roka za reklamiranje veže se. Upravo zbog toga se šestomjesečni period ne može produžiti subjektivnim rokom ili njegovim dijelom u slučaju kad je nedostatak otkriven u periodu prije isteka objektivnog roka koji odgovara pravnom standardu “bez odgađanja”. Subjektivni rok počinje teći od dana otkrivanja nedostatka. rokovi za reklamiranje počinju da teku od prijema nove stvari.

U principu. Specifičnosti režima reklamacije na pravne nedostatke Prvo odstupanje režima reklamacije na pravne od pravila o prigovoru na materijalne nedostatke leži u sadržaju reklamacije. Modaliteti reklamacije na pravne nedostatke su isti kao i kod prigovora na materijalne nedostatke.REKLAMACIJA NA PRAVNE NEDOSTATKE 1. ona ima i svojstva pomoćnog pravnog posla. Reklamacijom na pravne nedostatke kupac opominje prodavca na neizvršavanje obaveze garancije za osobine prenesenog svojinskog prava.III . isporuka nove stvari bez nedostatka). Specifičnosti pravnih nedostataka i osobiti vidovi popravljanja štete kada oni postoje. ovaj prigovor predstavlja obavezu kupca (član 510 i 509 ZOO). reklamacija predstavlja i prirodan sastojak ugovora. Slučajevi u kojima kupac nije dužan da reklamira posebno su uređeni Zakonom o obligacionim odnosima. Ako se prigovor mora dati da bi kupac sačuvao svoja prava. Kupac mora da obavijesti prodavca barem o zahtjevu trećeg i to u cjelini. Druga karakteristika tiče se načina davanja reklamacije. 2. onaj ko tvrdi da ima jače pravo na prodanoj stvari nego kupac. Vrijeme reklamacije može se odrediti ugovorom. Ovakva solucija ne isključuje. nego povećava potrebu da kupac svoju izjavu uputi “na siguran način”. budući da Zakon o obligacionim odnosima nema posebnih pravila o ovom pitanju. Zbog toga je dužnost kupca u pogledu preciziranja pravnih nedostatka strožija. rokovi se moraju utvrditi tumačenjem pravila o prekluziji prava na naknadu štete. doveli su i do nekih posebnih rješenja. To je treća 88 . Pravni značaj reklamacije oličen je u činjenici da se određeni vidovi šteta izazvanih postojanjem pravnih nedostataka mogu reparirati samo ako je kupac uredno obavijestio prodavca o postojanju pravnih mana. Stilizacija člana 509. ZOO je takva da dopušta još jednu osobenost: kupac se mora već u prigovoru opredijeliti za vid zaštite koji želi (oslobađanje stvari od pretenzije trećeg. Pošto u ovom slučaju nema posebnih pravila o načinu obavještavanja. treba uzeti da je reklamacija na pravne nedostatke uvijek učinjena kada je poslata. Pored toga. Pojam reklamacije Reklamacija na pravne nedostatke je izjava kojom kupac obavještava prodavca da preneseno pravo nije uopšte konstituisano ili nije konstituisano u obimu i na način predviđen ugovorom i kojom mu daje do znanja da ima namjeru da se koristi nekim od prava koja mu po tom osnovu pripadaju. a ne kada ju je prodavac primio. Priroda pravnih nedostataka je takva da njihovo dokazivanje redovno vrši treći. Ako to nije učinjeno. U daljim izlaganjima zadržaćemo se samo na njima.

U suštini. 2 ZOO). Ako se ometanje prava manifestuje u pokretanju spora (sudska evikcija). 89 . st. krajnji rokovi za reklamaciju su izjednačeni sa rokovima za ostvarivanje prava na popravljanje štete. kupac je pozvao prodavca da mu pomogne u parnici. Momenat saznanja je faktičko pitanje i sud ga cijeni od slučaja do slučaja.osobenost ove reklamacije. Ako je u pitanju vansudska evikcija. krajnji rok za reklamaciju i za ostvarivanje prava prema prodavcu je šest mjeseci od “pravomoćno okončanog spora” (član 515. 1 ZOO). krajnji rok za reklamaciju je godina dana od dana saznanja za pravo trećeg (član 515. st.

90 .

moraju biti primijenjeni i vrijednosni kriteriji. štrajk. Docnja sa isporukom može se svrstati u različite podvrste opšteg pojma docnje.” 142 138 139 140 Član 125. 144. Shodno tome. 504. Pored odgovornosti. objektivni čin docnje sa isporukom može kod fiksnih poslova imati još jednu pravnu posljedicu . 139 Djelimična docnja je pravno relevantna ako se odnosi na znatniji dio obaveze. O različitim vidovima djelimične docnje i o njihovim posljedicama vidjeti Perović dr Slobodan. Prema njima se procjena posljedica djelimičnog ispunjenja vrši shodno cilju radi kojeg je druga strana zaključila ugovor (subjektivni kriterij). ZOO. ZOO. isto djelo. st. da li je prodavac kao dužnik u docnji. (objektivna docnja).1. Pitanje je. Ona dovodi do ugovorne odgovornosti prodavca samo ako su ispunjene i druge pretpostavke (šteta. str. 503. docnja prodavca u ovom slučaju može biti potpuna ili djelimična. 1. samim tim što je do zakašnjenja sa isporukom došlo. “Dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obavezu u roku određenom za ispunjenje” (član 324. st. požar. Član 131.ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA ISPORUKOM 1. Zavisno od mjere neispunjenja isporuke. Zbog toga. 141 Opširnije vidjeti Perović dr Slobodan. važe opšta pravila obligacionog prava. isto djelo. docnja prodavca sa isporukom je činjenica neizvršavanja obaveze stavljanja stvari na raspolaganje kupcu u vrijeme koje je utvrđeno ugovorom ili na osnovu ugovora. naime. Nesumnjivo je da docnja sa isporukom spada u dužničku docnju i to sa neispunjenjem nenovčanih obaveza. 140 Pored toga. “Praktičan značaj razlike između objektivnog i subjektivnog shvatanja docnje naročito dolazi do izražaja pri prolaznoj nemogućnosti izvršenja za koju prodavac nije kriv (npr. ili samo onda ako je pao u zadocnjenje svojom krivicom (subjektivna docnja). No. rat.. činjenica da su se te norme formirale pretežno na terenu ugovora o prodaji dozvoljava njihovo zajedničko izlaganje. 142 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. 141 Najveći i za docnju sa isporukom najvažniji problem predstavlja kvalifikacija docnje po njenom osnovu. 1 ZOO).raskid 138 ugovora po samom zakonu. za njeno određenje. Neke od ovih kvalifikacija su jednostavne i nesporne. Upravo zbog toga docnju sa isporukom ne treba miješati sa odgovornošću za docnju sa isporukom. str. uzročna veza i krivica).. u principu. Dilema nije samo akademska. zabrana izvoza i slično). str.GLAVA PETA ODGOVORNOST PRODAVCA I . Pojam docnje i odgovornosti za docnju sa isporukom 1. 91 .”. Docnja sa isporukom se može pravno kvalifikovati kao štetna radnja povrede ugovora. Pojam docnje sa isporukom Docnja prodavca sa isporukom je pojavni oblik docnje ugovornog dužnika.

insistira na održavanju ugovora na snazi i na njegovom realnom ispunjenju. ova vrsta odgovornosti se može kvalifikovati kao subjektivna. isto djelo. Unutar realnih isporuka. Konkretan izgled toga sistema zavisi od vrste isporuke. Odgovornost prodavca za docnju sa isporukom uređena je prvenstveno Zakonom o obligacionim odnosima. a četvrta na posebna pravila o naknadi štete u slučaju raskida prodaje (član 523 .126 ZOO) osnovano se može zaključiti da domaće pravo prihvata objektivni koncept docnje “koji je karakterističan za ugovore u privredi”. Zajednička karakteristika izloženih izvora jeste u tome da se. Treća se odnosi na raskid ugovora zbog neispunjenja (član 124 . osim kod fiksnih ugovora. 504. str. 92 . tj. Napokon. Pored toga. 143 144 Perović dr Slobodan. ZOO i na osnovu pravila o raskidu ugovora zbog docnje (član 124 .Iz definicije dužnikove docnje u članu 324. stranke svojim sporazumom često utiču na dužinu primjerenog. isto djelo. 144 1. u onoj mjeri u kojoj je šteta posljedica docnje. i zadocnjenje sa dokumentarnom isporukom ima neke specifičnosti zbog kojih mora biti posebno ispitano. Zbog toga je neophodno pravne posljedice zakašnjenja sa isporukom posmatrati odvojeno za fiksne i nefiksne poslove prodaje. Značaj naturalne restitucije u popravljanju štete dovodi. Mogućnost ugovornog uticaja na dispozitivne norme postoji. na pravila o odgovornosti djeluje i karakter roka. S obzirom da se krivica prodavca za docnju pretpostavlja (član 263 ZOO). razumnog roka za naknadno uredno ispunjenje isporuke. odnos odgovornosti za docnju dalje se razlikuje prema tome da li je u pitanju jednokratna ili sukcesivna isporuka. str. Perović dr Slobodan.2. Prva se tiče opštih rješenja o odgovornosti ugovornog dužnika (član 324). Četiri su grupe pravila koje su pri tome najvažnije. Različite faktičke i pravne osobine jednokratne i sukcesivne isporuke utiču na režim odgovornosti za zadocnjenje.132 ZOO). On je različit kod dokumentarnih i kod realnih isporuka. Pojam odgovornosti za docnju sa isporukom Odgovornost za docnju sa isporukom je jednostrano obavezni obligacioni odnos čiji je predmet radnja popravljanja štete u naturi ili novcu. ali se mora kretati u granicama Zakona (član 264 i 265 ZOO). Pored toga. do toga da u praksi odgovornost kao jednostrano obavezni obligacioni odnos postoji samo kao temelj složenog sistema obaveza i prava u koje prodavac i kupac stupaju povodom popravljanja štete izazvane docnjom. 143 Budući da je odgovornost za docnju subjektivna i da se krivica dužnika pretpostavlja (član 263 ZOO) “praktično se pitanje svodi na teret dokazivanja”. dalje. 505.526 ZOO). Drugu čine opšta pravila o posljedicama neispunjenja ugovora (član 262 269 ZOO).

Kapor dr Vladimir . Odgovornost kod nefiksnih poslova Pravo BiH predviđa dvije osnovne posljedice zadocnjenja prodavca sa izvršenjem realne jednokratne isporuke kod nefiksnih poslova. Kupac ne može u njemu jednostrano mijenjati modalitete isporuke zasnovane na sporazumu stranaka. Prodavac koji je u docnji može izvršiti isporuku sve dok ne primi obavještenje kupca o tome da se ugovor raskida (član 130).Carić dr Slavko. a na strani kupca nastaje pravo na popravljanje štete. Prva je održavanje ugovora na snazi uz prodavčevu obavezu da naknadi štetu izazvanu docnjom Načelo realnog ispunjenja ugovora i potrebe prometa navele su zakonodavca da ovu mogućnost pruži objema strankama: “kad ispunjenje obaveze u određenom roku nije bitan sastojak ugovora. to je njegovo pravo na naknadu ograničeno na konkretnu štetu. Odgovornost za docnju sa jednokratnom realnom isporukom 2. A to znači da kupac može zahtijevati naknadu proste štete i izgubljene dobiti koji su prouzrokovani docnjom. kupac nije pri tome potpuno slobodan. 147 Pošto kupac mora dokazati i umanjenje svoje postojeće imovine i sprečavanje njenog opravdano očekivanog povećanja. 185 . ovlašten da zahtijeva uredno ispunjenje bez davanja primjerenog roka u kome to treba učiniti. Dužina naknadnog primjerenog roka može biti određena u izjavi kupca. pasivno čeka da se prodavac samoinicijativno očisti od docnje. Pravo na raskid ugovora zbog zadocnjenja prodavca sa isporukom pripada samo kupcu. Tek po njegovom bezuspješnom proteku. No. No. 511. st. str. On. ugovor prestaje da postoji. Ono ne oslobađa prodavca obaveze da naknadi štete izazvane zadocnjenjem (član 262. da potpuno 145 Kupac je.192 ZOO. isto djelo. Ova osnovna šema je u pravno-tehničkom smislu veoma složena. Član 155. 3 ZOO). tj. isto djelo. ZOO. 93 . 164: “pravo na ispunjenje ugovora pripada mu i bez toga”. dalje. 1 ZOO). Kupac koji želi da uprkos docnji prodavca sa isporukom održi ugovor na snazi ima tri mogućnosti na raspolaganju. Zato ćemo se posebno zadržati na rješenjima vezanim za pojedine elemente. najprije može da šuti. st. On mora da vodi računa o 145 146 147 Perović dr Slobodan. Naknadni primjereni rok se daje samo za ispunjenje u skladu sa ugovorom.1. dužnik to može učiniti do isteka roka zastarelosti. U sva tri slučaja ima mogućnost da traži naknadu štete prema opštim pravilima. str. dužnik zadržava pravo da i nakon isteka roka ispuni svoju obavezu. kupac ima pravo da zahtijeva ispunjenje u skladu sa ugovorom uz davanje naknadnog primjerenog roka za ispunjenje (član 262. Druga moguća posljedica jeste raskid ugovora uz postojanje obaveze prodavca da nadoknadi štetu izazvanu raskidom (član 124 ZOO). 3 ZOO). a vjerovnik da zahtijeva njezino ispunjenje “ (član 126. Ovakvo čišćenje od zadocnjenja (purgatio morae) djeluje samo na pravo kupca da ugovor raskine. st. 2 ZOO). 146 Napokon.2. u ovom slučaju on kao povjerilac “mora ostaviti dužniku primjeren naknadni rok za ispunjenje “ (član 126. st.

Pošto je svaki od pravaca djelovanja kupca složen i po broju zahtjeva i prema njihovoj pravnoj prirodi. Napokon. st. Ona su zajednička za sve slučajeve raskida ugovora krivicom dužnika. Zbog toga ćemo se ovdje detaljnije zadržati na zakonskim rješenjima. on može “održati ugovor na snazi ako nakon isteka roka. Njegovim bezuspješnim istekom ugovor se smatra raskinutim po samom zakonu (član 126. Zbog toga. Prodavčevo ponašanje se može manifestovati kao izjava volje ili kao činidbe iz kojih je stanje njegove svijesti vidljivo na nesumnjiv način (konkludentne radnje).prirodi stvari i okolnostima posla. razmotrićemo ih posebno. Drugi slučaj postoji ako je iz okolnosti posla vidljivo da dužnik ne može izvršiti isporuku ni u naknadnom primjerenom roku (član 128 ZOO). Kupac koji je zbog docnje prodavca raskinuo ugovor ima na raspolaganju tri načina za svoje obeštećenje. Kupac može raskinuti ugovor i bez davanja naknadnog primjerenog roka u tri zakonom predviđena slučaja. 3 ZOO). Jednom izvršen izbor obavezuje kupca. Davanjem primjerenog roka. Pravo na davanje novih primjerenih rokova nije ničim ograničeno. iako nije zahtijevao naknadno ispunjenje. primjereni rok nije potreban ni kod fiksne prodaje (član 125 ZOO). U prva dva slučaja je kupac ovlašten “raskinuti ugovor prostom izjavom” (član 124). st. njegova dužina će se utvrđivati prema faktičkim okolnostima. Kupac zadržava pravo na naknadu štete. st. a to znači da može zahtijevati popravljanje 94 . 2 ZOO). naknadni rok treba da omogući prodavcu koji već ima pripremljenu robu da izvrši njenu isporuku shodno ugovoru. bez odgađanja obavijesti dužnika da zahtijeva ispunjenje ugovora” (član 125. U načelu. važe bez obzira na vrstu obaveze zbog čije se povrede ugovor jednostrano raskida i bez obzira na to da li je povredu ugovora izvršio prodavac ili kupac. prvenstveno o onim koja su sadržana u samom Zakonu. posebna izjava kupca o raskidu ugovora nije potrebna. te o načelima obligacionog prava. vrijeme isporuke se od nebitnog pretvara u bitan element posla. Posljedice raskida u promatranoj vrsti prodaje se ne ravnaju prema opštim pravilima o učincima raskida (član 132 ZOO). ni izjavom kupca. Na njih se primjenjuju posebna rješenja o raskidu prodaje (član 523 . Ako naknadni primjereni rok nije određen ni ugovorom. To mu pravo pripada najprije onda kada “iz dužnikova držanja proizilazi da on svoju obavezu neće izvršiti ni u naknadnom roku” (član 127 ZOO). pošto je kupac u ovom slučaju gospodar posla (dominus negotii). Pošto on ima karakter dopunskog roka. dakle. Davanje naknadnog primjerenog roka ne utiče na kupčevo pravo na popravljanje štete (član 262. No. prema našem pravu. Specifične norme o kojima je riječ.526 ZOO). ne smije da predstavlja potpuno novi rok za isporuku. kao i kod drugih pravnih standarda. Oni su mu dati alternativno. 3 upućivanjem na član 125 ZOO). dok u trećem takva posljedica nastupa po samome zakonu (član 125). osim izjavom prodavca da isporuku neće izvršiti. Prvo pravo koje ima kupac jeste naknada štete prema opštim pravilima obligacionog prava (član 523 ZOO).

Konkretna šteta može. Pošto se u ovom slučaju veličina štete koju je kupac pretrpio utvrđuje obračunskim putem. predstavlja relativno samostalnu obavezu. ZOO). razmatrani vid obeštećenja se naziva i naknadom apstraktne štete. st. 2 ZOO). On je ovlašten da robu koja je bila predmet ugovora kupi od trećeg lica. str. 165.Carić dr Slavko. o namjeravanoj kupovini radi pokrića kupac mora savjesnosti. Razliku između nje i apstraktne štete kupac može zahtijevati prema opštim pravilima obligacionog prava (član 526 ZOO). predstavljaju drugo pravo kupca u slučaju raskida ugovora zbog docnje prodavca sa isporukom. Naknadu eventualnih dodatnih troškova i druge konkretne štete može zahtijevati prema opštim pravilima (član 526 ZOO). uzeta zajedno. Za razliku od prethodne dvije mogućnosti. To mjesto teorija određuje kao mjesto isporuke 148 i time usklađuje ovo rješenje sa zakonskom definicijom “tekuće cijene” iz člana 464. st. Treće pravo oličeno je u institutu kupovine radi pokrića (član 525. Pored toga. kupac ovlašten “zahtijevati razliku između cijene određene ugovorom i tekuće cijene na dan raskida ugovora na tržištu mjesta u kome je posao obavljen” (član 524. a ne novčana restitucija. Sadržina ovih pravnih standarda određuje se prema okolnostima konkretnog slučaja i uz poštovanje načela poštenja i 149 Pored toga. 2 ZOO). Kupac je dužan da kupovinu radi pokrića izvrši “u razumnom roku i na razuman način” (član 525. 3). mjerodavna je tekuća cijena na supstituirajućem tržištu “kojoj treba dodati razliku u troškovima prevoza” (član 524. a ne konkretnim dokazivanjem. isto djelo. Kapor dr Vladimir . međutim da bude veća. isto djelo. Ta činjenica i u uporednom i u našem pravu opredjeljuje sva specifična rješenja o odgovornosti prodavca u ovom slučaju. Pošto ih kupac mora dokazati u pitanju je naknada konkretne štete. str. Izložena rješenja. Zbog toga je. st. Zajednička im je karakteristika to da je 148 149 Kapor dr Vladimir . u ovom slučaju. 2. obavijestiti svoga prvobitnog prodavca (član 525. u ovoj dominira naturalna. Položaj kupca ovdje karakteriše postojanje ne samo prava nego i obaveza. Ako u mjestu isporuke nema tekuće cijene. 95 . Zbog toga se ovaj način obeštećenja može primijeniti samo onda kada su predmet prodaje stvari određene po rodu.Carić dr Slavko. st.proste štete i izgubljene dobiti. Zato su posljedice propuštanja obavještenja ograničene. u slučaju da “stvar ima tekuću cijenu”. Jasno je da će se kupac ovim načinom obeštećenja koristiti samo ako je tekuća cijena bila ili je postala višom od ugovorne cijene. Prodavac može odbiti da prizna onaj dio razlike u cijeni i one troškove za koje dokaže da ne bi nastali da je on na vrijeme bio obaviješten o namjeravanoj kupovini. ZOO. 166. 1 ZOO). te da zahtijeva razliku između ugovorne cijene i cijene po kojoj je robu stvarno kupio. Dokazivanje štete može biti veoma mukotrpno za kupca. Obavještavanje.2. Odgovornost kod fiksnih poslova Ugovor o prodaji je fiksan onda kada je rok isporuke bitan element posla. prodaja u privredi se prema definiciji zaključuje radi dalje prodaje stvari u prerađenom ili neprerađenom stanju.

“dalja sudbina ugovora neposredno poslije proteka roka prešla potpuno u ruke kupca”. kada je ugovor raskinut. st. st. No. U suprotnom. Količina nije bitan element ugovora Ako količina nije bitan element ugovora. ipak. Sistem prava kupca. 150. U pogledu obroka sa kojim je prodavac u docnji. kupčeva prava su ograničena na taj 150 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Pravni sistem BiH traži da se kombinuju generalne norme o raskidu ugovora s uzastopnim obavezama (član 129. Njihova konkretizacija zavisi od toga da li je rok isporuke za dati obrok bitan element ugovora ili nije. Zbog toga. postoji. 96 . 3.526).. str. Tim postupkom se dobijaju različita rješenja za uredno isporučene obroke. Jedan izuzetak u domenu pravno-tehničkih rješenja. U suprotnom. međutim. Ako prodavac kod fiksnih poslova ne izvrši isporuku na vrijeme. regulisane su opštim pravilima. kupac ima interesa i za djelimičnim urednim ispunjenjem. za obrok sa kojim je prodavac u docnji i za buduće obroke. Kada je količina nebitan element. a ne i za ugovor u cjelini. kupac može održati ugovor na snazi ako nakon isteka roka “bez odgađanja. obavijesti dužnika da zahtijeva ispunjenje ugovora” (član 125. “Razuman rok” za obavljanje kupovine radi pokrića će se zbog samih okolnosti fiksne prodaje morati odrediti kao kraći vremenski period nego kod nefiksnih poslova. 150 Pravno-tehnička rješenja se.. zakašnjenje sa isporukom jednog obroka predstavlja djelimičnu docnju. “ugovor se raskida po samom zakonu” (član 125. 4 ZOO).1. 131 . u slučaju docnje sa jednim obrokom. Razmotrićemo ih odvojeno. 2 ZOO). Ista pravila važe i onda kada su stranke predvidjele da će se ugovor smatrati raskinutim. ako isporuka ne bude izvršena u određenom roku (član 125.132 ZOO) sa posebnim rješenjima o raskidu prodaje (član 523 . U uporednom pravu posljedice docnje. ni kupac kao povjerilac ne može više da utiče na sudbinu pravnog posla. budući da su problemi nastali samo u vezi sa jednim relativno samostalnim dijelom ukupne količine. to bi bilo priznanje da rok isporuke za stranke i nije bio bitan element ugovora. Stilizacija zakonskog teksta upućuje na to da izjavu o ostanku pri ugovoru treba dati veoma brzo.”. Odgovornost prodavca veže se samo za neizvršeni ili neuredno izvršeni dio. No. isti je kao i kod nefiksnih poslova. kupac ima ista prava koja mu stoje na raspolaganju u slučaju zakašnjenja sa jednokratnom realnom isporukom. U tom slučaju duguje prodavcu i odgovarajući dio cijene. kupac nema pravo da raskine ugovor i zahtijeva naknadu štete za obroke koje je već primio bez prigovora. u ovom slučaju. Odgovornost za docnju sa isporukom obroka 3. st. Dužina roka za obavještavanje je faktičko pitanje. 1 ZOO). razlikuju.

Kupac ima opciju: ostati pri ugovoru u cjelini uz primjenu već izloženih rješenja o popravljanju štete i pribavljanju obezbjeđenja ili odustati od ugovora i zahtijevati naknadu prouzrokovanu raskidom. ono. ako je iz danih okolnosti očito da ni one neće biti ispunjene” (član 129. st. st. Za razliku od situacije u kojoj količina nije bitan element. Od budućih obroka kupac može odustati i bez davanja razumnog roka u kome bi prodavac eventualno ponudio “osiguranje”. docnja sa isporukom obroka ima značenje potpunog zakašnjenja. Očito je. obrok. vodeći računa o interesima prodavca. a ne samo na obrok koji nije na vrijeme isporučen. Po isteku “razumnog roka” ugovor se ne raskida automatski. st. ipak. Količina je bitan element ugovora Kada je količina bitan element ugovora. 151 Kapor dr Vladimir . U ovoj situaciji “svaka strana duguje drugoj naknadu za koristi koju je u međuvremenu imala od onoga što je dužna vratiti odnosno nadoknaditi” (član 132. 3 ZOO). Za svaki od njih kupac može koristiti različita prava. Primljene obroke kupac može vratiti uz istovremeni zahtjev za vraćanjem plaćenih iznosa uvećanih za zateznu kamatu (član 132. zakon postavlja jedan izuzetak. st. 1 ZOO). st. 97 . Za obroke koji još nisu dospjeli. No. isto djelo. 3) “Osiguranje” može biti realno (davanje stvari). dužnik se ne nalazi u docnji. Shodno članu 130. 2 ZOO). niti može ugovor raskinuti u cjelini. On ne može naknadu štete zbog zadocnjenja obračunati za cijeli ugovor. da ispunjenje budućih obroka nije od interesa za kupca onda kada je količina bitan element ugovora.dio ugovora. 3. 166. Postupak raskida zavisi od toga da li je rok isporuke obroka i cijele količine nefiksan ili fiksan. Saopštenje se smatra izvršenim i proizvodi pravne posljedice danom prijema od strane prodavca (član 130). Stoga kupac u principu nema nikakvih prava prema prodavcu. naime. radi zaštite kupca. zasnovano na hartijama od vrijednosti (predaja bjanko mjenice) ili na ugovornim instrumentima obezbjeđenja (jemstvo). proizlazi iz njegove stilistike. Zbog toga se i odgovornost za docnju odnosi na cijeli ugovor. On mora biti toliki da prodavac koji želi da ugovor održi na snazi ima mogućnost da “dade odgovarajuće osiguranje” (član 129. ugovor u kome je količina bitan sastojak se raskida u cjelini (član 129. Ovim pravom kupac se mora koristiti u “razumnom roku”.Carić dr Slavko. Razuman rok se određuje prema okolnostima slučaja. Iako ovakvo rješenje nije izričito sadržano u članu 129. a jedan obrok već nije isporučen. tj. Kupac može “raskinuti ugovor u pogledu budućih obaveza. st.2. str. ZOO izjava o raskidu mora se saopštiti prodavcu bez odgađanja. 4 ZOO). 2 ZOO. Prodavac može biti u docnji sa isporukom nekoliko obroka po osnovu istog 151 ugovora o prodaji.

šteta se mora manifestovati kao skriveni nedostatak. Ovakav uglavak je ništav. No. ograničava na štete izazvane ovim propustom. a ne neizvršenjem ugovora bilo u cjelini. II .ODGOVORNOST ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE 1. isto djelo. posljedice docnje iste su kao i kod realne isporuke (uz. 1). pa se ona kvalifikuje kao objektivna. ZOO. 392. a traju i nakon isteka prekluzivnih rokova garancije (član 485 ZOO). Odgovornost se. odgovornost za nepoštovanje ove obaveze. kupčeva prava nastaju bez obzira na njegove eventualne propuste u vezi sa pregledom robe i reklamiranjem. 153 No. 1). bilo djelimično. Pojam odgovornosti za materijalne nedostatke Odgovornost za materijalne nedostatke je posljedica neizvršenja ili neurednog izvršenja prodavčeve obaveze garancije da stvar nema materijalnih nedostataka. st. st. Kada predaja dokumenata predstavlja sporednu obavezu prodavca. “Ugovaratelji mogu ograničiti ili sasvim isključiti prodavčevu odgovornost za materijalne nedostatke stvari” (član 486. Ako je prodavac znao za nedostatak ili mu on nije mogao ostati nepoznat. Član 478. “kupac može u slučaju docnje prodavca u pogledu predaje dokumenata zahtevati samo naknadu štete” (uz. stoga. bilo količinskim nedostacima. Krivica prodavca nije uslov za nastanak odgovornosti. 2). Odgovornost za docnju sa predajom dokumenata Odgovornost za docnju sa predajom dokumenata zavisi od kvalifikacije isporuke. Ovo pravilo važi i za jednokratno i za sukcesivno ispunjenje. stanje svijesti prodavca nije potpuno pravno irelevantno. 98 . Pravni režim kojim je to učinjeno je jedinstven. Pošto je prodavac obavezu isporuke izvršio uredno.393. očito je da štetnu radnju predstavlja samo neuručenje potrebnih papira. Perović dr Slobodan. i 485. faktičke razlike između dvije posmatrane vrste nedostataka mogu i ovdje da dovedu do specifičnih rješenja za pojedine slučajeve. Perović dr Slobodan. 152 153 Član 480. st. isto djelo. Ova odgovornost se može definisati kao jednostranoobavezni obligacioni odnos u kome kupac ima pravo da od prodavca zahtijeva neku od zakonom predviđenih radnji popravljanja štete izazvane postojanjem materijalnih nedostataka. 2). Ako je u pitanju dokumentarna isporuka. str. ona kod koje se prodavac predajom robnih dokumenata lišava prava raspolaganja robom. 228. st. Odgovornost za materijalne nedostatke pokriva obavezu popravljanja šteta nastalih bilo kvalitativnim. ima dispozitivan karakter. Pošto je garancija za materijalne nedostatke prirodan sastojak ugovora. Da bi ova 152 odgovornost postojala.4. ipak. str. ako je prodavac prećutao nedostatke koji su mu bili poznati ili ako je takvu klauzulu nametnuo “koristeći se svojim posebnim monopolskim položajem” (član 486. 391 . 228.

nekoliko specifičnih rješenja. st. tačka 3 je takva da su moguća različita tumačenja u pogledu subjekta kome pripada pravo izbora između otklanjanja nedostataka i zamjene stvari. prilikom raskida.Na izgled odgovornosti utiče i pravna kvalifikacija količine. kao i kod docnje. Najprije. 154 Dalje. Napokon. 2. položaj kupca je isti kao i u svim drugim slučajevima prestanka posla jednostranom izjavom volje povjerioca. ako ništa nije posebno ugovoreno. Pojam i dejstva primjerenog roka isti su. smatramo da pravo izbora pripada kupcu kao nevinoj strani. ako bez odgađanja izjavi prodavaocu da ugovor održava na snazi” (član 491 ZOO). “ali ga kupac može održati. dakle. ali nisu ni nepoznata u uporednom pravu. a ne samo kao pravni odnos sačinjen od jednog ovlaštenja i jedne obaveze. st. Bezuspješan protek primjerenog roka i ovdje dovodi do raskida ugovora po sili zakona. Uz zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora kupac mora prodavcu dati i naknadni primjereni rok u kome to mora biti učinjeno (član 490 ZOO). Detaljna rješenja već su iznesena kod izlaganja o odgovornosti za docnju. odnosno kvaliteta kao bitnog ili nebitnog elementa konkretnog posla. Ako su prema konkretnim faktičkim okolnostima slučaja moguća oba zahtjeva. Tri su osnova za ovakvo rješenje: insistiranje na načelu pacta sunt servanda. u principu ne može odmah optirati za raskid ugovora”. U pogledu položaja kupca u odnosima odgovornosti Zakon o obligacionim odnosima ima. uporedno posmatrano. Prava kupca 2. Potrebno vrijeme određuje sam kupac ili se ono utvrđuje prema okolnostima slučaja. preferiranje principa realnog ispunjenja ugovora i uvažavanje potrebe za unifikacijom domaćeg i međunarodnog prava. Sve ovo pokazuje da je i odgovornost za materijalne nedostatke potrebno posmatrati kao složen sistem prava i obaveza stranaka. tačka 1). onda pod zakonskim uslovima ima pravo na raskid. dakle. u sistemu naknade dominiraju ovlaštenja koja znače naturalnu restituciju. “Pribavilac. pa ako ga ne dobije. Zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora Prvo pravo koje kupac ima u slučaju isporuke robe sa materijalnim nedostacima jeste “zahtijevati od prodavca da nedostatak ukloni ili da mu preda drugu stvar bez nedostatka (ispunjenje ugovora)” (član 488. U teoriji postoji i stav da bi prodavcu trebalo “ostaviti mogućnost da prigovori i dokaže da izbor kupca u pogledu jednog oblika ispunjenja nije u skladu sa dobrim poslovnim 154 Perović dr Slobodan.1. Stilizacija člana 488. isto djelo. 1. Ovakva ovlaštenja nisu uobičajena. 397. kupac mora da zahtijeva uredno ispunjenje ugovora. 99 . str. Ono što je specifičnost Zakona o obligacionim odnosima jeste konstituisanje ove mogućnosti kupca i kao prava i kao uslova za raskid ugovora. 1.

Ovaj zahtjev ima dvostruku pravnu prirodu. 1 ZOO). njegova suština se ne mijenja. “cijena se snižava prema odnosu između vrijednosti stvari bez nedostatka i vrijednosti stvari sa nedostatkom. izuzev u slučaju njegove prevare. u slučaju spora. Iznos za koji se zbog postojanja materijalnog nedostatka cijena snižava izaziva u praksi najviše sporova između kupca i prodavca. kupac je ovlašten i na naknadu one štete koja nije pokrivena izabranim vidom naturalne restitucije. nego procentualnim računom. Ona se sastoji u uvažavanju ne samo tržišne nego i cijene po kojoj je konkretni posao zaključen. Po drugome se iznos 156 Naš sniženja ne dobija operacijom oduzimanja. Zahtjev za sniženjem cijene Zahtjev za sniženjem cijene je samostalno pravo kupca. i faktički i pravno je moguće tražiti samo zamjenu generičkih stvari. donose stranke. Bez obzira ko vrši obračun. Ukoliko je predmet prodaje individualiziran. Odluku o sniženju. No. Kod individualnih predmeta prodaje dolazi u obzir samo otklanjanje nedostataka. potrebno je da nije istekao jednogodišnji prekluzivni rok “računajući od dana odašiljanja obavijesti prodavaocu”. Stoga. to će učiniti sud. Prema članu 498. razmatranim ovlaštenjem mogu da se ostvare i reparatorni efekti. I treće.običajima ili da mu prouzrokuje veću štetu ili troškove nego da je izabrao drugi oblik ispunjenja (umesto opravke predaja nove stvari i obrnuto)”. u principu. u kome se pravo na uredno ispunjenje ugovora može zahtijevati (član 500. bilo onda kada “ne dobije zahtijevano ispunjenje ugovora u razumnom roku” (član 489 ZOO). 155 Bez obzira za koje se pravo opredijelio. u praksi su razvijena dva osnovna metoda: apsolutni i relativni. Ono je opšte poznato u kontinentalnim sistemima rimske tradicije (actio quanti minoris) i u međunarodnim reglemanima. Naknadu ostale štete može kupac zahtijevati u skladu sa opštim pravilima obligacionog prava. str. Prema prvome se plaća razlika između vrijednosti stvari bez nedostatka i vrijednosti stvari sa nedostatkom. 220 -227.2. ZOO. 2. str. isto djelo. 155 156 Mitrović dr Dobrosav. shodno opštim pravilima obligacionog prava. Ako su oni neotklonjivi. Kada se koristi u ovom svojstvu. 99. 100 . Pored postizanja ekvivalencije prestacija. Vidjeti Čović dr Šefik. On je. zakonodavac usvaja ovaj prvi način. najprije. st. kupac zahtjev za sniženjem može istaći bilo odmah po neurednom ispunjenju. Prvi je da se radi o generičkoj stvari. Da bi se kriteriji za rješavanje ovog sukoba interesa objektivizirali. u vrijeme sklapanja ugovora”. sniženje cijene može biti praćeno i naknadom ostale štete. sredstvo za obezbjeđenje jednakosti davanja kupca i prodavca. Zbog toga ga kupac može koristiti i kad nisu ispunjeni uslovi za odgovornost prodavca za materijalne nedostatke. kupac se mora odlučiti za neku od drugih mogućnosti otklanjanja štete. isto djelo. Drugi se tiče prirode nedostataka. Tri su najvažnija faktička momenta koji uslovljavaju kupčevo pravo izbora između popravljanja nedostatka i isporuke nove stvari.

Ako je kupac blagovremeno reklamirao nedostatak. I to je jedina razlika pravne prirode između primjerenog roka za uredno ispunjenje ugovora u slučaju kada se povreda sastoji u zadocnjenju i onda kada se ona manifestuje kao nesaobrazna isporuka.3. kupac može i tada “raskinuti ugovor ili zahtijevati novo sniženje cijene” (član 499 ZOO). Kada se ugovor o prodaji raskine zbog materijalnih nedostataka. na opštim pravilima obligacionog prava. dužina primjerenog roka određivaće se prema mogućnosti prodavca da robu pripremljenu za isporuku dovede u stanje saobrazno ugovoru. ali nije isporučena. 2. kupac može 101 . Naknadni primjereni rok za uredno izvršenje ugovora otklanjanjem materijalnih nedostataka zasnovan je na pravilima koja važe za ugovor o prodaji. ZOO.Jednom utvrđeno sniženje ne mora biti definitivno. Originalnost Zakona o obligacionim odnosima sastoji se u tome što je ovo pravo kupca uslovljeno. Uslov. koji predstavlja konkretizaciju opšteg pravila o restituciji kod raskida sinalagmatičnih ugovora. Pravno-tehnička rješenja u pogledu svrhe roka. Metod obračuna ostaje isti. Zahtjev za raskid ugovora Zahtjev za raskid ugovora je treće samostalno pravo kupca u slučaju isporuke robe sa materijalnim nedostacima. Faktička razlika potiče iz karaktera povrede ugovora. kao kod odgovornosti za docnju. određivanja. U anglosaksonskim pravima je vezano za kvalifikaciju nedostatka kao bitne povrede ugovora. kupac stiče pravo na popravljanje štete prema pravilima koja su specifična za ugovor o prodaji. definisan je uz ograde. Ako se naknadno otkrije drugi nedostatak. 2 ZOO).491 ZOO). U kontinentalnim sistemima se pojavljuje kao direktni nasljednik rimske actio redhibitoria. realno ispunjenje ugovora i mogućnosti vraćanja stvari u načelno nepromijenjenom stanju. trajanja. dejstva. st. On se sastoji u zahtjevu da je kupac sposoban da vrati stvari u načelno nepromijenjenom stanju (član 495 ZOO). Dobijeni rezultat ne mora biti identičan onome koji postoji kada je roba bez nedostataka već pripremljena za isporuku. Samo u vezi sa njima pravo na raskid ima ekonomskog smisla. Drugi uslov je specifičan za materijalne nedostatke. Naime. Zato ćemo ih ispitati posebno. Sva tri podinstituta vezana za raskid ugovora veoma su složena. Davanje naknadnog primjerenog roka i njegov bezuspješan protek predstavljaju prvi uslov za raskid ugovora. a ne. Pri tome će se voditi računa o činjenici da su neki od njih već izloženi prilikom razmatranja odgovornosti prodavca za docnju sa isporukom. Koncipiranje sniženja cijene kao instrumenta za ostvarivanje jednakosti davanja stranaka uticalo je i na rokove za ostvarivanje prava. Uslovi se tiču bezuspješnog proteka primjerenog roka za uredno. a cijenu nije platio. Prema članu 495. održavanja ugovora na snazi i raskida ugovora bez davanja primjerenog roka identična su (član 489 . zahtjev za sniženjem može istaći prilikom plaćanja ili kao prigovor bez ikakvih vremenskih ograničenja (član 500. Razlog za to leži u postojanju brojnih izuzetaka zakonskog karaktera.

za neisporučenu količinu ili za dio robe koji ima kvalitativnih mana (član 492 ZOO). ukoliko je do toga došlo zbog: “nedostatka koji opravdava raskid ugovora”. kupac mora da u razumnom roku izjavi da višak 157 Vidjeti uporedni pregled kod Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. U prvom slučaju. 210 . pravo ga ne ostavlja bez zaštite. kupac “zadržava ostala prava koja mu daje zakon zbog postojanja nekog nedostatka” (član 496 ZOO). već po načinu svoje primjene. do sada. Ostala ovlaštenja kupca nisu izričito spomenuta u Zakonu o obligacionim odnosima. Ako je predana manja količina od ugovorene. No. str. ili naknadu apstraktne štete i ostale konkretne štete ili kupovinu radi pokrića i naknadu ostale štete. Pravila o restituciji i popravljanju štete tada se primjenjuju na cijeli predmet posla. Zakon o obligacionim odnosima u članu 493. pregleda stvari. kupac ima pravo na naknadu štete zbog raskida. 205 .211. izložena prava kupca predstavljaju osnovu sistema odgovornosti prodavca za isporuku robe sa materijalnim nedostacima. nije ovlašten da raskine ugovor.:”. niti da se pozove na neki od navedenih izuzetaka. Rješenja se odnose samo na ugovore o prodaji poslovnog prava. tj. Shodno članovima 523 . 2. zbog redovne upotrebe stvari prije otkrivanja nedostatka i zbog toga što su “oštećenja ili izmjena bez značaja”. Izložićemo najvažnije slučajeve.526 ZOO. 102 . U drugom slučaju. Bude li ugovor o prodaji raskinut. štetnog događaja za koji ne odgovaraju ni kupac ni njegovi radnici. Režim ovih reparatornih zahtjeva izložen je kod odgovornosti prodavca za raskid ugovora zbog docnje sa isporukom Zato se na njemu nećemo više zadržavati. budući da je on nevina strana. Interesantna su zbog toga što pokazuju uticaj faktičkih razlika između količine i kvaliteta na jedinstvenu pravnu kategoriju materijalnih nedostataka i što predstavljaju izvjesno odstupanje od rješenja opšte uzanse 133. 157 uz napomenu da oni imaju svoje pandane i u uporednom pravu. ili ako samo dio robe ima materijalne nedostatke. prirodu predmeta ugovora i pogođene interese kupca. posebno reguliše slučaj predaje veće količine od ugovorene.raskinuti ugovor i kad je stvar djelimično ili potpuno propala. budući da će se ona. prema specifičnim pravilima koja važe za sve slučajeve odgovornosti dužnika čijom je krivicom ugovor prestao da postoji. Kupac koji ne može ni da vrati stvar u načelno nepromijenjenom stanju. Ako ne želi da primi veću količinu. kupac može zahtijevati: naknadu proste štete i izgubljene dobiti. odnosno ako je oštećena.. kupac može raskinuti ugovor samo djelimično.4. I naknada štete zbog raskida se ograničava jedino na dio ugovora koji je prestao da postoji. položaj kupca zavisi od toga da li su količine i/ili kvalitet nebitni ili bitni elementi ugovora. Niz okolnosti vezanih za osobine nedostataka. ograničiti samo na dio koji ima nedostatke.206. kupac je ovlašten da ugovor raskine u cjelini. Obim vršenja prava na popravljanje štete Tri. zahtijevao je proširenje i dopunu osnovne šeme.

faktičko je pitanje. st. ne utiče na obim kupčevih prava na popravljanje štete. isto djelo. Interesantno je da zakon ne predviđa rješenje za slučaj isporuke boljeg kvaliteta. Drugo pravo se tiče mogućnosti 158 Mitrović dr Dobrosav. 108. ukoliko su to stranke izričito ugovorile ili ako se na mjerodavnom tržištu formirao poslovni običaj o primjeni neukinutih pravila Opštih uzansi. Kupac najprije mora da čuva primljene stvari (član 520. st. On to mora učiniti “s pažnjom dobrog privrednika . One se kreću u dva pravca. Ako kupac ne primi višak. Zbog toga su za kupčeva ovlaštenja vezane i neke obaveze. U suprotnom. “prodavac sa svoje strane može raskinuti ugovor i u pogledu ostalih stvari” (član 494). položaj stranaka zavisi od toga da li te stvari čine ili ne čine jednu cjelinu. zakonodavac kupcu daje pravo i na naknadu ovako prouzrokovanih šteta prema opštim pravilima obligacionog prava (član 488 ZOO). Pošto je u pitanju štetna radnja prodavca.odbija. 3. Stvar sa nedostatkom može prouzrokovati štetu i drugim dobrima kupca. bilo samo djelimični raskid. U ovoj situaciji kupac ima i dvije vrste prava. Iz zakonske stilizacije je očito da su u ovu obavezu uključene i pasivne i aktivne radnje staranja o primljenoj stvari koja ostaje u vlasništvu prodavca.. One zavise od toga za koje se od tri zakonske mogućnosti popravljanja štete kupac opredijelio. ako one ne čine cjelinu. Ako stvari čine cjelinu. zbog izbora koji je napravio kupac. smatraće se da je primio cijelu isporučenu količinu i da to što je primio mora da plati. ima pravo na naknadu štete prema opštim pravilima. 1). str. Činjenica da je prodavac djelimično raskinuo ugovor. po onoj koja je sporazumom izričito ili prećutno predviđena za cijelu ugovorenu količinu. i u tu svrhu poduzeti potrebne mjere” (član 520. kupac je ovlašten da traži: bilo raskid čitavog ugovora i naknadu štete u istom obimu. Pošto se u slučaju izdvajanja nekih stvari iz cjeline može umanjiti vrijednost ostalih. kupac može raskinuti ugovor samo u pogledu oštećenih stvari. Zbog toga će se na ovu situaciju primjeniti pravila uzanse 157. Pri tome on mora postupati kao prosječan privrednik. ali ne i kao specijalista za čuvanje robe. odnosno stvari sa materijalnim nedostacima. tj. Plaćanje se vrši “po istoj cijeni”. 3). Dužnosti kupca su najsloženije kada zahtijeva uredno ispunjenje ugovora. Ako razdvajanje stvari nije štetno. st. 103 . tj. 2 ZOO). Prvo se odnosi na “naknadu troškova potrebnih radi očuvanja stvari” (član 520. a samo neke od njih imaju nedostatke. 158 Ako je jedinim ugovorom za jednu cijenu prodano više stvari. Obaveze kupca Izbor i vršenje pojedinih prava kupca značajno utiču ne samo na položaj prodavca nego i na stanje robnog prometa.. Koje radnje i na koji način kupac mora da obavi.

će zavisiti od izabranog prava. stvar prodati na teret i rizik prodavca. shodno opštim pravilima. član 329 ZOO). 158. a odvojeno za odnose koji nastaju u fazi popravljanja šteta izazvanih raskidom. Napokon. neposredno i na uobičajen trgovački način. Zato se na njima nećemo ovdje zadržavati. U procesu popravljanja štete. kupac može. ZOO. kupac može zahtijevati od suda da odredi lice koje će čuvati prodavčeve stvari (sekvestar). ali su rješenja u pogledu čuvanja stvari za račun saugovarača (član 520 . Ako prodavac to odbija da primi. Od tog trenutka kupac se oslobađa posljedica dužničke docnje sa plaćanjem za deponovani iznos cijene. Polaganje se vrši “kod stvarno nadležnog suda u mjestu ispunjenja”. 2 ZOO). a to znači da mu mora predati bilo sudske. Prema članu 522. mora obavijestiti prodavca da je robu stavio na raspolaganje (uz. Alternativno određeni sud ne smije odbiti prijem stvari u sudski depozit.522) i polaganju i prodaji dugovane stvari (član 327 . Prodaju može izvršiti putem suda (javna prodaja). umjesto polaganja.335) takva da razlike sa ranijim sistemom stvarno ne postoje. Pored obaveze čuvanja ili davanja robe na čuvanje. dati na čuvanje nekom trećem ili prodati za račun druge strane. On. Ono je složeno. st. ako su ispunjeni uslovi iz člana 333. Ako se stvar ne može čuvati kod suda i kad nema javnog skladišta u mjestu čuvanja.oslobađanja obaveze čuvanja stvari. A to znači da će restitucija primljenih stvari u naturi ili u novcu biti osnovna obaveza kupca. “iz slobodne ruke”. Obaveze kupca koji se opredijelio za raskid ugovora moraju se posmatrati odvojeno za sam raskid. One su uređene posebnim odjeljkom ugovora o prodaji. ako razlozi ekonomičnosti ili priroda stvari ne zahtijevaju da se ono izvrši u mjestu u kome se stvar nalazi (član 328). pa ćemo ga posebno razmotriti. dugovanu stvar položiti kod suda. Kada kupac izabere srazmjerno sniženje cijene. Druga obaveza kupca jeste stavljanje stvari na raspolaganje prodavcu. kupac može. njegove obaveze. Zakon o obligacionim odnosima ga ne koristi. takođe. Pored toga. kupac mora staviti prodavca u situaciju da faktički raspolaže robom. U prvom slučaju će se primijeniti opšta pravila obligacionog prava. kupac će određeni iznos deponovati kod suda. bilo komercijalne dokumente koji ga ovlašćuju na sticanje posjeda na stvarima koje su predmet prodaje. te “bez odgađanja i na najpogodniji način”. ZOO. ako je roba pokvarljiva ili u kvaru (član 333 ZOO). 104 . U tom kontekstu već su izložene. stavljanje na raspolaganje podrazumijeva još neke radnje kupca. tj. najprije. Ovaj termin je ustanovljen i razrađen opštom uzansom 158. Za poslovnopravne prodaje je značajno da se predaja stvari javnom skladištu izjednačuje sa sudskim depozitom (član 329. dužan je odmah platiti ono što on smatra da je cijena stvari sa nedostatkom.

ZOO ne spominje pravo kupca na naknadu ostalih šteta. Mogućnost da se putem suda zahtijeva uredno ispunjenje sa povezanim pravima zastarijeva za “godinu dana od saznanja za postojanje prava trećeg”. Ovih faktičkih mjerila mora se pridržavati i kupac kada u svom zahtjevu precizira trajanje primjerenog roka. koje je pretrpio zbog pojave nedostatka. No. najčešće se može utvrditi tek po isteku naknadnog razumnog roka za otklanjanje mane. smatramo. Član 509. Prava kupca 2. 2. osim u onom u kome je kupac tražio pomoć u parnici (član 515 ZOO). jasno je da je vršenje ovog prava istovremeno i uslov za korišćenje drugih mogućnosti koje je zakonodavac predvidio za ovaj slučaj. No. No. Rok je subjektivan i prekluzivan. najprije. S obzirom na stilizaciju člana 509. ako se opredijelio za prvu varijantu. Za izvršenje izabrane opcije kupac mora prodavcu ostaviti “razuman rok”. ZOO i na rješenja člana 510. stoji na raspolaganju zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora. Koliki će biti zahtjev po ovom osnovu. Ova rješenja važe i u ostalim slučajevima. a potom i od okolnosti posla. o “razumnom roku”. priroda svojstva za koje se garantuje i specifičnost povreda. ono mu pripada na osnovu opštih pravila. Pojam odgovornosti za pravne nedostatke Odgovornost za pravne nedostatke rezultat je neizvršenja prodavčeve obaveze garancije da preneseno pravo nema nedostataka. 105 . Uredno ispunjenje se može zahtijevati na dva načina: oslobađanjem stvari “od prava ili pretenzije trećeg” ili isporukom druge stvari određene po rodu “bez pravnog nedostatka” (član 509 ZOO). Ova činjenica i priroda pravnih mana dozvoljavaju da se zadržimo samo na sistemu prava kupca u ovom slučaju. Pravo izbora.III . način oslobađanja stvari “od prava ili pretenzije trećeg” određuje prodavac.ODGOVORNOST ZA PRAVNE NEDOSTATKE 1.1. dovele su kod odgovornosti za pravne nedostatke do nekih rješenja koja se ne sreću u slučaju popravljanja šteta izazvanih materijalnim nedostacima. U našem pravu je odgovornost prodavca za pravne nedostatke postavljena analogno njegovoj odgovornosti za materijalne nedostatke. Po svojim obilježjima ona je identična odgovornosti za materijalne nedostatke: objektivna je i dispozitivna. kupcu. Zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora Kada se pravni nedostatak pojavi. pripada kupcu. Njegova dužina zavisi prvenstveno od suštine zahtjeva.

primila. Oduzimanje stvari nije uslov za vršenje ovoga prava. Preciziranje zahtjeva kupca ne znači da je prodavac stavljen u pasivnu poziciju. st. po tom osnovu. djelimične evikcije. u odnosu na isto ovlaštenje kod materijalnih nedostataka. Ugovor o prodaji prestaje da postoji “po samom zakonu” onda kada. potrebno je da uznemiravanje ima karakter tužbe (sudska evikcija).3. kupac mora vratiti onaj dio stvari koji je ostao u njegovom posjedu. 2. 106 . 386. 1). tada kupac nema pravo na naknadu štete budući da je ona nastala uz njegov pristanak. st. isto djelo. zakonu i po volji kupca. No. 2.2. On treba da upotrijebi sva sredstva kojima raspolaže da bi tuženi zahtjev bio odbijen. Iz stilizacije člana 511. kupac ima pravo i na naknadu ostale pretrpljene štete (član 510. ZOO proizlazi da je kupac ovlašten da zatraži bilo koju vrstu pomoći u sporu sa trećim licem: od obezbjeđivanja dokaza. Ono se može zahtijevati tek ako prodavac u razumnom roku ne otkloni nedostatak na traženi način. preko prihvatanja svojstva umješača do potpunog preuzimanja spora. tj. Kada ugovor bude raskinut svaka strana vraća ono što je. st. Zahtjev za srazmjernim sniženjem cijene Pravo kupca da zahtijeva srazmjerno sniženje cijene je. prema izričitoj odredbi zakona. podvrgnuto nekim specifičnim rješenjima. Pomoć u parnici Zahtjev za pomoć u parnici je pravo kupca koje postoji jedino kod odgovornosti za pravne nedostatke.526 ZOO). Pored toga. odnosno ograničeno uslijed nedostataka. sa stanovišta uspjeha u sporu. Raskid ugovora Raskid ugovora zbog pravnih nedostataka može da se desi po naređenju. 1 ZOO). 3 ZOO). st. Pravo na srazmjerno sniženje cijene pripada kupcu i onda kada je u času sklapanja ugovora znao da stvar može biti oduzeta ili pravo smanjeno. U ovom slučaju. 2 ZOO). cijenu koju je primio “bez obzira 159 U slučaju na visinu vrednosti predate stvari koju ona ima u momentu evikcije”. zahtjev 159 Perović dr Slobodan.2. Najprije. Da bi se on mogao postaviti. stvar bude kupcu oduzeta (član 510. str. ovo pravo nije samostalno. Izjavom kupca ugovor se raskida onda kada se “njegova svrha ne može ostvariti” zbog toga što prodavac u naknadnom razumnom roku nije udovoljio zahtjevu za urednim ispunjenjem (član 510.4. pa usljed toga kupčevo pravo bude umanjeno ili ograničeno (član 510. zbog propusta kupca da otkloni pravne nedostatke u ostavljenom razumnom roku. kupac ima pravo na naknadu štete prema posebnim pravilima koja važe za ugovor o prodaji (član 523 . Kupac je dužan da. Prodavac je dužan da vrati vrijednost.

ni drugi dokazi nisu isključeni. 107 . Mehanizam ostvarivanja ovog prava je specifičan. tako i za prodavca. Korištenje ovog prava kupca utiče i na dužinu prekluzivnog roka u kome se pravo na naknadu može ostvariti. kako za kupca. No. Pravo kupca se u ovom slučaju gasi “tek istekom šest mjeseci nakon pravomoćno okončanog spora” (član 515.5. Da bi se u izloženim uslovima na najekonomičniji način spriječila vansudska evikcija. U poslovnom pravu će se smatrati da je pravo nesumnjivo onda kada je potkrijepljeno urednim robnim dokumentima (skladišni list. Ovaj rok je objektivan. prenosivi tovarni list i slično).postavi blagovremeno. st. Priznavanje očito osnovanog prava trećeg lica Kada je pravo trećeg lica očito osnovano. 2. prodavac koji tada dokaže da je “raspolagao sredstvima da se odbije zahtjev treće osobe” ima pravo da odbije i zahtjev za popravljanjem štete. ZOO dozvoljava kupcu da i bez obavještavanja prodavca prizna ovakvo pravo. Neblagovremeno postavljeni zahtjevi imaju isto dejstvo kao da nisu ni postavljeni. član 512. varant. No. Ukoliko se to priznanje manifestuje kao plaćanje određene svote novca “prodavac se može osloboditi svoje odgovornosti ako naknadi kupcu isplaćenu svotu i pretrpljenu štetu” (član 512. 2). vođenje sudskog spora je besmisleno i štetno. st. Kupac koji je izgubio parnicu može se prodavcu i bez obavještavanja obratiti sa zahtjevom za popravljanje štete. 2).

108 .

Sadržaj odnosa odgovornosti određen je dijelom Opštim uzansama. O tome kupac mora biti obaviješten (član 329. Njen pravni režim utvrđen je opštom uzansom 229. 2. 4). Opšte uzanse će se primijeniti onda kada su to stranke izričito ili prećutno ugovorile. kao i u situacijama u kojima na to upućuje poslovni običaj. 2 ZOO). On se manifestuje kao sistem prava prodavca u ovom slučaju. Odgovornost kupca za docnju sa slanjem ambalaže postoji ako su pored neblagovremenog slanja ispunjene i druge pretpostavke za nastanak odgovornosti.prodavca moguć je tek po bezuspješnom proteku naknadnog roka za uredno ispunjenje. Bude li to slučaj. Kupac pada u docnju kada ambalažu ne dostavi u ugovoreno vrijeme. st.GLAVA ŠESTA ODGOVORNOST KUPCA I . 229. st.zbog raskida ugovora o prodaji. Prava prodavca Prodavcu stoje na raspolaganju dvije osnovne mogućnosti: održavanje ugovora na snazi ili njegov raskid. prodavac najprije može izvršiti isporuku predajom robe na teret i rizik kupca u javno skladište. Prestanak ugovora voljom jedne stranke . a u drugom . Ukoliko konkretne okolnosti dozvoljavaju. Nepoštivanje ovih odredbi predstavlja docnju sa dostavom ambalaže. Održavanje ugovora na snazi prodavac može ostvariti na nekoliko načina. smatra se da je ambalaža blagovremeno dostavljena “ako je stigla prodavcu toliko vremena pre isteka roka za isporuku. prva obaveza kupca. bilo prećutno nesumnjivo ugovoreno. prodavac može o trošku kupca dati svoju 109 . Pošto je u pitanju ugovor u privredi. Pojam docnje kupca sa slanjem ambalaže i odgovornost kupca za nju Slanje ambalaže je kupčeva obaveza samo ako je to bilo izričito. Način održavanja ugovora na snazi i vid popravljanja štete zavise od izbora prodavca. U prvom slučaju ima i pravo na naknadu štete za neuredno izvršenje ugovora. a dijelom opštim i posebnim odredbama Zakona o obligacionim odnosima o popravljanju štete.ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA SLANJEM AMBALAŽE 1. a ne Zakonom o obligacionim odnosima. ovaj čin ima svojstvo polaganja kod suda. hronološki posmatrano. Ako rok za ovu radnju nije predviđen sporazumom stranaka. uključujući tu i krivicu. Odnos između realnog izvršenja ugovora i njegovog raskida isti je kao i u ostalim slučajevima odgovornosti dužnika iz ugovora o prodaji. koliko je prema okolnostima potrebno da bi prodavac mogao izvršiti na vreme pakovanje i isporuku robe” (uz. Drugo. dostavljanje odgovarajuće ambalaže prodavcu je.

U tom domenu pravila o prodaji upućuju na rješenja o 160 Razmotrićemo naš sistem polazeći od povjerilačkoj. st. prodavac može kupcu dati i naknadan primjeren rok za dostavu ambalaže. Tada ima pravo na popravljanje štete shodno posebnim pravilima o posljedicama raskida prodaje.ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA PRIJEMOM ISPORUKE 1. 160 Vidjeti član 327. popravljanje apstraktne štete i naknadu ostale štete. dovoljno je da prodavac. mora definisati kao neizvršenje svih ili pojedinih radnji preuzimanja uredno ponuđene isporuke u vrijeme određeno ugovorom. 110 . Prodavac može raskinuti ugovor ako mu kupac ni u naknadnom primjerenom roku ne dostavi dugovanu ambalažu. poslovni karakter ove obaveze i pravna tradicija dovode do rješenja koja su bliska srednjoevropskim pravima. Zato je moguće odgovornost i u ovom slučaju izložiti kao sistem prava prodavca. Posljednjim instrumentom će se koristiti samo ako cijena robe pada. No. Zbog toga se i docnja. Da bi do raskida došlo.ambalažu ili zakupiti ambalažu i izvršiti ugovor onako kako je predviđeno. U svim ovim situacijama prodavcu pripada i naknada proste štete i izgubljenog dobitka. st. u ovom slučaju. Ovo se ogleda naročito kod načina vršenja pojedinih ovlaštenja prodavca. dva momenta komplikuju ovo jednostavno rješenje. One svakom od učesnika nameću složen sistem obaveza. Otuda su posljedice docnje u principu iste kao i u drugim slučajevima dužničke odgovornosti po ovom osnovu. Taj tok utvrđuje se prvenstveno ugovornim režimom i faktičkim okolnostima izvršenja konkretne isporuke. ZOO. U tom slučaju pripada mu i pravo na produženje roka isporuke “koliko je prema okolnostima potrebno za pribavljanje ambalaže” (uz. germanskim posebno. I drugo. Bosanskohercegovačko pravo prijem isporuke izričito određuje kao obavezu kupca. 2). te izvršenje prodaje radi pokrića. šuti. 229. A to znači da prodavac može zahtijevati naknadu konkretne štete. No. II . Pojam i pretpostavke odgovornosti za docnju sa prijemom isporuke su isti kao i kod drugih slučajeva neurednog ispunjenja nenovčanih obaveza. poslovnim običajima ili redovnim tokom stvari. 1. Pojam docnje sa prijemom isporuke i odgovornost za nju Prijem isporuke je veoma složena obaveza kupca. pa i odgovornosti za docnju sa njom nije do kraja jasna. vršenje pojedinih prava prodavca vezano je za komplikovane komercijalne ili sudske procedure. Prvo. pojedinih prava prodavca. a ne o dužničkoj docnji. Napokon. pravna priroda obaveze prijema. Njegova dužina je faktičko pitanje. po isteku dodatnog perioda.

Predaja na čuvanje u privrednim prodajama vrši se najprije i najčešće uskladištenjem robe u javnom skladištu. 2. Razumije se da je sud dužan prihvatiti depozit. O izvršenom polaganju prodavac mora obavijestiti kupca. prodavac je ovlašten da izabere skladište u drugom mjestu. st. ZOO). 3). st. Da li mu mora prenijeti dokumente koji omogućavaju podizanje robe ili raspolaganje njome. O prispjelom depozitu sud obavještava kupca. Za obje situacije su predviđeni posebni zakonski uslovi i postupci (član 522). ZOO. Analogna primjena člana 328. ono prestaje (purgatio morae).152. Posljedice polaganja u sva tri slučaja su identične. Ne bude li to moguće. Prodavac se najprije oslobađa svoje obaveze isporuke. O izvršenom polaganju. bilo po ocjeni prodavca. Ako je bio u zakašnjenju. 1. ZOO. rizik i svojina prelaze na kupca (član 331 ZOO). rizik i svojina prelaze na kupca. 111 . 3. prodavac može tražiti da sud odredi lice koje će o trošku i za račun kupca primiti stvar na čuvanje (član 329. Za predaju na čuvanje važe pravila o polaganju stvari kod suda (član 327 .332 ZOO).ne. 2 ZOO). Mislimo da odgovor zavisi prvenstveno od toga da li je kupac platio ili nije platio cijenu. dužnost stavljanja dokumenata u posjed kupca postoji. na osnovu člana 522. stoji na raspolaganju. Prodavac može izabrati i neki drugi stvarno nadležni sud. isto djelo.2. Ako predmet isporuke nije podoban za sudski depozit. 161 Te svoje obaveze prodavac ima pravo da se oslobodi predajom robe na čuvanje ili prodajom. bilo po ocjeni suda. U prvoj varijanti. ili po svojoj sopstvenoj odluci. u drugoj . prodavac mora obavijestiti kupca (član 329. Prodaja robe Prodaja robe umjesto predaje na čuvanje je druga mogućnost koja prodavcu. st. Pod nazivom “prodaja umjesto 161 162 Vidjeti Mitrović dr Dobrosav. Ukoliko odgovarajuće javno skladište ne postoji. Troškovi polaganja prelaze na kupca u onoj mjeri u kojoj su viši od troškova isporuke koje je trebalo da snosi prodavac (član 332 ZOO). prodavac može izvršiti deponovanje stvari kod suda. Iako nije u zakonu izričito rečeno. st. ali tada duguje kupcu štetu koju je on pretrpio zbog promjene mjesta uskladištenja. ako je stvar podobna da bude čuvana kod suda. nije u zakonu izričito rečeno. 150 . 162 Dejstvo polaganja identično je posljedicama uredne isporuke. ali tada kupcu duguje naknadu štete izazvane promjenom suda (član 328). Ovakav postupak “ima učinak polaganja kod suda” (član 329. Polaganje se vrši kod stvarno nadležnog suda u mjestu ispunjenja. Predaja robe na čuvanje Padom kupca u docnju sa prijemom isporuke prodavac postaje obavezan da robu čuva pažnjom dobrog privrednika na rizik i trošak kupca (član 520. predaja se vrši javnom skladištu u mjestu isporuke. st. Napokon. 1 ZOO).

Potrebno je da sud i odobri prodaju i odredi način na koji će ona biti obavljena. ZOO.polaganja stvari” uređena je članom 333. st. Od dobijenog iznosa se najprije odbijaju troškovi javne prodaje. Način prodaje određuje sam prodavac rukovodeći se isključivo potrebom predupređivanja ili smanjivanja štete. tako “da može brzo propasti ili se pokvariti” (član 333. Ovaj postupak prodavac ne može provesti sam. No. Treći modalitet “prodaje umjesto polaganja stvari” je prodaja “na najpogodniji način”. izvršiti na nekoliko načina. zavisno od uslova. Nakon javnog obavještenja o predmetu. 3 ZOO). Ona treba da bude upriličena u mjestu određenom za isporuku. Može se. mjestu i vremenu održavanja javne prodaje. zatim prioritetna založna prava. Odluku o javnoj prodaji donosi sud. Ona se može primijeniti kad je stvar pokvarljiva ili se nalazi u kvaru. Pošto sud odobrava prodaju. st. prodavac može zahtijevati od suda da se organizuje javna prodaja. st. Od dobijenog iznosa odbijaju se troškovi prodaje i troškovi čuvanja. ali u interesu kupca prodavac može zahtijevati da to bude učinjeno u nekom drugom mjestu. 1 ZOO). a ostatak se deponuje kod suda na ime kupca. prodavac mora da vodi računa o interesima kupca u docnji čiju robu prodaje. 4 ZOO). Napokon. Ako je stvar nepodesna za čuvanje ili ako je njena vrijednost nesrazmjerno mala u odnosu na troškove čuvanja. početnoj cijeni. ili ako je njena vrijednost nesrazmjerno mala u odnosu na troškove javne prodaje. sud prodaju vrši javnim nadmetanjem. prodaji može pristupiti i lice koje čuva stvar za kupca u docnji. Subjekat ove prodaje je sam prodavac. Ostatak se deponuje kod suda u korist kupca čija je roba izložena javnoj prodaji. potom cijena koju je sa prvobitnim kupcem ugovorio prodavac. Razlog za ovu prodaju jeste neplaćanje troškova čuvanja u razumnom roku (član 335). o rezultatima i deponovanju ostatka iznosa prodavac mora obavijestiti prvobitnog kupca u docnji. 112 . te o mjestu i vremenu u kojima se stvar može pregledati. on i obavještava kupca o njoj. a zatim prodavčeva potraživanja. ZOO. Obavještavanje kupca o namjeravanoj prodaji je potrebno. U svakom slučaju. O namjeravanoj prodaji i o njenim rezultatima prodavac mora obavijestiti kupca. O namjeravanoj prodaji iz slobodne ruke kupac u docnji mora biti obaviješten “kad god je to moguće” (član 333. Drugi način jeste prodaja “iz slobodne ruke”. Prvi način je javna prodaja (član 333. Bez ikakvih uslova prodavac mora obavijestiti kupca o postignutoj cijeni i mjestu deponovanja eventualnog ostatka potraživanja. Na ovaj način se štite opravdani interesi kupca u docnji. Od dobijenog iznosa se najprije odbijaju troškovi prodaje. Način prodaje zavisi prvenstveno od poslovnih običaja. Sud je i subjekt koji vrši javnu prodaju. Ona se može vršiti: ako stvar ima tekuću cijenu. ako ne vodi ugrožavanju predmeta prodaje. a dopunjena pravilima o “prodaji radi pokrića troškova čuvanja” iz člana 335. Eventualni ostatak se deponuje kod suda u korist prvobitnog kupca. Kupac je onaj ko je ponudio najviši iznos.

149. Ona se tiču prvenstveno zatezne kamate i prava prodavca na raskid ugovora zbog docnje kupca sa plaćanjem cijene. Zakon ne zahtjeva da joj prethodi davanje naknadnog primjerenog roka razumne dužine. Prodavac tada nije mogao raskinuti ugovor. Posljedice raskida zbog “osnovane sumnje” u kupčevu sposobnost plaćanja nisu posebno regulisane. Odgovornost za docnju sa plaćanjem je objektivna. 163 Prema članu 519. Upravo zbog toga smo skloni ovu mogućnost raskida ugovora tumačiti kao proširenje opštih pravila o raskidu ugovora u slučaju docnje dužnika. str. imale posebno rješenje za slučaj docnje sa plaćanjem. III . st. Zbog toga se prava prodavca u ovom slučaju ravnaju prema opštim pravilima član 124-132 ZOO o ovom pitanju. ni u posebnom dijelu nema posebnih pravila o raskidu ugovora zbog dužničke docnje (kupca) sa plaćanjem cijene.526 ZOO). Mitrović dr Dobrosav. Pojam docnje sa plaćanjem cijene i odgovornost kupca za nju Docnja sa plaćanjem cijene postoji onda kada kupac svoju obavezu isplate ne izvrši na vrijeme. dejstva ugovora i njegovog raskida i specifičnosti prodaje 163 164 Vidjeti član 125. naknade apstraktne štete i drugih šteta i prodaje radi pokrića. isto djelo. 2. Neblagovremenost isplate cijeni se prema uslovima konkretnog ugovora i odredbama dispozitivnih izvora koje stranke svojim sporazumom nisu stavile van snage. ako se roba već nalazila u posjedu kupca. Razlozi vezani za važenje Opštih uzansi. istovremeno ili naknadno.4. obaveza popravljanja štete podvrgnuta je i nekim specifičnim pravilima. u slučaju docnje kupca sa prijemom nije riješeno u skladu sa opštim pravilima o dužničkoj docnji. Opšte uzanse su u uzansi 213.DOCNJA KUPCA SA PLAĆANJEM CIJENE 1. Raskid ugovora Iako je prijem isporuke obaveza kupca. Posljednje dvije varijante mu mogu koristiti samo ako je cijena robe pala u periodu između zaključenja ugovora i izvršavanja prava po osnovu raskida. ZOO. Zakon o obligacionim odnosima ni u opštem. A to znači da će prodavac moći da bira između: popravljanja konkretne štete. 113 . i 324. prodavčevo pravo na raskid ugovora. Ugovor se raskida izjavom prodavca. Zato će se primijeniti pravila koja i inače važe za naknadu štete u slučaju raskida prodaje (član 523 . Pored toga. a ne kao njihovu derogaciju. Docnja može postojati bez obzira na to da li je u odnosu na isporuku plaćanje predviđeno kao prethodno. ZOO prodavac može odustati od ugovora “ako ima osnovanog razloga da posumnja da kupac neće isplatiti cijenu”. Treba prihvatiti tumačenje teorije 164 po kome: odbijanje prijema uredno ponuđene isporuke konstituiše osnovanu sumnju u sposobnost kupca da plati cijenu.

njen obračun se vrši FBiH. Na izloženoj pravnoj prirodi zatezne kamate počiva još jedno pravo prodavca. Zasniva se na krivici. primijeniće se ugovorna kamata (član 277. utvrđivaće se prema okolnostima slučaja. ZOO. On može zahtijevati i naknadu one štete koja prevazilazi iznos zateznih kamata. Primjeren rok se ne mora dati kod fiksnih poslova (član 125 ZOO). U ovom dijelu. FBiH 18/96 (dalje ZKK) Član 1. 166 Prvi zahtjev koji prodavcu stoji na raspolaganju jeste izvršenje ugovora. n. list SFRJ 57/89) je novelirao član 277. Pri tome treba imati u vidu relativnu jednostavnost izvršavanja novčanih obaveza. pa ćemo ga ispitati prema pojedinim elementima. ZZK. Plaća se prema stopi koju utvrđuje Vlada 167 Do godine dana zadocnjenja sa plaćanjem. 2. Budući da se ta šteta dokazuje. Pored opštih pravila Zakona o obligacionim odnosima o raskidu ugovora (član 124 . Ako njegova dužina nije određena u izjavi prodavca. Za plaćanje cijene prodavac kupcu najprije mora dati naknadan. Stopa zatezne kamate je određena zakonom. Sl. 168 Ako je ovako utvrđena stopa zatezne kamate niža od stope ugovorne kamate.132). Krivica kupca za docnju nije uslov za nastanak prodavčevog prava na iznos zatezne kamate. Docnja kupca sa plaćanjem cijene prije prijema isporuke Položaj prodavca koji kupcu u docnji sa plaćanjem nije isporučio stvar isti je kao položaj bilo kog povjerioca u slučaju dužničke docnje sa izvršenjem novčanih obaveza. 2 ZOO). On je složen. Stoga odgovornost kupca za njihovo naknađivanje ravna se po opštim pravilima. prodavcu pripada i zatezna kamata (član 277 ZOO). imao na raspolaganju. zahtijevaju da se o stavu Opštih uzansi i dalje vodi računa. st. zatezna kamata ima i osobinu naknade apstraktne štete. Zatezna kamata je naknada štete za koju se pretpostavlja da ju je prodavac pretrpio zato što dugovanu svotu nije. Uz isplatu cijene. Odgovornost kupca za neizvršenje novčanih obaveza je do iznosa zatezne kamate objektivna.privrednog prava. Budući da se šteta ne dokazuje. Zato ćemo njihovu sistematiku uzeti za osnov ispitivanja posljedica docnje dužnika sa plaćanjem kupovne cijene. primjeren rok. na vrijeme. ovdje se primjenjuju i odredbe o zateznoj kamati (član 277 279) 165 i naknadi štete zbog raskida prodaje (član 523 . Iz ovoga se može izvući zaključak o njenoj pravnoj prirodi. 165 166 167 Zakon o izmjenama Zakona o obligacionim odnosima (“Sl. 1 ZOO). st. dakle.526). odgovornost kupca je subjektivna. onda kada iz kupčevog ponašanja proizlazi da neće izvršiti svoju obavezu (član 127) i kada je “očito” da on to ne može izvršiti (član 128). ona spada u konkretne štete. mjesečno primjenom konformne metode. 114 . ZZK. 168 Član 2. Kao izvor prava služi i Zakon o visini stope zatezne kamate. Zatezna kamata se plaća bez obzira na to da li je prodavac štetu pretrpio (član 278.

2). Ako primjena Opštih uzansi nije izričito ugovorena. st. Rezultati koji bi se njome postigli mogu se jednostavnije ostvariti tužbom za isplatu cijene. On može tražiti “isplatu kupovne cene i kamatu zbog zadocnjenja”. 1. Uslov za sticanje prava na raskid. ili pravo na prodaju radi pokrića. Ni pozivanje na novčanu restituciju ovdje ne daje nikakav efekat. Upravo to nije uvijek moguće. 213. ZOO je restitucija primljenog. Odricanje prava prodavcu da raskine ugovor zbog docnje kupca sa plaćanjem suprotno je već razmotrenim dispozitivnim normama Zakona o obligacionim odnosima. prodavac nema pravne mogućnosti da raskine ugovor. dakle. A to znači da prodavac ima pravo na naknadu stvarne štete i izgubljene dobiti. budući da takav postupak nameće nemoguće obaveze kupcu. st. 1. Raskid ugovora za prodavca ima smisla samo ako može isporučenu stvar dobiti natrag. kriv. dugovao je i naknadu ostale štete. 1. 213.526 ZOO). 213. i ovdje je bezuspješan protek naknadnog primjerenog roka za plaćanje cijene (član 126. I on je složen. Prava koja prodavac tada stiče uređena su posebnim pravilima o naknadi štete zbog raskida prodaje (član 523 . I ovdje će se posljednja dva ovlaštenja koristiti ako cijena robe pada. st. moguće primijeniti samo “ako su stranke izričito ugovorile primjenu uzanse” (član 1107. 3 ZOO). st. 3. Drugi je prerada stvari od strane samog kupca. I to po dva osnova. osim u tri navedena slučaja. ili pravo na naknadu apstraktne štete i ostale štete. 3 ZOO). Ako je kupac bio “odgovoran” (uz. Važe li ova pravila i danas? Odgovor zavisi od mogućnosti primjene Opštih uzansi i od faktičkog stanja predmeta prodaje i vlasništva u konkretnom slučaju. st. može važiti na osnovu pravnog principa da se obligacija može zasnovati samo povodom moguće radnje. U ove dvije situacije. Docnja kupca sa plaćanjem nakon prijema isporuke Zakon o obligacionim odnosima nema posebnih pravila o odgovornosti kupca za docnju sa plaćanjem pošto je primio isporuku. U kom smislu? Posljedica raskida ugovora shodno članu 132. Rješenje postoji u uzansi 213. st. Njome je u ovoj situaciji prodavcu uskraćena mogućnost da ugovor raskine. 115 . Stoga smatramo da je pravilo iz uz. Prvi je nastanak svojine kod savjesnog lica kome je kupac dalje prodao stvar. tj.Drugi generalni zahtjev koji prodavac ima jeste raskid ugovora. rješenje uz.

116 .

posrednička preduzeća i posrednički biroi . dovede u vezu dvije poslovne organizacije da bi one sklopile neki pravni posao. Poslovne organizacije kojima je posredništvo glavna privredna djelatnost obično se još bave. kao i o stanju na tržištu. može biti svaki posao iz oblasti prometa robe i usluga. ali se najčešće posreduje pri sklapanju ugovora o kupovini i prodaji robe i pri prevozu. Posrednik stvara samo komercijalnu vezu. Taj posao. ako taj ugovor bude sklopljen” (član 813). ovaj posao poprima obilježja ugovora o djelu. Prema Zakonu o obligacionim odnosima “ugovorom o posredovanju obavezuje se posrednik da nastoji naći i dovesti u vezu s nalogodavcem osobu koja bi s njim pregovarala o sklapanju određenog ugovora. “ugovor o nalogu”. Pojam posla Posrednički posao sastoji se u tome što neko lice. Tada se na njega.DIO DRUGI UGOVORI O USLUGAMA U PROMETU ROBE GLAVA PRVA TRGOVINSKO POSREDOVANJE (MEŠETARENJE) I . o njihovim mogućnostima i kapacitetima. i trgovinskim zastupanjem i pružanjem drugih trgovinskih usluga. Bude li ugovoreno da posrednik ima pravo na izvjesnu naknadu i kada njegovo nastojanje ostane bez rezultata. ako odredbama o posredovanju ili samim ugovorom nije drukčije određeno. ali on ne zaključuje ugovor o tom poslu. kao supsidijaran izvor. Pored toga. senzalom).kao i trgovinske agencije kojima je posredovanje sporedna privredna djelatnost. Posrednička organizacija prikuplja obavještenja o organizacijama koje obavljaju pojedine privredne djelatnosti. posrednička organizacija pronalazi odgovarajućeg poslovnog partnera i dovodi ih u vezu. U času kad joj se obrati neki komitent. Posredovanje je po svojoj pravnoj prirodi. maklerom. upućujući jednog na drugog i obavještavajući ih o potrebama jednog i eventualnoj mogućnosti drugog. kao dodatnom djelatnošću. pa se na njega primjenjuju pravila ZOO koja govore o ovome ugovoru (član 749 . posrednik može i da učestvuje u pregovorima. 117 . a nalogodavac se obavezuje da mu isplati određenu naknadu. za čije sklapanje posreduje posrednik. primjenjuju pravila člana 600 . a ne i pravnu. Posredničkim poslovima se bave posebni subjekti kojima je to osnovna privredna djelatnost .770).POJAM POSLA I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1.629 ZOO. koje se naziva posrednikom (mešetarem.

2. Predmet ugovora Karakteristična radnja i bitan elemenat ugovora je činidba nastojanja posrednika da nađe i dovede u vezu sa nalogodavcem osobu “koja bi sa njima 118 . I kad je posredniku dao uslove pod kojima bi zaključio ugovor i posrednik našao saugovarača koji će zaključiti ugovor pod tim uslovima. ali pri tom ne smije postupiti nesavjesno. bitan elemenat posla.BITNI ELEMENTI 1. U tom slučaju ličnost posrednika ima obilježja nebitnog elementa posla. Posrednik može povjeriti izvršenje naloga drugome samo ako mu je to odobreno ili kada ga okolnosti tjeraju da tako postupi. Zaključivanje ugovora Ugovor je neformalan i konsenzualan. Kad posrednik prihvati nalog. posrednik “je dužan izvršiti nalog osobno” (član 752 ZOO). kod posredovanja takođe važi pravilo o zaključivanju ugovora o uslugama robnog prometa šutnjom. dok specijalizovana posrednička djelatnost obuhvata samo određene poslove robnog prometa ili posredovanje samo u jednoj ili u nekim određenim oblastima robnog prometa. Stoga. odgovaraće za štetu. po svojoj pravnoj prirodi ugovor o nalogu. ugovor je zaključen. Nalogodavac čak nije ni dužan pristupiti pregovorima za zaključivanje ugovora sa preduzećem koje mu je našao posrednik. Ali ako je u tom slučaju postupao nesavjesno. II . 4). Pravila o odgovornosti nalogoprimca u slučaju davanja naloga na izvršenje trećem licu znatno ublažavaju strogost odredbi po kojima je ličnost posrednika bitan elemenat posla (član 753. smatra se da je prihvatio i da je ugovor o posredovanju zaključen na dan prijema naloga. Nalogodavac može opozvati nalog kad god hoće. ako posrednik odmah ne odbije nalog. Ličnost posrednika Pošto je posredovanje. To znači da je ličnost posrednika. u principu. Obično se zaključuje na taj način što neka poslovna organizacija izdaje nalog posredničkom birou da joj nađe saugovarača za neki privredni posao. trgovini ili u osiguranju. tada posrednik ne mora nalog izvršiti lično (član 610 ZOO). Opšta posrednička djelatnost obuhvata pružanje svih usluga i to u svim oblastima robnog prometa. st. No. nalogodavac nije dužan zaključiti ugovor.. npr. Kada posredovanje ima karakter ugovora o djelu. 2. samo u transportu. jer bi odgovarao za štetu koja bi uslijed toga nastala posredniku.Posredničke privredne organizacije mogu se baviti posredničkom djelatnošću koja može biti: opšta i posebna (specijalizovana).

Sporedne usluge. cijenu na zahtjev jedne od stranaka određuje sud “prema posrednikovom trudu i učinjenoj usluzi” (član 822 ZOO). kao i onda kada se posebnim sporazumom oni mijenjaju. dakle. Cijena se odnosi jedino na usluge koje ulaze u predmet ugovora. kao profesionalni vršilac usluga. do pregovora ili čak ugovora. posebno se naknađuju. a ne pravne radnje. Za djelovanje u svojstvu zastupnika. što nije predviđeno i kao mogućnost posrednika u slučajevima u kojima se može smatrati da je provizija preniska u odnosu na zalaganje i rezultat posrednika. kao što su davanje obavještenja o tržištu. istraživanje tržišta itd. Drugi izvor prava za određivanje naknade je sam ugovor o posredovanju. jednokratna činidba.pregovarala o sklapanju određenog ugovora” (član 813 ZOO). Pošto posrednikovo djelovanje ne mora da dovede do rezultata. a ne na rezultat. Ne bude li cijena isplaćena nakon sklapanja ugovora. ali ne daje izjave volje u ime i za račun svoga nalogodavca. posrednik najčešće radi na bazi opštih uslova poslovanja. Posrednik vrši faktičke.ona koja se redovno naplaćuje u sjedištu posrednika u vrijeme zaključenja posla za ugovore sličnih osobina. “ako nađe da je pretjerano visoka s obzirom na posrednikov trud i učinjenu uslugu” (član 822. Pravo na naknadu ima posrednik i kad to nije posebno ugovoreno. posrednik mora imati posebnu pismenu punomoć. Ni ovlaštenje na zastupanje ne ulazi u sadržaj ovoga posla. Tu činidbu posrednik vrši u svoje ime i za svoj račun. 3 ZOO). nalogodavac može tražiti od suda da je snizi. tj. tarife ne postoje. tj. Ovo rješenje je posljedica činjenice da. No. tada on izlazi iz okvira ovog posla i djeluje prema pravilima o punomoćstvu. pojedinačna faktička radnja dovođenja potencijalnih partnera u vezu radi zaključivanja određenog ili određenih ugovora. dakle. Predmet ugovora je. tako da ih može posebno zaračunati samo kada je to izričito ugovoreno (član 824 ZOO). 3. Kada cijena nije ni u jednoj varijanti određena ugovorom primjenjuje se običajna cijena . Trajno nastojanje da treća lica sa konkretnim nalogodavcem sklapaju ugovore nije predmet ugovora o posredovanju. st. U cijenu su uračunati redovni troškovi posrednika. Cijena se određuje najprije tarifom ili drugim opštim aktom posrednika. Predmet ugovora o posredovanju je. 119 . To ovlaštenje nema ni u primanju ispunjenja ugovora koji je sklopljen njegovim djelovanjem (član 815 ZOO). Rješenje utoliko više začuđuje. u kojima je izričito dozvoljeno sudu da jednostrano interveniše u ugovor nastao sporazumom stranaka. on nastoji da stranke ostvare kontakt radi zaključenja ugovora. jasno je da ugovorna obligacija glasi na rad. On će važiti kada opšti uslovi. Cijena Cijena je naknada posrednika za izvršeni rad i za postignuti rezultat. Ovo je jedan od slučajeva u Zakonu o obligacionim odnosima. Izostane li i običaj. nego o trgovačkom zastupanju (agenciji).

Desi li se nešto novo uslijed čega se nalog ne bi mogao izvršiti. kao i kakvi bi trebalo da budu neki sastojci ugovora.stručnjaka Posrednik je dužan da postupa u poslu kao dobar stručnjak (član 818). korespondira i vrši različite poslove koji prethode sklapanju ugovora. posrednik treba da raspolaže 120 .2. U tom cilju posrednik prikuplja podatke. komitent u nalogu može davati posredniku uputstva o tome kakav ugovor želi da sklopi. Tražeći uslugu posrednika. a nalogodavca će o tome obavezno obavijestiti (član 818). Iz te obaveze proizlazi njegova dužnost da traži i da nađe najpovoljnijeg saugovarača. Postupanje pažnjom dobrog privrednika . Posrednik je obavezan da nastoji da nađe organizaciju koja će s njegovim komitentom sklopiti ugovor. ZOO. ili bi se teško izvršavao. On to ne može učiniti. Nije posrednikova redovna obaveza da primi ispunjenje ugovora koji je sklopio za svoga nalogodavca. Izuzeci od ovog principa sadržani su u članu 816. naknadnim uputstvom će otkloniti te nejasnoće. Može se posebno obavezati da učestvuje u pregovorima i da nastoji da dođe do ugovora (član 818).III . Postupanje po nalogu Posrednik je dužan pridržavati se komitentovog naloga. ili mogu biti samo instruktivni. Komitent može davati uputstva i naknadno. Obaveze posrednika 1. Komitent u nalogu obično daje posredniku podatke o glavnim sastojcima ugovora kakav bi želio sklopiti. Tada djeluje kao punomoćnik (član 815). uputiće je na svoga nalogodavca radi zaključivanja ugovora. Ako je prvobitni nalog nejasan.OBAVEZE STRANAKA 1. kao ni onda kada bi opoziv bio protivan savjesnosti. ako se ove mogućnosti odrekao u ugovoru. nalogodavac daje naknadna uputstva. mora biti posebno ovlašten. Nalozi mogu biti više ili manje čvrsti. No. Nalogodavac može opozvati nalog kad god želi. 1. Pošto je posredovanje njegova privredna djelatnost.3. Posrednik obično i učestvuje u pregovorima. 1. Da bi mogao i to uraditi za nalogodavca.1. ako i pored sveg nastojanja i potrebne brižljivosti ne uspije. Opozivom naloga prestaje i obaveza posrednika da dalje djeluje za komitenta. ne odgovara za to. Dovođenje u vezu zainteresovanih strana Osnovna obaveza posrednika je da nastoji da nađe i da dovede u vezu s nalogodavcem privrednu organizaciju koja bi s njegovim nalogodavcem stupila u pregovore radi sklapanja određenog ugovora. pod kojim uslovima. Kad je nađe.

6. nego s onim koji će najbolje moći zadovoljiti uslove naloga i ispuniti uputstva koja je dao komitent. O samom poslu za koji posreduje može davati obavještenja poslovnim partnerima onoliko koliko je u tom slučaju ovlašten. U praksi je usvojeno da se u mešetarskom dnevniku vode nazivi organizacija koje su zaključile ugovor. lica dovedena u vezu plaćaju proviziju po pola. Ono se ne gasi ispunjenjem posrednikovih obaveza ili raskidom ugovora. ako je predviđeno ugovorom. jer je ne potpisuju stranke. I u pregovorima je dužan savjesno postupiti po uputstvima svog nalogodavca. obavještenje o izvršenom posredovanju. 1. 121 . Identično rješenje vrijedi i onda kada je posrednik od dva lica dobio nalog za posredovanje u istom poslu. Ta posrednička zaključnica. Tada posrednik djeluje u interesu oba subjekta. odnosno posrednički list nije zaključnica stranaka o poslu. nije ni potvrda o zaključenom ugovoru. bitni sastojci ugovora i neki drugi njegovi važniji sastojci. Posrednički list Posrednik je dužan da izda strankama zaključnicu o poslu koji su ugovorili (posrednički list. To je posrednički ili mešetarski dnevnik. On ne smije davati drugima obavještenja o poslovima za čije je sklapanje pregovarao. Ona je. Posrednički dnevnik Posrednik je dužan da vodi knjigu o privrednim poslovima za koje je posredovao i o kojima je sklopljen ugovor njegovim posredovanjem (član 821 ZOO). gubi pravo i na naknadu i na troškove (član 826 ZOO). Čuvanje poslovne tajne Posrednik je dužan da čuva poslovnu tajnu.mnoštvom podataka o mogućim partnerima i o uslovima na tržištu. 1. izuzev ako su mu stranke to dozvolile. U taj dnevnik upisuje hronološkim redom stranke i poslove u kojima je posredovao. Nije njegov zadatak da dovede u vezu komitenta s prvim subjektom kojim bi mogao sklopiti posao. datum upisa u dnevnik i potpis radnika koji je to upisivao. u stvari. Zakon određuje da se u dnevnik upisuju bitni sastojci i podaci o ugovoru koji je zaključen njegovim posredovanjem. Čuvanje poslovne tajne je trajna obaveza. odnosno o onome što je upisano u njima. ali se odbijanje potpisivanja uzima kao neuredno poslovanje. za drugu stranku. Postupanje posrednika uvećanom pažnjom dobrog stručnjaka vrši se u interesu nalogodavca. Posrednički list potpisuje posrednik i podnosi ga na potpis strankama koje su zaključile posao njegovim posredovanjem. a i posrednički dnevnik mogu poslužiti pred sudom kao dokaz o sklopljenom poslu. te datum zaključenja ugovora. Stranke nisu pravno obavezne da ga potpišu. ili izvod iz posredničkog dnevnika sa podacima koji su uvedeni u dnevnik (član 821 ZOO).5. Ako posrednik radi protivno interesima svoga komitenta. mešetarski list). 1.4. Ova zaključnica. Izuzetno.

čim je našao drugu stranu s kojom bi njegov komitent mogao pregovarati i zaključiti posao. tj. za čije je zaključivanje posredovao. te o svim okolnostima koje su od značaja za namjeravani posao. jer posrednik posreduje.1. posredniku pripada provizija čim je komitenta doveo u vezu s poslovnim partnerom.1. Realizacija ugovora se njega ne tiče. Plaćanje provizije Cijena. kao i o poslovnim partnerima. takođe. provizija. i njegova stvar. pomaže da se 122 . koje je prihvaćeno u nekim stranim zemljama.. međutim. dakle. o stanju ponude i potražnje nekih roba i usluga. Drugo. 2. posrednik ima pravo i na sukcesivnu naplatu svojih potraživanja (član 623 ZOO). Po drugom shvatanju. mogu tražiti obavještenja o konjunkturama.7. posrednik je dužan davati obavještenja o stanju na tržištu. Vrijeme u kome obaveza plaćanja dospijeva posebno je složeno. ispostavi li se da je ugovor između stranaka nevažeći iz razloga za koje posrednik nije znao niti je mogao znati. Napokon. međutim. on treba da poznaje prilike na tržištu bolje od drugih privrednika. Ako oni ne postoje. i 825. ZOO u članu 823. Zato što u posrednikovu privrednu djelatnost spada i prikupljanje raznih obavještenja i podataka. o potražnji ili ponudi robe i usluga. a to je učinio kad stvori mogućnost za postizanje toga efekta sklapanjem ugovora između njegovog komitenta i trećeg lica koje je našao. Davanje tih obavještenja spada. o cijenama itd. st. jer je to domen ugovornih strana. posredniku pripada provizija tek kada komitent sklopi ugovor s trećim licem. Po trećem mišljenju. ne kao sastavni dio ugovora o posredovanju. Prvo među njima glasi da ova obaveza postoji i kada nije izričito ugovorena (član 822. Postoje tri različita mišljenja o tome kada posrednik stiče pravo na proviziju. Obaveza davanja obavještenja o okolnostima koje imaju značaja za posao za koji posreduje. u privrednu djelatnost posredovanja i posrednici ih daju uz posebnu naknadu. Privredna društva. vrijede dispozitivna pravila. proizlazi iz naloga koji je dobio. 1 ZOO). Ukoliko je obaveza plaćanja uslovljena. obavještavanje je nužan sastavni dio njegovog rada na posredovanju. nego kao osnovni i samostalni zahtjev. Po jednom mišljenju. Treće. o tržištu uopšte. posrednik stiče pravo na proviziju tek kada druga strana iz ugovora. sadrži dva rješenja. on zadržava pravo na proviziju. o cijenama i tarifama. Prvo. posrednik ima odmah pravo na isplatu cijene svojih usluga. Obaveza nalogodavca 2. Obavještavanje o stanju na tržištu Ako stranke zahtijevaju. izvrši svoje obaveze iz ugovora. se plaća prema uslovima ugovora. kod raskidnog uslova sadržanog u ugovoru između komitenta i trećeg lica. kada stranke sklope ugovor radi kojega je posredovano pod odložnim uslovom. Ovdje se smatra da je posrednik dužan da dovede do ekonomskog efekta. Sklapanje ugovora je. obaveza plaćanja postoji tek kada se uslov ispuni. ukoliko se radnje posredovanja vrše sukcesivno.

i stručnim poznavanjem stanja na tržištu utiče na pregovarače da sklope ugovor. Komitent tada jemči posredniku da će mu cijela provizija biti plaćena. 123 . Tako se može posebno ugovoriti da posredniku pripada naknada i onda kada njegovo djelovanje ne dovede do rezultata. na plaćanje provizije u tri slučaja. Ona služe ne samo naplati komitentovih obaveza nego i vršenju zakonitog pritiska na komitenta da udovolji svojim obavezama plaćanja. Naknadni sporazum između posrednika i komitenta da će pola provizije platiti treći nema ovo dejstvo. Na naknadu redovnih troškova učinjenih u izvršenju naloga posrednik ima pravo samo ako je tako ugovorio. 2. Posrednik nema pravo. Napokon. 2. obje stranke su dužne da plate proviziju. ako drugačije nije ugovoreno (član 823 ZOO). Ona pravno nije vezana za naknadu za izvršeno posredovanje. a nalogodavac obavezu. U ovoj situaciji naknadu plaća onaj ko je sa posrednikom sklopio ugovor. nego se posreduje. uobičajeni troškovi pokriveni su provizijom. da isplati posredniku određenu naknadu. Većina pozitivnih prava stoje na ovom stanovištu. nego po pola. provizija za posebne usluge posebno se i plaća. Iako bi bilo logično pretpostaviti da posredniku i za to pripada dio naknade. Posredovanje se tada ravna prema pravilima o ugovoru o djelu. prenose obavještenja. U odnosu na opšta pravila o obavezi plaćanja cijene. komitent ipak nema obavezu da je isplati. nego i druge poslove. ali ne u cjelini.3. po Zakonu. pridržaja i prvenstvene naplate. ako ih je morao učiniti radi uspješnog okončanja posredničke uloge. Pravni režim ovih obaveza komitenta podvrgnut je opštim pravilima obligacionog prava. nije došlo do zaključenja ugovora između partnera koje je doveo u vezu. Nalogodavac se obavezuje. Normalni. pa ih ovdje nećemo posebno ponavljati.2. Trpljenje posrednikovih prava zaloge. Posebna situacija postoji onda kada komitent sa partnerom koga je posrednik našao sklopi ne samo ugovor za koji je posredovano. Dva su već obrađena.ugovor sklopi. Naš Zakon takođe. oni mu pripadaju i kad. pa ćemo ih ovdje samo navesti: ugovor radi koga je posredovano nije zaključen. Njihova rješenja ista su kao i u ugovoru o komisionu. bez njegove krivice. Posredništvo se ne završava samim dovođenjem u vezu pregovarača. Ukoliko posrednik dobije nalog od dva lica za zaključenje istog konkretnog posla. do zaključivanja ugovora između komitenta i trećeg lica (član 623 ZOO). Bude li ugovorom priznato posredniku pravo na naknadu troškova. tj. objašnjava. Posrednik stiče pravo na naknadu u času zaključenja ugovora za koji je posredovao. pridržaja i prvenstva naplate Obezbjeđenju posrednikovih potraživanja prema komitentu služe njegova prava zaloge. Naknada troškova Komitent je dužan naknaditi posredniku izuzetne troškove. ako taj ugovor bude zaključen. posrednik je na štetu komitenta radio za drugu stranu. postoje i neki posebno uređeni slučajevi.

ukoliko se radi o neizvršenju obaveze plaćanja provizije i troškova. One se posebno konkretizuju za propuste u vođenju posredničke knjige. u principu. Posrednik. Isključivanje ultra vires teorije iz našeg prava znatno ublažava strogost ove odredbe. odnosno neurednim izvršenjem ugovornih obaveza. Nadalje. postoje. ukoliko je za to posrednik znao ili morao znati. ZOO. Neki posebni slučajevi imovinske odgovornosti. Odgovornost posrednika Administrativna i kazneno-pravna odgovornost posrednika određene su opštim propisima. Odgovornost komitenta je subjektivna.ODGOVORNOST STRANAKA 1. shodno opštim pravilima. Imovinsko-pravna odgovornost se. odgovornost je. objektivna. odgovornost postoji kada posrednik poveže komitenta sa osobom “za koju je znao ili morao znati da neće moći izvršiti obavezu iz ugovora”. I napokon. u principu. 124 . A to znači da je odgovornost zasnovana na propuštanju dužne pažnje posrednika (subjektivna odgovornost). 2. No. Oni su regulisani u članu 820. Supsidijarno važe i pravila o odgovornosti nalogoprimca (član 756 i 757 ZOO).IV . najprije odgovara za štete koje je komitent pretrpio zato što je doveden u vezu sa poslovno-nesposobnim licem. Supsidijarno se primjenjuju i pravila o nalogu. Odgovornost komitenta Komitent odgovara za svoje obaveze prema opštim pravilima o ugovornoj odgovornosti i popravljanju šteta izazvanih neizvršenjem. ipak. ravna prema opštim pravilima obligacionog prava. dok se pravila o popravljanju štete ravnaju prema rješenjima iz oblasti ugovorne odgovornosti. odnosno o ugovoru o djelu. posrednik odgovara i za nepoštovanje obaveze čuvanja poslovne tajne.

GLAVA DRUGA TRGOVINSKO ZASTUPNIŠTVO
I - POJAM I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O TRGOVINSKOM ZASTUPANJU 1. Pojam ugovora U ekonomskom smislu posao trgovinskog zastupanja sastoji se u tome što specijalizovani subjekt, trgovinski zastupnik, trajno djelujući u interesu svoga nalogodavca, komitenta, istražuje tržište i nastoji obezbijediti poslovne partnere koji će sa komitentom zaključivati ugovore. Ukoliko ima ovlaštenje komitenta, trgovinski zastupnik može i sam zaključivati ugovore u ime i za račun komitenta. Suštinu trgovinskog zastupstva, dakle, predstavlja trajno posredovanje za jednog nalogodavca. Radnje zastupnika određuju se: ugovorom, dispozitivnim propisima, opštim uslovima poslovanja koje donose sami zastupnici ili njihove asocijacije, te uzansama i poslovnim običajima. Postoji veliki broj razlika između trgovinskog zastupanja i srodnih poslova pružanja usluga u prometu robe. Trgovinsko zastupstvo se od posredništva razlikuje u dva bitna momenta: trajnosti djelovanja i mogućnosti da se punomoćstvo uključi u poslovni odnos kao njegov integralni dio. Za razliku od komisiona, trgovinsko zastupstvo može postojati i bez davanja izjava volje za komitenta. No, ukoliko su i one uključene u nalog zastupnika, onda ih zastupnik daje u ime i za račun komitenta. Komisionar izjave volje, međutim, uvijek čini u svoje ime, a za račun komitenta. Iste razlike postoje i u odnosu na špediciju. Trgovinsko zastupništvo kao samostalan posao ima svoje korijene u anglosaksonskom institutu “agency”. Otuda se ovaj posao često naziva i “agencijom” ili “agenturom”. U kontinentalnim sistemima se dugo vremena ovaj posao obavljao u pravnom režimu naloga i punomoćstva. Sredinom pedesetih godina ovog vijeka ulazi i u zakonodavstva velikih kontinentalnih sistema (Njemačka 1953, Francuska 1958). U bivšoj SFRJ trgovinsko zastupstvo je najprije bilo uređivano u propisima o domaćoj i vanjskoj trgovini. Materijalnopravnu regulativu ugovora o trgovinskom zastupanju donosi Zakon o obligacionim odnosima 1978. godine. Istorijsko nasljeđe određuje stanje izvora prava u Bosni i Hercegovini. Vanjskotrgovinski režim trgovinskog zastupstva sadržan je u Zakonu o 169 i Uredbi o zastupanju stranih lica u Republici vanjskotrgovinskom poslovanju 170 Zakon o trgovini 171 svrstava trgovinsko zastupanje u Bosni i Hercegovini. poslove trgovinskih usluga. Definicija u članu 14 ima komercijalni, a ne pravni
169 170 171

Sl. n. FBiH, 2/95. Vidjeti Član 35. i 36., Sl. l. RBiH 20/95. Vidjeti čl. 35. i 36. Sl. l. RBiH 4/96. Sl. n. FBiH 2/95.

125

karakter: “Uslugama zastupanja smatra se naročito obavljanje trgovinskih usluga u ime i za račun trgovca, kao i obavljanje servisne službe i drugih tehničkih usluga u vezi s održavanjem i opravkom proizvoda”. Ovakvo rješenje dozvoljava da se u daljim izlaganjima zadržimo samo na Zakonu o obligacionim odnosima. Ugovor o trgovinskom zastupanju definisan je u članu 790. Zakona o obligacionim odnosima. Prema njemu, “ugovorom o trgovinskom zastupanju obavezuje se zastupnik da se stalno stara da treća lica zaključuju ugovore sa njegovim nalogodavcem, i da u tom smislu posreduje između njih i nalogodavca, a ovaj se obavezuje da mu za svaki zaključeni ugovor isplati određenu naknadu (proviziju)”. Na ovaj ugovor se primjenjuju najprije odredbe članova 790 - 812 ZOO. Pošto trgovinsko zastupanje spada u ugovore o nalogu i sadrži elemente punomoćstva, kao supsidijarni izvori mogu se primijeniti i članovi 749 - 770, odnosno 84 - 98. Karakteristike ovog ugovora su: a) trajno djelovanje za komitenta, b) preduzimanje pravnih i faktičkih radnji, c) djelovanje u tuđe ime i za tuđi račun, tj. u interesu komitenta, d) formalnost, e) komutativnost, f) u principu se preuzima samo obaveza rada, ne i rezultata, g) relativna samostalnost agenta u djelovanju; on nije službenik nalogodavca, h) postojanje posebnog odnosa povjerenja - fiduciae, što od ugovora čini posao intuitu personae. 2. Zaključivanje ugovora Za razliku od ugovora o komisionu i posredovanju, ugovor o trgovinskom zastupanju je, po samome zakonu, formalan. On važi samo onda kada je “sklopljen u pismenoj formi” (član 791 ZOO). Za način na koji će ova forma biti ostvarena, važe opšta pravila obligacionog prava. Razlog za ovakvo rješenje leži u činjenici da se ugovorom o trgovinskom zastupanju stvara trajan poslovni i obligacioni odnos čije je najvažnije elemente potrebno unaprijed i na siguran način utvrditi. Okvirni karakter ugovora o trgovinskom zastupanju ne važi i za pojedinačne poslove koji se na osnovu njega i u granicama, koje su unaprijed određene, zasnivaju. Zbog toga se pojedinačni poslovi između agenta i njegovog komitenta mogu sklapati bilo putem naloga, bilo konkludentnim radnjama. Ako je pojedinačni nalog u skladu sa ugovorom o trgovinskom zastupanju, i šutnja agenta može se smatrati prihvatom.

126

II - BITNI ELEMENTI 1. Ličnost trgovinskog zastupnika Ličnost trgovinskog zastupnika, kao nalogoprimca je bitan elemenat ugovora. Pored člana 753. ZOO, na ovakav stav upućuje karakter odnosa u koje stranke stupaju. Poslovima trgovinskog zastupnika bave se, uglavnom, trgovinska zastupništva (trgovinske agencije, agenture), dok se tim poslovima kao sporednom privrednom djelatnošću mogu baviti, kako posrednički biroi, tako i druge privredne organizacije. Trgovinska zastupništva se mogu baviti kao sporednom privrednom djelatnošću trgovinskim posredovanjem i davanjem obavještenja o stanju na tržištu. Prema tome, po kriteriju djelatnosti ne postoji bitna razlika između posredničkih preduzeća i posredničkih biroa i trgovinskih agencija. I jedni i drugi mogu se baviti istim poslovima. Zastupništvo treba razlikovati od trgovinskog predstavništva, mada je sadržina poslovanja gotovo ista. Trgovinsko predstavništvo je organizaciona poslovna jedinica preduzeća, dok se zastupničkim poslovima bave samostalne privredne organizacije, najčešće agencije. Razlika je i u tome što zastupnik, ako drži robu zastupanog, čini to u režimu konsignacije, dok je roba koja se nalazi u predstavništvu roba preduzeća o čijoj se organizacionoj jedinici radi. 2. Predmet ugovora Karakteristična činidba kao bitan elemenat ugovora, je složena. Predmet ugovora se sastoji iz dvije osnovne komponente; iz trajnog nastojanja trgovinskog zastupnika da promoviše interese svoga nalogodavca sa ciljem učestalog sklapanja ugovora, i iz njegovog stalnog posredovanja za komitenta. Predmet ugovora su dakle, faktičke, a ne pravne radnje. To znači da ugovor o trgovinskom zastupanju može postojati i bez davanja izjava volje u ime i za račun nalogodavca. Neke faktičke radnje trgovinski zastupnik vrši u svoje ime i za svoj račun. One ne moraju da dovedu do zaključivanja ugovora, niti do njegovog izvršavanja. Stoga, trgovinski zastupnik preuzima obavezu rada, a ne rezultata. Pravni režim obaveze na isplatu provizije, sadržan u Zakonu o obligacionim odnosima, ne utiče na izloženo rješenje. Ovlaštenje na zastupanje komitenta može, ali ne mora, biti predmet ugovora. Iako je punomoćstvo u poslovnoj praksi uobičajeno, ono ulazi u predmet posla samo na osnovu posebnog i izričitog sporazuma stranaka. Ono može biti dato kao posebno ili kao generalno ovlaštenje (član 792). Generalna punomoć se, najčešće, uključuje u sam ugovor o trgovinskom zastupanju, dok se specijalna daje odvojeno. Do sada izložena rješenja odnose se na dvije situacije: zaključivanja ugovora i primanja ispunjenja ugovora (član 793 ZOO).

127

Tehnologija poslovanja zahtijevala je, međutim, da se i u samom Zakonu predvide neke situacije u kojima je agent ovlašten na vršenje pravnih radnji, davanje izjava volje koje obavezuju nalogodavca. I bez posebnog davanja ovlaštenja, trgovinski zastupnik mora prihvatiti izjave trećih lica sa kojima je komitent sklopio ugovor djelovanjem zastupnika, ukoliko se one tiču nedostataka predmeta ugovora ili drugih momenata koji su relevantni za ostvarivanje ili očuvanje prava trećih lica prema komitentu (član 794 ZOO). I obrnuto, kada to zahtijevaju interesi nalogodavca, zastupnik je ovlašten da i bez posebne punomoći daje izjave potrebne za očuvanje ili osiguranje nalogodavčevih prava (član 795 i 796 ZOO). 3. Cijena Cijena poslova iz ugovora o trgovinskom zastupanju se sastoji iz naknade (provizije) i troškova. Pri tome je pravni režim troškova dvostruk. Cijena se, najprije, određuje ugovorom. U okvirnom i formalnom ugovoru o trgovinskom zastupanju mogu biti date pojedinačne cijene ili elementi za njihovo utvrđivanje. Najčešće, to je određeni procenat od vrijednosti posla. Ovi kriteriji se definišu bilo kao nepromjenjivi, bilo kao osnova koja se može korigovati shodno uslovima konkretnog naloga. Ugovorom može i tarifa agenta biti prihvaćena kao mjerodavan izvor za visinu cijene, proviziju. Ako se provizija ne može utvrditi na osnovu ugovora ili tarifa, “zastupnik ima pravo na uobičajenu naknadu” (član 806 ZOO). Poslovni običaj se određuje u sjedištu zastupnika, u vrijeme davanja konkretnog naloga za izvršenje posla. Posebna naknada pripada zastupniku za naplatu komitentovih potraživanja (član 807 ZOO). Kao u ugovoru o komisionu i ovdje je moguća sudska intervencija u pogledu visine provizije. Sud će, na zahtjev nalogodavca, sniziti proviziju na pravičan iznos kada utvrdi da je ona “nerazmjerno velika prema učinjenoj usluzi” (član 806 ZOO). Agent nema pravo na istu vrstu zahtjeva kada je provizija nesrazmjerno malena u odnosu na učinjenu uslugu. Redovni, fiksni troškovi zastupnika uračunati su u proviziju. Njihovu posebnu naknadu može zastupnik zahtijevati samo kada je to izričito ugovorio. Posebni troškovi učinjeni na nalog ili u interesu nalogodavca odvojeno se namiruju u stvarnim iznosima (član 808 ZOO).

128

III - OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. Obaveze agencije 1.1. Iznalaženje saugovarača Glavna je obaveza agencije da se stara da se poslovanje njenog nalogodavca proširi, da istražuje i obrađuje tržište i da što više zainteresuje potencijalne poslovne partnere za djelatnost svoga nalogodavca, kako bi s njim stupili u ugovorne odnose. U tom cilju agencija stalno posreduje između organizacija i svoga nalogodavca da dođe do zaključenja ugovora među njima. Ovlašćenje, ni generalno ni posebno, za zaključenje ugovora u ime i za račun nalogodavca ne uključuje ni pravo, ni obavezu zastupnika da zahtijeva od druge strane ispunjenje ugovora, kao ni primanje ispunjenja. Ali ga nalogodavac može ovlastiti i na ove radnje (član 793 ZOO). 1.2. Učestvovanje u sklapanju poslova Funkcija agencije se ne završava iznalaženjem eventualnog saugovarača nalogodavca. Agent je dužan da po uputstvima nalogodavca učestvuje pri zaključenju posla zastupajući interese nalogodavca i da nastoji da se sklopi povoljan ugovor. Kad je ugovoreno i da sklapa ugovore, odnosno, kad ima generalno ovlašćenje, onda je zastupnikova obaveza da ugovor sklopi za nalogodavca kao dobar stručnjak (član 798 ZOO). 1.3. Davanje obavještenja Agent je dužan davati nalogodavcu obavještenja o stanju na tržištu, naročito o situaciji na tržištu robe i usluga za čiji se plasman stara. Posebno je dužan obavještavati o prilikama i stanju koji su od značaja za konkretni posao, koji mu je povjeren (član 797 ZOO). 1.4. Vođenje knjige ugovora I zastupnik je, kao i posrednik, dužan da vodi knjigu u koju, po redu sklapanja poslova, upisuje ugovore koje je zaključio u ime nalogodavca sa podacima o njihovoj sadržini. Kad ugovor zaključi, sastavlja o tome zaključnicu, koju potpisuje i podnosi na potpis drugoj ugovornoj strani. Po jedan primjerak dobijaju nalogodavac i druga strana, a jedan ostaje agenciji. Pravni značaj i knjige ugovora i zaključnice je u tome što mogu poslužiti kao dokaz o sklopljenim ugovorima. Zaključnica nije ni ugovor ni potvrda o zaključenom ugovoru. Stoga, na punovažnost ugovora nema uticaja njeno potpisivanje. I ako bi saugovarač odbio da potpiše zaključnicu, ugovor važi.

129

Zastupnik takođe vodi i posrednički dnevnik za poslove u kojima samo posreduje. Tada izdaje i izvode iz dnevnika (posrednički list). 1.5. Staranje o interesima nalogodavca U svim poslovima koje preduzima za nalogodavca dužan je da nastoji da se ostvari rezultat što je moguće povoljniji za nalogodavca, da posao obavlja brižljivo, sa pažnjom dobrog stručnjaka. Kada mu je nalogodavac naredio kako će postupati, zastupnik je obavezan da se drži naloga i uputstava, ali uvijek vodeći računa o interesima nalogodavca. Ako smatra da su prilike na tržištu takve da bi postupanje po uputstvima išlo protiv nalogodavčevih interesa, dužan je da na to skrene pažnju nalogodavcu. U cilju zaštite interesa nalogodavca, agencija može zahtijevati preduzimanje potrebnih mjera obezbjeđenja. Ovo ovlaštenje je zasnovano na Zakonu, pa se ne mora posebno ugovarati (član 796 ZOO). 1.6. Primanje izjava od saugovarača Druga strana može izjave koje se tiču nedostataka predmeta ugovora, kao i druge izjave u vezi s tim ugovorom, umjesto saugovaraču, činiti agenciji. Takve izjave, koje se tiču ugovora zaključenog posredstvom agencije ili ugovora koji je zaključila agencija za nalogodavca, punovažne su. Njima je saugovarač sačuvao prava iz ugovora koja bi bila vezana za te izjave. Agencija je obavezna da primi te izjave i da postupi kako je propisano ili ugovorom predviđeno. 1.7. Poslovna tajna Sve što bude saznao u vezi s poslom koji mu je povjerio nalogodavac agent mora čuvati kao poslovnu tajnu. Agencija naročito odgovara ako ma kakve podatke do kojih je došla radeći na povjerenom joj poslu otkrije trećem licu. Trgovinski zastupnik ne smije podatke koje je saznao u toku ugovora ni sam koristiti. Ova zabrana važi i poslije prestanka ugovora o trgovinskom zastupanju. Ona ima trajan karakter (član 799 ZOO). 1.8. Vraćanje stvari primljenih od komitenta Ugovorom o trgovinskom zastupanju nastaje trajan i složen odnos između agenta i nalogodavca. Da bi trgovinski zastupnik mogao uspješno da promoviše interese svog partnera, neophodno je da mu ovaj dostavi niz stvari potrebnih za navedenu svrhu. To mogu biti uzorci, alati za servisiranje, tehnička uputstva, reklamni materijal, kancelarijska oprema i slično. Po prestanku ugovora, agent mora sve primljene stvari vratiti u stanju u kome se one nalaze (član 800 ZOO). Rok u kome to valja učiniti nije preciziran, pa ga treba utvrđivati prema prirodi stvari i okolnostima posla.

130

1.9. Polaganje računa Obaveza polaganja računa zasnovana je na opštim pravilima ugovora o nalogu (član 754 ZOO) i na prirodi posla. Ona postoji kako za konkretan nalog, tako i za ugovor u cjelini. Razlikuje se samo vrijeme u kome se dužnost polaganja računa mora izvršiti: po završetku konkretnog posla, periodično ili nakon prestanka ugovora u cjelini. U svakom slučaju, račun se mora položiti bez odugovlačenja. Nalogodavac je gospodar posla. Zbog toga on može zahtijevati da mu trgovinski zastupnik podnese izvještaj i položi račun i prije završetka poslova po konkretnom nalogu, odnosno uvijek u toku trajanja ugovora (član 755). 1.10. Trpljenje odbijanja posla Pošto agencija radi za račun nalogodavca, jasno je da nalogodavac može pripremljeni posao sa trećim licem prihvatiti ili odbiti. Nalogodavac je, međutim, dužan da o svojoj odluci bez odlaganja obavijesti trgovinskog zastupnika. Odbijanjem prihvatanja pripremljenog posla od strane nalogodavca može trećim licima biti prouzrokovana šteta. Obaveza njene naknade pada na nalogodavca. Pretpostavka za to je da je agent djelovao dužnom pažnjom i da je treće lice bilo savjesno. 2. Obaveze komitenta 2.1. Predaja materijala potrebnih agentu Ekonomska suština zastupničkog posla, vidjeli smo, ponekad zahtijeva da nalogodavac stavi agentu na raspolaganje određene stvari. Ako je to slučaj, komitent, već po zakonu, ima obavezu da zastupniku prenese posjed određenih predmeta (član 802). Vrsta stvari, vrijeme i način predaje, te drugi modaliteti određuju se ili samim ugovorom ili po prirodi stvari, odnosno prema logici poslovnog odnosa u koji stranke stupaju. 2.2. Obavještavanje o relevantnim momentima Dužnost komitenta da o relevantnim momentima obavještava svoga agenta takođe proističe iz prirode njihovog odnosa i iz načela poštenja i savjesnosti. Zakon o obligacionim odnosima je u članu 803. posebno apostrofirao dva slučaja: odbijanje prihvatanja pripremljenog posla i smanjenje obima poslovanja. Dešava se da nalogodavac, iz raznih razloga, smanji proizvodnju robe za čiju se prodaju stara agencija, ili da se proizvedena roba mnogo traži pa je nema dovoljno za prodaju, ili da su kapaciteti za pružanje usluga prenapregnuto iskorišteni i da je, stoga, smanjena potreba za prodajom usluga i sl. Trebalo bi, stoga, da i agencija smanji svoju preduzimljivost, jer nalogodavac neće moći da prihvati sve ponude za sklapanje ugovora, niti da ispuni ugovore koje agencija bude sklopila. Nalogodavac je, u tom slučaju, dužan da blagovremeno obavijesti

131

agenciju o potrebi da svede na manju mjeru svoje aktivnosti, da djeluje ispod nivoa koji je ona mogla osnovano očekivati kad je sklapala ugovor o agenturi. Ako to nalogodavac ne učini, odgovara agenciji za pretrpljenu štetu. 2.3. Plaćanje cijene Plaćanje cijene je osnovna obaveza nalogodavca. Ukoliko nije ugovorom regulisano, primijeniće se dispozitivne odredbe člana 805 - 808 ZOO. Razmotrićemo najvažnija od tih pravila. Obaveza plaćanja postoji i onda kada nije izričito ugovorena. Provizija, kao elemenat ukupne cijene usluge, se plaća za: ugovore sklopljene posredovanjem agenta, ugovore koje je agent sklopio sa trećim licima (ukoliko je za to bio ovlašten), ugovore koje sa trećim licem nađenim od agenta sklopi sam nalogodavac i ugovore koje bilo ko sklopi sa bilo kojim trećim licem, ukoliko se radi o isključivoj agenciji. Pravo na posebnu naknadu od naplaćene svote ima agent koji ju je naplatio po ovlaštenju komitenta. Vrijeme plaćanja posebno je regulisano. Obaveza nalogodavca dospijeva “kad ugovor bude izvršen” (član 805). Dakle, kao i kod posredovanja i ovdje je momenat sticanja prava nalogoprimca na naknadu pomjeren za jedan dalji korak u odnosu na izvršenje njegove osnovne obaveze: dovođenje stranaka u vezu, odnosno zaključivanje ugovora. Izloženo pojačavanje pozicije nalogodavca, ipak, trpi i neka zakonska ograničenja. Najprije, agent ima pravo na proviziju iako ugovor nije izvršen, “ako je do toga došlo iz uzroka koji je na strani nalogodavca” (član 805 ZOO). I drugo, u slučaju neizvršenja ugovora koji je sklopljen sa trećim licem, agent odgovara samo ako je za to posebno jamčio (del credere zastupništvo) (član 801). Dakle, neizvršenje ugovora od strane trećeg lica ne predstavlja ujedno i neizvršenje ugovora o trgovinskom zastupanju od strane zastupnika. Troškovi koji nisu uračunati u proviziju posebno se plaćaju. Ova obaveza izvršava se shodno ugovoru ili prema opštim pravilima o izmirenju novčanih dugova. 2.4. Trpljenje agentovih prava zaloge, pridržaja i prvenstva naplate Radi obezbjeđenja naplate svojih potraživanja koja su nastala u vezi s ugovorom o zastupanju, agencija ima pravo zaloge i pridržaja na svim nalogodavčevim stvarima koje je u vezi s ugovorom primila od nalogodavca, kao i na onim stvarima koje je u vezi s tim ugovorom primila od nekog drugog. Ono što vrijedi za zalogu uopšte, vrijedi i za zalogu kod agencije. Ona ima založno pravo na stvarima dok se nalaze kod nje, ili kod nekog drugog ko ih drži za agenciju. Ima založno pravo takođe i na stvarima za koje ima u rukama dokument pomoću koga može raspolagati tim stvarima (član 809 ZOO). Za svoja dospjela potraživanja, koja su nastala u vezi s ugovorom, agencija ima pravo zaloge i na novcu koji je naplatila za nalogodavca po njegovom

132

ovlaštenju. Kao i uvijek, pravo se može konstituisati na stvarima i na novcu samo ako se do njih dođe legalnim putem. IV - ODGOVORNOST STRANAKA 1. Odgovornost trgovinskog zastupnika Odgovornost trgovinskog zastupnika može, kao i kod ostalih vršilaca usluga na osnovu naloga, biti administrativna i kaznenopravna. Imovinska odgovornost se ravna prema opštim pravilima. Imovinska odgovornost ugovornog je karaktera, subjektivna i podložena opštim pravilima o popravljanju štete za neizvršenje nenovčanih obaveza. U ZOO postoje i dva posebno uređena slučaja. Prvi se tiče otkrivanja poslovne tajne. Specifičnost postoji u pogledu trajanja obaveze, a ne s obzirom na pravila o odgovornosti i naknadi (član 799 ZOO). Drugi je “poseban slučaj odgovornosti”, tj. davanje posebnog pismenog jemstva komitentu da će treće lice ispuniti obaveze na osnovu ugovora koji bude sklopljen djelovanjem agenta (del credere trgovinsko zastupstvo). Tada zastupnik odgovara solidarno sa trećim licem. To znači da u slučaju neispunjenja ili neurednog ispunjenja ugovora od strane trećeg, nalogodavac može da se obrati agentu odmah i da traži ispunjenje i naknadu štete ili, pod zakonskim uslovima, raskid ugovora. Samo se po sebi razumije da agent tada nema pravo ni na proviziju. 2. Odgovornost nalogodavca Odgovornost nalogodavca se ravna prema opštim pravilima obligacionog prava. Pri tome treba razlikovati slučajeve neizvršenja novčanih od nenovčanih obaveza. V - POSEBNE VRSTE TRGOVINSKOG ZASTUPANJA 1. Podjela poslova Trgovinsko zastupanje je pravna forma kroz koju se mogu zadovoljavati različite vrste poslovnih potreba. Ta činjenica dovodi do niza podjela od kojih nisu sve podjednako pravno interesantne. Obim ovlaštenja je jedno od pravnih mjerila za podjelu ovih poslova. Ako svoga komitenta mogu zastupati u svim njegovim aktivnostima, agenti se smatraju generalnim. Ukoliko je aktivnost ograničena na jednu ili više određenih struka ili vrsta poslova, trgovinsko zastupstvo je specijalno. Istovrsna podjela je moguća i prema obimu ovlaštenja na zastupanje.

133

Pravno su najinteresantnije podjele trgovinskog zastupstva po vezanosti i odgovornosti. Razmotrićemo ih posebno, bez obzira na to što su neka rješenja u vezi sa njima već izložena. 2. Neisključiva i isključiva agencija Neisključiva agencija postoji onda kada bilo nalogodavac, bilo agent mogu na istom području za istu vrstu poslova imati više poslovnih partnera. Isključiva agencija postoji onda kada su oba ili jedan partner vezani samo za jednu osobu. Preduzeću komitentu je stalo da ima što veći promet robe i usluga. Upravo zbog toga Zakon polazi od neisključive agencije kada je u pitanju nalogodavac. On “može imati na istom području za istu vrstu poslova više zastupnika” (član 790. st. 2 ZOO). Suprotno se može ugovoriti. Kada je u pitanju agent, važi zakonska pretpostavka isključive agencije. “Jedan zastupnik ne može bez pristanka nalogodavca preuzeti obavezu da na istom području i za istu vrstu poslova radi za drugog nalogodavca” (član 790. st. 3 ZOO). 3. Del credere zastupstvo Zastupstvo sa jamstvom za ispunjenje obaveza trećeg lica ili del credere agencija postoji onda kada agent posebnim pismenim sporazumom preuzme obavezu jemčenja. U ovom slučaju, agent ima pravo i na veću proviziju (del credere provizija). Posebna naknada, koja se dodaje na redovni iznos provizije, služi, u stvari, kao premija za preuzeti rizik (ne)ispunjenja ugovora od strane trećeg lica. Prije donošenja Zakona o obligacionim odnosima važio je i kod nas trgovački običaj da se ugovaranje provizije dvostruko veće od uobičajene smatra ugovaranjem del credere zastupstva. Izričita odredba člana 801. st. 1 ZOO ukida ovo običajno pravilo. Kod nas se, dakle, del credere zastupstvo mora posebno pismeno ugovoriti. VI - PRESTANAK UGOVORA 1. Prestanak ugovora sklopljenih na određeno vrijeme Vrijeme trajanja ugovora može biti određeno izričito ili prećutno, po prirodi samog posla. U prvom slučaju ugovor prestaje kada istekne rok na koji je zaključen. U drugom je potrebno analizom sadržaja posla utvrditi da li je ugovor prestao ili nije.

134

otkazom bilo koje strane. Dužina otkaznog roka zavisi od vremena trajanja ugovornog odnosa. Pored toga. 135 . I ovdje se vrijeme računa unazad . tj. ali je potrebno drugu stranu obavijestiti o razlozima raskida. Uslovi pod kojima se otkaz može dati i način na koji to može biti učinjeno mogu se posebno urediti ugovorom. Za prestanak ovako produženog ugovora potreban je otkaz. 2. on može prestati sporazumom stranaka ili jednostranom izjavom. obavezna je da naknadi štetu drugoj strani. važiće dispozitivne odredbe ZOO. otkaz se mora dati najmanje mjesec dana prije isteka kalendarskog tromjesečja. nego će se smatrati izjavom o otkazivanju ugovora. Svaka strana može raskinuti ugovor i onda kada za to ima ozbiljne razloge. usljed koga je uslijedio raskid ugovora. Ukoliko to nije slučaj. u tom slučaju. ali na neodređeno vrijeme. Ugovor se može raskinuti krajem svakog kalendarskog tromjesečja.Ugovori sklopljeni na određeno vrijeme mogu se prećutno produžiti. neće se uzeti da je to izjava o raskidu ugovora. U ovom slučaju se smatra da je novi ugovor sklopljen pod istim uslovima. Ova rješenja stranke mogu i izmijeniti svojim sporazumom. strana koja je primila neosnovani otkaz može. Ukoliko je odnos trajao više od 3 godine. a ne kada to pojedina stranka želi. Ukoliko su stranke bile povezane ugovorom o trgovinskom zastupanju manje od tri godine. Prestanak ugovora sklopljenih na neodređeno vrijeme Kada je ugovor sklopljen na neodređeno vrijeme. pa je potrebno da protekne redovni otkazni rok da bi ugovor prestao. ali otkazni rok ne smije ni u kom slučaju biti kraći od mjesec dana (član 810 ZOO). U njima su predviđene dvije osnovne situacije: raskid ugovora sa otkaznim rokom i bez njega. Strana koja je neosnovano dala otkaz. To se čini nastavljanjem ugovorenih radnji i nakon isteka roka njegovog važenja. raskida bez otkaznog roka. Ako razlog raskida nije dovoljno ozbiljan. Ugovor se.od nastupanja tromjesečja sa čijim početkom ugovor prestaje da postoji. otkazni rok iznosi dva mjeseca. i sama raskinuti ugovor bez davanja otkaznog roka (član 811 ZOO). ukoliko želi.

136 .

a druga će joj strana za to platiti. on plaća u svoje ime. Prava i dužnosti stranaka povodom ovoga posla su u kontinentalnim sistemima više ili manje jednako regulisana. Po svojoj pravnoj prirodi. pored privrednih subjekata kojima je to osnovna djelatnost. FBiH. kupuje je u vlastito ime. kao da je sebi kupuje. a za račun komitenta”. definiciju sadrži i član 15. 2/95): “Ugovorom o komisionu smatra se naročito prodaja ili kupovina robe u svoje ime. Stoga se na njega primjenjuju odredbe ZOO naloga (član 749 . U savremenim sistemima ovaj posao ima sličnu pravnu i ekonomsku fizionomiju. kod komisione prodaje komisionar prodaje stvar kao svoju.GLAVA TREĆA KOMISION I . stiče prava i obaveze. Sličnu . a za račun komitenta. Komision su usvojila sva moderna prava. Komisionim poslovima. njemu se izvršava obaveza i on odgovara za izvršenje posla. Prema sistematizaciji Zakona o trgovini. mada užu. Zakona o trgovini (Sl. dakle. iz tog posla. Za komisione poslove karakteristično je što ih komisionar obavlja u svoje ime. Treće lice kao stranka u komisiji zna samo za njega. privredni posao koji zaključuje komisionar s trećim licem. Tako.n. što rezultati komisije pripadaju komitentu. Pojam komisionog posla Komision je takav privredni posao u kome se jedna strana obavezuje da će izvršiti neki privredni pravni posao u svoje ima a za račun druge strane. Komitent je lice koje ovlašćuje drugu stranu da za njegov račun izvrši povjereni posao. Komisionar je lice koje prima i izvršava komitentov nalog i s trećim licem zaključuje naređeni mu privredni posao u svoje ime. Komisionar obavlja povjereni mu posao kao svoj i radi u vlastito ime. “Ugovorom o komisionu obavezuje se komisionar da za naknadu (proviziju) obavi u svoje ime i za račun komitenta jedan ili više poslova koje mu povjerava komitent” (član 771 ZOO). “ako pravilima o komisionu nije drugačije određeno” (član 772 ZOO). Za komisione poslove je karakteristično i to što ih komisionar obavlja za račun komitentov. U anglosaksonskim porecima ovaj posao se pojavljuje u pravnom obliku prikrivene agencije (undisclosed agency). komision pripada trgovinskim uslugama (član 11). U inkaso komisiji se njemu vrše uplate. Za to treće lice odnos između komisionara i komitenta je u principu irelevantan. kad kupuje robu. Sam posao koji komitent naređuje da bude obavljen.770). ugovor o komisionu je ugovor o nalogu (član 772 ZOO). u stvari. Strane koje učestvuju u ugovoru o komisionu zovu se komitent i komisionar.POJAM I ZAKLJUČIVANJE KOMISIONOG POSLA 1. Prema trećim licima s kojima sklapa povjereni mu posao. on je ugovorna strana. 137 . komisionar. naziva se u poslovnom svijetu komisijom. redovno se bave trgovinske organizacije.

povjerioci komisionarevi ne mogu radi naplate svojih potraživanja preduzimati mjere izvršenja na pravima i stvarima njegovih 138 . i drugi je ugovor između komisionara i trećeg lica. povjerioci komisionara ne mogu. a to znači da su te stvari i prava komitentova. Takve mjere ne mogu preduzimati uopšte. Neposredan odnos između komitenta i trećeg lica nastaće onda kada komisionar na zahtjev komitenta (član 779) ili samostalno otkrije komitentu ličnost trećeg i prenesena prava koja prema trećem ima (član 787). u ovom privrednom poslu postoje tri subjekta i dva ugovora. Komitent bi ulazio u konkurenciju s ostalim povjeriocima. Kod komisione kupovine pitanje je sporno: po jednima. jer on sklapa posao sa trećim licem u svoje ime. Rezultati drugog ugovora pripadaju komitentu. Dakle. Nadalje. Po drugom gledištu komitent polaže izlučno pravo na stvar. Komisionar izvršava taj nalog . komitent ima izlučno pravo iz stečajne mase stvari. treće lice. pošto je u svojini komisionarevoj. Iz istih razloga komitent može zahtijevati od trećeg lica. svojinu na kupljenoj stvari stiče komisionar. U slučaju stečaja komisionara. komisionar. u kome je komisionar dužan da prenese svojinu na komitenta i da mu preda stvar. Stoga.komitent. preduzimati mjere izvršenja na pravima i stvarima koje je komisionar stekao izvršavajući nalog komitenta. a komitent mu za tu uslugu isplaćuje proviziju. Po drugima. Jedan je ugovor između komitenta i komisionara. Zakon o obligacionim odnosima je prihvatio drugo gledište. kako onih koje je predao komisionaru radi prodaje za njegov račun tako i onih koje je komisionar nabavio za njega. koji se sklapa u cilju izvršenja prvog ugovora (naloga komitentovog). jer komisionar sklapa posao za njegov račun. da cijenu plati njemu.Iako je komisija pravni posao komisionara sa trećim licem. radi naplate svojih potraživanja. privredni rezultati posla su komitentovi. Stoga. povjerava komisionaru da za njega obavi neki privredni posao.obavlja povjereni mu posao i polaže o tome račun komitentu kao svome nalogodavcu. a ne u stečajnu masu (član 789 ZOO). ali nije radio za svoj račun. Postojanje tri subjekta znači mogućnost uspostavljanja tri grupe odnosa. kao što komitent i stiče to pravo čim komisionar nabavi stvar za njega. pa ni u slučaju komisionarevog stečaja. po prvom shvatanju. nego za račun komitenta. Kad se radi o međusobnim odnosima stranaka koje učestvuju u jednom komisionom poslu . Pravo svojine na stvari koja je data u komision ostaje komitentovo. Naime. stvar ulazi u stečajnu masu. Kod komisione prodaje komitent ostaje vlasnik stvari sve do njene isporuke trećem licu. odnosno neki drugi posao u zemljama gdje je to pravno moguće. jeste komisionar radio u svoje ime. Prema dosad izloženome. Tim ugovorom mu daje nalog. prodaju ili kupovinu. npr. kome je komisionar predao stvar. komisioni posao se sastoji u ovome: komitent zaključuje ugovor sa komisionarom. u slučaju stečaja komisionara. Između komitenta i komisionara postoji u pogledu te stvari samo obligacioni odnos. onda je interesantno i od praktičnog značaja i pitanje svojine nad stvari koja je predmet komisione prodaje ili kupovine. sa poslovnog stanovišta to je posao komitenta. jer on u poslu s trećim licem nastupa u svoje ime. svojina odmah po prijemu isporuke prelazi na komitenta.

Ugovorni odnos može se zasnovati ponudom i prihvatom. samo ako su potraživanja nastala u vezi sa sticanjem tih prava i stvari (čl.dok stvar nije kupljena. Jasno je da odgovornost za pravne nedostatke treba da leži na komitentu. ako je komisionar primio na prodaju stvar od nekoga ko nije njen sopstvenik i prodao je. hoće li tom kupcu odgovarati komisionar od koga je stvar kupljena. ili komitent koji se pred komisionarom pojavio kao njen sopstvenik? Za pravne mane. tj. odnosno može tražiti povraćaj iznosa koji je dao za kupovinu . nalogom i konkludentnim radnjama. jer se komisionar ne upušta u ispitivanje svojine stvari koja mu se predaje na prodaju. Među privrednim organizacijama kojima komisioni posao ne spada u privrednu djelatnost nalog za komisiju se rjeđe upotrebljava. pa za njegovo zaključivanje važe sve opšte norme o ovakvim ugovorima. ili ograničava ili umanjuje kupčevo pravo (pravni nedostatak). Kad se pojavi sopstvenik stvari i po svom pravu svojine zahtijeva od kupca da mu stvar preda. odnosno naknadi štetu. Komisionar. Nalogom se posao zaključuje sa 139 . obično sklapa individualnom ponudom i njenim prihvatom. Kod komisione prodaje sporno je pitanje odgovornosti za evikciju. Prema tome trećem licu bi za pravne mane odgovarao komisionar. više odgovara zahtjevu pravičnosti i bolje je uklopljeno u rješenje ZOO o odnosima povodom stečaja komisionara. Posao se tada. Posao se zasniva na povjerenju poslovnih partnera. “u roku od tri mjeseca od danas” i sl.komitenata. pošto je. Komisionar prodaje njegovu stvar. Ono odražava faktičko stanje. Dakle. znači za svojinu stvari. Smatramo da treba usvojiti prvo shvatanje. odgovarao bi komitent. konsenzualan i neformalan. prodavac odgovara ako na prodatoj stvari postoji neko pravo trećeg lica.). Stoga će komisionar. odnosno nalog komitentov može glasiti na određeni rok (“prodajte ili kupite robu do 1. može ugovoriti rok u svoju korist tako da komitent ne može povući stvar. takođe. pozvati komitenta da odnos raščisti i stvar oslobodi od prava ili ma kakvog zahtjeva trećeg lica. ovaj ugovor fiducijaran. ne može jednostrano raskinuti ugovor do određenog roka. iako je prodaje u svoje ime. kada mu se kupac obrati tražeći njegovu zaštitu protiv zahtjeva trećeg lica koje polaže pravo na stvar. Nasuprot takvom shvatanju stoji činjenica da se odnos komitenta i komisionara ne tiče trećeg lica koje kupuje stvar od komisionara i s njim stupa u pravni odnos.g. oni to mogu činiti ako se potraživanje odnosi na posao sklopljen povodom tih stvari i prava. 788 ZOO). Naše pravo nema direktne odredbe koja bi ovaj slučaj rješavala.”. Za praksu je značajno i pitanje ko je prodavac? Jer. Ugovor o komisionu može se sklopiti i na određeno vrijeme. Zaključivanje ugovora Ugovor o komisionu je. Stoji njegova obaveza da u tom slučaju komisionaru naknadi troškove. uslijed koga se isključuje. ili ne može povući nalog za kupovinu. po svojoj prirodi.dok još nisu prodate. po pravilu. 2. Izuzetno. Komitent ima uvijek pravo da traži povraćaj stvari datih u komisionu prodaju . decembra t.

pa se njihovo značenje utvrđuje prema okolnostima konkretnog slučaja. na sve načine na koje se može sklapati neformalan ugovor. u kom obimu. a ličnosti komisionara svojstvo bitnog elementa ugovora. Ovo je načelno stanovište i Zakona o obligacionim odnosima. telefonom. pa i ugovor o komisionoj prodaji konsenzualan. Drugo je mišljenje da je ugovor o komisionu uopšte. Međutim. Nalog se može dati: pismeno. ili ako im nalog ne prethodi. odnosno kupovnom komisionu. odgovara za štetu koju potencijalni komitent trpi zbog ovog zadocnjenja (član 750 ZOO). pa bi ovo bio realan ugovor. nego obaveza iz ugovora. odnosno “bez odgađanja” (član 750 ZOO). telegramom. pravnu prirodu radnji predaje i prijema treba cijeniti prema uslovima u kojima se vrši. odnosno da tuđim novcem nabavi robu kao kupac. 3 ZOO). II . usmeno. Iz izlaganja o pojmu posla vidljivo je da komitent prenosi na komisionara više pravnih nego ekonomskih ovlaštenja. Obavljanje privrednih poslova u svoje ime. nego on sam zaključuje ugovor sa komitentom i 140 . posao intuitu personae. on nije posrednik u pravno-tehničkom smislu. a za tuđi račun.komisionarom kome je taj posao profesija. a ne i sa onim pravnim subjektom koji se komisionim poslom bavi kao sporednom djelatnošću. Davanje komisionaru i ovlaštenja da robu proda kao svoju . Ako izričita ponuda i prihvat nisu dati.u svoje ime. Izloženo opšte rješenje važi i za komisionu djelatnost. onda predaja i prijem stvari. Za nalog se. Navedeni izrazi predstavljaju pravne standarde. Komisionar igra ulogu ekonomskog posrednika u prometu robe. pod kojim će uslovima pružati svoje usluge i u kom će organizacijskom obliku poslovati. U teoriji ne postoji jedinstveno shvatanje o tome da li je za zaključenje ugovora o komisionoj prodaji potrebno da se preda stvar koju treba da proda komisionar. Po jednima je potrebna predaja stvari komisionaru. odnosno novca dobijaju svojstva konkludentnih činidbi kojima se sklapa ugovor o prodajnom. Ugovor o komisionu je. Ličnost komisionara Iz načela samostalnosti proizlazi da poslovni subjekt. st. mora biti uneseno u sudski registar. sam i slobodno. pokazuje da komitent ima posebno povjerenje u komisionara. To ugovorom o komisionu daje osobine fiducijarnog pravnog posla. u našem pravu. dakle. Ne posreduje između stranaka da bi ih doveo u vezu da sklope posao. odlučuje da li će se baviti vršenjem jedne ili više usluga.BITNI ELEMENTI 1. Nalog se smatra prihvaćenim ako ga komisionar ne odbije “odmah” (član 32. ne traži određena forma. Ako komisionar nalog ne odbije bez odlaganja. Zato komisionar mora nalog izvršiti lično (član 753 ZOO). No. Predaja stvari koju treba prodati nije uslov za ugovor.

a ne između komitenta i tih trećih lica. Pošto on posao obavlja za račun komitenta. komisionar mora naložene poslove da “obavi” (član 771). Poslovi mogu biti ograničeni rokom ili. u jednom iznosu. 141 .drugi ugovor sa trećim licem. Predmet ugovora može se sastojati od jednog ili više. transport itd. ili paušalno. 3. kako je već rečeno. Predmet komisiona može biti i izdavanje mjenice. Po Zakonu. komisionaru pripada provizija i kad je posebno ne ugovori (član 771 ZOO). To je i inače karakteristično za ugovore poslovnog prava. Iznos provizije se obično ugovara. pak. Privredni posao koji komisionar preuzima da završi za račun komitenta može biti različit: najčešće. dakle. Komisionar ne igra ulogu zastupnika. to je prodaja neke komitentove stvari. Predmet Predmet ugovora je pravni posao koji jedna stranka (komitent) povjerava drugoj (komisionaru) da ga obavi za njen račun. sav efekat koji se u ekonomskom pogledu postigne tim poslom pripada komitentu. Pravna veza po tom poslu postoji samo između komisionara i trećeg lica i stoga se obaveze i prava zasnivaju samo između komisionara i trećih lica. samo komisionar. bilo raznorodnih poslova. 2. Kod zastupstva je obratno: sva prava i obaveze iz posla koji zaključi zastupnik za zastupanog tiču se zastupanog nalogodavca i trećeg lica. a može biti i plaćanje za račun komitenta. Pošto je ovo privredni posao. u većini zemalja. pa kupovina za račun komitenta. plaća se prema običaju koji važi za tu granu u mjestu u kome je komisionarevo sjedište. da bi izvršio prvi ugovor sklopljen sa komitentom. špedicija. Kada je naknada komisionara pretjerano velika. mogu biti trajni. ZOO je prihvatio drugačije rješenje za ovaj slučaj. Sa trećim licem se pravno angažuje. komisionaru pripada naknada prema obavljenom poslu i poslovnom rezultatu (član 783). bilo procentualno prema vrijednosti posla. Cijena Treći bitni element ovoga ugovora je cijena. On. ako iznos naknade nije određen ugovorom ili tarifom. Komisionar nema ovo pravo ako je ugovorena naknada nesrazmjerno niska u odnosu na trud koji on mora da uloži pri izvršavanju ugovora. kada nije srazmjerna obavljenom poslu i rezultatu. Ako iznos provizije nije ugovoren. ugovorom preuzima na sebe obavezu rezultata. komitent može zahtijevati da sud snizi naknadu na pravičan iznos. Bez obzira na obilježja predmeta. Komisionar obavlja povjereni mu posao uz naknadu koja se kod ovog posla naziva provizijom. bilo istorodnih.

limitiranim. svoga nalogodavca. Ponekad se iz sadržine naloga ne može sigurno i tačno zaključiti o kakvoj se vrsti naloga radi. najnižu i najvišu. Pored toga. a za račun komitenta. kao i kod limitativnih naloga. Neki nazivaju i imperativni nalog limitiranim.OBAVEZE STRANAKA 1. Razlikovanje u pogledu širine ovlašćenja koje komitent daje nalogom komisionaru ima značaj za odgovornost komisionara. odnosno usluga. ako smatra da je to u interesu komitenta (demonstrativni ili indikativni nalog). a za račun komitenta dâ pravno relevantnu izjavu volje. kako se vidi. jer komitent nije precizan u izražavanju. kad komisionar valja da postupa onako kako glasi nalog. a komitent je tada dužan 142 . Nalog može biti opštiji: širi. ako se komisionar nije držao naloga. Ipak. ili može dati gornju i donju granicu cijene. Kod komisiona sa imperativnim nalogom. “nalog” označava i način na koji komisionar treba da u svoje ime. da postupi po nalogu. Obaveze komisionara 1. Pod “nalogom” u ovom kontekstu podrazumijevamo sadržaj odnosa u koji stranke stupaju ugovorom. termin “nalog” može imati i druga značenja. Postupanje po nalogu Osnovna komisionareva obaveza je da zaključi posao s trećim licem u svoje ime. može komitent dati uputstva kako će komisionar postupati. komitent može ne priznati. limitativnim. To su: ponuda. kada komitent ostavlja komisionaru veću slobodu izbora i kretanja u pogledu ostvarivanja povjerenog mu posla (fakultativni nalog). Napokon. ili samo najnižu ili samo najvišu cijenu. Takvi nalozi nazivaju se limitnim. on predstavlja srednje rješenje. kada komitent ne dozvoljava mogućnost slobodnog izbora i djelovanja komisionaru. nalog može biti nešto uopšteniji. jer. Komitent može narediti da se stvar. naređujući nalog). Ako komitent nije odredio nikakvu cijenu. kod limitativnih naloga komisionar može ponuditi da naknadi razliku između limitirane i postignute cijene.1. komitent je ovlašten na naknadu štete. Zavisno od okolnosti u kojima se pojavljuje. Pošto je ovaj odnos bitno određen karakterističnom obavezom komisionara. ali data uputstva nisu čvrsta i dozvoljavaju komisionaru da od njih unekoliko odstupi. proda ili kupi po tačno određenoj cijeni. koje komitent mora dati “odmah” (član 773). nije mu dao slobodu ne samo u pogledu cijene nego i u pogledu ostalih uslova. jer komitent je ograničio komisionara. Pravilo je da se u slučaju sumnje uzima da se radi o demonstrativnom nalogu. Uslov za vršenje ovih prava jeste obavještavanje o odbijanju prihvatanja sklopljenog posla. može biti i potpuno određen. smatra se da je prepustio komisionaru da proda. dalje.III . prihvat i dokument koji se tiče komisionog posla. odbiti posao. odnosno kupi robu po cijeni koju on nađe za shodno. Tada se mora pridržavati komitentovih uputstava i naređenja i nema elastičnosti u ostvarenju povjerenog mu posla (imperativni. On.

Takav stav je prihvaćen ne iz pravnih. Obavještavanje o poslu Komisionar je obavezan da u toku posla obavještava komitenta na njegov zahtjev. Ovo je posebno važno kod trajnijeg poslovnog odnosa s obzirom da se cijene i drugi uslovi mijenjaju. djeluje profesionalno. Neka prava ne zauzimaju navedeno stanovište i ne smatraju obavezom komisionara da saopštava komitentu s kim je sklopio posao. Praktično posmatrano. komisionar je dužan da obavještava komitenta o relevantnim momentima posla i kad to komitent ne traži. jer mora štititi interese komitenta. što znači i veću proviziju i veći dobitak. Za rad potkomisionara ne odgovara. “te ako je na to primoran okolnostima” (član 753). Neka prava dozvoljavaju komisionaru da dokazuje. 1. Povjeriti ispunjenje naloga drugome. tu stvarno i nema uputstava i komisionar se nema čega pridržavati. Naročito kad se situacija na tržištu mijenja i kad je vjerovatno da bi uslijed drukčijih okolnosti i uslova komitent mogao izmijeniti nalog. Smatraće se da je komisionar prisiljen da uzme potkomisionara bez odobrenja komitenta.2.prihvatiti rezultat posla (član 773). Kod demonstrativnog naloga. Razlog je u tome što je komisionarova odgovornost vezana za izvršenje posla povjerenog u nalogu (obaveza rezultata). kada komitent naknadno da dozvolu. sam. Ako to dokaže. Komisionar mora nalog. ipak. izvršiti lično. bez obzira na vrstu. Ako je potrebno. Po našem pravu. Ako bi bio 143 . komisionar je dužan da daje podatke o tome s kim je zaključio posao za račun komitenta (član 779). naime. Bez obzira na okolnosti. da robu nije mogao prodati po određenoj cijeni i da je cijena kakvu je postigao. Smisao fakultativnog naloga je upravo u tome da komisionar uradi kako smatra da je najbolje u interesu komitenta. Teorijsko opravdanje našlo se u činjenici da komisionar kao nalogoprimac radi za račun komitenta. a s kim će stupiti u poslovnu vezu ne tiče se komitenta. Komisionar. nego iz poslovnih razloga. najprije. a upravo mu širina i rasprostranjenost tih veza omogućuju da zaključuje veći broj poslova. komisionar mora djelovati pošteno i savjesno. razlozi za ovakav stav leže u poslovanju dokumentima iz kojih komitent prije ili kasnije može utvrditi ličnost trećeg. On stvara svoje poslovne veze. može ukoliko je to ugovoreno. u interesu komitenta. Komisionar je dužan da ga obavijesti o takvoj situaciji. pažnjom dobrog privrednika i uz stalno uvažavanje interesa svoga komitenta. odgovara za izbor zamjenika i uputstva koja mu je dao. Čak se smatra da je to njegova dužnost. onda kada ne može na drugi način da sačuva interese svoga nalogodavca. komisionar treba. komitent je dužan prihvatiti rezultat posla. osim onoga što je kao najvažnije sadržano u nalogu. i kod limitiranog i kod demonstrativnog naloga. da obavijesti komitenta o namjeri i potrebi da odstupi od primljenih uputstava. Ako za to ima vremena. komisionar može odstupati od datog mu naloga kada smatra da je to u interesu komitenta. potkomisionaru. Prilikom izvršavanja naloga. u slučaju kad proda robu po nižoj cijeni od limitirane.

njegov dotadašnji komitent bi mogao sam stupiti u poslovni odnos sa poznatim trećim licem. Međutim. ova obaveza ima višestruke pravne oblike. bilo što mu je povjerena na prodaju. Ubuduće. Odgovornosti se oslobađa samo ako dokaže da se ta šteta nije mogla otkloniti i pored njegove naročite pažnje. Kao privrednik. dužan je stvar prodati kao dobar privrednik na najpogodniji način (član 778). Mora da preduzima mjere ako se pokažu mane na stvari. Dužan je da utvrđuje kvalitet. količinu i stanje pakovanja. i uopšte prema odgovornom licu. U praksi.dužan da komitentu daje obavještenja o trećem licu s kojim je zaključio posao. ako je tako naredio komitent. a postoji opasnost da ona bude znatnije oštećena. Ne dobije li na vrijeme uputstva šta će činiti sa stvari. pažnjom dobrog privrednika čuva stvar (član 776). Stoga. Znači. Stvar koja se nalazi kod njega. ili ma iz kojih drugih uzroka. Iz obaveze čuvanja povjerene stvari proističu odgovornosti komisionara za štetu koja bi nastala na toj stvari. Ako bi stvar koja mu je povjerena na prodaju mogla izgubiti od svoje vrijednosti. a bio je na to obavezan nalogom ili zakonom. mogao bi biti komisionarov interes okrnjen. Tu se podrazumijeva i obaveza da stvar osigura. vozaru i skladištaru.3. odgovara i za slučajnu propast i slučajno oštećenje stvari (član 776).4. ili ako je to uobičajeno u poslovnim odnosima komisionara sa komitentima. uloži prigovore i slično. komisionar je dužan obavijestiti komitenta o tim promjenama na stvari i tražiti uputstva. podaci o trećem licu u ovom konceptu imaju karakter poslovne tajne komisionara. Čuvanje stvari Komisionar je obavezan da brižljivo. čiji je odnos prema komitentu zasnovan na povjerenju. Obaveza obavještavanja postoji i onda kada komisionar prilikom preuzimanja robe koju mu je uputio komitent. ako je osiguravanje obavezno. za ocjenu komisionareve odgovornosti uzima se u obzir posebna pažnja. Tako je komisionar dužan preduzimati sve mjere radi očuvanja komitentovih prava prema špediteru. Sadržaj ove dužnosti su dva podatka: datum prispijeća i opis vidljivog nedostatka ili manjka. povodom novih poslova. bilo zbog uticaja spoljnih činilaca. ako stvar nije osigurao. ako je takav običaj za tu vrstu stvari. komisionar je dužan čuvati i preduzimati sve mjere radi njene zaštite. Komisionar odgovara za štetu koja nastane neizvršenjem ili neurednim izvršenjem ove dužnosti (član 777). komisionar je obavezan na drugi način štititi interese komitenta. 1. 144 . utvrdi da je ona oštećena. komisionar je dužan u svakom pogledu i u svakoj prilici čuvati interese svoga nalogodavca. 1. bilo što je tu stvar kupio za komitenta. Zaštita komitentovih interesa Pored dužnosti obavještavanja o nedostacima. bilo zbog svojih svojstava. a kome je zanimanje sklapanje poslova za račun svojih komitenata. osigura dokaze o stanju stvari.

Jasno je da komitent može naknadno odobriti postupak komisionaru. preduzima na svoj rizik. Tako će komisionar predati komitentu iznos koji je primio na ime cijene za prodatu stvar. kao ni o činjenicama. bez obzira što je on dao stvar na kredit ili na otplatu u ratama. ako o tome nema dispozicije u nalogu. odnosno da li može davati avans trećem licu za stvar koju kupuje za račun komitenta. Čuvanje poslovne tajne Komisionar nije ovlašten da trećim licima daje obavještenja i podatke o poslovima koje je zaključio sa svojim komitentima. da mu obezbijedi podatke potrebne za ocjenu rezultata posla i da preda dokumenta. prenijeti na njega potraživanja prema trećem licu. završen onako kako glasi nalog.). komisionar je dužan da. a neutrošeni novac kod komisione kupovine. Predaja rezultata posla Komisionar je obavezan da “bez nepotrebnog odgađanja” preda rezultat posla i položi račun o svome djelovanju (član 780). Ona postoji ne samo za vrijeme izvršenja ugovora nego i po njegovom ispunjenju.. Komisionar je dužan da isplati komitentu cio iznos prodajne cijene.: proda stvar skuplje. kupi je jeftinije. ako se radilo o komisionoj prodaji. okolnostima.5. ako je. Ispunjenjem ove obaveze upravo se postiže cilj posla. 1. ako nema naloga da tako ne uradi. za one vrste poslova. ili bolju stvar. Obaveza čuvanja poslovne tajne je trajna. Međutim. itd. pošto završi posao. Pravilo je da ne može i da te radnje. Stoga je komisionar dužan predati i višak iznad cijene ili stvari. pripada komitentu. pa mu je to komisionar dužan predati. Šta će to biti .6. Kako se posao izvršava za račun komitenta. predati mu stvar koju je nabavio zajedno sa dokumentima uz stvar. Isto je tako interesantno i pitanje da li komisionar može prodati povjerenu mu robu na kredit. Interesantno je pitanje kome pripada višak rezultata posla ako komisionar u izvršenju naloga uspije da završi posao uz povoljnije uslove. sve koristi iz posla pripadaju komitentu. Posao je sklopljen za račun komitenta i ono što je postignuto. 145 .zavisi od prirode posla i ugovora. stvar prodata na kredit. vrati ostatak neprodatih stvari kod komisione prodaje. Sve to treba uzeti kao poslovnu tajnu. sa povoljnijim rezultatom nego što je glasila dispozicija (npr. uslovima i odnosima koje je saznao u izvršenju tih poslova. Komitentu mora predati čist posao. npr. proda je uz neke druge povoljnije uslove i sl. odnosno za prodaju i kupovinu onih stvari za koje je takav način rada uobičajen. Njegova je korist u proviziji (član 773). Nikakve neposredne koristi iz posla ne može imati komisionar. položi račun komitentu. Pored predaje rezultata posla. smatra se da komisionar može davati avans i prodati ih na kredit. itd.1. ekonomski rezultat posla.

Kad se radi o davanju novca za obavljanje posla. Plaćanje naknade (provizije) Komitent je dužan isplatiti komisionaru naknadu. Bitno je da je došlo do ugovorenog rezultata. komisionar ima pravo da zahtijeva punu proviziju i onda kada je u izvršenju posla bio “spriječen nekim uzrokom za koji odgovara komitent” (član 782). Ako je ugovoreno da komisionar postupno izvršava posao . Prema prirodi posla. ipak.data je. Izuzetno. a drugi mu daje nalog za kupovinu baš te robe .1. Kad se posao ne izvrši zbog uzroka za koje ne odgovaraju ni komisionar ni komitent. Davanje sredstava za izvršenje naloga i avansa Komitent je dužan da komisionaru da sredstva za izvršenje naloga. kad izvrši komitentov nalog i postigne rezultat.komisionar ima pravo da traži srazmjeran dio naknade poslije svakog djelimičnog izvršenja posla (član 782). Tada mu pripada provizija od obojice komitenata. npr. Nevjernim postupanjem smatra se djelovanje na štetu komitenta koje je istovremeno u suprotnosti sa principom poštenja i savjesnosti. veća količina robe u komisiju da se prodaje prema potrebama potrošača. “Odgovarajuća naknada” ne predstavlja proviziju od posla. Zakon ne predviđa da je komitent dužan predujmiti komisionaru potrebna sredstva za obavljanje povjerenog mu posla. npr.pa jednim poslom udovolji nalozima obojice komitenata. koji je od njega komitent tražio ugovorom. Obaveza plaćanja postoji i kada nije izričito ugovorena. Davanje avansa komisionaru mora se izričito ugovoriti (član 785). ili će mu dati novac radi neke isplate. Provizija pripada komisionaru tek kad obavi posao.. 2. Može se desiti da komisionar primi nalog od dvojice svojih komitenata za isti posao . odnosno proviziju prema ugovoru ili odluci suda.. komisionar. Kada će se posao smatrati završenim zavisi od toga kako glasi konkretan komitentov nalog. daje robu i nalog za prodaju. ima pravo na odgovarajuću naknadu. ili je ugovoreno da komisionar otkupljuje u vrijeme sezone poljoprivredne proizvode za račun komitenta . nego naknada za trud. ako se radi o komisionoj prodaji ili transportu. komisionar u ovom slučaju nema pravo na naknadu za uloženi trud. “Komisionar koji je nevjerno postupio prema komitentu nema pravo na naknadu” (član 782).2. Obaveze komitenta 2. Pošto se niko ne može pozivati na svoju nesavjesnost. komitent će biti dužan da komisionaru da robu ili stvari. jer ovdje se rad nagrađuje tek kada je doveo do uspjeha. 146 . Njena visina se određuje prema okolnostima konkretnog slučaja.2.jedan mu. Nasuprot ovoj dužnosti komitenta stoji nasuprot obaveza komisionara da primljena sredstva upotrijebi samo u svrhu za koju su mu data.

prevoz. Dakle. itd. pridržaja i prvenstvene naplate Na robi. ili sam kupiti stvar koja mu je data u komisionu prodaju. Trpljenje komisionarevih prava zaloge. takođe ima pravo na naknadu troškova. vještačenje. Komisionar može zadržati robu ili stvari komitentove. nego je odlučno da je taj izdatak bilo potrebno ili korisno učiniti za taj posao.). ne sve troškove. a ostatak predaje komitentu. Takvi su troškovi i izdaci naročito: vozarina. jer bi tada komisionar mogao oštetiti komitenta dajući prvenstvo svojim interesima.2. 2. dok mu komitent ne isplati proviziju i naknadi ostale troškove. pakovanje. odnosno stvarima koje se nalaze u njegovom posjedu komisionar ima pravo zaloge i pridržaja za sva potraživanja koja proističu iz komisionih poslova (član 786). Sve troškove i izdatke komisionara u vezi sa povjerenim poslom. potraživanja po tekućem računu (komercijalni koneksitet). to se ne bi moglo dozvoliti. Troškovi Komitent je dužan da komisionaru naknadi troškove koji prelaze okvir njegove režije. 2. komisionar prvenstveno podmiruje svoja potraživanja prije ostalih komitentovih povjerilaca. Komisionar ima pravo i na kamatu na troškove od dana kada su oni učinjeni (član 748). koje daje šira ovlaštenja i uprošćava proceduru za prodaju založene stvari. Iz dobivene cijene. s tim stvarima i s robom postupati kao založni povjerilac. ili za prodatu zalogu. takođe. premije za osiguranje. jer je jedan dio troškova poslovanja sadržan u proviziji. Kada bez svoje krivice ne uspije da izvrši nalog komisionara. odnosno poslovnom pravu. Pravo zaloge ima i na stvarima koje se nalaze kod njega i na stvarima koje drži neko drugi za njega. Prihvatanje komisionara kao saugovarača u komisiji Postavlja se pitanje da li komisionar može stupiti u odnos kao saugovarač u povjerenoj mu komisiji. otklanjanje mana. I onda kada komisionar vrši neke usluge svojim sredstvima (npr. odnosno jesu li otklonili štetu od povjerene mu stvari. tj. a ne samo iz posljednjeg posla na osnovu koga se u njegovim rukama nalazi roba. bilo da se radi o cijeni koju je primio za prodatu stvar. i to založni povjerilac po trgovinskom. kao i na onima za koje ima ispravu na osnovu koje može raspolagati tim stvarima. Pravo pridržaja i zaloge pripada komisionaru za obezbjeđenje potraživanja iz svih komisionih poslova koje je obavljao za komitenta. ima pravo na naknadu troškova. dakle. ležarina. odnosno stvari ili novac. Načelno. uskladištenje i sl. 147 . donio korist komitentu. koji prelaze obim normalnih troškova poslovanja komitent je dužan da mu naknadi. utovar.5. sortiranje.4. Može. Obezbjeđuju se. Za ocjenu da li je trebalo učiniti izdatke nije važno je li svaki konkretni izdatak i trošak komisionara.3. može li prodati komitentu svoju stvar. Jasno je da mu to pravo pripada i za potraživanja iz zajmova i predujmova koje je dao komitentu.

Odgovornost komisionara Administrativno-pravna i kaznena odgovornost komisionara određena je različitim vrstama propisa za pojedine propuste za koje odgovaraju i drugi poslovni subjekti. U prvu grupu spadaju sljedeći slučajevi neispunjenja ugovora. a plaća cijenu koja je veća onda kada kupuje robu. propuštanje pregleda i obavještavanja o utvrđenim nedostacima poslane robe (član 777). 148 . naš Zakon o obligacionim odnosima dopušta komisionaru da bude saugovarač u komisiji samo na osnovu sporazuma sa komitentom (član 775). Imovinska odgovornost komisionara je podvrgnuta opštim pravilima obligacionog prava za slučajeve neispunjenja. što povlači obavezu plaćanja razlike i naknade ostale štete. komisionar ima pravo na proviziju za obavljeni posao. jer se odnosi na nenovčane obaveze. Režim troškova. ipak su neki njeni modaliteti uređeni zakonom. Tu je na prvom mjestu sklapanje posla pod uslovima koji su nepovoljniji od naloženih (član 773). Odgovornost je subjektivna. Konkretizacija ovih pravila je posebno istaknuta za pojedine situacije koje se tiču isključivo komisiona. te izostanak ispunjenja ugovora od strane trećeg lica kod komisiona star del credere (član 781).Naime. Može se očekivati da će komisionar dati prevagu svojim interesima. Da bi zaštitio interese komitenta. u sukobu su očigledno interesi komisionara i komitenta. odnosno prodata. nije promijenjen. odnosno neurednog ispunjenja ugovornih obaveza. propust pažnje dobrog privrednika pri čuvanju robe komitenta (član 776).ODGOVORNOST STRANAKA 1. pa ih komitent duguje u mjeri na koju ukazuju okolnosti konkretnog posla. I kad je saugovarač u komisiji. onoga dana u kome je roba kupljena. tj. takođe. ili za one u kojima se primjenjuju pravila o ugovoru o nalogu kao supsidijaran izvor. Zatim slijede: prodaja robe osobi za čiju je prezaduženost komisionar znao ili morao znati (član 774). Cijena po kojoj komisionar kupuje ili prodaje robu je tržišna ili berzanska cijena u vrijeme izvršenja posla. Zbog toga ćemo se zadržati samo na imovinskim sankcijama za povredu ugovornih obaveza. komisionar plaća cijenu koja je manja onda kada prodaje robu. Iako ova obaveza komitenta ima isključivo ugovorni karakter. kupovina komitentove stvari po nižoj cijeni) nije povoljno za komitenta. IV . i obratno. ono što je povoljno za komisionara (prodaja svoje stvari po višoj cijeni. Ako se te cijene ne bi slagale sa cijenama iz naloga.

odnosno od dana kada je komitentu trebalo novac predati. dakle. ne garantuje da će treće lice. 2. Takav komisioni posao naziva se “del credere”. Stoga se njegova odgovornost ravna prema opštim pravilima obligacionog prava. komision uz jemstvo za obavezu trećeg lica. Supsidijarna pravila o nalogu donekle modifikuju ova rješenja. njegov saugovarač. V . komisionar ne odgovara ako je stvar kupio. da će treće lice ispuniti obavezu. Posebnim sporazumom može se navedeni režim odgovornosti komisionara pojačati. komisionar ne odgovara za treće lice. od koga se stvar kupuje. on ne odgovara za urednost ispunjenja obaveze trećeg lica. primjenjivaće se poglavito pravila o odgovornosti za neispunjenje novčanih obaveza. Ako ništa suprotno nije izričito dogovoreno. ili zaključio distancioni. Bilo da se radi o upotrebi novca dobijenog za plaćanje. i sklopiti ugovor. po dispozitivnim pravilima. posebno 149 . Kad je komisionar sa znanjem komitenta prodao stvar na poček ili kupio stvar pod nekim pravnim teretom. Za jemstvo.POSEBNE VRSTE KOMISIONA 1. Ako je brižljivo postupao pri poslu. Druga situacija postoji onda kada je izvršenje posla povjereno nekolicini komisionara istim nalogom. komitent je dužan komisionaru naknaditi one štete koje je ovaj pretrpio u izvršenju naloga bez svoje krivice (član 760). posebno utvrditi da će komisionar jamčiti za saugovarača koga izabere. Najprije. A to znači da će odgovornost komitenta ovdje biti objektivna. Takođe.U drugu skupinu spadaju dva slučaja odgovornosti nalogoprimca. Jedina posljedica ovog propusta jeste nemogućnost ostvarivanja prava na naknadu (proviziju). odnosno prodao uz neke uslove na koje je komitent pristao. Jemstvo za ispunjenje obaveze trećeg (komision star del credere) Komisionar ne odgovara ako ne zaključi ugovor ili ne obavi drugi pravni posao koji mu je naložen. komisionaru pripada posebna nagrada (del credere provizija). izvršiti svoje obaveze. i da će treće lice. Prvi je upotreba komitentovog novca za sopstvene svrhe (član 756). ili terminski posao. Može se. Klauzula “star del credere”. Isto tako. preuzimanje jemstva za obaveze trećeg saugovarača. I drugo. komisionar je dužan platiti “kamatu po najvišoj dopuštenoj ugovorenoj stopi” računajući od dana prijema. odnosno kome se stvar prodaje. Odgovornost komitenta Slučajevi imovinske odgovornosti komitenta nisu posebno istaknuti u Zakonu o obligacionim odnosima. Može on preuzeti i takvu obavezu da garantuje komitentu da će izvršiti nalog. bilo novca dobijenog po osnovu prodate robe ili usluge. uredno ispuniti ugovor. ovi komisionari odgovaraju solidarno za ispunjenje naloga (član 757).

te uredno ispunjenje posla. Može to biti u ugovoru o samom komisionom poslu. Opšta pravila Ugovor o komisionu može prestati na načine koji su poznati i kod drugih pravnih poslova. kad se nalazi u carinskom ili u nekom drugom skladištu. ili je kod vozara. 2. a može i odvojeno. Jasno je da kod ove vrste ugovora komitent ima prema komisionaru prava koja ima povjerilac prema jemcu. kao i kamatu i ostale troškove. Konsignacioni posao je čest kod robe koja ima veliku vrijednost po jedinici (npr. iz postignute cijene naplaćuje prvenstveno iznos kojim je kreditirao komitenta. mašine) i kod robe iz uvoza. Komisionaru pripada veća provizija. automobili. Ima izvjesnih poslova za koje se pretpostavlja da za njih komisionar preuzima del credere. ili mu isplaćuje unaprijed dio cijene. a ne samo za glavnicu.naročito na strani komisionara. da bi se komisionar kao konsignator obezbijedio u slučaju pada cijene. u gotovu. Kad komisionar proda robu koja mu je data u konsignaciju.PRESTANAK UGOVORA 1.se ugovara. komisionaru pripada pravo zaloge čak i kad roba nije u njegovim rukama. iako to nije izričito ugovoreno. Već je opšteprihvaćeno da postoji komision del credere ako se za posao ugovori provizija dva puta veća od propisane. Kredit se daje. Pravo zaloge ima za iznos svih potraživanja. rjeđe. Ako je bilo više povjerilaca. iako je dao dio cijene u kreditu ili. kao avans. Konsignacija Konsignacija je takav komisioni posao u kome se ugovara da komitent šalje komisionaru robu na stovarište. Komisionar prima u prodaju robu koja ostaje u komitentovoj svojini. Izloženi načini prestanka podvrgnuti su opštim pravilima obligacionog prava. budući da se radi o ugovoru intuitu personae. koji reflektiraju na naplatu iz postignute cijene. Komisionar odgovara solidarno sa svojim saugovaračem. 150 . objektivna nemogućnost ispunjenja obaveza . odnosno uobičajene. da jemči za trećeg saugovarača. po pravilu. Isto važi i za posljedice prestanka ugovora u pojedinim slučajevima. a komisionar mu otvara kredit na podlozi primljene robe. VI . komisionar ima pravo prvenstvene naplate svih svojih potraživanja. koja može biti ugovorena. To su: sporazuman raskid. Ovo rješenje ne postoji u Zakonu o obveznim odnosima. ili utvrđena propisom ili običajima. posebnim sporazumom. Dok robu ne preda. na putu. protek vremena na koje je ugovor zaključen. u iznosu nižem od vrijednosti robe u konsignaciji (obično 60-90%). prestanak subjektiviteta komisionara.

Šta se smatra otkazom “u nevrijeme” i koji razlozi nisu “osnovani”. komisionar je dužan i nakon otkaza obavljati one poslove iz ugovora koji ne trpe odgađanja.2. Komitent to najčešće čini angažovanjem drugog komisionara. ZOO u tom pogledu nije potpuno jasna. Opoziv i otkaz naloga Opoziv naloga vrši komitent. Uslovi pod kojima se to može učiniti i posljedice raskida jednostranom izjavom volje su uređene pravilima koja važe za ugovor o nalogu. To mora činiti sve dok nalogodavac ne bude mogao po redovnom toku stvari preuzeti brigu o njima. Bez obzira na to kako se može kvalifikovati otkaz. ili bitno otežava komitentu da postigne one ekonomske ciljeve radi kojih je angažovao komisionara. Ona stoga važe i kod drugih ugovora o uslugama u prometu robe i usluga. 151 . komision nema posebnih pravila za ove situacije. I nalogoprimac (komisionar) može uvijek odustati od ugovora. duguje komitentu naknadu štete koju ovakav otkaz prouzrokuje. komitent duguje komisionaru odgovarajući dio naknade za učinjeni trud i naknadu štete (član 765). a otkaz komisionar. faktičko je pitanje. Ako za odustanak nije bilo osnovanih razloga. No. za razliku od njih. Ukoliko otkaže nalog u nevrijeme i to učini bez osnovanog razloga. iako stilizacija člana 766. Nalogodavac (komitent) u principu uvijek ima pravo da odustane od ugovora. Odredbe ugovora o nalogu ovdje se neposredno primjenjuju kao supsidijaran izvor. Treba uzeti da je otkaz dat “u nevrijeme” ako onemogućava.

152 .

11.ZOT). Prema članu 16.GLAVA ČETVRTA USKLADIŠTENJE I . ostavljanje robe u javno skladište olakšava kupovinu i prodaju robe. posao uskladištenja sadrži elemente javne službe. Pored ove osnovne djelatnosti smještaja i čuvanja robe. n. ili koji je dalje preprodaju. FBiH. Pravni režim za skladišna preduzeća isti je kao i za druga preduzeća. Po Zakonu o obligacionim odnosima “ugovorom o uskladištenju obavezuje se skladištar da primi i čuva određenu robu i da poduzima potrebne ili ugovorene mjere radi njezina očuvanja u određenom stanju. jer roba u skladištu može da čeka povoljnije uslove. Uskladištenje velikih stokova robe omogućuje korisne intervencije na tržištu. Ova konstatacija se odnosi na režim opštih uslova poslovanja koje skladištari redovno donose i objavljuju. ne moraju tražiti posrednike ni špeditere koji će za njih završavati poslove u vezi sa prijemom ili ekspedovanjem robe i njenim čuvanjem. Kod nas se takav karakter ovoga privrednog posla danas uveliko izgubio.POJAM I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O USKLADIŠTENJU 1. značaj i pravna priroda ugovora Uskladištenje je privredni posao koji se sastoji u smještaju i čuvanju tuđe robe uz naknadu. pa ostavioci ne moraju čak ni tražiti kreditora. Ekonomski značaj javnih skladišta naročito je porastao s međunarodnim razvojem trgovine i s uvećanim prometom robe uopšte. 172 173 Član 16. ZOT. mogućnost prenosa skladišnice olakšava prođu uskladištene robe i onim kupcima koji nemaju svog prostora da je smjeste. na ravnomjerno snabdijevanje velikih i malih potrošača. kao i 172 drugi poslovi i radnje koji se uobičajeno obavljaju uz smještaj i čuvanje robe”. gdje postoje javna skladišta. S obzirom na značaj ovoga posla u cirkulaciji dobara. Zakona o trgovini (Sl. Trgovcima i proizvođačima je olakšano time što u nekim mjestima. 173 Skladišni posao ubraja se u trgovinske usluge. Na kraju. Nadalje. Zakona o trgovini “uslugama uskladištenja robe smatraju se naročito smještaj i čuvanje robe. i na otklanjanje posljedica transportnih smetnji. ne moraju podizati svoja skladišta ni zapošljavati osoblje za čuvanje i manipulaciju robe. skladišna preduzeća obavljaju i druge radnje koje su u neposrednoj ili u posrednoj vezi s uskladištenjem. Pojam. te da je preda na zahtjev ostavodavca ili druge ovlaštene osobe. a taj kredit daju i neka skladišta. te utiče na stabilizaciju cijena. Čl. a ostavodavac se obavezuje da mu za to plati određenu naknadu” (član 730). a interesentima se pruža mogućnost da vide robu i ispitaju njene osobine. Uskladištena roba se smatra veoma dobrom podlogom za dobijanje realnog kredita. 153 . 2/95 .

dvostrano obavezan. U teoriji je sporno da li je ugovor o ostavi konsensualan ili realan. vrši utovar ili istovar i čuva je potrebno vrijeme. U suprotnom. Jedan primjerak ovako potpisanog naloga za uskladištenje dobija ostavilac.Po svojoj pravnoj prirodi uskladištenje se svrstava u ugovore o ostavi (član 712 . Ako se stvar čuva uz naknadu. Ovakvo rješenje dozvoljava znatnu slobodu u prilagođavanju pravila o ostavi na ugovor o uskladištenju. Razumije se da ostavilac mora biti upoznat s tim uslovima. kad se korisnik ne javi blagovremeno da primi pošiljku. Zbog toga će se odredbe o ugovoru o ostavi primjenjivati kao supsidijarna pravila na pitanja koja nisu za uskladištenje posebno uređena. Odnos se može zasnovati sporazumom sklopljenim na bilo koji način na koji se zaključuju konsensualni ugovori. Prećutno. Dispozicija se posebnom odredbom poziva na uslove poslovanja kao na sastavni dio ugovora. Posao je sklopljen kada skladišno preduzeće primi i potpiše dispoziciju i stavi na nju pečat preduzeća sa datumom. Kada skladištar po posebnom sporazumu vrši neke dodatne radnje u vezi sa robom. 2. kad se u prekomorskom saobraćaju roba pretovaruje u brod ili iz broda. ugovor je konsensualan. komutativan. Za sadržinu ugovora važi opšte pravilo da skladištar može imati svoje uslove poslovanja i da nalog sadrži samo njihove najnužnije elemente. Skladišna preduzeća su prihvatila u poslovnom svijetu uobičajenu praksu razvijenu u. znači shodna (član 739 ZOO). Druga je stvar što se u nekim slučajevima smatra da je ugovor zaključen činom predaje robe u skladište. uključujući i nalog. Ugovor o uskladištenju je teretan. On mu služi kao dokaz o zaključenju ugovora o uskladištenju. ugovor o uskladištenju se mora smatrati konsensualnim. Pored toga. Pošto je za privredne poslove karakteristično da se obavljaju uz naknadu. Nadalje. Iz tih slučajeva ne bi trebalo izvoditi zaključak da je riječ o realnom ugovoru. zaključivanja ugovora o uslugama u prometu robom: uskladištenje se vrši isključivo na osnovu dispozicije. ostaviocem se smatra 154 . a posao ne vodi špediter. Primjena je “odgovarajuća”. konsensualan i neformalan. postoje i neka obilježja ugovora intuitu persone. takvu pošiljku prihvata skladišno preduzeće.729 ZOO). onda u ugovoru o uskladištenju ima i elemenata ugovora o djelu. Zaključivanje ugovora U građanskom pravu. ugovor je realan. Po lučkim uzansama i po trgovinskim običajima. vozar predaje pošiljku na čuvanje skladišnom preduzeću. konkludentnim radnjama se zasniva ugovorni odnos kada se roba upućuje u skladište preko vozara. Preovladava shvatanje da može biti i konsensualan i realan. uskladištenju odgovara ostava (depozit). Odgovor zavisi od toga da li je posao sa naknadom ili ne. Tada se radi samo o zaključivanju ugovora konkludentnim radnjama. U pogledu forme ugovora i tehnike zaključivanja važi i kod ovog posla ono što je rečeno za špediterski posao i što je propisano i uobičajeno uopšte za zaključivanje ugovora o trgovinskim uslugama. U svim navedenim slučajevima prećutnog zaključivanja ugovora. na primjer. i kao dokaz o pravu da raspolaže uskladištenom robom.

Javna skladišta obično se osnivaju u lukama. Dok je u takvom skladištu. u principu. npr. uvezena roba i roba namijenjena izvozu. Zakonom o carinskoj 174 politici u Bosni i Hercegovini carinska skladišta su podijeljena na tri tipa. Carinske dažbine se plaćaju prilikom iznošenja robe radi njenog stavljanja u promet. Roba se čuva za račun i na rizik vlasnika. Skladišno preduzeće se ne upušta u ispitivanje da li je on ujedno i sopstvenik robe. 130 155 . Pružanjem usluga uskladištenja stvari mogu se privredni subjekti baviti kao osnovnom djelatnošću (skladišna preduzeća) ili kao sporednom (prevozničke i špediterske organizacije). Za njihovo osnivanje potrebno je odobrenje. 59/01 Čl. Podaci iz transportnih dokumenata uzimaju se kao elementi dispozicije. dakle.BITNI ELEMENTI UGOVORA O USKLADIŠTENJU 1. istovarom i pretovarom na brod i na 174 Sl. Robom se može manipulisati. I tip F je javno skladište kojim upravljaju carinski organi. Tip C je vlastito skladište gdje je skladištar ista osoba kao i korisnik skladišta ali ne i neophodno vlasnik robe. Tip A je javno skladište za koje je odgovoran skladištar. koji pohranjuju robu svoga komitenta u javna skladišta. a ne onaj ko je predao robu. na robu se ne plaća carina. ne mora biti vlasnik stvari koju povjerava na čuvanje skladištaru.: rude. Specijalna skladišta primaju na čuvanje samo neke vrste robe. ali je stalno pod nadzorom carinskih organa. Pošto je skladištar. Javna skladišta mogu biti opšta i specijalna. Javna skladišta mogu poslovati i kao carinska skladišta. Specijalna skladišta mogu miješati robu iste vrste. Odobrenje izdaje Uprava carina. To smije činiti sa pristankom ostavioca. U većim lukama postoje posebna preduzeća luka i skladišta koja se pored smještaja i čuvanja robe bave i utovarom. preko špeditera ili preko vozara. njegova ličnost ima neka svojstva bitnog elementa ugovora. inače. II . ili ako je očigledno da se radi o stvarima koje se mogu miješati bez opasnosti da će se time nanijeti šteta ostaviocu (član 734 ZOO). Ostavilac. žitarice i sl. ne smiju miješati stvari raznih ostavilaca. Opšta primaju robu bez obzira na vrstu i pakovanje i čuvaju je odvojeno od druge. U njih se smješta tranzitna roba. da skladištar ne smije miješati ni zamjenljive stvari sa stvarima iste vrste i istog kvaliteta. riječnim pristaništima i većim saobraćajnim čvorištima gdje postoje carinarnice. Pravilo je. Često se ugovor o skladišnom poslu sklapa posredno. dužan da stvari sam čuva (član 715 ZOO). Stranke Kao ostavilac (ostavodavac) može se pojaviti svaki subjekt prava.sopstvenik robe. Novine FBiH br.

troškovi moraju biti “opravdano” učinjeni (član 719 ZOO). pakovanje. vađenje uzoraka. sortiranje. popravka ambalaže. Cijena usluge Cijena usluge je složena. Skladišno preduzeće se ne može baviti kupovinom i prodajom robe ni za sopstveni. Da bi ulazili u cijenu. Sastoji se iz naknade za osnovnu i sa njome povezane sporedne usluge skladištara. prema sporazumu sa ostaviocem. ni za tuđi račun. i tada ne preuzima odgovornost ni za smještaj. od naknade za posebne usluge koje su izričito ugovorene i od troškova isplaćenih u interesu ostavioca. To su skladišta privrednih društava u kojima je smještena uvozna roba kojom trguju te organizacije kao zastupnici. 3. Sporedne djelatnosti skladištara mogu biti različite: primanje robe od prevoznika. Uobičajene radnje bile bi: vaganje. i čuva je. carinjenje. Mogu ih otvarati privredne organizacije registrovane kao zastupnici inostranih firmi na osnovu ugovora o konsignaciji. Dakle. Cijena usluga je uvijek sastavni element ugovora o uskladištenju. Koje će od tih radnji skladištar vršiti u konkretnom poslu . za razliku od javnih. Po pravilu. nisu mogla izdavati skladišnice. Na ovaj ugovor se odnose pravila o ostavi. Uporedno pravo poznaje još i tzv. ni za čuvanje robe. ni otvoreni prostor skladištar ne izdaje u zakup. privatna skladišta koja. Neka zakonodavstva dopuštaju da skladištar prodaje povjerenu mu robu kao komisionar. manipulisanje (čišćenje. ni zatvorena skladišta. odnosno koje se predviđaju ugovorom. otpremanje robe i sl. Izuzetno može i to učiniti posebnim ugovorom. nego građanskog. te vršenje radnji koje se uobičajeno obavljaju uz smještanje i čuvanje robe. Roba je pod carinskim nadzorom. predmet poslovanja skladišnih preduzeća mogu biti i sporedne djelatnosti u vezi s uskladištenjem robe. Konsignaciona skladišta nisu javna skladišta. provjetravanje i sl. te se ne bave smještajem i čuvanjem tuđe robe. kad se iznosi iz skladišta. a carini se poslije prodaje. U dispoziciji treba tačno naznačiti svaku radnju koja se nalaže preduzeću. pošto nejasnosti i nepotpunosti idu na rizik nalogodavca. kao 156 . raznih pristojbi i drugih troškova.kopnena vozila. 2. Povjerenu robu skladištar smješta u odgovarajuće magacinske prostorije ili na otvoreni skladišni prostor. Predmet posla Predmet posla je smještaj i čuvanje robe. carine. premije osiguranja.). Ovo stanovište zauzimaju i mnoga strana prava. osiguranje. O ovoj zabrani postojala je ranije izričita odredba.zavisi od dispozicije. plaćanje vozarine. nego sam smješta robu. Skladišna preduzeća mogu i izdavati skladišnice. Odnosi sopstvenika tih skladišta sa ostaviocem većinom nisu regulisana propisima trgovinskog prava. za razliku od ostave. Pored toga.

što znači da je donosi samo preduzeće i da važi ono što je već rečeno za obaveznost tih uslova. prima javno skladište uz posebnu izjavu ostavioca. da se reklamacije mogu činiti u roku od 30 dana po prijemu fakture. Cijene pojedinih usluga. cement. nego i prema tome čuva li se roba u zatvorenom ili u otvorenom skladištu. špeditera ili ma od koga posrednika. voluminozna. voće. mašine. No. Naknada je izdiferencirana ne samo prema toj klasifikaciji.OBAVEZE STRANAKA 1. Loše ili nedovoljno upakovanu robu.posla građanskog prava. U slučaju manjka. cijena se u privrednom poslu uskladištenja ne mora posebno ugovarati. kvara ili ma kakvih mana na robi ili u pakovanju. skladište je dužno vagati robu. ako može. Tarifom je roba koja se uskladištava klasirana (skupocjena. kojom se konstatuje takvo stanje robe. osnovne kao i sporednih. odvojeno od uslova poslovanja. iznos naknade može ispravljati. alkohol.). u svojim opštim uslovima poslovanja. Da bi tarifa obavezivala. Za reklamaciju važi opšti rok iz ZOO. drvo. prema tome. tj. III . kao i prema vremenu čuvanja. ako nije propisano uslovima poslovanja. pogotovo kad prima robu od vozara. Tarifa može biti sastavni dio opštih uslova poslovanja. ima pravo robu vagati. skladištar je dužan da to pismeno konstatuje. Prijem robe Javno skladište je dužno primiti na smještaj i čuvanje robu prema prihvaćenom nalogu. bez odlaganja. Prilikom prijema skladištar treba da provjeri podatke o identitetu robe i da utvrdi njeno stanje “na oko”. odnosno. Naša skladišna preduzeća obično predviđaju. lako zapaljiva. ako drukčije nije ugovoreno. jaja. U suprotnom smatra se da je robu primio onako kako glasi dispozicija. Tada odgovara i za težinu. ruda itd. staklo. kao i robu sa manama. mora biti objavljena. po pravilu. su. prljava. ukoliko skladište posumnja u deklarisanu težinu. Roba u zatvorenim koletima smatra se da je ona i onakva kako je deklarisana i skladištar je ne mora provjeravati. On odgovara samo u slučaju da ambalaža bude oštećena za vrijeme dok se roba nalazila kod njega na čuvanju. Preduzeće može donijeti tarifu i kao poseban opšti akt. Obaveze skladištara 1. pa se. Samo ako ostavilac naročito traži. kolonijal. ugalj. Javno skladište prima robu prema težini deklarisanoj u dispoziciji i ne odgovara za tu težinu. ako tarifa nije pravilno primijenjena. i ako ustanovi razliku ovlašteno je na 157 . propisane tarifom.1. Tarifa obavezuje obje strane. Ovim aktom ostavilac prima svu odgovornost za štetu koja bi mogla nastati uslijed toga.

4. odnosno vlasnik ima pravo podići robu i prije isteka roka uz obavezu da naknadi štetu skladištu. povjerenu mu robu drugome na čuvanje. skladištar može preduzimati mjere ne čekajući dispoziciju ostavioca. onda ono potvrđuje jedan primjerak naloga i daje ga ostaviocu. Nadalje. potvrda se tom prilikom vraća. ostavilac. Potvrda. Skladište nema pravo zahtijevati od ostavioca da preuzme 158 . U hitnim slučajevima. treba da preduzme odgovarajuće mjere radi očuvanja robe i ne čekajući to uputstvo. odgovarao bi i za slučajnu propast i oštećenje robe (član 715 ZOO). kao i na naplatu troškova vaganja. podaci o robi koja se prima na uskladištenje. 1. Vođenje skladišne knjige Javno skladište je dužno da vodi skladišnu knjigu sa podacima o ostaviocu i o robi.2.naplatu naknade za usluge po tarifi prema nađenoj težini. koju kod naših skladišta često zamjenjuje obavijest o uskladištenju tereta. Od skladišne knjige treba razlikovati knjigu skladišnice. sa podacima iz skladišne knjige. Izdavanje potvrde Javno skladište je dužno izdati ostaviocu potvrdu. dan prijema robe. Takođe može samoinicijativno popraviti ambalažu. skladišno preduzeće. ili tražiti novu dispoziciju. Čuvanje robe Javno skladište je dužno da čuva povjerenu mu robu pažnjom dobrog privrednika i u stanju u kakvom je primljena. U tu se knjigu unosi ime i adresa ostavioca. 1. te mjera i nalozi ostavioca. obaveze u pogledu sporednih radnji. Ako javno skladište izda skladišnicu. ako postoji opasnost da se roba pokvari.3. Ako to interesi ostavioca zahtijevaju. Ako je skladišno preduzeće uvelo nalog kao formular ugovora. Ako bi to učinio. Podaci se u skladišnu knjigu unose prema dispoziciji i drugim informacijama dobijenim u toku prijema robe. bez pristanka ostavioca. a u nekim slučajevima predlagati ostaviocu potrebne mjere. Stoga je skladištar dužan voditi nadzor nad robom. ona služi kao isprava za podizanje uskladištene robe. O svim preduzetim mjerama skladištar je dužan izvijestiti ostavioca. uslovi smještaja. propadne ili ošteti. U tom slučaju je potvrđeni nalog istovremeno i dokaz o zaključenju ugovora i potvrda o prijemu robe na uskladištenje. ako smatra da je to potrebno činiti u korist očuvanja robe. S obzirom na prirodu posla. i kad ostavilac ne odgovori odmah. odmah tražiti uputstvo ostavioca. Roba se čuva do isteka ugovorenog roka. odnosno obavijest služi kao dokaz o prijemu na smještaj i čuvanje u njoj navedene robe. kao dobar privrednik. kao i o drugim činjenicama iz sadržaja potvrde. Tako će skladište. 1. pa čak može robu i prodati na najpogodniji način. Skladištar ne može predati. odnosno u stanju koje je utvrđeno ugovorom.

Istim osobama mora dozvoliti i uzimanje uzoraka. 1. na trošak i rizik ostavioca. Pregled robe Javno skladište je dužno da dopusti ostaviocu i drugim licima koja on ovlasti da pregleda uskladištenu robu. uključujući i one koje su predviđene uslovima poslovanja. Zakon predviđa da je skladištar dužan čuvati povjerenu mu robu godinu dana. 1. No. tj. odnosno. ili ako to ostavilac po njegovu pozivu ne bi mogao na vrijeme učiniti. Očuvanje prava ostavioca Javno skladište mora da preduzme radnje za očuvanje prava ostavioca.10. 1. vodeći računa o interesima ostavioca (član 731. Stvari primljene na čuvanje skladištar treba da vrati ostaviocu. skladištar mora preduzeti uobičajene radnje u vezi sa robom. 1. odnosno ovlašćenom licu u onakvom stanju u kakvom ih je primio. 1. od rizika koje stranke utvrde ugovorom. ako rok čuvanja nije ugovoren. skladištar je dužan da robu proda sam. Osiguranje robe Javno skladište je dužno da osigura robu od rizika za koji postoji obavezno osiguranje. Bude li ugovorom samo utvrđena obaveza skladištara da stvari osigura.9. skladištar je ovlašten da robu proda na javnoj prodaji. Prodaja robe u kvaru Ako se na uskladištenoj robi dešavaju neotklonjive promjene usljed kojih postoji opasnost da će se ona pokvariti. Ovo se naročito odnosi na slučaj kad robu prima od vozara ili od špeditera. Prodaju mora izvršiti “na najpogodniji način”. 159 . Ako to traži ostavilac. a rizici ne budu precizirani. skladištar je dužan da izvrši osiguranje od uobičajenih rizika (član 732 ZOO).8. st. Po isteku roka čuvanja. Prethodno je dužan da o tome obavijesti ostavioca. Postupanje po nalogu Skladištar je obavezan da postupa po nalogu ostavioca i preduzima radnje koje su naređene nalogom.robu prije ugovorenog. uslovima poslovanja predviđenog roka.5. 1. odnosno na zahtjev ostavioca i prije toga. zakonskog ili ugovorenog. dužno je da osigura robu i za slučaj oštećenja ili propasti stvari. Izdavanje robe Postoji dužnost skladištara da izda robu ostaviocu po isteku roka. 3 ZOO).7.6. skladištar je dužan da traži uputstvo ostavioca. Ne dobije li uputstvo blagovremeno. I bez posebnog naloga.

2. Pregled robe pri prijemu i reklamacija Prema izričitoj zakonskoj formulaciji “primalac robe dužan je robu pregledati u trenutku njezina preuzimanja” (član 738 ZOO). Kada je nedostatak vidljiv. Ne mora za to tražiti pristanak ostalih ostavilaca čije su stvari smiješane (član 734 ZOO). “smatra se da je roba uredno 160 . uvidom u spoljnje stanje robe i pakovanja. nego robu iste vrste i kvaliteta. Uz robu ostavilac je dužan da preda skladištu potrebne dokumente. Ako to ne učini. Ako su zamjenljive stvari pomiješane. 2. 1. kao i na neispravnu ambalažu. silosi i elevatori. Skladištaru se moraju uručiti i propisani administrativni dokumenti. pregled se vrši na uobičajeni način. Upozorenje na mane Skladište je dužno da upozori ostavioca na mane ili na prirodna svojstva stvari. ne moraju izdavati istu robu. Ukoliko se provjerom utvrde nedostaci. a ako je na robu izdata skladišnica . ukoliko on to traži. Uskladištena roba se izdaje ostaviocu. Dužan je. Prilikom predaje robe na uskladištenje. naročito kad je dao nalog za otpremu ili prijem robe od vozara. skladištar opšteg tipa može iz tih smiješanih stvari izdvojiti i predati ostaviocu njegov dio. Predaja robe i dokumenata Ostavilac je dužan da preda robu za koju je sklopio ugovor (dao dispoziciju) na smještaj i čuvanje. Izdaje se ista roba koja je predata na uskladištenje. odnosno donosiocu potvrde. Na te nedostatke skladište je dužno upozoriti ostavioca čim ih je opazilo ili ih je kao dobar stručnjak moralo opaziti (član 731 ZOO).skladištar može primiti obavezu i da poboljša stanje tih stvari. Specijalna skladišta. Troškove uobičajenog pregleda snosi primalac robe. primalac može zahtijevati i provođenje svih drugih potrebnih postupaka kontrole robe. Ako ništa posebno nije ugovoreno.11. ostavilac je obavezan da pruži sva potrebna obavještenja o robi. Ne učini li tako. ako bi usljed toga moglo doći do štete na robi. Tada mora da izda robu u stanju u kojem roba treba da bude prema ugovoru. da izjavi kolika je vrijednost robe (član 730 ZOO).1. smatra se da odustaje od ugovora i snosi za to odgovornost. takođe. U slučaju da s razlogom posumnja u osobine stvari. primalac mora “odmah” da sačini reklamaciju i da o nedostatku obavijesti skladištara. Ovo je posljedica njihovog prava da miješaju primljenu robu. Obaveze ostavioca 2. 2. troškove postupka snosi skladištar.donosiocu skladišnice.

izgubljena. Rok za reklamiranje skrivenih nedostataka je sedam dana od momenta preuzimanja. a može biti i drukčije ugovoreno.3.. U pogledu određivanja odgovornosti skladišta za smještenu robu postoje dva sistema. Po jednom. Ostavilac može u dispoziciji označiti da naknadu plati i neko treće lice. Po drugom sistemu skladište je dužno da obavlja svoje poslove s pažnjom dobrog privrednika (član 714 ZOO) i odgovara ako nije tako 161 . ili uslijed prirodnih svojstava robe. Ako korisnik ne plati naknadu za usluge i ne podmiri ostale troškove o roku. i u tom pogledu važe opšti propisi. kao što su izdaci za utovar i pretovar. Po pravilu. Usluge se plaćaju na osnovu fakture skladišta. iz dobivene cijene naplatiti svoja potraživanja. Eventualni ostatak stavlja se na raspolaganje korisniku. manjka. Odgovornost skladištara Odgovornost skladištara je zasnovana na njegovoj krivici. Skladište treba da dokazuje te okolnosti. kvara. IV . U suprotnom. st. I posljedice propuštanja blagovremene i sigurno date reklamacije su izjednačene sa onima koje možemo naći kod ugovora o prodaji: “smatra se da je roba uredno primljena” (član 738. dužan je da plati korisnik i prije preuzimanja robe (član 736 ZOO). ili uslijed propusta ostavioca i rđavog pakovanja koje se nije moglo primijetiti. Reklamacija na skrivene nedostatke mora se dati “na pouzdan način”. obaveza ostaje na ostaviocu. Značenje ovog termina isto je kao i kod prodaje. Plaćanje usluge Naknadu plaća stranka koja je izdala dispoziciju. Takva odredba važi samo ako na nju pristane treće lice. subjektivna je. 3 ZOO). plaća se prilikom izdavanja robe ostaviocu. st. skladištar može na osnovu zakonskog prava zaloge i pridržaja robu prodati na javnoj prodaji i. 2. Oslobađa se odgovornosti samo ako je do štete došlo uslijed neotklonjive sile. prema ovom shvatanju odgovornost skladištara je objektivna. odgovornost se ravna prema opštim pravilima obligacionog prava. carinu i sl. ako dođe do: gubitka. 2 ZOO).primljena” (član 738. odnosno primaocu. za osiguranje. Pokvarljiva roba može biti i neposredno prodata.ODGOVORNOST STRANAKA 1. Kad se radi o neizvršenju radnji koje nemaju karakter čuvanja robe. Da zaključimo. Naknada se plaća za izvršene radove i usluge. skladište odgovara za robu uvijek. ili oštećenja. pa i za onu robu koja je za vrijeme uskladištenja oštećena. Neke troškove. Sankcionisanje propusta vezanih za dužnost i čuvanje robe podvrgnuto je nekim specifičnim rješenjima. uništena ili pokvarena. Pitanje eventualne naknade štete ostaviocu rješava se odvojeno.

Pored odsustva svoje krivice. Prihvaćeno je. ili do umanjenja štete. manama ili prirodnim svojstvima robe. ako dokaže da je uzrok štete bila neka okolnost koja se da kvalifikovati kao: viša sila. kao i kad je robu vagao prilikom prijema. najprije. 1 ZOO “skladištar odgovara za štetu na robi osim ako dokaže da je šteta uzrokovana uslijed okolnosti koje se nisu mogle izbjeći. a skladištar je za to odgovoran.uradilo. nesretnih slučajeva. skladištar naknađuje štetu do stvarne vrijednosti robe. te neispravnom ambalažom”. ni otkloniti ni pored redovne pažnje. st. ili otkloniti. dakle. uslijed nepotpunih ili nejasnih oznaka na robi ili u dispoziciji. Jasno je. skladištar se ne može osloboditi odgovornosti dokazujući da se ponašao pažnjom dobrog privrednika. pa i izgubljeni dobitak ostavioca (član 733 ZOO). Dakle. kao i za štete koje nastanu uslijed rđavog funkcionisanja tehničkih sredstava. skladištar neće ni u ovakvoj situaciji odgovarati za slučajne štete. ako se na to posebno obavezao. uslijed unutrašnjih mana koje se na robi nisu mogle uočiti. ili je uzrokovana krivicom ostavodavca. Ova blaža odgovornost prihvaćena je i u našem pravu. mjera i naredaba vlasti. Tada se odgovornosti može osloboditi. uslijed normalnog i manipulativnog kala. Ipak. ako dokaže da bi do propasti ili oštećenja stvari došlo i da je on postupao u skladu sa ugovorom (član 717 ZOO). prirodnih pojava. a smatra se da je skladište krivo što kao dobar privrednik nije preduzelo potrebne mjere koje bi dovele do otklanjanja. U pogledu količine skladište odgovara samo za broj komada. umanjenja ili oštećenja robe za vrijeme njenog čuvanja. a to značajno otežava njegov položaj. načelo odgovornosti za krivicu. Ona postoji. Drugo. da postoji slučaj. osobina robe ili radnja imaoca prava. Prema članu 731. Za težinu robe skladištar odgovara izuzetno. Osim što ne odgovara za štetu do koje je došlo uslijed više sile. onda kada skladištar bez pristanka ostavodavca ili bez nužde povjeri drugom čuvanje robe (član 715 ZOO). Skladište snosi odgovornost i za rad ljudi koji za njega obavljaju posao. Ako je šteta prouzrokovana namjerno ili krajnjom nepažnjom skladištar naknađuje svu štetu. ali samo kao osnovni model. Primjenom pravila o ostavi mogu se utvrditi i dva slučaja objektivne odgovornosti skladištara za štete na robi. zbog čega je propušteno da se preduzmu odgovarajuće mjere i uobičajena manipulacija. kao i uslijed svih pojava i događaja na koje skladište nije moglo imati uticaja pod normalnim okolnostima ili po njihovoj prirodi. tj. Teret dokazivanja je na skladištaru. da skladište ne odgovara ni za druge štete koje bi nastale uslijed krivice ili nemarnosti ostavioca. skladište ne odgovara ni za štetu nastalu: uslijed prirodnih svojstava robe. skladištar odgovara za slučajnu propast i oštećenje stvari i onda kada ju je upotrebljavao bez dozvole (član 716 ZOO). 162 . Ako bi došlo do propasti. on mora da dokaže i postojanje nekog od konkretnih uzroka štete navedenih u zakonu.

Kao hartija od vrijednosti. To znači da skladište odgovara za štetu koja bi proizašla za nekoga ko bi preuzeo ma kakve radnje oslanjajući se 163 . a skladište koje je ovlašćeno da izdaje skladišnice dužno je da je izda na zahtjev ostavioca. o magacinu gdje je roba smještena. podaci za određivanje njene vrijednosti). možemo ubrajati i izdavanje skladišnice (skladišnog lista). oznaka. U tome je. koja se bave izdavanjem skladišnica. U matičnu knjigu unose se podaci o ostaviocu. ne samo da gubi pravo na naknadu štete koju je sam pretrpio nego i duguje naknadu za sve štete koje skladištaru budu prouzrokovane uslijed toga što nije znao osobine i vrijednost stvari.skladišni list. Sastoji se iz dva dijela: iz priznanice i založnice ili varanta (Warrant). o troškovima i taksama koje terete robu. Pojam i značaj skladišnice U osnovnu djelatnost javnog skladišta. Odgovornost ostavioca Za neizvršenje ili neuredno izvršavanje svojih obaveza ostavilac odgovara prema opštim pravilima obligacionog prava.SKLADIŠNICA 1. količinu i kvalitet robe. o vremenu skladištenja. Skladišnica je hartija od vrijednosti. pored primanja robe na smještaj i čuvanje. V . o robi (naziv. Skladišnica je perforirana. a prenosom njenih pojedinih dijelova prenose se i prava sadržana u tim hartijama: pravo svojine ili pravo zaloga na robi. Ko ima skladišnicu ima pravo zahtijevati da mu se preda roba navedena u njoj. upravo. To je isprava kojom skladišno preduzeće potvrđuje da je robu navedenu u toj skladišnici primilo na uskladištenje. zatim naziv skladišta i datum upisa (član 741 ZOO). količina. ona cirkuliše u prometu dobara i njena prodaja znači i prodaju robe. Za zakašnjenje u plaćanju ostavilac duguje zateznu kamatu. A to znači da se njegov položaj razlikuje zavisno od toga da li je u pitanju nenovčana ili novčana obaveza. U oba dijela upisuje se broj skladišnice i podaci iz matične knjige koje potpisuje skladištar.2. Za tačnost podataka jamči javno skladište. Kad je izdata skladišnica. onda je pravo raspolaganja robom inkorporirano u skladišnicu i bez nje se to pravo ne može ostvarivati ni prenositi. U prvoj grupi slučajeva posebno treba istaći posljedice propusta obaveze obavještavanja skladištara o svojstvima i vrijednosti pošiljke. iz koje se mogu iskinuti pojedine skladišnice. suština hartija od vrijednosti. Tada ostavilac. o osiguranju robe. Bitno je da garancija važi i za vrstu. obilježja. Stoga. o carini. skladišnica nije prosta isprava o uskladištenju robe . vrsta. vode matičnu knjigu skladišnica (registar). Skladišnica se izdaje samo onom ostaviocu koji je zatraži. kvalitetu. Javna skladišta.

Stoga skladištar može. Kad se prenosi cijela skladišnica. provjeravati tačnost podataka o robi iz dispozicije. a skladišnica “po naredbi” prenosi se indosmanom. ostavilac može tražiti da skladištar podijeli robu na određene dijelove. a vratiti cijelu skladišnicu. i prema tome je prenos drukčiji. Ako je već dobio skladišnicu za svu robu. ako se varant nalazi u trećim rukama. Prema tome. prenosi se cesijom. To znači da potpuno pravo raspolaganja robom ima onaj koji drži u rukama oba dijela skladišnice. Ekonomski značaj skladišnice je u mogućnosti trgovanja.na te podatke (na primjer: kupovanje robe. držalac priznanice pravo na robu. Svaki dio skladišnice ima svoju posebnu funkciju i pravnu važnost. Skladišnica može glasiti na ime ili “po naredbi”. koje time stiče pravo na robi onako kako ih je imao i ostavilac. davanje zajma na podlozi robe). S obzirom na njihove različite funkcije u robnom prometu. potpisuje izjavu o prenosu i navodi datum prenosa. Indosiranje se vrši na taj način što imalac skladišnice “po naredbi” na poleđini ispisuje ime onoga na koga prenosi skladišnicu. Svaki držalac pojedinog dijela skladišnice ima samo ona prava koja proizlaze iz toga dijela: držalac varanta ima pravo zaloga za upisani iznos. i svaki dio skladišnice može se prenositi odvojeno. Pri tom valja imati na umu kod indosiranja same priznanice da je pravo raspolaganja robom ograničeno pravom zaloge 164 . značaj je i u mogućnosti dobijanja realnog kredita prenosom varanta. Indosiranje skladišnice znači prenos prava raspolaganja robom koja je u njoj upisana. Priznanica ide sa robom. te se na osnovu nje stiče pravo raspolaganja uskladištenom robom. i to kako cijela tako i njeni odvojeni dijelovi. Založnica utvrđuje pravo zaloge na uskladištenoj robi za iznos koji je na njoj označen. ne mora se prenos upisavati na oba dijela. Kad su predate na uskladištenje zamjenjive stvari. Onome ko daje kredit na podlozi robe za koju je izdata skladišnica indosira se varant na iznos kredita. pravo raspolaganja robom može biti ograničeno založnim pravom utvrđenim varantom. kada izdaje skladišnicu. pa se prodaja robe obavlja stvarno indosiranjem skladišnice ili i same priznanice. a ne jedan njen dio. Dalje. Izdavanje i prenos skladišnice Skladišnica i svaki njen dio ponaosob su robne hartije od vrijednosti i mogu se prenositi zajedno ili odvojeno. može zahtijevati od skladišta to isto.priznanicu i založnicu. Indosiranjem se prenose sva prava iz priznanice i iz varanta na treće lice (na indosatara). Roba se može prodavati prodajom skladišnice. izdaje cijelu skladišnicu . ostavilac može tražiti da mu se i bez podjele robe izda skladišnica samo za neki dio tih stvari. po pravilu. Nadalje. Skladište. dovoljno je i ako se prenos upiše samo u priznanicu. pa da mu izda za svaki taj dio zasebnu skladišnicu. 2. Ako je na ime. sa eventualnim ograničenjem za iznos za koji je roba založena.

a da na založnici konstatuje da je taj upis izvršen. To je mjera za zaštitu založnog povjerioca.imaoca varanta. kome je založena. Na varantu i u skladišnu knjigu ubilježava se: za koju je sumu roba založena. Tek poslije toga može zahtijevati isplatu od prenosilaca kao regresnih dužnika. ima pravo zahtijevati prodaju založene robe po proteku osam dana od dospjelosti potraživanja (član 747 ZOO). pošto javno skladište ima prvenstveno pravo zaloga. Iz tih razloga. Imalac založnice. svaki onaj ko primi ma koji ovaj dio. Pored navedenog. Upis tih podataka je odlučujući za pravnu važnost prenosa. vrši se jednostavno indosamentom i nije vezan za ove formalnosti. kao i priznanice. imalac varanta je dužan to utvrditi protestom kod suda. Iz prodajne cijene podmiruju se najprije troškovi protesta. te nije u rukama imaoca priznanice. a na varantu još i potpis indosanta. za razliku odgovara ostavilac. Ona se isplaćuje imaocu založnice i time se založnica otkupljuje. a zatim se isplaćuje dug imaocu varanta. ima pravo potraživanja od prenosilaca (regresnih dužnika). Međutim. kad je varant prenesen na koga drugog. Protest i pravo regresa ostvaruju se po postupku predviđenom za mjenicu. koji ima založno pravo po varantu. Ako varant nije bio prenošen. pošto je u toku regresnog postupka isplatio potraživanje upisano u založnici. 3. dan dospjelosti duga i datum izdavanja. uz koju kamatu. No. moglo bi doći do zloupotreba. od onih na koje je varant bio prenošen prije nego na njega. Novac se može položiti i javnom skladištu za račun založnog povjerioca . imalac priznanice. prodaje i uskladištenja. na založnici i u registar. Bez ubilježavanja na priznanici. Dalji prenos varanta. može zahtijevati da mu se izda roba. Upisivanje u skladišnu knjigu (registar) potrebno je da bi skladištar znao za zalogu i da bi prilikom izdavanja robe mogao pravilno postupiti. ili onaj kome je založnica predata. Kad toga ne bi bilo. mora isplatiti sumu za koju je roba založena i kamatu do dospjelosti varanta. priznanicu ili založnicu.prenos ne vrijedi. Ispusti li se ma šta . roba bi se mogla izuzeti sa skladišta na osnovu priznanice. onaj na koga je prenesena založnica mora odmah obavijestiti skladište o prvom prenosu založnice. U tom slučaju. može tražiti da se prenos na njega upiše u registar skladišta i skladište je dužno da to učini. onaj koji je podigao protest. ipak. ali po pravilima građanskog prava. kad se varant prvi put sam prenosi. založnica se ne može prenositi indosamentom. Ova operacija ponovo ukazuje na opravdanost formalnosti za upis prvog zalaganja robe u priznanicu i u skladišnu knjigu. Ako se imalac varanta ne bi mogao podmiriti. izgubi to pravo prema novom sopstveniku koji je robu kupio bez ikakvih tereta. upis prvog samostalnog prenosa varanta u priznanicu omogućava imaocu priznanice da se sa vlasnikom varanta sporazumije o eventualnoj isplati duga. upisati taj prenos i u priznanicu da se zna da je roba založena. a da povjerilac.imaoca varanta. Stoga je potrebno. 165 . Javno skladište može robu izdati samo onom ko podnese oba dijela skladišnice. Protest i amortizacija skladišnice Ako varant nije na vrijeme isplaćen. Skladištar je dužan da to upiše u skladišni registar. i za koji je iznos založena.

koje je dužno da o tome stavi zabilješku u skladišnu knjigu pored upisa robe na koju glasi skladišnica. sud donosi odluku o amortizaciji. upućuje se na spor o pravu vlasništva. Ukoliko se niko ne javi. sud može dozvoliti da se roba preuzme iz skladišta. O pokretanju postupka sud obavještava javno skladište. Takav se imalac upućuje sudu da raspravi zakonitost svoga prava na skladišnicu. ako takav tražilac da potpuno obezbjeđenje za eventualno potraživanje založnog povjerioca kao i sopstvenika robe. pa čak ni sa cijelom skladišnicom. Ako se neko pojavi.Izgubljena skladišnica ili njen dio amortizuju se po posebnom postupku. I prije donošenja odluke. Na taj se način sprečava skladište da izda robu onome ko bi se javio sa priznanicom. ili njen dio. na molbu lica koje traži amortizaciju. Sud objavljuje pokretanje postupka za amortizaciju i poziva svakog ko eventualno drži u rukama takvu skladišnicu. 166 . Postupak vodi sud. da se javi sudu u roku od 60 dana.

odnosno podvrstu komisiona (francusko. Radi. izvrši organizovanje otpreme ili dopreme stvari te obavi druge uobičajene poslove i radnje uz naknadu. Zato se u nekim pravima špediterski ugovor podvodi pod ugovor o komisionu. rusko i donekle švajcarsko). a komitent se obavezuje isplatiti naknadu (ZOO. otpremi odnosno dopremi stvari. u svoje ime a za račun komitenta (nalogodavca). Iz teorijskog i legislativnog poimanja ugovora o špediciji jasno slijedi da je osnovni sadržaj posla špedicije i poslovne djelatnosti špeditera u organizaciji prevoza stvari. oba djeluju u svoje ime a za račun drugoga. organizacija prevoza obuhvata otpremu odnosno dopremu stvari po principu “od vrata do vrata” ili “od skladišta do skladišta”. Najčešće. što se može vidjeti kod izlaganja o bitnim elementima tih ugovora. definiše kao ugovor kojim se špediter (otpremnik) obavezuje da. Isti je pravni položaj špeditera i komisionara. član 827). tj. otpremništvu.DIO TREĆI UGOVORI O ORGANIZOVANJU PREVOZA I PREVOZU STVARI GLAVA PRVA UGOVOR O ŠPEDICIJI (OTPREMANJU) I . Razlika između špeditera i komisionara jeste u samoj prirodi poslova i radnji koje oni obavljaju u pravnom prometu. svoga nalogodavca. ugovorom se može predvidjeti da špediter djeluje. 167 . Pojam ugovora Ugovor o špediciji (otpremanju. ugovorom o špediciji obavezuje se špediter da. “radi prevoza stvari zaključi u svoje ime i za račun nalogodavca ugovor o prevozu i druge ugovore potrebne za izvršenje prevoza. kao zastupnik s tim što se to mora izričito ugovoriti. ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI 1. član 827). ne u svoje ime. On djeluje u svoje ime a za račun komitenta. nego u ime i za račun svoga nalogodavca (ZOO. carinjenje) obavi kao zastupnik (agenturna klauzula). dakle. Prema našem zakonu. obično. Nekada će biti potrebno da špediter samo neke pravne radnje (npr. Špediter je “arhitekta” prevoza stvari. kao i da obavi ostale uobičajene poslove i radnje”. Pojam ugovora o špediciji određuje pravni položaj špeditera. otpravljanju) u teoriji se.POJAM. Prema tekstu Zakona o obligacionim odnosima.

postaju sve komplikovaniji. Dokumenta koja se naročito koriste u međunarodnoj špediciji su ova: špediterska potvrda (FCR). kao poseban i samostalan ugovor. nije regulisana niti unificirana međunarodnim konvencijama. jeftinije i brže. Bilo je izrađeno nekoliko konvencija. špediter organizuje zbirni prevoz stvari (zbirna špedicija). pomorskih. Sve to treba da zna onaj koji otprema stvari. 2. Poznato je da na transport djeluju dvojaki faktori: stimulativni i restriktivni. kako u jednoj zemlji tako i između raznih zemalja.U uporednom pravu postoje tri sistema regulisanja špedicije: po prvom.pravni. Da bi ostvario svoj osnovni cilj .željezničkih. po drugom sistemu. potrebno je poznavanje mnogobrojnih propisa i poslovnih običaja koji se tiču niza radnji počev od pakovanja. da bi iskoristio razne olakšice (povlastice) i organizovao prevoz stvari što sigurnije. tražila da se pojavi subjekt u prometu robe. U slučaju pravne praznine. naročito u međunarodnoj razmjeni. U vezi s tim je i primjena raznih tarifa i beneficija. Prilikom transporta stvari.iznalaženje najpovoljnijih uslova za povjerenu mu organizaciju prevoza stvari. rusko) i po trećem sistemu. Izbjegao. organizuju se maršrutni vozovi. u koji spada i naše pravo. špediterski konosman (FBL) i špediterska skladišna potvrda. koji obezbjeđuje organizaciju prevoza robe. Putevi prevoza postaju sve mnogobrojniji. plaćanje kazni i penala. koji je karakterističan za anglosaksonsko pravo. ugovor o špediciji je poseban i samostalan nominatni ugovor (njemačko. Zakonom o obligacionim odnosima regulisan je ovaj ugovor u cjelini (član 827846). ekonomski i tehnički . na prvom mjestu između trgovine i saobraćaja. za razliku od transporta. U posljednje vrijeme se naglo razvila jer je sve veća cirkulacija dobara. posljednja 1968. ali njena pravila imaju snažan uticaj na poslovnu praksu. Pravni izvori Špedicija. preferencijala i refakcija. ugovor o špediciji je posebna vrsta ugovora o komisionu (francusko. mađarsko. a uslovi prevoza . 3. ugovor o špediciji je vrsta agencije (agency). Pojavila se kao nužan rezultat podjele rada u prometu roba. na ovaj ugovor 168 . poljsko). Stvari se prevoze: vagonskim pošiljkama. Svjetska organizacija špeditera (FIATA) usvojila je autentične tekstove ovih isprava. prekomorski prevoz se obavlja na osnovu grupne teretnice. predaje na prevoz i carinjenja do preduzimanja sanitarnih mjera i izbora puteva prevoza . postigao istovremeno njihovu zaštitu i sniženje troškova transporta. kamionski karavani. špediterska transportna potvrda (FCT). Veliki značaj imaju unificirana pravila i sadržaji koji se nalaze u špediterskim ispravama. suvozemnih i drugih. eventualno. zadržavanje robe ili čak zapljenu robe u slučaju da se ne udovolji nekom propisu. godine koja nije usvojena. Značaj špedicije Špedicija je uslužna djelatnost i sastoji se u stručnoj organizaciji prevoza stvari.

U našem pravu. op. ona se pravno ima smatrati prihvatom ponude. ugovor o špediciji je neformalne prirode jer zakon ne traži obaveznu pismenu formu ugovora. Ako se ne daju u pisanom obliku onda za zaključenje ugovora važe opšta pravila obligacionog prava. Draškić dr Mladen. pa čak i uputstva ako je data nakon zaključenja ugovora. te davanjem savjeta zainteresovanim subjektima. takođe. Dakle. a shodno i pravila o nalogu (ZOO. odnosno trgovinskom zastupanju. na čemu insistiraju i opšti uslovi poslovanja. Radi lakšeg i bržeg zaključivanja ugovora špediter svojim poslovnim partnerima unaprijed šalje kompletne setove tih obrazaca. Ukoliko je šalje komitent.se primjenjuju odredbe zakona koje se odnose na ugovor o komisionu. Opšti uslovi su autonomni izvor prava i primjenjuju se po volji ugovornih stranaka. smatra zaključenim kad špediter primi dispoziciju. II . promocijom i propagandom. Tehnika zaključivanja ovoga ugovora je ista kao i kod ostalih.str. 772). Ako je dispozicija data na osnovu ponude špeditera. a pretpostavlja se da su mu bili poznati ako su objavljeni na uobičajen ili propisan način. način otpreme. Ugovor se. tada ima karakter ponude. u slučaju da špediter primljenu dispoziciju (ponudu) odmah ne odbije.cit. Ugovor se najčešće zaključuje tako što komitent dostavlja špediteru dispoziciju. 175 Njihova primjena može se izričito ili prećutno ugovoriti zašto je dovoljno da je komitent znao ili morao znati da špediter djeluje isključivo na osnovu opštih uslova poslovanja. da se ponuda i prihvat kod ugovora o špediciji daju u pisanoj formi. putem ponude i prihvata. bez prethodne ponude špeditera. mjesto.str. U poslovnoj praksi je uobičajeno. vrijeme i drugo. Većina autora smatra da je. Može se zaključiti na bilo koji način. a između stranaka već postoji 175 176 O različitim shvatanjima vidjeti: Đurović dr Radomir. potrebno da su opšti uslovi poslovanja bili poznati komitentu u vrijeme zaključenja ugovora. ipak. dispozicija. član 829. Značajan izvor prava su i opšti uslovi poslovanja špeditera koje donose grupacije špediterskih organizacija ili trgovinske komore. mada ima mišljenja da oni spadaju u domen objektivnog prava.ZAKLJUČIVANJE I BITNI ELEMENTI UGOVORA 1. Zaključivanje ugovora U našem pravu. naročito jača. I u oblasti špedicije postoje odnosi konkurencije u kom smislu špediterska društva.cit. može imati značaj ponude 176 ili prihvata ponude. Oni to čine poslovnim komunikacijama. op. 387. 330. Dispozicija je u obliku standardizovanog obrasca (formulara) koji štampa špediter i sadrži potrebne rubrike vezane za stvari koje se otpremaju. 169 . ugovor o špediciji se može zaključiti i prećutno. preduzimaju poslovne aktivnosti na pojačavanju akvizicije komitenata.

januara 1988. Špediterska transportna potvrda (FCT) ima veći značaj jer predstavlja dokazno sredstvo. a ne predstavljaju hartije od vrijednosti. ali još uvijek nedovoljno. prevoznom putu i načinu prevoza. pa komitent shodno tom ugovoru izda dispoziciju (ZOO. Špediterska potvrda (FCR) se izdaje nakon što je špediter primio stvari od komitenta.). što se redovno čini. špediter može izdati određene isprave. mjesto prijema. I na ovoj potvrdi špediter može upisati svoje primjedbe koje se odnose na “spoljnje stanje” stvari i ambalažu. mjesto opredjeljenja i ime adresata te oznaku vrste i količine robe. a neke predstavljaju i hartije od vrijednosti. tako da se ujedno rješava i pitanje primjene opštih uslova na konkretni ugovor o špediciji. predstavljaju vjerodostojne isprave za sva plaćanja putem dokumentarnog robnog akreditiva. U praksi se najčešće koriste špediterska potvrda i špediterska transportna potvrda. mada u pogledu špediterske transportne potvrde postoje i drugačija 177 U poslovnoj praksi značajno je to: obje potvrde. Te isprave predstavljaju pravne instrumente za regulisanje odnosa između komitenta i njegovih poslovnih partnera. Ovaj špediterski dokument ima osobine hartije od vrijednosti i daje mogućnost trgovine stvarima datim na otpremu (prenos prava na njima) te predstavlja vjerodostojnu ispravu kod plaćanja dokumentarnim robnim akreditivom. Špediterske isprave Na zahtjev komitenta.cit. špediterski konosman za kombinovani transport (FBL) koji je takođe sastavila FIATA (novi tekst se primjenjuje od 01. Dispozicija se može odnositi na vršenje jedne ili više tačno određenih špediterskih usluga (specijalni nalog). Obje potvrde su autorizovane od strane FIATA. s tim što špediter može staviti primjedbe na robu i ambalažu. ne samo da je roba primljena na otpremu nego i da je špediter zaključio ugovor o prevozu te da je robu predao na prevoz. Špediterski konosman pojačava odgovornost samog špeditera jer on preuzima odgovornost za rad transportera što je veoma značajno kod kombinovanog prevoza.Šogorov dr Stevan. op. pored podataka koje sadrži prethodna potvrda (FCR). a poslije zaključenja ugovora o špediciji. Ukoliko komitent mijenja svoj nalog on mora vratiti špediteru original potvrde.generalni ili okvirni ugovor o pružanju špediterskih usluga. ugovora o špediciji. 170 . član 42). pošto učestvuje 177 Vilus dr Jelena – Carić dr Slavko . U međunarodnoj špediciji prilikom kombinovanog prevoza stvari koristi se. Na tim potvrdama mogu se štampati opšti uslovi poslovanja špeditera. Potvrda sadrži: ime komitenta. kao i na obavljanje svih usluga špedicije za jednog komitenta i važi do opoziva odnosno otkaza (generalni nalog). Ona predstavlja dokazno sredstvo da je roba primljena na otpremu u “naizgled dobrom stanju”. str. Zato ova potvrda. 510. sadrži informacije o prevoziocu. uz prezentaciju mišljenja. 2.

zaključivanje ugovora o kontroli kvaliteta. 3. član 839). bez obzira na državne granice i transportna sredstva.više prevozilaca. i drugo. Stranke kod ugovora o špediciji su komitent i špediterska organizacija (špediter). a ako nema ni toga cijenu određuje sud (ZOO. Prema glavnoj špediterskoj djelatnosti dijele se na pomorska ili lučka i kontinentalna. zaključivanje ugovora o osiguranju. Najčešće su to proizvođači koji su svoje proizvode (gotove proizvode. U ekonomskom smislu. Pitanje subjekta odgovornosti se znatno pravno pojednostavljuje time što se sva odgovornost zasniva na jednom dokumentu. To se postiže i aranžmanima sa špediterima iz raznih zemalja (korespondentima) ili otvaranjem filijala. predmet špediterske usluge i cijena usluge. Podjela špediterskih društava može se izvršiti po raznim kriterijima. Predmet ugovora o špediciji su pravne i fizičke radnje koje špediter preduzima u cilju prijema. Komitent ili nalogodavac je lice koje angažuje špeditera da za njegov račun izvrši otpremu. prevoza i predaje stvari. Naknada (provizija) predstavlja cijenu špediterovih usluga. utovar. sirovine. špediterskom konosmanu. odnosno dopremu određenih stvari. Poslovima špedicije bave se trgovačka društva koja su registrovana za tu djelatnost. zaključivanje ugovora o uskladištenju ili samo skladištenje stvari ako špediter ima vlastita skladišta. obavljanje carinskih i drugih radnji (formalnosti). pakovanje. kvantiteta i drugih svojstava robe. Koje će pravne i fizičke radnje špediter obaviti zavisi od: ugovora sa komitentom. sortiranje. Špediter obavlja i transportne usluge (potpuna špedicija). a prema teritoriji djelovanja na društva za domaću i za međunarodnu špediciju. su stranke. na lokalna i centralna. po prirodi posla. pribavljanje odgovarajućih dokumenata i isprava. prirode špediterskog posla (domaća ili međunarodna špedicija) te poslovnih običaja koji određuju “ostale uobičajene poslove i radnje”. prepakiranje. Savremena organizacija rada špediterskih društava je takva da se špediterska djelatnost kombinuje sa prevozom. zatim. Ona može biti određena ugovorom. jer savremeni proces rada špeditera zahtijeva da se prati roba na cijelom prevoznom putu. repromaterijal) već prodali određenom kupcu ili kupcima. Voljom stranaka mogu se odrediti i drugi sastojci ugovora kao bitni. tarifom ili drugim aktom špeditera. Bitni elementi ugovora Bitni elementi ovoga ugovora. pretovar ili istovar stvari. odnosno komitentovog naloga (generalni ili specijalni nalog). Tu spadaju ove radnje: zaključivanje ugovora o prevozu sa prevoziocem ili prevoz robe od špeditera. Najčešće se registruju istovremeno i za domaću i za međunarodnu špediciju. presortiranje. zastupstava. špedicija spada u uslužnu djelatnost. Ugovorom se može predvidjeti jedinstven iznos koji 171 .

Ova obaveza je opšte prirode i podrazumijeva da se špediter u izvršavanju svojih obaveza pridržava zakona. a za njihovo tumačenje. protivurječna ili se po njima ne može postupati. nejasna. Komitent svoja uputstva daje. član 832). Svoje upozorenje je dužan dati bez odlaganja (ZOO. Načelo savjesnosti i poštenja se primjenjuje uvijek kada nisu precizirane određene obaveze špeditera a to se procjenjuje u svakoj pojedinoj situaciji.obuhvata: naknadu za špediterske usluge uključujući sve troškove učinjene radi izvršenja naloga o otpremanju stvari (forfetni stav). špediter će tražiti nova (dodatna) uputstva. a naročito na one koji ga izlažu većim troškovima ili šteti. te licima koja angažuje neposredno na izvršavanju određenih radnji. nemoguće onda će špediter postupati u svemu “kako to zahtijevaju interesi nalogodavca” (ZOO. Ako za nove instrukcije nema vremena ili je to. Uputstva mogu biti data sa većim ili manjim ograničenjima (imperativni ili indikativni nalozi). Obaveza je špeditera da upozori nalogodavca na nedostatke u njegovom nalogu. Pažnja urednog privrednika se procjenjuje objektivno: špediter djeluje lege artis u skladu sa pravilima objektivnog prava i poslovnim običajima pri čemu uvijek vodi računa o pravilima struke (branše). član 830). Rad po uputstvima Špediter je dužan izvršiti nalog komitenta i postupati onako kako je njime predviđeno. osiguravateljem. obično. značajne su odredbe koje se odnose na naloge u komisionarskom poslu.vozarom. sredstvima i načinu prevoza “kao i ostalih uputstava dobijenih od nalogodavca” (ZOO. U svakoj pojedinoj situaciji špediter procjenjuje da li je moguće postupati po uputstvima. Pošto se na ugovor o komisionu primjenjuju pravila o nalogu treba uzeti u obzir i ta pravila (ZOO. Pridržavati se mora uputstava komitenta o putnom pravcu. Postupanje sa pažnjom savjesnog i urednog privrednika Špediter je dužan “u svakoj prilici postupati kako to zahtijevaju interesi nalogodavca i sa pažnjom urednog privrednika” (ZOO.1. u svakom pojedinom slučaju. III . Obaveze špeditera 1. postoje odredbe u opštim uslovima poslovanja špeditera. 1. te da li je moguće dobiti nova (dodatna) 172 . dispozicijom. član 833). član 833).OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. ugovora i poslovnih običaja. ali može i na drugi način o čemu. opštih uslova poslovanja.2. Pažnju dobrog i urednog privrednika špediter treba da manifestuje u izvršavanju svih pravnih i faktičkih radnji i u odnosima sa svim subjektima sa kojim stupa u pravne odnose . prvenstveno. član 751-753). Kada su uputstva komitenta nepotpuna. skladištarom. pak.

ugovor sa organizacijom za kontrolu kvaliteta i kvantiteta i drugih svojstava stvari. pakovanju. ima se smatrati da mu je dato i ovlaštenje za plaćanje vozarine i drugih troškova koji nastanu. sastavljanje zapisnika. To se procjenjuje u svakoj konkretnoj situaciji.uputstva. odnosno čim je moguće po redovnom toku stvari. prema opštim uslovima poslovanja. najčešće ovlašten da zaključi ugovor sa prevoziocem na uobičajenom tipskom formularu. član 841). 1. ukoliko komitent želi isključenje pravila o ograničenju odgovornosti prevozioca. Kada je špediteru data dispozicija za otpremu ili dopremu stvari. izvrši kontrolu troškova i drugo). na ime troškova za izvršenje naloga o otpremanju stvari (ZOO. osiguravatelja. Ako sve to nije moguće. Sa njima zaključuje ugovore jer je špediter organizator (“arhitekta”) svih tih operacija. i dužan je da ih podmiri. Za slučaj odstupanja od dobijenih uputstava (prvobitnih ili dodatnih) odgovornost špeditera je znatno strožija. ugovore o utovaru ili istovaru. Osim ugovora o prevozu. skladištara i drugih lica koja angažuje. član 833). Špediter je. U tom smislu je konstituisano zakonom njegovo pravo na predujam (avans). špediter je obavezan o tome obavijestiti komitenta. ugovor o skladištenju. U izvršenju otpreme odnosno dopreme stvari on koristi usluge drugih subjekata. kao korisnik prevoza. špediter zaključuje ugovor sa osiguravateljem o transportnom osiguranju stvari. primalac ili uopšte. bez odlaganja. Stoga. radiće bez uputstava uz ograničenje da njegovo postupanje bude u skladu sa interesima komitenta. Tako se špediter u brodarskom ugovoru može pojaviti: kao pošiljalac. osim ako se ne radi o punoj špediciji. Odgovara za štetu nastalu i uslijed više sile. kao krcatelj. sortiranju stvari i druge. Zatim da u tim ugovorima i svojim faktičkim radnjama zaštiti i obezbijedi ostvarivanje prava komitenta prema tim subjektima (izvrši pregled robe. Prilikom zaključenja ugovora sa trećim licima špediter mora voditi računa o izboru prevozioca. 173 . mora to blagovremeno saopštiti špediteru kako bi on mogao postupiti po uputstvima. U slučaju odstupanja od naloga. Zaključivanje ugovora za komitenta Špediter pravno djeluje u svoje ime a za račun komitenta. Zakon u prvi plan ističe njegovu obavezu da zaključi ugovor sa prevoziocem o prevozu stvari. Klauzule toga ugovora koje se odnose na ograničenje odgovornosti prevozioca istovremeno obavezuju komitenta. osim ako dokaže da bi se šteta dogodila sve i da se pridržavao datih uputstava (ZOO.3.

ne bi angažovao špeditera. Prilikom njihovog određivanja on će voditi računa o sigurnosti puta. brzini i ekonomičnosti prevoza i prirodi stvari koja se prevozi. Izbor prevoznog puta (instradacija) Instradacija obuhvata određivanje prevoznog puta. S obzirom na tu obavezu. transportnog sredstva i načina transporta od strane špeditera. No. način prevoza i prevozni put) kao i kada stvar nije spremljena za prevoz. Izvršavanje ove obaveze podrazumijeva dobro poznavanje prevoznog puta. op. Špediter će izbjegavati prevozni put koji zahtijeva pretovare i druge manipulacije stvarima. nije upakovana ili postoje manjkavosti u pakovanju (s obzirom na vrstu stvari. administrativno-pravnog režima kod prelaza državne granice i drugo. inače. kao i druga svojstva. U izvršavanju ove obaveze špediter može stvari uskladištiti u svom ili javnom skladištu. poznavanje režima saobraćaja i saobraćajnih tarifa. odnosno okolnosti koje se mogu desiti na tom putnom pravcu. Čuvanje stvari i zaštita prava Špediter je obavezan čuvati stvari svoga komitenta saglasno ugovoru. naročito. sredstva i radnu snagu. Špediter može koristiti usluge druge specijalizovane organizacije za izvršenje tih radnji. imaće uticaja na izbor prevoznog puta. 174 . On to može učiniti i bez posebnog naloga komitenta. 342. Priroda same robe. član 833).4. prirodi stvari i drugim okolnostima koje mogu nastati u izvršavanju otpreme odnosno dopreme. koja je data na otpremu. 1. ako je 178 Antonijević dr Zoran. Obaveza postoji kada komitent nije odredio elemente za transport stvari koje se otpremaju odnosno dopremaju.1. instradacija daje mogućnost domaćim špediterima da angažuju domaće prevoznike. u pravnoj teoriji ima mišljenja da ovaj ugovor 178 sadrži elemente ugovora o ostavi. Ako stvar. lomljivost.str. dužnost je špeditera da na sve to upozori komitenta. Na strani komitenta je obrnuta pretpostavka. Angažovanjem domaćih kapaciteta izbjegavaju se devizna plaćanja. Prevozni put. Ako je komitent djelimično odredio elemente prevoza.5. sklonost trulenju ili rđanju. U svakom pojedinom slučaju on će kombinovati te elemente da bi prevoz bio najpovoljniji za komitenta. U međunarodnoj špediciji. zakonska je obaveza špeditera da sam pristupi i otkloni nedostatke (upakuje ili prepakuje robu odnosno pripremi je za transport). špediter je dužan na osnovu njih odrediti druge potrebne elemente prevoznog puta ili da ih dopuni.cit. Obaveza špeditera temelji se na pravnoj pretpostavci da je on specijalizovan i stručan privrednik za poslove otpreme i dopreme. prevozno sredstvo i način prevoza špediter će odrediti onako “kako zahtijevaju interesi nalogodavca u datom slučaju” (ZOO. ukoliko bi čekanje da komitent otkloni nedostatke prouzrokovalo za njega štetu.

potrebno pakovanje ili sortiranje stvari te popravak ambalaže. Izvršenje carinskih radnji i plaćanje carine Za ovu obavezu špeditera. austrijsko) ne postoji osiguranje špedicije.6. oni koji imaju karakteristike osnovnih rizika u pravu osiguranja. Špediteru se redovno. Obaveza osiguranja od strane špeditera ne obuhvata osiguranje prevoznog sredstva (kasko osiguranje). Kada želi osigurati pošiljku. 1. ostalim angažovanim licima) u cilju zaštite prava komitenta. za razliku od nekih drugih (njemačko.7. Uobičajeni rizici su. po našem pravu. povjerava carinjenje stvari. član 837). najčešće. skladištaru. postoji pravna pretpostavka. špediter je dužan izvršiti osiguranje jer se njegova obaveza zasniva na zakonu. 1. Osiguranje obuhvata samo osiguranje pošiljke (kargo) i u tome smislu zakon je izričit. Špediterska transportna potvrda traži da se nalog za osiguranje pošiljke daje u pisanoj formi. Osiguranje stvari Ova obaveza dolazi u obzir samo kada je izričito ugovorom predviđena (ZOO. u osnovi. carinske olakšice. prekontrolisati obračun troškova pojedinih usluga). stvari se mogu uskladištiti i na otvorenom prostoru ako je uobičajeno da se tako skladište. kažu: o uskladištenju stvari špediter je dužan obavijestiti komitenta. Takvim rezervisanjem prava komitent može lakše i brže ostvariti svoj zahtjev prema trećem licu. što je veoma važno. član 837). nego ih može obaviti sam komitent. prevoznik ili neko drugo lice. Koji su to uobičajeni rizici cijeni se s obzirom na vrstu prevoza. član 835). osim u slučaju kada se stvari skladište u “uobičajeno skladište ili kod uobičajenog preduzeća”. Ako za pojedine pošiljke (robu) postoji obavezno osiguranje. ali se to mora izričito ugovoriti. Špediter je dužan preduzeti sve radnje prema trećim licima (prevoziocu. dužan da pošiljku osigura od “uobičajenih rizika” (ZOO. komitent to ugovara sa špediterom i određuje rizike koji se osiguranjem pokrivaju. Bez izričitog naloga komitenta špediter ne može podnijeti odštetni zahtjev niti voditi spor. Ako ugovorom nisu određeni rizici onda je špediter. U tom smislu on će pribaviti odgovarajuća dokumenta i druga dokazna sredstva (sačiniti na vjerodostojan način zapisnik o manjku ili stanju robe. putni pravac i prirodu stvari. po našem pravu. kombinovati kasko i kargo osiguranje. Moguće je. 175 . Ti poslovi se ne moraju povjeriti špediteru. Opšti uslovi poslovanja. U našem pravu. Za te poslove on je stručan jer prati i poznaje carinske propise i tarife i. Kada je izdata špediterska transportna potvrda (FCT) u njoj redovno stoji klauzula: da li je ili ne špediter u obavezi osigurati pošiljku. osim ukoliko nalogom za otpremu stvari preko državne granice nije drugačije određeno (ZOO. što se i čini u nekim granama saobraćaja.

176 . a ako je potrebno tražiće instrukcije. Ako se carinjenje stvari ne može izvesti ili postoje određene smetnje. Špediter nije dužan kreditirati komitenta u realizaciji njegovog posla. član 838). a ako je potrebno da uloži prigovor špediteru. ako ih ima. Nije propisana forma polaganja računa. Špediter je dužan od komitenta zatražiti potrebna dokumenta za stvari (ateste. Špediter je dužan položiti račun i u toku samog izvršenja naloga. najčešće se čini pismeno u vidu ispunjenja odštampanog obrasca (formulara) sa odgovarajućim klauzulama. potvrde o porijeklu stvari. član 838). špediter određuje mjesto carinjenja stvari ukoliko komitent u nalogu nije naznačio. špediter ima pravo da traži od komitenta predujam (avans) u valuti kojom se plaćaju carine. Prema opštim uslovima poslovanja špediter ne odgovara za tačnost i vjerodostojnost tih dokumenata. Pored obavljanja carinskih radnji špediter je obavezan da plati carinske dažbine jer je on u direktnom pravnom odnosu sa carinskim organima. na osnovu kojih bi komitent mogao ostvariti svoja prava prema trećim licima (zahtjev iz osnova rezervisanih prava). fitopatološke potvrde. Primjenom pravila ugovora o komisionu (ZOO. a to znači i refakcije (povlastice prevozioca). Ova obaveza ne dolazi u obzir kada je ugovoren forfetni stav. kao što je slučaj i kod ugovora o komisionu. težinske liste i drugo). Pravni značaj ustupanja jeste dovođenje u neposredan pravni odnos komitenta sa trećim licima. Špediter je dužan predati komitentu sve što je primio po osnovu izvršenog posla. Polaganje računa je bitno kako bi komitent mogao izvršiti uvid u troškove te ih provjeriti. špediter će o tome odmah obavijestiti komitenta. uvijek. član 787). Dužan mu je predati i sva dokazna sredstva. U međunarodnoj špediciji praksa je da se refakcije dijele između komitenta i špeditera.Poznaje svu tehniku i postupke carinjenja čime se obezbjeđuje jednostavnije i brže obavljanje tih operacija. Kod komisionog istupanja špeditera (u svoje ime a za račun komitenta) postoji određena nesaglasnost pravnih i ekonomskih efekata. izvršiti obračun troškova i predati sva dokumenta (ZOO. U tom smislu. Polaganje računa je posljednja obaveza špeditera. tj. davati prigovore i ostvarivati zahtjeve. samim polaganjem računa špediter ustupa (cedira) na komitenta potraživanja i prava koja je on stekao prema trećim licima kada je djelovao u svoje ime a za račun komitenta. tako da komitent može ostvarivati svoja potraživanja. kada komitent to zatraži (ZOO. niti u slučaju kolizije između podataka unešenih u dokumenta i stvarnog stanja robe. Inače. 1. Polaganje računa Iz prirode špediterskog odnosa slijedi da je on dužan nakon obavljenih svih pravnih i fizičkih radnji položiti račun komitentu.8. U poslovnoj praksi.

član 840). To je slučaj kada špediter istovremeno vrši i prevoz stvari (potpuna špedicija). radnje ili dio radnji (ZOO. Ako visina provizije nije određena ugovorom onda se ona plaća prema tarifi ili drugom opštem aktu špeditera. član 841). špediter ima pravo na sve troškove i srazmjeran dio naknade za do tada izvršen rad. Prema zakonu i opštim uslovima poslovanja špeditera. Špediter može zahtijevati naplatu provizije kada stvari preda prevoziocu (njemačko pravo). U obzir dolaze svi troškovi koji se prema redovnom toku stvari imaju smatrati nužnim i korisnim. komitent ostaje u obavezi platiti naknadu i u slučaju da je ugovoreno da će proviziju platiti primalac. plati špediteru naknadu za izvršene usluge. U pogledu dospijeća obaveze 177 . Kada komitent odustane od ugovora. usluga i sve režijske troškove koje on ima u izvršenju naloga. koje su izložene. pa ovaj to odbije. Špediteru tada pripada naknada na ime prevoza (prevoznina). odnosno izvršenje naloga. član 839). Polazeći od obaveza špeditera. Sigurno je da ne mora platiti troškove koji nisu bili nužni i korisni ili koji su nastali zbog špediterove nepažnje. ukoliko oni postoje. što je faktičko pitanje u svakom konkretnom slučaju (ZOO. prepakivanja. jer u tome dijelu ima status prevozioca i naknada za usluge špedicije (provizija) za radnje u kojima je djelovao kao otpremnik.2. “kada špediter izvrši svoje obaveze iz ugovora o špediciji” (princip posljednje prestacije). I naknada štete može doći u obzir. jer špediter može zahtijevati njihovo plaćanje nakon što ih je učinio (ZOO. Obaveze komitenta 2. član 828). komitent će snositi i druge troškove koje je špediter napravio u pripremanju stvari za prevoz (troškovi pakovanja. prema ugovoru.2. U određenim situacijama može doći do kumulacije zahtjeva. Provizija može biti određena u procentu ili u apsolutnom iznosu. Provizija obuhvata cijenu špediterovog rada. bez kojih se ne bi mogao izvršiti nalog komitenta. Ne može li se odrediti provizija ni na takav način pravilo je da proviziju određuje sud (ZOO. Plaćanje naknade (provizije) Zakonska je obaveza komitenta da. a što se utvrđuje u svakom pojedinom slučaju. Plaćanje troškova dospijeva “odmah”. a po našem pravu. ako je odustankom od ugovora špediter pretrpio određenu štetu. I logično je da ih snosi komitent pošto se otprema ili doprema vrši po njegovom nalogu i u njegovu korist. presortiranja i drugi). 2.1. što se prosuđuje po opštim pravilima obligacionog prava. Plaćanje troškova i novčanog predujma (avansa) Pored provizije komitent je u obavezi špediteru da naknadi i sve troškove koje je ovaj imao u izvršenju ugovora. kada se izvrši prevoz stvari (francusko pravo).

2. hartije od vrijednosti. mogla biti nanesena šteta. član 828). Razumije se. transportera ili skladištara. član 843). U nekim vrstama transporta prevozilac ima ovlaštenje da uništi ili istovari opasne stvari. a posebno da o tome obavijesti prevozioca. komitent je obavezan obavijestiti špeditera (ZOO.3. IV . Na osnovu toga špediter je dužan da preduzme dodatne mjere u pogledu čuvanja tih stvari. Ako se u pošiljci nalaze dragocjenosti. Svojstva i vrijednost ovih stvari utiču na visinu špediterove provizije. plemeniti metali ili druge skupocjene stvari. računa da li je u pitanju podšpediter ili međušpediter i c) odgovornost špeditera kada on ima pravni status prevozioca. visinu osiguranja. Obavještavanje o opasnim stvarima i dragocjenostima Kada preda na otpremu stvari kojima bi mogla biti ugrožena sigurnost ljudi ili dobara. ako mu njihova svojstva nisu blagovremeno saopštena. 178 . Zakonsko je pravo špeditera da od komitenta zahtijeva unaprijed plaćanje predujma (avansa) za troškove koji su potrebni u izvršavanju otpreme odnosno dopreme stvari. zbog opasnih osobina tih stvari. polaze od toga da je aktom davanja dispozicije komitent preuzeo na sebe obavezu: da unaprijed predujmi novčani iznos sredstava koji se odnosi na plaćanje vozarine. član 843). Komitent unaprijed uplaćuje (avansira) novčana sredstva u iznosu očekivanih troškova u valuti u kojoj očekuje troškove. ili da nije ugovoren forfetni stav. ili bi. a ugovori o prevozu često se zaključuju uz posebne kondicije. sve pod uslovom da špediter nije izdao špediterski konosman za kombinovani transport (FBL). visinu prevoznine. “komitent je obavezan o tome obavijestiti špeditera i saopštiti mu njihovu vrijednost u času predaje” (ZOO. posebno. dažbina i drugih troškova koji proizlaze iz date dispozicije. Isključivo je pravo špeditera hoće li ili ne kreditirati komitenta. Opšti uslovi poslovanja. najčešće. Ako komitent odustane od ugovora dužan je naknaditi špediteru sve troškove koje je ovaj imao u izvršenju naloga do momenta odustanka (ZOO. b) odgovornost špeditera za treća lica. Odgovornost špeditera Prilikom analize odgovornosti špeditera bitno je razlikovati sljedeće: a) odgovornost špeditera za svoje sopstvene radnje.plaćanja troškova postoji razlika u odnosu na dospijeće plaćanja provizije pošto ovdje ne važi princip posljednje prestacije.ODGOVORNOST I OBEZBJEĐENJE POTRAŽIVANJA 1. vodeći pri tome. jer tada postoji jedinstvena odgovornost samog špeditera po osnovu te hartije od vrijednosti.

Pravilo je dispozitivne prirode jer špediter ugovorom sa komitentom može preuzeti odgovornost “i za rad trećih lica” (ZOO. Švajcarsko pravo predviđa odgovornost za rad prevoznika. U našem pravu prihvaćen je njemački sistem. tj. Prema francuskom pravu. prava svoga komitenta (sastavljanje zapisnika o stanju stvari. profesionalac iste struke kao i glavni špediter. Radnje koje špediter preduzima prema trećim licima u cilju rezervacije. lučkog stivadora i drugih). Odgovornost špeditera može se postaviti zbog neizvršenja ili neurednog izvršenja ugovora o špediciji. “Špediter odgovara za izbor prevozioca. Visinu štete dokazuje komitent na osnovu deklarisane vrijednosti stvari predatih na otpremu odnosno dopremu. obezbjeđenja. ali ne i komitent. Špediter neće odgovarati ako dokaže da je šteta nastala uslijed više sile. Podšpediter je drugi špediter. odnosno nesavjesnog postupanja u izvršavanju naloga komitenta. Ne odgovara za radnje i propuste komitenta i njegovih ugovornih partnera. za sve vrijeme od trenutka prijema stvari do njihove predaje primaocu u mjestu opredjeljenja. ulaganje prigovora. ali se može ugovoriti i odgovornost za njihov rad. I ovdje vrijedi opšte pravilo obligacionog prava o dokazivanju suprotnog. Po njemačkom pravu. s tim što se njegova krivica uvijek pretpostavlja.Za svoje radnje špediter odgovara po sistemu subjektivne odgovornosti. taj rad povjerava nekom drugom špediteru. u granicama regresnog zahtjeva. događaja koji se kvalifikuje kao slučaj. član 834). koje je sa stanovišta odgovornosti špeditera i najstrožije. postoje velike razlike u nacionalnim pravima. može angažovati podšpeditera i međušpeditera. špediter odgovara za izbor trećih lica. 179 . špediter odgovara za rad trećih lica. Podšpediter je pomoćnik glavnog špeditera. U anglosaksonskom pravu. a time i odgovornost. Špediter odgovara i za radnje subjekata i lica koja imaju status njegovih pomoćnika i predstavnika ili radnika jer se njihove radnje pravno imaju smatrati radnjama špeditera. reklamacije) imaju se smatrati kao njegove sopstvene radnje. pa špediter može upotrijebiti dokazna sredstva da sa sebe skine krivicu. za njih. koji je zaključio ugovor sa komitentom. glavnog špeditera. Između podšpeditera i međušpeditera postoje bitne razlike koje se ogledaju u osnovu angažovanja i odgovornosti prvog. u ime i za račun komitenta. prirode i svojstava stvari ili radnji lica za koje on ne odgovara. koga u izvršavanju naloga komitenta angažuje glavni špediter. Glavni špediter. špediter djeluje kao jedna vrsta agenta. Umjesto da sam izvrši nalog. a za izbor ostalih trećih lica. Sporno je u teoriji da li komitent ili špediter mogu dokazivati suprotno: da deklarisana vrijednost stvari nije realno utvrđena. pa se pravni odnos neposredno zasniva između komitenta i trećih angažovanih lica. glavni špediter. Kada se radi o odgovornosti špeditera za treća lica sa kojima je zaključio ugovore. Osnov angažovanja je isključivo volja glavnog špeditera o čemu se komitent obično samo obavještava. kao i za izbor drugih lica sa kojima je u izvršavanju naloga zaključio ugovor” (skladištara.

prebacivanje tereta dokazivanja na komitenta. ispod koje se ne može. koje proističu iz imperativnih zakonskih pravila. Minimalna zakonska odgovornost za treća lica. Ugovaranje klauzula o neodgovornosti tzv. odgovara za njegov rad” (ZOO. ograničavanje odgovornosti špeditera manifestuje se kroz široko tumačenje instituta više sile. “ako je to očigledno u interesu komitenta” (ZOO. Stoga je i usvojeno pravilo da za rad svoga pomoćnika. jeste odgovornost za njihov izbor. član 834). član 834). Za ostvarivanje potraživanja iz jednog ugovora. koga glavni špediter angažuje iz reda svojih “korespondentnih” špeditera u cilju racionalnije i ekonomičnije otpreme odnosno dopreme stvari. Međušpediter je. U nekim slučajevima špediter vrši i prevoz stvari (puna špedicija) ili skladišti stvari u vlastitom skladištu. Korištenje ovih prava je ograničeno u pogledu objekta i vremena. za slučaj oštećenja ili gubitka stvari odnosno zakašnjenja. on u obavljanju tih poslova ima status transportera odnosno skladištara i na njega se primjenjuju pravila koja važe za te subjekte. što se često dešava kod zbirne špedicije. drugi špediter i stručnjak iste branše. špediter ne može upotrijebiti pravo zaloge i 180 . dakle. Osnov angažovanja međušpeditera jeste ovlaštenje komitenta ili faktička činjenica (očigledan interes) što nije slučaj kod podšpeditera. Obezbjeđenje potraživanja špeditera U cilju obezbjeđivanja potraživanja koja je stekao izvršavanjem ugovora o špediciji (provizija i troškovi) špediter ima pravo koristiti zakonsko založno pravo i pravo retencije (pridržaja). egzoneracionih klauzula je nedopušteno. međušpeditera. Zakon je u tome izričit: “Otpremnik koji izvršenje naloga povjeri drugom otpremniku umjesto da ga sam izvrši. pa se pravno smatra da glavni špediter izvršava nalog komitenta. Prava zaloge i retencije se protežu na stvari iz ugovora o špediciji iz kojega potiče samo potraživanje. podšpeditera. Ta prava se ugovorom ne mogu isključiti. da pojača svoju odgovornost. Zato je sa stanovišta odgovornosti bitno jasno utvrditi: do kojega momenta je špediter djelovao u funkciji špeditera. komitentu odgovara glavni špediter. Opšte je pravilo u našem pravu da se zakonska pravila o odgovornosti špeditera za treća lica “ne mogu ugovorom isključiti niti ograničiti” (ZOO. Pravilo je dispozitivne prirode te glavni špediter ugovorom sa komitentom može preuzeti odgovornost i za rad međušpeditera.koji i dalje ostaje u pravnom odnosu sa komitentom. a od kojega kao prevozilac ili skladištar. ne i za rad. Stoga postoji i bitno drugačiji sistem odgovornosti glavnog špeditera za međušpeditera. Glavni špediter odgovara samo za izbor. Između njih treba da postoji pravni koneksitet. U poslovnoj praksi. ne bi se mogle isključivati ili ograničavati. Angažuje se na osnovu izričitog ili prećutnog ovlaštenja komitenta ili. Odgovornost za sopstvene obaveze špeditera. Kada špediter prevozi ili skladišti stvari. Zakonska odgovornost glavnog špeditera za podšpeditera ne može se ugovorom isključiti niti ograničiti. a za podšpeditera za rad. takođe. određivanje unaprijed obima špediterove odgovornosti. pak. 2. član 834).

Ako je ugovorena fiksna naknada. odgovara za rad prevozioca i trećih lica koja je angažovao u izvršenju naloga komitenta. Ugovorom se može predvidjeti da fiksna naknada (forfetni stav) ne obuhata sve naprijed navedene stavke. špediter.za rad trećih lica.). U pogledu vremena korištenja ovih prava važi pravilo: špediter se njima može služiti sve dok stvari drži u svojoj fizičkoj vlasti (ima državinu) ili dok ima u rukama ispravu pomoću koje može raspolagati stvarima (ZOO. Fiksna (forfetna) špedicija Kada zahtijevaju interesi komitenta i špeditera. Fiksna naknada je ukupna novčana svota koja obuhvata proviziju špeditera. Prva. ugovora se fiksna ili forfetna špedicija. Čim je ugovorena fiksna naknada. blaža odgovornost (samo za izbor) mogla bi imati za posljedicu da špediter prilikom angažovanja trećih lica preferira cijenu njihovih usluga. špediter strožije odgovara . U slučaju da posljednji špediter isplati prethodnom špediteru i prevozniku njihova potraživanja koja oni imaju prema nalogodavcu (komitentu) tada na njega prelaze. Obično se ugovara posebna klauzula koja se u poslovnom svijetu naziva “forfetni stav” ili kraće “forfet”. a zapostavi kvalitet. pretpostavlja se da obuhvata sve naknade i sve troškove vezane za realizaciju tog ugovora o špediciji (ZOO. Sadržina prava zaloge i retencije ista je kao i kod ostalih ugovora. ugovara se naknada u fiksnom iznosu i druga karakteristika. Fiksni iznos sadrži sve izdatke komitenta za konkretni posao špedicije.POSEBNI SLUČAJEVI ŠPEDICIJE 1. 181 . Inače. carina i drugih javnih dažbina i sl. član 846). i sva njihova potraživanja (zakonska subrogacija) kao i pravo zaloge (ZOO. kasniji špediter je dužan starati se o ostvarivanju potraživanja prethodnih špeditera. i to je zakonska odgovornost koja se ne može ugovorom isključiti. Smisao pojačane odgovornosti špeditera jeste u tome da u ovakvim slučajevima više vodi računa o stručnosti i kvalitetu rada lica koja angažuje. V . jer su njena pravna dejstva bitno drugačija i za komitenta i za špeditera.retencije na stvarima do kojih je došao u državinu izvršavajući drugi ugovor o špediciji istog komitenta. član 846). član 844). po zakonu. Fiksna špedicija se nikada ne pretpostavlja nego se izričito ugovara. po zakonu. vozarinu prevozioca i sve ostale troškove (osiguranja. a nije specificirano šta obuhvata. Dvije su osnovne pravne karakteristike fiksne špedicije. uskladištenja. Ako je u izvršavanju jednog ugovora učestvovalo više špeditera.

Umjesto da vrši otpremu svake pošiljke svakog komitenta posebno (odvojeno). 182 . do čega. manipulacije robom se smanjuju. Kod zbirne špedicije važi specijalno pravilo o pojačanoj odgovornosti špeditera za rad prevozioca. transportuje u određene putne pravce odnosno odredišta. špediter odgovara za gubitak ili oštećenje stvari “nastale za vrijeme prevoza”. ostvaruje se veća poslovna saradnja špeditera i prevoznika čime se ujednačava praksa i tehnika otpreme uz podizanje kvaliteta. vagonska. a time i troškovi. Opšte je pravilo u našem pravu. Špediter ima pravo na “posebnu dodatnu naknadu” u slučaju da se zbirnom špedicijom postigne pozitivna razlika u vozarini u korist komitenta. Sam špediter stiče pravo na posebnu dodatnu naknadu. koje na osnovu ugovora sa prevoziocem. Naime. formira velike pošiljke (zbirni tovari). pošiljka jer je njen prevoz jeftiniji od prevoza denčanih pošiljki). organizuje se prevoz koji obezbjeđuje primjenu nižeg tarifnog stava (kod željeznice zbirni tovar se prevozi kao kolska. inače. Isključenje zbirne špedicije mora biti ugovorom predviđeno (ZOO. on na jednom mjestu. Pri tome se redovno ostvaruje saradnja više špeditera koji zajednički prikupljaju robu u sabirni centar. Ekonomski značaj zbirne špedicije jeste u sljedećem: prevoz je jeftiniji jer transporter redovno daje izuzetne povlastice pošto bolje i potpunije iskorištava svoje prevozne kapacitete. ne bi došlo da nije organizovana zbirna špedicija (ZOO. član 845). Zbirna (skupna) špedicija Zbirna ili skupna špedicija podrazumijeva takvu organizaciju otpreme stvari kada špediter skuplja (sabire) pojedinačne pošiljke od različitih komitenata i formira zbirne tovare (pošiljke). član 845). obično u sabirnom centru. ekstra zaradu.2. da špediter ima ovlaštenje za organizovanje zbirne špedicije.

To je takav ugovor kojim se željeznica. 2. posebno željezničkog. pomenućemo samo činjenicu da željeznica obavlja saobraćaj javnog karaktera. kao jedan od osnovnih oblika prevoza stvari. U Ženevi je usvojena Konvencija UN o međunarodnom multimodalnom (kombinovanom) prevozu robe (1980). U svakoj zemlji željeznički saobraćaj je regulisan nizom zakonskih i drugih propisa.Jadnoobrazna pravila o ugovoru o međunarodnom prevozu robe željeznicama (JP-CIM).POJAM UGOVORA I PRAVNI IZVORI 1.Konvencija o međunarodnim željezničkim prevozima (COTIF). Na osmoj reviziji 1980. Jedan dodatak se odnosi na prevoz stvari . Pojam ugovora Ovaj ugovor uobičajeno se naziva ugovorom o prevozu stvari (robe). godine u Bernu donesen je novi tekst Konvencije pod nazivom . Stvar ili stvari se prevoze od otpravne do uputne stanice koje se nalaze u jednoj zemlji (unutrašnji željeznički saobraćaj) ili u različitim zemljama (međunarodni željeznički saobraćaj). prevozu kontejnera (RICo) te prevozu ekspresnih pošiljki (RIEx). saobraćajna sredstva. obavezuje da stvar preveze do uputne stanice i preda je primaocu. Tokom 1994.GLAVA DRUGA UGOVOR O PREVOZU STVARI ŽELJEZNICOM I . Dobar dio materije je administrativne prirode (bezbjednosti na putevima. godine donesena Međunarodna konvencija o prevozu robe na željeznicama (CIM ili Bernska konvencija) koja je imala osam revizija. Tu su. Već je 1890. koja ima nekoliko dodataka.). kao transporter. Velika zainteresovanost svake države za željeznički saobraćaj. takođe. uključena i sljedeća pravila: pravila o prevozu opasne robe (RID). a pošiljalac se obavezuje da željeznici isplati ugovorenu prevozninu (vozarinu). Ne ulazeći u razmatranje pitanja ekonomske politike o ogromnoj važnosti saobraćaja uopšte. uslovljava takvu organizaciju. Sa stanovišta imovinskih 183 . Pravni izvori Značaj željezničkog saobraćaja uticao je da se u ovoj oblasti unificiraju pravila na međunarodnom planu. proizvodnje i tržišta. Iz konkurentskih razloga redovno se uz prevoz željeznicom koriste i druge vrste prevoza kako bi se transport stvari obavio “od vrata do vrata” odnosno “od skladišta do skladišta”. funkcionisanje i pravna pravila da se na prvom mjestu vodi računa o njenoj javnoj funkciji. godine donesena je uredba o pristupanju BiH ovoj konvenciji. regulisanje saobraćaja i dr. Željeznica ima veliki značaj za privredni razvoj zemlje kako sa unutrašnjeg tako i sa međunarodnog stanovišta. prevozu kola korisnika prevoza (RIP). o potrebama privrede uopšte. Uvijek se polazi od mogućnosti željeznice i njenoj tehničkoj organizaciji i opremljenosti.

55. 1983. Ivošević dr Borislav. jer je za njegov nastanak potrebna predaja stvari na prevoz. NIO Univerzitetska riječ. 179 180 Tekst Zakona (Sl. (ZUPŽS. dokazno sredstvo o zaključenom ugovoru. Prijem se potvrđuje stavljanjem datuma i žiga otpravne stanice (može i otisak računara) na tovarni list. 184 . Spor se sastoji u tome: da li je ugovor formalan ili je neformalan. prema zakonu. član 29. Titograd. ZOO sadrži opšta i jedinstvena pravila za sve vrste prevoza (ZOO. način slanja izvještaja o prispijeću pošiljke i dr. Za razliku od opšteg tipa realnih ugovora. nije samo po sebi dovoljno. a po međunarodnim pravilima i o “sadržaju ugovora” te se izdaje u momentu predaje stvari na prevoz. član 648 . postojanje ugovora upravo zato što je ugovor neformalan. član 11). Ugovorom o prevozu. tovarni list. Nedostatak ili neispravnost tovarnog lista (nije stavljen žig) ne znači da ugovor nije zaključen. jedinstven je stav teorije da je ugovor realan. Sam sporazum. 112. Ugovor o prevozu stvari željeznicom je realan. Prema zakonskim rješenjima. za nastanak ovog ugovora (zaključenje). 37. dakle. rok utovara. pored predaje stvari potrebna je još jedna činjenica izdavanje ovjerenog tovarnog lista. II . U autonomne izvore spadaju tarife koje imaju karakter opštih uslova poslovanja (prevoza) i zato moraju biti javno objavljene na propisan ili uobičajen način. Ugovor je neformalan i realan U pravnoj teoriji ne postoji jedinstven stav o prirodi ovog ugovora sa stanovišta forme. tj. str.ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. ugovor o prevozu stvari željeznicom je zaključen kada željeznica primi stvari na prevoz sa tovarnim listom. 56.680) i ima značaj supsidijarnog izvora. Prema tome.preuzet Uredbom Sl. kakav je pravni značaj tovarnog lista kod zaključivanja ugovora. rok isporuke. Suprotno. broj 2/92). te kada se ima smatrati da je ugovor zaključen? Inače. rok odnošenja stvari. list SFRJ broj 2/73. JP-CIM.odnosa u ovoj materiji primarni izvori su Zakon o ugovorima o prevozu u željezničkom saobraćaju (skraćeno ZUPŽS) 179 i Zakon o obligacionim odnosima (skraćeno ZOO). 63). Ovjereni tovarni list je. vrste tovarnih listova. list RBiH. određuje se: broj tovarnih listova koji se izdaju. Osnovi Saobraćajnog prava. ne predstavlja pisanu formu ugovora i on 180 Izdavanje tovarnog lista zamagljuje može biti zaključen u bilo kojoj formi. kao pismena isprava. 17/90 . Žigosani tovarni list vrijedi kao “dokaz o zaključenju i sadržini ugovora o prevozu” (ZUPŽS. saglasnost volja. član 35.

izuzev za predmete za čije je prevoženje zbog dimenzija potrebno više kola. fakultativne. mora ispuniti i predati poseban tovarni list. Ova činjenica ukazuje na specifičnost ugovora kao i na to da tovarni list nije ugovor. a ne kao punomoćnik pošiljaoca. upiše lice zaposleno na željeznici (službenik željeznice) odgovornost snosi pošiljalac. Pravilo je da se za svaku pošiljku. Ako je donosilac tovarnog lista adresat (primalac prevezene stvari) onda prijemom tovarnog lista on ulazi u ugovorni odnos i postaje stranka u ugovoru. a koji se izdaje prilikom prijema stvari na prevoz. Tovarni list se ne može zamijeniti (supstituirati) drugim ispravama niti se druge isprave mogu saobraziti tovarnom listu. U tome slučaju radnje preuzima u svoje ime. u transportu je izraz “pošiljka” stručni termin i označava jednu ili više stvari koje se predaju na prevoz jednom prevoznom ispravom (tovarnim listom. netačnosti ili nepotpunosti tih podataka i izjava. ime i prezime ili naziv pošiljaoca. odgovara sam pošiljalac i snosi pravne posljedice u slučaju neispravnosti. Inače. odnosno međunarodnim pravilima. Donosilac tovarnog lista smatra se punomoćnikom pošiljaoca i ovlašten je da u njegovo ime preduzima potrebne radnje. član 34. ime i prezime primaoca ili naziv primaoca i njegova adresa.). vrsta i masa (težina) stvari. Tovarni list se uvijek popunjava u više primjeraka. Željeznica stavlja žig i na duplikat predajući ga pošiljaocu. dok tovarni list prati pošiljku. elemente kao što su rok isporuke i drugo (ZUPŽS. a koje željeznica. Prema domaćim i međunarodnim pravilima duplikat nema važnost tovarnog lista pa se na osnovu njega ne bi mogao vršiti prijem stvari. te da dopunjuje i mijenja izjave upisane u tovarnom listu. U poslovnom prometu njegov je formular (obrazac) tipiziran. a kada se radi o vagonskoj pošiljci (robi) za svaki kolski tovar.2. naziv uputne stanice (prema imeniku željezničkih stanica). 185 . tako da se u svakom pojedinačnom slučaju predaje robe na prevoz upisuju u odgovarajuće rubrike (stavke) referentni podaci. broj kola. Određeno je koje podatke unosi (popunjava) pošiljalac. po zahtjevu stranke. Tovarni list može sadržavati i ostale. standardizovan. prtljažnicom). Obligatorni sastojci tovarnog lista su: mjesto i datum sastavljanja. prevozni i drugi troškovi kao i spisak isprava koje se prilažu uz tovarni list. Tovarni list i prenosivi tovarni list Tovarni list je javna isprava čiji je minimalni sadržaj određen zakonom. Čak i kada te podatke. Za tačnost podataka koje unosi pošiljalac ili od njega ovlašteno lice. Duplikat može poslužiti kao legitimacioni papir za postavljanje zahtjeva za izmjene ugovora ili dokaz da su plaćeni prevozni troškovi (vozarina) ili kod izvoznih poslova kao dokument za plaćanja preko banke (dokument uz akreditiv). žig otpravne stanice.

U tom slučaju mora izričito biti navedeno da se radi o prenosivom tovarnom listu kojega potpisuju obje strane. odnosno predajom iz ruke u ruku. U mnogim zemljama javljaju se zahtjevi poslovnog svijeta da duplikat dobije svojstvo hartije od vrijednosti. ako su ispunjeni ovi uslovi: a) prevoz se može izvršiti bez odlaganja. po redovnom toku stvari. Pošiljalac popunjava određene podatke unoseći ih u tovarni list vodeći pri tome računa o uslovima iz željezničke tarife. d) prevoz je moguć redovnim prevoznim sredstvima željeznice i e) prevoz nije onemogućen okolnostima koje željeznica ne bi mogla spriječiti. po obliku. b) prevoz tih stvari nije zabranjen. Pri vršenju svojih usluga željeznica. ako su ispunjeni propisani uslovi. član 38). Za pravna dejstva indosamenta i njegov oblik važe propisi mjeničnog prava (Zakon o mjenici). c) stvari su podesne za prevoz. da se može prenositi (negocijabilnost). ona se ogleda u obaveznom ugovaranju i ograničenjima u izboru saugovarača. Pošto je prenosivi tovarni list vrijednosni papir. 186 . što bi značilo da se njime može trgovati za vrijeme dok je roba na putu. jedinstven je stav teorije. Ograničenja slobode ugovaranja Kod prevoza stvari željeznicom postoje izvjesna ograničenja slobode ugovaranja koja proizlaze iz propisa ili same tehnike zaključivanja ugovora. Željeznica i pošiljalac se mogu sporazumjeti da prevozilac izda prenosivi tovarni list koji može glasiti “po naredbi” ili “na donosioca”. izuzev odredaba koje se odnose na regres (ZUPŽS. ako su sačinjeni.Tovarni list i njegov duplikat nisu hartije od vrijednosti. Željeznica je dužna primiti stvari na prevoz. Željeznica ne može odbiti nikoga ko želi sklopiti sa njom ugovor o prevozu. 3. koji nije pošiljalac samo ako su ti uslovi sadržani u tovarnom listu ili se prenosivi tovarni list na njih izričito poziva. a manje kao stranka iz ugovora kojoj je ostavljeno da prilikom ugovaranja iznalazi najpovoljnija rješenja za ostvarivanje svojih poslovnih interesa. Može se prenositi (transferisati) indosamentom ako glasi “po naredbi”. jer je u dobrom dijelu sve unaprijed određeno. koji obavezno sastavlja željeznica saglasno opštim uslovima poslovanja i tarifi. u slobodi njihovog određivanja. da preda posebno ispunjen tovarni list i to na obrascu (formularu). Ovakva tehnika zaključivanja ugovora ograničava pošiljaoca u konstituisanju prava i obaveza. po svemu. Najprije. a isto vrijedi i za prepise. i ne mogu se prenositi na treća lica. masi. Uslovi ugovora o prevozu i tarife obavezuju imaoca prenosivog tovarnog lista. on ima i posebna pravna dejstva (načelo inkorporacije). Na duplikatu se označava da je izdat prenosivi tovarni list. po pravilu. obimu. ako glasi “na donosioca”. funkcioniše kao organizacija koja treba da sprovodi kogentne odredbe zakona i tarife. otkloniti ili izbjeći. Za željeznicu je ta sloboda ugovaranja još ograničenija zbog javnopravnog karaktera njene djelatnosti. Ograničenje slobode ugovaranja za pošiljaoca ogleda se u tome što je dužan za svaku pošiljku.

Ugovorne strane Ugovorne strane su prevozilac (željeznica) i pošiljalac. lice koje predaje stvar na prevoz. mada se obično one nazivaju “željeznica” i “stranka”. te da li je to lice (pravno ili fizičko). luke plovidbenih linija i sve ostale poslovnice transportnih organizacija otvorene radi izvršenja nekog od ugovora o prevozu. špediteru) što se obično vrši u međunarodnom prevozu. opšti pojam “stanica” označava: željezničke stanice. uz ispunjenje odgovarajućih uslova. najčešće se sastojci samog tovarnog lista uzimaju kao bitni elementi ugovora o prevozu stvari željeznicom. Od svakog ko preda stvari i podnese uredno ispunjen tovarni list otpravna stanica 187 . zapravo. Kako se ugovor zaključuje predajom stvari na prevoz i predajom popunjenog tovarnog lista u koji se unose određeni podaci. a prevoz može obustaviti samo pod uslovima koji su određeni zakonom. Na osnovu svega toga mogu se odrediti tipični bitni elementi ovog ugovora. U suštini.Željeznica je dužna obavljati prevoz stvari po redu vožnje (voznom redu) kao i kod svakog linijskog saobraćaja. istovremeno i njihov vlasnik. nego što je to tipično kod ugovora poslovnog prava. III . 1.1. specifičnosti koje se manifestuju u ograničavanju slobode ugovaranja proizlaze iz samog karaktera djelatnosti koju obavlja željeznica i statusa željezničkih organizacija. Ako se uz tovarni list šalju određeni dokumenti onda se mora priložiti i spisak tih dokumenata (isprava). Željeznica se ne upušta u ispitivanje sa kime zaključuje ugovor. Taj posao i zaključenje ugovora o prevozu može se povjeriti različitim subjektima (zastupniku. Za prevoz nekih stvari mogu biti propisani posebni uslovi (opasne stvari) i njih će željeznica primiti na prevoz samo ako su ispunjeni i ti posebni uslovi. Specifičnost ovog ugovora ogleda se i u slobodi raspolaganja ugovorom. Ugovor se može jednostrano izmijeniti nalozima koje daje pošiljalac ili imalac prava iz prenosivog tovarnog lista. Druga ugovorna strana je pošiljalac. Stvari se predaju na prevoz u otpravnoj ili otpremnoj stanici željeznice. sam ugovor može izmijeniti ili raskinuti. U ime željeznice pojavljuje se željeznička transportna organizacija koja redovno ima status javnog preduzeća (javne korporacije). a koje ne mora biti i sopstvenik robe. o posebnim slučajevima kada se na osnovu jednostrane izjave volje. Radi se.ELEMENTI UGOVORA 1. koje predaje stvari na prevoz. Inače. Bitni elementi ugovora Uobičajeno je da se u bitne elemente ovog ugovora ubraja veći broj sastojaka.

kod prenosivog tovarnog lista na donosioca. u koju se roba upućuje. Kad se radi o stvarima koje trebaju biti upakovane.2. takve stvari se mogu predati na prevoz željeznici samo ako su upakovane na odgovarajući način i mogu izdržati prevoz. Ali. svojstvo primaoca ima svako lice koje prezentira željeznici takav tovarni list. kao i kod kolskih. primalac je posljednje lice na koje je indosamentom prenesen tovarni list (indosatar). Pošiljalac stvari može uputiti na svoje ime što znači da isto lice može biti i pošiljalac i primalac. kvar ili oštećenje stvari.željeznice primiće stvari i ovjeriti žigom tovarni list. Stanica mora biti navedena prema službenom imeniku željezničkih stanica. odnosno staviti faksimil potpisa ovlaštenog lica. Neke stvari su isključene iz prevoza željeznicom dok je za druge prevoz ograničen. a ako se to desi tražiće od pošiljaoca odgovarajuće upute. Vrsta. Od prevoza željeznicom takođe su isključene stvari (predmeti) koje ima pravo da prevozi samo pošta. kako bi se sačuvale 188 . 1. istovarna stanica) je ona željeznička stanica do koje stvar treba da se preveze. broju i masi pošiljke. Ako je izdat prenosivi tovarni list po naredbi. nejasno ili neprecizno upisivanje uputne stanice odgovara pošiljalac. plaćanje dangubnine željeznici). Neke stvari se mogu primiti na prevoz uslovno (IP-CIM.4. Kao mjesto istovara može biti označen i industrijski kolosijek u nekom mjestu ili poslovnoj organizaciji. ukoliko bi se desilo da željeznica primi tovarni list sa tako naznačenom uputnom stanicom. ne može ih biti više. 1. članovi 4 i 5). Primalac Primalac je lice ovlašteno da u uputnoj (istovarnoj) stanici iskupi tovarni list i preuzme stvar ili stvari. ako se sastoje od više komada navodi se broj komada. Za primaoca se može označiti samo jedno fizičko lice ili jedan pravni subjekt. Za netačno. Predmet prevoza (stvari) U saobraćajnom pravu svaka stvar koja se prima na prevoz ima karakter “robe”. Uputna stanica Uputna stanica (mjesto opredjeljenja. Označavaju se komercijalnim nazivima ili nazivom koji je upotrijebljen u tarifi. Tovarne listove sa neodređenim adresiranjem primaoca željeznica neće primiti. Neke željeznice dozvoljavaju da se kao primalac naznači uputna stanica ili službenik te stanice.3. Kod denčanih (komadnih) pošiljki. ambalaža i masa (težina). Pri tome pošiljalac mora u tovarni list upisati svoj tačan naziv ili ime i prezime sa adresom i potpisati tovarni list. Faktički je to lice na koje je pošiljka adresirana. Posljedice pogađaju pošiljaoca (docnja sa isporukom prema saugovaraču. Željeznica može provjeravati podatke o sadržini. 1. količina i masa (težina) stvari upisuju se u tovarni list.

Inače. Prevozni i drugi troškovi Cijena usluga željeznice određena je tarifom. član 47). Uslijed nedostatka ili manjkavosti u pakovanju željeznica može odbiti prijem stvari na prevoz ili iste primiti uz zahtjev da pošiljalac u tovarnom listu potvrdi nedostatke u pakovanju. važe mjesto i datum navedeni na žigu otpravne stanice koji ona stavlja na tovarni list pošto primi stvari na prevoz. Obavljanje određenih radnji i spisak isprava Ako je predviđeno da prilikom prevoza stvari treba obaviti neke radnje (carinjenje. željeznica naplaćuje vozarinu za sve stvari date na prevoz po najvišem tarifnom stavu koji vrijedi za jednu vrstu stvari iz pošiljke. ako o tome nema posebne međunarodne tarife (JPCIM. kao i drugi elementi za izračunavanje troškova. Obezbjeđuju se i naročiti uslovi prevoza (hranjenje i pojenje). 1. veterinarski ili fitopatološki pregled i dr. Prevoznina (vozarina) i troškovi prevoza unose se u tovarni list. tarifa obavezuje obje ugovorne strane. Mjesto i datum Kao mjesto i datum zaključenja ugovora. Prevozilac nije dužan ispitivati da li su priložene isprave dovoljne ili tačne (ZUPŽS. način prevoza. Za lako kvarljive stvari i žive životinje navodi se i čas prijema u duplikatu tovarnog lista. pa je ta obaveza povjerena željeznici. U tom slučaju pošiljalac preuzima na sebe odgovornost za štetu. Ukoliko postoje izuzeci oni su izričito navedeni propisima. Prevozni troškovi u međunarodnom saobraćaju određeni su domaćom tarifom. vrsta vozova na pojedinim relacijama.) mogu utvrditi i naknadno. 189 .6. Tarifom je određena vozarina za pojedine vrste stvari. a obje strane imaju pravo na njihovu ispravku prema tarifi. Zato se cijena i svi prevozni troškovi (dodatak na vozarinu.5. Ako se oni unesu pogrešno ili se uopšte ne unesu. član 6). naknade za sporedne usluge i dr. Obavljanje ovih radnji željeznica može povjeriti stručnim organizacijama i licima.). pošiljalac je obavezan priložiti odgovarajuće isprave. Naplata cijene po tarifi nije samo pravo željeznice nego i njena obaveza. 1.7. po pravilu.od propasti ili oštećenja. Ne učini li tako pošiljalac. Zato se u tovarni list moraju unijeti sve vrste stvari koje se šalju tim jednim dokumentom. sporednih naknada i taksa. 1. ugovor važi i to sa cijenom koju predviđa tarifa. kao i svaka mogućnost oštećenja stvari. Žive životinje se mogu prevoziti željeznicom ukoliko se to ne protivi veterinarsko-sanitarnim propisima i ako je po ocjeni otpravne stanice isključena svaka opasnost po ljude i životinje.

Pouzeće U tovarnom listu pošiljalac može označiti da stvar šalje pouzećem i naznačiti iznos pouzeća (iznos kojim se stvari opterećuju). 2. Provjera pošiljke Pošiljalac može zahtijevati od željeznice da utvrdi masu i broj komada stvari koje su predate na prevoz.4.3. Pošiljalac može odrediti stanicu na kojoj će željeznica obaviti te radnje. U tovarni list se mogu unositi samo one klauzule koje su predviđene zakonom ili tarifom ili su uobičajene u međunarodnom saobraćaju. Prevozni put Pošiljalac može odrediti pravac prevoza (prevozni put) samo za brzovoz. Željeznica može i sama izvršiti nalog o daljem prevozu vlastitim prevoznim sredstvima. Željeznica je obavezna po tome postupiti. drumskom prevozniku. Franko carina Upisivanjem klauzule “franko carina” pošiljalac obavezuje željeznicu da obavi carinske i druge formalnosti. Po pravilu. Utvrđenu masu. Pouzeće je nalog željeznici da stvari izda primaocu samo pod uslovom da primalac plati naznačeni iznos na ime pouzeća. željeznica je slobodna u izboru puta kojim će stvari prevesti. Tarifom se može odrediti najniža granica pouzeća.2. kao i za prevoz stoke. brodaru). Mješoviti (kombinovani) prevoz Izjavom u tovarnom listu pošiljalac može zahtijevati da željeznica stvari preda drugom prevozniku na dalji prevoz do mjesta u koje se one upućuju (drugoj željeznici. Može zahtijevati da ga željeznica o tome obavijesti kako bi on ili njegov zastupnik prisustvovao carinjenju. Pošiljka se može opteretiti pouzećem najviše do vrijednosti stvari koje se prevoze. ali vozarinu može zaračunati samo za put koji je najpovoljniji za korisnika prevoza.5. 2. 2. Nebitni elementi ugovora Kod ovog ugovora postoje i nebitni elementi koji se mogu ugovarati. za slučajeve koji su tarifom predviđeni. ako su potrebne prilikom prevoza. Prema okolnostima slučaja u tovarni list se mogu unositi sljedeće notifikacije i izjave.1. Ako nije određeno prevozno sredstvo željeznica će ga sama izabrati u kome slučaju odgovara za izbor prevozioca. količinu i broj komada željeznica je 190 . Sve ostale izjave nisu dopuštene i ne obavezuju željeznicu. 2. 2. Za klauzule koje se unesu u tovarni list plaća se posebna naknada utvrđena tarifom.2.

kao posebna. tj.9. U tom slučaju željeznica namiruje pošiljaocu. nalet ili iskliznuće voza). Protekom toga roka nastaju nepovoljne pravne posljedice za pošiljaoca (plaćanje posebne naknade i dr. 181 dovodi do manje materijalne štete. Smetnje Pošiljalac može posebno upisati instrukcije šta treba željeznica da radi.7. br.6. JP-CIM. pored štete za gubitak. 2. 2. Tako može odrediti da se u slučaju smetnji pošiljka vrati u otpravnu stanicu. 181 Zakon o sigurnosti željezničkog prometa. Obavještavanje o prispijeću pošiljke To je element kojim se utvrđuje kada i na koji način će željeznica obavijestiti primaoca o prispijeću pošiljke na uputnoj stanici. 33/95) 191 .dužna upisati u tovarni list i ovjeriti. član 56). 2. kao vanredan događaj. Ako rok isporuke nije utvrđen. Čak ako masu ne bi mogla utvrditi na otpravnoj stanici. 2. čl. između stranaka važe dispozitivna pravila zakona (ZUPŽS. 2. oštećenje ili zadocnjenje.10. član 57).). Pretpostavka je da će pošiljalac ili primalac doći po pošiljku. Udes je vanredni događaj koji je prouzrokovao znatnu materijalnu štetu ili veći prekid (sudar. i drugu dokazanu štetu do visine naznačenog obezbjeđenja. Ako nije određeno primjenjuju se dispozitivna pravila zakona (ZUPŽS. Nezgoda. dužna je to učiniti na usputnoj stanici gdje je moguće. Smetnje nastaju uslijed udesa ili nezgode. To znači da željeznica nije dužna nikoga izvještavati o prispijeću pošiljke na uputnu stanicu.8. član 75. član 16).11. ako bi pri prevozu ili izdavanju stvari došlo do određenih smetnji. manjeg prekida ili ugrožavanja prometa. Obezbjeđenje uredne isporuke U posebnu rubriku u tovarnom listu “obezbjeđenje uredne isporuke” pošiljalac može upisati određeni novčani iznos. Klauzula “ostaje na stanici” U tovarni list se može unijeti. Vrijeme isporuke U tovarni list se može unijeti odredba o vremenu za koje je prevozilac dužan prevesti stvari (rok isporuke). 5 (Sl. vremenu u kome je pošiljalac dužan utovariti stvari u vagon. list RBiH. Naknada za obezbjeđenje uredne isporuke računa se za cijeli prevozni put (ZUPŽS. 2. Rok utovara Stranke se mogu posebno sporazumjeti o roku utovara. klauzula “ostaje na stanici”.

ako se utvrdi netačnost navoda u tovarnom listu (ZUPŽS. ako nisu odmah plaćeni. 1. U tom slučaju željeznica nije dužna primiti stvari na prevoz bez tih dokumenata. kao što je već rečeno. Učešće države ogleda se u određivanju statusa željezničkih organizacija kao javnih preduzeća. da primi svaku stvar kada su ispunjeni uslovi utvrđeni u objavljenim opštim uslovima poslovanja. navodi u tovarnom listu o masi i broju komada ne mogu da služe kao dokaz protiv prevozioca. Kada se vrši provjeravanje pošiljke. odnosno tarifama. Ako se ustanovi razlika u 192 . Obaveze željeznice Djelatnost željeznice. prema međunarodnim pravilima. Inače. Ako zainteresovani ne dođe ili kada se provjeravanje vrši u toku prevoza toj radnji treba da prisustvuju dva svjedoka koji nisu službena lica željeznice ili kako je predviđeno propisima određene države (JP-CIM. član 56). Rezultat provjeravanja upisuje se u tovarni list i u duplikat tovarnog lista. a u ugovornom pravu kroz detaljnije regulisanje prava i obaveza strana zakonom i drugim propisima. a takav je i željeznički. Zainteresovanost država u ovoj materiji ispoljena je i kroz unifikaciju pravila željezničkog prevoza na međunarodnom planu (COTIF).IV . jer joj je to važno “polje korisne intervencije”. Kada željeznica provjerava pošiljku. član 21). Rok isporuke ne teče za vrijeme provjeravanja pošiljke. provjeravanje podataka u tovarnom listu i pošiljke utvrđeno je i kao pravo željeznice. Prema domaćem pravu postoje ove obaveze željeznice koje su skoro iste i po međunarodnim pravilima. na osnovu uredno ispunjenog tovarnog lista prima stvari na prevoz. Zakon obavezuje prevozioca koji obavlja linijski prevoz. Željeznica. Na zahtjev pošiljaoca. član 30. Prijem i provjeravanje stvari (pošiljke) Već je istaknuto da je željeznica dužna primiti na prevoz teret pod ugovorenim uslovima. tada troškovi provjeravanja terete robu datu na prevoz. ima elemenata javnog karaktera u čijoj regulaciji znatno participira država.1. željeznica je dužna pozvati pošiljaoca ili primaoca da prisustvuje provjeravanju. osim stvari koje se ne mogu primiti na prevoz ili se mogu primiti samo ako su ispunjeni posebni uslovi (ZUPŽS. ako se provjera vrši u otpravnoj stanici. 31).OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. željeznica je dužna utvrditi masu i broj komada stvari na otpravnoj stanici ukoliko postoje odgovarajući uslovi (mjerne sprave ili ne remeti redovan tok saobraćaja). Kada pošiljka ne odgovara navodima u tovarnom listu ili nisu ispunjeni uslovi za prevoz stvari. Za neke stvari može se ugovorom ili tarifom predvidjeti prezentacija i drugih dokumenata (isprava) od strane pošiljaoca. Ukoliko provjeru nije moguće izvršiti u otpravnoj stanici to se čini u prvoj podesnoj usputnoj stanici.

osim kada je tarifom određeno plaćanje vozarine po drugoj jediničnoj mjeri (ne po masi). Pošiljalac određuje način prevoza . te ostalim osobinama podesne za takav prevoz. brzovozni ili sporovozni. bez obzira koliko prevozilaca učestvovalo.masi preko 2% ili netačno imenovanje stvari koje utiče na visinu prevoznine. Korisnika prevoza se ne tiču njihovi međusobni odnosi. mjerodavno je ono što je upisano u tovarni list. list RBiH. mora se voditi računa o osovinskom opterećenju pruga (magistralnih 22. Ugovorom se može predvidjeti da utovar stvari obavlja pošiljalac. 182 Zakon o sigurnosti željezničkog prometa. Isto vrijedi kada je potrebno u određenom roku transportovati izuzetno velike količine stvari. 1. Utovar stvari Željeznica je obavezna izvršiti utovar stvari.5 t po osovini i 8 t po dužnom metru) kao i osovinskom opterećenju vozila 182 (vagona). čl. Od poslovnih subjekata koji šalju velike količine stvari željeznica može zahtijevati da prethodno prijave svoje pošiljke (količinu. Kada utovar vrši željeznica. Ako korisnici prevoza ne izvrše prijave. Radi sigurnosti prevoza. br. smjer. Željeznica je dužna izvršiti utovar stvari u roku koji je određen ugovorom (rok utovara). željeznica nije dužna primiti stvari na prevoz u slučaju da nema kola na raspolaganju. Masu i broj komada željeznica treba uvijek da utvrđuje. Svaka željeznička transportna organizacija dužna je primiti na direktan prevoz stvari od otpravne do uputne stanice. podjela prevoznih troškova. 33/95) 193 . pošiljalac stvari predaje željeznici u skladište. ako je on upisan u tovarni list. Tako prema međunarodnim pravilima (RIEx) kao ekspresna pošiljka mogu se slati stvari koje se mogu utovariti u prtljažna kola putničkih vozova.ekspresni. što se praktikuje iz konkurentskih razloga. U slučaju da željeznica ne vrši provjeravanja mase i broja komada. 20 (Sl. Željeznica ne mora primiti stvari na prevoz. član 44). obimu i masi. organizacija prevoza. željeznica ima pravo da pored prevoznine naplati još i dvostruki iznos razlike u vozarini (ZUPŽS. manipulacije stvarima i drugo. vrijeme namjeravanog prevoza) kako bi ona izradila plan prevoza. odnosno stvari utvrđene tarifom.2. ali u svakom slučaju u roku kako bi se izvršio uredan prevoz. ako je tako predviđeno ugovorom odnosno uslovima poslovanja. Na ekspresni i brzovozni prevoz željeznica je obavezna primiti stvari samo ako su one po svome obliku. ako pošiljalac nije naveo podatke o masi i broju komada u tovarni list. iako je upis izvršio pošiljalac.

Uputstva pošiljalac daje otpravnoj stanici ili stanici u kojoj se nalaze stvari. Željeznica ne ispituje tačnost priloženih isprava. Ako bi pri prevozu nastala ma kakva smetnja. pak. član 58). U tome poslu ona nastupa kao komisionar i ima pravo na naplatu stvarnih troškova i naknada po tarifi. član 46. odnosno prelaznu stanicu između željeznica dviju zemalja koje su otvorene za saobraćaj na određenoj relaciji (JPCIM. rijetko ugovaraju. te organizovala iskorištavanje pruga i transportnih sredstava. bez obzira iz kojih je razloga nastala . osim ako je do smetnji došlo krivicom željeznice.3. jer su stvari podložne brzom kvaru ili su u pitanju žive životinje tada će željeznica izvršiti njihovu prodaju. Vrijeme trajanja prevoza stranke. po pravilu. 194 . Kada se to ne može učiniti. do mjesta naznačenog u tovarnom listu (uputne stanice). Vozarinu za izvršeni prevoz i ostale troškove po tarifi dužan je snositi pošiljalac. član 14). ako je stvari uputila pomoćnim putem da bi izbjegla smetnje. Rok isporuke računa se prema stvarno upotrijebljenom putu (ZUPŽS. pismenim putem. ali odgovara ako ih izgubi ili upotrijebi nepravilno (ZUPŽS. sigurnim putem i u što kraćem vremenu. Ako vrijeme isporuke nije određeno ugovorom. član 58). Uredan prevoz stvari Cilj ugovora jeste da se stvari prevezu uredno u čemu i jeste privredna funkcija željeznice. Inače. produženje prevoza nije moguće tražiće dispoziciju od pošiljaoca i po njoj postupiti. priroda same stvari . Željeznica će obaviti carinske i druge radnje određene propisima zemlje. željeznica ima pravo: da na trošak i rizik pošiljaoca stvari stavi na privremeni smještaj ili da ih preda špediteru ili u javno skladište. 1. Ako.1. ako se smetnja može prevladati na taj način (ZUPŽS. niti se pošiljalac koristi pravom raskida ugovora. Ako nema njene krivice ona ima pravo i naplatiti kolsku dangubninu.željeznica je dužna preduzeti odgovarajuće mjere da bi se izbjegle rđave posljedice po korisnika prevoza. izvršenje ovih radnji može se povjeriti i drugom licu. član 64). Pošiljalac. Ne dobije li uputstvo u razumnom roku. Željeznica nema pravo na naplatu veće vozarine. osim u slučaju privremenih smetnji. 48). mjere vlasti. O svim preduzetim radnjama željeznica će izvijestiti pošiljaoca (ZUPŽS. Stalo mu je da se prevezu po najnižoj tarifi. U međunarodnom saobraćaju pošiljalac može označiti prevozni put određujući graničnu ili pograničnu tačku. Ukoliko pošiljalac nije već dao u tovarnom listu instrukcije šta će željeznica raditi u slučaju smetnji onda će ona stvari uputiti pomoćnim (drugim) putem. ipak.4. nije zainteresovan kojim će se putem stvari prevesti. Rok isporuke Željeznica je dužna stvari prevesti u ugovorenom roku (rok isporuke). krivica željeznice ili pošiljaoca. Sloboda u izboru pravca potrebna je željeznici kako bi radila što ekonomičnije i racionalnije.dejstvo više sile. bez oštećenja i gubitka. jer se primjenjuju tarife u kojima je određeno vrijeme prevoza. Ona je dužna stvari prevesti u stanju u kojem ih je i primila.

ali samo pod uslovima i 195 . Otpravni i prevozni rok su određeni zavisno od vrste prevoza i razdaljine između otpravne i uputne stanice. hranjenje i pojenje živih životinja. kod kombinovanog prevoza i u vanrednim prilikama. Za brzo pokvarljive stvari i žive životinje rok se računa od podne i od ponoći. zavisno od toga da li su stvari predate prije podne ili poslije podne (ZUPŽS. Dopunski rokovi važe za slučaj: prevoza stvari prugama različitih širina kolosijeka.5. Postoje i dopunski rokovi za isporuku stvari koji su takođe određeni propisom i tarifom. a prevozni za svakih otpočetih 400 km 24 časa. a prevozni za svakih otpočetih 300 km 24 časa. Ukoliko ugovorom nije drugačije predviđeno. Rok isporuke sastoji se iz otpravnog i prevoznog roka. Postupanje po nalozima Specifičnost ugovora o prevozu stvari željeznicom jeste u tome što se on može jednostrano izmijeniti davanjem naloga (uputstava) od strane pošiljaoca ili primaoca ili ovlaštenog imaoca prenosivog tovarnog lista. član 27). Ova pravila posebno važe u međunarodnom prevozu. Željeznica se može uspješno pozivati na produženje roka isporuke. a prevozni za cijelo odstojanje od otpravne do uputne stanice. Rok isporuke je održan od strane željeznice ako je prije isteka roka obavijestila primaoca o prispijeću stvari i iste pripremila za odnošenje. prugama koje nisu osposobljene za brzovozni prevoz.brzovozne i sporovozne (JP-CIM. rok isporuke se računa od ponoći poslije prijema stvari pa do predaje izvještaja o prispijeću stvari adresatu. sporednim prugama. provjeravanje sadržine i težine (mase) pošiljke. ali je dopušteno dokazivanje i na drugi način (drugim sredstvima dokazivanja). član 56). Posebni rokovi važe za denčane pošiljke . veterinarski pregledi. za kolsku sporovoznu pošiljku . ako su uzrok i trajanje zadržavanja upisani u tovarni list. Zadržavanje pošiljke postoji onda kada je neophodno da se obave određene radnje kao što su: carinjenje. odnosno za stvari o čijem se prispijeću ne izvještava primalac do časa kada je pošiljka pripremljena za izdavanje (predaju). ako posebnim propisima ili ugovorima nije što drugo predviđeno (JP-CIM. bez obzira koliko je prevozilaca učestvovalo u prevozu. Prema međunarodnim pravilima rokovi su ovi: za kolsku brzovoznu pošiljku otpravni rok je 12 časova. U slučajevima koji su određeni propisom ili tarifom rokovi ne teku i za to vrijeme rok isporuke se produžava (zadržavanje pošiljke).željeznica je dužna stvari prevesti za vrijeme koje je uobičajeno za prevoz takvih stvari s obzirom na dužinu puta i vrstu prevoza (prema tarifi). član 27). član 56). dodavanje leda i drugo. Sva rastojanja računaju se prema tarifnim kilometrima. 1. odnosno ako je stvar pripremljena za odnošenje kada se primalac ne obavještava (ZUPŽS.otpravni rok je 24 časa. Otpravni rok se računa samo jedanput.

a stvar je prispjela na to mjesto. dakle. Njegovi nalozi mogu biti sljedeći: da se prevoz stvari obustavi. 196 . stvari izdaju u nekoj drugoj stanici. stvari izdaju drugom primaocu. to se pravo ponovo vraća pošiljaocu. Može se promijeniti nalog o pouzeću (povisi. kada su troškovi veći od vrijednosti stvari. briše ili pošiljka optereti pouzećem) odnosno o isplati nekog novčanog iznosa (dio vozarine ili drugi troškovi). kao hartije od vrijednosti. a nije dato jemstvo (nemogućnost ekonomske realizacije zakonskog prava zaloge na stvarima). Nalozi. pošiljaoca ili imaoca prenosivog tovarnog lista kada nastupe određene smetnje u prevozu (udes. nezgoda). ima takođe pravo davati određene naloge željeznici. kada je nalog protivan carinskim i drugim imperativnim propisima. smanji. U tom smislu idu i međunarodna pravila (JP-CIM. član 49 . ona je dužna obavijestiti ta lica u svakom slučaju kada prevoz odstupa od redovnog toka stvari. zaustavi pošiljka u nekoj usputnoj stanici.na način kako je utvrđeno zakonom (ZUPŽS. stvari ne izdaju odnosno da se izdavanje odloži. promijeni uputna stanica (reekspedicija). ako bi izvršenje naloga prouzrokovalo poremećaje u saobraćaju. U protivnom. I primalac ima pravo davati iste naloge željeznici pod uslovom da je ovlašten na to u tovarnom listu ili da mu pošiljalac preda duplikat tovarnog lista. Šteta se tada obračunava po pravilima koja vrijede za gubitak (propast) stvari. ako se carinjenje ili druge radnje iz tovarnog lista ne mogu obaviti u mjestu (stanici). 1. jednostranu izmjenu ugovora. odnosno zahtjev za izmjenu ugovora podnosi se u pisanoj formi preko otpravne stanice ili stanice u kojoj se stvari nalaze. Davalac naloga snosi troškove koje je željeznica imala izvršenjem tih naloga s tim što se naplata može osigurati jemstvom. Pošiljalac ima pravo tražiti izmjenu ugovora do momenta predaje tovarnog lista primaocu. samo iz razloga određenih zakonom. da je željeznica dužna u određenim situacijama da obavijesti pošiljaoca ili primaoca ili imaoca prenosivog tovarnog lista kada je na njih prešlo pravo raspolaganja pošiljkom. Pošiljalac može tražiti da se: stvar vrati i njemu preda u otpravnoj stanici. Željeznica može odbiti izvršenje naloga.6. a ako primalac odbije prijem stvari. u protivnom. Tako je željeznica dužna obavijestiti: pošiljaoca kada je u tovarnom listu upisano da pošiljalac ili njegov punomoćnik prisustvuje carinjenju ili obavljanju drugih radnji.53). Generalno. odgovara za štetu koja nastane neizvršenjem naloga. Imalac prenosivog tovarnog lista. nema pravo davati naloge. Već je rečeno. imalac prenosivog tovarnog lista). odnosno izmijeniti ugovor. Željeznica može odbiti izvršenje naloga u sljedećim slučajevima: ako nalog nije moguće izvršiti. Obavještavanje korisnika prevoza Korisnik prevoza je svako lice koje na osnovu ugovora o prevozu stiče određena prava i preuzima određene obaveze (pošiljalac.32). stvar izda u nekoj drugoj uputnoj stanici ili stvar vrati u otpravnu stanicu. primalac. član 30 . pošiljaoca.

može primati naloge od primaoca. Pravno dejstvo predaje tovarnog lista primaocu ogleda se u tome što od toga časa primalac stupa u pravni odnos sa željeznicom. željeznica nikoga ne obavještava o prispijeću stvari na uputnu stanicu jer ne zna ko je stvarno primalac.8. kada ga je primalac kao adresat potvrdio. primaoca ili imaoca prava iz prenosivog tovarnog lista u slučaju kada dođe do oštećenja ili gubitka pošiljke.pošiljaoca kada stvari prispiju na uputnu stanicu. Primalac se ne obavještava ako je ugovoreno da nema obavještavanja ili je primalac ovlastio vozara. a nikako od pošiljaoca. Ukoliko po tovarnom listu primalac ima nešto da plati (pouzeće ili dio troškova što je naznačeno u tovarnom listu) stvari će se predati nakon uplate tog iznosa. Obavještavanje se vrši na različite načine: preporučenim pismom. član 12). Izvještavanje o prispijeću stvari Kada pošiljka prispije na uputnu stanicu željeznica je dužna. telefonom ili neposredno preko kurira. odnosno u čijim se rukama nalazi tovarni list. iskupa tovarnog lista. odnosno kada se zagubljena pošiljka kasnije pronađe. skladište). telegrama. telefaksom. Ukoliko željeznica ne izvrši obavještavanje povrijedila je ugovor i ima se smatrati da se nije pridržavala principa savjesnosti i poštenja i zaštite interesa korisnika prevoza (ZOO. špeditera da u njegovo ime prima izvještaj o prispijeću pošiljke. Samo primanje tovarnog lista znači da je primalac pristao. Od tada. obavezao 197 . kao što je rečeno. 1. bez odlaganja. a to je pravo upisano u tovarni list. a telefonom kada je razgovor završen). Predaja stvari primaocu (izdavanje stvari) Donosiocu izvještaja o prispijeću stvari. pošiljaoca kada je stvari potrebno staviti u javno skladište (na ležanje) ili predati špediteru ili ih prodati. pa je imalac takvog tovarnog lista izvijestio željeznicu da je on prenesen na njega (indosamentom) odnosno da glasi na njega. pošiljaoca ili imaoca prava iz prenosivog tovarnog lista kada se posumnja da je nastupilo oštećenje ili djelimičan gubitak stvari kako bi oni mogli prisustvovati pregledu stvari na uputnoj stanici. U izvještaju se daje rok za otkup tovarnog lista i preuzimanje stvari sa naznakom gdje se one nalaze (kolosijek. 1. Kada je izdat prenosivi tovarni list na donosioca.7. Željeznica ima pravo na troškove za obavještavanje. pošiljaoca. telegramom. Ako prenosivi tovarni list glasi po naredbi. U slučaju da primalac odbije prijem stvari tada oživljavaju prava pošiljaoca iz ugovora. željeznica to lice obavještava o prispijeću pošiljke. da je pripremi za izdavanje (odnošenje) i obavijesti adresata da istu preuzme i iskupi tovarni list. Zakonska je pretpostavka da je obavještavanje izvršeno nakon proteka određenog vremena (24 odnosno 12 časova po predaji preporuke. željeznica je dužna u uputnoj stanici izdati tovarni list i predati stvari. broj kola.

kada je moguće. O svim tim radnjama obavijestiće pošiljaoca blagovremeno. Ne dobije li uputstva ili se dobijena uputstva ne mogu provesti tada će željeznica stvari staviti na privremeni smještaj. faktička predaja stvari nego simbolična tradicija (u prisustvu primaoca vrši se skidanje plombi sa vagona). tada će lice koje je zahtijevalo pregled (pošiljalac. Osim toga. dakle. Predaja denčane pošiljke vrši se faktičkom predajom. uzroku nastanka štete. Takođe. Kada se radi o kolskim (vagonskim) pošiljkama predaja stvari vrši se primopredajom kola što se konstatuje pismeno. ostale stvari koje je držala (čuvala) 30 dana po isteku roka za njihovo odnošenje 198 . a svjedoka i vještaka kada je potrebno. ako je to moguće. ona može stvari predati špediteru ili u javno skladište na trošak pošiljaoca i njegov rizik. Za to vrijeme stvari leže na rizik i trošak željeznice. tovarni list nije iskupljen u roku ili je izdavanje (predaja) stvari zabranjena odlukom nadležnog organa. Ne vrši se. I sama željeznica kada posumnja u oštećenje ili djelimični gubitak stvari ili kada oni stvarno postoje obavezna je pristupiti utvrđivanju stanja pošiljke. Utvrđivanje stanja pošiljke vrši se na objektivan način u prisustvu korisnika prevoza. Ukoliko je uredan prevoz (bez zadocnjenja. te visini štete. ako su podložne brzom kvaru ili su nepodesne za držanje. Željeznica može odbiti predaju stvari ako joj se ne preda duplikat tovarnog lista. Prilikom pregleda stvari sastavlja se zapisnik koji se predaje imaocu prava na stvarima. podaci o masi ili broju komada. Pregled će se izvršiti i bez prisustva imaoca prava kada se ne odazove ili je stanje pošiljke takvo da je potrebno odmah pristupiti njenom utvrđivanju. oštećenja ili gubitka) prestaju sva potraživanja imaoca prava prema željeznici. Ukoliko korisnik prevoza posumnja da je stvar oštećena ili da postoji djelimičan gubitak stvari (nema plombe ili je ista oštećena) može zahtijevati utvrđivanje stanja pošiljke i željeznica je dužna to izvršiti. primalac je odbio prijem stvari.se na isplatu iznosa iz tovarnog lista. na rizik i trošak pošiljaoca. I prilikom izdavanja stvari mogu nastupiti smetnje: primalac se ne može pronaći. U zapisniku se utvrđuje: stanje stvari. primalac. Stvari koje nisu odnesene željeznica može prodati odmah. Pri tome se konstatuje stanje plombi i drugih zatvarača na vagonu kao i spoljni izgled. ima pravo nakon prispijeća stvari zahtijevati da mu se preda tovarni list i izdaju stvari. Primalac i sam. Isto pravo ima pošiljalac upisom odgovarajuće klauzule u tovarni list. bez obzira da li ga je uputna stanica obavijestila o prispijeću stvari ili to nije učinila. Željeznica će u razumnom roku o tome obavijestiti pošiljaoca i tražiti uputstva. Ako se prilikom pregleda ne utvrdi nikakva šteta (oštećenje ili gubitak stvari) ili se utvrdi šteta koju je željeznica prije pregleda priznala. a ona odgovara kao čuvar. Činjenica predaje stvari primaocu je od pravnog značaja za željeznicu jer se toga časa smatra da je ona izvršila obavezu iz ugovora. a sama odgovara za izbor (culpa in eligendo). Dok se ne izvrši pregled stvari primalac ne mora primiti stvari. imalac prenosivog tovarnog lista) snositi troškove pregleda.

Tarife se primjenjuju prema svim korisnicima pod istim uslovima koji su važili na dan zaključivanja ugovora. 1. 199 . sporednih usluga. odnosno ne postupi sa njom prema ovlaštenjima iz zakona i ugovora. Pošiljalac odgovara za štetu koja bi nastala zbog nedavanja podataka ili davanja pogrešnih podataka.9. količini i masi pošiljke. Primaoca željeznica obavještava i poziva da odnese stvari koje leže na njegov rizik i trošak. željeznica je dužna stvar čuvati i sa njom postupati kao savjestan i uredan privrednik za sve vrijeme dok se ona nalazi u njenim rukama (državini). To posebno važi kada se transportuju masovni tereti. obavezna je postupati po naročitim pravilima o prevozu i čuvanju stvari (kod prevoza opasnih materija vrijede posebna pravila RID). a naročito elemente za izračunavanje visine prevoznine. Obaveze pošiljaoca 2. 1. Zapisnik o prodaji dostavlja pošiljaocu. Obavještavanje o namjeravanom prevozu Opšta je obaveza pošiljaoca da obavijesti željeznicu o namjeravanom prevozu u kome smislu daje podatke. Objavljivanje tarifa Željeznica je obavezna objaviti tarife na propisan ili uobičajen način. naročito. preduzme sve nužne radnje i mjere za nesmetan i bezbijedan prevoz. o vrsti. opasne stvari ili one koje zahtijevaju posebne uslove prevoza. za sve vrijeme dok je ne preda primaocu. uz notifikacije u tovarnom listu. kao i drugim relevantnim elementima (ZOO. a u međunarodnom prevozu i uslove za preračunavanje valuta. dužna je da postupa sa istom kao čuvar. Objavljuju se na način da tarife budu pristupačne i saznatljive za korisnike prevoza. član 654). ali nije odnio stvar.64). ako nisu plaćeni. Usto. Ta obaveza postoji za vrijeme cijelog roka isporuke (otpravnog i prevoznog roka) kao i za vrijeme dok se stvar ne odnese. a ostatak stavlja na raspolaganje pošiljaocu (ZUPŽS. Ako i nakon poziva stvar ne bude odnesena. Suština obaveze pošiljaoca jeste u tome da željeznica na vrijeme pripremi kola. dužna je da na zahtjev korisnika prevoza stavi na uvid tarife u otpravnoj ili uputnoj stanici. Čuvanje stvari Pošto ovaj ugovor ima elemenata ugovora o ostavi. Može se desiti da je primalac iskupio tovarni list. obavezna je da je tokom prevoza i po prispijeću u uputnu stanicu poji i hrani. Ako stvar ostavlja na privremeni smještaj. Iz postignute cijene naplatiće svoje troškove. a pošiljalac nije odredio pratioca.ona može prodati. zapravo. Kada se prevozi živa stoka. 2.10. Tarife moraju sadržavati sve posebne uslove prevoza. željeznica istu može predati u javno skladište ili prodati. uputnoj stanici i primaocu. Kod prevoza određenih stvari koje imaju naročite osobine i svojstva. sadržini. Uobičajeno je da se tarife ili izvodi iz tarifa oglašavaju na vidnim mjestima u stanicama.1. član 59 .

željeznica je ovlaštena da. dužan je pridržavati se ugovorenog roka utovara i uputstava željeznice u pogledu smještaja stvari na kola. Pošiljalac. Obaveza utovara je dispozitivne prirode jer se ugovorom može predvidjeti da tu radnju obavi željeznica. Opšte je pravilo da željeznica ima pravo na vozarinu za najkraći prevozni put kojim bi se stvari mogle prevesti. naknada za sporedne usluge te drugih naknada saglasno ugovoru i tarifi. Stvari stavlja na raspolaganje pošiljaocu na njegov trošak i rizik. Pošiljalac plaća prevozne troškove po tarifi koja se primjenjuje na dan zaključenja ugovora kada je tako ugovoreno i upisano u tovarni list. ta obaveza je na primaocu ako iskupi tovarni list u kome nije naznačeno da pošiljalac plaća prevozne troškove (ZUPŽS. Odstupanja mogu biti u slučaju da pošiljalac odredi prevozni put. Kada je rok utovara prekoračen za više od 24 časa. Željeznica će upozoriti pošiljaoca na nedostatke pakovanja.2. član 55). dodataka na vozarinu. Stvari se predaju blagovremeno. Pri tome željeznica može tražiti trostruki iznos prevoznine za izvršeni prevoz kao i naknadu štete ako je nastala (ZUPŽS. član 45).2. bile prevezene bez oštećenja ili ugrožavanja lica i dobara. Predaja stvari i tovarnog lista Iz prirode nastanka ovog ugovora proizlazi da je pošiljalac obavezan predati stvari na prevoz i predati uredno popunjen tovarni list. te količine i mase koju kola mogu da prime (osovinsko opterećenje). U slučaju preopterećenja kola (preteg) ili neispravno. na trošak i rizik pošiljaoca istovari stvari (oslobodi kola) i iste preda na privremeni smještaj ili špediteru ili u javno skladište (ZUPŽS. Ona može odbiti prijem pošiljke kada su nedostaci pakovanja takve prirode da se može ugroziti sigurnost lica. prekorači ugovoreno vrijeme. 2. netačno ili nepotpuno upisanih podataka u tovarni list o stvarima koje su isključene iz transporta i stvarima koje se prevoze pod posebnim uslovima. način prevoza i prevozni put. upakovane na propisan ili uobičajen način kako bi. Ti prevozni troškovi sastoje se od: vozarine (prevoznine). ako vrši utovar. Plaćanje prevoznih troškova Ekonomski interes željeznice jeste da naplati prevozne troškove za svoju uslugu. Tarifa može odrediti da neke troškove prevoza obavezno plaća pošiljalac. Ako pošiljalac ne održi rok utovara. Inače. Obaveza plaćanja prevoznih troškova može biti različito određena. zakonska je obaveza željeznice da na prvoj stanici gdje je to moguće istovari cijelu pošiljku ili preteg. s obzirom na njihovu vrstu. bez obzira na stvarni put prevoza. Kada se radi o lako kvarljivim stvarima ili stvarima male vrijednosti (vrijednost stvari ne može pokriti troškove prevoza) otpravna stanica uvijek može 200 . a u tovarni list pošiljalac unosi broj i oznaku plombe. željeznica može tražiti posebnu naknadu (kolsku dangubninu). član 39). kola i dobara. Kada se završi utovar na vagon se stavlja plomba i drugi zatvarači.3.

Evo nekih: “franko vozarina” .pošiljalac preuzima na sebe vozarinu i plaćanje svih troškova. 201 .pored vozarine. Tada se u tovarni list i njegov duplikat unosi iznos unaprijed plaćenih troškova od strane pošiljaoca. Isto vrijedi i za ekspresne pošiljke. 3. kako je navedeno u tovarnom listu i ako on taj dokument preuzme. Pravna je pretpostavka. Plaćanje prevoznih troškova Primalac ima obavezu plaćanja prevoznih troškova.zahtijevati da pošiljalac unaprijed plati troškove prevoza. Ako pošiljalac u roku od 30 dana ne izvrši plaćanje. Željeznica i pošiljalac imaju pravo odnosno obavezu na ispravak naplaćenih iznosa u slučaju nepravilne primjene tarifa ili greške prilikom izračunavanja ili naplate troškova. član 29). Osim toga. Inače. Kada. preuzimanje tovarnog lista je pravo primaoca i na to ga ne može niko natjerati.. Reklamacija se podnosi u pisanoj formi uz obrazloženje i prezentaciju odgovarajućih dokumenata. ono može pokrenuti spor podizanjem tužbe.” .” . Pošiljalac je dužan platiti kamatu od dana prijema reklamacije. Manje plaćene iznose treba da plati pošiljalac ako tovarni list nije iskupljen ili se potraživanje željeznice odnosi na troškove koje je u tovarnom listu preuzeo pošiljalac. Primalac je u obavezi da plati i sve troškove nastale po njegovim nalozima jer i on može davati uputstva željeznici kada na njega prijeđu ovlaštenja iz ugovora. da pošiljalac ne plaća prevozne troškove ili dio troškova. “franko vozarina uključivo . on će platiti prevozne troškove ukoliko primalac ne iskupi tovarni list ili ne bude davao naloge za izmjene ugovora tokom prevoza stvari. željeznica može pokrenuti spor. protekom 30 dana.1.. “franko svi troškovi” .. dakle.. U međunarodnom saobraćaju pošiljalac nije dužan platiti manje uplaćeni iznos ako je razlika manja od 4 obračunske jedinice po tovarnom listu (JP-DIM. Međutim. Smatra se da je htio te troškove da snosi primalac. ako o tome nema njegove izjave u tovarnom listu. pošiljalac preuzima pojedinačno naznačene troškove. primalac preuzme tovarni list zasniva se obaveza primaoca na plaćanje troškova prevoza u obimu kako je određeno tovarnim listom.pošiljalac preuzima na sebe samo plaćanje vozarine. “franko iznos. Ako reklamacija ostane bezuspješna. oborive prirode. Pošiljalac.pošiljalac plaća naznačeni iznos. svih ili djelimično. Obaveze primaoca 3. primalac i svako lice na koje je prešlo potraživanje iz ugovora ima pravo reklamacije željeznici u slučaju više plaćenog iznosa troškova prevoza (preplaćen iznos). Samo preuzimanje tovarnog lista obavezuje primaoca na plaćanje troškova. Izjavu o vozarini i drugim troškovima pošiljalac upisuje u tovarni list standardnim izrazima (klauzule) koje se primjenjuju i u međunarodnom transportu.

član 65). Odgovornost željeznice Prema međunarodnim pravilima i domaćem pravu željeznica odgovara za štetu nastalu u toku prevoza zbog djelimičnog ili potpunog oštećenja ili gubitka stvari.). 202 . Pretpostavka je da postoji gubitak ukoliko željeznica ne izda stvari primaocu u roku od 30 dana po isteku vremena za isporuku. Odgovornost železničkog prevozioca. Naučna knjiga. član 689). uzroci štete. nepreduzimanjem radnji. 35. Dovoljno je da postoji sumnja u oštećenje ili gubitak pa da se priđe provjeri. ili ih predati špediteru ili u javno skladište. Stvari može odmah i prodati ako su ispunjeni određeni uslovi (lako kvarljive stvari. odnosno koja su radila po njenim nalozima. stvar se ne može predati špediteru ili u skladište prema mjesnim običajima). Djelimični 183 Đurdev dr Dušanka. str. nakon prihvatanja tovarnog lista (dangubnina. 3. Željeznica odgovara za povredu integriteta pošiljke.2. ZUPŽS. Ako stvari na vrijeme ne odnese. Ustanovi li se istovjetnost pošiljke. kao i za štetu nastalu zbog prekoračenja roka isporuke (zadocnjenja). ona odgovara za slučaj oštećenja. Beograd. troškove utvrđivanja snosi primalac (ZOO. ako iskupi tovarni list. Gubitak postoji onda kada željeznica nije u mogućnosti da u odredišnom mjestu izda stvar primaocu (izgubljena. ukradena. visina. može zahtijevati sudskim putem utvrđivanje stanja pošiljke (količina. odgovara za lica koja je angažovala. Primalac može zahtijevati da se provjeri stanje pošiljke i utvrdi oštećenje i može odbiti prijem sve dok se to ne učini.primalac je u obavezi da plati i one troškove koji su nastali njegovim radnjama za željeznicu ili nečinjenjem. okolnosti pod kojim je šteta nastala). za slučaj gubitka i za slučaj zadocnjenja i to od časa 183 Željeznica kada je primila stvar na prevoz pa dok je ne preda primaocu. Ako primalac ne prizna činjenice utvrđene zapisnikom. ležarina i dr.ODGOVORNOST STRANAKA 1. u toku redovnog radnog vremena koje važi u uputnoj stanici. na trošak i rizik primaoca. 1987. prodata i dr. Ukoliko se taj rok prekorači za više od 14 časova željeznica ima pravo staviti stvari na privremeni smještaj. Dakle. žive životinje. i dalje. izgorjela. za sve vrijeme do predaje stvari primaocu (JP-CIM. dužan je stvar odnijeti u ugovorenom roku (rok odnošenja). član 36. željeznica naplaćuje dangubninu (ležarinu) prema tarifi. V . Odnošenje stvari Primalac. izdata trećem neovlaštenom licu. U svim slučajevima prekoračenja roka za odnošenje stvari primalac je obavezan platiti posebnu naknadu određenu tarifom. Prilikom provjere sastavlja se zapisnik o izviđaju čiji se prepis predaje primaocu. kao i drugom prevozniku radi predaje primaocu. gubitak ili oštećenje.).

Beograd. truljenje. str. Trajković dr Miodrag. ZUPŽS. 334. ne pretpostavlja se odgovornost željeznice za štetu nastalu gubitkom ili oštećenjem pošiljke. 1985. član 66). štete se dešavaju usljed dejstava nepoznatih uzroka.). Da bi se oslobodila odgovornosti. 185 Prevladava drugo stanovište. 1978. Transportno pravo. vlažnost i dr. Oštećenje. str. c) Kada je šteta nastala utovarom ili istovarom koji vrši pošiljalac ili primalac na osnovu propisa ili ugovora. Kapor dr Vladimir -Carić dr Slavko. došlo do gubitka ili oštećenja. Postoji izuzetak. Stoga se njena objektivna odgovornost bazira na teoriji interesa (čija korist onoga i rizik) jer iz vršenja svoje djelatnosti željeznica ostvaruje korist pa treba i da snosi nastale štetne posljedice. mogu svesti na sljedeće: djelatnost željeznice povezana je sa pojačanim rizikom. ako se utvrdi da je do te štete došlo zbog jednog ili više “privilegovanih” osnova. Cigoj dr Stojan. op. Spor se sastoji u tome: da li se radi o njenoj ugovornoj odgovornosti zasnovanoj na sistemu subjektivne odgovornosti (princip kulpe) sa pretpostavljenom krivicom željeznice 184 ili o sistemu objektivne odgovornosti.cit. 462. zakasnila) kada nije na vrijeme preuzela pošiljku ili je nije na vrijeme predala primaocu. str.gubitak postoji kada željeznica ne može da izda primaocu dio pošiljke. rđanju. 358. b) Stvar nije upakovana ili je nedovoljno upakovana (prevoz bez odgovarajuće ambalaže) zbog čega je. Razlozi su mnogobrojni. truljenju i sl. djelimično ili potpuno. 184 185 Antonijević dr Zoran.spoljnih uzroka koji se nisu mogli predvidjeti. Željeznica neće odgovarati ako je šteta nastala: krivicom korisnika prevoza. krivicu je teško dokazati jer pošiljalac nema uvid u kontrolu nad radom željeznice. deformisanje. Oni važe samo za slučaj povrede integriteta pošiljke (gubitka ili oštećenja). Opšti (“neprivilegovani”) razlozi oslobađaju željeznicu od naknade štete za slučaj gubitka. oštećenja ili zadocnjenja. ukratko. Željeznica je prekoračila rok isporuke (zadocnila. izbjeći niti otkloniti (JP-CIM. jeste kvalitativno umanjenje pošiljke. ali se. nalogom pošiljaoca. Ljubljana. uslijed mana na samoj stvari (svojstava stvari) i dejstava više sile . a to su: a) Prevoz je izvršen otvorenim kolima po važećim propisima ili ugovoru stranaka što je upisano u tovarni list. str. Pravni osnovi (razlozi) koji ublažavaju (“omekšavaju”) dejstva stroge objektivne odgovornosti željeznice dijele se u teoriji na opšte i posebne. 61. cijepanje.). ali ne i za slučaj zadocnjenja. op. Ne postoji jedinstveno stanovište o pravnoj prirodi odgovornosti željeznice.cit. d) Ako se prevozi stvar koja je po svojoj prirodi (svojstvima) naročito izložena potpunom ili djelimičnom gubitku ili oštećenju (lomljenju. Saobraćajno pravo. 203 . Prema tim pravilima. U cilju daljeg ublažavanja odgovornosti željeznice uvedeni su i posebni (“privilegovani”) osnovi ekskulpacije koje međunarodna i domaća pravila izričito navode. Došlo je do umanjenja vrijednosti stvari jer je pogoršano njeno stanje (lom. željeznica odgovara kada je došlo do očiglednog manjka ili gubitka cijelih komada stvari. samom faktu prouzrokovanja štete. postoji količinsko umanjenje pošiljke. član 36. željeznica mora dokazati uzročnu vezu između nekog od naprijed navedenih uzroka i same štete. Sinteza. s obzirom na prirodu stvari.

član 68). Određen je procenat dozvoljenog kala za pojedine vrste stvari . Ako stvar nema berzansku ili tržišnu cijenu visina štete se obračunava po uobičajenoj cijeni kao za stvari iste vrste i kvaliteta. a sve ostalo (pozitivni dokazi) su na imaocu prava. krzno. Ona ne odgovara za normalni kalo. ZUPŽS. svježe voće i povrće. To je. ugalj. Željeznica vraća naplaćenu vozarinu. masti. Pored opštih i posebnih. Specijalni osnov za oslobađanje željeznice od odgovornosti jesu nuklearni udesi. visina štete se odmjerava prema toj unaprijed utvrđenoj cijeni. JPCIM član 41). f) Ako je došlo do štete u prevozu živih životinja dejstvom posebnih okolnosti kojima su izložene životinje ili kada je na osnovu tarife. kod djelimičnog gubitka željeznica naknađuje štetu u visini vrijednosti samo tog izgubljenog dijela stvari (tereta) i vraća srazmjeran dio vozarine i drugih troškova. Odgovaraće za dio gubitka u masi koji prelazi propisane (standardne) norme kala. postoje i specijalni razlozi za oslobađanje željeznice od odgovornosti. a tiču se normalnog kala. član 36. što se utvrđuje pregledom ili stručnim 204 .).e) Stvar je predata na prevoz pod neispravnom. U slučaju oštećenja (djelimičnog ili potpunog) stvari željeznica vrši naknadu štete u visini vrijednosti stvarnog oštećenja. stvari predate u vlažnom stanju i dr. željeznica naknađuje štetu u visini vrijednosti izgubljene stvari obračunate po berzanskoj cijeni. Kad je unaprijed određena cijena stvari koje se prevoze. U svim navedenim slučajevima pretpostavka o neodgovornosti željeznice nije apsolutne prirode jer imalac prava može dokazivati suprotno. so. tj. netačnom ili nepotpunom deklaracijom ili se radi o stvari koja se prima na prevoz pod posebnim predostrožnostima i uslovima. osim u slučajevima kvalifikovane krivnje (zle namjere ili krajnje nepažnje). Razumije se. Željeznica naknađuje samo prostu štetu. iznos carina i drugih troškova jer se smatra da nije izvršila prevoz. gubitak u masi (težini) koji zbog prirodnih svojstava stvari redovno nastaje u prevozu. Za slučaj djelimičnog ili potpunog gubitka (propasti) stvari. ako za prouzrokovanu štetu odgovara korisnik nuklearnog uređaja ili drugo odgovorno lice. U svim slučajevima važi cijena koja je postojala u vrijeme i u mjestu predaje stvari na prevoz. Sudska praksa je kolebljiva u tome da li je fakturna cijena stvari i njena tržišna cijena. a u nedostatku nje po tržišnoj cijeni. a jedan posto za ostale stvari (ZUPŽS član 70. po mišljenju teorije. sapun. prosta šteta (damnum emergens) i izgubljena dobit. korist (lucrum cessans). kompenzacija za strogi sistem objektivne odgovornosti. Za željeznicu je dovoljno da učini vjerovatnim postojanje neke od posebnih okolnosti (oslobađajućih razloga).dva posto (na tečnost. da šteta nije nastala ili nije isključivo nastala uslijed tih posebnih okolnosti (razloga). U poslovnom/trgovačkom pravu opšte je pravilo da se kod prouzrokovanja štete naknađuje stvarna. ugovora i uz naznaku u tovarnom listu trebao biti pratilac pa je to izostalo (JP-CIM.

Istovremeno. Beograd. inače. željeznica mora imaocu prava naknaditi cjelokupni (puni) iznos dokazane štete koja obuhvata prostu štetu i izgubljenu dobit. U tom slučaju može biti obuhvaćena i stvarna šteta i izgubljeni dobitak. visina štete ne može prijeći iznos koji bi željeznica platila na ime izgubljene pošiljke. ne može se stipulisati prebacivanje tereta dokazivanja sa željeznice na imaoca prava u slučajevima kada je predviđeno da ona vrši dokazivanje (ZUPŽS. Visina naknade štete koju željeznica plaća može se povećati kada je u tovarnom listu predviđen institut plaćanja štete u svrhu obezbjeđenja uredne isporuke (ZUPŽS. Željeznica tada plaća štetu na ime izgubljenog ili oštećenog dijela pošiljke. a za neizgubljeni ili neoštećeni dio plaća štetu po osnovu zadocnjenja. ne može prijeći iznos koji bi željeznica. šteta koja odgovara procentu umanjenja vrijednosti stvari (berzanska. Za slučaj oštećenja ili gubitka stvari odgovornost željeznice se ograničava na određeni iznos koji ona plaća po kilogramu bruto mase (težine) te izgubljene ili oštećene stvari ili njenog dijela. kod potpunog gubitka samo štetu po tome osnovu bez obzira na zadocnjenje. oštećenja ili zadocnjenja (JP-CIM. krajnja nepažnja) utiču na visinu štete. 186 Vasiljević dr Mirko. inače. 1987. Kvalifikovana krivnja željeznice (zla namjera. po svim osnovima. platila za slučaj potpunog gubitka stvari. Željeznica tada plaća štetu saglasno opštim pravilima za gubitak. 205 . 42. respektabilno. Odgovornost željeznice regulisana je imperativnim normama pa ugovor ne može zamijeniti ili isključiti zakon. Kumulacija zahtjeva prema željeznici postoji kod djelimičnog gubitka ili oštećenja. Ukupna šteta. Transportno pravo poznaje princip ograničenja (limitiranja) odgovornosti prevoznika što je slučaj i kod željeznice. Odgovornost železnice u domaćem i međunarodnom prevozu robe. ali samo do visine ukupnog obezbjeđenja. potpuno ili djelimično. član 75). oštećenje ili zadocnjenje prouzrokovano zlonamjerno ili iz krajnje nepažnje. član 44). str. Ugovorom o prevozu ili tarifom ne može se isključiti niti ograničiti. Neki smatraju da ova situacija ima sličnosti sa transportnim osiguranjem. Radi li se o krajnjoj nepažnji iznos dokazane štete ne može prijeći dvostruku vrijednost koju. tržišna ili uobičajena cijena minus postotak oštećenja stvari). Za slučaj zadocnjenja (prekoračenja roka isporuke) željeznica naknađuje samo štetu koja je uslijed toga prouzrokovana vezujući istu za visinu vozarine 186 : kod gubitka ili oštećenja stvari plaća iznos dokazane štete koja ne može biti veća od trostrukog iznosa vozarine. izgubio vrijednost. Visina štete koja se plaća za gubitak uvijek je gornja granica i za njen obračun u slučaju oštećenja stvari. željeznica plaća za slučaj gubitka. Plaća se. dakle. odgovornost željeznice. Ako je cijela ili dio pošiljke.vještačenjem. oštećenje ili zadocnjenje plus iznos dokazane štete. Kada je gubitak. uslijed oštećenja. član 3).

2. pravo potraživanja prema željeznici ne prestaje. Svako preduzeće odgovara samo za svoj dio prevoza (ZOO. iako je ona predala pošiljku. Međutim i tada ima odstupanja. koga izabere. nedeklarisanja ili netačnog deklarisanja stvari. primalac. u slučaju djelimičnog gubitka ili oštećenja što je utvrđeno prije prijema pošiljke ili nije uopšte utvrđeno 206 . istovarom. a kada postoji osiguranje i osiguravajućem društvu. odnosno imalac prenosivog tovarnog lista. zbog rđavog pakovanja. ugovora ili pravila autonomnog poslovnog prava. Pošiljalac odgovara za štetu prouzrokovanu drugim licima ili stvarima uslijed naročitih svojstava (opasne) stvari koja nisu bila poznata željeznici. Imalac prava svoj odštetni zahtjev može postaviti prema onome za koga se odluči. Imalac prava može biti pošiljalac. Podaci koji se odnose na masu i broj komada mogu se upotrijebiti protiv željeznice samo ako je ona te podatke provjerila (vagala. Pošiljalac odgovara željeznici i dužan je naknaditi štetu koja nastane uslijed toga što nije priložio potrebne isprave uz tovarni list ili nije priložio sve ili su one neispravne. VI . u sljedećim slučajevima: ako imalac prava dokaže da je šteta prouzrokovana namjerno ili krajnjom nepažnjom željeznice. korisnik prevoza. Nije bitno da li obaveze proističu iz propisa. član 678). Ako je u prevozu učestvovalo više željezničkih preduzeća koja je odredio pošiljalac tada nema solidarne odgovornosti. brojala) i potvrdila u tovarnom listu. Najčešće se to odnosi na plaćanje dangubnine. odnosno prema opštim pravilima o prestanku obligacija. pa ih primalac ne održi. Izuzetno. Kada je očigledno da nikakav stvarni manjak ne odgovara razlici u masi ili broju komada u odnosu na podatke iz tovarnog lista ti dokazi ne mogu služiti protiv željeznice. Prestanak ugovora Ugovor o prevozu stvari željeznicom prestaje na isti način kao i drugi ugovori. Odgovornost pošiljaoca Već je rečeno da pošiljalac odgovara za tačnost unesenih podataka i izjava u tovarni list pa i kada ih na njegov zahtjev unosi željeznica. Odgovornost postoji i po osnovu štete nanesene utovarom. ležarine ili troškova uskladištenja. Primalac stvari može se obratiti sa zahtjevom uputnoj stanici. Pravo zahtijevanja prema željeznici prestaje kada imalac prava iz ugovora primi pošiljku. ona solidarno odgovaraju. član 43). on odgovara željeznici. posebno. ako su primaocu predata kola (vagon) sa ispravnim plombama (ZUPŽS. Kada su propisani određeni rokovi.Ako u prevozu učestvuje više željezničkih preduzeća.PRESTANAK PRAVA IZ UGOVORA 1.

Protekom roka od 30 dana po dostavi reklamacije imalac prava može svoj zahtjev ostvariti podizanjem tužbe (glavni zahtjev plus kamata). Pošiljalac može koristiti pravo na reklamaciju sve dok ima pravo da raspolaže pošiljkom. inače. naknada za sporedne usluge ili drugih troškova zastarijevaju za šest mjeseci. član 80. a nastavlja dalje uručenjem pismenog odgovora od strane željeznice. kada se potraživanje odnosi na vraćanje plaćenih iznosa ili pouzeća (ZUPŽS. Ostala potraživanja iz ovog ugovora zastarijevaju za jednu godinu dana. 2. pada u prekluziju. Zastara potraživanja Za potraživanja iz ugovora o prevozu stvari željeznicom određeni su specijalni rokovi kao i rokovi za početak toka zastarjelosti (ZUPŽS. a primalac od trenutka prijema tovarnog lista. Obustava zastare nastaje dostavljanjem pismene reklamacije. Potraživanja zbog više ili manje naplaćene vozarine. 207 . član 79). dodatka na vozarinu.prilikom prijema uslijed propusta željeznice. Naknadne reklamacije o istoj stvari ne obustavljaju zastarijevanje. 81). ali je zahtjev za utvrđivanje oštećenja stavio čim je otkrio štetu (najkasnije sedam dana od prijema pošiljke) uz obavezu dokazivanja da je do štete došlo u periodu od prijema do izdavanja (odnošenja) pošiljke. Svoja potraživanja iz ugovora imalac prava može ostvariti prema željeznici ako stavi reklamaciju u pismenoj formi i na način određen tarifom. ako oštećenje ili djelimični gubitak stvari imalac prava nije mogao opaziti prilikom prijema pošiljke. Zahtjev za naknadu štete iz osnova zadocnjenja mora staviti u roku od 15 dana od dana izdavanja stvari.

208 .

str. u neoštećenom stanju prevesti (premjestiti) iz mjesta otpreme u mjesto opredjeljenja i tamo ih staviti na 187 Pojam ovog ugovora ne odstupa raspolaganje pošiljaocu ili licu koje on odredi. uz naknadu obavezuje pošiljaocu. 2. član 1).POJAM. ukratko. bitno od opšteg pojma ugovora o prevozu. nalaze u dvjema različitim državama” (CMR. jeftinija je izgradnja prevoznih sredstava. Ovaj ugovor sve više dobija međunarodni značaj. unutar određenog ili odredivog roka. lakše se koriste prednosti integralnog prevoza primjenom modernih transportnih sudova (kontejnera. 12. Sredstvo prevoza je ta činjenica koja daje karakteristike ostalim. da će stvari čiji je transport dozvoljen. Sredstvo prevoza jeste “motorno vozilo”. tako da drumski prevoz tek početkom ovoga vijeka ponovno oživljava da bi puni značaj doživio poslije pedesetih godina. Pojam ugovora Ugovor o prevozu stvari drumom (cestom) je takav ugovor kojim se drumski transporter.GLAVA TREĆA UGOVOR O PREVOZU STVARI DRUMOM (CESTOM) I . član 1). prikolice i poluprikolice (CMR. korištenjem zaobilaznih ili sporednih puteva lakše se savladavaju saobraćajne smetnje na pojedinim relacijama. Prednosti drumskog transporta ogledaju se. Ugovor ima međunarodni karakter kada se “mjesto preuzimanja i mjesto opredjeljenja. On se razlikuje po konkretizaciji ličnosti prevoznika. paleta). 209 . osobito za pojedine vrste prevoza stvari (kamioni 187 Opširnije: Trifković mr Miloš. a do industrijske revolucije i najveći značaj. a pod motornim vozilom se podrazumijeva vozilo koje se pokreće mehaničkom snagom sopstvenog motora neovisno od postojanja šina ili električnih vodova. 1970. u ovome: moguće je obaviti direktan prevoz stvari po principu “od vrata do vrata” odnosno “od skladišta do skladišta”. ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI 1. Beograd. pogodniji je za prevoz manjih količina stvari ili stvari specifičnih osobina. S obzirom na ekonomske i druge karakteristike drumski prevoz ima značajnu ulogu u privrednom životu svake zemlje i predstavlja konkurenciju drugim granama saobraćaja. Tehnološka otkrića vezana za parnu mašinu išla su u korist željezničkog transporta. Prava i obaveze stranaka iz ugovora o prevozu robe drumom. prema ugovoru. Institut za uporedno pravo. prevoznom putu i sredstvima prevoza. Pod pravila drumskog prevoza potpadaju i kombinovana vozila. Značaj drumskog prevoza Drumski prevoz ima najdužu tradiciju.

hladnjače. posadi. U slobodnom drumskom prevozu. Po načinu organizovanja prevoza putnika i stvari postoji javni drumski prevoz i prevoz za vlastite potrebe. mada se formiraju zbirni transporti (konvoji). koji se dosta koristi. ugovorom se određuje prevozni put. Ona su skoro unificirana kada se radi o karakteristikama vozila. postoji onda kada se. lakše se kombinuje sa prevozom iz ostalih grana saobraćaja. Postoji jedinstvena odgovornost prvog transportera. Cijena i ostali uslovi prevoza su unaprijed utvrđeni tarifom. Linijski (redovni) prevoz se odvija po unaprijed utvrđenom redu vožnje. Nedostaci ovog vida prevoza su. na osnovu ugovora o prevozu. cisterne). Drumski prevoz. Javni prevoz obavljaju poslovni subjekti (transportne organizacije) kao svoju registrovanu djelatnost na bazi ugovora sa poslovnim partnerima. mada i za ovaj vid transporta prevoznici mogu unaprijed donijeti uslove poslovanja i tarife. Vrste prevoza i ugovora Od vrste drumskog prevoza ovisi njegov pravni režim. željeznica. Isprava može glasiti “po naredbi” ili “na donosioca” i može biti prenosiva ili neprenosiva. posebno u sferi autonomnog prava. prelasku državne granice i dr. vezan je za vremenske prilike i najzad. a prevoznik je obavezan donijeti tarife i objaviti ih na uobičajen ili propisan način. 3. Prevoz za vlastite potrebe podrazumijeva prevoz putnika i stvari radi zadovoljavanja sopstvenih potreba i ne obuhvata vršenje prevozničkih usluga trećim licima. Mješoviti (kombinovani) prevoz. U literaturi je uobičajeno da se drumski transport razvrstava i prema vrsti pošiljki na prevoz denčanih pošiljki i prevoz kamionskih pošiljki (tereta). prevozna sredstva su podložnija kvarovima. Javni drumski prevoz se obavlja kao prevoz u linijskom i slobodnom drumskom saobraćaju. U tom slučaju. brod). nego što je slučaj u pomorskom ili željezničkom prevozu. Postoji niz specijalnih pravila kojima se regulišu pitanja značajna za određenu vrstu drumskog prevoza. teže se prevozi naročito kabasta roba. i na kraju. prije svega. a time i ugovori u vezi sa njim. osiguranju. cijena i uslovi prevoza. sigurnosnim propisima. željezničkim i pomorskim naročito. kao organizatora 210 . sa unaprijed određenom polaznom i krajnjom stanicom i međustanicama. mogu se podijeliti po različitim kriterijima. u sljedećem: nije pogodan za istovremeni prevoz velikih količina stvari. drumski transport je pogodan za prevoz za vlastite potrebe poslovnih subjekata. Uobičajeno je da se prema predmetu prevoza drumski transport dijeli na prevoz putnika. kod međunarodnog prevoza transport se odvija na osnovu jedinstvene isprave o kombinovanom (multimodalnom) prevozu i jedinstvene naknade za prevoz. prevoz stvari (robe) i prevoz prtljaga pa u tom pravcu postoje različita pravila u zakonu. transport stvari vrši angažovanjem prevoznih sredstava iz različitih grana saobraćaja (kamion.

koja se odnosi na carine i fiskalna davanja. 27/91. 1956). prevoza za lične potrebe. autobusne stanice. br. 188 Ako se motorno vozilo “prenosi jednim dijelom puta morem. 33/95. str. 503. 39/95). fiskalni režim drumskih vozila u međunarodnom prevozu. Pravni izvori Razvojem drumskog saobraćaja ustanovljena su posebna pravila koja se zasnivaju na posebnostima drumskih prevoznih sredstava. članom 73 je predviđeno da prestaje primjena zakona koji su se primjenjivali na teritoriji Federacije BiH do dana stupanja na snagu ovog zakona. unutrašnjim vodama ili vazdušnim putem”. prevoza za posebne namjene. Donošenjem Zakona o unutrašnjem cestovnom prevozu (Sl. bezbjednost. list RBiH. cit. ali bez istovara.list RBiH. To su: Konvencija o ugovoru za međunarodni prevoz robe drumom (Ženeva. S obzirom na različitost materije koju uređuju ovi zakoni njihova primjena je u praksi kao takva zadržana. 189 188 211 . signalizaciju. željeznicom. Osnovni pravni izvori za ugovorno pravo su Zakon o obligacionim odnosima i specijalni 189 Zakon o unutrašnjem cestovnom prometu reguliše materiju: javnog zakoni. broj 24/92. Zakon o međunarodnom drumskom transportu (Sl .međunarodnog kombinovanog prevoza. 4. tada se primjenjuju pravila CMR na cio prevozni put. 23/98). Formirano je nekoliko međunarodnih asocijacija u ovoj oblasti: Međunarodna unija za drumski transport (IRU). stajališta i teretne autostanice i inspekcijski nadzor. Na međunarodnom nivou značajno je pomenuti dvije konvencije: jedna. za cijeli mješoviti prevoz. putevima prevoza i zahtjevima sigurnosti transporta. Međunarodna unija za javni saobraćaj (UITU). te ekonomskim ciljevima korisnika prevoza. Sl. broj 22/90. Postoji i niz drugih međunarodnih akata koji se odnose na posadu vozila. Pravila su predmet regulisanja nacionalnih i međunarodnih izvora (konvencija). list SR BiH. op. koja se odnosi na oblast međunarodnog prevoza stvari i druga. 13/94. Evropska organizacija za drumski prevoz rashladne robe i dr. ograničeno na njegove međunarodne aspekte kao i rješenja sadržana u ZOO. poznatija pod skraćenim imenom CMR konvencija i Carinska konvencija o međunarodnom prevozu robe na osnovu karneta TIR (Ženeva. prevoz opasnih stvari. nadzor i kontrolu te druga pitanja relevantna za odvijanje drumskog prevoza. Vilus-Carić-Šogorov. novine FBiH br. kraće TIR konvencija. S obzirom na dominantan međunarodni karakter ovog ugovora daljnje izlaganje će biti. Međunarodna drumska federacija (IRF). 1959). putne oznake. 33/95). U domaćem pravu drumski saobraćaj regulisan je nizom zakonskih akata koji se odnose na organizaciju i funkcionisanje saobraćaja. Radi se o slijedećim zakonima: Zakon o prevozu u drumskom saobraćaju (Sl. prevoza. uglavnom. pošto i u ovoj oblasti postoji unifikacija prava na međunarodnom planu.

cit. 212 . identifikacija prevoznog sredstva. Ima shvatanja da je ovaj ugovor formalan. Te činjenice mogu se dokazivati i drugim pravnim sredstvima. ali se ona odnose na izvršenje ugovora. vozač je punomoćnik po zaposlenju (ZOO. ime i adresa pošiljaoca kao i ime i adresa primaoca. Opšte je usvojen stav u međunarodnoj praksi. i opšti uslovi poslovanja. Ako stvari koje se prevoze moraju biti utovarene u različita vozila ili se prevoze različite vrste stvari ili su stvari podijeljene u grupe. član 656.str.II . On je ovlašten za zaključenje ugovora o prevozu ukoliko je to u okviru redovnog poslovanja prevoznika i ugovor zaključuje pod uobičajenim uslovima. Prevoznik prima stvari na prevoz kada se postigne saglasnost sa pošiljaocem. Nepostojanje. neispravnost ili gubitak tovarnog lista ne utiče na postojanje i valjanost ugovora o prevozu stvari (ZOO. Za pojedine vrste stvari vrijede posebna pravila. U odnosu na druge grane saobraćaja u drumskom prevozu veći značaj imaju poslovni običaji. Tovarni list se izdaje u tri originalna primjerka: prvi ide pošiljaocu. ime i adresa prevoznika. Tovarni list predstavlja dokaz o zaključenom ugovoru. TOVARNI LIST I ELEMENTI UGOVORA 1. op. Tovarni list I u drumskom prevozu stvari postoji prevoznička isprava u vidu tovarnog lista. a što je našlo mjesto i u našoj sudskoj praksi. Izdavanje tovarnog lista vrši se na zahtjev pošiljaoca ili prevoznika. drugi prati pošiljku. da je vozač prevoznika (šofer) ovlašten na zaključenje ugovora. član 98. 140. načelno. sloboda ugovaranja. pa i realan. uslovima ugovora i prijemu stvari od strane prevozioca. a takođe. U linijskom prevozu sloboda ugovaranja je donekle ograničena. 2. čl. svaka strana (pošiljalac i prevoznik) može zahtijevati izdavanje posebne isprave za svako vozilo ili svaku vrstu stvari ili svaku grupu stvari. član 4). Zaključivanje Ugovor o prevozu stvari u drumskom saobraćaju je neformalan i može se zaključiti na bilo koji način.ZAKLJUČIVANJE. odnosno količinu robe (CMR. posebno u međunarodnom transportu. Ovlaštenja i pravnu valjanost izjava vozača treba procjenjivati po pravilima obligacionog prava koja se odnose na punomoćstvo. Za neke vrste ugovora zakon može odrediti način zaključivanja. mjesto i datum preuzimanja stvari kao i mjesto 190 Opširnije: Ivošević dr Borislav. 5). Obavezni sastojci tovarnog lista su: datum i mjesto izdavanja tovarnog lista.). Ovaj ugovor spada u kategoriju adhezionih ugovora što je odlika ugovora i u drugim oblastima transporta. 190 Kod prevoza stvari u drumskom saobraćaju postoji. CMR. a treći ostaje prevozniku.

Pošto se radi o individualnoj hartiji od vrijednosti potpisi ne mogu biti u vidu faksimila. mjesto otpreme i mjesto opredjeljenja. Za potrebe pošiljaoca i prevoznika može se izdati prepis tovarnog lista odnosno prenosivog tovarnog lista. instrukcije vezane za carine i druge formalnosti te spisak isprava priloženih uz tovarni list. rok prevoza i drugo. carine i drugi izdaci). instrukcije o osiguranju tereta. Dozvoljeno je suprotno dokazivati. osim pravila o regresu. mora biti naznačeno da se radi o prenosivom tovarnom listu jer samo taj primjerak ima značaj hartije od vrijednosti. zakonska je pretpostavka da su stvari i ambalaža primljeni na prevoz “u dobrom spoljnjem stanju” kao i da broj i oznaka koleta odgovara podacima iz tovarnog lista (CMR. Na oblik i pravna dejstva indosamenta shodno se primjenjuju pravila mjeničnog prava. 9). na primjerku originala. Prenosivi tovarni list. dodatni troškovi. Stranke mogu navesti u tovarnom listu i druge podatke koje smatraju korisnim. čl. Umjesto tovarnog lista prevoznik može izdati potvrdu o prijemu stvari na prevoz (ZOO. oznaku. Pošiljalac odgovara za sve troškove i štetu koja nastane unošenjem netačnih ili nepotpunih podataka u tovarni list ili to učini prevozilac na zahtjev pošiljaoca. a naročito: oznaku o pretovaru. Pošiljalac i prevozilac se mogu sporazumjeti da se izda prenosivi tovarni list koji glasi “po naredbi” ili “na donosioca”. 3. spoljnje stanje stvari i ambalaže) svoje primjedbe unosi u tovarni list. troškovi u vezi sa prevozom (troškovi prevoza. mora sadržavati potpise pošiljaoca i prevoznika odnosno njihovih punomoćnika. kao hartija od vrijednosti. ali je teret dokaza na prevozniku. deklaraciju o vrijednosti stvari. Na ostala dva originalna primjerka samo se upisuje notifikacija da je izdat prenosivi tovarni list. bruto masa (težina) pošiljke ili količina izražena na drugi način. Tovarni list se prenosi indosamentom ako glasi po naredbi odnosno prostom predajom kada glasi na donosioca. primalac. U tom slučaju. broj paketa. Bitni elementi ugovora Po prirodi posla. bitni sastojci ugovora o prevozu stvari drumom su: ugovorne strane.isporuke (mjesto utovara i istovara). Kada je prevoznik vršio provjeru podataka unesenih u tovarni list (broj koleta. stvari koje se prevoze i naknada za prevoz. član 657). koji se predaje pošiljaocu. Prevoznik nije obavezan da ispituje ispravnost dokumenata koji se prilažu. Uobičajeno je da se prilikom prijema stvari na prevoz izdaju tovarni list ili potvrda o prijemu stvari na prevoz u koje se unose određeni podaci. 213 . nedovoljnošću ili neispravnošću tih dokumenata i podataka u njima. plaćanja izvršena u trenutku isporuke. koje troškove pošiljalac preuzima na sebe. Stoga je pošiljalac odgovoran za svaku štetu prouzrokovanu nedostatkom. Ako prevoznik ne upiše nikakve primjedbe u tovarni list. uobičajeni opis stvari koje se prevoze i način pakovanja. i njihove oznake. Na svakom prepisu mora biti vidno označeno da se radi o prepisu kao i upozorenje da se na osnovu prepisa ne može raspolagati sa stvarima (pošiljkom).

OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. Ako mjesto utovara nije određeno prevoznik je dužan postaviti vozilo na najbliže mjesto koje ispunjava uslove za utovar. O postavljanju vozila prevoznik obavještava pošiljaoca ili lice koje on odredi. Stavljanje motornog vozila na raspolaganje pošiljaocu Motorno vozilo koje prevoznik stavlja na raspolaganje pošiljaocu treba da omogući bezbijedno i pravilno izvršenje prevoza. prevoznik je obavezan dostaviti vozilo koje uobičajeno koristi u poslovima sa pošiljaocem. Za neblagovremeno dostavljanje vozila prevoznik odgovara kao za docnju u izvršenju ugovora. Postoje bitne razlike u odgovornosti podprevoznika i uzastopnog prevoznika. Podprevoznik je lice kome ugovorni prevoznik (vozar) povjeri izvršenje cijelog ili dijela ugovora o prevozu stvari drumom. tip vozila koje vrši prevoz.1. Kada okolnosti posla ne zna. Vozilo se postavlja na mjesto utovara ugovorenog dana i sata. ali ako ne koristi blagovremeno dostavljeno vozilo snosi posebnu naknadu . Vozilo se postavlja na mjesto određeno ugovorom. Obaveze drumskog prevoznika 1. Kada ugovorom nije određen tip vozila smatra se da je izbor prepušten prevozniku i on je dužan obezbijediti vozilo koje je pogodno za namjeravani prevoz. učestvuje kao jedan od vozara u prevozu stvari (izvršenju ugovora). na osnovu ugovora o prevozu zaključenog između pošiljaoca i prevoznika i jedne prevozne isprave. Uzastopni prevoznik je lice koje. po pravilu. ako to može učiniti bez opasnosti za vozilo. ali najkasnije u vrijeme koje omogućava utovar stvari prije isteka radnog vremena pošiljaoca. ako uslove prevoza poznaje. pošiljalac može preduzeti radnje utovara. str. Pored ugovornog prevoznika (vozara) može se pojaviti podprevoznik (podvozar) i uzastopni prevoznik. ugovoreni prevoz. Kada vozilo ranije stigne.dangubninu. on ne potpisuje tovarni list. op. odnosno na mjesto utovara. 191 Trifković mr Miloš.Otuda se sastojci tovarnog lista uzimaju najčešće kao bitni elementi ugovora o prevozu stvari drumom. U slučaju da sat nije određen. III . a ako toga nema onda ono koje odgovara najmasovnijim vrstama 191 Prevoznik angažuje iskusno i obučeno osoblje koje može izvršiti prevoza. prevoznik je dužan vozilo postaviti ugovorenog dana. 17.cit. 214 . Ugovorom se određuje. najčešće.

ali pošiljalac može zahtijevati provjeru. Troškovi čuvanja koji nastanu uslijed neopravdanog odugovlačenja izvršenja prevoza padaju na teret samog prevoznika.4. U slobodnom prevozu drumom ova obaveza se reguliše ugovorom.3. može se odrediti na različite načine (autokarta.2. Dužina prevoznog puta. Ako angažuje treće lice. 1. član 8). Prevoznik nije obavezan da kontroliše bruto masu stvari ili njihovu količinu izraženu na drugi način. putem brojila vozila i dr.). kao detentor. a ako rok prevoza nije ugovoren prevoz treba izvršiti za vrijeme koje je uobičajeno za prevoz takve 215 . a troškovi se određuju ugovorom ili običajem. To se postiže kombinacijom zahtjeva brzine. ekonomičnosti i sigurnosti. Prevoz stvari Obaveza prevoza stvari je osnovna.1. ako se “on sa tim izričito saglasio u tovarnom listu”. član 661). Prevoznik ima pravo na naknadu troškova provjere i rezultati se unose u tovarni list (CMR. načelno. Preuzimanje stvari na prevoz Preuzimanje stvari je zbirni pojam za niz radnji koje prevoznik pojedinačno ili u vezi sa drugim radnjama mora preduzeti da bi stekao detenciju stvari. prevoz od mjesta otpreme u mjesto opredjeljenja. 1. U linijskom prevozu on je utvrđen redom vožnje. prevoznik odgovara za izbor toga lica. Čuvanje stvari primljenih na prevoz Prevoznik. obavezan je čuvati stvar da bi je zaštitio od trećih lica i transportnih rizika i. jer pošiljalac zaključenjem i izvršenjem ugovora očekuje premještanje stvari. željeznički daljinar. Obaveza vremenski traje od momenta prijema do predaje stvari. koja utiče na cijenu prevoza. skretanja. tada je prevoznik dužan stvari prevesti “onim putem koji najviše odgovara interesima pošiljaoca”. dok su kod linijskog prevoza mnogi elementi ove obaveze unaprijed određeni. Prevoznik je dužan da izvrši prevoz u ugovorenom roku. Ovu obavezu prevoznik može izvršiti bilo u svojstvu prevoznika ili skladištara. Tu spada provjera stanja i mase (težine) pošiljke. zavisno od prirode radnje i okolnosti slučaja. a prema okolnostima slučaja i utovar stvari. pregled oznaka. primaocu. Dužinu prevoznog puta predstavlja onaj put koji je vozilo stvarno prešlo uključujući potrebna (nužna) odstupanja. niti sadržinu paketa. a u slobodnom određuje se ugovorom i prevoznik je dužan izvršiti prevoz ugovorenim putem (ZOO. Ako prevozni put nije ugovoren. Prilikom preuzimanja stvari prevoznik je dužan da kontroliše tačnost navoda u tovarnom listu u pogledu broja koleta i njihovih oznaka i brojki. prijem stvari i dokumenata. kao i spoljnje stanje pošiljke i njenog pakovanja (CMR. u nepromijenjenom stanju predao prevezenu stvar. Svoje rezerve upisuje u tovarni list i one obavezuju pošiljaoca. na teret i rizik imaoca prava na stvari. Prevozni put je linija kretanja koju vozilo treba da pređe iz mjesta otpreme do mjesta opredjeljenja. član 8).

da je preda na čuvanje ili da je sam čuva na teret i rizik imaoca prava. Iste naloge može izdavati i primalac pod uslovom da je pošiljalac u tovarni list upisao takva ovlaštenja primaoca ili mu je predao svoj primjerak tovarnog lista ili ako je stvar stigla u mjesto opredjeljenja. Naime. Postupanje po uputstvima imaoca prava Mogućnost davanja uputstava. pošiljalac može u toku prevoza pa sve do predaje tovarnog lista drugom licu.5. ako imalac prava (pošiljalac. Vrijeme prevoza počinje teći od isteka vremena za utovar. ako u razumnom roku ne dobije potrebne instrukcije za postupanje. da se predaja stvari odloži. davati naloge prevozniku u smislu: da se obustavi prevoz stvari. član 12). Opštim uslovima određuje se vrijeme prevoza koje ugovorom može biti produženo ili skraćeno. da se stvar preda drugom primaocu. Ona u suštini znači izmjenu ugovora jednostranom izjavom volje. Rok otpreme je vrijeme nakon utovara stvari do momenta kada prevoženje treba da počne. Instrukcija se unosi u prenosivi tovarni list i potvrđuje potpisom imaoca tog papira. Kada imalac prenosivog tovarnog lista nije poznat instrukcije će tražiti od pošiljaoca. Ovlašteni imalac prenosivog tovarnog lista ima isključivo pravo i on može raspolagati pošiljkom. pod uslovom da su ispunjene sve obaveze koje proizlaze iz tog papira. Ta uputstva može davati pošiljalac.stvari. Rok prevoza je vrijeme od isteka roka otpreme do predaje tovarnog lista primaocu. Nije dopušteno višestruko davanje uputstava. pa čak. To podrazumijeva ovlaštenje prevoznika da stvar istovari. 216 . Naknadna uputstva predstavljaju manifestaciju raspolaganja pošiljkom. da se stvar uputi u drugo mjesto opredjeljenja. i izjavom volje lica koje nije učestvovalo u zaključivanju ugovora (imaoca prenosivog tovarnog lista). kojima se mijenjaju nalozi sadržani u ugovoru. da se stvar vrati u mjesto otpreme. Ako prevoz stvari nije moguće izvršiti u ugovorenom roku i pod ugovorenim uslovima prevoznik je obavezan tražiti uputstva od lica ovlaštenog za raspolaganje teretom. primalac i imalac prenosivog tovarnog lista. s obzirom na vrstu i dužinu puta kao i vrstu vozila. Ako nije izdat prenosivi tovarni list. On se određuje ugovorom. postoji kod svih ugovora o prevozu stvari. u protivnom. ne proizvodi pravna dejstva. Prevoznik ima pravo na naknadu troškova koje je imao uslijed smetnji nastalih bez njegove krivice. odnosno isteka dodatnog vremena za utovar tereta i obuhvata rok otpreme i rok prevoženja. Prevoznik će preduzeti mjere radi zaštite interesa imaoca prava. Rok prevoza kao i rok otpreme ne teče za vrijeme smetnji koje nastanu bez krivice prevoznika. 1. uzimajući u obzir karakter smetnji i okolnosti slučaja. imalac prenosivog tovarnog lista) naredi predaju stvari drugom licu to drugo lice nema pravo da imenuje drugog adresata (CMR. Nalozi moraju biti izdati u pisanoj formi uz potvrdu o njihovom prijemu od strane prevoznika. a često je određen opštim uslovima poslovanja prevoznika. primalac.

Ako primalac pošiljku preuzme bez prigovora. član 670). Ukoliko nije posebno utvrđeno. Lica koja su ovlaštena da prime uredno prispjelu pošiljku su primalac (lice označeno u ugovoru ili tovarnom listu). Istovar stvari vrši primalac. primalac se obavezuje da isplati naknadu za prevoz. str. da se naknade troškovi. Isporuka stvari se vrši u mjestu opredjeljenja koje je određeno ugovorom odnosno prevoznim dokumentom ili naknadnim uputstvima. Isporuka pošiljke primaocu (predaja stvari) Isporuka pošiljke. 441. Za nedostatke koje odmah uoči prilikom prijema.Ovlašteno lice koje se posluži svojim pravom na davanje instrukcija dužno je prevozniku naknaditi odgovarajuće troškove i štetu koja nastane za prevoznika. Primalac ima pravo da zahtijeva utvrđivanje istovjetnosti pošiljke. pretpostavlja se da je to mjesto adresa primaoca. Preuzimanjem stvari i tovarnog lista. op. cit. odnosno. bez odlaganja. Po prispijeću pošiljke u mjesto opredjeljenja prevoznik je dužan.6. on treba sporni iznos da položi kod suda (ZOO. ako prevoznik to zahtijeva. 1. Prevoznik daje uputstva pri istovaru koja se odnose na bezbjednost lica. Prevoznik ne snosi odgovornost za razliku u količini nastalu kao posljedica 193 transportnog kala i uobičajenih tolerancija u vagama. 42. da se ne vrši razdvajanje pošiljke. primalac je dužan da u 192 193 Trifković mr Miloš. str. Draškić dr Mladen. obavijestiti primaoca i staviti mu stvari na raspolaganje. Kada primalac smatra da nije dužan isplatiti prevozniku onoliko koliko se od njega zahtijeva. 217 . ako ugovorom nije drugačije određeno. Obavezno je pružiti jemstvo za troškove i štetu. Troškove utvrđivanja istovjetnosti pošiljke snosi prevoznik ako ne postoji istovjetnost ili ako je oštećenje veće od onog koje je tvrdio prevoznik. predaju dokumenata kao i 192 radnje primaoca vezane za njihovo prihvatanje. Prevoznik ne može odbiti primljena uputstva ako je izvršenje naloga moguće. Neopravdano odbijanje uputstava povlači odgovornost prevoznika. Kada su nedostaci na pošiljci takvi da se nisu mogli opaziti u času predaje. njegov punomoćnik. smatra se da mu je stvar uredno predata u stanju kako je određeno u tovarnom listu. ako što drugo nije određeno ugovorom ili u tovarnom listu. a nekada i treće lice bez posebnog ovlaštenja. ako je pošiljka oštećena u čemu se sastoji to oštećenje. da bi mogao vršiti prava iz ugovora. ili se ne nanosi šteta drugom korisniku prevoza. Kada stvari prispiju u mjesto opredjeljenja. op. njegov imalac je dužan predati papir prevozniku prilikom preuzimanja pošiljke. kao i predati duplikat tovarnog lista. u suštini. obuhvata predaju stvari. primalac stavlja prigovor na licu mjesta. odnosno pruži valjana garancija za troškove i štetu te ako izvršenje naloga nije protivno carinskim i drugim imperativnim propisima. stvari i motornog vozila. Pošto je prenosivi tovarni list hartija od vrijednosti. Provjeravanje pošiljke vrši se zapisnički. ako ispuni uslove predviđene ugovorom. cit. tada i sam primalac ima pravo zahtijevati predaju tovarnog lista i stvari.

tražiti popravljanje pakovanja. Kada utvrdi nedostatke pakovanja. Reklamacija se može staviti najkasnije u prekluzivnom roku od sedam dana računajući od dana predaje stvari. Pakovanje i označavanje stvari (priprema pošiljke) Pošiljalac priprema stvari za prevoz što. obavještenje je pošiljalac dužan dati na vrijeme. Ako troškovi prelaze vrijednost stvari prevoznik ima pravo na razliku. Način pakovanja i označavanja mogu biti određeni prinudnim propisima (carinskim. član 8 i 218 . 2. koji se unose u tovarni list kao i predaju isprava koje se prilažu uz tovarni list. bez odlaganja. Za stvari naročite vrijednosti (dragocjenosti. da sam izvrši popravljanje na trošak pošiljaoca ili da stavi prigovor upisom u tovarni list i izvrši prevoz (CMR. administrativnim) ili ugovorom. Kada se radi o opasnim stvarima ili onim za koje treba obezbijediti posebne uslove prevoza. Od protuvrijednosti prodate stvari prevoznik odbija troškove koji terete pošiljku. a ostatak stavlja na raspolaganje imaocu prava na pošiljci. ako istekom razumnog roka ne dobije potrebno uputstvo od lica ovlaštenog na raspolaganje pošiljkom (CMR. prvenstveno.). tada je drumski prevoznik dužan. Obavještavanje o prevozu i predaja potrebnih dokumenata Pošiljalac ima opštu obavezu da obavijesti drumskog prevoznika o namjeravanom prevozu dajući mu o tome sve relevantne podatke (sadržaj i količinu pošiljke. U slučaju da prevoznik ne dobije tražena uputstva on može. član 16). ova obaveza podrazumijeva davanje obavještenja kako bi se izvršio uredan prijem i prevoz stvari. Prodaji stvari može pristupiti i u svakom drugom slučaju. podrazumijeva pakovanje i označavanje. stavi reklamaciju. Davanje pogrešnih obavještenja i podataka odnosno njihovo ne davanje povlači odgovornost pošiljaoca. tražiti uputstva od pošiljaoca. skupocjene stvari) obavezu davanja obavještenja treba ispuniti u času predaje stvari uz saopštenje njihove vrijednosti. na trošak i rizik imaoca prava na pošiljci. Kad primalac odbije prijem stvari ili se jednostavno ne može naći. zavisno od zakona i ugovora. ime primaoca itd. Smatra se da je pakovanje izvršeno na odgovarajući način ako može pod redovnim uslovima prevoza i pri uobičajenim postupcima prevoznika zaštititi stvari od gubitka i oštećenja te obezbijediti sigurnost lica i nenanošenje štete tuđoj imovini. U svim slučajevima smatra se da je prevoz završen. Obaveze pošiljaoca 2.pismenoj formi i bez odlaganja po otkrivanju oštećenja. hartije od vrijednosti. sanitarnim. da stvari: istovari i preda na čuvanje u javno skladište ili drugom licu ili stvar odmah izloži prodaji ako je u kvaru. odnosno prijeti opasnost od kvara ili su troškovi čuvanja u nesrazmjeri sa vrijednosti stvari. a to zavisi od vrste stvari koje se prevoze.2. drumski prevoznik može: odbiti prevoz i odustati od ugovora. Generalno.1. Obavještavanje obuhvata obavezu pošiljaoca na davanje svih podataka. mjesto opredjeljenja. 2.

. Može se ugovoriti da utovar vrši prevoznik ili prevoznik i pošiljalac. Već je rečeno. mora početi i završiti se u primjerenom roku. ako ih je prema ugovoru dužan obaviti pošiljalac. slaganje i dr. prekid prevoza koji je nastao uslijed odgovornosti transportera. Vozarina se određuje ugovorom. ugovaranje forfetnog stava. vezivanje i drugo obezbjeđenje vozila. treba da bude istinito. njihov smještaj. Vrijeme utovara. Rok utovara se produžava ako nastupe razlozi koji se ne mogu upisati u krivicu ni jednoj strani. koje se plaćaju po propisima zemlje u kojoj se prevoz obavlja. No. dangubninu i troškove. Ako je stvar prevezena samo jednim dijelom puta. način prevoza itd. ako nije utvrđeno ugovorom. dužina prevoznog puta. uočljivo i trajno. zbog razloga za koje je odgovoran pošiljalac. da se provjera vrši prilikom preuzimanja stvari. dovoljno. okolnostima posla ili poslovnoj praksi stranaka.10). Ti slučajevi su: paušalni obračun. od čega zavisi sigurnost lica. Utovar stvari Obaveza pošiljaoca da vrši utovar stvari je dispozitivnog karaktera jer ugovorom može biti određeno i drugačije. tarifom ili na drugi uobičajen način. masa i oblik stvari. pokrivanje. djelimično izvršenje prevoza. U slobodnom transportu. pošiljalac ima pravo na dodatno vrijeme utovara koje iznosi najviše polovinu ugovorenog vremena predviđenog za utovar. Plaćanje naknade za prevoz Naknada za prevoz obuhvata vozarinu. u vrijeme utovara uračunava se i vrijeme potrebno za popunjavanje tovarnog lista. Posebni slučajevi obračuna vozarine i ostalih naknada u vezi sa prevozom postoje u onim situacijama kada dolazi do odstupanja od uobičajenog načina izvršenja ugovora ili plaćanja. osim u slučajevima prevoza opasnih stvari. prekid prevoza nastao uslijed više sile ili razloga 219 . 2. koji se obavlja “od vrata do vrata”. inače. izvršenje prevoza drugim putem. a u nedostatku toga određuje se prema poslovnom običaju.3. vozila i pošiljke. 2. Plaća se samo na stvari koje su u mjestu opredjeljenja stavljene na raspolaganje primaocu odnosno imaocu prava. Deklarisanje stvari vrši se na uobičajen način. Kada stvar nije utovarena u ugovorenom roku. inače. vrijednost i sadržaj pošiljke. Ne ispuni li svoju obavezu utovara pošiljalac i nakon proteka dodatnog vremena za utovar prevoznik može odustati od ugovora i zahtijevati naknadu štete. ako je do djelimičnog prevoza došlo krivnjom korisnika prevoza. Mjesto utovara stipuliše se ugovorom. uključujući zaradu prevoznika te dažbine i takse na vozilo. Vozarina (prevoznina) je najvažniji dio naknade i obuhvata: troškove koji se odnose na primjenu i korištenje vozila i rad osoblja. Na visinu obračunate vozarine utiče. Za dodatno vrijeme utovara prevoznik ima pravo na posebnu naknadu saglasno ugovoru ili tarifi. U izvršavanju ove obaveze pošiljalac se mora pridržavati instrukcija transportera jer utovar obuhvata unošenje stvari u vozilo. predaju isprava. obično je to mjesto skladište pošiljaoca. plaća se vozarina srazmjerno pređenom putu.4. i tada se plaća vozarina u punom iznosu. jasno. Označavanje. dodatke na vozarinu. Inače.

za druge tarifa ili poslovni običaj. naprijed navedenim.pošiljalac.koji se ne mogu upisati u krivicu stranaka. Dangubnina je. Primalac je obavezan na plaćanje naknade za prevoz i kada preuzme pošiljku i tovarni list. a u ugovoru i tovarnom listu nije određeno drugo lice koje će izvršiti plaćanje. Kao i kod ostalih ugovora o transportu i ovdje se postavlja pitanje: ko plaća naknadu za prevoz . ne bi ostvarila ekvivalentnost prestacija iz ugovora o prevozu. prevoz stvari čiji je sadržaj drugačiji od deklarisanog i dr. a koje se odnose na bezbjednost lica. tada prevoznik može sam da istovari stvari na teret i rizik primaoca. U određenim slučajevima. on može stvar izložiti prodaji ako je u kvaru ili prijeti neposredna opasnost od kvara. Razumije se. kao i kada su troškovi smještaja i čuvanja stvari u nesrazmjeri sa njenom vrijednošću. Istovar stvari Obaveza je primaoca da stvari istovari. ima obavezu plaćanja naknade za prevoz ako je to pošiljalac naveo u tovarnom listu. 3. On je ovlašten da u tovarni list upiše troškove koje preuzima na sebe. da navodi pošiljaoca u tovarnom listu o plaćanju naknade predstavljaju obavezu za primaoca. Plaćanje naknade za prevoz Primalac. stvari i vozila. Obaveza primaoca 3. a na njemu je obaveza istovara. Za neke od ovih situacija zakon je odredio pravila. Plaćaju se i troškovi koji treba da su nužni i korisno učinjeni. u suštini. dangubnina i troškovi prevoza čine. Zakonska je pretpostavka da plaćanje naknade pada na teret primaoca i u slučaju da pošiljalac u tovarnom listu nije preuzeo obavezu plaćanja naknade. 3. Smatra se da je tada on uputio prevoznika da naknadu naplati od primaoca (ZOO. iako nije ugovorna strana (po engleskom pravu jeste). član 659). primalac može promijeniti mjesto istovara. Ukoliko primalac ne istovari stvari. Opšte je prihvaćen stav. ako ugovorom nije drugačije utanačeno.1. ukoliko je primalac iskupio tovarni list i time preuzeo pošiljku. elemente naknade. takođe.2. Istovar se vrši u mjestu opredjeljenja kako je to predviđeno ugovorom ili poslovnim običajem. obračunata po standardnim elementima. naknada štete koju je prevoznik pretrpio uslijed zadržavanja vozila izazvanih postupcima imaoca prava. 220 . Prilikom istovara dužan je postupati po instrukcijama transportera. Isto tako. Dodaci na vozarinu predstavljaju iznose koji se dodaju na vozarinu kada ona. Dodaci na vozarinu. Dispozitivno zakonsko pravilo jeste da naknadu plaća pošiljalac. primalac odnosno lice ovlašteno za raspolaganje pošiljkom? Na kome stoji ta obaveza određuje se ugovorom i odgovarajućom notifikacijom u tovarnom listu.

op.IV . Odgovornost drumskog prevoznika U pogledu načina odgovornosti drumskog prevoznika ne postoji jedinstveno stanovište u teoriji. Trifković dr Miloš.str.cit. str. oštećenja ili zakašnjenja važi ono što je rečeno kod ugovora o prevozu željeznicom. Kao i kod željeznice i u drumskom prevozu postoje specijalni osnovi isključenja odgovornosti prevoznika. kao i za slučaj zakašnjenja. kao što je slučaj i sa željeznicom. Prema prvom shvatanju. a za povrede ostalih dužnosti odgovara po sistemu pretpostavljene subjektivne odgovornosti (otežana pretpostavka krivice).cit. Prema pravilima međunarodnog i domaćeg prava. Drugi smatraju da drumski transporter odgovara dvojako: po sistemu objektivne odgovornosti kada se radi o povredi obaveze očuvanja stvari date na prevoz. takođe. kako bi se umanjile pravne posljedice isključivom primjenom stroge objektivne odgovornosti. transporter se ne oslobađa odgovornosti uslijed defektnog stanja vozila ili zbog pogrešne radnje ili nehata lica od koga je eventualno iznajmio vozilo odnosno njegovog zastupnika ili službenika. 221 . Kada se ima smatrati da je došlo do gubitka. a kod zakašnjenja “za ma kakvo zadocnjenje u isporuci” (CMR. što prevoznik treba da dokaže. 15-50. drumski prevoznik se oslobađa od odgovornosti za gubitak. za slučaj oštećenja. Vilus-Carić-Šogorov. 1972. Oni se primjenjuju samo za slučaj gubitka ili oštećenja stvari. Drumski prevoznik može odgovarati: za slučaj gubitka stvari (potpunog ili djelimičnog). op. 196 Opširnije o višoj sili: Trifković dr Miloš. član 17). respektabilno. drumski prevoznik odgovara po sistemu objektivne odgovornosti odnosno na osnovu fakta prouzrokovanja štete. potpunog ili djelimičnog. Institut za uporedno pravo. 195 Međunarodna i domaća pravila o drumskom prevozu. Odgovornost prevoznika za neizvršenje obaveza iz opšteg tipa ugovora o prevozu stvari drumom u domaćem transportu. Beograd. str. ako je do toga došlo uslijed: radnji ili propusta korisnika prevoza. 51-67. član 17 i 18).ODGOVORNOST STRANAKA 1. cit. Najčešći osnov isključenja odgovornosti prevoznika 196 Drumski jeste viša sila za koju se prihvata subjektivno-objektivna koncepcija. 194 s tim da se navode slučajevi kada neće odgovarati. prirodnih svojstava stvari ili okolnosti koje prevoznik nije mogao predvidjeti. izbjeći ili otkloniti. što prevoznik dokazuje (CMR. op. 442. zaista. pokazuju da se radi o kombinovanju objektivnog i subjektivnog sistema na bazi pretpostavljene krivice. str. 478. oštećenje ili zakašnjenje. Za gubitak i oštećenje (povredu integriteta pošiljke) drumski transporter odgovara od momenta preuzimanja stvari do trenutka predaje (isporuke) primaocu. Prevoznik se oslobađa od odgovornosti ako gubitak ili oštećenje nastupe uslijed “specijalnog rizika” na koji su uticale jedna ili više niže navedenih okolnosti: 194 195 Draškić dr Mladen.

Ipak. U tom smislu važe sljedeća pravila: za slučaj gubitka ili oštećenja (potpunog ili djelimičnog) naknada se određuje po vrijednosti stvari u vrijeme i u mjestu otpreme. Isto tako. sam prevoznik mora dokazivati da je preduzeo neophodne radnje i djelovao prema svim specijalnim instrukcijama. Već je rečeno da pored ugovornog prevoznika može biti angažovan podprevoznik (podvozar) i uzastopni prevoznik. ako nije upakovana ili nije uredno upakovana. da je gubitak ili oštećenje moglo nastati iz nekog od navedenih razloga. U tim slučajevima. Imalac prava može dokazivati suprotno. pošiljalac može. To se proširuje i na lica koja su po nalogu prevoznika radila na izvršenju prevoza (službenike. b) nedostatak ili rđavo stanje ambalaže za stvar koja je po svojoj prirodi podložna rasturu ili oštećenju. curenja. “uz plaćanje posebnog dodatka deklarisati u tovarnom listu vrijednost pošiljke ili specijalnog interesa i tada ograničenja odgovornosti prevoznika ne važe. naknađuje samo stvarnu štetu. prevoz obavljen vozilom specijalno opremljenim. Za štetu koja je prouzrokovana radnjama podvozara odgovara ugovorni prevoznik. d) priroda stvari koja je po svojim svojstvima izložena gubitku ili oštećenju (potpunom ili djelimičnom) naročito zbog loma. drumski prevoznik se ne može pozivati na pravila koja isključuju ili ograničavaju njegovu odgovornost ili prebacuju teret dokazivanja na suprotnu stranu. pretpostavlja se da je to uzrok. f) prevoz živih životinja. I u drumskom prevozu postoji princip ograničenja odgovornosti prevoznika. drumski prevoznik naknađuje dokazanu štetu koja ne može biti veća od iznosa naknade za prevoz. ako stvari nemaju berzansku ni tekuću cijenu. Kada prevoznik ustanovi. slaganje i istovar stvari od strane pošiljaoca ili primaoca (adresata) ili lica koja su radila po njihovim nalozima. utovar. obarati pretpostavku. Međutim. u slučaju oštećenja iznos naknade štete ne može prijeći iznos koji bi prevoznik morao da plati za gubitak pošiljke odnosno dijela pošiljke (CMR. obračun se vrši na osnovu “normalne vrijednosti stvari iste vrste i kvaliteta”. što je čest slučaj u drumskom transportu. jednog ili više. uz mogućnost regresa od podvozara. s obzirom na okolnosti slučaja. a u nedostatku nje. Drumski prevoznik. prevoz živih životinja. postoje slučajevi kada zakonska pretpostavka u korist prevoznika ne važi: neuobičajeni manjak ili gubitak koleta. Solidarna odgovornost podvozara 222 . član 23. ako je upotreba takvih vozila izričito ugovorena i upisana u tovarni list. U slučaju zakašnjenja. 25). c) manipulacije. ako postoji njegova kvalifikovana krivnja (zla namjera ili krajnja nepažnja). po tekućim cijenama. truljenja. normalnog rastura ili dejstva insekata. u načelu.a) upotreba otvorenih i nepokrivenih vozila. rđe. visina se obračunava prema berzanskoj cijeni stvari. zastupnike ili bilo koje drugo lice čijim se uslugama prevoznik koristio). e) nedovoljna ili nepotpuna oznaka ili brojke na paketima. sušenja.

Kod uzastopnih prevoza za gubitak. pošiljalac može odustati od ugovora kada prevoznik kasni sa započinjanjem prevoza toliko dugo da on nema interesa za ugovoreni prevoz. U cilju obezbjeđenja potraživanja. uopšte. neispravnog prenosa negocijabilnog tovarnog lista u skladu sa pravilima mjeničnog prava. prevoza opasnih stvari bez upozorenja prevoznika. I prevoznik može odustati od ugovora ako pošiljalac. Utvrđeni su rokovi za reklamaciju koji su različiti i zavise od okolnosti slučaja. U transportnom pravu postoje slučajevi kada jedna od ugovornih strana može odustati od ugovora. tada solidarno odgovaraju svi prevoznici. Tako. smatra da je ugovorna strana u ugovoru o prevozu (ZOO. Ako se ne može utvrditi na čijem dijelu puta je šteta prouzrokovana. Potraživanja iz ugovora imalac prava ostvaruje podnošenjem reklamacije u pismenoj formi ili tužbe. za svoje radnje ili propuste. Pošiljalac odgovara za štetu nastalu zbog: netačnih i nepotpunih podataka unesenih u tovarni list. 223 . Dakle. član 40). 2. slaganja i istovara stvari. V . po zakonu. posljednji prevoznik i prevoznik na čijem dijelu puta je prouzrokovana šteta. oštećenje i zakašnjenje solidarno odgovaraju ugovorni prevoznik. Prema principu koneksiteta to pravo se odnosi samo na stvari preuzete na prevoz. nedostatka. ne utovari pošiljku na vozilo. za cijeli prevozni put (CMR.postoji u slučaju kada on od ugovornog prevoznika sa pošiljkom preuzme i tovarni list jer se tada. zakon je konstituisao u korist drumskog prevoznika pravo zaloge i pravo pridržaja. uvijek postoji solidarna odgovornost prvog i zadnjeg vozara. Normalan način gašenja obaveza jeste ispunjenje ugovora. član 677). netačnosti ili neispravnosti podataka i isprava koje se prilažu uz tovarni list.PRESTANAK PRAVA IZ UGOVORA 1. Odgovornost pošiljaoca Pošiljalac odgovara. Prestanak ugovora Ugovor o drumskom prevozu prestaje na jedan od načina o prestanku obligacija iz ugovora. i nakon isteka dodatnog roka za utovar. nepridržavanja uputstava prevoznika prilikom utovara. kao i u drugim granama transporta.

smatra da je stvar izgubljena. Zastara potraživanja Potraživanja iz ugovora o prevozu stvari drumom zastarijevaju za jednu godinu dana. bilo da se radi o gubitku ili oštećenju stvari ili zakašnjenju. prema okolnostima slučaja. 224 . Kada se radi o potraživanju zbog oštećenja ili zakašnjenja rok počinje teći od dana kada je prevoznik predao stvar. Za potraživanja nastala zbog gubitka stvari rok teče od dana kada se.2.

U slučaju da treba prekrcati teret sa jednog šlepa (nasukivanje.slobodna plovidba. kvar tereta. vrši se šiftovanje (šifter . Pogonska snaga (brod) najčešće je odvojen od nosioca tereta (šlepova). jezerima i kanalima. odnosno unutrašnjim plovnim putevima. 36-59. 197 Detaljnije o pravnim problemima kontejnera: Arsić dr Zoran. pijesak. iskrcaj) je svedena na minimum 197 kao i troškovi. U unutrašnjoj plovidbi nema plovnih objekata (brodova) koji krstare. po pravilu u nepromijenjenom stanju. Zato u ugovor nije potrebno navoditi niz uslova. ugalj) mada se prevoze i druge stvari (nafta.pomoćni šlep). klauzula. palete) ili crpni sistemi za tečne terete. 2. Njegov značaj usko je povezan sa privrednim. instrukcija koje se primjenjuju za različite slučajeve i okolnosti u pomorskom prevozu. rasuti i jeftini tereti odnosno stvari čija je cijena na tržištu relativno niska (kamen. ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI 1. Opšti je stav da je prevoz unutrašnjim vodama jedan od najjeftinijih oblika transporta (10-15% jeftiniji od željezničkog). Obično se naziva i “riječnom plovidbom” zbog najvećeg značaja riječnog prevoza. posebno rijekama. kojih može biti više. opadanje vode) na drugi. 1985. Beograd. ovim putevima prevoze se lica i stvari (tereti) što je predmet obrade. Inače. Rizik koji postoji ne izražava se u takom vidu kao što to može biti “rizik mora” (perils of the seas). Naučna knjiga. Pojam ugovora Unutrašnja plovidba obuhvata prevoz rijekama. Kombinovani prevoz robe.).POJAM.GLAVA ČETVRTA UGOVOR O PREVOZU STVARI U UNUTRAŠNJOJ PLOVIDBI (UNUTRAŠNJIM VODAMA) I . Ugovorom o prevozu stvari u unutrašnjoj plovidbi brodar se obavezuje da preveze stvari od pristaništa (luke) ukrcaja do pristaništa odredišta (luke iskrcaja). tako da manji brodovi sa manjim troškovima mogu prevoziti velike terete. Značaj unutrašnje plovidbe Prevoz unutrašnjim vodama. Ovaj ugovor je znatno jednostavniji od ugovora pomorskog prevoza zbog karaktera plovidbe i prirode prevoznog puta. Manipulacija teretom (ukrcaj. 225 . Upravo radi toga rijekama se prevoze masovni. posebno kada se koriste savremene transportne posude (kontejneri. komadna roba i dr. ima veliki privredni značaj za saobraćajni sistem jedne zemlje. građevinski materijal. razvojem područja kroz koja vodeni put protiče. naročito industrijskim. kabasti. uz naknadu (naplatu prevoznine). specijalno slobodnoj plovidbi. str. (“lutaju”) vodenim putevima kao što je slučaj u pomorskom saobraćaju .

ako krcatelj zahtijeva. odgovornost. 500. Radi toga kao i činjenice da se plovidba odvija uvijek u istim pravcima ovaj vid transporta redovno je povezan sa željezničkim i drumskim prevozom (kombinovani prevoz). Pravni izvori Ugovor o prevozu stvari u unutrašnjoj plovidbi regulisan je istim pravnim izvorima kao i pomorski: Zakonom o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi (ZPUP) te Zakonom o obligacionim odnosima (ZOO). Izdavanje tovarnog lista može zahtijevati i brodar (ZPUP. brodskih isprava i knjiga. Uveden je princip jedinstvenih pravila za pomorsku i unutrašnju plovidbu.cit. ukrcaj. pismena zakonska forma (forma ad solemnitatem). 226 . 551. Kao i u pomorskom prevozu i ovdje veliki značaj imaju običaji i opšti uslovi poslovanja luke ukrcaja i iskrcaja odnosno pristaništa. odustanak od ugovora. U pravnoj teoriji je sporan pojam riječnog 198 pristaništa i operativne obale. ovisi o različitoj dubini vode (plitak gaz.ZAKLJUČIVANJE I ELEMENTI UGOVORA 1. član 496). pojava plićaka. s tim što zakonodavac izričito navodi kada postoje specifičnosti za unutrašnju plovidbu (subcharter. zakonskog založnog prava na brodu i drugih prava. odnosno riječni brodari donose svoje tarife isto kao i željezničke organizacije. Pošto se prevoz unutrašnjim vodama odvija u istom pravcu riječna pristaništa. Brodarski ugovor za više putovanja ili na vrijeme za cio brod zaključuju se u pismenoj formi. 570). Obje strane potpisuju tovarni list. ograničenja odgovornosti .Carić dr Slavko . ovisi o mogućnosti zamrzavanja. Specifična rješenja za unutrašnju plovidbu postoje i u pogledu upisa brodova u registar. posebno kada se radi o pravilima koja se odnose na ukrcaj tereta (ZPUP. Što se tiče prevoznih dokumenata. krivina) ili postoje umjetne zapreke kao što su mostovi. II . da izda teretnicu ili tovarni list. U toj materiji ona imaju značaj primarnog izvora. Teretnica se izdaje u jednom primjerku. 496. 506. Prevoz je vezan za vodostaj koji oscilira. I tovarni list se izdaje u jednom primjerku i prati stvari (ZPUP. 504.str. 511.Prevoz unutrašnjim vodama ima i svoje nepovoljnosti usljed prirodnih i vještačkih zapreka. 3. Za ostale ugovore može se predvidjeti ugovorena forma. a 198 Vilus dr Jelena . brodar je dužan. 515). ovisi od padavina. kao i u pomorskom prevozu. član 504. op. 473.član 448. a ne kao kod pomorskog prevoza. Zaključivanje ugovora i isprave o prevozu Na zaključivanje ugovora u unutrašnjoj plovidbi primjenjuju se ista pravila kao i kod pomorske plovidbe.Šogorov dr Stevan. 454. brane i sl. član 483). havarije. isprave.

tovarni list je dokaz da je zaključen ugovor o prevozu i da je u njemu navedeni teret primljen u stanju i pod uslovima kako su upisani u tovarni list. I ovdje se određuju stojnice i prekostojnice. veterinarske i druge isprave. primalac. 227 . neispravnost ili gubitak tovarnog lista ne utiče na postojanje. krcatelj. što je bitno drugačije nego kod brodarskog ugovora o prevozu stvari morem (ZPUP. Popis isprava unosi se u tovarni list. Ako brodar nije unio primjedbe. Naime. Stvari prate i druga dokumenta kao što su carinske. ugovor o podčarteru u unutrašnjoj plovidbi može se zaključiti samo ako je brodarskim (principalnim) ugovorom to dozvoljeno. Upiše li brodar primjedbe u tovarni list zakonska je pretpostavka da je teret preuzeo onako kako je predao primaocu. član 448). kojih je znatno manje nego kod teretnice (ZPUP. korisnik prevoza). Kod brodarskog ugovora na vrijeme za cio brod (čartera). član 517). U međunarodnom transportu sastavlja se i brodski manifest koji sadrži podatke i popis tereta (stvari) i predaje se carinskim vlastima. naznačenje opasnosti. sanitarne. zakonska je pretpostavka da je teret primio onako (količina i stanje) kako je upisano u tovarnom listu.potpisi se mogu zamijeniti pečatom ili faksimilom. naručilac. odnosno iskrcaja. Podatke u tovarni list i njegove prepise unosi krcatelj. te opis tereta (broj komada ili koleta. Bitni elementi ugovora Lica koja se pojavljuju u pomorskoj mogu se pojaviti i u unutrašnjoj plovidbi (brodar. ako se prevozi opasan teret). 2. težina. član 518). podčarterski ugovor se može zaključiti pod uslovom da brodarski ugovor ne isključuje zaključenje podčartera sa trećim licem. Inače. oznake za identifikaciju. U protivnom on se ne može zaključiti. obim ili količina. Troškove naknadnih dispozicija snosi nalogodavac. Ugovor može sadržavati odredbe o naknadnim dispozicijama. pristanište ukrcaja. Specifičnost ovog ugovora ogleda se kod podčartera. a brodar može kao i kod teretnice da unese primjedbe (marginalije). Zakon je odredio obavezne elemente tovarnog lista. član 520). Nepostojanje. valjanost ili sadržaj ugovora o prevozu (ZPUP. U oba slučaja postoji mogućnost suprotnog dokazivanja (ZPUP. Može se izdati i jedan prepis tovarnog lista s potpisom brodara.

član 557). manjka ili gubitka došlo. član 796). član 473). kao i za zakašnjenje. manjak ili gubitak tereta. krcatelj je dužan pridržavati se uputstava brodara (zapovjednika broda). Prilikom ukrcavanja. a s obzirom na prirodu vodenog puta. mogu nastati okolnosti koje zahtijevaju olakšanje šlepa i prekrcaj stvari na drugi šlep (šiftovanje). provjera stanja tereta vrši se prilikom predaje. osim kod brodova linijske plovidbe gdje brodar preuzima stvari ispod čekrka (ZPUP. Kao i u pomorskoj plovidbi. a dijelom u unutrašnjoj plovidbi (kombinacija tih plovidbi). odnosno pravila opštih uslova poslovanja brodara. Obaveze stranaka U unutrašnjoj plovidbi ukrcavanje tereta na brod vrši krcatelj. U slučaju sumnje kada je do oštećenja. brodar odgovara prema 228 . pomanjkanja ili slabog stanja ambalaže. Ako vrijeme i put nisu predviđeni ugovorom dužan je to izvršiti uobičajenim putem i u primjerenom roku. jer se smatra da su matični šlep i šifter ista cjelina. U pogledu postupanja brodara sa teretom za vrijeme prevoza. pa dođe do zakašnjenja. Nema oslobađanja od odgovornosti ako korisnik prevoza dokaže suprotno (ZPUP. brodar je dužan izvršiti prevoz ugovorenim brodom. Pravila zakona o zajedničkoj havariji primjenjuju se pod uslovom da je njihova primjena ugovorom izričito predviđena (ZPUP. Odgovornost stranaka Brodar odgovara za svako oštećenje. 2. od preuzimanja do predaje. ako postoje. koja je sastavni dio tarife.III . a kod ostalih masovnih pošiljki na osnovu srednjeg gaza primjenom tabele gaženja. dok se vozarina ne mijenja. ugovorenim putem i u ugovoreno vrijeme.OBAVEZE I ODGOVORNOST STRANAKA 1. Troškovi šiftovanja padaju na teret stvari koje se prevoze. brojanje i uopšte. Prilikom prevoza tereta. U pogledu vozarine. tada se primjenjuju propisi koji su nepovoljniji za brodara. Ako se prevoz vrši dijelom u pomorskoj. predaje tereta i plaćanja vozarine važe pravila kao i kod pomorskog prevoza. Brodar može suprotno dokazivati. Za štetu odgovara po sistemu pretpostavljene subjektivne odgovornosti. Uobičajeno je da se težina denčanih pošiljki vrši po gazu šlepa. za vrijeme unutrašnje ili pomorske plovidbe (plovidba na graničnim vodenim putevima). Oslobađa se od odgovornosti ako “učini vjerovatnim” da je šteta mogla nastati usljed: smještaja tereta na palubu. ukrcavanja ili iskrcavanja od strane krcatelja ili primaoca. Obično je tarifom ili ugovorom predviđeno da se šiftovanje vrši po odluci brodara uz obavijest stranci. Vaganje. prava zaloge i zastare potraživanja važe pravila koja se odnose na ugovore u pomorskoj plovidbi. prirode stvari i prevoza živih životinja.

prema ugovoru. 229 . Mjerodavan je zakon luke iskrcaja (ZPUP. član 551).propisima koji važe za pristanište (luku) gdje se. mora izvršiti predaja tereta.

230 .

Ona su istovremeno i lična (moralna) i imovinska prava. RBiH 20/95) (dalje ZVTP). čl. pravo na trgovačko ime i oznaku izričito svrstava u pravo industrijske svojine. Upravo zbog toga se većina prava industrijske svojine upisuje u posebne registre kod Instituta za standarde.l. Vezanost navedenih objekata sa jedne strane za ličnost stvaraoca. ime i oznaka uređeni su poslovnim pravom tehnička unapređenja i znakovi razlikovanja (modeli. Izumi. Prenosiva su samo ona prava industrijske svojine koja imaju imovinski karakter. 201 Oba imaju apsolutni karakter. Odnosi povodom tih objekata uređeni su posebnim granama prava.DIO ČETVRTI UGOVORI O LICENCI. 201 ZIS. Ugovor 199 Zakon o vanjskotrgovinskom poslovanju.glasnik BiH 22/02) (dalje ZIS). predmet su autorskog prava. Firma. ali i kompjuterski programi. iskustava i vještina koja se može primijeniti u industrijskoj i drugoj proizvodnji (know-how) koje kao posebnu kategoriju uvodi i ZOO (član 686). 200 Osnovni izvor prava u ovoj oblasti Zakon o industrijskom vlasništvu u Bosni i Hercegovini (Sl. Najvažnije među njima su stekle status objekta prava. 51 (Sl. trgovačko 199 i pravom industrijske svojine. naučna i umjetnička djela. 3. Prava industrijske svojine mogu se prenositi na druga lica u cjelini i djelimično. 231 . Književna. robni i uslužni žigoviindustrijski dizajn i geografske oznake) spadaju u pravo industrijske svojine. specifična i tajna kombinacija poznatih savremenih tehničkih i tehnoloških znanja. U prvom slučaju se i u zakonodavstvu i u teoriji govori o prenosu prava. pod zakonskim uslovima svome titularu daju monopolska ovlaštenja i djeluju prema svim drugim licima (erga omnes). mjeriteljstvo i intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine (dalje: Institut). 200 U istu granu je uključena i nova. Pojam posla Kreativnost je izuzetno značajan faktor uspješnog privređivanja. a sa druge podložnost objektiviziranom tržišnom vrednovanju dovodi do dvostruke prirode prava koja povodom njih nastaju. čl. Zbog toga duhovne tvorevine kroz koje se ona izražava imaju posebnu ekonomsku vrijednost. GRAĐENJU I OSIGURANJU GLAVA PRVA UGOVOR O LICENCI I POJAM POSLA I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1.

odnosno Sud Bosne i Hercegovine za davanje prinudne licence. tačka 4.711). žig. Izvori prava Izvori prava za ugovor o licenci se mogu podijeliti na međunarodne i domaće.kojim se to čini je po svojoj pravnoj prirodi ugovor o cesiji. Pored prenosivih objekata industrijskog vlasništva. inozemnom i međunarodnom pravu”. uzorak i modeli. a primaocu sticanje potrebnih znanja brzo i uz minimalizaciju rizika. Madridski sporazum o međunarodnoj registraciji žigova (1981) i Lokarnski sporazum za međunarodnu klasifikaciju modela i uzoraka (1968). koji se sada definišu kao industrijski dizajn. ugovorom o licenci se mogu ustupati i prava koja još nisu definitivno zaštićena. Riječ je latinskog porijekla . Us prkos tome moguće je konstruisati i opšti tip ugovora o licenci. 205 Ostali prenosivi objekti prava industrijske svojine: tehničko znanje i iskustvo (know-how). str. 204 Verona dr Albert: “Licencni ugovor u jugoslovenskom. Značaj ugovora o licenci je ogroman. Takva licenca se naziva ugovornom. O ovome ugovoru vidjeti Besarović dr Vesna: “Pravo industrijske svojine i autorsko pravo”. 106-107. One potiču najprije iz osobenosti objekata i prava industrijske svojine. Informator. a potom iz zakonske regulative unutar koje se autonomija volje stranaka mora da kreće. uzorka i žiga. između njih postoji značajan stepen ujednačenosti. On je instrument koji omogućava prenosiocu valorizaciju resursa uloženih u naučnoistraživački i organizacioni rad. Ta činjenica je uticala i na izgled izvora prava za ovaj ugovor. U principu se i patent prenosi na isti način. Tako je postupio i Zakon o obligacionim odnosima (čl. Zagreb. dopuštanje ili slobodu za korišćenje tuđeg isključivog prava industrijskog vlasništva. 205 ZIS. ZIS. 202 Prenos samo prava na upotrebu ili korišćenje objekata industrijske svojine. Pariška konvencija za zaštitu industrijskog vlasništva (1883). Poslovna politika.i označava dozvolu. osim kolektivnog žiga i geografske oznake . 1984. 1. 116 i čl. str. Za nas su najznačajnije sljedeće međunarodne konvencije: Konvencija o osnivanju svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo. ustupaju se isključivo ugovorom. 204 Dopuštenje za korištenje tuđeg patenta može biti zasnovano na administrativnom aktu nadležnog upravnog organa. 2. 203 naziva se licencom ili licencijom. Zahvaljujući snažnim tendencijama ka unifikaciji rješenja ove dvije grupe pravnih vrela. svaki ugovor o licenci ima izvjesne specifičnosti. član 50 koji reguliše pravo na korištenje patenta za povjerljivi pronalazak od strane nadležnog ministarstva odbrane. Tu mogućnost ima podnosilac prijave patenta. 686 . modela.“licentia” . 1981. Beograd. čl. 133. Zbog toga je ugovor o licenci kao samostalan pravni posao ili kao dio šireg ugovornog akta prisutan u većini poslova transfera tehnologije i direktnih stranih investicija. 202 203 232 . Bez obzira na predmet.

54) i zabranjene klauzule (čl. pa predstavlja i bitan elemenat ugovora. 686 ZOO). komutativan. intelektualnog vlasništva (ugovor o cesiji) formalan (čl. teretan i formalan. On uređuje ona pitanja sadržaja ugovora o licenci koja su značajna za zaštitu interesa domaćih subjekata i cijele zemlje u ovim poslovima sa elementom inostranosti. dugotrajnost i važnost ugovora o licenci naveli su zakonodavca da zaključivanje ugovora o licenci uslovi postizanjem sporazuma stranaka u pismenom obliku (čl. 56 ZVTP).Od domaćih izvora na prvom mjestu se nalazi ZIS. Zakon o obligacionim odnosima sadrži detaljnu regulativu opšteg tipa ugovora o licenci (čl. Pošto se ugovorom o licenci prenosi pravo korištenja apsolutnim pravom. ugovor o licenci je ovim dobio svojstvo imenovanog pravnog posla. da su najjače izraženi elementi zakupa. Pravna priroda razmatranja ugovora je sporna u teoriji. Drugo mjesto zauzima Zakon o vanjskotrgovinskom poslovanju. Ova forma ima svojstva ad solemnitatem. uzorka ili modela. 3. on se može upisati u registar.prema svima (erga omnes). a stjecalac licence se obavezuje da mu za to plati određenu naknadu” (čl. Zaključivanje ugovora Složenost. odnosno primjene ZOO. Pojam ugovora “Ugovorom o licenci obavezuje se davalac licence da stjecaocu licence ustupi u cjelini ili djelimično pravo iskorištavanja izuma. 686-711). 132 ZIS). II POJAM I BITNI ELEMENTI UGOVORA 1. 233 . Registrovani ugovor djeluje i prema trećim licima . Smatra se da je on podvrsta ugovora o prodaji. zajedno sa pravima nad njima. Ugovor koji nije upisan proizvodi pravne posljedice samo prema strankama (inter partes). posvećen utvrđivanju materijalno-pravnog režima objekata industrijske svojine koji se. žiga. Napokon. 687 ZOO. 63 ZVTP). prenose ugovorom o licenci. ugovor se upisuje u odgovarajući registar koji vodi Institut. pravilo je da je ugovor o prenosu prava pravima nije formalan. Donošenjem ZIS-a ova materija se nalazi skoro isključivo u oblasti obligacionih odnosa. koji vodi i registar tih ugovora (čl. Uporedni pregled pokazuje da se ugovor o licenci zaključuje u pisanom obliku i onda kada po nacionalnim 206 Pored toga. Upis može tražiti svaka od stranaka (čl. Obavezne (čl. Ovaj obligacioni pravni posao ima sljedeće karakteristike: dvostrano je obavezan. tehničkog znanja i iskustva. 130 ZIS). str. isto djelo. Uz uvažavanje specifičnosti pojedinih predmeta industrijske svojine. Ugovori o licenci prava industrijske svojine i know-how sa stranim licem obavezno se prijavljuju organu nadležnom za ekonomske odnose sa inostranstvom. čl. 64. da postoje 206 Verona dr Albert. U domaćem prometu. 55) odnose se na ugovore o licenci patenta i znanja (know-how).

208 2. odnosno usluga drugog učesnika u privrednom prometu”. odnosno materijala proizvoda samog po sebi ili njegovih ornamenata. kao jedna strana u prvom ugovoru o isključivoj licenci. 132 ZIS). koji se sada definiše samo kao žig je znak koji se može grafički prikazati i koji je podoban za razlikovanje roba. Kao primalac licence se u zakonskim okvirima može pojaviti bilo koje domaće ili strano. davalac licence može biti: vlasnik apsolutnog prava industrijske svojine na predmetu licence. 110 ZIS. Patent je pravo kojim se štiti pronalazak iz bilo kog područja tehnike. isto djelo. 97 234 . odnosno prava industrijske svojine. Određivanje davaoca licence daleko je složenije. 110. odnosno uzorke. 210 “Industrijskim dizajnom štiti se izgled cijelog ili dijela proizvoda koji je nov i čiji je individualni karakter rezultat posebnih obilježja linija. koji je 209 Robni. Subjekti ugovora Subjekti ugovora su davalac i primalac licence. odnosno uslužni žig. boja. Predmet ugovora Predmet ugovora o licenci je složena pojava.2. Vrsta prava utiče i na rješenje u ugovoru o licenci. oblika. fizičko ili pravno lice. Svi ovi objekti. isto djelo.osnove da se svrsta u grupu ugovora čije je obilježje propuštanje ili trpljenje upotrebe sopstvenog prava itd. isto djelo. odnosno usluga jednog učesnika u privrednom prometu od istih ili sličnih roba. str. 207 Sve ovo ukazuje i na mješovitu pravnu prirodu posla. svi moraju dati saglasnost za zaključenje ugovora ili se zajednički moraju pojaviti kao davaoci prava korištenja. nosilac prava iskorištavanja objekta industrijske svojine i podnosilac prijave patenta. kontura. dakle. koji ima inventivnu razinu i koji se može industrijski primjeniti. 29-36. narocito. čl. davalac licence. Besarović dr Vesna. Određivanje davaoca opredjeljuje ugovor o licenci kao pravni posao intuitu personae. 19 210 ZIS. str.1. Verona dr Albert. čl.” 211 Raniji zakon je industrijski dizajn definisao kao modele. str. modela ili uzorka-industrijskog dizajna. 69 211 ZIS. Navedenim 207 208 209 Vidjeti Verona dr Albert. nov. str. čl. 2. mogu se podijeliti po različitim osnovama. odnosno žiga (čl. Ipak. Bitni elementi ugovora 2. u literaturi dominira izričito ili prećutno izražen stav da je u pitanju samosvojna vrsta ugovora (sui generis ugovor). Najuopštenije govoreći. On se može posmatrati kao objekat industrijske svojine radi koga se ugovor zaključuje i kao karakteristična radnja koju povodom određenog objekta treba da izvrši prenosilac. isto djelo. Ako prijavu podnosi više lica zajedno i ako im je pravo priznato kao suvlasnicima. 36 i Besarović dr Vesna.

Mislimo da član 695 ne daje dovoljno osnova za ovakvo tumačenje. S obzirom na strogost ograničenja. mora izričito ugovoriti (čl. 695 ZOO) ne može koristiti ni sam. 212 Čl. 689. Postoje i izuzeci. Zakon o obligacionim odnosima pretpostavlja postojanje neisključive licence. naprijed citirano djelo. 689 ZOO). Isključiva licenca je ona kod koje primalac stiče pravo isključivog iskorištavanja predmeta licence. str. Oni služe i kao mjerilo za osnovnu podjelu licenci. ona može biti potpuna i djelimična. 473-474. 690 ZOO). budući da se u ovom slučaju ne traži izričito ugovaranje ograničenja (čl. tako patent sa skraćenim trajanjem traje 10 godina. Suprotno Carić dr Slavko u “Komentaru Zakona o obligacionim odnosima”. A to znači da je on u “granicama prostornog važenja licence” (čl. dr Slobodan Perović i prof. Utvrđuje se ugovorom i predstavlja njegov bitan elemenat (čl. 2. produžiti za još najviše 5 godina (čl. Licenca može biti prostorno neograničena i ograničena. 235 . Sam prenos se može izvršiti u različitim modalitetima. redaktori prof. a industrijski dizajn 10 godina (čl. 690 ZOO). a trajanje patenta po proteku 20 godina može se. st. Ugovor o licenci nikada ne može trajati duže od perioda zakonske zaštite prava koje se prenosi (čl. Zakonska pretpostavka da je licenca prostorno neograničena mora biti opravdana tumačenjem cijelog ugovora. 2 i 3 ZIS). 60. 686 ZOO). dr Dragoljub Stojanović. patent traje 20 godina. Kvalifikacija licence prema ovome mjerilu zavisi od sadržaja konkretnog ugovora. Napokon. licenca je neisključiva. tako i na sve varijante korištenja predmeta 212 logično je da se isključivost licence licence. čija je definicija već data. 2 ZOO dozvoljava i tumačenje po kome postoji mogućnost davanja njenog predmeta. Računajući od dana podnošenja prijave. Garancije koje padaju na davaoca licence pokazuju da je u pitanju obaveza rezultata. Cijena Naknada je protuvrijednost koju primalac stavlja na raspolaganje davaocu licence za ustupljeno pravo iskorištavanja objekta intelektualne svojine koji je predmet ugovora. Ukoliko je davalac licence zadržao za sebe bilo kakvo pravo iskorištavanja licence ili neku mogućnost da prenos izvrši i trećim licima. niti je može prenijeti nekom trećem licu. Naknada mora biti određena ili odrediva. 60 i 113 ZIS). prema obimu i mjeri prenosa ovlaštenja na primaoca licence. Zabrana se odnosi kako na cijelo pravo. st. Prostorna ograničenja na području Bosne i Hercegovine ne smiju biti suprotna propisima o jedinstvenom tržištu (čl. 688 ZOO). Radnja koja je predmet ugovora o licenci je ustupanje ovlaštenja na iskorištavanje nekog od objekata prava industrijske svojine.3.predmetima ugovora o licenci treba dodati i “znanje i iskustvo”. čim suprotno nije izričito predviđeno u ugovoru. izuzetno.

214 Svi navedeni metodi mogu biti primijenjeni i u nekoj kombinaciji o kojoj se stranke dogovore. 89. Predaja predmeta licence Predaja predmeta licence je karakteristična obaveza davaoca. Zbog toga se omogućava svakoj zainteresovanoj strani da zahtijeva izmjenu ugovorene naknade. Čović dr Šefik i Trifković dr Miloš: “Modeli ugovora o poslovnoj saradnji sa inostranstvom (sa komentarima)”. a ne i zbog naknadnih “okolnosti koje otežavaju ispunjenje obaveze jedne strane” (čl. 2. str. Faktori koji opredjeljuju vrijednost licence determinišu i (ne)izvjesnost njenog ostvarivanja. po komadu. jasno je da i forma ugovora ima svojstvo bitnog elementa. Carić dr Slavko u komentaru čl. Burnazović dr Tufik . 133 ZOO). Besarović dr Vesna. tržišta i monopola. str.1. str. dozvole za korištenje i predaje tehničke dokumentacije potrebne za praktičnu primjenu predmeta licence. 67 i 68 ZOO). Vidjeti str.Na vrijednost licence utiču faktori proizvodnje. 215 Ovo je tzv. str. isto djelo. 703 ZOO se uzdržava od ovakve kvalifikacije prirode odredaba koje su u njemu sadržane. Ona se sastoji od tri radnje: uručenja patenta ili drugog spisa. Forma ugovora Pošto se ugovor o licenci mora zaključiti u pismenom obliku. Prema Begtić dr Rešad. ipak. 213 Složenost ovih činilaca i nužnost njihove ne samo objektivne nego i subjektivne procjene dovela je do više načina određivanja visine naknade. citiranog djela. 216 Verona dr Albert. Ona značajno utiče na način kasnijih izmjena i dopuna ugovora i raskid samoga posla (čl. Vidjeti Besarović dr Vesna. Ova forma ima zakonski karakter. smatra da je u ugovor o licenci uvedena klauzula o 216 promijenjenim okolnostima. str. 215 Način određivanja cijene utiče na modalitete plaćanja i na obaveze primaoca licence koje su povezane sa plaćanjem cijene. isto djelo. Besarović dr Vesna. Obaveze davaoca licence 1. Ona se može ugovoriti u paušalnom iznosu. Iako do nesrazmjerne naknade i koristi može doći i isključivo usljed krive procjene jedne od ugovornih strana. isto djelo. 122 i Verona dr Albert. 214 213 236 . ako je ona “postala očito nesrazmjerna u odnosu prema prihodu koji sticalac licence ima od iskorištavanja predmeta licence” (čl. Sarajevo.4. prema prometu i po veličini dobiti. 485-486. 89. isto djelo. III OBAVEZE STRANAKA 1. 122. isto djelo. kombinovani način odredivanja cijene. 123. srazmjerno materijalnim troškovima proizvodnje. str. u teoriji prava intelektualne svojine se. 29. Ekonomski institut. 703 ZOO). 1982.

Garancije za tehničke osobine predmeta licence Prenosilac prava na određenom objektu industrijske svojine jemči primaocu da predmet ugovora i njegova upotreba ispunjavaju tehno-ekonomske uslove predviđene propisima i/ili ugovorom. Zakonom o vanjskotrgovinskom poslovanju su taksativno određene četiri restriktivne klauzule u ugovorima o licenci patenta. Članom 133 ZIS samo utvrđuje da se za ugovorno ustupanje iskorištavanja patenta. ali može biti sporazumom stranaka precizirana ili čak proširena.3. Tehnička upotrebljivost je mogućnost da se primjenom licenciranog objekta obavi zahtijevani proces i/ili dobije proizvod koji će odgovarati stanju tehnike. zahtjevima tržišta i eventualno posebnim uslovima ugovora. 1. 603 ZOO). Ova obaveza postoji na osnovu Zakona (čl. Kriteriji za njihovo ocjenjivanje zavise od vrste objekta i od toga da li je on već primjenjivan u praksi. obaveza garancije ima svojstvo prirodnog sastojka ugovora. 114. ZIS ovu materiju ne reguliše više u onom obimu kako je to bilo u ranijem zakonodavstvu. klauzula sa ovakvom garancijom se mora nalaziti u ugovoru o licenci sa stranim elementima. budući da se tu radi o nepatentiranim izumima ili tajnim vještinama. 1. 218 217 237 . ako jesu posebnom. Besarović dr Vesna. zahtjevi u pogledu tehničke izvodljivost. isto djelo. str. isto djelo. Tehnička izvodljivost je “mogućnost da se tehničkim putem proizvede određeni proizvod ili 218 Ako u ugovoru nisu bliže određeni primijeni određeni postupak u proizvodnji”. str. Prema Čl. 692 ZOO). Dozvola za korištenje daje se u okviru ugovora i zakona. koje se u njima ne smiju nalaziti (čl. 54 ZVTP. A to znači da se davalac licence mora ponašati pošteno i savjesno.Uručenje potrebnih spisa i dokumentacije zavisi od vrste objekta koji se licencira. Kod licence know-how ova obaveza je veoma značajna. Pošto vremenskih određenja ove obaveze nema. industrijskog dizajna ili ugovorno ustupanje upotrebe žiga zaključuje ugovor o licenci u skladu sa ovim zakonom i drugim propisima.2. Predaja tehničke dokumentacije potrebna za eksploataciju objekta je obaveza koja se najčešće javlja u ugovorima o licenci know-how. te znanja i iskustva (know-how) sa stranim partnerima. Besarović dr Vesna. ona se naziva opštom. 55 ZVTP). Zakon izričito zahtijeva da se daju “sve upute” (čl. 693 ZOO). treba smatrati da ona ima trajan karakter. 114. Prema Zakonu “Davalac licence garantuje sticaocu licence tehničku izvodljivost i tehničku upotrebljivost predmeta licence” (čl. Davanje uputstva i objašnjenja Dužnost davanja uputstva i objašnjenja koja su potrebna za uspješno iskorištavanje licence zasniva se na iskustvu po kome patentna prijava i dokumentacija nisu uvijek dovoljne za ostvarivanje svrhe ugovora na strani 217 primaoca licence. U mjeri u kojoj počiva na propisu.

U vanjskotrgovinskom prometu ova je garancija izričito utvrđena (čl. Garancija za pravne osobine prenesenog prava Davalac licence prenosi na primaoca pravo iskorištavanja objekta na kome ima apsolutno pravo. str. Prema specijalnom zakonu (čl. sljedeće garancije: a) Da li će se primjenom predmeta licence dobiti proizvod ugovorenog kvaliteta i b) Neškodljivost dobijenih proizvoda po život i zdravlje ljudi. ugovori o licenci patenta i znanja i iskustva moraju sadržavati. isto djelo. ne stiče samo pravo.1. str. Davalac “jemči da pravo iskorištavanja nije ustupio drugome ni potpuno ni djelimično” (čl.Garancije iz Zakona o obligacionim odnosima razvijene su i proširene u spoljnotrgovinskom prometu. Ova obaveza postoji tokom cijelog 220 trajanja ugovora. da na pravu nisu konstituisana ovlaštenja trećih lica. te da ne postoji ograničenje prava u korist lica koja nisu stranke ugovora. Tu na prvom mjestu spada garancija za tajnost know-how. Primalac najprije. Suština i ove garancije sastoji se u eventualnoj obavezi davaoca licence da nadoknadi štetu prouzrokovanu nedostacima prenesenog prava. u ugovorenom obimu i u ugovorenim granicama” (čl. 84-86 i Besarović dr Vesna. 1. poslovna praksa je razvila još neke (pod)tipove garancija. isto djelo. 115-119. 81. Ukoliko je predmet posla isključiva licenca. 694 ZOO). garancija za rentabilnost i konkurentnost proizvoda dobijenih primjenom predmeta licence. 694 ZOO) jemči primaocu za svojstva prava koje mu prenosi. 220 Verona dr Albert. I ta je garancija zasnovana na zakonu te ima svojstva prirodnog elementa ugovora. Obaveze primaoca licence 2. str. te jemstvo da su znanja i iskustva prenesena ugovorom o licenci know219 how zaista tajna. 2. Davalac licence jemči primaocu da pravo pripada njemu. garancija se proširuje. Ograničavanje toga monopola u korist primaoca je osnovni razlog zbog koga ta strana zaključuje ugovor. te u zaštiti primaoca od svih pravnih zahtjeva trećih lica. 54 ZVTP). Citirana formulacija dozvoljava da se ova dužnost dvostruko shvati. Zbog toga je logično da davalac već po samom zakonu (čl. 238 . garancija za rezultat. Iskorištavanje predmeta licence “Sticalac licence dužan je iskorištavati predmet licence na ugovoreni način. svoju obavezu i 219 O ovim vrstama garancija vidjeti šire kod Verona dr Albert. Sadržaj ove obaveze sastoji se u održavanju onoga stanja prenesenog prava koje je postojalo u času zaključenja ugovora. između ostalog. nego i dužnost iskorištavanja predmeta licence. 696 ZOO). 54 ZVTP). te po prirodnu okolinu. I drugo.4. isto djelo. Pored zakonskih.

3.2. Kod ugovora o licenci know-how. pa se njeno poštovanje štiti i po tom osnovu. Pravo i obaveza iskorištavanja postoje u pogledu predmeta ugovora o licenci. Ova obaveza postoji po samom zakonu (čl. uključujući i nepatentirani izum. 221 Način iskorištavanja predmeta licence zavisi od ugovora. isto djelo. Povreda ove dužnosti predstavlja i povredu poslovne tajne davaoca licence. Najvažnije među njima su uređene u Zakonu o obligacionim odnosima. 121. Suprotno rješenje mora nesumnjivo proizlaziti iz ugovora. Verona dr Albert. dakle i onda kada nije izričito ugovorena. Suprotno može biti predviđeno prinudnim propisom 222 ili izričito ugovoreno. Složenost ovog metoda utvrđivanja i plaćanja cijene zahtijeva da se ugovorom detaljno urede postupci utvrđivanja rezultata poslovanja i rokovi obavještavanja o njima. 2. str. primalac licence ima obavezu čuvanja u tajnosti dobijenih znanja. 702 ZOO). “sticalac licence dužan je podnijeti davaocu licence izvještaj o obimu iskorištavanja i obračunati naknadu svake godine. Obaveze uslovljene vrstom ugovora o licenci Različitost objekata industrijske svojine i njihovog iskorištavanja dovela je do pojave obaveza karakterističnih samo za neke tipove ugovora o licenci. Ako se naknada utvrđuje prema obimu iskorištavanja predmeta licence. 698 ZOO).pravo iskorištavanja licenciranog objekta mora vršiti u skladu sa ugovorom. Dozvoljeno korišćenje kasnijim usavršavanjima predmeta licence mora se takođe odvijati u granicama zakona ili sporazuma stranaka. st. primijeniće se opšta pravila obligacionog prava o ispunjenju novčanih obligacija. primalac licence odgovara kao i svako treće lice koje se neovlašteno služi tuđim pravom industrijske svojine. Od rješenja ovih procedura zavisi i početak rokova za plaćanje. 1. str. Način plaćanja zavisi od modaliteta po kojem je cijena licence utvrđena i od posebnih odredbi ugovora o ovom pitanju. 88. Plaćanje naknade Primalac je obavezan da plati ugovorenu naknadu. Ukoliko one ne postoje. Teorija je zauzela stanovište da je primalac dužan i iskorištavati licencu i to činiti na ugovoreni način. 54. odnosno trenutak padanja u docnju sa izvršenjem obaveze. Tako je postupio i čl. 2. ako ugovorom nije za to određen kraći rok” (čl. Ukoliko prekorači utvrđena ograničenja. Trajnog je karaktera. Ugovor o licenci patenta i know-how sa elementom inostranosti mora sadržavati obavezu davaoca da za vrijeme važenja ugovora “primaocu stavlja na raspolaganje poboljšanje na patentu i znanju i iskustvu”. Besarović dr Vesna. isto djelo. tačka 1) ZVTP. Zbog toga se primalac licence mora suzdržavati od korišćenja naknadnim usavršavanjima objekta industrijske svojine. čak i onda kada je data neisključiva licenca. 222 221 239 .

115. On može tako dobijene proizvode pustiti u promet sa tim žigom “samo ako je njezin kvalitet isti kao što je kvalitet robe koju proizvodi davalac licence” (čl. da je teret dokazivanja njenog odsustva na primaocu licence. 121 ZOO).Bude li zajedno sa licencom za određenu proizvodnju ustupljena i licenca žiga kojim se proizvodi obilježavaju. Besarović dr Vesna. Odgovornost davaoca licence Davalac licence odgovara bez obzira na odsustvo svoje krivice za prekršaj obaveza garancije za tehničku izvodljivost i upotrebljivost predmeta licence. primalac licence stiče i posebne zakonske obaveze. Prava davaoca licence prema primaocu koji kasni sa plaćanjem naknade analogna su pravima prodavca u slučaju docnje kupca sa plaćanjem cijene. 240 . str. roba proizvedena po licenci mora biti obilježena oznakom o proizvodnji po licenci i kada se ne prodaje pod određenim robnim žigom (čl. dakle. str. Pored toga. No. Prava primaoca licence analogna su onima koja ima kupac u slučaju 223 skrivenih materijalnih nedostataka kod ugovora o prodaji (čl. Ta činjenica i karakter obaveza znatno otežavaju položaj primaoca u postupku dokazivanja. Za neizvršavanje ostalih obaveza iz ugovora o licenci. 700 ZOO). Njegova odgovornost u ovom slučaju je. 2. isto djelo. Odgovornost primaoca licence Primalac licence odgovara objektivno za neizvršavanje svojih novčanih obaveza. 121 ZOO). Njegova odgovornost je tada subjektivna. isto djelo. ukoliko je nedostatak bio skriven. Drugi slučaj objektivne odgovornosti davaoca licence postoji onda kada se pojave pravni nedostaci (čl. a naknada štete se ravna po opštim pravilima. davalac odgovara samo onda kada je za to kriv. 84-86. IV ODGOVORNOST STRANAKA 1. 699 ZOO). pri tome treba voditi računa da se krivica pretpostavlja. Prava primaoca licence u ovom slučaju ista su kao i prava kupca kada roba ima pravne nedostatke. Za neizvršavanje ostalih obaveza primalac licence odgovara subjektivno. objektivna. 223 Vidjeti Verona dr Albert.

112 i 113. 224 225 226 Verona dr Albert. primaoca isključive licence i trećeg lica. Koncernskom se naziva licenca čiji je nosilac koncern. Napokon. najčešće u samom ugovoru o licenci. str. Ugovorom o licenci mora biti izričito isključena ova mogućnost. Ovdje ćemo se zadržati samo na onim vrstama licenci koje već nisu obrađene kroz razmatranje predmeta ugovora. 72. licence se dijele na one za proizvodnju. kao “odobrenje”. 29 ZOO). o novom ugovoru o licenci čiji predmet ne može da bude širi od predmeta prvobitnog ugovora o licenci istog objekta (predmeta). zavisno od ovlaštenja koje primalac dobija ugovorom. Ono što predstavlja specifičnost ovoga posla jesu posebni odnosi između prvobitnog davaoca isključive licence. O vrstama licenci vidjeti Verona dr Albert. Radi se. U principu. dakle.V VRSTE LICENCI I PODLICENCA 1. bilo relativno. 241 . Pogonske licence su one koje su ustupljene određenom preduzeću (društvu). 704 ZOO). isto djelo. str. lična licenca je ona koja se ne može prenositi na drugoga ukoliko ta mogućnost nije izričito ugovorena. upotrebu i prodaju proizvoda dobijenih licenciranim postupkom ili obilježenih ustupljenim žigom. 71-72 i Besarović dr Vesna. 95. Podlicenca Podlicenca ili ugovor o podlicenci je rezultat sporazuma primaoca isključive licence i trećeg lica o prenosu prava iskorištavanja predmeta ugovora o licenci. Relativno ograničavanje slobode podlicenciranja postoji onda kada zaključivanje novog ugovora nije moguće bez dopuštenja davaoca licence. Podjela licenci Podjela licenci može se vršiti prema različitim mjerilima. ova “licenca nije prenosiva bez 224 Pogonska licenca istodobnog prijenosa samog pogona u kojem se ona koristi. Ono je pravovaljano i kada se pribavi 226 Dopuštenje može biti uskraćeno “samo iz ozbiljnih naknadno. 2. isto djelo. ali je namijenjena preduzećima u njegovom sastavu. str. I ličnost primaoca može biti osnov za klasifikaciju. primalac isključive licence je ovlašten da je ekonomski iskorištava i na taj način što će na treće lice prenijeti pravo njenog korištenja (čl. Dopuštanje se može dati unaprijed. bilo apsolutno. Treba istaći da u pogledu zabranjenih i obaveznih klauzula Zakon o vanjskotrgovinskom poslovanju ne pravi razliku između ugovora u kojima je BiH partner davalac i onih u kojima je on primalac licence. Ako drukčije nije ugovoreno. isto djelo. str. isto djelo. Verona dr Albert. Tada ima karakter dozvole prema Zakonu (čl. U spoljnotrgovinskoj razmjeni licence se mogu podijeliti na uvozne i izvozne. Prema namjeni za koju se preneseno pravo može koristiti. Pošto vrsta objekta i karakteristike prava koje se prenosi bitno utiču i na izgled ugovora. ista mjerila su relevantna i za klasifikaciju ugovora o licenci. 225 Nelične isključive licence mogu se prenositi na treća lica ugovorom o podlicenci.” može biti posebno značajna pri prodaji trgovačkog društva ili njegovog dijela.

Po njenom isteku. Ovaj pravni standard tumači se prema okolnostima konkretnog ugovora o licenci. Pored toga. Jedan izuzetak ipak postoji i on ima zakonski. Izložena rješenja ne utiču na pravo stranaka da ugovor raskinu sporazumno. Ukoliko primalac licence zaključi ugovor o podlicenci bez dopuštanja davaoca. 706 ZOO). 710 ZOO). smatra se da je ugovor prećutno produžen sa istim elementima. 707 ZOO). pa mora prestati otkazom. koje je prema zakonu ili ugovoru neophodno. a to znači odmah (čl. Prestanak protekom vremena Ukoliko je ugovor o licenci sklopljen na određeno vrijeme. Ako primalac licence nastavi da iskorištava predmet ugovora i nakon proteka roka. 2. Poseban otkaz nije tada potreban. Otkazni rok se ugovara. Ukoliko on ne bude utvrđen u ugovoru.razloga” (čl. vrijediće dispozitivna rješenja Zakona o obligacionim odnosima. Treće lice kao primalac podlicence načelno ne stoji sa prvobitnim davaocem licence ni u kakvom pravnom odnosu. Prema njima. 242 . isto djelo. VI PRESTANAK UGOVORA O LICENCI 1. 95. str. davalac može otkazati ugovor o licenci i bez otkaznog roka. obezbjeđenja koja su dala treća lica prestaju da važe (čl. 707). dakle prinudni karakter. Shodno opštim pravilima obligacionog prava. produžavanje ovakvih ugovora konkludentnim radnjama je moguće. 709 ZOO). Otkaz Ugovori o licenci sklopljeni na neodređeno vrijeme prestaju otkazom bilo koje stranke. osim toka trajanja. otkazni zakonski rok iznosi šest mjeseci (čl. 705 ZOO). ugovor se ne može otkazati u prvoj godini svog trajanja. “čak ni kad je davalac licence dao potrebno dopuštenje za zaključivanje podlicence” (čl. njegovim istekom se gasi i ugovor (čl. same mogu da urede sve modalitete raskida. Ukoliko stranke ugovor raskidaju sporazumno. 227 Verona dr Albert. Davalac licence je ovlašten da od primaoca podlicence zahtijeva “isplatu iznosa koje ovaj duguje davaocu podlicence po osnovi podlicence” ukoliko primalac licence ne izmiruje svoja potraživanja prema njenom davaocu (čl. Produžni ugovor je zaključen na neodređeno vrijeme. 708 ZOO). a davalac se tome ne protivi. zavisno od predmeta licence i ciljeva stranaka. U ovom rješenju dolazi do izražaja shvatanje po 227 kome je licencni ugovor po svojoj pravnoj prirodi zakup. Načelo autonomije volje važi i u ovome domenu.

3. Prestanak subjektiviteta Smrt fizičkog lica kao davaoca ili primaoca licence ne utiče na ugovor o licenci. Za sticaoce licenci situacija je nešto drukčija. Nasljednici davaoca licence stupaju u ugovor o licenci samo ako ta mogućnost nije ugovorom isključena. Stečaj ili redovna likvidacija primaoca licence daju pravo njenom prenosiocu da ugovor o licenci otkaže. 243 . pa analogno pravo nije priznato primaocu licence. odnosno raskine. Ugovor o licenci može odrediti i uslove pod kojima nasljednici postaju stranka u ugovoru o licenci. Ovaj opšti stav ipak trpi dva ograničenja. Ovo pravilo motivisano je nemogućnošću davaoca licence da je dalje ekonomski koristi. Obrnuto nije slučaj. 711 ZOO). Nasljednici stupaju u ugovor samo pod zakonskim uslovom da produžavaju djelatnost primaoca licence (čl. Rješenja za pravna lica su drukčija.

244 .

ili na takvom zemljištu.1968. str.GLAVA DRUGA UGOVOR O GRAĐENJU I POJAM UGOVORA I IZVORI PRAVA 1. Pojam ugovora Građevinarstvo predstavlja jednu od najsloženijih i najznačajnijih privrednih djelatnosti. Vilus dr Jelena: “Ugovor o građenju”. shodno će se primijeniti članovi 600-629 koji sadrže norme o ugovoru o djelu. Od dispozitivnih propisa na prvom mjestu se nalazi Zakon o obligacionim odnosima. Prva uređuje urbanističko-komunalne uslove za zaključivanje i izvršavanje ugovora o 228 Vidjeti Kapor dr Vladimir . Po svojim osobinama ugovor o građenju je teretan. Već po zakonskoj definiciji ugovor o građenju spada u ugovore o djelu. odnosno na već postojećem objektu izvršiti kakve druge građevinske radove. ne preuzima obavezu rada. Institut za uporedno pravo. Upravo zbog toga je veoma teško razlučiti posao građenja od samog ugovora kojim se uređuje onaj dio poduhvata koji je zasnovan na autonomiji volje stranaka. 1987. Beograd. Naučna knjiga. koji nastavlja tendenciju uporednog prava da se dio ovoga posla zasnovan na autonomiji volje stranaka uredi i ključnim izvorom privrednog prava. Ugovoru o građenju su posvećeni članovi 630-647. 245 . Beograd. nego obavezu postizanja ugovorenog rezultata. izvođač. Ukoliko pojedina pitanja nisu u njima regulisana. Njena važnost je došla do izražaja i u Zakonu o obligacionim odnosima. Mogu se podijeliti u dvije grupe. Od prinudnih propisa treba spomenuti one koji se odnose na pojedina pitanja finansiranja izgradnje.Carić dr Slavko: “Ugovori robnog prometa“. 549-550. str. članove 29-34 Zakona o vanjskotrgovinskom poslovanju u kojima su uređena pojedina pitanja kada se u ovom ugovoru pojavljuje element inostranosti. 228 Po članu 630 ZOO. kao karakteristični dužnik.administrativnih i dispozitivnih imovinskih elemenata. VI izdanje. 7-8. dvostrano obavezan. Oni se mogu podijeliti na imovinske i administrativne. Shodno tome. 2. sinalagmatičan i formalan pravni posao. Izvori prava Najvažniji izvor prava za ugovor o građenju su zakoni. Njega karakteriše i velika isprepletenost prinudnopravnih . a naručilac se obavezuje da mu za to isplati određenu cijenu”. “ugovor o građenju je ugovor o djelu kojim se izvođač obavezuje prema određenom projektu sagraditi u ugovorenom roku određenu građevinu na određenom zemljištu. Federalni propisi su veoma opširni.

značajno vrelo iz ove grupe predstavljaju i opšti uslovi poslovanja koje usvajaju pojedini investitori ili izvođači. do sada. 231 Ova materija je regulisana Uredbom o postupku nabavke roba. Izmjene i dopune su urađene na osnovu Dogovora SR i SAP o ustupanju izgradnje investicionih objekata u društvenom vlasništvu (Sl. Vidjeti kod Trifković dr Miloš: “Sadržaj ugovora o investicionoj izgradnji u svjetlu izvora prava” u “Ekonomika investicija kao faktor stabilizacije privrede”. Sl. Najvažniji su: Zakon o prostornom uređenju 229 i Zakon o ustupanju izgradnje investicionih objekata. II STRANKE I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. Dalje ćemo ih citirati kao: UG. U propisima i u praksi za njih se koriste i nazivi: investitor i građevinar. Sarajevo. subjekti specijalizovani za vršenje nadzora. te upravni organi. SFRJ 69/80). te akti ostalih međunarodnih organizacija. korisnika. CIP. Pored posebnih uzansi. 234 Oni se najčešće rade oslonom na neke od opštih uslova međunarodnog karaktera. 56/02. str. izmjene i dopune u broju 26/82. kao i budžetskih korisnika. 230 Ono što je karakteristično za ovaj pravni propis je to što. Ona imaju svojstvo stranke.građenju. Tekst kod Vukmir dr Branko “Ugovori o izvođenju investicijskih radova međunarodni”. 34/04) 232 Sl. te inspekcijski nadzor. ustupanju radova i usluga. novine FBiH br. javnog sektora ili pravnih lica u većinskom vlasništvu države. 234 Na primjer: Opšti uslovi INGRE iz Zagreba. 1987. l. 233 Sl.g. dalje će se citirati kao ZG i Odluka Visokog predstavnika o proglašenju Zakona o građevinskom zemljištu Federacije BiH od 15. Dalje: ZPU). Savez finansijskih i računovodstvenih radnika BiH. l. novine FBiH br. odnosno nosilaca raspolaganja društvenom svojinom. ustupanju radova i usluga (Sl. 52/02. list SRBiH 33/77. projektantske organizacije. Ovo se posebno odnosi na materiju ustupanja izgradnje investicionih objekata od strane tzv. 235 Tri su najvažnije grupe ovih pravila: opšti uslovi Evropske ekonomske komisije UN. 232 Od izvora privrednog prava koji su autonomnog karaktera treba istaći Posebne uzanse u građevinarstvu. 1980. Zagreb. 233 One predstavljaju kodifikaciju poslovnih običaja u ovoj oblasti. Radi se o posebnom režimu prava javnih nabavki. novine FBiH br. U ovoj oblasti sada postoji određena pravna praznina koja je nadomještena postojanjem posebnih propisa koji se odnose na ustupanje građevinskih radova od strane tzv. SFRJ 18/77. Druga se tiče načina zaključivanja ugovora o građenju.05. 141-157. Proceduralna pitanja predstavljaju najveći dio sadržaja ovih akata. Međunarodne banke za obnovu i razvoj (IBRD) i ORGALIME naročito. Stranke Lica za koja nastaju obaveze i prava na osnovu ugovora su. 230 229 246 . Danas je njihova primjena uslovljena sporazumom stranaka u svim slučajevima u kojima one sadrže rješenja suprotna dispozitivnim odredbama ZOO. naručilac i izvođač. inženjering organizacije.2003. prema terminologiji ZOO. nije stavljena van snage njegova važnost iako je njegova materija postala neaktuelna. Pored njih se u poslu građenja sreću i drugi subjekti: arhitekti. zatim opšti uslovi Međunarodne federacije savjetodavnih inženjera (FIDIC). 235 Njihovo važenje je uslovljeno uključivanjem u ugovor. 231 Kao posebni izvori prava mogu se spomenuti i Zakon o građenju i Zakon o građevinskom zemljištu Federacije BiH. uključiti Zakon o prostornom uređenju (Sl.

U tom slučaju se radi o konzorcijalnom nastupu koji se zasniva na posebnom ugovoru. On se tada pojavljuje u ulozi komisionara. Tako se i poslovi projektovanja.treba i komunalne organizacije koje daju saglasnosti na projekat (elektroprivreda. odnosno lice sa statusom koji dozvoljava sklapanje trgovačkih poslova. Konzorcij se pojavljuje kod velikih investicionih objekata. rentabilno i društveno opravdano i da je tehnološki proces. odnosno izvođenje predviđenih radova ekonomično. Oni mogu djelovati samostalno . Za sva navedena lica. 20 ZG). Prethodne radnje 2. Tendencija zakonodavca je da sve značajnije faze posla građenja mogu da obavljaju samo specijalizovane organizacije i lica. Da bi ugovor o građenju bio posao poslovnog prava.svaki na osnovu posebnog ugovora o građenju. pošta. Investicioni program treba da sadrži sljedeće podatke: opis 247 . kontrola projekta. Investicioni program je elaborat iz koga se vidi o kakvom se objektu radi. U praksi se drugi učesnici u poslu nazivaju kooperanti. odnosno eksploatacija. Investitor ima pravo da u pozivu za javno nadmetanje . Kao izvođač može se pojaviti pravno ili fizičko lice registrovano za obavljanje te djelatnosti. nadzora nad građenjem i revidiranja projekta povjeravaju samo pravnim ili fizičkim licima registrovanim za obavljanje te djelatnosti. funkcionalnost objekta cjelishodna. po svojoj pravnoj prirodi predstavlja opasnu djelatnost. zemljišno-knjižni ured. osim investitora. tj. Njihovo pribavljanje predstavlja prvu grupu prethodnih radnji koje investitor mora da obavi da bi mogao pristupiti zaključenju ugovora. Investicioni program i tehnička dokumentacija Izgradnji objekata i uopšte izvođenju građevinskih.1. Građenjem građevina u prostoru se mogu baviti samo pravna lica registrovana za obavljanje te djelatnosti ako pored opštih uslova ispunjavaju i uslov da u radnom odnosu imaju najmanje jednog diplomiranog inženjera sa najmanje 5 godina radnog iskustva i položenim stručnim ispitom (čl. vodovod i kanalizacija. Kao izvođač se može pojaviti i više registrovanih subjekata istovremeno. kao jedan subjekt. 18 ZG).ograniči broj članova konzorcija (konzorata). Investitor može biti fizičko ili pravno lice u čije ime i za čiji račun se gradi građevina i vrše drugi zahvati u prostoru. 2. Izvođač može zaključiti posebne ugovore sa drugim subjektima za izvođenje pojedinih dijelova objekata ili pojedinih radova. ili jedinstveno. gdje se daje analiza uslova za njegovu izgradnju i dokazuje da je izgradnja toga objekta.. Ovakvo rješenje je opravdano s obzirom da je posao građenja.za ponudbenu licitaciju . montažnih i ostalih radova može se pristupiti na osnovu investicionog programa i investicione tehničke dokumentacije. Projektovanje. katastar). građenje i nadzor nad građenjem investitor mora povjeriti pravnim ili fizičkim licima registrovanim za obavljanje te djelatnosti (čl. propisani su uslovi koje moraju ispuniti prije registracije za obavljanje djelatnosti kojom se bave. gas i sl. potrebno je da i investitor bude privredni subjekat.

Između njega i projekta “za izvođenje”. Investicioni program se izrađuje za cio objekat. ona 248 . projekat instalacija i drugi. jer se na osnovu njega izdaje urbanistička saglasnost. Njegovoj izradi može. odnosno eksploataciona koncepcija objekta i radova i daju tehnička rješenja za njegovu izgradnju. karakteristike objekta. njegovu namjenu. ona obuhvata različite projekte. nego samo neke od njih i druge specifične. Tehnička dokumentacija se radi na osnovu uslova utvrđenih u urbanističkoj saglasnosti. često se sreće i “glavni projekat”. parkove. a odobrenje se ne može dobiti bez investicione tehničke dokumentacije. Projekti sadrže. odnosno saglasnosti. eksploatacionom i ekonomskom koncepcijom objekta (čl. te sa tehnološkom.kao što su škole. Pored toga. posebne uslove za građenje toga objekta itd.objekta. kao što su građevinski. crteže. građenju se ne može pristupiti bez odobrenja koje izdaje državni organ. izvedbenog projekta. specifikaciju. Obaveza je da se ugovor sačini u pismenoj formi. Program rade stručna lica i donosi ga investitor bez ičijeg odobravanja. tj. tehnološko-proizvodnu. Naime. analizu uslova za izgradnju i eksploataciju objekta. a može ugovoriti njegovu izradu sa nekim preduzećem koje je registrovano za tu djelatnost. Tehnička rješenja u projektima moraju biti u skladu sa tehničkim propisima i standardima. a naročito rentabilnosti. analizu osnovnih ekonomskih pokazatelja. opreme. tehnološki. Investicioni program je preduslov za izradu investicione tehničke dokumentacije. onaj u kome su cjelovito i detaljno data sva rješenja vezana za planirani objekat i/ili radove. 25 ZG). – jasno je da investicioni program neće sadržavati sve navedene podatke. tehničko obrazloženje. odnosno eksploatacionu koncepciju. U praksi se idejni projekat redovno radi. ili usluga. ali se iz njega mora vidjeti njihova namjena. potrebna obrtna sredstva. po sporazumu stranaka. sportske terene itd. trajanje izgradnje. i sa dobijenim saglasnostima komunalnih organizacija. socijalne i kulturne ustanove. Za objekte neprivrednog karaktera . kapacitet. tehničke opise. pored ostalog. društvena opravdanost. ali se može izrađivati i za dijelove objekta koji predstavljaju ekonomsko-tehničku cjelinu. postrojenja i montaže i razlog za njihov izbor. program proizvodnje. početak eksploatacije itd. Investiciona tehnička dokumentacija je elaborat u kome se tehnički razrađuje tehnološko-proizvodna. rezultatima prethodnih ispitivanja i istraživanja. upravne zgrade. bez koje se ne može graditi niti sklapati ugovor o izgradnji objekta. kao što će se vidjeti. onda kreditor prilikom odobravanja kredita vrlo pažljivo razmatra program i uvjerava se o tačnosti podataka i opravdanosti i rentabilnosti izgradnje toga objekta. da prethodi “idejni projekat”. odnosno o izvođenju radova. predračun sa opisom radova. Ali ako se objekat gradi iz kredita. vrijednost prethodnih ulaganja. predmjer. Prema prirodi posla. Zakon zahtijeva da postoji projekat “za izvođenje”. zgrade za zdravstvene. izvore finansiranja. Investicioni program može izraditi sam investitor. analizu tržišta i mogućnost plasmana robe. ako je investitor odlučio da gradi objekat po dijelovima. odnosno eksploatacije. ekonomičnost i funkcionalno povoljno rješenje.

74 ZG). Ono prestaje da važi ako radovi ne budu započeti u roku koji je u odobrenju naveden. Poštovanje ovih zahtjeva je i administrativna obaveza organizacija koje rade tehničku dokumentaciju. Drugo.moraju biti i racionalna. Treće. Reviziju vrše organizacije koje su registrovane za izradu odgovarajuće tehničke dokumentacije. Investitor sklapa pismeni ugovor sa projektantom koji mu izrađuje investicionu tehničku dokumentaciju. Projekti koji ulaze u tehničku dokumentaciju moraju biti revidirani. 32 ZG). Ovo pitanje je danas upotpunjeno odredbama ZG čl. Posebno egzistiraju i novčane kao prekršajne sankcije. 27 koje se odnose na kontrolu projekta. 30 ZG). Ono se u praksi naziva i građevinska dozvola. u postupku izdavanja odobrenja organ uprave provjerava da li je tehnička dokumentacija urađena prema urbanističkoj saglasnosti. Za objekte određenih vrsta može biti propisana i posebna tehnička kontrola od strane državnih organa ili ovlaštenih organizacija. odobrenje se mora izdati ili odbiti u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva.2. investitor mora da obezbijedi odobrenje za građenje. zakonu i propisima za odgovarajuću izgradnju. Odobrenje za građenje Kada je pribavio investicioni elaborat i revidiranu tehničku dokumentaciju. Odobrenjem za građenje nadležni organ uprave potvrđuje da su ispunjeni svi uslovi predviđeni u ZG i ZPU i da stoga investitor može da pristupi izgradnji projektovanog objekta. Odobrenje za građenje važi 2 godine od dana pravosnažnosti odobrenja za građenje i može se na zahtjev investitora produžiti za još jednu godinu ako se nisu izmijenili uslovi za građenje. odobrenje izdaje opštinska služba uprave nadležna za poslove građenja na čijem teritoriju se izvode radovi (čl. Postupak podnošenja zahtjeva i procedura izdavanja odobrenja za građenje uređeni su u ZG veoma detaljno. odnosno izvođenju konkretnih radova. ZG). 2. 22 ZG). 249 . Odobrenje za građenje nije potrebno za manje složene objekte i infrastrukturne priključke kao ni za radove redovnog održavanja oštećenih građevina koji se mogu svrstati u radove tekućeg održavanja (čl. uslovi vezani za protivpožarnu zaštitu i zaštitu na radu. odnosno njenog dijela (čl. Izradom investicione tehničke dokumentacije bave se fizička i pravna lica koja su za takav rad registrovana (čl. i platio troškove vezane za objekat. Za neke objekte se predviđa da je izdavanje odobrenja za objekte posebno utvrđene u zakonu nadležan kantonalni organ uprave. Samo započinjanje izgradnje bez odobrenja je krivično djelo zapriječeno kaznom zatvora od 1 do 3 godine (čl. Ovdje je dovoljno istaći nekoliko momenata. Istim ugovorom može biti predviđena i izrada investicionog programa i investicione tehničke dokumentacije. Najprije. Rješenja su osavremenjena na taj način da se sve više uvažavaju ekološki zahtjevi kao i zahtjevi lica sa umanjenim tjelesnim sposobnostima.

1. Ta sredstva investitor može obezbijediti iz sopstvenih ili drugih izvora. investitor mora imati obezbijeđena sredstva za finansiranje investicionog objekta. 3. izuzev ako je tu obavezu isključio u pozivu na nadmetanje”. Ona imaju privredno-pravnu prirodu i 250 . Sredstva za izgradnju Pored programa i tehničke dokumentacije. U posebnom pravnom režimu se nalaze pravna lica u vlasništvu države i korisnici budžetskih sredstava. bez obzira na to o kakvom se predmetu ugovora radi. npr. Pravila koja ga uređuju izložićemo polazeći od rješenja koja važe za investitore zasnovane na državnom kapitalu. 604 ZOO. bez obzira na svojinska obilježja investitora. Investitor objekta koji se gradi državnim sredstvima ne mora da isključi svoju obavezu da zaključi ugovor sa najjeftinijim ponuđačem ali je dužan da ugovor zaključi sa najpovoljnijim ponuđačem koji ispuni uslove utvrđene kriterijima u javnom pozivu za nadmetanje. Kada je investitor lice koje djeluje na bazi privatne svojine. on se mora izabrati bilo na osnovu javnog nadmetanja. Javno nadmetanje Javno nadmetanje se naziva i ponudbenom. Da bi donio odluku o izgradnji. odnosno ofertalnom licitacijom. putem kredita. Jedan izuzetak ipak postoji. Investitor samostalno odlučuje o tome da li će izabrati saugovarača javnim nadmetanjem (ponudbenom licitacijom). investitor mora prethodno obezbijediti finansijska sredstva. prikupljanjem ponuda ili neposrednom pogodbom. Pravni režim za izbor saugovarača Pravni režim izbora saugovarača obuhvata pravila o načinu određivanja građevinara sa kojim će se sklopiti ugovor i proceduru koja se provodi u primjeni izabranog načina. 3.2.3. Prema čl. Značajna razlika postoji samo kod javnog nadmetanja. Kada se izvođenje investicionih radova u BiH povjerava stranom izvođaču. Procesna pravila o načinu izbora saugovarača u principu su ista. Radi se o već spomenutom režimu javnih nabavki. tehnički karakter i ona zavisi od prihvaćenog načina izbora građevinara. 32 Zakona o vanjskotrgovinskom poslovanju).2. O obezbjeđenju sredstava za građenje kao i o obezbjeđenju plaćanja po ugovorima o izgradnji investicionih objekata investitor ne mora podnijeti posebne dokaze pošto se najčešće praktikuje uzimanje odgovarajućih sredstava obezbjeđenja plaćanja. Druga skupina ima procesni. bilo prikupljanjem ponuda (čl. Izbor saugovarača 3. Prva grupa rješenja zavisi od toga da li se kao investitor pojavljuje subjekat zasnovan na državnoj ili privatnoj svojini. on samostalno odlučuje o načinu odabira građevinara. poziv na nadmetanje radi izvršenja određenih radova obavezuje privatnog investitora da sklopi ugovor sa onim “koji ponudi najnižu cijenu.

Pri tome. odabira i dodjeljivanja ponuda veoma je složena. osim cijene. Pored toga. Tender je skup dokumenata u kojima su precizno i detaljno određeni: jednoobrazan sadržaj ponuda. U ovaj dio tendera mogu biti uvršteni obrasci za (tehničke) specifikacije kao što su liste opreme. Time je njegova i poslovna i pravna pozicija znatno poboljšana. U njemu investitor obavještava potencijalne ponuđače o svim relevantnim radnjama i momentima popunjavanja ponude. Napokon.rasprostranjena su i u međunarodnim poslovima investicione izgradnje. koje investitor želi da dobije i postupak investitora sa tako dobijenim ponudama. Ukoliko su ovi elementi brojni i složeni. po pravilu se uobličavaju u tenderu. dalje. referens-lista i lista osoblja. a ne putem javnog oglasa. 251 . Tender. Prikupljanje ponuda Prikupljanje ponuda se sastoji u pozivanju određenog kruga izvođača neposredno.3. eventualnim izmjenama ponude i o postupku koji će se provesti sa ponudama. Drugo. procjena ponuda. Ako su ovi elementi zadati. odluka organa upravljanja o neuspjelom nadmetanju ili o izboru jednog ili više najpovoljnijih izvođača (Letter of Intend). Odluku o raspisivanju javnog nadmetanja donosi organ upravljanja investitora. tako i samih izvođača između sebe. tender sadrži sve potrebne planove i projekte. Ovi opšti i posebni uslovi su po pravilu veoma opširni i imaju karakteristike samoregulirajućih ugovora. javno otvaranje ponuda. ravnopravnost svih potencijalnih učesnika u nadmetanju i svih ponuđača mora biti obezbijeđena. ugovora o prodaji naročito. preko tipske ponude i formulara ugovora do garancije koji se moraju dostaviti uz ponudu. Javno nadmetanje ili ofertalna licitacija je jednostrani građansko pravni posao kojim se investitor javno obavezuje da će primiti i razmotriti sve ponude za zaključenje ugovora o građenju koje odgovaraju uslovima javnog poziva ili da će preduzeti i druge radnje vezane za eventualno zaključivanje određenog ugovora. predstavljaju poseban dio tendera. a po potrebi i posebne uslove za izgradnju konkretnog objekta ili izvođenje radova. predaje ponuda. Odluka se objavljuje u službenom glasilu i/ili sredstvima javnog informisanja. Ovom tehnikom odabira izvođača investitor koji je u ekonomskom smislu ponudilac pravno dobija položaj ponuđenog. tender sadrži opšte. ona se mogu primijeniti i za zaključivanje drugih vrsta ugovora. da dostave svoje ponude za izgradnju. Tender po pravilu sadrži više elemenata. Oglas sadrži kratak opis objekata i radova i bliže uslove za ustupanje izgradnje. pregovori sa izabranim i zaključenje ugovora (Letter of Acceptance). 3. Sama procedura predstavlja kompromis između zahtjeva za što kraće i ekonomičnije zaključenje ugovora i težnje za što većom ekonomskom i pravnom sigurnošću kako tražioca usluge u odnosu sa ponuđačima. Procedura ispitivanja. sadrži zbirku obrazaca: od formulara za dobijanje informacija. Prvi je uputstvo ponuđačima. Njene faze su: prijem ponuda.

2 ZOO). bilo ponudbena. investitor ima pravo da ugovor zaključi neposrednom pogodbom. 4. te da će onima koji se kvalifikuju uputiti poziv da pošalju svoje ponude. na objektima koji su od posebnog značaja za narodnu odbranu i na bazi sporazuma investitora i izvođača o zajedničkom finansiranju izgradnje. Po svojoj pravnoj prirodi ono predstavlja prihvat.odnosno radove. bilo licitacija o podobnosti. Izabrani izvođač se obavještava o tome pismom o prihvatanju (Letter of Acceptance). Razlike su sljedeće: prvo. prikupljanja ponuda. Neposredna pogodba Bez provođenja postupka ofertalne ili licitacije o podobnosti investitora može se zaključiti ugovor samo u slučajevima koji su određeni zakonom. U prvu ulaze one situacije u kojima licitacija nije ni potrebna. Ako ne uspije ni ponovljena. Drugo. Oni se mogu podijeliti u dvije grupe. U našem pravu se krug lica kojima će biti poslan poziv obavezno određuje licitacijom o podobnosti ako se radi o režimu javnih nabavki. 3. odnosno kontakata sa pojedinim izvođačima investitor još nije konačno izabrao partnere. referens-lista i slično). oglas mora sadržavati i zahtjev za podatke o ličnosti izvođača (oprema. Ugovor o građenju je formalan pravni posao po sili zakona (čl. st. Licitacija (konkurs) o podobnosti je jednostrani građanskopravni posao kojim se investitor javno obavezuje da će prema jedinstvenim mjerilima utvrditi podobnost svakog prijavljenog subjekta za izvođenje određenog objekta ili radova. 630. Tu spadaju slučajevi u kojima se izgradnja ustupa: nakon nepogoda i drugih nepredviđenih događaja s ciljem otklanjanja njihovih štetnih posljedica. odluka se odnosi ne na najpovoljnijeg. Ona može biti 252 . I treće. On je zaključen kada je sporazum postignut u pisanoj formi. kadrovi. O tome ih obavještava pismom o namjerama (Letter of Intend). poziv na dalje pregovore i zaključenje ugovora može se uputiti samo jednom ili nekim već kvalifikovanim izvođačima. Postupak konkursa za utvrđivanje podobnosti sličan je postupku ofertalne licitacije. Zaključenje ugovora Završetkom postupka ponudbene licitacije. Ovo pravilo postoji samo u režimu javnih nabavki ali je i u ovom slučaju potrebno odobrenje Ministarstva finansija Federacije BiH. radi ostvarivanja određenih programa stambene izgradnje i objekata infrastrukture. Rezultati tih pregovora su odlučujući za izbor saugovarača. Druga grupa slučajeva u kojima je moguće zaključenje ugovora neposrednom pogodbom odnosi se na situacije u kojima je neka vrsta licitacije potrebna.4. nego na sve izvođače koji su se kvalifikovali. U prva dva slučaja on ima pravo da traži nastavak pregovora sa onima koje je odredio kao najpovoljnije.

561.Carić dr Slavko. mostovi itd. III BITNI ELEMENTI UGOVORA 1. Beograd. Da bi neki poslovi bili građevinski. A to znači da i oni treba da budu veći i složeniji. montažnih i drugih radova. gotovih građevinskih elemenata i konstrukcija kao i drugi zahvati u prostoru. Predmet ugovora o građenju može biti uključen i u predmet ugovora o investicionoj izgradnji. tehnička dokumentacija je uvijek sastavni dio ugovora. str.ostvarena potpisivanjem jedinstvenog dokumenta. Pojam “građevina” određen je nabrajanjem objekata primjera radi (zgrade. da moraju ulaziti u okvire ove djelatnosti. Predmet Predmet ugovora o građenju određen je u čl. Te karakteristike su veličina i složenost (čl. 236 Građenje je članom 2 ZG definisano kao izvođenje pripremnih radova. ugradnja i montaža opreme. brane. kao i samostalna postrojenja trajno povezana sa tlom. istražnih. 61-63. 237 Kako bi se ugovor o građenju razlikovao od ugovora o djelu. potrebno je i na građevinske radove primijeniti ista mjerila kao i na pojam “građevine”. isto djelo. Prema UG 11. 631 ZOO). 237 Vidjeti Đuretić dr Slobodan: “Ugovor o izgradnji investicionih objekata”. koji može imati isti predmet. a može i razmjenom pisama identičnog sadržaja. str. 630 ZOO dvostruko: kao “građevina” i kao “građevinski radovi”. Građevinom se smatra građevinski objekat koji je trajno povezan sa tlom i koji se sastoji od građevinskog sklopa i ugrađene opreme koji u okviru tehnološkog procesa čine tehnološku cjelinu. češće. upućivanjem na tehničku dokumentaciju. 1983. 238 Vidjeti Trifković dr Miloš: “Građevinski nadzor”. građevinskih radova. 236 U teoriji je kritikovana neodređenost u definisanju predmeta ovog posla. “Građevinski radovi” nisu precizirani u zakonu. 253 . 238 Predmet posla se određuje ili u ugovoru neposredno ili. osim onih koji su sporazumom stranaka izričito isključeni. najprije. Mogu se podijeliti na građevinske radove u užem smislu (“čisti”) i na zanatske radove. On se tada određuje u sklopu pripremnih. nesumnjivo je. Upravo zbog toga se u drugom slučaju ugovor o građenju smatra sklopljenim danom prijema pisma o prihvatanju. Vidjeti: Kapor dr Vladimir . Ugovor se može zaključiti i tako da se izvođač obavezuje da izvrši sve radove prema tehničkoj dokumentaciji. Može biti povezan i sa isporukom investicione opreme.) i navođenjem bitnih osobina građevinskih objekata. Materijal za savjetovanje. Stručna knjiga.

Ako njihov uticaj na cijenu nije ugovoren posebne uzanse o građenju smatraju da se jedinične cijene primjenjuju i za viškove. 121. Kod ugovora “ključ u ruke”. davanje ukupne cijene za cijeli objekat (čl. No. Postoji više vrsta radova čiji troškovi čine cijenu. U cijenu. Ona znači pretvaranje opšteg tipa ugovora o građenju u poseban posao. najprije. Cijena dalje zavisi od odnosa količina radova koje su predviđene ugovorom i onih koje stvarno treba izvesti. Cijena radova ne uključuje i cijenu materijala. uvijek ulazi vrijednost radova navedenih u tehničkoj dokumentaciji u predmjeru prvenstveno. Treba istaći da naslov čl. a koji se moraju izvesti”. To su oni “čije je poduzimanje bilo nužno da bi se osigurala stabilnost objekta ili spriječio nastanak štete. materijala. I treće. u nju su već uključeni fiksni troškovi građevinara. 239 Biro Zoltan: “Ugovor o građenju s posebnim osvrtom na reviziju cene i klauzula “ključ u ruke”. već se daje jedinstvena cijena ugrađeno. 1978. cijena može biti određena uz navođenje izraza “ključ u ruke” ili neke druge sintagme sličnog značenja. 254 . a izazvani su neočekivano težom prirodom zemljišta. naknadni radovi . Određivanje cijene se uvijek vrši sporazumom stranaka. tj. SUPJ . Postoje tri osnovna načina na koja se određuje cijena. Složenost posla u punoj mjeri se odrazila i na pravni režim cijene. Svi oni nemaju jednak tretman. odnosno manjkove radova. Napokon. u pravilu. investitor može i raskinuti ugovor. 634 ZOO govori o “hitnim nepredviđenim radovima”. 240 UG 9 definiše nepredviđene radove kao one “koji ugovorom nisu obuhvaćeni. ukoliko oni ne prelaze 10% ugovorenih količina (uzansa br. Beograd. Drugi i u praksi najčešći metod jeste određivanje cijene kao zbira jediničnih cijena za pojedine radove. tj. ne razdvaja cijena rada i oni posebno ne iskazuju. str. Zbornik radova sa Savjetovanja o Zakonu o obveznim (obligacionim) odnosima. Prvi je paušalno utvrđivanje. Ovaj metod može se primijeniti i za dio objekta. Prema UG 32 “cijena određena u ukupnom iznosu ne mijenja se zbog nastalih viškova i manjkova radova”. 634 ZOO). višak ili manjak radova ne utiče na cijenu. Osnov za ugovaranje cijene je predmjer radova. odnosno radova (UG 22). pa ćemo se na ovom modalitetu zadržati kasnije. ali cijena ne mora odgovarati onome iznosu koji je investitor utvrdio predračunom. od “viškova” i od “manjkova” radova (UG 9). Jedinične cijene se iskazuju prema predmjeru radova. 635 ZOO). Određivanje cijene Cijena je naknada koju investitor duguje izvođaču za postignuti rezultat: građevinu ili obavljene građevinske radove.1. ona dovela do znatnog povećanja cijene. 22).IPU.oni koji nisu ni ugovoreni ni nužni ne utiču na cijenu. Ako bi (čl.2. Cijena 2. Drugu relevantnu vrstu radova čine “nepredviđeni radovi”. tako da se 239 Danas se. neočekivanom pojavom vode ili drugim izvanrednim i neočekivanim događajima” 240 Za ove radove izvođač ima pravo na pravičnu naknadu. O njihovoj vrijednosti stranke se moraju posebno sporazumjeti (UG 35). ali da tekst nigdje izričito ne spominje hitnost.

255 . Indeksna klauzula je uređena u posebnoj uzansi o građenju br. Ovaj načelni stav. Pored toga. Ukoliko je izvođač u docnji svojom krivicom. Osnovicu za utvrđivanje procenata u ovom slučaju ne predstavlja ukupna vrijednost radova. kada se promjene pojave i unaprijed. Već pri zaključenju ugovora u njega mogu biti unesene klizna skala i indeksna klauzula. a preko toga investitor (čl. uticaj može imati i avans. kako zakonska. 1977. na njega pada teret povećanja cijena do 5%. Nastavljajući koncept usvojen u sudskoj praksi 241 i u Posebnim uzansama. Jasno je da u sva tri slučaja investitor može biti doveden u situaciju da ne može da nastavi izgradnju. Ukoliko je avans predviđen i dat izvođaču radi nabavke materijala. 636 ZOO). Na pravila o promjeni cijene. Prema njoj. Povećanje cijena elemenata na osnovu kojih je određena cijena radova nastalo nakon pada građevinara u docnju u cjelini snosi sam izvođač (čl. 639 ZOO). str. odnosno radova. Ono jednako djeluje i prema investitoru i prema izvođaču.2. Promjena cijene Ugovorena cijena se može mijenjati. Pošto ovo rješenje odgovara i opštim pravilima 241 242 Vidjeti Šurlan Petar: “Posebne uzanse o građenju”. Čak i onda kada je predviđeno da se cijena neće mijenjati ako se nakon zaključenja ugovora povećaju cijene elemenata na osnovu kojih je ona utvrđena. U slučaju da izvođač nije u docnji. Zbog toga mu zakonodavac daje pravo da u uslovima znatnog povećanja raskine ugovor. nego onaj njen dio sa kojim je izvođač u docnji. Njegov pravni režim je u principu isti kao i kod ugovora o prodaji.2. 25. sva sniženja cijena idu u korist investitora (čl. 637 ZOO). Vidjeti UG 22-33. Privredna štampa. Prvi instrument se gotovo redovno sreće u praksi. Ravnopravan tretman stranaka naveo je zakonodavca da naručiocu obezbijedi pravo na sniženje cijene onda kada padaju cijene elemenata na osnovu kojih je utvrđena vrijednost objekta. Beograd. Izvođač tada snosi povećanja do 10%. 638 ZOO). izmjena cijena se ne može zahtijevati radi promjene cijena materijala u onoj mjeri u kojoj je izvođač avansom mogao “isključiti uticaj izmena cena materijala na ugovorenu cenu” (UG 29). Sporazumna promjena cijena može se izvršiti naknadno. Ako ugovor ne sadrži posebna rješenja o modifikaciji cijene. cijena može biti modifikovana i u skladu sa sporazumom stranaka. izvođač koji nije u docnji snosi povećanja cijene do 2%. Tada duguje izvođaču dio cijene za već završene radove i “pravičnu naknadu za učinjene neophodne troškove” (čl. 27-28. kod ugovora o građenju je razvijeniji nego kod drugih poslova. cijena je ipak promjenjiva. koji odgovara principima našeg obligacionog prava. 242 ZOO je usvojio načelo promjenjivosti cijene. naručilac ima pravo na sniženja koja prevazilaze 2%. tako i ugovorna. mogla se primijeniti kada se troškovi života promijene za 5%. odnosno kod fiksnih cijena 10%. Ukoliko je izvođač u docnji.

plaćanje se može predvidjeti u utvrđenom iznosu po ugovorenim periodima (npr. on teče od dana uvođenja građevinara u posao. On se kroz izvođenje konstatuje tzv. 2% od ugovorenih. a neizvršenih radova za svaki dan zakašnjenja). ako ugovarači posebno odrede. Stoga će se i na ovaj posao primjenjivati opšta pravila. Ugovorom se predviđa plaćanje ugovorne kazne u slučaju izvođačeve docnje. prolongiranje rokova se može tražiti u slučajevima u kojima zbog promijenjenih okolnosti ili neispunjavanja obaveza naručioca izvođač ne može izvoditi radove. To se najčešće čini utvrđivanjem dinamičkog vremenskog plana radova. uključivanja posebnih uzansi u izvore prava i od dispozitivnih rješenja Zakona o obligacionim odnosima. Razumije se da stranke svojim sporazumom mogu i samo pojedinim faznim rokovima dati ovo svojstvo. ni kod ugovora o građenju ne sadrži posebna rješenja o vremenu u kome izvršilac treba da ispuni svoju osnovnu obavezu. vrijeme za izvođenje svake faze ima pravno dejstvo posebnog roka (UG 36). Početak toka roka utvrđenog periodom može biti izričito ugovoren. Zahtjev za produženje mora se podnijeti čim izvođač sazna za razlog produženja. investitor mu može dati primjeren rok. Kao i obično kod ugovorne kazne. Pod tim se podrazumijeva završavanje svih “onih obaveza naručioca bez čijeg prethodnog ispunjenja započinjanje radova faktički nije moguće ili pravno nije dozvoljeno” (UG 45).000 KM za svaki dan zakašnjenja) ili u procentima od vrijednosti neizvršenih radova za utvrđeno vrijeme (npr. Ako to nije slučaj. Rok Rok je trenutak do koga ili period unutar koga objekat. Produžavanje roka je moguće na osnovu ugovora i to bilo unaprijed. 3. Ugovorna kazna Pravni režim ugovorne kazne zavisi od sporazuma stranaka. 4. Njegovo nepoštovanje daje investitoru pravo na raskid ugovora (UG 39). ili na isti ovaj način. bilo naknadno. privremenim situacijama. Rok se u ovom slučaju produžava za vrijeme potrebno za ponovno otpočinjanje radova. odnosno građevinski radovi moraju biti završeni. 256 . odnosno za eventualno pomjeranje radova zbog nepovoljnijeg godišnjeg doba (UG 42). Ukoliko izvođač bez opravdanog razloga odlaže početak korištenja roka za građenje. Prema posebnoj uzansi 42.obligacionog prava. Njihovoj interpretaciji i dopuni u svojstvu običajnih normi služe posebne uzanse 36-44. Zakon o obligacionim odnosima ni kod ugovora o djelu. 5. U praksi dominira određivanje roka periodom. primijeniće se i onda kada važenje Posebnih uzansi nije izričito ugovoreno. Tada.

Veljko Trivun «Uticaj principa pacta sunt servanda na izvršavanje obaveza kod ugovora o građenju». odnosno njegovog dijela koji je dovršen i može se upotrijebiti i samostalno koristiti.g. U tom slučaju. po Posebnim uzansama o građenju (uzansa br. Pri tome se može. UG 104 određuje poseban rok za stabilnost i sigurnost objekta koji iznosi 10 godina od dana primopredaje objekta. ali ne mora. Iznos premije se može utvrditi i paušalno. Ipak. 2002. 42-45. ni Posebne uzanse o građenju ne sadrže dispozitivna pravila o premiji. str. Njihovo trajanje iznosi dvije godine za kvalitet radova ako ugovorom ili propisima nije drugačije određeno (UG 85). sarajevo. Veljko Trivun: “Uticaj principa pacta sunt servanda na izvršavanje obaveza kod ugovora o građenju”. Premija izvođaču Izvođač koji je u docnji sa ispunjenjem svojih obaveza duguje investitoru isplatu ugovorene kazne shodno njihovom sporazumu. 244 O pojedinim aspektima ugovorne kazne i premije pobliže: Docent dr. str. U pogledu ugrađene opreme važi tzv. I kod ovog posla važi pravilo da dužnik ne plaća ugovornu kaznu ako ugovor nije ispunio zbog uzroka za koje nije 243 odgovoran. Ostali garantni rokovi su uređeni prinudnim propisima u Zakonu o obligacionim odnosima.).g. 52). iznos ne može preći 5% od ukupne cijene radova. Ni Zakon o obligacionim odnosima. O modalitetima ugovaranja ugovorne kazne pobliže vidjeti: Doc.ali po progresivnoj stopi (npr. stranke se u svakom konkretnom poslu moraju sporazumjeti o uslovima za primjenu ovog instituta i o iznosima koje investitor duguje izvođaču za prijevremeno završavanje njegovih obaveza. Garantni rok za kvalitet radova I garantni rokovi za kvalitet izvedenih radova su bitan elemenat ugovora u onoj mjeri u kojoj postoji režim primjene posebnih uzansi. 4% za drugih 10 dana docnje itd. dr. Premija egistira da bi se stimulisao izvođač na ispunjenje obaveza prije roka i da bi izjednačio njegovu pravnu poziciju sa investitorom. U ukupnu cijenu ne ulazi vrijednost već predatog dijela objekta (UG 53). Sarajevo 2002. 5. prenesena garancija izvođača radova (UG 87). 2% za svaki dan za prvih 10 dana docnje. Shodno tome. Ekonomski fakultet u Sarajevu-Izdavačka djelatnost. Premija se nalazi u istom pravnom režimu kao i ugovorna kazna. primijeniti analogija sa metodom utvrđivanja ugovorne 244 kazne. 243 257 . 6. Ugovorna kazna se plaća od primopredaje objekta. 42-46. O njima će biti riječi pri izlaganju odgovornosti projektanta i izvođača. i ugovorna kazna iznosi jedan promil od ukupno ugovorene cijene radova za svaki dan zakašnjenja. Ekonomski fakultet u Sarajevu-Izdavačka djelatnost Fakulteta. Smatra se da je kazna ugovorena za neuredno ispunjenje ugovornih obaveza ako nije drukčije ugovoreno.

one u toku građenja i po završetku izgradnje. Uvođenje izvođača u posao Uvođenje izvođača u posao je ugovorna obaveza. iznijećemo ih logičkim redoslijedom. isto djelo. dobijanje odobrenja za građenje i poštovanje pismene forme ugovora. U prethodne obaveze spadaju: izrada elaborata. Pisana forma ugovora Ugovor o građenju je prema ZOO bitan element posla. između ostalog. 245 Ovo je slučaj naročito kod ugovora zaključenih po sistemu inženjeringa. Pismena forma se nameće kao uslov ad solemnitatem i ad probationem. obezbjeđuje faktičku i pravnu mogućnost pristupa parceli na kojoj se izvode radovi. O izvršenju ove obaveze se vodi poseban zapisnik i to se konstatuje u građevinskom dnevniku. Obaveza je složena. 258 . Ove obaveze već su razmatrane. str. Vidjeti Šurlan Petar. obezbjeđenje tehničke dokumentacije sa revidiranim projektima. Ako se kao mjerilo uzme vrijeme nastanka. provođenje izabranog načina odabira saugovarača u skladu sa zakonom. Uređenje gradilišta može biti predmet posebnog ugovora o prethodnim radovima 245 Pored predaje koje investitor zaključuje bilo sa trećim licem. “Pod uvođenjem izvođača u posao podrazumijeva se ispunjenje onih obaveza naručioca bez čijeg prethodnog ispunjenja započinjanje radova faktički nije moguće ili pravno nije dozvoljeno” (UG 45). odobrenje za izgradnju i potvrdu da su sredstva obezbijeđena. Investitor mora najprije da preda samo gradilište. odnosno prema pravnoj prirodi mogu podijeliti na administrativne i ugovorne. investitor mora da uruči izvođaču: tehničku dokumentaciju u potrebnom broju primjeraka. 42. Prethodne obaveze Obaveze investitora se po osnovu nastanka. Pošto se obaveze administrativne i imovinsko-pravne prirode prepliću. Njen dispozitivni režim dat je u Posebnim uzansama o građenju broj 45-47. Uređenim se smatra samo ono gradilište koje izvođaču. gradilišta.7. Dužnosti investitora u toku gradnje nećemo izlagati prema njihovoj pravnoj prirodi. bilo sa izvođačem. Pod njim se podrazumijeva uređena obezbijeđena i iskolčena parcela sa obilježenim osnovnim kotama i osovinama. pribavljanje sredstava. prateći redovan tok posla građenja. 2. obaveze se svrstavaju u: prethodne. IV OBAVEZE INVESTITORA 1. On može biti modifikovan sporazumom stranaka i onda kada su UG izričito prihvaćene.

bilo preko posebno angažovanog lica. ovaj nadzor obuhvata samo stručnu kontrolu koja se nad svim elementima i momentima posla obavlja u toku građenja. Iz člana 632 može se zaključiti da ove radnje imaju karakter njegovog prava. količina i kvalitet radova. savremenosti. Prema čl. 81. 3.Formalnosti vezane za ispunjenje obaveze uvođenja izvođača u posao uslovljene su njenim značajem. samo pravnom licu registrovanom za poslove građenja koje ima u radnom odnosu zaposlenog najmanje po jednog diplomiranog inženjera sa 5 godina radnog staža i položenim stručnim ispitom za svaku vrstu radova za koju se obavlja nadzor. ugovorom i. U užem smislu. Investitor ima pravo na produženje roka za ispunjenje ove obaveze za ono vrijeme za koje traje viša sila koja ga u tome sprečava (UG 47). Zakon o obligacionim odnosima ne predviđa građevinski nadzor kao obavezu investitora. teče rok za izgradnju objekta. Građevinski nadzor U najširem smislu. Bez posebnog ovlaštenja nadzorni organ nema pravo da mijenja tehničku dokumentaciju i projekte. odnosno posjed. kada su uključene u izvore prava. isto djelo. 246 Šurlan Petar. bilo sam. Predmet investitorovog nadzora izuzetno je kompleksan. U njega ulaze naročito: vrste. nadzor se može povjeriti. materijala i opreme (UG 99). materijala i radova potrebnih za izgradnju objekta. kao i samog objekta. kvaliteta i zakonitosti dokumentacije. Stav prinudnih propisa nešto je drukčiji. pod građevinskim nadzorom podrazumijevamo samo kontrolu nad izvođenjem radova koju obavlja investitor. Ukoliko razlozi koji spadaju pod “višu silu” ne postoje. 21 ZG. Uređuje se prinudnim propisima. građevinski nadzor je sistem materijalnih i pravnih radnji stručne provjere racionalnosti. Svoje primjedbe nadzorni organ je dužan da bez odlaganja saopšti izvođaču posebnim pisanim aktom (“notom”) i upisom u građevinski dnevnik (UG 101). određuje se ugovorom i Posebnim uzansama. U najužem smislu. postupaka. niti da interveniše 246 Način nadzora u imovinsko-pravne odnose vezane za ispunjenje ugovora. Zato se vrijeme uvođenja u posao utvrđuje ugovorom. Njegovim bezuspješnim protekom izvođač stiče pravo na raskid ugovora i naknadu štete po tom osnovu (UG 46). Od trenutka uvođenja u posao. 259 . odnosno izvođenje radova. Posebnim uzansama o građenju. str. Podaci o nadzornom organu se moraju dostaviti nadležnoj inspekciji. pridržavanje tehničke dokumentacije i rješenja značajnih za stabilnost i sigurnost objekta. u ime investitora. izvođač ima pravo da investitoru da naknadan primjeren rok za ispunjenje ove obaveze.

vrši se u roku od 8 dana od prijema privremene situacije. ili iznosa koji nije osporen. nego kod većine drugih ugovora u privredi. Zbog složenosti posla građenja ona je komplikovanija kod ovoga. Izvođač nema zakonsko pravo na avans. Obračunska situacija se ispostavlja za radove obavljene u jednoj fazi. Ona je pravovaljana i kada je investitor. U poslu građenja one se nazivaju “situacijama”. Posebne uzanse o građenju ih ne regulišu. prema UG 60. O tome mora odmah obavijestiti izvođača. Ukoliko je izvođač primio avans koji se počeo vraćati. pa se ono mora unaprijed ugovoriti. Radovi se utvrđuju na osnovu građevinskog dnevnika i građevinske knjige u koju se dnevno bilježi situacija na gradilištu. obračunske situacije. Privremena situacija se ispostavlja u primjerenom roku po isteku perioda na koji se odnosi. ugovor. Njihova vrijednost se utvrđuje prema ugovorenim cijenama.1. 260 . Plaćanje fakturisanog iznosa. ali se na njih može shodno primijeniti režim predviđen za “okončanu situaciju”. “avans se plaća prije početka izvođenja ugovorenih radova” (UG 59). Avans se obračunava i vraća shodno ugovoru. Tehnika povrata avansa se sastoji u odbijanju odgovarajuće rate od cijene koju treba platiti po dospjeloj privremenoj situaciji. U praksi postoje i tzv. odnosno njegov nadzorni organ ne ovjeri. privremena situacija treba da sadrži i iznos koji investitor odbija od uplate. Posebne uzanse o građenju kao običajna pravila. Investitor može osporavati pojedine stavke fakture. 4. Izvori prava su: prinudni propisi. koja u tom svojstvu važe i kad nisu izričito uključena u ugovor. Ako vrijeme uručenja avansa nije utanačeno. odnosno obavljanja radova. Karakteristika plaćanja u poslu građenja jeste da je to trajna obaveza koja se izvršava prije. To je faktura koja se ispostavlja za radove izvedene u proteklom periodu od mjesec dana. Plaćanje cijene 4. u toku i po završetku izgradnje objekta. Posebne uzanse o građenju detaljno regulišu “privremenu situaciju” (UG 5865).2. Plaćanje u toku izvođenja radova U toku izvođenja radova plaćanje se vrši na osnovu faktura. a neizvršenih radova (UG 60). Za iznose koje će uručiti investitor po pravilu traži garanciju banke da će izvođač ili izvršiti ugovorene radove ili vratiti avans (“avansna garancija”). Vraćanje se vrši sukcesivno i u srazmjeri primljenog avansa i vrijednosti ugovorenih. te opšte odredbe Zakona o obligacionim odnosima o ispunjenju novčanih obaveza. Iskazuju se stvarno izvedene količine prema specifikaciji koja je data u tehničkoj dokumentaciji. Plaćanje prije početka radova Plaćanje cijene je osnovna obaveza investitora. obaveza vraćanja počinje teći “kad novčani iznos ispostavljenih privremenih situacija dostigne visinu 50% ugovorene cene”. Ukoliko izričit sporazum ne postoji.4. Plaćanje prije početka izvođenja objekta/radova vrši se davanjem avansa.

Tek nakon toga se vrše i krajnji obračun i završno plaćanje po ugovoru o građenju. Osnov je građevinska knjiga. ima pravo da zadrži “srazmjerni dio cijene za otklanjanje nedostataka utvrđenih prilikom primopredaje radova” (UG 66). Sadržaj ove situacije isti je kao i privremene. Prethodne obaveze Obaveze izvođača mogu se podijeliti po istim mjerilima kao i one koje padaju na investitora. Po svome osnovu su imovinsko-pravne i administrativne. Napokon. prijava početka radova i preduzimanje mjera obezbjeđenja. U prvu grupu spada poštovanje pismene forme ugovora. zajedničko tijelo investitora i izvođača koje provjerava saglasnost i kvalitet izvedenih radova sa tehničkom dokumentacijom. Rok za plaćanje ove situacije je 15 dana od prijema. a u drugu: pregled tehničke dokumentacije. najprije. Zadržani iznos ili njegov ostatak se moraju platiti u roku od 8 dana po otklanjanju utvrđenih nedostataka (UG 69). odnosno radova. Plaćanje nakon završetka radova Nakon završetka objekta. V OBAVEZE IZVOĐAČA 1. On obično iznosi 2% i služi za otklanjanje nedostataka na koje ukaže superkolaudacija . 176 UG). Imaju prinudni karakter. Investitor po pravilu ne plaća cijeli iznos okončane situacije.stranački pregled objekta po isteku garantnog roka. investitor po ugovoru ima pravo da zadrži dio cijene do isteka garantnog roka za kvalitet radova. Ona se sastavlja i podnosi investitoru po “izvršenoj primopredaji izvedenih radova” (UG 62). 4. odnosno da je platio više nego što je utvrđena vrijednost dijela objekta. Osnov za plaćanje predstavlja “okončana situacija”. iznos se utvrđuje na drugi način: od ukupne vrijednosti dijela objekta se odbija ono što je već plaćeno po osnovu privremenih situacija. I njih ćemo izložiti logičkim redoslijedom. Sadrži podatke do kojih je došla kolaudaciona komisija. On. obavlja se konačan obračun (UG 116-121) i plaćanje između stranaka.dijelu objekta. No. Suma za plaćanje se utvrđuje konstatovanjem vrijednosti nespornih izvedenih radova i njenim umanjenjem za iznose plaćanja po osnovu privremenih. Posebna uzansa 13 predviđa da je izvođač “dužan da blagovremeno i detaljno prouči tehničku dokumentaciju na osnovu koje se 261 . a eventualno i obračunskih situacija. Pregled tehničke dokumentacije prije početka radova je administrativna obaveza izvođača (čl. Razumije se da ovakav obračun može da pokaže da investitor ne duguje ništa.3. Prethodne obaveze su malobrojne.

I nju potpisuju obje stranke. Građevinska knjiga je jedan od izvora podataka za obračunske situacije. te susjedne objekte. Potpisivanje se vrši svakodnevno. Izvođač mora blagovremeno poduzeti sve potrebne mjere da bi u skladu sa važećim propisima i okolnostima posla zaštitio: građevinu i radove. 1503 od 25. 47 ZG). ali pokrivaju približno iste sadržaje. Njihov broj i sadržaj nisu uređeni identično. 262 . Nepotpisani zapisi se ne mogu upotrijebiti kao dokaz. opremu i materijal. sva relevantna komunikacija stranaka u pogledu izvođenja radova se vrši preko dnevnika. Vođenje knjiga o građenju Značaj i složenost posla građenja zahtijevaju preciznu dokumentaciju o svim relevantnim momentima koji se tiču njegovog izvršavanja. daju se putem dnevnika. Sl. Ugovorom može biti predviđeno da se pojedini momenti i izjave mogu pravovaljano konstatovati. Zato je logično da ga obje strane potpisuju.V 1972. Ova obaveza se mora izvršiti prije početka građenja. Zbog toga je prinudnim propisima građevinaru nametnuta dužnost da vodi odgovarajuće knjige (čl. ali nema jednokratan karakter.noti. bio nesavjestan. Isto vrijedi i za navode koje nadzorni organ nije potvrdio svojim potpisom.). Građevinska knjiga sadrži navode o završetku pojedinih faza radova i za uređivanje odnosa između stranaka povodom te faze. radnike. koje okolnosti slučaja zahtijevaju.VII 1972 i Sl. inspekcijski pregledi itd.V 1973. Bez obzira na pravnu prirodu pregleda. 247 Ovo je stav sudske prakse. odnosno dati samo na posebnom dokumentu . Praktično. 2. dnevnik mora da sadrži sve važnije momente koji se tiču izvođenja radova ili koji mogu da utiču na njihov kvalitet (temperatura.izvode ugovoreni radovi i da od naručioca blagovremeno zatraži objašnjenje o nedovoljno jasnim detaljima”. 247 Prijava početka radova je druga administrativna obaveza izvođača. U građevinski dnevnik se unose dnevni podaci o otpočinjanju i završetku pojedinih radova i o njihovim količinama. Pored toga. odnosno njegovog nadzornog organa. Po pravilu se predviđaju građevinski dnevnik i građevinska knjiga. kiša. Izvođač je dužan i u toku gradnje da ažurira mjere koje je preduzeo i da uvodi nove. Vidjeti presude Vrhovnog privrednog suda Sl. testiranje materijala. 1112/72 od 9. Nalozi i primjedbe investitora. ako je dakle. prolaznike i saobraćaj. Izvođač odgovara za štete nastale usljed nedostataka u projektu ako je za njih kao stručnjak znao ili morao znati. Podaci iz dnevnika su osnov za izdavanje privremenih situacija. 129/2 od 16. posljedice propusta su iste. Preduzimanje mjera sigurnosti je takođe javno-pravna obaveza. Prijava se podnosi nadležnom inspekcijskom organu uprave nadležnom za poslove građenja. On to mora učiniti najmanje osam dana prije početka izvođenja radova.

tipično za ugovor o građenju uopšte. Uoči li nepodudarnost rješenja tehničke dokumentacije sa propisima ili svrhom 263 . A to najprije znači da se u svemu mora pridržavati glavnog i izvedbenih projekata. dispozitivnih (čl. O njima će naknadno biti riječi. propise o bezbjednosti i slično. Bude li potrebno. izvođač ne smije odstupiti od projekta. Pored pridržavanja ugovornih elemenata. Investitor je dužan da u primjerenom roku i u pismenoj formi pruži tražena objašnjenja tehničke dokumentacije (UG 13) i svoj stav o nedostacima na koje je ukazano. Pridržavanje projektne dokumentacije S obzirom na to da je ugovor o građenju po svojoj pravnoj prirodi ugovor o djelu. Sve to mora izvođač da učini pošteno i savjesno. 632-634 ZOO). mora o tome da bez odlaganja obavijesti nadzorni organ. Ova dužnost je složena. mora upozoriti na nedostatke koje zapazi poslujući pažnjom dobrog stručnjaka. Pravni karakter obaveze Solidno izvođenje radova je karakteristična obaveza cijelog ugovora i osnovna činidba izvođača. Ukoliko u toku izvođenja zapazi nedostatke ili nejasnoće u projektu. a radi se o nedostacima koji predstavljaju javnu opasnost. obavezne standarde. investiciono-tehničke dokumentacije i drugih planova te dokumenata koji su sastavni dio ugovora.2. Jedinstvo javno-pravnih i obligacionih elemenata. u načelu. valja da preduzme i mjere za otklanjanje takvih nedostataka. Kada sam nabavlja materijal. Ako nije. posebno se jasno manifestuje u režimu ove obaveze. 3. Obaveza i troškovi čuvanja padaju na izvođača.1. Postojanje revidiranog glavnog projekta i stručnog nadzora od strane investitora ne oslobađa izvođača obaveze da se savjesno i pažljivo odnosi prema projektu. On je tada dužan da provjeri kvalitet samo ako je to ugovoreno.3. Izuzetak su jedino “hitni nepredviđeni radovi” iz člana 633 ZOO. izvođač je dužan da o tome obavijesti nadležni inspekcijski organ. Upotreba odgovarajućeg materijala Izvođač mora upotrijebiti materijal koji je dobio od investitora. Tek po dobijanju pismene saglasnosti. izvođač mora da poštuje i javno-pravne propise koji se na njih odnose: tehničke norme. ugovornih i odredbi Posebnih uzansi o građenju (UG 75-82). djelujući pažnjom stručnjaka. “izvođač je dužan izvršiti djelo kako je ugovoreno i po pravilima posla” (čl. Bez odobrenja investitora. Ako ovlašteno lice ne reaguje na opomenu.3. odnosno investitora. može nastaviti izmijenjene radove. U slučaju akutne opasnosti. Materijal se predaje na gradilištu u skladu sa ugovorenom dinamikom radova (UG 93). 3. Za pravilnost njenog ispunjenja mjerodavan je niz administrativnih. Solidno izvođenje radova 3. Inače. nema pravo na naknadu za učinjene radove. 607 ZOO). izvođač mora samoinicijativno privremeno obustaviti radove. Stoga ćemo je izložiti po pojedinim elementima. dužan je da ugradi onaj koji je predviđen tehničkom dokumentacijom i snabdjeven atestom.

Razumije se da i tada ima pravo na naknadu štete. 634 smislu ove odredbe smatraju se oni koji više sile i mogućnost nanošenja štete 264 . primjenu adekvatnog materijala. 4. iz posebnih razloga to ne činimo. rušenje dijela koji je napravljen od takvog materijala. On snosi i troškove provjere (UG 76). Ukoliko izvođač neće da postupi po nalogu. 3. po pravilu kroz građevinski dnevnik. izvođač mora. mora o tome obavijestiti investitora i tražiti otklanjanje nedostataka. investitor može i odustati od ugovora. da provjeri kvalitet materijala koji ugrađuje. a pojavljuju se kao nužni ili korisni s obzirom na uslove izgradnje konkretnog objekta. određuje ga sam izvođač. kada je to potrebno.objekta. O vremenu je već govoreno prilikom izlaganja bitnih elemenata posla. angažovanje drugog izvođača za izradu porušenog dijela i naknadu eventualne štete koju je pretrpio. uvrstiti i u obavezu urednog i savjesnog izvođenja radova. Obavještavanje o njemu treba izvršiti bez odlaganja kroz građevinski dnevnik i na druge ugovorene načine. ova obaveza ne postoji onda kada bi primjena neadekvatnog materijala ugrozila stabilnost objekta ili kada bi predstavljala opasnost po ljude. Materijal na koji ima primjedbe izvođač može da ugradi samo onda kada je to zahtijevao investitor. Ono predstavlja uslov za naknadu viška radova. Primijeti li investitor da izvođač koristi nepodoban materijal. Nepredviđenim radovima u ispunjavaju dva uslova: karakter može izvesti i bez prethodne saglasnosti nije mogao pribaviti tu saglasnost” (čl. Zahtjev treba dati pismeno. izvođač mora imati pismenu saglasnost naručioca i projektanta vezano za njegovo autorstvo”. Ove odredbe važe i za radove koji nisu predviđeni u projektu i u ugovorenoj dokumentaciji. To je tzv. Rokovi izgradnje Izvođač mora da na vrijeme izvrši radove. višak radova. Ako metod provjere nije ugovoren. No. Ne učini li tako “ne može zahtijevati povećanje ugovorene cijene za radove što ih je izvršio bez takve saglasnosti”. Jedan značajan izuzetak ipak postoji. Obavještavanje o višku radova Obavještavanje o višku radova može se. ima neko od sljedećih prava: zahtijevati obustavu radova. Ovdje stoga istaknuti samo to da vremenski plan radova koji je sastavni dio investiciono-tehničke dokumentacije može i od parcijalnih rokova da učini samostalne cjeline čijim nepoštivanjem izvođač pada u docnju. analogno obavještavanju o nedostacima projekta. druge objekte i okolinu (UG 76-78). Bez obzira na to da li je kvalitet materijala propisan ili ugovoren. No.4. “Nepredviđene radove izvođač naručioca ako zbog njihove hitnosti ZOO). Član 633 ZOO predviđa da “za svako odstupanje od projekta građenja. odnosno ugovorenih radova.

Ova obaveza ne postoji onda kada nadzorni organ prekoračuje svoja ovlaštenja (UG 103). 265 . naročito kod otkrivanja radova. UG 100).ugrožavanjem stabilnosti objekta ili na drugi način. Ako ništa nije posebno ugovoreno. Troškove nadzora i vraćanje objekta u stanje u kome je bio prije kontrole. pozivanje na testiranje. izvođenje pojedinih radova u prisustvu nadzornog organa. Ona postoji i pri raskidu ugovora. Sadržaj ove obaveze je određen pravom naručioca da vrši nadzor i Posebnim uzansama o građenju (UG 99-102). 603 ZOO. Ako na istom gradilištu ima više izvođača. Čuvanje gradilišta Čuvanje gradilišta “od početka izvođenja do predaje radova naručiocu” (UG 109) ugovorna je obaveza koju ne treba miješati sa administrativnim dužnostima preduzimanja mjera sigurnosti javnog karaktera. prisustvovanje testovima. svaki od njih preuzima samostalnu obavezu čuvanja. Mogućnost njihovog izvođenja bez saglasnosti investitora ne znači i prestanak obaveze obavještavanja koja leži na izvođaču. uz nadoknadu. Omogućavanje nadzora Omogućavanje nadzora na koji investitor ima pravo je prinudna i dispozitivna i običajna dužnost izvođača (ZG. otkrivanje pojedinih radova. uzimanje uzoraka i slično. Na njega pada i rizik šteta izazvanih neuspjehom u izvršavanju ove dužnosti. Troškove čuvanja snosi izvođač. pružanje dokaza o kvalitetu upotrijebljene opreme i radova (UG 80). snosi naručilac. reguliše je UG 126. ali uvijek u pisanoj formi. Izvođač je dužan da postupi “po svim osnovnim zahtjevima naručioca podnesenim u vezi s vršenjem stručnog nadzora” (UG 102). omogućavanje izvođenja proba na licu mjesta. 7. odnošenja ili propadanja. izdaci za njih padaju na izvođača (UG 80). On to mora učiniti na propisan i ugovoren način. Ako ništa nije posebno ugovoreno. ili tu obavezu preuzima jedan za sve. Izvođač mora učiniti sve da bi naručilac mogao realizovati svoja nadzorna ovlaštenja. 6. materijal i oprema sačuvaju od uništenja. Ukoliko su ti radovi prouzrokovani onemogućavanjem naručioca da na vrijeme izvrši kontrolu. Tu prvenstveno spada: omogućavanje pristupa na gradilište i u skladišta. 5. odnosno radova. Uređenje gradilišta Uređenje gradilišta je posljednja obaveza izvođača prije onih koje spadaju u fazu predaje objekta. Primjedbe koje su rezultat nadzora se upisuju u građevinski dnevnik ili daju na drugi način. U nju ulaze sve one radnje koje su potrebne da se radovi. Saopštavaju se izvođaču bez odlaganja (UG 101). čl. sadržaj ove obaveze se uređuje shodno uzansi 109 i okolnostima posla.

50 ZG). 50-60) na način koji isključuje autonomiju volje bilo kog učesnika u toj proceduri. Podnosi se organu koji je izdao odobrenje za građenje. izvođač je dužan da o svom trošku povuče radnike i opremu. diplomirani inženjeri sa najmanje 5 godina radnog iskustva i položenim stručnim ispitom. izvođač ili oba subjekta zajedno. Njihova je dužnost da komisiji pruže sve tražene podatke i informacije. VI PREDAJA OBJEKTA 1. ili u sklopu cjelokupnog posla. Tehnički pregled obavlja komisija za tehnički pregled. Troškovi okolnog uređenja se posebno ugovaraju. nadležni organ je dužan da odbije zahtjev za tehnički pregled i izdavanje odobrenja za upotrebu. te njegov broj i datum izdavanja. U komisiji se moraju nalaziti stručna lica. Kada prihvati zahtjev. podobnu za odvojeno korištenje. Zahtjev za tehnički pregled daju investitor. organ uprave je dužan da u roku od 30 dana obavi tehnički pregled (čl. kao i da li je objekat izgrađen u skladu sa tehničkim propisima. opreme i postrojenja. Prema prirodi građevine. Tehnički pregled i odobrenje za upotrebu Zainteresovanost društva za rezultat ugovora o građenju i prinudni karakter velikog dijela regulative cjelokupne djelatnosti uticali su i na fazu predaje objekta. standardima i normativima” čija je primjena obavezna ili potrebna da bi se spriječilo štetno dejstvo objekta na okolinu. Troškove ovih radova u principu snosi izvođač. Takođe mora ukloniti privremene objekte i raščistiti teren. U slučaju raskida ugovora. Tehnički pregled je sistem upravnih i stručnih postupaka kojim posebno imenovana komisija “utvrđuje da li je objekat izgrađen u skladu sa tehničkom dokumentacijom na osnovu koje je dato odobrenje za građenje. Uređena je ZG (čl.Po završenim radovima. U radu komisije ne mogu učestvovati službena lica koja su učestvovala u postupku izdavanja odobrenja za građenje. troškove ove obaveze snosi ona strana koja je odgovorna za raskid ugovora. Vrši se za cijeli objekat ili njegov dio koji čini samostalnu ekonomsko-tehničku cjelinu. Ukoliko odobrenje nije uopšte izdato. Jedan izuzetak ipak postoji. Komisija radi na bazi dokumentacije koju investitor i izvođač obavezno dostavljaju na osnovu rješenja o vršenju tehničkog pregleda. Ovo uređenje se vrši i u skladu sa regulacionim planom. preostali materijal i otpad. Program sastavlja 266 . odnosno nakon raskida ugovora. Pored njih pregledu obavezno prisustvuju predstavnici investitora i izvođača. Prva etapa u predaji gotovog objekta sastoji se u njegovoj javno-pravnoj kontroli i prihvatanju koje vrši organ koji je izdao odobrenje za građenje. U zahtjevu se moraju navesti podaci o tome ko je i kada izdao odobrenje za građenje. tehnički pregled obuhvata kontrolu građevinskih radova. instalacija.

Pravna priroda kolaudacije odredila je i njene izvore. paralelno sa njim i nakon tehničkog pregleda. Zahtjev može podnijeti svaka strana nakon što je izvođač obavijestio investitora da su radovi završeni (UG 110). Vrijeme kolaudacije može se odrediti različito. O pregledu se vodi zapisnik. Ako zakonodavstvo ništa ne propisuje. Zapisnik potpisuju obje strane. On će biti značajan naročito kod većih i složenijih objekata. Napokon. drugi partner 267 . Zahtjev za izdavanje upotrebne dozvole će se odbiti: ako je građevina izgrađena bez odobrenja za građenje. Ne provjeravaju se oni elementi koji su već bili predmet tehničkog pregleda. Komisija može naložiti i posebne stručne preglede koje smatra potrebnim. Drugi izvor je ugovor. govoreći o ugovoru o djelu. uključujući i one koji se mogu podvesti pod investicione. Osnov je uvijek ugovorna dokumentacija. komisija je dužna da organu koji ju je imenovao podnese izvještaj najkasnije u roku od 10 dana (čl. Sam pregled se sastoji od uvida u dokumentaciju i obilaska građevine. kvalitet radova. na ovu proceduru će se primijeniti i Posebne uzanse o građenju. pa dominira u praksi. Postupak pregleda se određuje sporazumom i po prirodi stvari. uspostavlja obavezu naručioca da pregleda “izvršeno djelo čim je to po redovnom toku stvari moguće i o nađenim nedostacima bez odgađanja obavijesti izvođača” (čl. Naziva se i kolaudacijom. pitanja o kojima nije postignuta saglasnost. Posljednje rješenje je i poslovno i pravno najlogičnije. ako su u toku gradnje izvršene izmjene na građevini za koje nije izdato odobrenje za građenje. Po završenom pregledu. bilo kao običaj (UG 110-115). ako se u roku 90 dana ne otklone nedostaci. Zakon o obligacionim odnosima. O radu komisije se vodi zapisnik. Podaci se odnose na: poštovanje pravila struke u izvođenju radova. bilo na osnovu sporazuma stranaka. 614). Ako jedna strana neopravdano neće da pristupi pregledu ili odbije da potpiše zapisnik. ako je donesen zaključak kojim se dopušta obnova postupka za izdavanje odobrenja za građenje ili ako je u toku postupak građevinske inspekcije. Primopredaja objekta. U zahtjevu se imenuju i članovi komisije podnosioca zahtjeva. 2. obim radova. Stranke su dužne “da bez odlaganja pristupe primopredaji i konačnom obračunu” (UG 111). Osnov kolaudacije je autonomija volje stranaka. Njih ćemo uzeti kao osnov za dalja izlaganja. Njegov sadržaj je određen u UG 113. radove koje treba popraviti ili ponovo izvesti i o rokovima u kojima to valja učiniti. 55 ZG). predaju garantnih listova i atesta i datum završetka pregleda te primopredaje radova. odnosno dobijanja odobrenja za upotrebu.predsjednik komisije. ovaj postupak se da izvesti prije tehničkog pregleda. odnosno radova Primopredaja objekta ili radova je sistem stručnih postupaka koje provode same stranke. U njemu svaki od ugovarača može izdvojiti svoje mišljenje o pojedinom pitanju. Predviđene su i posljedice neizvršenja ove dužnosti. odnosno njihovi predstavnici sa ciljem da se utvrdi saobraznost objekta/radova sa ugovorom.

Danom dostavljanja takvog zapisnika drugom ugovaraču “nastaju posljedice u vezi sa primopredajom”. Bez ovoga nije moguće ni izvršiti konačan obračun. odnosi između stranaka po redovnom toku posla su definitivno prestali. cit.to može učiniti sam. Ta lica su: projektant. onih koji se nisu mogli utvrditi prilikom kolaudacije. investitor to može učiniti sam ili preko trećih lica. 268 . Ukoliko ih izvođač ne otkloni. Jednom je to nemogućnost da se odgovornost ugovorom isključi ili ograniči. 3. Kada se iznosi po ovoj fakturi plate. Utvrđeni nedostaci se konstatuju u zapisniku i određuje rok za njihovo otklanjanje. investitor donosi odluku o prijemu objekta. organizacija koja ispituje teren i daje mišljenje o podobnosti zemljišta. odnosno da su otklonjeni. Predmet kontrole jeste pojava eventualnih skrivenih nedostataka objekta ili radova. I superkolaudacija se vrši na osnovu dokumentacije i uvida u stanje građevine. Poslije toga se objekat zapisnički preuzima od izvođača. Obavlja ga komisija koju imenuju investitor i izvođač. on je dužan da odmah pristupi izvođenju tih radova. treći put u režimu regresnih zahtjeva. ali na trošak izvođača. op. Čim je konstatovano da nedostaci ne postoje. VII ODGOVORNOST UČESNIKA U POSLU 1. Opšta karakteristika režima odgovornosti u ugovoru o građenju jeste njegova strogost. Kada se radi o 248 Pobliže o oblicima odogovrnosti kod posla građenje: Docent dr. str. drugi put se odgovornost manifestuje u dužini prekluzivnih rokova. Zbog toga svako od njih može da odgovara samostalno ili povezano sa drugim učesnicima za neizvršenje ili neuredno izvršenje ugovora o građenju. Ona se na različite načine manifestuje kod svakog učesnika u poslu. To se po pravilu čini iz pridržanih iznosa u veličini do 2% cijene. Veljko Trivun. pristupa se konačnom svođenju računa između stranaka. 248 izvođač i podizvođač. Ukoliko je primopredajom obostrano konstatovano postojanje nedostataka sa stanovišta ugovora koje izvođač mora o svom trošku da otkloni. Uopšte o odgovornosti učesnika u poslu Složenost posla građenja dovodi do pojave više učesnika čiji postupci samostalno ili u vezi sa radnjama drugih lica utiču na ishod ugovora. Superkolaudacija Superkolaudacija je pregled koji stranke vrše po isteku garantnih rokova. investitor. Kada zapisnik o primopredaji bude potpisan i eventualni nedostaci otklonjeni. 74-92. a četvrti u uređenju aktivne legitimacije.

Odgovornost građevinara Odgovornost građevinara je najprije kaznene prirode.odgovornosti za nedostatke građevine. Investitor za svoje novčane obaveze odgovara po opštim pravilima o ovom tipu obligacija. Najprije. U drugu grupu spada odgovornost za nedostatke građevine i radova koji ne utiču na njenu stabilnost. Uslov za to je da je bio upozoren od strane izvođača o mogućnostima nastanka štetnih posljedica. 74-81 ZG). ni ograničiti. redaktori prof. odgovara za štete koje nastanu njegovim propustima u projektovanju. kao opšti režim primjenjuje se onaj koji sadrži odredbe o ugovoru o djelu (čl. 644 ZOO). Gornji Milanovac 1980. 3. autor Jankovec dr Ivica. Zapriječena su krivična djela i prekršaji (čl. za povrede ugovora koje nisu predviđene kod ugovora o djelu primjenjuju se opšta pravila o odgovornosti za neispunjenje nenovčanih obaveza.dr Dragoljub Stojanović. 249 “Komentar Zakona o obligacionim odnosima”. str. ako ih je utvrđivao sam projektant. Ovu svoju odgovornost projektant ne može ugovorom ni isključiti. Stručna geofizička organizacija koja je dala mišljenje o podobnosti zemljišta za gradnju odgovara za stabilnost građevine u periodu od 10 godina isto kao i projektant. Prva i specifična tiče se solidnosti građevine. 360. 644 ZOO). Odgovornost projektanta. Pravo na tužbu ima ne samo naručilac nego i svaki sticalac građevine unutar desetogodišnjeg perioda garancije (čl. Osnovni izvor prava ovdje su norme koje važe za ugovor o djelu uopšte (čl. Svoje odgovornosti izvođač se ne može unaprijed ugovorom osloboditi. davaoca mišljenja o zemljištu i investitora Projektant. U jednom slučaju njegova odgovornost je otežana. Nedostaci moraju biti takvi da ugrožavaju stabilnost i sigurnost objekta. kao i u slučaju izvođenja radova bez odobrenja za građenje.prof. KCGM Pravni fakultet Kragujevac. Izvođač u tom pogledu za svoje radnje odgovara na isti način kao i projektant (čl. Imovinsko-pravna odgovornost se može svrstati u tri osnovne grupe slučajeva. Osloboditi se ove odgovornosti može samo dokazom da se u toku građenja nisu pojavile okolnosti koje bi dovele u sumnju osnovanost stručnog mišljenja o svojstvima građevinskog zemljišta (čl. 641 ZOO). Štete na objektima snosi onda kada su one rezultat njegovih naloga. odnosno prekršaje. Nepoštovanje najvažnijih administrativnih obaveza predstavlja privredne prestupe. on odgovara za nedostatke građevine koji se tiču njene solidnosti. 644 ZOO). Projektant se može osloboditi odgovornosti samo ako dokaže da nestabilnost objekta nije posljedica njegovog propusta. 269 . 614621 ZOO). Prestup postoji kada se radovi izvode na zaštitnom infrastrukturnom pojasu suprotno svrsi radi koje je on uspostavljen. Napokon. prema opštim pravilima. 249 Nedostaci mogu biti rezultat grešaka u projektovanju ili zbog osobina zemljišta. ukoliko se pojave unutar perioda od 10 godina od primopredaje radova. 2.dr Slobodan Perović .

640 ZOO). 646).međunarodni”. 640 ZOO: kada na strani izvođača 250 Vukmir dr Branko: “Ugovori o izvođenju investicijskih radova . Ovo rješenje je kritikovano u teoriji. odgovara investitoru i za štete koje je skrivio podizvođač. VIII POSEBNE VRSTE POSLA 1. Pod ugovorom o građenju “ključ u ruke” podrazumijeva se takav građevinski posao kod koga se cijeli objekat i svi radovi koji su potrebni za njegovo izvršenje obuhvataju jednom i jedinstvenom cijenom. Ukoliko je izvođač naknadio štetu sam. ima pravo regresa prema projektantu i to u onoj mjeri u kojoj je ona prouzrokovana nedostacima u projektu. 126-127. str. Pod nesumnjivim načinom se podrazumijeva upotreba izraza koji pokazuju da se “izvođač samostalno obavezuje izvršiti skupno sve radove potrebne za izgradnju i upotrebu određenog cjelovitog objekta” (čl. Institut za uporedno pravo. Višak radova. a ne na obimu radova. 270 . str. Prva je sadržana u čl. 647 ZOO). naročito sa pozicija ugovora o investicionoj 250 Zbog toga se smatra da do promjene cijene može doći ukoliko je ona izgradnji. Ugovor “ključ u ruke” može se sklopiti primjenom ove klauzule. Ugovor “ključ u ruke” pokazuje neke osobine koje se ne javljaju kod opšteg tipa ugovora o građenju. naročito smatra da nepredviđeni radovi i manjak radova moraju uticati na cijenu i kod ovog posla. zasnovana na drugim pravom predviđenim elementima. ili na neki drugi nesumnjiv način. 636 i 637 ZOO. 274. kao ugovorna strana. a ne treba ih izvršiti (manjak radova) nemaju uticaja na cijenu. Ako su za štetu krivi i izvođač i projektant. a potom je u nešto izmijenjenom obliku preuzet u čl. 251 Biro Zoltan: “Ugovor o građenju s posebnim osvrtom na reviziju cijena i klauzulu “ključ u ruke”. 1980. Zagreb. “Ključ u ruke” Ugovor o građenju sa klauzulom “ključ u ruke” bio je u našem pravu najprije predviđen u Posebnim uzansama o građenju (UG 34). a za razliku od ugovora kod kojih se cijena određuje paušalno. Beograd 1978. CIP. Izvođač. Zbornik radova sa Savjetovanja o Zakonu o obveznim (obligacionim) odnosima. naročito onim iz čl. U tom slučaju on ima pravo na regres. 251 Ova rješenja su opravdana već i zbog toga što je UG 34 u stavu 2 dozvoljavala promjenu cijena na osnovu promijenjenih okolnosti i plaćanja naknadnih radova.Isključenje ili umanjenje je moguće samo onda kada izvođač dokaže da je upozorio investitora na opasnost od šteta koje mogu nastati ako se radovi nastave prema tehničkoj dokumentaciji. 640 ZOO: “Ugovor o građenju sa posebnom odredbom”. svako od njih snosi dio naknade koji je srazmjeran krivici. hitni nepredviđeni radovi ili radovi koji su predviđeni. odnosno po uputstvima investitora (čl. Ovo ovlaštenje može ostvariti ako podizvođača obavijesti o postojanju nedostataka u roku od dva mjeseca od dana u kome ga je investitor informisao o svojim primjedbama i zahtjevima (čl.

2. građenje privremenih objekata i bespravno građenje. 207. te u smanjenju broja i dejstava klauzula o ograničenju. Ugovor o investicionoj izgradnji također je nastao u poslovnoj praksi. Pod njim se podrazumijeva “stvaralačka primjena naučnih principa i iskustava u svim fazama jednog poduhvata . 1978. 254 Od ugovora o građenju se razlikuje po tome što izgradnja objekata ili izvođenje građevinskih radova ne mogu biti jedina obaveza izvođača. Ona mora biti povezana sa nekom radnjom potrebnom za završetak poduhvata (građenje.sudjeluje više subjekata sa tim svojstvom. preda u određenom roku sposoban za iskorištavanje u skladu sa ugovorom i pravilima struke. 252 Đuretić dr Slobodan. 33 Zakona o spoljnotrgovinskom poslovanju. također. izvođenje pripremnih radova. Beograd. 1987. str. isto djelo. montaža. str. str. 275. I peto. Sarajevo.” 253 Ova definicija danas najviše odgovara opštem pojmu inženjeringa. kao poseban posao prodaje. Savremena administracija. Uz njega postoje “izvođački i savjetodavni inženjering (konsalting)”. Treće. predviđa postojanje posebnih slučajeva građenja ( glava VII. 434. građenje složene građevine. Sadržaj ugovora je određen najprije prema vrsti posla koji samostalno ili u kombinaciji sa drugim može biti predmet sporazuma stranaka. isto djelo. 271 . 40-44).od davanja ideja. oni prema naručiocu odgovaraju solidarno. Može se definisati kao sporazum kojim se izvođač za naknadu obavezuje investitoru da će mu izvršiti jednu ili više povezanih radnji potrebnih da se određeni investicioni objekat. 253 “Pravni leksikon”. izvođač se gotovo redovno pojavljuje kao komisionar. Na nivou pozitivnog prava enumeracija je data u čl. Ostale posebne vrste ugovora o građenju Građevinski inženjering je konstrukcija poslovne prakse. puštanje u pogon itd). Radi se o slijedećim slučajevima: građenje u slučaju neposredne opasnosti. izrade studija pa do različitih savjeta u toku realizovanja projekta. Isporuka investicione opreme. str. može biti uključena u ugovor o investicionoj izgradnji. 254 Vidjeti Trifković dr Miloš: “Sadržaj ugovora o investicionoj izgradnji u svjetlu izvora prava” u “Ekonomika investicija kao faktor stabilizacije privrede”. izvođač veoma često nabavlja materijal. ZG. Vidjeti i raspravu u Svjetskoj banci kod Vukmir dr Branko. Ta se pojava ogleda u prebacivanju tereta dokaza na izvođača. čl. Drugo. poslovno je pravilo da ovdje izvođač obezbjeđuje i nadzor. odnosno isključenju odgovornosti. vršenja nadzora i sl. režim njegove odgovornosti je stroži. 141. Savez finansijskih i računovodstvenih radnika BiH. U ovim slučajevima radi se više o propisivanju tehničkih i administrativnih uslova vezano za postojanje specifičnih situacija prilikom izvođenja posla građenja. 252 Četvrto. odnosno njegov dio. ali ne kao jedini predmet ugovora.

Broj slučajeva u kojima je investitor ovlašten da sam raskine ugovor je veći. zbog upotrebe neadekvatnog materijala od strane izvođača. 272 .IX PRESTANAK UGOVORA 1. U posljednja dva slučaja ugovor se može raskinuti i samo u jednom dijelu. argument za ovu tvrdnju je i veliki broj administrativnih obaveza stranaka. sadržana u članovima 124-132. 634 ZOO) ili višim cijenama materijala i radova (čl. Drugo značajno pitanje jeste i naknada eventualnih šteta. 637 ZOO). Primjena opštih pravila Ugovor o građenju prestaje iz razloga koji imaju opšti karakter. nemogućnost ispunjenja (čl. 137-138 ZOO) i prekomjerno oštećenje (čl. 68 ZOO). Dakle. moguć je i raskid ugovora voljom samo jedne stranke. 619 ZOO). Ona se tiču situacija u kojima se ugovor može raskinuti jednostranom izjavom volje i posljedica raskida. dolazi se do nesumnjivog zaključka da je ona predviđena i radi zaštite opštih interesa. Pored njih. primjenjuju se i na posao građenja. Ova rješenja su već razmotrena. Zato ćemo ih ovdje samo ponoviti. Specifičnost ugovora o građenju zahtijevala je da se neka pitanja jednostranog raskida posebno urede. 2. Iz tih razloga smatramo da za ovaj posao važi izuzetak od opšteg pravila predviđen u članu 68 ZOO. 133-136 ZOO). To ne traže ni izvori prava za ugovor o građenju. ugovor o građenju može prestati i na osnovu sporazuma izvođača i investitora (čl. Međutim. Izvođač ima pravo na jednostrani raskid onda kada investitor kasni sa uvođenjem građevinara u posao. Ovo pravo mu pripada zbog znatnog povećanja cijene izazvanog nepredviđenim radovima (čl. te zato što je izvođač u docnji sa izvođenjem pojedinih radova prema vremenskom planu. Opšta rješenja Zakona o obligacionim odnosima. 10 ZOO). To su: promijenjene okolnosti (čl. One se tiču prije svega završavanja i zašite pojedinih radova. Napokon. Jednostrani raskid ugovora Pored sporazumnog. Za sporazuman raskid ugovora koji je po zakonu formalan u principu nije potrebna posebna forma (čl. Pored značaja ugovora. 139 ZOO) ako su za njega ispunjeni potrebni zakonski i faktički uslovi. Ovim sporazumom stranke uređuju i posljedice raskida. te naknade izvođaču za ono što je već učinio. sporazum stranaka o raskidu ugovora o građenju mora imati pisanu formu da bi bio pravno valjan. važiće i pojedine odredbe o ugovoru o djelu (čl. kada se ispita cilj forme koju je zakonodavac odredio kod ovog posla.

Danas. 273 . dr. Posao osiguranja i njegov ekonomski značaj Posao osiguranja predstavlja jednu od najznačajnijih ne samo ekonomskih već i pravnih kategorija. Tako su prve vrste pomorskog osiguranja spominju i u Hamurabijevom zakonu. Prvi zakon koji je regulisao pravo osiguranja je Zakon o pomorskom osiguranju u Dubrovačkoj republici iz 1562.g.GLAVA TREĆA UGOVOR O OSIGURANJU I POJAM I ZNAČAJ 1. Zakonik cara Stefana Dušana 1349. U pogledu organizacije posla osiguranja osiguravajuće kompanije se. sa kojima je omogućeno slobodno obavljanje usluga osiguranja. Lombardijii također je vezana za pomorsko osiguranje. danas. u modernom svijetu. Ono što u ekonomskom pogledu karakteriše posao osiguranja je: koncentracija kapitala. Kineski trgovci su prilikom riječnog transporta robe dijelili robu na više brodica kako bi. a što je uslovilo i unifikaciju prava osiguranja. Jelena Kočović. trećom generacijom direktiva iz 1992. savremenim riječnikom rečeno. Elemente osiguranja poznaje i rimsko pravo kroz instituciju religioznih udruženja (kolegija) koji su pored religioznih ciljeva imali i ciljeve koji su se odnosili 255 Prava polisa osiguranja datira iz 1182.g. a na osnovu jedinstvene dozvole (single licence). nastala u na uzajamnu pomoć.g.g. Danas osiguranje predstavlja jednu kompleksnu pojavu koja zahtijeva multi disciplinaran pristup. i Poljički Statut 1440.. zdravstveno i osiguranje imovine i od odgovornosti. 255 Pobliže o istorijskim aspektima pravnog posla osiguranja: Dr. Ovaj proces je zaokružen sa tzv. Još u XVII vijeku holandski matematičar Jan de Vit postavlja matematičke osnove određivanja životne rente. Savremeni oblici osiguranja javljaju se sa nastankom i razvojem kapitalizma. Ovo posebno sa nastankom i razvojem različitih matematsko-statističkih metoda i načina izračunavanja rizika. dok su prvi elementi cehovskog osiguranja sadržani u Statutu Ljubljanskog krojačkog ceha iz 1579. Djelatnost osiguranja se dijeli na tri grupe: životno. razlikuju prema vrsti i obimu pokrivenih rizika. Tako je na nivou Evropske Unije harmonizacija prava osiguranja izvršena putem Direktiva Savjeta Zajednice. okrupnjivanje osiguravajućih kompanija i izmjena strukture usluga na račun povećavanja udjela životnog i drugih vidova ličnog osiguranja. osiguranje je jedna od rijetkih djelatnosti koja je u mnogim aspektima slična. Beograd 2002.g. Na našim prostorima pojedini oblici osiguranja se sureću u statutima gradova: Vinodolski iz 1288. vršili disperziju rizika.g. Šteta koja bi nastala na dijelu prevožene robe snosila se solidarno.g. Kao svojevrsna simbioza pravnih i ekonomskih kategorija ovaj posao se svrstava među najstarije. CID Ekonomski Fakultet u Beogradu.g. Predrag Šulejić: Osiguranje.

o razvijanju odbrambenog mehanizma kako bi se svi zainteresovani zaštitili od posljedica nastupanja štetnih događaja. repariranju nastalih štetnih posljedica. Stylos. Značaj imovinskog osiguranja postaje tim veći što je ono uspjelo da stvori organizaciju koja sve efikasnije djeluje u pravcu zaštite imovine i sprečavanja štetnog dejstva i prirodnih sila i ljudskih radnji koje nanose te štete. ali i da preduzima mjere preventive i represije i da štetu koja nastane od slučaja raspodijeli na tu čitavu zajednicu. Obnova uništenih dobara putem osiguranja ostvaruje se na taj način što se organizovano prikupljaju sredstva od onih koji hoće da se međusobno pomažu i solidarno snose određene štete.g. Novi Sad. Misao. i za pojedinca čije je i za društvo. zdravlja i životnog standarda ljudi. Rizik tada prelazi na tu zajednicu. odnosno isplatom ugovorenih iznosa u osiguranju lica.Osiguranje je kompleksna aktivnost usmjerena na čuvanje dobara i obnovu oštećene imovine. uvjerenje ljudi da ih štetni događaji neće oštetiti. kad se radi o osiguranju imovine. Boris Marović: “ Osiguranje i špedicija”.g. te otklanjanje ili smanjenje nepovoljnog dejstva uzroka koji mogu izazvati štetu. dok je Nipon Life zapošljavao 714. i da sa stanovišta zajednice osiguranja taj događaj ne predstavlja slučajnost. Stvara se posebna organizacija (osiguravač) 256 Vidjeti: Šulejić dr Predrag: “Pravo osiguranja”. Ti se ciljevi ostvaruju isplatom naknade štete za oštećene ili propale stvari. 257 Tako je prema podacima iz 1999. Radi se o udruživanju svih kategorija subjekata prava koji su izloženi istim opasnostima kako bi zajednički podnijeli štetu koja će pogoditi 257 samo neke od njih. U slučaju da dođe do predviđenih šteta. Aktivnosti i mjere osiguranja imaju veoma složenu prirodu. Štetan događaj neće djelovati kao potpuno neočekivan slučaj ako se stvori zajednica rizika. Nije svejedno hoće li se ono obnoviti i hoće li se i kada će se na njegovo mjesto uspostaviti novo. kad nastane osigurani slučaj. Ekonomska funkcija osiguranja sastoji se prvenstveno u represivnim mjerama. izgubljeno. U ostvarenje toga cilja spada i finansiranje mjera za otklanjanje ili smanjenje nepovoljnog dejstva uzroka koji mogu da izazovu štetu a na bazi principa uzajamnosti i solidarnosti. 1992. N.000 radnika. 14-16 i 18-21. one se nadoknađuju iz takvih sredstava. Ciljevi osiguranja su ekonomska zaštita imovine i lica od rizika. On će se dogoditi i dočekujemo ga spremno.stvara osjećanje sigurnosti. u psihološkom pogledu. 274 . odnosno štete. 2001. 256 No. berzanska vrijednost Alianz Holdinga je iznosila 95 milijardi Eura. Zadatak je osiguravača da organizuje takvu zajednicu. Po svojim karakteristikama ulaze u veoma širok krug disciplina . Sad. dr.od tehničkih i tehnoloških do psiholoških. najizrazitija osobina osiguranja jeste da se ekonomskim sredstvima postigne garancija i/ili ostvari obeštećenje od štetnih događaja. a kad se radi o osiguranju lica. onda je to sistem mjera za očuvanje života. ili da ih neće suviše oštetiti. str. Osiguranje ima i svoj psihološki efekat . Uništeno dobro je. ako se udruže svi oni koji su izloženi mogućnosti štete od takvog slučaja. Radi se. Prof.

organizuje udruživanje onih koji su izloženi istoj opasnosti i prikuplja od njih sredstva u posebni fond . Ako se udruže svi oni koji su izloženi takvim izuzetnim pojavama. postavljanje gromobrana.osiguravajući fond. fond osiguranja. u što je moguće širem obimu. utoliko će biti manji broj onih koji pretrpe štetu u odnosu prema svima koji čine organizaciju osiguravača.koja. štetne posljedice mogu se ekonomski ublažiti ili otkloniti ili čak preduprijediti. Radi se. Međutim. Fond osiguranja se stvara od jednog dijela viška vrijednosti. Osiguravač unaprijed prikuplja i namjenjuje sredstva za obnovu onog što bude uništeno. Zato je zakonska obaveza osiguravajućih organizacija da imovinu i lica osiguravaju po jedinstvenim uslovima i tarifama za pojedine vrste osiguranja. a još manji broj ih biva uništen. Na taj se način krupne štete raspodjeljuju na manje. Osnovna načela na kojima zainteresovani udružuju sredstva u zajednicu i fond osiguranja su uzajamnost i solidarnost (čl. Mnoge stvari i dobra koja imaju imovinsku vrijednost izloženi su raznim opasnostima. U poslu osiguranja se to naziva atomiziranje rizika ili nivelisanje rizika. postavljanje nekih instalacija. ipak. Osiguranjem se iz uloga osiguranika obrazuju sredstva i rezerve radi naknađivanja nastalih šteta i isplaćivanja ugovorenih iznosa po osnovu osiguranja. U tom smislu. Stoga je uzajamnost jedan od osnova osiguranja. obuhvata i preduzimanje nekih mjera kojima je cilj predupređenje i otklanjanje štetnih događaja (čl. 897 ZOO). dakle. građenje sefova. 2 ZOIO). u stvari. U mjere prevencije spadali bi: zaštita od požara upotrebom naročitog materijala za gradnju. samo neke od njih bivaju oštećene ili uništene. organizovanje protivpožarne službe. proizvodnja aparata za gašenje požara. prema tome. Zaključak je jasan: samo neke stvari od mnogobrojnih koje sačinjavaju imovinu raznih lica bivaju pogođene opasnostima i oštećene. o organizovanju uzajamne raspodjele rizika i eventualne štete između onih koji su izloženi istoj opasnosti. stanje je povoljnije što je više ugroženih organizovano u zajednicu rizika. To se čini u skladu sa ekonomskim interesima osiguranika i osiguravajućih organizacija. Uzajamnost i solidarnost zahtijevaju i ravnopravan tretman svih osiguranika. Fond osiguranja. kao što je poznato. U tom odnosu ugroženi prema oštećenim. ali se. predstavlja udruživanje sredstava subjekata koji su izloženi istoj opasnosti. dešavaju normalno kao i one redovne. 275 . Ukoliko jedan osiguravač uspije da organizuje i poveže što više ljudi i organizacija koji raspolažu imovinom. podnošljive za svakoga člana zajedničkog fonda osiguranja. osiguranje je zajednica jednako ili slično ugroženih. Osiguranje se zasniva na iskustvu da se neke pojave u prirodi i društvu dešavaju izuzetno. Osiguravač. Moderno osiguranje. Osiguranje može izvršiti svoju ekonomsku funkciju samo ako postoji masa osiguranika kod istog osiguravača. Ovo je drugi izraz za solidarnost ugroženih. organizuje one koji su ugroženi eventualnim nastajanjem nekih štetnih događaja.

taksativno određene organizacije za osiguranje. Ekonomski posmatrano pospješuje se trgovina. Socijalna funkcija osiguranja ogleda se u tome što se osiguranjem lica ublažavaju materijalne nezgode izazvane nesretnim slučajevima i što se nekim vrstama ličnog osiguranja (za slučaj doživljenja). finansijska stabilnost i alokacija kapitala. akumulacija novčanih sredstava i socijalna sigurnost. Dakle. stavljaju na raspolaganje poslovnom svijetu. regulisani uslovi za njihovo osnivanje i prestanak. obezbjeđuje ekonomska zaštita imovine i lica od rizika koji ih ugrožavaju. gubitak prava na naknadu i sl. 2. u preventivnim mjerama učestvuju ne samo osiguravači nego i osiguranici koji su zainteresovani za to. U ove mjere spada i primjena sankcija protiv nebrižljivih osiguranika. Ugovor o osiguranju 2. unutrašnja organizacija i upravljanje. određivanje nižih pažljivijim i viših premija manje pažljivim osiguranicima. U te mjere. gašenja požara i sl. Autori se većinom slažu da su funkcije osiguranja trojake: čuvanje imovine.pravila osiguranja. Prvi od dva najvažnija legislativna akta je Zakon o osiguranju imovine i osoba (Sl. spadaju: davanje beneficija u premijama brižljivim osiguranicima. način poslovanja i pravni tretman sredstava.). odstupanje od sistema statusnog prava u pogledu položaja osiguravajućih organizacija i 276 . te uređena pitanja nadzora nad radom ove vrste subjekata. posao i ugovor o osiguranju Složenost osiguranja i važnost posla ne samo za stranke nego i za društvo opredjeljuju izvore prava i njihove osobine. vrši štednja i podiže životni standard ljudi. Čuvanje imovine sastoji se u preduzimanju preventivnih i represivnih mjera. Pored toga. I u našem pravnom sistemu stoji se na stanovištu da osiguranje uključuje i preventivne mjere. U njemu su navedeni poslovi osiguranja. osiguranje bi se moglo definisati kao poslovna djelatnost kojom se.vakcinisanje stoke i podučavanje osiguranika. odnosno prilikom zaključivanja ugovora o osiguranju sa osiguranicima. Radi toga su osiguravači dužni pri utvrđivanju uslova osiguranja. predvidjeti i mjere kojima je svrha otklanjanje uzroka i smanjenje šteta. po načelu uzajamnosti i solidarnosti. u stvari. učešće osiguranika u dijelu štete.dalje ZOIO). Izvori prava. 41/98 . a i neposredno. Osiguravač takođe organizuje i represivne mjere kojima se ide na ublažavanje štetnih posljedica kad je događaj već nastao (razne medicinske i veterinarske mjere i akcije liječenja. ZOIO detaljno uređuje četiri vrste obaveznih osiguranja. 6/98. Karakteristike ovoga akta su: imperativan karakter. koja se putem banaka.1. Uz to. te u naknadi štete. Prema svemu.list FBiH 2/95. Osiguranjem se prikupljaju ogromna novčana sredstva. 7/95. pored ostalog. jedan dio naplaćenih premija od osiguranika ide neposredno u fond akumulacije. Pravna vrela se mogu podijeliti u dvije osnovne grupe: zakone i autonomne izvore .

pa se na njih u prometu primjenjuju rješenja čl.prilagođavanje pravnog tretmana imovine kriterijima koji su uporedno pravno već poznati. Prvu čine “poslovi osiguranja”.kao zastupnik. Prema članu 2 ZOIO. SFRJ 33/77. snimanja i procjene šteta. te u svoje ime.dakle. snimanja rizika. “Druge poslove osiguranja” mogu vršiti “pravne i fizičke osobe za društvo za osiguranje ili za osiguranika na temelju ugovora” (čl.l. st. potom specifičnost ugovora o osiguranju imovine i na kraju ugovor o osiguranju lica. 2. zaključivanje i izvršavanje ugovora o saosiguranju i reosiguranju. tu spadaju: “zaključivanje i izvršavanje ugovora o osiguranju imovine i osoba. ZOIO sve aktivnosti osiguravača dijeli u dvije osnovne grupe. 3. str.l. Iako se radi o propisu koji je u načelu dispozitivne prirode. u smislu djelatnosti postoji značajna razlika između posla i ugovora.l. U vazdušnom saobraćaju pitanja osiguranja su uređena Zakonom o obligacionim i osnovnim materijalno-pravnim odnosima u vazdušnoj plovidbi (Sl. 900 ZOO). 258 O ograničenjima važenja ZOO vidjeti Šulejić dr Predrag. Odstupanje je moguće samo ako to Zakon o obligacionim odnosima izričito dopušta (čl. u tuđe ime i za tuđi račun . 142-144 ZOO. označava ukupnu pravnu regulativu pojedinog osiguranja. U članu 3 određeni su “drugi poslovi osiguranja”. najprije.za pojedinu vrstu osiguranja.za pojedine tipove i grupe osiguranja i posebna . preuzet Sl. SFRJ 22/77. Obje grupe poslova organizacija za osiguranje može obavljati u svoje ime i za svoj račun. Posao osiguranja je širi pojam od ugovora o osiguranju. mjere za sprečavanje i smanjenje rizika koji ugrožavaju osiguranu imovinu i osobe i mjere na sprečavanju i smanjenju šteta i drugi poslovi osiguranja”. On. Prometnu. a ne samo onaj dio koji se zasniva na sporazumu stranaka. RBiH 2/92). 45-49. Donose ih osiguravajuće organizacije samostalno. Po svome pravnom karakteru pravila osiguranja su opšti uslovi poslovanja. usvojen u pravni sistem BiH u Sl. ugovornu stranu osiguranja reguliše Zakon o obligacionim odnosima. pružanja pravne pomoći i drugih intelektualnih i tehničkih usluga u osiguranju”. Autonomne izvore predstavljaju pravila osiguranja. Pravila osiguranja mogu biti opšta . a za tuđi račun . riječnom i kanalskom saobraćaju. prodaje ostataka osiguranih uništenih stvari.l. 258 U članovima 897-923 uređuju se najprije zajednička pitanja osiguranja imovine i lica. I drugo. ZOIO). U njemu su uređena plovidbena osiguranja u pomorskom. 277 . Treći značajan akt u ovoj oblasti je Zakon o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi (Sl. Polica osiguranja se poziva na uslove osiguranja i oni moraju biti uručeni ugovaratelju zajedno sa policom. zastupanja u osiguranju. RBiH 2/92). kao komisionar. U njih spadaju “poslovi posredovanja u ugovaranju osiguranja. isto djelo. normiranje osiguranja ima pretežno imperativan karakter. Polise osiguranja zapravo predstavljaju posebne uslove osiguranja o kojima ugovorne strane pregovaraju prilikom zaključenja ugovora.

str. “ugovorom o osiguranju obavezuje se ugovaratelj osiguranja da. Protivugovorne teorije polaze od gledišta da je posao osiguranja uvijek rezultat djelovanja ekonomski jače strane . formalnost. te u pojedinim slučajevima i svojstva ugovora u korist trećih lica. Snažna državna intervencija u oblasti osiguranja. samo potvrđuje ovakav stav. zaključenjem ugovora o osiguranju za svaku stranu nastaju obaveze na izvršenje tačno određenih činidbi: plaćanje premije i otklanjanje eventualnih šteta. odnosno zajednici rizika (osiguravatelj). isto djelo. On. 897 ZOO. na načelima uzajamnosti i solidarnosti.po kojoj se osiguranik ovim ugovorom obezbjeđuje od eventualnih štetnih posljedica osiguranog slučaja. odnosno sumom osiguranja. U suštini. Shvatanja po kojima je osiguranje ugovor daleko su brojnija. c) Aleatorna teorija smatra da neizvjesnost u nastanku rizika i moguća nepodudarnost uplaćenih premija sa naknadom štete. odnosno isplata osigurane sume. Zbog toga se ovaj posao mora procjenjivati prema pravilima za aleatorne ugovore. mogu 260 se podijeliti u pet teorija. a ugovor o ličnom osiguranju predstavlja aleatoran pravni posao. kao i dosadašnji propisi. Vidjeti Šulejić dr Predrag. 278 . ukidaju ekvivalentnost odnosa između osiguravača i osiguranika. odnosno ugovorenu svotu ili učini nešto drugo”. 31 i dalje. 2. Izjavom volje osiguranika samo počinje dejstvo takvog jednostranog pravnog akta. Kao argument u prilog tome navode se i osiguranja obavezna po samom zakonu.po njoj je ugovor o imovinskom osiguranju ugovor o naknadi štete koja može da se dogodi. udružuje određeni iznos u zajednici osiguranja.2. ZOO. nema ni ugovora. To su sljedeće: a) Teorija naknade štete . unaprijed propisuje pravila za sve buduće slučajeve osiguranja. Obilježja ugovora o osiguranju su: sinalagmatičnost. Pošto nema ravnopravne saglasnosti volja. a zajednica se obavezuje da. U osnovi.Legislativna definicija ugovora o osiguranju data je u čl.osiguravača. Pravna priroda posla osiguranja 259 i promjene koje su nastale u S obzirom na istorijski razvoj osiguranja funkcijama i značaju ovog posla. da predstavlja objektivnim pravom priznato dejstvo saglasnosti partnera o potrebi zaštite putem osiguranja. teretnost. 139-148. ako se desi događaj koji predstavlja osigurani slučaj. isto djelo. Dakle. o pravnoj prirodi ugovora o osiguranju formiralo se više teorija. one se mogu podijeliti na protivugovorna i ugovorna shvatanja. Obaveza osiguranika u biti se svodi na popravljanje štete koju je osiguranik pretrpio usljed osiguranog slučaja. ugovor je samim nastankom sinalagmatičan i ekvivalentan. isplati osiguraniku ili nekoj trećoj osobi naknadu. Prema njemu. str. 259 260 Vidjeti Šulejić dr Predrag. b) Mješovita teorija . smatra da posao osiguranja nastaje sporazumom stranaka. d) Po teoriji prestacije. uz posebno uvažavanje načela uzajamnosti i solidarnosti. usmjerena prema obje strane u poslu podjednako. poput zakonodavca.

Po njoj se osiguravač za premiju obavezuje da će preduzimanjem preventivnih i represivnih mjera. 906 ZOO). nego podrazumijeva sinalagmatičnost i ekvivalentnost ugovora o osiguranju. smatramo da teorija organizovanja zaštite od rizika. 2. takođe. obavezuje samo za neke grane osiguranja. sastavlja polisu koju potpisuju oba saugovarača. ne zna. dolazi budućem osiguraniku i upoznaje ga sa uslovima osiguranja. Ipak.3. obavezuje ponuđača za određeno vrijeme. ponuda veže ponudioca za vrijeme od 30 dana. traži saugovarača. Predstavnik osiguravača. zastupnik je po samom zakonu ovlašćen da u ime i za račun osiguravača zaključuje ugovore o osiguranju. smatra se da nema ograničenja (čl. pismena ponuda veže ponudioca za vrijeme od osam dana od prispijeća osiguravaču. tehničkim i pravnim karakteristikama osiguranja. koji je prihvata ili ne prihvata. akviziter priprema ponudu sa budućim osiguranikom i podnosi tu ponudu osiguravaču. Ova teorija ne isključuje. Razuđenost posla osiguranja dozvoljava da se svakom od pomenutih shvatanja stave ozbiljni prigovori. Ponudilac može odrediti i kraći rok. kao i da prima razne izjave od ugovarača za osiguravača u vezi sa osiguranjem. a ugovor o osiguranju se zaključuje na osnovu pismene ponude. u najvećoj mjeri odgovara na brojne probleme u ovoj oblasti. Ako je ovlašćenje zastupnika ograničeno. za druge . Akviziter može nastupati kao zastupnik ili kao posrednik. U drugim. Inicijativa je pretežno na strani osiguravača. ako je za osiguranje potreban i ljekarski pregled. Može. Zaključivanje i oblik ugovora U najvećem broju slučajeva osiguravač traži posao. Po Zakonu. ako ponudilac nije odredio kraći rok (čl. ugovarač osiguranja. Ako nije ovlašten za sklapanje ugovora. U pravu BiH ako osiguravač nije zastupniku odredio obim ovlaštenja. Postoje formulari upitnika koje popunjava lice koje želi sklopiti ugovor o osiguranju i koji ima funkciju ponude. Pretpostavlja se da akviziter nema ovlaštenja na zastupanje.posrednika. naplaćuje premije. Prema tome. U našoj praksi se osiguranje zasniva ugovorom. Ako je predstavnik (akviziter) ovlašćen za zaključivanje ugovora. da izdaje polise osiguranja. čak uzeta i sama za sebe. odnosno sume osiguranja.e) Teorija organizovanja zaštite od rizika motivisana je ekonomskim. 901 ZOO). vrijeme za koje je ponudilac vezan svojom ponudom za zaključenje ugovora o osiguranju određeno je zakonom. 279 . da ih mijenja i produžuje njihovo važenje. obezbijediti osiguranika od nastupanja štetnog događaja ili njegovih štetnih posljedica. a za to druga strana. za neke vrste osiguranja imati ovlaštenja zastupnika. a u trećima. U nekim pravnim sistemima ponuda uopšte ne obavezuje. akiviziter osiguranja. te isplatom naknade. Pravno dejstvo ponude je različito. Kod životnog osiguranja.

Ako nije tako urađeno. u polisu moraju biti uneseni sljedeći podaci: ugovorne strane. Za zaključivanje ugovora za slučaj smrti nekog trećeg lica potrebna je njegova pismena saglasnost. a u roku od osam dana (odnosno 30 dana ako treba ljekarski pregled) osiguravač ne odbije ponudu. Naročito kad je hitno potrebno osigurati neku imovinu (u transportu). Zakon o obligacionim odnosima predviđa tri načina zaključivanja ugovora. datum njegovog rođenja i događaj ili rok od koga zavisi nastanak prava na isplatu osigurane svote . premija. 902 ZOO). Ona može biti data i na polici. pa u slučaju neslaganja važi tekst police. obaveze i prava stranaka utvrđeni su zakonom i pravilima osiguranja pa nastaju i bez zaključenja ugovora čim osiguranik podnese prijavu. Po zakonu. svota osiguranja ili podatak o tome ako je osiguranje neograničeno. Ono što je upisano u polisi ima prednost nad opštim i posebnim uslovima osiguranja. smatra se da je ugovor zaključen trideset i prvog dana od primitka ponude. datum izdanja polise i potpis ugovornih strana. Drugi način je kad neko podnese pismenu ponudu za zaključenje ugovora o osiguranju osiguravaču i osiguravač je prihvati ili ne odgovori da odbija ponudu.4. Ako postoji suprotnost između štampane i “rukopisne odredbe” polise. Kao pravilo uzima da je ugovor o osiguranju zaključen kad ugovarači potpišu policu osiguranja ili listu pokrića. Polisa osiguranja O zaključenom ugovoru o osiguranju osiguravač izdaje policu osiguranja (od latinskog policere . Na polisi moraju biti odštampani i uslovi osiguranja. 2. uzima se da je ugovor zaključen kad osiguravač telefonom potvrdi da prihvata ponudu. osigurana stvar. onda u polisu mora biti unesena klauzula da su opšti i posebni uslovi osiguranja sastavni dio ugovora i da su ti uslovi predati ugovaraču osiguranja (čl.osigurani slučaj (čl. odnosno osigurano lice. 943 ZOO). Kod obaveznog osiguranja putnika u javnom saobraćaju. Najposlije. “primijenit će se ova posljednja” (čl. uslovima osiguranja može biti predviđeno da za neke slučajeve ugovorni odnos iz osiguranja može nastati samim plaćanjem premije (čl. 901 i 03). Kod ličnog osiguranja. Ako neće da zaključi ugovor. smatra se da je osiguravač prihvatio ponudu i da je ugovor zaključen kad je osiguravač primio ponudu. Ugovor je. putnik se smatra osiguranim ako su ispunjeni propisani uslovi (ako je bio u blizini mjesta polaska ili dolaska prevoznog sredstva i dokaže da je namjeravao da putuje). dužan je da u roku važenja ponude obavijesti ponuđača o odbijanju ponude. upravo čim uplati premiju. 280 . dakle. smatra se da je ugovor zaključen. rizik obuhvaćen osiguranjem. zaključen konkludentnom radnjom. trajanje osiguranja i period pokrića. 902. Ako ponuda ne odstupa od uslova pod kojima osiguravač vrši predloženo osiguranje.obećati). Kod obaveznog osiguranja. U polisi osiguranja života mora biti još navedeno ime i prezime lica na čiji se život odnosi osiguranje.Ako ponuda odgovara uslovima pod kojima osiguravač vrši tu vrstu osiguranja. bez obzira na to da li je prevoznik zaključio ugovor sa osiguravačem.

281 . po naredbi i na donosioca. ugovoriocem osiguranja. potpisivanjem. znači. Pod “rukopisnom odredbom” treba podrazumijevati i one kasnije dodane. a ne ugovaraču osiguranja. U tom periodu osiguravač nije u obavezi. pa i njihov pravni tretman mora biti isti. Ko se bavi poslom osiguranja kao djelatnošću. Isto je tako kod ličnog osiguranja . valutirane i nevalutirane i kargo i kasko polise. 902. Lica u ugovoru o osiguranju U poslu osiguranja susrećemo više lica.od podnošenja prijave za osiguranje do sklapanja ugovora i plaćanja premije može proći i duže vremena. onaj koji se osigurava. izdaje se u takvim slučajevima lista pokrića. naziva se ugovaračem osiguranja. Druga ugovorna strana. ili osiguranikom. koji se ugovorom obezbjeđuje za slučaj nastupanja štetnog događaja. Kad glasi po naredbi. osigurateljem. ali je privremena: traje dok se ne izda polisa. polise su tipizirane za pojedine grane ili vrste osiguranja. A to se postiže tipiziranim ugovorima. Kod većih objekata i kod stvari koje su posebno izložene riziku . Prema sporazumu ugovarača.stav 5 ZOO) jer se smatra da ona izražava pravu volju stranaka. zalaže se indosamentom. To je pismeno kojim osiguravač izvještava osiguranika da prihvata njegovu ponudu i preuzima osiguranje odmah. osiguravaocem. razumljivo kad se ima u vidu da osiguranje predstavlja brojnu zajednicu interesa osiguranika koji se nalaze u istoj ili u vrlo sličnoj situaciji. 164-165. Da bi se izbjegle štetne posljedice po osiguranika. isto djelo. može se ugovarati da naknada štete bude isplaćena i nekom trećem licu. a terminologija o njima nije ujednačena. Kod imovinskog osiguranja. str. Lista pokrića sadrži sastojke koje ima i polisa. Polisa je šablon i ugovor se po pravilu zaključuje jednostavnim pristupanjem. Polisa se izdaje kad se prikupe potrebni podaci. može glasiti na određeno lice. a stvar je izložena riziku.a za njihovo osiguranje treba da ih pregleda stručnjak osiguravača .da se osigurana suma 261 Vidjeti opširnije kod Šulejić dr Predrag. karakter isprave o osiguranju. stav 6.1. Polise se najčešće dijele na: pomorske i kopnene. naziva se osiguravačem. Polisa osiguranja života može glasiti na određeno lice ili po naredbi. ZOO). S obzirom na masovnost 261 To je poslova. individualne i kolektivne. II ELEMENTI UGOVORA 1. Polisa osiguranja lica je hartija od vrijednosti. Zakon o obligacionim odnosima naziva stranke osiguravačem (osiguravateljem) i ugovaračem osiguranja (čl. 897). osiguravateljem. Ne može glasiti na donosioca. Polisa može privremeno biti zamijenjena listom pokrića. pojedinačne i generalne. Lista pokrića ima. Stranke 1. Način dodavanja je pravno irelevantan. (čl. Može se i zalagati.

svako ko ima interesa da se ne dogodi određeni slučaj. ili. Može se. skladištara. osiguranikom. založni povjerilac. Nije potrebna nikakva izjava korisnika niti saglasnost izjava volje osiguravača i korisnika osiguranja. takođe. No. pretrpio neki materijalni gubitak . Danas i u zakonodavstvu i u praksi prevladava shvatanje da se takvim ugovorom stvara neposredno pravo za korisnika.zakupac. bilo na posebnom dokumentu. 924 ZOO). Ugovaraču ostaje pravo da opozove korisnika ili da ga zamijeni drugim sve do nastupanja osiguranog slučaja. osigurati i tuđa stvar za čije je očuvanje ugovarač osiguranja pozitivno zainteresovan. Ako se osiguranje vrši za slučaj smrti trećeg. kad je sopstveniku vraćena stvar. Ugovarač osiguranja treba da je pozitivno zainteresovan za život i zdravlje osiguranog lica. zanatlija. Kod osiguranja kod koga se naknada štete. različiti. Znači. međutim. onakav kakav proizlazi iz njihovog osnovnog ugovornog odnosa. Redovno se dešava da se u ugovoru o osiguranju pojavljuju samo osiguravač i osiguranik. pošto bi. u suprotnom. To se lice naziva osiguranim licem. 946 ZOO). Ova pozitivna zainteresovanost određuje se po objektivnim mjerilima. gostioničara i hotelijera za stvari koje su im predate. znači. a ne onoga koje sklapa ugovor. To treće lice naziva se korisnikom osiguranja (beneficijarem).licu koje stvar drži ili ju je držalo. druga lica. Kod osiguranja imovine. Takvo osiguranje za tuđi račun postoji u poslovanju špeditera. čuvar (čl. Razlog da se osigura tuđa stvar je najčešće u tome što vlasnik ne može voditi brigu o toj stvari. Korisnik može biti određen odmah prilikom zaključivanja ugovora. naknada se isplaćuje njemu. Korisnik stiče neposredno pravo i zahtjev na naplatu osigurane svote kad nastupi osigurani slučaj. Pravni odnos između ugovarača osiguranja i sopstvenika stvari je. međutim. Taj dokumenat mora sadržavati naznaku osigurane svote (čl. u teoriji postoji razmimoilaženje o tome ko stiče neposredna prava iz takvog ugovora: ugovarač ili korisnik osiguranja. 282 . iako stvarno uvijek ne mora biti tako. prava iz osiguranja po ovakvom ugovoru ima samo onaj ko u času nastanka štete ima materijalni interes da se osigurani slučaj ne dogodi. ali ono nije ugovorna strana. On je stranka u ugovoru i raspolaže svim pravima iz ugovora. ugovor može zaključiti ne samo sopstvenik stvari koja se osigurava nego i svako ko ima imovinskog interesa da se ta stvar očuva neoštećena. komisionara.(suma osiguranja). ako nije vraćena . a može i docnije. za valjanost ugovora je neophodna pismena saglasnost bilo na polici. Za osiguranje života nekog drugog lica. Kod ličnog osiguranja može se ugovor sklopiti tako da se osigurava život ili zdravlje nekog trećeg lica. odnosno osigurano lice. Uzima se da su srodnici određenog stepena pozitivno zainteresovani za život i zdravlje jednih za druge. Ali ima ugovora u kojima su osiguranik i korisnik osiguranja. koji je i korisnik osiguranja. može isplatiti trećem licu. tj. odnosno osigurana svota isplaćuje korisniku osiguranja kao trećem licu koje nije učestvovalo u sklapanju ugovora. potrebna je njegova pismena saglasnost. odnosno kod ličnog osiguranja još i osigurano lice.

Ugovarač osigurava svoju stvar. dvije ili više organizacija za osiguranje mogu se poslovno i profesionalno udruživati. Najrasprostranjenija statusna forma osiguravača je dioničko društvo za osiguranje. Svaki osiguravač koji je naveden u polici osiguranja odgovara osiguraniku za potpunu naknadu.00 KM za društva koja se osnivaju za vršenje više vrsta osiguranja i za reosiguranje (čl. 29 ZOIO). te ulaganjem sredstava u temeljni (osnovni) kapital društva barem u minimalnom iznosu koji zakon predviđa. Zato su ugovarač osiguranja i osiguranik po pravilu isto lice. Osiguravač Osiguravač je pravno lice. Pored toga.000. nasljednici. 12-26 ZOIO).3.000. 1. odnosno svoj tjelesni integritet. 1. 283 . sredstava tehničke rezerve. odnosno tjelesni integritet nekog trećeg lica.). organizacija u čiju djelatnost spada obavljanje poslova osiguranja. povezivati (čl. Mogu ga osnovati domaća fizička i pravna lica zaključivanjem ugovora o osnivanju.2.000. odnosno svoj imovinski interes kod imovinskog osiguranja. Na strani osiguravača može biti i više subjekata. sredstva poslovnog fonda i drugih sredstava (čl. 5 ZOIO). uslove iz odluke. Stranka u ugovoru o osiguranju imovine može biti “svaka osoba koja ima interes da se ne dogodi osigurani slučaj. rezerve sigurnosti. 12 ZOIO).Kao korisnik može biti određeno neko lice. 924 ZOO). za osnivanje je potrebna i saglasnost Ministarstva finansija (čl. Ukoliko je ulog stranih osnivača veći od 50% temeljnog kapitala. sredstva kojim društvo posluje formiraju se iz premija. 13 ZOIO) ti iznosi su: 1. vrste subjekata koje se mogu baviti poslovima osiguranja određene su taksativno (numerus clausus). a svoj život. ali odredivo (djeca. Osnivači. Osiguravač može zaključivati ugovore o osiguranju kada ispuni zakonske uslove. zaključiti i sa više osiguravača koji su se prethodno sporazumjeli u zajedničkom snošenju rizika i njegovoj raspodjeli. i naš zakon i to treće lice naziva osiguranikom. suprug i sl. i po 2. Za osnivanje je predviđen koncesioni sistem. odnosno ugovora o osnivanju i kada se registruje za obavljanje ovih poslova (čl. 13 ZOIO). Kao osiguravač može se pojaviti i društvo za uzajamno osiguranje. ali može biti označeno i neodređeno.00 KM za poslove osiguranja života. sredstava preventive. pošto bi inače pretrpjela neki materijalni gubitak” (čl.000. 14 ZOIO). djelatnost i statusna rješenja posebno su određeni u članovima 17-26 ZOIO. kod ličnog osiguranja. Pored temeljnog kapitala. Za pojedine vrste osiguranja (čl. Kod osiguranja lica može ugovarač osigurati život. dakle. Odobrenje daje Ured za nadzor (čl. Ugovor se može. Ugovarač osiguranja Ugovor o osiguranju se najčešće zaključuje u svoje ime i za svoj račun. Zbog opšteg interesa koncentrisanog u osiguranju. može se navesti poimenično.

I u uporednom zakonodavstvu preovlađuje terminologija po kojoj su stvari i lica predmet osiguranja. Jedni smatraju da je to stvar ili lice koje se osigurava. Valja imati na umu da je terminologija zakonodavca. Radi naplate ovih potraživanja ugovarač osiguranja ima pravo prvenstvene naplate iz naknade koja se plaća po osnovu osiguranja. Ugovarač osiguranja u ovom slučaju duguje i premiju osiguravaču. osiguranje od odgovornosti). 902). dužan je ispuniti sve obaveze prema osiguravaču. odnosno označeni korisnik pristupanje ugovoru. 904 ZOO). ili preciznije. To pravo može vršiti i neposredno prema osiguravaču (čl. bestjelesne stvari (osiguranje kredita.rizik. podešena tako da bude dostupna osiguranicima. ono čemu se pruža zaštita od rizika. koju smatra ispravom o osiguranju. lica. Premiju plaća i ostale obaveze izvršava ugovarač osiguranja. Ako ugovarač osiguranja djeluje bez ovlaštenja zainteresovanog lica ili korisnika. Predmet osiguranja treba posmatrati kao dobro za čije su normalno postojanje stranke zainteresovane. stvari. pa i sastavljača uslova osiguranja. Naknada se isplaćuje njemu ili nekome drugom. Kad govori o sadržini polise. Odbije li zainteresovano lice. zatim prestacija. dužno je da obavijesti osiguravača o dobijanju prihvatanja osiguranja. 2. Predmet osiguranja Određivanje predmeta osiguranja zavisi od shvatanja njegove prirode. U tom smislu ćemo dalje upotrebljavati izraz “predmet osiguranja”.Ugovarač uvijek sklapa ugovor u svoje ime. o čemu je sklopljen ugovor. osiguranje za račun određenog lica. odnosno kojoj pripadaju prava iz ugovora (čl. on ne može vršiti prava iz osiguranja i naplatiti naknadu osim sa pristankom osobe čiji je interes osiguran. lica izloženih opasnosti i sl. ugovor prestaje da postoji (čl. No. Ako je u polici određeno drugo lice. Govori se o osiguranju imovine. a kao što je rečeno. predmet u osiguranju imovine mogu biti stvari. to je osiguranje za tuđi račun. 905 ZOO). Poslije toga. 284 . ističe da polisa treba naročito da sadrži i podatak o stvari. životinje. drugi .da je to interes. treći . a neki da su to obaveze i prava stranaka. može ga sklopiti za svoj ili za tuđi račun. Prava i obaveze prelaze na zainteresovano lice pošto odobri ugovor. Pojedini autori su mišljenja da je to osigurana svota. odnosno o osiguranom licu (čl. ali ovlaštenoj osobi ne mora predati policu dok mu ne bude naknađeno plaćanje premije i troškovi ugovora. Pristupanje ugovoru može se izvršiti i poslije nastupanja osiguranog slučaja. Tako posmatrano. Zakon o obligacionim odnosima stoji na istom stanovištu. Zato se predmetom osiguranja naziva ono što se osigurava. pa i lica su predmet u osiguranju života i od nesretnog slučaja. 905 ZOO). osim ako je obavijestio osiguravača da djeluje kao poslovođa bez naloga.

ugovor je ništav. On mora biti budući. Neizvjesnost je bitan. dakle. da stvar može gorjeti. elemenat neizvjesnosti. nastupiće. Ali kada će. ali se ne zna hoće li taj događaj štetno pogoditi osigurani predmet. u pogledu nastupanja događaja može biti apsolutna. stav 2 ZOO). mislim). 898 ZOO). odlučujući elemenat rizika. ako je izvjesno da će događaj nastupiti u odnosu na osigurani predmet. Najposlije. može se osigurati od rizika koji je već nastupio u 285 . potrebna su dva osnovna uslova: mogućnost njegovog nastupanja i da je podoban da prouzrokuje posljedicu protiv koje se osigurava. To je osnovni uslov posla i bitan elemenat ugovora o osiguranju. pa nema ni ugovora o osiguranju. potrebno je da bude izložen riziku. slučaj protiv koga se osigurava. to je neizvjesno. U tom se smislu govori o ostvarenom riziku. tj. treba da se predmet osiguranja nalazi u predjelu koji može biti poplavljen. Prema tome. Gdje nema rizika. Ugovor je ništav i onda ako je u času njegovog zaključenja već prestala mogućnost da se događaj desi ili je bilo izvjesno da će događaj nastupiti (čl. tako i u osiguranju lica. Mogućnost nastupanja štetnog događaja procjenjuje se objektivno. Izuzetak je tzv. ili je bio u nastajanju. Neizvjesnost. Nije izvjesno da li će događaj protiv kog se osigurava nastati u odnosu na osigurani predmet. Ako se u času zaključenja ugovora osigurani slučaj već desio. ili relativna. objektivno mogući događaj mora ispunjavati još neke zakonske uslove. ne zna se da li će nastupiti s obzirom na taj predmet osiguranja. to je izvjesno. odnosno da bi predstavljao rizik. rizikom se naziva i sama šteta. nema ni rizika. ako se osigurava od požara. ne zna se kada će nastupiti. Rizik Da bi neki predmet mogao biti osiguran. događaj uslijed čijeg nastupanja nastaje obaveza osiguravača na naknadu. o tome da se rizik desio i sl. Da bi se neki događaj mogao smatrati rizikom u osiguranju. 897 i 898 ZOO). Nema li je. rizik je budući neizvjestan događaj koji u konkretnom slučaju može prouzrokovati štetnu posljedicu. Uslovi osiguranja takođe upotrebljavaju riječ rizik za opasnost nastupanja osiguranog slučaja. putativni rizik (od latinskog “puta” .3. uzrok štete. rizikom neki nazivaju i sam štetni događaj. Naime. Stoga se umjesto riječi rizik upotrebljava i izraz “osigurani slučaj” (čl. Upravo zbog toga događaj treba da bude budući. Ili. tj. nema ni osiguranja . Svaki će osiguranik umrijeti. događaja uslijed koga može nastati šteta na predmetu osiguranja. Da bi bio “osigurani slučaj”. na prvom mjestu. Pored toga. dakle. Ako se osigurava od poplave. Uvijek se rizikom smatra mogućnost nastupanja ekonomski štetnog događaja. Pod rizikom se u poslu osiguranja podrazumijeva nekoliko stvari. događaj protiv koga se osigurava. 898. Generalno posmatrano se to dešava. Rizik nosi u sebi.smatram. To je jasno naročito kod osiguranja lica (života). Rizikom se smatra i sama opasnost. ne zna se.to je osnovno pravilo kako u osiguranju imovine. kod krađe .da je stvar pokretna itd. dakle. neizvjestan i “nezavisan od isključive volje ugovarača” (čl. ali se ne zna kada.

treba da se štetni događaj . ako drže da se događaj još nije desio. kao bitan faktor. Osiguranje od putativnog rizika praktikuje se u transportnom osiguranju. visina premije. Intenzitet toga osjećanja je direktno zavisan od učestalosti štetnog događaja: što se češće ponavlja taj događaj. Premije se izračunavaju računom 286 . čisti i špekulativni. u zavisnosti od rizika od kojih se imovina i lica osiguravaju. ako stranke za to nisu znale. opšti i pojedinačni.času sklapanja ugovora. Ima nekih vrsta osiguranja za koje postoji samo osiguranje od više rizika (pomorsko osiguranje). 898. Visina premije se izračunava za pojedine grane i vrste osiguranja. To je potrebno iz sljedećih razloga. Pravo postavlja još dva uslova da bi rizik mogao biti pokriven osiguranjem. Na njenu visinu utiče stepen vjerovatnoće za nastupanje štetnog događaja. tj. Prvo. Osigurava se brod koji je već otplovio. legalna (da nisu kradene stvari). kod osiguranja lica. visina štete izračunavaju se posebnim matematičkim metodama. već je moguće da je potonuo na pučini (čl. tj. za osiguranjem. A od toga će zavisiti ulog osiguranika u osiguravajući fond. 4. a u času kad se osigurava. Pod ugovaračem treba podrazumijevati prvenstveno ugovarača osiguranja. s tim u vezi. Drugi razlog zahtjeva za ponavljanje događaja protiv koga se osigurava je tehničke prirode: vjerovatnoća nastupanja ekonomski i štetnog događaja. uslovljava i treću karakteristiku rizika: barem djelimičnu nezavisnost od volje ugovarača. Opšti uslovi osiguranja imovine imaju odredbu da se ugovor o osiguranju imovine ne može zaključiti prije nego što se utvrde okolnosti od značaja za veličinu rizika (opasnosti). da radnje pri kojima je čovjek izložen riziku nisu protivpravne (povreda prilikom provalne krađe).rizik . stvara kod ljudi osjećanje potrebe za zaštitom. stav 3 ZOO). Svi elementi rizika utvrđuju se prilikom zaključivanja ugovora o osiguranju. treba da se ponavlja. u ovisnosti od njegovih osobina dijeli na: objektivni i subjektivni.ponavlja da bi se utvrdile neke zakonitosti. Mogućnost ugovarača da utiče na ostvarenje rizika procjenjuje se objektivno. osnovni i dopunski i ratni i politički rizik. osjeća se veća potreba za zaštitom od njega. a ne subjektivno. Premije se utvrđuju tarifom. Znači. Premija Premija je iznos koji ugovarač osiguranja uplaćuje u fond osiguranja kao cijenu za rizik koji preuzima osiguravač. odnosno za ostvarenje rizika. Rizik se. Osigurati se može protiv jednog i protiv više rizika. Podloga za to je dugotrajnije statističko posmatranje. I drugo. da je veza osiguranika i imovine koju osigurava zakonom zaštićena. Neizvjesnost. naročito pomorskom. odnosno. da bi se događaj mogao uzeti kao rizik protiv koga se osigurava. Lična svojstva ugovarača osiguranja nisu u ovom slučaju pravno relevantna. odnosno koji predstavlja opasnost. konstantni i varijabilni. stepen njegove jačine i. Ponavljanje događaja koji prouzrokuje štetu.

pa i premija treba da bude veća. izračunati su podaci potrebni za izradu tabela. Statistički je utvrđeno da je veoma rijetko šteta potpuna i da je nivo djelimičnog oštećenja nejednak. Premija je ne samo funkcija rizika nego i funkcija vremena. Na osnovu statističkog posmatranja. Iznos premije u konkretnom ugovoru rezultat je primjene tarifskih stavova na date elemente pojedinačnog posla. Iz nje se pokrivaju i premije reosiguranja. Njena veličina zavisi i od trajanja osiguranja. odnosno od naknade.oni koji se odnose na zaključivanje ugovora. Sam događaj nije uvijek jednakog intenziteta. svakako. koju se osiguravač obavezuje da isplati u slučaju ostvarenog rizika. Istoj svrsi služe tablice kod osiguranja lica. Premija kao izvor prihoda osiguravača određuje se tarifom koju donosi svaki osiguravač. čak i kad su oni istog intenziteta. I to je. 2 ZOIO). U ta dodatna sredstva ulaze akvizicioni troškovi . U njima su poredani i klasirani rizici kojima je ugrožena imovina (kakva je vjerovatnoća da će nastupiti požar kod zidanih ili drvenih zgrada). upravni troškovi osiguravača. Na toj osnovi dobijena premijska stopa koriguje se prosječnim intenzitetom štete. Tako se za svaki konkretan slučaj premija ne izračunava nego se primjenjuju te tablice. dobija se “funkcionalna premija”. porezi. dakle. 30. Jedna zgrada izgori potpuno. a i osigurani predmeti različito odolijevaju istoj vrsti događaja. statističkom ili neto-premijom. U njima je data vjerovatnoća smrtnosti ili nezgoda kod pojedinih rizika kojima su ljudi izloženi. Ona je “dio premije namijenjen ispunjavanju obaveza iz osiguranja” (čl. Najposlije. tj. Ako je period za koji se osigurava duži. Na sve ovo osiguravač dodaje i srazmjeran dio svoje dobiti. jer je vjerovatnije da će osiguravač isplatiti naknadu. takse i druga davanja državi. Kada se na tehničku premiju dodaju naknade za organizovanje preventive. st. Intenzitet nastupanja štetnog događaja je vrlo različit: premija će biti veća što se događaj češće dešava. visina premije zavisi od vrijednosti stvari. od sume na koju se osigurava. vjerovatnim stepenom jačine štete. Poznato je više tablica smrtnosti koje daju pregled vjerovatnoće nastupanja smrti za pojedino doba ljudske starosti. vjerovatnoća nastupanja štetnog događaja je veća. treća za desetinu itd. ZOIO za nju koristi izraz “tehnička premija”. Konačni iznos premije ili “bruto-premija” utvrđuje se tako da se na funkcionalnu premiju doda alikvotni dio sredstava potrebnih za pokrivanje ukupnih troškova osiguranja. najodlučnije. U tarifama i u polici se iskazuje jedinstvenim iznosima premda je premija složena kategorija. 287 . troškovi naplate premija. druga za trećinu svoje vrijednosti. Premija izračunata na prethodni način naziva se u literaturi teorijskom.vjerovatnoće. Elementi za to izračunavanje dobivaju se statističkim posmatranjem štetnih događaja.

Može se ići ispod te vrijednosti. “opravdani razlozi” za nadosiguranje se navode primjera radi. Osigurana suma Osigurana vrijednost (svota osiguranja) je u ugovoru utvrđena vrijednost imovinskog interesa koja je za ugovarača osiguranja koncentrisana u predmetu ugovora. naknada zavisi i od osigurane svote. i tada rizik za tu razliku snosi sam osiguranik. tada važi dispozitivno pravilo po kome je ugovor sklopljen uz najvišu svotu osiguranja (čl. Ako se pri zaključenju ugovora jedna strana poslužila prevarom i ugovorila je veću svotu osiguranja od stvarne vrijednosti. Zbog toga bi osiguranici zaključivali osiguranje samo za periode kad su izloženi većem riziku i plaćali bi ukupno manju premiju. a u drugom rjeđe ili manje (požari u šumama i na poljima su veći i dešavaju se češće ljeti. koja je uvijek predmet ugovaranja. 5). Zakon o obligacionim odnosima toleriše slučajeve u kojima je nadosiguranje izvršeno u manjoj mjeri ili iz opravdanih razloga. a isto tako i premija. To je nadosiguranje. Pod naknadom podrazumijevamo iznos koji iz osiguravajućeg fonda isplaćuje osiguravač korisniku osiguranja kad nastupi ugovorom predviđeni događaj. sniziće se do stvarne vrijednosti stvari. U njemu će i iznos naknade biti manji od štete. a osiguranik plaća manju premiju. To je slučaj podosiguranja. 933 ZOO). Različita je od naknade po osnovu osiguranja. Zakon o obligacionim odnosima u načelu ne prihvata nadosiguranje. U tom slučaju se plaća veća premija. desi predviđeni događaj koji prouzrokuje štetu. 936 ZOO). To znači da se plaća za cio period osiguranja. Kada stranke vrijednost osigurane svote utvrđuju sporazumno. Smanjenje vrijednosti stvari u toku ugovora o osiguranju daje pravo svakoj strani da zahtijeva srazmjerno sniženje osigurane sume. trebalo bi da premija bude nedjeljiva. dakle.Po načelima tehnike osiguranja. 5. osiguravač duguje naknadu do iznosa sume osiguranja. jer osiguravač preuzima rizik i za razliku vrijednosti. Ona zavisi od štete koju pretrpi osiguranik na osiguranom dobru kad se ostvari predviđeni rizik. Naknada se u imovinskom osiguranju ne ugovara. kad se ostvari rizik koji je pokriven osiguranjem. odnosno premije i to od dana saopštavanja zahtjeva drugoj strani (čl. ako je izričito ugovoreno da odnos između vrijednosti stvari i sume osiguranja ne utiče na visinu naknade (čl. No. st. na zgradama . Tu spadaju osiguranje upotrebljavane stvari na vrijednost nove (“staro za novo”) i osiguranje 288 . Može se sporazumjeti i da suma osiguranja bude iznad stvarne vrijednosti stvari. druga strana može tražiti poništenje ugovora. Ukoliko je u ugovoru pokriće. Osigurati se ne mora na stvarnu vrijednost stvari. Izuzetno. kad se. Faktičko je pitanje kada se nadosiguranje može tolerisati zbog nesrazmjere između osigurane sume i procijenjene vrijednosti stvari. 934.više i češće zimi). Kad je ugovorena svota veća od vrijednosti stvari. Ono je sadržano u aktima osiguravača. nego u jednom razdoblju učešća ili više. I premija i naknada se smanjuju proporcionalno osiguranoj vrijednosti stvari. Nasuprot tome. Razlog usvajanja načela nedjeljivosti premije je u tome što se rizici (štetni događaji) ne ostvaruju ravnomjerno u cijelom periodu trajanja osiguranja.

kad osiguravač preuzima rizik do nekog dijela (90% npr. predviđaju na koju se vrijednost osiguravaju pojedine vrste stvari. dalje. stoga. 925. 898 ZOO). Trajanje osiguranja se najprije određuje ugovorom. Trajanje osiguranja po pravilu se podudara sa trajanjem ugovora. odnosno na tržnu cijenu.) od pričinjene štete. nego je određen dio vrijednosti do koga se stvar može osigurati. izuzeci postoje. U nekim slučajevima uslovi osiguranja ili ugovor predviđaju da se naknada ograničava određivanjem najveće sume osiguranja . transportna sredstva.da osiguranik ne bi izazvao nastanak osiguranog slučaja. ali osiguravač može za pojedine vrste životinja predvidjeti najviši iznos do koga se može zaključiti osiguranje. Trajanje osiguranja Trajanje osiguranja je period u kome je osiguranik pokriven osiguranjem. 289 . odnosno da je mogućnost da se događaj desi već prestala da postoji (čl. U našem sistemu osiguranja takav je slučaj predviđen kod osiguranja stoke. Naknada je. dokumenti . Njegova dužina bitno utiče na veličinu rizika i iznos premije. prema tome koja je niža. građevinski objekti se osiguravaju na cijenu izgradnje umanjenu za iznos rabaćenja. Pravila. Jedan dio vrijednosti osigurane imovine u tom slučaju ostaje nepokriven osiguranjem. modeli. To se može učiniti izričitim određivanjem početka i kraja vremena u kome postoji osiguravaočeva obaveza. ili pozivom na opšte uslove poslovanja.maksimuma. uređaji i instalacije na nabavnu cijenu umanjenu za iznos tehničkog i ekonomskog rabaćenja. Ugovor je važeći ukoliko zainteresovana strana nije znala da se događaj već desio. ili izbjegao preduzimanje mjera za njegovo otklanjanje. Takvo ograničenje postoji u transportnom osiguranju. 6. Pravila za osiguranje životinja predviđaju svotu osiguranja životinja u visini njihove tržišne vrijednosti. dragocjenosti. kao elemenat ugovora odrediva. U polisu se unosi osigurana svota. No. U ostalim slučajevima osiguravač može tražiti smanjenje osigurane sume proporcionalno stvarnoj vrijednosti predmeta. No. Stranke su slobodne da ugovor sklope i na neodređeno vrijeme.subjektivne vrijednosti (čl. Kod ličnih osiguranja tu ulogu ima suma osiguranja.po sporazumu itd. stav 7). Tako. Stranke mogu predvidjeti da je osiguranjem pokriven i period koji prethodi zaključivanju ugovora. a ne naknada. planovi. naknada je cilj ugovora naročito kod imovinskih osiguranja i zavisi od osigurane svote. Time se želi i spriječiti špekulacija . a elementi za njeno određivanje su osigurana svota i vrijednost stvari kod imovinskog osiguranja. Kod nekih vrsta osiguranje nije ograničen maksimum osiguranja. odnosno uslovi osiguranja imovine. Uslovima osiguranja. mašine. zaliha robe i materijala na nabavnu. može biti predviđeno da kod pojedinih vrsta obaveza osiguravača traje i izvjesno vrijeme nakon isteka vremena trajanja osiguranja. Kod osiguranja lica ugovara se osigurana suma koja predstavlja iznos naknade.

907 ZOO). nego od idućeg dana po uplati premije (čl. osiguravač može i pregledati i stvar i lica i utvrditi okolnosti koje su mu potrebne. pitanja o tome treba da mu postavlja osiguravač. Najprije. odnosno o licu koje se osigurava. Ugovarač je dužan da prilikom zaključenja ugovora prijavi osiguravaču sve okolnosti koje su od značaja za ocjenu rizika. koje popunjavaju budući ugovarači i koji važe kao ponuda za osiguranje. Za neke posebne slučajeve su predviđeni izuzeci. a koje su mu poznate ili mu nisu mogle ostati nepoznate (čl. Obaveza osiguranika na davanje obavještenja pravno se pravdala na nekoliko načina. odnosno potpune podatke bez svoje krivice. Pošto osiguranik ne zna uvijek koje su okolnosti od značaja za ocjenu rizika. Oni koji ovaj ugovor smatraju aleatornim sasvim dosljedno insistiraju da.1 Davanje podataka o riziku Podatke o stvari. ono prestaje svršetkom posljednjeg dana roka (čl. bilo otkazom neke od ugovornih stranaka.Osnovno dispozitivno pravilo člana 922 ZOO razlikuje trenutak zaključenja ugovora od trenutka u kome počinje njegovo dejstvo. bilo iz zakonskih razloga. osiguranje da traje ne od dana naznačenog u polici. I drugo. Drugi smatraju da se davanje netačnih podataka kao i prećutkivanje ravnaju sa zabludom i prevarom. Postavilo se pitanje kakve su posljedice ako osiguranik svjesno ne da tačne i potpune podatke. Ugovor o osiguranju “proizvodi svoj učinak počev od dvadeset četvrtog sata dana koji je u polici označen kao dan početka trajanja osiguranja”. 922 ZOO). Treći pri ocjeni uzimaju u obzir savjesnost i vele da savjestan saugovarač ne smije ništa sakriti od druge strane. 913). kao kod svake kocke. Isti problem postoji i kada osiguranik ne da tačne. Obaveze osiguranika 1. osiguranje prestaje i prestankom ugovora. Pored toga. daje ugovarač osiguranja. 290 . Ako je trajanje osiguranja ugovoreno. Tako se i radi. Ugovarač osiguranja može dati obavještenja o onome što je poznato. Pored toga. Ovi podaci služe osiguravaču ne samo za klasifikaciju rizika i za određivanje premijske stope nego i radi organizovanja zaštite od rizika i preduzimanja eventualnih preventivnih mjera. tj. ako je ugovoreno da se premija plaća odjednom i prilikom zaključenja ugovora. neizvjesnost i nada treba da budu jednaki za sve strane i da stoga osiguranik treba da saopšti osiguravaču sve okolnosti koje su od važnosti za rizik. koji mogu biti od značaja za ocjenu rizika. bez namjere da dovede u zabludu osiguravača ili da ga prevari. III OBAVEZE STRANAKA 1. Osiguravači sastavljaju upitnike. kada se ispostavlja lista pokrića. dok osiguravač kao profesionalac treba bolje da zna šta mu treba. osiguranje djeluje od dana izdavanja police.

odnosno prava raspolaganja. međutim. Ako ima namjeru da preduzme neku radnju koja bi povećala opasnost. izuzev ako je išao na prevaru. Osigurano lice je takođe dužno da prijavi svaku promjenu zanimanja. te da li je odgovor dao u namjeri da poboljša svoj položaj u ugovorenom odnosu. a zatim da primljene odgovore provjerava prilikom zaključivanja ugovora. Uslovi osiguranja traže da osiguranik obavezno odgovori istinito i potpuno na sva pitanja u ponudi. 914. koliko treba da budu precizni i jasni. a na medicinskom pregledu stanje utvrđuje i ljekar. a koje su mu poznate.Propisi nekih država i teorije o ovom pitanju ne vode računa o savjesnosti. 914. Po Zakonu o obligacionim odnosima. Posljedice su uvijek iste. Obavještenja koja bi tražili ti stručnjaci morao bi ugovarač osiguranja savjesno davati. po pravilu. 914. tako da osiguravač ne bi ni zaključio takav ugovor da je znao pravo stanje stvari. st. Međutim. ili čak u zabludi. Kad ugovarač osiguranja nije to učinio namjerno. 2). ili je bio samo nemaran. Čine ga odgovornim ne uzimajući u obzir jesu li mu neke okolnosti bile poznate i koliko su mu bile poznate. odnosno uslovi osiguranja sadrže odredbu da je osiguranik pri zaključenju ugovora dužan da da tačne podatke o okolnostima koje mogu biti od značaja za ocjenu opasnosti. odnosno o nesavjesnosti osiguranika. Takođe je dužan izvijestiti o premještanju osiguranih stvari i o promjeni vlasništva. dužan je o tome bez odlaganja izvijestiti osiguravača (čl. 1 ZOO). Takođe se rijetko obraća pažnja na savjesnost i svijest osiguravača. osiguravač može ili ići na raskid 291 . Gotovo sva pravila. a naročito odgovornost osiguranika u davanju obavještenja o riziku. Opravdano je. st. dužan je osiguraniku prijaviti promjenu stana. smatramo. 2 ZOO). kod osiguranja lica ugovarač osiguranja mora obavijestiti osiguravača samo ako je rizik povećan zbog toga što je osigurano lice promijenilo zanimanje. Slično je i kod osiguranja lica. st. ili mu nisu mogle biti nepoznate. I kod osiguranja života bez ljekarskog pregleda. Istu obavezu ima osiguranik i u toku trajanja ugovora. O svakoj drugoj promjeni okolnosti koje mogu biti od značaja za ocjenu rizika dužan je obavijestiti osiguravača. Naše pravo uzima u obzir savjesnost i ugovarača osiguranja i osiguravača. jer je u tom slučaju rizik. osiguravač može u zakonom određenom roku od tri mjeseca tražiti poništavanje konkretnog ugovora. osiguravač kao profesionalac mora bolje znati kakvi su mu podaci potrebni. a koje mogu uticati na povećanje opasnosti. shvatanje da bi trebalo uopšte ukinuti obavezu. Rok nije utvrđen zakonom (čl. drukčiji (čl. S obzirom na ulogu organizatora. naročito kad se radi o nepotpunim podacima. Ako je ugovarač osiguranja dao namjerno netačne podatke ili prećutao neku okolnost koja može biti od značaja za ocjenu rizika. Stoga bi on morao da postavlja adekvatna pitanja. mjesta rada i sve druge okolnosti koje nastanu poslije zaključenja ugovora o osiguranju. trebalo bi nametnuti osiguravaču obavezu da njegovi stručnjaci pregledaju predmet koji se osigurava i da zajedno s osiguranikom utvrđuje činjenice koje su im potrebne. Kod osiguranja imovine on mora obavijestiti osiguravača o svakoj promjeni okolnosti značajnoj za ocjenu rizika.

Promjenljive premije se rijetko upotrebljavaju. a stvarne godine života prelaze granicu od koje osiguravač osigurava život. kod osiguranja u poljoprivredi. premija se plaća u mjestu u kome ugovarač osiguranja ima sjedište. Može se koristiti svojim pravom za raskid ili za povećanje premije u zakonom utvrđenom roku. Razliku između primljenih premija i premija na koje ima pravo osiguravač je dužan vratiti (čl. Premija se plaća u ugovorenim rokovima. ili predložiti povećanje premije. 912 ZOO. No. a smanjuje se premija na iznos predviđen za osiguranikove stvarne godine života. obaveze osiguravača počinju od dana koji je ugovorom predviđen kao dan početka osiguranja (čl. To sasvim odgovara prirodi osiguranja kao organizovanog prikupljanja sredstava putem premije radi obezbjeđenja od rizika. Moguće je i naknadno plaćanje premije. osim ako nije drukčije ugovoreno. Kad osiguranik ima manje godina nego što je prijavljeno. Ukoliko ugovarač osiguranja ne prihvati prijedlog za povećanje premije. ugovor je punovažan. Isto je rješenje i kad je osiguravač saznao za takve okolnosti za vrijeme trajanja osiguranja. izuzev kod 292 . ili nekako drukčije. po pravilu. On se više ne može pozivati na netačnost prijave ili na prećutkivanje radi raskidanja ugovora. ne može ostvarivati zbog toga svoje pravo. Ako je.2. odnosno na isplatu osigurane sume nastaje te pošto osiguranik uplati premiju. plaća se prilikom zaključenja ugovora. Osigurana svota se smanjuje u srazmjeri ugovorene premije i premije koja je predviđena za osiguranje života za njegove stvarne godine. gubi to pravo. Osiguravač je dužan da vrati sve primljene premije. 913 ZOO). U suprotnom. a njegove godine života ne prelaze gornju granicu do koje osiguravač osigurava život. unaprijed. 944 ZOO). ugovor je ništav. Ako su prilikom sklapanja ugovora o osiguranju godine života osiguranika prijavljene netačno. ugovor prestaje po samom zakonu. 912 ZOO). obaveza plaćanja nije u ovom slučaju donosiva. Plaća se. na primjer. a može se ugovoriti da se plaća polugodišnje. ugovoreno da se premija plaća poslije zaključenja ugovora. 1. Ukoliko treba da se isplati odjednom. Treba obratiti pažnju na okolnost da obaveza osiguravača na naknadu štete. Za uplatu prve premije je vezan početak dejstva ugovora. odnosno prebivalište. osiguravač je dužan primiti premiju od svakog ko ima pravni interes da ona bude plaćena. međutim. Ako ništa nije posebno ugovoreno. odnosno pri uručenju police (čl. svakako srazmjerno uvećanom riziku. Danas je kod svih osiguranja usvojeno da se plaća fiksna premija koju izračunava osiguravač. Prema izričitoj odredbi čl. Ako je netačno prijavljeno da je osiguranik mlađi. ugovor ostaje na snazi. Osiguravač koji je u času zaključenja ugovora znao ili je mogao znati da su dobijeni podaci netačni ili da je ugovarač neke informacije prećutao. Plaćanje premije Premiju je dužan da plaća ugovaratelj osiguranja.ugovora. kvartalno. odnosno traženja povećanja premije.

917 ZOO). Ovdje se za određivanje premije uzima u obzir i visina svote osiguranja. Ne bude li premija plaćena. ako premija ne bude plaćena o dospjelosti. ne utiče na fiksni karakter premije. odnosno rizika. Davanje bonifikacija onim osiguranicima koji u proteklom periodu nisu pretrpjeli štetu. ako se ne uplati premija za idući period u predviđenom roku. odnosno štetne posljedice toga slučaja (čl. osiguravač je dužan preporučenim pismom opomenuti osiguranika. a premije su date u tabelama za pojedine rizike i godine života. a povećanje premija onima koji su pod određenim uslovima imali štetu.3. Pravila i uslovi za osiguranje od pojedinih rizika sadrže i odredbe o sankcijama. ugovarač osiguranja ima pravo na odgovarajuće smanjenje premije. dakle. Kod osiguranja života. Fiksnoj se premiji prigovara da nije pravična i da ne odgovara cijeni rizika. Sankcije za neplaćanje premije kod osiguranja života se razlikuju od sankcija u osiguranju imovine. Fiksna premija je nepravična naročito kad se kao kriterij u osiguranju dobara ne uzima vrijednost stvari. ako premija ne bude uredno uplaćena. Samo kod osiguranja na neodređeno vrijeme. jer najčešće suma prikupljenih premija visoko prevazilazi iznos isplaćenih šteta u jednoj godini čak i kad se uzme u obzir potreba za prenosom slobodnih rezervi za fond rizika u idućim godinama. Rok ne može biti kraći od 30 dana. Uzajamno osiguranje postoji onda kada se zainteresovani udruže radi provođenja međusobnog osiguranja i sami određuju svoja prava i obaveze. O tome ima odredaba i u zakonu. Pravilo je da osiguravač nije dužan da opominje na plaćanje premije. a najdalje u roku od tri dana. Obavještenje o osiguranom slučaju i promjeni rizika Čim se desi osigurani slučaj. Osiguravač ne može raskinuti ugovor ako su dotle uplaćene premije bar za tri godine. osiguravač mu nije dužan naknaditi onaj dio štete koji je uslijed toga propusta 293 . osiguranik je dužan da o tome obavijesti osiguravača kako bi osiguravač mogao provjeriti stanje i utvrditi nastalu štetu. Ako nastupe događaji usljed kojih se smanjuje rizik. Ako osiguranik ni tada ne plati. ugovor prestaje po samom zakonu. osiguravač može raskinuti ugovor.uzajamnog osiguranja. To se čini ili u promilima osigurane sume. nego neka druga osobina (za motorna vozila snaga motora). 1. osiguravač opominje ugovarača i daje mu rok za uplatu dospjele premije. U njima su klasificirane pojedine stvari prema rizicima i mjestima i date stope premija. To produžuje vrijeme plaćanja još za mjesec dana od opomene. Kod osiguranja lica strane se sporazumijevaju o visini svote osiguranja. i bez opomene. Ako to ne učini. Uslovi osiguranja sadrže detaljnije odredbe o tome što treba da radi i o čemu i kada osiguranik treba da obavijesti zajednicu osiguranja. U tom slučaju će smanjiti osiguranu svotu na iznos otkupne vrijednosti osiguranja. ili paušalno prema nekom drugom kriteriju. Osiguravač izrađuje cjenike premija imovinskih osiguranja koji sadrže tabele za sva imovinska osiguranja.

Osiguranik je dužan da preduzme sve mjere spasavanja ugrožene imovine i za sprečavanje povećanja štete. Takva bi odredba bila ništava (čl. Plaćanje naknade Pored obaveze da sa ugovaračem osiguranja utvrdi okolnosti od značaja za ocjenu rizika. Kod osiguranja lica obaveza je osiguranika da obavijesti osiguravača u slučaju da je rizik povećan promjenom zanimanja. a da plati osiguranu sumu u osiguranju lica. Opšta pravila o osiguranju imovine predviđaju da osiguravač ima pravo da prema ocjeni okolnosti smanji odštetu u mjeri u kojoj je šteta prouzrokovana time što se osiguranik nije pridržavao propisanih mjera i što nije preduzimao određene radnje. bez obzira na to kako se shvata pravni karakter ugovora o osiguranju. Rok za obavještavanje o smanjenju rizika nije postavljen jer ugovarač ima interesa da o tome što prije obavijesti osiguravača. Osiguravač ima pravo da vrši kontrolu nad izvršavanjem preventivnih i represivnih mjera koje preduzima osiguranik.nastao. 1. Čak i kada bi bilo ugovoreno drukčije. osiguranik ne može uslijed toga izgubiti prava iz osiguranja. Ako o tome postoje uputstva (kao npr. On mora da preduzima sve potrebne mjere i ugovorene radnje radi otklanjanja opasnosti koju izaziva nastupanje osiguranog slučaja. Ugovarač osiguranja je dužan obavještavati osiguravača o svakoj okolnosti koja može biti od značaja za ocjenu rizika kod osiguranja imovine. ostaje kao osiguravaočeva osnovna obaveza prema osiguraniku da mu naknadi štetu u osiguranju imovine. 914 ZOO). izuzev ako je preduzimanje tih mjera bilo od uticaja za nastajanje štete. Ukoliko ugovarač osiguranja nije sudjelovao u povećanju rizika. dužan je da se pridržava tih uputstava. Obaveze osiguravača 2. rok za obavještavanje iznosi 14 dana (čl. Pojedinim opštim uslovima osiguranja su te radnje i zaštitne mjere detaljno razrađene (čl. 914 i 916 ZOO). kod požara). No. 926 ZOO). osiguravač ima pravo da mu ne naknadi onaj dio štete koji je nastao zbog konkretnog propusta. Ako druga strana odbije zahtjev. zainteresovani partner može raskinuti ugovor (čl. Staranje o osiguranom predmetu Osiguranik je dužan da vodi brigu o osiguranoj imovini i održava je u redu. 918 ZOO). On to mora učiniti bez odgađanja. Tako određuje i Zakon (čl. 2. Obaveza staranja se produžuje i kad nastane osigurani slučaj.1. 926 ZOO).4. ta odredba ugovora bila bi nevažeća. odnosno štetnog događaja. 294 . Povećanje. ako je rizik povećan njegovim postupkom. Ne učini li to. Ali se ni ugovorom ne može predvidjeti da osiguranik gubi prava iz osiguranja zbog toga što je propustio rok za prijavu štete. odnosno smanjenje rizika kod imovinskih osiguranja daju pravo na zahtjev za promjenu premije.

a koji su potrebni za utvrđivanje uzroka i obima štete. ako to traži ovlašteno lice (čl. Osiguravač ima za te poslove svoje stručnjake. kako za utvrđivanje samog rizika. Strana koja nije zadovoljna nalazom. odnosno korisnik osiguranja. Drugu fazu predstavlja procjena štete. odnosno imaocu polise ako je izdata polisa na donosioca. 930 i 931 ZOO). Ako je šteta na stvari nastala uslijed nekog njenog nedostatka. tako u pogledu nastale štete i njene visine. 925 ZOO). kad je ta stvar propala ili oštećena. osiguravač ne odgovara za takvu štetu. Ako se osiguravač i osiguranik ne slože o visini nastale štete. odnosno ugovorenu svotu osiguranja osiguraniku. Osiguranje ne može nikome poslužiti kao izvor obogaćenja. Pri obeštećenju se kombinuju ova dva načela. odnosno procjenom vještaka. kad utvrdi da se desio osigurani slučaj. može pokrenuti spor kod suda. Kod naknade štete u imovinskom osiguranju važi kao osnovno načelo da iznos naknade ne može preći vrijednost štete. neće je naknaditi. Postupak kojim se utvrđuje postojanje obaveze za naknadu i njen iznos je veoma složen. osim ako se to posebno ugovori. visina naknade je ograničena visinom osigurane svote. Rok za isplatu naknade iznosi najviše 14 dana od dana dobijanja obavještenja da se osigurani slučaj desio. nastanak događaja i naknada utvrđuje se na osnovu propisanih dokumenata. čim primi prijavu da se desio osigurani slučaj. Osiguravač je dužan. 919 ZOO). odnosno uslovi osiguranja. procjena se povjerava vještacima. Pretpostavlja se. Bude li sporno postojanje ili visina obaveze osiguravača. ne može biti veća od pretrpljene štete ni 295 . Izgubljeni dobitak se naknađuje samo ako je to izričito ugovoreno (čl. rok od 14 dana za isplatu teče od dana kada su oni konačno utvrđeni. isplatiti naknadu. osiguravač je dužan isplatiti predujam. Nadalje. Opšta pravila. samo naknada stvarne štete. Prva je utvrđivanje osiguranog slučaja. dakle. pa zatim ima li osiguranik pravo na naknadu i kolika je naknada. Treću fazu čini utvrđivanje veličine naknade. Kod osiguranja lica i kod manjih šteta na imovini. koje podnosi osiguranik. Teret dokazivanja leži na osiguravaču (čl. Kad se utvrdi da je nastao osigurani slučaj i šteta. pristupiti utvrđivanju da li se desio ugovorom predviđeni događaj i je li pogodio osiguranika. Razumije se da će osiguravač najprije utvrditi postoji li ugovor o osiguranju i je li se desio slučaj predviđen ugovorom. Ne bude li iznos obaveze utvrđen u navedenom roku. Osiguranik je dužan davati obavještenja i podatke kojima raspolaže. odnosno dio naknade koji nije sporan. predviđaju kod svih osiguranja imovine da je osiguravač dužan. To znači da u imovinskom osiguranju naknada štete koju osiguravač isplaćuje za osiguranu stvar. Ali se i takva obaveza osiguravača može posebno ugovoriti. Takođe ni štete prouzrokovane ratnim operacijama ili pobunama osiguravač nije dužan naknaditi. Izložićemo njegove osnovne faze. pristupa se procjeni štete.kad se desi događaj protiv koga se osiguralo.

ukoliko je stvar vrednija. Primjena pravila proporcije nalazi svoje opravdanje u načelu i da premija treba da odgovara težini rizika. znači da je i rizik veći. popravkom stvari. Druga se formula.od osigurane svote. osiguravač je ovlašten da naknadu izvrši i u naturi. i premija koju bi trebalo plaćati prema stvarnoj vrijednosti osigurane imovine. bez obzira na stvarnu vrijednost stvari. Ugovorom se može predvidjeti da odnos između vrijednosti stvari i svote 296 . osiguranje staro za novo i dr). naknada će se isplatiti prema stvarnoj vrijednosti (npr. No. nego je ugovorio nižu svotu osiguranja da bi plaćao manju premiju. Osiguranik je u tom slučaju preuzeo na sebe dio rizika. Nadosiguranje u principu nije dozvoljeno (čl. Pravilo proporcije primjenjuje se dvojako: ili se uzimaju kao njegovi elementi osigurana svota i stvarna vrijednost osigurane stvari. osiguranje subjektivne vrijednosti. Ako se utvrdi da za tu povećanu vrijednost stvari nema opravdanog razloga. Ako je ugovorom o osiguranju vrijednost stvari utvrđena sporazumno. To znači: ako je stvar potpuno propala. biće veća i naknada štete ako se desi osigurani slučaj. opet. Formule glase: osigurana svota Naknada štete = -----------------------------------. To. tj. nego će osiguravač isplatiti samo svotu osiguranja. 925 ZOO). primjenjuje u Francuskoj. koji je srazmjeran razlici između stvarne vrijednosti stvari i ugovorene svote osiguranja. I ovo je još jedan dokaz da je naš sistem osiguranja imovine koncipiran da se izbjegne špekulacija. onda će naknada štete biti ravna stvarno pretrpljenoj šteti.x stvarna šteta stvarna vrijednost ili iznos plaćene premije Naknada štete = ----------------------------------------------. odnosno plaćena premija. ili se uzimaju ugovorena. naknada se određuje prema toj vrijednosti. zasnovana na srazmjeri između premija. To je slučaj podosiguranja. Naknada štete zavisi od srazmjere između osigurane svote i stvarne vrijednosti osigurane stvari. Ako osiguranik nije htio da plaća premiju koja odgovara stvarnoj vrijednosti stvari. ako bi šteta bila veća od osigurane svote. a da se težina rizika ogleda i u vrijednosti stvari. Pa i u ovom slučaju osiguravač može dokazivati da je ugovorom predviđena vrijednost stvari znatno veća od stvarne vrijednosti. Kad su stvari bile osigurane na stvarnu vrijednosti. tj. ugovorom predviđeni iznos. primjenjuje se pravilo proporcije. Stoga će za taj dio sam i štetu snositi. neće se naknaditi stvarna šteta. Naknada se isplaćuje u novcu. Ugovorom se može ograničiti iznos naknade na manju svotu od stvarne štete. onda je opravdano da mu se u toj srazmjeri i šteta naknadi. Ako je osigurana stvar djelimično oštećena. Kod podosiguranja naknada ne može preći osiguranu sumu.x stvarna šteta iznos premije koju bi trebalo plaćati Kod nas se primjenjuje prva formula.

Ali se i takvo osiguranje može posebno ugovarati. usjeva itd. Isto je kod osiguranja lica. Pored toga. Pravilo je da osiguravač nije dužan naknaditi štete prouzrokovane ratnim operacijama. Taj dio štete koji ne isplaćuje osiguravač naziva se franšiza. kad osiguranik umre ili doživi određeno doba života. Ugovorom se. isplaćuje se samo dio osigurane sume. Kod osiguranja lica od nesretnog slučaja uslijed koga ne nastupa smrt. Slaba strana franšiza je što osiguranik nije stimulisan na radnje i mjere uslijed kojih bi šteta mogla biti manja. može se ugovarati da se u slučaju djelimične štete ne primjenjuje pravilo proporcije. Franšize su predviđene u osiguranju vozila. osiguranikov je interes da šteta bude veća. 926 ZOO).000 KM znači da štetu ispod 10. da je abandonira. 927 ZOO). U tim tablicama navedene su pojave i oštećenja pojedinih grupa i njima odgovarajući procenti gubitka opšte radne sposobnosti. u zamjenu za isplatu pune sume osiguranja. Takvo osiguranje naziva se osiguranjem na prvi rizik. garantuje puno obeštećenje uvijek kad djelimična šteta nije veća od svote osiguranja. odšteta se smanjuje za vrijednost ostatka. osiguravač naknađuje i troškove koje je osiguranik morao nužno učiniti radi otklanjanja i smanjenja štete i posljedica osiguranog slučaja. Dispozitivno je pravilo da osiguranik nema pravo da oštećenu stvar prepusti u vlasništvo osiguravača. Ima ga kod požarnog osiguranja.000 KM ne naknađuje osiguravač. Naprotiv. kod osiguranja protiv krađe itd. Sitne štete koje su ispod određenog minimuma snosi sam osiguranik. Ako stvar nije potpuno propala. isplaćuje se suma osiguranja. Prema tome. U ovoj situaciji osiguravač duguje naknadu troškova i onda kada oni zajedno sa naknadom prevazilaze osiguranu sumu (čl. tj. U nekim slučajevima može se ugovarati da osiguravač naknađuje štetu samo ako šteta pređe određenu granicu.osiguranja nema značaja za određivanje iznosa naknade. a ne stvarna vrijednost. mašina. Naravno da je tada i premija veća od premije koja odgovara sumi osiguranja. Kod osiguranja života isplaćuje se osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurana suma kad nastupi ugovoreni slučaj. instalacija. aparata. Franšiza 10. jer će mu se naknaditi samo ako pređe franšizu. nego da se isplaćuje potpuna naknada štete do visine ugovorene svote. Osiguravači izrađuju tablice za određivanje procenta trajnog gubitka opšte radne sposobnosti uslijed nesrećnog slučaja. dakle. kad se stvar osigurava ispod vrijednosti. ako je stvar oštećena. prema stepenu nesposobnosti za rad prouzrokovane nesretnim slučajem. pobunama i nemirima. šteta se naknađuje u visini troškova opravke umanjeno za iznos vrijednosti rabaćenja ostatka stvari. Naknada se isplaćuje u istom procentu od osigurane sume u kome je u tablici ocijenjen gubitak opšte radne sposobnosti. ali i manja od premije na stvarnu vrijednost osigurane stvari. Ako stvar potpuno propadne. U nekim vrstama osiguranja. Tada je osiguravač dužan isplatiti potpunu naknadu sve do iznosa svote osiguranja. Ako je smrt prouzrokovana ratnim 297 . Drukčije se može ugovoriti (čl.

pa i uslijed Kad je ugovarač osiguranja života odredio korisnika osiguranja. dakle. Suprotna ugovorna odredba je ništava (čl. ako drukčije nije izričito utanačeno između stranaka. 28 ZOIO). zakonom je posebno predviđena mogućnost njihovog plasmana. Isto tako. Napokon. 931 ZOO). osiguranja korisnika motornih vozila od odgovornosti. Štete koje osiguranik prouzrokuje nepažnjom su pokrivene osiguranjem. 298 . Ako korisnik nije određen. u skladu sa ugovorom o osnivanju društva (čl. Kad su za korisnike određeni nasljednici. Izričito se zahtijeva da plasmani budu sigurni (čl. Način kako se ta otkupna vrijednost izračunava mora takođe biti naznačen na polisi i u uslovima osiguranja. 50 ZOIO). osigurana svota ulazi u imovinu za raspodjelu nasljednicima. poseban slučaj predstavljaju otkup polise i predujam. kad je. Osiguravač (dioničko društvo) za obaveze iz ugovora o osiguranju odgovara svim svojim sredstvima (čl. testamentom i sl. ako je uplaćena premija bar za tri godine. Zato je u zakonu odgovornost za njeno ispunjenje posebno uređena. a ugovarač nije odredio njihov dio. namjernim ubistvom ili samoubistvom. štetu. Izuzetak od pravila da osiguravač ne naknađuje osiguranja namjerno prouzrokovao osigurani slučaj. kao i da može zahtijevati i predujam. svakom nasljedniku pripada dio osigurane svote srazmjeran dijelu nasljedstva koji mu pripada. Korisnik stiče pravo na osiguranu svotu od časa zaključenja ugovora. pod predviđenim uslovima. Plaćanje naknade je osnovna obaveza osiguravača. Ugovorom se može predvidjeti obaveza osiguravača da isplati svotu osiguranja i za slučaj kad nastupe smrt ili ozljede uslijed ratnih operacija. a tu mu sumu ugovarač osiguranja može vratiti docnije (predujam). 28 ZOIO). Osiguravač ne naknađuje ni štete koje je osiguranik prouzrokovao namjerno. U polisi osiguranja života moraju biti navedeni uslovi pod kojima ugovarač osiguranja može zahtijevati isplatu njene otkupne vrijednosti. 19 i čl. Sredstva kojima se osigurava isplata osiguranih suma i naknada po ugovorima o osiguranju lica su posebno pravno tretirana. nekim docnijim pravnim aktom. 929 ZOO). a društva za uzajamno osiguranje i sredstvima osiguranika. osiguravač naknađuje sve štete bez obzira na to kako je krivice korisnika vozila. svota osiguranja se isplaćuje tome korisniku. zaključen ugovor o osiguranju života u korist trećega. osiguravač je dužan da mu isplati otkupnu vrijednost polise. Osiguravač dokazuje da je šteta prouzrokovana nekim od navedenih oslobađajućih uzroka (čl. a ugovarač umre. Kad je osiguranje zaključeno za cio život osiguranika. osiguravač se oslobađa obaveze iz ugovora o osiguranju i nije dužan korisniku isplatiti ugovorenu svotu. Da bi se vrijednost sredstava kojima osiguravač odgovara obezbijedila od deprecijacije. ako je ugovarač postoji kod obaveznog U ovoj vrsti osiguranja do njih došlo. može tražiti da mu osiguravač isplati unaprijed dio osigurane svote do visine otkupne vrijednosti polise.operacijama. bez obzira na to kojim je aktom određen za korisnika: ugovorom.

Kao i prethodna. učini dostupnim javnosti.2. To podrazumijeva mogućnost trajnog obezbjeđenja izvršenja svojih obaveza po osnovu osiguranja. prinudan karakter. 6 ZOIO. Na nekim polisama osiguranja odštampan je izvod iz pravila. kao što su pravila osiguranja. osiguravač je dužan da obavijesti i osiguranike o uslovima osiguranja. Zbog toga je osiguravač dužan da. i ova obaveza je motivisana potrebom zaštite osiguranika. Pored toga. kada je propisana. osiguravač mora da se pridržava pravila struke. Treća obaveza osiguravača jeste da svoje opšte akte kojima se utvrđuju ekonomski osnovi poslovanja. 299 . izda osiguraniku polisu ili drugu ispravu o osiguranju. Zbog toga njegovi akviziteri upoznaju buduće osiguranike sa pravilima i sa uslovima pod kojima se provodi osiguranje. načela lojalne utakmice i dobrih poslovnih običaja (čl. shodno čl. osiguravač mora da svoju ekonomsku djelatnost organizuje saglasno ekonomskim načelima osiguranja. Drugo. uslovi osiguranja i sl. ako ih ne bi mogao pokriti premijama i rezervama. radi otklanjanja uzroka šteta kao i radi smanjenja šteta. (čl. Zakonska je dužnost osiguravača da prilikom zaključenja ugovora o osiguranju preda osiguraniku pravila ili uslove osiguranja i da ga upozori da su oni sastavni dijelovi ugovora o osiguranju. I peto. tarife. odnosno uslova.2. osiguravač je dužan da organizuje zaštitu od rizika i da s tim ciljem organizuje i preduzima mjere prevencije i represije. Zato ima. pošto zaključi ugovor o osiguranju. Već je bilo riječi o ovoj obavezi prilikom objašnjavanja pojma osiguranja. 7 ZOIO). Jačanju fondova naročito služi proširenje osiguranja na što veći broj lica i na što šire područje radi stvaranja neophodne uzajamnosti rizika. Četvrto. Smatramo da ova obaveza ne potiče iz ugovora o osiguranju. Pored toga. To je slučaj u našem pravu. Ona je i javnog karaktera. 6 ZOIO). nego iz karaktera i iz tehnike poslovanja osiguravača. da stvara razne fondove i da te fondove jača. prati i analizira uzroke šteta i da preduzima mjere za to. on mora da. Ostale obaveze osiguravača Osiguravač je najprije obavezan da putem reosiguranja ili saosiguranja obezbijedi pokriće obaveza iz osiguranja. po prirodi posla i tehnici organizacije osiguranja. Osiguravači su zato dužni i da materijalno zainteresiraju osiguranike za preduzimanje mjera za otklanjanje i smanjenje šteta.

Osiguranjem se. a bez obzira 300 . ovdje postoji kumulacija zahtjeva. tj. Ono se svodi na mogućnost kumuliranja zahtjeva u onim vrstama osiguranja u kojima se štite opravdani interesi osiguranika uz istovremenu nemogućnost zloupotrebe ovog ovlaštenja. Na naknadu ima pravo ugovarač osiguranja. Ukoliko osiguranik naplati naknadu štete od osiguravača. Kumuliranje zahtjeva za naknadu Osiguranje ne pokriva samo rizike od dejstva više sile i slučaja nego i od štetnih ljudskih radnji. te značajne razlike između imovinskih i ličnih osiguranja. Kod osiguranja života osiguranik ili korisnik osiguranja može u cjelini ostvariti pravo na naknadu od odgovornog lica i naplatiti sumu osiguranja iz ugovora o osiguranju. na naknadu i po osnovu građanskog delikta i po osnovu osiguranja? Odgovor zavisi od teorijskog shvatanja o pravnoj prirodi ugovora o osiguranju koje je usvojeno u konkretnom pravnom sistemu. Mi u principu usvajamo teoriju zaštite od rizika kao dominantnu.IV KUMULIRANJE ZAHTJEVA ZA NAKNADU I VIŠESTRUKO OSIGURANJE 1. pokrivaju i štete prouzrokovane građanskim deliktom za koje postoji odgovorno lice i koje se mogu nadoknaditi i po pravilima građanskog prava. Ovo je naročito slučaj kod obaveznih osiguranja. Osiguravač nema pravo na regresnu naknadu isplaćene svote od odgovornog lica. Osiguranik se može obeštetiti samo po jednom osnovu. Dakle. osiguravač ima regresno pravo prema trećem odgovornom licu do iznosa isplaćene naknade. ipak ne dozvoljavaju jednoznačan odgovor. ali po kome hoće: po osnovu osiguranja ili po osnovu delikta trećeg lica. Oni se konstituišu između više lica: a) oštećenog i odgovornog po osnovu građanskog delikta. Ako naplaćenom naknadom nije šteta potpuno izmirena. b) oštećenog osiguranika i osiguravača i c) osiguravača i štetnika koji je odgovoran za građanski delikt. odnosno korisnik osiguranja. Osiguravač je dužan da isplati osiguranu svotu po ugovoru o osiguranju lica i kad je neko treće lice odgovorno za nastupanje osiguranog slučaja. Zbog toga je neophodno potražiti eklektično i praktično rješenje. U izloženoj situaciji nastaju složeni pravni odnosi. Naše pravo spada u grupu prava koja u razmatranom domenu razlikuju imovinsko od ličnog osiguranja. U pojedinim vrstama osiguranja osiguravači pokrivaju štetu ne ispitujući da li za nju postoji odgovornost trećeg lica. Kod imovinskog osiguranja nema kumuliranja zahtjeva naknade. razliku može tražiti od drugog. Postojanje elemenata drugih shvatanja u legislativi i praksi osiguranja. dakle. Pravno pitanje koje se ovdje postavlja glasi: imali oštećeno lice koje je ujedno i osiguranik pravo na dvostruku naknadu štete.

Dobrovoljno osiguranje nastaje voljom stranaka. svaki osiguravač ima pravo na svoju premiju. Naknada mu pripada po drugom pravnom osnovu. prema zakonskim odredbama. dakle. jer zbir svih naknada ne prelazi vrijednost osiguranog predmeta. za to je uplaćivao premije u fond osiguranja. Ukoliko jedan osiguravač ne može da plati svoj dio dugovne naknade. Svaka od glavnih grupa osiguranja dijeli se na vrste. umanjena mu radna sposobnost i sl. za njega odgovaraju ostali osiguravači srazmjerno svojim dijelovima. Nečijom skrivljenom radnjom nanesen je bol osiguraniku ili korisniku osiguranja. a ugovaraču pripada naknada od svakog osiguravača po ugovoru. Kriteriji podjele Podjele osiguranja na različite grupe zavise od kriterija na osnovu kojih se klasifikacija vrši. jeste osiguranje imovine. 2. mora zaključiti. oštećen mu dio tijela. na osnovu ugovora. nastaju obaveze osiguranika da izvijesti svakog saosiguravača i saopšti mu naziv i adresu ostalih osiguravača (čl. Ako nije postupio nesavjesno. Vrsta osiguranja označava vrstu rizika. s naknadom u slučaju dvostrukog i višestrukog osiguranja? Trebalo bi da odgovor bude isti kao kod kumuliranja zahtjeva za naknadu od osiguravača i od odgovornog lica uslijed čije je radnje došlo do štete. osiguranje lica i pomorsko osiguranje. Ako je ugovarač postupio nesavjesno. koju prihvata i naš zakon. Obje naknade zajedno ne mogu preći iznos štete. To je razumljivo. odnosno do smrti ili povrede osiguranog lica. 301 . Prema načinu na koji nastaje. osiguranje se dijeli na dobrovoljno i obavezno. Pri tome treba imati u vidu da zakon pravi razliku između višestrukog osiguranja kad zbir svota osiguranja ne prelazi vrijednost osiguranog predmeta i dvostrukog osiguranja kad tu vrijednost prelazi. Kod dvostrukog osiguranja vodi se računa o savjesnosti ugovarača osiguranja. vrstu opasnosti od koje se osigurava s obzirom na osobine. dok se obavezno osiguranje. Osigurana svota mu pripada po ugovoru o osiguranju. V PODJELA OSIGURANJA 1. 934 ZOO). U višestrukom osiguranju svaki osiguravač odgovara za izvršenje svojih obaveza u potpunosti. Tek kad se dogodi osigurani slučaj.na to što je naplatio osiguranu svotu. Višestruko i dvostruko osiguranje Postavlja se pitanje da li osiguranik može naplatiti naknadu od dva ili više osiguravača ako je ista imovina ili isto lice bilo osigurano kod njih za isto vrijeme od istih rizika. Šta je. Najčešće usvojena podjela osiguranja. Svaki osiguravač snosi iznos naknade srazmjeran svoti osiguranja po njegovom ugovoru. 948 ZOO). svaki osiguravač može tražiti poništenje ugovora i zadržati premije. i prouzrokovač treba da odgovara za to (čl.

Kod osiguranja stvari predmet je stvar imovinske vrijednosti i naknađuje se šteta u slučaju propasti ili oštećenja stvari. poplava. je li šteta nastala kao neposredna ili posredna posljedica oštećenja ili uništenja stvari.mašina od loma i nekih drugih opasnosti. Član 9.od provalne krađe. Osiguravač sa statusom dioničkog društva može se uz ostale poslove osiguranja baviti i reosiguranjem.šomažno osiguranje.stakla od loma. 302 . koje obuhvata osiguranje prevoznih sredstava (kasko) i osiguranje tereta u prevozu (kargo). .osiguranje od zakonske odgovornosti ili. 2. snježna lavina.od požara i nekih drugih opasnosti (grom. osiguranje privrednih organizacija od opasnosti prekida rada uslijed požara i nekih drugih opasnosti. Osiguranje imovine Osiguranje imovine (imovinsko osiguranje. Kod osiguranja od imovinskih šteta obaveza osiguravača se sastoji u naknadu imovinske štete koja nastaje kad se desi osigurani slučaj. klizanje tla). . tj. Osiguravač može provoditi sve vrste osiguranja imovine i lica za koje je registrovan. jednostavno. ZOIO netaksativno nabraja neka od njih: . . . . odronjavanje. . eksplozija.osiguranje od odgovornosti za nedostatke isporučenih proizvoda (garancijsko osiguranje). osiguranje od odgovornosti. jer ih naknađuje osiguravač.osiguranje životinja. Društvo za uzajamno osiguranje nema ovu mogućnost (čl.na upotrebljivost stvari ili lica obuhvaćenih jednim pravilima osiguranja.transportno osiguranje.osiguranje dobitka. oluja. odnosno istim uslovima osiguranja. bez obzira na to ima li oštećenja stvari. . . zatim kad nije ostvaren mogući dobitak ili kad su prouzrokovani neki troškovi. osiguranje dobara) dijeli se na osiguranje stvari i osiguranje od imovinskih šteta. koje su prouzrokovane njegovom upotrebom opasne stvari.osiguranje troškova i liječenja. 9 ZOIO). . po tom ugovoru se ugovarač osiguranja obezbjeđuje od šteta. .kombinovano osiguranje namještaja. .montažno osiguranje. transportno osiguranje obuhvata i osiguranje lica u prevozu. . .osiguranje predmeta za naknadu ako radnik strada ili se povrijedi na poslu. Poznato je više vrsta osiguranja imovine.

Kod osiguranja na slučaj smrti može se ugovoriti da se osigurana suma isplati nekom korisniku. Beneficijaru (korisniku) isplaćuje se osigurana suma kad je nastupila smrt osiguranog lica. Kod osiguranja od nezgode osigurava se od nesretnog slučaja koji može imati za posljedicu smrt. politički rizici. te roba i druge stvari koje se prevoze brodom (kargo-osiguranje). ratni rizici. isplaćuje se i naknada troškova liječenja. požara. infektivne i profesionalne bolesti. Ako nije drukčije ugovoreno. elementarnih nepogoda. zatim troškovi spasavanja. od zajedničke havarije. Osiguraniku. osiguranjem su pokrivene štete koje nastanu uslijed potpunog ili djelimičnog gubitka i oštećenja stvari. Bude li posljedica nezgode prolazna neposobnost za rad. ili da pripadne nasljednicima. ili da mu se isplaćuje periodično (rentno osiguranje). Osiguranik može biti samo lice koje ima ili koje može da očekuje da će imati opravdani materijalni interes da ne nastupi osigurani slučaj. Osiguranje lica ZOIO u članu 9 razvrstava poslove životnih osiguranja na osiguranje života i rentno osiguranje. osim obične bolesti. 4. provizija i dr. miraz itd). eksplozija. Ovim osiguranjem nije obuhvaćeno i osiguranje od odgovornosti za štete koje se nanesu trećim licima u vezi s pravom raspolaganja ili sa iskorištavanjem broda. Kod osiguranja na doživljenje određene starosti može se obezbijediti da se osiguraniku isplati ugovorena suma odjednom kad doživi ugovorenu starost. ili da se isplaćuje porodici u vidu penzije. a može se dati na različite načine. troškovi utvrđivanja i likvidiranja štete. troškovi opremanja broda. njegovih uređaja i opreme i tereta na brodu. Osiguranje se vrši od plovidbenih nezgoda. Ugovarati se može osiguranje i od drugih rizika kojima su stvari izložene za vrijeme trajanja osiguranja. U svakom slučaju. Može se obezbijediti renta i u neke druge svrhe (školovanje djece. nagrade za spasavanje i štete. Treće lice se pojavljuje kao osiguranik onda kada ugovarač djeluje u svojstvu komisionara i onda kada je izričito označeno kao korisnik. uređaji i oprema broda (kasko-osiguranje). U ovoj grupi su osiguranje na nedoživljenje (osiguranje života) i osiguranje na slučaj bolesti. Plovidbeno osiguranje Plovidbenim osiguranjem se pokrivaju rizici kojima su za vrijeme plovidbe izloženi brod. 303 . vozarina. neisporuka. nezgode i nesposobnosti za rad (osiguranje od nesrećnog slučaja).3. Pristanak trećeg na zaključeni ugovor je neophodan. Osiguranja lica su u teoriji i praksi postavljena šire. od razbojništva na moru i unutrašnjim vodama. Ovo se osiguranje može posebno ugovarati. gubitak radne sposobnosti i narušenje zdravlja. kao što su krađa. ili beneficiraju se daje dio osigurane sume koji odgovara dijelu trajnog smanjenja opšte radne sposobnosti. Ugovarač osiguranja je po pravilu i osiguranik. kopneni i drugi rizici. manipulativni. isplaćuje se naknada. očekivani dobitak.

od odgovornosti za štete počinjene trećim licima. generalnoj polisi. kao i štete nastale uslijed radnji i propuštenja zapovjednika. nedozvoljena trgovina. na primjer. Po pravima drugih zemalja. Osiguravač nije dužan da ugovaraču osiguranja preda polisu prije nego što naplati premiju. Može se. odnosno korisnika brodica na motorni pogon. Ako nisu plaćene premije. Osiguravač naknađuje štete samo do iznosa sume osiguranja. To bi bilo. iz osiguranja se naknađuju gubici i oštećenja osiguranog predmeta. obavezna su sljedeća osiguranja: a) putnika u javnom saobraćaju od posljedica nesretnog slučaja. Zakonom se može uvesti obavezno osiguranje i u drugim slučajevima. osiguranjem su pokrivene štete koje nastanu zbog namjernog postupka ili krajnje nepažnje posade broda. doprinosi u zajedničku havariju koji se plaćaju za osigurani predmet. osiguravač ih može odbiti od naknade prilikom likvidacije štete. krijumčarenje. Ima pravo još i na kamatu i proviziju koje su priznate u diobenoj osnovi. Po Zakonu o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi. Osiguravač preuzima i rizik baraterije. U slučaju zajedničke havarije koja je nastala u vezi s osiguranim rizicima. a čime se nanosi šteta brodu ili teretu. To je slučaj kod ugovora po tzv. dakle. kojim se brod i stvar izlažu uništenju. a nema pravo da ne izvršava svoje obaveze iz ugovora o osiguranju. osigurati i teret “na ma kome brodu”. Prema članu 66 ZOIO. odnosno korisnika motornih vozila od odgovornosti za štete počinjene trećim licima. plovidba bez dozvole brodara. Ako bi se promijenio brod bez saglasnosti osiguravača. b) vlasnika. učinjen bez saglasnosti brodara. odnosno i jednom i drugom. odnosno korisnika vazduhoplova. 304 . osim pretovara u slučaju nevolje. oštećenju ili konfiskaciji. To je pravilo. drugog člana posade broda ili pilota u plovidbi i rukovanju brodom. Može biti propisano osiguranje od rizika koji ugrožavaju treća lica i od rizika koji predstavljaju opštu opasnost. namjeran i nedozvoljen akt zapovjednika broda i članova posade. c) vlasnika. Kad osiguravač isplati te naknade. ugovor se raskida. bez obzira na koji je brod ukrcan. od odgovornosti za štete počinjene trećim licima i d) vlasnika. međutim. prelazi na njega pravo osiguranika na naplate iz zajedničke havarije do iznosa koji je platio. pod baraterijom se podrazumijevaju. 5. pristajanje u nepredviđenim lukama radi nekog nedozvoljenog posla. Obavezno osiguranje Obavezno osiguranje se može uvoditi samo zakonom. kako namjerne štete koje pričine zapovjednik i članovi posade. skretanje s utvrđenog puta itd. po pravu nekih zemalja (Engleska i Njemačka). tako i sve štete koje su posljedica ne samo krivice nego i njihove obične neopreznosti.Osigurane stvari se moraju prevoziti ugovorenim brodom. Baraterija je. ako to nije posebno ugovoreno. troškovi u vezi s osiguranjem.

ostala pravna lica su državni organi dužni da osiguraju svoje radnike kad ih prevoze na rad ili ih prevoze u vezi s obavljanjem svoje djelatnosti. osiguravač je dužan isplatiti: a) ugovorenu osiguranu sumu ako je nastupila smrt ili ako je došlo do trajnog gubitka opšte radne sposobnosti. (čl. Za svako vozilo koje se obavezno registruje mora se zaključiti ugovor o osiguranju od odgovornosti i bez dokaza o tome ne može biti registrovano. ako su prouzrokovane upotrebom motornog vozila.članice ureda (čl. odgovornost. To isto su dužne učiniti i druge organizacije kad prevoze lica (ne svoje radnike) u vezi sa obavljanjem svoje djelatnosti . Sve štete nastale uslijed smrti. onda onoliki procenat od osigurane sume koliki je procenat djelimičnog gubitka opšte radne sposobnosti. pristanište. Ipak. 82 ZOIO). jer ugovor ne zaključuje pojedinac putnik. Svi putnici ili njihovi nasljednici imaju pravo na isplatu osigurane sume i naknadu troškova. nego u krugu (stanica. 69 ZOIO). ako se desi da šteta bude nanesena motornim vozilom za koje nije zaključen ovaj ugovor. 72 ZOIO). c) naknadu izgubljene zarade i nužnih stvarnih troškova liječenja. b) ako je došlo samo do djelimičnog gubitka opšte radne sposobnosti. aerodrom). 74 ZOIO). Osiguravač preuzima odogovornost i kad je vozilom upravljalo 305 .turističke. bez obzira na to imaju li kartu za to putovanje ili je nemaju (čl. Kod obaveznog osiguranja u saobraćaju nema kumuliranja zahtjeva za naknadu. Ako putnika zadesi nesrećan slučaj. Oštećeni ima pravo na razliku od lica odgovornog za štetu ako je šteta bila veća od iznosa koji isplati osiguravač po osnovu obaveznog osiguranja (čl. Ured za osiguranje objavljuje zajedničke uslove i tarifu premija osiguranja koje zajednički utvrde društva za osiguranje . U prethodnom slučaju osiguravač ima pravo regresa od vlasnika. Osiguravač ima pravo na regres od prevozioca koji je propustio da zaključi ugovor o osiguranju. 67). ugostiteljske (čl. 72 ZOIO) po osnovu obaveznog osiguranja putnika u javnom saobraćaju. tj.Svi koji obavljaju javni prevoz putnika dužni su da sa osiguravačem sklope ugovor o osiguranju putnika koje prevoze od posljedica nesrećnog slučaja za slučaj smrti. 69 ZOIO). Prema trećim licima koja su ma po kom osnovu odgovorna za štetu prouzrokovanu nesrećnim slučajem pravo na naknadu do iznosa isplaćene svote prelazi na osiguravača. povreda ili oboljenja. Osiguranim se smatraju sva lica koja su namjeravala da putuju. Od iznosa naknade štete koju po osnovu sudske odluke prevoznik duguje putniku. ili nanesene nečijoj imovini (uništenje ili oštećenje). nego organizacija koja obavlja saobraćaj i osiguravač. trajnog gubitka opšte radne sposobnosti i za slučaj prolazne nesposobnosti putnika za rad (čl. naknađuje osiguravač (čl. odbija se iznos koji je putnik već naplatio od osiguravača (čl. odnosno korisnika vozila. Putnik je treće lice koje se koristi osiguranjem. Isto tako drugi poslovni subjekti. pa i kad se ne nalaze u prevoznom sredstvu. 70 ZOIO). obavezu naknadu štete na zahtjev osiguranika preuzima osiguravač koji obavlja obavezno osiguranje autoodgovornosti sa sjedištem na teritoriji Federacije (čl. 73 ZOIO).

odnosno vlasnika vazduhoplova od odgovornosti za štete pričinjene licima i imovini na zemlji (čl. shodno zakonskim kriterijima. 95 ZOIO). 1992. Reosiguranje je. premija za njih mora biti stimulativna i koliko je moguće niža. 262 Šulejić dr Predrag: “Pravo osiguranja”. u nekim periodima. Osiguranje se stoga i služi statistikom radi iznalaženja broja mogućih štetnih događaja za razne rizike koje pokriva. 440 306 . Pošto se statističkim putem iznalazi prosjek.neovlašćeno lice. Ako se regres ne može ostvariti od odgovornog lica ni sudskim putem. Tada pomaže reosiguranje. Premiju izračunava na osnovu zakona velikih brojeva i pomoću računa vjerovatnoće. odnosno vlasnika brodica na motorni pogon (čl. str. Postoji i obavezno osiguranje korisnika. 93-94 ZOIO) i korisnika. 84 ZOIO). S druge strane. Pojam reosiguranja Osiguravač. a ima pravo na regres od toga lica. Pri tom valja voditi računa da osiguranje ima svoje funkcije i da su za njihovo obavljanje potrebna sredstva koja bi trebalo da budu što veća. Reosiguranjem ne nastaju direktni odnosi između reosiguravača i osiguranika. osiguravač ima. Premije se ne mogu određivati proizvoljno sa ciljem da se visokim premijama obezbijedi osiguravač. pravo na regres prema ostalim osiguravačima koji se bave ovom vrstom osiguranja (čl. da bi se obrazovala što šira zajednica osiguranika. teža je situacija za osiguravača kad dođe do izuzetno velikih šteta. Sličan sistem odgovornosti postoji i kod šteta koje prouzrokuje nepoznato vozilo (čl. Misao. uvijek su moguća odstupanja. 76 ZOIO). u stvari. 84 ZOIO). ravnoteža je poremećena jer osiguravajući fond ne može da pokrije sve rizike. nastoji da stvori što širu zajednicu osiguranika kako bi od prikupljenih premija obrazovao toliki osiguravajući fond da može podmiriti sve štete koje nastanu na imovini osiguranika i isplatiti sve osigurane sume kod osiguranja lica. Služi da se obezbijede sredstva za isplatu naknade šteta i suma osiguranja kad sredstva osiguravača nisu dovoljna za to. osiguranje osiguravača i zato se naziva “izravnanjem rizika”. Reosiguravač u tom slučaju daje osiguravaču sredstva za naknadu šteta i za isplate suma osiguranja.. Najniže iznose osiguranja određuje Vlada Federacije na prijedlog ureda za nadzor (čl. Zajednica rizika koju je organizovao osiguravač s ciljem kompenzacije i nivelisanja redovno očekivanih šteta nije u stanju da obezbijedi kompenzaciju. iako 262 reosiguravač u principu dijeli položaj osiguravača prema osiguraniku. putem svoje organizacije. VI REOSIGURANJE 1. Novi Sad. Neophodno je postići ravnotežu u osiguravajućem fondu. prelaze iznos sume naplaćenih premija. Ta se odstupanja nastoje neutralisati stvaranjem rezervi iz kojih se isplaćuju štete koje. No.

čisto reosiguranje viška štete. učestvuje i 307 . za svaki ugovor o osiguranju. kvoti (npr. najprije. U drugom slučaju može se organizovati kao reosiguranje viška štete i reosiguranje viška (godišnjeg) gubitka. da do izvjesne visine snosi sam štetu (npr. Kad po ugovorima o osiguranju imovine od požara isplati na ime naknade tu milijardu dinara. To je tzv. Osiguravač zadržava osiguranje jednog dijela rizika za se. a ima još obaveza na naknadu štete. prenosi na reosiguravača. ocjenjuje koji će dio rizika zadržati (samopridržaj). 2 ZOIO). Sve štete naknađuje osiguravač dok te isplate ne dosegnu ugovorenu svotu. 2. Reosiguravač za svoje obaveze odgovara svim svojim sredstvima. posebno za svaki slučaj. Reosiguranje stoga i jeste sredstvo za podjelu rizika. Za dio obaveza koje se ne mogu pokriti na ovaj način osiguravač mora zaključiti ugovor o reosiguranju u inostranstvu (čl. 10%). To je osiguranje drugog rizika. Reosiguranje predstavlja posebnu vrstu poslova osiguranja koje obavljaju subjekti registrovani za tu djelatnost (čl. a višak prenosi na reosiguravača. u svakoj naknadi štete. za koju osiguravač tako odredi. Na primjer. da svojim opštim aktom predvidi iznose koje pokriva sopstvenim sredstvima. odnosno višak. u naknadi štete. odnosno sume osiguranja. do 50. Osiguravač može da ustupi na reosiguranje jedan dio svih rizika. osiguravač ima u fondu milijardu dinara za pokriće šteta po osnovu imovinskog osiguranja od požara. Ali u svakom poslu osiguranja učestvuje u snošenju rizika i reosiguravač. a koji će prenijeti na reosiguravača. Kod osiguranja drugog rizika. a ostatak. U istoj mjeri učestvuje i u premiji. a drugi dio ustupa reosiguravaču. Osiguravač može stipulisati da snosi sve štete do ugovorenog iznosa. Obaveze po zaključenim ugovorima koji prevazilaze ovako utvrđen limit osiguravač je dužan da reosigura (čl. Značaj reosiguranja za ostvarivanje funkcija osiguranja je doveo do njegovog uređivanja prinudnim propisima. Danas se rjeđe koristi. U jednoj kvoti za sva svoja osiguranja rasterećuje se osiguravač. Organizacija za osiguranje dužna je. učestvuje u riziku i reosiguravač u ugovorenom dijelu. Ponuda za zaključivanje ugovora o reosiguranju mora se dati najprije reosiguravačima u zemlji. 7 ZOIO). osiguravač određuje. Kad se desi osigurani slučaj. Osiguravač.00 KM). Može biti uspostavljeno na osnovu osigurane sume ili na osnovu štete.000. Zato se takvo reosiguranje zove kvotnim. te naknade isplatiće reosiguravač. a reosiguravač se obavezuje da će učestvovati u isplati naknade štete. a javlja se u nekoliko oblika. reosiguranje se može ugovarati na nekoliko načina. odnosno u isplati sume osiguranja učestvuju oba srazmjerno dijelovima u kojima su preuzeli rizik. U svakom poslu koji zaključi osiguravač. Drugi i osnovni način reosiguranja je ekscedentno reosiguranje.Reosiguranjem osiguravač prenosi na drugog osiguravača dio rizika plaćajući mu za to dio premije. 7 ZOIO). Kod osiguranja štete. Vrste reosiguranja Reosiguranje se provodi na osnovu ugovora.

922). st. ili je bio u nastupanju. 1. dakle. Kod reosiguranja viška štete. Ako za vrijeme trajanja osiguranja predmet osiguranja propadne uslijed nekog događaja koji nije predviđen u polici. Kod reosiguranja viška (godišnjeg) gubitka. Bude li trajanje osiguranja ugovoreno. reosiguravač isplaćuje naknade koje nastanu pošto je osiguravač iscrpio svoj fond za te naknade. st. posljedice poništenja i raskida ravnaju se prema opštim pravilima obligacionog prava. bilo raskinut. određuje svaki reosiguravač samostalno. 2 ZOO). VII PRESTANAK UGOVORA O OSIGURANJU 1. Ista rješenja važe i za propast jedne ili nekoliko stvari onda kada ugovor obuhvata više stvari (čl. ugovor prestaje da postoji ubuduće (pro futuro). No. Prestanak ugovora po sili zakona Zainteresovanost društva za poslove osiguranja i njihov prinudno pravni režim stvorili su veći broj slučajeva u kojima se već po osnovu izričite zakonske odredbe smatra da je ugovor bilo ništav. 928 ZOO). ili je postalo sigurno da će se desiti. da je ništav. 898. reosiguravač preuzima obavezu da osiguravaču naknadi gubitak nastao u ugovornoj vrsti osiguranja u određenom periodu. Sredstva reosiguranja obezbjeđuju se iz premija osiguranja i drugih prihoda po istom režimu koji važi i za ostale organizacije osiguranja. Otvaranje stečaja nad ličnošću ugovarača osiguranja nema ovakvo dejstvo. Pošto su ove situacije već djelimično razmotrene. Osiguravač je tada dužan vratiti osiguraniku srazmjeran dio premije. Ugovor prestaje nakon isteka trideset dana od dana otvaranja stečajnog postupka (čl.reosiguravač. ugovor prestaje da postoji posljednjeg dana roka (čl. U ovakvim situacijama stranke su dužne jedna drugoj vratiti ono što su primile po osnovu ugovora. I stečaj nad osiguravačem dovodi do prestanka ugovora po sili zakona. Osiguravač je tada dužan vratiti licu koje je željelo da sklopi ugovor sve uplaćene premije (čl. dejstvo stečaja nije trenutno. Ako ništa posebno nije rečeno. najčešće u toku jedne finansijske godine. 308 . Kojom će se vrstom reosiguranja baviti. Kod osiguranja lica važi pravilo da je ugovor o osiguranju života ništav ako je osiguranik prešao starosnu granicu do koje osiguravač vrši ova osiguranja. Istu posljedicu ima i činjenica da je bilo izvjesno da se osigurani slučaj ne može desiti (čl. st. tačka 1). jedan dio rizika uvijek zadržava osiguravač. 2). Smatra se da ugovor o osiguranju nije ni zaključen. ako je u času njegovog sklapanja osigurani slučaj već nastao. Kod oba načina. ovdje će akcenat biti stavljen na njihov sistemski prikaz. 944. 923.

Razlozi za ovakvo rješenje leže u principima uzajamnosti i solidarnosti na kojima se osiguranje zasniva. Kada ugovor raskine. osiguravač po proteku ugovorenog roka uvijek može izjaviti da raskida ugovor. Procjena uticaja povećanja rizika pripada osiguravaču. otkazni rok je duži nego u prethodnom slučaju. dati najmanje tri mjeseca prije dospjelosti premije. Prestanak ugovora jednostranim raskidom Ugovor može biti raskinut izjavom volje jedne strane onda kada postoje uslovi koje zakon za to predviđa. 913). 908 ZOO). raskinuti ugovor ako se u periodu nakon njegovog sklapanja rizik toliko poveća da on ne bi u takvim uslovima ugovor uopšte zaključio. budući da on može da se opredijeli i za održavanje ugovora na snazi uz povećanu premiju (čl. Kada osiguranik nenamjerno da pogrešne podatke ili propusti da pruži potrebna obavještenja. 914 ZOO). Otkazni rok iznosi tri mjeseca. U ovakvim situacijama i osiguranik ima potpuno ista prava (čl. 909 i 914 ZOO). Istim činjenicama je motivisano i rješenje prema kome ugovor u svakom slučaju prestaje ako premija ne bude plaćena ni u roku od godine dana od dana dospjelosti. Značaj pogrešnog informisanja mora biti takav da osiguravač ne bi zaključio ugovor da je znao pravo stanje stvari. osiguravač ima pravo zadržati primljene premije i zahtijevati naplatu onih premija koje pokrivaju razdoblje osiguranja u kome je zatražio poništenje ugovora (čl. pod uslovom da je osiguravač odmah i preporučenim pismom obavijestio osiguranika o dospjelosti premije. dalje. 309 . Iznosi šest mjeseci od dana pismeno date izjave o raskidu. ugovor se raskida po samom zakonu (čl. Ovdje se nećemo zadržavati na opštim pravilima. nego samo na mogućnostima jednostranog raskida koje Zakon o obligacionim odnosima predviđa za svaku od stranaka. Izjava o raskidu mora se. Izjavu o raskidu osiguravač je dužan dati u subjektivnom roku od mjesec dana po saznanju za istinite podatke ili po sticanju uvida u sve relevantne činjenice. Prvi slučaj u kome osiguravač ima pravo na jednostrani raskid je onaj u kome mu osiguranik namjerno da netačnu prijavu ili prešuti relevantne podatke. ugovor prestaje istekom roka od trideset dana od uručenja osiguranika preporučenog pisma kojim ga osiguravač obavještava o isteku roka za uplatu dospjelih premija (čl.Ugovor o imovinskom osiguranju prestaje i zbog neplaćanja premija koje dospijevaju nakon zaključenja posla. dakle. No. osiguravač može da se opredijeli za raskid ugovora ili za povećanje premije srazmjerno novoutvrđenoj veličini rizika. Prestanak po samom zakonu nastupa kada protekne trideset dana od dospjelosti premije. Ako osiguranik u drugom slučaju ni u roku od četrnaest dana ne prihvati prijedlog o povećanju premija. 2. Kod ugovora sa neodređenim rokom trajanja osiguravač može raskinuiti ugovor sa danom dospjelosti premije. Osiguravač može. Kod osiguranja dužih od pet godina. Ako to nije učinjeno odmah. 922 ZOO).

Carić dr Slavko. 932 ZOO). Pored tri posljednje obrađene situacije. Razumije se da tada treba da duguje naknadu štete koju je 263 takvim aktom prouzrokovao.Stečaj osiguranika može biti razlog zbog koga osiguravač ima pravo na jednostrani raskid ugovora. osiguravač može raskinuti ugovor i onda kada je izvršeno nadosiguranje uslijed prevare osiguranika. Dio premije koja je plaćena za preostalo vrijeme osiguranja ulazi u stečajnu masu. Isto pravo pripada i osiguraniku (čl. str. Napokon. osiguranik ima pravo na raskid ugovora kada osiguravač odbije smanjenje premije zato što se od zaključenja ugovora rizik smanjio. Napokon. 923 ZOO). isto djelo. Posebni rokovi za zahtjev i forma u kojoj se mora obratiti osiguravaču nisu predviđeni (čl. 310 . 916 ZOO). Izjavu o raskidu mora dati u roku od tri mjeseca od dana otvaranja stečaja. I osiguranik koji je pao pod stečaj ima pravo na raskid ugovora pod istim uslovima (čl. 263 Kapor dr Vladimir . 358. u teoriji se smatra da osiguranik ima opšte ovlaštenje da u svako doba otkaže ugovor.

DIO PETI HARTIJE OD VRIJEDNOSTI (VRIJEDNOSNI PAPIRI) GLAVA PRVA ZAJEDNIČKI PRAVNI ELEMENTI HARTIJA OD VRIJEDNOSTI I UOPŠTE O HARTIJAMA OD VRIJEDNOSTI 1. prestanak prava i drugo.32/00). kratkim rokovima za preduzimanje radnji. Priroda nastanka obaveze kao i ekonomski i pravni značaj u prometu uticali su na određivanje njihovog pravnog režima koji je znatno strožiji u odnosu na ugovorno pravo. kao vrijednosni papir. novine Federacije BiH br. prenosivi tovarni list. osim odredaba o regresu). Zato je materija regulisana. prevozu) utvrđena su pravila koja se odnose na instrumente robnog prometa (robne hartije od vrijednosti). 266 Zakon o mjenici (Sl. Pravni izvori (vrela) Vrijednosni papiri (hartije od vrijednosti) predstavljaju jedan od izvora nastanka obaveza na bazi jednostrane izjave volje. oni papiri i znaci koji nemaju obilježja hartija od vrijednosti. hitnosti postupka. promjene kod papira koje vrši izdavalac (emitent) ili imalac papira. nastanak obaveze. U okviru pojedinih ugovora (o uskladištenju. ostvarivanje i dejstva prava. drumom. detaljno je regulisana Zakonom o mjenici. oni su doneseni na bazi unificiranih pravila sadržanih u međunarodnim konvencijama (tri konvencije iz oblasti mjeničnog prava 264 Vidjeti: ZOO. skraćeno: ZČ. konosman (teretnica). a kod nekih (dugoročnih) i obavezno učešće određenog državnog organa. imperativnim zakonskim normama. i unutrašnjim vodama). a to su skladišnica.32/00). 267 Inače. Opšta (zajednička) pravila o hartijama od vrijednosti sadržana su u Zakonu o obligacionim odnosima i bitni sastojci. Mnogobrojni su pravni izvori koji uobličavaju ovu značajnu materiju. prenos papira. Specifičnost toga režima ogleda se u strogoj formi izdavanja (pismena isprava). Ček je uređen Zakonom o čeku. Detaljnije regulisanje tih papira nalazi se u specijalnim zakonima koji se odnose na pojedine ugovore. 234-256 i 259-261 o vrijednosnim papirima i čl. skraćeno: ZM. 267 Zakon o čeku (Sl. preduzimanju radnji (notifikacije na hartiji ili drugi upisi). suženom krugu prigovora. 311 . 257-258 o legitimacionim papirima i legitimacionim znacima. čl. 265 Vidjeti izlaganja kod ugovora o prevozu (željeznicom. novine Federacije BiH br. 265 Mjenica. po pravilu. 266 koji je postao i zakon model za ostale hartije od vrijednosti (pravila o mjenici primjenjuju se na teretnicu i prenosivi tovarni list. Istim zakonom regulisani su legitimacioni papiri i 264 legitimacioni znaci.

investicione papire) te blagajnički zapis. dakle. list FBiH broj 2/98). To je. Neka pitanja mjeničnog i čekovnog prava regulisana su i podzakonskim aktima. 13/94) 271 Zakon o vanparničnom postupku (Sl. 13/94). Kod izdavanja (emisije) i korištenja hartija od vrijednosti značajan izvor predstavljaju zakoni kojima se regulišu statusna pitanja određenih institucija (dioničkih društava. odluke organa berze). 269 Zakon o vrijednosnim papirima (Sl. 2.cit. novine Federacije BiH br.Simić dr Milić. transfer agenata i dr. 272 Smatra se da je hartija od vrijednosti takva isprava bez koje se pravo ne može zasnovati. Pojam i osobine Hartija od vrijednosti je isprava o nekom građanskom (imovinskom) pravu koje je usko vezano za tu hartiju i čije je iskorišćavanje uslovljeno držanjem isprave. pa se kaže da pravo iz hartije proizlazi iz prava na hartiju. U procesno pravnom smislu zakoni su jedini izvori prava. list RBiH broj 2/92. ostvarivati. Pravni akti specijalizovanih institucija kao što su berze (statut. Pravo se zasniva izdavanjem isprave. komercijalni zapis i certifikat (kratkoročne papire). bankarskim poslovima. fondova i dr. koncerna. 270 Zakon o tržištu novca i tržištu kapitala (Sl. banaka. 39/98 i 36/99). to pravo o kome je sačinjena isprava. list FNRJ broj 8/47) . finansijskih organizacija i institucionalizovanih oblika kapitala (holdinga. 312 . zatim propisi o deviznom i bankarskom poslovanju. funkcionisanje berzi (berzi efekata). niti prenositi na drugog. Tako je prestala i primjena Zakona o vrijednosnim papirima (Sl. list RBiH broj 10/94. posredovanje u prometu vrijednosnih papira. najuže je vezano za nju.Trifković dr Miloš . investirajućih društava. isprava o imovinskom pravu koje je sadržano u toj hartiji. Uredba o zamjeni protesta dostavljanjem prepisa mjenice i čeka (Sl. shodno čl. list FNRJ broj 8/47).su donesene 1930. državnih i drugih tržišnih institucija (komisije za vrijednosne papire. ostvaruje se raspolaganjem tom ispravom i prenosi se 268 Uredba o praznicima u smislu Zakona o mjenici i čeku (Sl. 2. Naziv zakona nije odgovarajući jer se isključivo odnosi na pet vrsta hartija od vrijednosti.) zauzimaju ključno polje regulacije u oblasti hartija od vrijednosti.preuzeti aktom. Pravo se ne može ostvariti bez isprave. Tako je Zakonom o vrijednosnim papirima 269 regulisana materija koja se odnosi na dionicu i obveznicu (dugoročne. 268 Za pojedine vrijednosne papire postoje posebna zakonska pravila.). Članom 35 ovog Zakona prestala je primjena zakona i drugih propisa koji su regulisali ovu materiju na teritoriji Federacije BiH. list RBiH broj 10/94. rad brokera. osiguravajućih i investicionih društava). Ovaj propis pobliže uređuje materiju: emisije i prometa vrijednosnih papira. Zakon koji se odnosi na postupak rješavanja nestalih ili izgubljenih papira je Zakon o vanparničnom postupku. pravilnici. pa i vrijednosnih papira. Opšta pravila o posredovanju sa papirima na tržištu kapitala sadrži Zakon o tržištu novca i tržištu 270 Danas. str. op. veliki značaj imaju zakoni i drugi propisi vezani za osnivanje i kapitala. 272 Sultanović dr Aziz . a tri iz oblasti čekovnog prava 1931). organizovanje profesionalnih posrednika kao i pitanja zaštite investitora. ali se u praksi i dalje koristi pošto pobliže definiše pojedine hartije od vrijednosti. 271 u kome su sadržana pravila o amortizaciji isprava. Sl. 474. koje je konstatovano na toj hartiji.

Navedene karakteristike ne nalaze se kod svih hartija od vrijednosti. ostvaruje se i prenosi ispravom. čl. Pravo na hartiju daje i pravo iz hartije. potrebno je. 240). drugo. Kod hartija od vrijednosti razlikujemo tri lica: izdavaoca. No isto tako. Za pojedine hartije od vrijednosti važe razne kombinacije bar dvaju od ova tri elementa. najčešće. Hartije od vrijednosti imaju sljedeće osobine: prenosive su. ustupanjem te isprave. i to lako prenosive. Sopstvenik hartije ovlašćen je da od dužnika zahtijeva da ispuni ono na što je obavezan tom hartijom. kako se vidi. odnosno lice koje on ovlasti” (ZOO. Stvaranje (izdavanje) hartije od vrijednosti je jednostrani obligacioni posao. Pošto se hartijama od vrijednosti ostvaruje ogroman privredni promet i pošto one služe mnogobrojnim finansijskim. imovinskopravno potraživanje neke imovinske vrijednosti. a mogu nastati i javnim obećanjem nagrade i ponudom. da se pravo ne može ostvarivati bez raspolaganja hartijom. kreditnim i trgovačkim transakcijama. prvo. Drugi smatraju da je kod hartije od vrijednosti papir nosilac.prenošenjem. čl. i treće. tj. Potraživanje iz hartije od vrijednosti vezano je za samu hartiju i pripada njenom zakonitom imaocu. dužnika koji je obavezan na činidbu koja proizlazi iz hartije. Neki autori kažu da je kod hartije pravo inkorporirano. sadrže ovlašćenje korisniku da može tražiti izvršenje činidbe zapisane u hartiji i obavezu izdavaoca koji je dužan. zatim korisnika (povjerioca) koji ima ovlašćenje da se koristi pravom iz hartije. ili određenu količinu zamjenljivih stvari. Moguće su različite kombinacije i sjedinjavanja uloga tih lica. da se ne može prenositi bez prenosa hartije. “Ispunjenje potraživanja iz hartija od vrijednosti može zahtijevati. Sadrže. Najsavršenije i najpotpunije su one koje imaju sva tri obilježja: pravo nastaje. Najčešće je izdavalac hartije u isto vrijeme i dužnik po hartiji. pravo da traži 313 . Iz prednjeg izlaganja izlazi: da bi se jedna isprava smatrala za hartiju od vrijednosti. uz njeno podnošenje. Jednostrani obligacioni poslovi nastaju uglavnom izdavanjem hartija od vrijednosti. Naše pravo usvaja definiciju da je hartija od vrijednosti pismena isprava kojom se njen izdavalac obavezuje da ispuni obavezu upisanu na toj ispravi njenom zakonitom imaocu (ZOO. Hartijama od vrijednosti zasnivaju se obligacioni odnosi. i najposlije. samo njen zakoniti imalac. da se pravo iz nje ne može zasnovati drukčije nego uvijek izdavanjem hartije. sama hartija i ono imovinsko pravo koje je u njoj označeno čine cjelinu. utjelovljeno u toj ispravi. ali se ipak hartijom od vrijednosti smatra i isprava bez koje se samo ne može ostvariti neko pravo (ono koje je u njoj zapisano). Manifestacije toga prava vezane su za odgovarajuće radnje sa hartijom. da isplati određenu svotu novca. pitanje hoće li i koja će od ovih obilježja sadržavati pojedina hartija zavisi od njene funkcije i od pozitivnih propisa. koja ne mora biti uvijek gotov novac. 234). ili da izda određene stvari. reprezentant prava.

314 . iako je prenošenje tih prava zajedničko svim hartijama od vrijednosti. prenos i uopšte raspolaganje pravom mogući su samo putem hartije. Kod jednih se mogu prenositi prava iz hartije pojedinim pravnim poslovima odvojenim od prenosa hartije (prodajom). radi kojih je ona izdata. Značaj hartija od vrijednosti Ekonomska i pravna važnost vrijednosnih papira je izuzetna. Prema tome. No. Na prvom mjestu. Prava iz hartije su prava koja. 3. Kod hartija od vrijednosti postoje dvije vrste prava: pravo na hartiju i pravo iz hartije. niti se može tražiti ostvarenje prava bez hartije. Prenošenje hartije na drugo lice znači prenošenje prava sadržanih u hartiji. nema nikakvog prenosa prava iz hartije odvojenog od prenosa hartije. Pravo na hartiju je kao i svako drugo stvarno pravo koje pravni subjekt može imati na nekoj stvari. pa se tek na osnovu toga prenosa može tražiti ustupanje hartije. nego onome ko posjeduje hartiju. osiguravajućih i investicionih društava) ostvaruje se investicijama preko dionica. kao investicionih papira. Kaže se da pravo iz hartije ide za pravom na hartiju i da pravo na hartiju proizlazi iz prava iz hartije.ispunjenje obaveze sadržane u hartiji ima samo onaj ko posjeduje tu hartiju. ne bi mogle obavljati. u ovoj mjeri. Hartije od vrijednosti predstavljaju pouzdana sredstva (instrumente) obezbjeđenja. Time što ima pravo na hartiju. Kod drugih je obratno. dakle. Izvjesno je da se unutrašnji i međunarodni platni i robni promet. Osnivanje i funkcionisanje dioničkih društava (banaka. Bez hartije ne bi se mogla zahtijevati od dužnika isplata svote upisane na hartiji (izvršenje činidbe iz hartije) niti bi se mogla ostvarivati druga prava. upravo njen zakonski imalac. povezano s hartijom dvojako: za ostvarenje prava upisanog u hartiju potrebna je hartija. Pravo na hartiju omogućuje imaocu da ostvaruje prava koja su sadržana u toj hartiji. njen imalac može ostvarivati potraživanje koje je naznačeno na hartiji. a utvrđena su i precizirana propisima za svaku vrstu hartije od vrijednosti. prema načelima i propisima. Nosilac toga prava (sopstvenik) ima pravo da hartiju drži i da s njom raspolaže. Pravo na hartiju i prava iz hartije su tijesno vezani. niti se može izvršiti obaveza drugome. Pravo da traži izvršenje obaveze navedene u hartiji ima samo onaj ko posjeduje hartiju. Ta prava mogu biti djelimično naznačena na hartiji. zalagati i poklanjati itd. pa se ona ne bi mogla ni prenositi. red toga prenošenja nije isti kod svih vrsta hartija od vrijednosti. bez njihovog korištenja. da se može kupovati i prodavati. Ali prenosom hartije prenose se i prava vezana za nju. kao i razne novčane i kreditne transakcije. To je i svrha postojanja hartije od vrijednosti. a naročito da je pusti u promet. pripadaju povjeriocu (imaocu hartije). prenošenjem hartije prenose se i jedna i druga prava: onaj na koga su prenesena ima pravo da zahtijeva da mu se uruči hartija i da mu dužnik izvrši obavezu na koju glasi hartija. Pravo je.

obveznica). U literaturi se navode osnovne funkcije hartija od vrijednosti koje služe kao instrumenti plaćanja . 276 Zbog njihove naročite važnosti nacionalna prava im pružaju posebnu zaštitu: propisan je način izdavanja. obveznice sa varijabilnom stopom. investicioni i korporativni pristup značenju hartija od vrijednosti. 300307. robna uputnica.: “Tržišta kapitala”.Danas se posebno raščlanjuje tzv. prenos (transfer). oblik (forma). postoje i drugi papiri kao što su trgovačka uputnica. Svi oni su u tijesnoj vezi sa pravnim pristupom koji je upravljen na bitne elemente hartija od vrijednosti i legalne radnje sa istim. obveznica te kao instrumenti robnog prometa . javni ili društveni. prevozna isprava kod multimodalnog prevoza. Prema anglosaksonskom pravu: svako ko. U okviru ekonomskog značaja hartija od vrijednosti potrebno je spomenuti da savremena kretanja karakteriše proces donošenja jedinstvenih standarda. uputstava. te stroge sankcije (imovinske i krivične) protiv zloupotrebe i falsifikata. 274 Prednost za dužnika je u tome što mu povjerilac vraća hartiju od vrijednosti kada izvrši činidbu i tako ima vjerodostojan dokaz da je obavezu izvršio. 1993. takođe. U sudskom postupku povjerilac mnogo lakše i jednostavnije ostvaruje svoje potraživanje jer ne mora dokazivati pravni osnov nastanka potraživanja. Posebna je napredak ostvaren u oblasti komunikacija elektronskim putem uz upotrebu modernih informaciono-komunikacionih Pobliže kod: Silvije Orsag.g. Te funkcije se ogledaju u: efikasnom korištenju hartija od vrijednosti i ostvarivanju njihove efikasne zaštite. “consideration” je neki razuman razlog.dionica. hipotekarno pismo.mjenica. Inače. većinom određena protučinidba. kao instrumenti akumulacije kapitala . uz naknadu. Javni pristup poklanja pažnju oblicima društvene kontrole nad emisijom i prometom hartija od vrijednosti dok ostala dva pristupa tretiraju njihov značaj sa različitih ekonomskih aspekata.teretnica. 273 274 315 . str. Zagreb. Revicon. str. skladišnica. imaju obilježja hartije od vrijednosti. blagajnički i komercijalni zapis. koji. način korištenja. Pored ovih. 1963. polica o osiguranju. 275 Vajner dr Zdenko: “Vrijednosni i drugi papiri robno-novčanog prometa”. obveznice vezane za indeks. ček. Narodne novine. pravni ili juridički. Držanje hartije je dovoljan dokaz. kreditno pismo. str. 4.mjenica. Mate. certifikat. postupak amortizacije u slučaju nestanka ili nesposobnosti za cirkulaciju. u određenim pravnim sistemima. špediterski tovarni list. Zagreb. prima ispravu u dobroj vjeri stice nad njom vlasništvo jer se “consideration” pretpostavlja (prethodi mu “good consideration”). nego što je slučaj kod ostalih pravnih poslova. Sarajevo. dionice vezane za indeks i drugo. kod nekih uz prethodno odobrenje državnog tijela za hartije od vrijednosti (dionica. direktiva i pravnih akata koji terba da ostvare dvostruku funkciju. hipotekarne obveznice. prenosivi tovarni list. kao instrumenti dugoročnog kreditiranja obveznica ili kratkoročnog kreditiranja . 275 U novije vrijeme tradicionalni vrijednosni papiri javljaju se u različitim varijantama kao što su: obveznice bez kupona. Jedan od razloga za čestu upotrebu vrijednosnih papira jeste sigurniji položaj povjerioca. Vrijedonosni papiri. 2003. 276 Foley Bernard J. 86-91. 273 Svi ovi pristupi zajedno čine jedno jedinstvo u okviru materije prava hartija od vrijednosti.

niti se ostvariti i prenositi. odnosno naziv ili ime lica na koje hartija glasi. 1999. obveznice). Bitne elemente. 277 4. koji su zakonom određeni. 2) Firmu. Čl. određeni su i drugi sastojci kao bitni (npr. Zavisno od 277 O ovim aspektima pobliže: Mr. komercijalni zapis). Svetislav Milovanović. Službeni glasnik.g. Ako isprava ne bi sadržavala ma koji od njenih bitnih elemenata. ona tada ne važi kao hartija od vrijednosti. 3) Firmu. odnosno naziv i sjedište ili ime i prebivalište izdavaoca hartije (emitenta). Kada se hartija izdaje u seriji i serijski broj te hartije (dionice. odnosno talon. čl. koji je momenat njegovog nastanka. Posebnim zakonom. 4) Tačno označenu obavezu izdavaoca koja proizlazi iz hartije od vrijednosti (čekovnu ili mjeničnu sumu). Vrijednosni papiri mogu imati i nebitne elemente. a šta kupon. akciji). II OSNOVNE TEORIJE O HARTIJAMA OD VRIJEDNOSTI 1. odnosno faksimil potpisa izdavaoca za hartije koje se emituju u seriji. čeku. odnosno po čijoj naredbi glasi ili oznaku da je papir na donosioca. zakon predviđa sljedeće obavezne sastojke (ZOO. 965. svaki komad hartije od vrijednosti mora da sadrži. Savremene hartije od vrednosti.tehnologija. kao što je slučaj u našem pravu gotovo sa svim hartijama od vrijednosti. obveznicu. kako bi se znalo o kojem se papiru radi (mjenici. 278 Osnovno pitanje koje se u teoriji postavilo jeste kada nastaje obligacioni odnos izdavanjem hartije od vrijednosti. 316 . 278 ŠZO. Beograd. Zahvaljujući tehničkom napretku i u ovoj oblasti se sve više razvija poslovanje bez papira. 6) Potpis izdavaoca hartije. Postavljanje problema Pravo iz hartije od vrijednosti je tako povezano sa hartijom da ono ne može nastati bez pisane isprave. za dionicu. Kada se hartija od vrijednosti sastoji iz više dijelova (složeni papiri). 5) Mjesto i datum izdavanja hartije. Zapravo. 235): 1) Oznaku vrste vrijednosnog papira. da li je sastavljanje pisane isprave dovoljno za postojanje konačne volje izdavaoca. Bitni elementi (sastojci) hartija od vrijednosti Da bi se jedna pisana isprava smatrala hartijom od vrijednosti. zakonom je određeno koje bitne elemente sadrži svaki od tih dijelova. Tako je za dionicu određeno šta sadrži plašt (isprava o dionici).

Obavezu treba ispuniti povjeriocu koji je u trenutku izdavanja hartije samo određen (glasi na ime) ili nije određen (glasi na donosioca). teorija delegacije. kao što su teorija poštenja.trenutka nastanka teku pravna dejstva obligacionog odnosa i utvrđuju se potrebni uslovi za sticanje vlasništva na hartiji. Ova teorija uslovljava sticanje papira savjesnošću povjerioca. Dobra strana teorije kreacije. U vezi sa momentom nastanka obligacionog odnosa razvilo se više teorija. ali su osnovne tri: teorija kreacije. korisnika papira. kao pisane isprave. teorija stipulacije. pa nije potrebno postojanje drugog pravnog osnova ili akta povjerioca. jeste u tome što štiti imaoca prava iz hartije od prigovora izdavaoca isprave da je hartija mogla biti protivpravno puštena u promet. Za jednostrano obavezivanje izdavaoca samo je to dovoljno. Jednostrana volja izdavaoca 317 . Nesavjestan sticalac papira ne bi mogao postati vlasnikom isprave niti bi mogao steći valjano pravo povjerioca (papir ukraden). Za razliku od teorije kreacije. pojava povjerioca. po mišljenju ove teorije. odnosno povjeriocu iz te hartije. Samo izdavanje obuhvata sastavljanje (pisanje) i stavljanje potpisa na hartiju. U zakonodavstvima postoje različita rješenja. Teorija emisije I teorija emisije vidi u izdavanju hartije od vrijednosti jednostrani pravni posao i osnov obvezivanja. koja je bila dugo primjenjivana. pravna dejstva tako stvorenog obligacionog odnosa odgađaju se do momenta predaje hartije njenom sticaocu. Obaveza izdavaoca je nastala samostalno i nezavisno. Za nastanak obaveze izdavaoca nije. Za dejstvo obligacionog odnosa neophodno je sticanje hartije. obligacioni odnos nastaje jednostranim pravnim poslom izdavanjem hartije od vrijednosti. ona smatra da obligacioni odnos nastaje u momentu stavljanja papira u promet. Zato je u trenutku kreacije papira i obaveze nužno da izdavalac ima sposobnost za obavezivanje. potreban i prijem hartije. koriguje monističku teoriju o pravnoj prirodi obligacija uopšte . Međutim. 3. u trenutku izdavanja hartije i nastanka obaveze. Druga shvatanja. donekle. Izložićemo stavove osnovnih teorija. Razlog za takvo shvatanje leži u činjenici što se izdavanje hartije od vrijednosti ne završava činom njegovog sastavljanja i potpisivanja (kreacije). teorija emisije i teorija ugovora.kao jedinstva nastanka prava i obaveza. Stoga je neki autori smatraju varijantom teorije kreacije jer samo pomjera momenat nastanka obligacionog odnosa. odlaganje pravnih dejstava obligacionog odnosa do momenta predaje hartije od vrijednosti. Jednostrana izjava volje izdavaoca očituje se u činu izdavanja papira. kao korisniku prava. dakle. Potpisivanje je završni čin davanja jednostrane izjave volje. nego puštanjem u promet (emitovanjem). voljom i radnjama izdavaoca. 2. opticaj. teorija pravnog privida. Teorija kreacije Prema shvatanju ove teorije. mada su se prenosila i na ostale hartije od vrijednosti. Po shvatanju ove teorije. Teorijski posmatrano. isprava je kod izdavaoca i nije uručena povjeriocu. prvenstveno objašnjavaju prirodu mjeničnog odnosa.

Dok teorija kreacije i teorija emisije smatraju da obaveza iz hartije od vrijednosti nastaje jednostranom izjavom volje izdavaoca. Prema ovoj teoriji. odnosno voljnim radnjama izdavaoca i primaoca hartije od vrijednosti. ne predstavlja gotovu (konačnu) jednostranu izjavu volje izdavaoca. ova polazi od toga da obligacioni odnos nastaje ugovorom. ako bi neko lice došlo u posjed hartije bez predaje od strane izdavaoca (ukradena. 4. ovdje to nije slučaj. obveznica). a ne kada je papir potpisao. Samo sastavljanje hartije. izdavalac je učinio sve što je u njegovoj moći i što se traži od njega za nastanak obligacionog odnosa. odnosno svoje obaveze. Prigovara se teoriji emisije da nije riješila neke ključne probleme. Jedno lice štampa. S druge strane. Obaveza iz hartije nije uopšte nastala jer nije bilo voljne predaje hartije. Odluka je pravno tek tada donesena. Tada obligacioni odnos može proizvoditi pravna dejstva jer su ispunjeni svi potrebni uslovi. nema obaveze izdavaoca ili ranijeg imaoca pošto u ovom slučaju nema njegove volje. Dosljedno ugovornoj teoriji. a treće vrši distribuciju. da bi izdavalac i tada bio obavezan. Ona dopunjuje nedostatke prethodnih teorija. Obaveza izdavaoca prema savjesnom sticatelju hartije od vrijednosti koju je stekao kada je ona izašla 318 . Naročito u slučaju masovnih trgovačkih efekata (akcija. Ne pruža se pravna zaštita savjesnom sticaocu hartije od vrijednosti koji je istu stekao dobronamjerno kada je hartija stavljena u promet bez volje izdavaoca ili ranijeg imaoca papira (indosatara). Pošto postoji izdavalac. kao dužnik i ovlašteni primalac. Dok teorija emisije u faktu predaje vidi izjavu volje izdavaoca. Sama teorija emisije pojavila se kasnije pod uticajem prakse gdje su uloge kod izdavanja hartija podijeljene. posebne institucije). sa razlikama u momentu nastanka. kada se pojavio i povjerilac bez koga se ne može ostvariti pravo iz hartije. kao povjerilac po hartiji. kao što uči teorija kreacije. Izdavalac može staviti prigovore da je hartija puštena u promet bez njegove volje i da njegova obaveza nije pravno valjana.na obvezivanje završava se činjenicom stavljanja hartije u opticaj jer je tada njegova volja konačna. Osnov nastanka obligacije jeste ugovor koji je zaključen onda kada je između izdavaoca i primaoca izvršena predaja i prijem hartije. Otuda i naziv ove teorije. Sve do tog trenutka (stavljanja u promet) izdavalac je mogao povući ili izmijeniti sadržaj hartije. nije zaključen ugovor. obligacioni odnos nastaje u momentu kada izdavalac preda hartiju njenom korisniku. Da bi se zaštitio savjesni pribavilac hartije od vrijednosti kada papir dospije u promet bez volje izdavaoca. ta voljna predaja i voljni prijem (sporazum) stvaraju dvostrani pravni akt . Teorija ugovora Teorija ugovora ili ugovorna teorija bitno se razlikuje od prve dvije.ugovor. drugo potpisuje kao izdavalac. ne bi se smatralo nosiocem prava iz takve hartije. Kada je pustio hartiju u promet. kao dvostranim pravnim aktom. postoji i prisustvo povjerioca pa se prava i obaveze iz hartije mogu ostvarivati. stavlja u promet (banke. nađena). Makar bilo savjesno. razvila se teorija pravnog privida. Po teoriji ugovora.

iako starija. čl. Dosljedno iznesenim shvatanjima (teorijama) i gramatičkom tumačenju zakonske odredbe (ZOO. 266). 280 a prihvaćena je i u anglosaksonskom pravu. Otuda smatramo da zakonski pojam “predaja” hartije od vrijednosti može samo značiti završni (krajnji) akt jednostrane izjave volje izdavaoca kada i nastaje obligacioni odnos. i bez njegove volje” postaje zakoniti imalac te hartije i stiče pravo na potraživanje upisano u ispravi (ZOO. odnosno njenog ranijeg imaoca. 443 (prema Radišić. danas je pretežno zastupljena u njemačkoj pravnoj literaturi. str. 266. po zakonu. Beograd. str. jamčiti bez obzira na njegovu volju. 237). Nolit. Sarajevo. Larenz Karl: “Lehrbuch des Schuldrechts”. 1985. 282 Rastovčan dr Pavao . 237). Isto rješenje prihvata i Zakon o vrijednosnim papirima . 283 Radišić dr Jakov. Teorija ugovora. Loza dr Bogdan: “Obligaciono pravo”. Zagreb. stvaranjem hartije od vrijednosti izdavalac je stvorio vanjski pravni privid o valjanom puštanju hartije u promet. Savjesni pribavilac hartije od vrijednosti na donosioca. zakon predviđa zaštitu savjesnog pribavioca (sticatelja) hartije na donosioca.cit. U tome vidimo da se teoriji emisije pridodaje teorija pravnog privida jer izdavalac. bez njegove volje. što je opravdano kritikovano. op. 1979. 280 281 279 319 .mjenica i ček”. str. 279 Shvatanje teorije pravnog privida je u interesu pravne sigurnosti. Radišić dr Jakov: “Obligaciono pravo”. 1981. čl. svakom savjesnom pribaviocu hartije od vrijednosti. München. 282 odnosno teorija kreacije.cit. Prema izričitoj odredbi Zakona o obligacionim odnosima. Utvrđujući princip da je pravo (potraživanje) iz hartije od vrijednosti vezano za samu ispravu i da pripada njenom zakonitom imaocu. 12. čl.iz ruke izdavaoca ili ranijeg imaoca. 239). 244. str. 1977. Informator. str. koja je “izašla iz ruke njenog izdavaoca. Onaj ko je stvorio takav privid dužan je. op. Naime. 267. Sistemsko tumačenje zakona navodi na zaključak da su hartije od vrijednosti jednostrane izjave volje jer su obrađene pod tim naslovom (Odjeljak 5 ZOO).Luger-Katušić dr Jadranka: “Vrijednosni papiri . Teorijske razlike nemaju i svoje praktično značenje. obaveza iz hartije od vrijednosti “nastaje u trenutku kada izdavalac hartiju od vrijednosti preda njenom korisniku” (ZOO. Usvojena je teorija ugovora 281 ili teorija emisije. izdavalac mora računati na sopstveni rizik da hartija može doći u promet i mimo njegove volje. čl. po zakonu. Pri izdavanju hartije. str. 10). odnosno raniji imalac (indosatar). slijedilo bi da je zakon prihvatio teoriju ugovora. II Band. 283 zavisno od toga koji se pravni značaj pridaje faktu predaje hartije od vrijednosti. a to znači prihvatanje teorije emisije. nije u izjavi volje (nema ugovora niti jednostrane pravno valjane volje) nego u pravnom prividu. jemči savjesnom pribaviocu hartije od vrijednosti na donosioca da će izvršiti obavezu u njoj upisanu.kada izdavalac preda papir kupcu ili njegovom ovlaštenom zastupniku (ZOVP.

odnosu hartije sa osnovnim poslom.). može razvrstavati. 2. stvarnopravne i obligacionopravne. kao da je izvršena i Vajner dr Zdenko. vremenu dospjelosti. 2001. kompaniji tipa dioničarskog društva. Predaja takvih hartija uključuje i predaju predmeta navedenih u toj hartiji. Kriteriji podjele Hartije od vrijednosti se mogu klasificirati po različitim kriterijima uzimajući u obzir sve njihove karakteristike i specifičnosti. Ti papiri reprezentuju ulog (kontribuciju) onoga ko ih je kupio (investitora. Beograd. Stvarnopravne hartije Stvarnopravne hartije od vrijednosti sadrže neko stvarno pravo koje se može koristiti samo na osnovu te hartije (založnica. tradicione hartije. Izložićemo njihovu podjelu prema: sadržini prava koje je vezano za papir. 285 284 320 . Korporacione hartije Korporacione hartije sadrže (daju) pravo članstva u nekoj korporaciji.g. načinu određivanja valute. 830-837. može imati i druga prava (pravo prioriteta. Među ovim hartijama su od naročite važnosti tzv. načinu određivanja imaoca prava iz hartije (korisnika). 2.III VRSTE HARTIJA OD VRIJEDNOSTI 1. vrsti prihoda koje ona nosi (daje). mjestu 284 285 plaćanja. pravo opcije i dr. načinu i obimu izdavanja (emisije).2. načinu kako je označeno lice (korisnik) ovlašteno iz papira i prema dospjelosti. Uobičajeno je da se sistematizacija vrši prema: ekonomskim funkcijama. O klasifikaciji hartija od vrijednosti pobliže: Dr. Udruženje pravnika u privredi. na učešće u upravljanju (pravo glasa). Ostale podjele daće se u pregledu. Predaja hartije ima isto značenje. dalje. Dionica je tipičan primjer ovih hartija.cit. op. skladišnica). imaoca papira). Pored prava na dividendu i prava glasa imalac papira. Svaka od hartija se. a nekada i ličnopravnim papirima. 2. str. vremenu kada treba ispuniti obavezu iz hartije. 45 i dalje. Zavisno gdje spadaju. Zato se i nazivaju papiri sa učešćem. vrsti inkorporisanog prava. osobinama izdavaoca hartije (emitenta). Hartije od vrijednosti prema sadržini prava Prema sadržini inkorporisanog prava koje je utjelovljeno u hartiju. Poslovno pravo. kao član društva. proizvodi iste pravne posljedice. one se dijele na: korporacione ili papire sa učešćem.1. a taj ulog čini dio osnovne glavnice (osnovnog kapitala) dioničkog društva. papiri nose (daju) različit kvalitet prava. To znači da prenos hartije vrijedi i kao prenos svojine i ostalih stvarnih prava na predmetima naznačenim u toj hartiji. Daju pravo učešća (participacije) u imovinskim interesima društva (pravo na dividendu) i. str. Vasiljević Mirko. po pravilu.

čeka. Za hartije na donosioca je karakteristično što je u njima naročito naglašen stvarnopravni momenat jer se korisnik ne vidi iz hartije. Najčešće je tražbina upravljena na novac. Obligacionopravne hartije Treća vrsta hartija od vrijednosti su obligacione hartije čiji je sadržaj neka tražbina. Hartije na donosioca predstavljaju najvažnije obligacionopravne papire i one su za promet (transfer) najpodesnije jer njihov prenos nije povezan sa bilo kakvim formalnostima. zapravo. Sadržaj ovih hartija nisu samo tražbine (obligaciona prava) mada su najvažnije i najčešće. čl. nosilac (titular) prava iz hartije. hartija može glasiti. dispozicionim hartijama. lice koje može tražiti izvršenje obaveze upisane u ispravi. 2.fizička predaja tih stvari. što imamo slučaj kod korporacionih hartija (akcije na donosioca). svaki njen savjestan držalac (posjednik). Predajom hartije prenosi se i pravo iz hartije. Na koga. I za obligacione hartije je karakteristično da se izvršenje tražbine označeno u takvoj hartiji može tražiti samo na osnovu hartije. na predaju stvari. Nekada i trgovački običaj određuje da određena hartija glasi na donosioca. Na ovim hartijama upisana je klauzula “na donosioca”. 3. Za onoga ko drži u rukama hartiju na donosioca pretpostavlja se da je njen vlasnik. kao što je slučaj kod mjenice. Samo savjestan držalac može tražiti ostvarenje prava iz hartije. obveznice. Za zahtjev da se ispuni obaveza dovoljno je imati u rukama hartiju. te se hartije nazivaju i robnim. Zbog toga i jeste ova hartija najpodesnija za promet.3. Tražbina može biti upravljena i na neku drugu činidbu. Za neke hartije sam zakon određuje da su to hartije na donosioca pa klauzula i ne mora biti upisana na hartiji. 321 .1. 3. ali se za svakog držaoca pretpostavlja da je savjestan. 236). Hartije od vrijednosti na donosioca Hartije od vrijednosti na donosioca su takvi papiri kod kojih je povjerilac. Kod njih je spojen stvarnopravni element (pravo svojine na hartiju) sa obligacionopravnim (tražbina označena na hartiji). razlikuju se hartije od vrijednosti na donosioca. Hartije od vrijednosti prema nosiocu prava iz hartije Po načinu kako je na hartiji naznačen ovlašćenik. i po pravilu. jer se njenom prostom predajom (bez ikakvih drugih radnji) prenose i prava iz nje. na ime i po naredbi (ZOO. naročito. Stoga ih u poslovnom svijetu često nazivaju cirkulacionim papirima. Sadržaj mogu biti i članska prava. Pošto imalac takve hartije ima pravo da raspolaže robom navedenom u njoj.

Omogućuje neke posebne transakcije sa povjeriocem. Rđava strana ovih hartija je što su u prometu nesigurne. može se prenositi ustupanjem (cesijom). Ova ograničena mogućnost cirkulacije hartije na ime može biti i dobra strana za njenog izdavaoca. Imenovano lice može prenijeti svoje pravo iz hartije na nekog drugog. jer su ostala lica koja su učestvovala u prometu nepoznata i ne odgovaraju za obavezu iz hartije. 239). To je neophodno. uništi se. bude ukradena). čl. One sadrže pored imena povjerioca (remitenta) klauzulu “po naredbi”. hartija na ime je manje savršena i od hartije na donosioca i od hartije po naredbi. a ima i širu mogućnost upotrebe prigovora. pošto mu je poznat. To brisanje naziva se devinkulacijom. jer je pravni odnos među njima neposredan.3. dakle. Hartije od vrijednosti po naredbi Ovlašteno lice (povjerilac) po ovoj hartiji je lice koje je imenovano u hartiji. 246). čl. Može je izdavalac vezati za samo nekog (određenog imaoca) i zabilježiti na takvoj hartiji da će radnju navedenu na hartiji izvršiti samo tome licu. kao što je već rečeno. Zakonitom imaocu gotovo je nemoguće da ostvari pravo iz hartije na donosioca ako hartija nestane (izgubi se. Nije. o čemu je već bilo riječi. iako nije dovoljno potrebno je izvršiti upis na samoj hartiji. ovlašćen iz ove hartije svaki njen imalac ili donosilac. ali i svako drugo lice za koje naredi u hartiji imenovano lice.2. Kod dionica postoji i opasnost “preuzimanja” (take over) kompanije jer uprava nema uvida u imaoce dionica. 3. Pravo iz hartije na ime. To se dešava kad imalac hoće da osigura svoje potraživanje bojeći se da hartija ne dođe u ruke neovlašćenom licu i da je ono ne zloupotrijebi. Takvo preinačenje hartije na donosioca u hartiju na ime naziva se vinkulacijom. I za ovu vrstu hartija od vrijednosti važi pravilo da je za ostvarenje prava iz hartije potrebno posjedovati hartiju. može narediti da se činidba izvrši tome drugom. pa za njih nije važno da li je na samoj hartiji napisana klauzula po naredbi. može se ova hartija pretvoriti u hartiju na ime. pismeno obavijestiti izdavaoca te da se prenos upiše u registar izdavaoca. Kod hartija od 322 . Mogu se sopstvenik ove hartije i njen izdavalac sporazumjeti da se ova bilješka (vinkulacija) briše i tako opet hartija postane hartijom na donosioca. Izvršenje obaveze se može tražiti samo od izdavaoca te hartije. nego samo onaj ko je upisan na hartiji (ZOO. Ostvarenje prava iz hartije pripada licu koje je poimenično navedeno u hartiji. U pogledu sposobnosti da služi prometu. Pravo se prenosi indosiranjem (žirom). Hartije od vrijednosti na ime Hartije od vrijednosti na ime najčešće nazivaju rekta hartijama.Po sporazumu izdavaoca i imaoca hartije od vrijednosti na donosioca. 3. ako se on vodi (ZOO. Za neke hartije od vrijednosti zakon određuje da su po naredbi.

Privatnopravne hartije izdaju poslovni subjekti. može biti novac i tada se govori o novčanim hartijama (mjenica. skladišnicom. prenosivim tovarnim listom. 323 . Hartije od vrijednosti prema dospjelosti Prema roku dospjelosti. jer se po zakonu smatra da je izvršenje obaveze po viđenju. kada se mora izvršiti činidba. Ostale vrste hartija od vrijednosti Pored navedenih podjela.cit. Protekom određenog vremena od dana izdanja hartije (“platite šest mjeseci od dana izdanja ove hartije”). Protekom određenog vremena od nekog događaja (radnje) utvrđene u hartiji (“platite za tri mjeseca od podnošenja ove isprave na uvid” ili “platite za tri mjeseca od podnošenja ove isprave na akcept”). mada se one dalje mogu dijeliti na papire za finansiranje nekretnina. Ostvarivanje prava može biti djelimično u određenim rokovima (godišnja isplata dividende. upotrijebiti rekta klauzula i time zabraniti njihov prenos. javnim povjerenjem (obveznica). banke i druge finansijske 286 Foley Bernard J. 4. a) Oročene hartije od vrijednosti su takvi papiri kod kojih je rok dospjelosti tačno određen i upisan na hartiji. Razlikuju se javnopravne 286 Javnopravne izdaje država i za njih se kaže da su papiri sa i privatnopravne. Rok dospjelosti može biti određen na jedan od sljedećih načina: Tačno određenog dana (datuma) (“platite 30. predoči). b) Hartije od vrijednosti prema izdavaocu (emitentu). 5. one se dijele na oročene. Predmet obaveze može biti: neka stvar. op. samo je pitanje kako je on određen. hartije kreditnog prometa i dr. založnicom. grad. a) Razlikovanje hartija od vrijednosti prema predmetu obaveze sadržane u papiru. robnim). Svaka hartija ima svoj rok dospjelosti. godišnja isplata kamata kod obveznica). U tom roku imalac hartije ovlašten je da traži izvršenje činidbe. 220. b) Hartije od vrijednosti po viđenju (a vista) takve su kod kojih je dužnik obavezan na izvršenje činidbe iz hartije čim mu je povjerilac prezentira (podnese. kao što je slučaj sa konosmanom. ovdje će se istaći još neke kako bi se stekla slika o složenosti materije vezane za hartije od vrijednosti. papire bezgotovinskog platnog prometa. takođe. jula 1998. c) Hartije bez utvrđenog roka su one u kojima nije upisan rok dospjelosti. godine”). okrug-kanton. komercijalni zapis). po viđenju i sa neodređenim rokom. Na papiru stoji klauzula o tome (“platite po viđenju”) ili (“platite na prvi zahtjev”).vrijednosti po naredbi može se. pa se takve hartije nazivaju realnim (stvarnim. ček). a dužnik je obavezan izvršiti. država. odnosno ništa ne stoji u papiru. Imalac ostvaruje svoje pravo o roku koji se ugovara (skladišnica) ili se posebno utvrđuje nekim aktom (obveznica. str. a može ih izdavati opština. vremenu kada treba izvršiti činidbu iz hartije. dionica.

Svaki komad nosi određen serijski broj (“Serija A. Ti manji iznosi hartija ne mogu biti niži od najnižeg apoena hartije iz neke serije (ZOO. po pravilu. Dionica i obveznica predstavljaju “osnovni materijal” tržišta kapitala. 1996. Pošto hartija reprezentuje stvari. Izdaju se u seriji. Zavod za računovodstvo i reviziju. Ekonomska i pravna svrha izdavanja hartije se vidi kod kauzalnih papira. f) Prema načinu i obimu izdavanja. komercijalni zapis). čl. Imalac papira poziva se u sporu samo na formalno ispravnu (urednu) ispravu. Masovne hartije se izdaju u velikom broju primjeraka (komada) u istom obliku. Na zahtjev i o trošku imaoca te hartije se mogu sjediniti u jednu ili više. i kod kauzalnih hartija mjerodavno je ono što je upisano na njih. Ne mora dokazivati. Hartije koje se izdaju u seriji mogu glasiti na različite nominalne vrijednosti (Serija A. izdavanja stvari predatih na čuvanje i dr. i dispozicione. Imalac hartije u sporu mora dokazati postojanje i valjanost osnovnog posla. Prve su nezavisne od osnovnog posla. što omogućuje lakšu cirkulaciju i trgovanje. na osnovu kojih se može raspolagati stvarima navedenim u hartiji. skladišnica. a treće ne donose nikakav prihod 287 (ček. 180. predaje prodate robe. trgovačke efekte. Serija B. 287 Simić dr Milić: “Vrijednosni papiri/hartije od vrijednosti”. c) Hartije od vrijednosti se razlikuju i prema prihodu (prinosu) koji donose imaocu papira. čl. U tom smislu postoje hartije koje: nose (daju) stalan prihod i nazivaju se investicionim hartijama (obveznica). 324 . d) Prema odnosu sa osnovnim poslom. ček. kako je nastala osnovna tražbina. osnovni posao se ne vidi i on je odvojen od hartija. viša ili niža od nominalne vrijednosti. hartija će imati pravna dejstva. kontrolni broj 00004”). povodom koga su izdate. Sarajevo. Za svaki posao izdaje se posebna hartija (mjenica). teretnica). ne dokazuje se valjanost osnovnog posla (skladišnica po naredbi). niti se upuštati. Ako zakon nalaže. Iako osnovni posao ima nedostatke. Zbornik radova. komercijalni zapis. e) Postoje tradicione hartije.institucije (dionica. Serija C. nominala 20 KM. nominala 50 KM. 256). Odlikuju se najvećim stepenom zamjenljivosti (fungibilnosti). niti da li je ona pravno valjana (ZOO. nominala 80 KM). 252). na osnovu kojih se može tražiti predaja stvari. druge daju promjenljiv prihod (akcija. Hartija je mogla biti izdata radi isplate duga. Kod apstraktnih osnova obaveze. a kod drugih se vidi ta veza iz same hartije. za sticanje svojine na stvari dovoljna je predaja hartije (teretnica). Zahtjev za izvršenje činidbe iz hartije je osnovan samo ako je pravno valjan osnovni posao. mjenica). Masovne hartije od vrijednosti koje imaju tržišnu ili berzansku cijenu nazivaju se trgovačkim efektima. one koja je upisana na hartiji. odnosno važiće. odnosno podijeliti na više hartija koje glase na manje iznose. hartije od vrijednosti dijele se na apstraktne i kauzalne. Ta cijena je. Pojedinačne ili individualne hartije izdaju se za svaki slučaj pojedinačno. str. papiri se dijele na masovne i pojedinačne.

dužnik je mora prihvatiti. Bez pismenog obavještavanja i upisa u registar (ako se vodi) prenos hartije od vrijednosti na ime ne može proizvoditi 325 . Cesijom se prenose hartije na ime (ZOO. Cesija Cesija je ustupanje tražbine ugovorom između dotadašnjeg povjerioca (cedenta) i trećeg lica (cesionara) koje tom cesijom postaje novi povjerilac. 242. Tražbina iz hartije od vrijednosti može se. inače. Na ovom se slučaju dobro vidi kako dolazi do izražaja značaj načela inkorporacije. Za dužnika je važno što se kod prenosa cesijom primjenjuje načelo da se njegov položaj ne može pogoršati. Prilikom prenosa hartije od vrijednosti na ime cesijom vrše se sljedeće radnje: na samoj hartiji upisuje se naziv. One se stoga i nazivaju rekta hartijama (neprenosivim) jer se ne prenose na način karakterističan i uobičajen za hartije od vrijednosti. o ispunjenju neke obaveze i sl. prenose potraživanja u obligacionom pravu. jednostavnije i sigurnije izrazila. razumije se.IV PRENOS HARTIJA OD VRIJEDNOSTI 1. prenose se i na poseban način karakterističan za ove instrumente. Da bi se ta osobina što lakše. čl. znači. brže. o poklonu te tražbine. i predaja hartije. prethodi neki drugi. osnovni pravni posao (ugovor o prodaji te tražbine. no takav način prenosa je za te druge hartije od vrijednosti izuzetan i rjeđi. Kako ove tražbine ne mogu biti ostvarene bez hartije i cesija je nepotpuna dok se cesionaru ne preda hartija. Njega se ne tiče. Uopšte o prenosu hartija od vrijednosti Pošto su hartije od vrijednosti namijenjene cirkulaciji u prometu. pravo iz hartije slijedi iz prava na hartiju. odnosno za njega je svejedno ko mu se javlja kao povjerilac. 242). Za punovažnost cesije hartije od vrijednosti potrebna je. takođe. čl. Cesijom se. Posebnim propisom može se odrediti da se hartije od vrijednosti na ime prenose i indosamentom (ZOO. Ako je cesija punovažna. a to je indosiranjem (indosmanom) i najzad. njihova bitna karakteristika jeste prenosivost. prostom predajom iz ruke u ruku (tradicijom). Cesiji. obavještava izdavalac i vrši upis prenosa u registar te hartije od vrijednosti.). čl. cedirati. dakle. 10). Cesijom se mogu prenositi i druge hartije od vrijednosti. vrijednosni papiri se mogu prenositi na više načina i to: ustupanjem (cesijom) kako se. pod određenim uslovima. umjesto robe. negocijabilnost (negotiable instruments). One se mogu među poslovnim ljudima davati i uzimati umjesto novca ili. Važno je da za ovakav prenos ne treba nikakav pristanak dužnika. mijenja povjerilac u tom pravnom odnosu. a ne samo one koje glase na ime. ako se on vodi. stavlja potpis prenosioca hartije. ZOVP. 2. odnosno ime novog imaoca (stjecatelja).

Lica koja učestvuju u ovom poslu nazivaju se indosant i indosatar. onaj koji prenosi hartiju. 248). Za njega je dovoljna formalna urednost prenosa. Svaki povjerilac (indosatar) stiče prava iz hartije samostalno. prenositi dalje i na taj način se stvara čitav niz indosamenata. Naznačene radnje traže se i kod daljeg prenosa. Svaki prenosi pravo iz hartije na svoga slijednika. po naredbi.” ili “platiti N. Indosatar je novi imalac. čl. on je dužan da izvrši činidbu označenu u hartiji svakom licu koje takvim nizom indosamenata dokaže da je steklo pravo iz hartije (ZOO. onoga ko je upisan na hartiji kao nosilac prava. To znači da se činidba ima izvršiti na zahtjev. Prvobitni ovlašćenik prenosi svoje pravo na drugo lice. čl. neovisno od svoga prethodnika (indosanta). po naredbi svakog imaoca.-u ili po njegovoj naredbi”). Tako se pravo iz ove hartije može.pravna dejstva prema izdavaocu hartije (ZOO. kad hartiju ne prenosi sam izdavalac. onaj na koga se prenosi hartija. a ni ovlašćen da ispituje osnov i valjanost prenosa.N. Izjavom o prenosu indosant prenosi na indosatara pravo na hartiju sa svim pravima iz hartije. Izjava o zabrani mora se upisati na samoj hartiji.N. Ovaj postupak pri prenosu prava iz hartije od vrijednosti na ime traži se uvijek. kad je tako određeno propisom. ne može ih isticati indosataru. Prenošenje ovih hartija može biti zabranjeno i propisom (ZOO. Ako je neprekidnost indosamenata formalno uredna. Dužnik pri ispunjenju činidbe iz hartije po naredbi nije dužan. stvara se lanac povjerilaca. To pravo može biti jače od prava koje je imao indosant. nekom drugom licu. onom koje je tom bilješkom na hartiji označeno. 249). po njegovoj naredbi. One glase na neko lice (fizičko ili pravno) uz dodatak po naredbi (“platiti po naredbi N. Indosament se bilježi na samoj hartiji tako da svako ko je dobije u ruke odmah vidi ko je povjerilac iz te hartije.” ili “predati po naredbi N. Indosant je dotadašnji imalac hartije. Indosamentom se prenose hartije po naredbi (order papiri). u posebnom jemstvu: indosant preuzima 326 . a i najčešći način prenošenja. ili po njegovoj naredbi nekome drugom. 3. Kod nekih hartija od vrijednosti pravno dejstvo indosamenta može se sastojati. bez obzira na to prenosi li se hartija cesijom ili indosamentom.N. To je takav način prenošenja kada se na poleđini hartije zabilježi da ostvarenje prava koje je pripadalo licu označenom na hartiji pripada. Izdavalac hartije od vrijednosti na ime može zabraniti njen prenos. Naime. Drugi mu dokaz ne treba. čl. Stoga dužnik ne može imaocu hartije stavljati druge prigovore osim onih koji proističu iz same hartije i iz neposrednog odnosa sa sadašnjim imaocem. 246). ako je indosantu mogao isticati neke prigovore njegov dužnik iz hartije. Indosamentom se prenosi pravo onako kako je zapisano u hartiji. Prenos indosamentom (indosmanom) Indosiranje je za hartije od vrijednosti specifičan.

mjesto i datum prenosa. Indosament može biti puni. čl. Postoje takođe i druge vrste hartija koje su po zakonu rekta hartije. čl. a to znači i prenošenju. od onih koji su indosirali hartiju prije njega. Izdavalac odgovara samostalno za obavezu povodom koje je izdao hartiju od vrijednosti. Sve dok izdavalac hartije od vrijednosti ne izvrši obavezu iz hartije. Svaki će indosant ispuniti obavezu iz hartije onom zakonitom imaocu hartije na koga je prenio hartiju i tako će ići redom do njenog izdavaoca. Hartije po naredbi mogu se pretvoriti u hartije na ime. Dovoljan je i sam potpis indosantov na poleđini hartije od vrijednosti. hartija koje su po zakonu hartije po naredbi. Postoji posebna vrsta solidarne odgovornosti dužnika: dužnik koji izvrši činidbu iz takve hartije od vrijednosti stiče pravo da traži izvršenje te činidbe od svojih prethodnika. bjanko i na donosioca (ZOO. Prenos hartije od vrijednosti po naredbi može se zabraniti. Zabranu može staviti sam izdavalac ili indosant. u nizu indosamenata svaki potpisnik jemči svim docnijim potpisnicima. mora se to izričito upisati u tu hartiju. ali je zabranu potrebno upisati na samoj hartiji (“ne po naredbi”) ili stavljanjem slične klauzule koja ima isto značenje. obaveza ne prestaje. Osnovna obaveza je na njemu. ček). a dotadašnji povjerilac postaje novi dužnik i tako ide dalje. Za hartije koje su po zakonu namijenjene prometu. ako se hoće da otkloni njihova osobina prenosivosti. napisala se ta klauzula ili ne napisala (mjenica. Odgovara. Svaki indosant odgovara svome indosataru i preuzima jemstvo da će u slučaju daljeg prenosa hartije svaki docniji indosant ispuniti obavezu iz te hartije. Ima. Odgovornost za obavezu leži na izdavaocu. Ako se želi da se takve hartije učine lako prenosivim. odnosno naziv ili ime lica na koje se hartija prenosi (indosatar). a svaki je takođe i povjerilac svih prethodnih potpisnika. Blanko indosament je takav prenos kada se na hartiji ne upisuje ime indosatara. želi da postanu rekta hartije. kako je rečeno. naime. Ako se. dakle. To se čini unošenjem na hartiju odredbe “ne po naredbi”. hartije na ime (skladišnica i konosman). 327 . potrebno je izričito staviti odredbu “ne po naredbi”. 244). potpis dotadašnjeg imaoca hartije (indosanta). da postanu hartije po naredbi. 249).jemstvo prema indosataru i prema svim docnijim sljednicima (licima na koja hartija bude indosirana) da će činidba biti ispunjena. po nekim hartijama ne samo svom indosataru nego i docnijim indosatarima u nizu indosamenata. Kod nekih hartija. Vrlo često dodaje se i odredba “po naredbi”. dolazi do niza indosamenata (lanca potpisnika). Puni indosament je kad se na hartiji napiše odredba o prenošenju i firma. Svakim indosamentom stvara se novi povjerilac. Njegova obaveza ostaje bez obzira na to što se hartija prenosila i koliko se puta prenosila. Takva hartija prenosi se isključivo cesijom (ZOO.

predajom hartije drugome. V PRESTANAK PRAVA IZ HARTIJA OD VRIJEDNOSTI Prava i obaveze iz hartije od vrijednosti prestaju prema opštim pravilima o prestanku obligacija i specijalnim pravilima vezanim za hartije. 4. Propisom može biti određeno za neke hartije od vrijednosti da se ne mogu prenositi indosamentom na donosioca. Dalji prenos može se vršiti prostim ustupanjem. 244).N-a ili donosiocu”). tražiti ispunjenje činidbe iz hartije. a može i punim indosamentom. odnosno svoje ime iznad potpisa indosanta. ova hartija može da sadrži i ime korisnika. stavlja se riječ “donosiocu”. potrebno je samo da upiše naziv. prenose se prava iz hartije na donosioca (ZOO. Nije potrebno nikakvo upisivanje na hartiji ni obavještavanje dužnika o prenosu. Pri indosiranju hartija od vrijednosti ne može se postavljati nikakav uslov. na prazno (blanko) mjesto. Pošto se ne zna korisnik. Izuzetno. Povjerilac iz hartije na donosioca je svaki onaj ko drži tu hartiju. Izvršava se onom ko je donese. Indosirati se mogu sva prava iz hartije od vrijednosti. ali je u tom slučaju napisana i klauzula “ili donosiocu” (“platiti po naredbi N. Djelimični indosament je ništav (ZOO. 5). ima njegov potpis na hartiji. pa sve što je rečeno o blanko indosamentu odnosi se i na indosament na donosioca. povjerilac (imalac hartije na donosioca) mora ići izdavaocu jer je on poznat. U slučaju prenosa na donosioca. čl. Dužnik je dužan izvršiti obavezu svakom ko mu pokaže hartiju i zatraži izvršenje činidbe iz hartije. kao da to nije napisano. umjesto imena indosatara. smatra se kao da uslova i nema.Upisuje se još mjesto i datum prenosa. prostom predajom iz ruke u ruku (tradicijom). 241). U tom slučaju. Zato takva hartija i jeste hartija na donosioca. nema imena korisnika. Prenos predajom (tradicijom) Predajom hartije. Tipična hartija na donosioca je ček (ZČ. Razumije se da može. čl. Blanko indosament naziva se u poslovnom svijetu još i otvorenim žirom. Obaveza iz hartije od vrijednosti ostaje uvijek onakva kako je upisana u hartiju prilikom njenog izdavanja. i tražiti ispunjenje. Ako bi indosant ili ma ko drugi stavio neki uslov u indosament. Indosament na donosioca važi kao blanko indosament. 328 . kao i svaki drugi imalac hartije od vrijednosti. čl. a ne samo neka. Lice koje je steklo hartiju blanko indosamentom može je dalje prenositi blanko ili punim indosamentom.

izdavanje stvari kod konosmana i skladišnice). a njena istinitost i sadržina se mogu tačno utvrditi. čeka) ne mogu se ostvarivati nikakva prava. Privatnopravni postupak mortifikacije mora biti zakonom dozvoljen za određenu hartiju. a time i prava iz hartije. Na osnovu amortizovane hartije (mjenice. Ako je određena hartija (isprava) oštećena u toj mjeri da je nepodobna za promet (cirkulaciju). Za neke hartije od vrijednosti nije uopšte dozvoljeno vođenje amortizacionog postupka. str. Tu dolazi u obzir: izvršenje činidbe na koju glasi hartija (isplata mjenice. Prava prestaju otkupljivanjem hartije od vrijednosti što se često čini kod korporacionih hartija (dionica). Paul. kompenzacija. 335. izvlačenje se vrši po lutrijskom sistemu i sopstvenicima se isplaćuje pored vrijednosti hartije i određen iznos (premija). Najčešće se koriste ovi načini otkupa: vrši se izvlačenje (žrijebanje) brojeva i vlasnicima onih hartija čiji brojevi budu izvučeni isplaćuje se vrijednost hartije. zamjenjuje poništenu ispravu (ZOVP. zastarjelost prava. West Publishing Co. Na osnovu sudskog rješenja imalac poništene hartije može tražiti: ispunjenje obaveze koja je proizlazila iz poništene isprave ili zahtijevati od izdavaoca da se. ukradena. Sud će u vanparničnom postupku donijeti rješenje koje. Sudska amortizacija hartije od vrijednosti dolazi u obzir kad je hartija 288 Amortizacija se izgubljena. St. po pravilu. a zasniva se na sporazumu dužnika i povjerioca iz hartije. Izdavalac hartije će izdati novu ispravu na trošak imaoca hartije.1. vrijedi za lutrijske hartije i one koje glase na donosioca a plative po viđenju. Specijalni načini prestanka prava Prava iz hartije od vrijednosti prestaju poništenjem papira s obzirom na načelo inkorporacije. što. konfuzija (sjedinjenje). Za pojedine papire zakon može odrediti da se na osnovu sporazuma stranaka izvrši proglašenje hartije za nevažeću (mortifikacija). 2. na trošak imaoca. imalac te hartije može tražiti izdavanje nove isprave. kada postane pravosnažno. čl. može tražiti za hartije koje glase na ime ili po naredbi. a oštećena isprava se vraća izdavaocu. nastupom određenog roka vlasnicima hartija se jednostavno isplaćuje vrijednost hartija. Prestanak prema opštim pravilima Prava iz hartije od vrijednosti prestaju. 1970. oštećena ili na bilo koji način nestala. 230). oproštaj duga. izda nova isprava. na jedan od načina na koji prestaju (gase se) obligacije uopšte. jer je odnos povodom hartije od vrijednosti po svojoj prirodi obligacioni. Otkupom prestaje da važi hartija. po pravilu. 288 Henn Harry G: “Law of corporations and other business enterprises”. novacija. 329 .

330 .

utisnuto) određeno obligaciono pravo (potraživanje). po naređenju izdavaoca. prema tome ko plaća mjeničnu svotu sam izdavalac ili drugo lice.model za druge vrijednosne papire. posebno obligacione. nasuprot prava stoji obaveza (izdavaoca ili drugog lica) na isplatu mjenične sume. Na osnovu zakonskih rješenja može se konstruisati i odrediti pojam mjenice. Kako se radi o obligacionom odnosu (jednostranom pravnom poslu). Mora biti pismeno sačinjena jer je strogo formalna isprava čiju sadržinu određuje zakon.). Kao i svaka hartija od vrijednosti. kao i druge uslove koje isprava mora da ispunjava. Pojmovno određenje mjenice jasno pokazuje da se radi o jednostranoj izjavi volje izdavaoca i pisanoj ispravi u koju je inkorporirano (utjelovljeno. Razlog leži u činjenici što je mjenica već odavno postala hartija .GLAVA DRUGA MJENICA I POJAM I FUNKCIJE MJENICE 1. izdavalac mjenice može dati bezuslovan nalog drugom licu da ono isplati mjeničnu svotu kada se govori o trasiranoj (vučenoj. U ranom srednjem vijeku. rekta i dr. Iz navedene sintetičke definicije mjenice proizlazi sljedeće. Postoje i druge o kojima će biti riječi kasnije (bjanko. Izdavalac može uzeti na sebe obavezu da sam isplati mjeničnu svotu u kom slučaju daje bezuslovno obećanje i tada se radi o sopstvenoj (vlastitoj. Mjenica je. kreditna. Pravne teorije koje su izložene ranije vrijede i za mjenicu. cirkulaciona. isplati određenu (upisanu) svotu novca licu naznačenom na toj hartiji ili isplati trećem licu za koje ono to naredi. sadrže odredbe o tome koje sastojke mora imati isprava da bi se smatrala mjenicom. kada se mjenica i 331 . U nacionalnim pravima najznačajniji izvor jeste zakon. i mjenica je pisana isprava izdata u zakonom propisanoj formi. solo) mjenici. U našem pravu osnovni izvori su Zakon o mjenici (ZM) i Zakon o obligacionim odnosima (ZOO). u modernom pravu. komisiona. Ovakvo određenje mjenice odgovara kontinentalnim pravnim sistemima. Isto tako. trata) mjenici. hartija od vrijednosti kojom jedno lice daje bezuslovno obećanje da će isplatiti određenu svotu novca samo ili kojom izdaje bezuslovan nalog drugom licu da ono. Mjenično pravo je skup pravnih pravila kojima se regulišu mjenični poslovi i odnosi lica koja te poslove obavljaju. u određeno vrijeme i na određenom mjestu. Pojam mjenice Savremeni zakoni o hartijama od vrijednosti ili mjenici obično ne daju definiciju mjenice. To pravo se odnosi na isplatu mjenične svote koja je naznačena (upisana) na samoj mjenici. I to su osnovne vrste mjenice. Osnovno razlikovanje mjenica je. nego umjesto toga. prvenstveno. Može se reći da su one nastale. radi objašnjenja momenta nastanka mjenično-pravne obaveze. kao što se vidi.

Inače. Kod robnih kredita. mjenica je mogla da se upotrijebi kao zaloga (mjenični lombard). Isključivo kao sredstvo obezbjeđenja služi kod kreditnih potraživanja (osiguranje kredita).pojavila. Pored toga. kratki rokovi). u materiji mjeničnog prava izvršena je unifikacija pravila na međunarodnom planu.reeskontna redovno niža. s tim što akceptira tako izdatu mjenicu (akceptni kredit). koju je na njega prodavac (davalac kredita) vukao i tako davalac kredita stiče mogućnost vođenja mjeničnog spora (ograničenost prigovora. mjenični povjerilac može eskontovati svoje nedospjelo mjenično potraživanje kod banke i tako dobiti prije gotov novac (umanjen za iznos kamate od dana eskontovanja do dospjelosti mjenice). u međunarodnom prometu inostrana mjenica predstavlja oblik deviznog plaćanja. ona to obezbjeđuje kod drugih poslovnih subjekata. a i obračunava se za kraći period). akceptirana i rekta mjenica. Najčešće se radi o akceptnom kreditu. Banka kasnije može reeskontovati mjenicu i time zaraditi (razlika između eskontne i reeskontne kamatne stope . mjenica služi kao sredstvo plaćanja na području platnog prometa jer se pomoću nje vrši doznaka novca. a posebno prenosivosti (negocijabilnosti). kao bjanko akceptirana mjenica. Mjenica se može koristiti i kod čistih finansijskih transakcija kreditnog karaktera (finansijska ili kreditna mjenica). Umjesto da banka svome klijentu dadne kredit. pa je njen značaj u unutrašnjem i međunarodnom prometu izuzetan. kupac akceptira mjenicu do visine kredita. Može služiti i u svrhu polaganja kaucije (kauciona mjenica). Danas je prisutnija uloga mjenice kao kreditnog sredstva kod osiguranja potraživanja ili odobravanja kratkoročnog kredita. Zadržaćemo se ukratko na njenim ekonomskim funkcijama jer se opširnije uči u ekonomskim disciplinama koje se bave finansijskim tržištima. bilo kao mjenični lombard ili jemstvo. Tradicionalno. Osim ovoga. a izdaje se kao bjanko. Sigurnost je još veća ako je mjenica snabdjevena potpisima i drugih lica. putem svoje bankovne veze. Kao što se vidi. zamijenio ček. isključivi pravni izvor bili su trgovački običaji. u dobroj mjeri. Već je rečeno da mjenica služi i kao sredstvo obezbjeđenja tražbine. Međutim. Zahvaljujući njenim osobinama. bankarski akcept se koristi i kod plaćanja izvoznouvoznih poslova po osnovu neopozivog dokumentarnog akreditiva. U modernom prometu mjenica se rjeđe pojavljuje kao sredstvo jednog plaćanja (gašenja jedne obaveze). nego zahvaljujući svojoj negocijabilnosti putem indosamenta. Kao što je već rečeno. U unutrašnjem prometu danas ju je. mjenica može zadovoljiti mnoge ekonomske ciljeve. ona omogućava gašenje niza obaveza. bezgotovinsko plaćanje. 2. 332 . Banka tako vrši kratkoročna ulaganja kapitala koja su obezbijeđena mjenicom. mjenicom je vršeno mobilizovanje kapitala (kredita) kroz eskontni kredit. Ekonomske funkcije mjenice Mjenica spada među najinteresantnije hartije od vrijednosti.

Iako je mjenica individualni (pojedinačni) papir od vrijednosti.prema Bernard J. nije uvijek moguće precizno odrediti sve elemente (mjeničnu svotu.). u protivnom. postoje različite teorije. sukcesivno dopunjavanje (upisivanje) mjenice onim elementima koje je njen izdavalac propustio unijeti prilikom izdavanja. rok dospjelosti i dr. neće biti savjestan. i drugi.I na kraju. do 1988. 289 Kod nefinansijskih korporacija u SAD od 1982. 289 Trasirana (vučena. Cilj teorije omisije jeste da se omogući potrebni elasticitet u mjeničnom saobraćaju uz očuvanje pravne sigurnosti. Prema starijoj teoriji. saglasno ugovoru sa izdavaocem. str. U momentu predaje mjenice. god. Teorija omisije dala je mogućnost postojanja bjanko (blanko. Svi podaci (elementi) unose se istovremeno. Moderna teorija o mjenici (teorija omisije. bankarska tehnika. U protivnom. pored zakonskih i drugih pravila. Dopušteno je. biti uneseni. isprava nema obilježja mjenice. Obaveza je imaoca mjenice da ispuni potrebne sastojke najkasnije u momentu podnošenja isprave na plaćanje. dakle. Teorija omisije Mjenica je pismena isprava koja ima određen sadržaj kao i svaka hartija od vrijednosti. op. da bi ona imala karakter mjenice. bjelice) mjenice koja se dosta koristi u trgovačkim i finansijskim transakcijama. obveznice i mjenice ucestvuju sa 19. propuštanja) stvorena je prema potrebama trgovačkog prometa i bankarske tehnike. svi elementi moraju postojati. ima veliki uticaj na način vršenja “tradicionalnih finansijskih usluga” u koje spadaju i poslovi vezani za mjenicu. Kupovina nedospjelih mjeničnih potraživanja je česta pojava u tržišnim ekonomijama gdje se zarada ogleda u eskontu. a po zakonu mora postojati. koja se daje kao sredstvo obezbjeđenja za buduća potraživanja. U pogledu vremena kad pojedini elementi treba da budu uneseni u ispravu. Zakon o mjenici prihvata teoriju omisije.cit. 333 .6%. Foley. Inače. Radi očuvanja pravne sigurnosti teorija omisije ističe dva momenta: prvi. ona spada u grupu berzanskih hartija i zajedno sa obveznicom predstavlja značajan izvor finansiranja poslovnih subjekata. postoji pravna pretpostavka da je izdavalac ovlastio svakog savjesnog imaoca mjenice da upiše u ispravu neki od elemenata koji nedostaje. u času stvaranja mjenice. jednim rukopisom i mastilom. u kategoriji eksternih izvora kapitala. svi sastojci mjenice koje zakon zahtijeva moraju biti uneseni u ispravu u momentu podnošenja mjenice na isplatu. Ovakvo shvatanje ne odgovara potrebama savremenog prometa.7% . mjenica predstavlja sredstvo kratkoročnog ulaganja novčanog kapitala. 9. trata) mjenica je u daleko većoj upotrebi pa će biti i detaljnije obrađena u narednim izlaganjima koja se odnose na sastojke (bitne i nebitne) te mjeničnopravne radnje. Stoga ona dopušta da se svi mjenični elementi ne moraju unijeti u pismenu ispravu u času sastavljanja mjenice. a krediti sa 13. teoriji jedinstvene radnje (unitu actu). II SASTOJCI (ELEMENTI) MJENICE 1.

i taj je blanket cio štampan na zvaničnom jeziku sa stalnim elementima. Ako taj naziv ne bi bio upisan u ispravu. Uopšte o bitnim elementima mjenice Trasirana (vučena. c) ime. Fatima Mahmutćehajić i mr. odnosno naziv. Ovaj elemenat neophodan je u kontinentalnim pravima. Opšti su naziv da je to mjenica i nalog za isplatu. geografske i kalendarske. a u kalendarske elemente mjenice 290 ubraja se datum izdavanja i rok dospjelosti mjenice. g) dan i mjesto izdavanja mjenice i h) potpis onoga ko je izdao mjenicu (trasant). Bitni sastojci (elementi) 2. Razlog tome bi bio da se izbjegne falsifikovanje. Izdavačka djelatnost Ekonomskog fakulteta u Sarajevu.1. neki autori dijele bitne elemente mjenice na opšte. Oznaka u tekstu da je isprava mjenica Naziv “mjenica” mora biti napisan u tekstu same isprave još u času kad se ta isprava izdaje. Vedad Silajdžić. b) bezuslovan nalog da se isplati određena svota novca. koji izdaje država ili neka ovlaštena organizacija. 3): a) označenje u slogu isprave da je to mjenica. Po našem zakonu. ime remitenta i potpis trasata. Veljko Trivun. U stalne elemente koji su odštampani na mjeničnom blanketu spada i naziv “mjenica”. U praksi se. firma onoga kome treba platiti.2. Zinka Grbo Praktikum poslovnog prava. odnosno o kakvoj se ispravi radi. 2. firma onoga koji treba da plati (trasat). personalni su ime trasata. a lakše u naslov. takva isprava ne bi se smatrala mjenicom. a za ono što je promjenljivo ostavljeno je prazno da se popuni. ili po čijoj naredbi treba platiti (remitent). Naziv mora biti upisan u samom slogu. odnosno naziv. 290 334 . Naziv “mjenica” potrebno je upisati da bi potpisnik i svaki onaj ko dobije ispravu u ruke znao šta potpisuje. ne može biti upisan kao naslov. d) označenje kad treba da plati (dospjelost). dr.2. upotrebljava mjenični blanket. f) ime. mjenica je hartija po naredbi (bill on order) i nije nužno da u ispravi bude sadržan i naziv “mjenica”. čl. Po anglosaksonskom pravu. Sarajevo 2003. i to na jeziku na kojem je isprava izdata. trata) mjenica sadrži sljedeće bitne elemente (ZM. U pravnoj teoriji. Mogla bi to biti obična građanskopravna obligacija. e) mjesto gdje treba platiti. 588-628. tekstu. geografski su mjesto izdavanja i mjesto plaćanja mjenice. str.g. personalne. gotovo isključivo. pošto se nove riječi teže mogu unositi u tekst. O pojedinim elementima mjenice kao i o načinu popunjavanja pojedinih vrsta mjenice pobliže: Doc.

Ako je u mjenici naznačeno više različitih svota.2. Kod vučene mjenice ime trasata mora biti navedeno u mjenici i obično stoji u donjem lijevom uglu.3. bilo brojevima . Pri upisivanju iznosa novca brojem i slovima može doći do neslaganja. Što se tiče naznačenja količine novca. a slovima u tekstu mjenice. pretpostavlja se da isplatu treba izvršiti u onoj vrsti novca koji ima zakonski tečaj u mjestu plaćanja.važi najmanja svota. naredba mora da glasi na sumu novca. Da li ovu ulogu mogu imati kumulativno ili alternativno . iznos brojevima piše se u gornjem lijevom uglu. Kad takvo lice kao izdavalac mjenice ne zna sigurno ima li pokrića kod neke banke.00 KM”). naredba za isplatu. ako bi se za isplatu postavljao neki uslov. u Francuskoj uz potpis trasanta. Ako je u mjenici ispisano više različitih svota i slovima i brojevima . Vrsta novca treba da bude naznačena. da zna ko mu je dužnik. 8). U slučaju ovog nepodudaranja. može biti vezana za ispunjenje nekog uslova (“platite uz podnošenje tovarnog lista”).zakon izričito ne govori. jer imalac mjenice valja da zna ko treba da mu isplati mjeničnu svotu. obično se navodi svota i brojem i slovima. Ona se zove neoperativnom mjenicom. U Engleskoj i u SAD. Ime trasata Navođenje u mjenici imena onoga ko treba da plati (trasata) bitan je elemenat.vrijedi svota napisana slovima. Iznos može biti napisan i slovima i brojem više od jedanput. Zatim može biti neslaganja između svote napisane cifrom i slovima. Ne može biti potraživanja stvari. Mjenica je hartija od vrijednosti koja u sebi utjelovljuje tražbinu na određeni iznos novca i. mogli bi se činiti prigovori o neispunjavanju uslova i time bi tražbina iz mjenice bila neizvjesna.600. bezuslovnosti toga naloga i oznake svote novca. Kod nas se iznos brojem piše desno gore izvan teksta. Nije svuda tako. 2. Neke zemlje dozvoljavaju u mjenici i alternativno naznačenje valute (“platite 100 USD ili 1. zakon je dao pravila kako se sukob rješava (ZM čl. Dešava se da neko ima u inostranstvu dvije ili više banaka koje plaćaju za njega. bilo slovima. Teorija prihvata oba rješenja. Bezuslovan nalog da se isplati određena svota novca Ovaj elemenat sastoji se iz tri dijela: naloga za isplatu. Po anglosaksonskom pravu. Na prvom mjestu.4.tada važi ona najmanja svota koja je napisana slovima. Pitanje je kako mora biti naznačena mjenična svota i mora li biti naznačena po vrsti i količini novca. Zakon ne određuje to mjesto i o tome važi običaj. Isplata mjenične svote ne može se ničim uslovljavati. ili ne zna kod koje mu je banke veće pokriće. Kod neslaganja svote napisane slovima i brojem . a samim tim i mjenična obaveza. Mjenica sa više trasata nije rijetka pojava u međunarodnom mjeničnom saobraćaju. ako to i nije učinjeno. ili kad kod jedne banke nema 335 . Na mjenici može biti navedeno više trasata.

trasant je jedini dužnik po toj mjenici i razumljivo je da je on mora i potpisati i time dati izjavu da preuzima mjeničnu obavezu. odnosno uz naziv pravnog lica. vući će mjenicu alternativno na obje banke. samo zajednički. U kontinentalnom zakonodavstvu. pored potpisa ovlašćenih lica na mjenici mora biti ispisana i firma. ili ima li kod banke dovoljno sredstava koja mu služe kao pokriće. pošto je i on regresni dužnik. a dođe do protesta ili tužbe. Potpis izdavaoca mjenice (trasanta) Kako je mjenica obligacija. Pošto se trasant potpisom obavezuje. Na istoj mjenici može biti označeno i više lica za trasante (satrasanti). Ime remitenta Ime. Svi su zajednički dužnici. onda bi svoja mjenična prava mogli ostvarivati. odnosno naziv povjerioca.6. Inače. vrstu poslovanja i sl. a može i od svih kao zajedničkih 336 . nije neophodno stavljati bližu adresu. Takvo označavanje ne unosi u mjenični odnos nikakvu neizvjesnost. ali bi trebalo to učiniti. Ako su remitenti navedeni alternativno. U času izdavanja mjenice. Kad je trasant pravno lice. isplatiće je dužnik onome ko mu mjenicu podnese na isplatu. pa bi i isplatu mogli tražiti svi zajedno. To može biti alternativno. zanimanje. Ako se mjenica vuče kumulativno. pa i u našem. u momentu kad je potpisuje. lica kome treba isplatiti mjeničnu svotu. Dužnik mora potpisati obavezu kada je već propisana pismena forma. valjaće se obraćati i remitentu. dakle. svako poslovno sposobno lice. Ako su remitenti označeni kumulativno. uz ime. jer ako je mjenica prenošena. Kad takva firma ne zna sigurno ima li uopšte. razumljivo je da satrasanti mogu biti samo zajednički (kumulativni) dužnici i da nema smisla da budu označeni alternativno. sasvim je prirodno da na njoj mora biti potpis onoga ko je izdaje.5. vući će mjenicu na obje banke kao trasate. smatramo. Remitent može biti fizičko i pravno lice. Na istoj mjenici može biti navedeno više remitenata i to kumulativno ili alternativno. Po prirodi položaja trasantovog u mjenici. može primati obaveze. Međusobni odnos takvih remitenata je građanskopravne prirode i. a za ostatak će se imalac mjenice obratiti drugoj banci. mjenica nije hartija na donosioca i zato remitent mora biti naveden u mjeničnom pismenu. za razliku od anglosaksonskog. trasat može biti svako lice koje po propisima građanskog prava. adresa je ipak potrebna. mora imati poslovnu sposobnost u času izdavanja mjenice. Po pravilu se stavlja štambilj. odnosno naziv pravnog lica. bio bi određen njihovim međusobnim sporazumom. banka kojoj se imalac mjenice obrati prihvatiće mjenicu do iznosa pokrića. 2.dovoljno pokrića. Imalac mjenice može (u regresnom postupku) tražiti od svakog od njih isplatu cijelog mjeničnog iznosa. Mjenica mora biti potpisana onako kako je registrovano da se to pravno lice potpisuje. Prilikom upisivanja imena remitenta. 2. po pravilu. mora biti navedeno u mjenici. a može i kumulativno. Iako to zakon ne traži.

lettre de change a vue). c) Mjenica po viđenju (Sichtwechsel. kad to ne bi bilo naglašeno. dospjelost označiti i uobičajenim izrazima koji pokazuju tačno o kom se danu radi. Moglo bi se... Kada se mjenica plativa na određeno vrijeme od dana izdavanja trasira iz jednog mjesta na neko drugo mjesto i kad u tim mjestima ne vrijede isti kalendari. 38). da ne bi došlo do zabune od kada treba računati protek roka. b) Mjenica na određeno vrijeme od izdanja (Dato wechsel. Međusobni odnos satrasanata nije mjeničnopravne prirode. a zakonska je pretpostavka da je to mjenica po viđenju (ZM. fiksan je.” Važno je naznačiti. Dospjelost ovakve mjenice je određena protekom na mjenici naznačenog vremena od njenog izdanja. Ovaj rok podnošenja na isplatu može trasant skratiti ili produžiti da traje duže od godinu dana. Zakon ipak određuje krajnji rok u kome se mjenica po viđenju mora podnijeti na isplatu.. lettre de change a jour five). To su: “početkom mjeseca” ili “primo”.7.. ali samo na kraće vrijeme od godine dana (ZM. To je godina dana od izdanja. Mjenica po viđenju obično glasi: “po viđenju platite za ovu mjenicu. odnosno na viđenje. Ova mjenica glasi: “1..2). 2.” i sl. Vrijeme se računa onako kako određuje građansko pravo (ZOO.1).. Rok dospjelosti ne može se odrediti van mjenice. petnaesti dan u mjesecu i posljednji dan u mjesecu (ZM.38. st. Označenje dospjelosti Dospjelost je vrijeme kad se mjenica ima isplatiti. inače.” ili “pola godine od izdanja ove mjenice platite. juna 2002. Ta mjenica glasi: “platite šest mjeseci od danas” ili “tri mjeseca a dato platite za ovu mjenicu.38. st. Trasant je dužan isplatiti kad god mu je imalac podnese u okviru zakonom predviđenog roka. kalendarska mjenica (Tagwechsel. čl. Može ga odrediti i svaki indosant.. čl.” ili “platite čim se ova mjenica podnese na isplatu” ili “pri podnošenju na isplatu platite. Takva mjenica po viđenju kod koje je određen krajnji 337 . “polovinom mjeseca” ili “medio”. 35).. umjesto fiksno određenog dana. ma kojim izrazom. pa se prema tome određuje dospjelost (ZM. dnevna mjenica.” Rok dospjelosti je određen tačno datumom. lettre de change a date). onda se smatra da je dan dospjelosti po kalendaru koji vrijedi u mjestu plaćanja (ZM. god.. uzeti da se vrijeme računa od dana podnošenja na akcept. To znači prvi dan u mjesecu. 77). platite. čl. Kada je mjenica plativa na određeni dan u mjestu u kome ne vrijede isti kalendar koji vrijedi u mjestu izdavanja. Mjenica po viđenju dospijeva kad god se podnese na isplatu.dužnika.. da se plaća od dana izdanja mjenice.2).. mjenica ipak važi. “krajem mjeseca” ili “ultimo”.. st. 4. čl. čl. vrijeme kad mjenična svota dospijeva za isplatu. jer je to njen bitni sastojak. 34): a) Mjenica sa dospjelošću na određeni dan. No ako se ne naznači. Rok dospjelosti kod mjenice može biti određen na jedan od ova četiri načina (ZM. čl.” ili “kad imalac ove mjenice zahtijeva platite. čl. nego građanskopravne. Rok dospjelosti se mora naznačiti na mjenici. onda se dan izdavanja dovodi na dan koji mu odgovara u kalendaru koji vrijedi u mjestu plaćanja. Dopušteno je.

po svome izboru. lettre de change de vue). Kada protest nije podignut. svakog od tih dana plaća se jedan dio mjenične svote (1. i kada protekne na mjenici označeni rok. Mjenica sa dospjelošću ranijom od dana izdanja. st. onaj naziv koji se za to mjesto upotrebljava u toj zemlji. takođe. Nije dopušteno navesti na mjenici dvije ili više dospjelosti. U zemljama u kojima zakon ne traži upotrebu zvaničnog naziva mjesta pod sankcijom ništavosti mjenice. ali ne prije deset mjeseci od danas. aprila”).” Mjenice po viđenju ne moraju se podnositi na akcept. Ako prilikom podnošenja trasat nije stavio datum. podnosi se na isplatu. 35.000 KM”). Mjesto plaćanja U mjenici mora biti navedeno mjesto u kome treba mjenicu platiti. i rok se računa od dana podizanja protesta. Ne važe ni mjenice sa kumulativnim ili alternativnim naznačenjem dospjelosti.. Prema međunarodnoj praksi. Podnošenje na viđenje u stvari je podnošenje na akcept. godine” ili “platite po viđenju. savjesni imalac mjenice je ovlašćen da je podnese na isplatu u ma kome od tih mjesta. d) Mjenica na određeno vrijeme po viđenju (Nachsichwechsel. 36). čl. 338 . ne bi postojao razlog za ništavost mjenice. a nije stavljena i bliža oznaka iz koje bi se vidjelo na koje od tih mjesta izdavalac mjenice misli.. Ne važe ni sa nemogućim datumom (“platite 31.” i sl. rok se računa bilo prema danu akcepta bilo prema danu protesta (ZM. Takva mjenica glasi: “tri mjeseca po viđenju platite. jula t. No i kad ne bi bilo tako navedeno.g. 2). Zakoni nekih zemalja sadrže odredbu da je ništava mjenica u kojoj mjesto plaćanja nije označeno zvaničnim nazivom. pa pošto je on vidi i upiše na mjenici datum kad mu je podnesena na viđenje. aprila iste godine platite 20. st.. Trasant može odrediti da mjenica plativa po viđenju ne smije biti podnesena na isplatu prije naznačenog vremena. sudska praksa toleriše i uobičajeni naziv mjesta. Takve bi mjenice bile ništave (ZM. 2). Dakle. juna 2002. ne važi. onda se u pogledu akceptiranja smatra da je nedatirani akcept stavljen posljednjeg dana roka predviđenog za podnošenje na akceptiranje (ZM. čl.. U ovim slučajevima se ne može primijeniti pravilo da se dospjelost izvršenja obaveze pomiče na najbliži mogući datum. stavlja se toponomastički naziv mjesta. kao i kad je odbio da akceptira takvu mjenicu. godine platite 10. a 5. februara 2000.rok podnošenja na isplatu glasila bi: “platite po viđenju.000 KM. 36. U takvom slučaju rok za podnošenje na naplatu počinje teći od tog vremena (ZM. čl. tako da se vrijeme koje treba da protekne do dospjelosti računa od dana kad trasat akceptira mjenicu i stavi datum akcepta. Ako više mjesta nosi isti naziv. ako se jasno i nesumnjivo zna na koje se mjesto misli. Ne važi ni mjenica sa naznačenjem isplate na rate (obročne mjenice) kod koje je dospjelost naznačena sa više dana.”). valja je podnijeti na protest. čl. 2. 34). a po pravilu se i ne podnose. kosilo bi se s načelom određenosti mjenice. a najdalje 20.8. Mjenice sa naznačenjem krajnjeg roka plaćanja ne važe (“platite do 1. Ova mjenica mora se najprije podnijeti trasatu na viđenje. pošto bi to stvaralo zabunu.

ali nije neophodan. Plaćanje kod HBB banke d. logički se nameću iz same prirode mjenice i zato jesu bitni. Može biti.Mjesto plaćanja je bitan elemenat mjenice. jer se time omogućuju ili olakšavaju mnoge radnje koje je potrebno preduzimati radi ostvarivanja prava iz mjenice. Među bitnim sastojcima mjenice učinjeno je podvajanje na one koji se moraju izričito navesti i moraju postojati u času kad se mjenica podnosi na isplatu i one koji se mogu pretpostaviti iako nisu izričito navedeni u mjeničnom tekstu. znači. Ako. u lijevom gornjem uglu. Mjenično pravo dozvoljava da ovaj zahtjev bude formalno zadovoljen. 3). čl. U pogledu naziva mjesta važi ono što je rečeno za mjesto plaćanja. ni to mjesto ne bi bilo navedeno. Visoko. pretpostavlja se da je mjenica izdana u mjestu koje je navedeno pored trasantovog potpisa. Naznačenje datuma izdanja ne mora odgovarati istini. a ne onaj kad je mjenica stvarno izdata. pa ma gdje na mjenici. U mjeničnom blanketu su ovi podaci navedeni na početku mjeničnog teksta. pak. Sarajevo. kako se vidi. Po teoriji omisije. Može taj podatak biti izostavljen.d. takva bi mjenica bila ništava jer joj nedostaje jedan bitan elemenat. Pretpostavljeni bitni sastojci mjenice Svi nabrojani elementi mjenice.9. 339 . u gornjem lijevom uglu. Važno je da se stave. ali ne mora biti tako. i tada postoji zakonska pretpostavka da je mjesto plaćanja ono mjesto koje je na mjenici označeno pored imena trasata (ZM. Naziv mjesta plaćanja upisuje se u mjenicu obično u donjem lijevom uglu ispod trasatovog imena (“Dijamant d.d. Da bi se ipak omogućila što lakša upotreba mjenice. 4): a) Trasirana mjenica u kojoj nije naznačena dospjelost pretpostavlja se da je to mjenica po viđenju. 4. i antidatirana kao i postdatirana. čl. ali je razumljivo da to treba učiniti. Zakon o mjenici navodi tri pretpostavke bitnih sastojaka (ZM. 3. Sarajevo). Zakon ne traži da se mora pored geografskog naziva plaćanja staviti i bliža adresa (ulica i broj). Važi i mjenica na kojoj je kao datum izdavanja stavljen neki drugi dan. c) Ako u trasiranoj mjenici nije naznačeno mjesto izdanja. dozvoljeno je odstupanje od ovog pravila u tom smislu što se za neke od sastojaka uzima kao da postoje u mjenici. Plaćanje u Sarajevu” ili “Vispak d. Dan i mjesto izdavanja Datum i mjesto izdavanja mjenice obično se stavlja na početku. b) Ako u mjenici nije označeno mjesto plaćanja. pretpostavlja se da je mjesto plaćanja ono mjesto koje je označeno pored trasatovog imena. savjesni imalac mjenice može sam popuniti mjeničnu ispravu i upisati mjesto plaćanja ili pored imena trasatovog dodati mjesto njegovog prebivališta. st.d. Znači da označenje dospjelosti na mjenici može biti ispušteno. 2.

Domiciliranom mjenicom se naziva i mjenica u kojoj je trasant naznačio da će istu platiti neko drugi. a ne trasat (“Merkur d. Sarajevo. Sarajevo”). Razlozi trgovačkog saobraćaja nekada zahtijevaju da se mjenica plati u drugom mjestu. odnosno kod koga će se mjenica platiti. a ne trasat. Plaćanje u Sarajevu”). Navođenjem nekog drugog lica koje treba da plati mjenicu (platac) ne mijenja se trasat. Mjenica na kojoj je označeno drugo mjesto kao mjesto plaćanja.o. jer se smatra da je trasant. određuje trasat. nego se samo daje adresa gdje će se.d. Platac ne ulazi uopšte u mjeničnopravni odnos.d. a da platac.4. Zakon o mjenici (čl. odnosno prebivališta i da mu se tu podnosi. Po teoriji omisije. Plaćanje kod HBB banke d.o. onda se tako mora odrediti (upisati) u mjenici. da trasat može prilikom akcepta označiti adresu u tom mjestu gdje će se mjenica platiti. koje nisu domicilirane. 28) dozvoljava kod mjenica plativih u mjestu trasatovog sjedišta. Plaćanje u Mostaru”. a ne sjedišta ili prebivališta trasata i upisano na mjenici pored njegovog imena naziva se domiciliranom mjenicom (“Soko d. To lice (platac).d. Plaćanje u Tuzli”). pa ipak se radi o domiciliranoj mjenici. Tako je upisano u mjenicu i nema uticaja činjenica što je stvarno sjedište “Soko” d. Domicilirana mjenica Najčešći slučaj jeste da mjenicu plaća akceptant u mjestu svoga sjedišta. a ne u Sarajevu. odnosno mjesto (platište). ovlastio svakog imaoca da to po potrebi učini. a ne stvarno stanje. Ako na mjenici piše: “Soko d. Ovdje se čak radi i o tome da se stvarno sjedište trasata podudara sa mjestom plaćanja. odnosno nepravom domiciliranom mjenicom. Sjedište društva “Soko” nije u Sarajevu. nego u Mostaru. lice koje će za njega platiti mjenicu u mjestu plaćanja koje je već odredio trasant.d. a ne u mjestu sjedišta ili prebivališta. Sarajevo. Trasat može na domiciliranoj mjenici odrediti samo domicilijata. Mišljenje da mjenicu može domicilirati samo trasant nije opšteprihvaćeno. kad je izostavio tu oznaku. lice koje treba da plati. Nema njegovog potpisa na mjenici. 340 . Moguća je i takva kombinacija da i mjesto plaćanja bude različito od sjedišta trasatovog. bude neko drugi. Neki i tu mjenicu nazivaju domiciliranom. U slučaju kada se sjedište ili prebivalište trasata podudara sa mjestom plaćanja. ili kod koga treba da se plati. Mostar. mogao bi mjenicu domicilirati svaki njen savjesni imalac. ne može se govoriti o domiciliranoj mjenici (“Soko d. radilo bi se o domiciliranoj mjenici. Ako je to cilj. u Mostaru. Time se ne mijenja mjesto plaćanja. Kod ocjene da li je mjenica domicilirana mjerodavno je samo ono što je upisano na mjenici. Mjenicu može domicilirati samo trasant. iako nije tačna adresa trasata.d. Sarajevo.

bilo to u njoj označeno ili ne. “po viđenju platite za ovu drugu mjenicu. Klauzula o moneti (klauzula o efektivnosti) Naziva se još i klauzulom o efektivnom plaćanju u stranoj valuti. 5. Podatak o broju mjeničnog primjerka (duplikatna klauzula) Nekad je potrebno da se mjenica izda u dva ili više primjeraka. Ako se mjenica izdaje u više primjeraka.. Ako bi naredba glasila samo na isplatu nekog stranog novca (“Platite.”. U mjenici ne mora biti upisano: “Platite za ovu mjenicu po naredbi N. 5. Mjenica bi glasila: “12. septembra 2003.. stavlja se solo klauzula (“1. Ako se ne želi izdavanje više primjeraka jedne mjenice.”. a ne akceptant ili u kojoj je naznačeno da će se isplatiti u nekom drugom mjestu. Navešćemo najčešće mjenične klauzule: 5. Nebitni sastojci mjenice (mjenične klauzule) Pored bitnih sastojaka koje hartija od vrijednosti mora sadržavati da bi bila mjenica. Navođenjem broja primjeraka mjenice treba da se ukaže da se ne radi o izdavanju novih mjenica. Svaka je mjenica prenosiva indosamentom... platite za ovu solo mjenicu.. mjenični dužnik je ovlašten da mjenicu isplati u domaćem 341 . platite za ovu jedinu mjenicu po naredbi N.. godine platite za ovu prvu mjenicu.. jula t.g.. Njihovo unošenje nije nužno pa se stoga i nazivaju nebitnim sastojcima (fakultativnim elementima). u stranoj valuti.Postoji i shvatanje da je domicilirana mjenica svaka u kojoj je označeno da će je isplatiti neko treće lice. Svi primjerci predstavljaju jednu mjenicu i isplatom jednog primjerka svi ostali gube važnost.N.”).. 10. a interesantna je u međunarodnom mjeničnom saobraćaju. njenog podnošenja na akcept. Oznaka “po naredbi” Mjenica je hartija od vrijednosti koja je po sili zakona prenosiva (negocijabilna) po naredbi.1. Trasant njome određuje da se mjenica ima isplatiti u naznačenoj vrsti novca.” ili “u švicarskim francima”.... nego može i ovako: “Platite za ovu mjenicu N.N..”)..N. potrebno je navesti u tekstu i naznačiti koji je po redu primjerak: prvi (prima).. treći (tertia). u mjenični tekst se mogu unositi i neki drugi sastojci (mjenične klauzule). (“1.3.. Za punovažnost isprave kao mjenice nema uticaja da li su ti elementi uneseni u ispravu ili nisu.000 švicarskih franaka efektivno.g. drugi (sekunda). To bi bilo za slučaj gubitka mjenice.”).. Unose se ako mjenici treba dati još neko pravno dejstvo ili da se jasnije označe neki pravni odnosi između lica koja učestvuju u mjeničnom poslu... jula t. ali se iz teksta ne vidi u kojoj efektivnoj valuti (moneti). za ovu jedinu mjenicu.” 5. pa izostavljanje tog naređenja ne ometa njen lak i nesmetan prenos.. a ne u mjestu koje je navedeno u mjenici kao sjedište trasatovo.2. nego o većem broju primjeraka jedne iste mjenice.” ili “.

zatim “Vrijednost u meni (nama) samom” kada je trasant označio sebe kao remitenta. on time. ulazi u mjeničnu obavezu kao dužnik. Klauzula valute (valutna klauzula ili klauzula o primljenoj vrijednosti) Pokazuje odnos između trasanta i remitenta.N. čime ga je pokrio.. Inače. ali i između trasanta i N. robi. Kada postoji ovakva klauzula: “Platite. a može biti i dug. bez izvještaja”. Ako klauzula glasi: “Platite. Klauzula o pokriću (revalirajuća klauzula) Označava oblik vrijednosti koju je trasat primio od trasanta. i stavite istu na moj račun sa izvještajem” ili “Platite. 5... 5. prije nego što prihvati nalog iz mjenice.5. Ukoliko trasat akceptira i/ili isplati mjenicu prije dobijanja izvještaja. klauzula o pokriću pokazuje trasatu koga on treba da zaduži u računu ili kome računu će odobriti mjeničnu svotu. Ta klauzula obično glasi: “Valuta primljena u robi” ako je trasant primio robu i plaća mjenicu ili “Valuta primljena u gotovu” jer je od njega primio novac ili “Valuta za eskont“ ako remitent kao banka trasanta eskontira mjenicu.4. na osnovu čega trasant. i stavite na račun N.” radi se o komisionoj mjenici (komisiona trata). O komisionoj mjenici biće riječi kasnije. kao komisionar N. Postoje pravni odnosi između trasata i N. protivno izvještaju. ova klauzula se primjenjuje ukoliko nije u suprotnosti sa devizno-valutnim propisima zemlje. odnosno u čemu je bila ili se očekuje protučinidba remitenta..novcu prema dnevnom ili određenom službenom kursu.N.. i stavite istu u račun N. i na osnovu čega trasat pristaje da se mjenica vuče na njega. kreditu. ugrožava svoj zahtjev na pokriće. radi toga što je primio pokriće od trasanta u novcu. U suštini. Ova klauzula ima građanskopravna. Trasat prihvata mjenicu. Prema načelu strogosti. Klauzula ima građanskopravna dejstva i pozivanje na pokriće i njegovo osiguranje (obezbjeđenje) nema mjeničnopravnu vrijednost jer stavljanjem potpisa na mjenicu od strane trasata smatra se da je zasnovana njegova mjenična obaveza. i stavite na moj račun” znači da trasat ima poslovni odnos sa trasantom iz koga nešto duguje pa će mjenicu isplatiti sa tog trasantovog računa. Bezuslovnost mjeničnog naloga može se ublažiti unošenjem ove klauzule ako se akceptiranje i plaćanje mjenice veže za izvještaj koji trasant treba da pošalje trasatu (upisano “sa izvještajem”). mjenični posao je samostalan i apstraktan.N. pa se ne vidi kauza (razlog) obavezivanja.N. a ne mjenična dejstva. Tiče se osnovnog odnosa između njih jer govori o tome u čemu se sastoji naknada (protučinidba) koju trasat prima.. Može da glasi: “Platite .. Avizna klauzula (avizo ili klauzula o izvještaju) Klauzula govori o tome da li trasat. trgovačkim efektima. Njegova činidba je u isplati mjenične svote.6.N. Klauzula “bez izvještaja” znači da trasant neće slati trasatu nikakav 342 . vuče mjenicu na trasata. treba da sačeka izvještaj od trasanta ili ne treba. 5..

Akceptant i trasant kod vlastite (solo) mjenice nemaju pravo stavljati ovu klauzulu. Klauzulu može unijeti trasant. 5.. ali ne i po njegovoj naredbi.12. a ne indosiranjem.” Rekta klauzula slabi opticajnu sposobnost mjenice. tada se radnje mogu preduzeti u stanu ili na drugom 343 . 5... prema daljnim imaocima mjenice. 5. Rekta klauzula (negativna klauzula po naredbi) Ovom klauzulom mjenica se pretvara u hartiju od vrijednosti na ime i može se prenositi samo cesijom.11.9. to trebalo da učini.N. koja nije indosabilna..10.N. ona djeluje prema svim potpisnicima. iako nije podigao protest u slučajevima u kojima bi. indosant ili avalist. Ukoliko bi imalac mjenice. I ova klauzula ima građanskopravna. a ne i za ostale mjenice. i pored postojanja ove klauzule.” ili “Platite za ovu mjenicu N. radi izbjegavanja suvišnih troškova. Kasatorna klauzula Upisuje se u slučaju izdavanja mjenice u više primjeraka.. kao regresnog dužnika. a cilj je da se mjenična svota isplati samo imaocu jednog (određenog) primjerka mjenice. Obično glasi: “Platite za ovu prvu. Oznaka adrese Sve radnje koje treba preduzeti radi ostvarivanja mjeničnih prava obavljaju se u poslovnom lokalu lica koga se one tiču. 5.izvještaj niti objašnjenje u pogledu mjenice. a ne mjenična dejstva.. niti od njegovih sljednika. imalac mjenice zadržava sva mjenična prava. Klauzula važi samo prema indosantu koji je istu upisao.7. Klauzula “bez obaveze” ili “bez regresa” Njome indosant isključuje svoju mjeničnopravnu odgovornost. Ako se lice ne može pronaći ili se iz mjenice ne vidi adresa lokala. Klauzula “bez troškova” ili “bez protesta” Unošenjem ove klauzule imalac mjenice se oslobađa obaveze na podizanje protesta. a ako je stavi indosant ili avalist.. 5. inače. Takva bi mjenica glasila: “Platite za ovu mjenicu N. nema pravo na protestne troškove od lica koje je stavilo klauzulu. Ako je upiše trasant. podnio mjenicu na protest. tada djeluje isključivo prema njima.” 5. Isplatom toga primjerka ostali gube pravnu vrijednost. Klauzula o kamati Unosi je trasant kod mjenice plative po viđenju (a vista) ili na određeno vrijeme po viđenju uz upis visine kamatne stope. Ne može se unositi kod mjenica čija je dospjelost određena na drugi način.. Međutim.8.” ili “Platite samo po ovom primjerku.

obavijestiti je da nastupa kao punomoćnik. treba da napiše u ime koga je potpisuje. a da za to nije bio ovlašćen. 91). čl. Odnos vlastodavca i punomoćnika rješava se prema pravilima obligacionog prava. Vajner dr Zdenko. U građanskom pravu.mjestu. lično je obavezan po toj mjenici. Kada punomoćnik kod mjenice prekorači svoja ovlaštenja. mora na to upozoriti drugu stranu. Svako lice iz mjenice može ovlastiti drugo da kao njegov punomoćnik izvrši neku mjeničnu radnju. Isto važi i za zastupnika koji je prekoračio ovlaštenje. 291 Suprotno: Antonijević dr Zoran. punomoćnik kad potpisuje mjenicu kao trasant. dok su druge fakultativne. samo dok se punomoćnik kreće u granicama ovlaštenja.A. 344 . Za preuzimanje mjeničnih obaveza punomoćnik mora imati posebno (specijalno) punomoćje (ZOO. uz pristanak tog lica. op. op. čl. tada ne nastupa njihova obaveza. 491. godine ovlašten A. trasata kao i uz mjesto plaćanja kod domicilirane mjenice. ili u ime kojih je ona potpisana. Stoga je potrebno unijeti u mjenicu bližu adresu trasanta. Pošto je mjenica strogo pismena isprava. Ako ne stave svoj potpis na mjenicu. Neke mjenične radnje su obavezne. bilo povjerioca. Stoga se smatra da je mjenica skupni pojam za koji je vezan niz radnji i pravnih 291 poslova (mjeničnopravne radnje).cit. a trebalo bi da doda i po kome ovlašćenju (“za N. ipak su obaveze ostalih potpisnika pravovaljane (ZM. Po mjeničnom pravu. dužnika ili trećeg lica. Svakom radnjom (izjavom na mjenici) stvaraju se novi pravni odnosi i svaka ima svoje pravno dejstvo. već potpišu zastupanoga. Uopšte o mjeničnim radnjama Mjenica je tipična hartija od vrijednosti po naredbi kod koje prava nastaju.cit. mijenjaju ili prestaju preduzimanjem određenih radnji.N. ko se na mjenici potpiše kao zastupnik drugoga. Lažni zastupnik (falsus procurator) dužan je ispuniti obavezu u svoje ime pod uslovom da je sam potpisao mjenicu. Ako se na mjenici nalaze potpisi lica koja su nesposobna da se mjenično obavežu ili lažni potpisi ili potpisi izmišljenih lica ili potpisi koji iz bilo kojeg drugog razloga ne obavezuju lica koja su potpisala mjenicu. on postaje solidarni mjenični dužnik.”). po punomoći od 10. III MJENIČNE RADNJE 1. To je onda falsifikat i slučaj se rješava po propisima građanskog.str. maja 2004. 9). odnosno krivičnog prava. prenose se. Radnje se preduzimaju u zakonom propisanom obliku i na zakonom predviđen način jer važi princip mjenične formalnosti. punomoćnik kad stupa u neki pravni odnos za svoga nalogodavca. 141. str..

amortizacija mjenice i podizanje mjenične tužbe. 345 . ali je izdavanje mjenice i vršenje ostalih pravnih radnji za njih uslovljeno. sposobnost za izdavanje mjenice naziva se pasivnom mjeničnom sposobnošću. vuče (trasira) mjenicu na kupca. Zakonska pravila koja se odnose na pojedine radnje jasno pokazuju zašto je mjenica omiljen instrument u trgovačkom prometu. Štambilj. pošto po teoriji omisije izostavljene mjenične elemente može upisati u mjenicu svaki njen imalac do podnošenja na isplatu. isplata (plaćanje). trasant mora imati poslovnu sposobnost. a za preduzimanje pravnih radnji potrebno je da subjekt ima poslovnu sposobnost. ako postoji takav ugovor. Nadalje. Potpis slijepih na mjenici važi samo ako ga ovjeri sud. Izdavanje mjenice Mjenicu izdaje trasant i to je prva radnja koja se preduzima. jer je to pravna radnja. U osnovne mjenične radnje spadaju: izdavanje. Mjenicu može da vuče i neka treća organizacija na kupca u korist prodavca. Potpis izdavaoca mora biti u momentu izdavanja. Izdavanje se sastoji u popunjavanju isprave i stavljanju potpisa trasanta na mjenično pismeno. odnosno primaoca usluga. akceptiranje. čl. 99). Pasivna mjenična sposobnost uglavnom je izjednačena u modernom pravu sa opštom poslovnom sposobnošću. U privrednom životu mjenicu izdaje poslovna organizacija (privredno društvo) kao dužnik. Popunjavanje mjeničnog blanketa nije neophodno. iako u nekim zemljama ima u tom pogledu odstupanja. označavajući sebe kao remitenta. odnosno organizacija koja pruža usluge. organizacija kojoj se pružaju usluge) predaje svome povjeriocu bjanko akceptiranu mjenicu. Obično povjerilac i dužnik ugovaraju da za vrijednost prodate robe (stvari) ili za izvršene usluge prodavac. prenos. Aktivna mjenična sposobnost jeste sposobnost lica da bude povjerilac po mjenici. intervencija te umnožavanje i prepis mjenice. žig i pečat imaju istu pravnu i dokaznu snagu kao i rukoznak (ZM. Nepismeni i oni koji ne mogu pisati obavezuju se stavljanjem na mjenicu otiska prsta pred sudom i taj znak ovjerava sud. 2. Da bi izdavanje mjenice bilo punovažno. a stvarno je ona garant (žirant). U tom slučaju. Kao remitenta može označiti i nekog svoga povjerioca (drugo lice) sa kojim je ugovoreno plaćanje na ovaj način. radi ispunjenja neke obaveze prema povjeriocu. Radnje kojima je cilj očuvanje mjeničnih prava su: regres. U mjeničnom pravu. protest. ta se organizacija formalno pojavljuje kao trasant (izdavalac mjenice). Pravno lice potpisuje mjenicu tako što se uz potpis ovlašćenih lica stavlja i pečat. Nepismeni i slijepi imaju pasivnu mjeničnu sposobnost. nije rijedak slučaj da dužnik iz nekog ugovora (kupac. što znači sposobnost za preuzimanje mjeničnih obaveza. mjenično jemstvo (aval).Već je rečeno da kod mjenice postoji niz pravnih radnji koje se dijele na osnovne mjenične radnje i radnje koje se preduzimaju radi očuvanja i ostvarenja mjeničnih prava.

N. daje na poleđini mjenice pa odatle i naziv indosament (in dosso . Prvi indosant je uvijek remitent.-u”.-a” ili “Platite N. Treba upotrijebiti riječi da bude jasno da se radi o indosamentu. st. novi povjerilac. 13. dozvoljeno je unošenje uslova u indosament pošto je dozvoljen i mjenični nalog sa uslovom (neoperativna mjenica). 246).na leđima). Obično se piše: “Platite po naredbi N. jer je on prvi povjerilac po mjenici. 3.N. Dosadašnji imalac mjenice. Žirant je indosant. a ako je stavljen uslov. Specifičan način prenosa hartija od vrijednosti po naredbi. Forma indosamenta nije zakonom propisana.3. Po anglosaksonskom pravu.N.puni indosament (indosman). 3. On je nezavisan od odnosa prema starom povjeriocu jer je odlučan samo sadržaj mjenice i međusobni lični odnos tog novog povjerioca i dužnika. prenosi prava iz mjenice na novog imaoca.3.N.-u” ili “Za me N. Izjava se. Mora se potpisati jer dosadašnji indosatar postaje dužnik. o čemu je bilo riječi u dijelu o hartijama od vrijednosti uopšte. Pored naziva indosant i indosatar. čl. Puni indosament Indosament je izjava na mjenici ili na njenom produžetku (alonžu) kojom imalac mjenice prenosi svoja prava iz mjenice na neko drugo lice. po pravilu. Indosament mora biti bezuslovan. Prenos mjenice 3. jeste indosament (indosman). ali tada mora biti cio ispisan . U izuzetnim slučajevima indosament može biti napisan i na licu mjenice. Obično se još stavlja datum i mjesto. čl.-u” ili “Mjesto mene platite N. kao indosatara. Djelomičan indosament je ništavan (ZM. a žiratar je indosatar. Cesija i indosament Jedna od osnovnih karakteristika hartija od vrijednosti jeste njihova negocijabilnost (prenosivost). Za prenošenje mjeničnih prava cesijom važe pravila obligacionog prava o ustupanju potraživanja (ZOO. kakva je mjenica. Bjanko indosament Indosatar sa bjanko indosiranom mjenicom može da preduzme slijedeće radnje: 346 .1. smatra se kao da nije napisan. Prenosom mjenice indosamentom nastaje između dužnika i svakog novog povjerioca (lica na koje je mjenica indosirana) samostalan pravni odnos.2. čl. dosadašnji povjerilac koji indosamentom postaje dužnik. 2). koriste se i termini žirant i žiratar. Mjenica se može prenositi cesijom (ustupanjem) i indosamentom. 436-445) i pravila o cesiji hartija od vrijednosti (ZOO. a dužnik po hartiji od vrijednosti se postaje samo potpisom. kao indosant.

e) Mjenicu predati nekom trećem licu ništa ne upisujući.a) Prenijeti dalje na drugo lice punim indosamentom. 2. jer to je sadržaj njegovih ovlaštenja. 3. st. Mjenica se zalaže indosamentom koji sadrži odredbu iz koje se može vidjeti da se radi o zalogu: “Platite N.N-u kao punomoć” ili “Mjesto mene N. nema ni njegove obaveze. I založni indosament može biti puni i bjanko.N-u kao punomoćniku” ili “N. On nije stekao svojinsko pravo na mjenicu i ne može je prenositi ni na kakav način osim kao punomoćje. u svojoj državini. niti je potpisujući. d) Ispuniti blanko indosament imenom nekog trećeg lica i predati mu mjenicu. Indosant samo ovlašćuje indosatara da u njegovo ime i za njegov račun vrši neka prava iz mjenice.N-u. upisati svoj indosament i potpisati. ali ako bi mjenicu htio indosirati. ono ostaje kod indosanta. Punomoćničkim indosamentom se ne prenosi pravo svojine na mjenicu. Prokura indosament Prokura (punomoćnički. Prema tome.N-u. c) Prazno mjesto ispuniti svojim imenom i mjenicu dalje prenijeti ili podnijeti na naplatu.N-u. koji mu je prenio mjenicu blanko indosamentom. za inkaso. On po zakonu ima prava koja proističu iz mjenice. Novi imalac ovakve mjenice postupa s njom kao s blanko mjenicom (ZM. Odnos naredbodavca i punomoćnika se mora jasno vidjeti iz mjenice i stoga se upisuje klauzula koja to označava: “Platite N. U pogledu prava založnog povjerioca (indosatara) situacija je slična prokura indosamentu sa specifičnostima koje ima svaka zaloga. b) Indosirati svojim blanko indosamentom stavljajući samo svoj potpis (ispod potpisa svog indosanta). vrijednost za zalogu”. 3. Punomoćnik (indosatar) ne stiče samostalno pravo iz mjenice. s tim što mjenicu može dalje prenositi samo punomoćničkim indosamentom. da obavi i neke radnje.4. opunomoćujući. On ima sva prava koja proističu iz mjenice. čl. indosatar kod blanko indosamenta je onaj koji ima mjenicu u rukama. tačka 3). za naplatu) indosament se preduzima radi opunomoćenja. Založni indosament Mjenica se može i založiti za neko pravo povjerioca koje ima osnov u pravnom poslu van mjenice. Pošto na takvoj mjenici nema njegovog potpisa. nije dužnik po toj mjenici. može to učiniti samo kao prenos punomoćja. vrijednost za naplatu”. 15. vrijednost za osiguranje” ili “Platite za mene N.5. i u tom će slučaju ispod potpisa ranijeg indosanta. O dospjelosti mjenice založni indosatar ima pravo tražiti isplatu 347 .

Indosament sa klauzulom straha Opšte je pravilo da indosant odgovara da će mjenica biti akceptirana i isplaćena (ZM.mjenične svote i iz dobijenog iznosa namiriti svoje potraživanje. Obaveza se vraća opet na lice na kome je jednom već bila (ZM. akcept) Mjenicom trasant upućuje bezuslovan nalog trasatu da isplati određenu svotu novca. Na to je jedino ovlašten trasant. mjeničnopravna radnja 348 . Indosant koji je upisao rekta indosament ne može mjenicu pretvoriti trajno u rekta mjenicu.8. Prijem mjenice (prihvat. Izjava bi glasila: “Umjesto meni platite N.7. indosant koji je zabranio indosiranje rekta indosamentom umanjuje svoju odgovornost. U mjeničnu obavezu se ulazi samo potpisom na mjenici. čl. 3. Čini to tako što izjavi o prenosu (indosamentu) dodaje odgovarajuću klauzulu kao “bez obaveze” ili “bez garancije” ili “bez moje dalje obaveze” ili “ne odgovaram za isplatu”.6. 3. smatra se da nije napisana i ne bi proizvodila pravna dejstva. Da bi trasat postao dužnik i da bi bio obavezan da postupi po naredbi trasanta i o dospjelosti isplati mjenicu. ali ne tako široko kao indosant. kao nebitni elemenat mjenice. Ako bi se klauzula odnosila na isključenje trasantove odgovornosti za neisplatu mjenice. prema tome. Treba istaći da klauzulu straha. potrebno je da obavezu prihvati (akceptira). Naravno da ovakva klauzula slabi snagu mjenice jer isključuje iz obaveze tog dužnika. on je ovlašten da isključi svoju odgovornost. Sva ova lica mogu mjenicu dalje indosirati. 16). odnosno dodaje tzv. klauzulu straha. a eventualni višak dužan je predati indosantu. Time trasat postaje samo pretpostavljeni dužnik po mjenici. ali ne i po njegovoj naredbi” ili neki drugi izraz koji to isto označava. da se kasnije ne može uopšte prenositi indosamentom. Međutim. on isključuje indosiranje. Time se umanjuje cirkulaciona moć mjenice jer se tada ona može prenositi isključivo cesijom kao i druge građanskopravne tražbine. Akcept je. bilo da ju je on akceptirao ili ne. On tada ne odgovara licima na koja bude mjenica kasnije indosirana (ZM. 4. čl. može unijeti i trasant. Međutim. 12). Rekta indosament Svojstvo prenosivosti mjenice po naredbi može se oduzeti rekta indosamentom tako što se izjavi o prenosu dodaju odgovarajuće riječi kao “ne po naredbi” ili “ne po njegovoj naredbi”.N. 16). 3. Povratni indosament Povratni indosament postoji onda kada se mjenica indosira na trasata. zatim na trasanta kao i na lice koje je već bilo indosant na toj mjenici. čl.

To je njegovo pravo jer zakon kaže “može” podnijeti na akcept (ZM. Imalac mjenice stiče prema njima regresno pravo. Obaveza je i samostalna. uz mjenično obezbjeđenje. Od volje imaoca mjenice zavisi da li će je podnijeti na akcept trasatu. banke traže da se potpis akceptanta stavi u donjem desnom uglu mjenice. Na dan dospjelosti ili kasnije ne može se prezentirati na akcept. 1). Označavanje imena trasata jest njen bitan sastojak i bez toga nema mjenice. Kada mjenicu nije podnio na akceptiranje. imalac mjenice mora imati dovoljno garancija od ostalih potpisnika u tom mjeničnom poslu (indosanta i trasanta) da naplati mjeničnu tražbinu. Akcept nije bitan sastojak mjenice. 26. Do tada je dužnik bio njen izdavalac. ako je mjenica došla u njegove ruke. Stoga za akcept nije ni propisana forma. Mjenicu na akcept podnosi imalac mjenice ili svaki njen držalac. Kod dodjeljivanja kredita. vjerovatno iz praktičnih razloga. pa čak i trasantu. jer odgovara svakom imaocu mjenice neposredno. Neka prava dopuštaju da se akcept može dati i posebnim pismom (pismenom izjavom). 349 . To je sam potpis trasatov na mjenici. čl. jer je zakonska pretpostavka da kao akcept važi i sam trasatov potpis stavljen na licu mjenice (ZM. Akceptom se mijenja glavni dužnik u mjenici. Ako mjenicu isplati ma koji drugi mjenični obveznik. Izjava o akceptu se. Akceptant ne preuzima obavezu prema onome ko mjenicu predoči (podnese) na akceptiranje. Akceptantova obaveza je neposredna. Obično se daje riječima: “priznajem”. u donjem lijevom uglu ispod naznačenja trasatove adrese ili poprijeko preko mjeničnog sloga na lijevoj strani. pravo da se naplati od njih. Mjenica se podnosi na akcept “do dospjelosti”. stavljanjem odgovarajuće klauzule i svojim potpisom na mjenici.(izjava) kojom trasat. Dalji je značaj akcepta u tome što mjenica i mjenične obaveze prestaju jedino ako mjenicu isplati akceptant. st. “prihvatam”. nego prema licu koje je ili koje će biti pravovaljano legitimisano kao povjerilac. a o dospjelosti od trasata traži isplatu. Akcept i potpis stavljaju se obično na licu mjenice. pa je ovaj odbije. Postoji i blanko akcept. Akceptom trasat postaje glavni dužnik. “akceptiram” i stavlja se potpis. “primljeno”. po našem pravu. a ostali potpisnici na mjenici postaju drugostepeni (regresni) obveznici. Ali i bez trasatovog potpisa mjenica je pravovaljana. čl. potvrđuje da prihvata mjeničnu obavezu. imalac mjenice neće moći ostvariti zahtjev protiv trasata jer nema njegovog potpisa na mjenici. U tom slučaju. ona se ne gasi. U tome je osobina mjenice i u tome je značaj akcepta. 22). akceptant ipak odgovara za mjenicu. ako ne plati glavni dužnik. mora dati na mjenici i to licu mjenice. jer ako bi mjenica s obzirom na potpise ostalih potpisnika bila nevažeća.

septembra 2004.” a mjenična svota glasi 90. Prvi slučaj. 25. Može odrediti i rok u kome se to mora učiniti.Od pravila da se trasirana mjenica može. st. i akcept mora biti bezuslovan. b) Akcept može odbiti i tako ne ući uopšte u mjeničnu obavezu. prema regresnim dužnicima. tempus deliberationis). Postoje slučajevi kada trasant ne može zabraniti podnošenje mjenice na akcept. a akceptant je obavezan prema sadržini svog akcepta (ZM.000. ali ne može doći u sukob sa trasantom. Ako se mjenica i pored zabrane podnese na akcept. Akcept se ne mora datirati (stavljen samo potpis trasata na lice mjenice). Drugi slučaj je kada se radi o domiciliranoj mjenici. U tom slučaju.00 KM). datiranje se mora izvršiti: kada je trasirana mjenica plativa na određeno vrijeme po viđenju i kad je 350 . može napisati: “Ne smije se podnijeti na akcept” ili “Bez prezentiranja na akcept” ili “Ne podnositi na akcept do 20. god. trasat ima alternativno jedno od sljedećih prava: a) Mjenicu može akceptirati i time preuzeti mjeničnu obavezu i postati glavni dužnik po toj mjenici. Tako. a indosanti mogu samo skratiti (ZM. 27).” ili “Ne smije se podnijeti na akcept prije tri mjeseca od danas”. mjenica važi. 2). mjenica ipak zadržava sve svoje osobine. Ako odbije akcept. čl. Naredbu o obaveznom podnošenju na akcept može dati i indosant. imalac mjenice gubi pravo na regres i zbog neakceptiranja i zbog neisplate. postoje izuzeci: a) Trasant može u mjenici odrediti da se ona obavezno podnese na akcept. čl. čl. (“Mora se podnijeti na akcept” ili “Akcept obavezan do 20. god”). 1). st. Međutim.00 KM. Pošto je mjenični nalog bezuslovan. c) Može tražiti jedan dan vremena da se odluči (deliberacioni rok. a za neakceptirani dio povjerilac preduzima radnje protiv regresnih dužnika (“Akceptiram 50. ali ga trasat može ograničiti na jedan dio mjenične svote. kod suda. kao da nije ni dat. odnosno dok ne protekne određeno vrijeme. Ako je akcept uslovljen. 24. pa mu se pruža prilika da se za to pripremi. Ako naredbu o obaveznom akceptu ne izvrši. Podnošenjem na akcept domicilirane mjenice trasat se stvarno obavještava o tome da mjenicu treba platiti u nekom drugom mjestu ili kod nekog trećeg lica. Kada se mjenica podnese na akcept. a ne mora podnositi na akcept. d) Može akcept ograničiti na jedan dio mjenične svote. akcept će biti pravovaljan ako trasat mjenicu akceptira.000. mjenica trasirana na određeno vrijeme po viđenju “mora se podnijeti na akceptiranje u roku od jedne godine od dana izdanja”. pa imalac ne treba da je protestuje. b) Trasant može zabraniti da se mjenica podnosi na akcept uopšte ili da se podnosi prije određenog vremena. povjerilac ima pravo da preduzme postupak. odnosno “da mu se mjenica podnese još jedanput sutradan nakon prvog podnošenja na akceptiranje” (ZM. Taj rok trasant može skratiti ili produžiti. smatra se da je izvršeno odbijanje akcepta. septembra 2004.

čl. Ako se mjenica ne datira. Aval se može izraziti riječima “kao jemac”. Prije davanja avala (upisa na mjenici). Svako lice koje ima pasivnu mjeničnu sposobnost može dati aval. obično se između budućeg avaliste i njegovog honorata zaključuje poseban ugovor koji je izvan mjeničnog posla (neki 351 . u tim slučajevima. imalac mjenice mora podignuti protest da bi održao regresna prava protiv indosanata i trasanta. zatim avalista može biti pozvan da plati mjenicu prije nego što je pokušana naplata od glavnog dužnika. To je slučaj kada je dozvoljeno koristiti dokaze van mjenice da bi se potvrdila činjenica upisa na mjenici. posebnom izjavom. “per aval”. “kao garant”. Prava nekih zemalja dopuštaju davanje avala odvojeno od mjenice. treba da odredi za koga garantuje. trasat može pismeno izvijestiti imaoca mjenice ili drugog potpisnika da je mjenicu akceptirao i tada je obavezan prema sadržaju danog akcepta (ZM. 32. a akcept neopoziv kada trasant preda akceptiranu mjenicu povjeriocu. Izjava o avalu mora biti upisana i potpisana na mjenici (licu ili poleđini) ili na alonžu.posebnom odredbom (naredbom) utvrđeno da se mjenica mora podnijeti na akcept po proteku određenog vremena. u principu. To je pismena izjava sa potpisom ili samo potpis na mjenici kojim neko lice (avalist) garantuje (jemči) da će mjenični dužnik za koga on daje aval (honorat) ispuniti svoju mjeničnu obavezu. Radnja akceptiranja je konačna. čl. Naprotiv. samo da ta izjava znači jemstvo. ako to nisu potpisi trasanta ili trasata. “jemčim za isplatu” ili drugačije. st. Mjeničnopravno jemstvo razlikuje se od jemstva u obligacionom pravu u sljedećem: avalom se zasniva samostalan. Može se dati za cijelu mjeničnu svotu ili za jedan njen dio (ZM. Mjenično jemstvo (aval) Aval je mjenično jemstvo. avalista odgovara povjeriocu neposredno. a ne i za druge mjenične radnje i obaveze. a ne akcesoran pravni odnos. čl. 5. pa i neki već postojeći obveznik na mjenici. sam potpis na poleđini mjenice ne vrijedi kao aval. 30). čl. nego kao bjanko indosament.N”). izdavalac solo mjenice). samostalno i solidarno jer važi princip da “avalista odgovara onako kako odgovara onaj za koga jamči” (ZM. Ipak. ko je njegov honorat (“kao jemac N. glavni mjenični dužnik ne može se pojaviti kao avalist (akceptant. važi zakonska pretpostavka da se radi o avalu za trasanta (ZM. Dovoljan je i sam potpis na licu mjenice ili alonžu. No. Mjenično jemstvo se može preuzeti (dati) za bilo kog dužnika iz mjenice (honorata). isplatiti mjenicu. “kao poruk”. Avalista. Aval se daje samo za isplatu. Zakonska je pretpostavka da se svaki potpis na licu mjenice ili alonžu smatra avalom. 33). trasant do akceptiranja. Napisani akcept trasat može precrtati prije nego što vrati mjenicu i smatra se da je odbio akcept. Dakle. Ako se to ne vidi (stavljen samo potpis na licu mjenice ili alonžu). 31). 4).

odnosno indosatar (povjerilac). Ako avalista isplati mjeničnu sumu stiče. Žiro se ostvaruje na taj način što se svako ko se želi uvući u mjeničnu obavezu. Njegova dejstva su obligacionopravnog karaktera.odgovara isto kao lice (honorat) za koje je dao mjenično jemstvo (kao trasant. čl. u vrijeme dospjelosti. iz ma kog razloga (dao aval za obveznika koji je mjeničnopravno nesposoban). potpisuje na poleđini mjenice. ko je povjerilac uslijed prenosa i cirkulacije mjenice u prometu. pa su stoga takvi potpisnici (indosanti) stvarno žiranti. 6. Umjesto avala često se koristi prikriveno jemstvo (žiro). akceptanta kao i ostale mjenične obveznike (potpisnike). čiju funkciju preuzima. Oni koji potpišu mjenicu na poleđini odgovaraju solidarno. a želi to da prikrije. Smisao avala jeste sticanje većeg povjerenja u mjenicu. garanti. pravo regresa prema svome honoratu kao i prema licima koja su odgovorna honoratu (trasantu. Skriveni aval može se dati preuzimajući ulogu trasanta. po zakonu. postizanje sigurnosti za naplatu mjeničnog potraživanja. obaveza avaliste neće vrijediti ako je obaveza za koju je jemčio ništavna zbog formalnih mjeničnopravnih nedostataka (preuzeo aval za lice čiji je potpis na mjenici precrtan. akceptantu. U teoriji nije prihvaćeno jedinstveno mišljenje da je žiriranje skriveni aval. tako i odgovara. Podnošenje (prezentacija) mjenice na isplatu uvijek je obavezno za razliku od prezentacije na akcept. ili kao trasat. 33. radi ojačavanja obaveze. Isplata (plaćanje) mjenice Cilj izdavanja mjenice jeste isplata mjenične svote. pa i trasata.obligacioni ugovor. nego da su žiranti indosanti. akceptant. Mjenični dug je “potražljiv” (Holschuld) pa povjerilac mora ići dužniku da bi se izvršilo plaćanje. Razlog je u činjenici što dužnik ne mora znati. st. indosant). Već je rečeno kakav je pravni položaj avaliste . avalista postaje vlasnik mjenice i stiče status regresnog povjerioca (ZM. Slijedeći princip samostalnosti u mjeničnom pravu. Zapravo. 352 . potpisuje mjenicu (žirira) kao indosant. Odgovornost je uvijek onakva kakva je odgovornost lica koje pokriva. indosantovim prethodnicima). dao aval za nepismeno ili slijepo lice čiji potpisi nisu dati u skladu sa zakonom). pa otuda za indosante naziv žiranti. ili kao trasant. nema dovoljno povjerenja ili ne poznaje dobro trasata. Aval se daje u slučajevima kada remitent. Poleđinu mjenice nazivaju i žirom. 3). pa su je dalje indosirala blanko indosamentom i tako postali dužnici. Neki misle da potpis žiranta ne predstavlja izjavu o avalu. Prema tome u kakvoj je ulozi stavio svoj potpis. Onaj koji hoće da garantuje za isplatu mjenice. bankarski posao). Međutim. obaveza avaliste je pravno valjana iako je obaveza lica za koje avalira ništavna. Formalno izgleda da su ta lica imala mjenicu u rukama.

st. rok dospjelosti i dan plaćanja se ne podudaraju. dužnik koji isplati mjenicu ima pravo zahtijevati predaju primjerka na kome je upisana klauzula o akceptu. tada je svaki mjenični dužnik ovlašten da mjeničnu svotu položi (deponuje) kod redovnog suda prvog stepena u mjestu plaćanja i to na trošak. Ovo je njihovo pravo. zatezne kamate i troškove. ovlašteno lice za podnošenje mjenice na isplatu je isključivo ono koje je formalno legitimisano pa se njemu ili punomoćniku vrši isplata mjenice. opasnost i štetu povjerioca (ZM. što je različito od opštih pravila obligacionog prava o djelimičnom ispunjenju novčanih obaveza (ZOO. Ostatak neisplaćenog iznosa povjerilac će tražiti od regresnih dužnika pošto se prethodno kod suda utvrdi djelimična isplata glavnog dužnika. Mjenični zakon zahtijeva od onoga ko vrši plaćanje da “ispita pravilnost niza indosamenata. Neće se podudariti i kada rok dospjelosti pada u zakonom priznate praznike (državne. ali ne i istinitost potpisa indosanata” (ZM. 310). mjenica se podnosi na isplatu glavnom dužniku (akceptantu. Kada povjerilac ne prezentira mjenicu na isplatu na vrijeme. po pravilu. izdavaocu solo mjenice.Pravilo je da se mjenica prezentira na isplatu i plaća na dan dospjelosti. Povjerilac i dužnik se mogu sporazumjeti da se mjenica isplati i prije dospjelosti. trasantu ako nije akceptirana). on ima pravo da traži naplatu onoga što je platio. Mjenica se isplaćuje. vjerske) jer plaćanje treba tražiti sljedećeg radnog dana.39. Inače. u cijelom iznosu (iskup mjenice). 3). Kada je u cijelosti isplatio mjeničnu svotu. Mjenična obaveza prestaje potpuno i mjenica se gasi samo ako je isplati glavni mjenični dužnik. 2). Dužnik može isplatiti dio mjenične svote (djelimična isplata). 41. od glavnog mjeničnog 353 . Ako je mjenicu isplatio neki drugi dužnik. Domicilirana mjenica se podnosi na isplatu domicilijatu. Mjenica se podnosi u poslovnom lokalu dužnika. a povjerilac ne može odbiti djelimičnu isplatu (ZM. čl. 39. onda u njegovom stanu. dužnik može zahtijevati predaju (izručenje) mjenične isprave i da se na njoj konstatuje isplata. njena isplata se može tražiti bilo kada u roku od jedne godine dana računajući od dana izdanja. a ako se to ne vidi iz mjenice. 43). Kada se mjenica podnese nekoj organizaciji ovlaštenoj za obavljanje platnog prometa. 2). a ne obaveza. čl. st. što utiče na položaj regresnih dužnika. U slučaju da je mjenična isprava izdata u više primjeraka. st. st. U tim slučajevima. Dužnik koji isplati dio mjenične svote može zahtijevati da se to upiše u mjeničnu ispravu i da se izda pismena priznanica. čl. čl. On je. ukoliko trasant rok nije skratio ili produžio. Za razliku od prezentacije na akcept. po zakonu. čl. Dužan je odbiti isplatu ako zna ili bi morao znati da podnosilac mjenice nije njen zakoniti imalac. odnosno indosanti skratili. 1). smatra se da je podnesena na isplatu (ZM. čl. ovlašten da to učini i dva radna dana po dospjelosti ako se radi o mjenici plativoj na određeni dan ili na određeno vrijeme od dana izdanja ili viđenja (ZM. pa ni jedan ne mora pristati na raniju isplatu. Ima mišljenja da mjenicu treba podnijeti trasatu iako nije akceptirao mjenicu jer može prihvatiti isplatu. Što se tiče mjenice po viđenju (a vista). 40.

kamata se računa od izdanja mjenice. kao mjenični potpisnici. a trasanta u jednom slučaju. kod mjenice plative po viđenju ili na određeno vrijeme po viđenju dozvoljava se odredba o kamati uz naznačenje kamatne stope. b) Ako je prije ili poslije akceptiranja mjenice otvoren stečaj ili prinudna likvidacija nad imovinom trasata. Imalac mjenice stiče pravo da se obrati ostalim dužnicima . bilo potpuno bilo djelimično. a radi se o mjenici koja se ne smije podnijeti na akceptiranje (ZM. pa makar obustava i ne bila sudski utvrđena. pravo na osnovu koga imalac mjenice može tražiti. uključena je kamata. Kod ovih mjenica kamata se ne može unaprijed izračunati i pripisati glavnici. Taj normalan tok mjeničnih radnji se prekida i kada trasat odbije akcept ili odbije isplatu. Regres prije dospjelosti koji se podnosi zbog neakceptiranja ili nesposobnosti za plaćanje trasata i akceptanta. c) Ako je otvoren stečaj odnosno likvidacija nad imovinom trasanta. Regresni zahtjev prije dospjelosti može se postaviti u slučajevima određenim zakonom: a) Ako je akceptiranje odbijeno. Regres Normalan tok mjeničnih radnji je takav da se najprije mjenica podnese na akcept trasatu. Pravo se ostvaruje u regresnom postupku. Takođe i u slučaju kad je izvršenje nad imovinom tih lica ostalo bezuspješno. Ako nije određeno. Međutim. Ona se priračunava glavnici već prilikom izdavanja mjenice. na dan plaćanja ili za dva radna dana po dospjelosti. čl. a mjenica važi (ZM. 44). Regresni dužnici su sva lica koja. i da je trasat prihvati i potpiše čime postaje akceptant (glavni mjenični dužnik). koju plaća dužnik. Pod regresnim pravom podrazumijeva se. odnosno akceptanta. 2. regresno pravo obuhvata i pravo mjeničnog dužnika (regresnog) da traži naplatu isplaćenog od svojih prednika ako je iskupio mjenicu (iskupljujući regres).dužnika. jemče povjeriocu da će mjenica biti isplaćena. indosanti i njihovi avalisti. ili ako je trasat. obustavio plaćanje. Ipak.regresnim dužnicima. odnosno akceptant. O dospjelosti se mjenica podnosi akceptantu na isplatu. čl. u prvom redu. Zakon polazi od toga jer odredba o kamatama unesena u mjenicu smatra se da nije napisana. 7). a to su trasant. Postoje dvije vrste regresa i to: 1. osim ako postoji klauzula o zabrani podnošenja na akcept. 354 . kao i od ostalih mjeničnih dužnika koji su po mjeničnom pravu njemu odgovorni. uz ispunjenje zakonskih uslova. a postupak koji se pri tome provodi jeste regresni postupak. Regres o dospjelosti ili regres zbog neisplate je češći i njega imalac mjenice vrši ako glavni dužnik ne plati mjenicu u cijelosti ili djelimično. U mjeničnu svotu. 7. isplatu mjenice od regresnih dužnika.

odgovaraju povjeriocu solidarno. Obuhvata svotu utvrđenu članom 49 i 50 ZM. kamatu ako je bila upisana na mjenici. Svi mjenični potpisnici. Dok glavni mjenični dužnik (akceptant. Ovo stoga što isplatom mjenične svote od strane nekog regresnog dužnika ne prestaje mjenična obaveza. ostali troškovi) i najposlije. on može tražiti cjelokupni iznos koji je već platio (regresni iznos). Ako se regres vrši prije roka dospjelosti. zateznu kamatu od dospjelosti mjenice. čl. prije svega. trasant kod neakceptirane mjenice. indosatar) u regresnom postupku može tražiti: mjeničnu svotu. Otuda je teži položaj regresnih dužnika čiji su potpisi na mjenici bliže potpisu glavnog dužnika (ZM. izdavalac solo mjenice) ne isplati mjenicu. Već je rečeno da regres u mjeničnom pravu nije ustanovljen samo u korist mjeničnog povjerioca. ne poštujući red kojim su potpisivali mjenicu. Zapravo. svi prethodnici koji su prije njega potpisali mjenicu. 50).Kad nastane neki od iznesenih materijalnopravnih razloga za regres. naknadu za 355 . Za ostvarivanje regresnih prava potrebno je ispuniti i određene formalne uslove u vidu dokaza. To se odnosi. Od regresnih dužnika povjerilac (remitent. troškove koje je imao u vezi sa regresom (troškovi protesta. rješenje o otvaranju stečaja ili prinudne likvidacije. U regresnom postupku plaćanje se može izvršiti povratnom mjenicom. imalac mjenice svoj regresni zahtjev može postaviti prema svakom od regresnih dužnika i tražiti isplatu mjenice (trasatu. po svome izboru. Kada neki od regresnih dužnika isplati (iskupi) mjenicu. Ako regresni zahtjev (iskupni) postavlja neki od mjeničnih dužnika koji je već iskupio mjenicu u prethodnom regresnom postupku. zatim trasant i eventualni intervenijent. postoji nečije pravo regresa u obliku iskupljujućeg regresa. tada su prema njemu regresni dužnici: svi prethodni indosanti i avalisti. nego se vrši prevaljivanje (prebacivanje) mjenične obaveze na ona lica koja su mjenicu potpisala prije njega. nego pravo regresa postoji i u međusobnim odnosima regresnih dužnika (iskupni regres). Zahtjev može postaviti prema svakom pojedinačno ili istovremeno prema više njih po izboru (opciji) ili protiv svih zajedno. kamate na taj iznos od dana iskupljenja u visini eskontne stope koju utvrđuje Evropska centralna banka iz Frankfurta. ali ne i na ona koja su poslije njega potpisala mjenicu. ako nije protivno ugovoreno. odnosno regresni dužnici. čl. odnosno svotu koja nije isplaćena ili akceptirana. I ovdje dolazi u obzir eskont ako se regres vrši prije roka dospjelosti (ZM. posljednji regresni dužnik jeste trasant pošto je prvi potpisao mjenicu. neposredno i samostalno. kao i troškove. na posjedovanje uredne isprave o podizanju protesta. 48). indosantima i njihovim avalistima). To je nova mjenica trasirana po viđenju koju vuče povjerilac (vršilac regresa) na nekog od svojih prethodnika (regresnih dužnika) njemu odgovornih. onda se od mjenične svote odbija eskont određen po stopi službenog eskonta. slanja izvještaja. dokaze o nemogućnosti izvršenja. Povjerilac se može obratiti ma kome od njih. Ako je mjenica akceptirana.

Najprije. odnosno imalac duplikata ili kopije mjenice i to lice naziva se protestant. rokovi su različiti (ZM.posredovanje kao i pristojbu za povratnu mjenicu. Zavisno od razloga postoje i različite vrste protesta: a) Protest zbog neakceptiranja ili djelimičnog akceptiranja se podiže kada je trasat odbio potpuno ili djelimično da akceptira mjenicu. nema ni mjenične tužbe prema njima. Protest podiže imalac mjenice ili njegov punomoćnik. ostaje samo odgovornost glavnog dužnika. Podizanje protesta nije samo pravo imaoca mjenice nego i njegova obaveza. Razlozi zbog kojih se podiže protest su zakonom utvrđeni. čl. mjenica postaje “prejudicirana” i povodom takve mjenice ne mogu se vršiti regresna prava. Kod protesta zbog neakceptiranja protestat je uvijek trasat. a protest se podiže odmah po odbijanju izvršenja mjenične radnje. Stoga se on prvo mora obratiti glavnom dužniku i tražiti izvršenje odgovarajuće radnje. Zavisno od razloga zbog koga se vrši protest. 8. akceptant. on predstavlja mjeničnopravnu radnju koja se preduzima radi očuvanja prava iz mjenice prema regresnim dužnicima. Ako protest nije podnesen u roku. Lice protiv koga je podignut protest naziva se protestat. Time se može bitno umanjiti pravna sigurnost povjerioca. 1). ako hoće da očuva svoja prava prema regresnim dužnicima. ali se mora izvršiti notifikacija. Protest je istovremeno i javna isprava kojom se na vjerodostojan način utvrđuje da dužnik nije izvršio određenu radnju iz mjenice (nije akceptirao ili datirao akcept. 356 . Protest Protest ima dvojako značenje. korištenje regresnih prava. Rokovi su kratki. 45). Zakonski rokovi se mogu prolongirati u slučaju više sile ili zakonskih razloga. nije isplatio mjenicu i dr). c) Protest zbog nedatiranja akcepta jer akceptant nije stavio datum akcepta kod mjenice plative na određeno vrijeme po viđenju. čl. a plativa je u mjestu prebivanja tog dužnika (ZM. kao i načina određivanja dospjelosti mjenice. Ispravom se dokazuje da je imalac mjenice ili njegov punomoćnik preduzeo na vrijeme potrebne radnje prema glavnom dužniku. b) Protest zbog neisplate ili djelimične isplate preduzima se kada je akceptant odbio potpuno ili je djelimično isplatio mjeničnu svotu. Bez protesta ne može se aktivirati mjenična odgovornost regresnih dužnika. d) Perkvizicioni protest podiže imalac duplikata ili kopije mjenice kojim traži predaju akceptiranog primjerka mjenice od držaoca toga primjerka kako bi tražio isplatu mjenice od akceptanta. Protest se mora podići u zakonom predviđenim rokovima (protestni rokovi). 53. imalac akceptiranog primjerka mjenice i drugi. a u toj ulozi mogu biti trasat. Protest je uslov za regres. ali da su one ostale bez uspjeha. st.

akceptanta. potpisuje i unosi u registar protesta (ZM. “bez protesta”. Protest se podiže kod suda mjesno nadležnog za protestata. U tim slučajevima. U tim slučajevima. isplati mjenicu). Do intervencije dolazi onda kada imalac mjenice može zahtijevati regres uslijed neakceptiranja ili neisplate mjenice. Elementi protestne isprave su. imalac mjenice nije dužan podizati protest radi očuvanja regresnih prava. broj iz registra protesta uz potpis ovlaštenog lica i pečat suda. jedina posljedica jeste što sam snosi protestne troškove. Ako udovolji zahtjevu (akceptira ili datira akcept. izjava da je protest ostao bez uspjeha. odnosno djelimična isplata konstatuje na mjenici. Ovo obavještavanje se naziva notifikacija. bez odlaganja. imaocu mjenice ili licu koje je u njegovo ime podnijelo mjenicu na protest. imalac mjenice dužan je obavijestiti svoga indosanta i trasanta (četiri dana nakon dana protesta). Već je rečeno da trasant. Za sastavljanje ove izjave potrebno je da se ispune određeni uslovi. sljedeći: prepis protestovane mjenice. 357 . Isplaćena mjenica se predaje isplatiocu. u protestnom roku. Intervencija Intervencija je takva mjeničnopravna radnja kojom neko lice (intervenijent) vrši akceptiranje ili isplatu mjenice umjesto nekog mjeničnog dužnika (honorata) u slučajevima kada je imalac mjenice stekao regresno pravo po toj mjenici.Pored podizanja protesta. Svaki indosant mora dalje obavijestiti svog prethodnog indosanta i njegovog avalistu (dva dana nakon dobijene obavijesti). ukratko. imalac mjenice ima još jednu obavezu ako se radi o odbijanju akcepta ili isplate. ali je obavezan na notifikaciju. postupak se obustavlja. Protestna isprava dostavlja se. Svaka protestna isprava zavodi se u poseban registar (registar protesta) koji ima karakter javne knjige. odnosno ako je pozivanje ostalo bez uspjeha. godina i sat kada je pokušano izvršenje mjenične radnje prema protestatu te broj isprave i datum. Vlada Federacije Bosne i Hercegovine utvrđuje do koje mjenične svote protestno tijelo može umjesto protesta preporučenim pismom dostaviti prepis mjenice svim mjeničnim dužnicima sa napomenom da je mjenica protestirana. mjesto. protestni organ sastavlja protestnu ispravu. O tome se na zahtjev izdaje potvrda koja se. imalac mjenice podigne protest. ali se i ona datira. 9. intervenijenta i dr. 79). upisuje u registar protesta.). Protestna isprava može biti zamijenjena pismenom izjavom na mjenici lica od koga se traži izvršenje određene radnje (trasata. Protestni organ (može biti službenik suda) poziva protestata da izvrši mjeničnu radnju radi koje je podignut protest. dan. imena protestanta i protestata. ipak. a može se izvršiti i putem pošte. Uvijek se preduzima u korist određenog regresnog dužnika (“u njegovu čast”) radi zaštite od regresa. indosant ili avalista može na mjenici upisati klauzulu “bez troškova”. čl. Notifikacija nije uslov za održanje regresnih prava. Ako. Ako protestat ne izvrši mjeničnu radnju ili se ne može naći.

način na koji dolazi do intervencije i drugi. indosant ili avalist upisom na mjenici ili da određeno lice. po svojoj volji (sua sponte). Pozivna i spontana intervencija Pozivna intervencija ili adresa po potrebi. Poziv (naredba) upisana je u mjeničnu ispravu. Otklanja se samo prema honoratu i njegovim povjeriocima. odnosno adresa u nuždi. Intervencija zbog neakceptiranja i intervencija zbog neisplate Do intervencije zbog neakceptiranja može doći na osnovu pozivne ili spontane intervencije (po pozivu ili spontano). 9. prihvati intervenciju. Dakle. Obično se određuje upisom izjave: “U slučaju potrebe obratiti se N. dakle. 56. Primjenjuje se samo u slučajevima ako bi došlo do vršenja regresa prije dospjelosti. on ne može odbiti isplatu potpunu ili djelimičnu putem spontane intervencije. Mogućnost regresa se. Ako se ispune uslovi za regres. Za razliku od pozivne intervencije. Međutim. Već je rečeno da do regresa prije dospjelosti može doći ako je trasat odbio akcept (potpuno ili djelimično) ili usljed otvaranja stečaja. U ulozi intervenijenta može biti svako lice koje ima pasivnu mjeničnopravnu sposobnost. Intervenisati se može za svakog regresnog dužnika. licima čiji se potpisi na mjenici nalaze poslije potpisa honorata. obustave plaćanja i dr. Do spontane intervencije dolazi kada treće lice (van lica u mjenici) ili ma koji potpisnik na mjenici (osim akceptanta) bez poziva (naredbe). 2).2. po svojoj volji. kako zakon kaže. u njegovu čast. I spontana intervencija može biti za neakceptiranje ili za neisplatu. 9. Pravna dejstva intervencije su relativnog karaktera jer se njome ne otklanja regres prema svim dužnicima. ne otklanja prema honoratovim prethodnicima. razlog intervencije. spontano interveniše (ZM. Može biti čak i trasat koji je odbio redovan akcept.1. U ulozi intervenijenta ne može se pojaviti akceptant. Dva su osnovna kriterija za razlikovanje intervencije: prvi. U prvom slučaju razlikuje se pozivna i spontana intervencija. čl. postoji onda kada trasant. a u drugom intervencija zbog neakceptiranja i intervencija zbog neisplate. imalac mjenice može odbiti akcept kod spontane intervencije jer ne želi spontanog intervenijenta kao dužnika. To može biti treće lice (izvan kruga lica na mjenici) ili lice koje je već dužnik po toj mjenici.Intervenijenta može odrediti trasant. imalac mjenice dužan je da se obrati licu naznačenom za intervenciju (adresatu) koje postaje intervenijent kada prihvati poziv. indosant ili avalist odredi lice koje će intervenisati za slučaj neakceptiranja ili neisplate mjenice ili za oba slučaja. “kad god je prije dospjelosti mjenice njen imalac ovlašten na regres po mjenici koja se može 358 . st.N” ili “Obratiti se N.N”.

inače. izgubio bi pravo regresa prema svim 359 . Kada glavni mjenični dužnik odbije isplatu. Intervencija zbog neisplate. Vrijedi istaći neke napomene: sam potpis intervenijenta na licu mjenice. čl. Isplata intervencijom može se vršiti u svim slučajevima kada je moguć regres. kao i prema dužnicima čiji potpisi slijede iza potpisa honorata.N. ako trasat interveniše pa stavi svoj potpis na lice mjenice bez odgovarajuće izjave o intervenciji. onda takvim potpisom on postaje akceptant. pozvan ili spontano. ako intervenijent nije trasat ili trasant. Akceptiranje intervencijom ne dolazi u obzir kada je trasant svojom naredbom zabranio podnošenje mjenice na akcept. 58). Tek kada ga i adresat u nuždi odbije. a to može biti potpuni ili djelimični iznos mjenice. Odgovara prema imaocu mjenice i prema indosantima čiji potpisi na mjenici dolaze iza potpista honorata. Njegov pravni položaj se razlikuje bitno od položaja akceptanta kod redovnog akcepta. ako se potpis nalazi na poleđini mjenice. Akceptiranje spontanom intervencijom povjerilac može odbiti. spontani intervenijent odgovara kao i njegov honorat. ma gdje bio stavljen. Pravne posljedice propuštanja jesu: imalac mjenice neće moći ostvariti regres prema licu označenom za intervenciju. čl. To je pravna radnja kojom neko. pošto podigne protest. Ako propusti da podnese mjenicu na isplatu pozivnom intervenijentu. Ako nastanu okolnosti za regres prije dospjelosti mjenice. niti prema njegovim sljednicima. bilo o dospjelosti (glavni dužnik odbio isplatu) ili prije dospjelosti (materijalnopravni razlozi za regres prije dospjelosti).” i potpis). imalac mjenice obraća se pozivnom intervenijentu radi akceptiranja (potpunog iznosa mjenice ili neakceptiranog dijela od trasata). imalac mjenice mora se obratiti pozivnom intervenijentu (adresatu u nuždi) prije regresnih dužnika. odgovara onako i onoliko kako i koliko odgovara njegov honorat. Isplata intervencijom obuhvata cjelokupan iznos koji bi. Dakle. imao platiti honorat. Imalac mjenice je dužan primiti taj iznos jer se time smanjuje obaveza honorata i ostalih dužnika kao i troškovi. isplaćuje mjenicu za čast (u korist) određenog regresnog dužnika (honorata) u slučaju kad imalac mjenice stekne pravo da zahtijeva isplatu mjenične svote od regresnih dužnika.podnijeti na akceptiranje” (ZM. imalac mjenice gubi pravo naplate od dužnika koji je naznačio intervenijenta ili za koga je mjenica akceptirana intervencijom (honorata). Kada bi odbio isplatu intervencijom. a ako prihvati. Ako nije označen honorat. takođe. za koga akceptira (ko je honorat) i potpisuje mjenicu (“Akceptiram u korist N. iako to možda ne želi. ima svrhu da otkloni regres. Intervenijent na mjenici upisuje izjavu o akceptu. važi zakonska pretpostavka da je to trasant (ZM. 57). ima značenje bjanko indosamenta. ima pravno značenje avala. Intervenijent koji akceptira mjenicu (intervenijent-akceptant) odgovara isto kao i njegov honorat. Akceptiranjem mjenice intervenijent ne postaje glavni mjenični dužnik. može se obratiti regresnim dužnicima.

.. trećim (duplikat. Imalac mjenice je dužan potvrditi na mjenici isplatu intervencijom. imalac treba da se obrati svom neposrednom prethodniku.. platite za ovu solo mjenicu. Svaki od njih je izvornik (original) i nosi svoj tekući broj. 63).”). Ako se ne naznači honorat. Oznaku tekućeg broja svakog takvog primjerka može staviti samo trasant. Intervenijent koji postupi drugačije.. Imalac mjenice nije dužan davati objašnjenje zašto zahtijeva nove primjerke mjenice. čl. svaki bi se primjerak smatrao posebnom mjenicom (ZM. čl. Nerijetko se dešava da remitent ili koji drugi imalac mjenice. On ne stupa na mjesto honorata pa se prema njemu ne mogu isticati prigovori koji bi se mogli stavljati njegovom honoratu.. kad ne živi u istom mjestu u kome i trasat. Duplikat odnosno drugi primjerak vraća se istim putem natrag od jednog indosanta do drugog i svaki od njih stavlja svoj potpis na taj primjerak. zakonska je pretpostavka da je to izvršeno za čast trasanta (ZM.. dok mjenica ne stigne do onoga ko je tražio novi primjerak.. Ti se ostali primjerci nazivaju drugim. ako nije naznačeno da je ta mjenica trasirana samo u jednom primjerku. a ostali se indosiranjem prenose i tako imalac može brže doći do potrebnog novca.za ovu drugu mjenicu. i tako redom po nizu indosamenata. Intervenijent ne može mjenicu dalje indosirati. 360 .. Nove primjerke trasirane mjenice može izdati samo trasant. Izdavanje novih primjeraka može zahtijevati svaki njen imalac.. 62). (“Po viđenju platite za ovu prvu mjenicu.. Tada se mjenica izdaje u više primjeraka i jedan se šalje na akcept.platite za ovu jedinu mjenicu. Više primjeraka jedne mjenice izdaje se da bi se povjerilac osigurao za slučaj gubitka mjenice. gubi pravo regresa od onih koji bi bili oslobođeni da je prihvaćena najpovoljnija intervencija. a znao je za to. triplikat).mjeničnim dužnicima koje bi isplata intervencijom oslobodila obaveze (ZM. “... šalje mjenicu na akcept poštom. Mjenica može biti izdata u više primjeraka od kojih je svaki jednak sa prvim primjerkom. imalac mjenice je dužan prihvatiti isplatu onoga intervenijenta koja oslobađa najviše dužnika. “. U slučaju da isplatu ponudi više intervenijenata. naznačiti honorata i mjenicu predati intervenijentu-placu. Intervenijent-platac stiče prava koja ima njegov honorat i prema honoratovim prethodnicima. Izdavanje više primjeraka može se spriječiti unošenjem solo klauzule (“.”.. čl. Kad traži novi primjerak mjenice. ovaj svome. Umnožavanje i prepisi mjenice Mjenica se može umnožavati s namjerom da novi primjerci imaju osobine trgovačkih efekata.”). da budu hartije od vrijednosti.”. a može i za to da posluže kao prepis u druge svrhe kao i svaki drugi prepis. dok zahtjev ne stigne do trasanta.. Intervenijent svoja prava ostvaruje samostalno i neposredno. 65). Ako se oznaka ne bi stavila. 10.

niti ga može indosirati (ZM. pored ličnih mjeničnih garancija (aval. Prepisivanje je pravo svakog imaoca i zato ne mora tražiti da to učini trasant. Obezbjeđenje mjeničnog potraživanja (pravo zaloga i pridržaja) Kao sredstva za obezbjeđenje mjeničnog potraživanja. Depozitar je dužan čuvati akceptirani primjerak i predati ga ovlaštenom licu. Od ovoga mjeničnog prepisa koji služi kao trgovački efekat treba razlikovati obični prepis mjenice. Izuzetno. Tada se isplatom jednog primjerka ne gase ostali primjerci koje je akceptirao. Ako bi predaju odbio. te imalac nema pravo regresa na osnovu njega.platite za ovu prvu mjenicu. Svaki imalac mjenice ima pravo sačiniti prepis mjenice. 3). ako bi se prepis indosirao ili avalirao. 68). Mjenični povjerilac koji ima založno pravo na osnovu mjenice kao i korisnik prava pridržaja imaju određene privilegije u poređenju s istim nosiocima tih prava po građanskom pravu.. Prepis se može indosirati i avalirati na isti način i sa istim pravnim dejstvom kao da se to čini sa originalom. kopiju (ZM. 69. Kad jedan primjerak bude poslat na akceptiranje. Zato prilikom regresne naplate treba da traži da mu se ti primjerci vrate. obavezan je po svakom primjerku na kome ima njegov potpis. 67). Ako nema naznake kod koga je original. po svim primjercima koje je potpisao. koji se sačinjava kao za svaku drugu ispravu i kojim se samo utvrđuje da postoji takva mjenica. služe zaloga i pridržaj. to se isplatom jednog primjerka gasi obaveza i potpisnici se oslobađaju obaveze po svim ostalim primjercima. a ne za ostale.Pošto izdavanjem novih primjeraka nije izdata nova mjenica. čl. Mora biti vjeran originalu sa svim indosamentima. ne može podnositi na akcept. U prepisu se mora naznačiti da je to prepis i kod koga se nalazi original mjenice. Mora se naznačiti gdje se prepis završava. čl. nego svi ti primjerci sačinjavaju jednu obavezu. klauzulama i naznačenjem potpisa. Svaki indosant može svoj primjerak prenositi na razna lica i odgovoran je. onda se može isplatiti samo po tom primjerku (“. pa ma i ne bilo navedeno da se isplatom jednog primjerka gase i ostali.. 361 .. prepis gubi snagu mjeničnopravne isprave. imalac duplikata podiže protest (perkvizicioni protest). međutim. sa svojim daljim indosantima solidarno. odakle počinje originalni tekst na prepisu.”). Ako je trasat akceptirao više primjeraka.. ako je na mjenici napisana kasatorna klauzula. st. imaocu duplikata. čl. da bi se znalo. 11. mora se to naznačiti na svim ostalim primjercima i upisati ime onoga kod koga se nalazi taj primjerak (depozitara). kad ga zatraži (ZM. intervencija i žiro). Obično se napiše: “dovde prepis” ili “odavde original”. Prepis se. Prepis mora sadržavati sve što sadrži original mjenice.

dokaze o tražbinama i pokretne stvari. tražbini ili mjenici. a opšta u Zakonu o vanparničnom postupku. Ako se zalogoprimac samo djelimično namirio. sud oglašava mjenicu nevažećom. Razlikuju se dvije vrste pridržaja: o dospjelosti mjenice. i prije dospjelosti mjenice . putem oglasa u Službenom listu BiH poziva lice koje drži mjenicu u rukama da je podnese sudu. Ako dužnik na vrijeme ne isplati mjenicu. Amortizacija mjenice Amortizacija je vanparnični sudski postupak u kome se nestala mjenica (ukradena. ako je dužnik pao pod stečaj.kvalifikovani pridržaj. Povjerilac može svoje potraživanje ostvariti po osnovu sudske odluke o amortizaciji mjenice (ZM. Po pravilu. Specijalna procesna pravila o amortizaciji mjenice sadržana su u Zakonu o mjenici. Ne traži se. koji neki nazivaju redovnim pridržajem. Naprosto. kao u građanskom pravu. pokretnostima i hartijama od vrijednosti stiče se kad imalac mjenice stekne pravo na tužbu protiv mjeničnog dužnika redovni pridržaj. čl. zadržati dužnikov novac. bez pismene isprave ne mogu se ostvarivati i prenositi prava.Mjenični založni povjerilac može tražiti od zalogodavca još i pismenu izjavu o zalaganju. odnosno o zasnivanju založnog prava na datoj stvari. IV OSTALE MJENIČNE RADNJE (MJENIČNI ZAHTJEVI) 1. O tome se obavještavaju svi zainteresovani. 94). 362 . Kad dobije takvu izjavu. Da bi osigurao svoje potraživanje. iako nema založnog prava. čl. hartije od vrijednosti. bez svoje krivice. ili ako je izvršenje novčanog duga iz njegove imovine ostalo bezuspješno ili je kao trgovac obustavio plaćanje kvalifikovana retencija (ZM. onda je u privilegovanom položaju. Sudska odluka zamjenjuje mjeničnu ispravu. mora zabilježiti na mjenici. da su ti predmeti došli u ruke povjeriocu povodom nekog posla koji ima veze s njegovim potraživanjem (koneksitet). Ukoliko se niko ne pojavi i ne predoči mjenicu u određenom roku. Imalac mjenice može se poslužiti pravom pridržaja i prije nego što mu je tražbina dospjela. a založne tražbine može zadržati (ZM. 88-91). koji su zakonitim putem došli u njegove ruke. Imalac nestale mjenice podnosi prijedlog sudu uz prezentiranje odgovarajućih dokaza. zato što nema mjenicu u svojim rukama. Tražbinu ili mjenicu može sam naplatiti i bez posredovanja suda. mjenični povjerilac može. Štiti se povjerilac koji bi zato što ne posjeduje mjeničnu ispravu. Svrha amortizacije mjenice jeste ublažavanje strogog načela inkorporacije. čl. izgorjela ili na ma koji način nestala) oglašava nevažećom (amortizovanom). Ako sud nađe da su podneseni podaci dovoljni. 88). bio lišen ostvarivanja prava iz mjenice. povjerilac može od suda tražiti javnu prodaju zaloge bez tužbe i bez saslušanja zalogodavca. pravo pridržaja nad dužnikovim novcem. Postupak je kao i kod ostalih hartija od vrijednosti.

da to lice preda sudu mjenicu i tada se postupak amortizacije obustavlja i druga. koje može postavljati samo određeni dužnik. revindikaciona tužba). dvije situacije: prva. trasantu. Radi se. objektivni prigovori. Pravilo je.Ako se u roku. mogu nastati. avalistima. a regresna protiv regresnih dužnika po mjenici. Zaštita se. intervenijentu. Povjerilac se upućuje na parnični postupak da u tom postupku dokaže vlasništvo mjenice (vlasnička. kao i uopšte trgovački efekti. b) Koji se ne zasnivaju na ličnom odnosu dužnika i povjerioca. Može ih isticati svaki mjenični dužnik svakom mjeničnom povjeriocu. a mogu biti upravljeni prema akceptantu. trasantu kod solo mjenice. Usvajanjem ovih načela o pravnoj zaštiti imaoca mjenice omogućeno je da mjenica. ipak. Mjenični promet zahtijeva što bržu i lakšu cirkulaciju mjenice. U mjeničnom pravu mogu se isticati prigovori: a) Koji se zasnivaju na ličnom odnosu dužnika sa povjeriocem koji postavlja mjenični zahtjev. kada lice odbije da preda mjenicu. 363 . o nesavjesnosti imaoca mjenice. ako je sadašnji imalac znao ili je morao znati da postoji neka nedopuštena radnja povodom koje dužnik može staviti prigovor. za razliku od prvih. koji je odredio sud. a da se izbjegnu sve smetnje pa i neizvjesnosti. 2. ne daje nesavjesnom imaocu mjenice. Postoje dvije vrste mjeničnih tužbi: redovna i regresna. Radi toga je data naročita pravna zaštita imaocu mjenice jer su ograničeni prigovori koji se mogu isticati. c) Koji proističu iz ličnog odnosa dužnika prema nekom ranijem imaocu mjenice. Mjenične tužbe i prigovori Svoje zahtjeve iz mjenice (mjeničnopravne zahtjeve) imalac mjenice može ostvariti putem tužbe (mjenične tužbe) u parničnom postupku (mjenična parnica). što uslovljava prekid amortizacionog postupka. Zaštita se daje isključivo savjesnom imaocu mjenice. indosantima. pojavi neko lice. Prije podizanja mjenične tužbe potrebno je blagovremeno podizanje protesta. u osnovi. dakle. Mjenični zahtjevi su svi oni koji neposredno proizlaze iz same mjenice. Redovna mjenična tužba podnosi se protiv glavnog mjeničnog dužnika. da se imaocu mjenice ne mogu isticati prigovori koji bi se zasnivali na odnosima mjeničnog dužnika i nekog ranijeg imaoca mjenice. postane instrumenat kredita i finansijskih operacija pomoću kojih se nabavlja ili prodaje roba. nego na mjeničnoj ispravi. znači. a koji se ne vide iz mjenične isprave.

jer su dobili neku imovinsku korist. a u svemu ostalom primjenjuju se pravila Zakona o obligacionim odnosima. ako su se na njegovu štetu neopravdano obogatili. zahtjev vlasnika mjenice protiv posjednika mjenice (revindikacioni zahtjev). primili vrijednost bez davanja protuvrijednosti. potrebno je da je njen imalac na vrijeme podnese trasatu na akcept i akceptantu na isplatu. pa se podiže neka od tužbi poznatih u građanskom pravu. Ako imalac mjenice ne izvrši potrebne radnje na vrijeme. ako su iz tog odnosa stekla neosnovano neku imovinsku korist. odgovaraju imaocu mjenice. gubi pravo da traži da mu se obaveza iz mjenice izvrši po postupku za ostvarenje mjeničnog potraživanja. Zadržaćemo se na neosnovanom obogaćenju koje obrađuje Zakon o mjenici (čl. pa ako bude odbijen. zbog čega se mjenična tražbina gasi. Potraživanje kod neosnovanog obogaćenja zastarijeva za tri godine. 87). Smatra se da su se neosnovano obogatili. može se podići tužba za naplatu protiv nekih lica koja su bila u mjeničnom odnosu. akceptant i indosant čije su se mjenične obaveze ugasile uslijed zastarjelosti ili uslijed toga što su propuštene radnje propisane radi održavanja mjeničnih prava. ublaženo je usvajanjem instituta neosnovanog obogaćenja. Mjenično pravo zasnovano je na načelima strogosti i formalizma. jer su građanskopravne prirode. 364 . Da bi mjenicu mogao naplatiti.3. Načelo strogosti. da na vrijeme podigne kod suda protest. Ostali mjenični obveznici oslobađaju se ove mjenične odgovornosti” (ZM. Isto je pravno dejstvo i u slučaju zastarjelosti: gase se mjeničnopravni zahtjevi. čl. 87). zahtjev iz osnova prouzrokovanja šteta uslijed propuštene notifikacije. U Zakonu o mjenici stoji: “Trasant. nego se zasnivaju i na nekim drugim činjenicama. U slučaju propuštanja preduzimanja zakonom propisanih radnji i u slučaju proteka roka zastarjelosti. ipak. Neosnovano obogaćenje i drugi zahtjevi (zahtjevi građanskopravne prirode) U vezi sa mjeničnim poslom mogu proisteći određeni zahtjevi koji nemaju isključivo osnova u mjenici. Za njihovo ostvarivanje ne važe pravila mjeničnog prava. zahtjev akceptanta radi pokrića protiv trasanta kada je isplatio mjenicu. Slučajevi kada se može podići građanskopravna tužba radi ostvarivanja zahtjeva nastalog u vezi sa mjeničnom poslom su ovi: ostvarivanje zahtjeva iz osnova neopravdanog obogaćenja.

mjenica može biti: poslovna (robna ili trgovačka) i finansijska mjenica sa različitim podvrstama. st. 3). odnosno sjedište izdavaoca. To je jednostrana izjava volje koja se sastoji u bezuslovnom obećanju izvršenja obaveze od strane izdavaoca mjenične isprave. za razliku od trasirane. nego postoji obećanje samog izdavaoca da će on izvršiti mjeničnu obavezu. 4. nema naredbe trećem licu (trasatu). Kod ove mjenice. mjenične isprave u momentu izdavanja razlikuju se: potpuna mjenica. Prema formi i sadržini. mjesta izdanja i mjesta plaćanja. solo) mjenica Vlastita mjenica je hartija od vrijednosti koju izdaje određeno lice i bezuslovno obećava da će o dospjelosti isplatiti mjeničnu svotu licu naznačenom u mjenici (remitentu). trasirana mjenica po sopstvenoj naredbi i trasirana vlastita mjenica. U toj ulozi može se pojaviti trasirana i vlastita mjenica. osim što nema trasata. a tiču se dospjelosti. jer po prirodi vlastite mjenice ne može ga ni biti. Poslovna praksa poznaje i druge vrste mjenica koje su moguće zahvaljujući elastičnosti i pravnom karakteru mjenice te pravilima mjeničnog prava uopšte. U tom smislu. čl. i bjanko (blanko) mjenica. postoji trasirana (vučena) mjenica o kojoj je do sada govoreno i vlastita (sopstvena. Trasirana mjenica može imati nekoliko podvrsta: redovna trasirana mjenica. pošto nema trasata (ZM. Kod sopstvene mjenice. Što se tiče mjesta plaćanja koje je izostavljeno. koja u momentu izdavanja sadrži sve bitne sastojke. Vlastita (sopstvena. odnosno da li je mjenica bezuslovno obećanje ili bezuslovan nalog. Osnovna ili tradicionalna podjela mjenice jeste prema tome ko plaća mjeničnu svotu (obavezu). solo) mjenica. 2. pretpostavlja se da je to mjesto koje je označeno kao mjesto izdanja.V VRSTE MJENICA 1. Kriteriji podjele Postoji više vrsta mjenica zavisno od toga šta se uzima kao kriterij podjele. Bitni sastojci sopstvene mjenice su isti kao i kod trasirane. takođe. Izdavanje mjenica u različitim varijantama jasno pokazuje njenu poslovnu (trgovačku) moć jer može da zadovolji širok krug poslovnih zahtjeva. 365 . postoje bitni pretpostavljeni sastojci. Prema trgovačkom poslu kod koga se primjenjuje i funkciji koju zadovoljava. Pitanje dospjelosti i mjesta izdanja rješava se po istim pravilima kao i kod trasirane mjenice.

kao imalac mjenice. Glavni dužnik je njen izdavalac. 120 366 . u vlastitoj mjenici se to odnosi na njenog izdavaoca. Kad se zna da u vlastitoj mjenici nema trasata ni akceptanta i da je odgovornost izdavaoca ista kao i odgovornost akceptanta trasirane mjenice. Izdavalac izdaje naredbu samom sebi da isplati mjeničnu svotu i kad tu naredbu prihvati (akceptom). daje samo njene bitne i pretpostavljene sastojke. op. u suštini. prazna (bijela. Slijedeći načelo mjenične strogosti i formalizma. elementi trasirane mjenice se mogu tako kombinovati da ona prima razne funkcije. a jasno je da je prihvata čim je mjenicu izdao. razumljivo. To je slučaj kad trasant označi samog sebe za trasata (trasirana mjenica vučena na sebe). nije punovažna mjenica jer se ne može nepopunjena naplatiti. U savremenom kreditnom i uopšte mjeničnom prometu prevladava tip blanko mjenice. Akceptant samo potpisuje mjenicu i na taj način se obavezuje da će isplatiti mjeničnu svotu svakome u čijim se rukama nađe mjenica. Zakon o mjenici. nego potpis akceptanta (bjanko akcept). postoji ugovor koji je van mjeničnog posla. U momentu izdavanja bjanko mjenica može da sadrži samo potpis trasanta ili ne mora ni njegov. Po pravilu. značenja i dejstva pojedinih mjeničnih sastojaka kod sopstvene mjenice. Prazna mjesta popuniće se kasnije. Prema teoriji omisije. ta mjenica praktično postaje vlastita mjenica. iako je po formi trasirana. a da nema sve bitne sastojke. ne protivi prirodi vlastite mjenice. ali privremeno nepotpuna. Na mjeničnoj ispravi (blanketu) neka su mjesta nepopunjena. Ona predstavlja buduću mjenicu koja će 292 postati punovažna kada se popuni zakonom predviđenim sastojcima. ukoliko se. izdavalac bjanko mjenice i primalac te nepopunjene isprave već su nešto ugovorili. 292 Vidi: Vajner dr Zdenko. Bjanko mjenica je nepotpuna mjenica. a najdocnije kad se prezentira na isplatu.str. ugovoru o potrošačkom kreditu).cit. To je mjenica koja se izdaje i pušta u promet. pa gdje se govori o akceptantu kao glavnom dužniku trasirane mjenice. pa će on ili savjesno treće lice u čijim se rukama kasnije nađe mjenica ispuniti (upisati) potrebne elemente saglasno tom ugovoru (saglasno npr. važi sve što je rečeno o tome za trasiranu mjenicu. svako savjesno treće lice. bjanko mjenica. i naređuje da se imaju primjenjivati na sopstvenu mjenicu. ovlašteno je da popuni (upiše) odgovarajuće elemente. Bjanko (blanko) mjenica Izdavanje bjanko mjenice je u skladu sa teorijom omisije (propuštanja). a zatim nabraja članove zakona koji se odnose na trasiranu mjenicu.U pogledu značaja. blanko). Naime. 3. onda je primjena odgovarajućih odredaba o trasiranoj mjenici na sopstvenu mjenicu laka. u odredbama o sopstvenoj mjenici. Stariji teoretičari je nazivaju bjelicom. Trasirana mjenica se može svesti na sopstvenu i da tako posluži istoj svrsi kojoj služi sopstvena. pa i funkciju sopstvene mjenice.

Poslovna (trgovačka. a drugog za avalistu. unijeće iznos ostatka obaveza sa dospjelošću na dan kad treba dug likvidirati. Stoga im najbolje odgovara da ta dva elementa mjenice izostave. Obično se kaže da robna mjenica “likvidira”. Imalac mjenice iza riječi “po naredbi” ispisuje svoje ime i postaje remitent. odnosno kada će vršiti međusobni obračun). uopšte. ali radi obezbjeđenja svoga potraživanja prima robnu mjenicu. plaćanje izvršenih usluga). Zbog svojih prednosti i ciljeva koji se postižu poslovna mjenica je podesna kod poslova liferacije. kreditnim odnosima. izvršila uslugu) ili će to učiniti. popuniće i te elemente. uslugama) zasnovan je građanskopravni odnos te je nastalo potraživanje i obaveza. Izostavljanje ova dva elementa razlog je u preduzetom poslu u kome se mjenica daje kao osiguranje za neko buduće potraživanje(npr. a ne znaju ni kad će tražbina biti aktuelna. Ti se potpisi raspoređuju tako da im se odrede uloge neophodne za punovažnost mjenice. robna) mjenica Koristi se kod jednokratnih kratkoročnih poslovnih odnosa (dugovanja i potraživanja) iz ugovora robnog prometa. prodaje na poček. 5. kod potraživanja iz konto korenta. protučinidba iz jednog građanskopravnog (ugovornog) odnosa izvršava se po pravilima strogog i formalnog mjeničnog prava. kad stranke još ne znaju koliko će biti potraživanje. Kad dođe do obračuna. u suštini.Najčešće se u blanko mjenici ispušta svota i dospjelost. finansijskim dugovanjima te obezbjeđivanju novčanih potraživanja. Najprije. Trasant (prodavac) vuče mjenicu “plativu dva mjeseca uz akcept” na trasata (kupca) koja se prilikom izdavanja akceptira od strane kupca. obuhvata cijenu koju kupac iz ugovora o prodaji treba da plati ili korisnik usluga za izvršene usluge iz nekog ugovora. odnosno za akceptante. Preostalog ili preostale označi za trasante ili jednog za trasanta. imalac mjenice (povjerilac) može izvršiti eskont mjenice i tako prije doći do potrebnog gotovog kapitala (novca). Ekonomski cilj poslovne (robne) mjenice jeste izvršenje protučinidbe druge ugovorne strane (plaćanje kupoprodajne cijene. Zatim. Izdavanjem poslovne mjenice postiže se više stvari. Za razliku od poslovnih mjenica koje se 367 . “isplaćuje sama sebe”. 4. Određenim ugovorom (o prodaji. Jednog ili dvojicu potpisnika odredi za trasate. odmah akceptiranu. poslova “sa odgođenim plaćanjem” i. postignuto je obezbjeđenje potraživanja. Mjenični iznos. Blanko mjenica se izdaje i tako što se na mjenični blanket stave dva ili tri potpisa. kod poslovnih transakcija kada se ne želi “otvoreno” dati kredit. Jedna ugovorna strana je izvršila svoju obavezu (isporučila robu. I napokon. jer je kupac mogao prodati kupljenu robu unutar roka dospjelosti mjenice i prikupiti sredstva za plaćanje. Finansijska mjenica Ovo je generički pojam za sve mjenice koje se izdaju u vezi sa poslovima finansijske prirode.

banka vraća bjanko mjenicu. 5. Prikazuju se i “drže” kao kratkoročna potraživanja tako što se u određenim vremenskim razmacima (npr. odnosno svojim prethodnicima. Licu koje položi određenu svotu novca kod banke izdaje banka akceptiranu mjenicu na taj iznos ili više mjenica do tog iznosa. banka će popuniti mjenicu na iznos preostalog duga i preduzeti odgovarajuće mjeničnopravne radnje za realizaciju svoga zahtjeva. Najčešća varijanta finansijske mjenice jeste kreditna mjenica.koriste za jednokratne kratkoročne poslove. ako isplati mjenicu. dok kod avala njegova obaveza može biti ništavna ako je iz formalnih razloga (na mjenici) ništavna obaveza njegovog honorata. Ostali žiranti potpisuju se na poleđini. Cirkulaciona mjenica Cirkulaciona mjenica se koristi kao instrument plaćanja. Ova vrsta mjenice više se koristi u međunarodnim plaćanjima. Razlog leži u činjenici što je obaveza žiranata samostalna. a on banci revers. svaka tri mjeseca) vrši prolongacija mjeničnih obaveza. U najlošijoj poziciji je prvi žirant. kao i prema akceptantu. njemu odgovara samo akceptant. najčešće. Žiro se svjesno koristi umjesto avala (banka-kreditor zahtijeva takvo potpisivanje). Lice koje traži kredit predaje kreditoru mjenicu vučenu na sebe. Iznos može. U mjenici se taj odnos može 368 . Ona služi kao pokriće za kredit. trasant (komisionar) naglašava trasatu klauzulom o pokriću da se trasat za pokriće ne obraća njemu nego licu za čiji račun je mjenicu izdao. kao trasirana mjenica na samog sebe (trasant i trasat su isto lice . kao komisionar. Trasant. U komisionoj mjenici. Davalac kredita zahtijeva da prvi žirant mjenicu potpiše dva puta. Ostali žiranti (drugi. Kad banka otvori nekome kredit u vidu tekućeg računa. Položaj žiranata nije jednak. Prema svojim potrebama. treći) imaju mogućnost regresnih prava prema prvom žirantu. čl. Komisiona mjenica Komisiona mjenica postoji onda kada se izdaje (trasira) za račun trećeg lica (ZM. na iznos do visine odobrenog kredita. uz to i akceptiranu. a potom i na poleđini kao bjanko indosant. ali i ne mora biti naznačen.zajmoprimac). na licu mjenice kao trasant. 7. 6. radi u svoje ime. Ako vlasnik tekućeg računa likvidira dug na vrijeme. Trasant se može pojaviti kao žirant. Kreditna mjenica može se izdati i u bjanko formi (bjanko mjenica). a za račun komitenta koji ostaje izvan mjeničnog odnosa pošto njegovog potpisa nema u lancu mjeničnih potpisnika. zahtijeva od svog dužnika (vlasnika tekućeg računa) da joj položi bjanko mjenicu. odmah akceptiranu. imalac mjenice ili mjenica iste podnosi na isplatu ili na eskont. Pojavljuje se. Banka redovno daje revers na primljenu mjenicu. Kod kreditne mjenice često se koristi jemstvo (žiro) umjesto avala. ove mjenice se koriste kod dugoročnijih kreditnih i drugih finansijskih odnosa. Kod komisione mjenice trasant je komisionar koji vuče mjenicu za račun svoga poslovnog partnera (komitenta). st. Prvo. Ukoliko račun ne likvidira. 3).

rekta mjenici. čl. b) Trasirana vlastita (sopstvena) mjenica.vidjeti iz klauzule o pokriću: “. tereti račun kupca. odnosno akceptant (kupčeva banka). Mada su moguće. 8.). povratnoj mjenici i prejudiciranoj mjenici. uvjerenje o porijeklu robe. ali putem mjenice uz prezentaciju odgovarajućih dokumenata. Ovdje je povezano nekoliko pravnih odnosa.i stavite na račun N...kupac. ovdje dužnik vuče mjenicu na samog sebe u korist povjerioca (banke). a ne trasanta (prodavca). dužnika) označavajući sebe za remitenta (banka kreditor). na iznos fakturne cijene iz ugovora. kao i ugovor banka . Na odgovarajućim mjestima bilo je govora o domiciliranoj mjenici. Koristi se kod izvršenja obaveza iz ugovora. U suštini.njen komitent (kupac). čl. Kod ovih mjenica isto lice je trasant. Banka treba da tereti (zaduži) račun svog komitenta. Isto lice se pojavljuje u ulozi trasanta i trasata jer mjenicu vuče na samog sebe (ZM. Banka je osigurana za iznos kredita pošto posjeduje konosman (hartiju od vrijednosti koja daje pravo raspolaganja robom). Postoje i druge vrste mjenica. Trasant (prodavac) vuče mjenicu u iznosu kupoprodajne cijene na trasata (kupčevu banku). Komisiona mjenica se često pojavljuje u formi dokumentarne trate mjenice koja se koristi u domaćem i međunarodnom prometu. Upotrebljava se i u kreditnim odnosima: trasant (banka kreditor) vuče mjenicu na trasata (zajmoprimca. 369 . Mjenice kod kojih se jedno lice pojavljuje u više uloga a) Trasirana mjenica po vlastitoj (sopstvenoj) naredbi. c) Trasirana vlastita (sopstvena) mjenica po vlastitoj (sopstvenoj) naredbi. Ako komitent ne položi pokriće. Da bi se izvršio akcept mjenici treba priložiti dokumenta. Kod ove mjenice jedno (isto) lice je trasant i remitent (ZM. carinsku deklaraciju i dr. Uz prethodni dogovor: trasant (podavac) vuče mjenicu na trasata (kupca) u korist remitenta (prodavca). 5). trasant će biti odgovoran trasatu (akceptantu). trasat i remitent. Mjenica je snabdjevena odgovarajućom klauzulom (“platite na mene” ili “platite po mojoj vlastitoj naredbi”). Za izdavanje komisone mjenice potrebno je prethodno da postoje ugovori o tome: prodavac . račun. I druga dokumenta mogu poslužiti kao obezbjeđenje (negocijabilni tovarni list u željezničkom ili drumskom transportu).”. Banka će mjenicu akceptirati ako trasant (prodavac) preda njoj određena dokumenta iz ugovora o prodaji (konosman. Koristi se često kod isplate kupoprodajne cijene iz ugovora o prodaji: trasant (prodavac) vuče mjenicu na trasata (kupčevu banku) stavljajući na mjeničnoj ispravi klauzulu da za isplaćenu mjeničnu svotu trasat. Tu je suština izjave “stavite na račun” (zadužite). veoma rijetko se pojavljuje u praksi. Banka odobrava kredit određenom licu koje će iz toga kredita platiti kupoprodajnu cijenu iz ugovora o prodaji. 5).N.

čl. 80). Zastarjelost se može prekinuti i obustaviti (zastoj) slično kao i kod građanskopravnog potraživanja (ZM. izgubljena. trasant neakceptirane mjenice ili izdavalac solo mjenice) isplati mjeničnu svotu ili mu na drugi način dođe poslije dospjelosti. odnosno od tužbe. Prestanak mjeničnih prava i obaveza Mjenična prava i obaveze mogu prestati na jedan od načina na koji se. Obradićemo načine prestanka prava i obaveza zadržavajući se na specifičnostima. Imalac mjenice gubi svoja prava prema indosantima. izuzev akceptanta. mjenična prava i obaveze prestaju kad je mjenična isprava nestala (ukradena. 2. ali se nije dalje išlo pa nije tražena naplata. iako su preduzete potrebne radnje (protest). kao i indosanata prema trasantu zastarjevaju za šest mjeseci od dana kad je indosant mjenicu iskupio. U mjeničnoj obavezi ostaje tada samo glavni mjenični dužnik i mjenica se od njega može naplatiti mjeničnopravnim putem. znači. Rok zastarjelosti je. čl.VI ZASTARJELOST I PRESTANAK MJENIČNIH PRAVA I OBAVEZA 1. 3). čl. a) Zahtjevi protiv akceptanta zastarijevaju za tri godine računajući od dana dospjelosti mjenice (ZM. dok ne nastupi zastarjelost. S obzirom na načelo inkorporacije. trasantu i ostalim obveznicima. Ako se to desi prije dospjelosti. ako na vrijeme ne preduzme potrebne radnje: ne podnese na vrijeme mjenicu na akcept ili na viđenje ili na isplatu ili ne podigne protest u slučajevima zakonom predviđenim. Propuštanjem se gube regresna prava. obaveza se ne gasi. Rok zastare određen je prema tome ko je dužnik. inače. d) Za avalistu važi pravilo da je njegova odgovornost jednaka odgovornosti onoga za koga je avalirao. onoliki koliki je i za lice za koje je avalirao. Sud nije dužan da vodi računa o zastarjelosti po službenoj dužnosti. b) Mjeničnopravni zahtjevi imaoca mjenice prema trasantu i indosantima zastarijevaju za godinu dana od podignutog protesta. izgorjela i dr) ili je 370 . Sva prava i obaveze iz mjenice se gase kad glavni dužnik (akceptant. 80-86). a) Isplata mjenice. b) Gubitak prava prema određenim dužnicima. gase obligacije. Ako je unesena klauzula “bez troškova” zastarjelost se računa po dospjelosti. odnosno obaveze iz hartija od vrijednosti što je ranije izloženo. ako se iz tog posla neopravdano obogatio. pa on mjenicu može indosirati. c) Amortizacija. Zastarjelost Zakon je odredio koje se radnje i u kojim rokovima moraju preduzeti da bi se sačuvala mjenična prava. Može zastarjeti i pravo na potraživanje isplate. st. ako je bila podignuta za naplatu mjenice (ZM. Poslije tog roka ostaje akceptant obavezan. 80. na naknadu štete još kroz tri godine. c) Mjeničnopravni zahtjevi indosanata jednih prema drugima. po građanskom pravu.

Takav prenov bi se morao upisati na mjeničnu ispravu (“umjesto mjenične svote primio robu”). može se vršiti kompenzacija. Dužnici čiji su potpisi ispred njegovog ostaju u mjeničnoj obavezi. str. Tipičan način novacije u mjeničnom pravu jeste prolongacija mjenice. op. U slučaju konfuzije kod regresnog dužnika. Beograd 1986. indosanta. povjerilac vraća mjenicu i sklapa poseban ugovor o prenovljenoj obligaciji. e) Oproštaj duga. kao i obaveza indosanata koji dolaze na mjenici iza regresnog dužnika kome je dug oprošten. Oproštajem duga nekom regresnom dužniku prestaje njegova obaveza. dakle. Đurović dr Radomir: “Međunarodno privredno pravo”. što je slučaj kod povratnog indosamenta. nije kao u građanskom pravu. a djelimično. a nije zatražena i donesena odluka o amortizaciji (rješenje suda). Mjenično pravo poznaje generalni oproštaj duga. što je slučaj i kod ostalih trgovačkih efekata. To je slučaj kada imalac mjenice svjesno poništi mjenicu ili kada svjesno propusti da preduzme zakonom predviđene radnje kako bi sačuvao prava iz mjenice (“prejudicirana” mjenica). f) Kompenzacija. a mjenične svote glase na istu valutu. a prava i obaveze se zasnivaju po novoj. sa istim licima u različitim ulogama. trasanta. 293 Suprotno. i po njoj postati opet dužnik. 505. 394. izvrši drugu činidbu (nešto da ili učini) u vrijednosti mjenične svote.cit. Kada se desi da na isti dan dospijevaju dvije mjenice. Dužnik može ugovoriti sa povjeriocem da. Konfuzijom obaveza prestaje samo privremeno i to dok konfuzija traje pri jednom licu. Kada se novacija vrši sa glavnim dužnikom. takav imalac mjenice može tražiti isplatu mjenice od glavnog dužnika i od svojih prethodnika. Savremena administracija. g) Novacija. Ako nisu istog iznosa. Prava i obaveze iz mjenice prestaju kada imalac mjenice namjerno poništi mjenicu upisujući odgovarajuću izjavu na mjeničnoj ispravi (“ne važi” ili “poništava se”). str. h) Konfuzija. Kompenzacijom se mogu gasiti mjeničnopravna potraživanja za mjeničnopravna. kao i mjeničnopravna za građanskopravna potraživanja. indosirati na trasata. 371 . ne gasi jer povjerilac tu istu mjenicu 293 Mjenica se može može dalje pustiti u cirkulaciju. Stara mjenica se gasi. Antonijević dr Zoran. za razliku se može izdati nova mjenica ili otvoriti regresni postupak. mjenična obaveza se. po pravilu. d) Poništenje mjenice. kako bi proizveo puno pravno dejstvo prema imaocu i savjesnom sticatelju mjenice.tako uništena da nije sposobna za promet. pa je ovi mogu dalje indosirati. Pravno dejstvo konfuzije. čime se vrši prenov obaveze. Oproštajem duga gasi se mjenica pod uslovom da je dug oprošten glavnom dužniku. To je slučaj kada se umjesto dotadašnje izdaje nova mjenica sa novim rokom dospjelosti. U slučaju sjedinjenja svojstva povjerioca i dužnika po istoj mjenici. umjesto isplate mjenične svote. Samo se gase obaveze dužnika čiji su potpisi na mjenici poslije njegovog potpisa.

372 .

GLAVA TREĆA ČEK I POJAM. izjednačene sa bankom. Vatikanu i dr. a plativ u inostranstvu (nostro ček). može biti jedino banka koja vrši plaćanje iz trasantovog pokrića. 2. Lihtenštajnu. Trasat. Kod ovih čekova trasat može biti. u malom obimu. pošto je za ocjenu čekovne sposobnosti trasata mjerodavno nacionalno pravo mjesta plaćanja (ZČ. 3). instrumenata platnog prometa. novčanica (fiducijarnog novca). 60. izraziti u novcu. Ženevska konvencija. u principu. Radi se o formalnoj (pisanoj) ispravi sa rokom dospjelosti isključivo po viđenju (a vista). Jedan od najznačajnijih instrumenata jeste ček koji ujedno ima obilježje hartije od vrijednosti. Samim izdavanjem i predajom čeka ta se obaveza ne gasi. po viđenju. 373 . i drugi poslovni subjekt ili drugo lice (netrgovac) kada je to određeno zakonom zemlje u kojoj se vrši plaćanje čeka (ZČ. st. 4. Iz tih odnosa. 1975. Ček je nalog (uput) za isplatu na ime neke već postojeće tražbine. EKONOMSKA ULOGA I SLIČNOSTI I RAZLIKE SA MJENICOM 1. čl. čl. . Pojmovno određenje čeka zavisi od toga da li je on plativ u zemlji ili inostranstvu. naročito između poslovnih subjekata. u toj materiji. Izvršavanje novčanih obaveza (plaćanje) vrši se. u nekim zemljama ček se može vući i na druge finansijske institucije. ugovornog ili vanugovornog karaktera. novčane obaveze se redovno izmiruju putem različitih instrumenata plaćanja. Pojam čeka Svaki obligacioni odnos predstavlja određen imovinskopravni odnos koji se može. čl. pored banke. ček samostalno cirkuliše bez ikakve veze sa poslom povodom koga je izdat. predajom gotovog novca. 2). Kada je pušten u promet. Iranu. Ček koji je plativ u zemlji predstavlja hartiju od vrijednosti kojom izdavalac (trasant) daje bezuslovan nalog banci (trasatu) da korisniku čeka (remitentu) isplati. a u nekim i na 294 netrgovce. str. Ako je u pitanju ček koji je izdat u BiH. U savremenom svijetu. Dug ostaje sve dok se ček ne isplati. izvršilac bezuslovnog naloga (naredbe). novčanu svotu upisanu na čeku iz pokrića koje trasant ima kod trasata (banke). Ta veza ima samo uticaja u neposrednom odnosu 294 Ček se može izdati na drugu finansijsku instituciju i neka trgovačka društva u Francuskoj i Njemačkoj. redovno nastaju i obaveze koje se ispunjavaju predajom određene svote novca-novčane obaveze. Ova definicija odnosi se i na ček izdat u inostranstvu. izložena definicija se mijenja u pogledu ličnosti trasata. Egiptu. a plativ je u BiH (loro ček). ček.prema Krulj dr Vrleta: “Instrumenti plaćanja u savremenom prometu (virman. Luksemburgu. a i na druga lica netrgovce u Španiji. Gvatemali. kompenzacija)”. Beograd. Polazeći od pravila međunarodne konvencije. Savremena administracija.

inače. Sama banka može vršiti naplate čekova tako što povjerilac. povjerioca. Ček omogućava distanciona plaćanja prostim slanjem isprava. protestu. po pravilu. obavještavanju. Pored Zakona o obligacionim odnosima kao opšteg izvora. njen klijent. solidarnoj odgovornosti. veoma raširen i koji se sve više favorizuje. i nakon realizacije naplaćeni iznos se stavlja na račun klijenta. normalno. 237 i 239). amortizaciji i drugo (ZČ. avalu. sredstvo plaćanja i obračuna. ali i povećavanje finansijskog potencijala poslovnih subjekata raznim transakcijama koje banke preduzimaju za svoje klijente. bez korištenja gotovog novca. dok prema trećem savjesnom licu ček dejstvuje onako kako je i sačinjen dajući prava koja predviđa zakon i tekst čekovne isprave. otvoreni kredit i dr. potraživanja. pravu zaloge i pridržaja. 2. U našem pravu usvojena je teorija kreacije uz korekciju primjenom teorije pravnog privida kada se radi o čeku na donosioca (ZOO. plaćanju. Samo vršenje usluga banaka po čekovima predstavlja jednu od 374 . Upotreba čeka regulisana je nizom propisa iz oblasti platnog prometa. Različite transakcije u unutrašnjem i međunarodnom prometu obavljaju se brzo i lako bez obzira na razlike između novčanih sistema. čl. mogu poticati iz različitih izvora (gotovina. Isplatama putem čekova vrši se održavanje finansijske discipline. odnosno iz sredstava sa kojim trasant može slobodno raspolagati. neosnovanom obogaćenju. Njegovom upotrebom umanjuje se obim novca u opticaju pa se sa relativno manjom emisijom novčanica mogu realizovati poslovne transakcije.između izdavaoca čeka i njegovog pribavioca.). To jasno pokazuju primjeri zemalja gdje je ček u velikoj upotrebi. materija o čeku regulisana je posebnim zakonom (Zakon o čeku). Ekonomska uloga čeka Ček predstavlja sredstvo bezgotovinskog plaćanja. umnožavanju. godine u Ženevi (Konvencija o Jednoobrazovnom zakonu o čeku. čl. na principu kompenzacije. regresnoj svoti. predaje ček. Vrši se internacionalizacija platnog prometa jer jedna banka isplaćuje ček za račun druge neovisno od zemlje izdanja čeka. indosamentu (osim o akceptu). višoj sili. 25). Konvencija o regulisanju izvjesnih sukoba zakona u materiji čeka i Konvencija o čekovnim taksama). Danas je u poslovnom svijetu ček postao redovno. I ček je jednostrana izjava volje pa se i na njega primjenjuju teorije koje su izložene kod hartija od vrijednosti. Ček se isplaćuje iz trasantovog pokrića koje ima kod banke trasata. Klirinški i drugi obračuni vrše se. instrument platnog prometa. pa i angažovanjem svojih sredstava. zastari. Čekovni obračun danas je postao glavna tehnika podmirivanja računa između dužnika i povjerilaca. U ovoj materiji izvršena je unifikacija pravila kroz tri konvencije koje su donesene 1931. Sredstva. Pošto ček spada u istu grupu hartija od vrijednosti gdje i mjenica na mnoga pitanja čekovnog prava analogno se primjenjuju pravila Zakona o mjenici kao što su pravila o: pravovaljanosti potpisa.

isključen akcept i sve što je vezano za akcept . koristi generički pojam finansijske ili novčane hartije od vrijednosti. Izložićemo.prezentacija na isplatu .postoji tužba iz osnovnog posla U kasnijim izlaganjima detaljnije će se ukazati na pojedine sličnosti i razlike mjenice i čeka. sličnosti i razlike između mjenice i čeka.isključena intervencija . Sličnosti sa mjenicom . nema .nema kamate . osim avala trasata . u načelu.viša sila .izdavanje bjanko isprave . Osim što se obračun vrši između banaka.“tradicionalnih finansijskih usluga”. No.pravila o razlici u novčanoj svoti na ispravi . rad lica bez ovlaštenja i prekoračenje ovlaštenja . regresna svota i notifikacija . svaka hartija od vrijednosti ima i svoje specifičnosti s obzirom na formu.solidarna odgovornost . regulisani imperativnim propisima svake zemlje.ček se može opozvati .indosiranje .neosnovano obogaćenje Razlike sa mjenicom . 3.pokriće kod trasata (banke) . ukratko.ček može glasiti i na donosioca .u načelu.ček dospijeva po viđenju .pravo zaloge i pridržaja . pored ostalih.ličnost trasata (banka) .zastara .protest.aval. Način i tehnika obračuna redovno se obavlja i putem određenih institucija platnog prometa čiji su položaj. 375 . prava i obaveze. on se vrši i u okviru jedne banke između korisnika računa te banke i to prostim virmanskim obračunom (nalogom za prenos).regres zbog neisplate. osim zbog neakceptiranja i na osnovu prepisa .nije dopušteno korištenje određenih klauzula . Sličnosti i razlike sa mjenicom Sama činjenica da se na ček analogno primjenjuju određena pravila o mjenici pokazuje da između tih hartija od vrijednosti postoje određene sličnosti.nema domiciliranja .punovažnost potpisa. ne može se umnožavati i nema prepisa .nije bezuslovno potreban protest za regres . kao i sam rad sa čekovima. sadržinu i funkciju.amortizacija isprave . Ček i mjenica spadaju u istu grupu hartija od vrijednosti za koje se u poslovnom svijetu.djelimične isplate.ekonomska funkcija .

pretpostavlja njihovo postojanje (bitni pretpostavljeni elementi). a) Naziv “ček” mora biti u tekstu (slogu) isprave i na jeziku na kome je izdata isprava. hartija od vrijednosti po viđenju. zato što bi promijenila njegovu funkciju. b) Bezuslovan uput (nalog) da se plati određena svota novca iz trasantovog pokrića. Razlog leži u činjenici što je ček. jesu mjesto izdanja i mjesto plaćanja čeka. Već je rečeno da se u nekim zemljama dozvoljava izdavanje čeka na trgovce ili na netrgovce. e) Mjesto i datum izdanja. Dospjelost se u čeku ne određuje jer se radi o tipičnoj hartiji po viđenju. jer tako može ispuniti svoju funkciju instrumenta plaćanja. Čekovno pokriće mora biti u novcu. U momentu predaje trasatu (banci) ček mora biti popunjen sa svim elementima. ali povlači trasantovu odgovornost zbog izdavanja neistinitog čeka. uglavnom je isto kao kod mjenice. Bitni sastojci čeka koji se moraju upisati u ispravu prilikom izdavanja su ovi: a) Oznaka u samom tekstu (slogu) isprave da je ček. Uopšte o bitnim elementima Ček je strogo formalna isprava koja sadrži određene sastojke bilo da se oni unose (upisuju) u ispravu ili se. f) Potpis izdavaoca (trasant). takva isprava ne vrijedi kao ček. Bitni pretpostavljeni elementi. čije se postojanje po zakonu pretpostavlja. a u unutrašnjem prometu i kod loro čekova to je neka banka. Okolnost da nema pokrića ili nema dovoljno ne povlači ništavost čeka. Pojedini bitni elementi Što se tiče značenja pojedinih sastojaka. b) Nalog (uput) za isplatu mora biti bezuslovan i glasiti na određenu svotu novca iz trasantovog pokrića koje on ima kod trasata (banke). Može se sastojati u novčanom potraživanju trasanta od trasata ili kreditu trasata datog trasantu. 1. kao i kod mjenice. c) Trasat mora biti imenovan. Ime remitenta je pretpostavljeni element jer ček bez oznake remitenta važi kao ček na donosioca. Bitni sastojci 1.II BITNI I NEBITNI SASTOJCI (ELEMENTI) ČEKA 1. d) Mjesto gdje treba platiti. po zakonu. po zakonu. Za razliku od mjenice kod čeka nije prihvaćena teorija omisije. 376 .1. Ako bi se unijela drugačija klauzula u pogledu dospjelosti. ali ne mora biti u gotovini. U trenutku izdavanja čeka (ne stvaranja) trasant mora imati ovlaštenje za raspolaganje na sredstvima.2. c) Ime lica koje treba da plati (trasat).

a takav ček je punovažan. 2. jednako vrijedi i za potpis izdavaoca (trasanta). po zakonu.klauzula o broju čekovnih primjeraka osim kod nostro čekova Najčešće klauzule kod čeka su “po naredbi”. takva isprava neće važiti kao ček. o domiciliranju i dr.klauzula o deviznom kursu . a nekada i ime trasata i mjesto plaćanja). Kod čeka nije dozvoljeno domiciliranje niti određivanje platišta pa unesene klauzule o tome neće važiti. Ako se u čekovnu ispravu unese (upiše) neka od nedopuštenih klauzula. dok je upisivanje drugih nedopušteno.klauzula o domiciliranju . e) Mjesto izdanja čeka je. takođe. bezuslovna naredba za isplatu čekovne svote. pa ako nije navedeno smatra se da je to mjesto koje je označeno pored trasatovog imena. Navešćemo uporedo dozvoljene i nedozvoljene klauzule kod čeka. a ček je pravovaljan. takva isprava ne vrijedi kao ček.).klauzula o platištu . 377 . Naravno. bitan pretpostavljeni element.klauzula o akceptu . “za obračun” te klauzula o moneti i deviznom kursu. kao i kod mjenice. pod određenim uslovima.klauzula o kamatama .klauzula o moneti (efektivnosti) .klauzula “sa izvještajem” ili “bez izvještaja” . Ako nije navedeno ni pored imena trasata. odnosno ne može se pretpostaviti koje je mjesto izdanja čeka. pretpostavlja se da je to mjesto koje je navedeno pored potpisa trasanta.klauzula “bez protesta” .klauzula “bez obaveze” . U pojedinim zemljama dozvoljeno je unošenje. tada se smatra da ona nije napisana. Nebitni sastojci Nebitni (fakultativni) sastojci čeka su određene klauzule (odredbe) koje se upisuju od strane nekog lica u čekovnopravnom poslu.d) Mjesto plaćanja je bitan pretpostavljeni sastojak. Kada i tu nije navedeno mjesto. Za datum izdanja čeka važi sve što je rečeno za ovaj sastojak kod mjenice. neke od tih klauzula mogu se upisivati u čekovnu ispravu. Dopuštene klauzule sa značenjem kao kod mjenice . što znatno olakšava korištenje čeka. Ako nije navedeno mjesto izdanja.klauzula “po naredbi” .klauzula “za obračun” Nedopuštene klauzule kod čeka . Za razliku od mjenice. U poslovnoj praksi štampaju se čekovni blanketi (formulari) i u vidu knjižica predaju poslovnim subjektima. Na blanketu su već odštampani neki bitni elementi (naziv čeka. dok su za druge elemente ostavljene prazne rubrike u koje trasant unosi odgovarajući sadržaj. kod međunarodnih plaćanja.klauzula “ne po naredbi” (rekta) .klauzula o neodgovornosti trasanta . nekih od tih klauzula (o akceptu u vidu certificiranja ili viziranja čeka.

298 295 Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine (Sl. obezbjeđenje čekovnog potraživanja. 297 Navode se i mogući slučajevi: banka kao intervenijent spontana intervencija. Osnovne čekovne radnje su: izdavanje. a u slučaju da pribavljena imovinska korist prelazi 50. regres.) specifične su u odnosu na iste radnje u mjeničnom pravu. str.00 KM kazniće se zatvorom od 2 do 10 godina. ali samo u određenim slučajevima. prvenstveno zbog nepostojanja akcepta. kao i Ženevska konvencija o čeku. 298 Antonijević dr Zoran. S obzirom na funkciju i prirodu čeka osnovna obilježja radnji kod ove hartije od vrijednosti su: a) Kod čeka ne postoje neke radnje poznate u mjeničnom pravu. amortizacija i čekovne tužbe. U nizu zemalja prihvaćeno je takvo rješenje. isplata. ne poznaje intervenciju kao čekovnopravnu radnju. Akceptiranje čeka. Ne postoji radnja akceptiranja čeka niti intervencija. Isto rješenje stoji i u međunarodnoj konvenciji o čeku. 1981. c) Ostale čekovne radnje (aval.str. ali bez pokrića. Uopšte o čekovnim radnjama U čekovnom pravu. 378 . povlači imovinskopravnu. aval.cit.” 296 Bartoš-Antonijević-Jovanović. str. Ima shvatanja u pravnoj teoriji da je intervencija kod čeka 296 ali samo kao prihvatljiva i moguća pošto je njen cilj olakšanje isplate čeka. 295 administrativnopravnu i krivičnopravnu odgovornost.000.III ČEKOVNE RADNJE 1. Zakon o čeku. kao i drugih razloga. a ne akcept. Kao radnje za očuvanje i ostvarivanje čekovnih prava pojavljuju se: protest.cit. kreditne ili druge kartice obaveže banku ili drugu pravnu osobu na isplatu iznosa za koji nema pokrića kazniće se novčanom kaznom i zatvorom do 3 godine. Beograd. op. b) Kod čeka postoji radnja opozivanja (opoziv čeka) nepoznata u mjeničnom pravu. smatra se. op. opoziv i umnožavanje čeka. te predočavanje čeka na isplatu ima za cilj plaćanje. 297 Jankovec dr Ivica: “Privredno pravo”. 525. predlaže se uvođenje ustanove intervencije kod čeka. protest. bez preuzimanja obaveze da će ček biti isplaćen u trenutku prezentacije na plaćanje (viziranje čeka u Francuskoj i Italiji). a koji nema pokriće ili kada jedna banka (bankaintervenijent) isplati ček koji je vučen na drugu banku (banku-trasata). Iz ovih. prenos. postoje osnovne radnje i radnje za očuvanje i ostvarivanje prava iz čeka. u nekim zemljama postoje određene radnje (upisi na čeku) trasata koje imaju pravno značenje isto kao i akcept (certificiranje čeka u SAD) ili samo predstavljaju konstataciju da postoji pokriće u momentu izdavanja čeka. 36/03) u članu 271 definiše krivično djelo zloupotrebe čeka i kartice. d) Izdavanje čeka. kao i u mjeničnom. isplati ček vučen na nju. 516. Međutim. Već je rečeno da u našem pravu nema akceptiranja čeka pa odredba o akceptiranju stavljena na ček smatra se kao da nije napisana. u suprotnosti je sa prirodom čeka koji predstavlja nalog za plaćanje po viđenju. 229. prezentacija i dr. Prema odredbama ovog člana “ko zloupotrebom čeka. Novine FBiH br.

Smatra se da pokriće nije 299 Krulj dr Vrleta. 83 i dalje. Ranije je već rečeno da po čekovima plativim izvan naše zemlje (nostro čekovi) u ulozi trasata može biti. Odnos punomoćstva je građanskopravne prirode. sposobnost biti dužnik po čeku pa izdati ili prenijeti ček. ima svako lice koje posjeduje pravnu sposobnost. sposobnost biti povjerilac po čeku. odnosno “punovažnost isprave kao čeka ne dolazi u pitanje” (čl. a ne već prilikom sastavljanja i potpisivanja čeka. Zakon polazi od toga da pokriće za cjelokupnu čekovnu svotu mora biti u trenutku izdavanja čeka. Izdavanje čeka Pitanje čekovne sposobnosti riješeno je kao i kod mjenice. Ček se može izdati samo na banku kod koje trasant ima pokriće sa kojim može raspolagati putem čeka. Kada se radi o pokriću u 299 novčanoj tražbini. Pokriće mora biti “raspoloživo”. pokriće trasanta kod trasata mora postojati u trenutku predaje čeka.cit. kao kod mjenice. Za punomoćstvo kod čeka važi sve što je rečeno za punomoćstvo u mjeničnom pravu pa i u pogledu prekoračenja ovlaštenja i neovlaštenog potpisivanja u svojstvu zastupnika (falsus procurator). Ugovor između komitenta banke (trasanta) i banke (trasata) predstavlja pravnu osnovu čekovnopravnog odnosa i naziva se ugovorom o čeku. Njime su regulisana prava i obaveze ugovornih stranaka po osnovu izdavanja i isplate čeka. Ne može se sastojati. utuživa i likvidna. i drugo lice (trgovac ili netrgovac) zavisno od prava (zakona) zemlje mjesta plaćanja čeka. Nedostatak pokrića ne povlači ništavost čeka. Pokriće se mora sastojati u novcu: u gotovini ili u novčanom potraživanju trasanta prema trasatu ili u otvorenom kreditu koji je banka trasat otvorila izdavaocu čeka. kao i isplate po tim računima. na osnovu prethodnog izričitog ili prećutnog sporazuma sa trasatom-bankom. u stvarima (robi) ili u trgovačkim efektima. 3 Konvencije o čeku). 379 . op. da sa njim trasant može raspolagati putem čeka na osnovu ugovora o čeku. Svaki učesnik u čekovnom poslu može ovlastiti poslovno sposobno lice da u njegovo ime i za njegov račun izvrši neku radnju. Da li u momentu potpisivanja i sastavljanja čeka ili u trenutku predaje čeka trasatu (banci)? Polazeći od prihvaćene teorije kreacije da je predaja hartije od vrijednosti završni akt jednostrane izjave volje izdavaoca. str. osim banke. Pasivnu čekovnu sposobnost. 2. Pravna i poslovna sposobnost kod čeka cijeni se prema pravilima građanskog prava. ima svako lice koje posjeduje poslovnu sposobnost.Čekovne radnje mogu se preduzimati lično ili preko punomoćnika. onda ta tražbina mora biti izvjesna. Ugovor o čeku (čekovni ugovor) može biti i sastavni dio jednog opšteg (generalnog) ugovora između komitenta i banke kojim se regulišu otvaranje žiro i deviznog računa. Aktivnu čekovnu sposobnost.

zatim imovinskopravnu odgovornost korisniku čeka u vidu naknade potpune štete (prosta plus izgubljena dobit).N.1. i najzad. izvještaj o isplati.). 3. Moguće je izdati vlastiti (sopstveni) trasirani ček samo ako glasi na ime ili po naredbi. čl. sve od čekovne svote). 8). na donosioca i alternativno. Izdavanje čeka bez pokrića povlači trasantovu: administrativnopravnu odgovornost za prekršaj u iznosu od 10% do 20% od nepokrivene čekovne svote.bitan sastojak čeka. takav ček glasi po naredbi. ček je po naredbi i ako u ispravi nije upisana takva klauzula (samo stoji “platite N. po naredbi. čl. izvještaj o uplati). Uopšte o prenosu čeka Ček je negocijabilna hartija od vrijednosti čiji način prenosa zavisi od toga kako je određen korisnik čeka (remitent). 380 . Ako je pored imena remitenta unesena klauzula ”po naredbi”.”). U suštini. Izdavanje čeka bez datuma ili sa neistinitim datumom povlači administrativnopravnu odgovornost trasanta za prekršaj (2-10%. Ne vrijedi ček na donosioca u kome su trasant i trasat isto lice (ZČ. Ček trasiran po sopstvenoj naredbi postoji onda kada su trasant i remitent isto lice. Ček na ime (nominativni. rekta ček) postoji onda kada je uz ime korisnika upisana i klauzula “ne po naredbi” (rekta odredba). U određenim slučajevima sankcionišu se i radnje trasanta kojima nakon izdavanja čeka vrši blokiranje pokrića i onemogućava isplatu čekovne svote. njime komitent banke (trasant) povlači gotov novac sa svoga računa koji ima kod određene banke. Prenos čeka 3. krivičnopravnu odgovornost zbog krivičnog djela izdavanja i stavljanja u promet čeka bez pokrića. ček može glasiti na ime. Čekovni formular može imati više kopija koje se dostavljaju učesnicima u čekovnom poslu (primjerak za banku. ako je znao da nema pokrića. ono predstavlja krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti(npr. Ček je na donosioca ako je unesena klauzula “platite donosiocu” ili “platite na donosioca” ili ako nije uopšte navedeno ime remitenta. jer je to zakonska pretpostavka (ZČ. a odgovorno lice 1-5%. izdavanje lažnih čekova i sl. U tom slučaju.N ili donosiocu”). prevara. predviđene su odgovarajuće sankcije u slučaju da trasant nema uopšte ili nema dovoljno pokrića u momentu predaje čeka trasatu. 8). I u drugim zemljama oštro se kažnjava izdavanje čeka bez pokrića. Alternativnim čekom se naziva onaj ček kod koga je remitent označen alternativno (“platite N. U trenutku izdavanja ček mora biti popunjen jer nije usvojena teorija omisije. a pored toga. trasant i trasat su isto lice: banka koja ima više filijala. pa jedna filijala vuče ček na drugu. Međutim. Inače.

op. gdje je remitent alternativno određen. u sljedećem: ništav je trasatov indosament jer banka ne može prenositi ček. indosament na trasata (banku) ima pravni značaj priznanice o isplati čekovne svote. 11). u praksi se ček rijetko prenosi pa ova radnja nema ono značenje kao kod mjenice. Za ček na ime. indosamentom se prenosi i ček na ime. Indosant može zabraniti prenos čeka i u tom slučaju ne odgovara licima na koja ček kasnije bude indosiran. po zakonu. Pošto je kratak rok važenja. Time se u krug lica odgovornih po ovom čeku uvode indosanti i avalisti.2. taj odgovara kao trasantov avalista. Ako ček glasi na ime ili po naredbi. a djelimičan indosament (na dio čekovne svote) je ništavan. Razlike u odnosu na mjenicu ogledaju se. Indosament i kod čeka mora biti bezuslovan i glasiti na cijelu čekovnu svotu. Ček na donosioca može se samo punim indosamentom pretvoriti u ček na ime ili u ček po naredbi (vinkulacija čeka). cesijom i prostom predajom (traditio). isto kao za dionicu i obveznicu na ime. indosament učinjen po isteku roka za prezentaciju čeka na isplatu ili poslije protesta ima pravna dejstva obične cesije građanskog prava. Zakon o čeku ne sadrži odredbe o datiranju indosamenta i u tom smislu postoji praznina. takav indosament važi kao bjanko indosament (ZČ. ne i na donosioca. Ako je indosament učinjen prije tih rokova. kao i mjenica. takođe se može indosirati. 84. ne vrijedi opšte pravilo hartije od vrijednosti da se prenose isključivo cesijom. pa i kada nije datiran. nema bjanko 300 i indosament poslije indosamenta kod čeka na donosioca. 300 Suprotno: Krulj dr Vrleta.str. kao kod mjenice.cit.Ček se. on važi i proizvodi čekovnopravna dejstva. važe za ček i Zakon o čeku na to izričito upućuje (čl. uglavnom. Svaki uslov smatra se kao da nije napisan. 26). Sposobnost čeka za prenos putem indosamenta može se isključiti upisivanjem klauzule “ne po naredbi” (rekta indosament). prenosi indosamentom. naročito. Prenos indosamentom Prenos indosamentom kod čeka je nešto naglašeniji nego kod mjenice. čime se pojačava povjerenje i povećava cirkulaciona moć čeka. 381 . ako bilo ko osim trasata stavi svoj potpis na poleđini čeka koji glasi na donosioca bez izjave o indosamentu. Alternativni ček. pa se na poleđini upiše izjava “na donosioca”. Ček se može indosirati i na trasanta i na ranijeg indosanta (povratni indosament). 3. čl. ne postoji založni dospjelosti jer ček dospijeva po viđenju i ne može imati funkciju instrumenta kredita. Pored čeka po naredbi. Ovaj izuzetak unesen je da bi se pojačala cirkulaciona moć tih hartija od vrijednosti pojednostavljenjem prenosa. Pravila mjeničnog prava o indosamentu. Prema pravilima Ženevske konvencije o čeku.

Aval može dati svako poslovno sposobno lice (pasivna čekovnopravna sposobnost) uključujući i lica koja su već potpisala ček (indosanti. 26). čl. st. 5. Međunarodna pravila su usvojila definitivnu formu čeka na donosioca. Prenos čeka cesijom Cesijom se samo prenose čekovi kod kojih je pored imena remitenta upisana klauzula “ne po naredbi” (nominatni. pitanje “neprenosivosti” čeka prepušteno je nacionalnim pravima. sam potpis na poleđini čeka koji glasi na donosioca znači aval za trasanta (kod ove vrste čeka ne postoji bjanko indosament). u cijelosti ili djelimično. Isplata čeka Ček je hartija od vrijednosti koja dospijeva i plativa je po viđenju. Prenos čeka predajom Na ovaj način se prenosi ček koji glasi na donosioca. Prema međunarodnoj konvenciji. a prenosilac nije preuzeo nikakvu čekovnu odgovornost. Imalac može ček podnijeti trasatu na isplatu istog dana kada je i izdan.3. neke zemlje unijele su pravilo o “neprenosivosti” (non transferable) čeka pa on može biti isplaćen samo imaocu čeka koji ga je primio sa takvom klauzulom. U tom smislu. a ne kreditiranja. kasniji pribavilac takvog čeka preuzima rizik neisplate. Aval se može dati za trasanta i za nekog indosanta. osim trasata. isti podnijeti (prezentirati) trasatu na isplatu u zakonom 382 . on se kasnije ne može pretvoriti u ček na ime ili po naredbi. trasant. 3. Ako je izdat prvobitno na donosioca. krađe. Odgovornost avaliste je neposredna. bez formalnosti. 10. ali može i samim potpisom avaliste. Prenos se vrši iz ruke u ruku “prostom predajom” (ZČ. S obzirom na to da je ček sredstvo plaćanja. Za razliku od mjenice. zakon nije prepustio isključivo volji korisnika čeka da on odlučuje kada će se ček isplatiti. značio bi akcept koji nije dopušten kod čeka. Daje se upisivanjem odgovarajuće izjave na licu ili alonžu čekovne isprave. gubitka čeka.3. čl. aval kod čeka se rijetko koristi. 4. No. samostalna i solidarna sa položajem onoga za koga je dao aval. rekta čekovi). Forma i pravna dejstva avala kod čeka su isti kao u mjeničnom pravu. u suštini. ako hoće da naplati ček. Iz ranijih izlaganja o indosamentu vidi se da takvo rješenje ne prihvata Zakon o čeku. Aval (jemstvo) Aval je čekovnopravno jemstvo kojim neko garantuje svojim potpisom na čeku da će čekovna svota biti isplaćena. Imalac čeka je obavezan. Trasatov aval. Takvi čekovi su veoma rijetki i mogu se prenositi putem cesije čija su pravna dejstva i forma kao kod mjenice. Trasatov aval nema čekovnopravno dejstvo (ZČ. Prednost je u lakom i brzom prenosu. avalist).4. Zbog toga što iz funkcije čeka proizlazi njegova kratka cirkulacija i što se isplaćuje iz pokrića trasanta koje mora postojati u času izdavanja. 1).

po zakonu. konačna forma čeka jer se klauzula “samo za obračun” ne može opozvati (ZČ. čl. Prednji rokovi važe za čekove koji se isplaćuju u našoj zemlji. d) putem kompenzacije i e) predajom korisniku drugog čeka. Ti rokovi važe i za podnošenje čekova mjerodavnoj organizaciji za obavljanje platnog prometa čiji je trasat član. st. indosant. te potpis trasanta (prema deponovanom potpisu kod banke) i ovlašćenje lica da primi čekovnu svotu. ako je on saglasan. Uplata čekovne svote u korist računa remitenta. indosataru) u trenutku prezentacije čeka na isplatu. 3). regularnost lanca indosamenata. Prenos se vrši putem obračunskog (virmanskog) čeka na kome stoji klauzula “samo za obračun”. brisanje i druge činjenice koje bi ukazivale na moguće falsifikovanje. 18). Nije dozvoljeno ugovaranje drugih rokova. Plaćanje u gotovom (koristi se obrazac gotovinskog čeka) vrši se kod plaćanja licima koja nemaju otvorene račune (podizanje novca za plate. dužan je provjeriti ček i ovlaštenje lica koje ga prezentira (verifikacija čeka i prava titulara). dnevnice i druga plaćanja obaveza u skladu sa propisima). c) prenosom čekovne svote sa računa trasanta u korist računa korisnika čeka (kod obračunskih čekova). Ako korisnik čeka propusti rok za prezentaciju na isplatu. Trasat nije dužan da provjerava potpise indosanata. Rokovi u kojima se prezentacija na isplatu mora izvršiti su sljedeći: a) Osam dana. Ako se ovaj ček koristi za bezgotovinska plaćanja. ako je to moguće. tražbine su istorodne. imalac ima pravo podnijeti i takav ček na isplatu. b) Petnaest dana. da li postoji preinačenje čeka. onda se on precrtava dvjema paralelnim linijama (bariranje gotovinskog čeka). u suštini. 21. predstavlja prenos sa jednog na drugi račun. (ZČ. a banka (trasat) obavezna je izvršiti isplatu čeka. Isplata kompenzacijom može doći u obzir ukoliko su se stekli ovi uslovi: potpisnik čeka (trasant. Provjera se odnosi na: sadržinu čeka. odbiti ili zatražiti da se ček uskladi sa zakonom. Izuzetno cirkulirani ček može se podnijeti na isplatu i u roku od šest mjeseci od dana izdavanja. rokovi se računaju od dana izdanja čeka (datiranja). 2). Smatra se da trasat (banka) ne može istaći prigovor 383 . st. Obračunski ček je. ali prije nego što to učini. ako je ček izdat u bilo kojoj zemlji izvan Evrope. Inače. Isplata čeka može se vršiti na različite načine: a) plaćanje u gotovini. ako je ček izdat u bilo kojoj evropskoj zemlji. ako je mjesto izdanja i mjesto plaćanja isto i u našoj zemlji.utvrđenim rokovima. čl 15. čl. ako nije predviđeno plaćanje na drugi način (“samo za obračun”). ako su to različita mjesta. b) uplatom čekovne svote u korist računa korisnika čeka. c) Dvadeset dana. Trasat (banka) vrši isplatu čeka. dospjele i likvidne i stavljen je zahtjev za kompenzaciju. d) Šezdeset dana. takav ček postaje “prejudiciran” i povjerilac gubi regresna prava. ako nije opozvan i ako nema drugačijeg ugovora sa trasantom (ZČ. avalista) stekao je tražbinu prema korisniku čeka (remitentu. Po zakonu. ali su u našoj zemlji. Najčešće se koristi prenos čekovne svote sa računa trasanta (dužnika po nekom ugovoru) u korist računa imaoca čeka (povjerioca iz ugovora). Trasat može prihvatiti ček.

isplaćuje u cijelosti. Opoziv čeka može biti opšti ili generalni i pojedinačni ili individualni. Čekovna svota se. op. prestaju obaveze ostalih regresnih dužnika. Ako trasat odbije isplatu čeka koji je blagovremeno podnesen na isplatu. Opšti opoziv obično se utvrđuje kao odredba generalnog ugovora o otvaranju čekovnog računa ili depozita zaključenog između banke i njenog komitenta. kao i da se na ispravi konstatuje da je ček isplaćen. trasat ima pravo zahtijevati predaju čeka. pa korisnik čeka isplatu može tražiti od trasanta i ostalih čekovnih potpisnika. Trasant mora isplatiti cijelu čekovnu svotu. ako ne dođe do isplate čeka. cit.cit. 252.kompenzacije. Njome se unaprijed stipuliše zabrana isplate svih čekova komitenta (trasanta) koje on vuče na banku trasata. 301 Isplata čeka se može vršiti predajom drugog čeka koji se vuče na drugu banku. Kad isplati ček. 6. Ako je trasat isplatio cijelu čekovnu svotu. ostvarivanje prava. 18). odbijanje treba da se konstatuje protestom. Opozivom trasant povlači svoj nalog (uput). pa i ček na donosioca. ali to može učiniti. Svaki ček. str.str. 102. čl. čl. 19). U ovom roku može se opozvati ček koji glasi na ime i ček po naredbi. Bartoš dr Milan i drugi. prestaju obaveze svih čekovnih dužnika. dok se ček na donosioca ne može opozvati i b) Opozivanje čeka nakon proteka roka za njegovu prezentaciju na isplatu (ZČ. vrši odgovarajućim pravnim radnjama (podizanjem tužbe). može se opozvati poslije proteka roka za prezentaciju. u pravilu. Opoziv čeka može izvršiti isključivo trasant (izdavalac) pod zakonom predviđenim uslovima. U slučaju djelimične isplate. Kod djelimične isplate obaveza prestaje u iznosu koji je trasat isplatio. kao što je dužan imalac mjenice. ako su korisnik čeka i trasat sa tim saglasni. Pravno dejstvo isplate čeka je isto kao i kod mjenice. može tražiti upis na čekovnoj ispravi. op. Isplatu čeka poslije proteka roka za njegovu prezentaciju na isplatu trasant može zabraniti putem opšteg ili pojedinačnog opoziva. Korisnik čeka nije dužan. Opoziv čeka prije roka određenog za prezentaciju (ček 301 Krulj dr Vrleta. Dalje. I kada čekovnu svotu isplati trasant. Za ostatak čekovne svote solidarno odgovaraju potpisnici čeka. Pojedinačni opoziv se odnosi na zabranu isplate svakog pojedinog čeka posebno. 384 . primiti djelimičnu isplatu. Opozivanje čeka Opozivanje čeka je radnja nepoznata u mjeničnom pravu. odnosno zabranjuje trasatu da isplati čekovnu svotu iz njegovog pokrića korisniku čeka. kao i posebnu priznanicu na djelimično isplaćeni iznos (ZČ. Kod opoziva čeka treba razlikovati dva slučaja: a) Opozivanje čeka prije roka određenog za njegovu prezentaciju na isplatu. a kojima je protekao rok za prezentaciju. a ne može vršiti djelimičnu isplatu.

U odnosu na mjenicu. odbijanja obračuna. 385 . 7. Protest I kod čeka postoji čekovnopravna radnja podizanje protesta radi očuvanja regresnih prava. takva isplata ne ide na teret trasantovog pokrića. a ne čekovnopravne. 21). ako ček nije opozvan. indosant ili avalist sa pravnim dejstvima kao i kod mjenice. U pogledu forme protesta.na ime i po naredbi) vrši se pojedinačnim opozivom. trasat je u obavezi da izvrši isplatu čekovne svote. čl. odnosno prenosa sa računa trasanta u korist računa imaoca čeka (kod obračunskog ili bariranog čeka). Klauzulu mogu upisati trasant. Odbijanje isplate može se utvrditi na tri načina: putem javne isprave (protest zbog neisplate). Ako trasat isplati ček nakon opoziva (zabrane). ako bi raspolagao pokrićem (u obimu čekovne svote) i nakon isteka roka za prezentaciju. sudske nadležnosti i postupka vrijede pravila mjeničnog prava. čl. protest se može podići još samo prvog radnog dana koji dolazi. potpisanom i datiranom izjavom trasata na čeku kojom odbija isplatu i datiranom potvrdom obračunske ustanove kojom se utvrđuje da je ček bio podnesen na vrijeme i da nije namiren (ZČ. čl. Obaveza trasata prema korisniku čeka ne postoji. mora biti učinjen prije nego što protekne rok za prezentaciju čeka na isplatu. jer trasat nije potpisnik čeka. čl. pa korisnik i ne može zahtijevati isplatu čeka. uži je krug razloga zbog kojih se može podignuti protest pošto nema akceptiranja čeka. 18). Po proteku roka za prezentaciju čeka na isplatu. Ta obaveza postoji prema trasantu je građanskopravne prirode. Trasant može odgovarati za prouzrokovanje štete korisniku čeka. odbijanja isplate u naznačenoj valuti te perkvizicioni protest imaoca duplikata čeka (ne i kopije) radi pribavljanja originala. I sama izjava trasata na čeku kojom odbija isplatu mora biti upisana u registar protesta uz odgovarajući upis na čeku ili njegovom alonžu (ZČ. uključujući i izjavu na čeku i potvrdu obračunske ustanove. Korisnik čeka koji ni toga dana ne podigne protest gubi pravo na regres prema ostalim potpisnicima čeka. Protest se može podignuti zbog: odbijanja isplate ili djelimične isplate. pa ne bude isplaćen. Korisnik čeka može biti oslobođen obaveze na podizanje protesta ako je u ispravi upisana klauzula “bez troškova” ili “bez protesta”. 19). Ako je ček podnesen na isplatu posljednjeg dana roka određenog za prezentaciju. Protest zbog neisplate. 26). a nije pravovaljano opozvao ček (ZČ. između njih nema pravnog odnosa. odbijanja isplate protestnih troškova. Pravila mjeničnog prava o notifikaciji (obavještavanju) primjenjuju se i kod čeka (ZČ.

pa prema tome nema ni obaveze niti odgovornosti trasata prema korisniku čeka. Bez obzira na nevažnost potpisa drugih lica iz materijalnopravnih razloga potpisnik na čekovnoj ispravi samostalno odgovara. bilo pojedinačno. Odgovornost potpisnika u čekovnom poslu uglavnom je ista kao i kod mjenice. indosatara) nema. od više njih ili svih zajedno. trasant “odgovara za isplatu” svakom korisniku čeka (ZČ. Nasuprot tome. Uslov za to jeste blagovremeno podizanje protesta ili konstatacija o neisplati čeka na drugi način (izjava trasata na čeku ili potvrda obračunske ustanove). između trasata (banke) i korisnika čeka (remitenta. a plativih u 386 . izdavaoca čeka. 9. 9). po čekovnom pravu. Pošto trasatovog potpisa nema (isključen akcept). Ko plati. čl. indosanata i avalista i korisnika čeka te međusobni odnosi između regresnih dužnika. Umnožavanje čeka Pravni saobraćaj sa čekovima. zastari. Svi oni odgovaraju korisniku čeka samostalno i solidarno. nego jednostavno cijelu obavezu prevaljuju (prebacuju) jedan na drugog.8. Što se tiče odgovornosti trasata (banke). Regres Prema Zakonu o čeku. i nije dužan držati se reda kojim su oni potpisivali čekovnu ispravu. pravnog odnosa. Kao tvorac čeka (bezuslovnog naloga) za isplatu iz njegovog pokrića. regresni zahtjev obuhvata čekovnu svotu. regresira se u cjelini od lica čiji se potpis nalazi ispred njegovog potpisa. Pri tome važe sljedeća pravila: nije dopušteno umnožavanje čekova u unutrašnjem pravnom prometu. 22). i ona je specifična kod čeka. Jedino su čekovnopravne prirode odnosi između: trasanta i korisnika čeka. Potpisom se stvara samostalan čekovni odnos koji je nezavisan od drugih učesnika. On se te odgovornosti ne može osloboditi ni na koji način jer svaka odredba u čekovnoj ispravi kojom bi se trasant oslobađao odgovornosti za isplatu smatra se da nije napisana. Regresni dužnici (trasant. kao i sa mjenicom. Njegova odgovornost prestaje kad ček isplati trasat (banka) ili on u regresnom postupku ili kad potraživanje. Inače. njegova obaveza prema trasantu nije čekovnopravne nego građanskopravne prirode (obaveza iz ugovora). U čekovnom pravu naročita je odgovornost trasanta. Solidarna odgovornost se sastoji u tome što korisnik čeka može zahtijevati isplatu od čekovnih dužnika. Prestankom čekovne odgovornosti ne znači da prestaje njegova odgovornost po građanskom pravu (može uslijediti tužba iz osnovnog posla). avalisti) ne dijele između sebe teret isplaćene čekovne obaveze (kao što je pravilo u građanskom pravu). trasanta i avalista ako bude odbijena isplata čeka koji je podnesen na vrijeme” (čl. u nekim slučajevima zahtijeva umnožavanje čeka kako bi se ubrzala i olakšala njegova cirkulacija. zateznu kamatu od dospjelosti i troškove. Osnovno pravilo čekovnog prava jeste da se obaveza i odgovornost zasnivaju potpisom na čekovnoj ispravi. uopšte. dopušteno je umnožavanje čekova izdatih u zemlji. indosanti. “imalac čeka može vršiti regres protiv indosanata.

ček na donosioca ne može se uopšte umnožavati (ZČ. 2. čl.inostranstvu (nostro čekovi) pod uslovom da glase na ime ili po naredbi. Amortizacija čeka Razlozi za amortizaciju čeka su isti kao i kod mjenice pa se pravila mjeničnog prava u svemu primjenjuju (ZČ. čl. bez obzira na samostalnu i solidarnu odgovornost svakog potpisnika. tužba iz osnovnog posla i tužba zbog neosnovanog obogaćenja. 3. postoji privilegovan položaj povjerioca. Podiže se protiv regresnih dužnika uključujući i trasanta. kao i u mjeničnom pravu. primjenom teorije pravnog privida postaje zakoniti imalac čeka i stiče pravo potraživanja upisano u čekovnu ispravu (ZOO. naprijed izložene. svaki primjerak vrijedi kao poseban ček. koji je ček stekao kada je on izašao iz ruke izdavaoca ili ranijeg imaoca čeka i bez njegove volje. postoje tri vrste tužbi: regresna tužba koja je čekovnopravna tužba jer ima osnov u čekovnom odnosu. Problem je tim veći što savjesni pribavilac čeka na donosioca. čl. čl. Na pravo zaloge i pridržaja kod čeka primjenjuju se pravila mjeničnog prava (ZČ. 387 . na sve ostalo primjenjuju se pravila o umnožavanju mjenice (ZČ. 26). koje su građanskopravnog karaktera jer se pravni osnov za njihovo podizanje nalazi izvan čekovnog odnosa (odnos na bazi koga je izdat ili prenesen ček. odnosno pravni osnov je u neopravdanom obogaćenju). kao i procesna pravila Zakona o vanparničnom postupku. Ako je zalog konstituisan pismenom izjavom. Čekovno pravo ne poznaje ustanovu prepisa čeka kao hartije od vrijednosti. na terenu prava problem se postavlja kod čekova na donosioca pošto je gotovo nemoguće podnijeti sudu valjan dokaz o identifikaciji takvog čeka. u slogu svakog primjerka mora se staviti njegov tekući broj. u protivnom. putem zaloge i pridržaja (retencije). Obični prepisi (kopije) mogu se praviti i imaju pravnu snagu običnog dokaznog sredstva. Obezbjeđenje potraživanja Obezbjeđenje čekovnog potraživanja može biti. Tužbe kod čeka Korisnik čeka zaštitu svojih prava može ostvariti tužbom. a) Regresna tužba je čekovna tužba koja se podiže kada su provedene sve radnje. IV OSTALE ČEKOVNE RADNJE 1. Kada se ček umnožava. Inače. Zavisno od pravnog osnova zaštite i prema kome su usmjerene. ali je izostala naplata čekovne svote. čl. 239). 26). 26). Međutim. 23).

indosatar) zaključio neki pravni posao pa traži izvršenje obaveze. u poslu koji je bio razlog izdavanja ili prenosa čeka. 388 . čl. tužba se može podići protiv lica sa kojim je korisnik čeka (remitent. odnosno povodom koga je došlo do prenosa čeka. za što mu stoji na raspolaganju tužba iz osnovnog posla. za razliku od mjenice ček nije potpuno apstraktni pravni posao i hartija od vrijednosti pa se održava veza između čekovnog posla i osnovnog posla. kao što je rečeno. Važno je istaći da se tužba zbog neosnovanog obogaćenja podiže u slučaju kada nema mjesta tužbi iz osnovnog posla (ZČ. 25). Osnovni posao je ugovor o prodaji. Ne postoji mogućnost kumulacije zahtjeva. c) Tužba zbog neosnovanog obogaćenja je takođe građanskopravna tužba. prvo. stoji na raspolaganju tužba iz osnovnog posla. da kao korisnik čeka preduzme sve radnje radi očuvanja regresnih prava prema indosantima (ako je bilo prenosa) i trasantu (kupcu) i naplatu zahtijeva regresnom tužbom i drugo. Korisnik čeka tužbu može podići samo protiv trasanta i svog neposrednog indosanta (pasivno legitimisana lica). Za podizanje tužbe iz osnovnog posla moraju biti ispunjeni određeni uslovi: da sporazumom sa trasantom ili indosantom korištenje ove tužbe nije isključeno i da je korisnik čeka vratio čekovnu ispravu licu protiv koga podiže tužbu. Razlog za postojanje tužbe iz osnovnog posla je u tome što. temelj izdavanja čeka. Korisniku čeka. da korisnik čeka zadržava svoja prava iz čeka prema trasantu i kada nije podigao protest (izgubio regresna prava prema indosantima i avalistima). Primjer: za isporučenu robu iz ugovora o prodaji kupac izdaje prodavcu ček na iznos prodajne cijene. I u čekovnom pravu može doći do neosnovanog obogaćenja. Da bi zaštitio korisnika čeka. a zauzvrat ne učine odgovarajuću protučinidbu. od iznosa potraživanja odbija se iznos na ime štete koju je korisnik čeka prouzrokovao drugoj strani zbog toga što je dopustio da ček postane prejudiciran (ZČ. 25). zakon je dao mogućnost korištenja ove tužbe u dvije situacije: a) umjesto regresne tužbe koju korisnik čeka neće da koristi i b) kada je ček postao prejudiciran ili su prava iz čeka zastarjela po čekovnom pravu. da trasant ili indosant nešto ostvare. za naplatu ugovorene cijene. tada može istaći tužbu zbog neosnovanog obogaćenja (sticanja bez osnova). da kupca tuži za izvršenje ugovora o prodaji. U slučaju da se tužba podiže kada je nastalo prejudiciranje čeka ili su zastarjela čekovna prava. čl. pa ako nisu ispunjeni uslovi za njeno podizanje. U takvoj situaciji oni su se neopravdano obogatili pa je korisniku prava data mogućnost zaštite ovom tužbom. kao u nekim drugim zemljama. Zakon o čeku nije predvidio rješenje. njihove se obaveze po čeku mogu ugasiti ili da je protekao rok za ostvarivanje čekovnih prava ili je nastupila zastara. Dakle.b) Tužba iz osnovnog posla je red