Prof. dr. Miloš Trifković Prof. dr. Milić Simić Doc. dr. Veljko Trivun

POSLOVNO PRAVO UGOVORI, VRIJEDNOSNI PAPIRI I PRAVO KONKURENCIJE

Ekonomski fakultet u Sarajevu Izdavačka djelatnost Fakulteta

Naziv djela: ”POSLOVNO PRAVO-UGOVORI, VRIJEDONOSNI PAPIRI I PRAVO KONKURENCIJE” Autori: Prof. dr. Miloš Trifković Prof. dr. Milić Simić Doc. dr. Veljko Trivun Redaktor: Doc. dr. Veljko Trivun Izdavač: Ekonomski fakultet u Sarajevu Izdavačka djelatnost Fakulteta Glavni urednik: Dekan: Prof. dr. Muris Čičić Urednik: Prof. dr. Hasan Muratović Recenzenti: Akademik, Krneta dr. Slavica, redovni profesor Pravnog fakulteta u Sarajevu Mirko dr. Vasiljević, redovni profesor Pravnog fakulteta u Beogradu Lektor: Amra Trivun Obrada teksta: Mia Mrgud Godina izdavanja i štampanja: 2004. Tiraž: 600 primjeraka Štampa: VMG Grafika, d.o.o. Mostar Odgovorno lice štamparije: Vencel Pralas

Napomene autora Već duže vremena se osjeća potreba za novim izdanjem udžbenika "Poslovno pravo " koji reguliše materiju ugovornog prava, hartija od vrijednosti i prava konkurencije. Posljednje izdanje, iz 1997.g. pretrpjelo je značajne izmjene. Osnovni su razlozi izmjene pozitivnih propisa kao i donošenje niza novih. Ugovori koji se odnose na materiju prevoza robe zračnim putem i prevoza morem više se ne nalaze u ovom udžbeniku. S obzirom na to da nisu ni bili dio ispitne materije svoje će mjesto naći u udžbeniku Međunarodnog poslovnog prava. U ovom izdanju kao autor se po prvi put pojavljuje docent dr. Veljko Trivun koji je izvršio redakciju cjelokupnog teksta i usklađivanja vezana za izmjenu i donošenje novih zakonskih propisa. Izmjene su posebno izvršene kod slijedećih pravnih instituta: ugovor o građenju, ugovor o licenci, hartije od vrijednosti i pravo konkurencije. Ostala materija ovog udžbenika je pretrpjela izmjene u manjoj mjeri. Obrađen je i izmijenjen je i dio koji se odnosi na ugovor o osiguranju. Tvorac ovog dijela udžbenika je bio prof. Aziz Sultanović koji se, od ovog izdanja, više ne pojavljuje kao autor. Na žalost, profesor Aziz Sultanović, kao utemeljitelj discipline privrednog, odnosno poslovnog prava na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu, od prošle godine, nije više među živima. Brojnim generacijama studenata, ekonomista, pravnika, kao i kolega po profesiji i struci ostaće u pamćenju kao vrstan znalac materije koja se nalazi pred Vama. Kao i ranije izdanje ovaj udžbenik je, prije svega, namijenjen studentima Ekonomskog fakulteta u Sarajevu. Nadamo se da će se ovaj udžbenik koristiti i na drugim fakultetima kao obavezna literatura, što je bio slučaj i do sada. Nezaobilazna veza akademske sfere sa privrednim tokovima i pravnom praksom i ovaj put je uvažavana. Autori su mišljenja da će i stručnjaci iz privrede dijeliti isti stav. Zahvalnost dugujemo svima koji su pomogli u izdavanju ovog udžbenika. Autori Sarajevo, oktobra 2004.g.

SADRŽAJ

strana DIO PRVI UGOVOR O PRODAJI GLAVA PRVA POJAM, ZAKLJUČIVANJE I ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI POJAM UGOVORA O PRODAJI 1. Pojam prodaje 1.1. Posao prodaje i ugovor o prodaji 1.2. Definicija ugovora i njegove vrste 2. Osobina i djejstvo ugovora o prodaji 2.1. Osobine ugovora 2.2. Dejstvo ugovora ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. Primjena opštih pravila 2. Postupak zaključivanja ugovora 3. Posebne tehnike zaključivanja ugovora 3.1. Standardni ugovori 3.2. Zaključnica 3.3. Porudžbina BITNI ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI 1. Pojam i vrste 2. Predmet 2.1. Stvar kao predmet prodaje 2.2. Količina 3. Cijena 3.1. Pojam, struktura i način određivanja cijene 3.2. Određivanje cijena prinudnim aktom 3.3. Određivanje cijene ugovorom 3.4. Određivanje cijene dispozitivnim propisom 3.5. Promjena cijene NEBITNI ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI 1. Pojam i vrste 2. Kvalitet 2.1. Pojam kvaliteta 2.2. Određivanje kvaliteta prinudnim propisom 2.3. Određivanje kvaliteta ugovorom 2.4. Određivanje kvaliteta dispozitivnim propisom 3. Ambalaža 4. Transportne klauzule 21 21 21 21 21 21 21 21 23 23 23 24 24 24 26 26 26 27 27 27 28 28 29 30 30 31 31 32 32 34 34 35 35 35 36 38 38 39

I

II

III

IV

1

I II

III

IV

V

GLAVA DRUGA OBAVEZE PRODAVCA UOPŠTE O OBAVEZAMA PRODAVCA 1. Vrste obaveza 2. Karakter obaveza prodavca ISPORUKA 1. Pojam isporuke 2. Predmet isporuke 3. Mjesto isporuke 3.1. Pojam mjesta isporuke 3.2. Mjesto isporuke i u širem smislu 3.3. Mjesto isporuke u užem smislu 4. Način isporuke 4.1. Pojam i vrste 4.2. Realna jednokratna isporuka 5. Vrijeme isporuke 5.1. Pojam 5.2. Vrijeme jednokratne isporuke 5.3. Vrijeme sukcesivne isporuke 5.4. Istovremenost isporuke i plaćanja 6. Dejstva isporuke - prelaz rizika 6.1. Pojmovna određenja 6.2. Prelaz rizika kada kupac nije u docnji 6.3. Prelaz rizika kada je kupac u docnji GARANCIJA ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE 1. Pojam i vrste materijalnih nedostataka 1.1. Pojam materijalnih nedostataka 1.2. Vrste materijalnih nedostataka 2. Garancija za materijalne nedostatke 2.1. Pojam garancije 2.2. Uslovi za postojanje garancije GARANCIJA ZA PRAVNE NEDOSTATKE (ZAŠTITA OD EVIKCIJE) 1. Pojam i vrste pravnih nedostataka 2. Pojam garancije za pravne nedostatke i uslovi za njeno postojanje ISPOSTAVLJANJE FAKTURE 1. Pojam fakture i obaveza njenog ispostavljanja 2. Obaveznost jednostrano unesenih klauzula GLAVA TREĆA OBAVEZE KUPCA UOPŠTE O OBAVEZAMA KUPCA 1. Vrste obaveza 2. Karakter obaveza kupca PREGLED ROBE

41 41 41 41 41 42 42 42 44 44 44 45 45 45 46 47 47 47 49 50 51 51 52 52 53 53 53 54 55 55 56 57 57 58 59 59 60 63 63 63 63 63 64

I II

2

III IV

1. Pojam pregleda 1.1. Pojam provjere materijalnih nedostataka 1.2. Pojam provjere pravnih nedostataka 2. Subjekti pregleda robe 3. Mjesto pregleda robe 4. Vrijeme pregleda robe 5. Način pregleda robe PRIJEM ISPORUKE 1. Pojam prijema isporuke 2. Sadržaj obaveze prijema isporuke PLAĆANJE CIJENE 1. Pojam obaveze plaćanja 1.1. Deficinija i kvalifikacija obaveze 1.2. Sadržaj obaveze plaćanja 1.3. Primjena opštih pravila o novčanim obavezama 2. Način plaćanja 2.1. Uopšte o načinu plaćanja 2.2. Instrumenti plaćanja 2.3. Tipovi načina plaćanja 3. Vrijeme izvršenja isplate 3.1. Vrijeme plaćanja 3.2. Vrijeme isplate 4. Mjesto plaćanja 4.1. Određivanje mjesta plaćanja 4.2. Promjena mjesta plaćanja GLAVA ČETVRTA PRIGOVORI UOPŠTE O PRIGOVORIMA 1. Pojam prigovora 2. Vrste prigovora REKLAMACIJA ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE 1. Pojam reklamacije 2. Način reklamiranja 3. Mjesto reklamiranja 4. Vrijeme reklamiranja REKLAMACIJA NA PRAVNE NEDOSTATKE 1. Pojam reklamacije 2. Specifičnosti režima reklamacije na pravne nedostatke GLAVA PETA ODGOVORNOST PRODAVCA ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA ISPORUKOM 1. Pojam docnje i odgovornosti za docnju sa isporukom 1.1. Pojam docnje sa isporukom 1.2. Pojam odgovornosti za docnju sa isporukom

64 64 65 65 67 68 70 72 72 72 73 73 73 73 74 76 76 76 78 79 79 80 81 81 82 83 83 83 83 83 84 84 84 86 86 88 88 88 91 91 91 91 91 92

I II

III

I

3

II

III

2. Odgovornost za docnju sa jednokratnom realnom isporukom 2.1. Odgovornost kod nefiksnih poslova 2.2. Odgovornost kod fiksnih poslova 3. Odgovornost za docnju sa isporukom obroka 3.1. Količina nije bitan elemenat ugovora 3.2. Količina je bitan elemenat ugovora 4. Odgovornost za docnju sa predajom dokumenata ODGOVORNOST ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE 1. Pojam odgovornosti za materijalne nedostatke 2. Prava kupca 2.1. Zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora 2.2. Zahtjev za sniženjem cijene 2.3. Zahtjev za raskid ugovora 2.4. Obim vršenja prava na popravljanje štete 3. Obaveze kupca ODGOVORNOST ZA PRAVNE NEDOSTATKE 1. Pojam odgovornosti za pravne nedostatke 2. Prava kupca 2.1. Zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora 2.2. Zahtjev za srazmjernim sniženjem cijene 2.3. Raskid ugovora 2.4. Pomoć u parnici 2.5. Priznavanje očito osnovnog prava trećeg lica GLAVA ŠESTA ODGOVORNOST KUPCA ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA SLANJEM AMBALAŽE 1. Pojam docnje kupca sa slanjem ambalaže i odgovornost kupca za nju 2. Prava prodavca ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA PRIJEMOM ISPORUKE 1. Pojam docnje sa prijemom isporuke i odgovornosti za nju 2. Predaja robe na čuvanje 3. Prodaja robe 4. Raskid ugovora DOCNJA KUPCA SA PLAĆANJEM CIJENE 1. Pojam docnje sa plaćanjem cijene i odgovornost kupca za nju 2. Docnja kupca sa plaćanjem cijene prije prijema isporuke 3. Docnja kupca sa plaćanjem nakon prijema isporuke DIO DRUGI UGOVORI O USLUGAMA U PROMETU ROBE GLAVA PRVA TRGOVINSKO POSREDOVANJE (MEŠETARENJE) POJAM POSLA I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA

93 93 95 96 96 97 98 98 98 99 99 100 101 102 103 105 105 105 105 106 106 106 107 109 109 109 109 109 110 110 111 111 113 113 113 114 115 117 117 117 117 117

I

II

III

I

4

II

III

IV

1. Pojam posla 2. Zaključivanje ugovora BITNI ELEMENTI 1. Ličnost posrednika 2. Predmet ugovora 3. Cijena OBAVEZE STRANAKA 1. Obaveze posrednika 1.1. Dovođenje u vezu zainteresovanih stranaka 1.2. Postupanje po nalogu 1.3. Postupanje pažnjom dobrog privrednika - stručnjaka 1.4. Posrednički dnevnik 1.5. Posrednički list 1.6. Čuvanje poslovne tajne 1.7. Obavještavanje o stanju na tržištu 2. Obaveze nalogodavca 2.1. Plaćanje provizije 2.2. Naknada troškova 2.3. Trpljenje posrednikovih prava zaloge, pridržaja i prvenstva naplate ODGOVORNOST STRANAKA 1. Odgovornost posrednika 2. Odgovornost komitenta GLAVA DRUGA TRGOVINSKO ZASTUPNIŠTVO POJAM I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O TRGOVINSKOM ZASTUPANJU 1. Pojam ugovora 2. Zaključivanje ugovora BITNI ELEMENTI 1. Ličnost trgovinskog zastupnika 2. Predmet ugovora 3. Cijena OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. Obaveze agencije 1.1. Iznalaženje saugovarača 1.2. Učestvovanje u sklapanju poslova 1.3. Davanje obavještenja 1.4. Vođenje knjige ugovora 1.5. Staranje o interesima nalogodavca 1.6. Primanje izjava od saugovarača 1.7. Poslovna tajna 1.8. Vraćanje stvari primljenih od komitenta 1.9. Polaganje računa 1.10. Trpljenje odbijanja posla

117 118 118 118 118 119 120 120 120 120 120 121 121 121 122 122 122 123 123 124 124 124 125 125 125 125 126 127 127 127 128 129 129 129 129 129 129 130 130 130 130 131 131

I

II

III

5

5. Obavještavanje o poslu 1. Prestanak ugovora sklopljenih na neodređeno vrijeme GLAVA TREĆA KOMISION POJAM I ZAKLJUČIVANJE KOMISIONOG POSLA 1. Podjela poslova 2. Neisključiva i isključiva agencija 3. Odgovornost komitenta POSEBNE VRSTE KOMISIONA 1. Ličnost komisionara 2. Troškovi 2. Obaveze komitenta 2. Predaja materijala potrebnih agentu 2.4. pridržaja i prvenstva naplate ODGOVORNOST STRANAKA 1. Obaveze komitenta 2.3. Obaveze komisionara 1.2. Čuvanje poslovne tajne 2. pridržaja i prvenstvene naplate 2. Predaja rezultata posla 1. Odgovornost komisionara 2.5. Plaćanje cijene 2. Odgovornost nalogodavca POSEBNE VRSTE TRGOVINSKOG ZASTUPANJA 1. Predmet 3. Prihvatanje komisionara kao saugovarača u komisiji ODGOVORNOST STRANAKA 1. Trpljenje komisionarevih prava zaloge.1. Trpljenje agentovih prava zaloge. Plaćanje naknade (provizije) 2. Cijena OBAVEZE STRANAKA 1.6.IV V VI 2.1. Del credere zastupstvo PRESTANAK UGOVORA 1.3. Obavještavanje o relevantnim momentima 2. Čuvanje stvari 1. Zaštita komitentovih interesa 1.3. Jemstvo za ispunjenje obaveze trećeg (komision star del 131 131 131 132 132 133 133 133 133 133 134 134 134 134 135 137 137 137 137 139 140 140 141 141 142 142 142 143 144 144 145 145 146 146 146 147 147 147 148 148 149 149 149 I II III IV V 6 .1. Davanje sredstava za izvršenje naloga i avansa 2.4. Prestanak ugovora sklopljenih na određeno vrijeme 2. Pojam posla 2. Postupanje po nalogu 1.2. Zaključivanje ugovora BITNI ELEMENTI 1.4.2. Odgovornost trgovinskog zastupnika 2.

Izdavanje robe 1. Opšta pravila 2.4.2. Cijena usluga OBAVEZE STRANAKA 1. Izdavanje potvrde 1. Vođenje skladišne knjige 1.3.5.1. Pregled robe pri prijemu i reklamacija 2.1. Pojam. Osiguranje robe 1. Predmet posla 3. Pregled robe 1.2. Opoziv i otkaz naloga GLAVA ČETVRTA USKLADIŠTENJE POJAM I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O USKLADIŠTENJU 1.11. Predaja robe i dokumenata 2.3. Izdavanje i prenos skladišnice 3. Konsignacija PRESTANAK UGOVORA 1. Očuvanje prava ostavioca 1. Obaveze skladištara 1. Prijem robe 1. Upozorenje na mane 2.10. Odgovornost skladištara 2.6. Zaključivanje ugovora BITNI ELEMENTI UGOVORA O USKLADIŠTENJU 1. Prodaja robe u kvaru 1.VI credere) 2. Protest i amortizacija skladišnice DIO TREĆI UGOVORI O ORGANIZOVANJU PREVOZA STVARI GLAVA PRVA UGOVOR O ŠPEDICIJI (OTPREMANJU) 150 150 150 151 153 153 153 153 154 155 155 156 156 157 157 157 158 158 158 159 159 159 159 159 159 160 160 160 160 161 161 161 163 163 163 164 165 167 167 167 167 I II III IV V I PREVOZU 7 .7. Postupanje po nalogu 1.9. Čuvanje robe 1. Pojam i značaj skladišnice 2. Obaveze ostavioca 2.8. Plaćanje usluge ODGOVORNOST STRANAKA 1. Stranke 2. značaj i pravna priroda ugovora 2. Odgovornost ostavioca SKLADIŠNICA 1.

Bitni elementi ugovora OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. Obezbjeđenje potraživanja špeditera POSEBNI SLUČAJEVI ŠPEDICIJE 1. Obavještavanje o opasnim stvarima i dragocjenostima ODGOVORNOST I OBEZBJEĐENJE POTRAŽIVANJA 1.2. Značaj špedicije 3. Prevozni i drugi troškovi 167 167 168 168 169 169 170 171 172 172 172 172 173 174 174 175 175 176 177 177 177 178 178 178 180 181 181 182 183 183 183 183 183 184 184 185 186 187 187 187 188 188 188 189 189 I II III 8 . Tovarni list i prenosivi tovarni list 3. Ugovorne strane 1. Ograničenje slobode ugovaranja ELEMENTI UGOVORA 1.2. Pravni izvori ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. Ugovor je neformalan i realan 2. Zaključivanje ugovora za komitenta 1. ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI 1. Zbirna (skupna) špedicija GLAVA DRUGA UGOVOR O PREVOZU STVARI ŽELJEZNICOM POJAM UGOVORA I PRAVNI IZVORI 1.6. Postupanje sa pažnjom savjesnog i urednog privrednika 1.4. Obaveze špeditera 1. Odgovornost špeditera 2.5. Predmet prevoza (stvari) 1.4. Polaganje računa 2. Obaveze komitenta 2.I II III IV V POJAM. Plaćanje troškova i novčanog predujma (avansa) 2.1.2. Plaćanje naknade (provizije) 2.3. Osiguranje stvari 1.7.3. Mjesto i datum 1. Pojam ugovora 2. Pravni izvori ZAKLJUČIVANJE I BITNI ELEMENTI UGOVORA 1. Uputna stanica 1. Rad po uputstvima 1.8. Čuvanje stvari i zaštita prava 1.5. Izbor prevoznog puta (instradacija) 1. Bitni elementi ugovora 1.3. Pojam ugovora 2.1. Primalac 1. Zaključivanje ugovora 2. Špediterske isprave 3. Fiksna (forfetna) špedicija 2.6.1. Izvršenje carinskih radnji i plaćanje carina 1.

Pojam ugovora 2. Čuvanje stvari 1.10. Rok utovara 2. Plaćanje prevoznih troškova 3. Nebitni elementi ugovora 2. Predaja stvari i tovarnog lica 2.2. Odnošenje stvari ODGOVORNOST STRANAKA 1. Plaćanje prevoznih troškova 3. Rok isporuke 1.9.1.5. Značaj drumskog prevoza 3. Izvještavanje o prispijeću stvari 1. Vrste prevoza i ugovora 4.6. Obezbjeđenje uredne isporuke 2. Provjera pošiljke 2.11.3. Obavještavanje korisnika prevoza 1. Vrijeme isporuke 2. Klauzula “ostaje na stanici” 2. ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI 1.8.5. Zastara potraživanja GLAVA TREĆA UGOVOR O PREVOZU STVARI DRUMOM (CESTOM) POJAM.3. Obaveze željeznice 1.2. Obavljanje određenih radnji i spisak isprava 2.2. Uredan prevoz stvari 1. Pouzeće 2. Obaveze primaoca 3.1. Objavljivanje tarifa 2. Pravni izvori 189 190 190 190 190 190 190 191 191 191 191 191 191 192 192 192 193 194 194 195 196 197 197 199 199 199 199 200 200 201 201 202 202 202 206 206 206 207 209 209 209 209 209 210 211 I 9 .IV V VI 1.4.4. Obavještavanje o prispijeću pošiljke OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. Mješoviti (kombinovani) prevoz 2. Postupanje po nalozima 1. Prijem i provjeravanje stvari (pošiljke) 1.7.10. Prevozni put 2.9.7.1.1.7. Utovar stvari 1.6. Predaja stvari primaocu (izdavanje stvari) 1. Odgovornost pošiljaoca PRESTANAK PRAVA IZ UGOVORA 1. Obaveze pošiljaoca 2. Obavještavanje o namjeravanom prevozu 2. Franko carina 2. Smetnje 2.3. Odgovornost željeznice 2.8.2. Prestanak ugovora 2.

Obavještavanje o prevozu i predaja potrebnih dokumenata 2. Postupanje po uputstvima imaoca prava 1. Zaključivanje ugovora i isprave o prevozu 2.2. Prestanak ugovora 2. Obaveze primaoca 3. Plaćanje naknade za prevoz 3. Bitni elementi ugovora OBAVEZE I ODGOVORNOST STRANAKA 1.2. Prevoz stvari 1. Preuzimanje stvari na prevoz 1. Odgovornost drumskog prevoznika 2.6.3. Čuvanje stvari primljenih na prevoz 1. ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI 1. Obaveze drumskog prevoznika 1.3.1. Zastara potraživanja GLAVA ČETVRTA UGOVOR O PREVOZU STVARI U UNUTRAŠNJOJ PLOVIDBI (UNUTRAŠNJIM VODAMA) POJAM.4. Značaj unutrašnje plovidbe 3. Stavljanje motornog vozila na raspolaganje pošiljaocu 1. Pojam ugovora 2.1.2. Plaćanje naknade za prevoz 3. Utovar stvari 2. Zaključivanje 2. Obaveze stranaka 2. Tovarni list 3. Pakovanje i označavanje stvari (priprema pošiljke) 2. Odgovornost pošiljaoca PRESTANAK PRAVA IZ UGOVORA 1. Isporuka pošiljke primaocu (predaja stvari) 2.4.5.1. Bitni elemetni ugovora OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1.II III IV V ZAKLJUČIVANJE. Istovar stvari ODGOVORNOST STRANAKA 1. Obaveze pošiljaoca 2. Pravni izvori ZAKLJUČIVANJE I ELEMENTI UGOVORA 1. TOVARNI LIST I ELEMENTI UGOVORA 1. Odgovornost stranaka DIO ČETVRTI LICENCA. GRAĐENJE I OSIGURANJE GLAVA PRVA UGOVOR O LICENCI 212 212 212 213 214 214 214 215 215 215 216 217 218 218 218 219 219 220 220 220 221 221 223 223 223 224 225 225 225 225 225 226 226 226 227 228 228 228 231 231 231 231 I II III 10 .

2. Investicioni program i tehnička dokumentacija 2. Plaćanje naknade 2. Predmet ugovora 2.3. Odgovornost primaoca licence VRSTE LICENCI I PODLICENCA 1. Pravni režim za izbor saugovarača 3. Zaključivanje ugovora POJAM I BITNI ELEMENTI UGOVORA 1.4. Izvori prava 3. Obaveze davaoca licence 1.3. Otkaz 3. Pojam posla 2. Javno nadmetanje 231 231 232 233 233 233 234 234 234 235 236 236 236 236 237 237 238 238 238 239 239 240 240 240 241 241 241 242 242 242 243 245 245 245 245 245 246 246 247 247 249 250 250 250 250 I II 11 . Pojam ugovora 2. Garancija za pravne osobine prenesenog prava 2. Prestanak protekom vremena 2. Davanje uputstava i objašnjenja 1. Podlicenca PRESTANAK UGOVORA O LICENCI 1. Garancije za tehničke osobine predmeta licence 1. Izbor saugovarača 3. Iskorištavanje predmeta licence 2. Odobrenje za građenje 2. Forma ugovora OBAVEZE STRANAKA 1. Obaveze primaoca licence 2. Stranke 2.3.3. Izvori prava STRANKE I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. Bitni elementi ugovora 2.2.1.2. Sredstva za izgradnju 3. Odgovornost davaoca licence 2.1.2. Pojam ugovora 2. Subjekti ugovora 2.1. Prestanak subjektiviteta GLAVA DRUGA UGOVOR O GRAĐENJU POJAM UGOVORA I IZVORI PRAVA 1.I II III IV V VI POJAM POSLA I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. Obaveze uslovljene vrstom ugovora o licenci ODGOVORNOST STRANAKA 1. Prethodne radnje 2. Podjela licenci 2.2. Predaja predmeta licence 1.1.4.1. Cijena 2.

2.4. Plaćanje cijene 4. Građevinski nadzor 4. Rok 4. Prikupljanje ponuda 3. Plaćanje nakon završetka radova OBAVEZE IZVOĐAČA 1. Plaćanje prije početka radova 4. Promjena cijene 3. Solidno izvođenje radova 3. Premija izvođača 6. Uređenje gradilišta PREDAJA OBJEKTA 1. Odgovornost projektanta. davaoca mišljenja o zemljištu i investitora 3. Neposredna pogodba 4.1. Omogućavanje nadzora 6. Predmet 2.1. “Ključ u ruke” 2. Plaćanje u toku izvođenja radova 4.1.3. Garantni rok za kvalitet radova 7. Vođenje knjiga o građenju 3. Obavještavanje o višku radova 5. Pridržavanje projektne dokumentacije 3. Prethodne obaveze 2. Superkolaudacija ODGOVORNOST UČESNIKA U POSLU 1. Određivanje cijene 2. Pravni karakter obaveze 3.2.3. Prethodne obaveze 2. Pisana forma ugovora OBAVEZE INVESTITORA 1. odnosno radova 3.4. Ostale posebne vrste ugovora o građenju PRESTANAK UGOVORA 251 252 252 253 253 254 254 255 256 256 257 257 258 258 258 258 259 260 260 260 261 261 261 262 263 263 263 263 264 264 265 265 265 266 266 267 268 268 268 269 269 270 270 271 272 12 . Upotreba odgovarajućeg materijala 3.III IV V VI VII VIII IX 3. Tehnički pregled i odobrenje za upotrebu 2. Čuvanje gradilišta 7. Uopšte o odgovornosti učesnika u poslu 2. Rokovi izgradnje 4.3. Cijena 2. Uvođenje izvođača u posao 3. Zaključivanje ugovora BITNI ELEMENTI UGOVORA 1. Primopredaja objekta. Odgovornost građevinara POSEBNE VRSTE POSLA 1.2. Ugovorna kazna 5.

Polisa osiguranja ELEMENTI UGOVORA 1.4. Obavezno osiguranje REOSIGURANJE 1. Rizik 4.2. Pravna priroda posla osiguranja 2. Osigurana suma 6. Višestruko i dvostruko osiguranje PODJELA OSIGURANJA 1.3. Obavještenje o osiguranom slučaju i promjeni rizika 1. Obaveze osiguravača 2. Ugovarač osiguranja 2. Ostale obaveze osiguravača KUMULIRANJE ZAHTIJEVA ZA NAKNADU I VIŠESTRUKO OSIGURANJE 1.1. Plovidbeno osiguranje 5. Posao osiguranja i njegov ekonomski značaj 2. Lica u ugovoru o osiguranju 1. Plaćanje premije 1. Prestanak ugovora po sili zakona 272 272 273 273 273 273 276 276 278 279 280 281 281 281 283 283 284 285 286 288 289 290 290 290 292 293 294 294 294 299 300 300 301 301 301 302 303 303 304 306 306 307 308 308 I II III IV V VI VII 13 .3. Jednostrani raskid ugovora GLAVA TREĆA UGOVOR O OSIGURANJU POJAM I ZNAČAJ 1. Osiguravač 1.1.2.3. Primjena opštih pravila 2. Trajanje osiguranja OBAVEZE STRANAKA 1. Kumuliranje zahtijeva za naknadu 2. Predmet osiguranja 3. Davanje podataka o riziku 1.1. Pojam reosiguranja 2.2. Plaćanje naknade 2. Vrste reosiguranja PRESTANAK UGOVORA O OSIGURANJU 1.1. Stranke 1. Ugovor o osiguranju 2. Izvori prava.1.2. Kriteriji podjele 2. posao i ugovor o osiguranju 2. Staranje o osiguranom predmetu 2. Zaključivanje i oblik ugovora 2. Obaveze osiguranika 1. Osiguranje imovine 3. Osiguranje lica 4.4. Premija 5.

Prenos predajom (tradicijom) PRESTANAK PRAVA IZ HARTIJA OD VRIJEDNOSTI 1. Hartije od vrijednosti po naredbi 4. Teorija emisije 4. Cesija 3. Teorija ugovora VRSTE HARTIJA OD VRIJEDNOSTI 1.2. Prestanak ugovora jednostranim raskidom DIO PETI HARTIJE OD VRIJEDNOSTI (VRIJEDNOSNI PAPIRI) GLAVA PRVA ZAJEDNIČKI PRAVNI ELEMENTI HARTIJA OD VRIJEDNOSTI UOPŠTE O HARTIJAMA OD VRIJEDNOSTI 1. Hartije od vrijednosti na donosioca 3. Hartije od vrijednosti prema dospjelosti 5.1. Kriteriji podjele 2. Pojam i osobine 3. Korporacione hartije 2. Značaj hartija od vrijednosti 4. Bitni sastojci (elementi) 309 311 311 311 311 311 311 312 314 316 316 316 317 317 318 320 320 320 320 320 321 321 321 322 322 323 323 325 325 325 326 328 328 329 329 331 331 331 331 332 333 333 334 I II III IV V I II 14 .1. Obligacionopravne hartije 3. Pravni izvori (vrela) 2. Ekonomske funkcije mjenice SASTOJCI (ELEMENTI) MJENICE 1. Prenos indosamentom (indosmanom) 4. Teorija omisije 2. Teorija kreacije 3. Pojam mjenice 2. Uopšte o prenosu hartija od vrijednosti 2. Hartije od vrijednosti prema nosiocu prava iz hartija 3.2. Ostale vrste hartija od vrijednosti PRENOS HARTIJA OD VRIJEDNOSTI 1. Hartije od vrijednosti prema sadržini prava 2. Prestanak prema opštim pravilima 2.2. Bitni elementi (sastojci) hartija od vrijednosti OSNOVNE TEORIJE O HARTIJAMA OD VRIJEDNOSTI 1. Stvarnopravne hartije 2.3.3. Specijalni načini prestanka prava GLAVA DRUGA MJENICA POJAM I FUNKCIJE MJENICE 1. Hartije od vrijednosti na ime 3. Postavljanje problema 2.

Pretpostavljeni bitni sastojci mjenice 4. Klauzula o pokriću (revalirajuća klauzula) 5. Cesija i indosament 3. Klauzula o kamati 5.4. Klauzula “bez obaveze” ili “bez regresa” 5. Založni indosament 3. Regres 8.2. Ime remitenta 2. Prokura indosament 3. Oznaka adrese MJENIČNE RADNJE 1. Intervencija zbog neakceptiranja i intervencija zbog 334 334 335 335 336 336 337 338 339 339 340 341 341 341 341 342 342 342 343 343 343 343 343 343 344 344 345 346 346 346 346 347 347 348 348 348 348 351 352 354 356 357 358 358 15 . Bezuslovan nalog da se isplati određena svota novca 2. Uopšte o mjeničnim radnjama 2.6.4.8.5. Klauzula valute (valutna klauzula ili klauzula o o primljenoj vrijednosti) 5. Oznaka “po naredbi” 5. Intervencija 9.6. Dan i mjesto izdavanja 3.1.8. Uopšte o bitnim elementima mjenice 2.1. Protest 9.10. Nebitni sastojci mjenice (mjenične klauzule) 5. Klauzula “bez troškova” ili “bez protesta” 5.4. Prenos mjenice 3.2. Puni indosament 3.6. Ime trasata 2. Označenje dospjelosti 2.7.7.8.9. Avizna klauzula (avizo ili klauzula o izvještaju) 5. Potpis izdavaoca mjenice (trasanta) 2. Povratni indosament 3. Bjanko indosament 3. Podatak o broju mjeničnog primjerka (duplikatna klauzula) 5. Isplata (plaćanje) mjenice 7.1. Mjesto plaćanja 2. Izdavanje mjenice 3.1. Mjenično jemstvo (aval) 6. Klauzula o moneti (klauzula o efektivnosti) 5.7.3.12. Prijem mjenice (prihvat. Indosament sa klauzulom straha 4.5. akcept) 5.III 2. Rekta indosament 3. Kasatorna klauzula 5.2.9. Rekta klauzula (negativna klauzula po naredbi) 5. Oznaka u tekstu da je isprava mjenica 2.3.3. Domicilirana mjenica 5.2. Pozivna i spontana intervencija 9.5.11.

Uopšte o bitnim elementima 1.1. Bitni sastojci 1. Prenos čeka 3. Ekonomska uloga čeka 3.IV V VI neisplate 10. robna) mjenica 5. Pojedini bitni elementi 2. Mjenične tužbe i prigovori 3. Kriteriji podjele 2. Cirkulaciona mjenica 7. solo) mjenica 3. Amortizacija mjenice 2. Finansijska mjenica 6. Prestanak mjeničnih prava i obaveza GLAVA TREĆA ČEK POJAM. Mjenice kod kojih se jedno lice pojavljuje u više uloga ZASTARJELOST I PRESTANAK MJENIČNIH PRAVA I OBAVEZA 1. Nebitni sastojci ČEKOVNE RADNJE 1. Uopšte o čekovnim radnjama 2. Bjanko (blanko) mjenica 4. Zastarjelost 2. Prenos čeka cesijom 3. Vlastita (sopstvena. Izdavanje čeka 3. Aval (jemstvo) 5. Pojam čeka 2.4. Umnožavanje i prepisi mjenice 11. Poslovna (trgovačka. Isplata čeka 6.2.1. Komisiona mjenica 8. Uopšte o prenosu čeka 3. Prenos indosamentom 3.3. Opozivanje čeka 360 361 362 362 363 364 365 365 365 366 367 367 368 368 369 370 370 370 373 373 373 373 374 375 376 376 376 376 377 378 378 379 380 380 381 382 382 382 382 384 I II III 16 . Prenos čeka predajom 4. EKONOMSKA ULOGA I SLIČNOSTI I RAZLIKE SA MJENICOM 1. Neosnovano obogaćenje i drugi zahtjevi (zahtjevi građanskopravne prirode) VRSTE MJENICE 1. Sličnosti i razlike sa mjenicom BITNI I NEBITNI SASTOJCI (ELEMENTI) ČEKA 1. Obezbjeđenje mjeničnog potraživanja (pravo zaloga i pridržaja) OSTALE MJENIČNE RADNJE (MJENIČNI ZAHTJEVI) 1.2.

Pravne karakteristike DIJELOVI I BITNI SASTOJCI OBVEZNICE 1. Zastarjelost 2. Putnički ček 2.3. Precrtani (barirani) ček 2. Dokumentovani (dokumentarni) ček ZASTARJELOST I PRESTANAK ČEKOVNOPRAVNOG ODNOSA 1. Obezbjeđenje potraživanja 3. Kriteriji podjele 2. Bitni sastojci 3. Obveznice prema mogućnostima zamjene 385 386 386 387 387 387 387 389 389 389 390 390 390 391 392 392 393 393 393 393 394 395 395 395 395 394 398 398 399 399 400 400 401 402 403 403 403 404 404 405 405 406 406 407 I II III IV 17 . Obveznice prema prihodu koji nose 8.4. Dijelovi 2. Izdavanje i emisija 2. Protest 8. Amortiazcija čeka 2. Klauzule o pravima izdavaoca i imaoca obveznice RADNJE SA OBVEZNICAMA 1. Obveznice prema roku dospjevanja 5. Obveznice prema stepenu garancije 7.IV V VI 7. Amortizacija i promjene VRSTE OBVEZNICA 1. Umnožavanje čeka OSTALE ČEKOVNE RADNJE 1. Delikti u čekovnom pravu VRSTE ČEKOVA 1. Kriteriji podjele 2.1. Pojam obveznice 2.6. Osnovne vrste čekova prema namjeni 2. blagajnički) ček 2. Isplatni (gotovinski. Ček za potrošački kredit 2. Tužbe kod čeka 4. Cirkulacioni (cirkularni) ček 2. Obveznice prema načinu određivanja kamate i rokovima isplate 9. Obveznice prema načinu amortizacije 6. Obveznice prema načinu određivanja nosioca prava 3. Regres 9. Obveznice prema položaju izdavaoca (emitenta) 4. Prenos 3.7.2.5. Obračunski (virmanski) ček 2. Prestanak čekovnopravnog odnosa GLAVA ČETVRTA OBVEZNICA POJAM I PRAVNE KARAKTERISTIKE 1.

Pojam i karakteristike 2.1. Bitni sastojci 3. Radnje sa certifikatom ROBNE HARTIJE OD VRIJEDNOSTI 1. Predmet prava konkurencije 2.3.10. Radnje sa blagajničkim zapisom KOMERCIJALNI ZAPIS 1. Bitni sastojci 3. Pojam špekulacije i metodi njenog suzbijanja 18 . Pojam i karakteristike 2. Pravni pojam konkurencije PRETPOSTAVKE I IZVORI PRAVNOG KONKURENCIJE 1. Obveznice prema valuti na koju glase 11.2. Metod prava konkurencije 407 408 409 409 409 409 410 410 411 411 412 412 413 413 414 414 415 415 415 417 417 417 417 417 417 418 419 419 420 422 422 423 427 427 427 427 427 429 431 433 433 I II III IV I II UREĐIVANJA III I GLAVA DRUGA INSTITUTI I ODGOVORNOSTI U PRAVU KONKURENCIJE INSTITUTI PRAVA KONKURENCIJE 1. Obveznice prema teritoriju GLAVA PETA OSTALE HARTIJE OD VRIJEDNOSTI (VRIJEDNOSNI PAPIRI) BLAGAJNIČKI ZAPIS 1. Monopolistički sporazum 1. Špekulacije 2. Vrste robnih hartija DIO ŠESTI PRAVO KONKURENCIJE GLAVA PRVA POJAM PRAVA KONKURENCIJE POJAM KONKURENCIJE 1. Izvori prava konkurencije PREDMET I METOD PRAVA KONKURENCIJE 1. Pojam robnih hartija 2. Monopolističko djelovanje 1. Radnje sa komercijalnim zapisom CERTIFIKAT I POTVRDA DEPOZITARA 1. Monopolističko ponašanje 2. Pojam i karakteristike 2. Bitni sastojci 3. Pojam monopolističkog djelovanja 1. Pretpostavke pravnog regulisanja konkurencije 2.1. Ekonomski pojam konkurencije 2.

Generalna klauzula 4.3.1.3. Imenovani slučajevi 4. Pojam ograničavanja tržišta i metodi njegovog suzbijanja 3. Imovinskopravne sanckije 3. Generalna klauzula 3. Imenovani slučajevi ODGOVORNOST U PRAVU KONKURENCIJE 1.2.1.II 2. Pojam nelojalne konkurencije 4. Sankcije prema licima 3. Organi za nadzor LITERATURA SKRAĆENICE I KORIŠTENI PROPISI 435 436 437 437 438 439 440 440 441 443 444 444 445 446 446 448 449 451 456 19 . Generalna klauzula 2. Sistem odgovornosti 2. Krivičnopravne sankcije 4.2. Sankcije prema aktima 3. Nelojalna konkurencija 4. Imenovani slučajevi 3. Ograničavanje tržišta 3.3.2.1.2.

20 .

N N1 . svako od njih se u toku prenosa transformiše u onaj svojinski oblik koji odgovara sticaocu. Ona je osnovni posao prometa robe i sastoji se u razmjeni robe za novac. Zbog toga predstavljaju jedinstvenu poslovnu operaciju. prodaja je neposredni izraz procesa razmjene R .kupcu . privatna itd.i da mu prenese najjače svojinsko pravo na njoj. on je ipak uži pravni institut. U privrednom životu. Posao prodaje obuhvata ukupnu pravnu regulativu ekonomskog odnosa stranaka. 454). Oni su i ekonomski i pravno povezani. Iako ugovor predstavlja kičmu posla prodaje.POJAM UGOVORA O PRODAJI 1. prodaja predstavlja posao kojim se normativno uređuje i pod zaštitu države stavlja razmjena robe za novac. 1 Uporedno pravni pregled vidjeti kod Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema uniformnim pravilima i uporednom pravu”. Ako su stranke u ugovoru nosioci različitih vrsta svojine (državna.R1. 21 . Exportpress i Institut društvenih nauka. ugovor o prodaji je rezultat sporazuma stranaka kojim se jedna od njih . str. Beograd 1987. koji se najčešće tiču transporta i plaćanja. Ugovor o prodaji je rezultat sporazuma stranaka o razmjeni robe za novac. Pravno. ZAKLJUČIVANJE I ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI I . Teoretski posmatrano.1. Prema njemu “ugovorom o prodaji obavezuje se prodavalac da stvar koju prodaje preda kupcu tako da kupac stekne pravo raspolaganja odnosno pravo 1 vlasništva. Pojam prodaje 1.).prodavalac . a kupac se obavezuje da prodavaocu plati cijenu”. a kupac se obavezuje da prodavcu preda određenu sumu novca i da mu prenese najjače svojinsko pravo na njoj. Definicija ugovora i njegove vrste Legislativna definicija sadržana je u Zakonu o obligacionim odnosima (ZOO čl.2. na ugovor o prodaji se nadovezuju brojni drugi poslovi i ugovori. 5. isporuči drugoj strani .obavezuje da određenu stvar povodom koje posao nastaje preda.DIO PRVI UGOVOR O PRODAJI GLAVA PRVA POJAM. Posao prodaje i ugovor o prodaji Ekonomski posmatrano. 1.

Različitost svojinskih prava koja se pojavljuju u prometu, veliki broj vrsta subjekata, te nejednakost objekata, ciljeva i obilježja razmjene doveli su do pojave tri osnovna tipa ugovora o prodaji. To su prodaja građanskog, poslovnog i međunarodnog poslovnog prava. Subjekti građanske prodaje su domaća i strana fizička i pravna lica građanskog prava, te subjekti poslovnog ili trgovinskog prava i to kada oba djeluju izvan registrovanog predmeta svoga poslovanja. Građanska prodaja se stoga zaključuje sporadično i neprofesionalno, a njen osnovni cilj jeste sticanje upotrebnih vrijednosti objekta. Predmet ove prodaje mogu biti i nepokretne stvari. Savremeni načini poslovanja doveli su kod prodaje građanskog karaktera do toga da se sve više razvijaju i neki novi načini poslovanja. Radi se, prije svega, o prodaji na daljinu, upotrebom savremenih informaciono-komunikacionih tehnologija, i to korištenjem interneta, web oglašavanja i slično. Uporedo s tim razvijaju se i novi oblici plaćanja, i to putem elektronskog novca a uz korištenje elektronskog 2 potpisa. Neovisno od ove pravne discipline, u međunarodnom pravnom i ekonomskom saobraćaju, već su u primjeni u svom elektronskom obliku i pojedini robni i transportni dokumenti, bankarske garancije i akreditivi. Težište regulative postavljeno je na prelaz svojine. Zakon o obligacionim odnosima u osnovu svoga regulisanja postavlja građansku prodaju. No, ograničenja monističke koncepcije, koja predstavlja temelj Zakona, zahtijevala su da se za privrednu prodaju uspostavi čitav sistem izuzetaka od opštih rješenja. Time se ovaj akt približava drugim velikim kodifikacijama koje su izgrađene na istim principima (švajcarskom i talijanskom, naročito.) 3 Subjekti privredne prodaje su subjekti poslovnog, odnosno trgovinskog prava. Da bi ugovor o prodaji zaključen između navedenih subjekata bio posao domaćeg poslovnog prava, on mora da ispuni dva uslova: prvi, da je zaključen u okviru registrovane djelatnosti bar jednog od njih i drugi, da je do sklapanja ugovora došlo na području BiH. Poslovnopravna prodaja se zaključuje masovno, trajno i profesionalno, a njen osnovni cilj jeste sticanje prometnih vrijednosti stvari i dobiti. Zbog toga je u njoj podjednaka pažnja posvećena i prelasku svojinskih prava i prelasku rizika. Predmet prodaje poslovnog prava može biti samo pokretna stvar. Treba istaći da se ova vrsta ugovora zaključuje bilo zato da bi se prodala roba sopstvene proizvodnje, bilo zato da bi se izvršila dalja prodaja kupljenih stvari u prerađenom ili neprerađenom stanju. Razmatrano obilježje značajno utiče na pojedina pravnotehnička rješenja, naročito u oblasti popravljanja šteta izazvanih neizvršenjem ili neurednim izvršenjem ugovora.

2 Pobliže vidjeti: Zakon o zaštiti potrošača u Bosni i Hercegovini (Sl. glasnik BiH br.17/02); Zakon o elektronskom poslovanju i elektronskom potpisu Republike Slovenije (Sl. List R Slovenije br. 20/03); Zakon o elektronskom potpisu Republike Hrvatske ( Nar. Nov. R Hrvatske br. 10/02) i Zakon o elektorničkoj trgovini Republike Hrvatske (Nar. Nov. R Hrvatske br. 173/03); Model Zakona o elektronskom poslovanju UNICITRAL-a. 3 Vidjeti čl. 212 (važenje trgovačkih običaja u pogledu cijene) i čl. 215 (posljedice docnje sa plaćanjem cijene) švajcarskog Zakonika o obligacijama (SZO). Vidjeti čl. 1536. italijanskog Građanskog zakonika. U drugim velikim kontinentalnim sistemima, izuzeci kod trgovačke prodaje regulišu se u trgovačkim zakonicima. To je slučaj u francuskom i njemačkom pravu.

22

Prema pravnotehničkim osobinama i osobenostima koje pokazuju u odnosu na opšta pravila, ugovori o prodaji se mogu svrstati u više posebnih poslova. Najčešći i najvažniji su: fiksna prodaja, specifikaciona prodaja, prodaja po uzorku ili modelu, ugovor o isporuci, ugovor o isporuci investicione opreme, prodaja s obročnim otplatama cijene i berzanski poslovi. U novije vrijeme ugovori o prodaji poslovnog prava se klasifikuju i prema uticaju koji na sadržaj posla i odnose stranaka vrše upotrijebljene transportne klauzule. 4 2. Osobine i dejstvo ugovora o prodaji 2.1. Osobine ugovora Ugovor o prodaji je teretan, dvostrano obavezan i komutativan. Teretnost se kod privredne prodaje pretpostavlja, tako da ugovor postoji i kad cijena nije određena sporazumom stranaka (čl. 462, stav 2 ZOO). Komutativnost označava uzajamnu podudarnost obaveza i prava stranaka: ono što je obaveza jedne, pravo je druge stranke. No, treba imati u vidu da se ova osobina jače ispoljava kod osnovnih, nego kod prava i obaveza koja ih prate. Ugovor se zaključuje sporazumom stranaka i konsenzualan je. Za njegov nastanak ili dejstvo nije potrebna predaja stvari koja je predmet ugovora. Sporazum stranaka se, u načelu, postiže u bilo kojoj formi. Izuzetno, zakon za pojedine vrste prodaje propisuje pisanu formu ugovora. Forma tada dobija svojstvo bitnog elementa. Naše pravo ne poznaje dokaznu formu (ad solemnitatem). 2.2. Dejstvo ugovora Dejstvom ugovora nazivamo pravne posljedice koje on proizvodi. Te posljedice mogu biti prelazak svojine sa prodavca na kupca ili nastanak obaveze na isporuku stvari. Ugovor o prodaji može, dakle, imati stvarnopravna i obligacionopravna dejstva. U istom pravnom sistemu efekti ugovora mogu biti različiti za generičke i individualizirane stvari. Prema dejstvu ugovora sve pravne sisteme dijelimo na: tradicione, translativne i mješovite. Ova podjela je uslovna, obzirom na činjenicu da u translativnim sistemima postoje brojna specifična rješenja koja ih približavaju pravima tradicione grupe.

4

Vidjeti Starović dr Borivoje: “Međunarodna CIF i FOB kupoprodaja”, Institut za uporedno pravo, Beograd 1977.

23

II ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. Primjena opštih pravila Istorijski posmatrano, većina opštih pravila ugovornog obligacionog prava nastala je generalizacijom rješenja koja su se formirala u oblasti ugovora o prodaji. To važi i za pravila o zaključivanju ugovora. 5 Zbog toga se generalne odredbe Zakona o obligacionim odnosima, koje važe za ovu materiju, 6 primjenjuju i na sklapanje ugovora o prodaji. Principi kojih se stranke moraju pridržavati pri zaključenju ugovora o prodaji sadržani su u Osnovnim načelima Zakona o obligacionim odnosima. To su naročito: autonomija volje stranaka (čl. 10), savjesno i pošteno postupanje (čl. 12) i zabrana stvaranja i iskorištavanja monopolskog položaja (čl. 14). 2. Postupak zaključivanja ugovora Savremeno pravo pod pritiskom potreba prakse i pod uticajem teorije prevazilazi koncept zaključivanja ugovora o prodaji i drugih ugovora koji ovaj proces ograničava samo na radnje ponude i prihvata. Pravno zaštićeni pregovori predstavljaju posljednji legislativni izraz proširivanja postupka zaključivanja posla (čl. 30 ZOO). Danas ono obuhvata sljedeće etape: eventualne faze, nužne faze, 7 8 perfekciju ugovora i intervenciju države u domenu nastanka pojedinih ugovora. U eventualne faze zaključivanja ugovora ubrajamo najprije, preliminarne kontakte. To su jednostrane faktičke, komercijalne radnje kojima jedno lice poziva drugo na pregovaranje ili traži informacije radi donošenja odluke o otpočinjanju pregovora. Drugu etapu predstavljaju pregovori kao dvostrani kontakti stranaka sa jasno izraženim ciljem da se otpočne proces utvrđivanja namjere učesnika u pogledu budućeg ugovora. Pismeno fiksirana saglasnost strana do koje se dođe u toku pregovora, a koja se tiče pojedinih dijelova ugovora, naziva se punktacija (punktacije). Završnu, treću etapu, čini tzv. pripremni ugovor. On predstavlja projekat ugovora do koga se došlo pregovorima. Pripremni ugovor daje osnovu za upućivanje “čvrste ponude”. Nužne faze zaključivanja ugovora su davanje ponude i prihvata. Obje etape su složene i međusobno povezane. Njihovu uslovljenost najbolje ilustruje institut kontraponude (čl. 41. ZOO). Po svojoj pravnoj prirodi ponuda je jednostrani građansko pravni posao; nastaje izjavom samo jednog subjekta i stvara obavezu samo za njega. Obaveza
5 Vidjeti haške Jednoobrazne zakone, dio II Bečke konvencije UN o međunarodnoj prodaji robe (BK), Opšte uzanse za promet robom. 6 To su čl. 26 - 73 ZOO. 7 Do ove faze se radi o sistematici preuzetoj iz monografije Draškić dr Mladena: “Zaključivanje ugovora o prodaji”, CRS, II izdanje, Beograd 1986, str. 16 - 21. 8 Ova faza predstavlja pravilo kod međunarodnih prodaja.

24

ponudioca se sastoji u tome da se unutar perioda označenog u ponudi ili, ako toga nema, u dispozitivnom propisu ostane pri ponudi. Ta obaveza u izjavi o ponudi može biti izričito isključena. Isključenje je moguće i na osnovu okolnosti posla (čl. 36. ZOO). Pošto ponuda u načelu stvara strogu obavezu za ponudioca, razvili su se posebni postupci kojima se lice koje je ponudilac u ekonomskom smislu stavlja u pravnu poziciju ponuđenog. Ti posebni postupci su: ofertalne licitacije, licitacije o podobnosti i prikupljanje ponuda. Sva tri postupka se kod složenijih ugovora i kod ugovora veće vrijednosti obavljaju na osnovu prethodno izrađenog tendera. Tender izrađuje ili pribavlja lice koje je ponudilac u ekonomskom smislu, a ponuđeni u pravnom značenju riječi. Tender predstavlja veoma detaljno sačinjen i obavezan obrazac ponude u kome su sadržani svi elementi koje ona mora da ima, osim cijene. Prihvat je izjava ili ponašanje ponuđenog koje nesumnjivo ukazuje na saglasnost ponuđenog sa ponudom. Uzansa 34 navodi neke primjere zaključivanja ugovora o prodaji konkludentnim radnjama: raspolaganje primaoca robom u svoje ime i za svoj račun, ukoliko on ne zna da je roba poslana u druge svrhe; prijem dokumenata na osnovu kojih se može raspolagati robom, ako primalac ne zna da su mu dokumenta predata u drugu svrhu; propuštanje kupca da robu predatu “na ogled”, “na probu”, vrati po isteku roka u kome je trebalo da da izjavu o tome da li želi ili ne želi zaključenje ugovora. Pod uslovima predviđenim u Zakonu o obligacionim odnosima (čl. 42) ugovor o prodaji može biti zaključen i šutnjom. Pošto šutnja predstavlja potpuno pasivno držanje ponuđenog, ona se može smatrati prihvatom samo ako postoje sljedeće pretpostavke: stalna poslovna veza ponudioca i ponuđenog i to u pogledu određene, a ne bilo koje robe, i propuštanje ponuđenog da se u ostavljenom roku ili odmah izjavi da ponudu odbija. Pod perfekcijom ugovora o prodaji podrazumijevaju se pravila koja određuju mjesto i vrijeme njegovog nastanka. Ona se razlikuju prema tome da li su stranke bile prisutne, ili su pak, bile odsutne kada je saglasnost postignuta. Tehnike komuniciranja kod kojih su stranke u neposrednoj vezi, iako su prostorno udaljene (telefon, teleprinter, televizuelne veze) kombinuju primjenu normi koje važe među odsutnim (za mjesto zaključenja) i među prisutnim (za vrijeme nastanka ugovora). Potpisivanje ugovora može predstavljati etapu njegovog zaključenja u tri slučaja. Prva dva obuhvataju situacije u kojima je prodaja po zakonu ili po sporazumu stranaka formalan pravni posao. Treći slučaj regulisan je čl. 69, st. 3 ZOO koji kaže: “Ako su ugovorne strane predvidjele posebnu formu samo da osiguraju dokaz svoga ugovora, ili da postignu što drugo, ugovor je zaključen kad je postignuta saglasnost o njegovoj sadržini, a za ugovarače je u isto vrijeme nastala obaveza da ugovoru dadnu predviđenu formu”. Forma može biti zadovoljena zajedničkim potpisom jednog ili odvojenim potpisima dva dokumenta 9 identičnog sadržaja. Pravnu kvalifikaciju pisane forme ugovora o prodaji važno je uvijek izvršiti zato što se za nju vežu značajne pravne posljedice u pogledu
9

Vidjeti Perović dr Slobodan: “Formalni ugovori građanskog prava”, Savez udruženja pravnika Jugoslavije, Beograd 1964, str. 62 - 63 i Draškić dr Mladen: “Zaključivanje ugovora o prodaji”, str. 295 - 296.

25

posebno usmeno dogovorenih nebitnih elemenata i načina kasnijih izmjena i dopuna ugovora. 10 3. Posebne tehnike zaključivanja ugovora 3.1. Standardni ugovori Poslovnopravna prodaja se uvijek obavlja profesionalno, a njen najčešći predmet su pokretne stvari određene po rodu. Ove osobine, u uslovima masovnog prometa, po pravilu, dovode do tipizacije pojedinih elemenata i rješenja u ugovorima iste vrste. Na toj osnovi nastaje veliki broj tipskih i formularnih obrazaca i opštih uslova poslovanja, koji se po tendenciji primjenjuju jednako na sve učesnike u poslu. Zato se nazivaju standardnim ugovorima. U njima su unaprijed dati tipizirani nebitni elementi ugovora. Bitni elementi se određuju u mjeri u kojoj je to moguće. Najčešće se posebno sporazumijeva o količini kao odrednici predmeta i o iznosu cijene. Primjena standardnih kupoprodajnih ugovora uvodi u ovu oblast cjelokupnu 11 problematiku formularnog prava. Ovdje je potrebno posebnu pažnju skrenuti na režim opštih uslova poslovanja (članovi 142 - 144 ZOO) i na zabranu stvaranja i iskorištavanja monopolskog ili dominantnog položaja na tržištu. 12 3.2. Zaključnica Zaključnica je pismena potvrda o usmeno zaključenom ugovoru. Daje se na unaprijed utvrđenom i odštampanom formularu ili na ad hoc sastavljenom obrascu. Pošto zaključnica ne predstavlja pismenu formu ugovora, on je punovažan i kada zaključnica nije izdata, odnosno potpisana. Zaključnici može biti pridodato svojstvo obavezne ugovorne forme pravnog posla prodaje, samo nesumnjivim sporazumom stranaka. U sadržaj zaključnice uvijek ulaze bitni elementi ugovora bez obzira na to da li su oni određeni zakonom, sporazumom stranaka ili prirodom posla. Pitanje je konkretnih okolnosti i stepena standardizacije posla u kojoj mjeri će nebitni sastojci ugovora biti navedeni u zaključnici. Zaključnice veoma često sadrže izvode iz opštih uslova poslovanja ili klauzulu kojom ih stranke uključuju u svoj ugovor. Sve što se nalazi iznad potpisa stranaka, bilo u tekstu, bilo na margini, obavezuje stranke. Sadržaj zaključnice u svemu mora “odgovarati usmeno zaključenom ugovoru” (uz. 16). Svaka stranka može od druge zahtijevati ispostavljanje ili potpisivanje zaključnice, sve dok druga strana nije ispunila svoje ugovorne obaveze (uz. 15). Zaključnica se sastavlja najmanje u dva ravnoglasna primjerka. Stranka koja ju je
10 11 12

Čl. 67 i 71 ZOO naročito. Vilus dr Jelena: “Opšti uslovi formularnih ugovora”, Institut za uporedno pravo, Beograd 1976. Član 38 - 42 Zakona o trgovini (Sl. n. FBiH, 2/95).

26

sačinila i potpisala, dostavlja drugom, partneru oba primjera zaključnice potpis sa zahtjevom da “joj vrati jedan primjerak pošto ga potpiše”. Opšte uzanse su za vraćanje potpisane zaključnice predvidjele rok od tri dana (uz. 17). Ako druga strana neće da potpiše ili vrati zaključnicu, spor će se najprije rješavati “mirnim putem”, razgovorom stranaka. Ukoliko on ne da rezultate, strana koja je sastavila i potpisala zaključnicu može tužbom tražiti od suda da utvrdi postojanje ugovora i njegov sadržaj. Sud u parničnom postupku, dakle uz izjašnjavanje druge strane, rješava spor. Ako usvoji tužbene zahtjeve donijeće deklaratornu presudu kojom konstatuje da je ugovor zaključen i šta je njegov sadržaj. Ovakva presuda, u svim slučajevima, predstavlja izuzetno jako dokazno sredstvo. Paralelno sa zahtjevom za utvrđivanje ili nakon dobijanja povoljne presude, strana koja je potpisala zaključnicu može od druge strane tražiti naknadu štete koju je pretrpjela zato što nije imala zaključnicu. 3.3. Porudžbina “Porudžbina” je poslovni naziv za komercijalni dokument sa različitim položajem i funkcijama u postupku zaključivanja i dokazivanja ugovora. Te činjenice opredjeljuju njegovu pravnu kvalifikaciju. Porudžbina predstavlja ponudu kada kupac na osnovu prethodno pribavljenih informacija njome izražava ozbiljnu namjeru da zaključi određeni, u dokumentu definisani ugovor. Ako kupac šalje porudžbinu na osnovu već primljene ponude prodavca, tada ona ima pravni karakter prihvata. Takva porudžbina mora u svemu biti saglasna sa ponudom. Postoje li u porudžbini razlike u odnosu na ponudu, ona ima pravna svojstva kontraponude. Napokon, kada je ugovor već sklopljen, porudžbina ima svojstvo dokaznog sredstva i knjigovodstvenog dokumenta. III - BITNI ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI 1. Pojam i vrste bitnih elemenata Bitni elementi ugovora su oni sastojci koji ugovoru daju bilo osobine jednog definisanog tipa pravnog posla, bilo specifičan sadržaj i karakteristike koji odgovaraju zajedničkoj namjeri stranaka. Bitni elementi ugovora o prodaji dijele se na: propisane, utanačene sporazumom stranaka i one koji u ugovor ulaze na osnovu njegove ekonomske suštine - po prirodi posla. Mi ćemo se zadržati samo na posljednjoj vrsti elemenata i to u našem pravu. Kod prodaje poslovnog prava to je uvijek predmet, stvar. Količina i cijena imaju ovo svojstvo pod određenim uslovima.

27

2. Predmet Karakterističan predmet trgovačke prodaje su pokretne stvari. To mogu biti: roba, energije i hartije od vrijednosti. Posebni pravni režimi predviđeni su za prodaju energija. Prodaja hartija od vrijednosti vrši se prema pravilima predviđenim za pojedine vrste. Njihovu osnovu predstavljaju režimi mjeničnog i akcijskog (dioničarskog) prava. Zbog toga ćemo se u daljim izlaganjima zadržati samo na stvari kao predmetu prodaje. 2.1. Stvar kao predmet prodaje Ograničeni dio prirode koji se može staviti pod ljudsku kontrolu i vlast predstavljaće i predmet poslovnopravne prodaje ukoliko je faktički i pravno pokretan. Ostale osobine stvari kao objekta imovinskog prava nisu relevantne za kvalifikaciju stvari kao predmeta prodaje, ali mogu značajno da utiču na pojedina pravna rješenja u ugovoru. Da bi stvar bila predmet prodaje mora se nalaziti u pravnom prometu (in commercio). Promet može biti neograničen ili ograničen. Ograničenja prometa mogu biti trajna ili privremena. Privremena ograničenja mogu se uspostaviti posebnim zakonima ili odlukama nadležnih organa zasnovanim na zakonu. Isti pravni režim važi i za zabranu prometa. Ograničenja i zabrane prometa predstavljaju za stranke u ugovoru višu silu ukoliko su ispunjeni zakonski uslovi za takvo dejstvo ovih činjenica (čl. 177 ZOO). Prema kriteriju egzistencije, predmet prodaje može biti propala, postojeća i buduća stvar. Shodno članu 459 ZOO “Ugovor o prodaji nema pravno dejstvo, ako je u času njegovog zaključenja stvar o kojoj je ugovor bila propala”. Dejstvo djelimične propasti zavisi od poslovnih običaja i od toga da li je svrha ugovora ugrožena ili nije. U principu, kupac može da bira da li će ugovor raskinuti ili će ostati pri njemu uz srazmjerno sniženje cijene. No, ugovor po sili zakona ostaje na snazi, ako djelimična propast ne smeta postizanju svrhe ugovora ili ako za određenu stvar postoji poslovni običaj koji zahtijeva očuvanje ugovora (in favorem contractus). Kupac tada ima pravo samo na sniženje cijene. Mjera sniženja određuje se prema okolnostima slučaja. Zakonodavac ne insistira na tome da ono bude srazmjerno djelimičnoj propasti. Naše pravo neposredno (član 458. stav 3. 13 ZOO) i posredno priznaje prodaju budućih stvari. Njenim zaključenjem prodavac na sebe preuzima rizik zakašnjenja ili nenastanka stvari u roku koji je predviđen za isporuku. Ako stvar ne nastane na vrijeme ili ne nastane uopšte, kupac ima prava predviđena za slučaj odgovornosti prodavca za docnju. Ugovor o prodaji budućih stvari ne treba izjednačavati sa dobavnim poslom. Stvar može biti određena po rodu (generičke stvari) ili po svojim sopstvenim jedinstvenim osobinama (individualizirane stvari). Generičko
13 Vidjeti član 471. ZOO koji reguliše mjesto isporuke. U engleskom pravu postoji sporazum o budućoj prodaji, a ne ugovor o prodaji.

28

definisanje predstavlja ujedno i minimalno kvalitativno određivanje stvari. U količinskom smislu, stvar može biti precizno određena ili odrediva. U ugovoru stvar koja je predmet prodaje mora biti opisana barem do mjere koja je čini odredivom. Predmetom prodaje može biti vlastita ili tuđa stvar. Situacija koja nastaje prodajom tuđe stvari slična je onoj kod ugovora čiji je predmet buduća stvar. Prodavac preuzima na sebe obavezu da, do vremena isporuke, pribavi svojinsko pravo i da ga prenese na kupca. Ne uspije li u tome, odgovara za docnju, odnosno raskid ugovora. No, savjestan kupac, onaj koji nije, niti je morao znati da kupuje stvar od nevlasnika, može raskinuti ugovor i tražiti naknadu štete ako zbog pravnog nedostatka nije u stanju da ostvari svrhu ugovora. Treba istaći da način privrednog poslovanja olakšava kupcu dokazivanje savjesnosti. Time se pojačava zaštita od pravnih nedostataka, zaštita od evikcije. 2.2. Količina Količina predstavlja fizičko, prostorno i kvantitativno određivanje stvari koja je predmet prodaje. Količina je uvijek sastavni dio predmeta prodaje. Njena pravna kvalifikacija zavisi od značaja količine za ostvarivanje svrhe posla i od posljedica koje proizvodi neuredno ispunjenje ugovora u pogledu količine. Količina je bitan element ugovora ako je tako izričito ugovoreno, ako na to upućuje priroda stvari i kada to zahtijevaju specifične okolnosti konkretnog posla. U svim ostalim slučajevima, količina je nebitan element ugovora. Bez obzira na pravnu kvalifikaciju, količina se uvijek određuje ugovorom. Prinudnih ili dispozitivnih propisa koji bi mogli da zamijene sporazum stranaka nema. Količina najprije može biti određena ugovorom. Određivanje se vrši nesumnjivim definisanjem u okviru usvojenog sistema mjera. To može, ali i ne mora da bude metarsko-decimalni sistem. Na osnovu uzanse 117 i zakonodavstva kojim se uređuje sistem mjera, metarsko-decimalni sistem se pretpostavlja, ukoliko stranke nisu izričito navele neki drugi sistem. Prvi način određivanja količine jeste njeno numeričko preciziranje. Ako količina nije bitan element posla ili ako se ne utvrđuje prema broju komada, odstupanje isporučene od ugovorene količine za ± 2% smatra se urednom isporukom (uz. 121). Precizno određivanje količine može se postići i upotrebom tehničkih termina. Prema uzansi 118, izraz “vagon”, bez bližeg označenja, znači deset hiljada kilograma bruto, a “cisterna” deset hiljada kilograma neto težine. Drugi način svodi se na približno određivanje količine. Ako je uz naznaku količine naveden izraz “circa” ili sličan, tolerancija u količini iznosi ± 5%. Navođenje količine u rasponu, upotrebom izraza “od ... do” ili “najmanje ... najviše”, znači da je predmet ugovora bilo koja količina unutar datih granica (uz. 119). Treći metod sastoji se u upotrebi izraza “đuture”, “kako padne”, “viđeno odobreno” ili njima sličnih. Njima se kao ugovorna količina određuje ona koja se dobija uvidom u robu na određenom lokalitetu.

29

Da bi ugovor o prodaji postojao, količina mora biti barem odrediva. A to znači da u sporazumu stranaka moraju biti navedeni elementi koji omogućavaju da se utvrdi šta one tačno žele u pogledu količine. Konkretizacija ovih elemenata je i pravno i faktičko pitanje. 3. Cijena 3.1. Pojam, struktura i način određivanja cijene Ekonomski posmatrano, cijena je vrijednosna naknada za ustupljenu stvar i preneseno svojinsko pravo na njoj. U pravnom smislu, cijena je bitan element ugovora koji predstavlja pretežno novčanu protuvrijednost predmeta prodaje i svojinskog prava na njemu. U građanskoj prodaji cijena može biti izražena većim dijelom u novcu, a manjim u stvarima. Ako se cijena iskazuje isključivo u stvarima, 14 Za prodaju poslovnog prava postoji poseban ugovor o razmjeni, trampi. karakteristično je iskazivanje cijene isključivo u novcu. Struktura cijene veoma je složena. O toj činjenici treba voditi računa i prilikom kalkulacije i kod ugovornog određivanja cijene. U cijenu, najprije, ulazi novčana protuvrijednost neto težine robe, ukoliko ugovorom nije izričito predviđeno da ona obuhvata i težinu ambalaže (“bruto za neto”) 15 Pošto je prema dispozitivnim pravilima pribavljanje ambalaže obaveza prodavca, to troškovi koje ona izaziva, također, moraju biti uključeni u cijenu. Ovo pravilo se neće primijeniti, ako postoji izričit suprotan sporazum stranaka ili kada to zahtijevaju osobine ambalaže. Troškovi robnog prometa u užem smislu: porezi, takse, vozarine, izdaci povodom pripreme za isporuku ili uskladištenje itd., po pravilu, ulaze u cijenu u iznosima koje prodavac mora da snosi do mjesta i vremena isporuke. 16 Ostali “zavisni troškovi” uključuju se u cijenu prema istom kriteriju. No, postoje i pravila za pojedine među njima, koja odvajaju obavezu izvršavanja određenih radnji od snošenja troškova koje te radnje izazivaju. Prema uzansi 160. to je slučaj sa pribavljanjem uvjerenja o porijeklu robe i sa njegovim legalizovanjem. Ako se prodavac pojavljuje kao izvoznik, on u cijenu mora da uključi izvozne carine zajedno sa troškovima izvoznog carinjenja (uz. 165). Prodavac koji je ujedno i uvoznik robe u cijenu mora da ukalkuliše uvozne carine i troškove uvoznog carinjenja (uz. 164). Pored toga, na njega padaju i druge uvozne dažbine, što mora imati odraza u cijeni. Treba napomenuti da posebni propisi o porezima, carinama, te drugim procedurama vezanim za promet robom, mogu sadržavati rješenja drukčija od do sada izloženih. U napomenama o bitnim elementima prodaje rečeno je da ovaj ugovor poslovnog prava postoji i onda kada u njemu nije određena cijena. Ona se tada u krajnjoj liniji konstatuje na osnovu pravila dispozitivnog karaktera. Stoga smatramo opravdanim stav da cijena u ugovoru mora biti određena ili bar odrediva. Načini na koje se cijena određuje su prinudni propis, ugovor i dispozitivni propis.
14 15 16

Vidjeti Zakon o obligacionim odnosima, čl. 552. i 553. Uzansa 161. Uzansa 168.

30

odnosno entiteti Bosne i Hercegovine. st. Ugovaranje niže cijene je. Ako stranke ugovore veću cijenu. ZOO). n. Cijena je odrediva i onda kada ju je moguće utvrditi “prema okolnostima” (uz. odgovor na njega 17 Čl. ne mora u ugovoru biti ni spomenuta. faktičko pitanje. To može biti učinjeno izričito ili prećutno. Razumije se da bi rješenja tada imala suprotan predznak od izloženih. 3. Za pojedine poljoprivredne proizvode Vlada može propisati i zaštitne cijene. pretpostaviće se da je ugovorena minimalna cijena. Dalje će se citirati i kao ZKC. sprečavanje monopolističkog sporazumijevanja ili ponašanja.2. Ista logika primijeniće se i u situaciji u kojoj je propisana minimalna cijena.3. 1. Smatra se da je cijena odrediva kada ugovor sadrži “dovoljno podataka pomoću kojih bi se ona mogla odrediti” (član 462.. bilo kao “minimalno . takođe.otkupne”. Bude li cijena prinudnim propisom određena u rasponu (od . Ako je cijena propisana konkretno i precizno. ugovor će važiti i bez sporazuma o cijeni. 17 Pri tome postoji obaveza da se utvrde pravila o načinu formiranja cijena i da se ta pravila poštuju. smatraće se da su željele maksimalnu. Tada će se smatrati da su stranke htjele najvišu cijenu. Cijena se u ugovor unosi kao određena ili kao odrediva. 6).3. pravovaljano i kupac duguje samo ono na šta upućuje ugovor. 2 Zakona o kontroli cijena (Sl. Bude li ugovorena veća ili manja cijena. bilo kao garantovane. do). najviše cijene. Određivanje cijene ugovorom Određivanje cijene u ugovoru je najčešći slučaj u praksi. Ona može odrediti: fiksne cijene. mjere neposredne kontrole cijena propisuje entitetska Vlada. 31 . u principu. Za kontrolu cijena je nadležna Federacija Bosne i Hercegovine. Odredivost cijene je. U ove mjere spada i mogućnost Vlade da propiše davanje svoje saglasnosti na cijene ili da promjenu cijena uslovi prethodnim obavještavanjem Vlade. Određivanje cijena prinudnim aktom Privredna društva. tada će biti valjana svaka cijena koja se nalazi unutar predviđenih veličina. kupac duguje “samo iznos propisane cijene” (član 463. zadržavanje cijena na zatečenom odnosno određenom nivou. Sporazum o cijeni višoj od maksimalne propisane ima isti efekat. Kada su ispunjeni zakonski uslovi. potrebe vođenja ekonomske politike. na primjer kupovanjem robe po izloženoj cijeni. te marže u trgovini. FBiH 2/95). U tom slučaju važiće ona fiksna cijena koja je predviđena aktom nadležnog organa. odnosno cijenu koja se nalazi na najvišem utvrđenom nivou. ZOO). i 2.. i plasiranje proizvoda iz robnih rezervi mogu dovesti do veće ili manje intervencije državnih (administrativnih) organa u oblasti cijena. određenim iznosom. “formiraju cijene slobodno prema uvjetima tržišta”. No. Predvide li ugovorom nižu od minimalne. Kada je odlukom Vlade utvrđena najviša cijena. dakle. strukturu najviših cijena.

U tom svjetlu treba procjenjivati i ugovaranje “približne” i orjentacione cijene. Izraz “cijena koštanja” znači cijenu “koja obuhvata ukupne troškove prodajnog mjesta za pripremanje robe bez uračunavanja dobiti”. Drugi način se sastoji u upotrebi trgovačkih termina. “Cijena 18 konkurencije” podrazumijeva cijenu “po kojoj istu robu prodaje lojalni konkurent”. 169. bilo na osnovu procjene stranaka.. I u našem i u uporednom pravu postoje različite solucije. U našem pravu se smatra da cijena nije “ni ugovorena” i da tada kupac duguje onu koju bi platio “u slučaju kad cijena nije određena” (čl. 35. Razlike nastaju onda kada treće lice neće ili ne može da odredi cijenu. fusnota 46.”. Za ovu situaciju Zakon predviđa niz pravila koja se primjenjuju sukcesivno (čl. Ako je ona ugovorena bez ikakvih preciziranja. Sporno je i pitanje da li određivanje cijene može biti prepušteno samo jednoj od stranaka. Ako značenje tehničkih termina o cijeni nije precizirano u propisima. Nacionalna prava su saglasna i u tome da stranke mogu imenovati treće lice koje će odrediti cijenu. fusnota 45. ostavlja mogućnost da naknadno odrede cijenu. “smatraće se da je ugovorena razumna cijena”. predviđa da je za cijenu svake partije robe mjerodavan 18 19 20 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Ne postoji li zvanična evidencija. isporuka robe. 19 a “fabrička cijena” onu “po kojoj fabrika prodaje robu u prodaji na veliko”. Draškić dr Mladen: isto djelo. “tekuća cijena” se utvrđuje “na osnovu elemenata pomoću kojih se prema običajima tržišta utvrđuje cijena” (član 464. 32 . Rezultati dobijeni njihovom primjenom vrijede i onda kada je utvrđena cijena “rđava”. isto djelo. Elementi cijene se u posljednjem slučaju utvrđuju na tržištu sjedišta prodavca i u vrijeme u koje je trebalo izvršiti isporuku. ZOO). 20 Poslovni običaj u pogledu pojedinih izraza za određivanje cijene treba svaki put pažljivo provjeriti vodeći računa o tome da oni sa užeg područja imaju prednost nad poslovnim običajima koji važe na širem tržištu. Problem lica koja mogu da odrede ugovornu cijenu veoma je složen. “kupac duguje cijenu utvrđenu službenom evidencijom na tržištu mjesta prodavca u vrijeme kada je trebalo da uslijedi ispunjenje”. 35. Postoje u osnovi tri tehnike kojima se određuje ugovorna cijena. str. ZOO). Krulj dr Vrleta.. 35. isto djelo. str. 169. Nesporno je da cijenu mogu da odrede prodavac i kupac zajedno.zavisi od uslova svakog konkretnog ugovora. Krulj dr Vrleta. Njihovo značenje može biti određeno u dispozitivnim propisima.. str. primjeniće se ono na koje upućuje poslovni običaj. Zakon o obligacionim odnosima to čini samo za “tekuću cijenu”. a ne raskinu ugovor. 466. 465 ZOO). Krulj dr Vrleta. kada ne predstavlja ekvivalent za isporučenu robu i preneseno pravo. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. bilo na bazi metodologija koje su po zakonu obavezne. str. fusnota 47.. Vadi li se više uzoraka. Ako to ne učine. najprije.”. Prva se sastoji u njenom individualnom ugovaranju. uzansa 163. str. isto djelo. Strankama se. 169. Tako “berzanska cijena” označava kotiranu berzansku cijenu jedine ili najbliže berze. str. Treći metod jeste obračunavanje cijene prema izvađenom uzorku.

Opšta pravila o prekomjernom oštećenju će se međutim. . Određivanje cijene dispozitivnim propisom Ako cijena u ugovoru nije određena. treba smatrati da ugovor o prodaji ne postoji.uzorak koji je iz nje izvađen. ZOO). Napokon. Mogu se podijeliti na one koji se zasnivaju na dispozitivnim propisima i one čiji je temelj sam ugovor. 3. Drugi je prekomjerno oštećenje (član 139. 3. predstavlja i faktičko pitanje. 3. Načini na koje se to postiže mogu biti različiti. Prema načelu autonomije volje (član 10 ZOO).5. 2. Stranke mogu u ugovoru unaprijed predviđati uslove pod kojim će se kao i način na koji će se mijenjati utvrđena cijena. dakle. ZOO).136. Ako redovna prodavčeva cijena ne postoji. niti je odrediva. Prvi je raskid ili izmjena ugovora zbog promijenjenih okolnosti (član 133. isti ili sličan kvalitet i jednake. ZOO). st. teško primijeniti na poslovnopravne prodaje budući da je neznanje. ZOO). ako se ni razumna cijena ne može utvrditi. odnosno slične uslove ugovora. Utvrđuje se za približno istu količinu. a druga za vrijeme zaključenja ugovora. odnosno nemogućnost znanja za pravu vrijednost stvari uslov za podnošenje zahtjeva po ovom osnovu. Pošto sud ne može djelovati po sopstvenoj inicijativi. onda se smatra da je ugovorna cijena ona “koju utvrđuje sud prema okolnostima slučaja” (član 462. . jasno je da se razmatrani način određivanja cijene može primijeniti samo onda kada jedna strana. Redovna prodavčeva cijena pretpostavlja da se radi o trgovcu. kupac je dužan platiti cijenu koju “je prodavac redovno naplaćivao u vrijeme zaključenja ugovora” (član 462. Od “tekuće cijene” se “razumna cijena” razlikuje prema vremenu utvrđivanja. Prva je vezana za vrijeme isporuke. ili obje podnesu sudu zahtjev da to bude učinjeno. ukoliko nije izričito ugovoreno da se kao mjerodavan uzima prosječan kvalitet svih uzoraka za cijelu količinu robe. st. smatra se da je ugovorena “razumna cijena”. Prvi i najčešći način jeste ugovaranje 33 . nego njegovom poslovnom funkcionisanju. Ako ni jedna stranka unutar rokova zastare prava ne pokrene postupak za određivanje cijene putem suda. Zakon o obligacionim odnosima sadrži dva instituta koji mogu na osnovu zahtjeva samo jedne strane da dovedu do promjene cijene. 3. Ona. Promjena cijene Pod promjenom cijene podrazumijevamo njeno naknadno. Karakter i trajanje sudskog postupka pokazuju da ovo rješenje više služi logičkom zatvaranju sistema određivanja cijene.4. st. prodavac i kupac su u zakonskim granicama uvijek ovlašteni da svojim naknadnim sporazumom promijene cijenu. Prema zakonskoj definiciji “pod razumnom cijenom smatra se tekuća cijena u vrijeme zaključenja ugovora” (član 462.140. ZOO). različito određivanje u odnosu na cijenu iz ugovora.

22 Krulj dr Vrleta. Suprotno može biti propisano ili ugovoreno. U njima se promjena cijene veže za “promjene cijene dobara. odredba o indeksnoj klauzuli je ništava. isto djelo. 34 . U suprotnom. 188. Njima stranke postižu potpunu prilagođenost ugovora svojim konkretnim potrebama. Upravo zbog toga nebitni elementi su čest uzrok sporova. str. 22 Da bi se izbjegao špekulativni karakter ovih klauzula. postoje tipske ugovorne klauzule. Zagreb. 574 i 574 A) Vidjeti “Međunarodno trgovačko pravo”. IV NEBITNI ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI 1. Na osnovu izloženog je jasno da je broj nebitnih elemenata izuzetno veliki. 187. 1970. Ipak. Za pojedine vrste poslova. Druga vrsta klauzula kojima se revidira cijena su indeksne klauzule (član 396.klizne skale (član 397 ZOO). to je nastupanje i kvantifikacija promjena predviđenih elemenata. uvod i redakcija Aleksandar Goldštajn. Ovdje ćemo se zadržati na onima koji još nisu izloženi. ZOO). u vidu matematičke formule. 171. 223 i druge). robe i usluga izraženih indeksom cijena utvrđenim od ovlaštene organizacije”. transportne klauzule i ambalaža. str. ZOO). Osim bitnih elemenata prodaje. 21 Prilikom njihove primjene moraju se imati u vidu i uzeti u obzir okolnosti konkretnog posla. svi ostali sastojci posla pravno imaju karakter nebitnih elemenata već po pretpostavci. 21 U međunarodnom poslovanju poznate su klauzule revizije cijene koje sadrže opšti uslovi poslovanja Evropske ekonomske komisije za dobavu postrojenja i opreme u izvozu (br. U ugovorima u kojima se jedna strana obavezuje “izraditi i isporučiti određene predmete” može se unijeti klauzula kojom se. Pojam i vrste Nebitni elementi posla prodaje su oni sastojci ugovora koji se u njemu ne moraju nalaziti niti po prirodi posla. određivanje nebitnih elemenata izuzetno je značajno i u ekonomskom i u pravnom smislu. niti radi sačinjavanja ugovora shodno ključnim ciljevima stranaka. Ti elementi su: kvalitet. precizira uticaj izmjene pojedinih kalkulativnih elemenata cijene u određeno vrijeme i na određenom tržištu na samu cijenu. ili o kojima neće ni kasnije biti posebno riječi. Ono što u ovom slučaju može biti sporno. 188 A. Zakon ih smatra dozvoljenim “ako je izabrani indeks u neposrednoj ekonomskoj vezi sa predmetom posla” ili kada je ova odredba unesena u ugovor “radi osiguranja životnog standarda ugovorne strane” (član 396. Informator. detaljnije izlaže pojedine valorimetre i tipove klauzula. naročito za isporuku investicionih dobara. a ne sam iznos promjenjene cijene. Kao valorimetar mogu biti uzeti i troškovi radne snage ili života.

odrednica predmeta ugovora.1. 24 23 35 . Ovakve definicije jasno ukazuju na ekonomski značaj i na pravnu složenost kvaliteta kao elementa ugovora. estetskih. Zbog njih je kvalitet jedan od najčešćih razloga za sporove među strankama. sigurnost. Za razliku od količine. Kvalitet 2. razvio se ili kako se to u pravnoj terminologiji kaže tipizirao se i niz ugovornih metoda njegovog određivanja. U svim ostalim slučajevima kvalitet ima svojstva nebitnog elementa. bilo za posebne namjene koje proističu iz ugovora ili okolnosti posla. mjere i intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine (Sl. skup svojstava robe uslijed kojih se ona može korisno upotrijebiti. 24 Kvalitet može biti propisan zakonom ili podzakonskim aktom. 29/00). glasnik BiH br. izvoz. ZS) i o obaveznim proizvođačkim specifikacijama (član 35.2. U metode posrednog propisivanja kvaliteta ulaze propisi o tehničkim normativima (član 23. Neposredno prinudno određivanje kvaliteta vrši se propisima o kvalitetu proizvoda i robe. kao i uslovi i zahtjevi za postizanje i očuvanje propisanog nivoa kvaliteta pojedinih proizvoda. moguća je njegova različita pravna kvalifikacija.” (član 34. ispitivanja i kontrole kvaliteta. Pošto je kvalitet.. Neposredno obligatorno propisivanje kvaliteta može se izvršiti i bosanskohercegovačkim standardima u kojima je predviđeno da je njihova primjena obavezna u cjelini ili djelimično (član 23. Pojam kvaliteta Kvalitet je skup hemijskih. Njima se određuju “norme kvaliteta. mjere i intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine. kvalitet može biti određen prinudnim ili dispozitivnim propisima. ZS). 2. odnosno državnom Institutu za standarde. Kvalitet će predstavljati bitan element posla ako je tako propisano ili ugovoreno. ZS). funkcionalnih i drugih svojstava stvari koje je čine upotrebljivom bilo za svrhe za koje se uobičajeno koristi.. Citiraće se kao: ZS Vidjeti: Odluka o Zakonu o osnivanju Instituta za standarde. Centar regulative ove vrste nalazi se ministarstvu nadležnom za energetiku. Određivanje kvaliteta prinudnim propisom Kvalitet se određuje prinudnim propisom onda kada je od posebnog interesa za širu društvenu zajednicu (zdravlje. To je. Posebno ćemo ispitati svaki od ovih načina određivanja kvaliteta u ugovoru. kao i količina.2. Od pravne kvalifikacije kvaliteta zavise i posljedice neurednog ispunjavanja ugovora u pogledu ovoga elementa. postupci i metode obezbjeđenja. oružane snage. Pored toga. industriju i rudarstvo. ako na to ukazuje priroda stvari ili okolnosti posla. Zakon je kao Uredba sa zakonskom snagom donesen 1993. i objavljen u Sl. listu RBiH 13/1993. 23 Sistemski okvir za to sadržan je u Zakonu o standardizaciji. dakle. itd). fizičkih.

odnosno model podnesen kupcu “samo radi obavijesti i približnog određivanja osobine stvari. podrazumijeva “svaka odredba ugovora kojom se bliže određuju svojstva i asortiman robe”. Kod određivanja kvaliteta opisom u ugovoru se riječima i/ili crtežima označavaju sve ili samo pojedine osobine stvari. Vidjeti član 403. puštanja u rad pogona i rukovanja. Mustra ili uzorak je manja količina stvari čijim osobinama mora da odgovara ukupno ugovorena količina. Za neke artikle postoje i tipske mustre. 26 25 36 . glasnik BiH br. propisani kvalitet je obavezan. st. često pod posebnim komercijalnim nazivima. ZOO. ZOO). . Određivanje kvaliteta ugovorom Kvalitet se određuje sporazumom stranaka i to na više načina. ili uzorak koji je posrednik izdvojio i zapečatio svojim pečatom”. Pod njom se. Utvrđuju ih privredne asocijacije i ustanove. 538. Za mnoge artikle je u trgovini već uobičajen način na koji se opisuje kvalitet i zna se na koje osobine treba obratiti pažnju. Posebnu sigurnost strankama pruža “autentičan uzorak”. Model je tijelo koje predstavlja osobine i dimenzije industrijskog ili zanatskog proizvoda. I ostali problemi vezani za 25 ovu situaciju rješavaju se prema pravilima koja važe za alternativne obaveze. U posljednjem slučaju treba paziti da ne dođe do protivrječnih ili nejasnih rješenja. Ukoliko su se stranke sporazumjele o kvalitetu nižem od fiksiranog. 1) ne daje osnova za široku mogućnost odstupanja od uzorka ili modela. koji je 26 predmet prodaje. Ukoliko su specifikacijom određena samo neka svojstva robe. 2.408. 3/02). Bez obzira kako je određen. Uzorak i model ne moraju biti novi i po tome se razlikuju od istih pojmova iz Zakona o industrijskom vlasništvu u Bosni i Hercegovini (Sl. odnosno njihovog dijela.3. prema uzansi 140. mjerodavan je za određivanje kvaliteta onaj “koji su stranke kao takav odredile” (uz. Kvalitet se može odrediti i specifikacijom. bez obećanja saobraznosti”. Na bazi opštih pravila može se smatrati da je odstupanje dopušteno jedino ako je to na neki način ugovoreno. Njima se kvalitet robe determiniše kroz nametanje postupaka projektovanja.ZS). 141). Pri ovakvom načinu ugovaranja kvaliteta posebnu pažnju treba posvetiti određivanju i očuvanju identiteta mustre (uzorka). ili uzorak koji je jedna stranka pod svojim pečatom predala drugoj. to je onaj “koji je zapečaćen i na kome je etiketa potpisana od stranaka. treba uzeti da ono postoji u korist prodavca kao dužnika (član 403. Prema uzansi 141. Zakon o obligacionim odnosima (čl. Ako nije riješeno kojoj strani pripada pravo izbora. smatraće se da su htjele propisani. Oni se mogu primijeniti samostalno ili kombinovano. izrade. Zakon dalje dozvoljava “nedostatak jednakosti” (saobraznosti) onda kada je uzorak. Drugi i u praksi veoma čest način je određivanje kvaliteta po mustri (uzorku) ili modelu. kontrole. odnosno minimalni predviđeni kvalitet. Ako ima više uzoraka. pa se ne mora ni ugovarati. Ugovorom se kvalitet može odrediti i alternativno.

Postoji li više standarda za istu robu. istog akta. ne odgovara za materijalne nedostatke koji bi se u ovom slučaju pojavili.specifikaciona prodaja. Njihovo značenje je određeno bilo u dispozitivnim propisima. 144. može ugovoriti i primjenom posebnih. Ovom treba dodati još dva značajna momenta. odnosno lošijeg kvaliteta. i 24. koja je poznata samo užem krugu stručnjaka. Kvalitet se. a stranke nisu istakle koji žele. tehničkih termina. Mogu biti 28 međunarodni. Tip je onaj skup svojstava pod kojim se jedna roba pojavljuje u prometu tako da je ona više ili manje poznata širokom krugu potrošača. Isto dejstvo ima i sintagma “viđenoodobreno” (uz. Termin “kakva . prodavac može da bira da li će raskinuti ugovor ili će sam sačiniti specifikaciju.drugačiju specifikaciju. odnosno poslovnim običajima. Izraz “uobičajeni kvalitet” označava ona svojstva stvari koja se “u mjestu prodavca redovno traže u prometu takvom robom” (uz. te predstavlja i uzorak te robe. Trenutak zaključenja ugovora je mjerodavno vrijeme za određivanje “uobičajenog kvaliteta”. Standardi su pravila o 27 organizaciji i načinu proizvodnje.takva” (uz. te proizvodu kao njihovom rezultatu. Kod nas su najvažniji termini ove vrste definisani u Opštim uzansama. “podrazumijeva se standard koji važi u mjestu prodavca” (uz. Ona je regulisana i u Zakonu o obligacionim odnosima (član 539). daje izuzetno široku definiciju standarda Član 12. 142. mjere i intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine.). Suština zakonskih rješenja je u tome da nakon bezuspješnog proteka roka za davanje specifikacije od strane kupca. tržnica na veliko i berzi. Upravo zbog toga se smatra da prodavac. osim u slučaju obmane. postoji posebna vrsta ugovora . Politika standardizacije se sprovodi u državnom Institutu za standarde.osobine koje nisu predviđene moraju da zadovolje dva kriterija: da budu u skladu sa specificiranim svojstvima i da odgovaraju onome što je u prometu uobičajeno. 37 . Prodavčeva specifikacija važi ukoliko kupac u razumnom roku po prijemu obavještenja o specifikaciji prodavca ne da svoju . Kvalitet se može odrediti i tipom. napokon. pri definisanju svojstava stvari mora se voditi računa i o količini. bilo u uzansama.) Razlog za usvojeno rješenje je u tome što se ovdje smatra da je kupac prije zaključenja ugovora pregledao robu i pristao na njen kvalitet. Tip se označava posebnim nazivom (vlašićki sir. 30 i 31. na primjer). 13/93) u članu 1.). 143. Manja količina robe koja predstavlja tip često se čuva kod nadležnih tržišnih ustanova. nacionalni. I drugo. Razrađeni su u čl. Zakona o standardizaciji. granski i proizvođački ili interni. Bude li sporazumom stranaka utanačeno da je kupac dužan da nakon zaključenja ugovora ispostavi specifikaciju.) znači da se roba sa određenog mjesta ili iz određene proizvodnje uzima bez prebiranja i izdvajanja dijelova boljeg. 145. Stranke mogu ugovarati kvalitet pozivom na standarde. 27 28 Zakon o standardizaciji (Sl. Razlika između tipa i tehničke oznake je faktičko pitanje. Od tipa treba razlikovati tehničku oznaku pojedine robe. list RBiH.

jasno je da je i poslovna pozicija prodavca ovim poboljšana. Određivanje kvaliteta dispozitivnim propisom Ako kvalitet nije ni propisan. Stilizacija uzanse 146. (čl. Sa poznavanjem namjene valja izjednačiti i situaciju u kojoj je prodavac morao da zna za šta će se stvar upotrebljavati. Ambalaža je bitan element ugovora. stav 2. 146. Prema članu 75. utrošiti. I drugo. zamjenljiva i nezamjenljiva. Ambalaža 30 “Ambalaža je stvar. 311 ZOO). je bila opširnija i bolja. Obezbjeđenje ambalaže i pakovanje robe je po dispozitivnim propisima obaveza prodavca. su oni “koji su prije stavljanja u promet na tržištu upakovani na način koji osigurava da se sadržaj pakovanja ne može izmijeniti.). 129. te sitna i krupna. 3. sredstvo pakovanja. Prodavac koji zna namjenu za koju će kupac koristiti stvar “dužan je dati stvari odgovarajuće kakvoće” (član 311. za razliku od Opštih uzansi (uz. Zagreb 1962. 31 Juridički su najvažnije podjele na potrošnu i nepotrošnu ambalažu. Ambalažu je moguće podijeliti na različite načine. Zakona o standardizaciji. No. str.). Od ambalaže treba razlikovati zaštitu robe koja se ne pakuje. investiciona i neinvesticiona. Stoga je neophodno tumačenjem čl. Progres. 146. 311. suštinskih razlika između posmatranih izvora nema. isto djelo. Time je položaj prodavca u procesu dokazivanja znatno olakšan. st. odnosno korisniku”. 2.2. Kada se zna da je “srednji kvalitet” aritmetička sredina svih poznatih kvaliteta jedne vrste robe na bosanskohercegovačkom tržištu. Bukljaš dr Ivo: “Pravne norme i trgovački običaji za ambalažu”. No. U svim ostalim slučajevima ona je nebitan sastojak.4.Carić dr Slavko. ZOO). a u cilju da se tako upakovan proizvod ponudi neposrednom potrošaču. Zbog toga se za rješavanje ovog pitanja koriste opšte norme o ispunjenju obaveza. doći do rješenja koja smo već imali u našem pravu. uprkos tome potrebno joj je posvetiti posebnu pažnju. potrošna i nepotrošna. ne treba smatrati da je prodavac obavezan 29 na isporuku upravo srednjeg kvaliteta. 30 31 29 38 . ako je to propisano ili izričito ugovoreno. ni ugovoren. st. odnosno upotrijebiti bez otvaranja ili oštećivanja pakovanja. te običnu i originalnu (“originalno pakovanje”). 6-8 navodi sljedeće vrste ambalaže: neodvojiva i odvojiva. 5. Zakon o obligacionim odnosima. 1). str. “proizvodi u originalnom pakovanju”. isto djelo. Bukljaš dr Ivo. a time i imovinska vrijednost”. Isti pravni tretman ima i obaveza Prema Kapor dr Vladimir . nema posebnih pravila koja bi važila samo za prodaju. Ovakvo rješenje pojačava poslovni položaj kupca. dužan je dati stvari “srednje kakvoće” (član 311. Može se definisati i kao zaštitni omot robe. str. jer olakšava dokazivanje nepažnje ili nesavjesnosti prodavca. A to znači da se sa neznanjem prodavca izjednačava i situacija u kojoj mu namjena nije ni “morala biti poznata”. onoga koji “ne može biti ispod srednjeg kvaliteta” (uz. Prodavac može svoju obavezu uredno ispuniti i predajom robe boljeg kvaliteta. st. Ako prodavac ne zna namjenu generičkih stvari. 2. on će se utvrditi na osnovu dispozitivnih propisa.

32 Ukoliko ugovor šuti o pitanju ambalaže. organizacija transporta. Ona. Transportne klauzule Transportne klauzule su tehnički trgovački termini kojima se prodavac i kupac na skraćen način dogovaraju o nizu pitanja od značaja za izvršavanje ugovora o prodaji. tada Opšte uzanse zahtijevaju da prodavac obezbijedi uobičajenu ambalažu. Suprotna rješenja moraju biti nesumnjivo utanačena.zaštite robe koja se posebno ne pakuje. isto djelo. “ambalaža izgubljena”. Bude li u ugovor unesena neka od sljedećih klauzula: “franco ambalaža”. “ambalaža gratis” ili njima slična. Kao mjerodavan se uzima ugovoreni način prevoza. 39 . Ali. Pored ovih. str. najprije. I drugo. mora da robu učini sposobnom za prevoz bez oštećenja. Napokon. upotrebom tehničkih termina ili pozivom na posebne uzanse. Tek ako ova nije predviđena. trajnu ambalažu veće vrijednosti kupac je dužan vratiti i kad ništa posebno nije između stranaka utanačeno. Vrednija ambalaža i namijenjena za višekratnu upotrebu mora se vratiti ako na to ukazuju okolnosti posla. ambalaža se ne mora ni 33 platiti ni vratiti (uz. Kogentan režim karakterističan je za ambalažu koja ima sanitarni značaj u najširem smislu riječi: od pakovanja hrane do radioaktivnih supstanci. Sudska praksa je razvila još neke kriterije u pogledu obaveze vraćanja ambalaže. U ta pitanja spadaju: organizacija isporuke. Rješenja transportne klauzule unesene u ugovor o prodaji bitno utiču na sadržaje ugovora koje prodavac ili kupac zaključuju sa špediterom. Osnovu i elemente za to daje Zakon o standardizaciji (čl. Ambalaža može biti određena prinudnim propisima. te prelaz rizika sa prodavca na kupca. 73 . postavlja u pogledu ambalaže. prevoznikom. 4. transportne klauzule nikada neposredno ne uređuju odnose između prodavca ili kupca sa vršiocima usluga. onda onaj kojim se roba po prirodi posla redovno transportuje između mjesta otpreme i opredjeljenja u konkretnom slučaju.97. 32 33 Vidjeti rješenja pojedinih posebnih uzansi kod Bukljaš dr Ivo. snošenje troškova isporuke i transporta. pribavljanje dozvola i slično. sklapanje ugovora o transportnom osiguranju i snošenje troškova tog osiguranja. transportnim klauzulama mogu se urediti i druga kao što su: plaćanje carina. osiguravačem i drugim vršiocima usluga u prometu robe. X 1964. Vidjeti odluku Vrhovnog privrednog suda ex-SFRJ P 408/64 od 1. 74). Drugi izvor pravila o ambalaži je konkretan ugovor. poslovnih i pravnih normi o pakovanju pojedinih vrsta robe. ambalaža mora biti takva da obezbjeđuje primjenu najnižeg podvoznog stava na izabranim načinima transporta. Ambalažu manje vrijednosti i onu koja je namijenjena za jednokratnu upotrebu kupac ne mora vratiti i kad ništa nije u ugovoru predviđeno. Preciziranje se vrši podzakonskim aktima. U njima postoji razrađen sistem tehničkih. Dva su osnovna zahtjeva koje uzansa 79. važiće dispozitivna norma Opštih uzansi. 162). zavisno od vrste klauzule i izvora za određivanje njenog sadržaja. Stranke se o ambalaži sporazumijevaju opisujući je. a ako on nije predviđen.

Otto Schmidt. st. Njihov sadržaj može ugovorom biti proširen ili sužen. Prva. Koln 1980. 38 Tačka 7. pretpostavlja se važenje posljednje revizije. 273. sugeriše isto rješenje. Revizije INCOTERMS-a izvršene su 1953. “Uvoda” u INCOTERMS 1980. 1980. I drugo. 36 Vidjeti Reithmann dr Christoph: “Internationales Vertragsrecht”. ali je njihov sadržaj određen daleko šire. ne sadrže potpuno iste klauzule. str. transportne klauzule se ne smiju upotrebljavati rutinski. U domaćem pravu ono može biti sporno. sadržaj odnosa koji je inače tipičan za dati slučaj. najprije. Složenost poslova i veliki broj obaveza stranaka uvijek mogu da rezultiraju rješenjima koje stranka ili stranke nisu željele. 37 Tačka 6. najprije. Beograd 1987. 34 Draškić dr Mladen: “Transportne klauzule” u “Ugovori u međunarodnoj trgovini” Pravni fakultet. 2 naročito. a kakav u pogledu osnova primjene INCOTERMS-a i Opštih uzansi. one iz 2000. III Aufl. Akt kojim je to učinjeno nosi naziv INCOTERMS (International Commercial Terms). godine su značajne dvije stvari. godine. izjednačen sa Revidiranim spoljnotrgovinskim definicijama SAD (1941) koje regulišu ista pitanja. treba biti posebno oprezan. Time je INCOTERMS praktično postao dokument sa univerzalnom primjenom. 1 ZOO) i na činjenicu da su INCOTERMS značenja u veoma širokoj upotrebi. broj klauzula je u INCOTERMS-u manji. Na osnovu toga se postavljaju dva važna pitanja: kakav je odnos u pogledu sadržaja. Nacionalni odbor SFRJ u MTK u Parizu Jugoslavija .publik. 1967. INCOTERMS sadrži samo pravila o tumačenju pojedinih transportnih 34 35 klauzula. Zahvaljujući izuzetno obimnom sadržaju pojedinih klauzula to se u praksi relativno rijetko čini.Međunarodna privredna komora u Parizu (1936. Beograd 1985. I drugo. 38 I najmanja izmjena u skraćenici koja označava pojedinu klauzulu može značajno da promijeni smisao. ukoliko se transportne klauzule mijenjaju ili dopunjavaju. Na kraju dvije napomene. 35 Tačka 6. Za reviziju iz 1980. Posljednja revizija je u sebe uključila zahtjeve novih transportnih tehnologija (multimodalni i rollov/rollott prevozi) te sve češće elektronske obrade podataka. Razlog za to leži u činjenici što su opšte uzanse (uz. S obzirom da pretpostavka o pristanku stranaka na pravila Opštih uzansi više ne postoji (čl. Svezak II. 1107. pojedine klauzule imaju različita značenja u ova dva akta. 1976. 7. I treće. str. Zbog toga se smatra da je primjena INCOTERMS značenja pojedinih klauzula uobičajena. Bude li to slučaj. godine je prilagodila značenje klauzula potrebama multimodalnog i kontejnerskog transporta.) kodifikovala je najvažnije transportne klauzule. klauzule INCOTERMS-a sadrže po deset obaveza svake stranke. str. Uvoda u INCOTERMS prema publikaciji INCOTERMS”. INCOTERMS i Opšte uzanse. Njome je ovaj reglman. 100 do 114) regulisale istu materiju. Drugo. 36 Ovo pravilo važi za međunarodnu prodaju. “Uvoda” u INCOTERMS 1980. revizija iz 1980. skloni smo shvatanju da će se i u domaćem prometu davati 37 značenja transportnim klauzulama koja one imaju u INCOTERMS-u. dok to sa uzansama nije slučaj. 1990 i 2000 g. 40 .

Obaveza čuvanja stvari je zajednička dužnost saugovaratelja (član 520 . Dužnost obavještavanja kupca o svim momentima relevantnim za zaključenje i izvršavanje ugovora kod nas predstavlja konkretizaciju načela poštenja i savjesnosti. Postoje različite klasifikacije ove grupe obaveza. 39 Ostale sporedne obaveze mogu biti fundirane u dispozitivnim propisima ili na ugovoru. Svaka od njih se sastoji od većeg broja relativno samostalnih radnji za koje važe posebna pravila i za čije izvršenje 39 Član 473. 2.GLAVA DRUGA OBAVEZE PRODAVCA I . st. U osnovne dužnosti ubrajaju se isporuka. 1 ZOO). Vezanost pojedinih obaveza za ekonomsku suštinu posla prodaje. a potrebno je posebno istaći dvije: čuvanje stvari i obavještavanje. garancija za pravne nedostatke i ispostavljanje fakture. Ona leži na prodavcu onda kada je zbog kupčeve docnje sa prijemom isporuke rizik prešao na kupca. čine od obaveza prodavca izuzetno složene pojave. Karakter obaveza prodavca Ugovor o prodaji je sinalagmatičan. Zbog toga se može smatrati da ona ima karakter opšte obaveze prodavca. a državina (posjed) stvari ostala kod prodavca (član 520. Ove obaveze biće predmet posebnog izlaganja.522 ZOO). ZOO: Organizovanje prijevoza. iako je relevantne zakonske odredbe o prodaji regulišu samo sporadično. njihova zastupljenost u dispozitivnom zakonodavstvu i značaj u praksi su mjerila prema kojima se dužnosti prodavca mogu podijeliti na osnovne i sporedne. Pravni režim ove dvije vrste obaveza biće izložen u sklopu razmatranja odgovornosti stranaka za neispunjenje ili neuredno ispunjenje ugovora. garancija za materijalne nedostatke. Sporedne obaveze su vezane za izvršavanje glavnih obaveza i za režim odgovornosti prodavca. Ispitaćemo ih na mjestima na kojima se to može učiniti povezano sa drugim srodnim predmetima izlaganja. Zbog toga su obaveze prodavca istovremeno i prava kupca. 41 . Vrste obaveza Obaveze prodavca su dužnosti izvršavanja određenih radnji koje za njega proističu iz ugovora o prodaji. Ukorijenjenost prodaje u osnovni prometni odnos i bogatstvo veza kroz koje se zadovoljavaju različite potrebe stranaka.UOPŠTE O OBAVEZAMA PRODAVCA 1.

43 Ovakva predaja naziva se i fiktivnom. stoga. Osnovne dužnosti neposredno proističu iz bitnih sastojaka prodaje. str. Složenost ove kategorije zahtijeva posebnu razradu njenih elemenata. 44 Pravne radnje su izjave volje. Razumljivo je. Oni označavaju vrste radnji koje treba preduzeti i način na koji to valja učiniti da bi se konkretna dužnost smatrala uredno ispunjenom.79. Obaveze prodavca tijesno su povezane sa elementima ugovora. obaveza i odgovornosti postoje bitne pojmovne i funkcionalne razlike. isto djelo. isto djelo. Nečinjenje ili propuštanje može. str. 41 Pod “isporukom” podrazumijevamo sistem faktičkih i pravnih radnji koje prodavac mora da izvrši prema svim relevantnim izvorima da bi kupac mogao steći posjed stvari i svojine na njoj. Vidjeti Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema.. 73 . Ona čini kičmu isporuke. 467.. između elemenata. 127. Faktičkim radnjama smatramo fizička i materijalna činjenja ili nečinjenja čiji je cilj omogućavanje kupcu da stekne posjed na stvari koja je predmet prodaje. već nalazi kod kupca (na primjer po osnovu posla lizinga). str. To će biti slučaj kada se stvar.”. Njihov značaj je u tome što jednu materijalnu radnju koja može imati različita pravna 40 41 42 O različitim pojmovima i konceptima “predaje” ili isporuke vidjeti Krulj dr Vrleta. 78 . kada na prodavca pada i obaveza organizovanja ili omogućavanja prevoza. isto djelo. i mogu se učiniti izričito ili prećutno. Draškić dr Mladen “Međunarodna prodaja prema. Član 473 ZOO. Isporuka se mora sastojati barem iz jedne faktičke i jedne pravne radnje. po nekom osnovu.”. To posebno nije moguće kod trgovačkih 42 prodaja sa otpremom stvari ili sa prodajom u mjestu opredjeljenja. 44 Opširno o ovome vidjeti kod Krulj dr Vrleta. ali se cijela obaveza ne može na nju reducirati. Ona je neraskidivo vezana sa prenosom rizika i prelaskom svojine. ZOO) ili njeno uručenje kupcu odnosno kupčevom zastupniku. 43 Mitrović dr Dobrosav. osnovna je 40 obaveza prodavca. Zbog toga njihovo pravno regulisanje treba uvijek precizno razgraničiti. dužnosti su povezane i sa odgovornošću prodavca za neizvršenje ili neuredno izvršenje ugovora. Pored toga. 49 smatra da ovo rješenje treba prihvatiti iako nije sadržano u ZOO. da je isporuka postala “centralna os cijelog sistema prava prodaje”. ali samo izuzetno da predstavlja radnju isporuke. Uprkos ovome. te zato predstavlja karakterističnu dužnost u ugovoru o prodaji. 125.74. Pojam isporuke “Isporuka” robe. Radnja uručenja stvari je najčešća i najtipičnija među njima. 42 . II – ISPORUKA 1. One prate faktičke radnje. str. str. “predaja stvari” (čl. stavljanje robe na raspolaganje kupcu..moraju biti ispunjene predviđene pretpostavke. Načini izvršavanja obaveza tipizirani su kroz njihove modalitete..

nego stvaranje mogućnosti kupcu da posjed stekne. način. razmatrano rješenje smo uvrstili u definiciju isporuke. mjesto. Upravo “takav pojam isporuke dopušta da se pitanje prelaska rizika 46 za robu reguliše nezavisno od pitanja prelaska svojine sa prodavca na kupca”. Dakle. Pošto ono ne isključuje i mogućnost sticanja najjačeg stvarnog . st. a ne na svojinsko pravo. prema članu 468. ZOO zahtijeva da stvar bude predana u “ispravnom stanju”. vrijeme i dejstva isporuke. 2 ZOO primarni je cilj isporuke uručenje stvari kupcu. Bitno je zapaziti da se pored izvora prava ovdje uključuju običaji i okolnosti konkretnog posla. Zadovoljavanje normi kako o pojedinim modalitetima tako i o svima modalitetima zajedno znači i uredno izvršenje isporuke. 45 Ovakva pravna kvalifikacija isporuke ne znači usvajanje njemačke koncepcije apstraktnog stvarnopravnog posla kao trećeg sastavnog dijela isporuke. 2. 43 . 2. 132. Zahvaljujući tome što isporuka uvijek predstavlja i akt volje. Prema članu 467. Modaliteti su pojam koji u sebe uključuje: vrste radnji koje ulaze u sistem isporuke. Predmet isporuke “Predmet isporuke” je širi pojam od “predmeta ugovora”.). isto djelo. ZOO zahtijeva da stvar bude bez materijalnih nedostataka. Isporuka je složena obaveza. ali i druge stvari koje određuju isporuku i na kojima se vrše radnje isporuke. I drugo. 46 Kapor dr Vladimir . Uzansa 70 je o ovom pitanju sadržavala rješenje koje je više odgovaralo poslovnoj prodaji. 45 Koje će materijalne i pravne radnje ulaziti u sistem isporuke zavisi od istih faktora od kojih zavisi i cijeli sistem obaveza prodavca. st. str. ZOO pripaci i koristi od stvari (plodovi i zakupnina npr. Zbog toga ona ima više modaliteta. te način na koji one moraju biti ispunjene. Ova formulacija podrazumijeva isporuku stvari koja je ugovorena. To od isporuke čini i faktičko pitanje. od kojih su najvažniji tipizirani. Prema njoj. cilj isporuke nije bio aktualni prenos posjeda.Carić dr Slavko. a ne neke druge stvari (aliud) (član 307. ona može biti određena i kao pomoćni pravni posao. prodavac je morao da uradi ono što je potrebno “da bi kupac mogao primiti isporuku”. Vrste modaliteta o kojima govorimo su: predmet. Za njih postoje rješenja u dispozitivnim propisima. a to znači prenos posjeda stvari na njega. obilježja tih radnji. Član 468. ZOO). Manifestacija volje ovdje se odnosi samo na obligacionu radnju.svojinskog prava. To su. Predmet isporuke obuhvata predmet prodaje.značenja kvalifikuju upravo kao radnju isporuke.

Pošto između člana 471. mjesto isporuke je sjedište prodavca. Bude li utanačeno da će se generičke stvari uzeti sa određenog stovarišta ili količine. “Ako je prodavac zaključio ugovor u vršenju svoje redovne privredne 47 djelatnosti”. 3. a radi se o robi određenoj po rodu. Mjesto isporuke može da posluži i kao kriterij za određivanje tipa ugovora o prodaji.74 ne postoji protivrječnost. Sporazum stranaka o tome može biti izričit ili prećutan. 47 Kritiku ove formulacije vidjeti kod Mitrović dr Dobrosav.nije precizirano. Uporedno pravo poznaje različita rješenja.kod njih prodavac i kupac. po pravilu. zavisi od vrste stvari koja je predmet ugovora.prodaje u mjestu opredjeljenja (distancione).prodaje u mjestu (nedistancione) . prelazak svojinskih prava i neka dispozitivna pravila o načinu izvršenja ugovora. Mjesto isporuke u širem smislu Određivanje mjesta isporuke u širem smislu. 2). Izričito određivanje se u privrednoj prodaji najčešće vrši transportnim klauzulama. primijeniće se dispozitivna pravila.najčešće onda kada su sjedišta stranaka u raznim mjestima i 3 . prema dispozitivnim normama. U slučaju da prodavac u trenutku zaključenja ugovora ima više poslovnih jedinica. 2). 72. a lokaliteta u užem smislu. Određivanje lokacije jeste utvrđivanje mjesta isporuke u širem. Prema njemu prodaje mogu biti: 1 .2. Ako u ugovoru nije ništa rečeno. 2 ZOO. ono može zavisiti i od posebnih okolnosti konkretnog posla. 55. Taj sistem nije suprotan opštim rješenjima o mjestu ispunjenja nenovčanih obaveza iz člana 319. 44 . Pojam mjesta isporuke Mjesto isporuke je geografska lokacija ili lokalitet u kome sve. ili barem najvažnije. odnosno roba (član 471. mjesto isporuke biće ono u kome se u trenutku zaključenja ugovora nalazilo stovarište. Smatramo da kod nas princip pravne sigurnosti zahtijeva da se mjesto isporuke određuje prema sjedištu prodavca u vrijeme zaključenja ugovora. radnje isporuke moraju da budu završene.3. mjestom isporuke smatraće se ono iz koga je poslana ponuda ili u kome je prodavac dao prihvat. 71. str. ZOO i uzansi 71 . Pored toga.1. Za mjesto isporuke se vezuju: razgraničenja dužnosti stranaka. st. U kojem trenutku . imaju sjedišta u istom mjestu.prodaje sa otpremom (distancione) . Očito je da se citirano rješenje odnosi na prodaju poslovnog prava. Mjesto isporuke 3. st. prelazak troškova. isto djelo. zavisno od okolnosti konkretnog ugovora (uz. kod kojih se mjesto isporuke nalazi u mjestu opredjeljenja i koje takođe pretpostavljaju postojanje različitih sjedišta stranaka. ZOO. uz. izložićemo ih kao jedinstven sistem pravila. st. Otuda je njegov značaj veliki. Mjesto isporuke i u širem i u užem smislu se određuje prvenstveno ugovorom. 2 . prelazak rizika.

poslovnim običajima. mjesto isporuke u užem smislu je transportni terminal. Ako prodavac ima više skladišta u istom mjestu. mora o tome da obavijesti kupca. Ako u vrijeme zaključenja ugovora stranke znaju gdje se stvar nalazi. kupac može da ih odbije od onoga što plaća prodavcu po osnovu prodaje (uzansa 73). 74. pakovanje. st. 71. mjesto isporuke je skladište prodavca (uz. Mjesto opredjeljenja se određuje po podacima ugovora o prevozu. Pojam i vrste “Način isporuke” je pojam koji obuhvata sve vrste radnji (izdvajanje. st. uzansa 72. Pošto su troškovi prevoza do ugovorenog mjesta isporuke uračunati u cijenu. 3). sam određuje sa koga će se izvršiti isporuka. Ako je transportni terminal (željeznička stanica. on može zahtijevati da to bude mjesto u kome se roba nalazi u trenutku nastupanja prekida prevoza. važe opšta pravila. veoma ograničeno dispozitivnim propisima. Mjesto isporuke u užem smislu značajno utiče i na pravila o načinu isporuke. pregled. odnosno gdje će se proizvesti.Za individualizirane i buduće stvari postoji alternativno rješenje. 2 ZOO. Način isporuke je izuzetno složena kategorija. st. odnosno gdje će biti proizvedena.1. 4. 3. prirodom robe i okolnostima posla. Mjesto isporuke u užem smislu Kod nedistancione prodaje.) koje prodavac treba da izvrši da bi predmet isporuke stavio na raspolaganje kupcu i tako izvršio svoju osnovnu obavezu. 4). zato što su nastupile transportne smetnje. st. Kada na osnovu teksta ugovora postoji sumnja o tome da li su stranke željele da mjesto isporuke bude mjesto otpreme ili opredjeljenja. Kupac je tada ovlašten da jednostranom izjavom promijeni mjesto isporuke. On je uređen ugovorom. 1). kao supsidijarna pravila primjenjuju se i norme 45 . Prodavac koji ne može da izvrši isporuku u ugovorenom mjestu. Opštim uzansama. 74. Rješenja su složenija kod distancione prodaje. on određuje sa kojega od njih će isporuka biti izvršena (uz. ta lokacija je i mjesto isporuke (član 472. luka itd.) udaljen od skladišta prodavca manje od deset kilometara.3. Pored toga. utovar i slično) i modalitete obavljanja tih radnji (izdvajanje u skladištu uz odabir loših komada npr. 71. ukoliko nešto drugo iz ugovora izričito ne proizlazi (uz. Način isporuke 4. 5). uzanse se izjašnjavaju za mjesto otpreme (uz. st. Ne znaju li stranke gdje se stvar nalazi. 1). U suprotnom. st. mjesto isporuke u užem smislu je skladište prodavca. Prodavac koji ima više skladišta u mjestu isporuke u širem smislu.

i 298. isporuka se sastoji u izvršavanju onih radnji koje prodavac može da obavi sam. ali kontinuelno. Kao primjeri mogu da posluže predaja ključeva automobila ili ključeva skladišta u kome se nalazi predmet ugovora. i uz. a prodavac ne može bez njega da odabere i izdvoji robu. Prema načinu na koji se predmet stavlja kupcu na raspolaganje. Pravila se razlikuju za nedistancionu i za distancionu prodaju. Ovo rješenje uzanse 72. Tada prodavac ove radnje može učiniti sam. U prvom slučaju postoji jednokratna isporuka. način isporuke. Sa uručenjem se izjednačava stavljanje stvari na raspolaganje kupcu. isporuka se može izvršiti i uručenjem samih stvari koje su predmet ugovora. Takvu isporuku nazivamo realnom. 2. Dokumentarna isporuka se može izvršiti prodajom bilo kojih robnih hartija. Dokumentarna isporuka vrši se uručenjem robnih hartija ili prevoznih papira na način koji je za svaki od njih posebno predviđen. On važi i za cijelu količinu i za obrok. bez većih prekida. može biti: simboličan. Ona se sastoji u stavljanju kupcu na raspolaganje cijele ugovorene količine odjednom ili unutar izvjesnog perioda. st.2. 76. Tako će se isporukom smatrati i prenos skladišnog lista. One ne moraju da imaju svojstvo papira od vrijednosti. ne stvarnopravnih. odnosno prenos posjeda sa prodavca na kupca. Akteri odbira robe su prodavac i kupac (uz. posebno.Zakona o obligacionim odnosima o ispunjenju nenovčanih obaveza (član 296. 4. tj. a time i sama isporuka. Drugi način se realizuje ako uredno pozvani kupac ne dođe radi odabira i izdvajanja robe. I transportni dokumenti mogu biti iskorišteni za dokumentarnu isporuku. koja daje pravo svojine na robi. Zato za simboličku isporuku ne postoje posebna dispozitivna pravila. Kod nedistancione prodaje postoje tri načina isporuke na skladištu prodavca. Dokumentarna isporuka je ona koja se vrši predajom papira koji kupcu omogućavaju efektivno raspolaganje prodanim stvarima. dokumentaran i realan (stvaran). Pod simboličnom isporukom podrazumijeva se predaja manjeg dijela predmeta isporuke ili neke druge stvari koja predstavlja ukupno ugovorenu cjelinu i koja je podobna da manifestuje stavljanje posjeda na raspolaganje kupcu. st. Prvi se sastoji u zajedničkom izboru i izdvajanju generičke robe radi njene otpreme. 77). relativno samostalnim dijelovima između čijeg uručenja postoji vremenski diskontinuitet. I treće. je značajno zbog toga što u trenutku izvršenja posljednje radnje 46 . Napokon. Sukcesivnom ili obročnom isporukom nazivamo onu isporuku kod koje se ugovorena količina stavlja na raspolaganje kupcu u manjim. Po vremenu predaje cijele ugovorene količine način isporuke može biti kontinuelan i sukcesivan. Realna jednokratna isporuka Način stavljanja kupcu na raspolaganje stvari koja reprezentuje cijelu količinu zavisi od okolnosti konkretnog slučaja i od prirode robe. koji je legitimacioni papir i skladišnice. U takvim uslovima poseban supsidijarni pravni režim razvio se samo za realnu isporuku. naročito). ako uredno pozvani kupac nije došao. 1.

47 .fiksnom prodajom. ZOO. On postavlja i opšta pravila o civilnom računanju rokova (uz. na primjer). i 469. iz sporazuma stranaka ili iz okolnosti posla može proizaći kvalifikacija roka kao bitnog elementa posla. pravila koja važe za predaju robe na prevoz ujedno su i pravila o načinu isporuke. To je “trenutak vremena počevši od koga kupac može zahtevati izvršenje isporuke”. kod komadnih pošiljki koje se prevoze željeznicom način isporuke će se sastojati u predaji pošiljke sa popunjenim tovarnim listom u željezničkom magazinu. Situacija je složenija kada se isporuka vrši na skladištu prodavca. 48 Draškić dr Mladen “Međunarodna prodaja prema.1... Ako vozar ili špediter zahtijevaju nešto drugo. Vrijeme isporuke određuje se ugovorom i/ili dispozitivnim propisima. 5. koja predstavljaju komercijalnu interpretaciju pojedinih izraza (uz. st. 5. st. Bude li ugovorom o distancionoj prodaji predviđena isporuka u mjestu opredjeljenja. 82. onih o odgovornosti posebno. str. naročito) i Opšte uzanse. U praksi preovlađuju situacije u kojima se stranke sporazumijevaju o vremenu isporuke. određivanjem perioda i upotrebom tehničkih termina.prodavca. uz.317. Ova činjenica značajno utiče na niz drugih rješenja. 1). Na primjer. Tek od tog trenutka rizik i troškovi prelaze na kupca (član 474. 76. rizik prelazi na kupca i onda kada stvar nije izdvojena iz mase.2. . 131. odnosno ako nije individualizirana. Interesantno je da posljednji akt ima dvostruku funkciju. Da bi roba došla do mjesta opredjeljenja prodavac mora “na uobičajeni način i pod uobičajenim uslovima” sklopiti sve ugovore potrebne za izvršavanje prevoza “do određenog mjesta” (član 473. U njemu je to moguće učiniti na tri načina: označavanjem datuma. 76. Tehnički termini se odnose na utvrđivanje perioda isporuke. Kod nas dolaze u obzir Zakon o obligacionim odnosima (član 315. a tačno utvrđivanje značenja njihovog sporazuma vrši se prema dispozitivnim propisima. Vrijeme jednokratne isporuke Prvi izvor prava za određivanje vremena jednokratne isporuke je ugovor. pa se ugovori sa rokom isporuke kao bitnim elementom smatraju posebnom vrstom posla .) i posebna rješenja. definiše drukčije rok isporuke. Pojam Vrijeme isporuke je trenutak ili period u kome sve radnje koje predstavljaju 48 isporuku treba da budu završene. Rok isporuke je u načelu nebitan element ugovora. na primjer slaganje robe na utovarnoj rampi skladišta.”. Kod distancione prodaje način isporuke zavisi od toga da li je mjesto isporuke transportni terminal ili skladište prodavca. način isporuke biće identičan načinu uručenja robe primaocu. ZOO). isporuka će biti izvršena traženim radnjama (uz. No. U prvom slučaju. Tada se isporuka sastoji u utovaru robe na vozilo. 3). Vrijeme isporuke 5. 86.

i 94. Tri se pravna pitanja postavljaju pri ovakvom načinu određivanja vremena isporuke: od kada teče rok. 88. 2. ZOO). U slučaju ugovaranja nemogućeg datuma. Drukčije može biti izričito ugovoreno ili određeno na osnovu mjesnih običaja. tada rok isporuke počinje teći prvog radnog dana po izvršenju radnje kupca (uzanse 92. O nastupanju i prestanku zapreka prevoza prodavac mora bez odlaganja obavijestiti kupca (uz. Kraj roka treba shvatiti onako kako je to utvrđeno pri izlaganju rokova isporuke određenih periodom. koje ne mogu biti isporučene u jednom danu. kada se rok završava i ko ima pravo da odredi stvarno vrijeme isporuke kada je ono utvrđeno periodom? Osnovno je pravilo da rok počinje teći od dana zaključenja ugovora. ono se skraćuje. Period je protek vremena u kome sve radnje isporuke moraju biti završene. smatraće se da je to posljednji dan roka.).Pod datumom se podrazumijeva bilo koji mogući kalendarski datum. 90. Bude li u ugovor unesena klauzula “po otvaranju plovidbe”. 85. sedmicama. st.). rok isporuke počinje da teče od dana službenog obavještenja da je plovni put otvoren.). 1. koji u mjestu isporuke pada u nedjelju ili državni praznik. 91. No. dijelovima godine. računanje počinje od veće vremenske kategorije. Prodavac mora sve radnje isporuke da završi “najdalje na dan koji neposredno prethodi nedjelji ili prazniku” (uz. te godinama. vrijeme isporuke može biti produženo za vrijeme u kome traju saobraćajne smetnje koje prodavac nije sam prouzrokovao. Kada je vrijeme isporuke utvrđeno u rasponu. Kod većih količina robe.). “po prestanku leta” ili slična. st.).) i da o tome obavijesti drugu stranu. tumačenjem će se utvrditi prava volja stranaka. Određuje se: danima. Umjesto produženja vremena isporuke za jedan dan. mjesecima. osim kad iz okolnosti slučaja proizlazi da je određivanje datuma predaje ostavljeno kupcu” (član 469. 90. ovlaštena strana mora datum da odredi tako da se isporuka u cjelini može izvršiti do kraja predviđenih rokova (uz. Za svaki od njih postoji poseban način računanja (član 77. 93. Obavještenje mora da sadrži označenje posla i preciziranje vremena isporuke. a nije ugovorom određeno ko ima pravo da ga konkretizuje. ZOO). isporuka se ima izvršiti prvi naredni radni dan (uz. Ne odredi li ovlaštena strana datum isporuke. otvaranje akreditiva ili slanje ambalaže. 87. Interesantno je da se ovo 48 . Ako su oznake vremena upotrijebljene kombinovano. bez obzira na to da li je objava tačna ili ne (uz. i 3. Ako je rok isporuke određen datumom. Ovo pravilo ne vrijedi za rok određen periodom. Zbog ovog rješenja smo i samo vrijeme isporuke definisali kao period do koga sve radnje isporuke moraju da budu završene. Stranka koja ima pravo da odredi vrijeme isporuke. pravilo je da “to pravo pripada prodavcu. ako je izvršenje isporuke vezano za neku radnju prodavca: prethodnu isplatu cijene. Na određeni datum prodavac je dužan da izvrši isporuku do kraja radnog vremena.). mora da izabere radni dan (uz. Kod distancione prodaje sa isporukom u mjestu opredjeljenja.

Mitrović dr Dobrosav. 82. rok isporuke je. Kupac. 89. Izloženim rješenjima smo kod prodaje odstupili od stava kruga evropskih prava kojima pripadamo. dakle. st. dakle. ZOO. BGB i član 75. Drugi izvor za određivanje vremena isporuke je dispozitivni propis. Vidjeti član 77.). ali to prodavac ne mora učiniti prije isteka roka koji se smatra 50 “razumnim”. U oba slučaja rokovi za isporuku posljednjeg obroka moraju da budu postavljeni tako da se očuva i ukupno ugovoreni rok isporuke cijele količine. primjeniće se uzansa 95. u prvoj polovini. 5. isporuka će se izvršiti u približno jednakim obrocima svakoga mjeseca. st. AGZ. o promptnoj isporuci stavljeno van snage. ako vrijeme isporuke nije ugovoreno.). 54. Napokon.3.).). p. Zakon o obligacionim odnosima u opštem dijelu sadrži isto rješenje. 4. dakle. Kada je rok isporuke cijele količine dva mjeseca ili više od toga. 4. smatra se da je ugovorena promptna isporuka” (uz. isporuka će se izvršiti u dva približno jednaka obroka sredinom i krajem ugovornog perioda. samoodrediv (uz. Bude li rok isporuke kraći od dva mjeseca.). I razuman rok počinje teći od dana zaključenja ugovora. Ako ugovor o tome ništa ne govori. str. ŠZO. Zbog toga je ovdje potrebno utvrditi samo pravila o tome kada pojedini obroci dospijevaju za isporuku. treću grupu čine izrazi koji pokazuju da je u trenutku zaključenja ugovora roba već utovarena. isto djelo. prodavac je dužan da je izvrši “u razumnom roku”. može zahtijevati ispunjenje obaveze odmah. “u vožnji”. Tada se isporuka smatra izvršenom onoga časa kada roba stigne u mjesto opredjeljenja. 271. Ovo rješenje je bilo predviđeno i kao osnovno dispozitivno pravilo uzansi: “ako rok isporuke nije određen ugovorom. Dakle. Pri tome i razmak između pojedinih obroka treba da bude približno jednak. Razuman rok se određuje s obzirom na prirodu stvari i ostale okolnosti posla. 81. 83. Prvi tehnički termin koji uzanse preciziraju je “odmah” ili “prompt”. 80. 904. krajem i u drugoj polovini mjeseca. Vidjeti p. ZOO (uz. 49 Druga grupa tehničkih termina odnosi se na izvršenje isporuke u toku kalendarskog mjeseca: početkom. Ovoj grupi termina pripadali bi izrazi kao što su: “plivajuća”. budući da je rješenje uzanse 80. Time su uzanse prihvatile za ovaj slučaj teoriju prijema (uz. On je. Danas se kod nas primjenjuje isključivo član 470. On označava isporuku u roku od osam dana od dana zaključenja ugovora (uz.obavještenje smatra izvršenim kada bude primljeno. pravni standard čiju sadržinu treba svaki put posebno utvrđivati. 50 49 49 . Vrijeme sukcesivne isporuke Vrijeme isporuke pojedinog obroka unutar cijele ugovorene količine određuje se prema pravilima koja važe za jednokratnu isporuku. Značenje svakog od ovih izraza je precizirano članom 77. ZOO. sredinom. Ona sadrži norme za dvije situacije. “utovarena” i slični. a ne u trenutku otposlanja.

Kada se kod distancione prodaje isporuka vrši uručenjem stvari prevozniku. Da bi se ono moglo primijeniti mora da bude ispunjeno nekoliko pretpostavki. prodavac “može odložiti odašiljanje stvari do isplate cijene” ili poslati stvar uz zadržavanje prava raspolaganja njome u toku prevoza (član 476. da prodavac ne mora izvršiti isporuku u određenom roku ako kupac istovremeno ne plati. Prvu smo već spomenuli: nepostojanje suprotnog ugovora ili običaja. ide i korak dalje. 1. On ne mora platiti cijenu “prije nego što je imao mogućnost da pregleda stvar” (član 475. str. ZOO). Istovremenim plaćanjem smatra se ono koje je izvršeno u ugovorenom ili zakonskom roku 52 po prijemu robe i fakture. st. dakle. Prodavac se pozivom na ovaj princip ovlašćuje da u slučaju osnovane sumnje u kupčevu sposobnost plaćanja zatraži od vozara da pošiljku ne isporuči i onda kada je kupcu već uručena isprava “koja ga ovlašćuje da zahtijeva izručenje stvari”. ZOO). ili nije spreman da plati ugovorenu cijenu. 50 . Zakona o finansijskom poslovanju (Sl.5. 61. Uzansa 177. Prodavac može usloviti predaju stvari u mjestu opredjeljenja isplatom cijene (član 476. Ovo načelo djeluje i u korist kupca. Da zaključimo: u privrednom prometu praktični značaj pravila o istovremenosti isporuke i plaćanja postoji u onim situacijama u kojima prodavac prije izvršenja isporuke opravdano posumnja u kupčevu sposobnost da izmiri svoje novčane obaveze što pokazuju i rješenja ZOO vezana za distancionu prodaju. i 123. st. ZOO). pojam “istovremeno” kod privrednih prodaja mora biti shvaćen komercijalno. Druga pretpostavka odnosi se na vrstu i modalitete prodaje. Napokon. Ona važe ako je ugovoreno ili uobičajeno da prodavac mora izvršiti isporuku i onda kada kupac ne plati cijenu istovremeno sa isporukom.4. isto djelo. Pravni instrument za to je unošenje klauzule o pouzeću u tovarni list onih vrsta prevoza koje ovaj institut poznaju. a ne doslovno. odnosno kada ne pokaže svoju spremnost da plaćanje izvrši simultano sa isporukom. novine FBiH 2/95). Razumije se da korištenje ovim ovlaštenjima pretpostavlja odgovarajući način zaključivanja ugovora o prevozu. Dispozitivno je pravilo. Istovremenost isporuke i plaćanja Sva dosadašnja rješenja o vremenu isporuke su uslovna. 51 52 53 Prema Mitrović dr Dobrosav. Član 12. st. ZOO u članu 477. U suprotnom važi princip istovremenosti isporuke i plaćanja kao izraz manifestacije šireg principa o istovremenom ispunjavanju obaveza kod sinalgamatičkih ugovora (član 122. prodaje na kredit. te da li faktura odgovara isporučenoj robi.). prenumeracione (pretplatne) prodaje i klirinške prodaje nisu pogodne za primjenu 51 ovog instituta. Ovo pravo prodavac nema prema trećem savjesnom licu koje je od kupca steklo prevozni dokument prije postavljanja zahtjeva od strane prodavca. 2. 53 Ovaj rok je neophodno ostaviti kupcu kako bi on mogao da provjeri da li mu je isporučeno ono što je ugovoreno. 1.

. 323. ne upuštajući se u pitanja prenosa svojine na prodatim stvarima. za 54 neskrivljenu radnju jedne ugovorne strane. moraju se desiti “u vremenu između zaključenja ugovora i njegovog ispunjenja”.324 i tamo citirane autore. Centralni problem koji ovdje postoji jeste: šta je “slučajno”.”. str.”. da djeluje samo između stranaka (inter partes) i da se po tim osobinama bitno razlikuje od svojine. 323 . Beograd 1972. Dejstva isporuke zavise od koncepta ugovora o prodaji u svakom pravnom sistemu.. dakle. pa i transportnih.. štete koja bi bila izazvana neskrivljenom štetnom radnjom bilo koga lica. ili štetnim događajem za koji niko ne odgovara. Zbog toga je moguće dejstva isporuke razmotriti kroz ispitivanje prelaska rizika. Upravo zbog toga Zakon o obligacionim odnosima i reguliše samo rizik (član 456 . najkraće rečeno. te druge štete koje su sa njima neposredno povezane. odnosno od toga kako su određena dejstva samog ugovora. Rizik je mogućnost nastupanja štete na predmetu prodaje. No. 51 . 56 Jasno je. str. Teoretičari koji se bave pravom prodaje vezuju slučaj. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. skrivljene štetne radnje bilo kojega lica. odnosno privrednopravnoj prodaji akcent je sa prenosa svojine stavljen na prelazak rizika.457). Institut za uporedno pravo. str. Premija osiguranja u suštini. “rizik” djeluje na stvar. Naš ZOO u podnaslovu “Rizik” predviđa da do predaje stvari kupcu “rizik slučajne propasti ili oštećenja stvari” snosi prodavac. 55 O uticaju osiguranja na rizik vidjeti Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Kada su u pitanju 54 Vidjeti Krulj dr Vrleta: “Dejstva ugovora o kupoprodaji”. Mi smatramo da “slučaj” i u pravu prodaje mora biti vezan za opšti teorijski pojam ovoga instituta i da. a ne samo ugovornog partnera. Ona ulaze u modalitete isporuke zato što je bitno obilježavaju u pravnom smislu. Rizik se može definisati i kao mogućnost nastupanja štete na predmetu prodaje za koju niko ne odgovara. str. Budući da štetni događaj. 56 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. tj. propašću ili oštećenjem stvari. da on “pripada potpuno obligacionom pravu”. stoga. 121-122. treba podvući da kod osiguranja uopšte. prelaz rizika mora biti povezan i sa pravom svojine na predmetu prodaje. predaja. Pojmovna određenja Dejstva isporuke su njene pravne posljedice.počinioca štetne radnje ili od osiguravača nije mogla dobiti puna 55 naknada. predstavlja odsustvo krivice. 324. cena. U trgovačkoj. Dejstvo isporuke: prelaz rizika 6. Svojina. Upravo zbog toga štetne posljedice mora da snosi ona ugovorna strana na kojoj rizik počiva. Štetna radnja ili događaj.. rizik. premija pokriva upravo onaj dio naknade štete koji se ne može ni od koga regresirati ili koji osiguranje ne može da naplati od odgovornog lica. odnosno kako shvatiti pravni pojam slučaja.1.. koja su za distancionu prodaju najvažnija.6. pokriva “rizik” iz ugovora o prodaji onako kako smo ga mi definisali. U te štete ulaze i one koje su nastale zato što se od odgovornog lica .”. pa time i rizik. a ne samo ugovornog partnera.. koji predstavljaju rizik. Rizik obuhvata štete izazvane gubitkom.

jeste da stranke upotrijebe transportne klauzule. shodno terminologiji ZOO. Prelaz rizika kada je kupac u docnji “Ako predaja stvari nije izvršena zbog kupčeve docnje. Pošto isporuka nije izvršena. a predajom stvari rizik prelazi na kupca”. ZOO) veže prelaz rizika za isporuku. 326.2. u tom slučaju. našeg ZOO. može biti sporno i kakav je karakter kupčeve 57 58 59 P. zadrži slanje robe ili njenu isporuku kupcu. Pod “predajom” stvari. Drugo pitanje jeste sa kojim radnjama kupac može biti u docnji? To su očigledno činidbe koje su potrebne da bi prodavac mogao da izvrši svoju obavezu isporuke. 57 U pogledu generičkih stvari uporedno pravna rješenja su u velikoj mjeri izjednačena: rizik prelazi sa prodavca na kupca njihovom individualizacijom. primjeniće se dispozitivna pravila član 465. Od opšteg dispozitivnog pravila postoje dva izuzetka. 128. Modalitet koji bitno utiče na prelaz rizika je način isporuke. a kupac ima. obavezu da stvar čuva (član 520. naše pravo (član 465. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Ukoliko ugovor ne reguliše ovo pitanje..individualizirane stvari. najprije. a kupac ima pravo na naknadu troškova izazvanih čuvanjem stvari. 1. a ne samo njenu osnovnu radnju “uručenje”. st. Rizik. str. eventualno. stoje na raspolaganju dvije tehnike: prva jeste mogućnost da se stranke sporazumiju izričito. Prelaz rizika kada kupac nije u docnji Prelaz rizika sa prodavca na kupca koji nije u docnji sa prijemom isporuke ili izvršavanjem radnji koje isporuku uslovljavaju. 58 U tom smislu može se tumačiti i član 457. Strankama. opisujući rješenje koje žele. 2. 52 . kao i radnje “preuzimanja stvari” (član 519. 6. “rizik se vraća prodavcu 59 i to retroaktivno”. Ova zakonska formulacija otvara nekoliko značajnih pitanja.”. Napokon. Drugi izuzetak postoji onda kada prodavac. To mora biti učinjeno pažnjom dobrog privrednika. koja predstavlja češće rješenje. ZOO).. rizik prelazi na kupca u času kada je došao u docnju” (član 457. ZOO).. ZOO) koje se nadovezuju na materijalne akte isporuke. treba podrazumijevati isporuku koja odgovara uslovima konkretnog ugovora. Prvo je šta je predaja? Smatramo da pod tim treba podrazumijevati “isporuku”. druga. koristeći se svojim ovlaštenjima u slučaju sumnje u ostvarivanje naplate istovremeno sa isporukom. uređuje se prvenstveno ugovorom.”. 2-509 UCC. ne prelazi na kupca isporukom kada je on “zbog nekog nedostatka predane stvari raskinuo ugovor ili tražio zamjenu stvari”. ZOO: “do predaje stvari kupcu rizik slučajne propasti ili oštećenja snosi prodavalac.3. st. 6.. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. str. Rizik tada ostaje na prodavcu.

53 . isto djelo. 30. tim trenutkom rizik još uvijek ne prelazi na kupca. treba shvatiti kao proširenje generalne norme. a ne kao izuzetke od nje. st. struktura obaveza prodavca i izgled odnosa odgovornosti za neizvršenje ili neuredno izvršenje ugovora.jedno je od ključnih pitanja u oblasti prava prodaje. kada su predmet ugovora stvari određene po rodu. smatramo da se radi o dužničkoj docnji. “nedostataka” ili “materijalnih nedostataka” . “tako da je ono od značaja samo za prelaz rizika”. Kvalitativni i količinski 60 61 Suprotno Mitrović dr Dobrosav.prema terminologiji našeg Zakona o obligacionim odnosima . Nužno je da su “stvari očito namijenjene za izvršenje predaje” i da je prodavac “o tome odaslao obavještenje kupcu” (član 457. a uredno pozvani kupac nije došao da učestvuje u tom poslu. Potrebna su dva dodatna uslova koja štite njegove opravdane interese. Pravni režim ovoga obavještenja isti je kao i u prethodnom slučaju. Pojam materijalnih nedostataka Određivanje koncepta i vrsta “fizičkih” mana. IV 1941. isto djelo. str. st. 60 Razmotreno pravilo ima opšti karakter. ZOO). No. a ne kada je primljeno. Mitrović dr Dobrosav. str. Drugi slučaj odnosi se na onaj način isporuke u kome prodavac sam ne može da izvrši izdvajanje. 3. Od načina njegovog rješavanja zavise: mjera ekvivalentnosti razmjene robe za novac. U ovom slučaju isporuka će se smatrati izvršenom kada je prodavac završio one radnje koje kupcu omogućavaju preuzimanje stvari. Ranije jugoslovensko pravo je u Opštim uzansama usvojilo austrijski sistem.GARANCIJA ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE 1. da li je u pitanju dužničko ili povjerilačko zakašnjenje? Pošto je “preuzimanje stvari” obaveza kupca. koji je do 6. Pojam i vrste materijalnih nedostataka 1. Ovo obavještenje ne treba miješati sa obavještenjem o pozivu da pristupi radnjama isporuke. godine važio i na području naše zemlje. Ono odgovara pojmu i načinu isporuke koje smo izložili. III .1. 2). Međutim. Zato dva posebna rješenja koja sadrži član 457. Zbog toga prodavac treba da ga učini na siguran način. za prelaz rizika je potrebno da je prodavac “odaslao obavijest kupcu” (član 457. smatraće se da je prodavac izvršio isporuku kada je ugovorenu količinu izdvojio iz mase. Koja su to rješenja? Najprije. Obavještenje se smatra izvršenim kada je poslano (teorija odašiljanja). rizik ne prelazi u tom trenutku na kupca. pod uslovom da uredno pozvani kupac nije na vrijeme došao da prisustvuje tome činu.docnje. 31. obavještenje o izdvajanju se daje kada je 61 radnja izdvajanja već izvršena.

134 za količinu i uzanse 135 . ako stvar nema potrebna svojstva za naročitu upotrebu za koju je kupac nabavlja. redovnom praksom u prometu i/ili običajima nazivaju se objektivnim. Prema vrsti osobine koja ne odgovara ugovoru. ZOO. i 479. Između ove dvije vrste mana nije uvijek lako povući jasnu granicu.159 (“Odgovornost za mane”) za kvalitet. 64 Pozitivno pravno određenje materijalnih nedostataka sadržano je u članu 479. Ukoliko je količina bitan element posla. a sa druge neće biti protivrječna regulativi međunarodnog karaktera sadržanoj u haškom Zakonu o prodaji. koji vrijeđaju interese i ciljeve konkretnog kupca su subjektivni nedostaci.2. Vrste materijalnih nedostataka Nedostaci koji se određuju prinudnim propisima. U ovom članu je samo konstatovana odgovornost svakog ugovaratelja “za materijalne nedostatke svog ispunjenja” i predviđeno da režim materijalnih nedostataka kod ugovora o prodaji važi kao supsidijaran. U prvu skupinu spadaju oni koji se mogu primijetiti već pri uobičajenom spoljnjem pregledu stvari . ako stvar nema svojstva i odlike koje su izričito ili prešutno ugovorene odnosno propisane. nedostaci se dijele na kvalitativne (“mane” u užem smislu riječi) i količinske ili kvantitativne. tj. kada je prodavalac predao stvar koja nije jednaka uzorku ili modelu. Skriveni nedostaci su oni za čije je utvrđivanje potreban Uzanse 115 .nedostaci se posebno regulišu i pravno tretiraju na različite načine. Moguće su različite teorijske definicije materijalnih nedostataka. ZOO. osim ako su uzorak ili model prikazani samo radi obavijesti”. 3. za pojam nedostatka. Iako je pravni režim posljedica ovih nedostataka isti. te odstupanja nabolje ako su svojstva stvari ugovorom predviđena kao njegovi bitni elementi. Oni koji postoje suprotno izričito ili prećutno ugovorenim svojstvima predmeta prodaje. redovnih odnosno uobičajenih ili ugovorenih svojstava stvari. njihove faktičke razlike i osobine ponekad tumačenjem dovode do različitih rješenja za pojedina pitanja. Mi pod njima podrazumijevamo svako odstupanje na lošije od propisanih. 2.“na očigled”. Rezultat ovog. Član 121. je novi institut “materijalnih nedostataka” u sinalagmatičnim ugovorima uopšte 63 i u prodaji posebno. a koja je bila poznata prodavaocu ili mu je morala biti poznata. 1. 64 Član 478. 63 62 54 . 62 Zakon o obligacionim odnosima morao je naći rješenja koja će se sa jedne strane naslanjati na jugoslovensku pravnu tradiciju. onda nedostatak u količini uvijek predstavlja i kvalitativnu manu. nedostaci se dijele na vidljive i skrivene. ako stvar nema potrebna svojstva za njezinu redovnu upotrebu ili za promet. onda kada “za određeni slučaj nije što drugo propisano”. Prema mjerilu vidljivosti. 4. Prema ovom zakonu: “Nedostatak postoji: 1. na prvi pogled protivrječnog zadatka.

Neotklonjivi su oni kod kojih popravak ili nije moguć ili nema ekonomskog smisla. funkcionalna koncepcija nedostataka (član 478. i rješenja o uslovima potrebnim za postojanje ove obaveze. propisanu. dakle. Pravna kvalifikacija ove garancije nije sporna. Pravni osnov garancije je bio sporan. Neznatni ne umanjuju vrijednost stvari ni u kom pogledu. Prema obimu. O tome svjedoče. nedostaci mogu s obzirom na njihov uticaj na ugovor biti bitni ili nebitni. Garancija za ispravno funkcionisanje stvari. 55 . Prvi onemogućavaju ostvarivanje svrhe ugovora. U daljem tekstu ćemo samo razmatrati opšti tip garancije za materijalne nedostatke. Postoji u ugovoru o prodaji uvijek kada nije izričito isključena i u mjeri 65 u kojoj nije samim ugovorom ograničena. Napokon. Nebitni nedostaci mogu da prouzrokuju naknadu štete. ima prvenstveno ulogu zaštite krajnjih potrošača (član 501 . st. Razlikovanje je izuzetno važno kod rokova za reklamaciju nedostataka. ali ne utiču na samo postojanje ugovora. Garancija za materijalne nedostatke 2. Otklonjivi nedostaci su oni čije je popravljanje moguće bez bitnog umanjenja upotrebne ili prometne vrijednosti stvari. Ovi nedostaci svojom faktičkom snagom djeluju na prava koja kupac može koristiti u datom slučaju.507 ZOO). Ona je sastavni dio ugovora po prirodi posla. Zakon o obligacionim odnosima stoji na pozicijama ugovornog osnova garancije. kako bi se izbjeglo šikaniranje prodavca. st. Ona se može definisati i kao jamčenje prodavca kupcu da će isporučena roba biti saobrazna onome što je predviđeno ugovorom. 1. Pojam garancije Garancija za materijalne nedostatke je jamčenje prodavca kupcu da prodata roba nema nikakvih fizičkih svojstava koja bi ometala urednu i nesmetanu. 2. 65 Član 486. ZOO.poseban postupak provjere osobina stvari ili njihova upotreba (član 482. onaj koji se uvijek sreće u ugovorima o prodaji poslovnog prava. Usvojena je. Njihovo postojanje ne povlači za sobom nikakve pravne posljedice. nedostaci mogu biti znatni i neznatni. pored već navedenog rješenja o mogućnosti ugovornog isključivanja ili ograničavanja garancije. 3. ZOO). Znatni su oni koji dovode do poništavanja ili umanjenja prometnih ili upotrebnih vrijednosti stvari. kao posebno jamčenje proizvođača i/ili prodavca pojedinih vrsta tehničke robe. ZOO).1. uobičajenu ili ugovorenu upotrebu stvari.

Znanje ili neznanje prodavca za postojanje nedostataka su pravno irelevantni. ali se bolest zbog perioda inkubacije pojavila nakon isporuke. Bude li ugovor zaključen sa klauzulom “viđeno-odobreno”. obaveza garancije za materijalne nedostatke postoji i kad je prodavac bio savjestan (član 478. jednostranih pravnih poslova i pravnih stanja. Uslovi za postojanje garancije Da bi garancija za materijalne nedostatke postojala. On ne postoji kod subjektivnih mana i kod prodaja po uzorku ili modelu. odnosno propisane”.). nesavjesnost prodavca djeluje u sferi odgovornosti za materijalne nedostatke.2. i odgovornost. kupac se ne može pozivati na nedostatke stvari. u vezi sa članom 479. zakonodavac pojačava kriterije pažljivosti i poštenja kod obje stranke. “Smatra se da nisu mogli ostati nepoznati kupcu oni nedostaci koje bi brižljivo lice sa prosječnim znanjem i iskustvom lica istog zanimanja i struke kao kupac moglo lako opaziti pri uobičajenom pregledu stvari”. te na svojstva i odlike “koje su izričito ili 66 prećutno ugovorene. 1. ZOO. stoka je u momentu prelaska rizika već bila zaražena. Izuzetno. st. odnosno da uočenih ili indiciranih nedostataka nema (član 480. i 145. shodno tome. osim u slučaju obmane od strane prodavca (uz. st. 1. budući da se smatra da je kupac morao da ih uoči. st. Svi uslovi moraju biti ispunjeni kumulativno. Stoga je nepostojanje ovakve klauzule treći uslov za egzistenciju obaveze garancije. Nedostatak.2. st. obaveza garancije. Oni imaju karakter: zakonskih odredbi prinudnog karaktera. Razlog za to leži u ništavosti navedenih uglavaka. Na primjer.). pa. st. st. ugovornih klauzula. 1. ZOO. 1. 1. ako je on posljedica uzroka koji je postojao prije toga momenta. 1. 56 . 144. Član 480. Clan 480. st. postoji i onda kada se nedostatak pojavio nakon prelaska rizika. Ovaj uslov savjesnosti kupca odnosi se samo na svojstva potrebna za redovnu upotrebu ili za promet robe. prodavac će odgovarati i za ove nedostatke ako je u pogledu osobina stvari ili postojanja nedostataka obmanuo kupca svojom izjavom da tražene odlike postoje. st. 3. 1. ZOO. 67 U slučajevima za koje uslov savjesnosti kupca važi. 2. “kakva . st. da je svoju dužnost provjere obavio kako treba. Obaveza garancije će postojati uprkos ovakvoj klauzuli. ZOO). Ipak. ZOO). moraju biti ispunjeni pravom predviđeni uslovi. Drugi uslov za postojanje obaveze garancije jeste da u času zaključenja ugovora nedostaci nisu “bili poznati kupcu ili mu nisu mogli ostati nepoznati” (član 480. najprije. Obaveza garancije se može ugovorom sasvim isključiti ili samo ograničiti (član 486.takva” ili nekom sličnom. 68 No. ZOO). u vezi sa članom 479. 66 67 68 Član 480. st. st. i 481. 2. 1. ako je nedostatak bio poznat prodavcu ili ako ju je nametnuo koristeći svoj “poseban monopolski položaj” (član 486. mora postojati u času prelaska rizika. Postojanje nedostatka ili uzroka nedostatka dokazuje kupac. ZOO).

nedostaci se dijele na one koji: isključuju. koje pod određenim uslovima isključuje ili ograničava bilo miran posjed. Napokon. Pojam i vrste pravnih nedostataka Zaključenjem ugovora o prodaji kupac ne želi samo to da mu stvari budu stavljene na raspolaganje. Detaljno razmatranje pravnih problema vezano za ovu vrstu nedostataka nalazi se kod Perović dr Slobodan. Razlozi za ovakvo rješenje leže u mehanizmu prinudne javne prodaje koji isključuje pristanak i učešće prodavca u zaključivanju ugovora. I dejstvo nedostatka može biti mjerilo za njihovu sistematizaciju. str. 487 ZOO). IV . službenost). Polazeći od titulara prava koje predstavlja nedostatak. kao i materijalni. peti uslov čini uredna reklamacija na materijalne nedostatke. Naime. Kupac teži da stekne mirnu i nesmetanu državinu i svojinu kao najjače stvarno pravo na predmetu prodaje.GARANCIJA ZA PRAVNE NEDOSTATKE (ZAŠTITA OD EVIKCIJE) 1. Beograd. 70 69 57 . reklamacija nije uslov za nastanak obaveze garancije. Striktno posmatrano. Prema obimu uticaja na stvar i pravo svojine na njoj teorija dijeli pravne nedostatke na potpune i djelimične. pa shodno tome i odgovornost prodavca po tom osnovu. Zakon o obligacionim odnosima insistira na pravu “trećeg” i time samo drugu varijantu uključuje u krug pravnih mana (član 508). bilo nastanak. predstavlja pravni nedostatak ili pravnu manu. 378. umanjuju ili ograničavaju kupčevo pravo (član 508. mogu podijeliti prema više kriterija. isto djelo. 377. ali jeste neophodna pretpostavka za održavanje ove dužnosti prodavca na snazi. Upravo zbog ovoga pravo nekog lica. ili vršenje najjačeg svojinskog prava na predmetu prodaje. oni se mogu svrstati u 69 nedostatke čiji je subjekat prodavac i one kod kojih je nosilac prava treće lice. ZOO). Njegovi ciljevi su složeniji. hipoteka. 70 Pravo koje sa stanovišta kupca predstavlja manu može biti javnopravne i privatnopravne prirode (član 514. osoba van ugovornog odnosa. ZOO). imovinskih prava najčešće se sreću stvarna prava (svojina. Privredna štampa. protekom prekluzivnih rokova za reklamiranje gasi se i sama obaveza garancije. Od privatnih. ZOO).Četvrti uslov jeste da stvar nije prodata “na prinudnoj prodaji” (čl. Pravni nedostaci se. Shodno tome. str. Jedino na taj način on može u punom obimu da iskoristi upotrebne i prometnu vrijednost stvari i postigne jednakost davanja kao princip obligacionog prava (član 15. tj. 1980. U privrednim prodajama su izuzetno značajna ona koja imaju Perović dr Slobodan: “Obligaciono pravo”.

model i uzorak. 74 ali i isticanjem nekih prava trećeg lica neposredno. žig). 76 Perović dr Slobodan. Pojam garancije za pravne nedostake i uslovi za njeno postojanje Garancija za pravne nedostatke je jemčenje prodavca kupcu da preneseno pravo nema nikakvih nedostataka koji bi onemogućavali nastanak ili trajanje kupčevog svojinskog prava. st. st. Nedostatak mora postojati u času prelaska svojinskog prava sa prodavca na kupca. garancija za pravne nedostatke (zaštita od evikcije) se može definisati i kao jamčenje prodavca kupcu da je preneseno svojinsko pravo saglasno onome što je predviđeno ugovorom. Po svojoj pravnoj prirodi. 1. 2. i dalje) i slično. 72 Za postojanje mane je bitno da “je uznemiravanje pravno”. 76 Ovo je prvi uslov. No. ZOO). ZOO izričito ne uređuje ovo pitanje pa se rješenje mora naći vezivanjem garancije za momenat nastanka prava. “odgovornost prodavca za pravne nedostatke može se ugovorom ograničiti ili sasvim isključiti” (član 513. Napokon. 73 Ono može biti izvršeno “putem tužbe i u vidu prigovora”. 74 Perović dr Slobodan. pojedini nedostaci se mogu pojaviti samo kod nepokretnih stvari. a ne i za postojanje prava trećeg. st. trgovinskog zastupanja (član 809). nužno je da je stvarno pravo trećeg nastalo još dok je stvar bila u državini prenosioca”. To je kod nas izvršenje isporuke. i 513. Smatramo da je taj trenutak relevantan samo za određivanje savjesnosti kupca. 58 . glasnik BiH br. član 1628. ZOO u članu 510. 75 Član 1487. Oni imaju različit juridički karakter. Mi ćemo se zbog pojma trgovačke prodaje baviti samo pravnim manama koje se mogu vezati za pokretne stvari. “To znači. Zato ćemo se zadržati samo na rješenjima Zakona o obligacionim odnosima. garancija za pravne nedostatke je prirodan sastojak ugovora. str. isto djelo. str. 72 Vidjeti: Zakon o industrijskom vlasništvu u Bosni i Hercegovini (Sl. Zbog toga zaštita od 75 evikcije u našem sistemu ima ugovorni osnov. isto djelo. ona češće proističe iz nekog drugog privredno-pravnog posla: komisiona (član 786). isto djelo. Generalno se može reći da određivanje vremena postojanja nedostatka u prenesenom pravu nije jednostavno. 2. 4. No. govori i o momentu zaključenja ugovora.996). 73 Perović dr Slobodan. str. odnosno prodavca. 382. 3/02). Codice civile samo garanciji za sopstveno uznemiravanje daje zakonski osnov. U uporednom pravu su postavljeni na sličan način. postoji uvijek kada sporazumom stranaka nije izričito ili prećutno isključena. izdavanja skladišnice (član 740. Code civil isto. odnosno koji bi umanjivali ili ograničavali upotrebu toga prava. Za postojanje garancije za pravne nedostatke moraju biti kumulativno ispunjeni zakonski uslovi. Ona se ugovorom ne može isključiti ili ograničiti. služnosti na primjer. Analogno garanciji za materijalne nedostatke. 381. 71 Zaloga može biti konstituisana ugovorom o zalogu (član 966 .obligaciono porijeklo (zaloga) 71 ili potiču iz prava intelektualne svojine (pravo na patent. 377. odnosno industrijski dizajn. a time i miran posjed prodane stvari. Pravila Zakona o obligacionim odnosima su i u pogledu ovoga instituta dispozitivne prirode.

smatraće se da je kupac savjestan ako u času sklapanja ugovora nije “znao za mogućnost da mu stvar bude oduzeta.Drugi uslov jeste da je kupac savjestan. klauzula o isključenju ili ograničenju odgovornosti za pravne nedostatke je ništava. reklamacija nije uslov ni za slučaj u kome je pravo trećeg “očito osnovano” (član 512). 1. ili da njegovo pravo bude smanjeno ili ograničeno” (član 510. Određivanje savjesnosti je složeno. 59 . st. Faktura je materijalizacija pravno relevantne izjave volje usmjerene na plaćanje cijene.). ZOO). Dalje. ZOO). kupac se smatra savjesnim i onda kada je znao za nedostatak. Da bi ovaj uslov postojao. Pojam fakture i obaveza njenog ispostavljanja Pravno posmatrano. ZOO). Četvrti uslov je obavještavanje prodavca o nedostatku. Prodavac se tada može osloboditi odgovornosti ne dokazom da njegova obaveza garancije ne postoji. Ona najprije postoji ako kupac nije bio obaviješten o postojanju pravnog nedostatka (član 508. 1. najprije. Reklamacija. transportnu klauzulu i ukupan iznos cijene. faktura se može definisati kao izjava volje prodavca data u formi pisanog dokumenta kojim on zahtijeva od kupca da mu isplati cijenu iz ugovora i eventualno ostale izdatke koje je učinio u vezi sa ugovorom. st. ZOO). ali nije “pristao da uzme stvar opterećenu tim pravom” (član 508. Faktura. ZOO). V . Treći uslov jeste da garancija nije ugovorom isključena ili ograničena. Zbog toga se ona pravno kvalifikuje kao pomoćni pravni posao. uvijek sadrži i neke elemente ugovora: predmet. Smatraće se da on nije savjestan ako mu je nedostatak u vrijeme sklapanja ugovora “bio poznat ili mu nije mogao ostati nepoznat” (član 513. ZOO). st. I na kraju. potrebno je da prodavalac bude savjestan. reklamiranje pravnih mana nije uvijek uslov za održavanje prodavčeve obaveze garancije na snazi. tj. jediničnu cijenu. U posljednjem slučaju radi se o situaciji u kojoj je prodavac obmanuo kupca u pogledu karaktera prava trećeg ili u kojoj je kupcu obećao da će do preuzimanja stvari i prenosa svojine otkloniti nedostatak. 4. nije uslov za postojanje obaveze garancije ni onda kada se kupac upustio u sudski spor sa trećim licem i izgubio ga.ISPOSTAVLJANJE FAKTURE 1. st. Kupac. 2. dalje. njegovo reklamiranje (član 509. ne mora reklamirati pravne nedostatke koji su prodavcu već poznati (član 509. Obaveza postoji i kad reklamacija nije izvršena i to u tri slučaja. U praksi se sreću i obrasci faktura čiji ih sadržaj približava zaključnici. količinu. jer nije izvršeno obavještavanje. nego dokazom da je “raspolagao sredstvima da se odbije zahtjev treće osobe” (član 511. Za razliku od materijalnih nedostataka. Napokon. U slučaju nesavjesnosti prodavca. pored zahtjeva za plaćanjem.

87. i 217. Član 10. Zbog toga je pitanje klauzula koje prodavac jednostrano unese u fakturu veoma složeno. dalje. potpuno izmirenje obaveze ili pojava potraživanja kupca za vraćanje više plaćenog iznosa po profakturi. Ovo pravilo važi i onda kada je kupac fakturu primio bez prigovora. Nadalje. 79 Vidjeti uzanse 177. i 10) 80 i Zakon o finansijskom poslovanju (član 3. budući da je 78 faktura “obično prvi pismeni akt o ugovoru”. No. Obaveznost jednostrano unesenih klauzula Faktura se izdaje na osnovu ugovora.Funkcije fakture su brojne. napokon. Faktura je. odnosno ukoliko 82 su u pitanju nove klauzule da ne postoji obaveza da se na njih odgovori”. 78 77 60 . 2/95). To je njen osnovni zadatak. n. Sistemsko tumačenje izvora pokazuje da je i danas izdavanje fakture obaveza prodavca. Ovu ulogu imaće u slučaju u kome ugovor ne važi bez određivanja cijene. n. 82 Kapor dr Vladimir. Ona. Polazi se od pretpostavke “da se ne može jednostrano menjati ono što su stranke ugovorile. isto djelo. str. n. ne obavezuju kupca. Kod nas je ono riješeno Opštim uzansama. naročito iz onih koje govore o kupčevoj obavezi plaćanja. Ovo je razumljivo. 81 Sl. Beograd 1957. 80 Sl. u principu. 87. Ona predstavlja značajno dokazno sredstvo o sadržaju toga sporazuma. Zavisno od faze pregovora ili ugovaranja. Ona može biti sredstvo za oživljavanje ugovora preciziranjem cijene od strane prodavca. Kada konačan obračun bude sačinjen. 81 Od fakture treba razlikovati profakturu. Odredbe fakture koje se ne nalaze u ugovoru. vjerodostojna i dovoljna za knjiženje poslovne promjene koju izaziva isplata ugovorne cijene. Pravni režim cijene omogućava još jedan način upotrebe fakture. najprije. FBiH. a stranke se o cijeni nisu sporazumjele. 180. faktura može imati još dvije fukncije. Takav zaključak se može izvući iz Opštih uzansi. jeste izuzetno važan knjigovodstveni dokument. FBiH 2/95. Faktura. 2/95. U tom svojstvu ona pokriva oblast od dokumentarnog akreditiva do sprečavanja zastarjelosti zahtjeva za plaćanjem ugovorne cijene. str. Ona ima preliminarnu finansijsku. Profaktura je pisani dokument – po sadržaju i obliku sličan fakturi . knjigovodstvenu i dokaznu funkciju. koji predstavlja rezultat sporazuma stranaka. iznosi plaćeni po profakturi se odbijaju od iznosa fakture. 77 Ona zbog toga mora biti uredna.kojim prodavac zahtijeva od kupca plaćanje prema prethodnom obračunu cijene. Zakona o računovodstvu (Sl. podoban instrument za dopunu i preciziranje ugovora. Kapor dr Vladimir: “Ugovor o kupovini i prodaji robe prema Opštim uzansama za promet robom”. 79 Na isti stav upućuju Zakon o računovodstvu (član 3. Rezultat može da bude: ostatak duga kod kupca. predstavlja zahtjev za isplatu cijene. 2. Savremena administracija. Ona može predstavljati ponudu za zaključenje ugovora ili prihvat ponude. FBiH. faktura je izuzetno važno dokazno sredstvo. niti se iz njega mogu tumačenjem nesumnjivo konstruisati. naročito).

Koji je rok “kratak”. nužno je da kupac nije u kratkom roku po prijemu fakture prigovorio jednostranim klauzulama. 83 Kapor dr Vladimir. Kada kupac prigovori samo nekim stavkama fakture. Ovo pravilo važi i onda kada ove odredbe prevazilaze okvire ugovora. Pošto je u pitanju ponuda za naknadnu izmjenu ili dopunu posla. Smatra se da je tada prodavac želio da pruži pogodnosti kupcu. 204). “Šta je neophodno zavisi od konkretnih okolnosti svakog pojedinog slučaja”. U praksi se formiralo stanovište da jednostrano unesene klauzule obavezuju prodavca ukoliko otežavaju njegov položaj. 103. 88. Uslovi plaćanja i drugi uslovi koje prodavac jednostrano unese u fakturu obavezuju kupca ako su kumulativno ispunjene tri pretpostavke. razmatrane klauzule moraju biti u skladu sa ostalim odredbama ugovora. isto djelo.sadržaj ugovora i princip pacta sunt servanda stvaraju izuzetke od izložene norme uzanse 203. Napokon. 83 Drugo. 61 . ne može odbiti isplatu iznosa na koje nije uložio prigovor (uz. st. Jednostrano unesene klauzule moraju biti neophodne za izvršenje ugovora. Ta činjenica će se utvrđivati primjenom pravila o interpretaciji. odnosno kada nisu neophodne za njegovo izvršavanje. 2). faktičko je pitanje (uz. kupac ne mora prihvatiti korišćenje ponuđenim pogodnostima. str.

62 .

ako on postoji. Uporedno posmatrano. su isti kao i kod obaveza prodavca.prijem isporuke) i funkcionalno (isporuka . plaćanje cijene i obavještavanje o materijalnom nedostatku (reklamacija). tj. ZOO). 2. Od dužnosti zasnovanih na ugovoru ističu se: slanje ambalaže i dostavljanje specifikacije. postoji i jedan dodatni element. Zato ćemo je izložiti tek u narednom poglavlju. a to je činjenica da je kupac povjerilac za karakterističnu obavezu isporuke i ujedno aktualni ili potencijalni vlasnik stvari koja je predmet ugovora. Izložićemo ga u sklopu odgovornosti prodavca. u načelu. 2. ova varijabla dovodi do različite kvalifikacije pojedinih radnji koje kupac kao poslovni subjekt preduzima. Ali. njegova odgovornost.GLAVA TREĆA OBAVEZE KUPCA I . Osnovne obaveze kupca u našem pravu su: pregled robe (provjera da li roba ima materijalnih nedostataka).plaćanje uz poštovanje načela istovremenosti).UOPŠTE O OBAVEZAMA KUPCA 1. Drugo. st. Najkarakterističniji primjeri su pregled robe i obavještavanje o nedostacima. Karakter obaveza kupca Opšte karakteristike obaveza kupca iste su kao i osobine dužnosti prodavca. O režimu ovih radnji govorićemo prilikom raspravljanja o odgovornosti za docnju sa izvršenjem posmatranih obaveza. prvo. prijem isporuke. Pošto se reklamacijom materijalnih nedostataka obezbjeđuje realizacija obaveza prodavca po osnovu garancije. oni se u zakonodavstvu određuju ili kao obaveza ili kao pravo kupca. a on želi da je vrati prodavcu bilo zbog nedostataka. Obaveze kupca su tijesno vezane za obaveze prodavca. Posljednja obaveza je uslovljena. Od onih koje su zasnovane na dispozitivnim odredbama Zakona o obligacionim odnosima treba istaći obavezu čuvanja stvari. Ona leži na kupcu kada mu je stvar uručena. sankcije za neizvršenje osnovnih obaveza nisu uvijek precizirane. postoje i obilježja koja su donekle specifična. Vrste obaveza Obaveze kupca su njegove dužnosti izvršavanja radnji koje proističu iz ugovora o prodaji. Sporednih obaveza kupca takođe ima više. One. Pored toga. bilo zbog raskida ugovora (član 520. obaveza reklamiranja ulazi u vanredan tok posla. Osnov obaveza kupca i faktori koji uslovljavaju njihov pojedinačni izgled. Često se 63 . predstavljaju komplementarne pojmove povezane i sadržinski (isporuka . Sadržaj obaveze je isti kao i kod prodavčeve istovrsne dužnosti.

Član 2 . Pregled robe još uvijek. koje prate izričite ili prećutne izjave volje vezane za izvršavanje pojedinih postupaka i ocjenu njihovih rezultata. 88 Član 34. 121 (dalje ćemo ovaj rad citirati kao Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. U ekonomskom smislu njime kupac provjerava da li dobija ono što prema ugovoru treba da plati.”). Pravno gledano. str. Napokon. zajedno sa njihovim modalitetima. Institut za uporedno pravo. U praksi se koriste i izrazi: provjera. naime ne znači prijem (vidjeti Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola kvaliteta robe kod ugovora o prodaji”. predstavlja “akte vigilancije”. Prema članu 481. 87 Vilus dr Jelena : “Određivanje i kontrola.sastoje u gubitku nekih kupčevih prava. ZOO. Značaj pregleda robe radi utvrđivanja (ne)postojanja materijalnih nedostataka je ogroman. koje treba preduzeti da bi se došlo do relativno sigurnog i pravno relevantnog stava o tome da li isporučena roba po svojim osobinama odgovara onome što je predviđeno ugovorom. Zbog toga se pregled robe može kvalifikovati i kao pomoćni pravni posao. npr. nego posredno . Pregled robe sastoji se iz niza povezanih faktičkih radnji. U našem je pravu. zajedno sa reklamacijom.. SGA. 1.”. provjera materijalnih nedostataka obaveza kupca. Pojam pregleda 1.”. st. Stranke mogu odmah da riješe sporove o činjenicama. ZOO “kupac je dužan primljenu stvar na uobičajen način pregledati ili je dati na pregled”. pregled robe je nezamjenjivo sredstvo vjerodostojnog konstatovanja činjenica vezanih za saobraznost isporuke 87 robe preme uslovima iz ugovora. 85 Pravni pojam pregleda se u propisima ne određuje izričito. Pojam provjere materijalnih nedostataka Postupak provjere materijalnih nedostataka u zakonodavstvu se najčešće 84 naziva “pregled”.PREGLED ROBE 1. 377.606 UCC. 181. dakle.1. st. kontrola i “kvalitativni”.. govori o uobičajenom pregledu stvari. te za obezbjeđenje dokaza o tim faktima . Stoga on. odnosno “kvantitativni prijem”. član 201. 1. ali i zato što je suštinski netačna. Ova terminologija zasnovana je na rješenjima Opštih uzansi. budnosti kupca. odgovornost za neizvršenje sporednih obaveza je u velikoj mjeri izjednačena sa opštim režimom odgovornosti za neizvršenje ili neuredno izvršenje ugovora. 86 Član 481. p...kroz opis načina na koji on treba da bude izvršen. Ne treba je koristiti jer sadrži prevaziđeni koncept “mana”.. ŠZO. HGB. 88 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Pregled robe radi provjere postojanja ili nepostojanja materijalnih nedostataka predstavlja sistem faktičkih i pravnih radnji. 118. str. Isto čini i naš ZOO u članu 481. 85 84 64 . II . Za ovakvu pravnu kvalifikaciju pored uporedno-pravnih razloga govore i argumenti komercijalne i juridičke prirode. 86 Zbog toga definicija pregleda mora da ima teorijski karakter.. Beograd 1970. da utvrde svoje ekonomske i pravne pozicije i izaberu dalji način djelovanja. str.

Zbog toga se na ovome pitanju više nećemo zadržavati. ali ne moraju prihvatiti rezultate ove kontrole kao jedino mjerodavne za njihove međusobne odnose. u uporednom pravu je opšte prihvaćeno da prodavac mora obavijestiti kupca ukoliko zna za nedostatak. Ova vrsta pregleda robe najčešće se sreće kod onih proizvoda kod kojih je propisan minimalni kvalitet. Lica koja mogu izvršiti kontrolu ima više. u uporednom zakonodavstvu ova teorijska mogućnost nije posebno regulisana. Najprije. onda je to treće lice dužno da dokaže postojanje svojih ovlaštenja. No. Pored toga. zajedno sa njihovim modalitetima. Drugo. vremenu i načinu pregleda. 65 . Određivanje subjekata pregleda u konkretnom ugovoru zavisi prvenstveno od sporazuma stranaka. Pojam provjere pravnih nedostataka Provjera pravnih nedostataka se može definisati analogno provjeri materijalnih nedostataka kao sistem faktičkih i pravnih radnji. koje se preduzimaju radi toga da bi se došlo do relativno sigurnog stava o tome da li pravo koje se prenosi postoji i da li se može upotrebljavati na način predviđen ugovorom. kupac je po pretpostavci savjestan. primijeniće se rješenja dispozitivnog zakonodavstva. javnopravna kontrola je naročito česta u spoljnotrgovinskom poslovanju.2. Sastoji se bilo u kontroli sirovina. ukoliko se pravni nedostatak sastoji u pravu trećeg lica. pošto se privredna prodaja obavlja na mjestima i između lica za koje je to uobičajeno. A to znači da može i od nevlasnika steći svojinu. Kontrola koju oni vrše zasnovana je na imperativnim normama i ima obavezan karakter. 2. 1. govorićemo o subjektima.Postoje četiri osnovna modaliteta pregleda. bilo u pregledu gotovog proizvoda. To mogu biti subjekti javne vlasti ili lica poslovnog prava. Subjekti pregleda robe Subjekti pregleda su lica koja imaju obavezu i pravo da izvrše uvid u stanje robe radi konstatovanja nepostojanja ili postojanja materijalnih nedostataka. Postoji više razloga zbog kojih se provjeri pravnih nedostataka ne posvećuje pažnja koja bi odgovarala kontroli robe. Priroda pravnih nedostataka dozvoljava da se oni valjano reklamiraju i kad nisu posebno provjeravane osobine prenesenog prava. Napokon. Stranke u ugovoru o prodaji mogu. Subjekti javne vlasti su nadležni inspekcijski organi. Tek ukoliko one ništa ne utanače. mjestu. Da bismo ih izložili logičnim redoslijedom i u cilju izbjegavanja ponavljanja.

92 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. tako i pred sudom. st. Upravo zbog toga se naziva i 92 “kontradiktorni način”.. str. Ako je ugovorena “otprema željeznicom bez merenja”.. U interesu prometa ovo je najbolje rješenje. Prema kontinentalnim i našem pravu pregled je njegova dužnost. str.135.. Ono to svojstvo stiče najprije na osnovu sporazuma stranaka. dovela je do toga da prodavac ili kupac rijetko potpuno sami vrše pregled robe. odnosno vođenju spora”. Potreba da rezultat pregleda bude tačan i upotrebljiv kako prema drugoj strani. 133. Subjekat pregleda može biti i treće lice. 1.”.. 127... odnosno kontradiktorni pregled. “merenje na istovarnoj stanici” i “srednja mera utovara i istovara” (uz. Pregled najčešće zajednički vrše prodavac i kupac. Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. Ovo rješenje karakteristično je za pravo SAD. Drugi subjekat je kupac. 122. budući da se prodavac već vezao ugovornom garancijom da roba nema materijalnih nedostataka.4). 90 Pregledu koji izvrši sam prodavac pridaje se značaj jedino onda kada se druge kontrole ne vrše. 89 U teoriji je ono sporno.Pregled robe najprije može da izvrši sam prodavac. po pravilu. Oni to čine ili zajedno sa nekim trećim licem . “mana”. pod uslovom da uredno pozvani kupac nije došao da uzme učešće u pregledu. Ugovorom može biti predviđeno da je nalaz trećeg isključivi i obavezan dokaz o stanju robe. ili sa komisijom. st. Stranke se mogu sporazumjeti i tako da pregled koji vrši treći služi dobijanju robnog dokumenta pogodnog za dalju upotrebu. jer je strankama omogućeno da odmah riješe sva eventualna sporna pitanja vezana za svojstva i stanje robe. 93 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. str. 94 Ovakvo rješenje predviđa i član 2-515 UCC: stranke “se mogu dogovoriti da će nalaz trećeg lica biti obavezan za njih u svakom kasnijem parničenju. Vozar će.prevoznikom (vozarom) i špediterom najčešće. 93 Smatramo da u slučaju nejasnog regulisanja položaja trećeg lica treba usvojiti drugo rješenje. Ovaj zahtjev i pojava novog imenovanog ugovora o kontroli Član 2 . Tada njegovi nalazi mogu imati samo dokazno dejstvo. tada je mjerodavna količina koju na svome skladištu utvrdi sam prodavac.”. 91 Jedan ovakav slučaj moguć je i na osnovu uzanse 127. učestvovati u utvrđivanju količine robe koja je mjerodavna za ocjenu pravilnosti ispunjenja ugovora o prodaji ako je u ugovoru unesena neka od sljedećih klauzula: “merenje na utovarnoj stanici”. 90 91 89 66 . Upravo zbog toga valja odabrati ono treće lice čija su stručnost i savjesnost neosporni. Tada su moguće dvije situacije.”. 119. Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. s tim da on ne sprečava dalje dokazivanje materijalnih nedostataka. 94 Treće lice može biti subjekt pregleda i na osnovu odluke jedne ugovorne stranke. Od uslova ugovora i okolnosti slučaja zavisi vjerodostojnost rezultata do kojih je on došao. i 123. str. 2 . 134 ..”.515 (1) UCC.

“Redovan tok stvari” je pravni standard koji se shvata objektivno. a potom dispozitivnim propisima. ZOO po kojoj je kupac “dužan primljenu stvar na uobičajeni način pregledati ili je dati na pregled čim je to prema redovnom toku stvari moguće”. 1. a njihova primjena zavisi od faktičkih okolnosti svakog konkretnog posla.. Vidjeti i član 848 . 96 3. najprije. Ovo pravilo važi samo za vidljive nedostake.”. Može se. Bez obzira kako mjesto provjere bilo ugovoreno. No.. po pravilu. 67 . Zakonodavna rješenja zavise dijelom od vrste robe (individualizirana ili generička). usvajajući široko prihvaćena 97 rješenja uporednog prava. mjesto provjere je prvo mjesto u kome je to prema redovnom toku stvari moguće učiniti. Upravo zbog toga postoji veliki broj solucija. 127 i Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema.. ugovorom.“pregled od strane trećeg”. Zakon o obligacionim odnosima i Opšte uzanse. mjesto pregleda vežu za mjesto izvršenja isporuke kao primaran i vrijeme pregleda kao sekundaran faktor. 1. str. a kvalitet u skladištu kupca. str. 96 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. st. Ne pozove li prodavac kupca da prisustvuje isporuci.robe i usluga 95 uslovili su u poslu prodaje još jedan novum . a dijelom od tipa prodaje (nedistanciona ili distanciona). ZOO: “Ugovorom o kontroli robe jedna ugovorna strana (vršilac kontrole) obavezuje se da izda certifikat o tome.. st.858 ZOO. a druga strana (naručilac kontrole) naknadu”. kao i onda kada prisutne stranke ne mogu da izvrše pregled prilikom isporuke bez svoje krivice. tj. mjesto isporuke u širem i užem smislu je ujedno i mjesto pregleda. će dovoditi do različitog određivanja mjesta provjere količine i kvaliteta pozivom na redovan tok stvari. postoji li dilema oko toga da li je kao mjesto isporuke i 95 Član 847. ono mora biti poštovano. 183. posmatrati u širem i u užem smislu. str. 97 Vidjeti Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. Mjesto pregleda robe Mjesto pregleda je geografska lokacija ili lokalitet na kome sve radnje pregleda moraju biti završene..”. Ovi činioci dovode do različitog tumačenja osnovne norme člana 481.. 168.”. Količina će se najčešće provjeravati u prvom usputnom mjestu koje raspolaže odgovarajućim mjernim instrumentima. Određivanje mjesta provjere materijalnih nedostataka vrši se. Kod distancionih prodaja generičkih stvari mjesto provjere će biti identično mjestu isporuke. Različiti faktički uslovi provjere količine i kvaliteta. kao i mjesto isporuke. Ako su obje stranke prisutne isporuci i ako je prilikom isporuke moguće izvršiti i pregled. Mjerodavan je samo onaj nalaz o stanju robe koji je dobijen na ugovorenom mjestu pregleda. nezavisno od individualnih osobina konkretnog kupca. Određivanje mjesta provjere materijalnih nedostataka vrši se u ugovoru izričito ili transportnim klauzulama.

Ovakvo rješenje odgovara ne samo izvorima prava nego i potrebama poslovne prakse. st. 68 . Pravno-tehnička rješenja su naročito u prvom slučaju veoma složena. stranke ili drugi subjekti pregleda. zahtijeva se da je prodavcu “pri sklapanju ugovora bila poznata ili morala biti poznata mogućnost takve dalje otpreme” (član 481. uzeće se da je mjesto pregleda jednako mjestu otpreme. Budu li obje stranke prisutne isporuci i pregled se može izvršiti prilikom isporuke. st. 127-130. ga moraju obaviti odmah.pregleda određeno mjesto otpreme ili mjesto opredjeljenja. Ona se mogu posmatrati prema tome da li je prodavac bio nesavjestan ili savjestan. vrijeme reklamacije.. ZOO). Stoga ćemo ih ispitati posebno. I treće. ZOO) potrebno je da bude ispunjeno nekoliko uslova. Ovo rješenje 98 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. Razumije se da kupac ili kupčev kupac mogu kao mjesto provjere u širem smislu odrediti i neko drugo usputno mjesto koje se nalazi između dva mjesta opredjeljenja. Da bi “reekspedicija” kao poseban institut postojala.. Kao mjesto pregleda u užem smislu valja uzeti transportni terminal (uzansa 74). mjesto provjere može biti i mjesto novog opredjeljenja. Ovo rješenje potiče iz principa da se niko ne može pozivati na sopstvene nedopuštene radnje (nemo turpitudi nemo suam allegans). mora postojati ugovor između kupca i njegovog kupca o prodaji iste robe. 3. Ako je “nedostatak bio poznat prodavcu ili mu nije mogao ostati nepoznat” (član 485. Vrijeme pregleda robe Vrijeme pregleda je trenutak ili vremenski period u kojemu sve radnje koje sačinjavaju pregled robe moraju biti izvršene. Određivanje mjesta provjere kod reekspedicije predstavlja poseban problem. Ono zavisi ili od volje kupca ili od okolnosti slučaja.”. prema uporednom 98 i našem pravu (član 481. vrijeme pregleda zavisi od toga da li je nedostatak vidljiv ili skriven. Pravno. pa i našeg Zakona o obligacionim odnosima zavise od vrste robe. 3. ZOO). 4. Drugo. te dispozitivnim propisima. Mjesto utvrđivanja skrivenih nedostataka nije ničim određeno. Rješenja dispozitivnih propisa uopšte. Najprije. tipa prodaje i od usvojenih pravila o vremenu reklamacije. Sva do sada iznesena pravila o određivanju mjesta pregleda važila su za uobičajeni pregled kojim se mogu konstatovati vidljivi nedostaci. Budu li ispunjeni ovi uslovi. pa prema tome i vrijeme utvrđivanja nedostataka nije ničim ograničeno. str. Kada je prodavac bio savjestan. potrebno je da kupac robu šalje u novo mjesto opredjeljenja bez pretovara. Određuje se ugovorom na isti način kao i mjesto. ovo je najsloženiji modalitet postupka provjere (ne)postojanja materijalnih nedostataka.

Kupac ili kupčev kupac imaju pravo da pregled izvrše i ranije. 124 . 2. o mjestu isporuke u situaciji kada postoji dilema između mjesta otpreme i opredjeljenja. tj. Pored poslovnih običaja i uslova posla. kupac ga mora obaviti “čim je to prema redovnom toku stvari moguće” (član 481. Ovo znači da mora bez nepotrebnih odlaganja pristupiti pregledu i sam pregled završiti u roku u kome bi to učinilo i drugo lice njegovog položaja djelujući pažnjom dobrog privrednika. Ovo pravilo ne važi samo onda 100 kada je u pitanju lakopokvarljiva roba. ukoliko to ne učine. kupac tada treba da “opomene prodavca da mu te isprave bez odlaganja dostavi”.. str. U slučaju reekspedicije. predaje druge stvari. Kod distancione prodaje generičkih stvari princip je da se vrijeme pregleda veže za vrijeme isporuke. pravni standard. Jasno je da se vrijeme isporuke i vrijeme pregleda ne moraju potpuno podudariti.. No. jer prodavac nije predao potrebna dokumenta. izvršene zamjene dijelova i slično” (član 483. Navedeni rokovi za pregled mogu biti produženi u dva slučaja. rokovi počinju teći “od predaje popravljene stvari. u kojoj treba konstatovati vidljive nedostatke. Ako prodavac ne ispuni svoju obavezu pozivanja kupca da prisustvuje isporuci i pregledu.. da se u ovakvim slučajevima kontrola robe vrši pre predaje 99 robe vozaru”. ili ako pregled ne bude moguće izvršiti prilikom isporuke bez krivice stranaka. 69 . Isto rješenje postoji i u našem sistemu. Zbog toga je u uporednom pravu “gotovo opšte prihvaćeno pravilo . Ako su u pitanju skriveni nedostaci. ako se pregled ne može izvršiti.. st. ZOO). Konačni izgled relevantnog rješenja u pogledu vremena provjere zavisiće i od toga da li je u pitanju provjera količine ili kvaliteta. “Redovan tok stvari” i ovdje se shvata objektivno. Ono je potvrđeno i pravilima uzanse 74. budući da se zadnja tranša robe mora ispitati po završetku isporuke.125. 3. “pregled stvari može biti odgođen do njezina prispijeća u novo odredišno mjesto” (član 481.”. Prvo. krajnji rok za izvršenje pregleda je prekluzivni rok za ostvarivanje kupčevih prava 99 100 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. st. dužni su da pregledu pristupe “čim” je roba prispjela u konačnu destinaciju. zapravo. Njegov sadržaj zavisi od poslovnih običaja i od konkretnih uslova isporuke u datom slučaju. st.zasniva se na pravilima o reklamaciji iz člana 481. I drugo. Prema uzansi 138. početak toka roka se odlaže do prijema dokumenata. Sva izložena rješenja vrijede za situaciju u kojoj se vrši “uobičajeni pregled”. str.. ZOO). Specifični zahtjevi provjere kvaliteta mogu da dovedu do toga da se izraz “čim” interpretira tako da važi od momenta prispijeća robe u skladište kupca. ZOO. ZOO).. 126 i 138. ako je zbog popravke ili isporuke druge stvari kupac bio prinuđen da ne koristi predmet prodaje.”. Izvršenje pregleda “odmah” je. Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. sadržaj navedenih pravnih standarda zavisi naročito od vrste robe. 1.

132. fizičko mjerenje. Beograd 1975. način kontrole može biti potpun ili djelimičan. “izuzev kada je ugovorom određen dulji rok” (član 482. ističe da je učestalost primjene ovakvog načina ugovaranja i kontrole količine “učinila da ovaj postupak danas preraste u poseban modalitet ugovora o kupovini i prodaji pokretnih stvari”. upoređivanje sa uzorkom. 148). Ako se roba isporučuje u originalnom pakovanju. Rezultati dobijeni na drugi način ne bi bili pravno relevantni. 131 .po tom osnovu. kao na primjer za žitarice.Carić dr Slavko.. hemijska analiza. sadrže i pravila o tehnološkim postupcima provjere koji moraju biti primijenjeni. 5. No. str. zahtjev uzansi u pogledu utvrđivanja kvaliteta jeste da primijenjeni način bude “vjerodostojan” (uz. Način pregleda robe Način pregleda obuhvata sve vrste radnji i njihove modalitete koje subjekt pregleda treba da obavi da bi se došlo do relativno sigurnog i pravno relevantnog stava o tome da li materijalni nedostaci postoje ili ne.”. 76 . “što često ne zavisi od volje ugovornih strana. 75. način pregleda se dijeli na: način pregleda koji teži utvrđivanju količine i način pregleda koji je usmjeren na konstatovanje kvaliteta. str. Institut za uporedno pravo . Njihovo regulisanje vrši se najprije sporazumom Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. merenjem ili prebrojavanjem”. 2. Definicija se daje na str. Prema cilju. komercijalna procedura ili pravni postupak. st.Savremena administracija. zato mu Opšte uzanse posvećuju značajnu pažnju. 147). Izvori prava za način provjere veoma su brojni. 104 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. Zakon o obligacionim odnosima.. str. On iznosi šest mjeseci od predaje stvari. isto djelo. 155. Posebne uzanse za promet pojedinim vrstama robe. a analiza specifičnosti na str. Tehnološki postupci koji ispunjavaju ovaj uslov su navedeni primjera radi: stručni pregled. već od prirode robe u 101 Kod sukcesivnih isporuka provjeru treba vršiti za svaki obrok pitanju”. Razumije se da je za primjenu svakog od navedenih postupaka 103 Suštinski potrebno da količina u ugovoru bude utvrđena na odgovarajući način. On se može posmatrati kao tehnološki proces.”. ZOO). ništa ne govore o ovom aspektu provjere.. 102 Način provjere je složena pojava. Zadnja dva vida nazvaćemo društvenom procedurom i obraditi zajedno.82. Prema uzansi 115. posebno. 75. Kapor dr Vladimir . str.. bez obzira na svoju uvjerljivost i vjerodostojnost. isporuke. Na prvom mjestu se i ovdje pojavljuje ugovor. kao i drugi zakonici i izvori uporednog prava. posebne uzanse i poslovni običaji. vađenje uzorka. budući da odvajanje ekonomskih i pravnih aspekata pri vršenju kontrole nije moguće. Tehnološki postupci provjere treba da budu provedeni najprije onako kako je izričito ugovoreno. 104 Društvene procedure kroz koje se vrši provjera postojanja materijalnih nedostataka veoma su složene. 130. Potom dolaze dispozitivni propisi. tehnološki postupci se primjenjuju samo na konstatovanje stanja ambalaže (uz. Prema obimu. “utvrđivanje količine robe vrši se vaganjem. Toroman dr Marija: “Vrste i modaliteti ugovora o kupovini i prodaji”. Opšte uzanse. 102 103 101 70 .

Jedan izuzetak.stranaka. kao i onda kada količinu provjerava jedna strana na svome skladištu bez prisustva drugog partnera (uz. ZOO. 107 Potom se pristupa identifikaciji robe. pa ćemo ih izložiti zajedno. Dakle. 131. poslovnim običajima date trgovačke branše. manjina može izdvojiti svoje mišljenje ili odbiti da potpiše zapisnik. Poželjno je da komisiju sačinjavaju nepristrasna lica i da u nju po mogućnosti uđu sudski vještaci. str. komisijski postupak se a priori smatra vjerodostojnim (uz. Dokazna snaga ovakvog zapisnika je oslabljena. 133. Ovo rješenje ima i uporedno-pravnu vrijednost. Komisiju formira strana koja je subjekt pregleda. 71 . dakle o svom trošku. To može biti učinjeno u ugovoru ili prilikom samog pregleda. U pogledu članova komisije nema ograničenja. članovi komisije i eventualni svjedoci.”. usvojenih rješenja nema. odnosno njihovi predstavnici. Na kraju se sastavlja komisijski zapisnik koji treba da potpišu obje strane. i 149. st. Ukoliko je on uobičajen. Ako su pregledom konstatovane mane za koje prodavac odgovara. Ne bude li to učinjeno. Snošenje troškova provjere stranke mogu urediti ugovorom.”. Uzanse 129. ipak. on je dužan da kupcu bez naknade.. troškove njihovog utvrđivanja kupac može da regresira od prodavca. dolazi u obzir i kao način provjere materijalnih nedostataka prema Zakonu o obligacionim odnosima. ovaj pravni standard uvijek treba veoma pažljivo popunjavati elementima sadržaja koji imaju faktičku prirodu. provjera se vrši prema dispozitivnim propisima. Način provjere količine komisijskom procedurom Opšte uzanse predviđaju za situacije u kojima između jedne ugovorne strane i vozara ili špeditera postoji spor u pogledu količine. Korisno je da to učini svojim rješenjem. određivanju tehnoloških postupaka i njihovom provođenju. biće obavezna procedura koju oni predviđaju. 1.. Prema članu 481. Ako posebne uzanse ili standardi dolaze do primjene. postoji. primijeniće se pravila Opštih uzansi predviđena za troškove utvrđivanja kvaliteta (uz. Uobičajeni način se određuje prema običajima u mjestu pregleda. 139). prirodi robe i okolnostima provjere. Zatim se utvrđuju rezultati pregleda. 105 Ne postoje li ni ovi izvori. O svim radnjama vodi se zabilješka. Ako se provjera vrši na skladištu prodavca. i Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola.. Sva ostala pitanja se u oba 106 Suštinskih razlika između slučaja uređuju kroz sadržinu komisijskog zapisnika. najčešće onoga koji se naziva kontradiktornim. U svim drugim slučajevima troškove pregleda snosi kupac kao lice na kome leži obaveza da ga izvrši. 105 106 107 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. 147). 128). stavi na raspolaganje potrebnu radnu snagu i sredstva kojima raspolaže. ali se njihova svojstva i odnosi sa ugovornim partnerima moraju naznačiti u zapisniku. str. Ukoliko članovi komisije nisu jednodušni o nekom pitanju.. Uzansa 129. Kod provjere kvaliteta. pregled se mora izvršiti na “uobičajeni način”. Opšte uzanse za promet robom kao vjerodostojan način pregleda predviđaju komisijski pregled.

dakle. Ovakvom stilizacijom zakonodavac je želio ne samo da rastereti prodavca brige oko stvari nego i da jasno odredi momenat prijema. “Preuzimanje stvari se sastoji u poduzimanju potrebnih radnji da bi predaja bila moguća.. te u odnošenju stvari” (član 519. 2. 519. poslovnih običaja. str. Zbog toga može biti određen i kao pomoćni pravni posao.. 155. ZOO.”. 70. Obaveza prijema isporuke postoji samo ako je roba isporučena saglasno ugovoru. Analogno fiktivnoj isporuci ovdje ćemo imati fiktivni prijem isporuke. 109 ali u praksi oni ne moraju biti uključeni u jedinstven proces primopredaje robe. 72 .. Sličnu definiciju sadrži i uzansa 70. Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. “komplementarni pojmovi”. Tada će prijem biti potpun. Pri tome treba imati u vidu da šutnja kupca ne znači fiktivni prijem. Odnošenje stvari neće značiti radnju prijema ako se stvar već nalazi kod kupca. čl. Isporuka i prijem isporuke su. Potrebno je da on izričito izjavi da prima robu koja je kod njega ili da preuzme radnje iz kojih se može “na siguran način utvrditi da je on 110 robu hteo da zadrži”. prema ugovoru. st.”. Drugu vrstu radnje kojom se izvršava obaveza prijema predstavlja “odnošenje stvari”. ZOO). Pojam Prijem isporuke ili “preuzimanje stvari” 108 je sistem faktičkih i pravnih radnji koje kupac. biće ih više kod distancione nego kod prodaje u mjestu.III . Izvršenje 108 109 110 Uzansa 70. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema . Da li izvršenje radnji prijema predstavlja obavezu ili pravo sporno je i u zakonodavstvu i u teoriji. str. čl. Sadržaj obaveze prijema isporuke Obaveza prijema isporuke je složena. ugovora. Kupčeva obaveza prijema je djelimična onda kada se vrši sukcesivna predaja pojedinih obroka i onda kada samo dio robe ima materijalnih nedostataka. a količina ne predstavlja bitan element ugovora. Kao i isporuka i prijem se sastoji najmanje iz jedne faktičke i jedne pravne radnje. Zbog toga je broj činidbi kupca veći što je posao prodaje komplikovaniji. Opšte uzanse i Zakon o obligacionim odnosima su ovu dilemu riješili u korist stava da se radi o obavezi kupca (uz. 254. Koje su radnje kupca potrebne da bi prodavac mogao da izvrši isporuku zavisi od prinudnih propisa. ZOO). više kod sukcesivne nego jednokratne isporuke. 2. prirode stvari i okolnosti konkretnog posla. 519. mora da izvrši da bi prodavac mogao isporučiti robu i prenijeti svojinsko pravo na njoj.PRIJEM ISPORUKE 1..

Ako on ne reguliše ovu dužnost. 73 . Analogno isporuci može se definisati kao sistem faktičkih i pravnih radnji koje kupac mora da izvrši prema svim relevantnim izvorima da bi prodavcu predao ugovorom određenu količinu novca i prenio mu najjače. 144. dužnost plaćanja je složena.1. nesumnjivo. 230. Napokon. Iako se sastoji u predaji novca. U našoj zemlji to su: Zakon o obligacionim odnosima i Opšte uzanse. značaj manifestacija volje kupca prilikom preduzimanja pojedinih akata isplate je toliki da se plaćanje dâ kvalifikovati i kao pomoćni pravni posao. je veća od same cijene budući da u nju ulaze i drugi izdaci.PLAĆANJE CIJENE 1. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Imperativne norme ovih akata imaju za osnov svoje primjene ono što je ugovorom predviđeno izričito ili upućivanjem na važenje dispozitivnih normi. Na prvom mjestu se nalaze prinudni propisi čiji su predmet regulisanja novčani. Sadržaj obaveze plaćanja Sadržaj. Na drugom mjestu se nalazi ugovor o prodaji.. 1. IV . Definicija i kvalifikacija obaveze 111 i najvažnija 112 obaveza kupca.2. predmet obaveze plaćanja nije identičan sa cijenom. ugovorna obaveza kupca. Njeno Plaćanje ili isplata je osnovna izvršenje predstavlja glavni razlog. Plaćanje cijene je.. po pravilu. kreditni i devizni sistem. ukoliko nisu stavljene van snage kasnijom regulativom. svojinsko pravo na njoj. Pored toga ona se s obzirom na pravni režim cijene u prodaji poslovnog prava može odrediti i kao prirodan sastojak ugovora. str. Izvori prava kojima se uređuje obaveza plaćanja su brojni. 111 112 Kapor dr Vladimir . primijeniće se dispozitivni propisi. prvenstveno različiti troškovi robnog prometa. str. Rješenja ugovora i dispozitivnih propisa dopunjavaju se prinudnim normama pojedinih specijalnih zakona.Carić dr Slavko. Obaveza plaćanja. kauzu zbog koje prodavac zaključuje ugovor.obaveze prijema ne znači gubitak prava na popravljanje štete izazvane postojanjem skrivenih nedostataka na robi. Broj radnji i pravnih izvora raste kada se sa građanske pređe na poslovnu prodaju. isto djelo. Pojam obaveze plaćanja 1.”.

čiji predmet se ispoljava u aktu predaje sume novca”. po svoj prirodi. 164). 380 HGB. Kupac snosi i troškove plaćanja. ZOO). 94-105. Ako efektivno plaćanje tih izdataka vrši prodavac. na njegov zahtjev. 171). st. nužno je osvrnuti se i na opšta pravila koja ovdje važe neposredno. 114 Dakle. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. 115 Uslovi pod kojim se ambalaža ne plaća već su izloženi. Uz trošak. st. ukoliko se prodavac pojavljuje i kao kreditor. 240. Smatramo da se taj rizik odnosi na sve slučajeve koji ometaju urednu isplatu. Uzansa 160. Tako kupac snosi uvozne carine. uz.. ostale uvozne dažbine i troškove carinjenja. 1. Član 28. 3. ŠZO. Primjena opštih pravila o novčanim obavezama Plaćanje cijene je. dalje. 160. Samo se po sebi razumije da kupac plaća prodavcu i kamate kod ugovora o prodaji na kredit.”. str. ali ne i jedini element kalkulacije. Vidjeti uporedni pregled kod Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. 114 115 113 74 . a potom i specifičnim normama koje vrijede samo za ugovor o prodaji.Cijena je osnovni. str. međutim u ugovor unesena klauzula “bruto za neto”. bez obzira na to da li je obaveza na plaćanje dospjela ili nije (čl. 320. ukoliko želi da se koristi skontom . 235. kupac plaća i kamatu na dugovanu cijenu od dana prijema stvari.3.kupac mora to da ugovori ili da se osloni na poslovne običaje. 116 U njemačkom pravu kupac ne odgovara za docnju sa prenosom pošiljke.. kupac plaća i ambalažu po cijeni robe (uz. Detaljnu analizu režima ovih obaveza vidjeti na str. Sve ostale troškove prometa (“zavisne troškove”) kupac snosi od mjesta i vremena isporuke. snosi troškove pribavljanja i legalizovanja uvjerenja o porijeklu robe i onda kada je dužan da ih pribavi prodavac (uz. 94: “Novčanim obligacijama nazivaju se samo one koje se neposredno odnose na sumu novca. str. isto djelo. Ako ništa nije ugovoreno i u uporednom pravu 113 i kod nas se plaća za neto težinu robe bez skonta. 169). novčana obaveza. Troškove robnog prometa nastale prije mjesta i vremena isporuke kupac plaća samo izuzetno. Ako je. p. 517 ZOO). bez obzira na to što je mjesto isporuke eventualno u zemlji. Ovakva dužnost mora biti ugovorena ili predviđena u uzansama. Ovo utoliko prije što je ista tehnika primjenjena i u drugim nacionalnim zakonodavstvima. 2. član 212. “Skonto se najčešće ugovara kod prodaje sa kratkoročnim kreditom”. kupac snosi i rizik plaćanja. Pošto je posebnih rješenja veoma malo. 117 Zbog toga je ona u Zakonu o obligacionim odnosima regulisana najprije opštim pravilima o ovoj vrsti ugovornih dužnosti.”. a ne na samoj granici (uz... 161). SGA.odbitkom od cijene zbog njene isplate odmah i gotovinski . biti predujmljeni (uz. Izuzeci od ovog pravila posebno su utvrđeni i odnose se na one troškove koji nastanu uslijed promjene mjesta plaćanja izazvane postupcima prodavca (čl. a ne 116 samo na sigurnost novca. Kupac. 117 Perović dr Slobodan. Kod prodaje na kredit stvari koje daju plodove ili druge koristi. potrebni iznosi moraju mu.

Sl. namiruju se tek u četvrtom redu (čl. 312 ZOO). kada između istog podavca i kupca postoji više ugovora i više obaveza koje su dospjele. 18 ZOO) i u cjelini (čl. Pri tome treba voditi 119 veoma strog prema nelikvidnom računa da je Zakon o finansijskom poslovanju dužniku. Tada je ovlašten da od svoga duga odbije eskontni iznos.Plaćanje cijene kod ugovora o prodaji je podvrgnuto principu monetarnog nominalizma: “kada obaveza ima za predmet svotu novca.. Kupac svoje obaveze uvijek može izmiriti prije dospjelosti. 119 120 118 75 . a kupac ne može sve da ih izmiri. 238. 305 ZOO). str. FBiH 2/95. No. izuzev ako zakon naređuje što drugo” (čl. Plaćanje se vrši prodavcu. kao izraz principa valorizma nisu dopuštene. Pošto posmatramo prodaju poslovnog prava. Valjano je ispunjenje trećem licu koje nije prethodno određeno. Obavezu izvršava kupac lično ili preko svoga zastupnika. Pored njih postoje i drugi instrumenti kojima se cijena može prilagoditi realnoj vrijednosti. dužnik je dužan isplatiti onaj broj novčanih jedinica na koje obaveza glasi.. Pošto potraživanja i dugovanja po osnovu ugovora o prodaji spadaju u “ostale obaveze”. 103-105. 15 Zakona o finansijskom poslovanju). Ukoliko on ne bude postignut. dovode do veoma složenog pravnog Vidjeti Perović dr Slobodan. licu koje on odredi ili subjektu kojega odredi sud. Sljedeća grupa opštih pravila tiče se načina ispunjenja obaveza. Ovdje je potrebno istaći još jedno pravilo. str. Odredba kojom bi se unaprijed odrekao svoga prava na plaćanje prije dospjelosti je ništava (čl.”. 310 ZOO). Zato ćemo ih i izložiti u sklopu odgovarajućih kupoprodajnih podinstituta. ako prodavac to izričito ili prećutno odobri (čl. Naredna grupa pravila tiče se mjesta i vremena isplate. mjestu i vremenu plaćanja za isporuku 120 i obilje faktičkih stiuacija koje zahtijevaju posebno tumačenje. zlatne i valutne klauzule. 516-518). prodavac je dužan da primi i djelimičnu isplatu (čl. od sporazuma dužnika i povjerioca. ako to proizilazi iz ugovora ili običaja. 133-136). One su ništave smatra se da u ugovor nisu ni unesene. n. Od opštih instituta tu ulazi klauzula o promjenjenim okolnostima (čl. govori o “načelu uzajamnosti” između mjesta plaćanja i mjesta isporuke. vezanost normi o načinu. najprije. indeksna skala). 118 Princip monetarnog nominalizma može normalno funkcionisati samo u uslovima relativno niske inflacije. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. isto djelo. te prekomjerno oštećenje (čl. Napokon. primijeniće se zakonski red uračunavanja (čl. pošto su novčane obaveze djeljive. 398 ZOO). No. Specifičnim rješenjima o plaćanju cijene posvećena su svega tri člana dijela Zakona o obligacionim odnosima koji govori o prodaji (čl. redoslijed namirenja zavisi. Obaveza plaćanja izvršava se pažnjom dobrog privrednika (čl. 320 i 318 ZOO). 310). Ona se primjenjuje neposredno na plaćanje kupovne cijene (čl. 394). No. može se tvrditi da je kupac uvijek ovlašten na eskont. ali i prema njegovim povjeriocima. A zakon to čini! Klauzule o promjeni cijene već su izložene (klizna skala. 139-140 ZOO).

međutim. Uzansa 188. Zakon o mjenici. Zakon o obligacionim odnosima i Opšte uzanse za promet robom. privredni subjekt može plaćati međusobne obaveze prebijanjem. ZFP). Način plaćanja 2. Mjesto. Način plaćanja i način obezbjeđenja plaćanja su. kada se jednom stranke sporazumiju o njima. Zakon o hatrijama od vrijednosti. čeka. Osim instrumentima plaćanja. vrši izmirenje novčanih obaveza. No. uručenjem akceptnog naloga sa upisanim datumom dospijeća (član 18 ZFP) ili na drugi način u skladu sa Zakonom o obligacionim odnosima. Zakon o finansijskom poslovanju ugovaranje obezbjeđenja plaćanja 121 prepušta sporazumu stranaka i time vrši radikalnu promjenu ranijeg stanja. Citiraćemo ga dalje kao ZFP. FBiH 10/95. n. dakle. Zadržaćemo se na pojedinim instrumentima plaćanja u mjeri u kojoj je to potrebno radi osvjetljavanja obaveze plaćanja kupovne cijene. Ono se sastoji u davanju prodavcu finansijskih instrumenata podobnih za brzu i sigurnu naplatu ili u pružanju stvarnih (realnih) obezbjeđenja sa istim svojstvima. Instrumenti plaćanja Instrumenti plaćanja su sredstva kojima se. prepušteni ugovoru.regulisanja ove dužnosti kupca. 2. bankarske garancije (član 17 ZFP). gotov novac nema položaj prvenstvenog instrumenta plaćanja. Uopšte o načinu plaćanja Pod načinom plaćanja podrazumijevamo instrumente plaćanja i radnje koje se u vezi sa njima preduzimaju. Obezbjeđenje plaćanja može se izvršiti i zalaganjem vrijednosnih papira (član 17. ako obaveza plaćanja ne bude izvršena u skladu sa ugovorom. cesijom i asignacijom u skladu sa zakonom kojim se uređuju ovi odnosi. Izložićemo je zato kroz modalitete načina. vremena i mjesta plaćanja.1. 76 . Obezbjeđenje plaćanja može se izvršiti predajom mjenice. 2. Zakon o čeku. vrijeme i način predaje instrumenata plaćanja takođe se određuju ugovorom. budući da su privredni subjekti dužni da obavljaju “novčani promet preko 121 Sl. Od načina plaćanja treba razlikovati obezbjeđenje plaćanja. prodavac i kupac postaju vezani složenim sistemom prinudnih i dispozitivnih propisa.2. te ukupan sistem postupaka koje kupac mora da učini da bi svoju dužnost isplate izvršio u skladu sa ugovorom i prinudnim finansijskim propisima. Sistem postupaka može se nazvati i modalitetima načina plaćanja. u skladu sa propisima o plaćanju i poslovanju hartijama od vrijednosti. Najvažniji među njima su: Zakon o finansijskom poslovanju. iz kojih je prodavac ovlašten da se namiri. kao prvi način plaćanja predviđa polaganje “novčanog iznosa na tekući račun povjerioca kod banke koja je u zemlji”. U Zakonu o finansijskom poslovanju.

Zakon o finansijskom poslovanju spominje samo prebijanje ili kompenzaciju (član 12. Treba dodati da se u ovu grupu instrumenata može svrstati i poštanska uplatnica. Petrović dr Milan. 190) i bjanko mjenicom (uz. ZFP). 77 . Predmet uređivanja je prvenstveno vrijeme kada se smatra da je isplata izvršena. zadnja revizija 1993. Pavićević dr Božidar: “Bankarsko pravo”. Takse i troškove vezane za izdavanje hartija od vrijednosti kao instrumenata plaćanja ili obezbjeđenja plaćanja snosi kupac (uz. uzanse regulišu plaćanje obračunskim ili virmanskim čekom (“virmanski nalog”) i čekovnu uplatnicu (uz. ZFP). str. Odnosi banke i drugih lica u poslu akreditiva su uređeni Jednoobraznim pravilima i običajima za dokumentarne akreditive iz 1933. Napokon. 191).1082 ZOO. prodavčevo pravo je uslovljeno ispunjavanjem uslova koji su navedeni u akreditivu. plaćanje se može izvršiti i akreditivom. ali nisu isključeni ni ostali: cesioni (član 436 . pravni posao kojim se akreditivna banka na osnovu ugovora sa kupcem obavezuje da će korisniku. 128 . Od ostalih. Ova pravila Međunarodne trgovačke komore u Parizu imaju univerzalnu primjenu. Drugu veliku grupu instrumenata plaćanja čine tzv. ne nužno i u ugovoru o prodaji. plaćanje se može izvršiti i instrumentima obračuna. a najkasnije narednog dana”. Savremena administracija. kojim se banci nalaže da izvrši doznaku računu prodavca (član 12. godine. banka preuzima jednostranim apstraktnim pravnim poslom obavezu prema prodavcu. 123 Član 1072 . a banke ih se pridržavaju kao obaveznog propisa. 124 Antonijević dr Zoran i drugi. 122 Antonijević dr Zoran.129.računa” (član 9. ZFP). U vezi sa ovim instrumentom plaćanja treba zapaziti tri stvari: kupac je dužan da sa bankom sklopi ugovor o otvaranju akreditiva prema uslovima iz ugovora o prodaji. odredbe o blagajničkom maksimumu čine od gotovog novca veoma nepodesan instrument plaćanja (član 11. isto djelo. 192). prodavcu “isplatiti određenu novčanu svotu ako do određenog vremena bude udovoljeno uvjetima navedenim u nalogu za otvaranje akreditiva” (član 1072 ZOO). str. Pored toga. Uređeni su rokovi za plaćanje bilo kojom vrstom trgovačkog efekta (uz. koje nalažu prodavcu da gotovinu primljenu “po bilo kom osnovu uplati istog dana na svoj račun. pa ćemo se na datim rješenjima zadržati prilikom izlaganja odgovarajućih dijelova ove materije. 128. Beograd 1982. instrumenti doznake. Treću značajnu skupinu instrumenata plaćanja čine hartije od vrijednosti. 123 Akreditiv je apstraktan Četvrto.445 ZOO) i asignacioni (član 1020 124 1034 ZOO). 122 Zakon o finansijskom poslovanju na prvo mjesto stavlja nalog za prenos. 189 i 196). st. U prilog plaćanju gotovim novcem ne idu ni odredbe člana 10 ZFP. 2). tj.

ako ništa nije ugovoreno” (član 518. 183. “prodavac u tom slučaju jamči za kvalitet. pravila o plaćanju i instrumenti kojima se ono vrši prilagođeni su jednokratnoj isporuci. “prodavac mora prezentirati ona dokumenta koja su prema prirodi ugovora uobičajena u takvom slučaju” (uz. meru i dimenziju robe koji su označeni u fakturi” (uz. Zadržaćemo se samo na prvom slučaju. Drugo. isto djelo. Izloženo pravilo o predujmu kod sukcesivne isporuke jasno razlikuje ovaj 125 modalitet plaćanja i od plaćanja rata kod ugovora o prodaji uz pretplatu. str. Ona mora glasiti na “ukrcano”. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Najprije. 2. Ne postoji li odgovarajući običaj. 126 dakle i prije nego što je imao mogućnost da isporučenu stvar pregleda. “prve isporuke naplaćuju se iz predujma. st. Ovo rješenje odstupa. Tipovi načina plaćanja Prema različitim osobinama ugovora o prodaji i specifičnim obilježjima same obaveze plaćanja mogu se utvrditi četiri karakteristična tipa ili modaliteta načina plaćanja. 241.”. iz pravila o jednovremenosti isporuke i plaćanja vidljivo je da je kupac dužan platiti cijenu tek pošto je imao mogućnost da pregleda stvar (član 475). 184). 78 . 241.3. biti “čista” i izdata po naredbi (uz. Pod uticajem načela jednovremenog izvršavanja obaveza ovo pravilo se modifikuje kod predaje predmeta ugovora u obrocima. ZOO). “u slučaju uzastopnih isporuka kupac je dužan isplatiti cijenu za svaku isporuku u času njezina preuzimanja”. te da njome raspolaže (uz. ali im i Opšte uzanse posvećuju znatnu pažnju. 186). Interesi kupca zaštićeni su i posebnim zahtjevima u pogledu teretnice (konosmana)... Ako dokumenti nisu u ugovoru naznačeni. str. dokumenti moraju biti takvi da dokazuju izvršenje obaveze isporuke i ujedno omogućavaju kupcu da odredi vrstu i količinu robe. Ako je u ovakvim ugovorima kupac dao prodavcu predujam. 179 detaljno izlaže razliku između prodaje uz avans i prenumeracione prodaje.2. Kada je dokument uz koji se vrši plaćanje vozarska isprava. 184).. od opštih dispozitivnih principa o avansu. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Razmotrićemo ih odvojeno. te potrebi isplate u cjelini i odjednom. Ako ništa nije posebno ugovoreno ili ne proizlazi iz okolnosti posla. Dvije su podvrste ovoga tipa plaćanja: plaćanja uz dokumenta i dokumentarni akreditiv. uz.”. najprije. 185).. 127 Česti su naročito u međunarodnom prometu. Izuzetak od ovog tipa plaćanja postoji ako je ugovoreno plaćanje uz predaju dokumenata (D/P). 125 126 127 Toroman dr Marija. “Pri ovakvom plaćanju kupac je dužan da izvrši svoju obavezu plaćanja cene čim su mu stavljena na raspolaganje dokumenta koja predstavljaju robu”. str. težinu. koji zahtijevaju da se iznos cijene dat kao predujam ravnomjerno rasporedi na sve dijelove dužnikove obaveze. Na ovaj način su interesi kupca obezbjeđeni i u onim elementima ugovora koji nisu vidljivi iz prevoznih dokumenata. (član 518 ZOO).

Vrijeme izvršenja isplate 3. preovladava “trenutak”. odnosno dan u kome plaćanje mora biti izvršeno. Kupac koji ima prigovore samo na neke stavke iz fakture. 129 Ako je U našem pravu vrijeme plaćanja se određuje. po pravilu se ugovara izričito i precizno..”.. st. isto djelo. Kod sukcesivnih isporuka. str. Depozit traje do rješavanja spora. unaprijed. 205). ZOO). O izvršenom deponovanju kupac mora obavijestiti prodavca. najprije. Zbog toga kupac za njega ne duguje kamatu ni u slučaju da spor izgubi. plaćanje mora biti izvršeno do kraja radnog dana institucije kod koje se vrši plaćanje. Četvrti tip načina plaćanja postoji u slučaju spora o cijeni. Vrijeme plaćanja Vrijeme plaćanja je trenutak u kome ili period unutar koga sve radnje koje sačinjavaju obavezu plaćanja moraju biti završene. 1 ZOO. isto djelo. S obzirom na specifičnost novčanih obaveza. 129 Član 516. Ukoliko je određeno rokom. cenu pre nego što primi stvar. Razlikuju se situacije u kojim je plaćanje ugovoreno prije isporuke. 128 Kupac u svome sjedištu ili u mjestu isporuke stiče mogućnost da primi robu tek kada je pošti ili prevozniku platio cijenu i troškove robnog prometa koje on sam snosi. Prodavac ne može odbiti prijem tih iznosa (uz. Ako rok isplate prije isporuke nije utanačen. određeno datumom. Deponovanjem novca plaćanje se smatra izvršenim do visine položenog iznosa (uz. U privredi dominira pouzeće koje je vezano za plaćanje prevozniku. ali ne mora da ima 130 obilježja prenumeracionog ili pretplatnog posla. 128 Kapor dr Vladimir . ova dospjelost se utvrđuje za svaki obrok posebno. bez obzira na način na koji će to biti učinjeno... nego kod građanske prodaje putem pouzeća preko pošte.1. Ako je prodavac odbio prigovore na pojedine stavke ili cijeli iznos fakture. 146 svrstavaju ovu prodaju u prodaje sa plaćanjem cijene unaprijed. 204). ugovor o prodaji može. Kada je ugovoreno plaćanje prije isporuke. Plaćanje prije isporuke. Specifična pravila pojavljuju se onda kada se vrijeme plaćanja stavi u odnos sa vremenom isporuke. 178: prodaja uz pretplatu je takav ugovor “kojim se kupac obavezuje da isplati prodavcu . plaćanje se ima izvršiti najkasnije u roku od osam dana od dana zaključenja ugovora (uz. pa su zloupotrebe ovoga modaliteta manje. 182).Carić dr Slavko. njegove granice utvrđuju se opštim pravilima (član 77. 3. mora platiti nesporne iznose. kupac je ovlašten da odmah po prijemu takvog obavještenja sporni iznos deponuje kod nadležnog suda (sudski depozit).Treći tip načina plaćanja jeste ono koje se vrši pouzećem. istovremeno sa njom i nakon preuzimanja stvari. 130 Toroman dr Marija. 79 . Ukoliko se radi o “periodu” u pitanju je protek vremena od nastanka do dospjelosti obaveze plaćanja. str. budući da predstavlja odstupanje od načela istovremenosti izvršenja ugovornih obaveza. ugovorom.

80 . Za razliku od rješenja u uporednom pravu. 3). kupac nije ovlašten da odloži plaćanje ni pozivom na dužnost i/ili pravo pregleda robe. Vidjeti Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. str. Kreditiranje se vrši za ukupan iznos potraživanja. u kome se obavlja predaja stvari” (član 516. ako je isporuka izvršena uz predaju dokumenata koja.. st. ono se rijetko izričito ugovara. 1. 177. Ukoliko se ne prihvati gledište da je rješenje Opštih uzansi postalo poslovni običaj. na osnovu izričitog ili prećutnog sporazuma stranaka. st. kupac može odbiti ili odložiti isplatu (član 475. st.. Ono zavisi od načina plaćanja uopšte.Pošto je istovremenost isporuke i plaćanja osnovno dispozitivno pravilo u ovoj oblasti. 236 .. st.”. lišava prodavca prava da raspolaže robom (uz. st. naš Zakon o obligacionim odnosima predviđa da se plaćanje ima izvršiti u roku koji je predviđen poslovnim običajima (član 516. u praksi se sreće posredno ugovaranje istovremenosti isporuke i plaćanja stipulisanjem dokumentarne isporuke. Izuzetno. Ona će se primijeniti ukoliko nije ugrožen princip jednovremenosti isporuke i plaćanja. 131 Pored toga. odnosno organizacije da odobri računu vjerovnika iznos naznačen u nalogu” (član 318. Ovim rješenjem je u stvari sažeta stilizacija uzanse 189.. Bude li to slučaj. Ako vrijeme plaćanja nije ugovoreno. odnosno od prijema fakture. 238. ZOO. odnosno obezbjeđenje plaćanja. daju osnova za stav da u ovom slučaju plaćanje treba izvršiti u roku od osam dana od dana prijema robe. 2). U slučaju da sporazuma stranaka nema.. Plaćanje gotovim novcem smatra se izvršenim kada kupac dugovanu sumu uruči prodavcu ili je položi na njegov tekući račun. 3. str. Po pravilu. Plaćanje unazad je ono koje se. Kada se plaćanje vrši instrumentima doznake preko banke (nalog za prenos i obračunski ček ili virman) plaćanje se smatra izvršenim onda kada su to stranke dogovorile. 177. Oba dispozitivna pravila su uslovna. a od instrumenata plaćanja posebno.. 2.2. uz. onda važi dispozitivna norma po kojoj se cijena plaća “u času . prodavac traži obezbjeđenje ovakvih kredita. pri tome. ako je kupac robu dobio prije fakture. o plaćanju polaganjem 131 132 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. U ovom slučaju prodavac kreditira kupca.238. ZOO). Poslovni običaji često vežu ova dva momenta onda kada je ugovoreno “plaćanje uz fakturu”. ono se ravna prema dispozitivnim 132 propisima. Vrijeme isplate Vrijeme isplate je trenutak u kome se smatra da je plaćanje izvršeno. ZOO).”. dug je namiren kada banci ili drugom subjektu kod koga se vodi račun prodavca “stigne novčana doznaka u korist vjerovnika ili nalog (virman) dužnikove banke. Polaganje se vrši virmanom (uz. 188). 3). vrši pošto je proteklo vrijeme koje kupcu stoji na raspolaganju za pregled robe. Ukorijenjenost Opštih uzansi u našoj poslovnoj praksi i racionalnost uzanse 177.

pa je plaćanje izvršeno onda kada kupac da nalog banci. Analogno mjestu isporuke ono se može posmatrati u užem i u širem smislu. Iz ovoga rješenja je vidljivo i drugo načelo: mjesto isplate nalazi se pod snažnim 81 . obaveza se smatra izmirenom kada dužnik uplati iznos svoje obaveze pošti. cesijom i asignacijom utvrđuje se prema pravilima obligacionog prava. 3.sredstava na tekući račun putem virmana. Obaveza se konačno gasi kada prenesene hartije budu honorisane. koja važe za pomenute instrumente. ZOO u članu 318. U drugoj nije dovoljno da kupac da nalog svojoj banci. prodavac može zahtijevati isplatu u gotovom uz priznavanje eskonta (uzansa 190. Stoga se i dalje razlikuju dvije osnovne situacije. razumije se pod uslovom da na kupčevom računu ima sredstava. obaveza je isplaćena onda “kad vjerovnik primi novčanu doznaku” (član 318.). Vrijeme isplate kod izmirenja obaveza kompenzacijom. 2). st. Posljedice eventualne docnje svoje banke snosi. Da kupac ne bi pao u docnju bez svoje krivice. 4. 2. Ako se plaćanje vrši virmanom ili drugim obračunskim sredstvom. onda se ovaj princip konkretizuje tako što se kao mjesto plaćanja određuje “sjedište organizacije kod koje se vode vjerovnikova novčana sredstva” (član 320. dakle. smatramo da ovo pravilo treba tumačiti tako da je vrijeme isplate ono u kome pošta prema redovnom toku stvari ponudi prodavcu isplatu novca. Da bi se plaćanje smatralo izvršenim. ali kod ove obaveze ta podjela nema poseban pravni značaj. st.1. 1. odnosno onaj u kome je njegova obaveza prema kupcu prestala da postoji ili se smanjila. 2). Tri principa vladaju pravilima o određivanju mjesta plaćanja. tj. U prvoj. Mjesto plaćanja 4. preuzima pravila uzanse 181. neophodno je da kupčeva banka dostavi nalog za prenos prodavčevoj banci. st. kada je u pitanju plaćanje preko pošte. Ako je plaćanje preko pošte ugovoreno. ZOO). Plaćanje akreditivom se smatra izvršenim kada je banka otvorila akreditiv u skladu sa uslovima iz ugovora. Kad ovakav način plaćanja nije ugovoren. prodavac i kupac imaju istu banku. Prvi je da su novčane obaveze donosive. a ni dva dana po prijemu prodavčeve opomene. Određivanje mjesta plaćanja Mjesto plaćanja je lokalitet na kome sve radnje koje ulaze u obavezu plaćanja moraju biti završene. s tim što se kao prenosilac novca ne mora pojaviti pošta (član 318. Ne bude li dug predajom hartija izmiren u roku. ZOO). Plaćanje hartijama od vrijednosti smatra se uslovno izvršenim onda kada one budu prenesene prodavcu na način koji je dogovoren i koji mora biti u skladu sa pravilima prenosa odgovarajućeg trgovačkog efekta. kupac. Ista rješenja važe i za plaćanje čekovnom uplatnicom. st. st. da se ispunjavaju u sjedištu povjerioca (član 320. Trenutak u kome je isplata izvršena je onaj u kome je prodavac postao povjerilac po tražbini.

2.. mjesto plaćanja se određuje prema poslovnim običajima (član 516. Opšte uzanse dalje razrađuju ovo rješenje. više poslovnih jedinica.2. plaćanje se obavlja u prebivalištu. 238. po kojoj ovi principi vrijede i kad povjerilac naloži plaćanje na račun nekog trećeg lica. 3. ZOO). “ako se cijena ne mora platiti u času predaje. Smatramo da ova rješenja analogno vrijede i u situacijama u kojima je promijenjena institucija preko koje se vrši plaćanje. str.. plaćanje se vrši u mestu tog sedišta” (uz. Odnosi koji tim povodom nastaju predmet su posebne pažnje zakonodavca. Time se specijalna pravila o plaćanju kupovne cijene vraćaju na opšti pravni režim izmirenja novčanih obaveza. dakle prodavca. No. Član 320. Napokon. ZOO). 133 Naše pravo slijedi kontinentalne sisteme. odnosno u onima u kojima je prodavčeva banka promijenila svoje sjedište. plaćanje se vrši “u mjestu u kome se obavlja predaja stvari” (član 516.. On je dalje ovlašten da traži plaćanje u novom sjedištu. odnosno izvršila prihvat. 174). No. st. Napokon. st. Cijena se najprije mora platiti u mjestu koje je određeno ugovorom (član 516. st.”. Uštede u troškovima idu u korist prodavca. U nedostatku pravila običajnog porijekla. 133 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. st. odnosno sjedištu prodavca” (član 516. 3.. Ako povjerilac ima više sjedišta. 2 ZOO). Povjerilac može promijeniti svoje sjedište u periodu između zaključenja ugovora o prodaji i dospjelosti obaveze plaćanja. st. Ukoliko ugovor ništa ne govori o ovom pitanju. povećanje troškova ispunjenja “pada na teret vjerovnika”. Promjena mjesta plaćanja Stranke mogu uvijek sporazumno promijeniti mjesto plaćanja. 2. plaćanje se vrši u sjedištu one koja je poslala ponudu.”. ZOO ne isključuje ni primjenu uz. tj. ZOO je jasan. 1 ZOO). ako se iz ugovora ili okolnosti posla vidi “iz kojeg će se poveriočevog sedišta izvršiti isporuka. I napokon. 175.uticajem rješenja o načinu i vremenu isplate. st. Cilj usvojenih rješenja jeste zaštita opravdanih interesa kupca. način plaćanja dozvoljava da se povjeriocu pruži ovlaštenje na jednostranu promjenu mjesta plaćanja. 82 . Napokon. 4. princip uzajamnosti ukazuje na to da “je i mjesto plaćanja određeno mjestom isporuke.

Tretman prigovora iste vrste je u uporednom pravu različit. značaj i kvalifikacija prigovora su različiti. u najširem smislu. Zbog toga se može smatrati da oni predstavljaju samostalan. Mi ćemo se.reklamaciju na materijalne nedostatke izričito kaže da predstavlja dužnost kupca (član 481). Prvo. Od svih navedenih funkcija. tako i posljedice. stoga. mogu smatrati izjave ugovornog povjerioca. ZOO). Stoga se razlikuju kako iscrpnost pravnog režima. prigovori spadaju u opštu obavezu obavještavanja o relevantnim činjenicama i stoga su zasnovani na načelu poštenja i savjesnosti (član 12. svaki prigovor se može odrediti i kao pomoćni pravni posao. nepoštivanja garancije da stvar nema materijalnih nedostataka i 83 . posebno baviti samo najvažnijim. poticanje dužnika da sam izvrši obavezu ili da je izvrši uredno. Treće. očuvanje prava na naknadu je najvažnija. dok će ostali biti izloženi uz odgovarajuće obaveze ili odgovornost za njihovo neizvršenje. No specifičan sadržaj. odnosno da ga ne smatra uredno izvršenim. Prigovori su usmjereni na: vjerodostojno konstatovanje činjenica. prigovori se ponekad kvalifikuju kao pravo. posljedice prigovora na oba učesnika u poslu i pogoršanje pravnog položaja povjerioca u slučaju propuštanja ili docnje sa prigovorom dopuštaju da se on kvalifikuje i kao obaveza. različitih od opšte sankcije naknade štete izazvane propuštanjem generalne dužnosti obavještavanja (član 268. Najznačajniji prigovori koje stavlja kupac su oni koji se daju zbog: docnje sa isporukom. ZOO). Prigovori se i u našem i u uporednom pravu nazivaju i reklamacijama. Prigovarati mogu i kupac i prodavac. s obzirom da predstavlja izjavu volje sa značajnim juridičkim konsekvencama. očuvanje prava na popravljanje štete i na vansudsko rješavanje sporova. logičnije je prvo rješenje.GLAVA ČETVRTA PRIGOVORI I . Vrste prigovora Prigovor neispunjenja ili neurednog ispunjenja se može staviti povodom povrede svake obaveze. kupca ili prodavca. No. a ponekad kao obaveza. Pojam prigovora Prigovorima se. viši institut prava prodaje. 2. kojima on ukazuje dužniku na činjenicu da ugovor ne smatra izvršenim. No. Zbog toga se ovdje moramo zadovoljiti sa tri osnovne pravne kvalifikacije. Pravna kvalifikacija prigovora je veoma složena i ne može se dati za sve vrste na isti način. Radi rješavanja ove dileme naš Zakon o obligacionim odnosima za najvažniji i najsloženiji prigovor . S obzirom na ekonomsku poziciju povjerioca. funkcije i pravni režim doveli su do posebnih sankcija. odnosno obavještenjima o nedostacima.UOPŠTE O PRIGOVORIMA 1. Drugo.

Pored toga. ZOO dilema da li je reklamacija mana robe obaveza ili pravo je prevaziđena.”. Ona je akcesorna pravu kupca da zahtijeva obeštećenje u slučaju postojanja materijalnih nedostataka.. 134 Reklamacija se upućuje prodavcu ili njegovom vozar. po njegovim nalazima i mišljenju. Ispitaćemo ih kroz tri osnovna: način. te izričitim redigovanjem člana 481. Drugim riječima. Pravni značaj uredne reklamacije je u tome što ona služi održavanju kupčevog prava na popravljanje štete na snazi. Komercijalni značaj reklamacije ogleda se prije svega u održavanju dobrih poslovnih odnosa između partnera. konkretan materijalni nedostatak i kojom mu stavlja do znanja da ima namjeru da se koristi nekim od prava koja mu po tom osnovu pripadaju. ali nesumnjivo. Pojam reklamacije Reklamacija na materijalne nedostatke je pravna radnja. mjesto i vrijeme. Način reklamiranja Reklamaciju daje kupac neposredno ili preko svoga ovlaštenog punomoćnika. reklamacija je obavještenje prodavcu o neizvršenoj obavezi garancije da stvar nema materijalnih nedostataka. reklamacija predstavlja pomoćni pravni posao. 2. Napokon. te u mogućnosti rješavanja sporova vansudskim putem. izjava kojom kupac obavještava prodavca da isporučena roba ima. davanje reklamacije postoji u ugovoru kao dužnost kupca i to u izgledu koji predviđa Zakon o obligacionim odnosima. 165.prekršaja garancije da preneseno pravo nema pravnih nedostataka. 84 . Ne učine li tako. II . 134 Opširnije vidjeti Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola kvaliteta. i bez intervencije trećih lica. ona predstavlja uslov za očuvanje prava na naknadu štete. Modaliteti reklamacije i njenog davanja su brojni. isključiti iz ugovora. Uvođenjem koncepta materijalnih nedostataka kao višeg instituta. odnosno odrediti njene modalitete. trgovački zastupnik). Na strani prodavca je najvažniji prigovor zbog docnje kupca sa plaćanjem cijene. stranke mogu dužnost reklamiranja izričito ili prećutno.. Reklamacija je tijesno vezana sa obavezom garancije da roba nema materijalnih nedostataka. Ukoliko žele. Zato je logično da se davanje ovoga obavještenja kvalifikuje i kao prirodan sastojak ugovora. Kao punomoćnici u privredi se.REKLAMACIJA NA MATERIJALNE NEDOSTATKE 1. str. javljaju subjekti koji sa kupcem imaju ugovor o obavljanju nekih poslova iz oblasti usluga u prometu robe (špediter. Reklamacija na materijalne nedostatke predstavlja obavezu kupca. po pravilu.

kod reklamacija važi teorija prijema. 137 Ako je način slanja reklamacije određen ugovorom. Prodavac može na pregled uputiti i svoga punomoćnika. Svi ostali elementi su nebitni. To znači da opis nedostatka mora biti konkretan i jasan. da budu precizirana. U reklamaciji “kupac je dužan potanje opisati nedostatak i pozvati prodavca da pregleda stvar” (član 484 ZOO). onda je iskoristio opciju i ne može kasnije jednostrano da mijenja svoj odštetni zahtjev. on daje osnova da se svi elementi sadržaja reklamacije podijele na: bitne i nebitne. po pravilu. u reklamaciji se. Prvi bitan element sadržaja jeste potanji opis nedostatka. Zakon o obligacionim odnosima primjera radi kao “pouzdan način” slanja reklamacija navodi preporučeno pismo i telegram. do brzine kojom cijeli postupak mora biti obavljen. Ovaj sastojak diktiran je funkcijama prigovora. Generalna izjava da roba ima materijalnih nedostataka kojoj bi se priznavala svojstva reklamacije. Stoga. pošto njime ni jedan od ciljeva radi kojih je reklamacija uvedena ne bi mogao da bude ostvaren. Napokon. Reklamaciji nikada ne treba prilagati originale dokumenata. 135 dovoljno precizan da omogući prodavcu da formira stav o vjerovatnoj osnovanosti i ozbiljnosti reklamacije. str. 166. Funkcije reklamacije zahtijevaju da se u nju uvijek unese i ugovor povodom koga je sporna roba isporučena. Lica koja će biti ovlaštena da upute ili prime reklamaciju mogu se i posebno odrediti ugovorom o prodaji. “sudovi stoje na stanovištu da se iz reklamacije mora da vidi da je kupac podnosi s namerom da se koristi jednim od prava koja mu se 136 Ta prava u našem sistemu ne moraju priznaju u vezi sa nesaobraznom robom”. vrijediće samo onaj prigovor koji je otpremljen u skladu sa ugovorom. Drugi element sadržaja bez koga reklamacija ne može da postoji je poziv prodavcu da pregleda stvar kako bi se uvjerio da je reklamacija zaista opravdana. 166. Najprije. Do koje mjere će se ići u detaljno navođenje nedostatka. No. ipak. Prvo. Da bi se one mogle ostvariti neophodno je da poziv bude konkretan i učinjen u skladu sa poslovnim običajima. Iako oni zavise od prirode i okolnosti posla. str.punomoćniku. i 152. Član 484. ako to kupac učini.. 2 ZOO). Ukoliko je on korišten “smatra se da je kupac izvršio svoju obavezu da obavijesti prodavca” i kada on uopšte ne primi reklamaciju ili je dobije sa zakašnjenjem (član 484. Uopšten prigovor ne proizvodi pravne posljedice. 132.. vodila bi stavljanju prodavca u neravnopravan ekonomski i pravni položaj.”. Uz. tipizirani. stvar je konkretnih okolnosti: od stručnosti kupca.. Uz ovo rješenje treba primijetiti dvije stvari. zahtijevaju da kupac dostavi prodavcu relevantne dokumente. osim u slučaju slanja prigovora na 135 136 137 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. st.. 85 . neki su. navode dokumenti i dokazi kojima kupac raspolaže. ZOO se poveo za poslovnom praksom i međunarodnom regulativom prije nego za uporednim zakonodavstvom. Vilus dr Jelena: “Utvrđivanje i kontrola. Sadržaj reklamacije veoma je složen. preko prirode robe i nedostatka.”.

prepušteno opštim pravilima. Unutar svakog od ta dva slučaja postoje specifična rješenja. 4. Ako on ima više poslovnih jedinica. U našem pravu stranke su slobodne da vrijeme prigovora utvrde sporazumno. Ne bude li to učinjeno. a ako se to ne zna . ako su stranke učestvovale u pregledu i konstatovale vidljivi nedostatak. Blagovremenost reklamacije je izuzetno važna.u mjesto iz koga je učinjena bilo ponuda. Na tu situaciju je primijenjena teorija otposlanja. Kada je prodavac savjestan. Pošto je usvojena teorija prijema. 86 . stoga. Izložena pravila o mjestu reklamiranja vrijede za slučaj da obje stranke nisu prisustvovale pregledu i za slanje reklamacije “na siguran način”. reklamacija se šalje u mjesto iz koga se ugovor izvršava. Mjesto reklamiranja Mjesto u kome treba izvršiti reklamaciju nije posebno regulisano u izvorima prava. I drugo. vrijeme reklamiranja zavisi od toga da li je nedostatak vidljiv ili skriven. Vrijeme reklamiranja Vrijeme reklamiranja je trenutak u kome ili period unutar koga sve radnje koje su vezane za obavještavanja prodavca o materijalnom nedostatku moraju biti završene. Ako je mjesto u koje treba poslati reklamaciju posebno ugovoreno. vrste materijalnog nedostatka i vremena kontrole urednosti ispunjenja isporuke. reklamacija kao neformalan pravni posao treba da se obavi u mjestu pregleda. biće pravovaljan samo onaj prigovor koji je u to mjesto i upućen. No. Dispozitivno rješenje mora se izvući iz opštih pravila i iz regulative načina slanja reklamacije. Ono je. Predstavlja veoma složen modalitet. Ni protek objektivnog roka od 6 mjeseci nakon isporuke na gasi kupčevo pravo u ovom slučaju. kupcu stoji na raspolaganju neograničeno vrijeme da izvrši reklamaciju. ako je nedostatak “bio poznat prodavaocu ili mu nije mogao ostati nepoznat” (član 485 ZOO).siguran način. uspostavljeni izuzetak je jedan od rijetkih primjera pozitivnih sankcija u našem zakonodavstvu. Ako je prodavac bio nesavjestan. Njegovo određivanje zavisi od: savjesnosti prodavca. Očuvanju kupčevih prava po osnovu postojanja materijalnih nedostataka vodi samo onaj prigovor koji je blagovremen. jasno je da je sjedište prodavca ujedno i mjesto u koje treba uputiti reklamaciju. On to pravo ne gubi čak ni onda kada je sam propustio da izvrši radnju pregleda bez odlaganja ili da reklamira na vrijeme. bilo prihvat. tj. 3. važiće rješenja Zakona o obligacionim odnosima.

Početak toka roka za reklamiranje je u ovom slučaju objektiviziran. a ne samo procesna mogućnost ulaganja prigovora. Prema članu 481. rokovi za reklamiranje počinju da teku od prijema nove stvari. Na ovaj način je odgovornost za otezanje sa slanjem obavještenja od krajnjeg prebačena na prvobitnog kupca. Vrijeme reklamiranja skrivenih nedostataka određeno je subjektivnim i objektivnim rokom. zakonodavac dopušta strankama da ugovaranjem dužeg objektivnog roka ugovor potpuno prilagode svojim specifičnim potrebama i uslovima (član 482 ZOO). Upravo zbog toga se šestomjesečni period ne može produžiti subjektivnim rokom ili njegovim dijelom u slučaju kad je nedostatak otkriven u periodu prije isteka objektivnog roka koji odgovara pravnom standardu “bez odgađanja”. kupac je dužan da u privrednoj prodaji reklamaciju izvrši “bez odlaganja”. Uzima se u obzir objektivno mogući tok odnosa između klijenta (kupčevog kupca) i kupca. st. koji upućuje na povećan stepen hitnosti. 3.Ako su obje stranke prisustvovale isporuci i ako je pregled tada izvršen “kupac je dužan svoje primjedbe zbog vidljivih nedostataka saopćiti prodavaocu odmah. dakle. a njegov kraj za period koji je normalno potreban za sastavljanje uredne reklamacije (član 481. on ne bira konačnog kupca. Samo se na taj način može očuvati jednakost davanja stranaka i u ovome poslu. No. ZOO “kupac je dužan prodavaoca obavijestiti o nedostacima čim je po redovnom toku stvari mogao za njih doznati od svojih klijenata”. 2 ZOO). Prodavac mora znati da se radi o reekspediciji. inače gubi pravo koje mu po toj osnovi pripada”. Dan isporuke je ujedno i dan početka toka objektivnog roka od 6 mjeseci unutar koga se reklamacija prema savjesnom prodavcu uopšte može izvršiti. Početak toka roka za reklamiranje veže se. počevši od trenutka kada je prema redovnom toku stvari utvrdio ili mogao da utvrdi postojanje materijalnih nedostataka. Objektivni rok je prekluzivan. a često i ne zna ko se javlja u toj ulozi. Poseban slučaj i ovdje predstavlja reekspedicija. a najkasnije razumno vrijeme po isteku vremena isporuke. Razumno vrijeme je ono koje je urednom kupcu potrebno i dovoljno da sačini reklamaciju (član 481. Oni moraju biti održani kumulativno. Dobije li kupac stvari po osnovu odgovornosti prodavca za materijalne nedostatke. 1 ZOO). njegovim istekom gasi se i pravo kupca na popravljanje štete. Rješenje je logično. a ne na prodavca. 87 . a ne stvarno vrijeme u kome je kupac obaviješten o nedostatku. Ne bude li pregled moguć pri isporuci ili kada prodavac ne pozove kupca da prisustvuje isporuci i pregledu. Njegova dužina je u ugovorima o prodaji poslovnog prava određena standardom “bez odgađanja”. st. odnosno od izvršene zamjene ili popravke (član 483). Ipak. Izraz “odmah” je pravni standard. On praktično znači da kupac mora prigovoriti čim opazi nedostatak. Subjektivni rok počinje teći od dana otkrivanja nedostatka. st. za vrijeme provjere.

U principu. Pravni značaj reklamacije oličen je u činjenici da se određeni vidovi šteta izazvanih postojanjem pravnih nedostataka mogu reparirati samo ako je kupac uredno obavijestio prodavca o postojanju pravnih mana. ona ima i svojstva pomoćnog pravnog posla. Kupac mora da obavijesti prodavca barem o zahtjevu trećeg i to u cjelini. Zbog toga je dužnost kupca u pogledu preciziranja pravnih nedostatka strožija. ovaj prigovor predstavlja obavezu kupca (član 510 i 509 ZOO). onaj ko tvrdi da ima jače pravo na prodanoj stvari nego kupac. Ako to nije učinjeno. isporuka nove stvari bez nedostatka).III . nego povećava potrebu da kupac svoju izjavu uputi “na siguran način”. Specifičnosti pravnih nedostataka i osobiti vidovi popravljanja štete kada oni postoje. Druga karakteristika tiče se načina davanja reklamacije. Pored toga. ZOO je takva da dopušta još jednu osobenost: kupac se mora već u prigovoru opredijeliti za vid zaštite koji želi (oslobađanje stvari od pretenzije trećeg. To je treća 88 . Ako se prigovor mora dati da bi kupac sačuvao svoja prava. Slučajevi u kojima kupac nije dužan da reklamira posebno su uređeni Zakonom o obligacionim odnosima. treba uzeti da je reklamacija na pravne nedostatke uvijek učinjena kada je poslata. Priroda pravnih nedostataka je takva da njihovo dokazivanje redovno vrši treći. Modaliteti reklamacije na pravne nedostatke su isti kao i kod prigovora na materijalne nedostatke. Reklamacijom na pravne nedostatke kupac opominje prodavca na neizvršavanje obaveze garancije za osobine prenesenog svojinskog prava. U daljim izlaganjima zadržaćemo se samo na njima. rokovi se moraju utvrditi tumačenjem pravila o prekluziji prava na naknadu štete. 2.REKLAMACIJA NA PRAVNE NEDOSTATKE 1. doveli su i do nekih posebnih rješenja. Ovakva solucija ne isključuje. Stilizacija člana 509. reklamacija predstavlja i prirodan sastojak ugovora. budući da Zakon o obligacionim odnosima nema posebnih pravila o ovom pitanju. Pojam reklamacije Reklamacija na pravne nedostatke je izjava kojom kupac obavještava prodavca da preneseno pravo nije uopšte konstituisano ili nije konstituisano u obimu i na način predviđen ugovorom i kojom mu daje do znanja da ima namjeru da se koristi nekim od prava koja mu po tom osnovu pripadaju. Specifičnosti režima reklamacije na pravne nedostatke Prvo odstupanje režima reklamacije na pravne od pravila o prigovoru na materijalne nedostatke leži u sadržaju reklamacije. a ne kada ju je prodavac primio. Pošto u ovom slučaju nema posebnih pravila o načinu obavještavanja. Vrijeme reklamacije može se odrediti ugovorom.

2 ZOO). krajnji rok za reklamaciju i za ostvarivanje prava prema prodavcu je šest mjeseci od “pravomoćno okončanog spora” (član 515. krajnji rok za reklamaciju je godina dana od dana saznanja za pravo trećeg (član 515.osobenost ove reklamacije. Ako je u pitanju vansudska evikcija. U suštini. Momenat saznanja je faktičko pitanje i sud ga cijeni od slučaja do slučaja. Ako se ometanje prava manifestuje u pokretanju spora (sudska evikcija). kupac je pozvao prodavca da mu pomogne u parnici. 89 . st. krajnji rokovi za reklamaciju su izjednačeni sa rokovima za ostvarivanje prava na popravljanje štete. st. 1 ZOO).

90 .

Pojam docnje sa isporukom Docnja prodavca sa isporukom je pojavni oblik docnje ugovornog dužnika. Neke od ovih kvalifikacija su jednostavne i nesporne. st. O različitim vidovima djelimične docnje i o njihovim posljedicama vidjeti Perović dr Slobodan.1. ZOO. “Dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obavezu u roku određenom za ispunjenje” (član 324. Shodno tome. 141 Opširnije vidjeti Perović dr Slobodan. 504. 144. važe opšta pravila obligacionog prava.raskid 138 ugovora po samom zakonu. činjenica da su se te norme formirale pretežno na terenu ugovora o prodaji dozvoljava njihovo zajedničko izlaganje. Pored odgovornosti. 140 Pored toga. st. docnja prodavca sa isporukom je činjenica neizvršavanja obaveze stavljanja stvari na raspolaganje kupcu u vrijeme koje je utvrđeno ugovorom ili na osnovu ugovora. ili samo onda ako je pao u zadocnjenje svojom krivicom (subjektivna docnja).GLAVA PETA ODGOVORNOST PRODAVCA I . za njeno određenje. požar. isto djelo. 1 ZOO). 142 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. str. Pojam docnje i odgovornosti za docnju sa isporukom 1. rat. Zbog toga. Upravo zbog toga docnju sa isporukom ne treba miješati sa odgovornošću za docnju sa isporukom. Dilema nije samo akademska. samim tim što je do zakašnjenja sa isporukom došlo. isto djelo. 503. Pitanje je. str.. uzročna veza i krivica). da li je prodavac kao dužnik u docnji. zabrana izvoza i slično). objektivni čin docnje sa isporukom može kod fiksnih poslova imati još jednu pravnu posljedicu . u principu.”. str. naime. 1. 141 Najveći i za docnju sa isporukom najvažniji problem predstavlja kvalifikacija docnje po njenom osnovu. (objektivna docnja).” 142 138 139 140 Član 125. Docnja sa isporukom se može pravno kvalifikovati kao štetna radnja povrede ugovora. štrajk.ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA ISPORUKOM 1. Prema njima se procjena posljedica djelimičnog ispunjenja vrši shodno cilju radi kojeg je druga strana zaključila ugovor (subjektivni kriterij). “Praktičan značaj razlike između objektivnog i subjektivnog shvatanja docnje naročito dolazi do izražaja pri prolaznoj nemogućnosti izvršenja za koju prodavac nije kriv (npr.. Član 131. docnja prodavca u ovom slučaju može biti potpuna ili djelimična. Nesumnjivo je da docnja sa isporukom spada u dužničku docnju i to sa neispunjenjem nenovčanih obaveza. moraju biti primijenjeni i vrijednosni kriteriji. Docnja sa isporukom može se svrstati u različite podvrste opšteg pojma docnje. No. ZOO. 91 . Zavisno od mjere neispunjenja isporuke. Ona dovodi do ugovorne odgovornosti prodavca samo ako su ispunjene i druge pretpostavke (šteta. 139 Djelimična docnja je pravno relevantna ako se odnosi na znatniji dio obaveze.

505. 143 Budući da je odgovornost za docnju subjektivna i da se krivica dužnika pretpostavlja (član 263 ZOO) “praktično se pitanje svodi na teret dokazivanja”. On je različit kod dokumentarnih i kod realnih isporuka. Značaj naturalne restitucije u popravljanju štete dovodi.Iz definicije dužnikove docnje u članu 324. Zbog toga je neophodno pravne posljedice zakašnjenja sa isporukom posmatrati odvojeno za fiksne i nefiksne poslove prodaje. odnos odgovornosti za docnju dalje se razlikuje prema tome da li je u pitanju jednokratna ili sukcesivna isporuka. 92 . stranke svojim sporazumom često utiču na dužinu primjerenog. 143 144 Perović dr Slobodan. Odgovornost prodavca za docnju sa isporukom uređena je prvenstveno Zakonom o obligacionim odnosima. str. Pored toga. razumnog roka za naknadno uredno ispunjenje isporuke. Unutar realnih isporuka.526 ZOO). insistira na održavanju ugovora na snazi i na njegovom realnom ispunjenju. Pored toga. dalje. Četiri su grupe pravila koje su pri tome najvažnije. ova vrsta odgovornosti se može kvalifikovati kao subjektivna. 144 1. Perović dr Slobodan. S obzirom da se krivica prodavca za docnju pretpostavlja (član 263 ZOO). ali se mora kretati u granicama Zakona (član 264 i 265 ZOO). Prva se tiče opštih rješenja o odgovornosti ugovornog dužnika (član 324).132 ZOO).2. ZOO i na osnovu pravila o raskidu ugovora zbog docnje (član 124 . do toga da u praksi odgovornost kao jednostrano obavezni obligacioni odnos postoji samo kao temelj složenog sistema obaveza i prava u koje prodavac i kupac stupaju povodom popravljanja štete izazvane docnjom. Mogućnost ugovornog uticaja na dispozitivne norme postoji. na pravila o odgovornosti djeluje i karakter roka. osim kod fiksnih ugovora. isto djelo.126 ZOO) osnovano se može zaključiti da domaće pravo prihvata objektivni koncept docnje “koji je karakterističan za ugovore u privredi”. Napokon. isto djelo. Zajednička karakteristika izloženih izvora jeste u tome da se. Različite faktičke i pravne osobine jednokratne i sukcesivne isporuke utiču na režim odgovornosti za zadocnjenje. a četvrta na posebna pravila o naknadi štete u slučaju raskida prodaje (član 523 . 504. u onoj mjeri u kojoj je šteta posljedica docnje. Pojam odgovornosti za docnju sa isporukom Odgovornost za docnju sa isporukom je jednostrano obavezni obligacioni odnos čiji je predmet radnja popravljanja štete u naturi ili novcu. tj. Drugu čine opšta pravila o posljedicama neispunjenja ugovora (član 262 269 ZOO). Treća se odnosi na raskid ugovora zbog neispunjenja (član 124 . str. Konkretan izgled toga sistema zavisi od vrste isporuke. i zadocnjenje sa dokumentarnom isporukom ima neke specifičnosti zbog kojih mora biti posebno ispitano.

to je njegovo pravo na naknadu ograničeno na konkretnu štetu. Dužina naknadnog primjerenog roka može biti određena u izjavi kupca. 3 ZOO). ovlašten da zahtijeva uredno ispunjenje bez davanja primjerenog roka u kome to treba učiniti.1. dužnik to može učiniti do isteka roka zastarelosti. ugovor prestaje da postoji. dužnik zadržava pravo da i nakon isteka roka ispuni svoju obavezu. dalje.192 ZOO. 3 ZOO). No. Odgovornost kod nefiksnih poslova Pravo BiH predviđa dvije osnovne posljedice zadocnjenja prodavca sa izvršenjem realne jednokratne isporuke kod nefiksnih poslova. Prodavac koji je u docnji može izvršiti isporuku sve dok ne primi obavještenje kupca o tome da se ugovor raskida (član 130).2. Kupac koji želi da uprkos docnji prodavca sa isporukom održi ugovor na snazi ima tri mogućnosti na raspolaganju. Član 155. Zato ćemo se posebno zadržati na rješenjima vezanim za pojedine elemente. 511. On mora da vodi računa o 145 146 147 Perović dr Slobodan. U sva tri slučaja ima mogućnost da traži naknadu štete prema opštim pravilima. 185 . tj. 147 Pošto kupac mora dokazati i umanjenje svoje postojeće imovine i sprečavanje njenog opravdano očekivanog povećanja. st. a na strani kupca nastaje pravo na popravljanje štete. a vjerovnik da zahtijeva njezino ispunjenje “ (član 126. st. 164: “pravo na ispunjenje ugovora pripada mu i bez toga”. st. pasivno čeka da se prodavac samoinicijativno očisti od docnje. kupac nije pri tome potpuno slobodan. st. No. ZOO. Naknadni primjereni rok se daje samo za ispunjenje u skladu sa ugovorom. Ova osnovna šema je u pravno-tehničkom smislu veoma složena. kupac ima pravo da zahtijeva ispunjenje u skladu sa ugovorom uz davanje naknadnog primjerenog roka za ispunjenje (član 262. str. Kupac ne može u njemu jednostrano mijenjati modalitete isporuke zasnovane na sporazumu stranaka. u ovom slučaju on kao povjerilac “mora ostaviti dužniku primjeren naknadni rok za ispunjenje “ (član 126.Carić dr Slavko. isto djelo. da potpuno 145 Kupac je. isto djelo. Ovakvo čišćenje od zadocnjenja (purgatio morae) djeluje samo na pravo kupca da ugovor raskine. Ono ne oslobađa prodavca obaveze da naknadi štete izazvane zadocnjenjem (član 262. 2 ZOO). 146 Napokon. On. Odgovornost za docnju sa jednokratnom realnom isporukom 2. 93 . Tek po njegovom bezuspješnom proteku. Kapor dr Vladimir . Prva je održavanje ugovora na snazi uz prodavčevu obavezu da naknadi štetu izazvanu docnjom Načelo realnog ispunjenja ugovora i potrebe prometa navele su zakonodavca da ovu mogućnost pruži objema strankama: “kad ispunjenje obaveze u određenom roku nije bitan sastojak ugovora. A to znači da kupac može zahtijevati naknadu proste štete i izgubljene dobiti koji su prouzrokovani docnjom. 1 ZOO). str. Pravo na raskid ugovora zbog zadocnjenja prodavca sa isporukom pripada samo kupcu. Druga moguća posljedica jeste raskid ugovora uz postojanje obaveze prodavca da nadoknadi štetu izazvanu raskidom (član 124 ZOO). najprije može da šuti.

te o načelima obligacionog prava. U načelu. To mu pravo pripada najprije onda kada “iz dužnikova držanja proizilazi da on svoju obavezu neće izvršiti ni u naknadnom roku” (član 127 ZOO). osim izjavom prodavca da isporuku neće izvršiti. Davanjem primjerenog roka. Njegovim bezuspješnim istekom ugovor se smatra raskinutim po samom zakonu (član 126. kao i kod drugih pravnih standarda. st.prirodi stvari i okolnostima posla. prvenstveno o onim koja su sadržana u samom Zakonu. Jednom izvršen izbor obavezuje kupca. Ona su zajednička za sve slučajeve raskida ugovora krivicom dužnika. Pošto on ima karakter dopunskog roka. 2 ZOO). Kupac koji je zbog docnje prodavca raskinuo ugovor ima na raspolaganju tri načina za svoje obeštećenje. st. Specifične norme o kojima je riječ. U prva dva slučaja je kupac ovlašten “raskinuti ugovor prostom izjavom” (član 124). ni izjavom kupca. 3 upućivanjem na član 125 ZOO). Oni su mu dati alternativno. primjereni rok nije potreban ni kod fiksne prodaje (član 125 ZOO). Pošto je svaki od pravaca djelovanja kupca složen i po broju zahtjeva i prema njihovoj pravnoj prirodi. njegova dužina će se utvrđivati prema faktičkim okolnostima. Zbog toga. dok u trećem takva posljedica nastupa po samome zakonu (član 125). on može “održati ugovor na snazi ako nakon isteka roka. Napokon. st. posebna izjava kupca o raskidu ugovora nije potrebna. vrijeme isporuke se od nebitnog pretvara u bitan element posla. dakle. Posljedice raskida u promatranoj vrsti prodaje se ne ravnaju prema opštim pravilima o učincima raskida (član 132 ZOO). Ako naknadni primjereni rok nije određen ni ugovorom. Zbog toga ćemo se ovdje detaljnije zadržati na zakonskim rješenjima. razmotrićemo ih posebno. Kupac zadržava pravo na naknadu štete. Prodavčevo ponašanje se može manifestovati kao izjava volje ili kao činidbe iz kojih je stanje njegove svijesti vidljivo na nesumnjiv način (konkludentne radnje). pošto je kupac u ovom slučaju gospodar posla (dominus negotii). Pravo na davanje novih primjerenih rokova nije ničim ograničeno. Kupac može raskinuti ugovor i bez davanja naknadnog primjerenog roka u tri zakonom predviđena slučaja. Prvo pravo koje ima kupac jeste naknada štete prema opštim pravilima obligacionog prava (član 523 ZOO). prema našem pravu. No. 3 ZOO). Drugi slučaj postoji ako je iz okolnosti posla vidljivo da dužnik ne može izvršiti isporuku ni u naknadnom primjerenom roku (član 128 ZOO). Na njih se primjenjuju posebna rješenja o raskidu prodaje (član 523 . naknadni rok treba da omogući prodavcu koji već ima pripremljenu robu da izvrši njenu isporuku shodno ugovoru. važe bez obzira na vrstu obaveze zbog čije se povrede ugovor jednostrano raskida i bez obzira na to da li je povredu ugovora izvršio prodavac ili kupac. ne smije da predstavlja potpuno novi rok za isporuku. Davanje naknadnog primjerenog roka ne utiče na kupčevo pravo na popravljanje štete (član 262. bez odgađanja obavijesti dužnika da zahtijeva ispunjenje ugovora” (član 125. iako nije zahtijevao naknadno ispunjenje. a to znači da može zahtijevati popravljanje 94 .526 ZOO).

Zbog toga je. uzeta zajedno. Sadržina ovih pravnih standarda određuje se prema okolnostima konkretnog slučaja i uz poštovanje načela poštenja i 149 Pored toga. o namjeravanoj kupovini radi pokrića kupac mora savjesnosti. ZOO. 3). a ne novčana restitucija. Položaj kupca ovdje karakteriše postojanje ne samo prava nego i obaveza. Treće pravo oličeno je u institutu kupovine radi pokrića (član 525.Carić dr Slavko. Jasno je da će se kupac ovim načinom obeštećenja koristiti samo ako je tekuća cijena bila ili je postala višom od ugovorne cijene. st. obavijestiti svoga prvobitnog prodavca (član 525. a ne konkretnim dokazivanjem. 95 . Zajednička im je karakteristika to da je 148 149 Kapor dr Vladimir . str. 165. Zato su posljedice propuštanja obavještenja ograničene. On je ovlašten da robu koja je bila predmet ugovora kupi od trećeg lica. Kapor dr Vladimir . Izložena rješenja. mjerodavna je tekuća cijena na supstituirajućem tržištu “kojoj treba dodati razliku u troškovima prevoza” (član 524. predstavlja relativno samostalnu obavezu. Za razliku od prethodne dvije mogućnosti. u ovoj dominira naturalna. Razliku između nje i apstraktne štete kupac može zahtijevati prema opštim pravilima obligacionog prava (član 526 ZOO). Pored toga. Ta činjenica i u uporednom i u našem pravu opredjeljuje sva specifična rješenja o odgovornosti prodavca u ovom slučaju. prodaja u privredi se prema definiciji zaključuje radi dalje prodaje stvari u prerađenom ili neprerađenom stanju. kupac ovlašten “zahtijevati razliku između cijene određene ugovorom i tekuće cijene na dan raskida ugovora na tržištu mjesta u kome je posao obavljen” (član 524. st. Konkretna šteta može. razmatrani vid obeštećenja se naziva i naknadom apstraktne štete. st. Zbog toga se ovaj način obeštećenja može primijeniti samo onda kada su predmet prodaje stvari određene po rodu. u slučaju da “stvar ima tekuću cijenu”. Kupac je dužan da kupovinu radi pokrića izvrši “u razumnom roku i na razuman način” (član 525.2. 2 ZOO). međutim da bude veća. Odgovornost kod fiksnih poslova Ugovor o prodaji je fiksan onda kada je rok isporuke bitan element posla. te da zahtijeva razliku između ugovorne cijene i cijene po kojoj je robu stvarno kupio. st. isto djelo. Ako u mjestu isporuke nema tekuće cijene. ZOO). Naknadu eventualnih dodatnih troškova i druge konkretne štete može zahtijevati prema opštim pravilima (član 526 ZOO). To mjesto teorija određuje kao mjesto isporuke 148 i time usklađuje ovo rješenje sa zakonskom definicijom “tekuće cijene” iz člana 464. Obavještavanje. Pošto ih kupac mora dokazati u pitanju je naknada konkretne štete. 2. Pošto se u ovom slučaju veličina štete koju je kupac pretrpio utvrđuje obračunskim putem. isto djelo. Prodavac može odbiti da prizna onaj dio razlike u cijeni i one troškove za koje dokaže da ne bi nastali da je on na vrijeme bio obaviješten o namjeravanoj kupovini. str. Dokazivanje štete može biti veoma mukotrpno za kupca.Carić dr Slavko.proste štete i izgubljene dobiti. u ovom slučaju. 166. 1 ZOO). 2 ZOO). predstavljaju drugo pravo kupca u slučaju raskida ugovora zbog docnje prodavca sa isporukom.

4 ZOO). kada je ugovor raskinut. “ugovor se raskida po samom zakonu” (član 125. U suprotnom. Sistem prava kupca. a ne i za ugovor u cjelini. 3.. 2 ZOO). 150 Pravno-tehnička rješenja se. ako isporuka ne bude izvršena u određenom roku (član 125. to bi bilo priznanje da rok isporuke za stranke i nije bio bitan element ugovora. Zbog toga. U tom slučaju duguje prodavcu i odgovarajući dio cijene. 131 .1. Razmotrićemo ih odvojeno. “Razuman rok” za obavljanje kupovine radi pokrića će se zbog samih okolnosti fiksne prodaje morati odrediti kao kraći vremenski period nego kod nefiksnih poslova. st. Količina nije bitan element ugovora Ako količina nije bitan element ugovora. U pogledu obroka sa kojim je prodavac u docnji. 1 ZOO).132 ZOO) sa posebnim rješenjima o raskidu prodaje (član 523 . u slučaju docnje sa jednim obrokom. Ako prodavac kod fiksnih poslova ne izvrši isporuku na vrijeme. razlikuju. isti je kao i kod nefiksnih poslova.“dalja sudbina ugovora neposredno poslije proteka roka prešla potpuno u ruke kupca”. kupčeva prava su ograničena na taj 150 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. ipak. 150. budući da su problemi nastali samo u vezi sa jednim relativno samostalnim dijelom ukupne količine. Odgovornost prodavca veže se samo za neizvršeni ili neuredno izvršeni dio. U uporednom pravu posljedice docnje. obavijesti dužnika da zahtijeva ispunjenje ugovora” (član 125. Pravni sistem BiH traži da se kombinuju generalne norme o raskidu ugovora s uzastopnim obavezama (član 129. Kada je količina nebitan element.526). međutim. Jedan izuzetak u domenu pravno-tehničkih rješenja. st. za obrok sa kojim je prodavac u docnji i za buduće obroke.. str. kupac ima ista prava koja mu stoje na raspolaganju u slučaju zakašnjenja sa jednokratnom realnom isporukom. st.”. Stilizacija zakonskog teksta upućuje na to da izjavu o ostanku pri ugovoru treba dati veoma brzo. Odgovornost za docnju sa isporukom obroka 3. U suprotnom. kupac ima interesa i za djelimičnim urednim ispunjenjem. u ovom slučaju. Dužina roka za obavještavanje je faktičko pitanje. Njihova konkretizacija zavisi od toga da li je rok isporuke za dati obrok bitan element ugovora ili nije. ni kupac kao povjerilac ne može više da utiče na sudbinu pravnog posla. kupac može održati ugovor na snazi ako nakon isteka roka “bez odgađanja. kupac nema pravo da raskine ugovor i zahtijeva naknadu štete za obroke koje je već primio bez prigovora. Tim postupkom se dobijaju različita rješenja za uredno isporučene obroke. zakašnjenje sa isporukom jednog obroka predstavlja djelimičnu docnju. 96 . No. postoji. No. regulisane su opštim pravilima. Ista pravila važe i onda kada su stranke predvidjele da će se ugovor smatrati raskinutim.

166. zakon postavlja jedan izuzetak. proizlazi iz njegove stilistike. st. 3 ZOO).Carić dr Slavko. Postupak raskida zavisi od toga da li je rok isporuke obroka i cijele količine nefiksan ili fiksan. Od budućih obroka kupac može odustati i bez davanja razumnog roka u kome bi prodavac eventualno ponudio “osiguranje”. 151 Kapor dr Vladimir . Očito je. Za razliku od situacije u kojoj količina nije bitan element. radi zaštite kupca. Ovim pravom kupac se mora koristiti u “razumnom roku”. a ne samo na obrok koji nije na vrijeme isporučen. Zbog toga se i odgovornost za docnju odnosi na cijeli ugovor. 3) “Osiguranje” može biti realno (davanje stvari). Za obroke koji još nisu dospjeli. 2 ZOO). 3. vodeći računa o interesima prodavca. da ispunjenje budućih obroka nije od interesa za kupca onda kada je količina bitan element ugovora. 1 ZOO). ako je iz danih okolnosti očito da ni one neće biti ispunjene” (član 129. st. Razuman rok se određuje prema okolnostima slučaja. zasnovano na hartijama od vrijednosti (predaja bjanko mjenice) ili na ugovornim instrumentima obezbjeđenja (jemstvo). Saopštenje se smatra izvršenim i proizvodi pravne posljedice danom prijema od strane prodavca (član 130). Iako ovakvo rješenje nije izričito sadržano u članu 129. 4 ZOO). Po isteku “razumnog roka” ugovor se ne raskida automatski. On ne može naknadu štete zbog zadocnjenja obračunati za cijeli ugovor. Za svaki od njih kupac može koristiti različita prava. isto djelo. niti može ugovor raskinuti u cjelini. a jedan obrok već nije isporučen. Stoga kupac u principu nema nikakvih prava prema prodavcu. On mora biti toliki da prodavac koji želi da ugovor održi na snazi ima mogućnost da “dade odgovarajuće osiguranje” (član 129. docnja sa isporukom obroka ima značenje potpunog zakašnjenja. dužnik se ne nalazi u docnji. st. ipak. st. Kupac ima opciju: ostati pri ugovoru u cjelini uz primjenu već izloženih rješenja o popravljanju štete i pribavljanju obezbjeđenja ili odustati od ugovora i zahtijevati naknadu prouzrokovanu raskidom. Količina je bitan element ugovora Kada je količina bitan element ugovora. Shodno članu 130. U ovoj situaciji “svaka strana duguje drugoj naknadu za koristi koju je u međuvremenu imala od onoga što je dužna vratiti odnosno nadoknaditi” (član 132. ono. Primljene obroke kupac može vratiti uz istovremeni zahtjev za vraćanjem plaćenih iznosa uvećanih za zateznu kamatu (član 132. 97 . tj. Prodavac može biti u docnji sa isporukom nekoliko obroka po osnovu istog 151 ugovora o prodaji. No. Kupac može “raskinuti ugovor u pogledu budućih obaveza. str. st. ugovor u kome je količina bitan sastojak se raskida u cjelini (član 129. ZOO izjava o raskidu mora se saopštiti prodavcu bez odgađanja.dio ugovora. st. 2 ZOO. obrok. naime.2.

Ako je prodavac znao za nedostatak ili mu on nije mogao ostati nepoznat. a traju i nakon isteka prekluzivnih rokova garancije (član 485 ZOO). “kupac može u slučaju docnje prodavca u pogledu predaje dokumenata zahtevati samo naknadu štete” (uz. 392.4. stanje svijesti prodavca nije potpuno pravno irelevantno. Ako je u pitanju dokumentarna isporuka. Ovo pravilo važi i za jednokratno i za sukcesivno ispunjenje. a ne neizvršenjem ugovora bilo u cjelini. Odgovornost se. 153 No. Da bi ova 152 odgovornost postojala. Pošto je garancija za materijalne nedostatke prirodan sastojak ugovora. ona kod koje se prodavac predajom robnih dokumenata lišava prava raspolaganja robom. 98 . 152 153 Član 480. bilo djelimično. “Ugovaratelji mogu ograničiti ili sasvim isključiti prodavčevu odgovornost za materijalne nedostatke stvari” (član 486. II . i 485. pa se ona kvalifikuje kao objektivna. st. st. Pravni režim kojim je to učinjeno je jedinstven. Perović dr Slobodan. bilo količinskim nedostacima. ako je prodavac prećutao nedostatke koji su mu bili poznati ili ako je takvu klauzulu nametnuo “koristeći se svojim posebnim monopolskim položajem” (član 486.393. posljedice docnje iste su kao i kod realne isporuke (uz. Kada predaja dokumenata predstavlja sporednu obavezu prodavca. odgovornost za nepoštovanje ove obaveze. Ovakav uglavak je ništav. očito je da štetnu radnju predstavlja samo neuručenje potrebnih papira.ODGOVORNOST ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE 1. Pojam odgovornosti za materijalne nedostatke Odgovornost za materijalne nedostatke je posljedica neizvršenja ili neurednog izvršenja prodavčeve obaveze garancije da stvar nema materijalnih nedostataka. 228. ograničava na štete izazvane ovim propustom. 228. Pošto je prodavac obavezu isporuke izvršio uredno. ima dispozitivan karakter. 1). isto djelo. faktičke razlike između dvije posmatrane vrste nedostataka mogu i ovdje da dovedu do specifičnih rješenja za pojedine slučajeve. Odgovornost za docnju sa predajom dokumenata Odgovornost za docnju sa predajom dokumenata zavisi od kvalifikacije isporuke. st. Član 478. st. Ova odgovornost se može definisati kao jednostranoobavezni obligacioni odnos u kome kupac ima pravo da od prodavca zahtijeva neku od zakonom predviđenih radnji popravljanja štete izazvane postojanjem materijalnih nedostataka. No. kupčeva prava nastaju bez obzira na njegove eventualne propuste u vezi sa pregledom robe i reklamiranjem. str. Krivica prodavca nije uslov za nastanak odgovornosti. Perović dr Slobodan. isto djelo. 2). ipak. str. 1). Odgovornost za materijalne nedostatke pokriva obavezu popravljanja šteta nastalih bilo kvalitativnim. 391 . ZOO. stoga. 2). šteta se mora manifestovati kao skriveni nedostatak.

Uz zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora kupac mora prodavcu dati i naknadni primjereni rok u kome to mora biti učinjeno (član 490 ZOO). dakle. prilikom raskida. 1. ako bez odgađanja izjavi prodavaocu da ugovor održava na snazi” (član 491 ZOO). Sve ovo pokazuje da je i odgovornost za materijalne nedostatke potrebno posmatrati kao složen sistem prava i obaveza stranaka. Bezuspješan protek primjerenog roka i ovdje dovodi do raskida ugovora po sili zakona. smatramo da pravo izbora pripada kupcu kao nevinoj strani. “ali ga kupac može održati. isto djelo. dakle. tačka 1). st. 2. str. nekoliko specifičnih rješenja. preferiranje principa realnog ispunjenja ugovora i uvažavanje potrebe za unifikacijom domaćeg i međunarodnog prava. kao i kod docnje. Prava kupca 2. 154 Dalje. Ovakva ovlaštenja nisu uobičajena. Pojam i dejstva primjerenog roka isti su. ako ništa nije posebno ugovoreno. kupac mora da zahtijeva uredno ispunjenje ugovora. onda pod zakonskim uslovima ima pravo na raskid. Stilizacija člana 488.Na izgled odgovornosti utiče i pravna kvalifikacija količine. 397. st. Zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora Prvo pravo koje kupac ima u slučaju isporuke robe sa materijalnim nedostacima jeste “zahtijevati od prodavca da nedostatak ukloni ili da mu preda drugu stvar bez nedostatka (ispunjenje ugovora)” (član 488. Tri su osnova za ovakvo rješenje: insistiranje na načelu pacta sunt servanda. ali nisu ni nepoznata u uporednom pravu. u principu ne može odmah optirati za raskid ugovora”. 99 . uporedno posmatrano. Napokon. tačka 3 je takva da su moguća različita tumačenja u pogledu subjekta kome pripada pravo izbora između otklanjanja nedostataka i zamjene stvari. 1. a ne samo kao pravni odnos sačinjen od jednog ovlaštenja i jedne obaveze.1. u sistemu naknade dominiraju ovlaštenja koja znače naturalnu restituciju. “Pribavilac. Potrebno vrijeme određuje sam kupac ili se ono utvrđuje prema okolnostima slučaja. odnosno kvaliteta kao bitnog ili nebitnog elementa konkretnog posla. Detaljna rješenja već su iznesena kod izlaganja o odgovornosti za docnju. Ono što je specifičnost Zakona o obligacionim odnosima jeste konstituisanje ove mogućnosti kupca i kao prava i kao uslova za raskid ugovora. Ako su prema konkretnim faktičkim okolnostima slučaja moguća oba zahtjeva. U teoriji postoji i stav da bi prodavcu trebalo “ostaviti mogućnost da prigovori i dokaže da izbor kupca u pogledu jednog oblika ispunjenja nije u skladu sa dobrim poslovnim 154 Perović dr Slobodan. U pogledu položaja kupca u odnosima odgovornosti Zakon o obligacionim odnosima ima. Najprije. položaj kupca je isti kao i u svim drugim slučajevima prestanka posla jednostranom izjavom volje povjerioca. pa ako ga ne dobije.

isto djelo. 2. Bez obzira ko vrši obračun. Po drugome se iznos 156 Naš sniženja ne dobija operacijom oduzimanja. Prvi je da se radi o generičkoj stvari. Ukoliko je predmet prodaje individualiziran. kupac je ovlašten i na naknadu one štete koja nije pokrivena izabranim vidom naturalne restitucije. I treće. isto djelo. zakonodavac usvaja ovaj prvi način. Odluku o sniženju. najprije. razmatranim ovlaštenjem mogu da se ostvare i reparatorni efekti. Vidjeti Čović dr Šefik. potrebno je da nije istekao jednogodišnji prekluzivni rok “računajući od dana odašiljanja obavijesti prodavaocu”. izuzev u slučaju njegove prevare. Zahtjev za sniženjem cijene Zahtjev za sniženjem cijene je samostalno pravo kupca. “cijena se snižava prema odnosu između vrijednosti stvari bez nedostatka i vrijednosti stvari sa nedostatkom. sredstvo za obezbjeđenje jednakosti davanja kupca i prodavca. No. str. str. Iznos za koji se zbog postojanja materijalnog nedostatka cijena snižava izaziva u praksi najviše sporova između kupca i prodavca. Naknadu ostale štete može kupac zahtijevati u skladu sa opštim pravilima obligacionog prava. Prema prvome se plaća razlika između vrijednosti stvari bez nedostatka i vrijednosti stvari sa nedostatkom. nego procentualnim računom. kupac se mora odlučiti za neku od drugih mogućnosti otklanjanja štete. Kada se koristi u ovom svojstvu. st. Tri su najvažnija faktička momenta koji uslovljavaju kupčevo pravo izbora između popravljanja nedostatka i isporuke nove stvari. donose stranke. 155 156 Mitrović dr Dobrosav. Pored postizanja ekvivalencije prestacija. u principu. i faktički i pravno je moguće tražiti samo zamjenu generičkih stvari. Ovaj zahtjev ima dvostruku pravnu prirodu. to će učiniti sud. u vrijeme sklapanja ugovora”.običajima ili da mu prouzrokuje veću štetu ili troškove nego da je izabrao drugi oblik ispunjenja (umesto opravke predaja nove stvari i obrnuto)”. Da bi se kriteriji za rješavanje ovog sukoba interesa objektivizirali. 220 -227. shodno opštim pravilima obligacionog prava. Ako su oni neotklonjivi. njegova suština se ne mijenja. 1 ZOO). 100 . Stoga. ZOO. Drugi se tiče prirode nedostataka. bilo onda kada “ne dobije zahtijevano ispunjenje ugovora u razumnom roku” (član 489 ZOO). sniženje cijene može biti praćeno i naknadom ostale štete. 99. kupac zahtjev za sniženjem može istaći bilo odmah po neurednom ispunjenju. u slučaju spora. 155 Bez obzira za koje se pravo opredijelio. Ono je opšte poznato u kontinentalnim sistemima rimske tradicije (actio quanti minoris) i u međunarodnim reglemanima. Kod individualnih predmeta prodaje dolazi u obzir samo otklanjanje nedostataka. Prema članu 498. u kome se pravo na uredno ispunjenje ugovora može zahtijevati (član 500. Zbog toga ga kupac može koristiti i kad nisu ispunjeni uslovi za odgovornost prodavca za materijalne nedostatke.2. Ona se sastoji u uvažavanju ne samo tržišne nego i cijene po kojoj je konkretni posao zaključen. On je. u praksi su razvijena dva osnovna metoda: apsolutni i relativni.

491 ZOO). Prema članu 495. održavanja ugovora na snazi i raskida ugovora bez davanja primjerenog roka identična su (član 489 . Koncipiranje sniženja cijene kao instrumenta za ostvarivanje jednakosti davanja stranaka uticalo je i na rokove za ostvarivanje prava. 2 ZOO). Samo u vezi sa njima pravo na raskid ima ekonomskog smisla. a cijenu nije platio. Metod obračuna ostaje isti. Originalnost Zakona o obligacionim odnosima sastoji se u tome što je ovo pravo kupca uslovljeno. definisan je uz ograde. 2. U kontinentalnim sistemima se pojavljuje kao direktni nasljednik rimske actio redhibitoria. kupac može i tada “raskinuti ugovor ili zahtijevati novo sniženje cijene” (član 499 ZOO). Zahtjev za raskid ugovora Zahtjev za raskid ugovora je treće samostalno pravo kupca u slučaju isporuke robe sa materijalnim nedostacima. Razlog za to leži u postojanju brojnih izuzetaka zakonskog karaktera. realno ispunjenje ugovora i mogućnosti vraćanja stvari u načelno nepromijenjenom stanju. kupac stiče pravo na popravljanje štete prema pravilima koja su specifična za ugovor o prodaji. dejstva. Sva tri podinstituta vezana za raskid ugovora veoma su složena. Naime. Pri tome će se voditi računa o činjenici da su neki od njih već izloženi prilikom razmatranja odgovornosti prodavca za docnju sa isporukom. st. Ako je kupac blagovremeno reklamirao nedostatak. Naknadni primjereni rok za uredno izvršenje ugovora otklanjanjem materijalnih nedostataka zasnovan je na pravilima koja važe za ugovor o prodaji. koji predstavlja konkretizaciju opšteg pravila o restituciji kod raskida sinalagmatičnih ugovora. Uslov. zahtjev za sniženjem može istaći prilikom plaćanja ili kao prigovor bez ikakvih vremenskih ograničenja (član 500. Davanje naknadnog primjerenog roka i njegov bezuspješan protek predstavljaju prvi uslov za raskid ugovora. određivanja. Pravno-tehnička rješenja u pogledu svrhe roka. kao kod odgovornosti za docnju. Zato ćemo ih ispitati posebno. dužina primjerenog roka određivaće se prema mogućnosti prodavca da robu pripremljenu za isporuku dovede u stanje saobrazno ugovoru. na opštim pravilima obligacionog prava. Kada se ugovor o prodaji raskine zbog materijalnih nedostataka. kupac može 101 . Faktička razlika potiče iz karaktera povrede ugovora. Ako se naknadno otkrije drugi nedostatak.Jednom utvrđeno sniženje ne mora biti definitivno. trajanja. U anglosaksonskim pravima je vezano za kvalifikaciju nedostatka kao bitne povrede ugovora. Drugi uslov je specifičan za materijalne nedostatke.3. On se sastoji u zahtjevu da je kupac sposoban da vrati stvari u načelno nepromijenjenom stanju (član 495 ZOO). ZOO. ali nije isporučena. Uslovi se tiču bezuspješnog proteka primjerenog roka za uredno. Dobijeni rezultat ne mora biti identičan onome koji postoji kada je roba bez nedostataka već pripremljena za isporuku. I to je jedina razlika pravne prirode između primjerenog roka za uredno ispunjenje ugovora u slučaju kada se povreda sastoji u zadocnjenju i onda kada se ona manifestuje kao nesaobrazna isporuka. a ne.

206. prema specifičnim pravilima koja važe za sve slučajeve odgovornosti dužnika čijom je krivicom ugovor prestao da postoji. Kupac koji ne može ni da vrati stvar u načelno nepromijenjenom stanju. ograničiti samo na dio koji ima nedostatke.:”. kupac može raskinuti ugovor samo djelimično. izložena prava kupca predstavljaju osnovu sistema odgovornosti prodavca za isporuku robe sa materijalnim nedostacima. Shodno članovima 523 . ili naknadu apstraktne štete i ostale konkretne štete ili kupovinu radi pokrića i naknadu ostale štete. odnosno ako je oštećena. str. kupac može zahtijevati: naknadu proste štete i izgubljene dobiti. posebno reguliše slučaj predaje veće količine od ugovorene. za neisporučenu količinu ili za dio robe koji ima kvalitativnih mana (član 492 ZOO). Ako ne želi da primi veću količinu. kupac je ovlašten da ugovor raskine u cjelini.526 ZOO. Ako je predana manja količina od ugovorene. Izložićemo najvažnije slučajeve. 205 . prirodu predmeta ugovora i pogođene interese kupca. 157 uz napomenu da oni imaju svoje pandane i u uporednom pravu. kupac mora da u razumnom roku izjavi da višak 157 Vidjeti uporedni pregled kod Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. kupac ima pravo na naknadu štete zbog raskida. zahtijevao je proširenje i dopunu osnovne šeme. Pravila o restituciji i popravljanju štete tada se primjenjuju na cijeli predmet posla. pregleda stvari. U drugom slučaju. Režim ovih reparatornih zahtjeva izložen je kod odgovornosti prodavca za raskid ugovora zbog docnje sa isporukom Zato se na njemu nećemo više zadržavati. Bude li ugovor o prodaji raskinut. do sada. Niz okolnosti vezanih za osobine nedostataka. položaj kupca zavisi od toga da li su količine i/ili kvalitet nebitni ili bitni elementi ugovora. Obim vršenja prava na popravljanje štete Tri.. Ostala ovlaštenja kupca nisu izričito spomenuta u Zakonu o obligacionim odnosima. Rješenja se odnose samo na ugovore o prodaji poslovnog prava. budući da je on nevina strana. štetnog događaja za koji ne odgovaraju ni kupac ni njegovi radnici. zbog redovne upotrebe stvari prije otkrivanja nedostatka i zbog toga što su “oštećenja ili izmjena bez značaja”. pravo ga ne ostavlja bez zaštite.raskinuti ugovor i kad je stvar djelimično ili potpuno propala. Interesantna su zbog toga što pokazuju uticaj faktičkih razlika između količine i kvaliteta na jedinstvenu pravnu kategoriju materijalnih nedostataka i što predstavljaju izvjesno odstupanje od rješenja opšte uzanse 133. kupac “zadržava ostala prava koja mu daje zakon zbog postojanja nekog nedostatka” (član 496 ZOO). No.211. tj. niti da se pozove na neki od navedenih izuzetaka.4. ukoliko je do toga došlo zbog: “nedostatka koji opravdava raskid ugovora”. već po načinu svoje primjene. 102 . Zakon o obligacionim odnosima u članu 493. budući da će se ona. U prvom slučaju. 2. ili ako samo dio robe ima materijalne nedostatke. I naknada štete zbog raskida se ograničava jedino na dio ugovora koji je prestao da postoji. 210 . nije ovlašten da raskine ugovor.

Stvar sa nedostatkom može prouzrokovati štetu i drugim dobrima kupca. Kupac najprije mora da čuva primljene stvari (član 520. Prvo se odnosi na “naknadu troškova potrebnih radi očuvanja stvari” (član 520. ne utiče na obim kupčevih prava na popravljanje štete. Obaveze kupca Izbor i vršenje pojedinih prava kupca značajno utiču ne samo na položaj prodavca nego i na stanje robnog prometa. 3). U ovoj situaciji kupac ima i dvije vrste prava.odbija. ako one ne čine cjelinu. Iz zakonske stilizacije je očito da su u ovu obavezu uključene i pasivne i aktivne radnje staranja o primljenoj stvari koja ostaje u vlasništvu prodavca. One se kreću u dva pravca. ali ne i kao specijalista za čuvanje robe. isto djelo. Drugo pravo se tiče mogućnosti 158 Mitrović dr Dobrosav. Interesantno je da zakon ne predviđa rješenje za slučaj isporuke boljeg kvaliteta. Ako razdvajanje stvari nije štetno. kupac može raskinuti ugovor samo u pogledu oštećenih stvari. Ako kupac ne primi višak. kupac je ovlašten da traži: bilo raskid čitavog ugovora i naknadu štete u istom obimu. a samo neke od njih imaju nedostatke. One zavise od toga za koje se od tri zakonske mogućnosti popravljanja štete kupac opredijelio. faktičko je pitanje.. “prodavac sa svoje strane može raskinuti ugovor i u pogledu ostalih stvari” (član 494). po onoj koja je sporazumom izričito ili prećutno predviđena za cijelu ugovorenu količinu. Ako stvari čine cjelinu. st. zakonodavac kupcu daje pravo i na naknadu ovako prouzrokovanih šteta prema opštim pravilima obligacionog prava (član 488 ZOO). ima pravo na naknadu štete prema opštim pravilima. zbog izbora koji je napravio kupac. 1). st. 3. Pošto je u pitanju štetna radnja prodavca. odnosno stvari sa materijalnim nedostacima. ukoliko su to stranke izričito ugovorile ili ako se na mjerodavnom tržištu formirao poslovni običaj o primjeni neukinutih pravila Opštih uzansi. Dužnosti kupca su najsloženije kada zahtijeva uredno ispunjenje ugovora. Plaćanje se vrši “po istoj cijeni”. tj. st. položaj stranaka zavisi od toga da li te stvari čine ili ne čine jednu cjelinu. 108. 103 . U suprotnom. tj. str. Zbog toga su za kupčeva ovlaštenja vezane i neke obaveze. 158 Ako je jedinim ugovorom za jednu cijenu prodano više stvari. Činjenica da je prodavac djelimično raskinuo ugovor. Pri tome on mora postupati kao prosječan privrednik. Zbog toga će se na ovu situaciju primjeniti pravila uzanse 157. bilo samo djelimični raskid.. i u tu svrhu poduzeti potrebne mjere” (član 520. On to mora učiniti “s pažnjom dobrog privrednika . 2 ZOO). smatraće se da je primio cijelu isporučenu količinu i da to što je primio mora da plati. Koje radnje i na koji način kupac mora da obavi. Pošto se u slučaju izdvajanja nekih stvari iz cjeline može umanjiti vrijednost ostalih.

kupac može. mora obavijestiti prodavca da je robu stavio na raspolaganje (uz. bilo komercijalne dokumente koji ga ovlašćuju na sticanje posjeda na stvarima koje su predmet prodaje. stavljanje na raspolaganje podrazumijeva još neke radnje kupca. član 329 ZOO). tj.oslobađanja obaveze čuvanja stvari. U tom kontekstu već su izložene. Od tog trenutka kupac se oslobađa posljedica dužničke docnje sa plaćanjem za deponovani iznos cijene. Ovaj termin je ustanovljen i razrađen opštom uzansom 158. “iz slobodne ruke”. Pored toga. pa ćemo ga posebno razmotriti. One su uređene posebnim odjeljkom ugovora o prodaji. Za poslovnopravne prodaje je značajno da se predaja stvari javnom skladištu izjednačuje sa sudskim depozitom (član 329. Kada kupac izabere srazmjerno sniženje cijene. U prvom slučaju će se primijeniti opšta pravila obligacionog prava. će zavisiti od izabranog prava. st. kupac mora staviti prodavca u situaciju da faktički raspolaže robom. On. Zato se na njima nećemo ovdje zadržavati. ako razlozi ekonomičnosti ili priroda stvari ne zahtijevaju da se ono izvrši u mjestu u kome se stvar nalazi (član 328). Prodaju može izvršiti putem suda (javna prodaja). A to znači da će restitucija primljenih stvari u naturi ili u novcu biti osnovna obaveza kupca. stvar prodati na teret i rizik prodavca. ZOO. ako je roba pokvarljiva ili u kvaru (član 333 ZOO). ali su rješenja u pogledu čuvanja stvari za račun saugovarača (član 520 . a to znači da mu mora predati bilo sudske. dugovanu stvar položiti kod suda. njegove obaveze. takođe. kupac može. Druga obaveza kupca jeste stavljanje stvari na raspolaganje prodavcu. te “bez odgađanja i na najpogodniji način”. dužan je odmah platiti ono što on smatra da je cijena stvari sa nedostatkom. kupac može zahtijevati od suda da odredi lice koje će čuvati prodavčeve stvari (sekvestar). a odvojeno za odnose koji nastaju u fazi popravljanja šteta izazvanih raskidom. Zakon o obligacionim odnosima ga ne koristi.335) takva da razlike sa ranijim sistemom stvarno ne postoje.522) i polaganju i prodaji dugovane stvari (član 327 . Napokon. najprije. Ako prodavac to odbija da primi. ZOO. shodno opštim pravilima. Alternativno određeni sud ne smije odbiti prijem stvari u sudski depozit. U procesu popravljanja štete. Obaveze kupca koji se opredijelio za raskid ugovora moraju se posmatrati odvojeno za sam raskid. 104 . dati na čuvanje nekom trećem ili prodati za račun druge strane. Pored obaveze čuvanja ili davanja robe na čuvanje. Ono je složeno. neposredno i na uobičajen trgovački način. 2 ZOO). umjesto polaganja. kupac će određeni iznos deponovati kod suda. 158. ako su ispunjeni uslovi iz člana 333. Ako se stvar ne može čuvati kod suda i kad nema javnog skladišta u mjestu čuvanja. Polaganje se vrši “kod stvarno nadležnog suda u mjestu ispunjenja”. Prema članu 522.

ZOO i na rješenja člana 510. stoji na raspolaganju zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora. No. S obzirom na stilizaciju člana 509. U našem pravu je odgovornost prodavca za pravne nedostatke postavljena analogno njegovoj odgovornosti za materijalne nedostatke. No.ODGOVORNOST ZA PRAVNE NEDOSTATKE 1. Koliki će biti zahtjev po ovom osnovu. Rok je subjektivan i prekluzivan. Ova rješenja važe i u ostalim slučajevima. Ovih faktičkih mjerila mora se pridržavati i kupac kada u svom zahtjevu precizira trajanje primjerenog roka. kupcu. Zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora Kada se pravni nedostatak pojavi. koje je pretrpio zbog pojave nedostatka. najčešće se može utvrditi tek po isteku naknadnog razumnog roka za otklanjanje mane. 2. a potom i od okolnosti posla. o “razumnom roku”. Mogućnost da se putem suda zahtijeva uredno ispunjenje sa povezanim pravima zastarijeva za “godinu dana od saznanja za postojanje prava trećeg”. smatramo.III . najprije. 105 . Prava kupca 2. No. osim u onom u kome je kupac tražio pomoć u parnici (član 515 ZOO). ono mu pripada na osnovu opštih pravila. način oslobađanja stvari “od prava ili pretenzije trećeg” određuje prodavac. ako se opredijelio za prvu varijantu. priroda svojstva za koje se garantuje i specifičnost povreda. Uredno ispunjenje se može zahtijevati na dva načina: oslobađanjem stvari “od prava ili pretenzije trećeg” ili isporukom druge stvari određene po rodu “bez pravnog nedostatka” (član 509 ZOO). ZOO ne spominje pravo kupca na naknadu ostalih šteta.1. Ova činjenica i priroda pravnih mana dozvoljavaju da se zadržimo samo na sistemu prava kupca u ovom slučaju. Po svojim obilježjima ona je identična odgovornosti za materijalne nedostatke: objektivna je i dispozitivna. Pojam odgovornosti za pravne nedostatke Odgovornost za pravne nedostatke rezultat je neizvršenja prodavčeve obaveze garancije da preneseno pravo nema nedostataka. Pravo izbora. dovele su kod odgovornosti za pravne nedostatke do nekih rješenja koja se ne sreću u slučaju popravljanja šteta izazvanih materijalnim nedostacima. Za izvršenje izabrane opcije kupac mora prodavcu ostaviti “razuman rok”. jasno je da je vršenje ovog prava istovremeno i uslov za korišćenje drugih mogućnosti koje je zakonodavac predvidio za ovaj slučaj. Njegova dužina zavisi prvenstveno od suštine zahtjeva. Član 509. pripada kupcu.

stvar bude kupcu oduzeta (član 510. primila. Da bi se on mogao postaviti. cijenu koju je primio “bez obzira 159 U slučaju na visinu vrednosti predate stvari koju ona ima u momentu evikcije”. str.2. zakonu i po volji kupca. Prodavac je dužan da vrati vrijednost. st. tada kupac nema pravo na naknadu štete budući da je ona nastala uz njegov pristanak.526 ZOO).3. zahtjev 159 Perović dr Slobodan.4.2. isto djelo. ZOO proizlazi da je kupac ovlašten da zatraži bilo koju vrstu pomoći u sporu sa trećim licem: od obezbjeđivanja dokaza. po tom osnovu. 1 ZOO). zbog propusta kupca da otkloni pravne nedostatke u ostavljenom razumnom roku. Oduzimanje stvari nije uslov za vršenje ovoga prava. 2. djelimične evikcije. Iz stilizacije člana 511. 3 ZOO). 386. prema izričitoj odredbi zakona. 1). pa usljed toga kupčevo pravo bude umanjeno ili ograničeno (član 510. 2 ZOO). On treba da upotrijebi sva sredstva kojima raspolaže da bi tuženi zahtjev bio odbijen. Kupac je dužan da. U ovom slučaju. odnosno ograničeno uslijed nedostataka. No. st. Izjavom kupca ugovor se raskida onda kada se “njegova svrha ne može ostvariti” zbog toga što prodavac u naknadnom razumnom roku nije udovoljio zahtjevu za urednim ispunjenjem (član 510. Kada ugovor bude raskinut svaka strana vraća ono što je. sa stanovišta uspjeha u sporu. preko prihvatanja svojstva umješača do potpunog preuzimanja spora. Preciziranje zahtjeva kupca ne znači da je prodavac stavljen u pasivnu poziciju. kupac mora vratiti onaj dio stvari koji je ostao u njegovom posjedu. Ono se može zahtijevati tek ako prodavac u razumnom roku ne otkloni nedostatak na traženi način. Pravo na srazmjerno sniženje cijene pripada kupcu i onda kada je u času sklapanja ugovora znao da stvar može biti oduzeta ili pravo smanjeno. Ugovor o prodaji prestaje da postoji “po samom zakonu” onda kada. kupac ima pravo na naknadu štete prema posebnim pravilima koja važe za ugovor o prodaji (član 523 . Zahtjev za srazmjernim sniženjem cijene Pravo kupca da zahtijeva srazmjerno sniženje cijene je. ovo pravo nije samostalno. podvrgnuto nekim specifičnim rješenjima. potrebno je da uznemiravanje ima karakter tužbe (sudska evikcija). u odnosu na isto ovlaštenje kod materijalnih nedostataka. Najprije. 106 . Pored toga. st. Raskid ugovora Raskid ugovora zbog pravnih nedostataka može da se desi po naređenju. Pomoć u parnici Zahtjev za pomoć u parnici je pravo kupca koje postoji jedino kod odgovornosti za pravne nedostatke. kupac ima pravo i na naknadu ostale pretrpljene štete (član 510. tj. st. 2.

No. član 512. Mehanizam ostvarivanja ovog prava je specifičan. Pravo kupca se u ovom slučaju gasi “tek istekom šest mjeseci nakon pravomoćno okončanog spora” (član 515. Kupac koji je izgubio parnicu može se prodavcu i bez obavještavanja obratiti sa zahtjevom za popravljanje štete. ni drugi dokazi nisu isključeni. 2). U poslovnom pravu će se smatrati da je pravo nesumnjivo onda kada je potkrijepljeno urednim robnim dokumentima (skladišni list. Priznavanje očito osnovanog prava trećeg lica Kada je pravo trećeg lica očito osnovano. tako i za prodavca.postavi blagovremeno. No. st. Neblagovremeno postavljeni zahtjevi imaju isto dejstvo kao da nisu ni postavljeni. Korištenje ovog prava kupca utiče i na dužinu prekluzivnog roka u kome se pravo na naknadu može ostvariti. Da bi se u izloženim uslovima na najekonomičniji način spriječila vansudska evikcija. prodavac koji tada dokaže da je “raspolagao sredstvima da se odbije zahtjev treće osobe” ima pravo da odbije i zahtjev za popravljanjem štete. 2. st. kako za kupca. Ukoliko se to priznanje manifestuje kao plaćanje određene svote novca “prodavac se može osloboditi svoje odgovornosti ako naknadi kupcu isplaćenu svotu i pretrpljenu štetu” (član 512. ZOO dozvoljava kupcu da i bez obavještavanja prodavca prizna ovakvo pravo.5. 2). vođenje sudskog spora je besmisleno i štetno. prenosivi tovarni list i slično). varant. Ovaj rok je objektivan. 107 .

108 .

GLAVA ŠESTA ODGOVORNOST KUPCA I . koliko je prema okolnostima potrebno da bi prodavac mogao izvršiti na vreme pakovanje i isporuku robe” (uz. a u drugom . On se manifestuje kao sistem prava prodavca u ovom slučaju.ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA SLANJEM AMBALAŽE 1. Opšte uzanse će se primijeniti onda kada su to stranke izričito ili prećutno ugovorile.prodavca moguć je tek po bezuspješnom proteku naknadnog roka za uredno ispunjenje. dostavljanje odgovarajuće ambalaže prodavcu je. bilo prećutno nesumnjivo ugovoreno. smatra se da je ambalaža blagovremeno dostavljena “ako je stigla prodavcu toliko vremena pre isteka roka za isporuku. uključujući tu i krivicu. Bude li to slučaj.zbog raskida ugovora o prodaji. prodavac najprije može izvršiti isporuku predajom robe na teret i rizik kupca u javno skladište. hronološki posmatrano. st. Način održavanja ugovora na snazi i vid popravljanja štete zavise od izbora prodavca. Kupac pada u docnju kada ambalažu ne dostavi u ugovoreno vrijeme. Ako rok za ovu radnju nije predviđen sporazumom stranaka. 4). U prvom slučaju ima i pravo na naknadu štete za neuredno izvršenje ugovora. a ne Zakonom o obligacionim odnosima. 229. Prava prodavca Prodavcu stoje na raspolaganju dvije osnovne mogućnosti: održavanje ugovora na snazi ili njegov raskid. Ukoliko konkretne okolnosti dozvoljavaju. Pojam docnje kupca sa slanjem ambalaže i odgovornost kupca za nju Slanje ambalaže je kupčeva obaveza samo ako je to bilo izričito. Odgovornost kupca za docnju sa slanjem ambalaže postoji ako su pored neblagovremenog slanja ispunjene i druge pretpostavke za nastanak odgovornosti. prodavac može o trošku kupca dati svoju 109 . Pošto je u pitanju ugovor u privredi. Njen pravni režim utvrđen je opštom uzansom 229. st. ovaj čin ima svojstvo polaganja kod suda. Prestanak ugovora voljom jedne stranke . 2 ZOO). Odnos između realnog izvršenja ugovora i njegovog raskida isti je kao i u ostalim slučajevima odgovornosti dužnika iz ugovora o prodaji. Sadržaj odnosa odgovornosti određen je dijelom Opštim uzansama. kao i u situacijama u kojima na to upućuje poslovni običaj. a dijelom opštim i posebnim odredbama Zakona o obligacionim odnosima o popravljanju štete. Drugo. Održavanje ugovora na snazi prodavac može ostvariti na nekoliko načina. O tome kupac mora biti obaviješten (član 329. Nepoštivanje ovih odredbi predstavlja docnju sa dostavom ambalaže. 2. prva obaveza kupca.

2). Prvo. U tom domenu pravila o prodaji upućuju na rješenja o 160 Razmotrićemo naš sistem polazeći od povjerilačkoj. U svim ovim situacijama prodavcu pripada i naknada proste štete i izgubljenog dobitka. st. ZOO. vršenje pojedinih prava prodavca vezano je za komplikovane komercijalne ili sudske procedure. te izvršenje prodaje radi pokrića. Napokon. I drugo. poslovnim običajima ili redovnim tokom stvari. 1. 110 . popravljanje apstraktne štete i naknadu ostale štete. pa i odgovornosti za docnju sa njom nije do kraja jasna. Otuda su posljedice docnje u principu iste kao i u drugim slučajevima dužničke odgovornosti po ovom osnovu. st. A to znači da prodavac može zahtijevati naknadu konkretne štete. One svakom od učesnika nameću složen sistem obaveza. No. germanskim posebno. a ne o dužničkoj docnji. Taj tok utvrđuje se prvenstveno ugovornim režimom i faktičkim okolnostima izvršenja konkretne isporuke. II . Bosanskohercegovačko pravo prijem isporuke izričito određuje kao obavezu kupca. Tada ima pravo na popravljanje štete shodno posebnim pravilima o posljedicama raskida prodaje. Pojam docnje sa prijemom isporuke i odgovornost za nju Prijem isporuke je veoma složena obaveza kupca. dovoljno je da prodavac. Pojam i pretpostavke odgovornosti za docnju sa prijemom isporuke su isti kao i kod drugih slučajeva neurednog ispunjenja nenovčanih obaveza. Zbog toga se i docnja. pojedinih prava prodavca. Ovo se ogleda naročito kod načina vršenja pojedinih ovlaštenja prodavca. dva momenta komplikuju ovo jednostavno rješenje. po isteku dodatnog perioda. poslovni karakter ove obaveze i pravna tradicija dovode do rješenja koja su bliska srednjoevropskim pravima. prodavac može kupcu dati i naknadan primjeren rok za dostavu ambalaže. 160 Vidjeti član 327. Prodavac može raskinuti ugovor ako mu kupac ni u naknadnom primjerenom roku ne dostavi dugovanu ambalažu. šuti. Da bi do raskida došlo. U tom slučaju pripada mu i pravo na produženje roka isporuke “koliko je prema okolnostima potrebno za pribavljanje ambalaže” (uz.ambalažu ili zakupiti ambalažu i izvršiti ugovor onako kako je predviđeno. Posljednjim instrumentom će se koristiti samo ako cijena robe pada. No. u ovom slučaju.ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA PRIJEMOM ISPORUKE 1. Njegova dužina je faktičko pitanje. pravna priroda obaveze prijema. 229. Zato je moguće odgovornost i u ovom slučaju izložiti kao sistem prava prodavca. mora definisati kao neizvršenje svih ili pojedinih radnji preuzimanja uredno ponuđene isporuke u vrijeme određeno ugovorom.

prodavac može tražiti da sud odredi lice koje će o trošku i za račun kupca primiti stvar na čuvanje (član 329. ZOO). 111 . Pod nazivom “prodaja umjesto 161 162 Vidjeti Mitrović dr Dobrosav. 150 . Za predaju na čuvanje važe pravila o polaganju stvari kod suda (član 327 . st. Napokon. Predaja robe na čuvanje Padom kupca u docnju sa prijemom isporuke prodavac postaje obavezan da robu čuva pažnjom dobrog privrednika na rizik i trošak kupca (član 520. O prispjelom depozitu sud obavještava kupca. st. dužnost stavljanja dokumenata u posjed kupca postoji. isto djelo. 3. 161 Te svoje obaveze prodavac ima pravo da se oslobodi predajom robe na čuvanje ili prodajom. prodavac mora obavijestiti kupca (član 329. ZOO. ali tada kupcu duguje naknadu štete izazvane promjenom suda (član 328). U prvoj varijanti. st. 1 ZOO).2. rizik i svojina prelaze na kupca (član 331 ZOO). Ovakav postupak “ima učinak polaganja kod suda” (član 329. nije u zakonu izričito rečeno. ono prestaje (purgatio morae).332 ZOO). Predaja na čuvanje u privrednim prodajama vrši se najprije i najčešće uskladištenjem robe u javnom skladištu. prodavac je ovlašten da izabere skladište u drugom mjestu. ZOO. 3). ako je stvar podobna da bude čuvana kod suda. na osnovu člana 522. O izvršenom polaganju.ne. Ne bude li to moguće. predaja se vrši javnom skladištu u mjestu isporuke.152. Prodaja robe Prodaja robe umjesto predaje na čuvanje je druga mogućnost koja prodavcu. bilo po ocjeni prodavca. bilo po ocjeni suda. Prodavac može izabrati i neki drugi stvarno nadležni sud. u drugoj . Polaganje se vrši kod stvarno nadležnog suda u mjestu ispunjenja. ili po svojoj sopstvenoj odluci. Analogna primjena člana 328. prodavac može izvršiti deponovanje stvari kod suda. Ukoliko odgovarajuće javno skladište ne postoji. Mislimo da odgovor zavisi prvenstveno od toga da li je kupac platio ili nije platio cijenu. Razumije se da je sud dužan prihvatiti depozit. Iako nije u zakonu izričito rečeno. ali tada duguje kupcu štetu koju je on pretrpio zbog promjene mjesta uskladištenja. 2 ZOO). 2. Prodavac se najprije oslobađa svoje obaveze isporuke. Ako predmet isporuke nije podoban za sudski depozit. rizik i svojina prelaze na kupca. O izvršenom polaganju prodavac mora obavijestiti kupca. st. Troškovi polaganja prelaze na kupca u onoj mjeri u kojoj su viši od troškova isporuke koje je trebalo da snosi prodavac (član 332 ZOO). Za obje situacije su predviđeni posebni zakonski uslovi i postupci (član 522). Ako je bio u zakašnjenju. Da li mu mora prenijeti dokumente koji omogućavaju podizanje robe ili raspolaganje njome. 162 Dejstvo polaganja identično je posljedicama uredne isporuke. 1. stoji na raspolaganju. st. Posljedice polaganja u sva tri slučaja su identične.

a zatim prodavčeva potraživanja. Ako je stvar nepodesna za čuvanje ili ako je njena vrijednost nesrazmjerno mala u odnosu na troškove čuvanja. Od dobijenog iznosa se najprije odbijaju troškovi javne prodaje. Na ovaj način se štite opravdani interesi kupca u docnji. Eventualni ostatak se deponuje kod suda u korist prvobitnog kupca. Ona se može primijeniti kad je stvar pokvarljiva ili se nalazi u kvaru. Od dobijenog iznosa odbijaju se troškovi prodaje i troškovi čuvanja. potom cijena koju je sa prvobitnim kupcem ugovorio prodavac. izvršiti na nekoliko načina. a dopunjena pravilima o “prodaji radi pokrića troškova čuvanja” iz člana 335. Način prodaje zavisi prvenstveno od poslovnih običaja. O namjeravanoj prodaji i o njenim rezultatima prodavac mora obavijestiti kupca. st. Subjekat ove prodaje je sam prodavac. 112 . mjestu i vremenu održavanja javne prodaje. prodavac mora da vodi računa o interesima kupca u docnji čiju robu prodaje. No. Pošto sud odobrava prodaju. ZOO. sud prodaju vrši javnim nadmetanjem. U svakom slučaju. početnoj cijeni. Može se. Način prodaje određuje sam prodavac rukovodeći se isključivo potrebom predupređivanja ili smanjivanja štete. Bez ikakvih uslova prodavac mora obavijestiti kupca o postignutoj cijeni i mjestu deponovanja eventualnog ostatka potraživanja. Ostatak se deponuje kod suda u korist kupca čija je roba izložena javnoj prodaji. Treći modalitet “prodaje umjesto polaganja stvari” je prodaja “na najpogodniji način”. ili ako je njena vrijednost nesrazmjerno mala u odnosu na troškove javne prodaje. Ona se može vršiti: ako stvar ima tekuću cijenu. ali u interesu kupca prodavac može zahtijevati da to bude učinjeno u nekom drugom mjestu. zavisno od uslova. Ovaj postupak prodavac ne može provesti sam. Nakon javnog obavještenja o predmetu. ako ne vodi ugrožavanju predmeta prodaje. Potrebno je da sud i odobri prodaju i odredi način na koji će ona biti obavljena. Drugi način jeste prodaja “iz slobodne ruke”. O namjeravanoj prodaji iz slobodne ruke kupac u docnji mora biti obaviješten “kad god je to moguće” (član 333. tako “da može brzo propasti ili se pokvariti” (član 333. 1 ZOO). prodavac može zahtijevati od suda da se organizuje javna prodaja. Kupac je onaj ko je ponudio najviši iznos. Napokon. o rezultatima i deponovanju ostatka iznosa prodavac mora obavijestiti prvobitnog kupca u docnji. st. Od dobijenog iznosa se najprije odbijaju troškovi prodaje. st. 3 ZOO). Prvi način je javna prodaja (član 333. a ostatak se deponuje kod suda na ime kupca. on i obavještava kupca o njoj. Sud je i subjekt koji vrši javnu prodaju. Obavještavanje kupca o namjeravanoj prodaji je potrebno.polaganja stvari” uređena je članom 333. Ona treba da bude upriličena u mjestu određenom za isporuku. prodaji može pristupiti i lice koje čuva stvar za kupca u docnji. Odluku o javnoj prodaji donosi sud. 4 ZOO). zatim prioritetna založna prava. te o mjestu i vremenu u kojima se stvar može pregledati. ZOO. Razlog za ovu prodaju jeste neplaćanje troškova čuvanja u razumnom roku (član 335).

naknade apstraktne štete i drugih šteta i prodaje radi pokrića. 163 Prema članu 519. i 324. str. Opšte uzanse su u uzansi 213. Odgovornost za docnju sa plaćanjem je objektivna. III . Zakon ne zahtjeva da joj prethodi davanje naknadnog primjerenog roka razumne dužine. Razlozi vezani za važenje Opštih uzansi. st. Neblagovremenost isplate cijeni se prema uslovima konkretnog ugovora i odredbama dispozitivnih izvora koje stranke svojim sporazumom nisu stavile van snage. Zakon o obligacionim odnosima ni u opštem. 2. ZOO prodavac može odustati od ugovora “ako ima osnovanog razloga da posumnja da kupac neće isplatiti cijenu”. istovremeno ili naknadno. imale posebno rješenje za slučaj docnje sa plaćanjem. Posljednje dvije varijante mu mogu koristiti samo ako je cijena robe pala u periodu između zaključenja ugovora i izvršavanja prava po osnovu raskida. ako se roba već nalazila u posjedu kupca. Mitrović dr Dobrosav.4. Pored toga. 149. Zato će se primijeniti pravila koja i inače važe za naknadu štete u slučaju raskida prodaje (član 523 . A to znači da će prodavac moći da bira između: popravljanja konkretne štete. Docnja može postojati bez obzira na to da li je u odnosu na isporuku plaćanje predviđeno kao prethodno. a ne kao njihovu derogaciju. Posljedice raskida zbog “osnovane sumnje” u kupčevu sposobnost plaćanja nisu posebno regulisane. Zbog toga se prava prodavca u ovom slučaju ravnaju prema opštim pravilima član 124-132 ZOO o ovom pitanju. Prodavac tada nije mogao raskinuti ugovor. obaveza popravljanja štete podvrgnuta je i nekim specifičnim pravilima. prodavčevo pravo na raskid ugovora. Ugovor se raskida izjavom prodavca. Ona se tiču prvenstveno zatezne kamate i prava prodavca na raskid ugovora zbog docnje kupca sa plaćanjem cijene.DOCNJA KUPCA SA PLAĆANJEM CIJENE 1. ZOO. Upravo zbog toga smo skloni ovu mogućnost raskida ugovora tumačiti kao proširenje opštih pravila o raskidu ugovora u slučaju docnje dužnika. ni u posebnom dijelu nema posebnih pravila o raskidu ugovora zbog dužničke docnje (kupca) sa plaćanjem cijene.526 ZOO). u slučaju docnje kupca sa prijemom nije riješeno u skladu sa opštim pravilima o dužničkoj docnji. isto djelo. dejstva ugovora i njegovog raskida i specifičnosti prodaje 163 164 Vidjeti član 125. 113 . Treba prihvatiti tumačenje teorije 164 po kome: odbijanje prijema uredno ponuđene isporuke konstituiše osnovanu sumnju u sposobnost kupca da plati cijenu. Raskid ugovora Iako je prijem isporuke obaveza kupca. Pojam docnje sa plaćanjem cijene i odgovornost kupca za nju Docnja sa plaćanjem cijene postoji onda kada kupac svoju obavezu isplate ne izvrši na vrijeme.

Uz isplatu cijene.132). odgovornost kupca je subjektivna. mjesečno primjenom konformne metode. Kao izvor prava služi i Zakon o visini stope zatezne kamate. pa ćemo ga ispitati prema pojedinim elementima. Pored opštih pravila Zakona o obligacionim odnosima o raskidu ugovora (član 124 . ZZK. Stoga odgovornost kupca za njihovo naknađivanje ravna se po opštim pravilima. Zato ćemo njihovu sistematiku uzeti za osnov ispitivanja posljedica docnje dužnika sa plaćanjem kupovne cijene. njen obračun se vrši FBiH. zahtijevaju da se o stavu Opštih uzansi i dalje vodi računa. na vrijeme. primijeniće se ugovorna kamata (član 277. ZOO. Na izloženoj pravnoj prirodi zatezne kamate počiva još jedno pravo prodavca. 114 . Plaća se prema stopi koju utvrđuje Vlada 167 Do godine dana zadocnjenja sa plaćanjem. onda kada iz kupčevog ponašanja proizlazi da neće izvršiti svoju obavezu (član 127) i kada je “očito” da on to ne može izvršiti (član 128). Odgovornost kupca za neizvršenje novčanih obaveza je do iznosa zatezne kamate objektivna. 1 ZOO). dakle. n. On je složen. 2.526). Primjeren rok se ne mora dati kod fiksnih poslova (član 125 ZOO). Zasniva se na krivici. U ovom dijelu. Sl. Budući da se šteta ne dokazuje. Stopa zatezne kamate je određena zakonom. Docnja kupca sa plaćanjem cijene prije prijema isporuke Položaj prodavca koji kupcu u docnji sa plaćanjem nije isporučio stvar isti je kao položaj bilo kog povjerioca u slučaju dužničke docnje sa izvršenjem novčanih obaveza. list SFRJ 57/89) je novelirao član 277. 168 Član 2. zatezna kamata ima i osobinu naknade apstraktne štete. 168 Ako je ovako utvrđena stopa zatezne kamate niža od stope ugovorne kamate. Budući da se ta šteta dokazuje. st. prodavcu pripada i zatezna kamata (član 277 ZOO). Krivica kupca za docnju nije uslov za nastanak prodavčevog prava na iznos zatezne kamate. 166 Prvi zahtjev koji prodavcu stoji na raspolaganju jeste izvršenje ugovora. Zatezna kamata je naknada štete za koju se pretpostavlja da ju je prodavac pretrpio zato što dugovanu svotu nije. Ako njegova dužina nije određena u izjavi prodavca. 2 ZOO). Iz ovoga se može izvući zaključak o njenoj pravnoj prirodi. Pri tome treba imati u vidu relativnu jednostavnost izvršavanja novčanih obaveza. ZZK. st. Zatezna kamata se plaća bez obzira na to da li je prodavac štetu pretrpio (član 278. imao na raspolaganju. FBiH 18/96 (dalje ZKK) Član 1.privrednog prava. ovdje se primjenjuju i odredbe o zateznoj kamati (član 277 279) 165 i naknadi štete zbog raskida prodaje (član 523 . Za plaćanje cijene prodavac kupcu najprije mora dati naknadan. utvrđivaće se prema okolnostima slučaja. On može zahtijevati i naknadu one štete koja prevazilazi iznos zateznih kamata. ona spada u konkretne štete. 165 166 167 Zakon o izmjenama Zakona o obligacionim odnosima (“Sl. primjeren rok.

st. Ako je kupac bio “odgovoran” (uz. A to znači da prodavac ima pravo na naknadu stvarne štete i izgubljene dobiti. rješenje uz. U kom smislu? Posljedica raskida ugovora shodno članu 132. moguće primijeniti samo “ako su stranke izričito ugovorile primjenu uzanse” (član 1107. osim u tri navedena slučaja. Ako primjena Opštih uzansi nije izričito ugovorena. ZOO je restitucija primljenog. 213. st. Odricanje prava prodavcu da raskine ugovor zbog docnje kupca sa plaćanjem suprotno je već razmotrenim dispozitivnim normama Zakona o obligacionim odnosima. i ovdje je bezuspješan protek naknadnog primjerenog roka za plaćanje cijene (član 126. kriv. 3 ZOO). dugovao je i naknadu ostale štete. Prava koja prodavac tada stiče uređena su posebnim pravilima o naknadi štete zbog raskida prodaje (član 523 . 3 ZOO). može važiti na osnovu pravnog principa da se obligacija može zasnovati samo povodom moguće radnje. st. prodavac nema pravne mogućnosti da raskine ugovor. st. Važe li ova pravila i danas? Odgovor zavisi od mogućnosti primjene Opštih uzansi i od faktičkog stanja predmeta prodaje i vlasništva u konkretnom slučaju. 3. Stoga smatramo da je pravilo iz uz.Drugi generalni zahtjev koji prodavac ima jeste raskid ugovora. budući da takav postupak nameće nemoguće obaveze kupcu. Docnja kupca sa plaćanjem nakon prijema isporuke Zakon o obligacionim odnosima nema posebnih pravila o odgovornosti kupca za docnju sa plaćanjem pošto je primio isporuku. Rezultati koji bi se njome postigli mogu se jednostavnije ostvariti tužbom za isplatu cijene. U ove dvije situacije. 115 . 2). Rješenje postoji u uzansi 213. 1. Uslov za sticanje prava na raskid. I on je složen. Drugi je prerada stvari od strane samog kupca. tj.526 ZOO). 213. st. Upravo to nije uvijek moguće. 1. st. Njome je u ovoj situaciji prodavcu uskraćena mogućnost da ugovor raskine. 1. I to po dva osnova. ili pravo na naknadu apstraktne štete i ostale štete. Prvi je nastanak svojine kod savjesnog lica kome je kupac dalje prodao stvar. dakle. Ni pozivanje na novčanu restituciju ovdje ne daje nikakav efekat. ili pravo na prodaju radi pokrića. Raskid ugovora za prodavca ima smisla samo ako može isporučenu stvar dobiti natrag. I ovdje će se posljednja dva ovlaštenja koristiti ako cijena robe pada. 213. On može tražiti “isplatu kupovne cene i kamatu zbog zadocnjenja”.

116 .

za čije sklapanje posreduje posrednik.kao i trgovinske agencije kojima je posredovanje sporedna privredna djelatnost. ovaj posao poprima obilježja ugovora o djelu. Taj posao. Posredovanje je po svojoj pravnoj prirodi.629 ZOO.770). Tada se na njega. ako odredbama o posredovanju ili samim ugovorom nije drukčije određeno. i trgovinskim zastupanjem i pružanjem drugih trgovinskih usluga. Posredničkim poslovima se bave posebni subjekti kojima je to osnovna privredna djelatnost . primjenjuju pravila člana 600 . koje se naziva posrednikom (mešetarem. Poslovne organizacije kojima je posredništvo glavna privredna djelatnost obično se još bave. Pored toga. 117 . posrednička organizacija pronalazi odgovarajućeg poslovnog partnera i dovodi ih u vezu. ako taj ugovor bude sklopljen” (član 813). kao supsidijaran izvor. a nalogodavac se obavezuje da mu isplati određenu naknadu.posrednička preduzeća i posrednički biroi . kao dodatnom djelatnošću. Bude li ugovoreno da posrednik ima pravo na izvjesnu naknadu i kada njegovo nastojanje ostane bez rezultata.DIO DRUGI UGOVORI O USLUGAMA U PROMETU ROBE GLAVA PRVA TRGOVINSKO POSREDOVANJE (MEŠETARENJE) I . upućujući jednog na drugog i obavještavajući ih o potrebama jednog i eventualnoj mogućnosti drugog. Posrednik stvara samo komercijalnu vezu. o njihovim mogućnostima i kapacitetima. senzalom). “ugovor o nalogu”. može biti svaki posao iz oblasti prometa robe i usluga. ali on ne zaključuje ugovor o tom poslu. kao i o stanju na tržištu. dovede u vezu dvije poslovne organizacije da bi one sklopile neki pravni posao.POJAM POSLA I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. pa se na njega primjenjuju pravila ZOO koja govore o ovome ugovoru (član 749 . posrednik može i da učestvuje u pregovorima. Pojam posla Posrednički posao sastoji se u tome što neko lice. U času kad joj se obrati neki komitent. a ne i pravnu. Posrednička organizacija prikuplja obavještenja o organizacijama koje obavljaju pojedine privredne djelatnosti. Prema Zakonu o obligacionim odnosima “ugovorom o posredovanju obavezuje se posrednik da nastoji naći i dovesti u vezu s nalogodavcem osobu koja bi s njim pregovarala o sklapanju određenog ugovora. maklerom. ali se najčešće posreduje pri sklapanju ugovora o kupovini i prodaji robe i pri prevozu.

kod posredovanja takođe važi pravilo o zaključivanju ugovora o uslugama robnog prometa šutnjom. ali pri tom ne smije postupiti nesavjesno. tada posrednik ne mora nalog izvršiti lično (član 610 ZOO). smatra se da je prihvatio i da je ugovor o posredovanju zaključen na dan prijema naloga. npr. samo u transportu. st. II . odgovaraće za štetu. Zaključivanje ugovora Ugovor je neformalan i konsenzualan. bitan elemenat posla.. Ali ako je u tom slučaju postupao nesavjesno. 2. Kada posredovanje ima karakter ugovora o djelu. 4). nalogodavac nije dužan zaključiti ugovor. I kad je posredniku dao uslove pod kojima bi zaključio ugovor i posrednik našao saugovarača koji će zaključiti ugovor pod tim uslovima. Predmet ugovora Karakteristična radnja i bitan elemenat ugovora je činidba nastojanja posrednika da nađe i dovede u vezu sa nalogodavcem osobu “koja bi sa njima 118 . To znači da je ličnost posrednika. Kad posrednik prihvati nalog. po svojoj pravnoj prirodi ugovor o nalogu. posrednik “je dužan izvršiti nalog osobno” (član 752 ZOO).Posredničke privredne organizacije mogu se baviti posredničkom djelatnošću koja može biti: opšta i posebna (specijalizovana). 2. Posrednik može povjeriti izvršenje naloga drugome samo ako mu je to odobreno ili kada ga okolnosti tjeraju da tako postupi. ugovor je zaključen. U tom slučaju ličnost posrednika ima obilježja nebitnog elementa posla. jer bi odgovarao za štetu koja bi uslijed toga nastala posredniku. trgovini ili u osiguranju. u principu. ako posrednik odmah ne odbije nalog. Ličnost posrednika Pošto je posredovanje. Obično se zaključuje na taj način što neka poslovna organizacija izdaje nalog posredničkom birou da joj nađe saugovarača za neki privredni posao.BITNI ELEMENTI 1. dok specijalizovana posrednička djelatnost obuhvata samo određene poslove robnog prometa ili posredovanje samo u jednoj ili u nekim određenim oblastima robnog prometa. Opšta posrednička djelatnost obuhvata pružanje svih usluga i to u svim oblastima robnog prometa. Nalogodavac može opozvati nalog kad god hoće. Stoga. Nalogodavac čak nije ni dužan pristupiti pregovorima za zaključivanje ugovora sa preduzećem koje mu je našao posrednik. No. Pravila o odgovornosti nalogoprimca u slučaju davanja naloga na izvršenje trećem licu znatno ublažavaju strogost odredbi po kojima je ličnost posrednika bitan elemenat posla (član 753.

Pošto posrednikovo djelovanje ne mora da dovede do rezultata. što nije predviđeno i kao mogućnost posrednika u slučajevima u kojima se može smatrati da je provizija preniska u odnosu na zalaganje i rezultat posrednika. nalogodavac može tražiti od suda da je snizi. Za djelovanje u svojstvu zastupnika. tako da ih može posebno zaračunati samo kada je to izričito ugovoreno (član 824 ZOO). dakle. dakle. To ovlaštenje nema ni u primanju ispunjenja ugovora koji je sklopljen njegovim djelovanjem (član 815 ZOO). pojedinačna faktička radnja dovođenja potencijalnih partnera u vezu radi zaključivanja određenog ili određenih ugovora. Izostane li i običaj. u kojima je izričito dozvoljeno sudu da jednostrano interveniše u ugovor nastao sporazumom stranaka. Rješenje utoliko više začuđuje. Kada cijena nije ni u jednoj varijanti određena ugovorom primjenjuje se običajna cijena . on nastoji da stranke ostvare kontakt radi zaključenja ugovora. kao i onda kada se posebnim sporazumom oni mijenjaju. jednokratna činidba. a ne na rezultat. Pravo na naknadu ima posrednik i kad to nije posebno ugovoreno. Trajno nastojanje da treća lica sa konkretnim nalogodavcem sklapaju ugovore nije predmet ugovora o posredovanju. Ovo je jedan od slučajeva u Zakonu o obligacionim odnosima. Tu činidbu posrednik vrši u svoje ime i za svoj račun.pregovarala o sklapanju određenog ugovora” (član 813 ZOO). 3. Ni ovlaštenje na zastupanje ne ulazi u sadržaj ovoga posla. posrednik najčešće radi na bazi opštih uslova poslovanja. do pregovora ili čak ugovora. U cijenu su uračunati redovni troškovi posrednika. “ako nađe da je pretjerano visoka s obzirom na posrednikov trud i učinjenu uslugu” (član 822. Sporedne usluge. kao profesionalni vršilac usluga. tj. Predmet ugovora je. tarife ne postoje. st. Predmet ugovora o posredovanju je. Posrednik vrši faktičke. istraživanje tržišta itd. kao što su davanje obavještenja o tržištu. a ne pravne radnje. Ne bude li cijena isplaćena nakon sklapanja ugovora. tj. nego o trgovačkom zastupanju (agenciji). posrednik mora imati posebnu pismenu punomoć. posebno se naknađuju. No. 119 . 3 ZOO). Cijena Cijena je naknada posrednika za izvršeni rad i za postignuti rezultat. Cijena se odnosi jedino na usluge koje ulaze u predmet ugovora. ali ne daje izjave volje u ime i za račun svoga nalogodavca. cijenu na zahtjev jedne od stranaka određuje sud “prema posrednikovom trudu i učinjenoj usluzi” (član 822 ZOO). tada on izlazi iz okvira ovog posla i djeluje prema pravilima o punomoćstvu. Drugi izvor prava za određivanje naknade je sam ugovor o posredovanju. On će važiti kada opšti uslovi. jasno je da ugovorna obligacija glasi na rad. Cijena se određuje najprije tarifom ili drugim opštim aktom posrednika. Ovo rješenje je posljedica činjenice da.ona koja se redovno naplaćuje u sjedištu posrednika u vrijeme zaključenja posla za ugovore sličnih osobina.

Da bi mogao i to uraditi za nalogodavca. 1. mora biti posebno ovlašten. ne odgovara za to. kao ni onda kada bi opoziv bio protivan savjesnosti. On to ne može učiniti. ako i pored sveg nastojanja i potrebne brižljivosti ne uspije. Obaveze posrednika 1. ili mogu biti samo instruktivni. Iz te obaveze proizlazi njegova dužnost da traži i da nađe najpovoljnijeg saugovarača. Nije posrednikova redovna obaveza da primi ispunjenje ugovora koji je sklopio za svoga nalogodavca. Dovođenje u vezu zainteresovanih strana Osnovna obaveza posrednika je da nastoji da nađe i da dovede u vezu s nalogodavcem privrednu organizaciju koja bi s njegovim nalogodavcem stupila u pregovore radi sklapanja određenog ugovora. uputiće je na svoga nalogodavca radi zaključivanja ugovora. Nalogodavac može opozvati nalog kad god želi. ako se ove mogućnosti odrekao u ugovoru. U tom cilju posrednik prikuplja podatke. Pošto je posredovanje njegova privredna djelatnost. Izuzeci od ovog principa sadržani su u članu 816. Postupanje po nalogu Posrednik je dužan pridržavati se komitentovog naloga. Posrednik obično i učestvuje u pregovorima. posrednik treba da raspolaže 120 . Tražeći uslugu posrednika. No. Može se posebno obavezati da učestvuje u pregovorima i da nastoji da dođe do ugovora (član 818). Komitent može davati uputstva i naknadno. Desi li se nešto novo uslijed čega se nalog ne bi mogao izvršiti. nalogodavac daje naknadna uputstva. ZOO. korespondira i vrši različite poslove koji prethode sklapanju ugovora. ili bi se teško izvršavao. Tada djeluje kao punomoćnik (član 815). pod kojim uslovima.stručnjaka Posrednik je dužan da postupa u poslu kao dobar stručnjak (član 818). 1.2.III . Komitent u nalogu obično daje posredniku podatke o glavnim sastojcima ugovora kakav bi želio sklopiti. kao i kakvi bi trebalo da budu neki sastojci ugovora. Ako je prvobitni nalog nejasan. Opozivom naloga prestaje i obaveza posrednika da dalje djeluje za komitenta. komitent u nalogu može davati posredniku uputstva o tome kakav ugovor želi da sklopi. Kad je nađe.3. a nalogodavca će o tome obavezno obavijestiti (član 818). naknadnim uputstvom će otkloniti te nejasnoće. Nalozi mogu biti više ili manje čvrsti.OBAVEZE STRANAKA 1. Postupanje pažnjom dobrog privrednika . Posrednik je obavezan da nastoji da nađe organizaciju koja će s njegovim komitentom sklopiti ugovor.1.

121 . izuzev ako su mu stranke to dozvolile. odnosno o onome što je upisano u njima. Posrednički list potpisuje posrednik i podnosi ga na potpis strankama koje su zaključile posao njegovim posredovanjem. Ako posrednik radi protivno interesima svoga komitenta. Posrednički list Posrednik je dužan da izda strankama zaključnicu o poslu koji su ugovorili (posrednički list. gubi pravo i na naknadu i na troškove (član 826 ZOO). jer je ne potpisuju stranke.mnoštvom podataka o mogućim partnerima i o uslovima na tržištu. Ova zaključnica. On ne smije davati drugima obavještenja o poslovima za čije je sklapanje pregovarao. mešetarski list). datum upisa u dnevnik i potpis radnika koji je to upisivao. U taj dnevnik upisuje hronološkim redom stranke i poslove u kojima je posredovao. 1. To je posrednički ili mešetarski dnevnik. nije ni potvrda o zaključenom ugovoru. Izuzetno. ili izvod iz posredničkog dnevnika sa podacima koji su uvedeni u dnevnik (član 821 ZOO). lica dovedena u vezu plaćaju proviziju po pola. a i posrednički dnevnik mogu poslužiti pred sudom kao dokaz o sklopljenom poslu. Nije njegov zadatak da dovede u vezu komitenta s prvim subjektom kojim bi mogao sklopiti posao.4. 1. ali se odbijanje potpisivanja uzima kao neuredno poslovanje. Zakon određuje da se u dnevnik upisuju bitni sastojci i podaci o ugovoru koji je zaključen njegovim posredovanjem.5. Ta posrednička zaključnica. obavještenje o izvršenom posredovanju. ako je predviđeno ugovorom. za drugu stranku. odnosno posrednički list nije zaključnica stranaka o poslu. I u pregovorima je dužan savjesno postupiti po uputstvima svog nalogodavca. Ona je. Tada posrednik djeluje u interesu oba subjekta.6. bitni sastojci ugovora i neki drugi njegovi važniji sastojci. Ono se ne gasi ispunjenjem posrednikovih obaveza ili raskidom ugovora. te datum zaključenja ugovora. Postupanje posrednika uvećanom pažnjom dobrog stručnjaka vrši se u interesu nalogodavca. U praksi je usvojeno da se u mešetarskom dnevniku vode nazivi organizacija koje su zaključile ugovor. Stranke nisu pravno obavezne da ga potpišu. u stvari. Identično rješenje vrijedi i onda kada je posrednik od dva lica dobio nalog za posredovanje u istom poslu. Čuvanje poslovne tajne je trajna obaveza. Posrednički dnevnik Posrednik je dužan da vodi knjigu o privrednim poslovima za koje je posredovao i o kojima je sklopljen ugovor njegovim posredovanjem (član 821 ZOO). nego s onim koji će najbolje moći zadovoljiti uslove naloga i ispuniti uputstva koja je dao komitent. O samom poslu za koji posreduje može davati obavještenja poslovnim partnerima onoliko koliko je u tom slučaju ovlašten. Čuvanje poslovne tajne Posrednik je dužan da čuva poslovnu tajnu. 1.

posrednik ima pravo i na sukcesivnu naplatu svojih potraživanja (član 623 ZOO).7. Obavještavanje o stanju na tržištu Ako stranke zahtijevaju. on treba da poznaje prilike na tržištu bolje od drugih privrednika. međutim. o cijenama i tarifama. posrednik stiče pravo na proviziju tek kada druga strana iz ugovora. kada stranke sklope ugovor radi kojega je posredovano pod odložnim uslovom. vrijede dispozitivna pravila. Treće. o potražnji ili ponudi robe i usluga. Ako oni ne postoje. on zadržava pravo na proviziju. sadrži dva rješenja. ne kao sastavni dio ugovora o posredovanju. izvrši svoje obaveze iz ugovora. posredniku pripada provizija čim je komitenta doveo u vezu s poslovnim partnerom. dakle. o stanju ponude i potražnje nekih roba i usluga. posrednik ima odmah pravo na isplatu cijene svojih usluga. obaveza plaćanja postoji tek kada se uslov ispuni. provizija. za čije je zaključivanje posredovao. o tržištu uopšte. Po drugom shvatanju. 2. Vrijeme u kome obaveza plaćanja dospijeva posebno je složeno. Ovdje se smatra da je posrednik dužan da dovede do ekonomskog efekta. međutim. koje je prihvaćeno u nekim stranim zemljama. čim je našao drugu stranu s kojom bi njegov komitent mogao pregovarati i zaključiti posao. o cijenama itd. Obaveza davanja obavještenja o okolnostima koje imaju značaja za posao za koji posreduje. a to je učinio kad stvori mogućnost za postizanje toga efekta sklapanjem ugovora između njegovog komitenta i trećeg lica koje je našao. Zato što u posrednikovu privrednu djelatnost spada i prikupljanje raznih obavještenja i podataka. i 825. Davanje tih obavještenja spada. takođe. tj. st. i njegova stvar. Postoje tri različita mišljenja o tome kada posrednik stiče pravo na proviziju. pomaže da se 122 . Ukoliko je obaveza plaćanja uslovljena. Po jednom mišljenju. ZOO u članu 823. mogu tražiti obavještenja o konjunkturama. te o svim okolnostima koje su od značaja za namjeravani posao. posredniku pripada provizija tek kada komitent sklopi ugovor s trećim licem. 1 ZOO). Prvo među njima glasi da ova obaveza postoji i kada nije izričito ugovorena (član 822. Realizacija ugovora se njega ne tiče. kao i o poslovnim partnerima. Napokon.1. u privrednu djelatnost posredovanja i posrednici ih daju uz posebnu naknadu. jer je to domen ugovornih strana. proizlazi iz naloga koji je dobio. posrednik je dužan davati obavještenja o stanju na tržištu.1.. Prvo. Drugo. jer posrednik posreduje. ispostavi li se da je ugovor između stranaka nevažeći iz razloga za koje posrednik nije znao niti je mogao znati. ukoliko se radnje posredovanja vrše sukcesivno. kod raskidnog uslova sadržanog u ugovoru između komitenta i trećeg lica. Obaveza nalogodavca 2. Sklapanje ugovora je. Privredna društva. se plaća prema uslovima ugovora. Po trećem mišljenju. Plaćanje provizije Cijena. nego kao osnovni i samostalni zahtjev. obavještavanje je nužan sastavni dio njegovog rada na posredovanju.

pa ćemo ih ovdje samo navesti: ugovor radi koga je posredovano nije zaključen. prenose obavještenja. Komitent tada jemči posredniku da će mu cijela provizija biti plaćena. Posrednik nema pravo. Posredovanje se tada ravna prema pravilima o ugovoru o djelu. bez njegove krivice. nego po pola. Trpljenje posrednikovih prava zaloge. Naknadni sporazum između posrednika i komitenta da će pola provizije platiti treći nema ovo dejstvo. Naš Zakon takođe. Normalni. Posredništvo se ne završava samim dovođenjem u vezu pregovarača. Ona pravno nije vezana za naknadu za izvršeno posredovanje. pridržaja i prvenstva naplate Obezbjeđenju posrednikovih potraživanja prema komitentu služe njegova prava zaloge. oni mu pripadaju i kad. Dva su već obrađena. nego i druge poslove. i stručnim poznavanjem stanja na tržištu utiče na pregovarače da sklope ugovor.ugovor sklopi. U ovoj situaciji naknadu plaća onaj ko je sa posrednikom sklopio ugovor. nego se posreduje. Ukoliko posrednik dobije nalog od dva lica za zaključenje istog konkretnog posla. na plaćanje provizije u tri slučaja. Tako se može posebno ugovoriti da posredniku pripada naknada i onda kada njegovo djelovanje ne dovede do rezultata. da isplati posredniku određenu naknadu. Na naknadu redovnih troškova učinjenih u izvršenju naloga posrednik ima pravo samo ako je tako ugovorio. ako drugačije nije ugovoreno (član 823 ZOO). Većina pozitivnih prava stoje na ovom stanovištu. provizija za posebne usluge posebno se i plaća. 2. Posebna situacija postoji onda kada komitent sa partnerom koga je posrednik našao sklopi ne samo ugovor za koji je posredovano. Pravni režim ovih obaveza komitenta podvrgnut je opštim pravilima obligacionog prava. tj. uobičajeni troškovi pokriveni su provizijom. Napokon. Posrednik stiče pravo na naknadu u času zaključenja ugovora za koji je posredovao. postoje i neki posebno uređeni slučajevi. po Zakonu. Iako bi bilo logično pretpostaviti da posredniku i za to pripada dio naknade. ako ih je morao učiniti radi uspješnog okončanja posredničke uloge. Nalogodavac se obavezuje. U odnosu na opšta pravila o obavezi plaćanja cijene. Bude li ugovorom priznato posredniku pravo na naknadu troškova.3. pridržaja i prvenstvene naplate. objašnjava. a nalogodavac obavezu. ako taj ugovor bude zaključen. 123 . 2.2. nije došlo do zaključenja ugovora između partnera koje je doveo u vezu. ali ne u cjelini. do zaključivanja ugovora između komitenta i trećeg lica (član 623 ZOO). Ona služe ne samo naplati komitentovih obaveza nego i vršenju zakonitog pritiska na komitenta da udovolji svojim obavezama plaćanja. posrednik je na štetu komitenta radio za drugu stranu. Naknada troškova Komitent je dužan naknaditi posredniku izuzetne troškove. obje stranke su dužne da plate proviziju. Njihova rješenja ista su kao i u ugovoru o komisionu. komitent ipak nema obavezu da je isplati. pa ih ovdje nećemo posebno ponavljati.

odgovornost je. Oni su regulisani u članu 820. I napokon. ukoliko je za to posrednik znao ili morao znati. najprije odgovara za štete koje je komitent pretrpio zato što je doveden u vezu sa poslovno-nesposobnim licem.ODGOVORNOST STRANAKA 1. posrednik odgovara i za nepoštovanje obaveze čuvanja poslovne tajne.IV . u principu. ZOO. odgovornost postoji kada posrednik poveže komitenta sa osobom “za koju je znao ili morao znati da neće moći izvršiti obavezu iz ugovora”. objektivna. ipak. ravna prema opštim pravilima obligacionog prava. Supsidijarno se primjenjuju i pravila o nalogu. u principu. Odgovornost komitenta je subjektivna. Isključivanje ultra vires teorije iz našeg prava znatno ublažava strogost ove odredbe. 2. odnosno o ugovoru o djelu. shodno opštim pravilima. Imovinsko-pravna odgovornost se. A to znači da je odgovornost zasnovana na propuštanju dužne pažnje posrednika (subjektivna odgovornost). Neki posebni slučajevi imovinske odgovornosti. ukoliko se radi o neizvršenju obaveze plaćanja provizije i troškova. Odgovornost posrednika Administrativna i kazneno-pravna odgovornost posrednika određene su opštim propisima. Nadalje. No. Odgovornost komitenta Komitent odgovara za svoje obaveze prema opštim pravilima o ugovornoj odgovornosti i popravljanju šteta izazvanih neizvršenjem. 124 . One se posebno konkretizuju za propuste u vođenju posredničke knjige. Posrednik. dok se pravila o popravljanju štete ravnaju prema rješenjima iz oblasti ugovorne odgovornosti. odnosno neurednim izvršenjem ugovornih obaveza. postoje. Supsidijarno važe i pravila o odgovornosti nalogoprimca (član 756 i 757 ZOO).

GLAVA DRUGA TRGOVINSKO ZASTUPNIŠTVO
I - POJAM I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O TRGOVINSKOM ZASTUPANJU 1. Pojam ugovora U ekonomskom smislu posao trgovinskog zastupanja sastoji se u tome što specijalizovani subjekt, trgovinski zastupnik, trajno djelujući u interesu svoga nalogodavca, komitenta, istražuje tržište i nastoji obezbijediti poslovne partnere koji će sa komitentom zaključivati ugovore. Ukoliko ima ovlaštenje komitenta, trgovinski zastupnik može i sam zaključivati ugovore u ime i za račun komitenta. Suštinu trgovinskog zastupstva, dakle, predstavlja trajno posredovanje za jednog nalogodavca. Radnje zastupnika određuju se: ugovorom, dispozitivnim propisima, opštim uslovima poslovanja koje donose sami zastupnici ili njihove asocijacije, te uzansama i poslovnim običajima. Postoji veliki broj razlika između trgovinskog zastupanja i srodnih poslova pružanja usluga u prometu robe. Trgovinsko zastupstvo se od posredništva razlikuje u dva bitna momenta: trajnosti djelovanja i mogućnosti da se punomoćstvo uključi u poslovni odnos kao njegov integralni dio. Za razliku od komisiona, trgovinsko zastupstvo može postojati i bez davanja izjava volje za komitenta. No, ukoliko su i one uključene u nalog zastupnika, onda ih zastupnik daje u ime i za račun komitenta. Komisionar izjave volje, međutim, uvijek čini u svoje ime, a za račun komitenta. Iste razlike postoje i u odnosu na špediciju. Trgovinsko zastupništvo kao samostalan posao ima svoje korijene u anglosaksonskom institutu “agency”. Otuda se ovaj posao često naziva i “agencijom” ili “agenturom”. U kontinentalnim sistemima se dugo vremena ovaj posao obavljao u pravnom režimu naloga i punomoćstva. Sredinom pedesetih godina ovog vijeka ulazi i u zakonodavstva velikih kontinentalnih sistema (Njemačka 1953, Francuska 1958). U bivšoj SFRJ trgovinsko zastupstvo je najprije bilo uređivano u propisima o domaćoj i vanjskoj trgovini. Materijalnopravnu regulativu ugovora o trgovinskom zastupanju donosi Zakon o obligacionim odnosima 1978. godine. Istorijsko nasljeđe određuje stanje izvora prava u Bosni i Hercegovini. Vanjskotrgovinski režim trgovinskog zastupstva sadržan je u Zakonu o 169 i Uredbi o zastupanju stranih lica u Republici vanjskotrgovinskom poslovanju 170 Zakon o trgovini 171 svrstava trgovinsko zastupanje u Bosni i Hercegovini. poslove trgovinskih usluga. Definicija u članu 14 ima komercijalni, a ne pravni
169 170 171

Sl. n. FBiH, 2/95. Vidjeti Član 35. i 36., Sl. l. RBiH 20/95. Vidjeti čl. 35. i 36. Sl. l. RBiH 4/96. Sl. n. FBiH 2/95.

125

karakter: “Uslugama zastupanja smatra se naročito obavljanje trgovinskih usluga u ime i za račun trgovca, kao i obavljanje servisne službe i drugih tehničkih usluga u vezi s održavanjem i opravkom proizvoda”. Ovakvo rješenje dozvoljava da se u daljim izlaganjima zadržimo samo na Zakonu o obligacionim odnosima. Ugovor o trgovinskom zastupanju definisan je u članu 790. Zakona o obligacionim odnosima. Prema njemu, “ugovorom o trgovinskom zastupanju obavezuje se zastupnik da se stalno stara da treća lica zaključuju ugovore sa njegovim nalogodavcem, i da u tom smislu posreduje između njih i nalogodavca, a ovaj se obavezuje da mu za svaki zaključeni ugovor isplati određenu naknadu (proviziju)”. Na ovaj ugovor se primjenjuju najprije odredbe članova 790 - 812 ZOO. Pošto trgovinsko zastupanje spada u ugovore o nalogu i sadrži elemente punomoćstva, kao supsidijarni izvori mogu se primijeniti i članovi 749 - 770, odnosno 84 - 98. Karakteristike ovog ugovora su: a) trajno djelovanje za komitenta, b) preduzimanje pravnih i faktičkih radnji, c) djelovanje u tuđe ime i za tuđi račun, tj. u interesu komitenta, d) formalnost, e) komutativnost, f) u principu se preuzima samo obaveza rada, ne i rezultata, g) relativna samostalnost agenta u djelovanju; on nije službenik nalogodavca, h) postojanje posebnog odnosa povjerenja - fiduciae, što od ugovora čini posao intuitu personae. 2. Zaključivanje ugovora Za razliku od ugovora o komisionu i posredovanju, ugovor o trgovinskom zastupanju je, po samome zakonu, formalan. On važi samo onda kada je “sklopljen u pismenoj formi” (član 791 ZOO). Za način na koji će ova forma biti ostvarena, važe opšta pravila obligacionog prava. Razlog za ovakvo rješenje leži u činjenici da se ugovorom o trgovinskom zastupanju stvara trajan poslovni i obligacioni odnos čije je najvažnije elemente potrebno unaprijed i na siguran način utvrditi. Okvirni karakter ugovora o trgovinskom zastupanju ne važi i za pojedinačne poslove koji se na osnovu njega i u granicama, koje su unaprijed određene, zasnivaju. Zbog toga se pojedinačni poslovi između agenta i njegovog komitenta mogu sklapati bilo putem naloga, bilo konkludentnim radnjama. Ako je pojedinačni nalog u skladu sa ugovorom o trgovinskom zastupanju, i šutnja agenta može se smatrati prihvatom.

126

II - BITNI ELEMENTI 1. Ličnost trgovinskog zastupnika Ličnost trgovinskog zastupnika, kao nalogoprimca je bitan elemenat ugovora. Pored člana 753. ZOO, na ovakav stav upućuje karakter odnosa u koje stranke stupaju. Poslovima trgovinskog zastupnika bave se, uglavnom, trgovinska zastupništva (trgovinske agencije, agenture), dok se tim poslovima kao sporednom privrednom djelatnošću mogu baviti, kako posrednički biroi, tako i druge privredne organizacije. Trgovinska zastupništva se mogu baviti kao sporednom privrednom djelatnošću trgovinskim posredovanjem i davanjem obavještenja o stanju na tržištu. Prema tome, po kriteriju djelatnosti ne postoji bitna razlika između posredničkih preduzeća i posredničkih biroa i trgovinskih agencija. I jedni i drugi mogu se baviti istim poslovima. Zastupništvo treba razlikovati od trgovinskog predstavništva, mada je sadržina poslovanja gotovo ista. Trgovinsko predstavništvo je organizaciona poslovna jedinica preduzeća, dok se zastupničkim poslovima bave samostalne privredne organizacije, najčešće agencije. Razlika je i u tome što zastupnik, ako drži robu zastupanog, čini to u režimu konsignacije, dok je roba koja se nalazi u predstavništvu roba preduzeća o čijoj se organizacionoj jedinici radi. 2. Predmet ugovora Karakteristična činidba kao bitan elemenat ugovora, je složena. Predmet ugovora se sastoji iz dvije osnovne komponente; iz trajnog nastojanja trgovinskog zastupnika da promoviše interese svoga nalogodavca sa ciljem učestalog sklapanja ugovora, i iz njegovog stalnog posredovanja za komitenta. Predmet ugovora su dakle, faktičke, a ne pravne radnje. To znači da ugovor o trgovinskom zastupanju može postojati i bez davanja izjava volje u ime i za račun nalogodavca. Neke faktičke radnje trgovinski zastupnik vrši u svoje ime i za svoj račun. One ne moraju da dovedu do zaključivanja ugovora, niti do njegovog izvršavanja. Stoga, trgovinski zastupnik preuzima obavezu rada, a ne rezultata. Pravni režim obaveze na isplatu provizije, sadržan u Zakonu o obligacionim odnosima, ne utiče na izloženo rješenje. Ovlaštenje na zastupanje komitenta može, ali ne mora, biti predmet ugovora. Iako je punomoćstvo u poslovnoj praksi uobičajeno, ono ulazi u predmet posla samo na osnovu posebnog i izričitog sporazuma stranaka. Ono može biti dato kao posebno ili kao generalno ovlaštenje (član 792). Generalna punomoć se, najčešće, uključuje u sam ugovor o trgovinskom zastupanju, dok se specijalna daje odvojeno. Do sada izložena rješenja odnose se na dvije situacije: zaključivanja ugovora i primanja ispunjenja ugovora (član 793 ZOO).

127

Tehnologija poslovanja zahtijevala je, međutim, da se i u samom Zakonu predvide neke situacije u kojima je agent ovlašten na vršenje pravnih radnji, davanje izjava volje koje obavezuju nalogodavca. I bez posebnog davanja ovlaštenja, trgovinski zastupnik mora prihvatiti izjave trećih lica sa kojima je komitent sklopio ugovor djelovanjem zastupnika, ukoliko se one tiču nedostataka predmeta ugovora ili drugih momenata koji su relevantni za ostvarivanje ili očuvanje prava trećih lica prema komitentu (član 794 ZOO). I obrnuto, kada to zahtijevaju interesi nalogodavca, zastupnik je ovlašten da i bez posebne punomoći daje izjave potrebne za očuvanje ili osiguranje nalogodavčevih prava (član 795 i 796 ZOO). 3. Cijena Cijena poslova iz ugovora o trgovinskom zastupanju se sastoji iz naknade (provizije) i troškova. Pri tome je pravni režim troškova dvostruk. Cijena se, najprije, određuje ugovorom. U okvirnom i formalnom ugovoru o trgovinskom zastupanju mogu biti date pojedinačne cijene ili elementi za njihovo utvrđivanje. Najčešće, to je određeni procenat od vrijednosti posla. Ovi kriteriji se definišu bilo kao nepromjenjivi, bilo kao osnova koja se može korigovati shodno uslovima konkretnog naloga. Ugovorom može i tarifa agenta biti prihvaćena kao mjerodavan izvor za visinu cijene, proviziju. Ako se provizija ne može utvrditi na osnovu ugovora ili tarifa, “zastupnik ima pravo na uobičajenu naknadu” (član 806 ZOO). Poslovni običaj se određuje u sjedištu zastupnika, u vrijeme davanja konkretnog naloga za izvršenje posla. Posebna naknada pripada zastupniku za naplatu komitentovih potraživanja (član 807 ZOO). Kao u ugovoru o komisionu i ovdje je moguća sudska intervencija u pogledu visine provizije. Sud će, na zahtjev nalogodavca, sniziti proviziju na pravičan iznos kada utvrdi da je ona “nerazmjerno velika prema učinjenoj usluzi” (član 806 ZOO). Agent nema pravo na istu vrstu zahtjeva kada je provizija nesrazmjerno malena u odnosu na učinjenu uslugu. Redovni, fiksni troškovi zastupnika uračunati su u proviziju. Njihovu posebnu naknadu može zastupnik zahtijevati samo kada je to izričito ugovorio. Posebni troškovi učinjeni na nalog ili u interesu nalogodavca odvojeno se namiruju u stvarnim iznosima (član 808 ZOO).

128

III - OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. Obaveze agencije 1.1. Iznalaženje saugovarača Glavna je obaveza agencije da se stara da se poslovanje njenog nalogodavca proširi, da istražuje i obrađuje tržište i da što više zainteresuje potencijalne poslovne partnere za djelatnost svoga nalogodavca, kako bi s njim stupili u ugovorne odnose. U tom cilju agencija stalno posreduje između organizacija i svoga nalogodavca da dođe do zaključenja ugovora među njima. Ovlašćenje, ni generalno ni posebno, za zaključenje ugovora u ime i za račun nalogodavca ne uključuje ni pravo, ni obavezu zastupnika da zahtijeva od druge strane ispunjenje ugovora, kao ni primanje ispunjenja. Ali ga nalogodavac može ovlastiti i na ove radnje (član 793 ZOO). 1.2. Učestvovanje u sklapanju poslova Funkcija agencije se ne završava iznalaženjem eventualnog saugovarača nalogodavca. Agent je dužan da po uputstvima nalogodavca učestvuje pri zaključenju posla zastupajući interese nalogodavca i da nastoji da se sklopi povoljan ugovor. Kad je ugovoreno i da sklapa ugovore, odnosno, kad ima generalno ovlašćenje, onda je zastupnikova obaveza da ugovor sklopi za nalogodavca kao dobar stručnjak (član 798 ZOO). 1.3. Davanje obavještenja Agent je dužan davati nalogodavcu obavještenja o stanju na tržištu, naročito o situaciji na tržištu robe i usluga za čiji se plasman stara. Posebno je dužan obavještavati o prilikama i stanju koji su od značaja za konkretni posao, koji mu je povjeren (član 797 ZOO). 1.4. Vođenje knjige ugovora I zastupnik je, kao i posrednik, dužan da vodi knjigu u koju, po redu sklapanja poslova, upisuje ugovore koje je zaključio u ime nalogodavca sa podacima o njihovoj sadržini. Kad ugovor zaključi, sastavlja o tome zaključnicu, koju potpisuje i podnosi na potpis drugoj ugovornoj strani. Po jedan primjerak dobijaju nalogodavac i druga strana, a jedan ostaje agenciji. Pravni značaj i knjige ugovora i zaključnice je u tome što mogu poslužiti kao dokaz o sklopljenim ugovorima. Zaključnica nije ni ugovor ni potvrda o zaključenom ugovoru. Stoga, na punovažnost ugovora nema uticaja njeno potpisivanje. I ako bi saugovarač odbio da potpiše zaključnicu, ugovor važi.

129

Zastupnik takođe vodi i posrednički dnevnik za poslove u kojima samo posreduje. Tada izdaje i izvode iz dnevnika (posrednički list). 1.5. Staranje o interesima nalogodavca U svim poslovima koje preduzima za nalogodavca dužan je da nastoji da se ostvari rezultat što je moguće povoljniji za nalogodavca, da posao obavlja brižljivo, sa pažnjom dobrog stručnjaka. Kada mu je nalogodavac naredio kako će postupati, zastupnik je obavezan da se drži naloga i uputstava, ali uvijek vodeći računa o interesima nalogodavca. Ako smatra da su prilike na tržištu takve da bi postupanje po uputstvima išlo protiv nalogodavčevih interesa, dužan je da na to skrene pažnju nalogodavcu. U cilju zaštite interesa nalogodavca, agencija može zahtijevati preduzimanje potrebnih mjera obezbjeđenja. Ovo ovlaštenje je zasnovano na Zakonu, pa se ne mora posebno ugovarati (član 796 ZOO). 1.6. Primanje izjava od saugovarača Druga strana može izjave koje se tiču nedostataka predmeta ugovora, kao i druge izjave u vezi s tim ugovorom, umjesto saugovaraču, činiti agenciji. Takve izjave, koje se tiču ugovora zaključenog posredstvom agencije ili ugovora koji je zaključila agencija za nalogodavca, punovažne su. Njima je saugovarač sačuvao prava iz ugovora koja bi bila vezana za te izjave. Agencija je obavezna da primi te izjave i da postupi kako je propisano ili ugovorom predviđeno. 1.7. Poslovna tajna Sve što bude saznao u vezi s poslom koji mu je povjerio nalogodavac agent mora čuvati kao poslovnu tajnu. Agencija naročito odgovara ako ma kakve podatke do kojih je došla radeći na povjerenom joj poslu otkrije trećem licu. Trgovinski zastupnik ne smije podatke koje je saznao u toku ugovora ni sam koristiti. Ova zabrana važi i poslije prestanka ugovora o trgovinskom zastupanju. Ona ima trajan karakter (član 799 ZOO). 1.8. Vraćanje stvari primljenih od komitenta Ugovorom o trgovinskom zastupanju nastaje trajan i složen odnos između agenta i nalogodavca. Da bi trgovinski zastupnik mogao uspješno da promoviše interese svog partnera, neophodno je da mu ovaj dostavi niz stvari potrebnih za navedenu svrhu. To mogu biti uzorci, alati za servisiranje, tehnička uputstva, reklamni materijal, kancelarijska oprema i slično. Po prestanku ugovora, agent mora sve primljene stvari vratiti u stanju u kome se one nalaze (član 800 ZOO). Rok u kome to valja učiniti nije preciziran, pa ga treba utvrđivati prema prirodi stvari i okolnostima posla.

130

1.9. Polaganje računa Obaveza polaganja računa zasnovana je na opštim pravilima ugovora o nalogu (član 754 ZOO) i na prirodi posla. Ona postoji kako za konkretan nalog, tako i za ugovor u cjelini. Razlikuje se samo vrijeme u kome se dužnost polaganja računa mora izvršiti: po završetku konkretnog posla, periodično ili nakon prestanka ugovora u cjelini. U svakom slučaju, račun se mora položiti bez odugovlačenja. Nalogodavac je gospodar posla. Zbog toga on može zahtijevati da mu trgovinski zastupnik podnese izvještaj i položi račun i prije završetka poslova po konkretnom nalogu, odnosno uvijek u toku trajanja ugovora (član 755). 1.10. Trpljenje odbijanja posla Pošto agencija radi za račun nalogodavca, jasno je da nalogodavac može pripremljeni posao sa trećim licem prihvatiti ili odbiti. Nalogodavac je, međutim, dužan da o svojoj odluci bez odlaganja obavijesti trgovinskog zastupnika. Odbijanjem prihvatanja pripremljenog posla od strane nalogodavca može trećim licima biti prouzrokovana šteta. Obaveza njene naknade pada na nalogodavca. Pretpostavka za to je da je agent djelovao dužnom pažnjom i da je treće lice bilo savjesno. 2. Obaveze komitenta 2.1. Predaja materijala potrebnih agentu Ekonomska suština zastupničkog posla, vidjeli smo, ponekad zahtijeva da nalogodavac stavi agentu na raspolaganje određene stvari. Ako je to slučaj, komitent, već po zakonu, ima obavezu da zastupniku prenese posjed određenih predmeta (član 802). Vrsta stvari, vrijeme i način predaje, te drugi modaliteti određuju se ili samim ugovorom ili po prirodi stvari, odnosno prema logici poslovnog odnosa u koji stranke stupaju. 2.2. Obavještavanje o relevantnim momentima Dužnost komitenta da o relevantnim momentima obavještava svoga agenta takođe proističe iz prirode njihovog odnosa i iz načela poštenja i savjesnosti. Zakon o obligacionim odnosima je u članu 803. posebno apostrofirao dva slučaja: odbijanje prihvatanja pripremljenog posla i smanjenje obima poslovanja. Dešava se da nalogodavac, iz raznih razloga, smanji proizvodnju robe za čiju se prodaju stara agencija, ili da se proizvedena roba mnogo traži pa je nema dovoljno za prodaju, ili da su kapaciteti za pružanje usluga prenapregnuto iskorišteni i da je, stoga, smanjena potreba za prodajom usluga i sl. Trebalo bi, stoga, da i agencija smanji svoju preduzimljivost, jer nalogodavac neće moći da prihvati sve ponude za sklapanje ugovora, niti da ispuni ugovore koje agencija bude sklopila. Nalogodavac je, u tom slučaju, dužan da blagovremeno obavijesti

131

agenciju o potrebi da svede na manju mjeru svoje aktivnosti, da djeluje ispod nivoa koji je ona mogla osnovano očekivati kad je sklapala ugovor o agenturi. Ako to nalogodavac ne učini, odgovara agenciji za pretrpljenu štetu. 2.3. Plaćanje cijene Plaćanje cijene je osnovna obaveza nalogodavca. Ukoliko nije ugovorom regulisano, primijeniće se dispozitivne odredbe člana 805 - 808 ZOO. Razmotrićemo najvažnija od tih pravila. Obaveza plaćanja postoji i onda kada nije izričito ugovorena. Provizija, kao elemenat ukupne cijene usluge, se plaća za: ugovore sklopljene posredovanjem agenta, ugovore koje je agent sklopio sa trećim licima (ukoliko je za to bio ovlašten), ugovore koje sa trećim licem nađenim od agenta sklopi sam nalogodavac i ugovore koje bilo ko sklopi sa bilo kojim trećim licem, ukoliko se radi o isključivoj agenciji. Pravo na posebnu naknadu od naplaćene svote ima agent koji ju je naplatio po ovlaštenju komitenta. Vrijeme plaćanja posebno je regulisano. Obaveza nalogodavca dospijeva “kad ugovor bude izvršen” (član 805). Dakle, kao i kod posredovanja i ovdje je momenat sticanja prava nalogoprimca na naknadu pomjeren za jedan dalji korak u odnosu na izvršenje njegove osnovne obaveze: dovođenje stranaka u vezu, odnosno zaključivanje ugovora. Izloženo pojačavanje pozicije nalogodavca, ipak, trpi i neka zakonska ograničenja. Najprije, agent ima pravo na proviziju iako ugovor nije izvršen, “ako je do toga došlo iz uzroka koji je na strani nalogodavca” (član 805 ZOO). I drugo, u slučaju neizvršenja ugovora koji je sklopljen sa trećim licem, agent odgovara samo ako je za to posebno jamčio (del credere zastupništvo) (član 801). Dakle, neizvršenje ugovora od strane trećeg lica ne predstavlja ujedno i neizvršenje ugovora o trgovinskom zastupanju od strane zastupnika. Troškovi koji nisu uračunati u proviziju posebno se plaćaju. Ova obaveza izvršava se shodno ugovoru ili prema opštim pravilima o izmirenju novčanih dugova. 2.4. Trpljenje agentovih prava zaloge, pridržaja i prvenstva naplate Radi obezbjeđenja naplate svojih potraživanja koja su nastala u vezi s ugovorom o zastupanju, agencija ima pravo zaloge i pridržaja na svim nalogodavčevim stvarima koje je u vezi s ugovorom primila od nalogodavca, kao i na onim stvarima koje je u vezi s tim ugovorom primila od nekog drugog. Ono što vrijedi za zalogu uopšte, vrijedi i za zalogu kod agencije. Ona ima založno pravo na stvarima dok se nalaze kod nje, ili kod nekog drugog ko ih drži za agenciju. Ima založno pravo takođe i na stvarima za koje ima u rukama dokument pomoću koga može raspolagati tim stvarima (član 809 ZOO). Za svoja dospjela potraživanja, koja su nastala u vezi s ugovorom, agencija ima pravo zaloge i na novcu koji je naplatila za nalogodavca po njegovom

132

ovlaštenju. Kao i uvijek, pravo se može konstituisati na stvarima i na novcu samo ako se do njih dođe legalnim putem. IV - ODGOVORNOST STRANAKA 1. Odgovornost trgovinskog zastupnika Odgovornost trgovinskog zastupnika može, kao i kod ostalih vršilaca usluga na osnovu naloga, biti administrativna i kaznenopravna. Imovinska odgovornost se ravna prema opštim pravilima. Imovinska odgovornost ugovornog je karaktera, subjektivna i podložena opštim pravilima o popravljanju štete za neizvršenje nenovčanih obaveza. U ZOO postoje i dva posebno uređena slučaja. Prvi se tiče otkrivanja poslovne tajne. Specifičnost postoji u pogledu trajanja obaveze, a ne s obzirom na pravila o odgovornosti i naknadi (član 799 ZOO). Drugi je “poseban slučaj odgovornosti”, tj. davanje posebnog pismenog jemstva komitentu da će treće lice ispuniti obaveze na osnovu ugovora koji bude sklopljen djelovanjem agenta (del credere trgovinsko zastupstvo). Tada zastupnik odgovara solidarno sa trećim licem. To znači da u slučaju neispunjenja ili neurednog ispunjenja ugovora od strane trećeg, nalogodavac može da se obrati agentu odmah i da traži ispunjenje i naknadu štete ili, pod zakonskim uslovima, raskid ugovora. Samo se po sebi razumije da agent tada nema pravo ni na proviziju. 2. Odgovornost nalogodavca Odgovornost nalogodavca se ravna prema opštim pravilima obligacionog prava. Pri tome treba razlikovati slučajeve neizvršenja novčanih od nenovčanih obaveza. V - POSEBNE VRSTE TRGOVINSKOG ZASTUPANJA 1. Podjela poslova Trgovinsko zastupanje je pravna forma kroz koju se mogu zadovoljavati različite vrste poslovnih potreba. Ta činjenica dovodi do niza podjela od kojih nisu sve podjednako pravno interesantne. Obim ovlaštenja je jedno od pravnih mjerila za podjelu ovih poslova. Ako svoga komitenta mogu zastupati u svim njegovim aktivnostima, agenti se smatraju generalnim. Ukoliko je aktivnost ograničena na jednu ili više određenih struka ili vrsta poslova, trgovinsko zastupstvo je specijalno. Istovrsna podjela je moguća i prema obimu ovlaštenja na zastupanje.

133

Pravno su najinteresantnije podjele trgovinskog zastupstva po vezanosti i odgovornosti. Razmotrićemo ih posebno, bez obzira na to što su neka rješenja u vezi sa njima već izložena. 2. Neisključiva i isključiva agencija Neisključiva agencija postoji onda kada bilo nalogodavac, bilo agent mogu na istom području za istu vrstu poslova imati više poslovnih partnera. Isključiva agencija postoji onda kada su oba ili jedan partner vezani samo za jednu osobu. Preduzeću komitentu je stalo da ima što veći promet robe i usluga. Upravo zbog toga Zakon polazi od neisključive agencije kada je u pitanju nalogodavac. On “može imati na istom području za istu vrstu poslova više zastupnika” (član 790. st. 2 ZOO). Suprotno se može ugovoriti. Kada je u pitanju agent, važi zakonska pretpostavka isključive agencije. “Jedan zastupnik ne može bez pristanka nalogodavca preuzeti obavezu da na istom području i za istu vrstu poslova radi za drugog nalogodavca” (član 790. st. 3 ZOO). 3. Del credere zastupstvo Zastupstvo sa jamstvom za ispunjenje obaveza trećeg lica ili del credere agencija postoji onda kada agent posebnim pismenim sporazumom preuzme obavezu jemčenja. U ovom slučaju, agent ima pravo i na veću proviziju (del credere provizija). Posebna naknada, koja se dodaje na redovni iznos provizije, služi, u stvari, kao premija za preuzeti rizik (ne)ispunjenja ugovora od strane trećeg lica. Prije donošenja Zakona o obligacionim odnosima važio je i kod nas trgovački običaj da se ugovaranje provizije dvostruko veće od uobičajene smatra ugovaranjem del credere zastupstva. Izričita odredba člana 801. st. 1 ZOO ukida ovo običajno pravilo. Kod nas se, dakle, del credere zastupstvo mora posebno pismeno ugovoriti. VI - PRESTANAK UGOVORA 1. Prestanak ugovora sklopljenih na određeno vrijeme Vrijeme trajanja ugovora može biti određeno izričito ili prećutno, po prirodi samog posla. U prvom slučaju ugovor prestaje kada istekne rok na koji je zaključen. U drugom je potrebno analizom sadržaja posla utvrditi da li je ugovor prestao ili nije.

134

U ovom slučaju se smatra da je novi ugovor sklopljen pod istim uslovima. tj. pa je potrebno da protekne redovni otkazni rok da bi ugovor prestao. Ukoliko to nije slučaj. Dužina otkaznog roka zavisi od vremena trajanja ugovornog odnosa. ali je potrebno drugu stranu obavijestiti o razlozima raskida. raskida bez otkaznog roka. Za prestanak ovako produženog ugovora potreban je otkaz. 2. Svaka strana može raskinuti ugovor i onda kada za to ima ozbiljne razloge. strana koja je primila neosnovani otkaz može. otkaz se mora dati najmanje mjesec dana prije isteka kalendarskog tromjesečja. obavezna je da naknadi štetu drugoj strani. on može prestati sporazumom stranaka ili jednostranom izjavom. Ova rješenja stranke mogu i izmijeniti svojim sporazumom. ali na neodređeno vrijeme. U njima su predviđene dvije osnovne situacije: raskid ugovora sa otkaznim rokom i bez njega. To se čini nastavljanjem ugovorenih radnji i nakon isteka roka njegovog važenja. ali otkazni rok ne smije ni u kom slučaju biti kraći od mjesec dana (član 810 ZOO). i sama raskinuti ugovor bez davanja otkaznog roka (član 811 ZOO). a ne kada to pojedina stranka želi. u tom slučaju. otkazom bilo koje strane. ukoliko želi. Ugovor se može raskinuti krajem svakog kalendarskog tromjesečja. Ukoliko su stranke bile povezane ugovorom o trgovinskom zastupanju manje od tri godine.od nastupanja tromjesečja sa čijim početkom ugovor prestaje da postoji. Uslovi pod kojima se otkaz može dati i način na koji to može biti učinjeno mogu se posebno urediti ugovorom. otkazni rok iznosi dva mjeseca. Strana koja je neosnovano dala otkaz.Ugovori sklopljeni na određeno vrijeme mogu se prećutno produžiti. Ako razlog raskida nije dovoljno ozbiljan. 135 . neće se uzeti da je to izjava o raskidu ugovora. Ugovor se. I ovdje se vrijeme računa unazad . usljed koga je uslijedio raskid ugovora. nego će se smatrati izjavom o otkazivanju ugovora. Pored toga. važiće dispozitivne odredbe ZOO. Ukoliko je odnos trajao više od 3 godine. Prestanak ugovora sklopljenih na neodređeno vrijeme Kada je ugovor sklopljen na neodređeno vrijeme.

136 .

ugovor o komisionu je ugovor o nalogu (član 772 ZOO). dakle. Tako. što rezultati komisije pripadaju komitentu. komisionar. definiciju sadrži i član 15. “ako pravilima o komisionu nije drugačije određeno” (član 772 ZOO). kad kupuje robu. Komitent je lice koje ovlašćuje drugu stranu da za njegov račun izvrši povjereni posao. Komisionar obavlja povjereni mu posao kao svoj i radi u vlastito ime. a za račun komitenta. Treće lice kao stranka u komisiji zna samo za njega. on plaća u svoje ime. Za to treće lice odnos između komisionara i komitenta je u principu irelevantan. a za račun komitenta”. Komisionar je lice koje prima i izvršava komitentov nalog i s trećim licem zaključuje naređeni mu privredni posao u svoje ime. iz tog posla. 2/95): “Ugovorom o komisionu smatra se naročito prodaja ili kupovina robe u svoje ime. a druga će joj strana za to platiti. mada užu. Prema trećim licima s kojima sklapa povjereni mu posao.n. u stvari. U inkaso komisiji se njemu vrše uplate.POJAM I ZAKLJUČIVANJE KOMISIONOG POSLA 1. kupuje je u vlastito ime. Komision su usvojila sva moderna prava.GLAVA TREĆA KOMISION I . Za komisione poslove je karakteristično i to što ih komisionar obavlja za račun komitentov. U savremenim sistemima ovaj posao ima sličnu pravnu i ekonomsku fizionomiju. Zakona o trgovini (Sl. Pojam komisionog posla Komision je takav privredni posao u kome se jedna strana obavezuje da će izvršiti neki privredni pravni posao u svoje ima a za račun druge strane. njemu se izvršava obaveza i on odgovara za izvršenje posla. Prava i dužnosti stranaka povodom ovoga posla su u kontinentalnim sistemima više ili manje jednako regulisana. Prema sistematizaciji Zakona o trgovini. komision pripada trgovinskim uslugama (član 11).770). Sličnu . naziva se u poslovnom svijetu komisijom. kao da je sebi kupuje. 137 . redovno se bave trgovinske organizacije. Stoga se na njega primjenjuju odredbe ZOO naloga (član 749 . Strane koje učestvuju u ugovoru o komisionu zovu se komitent i komisionar. Po svojoj pravnoj prirodi. kod komisione prodaje komisionar prodaje stvar kao svoju. Za komisione poslove karakteristično je što ih komisionar obavlja u svoje ime. FBiH. U anglosaksonskim porecima ovaj posao se pojavljuje u pravnom obliku prikrivene agencije (undisclosed agency). on je ugovorna strana. privredni posao koji zaključuje komisionar s trećim licem. Sam posao koji komitent naređuje da bude obavljen. stiče prava i obaveze. pored privrednih subjekata kojima je to osnovna djelatnost. “Ugovorom o komisionu obavezuje se komisionar da za naknadu (proviziju) obavi u svoje ime i za račun komitenta jedan ili više poslova koje mu povjerava komitent” (član 771 ZOO). Komisionim poslovima.

privredni rezultati posla su komitentovi. Kod komisione kupovine pitanje je sporno: po jednima. komitent ima izlučno pravo iz stečajne mase stvari. jeste komisionar radio u svoje ime. svojinu na kupljenoj stvari stiče komisionar. kako onih koje je predao komisionaru radi prodaje za njegov račun tako i onih koje je komisionar nabavio za njega. jer on u poslu s trećim licem nastupa u svoje ime. Tim ugovorom mu daje nalog. Stoga. pa ni u slučaju komisionarevog stečaja. prodaju ili kupovinu. Prema dosad izloženome. da cijenu plati njemu. Kod komisione prodaje komitent ostaje vlasnik stvari sve do njene isporuke trećem licu. U slučaju stečaja komisionara. komisioni posao se sastoji u ovome: komitent zaključuje ugovor sa komisionarom. u kome je komisionar dužan da prenese svojinu na komitenta i da mu preda stvar.Iako je komisija pravni posao komisionara sa trećim licem. jer komisionar sklapa posao za njegov račun. a ne u stečajnu masu (član 789 ZOO). Komisionar izvršava taj nalog . preduzimati mjere izvršenja na pravima i stvarima koje je komisionar stekao izvršavajući nalog komitenta. Stoga. koji se sklapa u cilju izvršenja prvog ugovora (naloga komitentovog). a komitent mu za tu uslugu isplaćuje proviziju. Dakle. komisionar. u ovom privrednom poslu postoje tri subjekta i dva ugovora. povjerioci komisionara ne mogu. Neposredan odnos između komitenta i trećeg lica nastaće onda kada komisionar na zahtjev komitenta (član 779) ili samostalno otkrije komitentu ličnost trećeg i prenesena prava koja prema trećem ima (član 787). odnosno neki drugi posao u zemljama gdje je to pravno moguće. Kad se radi o međusobnim odnosima stranaka koje učestvuju u jednom komisionom poslu . sa poslovnog stanovišta to je posao komitenta. Po drugima. jer on sklapa posao sa trećim licem u svoje ime. stvar ulazi u stečajnu masu. po prvom shvatanju. Pravo svojine na stvari koja je data u komision ostaje komitentovo. Postojanje tri subjekta znači mogućnost uspostavljanja tri grupe odnosa. a to znači da su te stvari i prava komitentova. povjerava komisionaru da za njega obavi neki privredni posao. radi naplate svojih potraživanja. kao što komitent i stiče to pravo čim komisionar nabavi stvar za njega. Naime. pošto je u svojini komisionarevoj. npr. treće lice.obavlja povjereni mu posao i polaže o tome račun komitentu kao svome nalogodavcu. Takve mjere ne mogu preduzimati uopšte.komitent. i drugi je ugovor između komisionara i trećeg lica. povjerioci komisionarevi ne mogu radi naplate svojih potraživanja preduzimati mjere izvršenja na pravima i stvarima njegovih 138 . Nadalje. Komitent bi ulazio u konkurenciju s ostalim povjeriocima. Rezultati drugog ugovora pripadaju komitentu. Između komitenta i komisionara postoji u pogledu te stvari samo obligacioni odnos. svojina odmah po prijemu isporuke prelazi na komitenta. Po drugom gledištu komitent polaže izlučno pravo na stvar. Jedan je ugovor između komitenta i komisionara. onda je interesantno i od praktičnog značaja i pitanje svojine nad stvari koja je predmet komisione prodaje ili kupovine. u slučaju stečaja komisionara. nego za račun komitenta. Zakon o obligacionim odnosima je prihvatio drugo gledište. Iz istih razloga komitent može zahtijevati od trećeg lica. kome je komisionar predao stvar. ali nije radio za svoj račun.

ili ograničava ili umanjuje kupčevo pravo (pravni nedostatak). hoće li tom kupcu odgovarati komisionar od koga je stvar kupljena. ako je komisionar primio na prodaju stvar od nekoga ko nije njen sopstvenik i prodao je.g. po pravilu. nalogom i konkludentnim radnjama. ili ne može povući nalog za kupovinu. pa za njegovo zaključivanje važe sve opšte norme o ovakvim ugovorima. može ugovoriti rok u svoju korist tako da komitent ne može povući stvar. samo ako su potraživanja nastala u vezi sa sticanjem tih prava i stvari (čl. pošto je. kada mu se kupac obrati tražeći njegovu zaštitu protiv zahtjeva trećeg lica koje polaže pravo na stvar. 788 ZOO). 2. Komitent ima uvijek pravo da traži povraćaj stvari datih u komisionu prodaju . Prema tome trećem licu bi za pravne mane odgovarao komisionar. Komisionar prodaje njegovu stvar. Zaključivanje ugovora Ugovor o komisionu je. Jasno je da odgovornost za pravne nedostatke treba da leži na komitentu. ne može jednostrano raskinuti ugovor do određenog roka. decembra t. Ugovor o komisionu može se sklopiti i na određeno vrijeme. oni to mogu činiti ako se potraživanje odnosi na posao sklopljen povodom tih stvari i prava. Dakle. “u roku od tri mjeseca od danas” i sl. prodavac odgovara ako na prodatoj stvari postoji neko pravo trećeg lica. Među privrednim organizacijama kojima komisioni posao ne spada u privrednu djelatnost nalog za komisiju se rjeđe upotrebljava. Izuzetno. odgovarao bi komitent. više odgovara zahtjevu pravičnosti i bolje je uklopljeno u rješenje ZOO o odnosima povodom stečaja komisionara. jer se komisionar ne upušta u ispitivanje svojine stvari koja mu se predaje na prodaju. Smatramo da treba usvojiti prvo shvatanje. Naše pravo nema direktne odredbe koja bi ovaj slučaj rješavala.dok još nisu prodate. po svojoj prirodi.komitenata. uslijed koga se isključuje. tj. Kad se pojavi sopstvenik stvari i po svom pravu svojine zahtijeva od kupca da mu stvar preda. Stoji njegova obaveza da u tom slučaju komisionaru naknadi troškove. ovaj ugovor fiducijaran. ili komitent koji se pred komisionarom pojavio kao njen sopstvenik? Za pravne mane. Stoga će komisionar. znači za svojinu stvari.”. Posao se tada. Kod komisione prodaje sporno je pitanje odgovornosti za evikciju. iako je prodaje u svoje ime. Posao se zasniva na povjerenju poslovnih partnera. odnosno nalog komitentov može glasiti na određeni rok (“prodajte ili kupite robu do 1.dok stvar nije kupljena. Ono odražava faktičko stanje. obično sklapa individualnom ponudom i njenim prihvatom. Za praksu je značajno i pitanje ko je prodavac? Jer. Ugovorni odnos može se zasnovati ponudom i prihvatom. Nalogom se posao zaključuje sa 139 . takođe. konsenzualan i neformalan. odnosno može tražiti povraćaj iznosa koji je dao za kupovinu . pozvati komitenta da odnos raščisti i stvar oslobodi od prava ili ma kakvog zahtjeva trećeg lica. Nasuprot takvom shvatanju stoji činjenica da se odnos komitenta i komisionara ne tiče trećeg lica koje kupuje stvar od komisionara i s njim stupa u pravni odnos. Komisionar. odnosno naknadi štetu.).

telegramom. Ne posreduje između stranaka da bi ih doveo u vezu da sklope posao. Obavljanje privrednih poslova u svoje ime.u svoje ime. Davanje komisionaru i ovlaštenja da robu proda kao svoju . a ličnosti komisionara svojstvo bitnog elementa ugovora. Međutim. telefonom. odnosno “bez odgađanja” (član 750 ZOO). a ne i sa onim pravnim subjektom koji se komisionim poslom bavi kao sporednom djelatnošću. No. pokazuje da komitent ima posebno povjerenje u komisionara. Ovo je načelno stanovište i Zakona o obligacionim odnosima. Iz izlaganja o pojmu posla vidljivo je da komitent prenosi na komisionara više pravnih nego ekonomskih ovlaštenja. pa se njihovo značenje utvrđuje prema okolnostima konkretnog slučaja. u kom obimu. pa bi ovo bio realan ugovor. pravnu prirodu radnji predaje i prijema treba cijeniti prema uslovima u kojima se vrši. a za tuđi račun. pa i ugovor o komisionoj prodaji konsenzualan. nego on sam zaključuje ugovor sa komitentom i 140 . pod kojim će uslovima pružati svoje usluge i u kom će organizacijskom obliku poslovati. ne traži određena forma. mora biti uneseno u sudski registar. nego obaveza iz ugovora. na sve načine na koje se može sklapati neformalan ugovor. odnosno novca dobijaju svojstva konkludentnih činidbi kojima se sklapa ugovor o prodajnom. U teoriji ne postoji jedinstveno shvatanje o tome da li je za zaključenje ugovora o komisionoj prodaji potrebno da se preda stvar koju treba da proda komisionar. odlučuje da li će se baviti vršenjem jedne ili više usluga. ili ako im nalog ne prethodi. odgovara za štetu koju potencijalni komitent trpi zbog ovog zadocnjenja (član 750 ZOO).BITNI ELEMENTI 1. Ličnost komisionara Iz načela samostalnosti proizlazi da poslovni subjekt. Navedeni izrazi predstavljaju pravne standarde. Drugo je mišljenje da je ugovor o komisionu uopšte. sam i slobodno. dakle. To ugovorom o komisionu daje osobine fiducijarnog pravnog posla. odnosno kupovnom komisionu. Po jednima je potrebna predaja stvari komisionaru. 3 ZOO). Za nalog se. usmeno. Izloženo opšte rješenje važi i za komisionu djelatnost. on nije posrednik u pravno-tehničkom smislu. Ako komisionar nalog ne odbije bez odlaganja. Predaja stvari koju treba prodati nije uslov za ugovor. odnosno da tuđim novcem nabavi robu kao kupac. Ako izričita ponuda i prihvat nisu dati. onda predaja i prijem stvari. Nalog se može dati: pismeno.komisionarom kome je taj posao profesija. Nalog se smatra prihvaćenim ako ga komisionar ne odbije “odmah” (član 32. posao intuitu personae. Komisionar igra ulogu ekonomskog posrednika u prometu robe. u našem pravu. st. II . Zato komisionar mora nalog izvršiti lično (član 753 ZOO). Ugovor o komisionu je.

Predmet Predmet ugovora je pravni posao koji jedna stranka (komitent) povjerava drugoj (komisionaru) da ga obavi za njen račun. bilo procentualno prema vrijednosti posla. pak. 3. Sa trećim licem se pravno angažuje. Pravna veza po tom poslu postoji samo između komisionara i trećeg lica i stoga se obaveze i prava zasnivaju samo između komisionara i trećih lica. Predmet ugovora može se sastojati od jednog ili više. pa kupovina za račun komitenta. da bi izvršio prvi ugovor sklopljen sa komitentom. u jednom iznosu. komisionaru pripada naknada prema obavljenom poslu i poslovnom rezultatu (član 783). bilo raznorodnih poslova. bilo istorodnih. Predmet komisiona može biti i izdavanje mjenice. 2. On. Iznos provizije se obično ugovara. Bez obzira na obilježja predmeta. komitent može zahtijevati da sud snizi naknadu na pravičan iznos. Pošto je ovo privredni posao. transport itd. kako je već rečeno. Kod zastupstva je obratno: sva prava i obaveze iz posla koji zaključi zastupnik za zastupanog tiču se zastupanog nalogodavca i trećeg lica. Po Zakonu. Kada je naknada komisionara pretjerano velika. Cijena Treći bitni element ovoga ugovora je cijena. Komisionar obavlja povjereni mu posao uz naknadu koja se kod ovog posla naziva provizijom. a ne između komitenta i tih trećih lica. Poslovi mogu biti ograničeni rokom ili. a može biti i plaćanje za račun komitenta. špedicija. To je i inače karakteristično za ugovore poslovnog prava. plaća se prema običaju koji važi za tu granu u mjestu u kome je komisionarevo sjedište. Pošto on posao obavlja za račun komitenta. Privredni posao koji komisionar preuzima da završi za račun komitenta može biti različit: najčešće. samo komisionar. komisionar mora naložene poslove da “obavi” (član 771). 141 . ili paušalno. ako iznos naknade nije određen ugovorom ili tarifom. u većini zemalja. kada nije srazmjerna obavljenom poslu i rezultatu. Ako iznos provizije nije ugovoren. ugovorom preuzima na sebe obavezu rezultata.drugi ugovor sa trećim licem. Komisionar nema ovo pravo ako je ugovorena naknada nesrazmjerno niska u odnosu na trud koji on mora da uloži pri izvršavanju ugovora. mogu biti trajni. to je prodaja neke komitentove stvari. ZOO je prihvatio drugačije rješenje za ovaj slučaj. dakle. komisionaru pripada provizija i kad je posebno ne ugovori (član 771 ZOO). Komisionar ne igra ulogu zastupnika. sav efekat koji se u ekonomskom pogledu postigne tim poslom pripada komitentu.

Razlikovanje u pogledu širine ovlašćenja koje komitent daje nalogom komisionaru ima značaj za odgovornost komisionara. Komitent može narediti da se stvar. Ako komitent nije odredio nikakvu cijenu. ako se komisionar nije držao naloga. jer. ali data uputstva nisu čvrsta i dozvoljavaju komisionaru da od njih unekoliko odstupi. odbiti posao.1. može komitent dati uputstva kako će komisionar postupati. može biti i potpuno određen. Pošto je ovaj odnos bitno određen karakterističnom obavezom komisionara. Napokon. odnosno usluga. smatra se da je prepustio komisionaru da proda. kad komisionar valja da postupa onako kako glasi nalog. Pod “nalogom” u ovom kontekstu podrazumijevamo sadržaj odnosa u koji stranke stupaju ugovorom. kada komitent ne dozvoljava mogućnost slobodnog izbora i djelovanja komisionaru. prihvat i dokument koji se tiče komisionog posla. dalje. Kod komisiona sa imperativnim nalogom. najnižu i najvišu. komitent je ovlašten na naknadu štete. odnosno kupi robu po cijeni koju on nađe za shodno. a komitent je tada dužan 142 . jer komitent je ograničio komisionara. jer komitent nije precizan u izražavanju. Postupanje po nalogu Osnovna komisionareva obaveza je da zaključi posao s trećim licem u svoje ime. da postupi po nalogu. koje komitent mora dati “odmah” (član 773).OBAVEZE STRANAKA 1. ili samo najnižu ili samo najvišu cijenu. a za račun komitenta. limitativnim. ako smatra da je to u interesu komitenta (demonstrativni ili indikativni nalog). limitiranim. Takvi nalozi nazivaju se limitnim. svoga nalogodavca. Tada se mora pridržavati komitentovih uputstava i naređenja i nema elastičnosti u ostvarenju povjerenog mu posla (imperativni. Uslov za vršenje ovih prava jeste obavještavanje o odbijanju prihvatanja sklopljenog posla. On. To su: ponuda. Ipak. kod limitativnih naloga komisionar može ponuditi da naknadi razliku između limitirane i postignute cijene. Nalog može biti opštiji: širi. nije mu dao slobodu ne samo u pogledu cijene nego i u pogledu ostalih uslova. kako se vidi. Pravilo je da se u slučaju sumnje uzima da se radi o demonstrativnom nalogu. on predstavlja srednje rješenje. Ponekad se iz sadržine naloga ne može sigurno i tačno zaključiti o kakvoj se vrsti naloga radi. termin “nalog” može imati i druga značenja. kao i kod limitativnih naloga. kada komitent ostavlja komisionaru veću slobodu izbora i kretanja u pogledu ostvarivanja povjerenog mu posla (fakultativni nalog). nalog može biti nešto uopšteniji. Obaveze komisionara 1. naređujući nalog). komitent može ne priznati. ili može dati gornju i donju granicu cijene. proda ili kupi po tačno određenoj cijeni. a za račun komitenta dâ pravno relevantnu izjavu volje.III . Neki nazivaju i imperativni nalog limitiranim. Pored toga. Zavisno od okolnosti u kojima se pojavljuje. “nalog” označava i način na koji komisionar treba da u svoje ime.

djeluje profesionalno. da robu nije mogao prodati po određenoj cijeni i da je cijena kakvu je postigao. On stvara svoje poslovne veze. a s kim će stupiti u poslovnu vezu ne tiče se komitenta. komisionar mora djelovati pošteno i savjesno. Za rad potkomisionara ne odgovara. Prilikom izvršavanja naloga. jer mora štititi interese komitenta. Ako za to ima vremena. izvršiti lično. Komisionar je dužan da ga obavijesti o takvoj situaciji. može ukoliko je to ugovoreno. najprije. komitent je dužan prihvatiti rezultat posla. pažnjom dobrog privrednika i uz stalno uvažavanje interesa svoga komitenta. Smatraće se da je komisionar prisiljen da uzme potkomisionara bez odobrenja komitenta. Ako je potrebno. odgovara za izbor zamjenika i uputstva koja mu je dao. u interesu komitenta. Smisao fakultativnog naloga je upravo u tome da komisionar uradi kako smatra da je najbolje u interesu komitenta. Naročito kad se situacija na tržištu mijenja i kad je vjerovatno da bi uslijed drukčijih okolnosti i uslova komitent mogao izmijeniti nalog. osim onoga što je kao najvažnije sadržano u nalogu. tu stvarno i nema uputstava i komisionar se nema čega pridržavati.prihvatiti rezultat posla (član 773). kada komitent naknadno da dozvolu. Neka prava dozvoljavaju komisionaru da dokazuje. Komisionar. 1. onda kada ne može na drugi način da sačuva interese svoga nalogodavca. Takav stav je prihvaćen ne iz pravnih. komisionar je dužan da obavještava komitenta o relevantnim momentima posla i kad to komitent ne traži. Ako to dokaže. Komisionar mora nalog. komisionar treba. Bez obzira na okolnosti. “te ako je na to primoran okolnostima” (član 753). komisionar je dužan da daje podatke o tome s kim je zaključio posao za račun komitenta (član 779). Ako bi bio 143 . a upravo mu širina i rasprostranjenost tih veza omogućuju da zaključuje veći broj poslova. Neka prava ne zauzimaju navedeno stanovište i ne smatraju obavezom komisionara da saopštava komitentu s kim je sklopio posao. komisionar može odstupati od datog mu naloga kada smatra da je to u interesu komitenta. Kod demonstrativnog naloga.2. da obavijesti komitenta o namjeri i potrebi da odstupi od primljenih uputstava. potkomisionaru. ipak. nego iz poslovnih razloga. Ovo je posebno važno kod trajnijeg poslovnog odnosa s obzirom da se cijene i drugi uslovi mijenjaju. Razlog je u tome što je komisionarova odgovornost vezana za izvršenje posla povjerenog u nalogu (obaveza rezultata). Obavještavanje o poslu Komisionar je obavezan da u toku posla obavještava komitenta na njegov zahtjev. Povjeriti ispunjenje naloga drugome. sam. Praktično posmatrano. naime. razlozi za ovakav stav leže u poslovanju dokumentima iz kojih komitent prije ili kasnije može utvrditi ličnost trećeg. u slučaju kad proda robu po nižoj cijeni od limitirane. što znači i veću proviziju i veći dobitak. Čak se smatra da je to njegova dužnost. Po našem pravu. Teorijsko opravdanje našlo se u činjenici da komisionar kao nalogoprimac radi za račun komitenta. bez obzira na vrstu. i kod limitiranog i kod demonstrativnog naloga.

144 . komisionar je obavezan na drugi način štititi interese komitenta. Tako je komisionar dužan preduzimati sve mjere radi očuvanja komitentovih prava prema špediteru. Odgovornosti se oslobađa samo ako dokaže da se ta šteta nije mogla otkloniti i pored njegove naročite pažnje. ako stvar nije osigurao. Čuvanje stvari Komisionar je obavezan da brižljivo. komisionar je dužan obavijestiti komitenta o tim promjenama na stvari i tražiti uputstva. ova obaveza ima višestruke pravne oblike. utvrdi da je ona oštećena. Obaveza obavještavanja postoji i onda kada komisionar prilikom preuzimanja robe koju mu je uputio komitent. U praksi. čiji je odnos prema komitentu zasnovan na povjerenju. Stoga. Sadržaj ove dužnosti su dva podatka: datum prispijeća i opis vidljivog nedostatka ili manjka. povodom novih poslova. Ubuduće. dužan je stvar prodati kao dobar privrednik na najpogodniji način (član 778). Međutim. za ocjenu komisionareve odgovornosti uzima se u obzir posebna pažnja. Kao privrednik. ako je takav običaj za tu vrstu stvari. Ne dobije li na vrijeme uputstva šta će činiti sa stvari. Komisionar odgovara za štetu koja nastane neizvršenjem ili neurednim izvršenjem ove dužnosti (član 777). Mora da preduzima mjere ako se pokažu mane na stvari. Dužan je da utvrđuje kvalitet.3. a kome je zanimanje sklapanje poslova za račun svojih komitenata. podaci o trećem licu u ovom konceptu imaju karakter poslovne tajne komisionara. Ako bi stvar koja mu je povjerena na prodaju mogla izgubiti od svoje vrijednosti. 1. komisionar je dužan čuvati i preduzimati sve mjere radi njene zaštite. bilo što mu je povjerena na prodaju. a postoji opasnost da ona bude znatnije oštećena. Zaštita komitentovih interesa Pored dužnosti obavještavanja o nedostacima.4. ako je tako naredio komitent. Tu se podrazumijeva i obaveza da stvar osigura. bilo što je tu stvar kupio za komitenta. ako je osiguravanje obavezno. mogao bi biti komisionarov interes okrnjen. ili ma iz kojih drugih uzroka. a bio je na to obavezan nalogom ili zakonom. bilo zbog svojih svojstava. bilo zbog uticaja spoljnih činilaca. odgovara i za slučajnu propast i slučajno oštećenje stvari (član 776). uloži prigovore i slično. ili ako je to uobičajeno u poslovnim odnosima komisionara sa komitentima. pažnjom dobrog privrednika čuva stvar (član 776). Stvar koja se nalazi kod njega. i uopšte prema odgovornom licu. količinu i stanje pakovanja. njegov dotadašnji komitent bi mogao sam stupiti u poslovni odnos sa poznatim trećim licem. vozaru i skladištaru. osigura dokaze o stanju stvari. Znači. Iz obaveze čuvanja povjerene stvari proističu odgovornosti komisionara za štetu koja bi nastala na toj stvari. 1.dužan da komitentu daje obavještenja o trećem licu s kojim je zaključio posao. komisionar je dužan u svakom pogledu i u svakoj prilici čuvati interese svoga nalogodavca.

sve koristi iz posla pripadaju komitentu. ili bolju stvar. Obaveza čuvanja poslovne tajne je trajna. bez obzira što je on dao stvar na kredit ili na otplatu u ratama.6. Nikakve neposredne koristi iz posla ne može imati komisionar.1. Jasno je da komitent može naknadno odobriti postupak komisionaru. Njegova je korist u proviziji (član 773). da mu obezbijedi podatke potrebne za ocjenu rezultata posla i da preda dokumenta. Interesantno je pitanje kome pripada višak rezultata posla ako komisionar u izvršenju naloga uspije da završi posao uz povoljnije uslove. pripada komitentu. Tako će komisionar predati komitentu iznos koji je primio na ime cijene za prodatu stvar. ako o tome nema dispozicije u nalogu. proda je uz neke druge povoljnije uslove i sl. Komitentu mora predati čist posao. Komisionar je dužan da isplati komitentu cio iznos prodajne cijene. ekonomski rezultat posla. pošto završi posao. stvar prodata na kredit. sa povoljnijim rezultatom nego što je glasila dispozicija (npr. odnosno za prodaju i kupovinu onih stvari za koje je takav način rada uobičajen. položi račun komitentu. ako nema naloga da tako ne uradi. za one vrste poslova.). Međutim. Ispunjenjem ove obaveze upravo se postiže cilj posla. komisionar je dužan da. 145 .zavisi od prirode posla i ugovora.5. Stoga je komisionar dužan predati i višak iznad cijene ili stvari. Šta će to biti .. kao ni o činjenicama. ako se radilo o komisionoj prodaji. predati mu stvar koju je nabavio zajedno sa dokumentima uz stvar. a neutrošeni novac kod komisione kupovine. Posao je sklopljen za račun komitenta i ono što je postignuto. pa mu je to komisionar dužan predati. smatra se da komisionar može davati avans i prodati ih na kredit. Čuvanje poslovne tajne Komisionar nije ovlašten da trećim licima daje obavještenja i podatke o poslovima koje je zaključio sa svojim komitentima. itd. završen onako kako glasi nalog. Kako se posao izvršava za račun komitenta. okolnostima.: proda stvar skuplje. Pored predaje rezultata posla. itd. uslovima i odnosima koje je saznao u izvršenju tih poslova. npr. Sve to treba uzeti kao poslovnu tajnu. prenijeti na njega potraživanja prema trećem licu. odnosno da li može davati avans trećem licu za stvar koju kupuje za račun komitenta. Ona postoji ne samo za vrijeme izvršenja ugovora nego i po njegovom ispunjenju. preduzima na svoj rizik. vrati ostatak neprodatih stvari kod komisione prodaje. ako je. kupi je jeftinije. Pravilo je da ne može i da te radnje. Predaja rezultata posla Komisionar je obavezan da “bez nepotrebnog odgađanja” preda rezultat posla i položi račun o svome djelovanju (član 780). 1. Isto je tako interesantno i pitanje da li komisionar može prodati povjerenu mu robu na kredit.

ili će mu dati novac radi neke isplate. Bitno je da je došlo do ugovorenog rezultata. Provizija pripada komisionaru tek kad obavi posao. daje robu i nalog za prodaju. Obaveze komitenta 2. “Odgovarajuća naknada” ne predstavlja proviziju od posla. Tada mu pripada provizija od obojice komitenata. Davanje sredstava za izvršenje naloga i avansa Komitent je dužan da komisionaru da sredstva za izvršenje naloga. komisionar. komisionar ima pravo da zahtijeva punu proviziju i onda kada je u izvršenju posla bio “spriječen nekim uzrokom za koji odgovara komitent” (član 782). veća količina robe u komisiju da se prodaje prema potrebama potrošača. kad izvrši komitentov nalog i postigne rezultat.. ipak. Nevjernim postupanjem smatra se djelovanje na štetu komitenta koje je istovremeno u suprotnosti sa principom poštenja i savjesnosti. Može se desiti da komisionar primi nalog od dvojice svojih komitenata za isti posao . Zakon ne predviđa da je komitent dužan predujmiti komisionaru potrebna sredstva za obavljanje povjerenog mu posla. Nasuprot ovoj dužnosti komitenta stoji nasuprot obaveza komisionara da primljena sredstva upotrijebi samo u svrhu za koju su mu data. komitent će biti dužan da komisionaru da robu ili stvari. ili je ugovoreno da komisionar otkupljuje u vrijeme sezone poljoprivredne proizvode za račun komitenta .2. Kad se posao ne izvrši zbog uzroka za koje ne odgovaraju ni komisionar ni komitent. Njena visina se određuje prema okolnostima konkretnog slučaja. Prema prirodi posla. ako se radi o komisionoj prodaji ili transportu. npr.1.jedan mu.pa jednim poslom udovolji nalozima obojice komitenata. Kad se radi o davanju novca za obavljanje posla.. Ako je ugovoreno da komisionar postupno izvršava posao . komisionar u ovom slučaju nema pravo na naknadu za uloženi trud. Kada će se posao smatrati završenim zavisi od toga kako glasi konkretan komitentov nalog. 146 . koji je od njega komitent tražio ugovorom.data je. Pošto se niko ne može pozivati na svoju nesavjesnost.komisionar ima pravo da traži srazmjeran dio naknade poslije svakog djelimičnog izvršenja posla (član 782). 2. Obaveza plaćanja postoji i kada nije izričito ugovorena. ima pravo na odgovarajuću naknadu. “Komisionar koji je nevjerno postupio prema komitentu nema pravo na naknadu” (član 782). Davanje avansa komisionaru mora se izričito ugovoriti (član 785). npr. a drugi mu daje nalog za kupovinu baš te robe . Plaćanje naknade (provizije) Komitent je dužan isplatiti komisionaru naknadu. Izuzetno.2. jer ovdje se rad nagrađuje tek kada je doveo do uspjeha. odnosno proviziju prema ugovoru ili odluci suda. nego naknada za trud.

Dakle. Načelno. dok mu komitent ne isplati proviziju i naknadi ostale troškove. Komisionar ima pravo i na kamatu na troškove od dana kada su oni učinjeni (član 748). pridržaja i prvenstvene naplate Na robi. Može. Za ocjenu da li je trebalo učiniti izdatke nije važno je li svaki konkretni izdatak i trošak komisionara. kao i na onima za koje ima ispravu na osnovu koje može raspolagati tim stvarima. Pravo pridržaja i zaloge pripada komisionaru za obezbjeđenje potraživanja iz svih komisionih poslova koje je obavljao za komitenta. odnosno jesu li otklonili štetu od povjerene mu stvari. dakle. takođe. ležarina.3. Jasno je da mu to pravo pripada i za potraživanja iz zajmova i predujmova koje je dao komitentu. 147 . Pravo zaloge ima i na stvarima koje se nalaze kod njega i na stvarima koje drži neko drugi za njega. otklanjanje mana.5. potraživanja po tekućem računu (komercijalni koneksitet). Trpljenje komisionarevih prava zaloge. ili za prodatu zalogu. prevoz. Kada bez svoje krivice ne uspije da izvrši nalog komisionara. Sve troškove i izdatke komisionara u vezi sa povjerenim poslom. Prihvatanje komisionara kao saugovarača u komisiji Postavlja se pitanje da li komisionar može stupiti u odnos kao saugovarač u povjerenoj mu komisiji. Iz dobivene cijene. bilo da se radi o cijeni koju je primio za prodatu stvar. 2. a ostatak predaje komitentu. 2. donio korist komitentu. Obezbjeđuju se. premije za osiguranje. jer je jedan dio troškova poslovanja sadržan u proviziji. uskladištenje i sl. ne sve troškove. jer bi tada komisionar mogao oštetiti komitenta dajući prvenstvo svojim interesima.2. sortiranje. to se ne bi moglo dozvoliti. tj. a ne samo iz posljednjeg posla na osnovu koga se u njegovim rukama nalazi roba. ili sam kupiti stvar koja mu je data u komisionu prodaju. koje daje šira ovlaštenja i uprošćava proceduru za prodaju založene stvari. pakovanje. nego je odlučno da je taj izdatak bilo potrebno ili korisno učiniti za taj posao. komisionar prvenstveno podmiruje svoja potraživanja prije ostalih komitentovih povjerilaca. itd. odnosno poslovnom pravu. utovar. takođe ima pravo na naknadu troškova. Troškovi Komitent je dužan da komisionaru naknadi troškove koji prelaze okvir njegove režije. koji prelaze obim normalnih troškova poslovanja komitent je dužan da mu naknadi. I onda kada komisionar vrši neke usluge svojim sredstvima (npr.). i to založni povjerilac po trgovinskom. odnosno stvari ili novac.4. može li prodati komitentu svoju stvar. vještačenje. ima pravo na naknadu troškova. Takvi su troškovi i izdaci naročito: vozarina. s tim stvarima i s robom postupati kao založni povjerilac. odnosno stvarima koje se nalaze u njegovom posjedu komisionar ima pravo zaloge i pridržaja za sva potraživanja koja proističu iz komisionih poslova (član 786). Komisionar može zadržati robu ili stvari komitentove.

ODGOVORNOST STRANAKA 1. kupovina komitentove stvari po nižoj cijeni) nije povoljno za komitenta. 148 . Može se očekivati da će komisionar dati prevagu svojim interesima. Konkretizacija ovih pravila je posebno istaknuta za pojedine situacije koje se tiču isključivo komisiona. ono što je povoljno za komisionara (prodaja svoje stvari po višoj cijeni. naš Zakon o obligacionim odnosima dopušta komisionaru da bude saugovarač u komisiji samo na osnovu sporazuma sa komitentom (član 775). I kad je saugovarač u komisiji. takođe.Naime. Da bi zaštitio interese komitenta. nije promijenjen. ili za one u kojima se primjenjuju pravila o ugovoru o nalogu kao supsidijaran izvor. Cijena po kojoj komisionar kupuje ili prodaje robu je tržišna ili berzanska cijena u vrijeme izvršenja posla. Tu je na prvom mjestu sklapanje posla pod uslovima koji su nepovoljniji od naloženih (član 773). a plaća cijenu koja je veća onda kada kupuje robu. Iako ova obaveza komitenta ima isključivo ugovorni karakter. propust pažnje dobrog privrednika pri čuvanju robe komitenta (član 776). onoga dana u kome je roba kupljena. odnosno neurednog ispunjenja ugovornih obaveza. Zbog toga ćemo se zadržati samo na imovinskim sankcijama za povredu ugovornih obaveza. Zatim slijede: prodaja robe osobi za čiju je prezaduženost komisionar znao ili morao znati (član 774). i obratno. što povlači obavezu plaćanja razlike i naknade ostale štete. jer se odnosi na nenovčane obaveze. U prvu grupu spadaju sljedeći slučajevi neispunjenja ugovora. u sukobu su očigledno interesi komisionara i komitenta. tj. komisionar plaća cijenu koja je manja onda kada prodaje robu. Odgovornost je subjektivna. Ako se te cijene ne bi slagale sa cijenama iz naloga. odnosno prodata. Režim troškova. pa ih komitent duguje u mjeri na koju ukazuju okolnosti konkretnog posla. Odgovornost komisionara Administrativno-pravna i kaznena odgovornost komisionara određena je različitim vrstama propisa za pojedine propuste za koje odgovaraju i drugi poslovni subjekti. Imovinska odgovornost komisionara je podvrgnuta opštim pravilima obligacionog prava za slučajeve neispunjenja. ipak su neki njeni modaliteti uređeni zakonom. IV . propuštanje pregleda i obavještavanja o utvrđenim nedostacima poslane robe (član 777). te izostanak ispunjenja ugovora od strane trećeg lica kod komisiona star del credere (član 781). komisionar ima pravo na proviziju za obavljeni posao.

I drugo. Isto tako. odnosno prodao uz neke uslove na koje je komitent pristao. Supsidijarna pravila o nalogu donekle modifikuju ova rješenja. komisionar je dužan platiti “kamatu po najvišoj dopuštenoj ugovorenoj stopi” računajući od dana prijema. A to znači da će odgovornost komitenta ovdje biti objektivna. od koga se stvar kupuje. izvršiti svoje obaveze. Klauzula “star del credere”.POSEBNE VRSTE KOMISIONA 1. Ako ništa suprotno nije izričito dogovoreno. Stoga se njegova odgovornost ravna prema opštim pravilima obligacionog prava. on ne odgovara za urednost ispunjenja obaveze trećeg lica. Odgovornost komitenta Slučajevi imovinske odgovornosti komitenta nisu posebno istaknuti u Zakonu o obligacionim odnosima. odnosno kome se stvar prodaje. Takođe. ne garantuje da će treće lice. bilo novca dobijenog po osnovu prodate robe ili usluge. dakle. Takav komisioni posao naziva se “del credere”. Bilo da se radi o upotrebi novca dobijenog za plaćanje. preuzimanje jemstva za obaveze trećeg saugovarača. Posebnim sporazumom može se navedeni režim odgovornosti komisionara pojačati.U drugu skupinu spadaju dva slučaja odgovornosti nalogoprimca. V . posebno utvrditi da će komisionar jamčiti za saugovarača koga izabere. Kad je komisionar sa znanjem komitenta prodao stvar na poček ili kupio stvar pod nekim pravnim teretom. Može on preuzeti i takvu obavezu da garantuje komitentu da će izvršiti nalog. 2. ovi komisionari odgovaraju solidarno za ispunjenje naloga (član 757). ili terminski posao. i da će treće lice. posebno 149 . Može se. Za jemstvo. komitent je dužan komisionaru naknaditi one štete koje je ovaj pretrpio u izvršenju naloga bez svoje krivice (član 760). ili zaključio distancioni. komisionaru pripada posebna nagrada (del credere provizija). po dispozitivnim pravilima. Ako je brižljivo postupao pri poslu. Druga situacija postoji onda kada je izvršenje posla povjereno nekolicini komisionara istim nalogom. da će treće lice ispuniti obavezu. Jemstvo za ispunjenje obaveze trećeg (komision star del credere) Komisionar ne odgovara ako ne zaključi ugovor ili ne obavi drugi pravni posao koji mu je naložen. Najprije. komisionar ne odgovara ako je stvar kupio. i sklopiti ugovor. njegov saugovarač. Prvi je upotreba komitentovog novca za sopstvene svrhe (član 756). komision uz jemstvo za obavezu trećeg lica. uredno ispuniti ugovor. komisionar ne odgovara za treće lice. Jedina posljedica ovog propusta jeste nemogućnost ostvarivanja prava na naknadu (proviziju). odnosno od dana kada je komitentu trebalo novac predati. primjenjivaće se poglavito pravila o odgovornosti za neispunjenje novčanih obaveza.

Komisionar odgovara solidarno sa svojim saugovaračem. odnosno uobičajene. Opšta pravila Ugovor o komisionu može prestati na načine koji su poznati i kod drugih pravnih poslova. rjeđe. te uredno ispunjenje posla. Komisionar prima u prodaju robu koja ostaje u komitentovoj svojini. iz postignute cijene naplaćuje prvenstveno iznos kojim je kreditirao komitenta.se ugovara. da jemči za trećeg saugovarača. To su: sporazuman raskid. u iznosu nižem od vrijednosti robe u konsignaciji (obično 60-90%).naročito na strani komisionara. Ovo rješenje ne postoji u Zakonu o obveznim odnosima. VI . u gotovu. posebnim sporazumom. koja može biti ugovorena. Ako je bilo više povjerilaca. budući da se radi o ugovoru intuitu personae. Kad komisionar proda robu koja mu je data u konsignaciju. a komisionar mu otvara kredit na podlozi primljene robe. Isto važi i za posljedice prestanka ugovora u pojedinim slučajevima. 2. Pravo zaloge ima za iznos svih potraživanja. kao i kamatu i ostale troškove. Jasno je da kod ove vrste ugovora komitent ima prema komisionaru prava koja ima povjerilac prema jemcu.PRESTANAK UGOVORA 1. kao avans. Može to biti u ugovoru o samom komisionom poslu. mašine) i kod robe iz uvoza. Komisionaru pripada veća provizija. a može i odvojeno. a ne samo za glavnicu. po pravilu. Kredit se daje. koji reflektiraju na naplatu iz postignute cijene. komisionar ima pravo prvenstvene naplate svih svojih potraživanja. Ima izvjesnih poslova za koje se pretpostavlja da za njih komisionar preuzima del credere. na putu. Konsignacioni posao je čest kod robe koja ima veliku vrijednost po jedinici (npr. protek vremena na koje je ugovor zaključen. Dok robu ne preda. objektivna nemogućnost ispunjenja obaveza . da bi se komisionar kao konsignator obezbijedio u slučaju pada cijene. iako je dao dio cijene u kreditu ili. Već je opšteprihvaćeno da postoji komision del credere ako se za posao ugovori provizija dva puta veća od propisane. prestanak subjektiviteta komisionara. ili mu isplaćuje unaprijed dio cijene. ili je kod vozara. automobili. ili utvrđena propisom ili običajima. Konsignacija Konsignacija je takav komisioni posao u kome se ugovara da komitent šalje komisionaru robu na stovarište. kad se nalazi u carinskom ili u nekom drugom skladištu. 150 . komisionaru pripada pravo zaloge čak i kad roba nije u njegovim rukama. iako to nije izričito ugovoreno. Izloženi načini prestanka podvrgnuti su opštim pravilima obligacionog prava.

Opoziv i otkaz naloga Opoziv naloga vrši komitent. a otkaz komisionar. Komitent to najčešće čini angažovanjem drugog komisionara. Ona stoga važe i kod drugih ugovora o uslugama u prometu robe i usluga. Nalogodavac (komitent) u principu uvijek ima pravo da odustane od ugovora. duguje komitentu naknadu štete koju ovakav otkaz prouzrokuje. komision nema posebnih pravila za ove situacije. Ako za odustanak nije bilo osnovanih razloga. Šta se smatra otkazom “u nevrijeme” i koji razlozi nisu “osnovani”. Uslovi pod kojima se to može učiniti i posljedice raskida jednostranom izjavom volje su uređene pravilima koja važe za ugovor o nalogu. No. I nalogoprimac (komisionar) može uvijek odustati od ugovora. iako stilizacija člana 766. Odredbe ugovora o nalogu ovdje se neposredno primjenjuju kao supsidijaran izvor. faktičko je pitanje. komitent duguje komisionaru odgovarajući dio naknade za učinjeni trud i naknadu štete (član 765). Bez obzira na to kako se može kvalifikovati otkaz. komisionar je dužan i nakon otkaza obavljati one poslove iz ugovora koji ne trpe odgađanja. Treba uzeti da je otkaz dat “u nevrijeme” ako onemogućava. ZOO u tom pogledu nije potpuno jasna. za razliku od njih. ili bitno otežava komitentu da postigne one ekonomske ciljeve radi kojih je angažovao komisionara. 151 . To mora činiti sve dok nalogodavac ne bude mogao po redovnom toku stvari preuzeti brigu o njima. Ukoliko otkaže nalog u nevrijeme i to učini bez osnovanog razloga.2.

152 .

GLAVA ČETVRTA USKLADIŠTENJE I . ili koji je dalje preprodaju. 153 . ne moraju podizati svoja skladišta ni zapošljavati osoblje za čuvanje i manipulaciju robe. Kod nas se takav karakter ovoga privrednog posla danas uveliko izgubio. Prema članu 16. ne moraju tražiti posrednike ni špeditere koji će za njih završavati poslove u vezi sa prijemom ili ekspedovanjem robe i njenim čuvanjem. ostavljanje robe u javno skladište olakšava kupovinu i prodaju robe. Nadalje. te utiče na stabilizaciju cijena. na ravnomjerno snabdijevanje velikih i malih potrošača. n. Zakona o trgovini (Sl. pa ostavioci ne moraju čak ni tražiti kreditora. i na otklanjanje posljedica transportnih smetnji. Pored ove osnovne djelatnosti smještaja i čuvanja robe. Trgovcima i proizvođačima je olakšano time što u nekim mjestima. 2/95 .ZOT). te da je preda na zahtjev ostavodavca ili druge ovlaštene osobe. značaj i pravna priroda ugovora Uskladištenje je privredni posao koji se sastoji u smještaju i čuvanju tuđe robe uz naknadu. kao i 172 drugi poslovi i radnje koji se uobičajeno obavljaju uz smještaj i čuvanje robe”. S obzirom na značaj ovoga posla u cirkulaciji dobara. Pojam. Zakona o trgovini “uslugama uskladištenja robe smatraju se naročito smještaj i čuvanje robe. gdje postoje javna skladišta. Ekonomski značaj javnih skladišta naročito je porastao s međunarodnim razvojem trgovine i s uvećanim prometom robe uopšte. 172 173 Član 16. skladišna preduzeća obavljaju i druge radnje koje su u neposrednoj ili u posrednoj vezi s uskladištenjem. Uskladištena roba se smatra veoma dobrom podlogom za dobijanje realnog kredita. jer roba u skladištu može da čeka povoljnije uslove. mogućnost prenosa skladišnice olakšava prođu uskladištene robe i onim kupcima koji nemaju svog prostora da je smjeste.POJAM I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O USKLADIŠTENJU 1. 173 Skladišni posao ubraja se u trgovinske usluge. FBiH. Pravni režim za skladišna preduzeća isti je kao i za druga preduzeća. 11. Čl. Na kraju. a interesentima se pruža mogućnost da vide robu i ispitaju njene osobine. Ova konstatacija se odnosi na režim opštih uslova poslovanja koje skladištari redovno donose i objavljuju. a taj kredit daju i neka skladišta. ZOT. a ostavodavac se obavezuje da mu za to plati određenu naknadu” (član 730). Uskladištenje velikih stokova robe omogućuje korisne intervencije na tržištu. Po Zakonu o obligacionim odnosima “ugovorom o uskladištenju obavezuje se skladištar da primi i čuva određenu robu i da poduzima potrebne ili ugovorene mjere radi njezina očuvanja u određenom stanju. posao uskladištenja sadrži elemente javne službe.

Preovladava shvatanje da može biti i konsensualan i realan. dvostrano obavezan. Pošto je za privredne poslove karakteristično da se obavljaju uz naknadu. Posao je sklopljen kada skladišno preduzeće primi i potpiše dispoziciju i stavi na nju pečat preduzeća sa datumom. kad se u prekomorskom saobraćaju roba pretovaruje u brod ili iz broda. Iz tih slučajeva ne bi trebalo izvoditi zaključak da je riječ o realnom ugovoru. Druga je stvar što se u nekim slučajevima smatra da je ugovor zaključen činom predaje robe u skladište. ugovor je realan. ostaviocem se smatra 154 . U svim navedenim slučajevima prećutnog zaključivanja ugovora. vozar predaje pošiljku na čuvanje skladišnom preduzeću. U suprotnom. On mu služi kao dokaz o zaključenju ugovora o uskladištenju. Za sadržinu ugovora važi opšte pravilo da skladištar može imati svoje uslove poslovanja i da nalog sadrži samo njihove najnužnije elemente. Pored toga. takvu pošiljku prihvata skladišno preduzeće.729 ZOO). Ugovor o uskladištenju je teretan. Dispozicija se posebnom odredbom poziva na uslove poslovanja kao na sastavni dio ugovora. Odgovor zavisi od toga da li je posao sa naknadom ili ne. znači shodna (član 739 ZOO). Odnos se može zasnovati sporazumom sklopljenim na bilo koji način na koji se zaključuju konsensualni ugovori. Zbog toga će se odredbe o ugovoru o ostavi primjenjivati kao supsidijarna pravila na pitanja koja nisu za uskladištenje posebno uređena. zaključivanja ugovora o uslugama u prometu robom: uskladištenje se vrši isključivo na osnovu dispozicije. Prećutno. Razumije se da ostavilac mora biti upoznat s tim uslovima. Zaključivanje ugovora U građanskom pravu. 2. i kao dokaz o pravu da raspolaže uskladištenom robom. uključujući i nalog. Po lučkim uzansama i po trgovinskim običajima. komutativan. ugovor je konsensualan. Kada skladištar po posebnom sporazumu vrši neke dodatne radnje u vezi sa robom. postoje i neka obilježja ugovora intuitu persone. konsensualan i neformalan. konkludentnim radnjama se zasniva ugovorni odnos kada se roba upućuje u skladište preko vozara. Ako se stvar čuva uz naknadu. Tada se radi samo o zaključivanju ugovora konkludentnim radnjama. kad se korisnik ne javi blagovremeno da primi pošiljku. U teoriji je sporno da li je ugovor o ostavi konsensualan ili realan. Nadalje. Skladišna preduzeća su prihvatila u poslovnom svijetu uobičajenu praksu razvijenu u. Jedan primjerak ovako potpisanog naloga za uskladištenje dobija ostavilac. Ovakvo rješenje dozvoljava znatnu slobodu u prilagođavanju pravila o ostavi na ugovor o uskladištenju. Primjena je “odgovarajuća”. uskladištenju odgovara ostava (depozit). vrši utovar ili istovar i čuva je potrebno vrijeme. U pogledu forme ugovora i tehnike zaključivanja važi i kod ovog posla ono što je rečeno za špediterski posao i što je propisano i uobičajeno uopšte za zaključivanje ugovora o trgovinskim uslugama. a posao ne vodi špediter. ugovor o uskladištenju se mora smatrati konsensualnim. onda u ugovoru o uskladištenju ima i elemenata ugovora o djelu.Po svojoj pravnoj prirodi uskladištenje se svrstava u ugovore o ostavi (član 712 . na primjer.

ne smiju miješati stvari raznih ostavilaca. I tip F je javno skladište kojim upravljaju carinski organi. Dok je u takvom skladištu. Carinske dažbine se plaćaju prilikom iznošenja robe radi njenog stavljanja u promet. u principu. a ne onaj ko je predao robu. preko špeditera ili preko vozara. U njih se smješta tranzitna roba.: rude. Pošto je skladištar. Skladišno preduzeće se ne upušta u ispitivanje da li je on ujedno i sopstvenik robe. 59/01 Čl. II . Novine FBiH br. žitarice i sl. Pružanjem usluga uskladištenja stvari mogu se privredni subjekti baviti kao osnovnom djelatnošću (skladišna preduzeća) ili kao sporednom (prevozničke i špediterske organizacije). koji pohranjuju robu svoga komitenta u javna skladišta. Odobrenje izdaje Uprava carina. U većim lukama postoje posebna preduzeća luka i skladišta koja se pored smještaja i čuvanja robe bave i utovarom. Specijalna skladišta primaju na čuvanje samo neke vrste robe. inače. da skladištar ne smije miješati ni zamjenljive stvari sa stvarima iste vrste i istog kvaliteta. Javna skladišta mogu poslovati i kao carinska skladišta. istovarom i pretovarom na brod i na 174 Sl. Javna skladišta mogu biti opšta i specijalna. Zakonom o carinskoj 174 politici u Bosni i Hercegovini carinska skladišta su podijeljena na tri tipa. Pravilo je. npr. To smije činiti sa pristankom ostavioca. njegova ličnost ima neka svojstva bitnog elementa ugovora. ne mora biti vlasnik stvari koju povjerava na čuvanje skladištaru. Specijalna skladišta mogu miješati robu iste vrste. ali je stalno pod nadzorom carinskih organa. Tip C je vlastito skladište gdje je skladištar ista osoba kao i korisnik skladišta ali ne i neophodno vlasnik robe. ili ako je očigledno da se radi o stvarima koje se mogu miješati bez opasnosti da će se time nanijeti šteta ostaviocu (član 734 ZOO). Podaci iz transportnih dokumenata uzimaju se kao elementi dispozicije. dakle. riječnim pristaništima i većim saobraćajnim čvorištima gdje postoje carinarnice.sopstvenik robe. Robom se može manipulisati. dužan da stvari sam čuva (član 715 ZOO). Za njihovo osnivanje potrebno je odobrenje. na robu se ne plaća carina.BITNI ELEMENTI UGOVORA O USKLADIŠTENJU 1. Javna skladišta obično se osnivaju u lukama. Opšta primaju robu bez obzira na vrstu i pakovanje i čuvaju je odvojeno od druge. Roba se čuva za račun i na rizik vlasnika. 130 155 . Često se ugovor o skladišnom poslu sklapa posredno. Ostavilac. Stranke Kao ostavilac (ostavodavac) može se pojaviti svaki subjekt prava. Tip A je javno skladište za koje je odgovoran skladištar. uvezena roba i roba namijenjena izvozu.

za razliku od ostave. Konsignaciona skladišta nisu javna skladišta. Odnosi sopstvenika tih skladišta sa ostaviocem većinom nisu regulisana propisima trgovinskog prava. privatna skladišta koja. plaćanje vozarine. a carini se poslije prodaje. osiguranje. te se ne bave smještajem i čuvanjem tuđe robe.zavisi od dispozicije. kao 156 . To su skladišta privrednih društava u kojima je smještena uvozna roba kojom trguju te organizacije kao zastupnici. 3. sortiranje. nisu mogla izdavati skladišnice. popravka ambalaže. ni za čuvanje robe. carine. ni otvoreni prostor skladištar ne izdaje u zakup. Na ovaj ugovor se odnose pravila o ostavi. i čuva je. premije osiguranja. Roba je pod carinskim nadzorom. Ovo stanovište zauzimaju i mnoga strana prava. 2. raznih pristojbi i drugih troškova. Uobičajene radnje bile bi: vaganje. otpremanje robe i sl. od naknade za posebne usluge koje su izričito ugovorene i od troškova isplaćenih u interesu ostavioca. nego sam smješta robu. vađenje uzoraka. za razliku od javnih. provjetravanje i sl.kopnena vozila. Koje će od tih radnji skladištar vršiti u konkretnom poslu . Po pravilu. Skladišno preduzeće se ne može baviti kupovinom i prodajom robe ni za sopstveni. kad se iznosi iz skladišta. te vršenje radnji koje se uobičajeno obavljaju uz smještanje i čuvanje robe. ni za tuđi račun. manipulisanje (čišćenje. Povjerenu robu skladištar smješta u odgovarajuće magacinske prostorije ili na otvoreni skladišni prostor. U dispoziciji treba tačno naznačiti svaku radnju koja se nalaže preduzeću. Pored toga. O ovoj zabrani postojala je ranije izričita odredba. Sporedne djelatnosti skladištara mogu biti različite: primanje robe od prevoznika. nego građanskog. Neka zakonodavstva dopuštaju da skladištar prodaje povjerenu mu robu kao komisionar. Izuzetno može i to učiniti posebnim ugovorom.). Uporedno pravo poznaje još i tzv. prema sporazumu sa ostaviocem. predmet poslovanja skladišnih preduzeća mogu biti i sporedne djelatnosti u vezi s uskladištenjem robe. i tada ne preuzima odgovornost ni za smještaj. pošto nejasnosti i nepotpunosti idu na rizik nalogodavca. pakovanje. Mogu ih otvarati privredne organizacije registrovane kao zastupnici inostranih firmi na osnovu ugovora o konsignaciji. Skladišna preduzeća mogu i izdavati skladišnice. Dakle. Da bi ulazili u cijenu. Predmet posla Predmet posla je smještaj i čuvanje robe. Cijena usluga je uvijek sastavni element ugovora o uskladištenju. ni zatvorena skladišta. odnosno koje se predviđaju ugovorom. Cijena usluge Cijena usluge je složena. carinjenje. Sastoji se iz naknade za osnovnu i sa njome povezane sporedne usluge skladištara. troškovi moraju biti “opravdano” učinjeni (član 719 ZOO).

OBAVEZE STRANAKA 1. U slučaju manjka. mora biti objavljena. u svojim opštim uslovima poslovanja. tj. alkohol. i ako ustanovi razliku ovlašteno je na 157 . Prijem robe Javno skladište je dužno primiti na smještaj i čuvanje robu prema prihvaćenom nalogu. po pravilu. U suprotnom smatra se da je robu primio onako kako glasi dispozicija. prema tome. ako nije propisano uslovima poslovanja. kvara ili ma kakvih mana na robi ili u pakovanju. Loše ili nedovoljno upakovanu robu. skladištar je dužan da to pismeno konstatuje. nego i prema tome čuva li se roba u zatvorenom ili u otvorenom skladištu. ako može. Naknada je izdiferencirana ne samo prema toj klasifikaciji. cement. Samo ako ostavilac naročito traži. skladište je dužno vagati robu. Tarifa može biti sastavni dio opštih uslova poslovanja.). Preduzeće može donijeti tarifu i kao poseban opšti akt. špeditera ili ma od koga posrednika. staklo. cijena se u privrednom poslu uskladištenja ne mora posebno ugovarati. Roba u zatvorenim koletima smatra se da je ona i onakva kako je deklarisana i skladištar je ne mora provjeravati. Za reklamaciju važi opšti rok iz ZOO. kojom se konstatuje takvo stanje robe. ukoliko skladište posumnja u deklarisanu težinu. Tada odgovara i za težinu. što znači da je donosi samo preduzeće i da važi ono što je već rečeno za obaveznost tih uslova. prima javno skladište uz posebnu izjavu ostavioca. Ovim aktom ostavilac prima svu odgovornost za štetu koja bi mogla nastati uslijed toga.posla građanskog prava. ugalj. kolonijal. Tarifom je roba koja se uskladištava klasirana (skupocjena. ima pravo robu vagati. osnovne kao i sporednih. ruda itd.1. Prilikom prijema skladištar treba da provjeri podatke o identitetu robe i da utvrdi njeno stanje “na oko”. Tarifa obavezuje obje strane. pa se. prljava. Obaveze skladištara 1. ako drukčije nije ugovoreno. mašine. iznos naknade može ispravljati. Da bi tarifa obavezivala. Javno skladište prima robu prema težini deklarisanoj u dispoziciji i ne odgovara za tu težinu. voluminozna. lako zapaljiva. kao i robu sa manama. Naša skladišna preduzeća obično predviđaju. Cijene pojedinih usluga. propisane tarifom. bez odlaganja. kao i prema vremenu čuvanja. ako tarifa nije pravilno primijenjena. jaja. pogotovo kad prima robu od vozara. No. da se reklamacije mogu činiti u roku od 30 dana po prijemu fakture. voće. su. drvo. On odgovara samo u slučaju da ambalaža bude oštećena za vrijeme dok se roba nalazila kod njega na čuvanju. III . odvojeno od uslova poslovanja. odnosno.

U hitnim slučajevima.4. Takođe može samoinicijativno popraviti ambalažu. ako smatra da je to potrebno činiti u korist očuvanja robe. 1. Izdavanje potvrde Javno skladište je dužno izdati ostaviocu potvrdu. Potvrda.naplatu naknade za usluge po tarifi prema nađenoj težini. potvrda se tom prilikom vraća. Nadalje. treba da preduzme odgovarajuće mjere radi očuvanja robe i ne čekajući to uputstvo. Tako će skladište. povjerenu mu robu drugome na čuvanje. obaveze u pogledu sporednih radnji. 1. skladištar može preduzimati mjere ne čekajući dispoziciju ostavioca. sa podacima iz skladišne knjige. Podaci se u skladišnu knjigu unose prema dispoziciji i drugim informacijama dobijenim u toku prijema robe. podaci o robi koja se prima na uskladištenje. dan prijema robe. odnosno obavijest služi kao dokaz o prijemu na smještaj i čuvanje u njoj navedene robe. Skladištar ne može predati. Od skladišne knjige treba razlikovati knjigu skladišnice. pa čak može robu i prodati na najpogodniji način. ako postoji opasnost da se roba pokvari. Ako to interesi ostavioca zahtijevaju. bez pristanka ostavioca. ili tražiti novu dispoziciju. odgovarao bi i za slučajnu propast i oštećenje robe (član 715 ZOO). Ako je skladišno preduzeće uvelo nalog kao formular ugovora. Vođenje skladišne knjige Javno skladište je dužno da vodi skladišnu knjigu sa podacima o ostaviocu i o robi. ostavilac. kao dobar privrednik. odnosno vlasnik ima pravo podići robu i prije isteka roka uz obavezu da naknadi štetu skladištu. S obzirom na prirodu posla. ona služi kao isprava za podizanje uskladištene robe. U tu se knjigu unosi ime i adresa ostavioca. Skladište nema pravo zahtijevati od ostavioca da preuzme 158 . a u nekim slučajevima predlagati ostaviocu potrebne mjere. Ako bi to učinio.2. O svim preduzetim mjerama skladištar je dužan izvijestiti ostavioca. 1. onda ono potvrđuje jedan primjerak naloga i daje ga ostaviocu. skladišno preduzeće. Ako javno skladište izda skladišnicu. kao i o drugim činjenicama iz sadržaja potvrde. te mjera i nalozi ostavioca.3. Roba se čuva do isteka ugovorenog roka. uslovi smještaja. kao i na naplatu troškova vaganja. odnosno u stanju koje je utvrđeno ugovorom. U tom slučaju je potvrđeni nalog istovremeno i dokaz o zaključenju ugovora i potvrda o prijemu robe na uskladištenje. odmah tražiti uputstvo ostavioca. Stoga je skladištar dužan voditi nadzor nad robom. propadne ili ošteti. koju kod naših skladišta često zamjenjuje obavijest o uskladištenju tereta. i kad ostavilac ne odgovori odmah. Čuvanje robe Javno skladište je dužno da čuva povjerenu mu robu pažnjom dobrog privrednika i u stanju u kakvom je primljena.

st. ako rok čuvanja nije ugovoren. Bude li ugovorom samo utvrđena obaveza skladištara da stvari osigura. Ovo se naročito odnosi na slučaj kad robu prima od vozara ili od špeditera. dužno je da osigura robu i za slučaj oštećenja ili propasti stvari. Prethodno je dužan da o tome obavijesti ostavioca. 159 . skladištar je dužan da izvrši osiguranje od uobičajenih rizika (član 732 ZOO).6. Ako to traži ostavilac. 1. uključujući i one koje su predviđene uslovima poslovanja. Po isteku roka čuvanja. tj. ili ako to ostavilac po njegovu pozivu ne bi mogao na vrijeme učiniti. od rizika koje stranke utvrde ugovorom.10. Postupanje po nalogu Skladištar je obavezan da postupa po nalogu ostavioca i preduzima radnje koje su naređene nalogom. a rizici ne budu precizirani. vodeći računa o interesima ostavioca (član 731. 3 ZOO). Ne dobije li uputstvo blagovremeno. Istim osobama mora dozvoliti i uzimanje uzoraka. I bez posebnog naloga.5. No. 1. skladištar je dužan da traži uputstvo ostavioca. Prodaja robe u kvaru Ako se na uskladištenoj robi dešavaju neotklonjive promjene usljed kojih postoji opasnost da će se ona pokvariti. 1. zakonskog ili ugovorenog. Prodaju mora izvršiti “na najpogodniji način”. uslovima poslovanja predviđenog roka.8. skladištar je dužan da robu proda sam. 1. Zakon predviđa da je skladištar dužan čuvati povjerenu mu robu godinu dana. Stvari primljene na čuvanje skladištar treba da vrati ostaviocu. 1.7. skladištar mora preduzeti uobičajene radnje u vezi sa robom. na trošak i rizik ostavioca. Očuvanje prava ostavioca Javno skladište mora da preduzme radnje za očuvanje prava ostavioca.robu prije ugovorenog. Pregled robe Javno skladište je dužno da dopusti ostaviocu i drugim licima koja on ovlasti da pregleda uskladištenu robu. odnosno. odnosno na zahtjev ostavioca i prije toga. Osiguranje robe Javno skladište je dužno da osigura robu od rizika za koji postoji obavezno osiguranje. odnosno ovlašćenom licu u onakvom stanju u kakvom ih je primio. Izdavanje robe Postoji dužnost skladištara da izda robu ostaviocu po isteku roka.9. skladištar je ovlašten da robu proda na javnoj prodaji. 1.

naročito kad je dao nalog za otpremu ili prijem robe od vozara. 2. Ukoliko se provjerom utvrde nedostaci.skladištar može primiti obavezu i da poboljša stanje tih stvari. Upozorenje na mane Skladište je dužno da upozori ostavioca na mane ili na prirodna svojstva stvari.donosiocu skladišnice.11. Prilikom predaje robe na uskladištenje. smatra se da odustaje od ugovora i snosi za to odgovornost. primalac može zahtijevati i provođenje svih drugih potrebnih postupaka kontrole robe. troškove postupka snosi skladištar. Dužan je. ukoliko on to traži. nego robu iste vrste i kvaliteta. Ako ništa posebno nije ugovoreno. Uz robu ostavilac je dužan da preda skladištu potrebne dokumente. da izjavi kolika je vrijednost robe (član 730 ZOO). Ako to ne učini. takođe. kao i na neispravnu ambalažu.1. skladištar opšteg tipa može iz tih smiješanih stvari izdvojiti i predati ostaviocu njegov dio. Izdaje se ista roba koja je predata na uskladištenje. “smatra se da je roba uredno 160 . odnosno donosiocu potvrde. silosi i elevatori. primalac mora “odmah” da sačini reklamaciju i da o nedostatku obavijesti skladištara. ostavilac je obavezan da pruži sva potrebna obavještenja o robi. Pregled robe pri prijemu i reklamacija Prema izričitoj zakonskoj formulaciji “primalac robe dužan je robu pregledati u trenutku njezina preuzimanja” (član 738 ZOO). Skladištaru se moraju uručiti i propisani administrativni dokumenti. 2. Uskladištena roba se izdaje ostaviocu. Tada mora da izda robu u stanju u kojem roba treba da bude prema ugovoru.2. Troškove uobičajenog pregleda snosi primalac robe. Ne učini li tako. ako bi usljed toga moglo doći do štete na robi. Na te nedostatke skladište je dužno upozoriti ostavioca čim ih je opazilo ili ih je kao dobar stručnjak moralo opaziti (član 731 ZOO). U slučaju da s razlogom posumnja u osobine stvari. a ako je na robu izdata skladišnica . Predaja robe i dokumenata Ostavilac je dužan da preda robu za koju je sklopio ugovor (dao dispoziciju) na smještaj i čuvanje. ne moraju izdavati istu robu. Specijalna skladišta. Ako su zamjenljive stvari pomiješane. Obaveze ostavioca 2. Kada je nedostatak vidljiv. pregled se vrši na uobičajeni način. Ovo je posljedica njihovog prava da miješaju primljenu robu. 1. Ne mora za to tražiti pristanak ostalih ostavilaca čije su stvari smiješane (član 734 ZOO). uvidom u spoljnje stanje robe i pakovanja.

I posljedice propuštanja blagovremene i sigurno date reklamacije su izjednačene sa onima koje možemo naći kod ugovora o prodaji: “smatra se da je roba uredno primljena” (član 738. uništena ili pokvarena. odnosno primaocu. Kad se radi o neizvršenju radnji koje nemaju karakter čuvanja robe. dužan je da plati korisnik i prije preuzimanja robe (član 736 ZOO). 2. Da zaključimo. manjka. Značenje ovog termina isto je kao i kod prodaje. plaća se prilikom izdavanja robe ostaviocu. iz dobivene cijene naplatiti svoja potraživanja. prema ovom shvatanju odgovornost skladištara je objektivna. Pokvarljiva roba može biti i neposredno prodata. Takva odredba važi samo ako na nju pristane treće lice. ili uslijed propusta ostavioca i rđavog pakovanja koje se nije moglo primijetiti. U pogledu određivanja odgovornosti skladišta za smještenu robu postoje dva sistema. st. kvara. Odgovornost skladištara Odgovornost skladištara je zasnovana na njegovoj krivici. ili oštećenja. Usluge se plaćaju na osnovu fakture skladišta. 2 ZOO). U suprotnom. Oslobađa se odgovornosti samo ako je do štete došlo uslijed neotklonjive sile. Rok za reklamiranje skrivenih nedostataka je sedam dana od momenta preuzimanja. Po pravilu. carinu i sl. Reklamacija na skrivene nedostatke mora se dati “na pouzdan način”.primljena” (član 738. ako dođe do: gubitka. subjektivna je. odgovornost se ravna prema opštim pravilima obligacionog prava. za osiguranje.. Pitanje eventualne naknade štete ostaviocu rješava se odvojeno. Plaćanje usluge Naknadu plaća stranka koja je izdala dispoziciju. kao što su izdaci za utovar i pretovar. pa i za onu robu koja je za vrijeme uskladištenja oštećena. Neke troškove. Po drugom sistemu skladište je dužno da obavlja svoje poslove s pažnjom dobrog privrednika (član 714 ZOO) i odgovara ako nije tako 161 . Eventualni ostatak stavlja se na raspolaganje korisniku. Sankcionisanje propusta vezanih za dužnost i čuvanje robe podvrgnuto je nekim specifičnim rješenjima. Naknada se plaća za izvršene radove i usluge.3. Skladište treba da dokazuje te okolnosti. Po jednom. st. IV . izgubljena. a može biti i drukčije ugovoreno. Ako korisnik ne plati naknadu za usluge i ne podmiri ostale troškove o roku. 3 ZOO).ODGOVORNOST STRANAKA 1. skladište odgovara za robu uvijek. skladištar može na osnovu zakonskog prava zaloge i pridržaja robu prodati na javnoj prodaji i. ili uslijed prirodnih svojstava robe. obaveza ostaje na ostaviocu. i u tom pogledu važe opšti propisi. Ostavilac može u dispoziciji označiti da naknadu plati i neko treće lice.

Pored odsustva svoje krivice. skladištar se ne može osloboditi odgovornosti dokazujući da se ponašao pažnjom dobrog privrednika. ili je uzrokovana krivicom ostavodavca. Ona postoji. dakle. Ipak. umanjenja ili oštećenja robe za vrijeme njenog čuvanja. zbog čega je propušteno da se preduzmu odgovarajuće mjere i uobičajena manipulacija. da postoji slučaj. Ova blaža odgovornost prihvaćena je i u našem pravu. Ako bi došlo do propasti. Prema članu 731. pa i izgubljeni dobitak ostavioca (član 733 ZOO). ako dokaže da bi do propasti ili oštećenja stvari došlo i da je on postupao u skladu sa ugovorom (član 717 ZOO). kao i kad je robu vagao prilikom prijema. prirodnih pojava. ako se na to posebno obavezao. nesretnih slučajeva. Za težinu robe skladištar odgovara izuzetno. načelo odgovornosti za krivicu. onda kada skladištar bez pristanka ostavodavca ili bez nužde povjeri drugom čuvanje robe (član 715 ZOO). Teret dokazivanja je na skladištaru. Tada se odgovornosti može osloboditi. skladište ne odgovara ni za štetu nastalu: uslijed prirodnih svojstava robe. mjera i naredaba vlasti. 1 ZOO “skladištar odgovara za štetu na robi osim ako dokaže da je šteta uzrokovana uslijed okolnosti koje se nisu mogle izbjeći. uslijed nepotpunih ili nejasnih oznaka na robi ili u dispoziciji. kao i za štete koje nastanu uslijed rđavog funkcionisanja tehničkih sredstava. najprije. Jasno je. a to značajno otežava njegov položaj. manama ili prirodnim svojstvima robe. skladištar naknađuje štetu do stvarne vrijednosti robe. te neispravnom ambalažom”. tj. U pogledu količine skladište odgovara samo za broj komada. skladištar odgovara za slučajnu propast i oštećenje stvari i onda kada ju je upotrebljavao bez dozvole (član 716 ZOO). uslijed normalnog i manipulativnog kala. ili otkloniti. osobina robe ili radnja imaoca prava. on mora da dokaže i postojanje nekog od konkretnih uzroka štete navedenih u zakonu. Drugo. ako dokaže da je uzrok štete bila neka okolnost koja se da kvalifikovati kao: viša sila. Prihvaćeno je. uslijed unutrašnjih mana koje se na robi nisu mogle uočiti. st. Skladište snosi odgovornost i za rad ljudi koji za njega obavljaju posao. a skladištar je za to odgovoran. Primjenom pravila o ostavi mogu se utvrditi i dva slučaja objektivne odgovornosti skladištara za štete na robi. Dakle. skladištar neće ni u ovakvoj situaciji odgovarati za slučajne štete. kao i uslijed svih pojava i događaja na koje skladište nije moglo imati uticaja pod normalnim okolnostima ili po njihovoj prirodi. 162 . da skladište ne odgovara ni za druge štete koje bi nastale uslijed krivice ili nemarnosti ostavioca. Ako je šteta prouzrokovana namjerno ili krajnjom nepažnjom skladištar naknađuje svu štetu. ni otkloniti ni pored redovne pažnje. Osim što ne odgovara za štetu do koje je došlo uslijed više sile.uradilo. ali samo kao osnovni model. a smatra se da je skladište krivo što kao dobar privrednik nije preduzelo potrebne mjere koje bi dovele do otklanjanja. ili do umanjenja štete.

vrsta. iz koje se mogu iskinuti pojedine skladišnice. kvalitetu. oznaka. Za tačnost podataka jamči javno skladište.2. o robi (naziv. A to znači da se njegov položaj razlikuje zavisno od toga da li je u pitanju nenovčana ili novčana obaveza. U oba dijela upisuje se broj skladišnice i podaci iz matične knjige koje potpisuje skladištar. Odgovornost ostavioca Za neizvršenje ili neuredno izvršavanje svojih obaveza ostavilac odgovara prema opštim pravilima obligacionog prava. količinu i kvalitet robe.SKLADIŠNICA 1. To znači da skladište odgovara za štetu koja bi proizašla za nekoga ko bi preuzeo ma kakve radnje oslanjajući se 163 . Ko ima skladišnicu ima pravo zahtijevati da mu se preda roba navedena u njoj. Kao hartija od vrijednosti. Kad je izdata skladišnica. Tada ostavilac. V . skladišnica nije prosta isprava o uskladištenju robe . a prenosom njenih pojedinih dijelova prenose se i prava sadržana u tim hartijama: pravo svojine ili pravo zaloga na robi. U prvoj grupi slučajeva posebno treba istaći posljedice propusta obaveze obavještavanja skladištara o svojstvima i vrijednosti pošiljke. Javna skladišta. ne samo da gubi pravo na naknadu štete koju je sam pretrpio nego i duguje naknadu za sve štete koje skladištaru budu prouzrokovane uslijed toga što nije znao osobine i vrijednost stvari. možemo ubrajati i izdavanje skladišnice (skladišnog lista). Za zakašnjenje u plaćanju ostavilac duguje zateznu kamatu. Skladišnica se izdaje samo onom ostaviocu koji je zatraži. o osiguranju robe.skladišni list. ona cirkuliše u prometu dobara i njena prodaja znači i prodaju robe. upravo. To je isprava kojom skladišno preduzeće potvrđuje da je robu navedenu u toj skladišnici primilo na uskladištenje. zatim naziv skladišta i datum upisa (član 741 ZOO). Skladišnica je hartija od vrijednosti. pored primanja robe na smještaj i čuvanje. koja se bave izdavanjem skladišnica. o magacinu gdje je roba smještena. Pojam i značaj skladišnice U osnovnu djelatnost javnog skladišta. Bitno je da garancija važi i za vrstu. Stoga. U tome je. onda je pravo raspolaganja robom inkorporirano u skladišnicu i bez nje se to pravo ne može ostvarivati ni prenositi. o vremenu skladištenja. podaci za određivanje njene vrijednosti). suština hartija od vrijednosti. Sastoji se iz dva dijela: iz priznanice i založnice ili varanta (Warrant). o carini. vode matičnu knjigu skladišnica (registar). količina. Skladišnica je perforirana. obilježja. U matičnu knjigu unose se podaci o ostaviocu. a skladište koje je ovlašćeno da izdaje skladišnice dužno je da je izda na zahtjev ostavioca. o troškovima i taksama koje terete robu.

Stoga skladištar može. 2. pa da mu izda za svaki taj dio zasebnu skladišnicu.na te podatke (na primjer: kupovanje robe. Indosiranjem se prenose sva prava iz priznanice i iz varanta na treće lice (na indosatara). i svaki dio skladišnice može se prenositi odvojeno.priznanicu i založnicu. Izdavanje i prenos skladišnice Skladišnica i svaki njen dio ponaosob su robne hartije od vrijednosti i mogu se prenositi zajedno ili odvojeno. a ne jedan njen dio. značaj je i u mogućnosti dobijanja realnog kredita prenosom varanta. Ekonomski značaj skladišnice je u mogućnosti trgovanja. To znači da potpuno pravo raspolaganja robom ima onaj koji drži u rukama oba dijela skladišnice. a skladišnica “po naredbi” prenosi se indosmanom. Indosiranje se vrši na taj način što imalac skladišnice “po naredbi” na poleđini ispisuje ime onoga na koga prenosi skladišnicu. može zahtijevati od skladišta to isto. Indosiranje skladišnice znači prenos prava raspolaganja robom koja je u njoj upisana. Ako je već dobio skladišnicu za svu robu. Svaki dio skladišnice ima svoju posebnu funkciju i pravnu važnost. Kad se prenosi cijela skladišnica. po pravilu. a vratiti cijelu skladišnicu. Dalje. i prema tome je prenos drukčiji. Onome ko daje kredit na podlozi robe za koju je izdata skladišnica indosira se varant na iznos kredita. dovoljno je i ako se prenos upiše samo u priznanicu. Roba se može prodavati prodajom skladišnice. kada izdaje skladišnicu. izdaje cijelu skladišnicu . ostavilac može tražiti da skladištar podijeli robu na određene dijelove. i to kako cijela tako i njeni odvojeni dijelovi. S obzirom na njihove različite funkcije u robnom prometu. pravo raspolaganja robom može biti ograničeno založnim pravom utvrđenim varantom. Ako je na ime. Skladište. sa eventualnim ograničenjem za iznos za koji je roba založena. držalac priznanice pravo na robu. Založnica utvrđuje pravo zaloge na uskladištenoj robi za iznos koji je na njoj označen. Skladišnica može glasiti na ime ili “po naredbi”. davanje zajma na podlozi robe). Kad su predate na uskladištenje zamjenjive stvari. Svaki držalac pojedinog dijela skladišnice ima samo ona prava koja proizlaze iz toga dijela: držalac varanta ima pravo zaloga za upisani iznos. koje time stiče pravo na robi onako kako ih je imao i ostavilac. te se na osnovu nje stiče pravo raspolaganja uskladištenom robom. Priznanica ide sa robom. ako se varant nalazi u trećim rukama. prenosi se cesijom. Prema tome. pa se prodaja robe obavlja stvarno indosiranjem skladišnice ili i same priznanice. Pri tom valja imati na umu kod indosiranja same priznanice da je pravo raspolaganja robom ograničeno pravom zaloge 164 . provjeravati tačnost podataka o robi iz dispozicije. ostavilac može tražiti da mu se i bez podjele robe izda skladišnica samo za neki dio tih stvari. Nadalje. potpisuje izjavu o prenosu i navodi datum prenosa. ne mora se prenos upisavati na oba dijela.

ima pravo zahtijevati prodaju založene robe po proteku osam dana od dospjelosti potraživanja (član 747 ZOO). onaj na koga je prenesena založnica mora odmah obavijestiti skladište o prvom prenosu založnice. Ako varant nije bio prenošen. Stoga je potrebno. koji ima založno pravo po varantu. Ova operacija ponovo ukazuje na opravdanost formalnosti za upis prvog zalaganja robe u priznanicu i u skladišnu knjigu. Tek poslije toga može zahtijevati isplatu od prenosilaca kao regresnih dužnika. onaj koji je podigao protest. Upisivanje u skladišnu knjigu (registar) potrebno je da bi skladištar znao za zalogu i da bi prilikom izdavanja robe mogao pravilno postupiti. ipak. Iz prodajne cijene podmiruju se najprije troškovi protesta. ali po pravilima građanskog prava. kad se varant prvi put sam prenosi. To je mjera za zaštitu založnog povjerioca. vrši se jednostavno indosamentom i nije vezan za ove formalnosti. 165 . može tražiti da se prenos na njega upiše u registar skladišta i skladište je dužno da to učini. Protest i pravo regresa ostvaruju se po postupku predviđenom za mjenicu. kome je založena. Dalji prenos varanta. pošto javno skladište ima prvenstveno pravo zaloga. Međutim. a da povjerilac. upisati taj prenos i u priznanicu da se zna da je roba založena. na založnici i u registar. Protest i amortizacija skladišnice Ako varant nije na vrijeme isplaćen. dan dospjelosti duga i datum izdavanja.imaoca varanta. a na varantu još i potpis indosanta. uz koju kamatu. Upis tih podataka je odlučujući za pravnu važnost prenosa. U tom slučaju. Javno skladište može robu izdati samo onom ko podnese oba dijela skladišnice. Skladištar je dužan da to upiše u skladišni registar. a zatim se isplaćuje dug imaocu varanta. pošto je u toku regresnog postupka isplatio potraživanje upisano u založnici. ili onaj kome je založnica predata. Kad toga ne bi bilo. za razliku odgovara ostavilac. imalac priznanice. Bez ubilježavanja na priznanici. založnica se ne može prenositi indosamentom. izgubi to pravo prema novom sopstveniku koji je robu kupio bez ikakvih tereta. od onih na koje je varant bio prenošen prije nego na njega. No. kad je varant prenesen na koga drugog. imalac varanta je dužan to utvrditi protestom kod suda. Iz tih razloga. može zahtijevati da mu se izda roba. mora isplatiti sumu za koju je roba založena i kamatu do dospjelosti varanta. te nije u rukama imaoca priznanice. Na varantu i u skladišnu knjigu ubilježava se: za koju je sumu roba založena. Pored navedenog.prenos ne vrijedi. Ako se imalac varanta ne bi mogao podmiriti. priznanicu ili založnicu. svaki onaj ko primi ma koji ovaj dio. Ispusti li se ma šta . Ona se isplaćuje imaocu založnice i time se založnica otkupljuje. i za koji je iznos založena. Novac se može položiti i javnom skladištu za račun založnog povjerioca .imaoca varanta. ima pravo potraživanja od prenosilaca (regresnih dužnika). Imalac založnice. upis prvog samostalnog prenosa varanta u priznanicu omogućava imaocu priznanice da se sa vlasnikom varanta sporazumije o eventualnoj isplati duga. a da na založnici konstatuje da je taj upis izvršen. kao i priznanice. roba bi se mogla izuzeti sa skladišta na osnovu priznanice. prodaje i uskladištenja. moglo bi doći do zloupotreba. 3.

ako takav tražilac da potpuno obezbjeđenje za eventualno potraživanje založnog povjerioca kao i sopstvenika robe. Takav se imalac upućuje sudu da raspravi zakonitost svoga prava na skladišnicu. da se javi sudu u roku od 60 dana. I prije donošenja odluke. Postupak vodi sud. O pokretanju postupka sud obavještava javno skladište. Ako se neko pojavi. ili njen dio.Izgubljena skladišnica ili njen dio amortizuju se po posebnom postupku. Ukoliko se niko ne javi. Sud objavljuje pokretanje postupka za amortizaciju i poziva svakog ko eventualno drži u rukama takvu skladišnicu. sud može dozvoliti da se roba preuzme iz skladišta. koje je dužno da o tome stavi zabilješku u skladišnu knjigu pored upisa robe na koju glasi skladišnica. upućuje se na spor o pravu vlasništva. pa čak ni sa cijelom skladišnicom. na molbu lica koje traži amortizaciju. sud donosi odluku o amortizaciji. 166 . Na taj se način sprečava skladište da izda robu onome ko bi se javio sa priznanicom.

Iz teorijskog i legislativnog poimanja ugovora o špediciji jasno slijedi da je osnovni sadržaj posla špedicije i poslovne djelatnosti špeditera u organizaciji prevoza stvari. ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI 1. član 827). kao zastupnik s tim što se to mora izričito ugovoriti. Pojam ugovora o špediciji određuje pravni položaj špeditera. ugovorom o špediciji obavezuje se špediter da. Špediter je “arhitekta” prevoza stvari. u svoje ime a za račun komitenta (nalogodavca). oba djeluju u svoje ime a za račun drugoga. definiše kao ugovor kojim se špediter (otpremnik) obavezuje da. organizacija prevoza obuhvata otpremu odnosno dopremu stvari po principu “od vrata do vrata” ili “od skladišta do skladišta”.DIO TREĆI UGOVORI O ORGANIZOVANJU PREVOZA I PREVOZU STVARI GLAVA PRVA UGOVOR O ŠPEDICIJI (OTPREMANJU) I . otpremi odnosno dopremi stvari. izvrši organizovanje otpreme ili dopreme stvari te obavi druge uobičajene poslove i radnje uz naknadu. svoga nalogodavca. Prema tekstu Zakona o obligacionim odnosima. carinjenje) obavi kao zastupnik (agenturna klauzula). rusko i donekle švajcarsko). Radi. odnosno podvrstu komisiona (francusko. ugovorom se može predvidjeti da špediter djeluje. otpravljanju) u teoriji se.POJAM. On djeluje u svoje ime a za račun komitenta. kao i da obavi ostale uobičajene poslove i radnje”. a komitent se obavezuje isplatiti naknadu (ZOO. tj. 167 . otpremništvu. Pojam ugovora Ugovor o špediciji (otpremanju. Prema našem zakonu. “radi prevoza stvari zaključi u svoje ime i za račun nalogodavca ugovor o prevozu i druge ugovore potrebne za izvršenje prevoza. Isti je pravni položaj špeditera i komisionara. nego u ime i za račun svoga nalogodavca (ZOO. Najčešće. obično. dakle. ne u svoje ime. član 827). Zato se u nekim pravima špediterski ugovor podvodi pod ugovor o komisionu. što se može vidjeti kod izlaganja o bitnim elementima tih ugovora. Razlika između špeditera i komisionara jeste u samoj prirodi poslova i radnji koje oni obavljaju u pravnom prometu. Nekada će biti potrebno da špediter samo neke pravne radnje (npr.

suvozemnih i drugih. špediter organizuje zbirni prevoz stvari (zbirna špedicija). Sve to treba da zna onaj koji otprema stvari. zadržavanje robe ili čak zapljenu robe u slučaju da se ne udovolji nekom propisu. eventualno. poljsko). na prvom mjestu između trgovine i saobraćaja. Da bi ostvario svoj osnovni cilj . po drugom sistemu. ugovor o špediciji je posebna vrsta ugovora o komisionu (francusko. ekonomski i tehnički .iznalaženje najpovoljnijih uslova za povjerenu mu organizaciju prevoza stvari.U uporednom pravu postoje tri sistema regulisanja špedicije: po prvom. špediterska transportna potvrda (FCT). jeftinije i brže. ali njena pravila imaju snažan uticaj na poslovnu praksu. prekomorski prevoz se obavlja na osnovu grupne teretnice. godine koja nije usvojena. plaćanje kazni i penala.postaju sve komplikovaniji. tražila da se pojavi subjekt u prometu robe. Pojavila se kao nužan rezultat podjele rada u prometu roba. ugovor o špediciji je poseban i samostalan nominatni ugovor (njemačko. posljednja 1968. Izbjegao. organizuju se maršrutni vozovi. u koji spada i naše pravo. Zakonom o obligacionim odnosima regulisan je ovaj ugovor u cjelini (član 827846). za razliku od transporta.pravni. kamionski karavani. pomorskih. mađarsko. koji je karakterističan za anglosaksonsko pravo. Putevi prevoza postaju sve mnogobrojniji. koji obezbjeđuje organizaciju prevoza robe. postigao istovremeno njihovu zaštitu i sniženje troškova transporta. Poznato je da na transport djeluju dvojaki faktori: stimulativni i restriktivni. U vezi s tim je i primjena raznih tarifa i beneficija. 3. nije regulisana niti unificirana međunarodnim konvencijama. U posljednje vrijeme se naglo razvila jer je sve veća cirkulacija dobara. špediterski konosman (FBL) i špediterska skladišna potvrda. preferencijala i refakcija. ugovor o špediciji je vrsta agencije (agency). Stvari se prevoze: vagonskim pošiljkama. U slučaju pravne praznine. da bi iskoristio razne olakšice (povlastice) i organizovao prevoz stvari što sigurnije. Pravni izvori Špedicija. Svjetska organizacija špeditera (FIATA) usvojila je autentične tekstove ovih isprava. Prilikom transporta stvari. rusko) i po trećem sistemu. na ovaj ugovor 168 . a uslovi prevoza . Značaj špedicije Špedicija je uslužna djelatnost i sastoji se u stručnoj organizaciji prevoza stvari.željezničkih. predaje na prevoz i carinjenja do preduzimanja sanitarnih mjera i izbora puteva prevoza . 2. Bilo je izrađeno nekoliko konvencija. Dokumenta koja se naročito koriste u međunarodnoj špediciji su ova: špediterska potvrda (FCR). Veliki značaj imaju unificirana pravila i sadržaji koji se nalaze u špediterskim ispravama. potrebno je poznavanje mnogobrojnih propisa i poslovnih običaja koji se tiču niza radnji počev od pakovanja. naročito u međunarodnoj razmjeni. kao poseban i samostalan ugovor. kako u jednoj zemlji tako i između raznih zemalja.

a pretpostavlja se da su mu bili poznati ako su objavljeni na uobičajen ili propisan način. Ugovor se najčešće zaključuje tako što komitent dostavlja špediteru dispoziciju. putem ponude i prihvata. potrebno da su opšti uslovi poslovanja bili poznati komitentu u vrijeme zaključenja ugovora. odnosno trgovinskom zastupanju. takođe.str. 175 Njihova primjena može se izričito ili prećutno ugovoriti zašto je dovoljno da je komitent znao ili morao znati da špediter djeluje isključivo na osnovu opštih uslova poslovanja.str. Može se zaključiti na bilo koji način. a između stranaka već postoji 175 176 O različitim shvatanjima vidjeti: Đurović dr Radomir. Radi lakšeg i bržeg zaključivanja ugovora špediter svojim poslovnim partnerima unaprijed šalje kompletne setove tih obrazaca. Oni to čine poslovnim komunikacijama. vrijeme i drugo. II . Većina autora smatra da je. u slučaju da špediter primljenu dispoziciju (ponudu) odmah ne odbije. Dakle. ipak. Ukoliko je šalje komitent. preduzimaju poslovne aktivnosti na pojačavanju akvizicije komitenata. I u oblasti špedicije postoje odnosi konkurencije u kom smislu špediterska društva. dispozicija. 169 .ZAKLJUČIVANJE I BITNI ELEMENTI UGOVORA 1. mada ima mišljenja da oni spadaju u domen objektivnog prava. način otpreme. 330. na čemu insistiraju i opšti uslovi poslovanja. op. 387. a shodno i pravila o nalogu (ZOO. bez prethodne ponude špeditera. Opšti uslovi su autonomni izvor prava i primjenjuju se po volji ugovornih stranaka. 772). ona se pravno ima smatrati prihvatom ponude. može imati značaj ponude 176 ili prihvata ponude. ugovor o špediciji je neformalne prirode jer zakon ne traži obaveznu pismenu formu ugovora. Ako je dispozicija data na osnovu ponude špeditera. Značajan izvor prava su i opšti uslovi poslovanja špeditera koje donose grupacije špediterskih organizacija ili trgovinske komore. Draškić dr Mladen. Ako se ne daju u pisanom obliku onda za zaključenje ugovora važe opšta pravila obligacionog prava. U našem pravu.se primjenjuju odredbe zakona koje se odnose na ugovor o komisionu. da se ponuda i prihvat kod ugovora o špediciji daju u pisanoj formi. pa čak i uputstva ako je data nakon zaključenja ugovora. Tehnika zaključivanja ovoga ugovora je ista kao i kod ostalih. tada ima karakter ponude.cit. te davanjem savjeta zainteresovanim subjektima. član 829. Zaključivanje ugovora U našem pravu. ugovor o špediciji se može zaključiti i prećutno. Dispozicija je u obliku standardizovanog obrasca (formulara) koji štampa špediter i sadrži potrebne rubrike vezane za stvari koje se otpremaju. mjesto. naročito jača. smatra zaključenim kad špediter primi dispoziciju.cit. promocijom i propagandom. U poslovnoj praksi je uobičajeno. op. Ugovor se.

I na ovoj potvrdi špediter može upisati svoje primjedbe koje se odnose na “spoljnje stanje” stvari i ambalažu. Te isprave predstavljaju pravne instrumente za regulisanje odnosa između komitenta i njegovih poslovnih partnera. a poslije zaključenja ugovora o špediciji. ugovora o špediciji. op. Ona predstavlja dokazno sredstvo da je roba primljena na otpremu u “naizgled dobrom stanju”. s tim što špediter može staviti primjedbe na robu i ambalažu. 170 . što se redovno čini. Zato ova potvrda. U međunarodnoj špediciji prilikom kombinovanog prevoza stvari koristi se. tako da se ujedno rješava i pitanje primjene opštih uslova na konkretni ugovor o špediciji. a ne predstavljaju hartije od vrijednosti. Ukoliko komitent mijenja svoj nalog on mora vratiti špediteru original potvrde. Špediterske isprave Na zahtjev komitenta. špediterski konosman za kombinovani transport (FBL) koji je takođe sastavila FIATA (novi tekst se primjenjuje od 01. Obje potvrde su autorizovane od strane FIATA. Ovaj špediterski dokument ima osobine hartije od vrijednosti i daje mogućnost trgovine stvarima datim na otpremu (prenos prava na njima) te predstavlja vjerodostojnu ispravu kod plaćanja dokumentarnim robnim akreditivom. str. Špediterska potvrda (FCR) se izdaje nakon što je špediter primio stvari od komitenta. ali još uvijek nedovoljno.Šogorov dr Stevan. kao i na obavljanje svih usluga špedicije za jednog komitenta i važi do opoziva odnosno otkaza (generalni nalog). uz prezentaciju mišljenja. Na tim potvrdama mogu se štampati opšti uslovi poslovanja špeditera. Špediterski konosman pojačava odgovornost samog špeditera jer on preuzima odgovornost za rad transportera što je veoma značajno kod kombinovanog prevoza. Dispozicija se može odnositi na vršenje jedne ili više tačno određenih špediterskih usluga (specijalni nalog). špediter može izdati određene isprave. pa komitent shodno tom ugovoru izda dispoziciju (ZOO. Špediterska transportna potvrda (FCT) ima veći značaj jer predstavlja dokazno sredstvo. mjesto prijema. 510. 2. mada u pogledu špediterske transportne potvrde postoje i drugačija 177 U poslovnoj praksi značajno je to: obje potvrde. januara 1988. a neke predstavljaju i hartije od vrijednosti.generalni ili okvirni ugovor o pružanju špediterskih usluga. Potvrda sadrži: ime komitenta. U praksi se najčešće koriste špediterska potvrda i špediterska transportna potvrda. pored podataka koje sadrži prethodna potvrda (FCR). ne samo da je roba primljena na otpremu nego i da je špediter zaključio ugovor o prevozu te da je robu predao na prevoz. mjesto opredjeljenja i ime adresata te oznaku vrste i količine robe. sadrži informacije o prevoziocu. pošto učestvuje 177 Vilus dr Jelena – Carić dr Slavko . član 42). predstavljaju vjerodostojne isprave za sva plaćanja putem dokumentarnog robnog akreditiva.cit.). prevoznom putu i načinu prevoza.

špedicija spada u uslužnu djelatnost. bez obzira na državne granice i transportna sredstva. Poslovima špedicije bave se trgovačka društva koja su registrovana za tu djelatnost. Naknada (provizija) predstavlja cijenu špediterovih usluga. prepakiranje. utovar. jer savremeni proces rada špeditera zahtijeva da se prati roba na cijelom prevoznom putu. član 839). a prema teritoriji djelovanja na društva za domaću i za međunarodnu špediciju. Pitanje subjekta odgovornosti se znatno pravno pojednostavljuje time što se sva odgovornost zasniva na jednom dokumentu. a ako nema ni toga cijenu određuje sud (ZOO. presortiranje. zatim. na lokalna i centralna. predmet špediterske usluge i cijena usluge. prevoza i predaje stvari. pribavljanje odgovarajućih dokumenata i isprava. pretovar ili istovar stvari. Prema glavnoj špediterskoj djelatnosti dijele se na pomorska ili lučka i kontinentalna. Ugovorom se može predvidjeti jedinstven iznos koji 171 . po prirodi posla. zaključivanje ugovora o uskladištenju ili samo skladištenje stvari ako špediter ima vlastita skladišta. Najčešće su to proizvođači koji su svoje proizvode (gotove proizvode. sirovine. Voljom stranaka mogu se odrediti i drugi sastojci ugovora kao bitni. tarifom ili drugim aktom špeditera. Podjela špediterskih društava može se izvršiti po raznim kriterijima. obavljanje carinskih i drugih radnji (formalnosti). pakovanje. Predmet ugovora o špediciji su pravne i fizičke radnje koje špediter preduzima u cilju prijema. To se postiže i aranžmanima sa špediterima iz raznih zemalja (korespondentima) ili otvaranjem filijala. U ekonomskom smislu. repromaterijal) već prodali određenom kupcu ili kupcima. Koje će pravne i fizičke radnje špediter obaviti zavisi od: ugovora sa komitentom. sortiranje. Najčešće se registruju istovremeno i za domaću i za međunarodnu špediciju. Špediter obavlja i transportne usluge (potpuna špedicija). Tu spadaju ove radnje: zaključivanje ugovora o prevozu sa prevoziocem ili prevoz robe od špeditera. zaključivanje ugovora o osiguranju. Stranke kod ugovora o špediciji su komitent i špediterska organizacija (špediter). kvantiteta i drugih svojstava robe. Bitni elementi ugovora Bitni elementi ovoga ugovora. zaključivanje ugovora o kontroli kvaliteta. Komitent ili nalogodavac je lice koje angažuje špeditera da za njegov račun izvrši otpremu. prirode špediterskog posla (domaća ili međunarodna špedicija) te poslovnih običaja koji određuju “ostale uobičajene poslove i radnje”. Savremena organizacija rada špediterskih društava je takva da se špediterska djelatnost kombinuje sa prevozom. odnosno komitentovog naloga (generalni ili specijalni nalog). zastupstava. odnosno dopremu određenih stvari. i drugo. špediterskom konosmanu. 3. su stranke. Ona može biti određena ugovorom.više prevozilaca.

špediter će tražiti nova (dodatna) uputstva. u svakom pojedinom slučaju. Svoje upozorenje je dužan dati bez odlaganja (ZOO. Komitent svoja uputstva daje. opštih uslova poslovanja. član 833). Načelo savjesnosti i poštenja se primjenjuje uvijek kada nisu precizirane određene obaveze špeditera a to se procjenjuje u svakoj pojedinoj situaciji. Obaveze špeditera 1. skladištarom. sredstvima i načinu prevoza “kao i ostalih uputstava dobijenih od nalogodavca” (ZOO. obično.obuhvata: naknadu za špediterske usluge uključujući sve troškove učinjene radi izvršenja naloga o otpremanju stvari (forfetni stav). član 830). osiguravateljem. III . Pridržavati se mora uputstava komitenta o putnom pravcu. pak. nemoguće onda će špediter postupati u svemu “kako to zahtijevaju interesi nalogodavca” (ZOO. Ova obaveza je opšte prirode i podrazumijeva da se špediter u izvršavanju svojih obaveza pridržava zakona. prvenstveno. član 833). Pažnja urednog privrednika se procjenjuje objektivno: špediter djeluje lege artis u skladu sa pravilima objektivnog prava i poslovnim običajima pri čemu uvijek vodi računa o pravilima struke (branše). Uputstva mogu biti data sa većim ili manjim ograničenjima (imperativni ili indikativni nalozi). Obaveza je špeditera da upozori nalogodavca na nedostatke u njegovom nalogu. Ako za nove instrukcije nema vremena ili je to. značajne su odredbe koje se odnose na naloge u komisionarskom poslu. Postupanje sa pažnjom savjesnog i urednog privrednika Špediter je dužan “u svakoj prilici postupati kako to zahtijevaju interesi nalogodavca i sa pažnjom urednog privrednika” (ZOO. Pošto se na ugovor o komisionu primjenjuju pravila o nalogu treba uzeti u obzir i ta pravila (ZOO.OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1.2.vozarom. te da li je moguće dobiti nova (dodatna) 172 . Kada su uputstva komitenta nepotpuna. U svakoj pojedinoj situaciji špediter procjenjuje da li je moguće postupati po uputstvima. a za njihovo tumačenje. protivurječna ili se po njima ne može postupati. nejasna. 1. Pažnju dobrog i urednog privrednika špediter treba da manifestuje u izvršavanju svih pravnih i faktičkih radnji i u odnosima sa svim subjektima sa kojim stupa u pravne odnose . a naročito na one koji ga izlažu većim troškovima ili šteti. te licima koja angažuje neposredno na izvršavanju određenih radnji. ali može i na drugi način o čemu. dispozicijom.1. ugovora i poslovnih običaja. Rad po uputstvima Špediter je dužan izvršiti nalog komitenta i postupati onako kako je njime predviđeno. član 751-753). postoje odredbe u opštim uslovima poslovanja špeditera. član 832).

član 841). Prilikom zaključenja ugovora sa trećim licima špediter mora voditi računa o izboru prevozioca. osiguravatelja. U izvršenju otpreme odnosno dopreme stvari on koristi usluge drugih subjekata.uputstva. Osim ugovora o prevozu. U slučaju odstupanja od naloga. mora to blagovremeno saopštiti špediteru kako bi on mogao postupiti po uputstvima. Zaključivanje ugovora za komitenta Špediter pravno djeluje u svoje ime a za račun komitenta. ugovor o skladištenju.3. U tom smislu je konstituisano zakonom njegovo pravo na predujam (avans). pakovanju. kao krcatelj. ugovor sa organizacijom za kontrolu kvaliteta i kvantiteta i drugih svojstava stvari. Sa njima zaključuje ugovore jer je špediter organizator (“arhitekta”) svih tih operacija. sortiranju stvari i druge. Zakon u prvi plan ističe njegovu obavezu da zaključi ugovor sa prevoziocem o prevozu stvari. primalac ili uopšte. Špediter je. najčešće ovlašten da zaključi ugovor sa prevoziocem na uobičajenom tipskom formularu. radiće bez uputstava uz ograničenje da njegovo postupanje bude u skladu sa interesima komitenta. Tako se špediter u brodarskom ugovoru može pojaviti: kao pošiljalac. na ime troškova za izvršenje naloga o otpremanju stvari (ZOO. sastavljanje zapisnika. kao korisnik prevoza. špediter zaključuje ugovor sa osiguravateljem o transportnom osiguranju stvari. član 833). Klauzule toga ugovora koje se odnose na ograničenje odgovornosti prevozioca istovremeno obavezuju komitenta. 1. 173 . prema opštim uslovima poslovanja. ugovore o utovaru ili istovaru. skladištara i drugih lica koja angažuje. Odgovara za štetu nastalu i uslijed više sile. ukoliko komitent želi isključenje pravila o ograničenju odgovornosti prevozioca. osim ako dokaže da bi se šteta dogodila sve i da se pridržavao datih uputstava (ZOO. izvrši kontrolu troškova i drugo). ima se smatrati da mu je dato i ovlaštenje za plaćanje vozarine i drugih troškova koji nastanu. osim ako se ne radi o punoj špediciji. Kada je špediteru data dispozicija za otpremu ili dopremu stvari. i dužan je da ih podmiri. Zatim da u tim ugovorima i svojim faktičkim radnjama zaštiti i obezbijedi ostvarivanje prava komitenta prema tim subjektima (izvrši pregled robe. špediter je obavezan o tome obavijestiti komitenta. Stoga. odnosno čim je moguće po redovnom toku stvari. To se procjenjuje u svakoj konkretnoj situaciji. Za slučaj odstupanja od dobijenih uputstava (prvobitnih ili dodatnih) odgovornost špeditera je znatno strožija. Ako sve to nije moguće. bez odlaganja.

Angažovanjem domaćih kapaciteta izbjegavaju se devizna plaćanja. prirodi stvari i drugim okolnostima koje mogu nastati u izvršavanju otpreme odnosno dopreme. U međunarodnoj špediciji. U izvršavanju ove obaveze špediter može stvari uskladištiti u svom ili javnom skladištu. Špediter može koristiti usluge druge specijalizovane organizacije za izvršenje tih radnji.1. odnosno okolnosti koje se mogu desiti na tom putnom pravcu. Ako stvar. poznavanje režima saobraćaja i saobraćajnih tarifa. Izbor prevoznog puta (instradacija) Instradacija obuhvata određivanje prevoznog puta. u pravnoj teoriji ima mišljenja da ovaj ugovor 178 sadrži elemente ugovora o ostavi. On to može učiniti i bez posebnog naloga komitenta. instradacija daje mogućnost domaćim špediterima da angažuju domaće prevoznike. inače. kao i druga svojstva. Izvršavanje ove obaveze podrazumijeva dobro poznavanje prevoznog puta. naročito. način prevoza i prevozni put) kao i kada stvar nije spremljena za prevoz. sklonost trulenju ili rđanju. ako je 178 Antonijević dr Zoran. sredstva i radnu snagu. 1. Čuvanje stvari i zaštita prava Špediter je obavezan čuvati stvari svoga komitenta saglasno ugovoru. transportnog sredstva i načina transporta od strane špeditera. Prevozni put. Obaveza postoji kada komitent nije odredio elemente za transport stvari koje se otpremaju odnosno dopremaju. ukoliko bi čekanje da komitent otkloni nedostatke prouzrokovalo za njega štetu. špediter je dužan na osnovu njih odrediti druge potrebne elemente prevoznog puta ili da ih dopuni. 342. U svakom pojedinom slučaju on će kombinovati te elemente da bi prevoz bio najpovoljniji za komitenta.5. ne bi angažovao špeditera. koja je data na otpremu. administrativno-pravnog režima kod prelaza državne granice i drugo. imaće uticaja na izbor prevoznog puta. nije upakovana ili postoje manjkavosti u pakovanju (s obzirom na vrstu stvari. Ako je komitent djelimično odredio elemente prevoza. No.str. Na strani komitenta je obrnuta pretpostavka. lomljivost.cit. brzini i ekonomičnosti prevoza i prirodi stvari koja se prevozi. dužnost je špeditera da na sve to upozori komitenta. član 833). 174 . Prilikom njihovog određivanja on će voditi računa o sigurnosti puta. S obzirom na tu obavezu. op. Obaveza špeditera temelji se na pravnoj pretpostavci da je on specijalizovan i stručan privrednik za poslove otpreme i dopreme. prevozno sredstvo i način prevoza špediter će odrediti onako “kako zahtijevaju interesi nalogodavca u datom slučaju” (ZOO. Špediter će izbjegavati prevozni put koji zahtijeva pretovare i druge manipulacije stvarima. zakonska je obaveza špeditera da sam pristupi i otkloni nedostatke (upakuje ili prepakuje robu odnosno pripremi je za transport). Priroda same robe.4.

Obaveza osiguranja od strane špeditera ne obuhvata osiguranje prevoznog sredstva (kasko osiguranje). postoji pravna pretpostavka. Koji su to uobičajeni rizici cijeni se s obzirom na vrstu prevoza. Kada je izdata špediterska transportna potvrda (FCT) u njoj redovno stoji klauzula: da li je ili ne špediter u obavezi osigurati pošiljku. stvari se mogu uskladištiti i na otvorenom prostoru ako je uobičajeno da se tako skladište. 175 . prevoznik ili neko drugo lice. Špediteru se redovno. U tom smislu on će pribaviti odgovarajuća dokumenta i druga dokazna sredstva (sačiniti na vjerodostojan način zapisnik o manjku ili stanju robe. oni koji imaju karakteristike osnovnih rizika u pravu osiguranja. putni pravac i prirodu stvari. član 837).potrebno pakovanje ili sortiranje stvari te popravak ambalaže. nego ih može obaviti sam komitent. po našem pravu. skladištaru. po našem pravu. komitent to ugovara sa špediterom i određuje rizike koji se osiguranjem pokrivaju. član 835). Osiguranje stvari Ova obaveza dolazi u obzir samo kada je izričito ugovorom predviđena (ZOO. osim u slučaju kada se stvari skladište u “uobičajeno skladište ili kod uobičajenog preduzeća”. Špediterska transportna potvrda traži da se nalog za osiguranje pošiljke daje u pisanoj formi. u osnovi. ostalim angažovanim licima) u cilju zaštite prava komitenta. ali se to mora izričito ugovoriti. za razliku od nekih drugih (njemačko. špediter je dužan izvršiti osiguranje jer se njegova obaveza zasniva na zakonu. Bez izričitog naloga komitenta špediter ne može podnijeti odštetni zahtjev niti voditi spor. Kada želi osigurati pošiljku. Ti poslovi se ne moraju povjeriti špediteru. 1. što je veoma važno. član 837). što se i čini u nekim granama saobraćaja. kažu: o uskladištenju stvari špediter je dužan obavijestiti komitenta.6. austrijsko) ne postoji osiguranje špedicije. Ako ugovorom nisu određeni rizici onda je špediter. Uobičajeni rizici su. kombinovati kasko i kargo osiguranje. Osiguranje obuhvata samo osiguranje pošiljke (kargo) i u tome smislu zakon je izričit. Izvršenje carinskih radnji i plaćanje carine Za ovu obavezu špeditera. Ako za pojedine pošiljke (robu) postoji obavezno osiguranje. Moguće je. carinske olakšice.7. osim ukoliko nalogom za otpremu stvari preko državne granice nije drugačije određeno (ZOO. najčešće. 1. Špediter je dužan preduzeti sve radnje prema trećim licima (prevoziocu. povjerava carinjenje stvari. dužan da pošiljku osigura od “uobičajenih rizika” (ZOO. Opšti uslovi poslovanja. prekontrolisati obračun troškova pojedinih usluga). Za te poslove on je stručan jer prati i poznaje carinske propise i tarife i. U našem pravu. Takvim rezervisanjem prava komitent može lakše i brže ostvariti svoj zahtjev prema trećem licu.

Kod komisionog istupanja špeditera (u svoje ime a za račun komitenta) postoji određena nesaglasnost pravnih i ekonomskih efekata. ako ih ima. Polaganje računa je bitno kako bi komitent mogao izvršiti uvid u troškove te ih provjeriti. špediter će o tome odmah obavijestiti komitenta. davati prigovore i ostvarivati zahtjeve. Polaganje računa je posljednja obaveza špeditera. kada komitent to zatraži (ZOO. a ako je potrebno da uloži prigovor špediteru. Polaganje računa Iz prirode špediterskog odnosa slijedi da je on dužan nakon obavljenih svih pravnih i fizičkih radnji položiti račun komitentu. Špediter je dužan položiti račun i u toku samog izvršenja naloga. a ako je potrebno tražiće instrukcije. Primjenom pravila ugovora o komisionu (ZOO. član 787). samim polaganjem računa špediter ustupa (cedira) na komitenta potraživanja i prava koja je on stekao prema trećim licima kada je djelovao u svoje ime a za račun komitenta. Dužan mu je predati i sva dokazna sredstva. 176 . Prema opštim uslovima poslovanja špediter ne odgovara za tačnost i vjerodostojnost tih dokumenata. 1. Špediter je dužan od komitenta zatražiti potrebna dokumenta za stvari (ateste. fitopatološke potvrde. špediter ima pravo da traži od komitenta predujam (avans) u valuti kojom se plaćaju carine. Ako se carinjenje stvari ne može izvesti ili postoje određene smetnje. U poslovnoj praksi. Špediter je dužan predati komitentu sve što je primio po osnovu izvršenog posla. član 838). Ova obaveza ne dolazi u obzir kada je ugovoren forfetni stav.8. a to znači i refakcije (povlastice prevozioca). niti u slučaju kolizije između podataka unešenih u dokumenta i stvarnog stanja robe. težinske liste i drugo). izvršiti obračun troškova i predati sva dokumenta (ZOO. kao što je slučaj i kod ugovora o komisionu. Pored obavljanja carinskih radnji špediter je obavezan da plati carinske dažbine jer je on u direktnom pravnom odnosu sa carinskim organima. tako da komitent može ostvarivati svoja potraživanja. tj. potvrde o porijeklu stvari. član 838). na osnovu kojih bi komitent mogao ostvariti svoja prava prema trećim licima (zahtjev iz osnova rezervisanih prava). špediter određuje mjesto carinjenja stvari ukoliko komitent u nalogu nije naznačio. uvijek.Poznaje svu tehniku i postupke carinjenja čime se obezbjeđuje jednostavnije i brže obavljanje tih operacija. Špediter nije dužan kreditirati komitenta u realizaciji njegovog posla. Pravni značaj ustupanja jeste dovođenje u neposredan pravni odnos komitenta sa trećim licima. Nije propisana forma polaganja računa. Inače. U tom smislu. najčešće se čini pismeno u vidu ispunjenja odštampanog obrasca (formulara) sa odgovarajućim klauzulama. U međunarodnoj špediciji praksa je da se refakcije dijele između komitenta i špeditera.

2. jer u tome dijelu ima status prevozioca i naknada za usluge špedicije (provizija) za radnje u kojima je djelovao kao otpremnik. član 828). Špediteru tada pripada naknada na ime prevoza (prevoznina). Kada komitent odustane od ugovora. Ako visina provizije nije određena ugovorom onda se ona plaća prema tarifi ili drugom opštem aktu špeditera. što je faktičko pitanje u svakom konkretnom slučaju (ZOO. špediter ima pravo na sve troškove i srazmjeran dio naknade za do tada izvršen rad. plati špediteru naknadu za izvršene usluge. komitent će snositi i druge troškove koje je špediter napravio u pripremanju stvari za prevoz (troškovi pakovanja. što se prosuđuje po opštim pravilima obligacionog prava. To je slučaj kada špediter istovremeno vrši i prevoz stvari (potpuna špedicija). “kada špediter izvrši svoje obaveze iz ugovora o špediciji” (princip posljednje prestacije). Špediter može zahtijevati naplatu provizije kada stvari preda prevoziocu (njemačko pravo). 2. a što se utvrđuje u svakom pojedinom slučaju. Plaćanje troškova dospijeva “odmah”.2. član 841). U obzir dolaze svi troškovi koji se prema redovnom toku stvari imaju smatrati nužnim i korisnim. komitent ostaje u obavezi platiti naknadu i u slučaju da je ugovoreno da će proviziju platiti primalac. Polazeći od obaveza špeditera. Plaćanje troškova i novčanog predujma (avansa) Pored provizije komitent je u obavezi špediteru da naknadi i sve troškove koje je ovaj imao u izvršenju ugovora. član 840). Provizija može biti određena u procentu ili u apsolutnom iznosu. usluga i sve režijske troškove koje on ima u izvršenju naloga. kada se izvrši prevoz stvari (francusko pravo). odnosno izvršenje naloga. pa ovaj to odbije. Prema zakonu i opštim uslovima poslovanja špeditera. Sigurno je da ne mora platiti troškove koji nisu bili nužni i korisni ili koji su nastali zbog špediterove nepažnje. U pogledu dospijeća obaveze 177 . Provizija obuhvata cijenu špediterovog rada. Ne može li se odrediti provizija ni na takav način pravilo je da proviziju određuje sud (ZOO. član 839). I logično je da ih snosi komitent pošto se otprema ili doprema vrši po njegovom nalogu i u njegovu korist. a po našem pravu. bez kojih se ne bi mogao izvršiti nalog komitenta. prepakivanja. ako je odustankom od ugovora špediter pretrpio određenu štetu. presortiranja i drugi). U određenim situacijama može doći do kumulacije zahtjeva. ukoliko oni postoje.1. koje su izložene. radnje ili dio radnji (ZOO. I naknada štete može doći u obzir. Plaćanje naknade (provizije) Zakonska je obaveza komitenta da. prema ugovoru. jer špediter može zahtijevati njihovo plaćanje nakon što ih je učinio (ZOO. Obaveze komitenta 2.

zbog opasnih osobina tih stvari. Komitent unaprijed uplaćuje (avansira) novčana sredstva u iznosu očekivanih troškova u valuti u kojoj očekuje troškove. Obavještavanje o opasnim stvarima i dragocjenostima Kada preda na otpremu stvari kojima bi mogla biti ugrožena sigurnost ljudi ili dobara. računa da li je u pitanju podšpediter ili međušpediter i c) odgovornost špeditera kada on ima pravni status prevozioca.plaćanja troškova postoji razlika u odnosu na dospijeće plaćanja provizije pošto ovdje ne važi princip posljednje prestacije. IV . član 843). Ako se u pošiljci nalaze dragocjenosti. ili da nije ugovoren forfetni stav. Isključivo je pravo špeditera hoće li ili ne kreditirati komitenta. visinu osiguranja. član 828). najčešće. Razumije se. b) odgovornost špeditera za treća lica. jer tada postoji jedinstvena odgovornost samog špeditera po osnovu te hartije od vrijednosti. dažbina i drugih troškova koji proizlaze iz date dispozicije. Ako komitent odustane od ugovora dužan je naknaditi špediteru sve troškove koje je ovaj imao u izvršenju naloga do momenta odustanka (ZOO. transportera ili skladištara. Na osnovu toga špediter je dužan da preduzme dodatne mjere u pogledu čuvanja tih stvari. sve pod uslovom da špediter nije izdao špediterski konosman za kombinovani transport (FBL). visinu prevoznine. a ugovori o prevozu često se zaključuju uz posebne kondicije. “komitent je obavezan o tome obavijestiti špeditera i saopštiti mu njihovu vrijednost u času predaje” (ZOO. a posebno da o tome obavijesti prevozioca. Zakonsko je pravo špeditera da od komitenta zahtijeva unaprijed plaćanje predujma (avansa) za troškove koji su potrebni u izvršavanju otpreme odnosno dopreme stvari. mogla biti nanesena šteta. vodeći pri tome. polaze od toga da je aktom davanja dispozicije komitent preuzeo na sebe obavezu: da unaprijed predujmi novčani iznos sredstava koji se odnosi na plaćanje vozarine. ili bi.3. 2. U nekim vrstama transporta prevozilac ima ovlaštenje da uništi ili istovari opasne stvari. Svojstva i vrijednost ovih stvari utiču na visinu špediterove provizije. član 843). plemeniti metali ili druge skupocjene stvari. Odgovornost špeditera Prilikom analize odgovornosti špeditera bitno je razlikovati sljedeće: a) odgovornost špeditera za svoje sopstvene radnje. komitent je obavezan obavijestiti špeditera (ZOO. Opšti uslovi poslovanja.ODGOVORNOST I OBEZBJEĐENJE POTRAŽIVANJA 1. posebno. ako mu njihova svojstva nisu blagovremeno saopštena. 178 . hartije od vrijednosti.

Visinu štete dokazuje komitent na osnovu deklarisane vrijednosti stvari predatih na otpremu odnosno dopremu. Osnov angažovanja je isključivo volja glavnog špeditera o čemu se komitent obično samo obavještava. a za izbor ostalih trećih lica. “Špediter odgovara za izbor prevozioca. ulaganje prigovora. prava svoga komitenta (sastavljanje zapisnika o stanju stvari. Odgovornost špeditera može se postaviti zbog neizvršenja ili neurednog izvršenja ugovora o špediciji. Sporno je u teoriji da li komitent ili špediter mogu dokazivati suprotno: da deklarisana vrijednost stvari nije realno utvrđena. špediter odgovara za rad trećih lica. reklamacije) imaju se smatrati kao njegove sopstvene radnje. prirode i svojstava stvari ili radnji lica za koje on ne odgovara. taj rad povjerava nekom drugom špediteru. tj. odnosno nesavjesnog postupanja u izvršavanju naloga komitenta. Podšpediter je drugi špediter. Pravilo je dispozitivne prirode jer špediter ugovorom sa komitentom može preuzeti odgovornost “i za rad trećih lica” (ZOO. Podšpediter je pomoćnik glavnog špeditera. za njih. u granicama regresnog zahtjeva. kao i za izbor drugih lica sa kojima je u izvršavanju naloga zaključio ugovor” (skladištara. Po njemačkom pravu. glavni špediter. pa špediter može upotrijebiti dokazna sredstva da sa sebe skine krivicu. događaja koji se kvalifikuje kao slučaj. u ime i za račun komitenta. ali se može ugovoriti i odgovornost za njihov rad. 179 . član 834). s tim što se njegova krivica uvijek pretpostavlja. profesionalac iste struke kao i glavni špediter. Između podšpeditera i međušpeditera postoje bitne razlike koje se ogledaju u osnovu angažovanja i odgovornosti prvog. Kada se radi o odgovornosti špeditera za treća lica sa kojima je zaključio ugovore. špediter odgovara za izbor trećih lica.Za svoje radnje špediter odgovara po sistemu subjektivne odgovornosti. U našem pravu prihvaćen je njemački sistem. Radnje koje špediter preduzima prema trećim licima u cilju rezervacije. Špediter odgovara i za radnje subjekata i lica koja imaju status njegovih pomoćnika i predstavnika ili radnika jer se njihove radnje pravno imaju smatrati radnjama špeditera. Glavni špediter. može angažovati podšpeditera i međušpeditera. a time i odgovornost. pa se pravni odnos neposredno zasniva između komitenta i trećih angažovanih lica. Ne odgovara za radnje i propuste komitenta i njegovih ugovornih partnera. Prema francuskom pravu. koje je sa stanovišta odgovornosti špeditera i najstrožije. Umjesto da sam izvrši nalog. koga u izvršavanju naloga komitenta angažuje glavni špediter. U anglosaksonskom pravu. glavnog špeditera. obezbjeđenja. koji je zaključio ugovor sa komitentom. špediter djeluje kao jedna vrsta agenta. I ovdje vrijedi opšte pravilo obligacionog prava o dokazivanju suprotnog. ali ne i komitent. za sve vrijeme od trenutka prijema stvari do njihove predaje primaocu u mjestu opredjeljenja. Špediter neće odgovarati ako dokaže da je šteta nastala uslijed više sile. lučkog stivadora i drugih). postoje velike razlike u nacionalnim pravima. Švajcarsko pravo predviđa odgovornost za rad prevoznika.

Glavni špediter odgovara samo za izbor. koje proističu iz imperativnih zakonskih pravila. 2. Obezbjeđenje potraživanja špeditera U cilju obezbjeđivanja potraživanja koja je stekao izvršavanjem ugovora o špediciji (provizija i troškovi) špediter ima pravo koristiti zakonsko založno pravo i pravo retencije (pridržaja). član 834). on u obavljanju tih poslova ima status transportera odnosno skladištara i na njega se primjenjuju pravila koja važe za te subjekte. koga glavni špediter angažuje iz reda svojih “korespondentnih” špeditera u cilju racionalnije i ekonomičnije otpreme odnosno dopreme stvari. Kada špediter prevozi ili skladišti stvari. U nekim slučajevima špediter vrši i prevoz stvari (puna špedicija) ili skladišti stvari u vlastitom skladištu. Zato je sa stanovišta odgovornosti bitno jasno utvrditi: do kojega momenta je špediter djelovao u funkciji špeditera. Prava zaloge i retencije se protežu na stvari iz ugovora o špediciji iz kojega potiče samo potraživanje. Između njih treba da postoji pravni koneksitet. drugi špediter i stručnjak iste branše. komitentu odgovara glavni špediter. Angažuje se na osnovu izričitog ili prećutnog ovlaštenja komitenta ili. međušpeditera. Pravilo je dispozitivne prirode te glavni špediter ugovorom sa komitentom može preuzeti odgovornost i za rad međušpeditera. Zakonska odgovornost glavnog špeditera za podšpeditera ne može se ugovorom isključiti niti ograničiti. U poslovnoj praksi. prebacivanje tereta dokazivanja na komitenta. Osnov angažovanja međušpeditera jeste ovlaštenje komitenta ili faktička činjenica (očigledan interes) što nije slučaj kod podšpeditera. Korištenje ovih prava je ograničeno u pogledu objekta i vremena. Ugovaranje klauzula o neodgovornosti tzv. ne bi se mogle isključivati ili ograničavati. da pojača svoju odgovornost.koji i dalje ostaje u pravnom odnosu sa komitentom. dakle. Za ostvarivanje potraživanja iz jednog ugovora. ne i za rad. “ako je to očigledno u interesu komitenta” (ZOO. a od kojega kao prevozilac ili skladištar. a za podšpeditera za rad. Stoga je i usvojeno pravilo da za rad svoga pomoćnika. Međušpediter je. špediter ne može upotrijebiti pravo zaloge i 180 . pak. određivanje unaprijed obima špediterove odgovornosti. odgovara za njegov rad” (ZOO. egzoneracionih klauzula je nedopušteno. takođe. pa se pravno smatra da glavni špediter izvršava nalog komitenta. ograničavanje odgovornosti špeditera manifestuje se kroz široko tumačenje instituta više sile. član 834). član 834). jeste odgovornost za njihov izbor. ispod koje se ne može. što se često dešava kod zbirne špedicije. Odgovornost za sopstvene obaveze špeditera. Stoga postoji i bitno drugačiji sistem odgovornosti glavnog špeditera za međušpeditera. Opšte je pravilo u našem pravu da se zakonska pravila o odgovornosti špeditera za treća lica “ne mogu ugovorom isključiti niti ograničiti” (ZOO. Minimalna zakonska odgovornost za treća lica. Zakon je u tome izričit: “Otpremnik koji izvršenje naloga povjeri drugom otpremniku umjesto da ga sam izvrši. Ta prava se ugovorom ne mogu isključiti. podšpeditera. za slučaj oštećenja ili gubitka stvari odnosno zakašnjenja.

Sadržina prava zaloge i retencije ista je kao i kod ostalih ugovora. uskladištenja. po zakonu. vozarinu prevozioca i sve ostale troškove (osiguranja.). Fiksna (forfetna) špedicija Kada zahtijevaju interesi komitenta i špeditera.za rad trećih lica. odgovara za rad prevozioca i trećih lica koja je angažovao u izvršenju naloga komitenta. carina i drugih javnih dažbina i sl. Fiksna naknada je ukupna novčana svota koja obuhvata proviziju špeditera. V . blaža odgovornost (samo za izbor) mogla bi imati za posljedicu da špediter prilikom angažovanja trećih lica preferira cijenu njihovih usluga. Čim je ugovorena fiksna naknada. Dvije su osnovne pravne karakteristike fiksne špedicije.POSEBNI SLUČAJEVI ŠPEDICIJE 1. po zakonu. Inače. Ako je ugovorena fiksna naknada. ugovora se fiksna ili forfetna špedicija. Fiksna špedicija se nikada ne pretpostavlja nego se izričito ugovara. kasniji špediter je dužan starati se o ostvarivanju potraživanja prethodnih špeditera. Prva. 181 . i to je zakonska odgovornost koja se ne može ugovorom isključiti. Ako je u izvršavanju jednog ugovora učestvovalo više špeditera. špediter strožije odgovara . član 846). špediter. a zapostavi kvalitet. Ugovorom se može predvidjeti da fiksna naknada (forfetni stav) ne obuhata sve naprijed navedene stavke. Smisao pojačane odgovornosti špeditera jeste u tome da u ovakvim slučajevima više vodi računa o stručnosti i kvalitetu rada lica koja angažuje. član 844). član 846). ugovara se naknada u fiksnom iznosu i druga karakteristika. U slučaju da posljednji špediter isplati prethodnom špediteru i prevozniku njihova potraživanja koja oni imaju prema nalogodavcu (komitentu) tada na njega prelaze. jer su njena pravna dejstva bitno drugačija i za komitenta i za špeditera. Fiksni iznos sadrži sve izdatke komitenta za konkretni posao špedicije. a nije specificirano šta obuhvata.retencije na stvarima do kojih je došao u državinu izvršavajući drugi ugovor o špediciji istog komitenta. pretpostavlja se da obuhvata sve naknade i sve troškove vezane za realizaciju tog ugovora o špediciji (ZOO. i sva njihova potraživanja (zakonska subrogacija) kao i pravo zaloge (ZOO. U pogledu vremena korištenja ovih prava važi pravilo: špediter se njima može služiti sve dok stvari drži u svojoj fizičkoj vlasti (ima državinu) ili dok ima u rukama ispravu pomoću koje može raspolagati stvarima (ZOO. Obično se ugovara posebna klauzula koja se u poslovnom svijetu naziva “forfetni stav” ili kraće “forfet”.

182 . Umjesto da vrši otpremu svake pošiljke svakog komitenta posebno (odvojeno). Sam špediter stiče pravo na posebnu dodatnu naknadu. ostvaruje se veća poslovna saradnja špeditera i prevoznika čime se ujednačava praksa i tehnika otpreme uz podizanje kvaliteta. obično u sabirnom centru. Naime. da špediter ima ovlaštenje za organizovanje zbirne špedicije. do čega. Ekonomski značaj zbirne špedicije jeste u sljedećem: prevoz je jeftiniji jer transporter redovno daje izuzetne povlastice pošto bolje i potpunije iskorištava svoje prevozne kapacitete. transportuje u određene putne pravce odnosno odredišta. on na jednom mjestu. Isključenje zbirne špedicije mora biti ugovorom predviđeno (ZOO.2. Špediter ima pravo na “posebnu dodatnu naknadu” u slučaju da se zbirnom špedicijom postigne pozitivna razlika u vozarini u korist komitenta. ne bi došlo da nije organizovana zbirna špedicija (ZOO. ekstra zaradu. manipulacije robom se smanjuju. Opšte je pravilo u našem pravu. organizuje se prevoz koji obezbjeđuje primjenu nižeg tarifnog stava (kod željeznice zbirni tovar se prevozi kao kolska. koje na osnovu ugovora sa prevoziocem. špediter odgovara za gubitak ili oštećenje stvari “nastale za vrijeme prevoza”. Kod zbirne špedicije važi specijalno pravilo o pojačanoj odgovornosti špeditera za rad prevozioca. član 845). član 845). pošiljka jer je njen prevoz jeftiniji od prevoza denčanih pošiljki). formira velike pošiljke (zbirni tovari). Zbirna (skupna) špedicija Zbirna ili skupna špedicija podrazumijeva takvu organizaciju otpreme stvari kada špediter skuplja (sabire) pojedinačne pošiljke od različitih komitenata i formira zbirne tovare (pošiljke). Pri tome se redovno ostvaruje saradnja više špeditera koji zajednički prikupljaju robu u sabirni centar. vagonska. a time i troškovi. inače.

2. a pošiljalac se obavezuje da željeznici isplati ugovorenu prevozninu (vozarinu). godine u Bernu donesen je novi tekst Konvencije pod nazivom . prevozu kontejnera (RICo) te prevozu ekspresnih pošiljki (RIEx). Ne ulazeći u razmatranje pitanja ekonomske politike o ogromnoj važnosti saobraćaja uopšte.GLAVA DRUGA UGOVOR O PREVOZU STVARI ŽELJEZNICOM I . Pojam ugovora Ovaj ugovor uobičajeno se naziva ugovorom o prevozu stvari (robe). Tokom 1994. obavezuje da stvar preveze do uputne stanice i preda je primaocu. proizvodnje i tržišta. Jedan dodatak se odnosi na prevoz stvari . U svakoj zemlji željeznički saobraćaj je regulisan nizom zakonskih i drugih propisa. uključena i sljedeća pravila: pravila o prevozu opasne robe (RID). saobraćajna sredstva. Stvar ili stvari se prevoze od otpravne do uputne stanice koje se nalaze u jednoj zemlji (unutrašnji željeznički saobraćaj) ili u različitim zemljama (međunarodni željeznički saobraćaj). posebno željezničkog. Dobar dio materije je administrativne prirode (bezbjednosti na putevima. Pravni izvori Značaj željezničkog saobraćaja uticao je da se u ovoj oblasti unificiraju pravila na međunarodnom planu. regulisanje saobraćaja i dr. funkcionisanje i pravna pravila da se na prvom mjestu vodi računa o njenoj javnoj funkciji. Iz konkurentskih razloga redovno se uz prevoz željeznicom koriste i druge vrste prevoza kako bi se transport stvari obavio “od vrata do vrata” odnosno “od skladišta do skladišta”. Sa stanovišta imovinskih 183 . To je takav ugovor kojim se željeznica. godine donesena je uredba o pristupanju BiH ovoj konvenciji. godine donesena Međunarodna konvencija o prevozu robe na željeznicama (CIM ili Bernska konvencija) koja je imala osam revizija. Već je 1890.Konvencija o međunarodnim željezničkim prevozima (COTIF). kao transporter. Uvijek se polazi od mogućnosti željeznice i njenoj tehničkoj organizaciji i opremljenosti. Željeznica ima veliki značaj za privredni razvoj zemlje kako sa unutrašnjeg tako i sa međunarodnog stanovišta. Tu su. pomenućemo samo činjenicu da željeznica obavlja saobraćaj javnog karaktera. takođe.Jadnoobrazna pravila o ugovoru o međunarodnom prevozu robe željeznicama (JP-CIM). koja ima nekoliko dodataka. uslovljava takvu organizaciju. prevozu kola korisnika prevoza (RIP).POJAM UGOVORA I PRAVNI IZVORI 1. o potrebama privrede uopšte. Na osmoj reviziji 1980. kao jedan od osnovnih oblika prevoza stvari. Velika zainteresovanost svake države za željeznički saobraćaj.). U Ženevi je usvojena Konvencija UN o međunarodnom multimodalnom (kombinovanom) prevozu robe (1980).

saglasnost volja. tj. kakav je pravni značaj tovarnog lista kod zaključivanja ugovora. 184 . a po međunarodnim pravilima i o “sadržaju ugovora” te se izdaje u momentu predaje stvari na prevoz. jedinstven je stav teorije da je ugovor realan. NIO Univerzitetska riječ. Prema tome. rok odnošenja stvari. Suprotno. prema zakonu. U autonomne izvore spadaju tarife koje imaju karakter opštih uslova poslovanja (prevoza) i zato moraju biti javno objavljene na propisan ili uobičajen način. (ZUPŽS. određuje se: broj tovarnih listova koji se izdaju. Ovjereni tovarni list je.680) i ima značaj supsidijarnog izvora. Spor se sastoji u tome: da li je ugovor formalan ili je neformalan. kao pismena isprava. 17/90 . Titograd. broj 2/92).odnosa u ovoj materiji primarni izvori su Zakon o ugovorima o prevozu u željezničkom saobraćaju (skraćeno ZUPŽS) 179 i Zakon o obligacionim odnosima (skraćeno ZOO). Prijem se potvrđuje stavljanjem datuma i žiga otpravne stanice (može i otisak računara) na tovarni list. način slanja izvještaja o prispijeću pošiljke i dr. tovarni list. jer je za njegov nastanak potrebna predaja stvari na prevoz. Prema zakonskim rješenjima. ne predstavlja pisanu formu ugovora i on 180 Izdavanje tovarnog lista zamagljuje može biti zaključen u bilo kojoj formi. pored predaje stvari potrebna je još jedna činjenica izdavanje ovjerenog tovarnog lista. 55. član 11). član 29. 179 180 Tekst Zakona (Sl. član 35.preuzet Uredbom Sl. ZOO sadrži opšta i jedinstvena pravila za sve vrste prevoza (ZOO. dokazno sredstvo o zaključenom ugovoru. list RBiH. Sam sporazum. 1983. Ugovorom o prevozu. str. nije samo po sebi dovoljno. Žigosani tovarni list vrijedi kao “dokaz o zaključenju i sadržini ugovora o prevozu” (ZUPŽS. 37. rok utovara. JP-CIM. Ivošević dr Borislav. list SFRJ broj 2/73. Nedostatak ili neispravnost tovarnog lista (nije stavljen žig) ne znači da ugovor nije zaključen. 56. za nastanak ovog ugovora (zaključenje). dakle. Osnovi Saobraćajnog prava. postojanje ugovora upravo zato što je ugovor neformalan. Ugovor o prevozu stvari željeznicom je realan. te kada se ima smatrati da je ugovor zaključen? Inače.ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. član 648 . 112. rok isporuke. Ugovor je neformalan i realan U pravnoj teoriji ne postoji jedinstven stav o prirodi ovog ugovora sa stanovišta forme. ugovor o prevozu stvari željeznicom je zaključen kada željeznica primi stvari na prevoz sa tovarnim listom. II . 63). Za razliku od opšteg tipa realnih ugovora. vrste tovarnih listova.

mora ispuniti i predati poseban tovarni list. Tovarni list se uvijek popunjava u više primjeraka. izuzev za predmete za čije je prevoženje zbog dimenzija potrebno više kola. te da dopunjuje i mijenja izjave upisane u tovarnom listu. ime i prezime primaoca ili naziv primaoca i njegova adresa. a koje željeznica. U tome slučaju radnje preuzima u svoje ime. Prema domaćim i međunarodnim pravilima duplikat nema važnost tovarnog lista pa se na osnovu njega ne bi mogao vršiti prijem stvari. 185 . ime i prezime ili naziv pošiljaoca. prevozni i drugi troškovi kao i spisak isprava koje se prilažu uz tovarni list. dok tovarni list prati pošiljku. žig otpravne stanice. Donosilac tovarnog lista smatra se punomoćnikom pošiljaoca i ovlašten je da u njegovo ime preduzima potrebne radnje. standardizovan. Obligatorni sastojci tovarnog lista su: mjesto i datum sastavljanja. Željeznica stavlja žig i na duplikat predajući ga pošiljaocu. a ne kao punomoćnik pošiljaoca. Za tačnost podataka koje unosi pošiljalac ili od njega ovlašteno lice. Tovarni list se ne može zamijeniti (supstituirati) drugim ispravama niti se druge isprave mogu saobraziti tovarnom listu. Pravilo je da se za svaku pošiljku. Duplikat može poslužiti kao legitimacioni papir za postavljanje zahtjeva za izmjene ugovora ili dokaz da su plaćeni prevozni troškovi (vozarina) ili kod izvoznih poslova kao dokument za plaćanja preko banke (dokument uz akreditiv). vrsta i masa (težina) stvari. naziv uputne stanice (prema imeniku željezničkih stanica). odnosno međunarodnim pravilima.2. Određeno je koje podatke unosi (popunjava) pošiljalac. broj kola. Ako je donosilac tovarnog lista adresat (primalac prevezene stvari) onda prijemom tovarnog lista on ulazi u ugovorni odnos i postaje stranka u ugovoru. u transportu je izraz “pošiljka” stručni termin i označava jednu ili više stvari koje se predaju na prevoz jednom prevoznom ispravom (tovarnim listom. U poslovnom prometu njegov je formular (obrazac) tipiziran. Čak i kada te podatke. Ova činjenica ukazuje na specifičnost ugovora kao i na to da tovarni list nije ugovor. netačnosti ili nepotpunosti tih podataka i izjava.). upiše lice zaposleno na željeznici (službenik željeznice) odgovornost snosi pošiljalac. a koji se izdaje prilikom prijema stvari na prevoz. tako da se u svakom pojedinačnom slučaju predaje robe na prevoz upisuju u odgovarajuće rubrike (stavke) referentni podaci. Tovarni list može sadržavati i ostale. Tovarni list i prenosivi tovarni list Tovarni list je javna isprava čiji je minimalni sadržaj određen zakonom. a kada se radi o vagonskoj pošiljci (robi) za svaki kolski tovar. odgovara sam pošiljalac i snosi pravne posljedice u slučaju neispravnosti. fakultativne. po zahtjevu stranke. član 34. prtljažnicom). Inače. elemente kao što su rok isporuke i drugo (ZUPŽS.

U mnogim zemljama javljaju se zahtjevi poslovnog svijeta da duplikat dobije svojstvo hartije od vrijednosti. jer je u dobrom dijelu sve unaprijed određeno. koji obavezno sastavlja željeznica saglasno opštim uslovima poslovanja i tarifi. Za željeznicu je ta sloboda ugovaranja još ograničenija zbog javnopravnog karaktera njene djelatnosti. odnosno predajom iz ruke u ruku. ako su sačinjeni. b) prevoz tih stvari nije zabranjen. da se može prenositi (negocijabilnost). 3. 186 . Ograničenja slobode ugovaranja Kod prevoza stvari željeznicom postoje izvjesna ograničenja slobode ugovaranja koja proizlaze iz propisa ili same tehnike zaključivanja ugovora. c) stvari su podesne za prevoz. ona se ogleda u obaveznom ugovaranju i ograničenjima u izboru saugovarača. Ovakva tehnika zaključivanja ugovora ograničava pošiljaoca u konstituisanju prava i obaveza. Ograničenje slobode ugovaranja za pošiljaoca ogleda se u tome što je dužan za svaku pošiljku. član 38). ako su ispunjeni propisani uslovi. po obliku. Za pravna dejstva indosamenta i njegov oblik važe propisi mjeničnog prava (Zakon o mjenici). koji nije pošiljalac samo ako su ti uslovi sadržani u tovarnom listu ili se prenosivi tovarni list na njih izričito poziva. obimu. U tom slučaju mora izričito biti navedeno da se radi o prenosivom tovarnom listu kojega potpisuju obje strane. a manje kao stranka iz ugovora kojoj je ostavljeno da prilikom ugovaranja iznalazi najpovoljnija rješenja za ostvarivanje svojih poslovnih interesa. ako glasi “na donosioca”. ako su ispunjeni ovi uslovi: a) prevoz se može izvršiti bez odlaganja. Može se prenositi (transferisati) indosamentom ako glasi “po naredbi”. po svemu. i ne mogu se prenositi na treća lica. po redovnom toku stvari. on ima i posebna pravna dejstva (načelo inkorporacije). Pošiljalac popunjava određene podatke unoseći ih u tovarni list vodeći pri tome računa o uslovima iz željezničke tarife. otkloniti ili izbjeći. izuzev odredaba koje se odnose na regres (ZUPŽS. po pravilu. Na duplikatu se označava da je izdat prenosivi tovarni list. Pri vršenju svojih usluga željeznica. Uslovi ugovora o prevozu i tarife obavezuju imaoca prenosivog tovarnog lista. Željeznica ne može odbiti nikoga ko želi sklopiti sa njom ugovor o prevozu. funkcioniše kao organizacija koja treba da sprovodi kogentne odredbe zakona i tarife. Željeznica je dužna primiti stvari na prevoz. jedinstven je stav teorije. da preda posebno ispunjen tovarni list i to na obrascu (formularu). Pošto je prenosivi tovarni list vrijednosni papir. Željeznica i pošiljalac se mogu sporazumjeti da prevozilac izda prenosivi tovarni list koji može glasiti “po naredbi” ili “na donosioca”. što bi značilo da se njime može trgovati za vrijeme dok je roba na putu. u slobodi njihovog određivanja. d) prevoz je moguć redovnim prevoznim sredstvima željeznice i e) prevoz nije onemogućen okolnostima koje željeznica ne bi mogla spriječiti. Najprije. masi. a isto vrijedi i za prepise.Tovarni list i njegov duplikat nisu hartije od vrijednosti.

o posebnim slučajevima kada se na osnovu jednostrane izjave volje. Kako se ugovor zaključuje predajom stvari na prevoz i predajom popunjenog tovarnog lista u koji se unose određeni podaci. Radi se. sam ugovor može izmijeniti ili raskinuti. najčešće se sastojci samog tovarnog lista uzimaju kao bitni elementi ugovora o prevozu stvari željeznicom. Ugovorne strane Ugovorne strane su prevozilac (željeznica) i pošiljalac. Specifičnost ovog ugovora ogleda se i u slobodi raspolaganja ugovorom. uz ispunjenje odgovarajućih uslova.1. specifičnosti koje se manifestuju u ograničavanju slobode ugovaranja proizlaze iz samog karaktera djelatnosti koju obavlja željeznica i statusa željezničkih organizacija. Od svakog ko preda stvari i podnese uredno ispunjen tovarni list otpravna stanica 187 . špediteru) što se obično vrši u međunarodnom prevozu. Željeznica se ne upušta u ispitivanje sa kime zaključuje ugovor. koje predaje stvari na prevoz. luke plovidbenih linija i sve ostale poslovnice transportnih organizacija otvorene radi izvršenja nekog od ugovora o prevozu. a prevoz može obustaviti samo pod uslovima koji su određeni zakonom. opšti pojam “stanica” označava: željezničke stanice. nego što je to tipično kod ugovora poslovnog prava. 1. Inače. U ime željeznice pojavljuje se željeznička transportna organizacija koja redovno ima status javnog preduzeća (javne korporacije). Bitni elementi ugovora Uobičajeno je da se u bitne elemente ovog ugovora ubraja veći broj sastojaka. Na osnovu svega toga mogu se odrediti tipični bitni elementi ovog ugovora. a koje ne mora biti i sopstvenik robe. zapravo. mada se obično one nazivaju “željeznica” i “stranka”. te da li je to lice (pravno ili fizičko). Druga ugovorna strana je pošiljalac. Taj posao i zaključenje ugovora o prevozu može se povjeriti različitim subjektima (zastupniku.Željeznica je dužna obavljati prevoz stvari po redu vožnje (voznom redu) kao i kod svakog linijskog saobraćaja.ELEMENTI UGOVORA 1. istovremeno i njihov vlasnik. U suštini. Ugovor se može jednostrano izmijeniti nalozima koje daje pošiljalac ili imalac prava iz prenosivog tovarnog lista. III . Stvari se predaju na prevoz u otpravnoj ili otpremnoj stanici željeznice. lice koje predaje stvar na prevoz. Ako se uz tovarni list šalju određeni dokumenti onda se mora priložiti i spisak tih dokumenata (isprava). Za prevoz nekih stvari mogu biti propisani posebni uslovi (opasne stvari) i njih će željeznica primiti na prevoz samo ako su ispunjeni i ti posebni uslovi.

količina i masa (težina) stvari upisuju se u tovarni list. Željeznica može provjeravati podatke o sadržini. u koju se roba upućuje. 1. Pri tome pošiljalac mora u tovarni list upisati svoj tačan naziv ili ime i prezime sa adresom i potpisati tovarni list. 1. Vrsta. plaćanje dangubnine željeznici).2. a ako se to desi tražiće od pošiljaoca odgovarajuće upute. ambalaža i masa (težina). 1. primalac je posljednje lice na koje je indosamentom prenesen tovarni list (indosatar). nejasno ili neprecizno upisivanje uputne stanice odgovara pošiljalac. Ali. istovarna stanica) je ona željeznička stanica do koje stvar treba da se preveze. Tovarne listove sa neodređenim adresiranjem primaoca željeznica neće primiti.3. Ako je izdat prenosivi tovarni list po naredbi. Neke željeznice dozvoljavaju da se kao primalac naznači uputna stanica ili službenik te stanice. Od prevoza željeznicom takođe su isključene stvari (predmeti) koje ima pravo da prevozi samo pošta. odnosno staviti faksimil potpisa ovlaštenog lica. Označavaju se komercijalnim nazivima ili nazivom koji je upotrijebljen u tarifi. Stanica mora biti navedena prema službenom imeniku željezničkih stanica. kao i kod kolskih. broju i masi pošiljke. Uputna stanica Uputna stanica (mjesto opredjeljenja. Kad se radi o stvarima koje trebaju biti upakovane. članovi 4 i 5). ako se sastoje od više komada navodi se broj komada. Primalac Primalac je lice ovlašteno da u uputnoj (istovarnoj) stanici iskupi tovarni list i preuzme stvar ili stvari. Neke stvari se mogu primiti na prevoz uslovno (IP-CIM. Posljedice pogađaju pošiljaoca (docnja sa isporukom prema saugovaraču. Kao mjesto istovara može biti označen i industrijski kolosijek u nekom mjestu ili poslovnoj organizaciji. kvar ili oštećenje stvari.željeznice primiće stvari i ovjeriti žigom tovarni list. Kod denčanih (komadnih) pošiljki. takve stvari se mogu predati na prevoz željeznici samo ako su upakovane na odgovarajući način i mogu izdržati prevoz. kako bi se sačuvale 188 . Za netačno. Neke stvari su isključene iz prevoza željeznicom dok je za druge prevoz ograničen. Faktički je to lice na koje je pošiljka adresirana. Pošiljalac stvari može uputiti na svoje ime što znači da isto lice može biti i pošiljalac i primalac. Predmet prevoza (stvari) U saobraćajnom pravu svaka stvar koja se prima na prevoz ima karakter “robe”. ne može ih biti više. Za primaoca se može označiti samo jedno fizičko lice ili jedan pravni subjekt. ukoliko bi se desilo da željeznica primi tovarni list sa tako naznačenom uputnom stanicom. kod prenosivog tovarnog lista na donosioca. svojstvo primaoca ima svako lice koje prezentira željeznici takav tovarni list.4.

Ako se oni unesu pogrešno ili se uopšte ne unesu.) mogu utvrditi i naknadno. Obezbjeđuju se i naročiti uslovi prevoza (hranjenje i pojenje). Tarifom je određena vozarina za pojedine vrste stvari. način prevoza. Naplata cijene po tarifi nije samo pravo željeznice nego i njena obaveza. naknade za sporedne usluge i dr. 189 . 1.). sporednih naknada i taksa. pošiljalac je obavezan priložiti odgovarajuće isprave. Prevozilac nije dužan ispitivati da li su priložene isprave dovoljne ili tačne (ZUPŽS. veterinarski ili fitopatološki pregled i dr. Prevoznina (vozarina) i troškovi prevoza unose se u tovarni list. član 47). kao i drugi elementi za izračunavanje troškova. Mjesto i datum Kao mjesto i datum zaključenja ugovora. Ukoliko postoje izuzeci oni su izričito navedeni propisima. 1. Zato se u tovarni list moraju unijeti sve vrste stvari koje se šalju tim jednim dokumentom. Prevozni troškovi u međunarodnom saobraćaju određeni su domaćom tarifom. Obavljanje ovih radnji željeznica može povjeriti stručnim organizacijama i licima. kao i svaka mogućnost oštećenja stvari. član 6). Inače. tarifa obavezuje obje ugovorne strane. U tom slučaju pošiljalac preuzima na sebe odgovornost za štetu.6. Ne učini li tako pošiljalac. Obavljanje određenih radnji i spisak isprava Ako je predviđeno da prilikom prevoza stvari treba obaviti neke radnje (carinjenje. po pravilu. Žive životinje se mogu prevoziti željeznicom ukoliko se to ne protivi veterinarsko-sanitarnim propisima i ako je po ocjeni otpravne stanice isključena svaka opasnost po ljude i životinje.od propasti ili oštećenja. važe mjesto i datum navedeni na žigu otpravne stanice koji ona stavlja na tovarni list pošto primi stvari na prevoz. Prevozni i drugi troškovi Cijena usluga željeznice određena je tarifom. a obje strane imaju pravo na njihovu ispravku prema tarifi.7. 1.5. Zato se cijena i svi prevozni troškovi (dodatak na vozarinu. pa je ta obaveza povjerena željeznici. Za lako kvarljive stvari i žive životinje navodi se i čas prijema u duplikatu tovarnog lista. željeznica naplaćuje vozarinu za sve stvari date na prevoz po najvišem tarifnom stavu koji vrijedi za jednu vrstu stvari iz pošiljke. vrsta vozova na pojedinim relacijama. Uslijed nedostatka ili manjkavosti u pakovanju željeznica može odbiti prijem stvari na prevoz ili iste primiti uz zahtjev da pošiljalac u tovarnom listu potvrdi nedostatke u pakovanju. ako o tome nema posebne međunarodne tarife (JPCIM. ugovor važi i to sa cijenom koju predviđa tarifa.

Franko carina Upisivanjem klauzule “franko carina” pošiljalac obavezuje željeznicu da obavi carinske i druge formalnosti. Željeznica može i sama izvršiti nalog o daljem prevozu vlastitim prevoznim sredstvima. Prevozni put Pošiljalac može odrediti pravac prevoza (prevozni put) samo za brzovoz. kao i za prevoz stoke.3. ako su potrebne prilikom prevoza. Pošiljalac može odrediti stanicu na kojoj će željeznica obaviti te radnje. brodaru). Utvrđenu masu. Ako nije određeno prevozno sredstvo željeznica će ga sama izabrati u kome slučaju odgovara za izbor prevozioca. Pouzeće je nalog željeznici da stvari izda primaocu samo pod uslovom da primalac plati naznačeni iznos na ime pouzeća. ali vozarinu može zaračunati samo za put koji je najpovoljniji za korisnika prevoza. Prema okolnostima slučaja u tovarni list se mogu unositi sljedeće notifikacije i izjave. Provjera pošiljke Pošiljalac može zahtijevati od željeznice da utvrdi masu i broj komada stvari koje su predate na prevoz. 2. Željeznica je obavezna po tome postupiti. Pošiljka se može opteretiti pouzećem najviše do vrijednosti stvari koje se prevoze. U tovarni list se mogu unositi samo one klauzule koje su predviđene zakonom ili tarifom ili su uobičajene u međunarodnom saobraćaju.5. Za klauzule koje se unesu u tovarni list plaća se posebna naknada utvrđena tarifom.2. drumskom prevozniku.4. Po pravilu. 2. za slučajeve koji su tarifom predviđeni. 2. Nebitni elementi ugovora Kod ovog ugovora postoje i nebitni elementi koji se mogu ugovarati. Tarifom se može odrediti najniža granica pouzeća. Pouzeće U tovarnom listu pošiljalac može označiti da stvar šalje pouzećem i naznačiti iznos pouzeća (iznos kojim se stvari opterećuju). Mješoviti (kombinovani) prevoz Izjavom u tovarnom listu pošiljalac može zahtijevati da željeznica stvari preda drugom prevozniku na dalji prevoz do mjesta u koje se one upućuju (drugoj željeznici. 2. Može zahtijevati da ga željeznica o tome obavijesti kako bi on ili njegov zastupnik prisustvovao carinjenju. željeznica je slobodna u izboru puta kojim će stvari prevesti. količinu i broj komada željeznica je 190 . Sve ostale izjave nisu dopuštene i ne obavezuju željeznicu.1. 2.2.

Ako nije određeno primjenjuju se dispozitivna pravila zakona (ZUPŽS.9. 181 dovodi do manje materijalne štete. Nezgoda. član 56). 5 (Sl. ako bi pri prevozu ili izdavanju stvari došlo do određenih smetnji. Rok utovara Stranke se mogu posebno sporazumjeti o roku utovara.dužna upisati u tovarni list i ovjeriti. 2. član 75. br. član 16). kao posebna. Obavještavanje o prispijeću pošiljke To je element kojim se utvrđuje kada i na koji način će željeznica obavijestiti primaoca o prispijeću pošiljke na uputnoj stanici.10.6. dužna je to učiniti na usputnoj stanici gdje je moguće. 181 Zakon o sigurnosti željezničkog prometa. Naknada za obezbjeđenje uredne isporuke računa se za cijeli prevozni put (ZUPŽS. To znači da željeznica nije dužna nikoga izvještavati o prispijeću pošiljke na uputnu stanicu. Ako rok isporuke nije utvrđen. pored štete za gubitak. oštećenje ili zadocnjenje. list RBiH.7. 2. Klauzula “ostaje na stanici” U tovarni list se može unijeti.8. 2. Smetnje nastaju uslijed udesa ili nezgode. klauzula “ostaje na stanici”. član 57). Smetnje Pošiljalac može posebno upisati instrukcije šta treba željeznica da radi. manjeg prekida ili ugrožavanja prometa. 2. i drugu dokazanu štetu do visine naznačenog obezbjeđenja. JP-CIM.11. Vrijeme isporuke U tovarni list se može unijeti odredba o vremenu za koje je prevozilac dužan prevesti stvari (rok isporuke). Protekom toga roka nastaju nepovoljne pravne posljedice za pošiljaoca (plaćanje posebne naknade i dr. Čak ako masu ne bi mogla utvrditi na otpravnoj stanici. tj. 33/95) 191 .). kao vanredan događaj. Pretpostavka je da će pošiljalac ili primalac doći po pošiljku. Obezbjeđenje uredne isporuke U posebnu rubriku u tovarnom listu “obezbjeđenje uredne isporuke” pošiljalac može upisati određeni novčani iznos. vremenu u kome je pošiljalac dužan utovariti stvari u vagon. U tom slučaju željeznica namiruje pošiljaocu. između stranaka važe dispozitivna pravila zakona (ZUPŽS. Tako može odrediti da se u slučaju smetnji pošiljka vrati u otpravnu stanicu. nalet ili iskliznuće voza). čl. 2. Udes je vanredni događaj koji je prouzrokovao znatnu materijalnu štetu ili veći prekid (sudar. 2.

da primi svaku stvar kada su ispunjeni uslovi utvrđeni u objavljenim opštim uslovima poslovanja. 1. ima elemenata javnog karaktera u čijoj regulaciji znatno participira država. 31). tada troškovi provjeravanja terete robu datu na prevoz. Rezultat provjeravanja upisuje se u tovarni list i u duplikat tovarnog lista. prema međunarodnim pravilima.1. navodi u tovarnom listu o masi i broju komada ne mogu da služe kao dokaz protiv prevozioca. Učešće države ogleda se u određivanju statusa željezničkih organizacija kao javnih preduzeća. Na zahtjev pošiljaoca. član 21). Rok isporuke ne teče za vrijeme provjeravanja pošiljke. Obaveze željeznice Djelatnost željeznice. ako se utvrdi netačnost navoda u tovarnom listu (ZUPŽS. Prijem i provjeravanje stvari (pošiljke) Već je istaknuto da je željeznica dužna primiti na prevoz teret pod ugovorenim uslovima. Željeznica. a takav je i željeznički. Zainteresovanost država u ovoj materiji ispoljena je i kroz unifikaciju pravila željezničkog prevoza na međunarodnom planu (COTIF). član 56). ako nisu odmah plaćeni. osim stvari koje se ne mogu primiti na prevoz ili se mogu primiti samo ako su ispunjeni posebni uslovi (ZUPŽS.OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. odnosno tarifama. na osnovu uredno ispunjenog tovarnog lista prima stvari na prevoz. jer joj je to važno “polje korisne intervencije”. Kada pošiljka ne odgovara navodima u tovarnom listu ili nisu ispunjeni uslovi za prevoz stvari. Ako zainteresovani ne dođe ili kada se provjeravanje vrši u toku prevoza toj radnji treba da prisustvuju dva svjedoka koji nisu službena lica željeznice ili kako je predviđeno propisima određene države (JP-CIM. Inače. kao što je već rečeno. provjeravanje podataka u tovarnom listu i pošiljke utvrđeno je i kao pravo željeznice. Kada željeznica provjerava pošiljku. U tom slučaju željeznica nije dužna primiti stvari na prevoz bez tih dokumenata. član 30.IV . Zakon obavezuje prevozioca koji obavlja linijski prevoz. Ako se ustanovi razlika u 192 . ako se provjera vrši u otpravnoj stanici. Za neke stvari može se ugovorom ili tarifom predvidjeti prezentacija i drugih dokumenata (isprava) od strane pošiljaoca. Prema domaćem pravu postoje ove obaveze željeznice koje su skoro iste i po međunarodnim pravilima. željeznica je dužna pozvati pošiljaoca ili primaoca da prisustvuje provjeravanju. Kada se vrši provjeravanje pošiljke. Ukoliko provjeru nije moguće izvršiti u otpravnoj stanici to se čini u prvoj podesnoj usputnoj stanici. a u ugovornom pravu kroz detaljnije regulisanje prava i obaveza strana zakonom i drugim propisima. željeznica je dužna utvrditi masu i broj komada stvari na otpravnoj stanici ukoliko postoje odgovarajući uslovi (mjerne sprave ili ne remeti redovan tok saobraćaja).

organizacija prevoza. podjela prevoznih troškova. Željeznica je dužna izvršiti utovar stvari u roku koji je određen ugovorom (rok utovara). Kada utovar vrši željeznica. Isto vrijedi kada je potrebno u određenom roku transportovati izuzetno velike količine stvari.masi preko 2% ili netačno imenovanje stvari koje utiče na visinu prevoznine. te ostalim osobinama podesne za takav prevoz. ali u svakom slučaju u roku kako bi se izvršio uredan prevoz. vrijeme namjeravanog prevoza) kako bi ona izradila plan prevoza. obimu i masi. pošiljalac stvari predaje željeznici u skladište. smjer. član 44). 20 (Sl. U slučaju da željeznica ne vrši provjeravanja mase i broja komada. mjerodavno je ono što je upisano u tovarni list. čl. mora se voditi računa o osovinskom opterećenju pruga (magistralnih 22. Tako prema međunarodnim pravilima (RIEx) kao ekspresna pošiljka mogu se slati stvari koje se mogu utovariti u prtljažna kola putničkih vozova. 33/95) 193 . Radi sigurnosti prevoza. bez obzira koliko prevozilaca učestvovalo. Pošiljalac određuje način prevoza . 182 Zakon o sigurnosti željezničkog prometa. brzovozni ili sporovozni. željeznica nije dužna primiti stvari na prevoz u slučaju da nema kola na raspolaganju. 1. Korisnika prevoza se ne tiču njihovi međusobni odnosi.5 t po osovini i 8 t po dužnom metru) kao i osovinskom opterećenju vozila 182 (vagona).ekspresni. Na ekspresni i brzovozni prevoz željeznica je obavezna primiti stvari samo ako su one po svome obliku. iako je upis izvršio pošiljalac. osim kada je tarifom određeno plaćanje vozarine po drugoj jediničnoj mjeri (ne po masi). željeznica ima pravo da pored prevoznine naplati još i dvostruki iznos razlike u vozarini (ZUPŽS. što se praktikuje iz konkurentskih razloga.2. ako je tako predviđeno ugovorom odnosno uslovima poslovanja. Ugovorom se može predvidjeti da utovar stvari obavlja pošiljalac. Masu i broj komada željeznica treba uvijek da utvrđuje. br. Od poslovnih subjekata koji šalju velike količine stvari željeznica može zahtijevati da prethodno prijave svoje pošiljke (količinu. odnosno stvari utvrđene tarifom. Ako korisnici prevoza ne izvrše prijave. ako pošiljalac nije naveo podatke o masi i broju komada u tovarni list. Utovar stvari Željeznica je obavezna izvršiti utovar stvari. Svaka željeznička transportna organizacija dužna je primiti na direktan prevoz stvari od otpravne do uputne stanice. manipulacije stvarima i drugo. ako je on upisan u tovarni list. Željeznica ne mora primiti stvari na prevoz. list RBiH.

1.4. ako se smetnja može prevladati na taj način (ZUPŽS. Rok isporuke Željeznica je dužna stvari prevesti u ugovorenom roku (rok isporuke). Ako bi pri prevozu nastala ma kakva smetnja. do mjesta naznačenog u tovarnom listu (uputne stanice). pak. željeznica ima pravo: da na trošak i rizik pošiljaoca stvari stavi na privremeni smještaj ili da ih preda špediteru ili u javno skladište. rijetko ugovaraju. Željeznica ne ispituje tačnost priloženih isprava. pismenim putem. osim u slučaju privremenih smetnji. priroda same stvari . Ako nema njene krivice ona ima pravo i naplatiti kolsku dangubninu. Vrijeme trajanja prevoza stranke. jer se primjenjuju tarife u kojima je određeno vrijeme prevoza. odnosno prelaznu stanicu između željeznica dviju zemalja koje su otvorene za saobraćaj na određenoj relaciji (JPCIM. O svim preduzetim radnjama željeznica će izvijestiti pošiljaoca (ZUPŽS. nije zainteresovan kojim će se putem stvari prevesti. te organizovala iskorištavanje pruga i transportnih sredstava. Uredan prevoz stvari Cilj ugovora jeste da se stvari prevezu uredno u čemu i jeste privredna funkcija željeznice. jer su stvari podložne brzom kvaru ili su u pitanju žive životinje tada će željeznica izvršiti njihovu prodaju. 48). po pravilu. U međunarodnom saobraćaju pošiljalac može označiti prevozni put određujući graničnu ili pograničnu tačku. član 64). sigurnim putem i u što kraćem vremenu. član 14). bez oštećenja i gubitka. 194 . Inače. Pošiljalac. Kada se to ne može učiniti. Ako vrijeme isporuke nije određeno ugovorom. produženje prevoza nije moguće tražiće dispoziciju od pošiljaoca i po njoj postupiti. osim ako je do smetnji došlo krivicom željeznice.dejstvo više sile. Ne dobije li uputstvo u razumnom roku. Uputstva pošiljalac daje otpravnoj stanici ili stanici u kojoj se nalaze stvari. član 58). Stalo mu je da se prevezu po najnižoj tarifi. Vozarinu za izvršeni prevoz i ostale troškove po tarifi dužan je snositi pošiljalac. Sloboda u izboru pravca potrebna je željeznici kako bi radila što ekonomičnije i racionalnije. Ona je dužna stvari prevesti u stanju u kojem ih je i primila.3.željeznica je dužna preduzeti odgovarajuće mjere da bi se izbjegle rđave posljedice po korisnika prevoza. Ako. ako je stvari uputila pomoćnim putem da bi izbjegla smetnje. 1. Rok isporuke računa se prema stvarno upotrijebljenom putu (ZUPŽS. Željeznica će obaviti carinske i druge radnje određene propisima zemlje. mjere vlasti. član 58). bez obzira iz kojih je razloga nastala . ipak. krivica željeznice ili pošiljaoca. izvršenje ovih radnji može se povjeriti i drugom licu. niti se pošiljalac koristi pravom raskida ugovora. Ukoliko pošiljalac nije već dao u tovarnom listu instrukcije šta će željeznica raditi u slučaju smetnji onda će ona stvari uputiti pomoćnim (drugim) putem. član 46. U tome poslu ona nastupa kao komisionar i ima pravo na naplatu stvarnih troškova i naknada po tarifi. ali odgovara ako ih izgubi ili upotrijebi nepravilno (ZUPŽS. Željeznica nema pravo na naplatu veće vozarine.

Posebni rokovi važe za denčane pošiljke . Otpravni rok se računa samo jedanput. član 56). a prevozni za cijelo odstojanje od otpravne do uputne stanice.željeznica je dužna stvari prevesti za vrijeme koje je uobičajeno za prevoz takvih stvari s obzirom na dužinu puta i vrstu prevoza (prema tarifi). član 27). odnosno za stvari o čijem se prispijeću ne izvještava primalac do časa kada je pošiljka pripremljena za izdavanje (predaju). Otpravni i prevozni rok su određeni zavisno od vrste prevoza i razdaljine između otpravne i uputne stanice. Sva rastojanja računaju se prema tarifnim kilometrima. zavisno od toga da li su stvari predate prije podne ili poslije podne (ZUPŽS.otpravni rok je 24 časa. ako posebnim propisima ili ugovorima nije što drugo predviđeno (JP-CIM. bez obzira koliko je prevozilaca učestvovalo u prevozu.5.brzovozne i sporovozne (JP-CIM. Postoje i dopunski rokovi za isporuku stvari koji su takođe određeni propisom i tarifom. Rok isporuke je održan od strane željeznice ako je prije isteka roka obavijestila primaoca o prispijeću stvari i iste pripremila za odnošenje. Za brzo pokvarljive stvari i žive životinje rok se računa od podne i od ponoći. kod kombinovanog prevoza i u vanrednim prilikama. dodavanje leda i drugo. rok isporuke se računa od ponoći poslije prijema stvari pa do predaje izvještaja o prispijeću stvari adresatu. član 56). ali samo pod uslovima i 195 . veterinarski pregledi. Dopunski rokovi važe za slučaj: prevoza stvari prugama različitih širina kolosijeka. Ova pravila posebno važe u međunarodnom prevozu. Ukoliko ugovorom nije drugačije predviđeno. prugama koje nisu osposobljene za brzovozni prevoz. a prevozni za svakih otpočetih 300 km 24 časa. Zadržavanje pošiljke postoji onda kada je neophodno da se obave određene radnje kao što su: carinjenje. ako su uzrok i trajanje zadržavanja upisani u tovarni list. Postupanje po nalozima Specifičnost ugovora o prevozu stvari željeznicom jeste u tome što se on može jednostrano izmijeniti davanjem naloga (uputstava) od strane pošiljaoca ili primaoca ili ovlaštenog imaoca prenosivog tovarnog lista. Prema međunarodnim pravilima rokovi su ovi: za kolsku brzovoznu pošiljku otpravni rok je 12 časova. Željeznica se može uspješno pozivati na produženje roka isporuke. ali je dopušteno dokazivanje i na drugi način (drugim sredstvima dokazivanja). provjeravanje sadržine i težine (mase) pošiljke. sporednim prugama. Rok isporuke sastoji se iz otpravnog i prevoznog roka. član 27). U slučajevima koji su određeni propisom ili tarifom rokovi ne teku i za to vrijeme rok isporuke se produžava (zadržavanje pošiljke). odnosno ako je stvar pripremljena za odnošenje kada se primalac ne obavještava (ZUPŽS. hranjenje i pojenje živih životinja. a prevozni za svakih otpočetih 400 km 24 časa. 1. za kolsku sporovoznu pošiljku .

stvari ne izdaju odnosno da se izdavanje odloži. Šteta se tada obračunava po pravilima koja vrijede za gubitak (propast) stvari. a nije dato jemstvo (nemogućnost ekonomske realizacije zakonskog prava zaloge na stvarima). stvari izdaju u nekoj drugoj stanici. kao hartije od vrijednosti. briše ili pošiljka optereti pouzećem) odnosno o isplati nekog novčanog iznosa (dio vozarine ili drugi troškovi). odnosno zahtjev za izmjenu ugovora podnosi se u pisanoj formi preko otpravne stanice ili stanice u kojoj se stvari nalaze. Obavještavanje korisnika prevoza Korisnik prevoza je svako lice koje na osnovu ugovora o prevozu stiče određena prava i preuzima određene obaveze (pošiljalac. ako bi izvršenje naloga prouzrokovalo poremećaje u saobraćaju. kada su troškovi veći od vrijednosti stvari.6. član 49 . U protivnom. stvar izda u nekoj drugoj uputnoj stanici ili stvar vrati u otpravnu stanicu. pošiljaoca. Davalac naloga snosi troškove koje je željeznica imala izvršenjem tih naloga s tim što se naplata može osigurati jemstvom. dakle. nema pravo davati naloge. U tom smislu idu i međunarodna pravila (JP-CIM. I primalac ima pravo davati iste naloge željeznici pod uslovom da je ovlašten na to u tovarnom listu ili da mu pošiljalac preda duplikat tovarnog lista. član 30 . primalac. nezgoda). Željeznica može odbiti izvršenje naloga u sljedećim slučajevima: ako nalog nije moguće izvršiti. ona je dužna obavijestiti ta lica u svakom slučaju kada prevoz odstupa od redovnog toka stvari. zaustavi pošiljka u nekoj usputnoj stanici. Nalozi. stvari izdaju drugom primaocu. Generalno. imalac prenosivog tovarnog lista). jednostranu izmjenu ugovora.32). Njegovi nalozi mogu biti sljedeći: da se prevoz stvari obustavi. Pošiljalac može tražiti da se: stvar vrati i njemu preda u otpravnoj stanici. Željeznica može odbiti izvršenje naloga. 196 . Već je rečeno. 1. samo iz razloga određenih zakonom. odgovara za štetu koja nastane neizvršenjem naloga. Imalac prenosivog tovarnog lista. Može se promijeniti nalog o pouzeću (povisi. promijeni uputna stanica (reekspedicija). a ako primalac odbije prijem stvari. to se pravo ponovo vraća pošiljaocu. a stvar je prispjela na to mjesto.na način kako je utvrđeno zakonom (ZUPŽS. Pošiljalac ima pravo tražiti izmjenu ugovora do momenta predaje tovarnog lista primaocu. ima takođe pravo davati određene naloge željeznici. Tako je željeznica dužna obavijestiti: pošiljaoca kada je u tovarnom listu upisano da pošiljalac ili njegov punomoćnik prisustvuje carinjenju ili obavljanju drugih radnji. smanji. da je željeznica dužna u određenim situacijama da obavijesti pošiljaoca ili primaoca ili imaoca prenosivog tovarnog lista kada je na njih prešlo pravo raspolaganja pošiljkom. pošiljaoca ili imaoca prenosivog tovarnog lista kada nastupe određene smetnje u prevozu (udes. ako se carinjenje ili druge radnje iz tovarnog lista ne mogu obaviti u mjestu (stanici).53). odnosno izmijeniti ugovor. kada je nalog protivan carinskim i drugim imperativnim propisima. u protivnom.

a to je pravo upisano u tovarni list.7. odnosno kada se zagubljena pošiljka kasnije pronađe. Pravno dejstvo predaje tovarnog lista primaocu ogleda se u tome što od toga časa primalac stupa u pravni odnos sa željeznicom. pošiljaoca kada je stvari potrebno staviti u javno skladište (na ležanje) ili predati špediteru ili ih prodati. pošiljaoca ili imaoca prava iz prenosivog tovarnog lista kada se posumnja da je nastupilo oštećenje ili djelimičan gubitak stvari kako bi oni mogli prisustvovati pregledu stvari na uputnoj stanici. 1. Obavještavanje se vrši na različite načine: preporučenim pismom. željeznica je dužna u uputnoj stanici izdati tovarni list i predati stvari. skladište).8. 1. kao što je rečeno.pošiljaoca kada stvari prispiju na uputnu stanicu. željeznica nikoga ne obavještava o prispijeću stvari na uputnu stanicu jer ne zna ko je stvarno primalac. Predaja stvari primaocu (izdavanje stvari) Donosiocu izvještaja o prispijeću stvari. pošiljaoca. obavezao 197 . broj kola. U slučaju da primalac odbije prijem stvari tada oživljavaju prava pošiljaoca iz ugovora. a telefonom kada je razgovor završen). Ukoliko željeznica ne izvrši obavještavanje povrijedila je ugovor i ima se smatrati da se nije pridržavala principa savjesnosti i poštenja i zaštite interesa korisnika prevoza (ZOO. Izvještavanje o prispijeću stvari Kada pošiljka prispije na uputnu stanicu željeznica je dužna. U izvještaju se daje rok za otkup tovarnog lista i preuzimanje stvari sa naznakom gdje se one nalaze (kolosijek. da je pripremi za izdavanje (odnošenje) i obavijesti adresata da istu preuzme i iskupi tovarni list. odnosno u čijim se rukama nalazi tovarni list. Ukoliko po tovarnom listu primalac ima nešto da plati (pouzeće ili dio troškova što je naznačeno u tovarnom listu) stvari će se predati nakon uplate tog iznosa. primaoca ili imaoca prava iz prenosivog tovarnog lista u slučaju kada dođe do oštećenja ili gubitka pošiljke. telegramom. može primati naloge od primaoca. telefaksom. Primalac se ne obavještava ako je ugovoreno da nema obavještavanja ili je primalac ovlastio vozara. željeznica to lice obavještava o prispijeću pošiljke. špeditera da u njegovo ime prima izvještaj o prispijeću pošiljke. pa je imalac takvog tovarnog lista izvijestio željeznicu da je on prenesen na njega (indosamentom) odnosno da glasi na njega. Samo primanje tovarnog lista znači da je primalac pristao. Željeznica ima pravo na troškove za obavještavanje. Od tada. telefonom ili neposredno preko kurira. Kada je izdat prenosivi tovarni list na donosioca. iskupa tovarnog lista. član 12). telegrama. kada ga je primalac kao adresat potvrdio. bez odlaganja. Zakonska je pretpostavka da je obavještavanje izvršeno nakon proteka određenog vremena (24 odnosno 12 časova po predaji preporuke. a nikako od pošiljaoca. Ako prenosivi tovarni list glasi po naredbi.

ostale stvari koje je držala (čuvala) 30 dana po isteku roka za njihovo odnošenje 198 . Utvrđivanje stanja pošiljke vrši se na objektivan način u prisustvu korisnika prevoza. tada će lice koje je zahtijevalo pregled (pošiljalac. bez obzira da li ga je uputna stanica obavijestila o prispijeću stvari ili to nije učinila. te visini štete. tovarni list nije iskupljen u roku ili je izdavanje (predaja) stvari zabranjena odlukom nadležnog organa. ona može stvari predati špediteru ili u javno skladište na trošak pošiljaoca i njegov rizik. ako je to moguće. Stvari koje nisu odnesene željeznica može prodati odmah. Pri tome se konstatuje stanje plombi i drugih zatvarača na vagonu kao i spoljni izgled. I sama željeznica kada posumnja u oštećenje ili djelimični gubitak stvari ili kada oni stvarno postoje obavezna je pristupiti utvrđivanju stanja pošiljke. Činjenica predaje stvari primaocu je od pravnog značaja za željeznicu jer se toga časa smatra da je ona izvršila obavezu iz ugovora. podaci o masi ili broju komada. dakle. Takođe. Primalac i sam. Osim toga. Ne dobije li uputstva ili se dobijena uputstva ne mogu provesti tada će željeznica stvari staviti na privremeni smještaj. Željeznica može odbiti predaju stvari ako joj se ne preda duplikat tovarnog lista. imalac prenosivog tovarnog lista) snositi troškove pregleda. Ukoliko korisnik prevoza posumnja da je stvar oštećena ili da postoji djelimičan gubitak stvari (nema plombe ili je ista oštećena) može zahtijevati utvrđivanje stanja pošiljke i željeznica je dužna to izvršiti. Za to vrijeme stvari leže na rizik i trošak željeznice. Dok se ne izvrši pregled stvari primalac ne mora primiti stvari. Predaja denčane pošiljke vrši se faktičkom predajom. I prilikom izdavanja stvari mogu nastupiti smetnje: primalac se ne može pronaći. a sama odgovara za izbor (culpa in eligendo).se na isplatu iznosa iz tovarnog lista. kada je moguće. ako su podložne brzom kvaru ili su nepodesne za držanje. ima pravo nakon prispijeća stvari zahtijevati da mu se preda tovarni list i izdaju stvari. faktička predaja stvari nego simbolična tradicija (u prisustvu primaoca vrši se skidanje plombi sa vagona). Ne vrši se. a ona odgovara kao čuvar. uzroku nastanka štete. Kada se radi o kolskim (vagonskim) pošiljkama predaja stvari vrši se primopredajom kola što se konstatuje pismeno. a svjedoka i vještaka kada je potrebno. primalac. Pregled će se izvršiti i bez prisustva imaoca prava kada se ne odazove ili je stanje pošiljke takvo da je potrebno odmah pristupiti njenom utvrđivanju. Prilikom pregleda stvari sastavlja se zapisnik koji se predaje imaocu prava na stvarima. Isto pravo ima pošiljalac upisom odgovarajuće klauzule u tovarni list. O svim tim radnjama obavijestiće pošiljaoca blagovremeno. Željeznica će u razumnom roku o tome obavijestiti pošiljaoca i tražiti uputstva. na rizik i trošak pošiljaoca. primalac je odbio prijem stvari. oštećenja ili gubitka) prestaju sva potraživanja imaoca prava prema željeznici. Ukoliko je uredan prevoz (bez zadocnjenja. U zapisniku se utvrđuje: stanje stvari. Ako se prilikom pregleda ne utvrdi nikakva šteta (oštećenje ili gubitak stvari) ili se utvrdi šteta koju je željeznica prije pregleda priznala.

10. Ako i nakon poziva stvar ne bude odnesena. 1. opasne stvari ili one koje zahtijevaju posebne uslove prevoza. Objavljuju se na način da tarife budu pristupačne i saznatljive za korisnike prevoza. član 59 . željeznica istu može predati u javno skladište ili prodati. obavezna je postupati po naročitim pravilima o prevozu i čuvanju stvari (kod prevoza opasnih materija vrijede posebna pravila RID). ali nije odnio stvar. a u međunarodnom prevozu i uslove za preračunavanje valuta.ona može prodati. obavezna je da je tokom prevoza i po prispijeću u uputnu stanicu poji i hrani.64). Može se desiti da je primalac iskupio tovarni list. Ako stvar ostavlja na privremeni smještaj. dužna je da na zahtjev korisnika prevoza stavi na uvid tarife u otpravnoj ili uputnoj stanici. 1. količini i masi pošiljke.1. željeznica je dužna stvar čuvati i sa njom postupati kao savjestan i uredan privrednik za sve vrijeme dok se ona nalazi u njenim rukama (državini). član 654). uputnoj stanici i primaocu. zapravo. Usto. sadržini. To posebno važi kada se transportuju masovni tereti. a pošiljalac nije odredio pratioca. 199 . Zapisnik o prodaji dostavlja pošiljaocu. Tarife moraju sadržavati sve posebne uslove prevoza. Kada se prevozi živa stoka. a ostatak stavlja na raspolaganje pošiljaocu (ZUPŽS. dužna je da postupa sa istom kao čuvar. 2. preduzme sve nužne radnje i mjere za nesmetan i bezbijedan prevoz. Objavljivanje tarifa Željeznica je obavezna objaviti tarife na propisan ili uobičajen način. Uobičajeno je da se tarife ili izvodi iz tarifa oglašavaju na vidnim mjestima u stanicama. Kod prevoza određenih stvari koje imaju naročite osobine i svojstva. Iz postignute cijene naplatiće svoje troškove. naročito. sporednih usluga. ako nisu plaćeni. Ta obaveza postoji za vrijeme cijelog roka isporuke (otpravnog i prevoznog roka) kao i za vrijeme dok se stvar ne odnese. kao i drugim relevantnim elementima (ZOO. Obavještavanje o namjeravanom prevozu Opšta je obaveza pošiljaoca da obavijesti željeznicu o namjeravanom prevozu u kome smislu daje podatke. Primaoca željeznica obavještava i poziva da odnese stvari koje leže na njegov rizik i trošak.9. za sve vrijeme dok je ne preda primaocu. Obaveze pošiljaoca 2. Tarife se primjenjuju prema svim korisnicima pod istim uslovima koji su važili na dan zaključivanja ugovora. o vrsti. odnosno ne postupi sa njom prema ovlaštenjima iz zakona i ugovora. Čuvanje stvari Pošto ovaj ugovor ima elemenata ugovora o ostavi. a naročito elemente za izračunavanje visine prevoznine. Pošiljalac odgovara za štetu koja bi nastala zbog nedavanja podataka ili davanja pogrešnih podataka. uz notifikacije u tovarnom listu. Suština obaveze pošiljaoca jeste u tome da željeznica na vrijeme pripremi kola.

2. željeznica može tražiti posebnu naknadu (kolsku dangubninu). naknada za sporedne usluge te drugih naknada saglasno ugovoru i tarifi. netačno ili nepotpuno upisanih podataka u tovarni list o stvarima koje su isključene iz transporta i stvarima koje se prevoze pod posebnim uslovima. Tarifa može odrediti da neke troškove prevoza obavezno plaća pošiljalac. Obaveza utovara je dispozitivne prirode jer se ugovorom može predvidjeti da tu radnju obavi željeznica. član 55). Inače. bez obzira na stvarni put prevoza. s obzirom na njihovu vrstu. Stvari stavlja na raspolaganje pošiljaocu na njegov trošak i rizik. Pri tome željeznica može tražiti trostruki iznos prevoznine za izvršeni prevoz kao i naknadu štete ako je nastala (ZUPŽS. Kada se završi utovar na vagon se stavlja plomba i drugi zatvarači. Ona može odbiti prijem pošiljke kada su nedostaci pakovanja takve prirode da se može ugroziti sigurnost lica.2. kola i dobara. zakonska je obaveza željeznice da na prvoj stanici gdje je to moguće istovari cijelu pošiljku ili preteg. način prevoza i prevozni put. Kada je rok utovara prekoračen za više od 24 časa. Stvari se predaju blagovremeno. željeznica je ovlaštena da. bile prevezene bez oštećenja ili ugrožavanja lica i dobara. član 45). Predaja stvari i tovarnog lista Iz prirode nastanka ovog ugovora proizlazi da je pošiljalac obavezan predati stvari na prevoz i predati uredno popunjen tovarni list. na trošak i rizik pošiljaoca istovari stvari (oslobodi kola) i iste preda na privremeni smještaj ili špediteru ili u javno skladište (ZUPŽS.2. Obaveza plaćanja prevoznih troškova može biti različito određena. član 39). Željeznica će upozoriti pošiljaoca na nedostatke pakovanja. dodataka na vozarinu. ta obaveza je na primaocu ako iskupi tovarni list u kome nije naznačeno da pošiljalac plaća prevozne troškove (ZUPŽS. Opšte je pravilo da željeznica ima pravo na vozarinu za najkraći prevozni put kojim bi se stvari mogle prevesti. prekorači ugovoreno vrijeme. te količine i mase koju kola mogu da prime (osovinsko opterećenje). upakovane na propisan ili uobičajen način kako bi.3. a u tovarni list pošiljalac unosi broj i oznaku plombe. U slučaju preopterećenja kola (preteg) ili neispravno. Ti prevozni troškovi sastoje se od: vozarine (prevoznine). Pošiljalac. Odstupanja mogu biti u slučaju da pošiljalac odredi prevozni put. Kada se radi o lako kvarljivim stvarima ili stvarima male vrijednosti (vrijednost stvari ne može pokriti troškove prevoza) otpravna stanica uvijek može 200 . Plaćanje prevoznih troškova Ekonomski interes željeznice jeste da naplati prevozne troškove za svoju uslugu. dužan je pridržavati se ugovorenog roka utovara i uputstava željeznice u pogledu smještaja stvari na kola. Ako pošiljalac ne održi rok utovara. Pošiljalac plaća prevozne troškove po tarifi koja se primjenjuje na dan zaključenja ugovora kada je tako ugovoreno i upisano u tovarni list. ako vrši utovar.

. “franko vozarina uključivo .pošiljalac preuzima na sebe vozarinu i plaćanje svih troškova.pored vozarine. Pošiljalac je dužan platiti kamatu od dana prijema reklamacije.” .1. Pošiljalac. Smatra se da je htio te troškove da snosi primalac. Ako reklamacija ostane bezuspješna. Tada se u tovarni list i njegov duplikat unosi iznos unaprijed plaćenih troškova od strane pošiljaoca. dakle. oborive prirode. željeznica može pokrenuti spor.pošiljalac preuzima na sebe samo plaćanje vozarine. Međutim. U međunarodnom saobraćaju pošiljalac nije dužan platiti manje uplaćeni iznos ako je razlika manja od 4 obračunske jedinice po tovarnom listu (JP-DIM. ako o tome nema njegove izjave u tovarnom listu. preuzimanje tovarnog lista je pravo primaoca i na to ga ne može niko natjerati. Pravna je pretpostavka. 201 .zahtijevati da pošiljalac unaprijed plati troškove prevoza. Željeznica i pošiljalac imaju pravo odnosno obavezu na ispravak naplaćenih iznosa u slučaju nepravilne primjene tarifa ili greške prilikom izračunavanja ili naplate troškova. 3. Obaveze primaoca 3. Primalac je u obavezi da plati i sve troškove nastale po njegovim nalozima jer i on može davati uputstva željeznici kada na njega prijeđu ovlaštenja iz ugovora. ono može pokrenuti spor podizanjem tužbe. Inače. Evo nekih: “franko vozarina” . svih ili djelimično. kako je navedeno u tovarnom listu i ako on taj dokument preuzme. Osim toga. da pošiljalac ne plaća prevozne troškove ili dio troškova. Reklamacija se podnosi u pisanoj formi uz obrazloženje i prezentaciju odgovarajućih dokumenata. “franko iznos... pošiljalac preuzima pojedinačno naznačene troškove. “franko svi troškovi” . Manje plaćene iznose treba da plati pošiljalac ako tovarni list nije iskupljen ili se potraživanje željeznice odnosi na troškove koje je u tovarnom listu preuzeo pošiljalac. Isto vrijedi i za ekspresne pošiljke. Plaćanje prevoznih troškova Primalac ima obavezu plaćanja prevoznih troškova. on će platiti prevozne troškove ukoliko primalac ne iskupi tovarni list ili ne bude davao naloge za izmjene ugovora tokom prevoza stvari. Izjavu o vozarini i drugim troškovima pošiljalac upisuje u tovarni list standardnim izrazima (klauzule) koje se primjenjuju i u međunarodnom transportu.” . član 29). Samo preuzimanje tovarnog lista obavezuje primaoca na plaćanje troškova.pošiljalac plaća naznačeni iznos. Kada. Ako pošiljalac u roku od 30 dana ne izvrši plaćanje. primalac preuzme tovarni list zasniva se obaveza primaoca na plaćanje troškova prevoza u obimu kako je određeno tovarnim listom. protekom 30 dana.. primalac i svako lice na koje je prešlo potraživanje iz ugovora ima pravo reklamacije željeznici u slučaju više plaćenog iznosa troškova prevoza (preplaćen iznos).

odgovara za lica koja je angažovala. prodata i dr.2. ako iskupi tovarni list. Djelimični 183 Đurdev dr Dušanka. u toku redovnog radnog vremena koje važi u uputnoj stanici. kao i za štetu nastalu zbog prekoračenja roka isporuke (zadocnjenja). ona odgovara za slučaj oštećenja. 1987. ukradena. ležarina i dr. Pretpostavka je da postoji gubitak ukoliko željeznica ne izda stvari primaocu u roku od 30 dana po isteku vremena za isporuku. 202 . član 689). dužan je stvar odnijeti u ugovorenom roku (rok odnošenja). član 65).). visina. odnosno koja su radila po njenim nalozima. Ukoliko se taj rok prekorači za više od 14 časova željeznica ima pravo staviti stvari na privremeni smještaj. V . izgorjela. 3. Ustanovi li se istovjetnost pošiljke. željeznica naplaćuje dangubninu (ležarinu) prema tarifi. Odgovornost železničkog prevozioca. U svim slučajevima prekoračenja roka za odnošenje stvari primalac je obavezan platiti posebnu naknadu određenu tarifom. ZUPŽS. Gubitak postoji onda kada željeznica nije u mogućnosti da u odredišnom mjestu izda stvar primaocu (izgubljena. Prilikom provjere sastavlja se zapisnik o izviđaju čiji se prepis predaje primaocu. Dakle. stvar se ne može predati špediteru ili u skladište prema mjesnim običajima). žive životinje.). Željeznica odgovara za povredu integriteta pošiljke. str. Dovoljno je da postoji sumnja u oštećenje ili gubitak pa da se priđe provjeri.primalac je u obavezi da plati i one troškove koji su nastali njegovim radnjama za željeznicu ili nečinjenjem. ili ih predati špediteru ili u javno skladište. troškove utvrđivanja snosi primalac (ZOO. Beograd. 35. uzroci štete. na trošak i rizik primaoca. Primalac može zahtijevati da se provjeri stanje pošiljke i utvrdi oštećenje i može odbiti prijem sve dok se to ne učini. i dalje. može zahtijevati sudskim putem utvrđivanje stanja pošiljke (količina. izdata trećem neovlaštenom licu. za sve vrijeme do predaje stvari primaocu (JP-CIM. Ako stvari na vrijeme ne odnese. Stvari može odmah i prodati ako su ispunjeni određeni uslovi (lako kvarljive stvari. Odnošenje stvari Primalac. član 36. nakon prihvatanja tovarnog lista (dangubnina. nepreduzimanjem radnji. kao i drugom prevozniku radi predaje primaocu. gubitak ili oštećenje. Odgovornost željeznice Prema međunarodnim pravilima i domaćem pravu željeznica odgovara za štetu nastalu u toku prevoza zbog djelimičnog ili potpunog oštećenja ili gubitka stvari. Naučna knjiga. za slučaj gubitka i za slučaj zadocnjenja i to od časa 183 Željeznica kada je primila stvar na prevoz pa dok je ne preda primaocu. okolnosti pod kojim je šteta nastala). Ako primalac ne prizna činjenice utvrđene zapisnikom.ODGOVORNOST STRANAKA 1.

). krivicu je teško dokazati jer pošiljalac nema uvid u kontrolu nad radom željeznice.cit. str. Željeznica je prekoračila rok isporuke (zadocnila. ZUPŽS. postoji količinsko umanjenje pošiljke. 184 185 Antonijević dr Zoran. deformisanje. Postoji izuzetak. Ne postoji jedinstveno stanovište o pravnoj prirodi odgovornosti željeznice. Saobraćajno pravo. truljenju i sl. Trajković dr Miodrag. mogu svesti na sljedeće: djelatnost željeznice povezana je sa pojačanim rizikom. Stoga se njena objektivna odgovornost bazira na teoriji interesa (čija korist onoga i rizik) jer iz vršenja svoje djelatnosti željeznica ostvaruje korist pa treba i da snosi nastale štetne posljedice. 185 Prevladava drugo stanovište. izbjeći niti otkloniti (JP-CIM. Razlozi su mnogobrojni.). 1978. Oštećenje. željeznica mora dokazati uzročnu vezu između nekog od naprijed navedenih uzroka i same štete. štete se dešavaju usljed dejstava nepoznatih uzroka. Prema tim pravilima. Pravni osnovi (razlozi) koji ublažavaju (“omekšavaju”) dejstva stroge objektivne odgovornosti željeznice dijele se u teoriji na opšte i posebne. str. Kapor dr Vladimir -Carić dr Slavko. Spor se sastoji u tome: da li se radi o njenoj ugovornoj odgovornosti zasnovanoj na sistemu subjektivne odgovornosti (princip kulpe) sa pretpostavljenom krivicom željeznice 184 ili o sistemu objektivne odgovornosti. b) Stvar nije upakovana ili je nedovoljno upakovana (prevoz bez odgovarajuće ambalaže) zbog čega je. rđanju. Da bi se oslobodila odgovornosti. Beograd. 1985. s obzirom na prirodu stvari. došlo do gubitka ili oštećenja. ne pretpostavlja se odgovornost željeznice za štetu nastalu gubitkom ili oštećenjem pošiljke. vlažnost i dr. Ljubljana. op.cit. ali se. jeste kvalitativno umanjenje pošiljke. truljenje. ako se utvrdi da je do te štete došlo zbog jednog ili više “privilegovanih” osnova. Željeznica neće odgovarati ako je šteta nastala: krivicom korisnika prevoza. c) Kada je šteta nastala utovarom ili istovarom koji vrši pošiljalac ili primalac na osnovu propisa ili ugovora. U cilju daljeg ublažavanja odgovornosti željeznice uvedeni su i posebni (“privilegovani”) osnovi ekskulpacije koje međunarodna i domaća pravila izričito navode. str. 358. Opšti (“neprivilegovani”) razlozi oslobađaju željeznicu od naknade štete za slučaj gubitka. op. Transportno pravo. 203 . zakasnila) kada nije na vrijeme preuzela pošiljku ili je nije na vrijeme predala primaocu. Sinteza.spoljnih uzroka koji se nisu mogli predvidjeti. a to su: a) Prevoz je izvršen otvorenim kolima po važećim propisima ili ugovoru stranaka što je upisano u tovarni list. 462. 61. Došlo je do umanjenja vrijednosti stvari jer je pogoršano njeno stanje (lom. Oni važe samo za slučaj povrede integriteta pošiljke (gubitka ili oštećenja). 334. ukratko. cijepanje. nalogom pošiljaoca. uslijed mana na samoj stvari (svojstava stvari) i dejstava više sile . član 36. Cigoj dr Stojan. d) Ako se prevozi stvar koja je po svojoj prirodi (svojstvima) naročito izložena potpunom ili djelimičnom gubitku ili oštećenju (lomljenju. ali ne i za slučaj zadocnjenja.gubitak postoji kada željeznica ne može da izda primaocu dio pošiljke. željeznica odgovara kada je došlo do očiglednog manjka ili gubitka cijelih komada stvari. djelimično ili potpuno. samom faktu prouzrokovanja štete. str. član 66). oštećenja ili zadocnjenja.

željeznica naknađuje štetu u visini vrijednosti izgubljene stvari obračunate po berzanskoj cijeni. visina štete se odmjerava prema toj unaprijed utvrđenoj cijeni. Sudska praksa je kolebljiva u tome da li je fakturna cijena stvari i njena tržišna cijena. Za željeznicu je dovoljno da učini vjerovatnim postojanje neke od posebnih okolnosti (oslobađajućih razloga). Pored opštih i posebnih. Razumije se. a sve ostalo (pozitivni dokazi) su na imaocu prava. U poslovnom/trgovačkom pravu opšte je pravilo da se kod prouzrokovanja štete naknađuje stvarna. da šteta nije nastala ili nije isključivo nastala uslijed tih posebnih okolnosti (razloga). postoje i specijalni razlozi za oslobađanje željeznice od odgovornosti. netačnom ili nepotpunom deklaracijom ili se radi o stvari koja se prima na prevoz pod posebnim predostrožnostima i uslovima. Određen je procenat dozvoljenog kala za pojedine vrste stvari . Željeznica vraća naplaćenu vozarinu. član 36. Za slučaj djelimičnog ili potpunog gubitka (propasti) stvari. U slučaju oštećenja (djelimičnog ili potpunog) stvari željeznica vrši naknadu štete u visini vrijednosti stvarnog oštećenja. prosta šteta (damnum emergens) i izgubljena dobit. a tiču se normalnog kala. Odgovaraće za dio gubitka u masi koji prelazi propisane (standardne) norme kala. što se utvrđuje pregledom ili stručnim 204 . član 68). po mišljenju teorije. U svim slučajevima važi cijena koja je postojala u vrijeme i u mjestu predaje stvari na prevoz. Željeznica naknađuje samo prostu štetu. iznos carina i drugih troškova jer se smatra da nije izvršila prevoz. Kad je unaprijed određena cijena stvari koje se prevoze. ako za prouzrokovanu štetu odgovara korisnik nuklearnog uređaja ili drugo odgovorno lice.e) Stvar je predata na prevoz pod neispravnom. Specijalni osnov za oslobađanje željeznice od odgovornosti jesu nuklearni udesi. kod djelimičnog gubitka željeznica naknađuje štetu u visini vrijednosti samo tog izgubljenog dijela stvari (tereta) i vraća srazmjeran dio vozarine i drugih troškova. ZUPŽS.). JPCIM član 41). a jedan posto za ostale stvari (ZUPŽS član 70. so. ugalj. Ona ne odgovara za normalni kalo. svježe voće i povrće. gubitak u masi (težini) koji zbog prirodnih svojstava stvari redovno nastaje u prevozu. U svim navedenim slučajevima pretpostavka o neodgovornosti željeznice nije apsolutne prirode jer imalac prava može dokazivati suprotno.dva posto (na tečnost. osim u slučajevima kvalifikovane krivnje (zle namjere ili krajnje nepažnje). f) Ako je došlo do štete u prevozu živih životinja dejstvom posebnih okolnosti kojima su izložene životinje ili kada je na osnovu tarife. To je. korist (lucrum cessans). ugovora i uz naznaku u tovarnom listu trebao biti pratilac pa je to izostalo (JP-CIM. krzno. masti. kompenzacija za strogi sistem objektivne odgovornosti. stvari predate u vlažnom stanju i dr. tj. Ako stvar nema berzansku ili tržišnu cijenu visina štete se obračunava po uobičajenoj cijeni kao za stvari iste vrste i kvaliteta. a u nedostatku nje po tržišnoj cijeni. sapun.

Željeznica tada plaća štetu saglasno opštim pravilima za gubitak. platila za slučaj potpunog gubitka stvari. Kumulacija zahtjeva prema željeznici postoji kod djelimičnog gubitka ili oštećenja. Istovremeno. ne može se stipulisati prebacivanje tereta dokazivanja sa željeznice na imaoca prava u slučajevima kada je predviđeno da ona vrši dokazivanje (ZUPŽS.vještačenjem. Odgovornost željeznice regulisana je imperativnim normama pa ugovor ne može zamijeniti ili isključiti zakon. Željeznica tada plaća štetu na ime izgubljenog ili oštećenog dijela pošiljke. odgovornost željeznice. krajnja nepažnja) utiču na visinu štete. Ukupna šteta. dakle. potpuno ili djelimično. Beograd. po svim osnovima. šteta koja odgovara procentu umanjenja vrijednosti stvari (berzanska. 205 . željeznica plaća za slučaj gubitka. Ugovorom o prevozu ili tarifom ne može se isključiti niti ograničiti. kod potpunog gubitka samo štetu po tome osnovu bez obzira na zadocnjenje. uslijed oštećenja. 1987. visina štete ne može prijeći iznos koji bi željeznica platila na ime izgubljene pošiljke. 42. član 75). izgubio vrijednost. oštećenje ili zadocnjenje prouzrokovano zlonamjerno ili iz krajnje nepažnje. Odgovornost železnice u domaćem i međunarodnom prevozu robe. Radi li se o krajnjoj nepažnji iznos dokazane štete ne može prijeći dvostruku vrijednost koju. član 44). Ako je cijela ili dio pošiljke. tržišna ili uobičajena cijena minus postotak oštećenja stvari). str. oštećenje ili zadocnjenje plus iznos dokazane štete. Transportno pravo poznaje princip ograničenja (limitiranja) odgovornosti prevoznika što je slučaj i kod željeznice. Plaća se. željeznica mora imaocu prava naknaditi cjelokupni (puni) iznos dokazane štete koja obuhvata prostu štetu i izgubljenu dobit. Visina naknade štete koju željeznica plaća može se povećati kada je u tovarnom listu predviđen institut plaćanja štete u svrhu obezbjeđenja uredne isporuke (ZUPŽS. inače. Kvalifikovana krivnja željeznice (zla namjera. Kada je gubitak. Visina štete koja se plaća za gubitak uvijek je gornja granica i za njen obračun u slučaju oštećenja stvari. inače. U tom slučaju može biti obuhvaćena i stvarna šteta i izgubljeni dobitak. respektabilno. a za neizgubljeni ili neoštećeni dio plaća štetu po osnovu zadocnjenja. član 3). ali samo do visine ukupnog obezbjeđenja. oštećenja ili zadocnjenja (JP-CIM. 186 Vasiljević dr Mirko. ne može prijeći iznos koji bi željeznica. Za slučaj oštećenja ili gubitka stvari odgovornost željeznice se ograničava na određeni iznos koji ona plaća po kilogramu bruto mase (težine) te izgubljene ili oštećene stvari ili njenog dijela. Za slučaj zadocnjenja (prekoračenja roka isporuke) željeznica naknađuje samo štetu koja je uslijed toga prouzrokovana vezujući istu za visinu vozarine 186 : kod gubitka ili oštećenja stvari plaća iznos dokazane štete koja ne može biti veća od trostrukog iznosa vozarine. Neki smatraju da ova situacija ima sličnosti sa transportnim osiguranjem.

odnosno prema opštim pravilima o prestanku obligacija. Nije bitno da li obaveze proističu iz propisa. iako je ona predala pošiljku. posebno. Kada su propisani određeni rokovi. pravo potraživanja prema željeznici ne prestaje. on odgovara željeznici. Pravo zahtijevanja prema željeznici prestaje kada imalac prava iz ugovora primi pošiljku. Podaci koji se odnose na masu i broj komada mogu se upotrijebiti protiv željeznice samo ako je ona te podatke provjerila (vagala. ona solidarno odgovaraju. 2. Pošiljalac odgovara željeznici i dužan je naknaditi štetu koja nastane uslijed toga što nije priložio potrebne isprave uz tovarni list ili nije priložio sve ili su one neispravne. Odgovornost postoji i po osnovu štete nanesene utovarom. ako su primaocu predata kola (vagon) sa ispravnim plombama (ZUPŽS. Kada je očigledno da nikakav stvarni manjak ne odgovara razlici u masi ili broju komada u odnosu na podatke iz tovarnog lista ti dokazi ne mogu služiti protiv željeznice. a kada postoji osiguranje i osiguravajućem društvu. u sljedećim slučajevima: ako imalac prava dokaže da je šteta prouzrokovana namjerno ili krajnjom nepažnjom željeznice. Primalac stvari može se obratiti sa zahtjevom uputnoj stanici. Ako je u prevozu učestvovalo više željezničkih preduzeća koja je odredio pošiljalac tada nema solidarne odgovornosti. Svako preduzeće odgovara samo za svoj dio prevoza (ZOO. brojala) i potvrdila u tovarnom listu. Imalac prava svoj odštetni zahtjev može postaviti prema onome za koga se odluči. Prestanak ugovora Ugovor o prevozu stvari željeznicom prestaje na isti način kao i drugi ugovori. pa ih primalac ne održi. u slučaju djelimičnog gubitka ili oštećenja što je utvrđeno prije prijema pošiljke ili nije uopšte utvrđeno 206 . Pošiljalac odgovara za štetu prouzrokovanu drugim licima ili stvarima uslijed naročitih svojstava (opasne) stvari koja nisu bila poznata željeznici. istovarom. Međutim i tada ima odstupanja. VI . odnosno imalac prenosivog tovarnog lista. primalac. zbog rđavog pakovanja.Ako u prevozu učestvuje više željezničkih preduzeća.PRESTANAK PRAVA IZ UGOVORA 1. ugovora ili pravila autonomnog poslovnog prava. koga izabere. nedeklarisanja ili netačnog deklarisanja stvari. Izuzetno. ležarine ili troškova uskladištenja. Imalac prava može biti pošiljalac. Odgovornost pošiljaoca Već je rečeno da pošiljalac odgovara za tačnost unesenih podataka i izjava u tovarni list pa i kada ih na njegov zahtjev unosi željeznica. Najčešće se to odnosi na plaćanje dangubnine. korisnik prevoza. član 678). član 43).

dodatka na vozarinu. član 79). Obustava zastare nastaje dostavljanjem pismene reklamacije. kada se potraživanje odnosi na vraćanje plaćenih iznosa ili pouzeća (ZUPŽS. 81).prilikom prijema uslijed propusta željeznice. a primalac od trenutka prijema tovarnog lista. Protekom roka od 30 dana po dostavi reklamacije imalac prava može svoj zahtjev ostvariti podizanjem tužbe (glavni zahtjev plus kamata). a nastavlja dalje uručenjem pismenog odgovora od strane željeznice. ako oštećenje ili djelimični gubitak stvari imalac prava nije mogao opaziti prilikom prijema pošiljke. Zastara potraživanja Za potraživanja iz ugovora o prevozu stvari željeznicom određeni su specijalni rokovi kao i rokovi za početak toka zastarjelosti (ZUPŽS. Pošiljalac može koristiti pravo na reklamaciju sve dok ima pravo da raspolaže pošiljkom. Zahtjev za naknadu štete iz osnova zadocnjenja mora staviti u roku od 15 dana od dana izdavanja stvari. Naknadne reklamacije o istoj stvari ne obustavljaju zastarijevanje. Svoja potraživanja iz ugovora imalac prava može ostvariti prema željeznici ako stavi reklamaciju u pismenoj formi i na način određen tarifom. Potraživanja zbog više ili manje naplaćene vozarine. pada u prekluziju. 207 . inače. Ostala potraživanja iz ovog ugovora zastarijevaju za jednu godinu dana. 2. član 80. naknada za sporedne usluge ili drugih troškova zastarijevaju za šest mjeseci. ali je zahtjev za utvrđivanje oštećenja stavio čim je otkrio štetu (najkasnije sedam dana od prijema pošiljke) uz obavezu dokazivanja da je do štete došlo u periodu od prijema do izdavanja (odnošenja) pošiljke.

208 .

član 1). Institut za uporedno pravo. bitno od opšteg pojma ugovora o prevozu.POJAM. osobito za pojedine vrste prevoza stvari (kamioni 187 Opširnije: Trifković mr Miloš. str. Prednosti drumskog transporta ogledaju se. Ovaj ugovor sve više dobija međunarodni značaj. u neoštećenom stanju prevesti (premjestiti) iz mjesta otpreme u mjesto opredjeljenja i tamo ih staviti na 187 Pojam ovog ugovora ne odstupa raspolaganje pošiljaocu ili licu koje on odredi. prevoznom putu i sredstvima prevoza. Pod pravila drumskog prevoza potpadaju i kombinovana vozila. da će stvari čiji je transport dozvoljen. Tehnološka otkrića vezana za parnu mašinu išla su u korist željezničkog transporta. On se razlikuje po konkretizaciji ličnosti prevoznika. uz naknadu obavezuje pošiljaocu. 12. Pojam ugovora Ugovor o prevozu stvari drumom (cestom) je takav ugovor kojim se drumski transporter. Značaj drumskog prevoza Drumski prevoz ima najdužu tradiciju. S obzirom na ekonomske i druge karakteristike drumski prevoz ima značajnu ulogu u privrednom životu svake zemlje i predstavlja konkurenciju drugim granama saobraćaja. unutar određenog ili odredivog roka. lakše se koriste prednosti integralnog prevoza primjenom modernih transportnih sudova (kontejnera. ukratko. u ovome: moguće je obaviti direktan prevoz stvari po principu “od vrata do vrata” odnosno “od skladišta do skladišta”. Prava i obaveze stranaka iz ugovora o prevozu robe drumom. 209 . 2. a pod motornim vozilom se podrazumijeva vozilo koje se pokreće mehaničkom snagom sopstvenog motora neovisno od postojanja šina ili električnih vodova. 1970. a do industrijske revolucije i najveći značaj. Beograd. prikolice i poluprikolice (CMR. ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI 1. paleta).GLAVA TREĆA UGOVOR O PREVOZU STVARI DRUMOM (CESTOM) I . član 1). Ugovor ima međunarodni karakter kada se “mjesto preuzimanja i mjesto opredjeljenja. korištenjem zaobilaznih ili sporednih puteva lakše se savladavaju saobraćajne smetnje na pojedinim relacijama. nalaze u dvjema različitim državama” (CMR. prema ugovoru. tako da drumski prevoz tek početkom ovoga vijeka ponovno oživljava da bi puni značaj doživio poslije pedesetih godina. pogodniji je za prevoz manjih količina stvari ili stvari specifičnih osobina. jeftinija je izgradnja prevoznih sredstava. Sredstvo prevoza jeste “motorno vozilo”. Sredstvo prevoza je ta činjenica koja daje karakteristike ostalim.

posebno u sferi autonomnog prava. osiguranju. ugovorom se određuje prevozni put. prevozna sredstva su podložnija kvarovima. brod). prije svega. Javni drumski prevoz se obavlja kao prevoz u linijskom i slobodnom drumskom saobraćaju. a prevoznik je obavezan donijeti tarife i objaviti ih na uobičajen ili propisan način. cijena i uslovi prevoza. cisterne). Nedostaci ovog vida prevoza su.hladnjače. prelasku državne granice i dr. Cijena i ostali uslovi prevoza su unaprijed utvrđeni tarifom. Uobičajeno je da se prema predmetu prevoza drumski transport dijeli na prevoz putnika. nego što je slučaj u pomorskom ili željezničkom prevozu. i na kraju. Vrste prevoza i ugovora Od vrste drumskog prevoza ovisi njegov pravni režim. mogu se podijeliti po različitim kriterijima. željeznica. U slobodnom drumskom prevozu. drumski transport je pogodan za prevoz za vlastite potrebe poslovnih subjekata. U tom slučaju. Postoji jedinstvena odgovornost prvog transportera. Isprava može glasiti “po naredbi” ili “na donosioca” i može biti prenosiva ili neprenosiva. sigurnosnim propisima. koji se dosta koristi. Javni prevoz obavljaju poslovni subjekti (transportne organizacije) kao svoju registrovanu djelatnost na bazi ugovora sa poslovnim partnerima. mada se formiraju zbirni transporti (konvoji). Ona su skoro unificirana kada se radi o karakteristikama vozila. postoji onda kada se. mada i za ovaj vid transporta prevoznici mogu unaprijed donijeti uslove poslovanja i tarife. prevoz stvari (robe) i prevoz prtljaga pa u tom pravcu postoje različita pravila u zakonu. lakše se kombinuje sa prevozom iz ostalih grana saobraćaja. na osnovu ugovora o prevozu. Prevoz za vlastite potrebe podrazumijeva prevoz putnika i stvari radi zadovoljavanja sopstvenih potreba i ne obuhvata vršenje prevozničkih usluga trećim licima. Po načinu organizovanja prevoza putnika i stvari postoji javni drumski prevoz i prevoz za vlastite potrebe. Linijski (redovni) prevoz se odvija po unaprijed utvrđenom redu vožnje. a time i ugovori u vezi sa njim. sa unaprijed određenom polaznom i krajnjom stanicom i međustanicama. kao organizatora 210 . teže se prevozi naročito kabasta roba. vezan je za vremenske prilike i najzad. željezničkim i pomorskim naročito. 3. kod međunarodnog prevoza transport se odvija na osnovu jedinstvene isprave o kombinovanom (multimodalnom) prevozu i jedinstvene naknade za prevoz. u sljedećem: nije pogodan za istovremeni prevoz velikih količina stvari. transport stvari vrši angažovanjem prevoznih sredstava iz različitih grana saobraćaja (kamion. posadi. Postoji niz specijalnih pravila kojima se regulišu pitanja značajna za određenu vrstu drumskog prevoza. Drumski prevoz. Mješoviti (kombinovani) prevoz. U literaturi je uobičajeno da se drumski transport razvrstava i prema vrsti pošiljki na prevoz denčanih pošiljki i prevoz kamionskih pošiljki (tereta).

Zakon o međunarodnom drumskom transportu (Sl . Međunarodna unija za javni saobraćaj (UITU). prevoza za posebne namjene. 188 Ako se motorno vozilo “prenosi jednim dijelom puta morem. željeznicom.list RBiH. autobusne stanice. Međunarodna drumska federacija (IRF). list RBiH. To su: Konvencija o ugovoru za međunarodni prevoz robe drumom (Ženeva. kraće TIR konvencija. fiskalni režim drumskih vozila u međunarodnom prevozu. prevoza za lične potrebe. za cijeli mješoviti prevoz. unutrašnjim vodama ili vazdušnim putem”. broj 22/90. putne oznake. Radi se o slijedećim zakonima: Zakon o prevozu u drumskom saobraćaju (Sl. 33/95. str. 27/91. Na međunarodnom nivou značajno je pomenuti dvije konvencije: jedna. Postoji i niz drugih međunarodnih akata koji se odnose na posadu vozila. 1956). Evropska organizacija za drumski prevoz rashladne robe i dr. te ekonomskim ciljevima korisnika prevoza. poznatija pod skraćenim imenom CMR konvencija i Carinska konvencija o međunarodnom prevozu robe na osnovu karneta TIR (Ženeva. 1959). koja se odnosi na carine i fiskalna davanja. 189 188 211 . uglavnom. pošto i u ovoj oblasti postoji unifikacija prava na međunarodnom planu. 33/95). Sl. S obzirom na različitost materije koju uređuju ovi zakoni njihova primjena je u praksi kao takva zadržana. 4. Pravni izvori Razvojem drumskog saobraćaja ustanovljena su posebna pravila koja se zasnivaju na posebnostima drumskih prevoznih sredstava. list SR BiH. U domaćem pravu drumski saobraćaj regulisan je nizom zakonskih akata koji se odnose na organizaciju i funkcionisanje saobraćaja. broj 24/92. koja se odnosi na oblast međunarodnog prevoza stvari i druga. prevoza.međunarodnog kombinovanog prevoza. ograničeno na njegove međunarodne aspekte kao i rješenja sadržana u ZOO. signalizaciju. 13/94. nadzor i kontrolu te druga pitanja relevantna za odvijanje drumskog prevoza. Pravila su predmet regulisanja nacionalnih i međunarodnih izvora (konvencija). putevima prevoza i zahtjevima sigurnosti transporta. članom 73 je predviđeno da prestaje primjena zakona koji su se primjenjivali na teritoriji Federacije BiH do dana stupanja na snagu ovog zakona. S obzirom na dominantan međunarodni karakter ovog ugovora daljnje izlaganje će biti. 39/95). 23/98). ali bez istovara. prevoz opasnih stvari. bezbjednost. 503. br. Formirano je nekoliko međunarodnih asocijacija u ovoj oblasti: Međunarodna unija za drumski transport (IRU). Vilus-Carić-Šogorov. Donošenjem Zakona o unutrašnjem cestovnom prevozu (Sl. tada se primjenjuju pravila CMR na cio prevozni put. cit. op. stajališta i teretne autostanice i inspekcijski nadzor. novine FBiH br. Osnovni pravni izvori za ugovorno pravo su Zakon o obligacionim odnosima i specijalni 189 Zakon o unutrašnjem cestovnom prometu reguliše materiju: javnog zakoni.

a treći ostaje prevozniku. Zaključivanje Ugovor o prevozu stvari u drumskom saobraćaju je neformalan i može se zaključiti na bilo koji način. pa i realan. sloboda ugovaranja. On je ovlašten za zaključenje ugovora o prevozu ukoliko je to u okviru redovnog poslovanja prevoznika i ugovor zaključuje pod uobičajenim uslovima. Za pojedine vrste stvari vrijede posebna pravila. vozač je punomoćnik po zaposlenju (ZOO. član 4).ZAKLJUČIVANJE. Nepostojanje.II . Tovarni list predstavlja dokaz o zaključenom ugovoru. načelno.cit. U linijskom prevozu sloboda ugovaranja je donekle ograničena. odnosno količinu robe (CMR. da je vozač prevoznika (šofer) ovlašten na zaključenje ugovora. TOVARNI LIST I ELEMENTI UGOVORA 1. član 656. ime i adresa prevoznika. 190 Kod prevoza stvari u drumskom saobraćaju postoji. drugi prati pošiljku.str. neispravnost ili gubitak tovarnog lista ne utiče na postojanje i valjanost ugovora o prevozu stvari (ZOO. mjesto i datum preuzimanja stvari kao i mjesto 190 Opširnije: Ivošević dr Borislav. i opšti uslovi poslovanja. Tovarni list se izdaje u tri originalna primjerka: prvi ide pošiljaocu. 212 . član 98. 2. 5). 140. Prevoznik prima stvari na prevoz kada se postigne saglasnost sa pošiljaocem. čl. U odnosu na druge grane saobraćaja u drumskom prevozu veći značaj imaju poslovni običaji.). Ako stvari koje se prevoze moraju biti utovarene u različita vozila ili se prevoze različite vrste stvari ili su stvari podijeljene u grupe. posebno u međunarodnom transportu. Opšte je usvojen stav u međunarodnoj praksi. Za neke vrste ugovora zakon može odrediti način zaključivanja. Te činjenice mogu se dokazivati i drugim pravnim sredstvima. Obavezni sastojci tovarnog lista su: datum i mjesto izdavanja tovarnog lista. Ovlaštenja i pravnu valjanost izjava vozača treba procjenjivati po pravilima obligacionog prava koja se odnose na punomoćstvo. op. a takođe. Ima shvatanja da je ovaj ugovor formalan. uslovima ugovora i prijemu stvari od strane prevozioca. Izdavanje tovarnog lista vrši se na zahtjev pošiljaoca ili prevoznika. ime i adresa pošiljaoca kao i ime i adresa primaoca. a što je našlo mjesto i u našoj sudskoj praksi. ali se ona odnose na izvršenje ugovora. svaka strana (pošiljalac i prevoznik) može zahtijevati izdavanje posebne isprave za svako vozilo ili svaku vrstu stvari ili svaku grupu stvari. identifikacija prevoznog sredstva. Tovarni list I u drumskom prevozu stvari postoji prevoznička isprava u vidu tovarnog lista. Ovaj ugovor spada u kategoriju adhezionih ugovora što je odlika ugovora i u drugim oblastima transporta. CMR.

instrukcije o osiguranju tereta. Tovarni list se prenosi indosamentom ako glasi po naredbi odnosno prostom predajom kada glasi na donosioca. 3. Umjesto tovarnog lista prevoznik može izdati potvrdu o prijemu stvari na prevoz (ZOO. i njihove oznake. Pošiljalac odgovara za sve troškove i štetu koja nastane unošenjem netačnih ili nepotpunih podataka u tovarni list ili to učini prevozilac na zahtjev pošiljaoca.isporuke (mjesto utovara i istovara). 213 . Pošto se radi o individualnoj hartiji od vrijednosti potpisi ne mogu biti u vidu faksimila. a naročito: oznaku o pretovaru. Ako prevoznik ne upiše nikakve primjedbe u tovarni list. Na ostala dva originalna primjerka samo se upisuje notifikacija da je izdat prenosivi tovarni list. troškovi u vezi sa prevozom (troškovi prevoza. Kada je prevoznik vršio provjeru podataka unesenih u tovarni list (broj koleta. Dozvoljeno je suprotno dokazivati. bruto masa (težina) pošiljke ili količina izražena na drugi način. plaćanja izvršena u trenutku isporuke. 9). ali je teret dokaza na prevozniku. spoljnje stanje stvari i ambalaže) svoje primjedbe unosi u tovarni list. mjesto otpreme i mjesto opredjeljenja. zakonska je pretpostavka da su stvari i ambalaža primljeni na prevoz “u dobrom spoljnjem stanju” kao i da broj i oznaka koleta odgovara podacima iz tovarnog lista (CMR. deklaraciju o vrijednosti stvari. broj paketa. nedovoljnošću ili neispravnošću tih dokumenata i podataka u njima. carine i drugi izdaci). Prenosivi tovarni list. rok prevoza i drugo. član 657). mora biti naznačeno da se radi o prenosivom tovarnom listu jer samo taj primjerak ima značaj hartije od vrijednosti. koje troškove pošiljalac preuzima na sebe. Na oblik i pravna dejstva indosamenta shodno se primjenjuju pravila mjeničnog prava. na primjerku originala. čl. Stoga je pošiljalac odgovoran za svaku štetu prouzrokovanu nedostatkom. Uobičajeno je da se prilikom prijema stvari na prevoz izdaju tovarni list ili potvrda o prijemu stvari na prevoz u koje se unose određeni podaci. Na svakom prepisu mora biti vidno označeno da se radi o prepisu kao i upozorenje da se na osnovu prepisa ne može raspolagati sa stvarima (pošiljkom). dodatni troškovi. stvari koje se prevoze i naknada za prevoz. kao hartija od vrijednosti. mora sadržavati potpise pošiljaoca i prevoznika odnosno njihovih punomoćnika. Stranke mogu navesti u tovarnom listu i druge podatke koje smatraju korisnim. bitni sastojci ugovora o prevozu stvari drumom su: ugovorne strane. U tom slučaju. Prevoznik nije obavezan da ispituje ispravnost dokumenata koji se prilažu. oznaku. Bitni elementi ugovora Po prirodi posla. Za potrebe pošiljaoca i prevoznika može se izdati prepis tovarnog lista odnosno prenosivog tovarnog lista. osim pravila o regresu. uobičajeni opis stvari koje se prevoze i način pakovanja. Pošiljalac i prevozilac se mogu sporazumjeti da se izda prenosivi tovarni list koji glasi “po naredbi” ili “na donosioca”. koji se predaje pošiljaocu. instrukcije vezane za carine i druge formalnosti te spisak isprava priloženih uz tovarni list. primalac.

tip vozila koje vrši prevoz. ali ako ne koristi blagovremeno dostavljeno vozilo snosi posebnu naknadu . 191 Trifković mr Miloš. ali najkasnije u vrijeme koje omogućava utovar stvari prije isteka radnog vremena pošiljaoca. odnosno na mjesto utovara. prevoznik je obavezan dostaviti vozilo koje uobičajeno koristi u poslovima sa pošiljaocem. a ako toga nema onda ono koje odgovara najmasovnijim vrstama 191 Prevoznik angažuje iskusno i obučeno osoblje koje može izvršiti prevoza. ugovoreni prevoz. Uzastopni prevoznik je lice koje. ako to može učiniti bez opasnosti za vozilo.dangubninu. Podprevoznik je lice kome ugovorni prevoznik (vozar) povjeri izvršenje cijelog ili dijela ugovora o prevozu stvari drumom. str. najčešće. ako uslove prevoza poznaje. Obaveze drumskog prevoznika 1. Kada vozilo ranije stigne.1. III . Ugovorom se određuje. Postoje bitne razlike u odgovornosti podprevoznika i uzastopnog prevoznika. Kada okolnosti posla ne zna. Vozilo se postavlja na mjesto određeno ugovorom. pošiljalac može preduzeti radnje utovara. učestvuje kao jedan od vozara u prevozu stvari (izvršenju ugovora). prevoznik je dužan vozilo postaviti ugovorenog dana. 214 . op. po pravilu. U slučaju da sat nije određen. Stavljanje motornog vozila na raspolaganje pošiljaocu Motorno vozilo koje prevoznik stavlja na raspolaganje pošiljaocu treba da omogući bezbijedno i pravilno izvršenje prevoza. Vozilo se postavlja na mjesto utovara ugovorenog dana i sata.cit. na osnovu ugovora o prevozu zaključenog između pošiljaoca i prevoznika i jedne prevozne isprave. Kada ugovorom nije određen tip vozila smatra se da je izbor prepušten prevozniku i on je dužan obezbijediti vozilo koje je pogodno za namjeravani prevoz. 17. Pored ugovornog prevoznika (vozara) može se pojaviti podprevoznik (podvozar) i uzastopni prevoznik.Otuda se sastojci tovarnog lista uzimaju najčešće kao bitni elementi ugovora o prevozu stvari drumom. on ne potpisuje tovarni list. Ako mjesto utovara nije određeno prevoznik je dužan postaviti vozilo na najbliže mjesto koje ispunjava uslove za utovar.OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. O postavljanju vozila prevoznik obavještava pošiljaoca ili lice koje on odredi. Za neblagovremeno dostavljanje vozila prevoznik odgovara kao za docnju u izvršenju ugovora.

ako se “on sa tim izričito saglasio u tovarnom listu”. a prema okolnostima slučaja i utovar stvari. ali pošiljalac može zahtijevati provjeru. Čuvanje stvari primljenih na prevoz Prevoznik. primaocu. niti sadržinu paketa. ekonomičnosti i sigurnosti. na teret i rizik imaoca prava na stvari. član 8).3. Dužina prevoznog puta. zavisno od prirode radnje i okolnosti slučaja. U slobodnom prevozu drumom ova obaveza se reguliše ugovorom.). a ako rok prevoza nije ugovoren prevoz treba izvršiti za vrijeme koje je uobičajeno za prevoz takve 215 . Dužinu prevoznog puta predstavlja onaj put koji je vozilo stvarno prešlo uključujući potrebna (nužna) odstupanja. član 8). Ako prevozni put nije ugovoren. tada je prevoznik dužan stvari prevesti “onim putem koji najviše odgovara interesima pošiljaoca”. Prevozni put je linija kretanja koju vozilo treba da pređe iz mjesta otpreme do mjesta opredjeljenja. može se odrediti na različite načine (autokarta. skretanja.1. Prevoznik nije obavezan da kontroliše bruto masu stvari ili njihovu količinu izraženu na drugi način. član 661). Ovu obavezu prevoznik može izvršiti bilo u svojstvu prevoznika ili skladištara. u nepromijenjenom stanju predao prevezenu stvar. U linijskom prevozu on je utvrđen redom vožnje. Tu spada provjera stanja i mase (težine) pošiljke. koja utiče na cijenu prevoza. pregled oznaka. dok su kod linijskog prevoza mnogi elementi ove obaveze unaprijed određeni. prevoz od mjesta otpreme u mjesto opredjeljenja. Prilikom preuzimanja stvari prevoznik je dužan da kontroliše tačnost navoda u tovarnom listu u pogledu broja koleta i njihovih oznaka i brojki. a u slobodnom određuje se ugovorom i prevoznik je dužan izvršiti prevoz ugovorenim putem (ZOO.2. a troškovi se određuju ugovorom ili običajem. kao detentor. željeznički daljinar. Preuzimanje stvari na prevoz Preuzimanje stvari je zbirni pojam za niz radnji koje prevoznik pojedinačno ili u vezi sa drugim radnjama mora preduzeti da bi stekao detenciju stvari. jer pošiljalac zaključenjem i izvršenjem ugovora očekuje premještanje stvari. Prevoznik je dužan da izvrši prevoz u ugovorenom roku. načelno. To se postiže kombinacijom zahtjeva brzine. Obaveza vremenski traje od momenta prijema do predaje stvari. 1. Svoje rezerve upisuje u tovarni list i one obavezuju pošiljaoca. obavezan je čuvati stvar da bi je zaštitio od trećih lica i transportnih rizika i. 1. Troškovi čuvanja koji nastanu uslijed neopravdanog odugovlačenja izvršenja prevoza padaju na teret samog prevoznika. kao i spoljnje stanje pošiljke i njenog pakovanja (CMR. Ako angažuje treće lice. putem brojila vozila i dr. prevoznik odgovara za izbor toga lica. prijem stvari i dokumenata. Prevoz stvari Obaveza prevoza stvari je osnovna. Prevoznik ima pravo na naknadu troškova provjere i rezultati se unose u tovarni list (CMR.4.

To podrazumijeva ovlaštenje prevoznika da stvar istovari.stvari. da se stvar preda drugom primaocu. Prevoznik ima pravo na naknadu troškova koje je imao uslijed smetnji nastalih bez njegove krivice. pa čak. u protivnom. Rok prevoza je vrijeme od isteka roka otpreme do predaje tovarnog lista primaocu. postoji kod svih ugovora o prevozu stvari. odnosno isteka dodatnog vremena za utovar tereta i obuhvata rok otpreme i rok prevoženja. Nalozi moraju biti izdati u pisanoj formi uz potvrdu o njihovom prijemu od strane prevoznika. 216 . uzimajući u obzir karakter smetnji i okolnosti slučaja. a često je određen opštim uslovima poslovanja prevoznika. Prevoznik će preduzeti mjere radi zaštite interesa imaoca prava. Ta uputstva može davati pošiljalac. Instrukcija se unosi u prenosivi tovarni list i potvrđuje potpisom imaoca tog papira. pod uslovom da su ispunjene sve obaveze koje proizlaze iz tog papira. Postupanje po uputstvima imaoca prava Mogućnost davanja uputstava. Rok prevoza kao i rok otpreme ne teče za vrijeme smetnji koje nastanu bez krivice prevoznika. Ona u suštini znači izmjenu ugovora jednostranom izjavom volje.5. Naime. ne proizvodi pravna dejstva. Iste naloge može izdavati i primalac pod uslovom da je pošiljalac u tovarni list upisao takva ovlaštenja primaoca ili mu je predao svoj primjerak tovarnog lista ili ako je stvar stigla u mjesto opredjeljenja. Vrijeme prevoza počinje teći od isteka vremena za utovar. i izjavom volje lica koje nije učestvovalo u zaključivanju ugovora (imaoca prenosivog tovarnog lista). 1. primalac. On se određuje ugovorom. da se predaja stvari odloži. da se stvar vrati u mjesto otpreme. Ovlašteni imalac prenosivog tovarnog lista ima isključivo pravo i on može raspolagati pošiljkom. primalac i imalac prenosivog tovarnog lista. Opštim uslovima određuje se vrijeme prevoza koje ugovorom može biti produženo ili skraćeno. s obzirom na vrstu i dužinu puta kao i vrstu vozila. Rok otpreme je vrijeme nakon utovara stvari do momenta kada prevoženje treba da počne. Naknadna uputstva predstavljaju manifestaciju raspolaganja pošiljkom. ako u razumnom roku ne dobije potrebne instrukcije za postupanje. da se stvar uputi u drugo mjesto opredjeljenja. kojima se mijenjaju nalozi sadržani u ugovoru. Ako nije izdat prenosivi tovarni list. imalac prenosivog tovarnog lista) naredi predaju stvari drugom licu to drugo lice nema pravo da imenuje drugog adresata (CMR. Ako prevoz stvari nije moguće izvršiti u ugovorenom roku i pod ugovorenim uslovima prevoznik je obavezan tražiti uputstva od lica ovlaštenog za raspolaganje teretom. davati naloge prevozniku u smislu: da se obustavi prevoz stvari. Nije dopušteno višestruko davanje uputstava. da je preda na čuvanje ili da je sam čuva na teret i rizik imaoca prava. ako imalac prava (pošiljalac. član 12). Kada imalac prenosivog tovarnog lista nije poznat instrukcije će tražiti od pošiljaoca. pošiljalac može u toku prevoza pa sve do predaje tovarnog lista drugom licu.

tada i sam primalac ima pravo zahtijevati predaju tovarnog lista i stvari. stvari i motornog vozila. Istovar stvari vrši primalac. ako ugovorom nije drugačije određeno. u suštini. Po prispijeću pošiljke u mjesto opredjeljenja prevoznik je dužan. Pošto je prenosivi tovarni list hartija od vrijednosti. Lica koja su ovlaštena da prime uredno prispjelu pošiljku su primalac (lice označeno u ugovoru ili tovarnom listu). da bi mogao vršiti prava iz ugovora. ako što drugo nije određeno ugovorom ili u tovarnom listu. kao i predati duplikat tovarnog lista. Primalac ima pravo da zahtijeva utvrđivanje istovjetnosti pošiljke. Kada primalac smatra da nije dužan isplatiti prevozniku onoliko koliko se od njega zahtijeva. Obavezno je pružiti jemstvo za troškove i štetu. njegov punomoćnik. primalac stavlja prigovor na licu mjesta. Prevoznik ne može odbiti primljena uputstva ako je izvršenje naloga moguće. str. str. Provjeravanje pošiljke vrši se zapisnički. Isporuka pošiljke primaocu (predaja stvari) Isporuka pošiljke.Ovlašteno lice koje se posluži svojim pravom na davanje instrukcija dužno je prevozniku naknaditi odgovarajuće troškove i štetu koja nastane za prevoznika. primalac je dužan da u 192 193 Trifković mr Miloš. Kada stvari prispiju u mjesto opredjeljenja. bez odlaganja. 441. 42. član 670). cit. Isporuka stvari se vrši u mjestu opredjeljenja koje je određeno ugovorom odnosno prevoznim dokumentom ili naknadnim uputstvima. smatra se da mu je stvar uredno predata u stanju kako je određeno u tovarnom listu. da se ne vrši razdvajanje pošiljke. obuhvata predaju stvari. 1. ako ispuni uslove predviđene ugovorom. njegov imalac je dužan predati papir prevozniku prilikom preuzimanja pošiljke. Prevoznik daje uputstva pri istovaru koja se odnose na bezbjednost lica. ili se ne nanosi šteta drugom korisniku prevoza. Za nedostatke koje odmah uoči prilikom prijema. Kada su nedostaci na pošiljci takvi da se nisu mogli opaziti u času predaje. ako je pošiljka oštećena u čemu se sastoji to oštećenje. Troškove utvrđivanja istovjetnosti pošiljke snosi prevoznik ako ne postoji istovjetnost ili ako je oštećenje veće od onog koje je tvrdio prevoznik. Ako primalac pošiljku preuzme bez prigovora. 217 . da se naknade troškovi. Draškić dr Mladen. op. primalac se obavezuje da isplati naknadu za prevoz. odnosno pruži valjana garancija za troškove i štetu te ako izvršenje naloga nije protivno carinskim i drugim imperativnim propisima. on treba sporni iznos da položi kod suda (ZOO. ako prevoznik to zahtijeva. predaju dokumenata kao i 192 radnje primaoca vezane za njihovo prihvatanje. pretpostavlja se da je to mjesto adresa primaoca. Neopravdano odbijanje uputstava povlači odgovornost prevoznika.6. obavijestiti primaoca i staviti mu stvari na raspolaganje. Ukoliko nije posebno utvrđeno. Prevoznik ne snosi odgovornost za razliku u količini nastalu kao posljedica 193 transportnog kala i uobičajenih tolerancija u vagama. cit. Preuzimanjem stvari i tovarnog lista. odnosno. op. a nekada i treće lice bez posebnog ovlaštenja.

odnosno prijeti opasnost od kvara ili su troškovi čuvanja u nesrazmjeri sa vrijednosti stvari. Obavještavanje obuhvata obavezu pošiljaoca na davanje svih podataka.pismenoj formi i bez odlaganja po otkrivanju oštećenja. obavještenje je pošiljalac dužan dati na vrijeme. podrazumijeva pakovanje i označavanje. 2. a ostatak stavlja na raspolaganje imaocu prava na pošiljci. član 16). bez odlaganja. a to zavisi od vrste stvari koje se prevoze. tražiti uputstva od pošiljaoca. Ako troškovi prelaze vrijednost stvari prevoznik ima pravo na razliku.1. Smatra se da je pakovanje izvršeno na odgovarajući način ako može pod redovnim uslovima prevoza i pri uobičajenim postupcima prevoznika zaštititi stvari od gubitka i oštećenja te obezbijediti sigurnost lica i nenanošenje štete tuđoj imovini. Kad primalac odbije prijem stvari ili se jednostavno ne može naći. skupocjene stvari) obavezu davanja obavještenja treba ispuniti u času predaje stvari uz saopštenje njihove vrijednosti.). zavisno od zakona i ugovora. da stvari: istovari i preda na čuvanje u javno skladište ili drugom licu ili stvar odmah izloži prodaji ako je u kvaru. 2. ime primaoca itd. prvenstveno. član 8 i 218 . koji se unose u tovarni list kao i predaju isprava koje se prilažu uz tovarni list. Prodaji stvari može pristupiti i u svakom drugom slučaju. da sam izvrši popravljanje na trošak pošiljaoca ili da stavi prigovor upisom u tovarni list i izvrši prevoz (CMR. na trošak i rizik imaoca prava na pošiljci. Davanje pogrešnih obavještenja i podataka odnosno njihovo ne davanje povlači odgovornost pošiljaoca. hartije od vrijednosti. Pakovanje i označavanje stvari (priprema pošiljke) Pošiljalac priprema stvari za prevoz što. U slučaju da prevoznik ne dobije tražena uputstva on može. Kada utvrdi nedostatke pakovanja. administrativnim) ili ugovorom. U svim slučajevima smatra se da je prevoz završen. Kada se radi o opasnim stvarima ili onim za koje treba obezbijediti posebne uslove prevoza. sanitarnim. tada je drumski prevoznik dužan. ova obaveza podrazumijeva davanje obavještenja kako bi se izvršio uredan prijem i prevoz stvari. tražiti popravljanje pakovanja. Od protuvrijednosti prodate stvari prevoznik odbija troškove koji terete pošiljku. ako istekom razumnog roka ne dobije potrebno uputstvo od lica ovlaštenog na raspolaganje pošiljkom (CMR. Obaveze pošiljaoca 2. mjesto opredjeljenja. Za stvari naročite vrijednosti (dragocjenosti. Obavještavanje o prevozu i predaja potrebnih dokumenata Pošiljalac ima opštu obavezu da obavijesti drumskog prevoznika o namjeravanom prevozu dajući mu o tome sve relevantne podatke (sadržaj i količinu pošiljke. drumski prevoznik može: odbiti prevoz i odustati od ugovora.2. Generalno. stavi reklamaciju. Način pakovanja i označavanja mogu biti određeni prinudnim propisima (carinskim. Reklamacija se može staviti najkasnije u prekluzivnom roku od sedam dana računajući od dana predaje stvari.

zbog razloga za koje je odgovoran pošiljalac. okolnostima posla ili poslovnoj praksi stranaka. u vrijeme utovara uračunava se i vrijeme potrebno za popunjavanje tovarnog lista. slaganje i dr. Vozarina se određuje ugovorom. da se provjera vrši prilikom preuzimanja stvari. jasno. mora početi i završiti se u primjerenom roku. njihov smještaj. vezivanje i drugo obezbjeđenje vozila. Označavanje. prekid prevoza koji je nastao uslijed odgovornosti transportera. a u nedostatku toga određuje se prema poslovnom običaju. Ako je stvar prevezena samo jednim dijelom puta. Utovar stvari Obaveza pošiljaoca da vrši utovar stvari je dispozitivnog karaktera jer ugovorom može biti određeno i drugačije. vozila i pošiljke. tarifom ili na drugi uobičajen način. Vozarina (prevoznina) je najvažniji dio naknade i obuhvata: troškove koji se odnose na primjenu i korištenje vozila i rad osoblja.4. pokrivanje. Može se ugovoriti da utovar vrši prevoznik ili prevoznik i pošiljalac. dangubninu i troškove. Na visinu obračunate vozarine utiče. Vrijeme utovara. Ne ispuni li svoju obavezu utovara pošiljalac i nakon proteka dodatnog vremena za utovar prevoznik može odustati od ugovora i zahtijevati naknadu štete. ugovaranje forfetnog stava. 2.3. dodatke na vozarinu. Za dodatno vrijeme utovara prevoznik ima pravo na posebnu naknadu saglasno ugovoru ili tarifi. i tada se plaća vozarina u punom iznosu. masa i oblik stvari. Ti slučajevi su: paušalni obračun. Već je rečeno. djelimično izvršenje prevoza. uočljivo i trajno. ako nije utvrđeno ugovorom.10). ako je do djelimičnog prevoza došlo krivnjom korisnika prevoza. Plaćanje naknade za prevoz Naknada za prevoz obuhvata vozarinu. vrijednost i sadržaj pošiljke. pošiljalac ima pravo na dodatno vrijeme utovara koje iznosi najviše polovinu ugovorenog vremena predviđenog za utovar. Deklarisanje stvari vrši se na uobičajen način. Mjesto utovara stipuliše se ugovorom. ako ih je prema ugovoru dužan obaviti pošiljalac. Kada stvar nije utovarena u ugovorenom roku. Rok utovara se produžava ako nastupe razlozi koji se ne mogu upisati u krivicu ni jednoj strani. inače. treba da bude istinito. koji se obavlja “od vrata do vrata”. inače. obično je to mjesto skladište pošiljaoca. Inače. dužina prevoznog puta. predaju isprava. osim u slučajevima prevoza opasnih stvari. način prevoza itd. Posebni slučajevi obračuna vozarine i ostalih naknada u vezi sa prevozom postoje u onim situacijama kada dolazi do odstupanja od uobičajenog načina izvršenja ugovora ili plaćanja. plaća se vozarina srazmjerno pređenom putu. uključujući zaradu prevoznika te dažbine i takse na vozilo. prekid prevoza nastao uslijed više sile ili razloga 219 . od čega zavisi sigurnost lica.. Plaća se samo na stvari koje su u mjestu opredjeljenja stavljene na raspolaganje primaocu odnosno imaocu prava. 2. No. U slobodnom transportu. dovoljno. U izvršavanju ove obaveze pošiljalac se mora pridržavati instrukcija transportera jer utovar obuhvata unošenje stvari u vozilo. izvršenje prevoza drugim putem. koje se plaćaju po propisima zemlje u kojoj se prevoz obavlja.

a u ugovoru i tovarnom listu nije određeno drugo lice koje će izvršiti plaćanje. Zakonska je pretpostavka da plaćanje naknade pada na teret primaoca i u slučaju da pošiljalac u tovarnom listu nije preuzeo obavezu plaćanja naknade. tada prevoznik može sam da istovari stvari na teret i rizik primaoca. on može stvar izložiti prodaji ako je u kvaru ili prijeti neposredna opasnost od kvara. Za neke od ovih situacija zakon je odredio pravila. primalac može promijeniti mjesto istovara. Dodaci na vozarinu. ne bi ostvarila ekvivalentnost prestacija iz ugovora o prevozu. 3. Dispozitivno zakonsko pravilo jeste da naknadu plaća pošiljalac. ako ugovorom nije drugačije utanačeno. u suštini. Smatra se da je tada on uputio prevoznika da naknadu naplati od primaoca (ZOO. Dodaci na vozarinu predstavljaju iznose koji se dodaju na vozarinu kada ona. takođe. Ukoliko primalac ne istovari stvari.koji se ne mogu upisati u krivicu stranaka. dangubnina i troškovi prevoza čine. Isto tako. obračunata po standardnim elementima. kao i kada su troškovi smještaja i čuvanja stvari u nesrazmjeri sa njenom vrijednošću. Primalac je obavezan na plaćanje naknade za prevoz i kada preuzme pošiljku i tovarni list. On je ovlašten da u tovarni list upiše troškove koje preuzima na sebe. Kao i kod ostalih ugovora o transportu i ovdje se postavlja pitanje: ko plaća naknadu za prevoz . Prilikom istovara dužan je postupati po instrukcijama transportera. prevoz stvari čiji je sadržaj drugačiji od deklarisanog i dr. Plaćaju se i troškovi koji treba da su nužni i korisno učinjeni. Plaćanje naknade za prevoz Primalac. 220 . a na njemu je obaveza istovara. iako nije ugovorna strana (po engleskom pravu jeste). ukoliko je primalac iskupio tovarni list i time preuzeo pošiljku. primalac odnosno lice ovlašteno za raspolaganje pošiljkom? Na kome stoji ta obaveza određuje se ugovorom i odgovarajućom notifikacijom u tovarnom listu.1. Obaveza primaoca 3.2. naprijed navedenim. ima obavezu plaćanja naknade za prevoz ako je to pošiljalac naveo u tovarnom listu. a koje se odnose na bezbjednost lica. U određenim slučajevima. Razumije se. Opšte je prihvaćen stav. 3. Dangubnina je. za druge tarifa ili poslovni običaj. elemente naknade. Istovar se vrši u mjestu opredjeljenja kako je to predviđeno ugovorom ili poslovnim običajem.pošiljalac. stvari i vozila. naknada štete koju je prevoznik pretrpio uslijed zadržavanja vozila izazvanih postupcima imaoca prava. da navodi pošiljaoca u tovarnom listu o plaćanju naknade predstavljaju obavezu za primaoca. član 659). Istovar stvari Obaveza je primaoca da stvari istovari.

Trifković dr Miloš. izbjeći ili otkloniti. Za gubitak i oštećenje (povredu integriteta pošiljke) drumski transporter odgovara od momenta preuzimanja stvari do trenutka predaje (isporuke) primaocu. op. 51-67. kao što je slučaj i sa željeznicom. 221 . Odgovornost prevoznika za neizvršenje obaveza iz opšteg tipa ugovora o prevozu stvari drumom u domaćem transportu. Beograd. Drumski prevoznik može odgovarati: za slučaj gubitka stvari (potpunog ili djelimičnog). Vilus-Carić-Šogorov. a za povrede ostalih dužnosti odgovara po sistemu pretpostavljene subjektivne odgovornosti (otežana pretpostavka krivice). kako bi se umanjile pravne posljedice isključivom primjenom stroge objektivne odgovornosti. Prema pravilima međunarodnog i domaćeg prava. Institut za uporedno pravo. potpunog ili djelimičnog. op. oštećenje ili zakašnjenje. cit.ODGOVORNOST STRANAKA 1. kao i za slučaj zakašnjenja. a kod zakašnjenja “za ma kakvo zadocnjenje u isporuci” (CMR. ako je do toga došlo uslijed: radnji ili propusta korisnika prevoza.cit. Drugi smatraju da drumski transporter odgovara dvojako: po sistemu objektivne odgovornosti kada se radi o povredi obaveze očuvanja stvari date na prevoz. 15-50. 194 s tim da se navode slučajevi kada neće odgovarati. str. drumski prevoznik odgovara po sistemu objektivne odgovornosti odnosno na osnovu fakta prouzrokovanja štete. 442. za slučaj oštećenja.cit. Oni se primjenjuju samo za slučaj gubitka ili oštećenja stvari. član 17). 1972. prirodnih svojstava stvari ili okolnosti koje prevoznik nije mogao predvidjeti. Prema prvom shvatanju.IV . Najčešći osnov isključenja odgovornosti prevoznika 196 Drumski jeste viša sila za koju se prihvata subjektivno-objektivna koncepcija.str. takođe. transporter se ne oslobađa odgovornosti uslijed defektnog stanja vozila ili zbog pogrešne radnje ili nehata lica od koga je eventualno iznajmio vozilo odnosno njegovog zastupnika ili službenika. 478. drumski prevoznik se oslobađa od odgovornosti za gubitak. respektabilno. 195 Međunarodna i domaća pravila o drumskom prevozu. oštećenja ili zakašnjenja važi ono što je rečeno kod ugovora o prevozu željeznicom. zaista. Kada se ima smatrati da je došlo do gubitka. Odgovornost drumskog prevoznika U pogledu načina odgovornosti drumskog prevoznika ne postoji jedinstveno stanovište u teoriji. što prevoznik dokazuje (CMR. što prevoznik treba da dokaže. Prevoznik se oslobađa od odgovornosti ako gubitak ili oštećenje nastupe uslijed “specijalnog rizika” na koji su uticale jedna ili više niže navedenih okolnosti: 194 195 Draškić dr Mladen. str. 196 Opširnije o višoj sili: Trifković dr Miloš. pokazuju da se radi o kombinovanju objektivnog i subjektivnog sistema na bazi pretpostavljene krivice. Kao i kod željeznice i u drumskom prevozu postoje specijalni osnovi isključenja odgovornosti prevoznika. op. str. član 17 i 18).

drumski prevoznik naknađuje dokazanu štetu koja ne može biti veća od iznosa naknade za prevoz. b) nedostatak ili rđavo stanje ambalaže za stvar koja je po svojoj prirodi podložna rasturu ili oštećenju. Međutim. U tom smislu važe sljedeća pravila: za slučaj gubitka ili oštećenja (potpunog ili djelimičnog) naknada se određuje po vrijednosti stvari u vrijeme i u mjestu otpreme. normalnog rastura ili dejstva insekata. Solidarna odgovornost podvozara 222 . obračun se vrši na osnovu “normalne vrijednosti stvari iste vrste i kvaliteta”. prevoz živih životinja. U tim slučajevima. s obzirom na okolnosti slučaja. e) nedovoljna ili nepotpuna oznaka ili brojke na paketima. član 23. rđe. pretpostavlja se da je to uzrok. zastupnike ili bilo koje drugo lice čijim se uslugama prevoznik koristio). naknađuje samo stvarnu štetu. sam prevoznik mora dokazivati da je preduzeo neophodne radnje i djelovao prema svim specijalnim instrukcijama. drumski prevoznik se ne može pozivati na pravila koja isključuju ili ograničavaju njegovu odgovornost ili prebacuju teret dokazivanja na suprotnu stranu. Drumski prevoznik. I u drumskom prevozu postoji princip ograničenja odgovornosti prevoznika. visina se obračunava prema berzanskoj cijeni stvari. pošiljalac može. a u nedostatku nje. ako je upotreba takvih vozila izričito ugovorena i upisana u tovarni list. utovar. Za štetu koja je prouzrokovana radnjama podvozara odgovara ugovorni prevoznik. u načelu. uz mogućnost regresa od podvozara. Ipak. U slučaju zakašnjenja. što je čest slučaj u drumskom transportu. jednog ili više. f) prevoz živih životinja. Imalac prava može dokazivati suprotno. Kada prevoznik ustanovi. “uz plaćanje posebnog dodatka deklarisati u tovarnom listu vrijednost pošiljke ili specijalnog interesa i tada ograničenja odgovornosti prevoznika ne važe. 25). curenja. sušenja. To se proširuje i na lica koja su po nalogu prevoznika radila na izvršenju prevoza (službenike. prevoz obavljen vozilom specijalno opremljenim. d) priroda stvari koja je po svojim svojstvima izložena gubitku ili oštećenju (potpunom ili djelimičnom) naročito zbog loma.a) upotreba otvorenih i nepokrivenih vozila. ako stvari nemaju berzansku ni tekuću cijenu. Već je rečeno da pored ugovornog prevoznika može biti angažovan podprevoznik (podvozar) i uzastopni prevoznik. slaganje i istovar stvari od strane pošiljaoca ili primaoca (adresata) ili lica koja su radila po njihovim nalozima. obarati pretpostavku. ako postoji njegova kvalifikovana krivnja (zla namjera ili krajnja nepažnja). truljenja. c) manipulacije. Isto tako. ako nije upakovana ili nije uredno upakovana. po tekućim cijenama. postoje slučajevi kada zakonska pretpostavka u korist prevoznika ne važi: neuobičajeni manjak ili gubitak koleta. da je gubitak ili oštećenje moglo nastati iz nekog od navedenih razloga. u slučaju oštećenja iznos naknade štete ne može prijeći iznos koji bi prevoznik morao da plati za gubitak pošiljke odnosno dijela pošiljke (CMR.

PRESTANAK PRAVA IZ UGOVORA 1. Odgovornost pošiljaoca Pošiljalac odgovara. I prevoznik može odustati od ugovora ako pošiljalac. V . uvijek postoji solidarna odgovornost prvog i zadnjeg vozara. Potraživanja iz ugovora imalac prava ostvaruje podnošenjem reklamacije u pismenoj formi ili tužbe. za svoje radnje ili propuste. Kod uzastopnih prevoza za gubitak. uopšte. Prema principu koneksiteta to pravo se odnosi samo na stvari preuzete na prevoz. Utvrđeni su rokovi za reklamaciju koji su različiti i zavise od okolnosti slučaja. pošiljalac može odustati od ugovora kada prevoznik kasni sa započinjanjem prevoza toliko dugo da on nema interesa za ugovoreni prevoz. smatra da je ugovorna strana u ugovoru o prevozu (ZOO. Dakle. član 677). netačnosti ili neispravnosti podataka i isprava koje se prilažu uz tovarni list. nedostatka. prevoza opasnih stvari bez upozorenja prevoznika. ne utovari pošiljku na vozilo. U cilju obezbjeđenja potraživanja. kao i u drugim granama transporta. oštećenje i zakašnjenje solidarno odgovaraju ugovorni prevoznik.postoji u slučaju kada on od ugovornog prevoznika sa pošiljkom preuzme i tovarni list jer se tada. zakon je konstituisao u korist drumskog prevoznika pravo zaloge i pravo pridržaja. Normalan način gašenja obaveza jeste ispunjenje ugovora. 223 . slaganja i istovara stvari. tada solidarno odgovaraju svi prevoznici. posljednji prevoznik i prevoznik na čijem dijelu puta je prouzrokovana šteta. Ako se ne može utvrditi na čijem dijelu puta je šteta prouzrokovana. Prestanak ugovora Ugovor o drumskom prevozu prestaje na jedan od načina o prestanku obligacija iz ugovora. neispravnog prenosa negocijabilnog tovarnog lista u skladu sa pravilima mjeničnog prava. za cijeli prevozni put (CMR. nepridržavanja uputstava prevoznika prilikom utovara. i nakon isteka dodatnog roka za utovar. U transportnom pravu postoje slučajevi kada jedna od ugovornih strana može odustati od ugovora. Tako. 2. po zakonu. član 40). Pošiljalac odgovara za štetu nastalu zbog: netačnih i nepotpunih podataka unesenih u tovarni list.

2. bilo da se radi o gubitku ili oštećenju stvari ili zakašnjenju. 224 . Za potraživanja nastala zbog gubitka stvari rok teče od dana kada se. Zastara potraživanja Potraživanja iz ugovora o prevozu stvari drumom zastarijevaju za jednu godinu dana. Kada se radi o potraživanju zbog oštećenja ili zakašnjenja rok počinje teći od dana kada je prevoznik predao stvar. prema okolnostima slučaja. smatra da je stvar izgubljena.

palete) ili crpni sistemi za tečne terete. Njegov značaj usko je povezan sa privrednim. Obično se naziva i “riječnom plovidbom” zbog najvećeg značaja riječnog prevoza. 197 Detaljnije o pravnim problemima kontejnera: Arsić dr Zoran. Pogonska snaga (brod) najčešće je odvojen od nosioca tereta (šlepova). klauzula. U unutrašnjoj plovidbi nema plovnih objekata (brodova) koji krstare. Manipulacija teretom (ukrcaj.).POJAM. jezerima i kanalima. Beograd. opadanje vode) na drugi. tako da manji brodovi sa manjim troškovima mogu prevoziti velike terete. Ovaj ugovor je znatno jednostavniji od ugovora pomorskog prevoza zbog karaktera plovidbe i prirode prevoznog puta. (“lutaju”) vodenim putevima kao što je slučaj u pomorskom saobraćaju .pomoćni šlep). naročito industrijskim. pijesak. kojih može biti više. kabasti. 1985. komadna roba i dr. 225 . instrukcija koje se primjenjuju za različite slučajeve i okolnosti u pomorskom prevozu. vrši se šiftovanje (šifter . odnosno unutrašnjim plovnim putevima. Upravo radi toga rijekama se prevoze masovni. Pojam ugovora Unutrašnja plovidba obuhvata prevoz rijekama. specijalno slobodnoj plovidbi. po pravilu u nepromijenjenom stanju. razvojem područja kroz koja vodeni put protiče. 2. ugalj) mada se prevoze i druge stvari (nafta.slobodna plovidba. Opšti je stav da je prevoz unutrašnjim vodama jedan od najjeftinijih oblika transporta (10-15% jeftiniji od željezničkog). Zato u ugovor nije potrebno navoditi niz uslova. Značaj unutrašnje plovidbe Prevoz unutrašnjim vodama. građevinski materijal. ovim putevima prevoze se lica i stvari (tereti) što je predmet obrade. iskrcaj) je svedena na minimum 197 kao i troškovi. ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI 1. ima veliki privredni značaj za saobraćajni sistem jedne zemlje. Inače. kvar tereta. posebno rijekama. Naučna knjiga. posebno kada se koriste savremene transportne posude (kontejneri. U slučaju da treba prekrcati teret sa jednog šlepa (nasukivanje. str. Ugovorom o prevozu stvari u unutrašnjoj plovidbi brodar se obavezuje da preveze stvari od pristaništa (luke) ukrcaja do pristaništa odredišta (luke iskrcaja). Kombinovani prevoz robe.GLAVA ČETVRTA UGOVOR O PREVOZU STVARI U UNUTRAŠNJOJ PLOVIDBI (UNUTRAŠNJIM VODAMA) I . uz naknadu (naplatu prevoznine). Rizik koji postoji ne izražava se u takom vidu kao što to može biti “rizik mora” (perils of the seas). 36-59. rasuti i jeftini tereti odnosno stvari čija je cijena na tržištu relativno niska (kamen.

473. ako krcatelj zahtijeva. član 483).član 448. posebno kada se radi o pravilima koja se odnose na ukrcaj tereta (ZPUP. da izda teretnicu ili tovarni list. odnosno riječni brodari donose svoje tarife isto kao i željezničke organizacije. 3. Radi toga kao i činjenice da se plovidba odvija uvijek u istim pravcima ovaj vid transporta redovno je povezan sa željezničkim i drumskim prevozom (kombinovani prevoz). Prevoz je vezan za vodostaj koji oscilira. zakonskog založnog prava na brodu i drugih prava. ovisi o različitoj dubini vode (plitak gaz. 515). član 504.Prevoz unutrašnjim vodama ima i svoje nepovoljnosti usljed prirodnih i vještačkih zapreka. II . 570). krivina) ili postoje umjetne zapreke kao što su mostovi. odustanak od ugovora. Brodarski ugovor za više putovanja ili na vrijeme za cio brod zaključuju se u pismenoj formi.Carić dr Slavko . Pošto se prevoz unutrašnjim vodama odvija u istom pravcu riječna pristaništa. ovisi od padavina. pismena zakonska forma (forma ad solemnitatem). član 496). Što se tiče prevoznih dokumenata.cit. 506. 551. havarije. ograničenja odgovornosti . ukrcaj.Šogorov dr Stevan. Zaključivanje ugovora i isprave o prevozu Na zaključivanje ugovora u unutrašnjoj plovidbi primjenjuju se ista pravila kao i kod pomorske plovidbe. s tim što zakonodavac izričito navodi kada postoje specifičnosti za unutrašnju plovidbu (subcharter. U pravnoj teoriji je sporan pojam riječnog 198 pristaništa i operativne obale. Obje strane potpisuju tovarni list. Pravni izvori Ugovor o prevozu stvari u unutrašnjoj plovidbi regulisan je istim pravnim izvorima kao i pomorski: Zakonom o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi (ZPUP) te Zakonom o obligacionim odnosima (ZOO). op. 500. Za ostale ugovore može se predvidjeti ugovorena forma. 226 . Izdavanje tovarnog lista može zahtijevati i brodar (ZPUP. isprave. Kao i u pomorskom prevozu i ovdje veliki značaj imaju običaji i opšti uslovi poslovanja luke ukrcaja i iskrcaja odnosno pristaništa. a 198 Vilus dr Jelena . a ne kao kod pomorskog prevoza. 511. Uveden je princip jedinstvenih pravila za pomorsku i unutrašnju plovidbu. Teretnica se izdaje u jednom primjerku. brodskih isprava i knjiga. odgovornost. 504.str. U toj materiji ona imaju značaj primarnog izvora. Specifična rješenja za unutrašnju plovidbu postoje i u pogledu upisa brodova u registar. I tovarni list se izdaje u jednom primjerku i prati stvari (ZPUP. ovisi o mogućnosti zamrzavanja. 496.ZAKLJUČIVANJE I ELEMENTI UGOVORA 1. brodar je dužan. kao i u pomorskom prevozu. brane i sl. pojava plićaka. 454.

oznake za identifikaciju. U oba slučaja postoji mogućnost suprotnog dokazivanja (ZPUP. Nepostojanje. kojih je znatno manje nego kod teretnice (ZPUP. član 518). Ako brodar nije unio primjedbe. 2. sanitarne. korisnik prevoza). član 448). težina. član 517). primalac. naručilac. zakonska je pretpostavka da je teret primio onako (količina i stanje) kako je upisano u tovarnom listu. Bitni elementi ugovora Lica koja se pojavljuju u pomorskoj mogu se pojaviti i u unutrašnjoj plovidbi (brodar. pristanište ukrcaja. ako se prevozi opasan teret). Može se izdati i jedan prepis tovarnog lista s potpisom brodara. što je bitno drugačije nego kod brodarskog ugovora o prevozu stvari morem (ZPUP. član 520). tovarni list je dokaz da je zaključen ugovor o prevozu i da je u njemu navedeni teret primljen u stanju i pod uslovima kako su upisani u tovarni list. Stvari prate i druga dokumenta kao što su carinske. krcatelj. Naime. te opis tereta (broj komada ili koleta. U protivnom on se ne može zaključiti. a brodar može kao i kod teretnice da unese primjedbe (marginalije). I ovdje se određuju stojnice i prekostojnice. ugovor o podčarteru u unutrašnjoj plovidbi može se zaključiti samo ako je brodarskim (principalnim) ugovorom to dozvoljeno. naznačenje opasnosti. Specifičnost ovog ugovora ogleda se kod podčartera. 227 . Ugovor može sadržavati odredbe o naknadnim dispozicijama. veterinarske i druge isprave. odnosno iskrcaja. obim ili količina. Troškove naknadnih dispozicija snosi nalogodavac. Zakon je odredio obavezne elemente tovarnog lista. Podatke u tovarni list i njegove prepise unosi krcatelj. Inače.potpisi se mogu zamijeniti pečatom ili faksimilom. podčarterski ugovor se može zaključiti pod uslovom da brodarski ugovor ne isključuje zaključenje podčartera sa trećim licem. valjanost ili sadržaj ugovora o prevozu (ZPUP. neispravnost ili gubitak tovarnog lista ne utiče na postojanje. U međunarodnom transportu sastavlja se i brodski manifest koji sadrži podatke i popis tereta (stvari) i predaje se carinskim vlastima. Kod brodarskog ugovora na vrijeme za cio brod (čartera). Popis isprava unosi se u tovarni list. Upiše li brodar primjedbe u tovarni list zakonska je pretpostavka da je teret preuzeo onako kako je predao primaocu.

Nema oslobađanja od odgovornosti ako korisnik prevoza dokaže suprotno (ZPUP. a kod ostalih masovnih pošiljki na osnovu srednjeg gaza primjenom tabele gaženja. a dijelom u unutrašnjoj plovidbi (kombinacija tih plovidbi). Za štetu odgovara po sistemu pretpostavljene subjektivne odgovornosti.OBAVEZE I ODGOVORNOST STRANAKA 1. prava zaloge i zastare potraživanja važe pravila koja se odnose na ugovore u pomorskoj plovidbi. prirode stvari i prevoza živih životinja. U slučaju sumnje kada je do oštećenja. mogu nastati okolnosti koje zahtijevaju olakšanje šlepa i prekrcaj stvari na drugi šlep (šiftovanje). manjak ili gubitak tereta. Obaveze stranaka U unutrašnjoj plovidbi ukrcavanje tereta na brod vrši krcatelj. Brodar može suprotno dokazivati. koja je sastavni dio tarife. brodar je dužan izvršiti prevoz ugovorenim brodom. predaje tereta i plaćanja vozarine važe pravila kao i kod pomorskog prevoza. brojanje i uopšte. manjka ili gubitka došlo. Kao i u pomorskoj plovidbi. član 557). član 473). jer se smatra da su matični šlep i šifter ista cjelina. pa dođe do zakašnjenja. dok se vozarina ne mijenja. Obično je tarifom ili ugovorom predviđeno da se šiftovanje vrši po odluci brodara uz obavijest stranci. Uobičajeno je da se težina denčanih pošiljki vrši po gazu šlepa. a s obzirom na prirodu vodenog puta. tada se primjenjuju propisi koji su nepovoljniji za brodara. Prilikom ukrcavanja. kao i za zakašnjenje. Vaganje. Odgovornost stranaka Brodar odgovara za svako oštećenje. ugovorenim putem i u ugovoreno vrijeme. U pogledu vozarine. krcatelj je dužan pridržavati se uputstava brodara (zapovjednika broda). Oslobađa se od odgovornosti ako “učini vjerovatnim” da je šteta mogla nastati usljed: smještaja tereta na palubu. Pravila zakona o zajedničkoj havariji primjenjuju se pod uslovom da je njihova primjena ugovorom izričito predviđena (ZPUP. brodar odgovara prema 228 . ukrcavanja ili iskrcavanja od strane krcatelja ili primaoca. član 796). ako postoje. pomanjkanja ili slabog stanja ambalaže. za vrijeme unutrašnje ili pomorske plovidbe (plovidba na graničnim vodenim putevima). Ako se prevoz vrši dijelom u pomorskoj. odnosno pravila opštih uslova poslovanja brodara. od preuzimanja do predaje. Prilikom prevoza tereta.III . Troškovi šiftovanja padaju na teret stvari koje se prevoze. Ako vrijeme i put nisu predviđeni ugovorom dužan je to izvršiti uobičajenim putem i u primjerenom roku. provjera stanja tereta vrši se prilikom predaje. U pogledu postupanja brodara sa teretom za vrijeme prevoza. osim kod brodova linijske plovidbe gdje brodar preuzima stvari ispod čekrka (ZPUP. 2.

Mjerodavan je zakon luke iskrcaja (ZPUP. 229 .propisima koji važe za pristanište (luku) gdje se. član 551). mora izvršiti predaja tereta. prema ugovoru.

230 .

DIO ČETVRTI UGOVORI O LICENCI. Zbog toga duhovne tvorevine kroz koje se ona izražava imaju posebnu ekonomsku vrijednost. čl. RBiH 20/95) (dalje ZVTP). naučna i umjetnička djela. predmet su autorskog prava. Književna. mjeriteljstvo i intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine (dalje: Institut). Ugovor 199 Zakon o vanjskotrgovinskom poslovanju. pod zakonskim uslovima svome titularu daju monopolska ovlaštenja i djeluju prema svim drugim licima (erga omnes). 200 U istu granu je uključena i nova. U prvom slučaju se i u zakonodavstvu i u teoriji govori o prenosu prava. čl. 201 Oba imaju apsolutni karakter. Upravo zbog toga se većina prava industrijske svojine upisuje u posebne registre kod Instituta za standarde. GRAĐENJU I OSIGURANJU GLAVA PRVA UGOVOR O LICENCI I POJAM POSLA I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. trgovačko 199 i pravom industrijske svojine. Odnosi povodom tih objekata uređeni su posebnim granama prava. ali i kompjuterski programi. Najvažnije među njima su stekle status objekta prava. Vezanost navedenih objekata sa jedne strane za ličnost stvaraoca. ime i oznaka uređeni su poslovnim pravom tehnička unapređenja i znakovi razlikovanja (modeli. pravo na trgovačko ime i oznaku izričito svrstava u pravo industrijske svojine.glasnik BiH 22/02) (dalje ZIS). robni i uslužni žigoviindustrijski dizajn i geografske oznake) spadaju u pravo industrijske svojine. specifična i tajna kombinacija poznatih savremenih tehničkih i tehnoloških znanja. a sa druge podložnost objektiviziranom tržišnom vrednovanju dovodi do dvostruke prirode prava koja povodom njih nastaju. 200 Osnovni izvor prava u ovoj oblasti Zakon o industrijskom vlasništvu u Bosni i Hercegovini (Sl. 201 ZIS. Ona su istovremeno i lična (moralna) i imovinska prava. iskustava i vještina koja se može primijeniti u industrijskoj i drugoj proizvodnji (know-how) koje kao posebnu kategoriju uvodi i ZOO (član 686). Firma. Izumi. Pojam posla Kreativnost je izuzetno značajan faktor uspješnog privređivanja. 231 . Prenosiva su samo ona prava industrijske svojine koja imaju imovinski karakter. Prava industrijske svojine mogu se prenositi na druga lica u cjelini i djelimično. 3.l. 51 (Sl.

i označava dozvolu. str. Us prkos tome moguće je konstruisati i opšti tip ugovora o licenci.kojim se to čini je po svojoj pravnoj prirodi ugovor o cesiji. 202 203 232 . 133. Tu mogućnost ima podnosilac prijave patenta. 686 . Pariška konvencija za zaštitu industrijskog vlasništva (1883). 116 i čl. dopuštanje ili slobodu za korišćenje tuđeg isključivog prava industrijskog vlasništva. 1. inozemnom i međunarodnom pravu”. 205 ZIS. ugovorom o licenci se mogu ustupati i prava koja još nisu definitivno zaštićena. Poslovna politika.“licentia” . Pored prenosivih objekata industrijskog vlasništva. One potiču najprije iz osobenosti objekata i prava industrijske svojine. 204 Dopuštenje za korištenje tuđeg patenta može biti zasnovano na administrativnom aktu nadležnog upravnog organa. uzorak i modeli. str. 1981. tačka 4. čl. 1984. svaki ugovor o licenci ima izvjesne specifičnosti. 106-107. Tako je postupio i Zakon o obligacionim odnosima (čl. Bez obzira na predmet. Riječ je latinskog porijekla . odnosno Sud Bosne i Hercegovine za davanje prinudne licence. Takva licenca se naziva ugovornom. 202 Prenos samo prava na upotrebu ili korišćenje objekata industrijske svojine. Madridski sporazum o međunarodnoj registraciji žigova (1981) i Lokarnski sporazum za međunarodnu klasifikaciju modela i uzoraka (1968). Za nas su najznačajnije sljedeće međunarodne konvencije: Konvencija o osnivanju svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo. Zahvaljujući snažnim tendencijama ka unifikaciji rješenja ove dvije grupe pravnih vrela. između njih postoji značajan stepen ujednačenosti. modela. Ta činjenica je uticala i na izgled izvora prava za ovaj ugovor. a potom iz zakonske regulative unutar koje se autonomija volje stranaka mora da kreće. Zagreb. O ovome ugovoru vidjeti Besarović dr Vesna: “Pravo industrijske svojine i autorsko pravo”. ZIS. U principu se i patent prenosi na isti način.711). koji se sada definišu kao industrijski dizajn. Beograd. Izvori prava Izvori prava za ugovor o licenci se mogu podijeliti na međunarodne i domaće. a primaocu sticanje potrebnih znanja brzo i uz minimalizaciju rizika. 203 naziva se licencom ili licencijom. Značaj ugovora o licenci je ogroman. Zbog toga je ugovor o licenci kao samostalan pravni posao ili kao dio šireg ugovornog akta prisutan u većini poslova transfera tehnologije i direktnih stranih investicija. 2. žig. 204 Verona dr Albert: “Licencni ugovor u jugoslovenskom. On je instrument koji omogućava prenosiocu valorizaciju resursa uloženih u naučnoistraživački i organizacioni rad. Informator. uzorka i žiga. ustupaju se isključivo ugovorom. osim kolektivnog žiga i geografske oznake . 205 Ostali prenosivi objekti prava industrijske svojine: tehničko znanje i iskustvo (know-how). član 50 koji reguliše pravo na korištenje patenta za povjerljivi pronalazak od strane nadležnog ministarstva odbrane.

686-711). ugovor se upisuje u odgovarajući registar koji vodi Institut. 55) odnose se na ugovore o licenci patenta i znanja (know-how). Obavezne (čl. Napokon. Donošenjem ZIS-a ova materija se nalazi skoro isključivo u oblasti obligacionih odnosa. teretan i formalan. Zakon o obligacionim odnosima sadrži detaljnu regulativu opšteg tipa ugovora o licenci (čl. Ugovori o licenci prava industrijske svojine i know-how sa stranim licem obavezno se prijavljuju organu nadležnom za ekonomske odnose sa inostranstvom. pravilo je da je ugovor o prenosu prava pravima nije formalan. pa predstavlja i bitan elemenat ugovora. Ugovor koji nije upisan proizvodi pravne posljedice samo prema strankama (inter partes). da su najjače izraženi elementi zakupa. 686 ZOO). on se može upisati u registar. Ovaj obligacioni pravni posao ima sljedeće karakteristike: dvostrano je obavezan. 3. dugotrajnost i važnost ugovora o licenci naveli su zakonodavca da zaključivanje ugovora o licenci uslovi postizanjem sporazuma stranaka u pismenom obliku (čl. 63 ZVTP). 132 ZIS). uzorka ili modela. zajedno sa pravima nad njima. posvećen utvrđivanju materijalno-pravnog režima objekata industrijske svojine koji se. Pravna priroda razmatranja ugovora je sporna u teoriji. prenose ugovorom o licenci. da postoje 206 Verona dr Albert. On uređuje ona pitanja sadržaja ugovora o licenci koja su značajna za zaštitu interesa domaćih subjekata i cijele zemlje u ovim poslovima sa elementom inostranosti. ugovor o licenci je ovim dobio svojstvo imenovanog pravnog posla. Pošto se ugovorom o licenci prenosi pravo korištenja apsolutnim pravom. odnosno primjene ZOO.Od domaćih izvora na prvom mjestu se nalazi ZIS. II POJAM I BITNI ELEMENTI UGOVORA 1. 233 . 54) i zabranjene klauzule (čl. tehničkog znanja i iskustva. 64. Registrovani ugovor djeluje i prema trećim licima . Zaključivanje ugovora Složenost. Upis može tražiti svaka od stranaka (čl. intelektualnog vlasništva (ugovor o cesiji) formalan (čl.prema svima (erga omnes). U domaćem prometu. čl. Drugo mjesto zauzima Zakon o vanjskotrgovinskom poslovanju. 130 ZIS). koji vodi i registar tih ugovora (čl. isto djelo. žiga. 687 ZOO. str. Pojam ugovora “Ugovorom o licenci obavezuje se davalac licence da stjecaocu licence ustupi u cjelini ili djelimično pravo iskorištavanja izuma. Ova forma ima svojstva ad solemnitatem. Uporedni pregled pokazuje da se ugovor o licenci zaključuje u pisanom obliku i onda kada po nacionalnim 206 Pored toga. Uz uvažavanje specifičnosti pojedinih predmeta industrijske svojine. Smatra se da je on podvrsta ugovora o prodaji. 56 ZVTP). a stjecalac licence se obavezuje da mu za to plati određenu naknadu” (čl. komutativan.

odnosno žiga (čl. odnosno usluga drugog učesnika u privrednom prometu”. odnosno prava industrijske svojine. odnosno uslužni žig. 97 234 . mogu se podijeliti po različitim osnovama. Ako prijavu podnosi više lica zajedno i ako im je pravo priznato kao suvlasnicima. Navedenim 207 208 209 Vidjeti Verona dr Albert. odnosno usluga jednog učesnika u privrednom prometu od istih ili sličnih roba. str. svi moraju dati saglasnost za zaključenje ugovora ili se zajednički moraju pojaviti kao davaoci prava korištenja. isto djelo. odnosno materijala proizvoda samog po sebi ili njegovih ornamenata. Subjekti ugovora Subjekti ugovora su davalac i primalac licence. Određivanje davaoca licence daleko je složenije. koji je 209 Robni. Besarović dr Vesna. str. 2. Vrsta prava utiče i na rješenje u ugovoru o licenci. 69 211 ZIS. 207 Sve ovo ukazuje i na mješovitu pravnu prirodu posla. isto djelo. boja. 36 i Besarović dr Vesna. Ipak. koji se sada definiše samo kao žig je znak koji se može grafički prikazati i koji je podoban za razlikovanje roba. čl. narocito. isto djelo. Kao primalac licence se u zakonskim okvirima može pojaviti bilo koje domaće ili strano. Bitni elementi ugovora 2. čl. u literaturi dominira izričito ili prećutno izražen stav da je u pitanju samosvojna vrsta ugovora (sui generis ugovor). davalac licence može biti: vlasnik apsolutnog prava industrijske svojine na predmetu licence. koji ima inventivnu razinu i koji se može industrijski primjeniti. Predmet ugovora Predmet ugovora o licenci je složena pojava. Određivanje davaoca opredjeljuje ugovor o licenci kao pravni posao intuitu personae.1. Verona dr Albert. On se može posmatrati kao objekat industrijske svojine radi koga se ugovor zaključuje i kao karakteristična radnja koju povodom određenog objekta treba da izvrši prenosilac. str. str. 29-36. nosilac prava iskorištavanja objekta industrijske svojine i podnosilac prijave patenta. davalac licence. kontura. 208 2. fizičko ili pravno lice. oblika. Svi ovi objekti.2. 132 ZIS).” 211 Raniji zakon je industrijski dizajn definisao kao modele. Patent je pravo kojim se štiti pronalazak iz bilo kog područja tehnike. čl. dakle. Najuopštenije govoreći. modela ili uzorka-industrijskog dizajna. kao jedna strana u prvom ugovoru o isključivoj licenci. 210 “Industrijskim dizajnom štiti se izgled cijelog ili dijela proizvoda koji je nov i čiji je individualni karakter rezultat posebnih obilježja linija. isto djelo. 110 ZIS. 110. odnosno uzorke. nov.osnove da se svrsta u grupu ugovora čije je obilježje propuštanje ili trpljenje upotrebe sopstvenog prava itd. 19 210 ZIS.

Računajući od dana podnošenja prijave. S obzirom na strogost ograničenja. Utvrđuje se ugovorom i predstavlja njegov bitan elemenat (čl. Ukoliko je davalac licence zadržao za sebe bilo kakvo pravo iskorištavanja licence ili neku mogućnost da prenos izvrši i trećim licima. produžiti za još najviše 5 godina (čl. 473-474. Prostorna ograničenja na području Bosne i Hercegovine ne smiju biti suprotna propisima o jedinstvenom tržištu (čl. Napokon. 690 ZOO). 690 ZOO). 2. Sam prenos se može izvršiti u različitim modalitetima. Licenca može biti prostorno neograničena i ograničena. ona može biti potpuna i djelimična. 686 ZOO). licenca je neisključiva. niti je može prenijeti nekom trećem licu. 689. str. Cijena Naknada je protuvrijednost koju primalac stavlja na raspolaganje davaocu licence za ustupljeno pravo iskorištavanja objekta intelektualne svojine koji je predmet ugovora. Zabrana se odnosi kako na cijelo pravo. Ugovor o licenci nikada ne može trajati duže od perioda zakonske zaštite prava koje se prenosi (čl.3. patent traje 20 godina. A to znači da je on u “granicama prostornog važenja licence” (čl. 212 Čl. Naknada mora biti određena ili odrediva. Garancije koje padaju na davaoca licence pokazuju da je u pitanju obaveza rezultata. 688 ZOO). Radnja koja je predmet ugovora o licenci je ustupanje ovlaštenja na iskorištavanje nekog od objekata prava industrijske svojine. Oni služe i kao mjerilo za osnovnu podjelu licenci. Kvalifikacija licence prema ovome mjerilu zavisi od sadržaja konkretnog ugovora. dr Slobodan Perović i prof. 235 . prema obimu i mjeri prenosa ovlaštenja na primaoca licence.predmetima ugovora o licenci treba dodati i “znanje i iskustvo”. st. čija je definicija već data. tako patent sa skraćenim trajanjem traje 10 godina. Mislimo da član 695 ne daje dovoljno osnova za ovakvo tumačenje. izuzetno. 60 i 113 ZIS). 2 ZOO dozvoljava i tumačenje po kome postoji mogućnost davanja njenog predmeta. Isključiva licenca je ona kod koje primalac stiče pravo isključivog iskorištavanja predmeta licence. Suprotno Carić dr Slavko u “Komentaru Zakona o obligacionim odnosima”. naprijed citirano djelo. 2 i 3 ZIS). Zakonska pretpostavka da je licenca prostorno neograničena mora biti opravdana tumačenjem cijelog ugovora. dr Dragoljub Stojanović. redaktori prof. mora izričito ugovoriti (čl. tako i na sve varijante korištenja predmeta 212 logično je da se isključivost licence licence. budući da se u ovom slučaju ne traži izričito ugovaranje ograničenja (čl. Zakon o obligacionim odnosima pretpostavlja postojanje neisključive licence. 60. a industrijski dizajn 10 godina (čl. a trajanje patenta po proteku 20 godina može se. 695 ZOO) ne može koristiti ni sam. čim suprotno nije izričito predviđeno u ugovoru. 689 ZOO). Postoje i izuzeci. st.

1. isto djelo. Besarović dr Vesna. Ona se može ugovoriti u paušalnom iznosu. 703 ZOO). Forma ugovora Pošto se ugovor o licenci mora zaključiti u pismenom obliku. 703 ZOO se uzdržava od ovakve kvalifikacije prirode odredaba koje su u njemu sadržane. 213 Složenost ovih činilaca i nužnost njihove ne samo objektivne nego i subjektivne procjene dovela je do više načina određivanja visine naknade. ipak. isto djelo. smatra da je u ugovor o licenci uvedena klauzula o 216 promijenjenim okolnostima. dozvole za korištenje i predaje tehničke dokumentacije potrebne za praktičnu primjenu predmeta licence. Čović dr Šefik i Trifković dr Miloš: “Modeli ugovora o poslovnoj saradnji sa inostranstvom (sa komentarima)”. Besarović dr Vesna. 67 i 68 ZOO). 1982. isto djelo. Ova forma ima zakonski karakter. prema prometu i po veličini dobiti. ako je ona “postala očito nesrazmjerna u odnosu prema prihodu koji sticalac licence ima od iskorištavanja predmeta licence” (čl. Burnazović dr Tufik . isto djelo. Ona značajno utiče na način kasnijih izmjena i dopuna ugovora i raskid samoga posla (čl. str. Sarajevo. Faktori koji opredjeljuju vrijednost licence determinišu i (ne)izvjesnost njenog ostvarivanja. 214 213 236 . 485-486. tržišta i monopola. 2. 215 Ovo je tzv. 133 ZOO). kombinovani način odredivanja cijene. 122 i Verona dr Albert. 29. 123. isto djelo.Na vrijednost licence utiču faktori proizvodnje. Zbog toga se omogućava svakoj zainteresovanoj strani da zahtijeva izmjenu ugovorene naknade. str. Obaveze davaoca licence 1.4. po komadu. 122. str. Iako do nesrazmjerne naknade i koristi može doći i isključivo usljed krive procjene jedne od ugovornih strana. u teoriji prava intelektualne svojine se. 89. str. Carić dr Slavko u komentaru čl. str. 216 Verona dr Albert. citiranog djela. Predaja predmeta licence Predaja predmeta licence je karakteristična obaveza davaoca. III OBAVEZE STRANAKA 1. 214 Svi navedeni metodi mogu biti primijenjeni i u nekoj kombinaciji o kojoj se stranke dogovore. Vidjeti str. jasno je da i forma ugovora ima svojstvo bitnog elementa. str. Prema Begtić dr Rešad. 215 Način određivanja cijene utiče na modalitete plaćanja i na obaveze primaoca licence koje su povezane sa plaćanjem cijene. Vidjeti Besarović dr Vesna. a ne i zbog naknadnih “okolnosti koje otežavaju ispunjenje obaveze jedne strane” (čl. Ona se sastoji od tri radnje: uručenja patenta ili drugog spisa. Ekonomski institut. 89. srazmjerno materijalnim troškovima proizvodnje.

industrijskog dizajna ili ugovorno ustupanje upotrebe žiga zaključuje ugovor o licenci u skladu sa ovim zakonom i drugim propisima. A to znači da se davalac licence mora ponašati pošteno i savjesno. str.3. 114. 1. te znanja i iskustva (know-how) sa stranim partnerima. Prema Zakonu “Davalac licence garantuje sticaocu licence tehničku izvodljivost i tehničku upotrebljivost predmeta licence” (čl. 693 ZOO). Pošto vremenskih određenja ove obaveze nema. Kriteriji za njihovo ocjenjivanje zavise od vrste objekta i od toga da li je on već primjenjivan u praksi. Besarović dr Vesna. 603 ZOO). Dozvola za korištenje daje se u okviru ugovora i zakona. Tehnička upotrebljivost je mogućnost da se primjenom licenciranog objekta obavi zahtijevani proces i/ili dobije proizvod koji će odgovarati stanju tehnike.Uručenje potrebnih spisa i dokumentacije zavisi od vrste objekta koji se licencira. 1. str. 55 ZVTP). ona se naziva opštom. ali može biti sporazumom stranaka precizirana ili čak proširena. Kod licence know-how ova obaveza je veoma značajna. 218 217 237 . Ova obaveza postoji na osnovu Zakona (čl. Prema Čl. Članom 133 ZIS samo utvrđuje da se za ugovorno ustupanje iskorištavanja patenta. koje se u njima ne smiju nalaziti (čl. zahtjevima tržišta i eventualno posebnim uslovima ugovora. ZIS ovu materiju ne reguliše više u onom obimu kako je to bilo u ranijem zakonodavstvu. Tehnička izvodljivost je “mogućnost da se tehničkim putem proizvede određeni proizvod ili 218 Ako u ugovoru nisu bliže određeni primijeni određeni postupak u proizvodnji”. treba smatrati da ona ima trajan karakter. isto djelo. Zakonom o vanjskotrgovinskom poslovanju su taksativno određene četiri restriktivne klauzule u ugovorima o licenci patenta. Davanje uputstva i objašnjenja Dužnost davanja uputstva i objašnjenja koja su potrebna za uspješno iskorištavanje licence zasniva se na iskustvu po kome patentna prijava i dokumentacija nisu uvijek dovoljne za ostvarivanje svrhe ugovora na strani 217 primaoca licence. Garancije za tehničke osobine predmeta licence Prenosilac prava na određenom objektu industrijske svojine jemči primaocu da predmet ugovora i njegova upotreba ispunjavaju tehno-ekonomske uslove predviđene propisima i/ili ugovorom. klauzula sa ovakvom garancijom se mora nalaziti u ugovoru o licenci sa stranim elementima. obaveza garancije ima svojstvo prirodnog sastojka ugovora.2. Predaja tehničke dokumentacije potrebna za eksploataciju objekta je obaveza koja se najčešće javlja u ugovorima o licenci know-how. 54 ZVTP. 692 ZOO). Besarović dr Vesna. U mjeri u kojoj počiva na propisu. zahtjevi u pogledu tehničke izvodljivost. budući da se tu radi o nepatentiranim izumima ili tajnim vještinama. 114. isto djelo. Zakon izričito zahtijeva da se daju “sve upute” (čl. ako jesu posebnom.

Ukoliko je predmet posla isključiva licenca. 694 ZOO) jemči primaocu za svojstva prava koje mu prenosi. 54 ZVTP). isto djelo. nego i dužnost iskorištavanja predmeta licence. 696 ZOO). Sadržaj ove obaveze sastoji se u održavanju onoga stanja prenesenog prava koje je postojalo u času zaključenja ugovora. te da ne postoji ograničenje prava u korist lica koja nisu stranke ugovora. Citirana formulacija dozvoljava da se ova dužnost dvostruko shvati. 115-119. te u zaštiti primaoca od svih pravnih zahtjeva trećih lica. Davalac licence jemči primaocu da pravo pripada njemu. te jemstvo da su znanja i iskustva prenesena ugovorom o licenci know219 how zaista tajna. Zbog toga je logično da davalac već po samom zakonu (čl. garancija za rentabilnost i konkurentnost proizvoda dobijenih primjenom predmeta licence. 84-86 i Besarović dr Vesna. Primalac najprije. isto djelo.1. U vanjskotrgovinskom prometu ova je garancija izričito utvrđena (čl. 1. Tu na prvom mjestu spada garancija za tajnost know-how. Iskorištavanje predmeta licence “Sticalac licence dužan je iskorištavati predmet licence na ugovoreni način. sljedeće garancije: a) Da li će se primjenom predmeta licence dobiti proizvod ugovorenog kvaliteta i b) Neškodljivost dobijenih proizvoda po život i zdravlje ljudi. ne stiče samo pravo. svoju obavezu i 219 O ovim vrstama garancija vidjeti šire kod Verona dr Albert. Suština i ove garancije sastoji se u eventualnoj obavezi davaoca licence da nadoknadi štetu prouzrokovanu nedostacima prenesenog prava. garancija za rezultat. Ograničavanje toga monopola u korist primaoca je osnovni razlog zbog koga ta strana zaključuje ugovor. str.Garancije iz Zakona o obligacionim odnosima razvijene su i proširene u spoljnotrgovinskom prometu. poslovna praksa je razvila još neke (pod)tipove garancija. 220 Verona dr Albert. ugovori o licenci patenta i znanja i iskustva moraju sadržavati. 238 . Prema specijalnom zakonu (čl. Pored zakonskih. 54 ZVTP). Ova obaveza postoji tokom cijelog 220 trajanja ugovora. da na pravu nisu konstituisana ovlaštenja trećih lica. Davalac “jemči da pravo iskorištavanja nije ustupio drugome ni potpuno ni djelimično” (čl. isto djelo. u ugovorenom obimu i u ugovorenim granicama” (čl. garancija se proširuje. 2. te po prirodnu okolinu. 81. Garancija za pravne osobine prenesenog prava Davalac licence prenosi na primaoca pravo iskorištavanja objekta na kome ima apsolutno pravo. I drugo.4. I ta je garancija zasnovana na zakonu te ima svojstva prirodnog elementa ugovora. str. Obaveze primaoca licence 2. str. između ostalog. 694 ZOO).

Suprotno rješenje mora nesumnjivo proizlaziti iz ugovora. 2. uključujući i nepatentirani izum. čak i onda kada je data neisključiva licenca. 1. primalac licence odgovara kao i svako treće lice koje se neovlašteno služi tuđim pravom industrijske svojine. dakle i onda kada nije izričito ugovorena. ako ugovorom nije za to određen kraći rok” (čl. Povreda ove dužnosti predstavlja i povredu poslovne tajne davaoca licence. 222 221 239 . Teorija je zauzela stanovište da je primalac dužan i iskorištavati licencu i to činiti na ugovoreni način. isto djelo. pa se njeno poštovanje štiti i po tom osnovu. 702 ZOO).2. Od rješenja ovih procedura zavisi i početak rokova za plaćanje. odnosno trenutak padanja u docnju sa izvršenjem obaveze. Kod ugovora o licenci know-how. 88. Verona dr Albert. Pravo i obaveza iskorištavanja postoje u pogledu predmeta ugovora o licenci. Tako je postupio i čl.pravo iskorištavanja licenciranog objekta mora vršiti u skladu sa ugovorom. 54. Besarović dr Vesna. “sticalac licence dužan je podnijeti davaocu licence izvještaj o obimu iskorištavanja i obračunati naknadu svake godine. primalac licence ima obavezu čuvanja u tajnosti dobijenih znanja. Trajnog je karaktera. Najvažnije među njima su uređene u Zakonu o obligacionim odnosima.3. Ugovor o licenci patenta i know-how sa elementom inostranosti mora sadržavati obavezu davaoca da za vrijeme važenja ugovora “primaocu stavlja na raspolaganje poboljšanje na patentu i znanju i iskustvu”. 121. Način plaćanja zavisi od modaliteta po kojem je cijena licence utvrđena i od posebnih odredbi ugovora o ovom pitanju. 2. Plaćanje naknade Primalac je obavezan da plati ugovorenu naknadu. str. st. isto djelo. Ako se naknada utvrđuje prema obimu iskorištavanja predmeta licence. Dozvoljeno korišćenje kasnijim usavršavanjima predmeta licence mora se takođe odvijati u granicama zakona ili sporazuma stranaka. Zbog toga se primalac licence mora suzdržavati od korišćenja naknadnim usavršavanjima objekta industrijske svojine. Suprotno može biti predviđeno prinudnim propisom 222 ili izričito ugovoreno. Ukoliko one ne postoje. primijeniće se opšta pravila obligacionog prava o ispunjenju novčanih obligacija. str. Ova obaveza postoji po samom zakonu (čl. tačka 1) ZVTP. Obaveze uslovljene vrstom ugovora o licenci Različitost objekata industrijske svojine i njihovog iskorištavanja dovela je do pojave obaveza karakterističnih samo za neke tipove ugovora o licenci. 221 Način iskorištavanja predmeta licence zavisi od ugovora. Složenost ovog metoda utvrđivanja i plaćanja cijene zahtijeva da se ugovorom detaljno urede postupci utvrđivanja rezultata poslovanja i rokovi obavještavanja o njima. 698 ZOO). Ukoliko prekorači utvrđena ograničenja.

Drugi slučaj objektivne odgovornosti davaoca licence postoji onda kada se pojave pravni nedostaci (čl. On može tako dobijene proizvode pustiti u promet sa tim žigom “samo ako je njezin kvalitet isti kao što je kvalitet robe koju proizvodi davalac licence” (čl. primalac licence stiče i posebne zakonske obaveze. str. 700 ZOO). 121 ZOO). isto djelo. roba proizvedena po licenci mora biti obilježena oznakom o proizvodnji po licenci i kada se ne prodaje pod određenim robnim žigom (čl. 699 ZOO). ukoliko je nedostatak bio skriven. Njegova odgovornost je tada subjektivna. a naknada štete se ravna po opštim pravilima. Njegova odgovornost u ovom slučaju je. Ta činjenica i karakter obaveza znatno otežavaju položaj primaoca u postupku dokazivanja. Prava primaoca licence analogna su onima koja ima kupac u slučaju 223 skrivenih materijalnih nedostataka kod ugovora o prodaji (čl. objektivna. Odgovornost primaoca licence Primalac licence odgovara objektivno za neizvršavanje svojih novčanih obaveza. Prava primaoca licence u ovom slučaju ista su kao i prava kupca kada roba ima pravne nedostatke. No. Odgovornost davaoca licence Davalac licence odgovara bez obzira na odsustvo svoje krivice za prekršaj obaveza garancije za tehničku izvodljivost i upotrebljivost predmeta licence. Za neizvršavanje ostalih obaveza primalac licence odgovara subjektivno. davalac odgovara samo onda kada je za to kriv. Besarović dr Vesna. 223 Vidjeti Verona dr Albert.Bude li zajedno sa licencom za određenu proizvodnju ustupljena i licenca žiga kojim se proizvodi obilježavaju. Za neizvršavanje ostalih obaveza iz ugovora o licenci. da je teret dokazivanja njenog odsustva na primaocu licence. Prava davaoca licence prema primaocu koji kasni sa plaćanjem naknade analogna su pravima prodavca u slučaju docnje kupca sa plaćanjem cijene. isto djelo. dakle. 121 ZOO). Pored toga. 2. str. 115. 84-86. 240 . pri tome treba voditi računa da se krivica pretpostavlja. IV ODGOVORNOST STRANAKA 1.

Radi se. Ako drukčije nije ugovoreno. I ličnost primaoca može biti osnov za klasifikaciju. isto djelo. primalac isključive licence je ovlašten da je ekonomski iskorištava i na taj način što će na treće lice prenijeti pravo njenog korištenja (čl. Pogonske licence su one koje su ustupljene određenom preduzeću (društvu).V VRSTE LICENCI I PODLICENCA 1. kao “odobrenje”. bilo apsolutno. bilo relativno. 71-72 i Besarović dr Vesna. zavisno od ovlaštenja koje primalac dobija ugovorom. isto djelo. upotrebu i prodaju proizvoda dobijenih licenciranim postupkom ili obilježenih ustupljenim žigom. Verona dr Albert. str. 704 ZOO). ali je namijenjena preduzećima u njegovom sastavu. O vrstama licenci vidjeti Verona dr Albert. licence se dijele na one za proizvodnju. Tada ima karakter dozvole prema Zakonu (čl. Ono je pravovaljano i kada se pribavi 226 Dopuštenje može biti uskraćeno “samo iz ozbiljnih naknadno. ista mjerila su relevantna i za klasifikaciju ugovora o licenci. Dopuštanje se može dati unaprijed.” može biti posebno značajna pri prodaji trgovačkog društva ili njegovog dijela. 95. U spoljnotrgovinskoj razmjeni licence se mogu podijeliti na uvozne i izvozne. str. 225 Nelične isključive licence mogu se prenositi na treća lica ugovorom o podlicenci. Treba istaći da u pogledu zabranjenih i obaveznih klauzula Zakon o vanjskotrgovinskom poslovanju ne pravi razliku između ugovora u kojima je BiH partner davalac i onih u kojima je on primalac licence. Ovdje ćemo se zadržati samo na onim vrstama licenci koje već nisu obrađene kroz razmatranje predmeta ugovora. lična licenca je ona koja se ne može prenositi na drugoga ukoliko ta mogućnost nije izričito ugovorena. Podjela licenci Podjela licenci može se vršiti prema različitim mjerilima. Ono što predstavlja specifičnost ovoga posla jesu posebni odnosi između prvobitnog davaoca isključive licence. 112 i 113. 241 . o novom ugovoru o licenci čiji predmet ne može da bude širi od predmeta prvobitnog ugovora o licenci istog objekta (predmeta). U principu. 72. Relativno ograničavanje slobode podlicenciranja postoji onda kada zaključivanje novog ugovora nije moguće bez dopuštenja davaoca licence. Ugovorom o licenci mora biti izričito isključena ova mogućnost. Koncernskom se naziva licenca čiji je nosilac koncern. Pošto vrsta objekta i karakteristike prava koje se prenosi bitno utiču i na izgled ugovora. ova “licenca nije prenosiva bez 224 Pogonska licenca istodobnog prijenosa samog pogona u kojem se ona koristi. primaoca isključive licence i trećeg lica. isto djelo. str. Podlicenca Podlicenca ili ugovor o podlicenci je rezultat sporazuma primaoca isključive licence i trećeg lica o prenosu prava iskorištavanja predmeta ugovora o licenci. dakle. najčešće u samom ugovoru o licenci. 224 225 226 Verona dr Albert. isto djelo. str. 29 ZOO). Napokon. Prema namjeni za koju se preneseno pravo može koristiti. 2.

Davalac licence je ovlašten da od primaoca podlicence zahtijeva “isplatu iznosa koje ovaj duguje davaocu podlicence po osnovi podlicence” ukoliko primalac licence ne izmiruje svoja potraživanja prema njenom davaocu (čl. a to znači odmah (čl. Poseban otkaz nije tada potreban. davalac može otkazati ugovor o licenci i bez otkaznog roka. 2. a davalac se tome ne protivi. VI PRESTANAK UGOVORA O LICENCI 1. Prema njima. Izložena rješenja ne utiču na pravo stranaka da ugovor raskinu sporazumno.razloga” (čl. same mogu da urede sve modalitete raskida. 227 Verona dr Albert. produžavanje ovakvih ugovora konkludentnim radnjama je moguće. Načelo autonomije volje važi i u ovome domenu. 705 ZOO). 95. Shodno opštim pravilima obligacionog prava. Pored toga. Ako primalac licence nastavi da iskorištava predmet ugovora i nakon proteka roka. smatra se da je ugovor prećutno produžen sa istim elementima. obezbjeđenja koja su dala treća lica prestaju da važe (čl. otkazni zakonski rok iznosi šest mjeseci (čl. Produžni ugovor je zaključen na neodređeno vrijeme. str. U ovom rješenju dolazi do izražaja shvatanje po 227 kome je licencni ugovor po svojoj pravnoj prirodi zakup. Ovaj pravni standard tumači se prema okolnostima konkretnog ugovora o licenci. Po njenom isteku. njegovim istekom se gasi i ugovor (čl. vrijediće dispozitivna rješenja Zakona o obligacionim odnosima. 710 ZOO). 707 ZOO). Prestanak protekom vremena Ukoliko je ugovor o licenci sklopljen na određeno vrijeme. “čak ni kad je davalac licence dao potrebno dopuštenje za zaključivanje podlicence” (čl. Ukoliko stranke ugovor raskidaju sporazumno. Ukoliko primalac licence zaključi ugovor o podlicenci bez dopuštanja davaoca. 706 ZOO). Otkazni rok se ugovara. 708 ZOO). 242 . osim toka trajanja. Jedan izuzetak ipak postoji i on ima zakonski. koje je prema zakonu ili ugovoru neophodno. 707). Ukoliko on ne bude utvrđen u ugovoru. pa mora prestati otkazom. 709 ZOO). zavisno od predmeta licence i ciljeva stranaka. dakle prinudni karakter. ugovor se ne može otkazati u prvoj godini svog trajanja. Treće lice kao primalac podlicence načelno ne stoji sa prvobitnim davaocem licence ni u kakvom pravnom odnosu. isto djelo. Otkaz Ugovori o licenci sklopljeni na neodređeno vrijeme prestaju otkazom bilo koje stranke.

Stečaj ili redovna likvidacija primaoca licence daju pravo njenom prenosiocu da ugovor o licenci otkaže. Ovaj opšti stav ipak trpi dva ograničenja. Nasljednici stupaju u ugovor samo pod zakonskim uslovom da produžavaju djelatnost primaoca licence (čl. Nasljednici davaoca licence stupaju u ugovor o licenci samo ako ta mogućnost nije ugovorom isključena. Prestanak subjektiviteta Smrt fizičkog lica kao davaoca ili primaoca licence ne utiče na ugovor o licenci. Ovo pravilo motivisano je nemogućnošću davaoca licence da je dalje ekonomski koristi.3. pa analogno pravo nije priznato primaocu licence. Rješenja za pravna lica su drukčija. Za sticaoce licenci situacija je nešto drukčija. Obrnuto nije slučaj. 243 . 711 ZOO). odnosno raskine. Ugovor o licenci može odrediti i uslove pod kojima nasljednici postaju stranka u ugovoru o licenci.

244 .

Mogu se podijeliti u dvije grupe. kao karakteristični dužnik. Vilus dr Jelena: “Ugovor o građenju”. ili na takvom zemljištu. 2. nego obavezu postizanja ugovorenog rezultata. a naručilac se obavezuje da mu za to isplati određenu cijenu”. 7-8. sinalagmatičan i formalan pravni posao. Ugovoru o građenju su posvećeni članovi 630-647. ne preuzima obavezu rada. članove 29-34 Zakona o vanjskotrgovinskom poslovanju u kojima su uređena pojedina pitanja kada se u ovom ugovoru pojavljuje element inostranosti. Institut za uporedno pravo. 245 . str. koji nastavlja tendenciju uporednog prava da se dio ovoga posla zasnovan na autonomiji volje stranaka uredi i ključnim izvorom privrednog prava. Upravo zbog toga je veoma teško razlučiti posao građenja od samog ugovora kojim se uređuje onaj dio poduhvata koji je zasnovan na autonomiji volje stranaka. Beograd. str.GLAVA DRUGA UGOVOR O GRAĐENJU I POJAM UGOVORA I IZVORI PRAVA 1. “ugovor o građenju je ugovor o djelu kojim se izvođač obavezuje prema određenom projektu sagraditi u ugovorenom roku određenu građevinu na određenom zemljištu. Izvori prava Najvažniji izvor prava za ugovor o građenju su zakoni. Beograd. Federalni propisi su veoma opširni. Njega karakteriše i velika isprepletenost prinudnopravnih . shodno će se primijeniti članovi 600-629 koji sadrže norme o ugovoru o djelu. Po svojim osobinama ugovor o građenju je teretan.1968. Pojam ugovora Građevinarstvo predstavlja jednu od najsloženijih i najznačajnijih privrednih djelatnosti. Od prinudnih propisa treba spomenuti one koji se odnose na pojedina pitanja finansiranja izgradnje. 1987. Prva uređuje urbanističko-komunalne uslove za zaključivanje i izvršavanje ugovora o 228 Vidjeti Kapor dr Vladimir . Oni se mogu podijeliti na imovinske i administrativne. Ukoliko pojedina pitanja nisu u njima regulisana. dvostrano obavezan.Carić dr Slavko: “Ugovori robnog prometa“. Njena važnost je došla do izražaja i u Zakonu o obligacionim odnosima. Već po zakonskoj definiciji ugovor o građenju spada u ugovore o djelu. 228 Po članu 630 ZOO. VI izdanje. Od dispozitivnih propisa na prvom mjestu se nalazi Zakon o obligacionim odnosima. izvođač.administrativnih i dispozitivnih imovinskih elemenata. Shodno tome. Naučna knjiga. odnosno na već postojećem objektu izvršiti kakve druge građevinske radove. 549-550.

Sarajevo. inženjering organizacije. 231 Ova materija je regulisana Uredbom o postupku nabavke roba. U propisima i u praksi za njih se koriste i nazivi: investitor i građevinar. naručilac i izvođač. značajno vrelo iz ove grupe predstavljaju i opšti uslovi poslovanja koje usvajaju pojedini investitori ili izvođači. odnosno nosilaca raspolaganja društvenom svojinom. 234 Oni se najčešće rade oslonom na neke od opštih uslova međunarodnog karaktera. korisnika. izmjene i dopune u broju 26/82. 233 One predstavljaju kodifikaciju poslovnih običaja u ovoj oblasti. Izmjene i dopune su urađene na osnovu Dogovora SR i SAP o ustupanju izgradnje investicionih objekata u društvenom vlasništvu (Sl. 230 229 246 .05. kao i budžetskih korisnika. uključiti Zakon o prostornom uređenju (Sl. te inspekcijski nadzor. javnog sektora ili pravnih lica u većinskom vlasništvu države. 230 Ono što je karakteristično za ovaj pravni propis je to što. str. ustupanju radova i usluga. II STRANKE I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. Međunarodne banke za obnovu i razvoj (IBRD) i ORGALIME naročito. Pored njih se u poslu građenja sreću i drugi subjekti: arhitekti. list SRBiH 33/77. 234 Na primjer: Opšti uslovi INGRE iz Zagreba. do sada. 1987. subjekti specijalizovani za vršenje nadzora. SFRJ 18/77. ustupanju radova i usluga (Sl. novine FBiH br. nije stavljena van snage njegova važnost iako je njegova materija postala neaktuelna. prema terminologiji ZOO. projektantske organizacije. Pored posebnih uzansi. Danas je njihova primjena uslovljena sporazumom stranaka u svim slučajevima u kojima one sadrže rješenja suprotna dispozitivnim odredbama ZOO. Najvažniji su: Zakon o prostornom uređenju 229 i Zakon o ustupanju izgradnje investicionih objekata. Zagreb. 52/02. 232 Od izvora privrednog prava koji su autonomnog karaktera treba istaći Posebne uzanse u građevinarstvu. Sl.g. Dalje: ZPU). 56/02. Ovo se posebno odnosi na materiju ustupanja izgradnje investicionih objekata od strane tzv. SFRJ 69/80). Vidjeti kod Trifković dr Miloš: “Sadržaj ugovora o investicionoj izgradnji u svjetlu izvora prava” u “Ekonomika investicija kao faktor stabilizacije privrede”. 34/04) 232 Sl. l. 235 Njihovo važenje je uslovljeno uključivanjem u ugovor. 233 Sl.2003. dalje će se citirati kao ZG i Odluka Visokog predstavnika o proglašenju Zakona o građevinskom zemljištu Federacije BiH od 15. Ona imaju svojstvo stranke. Dalje ćemo ih citirati kao: UG. 231 Kao posebni izvori prava mogu se spomenuti i Zakon o građenju i Zakon o građevinskom zemljištu Federacije BiH. l. zatim opšti uslovi Međunarodne federacije savjetodavnih inženjera (FIDIC). 235 Tri su najvažnije grupe ovih pravila: opšti uslovi Evropske ekonomske komisije UN. Radi se o posebnom režimu prava javnih nabavki. novine FBiH br. te akti ostalih međunarodnih organizacija. Stranke Lica za koja nastaju obaveze i prava na osnovu ugovora su. CIP. Proceduralna pitanja predstavljaju najveći dio sadržaja ovih akata.građenju. Tekst kod Vukmir dr Branko “Ugovori o izvođenju investicijskih radova međunarodni”. U ovoj oblasti sada postoji određena pravna praznina koja je nadomještena postojanjem posebnih propisa koji se odnose na ustupanje građevinskih radova od strane tzv. Savez finansijskih i računovodstvenih radnika BiH. te upravni organi. Druga se tiče načina zaključivanja ugovora o građenju. novine FBiH br. 1980. 141-157.

zemljišno-knjižni ured. Tako se i poslovi projektovanja. odnosno izvođenje predviđenih radova ekonomično. Tendencija zakonodavca je da sve značajnije faze posla građenja mogu da obavljaju samo specijalizovane organizacije i lica.za ponudbenu licitaciju . odnosno lice sa statusom koji dozvoljava sklapanje trgovačkih poslova. rentabilno i društveno opravdano i da je tehnološki proces. Kao izvođač se može pojaviti i više registrovanih subjekata istovremeno. gas i sl.treba i komunalne organizacije koje daju saglasnosti na projekat (elektroprivreda. Građenjem građevina u prostoru se mogu baviti samo pravna lica registrovana za obavljanje te djelatnosti ako pored opštih uslova ispunjavaju i uslov da u radnom odnosu imaju najmanje jednog diplomiranog inženjera sa najmanje 5 godina radnog iskustva i položenim stručnim ispitom (čl. U praksi se drugi učesnici u poslu nazivaju kooperanti. tj. potrebno je da i investitor bude privredni subjekat. U tom slučaju se radi o konzorcijalnom nastupu koji se zasniva na posebnom ugovoru. Njihovo pribavljanje predstavlja prvu grupu prethodnih radnji koje investitor mora da obavi da bi mogao pristupiti zaključenju ugovora. Za sva navedena lica. katastar). 20 ZG).ograniči broj članova konzorcija (konzorata). po svojoj pravnoj prirodi predstavlja opasnu djelatnost.1. Investicioni program treba da sadrži sljedeće podatke: opis 247 . gdje se daje analiza uslova za njegovu izgradnju i dokazuje da je izgradnja toga objekta. funkcionalnost objekta cjelishodna. Da bi ugovor o građenju bio posao poslovnog prava. Konzorcij se pojavljuje kod velikih investicionih objekata. Oni mogu djelovati samostalno . Izvođač može zaključiti posebne ugovore sa drugim subjektima za izvođenje pojedinih dijelova objekata ili pojedinih radova. građenje i nadzor nad građenjem investitor mora povjeriti pravnim ili fizičkim licima registrovanim za obavljanje te djelatnosti (čl.svaki na osnovu posebnog ugovora o građenju. Investitor ima pravo da u pozivu za javno nadmetanje . Investicioni program je elaborat iz koga se vidi o kakvom se objektu radi.. propisani su uslovi koje moraju ispuniti prije registracije za obavljanje djelatnosti kojom se bave. Kao izvođač može se pojaviti pravno ili fizičko lice registrovano za obavljanje te djelatnosti. montažnih i ostalih radova može se pristupiti na osnovu investicionog programa i investicione tehničke dokumentacije. Investicioni program i tehnička dokumentacija Izgradnji objekata i uopšte izvođenju građevinskih. odnosno eksploatacija. osim investitora. On se tada pojavljuje u ulozi komisionara. nadzora nad građenjem i revidiranja projekta povjeravaju samo pravnim ili fizičkim licima registrovanim za obavljanje te djelatnosti. Prethodne radnje 2. Ovakvo rješenje je opravdano s obzirom da je posao građenja. kontrola projekta. Projektovanje. pošta. vodovod i kanalizacija. 2. Investitor može biti fizičko ili pravno lice u čije ime i za čiji račun se gradi građevina i vrše drugi zahvati u prostoru. ili jedinstveno. 18 ZG). kao jedan subjekt.

a odobrenje se ne može dobiti bez investicione tehničke dokumentacije. Za objekte neprivrednog karaktera . ona obuhvata različite projekte. potrebna obrtna sredstva. kapacitet. a naročito rentabilnosti. rezultatima prethodnih ispitivanja i istraživanja. ali se iz njega mora vidjeti njihova namjena.objekta. nego samo neke od njih i druge specifične. pored ostalog. karakteristike objekta. jer se na osnovu njega izdaje urbanistička saglasnost. opreme. ili usluga. trajanje izgradnje. Između njega i projekta “za izvođenje”. tj. specifikaciju. tehničko obrazloženje. Ali ako se objekat gradi iz kredita. po sporazumu stranaka. odnosno eksploatacije. ali se može izrađivati i za dijelove objekta koji predstavljaju ekonomsko-tehničku cjelinu. ekonomičnost i funkcionalno povoljno rješenje. tehnološko-proizvodnu. analizu uslova za izgradnju i eksploataciju objekta. Pored toga. Tehnička rješenja u projektima moraju biti u skladu sa tehničkim propisima i standardima. analizu tržišta i mogućnost plasmana robe. Obaveza je da se ugovor sačini u pismenoj formi. onaj u kome su cjelovito i detaljno data sva rješenja vezana za planirani objekat i/ili radove. često se sreće i “glavni projekat”. – jasno je da investicioni program neće sadržavati sve navedene podatke. izvedbenog projekta. sportske terene itd. ona 248 . Investicioni program je preduslov za izradu investicione tehničke dokumentacije. odnosno eksploataciona koncepcija objekta i radova i daju tehnička rješenja za njegovu izgradnju. projekat instalacija i drugi. U praksi se idejni projekat redovno radi. da prethodi “idejni projekat”. zgrade za zdravstvene. Njegovoj izradi može. a može ugovoriti njegovu izradu sa nekim preduzećem koje je registrovano za tu djelatnost. program proizvodnje. kao što su građevinski. početak eksploatacije itd. kao što će se vidjeti. tehničke opise. upravne zgrade. Investiciona tehnička dokumentacija je elaborat u kome se tehnički razrađuje tehnološko-proizvodna. ako je investitor odlučio da gradi objekat po dijelovima. analizu osnovnih ekonomskih pokazatelja. onda kreditor prilikom odobravanja kredita vrlo pažljivo razmatra program i uvjerava se o tačnosti podataka i opravdanosti i rentabilnosti izgradnje toga objekta. odnosno eksploatacionu koncepciju. odnosno o izvođenju radova. Investicioni program može izraditi sam investitor. parkove. Projekti sadrže. njegovu namjenu. socijalne i kulturne ustanove. Program rade stručna lica i donosi ga investitor bez ičijeg odobravanja. Investicioni program se izrađuje za cio objekat. postrojenja i montaže i razlog za njihov izbor. tehnološki. 25 ZG). eksploatacionom i ekonomskom koncepcijom objekta (čl. Tehnička dokumentacija se radi na osnovu uslova utvrđenih u urbanističkoj saglasnosti. i sa dobijenim saglasnostima komunalnih organizacija. izvore finansiranja. bez koje se ne može graditi niti sklapati ugovor o izgradnji objekta. te sa tehnološkom. posebne uslove za građenje toga objekta itd. Prema prirodi posla. odnosno saglasnosti. crteže. društvena opravdanost. vrijednost prethodnih ulaganja. Zakon zahtijeva da postoji projekat “za izvođenje”. građenju se ne može pristupiti bez odobrenja koje izdaje državni organ. predmjer. predračun sa opisom radova. Naime.kao što su škole.

Investitor sklapa pismeni ugovor sa projektantom koji mu izrađuje investicionu tehničku dokumentaciju. Postupak podnošenja zahtjeva i procedura izdavanja odobrenja za građenje uređeni su u ZG veoma detaljno. Poštovanje ovih zahtjeva je i administrativna obaveza organizacija koje rade tehničku dokumentaciju. 249 . Izradom investicione tehničke dokumentacije bave se fizička i pravna lica koja su za takav rad registrovana (čl. odobrenje se mora izdati ili odbiti u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva. Odobrenje za građenje Kada je pribavio investicioni elaborat i revidiranu tehničku dokumentaciju. Ovo pitanje je danas upotpunjeno odredbama ZG čl. Posebno egzistiraju i novčane kao prekršajne sankcije. investitor mora da obezbijedi odobrenje za građenje. Projekti koji ulaze u tehničku dokumentaciju moraju biti revidirani. Odobrenjem za građenje nadležni organ uprave potvrđuje da su ispunjeni svi uslovi predviđeni u ZG i ZPU i da stoga investitor može da pristupi izgradnji projektovanog objekta. Odobrenje za građenje nije potrebno za manje složene objekte i infrastrukturne priključke kao ni za radove redovnog održavanja oštećenih građevina koji se mogu svrstati u radove tekućeg održavanja (čl. odnosno izvođenju konkretnih radova. odnosno njenog dijela (čl. Istim ugovorom može biti predviđena i izrada investicionog programa i investicione tehničke dokumentacije. 30 ZG). Odobrenje za građenje važi 2 godine od dana pravosnažnosti odobrenja za građenje i može se na zahtjev investitora produžiti za još jednu godinu ako se nisu izmijenili uslovi za građenje. 74 ZG). Rješenja su osavremenjena na taj način da se sve više uvažavaju ekološki zahtjevi kao i zahtjevi lica sa umanjenim tjelesnim sposobnostima.2. 2. Samo započinjanje izgradnje bez odobrenja je krivično djelo zapriječeno kaznom zatvora od 1 do 3 godine (čl. Ono prestaje da važi ako radovi ne budu započeti u roku koji je u odobrenju naveden. u postupku izdavanja odobrenja organ uprave provjerava da li je tehnička dokumentacija urađena prema urbanističkoj saglasnosti. 27 koje se odnose na kontrolu projekta.moraju biti i racionalna. Za objekte određenih vrsta može biti propisana i posebna tehnička kontrola od strane državnih organa ili ovlaštenih organizacija. Ono se u praksi naziva i građevinska dozvola. Treće. Za neke objekte se predviđa da je izdavanje odobrenja za objekte posebno utvrđene u zakonu nadležan kantonalni organ uprave. Drugo. odobrenje izdaje opštinska služba uprave nadležna za poslove građenja na čijem teritoriju se izvode radovi (čl. Ovdje je dovoljno istaći nekoliko momenata. i platio troškove vezane za objekat. 22 ZG). zakonu i propisima za odgovarajuću izgradnju. 32 ZG). uslovi vezani za protivpožarnu zaštitu i zaštitu na radu. Najprije. Reviziju vrše organizacije koje su registrovane za izradu odgovarajuće tehničke dokumentacije. ZG).

Izbor saugovarača 3.3. Procesna pravila o načinu izbora saugovarača u principu su ista. 604 ZOO. odnosno ofertalnom licitacijom. Ona imaju privredno-pravnu prirodu i 250 . poziv na nadmetanje radi izvršenja određenih radova obavezuje privatnog investitora da sklopi ugovor sa onim “koji ponudi najnižu cijenu. prikupljanjem ponuda ili neposrednom pogodbom. Investitor objekta koji se gradi državnim sredstvima ne mora da isključi svoju obavezu da zaključi ugovor sa najjeftinijim ponuđačem ali je dužan da ugovor zaključi sa najpovoljnijim ponuđačem koji ispuni uslove utvrđene kriterijima u javnom pozivu za nadmetanje. Investitor samostalno odlučuje o tome da li će izabrati saugovarača javnim nadmetanjem (ponudbenom licitacijom). on samostalno odlučuje o načinu odabira građevinara. Druga skupina ima procesni. putem kredita. npr. Kada je investitor lice koje djeluje na bazi privatne svojine. bilo prikupljanjem ponuda (čl. tehnički karakter i ona zavisi od prihvaćenog načina izbora građevinara. 3. U posebnom pravnom režimu se nalaze pravna lica u vlasništvu države i korisnici budžetskih sredstava. 32 Zakona o vanjskotrgovinskom poslovanju). izuzev ako je tu obavezu isključio u pozivu na nadmetanje”. 3. Kada se izvođenje investicionih radova u BiH povjerava stranom izvođaču. Da bi donio odluku o izgradnji. investitor mora prethodno obezbijediti finansijska sredstva.2. bez obzira na svojinska obilježja investitora. Pravila koja ga uređuju izložićemo polazeći od rješenja koja važe za investitore zasnovane na državnom kapitalu. Prva grupa rješenja zavisi od toga da li se kao investitor pojavljuje subjekat zasnovan na državnoj ili privatnoj svojini. Sredstva za izgradnju Pored programa i tehničke dokumentacije. Ta sredstva investitor može obezbijediti iz sopstvenih ili drugih izvora. Radi se o već spomenutom režimu javnih nabavki. Značajna razlika postoji samo kod javnog nadmetanja. on se mora izabrati bilo na osnovu javnog nadmetanja.2. investitor mora imati obezbijeđena sredstva za finansiranje investicionog objekta. Jedan izuzetak ipak postoji. Pravni režim za izbor saugovarača Pravni režim izbora saugovarača obuhvata pravila o načinu određivanja građevinara sa kojim će se sklopiti ugovor i proceduru koja se provodi u primjeni izabranog načina. Prema čl. Javno nadmetanje Javno nadmetanje se naziva i ponudbenom. bez obzira na to o kakvom se predmetu ugovora radi.1. O obezbjeđenju sredstava za građenje kao i o obezbjeđenju plaćanja po ugovorima o izgradnji investicionih objekata investitor ne mora podnijeti posebne dokaze pošto se najčešće praktikuje uzimanje odgovarajućih sredstava obezbjeđenja plaćanja.

odabira i dodjeljivanja ponuda veoma je složena. da dostave svoje ponude za izgradnju. Ovi opšti i posebni uslovi su po pravilu veoma opširni i imaju karakteristike samoregulirajućih ugovora. Drugo. sadrži zbirku obrazaca: od formulara za dobijanje informacija. 251 . eventualnim izmjenama ponude i o postupku koji će se provesti sa ponudama. Tender je skup dokumenata u kojima su precizno i detaljno određeni: jednoobrazan sadržaj ponuda. Napokon. Ako su ovi elementi zadati. odluka organa upravljanja o neuspjelom nadmetanju ili o izboru jednog ili više najpovoljnijih izvođača (Letter of Intend). referens-lista i lista osoblja.3. javno otvaranje ponuda. predaje ponuda. ugovora o prodaji naročito. tender sadrži opšte. a ne putem javnog oglasa. Tender po pravilu sadrži više elemenata. preko tipske ponude i formulara ugovora do garancije koji se moraju dostaviti uz ponudu. dalje. pregovori sa izabranim i zaključenje ugovora (Letter of Acceptance). Pored toga. ona se mogu primijeniti i za zaključivanje drugih vrsta ugovora. Sama procedura predstavlja kompromis između zahtjeva za što kraće i ekonomičnije zaključenje ugovora i težnje za što većom ekonomskom i pravnom sigurnošću kako tražioca usluge u odnosu sa ponuđačima. Odluku o raspisivanju javnog nadmetanja donosi organ upravljanja investitora. tako i samih izvođača između sebe. Prvi je uputstvo ponuđačima. U ovaj dio tendera mogu biti uvršteni obrasci za (tehničke) specifikacije kao što su liste opreme. ravnopravnost svih potencijalnih učesnika u nadmetanju i svih ponuđača mora biti obezbijeđena. Ovom tehnikom odabira izvođača investitor koji je u ekonomskom smislu ponudilac pravno dobija položaj ponuđenog. Procedura ispitivanja. Tender. koje investitor želi da dobije i postupak investitora sa tako dobijenim ponudama. Odluka se objavljuje u službenom glasilu i/ili sredstvima javnog informisanja. tender sadrži sve potrebne planove i projekte. procjena ponuda. osim cijene. Javno nadmetanje ili ofertalna licitacija je jednostrani građansko pravni posao kojim se investitor javno obavezuje da će primiti i razmotriti sve ponude za zaključenje ugovora o građenju koje odgovaraju uslovima javnog poziva ili da će preduzeti i druge radnje vezane za eventualno zaključivanje određenog ugovora. Prikupljanje ponuda Prikupljanje ponuda se sastoji u pozivanju određenog kruga izvođača neposredno. Oglas sadrži kratak opis objekata i radova i bliže uslove za ustupanje izgradnje. Ukoliko su ovi elementi brojni i složeni. Pri tome. 3. Njene faze su: prijem ponuda. Time je njegova i poslovna i pravna pozicija znatno poboljšana.rasprostranjena su i u međunarodnim poslovima investicione izgradnje. a po potrebi i posebne uslove za izgradnju konkretnog objekta ili izvođenje radova. U njemu investitor obavještava potencijalne ponuđače o svim relevantnim radnjama i momentima popunjavanja ponude. predstavljaju poseban dio tendera. po pravilu se uobličavaju u tenderu.

referens-lista i slično). radi ostvarivanja određenih programa stambene izgradnje i objekata infrastrukture. 2 ZOO). U prvu ulaze one situacije u kojima licitacija nije ni potrebna. investitor ima pravo da ugovor zaključi neposrednom pogodbom. O tome ih obavještava pismom o namjerama (Letter of Intend). te da će onima koji se kvalifikuju uputiti poziv da pošalju svoje ponude. 3. Rezultati tih pregovora su odlučujući za izbor saugovarača. Postupak konkursa za utvrđivanje podobnosti sličan je postupku ofertalne licitacije. Ako ne uspije ni ponovljena.odnosno radove. na objektima koji su od posebnog značaja za narodnu odbranu i na bazi sporazuma investitora i izvođača o zajedničkom finansiranju izgradnje. Ugovor o građenju je formalan pravni posao po sili zakona (čl. 4. Oni se mogu podijeliti u dvije grupe. I treće. odluka se odnosi ne na najpovoljnijeg. oglas mora sadržavati i zahtjev za podatke o ličnosti izvođača (oprema. Neposredna pogodba Bez provođenja postupka ofertalne ili licitacije o podobnosti investitora može se zaključiti ugovor samo u slučajevima koji su određeni zakonom. kadrovi. Ovo pravilo postoji samo u režimu javnih nabavki ali je i u ovom slučaju potrebno odobrenje Ministarstva finansija Federacije BiH. Razlike su sljedeće: prvo. Drugo. 630. On je zaključen kada je sporazum postignut u pisanoj formi. Ona može biti 252 . U našem pravu se krug lica kojima će biti poslan poziv obavezno određuje licitacijom o podobnosti ako se radi o režimu javnih nabavki. Po svojoj pravnoj prirodi ono predstavlja prihvat. odnosno kontakata sa pojedinim izvođačima investitor još nije konačno izabrao partnere. Izabrani izvođač se obavještava o tome pismom o prihvatanju (Letter of Acceptance). Druga grupa slučajeva u kojima je moguće zaključenje ugovora neposrednom pogodbom odnosi se na situacije u kojima je neka vrsta licitacije potrebna. bilo ponudbena. Zaključenje ugovora Završetkom postupka ponudbene licitacije. Tu spadaju slučajevi u kojima se izgradnja ustupa: nakon nepogoda i drugih nepredviđenih događaja s ciljem otklanjanja njihovih štetnih posljedica. st.4. nego na sve izvođače koji su se kvalifikovali. poziv na dalje pregovore i zaključenje ugovora može se uputiti samo jednom ili nekim već kvalifikovanim izvođačima. U prva dva slučaja on ima pravo da traži nastavak pregovora sa onima koje je odredio kao najpovoljnije. bilo licitacija o podobnosti. prikupljanja ponuda. Licitacija (konkurs) o podobnosti je jednostrani građanskopravni posao kojim se investitor javno obavezuje da će prema jedinstvenim mjerilima utvrditi podobnost svakog prijavljenog subjekta za izvođenje određenog objekta ili radova.

građevinskih radova. gotovih građevinskih elemenata i konstrukcija kao i drugi zahvati u prostoru. Beograd. 631 ZOO). Može biti povezan i sa isporukom investicione opreme. A to znači da i oni treba da budu veći i složeniji. Predmet Predmet ugovora o građenju određen je u čl. osim onih koji su sporazumom stranaka izričito isključeni. Upravo zbog toga se u drugom slučaju ugovor o građenju smatra sklopljenim danom prijema pisma o prihvatanju. istražnih. 630 ZOO dvostruko: kao “građevina” i kao “građevinski radovi”. Materijal za savjetovanje. potrebno je i na građevinske radove primijeniti ista mjerila kao i na pojam “građevine”. 253 . 1983. 237 Vidjeti Đuretić dr Slobodan: “Ugovor o izgradnji investicionih objekata”. a može i razmjenom pisama identičnog sadržaja.) i navođenjem bitnih osobina građevinskih objekata. Građevinom se smatra građevinski objekat koji je trajno povezan sa tlom i koji se sastoji od građevinskog sklopa i ugrađene opreme koji u okviru tehnološkog procesa čine tehnološku cjelinu. str. Ugovor se može zaključiti i tako da se izvođač obavezuje da izvrši sve radove prema tehničkoj dokumentaciji. Predmet ugovora o građenju može biti uključen i u predmet ugovora o investicionoj izgradnji. 236 U teoriji je kritikovana neodređenost u definisanju predmeta ovog posla. najprije. 561.Carić dr Slavko. koji može imati isti predmet. upućivanjem na tehničku dokumentaciju. Pojam “građevina” određen je nabrajanjem objekata primjera radi (zgrade. Da bi neki poslovi bili građevinski. Mogu se podijeliti na građevinske radove u užem smislu (“čisti”) i na zanatske radove. Prema UG 11. češće. nesumnjivo je. 61-63. kao i samostalna postrojenja trajno povezana sa tlom. Te karakteristike su veličina i složenost (čl. str. On se tada određuje u sklopu pripremnih. 237 Kako bi se ugovor o građenju razlikovao od ugovora o djelu. “Građevinski radovi” nisu precizirani u zakonu. montažnih i drugih radova. mostovi itd. ugradnja i montaža opreme.ostvarena potpisivanjem jedinstvenog dokumenta. Stručna knjiga. 238 Vidjeti Trifković dr Miloš: “Građevinski nadzor”. III BITNI ELEMENTI UGOVORA 1. isto djelo. Vidjeti: Kapor dr Vladimir . brane. da moraju ulaziti u okvire ove djelatnosti. 236 Građenje je članom 2 ZG definisano kao izvođenje pripremnih radova. 238 Predmet posla se određuje ili u ugovoru neposredno ili. tehnička dokumentacija je uvijek sastavni dio ugovora.

ali cijena ne mora odgovarati onome iznosu koji je investitor utvrdio predračunom. ona dovela do znatnog povećanja cijene. cijena može biti određena uz navođenje izraza “ključ u ruke” ili neke druge sintagme sličnog značenja.1. neočekivanom pojavom vode ili drugim izvanrednim i neočekivanim događajima” 240 Za ove radove izvođač ima pravo na pravičnu naknadu. Osnov za ugovaranje cijene je predmjer radova. 634 ZOO govori o “hitnim nepredviđenim radovima”. tj. Složenost posla u punoj mjeri se odrazila i na pravni režim cijene. 1978. 634 ZOO). Jedinične cijene se iskazuju prema predmjeru radova. u nju su već uključeni fiksni troškovi građevinara. Kod ugovora “ključ u ruke”. Beograd. 254 . SUPJ . Zbornik radova sa Savjetovanja o Zakonu o obveznim (obligacionim) odnosima. Određivanje cijene se uvijek vrši sporazumom stranaka. Treba istaći da naslov čl. već se daje jedinstvena cijena ugrađeno.2. 121. Određivanje cijene Cijena je naknada koju investitor duguje izvođaču za postignuti rezultat: građevinu ili obavljene građevinske radove.oni koji nisu ni ugovoreni ni nužni ne utiču na cijenu. str. I treće. To su oni “čije je poduzimanje bilo nužno da bi se osigurala stabilnost objekta ili spriječio nastanak štete. 240 UG 9 definiše nepredviđene radove kao one “koji ugovorom nisu obuhvaćeni. odnosno manjkove radova. 239 Biro Zoltan: “Ugovor o građenju s posebnim osvrtom na reviziju cene i klauzula “ključ u ruke”. U cijenu. 22). Cijena dalje zavisi od odnosa količina radova koje su predviđene ugovorom i onih koje stvarno treba izvesti. Ako njihov uticaj na cijenu nije ugovoren posebne uzanse o građenju smatraju da se jedinične cijene primjenjuju i za viškove. najprije. ukoliko oni ne prelaze 10% ugovorenih količina (uzansa br. 635 ZOO).IPU. od “viškova” i od “manjkova” radova (UG 9). naknadni radovi . a koji se moraju izvesti”. Ako bi (čl. uvijek ulazi vrijednost radova navedenih u tehničkoj dokumentaciji u predmjeru prvenstveno. Cijena 2. Napokon. a izazvani su neočekivano težom prirodom zemljišta. pa ćemo se na ovom modalitetu zadržati kasnije. tako da se 239 Danas se. u pravilu. odnosno radova (UG 22). Drugu relevantnu vrstu radova čine “nepredviđeni radovi”. davanje ukupne cijene za cijeli objekat (čl. Svi oni nemaju jednak tretman. Ovaj metod može se primijeniti i za dio objekta. Drugi i u praksi najčešći metod jeste određivanje cijene kao zbira jediničnih cijena za pojedine radove. Postoji više vrsta radova čiji troškovi čine cijenu. No. Ona znači pretvaranje opšteg tipa ugovora o građenju u poseban posao. O njihovoj vrijednosti stranke se moraju posebno sporazumjeti (UG 35). Prvi je paušalno utvrđivanje. tj. Cijena radova ne uključuje i cijenu materijala. investitor može i raskinuti ugovor. ne razdvaja cijena rada i oni posebno ne iskazuju. materijala. višak ili manjak radova ne utiče na cijenu. Postoje tri osnovna načina na koja se određuje cijena. Prema UG 32 “cijena određena u ukupnom iznosu ne mijenja se zbog nastalih viškova i manjkova radova”. ali da tekst nigdje izričito ne spominje hitnost.

636 ZOO). koji odgovara principima našeg obligacionog prava. odnosno kod fiksnih cijena 10%. U slučaju da izvođač nije u docnji. Sporazumna promjena cijena može se izvršiti naknadno. Ovaj načelni stav. na njega pada teret povećanja cijena do 5%. Prvi instrument se gotovo redovno sreće u praksi. Ukoliko je izvođač u docnji.2. uticaj može imati i avans. Beograd. cijena može biti modifikovana i u skladu sa sporazumom stranaka. 255 . 639 ZOO). tako i ugovorna. Nastavljajući koncept usvojen u sudskoj praksi 241 i u Posebnim uzansama. naručilac ima pravo na sniženja koja prevazilaze 2%. 637 ZOO). Vidjeti UG 22-33. Zbog toga mu zakonodavac daje pravo da u uslovima znatnog povećanja raskine ugovor. cijena je ipak promjenjiva. 27-28. odnosno radova. nego onaj njen dio sa kojim je izvođač u docnji. Ako ugovor ne sadrži posebna rješenja o modifikaciji cijene. sva sniženja cijena idu u korist investitora (čl. str. Ono jednako djeluje i prema investitoru i prema izvođaču. Indeksna klauzula je uređena u posebnoj uzansi o građenju br. Povećanje cijena elemenata na osnovu kojih je određena cijena radova nastalo nakon pada građevinara u docnju u cjelini snosi sam izvođač (čl. kako zakonska. kada se promjene pojave i unaprijed. 638 ZOO).2. Ravnopravan tretman stranaka naveo je zakonodavca da naručiocu obezbijedi pravo na sniženje cijene onda kada padaju cijene elemenata na osnovu kojih je utvrđena vrijednost objekta. Jasno je da u sva tri slučaja investitor može biti doveden u situaciju da ne može da nastavi izgradnju. Prema njoj. izmjena cijena se ne može zahtijevati radi promjene cijena materijala u onoj mjeri u kojoj je izvođač avansom mogao “isključiti uticaj izmena cena materijala na ugovorenu cenu” (UG 29). kod ugovora o građenju je razvijeniji nego kod drugih poslova. Čak i onda kada je predviđeno da se cijena neće mijenjati ako se nakon zaključenja ugovora povećaju cijene elemenata na osnovu kojih je ona utvrđena. Pošto ovo rješenje odgovara i opštim pravilima 241 242 Vidjeti Šurlan Petar: “Posebne uzanse o građenju”. Osnovicu za utvrđivanje procenata u ovom slučaju ne predstavlja ukupna vrijednost radova. Privredna štampa. Pored toga. Njegov pravni režim je u principu isti kao i kod ugovora o prodaji. 25. Promjena cijene Ugovorena cijena se može mijenjati. mogla se primijeniti kada se troškovi života promijene za 5%. izvođač koji nije u docnji snosi povećanja cijene do 2%. Na pravila o promjeni cijene. a preko toga investitor (čl. Tada duguje izvođaču dio cijene za već završene radove i “pravičnu naknadu za učinjene neophodne troškove” (čl. Izvođač tada snosi povećanja do 10%. 242 ZOO je usvojio načelo promjenjivosti cijene. Već pri zaključenju ugovora u njega mogu biti unesene klizna skala i indeksna klauzula. Ukoliko je avans predviđen i dat izvođaču radi nabavke materijala. Ukoliko je izvođač u docnji svojom krivicom. 1977.

Ako to nije slučaj. ni kod ugovora o građenju ne sadrži posebna rješenja o vremenu u kome izvršilac treba da ispuni svoju osnovnu obavezu. Ukoliko izvođač bez opravdanog razloga odlaže početak korištenja roka za građenje. odnosno za eventualno pomjeranje radova zbog nepovoljnijeg godišnjeg doba (UG 42). Kao i obično kod ugovorne kazne. 5. Početak toka roka utvrđenog periodom može biti izričito ugovoren. ili na isti ovaj način. uključivanja posebnih uzansi u izvore prava i od dispozitivnih rješenja Zakona o obligacionim odnosima. 2% od ugovorenih. To se najčešće čini utvrđivanjem dinamičkog vremenskog plana radova. prolongiranje rokova se može tražiti u slučajevima u kojima zbog promijenjenih okolnosti ili neispunjavanja obaveza naručioca izvođač ne može izvoditi radove. Zakon o obligacionim odnosima ni kod ugovora o djelu. 3. plaćanje se može predvidjeti u utvrđenom iznosu po ugovorenim periodima (npr. 4. ako ugovarači posebno odrede. Zahtjev za produženje mora se podnijeti čim izvođač sazna za razlog produženja. Rok se u ovom slučaju produžava za vrijeme potrebno za ponovno otpočinjanje radova. primijeniće se i onda kada važenje Posebnih uzansi nije izričito ugovoreno. Tada.000 KM za svaki dan zakašnjenja) ili u procentima od vrijednosti neizvršenih radova za utvrđeno vrijeme (npr. On se kroz izvođenje konstatuje tzv. Prema posebnoj uzansi 42. investitor mu može dati primjeren rok. Ugovorna kazna Pravni režim ugovorne kazne zavisi od sporazuma stranaka. Stoga će se i na ovaj posao primjenjivati opšta pravila. Razumije se da stranke svojim sporazumom mogu i samo pojedinim faznim rokovima dati ovo svojstvo. vrijeme za izvođenje svake faze ima pravno dejstvo posebnog roka (UG 36). privremenim situacijama. Ugovorom se predviđa plaćanje ugovorne kazne u slučaju izvođačeve docnje. Njegovo nepoštovanje daje investitoru pravo na raskid ugovora (UG 39). Rok Rok je trenutak do koga ili period unutar koga objekat. bilo naknadno. Produžavanje roka je moguće na osnovu ugovora i to bilo unaprijed. 256 . odnosno građevinski radovi moraju biti završeni.obligacionog prava. a neizvršenih radova za svaki dan zakašnjenja). Njihovoj interpretaciji i dopuni u svojstvu običajnih normi služe posebne uzanse 36-44. Pod tim se podrazumijeva završavanje svih “onih obaveza naručioca bez čijeg prethodnog ispunjenja započinjanje radova faktički nije moguće ili pravno nije dozvoljeno” (UG 45). on teče od dana uvođenja građevinara u posao. U praksi dominira određivanje roka periodom.

Pri tome se može. 2002. str. 5. 4% za drugih 10 dana docnje itd. Ni Zakon o obligacionim odnosima. prenesena garancija izvođača radova (UG 87). iznos ne može preći 5% od ukupne cijene radova. U tom slučaju. O njima će biti riječi pri izlaganju odgovornosti projektanta i izvođača. 42-46. 244 O pojedinim aspektima ugovorne kazne i premije pobliže: Docent dr. ni Posebne uzanse o građenju ne sadrže dispozitivna pravila o premiji. 2% za svaki dan za prvih 10 dana docnje.g. Veljko Trivun: “Uticaj principa pacta sunt servanda na izvršavanje obaveza kod ugovora o građenju”. Garantni rok za kvalitet radova I garantni rokovi za kvalitet izvedenih radova su bitan elemenat ugovora u onoj mjeri u kojoj postoji režim primjene posebnih uzansi. 42-45. sarajevo. Sarajevo 2002. 6.). O modalitetima ugovaranja ugovorne kazne pobliže vidjeti: Doc. Iznos premije se može utvrditi i paušalno. Ekonomski fakultet u Sarajevu-Izdavačka djelatnost Fakulteta. Ostali garantni rokovi su uređeni prinudnim propisima u Zakonu o obligacionim odnosima. U ukupnu cijenu ne ulazi vrijednost već predatog dijela objekta (UG 53). Premija izvođaču Izvođač koji je u docnji sa ispunjenjem svojih obaveza duguje investitoru isplatu ugovorene kazne shodno njihovom sporazumu. U pogledu ugrađene opreme važi tzv. ali ne mora. Veljko Trivun «Uticaj principa pacta sunt servanda na izvršavanje obaveza kod ugovora o građenju». Premija se nalazi u istom pravnom režimu kao i ugovorna kazna. Ugovorna kazna se plaća od primopredaje objekta. odnosno njegovog dijela koji je dovršen i može se upotrijebiti i samostalno koristiti. stranke se u svakom konkretnom poslu moraju sporazumjeti o uslovima za primjenu ovog instituta i o iznosima koje investitor duguje izvođaču za prijevremeno završavanje njegovih obaveza. 52). Njihovo trajanje iznosi dvije godine za kvalitet radova ako ugovorom ili propisima nije drugačije određeno (UG 85). po Posebnim uzansama o građenju (uzansa br. Shodno tome. UG 104 određuje poseban rok za stabilnost i sigurnost objekta koji iznosi 10 godina od dana primopredaje objekta. Smatra se da je kazna ugovorena za neuredno ispunjenje ugovornih obaveza ako nije drukčije ugovoreno. Ipak. primijeniti analogija sa metodom utvrđivanja ugovorne 244 kazne. i ugovorna kazna iznosi jedan promil od ukupno ugovorene cijene radova za svaki dan zakašnjenja. str. I kod ovog posla važi pravilo da dužnik ne plaća ugovornu kaznu ako ugovor nije ispunio zbog uzroka za koje nije 243 odgovoran. 243 257 . dr. Premija egistira da bi se stimulisao izvođač na ispunjenje obaveza prije roka i da bi izjednačio njegovu pravnu poziciju sa investitorom.g. Ekonomski fakultet u Sarajevu-Izdavačka djelatnost.ali po progresivnoj stopi (npr.

U prethodne obaveze spadaju: izrada elaborata.7. “Pod uvođenjem izvođača u posao podrazumijeva se ispunjenje onih obaveza naručioca bez čijeg prethodnog ispunjenja započinjanje radova faktički nije moguće ili pravno nije dozvoljeno” (UG 45). Pod njim se podrazumijeva uređena obezbijeđena i iskolčena parcela sa obilježenim osnovnim kotama i osovinama. Uvođenje izvođača u posao Uvođenje izvođača u posao je ugovorna obaveza. Uređenje gradilišta može biti predmet posebnog ugovora o prethodnim radovima 245 Pored predaje koje investitor zaključuje bilo sa trećim licem. bilo sa izvođačem. Investitor mora najprije da preda samo gradilište. odobrenje za izgradnju i potvrdu da su sredstva obezbijeđena. str. Uređenim se smatra samo ono gradilište koje izvođaču. između ostalog. Pisana forma ugovora Ugovor o građenju je prema ZOO bitan element posla. pribavljanje sredstava. Njen dispozitivni režim dat je u Posebnim uzansama o građenju broj 45-47. Pošto se obaveze administrativne i imovinsko-pravne prirode prepliću. gradilišta. Pismena forma se nameće kao uslov ad solemnitatem i ad probationem. obaveze se svrstavaju u: prethodne. 258 . obezbjeđenje tehničke dokumentacije sa revidiranim projektima. Ako se kao mjerilo uzme vrijeme nastanka. 2. On može biti modifikovan sporazumom stranaka i onda kada su UG izričito prihvaćene. 42. investitor mora da uruči izvođaču: tehničku dokumentaciju u potrebnom broju primjeraka. Prethodne obaveze Obaveze investitora se po osnovu nastanka. iznijećemo ih logičkim redoslijedom. IV OBAVEZE INVESTITORA 1. Dužnosti investitora u toku gradnje nećemo izlagati prema njihovoj pravnoj prirodi. 245 Ovo je slučaj naročito kod ugovora zaključenih po sistemu inženjeringa. odnosno prema pravnoj prirodi mogu podijeliti na administrativne i ugovorne. Obaveza je složena. Vidjeti Šurlan Petar. one u toku građenja i po završetku izgradnje. O izvršenju ove obaveze se vodi poseban zapisnik i to se konstatuje u građevinskom dnevniku. dobijanje odobrenja za građenje i poštovanje pismene forme ugovora. prateći redovan tok posla građenja. isto djelo. obezbjeđuje faktičku i pravnu mogućnost pristupa parceli na kojoj se izvode radovi. Ove obaveze već su razmatrane. provođenje izabranog načina odabira saugovarača u skladu sa zakonom.

savremenosti. Iz člana 632 može se zaključiti da ove radnje imaju karakter njegovog prava. Od trenutka uvođenja u posao. Podaci o nadzornom organu se moraju dostaviti nadležnoj inspekciji. Zakon o obligacionim odnosima ne predviđa građevinski nadzor kao obavezu investitora. str. postupaka. materijala i radova potrebnih za izgradnju objekta. niti da interveniše 246 Način nadzora u imovinsko-pravne odnose vezane za ispunjenje ugovora. odnosno izvođenje radova. U užem smislu. materijala i opreme (UG 99). Građevinski nadzor U najširem smislu. Njegovim bezuspješnim protekom izvođač stiče pravo na raskid ugovora i naknadu štete po tom osnovu (UG 46). 259 . nadzor se može povjeriti. Ukoliko razlozi koji spadaju pod “višu silu” ne postoje. Investitor ima pravo na produženje roka za ispunjenje ove obaveze za ono vrijeme za koje traje viša sila koja ga u tome sprečava (UG 47).Formalnosti vezane za ispunjenje obaveze uvođenja izvođača u posao uslovljene su njenim značajem. 246 Šurlan Petar. Posebnim uzansama o građenju. kao i samog objekta. Zato se vrijeme uvođenja u posao utvrđuje ugovorom. Stav prinudnih propisa nešto je drukčiji. određuje se ugovorom i Posebnim uzansama. u ime investitora. teče rok za izgradnju objekta. 81. građevinski nadzor je sistem materijalnih i pravnih radnji stručne provjere racionalnosti. Prema čl. pod građevinskim nadzorom podrazumijevamo samo kontrolu nad izvođenjem radova koju obavlja investitor. 21 ZG. Uređuje se prinudnim propisima. pridržavanje tehničke dokumentacije i rješenja značajnih za stabilnost i sigurnost objekta. ugovorom i. odnosno posjed. U njega ulaze naročito: vrste. Svoje primjedbe nadzorni organ je dužan da bez odlaganja saopšti izvođaču posebnim pisanim aktom (“notom”) i upisom u građevinski dnevnik (UG 101). bilo preko posebno angažovanog lica. U najužem smislu. isto djelo. bilo sam. količina i kvalitet radova. 3. Predmet investitorovog nadzora izuzetno je kompleksan. kada su uključene u izvore prava. izvođač ima pravo da investitoru da naknadan primjeren rok za ispunjenje ove obaveze. ovaj nadzor obuhvata samo stručnu kontrolu koja se nad svim elementima i momentima posla obavlja u toku građenja. kvaliteta i zakonitosti dokumentacije. Bez posebnog ovlaštenja nadzorni organ nema pravo da mijenja tehničku dokumentaciju i projekte. samo pravnom licu registrovanom za poslove građenja koje ima u radnom odnosu zaposlenog najmanje po jednog diplomiranog inženjera sa 5 godina radnog staža i položenim stručnim ispitom za svaku vrstu radova za koju se obavlja nadzor.

Plaćanje prije početka izvođenja objekta/radova vrši se davanjem avansa. Obračunska situacija se ispostavlja za radove obavljene u jednoj fazi. Posebne uzanse o građenju ih ne regulišu. pa se ono mora unaprijed ugovoriti. a neizvršenih radova (UG 60). Ukoliko je izvođač primio avans koji se počeo vraćati. vrši se u roku od 8 dana od prijema privremene situacije. “avans se plaća prije početka izvođenja ugovorenih radova” (UG 59). nego kod većine drugih ugovora u privredi. te opšte odredbe Zakona o obligacionim odnosima o ispunjenju novčanih obaveza.4. ali se na njih može shodno primijeniti režim predviđen za “okončanu situaciju”. Plaćanje prije početka radova Plaćanje cijene je osnovna obaveza investitora. Za iznose koje će uručiti investitor po pravilu traži garanciju banke da će izvođač ili izvršiti ugovorene radove ili vratiti avans (“avansna garancija”). obaveza vraćanja počinje teći “kad novčani iznos ispostavljenih privremenih situacija dostigne visinu 50% ugovorene cene”. Ako vrijeme uručenja avansa nije utanačeno. ugovor. prema UG 60. Ukoliko izričit sporazum ne postoji. Plaćanje fakturisanog iznosa. Izvođač nema zakonsko pravo na avans. odnosno njegov nadzorni organ ne ovjeri. Tehnika povrata avansa se sastoji u odbijanju odgovarajuće rate od cijene koju treba platiti po dospjeloj privremenoj situaciji. Posebne uzanse o građenju kao običajna pravila. Plaćanje u toku izvođenja radova U toku izvođenja radova plaćanje se vrši na osnovu faktura. U poslu građenja one se nazivaju “situacijama”. u toku i po završetku izgradnje objekta. Ona je pravovaljana i kada je investitor.2. To je faktura koja se ispostavlja za radove izvedene u proteklom periodu od mjesec dana. Privremena situacija se ispostavlja u primjerenom roku po isteku perioda na koji se odnosi. koja u tom svojstvu važe i kad nisu izričito uključena u ugovor. Radovi se utvrđuju na osnovu građevinskog dnevnika i građevinske knjige u koju se dnevno bilježi situacija na gradilištu. Zbog složenosti posla građenja ona je komplikovanija kod ovoga. odnosno obavljanja radova. Izvori prava su: prinudni propisi. ili iznosa koji nije osporen. O tome mora odmah obavijestiti izvođača. Plaćanje cijene 4. Iskazuju se stvarno izvedene količine prema specifikaciji koja je data u tehničkoj dokumentaciji. Njihova vrijednost se utvrđuje prema ugovorenim cijenama. Investitor može osporavati pojedine stavke fakture. Avans se obračunava i vraća shodno ugovoru. U praksi postoje i tzv. privremena situacija treba da sadrži i iznos koji investitor odbija od uplate. obračunske situacije. 4. Karakteristika plaćanja u poslu građenja jeste da je to trajna obaveza koja se izvršava prije.1. Vraćanje se vrši sukcesivno i u srazmjeri primljenog avansa i vrijednosti ugovorenih. Posebne uzanse o građenju detaljno regulišu “privremenu situaciju” (UG 5865). 260 .

odnosno radova. Plaćanje nakon završetka radova Nakon završetka objekta.stranački pregled objekta po isteku garantnog roka. Imaju prinudni karakter. obavlja se konačan obračun (UG 116-121) i plaćanje između stranaka. Zadržani iznos ili njegov ostatak se moraju platiti u roku od 8 dana po otklanjanju utvrđenih nedostataka (UG 69). odnosno da je platio više nego što je utvrđena vrijednost dijela objekta. Napokon. Razumije se da ovakav obračun može da pokaže da investitor ne duguje ništa. Posebna uzansa 13 predviđa da je izvođač “dužan da blagovremeno i detaljno prouči tehničku dokumentaciju na osnovu koje se 261 . U prvu grupu spada poštovanje pismene forme ugovora. Pregled tehničke dokumentacije prije početka radova je administrativna obaveza izvođača (čl. investitor po ugovoru ima pravo da zadrži dio cijene do isteka garantnog roka za kvalitet radova. najprije. Prethodne obaveze su malobrojne. prijava početka radova i preduzimanje mjera obezbjeđenja. V OBAVEZE IZVOĐAČA 1.3. ima pravo da zadrži “srazmjerni dio cijene za otklanjanje nedostataka utvrđenih prilikom primopredaje radova” (UG 66). 4. Sadrži podatke do kojih je došla kolaudaciona komisija. Osnov je građevinska knjiga. Rok za plaćanje ove situacije je 15 dana od prijema. Sadržaj ove situacije isti je kao i privremene. Investitor po pravilu ne plaća cijeli iznos okončane situacije. Osnov za plaćanje predstavlja “okončana situacija”. zajedničko tijelo investitora i izvođača koje provjerava saglasnost i kvalitet izvedenih radova sa tehničkom dokumentacijom. a eventualno i obračunskih situacija. a u drugu: pregled tehničke dokumentacije. Prethodne obaveze Obaveze izvođača mogu se podijeliti po istim mjerilima kao i one koje padaju na investitora. Ona se sastavlja i podnosi investitoru po “izvršenoj primopredaji izvedenih radova” (UG 62). On.dijelu objekta. On obično iznosi 2% i služi za otklanjanje nedostataka na koje ukaže superkolaudacija . Tek nakon toga se vrše i krajnji obračun i završno plaćanje po ugovoru o građenju. iznos se utvrđuje na drugi način: od ukupne vrijednosti dijela objekta se odbija ono što je već plaćeno po osnovu privremenih situacija. Po svome osnovu su imovinsko-pravne i administrativne. I njih ćemo izložiti logičkim redoslijedom. Suma za plaćanje se utvrđuje konstatovanjem vrijednosti nespornih izvedenih radova i njenim umanjenjem za iznose plaćanja po osnovu privremenih. No. 176 UG).

Nepotpisani zapisi se ne mogu upotrijebiti kao dokaz. 1503 od 25. radnike. bio nesavjestan. Pored toga. Ova obaveza se mora izvršiti prije početka građenja. kiša. te susjedne objekte. Njihov broj i sadržaj nisu uređeni identično. Vidjeti presude Vrhovnog privrednog suda Sl.V 1972. dnevnik mora da sadrži sve važnije momente koji se tiču izvođenja radova ili koji mogu da utiču na njihov kvalitet (temperatura. Prijava se podnosi nadležnom inspekcijskom organu uprave nadležnom za poslove građenja. 2. odnosno dati samo na posebnom dokumentu .izvode ugovoreni radovi i da od naručioca blagovremeno zatraži objašnjenje o nedovoljno jasnim detaljima”. Građevinska knjiga je jedan od izvora podataka za obračunske situacije. On to mora učiniti najmanje osam dana prije početka izvođenja radova. Preduzimanje mjera sigurnosti je takođe javno-pravna obaveza. ako je dakle. posljedice propusta su iste. Ugovorom može biti predviđeno da se pojedini momenti i izjave mogu pravovaljano konstatovati. 247 Prijava početka radova je druga administrativna obaveza izvođača. Izvođač mora blagovremeno poduzeti sve potrebne mjere da bi u skladu sa važećim propisima i okolnostima posla zaštitio: građevinu i radove. 129/2 od 16. Izvođač je dužan i u toku gradnje da ažurira mjere koje je preduzeo i da uvodi nove. Podaci iz dnevnika su osnov za izdavanje privremenih situacija. 262 . Građevinska knjiga sadrži navode o završetku pojedinih faza radova i za uređivanje odnosa između stranaka povodom te faze. 1112/72 od 9. ali pokrivaju približno iste sadržaje. Potpisivanje se vrši svakodnevno. Po pravilu se predviđaju građevinski dnevnik i građevinska knjiga. Sl. ali nema jednokratan karakter. Praktično. Nalozi i primjedbe investitora. Zato je logično da ga obje strane potpisuju.V 1973. Vođenje knjiga o građenju Značaj i složenost posla građenja zahtijevaju preciznu dokumentaciju o svim relevantnim momentima koji se tiču njegovog izvršavanja. opremu i materijal. daju se putem dnevnika. 247 Ovo je stav sudske prakse. Zbog toga je prinudnim propisima građevinaru nametnuta dužnost da vodi odgovarajuće knjige (čl. odnosno njegovog nadzornog organa. prolaznike i saobraćaj.noti.).VII 1972 i Sl. Bez obzira na pravnu prirodu pregleda. U građevinski dnevnik se unose dnevni podaci o otpočinjanju i završetku pojedinih radova i o njihovim količinama. 47 ZG). Isto vrijedi i za navode koje nadzorni organ nije potvrdio svojim potpisom. I nju potpisuju obje stranke. inspekcijski pregledi itd. koje okolnosti slučaja zahtijevaju. Izvođač odgovara za štete nastale usljed nedostataka u projektu ako je za njih kao stručnjak znao ili morao znati. testiranje materijala. sva relevantna komunikacija stranaka u pogledu izvođenja radova se vrši preko dnevnika.

“izvođač je dužan izvršiti djelo kako je ugovoreno i po pravilima posla” (čl. izvođač mora samoinicijativno privremeno obustaviti radove. Pravni karakter obaveze Solidno izvođenje radova je karakteristična obaveza cijelog ugovora i osnovna činidba izvođača. obavezne standarde. propise o bezbjednosti i slično. Sve to mora izvođač da učini pošteno i savjesno. Solidno izvođenje radova 3. Jedinstvo javno-pravnih i obligacionih elemenata.3. izvođač je dužan da o tome obavijesti nadležni inspekcijski organ. mora o tome da bez odlaganja obavijesti nadzorni organ. Izuzetak su jedino “hitni nepredviđeni radovi” iz člana 633 ZOO.2.1. 632-634 ZOO). može nastaviti izmijenjene radove. dužan je da ugradi onaj koji je predviđen tehničkom dokumentacijom i snabdjeven atestom. djelujući pažnjom stručnjaka. dispozitivnih (čl. Uoči li nepodudarnost rješenja tehničke dokumentacije sa propisima ili svrhom 263 . Postojanje revidiranog glavnog projekta i stručnog nadzora od strane investitora ne oslobađa izvođača obaveze da se savjesno i pažljivo odnosi prema projektu. Materijal se predaje na gradilištu u skladu sa ugovorenom dinamikom radova (UG 93). Bude li potrebno. ugovornih i odredbi Posebnih uzansi o građenju (UG 75-82). On je tada dužan da provjeri kvalitet samo ako je to ugovoreno. Upotreba odgovarajućeg materijala Izvođač mora upotrijebiti materijal koji je dobio od investitora. 3. posebno se jasno manifestuje u režimu ove obaveze. izvođač ne smije odstupiti od projekta. Pored pridržavanja ugovornih elemenata. valja da preduzme i mjere za otklanjanje takvih nedostataka. Inače. Ako nije. A to najprije znači da se u svemu mora pridržavati glavnog i izvedbenih projekata. 3. nema pravo na naknadu za učinjene radove. Pridržavanje projektne dokumentacije S obzirom na to da je ugovor o građenju po svojoj pravnoj prirodi ugovor o djelu. Ukoliko u toku izvođenja zapazi nedostatke ili nejasnoće u projektu. mora upozoriti na nedostatke koje zapazi poslujući pažnjom dobrog stručnjaka. Tek po dobijanju pismene saglasnosti. Za pravilnost njenog ispunjenja mjerodavan je niz administrativnih. a radi se o nedostacima koji predstavljaju javnu opasnost. Ako ovlašteno lice ne reaguje na opomenu. izvođač mora da poštuje i javno-pravne propise koji se na njih odnose: tehničke norme. Bez odobrenja investitora. tipično za ugovor o građenju uopšte. Kada sam nabavlja materijal.3. Investitor je dužan da u primjerenom roku i u pismenoj formi pruži tražena objašnjenja tehničke dokumentacije (UG 13) i svoj stav o nedostacima na koje je ukazano. odnosno investitora. 607 ZOO). Obaveza i troškovi čuvanja padaju na izvođača. investiciono-tehničke dokumentacije i drugih planova te dokumenata koji su sastavni dio ugovora. u načelu. U slučaju akutne opasnosti. Ova dužnost je složena. Stoga ćemo je izložiti po pojedinim elementima. O njima će naknadno biti riječi.

primjenu adekvatnog materijala. druge objekte i okolinu (UG 76-78). No. No. Obavještavanje o njemu treba izvršiti bez odlaganja kroz građevinski dnevnik i na druge ugovorene načine. Nepredviđenim radovima u ispunjavaju dva uslova: karakter može izvesti i bez prethodne saglasnosti nije mogao pribaviti tu saglasnost” (čl. 4. ova obaveza ne postoji onda kada bi primjena neadekvatnog materijala ugrozila stabilnost objekta ili kada bi predstavljala opasnost po ljude. Obavještavanje o višku radova Obavještavanje o višku radova može se. O vremenu je već govoreno prilikom izlaganja bitnih elemenata posla. Jedan značajan izuzetak ipak postoji. angažovanje drugog izvođača za izradu porušenog dijela i naknadu eventualne štete koju je pretrpio. ima neko od sljedećih prava: zahtijevati obustavu radova. višak radova. odnosno ugovorenih radova. Bez obzira na to da li je kvalitet materijala propisan ili ugovoren. po pravilu kroz građevinski dnevnik. Ono predstavlja uslov za naknadu viška radova. Primijeti li investitor da izvođač koristi nepodoban materijal. 634 smislu ove odredbe smatraju se oni koji više sile i mogućnost nanošenja štete 264 . uvrstiti i u obavezu urednog i savjesnog izvođenja radova. Ako metod provjere nije ugovoren. a pojavljuju se kao nužni ili korisni s obzirom na uslove izgradnje konkretnog objekta. Ove odredbe važe i za radove koji nisu predviđeni u projektu i u ugovorenoj dokumentaciji. da provjeri kvalitet materijala koji ugrađuje. iz posebnih razloga to ne činimo. kada je to potrebno. Razumije se da i tada ima pravo na naknadu štete. Ne učini li tako “ne može zahtijevati povećanje ugovorene cijene za radove što ih je izvršio bez takve saglasnosti”. Ovdje stoga istaknuti samo to da vremenski plan radova koji je sastavni dio investiciono-tehničke dokumentacije može i od parcijalnih rokova da učini samostalne cjeline čijim nepoštivanjem izvođač pada u docnju. rušenje dijela koji je napravljen od takvog materijala. Rokovi izgradnje Izvođač mora da na vrijeme izvrši radove. To je tzv.4. izvođač mora. mora o tome obavijestiti investitora i tražiti otklanjanje nedostataka. Materijal na koji ima primjedbe izvođač može da ugradi samo onda kada je to zahtijevao investitor. analogno obavještavanju o nedostacima projekta. On snosi i troškove provjere (UG 76). određuje ga sam izvođač. 3. “Nepredviđene radove izvođač naručioca ako zbog njihove hitnosti ZOO). izvođač mora imati pismenu saglasnost naručioca i projektanta vezano za njegovo autorstvo”. Ukoliko izvođač neće da postupi po nalogu.objekta. investitor može i odustati od ugovora. Zahtjev treba dati pismeno. Član 633 ZOO predviđa da “za svako odstupanje od projekta građenja.

Izvođač mora učiniti sve da bi naručilac mogao realizovati svoja nadzorna ovlaštenja. Saopštavaju se izvođaču bez odlaganja (UG 101). svaki od njih preuzima samostalnu obavezu čuvanja. UG 100). izvođenje pojedinih radova u prisustvu nadzornog organa. Tu prvenstveno spada: omogućavanje pristupa na gradilište i u skladišta. ali uvijek u pisanoj formi. omogućavanje izvođenja proba na licu mjesta. On to mora učiniti na propisan i ugovoren način. 265 . naročito kod otkrivanja radova. 7. 5. Na njega pada i rizik šteta izazvanih neuspjehom u izvršavanju ove dužnosti. Izvođač je dužan da postupi “po svim osnovnim zahtjevima naručioca podnesenim u vezi s vršenjem stručnog nadzora” (UG 102). Ona postoji i pri raskidu ugovora. čl. uz nadoknadu. Troškove čuvanja snosi izvođač. pozivanje na testiranje.ugrožavanjem stabilnosti objekta ili na drugi način. sadržaj ove obaveze se uređuje shodno uzansi 109 i okolnostima posla. Ova obaveza ne postoji onda kada nadzorni organ prekoračuje svoja ovlaštenja (UG 103). Ako ništa nije posebno ugovoreno. Uređenje gradilišta Uređenje gradilišta je posljednja obaveza izvođača prije onih koje spadaju u fazu predaje objekta. snosi naručilac. Primjedbe koje su rezultat nadzora se upisuju u građevinski dnevnik ili daju na drugi način. odnošenja ili propadanja. uzimanje uzoraka i slično. reguliše je UG 126. materijal i oprema sačuvaju od uništenja. 6. Sadržaj ove obaveze je određen pravom naručioca da vrši nadzor i Posebnim uzansama o građenju (UG 99-102). prisustvovanje testovima. Ako ništa nije posebno ugovoreno. pružanje dokaza o kvalitetu upotrijebljene opreme i radova (UG 80). Omogućavanje nadzora Omogućavanje nadzora na koji investitor ima pravo je prinudna i dispozitivna i običajna dužnost izvođača (ZG. odnosno radova. izdaci za njih padaju na izvođača (UG 80). Ako na istom gradilištu ima više izvođača. Mogućnost njihovog izvođenja bez saglasnosti investitora ne znači i prestanak obaveze obavještavanja koja leži na izvođaču. otkrivanje pojedinih radova. Čuvanje gradilišta Čuvanje gradilišta “od početka izvođenja do predaje radova naručiocu” (UG 109) ugovorna je obaveza koju ne treba miješati sa administrativnim dužnostima preduzimanja mjera sigurnosti javnog karaktera. U nju ulaze sve one radnje koje su potrebne da se radovi. Ukoliko su ti radovi prouzrokovani onemogućavanjem naručioca da na vrijeme izvrši kontrolu. ili tu obavezu preuzima jedan za sve. 603 ZOO. Troškove nadzora i vraćanje objekta u stanje u kome je bio prije kontrole.

Ukoliko odobrenje nije uopšte izdato. nadležni organ je dužan da odbije zahtjev za tehnički pregled i izdavanje odobrenja za upotrebu. Komisija radi na bazi dokumentacije koju investitor i izvođač obavezno dostavljaju na osnovu rješenja o vršenju tehničkog pregleda. organ uprave je dužan da u roku od 30 dana obavi tehnički pregled (čl. VI PREDAJA OBJEKTA 1. Vrši se za cijeli objekat ili njegov dio koji čini samostalnu ekonomsko-tehničku cjelinu.Po završenim radovima. U radu komisije ne mogu učestvovati službena lica koja su učestvovala u postupku izdavanja odobrenja za građenje. Prema prirodi građevine. diplomirani inženjeri sa najmanje 5 godina radnog iskustva i položenim stručnim ispitom. Kada prihvati zahtjev. 50-60) na način koji isključuje autonomiju volje bilo kog učesnika u toj proceduri. 50 ZG). Troškovi okolnog uređenja se posebno ugovaraju. te njegov broj i datum izdavanja. odnosno nakon raskida ugovora. Zahtjev za tehnički pregled daju investitor. Ovo uređenje se vrši i u skladu sa regulacionim planom. Tehnički pregled obavlja komisija za tehnički pregled. U komisiji se moraju nalaziti stručna lica. podobnu za odvojeno korištenje. Prva etapa u predaji gotovog objekta sastoji se u njegovoj javno-pravnoj kontroli i prihvatanju koje vrši organ koji je izdao odobrenje za građenje. izvođač ili oba subjekta zajedno. Tehnički pregled je sistem upravnih i stručnih postupaka kojim posebno imenovana komisija “utvrđuje da li je objekat izgrađen u skladu sa tehničkom dokumentacijom na osnovu koje je dato odobrenje za građenje. Jedan izuzetak ipak postoji. izvođač je dužan da o svom trošku povuče radnike i opremu. Uređena je ZG (čl. preostali materijal i otpad. ili u sklopu cjelokupnog posla. Njihova je dužnost da komisiji pruže sve tražene podatke i informacije. Program sastavlja 266 . U slučaju raskida ugovora. kao i da li je objekat izgrađen u skladu sa tehničkim propisima. tehnički pregled obuhvata kontrolu građevinskih radova. Takođe mora ukloniti privremene objekte i raščistiti teren. U zahtjevu se moraju navesti podaci o tome ko je i kada izdao odobrenje za građenje. opreme i postrojenja. instalacija. troškove ove obaveze snosi ona strana koja je odgovorna za raskid ugovora. Podnosi se organu koji je izdao odobrenje za građenje. Tehnički pregled i odobrenje za upotrebu Zainteresovanost društva za rezultat ugovora o građenju i prinudni karakter velikog dijela regulative cjelokupne djelatnosti uticali su i na fazu predaje objekta. Pored njih pregledu obavezno prisustvuju predstavnici investitora i izvođača. standardima i normativima” čija je primjena obavezna ili potrebna da bi se spriječilo štetno dejstvo objekta na okolinu. Troškove ovih radova u principu snosi izvođač.

Njih ćemo uzeti kao osnov za dalja izlaganja. Drugi izvor je ugovor. govoreći o ugovoru o djelu. radove koje treba popraviti ili ponovo izvesti i o rokovima u kojima to valja učiniti. pitanja o kojima nije postignuta saglasnost. Komisija može naložiti i posebne stručne preglede koje smatra potrebnim. Posljednje rješenje je i poslovno i pravno najlogičnije. 2. O pregledu se vodi zapisnik. ako su u toku gradnje izvršene izmjene na građevini za koje nije izdato odobrenje za građenje. 55 ZG). odnosno dobijanja odobrenja za upotrebu. Naziva se i kolaudacijom. komisija je dužna da organu koji ju je imenovao podnese izvještaj najkasnije u roku od 10 dana (čl. U zahtjevu se imenuju i članovi komisije podnosioca zahtjeva. ovaj postupak se da izvesti prije tehničkog pregleda. uključujući i one koji se mogu podvesti pod investicione. ako se u roku 90 dana ne otklone nedostaci. O radu komisije se vodi zapisnik. odnosno radova Primopredaja objekta ili radova je sistem stručnih postupaka koje provode same stranke. Stranke su dužne “da bez odlaganja pristupe primopredaji i konačnom obračunu” (UG 111). bilo na osnovu sporazuma stranaka. drugi partner 267 . Napokon. ako je donesen zaključak kojim se dopušta obnova postupka za izdavanje odobrenja za građenje ili ako je u toku postupak građevinske inspekcije. Zahtjev može podnijeti svaka strana nakon što je izvođač obavijestio investitora da su radovi završeni (UG 110). Zapisnik potpisuju obje strane. obim radova. Sam pregled se sastoji od uvida u dokumentaciju i obilaska građevine.predsjednik komisije. kvalitet radova. uspostavlja obavezu naručioca da pregleda “izvršeno djelo čim je to po redovnom toku stvari moguće i o nađenim nedostacima bez odgađanja obavijesti izvođača” (čl. Vrijeme kolaudacije može se odrediti različito. Po završenom pregledu. bilo kao običaj (UG 110-115). Zahtjev za izdavanje upotrebne dozvole će se odbiti: ako je građevina izgrađena bez odobrenja za građenje. 614). Podaci se odnose na: poštovanje pravila struke u izvođenju radova. Osnov kolaudacije je autonomija volje stranaka. Ako jedna strana neopravdano neće da pristupi pregledu ili odbije da potpiše zapisnik. predaju garantnih listova i atesta i datum završetka pregleda te primopredaje radova. Zakon o obligacionim odnosima. paralelno sa njim i nakon tehničkog pregleda. Postupak pregleda se određuje sporazumom i po prirodi stvari. U njemu svaki od ugovarača može izdvojiti svoje mišljenje o pojedinom pitanju. On će biti značajan naročito kod većih i složenijih objekata. odnosno njihovi predstavnici sa ciljem da se utvrdi saobraznost objekta/radova sa ugovorom. Primopredaja objekta. Pravna priroda kolaudacije odredila je i njene izvore. Osnov je uvijek ugovorna dokumentacija. Ako zakonodavstvo ništa ne propisuje. Njegov sadržaj je određen u UG 113. Predviđene su i posljedice neizvršenja ove dužnosti. Ne provjeravaju se oni elementi koji su već bili predmet tehničkog pregleda. na ovu proceduru će se primijeniti i Posebne uzanse o građenju. pa dominira u praksi.

Čim je konstatovano da nedostaci ne postoje. drugi put se odgovornost manifestuje u dužini prekluzivnih rokova. I superkolaudacija se vrši na osnovu dokumentacije i uvida u stanje građevine. Predmet kontrole jeste pojava eventualnih skrivenih nedostataka objekta ili radova. ali na trošak izvođača. Kada se radi o 248 Pobliže o oblicima odogovrnosti kod posla građenje: Docent dr. Ta lica su: projektant. cit. Danom dostavljanja takvog zapisnika drugom ugovaraču “nastaju posljedice u vezi sa primopredajom”. str. Utvrđeni nedostaci se konstatuju u zapisniku i određuje rok za njihovo otklanjanje. Opšta karakteristika režima odgovornosti u ugovoru o građenju jeste njegova strogost. 268 . Jednom je to nemogućnost da se odgovornost ugovorom isključi ili ograniči. To se po pravilu čini iz pridržanih iznosa u veličini do 2% cijene. 3. a četvrti u uređenju aktivne legitimacije. Uopšte o odgovornosti učesnika u poslu Složenost posla građenja dovodi do pojave više učesnika čiji postupci samostalno ili u vezi sa radnjama drugih lica utiču na ishod ugovora.to može učiniti sam. 74-92. Zbog toga svako od njih može da odgovara samostalno ili povezano sa drugim učesnicima za neizvršenje ili neuredno izvršenje ugovora o građenju. Ona se na različite načine manifestuje kod svakog učesnika u poslu. Poslije toga se objekat zapisnički preuzima od izvođača. on je dužan da odmah pristupi izvođenju tih radova. investitor. 248 izvođač i podizvođač. Veljko Trivun. organizacija koja ispituje teren i daje mišljenje o podobnosti zemljišta. odnosi između stranaka po redovnom toku posla su definitivno prestali. Bez ovoga nije moguće ni izvršiti konačan obračun. onih koji se nisu mogli utvrditi prilikom kolaudacije. investitor to može učiniti sam ili preko trećih lica. pristupa se konačnom svođenju računa između stranaka. Ukoliko ih izvođač ne otkloni. investitor donosi odluku o prijemu objekta. Kada se iznosi po ovoj fakturi plate. Ukoliko je primopredajom obostrano konstatovano postojanje nedostataka sa stanovišta ugovora koje izvođač mora o svom trošku da otkloni. treći put u režimu regresnih zahtjeva. odnosno da su otklonjeni. Obavlja ga komisija koju imenuju investitor i izvođač. op. Superkolaudacija Superkolaudacija je pregled koji stranke vrše po isteku garantnih rokova. VII ODGOVORNOST UČESNIKA U POSLU 1. Kada zapisnik o primopredaji bude potpisan i eventualni nedostaci otklonjeni.

kao i u slučaju izvođenja radova bez odobrenja za građenje. ukoliko se pojave unutar perioda od 10 godina od primopredaje radova. Projektant se može osloboditi odgovornosti samo ako dokaže da nestabilnost objekta nije posljedica njegovog propusta. Uslov za to je da je bio upozoren od strane izvođača o mogućnostima nastanka štetnih posljedica. 644 ZOO). Ovu svoju odgovornost projektant ne može ugovorom ni isključiti. Imovinsko-pravna odgovornost se može svrstati u tri osnovne grupe slučajeva. ako ih je utvrđivao sam projektant. Nedostaci moraju biti takvi da ugrožavaju stabilnost i sigurnost objekta. Odgovornost građevinara Odgovornost građevinara je najprije kaznene prirode. 614621 ZOO). Prva i specifična tiče se solidnosti građevine. autor Jankovec dr Ivica. Osnovni izvor prava ovdje su norme koje važe za ugovor o djelu uopšte (čl. Investitor za svoje novčane obaveze odgovara po opštim pravilima o ovom tipu obligacija. U drugu grupu spada odgovornost za nedostatke građevine i radova koji ne utiču na njenu stabilnost. Osloboditi se ove odgovornosti može samo dokazom da se u toku građenja nisu pojavile okolnosti koje bi dovele u sumnju osnovanost stručnog mišljenja o svojstvima građevinskog zemljišta (čl. Najprije. Svoje odgovornosti izvođač se ne može unaprijed ugovorom osloboditi. 74-81 ZG).prof. str. Pravo na tužbu ima ne samo naručilac nego i svaki sticalac građevine unutar desetogodišnjeg perioda garancije (čl. 249 “Komentar Zakona o obligacionim odnosima”. Odgovornost projektanta. prema opštim pravilima. Gornji Milanovac 1980. U jednom slučaju njegova odgovornost je otežana. Stručna geofizička organizacija koja je dala mišljenje o podobnosti zemljišta za gradnju odgovara za stabilnost građevine u periodu od 10 godina isto kao i projektant. ni ograničiti. 360.dr Dragoljub Stojanović. 269 . za povrede ugovora koje nisu predviđene kod ugovora o djelu primjenjuju se opšta pravila o odgovornosti za neispunjenje nenovčanih obaveza. 3. redaktori prof. 644 ZOO). odnosno prekršaje. Nepoštovanje najvažnijih administrativnih obaveza predstavlja privredne prestupe. 644 ZOO). davaoca mišljenja o zemljištu i investitora Projektant. Napokon. KCGM Pravni fakultet Kragujevac. kao opšti režim primjenjuje se onaj koji sadrži odredbe o ugovoru o djelu (čl. Izvođač u tom pogledu za svoje radnje odgovara na isti način kao i projektant (čl.dr Slobodan Perović . odgovara za štete koje nastanu njegovim propustima u projektovanju. on odgovara za nedostatke građevine koji se tiču njene solidnosti. Prestup postoji kada se radovi izvode na zaštitnom infrastrukturnom pojasu suprotno svrsi radi koje je on uspostavljen. 641 ZOO). Štete na objektima snosi onda kada su one rezultat njegovih naloga. 249 Nedostaci mogu biti rezultat grešaka u projektovanju ili zbog osobina zemljišta. 2.odgovornosti za nedostatke građevine. Zapriječena su krivična djela i prekršaji (čl.

251 Biro Zoltan: “Ugovor o građenju s posebnim osvrtom na reviziju cijena i klauzulu “ključ u ruke”. a ne treba ih izvršiti (manjak radova) nemaju uticaja na cijenu. 640 ZOO: “Ugovor o građenju sa posebnom odredbom”. 270 . Ovo rješenje je kritikovano u teoriji. odgovara investitoru i za štete koje je skrivio podizvođač. 636 i 637 ZOO. zasnovana na drugim pravom predviđenim elementima. kao ugovorna strana. 126-127. ili na neki drugi nesumnjiv način. Ovo ovlaštenje može ostvariti ako podizvođača obavijesti o postojanju nedostataka u roku od dva mjeseca od dana u kome ga je investitor informisao o svojim primjedbama i zahtjevima (čl. VIII POSEBNE VRSTE POSLA 1. ima pravo regresa prema projektantu i to u onoj mjeri u kojoj je ona prouzrokovana nedostacima u projektu. Beograd 1978. 646). odnosno po uputstvima investitora (čl. a potom je u nešto izmijenjenom obliku preuzet u čl. naročito smatra da nepredviđeni radovi i manjak radova moraju uticati na cijenu i kod ovog posla. CIP. 1980. Pod ugovorom o građenju “ključ u ruke” podrazumijeva se takav građevinski posao kod koga se cijeli objekat i svi radovi koji su potrebni za njegovo izvršenje obuhvataju jednom i jedinstvenom cijenom. Prva je sadržana u čl. Izvođač. U tom slučaju on ima pravo na regres. Zbornik radova sa Savjetovanja o Zakonu o obveznim (obligacionim) odnosima. svako od njih snosi dio naknade koji je srazmjeran krivici. 274. Višak radova. 640 ZOO). str. Institut za uporedno pravo. Ukoliko je izvođač naknadio štetu sam. Zagreb. a za razliku od ugovora kod kojih se cijena određuje paušalno.međunarodni”. Pod nesumnjivim načinom se podrazumijeva upotreba izraza koji pokazuju da se “izvođač samostalno obavezuje izvršiti skupno sve radove potrebne za izgradnju i upotrebu određenog cjelovitog objekta” (čl. Ugovor “ključ u ruke” može se sklopiti primjenom ove klauzule. Ugovor “ključ u ruke” pokazuje neke osobine koje se ne javljaju kod opšteg tipa ugovora o građenju. 640 ZOO: kada na strani izvođača 250 Vukmir dr Branko: “Ugovori o izvođenju investicijskih radova . hitni nepredviđeni radovi ili radovi koji su predviđeni. str. 251 Ova rješenja su opravdana već i zbog toga što je UG 34 u stavu 2 dozvoljavala promjenu cijena na osnovu promijenjenih okolnosti i plaćanja naknadnih radova. 647 ZOO). naročito onim iz čl.Isključenje ili umanjenje je moguće samo onda kada izvođač dokaže da je upozorio investitora na opasnost od šteta koje mogu nastati ako se radovi nastave prema tehničkoj dokumentaciji. “Ključ u ruke” Ugovor o građenju sa klauzulom “ključ u ruke” bio je u našem pravu najprije predviđen u Posebnim uzansama o građenju (UG 34). naročito sa pozicija ugovora o investicionoj 250 Zbog toga se smatra da do promjene cijene može doći ukoliko je ona izgradnji. Ako su za štetu krivi i izvođač i projektant. a ne na obimu radova.

252 Đuretić dr Slobodan. Na nivou pozitivnog prava enumeracija je data u čl. te u smanjenju broja i dejstava klauzula o ograničenju. isto djelo. 33 Zakona o spoljnotrgovinskom poslovanju.od davanja ideja. izvođač se gotovo redovno pojavljuje kao komisionar. odnosno njegov dio. str. Beograd. 254 Od ugovora o građenju se razlikuje po tome što izgradnja objekata ili izvođenje građevinskih radova ne mogu biti jedina obaveza izvođača. ali ne kao jedini predmet ugovora. 207. ZG. 1978. Sarajevo. 254 Vidjeti Trifković dr Miloš: “Sadržaj ugovora o investicionoj izgradnji u svjetlu izvora prava” u “Ekonomika investicija kao faktor stabilizacije privrede”. Pod njim se podrazumijeva “stvaralačka primjena naučnih principa i iskustava u svim fazama jednog poduhvata . I peto. građenje složene građevine. odnosno isključenju odgovornosti. puštanje u pogon itd). izvođenje pripremnih radova. Ta se pojava ogleda u prebacivanju tereta dokaza na izvođača. 40-44). preda u određenom roku sposoban za iskorištavanje u skladu sa ugovorom i pravilima struke. oni prema naručiocu odgovaraju solidarno. Radi se o slijedećim slučajevima: građenje u slučaju neposredne opasnosti. 1987. izvođač veoma često nabavlja materijal. Savremena administracija. str.” 253 Ova definicija danas najviše odgovara opštem pojmu inženjeringa. Ona mora biti povezana sa nekom radnjom potrebnom za završetak poduhvata (građenje. Vidjeti i raspravu u Svjetskoj banci kod Vukmir dr Branko. isto djelo. Savez finansijskih i računovodstvenih radnika BiH. 434. može biti uključena u ugovor o investicionoj izgradnji. Ostale posebne vrste ugovora o građenju Građevinski inženjering je konstrukcija poslovne prakse. 253 “Pravni leksikon”. 275. vršenja nadzora i sl. predviđa postojanje posebnih slučajeva građenja ( glava VII.sudjeluje više subjekata sa tim svojstvom. građenje privremenih objekata i bespravno građenje. montaža. U ovim slučajevima radi se više o propisivanju tehničkih i administrativnih uslova vezano za postojanje specifičnih situacija prilikom izvođenja posla građenja. Isporuka investicione opreme. Treće. 141. Sadržaj ugovora je određen najprije prema vrsti posla koji samostalno ili u kombinaciji sa drugim može biti predmet sporazuma stranaka. Može se definisati kao sporazum kojim se izvođač za naknadu obavezuje investitoru da će mu izvršiti jednu ili više povezanih radnji potrebnih da se određeni investicioni objekat. režim njegove odgovornosti je stroži. Ugovor o investicionoj izgradnji također je nastao u poslovnoj praksi. 271 . poslovno je pravilo da ovdje izvođač obezbjeđuje i nadzor. također. str. izrade studija pa do različitih savjeta u toku realizovanja projekta. čl. Drugo. 2. kao poseban posao prodaje. str. Uz njega postoje “izvođački i savjetodavni inženjering (konsalting)”. 252 Četvrto.

Ovim sporazumom stranke uređuju i posljedice raskida. zbog upotrebe neadekvatnog materijala od strane izvođača. Izvođač ima pravo na jednostrani raskid onda kada investitor kasni sa uvođenjem građevinara u posao. dolazi se do nesumnjivog zaključka da je ona predviđena i radi zaštite opštih interesa. Broj slučajeva u kojima je investitor ovlašten da sam raskine ugovor je veći. Specifičnost ugovora o građenju zahtijevala je da se neka pitanja jednostranog raskida posebno urede. To su: promijenjene okolnosti (čl. Pored značaja ugovora. sadržana u članovima 124-132. U posljednja dva slučaja ugovor se može raskinuti i samo u jednom dijelu. moguć je i raskid ugovora voljom samo jedne stranke. Opšta rješenja Zakona o obligacionim odnosima. Napokon. Pored njih. 68 ZOO). primjenjuju se i na posao građenja. argument za ovu tvrdnju je i veliki broj administrativnih obaveza stranaka. Primjena opštih pravila Ugovor o građenju prestaje iz razloga koji imaju opšti karakter. Ovo pravo mu pripada zbog znatnog povećanja cijene izazvanog nepredviđenim radovima (čl. Zato ćemo ih ovdje samo ponoviti. kada se ispita cilj forme koju je zakonodavac odredio kod ovog posla. To ne traže ni izvori prava za ugovor o građenju. 2. 619 ZOO). Dakle. važiće i pojedine odredbe o ugovoru o djelu (čl. Drugo značajno pitanje jeste i naknada eventualnih šteta. Ova rješenja su već razmotrena. te naknade izvođaču za ono što je već učinio. te zato što je izvođač u docnji sa izvođenjem pojedinih radova prema vremenskom planu. Jednostrani raskid ugovora Pored sporazumnog. 10 ZOO). 637 ZOO). Iz tih razloga smatramo da za ovaj posao važi izuzetak od opšteg pravila predviđen u članu 68 ZOO. sporazum stranaka o raskidu ugovora o građenju mora imati pisanu formu da bi bio pravno valjan. nemogućnost ispunjenja (čl. One se tiču prije svega završavanja i zašite pojedinih radova. 272 . 634 ZOO) ili višim cijenama materijala i radova (čl. Ona se tiču situacija u kojima se ugovor može raskinuti jednostranom izjavom volje i posljedica raskida. 137-138 ZOO) i prekomjerno oštećenje (čl.IX PRESTANAK UGOVORA 1. 133-136 ZOO). Za sporazuman raskid ugovora koji je po zakonu formalan u principu nije potrebna posebna forma (čl. Međutim. ugovor o građenju može prestati i na osnovu sporazuma izvođača i investitora (čl. 139 ZOO) ako su za njega ispunjeni potrebni zakonski i faktički uslovi.

g. Savremeni oblici osiguranja javljaju se sa nastankom i razvojem kapitalizma.g. razlikuju prema vrsti i obimu pokrivenih rizika. nastala u na uzajamnu pomoć. Kineski trgovci su prilikom riječnog transporta robe dijelili robu na više brodica kako bi. 255 Pobliže o istorijskim aspektima pravnog posla osiguranja: Dr. Tako su prve vrste pomorskog osiguranja spominju i u Hamurabijevom zakonu. Jelena Kočović.g. Elemente osiguranja poznaje i rimsko pravo kroz instituciju religioznih udruženja (kolegija) koji su pored religioznih ciljeva imali i ciljeve koji su se odnosili 255 Prava polisa osiguranja datira iz 1182.. Ovo posebno sa nastankom i razvojem različitih matematsko-statističkih metoda i načina izračunavanja rizika. danas. i Poljički Statut 1440. U pogledu organizacije posla osiguranja osiguravajuće kompanije se.g. Zakonik cara Stefana Dušana 1349. Šteta koja bi nastala na dijelu prevožene robe snosila se solidarno. u modernom svijetu. 273 . a što je uslovilo i unifikaciju prava osiguranja. Posao osiguranja i njegov ekonomski značaj Posao osiguranja predstavlja jednu od najznačajnijih ne samo ekonomskih već i pravnih kategorija. dr. Tako je na nivou Evropske Unije harmonizacija prava osiguranja izvršena putem Direktiva Savjeta Zajednice. Danas osiguranje predstavlja jednu kompleksnu pojavu koja zahtijeva multi disciplinaran pristup. a na osnovu jedinstvene dozvole (single licence). CID Ekonomski Fakultet u Beogradu. zdravstveno i osiguranje imovine i od odgovornosti. Predrag Šulejić: Osiguranje. vršili disperziju rizika. Djelatnost osiguranja se dijeli na tri grupe: životno. sa kojima je omogućeno slobodno obavljanje usluga osiguranja. Prvi zakon koji je regulisao pravo osiguranja je Zakon o pomorskom osiguranju u Dubrovačkoj republici iz 1562. Na našim prostorima pojedini oblici osiguranja se sureću u statutima gradova: Vinodolski iz 1288. dok su prvi elementi cehovskog osiguranja sadržani u Statutu Ljubljanskog krojačkog ceha iz 1579.g. Ono što u ekonomskom pogledu karakteriše posao osiguranja je: koncentracija kapitala. Beograd 2002.GLAVA TREĆA UGOVOR O OSIGURANJU I POJAM I ZNAČAJ 1. Ovaj proces je zaokružen sa tzv. trećom generacijom direktiva iz 1992. Još u XVII vijeku holandski matematičar Jan de Vit postavlja matematičke osnove određivanja životne rente.g. Kao svojevrsna simbioza pravnih i ekonomskih kategorija ovaj posao se svrstava među najstarije. Danas. savremenim riječnikom rečeno. okrupnjivanje osiguravajućih kompanija i izmjena strukture usluga na račun povećavanja udjela životnog i drugih vidova ličnog osiguranja.g. Lombardijii također je vezana za pomorsko osiguranje. osiguranje je jedna od rijetkih djelatnosti koja je u mnogim aspektima slična.g.

14-16 i 18-21. ali i da preduzima mjere preventive i represije i da štetu koja nastane od slučaja raspodijeli na tu čitavu zajednicu. a kad se radi o osiguranju lica. Ti se ciljevi ostvaruju isplatom naknade štete za oštećene ili propale stvari. uvjerenje ljudi da ih štetni događaji neće oštetiti. odnosno isplatom ugovorenih iznosa u osiguranju lica. Uništeno dobro je.od tehničkih i tehnoloških do psiholoških. 274 . Zadatak je osiguravača da organizuje takvu zajednicu. Novi Sad. Radi se o udruživanju svih kategorija subjekata prava koji su izloženi istim opasnostima kako bi zajednički podnijeli štetu koja će pogoditi 257 samo neke od njih. ili da ih neće suviše oštetiti. o razvijanju odbrambenog mehanizma kako bi se svi zainteresovani zaštitili od posljedica nastupanja štetnih događaja. Obnova uništenih dobara putem osiguranja ostvaruje se na taj način što se organizovano prikupljaju sredstva od onih koji hoće da se međusobno pomažu i solidarno snose određene štete. 2001. kad nastane osigurani slučaj. Radi se. onda je to sistem mjera za očuvanje života. repariranju nastalih štetnih posljedica. 256 No. berzanska vrijednost Alianz Holdinga je iznosila 95 milijardi Eura. U ostvarenje toga cilja spada i finansiranje mjera za otklanjanje ili smanjenje nepovoljnog dejstva uzroka koji mogu da izazovu štetu a na bazi principa uzajamnosti i solidarnosti. ako se udruže svi oni koji su izloženi mogućnosti štete od takvog slučaja. Stvara se posebna organizacija (osiguravač) 256 Vidjeti: Šulejić dr Predrag: “Pravo osiguranja”. Ciljevi osiguranja su ekonomska zaštita imovine i lica od rizika. Značaj imovinskog osiguranja postaje tim veći što je ono uspjelo da stvori organizaciju koja sve efikasnije djeluje u pravcu zaštite imovine i sprečavanja štetnog dejstva i prirodnih sila i ljudskih radnji koje nanose te štete. N.stvara osjećanje sigurnosti. dr. U slučaju da dođe do predviđenih šteta.Osiguranje je kompleksna aktivnost usmjerena na čuvanje dobara i obnovu oštećene imovine. Štetan događaj neće djelovati kao potpuno neočekivan slučaj ako se stvori zajednica rizika. 1992. Stylos. Po svojim karakteristikama ulaze u veoma širok krug disciplina . one se nadoknađuju iz takvih sredstava. str. Prof. izgubljeno. u psihološkom pogledu.g. i za pojedinca čije je i za društvo. kad se radi o osiguranju imovine. Ekonomska funkcija osiguranja sastoji se prvenstveno u represivnim mjerama. dok je Nipon Life zapošljavao 714.000 radnika. zdravlja i životnog standarda ljudi. Aktivnosti i mjere osiguranja imaju veoma složenu prirodu.g. Sad. Osiguranje ima i svoj psihološki efekat . Boris Marović: “ Osiguranje i špedicija”. On će se dogoditi i dočekujemo ga spremno. odnosno štete. te otklanjanje ili smanjenje nepovoljnog dejstva uzroka koji mogu izazvati štetu. najizrazitija osobina osiguranja jeste da se ekonomskim sredstvima postigne garancija i/ili ostvari obeštećenje od štetnih događaja. 257 Tako je prema podacima iz 1999. i da sa stanovišta zajednice osiguranja taj događaj ne predstavlja slučajnost. Misao. Nije svejedno hoće li se ono obnoviti i hoće li se i kada će se na njegovo mjesto uspostaviti novo. Rizik tada prelazi na tu zajednicu.

predstavlja udruživanje sredstava subjekata koji su izloženi istoj opasnosti. a još manji broj ih biva uništen. samo neke od njih bivaju oštećene ili uništene. Međutim. utoliko će biti manji broj onih koji pretrpe štetu u odnosu prema svima koji čine organizaciju osiguravača. organizuje udruživanje onih koji su izloženi istoj opasnosti i prikuplja od njih sredstva u posebni fond . Radi se. U tom odnosu ugroženi prema oštećenim. 275 . 2 ZOIO). u što je moguće širem obimu. Osiguranjem se iz uloga osiguranika obrazuju sredstva i rezerve radi naknađivanja nastalih šteta i isplaćivanja ugovorenih iznosa po osnovu osiguranja. ipak. 897 ZOO). stanje je povoljnije što je više ugroženih organizovano u zajednicu rizika. dešavaju normalno kao i one redovne. Zato je zakonska obaveza osiguravajućih organizacija da imovinu i lica osiguravaju po jedinstvenim uslovima i tarifama za pojedine vrste osiguranja. o organizovanju uzajamne raspodjele rizika i eventualne štete između onih koji su izloženi istoj opasnosti. fond osiguranja. Osiguranje se zasniva na iskustvu da se neke pojave u prirodi i društvu dešavaju izuzetno. Osnovna načela na kojima zainteresovani udružuju sredstva u zajednicu i fond osiguranja su uzajamnost i solidarnost (čl. To se čini u skladu sa ekonomskim interesima osiguranika i osiguravajućih organizacija. Osiguravač unaprijed prikuplja i namjenjuje sredstva za obnovu onog što bude uništeno. U poslu osiguranja se to naziva atomiziranje rizika ili nivelisanje rizika. Zaključak je jasan: samo neke stvari od mnogobrojnih koje sačinjavaju imovinu raznih lica bivaju pogođene opasnostima i oštećene. Stoga je uzajamnost jedan od osnova osiguranja. U tom smislu. dakle. postavljanje nekih instalacija. Osiguravač. Fond osiguranja se stvara od jednog dijela viška vrijednosti. građenje sefova. Ukoliko jedan osiguravač uspije da organizuje i poveže što više ljudi i organizacija koji raspolažu imovinom. postavljanje gromobrana. Ako se udruže svi oni koji su izloženi takvim izuzetnim pojavama. prema tome. štetne posljedice mogu se ekonomski ublažiti ili otkloniti ili čak preduprijediti. U mjere prevencije spadali bi: zaštita od požara upotrebom naročitog materijala za gradnju. podnošljive za svakoga člana zajedničkog fonda osiguranja.koja. Moderno osiguranje. organizuje one koji su ugroženi eventualnim nastajanjem nekih štetnih događaja. osiguranje je zajednica jednako ili slično ugroženih. Fond osiguranja. organizovanje protivpožarne službe. u stvari. proizvodnja aparata za gašenje požara.osiguravajući fond. Osiguranje može izvršiti svoju ekonomsku funkciju samo ako postoji masa osiguranika kod istog osiguravača. Mnoge stvari i dobra koja imaju imovinsku vrijednost izloženi su raznim opasnostima. ali se. kao što je poznato. Ovo je drugi izraz za solidarnost ugroženih. obuhvata i preduzimanje nekih mjera kojima je cilj predupređenje i otklanjanje štetnih događaja (čl. Uzajamnost i solidarnost zahtijevaju i ravnopravan tretman svih osiguranika. Na taj se način krupne štete raspodjeljuju na manje.

pravila osiguranja.list FBiH 2/95. finansijska stabilnost i alokacija kapitala. vrši štednja i podiže životni standard ljudi. unutrašnja organizacija i upravljanje. Socijalna funkcija osiguranja ogleda se u tome što se osiguranjem lica ublažavaju materijalne nezgode izazvane nesretnim slučajevima i što se nekim vrstama ličnog osiguranja (za slučaj doživljenja). 41/98 . jedan dio naplaćenih premija od osiguranika ide neposredno u fond akumulacije. I u našem pravnom sistemu stoji se na stanovištu da osiguranje uključuje i preventivne mjere. te u naknadi štete. pored ostalog. stavljaju na raspolaganje poslovnom svijetu. Pored toga. Dakle. Prema svemu. Čuvanje imovine sastoji se u preduzimanju preventivnih i represivnih mjera. predvidjeti i mjere kojima je svrha otklanjanje uzroka i smanjenje šteta. U njemu su navedeni poslovi osiguranja. u stvari. Pravna vrela se mogu podijeliti u dvije osnovne grupe: zakone i autonomne izvore . 6/98. gubitak prava na naknadu i sl. učešće osiguranika u dijelu štete. Prvi od dva najvažnija legislativna akta je Zakon o osiguranju imovine i osoba (Sl.1. 7/95. odstupanje od sistema statusnog prava u pogledu položaja osiguravajućih organizacija i 276 . Karakteristike ovoga akta su: imperativan karakter. osiguranje bi se moglo definisati kao poslovna djelatnost kojom se. koja se putem banaka. određivanje nižih pažljivijim i viših premija manje pažljivim osiguranicima. U te mjere. akumulacija novčanih sredstava i socijalna sigurnost. taksativno određene organizacije za osiguranje. te uređena pitanja nadzora nad radom ove vrste subjekata. posao i ugovor o osiguranju Složenost osiguranja i važnost posla ne samo za stranke nego i za društvo opredjeljuju izvore prava i njihove osobine. način poslovanja i pravni tretman sredstava. gašenja požara i sl. Radi toga su osiguravači dužni pri utvrđivanju uslova osiguranja.). obezbjeđuje ekonomska zaštita imovine i lica od rizika koji ih ugrožavaju. Osiguranjem se prikupljaju ogromna novčana sredstva. Autori se većinom slažu da su funkcije osiguranja trojake: čuvanje imovine. Osiguravač takođe organizuje i represivne mjere kojima se ide na ublažavanje štetnih posljedica kad je događaj već nastao (razne medicinske i veterinarske mjere i akcije liječenja.dalje ZOIO). regulisani uslovi za njihovo osnivanje i prestanak. 2. odnosno prilikom zaključivanja ugovora o osiguranju sa osiguranicima. Uz to. ZOIO detaljno uređuje četiri vrste obaveznih osiguranja. u preventivnim mjerama učestvuju ne samo osiguravači nego i osiguranici koji su zainteresovani za to.vakcinisanje stoke i podučavanje osiguranika. Ekonomski posmatrano pospješuje se trgovina. Ugovor o osiguranju 2. a i neposredno. Izvori prava. po načelu uzajamnosti i solidarnosti. U ove mjere spada i primjena sankcija protiv nebrižljivih osiguranika. spadaju: davanje beneficija u premijama brižljivim osiguranicima.

258 U članovima 897-923 uređuju se najprije zajednička pitanja osiguranja imovine i lica. označava ukupnu pravnu regulativu pojedinog osiguranja. str. pa se na njih u prometu primjenjuju rješenja čl.kao zastupnik. Prema članu 2 ZOIO. Posao osiguranja je širi pojam od ugovora o osiguranju. tu spadaju: “zaključivanje i izvršavanje ugovora o osiguranju imovine i osoba. 3. u smislu djelatnosti postoji značajna razlika između posla i ugovora. zastupanja u osiguranju. te u svoje ime. u tuđe ime i za tuđi račun . 142-144 ZOO. RBiH 2/92).dakle. kao komisionar. U njih spadaju “poslovi posredovanja u ugovaranju osiguranja. 45-49. 277 .prilagođavanje pravnog tretmana imovine kriterijima koji su uporedno pravno već poznati. Po svome pravnom karakteru pravila osiguranja su opšti uslovi poslovanja. RBiH 2/92). U vazdušnom saobraćaju pitanja osiguranja su uređena Zakonom o obligacionim i osnovnim materijalno-pravnim odnosima u vazdušnoj plovidbi (Sl. 900 ZOO). potom specifičnost ugovora o osiguranju imovine i na kraju ugovor o osiguranju lica. Prometnu. st. isto djelo.l. a ne samo onaj dio koji se zasniva na sporazumu stranaka. pružanja pravne pomoći i drugih intelektualnih i tehničkih usluga u osiguranju”.za pojedinu vrstu osiguranja.za pojedine tipove i grupe osiguranja i posebna . snimanja i procjene šteta. a za tuđi račun . Pravila osiguranja mogu biti opšta . Polica osiguranja se poziva na uslove osiguranja i oni moraju biti uručeni ugovaratelju zajedno sa policom. Odstupanje je moguće samo ako to Zakon o obligacionim odnosima izričito dopušta (čl. Autonomne izvore predstavljaju pravila osiguranja.l. zaključivanje i izvršavanje ugovora o saosiguranju i reosiguranju. SFRJ 33/77. I drugo. usvojen u pravni sistem BiH u Sl. mjere za sprečavanje i smanjenje rizika koji ugrožavaju osiguranu imovinu i osobe i mjere na sprečavanju i smanjenju šteta i drugi poslovi osiguranja”. ugovornu stranu osiguranja reguliše Zakon o obligacionim odnosima. prodaje ostataka osiguranih uništenih stvari. Polise osiguranja zapravo predstavljaju posebne uslove osiguranja o kojima ugovorne strane pregovaraju prilikom zaključenja ugovora. preuzet Sl.l. ZOIO sve aktivnosti osiguravača dijeli u dvije osnovne grupe. ZOIO). Donose ih osiguravajuće organizacije samostalno. Iako se radi o propisu koji je u načelu dispozitivne prirode. Prvu čine “poslovi osiguranja”. snimanja rizika. U članu 3 određeni su “drugi poslovi osiguranja”. Treći značajan akt u ovoj oblasti je Zakon o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi (Sl.l. normiranje osiguranja ima pretežno imperativan karakter. 258 O ograničenjima važenja ZOO vidjeti Šulejić dr Predrag. U njemu su uređena plovidbena osiguranja u pomorskom. 2. najprije. “Druge poslove osiguranja” mogu vršiti “pravne i fizičke osobe za društvo za osiguranje ili za osiguranika na temelju ugovora” (čl. Obje grupe poslova organizacija za osiguranje može obavljati u svoje ime i za svoj račun. On. riječnom i kanalskom saobraćaju. SFRJ 22/77.

Kao argument u prilog tome navode se i osiguranja obavezna po samom zakonu. 259 260 Vidjeti Šulejić dr Predrag. Snažna državna intervencija u oblasti osiguranja. 2. odnosno isplata osigurane sume. te u pojedinim slučajevima i svojstva ugovora u korist trećih lica. Pravna priroda posla osiguranja 259 i promjene koje su nastale u S obzirom na istorijski razvoj osiguranja funkcijama i značaju ovog posla. Prema njemu. “ugovorom o osiguranju obavezuje se ugovaratelj osiguranja da. ugovor je samim nastankom sinalagmatičan i ekvivalentan. usmjerena prema obje strane u poslu podjednako. d) Po teoriji prestacije. Zbog toga se ovaj posao mora procjenjivati prema pravilima za aleatorne ugovore.osiguravača. na načelima uzajamnosti i solidarnosti. str. udružuje određeni iznos u zajednici osiguranja. unaprijed propisuje pravila za sve buduće slučajeve osiguranja. a ugovor o ličnom osiguranju predstavlja aleatoran pravni posao. c) Aleatorna teorija smatra da neizvjesnost u nastanku rizika i moguća nepodudarnost uplaćenih premija sa naknadom štete. one se mogu podijeliti na protivugovorna i ugovorna shvatanja.2. poput zakonodavca. str. Obaveza osiguranika u biti se svodi na popravljanje štete koju je osiguranik pretrpio usljed osiguranog slučaja. mogu 260 se podijeliti u pet teorija. samo potvrđuje ovakav stav. 278 . ukidaju ekvivalentnost odnosa između osiguravača i osiguranika. a zajednica se obavezuje da. odnosno ugovorenu svotu ili učini nešto drugo”. Dakle. ako se desi događaj koji predstavlja osigurani slučaj.po njoj je ugovor o imovinskom osiguranju ugovor o naknadi štete koja može da se dogodi. o pravnoj prirodi ugovora o osiguranju formiralo se više teorija. zaključenjem ugovora o osiguranju za svaku stranu nastaju obaveze na izvršenje tačno određenih činidbi: plaćanje premije i otklanjanje eventualnih šteta. Obilježja ugovora o osiguranju su: sinalagmatičnost. Pošto nema ravnopravne saglasnosti volja. isto djelo. Vidjeti Šulejić dr Predrag. uz posebno uvažavanje načela uzajamnosti i solidarnosti. ZOO. On. nema ni ugovora. b) Mješovita teorija . 897 ZOO. To su sljedeće: a) Teorija naknade štete . U suštini. kao i dosadašnji propisi. Izjavom volje osiguranika samo počinje dejstvo takvog jednostranog pravnog akta. Shvatanja po kojima je osiguranje ugovor daleko su brojnija. da predstavlja objektivnim pravom priznato dejstvo saglasnosti partnera o potrebi zaštite putem osiguranja. isplati osiguraniku ili nekoj trećoj osobi naknadu. formalnost. odnosno sumom osiguranja. 31 i dalje. Protivugovorne teorije polaze od gledišta da je posao osiguranja uvijek rezultat djelovanja ekonomski jače strane .Legislativna definicija ugovora o osiguranju data je u čl. 139-148. isto djelo. U osnovi. smatra da posao osiguranja nastaje sporazumom stranaka. odnosno zajednici rizika (osiguravatelj).po kojoj se osiguranik ovim ugovorom obezbjeđuje od eventualnih štetnih posljedica osiguranog slučaja. teretnost.

Može. a ugovor o osiguranju se zaključuje na osnovu pismene ponude. čak uzeta i sama za sebe. nego podrazumijeva sinalagmatičnost i ekvivalentnost ugovora o osiguranju. Kod životnog osiguranja. Pretpostavlja se da akviziter nema ovlaštenja na zastupanje. naplaćuje premije. smatramo da teorija organizovanja zaštite od rizika. ponuda veže ponudioca za vrijeme od 30 dana. Razuđenost posla osiguranja dozvoljava da se svakom od pomenutih shvatanja stave ozbiljni prigovori. obavezuje ponuđača za određeno vrijeme. a za to druga strana. Postoje formulari upitnika koje popunjava lice koje želi sklopiti ugovor o osiguranju i koji ima funkciju ponude. Ponudilac može odrediti i kraći rok. a u trećima. Ova teorija ne isključuje. Prema tome. ako je za osiguranje potreban i ljekarski pregled.e) Teorija organizovanja zaštite od rizika motivisana je ekonomskim. Ako je ovlašćenje zastupnika ograničeno. obavezuje samo za neke grane osiguranja. U našoj praksi se osiguranje zasniva ugovorom. Po Zakonu. pismena ponuda veže ponudioca za vrijeme od osam dana od prispijeća osiguravaču. ako ponudilac nije odredio kraći rok (čl. da izdaje polise osiguranja. dolazi budućem osiguraniku i upoznaje ga sa uslovima osiguranja. Pravno dejstvo ponude je različito. Ako nije ovlašten za sklapanje ugovora. Inicijativa je pretežno na strani osiguravača. Zaključivanje i oblik ugovora U najvećem broju slučajeva osiguravač traži posao. akiviziter osiguranja. Akviziter može nastupati kao zastupnik ili kao posrednik. ugovarač osiguranja. te isplatom naknade.posrednika. U pravu BiH ako osiguravač nije zastupniku odredio obim ovlaštenja. da ih mijenja i produžuje njihovo važenje. ne zna. smatra se da nema ograničenja (čl. 901 ZOO). sastavlja polisu koju potpisuju oba saugovarača. U drugim.3. za neke vrste osiguranja imati ovlaštenja zastupnika. zastupnik je po samom zakonu ovlašćen da u ime i za račun osiguravača zaključuje ugovore o osiguranju. koji je prihvata ili ne prihvata. Predstavnik osiguravača. 906 ZOO). takođe. Ipak. 279 . Po njoj se osiguravač za premiju obavezuje da će preduzimanjem preventivnih i represivnih mjera. odnosno sume osiguranja. u najvećoj mjeri odgovara na brojne probleme u ovoj oblasti. Ako je predstavnik (akviziter) ovlašćen za zaključivanje ugovora. traži saugovarača. tehničkim i pravnim karakteristikama osiguranja. akviziter priprema ponudu sa budućim osiguranikom i podnosi tu ponudu osiguravaču. za druge . kao i da prima razne izjave od ugovarača za osiguravača u vezi sa osiguranjem. vrijeme za koje je ponudilac vezan svojom ponudom za zaključenje ugovora o osiguranju određeno je zakonom. U nekim pravnim sistemima ponuda uopšte ne obavezuje. 2. obezbijediti osiguranika od nastupanja štetnog događaja ili njegovih štetnih posljedica.

U polisi osiguranja života mora biti još navedeno ime i prezime lica na čiji se život odnosi osiguranje. a u roku od osam dana (odnosno 30 dana ako treba ljekarski pregled) osiguravač ne odbije ponudu. Ako ponuda ne odstupa od uslova pod kojima osiguravač vrši predloženo osiguranje. 902 ZOO). Drugi način je kad neko podnese pismenu ponudu za zaključenje ugovora o osiguranju osiguravaču i osiguravač je prihvati ili ne odgovori da odbija ponudu. Na polisi moraju biti odštampani i uslovi osiguranja. upravo čim uplati premiju. dakle. Najposlije. putnik se smatra osiguranim ako su ispunjeni propisani uslovi (ako je bio u blizini mjesta polaska ili dolaska prevoznog sredstva i dokaže da je namjeravao da putuje). svota osiguranja ili podatak o tome ako je osiguranje neograničeno. Kod obaveznog osiguranja. onda u polisu mora biti unesena klauzula da su opšti i posebni uslovi osiguranja sastavni dio ugovora i da su ti uslovi predati ugovaraču osiguranja (čl. Kod obaveznog osiguranja putnika u javnom saobraćaju. datum njegovog rođenja i događaj ili rok od koga zavisi nastanak prava na isplatu osigurane svote . uzima se da je ugovor zaključen kad osiguravač telefonom potvrdi da prihvata ponudu.4. pa u slučaju neslaganja važi tekst police. Za zaključivanje ugovora za slučaj smrti nekog trećeg lica potrebna je njegova pismena saglasnost. Ugovor je. 902. smatra se da je osiguravač prihvatio ponudu i da je ugovor zaključen kad je osiguravač primio ponudu. odnosno osigurano lice. datum izdanja polise i potpis ugovornih strana. smatra se da je ugovor zaključen trideset i prvog dana od primitka ponude. Ona može biti data i na polici. bez obzira na to da li je prevoznik zaključio ugovor sa osiguravačem. 901 i 03). Kao pravilo uzima da je ugovor o osiguranju zaključen kad ugovarači potpišu policu osiguranja ili listu pokrića. 2. u polisu moraju biti uneseni sljedeći podaci: ugovorne strane. uslovima osiguranja može biti predviđeno da za neke slučajeve ugovorni odnos iz osiguranja može nastati samim plaćanjem premije (čl. dužan je da u roku važenja ponude obavijesti ponuđača o odbijanju ponude. Polisa osiguranja O zaključenom ugovoru o osiguranju osiguravač izdaje policu osiguranja (od latinskog policere .obećati). Ako nije tako urađeno. Naročito kad je hitno potrebno osigurati neku imovinu (u transportu).Ako ponuda odgovara uslovima pod kojima osiguravač vrši tu vrstu osiguranja. 280 . obaveze i prava stranaka utvrđeni su zakonom i pravilima osiguranja pa nastaju i bez zaključenja ugovora čim osiguranik podnese prijavu. Ako neće da zaključi ugovor. premija. osigurana stvar. 943 ZOO). Ako postoji suprotnost između štampane i “rukopisne odredbe” polise. zaključen konkludentnom radnjom. trajanje osiguranja i period pokrića. rizik obuhvaćen osiguranjem. Kod ličnog osiguranja. smatra se da je ugovor zaključen. Zakon o obligacionim odnosima predviđa tri načina zaključivanja ugovora. Po zakonu. Ono što je upisano u polisi ima prednost nad opštim i posebnim uslovima osiguranja.osigurani slučaj (čl. “primijenit će se ova posljednja” (čl.

ali je privremena: traje dok se ne izda polisa. Lista pokrića ima. razumljivo kad se ima u vidu da osiguranje predstavlja brojnu zajednicu interesa osiguranika koji se nalaze u istoj ili u vrlo sličnoj situaciji.stav 5 ZOO) jer se smatra da ona izražava pravu volju stranaka. Polisa osiguranja lica je hartija od vrijednosti. može se ugovarati da naknada štete bude isplaćena i nekom trećem licu. Kad glasi po naredbi. zalaže se indosamentom. naziva se osiguravačem. Polisa može privremeno biti zamijenjena listom pokrića. a terminologija o njima nije ujednačena. pa i njihov pravni tretman mora biti isti. Ne može glasiti na donosioca. naziva se ugovaračem osiguranja. Zakon o obligacionim odnosima naziva stranke osiguravačem (osiguravateljem) i ugovaračem osiguranja (čl.da se osigurana suma 261 Vidjeti opširnije kod Šulejić dr Predrag. Ko se bavi poslom osiguranja kao djelatnošću. (čl. Polisa osiguranja života može glasiti na određeno lice ili po naredbi. po naredbi i na donosioca. a stvar je izložena riziku. Da bi se izbjegle štetne posljedice po osiguranika. Kod imovinskog osiguranja. Polisa se izdaje kad se prikupe potrebni podaci. Način dodavanja je pravno irelevantan. Pod “rukopisnom odredbom” treba podrazumijevati i one kasnije dodane. A to se postiže tipiziranim ugovorima. osiguravaocem. Može se i zalagati. Prema sporazumu ugovarača. Druga ugovorna strana. stav 6. To je pismeno kojim osiguravač izvještava osiguranika da prihvata njegovu ponudu i preuzima osiguranje odmah. S obzirom na masovnost 261 To je poslova. osiguravateljem. potpisivanjem. ugovoriocem osiguranja. onaj koji se osigurava. Kod većih objekata i kod stvari koje su posebno izložene riziku . II ELEMENTI UGOVORA 1. 281 . karakter isprave o osiguranju. 897). valutirane i nevalutirane i kargo i kasko polise. Lista pokrića sadrži sastojke koje ima i polisa. pojedinačne i generalne. Polisa je šablon i ugovor se po pravilu zaključuje jednostavnim pristupanjem.od podnošenja prijave za osiguranje do sklapanja ugovora i plaćanja premije može proći i duže vremena. individualne i kolektivne. str. izdaje se u takvim slučajevima lista pokrića. isto djelo. osigurateljem. Lica u ugovoru o osiguranju U poslu osiguranja susrećemo više lica.1.a za njihovo osiguranje treba da ih pregleda stručnjak osiguravača . 902. znači. a ne ugovaraču osiguranja. U tom periodu osiguravač nije u obavezi. Isto je tako kod ličnog osiguranja . koji se ugovorom obezbjeđuje za slučaj nastupanja štetnog događaja. polise su tipizirane za pojedine grane ili vrste osiguranja. ili osiguranikom. 164-165. ZOO). može glasiti na određeno lice. Stranke 1. Polise se najčešće dijele na: pomorske i kopnene.

zakupac. u teoriji postoji razmimoilaženje o tome ko stiče neposredna prava iz takvog ugovora: ugovarač ili korisnik osiguranja. bilo na posebnom dokumentu. Kod ličnog osiguranja može se ugovor sklopiti tako da se osigurava život ili zdravlje nekog trećeg lica. odnosno osigurana svota isplaćuje korisniku osiguranja kao trećem licu koje nije učestvovalo u sklapanju ugovora. Korisnik stiče neposredno pravo i zahtjev na naplatu osigurane svote kad nastupi osigurani slučaj. tj. koji je i korisnik osiguranja. skladištara. osigurati i tuđa stvar za čije je očuvanje ugovarač osiguranja pozitivno zainteresovan. može isplatiti trećem licu. Za osiguranje života nekog drugog lica. No. a ne onoga koje sklapa ugovor. To treće lice naziva se korisnikom osiguranja (beneficijarem). On je stranka u ugovoru i raspolaže svim pravima iz ugovora. znači. gostioničara i hotelijera za stvari koje su im predate. potrebna je njegova pismena saglasnost. međutim. međutim. Ugovaraču ostaje pravo da opozove korisnika ili da ga zamijeni drugim sve do nastupanja osiguranog slučaja. založni povjerilac. 924 ZOO). Danas i u zakonodavstvu i u praksi prevladava shvatanje da se takvim ugovorom stvara neposredno pravo za korisnika. 282 . pretrpio neki materijalni gubitak . Razlog da se osigura tuđa stvar je najčešće u tome što vlasnik ne može voditi brigu o toj stvari. Može se. a može i docnije. zanatlija.licu koje stvar drži ili ju je držalo. Pravni odnos između ugovarača osiguranja i sopstvenika stvari je. takođe. Ali ima ugovora u kojima su osiguranik i korisnik osiguranja. u suprotnom. osiguranikom. ugovor može zaključiti ne samo sopstvenik stvari koja se osigurava nego i svako ko ima imovinskog interesa da se ta stvar očuva neoštećena. komisionara. onakav kakav proizlazi iz njihovog osnovnog ugovornog odnosa. Kod osiguranja imovine. odnosno osigurano lice. ali ono nije ugovorna strana. Ako se osiguranje vrši za slučaj smrti trećeg. iako stvarno uvijek ne mora biti tako. odnosno kod ličnog osiguranja još i osigurano lice. različiti. druga lica. ili. naknada se isplaćuje njemu. svako ko ima interesa da se ne dogodi određeni slučaj. Taj dokumenat mora sadržavati naznaku osigurane svote (čl. Ugovarač osiguranja treba da je pozitivno zainteresovan za život i zdravlje osiguranog lica. Nije potrebna nikakva izjava korisnika niti saglasnost izjava volje osiguravača i korisnika osiguranja. To se lice naziva osiguranim licem. Znači. Kod osiguranja kod koga se naknada štete. Redovno se dešava da se u ugovoru o osiguranju pojavljuju samo osiguravač i osiguranik. kad je sopstveniku vraćena stvar. Ova pozitivna zainteresovanost određuje se po objektivnim mjerilima. čuvar (čl. prava iz osiguranja po ovakvom ugovoru ima samo onaj ko u času nastanka štete ima materijalni interes da se osigurani slučaj ne dogodi.(suma osiguranja). 946 ZOO). ako nije vraćena . Takvo osiguranje za tuđi račun postoji u poslovanju špeditera. Uzima se da su srodnici određenog stepena pozitivno zainteresovani za život i zdravlje jednih za druge. pošto bi. Korisnik može biti određen odmah prilikom zaključivanja ugovora. za valjanost ugovora je neophodna pismena saglasnost bilo na polici.

Ugovor se može. vrste subjekata koje se mogu baviti poslovima osiguranja određene su taksativno (numerus clausus). Ukoliko je ulog stranih osnivača veći od 50% temeljnog kapitala.000. sredstava tehničke rezerve. 12-26 ZOIO). dakle. sredstva poslovnog fonda i drugih sredstava (čl. a svoj život.2. Stranka u ugovoru o osiguranju imovine može biti “svaka osoba koja ima interes da se ne dogodi osigurani slučaj. Kao osiguravač može se pojaviti i društvo za uzajamno osiguranje. Za pojedine vrste osiguranja (čl. dvije ili više organizacija za osiguranje mogu se poslovno i profesionalno udruživati. 1. organizacija u čiju djelatnost spada obavljanje poslova osiguranja. 924 ZOO). sredstava preventive. Najrasprostranjenija statusna forma osiguravača je dioničko društvo za osiguranje. odnosno svoj imovinski interes kod imovinskog osiguranja.). Osnivači. rezerve sigurnosti.Kao korisnik može biti određeno neko lice. Mogu ga osnovati domaća fizička i pravna lica zaključivanjem ugovora o osnivanju. odnosno svoj tjelesni integritet. Pored temeljnog kapitala. odnosno ugovora o osnivanju i kada se registruje za obavljanje ovih poslova (čl. Osiguravač Osiguravač je pravno lice. i po 2. Za osnivanje je predviđen koncesioni sistem.00 KM za društva koja se osnivaju za vršenje više vrsta osiguranja i za reosiguranje (čl. ali može biti označeno i neodređeno. te ulaganjem sredstava u temeljni (osnovni) kapital društva barem u minimalnom iznosu koji zakon predviđa. Zato su ugovarač osiguranja i osiguranik po pravilu isto lice. za osnivanje je potrebna i saglasnost Ministarstva finansija (čl. pošto bi inače pretrpjela neki materijalni gubitak” (čl. i naš zakon i to treće lice naziva osiguranikom. nasljednici. 14 ZOIO). može se navesti poimenično. suprug i sl. ali odredivo (djeca.00 KM za poslove osiguranja života.000. 1. Na strani osiguravača može biti i više subjekata. 13 ZOIO). Odobrenje daje Ured za nadzor (čl.000. Osiguravač može zaključivati ugovore o osiguranju kada ispuni zakonske uslove. Ugovarač osiguranja Ugovor o osiguranju se najčešće zaključuje u svoje ime i za svoj račun. 5 ZOIO). 29 ZOIO). djelatnost i statusna rješenja posebno su određeni u članovima 17-26 ZOIO. kod ličnog osiguranja. uslove iz odluke. Kod osiguranja lica može ugovarač osigurati život. zaključiti i sa više osiguravača koji su se prethodno sporazumjeli u zajedničkom snošenju rizika i njegovoj raspodjeli. 12 ZOIO).3. Ugovarač osigurava svoju stvar. odnosno tjelesni integritet nekog trećeg lica. 283 . Pored toga. 13 ZOIO) ti iznosi su: 1. sredstva kojim društvo posluje formiraju se iz premija.000. Zbog opšteg interesa koncentrisanog u osiguranju. povezivati (čl. Svaki osiguravač koji je naveden u polici osiguranja odgovara osiguraniku za potpunu naknadu.

Premiju plaća i ostale obaveze izvršava ugovarač osiguranja. odnosno označeni korisnik pristupanje ugovoru. dužan je ispuniti sve obaveze prema osiguravaču. osiguranje za račun određenog lica. Zato se predmetom osiguranja naziva ono što se osigurava. podešena tako da bude dostupna osiguranicima. koju smatra ispravom o osiguranju. Govori se o osiguranju imovine. 284 . Jedni smatraju da je to stvar ili lice koje se osigurava. 904 ZOO).Ugovarač uvijek sklapa ugovor u svoje ime. pa i sastavljača uslova osiguranja. Kad govori o sadržini polise. U tom smislu ćemo dalje upotrebljavati izraz “predmet osiguranja”. a kao što je rečeno. No. Tako posmatrano. drugi . bestjelesne stvari (osiguranje kredita. on ne može vršiti prava iz osiguranja i naplatiti naknadu osim sa pristankom osobe čiji je interes osiguran. može ga sklopiti za svoj ili za tuđi račun. Naknada se isplaćuje njemu ili nekome drugom. Pristupanje ugovoru može se izvršiti i poslije nastupanja osiguranog slučaja. Ugovarač osiguranja u ovom slučaju duguje i premiju osiguravaču. To pravo može vršiti i neposredno prema osiguravaču (čl. ističe da polisa treba naročito da sadrži i podatak o stvari. lica. a neki da su to obaveze i prava stranaka. Odbije li zainteresovano lice. Predmet osiguranja Određivanje predmeta osiguranja zavisi od shvatanja njegove prirode. Zakon o obligacionim odnosima stoji na istom stanovištu.rizik. lica izloženih opasnosti i sl. Poslije toga. dužno je da obavijesti osiguravača o dobijanju prihvatanja osiguranja. Prava i obaveze prelaze na zainteresovano lice pošto odobri ugovor. I u uporednom zakonodavstvu preovlađuje terminologija po kojoj su stvari i lica predmet osiguranja. 905 ZOO). osim ako je obavijestio osiguravača da djeluje kao poslovođa bez naloga. Ako ugovarač osiguranja djeluje bez ovlaštenja zainteresovanog lica ili korisnika. ili preciznije. odnosno kojoj pripadaju prava iz ugovora (čl. zatim prestacija. pa i lica su predmet u osiguranju života i od nesretnog slučaja.da je to interes. životinje. 2. osiguranje od odgovornosti). odnosno o osiguranom licu (čl. 905 ZOO). ono čemu se pruža zaštita od rizika. Ako je u polici određeno drugo lice. stvari. o čemu je sklopljen ugovor. Radi naplate ovih potraživanja ugovarač osiguranja ima pravo prvenstvene naplate iz naknade koja se plaća po osnovu osiguranja. Pojedini autori su mišljenja da je to osigurana svota. 902). predmet u osiguranju imovine mogu biti stvari. treći . Valja imati na umu da je terminologija zakonodavca. to je osiguranje za tuđi račun. ugovor prestaje da postoji (čl. Predmet osiguranja treba posmatrati kao dobro za čije su normalno postojanje stranke zainteresovane. ali ovlaštenoj osobi ne mora predati policu dok mu ne bude naknađeno plaćanje premije i troškovi ugovora.

mislim). dakle. slučaj protiv koga se osigurava. Ako se u času zaključenja ugovora osigurani slučaj već desio. To je jasno naročito kod osiguranja lica (života). Prema tome. događaja uslijed koga može nastati šteta na predmetu osiguranja. na prvom mjestu. ako je izvjesno da će događaj nastupiti u odnosu na osigurani predmet. potrebno je da bude izložen riziku. tako i u osiguranju lica. potrebna su dva osnovna uslova: mogućnost njegovog nastupanja i da je podoban da prouzrokuje posljedicu protiv koje se osigurava. Ali kada će. ali se ne zna kada. nema ni rizika. ali se ne zna hoće li taj događaj štetno pogoditi osigurani predmet. nema ni osiguranja . odlučujući elemenat rizika. dakle. ne zna se.smatram. ne zna se kada će nastupiti. Stoga se umjesto riječi rizik upotrebljava i izraz “osigurani slučaj” (čl. može se osigurati od rizika koji je već nastupio u 285 . događaj uslijed čijeg nastupanja nastaje obaveza osiguravača na naknadu. ili je bio u nastajanju.da je stvar pokretna itd. Rizik Da bi neki predmet mogao biti osiguran. Neizvjesnost je bitan. Ili. Uvijek se rizikom smatra mogućnost nastupanja ekonomski štetnog događaja. Da bi bio “osigurani slučaj”. 898 ZOO). ugovor je ništav. objektivno mogući događaj mora ispunjavati još neke zakonske uslove. rizikom se naziva i sama šteta. rizikom neki nazivaju i sam štetni događaj. tj. o tome da se rizik desio i sl. ako se osigurava od požara. događaj protiv koga se osigurava. Upravo zbog toga događaj treba da bude budući.to je osnovno pravilo kako u osiguranju imovine. to je neizvjesno. neizvjestan i “nezavisan od isključive volje ugovarača” (čl. 897 i 898 ZOO). Rizikom se smatra i sama opasnost. ne zna se da li će nastupiti s obzirom na taj predmet osiguranja. treba da se predmet osiguranja nalazi u predjelu koji može biti poplavljen. Izuzetak je tzv. U tom se smislu govori o ostvarenom riziku. Da bi se neki događaj mogao smatrati rizikom u osiguranju. to je izvjesno. tj. rizik je budući neizvjestan događaj koji u konkretnom slučaju može prouzrokovati štetnu posljedicu. Najposlije. Pored toga. Pod rizikom se u poslu osiguranja podrazumijeva nekoliko stvari. Svaki će osiguranik umrijeti. Neizvjesnost. 898. On mora biti budući. Nije izvjesno da li će događaj protiv kog se osigurava nastati u odnosu na osigurani predmet. Rizik nosi u sebi. Gdje nema rizika. Uslovi osiguranja takođe upotrebljavaju riječ rizik za opasnost nastupanja osiguranog slučaja. To je osnovni uslov posla i bitan elemenat ugovora o osiguranju.3. putativni rizik (od latinskog “puta” . dakle. elemenat neizvjesnosti. u pogledu nastupanja događaja može biti apsolutna. Generalno posmatrano se to dešava. ili relativna. nastupiće. Ugovor je ništav i onda ako je u času njegovog zaključenja već prestala mogućnost da se događaj desi ili je bilo izvjesno da će događaj nastupiti (čl. stav 2 ZOO). Naime. uzrok štete. kod krađe . Nema li je. da stvar može gorjeti. Mogućnost nastupanja štetnog događaja procjenjuje se objektivno. pa nema ni ugovora o osiguranju. odnosno da bi predstavljao rizik. Ako se osigurava od poplave.

Visina premije se izračunava za pojedine grane i vrste osiguranja. Opšti uslovi osiguranja imovine imaju odredbu da se ugovor o osiguranju imovine ne može zaključiti prije nego što se utvrde okolnosti od značaja za veličinu rizika (opasnosti). Ponavljanje događaja koji prouzrokuje štetu. ako drže da se događaj još nije desio. uslovljava i treću karakteristiku rizika: barem djelimičnu nezavisnost od volje ugovarača.času sklapanja ugovora. osjeća se veća potreba za zaštitom od njega. 4. Intenzitet toga osjećanja je direktno zavisan od učestalosti štetnog događaja: što se češće ponavlja taj događaj. u ovisnosti od njegovih osobina dijeli na: objektivni i subjektivni. Premije se izračunavaju računom 286 . kao bitan faktor. Osigurati se može protiv jednog i protiv više rizika. tj. legalna (da nisu kradene stvari). stepen njegove jačine i. da bi se događaj mogao uzeti kao rizik protiv koga se osigurava. I drugo. stvara kod ljudi osjećanje potrebe za zaštitom. Pod ugovaračem treba podrazumijevati prvenstveno ugovarača osiguranja. visina štete izračunavaju se posebnim matematičkim metodama. Mogućnost ugovarača da utiče na ostvarenje rizika procjenjuje se objektivno. čisti i špekulativni. da je veza osiguranika i imovine koju osigurava zakonom zaštićena. treba da se ponavlja. kod osiguranja lica. Osiguranje od putativnog rizika praktikuje se u transportnom osiguranju. Premija Premija je iznos koji ugovarač osiguranja uplaćuje u fond osiguranja kao cijenu za rizik koji preuzima osiguravač. a u času kad se osigurava. stav 3 ZOO). a ne subjektivno. visina premije. Pravo postavlja još dva uslova da bi rizik mogao biti pokriven osiguranjem. Neizvjesnost. u zavisnosti od rizika od kojih se imovina i lica osiguravaju. konstantni i varijabilni. Rizik se. opšti i pojedinačni. da radnje pri kojima je čovjek izložen riziku nisu protivpravne (povreda prilikom provalne krađe). odnosno za ostvarenje rizika. naročito pomorskom. s tim u vezi. Prvo.rizik . Na njenu visinu utiče stepen vjerovatnoće za nastupanje štetnog događaja. Osigurava se brod koji je već otplovio. Podloga za to je dugotrajnije statističko posmatranje. ako stranke za to nisu znale. 898. Drugi razlog zahtjeva za ponavljanje događaja protiv koga se osigurava je tehničke prirode: vjerovatnoća nastupanja ekonomski i štetnog događaja. osnovni i dopunski i ratni i politički rizik. treba da se štetni događaj . To je potrebno iz sljedećih razloga. već je moguće da je potonuo na pučini (čl. odnosno koji predstavlja opasnost. A od toga će zavisiti ulog osiguranika u osiguravajući fond. tj.ponavlja da bi se utvrdile neke zakonitosti. odnosno. Premije se utvrđuju tarifom. Znači. Ima nekih vrsta osiguranja za koje postoji samo osiguranje od više rizika (pomorsko osiguranje). Svi elementi rizika utvrđuju se prilikom zaključivanja ugovora o osiguranju. Lična svojstva ugovarača osiguranja nisu u ovom slučaju pravno relevantna. za osiguranjem.

pa i premija treba da bude veća. U njima je data vjerovatnoća smrtnosti ili nezgoda kod pojedinih rizika kojima su ljudi izloženi. Iznos premije u konkretnom ugovoru rezultat je primjene tarifskih stavova na date elemente pojedinačnog posla.vjerovatnoće. takse i druga davanja državi. svakako. Jedna zgrada izgori potpuno. Na toj osnovi dobijena premijska stopa koriguje se prosječnim intenzitetom štete. koju se osiguravač obavezuje da isplati u slučaju ostvarenog rizika. U tarifama i u polici se iskazuje jedinstvenim iznosima premda je premija složena kategorija. I to je. porezi. druga za trećinu svoje vrijednosti. Najposlije. tj. najodlučnije. jer je vjerovatnije da će osiguravač isplatiti naknadu. U ta dodatna sredstva ulaze akvizicioni troškovi . Premija kao izvor prihoda osiguravača određuje se tarifom koju donosi svaki osiguravač. visina premije zavisi od vrijednosti stvari. st. U njima su poredani i klasirani rizici kojima je ugrožena imovina (kakva je vjerovatnoća da će nastupiti požar kod zidanih ili drvenih zgrada). Ako je period za koji se osigurava duži. Premija je ne samo funkcija rizika nego i funkcija vremena.oni koji se odnose na zaključivanje ugovora. a i osigurani predmeti različito odolijevaju istoj vrsti događaja. 287 . troškovi naplate premija. Njena veličina zavisi i od trajanja osiguranja. Ona je “dio premije namijenjen ispunjavanju obaveza iz osiguranja” (čl. Na sve ovo osiguravač dodaje i srazmjeran dio svoje dobiti. Na osnovu statističkog posmatranja. treća za desetinu itd. izračunati su podaci potrebni za izradu tabela. vjerovatnoća nastupanja štetnog događaja je veća. odnosno od naknade. ZOIO za nju koristi izraz “tehnička premija”. Kada se na tehničku premiju dodaju naknade za organizovanje preventive. čak i kad su oni istog intenziteta. Intenzitet nastupanja štetnog događaja je vrlo različit: premija će biti veća što se događaj češće dešava. od sume na koju se osigurava. Statistički je utvrđeno da je veoma rijetko šteta potpuna i da je nivo djelimičnog oštećenja nejednak. Iz nje se pokrivaju i premije reosiguranja. 30. dakle. Elementi za to izračunavanje dobivaju se statističkim posmatranjem štetnih događaja. Premija izračunata na prethodni način naziva se u literaturi teorijskom. statističkom ili neto-premijom. Istoj svrsi služe tablice kod osiguranja lica. vjerovatnim stepenom jačine štete. Konačni iznos premije ili “bruto-premija” utvrđuje se tako da se na funkcionalnu premiju doda alikvotni dio sredstava potrebnih za pokrivanje ukupnih troškova osiguranja. dobija se “funkcionalna premija”. upravni troškovi osiguravača. Poznato je više tablica smrtnosti koje daju pregled vjerovatnoće nastupanja smrti za pojedino doba ljudske starosti. 2 ZOIO). Tako se za svaki konkretan slučaj premija ne izračunava nego se primjenjuju te tablice. Sam događaj nije uvijek jednakog intenziteta.

Može se ići ispod te vrijednosti. kad se ostvari rizik koji je pokriven osiguranjem. a osiguranik plaća manju premiju. nego u jednom razdoblju učešća ili više. kad se. jer osiguravač preuzima rizik i za razliku vrijednosti. druga strana može tražiti poništenje ugovora. Kad je ugovorena svota veća od vrijednosti stvari. Različita je od naknade po osnovu osiguranja. Izuzetno. 5). U tom slučaju se plaća veća premija. I premija i naknada se smanjuju proporcionalno osiguranoj vrijednosti stvari. “opravdani razlozi” za nadosiguranje se navode primjera radi. Naknada se u imovinskom osiguranju ne ugovara. U njemu će i iznos naknade biti manji od štete. tada važi dispozitivno pravilo po kome je ugovor sklopljen uz najvišu svotu osiguranja (čl. trebalo bi da premija bude nedjeljiva. 933 ZOO). odnosno premije i to od dana saopštavanja zahtjeva drugoj strani (čl. To je nadosiguranje. i tada rizik za tu razliku snosi sam osiguranik. Ono je sadržano u aktima osiguravača. Zbog toga bi osiguranici zaključivali osiguranje samo za periode kad su izloženi većem riziku i plaćali bi ukupno manju premiju. 936 ZOO).više i češće zimi). Osigurana suma Osigurana vrijednost (svota osiguranja) je u ugovoru utvrđena vrijednost imovinskog interesa koja je za ugovarača osiguranja koncentrisana u predmetu ugovora.Po načelima tehnike osiguranja. ako je izričito ugovoreno da odnos između vrijednosti stvari i sume osiguranja ne utiče na visinu naknade (čl. koja je uvijek predmet ugovaranja. Kada stranke vrijednost osigurane svote utvrđuju sporazumno. dakle. osiguravač duguje naknadu do iznosa sume osiguranja. naknada zavisi i od osigurane svote. Može se sporazumjeti i da suma osiguranja bude iznad stvarne vrijednosti stvari. To je slučaj podosiguranja. Zakon o obligacionim odnosima u načelu ne prihvata nadosiguranje. 934. Ukoliko je u ugovoru pokriće. Tu spadaju osiguranje upotrebljavane stvari na vrijednost nove (“staro za novo”) i osiguranje 288 . sniziće se do stvarne vrijednosti stvari. Pod naknadom podrazumijevamo iznos koji iz osiguravajućeg fonda isplaćuje osiguravač korisniku osiguranja kad nastupi ugovorom predviđeni događaj. Nasuprot tome. Faktičko je pitanje kada se nadosiguranje može tolerisati zbog nesrazmjere između osigurane sume i procijenjene vrijednosti stvari. 5. Ako se pri zaključenju ugovora jedna strana poslužila prevarom i ugovorila je veću svotu osiguranja od stvarne vrijednosti. desi predviđeni događaj koji prouzrokuje štetu. Ona zavisi od štete koju pretrpi osiguranik na osiguranom dobru kad se ostvari predviđeni rizik. a isto tako i premija. Smanjenje vrijednosti stvari u toku ugovora o osiguranju daje pravo svakoj strani da zahtijeva srazmjerno sniženje osigurane sume. na zgradama . a u drugom rjeđe ili manje (požari u šumama i na poljima su veći i dešavaju se češće ljeti. Razlog usvajanja načela nedjeljivosti premije je u tome što se rizici (štetni događaji) ne ostvaruju ravnomjerno u cijelom periodu trajanja osiguranja. st. To znači da se plaća za cio period osiguranja. No. Osigurati se ne mora na stvarnu vrijednost stvari. Zakon o obligacionim odnosima toleriše slučajeve u kojima je nadosiguranje izvršeno u manjoj mjeri ili iz opravdanih razloga.

Pravila za osiguranje životinja predviđaju svotu osiguranja životinja u visini njihove tržišne vrijednosti. Trajanje osiguranja po pravilu se podudara sa trajanjem ugovora. stav 7). planovi. 289 . Takvo ograničenje postoji u transportnom osiguranju. To se može učiniti izričitim određivanjem početka i kraja vremena u kome postoji osiguravaočeva obaveza. a elementi za njeno određivanje su osigurana svota i vrijednost stvari kod imovinskog osiguranja. Ugovor je važeći ukoliko zainteresovana strana nije znala da se događaj već desio. Stranke su slobodne da ugovor sklope i na neodređeno vrijeme. No. odnosno na tržnu cijenu. građevinski objekti se osiguravaju na cijenu izgradnje umanjenu za iznos rabaćenja. mašine. Naknada je. Stranke mogu predvidjeti da je osiguranjem pokriven i period koji prethodi zaključivanju ugovora. odnosno da je mogućnost da se događaj desi već prestala da postoji (čl. 6. Njegova dužina bitno utiče na veličinu rizika i iznos premije.da osiguranik ne bi izazvao nastanak osiguranog slučaja. U polisu se unosi osigurana svota. kad osiguravač preuzima rizik do nekog dijela (90% npr. Uslovima osiguranja. dalje. predviđaju na koju se vrijednost osiguravaju pojedine vrste stvari. Tako. kao elemenat ugovora odrediva. Kod ličnih osiguranja tu ulogu ima suma osiguranja. Trajanje osiguranja se najprije određuje ugovorom. Trajanje osiguranja Trajanje osiguranja je period u kome je osiguranik pokriven osiguranjem. Pravila. ili pozivom na opšte uslove poslovanja. zaliha robe i materijala na nabavnu. stoga. nego je određen dio vrijednosti do koga se stvar može osigurati. U nekim slučajevima uslovi osiguranja ili ugovor predviđaju da se naknada ograničava određivanjem najveće sume osiguranja . dragocjenosti.subjektivne vrijednosti (čl. može biti predviđeno da kod pojedinih vrsta obaveza osiguravača traje i izvjesno vrijeme nakon isteka vremena trajanja osiguranja. U našem sistemu osiguranja takav je slučaj predviđen kod osiguranja stoke. transportna sredstva. ali osiguravač može za pojedine vrste životinja predvidjeti najviši iznos do koga se može zaključiti osiguranje. No. Jedan dio vrijednosti osigurane imovine u tom slučaju ostaje nepokriven osiguranjem. Time se želi i spriječiti špekulacija . dokumenti .po sporazumu itd. a ne naknada. naknada je cilj ugovora naročito kod imovinskih osiguranja i zavisi od osigurane svote. Kod nekih vrsta osiguranje nije ograničen maksimum osiguranja. odnosno uslovi osiguranja imovine.maksimuma. prema tome koja je niža. U ostalim slučajevima osiguravač može tražiti smanjenje osigurane sume proporcionalno stvarnoj vrijednosti predmeta. 925. izuzeci postoje. modeli. uređaji i instalacije na nabavnu cijenu umanjenu za iznos tehničkog i ekonomskog rabaćenja. Kod osiguranja lica ugovara se osigurana suma koja predstavlja iznos naknade.) od pričinjene štete. 898 ZOO). ili izbjegao preduzimanje mjera za njegovo otklanjanje.

osiguranje da traje ne od dana naznačenog u polici. kao kod svake kocke. bez namjere da dovede u zabludu osiguravača ili da ga prevari. Ugovor o osiguranju “proizvodi svoj učinak počev od dvadeset četvrtog sata dana koji je u polici označen kao dan početka trajanja osiguranja”. Obaveze osiguranika 1. Postavilo se pitanje kakve su posljedice ako osiguranik svjesno ne da tačne i potpune podatke. odnosno potpune podatke bez svoje krivice. koje popunjavaju budući ugovarači i koji važe kao ponuda za osiguranje. kada se ispostavlja lista pokrića. Osiguravači sastavljaju upitnike. Isti problem postoji i kada osiguranik ne da tačne. ono prestaje svršetkom posljednjeg dana roka (čl. I drugo. osiguravač može i pregledati i stvar i lica i utvrditi okolnosti koje su mu potrebne. Ugovarač osiguranja može dati obavještenja o onome što je poznato. ako je ugovoreno da se premija plaća odjednom i prilikom zaključenja ugovora. Treći pri ocjeni uzimaju u obzir savjesnost i vele da savjestan saugovarač ne smije ništa sakriti od druge strane. Pošto osiguranik ne zna uvijek koje su okolnosti od značaja za ocjenu rizika. osiguranje djeluje od dana izdavanja police. Ako je trajanje osiguranja ugovoreno. Za neke posebne slučajeve su predviđeni izuzeci. 913).1 Davanje podataka o riziku Podatke o stvari. Drugi smatraju da se davanje netačnih podataka kao i prećutkivanje ravnaju sa zabludom i prevarom. odnosno o licu koje se osigurava.Osnovno dispozitivno pravilo člana 922 ZOO razlikuje trenutak zaključenja ugovora od trenutka u kome počinje njegovo dejstvo. pitanja o tome treba da mu postavlja osiguravač. daje ugovarač osiguranja. bilo otkazom neke od ugovornih stranaka. 290 . a koje su mu poznate ili mu nisu mogle ostati nepoznate (čl. koji mogu biti od značaja za ocjenu rizika. bilo iz zakonskih razloga. Tako se i radi. Pored toga. Najprije. III OBAVEZE STRANAKA 1. dok osiguravač kao profesionalac treba bolje da zna šta mu treba. nego od idućeg dana po uplati premije (čl. Oni koji ovaj ugovor smatraju aleatornim sasvim dosljedno insistiraju da. 922 ZOO). tj. 907 ZOO). osiguranje prestaje i prestankom ugovora. neizvjesnost i nada treba da budu jednaki za sve strane i da stoga osiguranik treba da saopšti osiguravaču sve okolnosti koje su od važnosti za rizik. Ugovarač je dužan da prilikom zaključenja ugovora prijavi osiguravaču sve okolnosti koje su od značaja za ocjenu rizika. Obaveza osiguranika na davanje obavještenja pravno se pravdala na nekoliko načina. Ovi podaci služe osiguravaču ne samo za klasifikaciju rizika i za određivanje premijske stope nego i radi organizovanja zaštite od rizika i preduzimanja eventualnih preventivnih mjera. Pored toga.

1 ZOO). Međutim. Uslovi osiguranja traže da osiguranik obavezno odgovori istinito i potpuno na sva pitanja u ponudi. Naše pravo uzima u obzir savjesnost i ugovarača osiguranja i osiguravača. a koje su mu poznate. Kad ugovarač osiguranja nije to učinio namjerno. mjesta rada i sve druge okolnosti koje nastanu poslije zaključenja ugovora o osiguranju. izuzev ako je išao na prevaru. dužan je osiguraniku prijaviti promjenu stana. ili je bio samo nemaran. drukčiji (čl. O svakoj drugoj promjeni okolnosti koje mogu biti od značaja za ocjenu rizika dužan je obavijestiti osiguravača. smatramo. Obavještenja koja bi tražili ti stručnjaci morao bi ugovarač osiguranja savjesno davati. ili mu nisu mogle biti nepoznate. odnosno uslovi osiguranja sadrže odredbu da je osiguranik pri zaključenju ugovora dužan da da tačne podatke o okolnostima koje mogu biti od značaja za ocjenu opasnosti. po pravilu. Takođe se rijetko obraća pažnja na savjesnost i svijest osiguravača. 914. Ako je ugovarač osiguranja dao namjerno netačne podatke ili prećutao neku okolnost koja može biti od značaja za ocjenu rizika. Po Zakonu o obligacionim odnosima. st. Gotovo sva pravila. jer je u tom slučaju rizik. a zatim da primljene odgovore provjerava prilikom zaključivanja ugovora. Ako ima namjeru da preduzme neku radnju koja bi povećala opasnost. a na medicinskom pregledu stanje utvrđuje i ljekar. Opravdano je. 914. a koje mogu uticati na povećanje opasnosti. trebalo bi nametnuti osiguravaču obavezu da njegovi stručnjaci pregledaju predmet koji se osigurava i da zajedno s osiguranikom utvrđuje činjenice koje su im potrebne. ili čak u zabludi. odnosno o nesavjesnosti osiguranika. Čine ga odgovornim ne uzimajući u obzir jesu li mu neke okolnosti bile poznate i koliko su mu bile poznate. 2 ZOO). shvatanje da bi trebalo uopšte ukinuti obavezu. Slično je i kod osiguranja lica. Posljedice su uvijek iste. st. S obzirom na ulogu organizatora. kod osiguranja lica ugovarač osiguranja mora obavijestiti osiguravača samo ako je rizik povećan zbog toga što je osigurano lice promijenilo zanimanje. dužan je o tome bez odlaganja izvijestiti osiguravača (čl. odnosno prava raspolaganja. Takođe je dužan izvijestiti o premještanju osiguranih stvari i o promjeni vlasništva. Stoga bi on morao da postavlja adekvatna pitanja. tako da osiguravač ne bi ni zaključio takav ugovor da je znao pravo stanje stvari. naročito kad se radi o nepotpunim podacima. 2). te da li je odgovor dao u namjeri da poboljša svoj položaj u ugovorenom odnosu. a naročito odgovornost osiguranika u davanju obavještenja o riziku. I kod osiguranja života bez ljekarskog pregleda. Rok nije utvrđen zakonom (čl. međutim. 914.Propisi nekih država i teorije o ovom pitanju ne vode računa o savjesnosti. koliko treba da budu precizni i jasni. Kod osiguranja imovine on mora obavijestiti osiguravača o svakoj promjeni okolnosti značajnoj za ocjenu rizika. osiguravač može u zakonom određenom roku od tri mjeseca tražiti poništavanje konkretnog ugovora. osiguravač kao profesionalac mora bolje znati kakvi su mu podaci potrebni. osiguravač može ili ići na raskid 291 . st. Osigurano lice je takođe dužno da prijavi svaku promjenu zanimanja. Istu obavezu ima osiguranik i u toku trajanja ugovora.

913 ZOO). To sasvim odgovara prirodi osiguranja kao organizovanog prikupljanja sredstava putem premije radi obezbjeđenja od rizika. svakako srazmjerno uvećanom riziku. osiguravač je dužan primiti premiju od svakog ko ima pravni interes da ona bude plaćena. po pravilu. Ako je. na primjer. Može se koristiti svojim pravom za raskid ili za povećanje premije u zakonom utvrđenom roku. Premija se plaća u ugovorenim rokovima. Isto je rješenje i kad je osiguravač saznao za takve okolnosti za vrijeme trajanja osiguranja. Prema izričitoj odredbi čl. Plaćanje premije Premiju je dužan da plaća ugovaratelj osiguranja.2. a smanjuje se premija na iznos predviđen za osiguranikove stvarne godine života. kvartalno. ugovor je punovažan. gubi to pravo. Kad osiguranik ima manje godina nego što je prijavljeno. Osigurana svota se smanjuje u srazmjeri ugovorene premije i premije koja je predviđena za osiguranje života za njegove stvarne godine. obaveza plaćanja nije u ovom slučaju donosiva. ili nekako drukčije. ne može ostvarivati zbog toga svoje pravo. ugovor ostaje na snazi. osim ako nije drukčije ugovoreno.ugovora. a može se ugovoriti da se plaća polugodišnje. izuzev kod 292 . Ako je netačno prijavljeno da je osiguranik mlađi. Moguće je i naknadno plaćanje premije. Plaća se. međutim. Osiguravač je dužan da vrati sve primljene premije. Promjenljive premije se rijetko upotrebljavaju. a stvarne godine života prelaze granicu od koje osiguravač osigurava život. Danas je kod svih osiguranja usvojeno da se plaća fiksna premija koju izračunava osiguravač. odnosno traženja povećanja premije. kod osiguranja u poljoprivredi. odnosno na isplatu osigurane sume nastaje te pošto osiguranik uplati premiju. premija se plaća u mjestu u kome ugovarač osiguranja ima sjedište. 912 ZOO). ugovoreno da se premija plaća poslije zaključenja ugovora. Treba obratiti pažnju na okolnost da obaveza osiguravača na naknadu štete. U suprotnom. a njegove godine života ne prelaze gornju granicu do koje osiguravač osigurava život. 1. No. ili predložiti povećanje premije. Osiguravač koji je u času zaključenja ugovora znao ili je mogao znati da su dobijeni podaci netačni ili da je ugovarač neke informacije prećutao. 944 ZOO). unaprijed. plaća se prilikom zaključenja ugovora. ugovor je ništav. On se više ne može pozivati na netačnost prijave ili na prećutkivanje radi raskidanja ugovora. odnosno prebivalište. Za uplatu prve premije je vezan početak dejstva ugovora. Ukoliko treba da se isplati odjednom. 912 ZOO. obaveze osiguravača počinju od dana koji je ugovorom predviđen kao dan početka osiguranja (čl. Ukoliko ugovarač osiguranja ne prihvati prijedlog za povećanje premije. odnosno pri uručenju police (čl. Ako su prilikom sklapanja ugovora o osiguranju godine života osiguranika prijavljene netačno. ugovor prestaje po samom zakonu. Ako ništa nije posebno ugovoreno. Razliku između primljenih premija i premija na koje ima pravo osiguravač je dužan vratiti (čl.

ako premija ne bude plaćena o dospjelosti. Davanje bonifikacija onim osiguranicima koji u proteklom periodu nisu pretrpjeli štetu. nego neka druga osobina (za motorna vozila snaga motora). a premije su date u tabelama za pojedine rizike i godine života. Fiksna premija je nepravična naročito kad se kao kriterij u osiguranju dobara ne uzima vrijednost stvari. Kod osiguranja lica strane se sporazumijevaju o visini svote osiguranja. 1.3. Osiguravač ne može raskinuti ugovor ako su dotle uplaćene premije bar za tri godine. osiguravač je dužan preporučenim pismom opomenuti osiguranika. Pravilo je da osiguravač nije dužan da opominje na plaćanje premije. Pravila i uslovi za osiguranje od pojedinih rizika sadrže i odredbe o sankcijama. a najdalje u roku od tri dana. Ako osiguranik ni tada ne plati. Ako nastupe događaji usljed kojih se smanjuje rizik. ne utiče na fiksni karakter premije. odnosno rizika. ili paušalno prema nekom drugom kriteriju. Ako to ne učini. ako premija ne bude uredno uplaćena. To se čini ili u promilima osigurane sume. ugovor prestaje po samom zakonu. a povećanje premija onima koji su pod određenim uslovima imali štetu. U tom slučaju će smanjiti osiguranu svotu na iznos otkupne vrijednosti osiguranja. osiguravač opominje ugovarača i daje mu rok za uplatu dospjele premije. Rok ne može biti kraći od 30 dana. Obavještenje o osiguranom slučaju i promjeni rizika Čim se desi osigurani slučaj. Ovdje se za određivanje premije uzima u obzir i visina svote osiguranja. jer najčešće suma prikupljenih premija visoko prevazilazi iznos isplaćenih šteta u jednoj godini čak i kad se uzme u obzir potreba za prenosom slobodnih rezervi za fond rizika u idućim godinama. odnosno štetne posljedice toga slučaja (čl. ugovarač osiguranja ima pravo na odgovarajuće smanjenje premije. Uslovi osiguranja sadrže detaljnije odredbe o tome što treba da radi i o čemu i kada osiguranik treba da obavijesti zajednicu osiguranja. osiguravač može raskinuti ugovor. Ne bude li premija plaćena. Samo kod osiguranja na neodređeno vrijeme. U njima su klasificirane pojedine stvari prema rizicima i mjestima i date stope premija. Kod osiguranja života. 917 ZOO). i bez opomene. osiguranik je dužan da o tome obavijesti osiguravača kako bi osiguravač mogao provjeriti stanje i utvrditi nastalu štetu. Fiksnoj se premiji prigovara da nije pravična i da ne odgovara cijeni rizika. Sankcije za neplaćanje premije kod osiguranja života se razlikuju od sankcija u osiguranju imovine. Osiguravač izrađuje cjenike premija imovinskih osiguranja koji sadrže tabele za sva imovinska osiguranja. osiguravač mu nije dužan naknaditi onaj dio štete koji je uslijed toga propusta 293 . Uzajamno osiguranje postoji onda kada se zainteresovani udruže radi provođenja međusobnog osiguranja i sami određuju svoja prava i obaveze. O tome ima odredaba i u zakonu.uzajamnog osiguranja. To produžuje vrijeme plaćanja još za mjesec dana od opomene. ako se ne uplati premija za idući period u predviđenom roku. dakle.

1. odnosno štetnog događaja.4. kod požara). Osiguranik je dužan da preduzme sve mjere spasavanja ugrožene imovine i za sprečavanje povećanja štete. Tako određuje i Zakon (čl. Rok za obavještavanje o smanjenju rizika nije postavljen jer ugovarač ima interesa da o tome što prije obavijesti osiguravača. osiguranik ne može uslijed toga izgubiti prava iz osiguranja. 294 . ta odredba ugovora bila bi nevažeća. dužan je da se pridržava tih uputstava. Povećanje. Ako o tome postoje uputstva (kao npr. On mora da preduzima sve potrebne mjere i ugovorene radnje radi otklanjanja opasnosti koju izaziva nastupanje osiguranog slučaja. 1. Pojedinim opštim uslovima osiguranja su te radnje i zaštitne mjere detaljno razrađene (čl. Čak i kada bi bilo ugovoreno drukčije. Obaveze osiguravača 2. On to mora učiniti bez odgađanja. Opšta pravila o osiguranju imovine predviđaju da osiguravač ima pravo da prema ocjeni okolnosti smanji odštetu u mjeri u kojoj je šteta prouzrokovana time što se osiguranik nije pridržavao propisanih mjera i što nije preduzimao određene radnje. 918 ZOO). bez obzira na to kako se shvata pravni karakter ugovora o osiguranju. Plaćanje naknade Pored obaveze da sa ugovaračem osiguranja utvrdi okolnosti od značaja za ocjenu rizika. ako je rizik povećan njegovim postupkom. Obaveza staranja se produžuje i kad nastane osigurani slučaj. 926 ZOO). izuzev ako je preduzimanje tih mjera bilo od uticaja za nastajanje štete. zainteresovani partner može raskinuti ugovor (čl. odnosno smanjenje rizika kod imovinskih osiguranja daju pravo na zahtjev za promjenu premije. Ako druga strana odbije zahtjev.nastao. rok za obavještavanje iznosi 14 dana (čl. 2. Osiguravač ima pravo da vrši kontrolu nad izvršavanjem preventivnih i represivnih mjera koje preduzima osiguranik. ostaje kao osiguravaočeva osnovna obaveza prema osiguraniku da mu naknadi štetu u osiguranju imovine. Ugovarač osiguranja je dužan obavještavati osiguravača o svakoj okolnosti koja može biti od značaja za ocjenu rizika kod osiguranja imovine. Ukoliko ugovarač osiguranja nije sudjelovao u povećanju rizika. 914 ZOO). Kod osiguranja lica obaveza je osiguranika da obavijesti osiguravača u slučaju da je rizik povećan promjenom zanimanja. Takva bi odredba bila ništava (čl. Ali se ni ugovorom ne može predvidjeti da osiguranik gubi prava iz osiguranja zbog toga što je propustio rok za prijavu štete. No. 926 ZOO). osiguravač ima pravo da mu ne naknadi onaj dio štete koji je nastao zbog konkretnog propusta. a da plati osiguranu sumu u osiguranju lica. 914 i 916 ZOO). Ne učini li to. Staranje o osiguranom predmetu Osiguranik je dužan da vodi brigu o osiguranoj imovini i održava je u redu.

Postupak kojim se utvrđuje postojanje obaveze za naknadu i njen iznos je veoma složen. Bude li sporno postojanje ili visina obaveze osiguravača. pristupa se procjeni štete. To znači da u imovinskom osiguranju naknada štete koju osiguravač isplaćuje za osiguranu stvar. Teret dokazivanja leži na osiguravaču (čl. Osiguranje ne može nikome poslužiti kao izvor obogaćenja. Ako se osiguravač i osiguranik ne slože o visini nastale štete. Prva je utvrđivanje osiguranog slučaja. Opšta pravila. 925 ZOO). Pretpostavlja se. odnosno procjenom vještaka. odnosno dio naknade koji nije sporan. kako za utvrđivanje samog rizika. Drugu fazu predstavlja procjena štete. Ali se i takva obaveza osiguravača može posebno ugovoriti. osiguravač je dužan isplatiti predujam. osim ako se to posebno ugovori. Kad se utvrdi da je nastao osigurani slučaj i šteta. Ne bude li iznos obaveze utvrđen u navedenom roku. Izložićemo njegove osnovne faze. kad utvrdi da se desio osigurani slučaj. rok od 14 dana za isplatu teče od dana kada su oni konačno utvrđeni. procjena se povjerava vještacima. Kod osiguranja lica i kod manjih šteta na imovini. samo naknada stvarne štete.kad se desi događaj protiv koga se osiguralo. Pri obeštećenju se kombinuju ova dva načela. dakle. Osiguravač je dužan. 919 ZOO). Treću fazu čini utvrđivanje veličine naknade. Ako je šteta na stvari nastala uslijed nekog njenog nedostatka. odnosno imaocu polise ako je izdata polisa na donosioca. pristupiti utvrđivanju da li se desio ugovorom predviđeni događaj i je li pogodio osiguranika. Osiguranik je dužan davati obavještenja i podatke kojima raspolaže. nastanak događaja i naknada utvrđuje se na osnovu propisanih dokumenata. ako to traži ovlašteno lice (čl. Izgubljeni dobitak se naknađuje samo ako je to izričito ugovoreno (čl. 930 i 931 ZOO). odnosno ugovorenu svotu osiguranja osiguraniku. Strana koja nije zadovoljna nalazom. koje podnosi osiguranik. osiguravač ne odgovara za takvu štetu. odnosno uslovi osiguranja. tako u pogledu nastale štete i njene visine. Razumije se da će osiguravač najprije utvrditi postoji li ugovor o osiguranju i je li se desio slučaj predviđen ugovorom. Takođe ni štete prouzrokovane ratnim operacijama ili pobunama osiguravač nije dužan naknaditi. neće je naknaditi. Osiguravač ima za te poslove svoje stručnjake. predviđaju kod svih osiguranja imovine da je osiguravač dužan. kad je ta stvar propala ili oštećena. Rok za isplatu naknade iznosi najviše 14 dana od dana dobijanja obavještenja da se osigurani slučaj desio. može pokrenuti spor kod suda. a koji su potrebni za utvrđivanje uzroka i obima štete. Nadalje. odnosno korisnik osiguranja. ne može biti veća od pretrpljene štete ni 295 . isplatiti naknadu. visina naknade je ograničena visinom osigurane svote. čim primi prijavu da se desio osigurani slučaj. pa zatim ima li osiguranik pravo na naknadu i kolika je naknada. Kod naknade štete u imovinskom osiguranju važi kao osnovno načelo da iznos naknade ne može preći vrijednost štete.

Kod podosiguranja naknada ne može preći osiguranu sumu. Naknada štete zavisi od srazmjere između osigurane svote i stvarne vrijednosti osigurane stvari. neće se naknaditi stvarna šteta.x stvarna šteta stvarna vrijednost ili iznos plaćene premije Naknada štete = ----------------------------------------------. Formule glase: osigurana svota Naknada štete = -----------------------------------. ili se uzimaju ugovorena. Ako je osigurana stvar djelimično oštećena. Kad su stvari bile osigurane na stvarnu vrijednosti. koji je srazmjeran razlici između stvarne vrijednosti stvari i ugovorene svote osiguranja. popravkom stvari. Druga se formula. Stoga će za taj dio sam i štetu snositi. To znači: ako je stvar potpuno propala. primjenjuje u Francuskoj. ukoliko je stvar vrednija. Ako osiguranik nije htio da plaća premiju koja odgovara stvarnoj vrijednosti stvari. To je slučaj podosiguranja. Ugovorom se može predvidjeti da odnos između vrijednosti stvari i svote 296 . onda će naknada štete biti ravna stvarno pretrpljenoj šteti. ugovorom predviđeni iznos. osiguranje staro za novo i dr). zasnovana na srazmjeri između premija. Naknada se isplaćuje u novcu. osiguravač je ovlašten da naknadu izvrši i u naturi. a da se težina rizika ogleda i u vrijednosti stvari. Pravilo proporcije primjenjuje se dvojako: ili se uzimaju kao njegovi elementi osigurana svota i stvarna vrijednost osigurane stvari. ako bi šteta bila veća od osigurane svote. tj. znači da je i rizik veći. Ugovorom se može ograničiti iznos naknade na manju svotu od stvarne štete. bez obzira na stvarnu vrijednost stvari. onda je opravdano da mu se u toj srazmjeri i šteta naknadi. Primjena pravila proporcije nalazi svoje opravdanje u načelu i da premija treba da odgovara težini rizika. nego je ugovorio nižu svotu osiguranja da bi plaćao manju premiju. Pa i u ovom slučaju osiguravač može dokazivati da je ugovorom predviđena vrijednost stvari znatno veća od stvarne vrijednosti. biće veća i naknada štete ako se desi osigurani slučaj. Ako se utvrdi da za tu povećanu vrijednost stvari nema opravdanog razloga. nego će osiguravač isplatiti samo svotu osiguranja. Ako je ugovorom o osiguranju vrijednost stvari utvrđena sporazumno. naknada će se isplatiti prema stvarnoj vrijednosti (npr. I ovo je još jedan dokaz da je naš sistem osiguranja imovine koncipiran da se izbjegne špekulacija. Nadosiguranje u principu nije dozvoljeno (čl.x stvarna šteta iznos premije koju bi trebalo plaćati Kod nas se primjenjuje prva formula.od osigurane svote. tj. Osiguranik je u tom slučaju preuzeo na sebe dio rizika. 925 ZOO). odnosno plaćena premija. primjenjuje se pravilo proporcije. No. opet. naknada se određuje prema toj vrijednosti. osiguranje subjektivne vrijednosti. i premija koju bi trebalo plaćati prema stvarnoj vrijednosti osigurane imovine. To.

a ne stvarna vrijednost. pobunama i nemirima. 927 ZOO). aparata. U tim tablicama navedene su pojave i oštećenja pojedinih grupa i njima odgovarajući procenti gubitka opšte radne sposobnosti. U nekim slučajevima može se ugovarati da osiguravač naknađuje štetu samo ako šteta pređe određenu granicu. osiguranikov je interes da šteta bude veća. Isto je kod osiguranja lica. isplaćuje se suma osiguranja. Ugovorom se. Ako je smrt prouzrokovana ratnim 297 . Osiguravači izrađuju tablice za određivanje procenta trajnog gubitka opšte radne sposobnosti uslijed nesrećnog slučaja. Ako stvar potpuno propadne. Sitne štete koje su ispod određenog minimuma snosi sam osiguranik. U nekim vrstama osiguranja. Pored toga. može se ugovarati da se u slučaju djelimične štete ne primjenjuje pravilo proporcije. odšteta se smanjuje za vrijednost ostatka. kod osiguranja protiv krađe itd. Drukčije se može ugovoriti (čl. Takvo osiguranje naziva se osiguranjem na prvi rizik. Prema tome. Ali se i takvo osiguranje može posebno ugovarati. Kod osiguranja lica od nesretnog slučaja uslijed koga ne nastupa smrt. nego da se isplaćuje potpuna naknada štete do visine ugovorene svote. Naprotiv. Naknada se isplaćuje u istom procentu od osigurane sume u kome je u tablici ocijenjen gubitak opšte radne sposobnosti.000 KM ne naknađuje osiguravač. tj. Slaba strana franšiza je što osiguranik nije stimulisan na radnje i mjere uslijed kojih bi šteta mogla biti manja. jer će mu se naknaditi samo ako pređe franšizu. ako je stvar oštećena. Taj dio štete koji ne isplaćuje osiguravač naziva se franšiza. osiguravač naknađuje i troškove koje je osiguranik morao nužno učiniti radi otklanjanja i smanjenja štete i posljedica osiguranog slučaja. Franšiza 10.osiguranja nema značaja za određivanje iznosa naknade. Kod osiguranja života isplaćuje se osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurana suma kad nastupi ugovoreni slučaj. usjeva itd. instalacija. prema stepenu nesposobnosti za rad prouzrokovane nesretnim slučajem. garantuje puno obeštećenje uvijek kad djelimična šteta nije veća od svote osiguranja. Ima ga kod požarnog osiguranja.000 KM znači da štetu ispod 10. dakle. šteta se naknađuje u visini troškova opravke umanjeno za iznos vrijednosti rabaćenja ostatka stvari. 926 ZOO). U ovoj situaciji osiguravač duguje naknadu troškova i onda kada oni zajedno sa naknadom prevazilaze osiguranu sumu (čl. Dispozitivno je pravilo da osiguranik nema pravo da oštećenu stvar prepusti u vlasništvo osiguravača. mašina. Ako stvar nije potpuno propala. da je abandonira. ali i manja od premije na stvarnu vrijednost osigurane stvari. Naravno da je tada i premija veća od premije koja odgovara sumi osiguranja. isplaćuje se samo dio osigurane sume. kad se stvar osigurava ispod vrijednosti. u zamjenu za isplatu pune sume osiguranja. Franšize su predviđene u osiguranju vozila. kad osiguranik umre ili doživi određeno doba života. Tada je osiguravač dužan isplatiti potpunu naknadu sve do iznosa svote osiguranja. Pravilo je da osiguravač nije dužan naknaditi štete prouzrokovane ratnim operacijama.

može tražiti da mu osiguravač isplati unaprijed dio osigurane svote do visine otkupne vrijednosti polise. Izuzetak od pravila da osiguravač ne naknađuje osiguranja namjerno prouzrokovao osigurani slučaj. ako drukčije nije izričito utanačeno između stranaka. svota osiguranja se isplaćuje tome korisniku. a društva za uzajamno osiguranje i sredstvima osiguranika. pa i uslijed Kad je ugovarač osiguranja života odredio korisnika osiguranja. kad je. Štete koje osiguranik prouzrokuje nepažnjom su pokrivene osiguranjem. Napokon. Da bi se vrijednost sredstava kojima osiguravač odgovara obezbijedila od deprecijacije. U polisi osiguranja života moraju biti navedeni uslovi pod kojima ugovarač osiguranja može zahtijevati isplatu njene otkupne vrijednosti. Zato je u zakonu odgovornost za njeno ispunjenje posebno uređena. Osiguravač (dioničko društvo) za obaveze iz ugovora o osiguranju odgovara svim svojim sredstvima (čl. Suprotna ugovorna odredba je ništava (čl. a ugovarač nije odredio njihov dio. Kad su za korisnike određeni nasljednici. bez obzira na to kojim je aktom određen za korisnika: ugovorom. Osiguravač dokazuje da je šteta prouzrokovana nekim od navedenih oslobađajućih uzroka (čl. Plaćanje naknade je osnovna obaveza osiguravača. 298 . ako je ugovarač postoji kod obaveznog U ovoj vrsti osiguranja do njih došlo. štetu. zaključen ugovor o osiguranju života u korist trećega. ako je uplaćena premija bar za tri godine. nekim docnijim pravnim aktom. poseban slučaj predstavljaju otkup polise i predujam. testamentom i sl. 50 ZOIO). Kad je osiguranje zaključeno za cio život osiguranika. Ako korisnik nije određen. osiguravač je dužan da mu isplati otkupnu vrijednost polise. a ugovarač umre. Isto tako. osiguranja korisnika motornih vozila od odgovornosti. 931 ZOO). kao i da može zahtijevati i predujam. osigurana svota ulazi u imovinu za raspodjelu nasljednicima. svakom nasljedniku pripada dio osigurane svote srazmjeran dijelu nasljedstva koji mu pripada. 28 ZOIO). Način kako se ta otkupna vrijednost izračunava mora takođe biti naznačen na polisi i u uslovima osiguranja. Izričito se zahtijeva da plasmani budu sigurni (čl. osiguravač se oslobađa obaveze iz ugovora o osiguranju i nije dužan korisniku isplatiti ugovorenu svotu.operacijama. 19 i čl. namjernim ubistvom ili samoubistvom. osiguravač naknađuje sve štete bez obzira na to kako je krivice korisnika vozila. 28 ZOIO). Osiguravač ne naknađuje ni štete koje je osiguranik prouzrokovao namjerno. pod predviđenim uslovima. a tu mu sumu ugovarač osiguranja može vratiti docnije (predujam). dakle. zakonom je posebno predviđena mogućnost njihovog plasmana. Korisnik stiče pravo na osiguranu svotu od časa zaključenja ugovora. 929 ZOO). Ugovorom se može predvidjeti obaveza osiguravača da isplati svotu osiguranja i za slučaj kad nastupe smrt ili ozljede uslijed ratnih operacija. Sredstva kojima se osigurava isplata osiguranih suma i naknada po ugovorima o osiguranju lica su posebno pravno tretirana. u skladu sa ugovorom o osnivanju društva (čl.

tarife. osiguravač je dužan da obavijesti i osiguranike o uslovima osiguranja. nego iz karaktera i iz tehnike poslovanja osiguravača. Zato ima. 299 . To podrazumijeva mogućnost trajnog obezbjeđenja izvršenja svojih obaveza po osnovu osiguranja. shodno čl. Pored toga. načela lojalne utakmice i dobrih poslovnih običaja (čl. Četvrto. učini dostupnim javnosti. 7 ZOIO). Već je bilo riječi o ovoj obavezi prilikom objašnjavanja pojma osiguranja. 6 ZOIO).2. da stvara razne fondove i da te fondove jača. kada je propisana. Drugo. uslovi osiguranja i sl. Zbog toga je osiguravač dužan da. radi otklanjanja uzroka šteta kao i radi smanjenja šteta. Zbog toga njegovi akviziteri upoznaju buduće osiguranike sa pravilima i sa uslovima pod kojima se provodi osiguranje. Ona je i javnog karaktera. Na nekim polisama osiguranja odštampan je izvod iz pravila. (čl. I peto. osiguravač mora da svoju ekonomsku djelatnost organizuje saglasno ekonomskim načelima osiguranja. Ostale obaveze osiguravača Osiguravač je najprije obavezan da putem reosiguranja ili saosiguranja obezbijedi pokriće obaveza iz osiguranja. Pored toga. Osiguravači su zato dužni i da materijalno zainteresiraju osiguranike za preduzimanje mjera za otklanjanje i smanjenje šteta. on mora da. Kao i prethodna. ako ih ne bi mogao pokriti premijama i rezervama. 6 ZOIO. pošto zaključi ugovor o osiguranju. prinudan karakter. Treća obaveza osiguravača jeste da svoje opšte akte kojima se utvrđuju ekonomski osnovi poslovanja. Zakonska je dužnost osiguravača da prilikom zaključenja ugovora o osiguranju preda osiguraniku pravila ili uslove osiguranja i da ga upozori da su oni sastavni dijelovi ugovora o osiguranju. kao što su pravila osiguranja. izda osiguraniku polisu ili drugu ispravu o osiguranju.2. osiguravač je dužan da organizuje zaštitu od rizika i da s tim ciljem organizuje i preduzima mjere prevencije i represije. prati i analizira uzroke šteta i da preduzima mjere za to. osiguravač mora da se pridržava pravila struke. Jačanju fondova naročito služi proširenje osiguranja na što veći broj lica i na što šire područje radi stvaranja neophodne uzajamnosti rizika. odnosno uslova. Smatramo da ova obaveza ne potiče iz ugovora o osiguranju. To je slučaj u našem pravu. po prirodi posla i tehnici organizacije osiguranja. i ova obaveza je motivisana potrebom zaštite osiguranika.

Dakle. Osiguranjem se. osiguravač ima regresno pravo prema trećem odgovornom licu do iznosa isplaćene naknade. Osiguranik se može obeštetiti samo po jednom osnovu. Na naknadu ima pravo ugovarač osiguranja. odnosno korisnik osiguranja. Naše pravo spada u grupu prava koja u razmatranom domenu razlikuju imovinsko od ličnog osiguranja. tj. ali po kome hoće: po osnovu osiguranja ili po osnovu delikta trećeg lica. Osiguravač nema pravo na regresnu naknadu isplaćene svote od odgovornog lica. Pravno pitanje koje se ovdje postavlja glasi: imali oštećeno lice koje je ujedno i osiguranik pravo na dvostruku naknadu štete. Kod osiguranja života osiguranik ili korisnik osiguranja može u cjelini ostvariti pravo na naknadu od odgovornog lica i naplatiti sumu osiguranja iz ugovora o osiguranju. Ono se svodi na mogućnost kumuliranja zahtjeva u onim vrstama osiguranja u kojima se štite opravdani interesi osiguranika uz istovremenu nemogućnost zloupotrebe ovog ovlaštenja. pokrivaju i štete prouzrokovane građanskim deliktom za koje postoji odgovorno lice i koje se mogu nadoknaditi i po pravilima građanskog prava. a bez obzira 300 . Kumuliranje zahtjeva za naknadu Osiguranje ne pokriva samo rizike od dejstva više sile i slučaja nego i od štetnih ljudskih radnji. Ako naplaćenom naknadom nije šteta potpuno izmirena. Zbog toga je neophodno potražiti eklektično i praktično rješenje. Kod imovinskog osiguranja nema kumuliranja zahtjeva naknade. U pojedinim vrstama osiguranja osiguravači pokrivaju štetu ne ispitujući da li za nju postoji odgovornost trećeg lica. Oni se konstituišu između više lica: a) oštećenog i odgovornog po osnovu građanskog delikta. ovdje postoji kumulacija zahtjeva. Mi u principu usvajamo teoriju zaštite od rizika kao dominantnu. ipak ne dozvoljavaju jednoznačan odgovor. Ovo je naročito slučaj kod obaveznih osiguranja. te značajne razlike između imovinskih i ličnih osiguranja. Ukoliko osiguranik naplati naknadu štete od osiguravača. b) oštećenog osiguranika i osiguravača i c) osiguravača i štetnika koji je odgovoran za građanski delikt. dakle. na naknadu i po osnovu građanskog delikta i po osnovu osiguranja? Odgovor zavisi od teorijskog shvatanja o pravnoj prirodi ugovora o osiguranju koje je usvojeno u konkretnom pravnom sistemu.IV KUMULIRANJE ZAHTJEVA ZA NAKNADU I VIŠESTRUKO OSIGURANJE 1. Osiguravač je dužan da isplati osiguranu svotu po ugovoru o osiguranju lica i kad je neko treće lice odgovorno za nastupanje osiguranog slučaja. Postojanje elemenata drugih shvatanja u legislativi i praksi osiguranja. U izloženoj situaciji nastaju složeni pravni odnosi. razliku može tražiti od drugog.

umanjena mu radna sposobnost i sl. Kod dvostrukog osiguranja vodi se računa o savjesnosti ugovarača osiguranja. Nečijom skrivljenom radnjom nanesen je bol osiguraniku ili korisniku osiguranja. osiguranje se dijeli na dobrovoljno i obavezno. svaki osiguravač ima pravo na svoju premiju. 934 ZOO). Višestruko i dvostruko osiguranje Postavlja se pitanje da li osiguranik može naplatiti naknadu od dva ili više osiguravača ako je ista imovina ili isto lice bilo osigurano kod njih za isto vrijeme od istih rizika.na to što je naplatio osiguranu svotu. Osigurana svota mu pripada po ugovoru o osiguranju. Naknada mu pripada po drugom pravnom osnovu. svaki osiguravač može tražiti poništenje ugovora i zadržati premije. na osnovu ugovora. i prouzrokovač treba da odgovara za to (čl. osiguranje lica i pomorsko osiguranje. mora zaključiti. Vrsta osiguranja označava vrstu rizika. jeste osiguranje imovine. s naknadom u slučaju dvostrukog i višestrukog osiguranja? Trebalo bi da odgovor bude isti kao kod kumuliranja zahtjeva za naknadu od osiguravača i od odgovornog lica uslijed čije je radnje došlo do štete. dakle. Svaki osiguravač snosi iznos naknade srazmjeran svoti osiguranja po njegovom ugovoru. Dobrovoljno osiguranje nastaje voljom stranaka. Pri tome treba imati u vidu da zakon pravi razliku između višestrukog osiguranja kad zbir svota osiguranja ne prelazi vrijednost osiguranog predmeta i dvostrukog osiguranja kad tu vrijednost prelazi. Ukoliko jedan osiguravač ne može da plati svoj dio dugovne naknade. 301 . dok se obavezno osiguranje. za to je uplaćivao premije u fond osiguranja. vrstu opasnosti od koje se osigurava s obzirom na osobine. prema zakonskim odredbama. Prema načinu na koji nastaje. nastaju obaveze osiguranika da izvijesti svakog saosiguravača i saopšti mu naziv i adresu ostalih osiguravača (čl. Šta je. Svaka od glavnih grupa osiguranja dijeli se na vrste. 948 ZOO). U višestrukom osiguranju svaki osiguravač odgovara za izvršenje svojih obaveza u potpunosti. Tek kad se dogodi osigurani slučaj. Kriteriji podjele Podjele osiguranja na različite grupe zavise od kriterija na osnovu kojih se klasifikacija vrši. a ugovaraču pripada naknada od svakog osiguravača po ugovoru. Obje naknade zajedno ne mogu preći iznos štete. V PODJELA OSIGURANJA 1. za njega odgovaraju ostali osiguravači srazmjerno svojim dijelovima. jer zbir svih naknada ne prelazi vrijednost osiguranog predmeta. koju prihvata i naš zakon. Ako je ugovarač postupio nesavjesno. 2. Ako nije postupio nesavjesno. Najčešće usvojena podjela osiguranja. odnosno do smrti ili povrede osiguranog lica. oštećen mu dio tijela. To je razumljivo.

zatim kad nije ostvaren mogući dobitak ili kad su prouzrokovani neki troškovi. eksplozija. . . jednostavno. Osiguravač može provoditi sve vrste osiguranja imovine i lica za koje je registrovan. Član 9.transportno osiguranje. . Društvo za uzajamno osiguranje nema ovu mogućnost (čl. . tj. . .osiguranje predmeta za naknadu ako radnik strada ili se povrijedi na poslu. Osiguranje imovine Osiguranje imovine (imovinsko osiguranje. snježna lavina. poplava. Kod osiguranja od imovinskih šteta obaveza osiguravača se sastoji u naknadu imovinske štete koja nastaje kad se desi osigurani slučaj. 2. je li šteta nastala kao neposredna ili posredna posljedica oštećenja ili uništenja stvari.šomažno osiguranje. 9 ZOIO). koje obuhvata osiguranje prevoznih sredstava (kasko) i osiguranje tereta u prevozu (kargo). . . . po tom ugovoru se ugovarač osiguranja obezbjeđuje od šteta. Poznato je više vrsta osiguranja imovine.na upotrebljivost stvari ili lica obuhvaćenih jednim pravilima osiguranja. osiguranje privrednih organizacija od opasnosti prekida rada uslijed požara i nekih drugih opasnosti. klizanje tla).osiguranje troškova i liječenja.kombinovano osiguranje namještaja. Osiguravač sa statusom dioničkog društva može se uz ostale poslove osiguranja baviti i reosiguranjem. koje su prouzrokovane njegovom upotrebom opasne stvari. bez obzira na to ima li oštećenja stvari. transportno osiguranje obuhvata i osiguranje lica u prevozu.osiguranje dobitka. osiguranje dobara) dijeli se na osiguranje stvari i osiguranje od imovinskih šteta. . oluja.osiguranje od odgovornosti za nedostatke isporučenih proizvoda (garancijsko osiguranje).od provalne krađe.osiguranje životinja.mašina od loma i nekih drugih opasnosti.od požara i nekih drugih opasnosti (grom. osiguranje od odgovornosti. odronjavanje. Kod osiguranja stvari predmet je stvar imovinske vrijednosti i naknađuje se šteta u slučaju propasti ili oštećenja stvari.stakla od loma. jer ih naknađuje osiguravač. 302 . . . odnosno istim uslovima osiguranja.montažno osiguranje. ZOIO netaksativno nabraja neka od njih: . .osiguranje od zakonske odgovornosti ili.

a može se dati na različite načine. ili da se isplaćuje porodici u vidu penzije. neisporuka. troškovi utvrđivanja i likvidiranja štete. Plovidbeno osiguranje Plovidbenim osiguranjem se pokrivaju rizici kojima su za vrijeme plovidbe izloženi brod. Ugovarati se može osiguranje i od drugih rizika kojima su stvari izložene za vrijeme trajanja osiguranja. nagrade za spasavanje i štete. Pristanak trećeg na zaključeni ugovor je neophodan. Može se obezbijediti renta i u neke druge svrhe (školovanje djece. isplaćuje se i naknada troškova liječenja. Beneficijaru (korisniku) isplaćuje se osigurana suma kad je nastupila smrt osiguranog lica. požara. ili da mu se isplaćuje periodično (rentno osiguranje). osiguranjem su pokrivene štete koje nastanu uslijed potpunog ili djelimičnog gubitka i oštećenja stvari. Bude li posljedica nezgode prolazna neposobnost za rad. Kod osiguranja na doživljenje određene starosti može se obezbijediti da se osiguraniku isplati ugovorena suma odjednom kad doživi ugovorenu starost. te roba i druge stvari koje se prevoze brodom (kargo-osiguranje). U svakom slučaju. Osiguranje se vrši od plovidbenih nezgoda. troškovi opremanja broda. Osiguranje lica ZOIO u članu 9 razvrstava poslove životnih osiguranja na osiguranje života i rentno osiguranje. ratni rizici. Ugovarač osiguranja je po pravilu i osiguranik. Ovim osiguranjem nije obuhvaćeno i osiguranje od odgovornosti za štete koje se nanesu trećim licima u vezi s pravom raspolaganja ili sa iskorištavanjem broda. manipulativni. osim obične bolesti. 4. elementarnih nepogoda. Treće lice se pojavljuje kao osiguranik onda kada ugovarač djeluje u svojstvu komisionara i onda kada je izričito označeno kao korisnik. kopneni i drugi rizici. 303 . gubitak radne sposobnosti i narušenje zdravlja. ili da pripadne nasljednicima. očekivani dobitak. provizija i dr. politički rizici. kao što su krađa. zatim troškovi spasavanja. Kod osiguranja na slučaj smrti može se ugovoriti da se osigurana suma isplati nekom korisniku. Ako nije drukčije ugovoreno. Ovo se osiguranje može posebno ugovarati. miraz itd).3. Kod osiguranja od nezgode osigurava se od nesretnog slučaja koji može imati za posljedicu smrt. U ovoj grupi su osiguranje na nedoživljenje (osiguranje života) i osiguranje na slučaj bolesti. infektivne i profesionalne bolesti. ili beneficiraju se daje dio osigurane sume koji odgovara dijelu trajnog smanjenja opšte radne sposobnosti. vozarina. Osiguraniku. Osiguranik može biti samo lice koje ima ili koje može da očekuje da će imati opravdani materijalni interes da ne nastupi osigurani slučaj. njegovih uređaja i opreme i tereta na brodu. nezgode i nesposobnosti za rad (osiguranje od nesrećnog slučaja). eksplozija. od zajedničke havarije. Osiguranja lica su u teoriji i praksi postavljena šire. uređaji i oprema broda (kasko-osiguranje). od razbojništva na moru i unutrašnjim vodama. isplaćuje se naknada.

Ima pravo još i na kamatu i proviziju koje su priznate u diobenoj osnovi. To je pravilo. namjeran i nedozvoljen akt zapovjednika broda i članova posade. od odgovornosti za štete počinjene trećim licima i d) vlasnika. 304 . Po pravima drugih zemalja. skretanje s utvrđenog puta itd. osim pretovara u slučaju nevolje. Ako nisu plaćene premije. kojim se brod i stvar izlažu uništenju. odnosno korisnika vazduhoplova. Osiguravač preuzima i rizik baraterije. po pravu nekih zemalja (Engleska i Njemačka). osiguranjem su pokrivene štete koje nastanu zbog namjernog postupka ili krajnje nepažnje posade broda. plovidba bez dozvole brodara. Ako bi se promijenio brod bez saglasnosti osiguravača. međutim. pristajanje u nepredviđenim lukama radi nekog nedozvoljenog posla. troškovi u vezi s osiguranjem. a nema pravo da ne izvršava svoje obaveze iz ugovora o osiguranju. kako namjerne štete koje pričine zapovjednik i članovi posade. odnosno i jednom i drugom. Može se. To je slučaj kod ugovora po tzv. odnosno korisnika brodica na motorni pogon. Po Zakonu o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi. Prema članu 66 ZOIO. b) vlasnika. kao i štete nastale uslijed radnji i propuštenja zapovjednika. a čime se nanosi šteta brodu ili teretu. dakle. oštećenju ili konfiskaciji. na primjer. U slučaju zajedničke havarije koja je nastala u vezi s osiguranim rizicima. tako i sve štete koje su posljedica ne samo krivice nego i njihove obične neopreznosti. obavezna su sljedeća osiguranja: a) putnika u javnom saobraćaju od posljedica nesretnog slučaja. odnosno korisnika motornih vozila od odgovornosti za štete počinjene trećim licima. To bi bilo. drugog člana posade broda ili pilota u plovidbi i rukovanju brodom. prelazi na njega pravo osiguranika na naplate iz zajedničke havarije do iznosa koji je platio. Obavezno osiguranje Obavezno osiguranje se može uvoditi samo zakonom. 5. generalnoj polisi.Osigurane stvari se moraju prevoziti ugovorenim brodom. c) vlasnika. Zakonom se može uvesti obavezno osiguranje i u drugim slučajevima. Može biti propisano osiguranje od rizika koji ugrožavaju treća lica i od rizika koji predstavljaju opštu opasnost. bez obzira na koji je brod ukrcan. ugovor se raskida. ako to nije posebno ugovoreno. krijumčarenje. iz osiguranja se naknađuju gubici i oštećenja osiguranog predmeta. Osiguravač nije dužan da ugovaraču osiguranja preda polisu prije nego što naplati premiju. nedozvoljena trgovina. učinjen bez saglasnosti brodara. Osiguravač naknađuje štete samo do iznosa sume osiguranja. Baraterija je. doprinosi u zajedničku havariju koji se plaćaju za osigurani predmet. Kad osiguravač isplati te naknade. pod baraterijom se podrazumijevaju. od odgovornosti za štete počinjene trećim licima. osigurati i teret “na ma kome brodu”. osiguravač ih može odbiti od naknade prilikom likvidacije štete.

Od iznosa naknade štete koju po osnovu sudske odluke prevoznik duguje putniku.turističke. Osiguranim se smatraju sva lica koja su namjeravala da putuju. Osiguravač ima pravo na regres od prevozioca koji je propustio da zaključi ugovor o osiguranju. ako su prouzrokovane upotrebom motornog vozila. (čl. 82 ZOIO). naknađuje osiguravač (čl. Oštećeni ima pravo na razliku od lica odgovornog za štetu ako je šteta bila veća od iznosa koji isplati osiguravač po osnovu obaveznog osiguranja (čl. odnosno korisnika vozila. tj. 74 ZOIO). U prethodnom slučaju osiguravač ima pravo regresa od vlasnika. 69 ZOIO). ostala pravna lica su državni organi dužni da osiguraju svoje radnike kad ih prevoze na rad ili ih prevoze u vezi s obavljanjem svoje djelatnosti. 70 ZOIO). 72 ZOIO). Ako putnika zadesi nesrećan slučaj. Sve štete nastale uslijed smrti. ili nanesene nečijoj imovini (uništenje ili oštećenje). b) ako je došlo samo do djelimičnog gubitka opšte radne sposobnosti. Svi putnici ili njihovi nasljednici imaju pravo na isplatu osigurane sume i naknadu troškova. onda onoliki procenat od osigurane sume koliki je procenat djelimičnog gubitka opšte radne sposobnosti. 69 ZOIO). nego u krugu (stanica. bez obzira na to imaju li kartu za to putovanje ili je nemaju (čl. Ipak. ugostiteljske (čl. odbija se iznos koji je putnik već naplatio od osiguravača (čl. obavezu naknadu štete na zahtjev osiguranika preuzima osiguravač koji obavlja obavezno osiguranje autoodgovornosti sa sjedištem na teritoriji Federacije (čl. ako se desi da šteta bude nanesena motornim vozilom za koje nije zaključen ovaj ugovor.članice ureda (čl. osiguravač je dužan isplatiti: a) ugovorenu osiguranu sumu ako je nastupila smrt ili ako je došlo do trajnog gubitka opšte radne sposobnosti. 72 ZOIO) po osnovu obaveznog osiguranja putnika u javnom saobraćaju. Osiguravač preuzima odogovornost i kad je vozilom upravljalo 305 . Isto tako drugi poslovni subjekti. trajnog gubitka opšte radne sposobnosti i za slučaj prolazne nesposobnosti putnika za rad (čl. To isto su dužne učiniti i druge organizacije kad prevoze lica (ne svoje radnike) u vezi sa obavljanjem svoje djelatnosti . Ured za osiguranje objavljuje zajedničke uslove i tarifu premija osiguranja koje zajednički utvrde društva za osiguranje . Kod obaveznog osiguranja u saobraćaju nema kumuliranja zahtjeva za naknadu. 67). odgovornost. 73 ZOIO). Prema trećim licima koja su ma po kom osnovu odgovorna za štetu prouzrokovanu nesrećnim slučajem pravo na naknadu do iznosa isplaćene svote prelazi na osiguravača. pa i kad se ne nalaze u prevoznom sredstvu. povreda ili oboljenja. Putnik je treće lice koje se koristi osiguranjem. Za svako vozilo koje se obavezno registruje mora se zaključiti ugovor o osiguranju od odgovornosti i bez dokaza o tome ne može biti registrovano. aerodrom). c) naknadu izgubljene zarade i nužnih stvarnih troškova liječenja.Svi koji obavljaju javni prevoz putnika dužni su da sa osiguravačem sklope ugovor o osiguranju putnika koje prevoze od posljedica nesrećnog slučaja za slučaj smrti. jer ugovor ne zaključuje pojedinac putnik. nego organizacija koja obavlja saobraćaj i osiguravač. pristanište.

nastoji da stvori što širu zajednicu osiguranika kako bi od prikupljenih premija obrazovao toliki osiguravajući fond da može podmiriti sve štete koje nastanu na imovini osiguranika i isplatiti sve osigurane sume kod osiguranja lica. Sličan sistem odgovornosti postoji i kod šteta koje prouzrokuje nepoznato vozilo (čl. Ta se odstupanja nastoje neutralisati stvaranjem rezervi iz kojih se isplaćuju štete koje. uvijek su moguća odstupanja. 1992. u stvari. teža je situacija za osiguravača kad dođe do izuzetno velikih šteta. Najniže iznose osiguranja određuje Vlada Federacije na prijedlog ureda za nadzor (čl. Zajednica rizika koju je organizovao osiguravač s ciljem kompenzacije i nivelisanja redovno očekivanih šteta nije u stanju da obezbijedi kompenzaciju. 76 ZOIO). Reosiguranjem ne nastaju direktni odnosi između reosiguravača i osiguranika. odnosno vlasnika brodica na motorni pogon (čl. ravnoteža je poremećena jer osiguravajući fond ne može da pokrije sve rizike. Ako se regres ne može ostvariti od odgovornog lica ni sudskim putem. Misao. Neophodno je postići ravnotežu u osiguravajućem fondu. str. 93-94 ZOIO) i korisnika. iako 262 reosiguravač u principu dijeli položaj osiguravača prema osiguraniku. Pojam reosiguranja Osiguravač. prelaze iznos sume naplaćenih premija. Premije se ne mogu određivati proizvoljno sa ciljem da se visokim premijama obezbijedi osiguravač. premija za njih mora biti stimulativna i koliko je moguće niža. Reosiguranje je. S druge strane. Premiju izračunava na osnovu zakona velikih brojeva i pomoću računa vjerovatnoće. Pošto se statističkim putem iznalazi prosjek. 440 306 . osiguranje osiguravača i zato se naziva “izravnanjem rizika”. Postoji i obavezno osiguranje korisnika. shodno zakonskim kriterijima. 95 ZOIO).. a ima pravo na regres od toga lica. odnosno vlasnika vazduhoplova od odgovornosti za štete pričinjene licima i imovini na zemlji (čl. Reosiguravač u tom slučaju daje osiguravaču sredstva za naknadu šteta i za isplate suma osiguranja. 84 ZOIO). Novi Sad. No. da bi se obrazovala što šira zajednica osiguranika. Pri tom valja voditi računa da osiguranje ima svoje funkcije i da su za njihovo obavljanje potrebna sredstva koja bi trebalo da budu što veća.neovlašćeno lice. Tada pomaže reosiguranje. Služi da se obezbijede sredstva za isplatu naknade šteta i suma osiguranja kad sredstva osiguravača nisu dovoljna za to. 84 ZOIO). osiguravač ima. putem svoje organizacije. Osiguranje se stoga i služi statistikom radi iznalaženja broja mogućih štetnih događaja za razne rizike koje pokriva. 262 Šulejić dr Predrag: “Pravo osiguranja”. VI REOSIGURANJE 1. pravo na regres prema ostalim osiguravačima koji se bave ovom vrstom osiguranja (čl. u nekim periodima.

Reosiguranje predstavlja posebnu vrstu poslova osiguranja koje obavljaju subjekti registrovani za tu djelatnost (čl. Na primjer. za koju osiguravač tako odredi. 2. Danas se rjeđe koristi. 10%). Reosiguranje stoga i jeste sredstvo za podjelu rizika. Za dio obaveza koje se ne mogu pokriti na ovaj način osiguravač mora zaključiti ugovor o reosiguranju u inostranstvu (čl. učestvuje i 307 . posebno za svaki slučaj. u naknadi štete. Vrste reosiguranja Reosiguranje se provodi na osnovu ugovora. Značaj reosiguranja za ostvarivanje funkcija osiguranja je doveo do njegovog uređivanja prinudnim propisima. Obaveze po zaključenim ugovorima koji prevazilaze ovako utvrđen limit osiguravač je dužan da reosigura (čl. odnosno višak. a višak prenosi na reosiguravača. 7 ZOIO). a drugi dio ustupa reosiguravaču. Sve štete naknađuje osiguravač dok te isplate ne dosegnu ugovorenu svotu. U jednoj kvoti za sva svoja osiguranja rasterećuje se osiguravač. te naknade isplatiće reosiguravač. Osiguravač zadržava osiguranje jednog dijela rizika za se. reosiguranje se može ugovarati na nekoliko načina. ocjenjuje koji će dio rizika zadržati (samopridržaj). a javlja se u nekoliko oblika. da svojim opštim aktom predvidi iznose koje pokriva sopstvenim sredstvima. To je osiguranje drugog rizika. 2 ZOIO). osiguravač ima u fondu milijardu dinara za pokriće šteta po osnovu imovinskog osiguranja od požara. Zato se takvo reosiguranje zove kvotnim. U svakom poslu koji zaključi osiguravač. a reosiguravač se obavezuje da će učestvovati u isplati naknade štete.00 KM). Kad po ugovorima o osiguranju imovine od požara isplati na ime naknade tu milijardu dinara. a ostatak. Ali u svakom poslu osiguranja učestvuje u snošenju rizika i reosiguravač. a ima još obaveza na naknadu štete. a koji će prenijeti na reosiguravača. Kod osiguranja štete. prenosi na reosiguravača. za svaki ugovor o osiguranju. do 50. u svakoj naknadi štete. Osiguravač može stipulisati da snosi sve štete do ugovorenog iznosa. čisto reosiguranje viška štete. Kod osiguranja drugog rizika.Reosiguranjem osiguravač prenosi na drugog osiguravača dio rizika plaćajući mu za to dio premije. odnosno u isplati sume osiguranja učestvuju oba srazmjerno dijelovima u kojima su preuzeli rizik. Može biti uspostavljeno na osnovu osigurane sume ili na osnovu štete. najprije. Osiguravač. To je tzv. da do izvjesne visine snosi sam štetu (npr. učestvuje u riziku i reosiguravač u ugovorenom dijelu. Reosiguravač za svoje obaveze odgovara svim svojim sredstvima. Ponuda za zaključivanje ugovora o reosiguranju mora se dati najprije reosiguravačima u zemlji. 7 ZOIO). kvoti (npr. Osiguravač može da ustupi na reosiguranje jedan dio svih rizika. Kad se desi osigurani slučaj. odnosno sume osiguranja. U istoj mjeri učestvuje i u premiji. Organizacija za osiguranje dužna je. U drugom slučaju može se organizovati kao reosiguranje viška štete i reosiguranje viška (godišnjeg) gubitka.000. Drugi i osnovni način reosiguranja je ekscedentno reosiguranje. osiguravač određuje.

Osiguravač je tada dužan vratiti licu koje je željelo da sklopi ugovor sve uplaćene premije (čl. No. ili je bio u nastupanju. reosiguravač isplaćuje naknade koje nastanu pošto je osiguravač iscrpio svoj fond za te naknade. st. 922). Smatra se da ugovor o osiguranju nije ni zaključen. posljedice poništenja i raskida ravnaju se prema opštim pravilima obligacionog prava. 923. bilo raskinut. Istu posljedicu ima i činjenica da je bilo izvjesno da se osigurani slučaj ne može desiti (čl. određuje svaki reosiguravač samostalno. I stečaj nad osiguravačem dovodi do prestanka ugovora po sili zakona. najčešće u toku jedne finansijske godine. Ista rješenja važe i za propast jedne ili nekoliko stvari onda kada ugovor obuhvata više stvari (čl. ili je postalo sigurno da će se desiti. 308 . 2). VII PRESTANAK UGOVORA O OSIGURANJU 1. Bude li trajanje osiguranja ugovoreno. Prestanak ugovora po sili zakona Zainteresovanost društva za poslove osiguranja i njihov prinudno pravni režim stvorili su veći broj slučajeva u kojima se već po osnovu izričite zakonske odredbe smatra da je ugovor bilo ništav. U ovakvim situacijama stranke su dužne jedna drugoj vratiti ono što su primile po osnovu ugovora. Kod oba načina. 944. Osiguravač je tada dužan vratiti osiguraniku srazmjeran dio premije. st. 928 ZOO). Kod osiguranja lica važi pravilo da je ugovor o osiguranju života ništav ako je osiguranik prešao starosnu granicu do koje osiguravač vrši ova osiguranja. 2 ZOO). da je ništav. ovdje će akcenat biti stavljen na njihov sistemski prikaz. Sredstva reosiguranja obezbjeđuju se iz premija osiguranja i drugih prihoda po istom režimu koji važi i za ostale organizacije osiguranja. Ako za vrijeme trajanja osiguranja predmet osiguranja propadne uslijed nekog događaja koji nije predviđen u polici.reosiguravač. ugovor prestaje da postoji ubuduće (pro futuro). ako je u času njegovog sklapanja osigurani slučaj već nastao. Kod reosiguranja viška (godišnjeg) gubitka. st. dejstvo stečaja nije trenutno. reosiguravač preuzima obavezu da osiguravaču naknadi gubitak nastao u ugovornoj vrsti osiguranja u određenom periodu. Ako ništa posebno nije rečeno. Kod reosiguranja viška štete. 1. Pošto su ove situacije već djelimično razmotrene. Otvaranje stečaja nad ličnošću ugovarača osiguranja nema ovakvo dejstvo. dakle. Ugovor prestaje nakon isteka trideset dana od dana otvaranja stečajnog postupka (čl. 898. jedan dio rizika uvijek zadržava osiguravač. tačka 1). Kojom će se vrstom reosiguranja baviti. ugovor prestaje da postoji posljednjeg dana roka (čl.

Ako osiguranik u drugom slučaju ni u roku od četrnaest dana ne prihvati prijedlog o povećanju premija. dakle. U ovakvim situacijama i osiguranik ima potpuno ista prava (čl. Izjava o raskidu mora se. 2. Značaj pogrešnog informisanja mora biti takav da osiguravač ne bi zaključio ugovor da je znao pravo stanje stvari. Izjavu o raskidu osiguravač je dužan dati u subjektivnom roku od mjesec dana po saznanju za istinite podatke ili po sticanju uvida u sve relevantne činjenice. 309 . Otkazni rok iznosi tri mjeseca. ugovor se raskida po samom zakonu (čl. Prestanak po samom zakonu nastupa kada protekne trideset dana od dospjelosti premije. dalje.Ugovor o imovinskom osiguranju prestaje i zbog neplaćanja premija koje dospijevaju nakon zaključenja posla. Kod ugovora sa neodređenim rokom trajanja osiguravač može raskinuiti ugovor sa danom dospjelosti premije. osiguravač može da se opredijeli za raskid ugovora ili za povećanje premije srazmjerno novoutvrđenoj veličini rizika. Iznosi šest mjeseci od dana pismeno date izjave o raskidu. 913). 908 ZOO). Ovdje se nećemo zadržavati na opštim pravilima. Prestanak ugovora jednostranim raskidom Ugovor može biti raskinut izjavom volje jedne strane onda kada postoje uslovi koje zakon za to predviđa. nego samo na mogućnostima jednostranog raskida koje Zakon o obligacionim odnosima predviđa za svaku od stranaka. 909 i 914 ZOO). budući da on može da se opredijeli i za održavanje ugovora na snazi uz povećanu premiju (čl. Kod osiguranja dužih od pet godina. 922 ZOO). Istim činjenicama je motivisano i rješenje prema kome ugovor u svakom slučaju prestaje ako premija ne bude plaćena ni u roku od godine dana od dana dospjelosti. dati najmanje tri mjeseca prije dospjelosti premije. osiguravač ima pravo zadržati primljene premije i zahtijevati naplatu onih premija koje pokrivaju razdoblje osiguranja u kome je zatražio poništenje ugovora (čl. No. Ako to nije učinjeno odmah. Prvi slučaj u kome osiguravač ima pravo na jednostrani raskid je onaj u kome mu osiguranik namjerno da netačnu prijavu ili prešuti relevantne podatke. 914 ZOO). Razlozi za ovakvo rješenje leže u principima uzajamnosti i solidarnosti na kojima se osiguranje zasniva. ugovor prestaje istekom roka od trideset dana od uručenja osiguranika preporučenog pisma kojim ga osiguravač obavještava o isteku roka za uplatu dospjelih premija (čl. Kada osiguranik nenamjerno da pogrešne podatke ili propusti da pruži potrebna obavještenja. Procjena uticaja povećanja rizika pripada osiguravaču. Kada ugovor raskine. pod uslovom da je osiguravač odmah i preporučenim pismom obavijestio osiguranika o dospjelosti premije. Osiguravač može. raskinuti ugovor ako se u periodu nakon njegovog sklapanja rizik toliko poveća da on ne bi u takvim uslovima ugovor uopšte zaključio. otkazni rok je duži nego u prethodnom slučaju. osiguravač po proteku ugovorenog roka uvijek može izjaviti da raskida ugovor.

Napokon.Carić dr Slavko. u teoriji se smatra da osiguranik ima opšte ovlaštenje da u svako doba otkaže ugovor. 310 . 263 Kapor dr Vladimir . osiguranik ima pravo na raskid ugovora kada osiguravač odbije smanjenje premije zato što se od zaključenja ugovora rizik smanjio. Pored tri posljednje obrađene situacije. 923 ZOO). 916 ZOO). str. Napokon. osiguravač može raskinuti ugovor i onda kada je izvršeno nadosiguranje uslijed prevare osiguranika. Dio premije koja je plaćena za preostalo vrijeme osiguranja ulazi u stečajnu masu.Stečaj osiguranika može biti razlog zbog koga osiguravač ima pravo na jednostrani raskid ugovora. Razumije se da tada treba da duguje naknadu štete koju je 263 takvim aktom prouzrokovao. isto djelo. 932 ZOO). Isto pravo pripada i osiguraniku (čl. I osiguranik koji je pao pod stečaj ima pravo na raskid ugovora pod istim uslovima (čl. Izjavu o raskidu mora dati u roku od tri mjeseca od dana otvaranja stečaja. Posebni rokovi za zahtjev i forma u kojoj se mora obratiti osiguravaču nisu predviđeni (čl. 358.

Detaljnije regulisanje tih papira nalazi se u specijalnim zakonima koji se odnose na pojedine ugovore. detaljno je regulisana Zakonom o mjenici. 267 Inače. Priroda nastanka obaveze kao i ekonomski i pravni značaj u prometu uticali su na određivanje njihovog pravnog režima koji je znatno strožiji u odnosu na ugovorno pravo. 265 Mjenica. oni su doneseni na bazi unificiranih pravila sadržanih u međunarodnim konvencijama (tri konvencije iz oblasti mjeničnog prava 264 Vidjeti: ZOO. 267 Zakon o čeku (Sl. skraćeno: ZČ. skraćeno: ZM. hitnosti postupka. po pravilu. čl.DIO PETI HARTIJE OD VRIJEDNOSTI (VRIJEDNOSNI PAPIRI) GLAVA PRVA ZAJEDNIČKI PRAVNI ELEMENTI HARTIJA OD VRIJEDNOSTI I UOPŠTE O HARTIJAMA OD VRIJEDNOSTI 1. Specifičnost toga režima ogleda se u strogoj formi izdavanja (pismena isprava). nastanak obaveze. prevozu) utvrđena su pravila koja se odnose na instrumente robnog prometa (robne hartije od vrijednosti). novine Federacije BiH br. 257-258 o legitimacionim papirima i legitimacionim znacima. Pravni izvori (vrela) Vrijednosni papiri (hartije od vrijednosti) predstavljaju jedan od izvora nastanka obaveza na bazi jednostrane izjave volje. imperativnim zakonskim normama. osim odredaba o regresu). prenosivi tovarni list. Zato je materija regulisana. promjene kod papira koje vrši izdavalac (emitent) ili imalac papira. Istim zakonom regulisani su legitimacioni papiri i 264 legitimacioni znaci. prenos papira. oni papiri i znaci koji nemaju obilježja hartija od vrijednosti. 265 Vidjeti izlaganja kod ugovora o prevozu (željeznicom. i unutrašnjim vodama). U okviru pojedinih ugovora (o uskladištenju. kao vrijednosni papir. drumom.32/00).32/00). novine Federacije BiH br. 266 koji je postao i zakon model za ostale hartije od vrijednosti (pravila o mjenici primjenjuju se na teretnicu i prenosivi tovarni list. ostvarivanje i dejstva prava. 266 Zakon o mjenici (Sl. a to su skladišnica. konosman (teretnica). Mnogobrojni su pravni izvori koji uobličavaju ovu značajnu materiju. Ček je uređen Zakonom o čeku. 234-256 i 259-261 o vrijednosnim papirima i čl. preduzimanju radnji (notifikacije na hartiji ili drugi upisi). suženom krugu prigovora. prestanak prava i drugo. kratkim rokovima za preduzimanje radnji. 311 . a kod nekih (dugoročnih) i obavezno učešće određenog državnog organa. Opšta (zajednička) pravila o hartijama od vrijednosti sadržana su u Zakonu o obligacionim odnosima i bitni sastojci.

fondova i dr. 13/94) 271 Zakon o vanparničnom postupku (Sl. odluke organa berze).preuzeti aktom. pa i vrijednosnih papira. komercijalni zapis i certifikat (kratkoročne papire).) zauzimaju ključno polje regulacije u oblasti hartija od vrijednosti. posredovanje u prometu vrijednosnih papira. koncerna. 268 Za pojedine vrijednosne papire postoje posebna zakonska pravila. Uredba o zamjeni protesta dostavljanjem prepisa mjenice i čeka (Sl. zatim propisi o deviznom i bankarskom poslovanju. najuže je vezano za nju. Pravo se ne može ostvariti bez isprave. organizovanje profesionalnih posrednika kao i pitanja zaštite investitora. rad brokera. Članom 35 ovog Zakona prestala je primjena zakona i drugih propisa koji su regulisali ovu materiju na teritoriji Federacije BiH. op. bankarskim poslovima. list RBiH broj 2/92. Pravni akti specijalizovanih institucija kao što su berze (statut. 269 Zakon o vrijednosnim papirima (Sl. list RBiH broj 10/94. 2. Neka pitanja mjeničnog i čekovnog prava regulisana su i podzakonskim aktima.). pravilnici. list FNRJ broj 8/47). niti prenositi na drugog. 474. U procesno pravnom smislu zakoni su jedini izvori prava.Trifković dr Miloš . shodno čl. to pravo o kome je sačinjena isprava. investicione papire) te blagajnički zapis. Pravo se zasniva izdavanjem isprave.cit. list FBiH broj 2/98). funkcionisanje berzi (berzi efekata). 312 . pa se kaže da pravo iz hartije proizlazi iz prava na hartiju. 271 u kome su sadržana pravila o amortizaciji isprava. 272 Smatra se da je hartija od vrijednosti takva isprava bez koje se pravo ne može zasnovati. Tako je Zakonom o vrijednosnim papirima 269 regulisana materija koja se odnosi na dionicu i obveznicu (dugoročne. finansijskih organizacija i institucionalizovanih oblika kapitala (holdinga. 272 Sultanović dr Aziz . transfer agenata i dr. Zakon koji se odnosi na postupak rješavanja nestalih ili izgubljenih papira je Zakon o vanparničnom postupku. Pojam i osobine Hartija od vrijednosti je isprava o nekom građanskom (imovinskom) pravu koje je usko vezano za tu hartiju i čije je iskorišćavanje uslovljeno držanjem isprave. list RBiH broj 10/94. Ovaj propis pobliže uređuje materiju: emisije i prometa vrijednosnih papira. a tri iz oblasti čekovnog prava 1931).Simić dr Milić. Tako je prestala i primjena Zakona o vrijednosnim papirima (Sl. ostvarivati. str. Sl. novine Federacije BiH br. državnih i drugih tržišnih institucija (komisije za vrijednosne papire. 13/94). koje je konstatovano na toj hartiji. veliki značaj imaju zakoni i drugi propisi vezani za osnivanje i kapitala. ali se u praksi i dalje koristi pošto pobliže definiše pojedine hartije od vrijednosti. 270 Zakon o tržištu novca i tržištu kapitala (Sl. isprava o imovinskom pravu koje je sadržano u toj hartiji. 39/98 i 36/99). ostvaruje se raspolaganjem tom ispravom i prenosi se 268 Uredba o praznicima u smislu Zakona o mjenici i čeku (Sl.su donesene 1930. Kod izdavanja (emisije) i korištenja hartija od vrijednosti značajan izvor predstavljaju zakoni kojima se regulišu statusna pitanja određenih institucija (dioničkih društava. banaka. list FNRJ broj 8/47) . Opšta pravila o posredovanju sa papirima na tržištu kapitala sadrži Zakon o tržištu novca i tržištu 270 Danas. dakle. To je. osiguravajućih i investicionih društava). 2. Naziv zakona nije odgovarajući jer se isključivo odnosi na pet vrsta hartija od vrijednosti. investirajućih društava.

a mogu nastati i javnim obećanjem nagrade i ponudom. Najčešće je izdavalac hartije u isto vrijeme i dužnik po hartiji. Najsavršenije i najpotpunije su one koje imaju sva tri obilježja: pravo nastaje. Manifestacije toga prava vezane su za odgovarajuće radnje sa hartijom. da se pravo iz nje ne može zasnovati drukčije nego uvijek izdavanjem hartije. Potraživanje iz hartije od vrijednosti vezano je za samu hartiju i pripada njenom zakonitom imaocu. kreditnim i trgovačkim transakcijama. tj.prenošenjem. drugo. imovinskopravno potraživanje neke imovinske vrijednosti. reprezentant prava. Jednostrani obligacioni poslovi nastaju uglavnom izdavanjem hartija od vrijednosti. Stvaranje (izdavanje) hartije od vrijednosti je jednostrani obligacioni posao. da isplati određenu svotu novca. ustupanjem te isprave. čl. Hartije od vrijednosti imaju sljedeće osobine: prenosive su. Sopstvenik hartije ovlašćen je da od dužnika zahtijeva da ispuni ono na što je obavezan tom hartijom. ili da izda određene stvari. No isto tako. ali se ipak hartijom od vrijednosti smatra i isprava bez koje se samo ne može ostvariti neko pravo (ono koje je u njoj zapisano). pitanje hoće li i koja će od ovih obilježja sadržavati pojedina hartija zavisi od njene funkcije i od pozitivnih propisa. uz njeno podnošenje. da se pravo ne može ostvarivati bez raspolaganja hartijom. Drugi smatraju da je kod hartije od vrijednosti papir nosilac. utjelovljeno u toj ispravi. da se ne može prenositi bez prenosa hartije. Pošto se hartijama od vrijednosti ostvaruje ogroman privredni promet i pošto one služe mnogobrojnim finansijskim. i to lako prenosive. Moguće su različite kombinacije i sjedinjavanja uloga tih lica. Sadrže. “Ispunjenje potraživanja iz hartija od vrijednosti može zahtijevati. Navedene karakteristike ne nalaze se kod svih hartija od vrijednosti. čl. 240). zatim korisnika (povjerioca) koji ima ovlašćenje da se koristi pravom iz hartije. prvo. Kod hartija od vrijednosti razlikujemo tri lica: izdavaoca. ostvaruje se i prenosi ispravom. najčešće. odnosno lice koje on ovlasti” (ZOO. potrebno je. kako se vidi. Naše pravo usvaja definiciju da je hartija od vrijednosti pismena isprava kojom se njen izdavalac obavezuje da ispuni obavezu upisanu na toj ispravi njenom zakonitom imaocu (ZOO. sama hartija i ono imovinsko pravo koje je u njoj označeno čine cjelinu. sadrže ovlašćenje korisniku da može tražiti izvršenje činidbe zapisane u hartiji i obavezu izdavaoca koji je dužan. i najposlije. pravo da traži 313 . Neki autori kažu da je kod hartije pravo inkorporirano. samo njen zakoniti imalac. ili određenu količinu zamjenljivih stvari. Iz prednjeg izlaganja izlazi: da bi se jedna isprava smatrala za hartiju od vrijednosti. koja ne mora biti uvijek gotov novac. i treće. Za pojedine hartije od vrijednosti važe razne kombinacije bar dvaju od ova tri elementa. Pravo na hartiju daje i pravo iz hartije. 234). dužnika koji je obavezan na činidbu koja proizlazi iz hartije. Hartijama od vrijednosti zasnivaju se obligacioni odnosi.

Kaže se da pravo iz hartije ide za pravom na hartiju i da pravo na hartiju proizlazi iz prava iz hartije. kao investicionih papira. bez njihovog korištenja. nego onome ko posjeduje hartiju. nema nikakvog prenosa prava iz hartije odvojenog od prenosa hartije. Time što ima pravo na hartiju. ne bi mogle obavljati. No. Pravo na hartiju je kao i svako drugo stvarno pravo koje pravni subjekt može imati na nekoj stvari. niti se može tražiti ostvarenje prava bez hartije. Ali prenosom hartije prenose se i prava vezana za nju. pa se ona ne bi mogla ni prenositi. Nosilac toga prava (sopstvenik) ima pravo da hartiju drži i da s njom raspolaže. zalagati i poklanjati itd. Pravo na hartiju i prava iz hartije su tijesno vezani. Osnivanje i funkcionisanje dioničkih društava (banaka. prenošenjem hartije prenose se i jedna i druga prava: onaj na koga su prenesena ima pravo da zahtijeva da mu se uruči hartija i da mu dužnik izvrši obavezu na koju glasi hartija. pa se tek na osnovu toga prenosa može tražiti ustupanje hartije. prenos i uopšte raspolaganje pravom mogući su samo putem hartije. Kod jednih se mogu prenositi prava iz hartije pojedinim pravnim poslovima odvojenim od prenosa hartije (prodajom). Kod drugih je obratno. 314 . To je i svrha postojanja hartije od vrijednosti. Kod hartija od vrijednosti postoje dvije vrste prava: pravo na hartiju i pravo iz hartije. a utvrđena su i precizirana propisima za svaku vrstu hartije od vrijednosti. radi kojih je ona izdata. pripadaju povjeriocu (imaocu hartije). niti se može izvršiti obaveza drugome. Izvjesno je da se unutrašnji i međunarodni platni i robni promet. Bez hartije ne bi se mogla zahtijevati od dužnika isplata svote upisane na hartiji (izvršenje činidbe iz hartije) niti bi se mogla ostvarivati druga prava. Pravo na hartiju omogućuje imaocu da ostvaruje prava koja su sadržana u toj hartiji. njen imalac može ostvarivati potraživanje koje je naznačeno na hartiji. Pravo je.ispunjenje obaveze sadržane u hartiji ima samo onaj ko posjeduje tu hartiju. 3. Prava iz hartije su prava koja. u ovoj mjeri. Ta prava mogu biti djelimično naznačena na hartiji. da se može kupovati i prodavati. Pravo da traži izvršenje obaveze navedene u hartiji ima samo onaj ko posjeduje hartiju. Prema tome. Na prvom mjestu. dakle. povezano s hartijom dvojako: za ostvarenje prava upisanog u hartiju potrebna je hartija. Prenošenje hartije na drugo lice znači prenošenje prava sadržanih u hartiji. iako je prenošenje tih prava zajedničko svim hartijama od vrijednosti. osiguravajućih i investicionih društava) ostvaruje se investicijama preko dionica. prema načelima i propisima. upravo njen zakonski imalac. Hartije od vrijednosti predstavljaju pouzdana sredstva (instrumente) obezbjeđenja. Značaj hartija od vrijednosti Ekonomska i pravna važnost vrijednosnih papira je izuzetna. red toga prenošenja nije isti kod svih vrsta hartija od vrijednosti. a naročito da je pusti u promet. kao i razne novčane i kreditne transakcije.

teretnica. kao instrumenti dugoročnog kreditiranja obveznica ili kratkoročnog kreditiranja . 273 Svi ovi pristupi zajedno čine jedno jedinstvo u okviru materije prava hartija od vrijednosti. prevozna isprava kod multimodalnog prevoza. blagajnički i komercijalni zapis. investicioni i korporativni pristup značenju hartija od vrijednosti. te stroge sankcije (imovinske i krivične) protiv zloupotrebe i falsifikata. direktiva i pravnih akata koji terba da ostvare dvostruku funkciju.dionica. U okviru ekonomskog značaja hartija od vrijednosti potrebno je spomenuti da savremena kretanja karakteriše proces donošenja jedinstvenih standarda. prenosivi tovarni list. obveznica te kao instrumenti robnog prometa . kod nekih uz prethodno odobrenje državnog tijela za hartije od vrijednosti (dionica. 300307. 274 Prednost za dužnika je u tome što mu povjerilac vraća hartiju od vrijednosti kada izvrši činidbu i tako ima vjerodostojan dokaz da je obavezu izvršio. Svi oni su u tijesnoj vezi sa pravnim pristupom koji je upravljen na bitne elemente hartija od vrijednosti i legalne radnje sa istim.g. U literaturi se navode osnovne funkcije hartija od vrijednosti koje služe kao instrumenti plaćanja . imaju obilježja hartije od vrijednosti. pravni ili juridički. većinom određena protučinidba. Prema anglosaksonskom pravu: svako ko. 273 274 315 . dionice vezane za indeks i drugo. Posebna je napredak ostvaren u oblasti komunikacija elektronskim putem uz upotrebu modernih informaciono-komunikacionih Pobliže kod: Silvije Orsag. kreditno pismo. Revicon. špediterski tovarni list. U sudskom postupku povjerilac mnogo lakše i jednostavnije ostvaruje svoje potraživanje jer ne mora dokazivati pravni osnov nastanka potraživanja. certifikat. robna uputnica. 275 Vajner dr Zdenko: “Vrijednosni i drugi papiri robno-novčanog prometa”. str. postoje i drugi papiri kao što su trgovačka uputnica.: “Tržišta kapitala”.Danas se posebno raščlanjuje tzv. 1993. 2003. “consideration” je neki razuman razlog.mjenica. 4. koji. obveznice sa varijabilnom stopom. 276 Zbog njihove naročite važnosti nacionalna prava im pružaju posebnu zaštitu: propisan je način izdavanja. takođe. oblik (forma). polica o osiguranju. Pored ovih. način korištenja. 275 U novije vrijeme tradicionalni vrijednosni papiri javljaju se u različitim varijantama kao što su: obveznice bez kupona. Inače. obveznice vezane za indeks. ček. hipotekarno pismo. 1963. javni ili društveni. nego što je slučaj kod ostalih pravnih poslova. Narodne novine. kao instrumenti akumulacije kapitala . Mate. Vrijedonosni papiri. skladišnica. 276 Foley Bernard J. Zagreb. str. Javni pristup poklanja pažnju oblicima društvene kontrole nad emisijom i prometom hartija od vrijednosti dok ostala dva pristupa tretiraju njihov značaj sa različitih ekonomskih aspekata. 86-91. prima ispravu u dobroj vjeri stice nad njom vlasništvo jer se “consideration” pretpostavlja (prethodi mu “good consideration”).mjenica. uz naknadu. hipotekarne obveznice. Zagreb. Sarajevo. str. uputstava. Držanje hartije je dovoljan dokaz. obveznica). Jedan od razloga za čestu upotrebu vrijednosnih papira jeste sigurniji položaj povjerioca. postupak amortizacije u slučaju nestanka ili nesposobnosti za cirkulaciju. prenos (transfer). u određenim pravnim sistemima. Te funkcije se ogledaju u: efikasnom korištenju hartija od vrijednosti i ostvarivanju njihove efikasne zaštite.

Bitne elemente. da li je sastavljanje pisane isprave dovoljno za postojanje konačne volje izdavaoca. Beograd.tehnologija. obveznice). odnosno faksimil potpisa izdavaoca za hartije koje se emituju u seriji. koji je momenat njegovog nastanka. 316 . čeku. 6) Potpis izdavaoca hartije. 277 4. određeni su i drugi sastojci kao bitni (npr. Tako je za dionicu određeno šta sadrži plašt (isprava o dionici). Zavisno od 277 O ovim aspektima pobliže: Mr. obveznicu. niti se ostvariti i prenositi. Čl. a šta kupon. Savremene hartije od vrednosti. 2) Firmu. čl. zakon predviđa sljedeće obavezne sastojke (ZOO. 278 Osnovno pitanje koje se u teoriji postavilo jeste kada nastaje obligacioni odnos izdavanjem hartije od vrijednosti. komercijalni zapis). 5) Mjesto i datum izdavanja hartije. 235): 1) Oznaku vrste vrijednosnog papira. Posebnim zakonom. odnosno naziv i sjedište ili ime i prebivalište izdavaoca hartije (emitenta). 3) Firmu. koji su zakonom određeni. Kada se hartija izdaje u seriji i serijski broj te hartije (dionice. 965. Zapravo. Ako isprava ne bi sadržavala ma koji od njenih bitnih elemenata. Vrijednosni papiri mogu imati i nebitne elemente. II OSNOVNE TEORIJE O HARTIJAMA OD VRIJEDNOSTI 1. Postavljanje problema Pravo iz hartije od vrijednosti je tako povezano sa hartijom da ono ne može nastati bez pisane isprave. odnosno po čijoj naredbi glasi ili oznaku da je papir na donosioca. kao što je slučaj u našem pravu gotovo sa svim hartijama od vrijednosti. Svetislav Milovanović. Kada se hartija od vrijednosti sastoji iz više dijelova (složeni papiri). 4) Tačno označenu obavezu izdavaoca koja proizlazi iz hartije od vrijednosti (čekovnu ili mjeničnu sumu). akciji). odnosno naziv ili ime lica na koje hartija glasi. kako bi se znalo o kojem se papiru radi (mjenici. Službeni glasnik. ona tada ne važi kao hartija od vrijednosti. 1999. Bitni elementi (sastojci) hartija od vrijednosti Da bi se jedna pisana isprava smatrala hartijom od vrijednosti. za dionicu. 278 ŠZO. odnosno talon. svaki komad hartije od vrijednosti mora da sadrži.g. Zahvaljujući tehničkom napretku i u ovoj oblasti se sve više razvija poslovanje bez papira. zakonom je određeno koje bitne elemente sadrži svaki od tih dijelova.

Dobra strana teorije kreacije. Teorija kreacije Prema shvatanju ove teorije. opticaj. po mišljenju ove teorije. kao korisniku prava. Ova teorija uslovljava sticanje papira savjesnošću povjerioca. Za dejstvo obligacionog odnosa neophodno je sticanje hartije. koja je bila dugo primjenjivana. pravna dejstva tako stvorenog obligacionog odnosa odgađaju se do momenta predaje hartije njenom sticaocu. Izložićemo stavove osnovnih teorija. Razlog za takvo shvatanje leži u činjenici što se izdavanje hartije od vrijednosti ne završava činom njegovog sastavljanja i potpisivanja (kreacije). voljom i radnjama izdavaoca. prvenstveno objašnjavaju prirodu mjeničnog odnosa. Druga shvatanja. Stoga je neki autori smatraju varijantom teorije kreacije jer samo pomjera momenat nastanka obligacionog odnosa. Jednostrana izjava volje izdavaoca očituje se u činu izdavanja papira. kao pisane isprave. donekle. ali su osnovne tri: teorija kreacije. Teorijski posmatrano. teorija pravnog privida. koriguje monističku teoriju o pravnoj prirodi obligacija uopšte . 2. ona smatra da obligacioni odnos nastaje u momentu stavljanja papira u promet. Obavezu treba ispuniti povjeriocu koji je u trenutku izdavanja hartije samo određen (glasi na ime) ili nije određen (glasi na donosioca). U vezi sa momentom nastanka obligacionog odnosa razvilo se više teorija. pojava povjerioca. potreban i prijem hartije. korisnika papira. Zato je u trenutku kreacije papira i obaveze nužno da izdavalac ima sposobnost za obavezivanje. Po shvatanju ove teorije. Za jednostrano obavezivanje izdavaoca samo je to dovoljno. u trenutku izdavanja hartije i nastanka obaveze. mada su se prenosila i na ostale hartije od vrijednosti. U zakonodavstvima postoje različita rješenja. isprava je kod izdavaoca i nije uručena povjeriocu. dakle. teorija emisije i teorija ugovora.trenutka nastanka teku pravna dejstva obligacionog odnosa i utvrđuju se potrebni uslovi za sticanje vlasništva na hartiji. Za nastanak obaveze izdavaoca nije.kao jedinstva nastanka prava i obaveza. teorija delegacije. obligacioni odnos nastaje jednostranim pravnim poslom izdavanjem hartije od vrijednosti. teorija stipulacije. pa nije potrebno postojanje drugog pravnog osnova ili akta povjerioca. odnosno povjeriocu iz te hartije. 3. Teorija emisije I teorija emisije vidi u izdavanju hartije od vrijednosti jednostrani pravni posao i osnov obvezivanja. Jednostrana volja izdavaoca 317 . Potpisivanje je završni čin davanja jednostrane izjave volje. kao što su teorija poštenja. Međutim. Za razliku od teorije kreacije. odlaganje pravnih dejstava obligacionog odnosa do momenta predaje hartije od vrijednosti. Nesavjestan sticalac papira ne bi mogao postati vlasnikom isprave niti bi mogao steći valjano pravo povjerioca (papir ukraden). jeste u tome što štiti imaoca prava iz hartije od prigovora izdavaoca isprave da je hartija mogla biti protivpravno puštena u promet. nego puštanjem u promet (emitovanjem). Samo izdavanje obuhvata sastavljanje (pisanje) i stavljanje potpisa na hartiju. Obaveza izdavaoca je nastala samostalno i nezavisno.

na obvezivanje završava se činjenicom stavljanja hartije u opticaj jer je tada njegova volja konačna. Odluka je pravno tek tada donesena. Otuda i naziv ove teorije. a ne kada je papir potpisao. Osnov nastanka obligacije jeste ugovor koji je zaključen onda kada je između izdavaoca i primaoca izvršena predaja i prijem hartije. Obaveza iz hartije nije uopšte nastala jer nije bilo voljne predaje hartije. obveznica). Da bi se zaštitio savjesni pribavilac hartije od vrijednosti kada papir dospije u promet bez volje izdavaoca. ovdje to nije slučaj. nema obaveze izdavaoca ili ranijeg imaoca pošto u ovom slučaju nema njegove volje. Kada je pustio hartiju u promet. Sve do tog trenutka (stavljanja u promet) izdavalac je mogao povući ili izmijeniti sadržaj hartije. sa razlikama u momentu nastanka. Obaveza izdavaoca prema savjesnom sticatelju hartije od vrijednosti koju je stekao kada je ona izašla 318 . Jedno lice štampa. drugo potpisuje kao izdavalac. Prema ovoj teoriji. izdavalac je učinio sve što je u njegovoj moći i što se traži od njega za nastanak obligacionog odnosa. kao dužnik i ovlašteni primalac. Prigovara se teoriji emisije da nije riješila neke ključne probleme. Naročito u slučaju masovnih trgovačkih efekata (akcija. obligacioni odnos nastaje u momentu kada izdavalac preda hartiju njenom korisniku. kada se pojavio i povjerilac bez koga se ne može ostvariti pravo iz hartije. ova polazi od toga da obligacioni odnos nastaje ugovorom. nađena). kao dvostranim pravnim aktom. nije zaključen ugovor. Po teoriji ugovora. posebne institucije). ako bi neko lice došlo u posjed hartije bez predaje od strane izdavaoca (ukradena. postoji i prisustvo povjerioca pa se prava i obaveze iz hartije mogu ostvarivati. ne bi se smatralo nosiocem prava iz takve hartije. Ona dopunjuje nedostatke prethodnih teorija.ugovor. da bi izdavalac i tada bio obavezan. odnosno svoje obaveze. ne predstavlja gotovu (konačnu) jednostranu izjavu volje izdavaoca. odnosno voljnim radnjama izdavaoca i primaoca hartije od vrijednosti. kao povjerilac po hartiji. ta voljna predaja i voljni prijem (sporazum) stvaraju dvostrani pravni akt . Tada obligacioni odnos može proizvoditi pravna dejstva jer su ispunjeni svi potrebni uslovi. Dosljedno ugovornoj teoriji. stavlja u promet (banke. Makar bilo savjesno. 4. a treće vrši distribuciju. Samo sastavljanje hartije. Teorija ugovora Teorija ugovora ili ugovorna teorija bitno se razlikuje od prve dvije. Dok teorija kreacije i teorija emisije smatraju da obaveza iz hartije od vrijednosti nastaje jednostranom izjavom volje izdavaoca. razvila se teorija pravnog privida. Pošto postoji izdavalac. S druge strane. Dok teorija emisije u faktu predaje vidi izjavu volje izdavaoca. Izdavalac može staviti prigovore da je hartija puštena u promet bez njegove volje i da njegova obaveza nije pravno valjana. Ne pruža se pravna zaštita savjesnom sticaocu hartije od vrijednosti koji je istu stekao dobronamjerno kada je hartija stavljena u promet bez volje izdavaoca ili ranijeg imaoca papira (indosatara). kao što uči teorija kreacije. Sama teorija emisije pojavila se kasnije pod uticajem prakse gdje su uloge kod izdavanja hartija podijeljene.

266. str. str. Nolit. izdavalac mora računati na sopstveni rizik da hartija može doći u promet i mimo njegove volje. jamčiti bez obzira na njegovu volju. 244. München.iz ruke izdavaoca ili ranijeg imaoca. 280 a prihvaćena je i u anglosaksonskom pravu. čl. str. Beograd. Dosljedno iznesenim shvatanjima (teorijama) i gramatičkom tumačenju zakonske odredbe (ZOO. 239). Isto rješenje prihvata i Zakon o vrijednosnim papirima . nije u izjavi volje (nema ugovora niti jednostrane pravno valjane volje) nego u pravnom prividu. 267. Sarajevo. Savjesni pribavilac hartije od vrijednosti na donosioca. Otuda smatramo da zakonski pojam “predaja” hartije od vrijednosti može samo značiti završni (krajnji) akt jednostrane izjave volje izdavaoca kada i nastaje obligacioni odnos. 1981. U tome vidimo da se teoriji emisije pridodaje teorija pravnog privida jer izdavalac. 237).Luger-Katušić dr Jadranka: “Vrijednosni papiri . Informator. danas je pretežno zastupljena u njemačkoj pravnoj literaturi. Prema izričitoj odredbi Zakona o obligacionim odnosima. op. str. odnosno raniji imalac (indosatar). zakon predviđa zaštitu savjesnog pribavioca (sticatelja) hartije na donosioca. Teorija ugovora. po zakonu. stvaranjem hartije od vrijednosti izdavalac je stvorio vanjski pravni privid o valjanom puštanju hartije u promet. a to znači prihvatanje teorije emisije. obaveza iz hartije od vrijednosti “nastaje u trenutku kada izdavalac hartiju od vrijednosti preda njenom korisniku” (ZOO. 282 odnosno teorija kreacije. 1977. slijedilo bi da je zakon prihvatio teoriju ugovora. 266). odnosno njenog ranijeg imaoca.mjenica i ček”. 1985. svakom savjesnom pribaviocu hartije od vrijednosti.cit. jemči savjesnom pribaviocu hartije od vrijednosti na donosioca da će izvršiti obavezu u njoj upisanu. op. 280 281 279 319 . Zagreb. 283 Radišić dr Jakov. II Band. bez njegove volje. Larenz Karl: “Lehrbuch des Schuldrechts”. str. što je opravdano kritikovano. po zakonu. 10). čl. 1979. koja je “izašla iz ruke njenog izdavaoca. str. 282 Rastovčan dr Pavao . iako starija.kada izdavalac preda papir kupcu ili njegovom ovlaštenom zastupniku (ZOVP. čl. Naime. Sistemsko tumačenje zakona navodi na zaključak da su hartije od vrijednosti jednostrane izjave volje jer su obrađene pod tim naslovom (Odjeljak 5 ZOO). 12.cit. Onaj ko je stvorio takav privid dužan je. 443 (prema Radišić. Radišić dr Jakov: “Obligaciono pravo”. 279 Shvatanje teorije pravnog privida je u interesu pravne sigurnosti. 283 zavisno od toga koji se pravni značaj pridaje faktu predaje hartije od vrijednosti. i bez njegove volje” postaje zakoniti imalac te hartije i stiče pravo na potraživanje upisano u ispravi (ZOO. Utvrđujući princip da je pravo (potraživanje) iz hartije od vrijednosti vezano za samu ispravu i da pripada njenom zakonitom imaocu. Teorijske razlike nemaju i svoje praktično značenje. Loza dr Bogdan: “Obligaciono pravo”. Usvojena je teorija ugovora 281 ili teorija emisije. čl. Pri izdavanju hartije. 237).

2. Kriteriji podjele Hartije od vrijednosti se mogu klasificirati po različitim kriterijima uzimajući u obzir sve njihove karakteristike i specifičnosti. kao da je izvršena i Vajner dr Zdenko. kompaniji tipa dioničarskog društva. a nekada i ličnopravnim papirima. op. Zavisno gdje spadaju. one se dijele na: korporacione ili papire sa učešćem. kao član društva. stvarnopravne i obligacionopravne. Svaka od hartija se. vrsti inkorporisanog prava. To znači da prenos hartije vrijedi i kao prenos svojine i ostalih stvarnih prava na predmetima naznačenim u toj hartiji. str. imaoca papira). Udruženje pravnika u privredi. Zato se i nazivaju papiri sa učešćem. 285 284 320 . Hartije od vrijednosti prema sadržini prava Prema sadržini inkorporisanog prava koje je utjelovljeno u hartiju. načinu kako je označeno lice (korisnik) ovlašteno iz papira i prema dospjelosti. načinu i obimu izdavanja (emisije). na učešće u upravljanju (pravo glasa). načinu određivanja imaoca prava iz hartije (korisnika). osobinama izdavaoca hartije (emitenta). str. može razvrstavati. proizvodi iste pravne posljedice. a taj ulog čini dio osnovne glavnice (osnovnog kapitala) dioničkog društva. Izložićemo njihovu podjelu prema: sadržini prava koje je vezano za papir.cit. Među ovim hartijama su od naročite važnosti tzv. Ti papiri reprezentuju ulog (kontribuciju) onoga ko ih je kupio (investitora. vremenu dospjelosti. Uobičajeno je da se sistematizacija vrši prema: ekonomskim funkcijama. Beograd. vrsti prihoda koje ona nosi (daje). dalje.2.). Daju pravo učešća (participacije) u imovinskim interesima društva (pravo na dividendu) i. Predaja hartije ima isto značenje. 2. mjestu 284 285 plaćanja. Stvarnopravne hartije Stvarnopravne hartije od vrijednosti sadrže neko stvarno pravo koje se može koristiti samo na osnovu te hartije (založnica. Dionica je tipičan primjer ovih hartija. Predaja takvih hartija uključuje i predaju predmeta navedenih u toj hartiji.1. vremenu kada treba ispuniti obavezu iz hartije. skladišnica). Ostale podjele daće se u pregledu. papiri nose (daju) različit kvalitet prava. načinu određivanja valute. O klasifikaciji hartija od vrijednosti pobliže: Dr. 830-837. odnosu hartije sa osnovnim poslom. Korporacione hartije Korporacione hartije sadrže (daju) pravo članstva u nekoj korporaciji. Pored prava na dividendu i prava glasa imalac papira. pravo opcije i dr. Vasiljević Mirko. po pravilu. Poslovno pravo. 2001. 45 i dalje. tradicione hartije. može imati i druga prava (pravo prioriteta.g. 2.III VRSTE HARTIJA OD VRIJEDNOSTI 1.

hartija može glasiti. Zbog toga i jeste ova hartija najpodesnija za promet. Hartije od vrijednosti prema nosiocu prava iz hartije Po načinu kako je na hartiji naznačen ovlašćenik. 3. Nekada i trgovački običaj određuje da određena hartija glasi na donosioca. Za neke hartije sam zakon određuje da su to hartije na donosioca pa klauzula i ne mora biti upisana na hartiji. Obligacionopravne hartije Treća vrsta hartija od vrijednosti su obligacione hartije čiji je sadržaj neka tražbina. obveznice. 321 . lice koje može tražiti izvršenje obaveze upisane u ispravi. što imamo slučaj kod korporacionih hartija (akcije na donosioca). 3. zapravo. Sadržaj mogu biti i članska prava. čl. na ime i po naredbi (ZOO. i po pravilu. Za onoga ko drži u rukama hartiju na donosioca pretpostavlja se da je njen vlasnik. Na ovim hartijama upisana je klauzula “na donosioca”. na predaju stvari. Za hartije na donosioca je karakteristično što je u njima naročito naglašen stvarnopravni momenat jer se korisnik ne vidi iz hartije. Na koga. Stoga ih u poslovnom svijetu često nazivaju cirkulacionim papirima. Najčešće je tražbina upravljena na novac. Hartije od vrijednosti na donosioca Hartije od vrijednosti na donosioca su takvi papiri kod kojih je povjerilac. Kod njih je spojen stvarnopravni element (pravo svojine na hartiju) sa obligacionopravnim (tražbina označena na hartiji). jer se njenom prostom predajom (bez ikakvih drugih radnji) prenose i prava iz nje. svaki njen savjestan držalac (posjednik). Hartije na donosioca predstavljaju najvažnije obligacionopravne papire i one su za promet (transfer) najpodesnije jer njihov prenos nije povezan sa bilo kakvim formalnostima. nosilac (titular) prava iz hartije. ali se za svakog držaoca pretpostavlja da je savjestan.fizička predaja tih stvari. Za zahtjev da se ispuni obaveza dovoljno je imati u rukama hartiju. I za obligacione hartije je karakteristično da se izvršenje tražbine označeno u takvoj hartiji može tražiti samo na osnovu hartije. te se hartije nazivaju i robnim. razlikuju se hartije od vrijednosti na donosioca. kao što je slučaj kod mjenice. čeka.1. Predajom hartije prenosi se i pravo iz hartije. Pošto imalac takve hartije ima pravo da raspolaže robom navedenom u njoj. 236). Samo savjestan držalac može tražiti ostvarenje prava iz hartije. 2. Tražbina može biti upravljena i na neku drugu činidbu. naročito. Sadržaj ovih hartija nisu samo tražbine (obligaciona prava) mada su najvažnije i najčešće.3. dispozicionim hartijama.

Kod dionica postoji i opasnost “preuzimanja” (take over) kompanije jer uprava nema uvida u imaoce dionica. čl. To brisanje naziva se devinkulacijom. može se ova hartija pretvoriti u hartiju na ime. 3. Nije. Mogu se sopstvenik ove hartije i njen izdavalac sporazumjeti da se ova bilješka (vinkulacija) briše i tako opet hartija postane hartijom na donosioca. Imenovano lice može prenijeti svoje pravo iz hartije na nekog drugog. 239). Pravo se prenosi indosiranjem (žirom). uništi se. Može je izdavalac vezati za samo nekog (određenog imaoca) i zabilježiti na takvoj hartiji da će radnju navedenu na hartiji izvršiti samo tome licu. To je neophodno. Hartije od vrijednosti po naredbi Ovlašteno lice (povjerilac) po ovoj hartiji je lice koje je imenovano u hartiji. 246). Zakonitom imaocu gotovo je nemoguće da ostvari pravo iz hartije na donosioca ako hartija nestane (izgubi se. hartija na ime je manje savršena i od hartije na donosioca i od hartije po naredbi. Kod hartija od 322 . pismeno obavijestiti izdavaoca te da se prenos upiše u registar izdavaoca. ako se on vodi (ZOO. dakle. pa za njih nije važno da li je na samoj hartiji napisana klauzula po naredbi. kao što je već rečeno. One sadrže pored imena povjerioca (remitenta) klauzulu “po naredbi”. Rđava strana ovih hartija je što su u prometu nesigurne. nego samo onaj ko je upisan na hartiji (ZOO. To se dešava kad imalac hoće da osigura svoje potraživanje bojeći se da hartija ne dođe u ruke neovlašćenom licu i da je ono ne zloupotrijebi. iako nije dovoljno potrebno je izvršiti upis na samoj hartiji. može se prenositi ustupanjem (cesijom).3. bude ukradena). U pogledu sposobnosti da služi prometu. jer su ostala lica koja su učestvovala u prometu nepoznata i ne odgovaraju za obavezu iz hartije.2. ovlašćen iz ove hartije svaki njen imalac ili donosilac. Takvo preinačenje hartije na donosioca u hartiju na ime naziva se vinkulacijom. a ima i širu mogućnost upotrebe prigovora. o čemu je već bilo riječi. 3. Za neke hartije od vrijednosti zakon određuje da su po naredbi. Ova ograničena mogućnost cirkulacije hartije na ime može biti i dobra strana za njenog izdavaoca. Omogućuje neke posebne transakcije sa povjeriocem. može narediti da se činidba izvrši tome drugom. Pravo iz hartije na ime.Po sporazumu izdavaoca i imaoca hartije od vrijednosti na donosioca. pošto mu je poznat. čl. Ostvarenje prava iz hartije pripada licu koje je poimenično navedeno u hartiji. ali i svako drugo lice za koje naredi u hartiji imenovano lice. jer je pravni odnos među njima neposredan. Izvršenje obaveze se može tražiti samo od izdavaoca te hartije. I za ovu vrstu hartija od vrijednosti važi pravilo da je za ostvarenje prava iz hartije potrebno posjedovati hartiju. Hartije od vrijednosti na ime Hartije od vrijednosti na ime najčešće nazivaju rekta hartijama.

predoči). založnicom. prenosivim tovarnim listom. c) Hartije bez utvrđenog roka su one u kojima nije upisan rok dospjelosti. Predmet obaveze može biti: neka stvar. ovdje će se istaći još neke kako bi se stekla slika o složenosti materije vezane za hartije od vrijednosti. grad. hartije kreditnog prometa i dr. a) Oročene hartije od vrijednosti su takvi papiri kod kojih je rok dospjelosti tačno određen i upisan na hartiji.vrijednosti po naredbi može se. banke i druge finansijske 286 Foley Bernard J. godine”). odnosno ništa ne stoji u papiru. Rok dospjelosti može biti određen na jedan od sljedećih načina: Tačno određenog dana (datuma) (“platite 30. Svaka hartija ima svoj rok dospjelosti. jer se po zakonu smatra da je izvršenje obaveze po viđenju. ček). Imalac ostvaruje svoje pravo o roku koji se ugovara (skladišnica) ili se posebno utvrđuje nekim aktom (obveznica. b) Hartije od vrijednosti po viđenju (a vista) takve su kod kojih je dužnik obavezan na izvršenje činidbe iz hartije čim mu je povjerilac prezentira (podnese. 220. str. one se dijele na oročene. upotrijebiti rekta klauzula i time zabraniti njihov prenos. a može ih izdavati opština. robnim). a) Razlikovanje hartija od vrijednosti prema predmetu obaveze sadržane u papiru. U tom roku imalac hartije ovlašten je da traži izvršenje činidbe. jula 1998. javnim povjerenjem (obveznica). mada se one dalje mogu dijeliti na papire za finansiranje nekretnina. takođe. Hartije od vrijednosti prema dospjelosti Prema roku dospjelosti. Ostvarivanje prava može biti djelimično u određenim rokovima (godišnja isplata dividende. može biti novac i tada se govori o novčanim hartijama (mjenica. 4. samo je pitanje kako je on određen. okrug-kanton. op. skladišnicom. 323 . Razlikuju se javnopravne 286 Javnopravne izdaje država i za njih se kaže da su papiri sa i privatnopravne. kao što je slučaj sa konosmanom. Privatnopravne hartije izdaju poslovni subjekti. država. pa se takve hartije nazivaju realnim (stvarnim. a dužnik je obavezan izvršiti. vremenu kada treba izvršiti činidbu iz hartije. kada se mora izvršiti činidba. po viđenju i sa neodređenim rokom. b) Hartije od vrijednosti prema izdavaocu (emitentu). Protekom određenog vremena od nekog događaja (radnje) utvrđene u hartiji (“platite za tri mjeseca od podnošenja ove isprave na uvid” ili “platite za tri mjeseca od podnošenja ove isprave na akcept”). Protekom određenog vremena od dana izdanja hartije (“platite šest mjeseci od dana izdanja ove hartije”). Ostale vrste hartija od vrijednosti Pored navedenih podjela. dionica. komercijalni zapis). 5. papire bezgotovinskog platnog prometa.cit. Na papiru stoji klauzula o tome (“platite po viđenju”) ili (“platite na prvi zahtjev”). godišnja isplata kamata kod obveznica).

287 Simić dr Milić: “Vrijednosni papiri/hartije od vrijednosti”. izdavanja stvari predatih na čuvanje i dr. ček. Masovne hartije se izdaju u velikom broju primjeraka (komada) u istom obliku. Serija B. hartije od vrijednosti dijele se na apstraktne i kauzalne. nominala 50 KM. kontrolni broj 00004”). one koja je upisana na hartiji. str. Ako zakon nalaže. Iako osnovni posao ima nedostatke. niti da li je ona pravno valjana (ZOO. c) Hartije od vrijednosti se razlikuju i prema prihodu (prinosu) koji donose imaocu papira. Sarajevo. Pošto hartija reprezentuje stvari. čl. skladišnica. Svaki komad nosi određen serijski broj (“Serija A. Ne mora dokazivati. Odlikuju se najvećim stepenom zamjenljivosti (fungibilnosti).institucije (dionica. Imalac hartije u sporu mora dokazati postojanje i valjanost osnovnog posla. Izdaju se u seriji. trgovačke efekte. na osnovu kojih se može raspolagati stvarima navedenim u hartiji. Za svaki posao izdaje se posebna hartija (mjenica). 324 . Ti manji iznosi hartija ne mogu biti niži od najnižeg apoena hartije iz neke serije (ZOO. odnosno podijeliti na više hartija koje glase na manje iznose. Ekonomska i pravna svrha izdavanja hartije se vidi kod kauzalnih papira. Zbornik radova. komercijalni zapis. kako je nastala osnovna tražbina. Prve su nezavisne od osnovnog posla. d) Prema odnosu sa osnovnim poslom. hartija će imati pravna dejstva. Serija C. po pravilu. a treće ne donose nikakav prihod 287 (ček. Pojedinačne ili individualne hartije izdaju se za svaki slučaj pojedinačno. odnosno važiće. a kod drugih se vidi ta veza iz same hartije. povodom koga su izdate. teretnica). mjenica). Zahtjev za izvršenje činidbe iz hartije je osnovan samo ako je pravno valjan osnovni posao. čl. U tom smislu postoje hartije koje: nose (daju) stalan prihod i nazivaju se investicionim hartijama (obveznica). Kod apstraktnih osnova obaveze. komercijalni zapis). i kod kauzalnih hartija mjerodavno je ono što je upisano na njih. 1996. i dispozicione. druge daju promjenljiv prihod (akcija. Masovne hartije od vrijednosti koje imaju tržišnu ili berzansku cijenu nazivaju se trgovačkim efektima. niti se upuštati. nominala 20 KM. nominala 80 KM). papiri se dijele na masovne i pojedinačne. e) Postoje tradicione hartije. Dionica i obveznica predstavljaju “osnovni materijal” tržišta kapitala. ne dokazuje se valjanost osnovnog posla (skladišnica po naredbi). za sticanje svojine na stvari dovoljna je predaja hartije (teretnica). na osnovu kojih se može tražiti predaja stvari. Imalac papira poziva se u sporu samo na formalno ispravnu (urednu) ispravu. predaje prodate robe. 180. f) Prema načinu i obimu izdavanja. Hartije koje se izdaju u seriji mogu glasiti na različite nominalne vrijednosti (Serija A. Ta cijena je. 252). viša ili niža od nominalne vrijednosti. što omogućuje lakšu cirkulaciju i trgovanje. Na zahtjev i o trošku imaoca te hartije se mogu sjediniti u jednu ili više. 256). Zavod za računovodstvo i reviziju. osnovni posao se ne vidi i on je odvojen od hartija. Hartija je mogla biti izdata radi isplate duga.

o poklonu te tražbine. i predaja hartije. Cesiji. 242. čl. dužnik je mora prihvatiti. negocijabilnost (negotiable instruments). Uopšte o prenosu hartija od vrijednosti Pošto su hartije od vrijednosti namijenjene cirkulaciji u prometu. 10). Posebnim propisom može se odrediti da se hartije od vrijednosti na ime prenose i indosamentom (ZOO. mijenja povjerilac u tom pravnom odnosu. prostom predajom iz ruke u ruku (tradicijom). Da bi se ta osobina što lakše. obavještava izdavalac i vrši upis prenosa u registar te hartije od vrijednosti. cedirati. Cesijom se. One se stoga i nazivaju rekta hartijama (neprenosivim) jer se ne prenose na način karakterističan i uobičajen za hartije od vrijednosti. čl. čl. Tražbina iz hartije od vrijednosti može se. Cesija Cesija je ustupanje tražbine ugovorom između dotadašnjeg povjerioca (cedenta) i trećeg lica (cesionara) koje tom cesijom postaje novi povjerilac. osnovni pravni posao (ugovor o prodaji te tražbine. umjesto robe. jednostavnije i sigurnije izrazila. o ispunjenju neke obaveze i sl. Važno je da za ovakav prenos ne treba nikakav pristanak dužnika. a to je indosiranjem (indosmanom) i najzad. takođe. Cesijom se mogu prenositi i druge hartije od vrijednosti. dakle. odnosno ime novog imaoca (stjecatelja). odnosno za njega je svejedno ko mu se javlja kao povjerilac. prethodi neki drugi. inače. Ako je cesija punovažna. prenose se i na poseban način karakterističan za ove instrumente. Na ovom se slučaju dobro vidi kako dolazi do izražaja značaj načela inkorporacije. Bez pismenog obavještavanja i upisa u registar (ako se vodi) prenos hartije od vrijednosti na ime ne može proizvoditi 325 . njihova bitna karakteristika jeste prenosivost. pod određenim uslovima. razumije se. no takav način prenosa je za te druge hartije od vrijednosti izuzetan i rjeđi. znači. pravo iz hartije slijedi iz prava na hartiju. Cesijom se prenose hartije na ime (ZOO. a ne samo one koje glase na ime. stavlja potpis prenosioca hartije. Njega se ne tiče. prenose potraživanja u obligacionom pravu. 242). Za punovažnost cesije hartije od vrijednosti potrebna je. 2. brže. Kako ove tražbine ne mogu biti ostvarene bez hartije i cesija je nepotpuna dok se cesionaru ne preda hartija. Za dužnika je važno što se kod prenosa cesijom primjenjuje načelo da se njegov položaj ne može pogoršati.). Prilikom prenosa hartije od vrijednosti na ime cesijom vrše se sljedeće radnje: na samoj hartiji upisuje se naziv. ako se on vodi. ZOVP.IV PRENOS HARTIJA OD VRIJEDNOSTI 1. One se mogu među poslovnim ljudima davati i uzimati umjesto novca ili. vrijednosni papiri se mogu prenositi na više načina i to: ustupanjem (cesijom) kako se.

bez obzira na to prenosi li se hartija cesijom ili indosamentom. Indosamentom se prenose hartije po naredbi (order papiri). ili po njegovoj naredbi nekome drugom. Prenošenje ovih hartija može biti zabranjeno i propisom (ZOO.N. a i najčešći način prenošenja. Drugi mu dokaz ne treba. po naredbi. Stoga dužnik ne može imaocu hartije stavljati druge prigovore osim onih koji proističu iz same hartije i iz neposrednog odnosa sa sadašnjim imaocem. Naime. Indosamentom se prenosi pravo onako kako je zapisano u hartiji. a ni ovlašćen da ispituje osnov i valjanost prenosa. Indosament se bilježi na samoj hartiji tako da svako ko je dobije u ruke odmah vidi ko je povjerilac iz te hartije. 248). Izdavalac hartije od vrijednosti na ime može zabraniti njen prenos. Tako se pravo iz ove hartije može. Kod nekih hartija od vrijednosti pravno dejstvo indosamenta može se sastojati. čl. onoga ko je upisan na hartiji kao nosilac prava. Indosant je dotadašnji imalac hartije. Lica koja učestvuju u ovom poslu nazivaju se indosant i indosatar. čl. kad je tako određeno propisom. 249). Ako je neprekidnost indosamenata formalno uredna. 246). onaj koji prenosi hartiju. Izjava o zabrani mora se upisati na samoj hartiji.” ili “predati po naredbi N. Svaki povjerilac (indosatar) stiče prava iz hartije samostalno. onaj na koga se prenosi hartija. Za njega je dovoljna formalna urednost prenosa. Indosatar je novi imalac. Svaki prenosi pravo iz hartije na svoga slijednika. Prvobitni ovlašćenik prenosi svoje pravo na drugo lice. Izjavom o prenosu indosant prenosi na indosatara pravo na hartiju sa svim pravima iz hartije. nekom drugom licu. One glase na neko lice (fizičko ili pravno) uz dodatak po naredbi (“platiti po naredbi N. onom koje je tom bilješkom na hartiji označeno.N. neovisno od svoga prethodnika (indosanta). ne može ih isticati indosataru. Prenos indosamentom (indosmanom) Indosiranje je za hartije od vrijednosti specifičan. To znači da se činidba ima izvršiti na zahtjev. po naredbi svakog imaoca. ako je indosantu mogao isticati neke prigovore njegov dužnik iz hartije. stvara se lanac povjerilaca. po njegovoj naredbi.-u ili po njegovoj naredbi”). u posebnom jemstvu: indosant preuzima 326 . To pravo može biti jače od prava koje je imao indosant. čl.N. Dužnik pri ispunjenju činidbe iz hartije po naredbi nije dužan. on je dužan da izvrši činidbu označenu u hartiji svakom licu koje takvim nizom indosamenata dokaže da je steklo pravo iz hartije (ZOO.pravna dejstva prema izdavaocu hartije (ZOO. Naznačene radnje traže se i kod daljeg prenosa. kad hartiju ne prenosi sam izdavalac. prenositi dalje i na taj način se stvara čitav niz indosamenata. To je takav način prenošenja kada se na poleđini hartije zabilježi da ostvarenje prava koje je pripadalo licu označenom na hartiji pripada. 3.” ili “platiti N. Ovaj postupak pri prenosu prava iz hartije od vrijednosti na ime traži se uvijek.

obaveza ne prestaje. u nizu indosamenata svaki potpisnik jemči svim docnijim potpisnicima. od onih koji su indosirali hartiju prije njega. Zabranu može staviti sam izdavalac ili indosant. Indosament može biti puni. Blanko indosament je takav prenos kada se na hartiji ne upisuje ime indosatara. Postoji posebna vrsta solidarne odgovornosti dužnika: dužnik koji izvrši činidbu iz takve hartije od vrijednosti stiče pravo da traži izvršenje te činidbe od svojih prethodnika. po nekim hartijama ne samo svom indosataru nego i docnijim indosatarima u nizu indosamenata. kako je rečeno. Postoje takođe i druge vrste hartija koje su po zakonu rekta hartije. Za hartije koje su po zakonu namijenjene prometu. čl. želi da postanu rekta hartije. Prenos hartije od vrijednosti po naredbi može se zabraniti. Odgovornost za obavezu leži na izdavaocu. Osnovna obaveza je na njemu.jemstvo prema indosataru i prema svim docnijim sljednicima (licima na koja hartija bude indosirana) da će činidba biti ispunjena. Sve dok izdavalac hartije od vrijednosti ne izvrši obavezu iz hartije. Dovoljan je i sam potpis indosantov na poleđini hartije od vrijednosti. mora se to izričito upisati u tu hartiju. ako se hoće da otkloni njihova osobina prenosivosti. Puni indosament je kad se na hartiji napiše odredba o prenošenju i firma. napisala se ta klauzula ili ne napisala (mjenica. Odgovara. Njegova obaveza ostaje bez obzira na to što se hartija prenosila i koliko se puta prenosila. dakle. potrebno je izričito staviti odredbu “ne po naredbi”. To se čini unošenjem na hartiju odredbe “ne po naredbi”. 327 . Svaki indosant odgovara svome indosataru i preuzima jemstvo da će u slučaju daljeg prenosa hartije svaki docniji indosant ispuniti obavezu iz te hartije. bjanko i na donosioca (ZOO. naime. Ima. Svaki će indosant ispuniti obavezu iz hartije onom zakonitom imaocu hartije na koga je prenio hartiju i tako će ići redom do njenog izdavaoca. Vrlo često dodaje se i odredba “po naredbi”. a dotadašnji povjerilac postaje novi dužnik i tako ide dalje. 249). čl. hartije na ime (skladišnica i konosman). Takva hartija prenosi se isključivo cesijom (ZOO. dolazi do niza indosamenata (lanca potpisnika). 244). Izdavalac odgovara samostalno za obavezu povodom koje je izdao hartiju od vrijednosti. mjesto i datum prenosa. a svaki je takođe i povjerilac svih prethodnih potpisnika. hartija koje su po zakonu hartije po naredbi. ali je zabranu potrebno upisati na samoj hartiji (“ne po naredbi”) ili stavljanjem slične klauzule koja ima isto značenje. Ako se. ček). Kod nekih hartija. potpis dotadašnjeg imaoca hartije (indosanta). a to znači i prenošenju. Svakim indosamentom stvara se novi povjerilac. da postanu hartije po naredbi. Hartije po naredbi mogu se pretvoriti u hartije na ime. odnosno naziv ili ime lica na koje se hartija prenosi (indosatar). Ako se želi da se takve hartije učine lako prenosivim.

Prenos predajom (tradicijom) Predajom hartije. Obaveza iz hartije od vrijednosti ostaje uvijek onakva kako je upisana u hartiju prilikom njenog izdavanja. ali je u tom slučaju napisana i klauzula “ili donosiocu” (“platiti po naredbi N. Tipična hartija na donosioca je ček (ZČ. Dalji prenos može se vršiti prostim ustupanjem. nema imena korisnika. potrebno je samo da upiše naziv. tražiti ispunjenje činidbe iz hartije. čl. Nije potrebno nikakvo upisivanje na hartiji ni obavještavanje dužnika o prenosu. Dužnik je dužan izvršiti obavezu svakom ko mu pokaže hartiju i zatraži izvršenje činidbe iz hartije. Djelimični indosament je ništav (ZOO. i tražiti ispunjenje.Upisuje se još mjesto i datum prenosa. U slučaju prenosa na donosioca. 244). Razumije se da može. prenose se prava iz hartije na donosioca (ZOO. 328 . U tom slučaju. ima njegov potpis na hartiji. umjesto imena indosatara. stavlja se riječ “donosiocu”. 5). a može i punim indosamentom. odnosno svoje ime iznad potpisa indosanta. Indosament na donosioca važi kao blanko indosament. čl. prostom predajom iz ruke u ruku (tradicijom). Izuzetno. predajom hartije drugome. Propisom može biti određeno za neke hartije od vrijednosti da se ne mogu prenositi indosamentom na donosioca. smatra se kao da uslova i nema. ova hartija može da sadrži i ime korisnika. čl. Pri indosiranju hartija od vrijednosti ne može se postavljati nikakav uslov. V PRESTANAK PRAVA IZ HARTIJA OD VRIJEDNOSTI Prava i obaveze iz hartije od vrijednosti prestaju prema opštim pravilima o prestanku obligacija i specijalnim pravilima vezanim za hartije.N-a ili donosiocu”). pa sve što je rečeno o blanko indosamentu odnosi se i na indosament na donosioca. Pošto se ne zna korisnik. povjerilac (imalac hartije na donosioca) mora ići izdavaocu jer je on poznat. Izvršava se onom ko je donese. Lice koje je steklo hartiju blanko indosamentom može je dalje prenositi blanko ili punim indosamentom. a ne samo neka. 241). na prazno (blanko) mjesto. kao da to nije napisano. Ako bi indosant ili ma ko drugi stavio neki uslov u indosament. Zato takva hartija i jeste hartija na donosioca. kao i svaki drugi imalac hartije od vrijednosti. Blanko indosament naziva se u poslovnom svijetu još i otvorenim žirom. Povjerilac iz hartije na donosioca je svaki onaj ko drži tu hartiju. Indosirati se mogu sva prava iz hartije od vrijednosti. 4.

Tu dolazi u obzir: izvršenje činidbe na koju glasi hartija (isplata mjenice. novacija. St. kompenzacija. na jedan od načina na koji prestaju (gase se) obligacije uopšte. a zasniva se na sporazumu dužnika i povjerioca iz hartije. čeka) ne mogu se ostvarivati nikakva prava. Izdavalac hartije će izdati novu ispravu na trošak imaoca hartije. 288 Henn Harry G: “Law of corporations and other business enterprises”. Na osnovu sudskog rješenja imalac poništene hartije može tražiti: ispunjenje obaveze koja je proizlazila iz poništene isprave ili zahtijevati od izdavaoca da se. Prava prestaju otkupljivanjem hartije od vrijednosti što se često čini kod korporacionih hartija (dionica). a oštećena isprava se vraća izdavaocu. vrijedi za lutrijske hartije i one koje glase na donosioca a plative po viđenju. zastarjelost prava. 329 . kada postane pravosnažno. Najčešće se koriste ovi načini otkupa: vrši se izvlačenje (žrijebanje) brojeva i vlasnicima onih hartija čiji brojevi budu izvučeni isplaćuje se vrijednost hartije. Na osnovu amortizovane hartije (mjenice. str. Za pojedine papire zakon može odrediti da se na osnovu sporazuma stranaka izvrši proglašenje hartije za nevažeću (mortifikacija). po pravilu. Paul. Ako je određena hartija (isprava) oštećena u toj mjeri da je nepodobna za promet (cirkulaciju). 335. po pravilu. Za neke hartije od vrijednosti nije uopšte dozvoljeno vođenje amortizacionog postupka. zamjenjuje poništenu ispravu (ZOVP. Otkupom prestaje da važi hartija. izda nova isprava. Sudska amortizacija hartije od vrijednosti dolazi u obzir kad je hartija 288 Amortizacija se izgubljena. Sud će u vanparničnom postupku donijeti rješenje koje. izdavanje stvari kod konosmana i skladišnice).1. imalac te hartije može tražiti izdavanje nove isprave. Privatnopravni postupak mortifikacije mora biti zakonom dozvoljen za određenu hartiju. oštećena ili na bilo koji način nestala. jer je odnos povodom hartije od vrijednosti po svojoj prirodi obligacioni. 2. Prestanak prema opštim pravilima Prava iz hartije od vrijednosti prestaju. oproštaj duga. 1970. nastupom određenog roka vlasnicima hartija se jednostavno isplaćuje vrijednost hartija. čl. a time i prava iz hartije. a njena istinitost i sadržina se mogu tačno utvrditi. West Publishing Co. konfuzija (sjedinjenje). izvlačenje se vrši po lutrijskom sistemu i sopstvenicima se isplaćuje pored vrijednosti hartije i određen iznos (premija). 230). može tražiti za hartije koje glase na ime ili po naredbi. na trošak imaoca. Specijalni načini prestanka prava Prava iz hartije od vrijednosti prestaju poništenjem papira s obzirom na načelo inkorporacije. ukradena. što.

330 .

model za druge vrijednosne papire. po naređenju izdavaoca. U nacionalnim pravima najznačajniji izvor jeste zakon. nasuprot prava stoji obaveza (izdavaoca ili drugog lica) na isplatu mjenične sume. prvenstveno. To pravo se odnosi na isplatu mjenične svote koja je naznačena (upisana) na samoj mjenici. I to su osnovne vrste mjenice.). U ranom srednjem vijeku. Kao i svaka hartija od vrijednosti. kada se mjenica i 331 . Pravne teorije koje su izložene ranije vrijede i za mjenicu. Osnovno razlikovanje mjenica je. Kako se radi o obligacionom odnosu (jednostranom pravnom poslu). kreditna. Na osnovu zakonskih rješenja može se konstruisati i odrediti pojam mjenice. hartija od vrijednosti kojom jedno lice daje bezuslovno obećanje da će isplatiti određenu svotu novca samo ili kojom izdaje bezuslovan nalog drugom licu da ono. rekta i dr. radi objašnjenja momenta nastanka mjenično-pravne obaveze. kao i druge uslove koje isprava mora da ispunjava. nego umjesto toga. i mjenica je pisana isprava izdata u zakonom propisanoj formi. Izdavalac može uzeti na sebe obavezu da sam isplati mjeničnu svotu u kom slučaju daje bezuslovno obećanje i tada se radi o sopstvenoj (vlastitoj. U našem pravu osnovni izvori su Zakon o mjenici (ZM) i Zakon o obligacionim odnosima (ZOO). sadrže odredbe o tome koje sastojke mora imati isprava da bi se smatrala mjenicom. Postoje i druge o kojima će biti riječi kasnije (bjanko. Mjenica je. posebno obligacione. Pojmovno određenje mjenice jasno pokazuje da se radi o jednostranoj izjavi volje izdavaoca i pisanoj ispravi u koju je inkorporirano (utjelovljeno. kao što se vidi. Pojam mjenice Savremeni zakoni o hartijama od vrijednosti ili mjenici obično ne daju definiciju mjenice. trata) mjenici. u modernom pravu. Mjenično pravo je skup pravnih pravila kojima se regulišu mjenični poslovi i odnosi lica koja te poslove obavljaju. Mora biti pismeno sačinjena jer je strogo formalna isprava čiju sadržinu određuje zakon. isplati određenu (upisanu) svotu novca licu naznačenom na toj hartiji ili isplati trećem licu za koje ono to naredi. cirkulaciona. komisiona.GLAVA DRUGA MJENICA I POJAM I FUNKCIJE MJENICE 1. Iz navedene sintetičke definicije mjenice proizlazi sljedeće. prema tome ko plaća mjeničnu svotu sam izdavalac ili drugo lice. Može se reći da su one nastale. izdavalac mjenice može dati bezuslovan nalog drugom licu da ono isplati mjeničnu svotu kada se govori o trasiranoj (vučenoj. utisnuto) određeno obligaciono pravo (potraživanje). u određeno vrijeme i na određenom mjestu. Ovakvo određenje mjenice odgovara kontinentalnim pravnim sistemima. Isto tako. Razlog leži u činjenici što je mjenica već odavno postala hartija . solo) mjenici.

bilo kao mjenični lombard ili jemstvo. Može služiti i u svrhu polaganja kaucije (kauciona mjenica). akceptirana i rekta mjenica. kratki rokovi). mjenica može zadovoljiti mnoge ekonomske ciljeve. Kao što je već rečeno. mjenica je mogla da se upotrijebi kao zaloga (mjenični lombard). kupac akceptira mjenicu do visine kredita. a i obračunava se za kraći period). zamijenio ček. Banka kasnije može reeskontovati mjenicu i time zaraditi (razlika između eskontne i reeskontne kamatne stope . isključivi pravni izvor bili su trgovački običaji. u materiji mjeničnog prava izvršena je unifikacija pravila na međunarodnom planu. Kao što se vidi. nego zahvaljujući svojoj negocijabilnosti putem indosamenta. Mjenica se može koristiti i kod čistih finansijskih transakcija kreditnog karaktera (finansijska ili kreditna mjenica). Kod robnih kredita. putem svoje bankovne veze. a posebno prenosivosti (negocijabilnosti). Umjesto da banka svome klijentu dadne kredit. Inače. pa je njen značaj u unutrašnjem i međunarodnom prometu izuzetan. Osim ovoga. U modernom prometu mjenica se rjeđe pojavljuje kao sredstvo jednog plaćanja (gašenja jedne obaveze). a izdaje se kao bjanko. Danas je prisutnija uloga mjenice kao kreditnog sredstva kod osiguranja potraživanja ili odobravanja kratkoročnog kredita. bezgotovinsko plaćanje. Sigurnost je još veća ako je mjenica snabdjevena potpisima i drugih lica. 332 . kao bjanko akceptirana mjenica. Isključivo kao sredstvo obezbjeđenja služi kod kreditnih potraživanja (osiguranje kredita). ona to obezbjeđuje kod drugih poslovnih subjekata. U unutrašnjem prometu danas ju je. u dobroj mjeri. 2. s tim što akceptira tako izdatu mjenicu (akceptni kredit).reeskontna redovno niža.pojavila. u međunarodnom prometu inostrana mjenica predstavlja oblik deviznog plaćanja. mjenični povjerilac može eskontovati svoje nedospjelo mjenično potraživanje kod banke i tako dobiti prije gotov novac (umanjen za iznos kamate od dana eskontovanja do dospjelosti mjenice). Tradicionalno. Pored toga. Već je rečeno da mjenica služi i kao sredstvo obezbjeđenja tražbine. ona omogućava gašenje niza obaveza. bankarski akcept se koristi i kod plaćanja izvoznouvoznih poslova po osnovu neopozivog dokumentarnog akreditiva. mjenica služi kao sredstvo plaćanja na području platnog prometa jer se pomoću nje vrši doznaka novca. Najčešće se radi o akceptnom kreditu. koju je na njega prodavac (davalac kredita) vukao i tako davalac kredita stiče mogućnost vođenja mjeničnog spora (ograničenost prigovora. mjenicom je vršeno mobilizovanje kapitala (kredita) kroz eskontni kredit. Banka tako vrši kratkoročna ulaganja kapitala koja su obezbijeđena mjenicom. Ekonomske funkcije mjenice Mjenica spada među najinteresantnije hartije od vrijednosti. Zahvaljujući njenim osobinama. Zadržaćemo se ukratko na njenim ekonomskim funkcijama jer se opširnije uči u ekonomskim disciplinama koje se bave finansijskim tržištima. Međutim.

nije uvijek moguće precizno odrediti sve elemente (mjeničnu svotu. svi sastojci mjenice koje zakon zahtijeva moraju biti uneseni u ispravu u momentu podnošenja mjenice na isplatu. bankarska tehnika. Teorija omisije dala je mogućnost postojanja bjanko (blanko. Teorija omisije Mjenica je pismena isprava koja ima određen sadržaj kao i svaka hartija od vrijednosti. Cilj teorije omisije jeste da se omogući potrebni elasticitet u mjeničnom saobraćaju uz očuvanje pravne sigurnosti. a krediti sa 13. teoriji jedinstvene radnje (unitu actu). da bi ona imala karakter mjenice. saglasno ugovoru sa izdavaocem. U protivnom. U momentu predaje mjenice. Obaveza je imaoca mjenice da ispuni potrebne sastojke najkasnije u momentu podnošenja isprave na plaćanje. u protivnom. op. Kupovina nedospjelih mjeničnih potraživanja je česta pojava u tržišnim ekonomijama gdje se zarada ogleda u eskontu.I na kraju. mjenica predstavlja sredstvo kratkoročnog ulaganja novčanog kapitala. Zakon o mjenici prihvata teoriju omisije. postoje različite teorije. Stoga ona dopušta da se svi mjenični elementi ne moraju unijeti u pismenu ispravu u času sastavljanja mjenice. Moderna teorija o mjenici (teorija omisije. 333 . Inače. koja se daje kao sredstvo obezbjeđenja za buduća potraživanja. u času stvaranja mjenice.6%. Foley. neće biti savjestan. Dopušteno je. jednim rukopisom i mastilom. god. biti uneseni. Svi podaci (elementi) unose se istovremeno. Iako je mjenica individualni (pojedinačni) papir od vrijednosti. Ovakvo shvatanje ne odgovara potrebama savremenog prometa. rok dospjelosti i dr. u kategoriji eksternih izvora kapitala. obveznice i mjenice ucestvuju sa 19. 289 Kod nefinansijskih korporacija u SAD od 1982. ima veliki uticaj na način vršenja “tradicionalnih finansijskih usluga” u koje spadaju i poslovi vezani za mjenicu. 9. dakle. 289 Trasirana (vučena. U pogledu vremena kad pojedini elementi treba da budu uneseni u ispravu. propuštanja) stvorena je prema potrebama trgovačkog prometa i bankarske tehnike.).prema Bernard J. sukcesivno dopunjavanje (upisivanje) mjenice onim elementima koje je njen izdavalac propustio unijeti prilikom izdavanja. svi elementi moraju postojati. postoji pravna pretpostavka da je izdavalac ovlastio svakog savjesnog imaoca mjenice da upiše u ispravu neki od elemenata koji nedostaje. isprava nema obilježja mjenice. trata) mjenica je u daleko većoj upotrebi pa će biti i detaljnije obrađena u narednim izlaganjima koja se odnose na sastojke (bitne i nebitne) te mjeničnopravne radnje. Prema starijoj teoriji. II SASTOJCI (ELEMENTI) MJENICE 1. a po zakonu mora postojati.7% . Radi očuvanja pravne sigurnosti teorija omisije ističe dva momenta: prvi. pored zakonskih i drugih pravila. ona spada u grupu berzanskih hartija i zajedno sa obveznicom predstavlja značajan izvor finansiranja poslovnih subjekata. str. bjelice) mjenice koja se dosta koristi u trgovačkim i finansijskim transakcijama. i drugi. do 1988.cit.

Ako taj naziv ne bi bio upisan u ispravu.2. koji izdaje država ili neka ovlaštena organizacija. mjenica je hartija po naredbi (bill on order) i nije nužno da u ispravi bude sadržan i naziv “mjenica”. c) ime. Naziv mora biti upisan u samom slogu. 3): a) označenje u slogu isprave da je to mjenica. geografske i kalendarske. Ovaj elemenat neophodan je u kontinentalnim pravima. ne može biti upisan kao naslov. Po anglosaksonskom pravu. firma onoga koji treba da plati (trasat). U praksi se. 290 334 .2. Bitni sastojci (elementi) 2. g) dan i mjesto izdavanja mjenice i h) potpis onoga ko je izdao mjenicu (trasant). 588-628. f) ime. a za ono što je promjenljivo ostavljeno je prazno da se popuni. ime remitenta i potpis trasata. Fatima Mahmutćehajić i mr. i to na jeziku na kojem je isprava izdata.g. Izdavačka djelatnost Ekonomskog fakulteta u Sarajevu. Veljko Trivun. i taj je blanket cio štampan na zvaničnom jeziku sa stalnim elementima. Zinka Grbo Praktikum poslovnog prava. geografski su mjesto izdavanja i mjesto plaćanja mjenice. e) mjesto gdje treba platiti. Opšti su naziv da je to mjenica i nalog za isplatu. Mogla bi to biti obična građanskopravna obligacija. U pravnoj teoriji. takva isprava ne bi se smatrala mjenicom. personalni su ime trasata. d) označenje kad treba da plati (dospjelost). čl. neki autori dijele bitne elemente mjenice na opšte. O pojedinim elementima mjenice kao i o načinu popunjavanja pojedinih vrsta mjenice pobliže: Doc. Naziv “mjenica” potrebno je upisati da bi potpisnik i svaki onaj ko dobije ispravu u ruke znao šta potpisuje. dr. a u kalendarske elemente mjenice 290 ubraja se datum izdavanja i rok dospjelosti mjenice. gotovo isključivo. Oznaka u tekstu da je isprava mjenica Naziv “mjenica” mora biti napisan u tekstu same isprave još u času kad se ta isprava izdaje. ili po čijoj naredbi treba platiti (remitent). Sarajevo 2003. Uopšte o bitnim elementima mjenice Trasirana (vučena. personalne. 2. Razlog tome bi bio da se izbjegne falsifikovanje. pošto se nove riječi teže mogu unositi u tekst. trata) mjenica sadrži sljedeće bitne elemente (ZM. odnosno naziv. a lakše u naslov. odnosno o kakvoj se ispravi radi. Po našem zakonu. Vedad Silajdžić. odnosno naziv. str. firma onoga kome treba platiti. U stalne elemente koji su odštampani na mjeničnom blanketu spada i naziv “mjenica”. upotrebljava mjenični blanket. b) bezuslovan nalog da se isplati određena svota novca. tekstu.1.

može biti vezana za ispunjenje nekog uslova (“platite uz podnošenje tovarnog lista”). Nije svuda tako. ako to i nije učinjeno. Kod neslaganja svote napisane slovima i brojem .3.2. zakon je dao pravila kako se sukob rješava (ZM čl. Zatim može biti neslaganja između svote napisane cifrom i slovima. iznos brojevima piše se u gornjem lijevom uglu. Isplata mjenične svote ne može se ničim uslovljavati. jer imalac mjenice valja da zna ko treba da mu isplati mjeničnu svotu. Dešava se da neko ima u inostranstvu dvije ili više banaka koje plaćaju za njega. U Engleskoj i u SAD.vrijedi svota napisana slovima. ili kad kod jedne banke nema 335 . u Francuskoj uz potpis trasanta. U slučaju ovog nepodudaranja. a samim tim i mjenična obaveza. Mjenica je hartija od vrijednosti koja u sebi utjelovljuje tražbinu na određeni iznos novca i. Neke zemlje dozvoljavaju u mjenici i alternativno naznačenje valute (“platite 100 USD ili 1. ili ne zna kod koje mu je banke veće pokriće. Ime trasata Navođenje u mjenici imena onoga ko treba da plati (trasata) bitan je elemenat. Kod nas se iznos brojem piše desno gore izvan teksta. Mjenica sa više trasata nije rijetka pojava u međunarodnom mjeničnom saobraćaju.4. Ona se zove neoperativnom mjenicom. Pitanje je kako mora biti naznačena mjenična svota i mora li biti naznačena po vrsti i količini novca. obično se navodi svota i brojem i slovima.važi najmanja svota. Ako je u mjenici naznačeno više različitih svota.tada važi ona najmanja svota koja je napisana slovima. bilo slovima. Kad takvo lice kao izdavalac mjenice ne zna sigurno ima li pokrića kod neke banke. a slovima u tekstu mjenice. 8). Zakon ne određuje to mjesto i o tome važi običaj. bezuslovnosti toga naloga i oznake svote novca. ako bi se za isplatu postavljao neki uslov. Ako je u mjenici ispisano više različitih svota i slovima i brojevima . Kod vučene mjenice ime trasata mora biti navedeno u mjenici i obično stoji u donjem lijevom uglu. Ne može biti potraživanja stvari. Na prvom mjestu.00 KM”). naredba mora da glasi na sumu novca. 2.600. naredba za isplatu.zakon izričito ne govori. Vrsta novca treba da bude naznačena. da zna ko mu je dužnik. Pri upisivanju iznosa novca brojem i slovima može doći do neslaganja. pretpostavlja se da isplatu treba izvršiti u onoj vrsti novca koji ima zakonski tečaj u mjestu plaćanja. Što se tiče naznačenja količine novca. Na mjenici može biti navedeno više trasata. Iznos može biti napisan i slovima i brojem više od jedanput. Teorija prihvata oba rješenja. bilo brojevima . mogli bi se činiti prigovori o neispunjavanju uslova i time bi tražbina iz mjenice bila neizvjesna. Bezuslovan nalog da se isplati određena svota novca Ovaj elemenat sastoji se iz tri dijela: naloga za isplatu. Da li ovu ulogu mogu imati kumulativno ili alternativno . Po anglosaksonskom pravu.

u momentu kad je potpisuje. To može biti alternativno. Imalac mjenice može (u regresnom postupku) tražiti od svakog od njih isplatu cijelog mjeničnog iznosa. valjaće se obraćati i remitentu. pa i u našem. Kad je trasant pravno lice. dakle. Ako se mjenica vuče kumulativno. Pošto se trasant potpisom obavezuje. a za ostatak će se imalac mjenice obratiti drugoj banci. Ako su remitenti navedeni alternativno. trasat može biti svako lice koje po propisima građanskog prava. vrstu poslovanja i sl. banka kojoj se imalac mjenice obrati prihvatiće mjenicu do iznosa pokrića. pa bi i isplatu mogli tražiti svi zajedno. isplatiće je dužnik onome ko mu mjenicu podnese na isplatu. bio bi određen njihovim međusobnim sporazumom. nije neophodno stavljati bližu adresu. Mjenica mora biti potpisana onako kako je registrovano da se to pravno lice potpisuje. pošto je i on regresni dužnik. onda bi svoja mjenična prava mogli ostvarivati. lica kome treba isplatiti mjeničnu svotu. razumljivo je da satrasanti mogu biti samo zajednički (kumulativni) dužnici i da nema smisla da budu označeni alternativno. vući će mjenicu na obje banke kao trasate. pored potpisa ovlašćenih lica na mjenici mora biti ispisana i firma. zanimanje. Kad takva firma ne zna sigurno ima li uopšte. svako poslovno sposobno lice. mora imati poslovnu sposobnost u času izdavanja mjenice. Takvo označavanje ne unosi u mjenični odnos nikakvu neizvjesnost. a može i od svih kao zajedničkih 336 . ili ima li kod banke dovoljno sredstava koja mu služe kao pokriće. smatramo. Na istoj mjenici može biti označeno i više lica za trasante (satrasanti). U kontinentalnom zakonodavstvu.5. odnosno naziv povjerioca. po pravilu. trasant je jedini dužnik po toj mjenici i razumljivo je da je on mora i potpisati i time dati izjavu da preuzima mjeničnu obavezu.6. Potpis izdavaoca mjenice (trasanta) Kako je mjenica obligacija. može primati obaveze. za razliku od anglosaksonskog. Iako to zakon ne traži. Međusobni odnos takvih remitenata je građanskopravne prirode i. adresa je ipak potrebna. uz ime. samo zajednički. odnosno naziv pravnog lica. Po pravilu se stavlja štambilj. vući će mjenicu alternativno na obje banke. Inače. mjenica nije hartija na donosioca i zato remitent mora biti naveden u mjeničnom pismenu. Dužnik mora potpisati obavezu kada je već propisana pismena forma. Ako su remitenti označeni kumulativno. Remitent može biti fizičko i pravno lice. a može i kumulativno. 2. Po prirodi položaja trasantovog u mjenici.dovoljno pokrića. odnosno uz naziv pravnog lica. 2. a dođe do protesta ili tužbe. sasvim je prirodno da na njoj mora biti potpis onoga ko je izdaje. Svi su zajednički dužnici. ali bi trebalo to učiniti. mora biti navedeno u mjenici. Ime remitenta Ime. Prilikom upisivanja imena remitenta. jer ako je mjenica prenošena. U času izdavanja mjenice. Na istoj mjenici može biti navedeno više remitenata i to kumulativno ili alternativno.

Dospjelost ovakve mjenice je određena protekom na mjenici naznačenog vremena od njenog izdanja. čl. petnaesti dan u mjesecu i posljednji dan u mjesecu (ZM. Mjenica po viđenju dospijeva kad god se podnese na isplatu..1). čl. Kada se mjenica plativa na određeno vrijeme od dana izdavanja trasira iz jednog mjesta na neko drugo mjesto i kad u tim mjestima ne vrijede isti kalendari. jer je to njen bitni sastojak. ali samo na kraće vrijeme od godine dana (ZM.. Rok dospjelosti ne može se odrediti van mjenice. Vrijeme se računa onako kako određuje građansko pravo (ZOO.38. st. čl. 77). lettre de change a jour five). platite.7. Dopušteno je.” ili “pola godine od izdanja ove mjenice platite. st. “krajem mjeseca” ili “ultimo”. onda se smatra da je dan dospjelosti po kalendaru koji vrijedi u mjestu plaćanja (ZM. dospjelost označiti i uobičajenim izrazima koji pokazuju tačno o kom se danu radi. god.. Zakon ipak određuje krajnji rok u kome se mjenica po viđenju mora podnijeti na isplatu. No ako se ne naznači.. lettre de change a date). umjesto fiksno određenog dana.” ili “platite čim se ova mjenica podnese na isplatu” ili “pri podnošenju na isplatu platite. čl. 34): a) Mjenica sa dospjelošću na određeni dan...” Važno je naznačiti. kad to ne bi bilo naglašeno.. Takva mjenica po viđenju kod koje je određen krajnji 337 .. Rok dospjelosti kod mjenice može biti određen na jedan od ova četiri načina (ZM. da se plaća od dana izdanja mjenice. Rok dospjelosti se mora naznačiti na mjenici. “polovinom mjeseca” ili “medio”. b) Mjenica na određeno vrijeme od izdanja (Dato wechsel. a zakonska je pretpostavka da je to mjenica po viđenju (ZM. nego građanskopravne.” i sl. lettre de change a vue). pa se prema tome određuje dospjelost (ZM. da ne bi došlo do zabune od kada treba računati protek roka. čl. 35). Označenje dospjelosti Dospjelost je vrijeme kad se mjenica ima isplatiti. 2. ma kojim izrazom. Trasant je dužan isplatiti kad god mu je imalac podnese u okviru zakonom predviđenog roka. uzeti da se vrijeme računa od dana podnošenja na akcept. fiksan je. 4.. To znači prvi dan u mjesecu.. juna 2002.dužnika. To je godina dana od izdanja. vrijeme kad mjenična svota dospijeva za isplatu. 38). mjenica ipak važi. Kada je mjenica plativa na određeni dan u mjestu u kome ne vrijede isti kalendar koji vrijedi u mjestu izdavanja. čl.. čl. dnevna mjenica. Ovaj rok podnošenja na isplatu može trasant skratiti ili produžiti da traje duže od godinu dana. odnosno na viđenje. c) Mjenica po viđenju (Sichtwechsel. Međusobni odnos satrasanata nije mjeničnopravne prirode.2). Moglo bi se. kalendarska mjenica (Tagwechsel.” Rok dospjelosti je određen tačno datumom. To su: “početkom mjeseca” ili “primo”. inače.. Ova mjenica glasi: “1.38. st. onda se dan izdavanja dovodi na dan koji mu odgovara u kalendaru koji vrijedi u mjestu plaćanja. Može ga odrediti i svaki indosant. Ta mjenica glasi: “platite šest mjeseci od danas” ili “tri mjeseca a dato platite za ovu mjenicu.2).” ili “kad imalac ove mjenice zahtijeva platite. Mjenica po viđenju obično glasi: “po viđenju platite za ovu mjenicu.

st. 338 . jula t. Mjenica sa dospjelošću ranijom od dana izdanja.. čl. valja je podnijeti na protest. No i kad ne bi bilo tako navedeno. a po pravilu se i ne podnose.. U takvom slučaju rok za podnošenje na naplatu počinje teći od tog vremena (ZM. aprila iste godine platite 20. čl. Takva mjenica glasi: “tri mjeseca po viđenju platite. Ne važe ni sa nemogućim datumom (“platite 31. U ovim slučajevima se ne može primijeniti pravilo da se dospjelost izvršenja obaveze pomiče na najbliži mogući datum. svakog od tih dana plaća se jedan dio mjenične svote (1. takođe. čl.” Mjenice po viđenju ne moraju se podnositi na akcept. tako da se vrijeme koje treba da protekne do dospjelosti računa od dana kad trasat akceptira mjenicu i stavi datum akcepta. 35.000 KM”). Dakle. juna 2002.. ali ne prije deset mjeseci od danas.g. a najdalje 20. a 5. lettre de change de vue). aprila”). Podnošenje na viđenje u stvari je podnošenje na akcept. st. ne bi postojao razlog za ništavost mjenice. februara 2000. rok se računa bilo prema danu akcepta bilo prema danu protesta (ZM. Trasant može odrediti da mjenica plativa po viđenju ne smije biti podnesena na isplatu prije naznačenog vremena. pošto bi to stvaralo zabunu. sudska praksa toleriše i uobičajeni naziv mjesta.. Takve bi mjenice bile ništave (ZM. a nije stavljena i bliža oznaka iz koje bi se vidjelo na koje od tih mjesta izdavalac mjenice misli. 2).8. 36. Ako prilikom podnošenja trasat nije stavio datum. po svome izboru. 34). ako se jasno i nesumnjivo zna na koje se mjesto misli. 2). 36). godine” ili “platite po viđenju. Kada protest nije podignut. d) Mjenica na određeno vrijeme po viđenju (Nachsichwechsel.” i sl. Zakoni nekih zemalja sadrže odredbu da je ništava mjenica u kojoj mjesto plaćanja nije označeno zvaničnim nazivom. Nije dopušteno navesti na mjenici dvije ili više dospjelosti. onda se u pogledu akceptiranja smatra da je nedatirani akcept stavljen posljednjeg dana roka predviđenog za podnošenje na akceptiranje (ZM. Prema međunarodnoj praksi. U zemljama u kojima zakon ne traži upotrebu zvaničnog naziva mjesta pod sankcijom ništavosti mjenice. i rok se računa od dana podizanja protesta. Mjenice sa naznačenjem krajnjeg roka plaćanja ne važe (“platite do 1. i kada protekne na mjenici označeni rok. stavlja se toponomastički naziv mjesta. onaj naziv koji se za to mjesto upotrebljava u toj zemlji. Ova mjenica mora se najprije podnijeti trasatu na viđenje. Ne važi ni mjenica sa naznačenjem isplate na rate (obročne mjenice) kod koje je dospjelost naznačena sa više dana. savjesni imalac mjenice je ovlašćen da je podnese na isplatu u ma kome od tih mjesta.”). Ako više mjesta nosi isti naziv. godine platite 10. čl.000 KM. podnosi se na isplatu. Mjesto plaćanja U mjenici mora biti navedeno mjesto u kome treba mjenicu platiti.rok podnošenja na isplatu glasila bi: “platite po viđenju. pa pošto je on vidi i upiše na mjenici datum kad mu je podnesena na viđenje. 2. Ne važe ni mjenice sa kumulativnim ili alternativnim naznačenjem dospjelosti. ne važi. kao i kad je odbio da akceptira takvu mjenicu. kosilo bi se s načelom određenosti mjenice.

Naznačenje datuma izdanja ne mora odgovarati istini. 339 .9. 4. Važno je da se stave.d. Plaćanje u Sarajevu” ili “Vispak d. Da bi se ipak omogućila što lakša upotreba mjenice. i tada postoji zakonska pretpostavka da je mjesto plaćanja ono mjesto koje je na mjenici označeno pored imena trasata (ZM. st. Ako. Po teoriji omisije. Naziv mjesta plaćanja upisuje se u mjenicu obično u donjem lijevom uglu ispod trasatovog imena (“Dijamant d.d. takva bi mjenica bila ništava jer joj nedostaje jedan bitan elemenat. pretpostavlja se da je mjesto plaćanja ono mjesto koje je označeno pored trasatovog imena. Visoko. Važi i mjenica na kojoj je kao datum izdavanja stavljen neki drugi dan. Među bitnim sastojcima mjenice učinjeno je podvajanje na one koji se moraju izričito navesti i moraju postojati u času kad se mjenica podnosi na isplatu i one koji se mogu pretpostaviti iako nisu izričito navedeni u mjeničnom tekstu. Plaćanje kod HBB banke d. čl. logički se nameću iz same prirode mjenice i zato jesu bitni. Pretpostavljeni bitni sastojci mjenice Svi nabrojani elementi mjenice. Dan i mjesto izdavanja Datum i mjesto izdavanja mjenice obično se stavlja na početku. Zakon ne traži da se mora pored geografskog naziva plaćanja staviti i bliža adresa (ulica i broj). čl. znači. 4): a) Trasirana mjenica u kojoj nije naznačena dospjelost pretpostavlja se da je to mjenica po viđenju. u gornjem lijevom uglu. savjesni imalac mjenice može sam popuniti mjeničnu ispravu i upisati mjesto plaćanja ili pored imena trasatovog dodati mjesto njegovog prebivališta. 3). Mjenično pravo dozvoljava da ovaj zahtjev bude formalno zadovoljen. c) Ako u trasiranoj mjenici nije naznačeno mjesto izdanja. Sarajevo). U mjeničnom blanketu su ovi podaci navedeni na početku mjeničnog teksta. ni to mjesto ne bi bilo navedeno. pa ma gdje na mjenici. pretpostavlja se da je mjenica izdana u mjestu koje je navedeno pored trasantovog potpisa. u lijevom gornjem uglu. i antidatirana kao i postdatirana. dozvoljeno je odstupanje od ovog pravila u tom smislu što se za neke od sastojaka uzima kao da postoje u mjenici. 3. ali nije neophodan. Znači da označenje dospjelosti na mjenici može biti ispušteno. Može biti. pak. 2. Zakon o mjenici navodi tri pretpostavke bitnih sastojaka (ZM.Mjesto plaćanja je bitan elemenat mjenice. Može taj podatak biti izostavljen.d. U pogledu naziva mjesta važi ono što je rečeno za mjesto plaćanja. ali ne mora biti tako. Sarajevo. jer se time omogućuju ili olakšavaju mnoge radnje koje je potrebno preduzimati radi ostvarivanja prava iz mjenice. b) Ako u mjenici nije označeno mjesto plaćanja. a ne onaj kad je mjenica stvarno izdata. ali je razumljivo da to treba učiniti. kako se vidi.

Zakon o mjenici (čl. pa ipak se radi o domiciliranoj mjenici. Tako je upisano u mjenicu i nema uticaja činjenica što je stvarno sjedište “Soko” d. iako nije tačna adresa trasata. određuje trasat. nego se samo daje adresa gdje će se. Mostar. Moguća je i takva kombinacija da i mjesto plaćanja bude različito od sjedišta trasatovog. ne može se govoriti o domiciliranoj mjenici (“Soko d.o. a ne trasat (“Merkur d. U slučaju kada se sjedište ili prebivalište trasata podudara sa mjestom plaćanja. jer se smatra da je trasant. a ne stvarno stanje. a ne u mjestu sjedišta ili prebivališta. Plaćanje u Sarajevu”). Nema njegovog potpisa na mjenici. Plaćanje kod HBB banke d. Ako na mjenici piše: “Soko d. odnosno kod koga će se mjenica platiti. Domiciliranom mjenicom se naziva i mjenica u kojoj je trasant naznačio da će istu platiti neko drugi. bude neko drugi.o. onda se tako mora odrediti (upisati) u mjenici. odnosno mjesto (platište). Navođenjem nekog drugog lica koje treba da plati mjenicu (platac) ne mijenja se trasat. Mišljenje da mjenicu može domicilirati samo trasant nije opšteprihvaćeno.d.d. Ovdje se čak radi i o tome da se stvarno sjedište trasata podudara sa mjestom plaćanja. odnosno nepravom domiciliranom mjenicom. a ne trasat.4. Ako je to cilj. Sarajevo. Mjenicu može domicilirati samo trasant. a da platac. Po teoriji omisije. 340 . lice koje treba da plati. Domicilirana mjenica Najčešći slučaj jeste da mjenicu plaća akceptant u mjestu svoga sjedišta. kad je izostavio tu oznaku. Sarajevo”). To lice (platac). Trasat može na domiciliranoj mjenici odrediti samo domicilijata.d. Mjenica na kojoj je označeno drugo mjesto kao mjesto plaćanja.d. koje nisu domicilirane. Time se ne mijenja mjesto plaćanja. da trasat može prilikom akcepta označiti adresu u tom mjestu gdje će se mjenica platiti. mogao bi mjenicu domicilirati svaki njen savjesni imalac. Kod ocjene da li je mjenica domicilirana mjerodavno je samo ono što je upisano na mjenici. radilo bi se o domiciliranoj mjenici. 28) dozvoljava kod mjenica plativih u mjestu trasatovog sjedišta. ovlastio svakog imaoca da to po potrebi učini. Neki i tu mjenicu nazivaju domiciliranom. u Mostaru. Platac ne ulazi uopšte u mjeničnopravni odnos. a ne sjedišta ili prebivališta trasata i upisano na mjenici pored njegovog imena naziva se domiciliranom mjenicom (“Soko d. odnosno prebivališta i da mu se tu podnosi. Plaćanje u Mostaru”.d. nego u Mostaru. a ne u Sarajevu. Razlozi trgovačkog saobraćaja nekada zahtijevaju da se mjenica plati u drugom mjestu. Sjedište društva “Soko” nije u Sarajevu. Sarajevo. ili kod koga treba da se plati. lice koje će za njega platiti mjenicu u mjestu plaćanja koje je već odredio trasant. Sarajevo. Plaćanje u Tuzli”).

Postoji i shvatanje da je domicilirana mjenica svaka u kojoj je označeno da će je isplatiti neko treće lice. septembra 2003.. godine platite za ovu prvu mjenicu. (“1.. jula t..N. nego može i ovako: “Platite za ovu mjenicu N.g.2. Ako se mjenica izdaje u više primjeraka.. treći (tertia). Svi primjerci predstavljaju jednu mjenicu i isplatom jednog primjerka svi ostali gube važnost. pa izostavljanje tog naređenja ne ometa njen lak i nesmetan prenos.” ili “u švicarskim francima”.”. za ovu jedinu mjenicu..3... Ako bi naredba glasila samo na isplatu nekog stranog novca (“Platite.. 5. U mjenici ne mora biti upisano: “Platite za ovu mjenicu po naredbi N... nego o većem broju primjeraka jedne iste mjenice.” 5. a interesantna je u međunarodnom mjeničnom saobraćaju....N. njenog podnošenja na akcept.” ili “. “po viđenju platite za ovu drugu mjenicu.. a ne akceptant ili u kojoj je naznačeno da će se isplatiti u nekom drugom mjestu. Svaka je mjenica prenosiva indosamentom. Unose se ako mjenici treba dati još neko pravno dejstvo ili da se jasnije označe neki pravni odnosi između lica koja učestvuju u mjeničnom poslu. Ako se ne želi izdavanje više primjeraka jedne mjenice. Oznaka “po naredbi” Mjenica je hartija od vrijednosti koja je po sili zakona prenosiva (negocijabilna) po naredbi. drugi (sekunda). To bi bilo za slučaj gubitka mjenice.. platite za ovu solo mjenicu.. Podatak o broju mjeničnog primjerka (duplikatna klauzula) Nekad je potrebno da se mjenica izda u dva ili više primjeraka. u stranoj valuti... u mjenični tekst se mogu unositi i neki drugi sastojci (mjenične klauzule).”).”). bilo to u njoj označeno ili ne.. stavlja se solo klauzula (“1.”. ali se iz teksta ne vidi u kojoj efektivnoj valuti (moneti). Navođenjem broja primjeraka mjenice treba da se ukaže da se ne radi o izdavanju novih mjenica..”).N. Nebitni sastojci mjenice (mjenične klauzule) Pored bitnih sastojaka koje hartija od vrijednosti mora sadržavati da bi bila mjenica. platite za ovu jedinu mjenicu po naredbi N.000 švicarskih franaka efektivno. 5. 10.1.g. potrebno je navesti u tekstu i naznačiti koji je po redu primjerak: prvi (prima). a ne u mjestu koje je navedeno u mjenici kao sjedište trasatovo. Trasant njome određuje da se mjenica ima isplatiti u naznačenoj vrsti novca. Mjenica bi glasila: “12. jula t. Njihovo unošenje nije nužno pa se stoga i nazivaju nebitnim sastojcima (fakultativnim elementima). Klauzula o moneti (klauzula o efektivnosti) Naziva se još i klauzulom o efektivnom plaćanju u stranoj valuti. Navešćemo najčešće mjenične klauzule: 5. Za punovažnost isprave kao mjenice nema uticaja da li su ti elementi uneseni u ispravu ili nisu. mjenični dužnik je ovlašten da mjenicu isplati u domaćem 341 .

Kada postoji ovakva klauzula: “Platite. mjenični posao je samostalan i apstraktan... Klauzula valute (valutna klauzula ili klauzula o primljenoj vrijednosti) Pokazuje odnos između trasanta i remitenta. U suštini.N. treba da sačeka izvještaj od trasanta ili ne treba. 5. i stavite na moj račun” znači da trasat ima poslovni odnos sa trasantom iz koga nešto duguje pa će mjenicu isplatiti sa tog trasantovog računa. Ta klauzula obično glasi: “Valuta primljena u robi” ako je trasant primio robu i plaća mjenicu ili “Valuta primljena u gotovu” jer je od njega primio novac ili “Valuta za eskont“ ako remitent kao banka trasanta eskontira mjenicu. ali i između trasanta i N. Njegova činidba je u isplati mjenične svote.. Klauzula ima građanskopravna dejstva i pozivanje na pokriće i njegovo osiguranje (obezbjeđenje) nema mjeničnopravnu vrijednost jer stavljanjem potpisa na mjenicu od strane trasata smatra se da je zasnovana njegova mjenična obaveza.N. Trasat prihvata mjenicu. radi toga što je primio pokriće od trasanta u novcu. kreditu.” radi se o komisionoj mjenici (komisiona trata). zatim “Vrijednost u meni (nama) samom” kada je trasant označio sebe kao remitenta. i stavite istu u račun N. Ukoliko trasat akceptira i/ili isplati mjenicu prije dobijanja izvještaja. i stavite na račun N. Može da glasi: “Platite . a može biti i dug. ulazi u mjeničnu obavezu kao dužnik. kao komisionar N. vuče mjenicu na trasata.N. 5. on time. Bezuslovnost mjeničnog naloga može se ublažiti unošenjem ove klauzule ako se akceptiranje i plaćanje mjenice veže za izvještaj koji trasant treba da pošalje trasatu (upisano “sa izvještajem”).novcu prema dnevnom ili određenom službenom kursu. prije nego što prihvati nalog iz mjenice. Klauzula o pokriću (revalirajuća klauzula) Označava oblik vrijednosti koju je trasat primio od trasanta. a ne mjenična dejstva.N. robi.. bez izvještaja”. 5. O komisionoj mjenici biće riječi kasnije. Ova klauzula ima građanskopravna. ugrožava svoj zahtjev na pokriće. odnosno u čemu je bila ili se očekuje protučinidba remitenta.5. Tiče se osnovnog odnosa između njih jer govori o tome u čemu se sastoji naknada (protučinidba) koju trasat prima.. Inače. Avizna klauzula (avizo ili klauzula o izvještaju) Klauzula govori o tome da li trasat.4.N.. Klauzula “bez izvještaja” znači da trasant neće slati trasatu nikakav 342 . Prema načelu strogosti. Postoje pravni odnosi između trasata i N.6. klauzula o pokriću pokazuje trasatu koga on treba da zaduži u računu ili kome računu će odobriti mjeničnu svotu. ova klauzula se primjenjuje ukoliko nije u suprotnosti sa devizno-valutnim propisima zemlje. i na osnovu čega trasat pristaje da se mjenica vuče na njega. Ako klauzula glasi: “Platite. pa se ne vidi kauza (razlog) obavezivanja. na osnovu čega trasant. trgovačkim efektima. čime ga je pokrio. i stavite istu na moj račun sa izvještajem” ili “Platite. protivno izvještaju...

a ne indosiranjem. Ne može se unositi kod mjenica čija je dospjelost određena na drugi način. koja nije indosabilna. Klauzula o kamati Unosi je trasant kod mjenice plative po viđenju (a vista) ili na određeno vrijeme po viđenju uz upis visine kamatne stope.11. kao regresnog dužnika... 5. Ako je upiše trasant.” Rekta klauzula slabi opticajnu sposobnost mjenice.” ili “Platite samo po ovom primjerku... to trebalo da učini. Međutim. Takva bi mjenica glasila: “Platite za ovu mjenicu N. nema pravo na protestne troškove od lica koje je stavilo klauzulu. imalac mjenice zadržava sva mjenična prava. ona djeluje prema svim potpisnicima.N. Klauzulu može unijeti trasant. Akceptant i trasant kod vlastite (solo) mjenice nemaju pravo stavljati ovu klauzulu. inače. a ne i za ostale mjenice. 5.8. Rekta klauzula (negativna klauzula po naredbi) Ovom klauzulom mjenica se pretvara u hartiju od vrijednosti na ime i može se prenositi samo cesijom.N.12. radi izbjegavanja suvišnih troškova. indosant ili avalist. I ova klauzula ima građanskopravna. Isplatom toga primjerka ostali gube pravnu vrijednost. iako nije podigao protest u slučajevima u kojima bi. niti od njegovih sljednika. Obično glasi: “Platite za ovu prvu. 5.” ili “Platite za ovu mjenicu N.10. Klauzula važi samo prema indosantu koji je istu upisao. a ako je stavi indosant ili avalist. podnio mjenicu na protest. Klauzula “bez troškova” ili “bez protesta” Unošenjem ove klauzule imalac mjenice se oslobađa obaveze na podizanje protesta..7. Klauzula “bez obaveze” ili “bez regresa” Njome indosant isključuje svoju mjeničnopravnu odgovornost.” 5. prema daljnim imaocima mjenice.izvještaj niti objašnjenje u pogledu mjenice.. Oznaka adrese Sve radnje koje treba preduzeti radi ostvarivanja mjeničnih prava obavljaju se u poslovnom lokalu lica koga se one tiču. Ukoliko bi imalac mjenice. a ne mjenična dejstva. tada se radnje mogu preduzeti u stanu ili na drugom 343 . i pored postojanja ove klauzule. 5.9. ali ne i po njegovoj naredbi. Kasatorna klauzula Upisuje se u slučaju izdavanja mjenice u više primjeraka. a cilj je da se mjenična svota isplati samo imaocu jednog (određenog) primjerka mjenice.. 5. Ako se lice ne može pronaći ili se iz mjenice ne vidi adresa lokala. tada djeluje isključivo prema njima..

a trebalo bi da doda i po kome ovlašćenju (“za N. obavijestiti je da nastupa kao punomoćnik. prenose se.A. trasata kao i uz mjesto plaćanja kod domicilirane mjenice.cit. op. Stoga je potrebno unijeti u mjenicu bližu adresu trasanta. III MJENIČNE RADNJE 1. samo dok se punomoćnik kreće u granicama ovlaštenja. uz pristanak tog lica. ko se na mjenici potpiše kao zastupnik drugoga. str. punomoćnik kad stupa u neki pravni odnos za svoga nalogodavca. 9). 141. Pošto je mjenica strogo pismena isprava. 291 Suprotno: Antonijević dr Zoran. To je onda falsifikat i slučaj se rješava po propisima građanskog. bilo povjerioca. Stoga se smatra da je mjenica skupni pojam za koji je vezan niz radnji i pravnih 291 poslova (mjeničnopravne radnje). U građanskom pravu. po punomoći od 10. Vajner dr Zdenko.N. Radnje se preduzimaju u zakonom propisanom obliku i na zakonom predviđen način jer važi princip mjenične formalnosti. mora na to upozoriti drugu stranu.. dužnika ili trećeg lica. Za preuzimanje mjeničnih obaveza punomoćnik mora imati posebno (specijalno) punomoćje (ZOO. čl. ili u ime kojih je ona potpisana.”). op. Ako ne stave svoj potpis na mjenicu. godine ovlašten A. Ako se na mjenici nalaze potpisi lica koja su nesposobna da se mjenično obavežu ili lažni potpisi ili potpisi izmišljenih lica ili potpisi koji iz bilo kojeg drugog razloga ne obavezuju lica koja su potpisala mjenicu. čl. treba da napiše u ime koga je potpisuje. Isto važi i za zastupnika koji je prekoračio ovlaštenje. 491. 91). Lažni zastupnik (falsus procurator) dužan je ispuniti obavezu u svoje ime pod uslovom da je sam potpisao mjenicu. Odnos vlastodavca i punomoćnika rješava se prema pravilima obligacionog prava. maja 2004. Svako lice iz mjenice može ovlastiti drugo da kao njegov punomoćnik izvrši neku mjeničnu radnju. dok su druge fakultativne. on postaje solidarni mjenični dužnik. a da za to nije bio ovlašćen. mijenjaju ili prestaju preduzimanjem određenih radnji. ipak su obaveze ostalih potpisnika pravovaljane (ZM. Uopšte o mjeničnim radnjama Mjenica je tipična hartija od vrijednosti po naredbi kod koje prava nastaju. Kada punomoćnik kod mjenice prekorači svoja ovlaštenja. 344 . tada ne nastupa njihova obaveza.mjestu. Svakom radnjom (izjavom na mjenici) stvaraju se novi pravni odnosi i svaka ima svoje pravno dejstvo. punomoćnik kad potpisuje mjenicu kao trasant.str.cit. Po mjeničnom pravu. Neke mjenične radnje su obavezne. odnosno krivičnog prava. već potpišu zastupanoga. lično je obavezan po toj mjenici.

Mjenicu može da vuče i neka treća organizacija na kupca u korist prodavca. radi ispunjenja neke obaveze prema povjeriocu. 99). isplata (plaćanje). Štambilj. Pravno lice potpisuje mjenicu tako što se uz potpis ovlašćenih lica stavlja i pečat. Kao remitenta može označiti i nekog svoga povjerioca (drugo lice) sa kojim je ugovoreno plaćanje na ovaj način.Već je rečeno da kod mjenice postoji niz pravnih radnji koje se dijele na osnovne mjenične radnje i radnje koje se preduzimaju radi očuvanja i ostvarenja mjeničnih prava. Popunjavanje mjeničnog blanketa nije neophodno. Pasivna mjenična sposobnost uglavnom je izjednačena u modernom pravu sa opštom poslovnom sposobnošću. nije rijedak slučaj da dužnik iz nekog ugovora (kupac. Potpis izdavaoca mora biti u momentu izdavanja. Nepismeni i slijepi imaju pasivnu mjeničnu sposobnost. iako u nekim zemljama ima u tom pogledu odstupanja. odnosno organizacija koja pruža usluge. Zakonska pravila koja se odnose na pojedine radnje jasno pokazuju zašto je mjenica omiljen instrument u trgovačkom prometu. Potpis slijepih na mjenici važi samo ako ga ovjeri sud. U mjeničnom pravu. Aktivna mjenična sposobnost jeste sposobnost lica da bude povjerilac po mjenici. organizacija kojoj se pružaju usluge) predaje svome povjeriocu bjanko akceptiranu mjenicu. Da bi izdavanje mjenice bilo punovažno. a stvarno je ona garant (žirant). vuče (trasira) mjenicu na kupca. Izdavanje se sastoji u popunjavanju isprave i stavljanju potpisa trasanta na mjenično pismeno. trasant mora imati poslovnu sposobnost. ta se organizacija formalno pojavljuje kao trasant (izdavalac mjenice). Nepismeni i oni koji ne mogu pisati obavezuju se stavljanjem na mjenicu otiska prsta pred sudom i taj znak ovjerava sud. prenos. Obično povjerilac i dužnik ugovaraju da za vrijednost prodate robe (stvari) ili za izvršene usluge prodavac. U tom slučaju. odnosno primaoca usluga. U osnovne mjenične radnje spadaju: izdavanje. pošto po teoriji omisije izostavljene mjenične elemente može upisati u mjenicu svaki njen imalac do podnošenja na isplatu. akceptiranje. 345 . ali je izdavanje mjenice i vršenje ostalih pravnih radnji za njih uslovljeno. 2. ako postoji takav ugovor. intervencija te umnožavanje i prepis mjenice. sposobnost za izdavanje mjenice naziva se pasivnom mjeničnom sposobnošću. žig i pečat imaju istu pravnu i dokaznu snagu kao i rukoznak (ZM. čl. Radnje kojima je cilj očuvanje mjeničnih prava su: regres. U privrednom životu mjenicu izdaje poslovna organizacija (privredno društvo) kao dužnik. protest. Izdavanje mjenice Mjenicu izdaje trasant i to je prva radnja koja se preduzima. amortizacija mjenice i podizanje mjenične tužbe. označavajući sebe kao remitenta. a za preduzimanje pravnih radnji potrebno je da subjekt ima poslovnu sposobnost. jer je to pravna radnja. mjenično jemstvo (aval). što znači sposobnost za preuzimanje mjeničnih obaveza. Nadalje.

3. novi povjerilac. jer je on prvi povjerilac po mjenici. a ako je stavljen uslov.1. Izjava se.-u” ili “Za me N. Pored naziva indosant i indosatar. čl. Prenos mjenice 3. smatra se kao da nije napisan. 13. Dosadašnji imalac mjenice. 3. Puni indosament Indosament je izjava na mjenici ili na njenom produžetku (alonžu) kojom imalac mjenice prenosi svoja prava iz mjenice na neko drugo lice. kao indosatara.N. Žirant je indosant. o čemu je bilo riječi u dijelu o hartijama od vrijednosti uopšte.2. Obično se piše: “Platite po naredbi N. Mjenica se može prenositi cesijom (ustupanjem) i indosamentom.N. 436-445) i pravila o cesiji hartija od vrijednosti (ZOO. prenosi prava iz mjenice na novog imaoca. Djelomičan indosament je ništavan (ZM. a žiratar je indosatar. Treba upotrijebiti riječi da bude jasno da se radi o indosamentu.-u” ili “Mjesto mene platite N. Prenosom mjenice indosamentom nastaje između dužnika i svakog novog povjerioca (lica na koje je mjenica indosirana) samostalan pravni odnos. dosadašnji povjerilac koji indosamentom postaje dužnik. st. kao indosant. dozvoljeno je unošenje uslova u indosament pošto je dozvoljen i mjenični nalog sa uslovom (neoperativna mjenica). a dužnik po hartiji od vrijednosti se postaje samo potpisom.N. koriste se i termini žirant i žiratar. Cesija i indosament Jedna od osnovnih karakteristika hartija od vrijednosti jeste njihova negocijabilnost (prenosivost).-a” ili “Platite N. On je nezavisan od odnosa prema starom povjeriocu jer je odlučan samo sadržaj mjenice i međusobni lični odnos tog novog povjerioca i dužnika. po pravilu.na leđima).3. Prvi indosant je uvijek remitent. Po anglosaksonskom pravu. kakva je mjenica.puni indosament (indosman).-u”. jeste indosament (indosman). U izuzetnim slučajevima indosament može biti napisan i na licu mjenice. Obično se još stavlja datum i mjesto. 246). 2). daje na poleđini mjenice pa odatle i naziv indosament (in dosso . Bjanko indosament Indosatar sa bjanko indosiranom mjenicom može da preduzme slijedeće radnje: 346 . čl. Za prenošenje mjeničnih prava cesijom važe pravila obligacionog prava o ustupanju potraživanja (ZOO.N. čl. Mora se potpisati jer dosadašnji indosatar postaje dužnik.3. ali tada mora biti cio ispisan . Forma indosamenta nije zakonom propisana. Indosament mora biti bezuslovan. Specifičan način prenosa hartija od vrijednosti po naredbi.

Prema tome.N-u kao punomoć” ili “Mjesto mene N. Punomoćničkim indosamentom se ne prenosi pravo svojine na mjenicu. Odnos naredbodavca i punomoćnika se mora jasno vidjeti iz mjenice i stoga se upisuje klauzula koja to označava: “Platite N. tačka 3). b) Indosirati svojim blanko indosamentom stavljajući samo svoj potpis (ispod potpisa svog indosanta). za inkaso. Pošto na takvoj mjenici nema njegovog potpisa.N-u.4. 3. Punomoćnik (indosatar) ne stiče samostalno pravo iz mjenice. On nije stekao svojinsko pravo na mjenicu i ne može je prenositi ni na kakav način osim kao punomoćje. st.N-u. koji mu je prenio mjenicu blanko indosamentom. Založni indosament Mjenica se može i založiti za neko pravo povjerioca koje ima osnov u pravnom poslu van mjenice. U pogledu prava založnog povjerioca (indosatara) situacija je slična prokura indosamentu sa specifičnostima koje ima svaka zaloga. za naplatu) indosament se preduzima radi opunomoćenja. On po zakonu ima prava koja proističu iz mjenice. indosatar kod blanko indosamenta je onaj koji ima mjenicu u rukama. vrijednost za naplatu”. Mjenica se zalaže indosamentom koji sadrži odredbu iz koje se može vidjeti da se radi o zalogu: “Platite N. vrijednost za zalogu”. opunomoćujući. I založni indosament može biti puni i bjanko.N-u. nema ni njegove obaveze. upisati svoj indosament i potpisati.N-u kao punomoćniku” ili “N. ono ostaje kod indosanta. jer to je sadržaj njegovih ovlaštenja. 2. e) Mjenicu predati nekom trećem licu ništa ne upisujući. Indosant samo ovlašćuje indosatara da u njegovo ime i za njegov račun vrši neka prava iz mjenice. u svojoj državini. može to učiniti samo kao prenos punomoćja. niti je potpisujući. s tim što mjenicu može dalje prenositi samo punomoćničkim indosamentom. On ima sva prava koja proističu iz mjenice. c) Prazno mjesto ispuniti svojim imenom i mjenicu dalje prenijeti ili podnijeti na naplatu. Prokura indosament Prokura (punomoćnički. 3.5. Novi imalac ovakve mjenice postupa s njom kao s blanko mjenicom (ZM. 15. d) Ispuniti blanko indosament imenom nekog trećeg lica i predati mu mjenicu. O dospjelosti mjenice založni indosatar ima pravo tražiti isplatu 347 . i u tom će slučaju ispod potpisa ranijeg indosanta. da obavi i neke radnje. nije dužnik po toj mjenici. ali ako bi mjenicu htio indosirati. vrijednost za osiguranje” ili “Platite za mene N.a) Prenijeti dalje na drugo lice punim indosamentom. čl.

Na to je jedino ovlašten trasant. indosant koji je zabranio indosiranje rekta indosamentom umanjuje svoju odgovornost. Sva ova lica mogu mjenicu dalje indosirati. a eventualni višak dužan je predati indosantu. On tada ne odgovara licima na koja bude mjenica kasnije indosirana (ZM. bilo da ju je on akceptirao ili ne. mjeničnopravna radnja 348 . U mjeničnu obavezu se ulazi samo potpisom na mjenici. čl.7. 4. zatim na trasanta kao i na lice koje je već bilo indosant na toj mjenici. akcept) Mjenicom trasant upućuje bezuslovan nalog trasatu da isplati određenu svotu novca. prema tome. Čini to tako što izjavi o prenosu (indosamentu) dodaje odgovarajuću klauzulu kao “bez obaveze” ili “bez garancije” ili “bez moje dalje obaveze” ili “ne odgovaram za isplatu”. Treba istaći da klauzulu straha. 3. Izjava bi glasila: “Umjesto meni platite N. Rekta indosament Svojstvo prenosivosti mjenice po naredbi može se oduzeti rekta indosamentom tako što se izjavi o prenosu dodaju odgovarajuće riječi kao “ne po naredbi” ili “ne po njegovoj naredbi”. Time trasat postaje samo pretpostavljeni dužnik po mjenici. 3. Indosant koji je upisao rekta indosament ne može mjenicu pretvoriti trajno u rekta mjenicu. Međutim. Međutim. može unijeti i trasant. smatra se da nije napisana i ne bi proizvodila pravna dejstva. 16). Indosament sa klauzulom straha Opšte je pravilo da indosant odgovara da će mjenica biti akceptirana i isplaćena (ZM. klauzulu straha.N. Time se umanjuje cirkulaciona moć mjenice jer se tada ona može prenositi isključivo cesijom kao i druge građanskopravne tražbine. odnosno dodaje tzv. ali ne tako široko kao indosant. Obaveza se vraća opet na lice na kome je jednom već bila (ZM. on isključuje indosiranje. Naravno da ovakva klauzula slabi snagu mjenice jer isključuje iz obaveze tog dužnika.6. 3. Prijem mjenice (prihvat. čl.8. on je ovlašten da isključi svoju odgovornost. Povratni indosament Povratni indosament postoji onda kada se mjenica indosira na trasata. čl. Akcept je. Da bi trasat postao dužnik i da bi bio obavezan da postupi po naredbi trasanta i o dospjelosti isplati mjenicu. Ako bi se klauzula odnosila na isključenje trasantove odgovornosti za neisplatu mjenice.mjenične svote i iz dobijenog iznosa namiriti svoje potraživanje. kao nebitni elemenat mjenice. ali ne i po njegovoj naredbi” ili neki drugi izraz koji to isto označava. da se kasnije ne može uopšte prenositi indosamentom. 16). 12). potrebno je da obavezu prihvati (akceptira).

U tom slučaju. Obično se daje riječima: “priznajem”. 26. Dalji je značaj akcepta u tome što mjenica i mjenične obaveze prestaju jedino ako mjenicu isplati akceptant. Izjava o akceptu se. ako je mjenica došla u njegove ruke. Obaveza je i samostalna. uz mjenično obezbjeđenje. Akceptom trasat postaje glavni dužnik. Mjenica se podnosi na akcept “do dospjelosti”. “akceptiram” i stavlja se potpis. 1). U tome je osobina mjenice i u tome je značaj akcepta. jer je zakonska pretpostavka da kao akcept važi i sam trasatov potpis stavljen na licu mjenice (ZM. banke traže da se potpis akceptanta stavi u donjem desnom uglu mjenice. Ali i bez trasatovog potpisa mjenica je pravovaljana. ona se ne gasi. nego prema licu koje je ili koje će biti pravovaljano legitimisano kao povjerilac. a o dospjelosti od trasata traži isplatu. “prihvatam”. Kada mjenicu nije podnio na akceptiranje. Akcept i potpis stavljaju se obično na licu mjenice. a ostali potpisnici na mjenici postaju drugostepeni (regresni) obveznici. Do tada je dužnik bio njen izdavalac. To je sam potpis trasatov na mjenici. Kod dodjeljivanja kredita. 349 . mora dati na mjenici i to licu mjenice. stavljanjem odgovarajuće klauzule i svojim potpisom na mjenici. Stoga za akcept nije ni propisana forma.(izjava) kojom trasat. Akceptantova obaveza je neposredna. imalac mjenice neće moći ostvariti zahtjev protiv trasata jer nema njegovog potpisa na mjenici. čl. Imalac mjenice stiče prema njima regresno pravo. To je njegovo pravo jer zakon kaže “može” podnijeti na akcept (ZM. čl. Neka prava dopuštaju da se akcept može dati i posebnim pismom (pismenom izjavom). imalac mjenice mora imati dovoljno garancija od ostalih potpisnika u tom mjeničnom poslu (indosanta i trasanta) da naplati mjeničnu tražbinu. Ako mjenicu isplati ma koji drugi mjenični obveznik. u donjem lijevom uglu ispod naznačenja trasatove adrese ili poprijeko preko mjeničnog sloga na lijevoj strani. Označavanje imena trasata jest njen bitan sastojak i bez toga nema mjenice. po našem pravu. Akceptom se mijenja glavni dužnik u mjenici. Na dan dospjelosti ili kasnije ne može se prezentirati na akcept. Akcept nije bitan sastojak mjenice. Mjenicu na akcept podnosi imalac mjenice ili svaki njen držalac. “primljeno”. Postoji i blanko akcept. 22). jer odgovara svakom imaocu mjenice neposredno. pa je ovaj odbije. Akceptant ne preuzima obavezu prema onome ko mjenicu predoči (podnese) na akceptiranje. pravo da se naplati od njih. jer ako bi mjenica s obzirom na potpise ostalih potpisnika bila nevažeća. ako ne plati glavni dužnik. Od volje imaoca mjenice zavisi da li će je podnijeti na akcept trasatu. pa čak i trasantu. akceptant ipak odgovara za mjenicu. st. potvrđuje da prihvata mjeničnu obavezu. vjerovatno iz praktičnih razloga.

Tako. smatra se da je izvršeno odbijanje akcepta. mjenica ipak zadržava sve svoje osobine. akcept će biti pravovaljan ako trasat mjenicu akceptira. Ako odbije akcept. 2). a akceptant je obavezan prema sadržini svog akcepta (ZM. Može odrediti i rok u kome se to mora učiniti. 1). god”). Pošto je mjenični nalog bezuslovan. a ne mora podnositi na akcept. postoje izuzeci: a) Trasant može u mjenici odrediti da se ona obavezno podnese na akcept. 25. Međutim. b) Trasant može zabraniti da se mjenica podnosi na akcept uopšte ili da se podnosi prije određenog vremena.” ili “Ne smije se podnijeti na akcept prije tri mjeseca od danas”. U tom slučaju. tempus deliberationis).00 KM. ali ne može doći u sukob sa trasantom. 27). imalac mjenice gubi pravo na regres i zbog neakceptiranja i zbog neisplate. Naredbu o obaveznom podnošenju na akcept može dati i indosant. Podnošenjem na akcept domicilirane mjenice trasat se stvarno obavještava o tome da mjenicu treba platiti u nekom drugom mjestu ili kod nekog trećeg lica. 24. Taj rok trasant može skratiti ili produžiti. čl. trasat ima alternativno jedno od sljedećih prava: a) Mjenicu može akceptirati i time preuzeti mjeničnu obavezu i postati glavni dužnik po toj mjenici. d) Može akcept ograničiti na jedan dio mjenične svote.00 KM). Postoje slučajevi kada trasant ne može zabraniti podnošenje mjenice na akcept.” a mjenična svota glasi 90. c) Može tražiti jedan dan vremena da se odluči (deliberacioni rok. Ako naredbu o obaveznom akceptu ne izvrši. Kada se mjenica podnese na akcept. datiranje se mora izvršiti: kada je trasirana mjenica plativa na određeno vrijeme po viđenju i kad je 350 . odnosno “da mu se mjenica podnese još jedanput sutradan nakon prvog podnošenja na akceptiranje” (ZM. kao da nije ni dat. čl. st. b) Akcept može odbiti i tako ne ući uopšte u mjeničnu obavezu. pa imalac ne treba da je protestuje.000. mjenica trasirana na određeno vrijeme po viđenju “mora se podnijeti na akceptiranje u roku od jedne godine od dana izdanja”. i akcept mora biti bezuslovan. prema regresnim dužnicima. čl.Od pravila da se trasirana mjenica može. povjerilac ima pravo da preduzme postupak. Ako je akcept uslovljen.000. Prvi slučaj. Drugi slučaj je kada se radi o domiciliranoj mjenici. može napisati: “Ne smije se podnijeti na akcept” ili “Bez prezentiranja na akcept” ili “Ne podnositi na akcept do 20. a za neakceptirani dio povjerilac preduzima radnje protiv regresnih dužnika (“Akceptiram 50. septembra 2004. septembra 2004. st. pa mu se pruža prilika da se za to pripremi. god. Akcept se ne mora datirati (stavljen samo potpis trasata na lice mjenice). ali ga trasat može ograničiti na jedan dio mjenične svote. a indosanti mogu samo skratiti (ZM. odnosno dok ne protekne određeno vrijeme. Ako se mjenica i pored zabrane podnese na akcept. kod suda. (“Mora se podnijeti na akcept” ili “Akcept obavezan do 20. mjenica važi.

a ne i za druge mjenične radnje i obaveze. Radnja akceptiranja je konačna. Mjeničnopravno jemstvo razlikuje se od jemstva u obligacionom pravu u sljedećem: avalom se zasniva samostalan. To je pismena izjava sa potpisom ili samo potpis na mjenici kojim neko lice (avalist) garantuje (jemči) da će mjenični dužnik za koga on daje aval (honorat) ispuniti svoju mjeničnu obavezu. Izjava o avalu mora biti upisana i potpisana na mjenici (licu ili poleđini) ili na alonžu. imalac mjenice mora podignuti protest da bi održao regresna prava protiv indosanata i trasanta. 32. No. nego kao bjanko indosament. 30). čl. Svako lice koje ima pasivnu mjeničnu sposobnost može dati aval. Prava nekih zemalja dopuštaju davanje avala odvojeno od mjenice.posebnom odredbom (naredbom) utvrđeno da se mjenica mora podnijeti na akcept po proteku određenog vremena. Zakonska je pretpostavka da se svaki potpis na licu mjenice ili alonžu smatra avalom. Ako se mjenica ne datira. “kao garant”. čl. Avalista. 5. a ne akcesoran pravni odnos. 33). Dovoljan je i sam potpis na licu mjenice ili alonžu. čl.N”). pa i neki već postojeći obveznik na mjenici. avalista odgovara povjeriocu neposredno. važi zakonska pretpostavka da se radi o avalu za trasanta (ZM. u principu. Dakle. trasant do akceptiranja. trasat može pismeno izvijestiti imaoca mjenice ili drugog potpisnika da je mjenicu akceptirao i tada je obavezan prema sadržaju danog akcepta (ZM. “per aval”. čl. u tim slučajevima. samostalno i solidarno jer važi princip da “avalista odgovara onako kako odgovara onaj za koga jamči” (ZM. isplatiti mjenicu. Aval se može izraziti riječima “kao jemac”. glavni mjenični dužnik ne može se pojaviti kao avalist (akceptant. Naprotiv. ko je njegov honorat (“kao jemac N. Ipak. Prije davanja avala (upisa na mjenici). Mjenično jemstvo (aval) Aval je mjenično jemstvo. sam potpis na poleđini mjenice ne vrijedi kao aval. Napisani akcept trasat može precrtati prije nego što vrati mjenicu i smatra se da je odbio akcept. izdavalac solo mjenice). treba da odredi za koga garantuje. st. “jemčim za isplatu” ili drugačije. ako to nisu potpisi trasanta ili trasata. 4). Može se dati za cijelu mjeničnu svotu ili za jedan njen dio (ZM. posebnom izjavom. zatim avalista može biti pozvan da plati mjenicu prije nego što je pokušana naplata od glavnog dužnika. a akcept neopoziv kada trasant preda akceptiranu mjenicu povjeriocu. “kao poruk”. Mjenično jemstvo se može preuzeti (dati) za bilo kog dužnika iz mjenice (honorata). Ako se to ne vidi (stavljen samo potpis na licu mjenice ili alonžu). samo da ta izjava znači jemstvo. To je slučaj kada je dozvoljeno koristiti dokaze van mjenice da bi se potvrdila činjenica upisa na mjenici. Aval se daje samo za isplatu. 31). obično se između budućeg avaliste i njegovog honorata zaključuje poseban ugovor koji je izvan mjeničnog posla (neki 351 .

352 . pa su je dalje indosirala blanko indosamentom i tako postali dužnici. indosant). Međutim. Onaj koji hoće da garantuje za isplatu mjenice. pa i trasata. čiju funkciju preuzima. iz ma kog razloga (dao aval za obveznika koji je mjeničnopravno nesposoban). tako i odgovara. Aval se daje u slučajevima kada remitent. radi ojačavanja obaveze. obaveza avaliste je pravno valjana iako je obaveza lica za koje avalira ništavna. akceptanta kao i ostale mjenične obveznike (potpisnike). Prema tome u kakvoj je ulozi stavio svoj potpis. Isplata (plaćanje) mjenice Cilj izdavanja mjenice jeste isplata mjenične svote. Već je rečeno kakav je pravni položaj avaliste . obaveza avaliste neće vrijediti ako je obaveza za koju je jemčio ništavna zbog formalnih mjeničnopravnih nedostataka (preuzeo aval za lice čiji je potpis na mjenici precrtan. Skriveni aval može se dati preuzimajući ulogu trasanta. Ako avalista isplati mjeničnu sumu stiče. nego da su žiranti indosanti. Podnošenje (prezentacija) mjenice na isplatu uvijek je obavezno za razliku od prezentacije na akcept. Odgovornost je uvijek onakva kakva je odgovornost lica koje pokriva. pa otuda za indosante naziv žiranti. Zapravo. avalista postaje vlasnik mjenice i stiče status regresnog povjerioca (ZM. ko je povjerilac uslijed prenosa i cirkulacije mjenice u prometu. pravo regresa prema svome honoratu kao i prema licima koja su odgovorna honoratu (trasantu. Neki misle da potpis žiranta ne predstavlja izjavu o avalu. Umjesto avala često se koristi prikriveno jemstvo (žiro). akceptant. odnosno indosatar (povjerilac). Razlog je u činjenici što dužnik ne mora znati. Žiro se ostvaruje na taj način što se svako ko se želi uvući u mjeničnu obavezu. čl. ili kao trasant. potpisuje mjenicu (žirira) kao indosant.obligacioni ugovor. a želi to da prikrije. pa su stoga takvi potpisnici (indosanti) stvarno žiranti. Mjenični dug je “potražljiv” (Holschuld) pa povjerilac mora ići dužniku da bi se izvršilo plaćanje. Slijedeći princip samostalnosti u mjeničnom pravu. bankarski posao). po zakonu. 33. Formalno izgleda da su ta lica imala mjenicu u rukama. u vrijeme dospjelosti. indosantovim prethodnicima). garanti. 3). Poleđinu mjenice nazivaju i žirom. Oni koji potpišu mjenicu na poleđini odgovaraju solidarno. dao aval za nepismeno ili slijepo lice čiji potpisi nisu dati u skladu sa zakonom). st. nema dovoljno povjerenja ili ne poznaje dobro trasata. ili kao trasat. potpisuje na poleđini mjenice. U teoriji nije prihvaćeno jedinstveno mišljenje da je žiriranje skriveni aval. akceptantu. 6. Smisao avala jeste sticanje većeg povjerenja u mjenicu.odgovara isto kao lice (honorat) za koje je dao mjenično jemstvo (kao trasant. postizanje sigurnosti za naplatu mjeničnog potraživanja. Njegova dejstva su obligacionopravnog karaktera.

Povjerilac i dužnik se mogu sporazumjeti da se mjenica isplati i prije dospjelosti. U tim slučajevima. čl. zatezne kamate i troškove. mjenica se podnosi na isplatu glavnom dužniku (akceptantu. njena isplata se može tražiti bilo kada u roku od jedne godine dana računajući od dana izdanja. čl. čl. 40. Što se tiče mjenice po viđenju (a vista). Dužan je odbiti isplatu ako zna ili bi morao znati da podnosilac mjenice nije njen zakoniti imalac. a ne obaveza. a ako se to ne vidi iz mjenice. čl. 3).Pravilo je da se mjenica prezentira na isplatu i plaća na dan dospjelosti. 2). Ako je mjenicu isplatio neki drugi dužnik. 1). Domicilirana mjenica se podnosi na isplatu domicilijatu. 2). ovlašteno lice za podnošenje mjenice na isplatu je isključivo ono koje je formalno legitimisano pa se njemu ili punomoćniku vrši isplata mjenice. Inače. Kada je u cijelosti isplatio mjeničnu svotu. vjerske) jer plaćanje treba tražiti sljedećeg radnog dana. 41. čl. Ovo je njihovo pravo. Za razliku od prezentacije na akcept. Dužnik može isplatiti dio mjenične svote (djelimična isplata).39. Ima mišljenja da mjenicu treba podnijeti trasatu iako nije akceptirao mjenicu jer može prihvatiti isplatu. on ima pravo da traži naplatu onoga što je platio. Kada se mjenica podnese nekoj organizaciji ovlaštenoj za obavljanje platnog prometa. dužnik može zahtijevati predaju (izručenje) mjenične isprave i da se na njoj konstatuje isplata. Mjenična obaveza prestaje potpuno i mjenica se gasi samo ako je isplati glavni mjenični dužnik. čl. ovlašten da to učini i dva radna dana po dospjelosti ako se radi o mjenici plativoj na određeni dan ili na određeno vrijeme od dana izdanja ili viđenja (ZM. tada je svaki mjenični dužnik ovlašten da mjeničnu svotu položi (deponuje) kod redovnog suda prvog stepena u mjestu plaćanja i to na trošak. trasantu ako nije akceptirana). Mjenica se podnosi u poslovnom lokalu dužnika. po zakonu. u cijelom iznosu (iskup mjenice). On je. smatra se da je podnesena na isplatu (ZM. 39. rok dospjelosti i dan plaćanja se ne podudaraju. Kada povjerilac ne prezentira mjenicu na isplatu na vrijeme. st. st. ukoliko trasant rok nije skratio ili produžio. opasnost i štetu povjerioca (ZM. onda u njegovom stanu. što utiče na položaj regresnih dužnika. Mjenica se isplaćuje. odnosno indosanti skratili. a povjerilac ne može odbiti djelimičnu isplatu (ZM. 310). 43). ali ne i istinitost potpisa indosanata” (ZM. Dužnik koji isplati dio mjenične svote može zahtijevati da se to upiše u mjeničnu ispravu i da se izda pismena priznanica. dužnik koji isplati mjenicu ima pravo zahtijevati predaju primjerka na kome je upisana klauzula o akceptu. po pravilu. izdavaocu solo mjenice. od glavnog mjeničnog 353 . Ostatak neisplaćenog iznosa povjerilac će tražiti od regresnih dužnika pošto se prethodno kod suda utvrdi djelimična isplata glavnog dužnika. pa ni jedan ne mora pristati na raniju isplatu. što je različito od opštih pravila obligacionog prava o djelimičnom ispunjenju novčanih obaveza (ZOO. st. U slučaju da je mjenična isprava izdata u više primjeraka. Mjenični zakon zahtijeva od onoga ko vrši plaćanje da “ispita pravilnost niza indosamenata. st. Neće se podudariti i kada rok dospjelosti pada u zakonom priznate praznike (državne.

kamata se računa od izdanja mjenice.dužnika. čl. a postupak koji se pri tome provodi jeste regresni postupak. odnosno akceptant. 7. regresno pravo obuhvata i pravo mjeničnog dužnika (regresnog) da traži naplatu isplaćenog od svojih prednika ako je iskupio mjenicu (iskupljujući regres). pa makar obustava i ne bila sudski utvrđena. jemče povjeriocu da će mjenica biti isplaćena. Ako nije određeno. Ipak. 7). Pravo se ostvaruje u regresnom postupku. ili ako je trasat. c) Ako je otvoren stečaj odnosno likvidacija nad imovinom trasanta. 44). kod mjenice plative po viđenju ili na određeno vrijeme po viđenju dozvoljava se odredba o kamati uz naznačenje kamatne stope. 354 . u prvom redu. Pod regresnim pravom podrazumijeva se. Regres o dospjelosti ili regres zbog neisplate je češći i njega imalac mjenice vrši ako glavni dužnik ne plati mjenicu u cijelosti ili djelimično. a trasanta u jednom slučaju. a radi se o mjenici koja se ne smije podnijeti na akceptiranje (ZM. Imalac mjenice stiče pravo da se obrati ostalim dužnicima . a to su trasant. osim ako postoji klauzula o zabrani podnošenja na akcept. Zakon polazi od toga jer odredba o kamatama unesena u mjenicu smatra se da nije napisana. Regres prije dospjelosti koji se podnosi zbog neakceptiranja ili nesposobnosti za plaćanje trasata i akceptanta. isplatu mjenice od regresnih dužnika. uključena je kamata.regresnim dužnicima. bilo potpuno bilo djelimično. Regresni dužnici su sva lica koja. i da je trasat prihvati i potpiše čime postaje akceptant (glavni mjenični dužnik). Takođe i u slučaju kad je izvršenje nad imovinom tih lica ostalo bezuspješno. Međutim. kao i od ostalih mjeničnih dužnika koji su po mjeničnom pravu njemu odgovorni. Regresni zahtjev prije dospjelosti može se postaviti u slučajevima određenim zakonom: a) Ako je akceptiranje odbijeno. koju plaća dužnik. čl. odnosno akceptanta. O dospjelosti se mjenica podnosi akceptantu na isplatu. uz ispunjenje zakonskih uslova. indosanti i njihovi avalisti. obustavio plaćanje. Postoje dvije vrste regresa i to: 1. U mjeničnu svotu. na dan plaćanja ili za dva radna dana po dospjelosti. Taj normalan tok mjeničnih radnji se prekida i kada trasat odbije akcept ili odbije isplatu. a mjenica važi (ZM. Kod ovih mjenica kamata se ne može unaprijed izračunati i pripisati glavnici. Regres Normalan tok mjeničnih radnji je takav da se najprije mjenica podnese na akcept trasatu. pravo na osnovu koga imalac mjenice može tražiti. Ona se priračunava glavnici već prilikom izdavanja mjenice. kao mjenični potpisnici. 2. b) Ako je prije ili poslije akceptiranja mjenice otvoren stečaj ili prinudna likvidacija nad imovinom trasata.

rješenje o otvaranju stečaja ili prinudne likvidacije. kamatu ako je bila upisana na mjenici. trasant kod neakceptirane mjenice. Otuda je teži položaj regresnih dužnika čiji su potpisi na mjenici bliže potpisu glavnog dužnika (ZM. Zapravo. Ako regresni zahtjev (iskupni) postavlja neki od mjeničnih dužnika koji je već iskupio mjenicu u prethodnom regresnom postupku. indosatar) u regresnom postupku može tražiti: mjeničnu svotu. čl. naknadu za 355 . zateznu kamatu od dospjelosti mjenice. Ovo stoga što isplatom mjenične svote od strane nekog regresnog dužnika ne prestaje mjenična obaveza. dokaze o nemogućnosti izvršenja. neposredno i samostalno. I ovdje dolazi u obzir eskont ako se regres vrši prije roka dospjelosti (ZM. imalac mjenice svoj regresni zahtjev može postaviti prema svakom od regresnih dužnika i tražiti isplatu mjenice (trasatu. na posjedovanje uredne isprave o podizanju protesta. U regresnom postupku plaćanje se može izvršiti povratnom mjenicom. po svome izboru. ne poštujući red kojim su potpisivali mjenicu. ali ne i na ona koja su poslije njega potpisala mjenicu. on može tražiti cjelokupni iznos koji je već platio (regresni iznos). odgovaraju povjeriocu solidarno. 50). nego se vrši prevaljivanje (prebacivanje) mjenične obaveze na ona lica koja su mjenicu potpisala prije njega. zatim trasant i eventualni intervenijent.Kad nastane neki od iznesenih materijalnopravnih razloga za regres. Svi mjenični potpisnici. postoji nečije pravo regresa u obliku iskupljujućeg regresa. kamate na taj iznos od dana iskupljenja u visini eskontne stope koju utvrđuje Evropska centralna banka iz Frankfurta. Obuhvata svotu utvrđenu članom 49 i 50 ZM. Dok glavni mjenični dužnik (akceptant. svi prethodnici koji su prije njega potpisali mjenicu. ako nije protivno ugovoreno. indosantima i njihovim avalistima). Već je rečeno da regres u mjeničnom pravu nije ustanovljen samo u korist mjeničnog povjerioca. nego pravo regresa postoji i u međusobnim odnosima regresnih dužnika (iskupni regres). odnosno svotu koja nije isplaćena ili akceptirana. slanja izvještaja. ostali troškovi) i najposlije. Ako se regres vrši prije roka dospjelosti. onda se od mjenične svote odbija eskont određen po stopi službenog eskonta. Ako je mjenica akceptirana. troškove koje je imao u vezi sa regresom (troškovi protesta. Zahtjev može postaviti prema svakom pojedinačno ili istovremeno prema više njih po izboru (opciji) ili protiv svih zajedno. tada su prema njemu regresni dužnici: svi prethodni indosanti i avalisti. 48). To je nova mjenica trasirana po viđenju koju vuče povjerilac (vršilac regresa) na nekog od svojih prethodnika (regresnih dužnika) njemu odgovornih. izdavalac solo mjenice) ne isplati mjenicu. To se odnosi. čl. Povjerilac se može obratiti ma kome od njih. posljednji regresni dužnik jeste trasant pošto je prvi potpisao mjenicu. Za ostvarivanje regresnih prava potrebno je ispuniti i određene formalne uslove u vidu dokaza. prije svega. Od regresnih dužnika povjerilac (remitent. odnosno regresni dužnici. kao i troškove. Kada neki od regresnih dužnika isplati (iskupi) mjenicu.

akceptant. 53. 1). Ispravom se dokazuje da je imalac mjenice ili njegov punomoćnik preduzeo na vrijeme potrebne radnje prema glavnom dužniku. ako hoće da očuva svoja prava prema regresnim dužnicima. ali se mora izvršiti notifikacija. Zavisno od razloga zbog koga se vrši protest. b) Protest zbog neisplate ili djelimične isplate preduzima se kada je akceptant odbio potpuno ili je djelimično isplatio mjeničnu svotu. Protest je istovremeno i javna isprava kojom se na vjerodostojan način utvrđuje da dužnik nije izvršio određenu radnju iz mjenice (nije akceptirao ili datirao akcept. čl. rokovi su različiti (ZM. Protest je uslov za regres. Rokovi su kratki. d) Perkvizicioni protest podiže imalac duplikata ili kopije mjenice kojim traži predaju akceptiranog primjerka mjenice od držaoca toga primjerka kako bi tražio isplatu mjenice od akceptanta. Razlozi zbog kojih se podiže protest su zakonom utvrđeni. imalac akceptiranog primjerka mjenice i drugi. nema ni mjenične tužbe prema njima. čl. kao i načina određivanja dospjelosti mjenice.posredovanje kao i pristojbu za povratnu mjenicu. st. Protest Protest ima dvojako značenje. Podizanje protesta nije samo pravo imaoca mjenice nego i njegova obaveza. a u toj ulozi mogu biti trasat. Protest se mora podići u zakonom predviđenim rokovima (protestni rokovi). ali da su one ostale bez uspjeha. ostaje samo odgovornost glavnog dužnika. 356 . Lice protiv koga je podignut protest naziva se protestat. a protest se podiže odmah po odbijanju izvršenja mjenične radnje. 45). on predstavlja mjeničnopravnu radnju koja se preduzima radi očuvanja prava iz mjenice prema regresnim dužnicima. Protest podiže imalac mjenice ili njegov punomoćnik. Stoga se on prvo mora obratiti glavnom dužniku i tražiti izvršenje odgovarajuće radnje. Time se može bitno umanjiti pravna sigurnost povjerioca. 8. c) Protest zbog nedatiranja akcepta jer akceptant nije stavio datum akcepta kod mjenice plative na određeno vrijeme po viđenju. Zavisno od razloga postoje i različite vrste protesta: a) Protest zbog neakceptiranja ili djelimičnog akceptiranja se podiže kada je trasat odbio potpuno ili djelimično da akceptira mjenicu. mjenica postaje “prejudicirana” i povodom takve mjenice ne mogu se vršiti regresna prava. a plativa je u mjestu prebivanja tog dužnika (ZM. korištenje regresnih prava. Ako protest nije podnesen u roku. Zakonski rokovi se mogu prolongirati u slučaju više sile ili zakonskih razloga. Bez protesta ne može se aktivirati mjenična odgovornost regresnih dužnika. Kod protesta zbog neakceptiranja protestat je uvijek trasat. odnosno imalac duplikata ili kopije mjenice i to lice naziva se protestant. Najprije. nije isplatio mjenicu i dr).

Notifikacija nije uslov za održanje regresnih prava.Pored podizanja protesta. Svaki indosant mora dalje obavijestiti svog prethodnog indosanta i njegovog avalistu (dva dana nakon dobijene obavijesti). U tim slučajevima. sljedeći: prepis protestovane mjenice. jedina posljedica jeste što sam snosi protestne troškove. broj iz registra protesta uz potpis ovlaštenog lica i pečat suda. ipak. ali se i ona datira. Svaka protestna isprava zavodi se u poseban registar (registar protesta) koji ima karakter javne knjige. imalac mjenice podigne protest. Ako udovolji zahtjevu (akceptira ili datira akcept. Ako protestat ne izvrši mjeničnu radnju ili se ne može naći. ali je obavezan na notifikaciju. u protestnom roku. potpisuje i unosi u registar protesta (ZM. Za sastavljanje ove izjave potrebno je da se ispune određeni uslovi. Uvijek se preduzima u korist određenog regresnog dužnika (“u njegovu čast”) radi zaštite od regresa. Već je rečeno da trasant. intervenijenta i dr. Elementi protestne isprave su. dan. isplati mjenicu). Protestna isprava dostavlja se. izjava da je protest ostao bez uspjeha. odnosno djelimična isplata konstatuje na mjenici. Protestni organ (može biti službenik suda) poziva protestata da izvrši mjeničnu radnju radi koje je podignut protest. Intervencija Intervencija je takva mjeničnopravna radnja kojom neko lice (intervenijent) vrši akceptiranje ili isplatu mjenice umjesto nekog mjeničnog dužnika (honorata) u slučajevima kada je imalac mjenice stekao regresno pravo po toj mjenici. protestni organ sastavlja protestnu ispravu. postupak se obustavlja. ukratko. imalac mjenice ima još jednu obavezu ako se radi o odbijanju akcepta ili isplate. 9. Protestna isprava može biti zamijenjena pismenom izjavom na mjenici lica od koga se traži izvršenje određene radnje (trasata. 357 .). upisuje u registar protesta. Ovo obavještavanje se naziva notifikacija. imalac mjenice dužan je obavijestiti svoga indosanta i trasanta (četiri dana nakon dana protesta). imena protestanta i protestata. indosant ili avalista može na mjenici upisati klauzulu “bez troškova”. Isplaćena mjenica se predaje isplatiocu. Protest se podiže kod suda mjesno nadležnog za protestata. mjesto. bez odlaganja. čl. imalac mjenice nije dužan podizati protest radi očuvanja regresnih prava. O tome se na zahtjev izdaje potvrda koja se. odnosno ako je pozivanje ostalo bez uspjeha. Do intervencije dolazi onda kada imalac mjenice može zahtijevati regres uslijed neakceptiranja ili neisplate mjenice. godina i sat kada je pokušano izvršenje mjenične radnje prema protestatu te broj isprave i datum. akceptanta. “bez protesta”. U tim slučajevima. imaocu mjenice ili licu koje je u njegovo ime podnijelo mjenicu na protest. Vlada Federacije Bosne i Hercegovine utvrđuje do koje mjenične svote protestno tijelo može umjesto protesta preporučenim pismom dostaviti prepis mjenice svim mjeničnim dužnicima sa napomenom da je mjenica protestirana. 79). a može se izvršiti i putem pošte. Ako.

ne otklanja prema honoratovim prethodnicima. Otklanja se samo prema honoratu i njegovim povjeriocima. spontano interveniše (ZM. Intervenisati se može za svakog regresnog dužnika. Ako se ispune uslovi za regres.1. 9. Pozivna i spontana intervencija Pozivna intervencija ili adresa po potrebi. Obično se određuje upisom izjave: “U slučaju potrebe obratiti se N. dakle. Primjenjuje se samo u slučajevima ako bi došlo do vršenja regresa prije dospjelosti. Mogućnost regresa se. U ulozi intervenijenta može biti svako lice koje ima pasivnu mjeničnopravnu sposobnost.N” ili “Obratiti se N. način na koji dolazi do intervencije i drugi. indosant ili avalist odredi lice koje će intervenisati za slučaj neakceptiranja ili neisplate mjenice ili za oba slučaja. 2). I spontana intervencija može biti za neakceptiranje ili za neisplatu. 56. Dva su osnovna kriterija za razlikovanje intervencije: prvi. U prvom slučaju razlikuje se pozivna i spontana intervencija. postoji onda kada trasant. imalac mjenice dužan je da se obrati licu naznačenom za intervenciju (adresatu) koje postaje intervenijent kada prihvati poziv. Do spontane intervencije dolazi kada treće lice (van lica u mjenici) ili ma koji potpisnik na mjenici (osim akceptanta) bez poziva (naredbe). licima čiji se potpisi na mjenici nalaze poslije potpisa honorata. Pravna dejstva intervencije su relativnog karaktera jer se njome ne otklanja regres prema svim dužnicima. 9. prihvati intervenciju. u njegovu čast. obustave plaćanja i dr. Za razliku od pozivne intervencije. čl.2. Intervencija zbog neakceptiranja i intervencija zbog neisplate Do intervencije zbog neakceptiranja može doći na osnovu pozivne ili spontane intervencije (po pozivu ili spontano). “kad god je prije dospjelosti mjenice njen imalac ovlašten na regres po mjenici koja se može 358 .N”. a u drugom intervencija zbog neakceptiranja i intervencija zbog neisplate. indosant ili avalist upisom na mjenici ili da određeno lice. imalac mjenice može odbiti akcept kod spontane intervencije jer ne želi spontanog intervenijenta kao dužnika. Može biti čak i trasat koji je odbio redovan akcept. on ne može odbiti isplatu potpunu ili djelimičnu putem spontane intervencije. Dakle.Intervenijenta može odrediti trasant. po svojoj volji. st. Već je rečeno da do regresa prije dospjelosti može doći ako je trasat odbio akcept (potpuno ili djelimično) ili usljed otvaranja stečaja. Poziv (naredba) upisana je u mjeničnu ispravu. To može biti treće lice (izvan kruga lica na mjenici) ili lice koje je već dužnik po toj mjenici. po svojoj volji (sua sponte). razlog intervencije. Međutim. odnosno adresa u nuždi. kako zakon kaže. U ulozi intervenijenta ne može se pojaviti akceptant.

pošto podigne protest. Njegov pravni položaj se razlikuje bitno od položaja akceptanta kod redovnog akcepta. izgubio bi pravo regresa prema svim 359 . odgovara onako i onoliko kako i koliko odgovara njegov honorat. ima pravno značenje avala. Kada glavni mjenični dužnik odbije isplatu. čl. Ako nije označen honorat. ako se potpis nalazi na poleđini mjenice. ima značenje bjanko indosamenta. imao platiti honorat. može se obratiti regresnim dužnicima. ma gdje bio stavljen. a to može biti potpuni ili djelimični iznos mjenice. čl. bilo o dospjelosti (glavni dužnik odbio isplatu) ili prije dospjelosti (materijalnopravni razlozi za regres prije dospjelosti). za koga akceptira (ko je honorat) i potpisuje mjenicu (“Akceptiram u korist N. Akceptiranje spontanom intervencijom povjerilac može odbiti. iako to možda ne želi. imalac mjenice gubi pravo naplate od dužnika koji je naznačio intervenijenta ili za koga je mjenica akceptirana intervencijom (honorata). Intervenijent koji akceptira mjenicu (intervenijent-akceptant) odgovara isto kao i njegov honorat. Ako propusti da podnese mjenicu na isplatu pozivnom intervenijentu. spontani intervenijent odgovara kao i njegov honorat. imalac mjenice mora se obratiti pozivnom intervenijentu (adresatu u nuždi) prije regresnih dužnika. Kada bi odbio isplatu intervencijom. Intervenijent na mjenici upisuje izjavu o akceptu. takođe. ako intervenijent nije trasat ili trasant. Pravne posljedice propuštanja jesu: imalac mjenice neće moći ostvariti regres prema licu označenom za intervenciju. Dakle. imalac mjenice obraća se pozivnom intervenijentu radi akceptiranja (potpunog iznosa mjenice ili neakceptiranog dijela od trasata). a ako prihvati. Imalac mjenice je dužan primiti taj iznos jer se time smanjuje obaveza honorata i ostalih dužnika kao i troškovi.podnijeti na akceptiranje” (ZM. Tek kada ga i adresat u nuždi odbije. onda takvim potpisom on postaje akceptant. važi zakonska pretpostavka da je to trasant (ZM.” i potpis). pozvan ili spontano. Odgovara prema imaocu mjenice i prema indosantima čiji potpisi na mjenici dolaze iza potpista honorata. inače. ako trasat interveniše pa stavi svoj potpis na lice mjenice bez odgovarajuće izjave o intervenciji. Akceptiranjem mjenice intervenijent ne postaje glavni mjenični dužnik. 57). Isplata intervencijom obuhvata cjelokupan iznos koji bi. ima svrhu da otkloni regres. To je pravna radnja kojom neko. isplaćuje mjenicu za čast (u korist) određenog regresnog dužnika (honorata) u slučaju kad imalac mjenice stekne pravo da zahtijeva isplatu mjenične svote od regresnih dužnika. Akceptiranje intervencijom ne dolazi u obzir kada je trasant svojom naredbom zabranio podnošenje mjenice na akcept. 58). Intervencija zbog neisplate. Isplata intervencijom može se vršiti u svim slučajevima kada je moguć regres.N. niti prema njegovim sljednicima. Vrijedi istaći neke napomene: sam potpis intervenijenta na licu mjenice. Ako nastanu okolnosti za regres prije dospjelosti mjenice. kao i prema dužnicima čiji potpisi slijede iza potpisa honorata.

Duplikat odnosno drugi primjerak vraća se istim putem natrag od jednog indosanta do drugog i svaki od njih stavlja svoj potpis na taj primjerak. “.. gubi pravo regresa od onih koji bi bili oslobođeni da je prihvaćena najpovoljnija intervencija.. ako nije naznačeno da je ta mjenica trasirana samo u jednom primjerku..”)... šalje mjenicu na akcept poštom. Svaki od njih je izvornik (original) i nosi svoj tekući broj. čl. Oznaku tekućeg broja svakog takvog primjerka može staviti samo trasant. “. Intervenijent ne može mjenicu dalje indosirati. Ako se ne naznači honorat. čl.. dok zahtjev ne stigne do trasanta. platite za ovu solo mjenicu. imalac treba da se obrati svom neposrednom prethodniku. 10. Kad traži novi primjerak mjenice. On ne stupa na mjesto honorata pa se prema njemu ne mogu isticati prigovori koji bi se mogli stavljati njegovom honoratu.mjeničnim dužnicima koje bi isplata intervencijom oslobodila obaveze (ZM. Ti se ostali primjerci nazivaju drugim.”... a znao je za to. Intervenijent svoja prava ostvaruje samostalno i neposredno.”). U slučaju da isplatu ponudi više intervenijenata. Nerijetko se dešava da remitent ili koji drugi imalac mjenice. i tako redom po nizu indosamenata.”. dok mjenica ne stigne do onoga ko je tražio novi primjerak. čl. Imalac mjenice nije dužan davati objašnjenje zašto zahtijeva nove primjerke mjenice. a može i za to da posluže kao prepis u druge svrhe kao i svaki drugi prepis. Intervenijent-platac stiče prava koja ima njegov honorat i prema honoratovim prethodnicima.za ovu drugu mjenicu. svaki bi se primjerak smatrao posebnom mjenicom (ZM. ovaj svome.. imalac mjenice je dužan prihvatiti isplatu onoga intervenijenta koja oslobađa najviše dužnika. Ako se oznaka ne bi stavila. da budu hartije od vrijednosti. (“Po viđenju platite za ovu prvu mjenicu. zakonska je pretpostavka da je to izvršeno za čast trasanta (ZM. Umnožavanje i prepisi mjenice Mjenica se može umnožavati s namjerom da novi primjerci imaju osobine trgovačkih efekata. 65).platite za ovu jedinu mjenicu. Izdavanje novih primjeraka može zahtijevati svaki njen imalac. Više primjeraka jedne mjenice izdaje se da bi se povjerilac osigurao za slučaj gubitka mjenice. kad ne živi u istom mjestu u kome i trasat. trećim (duplikat. Nove primjerke trasirane mjenice može izdati samo trasant. 63). 360 . Mjenica može biti izdata u više primjeraka od kojih je svaki jednak sa prvim primjerkom. Tada se mjenica izdaje u više primjeraka i jedan se šalje na akcept. Izdavanje više primjeraka može se spriječiti unošenjem solo klauzule (“. a ostali se indosiranjem prenose i tako imalac može brže doći do potrebnog novca. 62). Imalac mjenice je dužan potvrditi na mjenici isplatu intervencijom.. Intervenijent koji postupi drugačije... triplikat). naznačiti honorata i mjenicu predati intervenijentu-placu...

po svim primjercima koje je potpisao. intervencija i žiro). 3). onda se može isplatiti samo po tom primjerku (“. kopiju (ZM. međutim. odakle počinje originalni tekst na prepisu. Mora biti vjeran originalu sa svim indosamentima. Prepisivanje je pravo svakog imaoca i zato ne mora tražiti da to učini trasant. Svaki indosant može svoj primjerak prenositi na razna lica i odgovoran je. Ako nema naznake kod koga je original.”). prepis gubi snagu mjeničnopravne isprave.Pošto izdavanjem novih primjeraka nije izdata nova mjenica.. Ako je trasat akceptirao više primjeraka. 361 . da bi se znalo. Mora se naznačiti gdje se prepis završava.. Ako bi predaju odbio. služe zaloga i pridržaj. čl. Svaki imalac mjenice ima pravo sačiniti prepis mjenice. 69.. obavezan je po svakom primjerku na kome ima njegov potpis. Zato prilikom regresne naplate treba da traži da mu se ti primjerci vrate. klauzulama i naznačenjem potpisa. čl. Prepis se može indosirati i avalirati na isti način i sa istim pravnim dejstvom kao da se to čini sa originalom. Kad jedan primjerak bude poslat na akceptiranje. 11. Od ovoga mjeničnog prepisa koji služi kao trgovački efekat treba razlikovati obični prepis mjenice. sa svojim daljim indosantima solidarno. ako bi se prepis indosirao ili avalirao. kad ga zatraži (ZM. čl. niti ga može indosirati (ZM. 67). imaocu duplikata. Obično se napiše: “dovde prepis” ili “odavde original”. a ne za ostale. Tada se isplatom jednog primjerka ne gase ostali primjerci koje je akceptirao. te imalac nema pravo regresa na osnovu njega. st.platite za ovu prvu mjenicu. 68).. imalac duplikata podiže protest (perkvizicioni protest). Mjenični povjerilac koji ima založno pravo na osnovu mjenice kao i korisnik prava pridržaja imaju određene privilegije u poređenju s istim nosiocima tih prava po građanskom pravu. to se isplatom jednog primjerka gasi obaveza i potpisnici se oslobađaju obaveze po svim ostalim primjercima. koji se sačinjava kao za svaku drugu ispravu i kojim se samo utvrđuje da postoji takva mjenica. pored ličnih mjeničnih garancija (aval. Izuzetno. ako je na mjenici napisana kasatorna klauzula. ne može podnositi na akcept. Prepis mora sadržavati sve što sadrži original mjenice. Prepis se. Obezbjeđenje mjeničnog potraživanja (pravo zaloga i pridržaja) Kao sredstva za obezbjeđenje mjeničnog potraživanja. U prepisu se mora naznačiti da je to prepis i kod koga se nalazi original mjenice. pa ma i ne bilo navedeno da se isplatom jednog primjerka gase i ostali. Depozitar je dužan čuvati akceptirani primjerak i predati ga ovlaštenom licu. mora se to naznačiti na svim ostalim primjercima i upisati ime onoga kod koga se nalazi taj primjerak (depozitara). nego svi ti primjerci sačinjavaju jednu obavezu.

kao u građanskom pravu. Tražbinu ili mjenicu može sam naplatiti i bez posredovanja suda. 362 . mora zabilježiti na mjenici. odnosno o zasnivanju založnog prava na datoj stvari.Mjenični založni povjerilac može tražiti od zalogodavca još i pismenu izjavu o zalaganju. Po pravilu. Sudska odluka zamjenjuje mjeničnu ispravu. pravo pridržaja nad dužnikovim novcem. hartije od vrijednosti. a založne tražbine može zadržati (ZM. ili ako je izvršenje novčanog duga iz njegove imovine ostalo bezuspješno ili je kao trgovac obustavio plaćanje kvalifikovana retencija (ZM. i prije dospjelosti mjenice . Svrha amortizacije mjenice jeste ublažavanje strogog načela inkorporacije. bez pismene isprave ne mogu se ostvarivati i prenositi prava. Ako se zalogoprimac samo djelimično namirio. sud oglašava mjenicu nevažećom. Imalac mjenice može se poslužiti pravom pridržaja i prije nego što mu je tražbina dospjela. Da bi osigurao svoje potraživanje. Razlikuju se dvije vrste pridržaja: o dospjelosti mjenice. Ukoliko se niko ne pojavi i ne predoči mjenicu u određenom roku. koji neki nazivaju redovnim pridržajem. Ako dužnik na vrijeme ne isplati mjenicu. čl. Postupak je kao i kod ostalih hartija od vrijednosti. IV OSTALE MJENIČNE RADNJE (MJENIČNI ZAHTJEVI) 1. bio lišen ostvarivanja prava iz mjenice. bez svoje krivice. Kad dobije takvu izjavu. mjenični povjerilac može. Povjerilac može svoje potraživanje ostvariti po osnovu sudske odluke o amortizaciji mjenice (ZM. a opšta u Zakonu o vanparničnom postupku. 94). Naprosto. izgorjela ili na ma koji način nestala) oglašava nevažećom (amortizovanom). 88-91). da su ti predmeti došli u ruke povjeriocu povodom nekog posla koji ima veze s njegovim potraživanjem (koneksitet). Imalac nestale mjenice podnosi prijedlog sudu uz prezentiranje odgovarajućih dokaza. onda je u privilegovanom položaju. Amortizacija mjenice Amortizacija je vanparnični sudski postupak u kome se nestala mjenica (ukradena. Ako sud nađe da su podneseni podaci dovoljni. 88). dokaze o tražbinama i pokretne stvari. O tome se obavještavaju svi zainteresovani. zato što nema mjenicu u svojim rukama. Specijalna procesna pravila o amortizaciji mjenice sadržana su u Zakonu o mjenici.kvalifikovani pridržaj. tražbini ili mjenici. povjerilac može od suda tražiti javnu prodaju zaloge bez tužbe i bez saslušanja zalogodavca. putem oglasa u Službenom listu BiH poziva lice koje drži mjenicu u rukama da je podnese sudu. iako nema založnog prava. čl. Ne traži se. čl. pokretnostima i hartijama od vrijednosti stiče se kad imalac mjenice stekne pravo na tužbu protiv mjeničnog dužnika redovni pridržaj. koji su zakonitim putem došli u njegove ruke. ako je dužnik pao pod stečaj. zadržati dužnikov novac. Štiti se povjerilac koji bi zato što ne posjeduje mjeničnu ispravu.

Redovna mjenična tužba podnosi se protiv glavnog mjeničnog dužnika. 363 . Povjerilac se upućuje na parnični postupak da u tom postupku dokaže vlasništvo mjenice (vlasnička. Pravilo je. Mjenične tužbe i prigovori Svoje zahtjeve iz mjenice (mjeničnopravne zahtjeve) imalac mjenice može ostvariti putem tužbe (mjenične tužbe) u parničnom postupku (mjenična parnica). Mjenični promet zahtijeva što bržu i lakšu cirkulaciju mjenice. Može ih isticati svaki mjenični dužnik svakom mjeničnom povjeriocu. a da se izbjegnu sve smetnje pa i neizvjesnosti. trasantu. c) Koji proističu iz ličnog odnosa dužnika prema nekom ranijem imaocu mjenice. trasantu kod solo mjenice.Ako se u roku. da se imaocu mjenice ne mogu isticati prigovori koji bi se zasnivali na odnosima mjeničnog dužnika i nekog ranijeg imaoca mjenice. Zaštita se daje isključivo savjesnom imaocu mjenice. kao i uopšte trgovački efekti. dvije situacije: prva. dakle. ako je sadašnji imalac znao ili je morao znati da postoji neka nedopuštena radnja povodom koje dužnik može staviti prigovor. Radi toga je data naročita pravna zaštita imaocu mjenice jer su ograničeni prigovori koji se mogu isticati. Usvajanjem ovih načela o pravnoj zaštiti imaoca mjenice omogućeno je da mjenica. objektivni prigovori. a regresna protiv regresnih dužnika po mjenici. ne daje nesavjesnom imaocu mjenice. koji je odredio sud. postane instrumenat kredita i finansijskih operacija pomoću kojih se nabavlja ili prodaje roba. ipak. Postoje dvije vrste mjeničnih tužbi: redovna i regresna. o nesavjesnosti imaoca mjenice. pojavi neko lice. Prije podizanja mjenične tužbe potrebno je blagovremeno podizanje protesta. kada lice odbije da preda mjenicu. što uslovljava prekid amortizacionog postupka. za razliku od prvih. u osnovi. revindikaciona tužba). koje može postavljati samo određeni dužnik. mogu nastati. U mjeničnom pravu mogu se isticati prigovori: a) Koji se zasnivaju na ličnom odnosu dužnika sa povjeriocem koji postavlja mjenični zahtjev. Mjenični zahtjevi su svi oni koji neposredno proizlaze iz same mjenice. nego na mjeničnoj ispravi. intervenijentu. 2. avalistima. a mogu biti upravljeni prema akceptantu. da to lice preda sudu mjenicu i tada se postupak amortizacije obustavlja i druga. a koji se ne vide iz mjenične isprave. b) Koji se ne zasnivaju na ličnom odnosu dužnika i povjerioca. Radi se. indosantima. Zaštita se. znači.

nego se zasnivaju i na nekim drugim činjenicama. ako su iz tog odnosa stekla neosnovano neku imovinsku korist. Za njihovo ostvarivanje ne važe pravila mjeničnog prava. Slučajevi kada se može podići građanskopravna tužba radi ostvarivanja zahtjeva nastalog u vezi sa mjeničnom poslom su ovi: ostvarivanje zahtjeva iz osnova neopravdanog obogaćenja. zbog čega se mjenična tražbina gasi. jer su građanskopravne prirode. Smatra se da su se neosnovano obogatili. jer su dobili neku imovinsku korist. Isto je pravno dejstvo i u slučaju zastarjelosti: gase se mjeničnopravni zahtjevi. 364 . da na vrijeme podigne kod suda protest. gubi pravo da traži da mu se obaveza iz mjenice izvrši po postupku za ostvarenje mjeničnog potraživanja. U slučaju propuštanja preduzimanja zakonom propisanih radnji i u slučaju proteka roka zastarjelosti. Potraživanje kod neosnovanog obogaćenja zastarijeva za tri godine. potrebno je da je njen imalac na vrijeme podnese trasatu na akcept i akceptantu na isplatu. Ostali mjenični obveznici oslobađaju se ove mjenične odgovornosti” (ZM. 87). pa ako bude odbijen. primili vrijednost bez davanja protuvrijednosti. akceptant i indosant čije su se mjenične obaveze ugasile uslijed zastarjelosti ili uslijed toga što su propuštene radnje propisane radi održavanja mjeničnih prava. zahtjev iz osnova prouzrokovanja šteta uslijed propuštene notifikacije.3. odgovaraju imaocu mjenice. 87). čl. Zadržaćemo se na neosnovanom obogaćenju koje obrađuje Zakon o mjenici (čl. Da bi mjenicu mogao naplatiti. može se podići tužba za naplatu protiv nekih lica koja su bila u mjeničnom odnosu. Neosnovano obogaćenje i drugi zahtjevi (zahtjevi građanskopravne prirode) U vezi sa mjeničnim poslom mogu proisteći određeni zahtjevi koji nemaju isključivo osnova u mjenici. zahtjev akceptanta radi pokrića protiv trasanta kada je isplatio mjenicu. Mjenično pravo zasnovano je na načelima strogosti i formalizma. ako su se na njegovu štetu neopravdano obogatili. U Zakonu o mjenici stoji: “Trasant. pa se podiže neka od tužbi poznatih u građanskom pravu. ublaženo je usvajanjem instituta neosnovanog obogaćenja. Ako imalac mjenice ne izvrši potrebne radnje na vrijeme. Načelo strogosti. ipak. a u svemu ostalom primjenjuju se pravila Zakona o obligacionim odnosima. zahtjev vlasnika mjenice protiv posjednika mjenice (revindikacioni zahtjev).

Bitni sastojci sopstvene mjenice su isti kao i kod trasirane. trasirana mjenica po sopstvenoj naredbi i trasirana vlastita mjenica. To je jednostrana izjava volje koja se sastoji u bezuslovnom obećanju izvršenja obaveze od strane izdavaoca mjenične isprave. st. Prema trgovačkom poslu kod koga se primjenjuje i funkciji koju zadovoljava. U tom smislu. odnosno sjedište izdavaoca. Pitanje dospjelosti i mjesta izdanja rješava se po istim pravilima kao i kod trasirane mjenice. nema naredbe trećem licu (trasatu). Osnovna ili tradicionalna podjela mjenice jeste prema tome ko plaća mjeničnu svotu (obavezu). Izdavanje mjenica u različitim varijantama jasno pokazuje njenu poslovnu (trgovačku) moć jer može da zadovolji širok krug poslovnih zahtjeva. Kriteriji podjele Postoji više vrsta mjenica zavisno od toga šta se uzima kao kriterij podjele. Vlastita (sopstvena. Kod sopstvene mjenice. a tiču se dospjelosti. mjesta izdanja i mjesta plaćanja.V VRSTE MJENICA 1. nego postoji obećanje samog izdavaoca da će on izvršiti mjeničnu obavezu. Poslovna praksa poznaje i druge vrste mjenica koje su moguće zahvaljujući elastičnosti i pravnom karakteru mjenice te pravilima mjeničnog prava uopšte. Prema formi i sadržini. Trasirana mjenica može imati nekoliko podvrsta: redovna trasirana mjenica. pošto nema trasata (ZM. čl. i bjanko (blanko) mjenica. mjenica može biti: poslovna (robna ili trgovačka) i finansijska mjenica sa različitim podvrstama. koja u momentu izdavanja sadrži sve bitne sastojke. takođe. Što se tiče mjesta plaćanja koje je izostavljeno. mjenične isprave u momentu izdavanja razlikuju se: potpuna mjenica. Kod ove mjenice. 2. solo) mjenica Vlastita mjenica je hartija od vrijednosti koju izdaje određeno lice i bezuslovno obećava da će o dospjelosti isplatiti mjeničnu svotu licu naznačenom u mjenici (remitentu). jer po prirodi vlastite mjenice ne može ga ni biti. za razliku od trasirane. 365 . postoji trasirana (vučena) mjenica o kojoj je do sada govoreno i vlastita (sopstvena. postoje bitni pretpostavljeni sastojci. U toj ulozi može se pojaviti trasirana i vlastita mjenica. solo) mjenica. odnosno da li je mjenica bezuslovno obećanje ili bezuslovan nalog. pretpostavlja se da je to mjesto koje je označeno kao mjesto izdanja. 4. osim što nema trasata. 3).

U pogledu značaja. Bjanko (blanko) mjenica Izdavanje bjanko mjenice je u skladu sa teorijom omisije (propuštanja). Po pravilu. kao imalac mjenice. To je mjenica koja se izdaje i pušta u promet. Naime. Kad se zna da u vlastitoj mjenici nema trasata ni akceptanta i da je odgovornost izdavaoca ista kao i odgovornost akceptanta trasirane mjenice. 292 Vidi: Vajner dr Zdenko. U savremenom kreditnom i uopšte mjeničnom prometu prevladava tip blanko mjenice. nego potpis akceptanta (bjanko akcept). nije punovažna mjenica jer se ne može nepopunjena naplatiti. Glavni dužnik je njen izdavalac. razumljivo. pa gdje se govori o akceptantu kao glavnom dužniku trasirane mjenice. op. Slijedeći načelo mjenične strogosti i formalizma. onda je primjena odgovarajućih odredaba o trasiranoj mjenici na sopstvenu mjenicu laka.cit. ukoliko se. u vlastitoj mjenici se to odnosi na njenog izdavaoca. izdavalac bjanko mjenice i primalac te nepopunjene isprave već su nešto ugovorili. ovlašteno je da popuni (upiše) odgovarajuće elemente. daje samo njene bitne i pretpostavljene sastojke. Prema teoriji omisije. u suštini. ali privremeno nepotpuna. Zakon o mjenici. a jasno je da je prihvata čim je mjenicu izdao. Bjanko mjenica je nepotpuna mjenica. ne protivi prirodi vlastite mjenice. svako savjesno treće lice. Ona predstavlja buduću mjenicu koja će 292 postati punovažna kada se popuni zakonom predviđenim sastojcima. a da nema sve bitne sastojke.str. To je slučaj kad trasant označi samog sebe za trasata (trasirana mjenica vučena na sebe). Prazna mjesta popuniće se kasnije. prazna (bijela. bjanko mjenica. pa će on ili savjesno treće lice u čijim se rukama kasnije nađe mjenica ispuniti (upisati) potrebne elemente saglasno tom ugovoru (saglasno npr. Trasirana mjenica se može svesti na sopstvenu i da tako posluži istoj svrsi kojoj služi sopstvena. Stariji teoretičari je nazivaju bjelicom. 120 366 . iako je po formi trasirana. a najdocnije kad se prezentira na isplatu. važi sve što je rečeno o tome za trasiranu mjenicu. Izdavalac izdaje naredbu samom sebi da isplati mjeničnu svotu i kad tu naredbu prihvati (akceptom). elementi trasirane mjenice se mogu tako kombinovati da ona prima razne funkcije. ta mjenica praktično postaje vlastita mjenica. a zatim nabraja članove zakona koji se odnose na trasiranu mjenicu. značenja i dejstva pojedinih mjeničnih sastojaka kod sopstvene mjenice. Akceptant samo potpisuje mjenicu i na taj način se obavezuje da će isplatiti mjeničnu svotu svakome u čijim se rukama nađe mjenica. ugovoru o potrošačkom kreditu). U momentu izdavanja bjanko mjenica može da sadrži samo potpis trasanta ili ne mora ni njegov. postoji ugovor koji je van mjeničnog posla. pa i funkciju sopstvene mjenice. i naređuje da se imaju primjenjivati na sopstvenu mjenicu. blanko). Na mjeničnoj ispravi (blanketu) neka su mjesta nepopunjena. u odredbama o sopstvenoj mjenici. 3.

odnosno kada će vršiti međusobni obračun). Poslovna (trgovačka.Najčešće se u blanko mjenici ispušta svota i dospjelost. Izdavanjem poslovne mjenice postiže se više stvari. I napokon. jer je kupac mogao prodati kupljenu robu unutar roka dospjelosti mjenice i prikupiti sredstva za plaćanje. “isplaćuje sama sebe”. Blanko mjenica se izdaje i tako što se na mjenični blanket stave dva ili tri potpisa. finansijskim dugovanjima te obezbjeđivanju novčanih potraživanja. izvršila uslugu) ili će to učiniti. Ti se potpisi raspoređuju tako da im se odrede uloge neophodne za punovažnost mjenice. Zatim. prodaje na poček. 5. odnosno za akceptante. Obično se kaže da robna mjenica “likvidira”. Najprije. poslova “sa odgođenim plaćanjem” i. kod potraživanja iz konto korenta. kad stranke još ne znaju koliko će biti potraživanje. odmah akceptiranu. obuhvata cijenu koju kupac iz ugovora o prodaji treba da plati ili korisnik usluga za izvršene usluge iz nekog ugovora. kod poslovnih transakcija kada se ne želi “otvoreno” dati kredit. robna) mjenica Koristi se kod jednokratnih kratkoročnih poslovnih odnosa (dugovanja i potraživanja) iz ugovora robnog prometa. Za razliku od poslovnih mjenica koje se 367 . Mjenični iznos. imalac mjenice (povjerilac) može izvršiti eskont mjenice i tako prije doći do potrebnog gotovog kapitala (novca). a drugog za avalistu. Zbog svojih prednosti i ciljeva koji se postižu poslovna mjenica je podesna kod poslova liferacije. a ne znaju ni kad će tražbina biti aktuelna. ali radi obezbjeđenja svoga potraživanja prima robnu mjenicu. unijeće iznos ostatka obaveza sa dospjelošću na dan kad treba dug likvidirati. uopšte. Stoga im najbolje odgovara da ta dva elementa mjenice izostave. popuniće i te elemente. postignuto je obezbjeđenje potraživanja. Kad dođe do obračuna. Imalac mjenice iza riječi “po naredbi” ispisuje svoje ime i postaje remitent. uslugama) zasnovan je građanskopravni odnos te je nastalo potraživanje i obaveza. Ekonomski cilj poslovne (robne) mjenice jeste izvršenje protučinidbe druge ugovorne strane (plaćanje kupoprodajne cijene. Trasant (prodavac) vuče mjenicu “plativu dva mjeseca uz akcept” na trasata (kupca) koja se prilikom izdavanja akceptira od strane kupca. protučinidba iz jednog građanskopravnog (ugovornog) odnosa izvršava se po pravilima strogog i formalnog mjeničnog prava. Finansijska mjenica Ovo je generički pojam za sve mjenice koje se izdaju u vezi sa poslovima finansijske prirode. u suštini. 4. kreditnim odnosima. Jedna ugovorna strana je izvršila svoju obavezu (isporučila robu. Izostavljanje ova dva elementa razlog je u preduzetom poslu u kome se mjenica daje kao osiguranje za neko buduće potraživanje(npr. Određenim ugovorom (o prodaji. plaćanje izvršenih usluga). Jednog ili dvojicu potpisnika odredi za trasate. Preostalog ili preostale označi za trasante ili jednog za trasanta.

trasant (komisionar) naglašava trasatu klauzulom o pokriću da se trasat za pokriće ne obraća njemu nego licu za čiji račun je mjenicu izdao. U najlošijoj poziciji je prvi žirant. odnosno svojim prethodnicima. Ostali žiranti potpisuju se na poleđini. Kod komisione mjenice trasant je komisionar koji vuče mjenicu za račun svoga poslovnog partnera (komitenta). Trasant se može pojaviti kao žirant. Ako vlasnik tekućeg računa likvidira dug na vrijeme. kao komisionar. Licu koje položi određenu svotu novca kod banke izdaje banka akceptiranu mjenicu na taj iznos ili više mjenica do tog iznosa. njemu odgovara samo akceptant. U mjenici se taj odnos može 368 . na iznos do visine odobrenog kredita. Komisiona mjenica Komisiona mjenica postoji onda kada se izdaje (trasira) za račun trećeg lica (ZM. Iznos može. treći) imaju mogućnost regresnih prava prema prvom žirantu. 5. Kad banka otvori nekome kredit u vidu tekućeg računa. Prema svojim potrebama. Davalac kredita zahtijeva da prvi žirant mjenicu potpiše dva puta.koriste za jednokratne kratkoročne poslove. Ova vrsta mjenice više se koristi u međunarodnim plaćanjima. odmah akceptiranu. Položaj žiranata nije jednak. 7. st. Ostali žiranti (drugi. a on banci revers. Kreditna mjenica može se izdati i u bjanko formi (bjanko mjenica). banka će popuniti mjenicu na iznos preostalog duga i preduzeti odgovarajuće mjeničnopravne radnje za realizaciju svoga zahtjeva. a potom i na poleđini kao bjanko indosant. U komisionoj mjenici. zahtijeva od svog dužnika (vlasnika tekućeg računa) da joj položi bjanko mjenicu. imalac mjenice ili mjenica iste podnosi na isplatu ili na eskont. Ona služi kao pokriće za kredit. Lice koje traži kredit predaje kreditoru mjenicu vučenu na sebe. Prikazuju se i “drže” kao kratkoročna potraživanja tako što se u određenim vremenskim razmacima (npr. radi u svoje ime. Trasant. Cirkulaciona mjenica Cirkulaciona mjenica se koristi kao instrument plaćanja. kao trasirana mjenica na samog sebe (trasant i trasat su isto lice . Najčešća varijanta finansijske mjenice jeste kreditna mjenica. najčešće. Prvo. uz to i akceptiranu.zajmoprimac). Pojavljuje se. dok kod avala njegova obaveza može biti ništavna ako je iz formalnih razloga (na mjenici) ništavna obaveza njegovog honorata. Ukoliko račun ne likvidira. Žiro se svjesno koristi umjesto avala (banka-kreditor zahtijeva takvo potpisivanje). Kod kreditne mjenice često se koristi jemstvo (žiro) umjesto avala. Banka redovno daje revers na primljenu mjenicu. kao i prema akceptantu. ali i ne mora biti naznačen. 3). čl. Razlog leži u činjenici što je obaveza žiranata samostalna. banka vraća bjanko mjenicu. na licu mjenice kao trasant. ako isplati mjenicu. ove mjenice se koriste kod dugoročnijih kreditnih i drugih finansijskih odnosa. svaka tri mjeseca) vrši prolongacija mjeničnih obaveza. a za račun komitenta koji ostaje izvan mjeničnog odnosa pošto njegovog potpisa nema u lancu mjeničnih potpisnika. 6.

Koristi se često kod isplate kupoprodajne cijene iz ugovora o prodaji: trasant (prodavac) vuče mjenicu na trasata (kupčevu banku) stavljajući na mjeničnoj ispravi klauzulu da za isplaćenu mjeničnu svotu trasat. čl. U suštini. trasat i remitent. a ne trasanta (prodavca). ali putem mjenice uz prezentaciju odgovarajućih dokumenata. c) Trasirana vlastita (sopstvena) mjenica po vlastitoj (sopstvenoj) naredbi.”.njen komitent (kupac). odnosno akceptant (kupčeva banka). veoma rijetko se pojavljuje u praksi. 5). Mjenica je snabdjevena odgovarajućom klauzulom (“platite na mene” ili “platite po mojoj vlastitoj naredbi”). I druga dokumenta mogu poslužiti kao obezbjeđenje (negocijabilni tovarni list u željezničkom ili drumskom transportu). dužnika) označavajući sebe za remitenta (banka kreditor). Komisiona mjenica se često pojavljuje u formi dokumentarne trate mjenice koja se koristi u domaćem i međunarodnom prometu. uvjerenje o porijeklu robe.i stavite na račun N. Mada su moguće.. trasant će biti odgovoran trasatu (akceptantu). Isto lice se pojavljuje u ulozi trasanta i trasata jer mjenicu vuče na samog sebe (ZM.vidjeti iz klauzule o pokriću: “. Mjenice kod kojih se jedno lice pojavljuje u više uloga a) Trasirana mjenica po vlastitoj (sopstvenoj) naredbi. Tu je suština izjave “stavite na račun” (zadužite).). Kod ove mjenice jedno (isto) lice je trasant i remitent (ZM. na iznos fakturne cijene iz ugovora. Banka treba da tereti (zaduži) račun svog komitenta. Za izdavanje komisone mjenice potrebno je prethodno da postoje ugovori o tome: prodavac . rekta mjenici. 369 .kupac. b) Trasirana vlastita (sopstvena) mjenica. Ako komitent ne položi pokriće. Ovdje je povezano nekoliko pravnih odnosa. račun. Uz prethodni dogovor: trasant (podavac) vuče mjenicu na trasata (kupca) u korist remitenta (prodavca). 5). Da bi se izvršio akcept mjenici treba priložiti dokumenta. Banka će mjenicu akceptirati ako trasant (prodavac) preda njoj određena dokumenta iz ugovora o prodaji (konosman. Postoje i druge vrste mjenica. čl. Banka odobrava kredit određenom licu koje će iz toga kredita platiti kupoprodajnu cijenu iz ugovora o prodaji. Trasant (prodavac) vuče mjenicu u iznosu kupoprodajne cijene na trasata (kupčevu banku). kao i ugovor banka . Kod ovih mjenica isto lice je trasant. povratnoj mjenici i prejudiciranoj mjenici.. Na odgovarajućim mjestima bilo je govora o domiciliranoj mjenici.N. ovdje dužnik vuče mjenicu na samog sebe u korist povjerioca (banke). Koristi se kod izvršenja obaveza iz ugovora. 8. tereti račun kupca. Upotrebljava se i u kreditnim odnosima: trasant (banka kreditor) vuče mjenicu na trasata (zajmoprimca. carinsku deklaraciju i dr. Banka je osigurana za iznos kredita pošto posjeduje konosman (hartiju od vrijednosti koja daje pravo raspolaganja robom).

3). ako se iz tog posla neopravdano obogatio. dok ne nastupi zastarjelost. Zastarjelost Zakon je odredio koje se radnje i u kojim rokovima moraju preduzeti da bi se sačuvala mjenična prava. a) Isplata mjenice. c) Amortizacija. izgorjela i dr) ili je 370 . trasantu i ostalim obveznicima. Obradićemo načine prestanka prava i obaveza zadržavajući se na specifičnostima. c) Mjeničnopravni zahtjevi indosanata jednih prema drugima. pa on mjenicu može indosirati. odnosno obaveze iz hartija od vrijednosti što je ranije izloženo. obaveza se ne gasi. gase obligacije. ali se nije dalje išlo pa nije tražena naplata. a) Zahtjevi protiv akceptanta zastarijevaju za tri godine računajući od dana dospjelosti mjenice (ZM. Rok zastare određen je prema tome ko je dužnik. kao i indosanata prema trasantu zastarjevaju za šest mjeseci od dana kad je indosant mjenicu iskupio. ako je bila podignuta za naplatu mjenice (ZM. b) Gubitak prava prema određenim dužnicima. 2. b) Mjeničnopravni zahtjevi imaoca mjenice prema trasantu i indosantima zastarijevaju za godinu dana od podignutog protesta. Sud nije dužan da vodi računa o zastarjelosti po službenoj dužnosti. Imalac mjenice gubi svoja prava prema indosantima. S obzirom na načelo inkorporacije. inače. izgubljena. po građanskom pravu. iako su preduzete potrebne radnje (protest). na naknadu štete još kroz tri godine. Može zastarjeti i pravo na potraživanje isplate. Zastarjelost se može prekinuti i obustaviti (zastoj) slično kao i kod građanskopravnog potraživanja (ZM. mjenična prava i obaveze prestaju kad je mjenična isprava nestala (ukradena. st. Ako je unesena klauzula “bez troškova” zastarjelost se računa po dospjelosti. Rok zastarjelosti je. Poslije tog roka ostaje akceptant obavezan. Ako se to desi prije dospjelosti. Propuštanjem se gube regresna prava. znači. d) Za avalistu važi pravilo da je njegova odgovornost jednaka odgovornosti onoga za koga je avalirao. 80-86). 80. onoliki koliki je i za lice za koje je avalirao. ako na vrijeme ne preduzme potrebne radnje: ne podnese na vrijeme mjenicu na akcept ili na viđenje ili na isplatu ili ne podigne protest u slučajevima zakonom predviđenim. odnosno od tužbe. U mjeničnoj obavezi ostaje tada samo glavni mjenični dužnik i mjenica se od njega može naplatiti mjeničnopravnim putem. trasant neakceptirane mjenice ili izdavalac solo mjenice) isplati mjeničnu svotu ili mu na drugi način dođe poslije dospjelosti. Sva prava i obaveze iz mjenice se gase kad glavni dužnik (akceptant. čl.VI ZASTARJELOST I PRESTANAK MJENIČNIH PRAVA I OBAVEZA 1. 80). čl. izuzev akceptanta. čl. Prestanak mjeničnih prava i obaveza Mjenična prava i obaveze mogu prestati na jedan od načina na koji se.

Dužnici čiji su potpisi ispred njegovog ostaju u mjeničnoj obavezi. što je slučaj kod povratnog indosamenta. a mjenične svote glase na istu valutu. po pravilu. izvrši drugu činidbu (nešto da ili učini) u vrijednosti mjenične svote. može se vršiti kompenzacija. Konfuzijom obaveza prestaje samo privremeno i to dok konfuzija traje pri jednom licu. h) Konfuzija. ne gasi jer povjerilac tu istu mjenicu 293 Mjenica se može može dalje pustiti u cirkulaciju. 394. Savremena administracija. nije kao u građanskom pravu. Kada se desi da na isti dan dospijevaju dvije mjenice. indosanta. kao i mjeničnopravna za građanskopravna potraživanja. umjesto isplate mjenične svote. a nije zatražena i donesena odluka o amortizaciji (rješenje suda). a prava i obaveze se zasnivaju po novoj. takav imalac mjenice može tražiti isplatu mjenice od glavnog dužnika i od svojih prethodnika. g) Novacija. Ako nisu istog iznosa. Tipičan način novacije u mjeničnom pravu jeste prolongacija mjenice. sa istim licima u različitim ulogama. Kada se novacija vrši sa glavnim dužnikom. dakle. Kompenzacijom se mogu gasiti mjeničnopravna potraživanja za mjeničnopravna. Dužnik može ugovoriti sa povjeriocem da. f) Kompenzacija. To je slučaj kada imalac mjenice svjesno poništi mjenicu ili kada svjesno propusti da preduzme zakonom predviđene radnje kako bi sačuvao prava iz mjenice (“prejudicirana” mjenica). za razliku se može izdati nova mjenica ili otvoriti regresni postupak. što je slučaj i kod ostalih trgovačkih efekata. To je slučaj kada se umjesto dotadašnje izdaje nova mjenica sa novim rokom dospjelosti. U slučaju konfuzije kod regresnog dužnika. Oproštajem duga nekom regresnom dužniku prestaje njegova obaveza. pa je ovi mogu dalje indosirati. kao i obaveza indosanata koji dolaze na mjenici iza regresnog dužnika kome je dug oprošten. 293 Suprotno.cit. i po njoj postati opet dužnik. Prava i obaveze iz mjenice prestaju kada imalac mjenice namjerno poništi mjenicu upisujući odgovarajuću izjavu na mjeničnoj ispravi (“ne važi” ili “poništava se”). Stara mjenica se gasi. str.tako uništena da nije sposobna za promet. op. d) Poništenje mjenice. a djelimično. mjenična obaveza se. Oproštajem duga gasi se mjenica pod uslovom da je dug oprošten glavnom dužniku. trasanta. Đurović dr Radomir: “Međunarodno privredno pravo”. kako bi proizveo puno pravno dejstvo prema imaocu i savjesnom sticatelju mjenice. indosirati na trasata. e) Oproštaj duga. povjerilac vraća mjenicu i sklapa poseban ugovor o prenovljenoj obligaciji. Mjenično pravo poznaje generalni oproštaj duga. Samo se gase obaveze dužnika čiji su potpisi na mjenici poslije njegovog potpisa. Takav prenov bi se morao upisati na mjeničnu ispravu (“umjesto mjenične svote primio robu”). str. Pravno dejstvo konfuzije. 505. Antonijević dr Zoran. Beograd 1986. čime se vrši prenov obaveze. U slučaju sjedinjenja svojstva povjerioca i dužnika po istoj mjenici. 371 .

372 .

može biti jedino banka koja vrši plaćanje iz trasantovog pokrića. pored banke. EKONOMSKA ULOGA I SLIČNOSTI I RAZLIKE SA MJENICOM 1. Iranu.prema Krulj dr Vrleta: “Instrumenti plaćanja u savremenom prometu (virman. 2. izvršilac bezuslovnog naloga (naredbe). Pojam čeka Svaki obligacioni odnos predstavlja određen imovinskopravni odnos koji se može. ugovornog ili vanugovornog karaktera. Ček je nalog (uput) za isplatu na ime neke već postojeće tražbine. izložena definicija se mijenja u pogledu ličnosti trasata. Pojmovno određenje čeka zavisi od toga da li je on plativ u zemlji ili inostranstvu. Iz tih odnosa. izraziti u novcu. Kada je pušten u promet. čl. Ova definicija odnosi se i na ček izdat u inostranstvu.GLAVA TREĆA ČEK I POJAM. Polazeći od pravila međunarodne konvencije. Izvršavanje novčanih obaveza (plaćanje) vrši se. čl. Luksemburgu. Savremena administracija. Vatikanu i dr. i drugi poslovni subjekt ili drugo lice (netrgovac) kada je to određeno zakonom zemlje u kojoj se vrši plaćanje čeka (ZČ. u nekim zemljama ček se može vući i na druge finansijske institucije. 373 . Dug ostaje sve dok se ček ne isplati. U savremenom svijetu. a u nekim i na 294 netrgovce. Kod ovih čekova trasat može biti. čl. Ako je u pitanju ček koji je izdat u BiH. st. 2). Gvatemali. Jedan od najznačajnijih instrumenata jeste ček koji ujedno ima obilježje hartije od vrijednosti. 60. predajom gotovog novca. Ženevska konvencija. Trasat. izjednačene sa bankom. po viđenju. instrumenata platnog prometa. naročito između poslovnih subjekata. novčanica (fiducijarnog novca). redovno nastaju i obaveze koje se ispunjavaju predajom određene svote novca-novčane obaveze. Samim izdavanjem i predajom čeka ta se obaveza ne gasi. Ta veza ima samo uticaja u neposrednom odnosu 294 Ček se može izdati na drugu finansijsku instituciju i neka trgovačka društva u Francuskoj i Njemačkoj. Lihtenštajnu. novčane obaveze se redovno izmiruju putem različitih instrumenata plaćanja. ček. pošto je za ocjenu čekovne sposobnosti trasata mjerodavno nacionalno pravo mjesta plaćanja (ZČ. a i na druga lica netrgovce u Španiji. . 1975. Beograd. ček samostalno cirkuliše bez ikakve veze sa poslom povodom koga je izdat. u principu. a plativ je u BiH (loro ček). u toj materiji. str. kompenzacija)”. 4. Ček koji je plativ u zemlji predstavlja hartiju od vrijednosti kojom izdavalac (trasant) daje bezuslovan nalog banci (trasatu) da korisniku čeka (remitentu) isplati. u malom obimu. 3). novčanu svotu upisanu na čeku iz pokrića koje trasant ima kod trasata (banke). Radi se o formalnoj (pisanoj) ispravi sa rokom dospjelosti isključivo po viđenju (a vista). Egiptu. a plativ u inostranstvu (nostro ček).

25). amortizaciji i drugo (ZČ. protestu.). U ovoj materiji izvršena je unifikacija pravila kroz tri konvencije koje su donesene 1931. sredstvo plaćanja i obračuna. solidarnoj odgovornosti. Vrši se internacionalizacija platnog prometa jer jedna banka isplaćuje ček za račun druge neovisno od zemlje izdanja čeka. Čekovni obračun danas je postao glavna tehnika podmirivanja računa između dužnika i povjerilaca. veoma raširen i koji se sve više favorizuje. odnosno iz sredstava sa kojim trasant može slobodno raspolagati. po pravilu. Sredstva. Ček se isplaćuje iz trasantovog pokrića koje ima kod banke trasata. umnožavanju. višoj sili. instrument platnog prometa. čl. zastari. plaćanju. U našem pravu usvojena je teorija kreacije uz korekciju primjenom teorije pravnog privida kada se radi o čeku na donosioca (ZOO. predaje ček. povjerioca. Upotreba čeka regulisana je nizom propisa iz oblasti platnog prometa. pravu zaloge i pridržaja. Isplatama putem čekova vrši se održavanje finansijske discipline. njen klijent. materija o čeku regulisana je posebnim zakonom (Zakon o čeku). Njegovom upotrebom umanjuje se obim novca u opticaju pa se sa relativno manjom emisijom novčanica mogu realizovati poslovne transakcije. otvoreni kredit i dr. na principu kompenzacije. Konvencija o regulisanju izvjesnih sukoba zakona u materiji čeka i Konvencija o čekovnim taksama). Ček omogućava distanciona plaćanja prostim slanjem isprava. čl. neosnovanom obogaćenju. I ček je jednostrana izjava volje pa se i na njega primjenjuju teorije koje su izložene kod hartija od vrijednosti. Samo vršenje usluga banaka po čekovima predstavlja jednu od 374 . Klirinški i drugi obračuni vrše se. mogu poticati iz različitih izvora (gotovina. godine u Ženevi (Konvencija o Jednoobrazovnom zakonu o čeku. bez korištenja gotovog novca. Pošto ček spada u istu grupu hartija od vrijednosti gdje i mjenica na mnoga pitanja čekovnog prava analogno se primjenjuju pravila Zakona o mjenici kao što su pravila o: pravovaljanosti potpisa. To jasno pokazuju primjeri zemalja gdje je ček u velikoj upotrebi. Različite transakcije u unutrašnjem i međunarodnom prometu obavljaju se brzo i lako bez obzira na razlike između novčanih sistema. Pored Zakona o obligacionim odnosima kao opšteg izvora.između izdavaoca čeka i njegovog pribavioca. pa i angažovanjem svojih sredstava. 237 i 239). inače. Danas je u poslovnom svijetu ček postao redovno. regresnoj svoti. ali i povećavanje finansijskog potencijala poslovnih subjekata raznim transakcijama koje banke preduzimaju za svoje klijente. potraživanja. normalno. Sama banka može vršiti naplate čekova tako što povjerilac. i nakon realizacije naplaćeni iznos se stavlja na račun klijenta. Ekonomska uloga čeka Ček predstavlja sredstvo bezgotovinskog plaćanja. 2. obavještavanju. avalu. indosamentu (osim o akceptu). dok prema trećem savjesnom licu ček dejstvuje onako kako je i sačinjen dajući prava koja predviđa zakon i tekst čekovne isprave.

protest.nema kamate .nije dopušteno korištenje određenih klauzula .ček dospijeva po viđenju . Sličnosti i razlike sa mjenicom Sama činjenica da se na ček analogno primjenjuju određena pravila o mjenici pokazuje da između tih hartija od vrijednosti postoje određene sličnosti. Izložićemo.neosnovano obogaćenje Razlike sa mjenicom . sličnosti i razlike između mjenice i čeka. svaka hartija od vrijednosti ima i svoje specifičnosti s obzirom na formu.postoji tužba iz osnovnog posla U kasnijim izlaganjima detaljnije će se ukazati na pojedine sličnosti i razlike mjenice i čeka. 375 .isključena intervencija .pravila o razlici u novčanoj svoti na ispravi .indosiranje .punovažnost potpisa. koristi generički pojam finansijske ili novčane hartije od vrijednosti.zastara . Ček i mjenica spadaju u istu grupu hartija od vrijednosti za koje se u poslovnom svijetu. Osim što se obračun vrši između banaka. rad lica bez ovlaštenja i prekoračenje ovlaštenja . Sličnosti sa mjenicom .ličnost trasata (banka) .ček može glasiti i na donosioca . osim avala trasata . ne može se umnožavati i nema prepisa .djelimične isplate. on se vrši i u okviru jedne banke između korisnika računa te banke i to prostim virmanskim obračunom (nalogom za prenos).amortizacija isprave .pokriće kod trasata (banke) .ekonomska funkcija . nema .u načelu.solidarna odgovornost .isključen akcept i sve što je vezano za akcept .aval. osim zbog neakceptiranja i na osnovu prepisa . Način i tehnika obračuna redovno se obavlja i putem određenih institucija platnog prometa čiji su položaj.regres zbog neisplate.nije bezuslovno potreban protest za regres . kao i sam rad sa čekovima. ukratko. 3. regulisani imperativnim propisima svake zemlje.ček se može opozvati . sadržinu i funkciju.viša sila .pravo zaloge i pridržaja . prava i obaveze.izdavanje bjanko isprave . u načelu.prezentacija na isplatu .nema domiciliranja . regresna svota i notifikacija .“tradicionalnih finansijskih usluga”. pored ostalih. No.

jesu mjesto izdanja i mjesto plaćanja čeka. Razlog leži u činjenici što je ček. a u unutrašnjem prometu i kod loro čekova to je neka banka. Bitni sastojci čeka koji se moraju upisati u ispravu prilikom izdavanja su ovi: a) Oznaka u samom tekstu (slogu) isprave da je ček. takva isprava ne vrijedi kao ček. kao i kod mjenice. U momentu predaje trasatu (banci) ček mora biti popunjen sa svim elementima. d) Mjesto gdje treba platiti. čije se postojanje po zakonu pretpostavlja. Uopšte o bitnim elementima Ček je strogo formalna isprava koja sadrži određene sastojke bilo da se oni unose (upisuju) u ispravu ili se. U trenutku izdavanja čeka (ne stvaranja) trasant mora imati ovlaštenje za raspolaganje na sredstvima.2. Čekovno pokriće mora biti u novcu. b) Bezuslovan uput (nalog) da se plati određena svota novca iz trasantovog pokrića. Za razliku od mjenice kod čeka nije prihvaćena teorija omisije. a) Naziv “ček” mora biti u tekstu (slogu) isprave i na jeziku na kome je izdata isprava.II BITNI I NEBITNI SASTOJCI (ELEMENTI) ČEKA 1. hartija od vrijednosti po viđenju. Može se sastojati u novčanom potraživanju trasanta od trasata ili kreditu trasata datog trasantu. pretpostavlja njihovo postojanje (bitni pretpostavljeni elementi). ali povlači trasantovu odgovornost zbog izdavanja neistinitog čeka. Dospjelost se u čeku ne određuje jer se radi o tipičnoj hartiji po viđenju.1. po zakonu. Ime remitenta je pretpostavljeni element jer ček bez oznake remitenta važi kao ček na donosioca. b) Nalog (uput) za isplatu mora biti bezuslovan i glasiti na određenu svotu novca iz trasantovog pokrića koje on ima kod trasata (banke). 376 . po zakonu. jer tako može ispuniti svoju funkciju instrumenta plaćanja. 1. Bitni pretpostavljeni elementi. uglavnom je isto kao kod mjenice. e) Mjesto i datum izdanja. Ako bi se unijela drugačija klauzula u pogledu dospjelosti. Bitni sastojci 1. Pojedini bitni elementi Što se tiče značenja pojedinih sastojaka. ali ne mora biti u gotovini. f) Potpis izdavaoca (trasant). Okolnost da nema pokrića ili nema dovoljno ne povlači ništavost čeka. c) Trasat mora biti imenovan. zato što bi promijenila njegovu funkciju. c) Ime lica koje treba da plati (trasat). Već je rečeno da se u nekim zemljama dozvoljava izdavanje čeka na trgovce ili na netrgovce.

takođe. a nekada i ime trasata i mjesto plaćanja).klauzula o domiciliranju . a takav ček je punovažan. po zakonu. Kada i tu nije navedeno mjesto. Na blanketu su već odštampani neki bitni elementi (naziv čeka.klauzula o deviznom kursu .klauzula o broju čekovnih primjeraka osim kod nostro čekova Najčešće klauzule kod čeka su “po naredbi”. Za razliku od mjenice. bezuslovna naredba za isplatu čekovne svote. e) Mjesto izdanja čeka je. takva isprava neće važiti kao ček. što znatno olakšava korištenje čeka.klauzula “bez obaveze” . Ako se u čekovnu ispravu unese (upiše) neka od nedopuštenih klauzula.klauzula “ne po naredbi” (rekta) . pa ako nije navedeno smatra se da je to mjesto koje je označeno pored trasatovog imena.klauzula “sa izvještajem” ili “bez izvještaja” . 2. U poslovnoj praksi štampaju se čekovni blanketi (formulari) i u vidu knjižica predaju poslovnim subjektima. Nebitni sastojci Nebitni (fakultativni) sastojci čeka su određene klauzule (odredbe) koje se upisuju od strane nekog lica u čekovnopravnom poslu. neke od tih klauzula mogu se upisivati u čekovnu ispravu. takva isprava ne vrijedi kao ček. Ako nije navedeno mjesto izdanja.klauzula o kamatama . Naravno. pretpostavlja se da je to mjesto koje je navedeno pored potpisa trasanta. odnosno ne može se pretpostaviti koje je mjesto izdanja čeka.klauzula o akceptu . “za obračun” te klauzula o moneti i deviznom kursu. jednako vrijedi i za potpis izdavaoca (trasanta).). Kod čeka nije dozvoljeno domiciliranje niti određivanje platišta pa unesene klauzule o tome neće važiti. a ček je pravovaljan. pod određenim uslovima. 377 . dok je upisivanje drugih nedopušteno.klauzula o moneti (efektivnosti) . U pojedinim zemljama dozvoljeno je unošenje. kao i kod mjenice. Navešćemo uporedo dozvoljene i nedozvoljene klauzule kod čeka.d) Mjesto plaćanja je bitan pretpostavljeni sastojak. Dopuštene klauzule sa značenjem kao kod mjenice . o domiciliranju i dr. tada se smatra da ona nije napisana.klauzula o platištu .klauzula o neodgovornosti trasanta .klauzula “bez protesta” . Za datum izdanja čeka važi sve što je rečeno za ovaj sastojak kod mjenice. nekih od tih klauzula (o akceptu u vidu certificiranja ili viziranja čeka. bitan pretpostavljeni element. kod međunarodnih plaćanja. dok su za druge elemente ostavljene prazne rubrike u koje trasant unosi odgovarajući sadržaj.klauzula “za obračun” Nedopuštene klauzule kod čeka . Ako nije navedeno ni pored imena trasata.klauzula “po naredbi” .

u suprotnosti je sa prirodom čeka koji predstavlja nalog za plaćanje po viđenju. kao i drugih razloga. 1981. Beograd. ali samo u određenim slučajevima. a ne akcept. Novine FBiH br. Kao radnje za očuvanje i ostvarivanje čekovnih prava pojavljuju se: protest. bez preuzimanja obaveze da će ček biti isplaćen u trenutku prezentacije na plaćanje (viziranje čeka u Francuskoj i Italiji). 525. ali bez pokrića. isplata. op.” 296 Bartoš-Antonijević-Jovanović. povlači imovinskopravnu. c) Ostale čekovne radnje (aval. Prema odredbama ovog člana “ko zloupotrebom čeka. prenos. 297 Navode se i mogući slučajevi: banka kao intervenijent spontana intervencija.00 KM kazniće se zatvorom od 2 do 10 godina. 36/03) u članu 271 definiše krivično djelo zloupotrebe čeka i kartice. b) Kod čeka postoji radnja opozivanja (opoziv čeka) nepoznata u mjeničnom pravu. prezentacija i dr. obezbjeđenje čekovnog potraživanja. protest. Uopšte o čekovnim radnjama U čekovnom pravu. amortizacija i čekovne tužbe.) specifične su u odnosu na iste radnje u mjeničnom pravu. isplati ček vučen na nju. kao i u mjeničnom. opoziv i umnožavanje čeka. 298 Antonijević dr Zoran. smatra se. Iz ovih.000.III ČEKOVNE RADNJE 1.str. Osnovne čekovne radnje su: izdavanje. kao i Ženevska konvencija o čeku. U nizu zemalja prihvaćeno je takvo rješenje. prvenstveno zbog nepostojanja akcepta. Zakon o čeku. Ima shvatanja u pravnoj teoriji da je intervencija kod čeka 296 ali samo kao prihvatljiva i moguća pošto je njen cilj olakšanje isplate čeka. d) Izdavanje čeka. te predočavanje čeka na isplatu ima za cilj plaćanje.cit. a koji nema pokriće ili kada jedna banka (bankaintervenijent) isplati ček koji je vučen na drugu banku (banku-trasata). regres. aval. Međutim. a u slučaju da pribavljena imovinska korist prelazi 50. predlaže se uvođenje ustanove intervencije kod čeka.cit. Već je rečeno da u našem pravu nema akceptiranja čeka pa odredba o akceptiranju stavljena na ček smatra se kao da nije napisana. op. Akceptiranje čeka. S obzirom na funkciju i prirodu čeka osnovna obilježja radnji kod ove hartije od vrijednosti su: a) Kod čeka ne postoje neke radnje poznate u mjeničnom pravu. Isto rješenje stoji i u međunarodnoj konvenciji o čeku. ne poznaje intervenciju kao čekovnopravnu radnju. kreditne ili druge kartice obaveže banku ili drugu pravnu osobu na isplatu iznosa za koji nema pokrića kazniće se novčanom kaznom i zatvorom do 3 godine. 516. 297 Jankovec dr Ivica: “Privredno pravo”. Ne postoji radnja akceptiranja čeka niti intervencija. 378 . 229. str. 298 295 Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine (Sl. str. postoje osnovne radnje i radnje za očuvanje i ostvarivanje prava iz čeka. 295 administrativnopravnu i krivičnopravnu odgovornost. u nekim zemljama postoje određene radnje (upisi na čeku) trasata koje imaju pravno značenje isto kao i akcept (certificiranje čeka u SAD) ili samo predstavljaju konstataciju da postoji pokriće u momentu izdavanja čeka.

3 Konvencije o čeku). sposobnost biti dužnik po čeku pa izdati ili prenijeti ček. Zakon polazi od toga da pokriće za cjelokupnu čekovnu svotu mora biti u trenutku izdavanja čeka. Njime su regulisana prava i obaveze ugovornih stranaka po osnovu izdavanja i isplate čeka. Kada se radi o pokriću u 299 novčanoj tražbini. onda ta tražbina mora biti izvjesna. ima svako lice koje posjeduje pravnu sposobnost. kao kod mjenice. Pokriće mora biti “raspoloživo”. Ugovor o čeku (čekovni ugovor) može biti i sastavni dio jednog opšteg (generalnog) ugovora između komitenta i banke kojim se regulišu otvaranje žiro i deviznog računa. Izdavanje čeka Pitanje čekovne sposobnosti riješeno je kao i kod mjenice. str. Smatra se da pokriće nije 299 Krulj dr Vrleta. Ne može se sastojati. Da li u momentu potpisivanja i sastavljanja čeka ili u trenutku predaje čeka trasatu (banci)? Polazeći od prihvaćene teorije kreacije da je predaja hartije od vrijednosti završni akt jednostrane izjave volje izdavaoca. Ugovor između komitenta banke (trasanta) i banke (trasata) predstavlja pravnu osnovu čekovnopravnog odnosa i naziva se ugovorom o čeku. utuživa i likvidna. 379 . ima svako lice koje posjeduje poslovnu sposobnost. u stvarima (robi) ili u trgovačkim efektima. Pokriće se mora sastojati u novcu: u gotovini ili u novčanom potraživanju trasanta prema trasatu ili u otvorenom kreditu koji je banka trasat otvorila izdavaocu čeka. Pasivnu čekovnu sposobnost. kao i isplate po tim računima. sposobnost biti povjerilac po čeku. Aktivnu čekovnu sposobnost. Pravna i poslovna sposobnost kod čeka cijeni se prema pravilima građanskog prava. 2. Ček se može izdati samo na banku kod koje trasant ima pokriće sa kojim može raspolagati putem čeka. a ne već prilikom sastavljanja i potpisivanja čeka. i drugo lice (trgovac ili netrgovac) zavisno od prava (zakona) zemlje mjesta plaćanja čeka. osim banke. Za punomoćstvo kod čeka važi sve što je rečeno za punomoćstvo u mjeničnom pravu pa i u pogledu prekoračenja ovlaštenja i neovlaštenog potpisivanja u svojstvu zastupnika (falsus procurator). Nedostatak pokrića ne povlači ništavost čeka. Svaki učesnik u čekovnom poslu može ovlastiti poslovno sposobno lice da u njegovo ime i za njegov račun izvrši neku radnju. da sa njim trasant može raspolagati putem čeka na osnovu ugovora o čeku. 83 i dalje. pokriće trasanta kod trasata mora postojati u trenutku predaje čeka. Ranije je već rečeno da po čekovima plativim izvan naše zemlje (nostro čekovi) u ulozi trasata može biti. Odnos punomoćstva je građanskopravne prirode.Čekovne radnje mogu se preduzimati lično ili preko punomoćnika.cit. op. na osnovu prethodnog izričitog ili prećutnog sporazuma sa trasatom-bankom. odnosno “punovažnost isprave kao čeka ne dolazi u pitanje” (čl.

po naredbi. pa jedna filijala vuče ček na drugu. njime komitent banke (trasant) povlači gotov novac sa svoga računa koji ima kod određene banke. Alternativnim čekom se naziva onaj ček kod koga je remitent označen alternativno (“platite N. Međutim. jer je to zakonska pretpostavka (ZČ. Uopšte o prenosu čeka Ček je negocijabilna hartija od vrijednosti čiji način prenosa zavisi od toga kako je određen korisnik čeka (remitent). izdavanje lažnih čekova i sl.bitan sastojak čeka. čl. i najzad.1. Moguće je izdati vlastiti (sopstveni) trasirani ček samo ako glasi na ime ili po naredbi. zatim imovinskopravnu odgovornost korisniku čeka u vidu naknade potpune štete (prosta plus izgubljena dobit). Ček trasiran po sopstvenoj naredbi postoji onda kada su trasant i remitent isto lice. na donosioca i alternativno. sve od čekovne svote). prevara. 8). Ček je na donosioca ako je unesena klauzula “platite donosiocu” ili “platite na donosioca” ili ako nije uopšte navedeno ime remitenta.). U tom slučaju. Prenos čeka 3. Inače. U suštini. krivičnopravnu odgovornost zbog krivičnog djela izdavanja i stavljanja u promet čeka bez pokrića.”). trasant i trasat su isto lice: banka koja ima više filijala. Ček na ime (nominativni. Čekovni formular može imati više kopija koje se dostavljaju učesnicima u čekovnom poslu (primjerak za banku. takav ček glasi po naredbi.N. izvještaj o uplati). ček je po naredbi i ako u ispravi nije upisana takva klauzula (samo stoji “platite N. a odgovorno lice 1-5%. U trenutku izdavanja ček mora biti popunjen jer nije usvojena teorija omisije.N ili donosiocu”). I u drugim zemljama oštro se kažnjava izdavanje čeka bez pokrića. Ne vrijedi ček na donosioca u kome su trasant i trasat isto lice (ZČ. 3. Izdavanje čeka bez pokrića povlači trasantovu: administrativnopravnu odgovornost za prekršaj u iznosu od 10% do 20% od nepokrivene čekovne svote. 380 . Izdavanje čeka bez datuma ili sa neistinitim datumom povlači administrativnopravnu odgovornost trasanta za prekršaj (2-10%. čl. ono predstavlja krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti(npr. ček može glasiti na ime. Ako je pored imena remitenta unesena klauzula ”po naredbi”. predviđene su odgovarajuće sankcije u slučaju da trasant nema uopšte ili nema dovoljno pokrića u momentu predaje čeka trasatu. izvještaj o isplati. rekta ček) postoji onda kada je uz ime korisnika upisana i klauzula “ne po naredbi” (rekta odredba). a pored toga. ako je znao da nema pokrića. 8). U određenim slučajevima sankcionišu se i radnje trasanta kojima nakon izdavanja čeka vrši blokiranje pokrića i onemogućava isplatu čekovne svote.

prenosi indosamentom. Prema pravilima Ženevske konvencije o čeku. ne i na donosioca. Ako je indosament učinjen prije tih rokova. indosament učinjen po isteku roka za prezentaciju čeka na isplatu ili poslije protesta ima pravna dejstva obične cesije građanskog prava. Ček na donosioca može se samo punim indosamentom pretvoriti u ček na ime ili u ček po naredbi (vinkulacija čeka). važe za ček i Zakon o čeku na to izričito upućuje (čl. čl. Pored čeka po naredbi. takođe se može indosirati.2. Prenos indosamentom Prenos indosamentom kod čeka je nešto naglašeniji nego kod mjenice. nema bjanko 300 i indosament poslije indosamenta kod čeka na donosioca.str. Ovaj izuzetak unesen je da bi se pojačala cirkulaciona moć tih hartija od vrijednosti pojednostavljenjem prenosa. Razlike u odnosu na mjenicu ogledaju se. op. indosament na trasata (banku) ima pravni značaj priznanice o isplati čekovne svote. 11). Ako ček glasi na ime ili po naredbi. 26). kao kod mjenice. ako bilo ko osim trasata stavi svoj potpis na poleđini čeka koji glasi na donosioca bez izjave o indosamentu. indosamentom se prenosi i ček na ime. pa se na poleđini upiše izjava “na donosioca”.cit. kao i mjenica. pa i kada nije datiran. Indosament i kod čeka mora biti bezuslovan i glasiti na cijelu čekovnu svotu. on važi i proizvodi čekovnopravna dejstva. a djelimičan indosament (na dio čekovne svote) je ništavan. isto kao za dionicu i obveznicu na ime. takav indosament važi kao bjanko indosament (ZČ. u sljedećem: ništav je trasatov indosament jer banka ne može prenositi ček. Alternativni ček. Pravila mjeničnog prava o indosamentu. Pošto je kratak rok važenja. Zakon o čeku ne sadrži odredbe o datiranju indosamenta i u tom smislu postoji praznina. ne vrijedi opšte pravilo hartije od vrijednosti da se prenose isključivo cesijom.Ček se. naročito. čime se pojačava povjerenje i povećava cirkulaciona moć čeka. uglavnom. 3. gdje je remitent alternativno određen. Indosant može zabraniti prenos čeka i u tom slučaju ne odgovara licima na koja ček kasnije bude indosiran. 84. Sposobnost čeka za prenos putem indosamenta može se isključiti upisivanjem klauzule “ne po naredbi” (rekta indosament). taj odgovara kao trasantov avalista. cesijom i prostom predajom (traditio). Za ček na ime. po zakonu. Ček se može indosirati i na trasanta i na ranijeg indosanta (povratni indosament). Svaki uslov smatra se kao da nije napisan. Time se u krug lica odgovornih po ovom čeku uvode indosanti i avalisti. u praksi se ček rijetko prenosi pa ova radnja nema ono značenje kao kod mjenice. 381 . 300 Suprotno: Krulj dr Vrleta. ne postoji založni dospjelosti jer ček dospijeva po viđenju i ne može imati funkciju instrumenta kredita.

Iz ranijih izlaganja o indosamentu vidi se da takvo rješenje ne prihvata Zakon o čeku. Prenos čeka cesijom Cesijom se samo prenose čekovi kod kojih je pored imena remitenta upisana klauzula “ne po naredbi” (nominatni. Zbog toga što iz funkcije čeka proizlazi njegova kratka cirkulacija i što se isplaćuje iz pokrića trasanta koje mora postojati u času izdavanja.3. Prenos čeka predajom Na ovaj način se prenosi ček koji glasi na donosioca. pitanje “neprenosivosti” čeka prepušteno je nacionalnim pravima. čl. Za razliku od mjenice. a ne kreditiranja. ali može i samim potpisom avaliste. 26). neke zemlje unijele su pravilo o “neprenosivosti” (non transferable) čeka pa on može biti isplaćen samo imaocu čeka koji ga je primio sa takvom klauzulom. Prema međunarodnoj konvenciji. Prenos se vrši iz ruke u ruku “prostom predajom” (ZČ. u cijelosti ili djelimično. 3. Isplata čeka Ček je hartija od vrijednosti koja dospijeva i plativa je po viđenju. S obzirom na to da je ček sredstvo plaćanja. trasant. Međunarodna pravila su usvojila definitivnu formu čeka na donosioca. on se kasnije ne može pretvoriti u ček na ime ili po naredbi. Imalac može ček podnijeti trasatu na isplatu istog dana kada je i izdan. st. rekta čekovi). a prenosilac nije preuzeo nikakvu čekovnu odgovornost. No. samostalna i solidarna sa položajem onoga za koga je dao aval. Ako je izdat prvobitno na donosioca. 10. Trasatov aval. U tom smislu. ako hoće da naplati ček. Aval može dati svako poslovno sposobno lice (pasivna čekovnopravna sposobnost) uključujući i lica koja su već potpisala ček (indosanti. kasniji pribavilac takvog čeka preuzima rizik neisplate. čl. osim trasata.3. avalist). bez formalnosti. zakon nije prepustio isključivo volji korisnika čeka da on odlučuje kada će se ček isplatiti. 1). isti podnijeti (prezentirati) trasatu na isplatu u zakonom 382 . Forma i pravna dejstva avala kod čeka su isti kao u mjeničnom pravu. Odgovornost avaliste je neposredna. krađe. 4. sam potpis na poleđini čeka koji glasi na donosioca znači aval za trasanta (kod ove vrste čeka ne postoji bjanko indosament). Prednost je u lakom i brzom prenosu. Aval (jemstvo) Aval je čekovnopravno jemstvo kojim neko garantuje svojim potpisom na čeku da će čekovna svota biti isplaćena. značio bi akcept koji nije dopušten kod čeka. Imalac čeka je obavezan. gubitka čeka. 5.4. Takvi čekovi su veoma rijetki i mogu se prenositi putem cesije čija su pravna dejstva i forma kao kod mjenice. Daje se upisivanjem odgovarajuće izjave na licu ili alonžu čekovne isprave. u suštini. Aval se može dati za trasanta i za nekog indosanta. aval kod čeka se rijetko koristi. Trasatov aval nema čekovnopravno dejstvo (ZČ.

st. b) Petnaest dana. dužan je provjeriti ček i ovlaštenje lica koje ga prezentira (verifikacija čeka i prava titulara). avalista) stekao je tražbinu prema korisniku čeka (remitentu. Rokovi u kojima se prezentacija na isplatu mora izvršiti su sljedeći: a) Osam dana. d) Šezdeset dana. Ako se ovaj ček koristi za bezgotovinska plaćanja. dospjele i likvidne i stavljen je zahtjev za kompenzaciju. Najčešće se koristi prenos čekovne svote sa računa trasanta (dužnika po nekom ugovoru) u korist računa imaoca čeka (povjerioca iz ugovora). Izuzetno cirkulirani ček može se podnijeti na isplatu i u roku od šest mjeseci od dana izdavanja.utvrđenim rokovima. st. Isplata kompenzacijom može doći u obzir ukoliko su se stekli ovi uslovi: potpisnik čeka (trasant. imalac ima pravo podnijeti i takav ček na isplatu. Obračunski ček je. Isplata čeka može se vršiti na različite načine: a) plaćanje u gotovini. po zakonu. indosataru) u trenutku prezentacije čeka na isplatu. indosant. ako je ček izdat u bilo kojoj evropskoj zemlji. Smatra se da trasat (banka) ne može istaći prigovor 383 . regularnost lanca indosamenata. ako je on saglasan. Uplata čekovne svote u korist računa remitenta. odbiti ili zatražiti da se ček uskladi sa zakonom. čl. c) Dvadeset dana. Plaćanje u gotovom (koristi se obrazac gotovinskog čeka) vrši se kod plaćanja licima koja nemaju otvorene račune (podizanje novca za plate. predstavlja prenos sa jednog na drugi račun. 3). takav ček postaje “prejudiciran” i povjerilac gubi regresna prava. ali prije nego što to učini. ako su to različita mjesta. rokovi se računaju od dana izdanja čeka (datiranja). ako nije predviđeno plaćanje na drugi način (“samo za obračun”). Provjera se odnosi na: sadržinu čeka. Prednji rokovi važe za čekove koji se isplaćuju u našoj zemlji. onda se on precrtava dvjema paralelnim linijama (bariranje gotovinskog čeka). Inače. 21. ako je mjesto izdanja i mjesto plaćanja isto i u našoj zemlji. ako nije opozvan i ako nema drugačijeg ugovora sa trasantom (ZČ. Ako korisnik čeka propusti rok za prezentaciju na isplatu. dnevnice i druga plaćanja obaveza u skladu sa propisima). ako je ček izdat u bilo kojoj zemlji izvan Evrope. Prenos se vrši putem obračunskog (virmanskog) čeka na kome stoji klauzula “samo za obračun”. ako je to moguće. 2). Trasat (banka) vrši isplatu čeka. tražbine su istorodne. b) uplatom čekovne svote u korist računa korisnika čeka. u suštini. a banka (trasat) obavezna je izvršiti isplatu čeka. Ti rokovi važe i za podnošenje čekova mjerodavnoj organizaciji za obavljanje platnog prometa čiji je trasat član. Trasat nije dužan da provjerava potpise indosanata. čl 15. c) prenosom čekovne svote sa računa trasanta u korist računa korisnika čeka (kod obračunskih čekova). Trasat može prihvatiti ček. Nije dozvoljeno ugovaranje drugih rokova. Po zakonu. konačna forma čeka jer se klauzula “samo za obračun” ne može opozvati (ZČ. da li postoji preinačenje čeka. ali su u našoj zemlji. te potpis trasanta (prema deponovanom potpisu kod banke) i ovlašćenje lica da primi čekovnu svotu. 18). (ZČ. čl. d) putem kompenzacije i e) predajom korisniku drugog čeka. brisanje i druge činjenice koje bi ukazivale na moguće falsifikovanje.

Ako trasat odbije isplatu čeka koji je blagovremeno podnesen na isplatu. Kod opoziva čeka treba razlikovati dva slučaja: a) Opozivanje čeka prije roka određenog za njegovu prezentaciju na isplatu. Opoziv čeka može izvršiti isključivo trasant (izdavalac) pod zakonom predviđenim uslovima. ali to može učiniti. U ovom roku može se opozvati ček koji glasi na ime i ček po naredbi. Pravno dejstvo isplate čeka je isto kao i kod mjenice. Trasant mora isplatiti cijelu čekovnu svotu.cit. može tražiti upis na čekovnoj ispravi. u pravilu. Opšti opoziv obično se utvrđuje kao odredba generalnog ugovora o otvaranju čekovnog računa ili depozita zaključenog između banke i njenog komitenta.str. kao i posebnu priznanicu na djelimično isplaćeni iznos (ZČ. vrši odgovarajućim pravnim radnjama (podizanjem tužbe). Dalje. isplaćuje u cijelosti. 18). prestaju obaveze ostalih regresnih dužnika. 301 Isplata čeka se može vršiti predajom drugog čeka koji se vuče na drugu banku. 19). trasat ima pravo zahtijevati predaju čeka. 102. str. Za ostatak čekovne svote solidarno odgovaraju potpisnici čeka. 6. čl. kao što je dužan imalac mjenice. Opoziv čeka prije roka određenog za prezentaciju (ček 301 Krulj dr Vrleta. ako ne dođe do isplate čeka. 252. U slučaju djelimične isplate. može se opozvati poslije proteka roka za prezentaciju. Kod djelimične isplate obaveza prestaje u iznosu koji je trasat isplatio. Opozivom trasant povlači svoj nalog (uput). Bartoš dr Milan i drugi. čl. Isplatu čeka poslije proteka roka za njegovu prezentaciju na isplatu trasant može zabraniti putem opšteg ili pojedinačnog opoziva. Ako je trasat isplatio cijelu čekovnu svotu. Pojedinačni opoziv se odnosi na zabranu isplate svakog pojedinog čeka posebno. primiti djelimičnu isplatu. a kojima je protekao rok za prezentaciju. Čekovna svota se.kompenzacije. prestaju obaveze svih čekovnih dužnika. kao i da se na ispravi konstatuje da je ček isplaćen. Kad isplati ček. 384 . dok se ček na donosioca ne može opozvati i b) Opozivanje čeka nakon proteka roka za njegovu prezentaciju na isplatu (ZČ. odnosno zabranjuje trasatu da isplati čekovnu svotu iz njegovog pokrića korisniku čeka. ostvarivanje prava. pa i ček na donosioca. op. Opoziv čeka može biti opšti ili generalni i pojedinačni ili individualni. odbijanje treba da se konstatuje protestom. op. a ne može vršiti djelimičnu isplatu. pa korisnik čeka isplatu može tražiti od trasanta i ostalih čekovnih potpisnika. ako su korisnik čeka i trasat sa tim saglasni. Opozivanje čeka Opozivanje čeka je radnja nepoznata u mjeničnom pravu. Svaki ček. Korisnik čeka nije dužan. I kada čekovnu svotu isplati trasant. cit. Njome se unaprijed stipuliše zabrana isplate svih čekova komitenta (trasanta) koje on vuče na banku trasata.

Korisnik čeka može biti oslobođen obaveze na podizanje protesta ako je u ispravi upisana klauzula “bez troškova” ili “bez protesta”. Pravila mjeničnog prava o notifikaciji (obavještavanju) primjenjuju se i kod čeka (ZČ. čl. čl. između njih nema pravnog odnosa. 21). Po proteku roka za prezentaciju čeka na isplatu. 7. odbijanja isplate protestnih troškova. I sama izjava trasata na čeku kojom odbija isplatu mora biti upisana u registar protesta uz odgovarajući upis na čeku ili njegovom alonžu (ZČ. U pogledu forme protesta. odbijanja isplate u naznačenoj valuti te perkvizicioni protest imaoca duplikata čeka (ne i kopije) radi pribavljanja originala. a nije pravovaljano opozvao ček (ZČ. pa korisnik i ne može zahtijevati isplatu čeka. ako bi raspolagao pokrićem (u obimu čekovne svote) i nakon isteka roka za prezentaciju. potpisanom i datiranom izjavom trasata na čeku kojom odbija isplatu i datiranom potvrdom obračunske ustanove kojom se utvrđuje da je ček bio podnesen na vrijeme i da nije namiren (ZČ. uključujući i izjavu na čeku i potvrdu obračunske ustanove. U odnosu na mjenicu. protest se može podići još samo prvog radnog dana koji dolazi. 18). Protest zbog neisplate. 19). Odbijanje isplate može se utvrditi na tri načina: putem javne isprave (protest zbog neisplate). Protest se može podignuti zbog: odbijanja isplate ili djelimične isplate.na ime i po naredbi) vrši se pojedinačnim opozivom. sudske nadležnosti i postupka vrijede pravila mjeničnog prava. odnosno prenosa sa računa trasanta u korist računa imaoca čeka (kod obračunskog ili bariranog čeka). 385 . Ako trasat isplati ček nakon opoziva (zabrane). Klauzulu mogu upisati trasant. uži je krug razloga zbog kojih se može podignuti protest pošto nema akceptiranja čeka. takva isplata ne ide na teret trasantovog pokrića. a ne čekovnopravne. jer trasat nije potpisnik čeka. indosant ili avalist sa pravnim dejstvima kao i kod mjenice. mora biti učinjen prije nego što protekne rok za prezentaciju čeka na isplatu. ako ček nije opozvan. čl. 26). Trasant može odgovarati za prouzrokovanje štete korisniku čeka. trasat je u obavezi da izvrši isplatu čekovne svote. Ta obaveza postoji prema trasantu je građanskopravne prirode. pa ne bude isplaćen. čl. Protest I kod čeka postoji čekovnopravna radnja podizanje protesta radi očuvanja regresnih prava. odbijanja obračuna. Obaveza trasata prema korisniku čeka ne postoji. Ako je ček podnesen na isplatu posljednjeg dana roka određenog za prezentaciju. Korisnik čeka koji ni toga dana ne podigne protest gubi pravo na regres prema ostalim potpisnicima čeka.

8. “imalac čeka može vršiti regres protiv indosanata. Svi oni odgovaraju korisniku čeka samostalno i solidarno. 22). Pošto trasatovog potpisa nema (isključen akcept). Solidarna odgovornost se sastoji u tome što korisnik čeka može zahtijevati isplatu od čekovnih dužnika. Što se tiče odgovornosti trasata (banke). dopušteno je umnožavanje čekova izdatih u zemlji. Nasuprot tome. Uslov za to jeste blagovremeno podizanje protesta ili konstatacija o neisplati čeka na drugi način (izjava trasata na čeku ili potvrda obračunske ustanove). bilo pojedinačno. Prestankom čekovne odgovornosti ne znači da prestaje njegova odgovornost po građanskom pravu (može uslijediti tužba iz osnovnog posla). trasanta i avalista ako bude odbijena isplata čeka koji je podnesen na vrijeme” (čl. i ona je specifična kod čeka. pa prema tome nema ni obaveze niti odgovornosti trasata prema korisniku čeka. indosanata i avalista i korisnika čeka te međusobni odnosi između regresnih dužnika. čl. zastari. Ko plati. u nekim slučajevima zahtijeva umnožavanje čeka kako bi se ubrzala i olakšala njegova cirkulacija. On se te odgovornosti ne može osloboditi ni na koji način jer svaka odredba u čekovnoj ispravi kojom bi se trasant oslobađao odgovornosti za isplatu smatra se da nije napisana. Jedino su čekovnopravne prirode odnosi između: trasanta i korisnika čeka. nego jednostavno cijelu obavezu prevaljuju (prebacuju) jedan na drugog. 9. Njegova odgovornost prestaje kad ček isplati trasat (banka) ili on u regresnom postupku ili kad potraživanje. indosanti. Umnožavanje čeka Pravni saobraćaj sa čekovima. po čekovnom pravu. U čekovnom pravu naročita je odgovornost trasanta. i nije dužan držati se reda kojim su oni potpisivali čekovnu ispravu. njegova obaveza prema trasantu nije čekovnopravne nego građanskopravne prirode (obaveza iz ugovora). zateznu kamatu od dospjelosti i troškove. regresira se u cjelini od lica čiji se potpis nalazi ispred njegovog potpisa. trasant “odgovara za isplatu” svakom korisniku čeka (ZČ. a plativih u 386 . regresni zahtjev obuhvata čekovnu svotu. avalisti) ne dijele između sebe teret isplaćene čekovne obaveze (kao što je pravilo u građanskom pravu). između trasata (banke) i korisnika čeka (remitenta. Kao tvorac čeka (bezuslovnog naloga) za isplatu iz njegovog pokrića. indosatara) nema. Potpisom se stvara samostalan čekovni odnos koji je nezavisan od drugih učesnika. Bez obzira na nevažnost potpisa drugih lica iz materijalnopravnih razloga potpisnik na čekovnoj ispravi samostalno odgovara. Regresni dužnici (trasant. uopšte. Regres Prema Zakonu o čeku. izdavaoca čeka. Osnovno pravilo čekovnog prava jeste da se obaveza i odgovornost zasnivaju potpisom na čekovnoj ispravi. Pri tome važe sljedeća pravila: nije dopušteno umnožavanje čekova u unutrašnjem pravnom prometu. pravnog odnosa. kao i sa mjenicom. Odgovornost potpisnika u čekovnom poslu uglavnom je ista kao i kod mjenice. od više njih ili svih zajedno. Inače. 9).

Podiže se protiv regresnih dužnika uključujući i trasanta. 3. 239). 2. naprijed izložene. u protivnom. Problem je tim veći što savjesni pribavilac čeka na donosioca. koji je ček stekao kada je on izašao iz ruke izdavaoca ili ranijeg imaoca čeka i bez njegove volje. bez obzira na samostalnu i solidarnu odgovornost svakog potpisnika. Inače. Na pravo zaloge i pridržaja kod čeka primjenjuju se pravila mjeničnog prava (ZČ. čl. a) Regresna tužba je čekovna tužba koja se podiže kada su provedene sve radnje. primjenom teorije pravnog privida postaje zakoniti imalac čeka i stiče pravo potraživanja upisano u čekovnu ispravu (ZOO. 26). Obični prepisi (kopije) mogu se praviti i imaju pravnu snagu običnog dokaznog sredstva. 23). 387 . odnosno pravni osnov je u neopravdanom obogaćenju). kao i u mjeničnom pravu. postoji privilegovan položaj povjerioca. ali je izostala naplata čekovne svote. kao i procesna pravila Zakona o vanparničnom postupku. tužba iz osnovnog posla i tužba zbog neosnovanog obogaćenja. Čekovno pravo ne poznaje ustanovu prepisa čeka kao hartije od vrijednosti. čl. koje su građanskopravnog karaktera jer se pravni osnov za njihovo podizanje nalazi izvan čekovnog odnosa (odnos na bazi koga je izdat ili prenesen ček. Tužbe kod čeka Korisnik čeka zaštitu svojih prava može ostvariti tužbom. Kada se ček umnožava. ček na donosioca ne može se uopšte umnožavati (ZČ.inostranstvu (nostro čekovi) pod uslovom da glase na ime ili po naredbi. 26). putem zaloge i pridržaja (retencije). čl. Amortizacija čeka Razlozi za amortizaciju čeka su isti kao i kod mjenice pa se pravila mjeničnog prava u svemu primjenjuju (ZČ. na sve ostalo primjenjuju se pravila o umnožavanju mjenice (ZČ. čl. u slogu svakog primjerka mora se staviti njegov tekući broj. postoje tri vrste tužbi: regresna tužba koja je čekovnopravna tužba jer ima osnov u čekovnom odnosu. Zavisno od pravnog osnova zaštite i prema kome su usmjerene. Ako je zalog konstituisan pismenom izjavom. Obezbjeđenje potraživanja Obezbjeđenje čekovnog potraživanja može biti. 26). IV OSTALE ČEKOVNE RADNJE 1. Međutim. svaki primjerak vrijedi kao poseban ček. čl. na terenu prava problem se postavlja kod čekova na donosioca pošto je gotovo nemoguće podnijeti sudu valjan dokaz o identifikaciji takvog čeka.

Zakon o čeku nije predvidio rješenje. indosatar) zaključio neki pravni posao pa traži izvršenje obaveze. 388 . U takvoj situaciji oni su se neopravdano obogatili pa je korisniku prava data mogućnost zaštite ovom tužbom. u poslu koji je bio razlog izdavanja ili prenosa čeka. Da bi zaštitio korisnika čeka. tada može istaći tužbu zbog neosnovanog obogaćenja (sticanja bez osnova). pa ako nisu ispunjeni uslovi za njeno podizanje. prvo. njihove se obaveze po čeku mogu ugasiti ili da je protekao rok za ostvarivanje čekovnih prava ili je nastupila zastara. Prodavac može postupiti dvojako: prvo. 25). c) Tužba zbog neosnovanog obogaćenja je takođe građanskopravna tužba. Za podizanje tužbe iz osnovnog posla moraju biti ispunjeni određeni uslovi: da sporazumom sa trasantom ili indosantom korištenje ove tužbe nije isključeno i da je korisnik čeka vratio čekovnu ispravu licu protiv koga podiže tužbu. za naplatu ugovorene cijene. da korisnik čeka zadržava svoja prava iz čeka prema trasantu i kada nije podigao protest (izgubio regresna prava prema indosantima i avalistima). da trasant ili indosant nešto ostvare. za što mu stoji na raspolaganju tužba iz osnovnog posla. Važno je istaći da se tužba zbog neosnovanog obogaćenja podiže u slučaju kada nema mjesta tužbi iz osnovnog posla (ZČ. kao što je rečeno.b) Tužba iz osnovnog posla je redovna građanska (parnična) tužba čiji je pravni osnov. a zauzvrat ne učine odgovarajuću protučinidbu. Osim toga. zakon je dao mogućnost korištenja ove tužbe u dvije situacije: a) umjesto regresne tužbe koju korisnik čeka neće da koristi i b) kada je ček postao prejudiciran ili su prava iz čeka zastarjela po čekovnom pravu. čl. U slučaju da se tužba podiže kada je nastalo prejudiciranje čeka ili su zastarjela čekovna prava. od iznosa potraživanja odbija se iznos na ime štete koju je korisnik čeka prouzrokovao drugoj strani zbog toga št