Prof. dr. Miloš Trifković Prof. dr. Milić Simić Doc. dr. Veljko Trivun

POSLOVNO PRAVO UGOVORI, VRIJEDNOSNI PAPIRI I PRAVO KONKURENCIJE

Ekonomski fakultet u Sarajevu Izdavačka djelatnost Fakulteta

Naziv djela: ”POSLOVNO PRAVO-UGOVORI, VRIJEDONOSNI PAPIRI I PRAVO KONKURENCIJE” Autori: Prof. dr. Miloš Trifković Prof. dr. Milić Simić Doc. dr. Veljko Trivun Redaktor: Doc. dr. Veljko Trivun Izdavač: Ekonomski fakultet u Sarajevu Izdavačka djelatnost Fakulteta Glavni urednik: Dekan: Prof. dr. Muris Čičić Urednik: Prof. dr. Hasan Muratović Recenzenti: Akademik, Krneta dr. Slavica, redovni profesor Pravnog fakulteta u Sarajevu Mirko dr. Vasiljević, redovni profesor Pravnog fakulteta u Beogradu Lektor: Amra Trivun Obrada teksta: Mia Mrgud Godina izdavanja i štampanja: 2004. Tiraž: 600 primjeraka Štampa: VMG Grafika, d.o.o. Mostar Odgovorno lice štamparije: Vencel Pralas

Napomene autora Već duže vremena se osjeća potreba za novim izdanjem udžbenika "Poslovno pravo " koji reguliše materiju ugovornog prava, hartija od vrijednosti i prava konkurencije. Posljednje izdanje, iz 1997.g. pretrpjelo je značajne izmjene. Osnovni su razlozi izmjene pozitivnih propisa kao i donošenje niza novih. Ugovori koji se odnose na materiju prevoza robe zračnim putem i prevoza morem više se ne nalaze u ovom udžbeniku. S obzirom na to da nisu ni bili dio ispitne materije svoje će mjesto naći u udžbeniku Međunarodnog poslovnog prava. U ovom izdanju kao autor se po prvi put pojavljuje docent dr. Veljko Trivun koji je izvršio redakciju cjelokupnog teksta i usklađivanja vezana za izmjenu i donošenje novih zakonskih propisa. Izmjene su posebno izvršene kod slijedećih pravnih instituta: ugovor o građenju, ugovor o licenci, hartije od vrijednosti i pravo konkurencije. Ostala materija ovog udžbenika je pretrpjela izmjene u manjoj mjeri. Obrađen je i izmijenjen je i dio koji se odnosi na ugovor o osiguranju. Tvorac ovog dijela udžbenika je bio prof. Aziz Sultanović koji se, od ovog izdanja, više ne pojavljuje kao autor. Na žalost, profesor Aziz Sultanović, kao utemeljitelj discipline privrednog, odnosno poslovnog prava na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu, od prošle godine, nije više među živima. Brojnim generacijama studenata, ekonomista, pravnika, kao i kolega po profesiji i struci ostaće u pamćenju kao vrstan znalac materije koja se nalazi pred Vama. Kao i ranije izdanje ovaj udžbenik je, prije svega, namijenjen studentima Ekonomskog fakulteta u Sarajevu. Nadamo se da će se ovaj udžbenik koristiti i na drugim fakultetima kao obavezna literatura, što je bio slučaj i do sada. Nezaobilazna veza akademske sfere sa privrednim tokovima i pravnom praksom i ovaj put je uvažavana. Autori su mišljenja da će i stručnjaci iz privrede dijeliti isti stav. Zahvalnost dugujemo svima koji su pomogli u izdavanju ovog udžbenika. Autori Sarajevo, oktobra 2004.g.

SADRŽAJ

strana DIO PRVI UGOVOR O PRODAJI GLAVA PRVA POJAM, ZAKLJUČIVANJE I ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI POJAM UGOVORA O PRODAJI 1. Pojam prodaje 1.1. Posao prodaje i ugovor o prodaji 1.2. Definicija ugovora i njegove vrste 2. Osobina i djejstvo ugovora o prodaji 2.1. Osobine ugovora 2.2. Dejstvo ugovora ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. Primjena opštih pravila 2. Postupak zaključivanja ugovora 3. Posebne tehnike zaključivanja ugovora 3.1. Standardni ugovori 3.2. Zaključnica 3.3. Porudžbina BITNI ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI 1. Pojam i vrste 2. Predmet 2.1. Stvar kao predmet prodaje 2.2. Količina 3. Cijena 3.1. Pojam, struktura i način određivanja cijene 3.2. Određivanje cijena prinudnim aktom 3.3. Određivanje cijene ugovorom 3.4. Određivanje cijene dispozitivnim propisom 3.5. Promjena cijene NEBITNI ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI 1. Pojam i vrste 2. Kvalitet 2.1. Pojam kvaliteta 2.2. Određivanje kvaliteta prinudnim propisom 2.3. Određivanje kvaliteta ugovorom 2.4. Određivanje kvaliteta dispozitivnim propisom 3. Ambalaža 4. Transportne klauzule 21 21 21 21 21 21 21 21 23 23 23 24 24 24 26 26 26 27 27 27 28 28 29 30 30 31 31 32 32 34 34 35 35 35 36 38 38 39

I

II

III

IV

1

I II

III

IV

V

GLAVA DRUGA OBAVEZE PRODAVCA UOPŠTE O OBAVEZAMA PRODAVCA 1. Vrste obaveza 2. Karakter obaveza prodavca ISPORUKA 1. Pojam isporuke 2. Predmet isporuke 3. Mjesto isporuke 3.1. Pojam mjesta isporuke 3.2. Mjesto isporuke i u širem smislu 3.3. Mjesto isporuke u užem smislu 4. Način isporuke 4.1. Pojam i vrste 4.2. Realna jednokratna isporuka 5. Vrijeme isporuke 5.1. Pojam 5.2. Vrijeme jednokratne isporuke 5.3. Vrijeme sukcesivne isporuke 5.4. Istovremenost isporuke i plaćanja 6. Dejstva isporuke - prelaz rizika 6.1. Pojmovna određenja 6.2. Prelaz rizika kada kupac nije u docnji 6.3. Prelaz rizika kada je kupac u docnji GARANCIJA ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE 1. Pojam i vrste materijalnih nedostataka 1.1. Pojam materijalnih nedostataka 1.2. Vrste materijalnih nedostataka 2. Garancija za materijalne nedostatke 2.1. Pojam garancije 2.2. Uslovi za postojanje garancije GARANCIJA ZA PRAVNE NEDOSTATKE (ZAŠTITA OD EVIKCIJE) 1. Pojam i vrste pravnih nedostataka 2. Pojam garancije za pravne nedostatke i uslovi za njeno postojanje ISPOSTAVLJANJE FAKTURE 1. Pojam fakture i obaveza njenog ispostavljanja 2. Obaveznost jednostrano unesenih klauzula GLAVA TREĆA OBAVEZE KUPCA UOPŠTE O OBAVEZAMA KUPCA 1. Vrste obaveza 2. Karakter obaveza kupca PREGLED ROBE

41 41 41 41 41 42 42 42 44 44 44 45 45 45 46 47 47 47 49 50 51 51 52 52 53 53 53 54 55 55 56 57 57 58 59 59 60 63 63 63 63 63 64

I II

2

III IV

1. Pojam pregleda 1.1. Pojam provjere materijalnih nedostataka 1.2. Pojam provjere pravnih nedostataka 2. Subjekti pregleda robe 3. Mjesto pregleda robe 4. Vrijeme pregleda robe 5. Način pregleda robe PRIJEM ISPORUKE 1. Pojam prijema isporuke 2. Sadržaj obaveze prijema isporuke PLAĆANJE CIJENE 1. Pojam obaveze plaćanja 1.1. Deficinija i kvalifikacija obaveze 1.2. Sadržaj obaveze plaćanja 1.3. Primjena opštih pravila o novčanim obavezama 2. Način plaćanja 2.1. Uopšte o načinu plaćanja 2.2. Instrumenti plaćanja 2.3. Tipovi načina plaćanja 3. Vrijeme izvršenja isplate 3.1. Vrijeme plaćanja 3.2. Vrijeme isplate 4. Mjesto plaćanja 4.1. Određivanje mjesta plaćanja 4.2. Promjena mjesta plaćanja GLAVA ČETVRTA PRIGOVORI UOPŠTE O PRIGOVORIMA 1. Pojam prigovora 2. Vrste prigovora REKLAMACIJA ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE 1. Pojam reklamacije 2. Način reklamiranja 3. Mjesto reklamiranja 4. Vrijeme reklamiranja REKLAMACIJA NA PRAVNE NEDOSTATKE 1. Pojam reklamacije 2. Specifičnosti režima reklamacije na pravne nedostatke GLAVA PETA ODGOVORNOST PRODAVCA ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA ISPORUKOM 1. Pojam docnje i odgovornosti za docnju sa isporukom 1.1. Pojam docnje sa isporukom 1.2. Pojam odgovornosti za docnju sa isporukom

64 64 65 65 67 68 70 72 72 72 73 73 73 73 74 76 76 76 78 79 79 80 81 81 82 83 83 83 83 83 84 84 84 86 86 88 88 88 91 91 91 91 91 92

I II

III

I

3

II

III

2. Odgovornost za docnju sa jednokratnom realnom isporukom 2.1. Odgovornost kod nefiksnih poslova 2.2. Odgovornost kod fiksnih poslova 3. Odgovornost za docnju sa isporukom obroka 3.1. Količina nije bitan elemenat ugovora 3.2. Količina je bitan elemenat ugovora 4. Odgovornost za docnju sa predajom dokumenata ODGOVORNOST ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE 1. Pojam odgovornosti za materijalne nedostatke 2. Prava kupca 2.1. Zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora 2.2. Zahtjev za sniženjem cijene 2.3. Zahtjev za raskid ugovora 2.4. Obim vršenja prava na popravljanje štete 3. Obaveze kupca ODGOVORNOST ZA PRAVNE NEDOSTATKE 1. Pojam odgovornosti za pravne nedostatke 2. Prava kupca 2.1. Zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora 2.2. Zahtjev za srazmjernim sniženjem cijene 2.3. Raskid ugovora 2.4. Pomoć u parnici 2.5. Priznavanje očito osnovnog prava trećeg lica GLAVA ŠESTA ODGOVORNOST KUPCA ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA SLANJEM AMBALAŽE 1. Pojam docnje kupca sa slanjem ambalaže i odgovornost kupca za nju 2. Prava prodavca ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA PRIJEMOM ISPORUKE 1. Pojam docnje sa prijemom isporuke i odgovornosti za nju 2. Predaja robe na čuvanje 3. Prodaja robe 4. Raskid ugovora DOCNJA KUPCA SA PLAĆANJEM CIJENE 1. Pojam docnje sa plaćanjem cijene i odgovornost kupca za nju 2. Docnja kupca sa plaćanjem cijene prije prijema isporuke 3. Docnja kupca sa plaćanjem nakon prijema isporuke DIO DRUGI UGOVORI O USLUGAMA U PROMETU ROBE GLAVA PRVA TRGOVINSKO POSREDOVANJE (MEŠETARENJE) POJAM POSLA I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA

93 93 95 96 96 97 98 98 98 99 99 100 101 102 103 105 105 105 105 106 106 106 107 109 109 109 109 109 110 110 111 111 113 113 113 114 115 117 117 117 117 117

I

II

III

I

4

II

III

IV

1. Pojam posla 2. Zaključivanje ugovora BITNI ELEMENTI 1. Ličnost posrednika 2. Predmet ugovora 3. Cijena OBAVEZE STRANAKA 1. Obaveze posrednika 1.1. Dovođenje u vezu zainteresovanih stranaka 1.2. Postupanje po nalogu 1.3. Postupanje pažnjom dobrog privrednika - stručnjaka 1.4. Posrednički dnevnik 1.5. Posrednički list 1.6. Čuvanje poslovne tajne 1.7. Obavještavanje o stanju na tržištu 2. Obaveze nalogodavca 2.1. Plaćanje provizije 2.2. Naknada troškova 2.3. Trpljenje posrednikovih prava zaloge, pridržaja i prvenstva naplate ODGOVORNOST STRANAKA 1. Odgovornost posrednika 2. Odgovornost komitenta GLAVA DRUGA TRGOVINSKO ZASTUPNIŠTVO POJAM I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O TRGOVINSKOM ZASTUPANJU 1. Pojam ugovora 2. Zaključivanje ugovora BITNI ELEMENTI 1. Ličnost trgovinskog zastupnika 2. Predmet ugovora 3. Cijena OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. Obaveze agencije 1.1. Iznalaženje saugovarača 1.2. Učestvovanje u sklapanju poslova 1.3. Davanje obavještenja 1.4. Vođenje knjige ugovora 1.5. Staranje o interesima nalogodavca 1.6. Primanje izjava od saugovarača 1.7. Poslovna tajna 1.8. Vraćanje stvari primljenih od komitenta 1.9. Polaganje računa 1.10. Trpljenje odbijanja posla

117 118 118 118 118 119 120 120 120 120 120 121 121 121 122 122 122 123 123 124 124 124 125 125 125 125 126 127 127 127 128 129 129 129 129 129 129 130 130 130 130 131 131

I

II

III

5

Zaključivanje ugovora BITNI ELEMENTI 1. Pojam posla 2. Obaveze komisionara 1. Podjela poslova 2. Predmet 3. Odgovornost nalogodavca POSEBNE VRSTE TRGOVINSKOG ZASTUPANJA 1. Del credere zastupstvo PRESTANAK UGOVORA 1.2. Plaćanje cijene 2.3.1. Jemstvo za ispunjenje obaveze trećeg (komision star del 131 131 131 132 132 133 133 133 133 133 134 134 134 134 135 137 137 137 137 139 140 140 141 141 142 142 142 143 144 144 145 145 146 146 146 147 147 147 148 148 149 149 149 I II III IV V 6 . Davanje sredstava za izvršenje naloga i avansa 2. Predaja rezultata posla 1. Predaja materijala potrebnih agentu 2. Prihvatanje komisionara kao saugovarača u komisiji ODGOVORNOST STRANAKA 1. Zaštita komitentovih interesa 1. Čuvanje poslovne tajne 2. Odgovornost komitenta POSEBNE VRSTE KOMISIONA 1.5.2. Čuvanje stvari 1. pridržaja i prvenstva naplate ODGOVORNOST STRANAKA 1. Obavještavanje o relevantnim momentima 2. Neisključiva i isključiva agencija 3.3. Plaćanje naknade (provizije) 2. Obaveze komitenta 2.1.4. Obaveze komitenta 2.3. pridržaja i prvenstvene naplate 2. Trpljenje agentovih prava zaloge.5.6. Trpljenje komisionarevih prava zaloge. Prestanak ugovora sklopljenih na neodređeno vrijeme GLAVA TREĆA KOMISION POJAM I ZAKLJUČIVANJE KOMISIONOG POSLA 1. Troškovi 2.4. Obavještavanje o poslu 1. Odgovornost komisionara 2. Odgovornost trgovinskog zastupnika 2. Cijena OBAVEZE STRANAKA 1.4.1. Postupanje po nalogu 1.IV V VI 2. Prestanak ugovora sklopljenih na određeno vrijeme 2. Ličnost komisionara 2.2.

9. Predmet posla 3. Upozorenje na mane 2. Pojam i značaj skladišnice 2.5.2.11. Cijena usluga OBAVEZE STRANAKA 1. Postupanje po nalogu 1. Vođenje skladišne knjige 1. Osiguranje robe 1. Konsignacija PRESTANAK UGOVORA 1.1. Obaveze skladištara 1. Odgovornost skladištara 2. Pojam.10. značaj i pravna priroda ugovora 2. Zaključivanje ugovora BITNI ELEMENTI UGOVORA O USKLADIŠTENJU 1. Očuvanje prava ostavioca 1. Protest i amortizacija skladišnice DIO TREĆI UGOVORI O ORGANIZOVANJU PREVOZA STVARI GLAVA PRVA UGOVOR O ŠPEDICIJI (OTPREMANJU) 150 150 150 151 153 153 153 153 154 155 155 156 156 157 157 157 158 158 158 159 159 159 159 159 159 160 160 160 160 161 161 161 163 163 163 164 165 167 167 167 167 I II III IV V I PREVOZU 7 . Pregled robe pri prijemu i reklamacija 2. Predaja robe i dokumenata 2. Stranke 2. Pregled robe 1.1. Opoziv i otkaz naloga GLAVA ČETVRTA USKLADIŠTENJE POJAM I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O USKLADIŠTENJU 1.3.7. Odgovornost ostavioca SKLADIŠNICA 1. Izdavanje robe 1. Obaveze ostavioca 2. Prijem robe 1. Prodaja robe u kvaru 1.VI credere) 2.8.3. Izdavanje i prenos skladišnice 3.4. Izdavanje potvrde 1.2.6. Plaćanje usluge ODGOVORNOST STRANAKA 1. Čuvanje robe 1. Opšta pravila 2.

8.2.2. Prevozni i drugi troškovi 167 167 168 168 169 169 170 171 172 172 172 172 173 174 174 175 175 176 177 177 177 178 178 178 180 181 181 182 183 183 183 183 183 184 184 185 186 187 187 187 188 188 188 189 189 I II III 8 . Izvršenje carinskih radnji i plaćanje carina 1. Izbor prevoznog puta (instradacija) 1.I II III IV V POJAM.5. Čuvanje stvari i zaštita prava 1. Obaveze komitenta 2. Obavještavanje o opasnim stvarima i dragocjenostima ODGOVORNOST I OBEZBJEĐENJE POTRAŽIVANJA 1. Postupanje sa pažnjom savjesnog i urednog privrednika 1.7. Obezbjeđenje potraživanja špeditera POSEBNI SLUČAJEVI ŠPEDICIJE 1. Plaćanje troškova i novčanog predujma (avansa) 2. Ograničenje slobode ugovaranja ELEMENTI UGOVORA 1. Uputna stanica 1. Ugovor je neformalan i realan 2. Pravni izvori ZAKLJUČIVANJE I BITNI ELEMENTI UGOVORA 1.3. Rad po uputstvima 1. Zaključivanje ugovora za komitenta 1. Špediterske isprave 3. Obaveze špeditera 1.4.2. Primalac 1. Predmet prevoza (stvari) 1. Odgovornost špeditera 2.4.6. Polaganje računa 2. Mjesto i datum 1. Osiguranje stvari 1.1. Zbirna (skupna) špedicija GLAVA DRUGA UGOVOR O PREVOZU STVARI ŽELJEZNICOM POJAM UGOVORA I PRAVNI IZVORI 1. Pojam ugovora 2. Pravni izvori ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1.5. Bitni elementi ugovora OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. Zaključivanje ugovora 2. ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI 1. Značaj špedicije 3.3. Ugovorne strane 1.1. Pojam ugovora 2. Bitni elementi ugovora 1. Fiksna (forfetna) špedicija 2.3. Plaćanje naknade (provizije) 2.1.6. Tovarni list i prenosivi tovarni list 3.

5. Prestanak ugovora 2. Odgovornost željeznice 2.8.11. Vrste prevoza i ugovora 4.2. Nebitni elementi ugovora 2. Obaveze primaoca 3.2. Rok utovara 2.1. Odnošenje stvari ODGOVORNOST STRANAKA 1. Plaćanje prevoznih troškova 3.1.2. Plaćanje prevoznih troškova 3. Pojam ugovora 2.1. Obavještavanje o namjeravanom prevozu 2.10. Izvještavanje o prispijeću stvari 1. Pravni izvori 189 190 190 190 190 190 190 191 191 191 191 191 191 192 192 192 193 194 194 195 196 197 197 199 199 199 199 200 200 201 201 202 202 202 206 206 206 207 209 209 209 209 209 210 211 I 9 . Uredan prevoz stvari 1.7.3.1.7. Postupanje po nalozima 1. Predaja stvari i tovarnog lica 2.2. Vrijeme isporuke 2.3. Obavještavanje o prispijeću pošiljke OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. Smetnje 2. Značaj drumskog prevoza 3. Rok isporuke 1. Čuvanje stvari 1. Franko carina 2.9. Odgovornost pošiljaoca PRESTANAK PRAVA IZ UGOVORA 1. Obavljanje određenih radnji i spisak isprava 2. Mješoviti (kombinovani) prevoz 2.7. Zastara potraživanja GLAVA TREĆA UGOVOR O PREVOZU STVARI DRUMOM (CESTOM) POJAM. Prijem i provjeravanje stvari (pošiljke) 1. Predaja stvari primaocu (izdavanje stvari) 1.3. Provjera pošiljke 2. Obezbjeđenje uredne isporuke 2.5. Prevozni put 2. Obavještavanje korisnika prevoza 1.8.6.10.6.4. ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI 1. Obaveze željeznice 1.IV V VI 1. Pouzeće 2. Obaveze pošiljaoca 2.9. Klauzula “ostaje na stanici” 2.4. Objavljivanje tarifa 2. Utovar stvari 1.

Bitni elemetni ugovora OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1.1. Postupanje po uputstvima imaoca prava 1. Plaćanje naknade za prevoz 3. Tovarni list 3.II III IV V ZAKLJUČIVANJE. Obaveze drumskog prevoznika 1. Obaveze stranaka 2.4.4.1. Obaveze pošiljaoca 2. Pakovanje i označavanje stvari (priprema pošiljke) 2. Zaključivanje ugovora i isprave o prevozu 2. Bitni elementi ugovora OBAVEZE I ODGOVORNOST STRANAKA 1. Čuvanje stvari primljenih na prevoz 1. Zaključivanje 2.2. Prevoz stvari 1.3. Stavljanje motornog vozila na raspolaganje pošiljaocu 1. Utovar stvari 2. Preuzimanje stvari na prevoz 1. TOVARNI LIST I ELEMENTI UGOVORA 1. GRAĐENJE I OSIGURANJE GLAVA PRVA UGOVOR O LICENCI 212 212 212 213 214 214 214 215 215 215 216 217 218 218 218 219 219 220 220 220 221 221 223 223 223 224 225 225 225 225 225 226 226 226 227 228 228 228 231 231 231 231 I II III 10 . Odgovornost stranaka DIO ČETVRTI LICENCA. Odgovornost drumskog prevoznika 2. Istovar stvari ODGOVORNOST STRANAKA 1. Isporuka pošiljke primaocu (predaja stvari) 2.1. Odgovornost pošiljaoca PRESTANAK PRAVA IZ UGOVORA 1. Zastara potraživanja GLAVA ČETVRTA UGOVOR O PREVOZU STVARI U UNUTRAŠNJOJ PLOVIDBI (UNUTRAŠNJIM VODAMA) POJAM.5.2. Pojam ugovora 2. Pravni izvori ZAKLJUČIVANJE I ELEMENTI UGOVORA 1. Obavještavanje o prevozu i predaja potrebnih dokumenata 2. Obaveze primaoca 3. ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI 1. Prestanak ugovora 2.3.2. Plaćanje naknade za prevoz 3.6. Značaj unutrašnje plovidbe 3.

3.I II III IV V VI POJAM POSLA I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. Cijena 2. Predmet ugovora 2.2. Stranke 2. Investicioni program i tehnička dokumentacija 2. Subjekti ugovora 2. Odgovornost primaoca licence VRSTE LICENCI I PODLICENCA 1.1. Pravni režim za izbor saugovarača 3. Prethodne radnje 2. Odobrenje za građenje 2.3. Obaveze uslovljene vrstom ugovora o licenci ODGOVORNOST STRANAKA 1.3. Predaja predmeta licence 1. Izvori prava 3. Prestanak subjektiviteta GLAVA DRUGA UGOVOR O GRAĐENJU POJAM UGOVORA I IZVORI PRAVA 1. Podjela licenci 2. Javno nadmetanje 231 231 232 233 233 233 234 234 234 235 236 236 236 236 237 237 238 238 238 239 239 240 240 240 241 241 241 242 242 242 243 245 245 245 245 245 246 246 247 247 249 250 250 250 250 I II 11 . Iskorištavanje predmeta licence 2.4. Forma ugovora OBAVEZE STRANAKA 1. Izvori prava STRANKE I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. Garancija za pravne osobine prenesenog prava 2. Otkaz 3.1. Davanje uputstava i objašnjenja 1.1. Podlicenca PRESTANAK UGOVORA O LICENCI 1. Pojam posla 2. Garancije za tehničke osobine predmeta licence 1. Izbor saugovarača 3. Plaćanje naknade 2. Pojam ugovora 2. Pojam ugovora 2.4. Obaveze davaoca licence 1. Bitni elementi ugovora 2.1. Sredstva za izgradnju 3. Prestanak protekom vremena 2. Zaključivanje ugovora POJAM I BITNI ELEMENTI UGOVORA 1.2.1.2. Obaveze primaoca licence 2.2. Odgovornost davaoca licence 2.2.3.

“Ključ u ruke” 2. Plaćanje prije početka radova 4.3. Pisana forma ugovora OBAVEZE INVESTITORA 1. Pridržavanje projektne dokumentacije 3. Rok 4.1. Plaćanje nakon završetka radova OBAVEZE IZVOĐAČA 1. Zaključivanje ugovora BITNI ELEMENTI UGOVORA 1. Uređenje gradilišta PREDAJA OBJEKTA 1. Plaćanje u toku izvođenja radova 4. Primopredaja objekta.3.4. Uvođenje izvođača u posao 3. Odgovornost projektanta. odnosno radova 3.2. Uopšte o odgovornosti učesnika u poslu 2. Pravni karakter obaveze 3.1. Vođenje knjiga o građenju 3. Građevinski nadzor 4. Čuvanje gradilišta 7.4. Tehnički pregled i odobrenje za upotrebu 2.2.1. Solidno izvođenje radova 3. Promjena cijene 3. Ugovorna kazna 5. Predmet 2. Obavještavanje o višku radova 5. Rokovi izgradnje 4. Neposredna pogodba 4. Superkolaudacija ODGOVORNOST UČESNIKA U POSLU 1. Premija izvođača 6. Određivanje cijene 2. Prikupljanje ponuda 3. Garantni rok za kvalitet radova 7. Omogućavanje nadzora 6.3. Prethodne obaveze 2. Upotreba odgovarajućeg materijala 3. Plaćanje cijene 4.III IV V VI VII VIII IX 3. Cijena 2. davaoca mišljenja o zemljištu i investitora 3. Prethodne obaveze 2. Ostale posebne vrste ugovora o građenju PRESTANAK UGOVORA 251 252 252 253 253 254 254 255 256 256 257 257 258 258 258 258 259 260 260 260 261 261 261 262 263 263 263 263 264 264 265 265 265 266 266 267 268 268 268 269 269 270 270 271 272 12 . Odgovornost građevinara POSEBNE VRSTE POSLA 1.2.

4.3. Rizik 4. Izvori prava.2.3. Osiguranje lica 4. Ugovor o osiguranju 2. Obavezno osiguranje REOSIGURANJE 1. posao i ugovor o osiguranju 2.1.1. Kumuliranje zahtijeva za naknadu 2.1.4. Višestruko i dvostruko osiguranje PODJELA OSIGURANJA 1. Ostale obaveze osiguravača KUMULIRANJE ZAHTIJEVA ZA NAKNADU I VIŠESTRUKO OSIGURANJE 1.3. Primjena opštih pravila 2. Plovidbeno osiguranje 5. Polisa osiguranja ELEMENTI UGOVORA 1. Jednostrani raskid ugovora GLAVA TREĆA UGOVOR O OSIGURANJU POJAM I ZNAČAJ 1. Staranje o osiguranom predmetu 2.2. Stranke 1. Osigurana suma 6. Davanje podataka o riziku 1. Obavještenje o osiguranom slučaju i promjeni rizika 1. Kriteriji podjele 2. Pravna priroda posla osiguranja 2. Vrste reosiguranja PRESTANAK UGOVORA O OSIGURANJU 1. Posao osiguranja i njegov ekonomski značaj 2. Trajanje osiguranja OBAVEZE STRANAKA 1. Premija 5.1.1. Zaključivanje i oblik ugovora 2. Obaveze osiguranika 1. Plaćanje naknade 2. Osiguranje imovine 3. Prestanak ugovora po sili zakona 272 272 273 273 273 273 276 276 278 279 280 281 281 281 283 283 284 285 286 288 289 290 290 290 292 293 294 294 294 299 300 300 301 301 301 302 303 303 304 306 306 307 308 308 I II III IV V VI VII 13 . Lica u ugovoru o osiguranju 1. Pojam reosiguranja 2. Osiguravač 1. Obaveze osiguravača 2. Plaćanje premije 1.2. Predmet osiguranja 3.2. Ugovarač osiguranja 2.

Hartije od vrijednosti prema nosiocu prava iz hartija 3. Obligacionopravne hartije 3. Hartije od vrijednosti prema sadržini prava 2. Uopšte o prenosu hartija od vrijednosti 2.1. Prenos predajom (tradicijom) PRESTANAK PRAVA IZ HARTIJA OD VRIJEDNOSTI 1. Bitni sastojci (elementi) 309 311 311 311 311 311 311 312 314 316 316 316 317 317 318 320 320 320 320 320 321 321 321 322 322 323 323 325 325 325 326 328 328 329 329 331 331 331 331 332 333 333 334 I II III IV V I II 14 .2. Pojam i osobine 3. Pravni izvori (vrela) 2. Hartije od vrijednosti na ime 3. Postavljanje problema 2. Ostale vrste hartija od vrijednosti PRENOS HARTIJA OD VRIJEDNOSTI 1. Korporacione hartije 2.3. Značaj hartija od vrijednosti 4. Hartije od vrijednosti prema dospjelosti 5. Stvarnopravne hartije 2. Bitni elementi (sastojci) hartija od vrijednosti OSNOVNE TEORIJE O HARTIJAMA OD VRIJEDNOSTI 1. Prestanak ugovora jednostranim raskidom DIO PETI HARTIJE OD VRIJEDNOSTI (VRIJEDNOSNI PAPIRI) GLAVA PRVA ZAJEDNIČKI PRAVNI ELEMENTI HARTIJA OD VRIJEDNOSTI UOPŠTE O HARTIJAMA OD VRIJEDNOSTI 1. Teorija emisije 4. Teorija omisije 2. Prestanak prema opštim pravilima 2.2. Hartije od vrijednosti na donosioca 3.3. Pojam mjenice 2. Hartije od vrijednosti po naredbi 4. Teorija ugovora VRSTE HARTIJA OD VRIJEDNOSTI 1. Ekonomske funkcije mjenice SASTOJCI (ELEMENTI) MJENICE 1. Prenos indosamentom (indosmanom) 4. Teorija kreacije 3. Cesija 3.1. Specijalni načini prestanka prava GLAVA DRUGA MJENICA POJAM I FUNKCIJE MJENICE 1. Kriteriji podjele 2.2.

Označenje dospjelosti 2.3. Oznaka adrese MJENIČNE RADNJE 1. Izdavanje mjenice 3.2.7. Intervencija 9.1.III 2. Pretpostavljeni bitni sastojci mjenice 4.6. Klauzula o moneti (klauzula o efektivnosti) 5. Klauzula o kamati 5.5. Uopšte o bitnim elementima mjenice 2. Indosament sa klauzulom straha 4. Regres 8.4. Protest 9.6. Oznaka “po naredbi” 5.5.2. Ime remitenta 2.1. Povratni indosament 3.3. Pozivna i spontana intervencija 9. Kasatorna klauzula 5.11. Domicilirana mjenica 5. Klauzula “bez troškova” ili “bez protesta” 5. Potpis izdavaoca mjenice (trasanta) 2. Klauzula valute (valutna klauzula ili klauzula o o primljenoj vrijednosti) 5. Ime trasata 2.3.12.2. Oznaka u tekstu da je isprava mjenica 2. Klauzula “bez obaveze” ili “bez regresa” 5. Podatak o broju mjeničnog primjerka (duplikatna klauzula) 5. Mjesto plaćanja 2. Bezuslovan nalog da se isplati određena svota novca 2. Avizna klauzula (avizo ili klauzula o izvještaju) 5.1. Cesija i indosament 3.8.9.2.7.1. Prenos mjenice 3.7. Bjanko indosament 3.4.4. Založni indosament 3.9.10. Rekta klauzula (negativna klauzula po naredbi) 5.8.6. Rekta indosament 3. Mjenično jemstvo (aval) 6. akcept) 5. Nebitni sastojci mjenice (mjenične klauzule) 5. Uopšte o mjeničnim radnjama 2. Puni indosament 3. Klauzula o pokriću (revalirajuća klauzula) 5. Prokura indosament 3.5.8. Prijem mjenice (prihvat. Isplata (plaćanje) mjenice 7. Dan i mjesto izdavanja 3. Intervencija zbog neakceptiranja i intervencija zbog 334 334 335 335 336 336 337 338 339 339 340 341 341 341 341 342 342 342 343 343 343 343 343 343 344 344 345 346 346 346 346 347 347 348 348 348 348 351 352 354 356 357 358 358 15 .

Pojam čeka 2. Bjanko (blanko) mjenica 4.IV V VI neisplate 10. Nebitni sastojci ČEKOVNE RADNJE 1. Prenos čeka cesijom 3. Kriteriji podjele 2. Bitni sastojci 1.1. Sličnosti i razlike sa mjenicom BITNI I NEBITNI SASTOJCI (ELEMENTI) ČEKA 1. EKONOMSKA ULOGA I SLIČNOSTI I RAZLIKE SA MJENICOM 1. Uopšte o bitnim elementima 1. Prestanak mjeničnih prava i obaveza GLAVA TREĆA ČEK POJAM. Izdavanje čeka 3. Uopšte o prenosu čeka 3. Prenos čeka predajom 4. solo) mjenica 3.2. Prenos indosamentom 3. Poslovna (trgovačka. Obezbjeđenje mjeničnog potraživanja (pravo zaloga i pridržaja) OSTALE MJENIČNE RADNJE (MJENIČNI ZAHTJEVI) 1. Vlastita (sopstvena.2. Mjenične tužbe i prigovori 3. Amortizacija mjenice 2. robna) mjenica 5. Umnožavanje i prepisi mjenice 11. Opozivanje čeka 360 361 362 362 363 364 365 365 365 366 367 367 368 368 369 370 370 370 373 373 373 373 374 375 376 376 376 376 377 378 378 379 380 380 381 382 382 382 382 384 I II III 16 .4. Ekonomska uloga čeka 3. Zastarjelost 2. Pojedini bitni elementi 2. Prenos čeka 3. Komisiona mjenica 8. Mjenice kod kojih se jedno lice pojavljuje u više uloga ZASTARJELOST I PRESTANAK MJENIČNIH PRAVA I OBAVEZA 1. Uopšte o čekovnim radnjama 2.3. Aval (jemstvo) 5. Finansijska mjenica 6.1. Isplata čeka 6. Cirkulaciona mjenica 7. Neosnovano obogaćenje i drugi zahtjevi (zahtjevi građanskopravne prirode) VRSTE MJENICE 1.

Ček za potrošački kredit 2. Amortiazcija čeka 2. Klauzule o pravima izdavaoca i imaoca obveznice RADNJE SA OBVEZNICAMA 1. Obveznice prema položaju izdavaoca (emitenta) 4. Dijelovi 2. Pravne karakteristike DIJELOVI I BITNI SASTOJCI OBVEZNICE 1.1. Cirkulacioni (cirkularni) ček 2. Delikti u čekovnom pravu VRSTE ČEKOVA 1.4. Isplatni (gotovinski. Obveznice prema stepenu garancije 7. Regres 9. Obveznice prema roku dospjevanja 5. Prenos 3. Amortizacija i promjene VRSTE OBVEZNICA 1. Umnožavanje čeka OSTALE ČEKOVNE RADNJE 1. Prestanak čekovnopravnog odnosa GLAVA ČETVRTA OBVEZNICA POJAM I PRAVNE KARAKTERISTIKE 1. Obračunski (virmanski) ček 2.7.IV V VI 7. blagajnički) ček 2. Obveznice prema načinu određivanja nosioca prava 3.6. Kriteriji podjele 2. Precrtani (barirani) ček 2. Bitni sastojci 3. Obezbjeđenje potraživanja 3. Obveznice prema prihodu koji nose 8.3. Putnički ček 2. Kriteriji podjele 2. Tužbe kod čeka 4. Obveznice prema načinu amortizacije 6. Dokumentovani (dokumentarni) ček ZASTARJELOST I PRESTANAK ČEKOVNOPRAVNOG ODNOSA 1. Obveznice prema načinu određivanja kamate i rokovima isplate 9.2. Obveznice prema mogućnostima zamjene 385 386 386 387 387 387 387 389 389 389 390 390 390 391 392 392 393 393 393 393 394 395 395 395 395 394 398 398 399 399 400 400 401 402 403 403 403 404 404 405 405 406 406 407 I II III IV 17 . Izdavanje i emisija 2. Osnovne vrste čekova prema namjeni 2. Zastarjelost 2. Pojam obveznice 2.5. Protest 8.

Pojam i karakteristike 2. Predmet prava konkurencije 2. Metod prava konkurencije 407 408 409 409 409 409 410 410 411 411 412 412 413 413 414 414 415 415 415 417 417 417 417 417 417 418 419 419 420 422 422 423 427 427 427 427 427 429 431 433 433 I II III IV I II UREĐIVANJA III I GLAVA DRUGA INSTITUTI I ODGOVORNOSTI U PRAVU KONKURENCIJE INSTITUTI PRAVA KONKURENCIJE 1. Ekonomski pojam konkurencije 2. Monopolističko djelovanje 1.3. Pojam monopolističkog djelovanja 1. Radnje sa komercijalnim zapisom CERTIFIKAT I POTVRDA DEPOZITARA 1. Radnje sa certifikatom ROBNE HARTIJE OD VRIJEDNOSTI 1. Bitni sastojci 3.2. Obveznice prema teritoriju GLAVA PETA OSTALE HARTIJE OD VRIJEDNOSTI (VRIJEDNOSNI PAPIRI) BLAGAJNIČKI ZAPIS 1. Vrste robnih hartija DIO ŠESTI PRAVO KONKURENCIJE GLAVA PRVA POJAM PRAVA KONKURENCIJE POJAM KONKURENCIJE 1. Bitni sastojci 3. Pravni pojam konkurencije PRETPOSTAVKE I IZVORI PRAVNOG KONKURENCIJE 1. Pojam i karakteristike 2. Pretpostavke pravnog regulisanja konkurencije 2.1. Pojam špekulacije i metodi njenog suzbijanja 18 .10. Izvori prava konkurencije PREDMET I METOD PRAVA KONKURENCIJE 1. Pojam robnih hartija 2. Monopolistički sporazum 1. Pojam i karakteristike 2.1. Bitni sastojci 3. Obveznice prema valuti na koju glase 11. Monopolističko ponašanje 2. Radnje sa blagajničkim zapisom KOMERCIJALNI ZAPIS 1. Špekulacije 2.

3. Krivičnopravne sankcije 4. Generalna klauzula 4. Ograničavanje tržišta 3. Sankcije prema licima 3. Sankcije prema aktima 3. Pojam nelojalne konkurencije 4.1. Organi za nadzor LITERATURA SKRAĆENICE I KORIŠTENI PROPISI 435 436 437 437 438 439 440 440 441 443 444 444 445 446 446 448 449 451 456 19 . Generalna klauzula 2.2.3. Pojam ograničavanja tržišta i metodi njegovog suzbijanja 3. Imenovani slučajevi ODGOVORNOST U PRAVU KONKURENCIJE 1. Imovinskopravne sanckije 3.3.2.2.1.2. Imenovani slučajevi 3. Sistem odgovornosti 2. Imenovani slučajevi 4.II 2. Generalna klauzula 3. Nelojalna konkurencija 4.1.

20 .

N N1 . Ugovor o prodaji je rezultat sporazuma stranaka o razmjeni robe za novac. Ona je osnovni posao prometa robe i sastoji se u razmjeni robe za novac. a kupac se obavezuje da prodavaocu plati cijenu”. U privrednom životu. Oni su i ekonomski i pravno povezani. Pravno. koji se najčešće tiču transporta i plaćanja. ugovor o prodaji je rezultat sporazuma stranaka kojim se jedna od njih . isporuči drugoj strani .obavezuje da određenu stvar povodom koje posao nastaje preda.prodavalac . 21 . privatna itd. Beograd 1987. Posao prodaje obuhvata ukupnu pravnu regulativu ekonomskog odnosa stranaka.kupcu . Exportpress i Institut društvenih nauka. str.R1. 1 Uporedno pravni pregled vidjeti kod Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema uniformnim pravilima i uporednom pravu”.POJAM UGOVORA O PRODAJI 1. a kupac se obavezuje da prodavcu preda određenu sumu novca i da mu prenese najjače svojinsko pravo na njoj. Definicija ugovora i njegove vrste Legislativna definicija sadržana je u Zakonu o obligacionim odnosima (ZOO čl. Zbog toga predstavljaju jedinstvenu poslovnu operaciju. 1. 454).).DIO PRVI UGOVOR O PRODAJI GLAVA PRVA POJAM. Posao prodaje i ugovor o prodaji Ekonomski posmatrano. prodaja predstavlja posao kojim se normativno uređuje i pod zaštitu države stavlja razmjena robe za novac. 5.2. Ako su stranke u ugovoru nosioci različitih vrsta svojine (državna.i da mu prenese najjače svojinsko pravo na njoj. Prema njemu “ugovorom o prodaji obavezuje se prodavalac da stvar koju prodaje preda kupcu tako da kupac stekne pravo raspolaganja odnosno pravo 1 vlasništva. svako od njih se u toku prenosa transformiše u onaj svojinski oblik koji odgovara sticaocu. prodaja je neposredni izraz procesa razmjene R . on je ipak uži pravni institut. na ugovor o prodaji se nadovezuju brojni drugi poslovi i ugovori. Iako ugovor predstavlja kičmu posla prodaje. Teoretski posmatrano. Pojam prodaje 1. ZAKLJUČIVANJE I ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI I .1.

Različitost svojinskih prava koja se pojavljuju u prometu, veliki broj vrsta subjekata, te nejednakost objekata, ciljeva i obilježja razmjene doveli su do pojave tri osnovna tipa ugovora o prodaji. To su prodaja građanskog, poslovnog i međunarodnog poslovnog prava. Subjekti građanske prodaje su domaća i strana fizička i pravna lica građanskog prava, te subjekti poslovnog ili trgovinskog prava i to kada oba djeluju izvan registrovanog predmeta svoga poslovanja. Građanska prodaja se stoga zaključuje sporadično i neprofesionalno, a njen osnovni cilj jeste sticanje upotrebnih vrijednosti objekta. Predmet ove prodaje mogu biti i nepokretne stvari. Savremeni načini poslovanja doveli su kod prodaje građanskog karaktera do toga da se sve više razvijaju i neki novi načini poslovanja. Radi se, prije svega, o prodaji na daljinu, upotrebom savremenih informaciono-komunikacionih tehnologija, i to korištenjem interneta, web oglašavanja i slično. Uporedo s tim razvijaju se i novi oblici plaćanja, i to putem elektronskog novca a uz korištenje elektronskog 2 potpisa. Neovisno od ove pravne discipline, u međunarodnom pravnom i ekonomskom saobraćaju, već su u primjeni u svom elektronskom obliku i pojedini robni i transportni dokumenti, bankarske garancije i akreditivi. Težište regulative postavljeno je na prelaz svojine. Zakon o obligacionim odnosima u osnovu svoga regulisanja postavlja građansku prodaju. No, ograničenja monističke koncepcije, koja predstavlja temelj Zakona, zahtijevala su da se za privrednu prodaju uspostavi čitav sistem izuzetaka od opštih rješenja. Time se ovaj akt približava drugim velikim kodifikacijama koje su izgrađene na istim principima (švajcarskom i talijanskom, naročito.) 3 Subjekti privredne prodaje su subjekti poslovnog, odnosno trgovinskog prava. Da bi ugovor o prodaji zaključen između navedenih subjekata bio posao domaćeg poslovnog prava, on mora da ispuni dva uslova: prvi, da je zaključen u okviru registrovane djelatnosti bar jednog od njih i drugi, da je do sklapanja ugovora došlo na području BiH. Poslovnopravna prodaja se zaključuje masovno, trajno i profesionalno, a njen osnovni cilj jeste sticanje prometnih vrijednosti stvari i dobiti. Zbog toga je u njoj podjednaka pažnja posvećena i prelasku svojinskih prava i prelasku rizika. Predmet prodaje poslovnog prava može biti samo pokretna stvar. Treba istaći da se ova vrsta ugovora zaključuje bilo zato da bi se prodala roba sopstvene proizvodnje, bilo zato da bi se izvršila dalja prodaja kupljenih stvari u prerađenom ili neprerađenom stanju. Razmatrano obilježje značajno utiče na pojedina pravnotehnička rješenja, naročito u oblasti popravljanja šteta izazvanih neizvršenjem ili neurednim izvršenjem ugovora.

2 Pobliže vidjeti: Zakon o zaštiti potrošača u Bosni i Hercegovini (Sl. glasnik BiH br.17/02); Zakon o elektronskom poslovanju i elektronskom potpisu Republike Slovenije (Sl. List R Slovenije br. 20/03); Zakon o elektronskom potpisu Republike Hrvatske ( Nar. Nov. R Hrvatske br. 10/02) i Zakon o elektorničkoj trgovini Republike Hrvatske (Nar. Nov. R Hrvatske br. 173/03); Model Zakona o elektronskom poslovanju UNICITRAL-a. 3 Vidjeti čl. 212 (važenje trgovačkih običaja u pogledu cijene) i čl. 215 (posljedice docnje sa plaćanjem cijene) švajcarskog Zakonika o obligacijama (SZO). Vidjeti čl. 1536. italijanskog Građanskog zakonika. U drugim velikim kontinentalnim sistemima, izuzeci kod trgovačke prodaje regulišu se u trgovačkim zakonicima. To je slučaj u francuskom i njemačkom pravu.

22

Prema pravnotehničkim osobinama i osobenostima koje pokazuju u odnosu na opšta pravila, ugovori o prodaji se mogu svrstati u više posebnih poslova. Najčešći i najvažniji su: fiksna prodaja, specifikaciona prodaja, prodaja po uzorku ili modelu, ugovor o isporuci, ugovor o isporuci investicione opreme, prodaja s obročnim otplatama cijene i berzanski poslovi. U novije vrijeme ugovori o prodaji poslovnog prava se klasifikuju i prema uticaju koji na sadržaj posla i odnose stranaka vrše upotrijebljene transportne klauzule. 4 2. Osobine i dejstvo ugovora o prodaji 2.1. Osobine ugovora Ugovor o prodaji je teretan, dvostrano obavezan i komutativan. Teretnost se kod privredne prodaje pretpostavlja, tako da ugovor postoji i kad cijena nije određena sporazumom stranaka (čl. 462, stav 2 ZOO). Komutativnost označava uzajamnu podudarnost obaveza i prava stranaka: ono što je obaveza jedne, pravo je druge stranke. No, treba imati u vidu da se ova osobina jače ispoljava kod osnovnih, nego kod prava i obaveza koja ih prate. Ugovor se zaključuje sporazumom stranaka i konsenzualan je. Za njegov nastanak ili dejstvo nije potrebna predaja stvari koja je predmet ugovora. Sporazum stranaka se, u načelu, postiže u bilo kojoj formi. Izuzetno, zakon za pojedine vrste prodaje propisuje pisanu formu ugovora. Forma tada dobija svojstvo bitnog elementa. Naše pravo ne poznaje dokaznu formu (ad solemnitatem). 2.2. Dejstvo ugovora Dejstvom ugovora nazivamo pravne posljedice koje on proizvodi. Te posljedice mogu biti prelazak svojine sa prodavca na kupca ili nastanak obaveze na isporuku stvari. Ugovor o prodaji može, dakle, imati stvarnopravna i obligacionopravna dejstva. U istom pravnom sistemu efekti ugovora mogu biti različiti za generičke i individualizirane stvari. Prema dejstvu ugovora sve pravne sisteme dijelimo na: tradicione, translativne i mješovite. Ova podjela je uslovna, obzirom na činjenicu da u translativnim sistemima postoje brojna specifična rješenja koja ih približavaju pravima tradicione grupe.

4

Vidjeti Starović dr Borivoje: “Međunarodna CIF i FOB kupoprodaja”, Institut za uporedno pravo, Beograd 1977.

23

II ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. Primjena opštih pravila Istorijski posmatrano, većina opštih pravila ugovornog obligacionog prava nastala je generalizacijom rješenja koja su se formirala u oblasti ugovora o prodaji. To važi i za pravila o zaključivanju ugovora. 5 Zbog toga se generalne odredbe Zakona o obligacionim odnosima, koje važe za ovu materiju, 6 primjenjuju i na sklapanje ugovora o prodaji. Principi kojih se stranke moraju pridržavati pri zaključenju ugovora o prodaji sadržani su u Osnovnim načelima Zakona o obligacionim odnosima. To su naročito: autonomija volje stranaka (čl. 10), savjesno i pošteno postupanje (čl. 12) i zabrana stvaranja i iskorištavanja monopolskog položaja (čl. 14). 2. Postupak zaključivanja ugovora Savremeno pravo pod pritiskom potreba prakse i pod uticajem teorije prevazilazi koncept zaključivanja ugovora o prodaji i drugih ugovora koji ovaj proces ograničava samo na radnje ponude i prihvata. Pravno zaštićeni pregovori predstavljaju posljednji legislativni izraz proširivanja postupka zaključivanja posla (čl. 30 ZOO). Danas ono obuhvata sljedeće etape: eventualne faze, nužne faze, 7 8 perfekciju ugovora i intervenciju države u domenu nastanka pojedinih ugovora. U eventualne faze zaključivanja ugovora ubrajamo najprije, preliminarne kontakte. To su jednostrane faktičke, komercijalne radnje kojima jedno lice poziva drugo na pregovaranje ili traži informacije radi donošenja odluke o otpočinjanju pregovora. Drugu etapu predstavljaju pregovori kao dvostrani kontakti stranaka sa jasno izraženim ciljem da se otpočne proces utvrđivanja namjere učesnika u pogledu budućeg ugovora. Pismeno fiksirana saglasnost strana do koje se dođe u toku pregovora, a koja se tiče pojedinih dijelova ugovora, naziva se punktacija (punktacije). Završnu, treću etapu, čini tzv. pripremni ugovor. On predstavlja projekat ugovora do koga se došlo pregovorima. Pripremni ugovor daje osnovu za upućivanje “čvrste ponude”. Nužne faze zaključivanja ugovora su davanje ponude i prihvata. Obje etape su složene i međusobno povezane. Njihovu uslovljenost najbolje ilustruje institut kontraponude (čl. 41. ZOO). Po svojoj pravnoj prirodi ponuda je jednostrani građansko pravni posao; nastaje izjavom samo jednog subjekta i stvara obavezu samo za njega. Obaveza
5 Vidjeti haške Jednoobrazne zakone, dio II Bečke konvencije UN o međunarodnoj prodaji robe (BK), Opšte uzanse za promet robom. 6 To su čl. 26 - 73 ZOO. 7 Do ove faze se radi o sistematici preuzetoj iz monografije Draškić dr Mladena: “Zaključivanje ugovora o prodaji”, CRS, II izdanje, Beograd 1986, str. 16 - 21. 8 Ova faza predstavlja pravilo kod međunarodnih prodaja.

24

ponudioca se sastoji u tome da se unutar perioda označenog u ponudi ili, ako toga nema, u dispozitivnom propisu ostane pri ponudi. Ta obaveza u izjavi o ponudi može biti izričito isključena. Isključenje je moguće i na osnovu okolnosti posla (čl. 36. ZOO). Pošto ponuda u načelu stvara strogu obavezu za ponudioca, razvili su se posebni postupci kojima se lice koje je ponudilac u ekonomskom smislu stavlja u pravnu poziciju ponuđenog. Ti posebni postupci su: ofertalne licitacije, licitacije o podobnosti i prikupljanje ponuda. Sva tri postupka se kod složenijih ugovora i kod ugovora veće vrijednosti obavljaju na osnovu prethodno izrađenog tendera. Tender izrađuje ili pribavlja lice koje je ponudilac u ekonomskom smislu, a ponuđeni u pravnom značenju riječi. Tender predstavlja veoma detaljno sačinjen i obavezan obrazac ponude u kome su sadržani svi elementi koje ona mora da ima, osim cijene. Prihvat je izjava ili ponašanje ponuđenog koje nesumnjivo ukazuje na saglasnost ponuđenog sa ponudom. Uzansa 34 navodi neke primjere zaključivanja ugovora o prodaji konkludentnim radnjama: raspolaganje primaoca robom u svoje ime i za svoj račun, ukoliko on ne zna da je roba poslana u druge svrhe; prijem dokumenata na osnovu kojih se može raspolagati robom, ako primalac ne zna da su mu dokumenta predata u drugu svrhu; propuštanje kupca da robu predatu “na ogled”, “na probu”, vrati po isteku roka u kome je trebalo da da izjavu o tome da li želi ili ne želi zaključenje ugovora. Pod uslovima predviđenim u Zakonu o obligacionim odnosima (čl. 42) ugovor o prodaji može biti zaključen i šutnjom. Pošto šutnja predstavlja potpuno pasivno držanje ponuđenog, ona se može smatrati prihvatom samo ako postoje sljedeće pretpostavke: stalna poslovna veza ponudioca i ponuđenog i to u pogledu određene, a ne bilo koje robe, i propuštanje ponuđenog da se u ostavljenom roku ili odmah izjavi da ponudu odbija. Pod perfekcijom ugovora o prodaji podrazumijevaju se pravila koja određuju mjesto i vrijeme njegovog nastanka. Ona se razlikuju prema tome da li su stranke bile prisutne, ili su pak, bile odsutne kada je saglasnost postignuta. Tehnike komuniciranja kod kojih su stranke u neposrednoj vezi, iako su prostorno udaljene (telefon, teleprinter, televizuelne veze) kombinuju primjenu normi koje važe među odsutnim (za mjesto zaključenja) i među prisutnim (za vrijeme nastanka ugovora). Potpisivanje ugovora može predstavljati etapu njegovog zaključenja u tri slučaja. Prva dva obuhvataju situacije u kojima je prodaja po zakonu ili po sporazumu stranaka formalan pravni posao. Treći slučaj regulisan je čl. 69, st. 3 ZOO koji kaže: “Ako su ugovorne strane predvidjele posebnu formu samo da osiguraju dokaz svoga ugovora, ili da postignu što drugo, ugovor je zaključen kad je postignuta saglasnost o njegovoj sadržini, a za ugovarače je u isto vrijeme nastala obaveza da ugovoru dadnu predviđenu formu”. Forma može biti zadovoljena zajedničkim potpisom jednog ili odvojenim potpisima dva dokumenta 9 identičnog sadržaja. Pravnu kvalifikaciju pisane forme ugovora o prodaji važno je uvijek izvršiti zato što se za nju vežu značajne pravne posljedice u pogledu
9

Vidjeti Perović dr Slobodan: “Formalni ugovori građanskog prava”, Savez udruženja pravnika Jugoslavije, Beograd 1964, str. 62 - 63 i Draškić dr Mladen: “Zaključivanje ugovora o prodaji”, str. 295 - 296.

25

posebno usmeno dogovorenih nebitnih elemenata i načina kasnijih izmjena i dopuna ugovora. 10 3. Posebne tehnike zaključivanja ugovora 3.1. Standardni ugovori Poslovnopravna prodaja se uvijek obavlja profesionalno, a njen najčešći predmet su pokretne stvari određene po rodu. Ove osobine, u uslovima masovnog prometa, po pravilu, dovode do tipizacije pojedinih elemenata i rješenja u ugovorima iste vrste. Na toj osnovi nastaje veliki broj tipskih i formularnih obrazaca i opštih uslova poslovanja, koji se po tendenciji primjenjuju jednako na sve učesnike u poslu. Zato se nazivaju standardnim ugovorima. U njima su unaprijed dati tipizirani nebitni elementi ugovora. Bitni elementi se određuju u mjeri u kojoj je to moguće. Najčešće se posebno sporazumijeva o količini kao odrednici predmeta i o iznosu cijene. Primjena standardnih kupoprodajnih ugovora uvodi u ovu oblast cjelokupnu 11 problematiku formularnog prava. Ovdje je potrebno posebnu pažnju skrenuti na režim opštih uslova poslovanja (članovi 142 - 144 ZOO) i na zabranu stvaranja i iskorištavanja monopolskog ili dominantnog položaja na tržištu. 12 3.2. Zaključnica Zaključnica je pismena potvrda o usmeno zaključenom ugovoru. Daje se na unaprijed utvrđenom i odštampanom formularu ili na ad hoc sastavljenom obrascu. Pošto zaključnica ne predstavlja pismenu formu ugovora, on je punovažan i kada zaključnica nije izdata, odnosno potpisana. Zaključnici može biti pridodato svojstvo obavezne ugovorne forme pravnog posla prodaje, samo nesumnjivim sporazumom stranaka. U sadržaj zaključnice uvijek ulaze bitni elementi ugovora bez obzira na to da li su oni određeni zakonom, sporazumom stranaka ili prirodom posla. Pitanje je konkretnih okolnosti i stepena standardizacije posla u kojoj mjeri će nebitni sastojci ugovora biti navedeni u zaključnici. Zaključnice veoma često sadrže izvode iz opštih uslova poslovanja ili klauzulu kojom ih stranke uključuju u svoj ugovor. Sve što se nalazi iznad potpisa stranaka, bilo u tekstu, bilo na margini, obavezuje stranke. Sadržaj zaključnice u svemu mora “odgovarati usmeno zaključenom ugovoru” (uz. 16). Svaka stranka može od druge zahtijevati ispostavljanje ili potpisivanje zaključnice, sve dok druga strana nije ispunila svoje ugovorne obaveze (uz. 15). Zaključnica se sastavlja najmanje u dva ravnoglasna primjerka. Stranka koja ju je
10 11 12

Čl. 67 i 71 ZOO naročito. Vilus dr Jelena: “Opšti uslovi formularnih ugovora”, Institut za uporedno pravo, Beograd 1976. Član 38 - 42 Zakona o trgovini (Sl. n. FBiH, 2/95).

26

sačinila i potpisala, dostavlja drugom, partneru oba primjera zaključnice potpis sa zahtjevom da “joj vrati jedan primjerak pošto ga potpiše”. Opšte uzanse su za vraćanje potpisane zaključnice predvidjele rok od tri dana (uz. 17). Ako druga strana neće da potpiše ili vrati zaključnicu, spor će se najprije rješavati “mirnim putem”, razgovorom stranaka. Ukoliko on ne da rezultate, strana koja je sastavila i potpisala zaključnicu može tužbom tražiti od suda da utvrdi postojanje ugovora i njegov sadržaj. Sud u parničnom postupku, dakle uz izjašnjavanje druge strane, rješava spor. Ako usvoji tužbene zahtjeve donijeće deklaratornu presudu kojom konstatuje da je ugovor zaključen i šta je njegov sadržaj. Ovakva presuda, u svim slučajevima, predstavlja izuzetno jako dokazno sredstvo. Paralelno sa zahtjevom za utvrđivanje ili nakon dobijanja povoljne presude, strana koja je potpisala zaključnicu može od druge strane tražiti naknadu štete koju je pretrpjela zato što nije imala zaključnicu. 3.3. Porudžbina “Porudžbina” je poslovni naziv za komercijalni dokument sa različitim položajem i funkcijama u postupku zaključivanja i dokazivanja ugovora. Te činjenice opredjeljuju njegovu pravnu kvalifikaciju. Porudžbina predstavlja ponudu kada kupac na osnovu prethodno pribavljenih informacija njome izražava ozbiljnu namjeru da zaključi određeni, u dokumentu definisani ugovor. Ako kupac šalje porudžbinu na osnovu već primljene ponude prodavca, tada ona ima pravni karakter prihvata. Takva porudžbina mora u svemu biti saglasna sa ponudom. Postoje li u porudžbini razlike u odnosu na ponudu, ona ima pravna svojstva kontraponude. Napokon, kada je ugovor već sklopljen, porudžbina ima svojstvo dokaznog sredstva i knjigovodstvenog dokumenta. III - BITNI ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI 1. Pojam i vrste bitnih elemenata Bitni elementi ugovora su oni sastojci koji ugovoru daju bilo osobine jednog definisanog tipa pravnog posla, bilo specifičan sadržaj i karakteristike koji odgovaraju zajedničkoj namjeri stranaka. Bitni elementi ugovora o prodaji dijele se na: propisane, utanačene sporazumom stranaka i one koji u ugovor ulaze na osnovu njegove ekonomske suštine - po prirodi posla. Mi ćemo se zadržati samo na posljednjoj vrsti elemenata i to u našem pravu. Kod prodaje poslovnog prava to je uvijek predmet, stvar. Količina i cijena imaju ovo svojstvo pod određenim uslovima.

27

2. Predmet Karakterističan predmet trgovačke prodaje su pokretne stvari. To mogu biti: roba, energije i hartije od vrijednosti. Posebni pravni režimi predviđeni su za prodaju energija. Prodaja hartija od vrijednosti vrši se prema pravilima predviđenim za pojedine vrste. Njihovu osnovu predstavljaju režimi mjeničnog i akcijskog (dioničarskog) prava. Zbog toga ćemo se u daljim izlaganjima zadržati samo na stvari kao predmetu prodaje. 2.1. Stvar kao predmet prodaje Ograničeni dio prirode koji se može staviti pod ljudsku kontrolu i vlast predstavljaće i predmet poslovnopravne prodaje ukoliko je faktički i pravno pokretan. Ostale osobine stvari kao objekta imovinskog prava nisu relevantne za kvalifikaciju stvari kao predmeta prodaje, ali mogu značajno da utiču na pojedina pravna rješenja u ugovoru. Da bi stvar bila predmet prodaje mora se nalaziti u pravnom prometu (in commercio). Promet može biti neograničen ili ograničen. Ograničenja prometa mogu biti trajna ili privremena. Privremena ograničenja mogu se uspostaviti posebnim zakonima ili odlukama nadležnih organa zasnovanim na zakonu. Isti pravni režim važi i za zabranu prometa. Ograničenja i zabrane prometa predstavljaju za stranke u ugovoru višu silu ukoliko su ispunjeni zakonski uslovi za takvo dejstvo ovih činjenica (čl. 177 ZOO). Prema kriteriju egzistencije, predmet prodaje može biti propala, postojeća i buduća stvar. Shodno članu 459 ZOO “Ugovor o prodaji nema pravno dejstvo, ako je u času njegovog zaključenja stvar o kojoj je ugovor bila propala”. Dejstvo djelimične propasti zavisi od poslovnih običaja i od toga da li je svrha ugovora ugrožena ili nije. U principu, kupac može da bira da li će ugovor raskinuti ili će ostati pri njemu uz srazmjerno sniženje cijene. No, ugovor po sili zakona ostaje na snazi, ako djelimična propast ne smeta postizanju svrhe ugovora ili ako za određenu stvar postoji poslovni običaj koji zahtijeva očuvanje ugovora (in favorem contractus). Kupac tada ima pravo samo na sniženje cijene. Mjera sniženja određuje se prema okolnostima slučaja. Zakonodavac ne insistira na tome da ono bude srazmjerno djelimičnoj propasti. Naše pravo neposredno (član 458. stav 3. 13 ZOO) i posredno priznaje prodaju budućih stvari. Njenim zaključenjem prodavac na sebe preuzima rizik zakašnjenja ili nenastanka stvari u roku koji je predviđen za isporuku. Ako stvar ne nastane na vrijeme ili ne nastane uopšte, kupac ima prava predviđena za slučaj odgovornosti prodavca za docnju. Ugovor o prodaji budućih stvari ne treba izjednačavati sa dobavnim poslom. Stvar može biti određena po rodu (generičke stvari) ili po svojim sopstvenim jedinstvenim osobinama (individualizirane stvari). Generičko
13 Vidjeti član 471. ZOO koji reguliše mjesto isporuke. U engleskom pravu postoji sporazum o budućoj prodaji, a ne ugovor o prodaji.

28

definisanje predstavlja ujedno i minimalno kvalitativno određivanje stvari. U količinskom smislu, stvar može biti precizno određena ili odrediva. U ugovoru stvar koja je predmet prodaje mora biti opisana barem do mjere koja je čini odredivom. Predmetom prodaje može biti vlastita ili tuđa stvar. Situacija koja nastaje prodajom tuđe stvari slična je onoj kod ugovora čiji je predmet buduća stvar. Prodavac preuzima na sebe obavezu da, do vremena isporuke, pribavi svojinsko pravo i da ga prenese na kupca. Ne uspije li u tome, odgovara za docnju, odnosno raskid ugovora. No, savjestan kupac, onaj koji nije, niti je morao znati da kupuje stvar od nevlasnika, može raskinuti ugovor i tražiti naknadu štete ako zbog pravnog nedostatka nije u stanju da ostvari svrhu ugovora. Treba istaći da način privrednog poslovanja olakšava kupcu dokazivanje savjesnosti. Time se pojačava zaštita od pravnih nedostataka, zaštita od evikcije. 2.2. Količina Količina predstavlja fizičko, prostorno i kvantitativno određivanje stvari koja je predmet prodaje. Količina je uvijek sastavni dio predmeta prodaje. Njena pravna kvalifikacija zavisi od značaja količine za ostvarivanje svrhe posla i od posljedica koje proizvodi neuredno ispunjenje ugovora u pogledu količine. Količina je bitan element ugovora ako je tako izričito ugovoreno, ako na to upućuje priroda stvari i kada to zahtijevaju specifične okolnosti konkretnog posla. U svim ostalim slučajevima, količina je nebitan element ugovora. Bez obzira na pravnu kvalifikaciju, količina se uvijek određuje ugovorom. Prinudnih ili dispozitivnih propisa koji bi mogli da zamijene sporazum stranaka nema. Količina najprije može biti određena ugovorom. Određivanje se vrši nesumnjivim definisanjem u okviru usvojenog sistema mjera. To može, ali i ne mora da bude metarsko-decimalni sistem. Na osnovu uzanse 117 i zakonodavstva kojim se uređuje sistem mjera, metarsko-decimalni sistem se pretpostavlja, ukoliko stranke nisu izričito navele neki drugi sistem. Prvi način određivanja količine jeste njeno numeričko preciziranje. Ako količina nije bitan element posla ili ako se ne utvrđuje prema broju komada, odstupanje isporučene od ugovorene količine za ± 2% smatra se urednom isporukom (uz. 121). Precizno određivanje količine može se postići i upotrebom tehničkih termina. Prema uzansi 118, izraz “vagon”, bez bližeg označenja, znači deset hiljada kilograma bruto, a “cisterna” deset hiljada kilograma neto težine. Drugi način svodi se na približno određivanje količine. Ako je uz naznaku količine naveden izraz “circa” ili sličan, tolerancija u količini iznosi ± 5%. Navođenje količine u rasponu, upotrebom izraza “od ... do” ili “najmanje ... najviše”, znači da je predmet ugovora bilo koja količina unutar datih granica (uz. 119). Treći metod sastoji se u upotrebi izraza “đuture”, “kako padne”, “viđeno odobreno” ili njima sličnih. Njima se kao ugovorna količina određuje ona koja se dobija uvidom u robu na određenom lokalitetu.

29

Da bi ugovor o prodaji postojao, količina mora biti barem odrediva. A to znači da u sporazumu stranaka moraju biti navedeni elementi koji omogućavaju da se utvrdi šta one tačno žele u pogledu količine. Konkretizacija ovih elemenata je i pravno i faktičko pitanje. 3. Cijena 3.1. Pojam, struktura i način određivanja cijene Ekonomski posmatrano, cijena je vrijednosna naknada za ustupljenu stvar i preneseno svojinsko pravo na njoj. U pravnom smislu, cijena je bitan element ugovora koji predstavlja pretežno novčanu protuvrijednost predmeta prodaje i svojinskog prava na njemu. U građanskoj prodaji cijena može biti izražena većim dijelom u novcu, a manjim u stvarima. Ako se cijena iskazuje isključivo u stvarima, 14 Za prodaju poslovnog prava postoji poseban ugovor o razmjeni, trampi. karakteristično je iskazivanje cijene isključivo u novcu. Struktura cijene veoma je složena. O toj činjenici treba voditi računa i prilikom kalkulacije i kod ugovornog određivanja cijene. U cijenu, najprije, ulazi novčana protuvrijednost neto težine robe, ukoliko ugovorom nije izričito predviđeno da ona obuhvata i težinu ambalaže (“bruto za neto”) 15 Pošto je prema dispozitivnim pravilima pribavljanje ambalaže obaveza prodavca, to troškovi koje ona izaziva, također, moraju biti uključeni u cijenu. Ovo pravilo se neće primijeniti, ako postoji izričit suprotan sporazum stranaka ili kada to zahtijevaju osobine ambalaže. Troškovi robnog prometa u užem smislu: porezi, takse, vozarine, izdaci povodom pripreme za isporuku ili uskladištenje itd., po pravilu, ulaze u cijenu u iznosima koje prodavac mora da snosi do mjesta i vremena isporuke. 16 Ostali “zavisni troškovi” uključuju se u cijenu prema istom kriteriju. No, postoje i pravila za pojedine među njima, koja odvajaju obavezu izvršavanja određenih radnji od snošenja troškova koje te radnje izazivaju. Prema uzansi 160. to je slučaj sa pribavljanjem uvjerenja o porijeklu robe i sa njegovim legalizovanjem. Ako se prodavac pojavljuje kao izvoznik, on u cijenu mora da uključi izvozne carine zajedno sa troškovima izvoznog carinjenja (uz. 165). Prodavac koji je ujedno i uvoznik robe u cijenu mora da ukalkuliše uvozne carine i troškove uvoznog carinjenja (uz. 164). Pored toga, na njega padaju i druge uvozne dažbine, što mora imati odraza u cijeni. Treba napomenuti da posebni propisi o porezima, carinama, te drugim procedurama vezanim za promet robom, mogu sadržavati rješenja drukčija od do sada izloženih. U napomenama o bitnim elementima prodaje rečeno je da ovaj ugovor poslovnog prava postoji i onda kada u njemu nije određena cijena. Ona se tada u krajnjoj liniji konstatuje na osnovu pravila dispozitivnog karaktera. Stoga smatramo opravdanim stav da cijena u ugovoru mora biti određena ili bar odrediva. Načini na koje se cijena određuje su prinudni propis, ugovor i dispozitivni propis.
14 15 16

Vidjeti Zakon o obligacionim odnosima, čl. 552. i 553. Uzansa 161. Uzansa 168.

30

na primjer kupovanjem robe po izloženoj cijeni. Ugovaranje niže cijene je. Ako je cijena propisana konkretno i precizno. Predvide li ugovorom nižu od minimalne. bilo kao “minimalno . Dalje će se citirati i kao ZKC. Smatra se da je cijena odrediva kada ugovor sadrži “dovoljno podataka pomoću kojih bi se ona mogla odrediti” (član 462. Bude li cijena prinudnim propisom određena u rasponu (od . No. Kada je odlukom Vlade utvrđena najviša cijena. dakle.. Cijena se u ugovor unosi kao određena ili kao odrediva.2. Cijena je odrediva i onda kada ju je moguće utvrditi “prema okolnostima” (uz. Razumije se da bi rješenja tada imala suprotan predznak od izloženih. 2 Zakona o kontroli cijena (Sl. mjere neposredne kontrole cijena propisuje entitetska Vlada. U tom slučaju važiće ona fiksna cijena koja je predviđena aktom nadležnog organa. Za pojedine poljoprivredne proizvode Vlada može propisati i zaštitne cijene. najviše cijene. 6). bilo kao garantovane. 1. ZOO). “formiraju cijene slobodno prema uvjetima tržišta”. sprečavanje monopolističkog sporazumijevanja ili ponašanja. određenim iznosom. n. Bude li ugovorena veća ili manja cijena. ZOO). Sporazum o cijeni višoj od maksimalne propisane ima isti efekat. kupac duguje “samo iznos propisane cijene” (član 463. ugovor će važiti i bez sporazuma o cijeni. Ako stranke ugovore veću cijenu. tada će biti valjana svaka cijena koja se nalazi unutar predviđenih veličina. FBiH 2/95). Određivanje cijene ugovorom Određivanje cijene u ugovoru je najčešći slučaj u praksi. te marže u trgovini. pravovaljano i kupac duguje samo ono na šta upućuje ugovor. Ona može odrediti: fiksne cijene.3. 3. strukturu najviših cijena. U ove mjere spada i mogućnost Vlade da propiše davanje svoje saglasnosti na cijene ili da promjenu cijena uslovi prethodnim obavještavanjem Vlade. ne mora u ugovoru biti ni spomenuta. smatraće se da su željele maksimalnu.3. 17 Pri tome postoji obaveza da se utvrde pravila o načinu formiranja cijena i da se ta pravila poštuju. Kada su ispunjeni zakonski uslovi. i 2. st. Ista logika primijeniće se i u situaciji u kojoj je propisana minimalna cijena. odnosno cijenu koja se nalazi na najvišem utvrđenom nivou. odgovor na njega 17 Čl. pretpostaviće se da je ugovorena minimalna cijena. potrebe vođenja ekonomske politike. 31 . Za kontrolu cijena je nadležna Federacija Bosne i Hercegovine. Određivanje cijena prinudnim aktom Privredna društva. Odredivost cijene je.. i plasiranje proizvoda iz robnih rezervi mogu dovesti do veće ili manje intervencije državnih (administrativnih) organa u oblasti cijena. zadržavanje cijena na zatečenom odnosno određenom nivou. To može biti učinjeno izričito ili prećutno. odnosno entiteti Bosne i Hercegovine. takođe. faktičko pitanje. u principu. Tada će se smatrati da su stranke htjele najvišu cijenu.otkupne”. do).

Ne postoji li zvanična evidencija. ostavlja mogućnost da naknadno odrede cijenu. Ako je ona ugovorena bez ikakvih preciziranja.”.”. Ako značenje tehničkih termina o cijeni nije precizirano u propisima. a ne raskinu ugovor. bilo na bazi metodologija koje su po zakonu obavezne. Vadi li se više uzoraka. fusnota 45.. Sporno je i pitanje da li određivanje cijene može biti prepušteno samo jednoj od stranaka. isto djelo. bilo na osnovu procjene stranaka. Problem lica koja mogu da odrede ugovornu cijenu veoma je složen. 19 a “fabrička cijena” onu “po kojoj fabrika prodaje robu u prodaji na veliko”. str. “kupac duguje cijenu utvrđenu službenom evidencijom na tržištu mjesta prodavca u vrijeme kada je trebalo da uslijedi ispunjenje”. Draškić dr Mladen: isto djelo. Rezultati dobijeni njihovom primjenom vrijede i onda kada je utvrđena cijena “rđava”. isporuka robe. 466. primjeniće se ono na koje upućuje poslovni običaj. Krulj dr Vrleta. 35. str. 465 ZOO). uzansa 163. isto djelo. ZOO). Prva se sastoji u njenom individualnom ugovaranju.zavisi od uslova svakog konkretnog ugovora. Postoje u osnovi tri tehnike kojima se određuje ugovorna cijena. Krulj dr Vrleta. Tako “berzanska cijena” označava kotiranu berzansku cijenu jedine ili najbliže berze. str. Elementi cijene se u posljednjem slučaju utvrđuju na tržištu sjedišta prodavca i u vrijeme u koje je trebalo izvršiti isporuku. Izraz “cijena koštanja” znači cijenu “koja obuhvata ukupne troškove prodajnog mjesta za pripremanje robe bez uračunavanja dobiti”. U našem pravu se smatra da cijena nije “ni ugovorena” i da tada kupac duguje onu koju bi platio “u slučaju kad cijena nije određena” (čl. Drugi način se sastoji u upotrebi trgovačkih termina. fusnota 47. najprije.. Za ovu situaciju Zakon predviđa niz pravila koja se primjenjuju sukcesivno (čl. “Cijena 18 konkurencije” podrazumijeva cijenu “po kojoj istu robu prodaje lojalni konkurent”. Nesporno je da cijenu mogu da odrede prodavac i kupac zajedno. “tekuća cijena” se utvrđuje “na osnovu elemenata pomoću kojih se prema običajima tržišta utvrđuje cijena” (član 464. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. str. predviđa da je za cijenu svake partije robe mjerodavan 18 19 20 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Njihovo značenje može biti određeno u dispozitivnim propisima. Krulj dr Vrleta. 169. ZOO). Ako to ne učine. “smatraće se da je ugovorena razumna cijena”. Nacionalna prava su saglasna i u tome da stranke mogu imenovati treće lice koje će odrediti cijenu. Strankama se.. 169. 35. fusnota 46. 35. isto djelo. str. Zakon o obligacionim odnosima to čini samo za “tekuću cijenu”. 32 . I u našem i u uporednom pravu postoje različite solucije. 169. Razlike nastaju onda kada treće lice neće ili ne može da odredi cijenu. str. U tom svjetlu treba procjenjivati i ugovaranje “približne” i orjentacione cijene. kada ne predstavlja ekvivalent za isporučenu robu i preneseno pravo.. 20 Poslovni običaj u pogledu pojedinih izraza za određivanje cijene treba svaki put pažljivo provjeriti vodeći računa o tome da oni sa užeg područja imaju prednost nad poslovnim običajima koji važe na širem tržištu. Treći metod jeste obračunavanje cijene prema izvađenom uzorku.

uzorak koji je iz nje izvađen. 2. Prema zakonskoj definiciji “pod razumnom cijenom smatra se tekuća cijena u vrijeme zaključenja ugovora” (član 462. ZOO). kupac je dužan platiti cijenu koju “je prodavac redovno naplaćivao u vrijeme zaključenja ugovora” (član 462. ZOO). Ona. različito određivanje u odnosu na cijenu iz ugovora. ukoliko nije izričito ugovoreno da se kao mjerodavan uzima prosječan kvalitet svih uzoraka za cijelu količinu robe. odnosno slične uslove ugovora. ako se ni razumna cijena ne može utvrditi. prodavac i kupac su u zakonskim granicama uvijek ovlašteni da svojim naknadnim sporazumom promijene cijenu.140.4. st. Ako ni jedna stranka unutar rokova zastare prava ne pokrene postupak za određivanje cijene putem suda. a druga za vrijeme zaključenja ugovora. treba smatrati da ugovor o prodaji ne postoji.5. predstavlja i faktičko pitanje. Prvi je raskid ili izmjena ugovora zbog promijenjenih okolnosti (član 133. . teško primijeniti na poslovnopravne prodaje budući da je neznanje. ZOO). Ako redovna prodavčeva cijena ne postoji. jasno je da se razmatrani način određivanja cijene može primijeniti samo onda kada jedna strana. Stranke mogu u ugovoru unaprijed predviđati uslove pod kojim će se kao i način na koji će se mijenjati utvrđena cijena. smatra se da je ugovorena “razumna cijena”. st. nego njegovom poslovnom funkcionisanju. Redovna prodavčeva cijena pretpostavlja da se radi o trgovcu. ZOO). ZOO). Prva je vezana za vrijeme isporuke. Određivanje cijene dispozitivnim propisom Ako cijena u ugovoru nije određena. . ili obje podnesu sudu zahtjev da to bude učinjeno. 3. isti ili sličan kvalitet i jednake. Načini na koje se to postiže mogu biti različiti. onda se smatra da je ugovorna cijena ona “koju utvrđuje sud prema okolnostima slučaja” (član 462. Od “tekuće cijene” se “razumna cijena” razlikuje prema vremenu utvrđivanja. Karakter i trajanje sudskog postupka pokazuju da ovo rješenje više služi logičkom zatvaranju sistema određivanja cijene. Napokon. 3. niti je odrediva. st. Opšta pravila o prekomjernom oštećenju će se međutim. Pošto sud ne može djelovati po sopstvenoj inicijativi.136. 3. dakle. Promjena cijene Pod promjenom cijene podrazumijevamo njeno naknadno. Prema načelu autonomije volje (član 10 ZOO). Drugi je prekomjerno oštećenje (član 139. Prvi i najčešći način jeste ugovaranje 33 . Utvrđuje se za približno istu količinu. odnosno nemogućnost znanja za pravu vrijednost stvari uslov za podnošenje zahtjeva po ovom osnovu. Zakon o obligacionim odnosima sadrži dva instituta koji mogu na osnovu zahtjeva samo jedne strane da dovedu do promjene cijene. Mogu se podijeliti na one koji se zasnivaju na dispozitivnim propisima i one čiji je temelj sam ugovor. 3.

Pojam i vrste Nebitni elementi posla prodaje su oni sastojci ugovora koji se u njemu ne moraju nalaziti niti po prirodi posla. 22 Krulj dr Vrleta. Za pojedine vrste poslova. u vidu matematičke formule. 187. 188 A. Upravo zbog toga nebitni elementi su čest uzrok sporova. Ovdje ćemo se zadržati na onima koji još nisu izloženi. to je nastupanje i kvantifikacija promjena predviđenih elemenata. Informator. ZOO). ZOO). Na osnovu izloženog je jasno da je broj nebitnih elemenata izuzetno veliki. a ne sam iznos promjenjene cijene. 22 Da bi se izbjegao špekulativni karakter ovih klauzula. detaljnije izlaže pojedine valorimetre i tipove klauzula. IV NEBITNI ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI 1. 188. str. Ono što u ovom slučaju može biti sporno. svi ostali sastojci posla pravno imaju karakter nebitnih elemenata već po pretpostavci. isto djelo. 21 Prilikom njihove primjene moraju se imati u vidu i uzeti u obzir okolnosti konkretnog posla. Ipak. U suprotnom. ili o kojima neće ni kasnije biti posebno riječi. Zagreb. odredba o indeksnoj klauzuli je ništava. Njima stranke postižu potpunu prilagođenost ugovora svojim konkretnim potrebama. transportne klauzule i ambalaža. precizira uticaj izmjene pojedinih kalkulativnih elemenata cijene u određeno vrijeme i na određenom tržištu na samu cijenu. 223 i druge). Zakon ih smatra dozvoljenim “ako je izabrani indeks u neposrednoj ekonomskoj vezi sa predmetom posla” ili kada je ova odredba unesena u ugovor “radi osiguranja životnog standarda ugovorne strane” (član 396. str. 171. Suprotno može biti propisano ili ugovoreno. U ugovorima u kojima se jedna strana obavezuje “izraditi i isporučiti određene predmete” može se unijeti klauzula kojom se. Osim bitnih elemenata prodaje. 34 . postoje tipske ugovorne klauzule. Ti elementi su: kvalitet. uvod i redakcija Aleksandar Goldštajn. 574 i 574 A) Vidjeti “Međunarodno trgovačko pravo”. 21 U međunarodnom poslovanju poznate su klauzule revizije cijene koje sadrže opšti uslovi poslovanja Evropske ekonomske komisije za dobavu postrojenja i opreme u izvozu (br. niti radi sačinjavanja ugovora shodno ključnim ciljevima stranaka. U njima se promjena cijene veže za “promjene cijene dobara. određivanje nebitnih elemenata izuzetno je značajno i u ekonomskom i u pravnom smislu. naročito za isporuku investicionih dobara. robe i usluga izraženih indeksom cijena utvrđenim od ovlaštene organizacije”. Kao valorimetar mogu biti uzeti i troškovi radne snage ili života. 1970.klizne skale (član 397 ZOO). Druga vrsta klauzula kojima se revidira cijena su indeksne klauzule (član 396.

Pošto je kvalitet. dakle. 2.. Određivanje kvaliteta prinudnim propisom Kvalitet se određuje prinudnim propisom onda kada je od posebnog interesa za širu društvenu zajednicu (zdravlje. kvalitet može biti određen prinudnim ili dispozitivnim propisima. listu RBiH 13/1993. sigurnost. itd). Pored toga. Ovakve definicije jasno ukazuju na ekonomski značaj i na pravnu složenost kvaliteta kao elementa ugovora. fizičkih. i objavljen u Sl. 24 23 35 . ispitivanja i kontrole kvaliteta. postupci i metode obezbjeđenja. Posebno ćemo ispitati svaki od ovih načina određivanja kvaliteta u ugovoru. razvio se ili kako se to u pravnoj terminologiji kaže tipizirao se i niz ugovornih metoda njegovog određivanja. Zakon je kao Uredba sa zakonskom snagom donesen 1993. izvoz. Citiraće se kao: ZS Vidjeti: Odluka o Zakonu o osnivanju Instituta za standarde. U metode posrednog propisivanja kvaliteta ulaze propisi o tehničkim normativima (član 23. oružane snage. glasnik BiH br. 24 Kvalitet može biti propisan zakonom ili podzakonskim aktom. odrednica predmeta ugovora. odnosno državnom Institutu za standarde. Neposredno prinudno određivanje kvaliteta vrši se propisima o kvalitetu proizvoda i robe. Kvalitet će predstavljati bitan element posla ako je tako propisano ili ugovoreno. Zbog njih je kvalitet jedan od najčešćih razloga za sporove među strankama. Kvalitet 2. mjere i intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine (Sl. Njima se određuju “norme kvaliteta. Neposredno obligatorno propisivanje kvaliteta može se izvršiti i bosanskohercegovačkim standardima u kojima je predviđeno da je njihova primjena obavezna u cjelini ili djelimično (član 23. 29/00). ZS). U svim ostalim slučajevima kvalitet ima svojstva nebitnog elementa.2. ZS) i o obaveznim proizvođačkim specifikacijama (član 35.1. bilo za posebne namjene koje proističu iz ugovora ili okolnosti posla. mjere i intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine. industriju i rudarstvo. Od pravne kvalifikacije kvaliteta zavise i posljedice neurednog ispunjavanja ugovora u pogledu ovoga elementa.. kao i količina. Za razliku od količine. Pojam kvaliteta Kvalitet je skup hemijskih. Centar regulative ove vrste nalazi se ministarstvu nadležnom za energetiku. funkcionalnih i drugih svojstava stvari koje je čine upotrebljivom bilo za svrhe za koje se uobičajeno koristi. moguća je njegova različita pravna kvalifikacija.2. skup svojstava robe uslijed kojih se ona može korisno upotrijebiti.” (član 34. kao i uslovi i zahtjevi za postizanje i očuvanje propisanog nivoa kvaliteta pojedinih proizvoda. ako na to ukazuje priroda stvari ili okolnosti posla. To je. estetskih. 23 Sistemski okvir za to sadržan je u Zakonu o standardizaciji. ZS).

3/02). I ostali problemi vezani za 25 ovu situaciju rješavaju se prema pravilima koja važe za alternativne obaveze. Kvalitet se može odrediti i specifikacijom. Ako nije riješeno kojoj strani pripada pravo izbora. Kod određivanja kvaliteta opisom u ugovoru se riječima i/ili crtežima označavaju sve ili samo pojedine osobine stvari. podrazumijeva “svaka odredba ugovora kojom se bliže određuju svojstva i asortiman robe”. koji je 26 predmet prodaje. Mustra ili uzorak je manja količina stvari čijim osobinama mora da odgovara ukupno ugovorena količina. ili uzorak koji je jedna stranka pod svojim pečatom predala drugoj. Zakon o obligacionim odnosima (čl. 141). Pod njom se. mjerodavan je za određivanje kvaliteta onaj “koji su stranke kao takav odredile” (uz. Za neke artikle postoje i tipske mustre.3. 2. odnosno njihovog dijela. Model je tijelo koje predstavlja osobine i dimenzije industrijskog ili zanatskog proizvoda. kontrole. smatraće se da su htjele propisani. ZOO. često pod posebnim komercijalnim nazivima. Pri ovakvom načinu ugovaranja kvaliteta posebnu pažnju treba posvetiti određivanju i očuvanju identiteta mustre (uzorka). Određivanje kvaliteta ugovorom Kvalitet se određuje sporazumom stranaka i to na više načina.408. pa se ne mora ni ugovarati. Posebnu sigurnost strankama pruža “autentičan uzorak”. bez obećanja saobraznosti”. Bez obzira kako je određen. Na bazi opštih pravila može se smatrati da je odstupanje dopušteno jedino ako je to na neki način ugovoreno. glasnik BiH br. Ukoliko su specifikacijom određena samo neka svojstva robe. odnosno minimalni predviđeni kvalitet. Ugovorom se kvalitet može odrediti i alternativno. U posljednjem slučaju treba paziti da ne dođe do protivrječnih ili nejasnih rješenja. ZOO). st. 538.ZS). treba uzeti da ono postoji u korist prodavca kao dužnika (član 403. izrade. Za mnoge artikle je u trgovini već uobičajen način na koji se opisuje kvalitet i zna se na koje osobine treba obratiti pažnju. odnosno model podnesen kupcu “samo radi obavijesti i približnog određivanja osobine stvari. Vidjeti član 403. 26 25 36 . Ako ima više uzoraka. Oni se mogu primijeniti samostalno ili kombinovano. . prema uzansi 140. to je onaj “koji je zapečaćen i na kome je etiketa potpisana od stranaka. Njima se kvalitet robe determiniše kroz nametanje postupaka projektovanja. 1) ne daje osnova za široku mogućnost odstupanja od uzorka ili modela. Zakon dalje dozvoljava “nedostatak jednakosti” (saobraznosti) onda kada je uzorak. Drugi i u praksi veoma čest način je određivanje kvaliteta po mustri (uzorku) ili modelu. ili uzorak koji je posrednik izdvojio i zapečatio svojim pečatom”. Uzorak i model ne moraju biti novi i po tome se razlikuju od istih pojmova iz Zakona o industrijskom vlasništvu u Bosni i Hercegovini (Sl. Utvrđuju ih privredne asocijacije i ustanove. Ukoliko su se stranke sporazumjele o kvalitetu nižem od fiksiranog. Prema uzansi 141. puštanja u rad pogona i rukovanja. propisani kvalitet je obavezan.

nacionalni. Njihovo značenje je određeno bilo u dispozitivnim propisima.takva” (uz. Kod nas su najvažniji termini ove vrste definisani u Opštim uzansama. napokon. Kvalitet se. a stranke nisu istakle koji žele. Tip je onaj skup svojstava pod kojim se jedna roba pojavljuje u prometu tako da je ona više ili manje poznata širokom krugu potrošača. Isto dejstvo ima i sintagma “viđenoodobreno” (uz. 144. pri definisanju svojstava stvari mora se voditi računa i o količini. 143. i 24. može ugovoriti i primjenom posebnih. Ona je regulisana i u Zakonu o obligacionim odnosima (član 539). odnosno lošijeg kvaliteta. Politika standardizacije se sprovodi u državnom Institutu za standarde. mjere i intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine. prodavac može da bira da li će raskinuti ugovor ili će sam sačiniti specifikaciju. postoji posebna vrsta ugovora . Standardi su pravila o 27 organizaciji i načinu proizvodnje. Trenutak zaključenja ugovora je mjerodavno vrijeme za određivanje “uobičajenog kvaliteta”.specifikaciona prodaja.osobine koje nisu predviđene moraju da zadovolje dva kriterija: da budu u skladu sa specificiranim svojstvima i da odgovaraju onome što je u prometu uobičajeno. Zakona o standardizaciji.drugačiju specifikaciju. granski i proizvođački ili interni. daje izuzetno široku definiciju standarda Član 12. Manja količina robe koja predstavlja tip često se čuva kod nadležnih tržišnih ustanova. Razlika između tipa i tehničke oznake je faktičko pitanje. tržnica na veliko i berzi. Upravo zbog toga se smatra da prodavac. 145. 27 28 Zakon o standardizaciji (Sl. bilo u uzansama. Tip se označava posebnim nazivom (vlašićki sir. 13/93) u članu 1.) Razlog za usvojeno rješenje je u tome što se ovdje smatra da je kupac prije zaključenja ugovora pregledao robu i pristao na njen kvalitet. “podrazumijeva se standard koji važi u mjestu prodavca” (uz.) znači da se roba sa određenog mjesta ili iz određene proizvodnje uzima bez prebiranja i izdvajanja dijelova boljeg. Izraz “uobičajeni kvalitet” označava ona svojstva stvari koja se “u mjestu prodavca redovno traže u prometu takvom robom” (uz. Postoji li više standarda za istu robu. osim u slučaju obmane. na primjer). Kvalitet se može odrediti i tipom. Mogu biti 28 međunarodni. Razrađeni su u čl. tehničkih termina. te proizvodu kao njihovom rezultatu. I drugo. 30 i 31. 37 . odnosno poslovnim običajima. Stranke mogu ugovarati kvalitet pozivom na standarde. Od tipa treba razlikovati tehničku oznaku pojedine robe. te predstavlja i uzorak te robe. Prodavčeva specifikacija važi ukoliko kupac u razumnom roku po prijemu obavještenja o specifikaciji prodavca ne da svoju . istog akta. 142. Suština zakonskih rješenja je u tome da nakon bezuspješnog proteka roka za davanje specifikacije od strane kupca.). Bude li sporazumom stranaka utanačeno da je kupac dužan da nakon zaključenja ugovora ispostavi specifikaciju. list RBiH. ne odgovara za materijalne nedostatke koji bi se u ovom slučaju pojavili.). koja je poznata samo užem krugu stručnjaka. Ovom treba dodati još dva značajna momenta. Termin “kakva .

Ambalaža je bitan element ugovora. U svim ostalim slučajevima ona je nebitan sastojak. isto djelo. Ambalaža 30 “Ambalaža je stvar. za razliku od Opštih uzansi (uz. a time i imovinska vrijednost”.2. jer olakšava dokazivanje nepažnje ili nesavjesnosti prodavca. 311. ni ugovoren. dužan je dati stvari “srednje kakvoće” (član 311. je bila opširnija i bolja. 31 Juridički su najvažnije podjele na potrošnu i nepotrošnu ambalažu. 3. Ambalažu je moguće podijeliti na različite načine.). zamjenljiva i nezamjenljiva. ne treba smatrati da je prodavac obavezan 29 na isporuku upravo srednjeg kvaliteta. Ovakvo rješenje pojačava poslovni položaj kupca. Stoga je neophodno tumačenjem čl. 311 ZOO).4. Zbog toga se za rješavanje ovog pitanja koriste opšte norme o ispunjenju obaveza. I drugo. uprkos tome potrebno joj je posvetiti posebnu pažnju. a u cilju da se tako upakovan proizvod ponudi neposrednom potrošaču. Prodavac može svoju obavezu uredno ispuniti i predajom robe boljeg kvaliteta. utrošiti. 129. suštinskih razlika između posmatranih izvora nema. 2. 2. Progres. su oni “koji su prije stavljanja u promet na tržištu upakovani na način koji osigurava da se sadržaj pakovanja ne može izmijeniti. on će se utvrditi na osnovu dispozitivnih propisa. Obezbjeđenje ambalaže i pakovanje robe je po dispozitivnim propisima obaveza prodavca. No. 146. Zakon o obligacionim odnosima. ZOO). ako je to propisano ili izričito ugovoreno. Bukljaš dr Ivo. 146. No. (čl. Prodavac koji zna namjenu za koju će kupac koristiti stvar “dužan je dati stvari odgovarajuće kakvoće” (član 311. Može se definisati i kao zaštitni omot robe. Zagreb 1962. 30 31 29 38 . Od ambalaže treba razlikovati zaštitu robe koja se ne pakuje. 1). onoga koji “ne može biti ispod srednjeg kvaliteta” (uz. odnosno upotrijebiti bez otvaranja ili oštećivanja pakovanja. Zakona o standardizaciji. Kada se zna da je “srednji kvalitet” aritmetička sredina svih poznatih kvaliteta jedne vrste robe na bosanskohercegovačkom tržištu.).Carić dr Slavko. stav 2. A to znači da se sa neznanjem prodavca izjednačava i situacija u kojoj mu namjena nije ni “morala biti poznata”. potrošna i nepotrošna. 6-8 navodi sljedeće vrste ambalaže: neodvojiva i odvojiva. str. Stilizacija uzanse 146. Isti pravni tretman ima i obaveza Prema Kapor dr Vladimir . Prema članu 75. str. doći do rješenja koja smo već imali u našem pravu. sredstvo pakovanja. jasno je da je i poslovna pozicija prodavca ovim poboljšana. isto djelo. Bukljaš dr Ivo: “Pravne norme i trgovački običaji za ambalažu”. Određivanje kvaliteta dispozitivnim propisom Ako kvalitet nije ni propisan. te sitna i krupna. st. Time je položaj prodavca u procesu dokazivanja znatno olakšan. Sa poznavanjem namjene valja izjednačiti i situaciju u kojoj je prodavac morao da zna za šta će se stvar upotrebljavati. nema posebnih pravila koja bi važila samo za prodaju. 5. st. st. Ako prodavac ne zna namjenu generičkih stvari. str. odnosno korisniku”. te običnu i originalnu (“originalno pakovanje”). “proizvodi u originalnom pakovanju”. investiciona i neinvesticiona.

isto djelo. Ambalažu manje vrijednosti i onu koja je namijenjena za jednokratnu upotrebu kupac ne mora vratiti i kad ništa nije u ugovoru predviđeno. Transportne klauzule Transportne klauzule su tehnički trgovački termini kojima se prodavac i kupac na skraćen način dogovaraju o nizu pitanja od značaja za izvršavanje ugovora o prodaji. Stranke se o ambalaži sporazumijevaju opisujući je. U njima postoji razrađen sistem tehničkih. 32 Ukoliko ugovor šuti o pitanju ambalaže. Drugi izvor pravila o ambalaži je konkretan ugovor. Vrednija ambalaža i namijenjena za višekratnu upotrebu mora se vratiti ako na to ukazuju okolnosti posla. Kogentan režim karakterističan je za ambalažu koja ima sanitarni značaj u najširem smislu riječi: od pakovanja hrane do radioaktivnih supstanci. ambalaža mora biti takva da obezbjeđuje primjenu najnižeg podvoznog stava na izabranim načinima transporta. Kao mjerodavan se uzima ugovoreni način prevoza. važiće dispozitivna norma Opštih uzansi. onda onaj kojim se roba po prirodi posla redovno transportuje između mjesta otpreme i opredjeljenja u konkretnom slučaju. Ona. Ambalaža može biti određena prinudnim propisima. te prelaz rizika sa prodavca na kupca. trajnu ambalažu veće vrijednosti kupac je dužan vratiti i kad ništa posebno nije između stranaka utanačeno. U ta pitanja spadaju: organizacija isporuke. 73 . ambalaža se ne mora ni 33 platiti ni vratiti (uz. Rješenja transportne klauzule unesene u ugovor o prodaji bitno utiču na sadržaje ugovora koje prodavac ili kupac zaključuju sa špediterom. osiguravačem i drugim vršiocima usluga u prometu robe. Bude li u ugovor unesena neka od sljedećih klauzula: “franco ambalaža”. sklapanje ugovora o transportnom osiguranju i snošenje troškova tog osiguranja. najprije. mora da robu učini sposobnom za prevoz bez oštećenja. Vidjeti odluku Vrhovnog privrednog suda ex-SFRJ P 408/64 od 1. 162). Tek ako ova nije predviđena. Dva su osnovna zahtjeva koje uzansa 79. Sudska praksa je razvila još neke kriterije u pogledu obaveze vraćanja ambalaže. poslovnih i pravnih normi o pakovanju pojedinih vrsta robe. “ambalaža gratis” ili njima slična. 39 . str.97. transportne klauzule nikada neposredno ne uređuju odnose između prodavca ili kupca sa vršiocima usluga. organizacija transporta. zavisno od vrste klauzule i izvora za određivanje njenog sadržaja. tada Opšte uzanse zahtijevaju da prodavac obezbijedi uobičajenu ambalažu. snošenje troškova isporuke i transporta. transportnim klauzulama mogu se urediti i druga kao što su: plaćanje carina. a ako on nije predviđen. pribavljanje dozvola i slično. I drugo. Pored ovih. “ambalaža izgubljena”. Suprotna rješenja moraju biti nesumnjivo utanačena. Osnovu i elemente za to daje Zakon o standardizaciji (čl. postavlja u pogledu ambalaže. prevoznikom. Napokon. Ali.zaštite robe koja se posebno ne pakuje. 74). 4. upotrebom tehničkih termina ili pozivom na posebne uzanse. Preciziranje se vrši podzakonskim aktima. 32 33 Vidjeti rješenja pojedinih posebnih uzansi kod Bukljaš dr Ivo. X 1964.

100 do 114) regulisale istu materiju. sadržaj odnosa koji je inače tipičan za dati slučaj. Zahvaljujući izuzetno obimnom sadržaju pojedinih klauzula to se u praksi relativno rijetko čini. Revizije INCOTERMS-a izvršene su 1953. st. INCOTERMS i Opšte uzanse. str. godine su značajne dvije stvari. I drugo. ne sadrže potpuno iste klauzule. 38 I najmanja izmjena u skraćenici koja označava pojedinu klauzulu može značajno da promijeni smisao. Na kraju dvije napomene. 1967. revizija iz 1980. 1976. I treće. Nacionalni odbor SFRJ u MTK u Parizu Jugoslavija . godine. 36 Vidjeti Reithmann dr Christoph: “Internationales Vertragsrecht”. 1990 i 2000 g. treba biti posebno oprezan.publik. Akt kojim je to učinjeno nosi naziv INCOTERMS (International Commercial Terms). str. S obzirom da pretpostavka o pristanku stranaka na pravila Opštih uzansi više ne postoji (čl. Bude li to slučaj. Zbog toga se smatra da je primjena INCOTERMS značenja pojedinih klauzula uobičajena. “Uvoda” u INCOTERMS 1980. III Aufl. Uvoda u INCOTERMS prema publikaciji INCOTERMS”. Svezak II. 2 naročito. Drugo. najprije. pojedine klauzule imaju različita značenja u ova dva akta. one iz 2000. 35 Tačka 6. U domaćem pravu ono može biti sporno. transportne klauzule se ne smiju upotrebljavati rutinski. “Uvoda” u INCOTERMS 1980. 40 . ukoliko se transportne klauzule mijenjaju ili dopunjavaju. 1107. 34 Draškić dr Mladen: “Transportne klauzule” u “Ugovori u međunarodnoj trgovini” Pravni fakultet. izjednačen sa Revidiranim spoljnotrgovinskim definicijama SAD (1941) koje regulišu ista pitanja. Na osnovu toga se postavljaju dva važna pitanja: kakav je odnos u pogledu sadržaja. 38 Tačka 7. 36 Ovo pravilo važi za međunarodnu prodaju. str. sugeriše isto rješenje. Otto Schmidt. Njome je ovaj reglman. Time je INCOTERMS praktično postao dokument sa univerzalnom primjenom. 1980. Razlog za to leži u činjenici što su opšte uzanse (uz. godine je prilagodila značenje klauzula potrebama multimodalnog i kontejnerskog transporta. Za reviziju iz 1980.Međunarodna privredna komora u Parizu (1936. Prva. ali je njihov sadržaj određen daleko šire. Koln 1980. a kakav u pogledu osnova primjene INCOTERMS-a i Opštih uzansi. Beograd 1985. Posljednja revizija je u sebe uključila zahtjeve novih transportnih tehnologija (multimodalni i rollov/rollott prevozi) te sve češće elektronske obrade podataka. Složenost poslova i veliki broj obaveza stranaka uvijek mogu da rezultiraju rješenjima koje stranka ili stranke nisu željele.) kodifikovala je najvažnije transportne klauzule. Njihov sadržaj može ugovorom biti proširen ili sužen. najprije. skloni smo shvatanju da će se i u domaćem prometu davati 37 značenja transportnim klauzulama koja one imaju u INCOTERMS-u. 37 Tačka 6. 273. INCOTERMS sadrži samo pravila o tumačenju pojedinih transportnih 34 35 klauzula. broj klauzula je u INCOTERMS-u manji. I drugo. dok to sa uzansama nije slučaj. pretpostavlja se važenje posljednje revizije. 7. 1 ZOO) i na činjenicu da su INCOTERMS značenja u veoma širokoj upotrebi. Beograd 1987. klauzule INCOTERMS-a sadrže po deset obaveza svake stranke.

1 ZOO). Zbog toga se može smatrati da ona ima karakter opšte obaveze prodavca. Vezanost pojedinih obaveza za ekonomsku suštinu posla prodaje. čine od obaveza prodavca izuzetno složene pojave. Ukorijenjenost prodaje u osnovni prometni odnos i bogatstvo veza kroz koje se zadovoljavaju različite potrebe stranaka.UOPŠTE O OBAVEZAMA PRODAVCA 1.522 ZOO). Karakter obaveza prodavca Ugovor o prodaji je sinalagmatičan. Svaka od njih se sastoji od većeg broja relativno samostalnih radnji za koje važe posebna pravila i za čije izvršenje 39 Član 473. Obaveza čuvanja stvari je zajednička dužnost saugovaratelja (član 520 . Dužnost obavještavanja kupca o svim momentima relevantnim za zaključenje i izvršavanje ugovora kod nas predstavlja konkretizaciju načela poštenja i savjesnosti. U osnovne dužnosti ubrajaju se isporuka. a državina (posjed) stvari ostala kod prodavca (član 520. iako je relevantne zakonske odredbe o prodaji regulišu samo sporadično. st. Ona leži na prodavcu onda kada je zbog kupčeve docnje sa prijemom isporuke rizik prešao na kupca. Sporedne obaveze su vezane za izvršavanje glavnih obaveza i za režim odgovornosti prodavca. ZOO: Organizovanje prijevoza. 2. Pravni režim ove dvije vrste obaveza biće izložen u sklopu razmatranja odgovornosti stranaka za neispunjenje ili neuredno ispunjenje ugovora. njihova zastupljenost u dispozitivnom zakonodavstvu i značaj u praksi su mjerila prema kojima se dužnosti prodavca mogu podijeliti na osnovne i sporedne. garancija za materijalne nedostatke. 41 . garancija za pravne nedostatke i ispostavljanje fakture. Ove obaveze biće predmet posebnog izlaganja.GLAVA DRUGA OBAVEZE PRODAVCA I . 39 Ostale sporedne obaveze mogu biti fundirane u dispozitivnim propisima ili na ugovoru. Ispitaćemo ih na mjestima na kojima se to može učiniti povezano sa drugim srodnim predmetima izlaganja. Vrste obaveza Obaveze prodavca su dužnosti izvršavanja određenih radnji koje za njega proističu iz ugovora o prodaji. Zbog toga su obaveze prodavca istovremeno i prava kupca. a potrebno je posebno istaći dvije: čuvanje stvari i obavještavanje. Postoje različite klasifikacije ove grupe obaveza.

41 Pod “isporukom” podrazumijevamo sistem faktičkih i pravnih radnji koje prodavac mora da izvrši prema svim relevantnim izvorima da bi kupac mogao steći posjed stvari i svojine na njoj. Draškić dr Mladen “Međunarodna prodaja prema. 127. Radnja uručenja stvari je najčešća i najtipičnija među njima. ali se cijela obaveza ne može na nju reducirati. Ona čini kičmu isporuke. između elemenata. str. Obaveze prodavca tijesno su povezane sa elementima ugovora.”. Faktičkim radnjama smatramo fizička i materijalna činjenja ili nečinjenja čiji je cilj omogućavanje kupcu da stekne posjed na stvari koja je predmet prodaje. 44 Pravne radnje su izjave volje. da je isporuka postala “centralna os cijelog sistema prava prodaje”.moraju biti ispunjene predviđene pretpostavke. str. te zato predstavlja karakterističnu dužnost u ugovoru o prodaji. Pojam isporuke “Isporuka” robe. i mogu se učiniti izričito ili prećutno.. II – ISPORUKA 1. 78 . To će biti slučaj kada se stvar. 42 . ali samo izuzetno da predstavlja radnju isporuke..79.. “predaja stvari” (čl. Vidjeti Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Oni označavaju vrste radnji koje treba preduzeti i način na koji to valja učiniti da bi se konkretna dužnost smatrala uredno ispunjenom. Razumljivo je. Uprkos ovome.74. 49 smatra da ovo rješenje treba prihvatiti iako nije sadržano u ZOO. Član 473 ZOO. Osnovne dužnosti neposredno proističu iz bitnih sastojaka prodaje. po nekom osnovu. One prate faktičke radnje. već nalazi kod kupca (na primjer po osnovu posla lizinga).”. 73 . Složenost ove kategorije zahtijeva posebnu razradu njenih elemenata. 467. dužnosti su povezane i sa odgovornošću prodavca za neizvršenje ili neuredno izvršenje ugovora.. osnovna je 40 obaveza prodavca. Njihov značaj je u tome što jednu materijalnu radnju koja može imati različita pravna 40 41 42 O različitim pojmovima i konceptima “predaje” ili isporuke vidjeti Krulj dr Vrleta. Zbog toga njihovo pravno regulisanje treba uvijek precizno razgraničiti. stoga. isto djelo. Pored toga. 125. 43 Ovakva predaja naziva se i fiktivnom. 43 Mitrović dr Dobrosav. Ona je neraskidivo vezana sa prenosom rizika i prelaskom svojine. ZOO) ili njeno uručenje kupcu odnosno kupčevom zastupniku. str. str. stavljanje robe na raspolaganje kupcu. Nečinjenje ili propuštanje može. isto djelo. Isporuka se mora sastojati barem iz jedne faktičke i jedne pravne radnje. To posebno nije moguće kod trgovačkih 42 prodaja sa otpremom stvari ili sa prodajom u mjestu opredjeljenja. 44 Opširno o ovome vidjeti kod Krulj dr Vrleta. Načini izvršavanja obaveza tipizirani su kroz njihove modalitete. obaveza i odgovornosti postoje bitne pojmovne i funkcionalne razlike. str. kada na prodavca pada i obaveza organizovanja ili omogućavanja prevoza. isto djelo.

str. Upravo “takav pojam isporuke dopušta da se pitanje prelaska rizika 46 za robu reguliše nezavisno od pitanja prelaska svojine sa prodavca na kupca”. Predmet isporuke “Predmet isporuke” je širi pojam od “predmeta ugovora”. prodavac je morao da uradi ono što je potrebno “da bi kupac mogao primiti isporuku”. vrijeme i dejstva isporuke. Manifestacija volje ovdje se odnosi samo na obligacionu radnju. isto djelo. 45 Koje će materijalne i pravne radnje ulaziti u sistem isporuke zavisi od istih faktora od kojih zavisi i cijeli sistem obaveza prodavca. od kojih su najvažniji tipizirani. Uzansa 70 je o ovom pitanju sadržavala rješenje koje je više odgovaralo poslovnoj prodaji. Vrste modaliteta o kojima govorimo su: predmet. 2 ZOO primarni je cilj isporuke uručenje stvari kupcu. st.značenja kvalifikuju upravo kao radnju isporuke. nego stvaranje mogućnosti kupcu da posjed stekne. Dakle. To od isporuke čini i faktičko pitanje. mjesto. ZOO zahtijeva da stvar bude bez materijalnih nedostataka. Modaliteti su pojam koji u sebe uključuje: vrste radnji koje ulaze u sistem isporuke. ZOO pripaci i koristi od stvari (plodovi i zakupnina npr. 46 Kapor dr Vladimir . Ova formulacija podrazumijeva isporuku stvari koja je ugovorena. Zbog toga ona ima više modaliteta. 2. Prema njoj. obilježja tih radnji. cilj isporuke nije bio aktualni prenos posjeda. Prema članu 467. te način na koji one moraju biti ispunjene. Bitno je zapaziti da se pored izvora prava ovdje uključuju običaji i okolnosti konkretnog posla. Za njih postoje rješenja u dispozitivnim propisima. a ne na svojinsko pravo. Član 468. a to znači prenos posjeda stvari na njega. 132. ZOO). ali i druge stvari koje određuju isporuku i na kojima se vrše radnje isporuke. način. Predmet isporuke obuhvata predmet prodaje. prema članu 468. razmatrano rješenje smo uvrstili u definiciju isporuke. ona može biti određena i kao pomoćni pravni posao.svojinskog prava. 45 Ovakva pravna kvalifikacija isporuke ne znači usvajanje njemačke koncepcije apstraktnog stvarnopravnog posla kao trećeg sastavnog dijela isporuke. 43 . I drugo.Carić dr Slavko.). st. Zadovoljavanje normi kako o pojedinim modalitetima tako i o svima modalitetima zajedno znači i uredno izvršenje isporuke. Pošto ono ne isključuje i mogućnost sticanja najjačeg stvarnog . Isporuka je složena obaveza. 2. a ne neke druge stvari (aliud) (član 307. To su. Zahvaljujući tome što isporuka uvijek predstavlja i akt volje. ZOO zahtijeva da stvar bude predana u “ispravnom stanju”.

a lokaliteta u užem smislu. Pored toga. 2 ZOO. st. kod kojih se mjesto isporuke nalazi u mjestu opredjeljenja i koje takođe pretpostavljaju postojanje različitih sjedišta stranaka. po pravilu. 2). mjestom isporuke smatraće se ono iz koga je poslana ponuda ili u kome je prodavac dao prihvat. Mjesto isporuke može da posluži i kao kriterij za određivanje tipa ugovora o prodaji. Izričito određivanje se u privrednoj prodaji najčešće vrši transportnim klauzulama. zavisi od vrste stvari koja je predmet ugovora. prelazak troškova.1. prema dispozitivnim normama. 2). Smatramo da kod nas princip pravne sigurnosti zahtijeva da se mjesto isporuke određuje prema sjedištu prodavca u vrijeme zaključenja ugovora. ono može zavisiti i od posebnih okolnosti konkretnog posla. ZOO. “Ako je prodavac zaključio ugovor u vršenju svoje redovne privredne 47 djelatnosti”. Bude li utanačeno da će se generičke stvari uzeti sa određenog stovarišta ili količine.kod njih prodavac i kupac.prodaje sa otpremom (distancione) . mjesto isporuke je sjedište prodavca.prodaje u mjestu (nedistancione) . Za mjesto isporuke se vezuju: razgraničenja dužnosti stranaka.2. mjesto isporuke biće ono u kome se u trenutku zaključenja ugovora nalazilo stovarište. a radi se o robi određenoj po rodu. U slučaju da prodavac u trenutku zaključenja ugovora ima više poslovnih jedinica. Taj sistem nije suprotan opštim rješenjima o mjestu ispunjenja nenovčanih obaveza iz člana 319. radnje isporuke moraju da budu završene. 44 . 47 Kritiku ove formulacije vidjeti kod Mitrović dr Dobrosav. 72. 3. 71. primijeniće se dispozitivna pravila. ZOO i uzansi 71 . zavisno od okolnosti konkretnog ugovora (uz. Očito je da se citirano rješenje odnosi na prodaju poslovnog prava. Uporedno pravo poznaje različita rješenja. Ako u ugovoru nije ništa rečeno. odnosno roba (član 471. imaju sjedišta u istom mjestu. uz. st. Mjesto isporuke u širem smislu Određivanje mjesta isporuke u širem smislu. 2 . ili barem najvažnije. izložićemo ih kao jedinstven sistem pravila. Pojam mjesta isporuke Mjesto isporuke je geografska lokacija ili lokalitet u kome sve. Mjesto isporuke 3. 55. Sporazum stranaka o tome može biti izričit ili prećutan.najčešće onda kada su sjedišta stranaka u raznim mjestima i 3 . str. prelazak rizika. Mjesto isporuke i u širem i u užem smislu se određuje prvenstveno ugovorom.nije precizirano. st. Pošto između člana 471.3. U kojem trenutku . isto djelo. Otuda je njegov značaj veliki. Prema njemu prodaje mogu biti: 1 . Određivanje lokacije jeste utvrđivanje mjesta isporuke u širem.prodaje u mjestu opredjeljenja (distancione). prelazak svojinskih prava i neka dispozitivna pravila o načinu izvršenja ugovora.74 ne postoji protivrječnost.

poslovnim običajima. 74. pregled. 1).1. utovar i slično) i modalitete obavljanja tih radnji (izdvajanje u skladištu uz odabir loših komada npr. Način isporuke 4.Za individualizirane i buduće stvari postoji alternativno rješenje. ta lokacija je i mjesto isporuke (član 472. mora o tome da obavijesti kupca. on može zahtijevati da to bude mjesto u kome se roba nalazi u trenutku nastupanja prekida prevoza. 71. Pored toga. odnosno gdje će se proizvesti. st. 4). st. Kada na osnovu teksta ugovora postoji sumnja o tome da li su stranke željele da mjesto isporuke bude mjesto otpreme ili opredjeljenja. zato što su nastupile transportne smetnje.) udaljen od skladišta prodavca manje od deset kilometara. prirodom robe i okolnostima posla. 5). 3). ukoliko nešto drugo iz ugovora izričito ne proizlazi (uz. st. pakovanje. Način isporuke je izuzetno složena kategorija. 3. Mjesto opredjeljenja se određuje po podacima ugovora o prevozu. 1). Pojam i vrste “Način isporuke” je pojam koji obuhvata sve vrste radnji (izdvajanje. on određuje sa kojega od njih će isporuka biti izvršena (uz. U suprotnom. Prodavac koji ne može da izvrši isporuku u ugovorenom mjestu. On je uređen ugovorom. mjesto isporuke u užem smislu je skladište prodavca. Ako je transportni terminal (željeznička stanica. važe opšta pravila. uzansa 72. Mjesto isporuke u užem smislu značajno utiče i na pravila o načinu isporuke. Rješenja su složenija kod distancione prodaje. kao supsidijarna pravila primjenjuju se i norme 45 . veoma ograničeno dispozitivnim propisima. Opštim uzansama. Ako prodavac ima više skladišta u istom mjestu. uzanse se izjašnjavaju za mjesto otpreme (uz. luka itd. st. kupac može da ih odbije od onoga što plaća prodavcu po osnovu prodaje (uzansa 73). sam određuje sa koga će se izvršiti isporuka. Prodavac koji ima više skladišta u mjestu isporuke u širem smislu. mjesto isporuke je skladište prodavca (uz. Pošto su troškovi prevoza do ugovorenog mjesta isporuke uračunati u cijenu. odnosno gdje će biti proizvedena. 2 ZOO. Ne znaju li stranke gdje se stvar nalazi. 4. Ako u vrijeme zaključenja ugovora stranke znaju gdje se stvar nalazi. mjesto isporuke u užem smislu je transportni terminal.) koje prodavac treba da izvrši da bi predmet isporuke stavio na raspolaganje kupcu i tako izvršio svoju osnovnu obavezu. st. Kupac je tada ovlašten da jednostranom izjavom promijeni mjesto isporuke. Mjesto isporuke u užem smislu Kod nedistancione prodaje. 71.3. st. 74.

Dokumentarna isporuka se može izvršiti prodajom bilo kojih robnih hartija. Takvu isporuku nazivamo realnom. Pod simboličnom isporukom podrazumijeva se predaja manjeg dijela predmeta isporuke ili neke druge stvari koja predstavlja ukupno ugovorenu cjelinu i koja je podobna da manifestuje stavljanje posjeda na raspolaganje kupcu. Realna jednokratna isporuka Način stavljanja kupcu na raspolaganje stvari koja reprezentuje cijelu količinu zavisi od okolnosti konkretnog slučaja i od prirode robe. Prvi se sastoji u zajedničkom izboru i izdvajanju generičke robe radi njene otpreme. Kao primjeri mogu da posluže predaja ključeva automobila ili ključeva skladišta u kome se nalazi predmet ugovora. 1. Dokumentarna isporuka vrši se uručenjem robnih hartija ili prevoznih papira na način koji je za svaki od njih posebno predviđen. isporuka se može izvršiti i uručenjem samih stvari koje su predmet ugovora. a time i sama isporuka. posebno. I transportni dokumenti mogu biti iskorišteni za dokumentarnu isporuku. One ne moraju da imaju svojstvo papira od vrijednosti. i 298. naročito). st. Drugi način se realizuje ako uredno pozvani kupac ne dođe radi odabira i izdvajanja robe. koja daje pravo svojine na robi. ali kontinuelno. tj. odnosno prenos posjeda sa prodavca na kupca. Napokon. Po vremenu predaje cijele ugovorene količine način isporuke može biti kontinuelan i sukcesivan. Sa uručenjem se izjednačava stavljanje stvari na raspolaganje kupcu. Prema načinu na koji se predmet stavlja kupcu na raspolaganje. ne stvarnopravnih. isporuka se sastoji u izvršavanju onih radnji koje prodavac može da obavi sam. ako uredno pozvani kupac nije došao. Dokumentarna isporuka je ona koja se vrši predajom papira koji kupcu omogućavaju efektivno raspolaganje prodanim stvarima.2. a prodavac ne može bez njega da odabere i izdvoji robu. st. Ona se sastoji u stavljanju kupcu na raspolaganje cijele ugovorene količine odjednom ili unutar izvjesnog perioda. 77). Akteri odbira robe su prodavac i kupac (uz. dokumentaran i realan (stvaran). 4. Tada prodavac ove radnje može učiniti sam. Kod nedistancione prodaje postoje tri načina isporuke na skladištu prodavca. U prvom slučaju postoji jednokratna isporuka. je značajno zbog toga što u trenutku izvršenja posljednje radnje 46 . Tako će se isporukom smatrati i prenos skladišnog lista. 2. Zato za simboličku isporuku ne postoje posebna dispozitivna pravila.Zakona o obligacionim odnosima o ispunjenju nenovčanih obaveza (član 296. i uz. On važi i za cijelu količinu i za obrok. U takvim uslovima poseban supsidijarni pravni režim razvio se samo za realnu isporuku. bez većih prekida. 76. način isporuke. Sukcesivnom ili obročnom isporukom nazivamo onu isporuku kod koje se ugovorena količina stavlja na raspolaganje kupcu u manjim. relativno samostalnim dijelovima između čijeg uručenja postoji vremenski diskontinuitet. Pravila se razlikuju za nedistancionu i za distancionu prodaju. može biti: simboličan. koji je legitimacioni papir i skladišnice. Ovo rješenje uzanse 72. I treće.

Da bi roba došla do mjesta opredjeljenja prodavac mora “na uobičajeni način i pod uobičajenim uslovima” sklopiti sve ugovore potrebne za izvršavanje prevoza “do određenog mjesta” (član 473. Vrijeme jednokratne isporuke Prvi izvor prava za određivanje vremena jednokratne isporuke je ugovor. No. Ova činjenica značajno utiče na niz drugih rješenja. Tehnički termini se odnose na utvrđivanje perioda isporuke. Situacija je složenija kada se isporuka vrši na skladištu prodavca. ZOO).prodavca. ZOO. rizik prelazi na kupca i onda kada stvar nije izdvojena iz mase. 3). Tek od tog trenutka rizik i troškovi prelaze na kupca (član 474. Vrijeme isporuke 5. Vrijeme isporuke određuje se ugovorom i/ili dispozitivnim propisima. pravila koja važe za predaju robe na prevoz ujedno su i pravila o načinu isporuke. To je “trenutak vremena počevši od koga kupac može zahtevati izvršenje isporuke”. Pojam Vrijeme isporuke je trenutak ili period u kome sve radnje koje predstavljaju 48 isporuku treba da budu završene. iz sporazuma stranaka ili iz okolnosti posla može proizaći kvalifikacija roka kao bitnog elementa posla. način isporuke biće identičan načinu uručenja robe primaocu.. Interesantno je da posljednji akt ima dvostruku funkciju. U njemu je to moguće učiniti na tri načina: označavanjem datuma. st.1. 47 . Bude li ugovorom o distancionoj prodaji predviđena isporuka u mjestu opredjeljenja. i 469. pa se ugovori sa rokom isporuke kao bitnim elementom smatraju posebnom vrstom posla . . na primjer). 5. određivanjem perioda i upotrebom tehničkih termina. 82. koja predstavljaju komercijalnu interpretaciju pojedinih izraza (uz. Ako vozar ili špediter zahtijevaju nešto drugo. 76. kod komadnih pošiljki koje se prevoze željeznicom način isporuke će se sastojati u predaji pošiljke sa popunjenim tovarnim listom u željezničkom magazinu. 131. onih o odgovornosti posebno.fiksnom prodajom. na primjer slaganje robe na utovarnoj rampi skladišta. str. Na primjer. 76. uz. Rok isporuke je u načelu nebitan element ugovora. 1). 48 Draškić dr Mladen “Međunarodna prodaja prema.. Kod nas dolaze u obzir Zakon o obligacionim odnosima (član 315.2. definiše drukčije rok isporuke. 86. U praksi preovlađuju situacije u kojima se stranke sporazumijevaju o vremenu isporuke.) i posebna rješenja.317. odnosno ako nije individualizirana. a tačno utvrđivanje značenja njihovog sporazuma vrši se prema dispozitivnim propisima. On postavlja i opšta pravila o civilnom računanju rokova (uz. isporuka će biti izvršena traženim radnjama (uz. naročito) i Opšte uzanse. U prvom slučaju.”. st. Tada se isporuka sastoji u utovaru robe na vozilo. 5. Kod distancione prodaje način isporuke zavisi od toga da li je mjesto isporuke transportni terminal ili skladište prodavca.

). Tri se pravna pitanja postavljaju pri ovakvom načinu određivanja vremena isporuke: od kada teče rok. st. ZOO). Ako je rok isporuke određen datumom. Drukčije može biti izričito ugovoreno ili određeno na osnovu mjesnih običaja. i 94. koji u mjestu isporuke pada u nedjelju ili državni praznik. bez obzira na to da li je objava tačna ili ne (uz. koje ne mogu biti isporučene u jednom danu.). kada se rok završava i ko ima pravo da odredi stvarno vrijeme isporuke kada je ono utvrđeno periodom? Osnovno je pravilo da rok počinje teći od dana zaključenja ugovora. Ne odredi li ovlaštena strana datum isporuke. vrijeme isporuke može biti produženo za vrijeme u kome traju saobraćajne smetnje koje prodavac nije sam prouzrokovao. ako je izvršenje isporuke vezano za neku radnju prodavca: prethodnu isplatu cijene. računanje počinje od veće vremenske kategorije. osim kad iz okolnosti slučaja proizlazi da je određivanje datuma predaje ostavljeno kupcu” (član 469. Za svaki od njih postoji poseban način računanja (član 77. “po prestanku leta” ili slična. te godinama. Kraj roka treba shvatiti onako kako je to utvrđeno pri izlaganju rokova isporuke određenih periodom. Kod distancione prodaje sa isporukom u mjestu opredjeljenja.). Period je protek vremena u kome sve radnje isporuke moraju biti završene. rok isporuke počinje da teče od dana službenog obavještenja da je plovni put otvoren. a nije ugovorom određeno ko ima pravo da ga konkretizuje. 93. otvaranje akreditiva ili slanje ambalaže. dijelovima godine. mora da izabere radni dan (uz. 2. Na određeni datum prodavac je dužan da izvrši isporuku do kraja radnog vremena. smatraće se da je to posljednji dan roka. ovlaštena strana mora datum da odredi tako da se isporuka u cjelini može izvršiti do kraja predviđenih rokova (uz. No. i 3. Umjesto produženja vremena isporuke za jedan dan. 87. Prodavac mora sve radnje isporuke da završi “najdalje na dan koji neposredno prethodi nedjelji ili prazniku” (uz.Pod datumom se podrazumijeva bilo koji mogući kalendarski datum. 1.). ono se skraćuje. Bude li u ugovor unesena klauzula “po otvaranju plovidbe”. 88. Kada je vrijeme isporuke utvrđeno u rasponu. isporuka se ima izvršiti prvi naredni radni dan (uz. 91. Interesantno je da se ovo 48 . O nastupanju i prestanku zapreka prevoza prodavac mora bez odlaganja obavijestiti kupca (uz. st. tumačenjem će se utvrditi prava volja stranaka. Ovo pravilo ne vrijedi za rok određen periodom. Ako su oznake vremena upotrijebljene kombinovano. tada rok isporuke počinje teći prvog radnog dana po izvršenju radnje kupca (uzanse 92. 90. sedmicama. ZOO). Kod većih količina robe. pravilo je da “to pravo pripada prodavcu. Zbog ovog rješenja smo i samo vrijeme isporuke definisali kao period do koga sve radnje isporuke moraju da budu završene. 85.). 90. U slučaju ugovaranja nemogućeg datuma. Obavještenje mora da sadrži označenje posla i preciziranje vremena isporuke. mjesecima.) i da o tome obavijesti drugu stranu. Stranka koja ima pravo da odredi vrijeme isporuke. Određuje se: danima.).

Vrijeme sukcesivne isporuke Vrijeme isporuke pojedinog obroka unutar cijele ugovorene količine određuje se prema pravilima koja važe za jednokratnu isporuku. Kada je rok isporuke cijele količine dva mjeseca ili više od toga. sredinom. 80. 904. st. ZOO. Prvi tehnički termin koji uzanse preciziraju je “odmah” ili “prompt”. Ona sadrži norme za dvije situacije. 49 Druga grupa tehničkih termina odnosi se na izvršenje isporuke u toku kalendarskog mjeseca: početkom. Tada se isporuka smatra izvršenom onoga časa kada roba stigne u mjesto opredjeljenja. Vidjeti p. Zbog toga je ovdje potrebno utvrditi samo pravila o tome kada pojedini obroci dospijevaju za isporuku. On je. a ne u trenutku otposlanja. ZOO (uz. I razuman rok počinje teći od dana zaključenja ugovora. Napokon. ako vrijeme isporuke nije ugovoreno. p. On označava isporuku u roku od osam dana od dana zaključenja ugovora (uz. Izloženim rješenjima smo kod prodaje odstupili od stava kruga evropskih prava kojima pripadamo. Drugi izvor za određivanje vremena isporuke je dispozitivni propis.3. isporuka će se izvršiti u dva približno jednaka obroka sredinom i krajem ugovornog perioda. Ovoj grupi termina pripadali bi izrazi kao što su: “plivajuća”. BGB i član 75.obavještenje smatra izvršenim kada bude primljeno. 81. 89. U oba slučaja rokovi za isporuku posljednjeg obroka moraju da budu postavljeni tako da se očuva i ukupno ugovoreni rok isporuke cijele količine. ŠZO. Kupac. isto djelo. ali to prodavac ne mora učiniti prije isteka roka koji se smatra 50 “razumnim”. pravni standard čiju sadržinu treba svaki put posebno utvrđivati. samoodrediv (uz. Dakle. dakle. 4. u prvoj polovini. 83. str.).). 50 49 49 . dakle. dakle. o promptnoj isporuci stavljeno van snage. 271. st. 4. Vidjeti član 77. prodavac je dužan da je izvrši “u razumnom roku”. Zakon o obligacionim odnosima u opštem dijelu sadrži isto rješenje. treću grupu čine izrazi koji pokazuju da je u trenutku zaključenja ugovora roba već utovarena. isporuka će se izvršiti u približno jednakim obrocima svakoga mjeseca. Pri tome i razmak između pojedinih obroka treba da bude približno jednak. krajem i u drugoj polovini mjeseca. Time su uzanse prihvatile za ovaj slučaj teoriju prijema (uz. Ovo rješenje je bilo predviđeno i kao osnovno dispozitivno pravilo uzansi: “ako rok isporuke nije određen ugovorom. AGZ. primjeniće se uzansa 95. može zahtijevati ispunjenje obaveze odmah. 54. 5. Bude li rok isporuke kraći od dva mjeseca. rok isporuke je. “utovarena” i slični. budući da je rješenje uzanse 80.). Razuman rok se određuje s obzirom na prirodu stvari i ostale okolnosti posla. ZOO. “u vožnji”.). Ako ugovor o tome ništa ne govori. 82. smatra se da je ugovorena promptna isporuka” (uz.). Značenje svakog od ovih izraza je precizirano članom 77. Danas se kod nas primjenjuje isključivo član 470. Mitrović dr Dobrosav.

te da li faktura odgovara isporučenoj robi. Kada se kod distancione prodaje isporuka vrši uručenjem stvari prevozniku. 2. Zakona o finansijskom poslovanju (Sl. Dispozitivno je pravilo. Član 12. Razumije se da korištenje ovim ovlaštenjima pretpostavlja odgovarajući način zaključivanja ugovora o prevozu. 1. a ne doslovno. On ne mora platiti cijenu “prije nego što je imao mogućnost da pregleda stvar” (član 475. ide i korak dalje. Napokon. Ona važe ako je ugovoreno ili uobičajeno da prodavac mora izvršiti isporuku i onda kada kupac ne plati cijenu istovremeno sa isporukom.4. dakle. st. isto djelo. ili nije spreman da plati ugovorenu cijenu. Ovo pravo prodavac nema prema trećem savjesnom licu koje je od kupca steklo prevozni dokument prije postavljanja zahtjeva od strane prodavca. da prodavac ne mora izvršiti isporuku u određenom roku ako kupac istovremeno ne plati. 51 52 53 Prema Mitrović dr Dobrosav. Da zaključimo: u privrednom prometu praktični značaj pravila o istovremenosti isporuke i plaćanja postoji u onim situacijama u kojima prodavac prije izvršenja isporuke opravdano posumnja u kupčevu sposobnost da izmiri svoje novčane obaveze što pokazuju i rješenja ZOO vezana za distancionu prodaju. ZOO). Uzansa 177. Ovo načelo djeluje i u korist kupca. Istovremenost isporuke i plaćanja Sva dosadašnja rješenja o vremenu isporuke su uslovna. ZOO). Da bi se ono moglo primijeniti mora da bude ispunjeno nekoliko pretpostavki. 50 . ZOO). str. 61.). novine FBiH 2/95). odnosno kada ne pokaže svoju spremnost da plaćanje izvrši simultano sa isporukom. Istovremenim plaćanjem smatra se ono koje je izvršeno u ugovorenom ili zakonskom roku 52 po prijemu robe i fakture. Prvu smo već spomenuli: nepostojanje suprotnog ugovora ili običaja. Pravni instrument za to je unošenje klauzule o pouzeću u tovarni list onih vrsta prevoza koje ovaj institut poznaju. i 123. U suprotnom važi princip istovremenosti isporuke i plaćanja kao izraz manifestacije šireg principa o istovremenom ispunjavanju obaveza kod sinalgamatičkih ugovora (član 122. Prodavac može usloviti predaju stvari u mjestu opredjeljenja isplatom cijene (član 476. ZOO u članu 477. pojam “istovremeno” kod privrednih prodaja mora biti shvaćen komercijalno. st.5. prenumeracione (pretplatne) prodaje i klirinške prodaje nisu pogodne za primjenu 51 ovog instituta. st. 1. prodavac “može odložiti odašiljanje stvari do isplate cijene” ili poslati stvar uz zadržavanje prava raspolaganja njome u toku prevoza (član 476. Druga pretpostavka odnosi se na vrstu i modalitete prodaje. 53 Ovaj rok je neophodno ostaviti kupcu kako bi on mogao da provjeri da li mu je isporučeno ono što je ugovoreno. prodaje na kredit. Prodavac se pozivom na ovaj princip ovlašćuje da u slučaju osnovane sumnje u kupčevu sposobnost plaćanja zatraži od vozara da pošiljku ne isporuči i onda kada je kupcu već uručena isprava “koja ga ovlašćuje da zahtijeva izručenje stvari”.

prelaz rizika mora biti povezan i sa pravom svojine na predmetu prodaje. ili štetnim događajem za koji niko ne odgovara. rizik. pa i transportnih. 121-122. 56 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. najkraće rečeno. Kada su u pitanju 54 Vidjeti Krulj dr Vrleta: “Dejstva ugovora o kupoprodaji”. predstavlja odsustvo krivice. 324. Rizik se može definisati i kao mogućnost nastupanja štete na predmetu prodaje za koju niko ne odgovara. pa time i rizik. odnosno od toga kako su određena dejstva samog ugovora.. skrivljene štetne radnje bilo kojega lica. str. za 54 neskrivljenu radnju jedne ugovorne strane. Rizik je mogućnost nastupanja štete na predmetu prodaje. No. Rizik obuhvata štete izazvane gubitkom. 323.324 i tamo citirane autore. a ne samo ugovornog partnera. stoga. štete koja bi bila izazvana neskrivljenom štetnom radnjom bilo koga lica. U trgovačkoj.1. str. Teoretičari koji se bave pravom prodaje vezuju slučaj.. moraju se desiti “u vremenu između zaključenja ugovora i njegovog ispunjenja”. 55 O uticaju osiguranja na rizik vidjeti Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. pokriva “rizik” iz ugovora o prodaji onako kako smo ga mi definisali. tj. Ona ulaze u modalitete isporuke zato što je bitno obilježavaju u pravnom smislu. Štetna radnja ili događaj.počinioca štetne radnje ili od osiguravača nije mogla dobiti puna 55 naknada. U te štete ulaze i one koje su nastale zato što se od odgovornog lica .. da on “pripada potpuno obligacionom pravu”. Zbog toga je moguće dejstva isporuke razmotriti kroz ispitivanje prelaska rizika.. dakle. cena. 323 . Premija osiguranja u suštini. 51 . Mi smatramo da “slučaj” i u pravu prodaje mora biti vezan za opšti teorijski pojam ovoga instituta i da. odnosno kako shvatiti pravni pojam slučaja. propašću ili oštećenjem stvari.. Naš ZOO u podnaslovu “Rizik” predviđa da do predaje stvari kupcu “rizik slučajne propasti ili oštećenja stvari” snosi prodavac. odnosno privrednopravnoj prodaji akcent je sa prenosa svojine stavljen na prelazak rizika. a ne samo ugovornog partnera. Svojina. Dejstvo isporuke: prelaz rizika 6. treba podvući da kod osiguranja uopšte. Upravo zbog toga Zakon o obligacionim odnosima i reguliše samo rizik (član 456 . 56 Jasno je.”. premija pokriva upravo onaj dio naknade štete koji se ne može ni od koga regresirati ili koji osiguranje ne može da naplati od odgovornog lica. Centralni problem koji ovdje postoji jeste: šta je “slučajno”.”. ne upuštajući se u pitanja prenosa svojine na prodatim stvarima.457). Dejstva isporuke zavise od koncepta ugovora o prodaji u svakom pravnom sistemu. str. Budući da štetni događaj. predaja. Upravo zbog toga štetne posljedice mora da snosi ona ugovorna strana na kojoj rizik počiva. da djeluje samo između stranaka (inter partes) i da se po tim osobinama bitno razlikuje od svojine.. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. koja su za distancionu prodaju najvažnija. te druge štete koje su sa njima neposredno povezane. str. Pojmovna određenja Dejstva isporuke su njene pravne posljedice. Beograd 1972. koji predstavljaju rizik.”. Institut za uporedno pravo. “rizik” djeluje na stvar.6.

Ova zakonska formulacija otvara nekoliko značajnih pitanja. ne prelazi na kupca isporukom kada je on “zbog nekog nedostatka predane stvari raskinuo ugovor ili tražio zamjenu stvari”.”.individualizirane stvari. str. Ukoliko ugovor ne reguliše ovo pitanje. Napokon. 6. 58 U tom smislu može se tumačiti i član 457. zadrži slanje robe ili njenu isporuku kupcu. Drugo pitanje jeste sa kojim radnjama kupac može biti u docnji? To su očigledno činidbe koje su potrebne da bi prodavac mogao da izvrši svoju obavezu isporuke. naše pravo (član 465. st. shodno terminologiji ZOO. a kupac ima. str.. ZOO). ZOO) koje se nadovezuju na materijalne akte isporuke. ZOO). koja predstavlja češće rješenje. “rizik se vraća prodavcu 59 i to retroaktivno”. Drugi izuzetak postoji onda kada prodavac. u tom slučaju. Prelaz rizika kada je kupac u docnji “Ako predaja stvari nije izvršena zbog kupčeve docnje. kao i radnje “preuzimanja stvari” (član 519. jeste da stranke upotrijebe transportne klauzule. a ne samo njenu osnovnu radnju “uručenje”. 2-509 UCC. treba podrazumijevati isporuku koja odgovara uslovima konkretnog ugovora. 57 U pogledu generičkih stvari uporedno pravna rješenja su u velikoj mjeri izjednačena: rizik prelazi sa prodavca na kupca njihovom individualizacijom. druga. koristeći se svojim ovlaštenjima u slučaju sumnje u ostvarivanje naplate istovremeno sa isporukom. obavezu da stvar čuva (član 520. primjeniće se dispozitivna pravila član 465. a kupac ima pravo na naknadu troškova izazvanih čuvanjem stvari. Pod “predajom” stvari. eventualno. našeg ZOO.. a predajom stvari rizik prelazi na kupca”. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Pošto isporuka nije izvršena. ZOO: “do predaje stvari kupcu rizik slučajne propasti ili oštećenja snosi prodavalac. Modalitet koji bitno utiče na prelaz rizika je način isporuke. To mora biti učinjeno pažnjom dobrog privrednika.. 128. 1. opisujući rješenje koje žele.”. Rizik tada ostaje na prodavcu. stoje na raspolaganju dvije tehnike: prva jeste mogućnost da se stranke sporazumiju izričito. rizik prelazi na kupca u času kada je došao u docnju” (član 457. ZOO) veže prelaz rizika za isporuku.. Prvo je šta je predaja? Smatramo da pod tim treba podrazumijevati “isporuku”.3. 6. 52 . Rizik. može biti sporno i kakav je karakter kupčeve 57 58 59 P. 326. st. najprije. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. uređuje se prvenstveno ugovorom. Strankama. Od opšteg dispozitivnog pravila postoje dva izuzetka. Prelaz rizika kada kupac nije u docnji Prelaz rizika sa prodavca na kupca koji nije u docnji sa prijemom isporuke ili izvršavanjem radnji koje isporuku uslovljavaju. 2.2.

a ne kao izuzetke od nje. Mitrović dr Dobrosav. str. Potrebna su dva dodatna uslova koja štite njegove opravdane interese. kada su predmet ugovora stvari određene po rodu. a ne kada je primljeno. Obavještenje se smatra izvršenim kada je poslano (teorija odašiljanja).GARANCIJA ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE 1. treba shvatiti kao proširenje generalne norme. Zbog toga prodavac treba da ga učini na siguran način. godine važio i na području naše zemlje. obavještenje o izdvajanju se daje kada je 61 radnja izdvajanja već izvršena. Drugi slučaj odnosi se na onaj način isporuke u kome prodavac sam ne može da izvrši izdvajanje.jedno je od ključnih pitanja u oblasti prava prodaje. str. Međutim. Koja su to rješenja? Najprije. U ovom slučaju isporuka će se smatrati izvršenom kada je prodavac završio one radnje koje kupcu omogućavaju preuzimanje stvari. Nužno je da su “stvari očito namijenjene za izvršenje predaje” i da je prodavac “o tome odaslao obavještenje kupcu” (član 457. 53 . 2). ZOO). tim trenutkom rizik još uvijek ne prelazi na kupca. 31. Pojam materijalnih nedostataka Određivanje koncepta i vrsta “fizičkih” mana. Od načina njegovog rješavanja zavise: mjera ekvivalentnosti razmjene robe za novac. “nedostataka” ili “materijalnih nedostataka” . Ranije jugoslovensko pravo je u Opštim uzansama usvojilo austrijski sistem. st. Ono odgovara pojmu i načinu isporuke koje smo izložili. III . da li je u pitanju dužničko ili povjerilačko zakašnjenje? Pošto je “preuzimanje stvari” obaveza kupca. Zato dva posebna rješenja koja sadrži član 457. isto djelo.1. koji je do 6. a uredno pozvani kupac nije došao da učestvuje u tom poslu. Kvalitativni i količinski 60 61 Suprotno Mitrović dr Dobrosav. “tako da je ono od značaja samo za prelaz rizika”.docnje. Pojam i vrste materijalnih nedostataka 1. Pravni režim ovoga obavještenja isti je kao i u prethodnom slučaju. smatraće se da je prodavac izvršio isporuku kada je ugovorenu količinu izdvojio iz mase.prema terminologiji našeg Zakona o obligacionim odnosima . pod uslovom da uredno pozvani kupac nije na vrijeme došao da prisustvuje tome činu. 60 Razmotreno pravilo ima opšti karakter. za prelaz rizika je potrebno da je prodavac “odaslao obavijest kupcu” (član 457. 30. st. rizik ne prelazi u tom trenutku na kupca. isto djelo. Ovo obavještenje ne treba miješati sa obavještenjem o pozivu da pristupi radnjama isporuke. IV 1941. smatramo da se radi o dužničkoj docnji. struktura obaveza prodavca i izgled odnosa odgovornosti za neizvršenje ili neuredno izvršenje ugovora. No. 3.

koji vrijeđaju interese i ciljeve konkretnog kupca su subjektivni nedostaci. je novi institut “materijalnih nedostataka” u sinalagmatičnim ugovorima uopšte 63 i u prodaji posebno. onda nedostatak u količini uvijek predstavlja i kvalitativnu manu. Prema vrsti osobine koja ne odgovara ugovoru.2. nedostaci se dijele na vidljive i skrivene. onda kada “za određeni slučaj nije što drugo propisano”. 63 62 54 . te odstupanja nabolje ako su svojstva stvari ugovorom predviđena kao njegovi bitni elementi. 2. a koja je bila poznata prodavaocu ili mu je morala biti poznata. 62 Zakon o obligacionim odnosima morao je naći rješenja koja će se sa jedne strane naslanjati na jugoslovensku pravnu tradiciju. 4. Rezultat ovog. redovnom praksom u prometu i/ili običajima nazivaju se objektivnim. ako stvar nema potrebna svojstva za naročitu upotrebu za koju je kupac nabavlja. U prvu skupinu spadaju oni koji se mogu primijetiti već pri uobičajenom spoljnjem pregledu stvari . i 479. ako stvar nema svojstva i odlike koje su izričito ili prešutno ugovorene odnosno propisane. redovnih odnosno uobičajenih ili ugovorenih svojstava stvari. osim ako su uzorak ili model prikazani samo radi obavijesti”. kada je prodavalac predao stvar koja nije jednaka uzorku ili modelu. za pojam nedostatka. Prema ovom zakonu: “Nedostatak postoji: 1. 64 Pozitivno pravno određenje materijalnih nedostataka sadržano je u članu 479. Vrste materijalnih nedostataka Nedostaci koji se određuju prinudnim propisima. ako stvar nema potrebna svojstva za njezinu redovnu upotrebu ili za promet. Moguće su različite teorijske definicije materijalnih nedostataka. Iako je pravni režim posljedica ovih nedostataka isti. Između ove dvije vrste mana nije uvijek lako povući jasnu granicu. nedostaci se dijele na kvalitativne (“mane” u užem smislu riječi) i količinske ili kvantitativne. njihove faktičke razlike i osobine ponekad tumačenjem dovode do različitih rješenja za pojedina pitanja. ZOO.134 za količinu i uzanse 135 . 1. tj. Mi pod njima podrazumijevamo svako odstupanje na lošije od propisanih. 64 Član 478.“na očigled”. Skriveni nedostaci su oni za čije je utvrđivanje potreban Uzanse 115 . ZOO.159 (“Odgovornost za mane”) za kvalitet. Ukoliko je količina bitan element posla.nedostaci se posebno regulišu i pravno tretiraju na različite načine. Prema mjerilu vidljivosti. Član 121. a sa druge neće biti protivrječna regulativi međunarodnog karaktera sadržanoj u haškom Zakonu o prodaji. na prvi pogled protivrječnog zadatka. Oni koji postoje suprotno izričito ili prećutno ugovorenim svojstvima predmeta prodaje. 3. U ovom članu je samo konstatovana odgovornost svakog ugovaratelja “za materijalne nedostatke svog ispunjenja” i predviđeno da režim materijalnih nedostataka kod ugovora o prodaji važi kao supsidijaran.

Garancija za materijalne nedostatke 2. Neotklonjivi su oni kod kojih popravak ili nije moguć ili nema ekonomskog smisla. kao posebno jamčenje proizvođača i/ili prodavca pojedinih vrsta tehničke robe. Garancija za ispravno funkcionisanje stvari. Ona je sastavni dio ugovora po prirodi posla. Ovi nedostaci svojom faktičkom snagom djeluju na prava koja kupac može koristiti u datom slučaju. 65 Član 486. st. Napokon. 2. nedostaci mogu biti znatni i neznatni. 3.1. U daljem tekstu ćemo samo razmatrati opšti tip garancije za materijalne nedostatke. dakle. Pojam garancije Garancija za materijalne nedostatke je jamčenje prodavca kupcu da prodata roba nema nikakvih fizičkih svojstava koja bi ometala urednu i nesmetanu. ima prvenstveno ulogu zaštite krajnjih potrošača (član 501 . st. ZOO). pored već navedenog rješenja o mogućnosti ugovornog isključivanja ili ograničavanja garancije. ZOO). Nebitni nedostaci mogu da prouzrokuju naknadu štete. propisanu. Otklonjivi nedostaci su oni čije je popravljanje moguće bez bitnog umanjenja upotrebne ili prometne vrijednosti stvari. Njihovo postojanje ne povlači za sobom nikakve pravne posljedice. Znatni su oni koji dovode do poništavanja ili umanjenja prometnih ili upotrebnih vrijednosti stvari. Neznatni ne umanjuju vrijednost stvari ni u kom pogledu. Ona se može definisati i kao jamčenje prodavca kupcu da će isporučena roba biti saobrazna onome što je predviđeno ugovorom. funkcionalna koncepcija nedostataka (član 478. kako bi se izbjeglo šikaniranje prodavca. ali ne utiču na samo postojanje ugovora. O tome svjedoče.poseban postupak provjere osobina stvari ili njihova upotreba (član 482.507 ZOO). Pravna kvalifikacija ove garancije nije sporna. onaj koji se uvijek sreće u ugovorima o prodaji poslovnog prava. Prema obimu. i rješenja o uslovima potrebnim za postojanje ove obaveze. Postoji u ugovoru o prodaji uvijek kada nije izričito isključena i u mjeri 65 u kojoj nije samim ugovorom ograničena. 55 . Zakon o obligacionim odnosima stoji na pozicijama ugovornog osnova garancije. Prvi onemogućavaju ostvarivanje svrhe ugovora. Razlikovanje je izuzetno važno kod rokova za reklamaciju nedostataka. nedostaci mogu s obzirom na njihov uticaj na ugovor biti bitni ili nebitni. Usvojena je. 1. Pravni osnov garancije je bio sporan. uobičajenu ili ugovorenu upotrebu stvari. ZOO.

najprije. odnosno propisane”. st. u vezi sa članom 479. ZOO. 1. 56 . ZOO). obaveza garancije. Uslovi za postojanje garancije Da bi garancija za materijalne nedostatke postojala. u vezi sa članom 479. osim u slučaju obmane od strane prodavca (uz. stoka je u momentu prelaska rizika već bila zaražena. 2. 1. st. st. 67 U slučajevima za koje uslov savjesnosti kupca važi. i 481. Nedostatak. 3. moraju biti ispunjeni pravom predviđeni uslovi.). st. 1. Clan 480. ZOO. 2. st. Razlog za to leži u ništavosti navedenih uglavaka. On ne postoji kod subjektivnih mana i kod prodaja po uzorku ili modelu. st. ZOO). postoji i onda kada se nedostatak pojavio nakon prelaska rizika.). Ovaj uslov savjesnosti kupca odnosi se samo na svojstva potrebna za redovnu upotrebu ili za promet robe. zakonodavac pojačava kriterije pažljivosti i poštenja kod obje stranke. prodavac će odgovarati i za ove nedostatke ako je u pogledu osobina stvari ili postojanja nedostataka obmanuo kupca svojom izjavom da tražene odlike postoje. te na svojstva i odlike “koje su izričito ili 66 prećutno ugovorene. 144. nesavjesnost prodavca djeluje u sferi odgovornosti za materijalne nedostatke. da je svoju dužnost provjere obavio kako treba. obaveza garancije za materijalne nedostatke postoji i kad je prodavac bio savjestan (član 478. Član 480. ali se bolest zbog perioda inkubacije pojavila nakon isporuke. Oni imaju karakter: zakonskih odredbi prinudnog karaktera. 1. ako je nedostatak bio poznat prodavcu ili ako ju je nametnuo koristeći svoj “poseban monopolski položaj” (član 486. ugovornih klauzula.2. Bude li ugovor zaključen sa klauzulom “viđeno-odobreno”. kupac se ne može pozivati na nedostatke stvari. Na primjer. pa. budući da se smatra da je kupac morao da ih uoči. ako je on posljedica uzroka koji je postojao prije toga momenta. “Smatra se da nisu mogli ostati nepoznati kupcu oni nedostaci koje bi brižljivo lice sa prosječnim znanjem i iskustvom lica istog zanimanja i struke kao kupac moglo lako opaziti pri uobičajenom pregledu stvari”. ZOO. ZOO). jednostranih pravnih poslova i pravnih stanja. st. Znanje ili neznanje prodavca za postojanje nedostataka su pravno irelevantni. 1. Postojanje nedostatka ili uzroka nedostatka dokazuje kupac. st. ZOO). odnosno da uočenih ili indiciranih nedostataka nema (član 480. 1. “kakva .takva” ili nekom sličnom. st. 1. st. Obaveza garancije će postojati uprkos ovakvoj klauzuli. Drugi uslov za postojanje obaveze garancije jeste da u času zaključenja ugovora nedostaci nisu “bili poznati kupcu ili mu nisu mogli ostati nepoznati” (član 480. Stoga je nepostojanje ovakve klauzule treći uslov za egzistenciju obaveze garancije. i odgovornost. Obaveza garancije se može ugovorom sasvim isključiti ili samo ograničiti (član 486. Ipak. Izuzetno. i 145. 1. Svi uslovi moraju biti ispunjeni kumulativno. mora postojati u času prelaska rizika. 68 No. 66 67 68 Član 480.2. shodno tome. st.

70 Pravo koje sa stanovišta kupca predstavlja manu može biti javnopravne i privatnopravne prirode (član 514. ali jeste neophodna pretpostavka za održavanje ove dužnosti prodavca na snazi. nedostaci se dijele na one koji: isključuju. tj. Jedino na taj način on može u punom obimu da iskoristi upotrebne i prometnu vrijednost stvari i postigne jednakost davanja kao princip obligacionog prava (član 15. Privredna štampa. koje pod određenim uslovima isključuje ili ograničava bilo miran posjed. imovinskih prava najčešće se sreću stvarna prava (svojina. Naime. Pojam i vrste pravnih nedostataka Zaključenjem ugovora o prodaji kupac ne želi samo to da mu stvari budu stavljene na raspolaganje. Striktno posmatrano. Shodno tome.Četvrti uslov jeste da stvar nije prodata “na prinudnoj prodaji” (čl. hipoteka. ili vršenje najjačeg svojinskog prava na predmetu prodaje. ZOO). peti uslov čini uredna reklamacija na materijalne nedostatke. Zakon o obligacionim odnosima insistira na pravu “trećeg” i time samo drugu varijantu uključuje u krug pravnih mana (član 508). I dejstvo nedostatka može biti mjerilo za njihovu sistematizaciju. str. oni se mogu svrstati u 69 nedostatke čiji je subjekat prodavac i one kod kojih je nosilac prava treće lice. Beograd. umanjuju ili ograničavaju kupčevo pravo (član 508. str. Prema obimu uticaja na stvar i pravo svojine na njoj teorija dijeli pravne nedostatke na potpune i djelimične. mogu podijeliti prema više kriterija.GARANCIJA ZA PRAVNE NEDOSTATKE (ZAŠTITA OD EVIKCIJE) 1. Polazeći od titulara prava koje predstavlja nedostatak. Pravni nedostaci se. službenost). 377. osoba van ugovornog odnosa. protekom prekluzivnih rokova za reklamiranje gasi se i sama obaveza garancije. Detaljno razmatranje pravnih problema vezano za ovu vrstu nedostataka nalazi se kod Perović dr Slobodan. 1980. pa shodno tome i odgovornost prodavca po tom osnovu. Napokon. ZOO). 378. U privrednim prodajama su izuzetno značajna ona koja imaju Perović dr Slobodan: “Obligaciono pravo”. kao i materijalni. Upravo zbog ovoga pravo nekog lica. ZOO). 487 ZOO). IV . isto djelo. Od privatnih. Kupac teži da stekne mirnu i nesmetanu državinu i svojinu kao najjače stvarno pravo na predmetu prodaje. reklamacija nije uslov za nastanak obaveze garancije. bilo nastanak. 70 69 57 . predstavlja pravni nedostatak ili pravnu manu. Razlozi za ovakvo rješenje leže u mehanizmu prinudne javne prodaje koji isključuje pristanak i učešće prodavca u zaključivanju ugovora. Njegovi ciljevi su složeniji.

Zbog toga zaštita od 75 evikcije u našem sistemu ima ugovorni osnov. garancija za pravne nedostatke je prirodan sastojak ugovora. a time i miran posjed prodane stvari. 75 Član 1487. služnosti na primjer. a ne i za postojanje prava trećeg. trgovinskog zastupanja (član 809). st. Napokon. 1. ona češće proističe iz nekog drugog privredno-pravnog posla: komisiona (član 786). žig). “odgovornost prodavca za pravne nedostatke može se ugovorom ograničiti ili sasvim isključiti” (član 513. član 1628. U uporednom pravu su postavljeni na sličan način. str. 71 Zaloga može biti konstituisana ugovorom o zalogu (član 966 . 73 Perović dr Slobodan. Po svojoj pravnoj prirodi. govori i o momentu zaključenja ugovora. glasnik BiH br. Pravila Zakona o obligacionim odnosima su i u pogledu ovoga instituta dispozitivne prirode. Pojam garancije za pravne nedostake i uslovi za njeno postojanje Garancija za pravne nedostatke je jemčenje prodavca kupcu da preneseno pravo nema nikakvih nedostataka koji bi onemogućavali nastanak ili trajanje kupčevog svojinskog prava.obligaciono porijeklo (zaloga) 71 ili potiču iz prava intelektualne svojine (pravo na patent. 73 Ono može biti izvršeno “putem tužbe i u vidu prigovora”. postoji uvijek kada sporazumom stranaka nije izričito ili prećutno isključena. odnosno prodavca. st. i dalje) i slično. izdavanja skladišnice (član 740. model i uzorak. Za postojanje garancije za pravne nedostatke moraju biti kumulativno ispunjeni zakonski uslovi. st. Analogno garanciji za materijalne nedostatke. garancija za pravne nedostatke (zaštita od evikcije) se može definisati i kao jamčenje prodavca kupcu da je preneseno svojinsko pravo saglasno onome što je predviđeno ugovorom. 72 Za postojanje mane je bitno da “je uznemiravanje pravno”. 76 Ovo je prvi uslov. isto djelo. No. 3/02). i 513. 74 ali i isticanjem nekih prava trećeg lica neposredno. 381. Oni imaju različit juridički karakter. 76 Perović dr Slobodan. Ona se ugovorom ne može isključiti ili ograničiti. odnosno koji bi umanjivali ili ograničavali upotrebu toga prava. 382. No. Smatramo da je taj trenutak relevantan samo za određivanje savjesnosti kupca. Nedostatak mora postojati u času prelaska svojinskog prava sa prodavca na kupca. 74 Perović dr Slobodan. isto djelo. 4.996). 58 . ZOO u članu 510. Code civil isto. 2. Mi ćemo se zbog pojma trgovačke prodaje baviti samo pravnim manama koje se mogu vezati za pokretne stvari. odnosno industrijski dizajn. nužno je da je stvarno pravo trećeg nastalo još dok je stvar bila u državini prenosioca”. pojedini nedostaci se mogu pojaviti samo kod nepokretnih stvari. 72 Vidjeti: Zakon o industrijskom vlasništvu u Bosni i Hercegovini (Sl. str. ZOO). str. 377. Codice civile samo garanciji za sopstveno uznemiravanje daje zakonski osnov. Zato ćemo se zadržati samo na rješenjima Zakona o obligacionim odnosima. Generalno se može reći da određivanje vremena postojanja nedostatka u prenesenom pravu nije jednostavno. “To znači. isto djelo. To je kod nas izvršenje isporuke. ZOO izričito ne uređuje ovo pitanje pa se rješenje mora naći vezivanjem garancije za momenat nastanka prava. 2.

potrebno je da prodavalac bude savjestan. ili da njegovo pravo bude smanjeno ili ograničeno” (član 510. ZOO). Kupac. kupac se smatra savjesnim i onda kada je znao za nedostatak. Faktura. U slučaju nesavjesnosti prodavca. 59 . Određivanje savjesnosti je složeno. Pojam fakture i obaveza njenog ispostavljanja Pravno posmatrano. 1. ne mora reklamirati pravne nedostatke koji su prodavcu već poznati (član 509. U praksi se sreću i obrasci faktura čiji ih sadržaj približava zaključnici. ZOO). Obaveza postoji i kad reklamacija nije izvršena i to u tri slučaja. jer nije izvršeno obavještavanje. njegovo reklamiranje (član 509. dalje. pored zahtjeva za plaćanjem. st. količinu. Četvrti uslov je obavještavanje prodavca o nedostatku. smatraće se da je kupac savjestan ako u času sklapanja ugovora nije “znao za mogućnost da mu stvar bude oduzeta. Reklamacija. st. reklamacija nije uslov ni za slučaj u kome je pravo trećeg “očito osnovano” (član 512). Faktura je materijalizacija pravno relevantne izjave volje usmjerene na plaćanje cijene. najprije. nego dokazom da je “raspolagao sredstvima da se odbije zahtjev treće osobe” (član 511.Drugi uslov jeste da je kupac savjestan. st. tj. Treći uslov jeste da garancija nije ugovorom isključena ili ograničena. Napokon. klauzula o isključenju ili ograničenju odgovornosti za pravne nedostatke je ništava. 2. Ona najprije postoji ako kupac nije bio obaviješten o postojanju pravnog nedostatka (član 508. ali nije “pristao da uzme stvar opterećenu tim pravom” (član 508. faktura se može definisati kao izjava volje prodavca data u formi pisanog dokumenta kojim on zahtijeva od kupca da mu isplati cijenu iz ugovora i eventualno ostale izdatke koje je učinio u vezi sa ugovorom. I na kraju. reklamiranje pravnih mana nije uvijek uslov za održavanje prodavčeve obaveze garancije na snazi. nije uslov za postojanje obaveze garancije ni onda kada se kupac upustio u sudski spor sa trećim licem i izgubio ga. 4.). transportnu klauzulu i ukupan iznos cijene. ZOO). Za razliku od materijalnih nedostataka. ZOO). U posljednjem slučaju radi se o situaciji u kojoj je prodavac obmanuo kupca u pogledu karaktera prava trećeg ili u kojoj je kupcu obećao da će do preuzimanja stvari i prenosa svojine otkloniti nedostatak.ISPOSTAVLJANJE FAKTURE 1. Da bi ovaj uslov postojao. 1. uvijek sadrži i neke elemente ugovora: predmet. V . ZOO). Dalje. Zbog toga se ona pravno kvalifikuje kao pomoćni pravni posao. Smatraće se da on nije savjestan ako mu je nedostatak u vrijeme sklapanja ugovora “bio poznat ili mu nije mogao ostati nepoznat” (član 513. jediničnu cijenu. st. ZOO). Prodavac se tada može osloboditi odgovornosti ne dokazom da njegova obaveza garancije ne postoji.

koji predstavlja rezultat sporazuma stranaka. To je njen osnovni zadatak. Nadalje. 78 77 60 . FBiH. FBiH. U tom svojstvu ona pokriva oblast od dokumentarnog akreditiva do sprečavanja zastarjelosti zahtjeva za plaćanjem ugovorne cijene. 2/95).Funkcije fakture su brojne. 82 Kapor dr Vladimir. 79 Vidjeti uzanse 177. budući da je 78 faktura “obično prvi pismeni akt o ugovoru”. Ovo pravilo važi i onda kada je kupac fakturu primio bez prigovora. Zbog toga je pitanje klauzula koje prodavac jednostrano unese u fakturu veoma složeno. 180. Ona može predstavljati ponudu za zaključenje ugovora ili prihvat ponude. Profaktura je pisani dokument – po sadržaju i obliku sličan fakturi . str. Ona može biti sredstvo za oživljavanje ugovora preciziranjem cijene od strane prodavca. faktura je izuzetno važno dokazno sredstvo. n. Zakona o računovodstvu (Sl. faktura može imati još dvije fukncije. Odredbe fakture koje se ne nalaze u ugovoru. Zavisno od faze pregovora ili ugovaranja. Beograd 1957. 87. 87. napokon.kojim prodavac zahtijeva od kupca plaćanje prema prethodnom obračunu cijene. Takav zaključak se može izvući iz Opštih uzansi. Faktura je. ne obavezuju kupca. str. Kapor dr Vladimir: “Ugovor o kupovini i prodaji robe prema Opštim uzansama za promet robom”. Ovu ulogu imaće u slučaju u kome ugovor ne važi bez određivanja cijene. Obaveznost jednostrano unesenih klauzula Faktura se izdaje na osnovu ugovora. 81 Od fakture treba razlikovati profakturu. odnosno ukoliko 82 su u pitanju nove klauzule da ne postoji obaveza da se na njih odgovori”. Kod nas je ono riješeno Opštim uzansama. FBiH 2/95. Član 10. niti se iz njega mogu tumačenjem nesumnjivo konstruisati. a stranke se o cijeni nisu sporazumjele. Pravni režim cijene omogućava još jedan način upotrebe fakture. Faktura. knjigovodstvenu i dokaznu funkciju. Sistemsko tumačenje izvora pokazuje da je i danas izdavanje fakture obaveza prodavca. Kada konačan obračun bude sačinjen. najprije. naročito iz onih koje govore o kupčevoj obavezi plaćanja. iznosi plaćeni po profakturi se odbijaju od iznosa fakture. podoban instrument za dopunu i preciziranje ugovora. i 10) 80 i Zakon o finansijskom poslovanju (član 3. potpuno izmirenje obaveze ili pojava potraživanja kupca za vraćanje više plaćenog iznosa po profakturi. Polazi se od pretpostavke “da se ne može jednostrano menjati ono što su stranke ugovorile. vjerodostojna i dovoljna za knjiženje poslovne promjene koju izaziva isplata ugovorne cijene. naročito). n. Rezultat može da bude: ostatak duga kod kupca. Savremena administracija. Ona predstavlja značajno dokazno sredstvo o sadržaju toga sporazuma. 79 Na isti stav upućuju Zakon o računovodstvu (član 3. isto djelo. 81 Sl. predstavlja zahtjev za isplatu cijene. Ona. i 217. n. u principu. dalje. Ona ima preliminarnu finansijsku. Ovo je razumljivo. No. jeste izuzetno važan knjigovodstveni dokument. 77 Ona zbog toga mora biti uredna. 2/95. 2. 80 Sl.

Napokon. 61 . 88. kupac ne mora prihvatiti korišćenje ponuđenim pogodnostima. 2). 83 Kapor dr Vladimir. Pošto je u pitanju ponuda za naknadnu izmjenu ili dopunu posla. nužno je da kupac nije u kratkom roku po prijemu fakture prigovorio jednostranim klauzulama. str. razmatrane klauzule moraju biti u skladu sa ostalim odredbama ugovora. 103. faktičko je pitanje (uz. Uslovi plaćanja i drugi uslovi koje prodavac jednostrano unese u fakturu obavezuju kupca ako su kumulativno ispunjene tri pretpostavke. Jednostrano unesene klauzule moraju biti neophodne za izvršenje ugovora. st. Koji je rok “kratak”. 83 Drugo. U praksi se formiralo stanovište da jednostrano unesene klauzule obavezuju prodavca ukoliko otežavaju njegov položaj.sadržaj ugovora i princip pacta sunt servanda stvaraju izuzetke od izložene norme uzanse 203. ne može odbiti isplatu iznosa na koje nije uložio prigovor (uz. Smatra se da je tada prodavac želio da pruži pogodnosti kupcu. “Šta je neophodno zavisi od konkretnih okolnosti svakog pojedinog slučaja”. Kada kupac prigovori samo nekim stavkama fakture. isto djelo. Ovo pravilo važi i onda kada ove odredbe prevazilaze okvire ugovora. Ta činjenica će se utvrđivati primjenom pravila o interpretaciji. 204). odnosno kada nisu neophodne za njegovo izvršavanje.

62 .

plaćanje cijene i obavještavanje o materijalnom nedostatku (reklamacija). Drugo. 2. ova varijabla dovodi do različite kvalifikacije pojedinih radnji koje kupac kao poslovni subjekt preduzima.prijem isporuke) i funkcionalno (isporuka . obaveza reklamiranja ulazi u vanredan tok posla. u načelu. 2. Izložićemo ga u sklopu odgovornosti prodavca. Osnovne obaveze kupca u našem pravu su: pregled robe (provjera da li roba ima materijalnih nedostataka).GLAVA TREĆA OBAVEZE KUPCA I . Pošto se reklamacijom materijalnih nedostataka obezbjeđuje realizacija obaveza prodavca po osnovu garancije. Pored toga. bilo zbog raskida ugovora (član 520. njegova odgovornost. postoji i jedan dodatni element.UOPŠTE O OBAVEZAMA KUPCA 1.plaćanje uz poštovanje načela istovremenosti). Obaveze kupca su tijesno vezane za obaveze prodavca. Posljednja obaveza je uslovljena. postoje i obilježja koja su donekle specifična. O režimu ovih radnji govorićemo prilikom raspravljanja o odgovornosti za docnju sa izvršenjem posmatranih obaveza. One. Uporedno posmatrano. Zato ćemo je izložiti tek u narednom poglavlju. prvo. sankcije za neizvršenje osnovnih obaveza nisu uvijek precizirane. su isti kao i kod obaveza prodavca. ZOO). predstavljaju komplementarne pojmove povezane i sadržinski (isporuka . Često se 63 . Ona leži na kupcu kada mu je stvar uručena. Sporednih obaveza kupca takođe ima više. st. Ali. prijem isporuke. a on želi da je vrati prodavcu bilo zbog nedostataka. Od onih koje su zasnovane na dispozitivnim odredbama Zakona o obligacionim odnosima treba istaći obavezu čuvanja stvari. a to je činjenica da je kupac povjerilac za karakterističnu obavezu isporuke i ujedno aktualni ili potencijalni vlasnik stvari koja je predmet ugovora. tj. Vrste obaveza Obaveze kupca su njegove dužnosti izvršavanja radnji koje proističu iz ugovora o prodaji. Sadržaj obaveze je isti kao i kod prodavčeve istovrsne dužnosti. ako on postoji. Od dužnosti zasnovanih na ugovoru ističu se: slanje ambalaže i dostavljanje specifikacije. oni se u zakonodavstvu određuju ili kao obaveza ili kao pravo kupca. Osnov obaveza kupca i faktori koji uslovljavaju njihov pojedinačni izgled. Najkarakterističniji primjeri su pregled robe i obavještavanje o nedostacima. Karakter obaveza kupca Opšte karakteristike obaveza kupca iste su kao i osobine dužnosti prodavca.

Pregled robe još uvijek.”). Prema članu 481. II . da utvrde svoje ekonomske i pravne pozicije i izaberu dalji način djelovanja. Značaj pregleda robe radi utvrđivanja (ne)postojanja materijalnih nedostataka je ogroman. Pregled robe sastoji se iz niza povezanih faktičkih radnji. Za ovakvu pravnu kvalifikaciju pored uporedno-pravnih razloga govore i argumenti komercijalne i juridičke prirode. 87 Vilus dr Jelena : “Određivanje i kontrola. 377. st. U našem je pravu. 88 Član 34. koje prate izričite ili prećutne izjave volje vezane za izvršavanje pojedinih postupaka i ocjenu njihovih rezultata. 118. ali i zato što je suštinski netačna. koje treba preduzeti da bi se došlo do relativno sigurnog i pravno relevantnog stava o tome da li isporučena roba po svojim osobinama odgovara onome što je predviđeno ugovorom. Pregled robe radi provjere postojanja ili nepostojanja materijalnih nedostataka predstavlja sistem faktičkih i pravnih radnji. 86 Zbog toga definicija pregleda mora da ima teorijski karakter. Pravno gledano. Stranke mogu odmah da riješe sporove o činjenicama. st. 121 (dalje ćemo ovaj rad citirati kao Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. Pojam pregleda 1. budnosti kupca.. kontrola i “kvalitativni”. član 201. Institut za uporedno pravo. str.sastoje u gubitku nekih kupčevih prava. 1. zajedno sa reklamacijom. zajedno sa njihovim modalitetima. U praksi se koriste i izrazi: provjera. 88 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. 85 84 64 .1. ŠZO. str. pregled robe je nezamjenjivo sredstvo vjerodostojnog konstatovanja činjenica vezanih za saobraznost isporuke 87 robe preme uslovima iz ugovora. odnosno “kvantitativni prijem”. str. ZOO “kupac je dužan primljenu stvar na uobičajen način pregledati ili je dati na pregled”. ZOO. Stoga on. Beograd 1970. Pojam provjere materijalnih nedostataka Postupak provjere materijalnih nedostataka u zakonodavstvu se najčešće 84 naziva “pregled”. 1. 86 Član 481. Ova terminologija zasnovana je na rješenjima Opštih uzansi.PREGLED ROBE 1. Isto čini i naš ZOO u članu 481.606 UCC.”.. SGA.kroz opis načina na koji on treba da bude izvršen. provjera materijalnih nedostataka obaveza kupca.. nego posredno . predstavlja “akte vigilancije”. te za obezbjeđenje dokaza o tim faktima . 181.. U ekonomskom smislu njime kupac provjerava da li dobija ono što prema ugovoru treba da plati. npr. Ne treba je koristiti jer sadrži prevaziđeni koncept “mana”. odgovornost za neizvršenje sporednih obaveza je u velikoj mjeri izjednačena sa opštim režimom odgovornosti za neizvršenje ili neuredno izvršenje ugovora. 85 Pravni pojam pregleda se u propisima ne određuje izričito. naime ne znači prijem (vidjeti Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola kvaliteta robe kod ugovora o prodaji”.. Član 2 . Zbog toga se pregled robe može kvalifikovati i kao pomoćni pravni posao. HGB. dakle. Napokon. p.. govori o uobičajenom pregledu stvari.”.

zajedno sa njihovim modalitetima. bilo u pregledu gotovog proizvoda. Da bismo ih izložili logičnim redoslijedom i u cilju izbjegavanja ponavljanja. Lica koja mogu izvršiti kontrolu ima više. To mogu biti subjekti javne vlasti ili lica poslovnog prava. onda je to treće lice dužno da dokaže postojanje svojih ovlaštenja. u uporednom pravu je opšte prihvaćeno da prodavac mora obavijestiti kupca ukoliko zna za nedostatak. Stranke u ugovoru o prodaji mogu. kupac je po pretpostavci savjestan.Postoje četiri osnovna modaliteta pregleda. pošto se privredna prodaja obavlja na mjestima i između lica za koje je to uobičajeno. Pored toga. No. Priroda pravnih nedostataka dozvoljava da se oni valjano reklamiraju i kad nisu posebno provjeravane osobine prenesenog prava. Pojam provjere pravnih nedostataka Provjera pravnih nedostataka se može definisati analogno provjeri materijalnih nedostataka kao sistem faktičkih i pravnih radnji. Subjekti pregleda robe Subjekti pregleda su lica koja imaju obavezu i pravo da izvrše uvid u stanje robe radi konstatovanja nepostojanja ili postojanja materijalnih nedostataka. Zbog toga se na ovome pitanju više nećemo zadržavati. Određivanje subjekata pregleda u konkretnom ugovoru zavisi prvenstveno od sporazuma stranaka. govorićemo o subjektima. Sastoji se bilo u kontroli sirovina. javnopravna kontrola je naročito česta u spoljnotrgovinskom poslovanju. primijeniće se rješenja dispozitivnog zakonodavstva. 1. 65 . Tek ukoliko one ništa ne utanače. A to znači da može i od nevlasnika steći svojinu. Drugo. Napokon. Subjekti javne vlasti su nadležni inspekcijski organi. Kontrola koju oni vrše zasnovana je na imperativnim normama i ima obavezan karakter. 2. mjestu. Postoji više razloga zbog kojih se provjeri pravnih nedostataka ne posvećuje pažnja koja bi odgovarala kontroli robe. vremenu i načinu pregleda. Najprije.2. ali ne moraju prihvatiti rezultate ove kontrole kao jedino mjerodavne za njihove međusobne odnose. koje se preduzimaju radi toga da bi se došlo do relativno sigurnog stava o tome da li pravo koje se prenosi postoji i da li se može upotrebljavati na način predviđen ugovorom. ukoliko se pravni nedostatak sastoji u pravu trećeg lica. u uporednom zakonodavstvu ova teorijska mogućnost nije posebno regulisana. Ova vrsta pregleda robe najčešće se sreće kod onih proizvoda kod kojih je propisan minimalni kvalitet.

134 . 93 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. Stranke se mogu sporazumjeti i tako da pregled koji vrši treći služi dobijanju robnog dokumenta pogodnog za dalju upotrebu. str.. Tada njegovi nalazi mogu imati samo dokazno dejstvo. 89 U teoriji je ono sporno. odnosno kontradiktorni pregled. Drugi subjekat je kupac.Pregled robe najprije može da izvrši sam prodavac. Potreba da rezultat pregleda bude tačan i upotrebljiv kako prema drugoj strani.”. Prema kontinentalnim i našem pravu pregled je njegova dužnost. tako i pred sudom. 94 Ovakvo rješenje predviđa i član 2-515 UCC: stranke “se mogu dogovoriti da će nalaz trećeg lica biti obavezan za njih u svakom kasnijem parničenju. Ovaj zahtjev i pojava novog imenovanog ugovora o kontroli Član 2 .. po pravilu. Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. odnosno vođenju spora”. tada je mjerodavna količina koju na svome skladištu utvrdi sam prodavac. 91 Jedan ovakav slučaj moguć je i na osnovu uzanse 127.515 (1) UCC. jer je strankama omogućeno da odmah riješe sva eventualna sporna pitanja vezana za svojstva i stanje robe. “mana”. Ono to svojstvo stiče najprije na osnovu sporazuma stranaka. “merenje na istovarnoj stanici” i “srednja mera utovara i istovara” (uz.. Oni to čine ili zajedno sa nekim trećim licem . Pregled najčešće zajednički vrše prodavac i kupac. 92 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola.135. st. 94 Treće lice može biti subjekt pregleda i na osnovu odluke jedne ugovorne stranke.4). str. Vozar će. 1.. 133. 90 Pregledu koji izvrši sam prodavac pridaje se značaj jedino onda kada se druge kontrole ne vrše. str.. Upravo zbog toga se naziva i 92 “kontradiktorni način”. Ugovorom može biti predviđeno da je nalaz trećeg isključivi i obavezan dokaz o stanju robe.”. i 123. Od uslova ugovora i okolnosti slučaja zavisi vjerodostojnost rezultata do kojih je on došao.”. str. st.prevoznikom (vozarom) i špediterom najčešće.. 93 Smatramo da u slučaju nejasnog regulisanja položaja trećeg lica treba usvojiti drugo rješenje. Ovo rješenje karakteristično je za pravo SAD. ili sa komisijom. 122. 127. Upravo zbog toga valja odabrati ono treće lice čija su stručnost i savjesnost neosporni. 119. Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. 90 91 89 66 . budući da se prodavac već vezao ugovornom garancijom da roba nema materijalnih nedostataka. dovela je do toga da prodavac ili kupac rijetko potpuno sami vrše pregled robe.. 2 . Tada su moguće dvije situacije. učestvovati u utvrđivanju količine robe koja je mjerodavna za ocjenu pravilnosti ispunjenja ugovora o prodaji ako je u ugovoru unesena neka od sljedećih klauzula: “merenje na utovarnoj stanici”. U interesu prometa ovo je najbolje rješenje. Ako je ugovorena “otprema željeznicom bez merenja”. Subjekat pregleda može biti i treće lice.”. pod uslovom da uredno pozvani kupac nije došao da uzme učešće u pregledu. s tim da on ne sprečava dalje dokazivanje materijalnih nedostataka.

ugovorom. kao i mjesto isporuke. Može se. Mjerodavan je samo onaj nalaz o stanju robe koji je dobijen na ugovorenom mjestu pregleda.. Zakon o obligacionim odnosima i Opšte uzanse. 168. ZOO: “Ugovorom o kontroli robe jedna ugovorna strana (vršilac kontrole) obavezuje se da izda certifikat o tome.. usvajajući široko prihvaćena 97 rješenja uporednog prava. ZOO po kojoj je kupac “dužan primljenu stvar na uobičajeni način pregledati ili je dati na pregled čim je to prema redovnom toku stvari moguće”.. mjesto pregleda vežu za mjesto izvršenja isporuke kao primaran i vrijeme pregleda kao sekundaran faktor. “Redovan tok stvari” je pravni standard koji se shvata objektivno. Mjesto pregleda robe Mjesto pregleda je geografska lokacija ili lokalitet na kome sve radnje pregleda moraju biti završene. a potom dispozitivnim propisima. str. a njihova primjena zavisi od faktičkih okolnosti svakog konkretnog posla. Ako su obje stranke prisutne isporuci i ako je prilikom isporuke moguće izvršiti i pregled. str.“pregled od strane trećeg”.”. posmatrati u širem i u užem smislu. 183. Ovi činioci dovode do različitog tumačenja osnovne norme člana 481. Količina će se najčešće provjeravati u prvom usputnom mjestu koje raspolaže odgovarajućim mjernim instrumentima. 97 Vidjeti Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. Upravo zbog toga postoji veliki broj solucija.. postoji li dilema oko toga da li je kao mjesto isporuke i 95 Član 847. 96 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. po pravilu. 1.robe i usluga 95 uslovili su u poslu prodaje još jedan novum . Ne pozove li prodavac kupca da prisustvuje isporuci. kao i onda kada prisutne stranke ne mogu da izvrše pregled prilikom isporuke bez svoje krivice. 127 i Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. tj. Različiti faktički uslovi provjere količine i kvaliteta. će dovoditi do različitog određivanja mjesta provjere količine i kvaliteta pozivom na redovan tok stvari. ono mora biti poštovano. Zakonodavna rješenja zavise dijelom od vrste robe (individualizirana ili generička). a kvalitet u skladištu kupca..858 ZOO. najprije.”. No. Bez obzira kako mjesto provjere bilo ugovoreno. a druga strana (naručilac kontrole) naknadu”.. Ovo pravilo važi samo za vidljive nedostake. st. Određivanje mjesta provjere materijalnih nedostataka vrši se. st. 96 3. Određivanje mjesta provjere materijalnih nedostataka vrši se u ugovoru izričito ili transportnim klauzulama. str. Vidjeti i član 848 . a dijelom od tipa prodaje (nedistanciona ili distanciona). 1.”. mjesto provjere je prvo mjesto u kome je to prema redovnom toku stvari moguće učiniti. mjesto isporuke u širem i užem smislu je ujedno i mjesto pregleda. nezavisno od individualnih osobina konkretnog kupca. Kod distancionih prodaja generičkih stvari mjesto provjere će biti identično mjestu isporuke. 67 .

Ona se mogu posmatrati prema tome da li je prodavac bio nesavjestan ili savjestan. 68 . 3. vrijeme pregleda zavisi od toga da li je nedostatak vidljiv ili skriven. Mjesto utvrđivanja skrivenih nedostataka nije ničim određeno. vrijeme reklamacije. Rješenja dispozitivnih propisa uopšte. I treće. Budu li ispunjeni ovi uslovi. ovo je najsloženiji modalitet postupka provjere (ne)postojanja materijalnih nedostataka. Ako je “nedostatak bio poznat prodavcu ili mu nije mogao ostati nepoznat” (član 485. Ovo rješenje 98 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. str.pregleda određeno mjesto otpreme ili mjesto opredjeljenja. Kao mjesto pregleda u užem smislu valja uzeti transportni terminal (uzansa 74). Drugo. Kada je prodavac bio savjestan. potrebno je da kupac robu šalje u novo mjesto opredjeljenja bez pretovara. Određuje se ugovorom na isti način kao i mjesto. zahtijeva se da je prodavcu “pri sklapanju ugovora bila poznata ili morala biti poznata mogućnost takve dalje otpreme” (član 481. st. stranke ili drugi subjekti pregleda. Razumije se da kupac ili kupčev kupac mogu kao mjesto provjere u širem smislu odrediti i neko drugo usputno mjesto koje se nalazi između dva mjesta opredjeljenja. Pravno-tehnička rješenja su naročito u prvom slučaju veoma složena.. uzeće se da je mjesto pregleda jednako mjestu otpreme. Da bi “reekspedicija” kao poseban institut postojala. pa prema tome i vrijeme utvrđivanja nedostataka nije ničim ograničeno. Vrijeme pregleda robe Vrijeme pregleda je trenutak ili vremenski period u kojemu sve radnje koje sačinjavaju pregled robe moraju biti izvršene. st. te dispozitivnim propisima. 4. 3. ZOO). Najprije.”. Ovakvo rješenje odgovara ne samo izvorima prava nego i potrebama poslovne prakse. ZOO). 127-130. Stoga ćemo ih ispitati posebno. Ono zavisi ili od volje kupca ili od okolnosti slučaja. tipa prodaje i od usvojenih pravila o vremenu reklamacije. Ovo rješenje potiče iz principa da se niko ne može pozivati na sopstvene nedopuštene radnje (nemo turpitudi nemo suam allegans). Budu li obje stranke prisutne isporuci i pregled se može izvršiti prilikom isporuke. Pravno. mjesto provjere može biti i mjesto novog opredjeljenja. ZOO) potrebno je da bude ispunjeno nekoliko uslova. Određivanje mjesta provjere kod reekspedicije predstavlja poseban problem. mora postojati ugovor između kupca i njegovog kupca o prodaji iste robe. ga moraju obaviti odmah. prema uporednom 98 i našem pravu (član 481. pa i našeg Zakona o obligacionim odnosima zavise od vrste robe. Sva do sada iznesena pravila o određivanju mjesta pregleda važila su za uobičajeni pregled kojim se mogu konstatovati vidljivi nedostaci..

. U slučaju reekspedicije. krajnji rok za izvršenje pregleda je prekluzivni rok za ostvarivanje kupčevih prava 99 100 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. u kojoj treba konstatovati vidljive nedostatke. Prema uzansi 138. 2. ako se pregled ne može izvršiti. sadržaj navedenih pravnih standarda zavisi naročito od vrste robe. o mjestu isporuke u situaciji kada postoji dilema između mjesta otpreme i opredjeljenja. Ovo pravilo ne važi samo onda 100 kada je u pitanju lakopokvarljiva roba. Pored poslovnih običaja i uslova posla. dužni su da pregledu pristupe “čim” je roba prispjela u konačnu destinaciju. 126 i 138. “Redovan tok stvari” i ovdje se shvata objektivno.. st. ZOO). predaje druge stvari. 1.. Kod distancione prodaje generičkih stvari princip je da se vrijeme pregleda veže za vrijeme isporuke.. st. pravni standard. Prvo. Ako prodavac ne ispuni svoju obavezu pozivanja kupca da prisustvuje isporuci i pregledu. jer prodavac nije predao potrebna dokumenta. Sva izložena rješenja vrijede za situaciju u kojoj se vrši “uobičajeni pregled”. Ono je potvrđeno i pravilima uzanse 74. Njegov sadržaj zavisi od poslovnih običaja i od konkretnih uslova isporuke u datom slučaju. Navedeni rokovi za pregled mogu biti produženi u dva slučaja. str. početak toka roka se odlaže do prijema dokumenata.”. No. izvršene zamjene dijelova i slično” (član 483.. tj. ZOO). ili ako pregled ne bude moguće izvršiti prilikom isporuke bez krivice stranaka.”. rokovi počinju teći “od predaje popravljene stvari. ZOO. zapravo. kupac tada treba da “opomene prodavca da mu te isprave bez odlaganja dostavi”. ZOO). Zbog toga je u uporednom pravu “gotovo opšte prihvaćeno pravilo .125. 3. 69 . ako je zbog popravke ili isporuke druge stvari kupac bio prinuđen da ne koristi predmet prodaje.zasniva se na pravilima o reklamaciji iz člana 481. 124 . Kupac ili kupčev kupac imaju pravo da pregled izvrše i ranije. “pregled stvari može biti odgođen do njezina prispijeća u novo odredišno mjesto” (član 481. budući da se zadnja tranša robe mora ispitati po završetku isporuke. ukoliko to ne učine. Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. kupac ga mora obaviti “čim je to prema redovnom toku stvari moguće” (član 481. Jasno je da se vrijeme isporuke i vrijeme pregleda ne moraju potpuno podudariti. st. Isto rješenje postoji i u našem sistemu. Ovo znači da mora bez nepotrebnih odlaganja pristupiti pregledu i sam pregled završiti u roku u kome bi to učinilo i drugo lice njegovog položaja djelujući pažnjom dobrog privrednika. da se u ovakvim slučajevima kontrola robe vrši pre predaje 99 robe vozaru”. Specifični zahtjevi provjere kvaliteta mogu da dovedu do toga da se izraz “čim” interpretira tako da važi od momenta prispijeća robe u skladište kupca. I drugo. str. Ako su u pitanju skriveni nedostaci.. Konačni izgled relevantnog rješenja u pogledu vremena provjere zavisiće i od toga da li je u pitanju provjera količine ili kvaliteta. Izvršenje pregleda “odmah” je.

Institut za uporedno pravo . Razumije se da je za primjenu svakog od navedenih postupaka 103 Suštinski potrebno da količina u ugovoru bude utvrđena na odgovarajući način. 75. No. kao na primjer za žitarice. već od prirode robe u 101 Kod sukcesivnih isporuka provjeru treba vršiti za svaki obrok pitanju”. ništa ne govore o ovom aspektu provjere. Beograd 1975. način kontrole može biti potpun ili djelimičan. ističe da je učestalost primjene ovakvog načina ugovaranja i kontrole količine “učinila da ovaj postupak danas preraste u poseban modalitet ugovora o kupovini i prodaji pokretnih stvari”.. str.”. bez obzira na svoju uvjerljivost i vjerodostojnost. posebne uzanse i poslovni običaji. 102 103 101 70 . isto djelo.Savremena administracija. sadrže i pravila o tehnološkim postupcima provjere koji moraju biti primijenjeni. 5. posebno. merenjem ili prebrojavanjem”. tehnološki postupci se primjenjuju samo na konstatovanje stanja ambalaže (uz. str. a analiza specifičnosti na str. Tehnološki postupci provjere treba da budu provedeni najprije onako kako je izričito ugovoreno. 148). “što često ne zavisi od volje ugovornih strana. 130. Rezultati dobijeni na drugi način ne bi bili pravno relevantni.Carić dr Slavko. 76 . zahtjev uzansi u pogledu utvrđivanja kvaliteta jeste da primijenjeni način bude “vjerodostojan” (uz.”. 102 Način provjere je složena pojava. Toroman dr Marija: “Vrste i modaliteti ugovora o kupovini i prodaji”. upoređivanje sa uzorkom. vađenje uzorka. fizičko mjerenje. 131 . Posebne uzanse za promet pojedinim vrstama robe. st. Na prvom mjestu se i ovdje pojavljuje ugovor. 75.82. On se može posmatrati kao tehnološki proces. zato mu Opšte uzanse posvećuju značajnu pažnju.. Kapor dr Vladimir . Zakon o obligacionim odnosima. Opšte uzanse. Tehnološki postupci koji ispunjavaju ovaj uslov su navedeni primjera radi: stručni pregled. Prema uzansi 115. Potom dolaze dispozitivni propisi. Ako se roba isporučuje u originalnom pakovanju. ZOO). On iznosi šest mjeseci od predaje stvari. 2. Prema obimu. Način pregleda robe Način pregleda obuhvata sve vrste radnji i njihove modalitete koje subjekt pregleda treba da obavi da bi se došlo do relativno sigurnog i pravno relevantnog stava o tome da li materijalni nedostaci postoje ili ne. 147). “izuzev kada je ugovorom određen dulji rok” (član 482. budući da odvajanje ekonomskih i pravnih aspekata pri vršenju kontrole nije moguće. str. 155.po tom osnovu. Prema cilju.. str. Izvori prava za način provjere veoma su brojni. Njihovo regulisanje vrši se najprije sporazumom Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola.. 104 Društvene procedure kroz koje se vrši provjera postojanja materijalnih nedostataka veoma su složene. “utvrđivanje količine robe vrši se vaganjem. hemijska analiza. 104 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. isporuke.132. kao i drugi zakonici i izvori uporednog prava. Zadnja dva vida nazvaćemo društvenom procedurom i obraditi zajedno. način pregleda se dijeli na: način pregleda koji teži utvrđivanju količine i način pregleda koji je usmjeren na konstatovanje kvaliteta. Definicija se daje na str. komercijalna procedura ili pravni postupak.

U svim drugim slučajevima troškove pregleda snosi kupac kao lice na kome leži obaveza da ga izvrši.stranaka. članovi komisije i eventualni svjedoci. troškove njihovog utvrđivanja kupac može da regresira od prodavca. najčešće onoga koji se naziva kontradiktornim. str.. 105 Ne postoje li ni ovi izvori. primijeniće se pravila Opštih uzansi predviđena za troškove utvrđivanja kvaliteta (uz. komisijski postupak se a priori smatra vjerodostojnim (uz. 128). Kod provjere kvaliteta. biće obavezna procedura koju oni predviđaju. 133. kao i onda kada količinu provjerava jedna strana na svome skladištu bez prisustva drugog partnera (uz.”. O svim radnjama vodi se zabilješka. Na kraju se sastavlja komisijski zapisnik koji treba da potpišu obje strane. 147). 131. provjera se vrši prema dispozitivnim propisima. Jedan izuzetak. Ako su pregledom konstatovane mane za koje prodavac odgovara. Ako se provjera vrši na skladištu prodavca. prirodi robe i okolnostima provjere. Sva ostala pitanja se u oba 106 Suštinskih razlika između slučaja uređuju kroz sadržinu komisijskog zapisnika. ovaj pravni standard uvijek treba veoma pažljivo popunjavati elementima sadržaja koji imaju faktičku prirodu. Uobičajeni način se određuje prema običajima u mjestu pregleda. 71 . To može biti učinjeno u ugovoru ili prilikom samog pregleda. Ukoliko članovi komisije nisu jednodušni o nekom pitanju. dolazi u obzir i kao način provjere materijalnih nedostataka prema Zakonu o obligacionim odnosima. Snošenje troškova provjere stranke mogu urediti ugovorom. manjina može izdvojiti svoje mišljenje ili odbiti da potpiše zapisnik. dakle o svom trošku. usvojenih rješenja nema. Ovo rješenje ima i uporedno-pravnu vrijednost. ZOO. str. pregled se mora izvršiti na “uobičajeni način”.”. i 149. Zatim se utvrđuju rezultati pregleda. 1. 107 Potom se pristupa identifikaciji robe. Način provjere količine komisijskom procedurom Opšte uzanse predviđaju za situacije u kojima između jedne ugovorne strane i vozara ili špeditera postoji spor u pogledu količine. ali se njihova svojstva i odnosi sa ugovornim partnerima moraju naznačiti u zapisniku. Ako posebne uzanse ili standardi dolaze do primjene. Prema članu 481. odnosno njihovi predstavnici. određivanju tehnoloških postupaka i njihovom provođenju. on je dužan da kupcu bez naknade. Opšte uzanse za promet robom kao vjerodostojan način pregleda predviđaju komisijski pregled. Komisiju formira strana koja je subjekt pregleda. i Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. Korisno je da to učini svojim rješenjem. Poželjno je da komisiju sačinjavaju nepristrasna lica i da u nju po mogućnosti uđu sudski vještaci. Uzanse 129. Dokazna snaga ovakvog zapisnika je oslabljena. Dakle.. 105 106 107 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. poslovnim običajima date trgovačke branše. Ne bude li to učinjeno. U pogledu članova komisije nema ograničenja. st. stavi na raspolaganje potrebnu radnu snagu i sredstva kojima raspolaže. Ukoliko je on uobičajen.. ipak.. postoji. Uzansa 129. pa ćemo ih izložiti zajedno. 139).

Drugu vrstu radnje kojom se izvršava obaveza prijema predstavlja “odnošenje stvari”. str. Koje su radnje kupca potrebne da bi prodavac mogao da izvrši isporuku zavisi od prinudnih propisa. 155.”. ugovora. poslovnih običaja. Izvršenje 108 109 110 Uzansa 70.”. ZOO). Sadržaj obaveze prijema isporuke Obaveza prijema isporuke je složena.. Opšte uzanse i Zakon o obligacionim odnosima su ovu dilemu riješili u korist stava da se radi o obavezi kupca (uz. 70. čl. prema ugovoru. Analogno fiktivnoj isporuci ovdje ćemo imati fiktivni prijem isporuke. 109 ali u praksi oni ne moraju biti uključeni u jedinstven proces primopredaje robe.PRIJEM ISPORUKE 1. Zbog toga može biti određen i kao pomoćni pravni posao. više kod sukcesivne nego jednokratne isporuke. Tada će prijem biti potpun. prirode stvari i okolnosti konkretnog posla. Ovakvom stilizacijom zakonodavac je želio ne samo da rastereti prodavca brige oko stvari nego i da jasno odredi momenat prijema. Odnošenje stvari neće značiti radnju prijema ako se stvar već nalazi kod kupca. 519. Pojam Prijem isporuke ili “preuzimanje stvari” 108 je sistem faktičkih i pravnih radnji koje kupac. Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. ZOO. biće ih više kod distancione nego kod prodaje u mjestu.III .. čl. ZOO).. “komplementarni pojmovi”. Kao i isporuka i prijem se sastoji najmanje iz jedne faktičke i jedne pravne radnje. “Preuzimanje stvari se sastoji u poduzimanju potrebnih radnji da bi predaja bila moguća. Pri tome treba imati u vidu da šutnja kupca ne znači fiktivni prijem. Zbog toga je broj činidbi kupca veći što je posao prodaje komplikovaniji. st. te u odnošenju stvari” (član 519. a količina ne predstavlja bitan element ugovora. 2. str. 254. Obaveza prijema isporuke postoji samo ako je roba isporučena saglasno ugovoru. Potrebno je da on izričito izjavi da prima robu koja je kod njega ili da preuzme radnje iz kojih se može “na siguran način utvrditi da je on 110 robu hteo da zadrži”. 2. mora da izvrši da bi prodavac mogao isporučiti robu i prenijeti svojinsko pravo na njoj. 519. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema . Sličnu definiciju sadrži i uzansa 70.. 72 . dakle. Kupčeva obaveza prijema je djelimična onda kada se vrši sukcesivna predaja pojedinih obroka i onda kada samo dio robe ima materijalnih nedostataka. Da li izvršenje radnji prijema predstavlja obavezu ili pravo sporno je i u zakonodavstvu i u teoriji. Isporuka i prijem isporuke su.

Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Obaveza plaćanja. Plaćanje cijene je. str. U našoj zemlji to su: Zakon o obligacionim odnosima i Opšte uzanse. Imperativne norme ovih akata imaju za osnov svoje primjene ono što je ugovorom predviđeno izričito ili upućivanjem na važenje dispozitivnih normi. nesumnjivo.1. prvenstveno različiti troškovi robnog prometa. IV .. Na drugom mjestu se nalazi ugovor o prodaji. 144. ukoliko nisu stavljene van snage kasnijom regulativom. predmet obaveze plaćanja nije identičan sa cijenom. značaj manifestacija volje kupca prilikom preduzimanja pojedinih akata isplate je toliki da se plaćanje dâ kvalifikovati i kao pomoćni pravni posao. 73 . Iako se sastoji u predaji novca. Pojam obaveze plaćanja 1. po pravilu. Analogno isporuci može se definisati kao sistem faktičkih i pravnih radnji koje kupac mora da izvrši prema svim relevantnim izvorima da bi prodavcu predao ugovorom određenu količinu novca i prenio mu najjače. je veća od same cijene budući da u nju ulaze i drugi izdaci. isto djelo. 111 112 Kapor dr Vladimir . Njeno Plaćanje ili isplata je osnovna izvršenje predstavlja glavni razlog. primijeniće se dispozitivni propisi. Izvori prava kojima se uređuje obaveza plaćanja su brojni. Broj radnji i pravnih izvora raste kada se sa građanske pređe na poslovnu prodaju. Rješenja ugovora i dispozitivnih propisa dopunjavaju se prinudnim normama pojedinih specijalnih zakona. Na prvom mjestu se nalaze prinudni propisi čiji su predmet regulisanja novčani.Carić dr Slavko.. 1. ugovorna obaveza kupca. 230. svojinsko pravo na njoj. kreditni i devizni sistem. Ako on ne reguliše ovu dužnost. Sadržaj obaveze plaćanja Sadržaj. str.obaveze prijema ne znači gubitak prava na popravljanje štete izazvane postojanjem skrivenih nedostataka na robi. Napokon. kauzu zbog koje prodavac zaključuje ugovor. Definicija i kvalifikacija obaveze 111 i najvažnija 112 obaveza kupca. Pored toga ona se s obzirom na pravni režim cijene u prodaji poslovnog prava može odrediti i kao prirodan sastojak ugovora.”. dužnost plaćanja je složena.2.PLAĆANJE CIJENE 1.

dalje.odbitkom od cijene zbog njene isplate odmah i gotovinski . 164). Uzansa 160. nužno je osvrnuti se i na opšta pravila koja ovdje važe neposredno.kupac mora to da ugovori ili da se osloni na poslovne običaje. Kod prodaje na kredit stvari koje daju plodove ili druge koristi.. Detaljnu analizu režima ovih obaveza vidjeti na str. 517 ZOO). str. čiji predmet se ispoljava u aktu predaje sume novca”. p.3. kupac plaća i kamatu na dugovanu cijenu od dana prijema stvari. ZOO). str. 114 115 113 74 . Ako je. a ne na samoj granici (uz. 114 Dakle. Ovo utoliko prije što je ista tehnika primjenjena i u drugim nacionalnim zakonodavstvima. kupac plaća i ambalažu po cijeni robe (uz. 115 Uslovi pod kojim se ambalaža ne plaća već su izloženi.”. 1. Ovakva dužnost mora biti ugovorena ili predviđena u uzansama. 320.”. st. 235. 94: “Novčanim obligacijama nazivaju se samo one koje se neposredno odnose na sumu novca. Smatramo da se taj rizik odnosi na sve slučajeve koji ometaju urednu isplatu. “Skonto se najčešće ugovara kod prodaje sa kratkoročnim kreditom”.. 160. Sve ostale troškove prometa (“zavisne troškove”) kupac snosi od mjesta i vremena isporuke. Kupac snosi i troškove plaćanja. a ne 116 samo na sigurnost novca. str. ali ne i jedini element kalkulacije. ostale uvozne dažbine i troškove carinjenja. SGA. bez obzira na to da li je obaveza na plaćanje dospjela ili nije (čl. 116 U njemačkom pravu kupac ne odgovara za docnju sa prenosom pošiljke. st. Tako kupac snosi uvozne carine. Pošto je posebnih rješenja veoma malo. uz. snosi troškove pribavljanja i legalizovanja uvjerenja o porijeklu robe i onda kada je dužan da ih pribavi prodavac (uz. na njegov zahtjev. 169).. bez obzira na to što je mjesto isporuke eventualno u zemlji.Cijena je osnovni. 171). Kupac. 380 HGB. isto djelo. kupac snosi i rizik plaćanja. 117 Zbog toga je ona u Zakonu o obligacionim odnosima regulisana najprije opštim pravilima o ovoj vrsti ugovornih dužnosti. Primjena opštih pravila o novčanim obavezama Plaćanje cijene je. ukoliko želi da se koristi skontom . 3. Ako efektivno plaćanje tih izdataka vrši prodavac. međutim u ugovor unesena klauzula “bruto za neto”. Ako ništa nije ugovoreno i u uporednom pravu 113 i kod nas se plaća za neto težinu robe bez skonta. ukoliko se prodavac pojavljuje i kao kreditor. Troškove robnog prometa nastale prije mjesta i vremena isporuke kupac plaća samo izuzetno. Izuzeci od ovog pravila posebno su utvrđeni i odnose se na one troškove koji nastanu uslijed promjene mjesta plaćanja izazvane postupcima prodavca (čl. Samo se po sebi razumije da kupac plaća prodavcu i kamate kod ugovora o prodaji na kredit. 161). a potom i specifičnim normama koje vrijede samo za ugovor o prodaji. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. 117 Perović dr Slobodan. novčana obaveza.. Vidjeti uporedni pregled kod Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Uz trošak. biti predujmljeni (uz. Član 28. 240. po svoj prirodi. 2. 94-105. potrebni iznosi moraju mu. ŠZO. član 212.

može se tvrditi da je kupac uvijek ovlašten na eskont. Tada je ovlašten da od svoga duga odbije eskontni iznos. 139-140 ZOO). Obaveza plaćanja izvršava se pažnjom dobrog privrednika (čl. pošto su novčane obaveze djeljive. isto djelo.Plaćanje cijene kod ugovora o prodaji je podvrgnuto principu monetarnog nominalizma: “kada obaveza ima za predmet svotu novca. licu koje on odredi ili subjektu kojega odredi sud. Kupac svoje obaveze uvijek može izmiriti prije dospjelosti. 516-518). 118 Princip monetarnog nominalizma može normalno funkcionisati samo u uslovima relativno niske inflacije. Pošto potraživanja i dugovanja po osnovu ugovora o prodaji spadaju u “ostale obaveze”. 320 i 318 ZOO). dužnik je dužan isplatiti onaj broj novčanih jedinica na koje obaveza glasi. 119 120 118 75 . kada između istog podavca i kupca postoji više ugovora i više obaveza koje su dospjele. 305 ZOO). Ukoliko on ne bude postignut. Ovdje je potrebno istaći još jedno pravilo. 133-136). najprije. redoslijed namirenja zavisi. te prekomjerno oštećenje (čl. FBiH 2/95. Plaćanje se vrši prodavcu. 18 ZOO) i u cjelini (čl. No. ako prodavac to izričito ili prećutno odobri (čl. Od opštih instituta tu ulazi klauzula o promjenjenim okolnostima (čl. str. Zato ćemo ih i izložiti u sklopu odgovarajućih kupoprodajnih podinstituta. No. Naredna grupa pravila tiče se mjesta i vremena isplate.”. n. 398 ZOO). vezanost normi o načinu. od sporazuma dužnika i povjerioca. izuzev ako zakon naređuje što drugo” (čl. ali i prema njegovim povjeriocima. str. namiruju se tek u četvrtom redu (čl. 310 ZOO). Napokon. kao izraz principa valorizma nisu dopuštene.. 312 ZOO). Ona se primjenjuje neposredno na plaćanje kupovne cijene (čl. Odredba kojom bi se unaprijed odrekao svoga prava na plaćanje prije dospjelosti je ništava (čl. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. a kupac ne može sve da ih izmiri. Valjano je ispunjenje trećem licu koje nije prethodno određeno. 310).. Sl. 15 Zakona o finansijskom poslovanju). Pošto posmatramo prodaju poslovnog prava. No. primijeniće se zakonski red uračunavanja (čl. Pri tome treba voditi 119 veoma strog prema nelikvidnom računa da je Zakon o finansijskom poslovanju dužniku. ako to proizilazi iz ugovora ili običaja. Sljedeća grupa opštih pravila tiče se načina ispunjenja obaveza. Obavezu izvršava kupac lično ili preko svoga zastupnika. dovode do veoma složenog pravnog Vidjeti Perović dr Slobodan. prodavac je dužan da primi i djelimičnu isplatu (čl. A zakon to čini! Klauzule o promjeni cijene već su izložene (klizna skala. mjestu i vremenu plaćanja za isporuku 120 i obilje faktičkih stiuacija koje zahtijevaju posebno tumačenje. Pored njih postoje i drugi instrumenti kojima se cijena može prilagoditi realnoj vrijednosti. govori o “načelu uzajamnosti” između mjesta plaćanja i mjesta isporuke. 238. zlatne i valutne klauzule. One su ništave smatra se da u ugovor nisu ni unesene. 394). Specifičnim rješenjima o plaćanju cijene posvećena su svega tri člana dijela Zakona o obligacionim odnosima koji govori o prodaji (čl. indeksna skala). 103-105.

Zakon o finansijskom poslovanju ugovaranje obezbjeđenja plaćanja 121 prepušta sporazumu stranaka i time vrši radikalnu promjenu ranijeg stanja. vrši izmirenje novčanih obaveza. Zadržaćemo se na pojedinim instrumentima plaćanja u mjeri u kojoj je to potrebno radi osvjetljavanja obaveze plaćanja kupovne cijene. Zakon o obligacionim odnosima i Opšte uzanse za promet robom. vrijeme i način predaje instrumenata plaćanja takođe se određuju ugovorom. ZFP). Instrumenti plaćanja Instrumenti plaćanja su sredstva kojima se. Ono se sastoji u davanju prodavcu finansijskih instrumenata podobnih za brzu i sigurnu naplatu ili u pružanju stvarnih (realnih) obezbjeđenja sa istim svojstvima. Izložićemo je zato kroz modalitete načina. kada se jednom stranke sporazumiju o njima. budući da su privredni subjekti dužni da obavljaju “novčani promet preko 121 Sl. Način plaćanja i način obezbjeđenja plaćanja su. No. cesijom i asignacijom u skladu sa zakonom kojim se uređuju ovi odnosi. uručenjem akceptnog naloga sa upisanim datumom dospijeća (član 18 ZFP) ili na drugi način u skladu sa Zakonom o obligacionim odnosima. Obezbjeđenje plaćanja može se izvršiti predajom mjenice. Način plaćanja 2. 2. n. gotov novac nema položaj prvenstvenog instrumenta plaćanja. 2. iz kojih je prodavac ovlašten da se namiri.2. Obezbjeđenje plaćanja može se izvršiti i zalaganjem vrijednosnih papira (član 17. prodavac i kupac postaju vezani složenim sistemom prinudnih i dispozitivnih propisa. Zakon o čeku. Zakon o mjenici. vremena i mjesta plaćanja. Najvažniji među njima su: Zakon o finansijskom poslovanju. Uzansa 188. ako obaveza plaćanja ne bude izvršena u skladu sa ugovorom. u skladu sa propisima o plaćanju i poslovanju hartijama od vrijednosti. Sistem postupaka može se nazvati i modalitetima načina plaćanja. Mjesto. te ukupan sistem postupaka koje kupac mora da učini da bi svoju dužnost isplate izvršio u skladu sa ugovorom i prinudnim finansijskim propisima. kao prvi način plaćanja predviđa polaganje “novčanog iznosa na tekući račun povjerioca kod banke koja je u zemlji”. čeka. bankarske garancije (član 17 ZFP). Zakon o hatrijama od vrijednosti. U Zakonu o finansijskom poslovanju. 76 . privredni subjekt može plaćati međusobne obaveze prebijanjem. prepušteni ugovoru. Od načina plaćanja treba razlikovati obezbjeđenje plaćanja. Uopšte o načinu plaćanja Pod načinom plaćanja podrazumijevamo instrumente plaćanja i radnje koje se u vezi sa njima preduzimaju. dakle. Osim instrumentima plaćanja. međutim. Citiraćemo ga dalje kao ZFP.1.regulisanja ove dužnosti kupca. FBiH 10/95.

Petrović dr Milan. prodavčevo pravo je uslovljeno ispunjavanjem uslova koji su navedeni u akreditivu. a najkasnije narednog dana”. kojim se banci nalaže da izvrši doznaku računu prodavca (član 12. 128 . prodavcu “isplatiti određenu novčanu svotu ako do određenog vremena bude udovoljeno uvjetima navedenim u nalogu za otvaranje akreditiva” (član 1072 ZOO). godine. instrumenti doznake. str. Odnosi banke i drugih lica u poslu akreditiva su uređeni Jednoobraznim pravilima i običajima za dokumentarne akreditive iz 1933. ZFP). Treću značajnu skupinu instrumenata plaćanja čine hartije od vrijednosti. tj. Pavićević dr Božidar: “Bankarsko pravo”. pa ćemo se na datim rješenjima zadržati prilikom izlaganja odgovarajućih dijelova ove materije. uzanse regulišu plaćanje obračunskim ili virmanskim čekom (“virmanski nalog”) i čekovnu uplatnicu (uz. Uređeni su rokovi za plaćanje bilo kojom vrstom trgovačkog efekta (uz. odredbe o blagajničkom maksimumu čine od gotovog novca veoma nepodesan instrument plaćanja (član 11. st. 123 Član 1072 . 122 Antonijević dr Zoran. ne nužno i u ugovoru o prodaji. Ova pravila Međunarodne trgovačke komore u Parizu imaju univerzalnu primjenu.1082 ZOO. Drugu veliku grupu instrumenata plaćanja čine tzv. ZFP). Beograd 1982. U prilog plaćanju gotovim novcem ne idu ni odredbe člana 10 ZFP. ZFP). plaćanje se može izvršiti i instrumentima obračuna. Treba dodati da se u ovu grupu instrumenata može svrstati i poštanska uplatnica. Savremena administracija. Od ostalih. plaćanje se može izvršiti i akreditivom. 128. 77 . zadnja revizija 1993.129. koje nalažu prodavcu da gotovinu primljenu “po bilo kom osnovu uplati istog dana na svoj račun. 190) i bjanko mjenicom (uz.računa” (član 9. 122 Zakon o finansijskom poslovanju na prvo mjesto stavlja nalog za prenos. Predmet uređivanja je prvenstveno vrijeme kada se smatra da je isplata izvršena. 192). 124 Antonijević dr Zoran i drugi. ali nisu isključeni ni ostali: cesioni (član 436 .445 ZOO) i asignacioni (član 1020 124 1034 ZOO). a banke ih se pridržavaju kao obaveznog propisa. Takse i troškove vezane za izdavanje hartija od vrijednosti kao instrumenata plaćanja ili obezbjeđenja plaćanja snosi kupac (uz. 123 Akreditiv je apstraktan Četvrto. 2). pravni posao kojim se akreditivna banka na osnovu ugovora sa kupcem obavezuje da će korisniku. isto djelo. U vezi sa ovim instrumentom plaćanja treba zapaziti tri stvari: kupac je dužan da sa bankom sklopi ugovor o otvaranju akreditiva prema uslovima iz ugovora o prodaji. 189 i 196). Pored toga. str. banka preuzima jednostranim apstraktnim pravnim poslom obavezu prema prodavcu. Napokon. Zakon o finansijskom poslovanju spominje samo prebijanje ili kompenzaciju (član 12. 191).

Ako dokumenti nisu u ugovoru naznačeni. 184). ZOO).. Najprije. 78 .”.. 184). “u slučaju uzastopnih isporuka kupac je dužan isplatiti cijenu za svaku isporuku u času njezina preuzimanja”. Na ovaj način su interesi kupca obezbjeđeni i u onim elementima ugovora koji nisu vidljivi iz prevoznih dokumenata. te potrebi isplate u cjelini i odjednom. Tipovi načina plaćanja Prema različitim osobinama ugovora o prodaji i specifičnim obilježjima same obaveze plaćanja mogu se utvrditi četiri karakteristična tipa ili modaliteta načina plaćanja. Ne postoji li odgovarajući običaj. uz.. (član 518 ZOO).”. Pod uticajem načela jednovremenog izvršavanja obaveza ovo pravilo se modifikuje kod predaje predmeta ugovora u obrocima. 241. 127 Česti su naročito u međunarodnom prometu. Drugo. “prve isporuke naplaćuju se iz predujma. dokumenti moraju biti takvi da dokazuju izvršenje obaveze isporuke i ujedno omogućavaju kupcu da odredi vrstu i količinu robe. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. isto djelo. ako ništa nije ugovoreno” (član 518. 179 detaljno izlaže razliku između prodaje uz avans i prenumeracione prodaje. “prodavac u tom slučaju jamči za kvalitet. biti “čista” i izdata po naredbi (uz. iz pravila o jednovremenosti isporuke i plaćanja vidljivo je da je kupac dužan platiti cijenu tek pošto je imao mogućnost da pregleda stvar (član 475). Dvije su podvrste ovoga tipa plaćanja: plaćanja uz dokumenta i dokumentarni akreditiv. 241. 126 dakle i prije nego što je imao mogućnost da isporučenu stvar pregleda. “prodavac mora prezentirati ona dokumenta koja su prema prirodi ugovora uobičajena u takvom slučaju” (uz. st. str. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema.. Ovo rješenje odstupa. Ako je u ovakvim ugovorima kupac dao prodavcu predujam. koji zahtijevaju da se iznos cijene dat kao predujam ravnomjerno rasporedi na sve dijelove dužnikove obaveze.3. “Pri ovakvom plaćanju kupac je dužan da izvrši svoju obavezu plaćanja cene čim su mu stavljena na raspolaganje dokumenta koja predstavljaju robu”.2. Razmotrićemo ih odvojeno. meru i dimenziju robe koji su označeni u fakturi” (uz. 183. 186). Ona mora glasiti na “ukrcano”. Izloženo pravilo o predujmu kod sukcesivne isporuke jasno razlikuje ovaj 125 modalitet plaćanja i od plaćanja rata kod ugovora o prodaji uz pretplatu. Interesi kupca zaštićeni su i posebnim zahtjevima u pogledu teretnice (konosmana). težinu. najprije. 125 126 127 Toroman dr Marija. 2. ali im i Opšte uzanse posvećuju znatnu pažnju. od opštih dispozitivnih principa o avansu. Izuzetak od ovog tipa plaćanja postoji ako je ugovoreno plaćanje uz predaju dokumenata (D/P). str. str. te da njome raspolaže (uz. Zadržaćemo se samo na prvom slučaju. 185). pravila o plaćanju i instrumenti kojima se ono vrši prilagođeni su jednokratnoj isporuci. Kada je dokument uz koji se vrši plaćanje vozarska isprava. Ako ništa nije posebno ugovoreno ili ne proizlazi iz okolnosti posla.

Kada je ugovoreno plaćanje prije isporuke. Ako je prodavac odbio prigovore na pojedine stavke ili cijeli iznos fakture. Zbog toga kupac za njega ne duguje kamatu ni u slučaju da spor izgubi. njegove granice utvrđuju se opštim pravilima (član 77. Četvrti tip načina plaćanja postoji u slučaju spora o cijeni. mora platiti nesporne iznose. budući da predstavlja odstupanje od načela istovremenosti izvršenja ugovornih obaveza. plaćanje mora biti izvršeno do kraja radnog dana institucije kod koje se vrši plaćanje. plaćanje se ima izvršiti najkasnije u roku od osam dana od dana zaključenja ugovora (uz.. Specifična pravila pojavljuju se onda kada se vrijeme plaćanja stavi u odnos sa vremenom isporuke. Deponovanjem novca plaćanje se smatra izvršenim do visine položenog iznosa (uz. 204). str. odnosno dan u kome plaćanje mora biti izvršeno. Kupac koji ima prigovore samo na neke stavke iz fakture. str. nego kod građanske prodaje putem pouzeća preko pošte. ZOO). Kod sukcesivnih isporuka. ugovor o prodaji može. 182). preovladava “trenutak”.. Prodavac ne može odbiti prijem tih iznosa (uz. Depozit traje do rješavanja spora. Vrijeme plaćanja Vrijeme plaćanja je trenutak u kome ili period unutar koga sve radnje koje sačinjavaju obavezu plaćanja moraju biti završene. Razlikuju se situacije u kojim je plaćanje ugovoreno prije isporuke. Ukoliko je određeno rokom.Treći tip načina plaćanja jeste ono koje se vrši pouzećem.. 129 Član 516. 205). st. ugovorom. ali ne mora da ima 130 obilježja prenumeracionog ili pretplatnog posla. 178: prodaja uz pretplatu je takav ugovor “kojim se kupac obavezuje da isplati prodavcu . pa su zloupotrebe ovoga modaliteta manje. Ukoliko se radi o “periodu” u pitanju je protek vremena od nastanka do dospjelosti obaveze plaćanja. isto djelo. ova dospjelost se utvrđuje za svaki obrok posebno.”. O izvršenom deponovanju kupac mora obavijestiti prodavca. isto djelo. Ako rok isplate prije isporuke nije utanačen.Carić dr Slavko. istovremeno sa njom i nakon preuzimanja stvari. 130 Toroman dr Marija. po pravilu se ugovara izričito i precizno. unaprijed. 3. 146 svrstavaju ovu prodaju u prodaje sa plaćanjem cijene unaprijed. S obzirom na specifičnost novčanih obaveza. Plaćanje prije isporuke. Vrijeme izvršenja isplate 3. najprije. 129 Ako je U našem pravu vrijeme plaćanja se određuje. 79 .1. 1 ZOO. kupac je ovlašten da odmah po prijemu takvog obavještenja sporni iznos deponuje kod nadležnog suda (sudski depozit). određeno datumom. cenu pre nego što primi stvar. 128 Kapor dr Vladimir .. 128 Kupac u svome sjedištu ili u mjestu isporuke stiče mogućnost da primi robu tek kada je pošti ili prevozniku platio cijenu i troškove robnog prometa koje on sam snosi. U privredi dominira pouzeće koje je vezano za plaćanje prevozniku. bez obzira na način na koji će to biti učinjeno.

vrši pošto je proteklo vrijeme koje kupcu stoji na raspolaganju za pregled robe. Za razliku od rješenja u uporednom pravu.Pošto je istovremenost isporuke i plaćanja osnovno dispozitivno pravilo u ovoj oblasti.238. odnosno od prijema fakture. uz. U slučaju da sporazuma stranaka nema. na osnovu izričitog ili prećutnog sporazuma stranaka. Ovim rješenjem je u stvari sažeta stilizacija uzanse 189.. U ovom slučaju prodavac kreditira kupca. str.. ZOO. naš Zakon o obligacionim odnosima predviđa da se plaćanje ima izvršiti u roku koji je predviđen poslovnim običajima (član 516. st. Izuzetno. ZOO). ako je kupac robu dobio prije fakture. st. dug je namiren kada banci ili drugom subjektu kod koga se vodi račun prodavca “stigne novčana doznaka u korist vjerovnika ili nalog (virman) dužnikove banke. 2). 177. Ukorijenjenost Opštih uzansi u našoj poslovnoj praksi i racionalnost uzanse 177. Vidjeti Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. daju osnova za stav da u ovom slučaju plaćanje treba izvršiti u roku od osam dana od dana prijema robe. ako je isporuka izvršena uz predaju dokumenata koja. pri tome. onda važi dispozitivna norma po kojoj se cijena plaća “u času . prodavac traži obezbjeđenje ovakvih kredita. Bude li to slučaj... 3). 80 . a od instrumenata plaćanja posebno. 1. 2. st. Ako vrijeme plaćanja nije ugovoreno. ZOO). str. o plaćanju polaganjem 131 132 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Ukoliko se ne prihvati gledište da je rješenje Opštih uzansi postalo poslovni običaj. Kreditiranje se vrši za ukupan iznos potraživanja. 188). 177. u kome se obavlja predaja stvari” (član 516. Polaganje se vrši virmanom (uz. 3.”. ono se ravna prema dispozitivnim 132 propisima. Ona će se primijeniti ukoliko nije ugrožen princip jednovremenosti isporuke i plaćanja. st.. Vrijeme isplate Vrijeme isplate je trenutak u kome se smatra da je plaćanje izvršeno. 236 .2. 3). Ono zavisi od načina plaćanja uopšte. st. 131 Pored toga. Plaćanje unazad je ono koje se. 238. Poslovni običaji često vežu ova dva momenta onda kada je ugovoreno “plaćanje uz fakturu”. lišava prodavca prava da raspolaže robom (uz. kupac nije ovlašten da odloži plaćanje ni pozivom na dužnost i/ili pravo pregleda robe.. Oba dispozitivna pravila su uslovna. ono se rijetko izričito ugovara. u praksi se sreće posredno ugovaranje istovremenosti isporuke i plaćanja stipulisanjem dokumentarne isporuke. odnosno obezbjeđenje plaćanja.”. Kada se plaćanje vrši instrumentima doznake preko banke (nalog za prenos i obračunski ček ili virman) plaćanje se smatra izvršenim onda kada su to stranke dogovorile. Po pravilu. kupac može odbiti ili odložiti isplatu (član 475. odnosno organizacije da odobri računu vjerovnika iznos naznačen u nalogu” (član 318. Plaćanje gotovim novcem smatra se izvršenim kada kupac dugovanu sumu uruči prodavcu ili je položi na njegov tekući račun.

cesijom i asignacijom utvrđuje se prema pravilima obligacionog prava. onda se ovaj princip konkretizuje tako što se kao mjesto plaćanja određuje “sjedište organizacije kod koje se vode vjerovnikova novčana sredstva” (član 320. kada je u pitanju plaćanje preko pošte. pa je plaćanje izvršeno onda kada kupac da nalog banci. 2). ZOO). Da kupac ne bi pao u docnju bez svoje krivice. obaveza se smatra izmirenom kada dužnik uplati iznos svoje obaveze pošti. st. prodavac može zahtijevati isplatu u gotovom uz priznavanje eskonta (uzansa 190. s tim što se kao prenosilac novca ne mora pojaviti pošta (član 318. koja važe za pomenute instrumente. Kad ovakav način plaćanja nije ugovoren. Prvi je da su novčane obaveze donosive. Iz ovoga rješenja je vidljivo i drugo načelo: mjesto isplate nalazi se pod snažnim 81 . neophodno je da kupčeva banka dostavi nalog za prenos prodavčevoj banci. prodavac i kupac imaju istu banku. razumije se pod uslovom da na kupčevom računu ima sredstava. st.1. dakle. Trenutak u kome je isplata izvršena je onaj u kome je prodavac postao povjerilac po tražbini. Da bi se plaćanje smatralo izvršenim. Obaveza se konačno gasi kada prenesene hartije budu honorisane. Ista rješenja važe i za plaćanje čekovnom uplatnicom. Tri principa vladaju pravilima o određivanju mjesta plaćanja. ali kod ove obaveze ta podjela nema poseban pravni značaj. Ne bude li dug predajom hartija izmiren u roku. U drugoj nije dovoljno da kupac da nalog svojoj banci. U prvoj. preuzima pravila uzanse 181. da se ispunjavaju u sjedištu povjerioca (član 320. Ako se plaćanje vrši virmanom ili drugim obračunskim sredstvom. a ni dva dana po prijemu prodavčeve opomene. 3. 2. smatramo da ovo pravilo treba tumačiti tako da je vrijeme isplate ono u kome pošta prema redovnom toku stvari ponudi prodavcu isplatu novca. st. Analogno mjestu isporuke ono se može posmatrati u užem i u širem smislu. Mjesto plaćanja 4. obaveza je isplaćena onda “kad vjerovnik primi novčanu doznaku” (član 318. 1. Plaćanje hartijama od vrijednosti smatra se uslovno izvršenim onda kada one budu prenesene prodavcu na način koji je dogovoren i koji mora biti u skladu sa pravilima prenosa odgovarajućeg trgovačkog efekta. tj.sredstava na tekući račun putem virmana.). ZOO u članu 318. odnosno onaj u kome je njegova obaveza prema kupcu prestala da postoji ili se smanjila. 4. Određivanje mjesta plaćanja Mjesto plaćanja je lokalitet na kome sve radnje koje ulaze u obavezu plaćanja moraju biti završene. Vrijeme isplate kod izmirenja obaveza kompenzacijom. st. Plaćanje akreditivom se smatra izvršenim kada je banka otvorila akreditiv u skladu sa uslovima iz ugovora. Posljedice eventualne docnje svoje banke snosi. 2). Stoga se i dalje razlikuju dvije osnovne situacije. st. Ako je plaćanje preko pošte ugovoreno. kupac. ZOO).

2 ZOO). 3. princip uzajamnosti ukazuje na to da “je i mjesto plaćanja određeno mjestom isporuke. 133 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Odnosi koji tim povodom nastaju predmet su posebne pažnje zakonodavca. Ako povjerilac ima više sjedišta. 2. odnosno sjedištu prodavca” (član 516. On je dalje ovlašten da traži plaćanje u novom sjedištu. 238. st. odnosno izvršila prihvat. Povjerilac može promijeniti svoje sjedište u periodu između zaključenja ugovora o prodaji i dospjelosti obaveze plaćanja. Član 320.2. Uštede u troškovima idu u korist prodavca. I napokon. 4. st. plaćanje se vrši “u mjestu u kome se obavlja predaja stvari” (član 516. 82 .. str. ako se iz ugovora ili okolnosti posla vidi “iz kojeg će se poveriočevog sedišta izvršiti isporuka.. po kojoj ovi principi vrijede i kad povjerilac naloži plaćanje na račun nekog trećeg lica. više poslovnih jedinica. ZOO je jasan. 3. ZOO). Cijena se najprije mora platiti u mjestu koje je određeno ugovorom (član 516. povećanje troškova ispunjenja “pada na teret vjerovnika”. plaćanje se vrši u sjedištu one koja je poslala ponudu. Napokon. st. dakle prodavca. Promjena mjesta plaćanja Stranke mogu uvijek sporazumno promijeniti mjesto plaćanja. 2. Opšte uzanse dalje razrađuju ovo rješenje. Napokon. plaćanje se vrši u mestu tog sedišta” (uz. Cilj usvojenih rješenja jeste zaštita opravdanih interesa kupca. ZOO ne isključuje ni primjenu uz. tj. Smatramo da ova rješenja analogno vrijede i u situacijama u kojima je promijenjena institucija preko koje se vrši plaćanje. način plaćanja dozvoljava da se povjeriocu pruži ovlaštenje na jednostranu promjenu mjesta plaćanja.uticajem rješenja o načinu i vremenu isplate. 174). Time se specijalna pravila o plaćanju kupovne cijene vraćaju na opšti pravni režim izmirenja novčanih obaveza. No. Ukoliko ugovor ništa ne govori o ovom pitanju.”.. odnosno u onima u kojima je prodavčeva banka promijenila svoje sjedište. 175. st. 133 Naše pravo slijedi kontinentalne sisteme. st. No. plaćanje se obavlja u prebivalištu. Napokon. ZOO)..”. U nedostatku pravila običajnog porijekla. 1 ZOO). “ako se cijena ne mora platiti u času predaje. st. mjesto plaćanja se određuje prema poslovnim običajima (član 516.

svaki prigovor se može odrediti i kao pomoćni pravni posao. kojima on ukazuje dužniku na činjenicu da ugovor ne smatra izvršenim. 2. Mi ćemo se. Stoga se razlikuju kako iscrpnost pravnog režima. očuvanje prava na popravljanje štete i na vansudsko rješavanje sporova. S obzirom na ekonomsku poziciju povjerioca. ZOO). Zbog toga se može smatrati da oni predstavljaju samostalan.GLAVA ČETVRTA PRIGOVORI I . u najširem smislu. tako i posljedice. posljedice prigovora na oba učesnika u poslu i pogoršanje pravnog položaja povjerioca u slučaju propuštanja ili docnje sa prigovorom dopuštaju da se on kvalifikuje i kao obaveza. odnosno da ga ne smatra uredno izvršenim. prigovori spadaju u opštu obavezu obavještavanja o relevantnim činjenicama i stoga su zasnovani na načelu poštenja i savjesnosti (član 12. Prigovarati mogu i kupac i prodavac. Prigovori se i u našem i u uporednom pravu nazivaju i reklamacijama.UOPŠTE O PRIGOVORIMA 1. dok će ostali biti izloženi uz odgovarajuće obaveze ili odgovornost za njihovo neizvršenje. Vrste prigovora Prigovor neispunjenja ili neurednog ispunjenja se može staviti povodom povrede svake obaveze. Od svih navedenih funkcija. različitih od opšte sankcije naknade štete izazvane propuštanjem generalne dužnosti obavještavanja (član 268. Prvo. Radi rješavanja ove dileme naš Zakon o obligacionim odnosima za najvažniji i najsloženiji prigovor . kupca ili prodavca. No. stoga. Zbog toga se ovdje moramo zadovoljiti sa tri osnovne pravne kvalifikacije. Najznačajniji prigovori koje stavlja kupac su oni koji se daju zbog: docnje sa isporukom. značaj i kvalifikacija prigovora su različiti. s obzirom da predstavlja izjavu volje sa značajnim juridičkim konsekvencama. No specifičan sadržaj. No. poticanje dužnika da sam izvrši obavezu ili da je izvrši uredno. Pojam prigovora Prigovorima se. Drugo. posebno baviti samo najvažnijim. mogu smatrati izjave ugovornog povjerioca. a ponekad kao obaveza.reklamaciju na materijalne nedostatke izričito kaže da predstavlja dužnost kupca (član 481). prigovori se ponekad kvalifikuju kao pravo. funkcije i pravni režim doveli su do posebnih sankcija. Pravna kvalifikacija prigovora je veoma složena i ne može se dati za sve vrste na isti način. viši institut prava prodaje. nepoštivanja garancije da stvar nema materijalnih nedostataka i 83 . Prigovori su usmjereni na: vjerodostojno konstatovanje činjenica. Tretman prigovora iste vrste je u uporednom pravu različit. ZOO). odnosno obavještenjima o nedostacima. logičnije je prvo rješenje. očuvanje prava na naknadu je najvažnija. Treće.

165. Na strani prodavca je najvažniji prigovor zbog docnje kupca sa plaćanjem cijene. Drugim riječima. Komercijalni značaj reklamacije ogleda se prije svega u održavanju dobrih poslovnih odnosa između partnera. mjesto i vrijeme. po pravilu. Reklamacija je tijesno vezana sa obavezom garancije da roba nema materijalnih nedostataka. davanje reklamacije postoji u ugovoru kao dužnost kupca i to u izgledu koji predviđa Zakon o obligacionim odnosima. i bez intervencije trećih lica. 2. isključiti iz ugovora. Reklamacija na materijalne nedostatke predstavlja obavezu kupca. Ukoliko žele. trgovački zastupnik). 134 Reklamacija se upućuje prodavcu ili njegovom vozar.. Uvođenjem koncepta materijalnih nedostataka kao višeg instituta. ZOO dilema da li je reklamacija mana robe obaveza ili pravo je prevaziđena.. II . Zato je logično da se davanje ovoga obavještenja kvalifikuje i kao prirodan sastojak ugovora. Kao punomoćnici u privredi se. Modaliteti reklamacije i njenog davanja su brojni. po njegovim nalazima i mišljenju. javljaju subjekti koji sa kupcem imaju ugovor o obavljanju nekih poslova iz oblasti usluga u prometu robe (špediter. Napokon.prekršaja garancije da preneseno pravo nema pravnih nedostataka. Ona je akcesorna pravu kupca da zahtijeva obeštećenje u slučaju postojanja materijalnih nedostataka. Ispitaćemo ih kroz tri osnovna: način. te izričitim redigovanjem člana 481. ona predstavlja uslov za očuvanje prava na naknadu štete.”. Pravni značaj uredne reklamacije je u tome što ona služi održavanju kupčevog prava na popravljanje štete na snazi. 84 . Ne učine li tako.REKLAMACIJA NA MATERIJALNE NEDOSTATKE 1. te u mogućnosti rješavanja sporova vansudskim putem. str. Pojam reklamacije Reklamacija na materijalne nedostatke je pravna radnja. stranke mogu dužnost reklamiranja izričito ili prećutno. Način reklamiranja Reklamaciju daje kupac neposredno ili preko svoga ovlaštenog punomoćnika. reklamacija predstavlja pomoćni pravni posao. reklamacija je obavještenje prodavcu o neizvršenoj obavezi garancije da stvar nema materijalnih nedostataka. odnosno odrediti njene modalitete. ali nesumnjivo. 134 Opširnije vidjeti Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola kvaliteta. Pored toga. konkretan materijalni nedostatak i kojom mu stavlja do znanja da ima namjeru da se koristi nekim od prava koja mu po tom osnovu pripadaju. izjava kojom kupac obavještava prodavca da isporučena roba ima.

tipizirani. Drugi element sadržaja bez koga reklamacija ne može da postoji je poziv prodavcu da pregleda stvar kako bi se uvjerio da je reklamacija zaista opravdana. Stoga. Do koje mjere će se ići u detaljno navođenje nedostatka. ipak. 2 ZOO). pošto njime ni jedan od ciljeva radi kojih je reklamacija uvedena ne bi mogao da bude ostvaren. st. Ukoliko je on korišten “smatra se da je kupac izvršio svoju obavezu da obavijesti prodavca” i kada on uopšte ne primi reklamaciju ili je dobije sa zakašnjenjem (član 484. preko prirode robe i nedostatka. Da bi se one mogle ostvariti neophodno je da poziv bude konkretan i učinjen u skladu sa poslovnim običajima. Lica koja će biti ovlaštena da upute ili prime reklamaciju mogu se i posebno odrediti ugovorom o prodaji.. u reklamaciji se. str. onda je iskoristio opciju i ne može kasnije jednostrano da mijenja svoj odštetni zahtjev.. zahtijevaju da kupac dostavi prodavcu relevantne dokumente. stvar je konkretnih okolnosti: od stručnosti kupca. 166. osim u slučaju slanja prigovora na 135 136 137 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. 135 dovoljno precizan da omogući prodavcu da formira stav o vjerovatnoj osnovanosti i ozbiljnosti reklamacije. Ovaj sastojak diktiran je funkcijama prigovora. No.punomoćniku. navode dokumenti i dokazi kojima kupac raspolaže. U reklamaciji “kupac je dužan potanje opisati nedostatak i pozvati prodavca da pregleda stvar” (član 484 ZOO).”. Iako oni zavise od prirode i okolnosti posla. Napokon.”. da budu precizirana. ZOO se poveo za poslovnom praksom i međunarodnom regulativom prije nego za uporednim zakonodavstvom. 166. Vilus dr Jelena: “Utvrđivanje i kontrola. do brzine kojom cijeli postupak mora biti obavljen. Sadržaj reklamacije veoma je složen. 137 Ako je način slanja reklamacije određen ugovorom. Najprije. kod reklamacija važi teorija prijema. Zakon o obligacionim odnosima primjera radi kao “pouzdan način” slanja reklamacija navodi preporučeno pismo i telegram. Član 484. Prvi bitan element sadržaja jeste potanji opis nedostatka. “sudovi stoje na stanovištu da se iz reklamacije mora da vidi da je kupac podnosi s namerom da se koristi jednim od prava koja mu se 136 Ta prava u našem sistemu ne moraju priznaju u vezi sa nesaobraznom robom”. str. ako to kupac učini. Prvo. neki su. Uopšten prigovor ne proizvodi pravne posljedice. po pravilu. on daje osnova da se svi elementi sadržaja reklamacije podijele na: bitne i nebitne. 132. vrijediće samo onaj prigovor koji je otpremljen u skladu sa ugovorom.. Uz ovo rješenje treba primijetiti dvije stvari. Reklamaciji nikada ne treba prilagati originale dokumenata. 85 . To znači da opis nedostatka mora biti konkretan i jasan. Uz. Funkcije reklamacije zahtijevaju da se u nju uvijek unese i ugovor povodom koga je sporna roba isporučena. vodila bi stavljanju prodavca u neravnopravan ekonomski i pravni položaj. i 152. Prodavac može na pregled uputiti i svoga punomoćnika. Generalna izjava da roba ima materijalnih nedostataka kojoj bi se priznavala svojstva reklamacije. Svi ostali elementi su nebitni..

Očuvanju kupčevih prava po osnovu postojanja materijalnih nedostataka vodi samo onaj prigovor koji je blagovremen. Ono je.siguran način. Blagovremenost reklamacije je izuzetno važna. biće pravovaljan samo onaj prigovor koji je u to mjesto i upućen. Ako je mjesto u koje treba poslati reklamaciju posebno ugovoreno. Ako on ima više poslovnih jedinica. Izložena pravila o mjestu reklamiranja vrijede za slučaj da obje stranke nisu prisustvovale pregledu i za slanje reklamacije “na siguran način”. Ni protek objektivnog roka od 6 mjeseci nakon isporuke na gasi kupčevo pravo u ovom slučaju. stoga. Ne bude li to učinjeno. vrste materijalnog nedostatka i vremena kontrole urednosti ispunjenja isporuke. reklamacija kao neformalan pravni posao treba da se obavi u mjestu pregleda. ako su stranke učestvovale u pregledu i konstatovale vidljivi nedostatak. Kada je prodavac savjestan. On to pravo ne gubi čak ni onda kada je sam propustio da izvrši radnju pregleda bez odlaganja ili da reklamira na vrijeme. I drugo. 4. No. Predstavlja veoma složen modalitet. Pošto je usvojena teorija prijema. U našem pravu stranke su slobodne da vrijeme prigovora utvrde sporazumno. Vrijeme reklamiranja Vrijeme reklamiranja je trenutak u kome ili period unutar koga sve radnje koje su vezane za obavještavanja prodavca o materijalnom nedostatku moraju biti završene. a ako se to ne zna . uspostavljeni izuzetak je jedan od rijetkih primjera pozitivnih sankcija u našem zakonodavstvu. bilo prihvat. 3. tj. Ako je prodavac bio nesavjestan. Dispozitivno rješenje mora se izvući iz opštih pravila i iz regulative načina slanja reklamacije. vrijeme reklamiranja zavisi od toga da li je nedostatak vidljiv ili skriven. ako je nedostatak “bio poznat prodavaocu ili mu nije mogao ostati nepoznat” (član 485 ZOO). važiće rješenja Zakona o obligacionim odnosima. prepušteno opštim pravilima. Mjesto reklamiranja Mjesto u kome treba izvršiti reklamaciju nije posebno regulisano u izvorima prava. jasno je da je sjedište prodavca ujedno i mjesto u koje treba uputiti reklamaciju. Njegovo određivanje zavisi od: savjesnosti prodavca. Na tu situaciju je primijenjena teorija otposlanja.u mjesto iz koga je učinjena bilo ponuda. reklamacija se šalje u mjesto iz koga se ugovor izvršava. kupcu stoji na raspolaganju neograničeno vrijeme da izvrši reklamaciju. Unutar svakog od ta dva slučaja postoje specifična rješenja. 86 .

Dobije li kupac stvari po osnovu odgovornosti prodavca za materijalne nedostatke. ZOO “kupac je dužan prodavaoca obavijestiti o nedostacima čim je po redovnom toku stvari mogao za njih doznati od svojih klijenata”. on ne bira konačnog kupca. Njegova dužina je u ugovorima o prodaji poslovnog prava određena standardom “bez odgađanja”. Ne bude li pregled moguć pri isporuci ili kada prodavac ne pozove kupca da prisustvuje isporuci i pregledu. kupac je dužan da u privrednoj prodaji reklamaciju izvrši “bez odlaganja”. Subjektivni rok počinje teći od dana otkrivanja nedostatka. Uzima se u obzir objektivno mogući tok odnosa između klijenta (kupčevog kupca) i kupca.Ako su obje stranke prisustvovale isporuci i ako je pregled tada izvršen “kupac je dužan svoje primjedbe zbog vidljivih nedostataka saopćiti prodavaocu odmah. Na ovaj način je odgovornost za otezanje sa slanjem obavještenja od krajnjeg prebačena na prvobitnog kupca. Početak toka roka za reklamiranje veže se. 87 . Vrijeme reklamiranja skrivenih nedostataka određeno je subjektivnim i objektivnim rokom. Prodavac mora znati da se radi o reekspediciji. 1 ZOO). Upravo zbog toga se šestomjesečni period ne može produžiti subjektivnim rokom ili njegovim dijelom u slučaju kad je nedostatak otkriven u periodu prije isteka objektivnog roka koji odgovara pravnom standardu “bez odgađanja”. Prema članu 481. dakle. Rješenje je logično. st. a često i ne zna ko se javlja u toj ulozi. inače gubi pravo koje mu po toj osnovi pripada”. 2 ZOO). Izraz “odmah” je pravni standard. a njegov kraj za period koji je normalno potreban za sastavljanje uredne reklamacije (član 481. počevši od trenutka kada je prema redovnom toku stvari utvrdio ili mogao da utvrdi postojanje materijalnih nedostataka. st. Objektivni rok je prekluzivan. Početak toka roka za reklamiranje je u ovom slučaju objektiviziran. Ipak. a ne stvarno vrijeme u kome je kupac obaviješten o nedostatku. Samo se na taj način može očuvati jednakost davanja stranaka i u ovome poslu. njegovim istekom gasi se i pravo kupca na popravljanje štete. zakonodavac dopušta strankama da ugovaranjem dužeg objektivnog roka ugovor potpuno prilagode svojim specifičnim potrebama i uslovima (član 482 ZOO). za vrijeme provjere. a ne samo procesna mogućnost ulaganja prigovora. st. No. koji upućuje na povećan stepen hitnosti. 3. rokovi za reklamiranje počinju da teku od prijema nove stvari. a ne na prodavca. On praktično znači da kupac mora prigovoriti čim opazi nedostatak. odnosno od izvršene zamjene ili popravke (član 483). Dan isporuke je ujedno i dan početka toka objektivnog roka od 6 mjeseci unutar koga se reklamacija prema savjesnom prodavcu uopšte može izvršiti. a najkasnije razumno vrijeme po isteku vremena isporuke. Oni moraju biti održani kumulativno. Poseban slučaj i ovdje predstavlja reekspedicija. Razumno vrijeme je ono koje je urednom kupcu potrebno i dovoljno da sačini reklamaciju (član 481.

Ako to nije učinjeno. ovaj prigovor predstavlja obavezu kupca (član 510 i 509 ZOO). Ako se prigovor mora dati da bi kupac sačuvao svoja prava. Zbog toga je dužnost kupca u pogledu preciziranja pravnih nedostatka strožija. budući da Zakon o obligacionim odnosima nema posebnih pravila o ovom pitanju. Pored toga. Modaliteti reklamacije na pravne nedostatke su isti kao i kod prigovora na materijalne nedostatke. Druga karakteristika tiče se načina davanja reklamacije. Ovakva solucija ne isključuje. Pravni značaj reklamacije oličen je u činjenici da se određeni vidovi šteta izazvanih postojanjem pravnih nedostataka mogu reparirati samo ako je kupac uredno obavijestio prodavca o postojanju pravnih mana. U principu.REKLAMACIJA NA PRAVNE NEDOSTATKE 1. rokovi se moraju utvrditi tumačenjem pravila o prekluziji prava na naknadu štete. isporuka nove stvari bez nedostatka).III . 2. Vrijeme reklamacije može se odrediti ugovorom. Reklamacijom na pravne nedostatke kupac opominje prodavca na neizvršavanje obaveze garancije za osobine prenesenog svojinskog prava. Pojam reklamacije Reklamacija na pravne nedostatke je izjava kojom kupac obavještava prodavca da preneseno pravo nije uopšte konstituisano ili nije konstituisano u obimu i na način predviđen ugovorom i kojom mu daje do znanja da ima namjeru da se koristi nekim od prava koja mu po tom osnovu pripadaju. Specifičnosti pravnih nedostataka i osobiti vidovi popravljanja štete kada oni postoje. onaj ko tvrdi da ima jače pravo na prodanoj stvari nego kupac. To je treća 88 . Kupac mora da obavijesti prodavca barem o zahtjevu trećeg i to u cjelini. reklamacija predstavlja i prirodan sastojak ugovora. doveli su i do nekih posebnih rješenja. Slučajevi u kojima kupac nije dužan da reklamira posebno su uređeni Zakonom o obligacionim odnosima. a ne kada ju je prodavac primio. ona ima i svojstva pomoćnog pravnog posla. ZOO je takva da dopušta još jednu osobenost: kupac se mora već u prigovoru opredijeliti za vid zaštite koji želi (oslobađanje stvari od pretenzije trećeg. Stilizacija člana 509. nego povećava potrebu da kupac svoju izjavu uputi “na siguran način”. treba uzeti da je reklamacija na pravne nedostatke uvijek učinjena kada je poslata. Priroda pravnih nedostataka je takva da njihovo dokazivanje redovno vrši treći. U daljim izlaganjima zadržaćemo se samo na njima. Pošto u ovom slučaju nema posebnih pravila o načinu obavještavanja. Specifičnosti režima reklamacije na pravne nedostatke Prvo odstupanje režima reklamacije na pravne od pravila o prigovoru na materijalne nedostatke leži u sadržaju reklamacije.

krajnji rok za reklamaciju je godina dana od dana saznanja za pravo trećeg (član 515. Momenat saznanja je faktičko pitanje i sud ga cijeni od slučaja do slučaja. st. kupac je pozvao prodavca da mu pomogne u parnici. 89 . st. krajnji rokovi za reklamaciju su izjednačeni sa rokovima za ostvarivanje prava na popravljanje štete.osobenost ove reklamacije. 1 ZOO). Ako se ometanje prava manifestuje u pokretanju spora (sudska evikcija). krajnji rok za reklamaciju i za ostvarivanje prava prema prodavcu je šest mjeseci od “pravomoćno okončanog spora” (član 515. U suštini. Ako je u pitanju vansudska evikcija. 2 ZOO).

90 .

uzročna veza i krivica). moraju biti primijenjeni i vrijednosni kriteriji. Neke od ovih kvalifikacija su jednostavne i nesporne. ZOO. ili samo onda ako je pao u zadocnjenje svojom krivicom (subjektivna docnja). (objektivna docnja). Shodno tome. docnja prodavca u ovom slučaju može biti potpuna ili djelimična. Pitanje je. ZOO. Pojam docnje i odgovornosti za docnju sa isporukom 1. isto djelo. O različitim vidovima djelimične docnje i o njihovim posljedicama vidjeti Perović dr Slobodan. da li je prodavac kao dužnik u docnji. st. 1 ZOO). 1. u principu. No. Prema njima se procjena posljedica djelimičnog ispunjenja vrši shodno cilju radi kojeg je druga strana zaključila ugovor (subjektivni kriterij). činjenica da su se te norme formirale pretežno na terenu ugovora o prodaji dozvoljava njihovo zajedničko izlaganje.GLAVA PETA ODGOVORNOST PRODAVCA I .” 142 138 139 140 Član 125. 503.1. isto djelo. važe opšta pravila obligacionog prava. rat.raskid 138 ugovora po samom zakonu.ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA ISPORUKOM 1. 141 Opširnije vidjeti Perović dr Slobodan. Ona dovodi do ugovorne odgovornosti prodavca samo ako su ispunjene i druge pretpostavke (šteta. str. Član 131. samim tim što je do zakašnjenja sa isporukom došlo. 139 Djelimična docnja je pravno relevantna ako se odnosi na znatniji dio obaveze. Upravo zbog toga docnju sa isporukom ne treba miješati sa odgovornošću za docnju sa isporukom. 142 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Zavisno od mjere neispunjenja isporuke.”. str. Pored odgovornosti. za njeno određenje. 504. str... Zbog toga. zabrana izvoza i slično). požar. 140 Pored toga. st. “Dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obavezu u roku određenom za ispunjenje” (član 324. Pojam docnje sa isporukom Docnja prodavca sa isporukom je pojavni oblik docnje ugovornog dužnika. objektivni čin docnje sa isporukom može kod fiksnih poslova imati još jednu pravnu posljedicu . 91 . 144. Dilema nije samo akademska. Docnja sa isporukom može se svrstati u različite podvrste opšteg pojma docnje. 141 Najveći i za docnju sa isporukom najvažniji problem predstavlja kvalifikacija docnje po njenom osnovu. “Praktičan značaj razlike između objektivnog i subjektivnog shvatanja docnje naročito dolazi do izražaja pri prolaznoj nemogućnosti izvršenja za koju prodavac nije kriv (npr. docnja prodavca sa isporukom je činjenica neizvršavanja obaveze stavljanja stvari na raspolaganje kupcu u vrijeme koje je utvrđeno ugovorom ili na osnovu ugovora. štrajk. naime. Docnja sa isporukom se može pravno kvalifikovati kao štetna radnja povrede ugovora. Nesumnjivo je da docnja sa isporukom spada u dužničku docnju i to sa neispunjenjem nenovčanih obaveza.

Mogućnost ugovornog uticaja na dispozitivne norme postoji. ZOO i na osnovu pravila o raskidu ugovora zbog docnje (član 124 . a četvrta na posebna pravila o naknadi štete u slučaju raskida prodaje (član 523 . Četiri su grupe pravila koje su pri tome najvažnije. i zadocnjenje sa dokumentarnom isporukom ima neke specifičnosti zbog kojih mora biti posebno ispitano. Konkretan izgled toga sistema zavisi od vrste isporuke. Značaj naturalne restitucije u popravljanju štete dovodi. Zajednička karakteristika izloženih izvora jeste u tome da se.132 ZOO). Odgovornost prodavca za docnju sa isporukom uređena je prvenstveno Zakonom o obligacionim odnosima. Unutar realnih isporuka. Pored toga. osim kod fiksnih ugovora. str. ali se mora kretati u granicama Zakona (član 264 i 265 ZOO). S obzirom da se krivica prodavca za docnju pretpostavlja (član 263 ZOO). ova vrsta odgovornosti se može kvalifikovati kao subjektivna. On je različit kod dokumentarnih i kod realnih isporuka.Iz definicije dužnikove docnje u članu 324. Drugu čine opšta pravila o posljedicama neispunjenja ugovora (član 262 269 ZOO). str. 143 Budući da je odgovornost za docnju subjektivna i da se krivica dužnika pretpostavlja (član 263 ZOO) “praktično se pitanje svodi na teret dokazivanja”. 505. 144 1. Napokon. razumnog roka za naknadno uredno ispunjenje isporuke.526 ZOO). Zbog toga je neophodno pravne posljedice zakašnjenja sa isporukom posmatrati odvojeno za fiksne i nefiksne poslove prodaje. insistira na održavanju ugovora na snazi i na njegovom realnom ispunjenju. 504.2. u onoj mjeri u kojoj je šteta posljedica docnje. odnos odgovornosti za docnju dalje se razlikuje prema tome da li je u pitanju jednokratna ili sukcesivna isporuka. Perović dr Slobodan. stranke svojim sporazumom često utiču na dužinu primjerenog. dalje. Pojam odgovornosti za docnju sa isporukom Odgovornost za docnju sa isporukom je jednostrano obavezni obligacioni odnos čiji je predmet radnja popravljanja štete u naturi ili novcu. isto djelo. tj. na pravila o odgovornosti djeluje i karakter roka. 143 144 Perović dr Slobodan. isto djelo. do toga da u praksi odgovornost kao jednostrano obavezni obligacioni odnos postoji samo kao temelj složenog sistema obaveza i prava u koje prodavac i kupac stupaju povodom popravljanja štete izazvane docnjom.126 ZOO) osnovano se može zaključiti da domaće pravo prihvata objektivni koncept docnje “koji je karakterističan za ugovore u privredi”. Različite faktičke i pravne osobine jednokratne i sukcesivne isporuke utiču na režim odgovornosti za zadocnjenje. Treća se odnosi na raskid ugovora zbog neispunjenja (član 124 . Prva se tiče opštih rješenja o odgovornosti ugovornog dužnika (član 324). 92 . Pored toga.

Pravo na raskid ugovora zbog zadocnjenja prodavca sa isporukom pripada samo kupcu. str. st.1. Član 155. dužnik zadržava pravo da i nakon isteka roka ispuni svoju obavezu. Tek po njegovom bezuspješnom proteku. 147 Pošto kupac mora dokazati i umanjenje svoje postojeće imovine i sprečavanje njenog opravdano očekivanog povećanja. isto djelo. 93 . 164: “pravo na ispunjenje ugovora pripada mu i bez toga”. a na strani kupca nastaje pravo na popravljanje štete. Kupac koji želi da uprkos docnji prodavca sa isporukom održi ugovor na snazi ima tri mogućnosti na raspolaganju. najprije može da šuti. str. a vjerovnik da zahtijeva njezino ispunjenje “ (član 126. Prodavac koji je u docnji može izvršiti isporuku sve dok ne primi obavještenje kupca o tome da se ugovor raskida (član 130). Prva je održavanje ugovora na snazi uz prodavčevu obavezu da naknadi štetu izazvanu docnjom Načelo realnog ispunjenja ugovora i potrebe prometa navele su zakonodavca da ovu mogućnost pruži objema strankama: “kad ispunjenje obaveze u određenom roku nije bitan sastojak ugovora. dalje. kupac ima pravo da zahtijeva ispunjenje u skladu sa ugovorom uz davanje naknadnog primjerenog roka za ispunjenje (član 262. st. pasivno čeka da se prodavac samoinicijativno očisti od docnje. Druga moguća posljedica jeste raskid ugovora uz postojanje obaveze prodavca da nadoknadi štetu izazvanu raskidom (član 124 ZOO).192 ZOO. Zato ćemo se posebno zadržati na rješenjima vezanim za pojedine elemente. No. dužnik to može učiniti do isteka roka zastarelosti. 3 ZOO). tj. 185 . On. ovlašten da zahtijeva uredno ispunjenje bez davanja primjerenog roka u kome to treba učiniti. Kapor dr Vladimir . Ono ne oslobađa prodavca obaveze da naknadi štete izazvane zadocnjenjem (član 262. 1 ZOO). 3 ZOO). ZOO. 146 Napokon. Odgovornost kod nefiksnih poslova Pravo BiH predviđa dvije osnovne posljedice zadocnjenja prodavca sa izvršenjem realne jednokratne isporuke kod nefiksnih poslova. Kupac ne može u njemu jednostrano mijenjati modalitete isporuke zasnovane na sporazumu stranaka. Odgovornost za docnju sa jednokratnom realnom isporukom 2. isto djelo. st. Naknadni primjereni rok se daje samo za ispunjenje u skladu sa ugovorom. U sva tri slučaja ima mogućnost da traži naknadu štete prema opštim pravilima. No. da potpuno 145 Kupac je. On mora da vodi računa o 145 146 147 Perović dr Slobodan. u ovom slučaju on kao povjerilac “mora ostaviti dužniku primjeren naknadni rok za ispunjenje “ (član 126. Ovakvo čišćenje od zadocnjenja (purgatio morae) djeluje samo na pravo kupca da ugovor raskine. Dužina naknadnog primjerenog roka može biti određena u izjavi kupca. Ova osnovna šema je u pravno-tehničkom smislu veoma složena. A to znači da kupac može zahtijevati naknadu proste štete i izgubljene dobiti koji su prouzrokovani docnjom. 2 ZOO). to je njegovo pravo na naknadu ograničeno na konkretnu štetu. st. kupac nije pri tome potpuno slobodan. ugovor prestaje da postoji.Carić dr Slavko.2. 511.

526 ZOO). Drugi slučaj postoji ako je iz okolnosti posla vidljivo da dužnik ne može izvršiti isporuku ni u naknadnom primjerenom roku (član 128 ZOO). osim izjavom prodavca da isporuku neće izvršiti. Specifične norme o kojima je riječ. pošto je kupac u ovom slučaju gospodar posla (dominus negotii). Njegovim bezuspješnim istekom ugovor se smatra raskinutim po samom zakonu (član 126. primjereni rok nije potreban ni kod fiksne prodaje (član 125 ZOO). Kupac zadržava pravo na naknadu štete. iako nije zahtijevao naknadno ispunjenje. Napokon. st. Pravo na davanje novih primjerenih rokova nije ničim ograničeno. kao i kod drugih pravnih standarda. Jednom izvršen izbor obavezuje kupca. dok u trećem takva posljedica nastupa po samome zakonu (član 125). Pošto je svaki od pravaca djelovanja kupca složen i po broju zahtjeva i prema njihovoj pravnoj prirodi.prirodi stvari i okolnostima posla. ni izjavom kupca. Prvo pravo koje ima kupac jeste naknada štete prema opštim pravilima obligacionog prava (član 523 ZOO). ne smije da predstavlja potpuno novi rok za isporuku. Kupac može raskinuti ugovor i bez davanja naknadnog primjerenog roka u tri zakonom predviđena slučaja. važe bez obzira na vrstu obaveze zbog čije se povrede ugovor jednostrano raskida i bez obzira na to da li je povredu ugovora izvršio prodavac ili kupac. prvenstveno o onim koja su sadržana u samom Zakonu. Zbog toga. Pošto on ima karakter dopunskog roka. Ako naknadni primjereni rok nije određen ni ugovorom. njegova dužina će se utvrđivati prema faktičkim okolnostima. U načelu. vrijeme isporuke se od nebitnog pretvara u bitan element posla. Posljedice raskida u promatranoj vrsti prodaje se ne ravnaju prema opštim pravilima o učincima raskida (član 132 ZOO). 3 upućivanjem na član 125 ZOO). 3 ZOO). te o načelima obligacionog prava. Prodavčevo ponašanje se može manifestovati kao izjava volje ili kao činidbe iz kojih je stanje njegove svijesti vidljivo na nesumnjiv način (konkludentne radnje). Oni su mu dati alternativno. razmotrićemo ih posebno. To mu pravo pripada najprije onda kada “iz dužnikova držanja proizilazi da on svoju obavezu neće izvršiti ni u naknadnom roku” (član 127 ZOO). Davanje naknadnog primjerenog roka ne utiče na kupčevo pravo na popravljanje štete (član 262. a to znači da može zahtijevati popravljanje 94 . Zbog toga ćemo se ovdje detaljnije zadržati na zakonskim rješenjima. Ona su zajednička za sve slučajeve raskida ugovora krivicom dužnika. dakle. 2 ZOO). posebna izjava kupca o raskidu ugovora nije potrebna. st. naknadni rok treba da omogući prodavcu koji već ima pripremljenu robu da izvrši njenu isporuku shodno ugovoru. Kupac koji je zbog docnje prodavca raskinuo ugovor ima na raspolaganju tri načina za svoje obeštećenje. Na njih se primjenjuju posebna rješenja o raskidu prodaje (član 523 . No. bez odgađanja obavijesti dužnika da zahtijeva ispunjenje ugovora” (član 125. st. Davanjem primjerenog roka. on može “održati ugovor na snazi ako nakon isteka roka. U prva dva slučaja je kupac ovlašten “raskinuti ugovor prostom izjavom” (član 124). prema našem pravu.

str. ZOO. Pošto se u ovom slučaju veličina štete koju je kupac pretrpio utvrđuje obračunskim putem. u slučaju da “stvar ima tekuću cijenu”. st. Ta činjenica i u uporednom i u našem pravu opredjeljuje sva specifična rješenja o odgovornosti prodavca u ovom slučaju. Položaj kupca ovdje karakteriše postojanje ne samo prava nego i obaveza. uzeta zajedno. On je ovlašten da robu koja je bila predmet ugovora kupi od trećeg lica. obavijestiti svoga prvobitnog prodavca (član 525. st. Prodavac može odbiti da prizna onaj dio razlike u cijeni i one troškove za koje dokaže da ne bi nastali da je on na vrijeme bio obaviješten o namjeravanoj kupovini. Pored toga. te da zahtijeva razliku između ugovorne cijene i cijene po kojoj je robu stvarno kupio. Konkretna šteta može. u ovoj dominira naturalna.2. Zajednička im je karakteristika to da je 148 149 Kapor dr Vladimir . Naknadu eventualnih dodatnih troškova i druge konkretne štete može zahtijevati prema opštim pravilima (član 526 ZOO). Razliku između nje i apstraktne štete kupac može zahtijevati prema opštim pravilima obligacionog prava (član 526 ZOO). Ako u mjestu isporuke nema tekuće cijene. 1 ZOO). 2 ZOO). Treće pravo oličeno je u institutu kupovine radi pokrića (član 525. a ne novčana restitucija. Obavještavanje. razmatrani vid obeštećenja se naziva i naknadom apstraktne štete. Kapor dr Vladimir . ZOO).proste štete i izgubljene dobiti. o namjeravanoj kupovini radi pokrića kupac mora savjesnosti. Izložena rješenja.Carić dr Slavko. Za razliku od prethodne dvije mogućnosti. 3). mjerodavna je tekuća cijena na supstituirajućem tržištu “kojoj treba dodati razliku u troškovima prevoza” (član 524. 166. isto djelo. Kupac je dužan da kupovinu radi pokrića izvrši “u razumnom roku i na razuman način” (član 525. Pošto ih kupac mora dokazati u pitanju je naknada konkretne štete. predstavlja relativno samostalnu obavezu. str. To mjesto teorija određuje kao mjesto isporuke 148 i time usklađuje ovo rješenje sa zakonskom definicijom “tekuće cijene” iz člana 464. 2 ZOO). st. st. u ovom slučaju. prodaja u privredi se prema definiciji zaključuje radi dalje prodaje stvari u prerađenom ili neprerađenom stanju. isto djelo. Odgovornost kod fiksnih poslova Ugovor o prodaji je fiksan onda kada je rok isporuke bitan element posla. međutim da bude veća. Zbog toga je. kupac ovlašten “zahtijevati razliku između cijene određene ugovorom i tekuće cijene na dan raskida ugovora na tržištu mjesta u kome je posao obavljen” (član 524. 95 . 2. Zbog toga se ovaj način obeštećenja može primijeniti samo onda kada su predmet prodaje stvari određene po rodu.Carić dr Slavko. 165. Zato su posljedice propuštanja obavještenja ograničene. Sadržina ovih pravnih standarda određuje se prema okolnostima konkretnog slučaja i uz poštovanje načela poštenja i 149 Pored toga. Dokazivanje štete može biti veoma mukotrpno za kupca. predstavljaju drugo pravo kupca u slučaju raskida ugovora zbog docnje prodavca sa isporukom. Jasno je da će se kupac ovim načinom obeštećenja koristiti samo ako je tekuća cijena bila ili je postala višom od ugovorne cijene. a ne konkretnim dokazivanjem.

kupac ima ista prava koja mu stoje na raspolaganju u slučaju zakašnjenja sa jednokratnom realnom isporukom. postoji. U suprotnom.1. Odgovornost prodavca veže se samo za neizvršeni ili neuredno izvršeni dio. Odgovornost za docnju sa isporukom obroka 3. kupac može održati ugovor na snazi ako nakon isteka roka “bez odgađanja. 96 . Kada je količina nebitan element. U tom slučaju duguje prodavcu i odgovarajući dio cijene. Sistem prava kupca. razlikuju. 150 Pravno-tehnička rješenja se. u slučaju docnje sa jednim obrokom. Razmotrićemo ih odvojeno. U suprotnom. Tim postupkom se dobijaju različita rješenja za uredno isporučene obroke. st. str. obavijesti dužnika da zahtijeva ispunjenje ugovora” (član 125. Količina nije bitan element ugovora Ako količina nije bitan element ugovora.132 ZOO) sa posebnim rješenjima o raskidu prodaje (član 523 . U uporednom pravu posljedice docnje. Jedan izuzetak u domenu pravno-tehničkih rješenja.”. 150. 3. Ista pravila važe i onda kada su stranke predvidjele da će se ugovor smatrati raskinutim. kada je ugovor raskinut.. a ne i za ugovor u cjelini. regulisane su opštim pravilima. međutim. ako isporuka ne bude izvršena u određenom roku (član 125. Dužina roka za obavještavanje je faktičko pitanje. 4 ZOO).“dalja sudbina ugovora neposredno poslije proteka roka prešla potpuno u ruke kupca”. 131 . to bi bilo priznanje da rok isporuke za stranke i nije bio bitan element ugovora. Zbog toga.. Ako prodavac kod fiksnih poslova ne izvrši isporuku na vrijeme. za obrok sa kojim je prodavac u docnji i za buduće obroke. “Razuman rok” za obavljanje kupovine radi pokrića će se zbog samih okolnosti fiksne prodaje morati odrediti kao kraći vremenski period nego kod nefiksnih poslova. ni kupac kao povjerilac ne može više da utiče na sudbinu pravnog posla. 1 ZOO).526). 2 ZOO). kupčeva prava su ograničena na taj 150 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. st. zakašnjenje sa isporukom jednog obroka predstavlja djelimičnu docnju. kupac ima interesa i za djelimičnim urednim ispunjenjem. isti je kao i kod nefiksnih poslova. Njihova konkretizacija zavisi od toga da li je rok isporuke za dati obrok bitan element ugovora ili nije. Pravni sistem BiH traži da se kombinuju generalne norme o raskidu ugovora s uzastopnim obavezama (član 129. No. u ovom slučaju. budući da su problemi nastali samo u vezi sa jednim relativno samostalnim dijelom ukupne količine. U pogledu obroka sa kojim je prodavac u docnji. kupac nema pravo da raskine ugovor i zahtijeva naknadu štete za obroke koje je već primio bez prigovora. “ugovor se raskida po samom zakonu” (član 125. st. Stilizacija zakonskog teksta upućuje na to da izjavu o ostanku pri ugovoru treba dati veoma brzo. ipak. No.

Količina je bitan element ugovora Kada je količina bitan element ugovora. 4 ZOO). proizlazi iz njegove stilistike. Shodno članu 130. 2 ZOO. 3 ZOO). ZOO izjava o raskidu mora se saopštiti prodavcu bez odgađanja. Primljene obroke kupac može vratiti uz istovremeni zahtjev za vraćanjem plaćenih iznosa uvećanih za zateznu kamatu (član 132. 2 ZOO). 151 Kapor dr Vladimir . str. obrok. st. Kupac ima opciju: ostati pri ugovoru u cjelini uz primjenu već izloženih rješenja o popravljanju štete i pribavljanju obezbjeđenja ili odustati od ugovora i zahtijevati naknadu prouzrokovanu raskidom. Razuman rok se određuje prema okolnostima slučaja. On ne može naknadu štete zbog zadocnjenja obračunati za cijeli ugovor. a ne samo na obrok koji nije na vrijeme isporučen. 3. a jedan obrok već nije isporučen. st. 97 .2. Zbog toga se i odgovornost za docnju odnosi na cijeli ugovor. Stoga kupac u principu nema nikakvih prava prema prodavcu. st. Prodavac može biti u docnji sa isporukom nekoliko obroka po osnovu istog 151 ugovora o prodaji. Od budućih obroka kupac može odustati i bez davanja razumnog roka u kome bi prodavac eventualno ponudio “osiguranje”. Kupac može “raskinuti ugovor u pogledu budućih obaveza. tj. Očito je. ono. vodeći računa o interesima prodavca. zakon postavlja jedan izuzetak. ipak. Za obroke koji još nisu dospjeli. Po isteku “razumnog roka” ugovor se ne raskida automatski. st. No. 1 ZOO). radi zaštite kupca. st. Iako ovakvo rješenje nije izričito sadržano u članu 129.dio ugovora. 3) “Osiguranje” može biti realno (davanje stvari). U ovoj situaciji “svaka strana duguje drugoj naknadu za koristi koju je u međuvremenu imala od onoga što je dužna vratiti odnosno nadoknaditi” (član 132. Za svaki od njih kupac može koristiti različita prava. Postupak raskida zavisi od toga da li je rok isporuke obroka i cijele količine nefiksan ili fiksan. zasnovano na hartijama od vrijednosti (predaja bjanko mjenice) ili na ugovornim instrumentima obezbjeđenja (jemstvo). ugovor u kome je količina bitan sastojak se raskida u cjelini (član 129. dužnik se ne nalazi u docnji. niti može ugovor raskinuti u cjelini. Za razliku od situacije u kojoj količina nije bitan element. Saopštenje se smatra izvršenim i proizvodi pravne posljedice danom prijema od strane prodavca (član 130). isto djelo. ako je iz danih okolnosti očito da ni one neće biti ispunjene” (član 129. On mora biti toliki da prodavac koji želi da ugovor održi na snazi ima mogućnost da “dade odgovarajuće osiguranje” (član 129. da ispunjenje budućih obroka nije od interesa za kupca onda kada je količina bitan element ugovora. docnja sa isporukom obroka ima značenje potpunog zakašnjenja. st. Ovim pravom kupac se mora koristiti u “razumnom roku”.Carić dr Slavko. naime. 166.

4. faktičke razlike između dvije posmatrane vrste nedostataka mogu i ovdje da dovedu do specifičnih rješenja za pojedine slučajeve. II . isto djelo. 228. 2). Ovo pravilo važi i za jednokratno i za sukcesivno ispunjenje. Kada predaja dokumenata predstavlja sporednu obavezu prodavca. Pošto je garancija za materijalne nedostatke prirodan sastojak ugovora. kupčeva prava nastaju bez obzira na njegove eventualne propuste u vezi sa pregledom robe i reklamiranjem. stanje svijesti prodavca nije potpuno pravno irelevantno. a traju i nakon isteka prekluzivnih rokova garancije (član 485 ZOO). Perović dr Slobodan. str. posljedice docnje iste su kao i kod realne isporuke (uz. Ako je u pitanju dokumentarna isporuka. 391 . st. ima dispozitivan karakter. Odgovornost za docnju sa predajom dokumenata Odgovornost za docnju sa predajom dokumenata zavisi od kvalifikacije isporuke. Član 478. Ako je prodavac znao za nedostatak ili mu on nije mogao ostati nepoznat. 392. odgovornost za nepoštovanje ove obaveze. stoga. 228. “kupac može u slučaju docnje prodavca u pogledu predaje dokumenata zahtevati samo naknadu štete” (uz. bilo količinskim nedostacima. 152 153 Član 480. st. 98 . Odgovornost se. st. ZOO. a ne neizvršenjem ugovora bilo u cjelini. šteta se mora manifestovati kao skriveni nedostatak. Ova odgovornost se može definisati kao jednostranoobavezni obligacioni odnos u kome kupac ima pravo da od prodavca zahtijeva neku od zakonom predviđenih radnji popravljanja štete izazvane postojanjem materijalnih nedostataka. 1). “Ugovaratelji mogu ograničiti ili sasvim isključiti prodavčevu odgovornost za materijalne nedostatke stvari” (član 486.393. Pošto je prodavac obavezu isporuke izvršio uredno. str. st. 1). pa se ona kvalifikuje kao objektivna. Da bi ova 152 odgovornost postojala. 2). ona kod koje se prodavac predajom robnih dokumenata lišava prava raspolaganja robom. ograničava na štete izazvane ovim propustom. bilo djelimično. ipak. i 485. Perović dr Slobodan. isto djelo.ODGOVORNOST ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE 1. Krivica prodavca nije uslov za nastanak odgovornosti. 153 No. No. ako je prodavac prećutao nedostatke koji su mu bili poznati ili ako je takvu klauzulu nametnuo “koristeći se svojim posebnim monopolskim položajem” (član 486. Odgovornost za materijalne nedostatke pokriva obavezu popravljanja šteta nastalih bilo kvalitativnim. Ovakav uglavak je ništav. očito je da štetnu radnju predstavlja samo neuručenje potrebnih papira. Pravni režim kojim je to učinjeno je jedinstven. Pojam odgovornosti za materijalne nedostatke Odgovornost za materijalne nedostatke je posljedica neizvršenja ili neurednog izvršenja prodavčeve obaveze garancije da stvar nema materijalnih nedostataka.

u principu ne može odmah optirati za raskid ugovora”. Ovakva ovlaštenja nisu uobičajena. Tri su osnova za ovakvo rješenje: insistiranje na načelu pacta sunt servanda. isto djelo. 397. Potrebno vrijeme određuje sam kupac ili se ono utvrđuje prema okolnostima slučaja. Zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora Prvo pravo koje kupac ima u slučaju isporuke robe sa materijalnim nedostacima jeste “zahtijevati od prodavca da nedostatak ukloni ili da mu preda drugu stvar bez nedostatka (ispunjenje ugovora)” (član 488. 154 Dalje. “Pribavilac. a ne samo kao pravni odnos sačinjen od jednog ovlaštenja i jedne obaveze. Najprije. Stilizacija člana 488. pa ako ga ne dobije. smatramo da pravo izbora pripada kupcu kao nevinoj strani. U teoriji postoji i stav da bi prodavcu trebalo “ostaviti mogućnost da prigovori i dokaže da izbor kupca u pogledu jednog oblika ispunjenja nije u skladu sa dobrim poslovnim 154 Perović dr Slobodan. dakle. onda pod zakonskim uslovima ima pravo na raskid. odnosno kvaliteta kao bitnog ili nebitnog elementa konkretnog posla. st. kao i kod docnje. preferiranje principa realnog ispunjenja ugovora i uvažavanje potrebe za unifikacijom domaćeg i međunarodnog prava. Ono što je specifičnost Zakona o obligacionim odnosima jeste konstituisanje ove mogućnosti kupca i kao prava i kao uslova za raskid ugovora. u sistemu naknade dominiraju ovlaštenja koja znače naturalnu restituciju. uporedno posmatrano. tačka 3 je takva da su moguća različita tumačenja u pogledu subjekta kome pripada pravo izbora između otklanjanja nedostataka i zamjene stvari. nekoliko specifičnih rješenja.1. dakle. Uz zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora kupac mora prodavcu dati i naknadni primjereni rok u kome to mora biti učinjeno (član 490 ZOO). prilikom raskida.Na izgled odgovornosti utiče i pravna kvalifikacija količine. položaj kupca je isti kao i u svim drugim slučajevima prestanka posla jednostranom izjavom volje povjerioca. 99 . 2. ali nisu ni nepoznata u uporednom pravu. U pogledu položaja kupca u odnosima odgovornosti Zakon o obligacionim odnosima ima. Bezuspješan protek primjerenog roka i ovdje dovodi do raskida ugovora po sili zakona. Sve ovo pokazuje da je i odgovornost za materijalne nedostatke potrebno posmatrati kao složen sistem prava i obaveza stranaka. 1. Napokon. kupac mora da zahtijeva uredno ispunjenje ugovora. 1. st. Prava kupca 2. ako ništa nije posebno ugovoreno. “ali ga kupac može održati. Ako su prema konkretnim faktičkim okolnostima slučaja moguća oba zahtjeva. Detaljna rješenja već su iznesena kod izlaganja o odgovornosti za docnju. str. tačka 1). ako bez odgađanja izjavi prodavaocu da ugovor održava na snazi” (član 491 ZOO). Pojam i dejstva primjerenog roka isti su.

Pored postizanja ekvivalencije prestacija. shodno opštim pravilima obligacionog prava. Tri su najvažnija faktička momenta koji uslovljavaju kupčevo pravo izbora između popravljanja nedostatka i isporuke nove stvari. izuzev u slučaju njegove prevare. Kada se koristi u ovom svojstvu.običajima ili da mu prouzrokuje veću štetu ili troškove nego da je izabrao drugi oblik ispunjenja (umesto opravke predaja nove stvari i obrnuto)”. to će učiniti sud.2. Odluku o sniženju. isto djelo. i faktički i pravno je moguće tražiti samo zamjenu generičkih stvari. Zbog toga ga kupac može koristiti i kad nisu ispunjeni uslovi za odgovornost prodavca za materijalne nedostatke. Drugi se tiče prirode nedostataka. u praksi su razvijena dva osnovna metoda: apsolutni i relativni. 155 156 Mitrović dr Dobrosav. Stoga. nego procentualnim računom. Ona se sastoji u uvažavanju ne samo tržišne nego i cijene po kojoj je konkretni posao zaključen. u principu. Prema članu 498. njegova suština se ne mijenja. Po drugome se iznos 156 Naš sniženja ne dobija operacijom oduzimanja. Ako su oni neotklonjivi. Naknadu ostale štete može kupac zahtijevati u skladu sa opštim pravilima obligacionog prava. Iznos za koji se zbog postojanja materijalnog nedostatka cijena snižava izaziva u praksi najviše sporova između kupca i prodavca. str. ZOO. 2. Prema prvome se plaća razlika između vrijednosti stvari bez nedostatka i vrijednosti stvari sa nedostatkom. 100 . Kod individualnih predmeta prodaje dolazi u obzir samo otklanjanje nedostataka. sniženje cijene može biti praćeno i naknadom ostale štete. najprije. sredstvo za obezbjeđenje jednakosti davanja kupca i prodavca. isto djelo. 99. razmatranim ovlaštenjem mogu da se ostvare i reparatorni efekti. kupac je ovlašten i na naknadu one štete koja nije pokrivena izabranim vidom naturalne restitucije. Da bi se kriteriji za rješavanje ovog sukoba interesa objektivizirali. 1 ZOO). bilo onda kada “ne dobije zahtijevano ispunjenje ugovora u razumnom roku” (član 489 ZOO). donose stranke. 220 -227. u vrijeme sklapanja ugovora”. potrebno je da nije istekao jednogodišnji prekluzivni rok “računajući od dana odašiljanja obavijesti prodavaocu”. Zahtjev za sniženjem cijene Zahtjev za sniženjem cijene je samostalno pravo kupca. Bez obzira ko vrši obračun. Ovaj zahtjev ima dvostruku pravnu prirodu. st. Vidjeti Čović dr Šefik. On je. No. Ukoliko je predmet prodaje individualiziran. u slučaju spora. kupac se mora odlučiti za neku od drugih mogućnosti otklanjanja štete. I treće. Prvi je da se radi o generičkoj stvari. zakonodavac usvaja ovaj prvi način. u kome se pravo na uredno ispunjenje ugovora može zahtijevati (član 500. 155 Bez obzira za koje se pravo opredijelio. kupac zahtjev za sniženjem može istaći bilo odmah po neurednom ispunjenju. “cijena se snižava prema odnosu između vrijednosti stvari bez nedostatka i vrijednosti stvari sa nedostatkom. str. Ono je opšte poznato u kontinentalnim sistemima rimske tradicije (actio quanti minoris) i u međunarodnim reglemanima.

Razlog za to leži u postojanju brojnih izuzetaka zakonskog karaktera. Uslov. st. Prema članu 495. kao kod odgovornosti za docnju. 2. održavanja ugovora na snazi i raskida ugovora bez davanja primjerenog roka identična su (član 489 .3. Metod obračuna ostaje isti. određivanja. Ako je kupac blagovremeno reklamirao nedostatak. Zahtjev za raskid ugovora Zahtjev za raskid ugovora je treće samostalno pravo kupca u slučaju isporuke robe sa materijalnim nedostacima. ali nije isporučena. Samo u vezi sa njima pravo na raskid ima ekonomskog smisla. dužina primjerenog roka određivaće se prema mogućnosti prodavca da robu pripremljenu za isporuku dovede u stanje saobrazno ugovoru. kupac stiče pravo na popravljanje štete prema pravilima koja su specifična za ugovor o prodaji. U anglosaksonskim pravima je vezano za kvalifikaciju nedostatka kao bitne povrede ugovora.Jednom utvrđeno sniženje ne mora biti definitivno. Pri tome će se voditi računa o činjenici da su neki od njih već izloženi prilikom razmatranja odgovornosti prodavca za docnju sa isporukom. zahtjev za sniženjem može istaći prilikom plaćanja ili kao prigovor bez ikakvih vremenskih ograničenja (član 500.491 ZOO). kupac može i tada “raskinuti ugovor ili zahtijevati novo sniženje cijene” (član 499 ZOO). 2 ZOO). trajanja. dejstva. definisan je uz ograde. Sva tri podinstituta vezana za raskid ugovora veoma su složena. Naknadni primjereni rok za uredno izvršenje ugovora otklanjanjem materijalnih nedostataka zasnovan je na pravilima koja važe za ugovor o prodaji. Kada se ugovor o prodaji raskine zbog materijalnih nedostataka. kupac može 101 . I to je jedina razlika pravne prirode između primjerenog roka za uredno ispunjenje ugovora u slučaju kada se povreda sastoji u zadocnjenju i onda kada se ona manifestuje kao nesaobrazna isporuka. Faktička razlika potiče iz karaktera povrede ugovora. Uslovi se tiču bezuspješnog proteka primjerenog roka za uredno. Koncipiranje sniženja cijene kao instrumenta za ostvarivanje jednakosti davanja stranaka uticalo je i na rokove za ostvarivanje prava. koji predstavlja konkretizaciju opšteg pravila o restituciji kod raskida sinalagmatičnih ugovora. Dobijeni rezultat ne mora biti identičan onome koji postoji kada je roba bez nedostataka već pripremljena za isporuku. ZOO. Pravno-tehnička rješenja u pogledu svrhe roka. U kontinentalnim sistemima se pojavljuje kao direktni nasljednik rimske actio redhibitoria. Zato ćemo ih ispitati posebno. a ne. na opštim pravilima obligacionog prava. Davanje naknadnog primjerenog roka i njegov bezuspješan protek predstavljaju prvi uslov za raskid ugovora. Originalnost Zakona o obligacionim odnosima sastoji se u tome što je ovo pravo kupca uslovljeno. Ako se naknadno otkrije drugi nedostatak. Drugi uslov je specifičan za materijalne nedostatke. a cijenu nije platio. On se sastoji u zahtjevu da je kupac sposoban da vrati stvari u načelno nepromijenjenom stanju (član 495 ZOO). realno ispunjenje ugovora i mogućnosti vraćanja stvari u načelno nepromijenjenom stanju. Naime.

str. kupac može raskinuti ugovor samo djelimično.526 ZOO. No. U drugom slučaju. ukoliko je do toga došlo zbog: “nedostatka koji opravdava raskid ugovora”. budući da je on nevina strana. zahtijevao je proširenje i dopunu osnovne šeme. ili ako samo dio robe ima materijalne nedostatke. Zakon o obligacionim odnosima u članu 493. posebno reguliše slučaj predaje veće količine od ugovorene. kupac mora da u razumnom roku izjavi da višak 157 Vidjeti uporedni pregled kod Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. zbog redovne upotrebe stvari prije otkrivanja nedostatka i zbog toga što su “oštećenja ili izmjena bez značaja”. Ako ne želi da primi veću količinu. ograničiti samo na dio koji ima nedostatke. Kupac koji ne može ni da vrati stvar u načelno nepromijenjenom stanju. Izložićemo najvažnije slučajeve. Režim ovih reparatornih zahtjeva izložen je kod odgovornosti prodavca za raskid ugovora zbog docnje sa isporukom Zato se na njemu nećemo više zadržavati. Ostala ovlaštenja kupca nisu izričito spomenuta u Zakonu o obligacionim odnosima. 210 .4. već po načinu svoje primjene. Interesantna su zbog toga što pokazuju uticaj faktičkih razlika između količine i kvaliteta na jedinstvenu pravnu kategoriju materijalnih nedostataka i što predstavljaju izvjesno odstupanje od rješenja opšte uzanse 133.206. Ako je predana manja količina od ugovorene.raskinuti ugovor i kad je stvar djelimično ili potpuno propala. tj. Niz okolnosti vezanih za osobine nedostataka. položaj kupca zavisi od toga da li su količine i/ili kvalitet nebitni ili bitni elementi ugovora. budući da će se ona. Pravila o restituciji i popravljanju štete tada se primjenjuju na cijeli predmet posla. Bude li ugovor o prodaji raskinut. prirodu predmeta ugovora i pogođene interese kupca. 2. kupac je ovlašten da ugovor raskine u cjelini. kupac “zadržava ostala prava koja mu daje zakon zbog postojanja nekog nedostatka” (član 496 ZOO). I naknada štete zbog raskida se ograničava jedino na dio ugovora koji je prestao da postoji. ili naknadu apstraktne štete i ostale konkretne štete ili kupovinu radi pokrića i naknadu ostale štete. nije ovlašten da raskine ugovor. Shodno članovima 523 . kupac može zahtijevati: naknadu proste štete i izgubljene dobiti. U prvom slučaju. pregleda stvari. 102 . izložena prava kupca predstavljaju osnovu sistema odgovornosti prodavca za isporuku robe sa materijalnim nedostacima. niti da se pozove na neki od navedenih izuzetaka.211. štetnog događaja za koji ne odgovaraju ni kupac ni njegovi radnici. pravo ga ne ostavlja bez zaštite. za neisporučenu količinu ili za dio robe koji ima kvalitativnih mana (član 492 ZOO). 157 uz napomenu da oni imaju svoje pandane i u uporednom pravu. odnosno ako je oštećena.:”. 205 .. prema specifičnim pravilima koja važe za sve slučajeve odgovornosti dužnika čijom je krivicom ugovor prestao da postoji. Obim vršenja prava na popravljanje štete Tri. kupac ima pravo na naknadu štete zbog raskida. Rješenja se odnose samo na ugovore o prodaji poslovnog prava. do sada.

Interesantno je da zakon ne predviđa rješenje za slučaj isporuke boljeg kvaliteta.. st. “prodavac sa svoje strane može raskinuti ugovor i u pogledu ostalih stvari” (član 494). 3). ima pravo na naknadu štete prema opštim pravilima. ako one ne čine cjelinu. bilo samo djelimični raskid. Dužnosti kupca su najsloženije kada zahtijeva uredno ispunjenje ugovora. U suprotnom. ali ne i kao specijalista za čuvanje robe. ukoliko su to stranke izričito ugovorile ili ako se na mjerodavnom tržištu formirao poslovni običaj o primjeni neukinutih pravila Opštih uzansi.odbija. Kupac najprije mora da čuva primljene stvari (član 520.. Koje radnje i na koji način kupac mora da obavi. Drugo pravo se tiče mogućnosti 158 Mitrović dr Dobrosav. po onoj koja je sporazumom izričito ili prećutno predviđena za cijelu ugovorenu količinu. One se kreću u dva pravca. odnosno stvari sa materijalnim nedostacima. zbog izbora koji je napravio kupac. Pošto se u slučaju izdvajanja nekih stvari iz cjeline može umanjiti vrijednost ostalih. zakonodavac kupcu daje pravo i na naknadu ovako prouzrokovanih šteta prema opštim pravilima obligacionog prava (član 488 ZOO). kupac je ovlašten da traži: bilo raskid čitavog ugovora i naknadu štete u istom obimu. smatraće se da je primio cijelu isporučenu količinu i da to što je primio mora da plati. Prvo se odnosi na “naknadu troškova potrebnih radi očuvanja stvari” (član 520. položaj stranaka zavisi od toga da li te stvari čine ili ne čine jednu cjelinu. Ako kupac ne primi višak. tj. 1). U ovoj situaciji kupac ima i dvije vrste prava. Zbog toga su za kupčeva ovlaštenja vezane i neke obaveze. Zbog toga će se na ovu situaciju primjeniti pravila uzanse 157. isto djelo. faktičko je pitanje. str. 158 Ako je jedinim ugovorom za jednu cijenu prodano više stvari. Iz zakonske stilizacije je očito da su u ovu obavezu uključene i pasivne i aktivne radnje staranja o primljenoj stvari koja ostaje u vlasništvu prodavca. Pošto je u pitanju štetna radnja prodavca. Ako razdvajanje stvari nije štetno. kupac može raskinuti ugovor samo u pogledu oštećenih stvari. One zavise od toga za koje se od tri zakonske mogućnosti popravljanja štete kupac opredijelio. Obaveze kupca Izbor i vršenje pojedinih prava kupca značajno utiču ne samo na položaj prodavca nego i na stanje robnog prometa. tj. 3. i u tu svrhu poduzeti potrebne mjere” (član 520. 103 . On to mora učiniti “s pažnjom dobrog privrednika . Činjenica da je prodavac djelimično raskinuo ugovor. Stvar sa nedostatkom može prouzrokovati štetu i drugim dobrima kupca. Ako stvari čine cjelinu. a samo neke od njih imaju nedostatke. ne utiče na obim kupčevih prava na popravljanje štete. 108. st. st. Pri tome on mora postupati kao prosječan privrednik. Plaćanje se vrši “po istoj cijeni”. 2 ZOO).

ako razlozi ekonomičnosti ili priroda stvari ne zahtijevaju da se ono izvrši u mjestu u kome se stvar nalazi (član 328). Polaganje se vrši “kod stvarno nadležnog suda u mjestu ispunjenja”. Od tog trenutka kupac se oslobađa posljedica dužničke docnje sa plaćanjem za deponovani iznos cijene. Prema članu 522. Napokon. te “bez odgađanja i na najpogodniji način”. Za poslovnopravne prodaje je značajno da se predaja stvari javnom skladištu izjednačuje sa sudskim depozitom (član 329. njegove obaveze. st. Ovaj termin je ustanovljen i razrađen opštom uzansom 158. a to znači da mu mora predati bilo sudske. takođe. Ako se stvar ne može čuvati kod suda i kad nema javnog skladišta u mjestu čuvanja. U tom kontekstu već su izložene. Prodaju može izvršiti putem suda (javna prodaja). Druga obaveza kupca jeste stavljanje stvari na raspolaganje prodavcu. dati na čuvanje nekom trećem ili prodati za račun druge strane. Ono je složeno. “iz slobodne ruke”. kupac može. a odvojeno za odnose koji nastaju u fazi popravljanja šteta izazvanih raskidom. ako su ispunjeni uslovi iz člana 333. mora obavijestiti prodavca da je robu stavio na raspolaganje (uz. pa ćemo ga posebno razmotriti. ali su rješenja u pogledu čuvanja stvari za račun saugovarača (član 520 . ZOO. umjesto polaganja. Zakon o obligacionim odnosima ga ne koristi. Kada kupac izabere srazmjerno sniženje cijene. 2 ZOO). stavljanje na raspolaganje podrazumijeva još neke radnje kupca. ako je roba pokvarljiva ili u kvaru (član 333 ZOO).oslobađanja obaveze čuvanja stvari.522) i polaganju i prodaji dugovane stvari (član 327 . stvar prodati na teret i rizik prodavca. One su uređene posebnim odjeljkom ugovora o prodaji. shodno opštim pravilima. kupac može. Ako prodavac to odbija da primi. Zato se na njima nećemo ovdje zadržavati. bilo komercijalne dokumente koji ga ovlašćuju na sticanje posjeda na stvarima koje su predmet prodaje. kupac mora staviti prodavca u situaciju da faktički raspolaže robom. ZOO. kupac može zahtijevati od suda da odredi lice koje će čuvati prodavčeve stvari (sekvestar). Obaveze kupca koji se opredijelio za raskid ugovora moraju se posmatrati odvojeno za sam raskid. dugovanu stvar položiti kod suda. A to znači da će restitucija primljenih stvari u naturi ili u novcu biti osnovna obaveza kupca. U prvom slučaju će se primijeniti opšta pravila obligacionog prava.335) takva da razlike sa ranijim sistemom stvarno ne postoje. 158. Alternativno određeni sud ne smije odbiti prijem stvari u sudski depozit. kupac će određeni iznos deponovati kod suda. On. U procesu popravljanja štete. tj. će zavisiti od izabranog prava. Pored obaveze čuvanja ili davanja robe na čuvanje. 104 . najprije. neposredno i na uobičajen trgovački način. Pored toga. dužan je odmah platiti ono što on smatra da je cijena stvari sa nedostatkom. član 329 ZOO).

ZOO i na rješenja člana 510. o “razumnom roku”. najprije.1.III . Član 509. Ovih faktičkih mjerila mora se pridržavati i kupac kada u svom zahtjevu precizira trajanje primjerenog roka. ako se opredijelio za prvu varijantu. a potom i od okolnosti posla. 105 . ZOO ne spominje pravo kupca na naknadu ostalih šteta. Pojam odgovornosti za pravne nedostatke Odgovornost za pravne nedostatke rezultat je neizvršenja prodavčeve obaveze garancije da preneseno pravo nema nedostataka. 2. jasno je da je vršenje ovog prava istovremeno i uslov za korišćenje drugih mogućnosti koje je zakonodavac predvidio za ovaj slučaj. priroda svojstva za koje se garantuje i specifičnost povreda. dovele su kod odgovornosti za pravne nedostatke do nekih rješenja koja se ne sreću u slučaju popravljanja šteta izazvanih materijalnim nedostacima. Pravo izbora. No. Prava kupca 2. Zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora Kada se pravni nedostatak pojavi. Ova rješenja važe i u ostalim slučajevima. Ova činjenica i priroda pravnih mana dozvoljavaju da se zadržimo samo na sistemu prava kupca u ovom slučaju. ono mu pripada na osnovu opštih pravila. U našem pravu je odgovornost prodavca za pravne nedostatke postavljena analogno njegovoj odgovornosti za materijalne nedostatke. kupcu. pripada kupcu. Za izvršenje izabrane opcije kupac mora prodavcu ostaviti “razuman rok”. stoji na raspolaganju zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora. Koliki će biti zahtjev po ovom osnovu. Uredno ispunjenje se može zahtijevati na dva načina: oslobađanjem stvari “od prava ili pretenzije trećeg” ili isporukom druge stvari određene po rodu “bez pravnog nedostatka” (član 509 ZOO). No. Rok je subjektivan i prekluzivan.ODGOVORNOST ZA PRAVNE NEDOSTATKE 1. Mogućnost da se putem suda zahtijeva uredno ispunjenje sa povezanim pravima zastarijeva za “godinu dana od saznanja za postojanje prava trećeg”. No. S obzirom na stilizaciju člana 509. Njegova dužina zavisi prvenstveno od suštine zahtjeva. koje je pretrpio zbog pojave nedostatka. smatramo. najčešće se može utvrditi tek po isteku naknadnog razumnog roka za otklanjanje mane. osim u onom u kome je kupac tražio pomoć u parnici (član 515 ZOO). Po svojim obilježjima ona je identična odgovornosti za materijalne nedostatke: objektivna je i dispozitivna. način oslobađanja stvari “od prava ili pretenzije trećeg” određuje prodavac.

Da bi se on mogao postaviti. No. cijenu koju je primio “bez obzira 159 U slučaju na visinu vrednosti predate stvari koju ona ima u momentu evikcije”. potrebno je da uznemiravanje ima karakter tužbe (sudska evikcija). tj. 106 . 1 ZOO). odnosno ograničeno uslijed nedostataka. st. po tom osnovu.526 ZOO). Ugovor o prodaji prestaje da postoji “po samom zakonu” onda kada. st. On treba da upotrijebi sva sredstva kojima raspolaže da bi tuženi zahtjev bio odbijen. podvrgnuto nekim specifičnim rješenjima. Ono se može zahtijevati tek ako prodavac u razumnom roku ne otkloni nedostatak na traženi način. isto djelo. Pravo na srazmjerno sniženje cijene pripada kupcu i onda kada je u času sklapanja ugovora znao da stvar može biti oduzeta ili pravo smanjeno. 3 ZOO). ZOO proizlazi da je kupac ovlašten da zatraži bilo koju vrstu pomoći u sporu sa trećim licem: od obezbjeđivanja dokaza. primila. stvar bude kupcu oduzeta (član 510.2. Raskid ugovora Raskid ugovora zbog pravnih nedostataka može da se desi po naređenju. tada kupac nema pravo na naknadu štete budući da je ona nastala uz njegov pristanak. kupac ima pravo na naknadu štete prema posebnim pravilima koja važe za ugovor o prodaji (član 523 . 386. Prodavac je dužan da vrati vrijednost. Oduzimanje stvari nije uslov za vršenje ovoga prava. 2. zbog propusta kupca da otkloni pravne nedostatke u ostavljenom razumnom roku. 1).2. 2.4. sa stanovišta uspjeha u sporu. st. Kada ugovor bude raskinut svaka strana vraća ono što je. kupac mora vratiti onaj dio stvari koji je ostao u njegovom posjedu.3. kupac ima pravo i na naknadu ostale pretrpljene štete (član 510. Kupac je dužan da. Iz stilizacije člana 511. pa usljed toga kupčevo pravo bude umanjeno ili ograničeno (član 510. Pomoć u parnici Zahtjev za pomoć u parnici je pravo kupca koje postoji jedino kod odgovornosti za pravne nedostatke. djelimične evikcije. st. 2 ZOO). u odnosu na isto ovlaštenje kod materijalnih nedostataka. ovo pravo nije samostalno. str. Zahtjev za srazmjernim sniženjem cijene Pravo kupca da zahtijeva srazmjerno sniženje cijene je. preko prihvatanja svojstva umješača do potpunog preuzimanja spora. Preciziranje zahtjeva kupca ne znači da je prodavac stavljen u pasivnu poziciju. Izjavom kupca ugovor se raskida onda kada se “njegova svrha ne može ostvariti” zbog toga što prodavac u naknadnom razumnom roku nije udovoljio zahtjevu za urednim ispunjenjem (član 510. U ovom slučaju. zahtjev 159 Perović dr Slobodan. Najprije. Pored toga. prema izričitoj odredbi zakona. zakonu i po volji kupca.

tako i za prodavca. U poslovnom pravu će se smatrati da je pravo nesumnjivo onda kada je potkrijepljeno urednim robnim dokumentima (skladišni list. Priznavanje očito osnovanog prava trećeg lica Kada je pravo trećeg lica očito osnovano. 107 . 2. ni drugi dokazi nisu isključeni. Korištenje ovog prava kupca utiče i na dužinu prekluzivnog roka u kome se pravo na naknadu može ostvariti. prodavac koji tada dokaže da je “raspolagao sredstvima da se odbije zahtjev treće osobe” ima pravo da odbije i zahtjev za popravljanjem štete. No. Mehanizam ostvarivanja ovog prava je specifičan. Neblagovremeno postavljeni zahtjevi imaju isto dejstvo kao da nisu ni postavljeni. 2). vođenje sudskog spora je besmisleno i štetno. Ovaj rok je objektivan. st. varant. član 512. Da bi se u izloženim uslovima na najekonomičniji način spriječila vansudska evikcija. Kupac koji je izgubio parnicu može se prodavcu i bez obavještavanja obratiti sa zahtjevom za popravljanje štete. ZOO dozvoljava kupcu da i bez obavještavanja prodavca prizna ovakvo pravo.postavi blagovremeno. prenosivi tovarni list i slično). Pravo kupca se u ovom slučaju gasi “tek istekom šest mjeseci nakon pravomoćno okončanog spora” (član 515. 2). st.5. kako za kupca. Ukoliko se to priznanje manifestuje kao plaćanje određene svote novca “prodavac se može osloboditi svoje odgovornosti ako naknadi kupcu isplaćenu svotu i pretrpljenu štetu” (član 512. No.

108 .

Prava prodavca Prodavcu stoje na raspolaganju dvije osnovne mogućnosti: održavanje ugovora na snazi ili njegov raskid. Prestanak ugovora voljom jedne stranke . ovaj čin ima svojstvo polaganja kod suda. hronološki posmatrano. Odgovornost kupca za docnju sa slanjem ambalaže postoji ako su pored neblagovremenog slanja ispunjene i druge pretpostavke za nastanak odgovornosti. Pojam docnje kupca sa slanjem ambalaže i odgovornost kupca za nju Slanje ambalaže je kupčeva obaveza samo ako je to bilo izričito. Održavanje ugovora na snazi prodavac može ostvariti na nekoliko načina. Kupac pada u docnju kada ambalažu ne dostavi u ugovoreno vrijeme.ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA SLANJEM AMBALAŽE 1. st. Ukoliko konkretne okolnosti dozvoljavaju. 2. 2 ZOO).zbog raskida ugovora o prodaji. Njen pravni režim utvrđen je opštom uzansom 229. kao i u situacijama u kojima na to upućuje poslovni običaj. st. Drugo. prodavac može o trošku kupca dati svoju 109 . Način održavanja ugovora na snazi i vid popravljanja štete zavise od izbora prodavca. Ako rok za ovu radnju nije predviđen sporazumom stranaka. dostavljanje odgovarajuće ambalaže prodavcu je. a ne Zakonom o obligacionim odnosima. prva obaveza kupca. Odnos između realnog izvršenja ugovora i njegovog raskida isti je kao i u ostalim slučajevima odgovornosti dužnika iz ugovora o prodaji. prodavac najprije može izvršiti isporuku predajom robe na teret i rizik kupca u javno skladište. uključujući tu i krivicu. Opšte uzanse će se primijeniti onda kada su to stranke izričito ili prećutno ugovorile. a u drugom . koliko je prema okolnostima potrebno da bi prodavac mogao izvršiti na vreme pakovanje i isporuku robe” (uz. smatra se da je ambalaža blagovremeno dostavljena “ako je stigla prodavcu toliko vremena pre isteka roka za isporuku. Nepoštivanje ovih odredbi predstavlja docnju sa dostavom ambalaže.GLAVA ŠESTA ODGOVORNOST KUPCA I . U prvom slučaju ima i pravo na naknadu štete za neuredno izvršenje ugovora. On se manifestuje kao sistem prava prodavca u ovom slučaju. Bude li to slučaj. Sadržaj odnosa odgovornosti određen je dijelom Opštim uzansama. 229. O tome kupac mora biti obaviješten (član 329.prodavca moguć je tek po bezuspješnom proteku naknadnog roka za uredno ispunjenje. a dijelom opštim i posebnim odredbama Zakona o obligacionim odnosima o popravljanju štete. Pošto je u pitanju ugovor u privredi. 4). bilo prećutno nesumnjivo ugovoreno.

Pojam i pretpostavke odgovornosti za docnju sa prijemom isporuke su isti kao i kod drugih slučajeva neurednog ispunjenja nenovčanih obaveza. pravna priroda obaveze prijema. U tom domenu pravila o prodaji upućuju na rješenja o 160 Razmotrićemo naš sistem polazeći od povjerilačkoj.ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA PRIJEMOM ISPORUKE 1. 110 . Prvo. a ne o dužničkoj docnji. Pojam docnje sa prijemom isporuke i odgovornost za nju Prijem isporuke je veoma složena obaveza kupca. U tom slučaju pripada mu i pravo na produženje roka isporuke “koliko je prema okolnostima potrebno za pribavljanje ambalaže” (uz. Prodavac može raskinuti ugovor ako mu kupac ni u naknadnom primjerenom roku ne dostavi dugovanu ambalažu. Bosanskohercegovačko pravo prijem isporuke izričito određuje kao obavezu kupca. popravljanje apstraktne štete i naknadu ostale štete. pa i odgovornosti za docnju sa njom nije do kraja jasna. prodavac može kupcu dati i naknadan primjeren rok za dostavu ambalaže. II . u ovom slučaju. Otuda su posljedice docnje u principu iste kao i u drugim slučajevima dužničke odgovornosti po ovom osnovu. I drugo. Zato je moguće odgovornost i u ovom slučaju izložiti kao sistem prava prodavca. vršenje pojedinih prava prodavca vezano je za komplikovane komercijalne ili sudske procedure. mora definisati kao neizvršenje svih ili pojedinih radnji preuzimanja uredno ponuđene isporuke u vrijeme određeno ugovorom. Posljednjim instrumentom će se koristiti samo ako cijena robe pada. 229.ambalažu ili zakupiti ambalažu i izvršiti ugovor onako kako je predviđeno. st. dovoljno je da prodavac. 160 Vidjeti član 327. pojedinih prava prodavca. Ovo se ogleda naročito kod načina vršenja pojedinih ovlaštenja prodavca. Tada ima pravo na popravljanje štete shodno posebnim pravilima o posljedicama raskida prodaje. poslovni karakter ove obaveze i pravna tradicija dovode do rješenja koja su bliska srednjoevropskim pravima. Zbog toga se i docnja. U svim ovim situacijama prodavcu pripada i naknada proste štete i izgubljenog dobitka. poslovnim običajima ili redovnim tokom stvari. te izvršenje prodaje radi pokrića. ZOO. Napokon. Njegova dužina je faktičko pitanje. st. po isteku dodatnog perioda. Da bi do raskida došlo. A to znači da prodavac može zahtijevati naknadu konkretne štete. No. One svakom od učesnika nameću složen sistem obaveza. 1. germanskim posebno. No. dva momenta komplikuju ovo jednostavno rješenje. 2). Taj tok utvrđuje se prvenstveno ugovornim režimom i faktičkim okolnostima izvršenja konkretne isporuke. šuti.

Ne bude li to moguće. Analogna primjena člana 328. Predaja robe na čuvanje Padom kupca u docnju sa prijemom isporuke prodavac postaje obavezan da robu čuva pažnjom dobrog privrednika na rizik i trošak kupca (član 520. prodavac može izvršiti deponovanje stvari kod suda. Mislimo da odgovor zavisi prvenstveno od toga da li je kupac platio ili nije platio cijenu. O prispjelom depozitu sud obavještava kupca. 162 Dejstvo polaganja identično je posljedicama uredne isporuke. Iako nije u zakonu izričito rečeno. st. prodavac može tražiti da sud odredi lice koje će o trošku i za račun kupca primiti stvar na čuvanje (član 329. Polaganje se vrši kod stvarno nadležnog suda u mjestu ispunjenja. rizik i svojina prelaze na kupca (član 331 ZOO). ili po svojoj sopstvenoj odluci. Razumije se da je sud dužan prihvatiti depozit. Ukoliko odgovarajuće javno skladište ne postoji. Napokon. Troškovi polaganja prelaze na kupca u onoj mjeri u kojoj su viši od troškova isporuke koje je trebalo da snosi prodavac (član 332 ZOO). st.152. Da li mu mora prenijeti dokumente koji omogućavaju podizanje robe ili raspolaganje njome. predaja se vrši javnom skladištu u mjestu isporuke.2. 1. Prodavac može izabrati i neki drugi stvarno nadležni sud. ZOO). nije u zakonu izričito rečeno. u drugoj . ZOO. st. Ako predmet isporuke nije podoban za sudski depozit. bilo po ocjeni suda. stoji na raspolaganju. 3. Prodavac se najprije oslobađa svoje obaveze isporuke. Ovakav postupak “ima učinak polaganja kod suda” (član 329. bilo po ocjeni prodavca. Predaja na čuvanje u privrednim prodajama vrši se najprije i najčešće uskladištenjem robe u javnom skladištu. Prodaja robe Prodaja robe umjesto predaje na čuvanje je druga mogućnost koja prodavcu. prodavac je ovlašten da izabere skladište u drugom mjestu. 2 ZOO). 1 ZOO). isto djelo. ono prestaje (purgatio morae). O izvršenom polaganju prodavac mora obavijestiti kupca. rizik i svojina prelaze na kupca. ali tada duguje kupcu štetu koju je on pretrpio zbog promjene mjesta uskladištenja. Za predaju na čuvanje važe pravila o polaganju stvari kod suda (član 327 . st. O izvršenom polaganju. st. 2. Ako je bio u zakašnjenju. ali tada kupcu duguje naknadu štete izazvane promjenom suda (član 328). 150 . Pod nazivom “prodaja umjesto 161 162 Vidjeti Mitrović dr Dobrosav. U prvoj varijanti. 161 Te svoje obaveze prodavac ima pravo da se oslobodi predajom robe na čuvanje ili prodajom. ako je stvar podobna da bude čuvana kod suda. ZOO. Za obje situacije su predviđeni posebni zakonski uslovi i postupci (član 522). dužnost stavljanja dokumenata u posjed kupca postoji.ne.332 ZOO). 111 . prodavac mora obavijestiti kupca (član 329. 3). Posljedice polaganja u sva tri slučaja su identične. na osnovu člana 522.

Obavještavanje kupca o namjeravanoj prodaji je potrebno. o rezultatima i deponovanju ostatka iznosa prodavac mora obavijestiti prvobitnog kupca u docnji. ali u interesu kupca prodavac može zahtijevati da to bude učinjeno u nekom drugom mjestu. Sud je i subjekt koji vrši javnu prodaju. tako “da može brzo propasti ili se pokvariti” (član 333. Potrebno je da sud i odobri prodaju i odredi način na koji će ona biti obavljena. Odluku o javnoj prodaji donosi sud. Od dobijenog iznosa odbijaju se troškovi prodaje i troškovi čuvanja. zavisno od uslova. Napokon. izvršiti na nekoliko načina. a zatim prodavčeva potraživanja. Ona se može primijeniti kad je stvar pokvarljiva ili se nalazi u kvaru. st. Ona treba da bude upriličena u mjestu određenom za isporuku. ili ako je njena vrijednost nesrazmjerno mala u odnosu na troškove javne prodaje. U svakom slučaju. st. Ostatak se deponuje kod suda u korist kupca čija je roba izložena javnoj prodaji. Kupac je onaj ko je ponudio najviši iznos. st. prodaji može pristupiti i lice koje čuva stvar za kupca u docnji. Prvi način je javna prodaja (član 333. prodavac mora da vodi računa o interesima kupca u docnji čiju robu prodaje. Od dobijenog iznosa se najprije odbijaju troškovi javne prodaje. on i obavještava kupca o njoj. te o mjestu i vremenu u kojima se stvar može pregledati. Od dobijenog iznosa se najprije odbijaju troškovi prodaje. Bez ikakvih uslova prodavac mora obavijestiti kupca o postignutoj cijeni i mjestu deponovanja eventualnog ostatka potraživanja. ako ne vodi ugrožavanju predmeta prodaje. Način prodaje određuje sam prodavac rukovodeći se isključivo potrebom predupređivanja ili smanjivanja štete. Nakon javnog obavještenja o predmetu. mjestu i vremenu održavanja javne prodaje. No. a dopunjena pravilima o “prodaji radi pokrića troškova čuvanja” iz člana 335. Ako je stvar nepodesna za čuvanje ili ako je njena vrijednost nesrazmjerno mala u odnosu na troškove čuvanja. 4 ZOO). Treći modalitet “prodaje umjesto polaganja stvari” je prodaja “na najpogodniji način”. Pošto sud odobrava prodaju. potom cijena koju je sa prvobitnim kupcem ugovorio prodavac. 112 . početnoj cijeni. Na ovaj način se štite opravdani interesi kupca u docnji. 1 ZOO). O namjeravanoj prodaji iz slobodne ruke kupac u docnji mora biti obaviješten “kad god je to moguće” (član 333. Ovaj postupak prodavac ne može provesti sam.polaganja stvari” uređena je članom 333. Ona se može vršiti: ako stvar ima tekuću cijenu. Može se. Način prodaje zavisi prvenstveno od poslovnih običaja. Drugi način jeste prodaja “iz slobodne ruke”. 3 ZOO). zatim prioritetna založna prava. Subjekat ove prodaje je sam prodavac. ZOO. ZOO. O namjeravanoj prodaji i o njenim rezultatima prodavac mora obavijestiti kupca. Eventualni ostatak se deponuje kod suda u korist prvobitnog kupca. Razlog za ovu prodaju jeste neplaćanje troškova čuvanja u razumnom roku (član 335). sud prodaju vrši javnim nadmetanjem. a ostatak se deponuje kod suda na ime kupca. prodavac može zahtijevati od suda da se organizuje javna prodaja.

naknade apstraktne štete i drugih šteta i prodaje radi pokrića. A to znači da će prodavac moći da bira između: popravljanja konkretne štete. obaveza popravljanja štete podvrgnuta je i nekim specifičnim pravilima. a ne kao njihovu derogaciju. 113 . i 324. Zakon ne zahtjeva da joj prethodi davanje naknadnog primjerenog roka razumne dužine. Raskid ugovora Iako je prijem isporuke obaveza kupca. 149. str. Pojam docnje sa plaćanjem cijene i odgovornost kupca za nju Docnja sa plaćanjem cijene postoji onda kada kupac svoju obavezu isplate ne izvrši na vrijeme. Zato će se primijeniti pravila koja i inače važe za naknadu štete u slučaju raskida prodaje (član 523 . 163 Prema članu 519. istovremeno ili naknadno. Opšte uzanse su u uzansi 213. u slučaju docnje kupca sa prijemom nije riješeno u skladu sa opštim pravilima o dužničkoj docnji. ZOO. Ona se tiču prvenstveno zatezne kamate i prava prodavca na raskid ugovora zbog docnje kupca sa plaćanjem cijene.526 ZOO). st. ako se roba već nalazila u posjedu kupca. Neblagovremenost isplate cijeni se prema uslovima konkretnog ugovora i odredbama dispozitivnih izvora koje stranke svojim sporazumom nisu stavile van snage. Zbog toga se prava prodavca u ovom slučaju ravnaju prema opštim pravilima član 124-132 ZOO o ovom pitanju. Treba prihvatiti tumačenje teorije 164 po kome: odbijanje prijema uredno ponuđene isporuke konstituiše osnovanu sumnju u sposobnost kupca da plati cijenu. Posljednje dvije varijante mu mogu koristiti samo ako je cijena robe pala u periodu između zaključenja ugovora i izvršavanja prava po osnovu raskida. dejstva ugovora i njegovog raskida i specifičnosti prodaje 163 164 Vidjeti član 125. Mitrović dr Dobrosav.4. prodavčevo pravo na raskid ugovora. III . isto djelo. 2. Posljedice raskida zbog “osnovane sumnje” u kupčevu sposobnost plaćanja nisu posebno regulisane. Prodavac tada nije mogao raskinuti ugovor. Docnja može postojati bez obzira na to da li je u odnosu na isporuku plaćanje predviđeno kao prethodno. Pored toga. Upravo zbog toga smo skloni ovu mogućnost raskida ugovora tumačiti kao proširenje opštih pravila o raskidu ugovora u slučaju docnje dužnika. ZOO prodavac može odustati od ugovora “ako ima osnovanog razloga da posumnja da kupac neće isplatiti cijenu”. imale posebno rješenje za slučaj docnje sa plaćanjem.DOCNJA KUPCA SA PLAĆANJEM CIJENE 1. ni u posebnom dijelu nema posebnih pravila o raskidu ugovora zbog dužničke docnje (kupca) sa plaćanjem cijene. Zakon o obligacionim odnosima ni u opštem. Razlozi vezani za važenje Opštih uzansi. Odgovornost za docnju sa plaćanjem je objektivna. Ugovor se raskida izjavom prodavca.

Zatezna kamata se plaća bez obzira na to da li je prodavac štetu pretrpio (član 278.132). 2 ZOO). Iz ovoga se može izvući zaključak o njenoj pravnoj prirodi. Za plaćanje cijene prodavac kupcu najprije mora dati naknadan. Kao izvor prava služi i Zakon o visini stope zatezne kamate. Budući da se šteta ne dokazuje. st. st. Primjeren rok se ne mora dati kod fiksnih poslova (član 125 ZOO). zahtijevaju da se o stavu Opštih uzansi i dalje vodi računa. Budući da se ta šteta dokazuje. primijeniće se ugovorna kamata (član 277. 166 Prvi zahtjev koji prodavcu stoji na raspolaganju jeste izvršenje ugovora. FBiH 18/96 (dalje ZKK) Član 1. Uz isplatu cijene. mjesečno primjenom konformne metode. Stopa zatezne kamate je određena zakonom. Ako njegova dužina nije određena u izjavi prodavca. Plaća se prema stopi koju utvrđuje Vlada 167 Do godine dana zadocnjenja sa plaćanjem. U ovom dijelu. 114 . Stoga odgovornost kupca za njihovo naknađivanje ravna se po opštim pravilima. imao na raspolaganju. Sl. dakle. Na izloženoj pravnoj prirodi zatezne kamate počiva još jedno pravo prodavca. Pored opštih pravila Zakona o obligacionim odnosima o raskidu ugovora (član 124 . zatezna kamata ima i osobinu naknade apstraktne štete. Krivica kupca za docnju nije uslov za nastanak prodavčevog prava na iznos zatezne kamate.526). n. ZZK. pa ćemo ga ispitati prema pojedinim elementima. na vrijeme. odgovornost kupca je subjektivna. Odgovornost kupca za neizvršenje novčanih obaveza je do iznosa zatezne kamate objektivna.privrednog prava. 168 Ako je ovako utvrđena stopa zatezne kamate niža od stope ugovorne kamate. ZZK. njen obračun se vrši FBiH. onda kada iz kupčevog ponašanja proizlazi da neće izvršiti svoju obavezu (član 127) i kada je “očito” da on to ne može izvršiti (član 128). Docnja kupca sa plaćanjem cijene prije prijema isporuke Položaj prodavca koji kupcu u docnji sa plaćanjem nije isporučio stvar isti je kao položaj bilo kog povjerioca u slučaju dužničke docnje sa izvršenjem novčanih obaveza. Pri tome treba imati u vidu relativnu jednostavnost izvršavanja novčanih obaveza. Zasniva se na krivici. 1 ZOO). On je složen. On može zahtijevati i naknadu one štete koja prevazilazi iznos zateznih kamata. primjeren rok. 2. 168 Član 2. Zatezna kamata je naknada štete za koju se pretpostavlja da ju je prodavac pretrpio zato što dugovanu svotu nije. 165 166 167 Zakon o izmjenama Zakona o obligacionim odnosima (“Sl. utvrđivaće se prema okolnostima slučaja. Zato ćemo njihovu sistematiku uzeti za osnov ispitivanja posljedica docnje dužnika sa plaćanjem kupovne cijene. ovdje se primjenjuju i odredbe o zateznoj kamati (član 277 279) 165 i naknadi štete zbog raskida prodaje (član 523 . prodavcu pripada i zatezna kamata (član 277 ZOO). list SFRJ 57/89) je novelirao član 277. ona spada u konkretne štete. ZOO.

I on je složen. osim u tri navedena slučaja. Drugi je prerada stvari od strane samog kupca. prodavac nema pravne mogućnosti da raskine ugovor. dugovao je i naknadu ostale štete. može važiti na osnovu pravnog principa da se obligacija može zasnovati samo povodom moguće radnje. U ove dvije situacije. kriv. On može tražiti “isplatu kupovne cene i kamatu zbog zadocnjenja”. st. Prava koja prodavac tada stiče uređena su posebnim pravilima o naknadi štete zbog raskida prodaje (član 523 . 2). tj. 213. I ovdje će se posljednja dva ovlaštenja koristiti ako cijena robe pada. st. A to znači da prodavac ima pravo na naknadu stvarne štete i izgubljene dobiti. ili pravo na prodaju radi pokrića. U kom smislu? Posljedica raskida ugovora shodno članu 132. I to po dva osnova. Uslov za sticanje prava na raskid. Rezultati koji bi se njome postigli mogu se jednostavnije ostvariti tužbom za isplatu cijene. 213. Ako primjena Opštih uzansi nije izričito ugovorena. budući da takav postupak nameće nemoguće obaveze kupcu. dakle. i ovdje je bezuspješan protek naknadnog primjerenog roka za plaćanje cijene (član 126. st. Stoga smatramo da je pravilo iz uz.Drugi generalni zahtjev koji prodavac ima jeste raskid ugovora. 1. rješenje uz.526 ZOO). Docnja kupca sa plaćanjem nakon prijema isporuke Zakon o obligacionim odnosima nema posebnih pravila o odgovornosti kupca za docnju sa plaćanjem pošto je primio isporuku. Važe li ova pravila i danas? Odgovor zavisi od mogućnosti primjene Opštih uzansi i od faktičkog stanja predmeta prodaje i vlasništva u konkretnom slučaju. Odricanje prava prodavcu da raskine ugovor zbog docnje kupca sa plaćanjem suprotno je već razmotrenim dispozitivnim normama Zakona o obligacionim odnosima. 1. 3 ZOO). Ako je kupac bio “odgovoran” (uz. st. 3 ZOO). ili pravo na naknadu apstraktne štete i ostale štete. 3. Rješenje postoji u uzansi 213. st. 115 . moguće primijeniti samo “ako su stranke izričito ugovorile primjenu uzanse” (član 1107. ZOO je restitucija primljenog. Upravo to nije uvijek moguće. Raskid ugovora za prodavca ima smisla samo ako može isporučenu stvar dobiti natrag. 1. Njome je u ovoj situaciji prodavcu uskraćena mogućnost da ugovor raskine. Prvi je nastanak svojine kod savjesnog lica kome je kupac dalje prodao stvar. 213. Ni pozivanje na novčanu restituciju ovdje ne daje nikakav efekat. st.

116 .

maklerom. “ugovor o nalogu”. Tada se na njega. primjenjuju pravila člana 600 . Pored toga. Poslovne organizacije kojima je posredništvo glavna privredna djelatnost obično se još bave. a nalogodavac se obavezuje da mu isplati određenu naknadu. ali on ne zaključuje ugovor o tom poslu. Posredničkim poslovima se bave posebni subjekti kojima je to osnovna privredna djelatnost . kao supsidijaran izvor. i trgovinskim zastupanjem i pružanjem drugih trgovinskih usluga. posrednička organizacija pronalazi odgovarajućeg poslovnog partnera i dovodi ih u vezu. 117 . Posrednik stvara samo komercijalnu vezu.POJAM POSLA I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. koje se naziva posrednikom (mešetarem. Pojam posla Posrednički posao sastoji se u tome što neko lice. U času kad joj se obrati neki komitent. Prema Zakonu o obligacionim odnosima “ugovorom o posredovanju obavezuje se posrednik da nastoji naći i dovesti u vezu s nalogodavcem osobu koja bi s njim pregovarala o sklapanju određenog ugovora. može biti svaki posao iz oblasti prometa robe i usluga. kao dodatnom djelatnošću.770).kao i trgovinske agencije kojima je posredovanje sporedna privredna djelatnost. ako odredbama o posredovanju ili samim ugovorom nije drukčije određeno. ako taj ugovor bude sklopljen” (član 813).posrednička preduzeća i posrednički biroi . Posrednička organizacija prikuplja obavještenja o organizacijama koje obavljaju pojedine privredne djelatnosti. posrednik može i da učestvuje u pregovorima. pa se na njega primjenjuju pravila ZOO koja govore o ovome ugovoru (član 749 . ali se najčešće posreduje pri sklapanju ugovora o kupovini i prodaji robe i pri prevozu. Posredovanje je po svojoj pravnoj prirodi. Taj posao. dovede u vezu dvije poslovne organizacije da bi one sklopile neki pravni posao.DIO DRUGI UGOVORI O USLUGAMA U PROMETU ROBE GLAVA PRVA TRGOVINSKO POSREDOVANJE (MEŠETARENJE) I . o njihovim mogućnostima i kapacitetima. kao i o stanju na tržištu. senzalom). ovaj posao poprima obilježja ugovora o djelu. a ne i pravnu. za čije sklapanje posreduje posrednik. Bude li ugovoreno da posrednik ima pravo na izvjesnu naknadu i kada njegovo nastojanje ostane bez rezultata. upućujući jednog na drugog i obavještavajući ih o potrebama jednog i eventualnoj mogućnosti drugog.629 ZOO.

Nalogodavac može opozvati nalog kad god hoće.. tada posrednik ne mora nalog izvršiti lično (član 610 ZOO). Pravila o odgovornosti nalogoprimca u slučaju davanja naloga na izvršenje trećem licu znatno ublažavaju strogost odredbi po kojima je ličnost posrednika bitan elemenat posla (član 753. 2. Opšta posrednička djelatnost obuhvata pružanje svih usluga i to u svim oblastima robnog prometa. Ličnost posrednika Pošto je posredovanje. po svojoj pravnoj prirodi ugovor o nalogu. Stoga. ali pri tom ne smije postupiti nesavjesno.Posredničke privredne organizacije mogu se baviti posredničkom djelatnošću koja može biti: opšta i posebna (specijalizovana). U tom slučaju ličnost posrednika ima obilježja nebitnog elementa posla. 4). ugovor je zaključen. npr. I kad je posredniku dao uslove pod kojima bi zaključio ugovor i posrednik našao saugovarača koji će zaključiti ugovor pod tim uslovima. ako posrednik odmah ne odbije nalog. smatra se da je prihvatio i da je ugovor o posredovanju zaključen na dan prijema naloga. Obično se zaključuje na taj način što neka poslovna organizacija izdaje nalog posredničkom birou da joj nađe saugovarača za neki privredni posao. u principu. trgovini ili u osiguranju. st. Ali ako je u tom slučaju postupao nesavjesno. odgovaraće za štetu. II . bitan elemenat posla. posrednik “je dužan izvršiti nalog osobno” (član 752 ZOO). No. nalogodavac nije dužan zaključiti ugovor. kod posredovanja takođe važi pravilo o zaključivanju ugovora o uslugama robnog prometa šutnjom. dok specijalizovana posrednička djelatnost obuhvata samo određene poslove robnog prometa ili posredovanje samo u jednoj ili u nekim određenim oblastima robnog prometa. Kada posredovanje ima karakter ugovora o djelu. To znači da je ličnost posrednika. 2. Posrednik može povjeriti izvršenje naloga drugome samo ako mu je to odobreno ili kada ga okolnosti tjeraju da tako postupi. samo u transportu. Zaključivanje ugovora Ugovor je neformalan i konsenzualan. Kad posrednik prihvati nalog.BITNI ELEMENTI 1. Nalogodavac čak nije ni dužan pristupiti pregovorima za zaključivanje ugovora sa preduzećem koje mu je našao posrednik. Predmet ugovora Karakteristična radnja i bitan elemenat ugovora je činidba nastojanja posrednika da nađe i dovede u vezu sa nalogodavcem osobu “koja bi sa njima 118 . jer bi odgovarao za štetu koja bi uslijed toga nastala posredniku.

pojedinačna faktička radnja dovođenja potencijalnih partnera u vezu radi zaključivanja određenog ili određenih ugovora. ali ne daje izjave volje u ime i za račun svoga nalogodavca. Rješenje utoliko više začuđuje.ona koja se redovno naplaćuje u sjedištu posrednika u vrijeme zaključenja posla za ugovore sličnih osobina. tada on izlazi iz okvira ovog posla i djeluje prema pravilima o punomoćstvu. kao profesionalni vršilac usluga. on nastoji da stranke ostvare kontakt radi zaključenja ugovora. posrednik najčešće radi na bazi opštih uslova poslovanja. istraživanje tržišta itd. Cijena se određuje najprije tarifom ili drugim opštim aktom posrednika.pregovarala o sklapanju određenog ugovora” (član 813 ZOO). st. dakle. tarife ne postoje. jasno je da ugovorna obligacija glasi na rad. Drugi izvor prava za određivanje naknade je sam ugovor o posredovanju. Ovo je jedan od slučajeva u Zakonu o obligacionim odnosima. Za djelovanje u svojstvu zastupnika. Kada cijena nije ni u jednoj varijanti određena ugovorom primjenjuje se običajna cijena . To ovlaštenje nema ni u primanju ispunjenja ugovora koji je sklopljen njegovim djelovanjem (član 815 ZOO). posebno se naknađuju. Trajno nastojanje da treća lica sa konkretnim nalogodavcem sklapaju ugovore nije predmet ugovora o posredovanju. Posrednik vrši faktičke. Pošto posrednikovo djelovanje ne mora da dovede do rezultata. jednokratna činidba. Izostane li i običaj. tako da ih može posebno zaračunati samo kada je to izričito ugovoreno (član 824 ZOO). tj. Ne bude li cijena isplaćena nakon sklapanja ugovora. On će važiti kada opšti uslovi. posrednik mora imati posebnu pismenu punomoć. Pravo na naknadu ima posrednik i kad to nije posebno ugovoreno. do pregovora ili čak ugovora. No. što nije predviđeno i kao mogućnost posrednika u slučajevima u kojima se može smatrati da je provizija preniska u odnosu na zalaganje i rezultat posrednika. cijenu na zahtjev jedne od stranaka određuje sud “prema posrednikovom trudu i učinjenoj usluzi” (član 822 ZOO). 119 . Sporedne usluge. Tu činidbu posrednik vrši u svoje ime i za svoj račun. Predmet ugovora o posredovanju je. “ako nađe da je pretjerano visoka s obzirom na posrednikov trud i učinjenu uslugu” (član 822. U cijenu su uračunati redovni troškovi posrednika. tj. Predmet ugovora je. kao što su davanje obavještenja o tržištu. 3. dakle. u kojima je izričito dozvoljeno sudu da jednostrano interveniše u ugovor nastao sporazumom stranaka. a ne pravne radnje. Ovo rješenje je posljedica činjenice da. Cijena se odnosi jedino na usluge koje ulaze u predmet ugovora. nego o trgovačkom zastupanju (agenciji). nalogodavac može tražiti od suda da je snizi. a ne na rezultat. 3 ZOO). Cijena Cijena je naknada posrednika za izvršeni rad i za postignuti rezultat. Ni ovlaštenje na zastupanje ne ulazi u sadržaj ovoga posla. kao i onda kada se posebnim sporazumom oni mijenjaju.

1.III .stručnjaka Posrednik je dužan da postupa u poslu kao dobar stručnjak (član 818). Pošto je posredovanje njegova privredna djelatnost. ako i pored sveg nastojanja i potrebne brižljivosti ne uspije. Ako je prvobitni nalog nejasan. ili bi se teško izvršavao. ili mogu biti samo instruktivni. a nalogodavca će o tome obavezno obavijestiti (član 818). uputiće je na svoga nalogodavca radi zaključivanja ugovora. Iz te obaveze proizlazi njegova dužnost da traži i da nađe najpovoljnijeg saugovarača. Posrednik obično i učestvuje u pregovorima.3. Postupanje po nalogu Posrednik je dužan pridržavati se komitentovog naloga. No. nalogodavac daje naknadna uputstva. Postupanje pažnjom dobrog privrednika . Opozivom naloga prestaje i obaveza posrednika da dalje djeluje za komitenta. naknadnim uputstvom će otkloniti te nejasnoće. kao ni onda kada bi opoziv bio protivan savjesnosti.OBAVEZE STRANAKA 1. Obaveze posrednika 1. Da bi mogao i to uraditi za nalogodavca. ako se ove mogućnosti odrekao u ugovoru. Nije posrednikova redovna obaveza da primi ispunjenje ugovora koji je sklopio za svoga nalogodavca. Nalozi mogu biti više ili manje čvrsti. Desi li se nešto novo uslijed čega se nalog ne bi mogao izvršiti. korespondira i vrši različite poslove koji prethode sklapanju ugovora. kao i kakvi bi trebalo da budu neki sastojci ugovora. Posrednik je obavezan da nastoji da nađe organizaciju koja će s njegovim komitentom sklopiti ugovor. pod kojim uslovima. Tražeći uslugu posrednika. Može se posebno obavezati da učestvuje u pregovorima i da nastoji da dođe do ugovora (član 818). ne odgovara za to. mora biti posebno ovlašten. 1. Nalogodavac može opozvati nalog kad god želi. ZOO. Tada djeluje kao punomoćnik (član 815). Kad je nađe. komitent u nalogu može davati posredniku uputstva o tome kakav ugovor želi da sklopi. U tom cilju posrednik prikuplja podatke. Komitent može davati uputstva i naknadno. posrednik treba da raspolaže 120 . On to ne može učiniti.2. Komitent u nalogu obično daje posredniku podatke o glavnim sastojcima ugovora kakav bi želio sklopiti. Izuzeci od ovog principa sadržani su u članu 816. 1. Dovođenje u vezu zainteresovanih strana Osnovna obaveza posrednika je da nastoji da nađe i da dovede u vezu s nalogodavcem privrednu organizaciju koja bi s njegovim nalogodavcem stupila u pregovore radi sklapanja određenog ugovora.

obavještenje o izvršenom posredovanju. Čuvanje poslovne tajne je trajna obaveza. 121 . Ona je. U praksi je usvojeno da se u mešetarskom dnevniku vode nazivi organizacija koje su zaključile ugovor. On ne smije davati drugima obavještenja o poslovima za čije je sklapanje pregovarao. I u pregovorima je dužan savjesno postupiti po uputstvima svog nalogodavca. a i posrednički dnevnik mogu poslužiti pred sudom kao dokaz o sklopljenom poslu. Postupanje posrednika uvećanom pažnjom dobrog stručnjaka vrši se u interesu nalogodavca. datum upisa u dnevnik i potpis radnika koji je to upisivao.4. 1. O samom poslu za koji posreduje može davati obavještenja poslovnim partnerima onoliko koliko je u tom slučaju ovlašten. jer je ne potpisuju stranke. Ono se ne gasi ispunjenjem posrednikovih obaveza ili raskidom ugovora.mnoštvom podataka o mogućim partnerima i o uslovima na tržištu. To je posrednički ili mešetarski dnevnik. izuzev ako su mu stranke to dozvolile. Ova zaključnica. te datum zaključenja ugovora. odnosno posrednički list nije zaključnica stranaka o poslu. za drugu stranku.5. 1. gubi pravo i na naknadu i na troškove (član 826 ZOO). Ta posrednička zaključnica. Posrednički dnevnik Posrednik je dužan da vodi knjigu o privrednim poslovima za koje je posredovao i o kojima je sklopljen ugovor njegovim posredovanjem (član 821 ZOO).6. Izuzetno. Tada posrednik djeluje u interesu oba subjekta. Posrednički list potpisuje posrednik i podnosi ga na potpis strankama koje su zaključile posao njegovim posredovanjem. nego s onim koji će najbolje moći zadovoljiti uslove naloga i ispuniti uputstva koja je dao komitent. ako je predviđeno ugovorom. Posrednički list Posrednik je dužan da izda strankama zaključnicu o poslu koji su ugovorili (posrednički list. Nije njegov zadatak da dovede u vezu komitenta s prvim subjektom kojim bi mogao sklopiti posao. U taj dnevnik upisuje hronološkim redom stranke i poslove u kojima je posredovao. mešetarski list). 1. ali se odbijanje potpisivanja uzima kao neuredno poslovanje. nije ni potvrda o zaključenom ugovoru. lica dovedena u vezu plaćaju proviziju po pola. Čuvanje poslovne tajne Posrednik je dužan da čuva poslovnu tajnu. Stranke nisu pravno obavezne da ga potpišu. u stvari. Ako posrednik radi protivno interesima svoga komitenta. ili izvod iz posredničkog dnevnika sa podacima koji su uvedeni u dnevnik (član 821 ZOO). bitni sastojci ugovora i neki drugi njegovi važniji sastojci. Zakon određuje da se u dnevnik upisuju bitni sastojci i podaci o ugovoru koji je zaključen njegovim posredovanjem. Identično rješenje vrijedi i onda kada je posrednik od dva lica dobio nalog za posredovanje u istom poslu. odnosno o onome što je upisano u njima.

2. Privredna društva. Prvo. jer posrednik posreduje. vrijede dispozitivna pravila. kao i o poslovnim partnerima. Po jednom mišljenju. o tržištu uopšte. obavještavanje je nužan sastavni dio njegovog rada na posredovanju. o potražnji ili ponudi robe i usluga. i 825. ne kao sastavni dio ugovora o posredovanju. čim je našao drugu stranu s kojom bi njegov komitent mogao pregovarati i zaključiti posao. takođe. kod raskidnog uslova sadržanog u ugovoru između komitenta i trećeg lica. Zato što u posrednikovu privrednu djelatnost spada i prikupljanje raznih obavještenja i podataka. Ovdje se smatra da je posrednik dužan da dovede do ekonomskog efekta. Vrijeme u kome obaveza plaćanja dospijeva posebno je složeno. dakle. posrednik je dužan davati obavještenja o stanju na tržištu. on treba da poznaje prilike na tržištu bolje od drugih privrednika. izvrši svoje obaveze iz ugovora.. Napokon. i njegova stvar. u privrednu djelatnost posredovanja i posrednici ih daju uz posebnu naknadu. o cijenama i tarifama.1. o cijenama itd. mogu tražiti obavještenja o konjunkturama. ispostavi li se da je ugovor između stranaka nevažeći iz razloga za koje posrednik nije znao niti je mogao znati. Obavještavanje o stanju na tržištu Ako stranke zahtijevaju. provizija. međutim. o stanju ponude i potražnje nekih roba i usluga. obaveza plaćanja postoji tek kada se uslov ispuni. Postoje tri različita mišljenja o tome kada posrednik stiče pravo na proviziju. Treće. Ukoliko je obaveza plaćanja uslovljena. nego kao osnovni i samostalni zahtjev. pomaže da se 122 . posredniku pripada provizija čim je komitenta doveo u vezu s poslovnim partnerom. ukoliko se radnje posredovanja vrše sukcesivno. posrednik stiče pravo na proviziju tek kada druga strana iz ugovora. posrednik ima pravo i na sukcesivnu naplatu svojih potraživanja (član 623 ZOO). Plaćanje provizije Cijena. te o svim okolnostima koje su od značaja za namjeravani posao. tj. Po trećem mišljenju. st. jer je to domen ugovornih strana. Obaveza davanja obavještenja o okolnostima koje imaju značaja za posao za koji posreduje. ZOO u članu 823. Realizacija ugovora se njega ne tiče. Sklapanje ugovora je. sadrži dva rješenja. proizlazi iz naloga koji je dobio. međutim. Po drugom shvatanju. a to je učinio kad stvori mogućnost za postizanje toga efekta sklapanjem ugovora između njegovog komitenta i trećeg lica koje je našao. posredniku pripada provizija tek kada komitent sklopi ugovor s trećim licem. Ako oni ne postoje. posrednik ima odmah pravo na isplatu cijene svojih usluga.7.1. za čije je zaključivanje posredovao. on zadržava pravo na proviziju. Davanje tih obavještenja spada. kada stranke sklope ugovor radi kojega je posredovano pod odložnim uslovom. koje je prihvaćeno u nekim stranim zemljama. Drugo. Prvo među njima glasi da ova obaveza postoji i kada nije izričito ugovorena (član 822. Obaveza nalogodavca 2. 1 ZOO). se plaća prema uslovima ugovora.

objašnjava. Posebna situacija postoji onda kada komitent sa partnerom koga je posrednik našao sklopi ne samo ugovor za koji je posredovano. Nalogodavac se obavezuje. Većina pozitivnih prava stoje na ovom stanovištu. prenose obavještenja. ali ne u cjelini. Trpljenje posrednikovih prava zaloge. Tako se može posebno ugovoriti da posredniku pripada naknada i onda kada njegovo djelovanje ne dovede do rezultata. pa ih ovdje nećemo posebno ponavljati. Ukoliko posrednik dobije nalog od dva lica za zaključenje istog konkretnog posla. posrednik je na štetu komitenta radio za drugu stranu. nije došlo do zaključenja ugovora između partnera koje je doveo u vezu. ako drugačije nije ugovoreno (član 823 ZOO). ako taj ugovor bude zaključen. U odnosu na opšta pravila o obavezi plaćanja cijene. pridržaja i prvenstvene naplate. bez njegove krivice. postoje i neki posebno uređeni slučajevi. Napokon. oni mu pripadaju i kad. nego po pola.2. 2. 2. pridržaja i prvenstva naplate Obezbjeđenju posrednikovih potraživanja prema komitentu služe njegova prava zaloge. Pravni režim ovih obaveza komitenta podvrgnut je opštim pravilima obligacionog prava. do zaključivanja ugovora između komitenta i trećeg lica (član 623 ZOO). Komitent tada jemči posredniku da će mu cijela provizija biti plaćena. Dva su već obrađena. Naš Zakon takođe. komitent ipak nema obavezu da je isplati. Normalni. a nalogodavac obavezu. Na naknadu redovnih troškova učinjenih u izvršenju naloga posrednik ima pravo samo ako je tako ugovorio.3. Posrednik stiče pravo na naknadu u času zaključenja ugovora za koji je posredovao. Njihova rješenja ista su kao i u ugovoru o komisionu. Posredništvo se ne završava samim dovođenjem u vezu pregovarača. uobičajeni troškovi pokriveni su provizijom. Bude li ugovorom priznato posredniku pravo na naknadu troškova. provizija za posebne usluge posebno se i plaća. Naknada troškova Komitent je dužan naknaditi posredniku izuzetne troškove. pa ćemo ih ovdje samo navesti: ugovor radi koga je posredovano nije zaključen. da isplati posredniku određenu naknadu. Naknadni sporazum između posrednika i komitenta da će pola provizije platiti treći nema ovo dejstvo. 123 . Posredovanje se tada ravna prema pravilima o ugovoru o djelu. nego se posreduje. na plaćanje provizije u tri slučaja. Ona služe ne samo naplati komitentovih obaveza nego i vršenju zakonitog pritiska na komitenta da udovolji svojim obavezama plaćanja.ugovor sklopi. i stručnim poznavanjem stanja na tržištu utiče na pregovarače da sklope ugovor. Posrednik nema pravo. po Zakonu. Ona pravno nije vezana za naknadu za izvršeno posredovanje. Iako bi bilo logično pretpostaviti da posredniku i za to pripada dio naknade. ako ih je morao učiniti radi uspješnog okončanja posredničke uloge. U ovoj situaciji naknadu plaća onaj ko je sa posrednikom sklopio ugovor. obje stranke su dužne da plate proviziju. nego i druge poslove. tj.

Supsidijarno važe i pravila o odgovornosti nalogoprimca (član 756 i 757 ZOO). ZOO. Odgovornost komitenta je subjektivna. ukoliko se radi o neizvršenju obaveze plaćanja provizije i troškova. I napokon. dok se pravila o popravljanju štete ravnaju prema rješenjima iz oblasti ugovorne odgovornosti. Nadalje. odnosno o ugovoru o djelu. odgovornost postoji kada posrednik poveže komitenta sa osobom “za koju je znao ili morao znati da neće moći izvršiti obavezu iz ugovora”. postoje. Odgovornost komitenta Komitent odgovara za svoje obaveze prema opštim pravilima o ugovornoj odgovornosti i popravljanju šteta izazvanih neizvršenjem. posrednik odgovara i za nepoštovanje obaveze čuvanja poslovne tajne. Imovinsko-pravna odgovornost se. One se posebno konkretizuju za propuste u vođenju posredničke knjige. A to znači da je odgovornost zasnovana na propuštanju dužne pažnje posrednika (subjektivna odgovornost). Supsidijarno se primjenjuju i pravila o nalogu. Odgovornost posrednika Administrativna i kazneno-pravna odgovornost posrednika određene su opštim propisima.IV . No.ODGOVORNOST STRANAKA 1. najprije odgovara za štete koje je komitent pretrpio zato što je doveden u vezu sa poslovno-nesposobnim licem. ipak. shodno opštim pravilima. 2. Neki posebni slučajevi imovinske odgovornosti. ukoliko je za to posrednik znao ili morao znati. u principu. objektivna. Isključivanje ultra vires teorije iz našeg prava znatno ublažava strogost ove odredbe. odgovornost je. odnosno neurednim izvršenjem ugovornih obaveza. Oni su regulisani u članu 820. Posrednik. u principu. ravna prema opštim pravilima obligacionog prava. 124 .

GLAVA DRUGA TRGOVINSKO ZASTUPNIŠTVO
I - POJAM I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O TRGOVINSKOM ZASTUPANJU 1. Pojam ugovora U ekonomskom smislu posao trgovinskog zastupanja sastoji se u tome što specijalizovani subjekt, trgovinski zastupnik, trajno djelujući u interesu svoga nalogodavca, komitenta, istražuje tržište i nastoji obezbijediti poslovne partnere koji će sa komitentom zaključivati ugovore. Ukoliko ima ovlaštenje komitenta, trgovinski zastupnik može i sam zaključivati ugovore u ime i za račun komitenta. Suštinu trgovinskog zastupstva, dakle, predstavlja trajno posredovanje za jednog nalogodavca. Radnje zastupnika određuju se: ugovorom, dispozitivnim propisima, opštim uslovima poslovanja koje donose sami zastupnici ili njihove asocijacije, te uzansama i poslovnim običajima. Postoji veliki broj razlika između trgovinskog zastupanja i srodnih poslova pružanja usluga u prometu robe. Trgovinsko zastupstvo se od posredništva razlikuje u dva bitna momenta: trajnosti djelovanja i mogućnosti da se punomoćstvo uključi u poslovni odnos kao njegov integralni dio. Za razliku od komisiona, trgovinsko zastupstvo može postojati i bez davanja izjava volje za komitenta. No, ukoliko su i one uključene u nalog zastupnika, onda ih zastupnik daje u ime i za račun komitenta. Komisionar izjave volje, međutim, uvijek čini u svoje ime, a za račun komitenta. Iste razlike postoje i u odnosu na špediciju. Trgovinsko zastupništvo kao samostalan posao ima svoje korijene u anglosaksonskom institutu “agency”. Otuda se ovaj posao često naziva i “agencijom” ili “agenturom”. U kontinentalnim sistemima se dugo vremena ovaj posao obavljao u pravnom režimu naloga i punomoćstva. Sredinom pedesetih godina ovog vijeka ulazi i u zakonodavstva velikih kontinentalnih sistema (Njemačka 1953, Francuska 1958). U bivšoj SFRJ trgovinsko zastupstvo je najprije bilo uređivano u propisima o domaćoj i vanjskoj trgovini. Materijalnopravnu regulativu ugovora o trgovinskom zastupanju donosi Zakon o obligacionim odnosima 1978. godine. Istorijsko nasljeđe određuje stanje izvora prava u Bosni i Hercegovini. Vanjskotrgovinski režim trgovinskog zastupstva sadržan je u Zakonu o 169 i Uredbi o zastupanju stranih lica u Republici vanjskotrgovinskom poslovanju 170 Zakon o trgovini 171 svrstava trgovinsko zastupanje u Bosni i Hercegovini. poslove trgovinskih usluga. Definicija u članu 14 ima komercijalni, a ne pravni
169 170 171

Sl. n. FBiH, 2/95. Vidjeti Član 35. i 36., Sl. l. RBiH 20/95. Vidjeti čl. 35. i 36. Sl. l. RBiH 4/96. Sl. n. FBiH 2/95.

125

karakter: “Uslugama zastupanja smatra se naročito obavljanje trgovinskih usluga u ime i za račun trgovca, kao i obavljanje servisne službe i drugih tehničkih usluga u vezi s održavanjem i opravkom proizvoda”. Ovakvo rješenje dozvoljava da se u daljim izlaganjima zadržimo samo na Zakonu o obligacionim odnosima. Ugovor o trgovinskom zastupanju definisan je u članu 790. Zakona o obligacionim odnosima. Prema njemu, “ugovorom o trgovinskom zastupanju obavezuje se zastupnik da se stalno stara da treća lica zaključuju ugovore sa njegovim nalogodavcem, i da u tom smislu posreduje između njih i nalogodavca, a ovaj se obavezuje da mu za svaki zaključeni ugovor isplati određenu naknadu (proviziju)”. Na ovaj ugovor se primjenjuju najprije odredbe članova 790 - 812 ZOO. Pošto trgovinsko zastupanje spada u ugovore o nalogu i sadrži elemente punomoćstva, kao supsidijarni izvori mogu se primijeniti i članovi 749 - 770, odnosno 84 - 98. Karakteristike ovog ugovora su: a) trajno djelovanje za komitenta, b) preduzimanje pravnih i faktičkih radnji, c) djelovanje u tuđe ime i za tuđi račun, tj. u interesu komitenta, d) formalnost, e) komutativnost, f) u principu se preuzima samo obaveza rada, ne i rezultata, g) relativna samostalnost agenta u djelovanju; on nije službenik nalogodavca, h) postojanje posebnog odnosa povjerenja - fiduciae, što od ugovora čini posao intuitu personae. 2. Zaključivanje ugovora Za razliku od ugovora o komisionu i posredovanju, ugovor o trgovinskom zastupanju je, po samome zakonu, formalan. On važi samo onda kada je “sklopljen u pismenoj formi” (član 791 ZOO). Za način na koji će ova forma biti ostvarena, važe opšta pravila obligacionog prava. Razlog za ovakvo rješenje leži u činjenici da se ugovorom o trgovinskom zastupanju stvara trajan poslovni i obligacioni odnos čije je najvažnije elemente potrebno unaprijed i na siguran način utvrditi. Okvirni karakter ugovora o trgovinskom zastupanju ne važi i za pojedinačne poslove koji se na osnovu njega i u granicama, koje su unaprijed određene, zasnivaju. Zbog toga se pojedinačni poslovi između agenta i njegovog komitenta mogu sklapati bilo putem naloga, bilo konkludentnim radnjama. Ako je pojedinačni nalog u skladu sa ugovorom o trgovinskom zastupanju, i šutnja agenta može se smatrati prihvatom.

126

II - BITNI ELEMENTI 1. Ličnost trgovinskog zastupnika Ličnost trgovinskog zastupnika, kao nalogoprimca je bitan elemenat ugovora. Pored člana 753. ZOO, na ovakav stav upućuje karakter odnosa u koje stranke stupaju. Poslovima trgovinskog zastupnika bave se, uglavnom, trgovinska zastupništva (trgovinske agencije, agenture), dok se tim poslovima kao sporednom privrednom djelatnošću mogu baviti, kako posrednički biroi, tako i druge privredne organizacije. Trgovinska zastupništva se mogu baviti kao sporednom privrednom djelatnošću trgovinskim posredovanjem i davanjem obavještenja o stanju na tržištu. Prema tome, po kriteriju djelatnosti ne postoji bitna razlika između posredničkih preduzeća i posredničkih biroa i trgovinskih agencija. I jedni i drugi mogu se baviti istim poslovima. Zastupništvo treba razlikovati od trgovinskog predstavništva, mada je sadržina poslovanja gotovo ista. Trgovinsko predstavništvo je organizaciona poslovna jedinica preduzeća, dok se zastupničkim poslovima bave samostalne privredne organizacije, najčešće agencije. Razlika je i u tome što zastupnik, ako drži robu zastupanog, čini to u režimu konsignacije, dok je roba koja se nalazi u predstavništvu roba preduzeća o čijoj se organizacionoj jedinici radi. 2. Predmet ugovora Karakteristična činidba kao bitan elemenat ugovora, je složena. Predmet ugovora se sastoji iz dvije osnovne komponente; iz trajnog nastojanja trgovinskog zastupnika da promoviše interese svoga nalogodavca sa ciljem učestalog sklapanja ugovora, i iz njegovog stalnog posredovanja za komitenta. Predmet ugovora su dakle, faktičke, a ne pravne radnje. To znači da ugovor o trgovinskom zastupanju može postojati i bez davanja izjava volje u ime i za račun nalogodavca. Neke faktičke radnje trgovinski zastupnik vrši u svoje ime i za svoj račun. One ne moraju da dovedu do zaključivanja ugovora, niti do njegovog izvršavanja. Stoga, trgovinski zastupnik preuzima obavezu rada, a ne rezultata. Pravni režim obaveze na isplatu provizije, sadržan u Zakonu o obligacionim odnosima, ne utiče na izloženo rješenje. Ovlaštenje na zastupanje komitenta može, ali ne mora, biti predmet ugovora. Iako je punomoćstvo u poslovnoj praksi uobičajeno, ono ulazi u predmet posla samo na osnovu posebnog i izričitog sporazuma stranaka. Ono može biti dato kao posebno ili kao generalno ovlaštenje (član 792). Generalna punomoć se, najčešće, uključuje u sam ugovor o trgovinskom zastupanju, dok se specijalna daje odvojeno. Do sada izložena rješenja odnose se na dvije situacije: zaključivanja ugovora i primanja ispunjenja ugovora (član 793 ZOO).

127

Tehnologija poslovanja zahtijevala je, međutim, da se i u samom Zakonu predvide neke situacije u kojima je agent ovlašten na vršenje pravnih radnji, davanje izjava volje koje obavezuju nalogodavca. I bez posebnog davanja ovlaštenja, trgovinski zastupnik mora prihvatiti izjave trećih lica sa kojima je komitent sklopio ugovor djelovanjem zastupnika, ukoliko se one tiču nedostataka predmeta ugovora ili drugih momenata koji su relevantni za ostvarivanje ili očuvanje prava trećih lica prema komitentu (član 794 ZOO). I obrnuto, kada to zahtijevaju interesi nalogodavca, zastupnik je ovlašten da i bez posebne punomoći daje izjave potrebne za očuvanje ili osiguranje nalogodavčevih prava (član 795 i 796 ZOO). 3. Cijena Cijena poslova iz ugovora o trgovinskom zastupanju se sastoji iz naknade (provizije) i troškova. Pri tome je pravni režim troškova dvostruk. Cijena se, najprije, određuje ugovorom. U okvirnom i formalnom ugovoru o trgovinskom zastupanju mogu biti date pojedinačne cijene ili elementi za njihovo utvrđivanje. Najčešće, to je određeni procenat od vrijednosti posla. Ovi kriteriji se definišu bilo kao nepromjenjivi, bilo kao osnova koja se može korigovati shodno uslovima konkretnog naloga. Ugovorom može i tarifa agenta biti prihvaćena kao mjerodavan izvor za visinu cijene, proviziju. Ako se provizija ne može utvrditi na osnovu ugovora ili tarifa, “zastupnik ima pravo na uobičajenu naknadu” (član 806 ZOO). Poslovni običaj se određuje u sjedištu zastupnika, u vrijeme davanja konkretnog naloga za izvršenje posla. Posebna naknada pripada zastupniku za naplatu komitentovih potraživanja (član 807 ZOO). Kao u ugovoru o komisionu i ovdje je moguća sudska intervencija u pogledu visine provizije. Sud će, na zahtjev nalogodavca, sniziti proviziju na pravičan iznos kada utvrdi da je ona “nerazmjerno velika prema učinjenoj usluzi” (član 806 ZOO). Agent nema pravo na istu vrstu zahtjeva kada je provizija nesrazmjerno malena u odnosu na učinjenu uslugu. Redovni, fiksni troškovi zastupnika uračunati su u proviziju. Njihovu posebnu naknadu može zastupnik zahtijevati samo kada je to izričito ugovorio. Posebni troškovi učinjeni na nalog ili u interesu nalogodavca odvojeno se namiruju u stvarnim iznosima (član 808 ZOO).

128

III - OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. Obaveze agencije 1.1. Iznalaženje saugovarača Glavna je obaveza agencije da se stara da se poslovanje njenog nalogodavca proširi, da istražuje i obrađuje tržište i da što više zainteresuje potencijalne poslovne partnere za djelatnost svoga nalogodavca, kako bi s njim stupili u ugovorne odnose. U tom cilju agencija stalno posreduje između organizacija i svoga nalogodavca da dođe do zaključenja ugovora među njima. Ovlašćenje, ni generalno ni posebno, za zaključenje ugovora u ime i za račun nalogodavca ne uključuje ni pravo, ni obavezu zastupnika da zahtijeva od druge strane ispunjenje ugovora, kao ni primanje ispunjenja. Ali ga nalogodavac može ovlastiti i na ove radnje (član 793 ZOO). 1.2. Učestvovanje u sklapanju poslova Funkcija agencije se ne završava iznalaženjem eventualnog saugovarača nalogodavca. Agent je dužan da po uputstvima nalogodavca učestvuje pri zaključenju posla zastupajući interese nalogodavca i da nastoji da se sklopi povoljan ugovor. Kad je ugovoreno i da sklapa ugovore, odnosno, kad ima generalno ovlašćenje, onda je zastupnikova obaveza da ugovor sklopi za nalogodavca kao dobar stručnjak (član 798 ZOO). 1.3. Davanje obavještenja Agent je dužan davati nalogodavcu obavještenja o stanju na tržištu, naročito o situaciji na tržištu robe i usluga za čiji se plasman stara. Posebno je dužan obavještavati o prilikama i stanju koji su od značaja za konkretni posao, koji mu je povjeren (član 797 ZOO). 1.4. Vođenje knjige ugovora I zastupnik je, kao i posrednik, dužan da vodi knjigu u koju, po redu sklapanja poslova, upisuje ugovore koje je zaključio u ime nalogodavca sa podacima o njihovoj sadržini. Kad ugovor zaključi, sastavlja o tome zaključnicu, koju potpisuje i podnosi na potpis drugoj ugovornoj strani. Po jedan primjerak dobijaju nalogodavac i druga strana, a jedan ostaje agenciji. Pravni značaj i knjige ugovora i zaključnice je u tome što mogu poslužiti kao dokaz o sklopljenim ugovorima. Zaključnica nije ni ugovor ni potvrda o zaključenom ugovoru. Stoga, na punovažnost ugovora nema uticaja njeno potpisivanje. I ako bi saugovarač odbio da potpiše zaključnicu, ugovor važi.

129

Zastupnik takođe vodi i posrednički dnevnik za poslove u kojima samo posreduje. Tada izdaje i izvode iz dnevnika (posrednički list). 1.5. Staranje o interesima nalogodavca U svim poslovima koje preduzima za nalogodavca dužan je da nastoji da se ostvari rezultat što je moguće povoljniji za nalogodavca, da posao obavlja brižljivo, sa pažnjom dobrog stručnjaka. Kada mu je nalogodavac naredio kako će postupati, zastupnik je obavezan da se drži naloga i uputstava, ali uvijek vodeći računa o interesima nalogodavca. Ako smatra da su prilike na tržištu takve da bi postupanje po uputstvima išlo protiv nalogodavčevih interesa, dužan je da na to skrene pažnju nalogodavcu. U cilju zaštite interesa nalogodavca, agencija može zahtijevati preduzimanje potrebnih mjera obezbjeđenja. Ovo ovlaštenje je zasnovano na Zakonu, pa se ne mora posebno ugovarati (član 796 ZOO). 1.6. Primanje izjava od saugovarača Druga strana može izjave koje se tiču nedostataka predmeta ugovora, kao i druge izjave u vezi s tim ugovorom, umjesto saugovaraču, činiti agenciji. Takve izjave, koje se tiču ugovora zaključenog posredstvom agencije ili ugovora koji je zaključila agencija za nalogodavca, punovažne su. Njima je saugovarač sačuvao prava iz ugovora koja bi bila vezana za te izjave. Agencija je obavezna da primi te izjave i da postupi kako je propisano ili ugovorom predviđeno. 1.7. Poslovna tajna Sve što bude saznao u vezi s poslom koji mu je povjerio nalogodavac agent mora čuvati kao poslovnu tajnu. Agencija naročito odgovara ako ma kakve podatke do kojih je došla radeći na povjerenom joj poslu otkrije trećem licu. Trgovinski zastupnik ne smije podatke koje je saznao u toku ugovora ni sam koristiti. Ova zabrana važi i poslije prestanka ugovora o trgovinskom zastupanju. Ona ima trajan karakter (član 799 ZOO). 1.8. Vraćanje stvari primljenih od komitenta Ugovorom o trgovinskom zastupanju nastaje trajan i složen odnos između agenta i nalogodavca. Da bi trgovinski zastupnik mogao uspješno da promoviše interese svog partnera, neophodno je da mu ovaj dostavi niz stvari potrebnih za navedenu svrhu. To mogu biti uzorci, alati za servisiranje, tehnička uputstva, reklamni materijal, kancelarijska oprema i slično. Po prestanku ugovora, agent mora sve primljene stvari vratiti u stanju u kome se one nalaze (član 800 ZOO). Rok u kome to valja učiniti nije preciziran, pa ga treba utvrđivati prema prirodi stvari i okolnostima posla.

130

1.9. Polaganje računa Obaveza polaganja računa zasnovana je na opštim pravilima ugovora o nalogu (član 754 ZOO) i na prirodi posla. Ona postoji kako za konkretan nalog, tako i za ugovor u cjelini. Razlikuje se samo vrijeme u kome se dužnost polaganja računa mora izvršiti: po završetku konkretnog posla, periodično ili nakon prestanka ugovora u cjelini. U svakom slučaju, račun se mora položiti bez odugovlačenja. Nalogodavac je gospodar posla. Zbog toga on može zahtijevati da mu trgovinski zastupnik podnese izvještaj i položi račun i prije završetka poslova po konkretnom nalogu, odnosno uvijek u toku trajanja ugovora (član 755). 1.10. Trpljenje odbijanja posla Pošto agencija radi za račun nalogodavca, jasno je da nalogodavac može pripremljeni posao sa trećim licem prihvatiti ili odbiti. Nalogodavac je, međutim, dužan da o svojoj odluci bez odlaganja obavijesti trgovinskog zastupnika. Odbijanjem prihvatanja pripremljenog posla od strane nalogodavca može trećim licima biti prouzrokovana šteta. Obaveza njene naknade pada na nalogodavca. Pretpostavka za to je da je agent djelovao dužnom pažnjom i da je treće lice bilo savjesno. 2. Obaveze komitenta 2.1. Predaja materijala potrebnih agentu Ekonomska suština zastupničkog posla, vidjeli smo, ponekad zahtijeva da nalogodavac stavi agentu na raspolaganje određene stvari. Ako je to slučaj, komitent, već po zakonu, ima obavezu da zastupniku prenese posjed određenih predmeta (član 802). Vrsta stvari, vrijeme i način predaje, te drugi modaliteti određuju se ili samim ugovorom ili po prirodi stvari, odnosno prema logici poslovnog odnosa u koji stranke stupaju. 2.2. Obavještavanje o relevantnim momentima Dužnost komitenta da o relevantnim momentima obavještava svoga agenta takođe proističe iz prirode njihovog odnosa i iz načela poštenja i savjesnosti. Zakon o obligacionim odnosima je u članu 803. posebno apostrofirao dva slučaja: odbijanje prihvatanja pripremljenog posla i smanjenje obima poslovanja. Dešava se da nalogodavac, iz raznih razloga, smanji proizvodnju robe za čiju se prodaju stara agencija, ili da se proizvedena roba mnogo traži pa je nema dovoljno za prodaju, ili da su kapaciteti za pružanje usluga prenapregnuto iskorišteni i da je, stoga, smanjena potreba za prodajom usluga i sl. Trebalo bi, stoga, da i agencija smanji svoju preduzimljivost, jer nalogodavac neće moći da prihvati sve ponude za sklapanje ugovora, niti da ispuni ugovore koje agencija bude sklopila. Nalogodavac je, u tom slučaju, dužan da blagovremeno obavijesti

131

agenciju o potrebi da svede na manju mjeru svoje aktivnosti, da djeluje ispod nivoa koji je ona mogla osnovano očekivati kad je sklapala ugovor o agenturi. Ako to nalogodavac ne učini, odgovara agenciji za pretrpljenu štetu. 2.3. Plaćanje cijene Plaćanje cijene je osnovna obaveza nalogodavca. Ukoliko nije ugovorom regulisano, primijeniće se dispozitivne odredbe člana 805 - 808 ZOO. Razmotrićemo najvažnija od tih pravila. Obaveza plaćanja postoji i onda kada nije izričito ugovorena. Provizija, kao elemenat ukupne cijene usluge, se plaća za: ugovore sklopljene posredovanjem agenta, ugovore koje je agent sklopio sa trećim licima (ukoliko je za to bio ovlašten), ugovore koje sa trećim licem nađenim od agenta sklopi sam nalogodavac i ugovore koje bilo ko sklopi sa bilo kojim trećim licem, ukoliko se radi o isključivoj agenciji. Pravo na posebnu naknadu od naplaćene svote ima agent koji ju je naplatio po ovlaštenju komitenta. Vrijeme plaćanja posebno je regulisano. Obaveza nalogodavca dospijeva “kad ugovor bude izvršen” (član 805). Dakle, kao i kod posredovanja i ovdje je momenat sticanja prava nalogoprimca na naknadu pomjeren za jedan dalji korak u odnosu na izvršenje njegove osnovne obaveze: dovođenje stranaka u vezu, odnosno zaključivanje ugovora. Izloženo pojačavanje pozicije nalogodavca, ipak, trpi i neka zakonska ograničenja. Najprije, agent ima pravo na proviziju iako ugovor nije izvršen, “ako je do toga došlo iz uzroka koji je na strani nalogodavca” (član 805 ZOO). I drugo, u slučaju neizvršenja ugovora koji je sklopljen sa trećim licem, agent odgovara samo ako je za to posebno jamčio (del credere zastupništvo) (član 801). Dakle, neizvršenje ugovora od strane trećeg lica ne predstavlja ujedno i neizvršenje ugovora o trgovinskom zastupanju od strane zastupnika. Troškovi koji nisu uračunati u proviziju posebno se plaćaju. Ova obaveza izvršava se shodno ugovoru ili prema opštim pravilima o izmirenju novčanih dugova. 2.4. Trpljenje agentovih prava zaloge, pridržaja i prvenstva naplate Radi obezbjeđenja naplate svojih potraživanja koja su nastala u vezi s ugovorom o zastupanju, agencija ima pravo zaloge i pridržaja na svim nalogodavčevim stvarima koje je u vezi s ugovorom primila od nalogodavca, kao i na onim stvarima koje je u vezi s tim ugovorom primila od nekog drugog. Ono što vrijedi za zalogu uopšte, vrijedi i za zalogu kod agencije. Ona ima založno pravo na stvarima dok se nalaze kod nje, ili kod nekog drugog ko ih drži za agenciju. Ima založno pravo takođe i na stvarima za koje ima u rukama dokument pomoću koga može raspolagati tim stvarima (član 809 ZOO). Za svoja dospjela potraživanja, koja su nastala u vezi s ugovorom, agencija ima pravo zaloge i na novcu koji je naplatila za nalogodavca po njegovom

132

ovlaštenju. Kao i uvijek, pravo se može konstituisati na stvarima i na novcu samo ako se do njih dođe legalnim putem. IV - ODGOVORNOST STRANAKA 1. Odgovornost trgovinskog zastupnika Odgovornost trgovinskog zastupnika može, kao i kod ostalih vršilaca usluga na osnovu naloga, biti administrativna i kaznenopravna. Imovinska odgovornost se ravna prema opštim pravilima. Imovinska odgovornost ugovornog je karaktera, subjektivna i podložena opštim pravilima o popravljanju štete za neizvršenje nenovčanih obaveza. U ZOO postoje i dva posebno uređena slučaja. Prvi se tiče otkrivanja poslovne tajne. Specifičnost postoji u pogledu trajanja obaveze, a ne s obzirom na pravila o odgovornosti i naknadi (član 799 ZOO). Drugi je “poseban slučaj odgovornosti”, tj. davanje posebnog pismenog jemstva komitentu da će treće lice ispuniti obaveze na osnovu ugovora koji bude sklopljen djelovanjem agenta (del credere trgovinsko zastupstvo). Tada zastupnik odgovara solidarno sa trećim licem. To znači da u slučaju neispunjenja ili neurednog ispunjenja ugovora od strane trećeg, nalogodavac može da se obrati agentu odmah i da traži ispunjenje i naknadu štete ili, pod zakonskim uslovima, raskid ugovora. Samo se po sebi razumije da agent tada nema pravo ni na proviziju. 2. Odgovornost nalogodavca Odgovornost nalogodavca se ravna prema opštim pravilima obligacionog prava. Pri tome treba razlikovati slučajeve neizvršenja novčanih od nenovčanih obaveza. V - POSEBNE VRSTE TRGOVINSKOG ZASTUPANJA 1. Podjela poslova Trgovinsko zastupanje je pravna forma kroz koju se mogu zadovoljavati različite vrste poslovnih potreba. Ta činjenica dovodi do niza podjela od kojih nisu sve podjednako pravno interesantne. Obim ovlaštenja je jedno od pravnih mjerila za podjelu ovih poslova. Ako svoga komitenta mogu zastupati u svim njegovim aktivnostima, agenti se smatraju generalnim. Ukoliko je aktivnost ograničena na jednu ili više određenih struka ili vrsta poslova, trgovinsko zastupstvo je specijalno. Istovrsna podjela je moguća i prema obimu ovlaštenja na zastupanje.

133

Pravno su najinteresantnije podjele trgovinskog zastupstva po vezanosti i odgovornosti. Razmotrićemo ih posebno, bez obzira na to što su neka rješenja u vezi sa njima već izložena. 2. Neisključiva i isključiva agencija Neisključiva agencija postoji onda kada bilo nalogodavac, bilo agent mogu na istom području za istu vrstu poslova imati više poslovnih partnera. Isključiva agencija postoji onda kada su oba ili jedan partner vezani samo za jednu osobu. Preduzeću komitentu je stalo da ima što veći promet robe i usluga. Upravo zbog toga Zakon polazi od neisključive agencije kada je u pitanju nalogodavac. On “može imati na istom području za istu vrstu poslova više zastupnika” (član 790. st. 2 ZOO). Suprotno se može ugovoriti. Kada je u pitanju agent, važi zakonska pretpostavka isključive agencije. “Jedan zastupnik ne može bez pristanka nalogodavca preuzeti obavezu da na istom području i za istu vrstu poslova radi za drugog nalogodavca” (član 790. st. 3 ZOO). 3. Del credere zastupstvo Zastupstvo sa jamstvom za ispunjenje obaveza trećeg lica ili del credere agencija postoji onda kada agent posebnim pismenim sporazumom preuzme obavezu jemčenja. U ovom slučaju, agent ima pravo i na veću proviziju (del credere provizija). Posebna naknada, koja se dodaje na redovni iznos provizije, služi, u stvari, kao premija za preuzeti rizik (ne)ispunjenja ugovora od strane trećeg lica. Prije donošenja Zakona o obligacionim odnosima važio je i kod nas trgovački običaj da se ugovaranje provizije dvostruko veće od uobičajene smatra ugovaranjem del credere zastupstva. Izričita odredba člana 801. st. 1 ZOO ukida ovo običajno pravilo. Kod nas se, dakle, del credere zastupstvo mora posebno pismeno ugovoriti. VI - PRESTANAK UGOVORA 1. Prestanak ugovora sklopljenih na određeno vrijeme Vrijeme trajanja ugovora može biti određeno izričito ili prećutno, po prirodi samog posla. U prvom slučaju ugovor prestaje kada istekne rok na koji je zaključen. U drugom je potrebno analizom sadržaja posla utvrditi da li je ugovor prestao ili nije.

134

ali otkazni rok ne smije ni u kom slučaju biti kraći od mjesec dana (član 810 ZOO). 135 . Ukoliko su stranke bile povezane ugovorom o trgovinskom zastupanju manje od tri godine. ukoliko želi. U ovom slučaju se smatra da je novi ugovor sklopljen pod istim uslovima. otkazni rok iznosi dva mjeseca. otkazom bilo koje strane. To se čini nastavljanjem ugovorenih radnji i nakon isteka roka njegovog važenja. strana koja je primila neosnovani otkaz može. a ne kada to pojedina stranka želi. Uslovi pod kojima se otkaz može dati i način na koji to može biti učinjeno mogu se posebno urediti ugovorom. Ukoliko je odnos trajao više od 3 godine. on može prestati sporazumom stranaka ili jednostranom izjavom. Ugovor se može raskinuti krajem svakog kalendarskog tromjesečja. tj. Ukoliko to nije slučaj. neće se uzeti da je to izjava o raskidu ugovora. ali je potrebno drugu stranu obavijestiti o razlozima raskida. nego će se smatrati izjavom o otkazivanju ugovora. ali na neodređeno vrijeme. otkaz se mora dati najmanje mjesec dana prije isteka kalendarskog tromjesečja. Ako razlog raskida nije dovoljno ozbiljan. raskida bez otkaznog roka.Ugovori sklopljeni na određeno vrijeme mogu se prećutno produžiti. obavezna je da naknadi štetu drugoj strani. Dužina otkaznog roka zavisi od vremena trajanja ugovornog odnosa. Prestanak ugovora sklopljenih na neodređeno vrijeme Kada je ugovor sklopljen na neodređeno vrijeme. i sama raskinuti ugovor bez davanja otkaznog roka (član 811 ZOO). pa je potrebno da protekne redovni otkazni rok da bi ugovor prestao. Strana koja je neosnovano dala otkaz.od nastupanja tromjesečja sa čijim početkom ugovor prestaje da postoji. 2. Za prestanak ovako produženog ugovora potreban je otkaz. važiće dispozitivne odredbe ZOO. u tom slučaju. Ugovor se. Svaka strana može raskinuti ugovor i onda kada za to ima ozbiljne razloge. U njima su predviđene dvije osnovne situacije: raskid ugovora sa otkaznim rokom i bez njega. Ova rješenja stranke mogu i izmijeniti svojim sporazumom. usljed koga je uslijedio raskid ugovora. I ovdje se vrijeme računa unazad . Pored toga.

136 .

naziva se u poslovnom svijetu komisijom. komision pripada trgovinskim uslugama (član 11). mada užu. a za račun komitenta. Za to treće lice odnos između komisionara i komitenta je u principu irelevantan. Za komisione poslove karakteristično je što ih komisionar obavlja u svoje ime. 137 . Pojam komisionog posla Komision je takav privredni posao u kome se jedna strana obavezuje da će izvršiti neki privredni pravni posao u svoje ima a za račun druge strane.GLAVA TREĆA KOMISION I . kad kupuje robu. 2/95): “Ugovorom o komisionu smatra se naročito prodaja ili kupovina robe u svoje ime. Sam posao koji komitent naređuje da bude obavljen. Komisionim poslovima. a druga će joj strana za to platiti. Komisionar obavlja povjereni mu posao kao svoj i radi u vlastito ime. Stoga se na njega primjenjuju odredbe ZOO naloga (član 749 . kupuje je u vlastito ime. što rezultati komisije pripadaju komitentu. Strane koje učestvuju u ugovoru o komisionu zovu se komitent i komisionar. definiciju sadrži i član 15. Treće lice kao stranka u komisiji zna samo za njega. pored privrednih subjekata kojima je to osnovna djelatnost. Zakona o trgovini (Sl. njemu se izvršava obaveza i on odgovara za izvršenje posla. privredni posao koji zaključuje komisionar s trećim licem. kod komisione prodaje komisionar prodaje stvar kao svoju. Sličnu . on plaća u svoje ime. U inkaso komisiji se njemu vrše uplate. u stvari. U anglosaksonskim porecima ovaj posao se pojavljuje u pravnom obliku prikrivene agencije (undisclosed agency). kao da je sebi kupuje. ugovor o komisionu je ugovor o nalogu (član 772 ZOO). U savremenim sistemima ovaj posao ima sličnu pravnu i ekonomsku fizionomiju. Prema trećim licima s kojima sklapa povjereni mu posao. FBiH. Prava i dužnosti stranaka povodom ovoga posla su u kontinentalnim sistemima više ili manje jednako regulisana. Za komisione poslove je karakteristično i to što ih komisionar obavlja za račun komitentov. stiče prava i obaveze.POJAM I ZAKLJUČIVANJE KOMISIONOG POSLA 1. “ako pravilima o komisionu nije drugačije određeno” (član 772 ZOO). Prema sistematizaciji Zakona o trgovini. Po svojoj pravnoj prirodi. Komision su usvojila sva moderna prava. Komisionar je lice koje prima i izvršava komitentov nalog i s trećim licem zaključuje naređeni mu privredni posao u svoje ime.n. iz tog posla. redovno se bave trgovinske organizacije. Tako. “Ugovorom o komisionu obavezuje se komisionar da za naknadu (proviziju) obavi u svoje ime i za račun komitenta jedan ili više poslova koje mu povjerava komitent” (član 771 ZOO). dakle.770). on je ugovorna strana. komisionar. Komitent je lice koje ovlašćuje drugu stranu da za njegov račun izvrši povjereni posao. a za račun komitenta”.

po prvom shvatanju. povjerioci komisionarevi ne mogu radi naplate svojih potraživanja preduzimati mjere izvršenja na pravima i stvarima njegovih 138 . kako onih koje je predao komisionaru radi prodaje za njegov račun tako i onih koje je komisionar nabavio za njega.komitent. Takve mjere ne mogu preduzimati uopšte. kao što komitent i stiče to pravo čim komisionar nabavi stvar za njega. Stoga. Zakon o obligacionim odnosima je prihvatio drugo gledište. prodaju ili kupovinu. Postojanje tri subjekta znači mogućnost uspostavljanja tri grupe odnosa. Rezultati drugog ugovora pripadaju komitentu. a ne u stečajnu masu (član 789 ZOO). Kod komisione prodaje komitent ostaje vlasnik stvari sve do njene isporuke trećem licu. povjerava komisionaru da za njega obavi neki privredni posao.Iako je komisija pravni posao komisionara sa trećim licem. jer on u poslu s trećim licem nastupa u svoje ime. Nadalje. Dakle. Kod komisione kupovine pitanje je sporno: po jednima. Komisionar izvršava taj nalog . svojina odmah po prijemu isporuke prelazi na komitenta. Tim ugovorom mu daje nalog. koji se sklapa u cilju izvršenja prvog ugovora (naloga komitentovog). pošto je u svojini komisionarevoj. Po drugom gledištu komitent polaže izlučno pravo na stvar. u slučaju stečaja komisionara. preduzimati mjere izvršenja na pravima i stvarima koje je komisionar stekao izvršavajući nalog komitenta. Po drugima. radi naplate svojih potraživanja. Kad se radi o međusobnim odnosima stranaka koje učestvuju u jednom komisionom poslu . Stoga. npr. Prema dosad izloženome. Pravo svojine na stvari koja je data u komision ostaje komitentovo. privredni rezultati posla su komitentovi. Iz istih razloga komitent može zahtijevati od trećeg lica. u ovom privrednom poslu postoje tri subjekta i dva ugovora. Komitent bi ulazio u konkurenciju s ostalim povjeriocima. jer komisionar sklapa posao za njegov račun. Između komitenta i komisionara postoji u pogledu te stvari samo obligacioni odnos. komisionar. kome je komisionar predao stvar. a komitent mu za tu uslugu isplaćuje proviziju. ali nije radio za svoj račun. a to znači da su te stvari i prava komitentova. treće lice. stvar ulazi u stečajnu masu. U slučaju stečaja komisionara. jeste komisionar radio u svoje ime. jer on sklapa posao sa trećim licem u svoje ime. Jedan je ugovor između komitenta i komisionara. svojinu na kupljenoj stvari stiče komisionar. komisioni posao se sastoji u ovome: komitent zaključuje ugovor sa komisionarom. pa ni u slučaju komisionarevog stečaja. u kome je komisionar dužan da prenese svojinu na komitenta i da mu preda stvar. nego za račun komitenta. onda je interesantno i od praktičnog značaja i pitanje svojine nad stvari koja je predmet komisione prodaje ili kupovine. povjerioci komisionara ne mogu. sa poslovnog stanovišta to je posao komitenta. da cijenu plati njemu. komitent ima izlučno pravo iz stečajne mase stvari. odnosno neki drugi posao u zemljama gdje je to pravno moguće. Naime.obavlja povjereni mu posao i polaže o tome račun komitentu kao svome nalogodavcu. i drugi je ugovor između komisionara i trećeg lica. Neposredan odnos između komitenta i trećeg lica nastaće onda kada komisionar na zahtjev komitenta (član 779) ili samostalno otkrije komitentu ličnost trećeg i prenesena prava koja prema trećem ima (član 787).

znači za svojinu stvari.dok još nisu prodate. Posao se zasniva na povjerenju poslovnih partnera. kada mu se kupac obrati tražeći njegovu zaštitu protiv zahtjeva trećeg lica koje polaže pravo na stvar. Komisionar prodaje njegovu stvar. prodavac odgovara ako na prodatoj stvari postoji neko pravo trećeg lica. konsenzualan i neformalan. Jasno je da odgovornost za pravne nedostatke treba da leži na komitentu.).komitenata. Ugovor o komisionu može se sklopiti i na određeno vrijeme. može ugovoriti rok u svoju korist tako da komitent ne može povući stvar.g. Prema tome trećem licu bi za pravne mane odgovarao komisionar. Ono odražava faktičko stanje. Komisionar. jer se komisionar ne upušta u ispitivanje svojine stvari koja mu se predaje na prodaju. Za praksu je značajno i pitanje ko je prodavac? Jer. odnosno nalog komitentov može glasiti na određeni rok (“prodajte ili kupite robu do 1. pa za njegovo zaključivanje važe sve opšte norme o ovakvim ugovorima. iako je prodaje u svoje ime. 2. po svojoj prirodi. 788 ZOO). ne može jednostrano raskinuti ugovor do određenog roka. odgovarao bi komitent. oni to mogu činiti ako se potraživanje odnosi na posao sklopljen povodom tih stvari i prava. Izuzetno. Dakle. ili komitent koji se pred komisionarom pojavio kao njen sopstvenik? Za pravne mane. odnosno naknadi štetu. uslijed koga se isključuje. “u roku od tri mjeseca od danas” i sl.dok stvar nije kupljena. Posao se tada. decembra t. Komitent ima uvijek pravo da traži povraćaj stvari datih u komisionu prodaju . Ugovorni odnos može se zasnovati ponudom i prihvatom. Nasuprot takvom shvatanju stoji činjenica da se odnos komitenta i komisionara ne tiče trećeg lica koje kupuje stvar od komisionara i s njim stupa u pravni odnos. obično sklapa individualnom ponudom i njenim prihvatom. Zaključivanje ugovora Ugovor o komisionu je. tj. Kad se pojavi sopstvenik stvari i po svom pravu svojine zahtijeva od kupca da mu stvar preda. ovaj ugovor fiducijaran. ili ne može povući nalog za kupovinu. Stoga će komisionar. više odgovara zahtjevu pravičnosti i bolje je uklopljeno u rješenje ZOO o odnosima povodom stečaja komisionara. po pravilu. Stoji njegova obaveza da u tom slučaju komisionaru naknadi troškove. Smatramo da treba usvojiti prvo shvatanje. ili ograničava ili umanjuje kupčevo pravo (pravni nedostatak). Kod komisione prodaje sporno je pitanje odgovornosti za evikciju. hoće li tom kupcu odgovarati komisionar od koga je stvar kupljena. ako je komisionar primio na prodaju stvar od nekoga ko nije njen sopstvenik i prodao je. Nalogom se posao zaključuje sa 139 .”. pozvati komitenta da odnos raščisti i stvar oslobodi od prava ili ma kakvog zahtjeva trećeg lica. takođe. pošto je. odnosno može tražiti povraćaj iznosa koji je dao za kupovinu . Među privrednim organizacijama kojima komisioni posao ne spada u privrednu djelatnost nalog za komisiju se rjeđe upotrebljava. Naše pravo nema direktne odredbe koja bi ovaj slučaj rješavala. samo ako su potraživanja nastala u vezi sa sticanjem tih prava i stvari (čl. nalogom i konkludentnim radnjama.

Zato komisionar mora nalog izvršiti lično (član 753 ZOO). ne traži određena forma. Ličnost komisionara Iz načela samostalnosti proizlazi da poslovni subjekt. Davanje komisionaru i ovlaštenja da robu proda kao svoju . Ne posreduje između stranaka da bi ih doveo u vezu da sklope posao. pod kojim će uslovima pružati svoje usluge i u kom će organizacijskom obliku poslovati. Komisionar igra ulogu ekonomskog posrednika u prometu robe. Navedeni izrazi predstavljaju pravne standarde. odnosno da tuđim novcem nabavi robu kao kupac. pravnu prirodu radnji predaje i prijema treba cijeniti prema uslovima u kojima se vrši. pokazuje da komitent ima posebno povjerenje u komisionara. nego on sam zaključuje ugovor sa komitentom i 140 . a ličnosti komisionara svojstvo bitnog elementa ugovora. st.komisionarom kome je taj posao profesija. Iz izlaganja o pojmu posla vidljivo je da komitent prenosi na komisionara više pravnih nego ekonomskih ovlaštenja. Ugovor o komisionu je. sam i slobodno. u kom obimu. odnosno kupovnom komisionu. Ovo je načelno stanovište i Zakona o obligacionim odnosima. 3 ZOO). onda predaja i prijem stvari. U teoriji ne postoji jedinstveno shvatanje o tome da li je za zaključenje ugovora o komisionoj prodaji potrebno da se preda stvar koju treba da proda komisionar. pa bi ovo bio realan ugovor. mora biti uneseno u sudski registar. Ako komisionar nalog ne odbije bez odlaganja. Nalog se smatra prihvaćenim ako ga komisionar ne odbije “odmah” (član 32. posao intuitu personae. telegramom. dakle. telefonom. Nalog se može dati: pismeno. nego obaveza iz ugovora. odlučuje da li će se baviti vršenjem jedne ili više usluga. To ugovorom o komisionu daje osobine fiducijarnog pravnog posla. na sve načine na koje se može sklapati neformalan ugovor. ili ako im nalog ne prethodi. Za nalog se. a ne i sa onim pravnim subjektom koji se komisionim poslom bavi kao sporednom djelatnošću. odnosno “bez odgađanja” (član 750 ZOO). No. Ako izričita ponuda i prihvat nisu dati. II . usmeno. Obavljanje privrednih poslova u svoje ime.BITNI ELEMENTI 1. odgovara za štetu koju potencijalni komitent trpi zbog ovog zadocnjenja (član 750 ZOO). Izloženo opšte rješenje važi i za komisionu djelatnost. on nije posrednik u pravno-tehničkom smislu. odnosno novca dobijaju svojstva konkludentnih činidbi kojima se sklapa ugovor o prodajnom. Međutim. a za tuđi račun. pa se njihovo značenje utvrđuje prema okolnostima konkretnog slučaja. pa i ugovor o komisionoj prodaji konsenzualan. u našem pravu.u svoje ime. Drugo je mišljenje da je ugovor o komisionu uopšte. Predaja stvari koju treba prodati nije uslov za ugovor. Po jednima je potrebna predaja stvari komisionaru.

Komisionar ne igra ulogu zastupnika. 2. ako iznos naknade nije određen ugovorom ili tarifom. Privredni posao koji komisionar preuzima da završi za račun komitenta može biti različit: najčešće. Po Zakonu. Iznos provizije se obično ugovara. 3. a može biti i plaćanje za račun komitenta. Kada je naknada komisionara pretjerano velika. Poslovi mogu biti ograničeni rokom ili. Kod zastupstva je obratno: sva prava i obaveze iz posla koji zaključi zastupnik za zastupanog tiču se zastupanog nalogodavca i trećeg lica. On. ugovorom preuzima na sebe obavezu rezultata. a ne između komitenta i tih trećih lica. ZOO je prihvatio drugačije rješenje za ovaj slučaj. plaća se prema običaju koji važi za tu granu u mjestu u kome je komisionarevo sjedište. to je prodaja neke komitentove stvari. da bi izvršio prvi ugovor sklopljen sa komitentom. Predmet ugovora može se sastojati od jednog ili više. bilo istorodnih. sav efekat koji se u ekonomskom pogledu postigne tim poslom pripada komitentu. Sa trećim licem se pravno angažuje. bilo procentualno prema vrijednosti posla. Predmet komisiona može biti i izdavanje mjenice. Ako iznos provizije nije ugovoren. Predmet Predmet ugovora je pravni posao koji jedna stranka (komitent) povjerava drugoj (komisionaru) da ga obavi za njen račun. samo komisionar. dakle. transport itd. ili paušalno. pak. Bez obzira na obilježja predmeta. Pošto je ovo privredni posao. To je i inače karakteristično za ugovore poslovnog prava. pa kupovina za račun komitenta. komitent može zahtijevati da sud snizi naknadu na pravičan iznos. Komisionar obavlja povjereni mu posao uz naknadu koja se kod ovog posla naziva provizijom. u većini zemalja. 141 . u jednom iznosu.drugi ugovor sa trećim licem. kako je već rečeno. komisionaru pripada naknada prema obavljenom poslu i poslovnom rezultatu (član 783). komisionar mora naložene poslove da “obavi” (član 771). komisionaru pripada provizija i kad je posebno ne ugovori (član 771 ZOO). bilo raznorodnih poslova. Pravna veza po tom poslu postoji samo između komisionara i trećeg lica i stoga se obaveze i prava zasnivaju samo između komisionara i trećih lica. špedicija. Komisionar nema ovo pravo ako je ugovorena naknada nesrazmjerno niska u odnosu na trud koji on mora da uloži pri izvršavanju ugovora. kada nije srazmjerna obavljenom poslu i rezultatu. Cijena Treći bitni element ovoga ugovora je cijena. mogu biti trajni. Pošto on posao obavlja za račun komitenta.

nije mu dao slobodu ne samo u pogledu cijene nego i u pogledu ostalih uslova. on predstavlja srednje rješenje. ili može dati gornju i donju granicu cijene. ili samo najnižu ili samo najvišu cijenu.1. odbiti posao. termin “nalog” može imati i druga značenja. limitativnim. jer komitent nije precizan u izražavanju. To su: ponuda. može biti i potpuno određen. kod limitativnih naloga komisionar može ponuditi da naknadi razliku između limitirane i postignute cijene. Uslov za vršenje ovih prava jeste obavještavanje o odbijanju prihvatanja sklopljenog posla. kako se vidi. Ipak. Neki nazivaju i imperativni nalog limitiranim. Zavisno od okolnosti u kojima se pojavljuje. komitent je ovlašten na naknadu štete. kao i kod limitativnih naloga. “nalog” označava i način na koji komisionar treba da u svoje ime. odnosno usluga. Komitent može narediti da se stvar. može komitent dati uputstva kako će komisionar postupati. komitent može ne priznati. limitiranim. naređujući nalog). proda ili kupi po tačno određenoj cijeni. Ponekad se iz sadržine naloga ne može sigurno i tačno zaključiti o kakvoj se vrsti naloga radi. Napokon. kada komitent ne dozvoljava mogućnost slobodnog izbora i djelovanja komisionaru. Obaveze komisionara 1. Takvi nalozi nazivaju se limitnim. ako se komisionar nije držao naloga. prihvat i dokument koji se tiče komisionog posla. koje komitent mora dati “odmah” (član 773). jer komitent je ograničio komisionara. ali data uputstva nisu čvrsta i dozvoljavaju komisionaru da od njih unekoliko odstupi. dalje. svoga nalogodavca. najnižu i najvišu. Razlikovanje u pogledu širine ovlašćenja koje komitent daje nalogom komisionaru ima značaj za odgovornost komisionara. jer. Kod komisiona sa imperativnim nalogom. kada komitent ostavlja komisionaru veću slobodu izbora i kretanja u pogledu ostvarivanja povjerenog mu posla (fakultativni nalog). smatra se da je prepustio komisionaru da proda. kad komisionar valja da postupa onako kako glasi nalog. Pored toga.OBAVEZE STRANAKA 1. ako smatra da je to u interesu komitenta (demonstrativni ili indikativni nalog). Pod “nalogom” u ovom kontekstu podrazumijevamo sadržaj odnosa u koji stranke stupaju ugovorom. Ako komitent nije odredio nikakvu cijenu. a za račun komitenta. a za račun komitenta dâ pravno relevantnu izjavu volje. Pravilo je da se u slučaju sumnje uzima da se radi o demonstrativnom nalogu. a komitent je tada dužan 142 . Nalog može biti opštiji: širi. Postupanje po nalogu Osnovna komisionareva obaveza je da zaključi posao s trećim licem u svoje ime. nalog može biti nešto uopšteniji. odnosno kupi robu po cijeni koju on nađe za shodno. On.III . da postupi po nalogu. Pošto je ovaj odnos bitno određen karakterističnom obavezom komisionara. Tada se mora pridržavati komitentovih uputstava i naređenja i nema elastičnosti u ostvarenju povjerenog mu posla (imperativni.

kada komitent naknadno da dozvolu. Neka prava ne zauzimaju navedeno stanovište i ne smatraju obavezom komisionara da saopštava komitentu s kim je sklopio posao. u interesu komitenta. Komisionar mora nalog. Naročito kad se situacija na tržištu mijenja i kad je vjerovatno da bi uslijed drukčijih okolnosti i uslova komitent mogao izmijeniti nalog. Bez obzira na okolnosti. komisionar može odstupati od datog mu naloga kada smatra da je to u interesu komitenta. potkomisionaru. Smisao fakultativnog naloga je upravo u tome da komisionar uradi kako smatra da je najbolje u interesu komitenta. djeluje profesionalno. Praktično posmatrano. “te ako je na to primoran okolnostima” (član 753). izvršiti lično.prihvatiti rezultat posla (član 773). da robu nije mogao prodati po određenoj cijeni i da je cijena kakvu je postigao. Ovo je posebno važno kod trajnijeg poslovnog odnosa s obzirom da se cijene i drugi uslovi mijenjaju. i kod limitiranog i kod demonstrativnog naloga. što znači i veću proviziju i veći dobitak. pažnjom dobrog privrednika i uz stalno uvažavanje interesa svoga komitenta. nego iz poslovnih razloga. Komisionar. jer mora štititi interese komitenta. najprije. Kod demonstrativnog naloga. Ako za to ima vremena. a s kim će stupiti u poslovnu vezu ne tiče se komitenta. a upravo mu širina i rasprostranjenost tih veza omogućuju da zaključuje veći broj poslova. osim onoga što je kao najvažnije sadržano u nalogu. bez obzira na vrstu. Prilikom izvršavanja naloga. sam. odgovara za izbor zamjenika i uputstva koja mu je dao. Takav stav je prihvaćen ne iz pravnih. naime. onda kada ne može na drugi način da sačuva interese svoga nalogodavca. komitent je dužan prihvatiti rezultat posla. ipak. komisionar je dužan da daje podatke o tome s kim je zaključio posao za račun komitenta (član 779). Smatraće se da je komisionar prisiljen da uzme potkomisionara bez odobrenja komitenta. komisionar treba. Razlog je u tome što je komisionarova odgovornost vezana za izvršenje posla povjerenog u nalogu (obaveza rezultata). Po našem pravu. Komisionar je dužan da ga obavijesti o takvoj situaciji. Za rad potkomisionara ne odgovara. 1. razlozi za ovakav stav leže u poslovanju dokumentima iz kojih komitent prije ili kasnije može utvrditi ličnost trećeg. Ako bi bio 143 . tu stvarno i nema uputstava i komisionar se nema čega pridržavati. Čak se smatra da je to njegova dužnost. Povjeriti ispunjenje naloga drugome. komisionar je dužan da obavještava komitenta o relevantnim momentima posla i kad to komitent ne traži. Neka prava dozvoljavaju komisionaru da dokazuje. da obavijesti komitenta o namjeri i potrebi da odstupi od primljenih uputstava.2. Ako to dokaže. Ako je potrebno. u slučaju kad proda robu po nižoj cijeni od limitirane. može ukoliko je to ugovoreno. On stvara svoje poslovne veze. komisionar mora djelovati pošteno i savjesno. Obavještavanje o poslu Komisionar je obavezan da u toku posla obavještava komitenta na njegov zahtjev. Teorijsko opravdanje našlo se u činjenici da komisionar kao nalogoprimac radi za račun komitenta.

komisionar je dužan čuvati i preduzimati sve mjere radi njene zaštite. ako je takav običaj za tu vrstu stvari.4. povodom novih poslova. podaci o trećem licu u ovom konceptu imaju karakter poslovne tajne komisionara. Stvar koja se nalazi kod njega. pažnjom dobrog privrednika čuva stvar (član 776). a postoji opasnost da ona bude znatnije oštećena. ako je osiguravanje obavezno. Kao privrednik.3. količinu i stanje pakovanja. osigura dokaze o stanju stvari. bilo zbog svojih svojstava. Ubuduće. 1. bilo što mu je povjerena na prodaju. Tu se podrazumijeva i obaveza da stvar osigura. Komisionar odgovara za štetu koja nastane neizvršenjem ili neurednim izvršenjem ove dužnosti (član 777). Čuvanje stvari Komisionar je obavezan da brižljivo. ili ma iz kojih drugih uzroka. za ocjenu komisionareve odgovornosti uzima se u obzir posebna pažnja.dužan da komitentu daje obavještenja o trećem licu s kojim je zaključio posao. a kome je zanimanje sklapanje poslova za račun svojih komitenata. Znači. i uopšte prema odgovornom licu. čiji je odnos prema komitentu zasnovan na povjerenju. Ne dobije li na vrijeme uputstva šta će činiti sa stvari. Međutim. ova obaveza ima višestruke pravne oblike. komisionar je dužan obavijestiti komitenta o tim promjenama na stvari i tražiti uputstva. Obaveza obavještavanja postoji i onda kada komisionar prilikom preuzimanja robe koju mu je uputio komitent. 1. Iz obaveze čuvanja povjerene stvari proističu odgovornosti komisionara za štetu koja bi nastala na toj stvari. Dužan je da utvrđuje kvalitet. bilo što je tu stvar kupio za komitenta. komisionar je dužan u svakom pogledu i u svakoj prilici čuvati interese svoga nalogodavca. U praksi. komisionar je obavezan na drugi način štititi interese komitenta. a bio je na to obavezan nalogom ili zakonom. ili ako je to uobičajeno u poslovnim odnosima komisionara sa komitentima. odgovara i za slučajnu propast i slučajno oštećenje stvari (član 776). Tako je komisionar dužan preduzimati sve mjere radi očuvanja komitentovih prava prema špediteru. uloži prigovore i slično. vozaru i skladištaru. ako stvar nije osigurao. Odgovornosti se oslobađa samo ako dokaže da se ta šteta nije mogla otkloniti i pored njegove naročite pažnje. ako je tako naredio komitent. Stoga. njegov dotadašnji komitent bi mogao sam stupiti u poslovni odnos sa poznatim trećim licem. Zaštita komitentovih interesa Pored dužnosti obavještavanja o nedostacima. mogao bi biti komisionarov interes okrnjen. 144 . dužan je stvar prodati kao dobar privrednik na najpogodniji način (član 778). Ako bi stvar koja mu je povjerena na prodaju mogla izgubiti od svoje vrijednosti. bilo zbog uticaja spoljnih činilaca. Sadržaj ove dužnosti su dva podatka: datum prispijeća i opis vidljivog nedostatka ili manjka. utvrdi da je ona oštećena. Mora da preduzima mjere ako se pokažu mane na stvari.

vrati ostatak neprodatih stvari kod komisione prodaje. položi račun komitentu. okolnostima. Stoga je komisionar dužan predati i višak iznad cijene ili stvari. ako je. itd. Pored predaje rezultata posla.. smatra se da komisionar može davati avans i prodati ih na kredit. završen onako kako glasi nalog. preduzima na svoj rizik. Isto je tako interesantno i pitanje da li komisionar može prodati povjerenu mu robu na kredit. kao ni o činjenicama. Jasno je da komitent može naknadno odobriti postupak komisionaru. Čuvanje poslovne tajne Komisionar nije ovlašten da trećim licima daje obavještenja i podatke o poslovima koje je zaključio sa svojim komitentima. Posao je sklopljen za račun komitenta i ono što je postignuto. pošto završi posao. Obaveza čuvanja poslovne tajne je trajna. da mu obezbijedi podatke potrebne za ocjenu rezultata posla i da preda dokumenta. predati mu stvar koju je nabavio zajedno sa dokumentima uz stvar.: proda stvar skuplje. a neutrošeni novac kod komisione kupovine. ako nema naloga da tako ne uradi. stvar prodata na kredit. odnosno da li može davati avans trećem licu za stvar koju kupuje za račun komitenta. Njegova je korist u proviziji (član 773). itd. uslovima i odnosima koje je saznao u izvršenju tih poslova. Ona postoji ne samo za vrijeme izvršenja ugovora nego i po njegovom ispunjenju. Ispunjenjem ove obaveze upravo se postiže cilj posla. za one vrste poslova. prenijeti na njega potraživanja prema trećem licu. ekonomski rezultat posla. bez obzira što je on dao stvar na kredit ili na otplatu u ratama. Pravilo je da ne može i da te radnje. odnosno za prodaju i kupovinu onih stvari za koje je takav način rada uobičajen. pa mu je to komisionar dužan predati. ako se radilo o komisionoj prodaji. ili bolju stvar. Nikakve neposredne koristi iz posla ne može imati komisionar. Sve to treba uzeti kao poslovnu tajnu. Tako će komisionar predati komitentu iznos koji je primio na ime cijene za prodatu stvar. ako o tome nema dispozicije u nalogu. Međutim. sa povoljnijim rezultatom nego što je glasila dispozicija (npr. kupi je jeftinije. Interesantno je pitanje kome pripada višak rezultata posla ako komisionar u izvršenju naloga uspije da završi posao uz povoljnije uslove.5. Kako se posao izvršava za račun komitenta.). pripada komitentu. Komisionar je dužan da isplati komitentu cio iznos prodajne cijene. 145 . Predaja rezultata posla Komisionar je obavezan da “bez nepotrebnog odgađanja” preda rezultat posla i položi račun o svome djelovanju (član 780). npr.6.1. Šta će to biti . proda je uz neke druge povoljnije uslove i sl. komisionar je dužan da. Komitentu mora predati čist posao. 1.zavisi od prirode posla i ugovora. sve koristi iz posla pripadaju komitentu.

komisionar. “Komisionar koji je nevjerno postupio prema komitentu nema pravo na naknadu” (član 782). odnosno proviziju prema ugovoru ili odluci suda. ima pravo na odgovarajuću naknadu. Kada će se posao smatrati završenim zavisi od toga kako glasi konkretan komitentov nalog. ipak. veća količina robe u komisiju da se prodaje prema potrebama potrošača.1. komisionar u ovom slučaju nema pravo na naknadu za uloženi trud. ili je ugovoreno da komisionar otkupljuje u vrijeme sezone poljoprivredne proizvode za račun komitenta . Tada mu pripada provizija od obojice komitenata. ili će mu dati novac radi neke isplate. npr. Izuzetno.pa jednim poslom udovolji nalozima obojice komitenata. Nasuprot ovoj dužnosti komitenta stoji nasuprot obaveza komisionara da primljena sredstva upotrijebi samo u svrhu za koju su mu data. Kad se radi o davanju novca za obavljanje posla. a drugi mu daje nalog za kupovinu baš te robe . 146 . nego naknada za trud.jedan mu. Ako je ugovoreno da komisionar postupno izvršava posao . komisionar ima pravo da zahtijeva punu proviziju i onda kada je u izvršenju posla bio “spriječen nekim uzrokom za koji odgovara komitent” (član 782). Davanje sredstava za izvršenje naloga i avansa Komitent je dužan da komisionaru da sredstva za izvršenje naloga. Provizija pripada komisionaru tek kad obavi posao. Može se desiti da komisionar primi nalog od dvojice svojih komitenata za isti posao . Pošto se niko ne može pozivati na svoju nesavjesnost. Bitno je da je došlo do ugovorenog rezultata. ako se radi o komisionoj prodaji ili transportu. Njena visina se određuje prema okolnostima konkretnog slučaja. Kad se posao ne izvrši zbog uzroka za koje ne odgovaraju ni komisionar ni komitent. jer ovdje se rad nagrađuje tek kada je doveo do uspjeha. Prema prirodi posla. komitent će biti dužan da komisionaru da robu ili stvari. daje robu i nalog za prodaju.2. Plaćanje naknade (provizije) Komitent je dužan isplatiti komisionaru naknadu.komisionar ima pravo da traži srazmjeran dio naknade poslije svakog djelimičnog izvršenja posla (član 782). Zakon ne predviđa da je komitent dužan predujmiti komisionaru potrebna sredstva za obavljanje povjerenog mu posla. koji je od njega komitent tražio ugovorom.2. “Odgovarajuća naknada” ne predstavlja proviziju od posla. Davanje avansa komisionaru mora se izričito ugovoriti (član 785). 2.. Obaveze komitenta 2. kad izvrši komitentov nalog i postigne rezultat. Obaveza plaćanja postoji i kada nije izričito ugovorena. Nevjernim postupanjem smatra se djelovanje na štetu komitenta koje je istovremeno u suprotnosti sa principom poštenja i savjesnosti.. npr.data je.

pridržaja i prvenstvene naplate Na robi. otklanjanje mana. sortiranje. Troškovi Komitent je dužan da komisionaru naknadi troškove koji prelaze okvir njegove režije. donio korist komitentu. Komisionar može zadržati robu ili stvari komitentove. ima pravo na naknadu troškova. takođe. 2. ne sve troškove. potraživanja po tekućem računu (komercijalni koneksitet). bilo da se radi o cijeni koju je primio za prodatu stvar. jer je jedan dio troškova poslovanja sadržan u proviziji. Načelno. to se ne bi moglo dozvoliti. ili sam kupiti stvar koja mu je data u komisionu prodaju. komisionar prvenstveno podmiruje svoja potraživanja prije ostalih komitentovih povjerilaca. Kada bez svoje krivice ne uspije da izvrši nalog komisionara. odnosno stvari ili novac. I onda kada komisionar vrši neke usluge svojim sredstvima (npr. Može. Jasno je da mu to pravo pripada i za potraživanja iz zajmova i predujmova koje je dao komitentu. Takvi su troškovi i izdaci naročito: vozarina. vještačenje. i to založni povjerilac po trgovinskom. odnosno stvarima koje se nalaze u njegovom posjedu komisionar ima pravo zaloge i pridržaja za sva potraživanja koja proističu iz komisionih poslova (član 786). jer bi tada komisionar mogao oštetiti komitenta dajući prvenstvo svojim interesima. kao i na onima za koje ima ispravu na osnovu koje može raspolagati tim stvarima. utovar.3. itd. nego je odlučno da je taj izdatak bilo potrebno ili korisno učiniti za taj posao. odnosno jesu li otklonili štetu od povjerene mu stvari. Za ocjenu da li je trebalo učiniti izdatke nije važno je li svaki konkretni izdatak i trošak komisionara.5. a ostatak predaje komitentu. prevoz. koji prelaze obim normalnih troškova poslovanja komitent je dužan da mu naknadi. Sve troškove i izdatke komisionara u vezi sa povjerenim poslom.). a ne samo iz posljednjeg posla na osnovu koga se u njegovim rukama nalazi roba. Obezbjeđuju se. Prihvatanje komisionara kao saugovarača u komisiji Postavlja se pitanje da li komisionar može stupiti u odnos kao saugovarač u povjerenoj mu komisiji. takođe ima pravo na naknadu troškova. Komisionar ima pravo i na kamatu na troškove od dana kada su oni učinjeni (član 748). dok mu komitent ne isplati proviziju i naknadi ostale troškove. tj. 2. odnosno poslovnom pravu. Pravo pridržaja i zaloge pripada komisionaru za obezbjeđenje potraživanja iz svih komisionih poslova koje je obavljao za komitenta.4. s tim stvarima i s robom postupati kao založni povjerilac.2. može li prodati komitentu svoju stvar. premije za osiguranje. Trpljenje komisionarevih prava zaloge. ležarina. Pravo zaloge ima i na stvarima koje se nalaze kod njega i na stvarima koje drži neko drugi za njega. dakle. koje daje šira ovlaštenja i uprošćava proceduru za prodaju založene stvari. pakovanje. uskladištenje i sl. Iz dobivene cijene. Dakle. 147 . ili za prodatu zalogu.

ili za one u kojima se primjenjuju pravila o ugovoru o nalogu kao supsidijaran izvor. u sukobu su očigledno interesi komisionara i komitenta. Iako ova obaveza komitenta ima isključivo ugovorni karakter. Da bi zaštitio interese komitenta. komisionar plaća cijenu koja je manja onda kada prodaje robu. Cijena po kojoj komisionar kupuje ili prodaje robu je tržišna ili berzanska cijena u vrijeme izvršenja posla. takođe. i obratno. Konkretizacija ovih pravila je posebno istaknuta za pojedine situacije koje se tiču isključivo komisiona. pa ih komitent duguje u mjeri na koju ukazuju okolnosti konkretnog posla. Zatim slijede: prodaja robe osobi za čiju je prezaduženost komisionar znao ili morao znati (član 774). Zbog toga ćemo se zadržati samo na imovinskim sankcijama za povredu ugovornih obaveza. onoga dana u kome je roba kupljena. I kad je saugovarač u komisiji. Može se očekivati da će komisionar dati prevagu svojim interesima. odnosno neurednog ispunjenja ugovornih obaveza. ipak su neki njeni modaliteti uređeni zakonom. kupovina komitentove stvari po nižoj cijeni) nije povoljno za komitenta. IV . Imovinska odgovornost komisionara je podvrgnuta opštim pravilima obligacionog prava za slučajeve neispunjenja. Režim troškova. te izostanak ispunjenja ugovora od strane trećeg lica kod komisiona star del credere (član 781).Naime. Tu je na prvom mjestu sklapanje posla pod uslovima koji su nepovoljniji od naloženih (član 773). Odgovornost je subjektivna. propuštanje pregleda i obavještavanja o utvrđenim nedostacima poslane robe (član 777). propust pažnje dobrog privrednika pri čuvanju robe komitenta (član 776). Odgovornost komisionara Administrativno-pravna i kaznena odgovornost komisionara određena je različitim vrstama propisa za pojedine propuste za koje odgovaraju i drugi poslovni subjekti. komisionar ima pravo na proviziju za obavljeni posao. Ako se te cijene ne bi slagale sa cijenama iz naloga. ono što je povoljno za komisionara (prodaja svoje stvari po višoj cijeni.ODGOVORNOST STRANAKA 1. jer se odnosi na nenovčane obaveze. nije promijenjen. U prvu grupu spadaju sljedeći slučajevi neispunjenja ugovora. što povlači obavezu plaćanja razlike i naknade ostale štete. a plaća cijenu koja je veća onda kada kupuje robu. 148 . odnosno prodata. naš Zakon o obligacionim odnosima dopušta komisionaru da bude saugovarač u komisiji samo na osnovu sporazuma sa komitentom (član 775). tj.

i sklopiti ugovor.U drugu skupinu spadaju dva slučaja odgovornosti nalogoprimca. Najprije. Odgovornost komitenta Slučajevi imovinske odgovornosti komitenta nisu posebno istaknuti u Zakonu o obligacionim odnosima. ili zaključio distancioni. po dispozitivnim pravilima. odnosno od dana kada je komitentu trebalo novac predati. Takav komisioni posao naziva se “del credere”. i da će treće lice. posebno 149 . Jemstvo za ispunjenje obaveze trećeg (komision star del credere) Komisionar ne odgovara ako ne zaključi ugovor ili ne obavi drugi pravni posao koji mu je naložen. Za jemstvo. dakle. Supsidijarna pravila o nalogu donekle modifikuju ova rješenja. odnosno prodao uz neke uslove na koje je komitent pristao. Kad je komisionar sa znanjem komitenta prodao stvar na poček ili kupio stvar pod nekim pravnim teretom. 2. komision uz jemstvo za obavezu trećeg lica. preuzimanje jemstva za obaveze trećeg saugovarača. Posebnim sporazumom može se navedeni režim odgovornosti komisionara pojačati. ne garantuje da će treće lice. posebno utvrditi da će komisionar jamčiti za saugovarača koga izabere. ili terminski posao. ovi komisionari odgovaraju solidarno za ispunjenje naloga (član 757). Ako je brižljivo postupao pri poslu. Stoga se njegova odgovornost ravna prema opštim pravilima obligacionog prava. Jedina posljedica ovog propusta jeste nemogućnost ostvarivanja prava na naknadu (proviziju). Može on preuzeti i takvu obavezu da garantuje komitentu da će izvršiti nalog. komisionaru pripada posebna nagrada (del credere provizija). Prvi je upotreba komitentovog novca za sopstvene svrhe (član 756). Bilo da se radi o upotrebi novca dobijenog za plaćanje. Ako ništa suprotno nije izričito dogovoreno. izvršiti svoje obaveze. Takođe. da će treće lice ispuniti obavezu. primjenjivaće se poglavito pravila o odgovornosti za neispunjenje novčanih obaveza. on ne odgovara za urednost ispunjenja obaveze trećeg lica. Može se. komitent je dužan komisionaru naknaditi one štete koje je ovaj pretrpio u izvršenju naloga bez svoje krivice (član 760). Druga situacija postoji onda kada je izvršenje posla povjereno nekolicini komisionara istim nalogom. komisionar je dužan platiti “kamatu po najvišoj dopuštenoj ugovorenoj stopi” računajući od dana prijema. Isto tako. od koga se stvar kupuje. V . odnosno kome se stvar prodaje. uredno ispuniti ugovor. njegov saugovarač. A to znači da će odgovornost komitenta ovdje biti objektivna. Klauzula “star del credere”.POSEBNE VRSTE KOMISIONA 1. komisionar ne odgovara za treće lice. komisionar ne odgovara ako je stvar kupio. bilo novca dobijenog po osnovu prodate robe ili usluge. I drugo.

komisionaru pripada pravo zaloge čak i kad roba nije u njegovim rukama. posebnim sporazumom. a ne samo za glavnicu. protek vremena na koje je ugovor zaključen. 150 . To su: sporazuman raskid. Izloženi načini prestanka podvrgnuti su opštim pravilima obligacionog prava. 2. prestanak subjektiviteta komisionara. rjeđe. budući da se radi o ugovoru intuitu personae. Dok robu ne preda. mašine) i kod robe iz uvoza. kad se nalazi u carinskom ili u nekom drugom skladištu. a može i odvojeno. Ako je bilo više povjerilaca.naročito na strani komisionara. koja može biti ugovorena. Već je opšteprihvaćeno da postoji komision del credere ako se za posao ugovori provizija dva puta veća od propisane. Konsignacioni posao je čest kod robe koja ima veliku vrijednost po jedinici (npr. komisionar ima pravo prvenstvene naplate svih svojih potraživanja.PRESTANAK UGOVORA 1. iako je dao dio cijene u kreditu ili. VI . Može to biti u ugovoru o samom komisionom poslu. Kredit se daje. automobili. na putu. Pravo zaloge ima za iznos svih potraživanja. Komisionaru pripada veća provizija. ili mu isplaćuje unaprijed dio cijene. objektivna nemogućnost ispunjenja obaveza . te uredno ispunjenje posla. Komisionar odgovara solidarno sa svojim saugovaračem. Ima izvjesnih poslova za koje se pretpostavlja da za njih komisionar preuzima del credere. Isto važi i za posljedice prestanka ugovora u pojedinim slučajevima. Konsignacija Konsignacija je takav komisioni posao u kome se ugovara da komitent šalje komisionaru robu na stovarište. ili je kod vozara. Jasno je da kod ove vrste ugovora komitent ima prema komisionaru prava koja ima povjerilac prema jemcu.se ugovara. u gotovu. Kad komisionar proda robu koja mu je data u konsignaciju. kao avans. Opšta pravila Ugovor o komisionu može prestati na načine koji su poznati i kod drugih pravnih poslova. kao i kamatu i ostale troškove. odnosno uobičajene. iz postignute cijene naplaćuje prvenstveno iznos kojim je kreditirao komitenta. po pravilu. ili utvrđena propisom ili običajima. da jemči za trećeg saugovarača. Komisionar prima u prodaju robu koja ostaje u komitentovoj svojini. koji reflektiraju na naplatu iz postignute cijene. iako to nije izričito ugovoreno. u iznosu nižem od vrijednosti robe u konsignaciji (obično 60-90%). da bi se komisionar kao konsignator obezbijedio u slučaju pada cijene. a komisionar mu otvara kredit na podlozi primljene robe. Ovo rješenje ne postoji u Zakonu o obveznim odnosima.

za razliku od njih. Nalogodavac (komitent) u principu uvijek ima pravo da odustane od ugovora. Treba uzeti da je otkaz dat “u nevrijeme” ako onemogućava.2. Šta se smatra otkazom “u nevrijeme” i koji razlozi nisu “osnovani”. Uslovi pod kojima se to može učiniti i posljedice raskida jednostranom izjavom volje su uređene pravilima koja važe za ugovor o nalogu. faktičko je pitanje. Odredbe ugovora o nalogu ovdje se neposredno primjenjuju kao supsidijaran izvor. komision nema posebnih pravila za ove situacije. 151 . Ukoliko otkaže nalog u nevrijeme i to učini bez osnovanog razloga. komitent duguje komisionaru odgovarajući dio naknade za učinjeni trud i naknadu štete (član 765). No. ZOO u tom pogledu nije potpuno jasna. komisionar je dužan i nakon otkaza obavljati one poslove iz ugovora koji ne trpe odgađanja. Ona stoga važe i kod drugih ugovora o uslugama u prometu robe i usluga. Opoziv i otkaz naloga Opoziv naloga vrši komitent. ili bitno otežava komitentu da postigne one ekonomske ciljeve radi kojih je angažovao komisionara. duguje komitentu naknadu štete koju ovakav otkaz prouzrokuje. a otkaz komisionar. I nalogoprimac (komisionar) može uvijek odustati od ugovora. To mora činiti sve dok nalogodavac ne bude mogao po redovnom toku stvari preuzeti brigu o njima. Komitent to najčešće čini angažovanjem drugog komisionara. Ako za odustanak nije bilo osnovanih razloga. Bez obzira na to kako se može kvalifikovati otkaz. iako stilizacija člana 766.

152 .

Zakona o trgovini “uslugama uskladištenja robe smatraju se naročito smještaj i čuvanje robe. Ekonomski značaj javnih skladišta naročito je porastao s međunarodnim razvojem trgovine i s uvećanim prometom robe uopšte. 11. na ravnomjerno snabdijevanje velikih i malih potrošača. Na kraju. a taj kredit daju i neka skladišta. značaj i pravna priroda ugovora Uskladištenje je privredni posao koji se sastoji u smještaju i čuvanju tuđe robe uz naknadu. Po Zakonu o obligacionim odnosima “ugovorom o uskladištenju obavezuje se skladištar da primi i čuva određenu robu i da poduzima potrebne ili ugovorene mjere radi njezina očuvanja u određenom stanju. 2/95 . Nadalje. ne moraju podizati svoja skladišta ni zapošljavati osoblje za čuvanje i manipulaciju robe. Pravni režim za skladišna preduzeća isti je kao i za druga preduzeća. Zakona o trgovini (Sl. ostavljanje robe u javno skladište olakšava kupovinu i prodaju robe. a ostavodavac se obavezuje da mu za to plati određenu naknadu” (član 730). Uskladištenje velikih stokova robe omogućuje korisne intervencije na tržištu. te da je preda na zahtjev ostavodavca ili druge ovlaštene osobe.POJAM I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O USKLADIŠTENJU 1. jer roba u skladištu može da čeka povoljnije uslove. pa ostavioci ne moraju čak ni tražiti kreditora. ili koji je dalje preprodaju. Trgovcima i proizvođačima je olakšano time što u nekim mjestima. ZOT. Čl. te utiče na stabilizaciju cijena. 173 Skladišni posao ubraja se u trgovinske usluge. i na otklanjanje posljedica transportnih smetnji. gdje postoje javna skladišta. 172 173 Član 16. 153 . mogućnost prenosa skladišnice olakšava prođu uskladištene robe i onim kupcima koji nemaju svog prostora da je smjeste. n. Pojam.GLAVA ČETVRTA USKLADIŠTENJE I . S obzirom na značaj ovoga posla u cirkulaciji dobara. Kod nas se takav karakter ovoga privrednog posla danas uveliko izgubio. a interesentima se pruža mogućnost da vide robu i ispitaju njene osobine. Uskladištena roba se smatra veoma dobrom podlogom za dobijanje realnog kredita. skladišna preduzeća obavljaju i druge radnje koje su u neposrednoj ili u posrednoj vezi s uskladištenjem. posao uskladištenja sadrži elemente javne službe. Pored ove osnovne djelatnosti smještaja i čuvanja robe. FBiH. Ova konstatacija se odnosi na režim opštih uslova poslovanja koje skladištari redovno donose i objavljuju. kao i 172 drugi poslovi i radnje koji se uobičajeno obavljaju uz smještaj i čuvanje robe”. ne moraju tražiti posrednike ni špeditere koji će za njih završavati poslove u vezi sa prijemom ili ekspedovanjem robe i njenim čuvanjem. Prema članu 16.ZOT).

Tada se radi samo o zaključivanju ugovora konkludentnim radnjama. Zaključivanje ugovora U građanskom pravu. Iz tih slučajeva ne bi trebalo izvoditi zaključak da je riječ o realnom ugovoru. znači shodna (član 739 ZOO). Dispozicija se posebnom odredbom poziva na uslove poslovanja kao na sastavni dio ugovora. kad se u prekomorskom saobraćaju roba pretovaruje u brod ili iz broda. Pored toga. U teoriji je sporno da li je ugovor o ostavi konsensualan ili realan. Posao je sklopljen kada skladišno preduzeće primi i potpiše dispoziciju i stavi na nju pečat preduzeća sa datumom. Preovladava shvatanje da može biti i konsensualan i realan. uskladištenju odgovara ostava (depozit). vozar predaje pošiljku na čuvanje skladišnom preduzeću. na primjer. Kada skladištar po posebnom sporazumu vrši neke dodatne radnje u vezi sa robom. Jedan primjerak ovako potpisanog naloga za uskladištenje dobija ostavilac. U pogledu forme ugovora i tehnike zaključivanja važi i kod ovog posla ono što je rečeno za špediterski posao i što je propisano i uobičajeno uopšte za zaključivanje ugovora o trgovinskim uslugama. ugovor o uskladištenju se mora smatrati konsensualnim. ugovor je konsensualan. i kao dokaz o pravu da raspolaže uskladištenom robom. Odgovor zavisi od toga da li je posao sa naknadom ili ne. Ako se stvar čuva uz naknadu. ostaviocem se smatra 154 . takvu pošiljku prihvata skladišno preduzeće. ugovor je realan. uključujući i nalog.729 ZOO). Ugovor o uskladištenju je teretan. 2. Prećutno. On mu služi kao dokaz o zaključenju ugovora o uskladištenju. Skladišna preduzeća su prihvatila u poslovnom svijetu uobičajenu praksu razvijenu u. U svim navedenim slučajevima prećutnog zaključivanja ugovora. onda u ugovoru o uskladištenju ima i elemenata ugovora o djelu. dvostrano obavezan. zaključivanja ugovora o uslugama u prometu robom: uskladištenje se vrši isključivo na osnovu dispozicije. Druga je stvar što se u nekim slučajevima smatra da je ugovor zaključen činom predaje robe u skladište. postoje i neka obilježja ugovora intuitu persone. kad se korisnik ne javi blagovremeno da primi pošiljku. U suprotnom. Zbog toga će se odredbe o ugovoru o ostavi primjenjivati kao supsidijarna pravila na pitanja koja nisu za uskladištenje posebno uređena.Po svojoj pravnoj prirodi uskladištenje se svrstava u ugovore o ostavi (član 712 . vrši utovar ili istovar i čuva je potrebno vrijeme. Odnos se može zasnovati sporazumom sklopljenim na bilo koji način na koji se zaključuju konsensualni ugovori. a posao ne vodi špediter. Nadalje. Za sadržinu ugovora važi opšte pravilo da skladištar može imati svoje uslove poslovanja i da nalog sadrži samo njihove najnužnije elemente. Po lučkim uzansama i po trgovinskim običajima. konsensualan i neformalan. Primjena je “odgovarajuća”. komutativan. Pošto je za privredne poslove karakteristično da se obavljaju uz naknadu. konkludentnim radnjama se zasniva ugovorni odnos kada se roba upućuje u skladište preko vozara. Razumije se da ostavilac mora biti upoznat s tim uslovima. Ovakvo rješenje dozvoljava znatnu slobodu u prilagođavanju pravila o ostavi na ugovor o uskladištenju.

a ne onaj ko je predao robu. njegova ličnost ima neka svojstva bitnog elementa ugovora. To smije činiti sa pristankom ostavioca. Carinske dažbine se plaćaju prilikom iznošenja robe radi njenog stavljanja u promet. Podaci iz transportnih dokumenata uzimaju se kao elementi dispozicije. U većim lukama postoje posebna preduzeća luka i skladišta koja se pored smještaja i čuvanja robe bave i utovarom.BITNI ELEMENTI UGOVORA O USKLADIŠTENJU 1. da skladištar ne smije miješati ni zamjenljive stvari sa stvarima iste vrste i istog kvaliteta. Pravilo je. 130 155 . Specijalna skladišta primaju na čuvanje samo neke vrste robe. Pošto je skladištar. preko špeditera ili preko vozara. U njih se smješta tranzitna roba. koji pohranjuju robu svoga komitenta u javna skladišta. I tip F je javno skladište kojim upravljaju carinski organi. inače. Odobrenje izdaje Uprava carina. ali je stalno pod nadzorom carinskih organa. ili ako je očigledno da se radi o stvarima koje se mogu miješati bez opasnosti da će se time nanijeti šteta ostaviocu (član 734 ZOO).: rude. Tip C je vlastito skladište gdje je skladištar ista osoba kao i korisnik skladišta ali ne i neophodno vlasnik robe. uvezena roba i roba namijenjena izvozu. Javna skladišta mogu poslovati i kao carinska skladišta. 59/01 Čl. žitarice i sl. Tip A je javno skladište za koje je odgovoran skladištar. Ostavilac. Roba se čuva za račun i na rizik vlasnika. dužan da stvari sam čuva (član 715 ZOO). dakle. Robom se može manipulisati. Novine FBiH br. Zakonom o carinskoj 174 politici u Bosni i Hercegovini carinska skladišta su podijeljena na tri tipa. Za njihovo osnivanje potrebno je odobrenje. Specijalna skladišta mogu miješati robu iste vrste. Stranke Kao ostavilac (ostavodavac) može se pojaviti svaki subjekt prava. Skladišno preduzeće se ne upušta u ispitivanje da li je on ujedno i sopstvenik robe. Pružanjem usluga uskladištenja stvari mogu se privredni subjekti baviti kao osnovnom djelatnošću (skladišna preduzeća) ili kao sporednom (prevozničke i špediterske organizacije). Dok je u takvom skladištu. ne mora biti vlasnik stvari koju povjerava na čuvanje skladištaru. Često se ugovor o skladišnom poslu sklapa posredno. na robu se ne plaća carina. II . istovarom i pretovarom na brod i na 174 Sl. Opšta primaju robu bez obzira na vrstu i pakovanje i čuvaju je odvojeno od druge. u principu. Javna skladišta obično se osnivaju u lukama. ne smiju miješati stvari raznih ostavilaca. npr. Javna skladišta mogu biti opšta i specijalna.sopstvenik robe. riječnim pristaništima i većim saobraćajnim čvorištima gdje postoje carinarnice.

Odnosi sopstvenika tih skladišta sa ostaviocem većinom nisu regulisana propisima trgovinskog prava. otpremanje robe i sl. Povjerenu robu skladištar smješta u odgovarajuće magacinske prostorije ili na otvoreni skladišni prostor. manipulisanje (čišćenje. odnosno koje se predviđaju ugovorom. plaćanje vozarine. Dakle. za razliku od javnih. vađenje uzoraka. O ovoj zabrani postojala je ranije izričita odredba. Uobičajene radnje bile bi: vaganje. nego sam smješta robu. kao 156 . sortiranje. Sastoji se iz naknade za osnovnu i sa njome povezane sporedne usluge skladištara. Konsignaciona skladišta nisu javna skladišta. Po pravilu. nego građanskog. Neka zakonodavstva dopuštaju da skladištar prodaje povjerenu mu robu kao komisionar. te vršenje radnji koje se uobičajeno obavljaju uz smještanje i čuvanje robe. predmet poslovanja skladišnih preduzeća mogu biti i sporedne djelatnosti u vezi s uskladištenjem robe. 2. prema sporazumu sa ostaviocem. raznih pristojbi i drugih troškova. Cijena usluge Cijena usluge je složena. To su skladišta privrednih društava u kojima je smještena uvozna roba kojom trguju te organizacije kao zastupnici. pakovanje. kad se iznosi iz skladišta. Sporedne djelatnosti skladištara mogu biti različite: primanje robe od prevoznika. Pored toga.). Izuzetno može i to učiniti posebnim ugovorom. popravka ambalaže. Koje će od tih radnji skladištar vršiti u konkretnom poslu .zavisi od dispozicije. ni zatvorena skladišta. Uporedno pravo poznaje još i tzv. Predmet posla Predmet posla je smještaj i čuvanje robe. ni otvoreni prostor skladištar ne izdaje u zakup. pošto nejasnosti i nepotpunosti idu na rizik nalogodavca. Skladišna preduzeća mogu i izdavati skladišnice. za razliku od ostave. privatna skladišta koja. ni za čuvanje robe. nisu mogla izdavati skladišnice. Da bi ulazili u cijenu. U dispoziciji treba tačno naznačiti svaku radnju koja se nalaže preduzeću. Mogu ih otvarati privredne organizacije registrovane kao zastupnici inostranih firmi na osnovu ugovora o konsignaciji. premije osiguranja. i čuva je. 3.kopnena vozila. carinjenje. ni za tuđi račun. carine. Skladišno preduzeće se ne može baviti kupovinom i prodajom robe ni za sopstveni. od naknade za posebne usluge koje su izričito ugovorene i od troškova isplaćenih u interesu ostavioca. te se ne bave smještajem i čuvanjem tuđe robe. a carini se poslije prodaje. Na ovaj ugovor se odnose pravila o ostavi. Roba je pod carinskim nadzorom. troškovi moraju biti “opravdano” učinjeni (član 719 ZOO). osiguranje. provjetravanje i sl. Cijena usluga je uvijek sastavni element ugovora o uskladištenju. Ovo stanovište zauzimaju i mnoga strana prava. i tada ne preuzima odgovornost ni za smještaj.

Tarifa može biti sastavni dio opštih uslova poslovanja. cijena se u privrednom poslu uskladištenja ne mora posebno ugovarati. nego i prema tome čuva li se roba u zatvorenom ili u otvorenom skladištu. odvojeno od uslova poslovanja. ukoliko skladište posumnja u deklarisanu težinu. prljava. No.OBAVEZE STRANAKA 1. pa se. cement. tj. U slučaju manjka. voluminozna. ako može. voće. kvara ili ma kakvih mana na robi ili u pakovanju.1. staklo. u svojim opštim uslovima poslovanja. Za reklamaciju važi opšti rok iz ZOO. ima pravo robu vagati. kao i prema vremenu čuvanja. ako tarifa nije pravilno primijenjena. iznos naknade može ispravljati. U suprotnom smatra se da je robu primio onako kako glasi dispozicija. osnovne kao i sporednih. jaja. mašine. odnosno. ako nije propisano uslovima poslovanja. pogotovo kad prima robu od vozara.). drvo. Tarifa obavezuje obje strane. Cijene pojedinih usluga. Samo ako ostavilac naročito traži. Preduzeće može donijeti tarifu i kao poseban opšti akt. Ovim aktom ostavilac prima svu odgovornost za štetu koja bi mogla nastati uslijed toga. Obaveze skladištara 1. Prilikom prijema skladištar treba da provjeri podatke o identitetu robe i da utvrdi njeno stanje “na oko”. III . alkohol. kao i robu sa manama. Loše ili nedovoljno upakovanu robu. lako zapaljiva. ugalj. propisane tarifom. Naša skladišna preduzeća obično predviđaju. skladište je dužno vagati robu. Tada odgovara i za težinu. ako drukčije nije ugovoreno. i ako ustanovi razliku ovlašteno je na 157 . Javno skladište prima robu prema težini deklarisanoj u dispoziciji i ne odgovara za tu težinu. su. što znači da je donosi samo preduzeće i da važi ono što je već rečeno za obaveznost tih uslova. Tarifom je roba koja se uskladištava klasirana (skupocjena. špeditera ili ma od koga posrednika. mora biti objavljena. po pravilu. kolonijal. Prijem robe Javno skladište je dužno primiti na smještaj i čuvanje robu prema prihvaćenom nalogu. bez odlaganja. Da bi tarifa obavezivala.posla građanskog prava. Naknada je izdiferencirana ne samo prema toj klasifikaciji. skladištar je dužan da to pismeno konstatuje. prema tome. On odgovara samo u slučaju da ambalaža bude oštećena za vrijeme dok se roba nalazila kod njega na čuvanju. ruda itd. da se reklamacije mogu činiti u roku od 30 dana po prijemu fakture. kojom se konstatuje takvo stanje robe. prima javno skladište uz posebnu izjavu ostavioca. Roba u zatvorenim koletima smatra se da je ona i onakva kako je deklarisana i skladištar je ne mora provjeravati.

odnosno obavijest služi kao dokaz o prijemu na smještaj i čuvanje u njoj navedene robe. te mjera i nalozi ostavioca. pa čak može robu i prodati na najpogodniji način. i kad ostavilac ne odgovori odmah. obaveze u pogledu sporednih radnji. odnosno vlasnik ima pravo podići robu i prije isteka roka uz obavezu da naknadi štetu skladištu. odnosno u stanju koje je utvrđeno ugovorom. Ako bi to učinio. ona služi kao isprava za podizanje uskladištene robe. podaci o robi koja se prima na uskladištenje. 1.naplatu naknade za usluge po tarifi prema nađenoj težini. skladištar može preduzimati mjere ne čekajući dispoziciju ostavioca.3. onda ono potvrđuje jedan primjerak naloga i daje ga ostaviocu. a u nekim slučajevima predlagati ostaviocu potrebne mjere. odgovarao bi i za slučajnu propast i oštećenje robe (član 715 ZOO). kao i na naplatu troškova vaganja. povjerenu mu robu drugome na čuvanje. Skladište nema pravo zahtijevati od ostavioca da preuzme 158 . Tako će skladište. Vođenje skladišne knjige Javno skladište je dužno da vodi skladišnu knjigu sa podacima o ostaviocu i o robi. Roba se čuva do isteka ugovorenog roka. ili tražiti novu dispoziciju. potvrda se tom prilikom vraća. odmah tražiti uputstvo ostavioca. 1. ako smatra da je to potrebno činiti u korist očuvanja robe. S obzirom na prirodu posla. Nadalje. propadne ili ošteti. Ako to interesi ostavioca zahtijevaju. Ako je skladišno preduzeće uvelo nalog kao formular ugovora. O svim preduzetim mjerama skladištar je dužan izvijestiti ostavioca. dan prijema robe. treba da preduzme odgovarajuće mjere radi očuvanja robe i ne čekajući to uputstvo. Potvrda. bez pristanka ostavioca. 1. U tu se knjigu unosi ime i adresa ostavioca. Skladištar ne može predati. koju kod naših skladišta često zamjenjuje obavijest o uskladištenju tereta.4.2. skladišno preduzeće. ostavilac. Izdavanje potvrde Javno skladište je dužno izdati ostaviocu potvrdu. Takođe može samoinicijativno popraviti ambalažu. Podaci se u skladišnu knjigu unose prema dispoziciji i drugim informacijama dobijenim u toku prijema robe. ako postoji opasnost da se roba pokvari. Stoga je skladištar dužan voditi nadzor nad robom. kao i o drugim činjenicama iz sadržaja potvrde. Od skladišne knjige treba razlikovati knjigu skladišnice. U hitnim slučajevima. uslovi smještaja. sa podacima iz skladišne knjige. Ako javno skladište izda skladišnicu. kao dobar privrednik. Čuvanje robe Javno skladište je dužno da čuva povjerenu mu robu pažnjom dobrog privrednika i u stanju u kakvom je primljena. U tom slučaju je potvrđeni nalog istovremeno i dokaz o zaključenju ugovora i potvrda o prijemu robe na uskladištenje.

zakonskog ili ugovorenog.8. Osiguranje robe Javno skladište je dužno da osigura robu od rizika za koji postoji obavezno osiguranje. odnosno ovlašćenom licu u onakvom stanju u kakvom ih je primio. uključujući i one koje su predviđene uslovima poslovanja. Prodaju mora izvršiti “na najpogodniji način”. Ne dobije li uputstvo blagovremeno. No. Postupanje po nalogu Skladištar je obavezan da postupa po nalogu ostavioca i preduzima radnje koje su naređene nalogom. 1. 1. skladištar je dužan da izvrši osiguranje od uobičajenih rizika (član 732 ZOO). Po isteku roka čuvanja.5. Očuvanje prava ostavioca Javno skladište mora da preduzme radnje za očuvanje prava ostavioca. Zakon predviđa da je skladištar dužan čuvati povjerenu mu robu godinu dana. skladištar mora preduzeti uobičajene radnje u vezi sa robom. 1.robu prije ugovorenog.7. od rizika koje stranke utvrde ugovorom. uslovima poslovanja predviđenog roka. ako rok čuvanja nije ugovoren. odnosno na zahtjev ostavioca i prije toga. Ako to traži ostavilac. 3 ZOO). odnosno. Ovo se naročito odnosi na slučaj kad robu prima od vozara ili od špeditera. ili ako to ostavilac po njegovu pozivu ne bi mogao na vrijeme učiniti. Istim osobama mora dozvoliti i uzimanje uzoraka. 1. Izdavanje robe Postoji dužnost skladištara da izda robu ostaviocu po isteku roka. 1. Pregled robe Javno skladište je dužno da dopusti ostaviocu i drugim licima koja on ovlasti da pregleda uskladištenu robu. st. Stvari primljene na čuvanje skladištar treba da vrati ostaviocu. 159 . skladištar je ovlašten da robu proda na javnoj prodaji. Prethodno je dužan da o tome obavijesti ostavioca. 1. I bez posebnog naloga. skladištar je dužan da robu proda sam.9. Bude li ugovorom samo utvrđena obaveza skladištara da stvari osigura. dužno je da osigura robu i za slučaj oštećenja ili propasti stvari.10. skladištar je dužan da traži uputstvo ostavioca. tj. a rizici ne budu precizirani.6. vodeći računa o interesima ostavioca (član 731. Prodaja robe u kvaru Ako se na uskladištenoj robi dešavaju neotklonjive promjene usljed kojih postoji opasnost da će se ona pokvariti. na trošak i rizik ostavioca.

Kada je nedostatak vidljiv. uvidom u spoljnje stanje robe i pakovanja. Specijalna skladišta. Ako to ne učini. 2. Upozorenje na mane Skladište je dužno da upozori ostavioca na mane ili na prirodna svojstva stvari. Prilikom predaje robe na uskladištenje. Ovo je posljedica njihovog prava da miješaju primljenu robu. da izjavi kolika je vrijednost robe (član 730 ZOO). 2. Tada mora da izda robu u stanju u kojem roba treba da bude prema ugovoru. primalac može zahtijevati i provođenje svih drugih potrebnih postupaka kontrole robe. Pregled robe pri prijemu i reklamacija Prema izričitoj zakonskoj formulaciji “primalac robe dužan je robu pregledati u trenutku njezina preuzimanja” (član 738 ZOO).skladištar može primiti obavezu i da poboljša stanje tih stvari. odnosno donosiocu potvrde.1. kao i na neispravnu ambalažu. pregled se vrši na uobičajeni način. ukoliko on to traži. Ako ništa posebno nije ugovoreno. takođe. skladištar opšteg tipa može iz tih smiješanih stvari izdvojiti i predati ostaviocu njegov dio.2. 1. Troškove uobičajenog pregleda snosi primalac robe. primalac mora “odmah” da sačini reklamaciju i da o nedostatku obavijesti skladištara. Ukoliko se provjerom utvrde nedostaci. Obaveze ostavioca 2. Uskladištena roba se izdaje ostaviocu. Uz robu ostavilac je dužan da preda skladištu potrebne dokumente. Predaja robe i dokumenata Ostavilac je dužan da preda robu za koju je sklopio ugovor (dao dispoziciju) na smještaj i čuvanje. Ne mora za to tražiti pristanak ostalih ostavilaca čije su stvari smiješane (član 734 ZOO).donosiocu skladišnice. U slučaju da s razlogom posumnja u osobine stvari. Skladištaru se moraju uručiti i propisani administrativni dokumenti. naročito kad je dao nalog za otpremu ili prijem robe od vozara. “smatra se da je roba uredno 160 . ostavilac je obavezan da pruži sva potrebna obavještenja o robi.11. Dužan je. a ako je na robu izdata skladišnica . Ne učini li tako. troškove postupka snosi skladištar. ako bi usljed toga moglo doći do štete na robi. ne moraju izdavati istu robu. nego robu iste vrste i kvaliteta. Na te nedostatke skladište je dužno upozoriti ostavioca čim ih je opazilo ili ih je kao dobar stručnjak moralo opaziti (član 731 ZOO). smatra se da odustaje od ugovora i snosi za to odgovornost. silosi i elevatori. Ako su zamjenljive stvari pomiješane. Izdaje se ista roba koja je predata na uskladištenje.

Sankcionisanje propusta vezanih za dužnost i čuvanje robe podvrgnuto je nekim specifičnim rješenjima. za osiguranje. Skladište treba da dokazuje te okolnosti. uništena ili pokvarena. manjka. ili oštećenja. Po drugom sistemu skladište je dužno da obavlja svoje poslove s pažnjom dobrog privrednika (član 714 ZOO) i odgovara ako nije tako 161 . I posljedice propuštanja blagovremene i sigurno date reklamacije su izjednačene sa onima koje možemo naći kod ugovora o prodaji: “smatra se da je roba uredno primljena” (član 738. U pogledu određivanja odgovornosti skladišta za smještenu robu postoje dva sistema. prema ovom shvatanju odgovornost skladištara je objektivna. Ako korisnik ne plati naknadu za usluge i ne podmiri ostale troškove o roku. 2. Pokvarljiva roba može biti i neposredno prodata. IV . st. Plaćanje usluge Naknadu plaća stranka koja je izdala dispoziciju. skladištar može na osnovu zakonskog prava zaloge i pridržaja robu prodati na javnoj prodaji i. Kad se radi o neizvršenju radnji koje nemaju karakter čuvanja robe. 3 ZOO). ili uslijed prirodnih svojstava robe. obaveza ostaje na ostaviocu. Odgovornost skladištara Odgovornost skladištara je zasnovana na njegovoj krivici. a može biti i drukčije ugovoreno. Ostavilac može u dispoziciji označiti da naknadu plati i neko treće lice. Usluge se plaćaju na osnovu fakture skladišta. odnosno primaocu. Da zaključimo. odgovornost se ravna prema opštim pravilima obligacionog prava.3. 2 ZOO). Reklamacija na skrivene nedostatke mora se dati “na pouzdan način”. carinu i sl.ODGOVORNOST STRANAKA 1. U suprotnom. iz dobivene cijene naplatiti svoja potraživanja. Oslobađa se odgovornosti samo ako je do štete došlo uslijed neotklonjive sile.. Eventualni ostatak stavlja se na raspolaganje korisniku. ako dođe do: gubitka. st. Naknada se plaća za izvršene radove i usluge. ili uslijed propusta ostavioca i rđavog pakovanja koje se nije moglo primijetiti. Neke troškove. Pitanje eventualne naknade štete ostaviocu rješava se odvojeno. izgubljena. kao što su izdaci za utovar i pretovar. pa i za onu robu koja je za vrijeme uskladištenja oštećena. Rok za reklamiranje skrivenih nedostataka je sedam dana od momenta preuzimanja. Po pravilu. dužan je da plati korisnik i prije preuzimanja robe (član 736 ZOO). kvara. Značenje ovog termina isto je kao i kod prodaje. subjektivna je. skladište odgovara za robu uvijek. Po jednom. Takva odredba važi samo ako na nju pristane treće lice.primljena” (član 738. plaća se prilikom izdavanja robe ostaviocu. i u tom pogledu važe opšti propisi.

uslijed unutrašnjih mana koje se na robi nisu mogle uočiti. Pored odsustva svoje krivice. uslijed normalnog i manipulativnog kala. Za težinu robe skladištar odgovara izuzetno. Osim što ne odgovara za štetu do koje je došlo uslijed više sile. ako dokaže da bi do propasti ili oštećenja stvari došlo i da je on postupao u skladu sa ugovorom (član 717 ZOO). najprije. Drugo. umanjenja ili oštećenja robe za vrijeme njenog čuvanja. Ipak. pa i izgubljeni dobitak ostavioca (član 733 ZOO). ali samo kao osnovni model. a to značajno otežava njegov položaj. on mora da dokaže i postojanje nekog od konkretnih uzroka štete navedenih u zakonu. kao i uslijed svih pojava i događaja na koje skladište nije moglo imati uticaja pod normalnim okolnostima ili po njihovoj prirodi. skladištar naknađuje štetu do stvarne vrijednosti robe. ili do umanjenja štete. Tada se odgovornosti može osloboditi. Ako bi došlo do propasti. kao i za štete koje nastanu uslijed rđavog funkcionisanja tehničkih sredstava. dakle. Ako je šteta prouzrokovana namjerno ili krajnjom nepažnjom skladištar naknađuje svu štetu. Prihvaćeno je. skladištar se ne može osloboditi odgovornosti dokazujući da se ponašao pažnjom dobrog privrednika. tj. ako dokaže da je uzrok štete bila neka okolnost koja se da kvalifikovati kao: viša sila. skladištar neće ni u ovakvoj situaciji odgovarati za slučajne štete. Teret dokazivanja je na skladištaru. ili otkloniti. manama ili prirodnim svojstvima robe. skladištar odgovara za slučajnu propast i oštećenje stvari i onda kada ju je upotrebljavao bez dozvole (član 716 ZOO). prirodnih pojava. skladište ne odgovara ni za štetu nastalu: uslijed prirodnih svojstava robe. st. mjera i naredaba vlasti. kao i kad je robu vagao prilikom prijema. Prema članu 731. U pogledu količine skladište odgovara samo za broj komada. nesretnih slučajeva. Primjenom pravila o ostavi mogu se utvrditi i dva slučaja objektivne odgovornosti skladištara za štete na robi. da skladište ne odgovara ni za druge štete koje bi nastale uslijed krivice ili nemarnosti ostavioca. a smatra se da je skladište krivo što kao dobar privrednik nije preduzelo potrebne mjere koje bi dovele do otklanjanja. zbog čega je propušteno da se preduzmu odgovarajuće mjere i uobičajena manipulacija. a skladištar je za to odgovoran. onda kada skladištar bez pristanka ostavodavca ili bez nužde povjeri drugom čuvanje robe (član 715 ZOO). da postoji slučaj. Ona postoji. ili je uzrokovana krivicom ostavodavca.uradilo. Jasno je. uslijed nepotpunih ili nejasnih oznaka na robi ili u dispoziciji. osobina robe ili radnja imaoca prava. načelo odgovornosti za krivicu. Dakle. 162 . ako se na to posebno obavezao. 1 ZOO “skladištar odgovara za štetu na robi osim ako dokaže da je šteta uzrokovana uslijed okolnosti koje se nisu mogle izbjeći. Skladište snosi odgovornost i za rad ljudi koji za njega obavljaju posao. Ova blaža odgovornost prihvaćena je i u našem pravu. te neispravnom ambalažom”. ni otkloniti ni pored redovne pažnje.

iz koje se mogu iskinuti pojedine skladišnice. vrsta. obilježja. Odgovornost ostavioca Za neizvršenje ili neuredno izvršavanje svojih obaveza ostavilac odgovara prema opštim pravilima obligacionog prava. vode matičnu knjigu skladišnica (registar). Bitno je da garancija važi i za vrstu. onda je pravo raspolaganja robom inkorporirano u skladišnicu i bez nje se to pravo ne može ostvarivati ni prenositi. upravo. U tome je. podaci za određivanje njene vrijednosti). količinu i kvalitet robe. U prvoj grupi slučajeva posebno treba istaći posljedice propusta obaveze obavještavanja skladištara o svojstvima i vrijednosti pošiljke. U matičnu knjigu unose se podaci o ostaviocu. količina. Skladišnica se izdaje samo onom ostaviocu koji je zatraži. skladišnica nije prosta isprava o uskladištenju robe . o osiguranju robe. a prenosom njenih pojedinih dijelova prenose se i prava sadržana u tim hartijama: pravo svojine ili pravo zaloga na robi. Kao hartija od vrijednosti.skladišni list. V . o carini. To znači da skladište odgovara za štetu koja bi proizašla za nekoga ko bi preuzeo ma kakve radnje oslanjajući se 163 . koja se bave izdavanjem skladišnica. Ko ima skladišnicu ima pravo zahtijevati da mu se preda roba navedena u njoj. suština hartija od vrijednosti. o robi (naziv. U oba dijela upisuje se broj skladišnice i podaci iz matične knjige koje potpisuje skladištar. Javna skladišta. Skladišnica je hartija od vrijednosti. ona cirkuliše u prometu dobara i njena prodaja znači i prodaju robe.2. a skladište koje je ovlašćeno da izdaje skladišnice dužno je da je izda na zahtjev ostavioca. pored primanja robe na smještaj i čuvanje. Kad je izdata skladišnica. A to znači da se njegov položaj razlikuje zavisno od toga da li je u pitanju nenovčana ili novčana obaveza. To je isprava kojom skladišno preduzeće potvrđuje da je robu navedenu u toj skladišnici primilo na uskladištenje. o magacinu gdje je roba smještena. Sastoji se iz dva dijela: iz priznanice i založnice ili varanta (Warrant). Za tačnost podataka jamči javno skladište. ne samo da gubi pravo na naknadu štete koju je sam pretrpio nego i duguje naknadu za sve štete koje skladištaru budu prouzrokovane uslijed toga što nije znao osobine i vrijednost stvari. o troškovima i taksama koje terete robu. kvalitetu. Tada ostavilac. Pojam i značaj skladišnice U osnovnu djelatnost javnog skladišta. o vremenu skladištenja. možemo ubrajati i izdavanje skladišnice (skladišnog lista). Skladišnica je perforirana. zatim naziv skladišta i datum upisa (član 741 ZOO). Stoga.SKLADIŠNICA 1. Za zakašnjenje u plaćanju ostavilac duguje zateznu kamatu. oznaka.

izdaje cijelu skladišnicu . provjeravati tačnost podataka o robi iz dispozicije. pa da mu izda za svaki taj dio zasebnu skladišnicu. Dalje.priznanicu i založnicu. S obzirom na njihove različite funkcije u robnom prometu. a vratiti cijelu skladišnicu. Svaki držalac pojedinog dijela skladišnice ima samo ona prava koja proizlaze iz toga dijela: držalac varanta ima pravo zaloga za upisani iznos. ostavilac može tražiti da mu se i bez podjele robe izda skladišnica samo za neki dio tih stvari. te se na osnovu nje stiče pravo raspolaganja uskladištenom robom. a ne jedan njen dio. Onome ko daje kredit na podlozi robe za koju je izdata skladišnica indosira se varant na iznos kredita. i to kako cijela tako i njeni odvojeni dijelovi. Izdavanje i prenos skladišnice Skladišnica i svaki njen dio ponaosob su robne hartije od vrijednosti i mogu se prenositi zajedno ili odvojeno. po pravilu. držalac priznanice pravo na robu. Prema tome. koje time stiče pravo na robi onako kako ih je imao i ostavilac. Roba se može prodavati prodajom skladišnice. prenosi se cesijom. Založnica utvrđuje pravo zaloge na uskladištenoj robi za iznos koji je na njoj označen. i prema tome je prenos drukčiji. Ekonomski značaj skladišnice je u mogućnosti trgovanja. Stoga skladištar može. značaj je i u mogućnosti dobijanja realnog kredita prenosom varanta. kada izdaje skladišnicu. Kad su predate na uskladištenje zamjenjive stvari. ako se varant nalazi u trećim rukama. Nadalje. Indosiranjem se prenose sva prava iz priznanice i iz varanta na treće lice (na indosatara). Priznanica ide sa robom. može zahtijevati od skladišta to isto. pa se prodaja robe obavlja stvarno indosiranjem skladišnice ili i same priznanice. To znači da potpuno pravo raspolaganja robom ima onaj koji drži u rukama oba dijela skladišnice. Skladišnica može glasiti na ime ili “po naredbi”. Svaki dio skladišnice ima svoju posebnu funkciju i pravnu važnost. Kad se prenosi cijela skladišnica. ne mora se prenos upisavati na oba dijela. Indosiranje skladišnice znači prenos prava raspolaganja robom koja je u njoj upisana. davanje zajma na podlozi robe). Ako je na ime. Skladište.na te podatke (na primjer: kupovanje robe. sa eventualnim ograničenjem za iznos za koji je roba založena. ostavilac može tražiti da skladištar podijeli robu na određene dijelove. Pri tom valja imati na umu kod indosiranja same priznanice da je pravo raspolaganja robom ograničeno pravom zaloge 164 . dovoljno je i ako se prenos upiše samo u priznanicu. a skladišnica “po naredbi” prenosi se indosmanom. pravo raspolaganja robom može biti ograničeno založnim pravom utvrđenim varantom. Ako je već dobio skladišnicu za svu robu. potpisuje izjavu o prenosu i navodi datum prenosa. 2. Indosiranje se vrši na taj način što imalac skladišnice “po naredbi” na poleđini ispisuje ime onoga na koga prenosi skladišnicu. i svaki dio skladišnice može se prenositi odvojeno.

Dalji prenos varanta. a zatim se isplaćuje dug imaocu varanta. ali po pravilima građanskog prava. Ispusti li se ma šta . Na varantu i u skladišnu knjigu ubilježava se: za koju je sumu roba založena. Ova operacija ponovo ukazuje na opravdanost formalnosti za upis prvog zalaganja robe u priznanicu i u skladišnu knjigu. 3. Tek poslije toga može zahtijevati isplatu od prenosilaca kao regresnih dužnika. Ako se imalac varanta ne bi mogao podmiriti. može tražiti da se prenos na njega upiše u registar skladišta i skladište je dužno da to učini. upis prvog samostalnog prenosa varanta u priznanicu omogućava imaocu priznanice da se sa vlasnikom varanta sporazumije o eventualnoj isplati duga. vrši se jednostavno indosamentom i nije vezan za ove formalnosti. Protest i amortizacija skladišnice Ako varant nije na vrijeme isplaćen. No. a da na založnici konstatuje da je taj upis izvršen. moglo bi doći do zloupotreba. Novac se može položiti i javnom skladištu za račun založnog povjerioca . te nije u rukama imaoca priznanice. koji ima založno pravo po varantu.prenos ne vrijedi. kad se varant prvi put sam prenosi. pošto je u toku regresnog postupka isplatio potraživanje upisano u založnici. Iz prodajne cijene podmiruju se najprije troškovi protesta. onaj koji je podigao protest. Protest i pravo regresa ostvaruju se po postupku predviđenom za mjenicu. imalac varanta je dužan to utvrditi protestom kod suda. Javno skladište može robu izdati samo onom ko podnese oba dijela skladišnice. mora isplatiti sumu za koju je roba založena i kamatu do dospjelosti varanta. imalac priznanice. na založnici i u registar. ima pravo potraživanja od prenosilaca (regresnih dužnika).imaoca varanta. i za koji je iznos založena. od onih na koje je varant bio prenošen prije nego na njega. onaj na koga je prenesena založnica mora odmah obavijestiti skladište o prvom prenosu založnice. a da povjerilac. za razliku odgovara ostavilac. To je mjera za zaštitu založnog povjerioca. upisati taj prenos i u priznanicu da se zna da je roba založena. ipak. kome je založena. Skladištar je dužan da to upiše u skladišni registar. može zahtijevati da mu se izda roba. Upis tih podataka je odlučujući za pravnu važnost prenosa. dan dospjelosti duga i datum izdavanja. založnica se ne može prenositi indosamentom. Ako varant nije bio prenošen. kao i priznanice. U tom slučaju. Ona se isplaćuje imaocu založnice i time se založnica otkupljuje. kad je varant prenesen na koga drugog. svaki onaj ko primi ma koji ovaj dio. izgubi to pravo prema novom sopstveniku koji je robu kupio bez ikakvih tereta. pošto javno skladište ima prvenstveno pravo zaloga. Pored navedenog. Kad toga ne bi bilo.imaoca varanta. priznanicu ili založnicu. Iz tih razloga. roba bi se mogla izuzeti sa skladišta na osnovu priznanice. a na varantu još i potpis indosanta. 165 . Bez ubilježavanja na priznanici. prodaje i uskladištenja. ima pravo zahtijevati prodaju založene robe po proteku osam dana od dospjelosti potraživanja (član 747 ZOO). Imalac založnice. Stoga je potrebno. Upisivanje u skladišnu knjigu (registar) potrebno je da bi skladištar znao za zalogu i da bi prilikom izdavanja robe mogao pravilno postupiti. ili onaj kome je založnica predata. Međutim. uz koju kamatu.

Ukoliko se niko ne javi. 166 . O pokretanju postupka sud obavještava javno skladište. pa čak ni sa cijelom skladišnicom. upućuje se na spor o pravu vlasništva.Izgubljena skladišnica ili njen dio amortizuju se po posebnom postupku. ili njen dio. Takav se imalac upućuje sudu da raspravi zakonitost svoga prava na skladišnicu. ako takav tražilac da potpuno obezbjeđenje za eventualno potraživanje založnog povjerioca kao i sopstvenika robe. Na taj se način sprečava skladište da izda robu onome ko bi se javio sa priznanicom. sud može dozvoliti da se roba preuzme iz skladišta. I prije donošenja odluke. Ako se neko pojavi. sud donosi odluku o amortizaciji. Sud objavljuje pokretanje postupka za amortizaciju i poziva svakog ko eventualno drži u rukama takvu skladišnicu. na molbu lica koje traži amortizaciju. Postupak vodi sud. koje je dužno da o tome stavi zabilješku u skladišnu knjigu pored upisa robe na koju glasi skladišnica. da se javi sudu u roku od 60 dana.

ne u svoje ime. ugovorom se može predvidjeti da špediter djeluje. tj. Isti je pravni položaj špeditera i komisionara. dakle. Pojam ugovora Ugovor o špediciji (otpremanju. ugovorom o špediciji obavezuje se špediter da.DIO TREĆI UGOVORI O ORGANIZOVANJU PREVOZA I PREVOZU STVARI GLAVA PRVA UGOVOR O ŠPEDICIJI (OTPREMANJU) I . Najčešće. otpremi odnosno dopremi stvari. otpravljanju) u teoriji se. Radi. carinjenje) obavi kao zastupnik (agenturna klauzula). izvrši organizovanje otpreme ili dopreme stvari te obavi druge uobičajene poslove i radnje uz naknadu. Razlika između špeditera i komisionara jeste u samoj prirodi poslova i radnji koje oni obavljaju u pravnom prometu. ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI 1. član 827). Prema tekstu Zakona o obligacionim odnosima. otpremništvu. Iz teorijskog i legislativnog poimanja ugovora o špediciji jasno slijedi da je osnovni sadržaj posla špedicije i poslovne djelatnosti špeditera u organizaciji prevoza stvari. svoga nalogodavca. organizacija prevoza obuhvata otpremu odnosno dopremu stvari po principu “od vrata do vrata” ili “od skladišta do skladišta”. Špediter je “arhitekta” prevoza stvari. obično. definiše kao ugovor kojim se špediter (otpremnik) obavezuje da. odnosno podvrstu komisiona (francusko. Prema našem zakonu. On djeluje u svoje ime a za račun komitenta. “radi prevoza stvari zaključi u svoje ime i za račun nalogodavca ugovor o prevozu i druge ugovore potrebne za izvršenje prevoza.POJAM. a komitent se obavezuje isplatiti naknadu (ZOO. u svoje ime a za račun komitenta (nalogodavca). kao zastupnik s tim što se to mora izričito ugovoriti. Nekada će biti potrebno da špediter samo neke pravne radnje (npr. oba djeluju u svoje ime a za račun drugoga. kao i da obavi ostale uobičajene poslove i radnje”. 167 . što se može vidjeti kod izlaganja o bitnim elementima tih ugovora. nego u ime i za račun svoga nalogodavca (ZOO. član 827). Zato se u nekim pravima špediterski ugovor podvodi pod ugovor o komisionu. rusko i donekle švajcarsko). Pojam ugovora o špediciji određuje pravni položaj špeditera.

špediterska transportna potvrda (FCT). koji je karakterističan za anglosaksonsko pravo. tražila da se pojavi subjekt u prometu robe. posljednja 1968. Sve to treba da zna onaj koji otprema stvari. godine koja nije usvojena. u koji spada i naše pravo. Veliki značaj imaju unificirana pravila i sadržaji koji se nalaze u špediterskim ispravama. za razliku od transporta. kao poseban i samostalan ugovor. koji obezbjeđuje organizaciju prevoza robe. Značaj špedicije Špedicija je uslužna djelatnost i sastoji se u stručnoj organizaciji prevoza stvari. mađarsko. ali njena pravila imaju snažan uticaj na poslovnu praksu. Zakonom o obligacionim odnosima regulisan je ovaj ugovor u cjelini (član 827846).pravni. ugovor o špediciji je posebna vrsta ugovora o komisionu (francusko. ugovor o špediciji je poseban i samostalan nominatni ugovor (njemačko. Pravni izvori Špedicija. postigao istovremeno njihovu zaštitu i sniženje troškova transporta. U posljednje vrijeme se naglo razvila jer je sve veća cirkulacija dobara. U slučaju pravne praznine. kako u jednoj zemlji tako i između raznih zemalja. eventualno. ugovor o špediciji je vrsta agencije (agency). a uslovi prevoza . Pojavila se kao nužan rezultat podjele rada u prometu roba. špediterski konosman (FBL) i špediterska skladišna potvrda. suvozemnih i drugih. na ovaj ugovor 168 . Izbjegao. Putevi prevoza postaju sve mnogobrojniji. naročito u međunarodnoj razmjeni. potrebno je poznavanje mnogobrojnih propisa i poslovnih običaja koji se tiču niza radnji počev od pakovanja. Bilo je izrađeno nekoliko konvencija. Dokumenta koja se naročito koriste u međunarodnoj špediciji su ova: špediterska potvrda (FCR). U vezi s tim je i primjena raznih tarifa i beneficija. pomorskih. Da bi ostvario svoj osnovni cilj . Poznato je da na transport djeluju dvojaki faktori: stimulativni i restriktivni. ekonomski i tehnički . nije regulisana niti unificirana međunarodnim konvencijama. poljsko).U uporednom pravu postoje tri sistema regulisanja špedicije: po prvom. po drugom sistemu.postaju sve komplikovaniji. organizuju se maršrutni vozovi. 2. špediter organizuje zbirni prevoz stvari (zbirna špedicija).iznalaženje najpovoljnijih uslova za povjerenu mu organizaciju prevoza stvari. prekomorski prevoz se obavlja na osnovu grupne teretnice. rusko) i po trećem sistemu. kamionski karavani. plaćanje kazni i penala. 3. Stvari se prevoze: vagonskim pošiljkama. zadržavanje robe ili čak zapljenu robe u slučaju da se ne udovolji nekom propisu. na prvom mjestu između trgovine i saobraćaja. preferencijala i refakcija. da bi iskoristio razne olakšice (povlastice) i organizovao prevoz stvari što sigurnije. Prilikom transporta stvari. jeftinije i brže.željezničkih. Svjetska organizacija špeditera (FIATA) usvojila je autentične tekstove ovih isprava. predaje na prevoz i carinjenja do preduzimanja sanitarnih mjera i izbora puteva prevoza .

se primjenjuju odredbe zakona koje se odnose na ugovor o komisionu. a shodno i pravila o nalogu (ZOO. U našem pravu. pa čak i uputstva ako je data nakon zaključenja ugovora. Ako se ne daju u pisanom obliku onda za zaključenje ugovora važe opšta pravila obligacionog prava. Tehnika zaključivanja ovoga ugovora je ista kao i kod ostalih. Ugovor se. u slučaju da špediter primljenu dispoziciju (ponudu) odmah ne odbije. na čemu insistiraju i opšti uslovi poslovanja. Većina autora smatra da je. a pretpostavlja se da su mu bili poznati ako su objavljeni na uobičajen ili propisan način. ona se pravno ima smatrati prihvatom ponude. U poslovnoj praksi je uobičajeno. smatra zaključenim kad špediter primi dispoziciju. način otpreme. Ugovor se najčešće zaključuje tako što komitent dostavlja špediteru dispoziciju. bez prethodne ponude špeditera. 330. te davanjem savjeta zainteresovanim subjektima. Oni to čine poslovnim komunikacijama. 175 Njihova primjena može se izričito ili prećutno ugovoriti zašto je dovoljno da je komitent znao ili morao znati da špediter djeluje isključivo na osnovu opštih uslova poslovanja. Zaključivanje ugovora U našem pravu. Ukoliko je šalje komitent. promocijom i propagandom.cit. op. ugovor o špediciji se može zaključiti i prećutno. 772). tada ima karakter ponude. dispozicija. naročito jača. vrijeme i drugo. Ako je dispozicija data na osnovu ponude špeditera. preduzimaju poslovne aktivnosti na pojačavanju akvizicije komitenata. mjesto. mada ima mišljenja da oni spadaju u domen objektivnog prava.str. Značajan izvor prava su i opšti uslovi poslovanja špeditera koje donose grupacije špediterskih organizacija ili trgovinske komore. ipak. op. član 829. I u oblasti špedicije postoje odnosi konkurencije u kom smislu špediterska društva. Radi lakšeg i bržeg zaključivanja ugovora špediter svojim poslovnim partnerima unaprijed šalje kompletne setove tih obrazaca. 387. takođe. Može se zaključiti na bilo koji način.str. 169 . Draškić dr Mladen. da se ponuda i prihvat kod ugovora o špediciji daju u pisanoj formi. putem ponude i prihvata. potrebno da su opšti uslovi poslovanja bili poznati komitentu u vrijeme zaključenja ugovora. odnosno trgovinskom zastupanju.cit. može imati značaj ponude 176 ili prihvata ponude. a između stranaka već postoji 175 176 O različitim shvatanjima vidjeti: Đurović dr Radomir.ZAKLJUČIVANJE I BITNI ELEMENTI UGOVORA 1. Opšti uslovi su autonomni izvor prava i primjenjuju se po volji ugovornih stranaka. Dakle. Dispozicija je u obliku standardizovanog obrasca (formulara) koji štampa špediter i sadrži potrebne rubrike vezane za stvari koje se otpremaju. II . ugovor o špediciji je neformalne prirode jer zakon ne traži obaveznu pismenu formu ugovora.

). U praksi se najčešće koriste špediterska potvrda i špediterska transportna potvrda. mada u pogledu špediterske transportne potvrde postoje i drugačija 177 U poslovnoj praksi značajno je to: obje potvrde.generalni ili okvirni ugovor o pružanju špediterskih usluga. mjesto prijema. op. Špediterski konosman pojačava odgovornost samog špeditera jer on preuzima odgovornost za rad transportera što je veoma značajno kod kombinovanog prevoza. a ne predstavljaju hartije od vrijednosti. ali još uvijek nedovoljno. prevoznom putu i načinu prevoza. januara 1988.cit. uz prezentaciju mišljenja. I na ovoj potvrdi špediter može upisati svoje primjedbe koje se odnose na “spoljnje stanje” stvari i ambalažu. a neke predstavljaju i hartije od vrijednosti. Obje potvrde su autorizovane od strane FIATA. Ovaj špediterski dokument ima osobine hartije od vrijednosti i daje mogućnost trgovine stvarima datim na otpremu (prenos prava na njima) te predstavlja vjerodostojnu ispravu kod plaćanja dokumentarnim robnim akreditivom. Špediterske isprave Na zahtjev komitenta. Ona predstavlja dokazno sredstvo da je roba primljena na otpremu u “naizgled dobrom stanju”. član 42). pošto učestvuje 177 Vilus dr Jelena – Carić dr Slavko . ugovora o špediciji. mjesto opredjeljenja i ime adresata te oznaku vrste i količine robe. 170 .Šogorov dr Stevan. predstavljaju vjerodostojne isprave za sva plaćanja putem dokumentarnog robnog akreditiva. 510. pa komitent shodno tom ugovoru izda dispoziciju (ZOO. pored podataka koje sadrži prethodna potvrda (FCR). ne samo da je roba primljena na otpremu nego i da je špediter zaključio ugovor o prevozu te da je robu predao na prevoz. U međunarodnoj špediciji prilikom kombinovanog prevoza stvari koristi se. s tim što špediter može staviti primjedbe na robu i ambalažu. što se redovno čini. Špediterska transportna potvrda (FCT) ima veći značaj jer predstavlja dokazno sredstvo. a poslije zaključenja ugovora o špediciji. 2. Ukoliko komitent mijenja svoj nalog on mora vratiti špediteru original potvrde. str. Zato ova potvrda. tako da se ujedno rješava i pitanje primjene opštih uslova na konkretni ugovor o špediciji. Špediterska potvrda (FCR) se izdaje nakon što je špediter primio stvari od komitenta. Potvrda sadrži: ime komitenta. Na tim potvrdama mogu se štampati opšti uslovi poslovanja špeditera. špediter može izdati određene isprave. Te isprave predstavljaju pravne instrumente za regulisanje odnosa između komitenta i njegovih poslovnih partnera. sadrži informacije o prevoziocu. kao i na obavljanje svih usluga špedicije za jednog komitenta i važi do opoziva odnosno otkaza (generalni nalog). špediterski konosman za kombinovani transport (FBL) koji je takođe sastavila FIATA (novi tekst se primjenjuje od 01. Dispozicija se može odnositi na vršenje jedne ili više tačno određenih špediterskih usluga (specijalni nalog).

Pitanje subjekta odgovornosti se znatno pravno pojednostavljuje time što se sva odgovornost zasniva na jednom dokumentu. prepakiranje. na lokalna i centralna. špediterskom konosmanu. pretovar ili istovar stvari. prirode špediterskog posla (domaća ili međunarodna špedicija) te poslovnih običaja koji određuju “ostale uobičajene poslove i radnje”. Najčešće se registruju istovremeno i za domaću i za međunarodnu špediciju. Najčešće su to proizvođači koji su svoje proizvode (gotove proizvode. Špediter obavlja i transportne usluge (potpuna špedicija). Voljom stranaka mogu se odrediti i drugi sastojci ugovora kao bitni. Prema glavnoj špediterskoj djelatnosti dijele se na pomorska ili lučka i kontinentalna. prevoza i predaje stvari. Savremena organizacija rada špediterskih društava je takva da se špediterska djelatnost kombinuje sa prevozom. sirovine. kvantiteta i drugih svojstava robe. a prema teritoriji djelovanja na društva za domaću i za međunarodnu špediciju. bez obzira na državne granice i transportna sredstva.više prevozilaca. su stranke. predmet špediterske usluge i cijena usluge. zaključivanje ugovora o kontroli kvaliteta. zaključivanje ugovora o osiguranju. odnosno komitentovog naloga (generalni ili specijalni nalog). utovar. presortiranje. 3. Komitent ili nalogodavac je lice koje angažuje špeditera da za njegov račun izvrši otpremu. tarifom ili drugim aktom špeditera. zastupstava. po prirodi posla. Tu spadaju ove radnje: zaključivanje ugovora o prevozu sa prevoziocem ili prevoz robe od špeditera. pakovanje. odnosno dopremu određenih stvari. pribavljanje odgovarajućih dokumenata i isprava. član 839). repromaterijal) već prodali određenom kupcu ili kupcima. Stranke kod ugovora o špediciji su komitent i špediterska organizacija (špediter). a ako nema ni toga cijenu određuje sud (ZOO. Koje će pravne i fizičke radnje špediter obaviti zavisi od: ugovora sa komitentom. obavljanje carinskih i drugih radnji (formalnosti). Poslovima špedicije bave se trgovačka društva koja su registrovana za tu djelatnost. sortiranje. zaključivanje ugovora o uskladištenju ili samo skladištenje stvari ako špediter ima vlastita skladišta. U ekonomskom smislu. Ona može biti određena ugovorom. Naknada (provizija) predstavlja cijenu špediterovih usluga. jer savremeni proces rada špeditera zahtijeva da se prati roba na cijelom prevoznom putu. Ugovorom se može predvidjeti jedinstven iznos koji 171 . Predmet ugovora o špediciji su pravne i fizičke radnje koje špediter preduzima u cilju prijema. Podjela špediterskih društava može se izvršiti po raznim kriterijima. To se postiže i aranžmanima sa špediterima iz raznih zemalja (korespondentima) ili otvaranjem filijala. i drugo. špedicija spada u uslužnu djelatnost. zatim. Bitni elementi ugovora Bitni elementi ovoga ugovora.

član 833). član 830). Uputstva mogu biti data sa većim ili manjim ograničenjima (imperativni ili indikativni nalozi). Svoje upozorenje je dužan dati bez odlaganja (ZOO. dispozicijom. Obaveze špeditera 1. Pažnja urednog privrednika se procjenjuje objektivno: špediter djeluje lege artis u skladu sa pravilima objektivnog prava i poslovnim običajima pri čemu uvijek vodi računa o pravilima struke (branše). ugovora i poslovnih običaja. protivurječna ili se po njima ne može postupati. te licima koja angažuje neposredno na izvršavanju određenih radnji. U svakoj pojedinoj situaciji špediter procjenjuje da li je moguće postupati po uputstvima. član 833). te da li je moguće dobiti nova (dodatna) 172 .obuhvata: naknadu za špediterske usluge uključujući sve troškove učinjene radi izvršenja naloga o otpremanju stvari (forfetni stav).vozarom. Pošto se na ugovor o komisionu primjenjuju pravila o nalogu treba uzeti u obzir i ta pravila (ZOO. III . Rad po uputstvima Špediter je dužan izvršiti nalog komitenta i postupati onako kako je njime predviđeno. 1. ali može i na drugi način o čemu. špediter će tražiti nova (dodatna) uputstva. u svakom pojedinom slučaju. Ova obaveza je opšte prirode i podrazumijeva da se špediter u izvršavanju svojih obaveza pridržava zakona. skladištarom. značajne su odredbe koje se odnose na naloge u komisionarskom poslu. Komitent svoja uputstva daje. a naročito na one koji ga izlažu većim troškovima ili šteti. Pridržavati se mora uputstava komitenta o putnom pravcu. Ako za nove instrukcije nema vremena ili je to. Kada su uputstva komitenta nepotpuna. nemoguće onda će špediter postupati u svemu “kako to zahtijevaju interesi nalogodavca” (ZOO. osiguravateljem. Načelo savjesnosti i poštenja se primjenjuje uvijek kada nisu precizirane određene obaveze špeditera a to se procjenjuje u svakoj pojedinoj situaciji. Postupanje sa pažnjom savjesnog i urednog privrednika Špediter je dužan “u svakoj prilici postupati kako to zahtijevaju interesi nalogodavca i sa pažnjom urednog privrednika” (ZOO.1. opštih uslova poslovanja.2. sredstvima i načinu prevoza “kao i ostalih uputstava dobijenih od nalogodavca” (ZOO. Obaveza je špeditera da upozori nalogodavca na nedostatke u njegovom nalogu. član 832). pak. član 751-753). a za njihovo tumačenje. postoje odredbe u opštim uslovima poslovanja špeditera. nejasna. prvenstveno. obično.OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. Pažnju dobrog i urednog privrednika špediter treba da manifestuje u izvršavanju svih pravnih i faktičkih radnji i u odnosima sa svim subjektima sa kojim stupa u pravne odnose .

ugovore o utovaru ili istovaru. Za slučaj odstupanja od dobijenih uputstava (prvobitnih ili dodatnih) odgovornost špeditera je znatno strožija. ugovor sa organizacijom za kontrolu kvaliteta i kvantiteta i drugih svojstava stvari. primalac ili uopšte. najčešće ovlašten da zaključi ugovor sa prevoziocem na uobičajenom tipskom formularu. radiće bez uputstava uz ograničenje da njegovo postupanje bude u skladu sa interesima komitenta. sortiranju stvari i druge. ima se smatrati da mu je dato i ovlaštenje za plaćanje vozarine i drugih troškova koji nastanu. 173 .uputstva. Odgovara za štetu nastalu i uslijed više sile. Zatim da u tim ugovorima i svojim faktičkim radnjama zaštiti i obezbijedi ostvarivanje prava komitenta prema tim subjektima (izvrši pregled robe. Osim ugovora o prevozu. špediter je obavezan o tome obavijestiti komitenta. Tako se špediter u brodarskom ugovoru može pojaviti: kao pošiljalac. kao korisnik prevoza. sastavljanje zapisnika. Zaključivanje ugovora za komitenta Špediter pravno djeluje u svoje ime a za račun komitenta. ugovor o skladištenju.3. bez odlaganja. mora to blagovremeno saopštiti špediteru kako bi on mogao postupiti po uputstvima. Prilikom zaključenja ugovora sa trećim licima špediter mora voditi računa o izboru prevozioca. pakovanju. To se procjenjuje u svakoj konkretnoj situaciji. Zakon u prvi plan ističe njegovu obavezu da zaključi ugovor sa prevoziocem o prevozu stvari. špediter zaključuje ugovor sa osiguravateljem o transportnom osiguranju stvari. Klauzule toga ugovora koje se odnose na ograničenje odgovornosti prevozioca istovremeno obavezuju komitenta. Stoga. U tom smislu je konstituisano zakonom njegovo pravo na predujam (avans). prema opštim uslovima poslovanja. Špediter je. Sa njima zaključuje ugovore jer je špediter organizator (“arhitekta”) svih tih operacija. izvrši kontrolu troškova i drugo). kao krcatelj. U slučaju odstupanja od naloga. član 833). skladištara i drugih lica koja angažuje. na ime troškova za izvršenje naloga o otpremanju stvari (ZOO. osim ako dokaže da bi se šteta dogodila sve i da se pridržavao datih uputstava (ZOO. osiguravatelja. Kada je špediteru data dispozicija za otpremu ili dopremu stvari. Ako sve to nije moguće. odnosno čim je moguće po redovnom toku stvari. 1. i dužan je da ih podmiri. član 841). osim ako se ne radi o punoj špediciji. U izvršenju otpreme odnosno dopreme stvari on koristi usluge drugih subjekata. ukoliko komitent želi isključenje pravila o ograničenju odgovornosti prevozioca.

brzini i ekonomičnosti prevoza i prirodi stvari koja se prevozi. transportnog sredstva i načina transporta od strane špeditera. 174 . Izvršavanje ove obaveze podrazumijeva dobro poznavanje prevoznog puta. način prevoza i prevozni put) kao i kada stvar nije spremljena za prevoz. Obaveza špeditera temelji se na pravnoj pretpostavci da je on specijalizovan i stručan privrednik za poslove otpreme i dopreme. koja je data na otpremu. S obzirom na tu obavezu. prevozno sredstvo i način prevoza špediter će odrediti onako “kako zahtijevaju interesi nalogodavca u datom slučaju” (ZOO. sklonost trulenju ili rđanju. ukoliko bi čekanje da komitent otkloni nedostatke prouzrokovalo za njega štetu. zakonska je obaveza špeditera da sam pristupi i otkloni nedostatke (upakuje ili prepakuje robu odnosno pripremi je za transport). instradacija daje mogućnost domaćim špediterima da angažuju domaće prevoznike. Izbor prevoznog puta (instradacija) Instradacija obuhvata određivanje prevoznog puta. Obaveza postoji kada komitent nije odredio elemente za transport stvari koje se otpremaju odnosno dopremaju. kao i druga svojstva. administrativno-pravnog režima kod prelaza državne granice i drugo. odnosno okolnosti koje se mogu desiti na tom putnom pravcu.4.cit. 342. Na strani komitenta je obrnuta pretpostavka. Prevozni put. ne bi angažovao špeditera. U međunarodnoj špediciji. No. Špediter može koristiti usluge druge specijalizovane organizacije za izvršenje tih radnji.1. u pravnoj teoriji ima mišljenja da ovaj ugovor 178 sadrži elemente ugovora o ostavi. naročito. poznavanje režima saobraćaja i saobraćajnih tarifa. špediter je dužan na osnovu njih odrediti druge potrebne elemente prevoznog puta ili da ih dopuni. U izvršavanju ove obaveze špediter može stvari uskladištiti u svom ili javnom skladištu. Prilikom njihovog određivanja on će voditi računa o sigurnosti puta.5.str. 1. Priroda same robe. op. sredstva i radnu snagu. član 833). imaće uticaja na izbor prevoznog puta. On to može učiniti i bez posebnog naloga komitenta. prirodi stvari i drugim okolnostima koje mogu nastati u izvršavanju otpreme odnosno dopreme. Angažovanjem domaćih kapaciteta izbjegavaju se devizna plaćanja. Čuvanje stvari i zaštita prava Špediter je obavezan čuvati stvari svoga komitenta saglasno ugovoru. Špediter će izbjegavati prevozni put koji zahtijeva pretovare i druge manipulacije stvarima. lomljivost. inače. dužnost je špeditera da na sve to upozori komitenta. U svakom pojedinom slučaju on će kombinovati te elemente da bi prevoz bio najpovoljniji za komitenta. ako je 178 Antonijević dr Zoran. Ako stvar. nije upakovana ili postoje manjkavosti u pakovanju (s obzirom na vrstu stvari. Ako je komitent djelimično odredio elemente prevoza.

Ako ugovorom nisu određeni rizici onda je špediter. Osiguranje obuhvata samo osiguranje pošiljke (kargo) i u tome smislu zakon je izričit. nego ih može obaviti sam komitent. stvari se mogu uskladištiti i na otvorenom prostoru ako je uobičajeno da se tako skladište. 175 . u osnovi. prevoznik ili neko drugo lice. što se i čini u nekim granama saobraćaja. član 837). povjerava carinjenje stvari. Uobičajeni rizici su. dužan da pošiljku osigura od “uobičajenih rizika” (ZOO. Za te poslove on je stručan jer prati i poznaje carinske propise i tarife i. Moguće je. osim ukoliko nalogom za otpremu stvari preko državne granice nije drugačije određeno (ZOO. najčešće. carinske olakšice. 1. Kada želi osigurati pošiljku. austrijsko) ne postoji osiguranje špedicije. putni pravac i prirodu stvari. Takvim rezervisanjem prava komitent može lakše i brže ostvariti svoj zahtjev prema trećem licu. član 835). Bez izričitog naloga komitenta špediter ne može podnijeti odštetni zahtjev niti voditi spor.potrebno pakovanje ili sortiranje stvari te popravak ambalaže. po našem pravu. skladištaru. Špediterska transportna potvrda traži da se nalog za osiguranje pošiljke daje u pisanoj formi.6. prekontrolisati obračun troškova pojedinih usluga). po našem pravu. kombinovati kasko i kargo osiguranje. što je veoma važno. Izvršenje carinskih radnji i plaćanje carine Za ovu obavezu špeditera. Osiguranje stvari Ova obaveza dolazi u obzir samo kada je izričito ugovorom predviđena (ZOO. Špediteru se redovno. U tom smislu on će pribaviti odgovarajuća dokumenta i druga dokazna sredstva (sačiniti na vjerodostojan način zapisnik o manjku ili stanju robe. osim u slučaju kada se stvari skladište u “uobičajeno skladište ili kod uobičajenog preduzeća”. Ti poslovi se ne moraju povjeriti špediteru. Koji su to uobičajeni rizici cijeni se s obzirom na vrstu prevoza. 1. oni koji imaju karakteristike osnovnih rizika u pravu osiguranja. Opšti uslovi poslovanja. komitent to ugovara sa špediterom i određuje rizike koji se osiguranjem pokrivaju. postoji pravna pretpostavka. U našem pravu. kažu: o uskladištenju stvari špediter je dužan obavijestiti komitenta. Špediter je dužan preduzeti sve radnje prema trećim licima (prevoziocu. Obaveza osiguranja od strane špeditera ne obuhvata osiguranje prevoznog sredstva (kasko osiguranje). ostalim angažovanim licima) u cilju zaštite prava komitenta. ali se to mora izričito ugovoriti.7. član 837). Ako za pojedine pošiljke (robu) postoji obavezno osiguranje. Kada je izdata špediterska transportna potvrda (FCT) u njoj redovno stoji klauzula: da li je ili ne špediter u obavezi osigurati pošiljku. špediter je dužan izvršiti osiguranje jer se njegova obaveza zasniva na zakonu. za razliku od nekih drugih (njemačko.

Ako se carinjenje stvari ne može izvesti ili postoje određene smetnje.Poznaje svu tehniku i postupke carinjenja čime se obezbjeđuje jednostavnije i brže obavljanje tih operacija. najčešće se čini pismeno u vidu ispunjenja odštampanog obrasca (formulara) sa odgovarajućim klauzulama. U poslovnoj praksi.8. 176 . kada komitent to zatraži (ZOO. 1. izvršiti obračun troškova i predati sva dokumenta (ZOO. davati prigovore i ostvarivati zahtjeve. Pored obavljanja carinskih radnji špediter je obavezan da plati carinske dažbine jer je on u direktnom pravnom odnosu sa carinskim organima. Ova obaveza ne dolazi u obzir kada je ugovoren forfetni stav. Polaganje računa je bitno kako bi komitent mogao izvršiti uvid u troškove te ih provjeriti. Špediter je dužan položiti račun i u toku samog izvršenja naloga. Prema opštim uslovima poslovanja špediter ne odgovara za tačnost i vjerodostojnost tih dokumenata. Špediter nije dužan kreditirati komitenta u realizaciji njegovog posla. Nije propisana forma polaganja računa. Pravni značaj ustupanja jeste dovođenje u neposredan pravni odnos komitenta sa trećim licima. Primjenom pravila ugovora o komisionu (ZOO. samim polaganjem računa špediter ustupa (cedira) na komitenta potraživanja i prava koja je on stekao prema trećim licima kada je djelovao u svoje ime a za račun komitenta. fitopatološke potvrde. Polaganje računa Iz prirode špediterskog odnosa slijedi da je on dužan nakon obavljenih svih pravnih i fizičkih radnji položiti račun komitentu. Špediter je dužan predati komitentu sve što je primio po osnovu izvršenog posla. član 838). a ako je potrebno da uloži prigovor špediteru. špediter ima pravo da traži od komitenta predujam (avans) u valuti kojom se plaćaju carine. a ako je potrebno tražiće instrukcije. tj. član 838). Kod komisionog istupanja špeditera (u svoje ime a za račun komitenta) postoji određena nesaglasnost pravnih i ekonomskih efekata. član 787). na osnovu kojih bi komitent mogao ostvariti svoja prava prema trećim licima (zahtjev iz osnova rezervisanih prava). Dužan mu je predati i sva dokazna sredstva. Špediter je dužan od komitenta zatražiti potrebna dokumenta za stvari (ateste. kao što je slučaj i kod ugovora o komisionu. špediter određuje mjesto carinjenja stvari ukoliko komitent u nalogu nije naznačio. špediter će o tome odmah obavijestiti komitenta. tako da komitent može ostvarivati svoja potraživanja. potvrde o porijeklu stvari. uvijek. U tom smislu. ako ih ima. Inače. a to znači i refakcije (povlastice prevozioca). U međunarodnoj špediciji praksa je da se refakcije dijele između komitenta i špeditera. niti u slučaju kolizije između podataka unešenih u dokumenta i stvarnog stanja robe. težinske liste i drugo). Polaganje računa je posljednja obaveza špeditera.

Sigurno je da ne mora platiti troškove koji nisu bili nužni i korisni ili koji su nastali zbog špediterove nepažnje. Provizija može biti određena u procentu ili u apsolutnom iznosu. I naknada štete može doći u obzir. član 841). prema ugovoru. radnje ili dio radnji (ZOO. a po našem pravu. jer u tome dijelu ima status prevozioca i naknada za usluge špedicije (provizija) za radnje u kojima je djelovao kao otpremnik.2. kada se izvrši prevoz stvari (francusko pravo). I logično je da ih snosi komitent pošto se otprema ili doprema vrši po njegovom nalogu i u njegovu korist. plati špediteru naknadu za izvršene usluge. Obaveze komitenta 2. Plaćanje naknade (provizije) Zakonska je obaveza komitenta da.1. U pogledu dospijeća obaveze 177 . Prema zakonu i opštim uslovima poslovanja špeditera. ako je odustankom od ugovora špediter pretrpio određenu štetu. član 828). jer špediter može zahtijevati njihovo plaćanje nakon što ih je učinio (ZOO. prepakivanja. komitent će snositi i druge troškove koje je špediter napravio u pripremanju stvari za prevoz (troškovi pakovanja. što se prosuđuje po opštim pravilima obligacionog prava. 2. Plaćanje troškova i novčanog predujma (avansa) Pored provizije komitent je u obavezi špediteru da naknadi i sve troškove koje je ovaj imao u izvršenju ugovora. U određenim situacijama može doći do kumulacije zahtjeva. Ako visina provizije nije određena ugovorom onda se ona plaća prema tarifi ili drugom opštem aktu špeditera. odnosno izvršenje naloga. usluga i sve režijske troškove koje on ima u izvršenju naloga. a što se utvrđuje u svakom pojedinom slučaju. član 839). “kada špediter izvrši svoje obaveze iz ugovora o špediciji” (princip posljednje prestacije). Špediter može zahtijevati naplatu provizije kada stvari preda prevoziocu (njemačko pravo). Polazeći od obaveza špeditera. presortiranja i drugi). Špediteru tada pripada naknada na ime prevoza (prevoznina). ukoliko oni postoje. komitent ostaje u obavezi platiti naknadu i u slučaju da je ugovoreno da će proviziju platiti primalac. Provizija obuhvata cijenu špediterovog rada. špediter ima pravo na sve troškove i srazmjeran dio naknade za do tada izvršen rad. koje su izložene.2. U obzir dolaze svi troškovi koji se prema redovnom toku stvari imaju smatrati nužnim i korisnim. Kada komitent odustane od ugovora. To je slučaj kada špediter istovremeno vrši i prevoz stvari (potpuna špedicija). Ne može li se odrediti provizija ni na takav način pravilo je da proviziju određuje sud (ZOO. pa ovaj to odbije. bez kojih se ne bi mogao izvršiti nalog komitenta. što je faktičko pitanje u svakom konkretnom slučaju (ZOO. član 840). Plaćanje troškova dospijeva “odmah”.

komitent je obavezan obavijestiti špeditera (ZOO. 178 . član 843). hartije od vrijednosti. Ako komitent odustane od ugovora dužan je naknaditi špediteru sve troškove koje je ovaj imao u izvršenju naloga do momenta odustanka (ZOO. Odgovornost špeditera Prilikom analize odgovornosti špeditera bitno je razlikovati sljedeće: a) odgovornost špeditera za svoje sopstvene radnje. transportera ili skladištara. Ako se u pošiljci nalaze dragocjenosti.3. visinu osiguranja. jer tada postoji jedinstvena odgovornost samog špeditera po osnovu te hartije od vrijednosti. vodeći pri tome. zbog opasnih osobina tih stvari. Razumije se.ODGOVORNOST I OBEZBJEĐENJE POTRAŽIVANJA 1. Zakonsko je pravo špeditera da od komitenta zahtijeva unaprijed plaćanje predujma (avansa) za troškove koji su potrebni u izvršavanju otpreme odnosno dopreme stvari. visinu prevoznine. član 843). mogla biti nanesena šteta. ili bi. ili da nije ugovoren forfetni stav. IV . a ugovori o prevozu često se zaključuju uz posebne kondicije. Komitent unaprijed uplaćuje (avansira) novčana sredstva u iznosu očekivanih troškova u valuti u kojoj očekuje troškove. član 828). U nekim vrstama transporta prevozilac ima ovlaštenje da uništi ili istovari opasne stvari. a posebno da o tome obavijesti prevozioca. Isključivo je pravo špeditera hoće li ili ne kreditirati komitenta.plaćanja troškova postoji razlika u odnosu na dospijeće plaćanja provizije pošto ovdje ne važi princip posljednje prestacije. polaze od toga da je aktom davanja dispozicije komitent preuzeo na sebe obavezu: da unaprijed predujmi novčani iznos sredstava koji se odnosi na plaćanje vozarine. ako mu njihova svojstva nisu blagovremeno saopštena. najčešće. Obavještavanje o opasnim stvarima i dragocjenostima Kada preda na otpremu stvari kojima bi mogla biti ugrožena sigurnost ljudi ili dobara. 2. posebno. plemeniti metali ili druge skupocjene stvari. Opšti uslovi poslovanja. b) odgovornost špeditera za treća lica. računa da li je u pitanju podšpediter ili međušpediter i c) odgovornost špeditera kada on ima pravni status prevozioca. “komitent je obavezan o tome obavijestiti špeditera i saopštiti mu njihovu vrijednost u času predaje” (ZOO. Na osnovu toga špediter je dužan da preduzme dodatne mjere u pogledu čuvanja tih stvari. sve pod uslovom da špediter nije izdao špediterski konosman za kombinovani transport (FBL). dažbina i drugih troškova koji proizlaze iz date dispozicije. Svojstva i vrijednost ovih stvari utiču na visinu špediterove provizije.

Radnje koje špediter preduzima prema trećim licima u cilju rezervacije. 179 . ali ne i komitent. za njih. Osnov angažovanja je isključivo volja glavnog špeditera o čemu se komitent obično samo obavještava. koga u izvršavanju naloga komitenta angažuje glavni špediter. postoje velike razlike u nacionalnim pravima. glavnog špeditera. pa špediter može upotrijebiti dokazna sredstva da sa sebe skine krivicu. Između podšpeditera i međušpeditera postoje bitne razlike koje se ogledaju u osnovu angažovanja i odgovornosti prvog. špediter djeluje kao jedna vrsta agenta. Pravilo je dispozitivne prirode jer špediter ugovorom sa komitentom može preuzeti odgovornost “i za rad trećih lica” (ZOO. Odgovornost špeditera može se postaviti zbog neizvršenja ili neurednog izvršenja ugovora o špediciji. obezbjeđenja. prirode i svojstava stvari ili radnji lica za koje on ne odgovara. Špediter odgovara i za radnje subjekata i lica koja imaju status njegovih pomoćnika i predstavnika ili radnika jer se njihove radnje pravno imaju smatrati radnjama špeditera. špediter odgovara za izbor trećih lica. Ne odgovara za radnje i propuste komitenta i njegovih ugovornih partnera. Po njemačkom pravu. Podšpediter je pomoćnik glavnog špeditera.Za svoje radnje špediter odgovara po sistemu subjektivne odgovornosti. glavni špediter. Prema francuskom pravu. Visinu štete dokazuje komitent na osnovu deklarisane vrijednosti stvari predatih na otpremu odnosno dopremu. a time i odgovornost. profesionalac iste struke kao i glavni špediter. kao i za izbor drugih lica sa kojima je u izvršavanju naloga zaključio ugovor” (skladištara. Švajcarsko pravo predviđa odgovornost za rad prevoznika. Kada se radi o odgovornosti špeditera za treća lica sa kojima je zaključio ugovore. ulaganje prigovora. odnosno nesavjesnog postupanja u izvršavanju naloga komitenta. u granicama regresnog zahtjeva. za sve vrijeme od trenutka prijema stvari do njihove predaje primaocu u mjestu opredjeljenja. Glavni špediter. s tim što se njegova krivica uvijek pretpostavlja. događaja koji se kvalifikuje kao slučaj. koje je sa stanovišta odgovornosti špeditera i najstrožije. ali se može ugovoriti i odgovornost za njihov rad. u ime i za račun komitenta. tj. Špediter neće odgovarati ako dokaže da je šteta nastala uslijed više sile. reklamacije) imaju se smatrati kao njegove sopstvene radnje. Umjesto da sam izvrši nalog. član 834). pa se pravni odnos neposredno zasniva između komitenta i trećih angažovanih lica. špediter odgovara za rad trećih lica. U anglosaksonskom pravu. može angažovati podšpeditera i međušpeditera. Sporno je u teoriji da li komitent ili špediter mogu dokazivati suprotno: da deklarisana vrijednost stvari nije realno utvrđena. “Špediter odgovara za izbor prevozioca. lučkog stivadora i drugih). I ovdje vrijedi opšte pravilo obligacionog prava o dokazivanju suprotnog. U našem pravu prihvaćen je njemački sistem. koji je zaključio ugovor sa komitentom. taj rad povjerava nekom drugom špediteru. Podšpediter je drugi špediter. a za izbor ostalih trećih lica. prava svoga komitenta (sastavljanje zapisnika o stanju stvari.

pa se pravno smatra da glavni špediter izvršava nalog komitenta. “ako je to očigledno u interesu komitenta” (ZOO. drugi špediter i stručnjak iste branše. komitentu odgovara glavni špediter. a od kojega kao prevozilac ili skladištar. dakle. Zakon je u tome izričit: “Otpremnik koji izvršenje naloga povjeri drugom otpremniku umjesto da ga sam izvrši. prebacivanje tereta dokazivanja na komitenta. Ta prava se ugovorom ne mogu isključiti. Za ostvarivanje potraživanja iz jednog ugovora. član 834). član 834). međušpeditera. ne i za rad. koga glavni špediter angažuje iz reda svojih “korespondentnih” špeditera u cilju racionalnije i ekonomičnije otpreme odnosno dopreme stvari. Stoga postoji i bitno drugačiji sistem odgovornosti glavnog špeditera za međušpeditera. Osnov angažovanja međušpeditera jeste ovlaštenje komitenta ili faktička činjenica (očigledan interes) što nije slučaj kod podšpeditera. takođe. Međušpediter je. Glavni špediter odgovara samo za izbor. Ugovaranje klauzula o neodgovornosti tzv. Pravilo je dispozitivne prirode te glavni špediter ugovorom sa komitentom može preuzeti odgovornost i za rad međušpeditera. a za podšpeditera za rad. Kada špediter prevozi ili skladišti stvari.koji i dalje ostaje u pravnom odnosu sa komitentom. Odgovornost za sopstvene obaveze špeditera. Minimalna zakonska odgovornost za treća lica. ograničavanje odgovornosti špeditera manifestuje se kroz široko tumačenje instituta više sile. Između njih treba da postoji pravni koneksitet. koje proističu iz imperativnih zakonskih pravila. Angažuje se na osnovu izričitog ili prećutnog ovlaštenja komitenta ili. član 834). Zato je sa stanovišta odgovornosti bitno jasno utvrditi: do kojega momenta je špediter djelovao u funkciji špeditera. ispod koje se ne može. U nekim slučajevima špediter vrši i prevoz stvari (puna špedicija) ili skladišti stvari u vlastitom skladištu. Opšte je pravilo u našem pravu da se zakonska pravila o odgovornosti špeditera za treća lica “ne mogu ugovorom isključiti niti ograničiti” (ZOO. odgovara za njegov rad” (ZOO. ne bi se mogle isključivati ili ograničavati. Obezbjeđenje potraživanja špeditera U cilju obezbjeđivanja potraživanja koja je stekao izvršavanjem ugovora o špediciji (provizija i troškovi) špediter ima pravo koristiti zakonsko založno pravo i pravo retencije (pridržaja). egzoneracionih klauzula je nedopušteno. on u obavljanju tih poslova ima status transportera odnosno skladištara i na njega se primjenjuju pravila koja važe za te subjekte. U poslovnoj praksi. Zakonska odgovornost glavnog špeditera za podšpeditera ne može se ugovorom isključiti niti ograničiti. špediter ne može upotrijebiti pravo zaloge i 180 . Prava zaloge i retencije se protežu na stvari iz ugovora o špediciji iz kojega potiče samo potraživanje. jeste odgovornost za njihov izbor. što se često dešava kod zbirne špedicije. određivanje unaprijed obima špediterove odgovornosti. podšpeditera. Korištenje ovih prava je ograničeno u pogledu objekta i vremena. pak. Stoga je i usvojeno pravilo da za rad svoga pomoćnika. 2. da pojača svoju odgovornost. za slučaj oštećenja ili gubitka stvari odnosno zakašnjenja.

a nije specificirano šta obuhvata. V . Ako je u izvršavanju jednog ugovora učestvovalo više špeditera.retencije na stvarima do kojih je došao u državinu izvršavajući drugi ugovor o špediciji istog komitenta. vozarinu prevozioca i sve ostale troškove (osiguranja. Obično se ugovara posebna klauzula koja se u poslovnom svijetu naziva “forfetni stav” ili kraće “forfet”. po zakonu. i sva njihova potraživanja (zakonska subrogacija) kao i pravo zaloge (ZOO.za rad trećih lica. špediter.POSEBNI SLUČAJEVI ŠPEDICIJE 1. Ako je ugovorena fiksna naknada. odgovara za rad prevozioca i trećih lica koja je angažovao u izvršenju naloga komitenta. U pogledu vremena korištenja ovih prava važi pravilo: špediter se njima može služiti sve dok stvari drži u svojoj fizičkoj vlasti (ima državinu) ili dok ima u rukama ispravu pomoću koje može raspolagati stvarima (ZOO.). Prva. a zapostavi kvalitet. Sadržina prava zaloge i retencije ista je kao i kod ostalih ugovora. Smisao pojačane odgovornosti špeditera jeste u tome da u ovakvim slučajevima više vodi računa o stručnosti i kvalitetu rada lica koja angažuje. Fiksna naknada je ukupna novčana svota koja obuhvata proviziju špeditera. 181 . član 844). carina i drugih javnih dažbina i sl. blaža odgovornost (samo za izbor) mogla bi imati za posljedicu da špediter prilikom angažovanja trećih lica preferira cijenu njihovih usluga. jer su njena pravna dejstva bitno drugačija i za komitenta i za špeditera. Inače. član 846). Fiksni iznos sadrži sve izdatke komitenta za konkretni posao špedicije. kasniji špediter je dužan starati se o ostvarivanju potraživanja prethodnih špeditera. Ugovorom se može predvidjeti da fiksna naknada (forfetni stav) ne obuhata sve naprijed navedene stavke. špediter strožije odgovara . uskladištenja. Dvije su osnovne pravne karakteristike fiksne špedicije. U slučaju da posljednji špediter isplati prethodnom špediteru i prevozniku njihova potraživanja koja oni imaju prema nalogodavcu (komitentu) tada na njega prelaze. Čim je ugovorena fiksna naknada. ugovora se fiksna ili forfetna špedicija. po zakonu. Fiksna špedicija se nikada ne pretpostavlja nego se izričito ugovara. član 846). i to je zakonska odgovornost koja se ne može ugovorom isključiti. pretpostavlja se da obuhvata sve naknade i sve troškove vezane za realizaciju tog ugovora o špediciji (ZOO. Fiksna (forfetna) špedicija Kada zahtijevaju interesi komitenta i špeditera. ugovara se naknada u fiksnom iznosu i druga karakteristika.

Kod zbirne špedicije važi specijalno pravilo o pojačanoj odgovornosti špeditera za rad prevozioca. Špediter ima pravo na “posebnu dodatnu naknadu” u slučaju da se zbirnom špedicijom postigne pozitivna razlika u vozarini u korist komitenta. do čega. obično u sabirnom centru. Zbirna (skupna) špedicija Zbirna ili skupna špedicija podrazumijeva takvu organizaciju otpreme stvari kada špediter skuplja (sabire) pojedinačne pošiljke od različitih komitenata i formira zbirne tovare (pošiljke). Ekonomski značaj zbirne špedicije jeste u sljedećem: prevoz je jeftiniji jer transporter redovno daje izuzetne povlastice pošto bolje i potpunije iskorištava svoje prevozne kapacitete. da špediter ima ovlaštenje za organizovanje zbirne špedicije. ostvaruje se veća poslovna saradnja špeditera i prevoznika čime se ujednačava praksa i tehnika otpreme uz podizanje kvaliteta. manipulacije robom se smanjuju. organizuje se prevoz koji obezbjeđuje primjenu nižeg tarifnog stava (kod željeznice zbirni tovar se prevozi kao kolska. Isključenje zbirne špedicije mora biti ugovorom predviđeno (ZOO. Pri tome se redovno ostvaruje saradnja više špeditera koji zajednički prikupljaju robu u sabirni centar. član 845). Opšte je pravilo u našem pravu. Umjesto da vrši otpremu svake pošiljke svakog komitenta posebno (odvojeno).2. član 845). ne bi došlo da nije organizovana zbirna špedicija (ZOO. formira velike pošiljke (zbirni tovari). pošiljka jer je njen prevoz jeftiniji od prevoza denčanih pošiljki). ekstra zaradu. špediter odgovara za gubitak ili oštećenje stvari “nastale za vrijeme prevoza”. on na jednom mjestu. transportuje u određene putne pravce odnosno odredišta. 182 . inače. koje na osnovu ugovora sa prevoziocem. vagonska. a time i troškovi. Sam špediter stiče pravo na posebnu dodatnu naknadu. Naime.

Tokom 1994. pomenućemo samo činjenicu da željeznica obavlja saobraćaj javnog karaktera. kao transporter. Pojam ugovora Ovaj ugovor uobičajeno se naziva ugovorom o prevozu stvari (robe). takođe.Jadnoobrazna pravila o ugovoru o međunarodnom prevozu robe željeznicama (JP-CIM). Tu su. Ne ulazeći u razmatranje pitanja ekonomske politike o ogromnoj važnosti saobraćaja uopšte. Uvijek se polazi od mogućnosti željeznice i njenoj tehničkoj organizaciji i opremljenosti.GLAVA DRUGA UGOVOR O PREVOZU STVARI ŽELJEZNICOM I . prevozu kola korisnika prevoza (RIP). funkcionisanje i pravna pravila da se na prvom mjestu vodi računa o njenoj javnoj funkciji. Jedan dodatak se odnosi na prevoz stvari .POJAM UGOVORA I PRAVNI IZVORI 1. posebno željezničkog. regulisanje saobraćaja i dr. prevozu kontejnera (RICo) te prevozu ekspresnih pošiljki (RIEx).). Dobar dio materije je administrativne prirode (bezbjednosti na putevima. saobraćajna sredstva. 2. U Ženevi je usvojena Konvencija UN o međunarodnom multimodalnom (kombinovanom) prevozu robe (1980). proizvodnje i tržišta. obavezuje da stvar preveze do uputne stanice i preda je primaocu. a pošiljalac se obavezuje da željeznici isplati ugovorenu prevozninu (vozarinu). Već je 1890. kao jedan od osnovnih oblika prevoza stvari. godine u Bernu donesen je novi tekst Konvencije pod nazivom . godine donesena Međunarodna konvencija o prevozu robe na željeznicama (CIM ili Bernska konvencija) koja je imala osam revizija. Velika zainteresovanost svake države za željeznički saobraćaj. Sa stanovišta imovinskih 183 . Na osmoj reviziji 1980. Željeznica ima veliki značaj za privredni razvoj zemlje kako sa unutrašnjeg tako i sa međunarodnog stanovišta. uključena i sljedeća pravila: pravila o prevozu opasne robe (RID). U svakoj zemlji željeznički saobraćaj je regulisan nizom zakonskih i drugih propisa. godine donesena je uredba o pristupanju BiH ovoj konvenciji. Pravni izvori Značaj željezničkog saobraćaja uticao je da se u ovoj oblasti unificiraju pravila na međunarodnom planu. uslovljava takvu organizaciju. Iz konkurentskih razloga redovno se uz prevoz željeznicom koriste i druge vrste prevoza kako bi se transport stvari obavio “od vrata do vrata” odnosno “od skladišta do skladišta”.Konvencija o međunarodnim željezničkim prevozima (COTIF). koja ima nekoliko dodataka. To je takav ugovor kojim se željeznica. o potrebama privrede uopšte. Stvar ili stvari se prevoze od otpravne do uputne stanice koje se nalaze u jednoj zemlji (unutrašnji željeznički saobraćaj) ili u različitim zemljama (međunarodni željeznički saobraćaj).

jedinstven je stav teorije da je ugovor realan. član 648 . 1983.ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. član 35. Suprotno. Za razliku od opšteg tipa realnih ugovora. ZOO sadrži opšta i jedinstvena pravila za sve vrste prevoza (ZOO. Ugovor o prevozu stvari željeznicom je realan. prema zakonu. list SFRJ broj 2/73. rok utovara. ne predstavlja pisanu formu ugovora i on 180 Izdavanje tovarnog lista zamagljuje može biti zaključen u bilo kojoj formi. Osnovi Saobraćajnog prava. ugovor o prevozu stvari željeznicom je zaključen kada željeznica primi stvari na prevoz sa tovarnim listom. broj 2/92). 56. JP-CIM. U autonomne izvore spadaju tarife koje imaju karakter opštih uslova poslovanja (prevoza) i zato moraju biti javno objavljene na propisan ili uobičajen način. kao pismena isprava.680) i ima značaj supsidijarnog izvora. Prijem se potvrđuje stavljanjem datuma i žiga otpravne stanice (može i otisak računara) na tovarni list. NIO Univerzitetska riječ. II . list RBiH.preuzet Uredbom Sl. postojanje ugovora upravo zato što je ugovor neformalan. način slanja izvještaja o prispijeću pošiljke i dr. Nedostatak ili neispravnost tovarnog lista (nije stavljen žig) ne znači da ugovor nije zaključen. tj. saglasnost volja. (ZUPŽS. za nastanak ovog ugovora (zaključenje). jer je za njegov nastanak potrebna predaja stvari na prevoz. 55. te kada se ima smatrati da je ugovor zaključen? Inače. Titograd. 112. Spor se sastoji u tome: da li je ugovor formalan ili je neformalan. rok odnošenja stvari. tovarni list. Ivošević dr Borislav. Sam sporazum. dokazno sredstvo o zaključenom ugovoru. 37. rok isporuke.odnosa u ovoj materiji primarni izvori su Zakon o ugovorima o prevozu u željezničkom saobraćaju (skraćeno ZUPŽS) 179 i Zakon o obligacionim odnosima (skraćeno ZOO). Prema tome. kakav je pravni značaj tovarnog lista kod zaključivanja ugovora. Ovjereni tovarni list je. član 29. vrste tovarnih listova. a po međunarodnim pravilima i o “sadržaju ugovora” te se izdaje u momentu predaje stvari na prevoz. Ugovor je neformalan i realan U pravnoj teoriji ne postoji jedinstven stav o prirodi ovog ugovora sa stanovišta forme. 17/90 . 184 . Žigosani tovarni list vrijedi kao “dokaz o zaključenju i sadržini ugovora o prevozu” (ZUPŽS. 63). Ugovorom o prevozu. nije samo po sebi dovoljno. član 11). str. dakle. Prema zakonskim rješenjima. određuje se: broj tovarnih listova koji se izdaju. pored predaje stvari potrebna je još jedna činjenica izdavanje ovjerenog tovarnog lista. 179 180 Tekst Zakona (Sl.

ime i prezime ili naziv pošiljaoca. a koje željeznica. Tovarni list se uvijek popunjava u više primjeraka. Prema domaćim i međunarodnim pravilima duplikat nema važnost tovarnog lista pa se na osnovu njega ne bi mogao vršiti prijem stvari. U poslovnom prometu njegov je formular (obrazac) tipiziran. Ako je donosilac tovarnog lista adresat (primalac prevezene stvari) onda prijemom tovarnog lista on ulazi u ugovorni odnos i postaje stranka u ugovoru. Željeznica stavlja žig i na duplikat predajući ga pošiljaocu. žig otpravne stanice. Čak i kada te podatke. mora ispuniti i predati poseban tovarni list. upiše lice zaposleno na željeznici (službenik željeznice) odgovornost snosi pošiljalac.2. elemente kao što su rok isporuke i drugo (ZUPŽS. tako da se u svakom pojedinačnom slučaju predaje robe na prevoz upisuju u odgovarajuće rubrike (stavke) referentni podaci. Obligatorni sastojci tovarnog lista su: mjesto i datum sastavljanja. Inače. Donosilac tovarnog lista smatra se punomoćnikom pošiljaoca i ovlašten je da u njegovo ime preduzima potrebne radnje. Tovarni list i prenosivi tovarni list Tovarni list je javna isprava čiji je minimalni sadržaj određen zakonom. te da dopunjuje i mijenja izjave upisane u tovarnom listu. Tovarni list se ne može zamijeniti (supstituirati) drugim ispravama niti se druge isprave mogu saobraziti tovarnom listu. odnosno međunarodnim pravilima. a koji se izdaje prilikom prijema stvari na prevoz. Tovarni list može sadržavati i ostale. prtljažnicom). u transportu je izraz “pošiljka” stručni termin i označava jednu ili više stvari koje se predaju na prevoz jednom prevoznom ispravom (tovarnim listom. naziv uputne stanice (prema imeniku željezničkih stanica). fakultativne. ime i prezime primaoca ili naziv primaoca i njegova adresa. a kada se radi o vagonskoj pošiljci (robi) za svaki kolski tovar. a ne kao punomoćnik pošiljaoca. Za tačnost podataka koje unosi pošiljalac ili od njega ovlašteno lice. dok tovarni list prati pošiljku. Duplikat može poslužiti kao legitimacioni papir za postavljanje zahtjeva za izmjene ugovora ili dokaz da su plaćeni prevozni troškovi (vozarina) ili kod izvoznih poslova kao dokument za plaćanja preko banke (dokument uz akreditiv). Pravilo je da se za svaku pošiljku. član 34. vrsta i masa (težina) stvari. prevozni i drugi troškovi kao i spisak isprava koje se prilažu uz tovarni list. Određeno je koje podatke unosi (popunjava) pošiljalac. izuzev za predmete za čije je prevoženje zbog dimenzija potrebno više kola. po zahtjevu stranke. netačnosti ili nepotpunosti tih podataka i izjava. U tome slučaju radnje preuzima u svoje ime. Ova činjenica ukazuje na specifičnost ugovora kao i na to da tovarni list nije ugovor.). 185 . broj kola. odgovara sam pošiljalac i snosi pravne posljedice u slučaju neispravnosti. standardizovan.

po redovnom toku stvari. odnosno predajom iz ruke u ruku. ako su sačinjeni. da se može prenositi (negocijabilnost). a manje kao stranka iz ugovora kojoj je ostavljeno da prilikom ugovaranja iznalazi najpovoljnija rješenja za ostvarivanje svojih poslovnih interesa. 186 . po pravilu. Uslovi ugovora o prevozu i tarife obavezuju imaoca prenosivog tovarnog lista. ako su ispunjeni ovi uslovi: a) prevoz se može izvršiti bez odlaganja. Željeznica ne može odbiti nikoga ko želi sklopiti sa njom ugovor o prevozu. d) prevoz je moguć redovnim prevoznim sredstvima željeznice i e) prevoz nije onemogućen okolnostima koje željeznica ne bi mogla spriječiti. jer je u dobrom dijelu sve unaprijed određeno. Ovakva tehnika zaključivanja ugovora ograničava pošiljaoca u konstituisanju prava i obaveza. ako glasi “na donosioca”. 3. koji obavezno sastavlja željeznica saglasno opštim uslovima poslovanja i tarifi. U tom slučaju mora izričito biti navedeno da se radi o prenosivom tovarnom listu kojega potpisuju obje strane. Može se prenositi (transferisati) indosamentom ako glasi “po naredbi”. Na duplikatu se označava da je izdat prenosivi tovarni list. U mnogim zemljama javljaju se zahtjevi poslovnog svijeta da duplikat dobije svojstvo hartije od vrijednosti. c) stvari su podesne za prevoz. ako su ispunjeni propisani uslovi. koji nije pošiljalac samo ako su ti uslovi sadržani u tovarnom listu ili se prenosivi tovarni list na njih izričito poziva. ona se ogleda u obaveznom ugovaranju i ograničenjima u izboru saugovarača. Ograničenje slobode ugovaranja za pošiljaoca ogleda se u tome što je dužan za svaku pošiljku. izuzev odredaba koje se odnose na regres (ZUPŽS. Najprije. Pri vršenju svojih usluga željeznica. Željeznica i pošiljalac se mogu sporazumjeti da prevozilac izda prenosivi tovarni list koji može glasiti “po naredbi” ili “na donosioca”. i ne mogu se prenositi na treća lica. otkloniti ili izbjeći. Pošto je prenosivi tovarni list vrijednosni papir. on ima i posebna pravna dejstva (načelo inkorporacije). Ograničenja slobode ugovaranja Kod prevoza stvari željeznicom postoje izvjesna ograničenja slobode ugovaranja koja proizlaze iz propisa ili same tehnike zaključivanja ugovora.Tovarni list i njegov duplikat nisu hartije od vrijednosti. Za pravna dejstva indosamenta i njegov oblik važe propisi mjeničnog prava (Zakon o mjenici). b) prevoz tih stvari nije zabranjen. a isto vrijedi i za prepise. što bi značilo da se njime može trgovati za vrijeme dok je roba na putu. funkcioniše kao organizacija koja treba da sprovodi kogentne odredbe zakona i tarife. Željeznica je dužna primiti stvari na prevoz. član 38). jedinstven je stav teorije. po obliku. Pošiljalac popunjava određene podatke unoseći ih u tovarni list vodeći pri tome računa o uslovima iz željezničke tarife. u slobodi njihovog određivanja. masi. Za željeznicu je ta sloboda ugovaranja još ograničenija zbog javnopravnog karaktera njene djelatnosti. obimu. po svemu. da preda posebno ispunjen tovarni list i to na obrascu (formularu).

Ugovor se može jednostrano izmijeniti nalozima koje daje pošiljalac ili imalac prava iz prenosivog tovarnog lista. U ime željeznice pojavljuje se željeznička transportna organizacija koja redovno ima status javnog preduzeća (javne korporacije). lice koje predaje stvar na prevoz. sam ugovor može izmijeniti ili raskinuti. Taj posao i zaključenje ugovora o prevozu može se povjeriti različitim subjektima (zastupniku. Ugovorne strane Ugovorne strane su prevozilac (željeznica) i pošiljalac.1.ELEMENTI UGOVORA 1. specifičnosti koje se manifestuju u ograničavanju slobode ugovaranja proizlaze iz samog karaktera djelatnosti koju obavlja željeznica i statusa željezničkih organizacija. Željeznica se ne upušta u ispitivanje sa kime zaključuje ugovor. Na osnovu svega toga mogu se odrediti tipični bitni elementi ovog ugovora. U suštini. Stvari se predaju na prevoz u otpravnoj ili otpremnoj stanici željeznice.Željeznica je dužna obavljati prevoz stvari po redu vožnje (voznom redu) kao i kod svakog linijskog saobraćaja. o posebnim slučajevima kada se na osnovu jednostrane izjave volje. a koje ne mora biti i sopstvenik robe. Inače. Specifičnost ovog ugovora ogleda se i u slobodi raspolaganja ugovorom. 1. Za prevoz nekih stvari mogu biti propisani posebni uslovi (opasne stvari) i njih će željeznica primiti na prevoz samo ako su ispunjeni i ti posebni uslovi. III . Kako se ugovor zaključuje predajom stvari na prevoz i predajom popunjenog tovarnog lista u koji se unose određeni podaci. Radi se. opšti pojam “stanica” označava: željezničke stanice. a prevoz može obustaviti samo pod uslovima koji su određeni zakonom. zapravo. nego što je to tipično kod ugovora poslovnog prava. špediteru) što se obično vrši u međunarodnom prevozu. te da li je to lice (pravno ili fizičko). Od svakog ko preda stvari i podnese uredno ispunjen tovarni list otpravna stanica 187 . mada se obično one nazivaju “željeznica” i “stranka”. Ako se uz tovarni list šalju određeni dokumenti onda se mora priložiti i spisak tih dokumenata (isprava). istovremeno i njihov vlasnik. najčešće se sastojci samog tovarnog lista uzimaju kao bitni elementi ugovora o prevozu stvari željeznicom. Druga ugovorna strana je pošiljalac. koje predaje stvari na prevoz. luke plovidbenih linija i sve ostale poslovnice transportnih organizacija otvorene radi izvršenja nekog od ugovora o prevozu. Bitni elementi ugovora Uobičajeno je da se u bitne elemente ovog ugovora ubraja veći broj sastojaka. uz ispunjenje odgovarajućih uslova.

Pri tome pošiljalac mora u tovarni list upisati svoj tačan naziv ili ime i prezime sa adresom i potpisati tovarni list. a ako se to desi tražiće od pošiljaoca odgovarajuće upute. Neke stvari se mogu primiti na prevoz uslovno (IP-CIM.4. Predmet prevoza (stvari) U saobraćajnom pravu svaka stvar koja se prima na prevoz ima karakter “robe”. Ali. Neke željeznice dozvoljavaju da se kao primalac naznači uputna stanica ili službenik te stanice. ukoliko bi se desilo da željeznica primi tovarni list sa tako naznačenom uputnom stanicom. Neke stvari su isključene iz prevoza željeznicom dok je za druge prevoz ograničen. Stanica mora biti navedena prema službenom imeniku željezničkih stanica. kako bi se sačuvale 188 . ambalaža i masa (težina). Posljedice pogađaju pošiljaoca (docnja sa isporukom prema saugovaraču.3. Vrsta. 1. kod prenosivog tovarnog lista na donosioca. Označavaju se komercijalnim nazivima ili nazivom koji je upotrijebljen u tarifi. 1. Pošiljalac stvari može uputiti na svoje ime što znači da isto lice može biti i pošiljalac i primalac. količina i masa (težina) stvari upisuju se u tovarni list. u koju se roba upućuje. Uputna stanica Uputna stanica (mjesto opredjeljenja. Od prevoza željeznicom takođe su isključene stvari (predmeti) koje ima pravo da prevozi samo pošta. primalac je posljednje lice na koje je indosamentom prenesen tovarni list (indosatar). Za netačno. 1. Ako je izdat prenosivi tovarni list po naredbi. Tovarne listove sa neodređenim adresiranjem primaoca željeznica neće primiti. ako se sastoje od više komada navodi se broj komada. Željeznica može provjeravati podatke o sadržini. broju i masi pošiljke. Kao mjesto istovara može biti označen i industrijski kolosijek u nekom mjestu ili poslovnoj organizaciji. istovarna stanica) je ona željeznička stanica do koje stvar treba da se preveze. takve stvari se mogu predati na prevoz željeznici samo ako su upakovane na odgovarajući način i mogu izdržati prevoz. Za primaoca se može označiti samo jedno fizičko lice ili jedan pravni subjekt. Primalac Primalac je lice ovlašteno da u uputnoj (istovarnoj) stanici iskupi tovarni list i preuzme stvar ili stvari. Faktički je to lice na koje je pošiljka adresirana. svojstvo primaoca ima svako lice koje prezentira željeznici takav tovarni list. Kod denčanih (komadnih) pošiljki. ne može ih biti više. članovi 4 i 5). odnosno staviti faksimil potpisa ovlaštenog lica.2.željeznice primiće stvari i ovjeriti žigom tovarni list. kao i kod kolskih. Kad se radi o stvarima koje trebaju biti upakovane. nejasno ili neprecizno upisivanje uputne stanice odgovara pošiljalac. kvar ili oštećenje stvari. plaćanje dangubnine željeznici).

Ukoliko postoje izuzeci oni su izričito navedeni propisima. vrsta vozova na pojedinim relacijama. U tom slučaju pošiljalac preuzima na sebe odgovornost za štetu.7. Inače. Uslijed nedostatka ili manjkavosti u pakovanju željeznica može odbiti prijem stvari na prevoz ili iste primiti uz zahtjev da pošiljalac u tovarnom listu potvrdi nedostatke u pakovanju. Ako se oni unesu pogrešno ili se uopšte ne unesu. Prevozni i drugi troškovi Cijena usluga željeznice određena je tarifom. način prevoza. Mjesto i datum Kao mjesto i datum zaključenja ugovora. željeznica naplaćuje vozarinu za sve stvari date na prevoz po najvišem tarifnom stavu koji vrijedi za jednu vrstu stvari iz pošiljke. po pravilu. 189 . Za lako kvarljive stvari i žive životinje navodi se i čas prijema u duplikatu tovarnog lista. Obavljanje određenih radnji i spisak isprava Ako je predviđeno da prilikom prevoza stvari treba obaviti neke radnje (carinjenje. Ne učini li tako pošiljalac.5. sporednih naknada i taksa. pa je ta obaveza povjerena željeznici. važe mjesto i datum navedeni na žigu otpravne stanice koji ona stavlja na tovarni list pošto primi stvari na prevoz. ugovor važi i to sa cijenom koju predviđa tarifa. Naplata cijene po tarifi nije samo pravo željeznice nego i njena obaveza. Zato se cijena i svi prevozni troškovi (dodatak na vozarinu. 1. tarifa obavezuje obje ugovorne strane. 1. ako o tome nema posebne međunarodne tarife (JPCIM. Prevoznina (vozarina) i troškovi prevoza unose se u tovarni list. član 47). kao i drugi elementi za izračunavanje troškova. a obje strane imaju pravo na njihovu ispravku prema tarifi. Prevozilac nije dužan ispitivati da li su priložene isprave dovoljne ili tačne (ZUPŽS. Zato se u tovarni list moraju unijeti sve vrste stvari koje se šalju tim jednim dokumentom. naknade za sporedne usluge i dr. pošiljalac je obavezan priložiti odgovarajuće isprave.od propasti ili oštećenja. Tarifom je određena vozarina za pojedine vrste stvari. Prevozni troškovi u međunarodnom saobraćaju određeni su domaćom tarifom. Žive životinje se mogu prevoziti željeznicom ukoliko se to ne protivi veterinarsko-sanitarnim propisima i ako je po ocjeni otpravne stanice isključena svaka opasnost po ljude i životinje. Obavljanje ovih radnji željeznica može povjeriti stručnim organizacijama i licima. član 6).6.). Obezbjeđuju se i naročiti uslovi prevoza (hranjenje i pojenje).) mogu utvrditi i naknadno. kao i svaka mogućnost oštećenja stvari. 1. veterinarski ili fitopatološki pregled i dr.

Provjera pošiljke Pošiljalac može zahtijevati od željeznice da utvrdi masu i broj komada stvari koje su predate na prevoz. Sve ostale izjave nisu dopuštene i ne obavezuju željeznicu. Pošiljalac može odrediti stanicu na kojoj će željeznica obaviti te radnje. željeznica je slobodna u izboru puta kojim će stvari prevesti. Željeznica može i sama izvršiti nalog o daljem prevozu vlastitim prevoznim sredstvima. Pošiljka se može opteretiti pouzećem najviše do vrijednosti stvari koje se prevoze. Tarifom se može odrediti najniža granica pouzeća. Pouzeće je nalog željeznici da stvari izda primaocu samo pod uslovom da primalac plati naznačeni iznos na ime pouzeća. količinu i broj komada željeznica je 190 . drumskom prevozniku. Po pravilu. Prema okolnostima slučaja u tovarni list se mogu unositi sljedeće notifikacije i izjave.4. brodaru). Željeznica je obavezna po tome postupiti.2. Za klauzule koje se unesu u tovarni list plaća se posebna naknada utvrđena tarifom. za slučajeve koji su tarifom predviđeni. 2. Ako nije određeno prevozno sredstvo željeznica će ga sama izabrati u kome slučaju odgovara za izbor prevozioca. Utvrđenu masu. Nebitni elementi ugovora Kod ovog ugovora postoje i nebitni elementi koji se mogu ugovarati. 2. ako su potrebne prilikom prevoza. Pouzeće U tovarnom listu pošiljalac može označiti da stvar šalje pouzećem i naznačiti iznos pouzeća (iznos kojim se stvari opterećuju). 2. U tovarni list se mogu unositi samo one klauzule koje su predviđene zakonom ili tarifom ili su uobičajene u međunarodnom saobraćaju. 2.2. Mješoviti (kombinovani) prevoz Izjavom u tovarnom listu pošiljalac može zahtijevati da željeznica stvari preda drugom prevozniku na dalji prevoz do mjesta u koje se one upućuju (drugoj željeznici. Može zahtijevati da ga željeznica o tome obavijesti kako bi on ili njegov zastupnik prisustvovao carinjenju. Franko carina Upisivanjem klauzule “franko carina” pošiljalac obavezuje željeznicu da obavi carinske i druge formalnosti.3.1.5. Prevozni put Pošiljalac može odrediti pravac prevoza (prevozni put) samo za brzovoz. ali vozarinu može zaračunati samo za put koji je najpovoljniji za korisnika prevoza. kao i za prevoz stoke. 2.

2. 2. član 75. manjeg prekida ili ugrožavanja prometa.10. 5 (Sl. 181 Zakon o sigurnosti željezničkog prometa.11. Čak ako masu ne bi mogla utvrditi na otpravnoj stanici. član 16). Obavještavanje o prispijeću pošiljke To je element kojim se utvrđuje kada i na koji način će željeznica obavijestiti primaoca o prispijeću pošiljke na uputnoj stanici. Obezbjeđenje uredne isporuke U posebnu rubriku u tovarnom listu “obezbjeđenje uredne isporuke” pošiljalac može upisati određeni novčani iznos. Ako nije određeno primjenjuju se dispozitivna pravila zakona (ZUPŽS. član 57). nalet ili iskliznuće voza). To znači da željeznica nije dužna nikoga izvještavati o prispijeću pošiljke na uputnu stanicu. kao posebna. 2. list RBiH. JP-CIM. Pretpostavka je da će pošiljalac ili primalac doći po pošiljku. klauzula “ostaje na stanici”. 2. Smetnje Pošiljalac može posebno upisati instrukcije šta treba željeznica da radi. 2. Protekom toga roka nastaju nepovoljne pravne posljedice za pošiljaoca (plaćanje posebne naknade i dr.dužna upisati u tovarni list i ovjeriti.8. 33/95) 191 . i drugu dokazanu štetu do visine naznačenog obezbjeđenja. ako bi pri prevozu ili izdavanju stvari došlo do određenih smetnji.9. U tom slučaju željeznica namiruje pošiljaocu. dužna je to učiniti na usputnoj stanici gdje je moguće. Rok utovara Stranke se mogu posebno sporazumjeti o roku utovara. Nezgoda. Ako rok isporuke nije utvrđen.). oštećenje ili zadocnjenje. čl. br. 2. Tako može odrediti da se u slučaju smetnji pošiljka vrati u otpravnu stanicu.7. 181 dovodi do manje materijalne štete. kao vanredan događaj. član 56). Smetnje nastaju uslijed udesa ili nezgode. pored štete za gubitak. Naknada za obezbjeđenje uredne isporuke računa se za cijeli prevozni put (ZUPŽS.6. Udes je vanredni događaj koji je prouzrokovao znatnu materijalnu štetu ili veći prekid (sudar. Vrijeme isporuke U tovarni list se može unijeti odredba o vremenu za koje je prevozilac dužan prevesti stvari (rok isporuke). tj. vremenu u kome je pošiljalac dužan utovariti stvari u vagon. Klauzula “ostaje na stanici” U tovarni list se može unijeti. između stranaka važe dispozitivna pravila zakona (ZUPŽS.

Kada se vrši provjeravanje pošiljke.OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. Prijem i provjeravanje stvari (pošiljke) Već je istaknuto da je željeznica dužna primiti na prevoz teret pod ugovorenim uslovima. Učešće države ogleda se u određivanju statusa željezničkih organizacija kao javnih preduzeća.IV .1. član 56). jer joj je to važno “polje korisne intervencije”. Rok isporuke ne teče za vrijeme provjeravanja pošiljke. Obaveze željeznice Djelatnost željeznice. Za neke stvari može se ugovorom ili tarifom predvidjeti prezentacija i drugih dokumenata (isprava) od strane pošiljaoca. željeznica je dužna utvrditi masu i broj komada stvari na otpravnoj stanici ukoliko postoje odgovarajući uslovi (mjerne sprave ili ne remeti redovan tok saobraćaja). Ako zainteresovani ne dođe ili kada se provjeravanje vrši u toku prevoza toj radnji treba da prisustvuju dva svjedoka koji nisu službena lica željeznice ili kako je predviđeno propisima određene države (JP-CIM. kao što je već rečeno. Rezultat provjeravanja upisuje se u tovarni list i u duplikat tovarnog lista. član 30. osim stvari koje se ne mogu primiti na prevoz ili se mogu primiti samo ako su ispunjeni posebni uslovi (ZUPŽS. a takav je i željeznički. Kada željeznica provjerava pošiljku. 31). tada troškovi provjeravanja terete robu datu na prevoz. Prema domaćem pravu postoje ove obaveze željeznice koje su skoro iste i po međunarodnim pravilima. ako se utvrdi netačnost navoda u tovarnom listu (ZUPŽS. ako nisu odmah plaćeni. član 21). Ukoliko provjeru nije moguće izvršiti u otpravnoj stanici to se čini u prvoj podesnoj usputnoj stanici. da primi svaku stvar kada su ispunjeni uslovi utvrđeni u objavljenim opštim uslovima poslovanja. Kada pošiljka ne odgovara navodima u tovarnom listu ili nisu ispunjeni uslovi za prevoz stvari. Ako se ustanovi razlika u 192 . provjeravanje podataka u tovarnom listu i pošiljke utvrđeno je i kao pravo željeznice. U tom slučaju željeznica nije dužna primiti stvari na prevoz bez tih dokumenata. Zainteresovanost država u ovoj materiji ispoljena je i kroz unifikaciju pravila željezničkog prevoza na međunarodnom planu (COTIF). Zakon obavezuje prevozioca koji obavlja linijski prevoz. ako se provjera vrši u otpravnoj stanici. odnosno tarifama. Na zahtjev pošiljaoca. Željeznica. na osnovu uredno ispunjenog tovarnog lista prima stvari na prevoz. a u ugovornom pravu kroz detaljnije regulisanje prava i obaveza strana zakonom i drugim propisima. željeznica je dužna pozvati pošiljaoca ili primaoca da prisustvuje provjeravanju. prema međunarodnim pravilima. 1. ima elemenata javnog karaktera u čijoj regulaciji znatno participira država. navodi u tovarnom listu o masi i broju komada ne mogu da služe kao dokaz protiv prevozioca. Inače.

brzovozni ili sporovozni. manipulacije stvarima i drugo. čl. Svaka željeznička transportna organizacija dužna je primiti na direktan prevoz stvari od otpravne do uputne stanice. 33/95) 193 . te ostalim osobinama podesne za takav prevoz. pošiljalac stvari predaje željeznici u skladište. obimu i masi. Od poslovnih subjekata koji šalju velike količine stvari željeznica može zahtijevati da prethodno prijave svoje pošiljke (količinu. Korisnika prevoza se ne tiču njihovi međusobni odnosi. Na ekspresni i brzovozni prevoz željeznica je obavezna primiti stvari samo ako su one po svome obliku. organizacija prevoza. Masu i broj komada željeznica treba uvijek da utvrđuje. 1. podjela prevoznih troškova. Ugovorom se može predvidjeti da utovar stvari obavlja pošiljalac. vrijeme namjeravanog prevoza) kako bi ona izradila plan prevoza.2. željeznica nije dužna primiti stvari na prevoz u slučaju da nema kola na raspolaganju. Utovar stvari Željeznica je obavezna izvršiti utovar stvari. mjerodavno je ono što je upisano u tovarni list. 182 Zakon o sigurnosti željezničkog prometa. br. član 44). ali u svakom slučaju u roku kako bi se izvršio uredan prevoz. bez obzira koliko prevozilaca učestvovalo. ako je on upisan u tovarni list. 20 (Sl.ekspresni. ako pošiljalac nije naveo podatke o masi i broju komada u tovarni list.masi preko 2% ili netačno imenovanje stvari koje utiče na visinu prevoznine. Kada utovar vrši željeznica. osim kada je tarifom određeno plaćanje vozarine po drugoj jediničnoj mjeri (ne po masi). Ako korisnici prevoza ne izvrše prijave. Željeznica je dužna izvršiti utovar stvari u roku koji je određen ugovorom (rok utovara). U slučaju da željeznica ne vrši provjeravanja mase i broja komada. iako je upis izvršio pošiljalac. Pošiljalac određuje način prevoza .5 t po osovini i 8 t po dužnom metru) kao i osovinskom opterećenju vozila 182 (vagona). Isto vrijedi kada je potrebno u određenom roku transportovati izuzetno velike količine stvari. list RBiH. smjer. Željeznica ne mora primiti stvari na prevoz. odnosno stvari utvrđene tarifom. Radi sigurnosti prevoza. mora se voditi računa o osovinskom opterećenju pruga (magistralnih 22. ako je tako predviđeno ugovorom odnosno uslovima poslovanja. Tako prema međunarodnim pravilima (RIEx) kao ekspresna pošiljka mogu se slati stvari koje se mogu utovariti u prtljažna kola putničkih vozova. što se praktikuje iz konkurentskih razloga. željeznica ima pravo da pored prevoznine naplati još i dvostruki iznos razlike u vozarini (ZUPŽS.

sigurnim putem i u što kraćem vremenu. odnosno prelaznu stanicu između željeznica dviju zemalja koje su otvorene za saobraćaj na određenoj relaciji (JPCIM. Sloboda u izboru pravca potrebna je željeznici kako bi radila što ekonomičnije i racionalnije.željeznica je dužna preduzeti odgovarajuće mjere da bi se izbjegle rđave posljedice po korisnika prevoza. Uredan prevoz stvari Cilj ugovora jeste da se stvari prevezu uredno u čemu i jeste privredna funkcija željeznice. po pravilu. niti se pošiljalac koristi pravom raskida ugovora. član 46. 1. Vrijeme trajanja prevoza stranke. Ukoliko pošiljalac nije već dao u tovarnom listu instrukcije šta će željeznica raditi u slučaju smetnji onda će ona stvari uputiti pomoćnim (drugim) putem. član 14). Rok isporuke računa se prema stvarno upotrijebljenom putu (ZUPŽS. O svim preduzetim radnjama željeznica će izvijestiti pošiljaoca (ZUPŽS. ali odgovara ako ih izgubi ili upotrijebi nepravilno (ZUPŽS. rijetko ugovaraju. Uputstva pošiljalac daje otpravnoj stanici ili stanici u kojoj se nalaze stvari. Kada se to ne može učiniti. jer se primjenjuju tarife u kojima je određeno vrijeme prevoza. do mjesta naznačenog u tovarnom listu (uputne stanice). bez obzira iz kojih je razloga nastala . mjere vlasti. priroda same stvari . te organizovala iskorištavanje pruga i transportnih sredstava.dejstvo više sile.1. ako je stvari uputila pomoćnim putem da bi izbjegla smetnje. član 58). Ako bi pri prevozu nastala ma kakva smetnja. izvršenje ovih radnji može se povjeriti i drugom licu. U međunarodnom saobraćaju pošiljalac može označiti prevozni put određujući graničnu ili pograničnu tačku. krivica željeznice ili pošiljaoca. Pošiljalac. član 64). bez oštećenja i gubitka. Ako. U tome poslu ona nastupa kao komisionar i ima pravo na naplatu stvarnih troškova i naknada po tarifi. Inače. nije zainteresovan kojim će se putem stvari prevesti. Ako vrijeme isporuke nije određeno ugovorom. Ako nema njene krivice ona ima pravo i naplatiti kolsku dangubninu. Željeznica nema pravo na naplatu veće vozarine. željeznica ima pravo: da na trošak i rizik pošiljaoca stvari stavi na privremeni smještaj ili da ih preda špediteru ili u javno skladište. 194 . Željeznica ne ispituje tačnost priloženih isprava. Rok isporuke Željeznica je dužna stvari prevesti u ugovorenom roku (rok isporuke). 48). Stalo mu je da se prevezu po najnižoj tarifi. član 58). pak. Vozarinu za izvršeni prevoz i ostale troškove po tarifi dužan je snositi pošiljalac. ako se smetnja može prevladati na taj način (ZUPŽS. Željeznica će obaviti carinske i druge radnje određene propisima zemlje. Ona je dužna stvari prevesti u stanju u kojem ih je i primila. produženje prevoza nije moguće tražiće dispoziciju od pošiljaoca i po njoj postupiti. pismenim putem. Ne dobije li uputstvo u razumnom roku.4. jer su stvari podložne brzom kvaru ili su u pitanju žive životinje tada će željeznica izvršiti njihovu prodaju.3. osim ako je do smetnji došlo krivicom željeznice. osim u slučaju privremenih smetnji. ipak.

odnosno ako je stvar pripremljena za odnošenje kada se primalac ne obavještava (ZUPŽS. Rok isporuke je održan od strane željeznice ako je prije isteka roka obavijestila primaoca o prispijeću stvari i iste pripremila za odnošenje. Postupanje po nalozima Specifičnost ugovora o prevozu stvari željeznicom jeste u tome što se on može jednostrano izmijeniti davanjem naloga (uputstava) od strane pošiljaoca ili primaoca ili ovlaštenog imaoca prenosivog tovarnog lista. ako su uzrok i trajanje zadržavanja upisani u tovarni list. kod kombinovanog prevoza i u vanrednim prilikama. član 27). Ova pravila posebno važe u međunarodnom prevozu. veterinarski pregledi. Postoje i dopunski rokovi za isporuku stvari koji su takođe određeni propisom i tarifom. odnosno za stvari o čijem se prispijeću ne izvještava primalac do časa kada je pošiljka pripremljena za izdavanje (predaju). rok isporuke se računa od ponoći poslije prijema stvari pa do predaje izvještaja o prispijeću stvari adresatu. Otpravni rok se računa samo jedanput. Posebni rokovi važe za denčane pošiljke . sporednim prugama. član 27). Sva rastojanja računaju se prema tarifnim kilometrima. a prevozni za svakih otpočetih 300 km 24 časa. član 56). Dopunski rokovi važe za slučaj: prevoza stvari prugama različitih širina kolosijeka. prugama koje nisu osposobljene za brzovozni prevoz. Ukoliko ugovorom nije drugačije predviđeno. bez obzira koliko je prevozilaca učestvovalo u prevozu. provjeravanje sadržine i težine (mase) pošiljke.brzovozne i sporovozne (JP-CIM.otpravni rok je 24 časa. ali je dopušteno dokazivanje i na drugi način (drugim sredstvima dokazivanja). a prevozni za cijelo odstojanje od otpravne do uputne stanice. U slučajevima koji su određeni propisom ili tarifom rokovi ne teku i za to vrijeme rok isporuke se produžava (zadržavanje pošiljke). Rok isporuke sastoji se iz otpravnog i prevoznog roka. član 56). hranjenje i pojenje živih životinja. Prema međunarodnim pravilima rokovi su ovi: za kolsku brzovoznu pošiljku otpravni rok je 12 časova. Željeznica se može uspješno pozivati na produženje roka isporuke. ali samo pod uslovima i 195 .željeznica je dužna stvari prevesti za vrijeme koje je uobičajeno za prevoz takvih stvari s obzirom na dužinu puta i vrstu prevoza (prema tarifi). a prevozni za svakih otpočetih 400 km 24 časa.5. 1. ako posebnim propisima ili ugovorima nije što drugo predviđeno (JP-CIM. dodavanje leda i drugo. Za brzo pokvarljive stvari i žive životinje rok se računa od podne i od ponoći. Otpravni i prevozni rok su određeni zavisno od vrste prevoza i razdaljine između otpravne i uputne stanice. za kolsku sporovoznu pošiljku . Zadržavanje pošiljke postoji onda kada je neophodno da se obave određene radnje kao što su: carinjenje. zavisno od toga da li su stvari predate prije podne ili poslije podne (ZUPŽS.

Željeznica može odbiti izvršenje naloga u sljedećim slučajevima: ako nalog nije moguće izvršiti. stvari izdaju drugom primaocu. kao hartije od vrijednosti.32). ima takođe pravo davati određene naloge željeznici. član 30 . nezgoda). odnosno zahtjev za izmjenu ugovora podnosi se u pisanoj formi preko otpravne stanice ili stanice u kojoj se stvari nalaze. smanji.6. pošiljaoca ili imaoca prenosivog tovarnog lista kada nastupe određene smetnje u prevozu (udes. U tom smislu idu i međunarodna pravila (JP-CIM. jednostranu izmjenu ugovora. ako bi izvršenje naloga prouzrokovalo poremećaje u saobraćaju. stvari ne izdaju odnosno da se izdavanje odloži. da je željeznica dužna u određenim situacijama da obavijesti pošiljaoca ili primaoca ili imaoca prenosivog tovarnog lista kada je na njih prešlo pravo raspolaganja pošiljkom. stvar izda u nekoj drugoj uputnoj stanici ili stvar vrati u otpravnu stanicu. samo iz razloga određenih zakonom. Može se promijeniti nalog o pouzeću (povisi. ako se carinjenje ili druge radnje iz tovarnog lista ne mogu obaviti u mjestu (stanici). zaustavi pošiljka u nekoj usputnoj stanici. kada su troškovi veći od vrijednosti stvari. primalac. kada je nalog protivan carinskim i drugim imperativnim propisima. Željeznica može odbiti izvršenje naloga. Tako je željeznica dužna obavijestiti: pošiljaoca kada je u tovarnom listu upisano da pošiljalac ili njegov punomoćnik prisustvuje carinjenju ili obavljanju drugih radnji.na način kako je utvrđeno zakonom (ZUPŽS. Šteta se tada obračunava po pravilima koja vrijede za gubitak (propast) stvari. dakle. a stvar je prispjela na to mjesto. 196 . član 49 . nema pravo davati naloge. promijeni uputna stanica (reekspedicija). odgovara za štetu koja nastane neizvršenjem naloga. Već je rečeno. imalac prenosivog tovarnog lista). Generalno. Pošiljalac ima pravo tražiti izmjenu ugovora do momenta predaje tovarnog lista primaocu. stvari izdaju u nekoj drugoj stanici. U protivnom. Njegovi nalozi mogu biti sljedeći: da se prevoz stvari obustavi. pošiljaoca. Nalozi. ona je dužna obavijestiti ta lica u svakom slučaju kada prevoz odstupa od redovnog toka stvari. u protivnom. Imalac prenosivog tovarnog lista. 1. Obavještavanje korisnika prevoza Korisnik prevoza je svako lice koje na osnovu ugovora o prevozu stiče određena prava i preuzima određene obaveze (pošiljalac. I primalac ima pravo davati iste naloge željeznici pod uslovom da je ovlašten na to u tovarnom listu ili da mu pošiljalac preda duplikat tovarnog lista. odnosno izmijeniti ugovor.53). Davalac naloga snosi troškove koje je željeznica imala izvršenjem tih naloga s tim što se naplata može osigurati jemstvom. to se pravo ponovo vraća pošiljaocu. a ako primalac odbije prijem stvari. a nije dato jemstvo (nemogućnost ekonomske realizacije zakonskog prava zaloge na stvarima). briše ili pošiljka optereti pouzećem) odnosno o isplati nekog novčanog iznosa (dio vozarine ili drugi troškovi). Pošiljalac može tražiti da se: stvar vrati i njemu preda u otpravnoj stanici.

1. odnosno kada se zagubljena pošiljka kasnije pronađe. pošiljaoca. Predaja stvari primaocu (izdavanje stvari) Donosiocu izvještaja o prispijeću stvari. Kada je izdat prenosivi tovarni list na donosioca. a to je pravo upisano u tovarni list. Ako prenosivi tovarni list glasi po naredbi. Željeznica ima pravo na troškove za obavještavanje. Samo primanje tovarnog lista znači da je primalac pristao. špeditera da u njegovo ime prima izvještaj o prispijeću pošiljke. Primalac se ne obavještava ako je ugovoreno da nema obavještavanja ili je primalac ovlastio vozara. 1. Od tada. željeznica je dužna u uputnoj stanici izdati tovarni list i predati stvari. iskupa tovarnog lista.8. može primati naloge od primaoca. Ukoliko po tovarnom listu primalac ima nešto da plati (pouzeće ili dio troškova što je naznačeno u tovarnom listu) stvari će se predati nakon uplate tog iznosa. Pravno dejstvo predaje tovarnog lista primaocu ogleda se u tome što od toga časa primalac stupa u pravni odnos sa željeznicom. bez odlaganja.pošiljaoca kada stvari prispiju na uputnu stanicu. telegrama. U slučaju da primalac odbije prijem stvari tada oživljavaju prava pošiljaoca iz ugovora. željeznica to lice obavještava o prispijeću pošiljke. telegramom. pošiljaoca kada je stvari potrebno staviti u javno skladište (na ležanje) ili predati špediteru ili ih prodati. Izvještavanje o prispijeću stvari Kada pošiljka prispije na uputnu stanicu željeznica je dužna. telefaksom. obavezao 197 . U izvještaju se daje rok za otkup tovarnog lista i preuzimanje stvari sa naznakom gdje se one nalaze (kolosijek. odnosno u čijim se rukama nalazi tovarni list. pa je imalac takvog tovarnog lista izvijestio željeznicu da je on prenesen na njega (indosamentom) odnosno da glasi na njega. član 12). kao što je rečeno. željeznica nikoga ne obavještava o prispijeću stvari na uputnu stanicu jer ne zna ko je stvarno primalac. Ukoliko željeznica ne izvrši obavještavanje povrijedila je ugovor i ima se smatrati da se nije pridržavala principa savjesnosti i poštenja i zaštite interesa korisnika prevoza (ZOO. Obavještavanje se vrši na različite načine: preporučenim pismom. a telefonom kada je razgovor završen). Zakonska je pretpostavka da je obavještavanje izvršeno nakon proteka određenog vremena (24 odnosno 12 časova po predaji preporuke. pošiljaoca ili imaoca prava iz prenosivog tovarnog lista kada se posumnja da je nastupilo oštećenje ili djelimičan gubitak stvari kako bi oni mogli prisustvovati pregledu stvari na uputnoj stanici. skladište). a nikako od pošiljaoca. primaoca ili imaoca prava iz prenosivog tovarnog lista u slučaju kada dođe do oštećenja ili gubitka pošiljke. da je pripremi za izdavanje (odnošenje) i obavijesti adresata da istu preuzme i iskupi tovarni list. kada ga je primalac kao adresat potvrdio.7. broj kola. telefonom ili neposredno preko kurira.

Isto pravo ima pošiljalac upisom odgovarajuće klauzule u tovarni list. Ukoliko korisnik prevoza posumnja da je stvar oštećena ili da postoji djelimičan gubitak stvari (nema plombe ili je ista oštećena) može zahtijevati utvrđivanje stanja pošiljke i željeznica je dužna to izvršiti. te visini štete. tovarni list nije iskupljen u roku ili je izdavanje (predaja) stvari zabranjena odlukom nadležnog organa. I sama željeznica kada posumnja u oštećenje ili djelimični gubitak stvari ili kada oni stvarno postoje obavezna je pristupiti utvrđivanju stanja pošiljke. podaci o masi ili broju komada. a svjedoka i vještaka kada je potrebno. Takođe.se na isplatu iznosa iz tovarnog lista. Ne dobije li uputstva ili se dobijena uputstva ne mogu provesti tada će željeznica stvari staviti na privremeni smještaj. Dok se ne izvrši pregled stvari primalac ne mora primiti stvari. Osim toga. ako su podložne brzom kvaru ili su nepodesne za držanje. Željeznica će u razumnom roku o tome obavijestiti pošiljaoca i tražiti uputstva. primalac je odbio prijem stvari. na rizik i trošak pošiljaoca. uzroku nastanka štete. Ako se prilikom pregleda ne utvrdi nikakva šteta (oštećenje ili gubitak stvari) ili se utvrdi šteta koju je željeznica prije pregleda priznala. a sama odgovara za izbor (culpa in eligendo). Ne vrši se. imalac prenosivog tovarnog lista) snositi troškove pregleda. dakle. O svim tim radnjama obavijestiće pošiljaoca blagovremeno. I prilikom izdavanja stvari mogu nastupiti smetnje: primalac se ne može pronaći. Ukoliko je uredan prevoz (bez zadocnjenja. ima pravo nakon prispijeća stvari zahtijevati da mu se preda tovarni list i izdaju stvari. Pri tome se konstatuje stanje plombi i drugih zatvarača na vagonu kao i spoljni izgled. Predaja denčane pošiljke vrši se faktičkom predajom. primalac. faktička predaja stvari nego simbolična tradicija (u prisustvu primaoca vrši se skidanje plombi sa vagona). Činjenica predaje stvari primaocu je od pravnog značaja za željeznicu jer se toga časa smatra da je ona izvršila obavezu iz ugovora. Pregled će se izvršiti i bez prisustva imaoca prava kada se ne odazove ili je stanje pošiljke takvo da je potrebno odmah pristupiti njenom utvrđivanju. Primalac i sam. Željeznica može odbiti predaju stvari ako joj se ne preda duplikat tovarnog lista. a ona odgovara kao čuvar. bez obzira da li ga je uputna stanica obavijestila o prispijeću stvari ili to nije učinila. tada će lice koje je zahtijevalo pregled (pošiljalac. Prilikom pregleda stvari sastavlja se zapisnik koji se predaje imaocu prava na stvarima. oštećenja ili gubitka) prestaju sva potraživanja imaoca prava prema željeznici. Stvari koje nisu odnesene željeznica može prodati odmah. ako je to moguće. Utvrđivanje stanja pošiljke vrši se na objektivan način u prisustvu korisnika prevoza. Za to vrijeme stvari leže na rizik i trošak željeznice. ostale stvari koje je držala (čuvala) 30 dana po isteku roka za njihovo odnošenje 198 . U zapisniku se utvrđuje: stanje stvari. kada je moguće. ona može stvari predati špediteru ili u javno skladište na trošak pošiljaoca i njegov rizik. Kada se radi o kolskim (vagonskim) pošiljkama predaja stvari vrši se primopredajom kola što se konstatuje pismeno.

Tarife moraju sadržavati sve posebne uslove prevoza.ona može prodati. Suština obaveze pošiljaoca jeste u tome da željeznica na vrijeme pripremi kola. Iz postignute cijene naplatiće svoje troškove. Čuvanje stvari Pošto ovaj ugovor ima elemenata ugovora o ostavi. uz notifikacije u tovarnom listu. dužna je da na zahtjev korisnika prevoza stavi na uvid tarife u otpravnoj ili uputnoj stanici. Tarife se primjenjuju prema svim korisnicima pod istim uslovima koji su važili na dan zaključivanja ugovora. željeznica istu može predati u javno skladište ili prodati. naročito. To posebno važi kada se transportuju masovni tereti. a u međunarodnom prevozu i uslove za preračunavanje valuta. 1. Primaoca željeznica obavještava i poziva da odnese stvari koje leže na njegov rizik i trošak. kao i drugim relevantnim elementima (ZOO. Ako i nakon poziva stvar ne bude odnesena. Objavljivanje tarifa Željeznica je obavezna objaviti tarife na propisan ili uobičajen način. Obaveze pošiljaoca 2. Zapisnik o prodaji dostavlja pošiljaocu. 199 . 1. Može se desiti da je primalac iskupio tovarni list. član 59 . odnosno ne postupi sa njom prema ovlaštenjima iz zakona i ugovora. Usto. za sve vrijeme dok je ne preda primaocu. dužna je da postupa sa istom kao čuvar. željeznica je dužna stvar čuvati i sa njom postupati kao savjestan i uredan privrednik za sve vrijeme dok se ona nalazi u njenim rukama (državini). Pošiljalac odgovara za štetu koja bi nastala zbog nedavanja podataka ili davanja pogrešnih podataka.9. Uobičajeno je da se tarife ili izvodi iz tarifa oglašavaju na vidnim mjestima u stanicama. član 654). Kod prevoza određenih stvari koje imaju naročite osobine i svojstva. a naročito elemente za izračunavanje visine prevoznine. količini i masi pošiljke. preduzme sve nužne radnje i mjere za nesmetan i bezbijedan prevoz. ali nije odnio stvar. obavezna je da je tokom prevoza i po prispijeću u uputnu stanicu poji i hrani. obavezna je postupati po naročitim pravilima o prevozu i čuvanju stvari (kod prevoza opasnih materija vrijede posebna pravila RID). opasne stvari ili one koje zahtijevaju posebne uslove prevoza. Obavještavanje o namjeravanom prevozu Opšta je obaveza pošiljaoca da obavijesti željeznicu o namjeravanom prevozu u kome smislu daje podatke. Objavljuju se na način da tarife budu pristupačne i saznatljive za korisnike prevoza. o vrsti. a ostatak stavlja na raspolaganje pošiljaocu (ZUPŽS. ako nisu plaćeni.64). zapravo. Kada se prevozi živa stoka.1. a pošiljalac nije odredio pratioca. Ako stvar ostavlja na privremeni smještaj. 2. Ta obaveza postoji za vrijeme cijelog roka isporuke (otpravnog i prevoznog roka) kao i za vrijeme dok se stvar ne odnese.10. uputnoj stanici i primaocu. sadržini. sporednih usluga.

2. član 55).3. a u tovarni list pošiljalac unosi broj i oznaku plombe. Kada se radi o lako kvarljivim stvarima ili stvarima male vrijednosti (vrijednost stvari ne može pokriti troškove prevoza) otpravna stanica uvijek može 200 . željeznica je ovlaštena da. Stvari se predaju blagovremeno. s obzirom na njihovu vrstu. Stvari stavlja na raspolaganje pošiljaocu na njegov trošak i rizik. na trošak i rizik pošiljaoca istovari stvari (oslobodi kola) i iste preda na privremeni smještaj ili špediteru ili u javno skladište (ZUPŽS. Plaćanje prevoznih troškova Ekonomski interes željeznice jeste da naplati prevozne troškove za svoju uslugu. Ona može odbiti prijem pošiljke kada su nedostaci pakovanja takve prirode da se može ugroziti sigurnost lica. Obaveza plaćanja prevoznih troškova može biti različito određena. Predaja stvari i tovarnog lista Iz prirode nastanka ovog ugovora proizlazi da je pošiljalac obavezan predati stvari na prevoz i predati uredno popunjen tovarni list. član 39). Opšte je pravilo da željeznica ima pravo na vozarinu za najkraći prevozni put kojim bi se stvari mogle prevesti. Kada se završi utovar na vagon se stavlja plomba i drugi zatvarači. Kada je rok utovara prekoračen za više od 24 časa. Tarifa može odrediti da neke troškove prevoza obavezno plaća pošiljalac. Ti prevozni troškovi sastoje se od: vozarine (prevoznine).2. Ako pošiljalac ne održi rok utovara. U slučaju preopterećenja kola (preteg) ili neispravno. željeznica može tražiti posebnu naknadu (kolsku dangubninu). Pošiljalac plaća prevozne troškove po tarifi koja se primjenjuje na dan zaključenja ugovora kada je tako ugovoreno i upisano u tovarni list. ako vrši utovar. ta obaveza je na primaocu ako iskupi tovarni list u kome nije naznačeno da pošiljalac plaća prevozne troškove (ZUPŽS. član 45). Pošiljalac. način prevoza i prevozni put. Odstupanja mogu biti u slučaju da pošiljalac odredi prevozni put. dužan je pridržavati se ugovorenog roka utovara i uputstava željeznice u pogledu smještaja stvari na kola. Inače. bez obzira na stvarni put prevoza. 2. bile prevezene bez oštećenja ili ugrožavanja lica i dobara. Željeznica će upozoriti pošiljaoca na nedostatke pakovanja. prekorači ugovoreno vrijeme. netačno ili nepotpuno upisanih podataka u tovarni list o stvarima koje su isključene iz transporta i stvarima koje se prevoze pod posebnim uslovima. zakonska je obaveza željeznice da na prvoj stanici gdje je to moguće istovari cijelu pošiljku ili preteg. te količine i mase koju kola mogu da prime (osovinsko opterećenje). naknada za sporedne usluge te drugih naknada saglasno ugovoru i tarifi. Pri tome željeznica može tražiti trostruki iznos prevoznine za izvršeni prevoz kao i naknadu štete ako je nastala (ZUPŽS. kola i dobara. Obaveza utovara je dispozitivne prirode jer se ugovorom može predvidjeti da tu radnju obavi željeznica. dodataka na vozarinu. upakovane na propisan ili uobičajen način kako bi.

Inače.zahtijevati da pošiljalac unaprijed plati troškove prevoza. član 29). 3. Ako reklamacija ostane bezuspješna. U međunarodnom saobraćaju pošiljalac nije dužan platiti manje uplaćeni iznos ako je razlika manja od 4 obračunske jedinice po tovarnom listu (JP-DIM. Osim toga. dakle. Plaćanje prevoznih troškova Primalac ima obavezu plaćanja prevoznih troškova. pošiljalac preuzima pojedinačno naznačene troškove. “franko svi troškovi” .pošiljalac preuzima na sebe samo plaćanje vozarine. Reklamacija se podnosi u pisanoj formi uz obrazloženje i prezentaciju odgovarajućih dokumenata. “franko iznos. Pošiljalac. Evo nekih: “franko vozarina” .1.” . Pravna je pretpostavka. Kada. Isto vrijedi i za ekspresne pošiljke. Obaveze primaoca 3. Pošiljalac je dužan platiti kamatu od dana prijema reklamacije.pošiljalac plaća naznačeni iznos. Ako pošiljalac u roku od 30 dana ne izvrši plaćanje.. oborive prirode. on će platiti prevozne troškove ukoliko primalac ne iskupi tovarni list ili ne bude davao naloge za izmjene ugovora tokom prevoza stvari.. protekom 30 dana. primalac i svako lice na koje je prešlo potraživanje iz ugovora ima pravo reklamacije željeznici u slučaju više plaćenog iznosa troškova prevoza (preplaćen iznos). Željeznica i pošiljalac imaju pravo odnosno obavezu na ispravak naplaćenih iznosa u slučaju nepravilne primjene tarifa ili greške prilikom izračunavanja ili naplate troškova. ako o tome nema njegove izjave u tovarnom listu. “franko vozarina uključivo .pored vozarine. da pošiljalac ne plaća prevozne troškove ili dio troškova..” . preuzimanje tovarnog lista je pravo primaoca i na to ga ne može niko natjerati. Smatra se da je htio te troškove da snosi primalac. Primalac je u obavezi da plati i sve troškove nastale po njegovim nalozima jer i on može davati uputstva željeznici kada na njega prijeđu ovlaštenja iz ugovora. Manje plaćene iznose treba da plati pošiljalac ako tovarni list nije iskupljen ili se potraživanje željeznice odnosi na troškove koje je u tovarnom listu preuzeo pošiljalac. Međutim. Tada se u tovarni list i njegov duplikat unosi iznos unaprijed plaćenih troškova od strane pošiljaoca. Izjavu o vozarini i drugim troškovima pošiljalac upisuje u tovarni list standardnim izrazima (klauzule) koje se primjenjuju i u međunarodnom transportu. svih ili djelimično. željeznica može pokrenuti spor.pošiljalac preuzima na sebe vozarinu i plaćanje svih troškova. 201 . Samo preuzimanje tovarnog lista obavezuje primaoca na plaćanje troškova.. primalac preuzme tovarni list zasniva se obaveza primaoca na plaćanje troškova prevoza u obimu kako je određeno tovarnim listom. ono može pokrenuti spor podizanjem tužbe. kako je navedeno u tovarnom listu i ako on taj dokument preuzme.

Primalac može zahtijevati da se provjeri stanje pošiljke i utvrdi oštećenje i može odbiti prijem sve dok se to ne učini. Željeznica odgovara za povredu integriteta pošiljke. ona odgovara za slučaj oštećenja. Odgovornost željeznice Prema međunarodnim pravilima i domaćem pravu željeznica odgovara za štetu nastalu u toku prevoza zbog djelimičnog ili potpunog oštećenja ili gubitka stvari. za sve vrijeme do predaje stvari primaocu (JP-CIM. Pretpostavka je da postoji gubitak ukoliko željeznica ne izda stvari primaocu u roku od 30 dana po isteku vremena za isporuku. odgovara za lica koja je angažovala. 3.primalac je u obavezi da plati i one troškove koji su nastali njegovim radnjama za željeznicu ili nečinjenjem. dužan je stvar odnijeti u ugovorenom roku (rok odnošenja). okolnosti pod kojim je šteta nastala). Dovoljno je da postoji sumnja u oštećenje ili gubitak pa da se priđe provjeri. izgorjela. Ako stvari na vrijeme ne odnese. ležarina i dr. Dakle. odnosno koja su radila po njenim nalozima. Ako primalac ne prizna činjenice utvrđene zapisnikom. prodata i dr. nepreduzimanjem radnji. žive životinje. 35. za slučaj gubitka i za slučaj zadocnjenja i to od časa 183 Željeznica kada je primila stvar na prevoz pa dok je ne preda primaocu. str. troškove utvrđivanja snosi primalac (ZOO.ODGOVORNOST STRANAKA 1. U svim slučajevima prekoračenja roka za odnošenje stvari primalac je obavezan platiti posebnu naknadu određenu tarifom. visina. može zahtijevati sudskim putem utvrđivanje stanja pošiljke (količina. 202 . kao i za štetu nastalu zbog prekoračenja roka isporuke (zadocnjenja). Ustanovi li se istovjetnost pošiljke. član 36. Ukoliko se taj rok prekorači za više od 14 časova željeznica ima pravo staviti stvari na privremeni smještaj. Djelimični 183 Đurdev dr Dušanka. nakon prihvatanja tovarnog lista (dangubnina. Beograd. Prilikom provjere sastavlja se zapisnik o izviđaju čiji se prepis predaje primaocu. kao i drugom prevozniku radi predaje primaocu. V . ukradena. ZUPŽS. stvar se ne može predati špediteru ili u skladište prema mjesnim običajima). Gubitak postoji onda kada željeznica nije u mogućnosti da u odredišnom mjestu izda stvar primaocu (izgubljena. na trošak i rizik primaoca. ili ih predati špediteru ili u javno skladište.2. izdata trećem neovlaštenom licu.). Odgovornost železničkog prevozioca. Naučna knjiga. Stvari može odmah i prodati ako su ispunjeni određeni uslovi (lako kvarljive stvari. gubitak ili oštećenje. ako iskupi tovarni list. u toku redovnog radnog vremena koje važi u uputnoj stanici. član 65). Odnošenje stvari Primalac. član 689). 1987. željeznica naplaćuje dangubninu (ležarinu) prema tarifi. i dalje.). uzroci štete.

Razlozi su mnogobrojni. 203 . Kapor dr Vladimir -Carić dr Slavko. str. ne pretpostavlja se odgovornost željeznice za štetu nastalu gubitkom ili oštećenjem pošiljke. Spor se sastoji u tome: da li se radi o njenoj ugovornoj odgovornosti zasnovanoj na sistemu subjektivne odgovornosti (princip kulpe) sa pretpostavljenom krivicom željeznice 184 ili o sistemu objektivne odgovornosti. Prema tim pravilima. 184 185 Antonijević dr Zoran. 1985. Željeznica neće odgovarati ako je šteta nastala: krivicom korisnika prevoza. ako se utvrdi da je do te štete došlo zbog jednog ili više “privilegovanih” osnova. samom faktu prouzrokovanja štete.gubitak postoji kada željeznica ne može da izda primaocu dio pošiljke. b) Stvar nije upakovana ili je nedovoljno upakovana (prevoz bez odgovarajuće ambalaže) zbog čega je. Trajković dr Miodrag. ZUPŽS. 185 Prevladava drugo stanovište. str. cijepanje.spoljnih uzroka koji se nisu mogli predvidjeti. djelimično ili potpuno. Opšti (“neprivilegovani”) razlozi oslobađaju željeznicu od naknade štete za slučaj gubitka. Da bi se oslobodila odgovornosti. 358. str. ukratko. jeste kvalitativno umanjenje pošiljke. član 66). Željeznica je prekoračila rok isporuke (zadocnila. željeznica mora dokazati uzročnu vezu između nekog od naprijed navedenih uzroka i same štete.cit. str. Oni važe samo za slučaj povrede integriteta pošiljke (gubitka ili oštećenja). izbjeći niti otkloniti (JP-CIM. op. krivicu je teško dokazati jer pošiljalac nema uvid u kontrolu nad radom željeznice. oštećenja ili zadocnjenja. c) Kada je šteta nastala utovarom ili istovarom koji vrši pošiljalac ili primalac na osnovu propisa ili ugovora. truljenju i sl. Postoji izuzetak.). U cilju daljeg ublažavanja odgovornosti željeznice uvedeni su i posebni (“privilegovani”) osnovi ekskulpacije koje međunarodna i domaća pravila izričito navode. Ljubljana. s obzirom na prirodu stvari. 1978. op. truljenje. 61. Cigoj dr Stojan. Oštećenje. deformisanje. mogu svesti na sljedeće: djelatnost željeznice povezana je sa pojačanim rizikom. Transportno pravo. uslijed mana na samoj stvari (svojstava stvari) i dejstava više sile . štete se dešavaju usljed dejstava nepoznatih uzroka. postoji količinsko umanjenje pošiljke. ali ne i za slučaj zadocnjenja. Stoga se njena objektivna odgovornost bazira na teoriji interesa (čija korist onoga i rizik) jer iz vršenja svoje djelatnosti željeznica ostvaruje korist pa treba i da snosi nastale štetne posljedice.). rđanju. 462. Saobraćajno pravo. član 36. došlo do gubitka ili oštećenja. nalogom pošiljaoca. Ne postoji jedinstveno stanovište o pravnoj prirodi odgovornosti željeznice. željeznica odgovara kada je došlo do očiglednog manjka ili gubitka cijelih komada stvari. d) Ako se prevozi stvar koja je po svojoj prirodi (svojstvima) naročito izložena potpunom ili djelimičnom gubitku ili oštećenju (lomljenju. ali se. 334.cit. vlažnost i dr. Došlo je do umanjenja vrijednosti stvari jer je pogoršano njeno stanje (lom. Sinteza. Pravni osnovi (razlozi) koji ublažavaju (“omekšavaju”) dejstva stroge objektivne odgovornosti željeznice dijele se u teoriji na opšte i posebne. Beograd. zakasnila) kada nije na vrijeme preuzela pošiljku ili je nije na vrijeme predala primaocu. a to su: a) Prevoz je izvršen otvorenim kolima po važećim propisima ili ugovoru stranaka što je upisano u tovarni list.

a tiču se normalnog kala. ugovora i uz naznaku u tovarnom listu trebao biti pratilac pa je to izostalo (JP-CIM. iznos carina i drugih troškova jer se smatra da nije izvršila prevoz. gubitak u masi (težini) koji zbog prirodnih svojstava stvari redovno nastaje u prevozu. ZUPŽS. član 68). netačnom ili nepotpunom deklaracijom ili se radi o stvari koja se prima na prevoz pod posebnim predostrožnostima i uslovima. masti.e) Stvar je predata na prevoz pod neispravnom. Ako stvar nema berzansku ili tržišnu cijenu visina štete se obračunava po uobičajenoj cijeni kao za stvari iste vrste i kvaliteta. Razumije se. što se utvrđuje pregledom ili stručnim 204 . a u nedostatku nje po tržišnoj cijeni. stvari predate u vlažnom stanju i dr. Za željeznicu je dovoljno da učini vjerovatnim postojanje neke od posebnih okolnosti (oslobađajućih razloga). Određen je procenat dozvoljenog kala za pojedine vrste stvari . Ona ne odgovara za normalni kalo. Kad je unaprijed određena cijena stvari koje se prevoze. korist (lucrum cessans). Specijalni osnov za oslobađanje željeznice od odgovornosti jesu nuklearni udesi. tj. postoje i specijalni razlozi za oslobađanje željeznice od odgovornosti. sapun. f) Ako je došlo do štete u prevozu živih životinja dejstvom posebnih okolnosti kojima su izložene životinje ili kada je na osnovu tarife.dva posto (na tečnost. Željeznica naknađuje samo prostu štetu. osim u slučajevima kvalifikovane krivnje (zle namjere ili krajnje nepažnje). krzno. JPCIM član 41). so. ugalj. U slučaju oštećenja (djelimičnog ili potpunog) stvari željeznica vrši naknadu štete u visini vrijednosti stvarnog oštećenja. Odgovaraće za dio gubitka u masi koji prelazi propisane (standardne) norme kala. Sudska praksa je kolebljiva u tome da li je fakturna cijena stvari i njena tržišna cijena. U poslovnom/trgovačkom pravu opšte je pravilo da se kod prouzrokovanja štete naknađuje stvarna. član 36. po mišljenju teorije. svježe voće i povrće. željeznica naknađuje štetu u visini vrijednosti izgubljene stvari obračunate po berzanskoj cijeni. kompenzacija za strogi sistem objektivne odgovornosti. ako za prouzrokovanu štetu odgovara korisnik nuklearnog uređaja ili drugo odgovorno lice. Željeznica vraća naplaćenu vozarinu. Za slučaj djelimičnog ili potpunog gubitka (propasti) stvari. U svim slučajevima važi cijena koja je postojala u vrijeme i u mjestu predaje stvari na prevoz. a sve ostalo (pozitivni dokazi) su na imaocu prava. To je. Pored opštih i posebnih. a jedan posto za ostale stvari (ZUPŽS član 70.). prosta šteta (damnum emergens) i izgubljena dobit. U svim navedenim slučajevima pretpostavka o neodgovornosti željeznice nije apsolutne prirode jer imalac prava može dokazivati suprotno. visina štete se odmjerava prema toj unaprijed utvrđenoj cijeni. kod djelimičnog gubitka željeznica naknađuje štetu u visini vrijednosti samo tog izgubljenog dijela stvari (tereta) i vraća srazmjeran dio vozarine i drugih troškova. da šteta nije nastala ili nije isključivo nastala uslijed tih posebnih okolnosti (razloga).

Istovremeno. Visina štete koja se plaća za gubitak uvijek je gornja granica i za njen obračun u slučaju oštećenja stvari. izgubio vrijednost. Za slučaj zadocnjenja (prekoračenja roka isporuke) željeznica naknađuje samo štetu koja je uslijed toga prouzrokovana vezujući istu za visinu vozarine 186 : kod gubitka ili oštećenja stvari plaća iznos dokazane štete koja ne može biti veća od trostrukog iznosa vozarine. kod potpunog gubitka samo štetu po tome osnovu bez obzira na zadocnjenje. Odgovornost željeznice regulisana je imperativnim normama pa ugovor ne može zamijeniti ili isključiti zakon. ali samo do visine ukupnog obezbjeđenja. član 75). Ukupna šteta. odgovornost željeznice. Ugovorom o prevozu ili tarifom ne može se isključiti niti ograničiti. šteta koja odgovara procentu umanjenja vrijednosti stvari (berzanska. Transportno pravo poznaje princip ograničenja (limitiranja) odgovornosti prevoznika što je slučaj i kod željeznice. Visina naknade štete koju željeznica plaća može se povećati kada je u tovarnom listu predviđen institut plaćanja štete u svrhu obezbjeđenja uredne isporuke (ZUPŽS. Radi li se o krajnjoj nepažnji iznos dokazane štete ne može prijeći dvostruku vrijednost koju. željeznica mora imaocu prava naknaditi cjelokupni (puni) iznos dokazane štete koja obuhvata prostu štetu i izgubljenu dobit. ne može se stipulisati prebacivanje tereta dokazivanja sa željeznice na imaoca prava u slučajevima kada je predviđeno da ona vrši dokazivanje (ZUPŽS. a za neizgubljeni ili neoštećeni dio plaća štetu po osnovu zadocnjenja.vještačenjem. Željeznica tada plaća štetu na ime izgubljenog ili oštećenog dijela pošiljke. Kada je gubitak. inače. inače. krajnja nepažnja) utiču na visinu štete. član 3). Kvalifikovana krivnja željeznice (zla namjera. oštećenja ili zadocnjenja (JP-CIM. uslijed oštećenja. Ako je cijela ili dio pošiljke. po svim osnovima. potpuno ili djelimično. U tom slučaju može biti obuhvaćena i stvarna šteta i izgubljeni dobitak. 205 . željeznica plaća za slučaj gubitka. tržišna ili uobičajena cijena minus postotak oštećenja stvari). 42. visina štete ne može prijeći iznos koji bi željeznica platila na ime izgubljene pošiljke. Odgovornost železnice u domaćem i međunarodnom prevozu robe. Za slučaj oštećenja ili gubitka stvari odgovornost željeznice se ograničava na određeni iznos koji ona plaća po kilogramu bruto mase (težine) te izgubljene ili oštećene stvari ili njenog dijela. 186 Vasiljević dr Mirko. Kumulacija zahtjeva prema željeznici postoji kod djelimičnog gubitka ili oštećenja. 1987. oštećenje ili zadocnjenje plus iznos dokazane štete. Beograd. Neki smatraju da ova situacija ima sličnosti sa transportnim osiguranjem. respektabilno. član 44). oštećenje ili zadocnjenje prouzrokovano zlonamjerno ili iz krajnje nepažnje. dakle. ne može prijeći iznos koji bi željeznica. platila za slučaj potpunog gubitka stvari. str. Željeznica tada plaća štetu saglasno opštim pravilima za gubitak. Plaća se.

nedeklarisanja ili netačnog deklarisanja stvari. član 678). pravo potraživanja prema željeznici ne prestaje. Imalac prava može biti pošiljalac. Kada su propisani određeni rokovi. Međutim i tada ima odstupanja. Ako je u prevozu učestvovalo više željezničkih preduzeća koja je odredio pošiljalac tada nema solidarne odgovornosti. posebno. odnosno prema opštim pravilima o prestanku obligacija. član 43). pa ih primalac ne održi. 2.Ako u prevozu učestvuje više željezničkih preduzeća. u slučaju djelimičnog gubitka ili oštećenja što je utvrđeno prije prijema pošiljke ili nije uopšte utvrđeno 206 . Svako preduzeće odgovara samo za svoj dio prevoza (ZOO. Podaci koji se odnose na masu i broj komada mogu se upotrijebiti protiv željeznice samo ako je ona te podatke provjerila (vagala. odnosno imalac prenosivog tovarnog lista. Odgovornost pošiljaoca Već je rečeno da pošiljalac odgovara za tačnost unesenih podataka i izjava u tovarni list pa i kada ih na njegov zahtjev unosi željeznica. ako su primaocu predata kola (vagon) sa ispravnim plombama (ZUPŽS. zbog rđavog pakovanja. Imalac prava svoj odštetni zahtjev može postaviti prema onome za koga se odluči. Kada je očigledno da nikakav stvarni manjak ne odgovara razlici u masi ili broju komada u odnosu na podatke iz tovarnog lista ti dokazi ne mogu služiti protiv željeznice. istovarom. Pravo zahtijevanja prema željeznici prestaje kada imalac prava iz ugovora primi pošiljku. Nije bitno da li obaveze proističu iz propisa. primalac. Pošiljalac odgovara za štetu prouzrokovanu drugim licima ili stvarima uslijed naročitih svojstava (opasne) stvari koja nisu bila poznata željeznici. Najčešće se to odnosi na plaćanje dangubnine. iako je ona predala pošiljku. ona solidarno odgovaraju. koga izabere. a kada postoji osiguranje i osiguravajućem društvu. VI . ležarine ili troškova uskladištenja. Pošiljalac odgovara željeznici i dužan je naknaditi štetu koja nastane uslijed toga što nije priložio potrebne isprave uz tovarni list ili nije priložio sve ili su one neispravne. on odgovara željeznici. Odgovornost postoji i po osnovu štete nanesene utovarom. Izuzetno. Primalac stvari može se obratiti sa zahtjevom uputnoj stanici. u sljedećim slučajevima: ako imalac prava dokaže da je šteta prouzrokovana namjerno ili krajnjom nepažnjom željeznice.PRESTANAK PRAVA IZ UGOVORA 1. korisnik prevoza. brojala) i potvrdila u tovarnom listu. ugovora ili pravila autonomnog poslovnog prava. Prestanak ugovora Ugovor o prevozu stvari željeznicom prestaje na isti način kao i drugi ugovori.

Naknadne reklamacije o istoj stvari ne obustavljaju zastarijevanje. 207 .prilikom prijema uslijed propusta željeznice. pada u prekluziju. Zahtjev za naknadu štete iz osnova zadocnjenja mora staviti u roku od 15 dana od dana izdavanja stvari. ako oštećenje ili djelimični gubitak stvari imalac prava nije mogao opaziti prilikom prijema pošiljke. Protekom roka od 30 dana po dostavi reklamacije imalac prava može svoj zahtjev ostvariti podizanjem tužbe (glavni zahtjev plus kamata). Zastara potraživanja Za potraživanja iz ugovora o prevozu stvari željeznicom određeni su specijalni rokovi kao i rokovi za početak toka zastarjelosti (ZUPŽS. Potraživanja zbog više ili manje naplaćene vozarine. Pošiljalac može koristiti pravo na reklamaciju sve dok ima pravo da raspolaže pošiljkom. kada se potraživanje odnosi na vraćanje plaćenih iznosa ili pouzeća (ZUPŽS. ali je zahtjev za utvrđivanje oštećenja stavio čim je otkrio štetu (najkasnije sedam dana od prijema pošiljke) uz obavezu dokazivanja da je do štete došlo u periodu od prijema do izdavanja (odnošenja) pošiljke. 81). inače. član 80. 2. Ostala potraživanja iz ovog ugovora zastarijevaju za jednu godinu dana. naknada za sporedne usluge ili drugih troškova zastarijevaju za šest mjeseci. a nastavlja dalje uručenjem pismenog odgovora od strane željeznice. a primalac od trenutka prijema tovarnog lista. Obustava zastare nastaje dostavljanjem pismene reklamacije. član 79). dodatka na vozarinu. Svoja potraživanja iz ugovora imalac prava može ostvariti prema željeznici ako stavi reklamaciju u pismenoj formi i na način određen tarifom.

208 .

prikolice i poluprikolice (CMR. nalaze u dvjema različitim državama” (CMR.POJAM. S obzirom na ekonomske i druge karakteristike drumski prevoz ima značajnu ulogu u privrednom životu svake zemlje i predstavlja konkurenciju drugim granama saobraćaja. 2. pogodniji je za prevoz manjih količina stvari ili stvari specifičnih osobina. Sredstvo prevoza je ta činjenica koja daje karakteristike ostalim. član 1). u ovome: moguće je obaviti direktan prevoz stvari po principu “od vrata do vrata” odnosno “od skladišta do skladišta”. On se razlikuje po konkretizaciji ličnosti prevoznika. unutar određenog ili odredivog roka. prema ugovoru. Prednosti drumskog transporta ogledaju se. Beograd. uz naknadu obavezuje pošiljaocu. 1970. Institut za uporedno pravo. Sredstvo prevoza jeste “motorno vozilo”. ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI 1. Ugovor ima međunarodni karakter kada se “mjesto preuzimanja i mjesto opredjeljenja. 209 . u neoštećenom stanju prevesti (premjestiti) iz mjesta otpreme u mjesto opredjeljenja i tamo ih staviti na 187 Pojam ovog ugovora ne odstupa raspolaganje pošiljaocu ili licu koje on odredi. Značaj drumskog prevoza Drumski prevoz ima najdužu tradiciju. Ovaj ugovor sve više dobija međunarodni značaj. ukratko. str. korištenjem zaobilaznih ili sporednih puteva lakše se savladavaju saobraćajne smetnje na pojedinim relacijama. a pod motornim vozilom se podrazumijeva vozilo koje se pokreće mehaničkom snagom sopstvenog motora neovisno od postojanja šina ili električnih vodova. da će stvari čiji je transport dozvoljen. Prava i obaveze stranaka iz ugovora o prevozu robe drumom. tako da drumski prevoz tek početkom ovoga vijeka ponovno oživljava da bi puni značaj doživio poslije pedesetih godina.GLAVA TREĆA UGOVOR O PREVOZU STVARI DRUMOM (CESTOM) I . osobito za pojedine vrste prevoza stvari (kamioni 187 Opširnije: Trifković mr Miloš. 12. paleta). bitno od opšteg pojma ugovora o prevozu. Pod pravila drumskog prevoza potpadaju i kombinovana vozila. Tehnološka otkrića vezana za parnu mašinu išla su u korist željezničkog transporta. jeftinija je izgradnja prevoznih sredstava. a do industrijske revolucije i najveći značaj. Pojam ugovora Ugovor o prevozu stvari drumom (cestom) je takav ugovor kojim se drumski transporter. član 1). prevoznom putu i sredstvima prevoza. lakše se koriste prednosti integralnog prevoza primjenom modernih transportnih sudova (kontejnera.

Postoji niz specijalnih pravila kojima se regulišu pitanja značajna za određenu vrstu drumskog prevoza. željeznica. Mješoviti (kombinovani) prevoz. Linijski (redovni) prevoz se odvija po unaprijed utvrđenom redu vožnje. postoji onda kada se. mada i za ovaj vid transporta prevoznici mogu unaprijed donijeti uslove poslovanja i tarife. mada se formiraju zbirni transporti (konvoji). u sljedećem: nije pogodan za istovremeni prevoz velikih količina stvari. brod). drumski transport je pogodan za prevoz za vlastite potrebe poslovnih subjekata. Prevoz za vlastite potrebe podrazumijeva prevoz putnika i stvari radi zadovoljavanja sopstvenih potreba i ne obuhvata vršenje prevozničkih usluga trećim licima. U slobodnom drumskom prevozu. Javni drumski prevoz se obavlja kao prevoz u linijskom i slobodnom drumskom saobraćaju. vezan je za vremenske prilike i najzad. željezničkim i pomorskim naročito. U tom slučaju. Isprava može glasiti “po naredbi” ili “na donosioca” i može biti prenosiva ili neprenosiva. osiguranju. na osnovu ugovora o prevozu. Uobičajeno je da se prema predmetu prevoza drumski transport dijeli na prevoz putnika. prevozna sredstva su podložnija kvarovima. prelasku državne granice i dr. prevoz stvari (robe) i prevoz prtljaga pa u tom pravcu postoje različita pravila u zakonu. teže se prevozi naročito kabasta roba. prije svega. Po načinu organizovanja prevoza putnika i stvari postoji javni drumski prevoz i prevoz za vlastite potrebe. koji se dosta koristi. lakše se kombinuje sa prevozom iz ostalih grana saobraćaja. cisterne). nego što je slučaj u pomorskom ili željezničkom prevozu. cijena i uslovi prevoza. Postoji jedinstvena odgovornost prvog transportera. Nedostaci ovog vida prevoza su. Javni prevoz obavljaju poslovni subjekti (transportne organizacije) kao svoju registrovanu djelatnost na bazi ugovora sa poslovnim partnerima. Drumski prevoz. Cijena i ostali uslovi prevoza su unaprijed utvrđeni tarifom. 3. sigurnosnim propisima. kod međunarodnog prevoza transport se odvija na osnovu jedinstvene isprave o kombinovanom (multimodalnom) prevozu i jedinstvene naknade za prevoz.hladnjače. sa unaprijed određenom polaznom i krajnjom stanicom i međustanicama. posadi. mogu se podijeliti po različitim kriterijima. transport stvari vrši angažovanjem prevoznih sredstava iz različitih grana saobraćaja (kamion. a time i ugovori u vezi sa njim. U literaturi je uobičajeno da se drumski transport razvrstava i prema vrsti pošiljki na prevoz denčanih pošiljki i prevoz kamionskih pošiljki (tereta). kao organizatora 210 . a prevoznik je obavezan donijeti tarife i objaviti ih na uobičajen ili propisan način. Vrste prevoza i ugovora Od vrste drumskog prevoza ovisi njegov pravni režim. Ona su skoro unificirana kada se radi o karakteristikama vozila. i na kraju. ugovorom se određuje prevozni put. posebno u sferi autonomnog prava.

Radi se o slijedećim zakonima: Zakon o prevozu u drumskom saobraćaju (Sl. 1959). koja se odnosi na carine i fiskalna davanja. autobusne stanice. Vilus-Carić-Šogorov. za cijeli mješoviti prevoz. 4. S obzirom na različitost materije koju uređuju ovi zakoni njihova primjena je u praksi kao takva zadržana. bezbjednost. tada se primjenjuju pravila CMR na cio prevozni put. uglavnom. putne oznake. putevima prevoza i zahtjevima sigurnosti transporta. unutrašnjim vodama ili vazdušnim putem”. Zakon o međunarodnom drumskom transportu (Sl . fiskalni režim drumskih vozila u međunarodnom prevozu. prevoza za posebne namjene. 503. željeznicom. 189 188 211 . signalizaciju. prevoz opasnih stvari. Pravila su predmet regulisanja nacionalnih i međunarodnih izvora (konvencija). Sl. br. Donošenjem Zakona o unutrašnjem cestovnom prevozu (Sl. Osnovni pravni izvori za ugovorno pravo su Zakon o obligacionim odnosima i specijalni 189 Zakon o unutrašnjem cestovnom prometu reguliše materiju: javnog zakoni. Na međunarodnom nivou značajno je pomenuti dvije konvencije: jedna. ali bez istovara. U domaćem pravu drumski saobraćaj regulisan je nizom zakonskih akata koji se odnose na organizaciju i funkcionisanje saobraćaja. cit. Evropska organizacija za drumski prevoz rashladne robe i dr. članom 73 je predviđeno da prestaje primjena zakona koji su se primjenjivali na teritoriji Federacije BiH do dana stupanja na snagu ovog zakona. 1956). 33/95. 13/94. nadzor i kontrolu te druga pitanja relevantna za odvijanje drumskog prevoza.list RBiH. Formirano je nekoliko međunarodnih asocijacija u ovoj oblasti: Međunarodna unija za drumski transport (IRU). novine FBiH br. op. prevoza. broj 22/90. 23/98). poznatija pod skraćenim imenom CMR konvencija i Carinska konvencija o međunarodnom prevozu robe na osnovu karneta TIR (Ženeva. 27/91. stajališta i teretne autostanice i inspekcijski nadzor.međunarodnog kombinovanog prevoza. ograničeno na njegove međunarodne aspekte kao i rješenja sadržana u ZOO. te ekonomskim ciljevima korisnika prevoza. str. list RBiH. 188 Ako se motorno vozilo “prenosi jednim dijelom puta morem. prevoza za lične potrebe. Pravni izvori Razvojem drumskog saobraćaja ustanovljena su posebna pravila koja se zasnivaju na posebnostima drumskih prevoznih sredstava. Međunarodna unija za javni saobraćaj (UITU). Međunarodna drumska federacija (IRF). 39/95). list SR BiH. 33/95). broj 24/92. pošto i u ovoj oblasti postoji unifikacija prava na međunarodnom planu. koja se odnosi na oblast međunarodnog prevoza stvari i druga. To su: Konvencija o ugovoru za međunarodni prevoz robe drumom (Ženeva. S obzirom na dominantan međunarodni karakter ovog ugovora daljnje izlaganje će biti. kraće TIR konvencija. Postoji i niz drugih međunarodnih akata koji se odnose na posadu vozila.

Tovarni list predstavlja dokaz o zaključenom ugovoru. Ovlaštenja i pravnu valjanost izjava vozača treba procjenjivati po pravilima obligacionog prava koja se odnose na punomoćstvo. ime i adresa pošiljaoca kao i ime i adresa primaoca. pa i realan. 212 . CMR. ime i adresa prevoznika. identifikacija prevoznog sredstva. U linijskom prevozu sloboda ugovaranja je donekle ograničena. 140. mjesto i datum preuzimanja stvari kao i mjesto 190 Opširnije: Ivošević dr Borislav. 2. Prevoznik prima stvari na prevoz kada se postigne saglasnost sa pošiljaocem. član 4). Obavezni sastojci tovarnog lista su: datum i mjesto izdavanja tovarnog lista. 5). Zaključivanje Ugovor o prevozu stvari u drumskom saobraćaju je neformalan i može se zaključiti na bilo koji način. Tovarni list se izdaje u tri originalna primjerka: prvi ide pošiljaocu. Tovarni list I u drumskom prevozu stvari postoji prevoznička isprava u vidu tovarnog lista. ali se ona odnose na izvršenje ugovora. Te činjenice mogu se dokazivati i drugim pravnim sredstvima. On je ovlašten za zaključenje ugovora o prevozu ukoliko je to u okviru redovnog poslovanja prevoznika i ugovor zaključuje pod uobičajenim uslovima. op. Ima shvatanja da je ovaj ugovor formalan.). Izdavanje tovarnog lista vrši se na zahtjev pošiljaoca ili prevoznika. a što je našlo mjesto i u našoj sudskoj praksi. a treći ostaje prevozniku. i opšti uslovi poslovanja. vozač je punomoćnik po zaposlenju (ZOO. Opšte je usvojen stav u međunarodnoj praksi.cit.str. Za neke vrste ugovora zakon može odrediti način zaključivanja. Ovaj ugovor spada u kategoriju adhezionih ugovora što je odlika ugovora i u drugim oblastima transporta. član 656. U odnosu na druge grane saobraćaja u drumskom prevozu veći značaj imaju poslovni običaji. načelno.II . Nepostojanje. odnosno količinu robe (CMR. TOVARNI LIST I ELEMENTI UGOVORA 1. Ako stvari koje se prevoze moraju biti utovarene u različita vozila ili se prevoze različite vrste stvari ili su stvari podijeljene u grupe. čl. svaka strana (pošiljalac i prevoznik) može zahtijevati izdavanje posebne isprave za svako vozilo ili svaku vrstu stvari ili svaku grupu stvari. drugi prati pošiljku. a takođe. 190 Kod prevoza stvari u drumskom saobraćaju postoji. Za pojedine vrste stvari vrijede posebna pravila. posebno u međunarodnom transportu. uslovima ugovora i prijemu stvari od strane prevozioca. sloboda ugovaranja. da je vozač prevoznika (šofer) ovlašten na zaključenje ugovora. član 98. neispravnost ili gubitak tovarnog lista ne utiče na postojanje i valjanost ugovora o prevozu stvari (ZOO.ZAKLJUČIVANJE.

instrukcije vezane za carine i druge formalnosti te spisak isprava priloženih uz tovarni list. bruto masa (težina) pošiljke ili količina izražena na drugi način. Pošto se radi o individualnoj hartiji od vrijednosti potpisi ne mogu biti u vidu faksimila. Bitni elementi ugovora Po prirodi posla. dodatni troškovi. stvari koje se prevoze i naknada za prevoz. Tovarni list se prenosi indosamentom ako glasi po naredbi odnosno prostom predajom kada glasi na donosioca. ali je teret dokaza na prevozniku. član 657). Na oblik i pravna dejstva indosamenta shodno se primjenjuju pravila mjeničnog prava. zakonska je pretpostavka da su stvari i ambalaža primljeni na prevoz “u dobrom spoljnjem stanju” kao i da broj i oznaka koleta odgovara podacima iz tovarnog lista (CMR. koji se predaje pošiljaocu. na primjerku originala. Za potrebe pošiljaoca i prevoznika može se izdati prepis tovarnog lista odnosno prenosivog tovarnog lista. Pošiljalac odgovara za sve troškove i štetu koja nastane unošenjem netačnih ili nepotpunih podataka u tovarni list ili to učini prevozilac na zahtjev pošiljaoca. Na ostala dva originalna primjerka samo se upisuje notifikacija da je izdat prenosivi tovarni list. broj paketa. instrukcije o osiguranju tereta. troškovi u vezi sa prevozom (troškovi prevoza. 9). Stranke mogu navesti u tovarnom listu i druge podatke koje smatraju korisnim. primalac. 213 .isporuke (mjesto utovara i istovara). 3. U tom slučaju. Pošiljalac i prevozilac se mogu sporazumjeti da se izda prenosivi tovarni list koji glasi “po naredbi” ili “na donosioca”. Ako prevoznik ne upiše nikakve primjedbe u tovarni list. a naročito: oznaku o pretovaru. Umjesto tovarnog lista prevoznik može izdati potvrdu o prijemu stvari na prevoz (ZOO. Prevoznik nije obavezan da ispituje ispravnost dokumenata koji se prilažu. uobičajeni opis stvari koje se prevoze i način pakovanja. rok prevoza i drugo. bitni sastojci ugovora o prevozu stvari drumom su: ugovorne strane. Dozvoljeno je suprotno dokazivati. Uobičajeno je da se prilikom prijema stvari na prevoz izdaju tovarni list ili potvrda o prijemu stvari na prevoz u koje se unose određeni podaci. mjesto otpreme i mjesto opredjeljenja. koje troškove pošiljalac preuzima na sebe. Prenosivi tovarni list. i njihove oznake. deklaraciju o vrijednosti stvari. oznaku. plaćanja izvršena u trenutku isporuke. mora sadržavati potpise pošiljaoca i prevoznika odnosno njihovih punomoćnika. Na svakom prepisu mora biti vidno označeno da se radi o prepisu kao i upozorenje da se na osnovu prepisa ne može raspolagati sa stvarima (pošiljkom). Stoga je pošiljalac odgovoran za svaku štetu prouzrokovanu nedostatkom. mora biti naznačeno da se radi o prenosivom tovarnom listu jer samo taj primjerak ima značaj hartije od vrijednosti. nedovoljnošću ili neispravnošću tih dokumenata i podataka u njima. carine i drugi izdaci). čl. kao hartija od vrijednosti. spoljnje stanje stvari i ambalaže) svoje primjedbe unosi u tovarni list. Kada je prevoznik vršio provjeru podataka unesenih u tovarni list (broj koleta. osim pravila o regresu.

ali najkasnije u vrijeme koje omogućava utovar stvari prije isteka radnog vremena pošiljaoca. Kada vozilo ranije stigne. tip vozila koje vrši prevoz. Ako mjesto utovara nije određeno prevoznik je dužan postaviti vozilo na najbliže mjesto koje ispunjava uslove za utovar. ali ako ne koristi blagovremeno dostavljeno vozilo snosi posebnu naknadu .1. po pravilu. III . a ako toga nema onda ono koje odgovara najmasovnijim vrstama 191 Prevoznik angažuje iskusno i obučeno osoblje koje može izvršiti prevoza. op. 17. Kada ugovorom nije određen tip vozila smatra se da je izbor prepušten prevozniku i on je dužan obezbijediti vozilo koje je pogodno za namjeravani prevoz. Pored ugovornog prevoznika (vozara) može se pojaviti podprevoznik (podvozar) i uzastopni prevoznik. Vozilo se postavlja na mjesto utovara ugovorenog dana i sata. 214 . O postavljanju vozila prevoznik obavještava pošiljaoca ili lice koje on odredi. na osnovu ugovora o prevozu zaključenog između pošiljaoca i prevoznika i jedne prevozne isprave. U slučaju da sat nije određen. prevoznik je obavezan dostaviti vozilo koje uobičajeno koristi u poslovima sa pošiljaocem. prevoznik je dužan vozilo postaviti ugovorenog dana. on ne potpisuje tovarni list. Uzastopni prevoznik je lice koje.Otuda se sastojci tovarnog lista uzimaju najčešće kao bitni elementi ugovora o prevozu stvari drumom. Obaveze drumskog prevoznika 1.dangubninu. učestvuje kao jedan od vozara u prevozu stvari (izvršenju ugovora). odnosno na mjesto utovara. ako uslove prevoza poznaje. Stavljanje motornog vozila na raspolaganje pošiljaocu Motorno vozilo koje prevoznik stavlja na raspolaganje pošiljaocu treba da omogući bezbijedno i pravilno izvršenje prevoza. ugovoreni prevoz. 191 Trifković mr Miloš. Postoje bitne razlike u odgovornosti podprevoznika i uzastopnog prevoznika. Kada okolnosti posla ne zna. ako to može učiniti bez opasnosti za vozilo. Za neblagovremeno dostavljanje vozila prevoznik odgovara kao za docnju u izvršenju ugovora. Podprevoznik je lice kome ugovorni prevoznik (vozar) povjeri izvršenje cijelog ili dijela ugovora o prevozu stvari drumom. Vozilo se postavlja na mjesto određeno ugovorom. pošiljalac može preduzeti radnje utovara.cit. Ugovorom se određuje. najčešće.OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. str.

1. 1. pregled oznaka. Preuzimanje stvari na prevoz Preuzimanje stvari je zbirni pojam za niz radnji koje prevoznik pojedinačno ili u vezi sa drugim radnjama mora preduzeti da bi stekao detenciju stvari. ekonomičnosti i sigurnosti. Obaveza vremenski traje od momenta prijema do predaje stvari. a u slobodnom određuje se ugovorom i prevoznik je dužan izvršiti prevoz ugovorenim putem (ZOO. 1. prevoznik odgovara za izbor toga lica. član 8). obavezan je čuvati stvar da bi je zaštitio od trećih lica i transportnih rizika i. dok su kod linijskog prevoza mnogi elementi ove obaveze unaprijed određeni. Prevoznik nije obavezan da kontroliše bruto masu stvari ili njihovu količinu izraženu na drugi način. Ako prevozni put nije ugovoren. ako se “on sa tim izričito saglasio u tovarnom listu”. Troškovi čuvanja koji nastanu uslijed neopravdanog odugovlačenja izvršenja prevoza padaju na teret samog prevoznika. član 8). Dužina prevoznog puta. U linijskom prevozu on je utvrđen redom vožnje. U slobodnom prevozu drumom ova obaveza se reguliše ugovorom. ali pošiljalac može zahtijevati provjeru. a prema okolnostima slučaja i utovar stvari. Dužinu prevoznog puta predstavlja onaj put koji je vozilo stvarno prešlo uključujući potrebna (nužna) odstupanja. prijem stvari i dokumenata. Ako angažuje treće lice. kao detentor. primaocu. Ovu obavezu prevoznik može izvršiti bilo u svojstvu prevoznika ili skladištara. niti sadržinu paketa. a troškovi se određuju ugovorom ili običajem.). može se odrediti na različite načine (autokarta. Prevoz stvari Obaveza prevoza stvari je osnovna. To se postiže kombinacijom zahtjeva brzine. Prevoznik ima pravo na naknadu troškova provjere i rezultati se unose u tovarni list (CMR. na teret i rizik imaoca prava na stvari. željeznički daljinar. član 661). u nepromijenjenom stanju predao prevezenu stvar. Tu spada provjera stanja i mase (težine) pošiljke. kao i spoljnje stanje pošiljke i njenog pakovanja (CMR. skretanja. Prevozni put je linija kretanja koju vozilo treba da pređe iz mjesta otpreme do mjesta opredjeljenja. a ako rok prevoza nije ugovoren prevoz treba izvršiti za vrijeme koje je uobičajeno za prevoz takve 215 . Čuvanje stvari primljenih na prevoz Prevoznik. Prilikom preuzimanja stvari prevoznik je dužan da kontroliše tačnost navoda u tovarnom listu u pogledu broja koleta i njihovih oznaka i brojki. jer pošiljalac zaključenjem i izvršenjem ugovora očekuje premještanje stvari. načelno. Svoje rezerve upisuje u tovarni list i one obavezuju pošiljaoca. Prevoznik je dužan da izvrši prevoz u ugovorenom roku.4. prevoz od mjesta otpreme u mjesto opredjeljenja. zavisno od prirode radnje i okolnosti slučaja.3.2. koja utiče na cijenu prevoza. tada je prevoznik dužan stvari prevesti “onim putem koji najviše odgovara interesima pošiljaoca”. putem brojila vozila i dr.

da je preda na čuvanje ili da je sam čuva na teret i rizik imaoca prava. u protivnom. primalac i imalac prenosivog tovarnog lista. Rok otpreme je vrijeme nakon utovara stvari do momenta kada prevoženje treba da počne. Nije dopušteno višestruko davanje uputstava. 216 . Vrijeme prevoza počinje teći od isteka vremena za utovar. Ona u suštini znači izmjenu ugovora jednostranom izjavom volje. Nalozi moraju biti izdati u pisanoj formi uz potvrdu o njihovom prijemu od strane prevoznika. To podrazumijeva ovlaštenje prevoznika da stvar istovari. postoji kod svih ugovora o prevozu stvari. Rok prevoza je vrijeme od isteka roka otpreme do predaje tovarnog lista primaocu. pošiljalac može u toku prevoza pa sve do predaje tovarnog lista drugom licu. Kada imalac prenosivog tovarnog lista nije poznat instrukcije će tražiti od pošiljaoca. Rok prevoza kao i rok otpreme ne teče za vrijeme smetnji koje nastanu bez krivice prevoznika. Prevoznik će preduzeti mjere radi zaštite interesa imaoca prava. ako u razumnom roku ne dobije potrebne instrukcije za postupanje. pa čak. Ta uputstva može davati pošiljalac. ako imalac prava (pošiljalac. davati naloge prevozniku u smislu: da se obustavi prevoz stvari. Ako nije izdat prenosivi tovarni list. Opštim uslovima određuje se vrijeme prevoza koje ugovorom može biti produženo ili skraćeno. Prevoznik ima pravo na naknadu troškova koje je imao uslijed smetnji nastalih bez njegove krivice. da se predaja stvari odloži. Naknadna uputstva predstavljaju manifestaciju raspolaganja pošiljkom. ne proizvodi pravna dejstva. Ovlašteni imalac prenosivog tovarnog lista ima isključivo pravo i on može raspolagati pošiljkom. kojima se mijenjaju nalozi sadržani u ugovoru. da se stvar vrati u mjesto otpreme. On se određuje ugovorom. Naime. i izjavom volje lica koje nije učestvovalo u zaključivanju ugovora (imaoca prenosivog tovarnog lista). da se stvar uputi u drugo mjesto opredjeljenja. član 12). a često je određen opštim uslovima poslovanja prevoznika. uzimajući u obzir karakter smetnji i okolnosti slučaja. Instrukcija se unosi u prenosivi tovarni list i potvrđuje potpisom imaoca tog papira. Iste naloge može izdavati i primalac pod uslovom da je pošiljalac u tovarni list upisao takva ovlaštenja primaoca ili mu je predao svoj primjerak tovarnog lista ili ako je stvar stigla u mjesto opredjeljenja. s obzirom na vrstu i dužinu puta kao i vrstu vozila. pod uslovom da su ispunjene sve obaveze koje proizlaze iz tog papira. Postupanje po uputstvima imaoca prava Mogućnost davanja uputstava. 1. Ako prevoz stvari nije moguće izvršiti u ugovorenom roku i pod ugovorenim uslovima prevoznik je obavezan tražiti uputstva od lica ovlaštenog za raspolaganje teretom.5. da se stvar preda drugom primaocu. imalac prenosivog tovarnog lista) naredi predaju stvari drugom licu to drugo lice nema pravo da imenuje drugog adresata (CMR. primalac.stvari. odnosno isteka dodatnog vremena za utovar tereta i obuhvata rok otpreme i rok prevoženja.

441. Ako primalac pošiljku preuzme bez prigovora. predaju dokumenata kao i 192 radnje primaoca vezane za njihovo prihvatanje. op. primalac je dužan da u 192 193 Trifković mr Miloš. Neopravdano odbijanje uputstava povlači odgovornost prevoznika. Lica koja su ovlaštena da prime uredno prispjelu pošiljku su primalac (lice označeno u ugovoru ili tovarnom listu).Ovlašteno lice koje se posluži svojim pravom na davanje instrukcija dužno je prevozniku naknaditi odgovarajuće troškove i štetu koja nastane za prevoznika. smatra se da mu je stvar uredno predata u stanju kako je određeno u tovarnom listu. Istovar stvari vrši primalac. njegov punomoćnik. Kada primalac smatra da nije dužan isplatiti prevozniku onoliko koliko se od njega zahtijeva. Kada stvari prispiju u mjesto opredjeljenja. odnosno pruži valjana garancija za troškove i štetu te ako izvršenje naloga nije protivno carinskim i drugim imperativnim propisima. a nekada i treće lice bez posebnog ovlaštenja. ako prevoznik to zahtijeva. ili se ne nanosi šteta drugom korisniku prevoza. Obavezno je pružiti jemstvo za troškove i štetu. Preuzimanjem stvari i tovarnog lista. cit. da bi mogao vršiti prava iz ugovora. tada i sam primalac ima pravo zahtijevati predaju tovarnog lista i stvari. njegov imalac je dužan predati papir prevozniku prilikom preuzimanja pošiljke. stvari i motornog vozila. odnosno. pretpostavlja se da je to mjesto adresa primaoca. Isporuka stvari se vrši u mjestu opredjeljenja koje je određeno ugovorom odnosno prevoznim dokumentom ili naknadnim uputstvima. ako je pošiljka oštećena u čemu se sastoji to oštećenje. Za nedostatke koje odmah uoči prilikom prijema. 217 . ako ugovorom nije drugačije određeno. Provjeravanje pošiljke vrši se zapisnički. Kada su nedostaci na pošiljci takvi da se nisu mogli opaziti u času predaje. bez odlaganja. str. str. primalac se obavezuje da isplati naknadu za prevoz.6. da se ne vrši razdvajanje pošiljke. primalac stavlja prigovor na licu mjesta. u suštini. Troškove utvrđivanja istovjetnosti pošiljke snosi prevoznik ako ne postoji istovjetnost ili ako je oštećenje veće od onog koje je tvrdio prevoznik. Prevoznik ne može odbiti primljena uputstva ako je izvršenje naloga moguće. Draškić dr Mladen. obavijestiti primaoca i staviti mu stvari na raspolaganje. Pošto je prenosivi tovarni list hartija od vrijednosti. da se naknade troškovi. 1. Isporuka pošiljke primaocu (predaja stvari) Isporuka pošiljke. cit. Prevoznik ne snosi odgovornost za razliku u količini nastalu kao posljedica 193 transportnog kala i uobičajenih tolerancija u vagama. kao i predati duplikat tovarnog lista. on treba sporni iznos da položi kod suda (ZOO. član 670). ako ispuni uslove predviđene ugovorom. ako što drugo nije određeno ugovorom ili u tovarnom listu. obuhvata predaju stvari. Primalac ima pravo da zahtijeva utvrđivanje istovjetnosti pošiljke. Ukoliko nije posebno utvrđeno. op. Prevoznik daje uputstva pri istovaru koja se odnose na bezbjednost lica. Po prispijeću pošiljke u mjesto opredjeljenja prevoznik je dužan. 42.

). Obaveze pošiljaoca 2. Ako troškovi prelaze vrijednost stvari prevoznik ima pravo na razliku. na trošak i rizik imaoca prava na pošiljci. bez odlaganja. Kad primalac odbije prijem stvari ili se jednostavno ne može naći. tražiti uputstva od pošiljaoca. ova obaveza podrazumijeva davanje obavještenja kako bi se izvršio uredan prijem i prevoz stvari. ime primaoca itd. drumski prevoznik može: odbiti prevoz i odustati od ugovora. Reklamacija se može staviti najkasnije u prekluzivnom roku od sedam dana računajući od dana predaje stvari. član 16). da sam izvrši popravljanje na trošak pošiljaoca ili da stavi prigovor upisom u tovarni list i izvrši prevoz (CMR. obavještenje je pošiljalac dužan dati na vrijeme. Obavještavanje obuhvata obavezu pošiljaoca na davanje svih podataka. stavi reklamaciju. Od protuvrijednosti prodate stvari prevoznik odbija troškove koji terete pošiljku. tražiti popravljanje pakovanja.2. prvenstveno. Kada utvrdi nedostatke pakovanja. skupocjene stvari) obavezu davanja obavještenja treba ispuniti u času predaje stvari uz saopštenje njihove vrijednosti. Davanje pogrešnih obavještenja i podataka odnosno njihovo ne davanje povlači odgovornost pošiljaoca. Za stvari naročite vrijednosti (dragocjenosti. koji se unose u tovarni list kao i predaju isprava koje se prilažu uz tovarni list. Način pakovanja i označavanja mogu biti određeni prinudnim propisima (carinskim. a ostatak stavlja na raspolaganje imaocu prava na pošiljci. odnosno prijeti opasnost od kvara ili su troškovi čuvanja u nesrazmjeri sa vrijednosti stvari. U slučaju da prevoznik ne dobije tražena uputstva on može. 2. Kada se radi o opasnim stvarima ili onim za koje treba obezbijediti posebne uslove prevoza. U svim slučajevima smatra se da je prevoz završen. ako istekom razumnog roka ne dobije potrebno uputstvo od lica ovlaštenog na raspolaganje pošiljkom (CMR.1. mjesto opredjeljenja. član 8 i 218 . Smatra se da je pakovanje izvršeno na odgovarajući način ako može pod redovnim uslovima prevoza i pri uobičajenim postupcima prevoznika zaštititi stvari od gubitka i oštećenja te obezbijediti sigurnost lica i nenanošenje štete tuđoj imovini. Obavještavanje o prevozu i predaja potrebnih dokumenata Pošiljalac ima opštu obavezu da obavijesti drumskog prevoznika o namjeravanom prevozu dajući mu o tome sve relevantne podatke (sadržaj i količinu pošiljke. 2. administrativnim) ili ugovorom. sanitarnim. da stvari: istovari i preda na čuvanje u javno skladište ili drugom licu ili stvar odmah izloži prodaji ako je u kvaru. zavisno od zakona i ugovora. Pakovanje i označavanje stvari (priprema pošiljke) Pošiljalac priprema stvari za prevoz što. hartije od vrijednosti.pismenoj formi i bez odlaganja po otkrivanju oštećenja. Generalno. a to zavisi od vrste stvari koje se prevoze. tada je drumski prevoznik dužan. Prodaji stvari može pristupiti i u svakom drugom slučaju. podrazumijeva pakovanje i označavanje.

inače.. Posebni slučajevi obračuna vozarine i ostalih naknada u vezi sa prevozom postoje u onim situacijama kada dolazi do odstupanja od uobičajenog načina izvršenja ugovora ili plaćanja. dovoljno. pošiljalac ima pravo na dodatno vrijeme utovara koje iznosi najviše polovinu ugovorenog vremena predviđenog za utovar. Može se ugovoriti da utovar vrši prevoznik ili prevoznik i pošiljalac. dužina prevoznog puta. djelimično izvršenje prevoza. Već je rečeno. Plaćanje naknade za prevoz Naknada za prevoz obuhvata vozarinu. uključujući zaradu prevoznika te dažbine i takse na vozilo. Ne ispuni li svoju obavezu utovara pošiljalac i nakon proteka dodatnog vremena za utovar prevoznik može odustati od ugovora i zahtijevati naknadu štete. mora početi i završiti se u primjerenom roku. a u nedostatku toga određuje se prema poslovnom običaju. No. da se provjera vrši prilikom preuzimanja stvari. ako nije utvrđeno ugovorom. Označavanje. vezivanje i drugo obezbjeđenje vozila. zbog razloga za koje je odgovoran pošiljalac. masa i oblik stvari. inače. u vrijeme utovara uračunava se i vrijeme potrebno za popunjavanje tovarnog lista.4. Vozarina se određuje ugovorom. pokrivanje. 2. obično je to mjesto skladište pošiljaoca. dodatke na vozarinu. plaća se vozarina srazmjerno pređenom putu. način prevoza itd. ako je do djelimičnog prevoza došlo krivnjom korisnika prevoza. izvršenje prevoza drugim putem. Na visinu obračunate vozarine utiče. slaganje i dr. Inače. Kada stvar nije utovarena u ugovorenom roku. prekid prevoza koji je nastao uslijed odgovornosti transportera. Za dodatno vrijeme utovara prevoznik ima pravo na posebnu naknadu saglasno ugovoru ili tarifi. ako ih je prema ugovoru dužan obaviti pošiljalac.3. i tada se plaća vozarina u punom iznosu. predaju isprava. ugovaranje forfetnog stava. Ako je stvar prevezena samo jednim dijelom puta. Vozarina (prevoznina) je najvažniji dio naknade i obuhvata: troškove koji se odnose na primjenu i korištenje vozila i rad osoblja. Mjesto utovara stipuliše se ugovorom. vrijednost i sadržaj pošiljke. koji se obavlja “od vrata do vrata”. koje se plaćaju po propisima zemlje u kojoj se prevoz obavlja. dangubninu i troškove. Vrijeme utovara. treba da bude istinito. uočljivo i trajno. prekid prevoza nastao uslijed više sile ili razloga 219 . Utovar stvari Obaveza pošiljaoca da vrši utovar stvari je dispozitivnog karaktera jer ugovorom može biti određeno i drugačije. 2. Ti slučajevi su: paušalni obračun. U izvršavanju ove obaveze pošiljalac se mora pridržavati instrukcija transportera jer utovar obuhvata unošenje stvari u vozilo. jasno. Rok utovara se produžava ako nastupe razlozi koji se ne mogu upisati u krivicu ni jednoj strani. Deklarisanje stvari vrši se na uobičajen način. vozila i pošiljke. U slobodnom transportu. okolnostima posla ili poslovnoj praksi stranaka. Plaća se samo na stvari koje su u mjestu opredjeljenja stavljene na raspolaganje primaocu odnosno imaocu prava. od čega zavisi sigurnost lica. osim u slučajevima prevoza opasnih stvari. njihov smještaj. tarifom ili na drugi uobičajen način.10).

prevoz stvari čiji je sadržaj drugačiji od deklarisanog i dr. a u ugovoru i tovarnom listu nije određeno drugo lice koje će izvršiti plaćanje. Obaveza primaoca 3. Razumije se. 3. Isto tako. naknada štete koju je prevoznik pretrpio uslijed zadržavanja vozila izazvanih postupcima imaoca prava. iako nije ugovorna strana (po engleskom pravu jeste). u suštini. Prilikom istovara dužan je postupati po instrukcijama transportera. ima obavezu plaćanja naknade za prevoz ako je to pošiljalac naveo u tovarnom listu. primalac može promijeniti mjesto istovara. Smatra se da je tada on uputio prevoznika da naknadu naplati od primaoca (ZOO. Za neke od ovih situacija zakon je odredio pravila. Istovar se vrši u mjestu opredjeljenja kako je to predviđeno ugovorom ili poslovnim običajem. za druge tarifa ili poslovni običaj. Dodaci na vozarinu predstavljaju iznose koji se dodaju na vozarinu kada ona. tada prevoznik može sam da istovari stvari na teret i rizik primaoca. Dodaci na vozarinu. Primalac je obavezan na plaćanje naknade za prevoz i kada preuzme pošiljku i tovarni list.koji se ne mogu upisati u krivicu stranaka. Dispozitivno zakonsko pravilo jeste da naknadu plaća pošiljalac. da navodi pošiljaoca u tovarnom listu o plaćanju naknade predstavljaju obavezu za primaoca. elemente naknade. ako ugovorom nije drugačije utanačeno. a koje se odnose na bezbjednost lica. Plaćanje naknade za prevoz Primalac. a na njemu je obaveza istovara. 3. U određenim slučajevima. Istovar stvari Obaveza je primaoca da stvari istovari.pošiljalac. primalac odnosno lice ovlašteno za raspolaganje pošiljkom? Na kome stoji ta obaveza određuje se ugovorom i odgovarajućom notifikacijom u tovarnom listu. stvari i vozila. Plaćaju se i troškovi koji treba da su nužni i korisno učinjeni. Ukoliko primalac ne istovari stvari. kao i kada su troškovi smještaja i čuvanja stvari u nesrazmjeri sa njenom vrijednošću. ne bi ostvarila ekvivalentnost prestacija iz ugovora o prevozu. 220 . ukoliko je primalac iskupio tovarni list i time preuzeo pošiljku. dangubnina i troškovi prevoza čine. Kao i kod ostalih ugovora o transportu i ovdje se postavlja pitanje: ko plaća naknadu za prevoz . Zakonska je pretpostavka da plaćanje naknade pada na teret primaoca i u slučaju da pošiljalac u tovarnom listu nije preuzeo obavezu plaćanja naknade. takođe. član 659). naprijed navedenim. on može stvar izložiti prodaji ako je u kvaru ili prijeti neposredna opasnost od kvara. obračunata po standardnim elementima.1. Opšte je prihvaćen stav. On je ovlašten da u tovarni list upiše troškove koje preuzima na sebe. Dangubnina je.2.

Kada se ima smatrati da je došlo do gubitka.ODGOVORNOST STRANAKA 1. 478. str. op.cit. takođe. transporter se ne oslobađa odgovornosti uslijed defektnog stanja vozila ili zbog pogrešne radnje ili nehata lica od koga je eventualno iznajmio vozilo odnosno njegovog zastupnika ili službenika. Odgovornost prevoznika za neizvršenje obaveza iz opšteg tipa ugovora o prevozu stvari drumom u domaćem transportu. 196 Opširnije o višoj sili: Trifković dr Miloš. oštećenje ili zakašnjenje. Prevoznik se oslobađa od odgovornosti ako gubitak ili oštećenje nastupe uslijed “specijalnog rizika” na koji su uticale jedna ili više niže navedenih okolnosti: 194 195 Draškić dr Mladen. Vilus-Carić-Šogorov. 1972. potpunog ili djelimičnog. Beograd. pokazuju da se radi o kombinovanju objektivnog i subjektivnog sistema na bazi pretpostavljene krivice. kao i za slučaj zakašnjenja. Najčešći osnov isključenja odgovornosti prevoznika 196 Drumski jeste viša sila za koju se prihvata subjektivno-objektivna koncepcija. što prevoznik dokazuje (CMR. 221 .IV . Trifković dr Miloš. oštećenja ili zakašnjenja važi ono što je rečeno kod ugovora o prevozu željeznicom. drumski prevoznik odgovara po sistemu objektivne odgovornosti odnosno na osnovu fakta prouzrokovanja štete.cit. 51-67. Drugi smatraju da drumski transporter odgovara dvojako: po sistemu objektivne odgovornosti kada se radi o povredi obaveze očuvanja stvari date na prevoz. drumski prevoznik se oslobađa od odgovornosti za gubitak. op. prirodnih svojstava stvari ili okolnosti koje prevoznik nije mogao predvidjeti. cit. a kod zakašnjenja “za ma kakvo zadocnjenje u isporuci” (CMR. zaista. izbjeći ili otkloniti. Prema pravilima međunarodnog i domaćeg prava. str. ako je do toga došlo uslijed: radnji ili propusta korisnika prevoza. član 17 i 18). 442. kako bi se umanjile pravne posljedice isključivom primjenom stroge objektivne odgovornosti. respektabilno. član 17). 194 s tim da se navode slučajevi kada neće odgovarati. 195 Međunarodna i domaća pravila o drumskom prevozu. Za gubitak i oštećenje (povredu integriteta pošiljke) drumski transporter odgovara od momenta preuzimanja stvari do trenutka predaje (isporuke) primaocu. što prevoznik treba da dokaže. a za povrede ostalih dužnosti odgovara po sistemu pretpostavljene subjektivne odgovornosti (otežana pretpostavka krivice). kao što je slučaj i sa željeznicom. str.str. 15-50. Prema prvom shvatanju. Institut za uporedno pravo. Odgovornost drumskog prevoznika U pogledu načina odgovornosti drumskog prevoznika ne postoji jedinstveno stanovište u teoriji. za slučaj oštećenja. Kao i kod željeznice i u drumskom prevozu postoje specijalni osnovi isključenja odgovornosti prevoznika. Oni se primjenjuju samo za slučaj gubitka ili oštećenja stvari. Drumski prevoznik može odgovarati: za slučaj gubitka stvari (potpunog ili djelimičnog). op.

obračun se vrši na osnovu “normalne vrijednosti stvari iste vrste i kvaliteta”. Kada prevoznik ustanovi. U tim slučajevima. f) prevoz živih životinja. Isto tako. Solidarna odgovornost podvozara 222 . curenja. normalnog rastura ili dejstva insekata. e) nedovoljna ili nepotpuna oznaka ili brojke na paketima. drumski prevoznik se ne može pozivati na pravila koja isključuju ili ograničavaju njegovu odgovornost ili prebacuju teret dokazivanja na suprotnu stranu. Drumski prevoznik. Međutim. ako postoji njegova kvalifikovana krivnja (zla namjera ili krajnja nepažnja). prevoz obavljen vozilom specijalno opremljenim. drumski prevoznik naknađuje dokazanu štetu koja ne može biti veća od iznosa naknade za prevoz. utovar. slaganje i istovar stvari od strane pošiljaoca ili primaoca (adresata) ili lica koja su radila po njihovim nalozima. u slučaju oštećenja iznos naknade štete ne može prijeći iznos koji bi prevoznik morao da plati za gubitak pošiljke odnosno dijela pošiljke (CMR. rđe. postoje slučajevi kada zakonska pretpostavka u korist prevoznika ne važi: neuobičajeni manjak ili gubitak koleta. To se proširuje i na lica koja su po nalogu prevoznika radila na izvršenju prevoza (službenike. I u drumskom prevozu postoji princip ograničenja odgovornosti prevoznika. pošiljalac može. sušenja. ako nije upakovana ili nije uredno upakovana. jednog ili više. 25). naknađuje samo stvarnu štetu. ako stvari nemaju berzansku ni tekuću cijenu. Ipak. Imalac prava može dokazivati suprotno. U tom smislu važe sljedeća pravila: za slučaj gubitka ili oštećenja (potpunog ili djelimičnog) naknada se određuje po vrijednosti stvari u vrijeme i u mjestu otpreme. da je gubitak ili oštećenje moglo nastati iz nekog od navedenih razloga. “uz plaćanje posebnog dodatka deklarisati u tovarnom listu vrijednost pošiljke ili specijalnog interesa i tada ograničenja odgovornosti prevoznika ne važe. sam prevoznik mora dokazivati da je preduzeo neophodne radnje i djelovao prema svim specijalnim instrukcijama. d) priroda stvari koja je po svojim svojstvima izložena gubitku ili oštećenju (potpunom ili djelimičnom) naročito zbog loma. zastupnike ili bilo koje drugo lice čijim se uslugama prevoznik koristio). a u nedostatku nje. uz mogućnost regresa od podvozara. U slučaju zakašnjenja. b) nedostatak ili rđavo stanje ambalaže za stvar koja je po svojoj prirodi podložna rasturu ili oštećenju. po tekućim cijenama. obarati pretpostavku. s obzirom na okolnosti slučaja. što je čest slučaj u drumskom transportu. prevoz živih životinja. Već je rečeno da pored ugovornog prevoznika može biti angažovan podprevoznik (podvozar) i uzastopni prevoznik. truljenja. c) manipulacije. ako je upotreba takvih vozila izričito ugovorena i upisana u tovarni list. pretpostavlja se da je to uzrok. visina se obračunava prema berzanskoj cijeni stvari. Za štetu koja je prouzrokovana radnjama podvozara odgovara ugovorni prevoznik. član 23.a) upotreba otvorenih i nepokrivenih vozila. u načelu.

uopšte. Ako se ne može utvrditi na čijem dijelu puta je šteta prouzrokovana. i nakon isteka dodatnog roka za utovar. posljednji prevoznik i prevoznik na čijem dijelu puta je prouzrokovana šteta. I prevoznik može odustati od ugovora ako pošiljalac. nepridržavanja uputstava prevoznika prilikom utovara. Potraživanja iz ugovora imalac prava ostvaruje podnošenjem reklamacije u pismenoj formi ili tužbe. pošiljalac može odustati od ugovora kada prevoznik kasni sa započinjanjem prevoza toliko dugo da on nema interesa za ugovoreni prevoz. Kod uzastopnih prevoza za gubitak. Tako. Pošiljalac odgovara za štetu nastalu zbog: netačnih i nepotpunih podataka unesenih u tovarni list. ne utovari pošiljku na vozilo. 223 . Utvrđeni su rokovi za reklamaciju koji su različiti i zavise od okolnosti slučaja. neispravnog prenosa negocijabilnog tovarnog lista u skladu sa pravilima mjeničnog prava. U cilju obezbjeđenja potraživanja. član 677). član 40). nedostatka. tada solidarno odgovaraju svi prevoznici. oštećenje i zakašnjenje solidarno odgovaraju ugovorni prevoznik. smatra da je ugovorna strana u ugovoru o prevozu (ZOO. Prestanak ugovora Ugovor o drumskom prevozu prestaje na jedan od načina o prestanku obligacija iz ugovora. V . uvijek postoji solidarna odgovornost prvog i zadnjeg vozara. za cijeli prevozni put (CMR. Odgovornost pošiljaoca Pošiljalac odgovara. netačnosti ili neispravnosti podataka i isprava koje se prilažu uz tovarni list.postoji u slučaju kada on od ugovornog prevoznika sa pošiljkom preuzme i tovarni list jer se tada. 2.PRESTANAK PRAVA IZ UGOVORA 1. prevoza opasnih stvari bez upozorenja prevoznika. Dakle. Normalan način gašenja obaveza jeste ispunjenje ugovora. slaganja i istovara stvari. Prema principu koneksiteta to pravo se odnosi samo na stvari preuzete na prevoz. zakon je konstituisao u korist drumskog prevoznika pravo zaloge i pravo pridržaja. za svoje radnje ili propuste. kao i u drugim granama transporta. U transportnom pravu postoje slučajevi kada jedna od ugovornih strana može odustati od ugovora. po zakonu.

2. Zastara potraživanja Potraživanja iz ugovora o prevozu stvari drumom zastarijevaju za jednu godinu dana. Za potraživanja nastala zbog gubitka stvari rok teče od dana kada se. bilo da se radi o gubitku ili oštećenju stvari ili zakašnjenju. prema okolnostima slučaja. smatra da je stvar izgubljena. 224 . Kada se radi o potraživanju zbog oštećenja ili zakašnjenja rok počinje teći od dana kada je prevoznik predao stvar.

Obično se naziva i “riječnom plovidbom” zbog najvećeg značaja riječnog prevoza. Naučna knjiga. 2. Rizik koji postoji ne izražava se u takom vidu kao što to može biti “rizik mora” (perils of the seas). rasuti i jeftini tereti odnosno stvari čija je cijena na tržištu relativno niska (kamen. posebno kada se koriste savremene transportne posude (kontejneri. naročito industrijskim. Inače. Zato u ugovor nije potrebno navoditi niz uslova.POJAM. Beograd. U slučaju da treba prekrcati teret sa jednog šlepa (nasukivanje. razvojem područja kroz koja vodeni put protiče. klauzula. Opšti je stav da je prevoz unutrašnjim vodama jedan od najjeftinijih oblika transporta (10-15% jeftiniji od željezničkog). 197 Detaljnije o pravnim problemima kontejnera: Arsić dr Zoran. po pravilu u nepromijenjenom stanju. kojih može biti više. komadna roba i dr. opadanje vode) na drugi. pijesak. građevinski materijal. jezerima i kanalima. ima veliki privredni značaj za saobraćajni sistem jedne zemlje. ovim putevima prevoze se lica i stvari (tereti) što je predmet obrade. Ovaj ugovor je znatno jednostavniji od ugovora pomorskog prevoza zbog karaktera plovidbe i prirode prevoznog puta.GLAVA ČETVRTA UGOVOR O PREVOZU STVARI U UNUTRAŠNJOJ PLOVIDBI (UNUTRAŠNJIM VODAMA) I .). vrši se šiftovanje (šifter . instrukcija koje se primjenjuju za različite slučajeve i okolnosti u pomorskom prevozu. Značaj unutrašnje plovidbe Prevoz unutrašnjim vodama. 225 . Kombinovani prevoz robe. str. Pojam ugovora Unutrašnja plovidba obuhvata prevoz rijekama.slobodna plovidba. (“lutaju”) vodenim putevima kao što je slučaj u pomorskom saobraćaju . ugalj) mada se prevoze i druge stvari (nafta. kvar tereta. iskrcaj) je svedena na minimum 197 kao i troškovi. palete) ili crpni sistemi za tečne terete. Njegov značaj usko je povezan sa privrednim. tako da manji brodovi sa manjim troškovima mogu prevoziti velike terete.pomoćni šlep). Upravo radi toga rijekama se prevoze masovni. ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI 1. Manipulacija teretom (ukrcaj. 36-59. Ugovorom o prevozu stvari u unutrašnjoj plovidbi brodar se obavezuje da preveze stvari od pristaništa (luke) ukrcaja do pristaništa odredišta (luke iskrcaja). specijalno slobodnoj plovidbi. uz naknadu (naplatu prevoznine). odnosno unutrašnjim plovnim putevima. Pogonska snaga (brod) najčešće je odvojen od nosioca tereta (šlepova). 1985. U unutrašnjoj plovidbi nema plovnih objekata (brodova) koji krstare. posebno rijekama. kabasti.

Za ostale ugovore može se predvidjeti ugovorena forma. da izda teretnicu ili tovarni list. brodskih isprava i knjiga. Što se tiče prevoznih dokumenata. Specifična rješenja za unutrašnju plovidbu postoje i u pogledu upisa brodova u registar. Uveden je princip jedinstvenih pravila za pomorsku i unutrašnju plovidbu. ovisi o različitoj dubini vode (plitak gaz.ZAKLJUČIVANJE I ELEMENTI UGOVORA 1.str. ovisi od padavina. 226 . 500.Šogorov dr Stevan. član 496). brodar je dužan. 506. U pravnoj teoriji je sporan pojam riječnog 198 pristaništa i operativne obale.cit. U toj materiji ona imaju značaj primarnog izvora. Pravni izvori Ugovor o prevozu stvari u unutrašnjoj plovidbi regulisan je istim pravnim izvorima kao i pomorski: Zakonom o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi (ZPUP) te Zakonom o obligacionim odnosima (ZOO). havarije.Prevoz unutrašnjim vodama ima i svoje nepovoljnosti usljed prirodnih i vještačkih zapreka.član 448. kao i u pomorskom prevozu. 473. 496. Zaključivanje ugovora i isprave o prevozu Na zaključivanje ugovora u unutrašnjoj plovidbi primjenjuju se ista pravila kao i kod pomorske plovidbe. posebno kada se radi o pravilima koja se odnose na ukrcaj tereta (ZPUP. član 483). Kao i u pomorskom prevozu i ovdje veliki značaj imaju običaji i opšti uslovi poslovanja luke ukrcaja i iskrcaja odnosno pristaništa. krivina) ili postoje umjetne zapreke kao što su mostovi. Brodarski ugovor za više putovanja ili na vrijeme za cio brod zaključuju se u pismenoj formi. 504. odgovornost. zakonskog založnog prava na brodu i drugih prava. op. s tim što zakonodavac izričito navodi kada postoje specifičnosti za unutrašnju plovidbu (subcharter. Pošto se prevoz unutrašnjim vodama odvija u istom pravcu riječna pristaništa. a ne kao kod pomorskog prevoza. 570). Prevoz je vezan za vodostaj koji oscilira. Teretnica se izdaje u jednom primjerku. Radi toga kao i činjenice da se plovidba odvija uvijek u istim pravcima ovaj vid transporta redovno je povezan sa željezničkim i drumskim prevozom (kombinovani prevoz). 551. pismena zakonska forma (forma ad solemnitatem). a 198 Vilus dr Jelena . ako krcatelj zahtijeva. I tovarni list se izdaje u jednom primjerku i prati stvari (ZPUP. Izdavanje tovarnog lista može zahtijevati i brodar (ZPUP. 454. 515). 511. odustanak od ugovora. ograničenja odgovornosti . član 504. ukrcaj. Obje strane potpisuju tovarni list. isprave. II . pojava plićaka. 3. odnosno riječni brodari donose svoje tarife isto kao i željezničke organizacije. brane i sl. ovisi o mogućnosti zamrzavanja.Carić dr Slavko .

pristanište ukrcaja. tovarni list je dokaz da je zaključen ugovor o prevozu i da je u njemu navedeni teret primljen u stanju i pod uslovima kako su upisani u tovarni list. a brodar može kao i kod teretnice da unese primjedbe (marginalije). korisnik prevoza). član 518). U međunarodnom transportu sastavlja se i brodski manifest koji sadrži podatke i popis tereta (stvari) i predaje se carinskim vlastima. obim ili količina.potpisi se mogu zamijeniti pečatom ili faksimilom. kojih je znatno manje nego kod teretnice (ZPUP. krcatelj. član 448). 2. podčarterski ugovor se može zaključiti pod uslovom da brodarski ugovor ne isključuje zaključenje podčartera sa trećim licem. valjanost ili sadržaj ugovora o prevozu (ZPUP. I ovdje se određuju stojnice i prekostojnice. odnosno iskrcaja. Upiše li brodar primjedbe u tovarni list zakonska je pretpostavka da je teret preuzeo onako kako je predao primaocu. oznake za identifikaciju. Kod brodarskog ugovora na vrijeme za cio brod (čartera). primalac. naznačenje opasnosti. te opis tereta (broj komada ili koleta. ugovor o podčarteru u unutrašnjoj plovidbi može se zaključiti samo ako je brodarskim (principalnim) ugovorom to dozvoljeno. Troškove naknadnih dispozicija snosi nalogodavac. Podatke u tovarni list i njegove prepise unosi krcatelj. zakonska je pretpostavka da je teret primio onako (količina i stanje) kako je upisano u tovarnom listu. Ugovor može sadržavati odredbe o naknadnim dispozicijama. U oba slučaja postoji mogućnost suprotnog dokazivanja (ZPUP. neispravnost ili gubitak tovarnog lista ne utiče na postojanje. što je bitno drugačije nego kod brodarskog ugovora o prevozu stvari morem (ZPUP. Bitni elementi ugovora Lica koja se pojavljuju u pomorskoj mogu se pojaviti i u unutrašnjoj plovidbi (brodar. 227 . Naime. Može se izdati i jedan prepis tovarnog lista s potpisom brodara. član 517). član 520). Stvari prate i druga dokumenta kao što su carinske. Specifičnost ovog ugovora ogleda se kod podčartera. Nepostojanje. Inače. Zakon je odredio obavezne elemente tovarnog lista. U protivnom on se ne može zaključiti. sanitarne. ako se prevozi opasan teret). Popis isprava unosi se u tovarni list. veterinarske i druge isprave. Ako brodar nije unio primjedbe. naručilac. težina.

brodar je dužan izvršiti prevoz ugovorenim brodom. jer se smatra da su matični šlep i šifter ista cjelina. Nema oslobađanja od odgovornosti ako korisnik prevoza dokaže suprotno (ZPUP. osim kod brodova linijske plovidbe gdje brodar preuzima stvari ispod čekrka (ZPUP. Pravila zakona o zajedničkoj havariji primjenjuju se pod uslovom da je njihova primjena ugovorom izričito predviđena (ZPUP. Prilikom ukrcavanja. a s obzirom na prirodu vodenog puta. dok se vozarina ne mijenja. Obaveze stranaka U unutrašnjoj plovidbi ukrcavanje tereta na brod vrši krcatelj. krcatelj je dužan pridržavati se uputstava brodara (zapovjednika broda). Vaganje. a dijelom u unutrašnjoj plovidbi (kombinacija tih plovidbi). ukrcavanja ili iskrcavanja od strane krcatelja ili primaoca. U pogledu vozarine.III . provjera stanja tereta vrši se prilikom predaje. odnosno pravila opštih uslova poslovanja brodara. za vrijeme unutrašnje ili pomorske plovidbe (plovidba na graničnim vodenim putevima). brojanje i uopšte. Ako vrijeme i put nisu predviđeni ugovorom dužan je to izvršiti uobičajenim putem i u primjerenom roku. pa dođe do zakašnjenja. a kod ostalih masovnih pošiljki na osnovu srednjeg gaza primjenom tabele gaženja. kao i za zakašnjenje. U slučaju sumnje kada je do oštećenja. brodar odgovara prema 228 . Brodar može suprotno dokazivati. prirode stvari i prevoza živih životinja. Kao i u pomorskoj plovidbi.OBAVEZE I ODGOVORNOST STRANAKA 1. od preuzimanja do predaje. član 796). Odgovornost stranaka Brodar odgovara za svako oštećenje. Ako se prevoz vrši dijelom u pomorskoj. pomanjkanja ili slabog stanja ambalaže. tada se primjenjuju propisi koji su nepovoljniji za brodara. Za štetu odgovara po sistemu pretpostavljene subjektivne odgovornosti. Prilikom prevoza tereta. Troškovi šiftovanja padaju na teret stvari koje se prevoze. manjka ili gubitka došlo. Uobičajeno je da se težina denčanih pošiljki vrši po gazu šlepa. Obično je tarifom ili ugovorom predviđeno da se šiftovanje vrši po odluci brodara uz obavijest stranci. manjak ili gubitak tereta. član 557). mogu nastati okolnosti koje zahtijevaju olakšanje šlepa i prekrcaj stvari na drugi šlep (šiftovanje). ako postoje. član 473). predaje tereta i plaćanja vozarine važe pravila kao i kod pomorskog prevoza. U pogledu postupanja brodara sa teretom za vrijeme prevoza. prava zaloge i zastare potraživanja važe pravila koja se odnose na ugovore u pomorskoj plovidbi. 2. Oslobađa se od odgovornosti ako “učini vjerovatnim” da je šteta mogla nastati usljed: smještaja tereta na palubu. ugovorenim putem i u ugovoreno vrijeme. koja je sastavni dio tarife.

propisima koji važe za pristanište (luku) gdje se. 229 . prema ugovoru. mora izvršiti predaja tereta. Mjerodavan je zakon luke iskrcaja (ZPUP. član 551).

230 .

U prvom slučaju se i u zakonodavstvu i u teoriji govori o prenosu prava. 200 U istu granu je uključena i nova. ime i oznaka uređeni su poslovnim pravom tehnička unapređenja i znakovi razlikovanja (modeli. pod zakonskim uslovima svome titularu daju monopolska ovlaštenja i djeluju prema svim drugim licima (erga omnes). 51 (Sl. specifična i tajna kombinacija poznatih savremenih tehničkih i tehnoloških znanja. RBiH 20/95) (dalje ZVTP). 201 ZIS. GRAĐENJU I OSIGURANJU GLAVA PRVA UGOVOR O LICENCI I POJAM POSLA I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. Književna. trgovačko 199 i pravom industrijske svojine. Ona su istovremeno i lična (moralna) i imovinska prava.DIO ČETVRTI UGOVORI O LICENCI. čl. Izumi. 200 Osnovni izvor prava u ovoj oblasti Zakon o industrijskom vlasništvu u Bosni i Hercegovini (Sl. Zbog toga duhovne tvorevine kroz koje se ona izražava imaju posebnu ekonomsku vrijednost. Upravo zbog toga se većina prava industrijske svojine upisuje u posebne registre kod Instituta za standarde. ali i kompjuterski programi. iskustava i vještina koja se može primijeniti u industrijskoj i drugoj proizvodnji (know-how) koje kao posebnu kategoriju uvodi i ZOO (član 686). predmet su autorskog prava. čl. Pojam posla Kreativnost je izuzetno značajan faktor uspješnog privređivanja.glasnik BiH 22/02) (dalje ZIS). 3. Ugovor 199 Zakon o vanjskotrgovinskom poslovanju.l. Vezanost navedenih objekata sa jedne strane za ličnost stvaraoca. naučna i umjetnička djela. a sa druge podložnost objektiviziranom tržišnom vrednovanju dovodi do dvostruke prirode prava koja povodom njih nastaju. 231 . Prenosiva su samo ona prava industrijske svojine koja imaju imovinski karakter. Prava industrijske svojine mogu se prenositi na druga lica u cjelini i djelimično. robni i uslužni žigoviindustrijski dizajn i geografske oznake) spadaju u pravo industrijske svojine. mjeriteljstvo i intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine (dalje: Institut). Odnosi povodom tih objekata uređeni su posebnim granama prava. Firma. 201 Oba imaju apsolutni karakter. pravo na trgovačko ime i oznaku izričito svrstava u pravo industrijske svojine. Najvažnije među njima su stekle status objekta prava.

205 ZIS. One potiču najprije iz osobenosti objekata i prava industrijske svojine. ZIS. ustupaju se isključivo ugovorom. Tu mogućnost ima podnosilac prijave patenta.711). član 50 koji reguliše pravo na korištenje patenta za povjerljivi pronalazak od strane nadležnog ministarstva odbrane. osim kolektivnog žiga i geografske oznake . 203 naziva se licencom ili licencijom. 205 Ostali prenosivi objekti prava industrijske svojine: tehničko znanje i iskustvo (know-how). Pored prenosivih objekata industrijskog vlasništva.i označava dozvolu. ugovorom o licenci se mogu ustupati i prava koja još nisu definitivno zaštićena. Zbog toga je ugovor o licenci kao samostalan pravni posao ili kao dio šireg ugovornog akta prisutan u većini poslova transfera tehnologije i direktnih stranih investicija. inozemnom i međunarodnom pravu”. 133. koji se sada definišu kao industrijski dizajn. Informator. Zagreb. Pariška konvencija za zaštitu industrijskog vlasništva (1883). Us prkos tome moguće je konstruisati i opšti tip ugovora o licenci. str. On je instrument koji omogućava prenosiocu valorizaciju resursa uloženih u naučnoistraživački i organizacioni rad.kojim se to čini je po svojoj pravnoj prirodi ugovor o cesiji. Značaj ugovora o licenci je ogroman. Riječ je latinskog porijekla . Ta činjenica je uticala i na izgled izvora prava za ovaj ugovor. 204 Dopuštenje za korištenje tuđeg patenta može biti zasnovano na administrativnom aktu nadležnog upravnog organa. str. Poslovna politika. Takva licenca se naziva ugovornom. Izvori prava Izvori prava za ugovor o licenci se mogu podijeliti na međunarodne i domaće. 686 . između njih postoji značajan stepen ujednačenosti. žig. dopuštanje ili slobodu za korišćenje tuđeg isključivog prava industrijskog vlasništva. 106-107. Bez obzira na predmet. a potom iz zakonske regulative unutar koje se autonomija volje stranaka mora da kreće. Madridski sporazum o međunarodnoj registraciji žigova (1981) i Lokarnski sporazum za međunarodnu klasifikaciju modela i uzoraka (1968). uzorka i žiga. 1981. Zahvaljujući snažnim tendencijama ka unifikaciji rješenja ove dvije grupe pravnih vrela. uzorak i modeli. a primaocu sticanje potrebnih znanja brzo i uz minimalizaciju rizika. Tako je postupio i Zakon o obligacionim odnosima (čl. čl. svaki ugovor o licenci ima izvjesne specifičnosti. 1984. tačka 4. 2. 116 i čl. 202 Prenos samo prava na upotrebu ili korišćenje objekata industrijske svojine. odnosno Sud Bosne i Hercegovine za davanje prinudne licence.“licentia” . O ovome ugovoru vidjeti Besarović dr Vesna: “Pravo industrijske svojine i autorsko pravo”. 1. Za nas su najznačajnije sljedeće međunarodne konvencije: Konvencija o osnivanju svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo. modela. U principu se i patent prenosi na isti način. 204 Verona dr Albert: “Licencni ugovor u jugoslovenskom. 202 203 232 . Beograd.

dugotrajnost i važnost ugovora o licenci naveli su zakonodavca da zaključivanje ugovora o licenci uslovi postizanjem sporazuma stranaka u pismenom obliku (čl. uzorka ili modela. U domaćem prometu. Zaključivanje ugovora Složenost. koji vodi i registar tih ugovora (čl. Ovaj obligacioni pravni posao ima sljedeće karakteristike: dvostrano je obavezan. da postoje 206 Verona dr Albert. 54) i zabranjene klauzule (čl. pa predstavlja i bitan elemenat ugovora.Od domaćih izvora na prvom mjestu se nalazi ZIS. 132 ZIS). Drugo mjesto zauzima Zakon o vanjskotrgovinskom poslovanju. Zakon o obligacionim odnosima sadrži detaljnu regulativu opšteg tipa ugovora o licenci (čl. isto djelo. čl. zajedno sa pravima nad njima. tehničkog znanja i iskustva. Pojam ugovora “Ugovorom o licenci obavezuje se davalac licence da stjecaocu licence ustupi u cjelini ili djelimično pravo iskorištavanja izuma. odnosno primjene ZOO. Uz uvažavanje specifičnosti pojedinih predmeta industrijske svojine. Smatra se da je on podvrsta ugovora o prodaji. Ugovor koji nije upisan proizvodi pravne posljedice samo prema strankama (inter partes). žiga. on se može upisati u registar. Uporedni pregled pokazuje da se ugovor o licenci zaključuje u pisanom obliku i onda kada po nacionalnim 206 Pored toga. posvećen utvrđivanju materijalno-pravnog režima objekata industrijske svojine koji se. 64. Donošenjem ZIS-a ova materija se nalazi skoro isključivo u oblasti obligacionih odnosa. Ova forma ima svojstva ad solemnitatem. 686 ZOO). 130 ZIS). 56 ZVTP). II POJAM I BITNI ELEMENTI UGOVORA 1. On uređuje ona pitanja sadržaja ugovora o licenci koja su značajna za zaštitu interesa domaćih subjekata i cijele zemlje u ovim poslovima sa elementom inostranosti. komutativan.prema svima (erga omnes). 687 ZOO. 686-711). Obavezne (čl. Registrovani ugovor djeluje i prema trećim licima . pravilo je da je ugovor o prenosu prava pravima nije formalan. Ugovori o licenci prava industrijske svojine i know-how sa stranim licem obavezno se prijavljuju organu nadležnom za ekonomske odnose sa inostranstvom. 233 . ugovor se upisuje u odgovarajući registar koji vodi Institut. Pravna priroda razmatranja ugovora je sporna u teoriji. 63 ZVTP). Upis može tražiti svaka od stranaka (čl. a stjecalac licence se obavezuje da mu za to plati određenu naknadu” (čl. da su najjače izraženi elementi zakupa. prenose ugovorom o licenci. ugovor o licenci je ovim dobio svojstvo imenovanog pravnog posla. teretan i formalan. intelektualnog vlasništva (ugovor o cesiji) formalan (čl. Pošto se ugovorom o licenci prenosi pravo korištenja apsolutnim pravom. Napokon. 55) odnose se na ugovore o licenci patenta i znanja (know-how). 3. str.

nov. odnosno materijala proizvoda samog po sebi ili njegovih ornamenata. boja. koji ima inventivnu razinu i koji se može industrijski primjeniti. Najuopštenije govoreći.osnove da se svrsta u grupu ugovora čije je obilježje propuštanje ili trpljenje upotrebe sopstvenog prava itd. Svi ovi objekti. isto djelo. 2. koji je 209 Robni. davalac licence. 97 234 . mogu se podijeliti po različitim osnovama. Bitni elementi ugovora 2. svi moraju dati saglasnost za zaključenje ugovora ili se zajednički moraju pojaviti kao davaoci prava korištenja. str. 29-36. kontura. Navedenim 207 208 209 Vidjeti Verona dr Albert. 19 210 ZIS. 69 211 ZIS. isto djelo. kao jedna strana u prvom ugovoru o isključivoj licenci. dakle. 110. Subjekti ugovora Subjekti ugovora su davalac i primalac licence. Patent je pravo kojim se štiti pronalazak iz bilo kog područja tehnike. fizičko ili pravno lice. Određivanje davaoca opredjeljuje ugovor o licenci kao pravni posao intuitu personae. Vrsta prava utiče i na rješenje u ugovoru o licenci. u literaturi dominira izričito ili prećutno izražen stav da je u pitanju samosvojna vrsta ugovora (sui generis ugovor). Kao primalac licence se u zakonskim okvirima može pojaviti bilo koje domaće ili strano. odnosno prava industrijske svojine. 36 i Besarović dr Vesna. odnosno usluga drugog učesnika u privrednom prometu”. Određivanje davaoca licence daleko je složenije. čl. 208 2. Verona dr Albert. Besarović dr Vesna.” 211 Raniji zakon je industrijski dizajn definisao kao modele. 110 ZIS. nosilac prava iskorištavanja objekta industrijske svojine i podnosilac prijave patenta. koji se sada definiše samo kao žig je znak koji se može grafički prikazati i koji je podoban za razlikovanje roba. čl. odnosno uzorke. odnosno uslužni žig. modela ili uzorka-industrijskog dizajna. narocito. 207 Sve ovo ukazuje i na mješovitu pravnu prirodu posla. str. str. oblika. 210 “Industrijskim dizajnom štiti se izgled cijelog ili dijela proizvoda koji je nov i čiji je individualni karakter rezultat posebnih obilježja linija. isto djelo.1. On se može posmatrati kao objekat industrijske svojine radi koga se ugovor zaključuje i kao karakteristična radnja koju povodom određenog objekta treba da izvrši prenosilac.2. davalac licence može biti: vlasnik apsolutnog prava industrijske svojine na predmetu licence. odnosno žiga (čl. odnosno usluga jednog učesnika u privrednom prometu od istih ili sličnih roba. 132 ZIS). Ako prijavu podnosi više lica zajedno i ako im je pravo priznato kao suvlasnicima. Ipak. isto djelo. čl. Predmet ugovora Predmet ugovora o licenci je složena pojava. str.

212 Čl. ona može biti potpuna i djelimična. redaktori prof. Oni služe i kao mjerilo za osnovnu podjelu licenci. 235 . budući da se u ovom slučaju ne traži izričito ugovaranje ograničenja (čl. 689. Garancije koje padaju na davaoca licence pokazuju da je u pitanju obaveza rezultata. Naknada mora biti određena ili odrediva. str. čija je definicija već data. produžiti za još najviše 5 godina (čl. 695 ZOO) ne može koristiti ni sam. Računajući od dana podnošenja prijave. 2 ZOO dozvoljava i tumačenje po kome postoji mogućnost davanja njenog predmeta. A to znači da je on u “granicama prostornog važenja licence” (čl. 690 ZOO). st.predmetima ugovora o licenci treba dodati i “znanje i iskustvo”. 686 ZOO). a industrijski dizajn 10 godina (čl. 60 i 113 ZIS). 690 ZOO). Napokon. Isključiva licenca je ona kod koje primalac stiče pravo isključivog iskorištavanja predmeta licence. patent traje 20 godina. a trajanje patenta po proteku 20 godina može se. 689 ZOO).3. st. Zakon o obligacionim odnosima pretpostavlja postojanje neisključive licence. dr Dragoljub Stojanović. Cijena Naknada je protuvrijednost koju primalac stavlja na raspolaganje davaocu licence za ustupljeno pravo iskorištavanja objekta intelektualne svojine koji je predmet ugovora. prema obimu i mjeri prenosa ovlaštenja na primaoca licence. 2 i 3 ZIS). Sam prenos se može izvršiti u različitim modalitetima. Ugovor o licenci nikada ne može trajati duže od perioda zakonske zaštite prava koje se prenosi (čl. tako i na sve varijante korištenja predmeta 212 logično je da se isključivost licence licence. 473-474. naprijed citirano djelo. Radnja koja je predmet ugovora o licenci je ustupanje ovlaštenja na iskorištavanje nekog od objekata prava industrijske svojine. izuzetno. Suprotno Carić dr Slavko u “Komentaru Zakona o obligacionim odnosima”. Postoje i izuzeci. čim suprotno nije izričito predviđeno u ugovoru. Zakonska pretpostavka da je licenca prostorno neograničena mora biti opravdana tumačenjem cijelog ugovora. 2. dr Slobodan Perović i prof. Zabrana se odnosi kako na cijelo pravo. Prostorna ograničenja na području Bosne i Hercegovine ne smiju biti suprotna propisima o jedinstvenom tržištu (čl. Licenca može biti prostorno neograničena i ograničena. S obzirom na strogost ograničenja. Utvrđuje se ugovorom i predstavlja njegov bitan elemenat (čl. 60. Kvalifikacija licence prema ovome mjerilu zavisi od sadržaja konkretnog ugovora. licenca je neisključiva. mora izričito ugovoriti (čl. niti je može prenijeti nekom trećem licu. 688 ZOO). Ukoliko je davalac licence zadržao za sebe bilo kakvo pravo iskorištavanja licence ili neku mogućnost da prenos izvrši i trećim licima. Mislimo da član 695 ne daje dovoljno osnova za ovakvo tumačenje. tako patent sa skraćenim trajanjem traje 10 godina.

Besarović dr Vesna. 214 213 236 . jasno je da i forma ugovora ima svojstvo bitnog elementa. po komadu.4. Faktori koji opredjeljuju vrijednost licence determinišu i (ne)izvjesnost njenog ostvarivanja. ipak. III OBAVEZE STRANAKA 1. Zbog toga se omogućava svakoj zainteresovanoj strani da zahtijeva izmjenu ugovorene naknade. str. citiranog djela. str.Na vrijednost licence utiču faktori proizvodnje. Obaveze davaoca licence 1. Ekonomski institut. isto djelo. isto djelo. 213 Složenost ovih činilaca i nužnost njihove ne samo objektivne nego i subjektivne procjene dovela je do više načina određivanja visine naknade. 703 ZOO). Sarajevo. Prema Begtić dr Rešad. 703 ZOO se uzdržava od ovakve kvalifikacije prirode odredaba koje su u njemu sadržane. Čović dr Šefik i Trifković dr Miloš: “Modeli ugovora o poslovnoj saradnji sa inostranstvom (sa komentarima)”. 1982. 214 Svi navedeni metodi mogu biti primijenjeni i u nekoj kombinaciji o kojoj se stranke dogovore. tržišta i monopola. a ne i zbog naknadnih “okolnosti koje otežavaju ispunjenje obaveze jedne strane” (čl. Ona značajno utiče na način kasnijih izmjena i dopuna ugovora i raskid samoga posla (čl. srazmjerno materijalnim troškovima proizvodnje. Predaja predmeta licence Predaja predmeta licence je karakteristična obaveza davaoca. 89. Carić dr Slavko u komentaru čl. 215 Način određivanja cijene utiče na modalitete plaćanja i na obaveze primaoca licence koje su povezane sa plaćanjem cijene. 67 i 68 ZOO). 29. isto djelo. Burnazović dr Tufik . dozvole za korištenje i predaje tehničke dokumentacije potrebne za praktičnu primjenu predmeta licence. 485-486. 123. prema prometu i po veličini dobiti. u teoriji prava intelektualne svojine se. Vidjeti str. Ona se sastoji od tri radnje: uručenja patenta ili drugog spisa. 89. ako je ona “postala očito nesrazmjerna u odnosu prema prihodu koji sticalac licence ima od iskorištavanja predmeta licence” (čl. 215 Ovo je tzv. str. 122. 133 ZOO). Ova forma ima zakonski karakter. Vidjeti Besarović dr Vesna. Ona se može ugovoriti u paušalnom iznosu.1. Besarović dr Vesna. kombinovani način odredivanja cijene. str. isto djelo. 216 Verona dr Albert. 2. isto djelo. str. Iako do nesrazmjerne naknade i koristi može doći i isključivo usljed krive procjene jedne od ugovornih strana. smatra da je u ugovor o licenci uvedena klauzula o 216 promijenjenim okolnostima. Forma ugovora Pošto se ugovor o licenci mora zaključiti u pismenom obliku. str. 122 i Verona dr Albert.

Ova obaveza postoji na osnovu Zakona (čl. Kriteriji za njihovo ocjenjivanje zavise od vrste objekta i od toga da li je on već primjenjivan u praksi. str. 218 217 237 . 114. 603 ZOO). zahtjevima tržišta i eventualno posebnim uslovima ugovora. str.Uručenje potrebnih spisa i dokumentacije zavisi od vrste objekta koji se licencira. Garancije za tehničke osobine predmeta licence Prenosilac prava na određenom objektu industrijske svojine jemči primaocu da predmet ugovora i njegova upotreba ispunjavaju tehno-ekonomske uslove predviđene propisima i/ili ugovorom. treba smatrati da ona ima trajan karakter. Besarović dr Vesna. industrijskog dizajna ili ugovorno ustupanje upotrebe žiga zaključuje ugovor o licenci u skladu sa ovim zakonom i drugim propisima. A to znači da se davalac licence mora ponašati pošteno i savjesno. te znanja i iskustva (know-how) sa stranim partnerima. Članom 133 ZIS samo utvrđuje da se za ugovorno ustupanje iskorištavanja patenta. Tehnička upotrebljivost je mogućnost da se primjenom licenciranog objekta obavi zahtijevani proces i/ili dobije proizvod koji će odgovarati stanju tehnike. 114. 1. 54 ZVTP. ali može biti sporazumom stranaka precizirana ili čak proširena. Pošto vremenskih određenja ove obaveze nema. isto djelo. ZIS ovu materiju ne reguliše više u onom obimu kako je to bilo u ranijem zakonodavstvu. Predaja tehničke dokumentacije potrebna za eksploataciju objekta je obaveza koja se najčešće javlja u ugovorima o licenci know-how.2. Dozvola za korištenje daje se u okviru ugovora i zakona. obaveza garancije ima svojstvo prirodnog sastojka ugovora. Zakon izričito zahtijeva da se daju “sve upute” (čl. ako jesu posebnom. koje se u njima ne smiju nalaziti (čl. 693 ZOO). zahtjevi u pogledu tehničke izvodljivost. Tehnička izvodljivost je “mogućnost da se tehničkim putem proizvede određeni proizvod ili 218 Ako u ugovoru nisu bliže određeni primijeni određeni postupak u proizvodnji”. Prema Čl. Besarović dr Vesna. budući da se tu radi o nepatentiranim izumima ili tajnim vještinama. Davanje uputstva i objašnjenja Dužnost davanja uputstva i objašnjenja koja su potrebna za uspješno iskorištavanje licence zasniva se na iskustvu po kome patentna prijava i dokumentacija nisu uvijek dovoljne za ostvarivanje svrhe ugovora na strani 217 primaoca licence. Prema Zakonu “Davalac licence garantuje sticaocu licence tehničku izvodljivost i tehničku upotrebljivost predmeta licence” (čl. 1. Kod licence know-how ova obaveza je veoma značajna. Zakonom o vanjskotrgovinskom poslovanju su taksativno određene četiri restriktivne klauzule u ugovorima o licenci patenta. 692 ZOO). ona se naziva opštom. 55 ZVTP). klauzula sa ovakvom garancijom se mora nalaziti u ugovoru o licenci sa stranim elementima. isto djelo. U mjeri u kojoj počiva na propisu.3.

te jemstvo da su znanja i iskustva prenesena ugovorom o licenci know219 how zaista tajna. 54 ZVTP). poslovna praksa je razvila još neke (pod)tipove garancija. ugovori o licenci patenta i znanja i iskustva moraju sadržavati. I ta je garancija zasnovana na zakonu te ima svojstva prirodnog elementa ugovora. Sadržaj ove obaveze sastoji se u održavanju onoga stanja prenesenog prava koje je postojalo u času zaključenja ugovora. Tu na prvom mjestu spada garancija za tajnost know-how. garancija se proširuje. te po prirodnu okolinu. 1. Davalac “jemči da pravo iskorištavanja nije ustupio drugome ni potpuno ni djelimično” (čl. str. 694 ZOO). Pored zakonskih. Citirana formulacija dozvoljava da se ova dužnost dvostruko shvati. 220 Verona dr Albert.4. 81. Garancija za pravne osobine prenesenog prava Davalac licence prenosi na primaoca pravo iskorištavanja objekta na kome ima apsolutno pravo. isto djelo. 54 ZVTP). Primalac najprije.Garancije iz Zakona o obligacionim odnosima razvijene su i proširene u spoljnotrgovinskom prometu. 84-86 i Besarović dr Vesna. 115-119. u ugovorenom obimu i u ugovorenim granicama” (čl. nego i dužnost iskorištavanja predmeta licence. I drugo. da na pravu nisu konstituisana ovlaštenja trećih lica. garancija za rentabilnost i konkurentnost proizvoda dobijenih primjenom predmeta licence. Prema specijalnom zakonu (čl. 696 ZOO). isto djelo. 694 ZOO) jemči primaocu za svojstva prava koje mu prenosi. Davalac licence jemči primaocu da pravo pripada njemu. Iskorištavanje predmeta licence “Sticalac licence dužan je iskorištavati predmet licence na ugovoreni način. između ostalog. str. svoju obavezu i 219 O ovim vrstama garancija vidjeti šire kod Verona dr Albert. isto djelo. Suština i ove garancije sastoji se u eventualnoj obavezi davaoca licence da nadoknadi štetu prouzrokovanu nedostacima prenesenog prava. Ova obaveza postoji tokom cijelog 220 trajanja ugovora. garancija za rezultat.1. Zbog toga je logično da davalac već po samom zakonu (čl. 2. ne stiče samo pravo. sljedeće garancije: a) Da li će se primjenom predmeta licence dobiti proizvod ugovorenog kvaliteta i b) Neškodljivost dobijenih proizvoda po život i zdravlje ljudi. Ukoliko je predmet posla isključiva licenca. te u zaštiti primaoca od svih pravnih zahtjeva trećih lica. str. Obaveze primaoca licence 2. 238 . te da ne postoji ograničenje prava u korist lica koja nisu stranke ugovora. Ograničavanje toga monopola u korist primaoca je osnovni razlog zbog koga ta strana zaključuje ugovor. U vanjskotrgovinskom prometu ova je garancija izričito utvrđena (čl.

Kod ugovora o licenci know-how. Povreda ove dužnosti predstavlja i povredu poslovne tajne davaoca licence. 702 ZOO). Teorija je zauzela stanovište da je primalac dužan i iskorištavati licencu i to činiti na ugovoreni način. Od rješenja ovih procedura zavisi i početak rokova za plaćanje. str. ako ugovorom nije za to određen kraći rok” (čl. 698 ZOO). isto djelo. pa se njeno poštovanje štiti i po tom osnovu. str.pravo iskorištavanja licenciranog objekta mora vršiti u skladu sa ugovorom. 88. čak i onda kada je data neisključiva licenca. Verona dr Albert. Ukoliko prekorači utvrđena ograničenja. st. Trajnog je karaktera. 221 Način iskorištavanja predmeta licence zavisi od ugovora. Ugovor o licenci patenta i know-how sa elementom inostranosti mora sadržavati obavezu davaoca da za vrijeme važenja ugovora “primaocu stavlja na raspolaganje poboljšanje na patentu i znanju i iskustvu”. 1. Suprotno rješenje mora nesumnjivo proizlaziti iz ugovora. 121. isto djelo. primalac licence ima obavezu čuvanja u tajnosti dobijenih znanja. 54. tačka 1) ZVTP.2. Pravo i obaveza iskorištavanja postoje u pogledu predmeta ugovora o licenci. Besarović dr Vesna. 2. Način plaćanja zavisi od modaliteta po kojem je cijena licence utvrđena i od posebnih odredbi ugovora o ovom pitanju. Ova obaveza postoji po samom zakonu (čl. “sticalac licence dužan je podnijeti davaocu licence izvještaj o obimu iskorištavanja i obračunati naknadu svake godine. Najvažnije među njima su uređene u Zakonu o obligacionim odnosima. uključujući i nepatentirani izum.3. Plaćanje naknade Primalac je obavezan da plati ugovorenu naknadu. odnosno trenutak padanja u docnju sa izvršenjem obaveze. Ukoliko one ne postoje. Zbog toga se primalac licence mora suzdržavati od korišćenja naknadnim usavršavanjima objekta industrijske svojine. Složenost ovog metoda utvrđivanja i plaćanja cijene zahtijeva da se ugovorom detaljno urede postupci utvrđivanja rezultata poslovanja i rokovi obavještavanja o njima. 222 221 239 . 2. primijeniće se opšta pravila obligacionog prava o ispunjenju novčanih obligacija. Dozvoljeno korišćenje kasnijim usavršavanjima predmeta licence mora se takođe odvijati u granicama zakona ili sporazuma stranaka. Tako je postupio i čl. Ako se naknada utvrđuje prema obimu iskorištavanja predmeta licence. primalac licence odgovara kao i svako treće lice koje se neovlašteno služi tuđim pravom industrijske svojine. Suprotno može biti predviđeno prinudnim propisom 222 ili izričito ugovoreno. dakle i onda kada nije izričito ugovorena. Obaveze uslovljene vrstom ugovora o licenci Različitost objekata industrijske svojine i njihovog iskorištavanja dovela je do pojave obaveza karakterističnih samo za neke tipove ugovora o licenci.

Za neizvršavanje ostalih obaveza iz ugovora o licenci. No. 223 Vidjeti Verona dr Albert. str. IV ODGOVORNOST STRANAKA 1.Bude li zajedno sa licencom za određenu proizvodnju ustupljena i licenca žiga kojim se proizvodi obilježavaju. Njegova odgovornost je tada subjektivna. pri tome treba voditi računa da se krivica pretpostavlja. dakle. objektivna. Prava davaoca licence prema primaocu koji kasni sa plaćanjem naknade analogna su pravima prodavca u slučaju docnje kupca sa plaćanjem cijene. Njegova odgovornost u ovom slučaju je. Besarović dr Vesna. Drugi slučaj objektivne odgovornosti davaoca licence postoji onda kada se pojave pravni nedostaci (čl. 121 ZOO). ukoliko je nedostatak bio skriven. Odgovornost primaoca licence Primalac licence odgovara objektivno za neizvršavanje svojih novčanih obaveza. str. isto djelo. a naknada štete se ravna po opštim pravilima. 699 ZOO). Odgovornost davaoca licence Davalac licence odgovara bez obzira na odsustvo svoje krivice za prekršaj obaveza garancije za tehničku izvodljivost i upotrebljivost predmeta licence. 700 ZOO). Ta činjenica i karakter obaveza znatno otežavaju položaj primaoca u postupku dokazivanja. 121 ZOO). 240 . 2. Prava primaoca licence u ovom slučaju ista su kao i prava kupca kada roba ima pravne nedostatke. Pored toga. On može tako dobijene proizvode pustiti u promet sa tim žigom “samo ako je njezin kvalitet isti kao što je kvalitet robe koju proizvodi davalac licence” (čl. 84-86. primalac licence stiče i posebne zakonske obaveze. Prava primaoca licence analogna su onima koja ima kupac u slučaju 223 skrivenih materijalnih nedostataka kod ugovora o prodaji (čl. 115. isto djelo. davalac odgovara samo onda kada je za to kriv. Za neizvršavanje ostalih obaveza primalac licence odgovara subjektivno. roba proizvedena po licenci mora biti obilježena oznakom o proizvodnji po licenci i kada se ne prodaje pod određenim robnim žigom (čl. da je teret dokazivanja njenog odsustva na primaocu licence.

Ono što predstavlja specifičnost ovoga posla jesu posebni odnosi između prvobitnog davaoca isključive licence. 29 ZOO). str. 71-72 i Besarović dr Vesna. 2. kao “odobrenje”. Ono je pravovaljano i kada se pribavi 226 Dopuštenje može biti uskraćeno “samo iz ozbiljnih naknadno. lična licenca je ona koja se ne može prenositi na drugoga ukoliko ta mogućnost nije izričito ugovorena. ista mjerila su relevantna i za klasifikaciju ugovora o licenci. Treba istaći da u pogledu zabranjenih i obaveznih klauzula Zakon o vanjskotrgovinskom poslovanju ne pravi razliku između ugovora u kojima je BiH partner davalac i onih u kojima je on primalac licence. Relativno ograničavanje slobode podlicenciranja postoji onda kada zaključivanje novog ugovora nije moguće bez dopuštenja davaoca licence.V VRSTE LICENCI I PODLICENCA 1. Pošto vrsta objekta i karakteristike prava koje se prenosi bitno utiču i na izgled ugovora. dakle. isto djelo. najčešće u samom ugovoru o licenci. Koncernskom se naziva licenca čiji je nosilac koncern. Verona dr Albert. ova “licenca nije prenosiva bez 224 Pogonska licenca istodobnog prijenosa samog pogona u kojem se ona koristi. str. str. bilo relativno. Pogonske licence su one koje su ustupljene određenom preduzeću (društvu). o novom ugovoru o licenci čiji predmet ne može da bude širi od predmeta prvobitnog ugovora o licenci istog objekta (predmeta). bilo apsolutno. Dopuštanje se može dati unaprijed. zavisno od ovlaštenja koje primalac dobija ugovorom. U spoljnotrgovinskoj razmjeni licence se mogu podijeliti na uvozne i izvozne. isto djelo. Prema namjeni za koju se preneseno pravo može koristiti. 112 i 113. str. Ako drukčije nije ugovoreno. primalac isključive licence je ovlašten da je ekonomski iskorištava i na taj način što će na treće lice prenijeti pravo njenog korištenja (čl. 225 Nelične isključive licence mogu se prenositi na treća lica ugovorom o podlicenci. isto djelo. Podjela licenci Podjela licenci može se vršiti prema različitim mjerilima. Radi se.” može biti posebno značajna pri prodaji trgovačkog društva ili njegovog dijela. 241 . upotrebu i prodaju proizvoda dobijenih licenciranim postupkom ili obilježenih ustupljenim žigom. U principu. licence se dijele na one za proizvodnju. Tada ima karakter dozvole prema Zakonu (čl. isto djelo. 95. O vrstama licenci vidjeti Verona dr Albert. Ovdje ćemo se zadržati samo na onim vrstama licenci koje već nisu obrađene kroz razmatranje predmeta ugovora. primaoca isključive licence i trećeg lica. Ugovorom o licenci mora biti izričito isključena ova mogućnost. I ličnost primaoca može biti osnov za klasifikaciju. ali je namijenjena preduzećima u njegovom sastavu. 704 ZOO). 72. 224 225 226 Verona dr Albert. Podlicenca Podlicenca ili ugovor o podlicenci je rezultat sporazuma primaoca isključive licence i trećeg lica o prenosu prava iskorištavanja predmeta ugovora o licenci. Napokon.

Ako primalac licence nastavi da iskorištava predmet ugovora i nakon proteka roka. 710 ZOO). vrijediće dispozitivna rješenja Zakona o obligacionim odnosima. a davalac se tome ne protivi. Davalac licence je ovlašten da od primaoca podlicence zahtijeva “isplatu iznosa koje ovaj duguje davaocu podlicence po osnovi podlicence” ukoliko primalac licence ne izmiruje svoja potraživanja prema njenom davaocu (čl. Ovaj pravni standard tumači se prema okolnostima konkretnog ugovora o licenci. Prestanak protekom vremena Ukoliko je ugovor o licenci sklopljen na određeno vrijeme. Po njenom isteku. Ukoliko on ne bude utvrđen u ugovoru. Otkazni rok se ugovara. koje je prema zakonu ili ugovoru neophodno. Shodno opštim pravilima obligacionog prava. dakle prinudni karakter. 708 ZOO). smatra se da je ugovor prećutno produžen sa istim elementima. same mogu da urede sve modalitete raskida. davalac može otkazati ugovor o licenci i bez otkaznog roka. 706 ZOO). Prema njima. 227 Verona dr Albert. Jedan izuzetak ipak postoji i on ima zakonski. Treće lice kao primalac podlicence načelno ne stoji sa prvobitnim davaocem licence ni u kakvom pravnom odnosu. otkazni zakonski rok iznosi šest mjeseci (čl. 707 ZOO). Izložena rješenja ne utiču na pravo stranaka da ugovor raskinu sporazumno. osim toka trajanja. VI PRESTANAK UGOVORA O LICENCI 1. a to znači odmah (čl. Produžni ugovor je zaključen na neodređeno vrijeme. str. pa mora prestati otkazom. 242 . ugovor se ne može otkazati u prvoj godini svog trajanja. 709 ZOO).razloga” (čl. obezbjeđenja koja su dala treća lica prestaju da važe (čl. zavisno od predmeta licence i ciljeva stranaka. 705 ZOO). “čak ni kad je davalac licence dao potrebno dopuštenje za zaključivanje podlicence” (čl. 707). U ovom rješenju dolazi do izražaja shvatanje po 227 kome je licencni ugovor po svojoj pravnoj prirodi zakup. njegovim istekom se gasi i ugovor (čl. Ukoliko stranke ugovor raskidaju sporazumno. isto djelo. 95. Poseban otkaz nije tada potreban. produžavanje ovakvih ugovora konkludentnim radnjama je moguće. Načelo autonomije volje važi i u ovome domenu. Pored toga. Otkaz Ugovori o licenci sklopljeni na neodređeno vrijeme prestaju otkazom bilo koje stranke. 2. Ukoliko primalac licence zaključi ugovor o podlicenci bez dopuštanja davaoca.

Stečaj ili redovna likvidacija primaoca licence daju pravo njenom prenosiocu da ugovor o licenci otkaže. Rješenja za pravna lica su drukčija. odnosno raskine. Ovo pravilo motivisano je nemogućnošću davaoca licence da je dalje ekonomski koristi. Obrnuto nije slučaj. pa analogno pravo nije priznato primaocu licence. Nasljednici stupaju u ugovor samo pod zakonskim uslovom da produžavaju djelatnost primaoca licence (čl. Ovaj opšti stav ipak trpi dva ograničenja. Za sticaoce licenci situacija je nešto drukčija. 243 . 711 ZOO). Prestanak subjektiviteta Smrt fizičkog lica kao davaoca ili primaoca licence ne utiče na ugovor o licenci. Ugovor o licenci može odrediti i uslove pod kojima nasljednici postaju stranka u ugovoru o licenci. Nasljednici davaoca licence stupaju u ugovor o licenci samo ako ta mogućnost nije ugovorom isključena.3.

244 .

Upravo zbog toga je veoma teško razlučiti posao građenja od samog ugovora kojim se uređuje onaj dio poduhvata koji je zasnovan na autonomiji volje stranaka. Njena važnost je došla do izražaja i u Zakonu o obligacionim odnosima. članove 29-34 Zakona o vanjskotrgovinskom poslovanju u kojima su uređena pojedina pitanja kada se u ovom ugovoru pojavljuje element inostranosti. shodno će se primijeniti članovi 600-629 koji sadrže norme o ugovoru o djelu. Institut za uporedno pravo. Federalni propisi su veoma opširni. Već po zakonskoj definiciji ugovor o građenju spada u ugovore o djelu. Oni se mogu podijeliti na imovinske i administrativne. Pojam ugovora Građevinarstvo predstavlja jednu od najsloženijih i najznačajnijih privrednih djelatnosti. Izvori prava Najvažniji izvor prava za ugovor o građenju su zakoni. str.Carić dr Slavko: “Ugovori robnog prometa“. Shodno tome. Ukoliko pojedina pitanja nisu u njima regulisana. sinalagmatičan i formalan pravni posao. Vilus dr Jelena: “Ugovor o građenju”. 7-8. Beograd. 2.1968. dvostrano obavezan. Naučna knjiga. 549-550. a naručilac se obavezuje da mu za to isplati određenu cijenu”. str. Beograd. 1987.GLAVA DRUGA UGOVOR O GRAĐENJU I POJAM UGOVORA I IZVORI PRAVA 1. Njega karakteriše i velika isprepletenost prinudnopravnih . Prva uređuje urbanističko-komunalne uslove za zaključivanje i izvršavanje ugovora o 228 Vidjeti Kapor dr Vladimir . odnosno na već postojećem objektu izvršiti kakve druge građevinske radove. VI izdanje. “ugovor o građenju je ugovor o djelu kojim se izvođač obavezuje prema određenom projektu sagraditi u ugovorenom roku određenu građevinu na određenom zemljištu. Po svojim osobinama ugovor o građenju je teretan. ili na takvom zemljištu. 245 .administrativnih i dispozitivnih imovinskih elemenata. ne preuzima obavezu rada. Od prinudnih propisa treba spomenuti one koji se odnose na pojedina pitanja finansiranja izgradnje. 228 Po članu 630 ZOO. koji nastavlja tendenciju uporednog prava da se dio ovoga posla zasnovan na autonomiji volje stranaka uredi i ključnim izvorom privrednog prava. izvođač. Mogu se podijeliti u dvije grupe. Ugovoru o građenju su posvećeni članovi 630-647. Od dispozitivnih propisa na prvom mjestu se nalazi Zakon o obligacionim odnosima. kao karakteristični dužnik. nego obavezu postizanja ugovorenog rezultata.

235 Njihovo važenje je uslovljeno uključivanjem u ugovor. Zagreb. izmjene i dopune u broju 26/82. Ona imaju svojstvo stranke. odnosno nosilaca raspolaganja društvenom svojinom. Radi se o posebnom režimu prava javnih nabavki. značajno vrelo iz ove grupe predstavljaju i opšti uslovi poslovanja koje usvajaju pojedini investitori ili izvođači. ustupanju radova i usluga (Sl. ustupanju radova i usluga. zatim opšti uslovi Međunarodne federacije savjetodavnih inženjera (FIDIC). nije stavljena van snage njegova važnost iako je njegova materija postala neaktuelna.2003. 234 Na primjer: Opšti uslovi INGRE iz Zagreba. subjekti specijalizovani za vršenje nadzora.građenju. te upravni organi. te akti ostalih međunarodnih organizacija. 56/02. SFRJ 18/77. CIP. II STRANKE I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. Ovo se posebno odnosi na materiju ustupanja izgradnje investicionih objekata od strane tzv. 1987. list SRBiH 33/77. 230 229 246 . uključiti Zakon o prostornom uređenju (Sl. U ovoj oblasti sada postoji određena pravna praznina koja je nadomještena postojanjem posebnih propisa koji se odnose na ustupanje građevinskih radova od strane tzv. te inspekcijski nadzor. 231 Kao posebni izvori prava mogu se spomenuti i Zakon o građenju i Zakon o građevinskom zemljištu Federacije BiH. prema terminologiji ZOO. Savez finansijskih i računovodstvenih radnika BiH. str. dalje će se citirati kao ZG i Odluka Visokog predstavnika o proglašenju Zakona o građevinskom zemljištu Federacije BiH od 15. 235 Tri su najvažnije grupe ovih pravila: opšti uslovi Evropske ekonomske komisije UN. Dalje: ZPU). Dalje ćemo ih citirati kao: UG. Proceduralna pitanja predstavljaju najveći dio sadržaja ovih akata. Najvažniji su: Zakon o prostornom uređenju 229 i Zakon o ustupanju izgradnje investicionih objekata. novine FBiH br. 230 Ono što je karakteristično za ovaj pravni propis je to što. do sada. l. inženjering organizacije. kao i budžetskih korisnika. 141-157. 231 Ova materija je regulisana Uredbom o postupku nabavke roba. U propisima i u praksi za njih se koriste i nazivi: investitor i građevinar. projektantske organizacije. 234 Oni se najčešće rade oslonom na neke od opštih uslova međunarodnog karaktera. javnog sektora ili pravnih lica u većinskom vlasništvu države. 34/04) 232 Sl. korisnika. novine FBiH br. Stranke Lica za koja nastaju obaveze i prava na osnovu ugovora su. Druga se tiče načina zaključivanja ugovora o građenju. Danas je njihova primjena uslovljena sporazumom stranaka u svim slučajevima u kojima one sadrže rješenja suprotna dispozitivnim odredbama ZOO. novine FBiH br. 1980. Izmjene i dopune su urađene na osnovu Dogovora SR i SAP o ustupanju izgradnje investicionih objekata u društvenom vlasništvu (Sl. Tekst kod Vukmir dr Branko “Ugovori o izvođenju investicijskih radova međunarodni”.05. naručilac i izvođač. Pored posebnih uzansi. Međunarodne banke za obnovu i razvoj (IBRD) i ORGALIME naročito. 232 Od izvora privrednog prava koji su autonomnog karaktera treba istaći Posebne uzanse u građevinarstvu. Pored njih se u poslu građenja sreću i drugi subjekti: arhitekti. 233 One predstavljaju kodifikaciju poslovnih običaja u ovoj oblasti.g. 52/02. Sarajevo. Sl. Vidjeti kod Trifković dr Miloš: “Sadržaj ugovora o investicionoj izgradnji u svjetlu izvora prava” u “Ekonomika investicija kao faktor stabilizacije privrede”. l. SFRJ 69/80). 233 Sl.

Investicioni program i tehnička dokumentacija Izgradnji objekata i uopšte izvođenju građevinskih. Tendencija zakonodavca je da sve značajnije faze posla građenja mogu da obavljaju samo specijalizovane organizacije i lica.svaki na osnovu posebnog ugovora o građenju. 2. Investicioni program je elaborat iz koga se vidi o kakvom se objektu radi. tj. rentabilno i društveno opravdano i da je tehnološki proces. gas i sl. 18 ZG). U praksi se drugi učesnici u poslu nazivaju kooperanti. ili jedinstveno. pošta. Projektovanje.ograniči broj članova konzorcija (konzorata). kontrola projekta. 20 ZG). Građenjem građevina u prostoru se mogu baviti samo pravna lica registrovana za obavljanje te djelatnosti ako pored opštih uslova ispunjavaju i uslov da u radnom odnosu imaju najmanje jednog diplomiranog inženjera sa najmanje 5 godina radnog iskustva i položenim stručnim ispitom (čl. gdje se daje analiza uslova za njegovu izgradnju i dokazuje da je izgradnja toga objekta. montažnih i ostalih radova može se pristupiti na osnovu investicionog programa i investicione tehničke dokumentacije. Da bi ugovor o građenju bio posao poslovnog prava. Za sva navedena lica. odnosno eksploatacija. osim investitora. građenje i nadzor nad građenjem investitor mora povjeriti pravnim ili fizičkim licima registrovanim za obavljanje te djelatnosti (čl. katastar). potrebno je da i investitor bude privredni subjekat. vodovod i kanalizacija.. funkcionalnost objekta cjelishodna. propisani su uslovi koje moraju ispuniti prije registracije za obavljanje djelatnosti kojom se bave. Prethodne radnje 2. Njihovo pribavljanje predstavlja prvu grupu prethodnih radnji koje investitor mora da obavi da bi mogao pristupiti zaključenju ugovora. Kao izvođač može se pojaviti pravno ili fizičko lice registrovano za obavljanje te djelatnosti. Investicioni program treba da sadrži sljedeće podatke: opis 247 . Investitor može biti fizičko ili pravno lice u čije ime i za čiji račun se gradi građevina i vrše drugi zahvati u prostoru. Izvođač može zaključiti posebne ugovore sa drugim subjektima za izvođenje pojedinih dijelova objekata ili pojedinih radova. U tom slučaju se radi o konzorcijalnom nastupu koji se zasniva na posebnom ugovoru.treba i komunalne organizacije koje daju saglasnosti na projekat (elektroprivreda. odnosno lice sa statusom koji dozvoljava sklapanje trgovačkih poslova. Konzorcij se pojavljuje kod velikih investicionih objekata. Investitor ima pravo da u pozivu za javno nadmetanje . nadzora nad građenjem i revidiranja projekta povjeravaju samo pravnim ili fizičkim licima registrovanim za obavljanje te djelatnosti. po svojoj pravnoj prirodi predstavlja opasnu djelatnost.1. On se tada pojavljuje u ulozi komisionara. odnosno izvođenje predviđenih radova ekonomično. Tako se i poslovi projektovanja. Kao izvođač se može pojaviti i više registrovanih subjekata istovremeno. kao jedan subjekt. Ovakvo rješenje je opravdano s obzirom da je posao građenja. zemljišno-knjižni ured. Oni mogu djelovati samostalno .za ponudbenu licitaciju .

socijalne i kulturne ustanove. specifikaciju. crteže. tehnološko-proizvodnu. Projekti sadrže. upravne zgrade. tehničko obrazloženje. Investicioni program se izrađuje za cio objekat. Tehnička dokumentacija se radi na osnovu uslova utvrđenih u urbanističkoj saglasnosti. Ali ako se objekat gradi iz kredita. društvena opravdanost. Obaveza je da se ugovor sačini u pismenoj formi. njegovu namjenu. U praksi se idejni projekat redovno radi. ili usluga. tj. odnosno eksploatacionu koncepciju. nego samo neke od njih i druge specifične. izvedbenog projekta. odnosno saglasnosti. analizu uslova za izgradnju i eksploataciju objekta. ali se može izrađivati i za dijelove objekta koji predstavljaju ekonomsko-tehničku cjelinu. kapacitet.objekta. Program rade stručna lica i donosi ga investitor bez ičijeg odobravanja. parkove. Između njega i projekta “za izvođenje”. sportske terene itd. tehničke opise. ali se iz njega mora vidjeti njihova namjena. rezultatima prethodnih ispitivanja i istraživanja. pored ostalog. opreme. ako je investitor odlučio da gradi objekat po dijelovima. 25 ZG). kao što su građevinski. vrijednost prethodnih ulaganja. analizu tržišta i mogućnost plasmana robe. a može ugovoriti njegovu izradu sa nekim preduzećem koje je registrovano za tu djelatnost. predmjer. početak eksploatacije itd. bez koje se ne može graditi niti sklapati ugovor o izgradnji objekta. zgrade za zdravstvene. građenju se ne može pristupiti bez odobrenja koje izdaje državni organ. trajanje izgradnje. Tehnička rješenja u projektima moraju biti u skladu sa tehničkim propisima i standardima. onaj u kome su cjelovito i detaljno data sva rješenja vezana za planirani objekat i/ili radove. ona obuhvata različite projekte. Njegovoj izradi može. Pored toga. Investicioni program može izraditi sam investitor. Investiciona tehnička dokumentacija je elaborat u kome se tehnički razrađuje tehnološko-proizvodna. često se sreće i “glavni projekat”.kao što su škole. eksploatacionom i ekonomskom koncepcijom objekta (čl. da prethodi “idejni projekat”. Investicioni program je preduslov za izradu investicione tehničke dokumentacije. kao što će se vidjeti. posebne uslove za građenje toga objekta itd. onda kreditor prilikom odobravanja kredita vrlo pažljivo razmatra program i uvjerava se o tačnosti podataka i opravdanosti i rentabilnosti izgradnje toga objekta. a naročito rentabilnosti. odnosno eksploataciona koncepcija objekta i radova i daju tehnička rješenja za njegovu izgradnju. predračun sa opisom radova. tehnološki. Zakon zahtijeva da postoji projekat “za izvođenje”. ona 248 . jer se na osnovu njega izdaje urbanistička saglasnost. ekonomičnost i funkcionalno povoljno rješenje. odnosno o izvođenju radova. potrebna obrtna sredstva. te sa tehnološkom. po sporazumu stranaka. i sa dobijenim saglasnostima komunalnih organizacija. Za objekte neprivrednog karaktera . – jasno je da investicioni program neće sadržavati sve navedene podatke. program proizvodnje. postrojenja i montaže i razlog za njihov izbor. odnosno eksploatacije. Prema prirodi posla. a odobrenje se ne može dobiti bez investicione tehničke dokumentacije. analizu osnovnih ekonomskih pokazatelja. izvore finansiranja. Naime. projekat instalacija i drugi. karakteristike objekta.

Samo započinjanje izgradnje bez odobrenja je krivično djelo zapriječeno kaznom zatvora od 1 do 3 godine (čl. 2. 27 koje se odnose na kontrolu projekta.moraju biti i racionalna. Izradom investicione tehničke dokumentacije bave se fizička i pravna lica koja su za takav rad registrovana (čl. u postupku izdavanja odobrenja organ uprave provjerava da li je tehnička dokumentacija urađena prema urbanističkoj saglasnosti. Projekti koji ulaze u tehničku dokumentaciju moraju biti revidirani. Treće. Drugo. Reviziju vrše organizacije koje su registrovane za izradu odgovarajuće tehničke dokumentacije. Ovo pitanje je danas upotpunjeno odredbama ZG čl.2. 74 ZG). 249 . Investitor sklapa pismeni ugovor sa projektantom koji mu izrađuje investicionu tehničku dokumentaciju. Poštovanje ovih zahtjeva je i administrativna obaveza organizacija koje rade tehničku dokumentaciju. 32 ZG). 22 ZG). ZG). investitor mora da obezbijedi odobrenje za građenje. odobrenje izdaje opštinska služba uprave nadležna za poslove građenja na čijem teritoriju se izvode radovi (čl. odobrenje se mora izdati ili odbiti u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva. Ono se u praksi naziva i građevinska dozvola. Rješenja su osavremenjena na taj način da se sve više uvažavaju ekološki zahtjevi kao i zahtjevi lica sa umanjenim tjelesnim sposobnostima. Za neke objekte se predviđa da je izdavanje odobrenja za objekte posebno utvrđene u zakonu nadležan kantonalni organ uprave. Istim ugovorom može biti predviđena i izrada investicionog programa i investicione tehničke dokumentacije. uslovi vezani za protivpožarnu zaštitu i zaštitu na radu. Posebno egzistiraju i novčane kao prekršajne sankcije. Odobrenje za građenje Kada je pribavio investicioni elaborat i revidiranu tehničku dokumentaciju. zakonu i propisima za odgovarajuću izgradnju. odnosno njenog dijela (čl. odnosno izvođenju konkretnih radova. i platio troškove vezane za objekat. Odobrenje za građenje važi 2 godine od dana pravosnažnosti odobrenja za građenje i može se na zahtjev investitora produžiti za još jednu godinu ako se nisu izmijenili uslovi za građenje. Za objekte određenih vrsta može biti propisana i posebna tehnička kontrola od strane državnih organa ili ovlaštenih organizacija. Najprije. Odobrenje za građenje nije potrebno za manje složene objekte i infrastrukturne priključke kao ni za radove redovnog održavanja oštećenih građevina koji se mogu svrstati u radove tekućeg održavanja (čl. 30 ZG). Ovdje je dovoljno istaći nekoliko momenata. Ono prestaje da važi ako radovi ne budu započeti u roku koji je u odobrenju naveden. Postupak podnošenja zahtjeva i procedura izdavanja odobrenja za građenje uređeni su u ZG veoma detaljno. Odobrenjem za građenje nadležni organ uprave potvrđuje da su ispunjeni svi uslovi predviđeni u ZG i ZPU i da stoga investitor može da pristupi izgradnji projektovanog objekta.

U posebnom pravnom režimu se nalaze pravna lica u vlasništvu države i korisnici budžetskih sredstava. izuzev ako je tu obavezu isključio u pozivu na nadmetanje”. bilo prikupljanjem ponuda (čl. investitor mora imati obezbijeđena sredstva za finansiranje investicionog objekta. putem kredita. Procesna pravila o načinu izbora saugovarača u principu su ista. on samostalno odlučuje o načinu odabira građevinara. Ta sredstva investitor može obezbijediti iz sopstvenih ili drugih izvora. Radi se o već spomenutom režimu javnih nabavki. Sredstva za izgradnju Pored programa i tehničke dokumentacije. Jedan izuzetak ipak postoji. 3.3. poziv na nadmetanje radi izvršenja određenih radova obavezuje privatnog investitora da sklopi ugovor sa onim “koji ponudi najnižu cijenu. Investitor samostalno odlučuje o tome da li će izabrati saugovarača javnim nadmetanjem (ponudbenom licitacijom). Pravni režim za izbor saugovarača Pravni režim izbora saugovarača obuhvata pravila o načinu određivanja građevinara sa kojim će se sklopiti ugovor i proceduru koja se provodi u primjeni izabranog načina. 3. Izbor saugovarača 3. bez obzira na to o kakvom se predmetu ugovora radi. Prva grupa rješenja zavisi od toga da li se kao investitor pojavljuje subjekat zasnovan na državnoj ili privatnoj svojini. Kada je investitor lice koje djeluje na bazi privatne svojine. Druga skupina ima procesni. Pravila koja ga uređuju izložićemo polazeći od rješenja koja važe za investitore zasnovane na državnom kapitalu.1. 604 ZOO. Značajna razlika postoji samo kod javnog nadmetanja.2.2. odnosno ofertalnom licitacijom. prikupljanjem ponuda ili neposrednom pogodbom. npr. Da bi donio odluku o izgradnji. Kada se izvođenje investicionih radova u BiH povjerava stranom izvođaču. Prema čl. Ona imaju privredno-pravnu prirodu i 250 . investitor mora prethodno obezbijediti finansijska sredstva. on se mora izabrati bilo na osnovu javnog nadmetanja. 32 Zakona o vanjskotrgovinskom poslovanju). Investitor objekta koji se gradi državnim sredstvima ne mora da isključi svoju obavezu da zaključi ugovor sa najjeftinijim ponuđačem ali je dužan da ugovor zaključi sa najpovoljnijim ponuđačem koji ispuni uslove utvrđene kriterijima u javnom pozivu za nadmetanje. O obezbjeđenju sredstava za građenje kao i o obezbjeđenju plaćanja po ugovorima o izgradnji investicionih objekata investitor ne mora podnijeti posebne dokaze pošto se najčešće praktikuje uzimanje odgovarajućih sredstava obezbjeđenja plaćanja. tehnički karakter i ona zavisi od prihvaćenog načina izbora građevinara. Javno nadmetanje Javno nadmetanje se naziva i ponudbenom. bez obzira na svojinska obilježja investitora.

Oglas sadrži kratak opis objekata i radova i bliže uslove za ustupanje izgradnje. ona se mogu primijeniti i za zaključivanje drugih vrsta ugovora. predaje ponuda. preko tipske ponude i formulara ugovora do garancije koji se moraju dostaviti uz ponudu. da dostave svoje ponude za izgradnju. Tender je skup dokumenata u kojima su precizno i detaljno određeni: jednoobrazan sadržaj ponuda.3. Ovom tehnikom odabira izvođača investitor koji je u ekonomskom smislu ponudilac pravno dobija položaj ponuđenog. ugovora o prodaji naročito. odabira i dodjeljivanja ponuda veoma je složena. Procedura ispitivanja.rasprostranjena su i u međunarodnim poslovima investicione izgradnje. referens-lista i lista osoblja. Njene faze su: prijem ponuda. U njemu investitor obavještava potencijalne ponuđače o svim relevantnim radnjama i momentima popunjavanja ponude. javno otvaranje ponuda. sadrži zbirku obrazaca: od formulara za dobijanje informacija. U ovaj dio tendera mogu biti uvršteni obrasci za (tehničke) specifikacije kao što su liste opreme. Javno nadmetanje ili ofertalna licitacija je jednostrani građansko pravni posao kojim se investitor javno obavezuje da će primiti i razmotriti sve ponude za zaključenje ugovora o građenju koje odgovaraju uslovima javnog poziva ili da će preduzeti i druge radnje vezane za eventualno zaključivanje određenog ugovora. koje investitor želi da dobije i postupak investitora sa tako dobijenim ponudama. Tender po pravilu sadrži više elemenata. osim cijene. predstavljaju poseban dio tendera. Drugo. 251 . ravnopravnost svih potencijalnih učesnika u nadmetanju i svih ponuđača mora biti obezbijeđena. odluka organa upravljanja o neuspjelom nadmetanju ili o izboru jednog ili više najpovoljnijih izvođača (Letter of Intend). 3. tender sadrži sve potrebne planove i projekte. Tender. eventualnim izmjenama ponude i o postupku koji će se provesti sa ponudama. Prvi je uputstvo ponuđačima. Ukoliko su ovi elementi brojni i složeni. Napokon. tako i samih izvođača između sebe. Pored toga. Sama procedura predstavlja kompromis između zahtjeva za što kraće i ekonomičnije zaključenje ugovora i težnje za što većom ekonomskom i pravnom sigurnošću kako tražioca usluge u odnosu sa ponuđačima. Ako su ovi elementi zadati. Ovi opšti i posebni uslovi su po pravilu veoma opširni i imaju karakteristike samoregulirajućih ugovora. tender sadrži opšte. Odluka se objavljuje u službenom glasilu i/ili sredstvima javnog informisanja. procjena ponuda. po pravilu se uobličavaju u tenderu. Prikupljanje ponuda Prikupljanje ponuda se sastoji u pozivanju određenog kruga izvođača neposredno. a ne putem javnog oglasa. a po potrebi i posebne uslove za izgradnju konkretnog objekta ili izvođenje radova. Odluku o raspisivanju javnog nadmetanja donosi organ upravljanja investitora. pregovori sa izabranim i zaključenje ugovora (Letter of Acceptance). Time je njegova i poslovna i pravna pozicija znatno poboljšana. dalje. Pri tome.

oglas mora sadržavati i zahtjev za podatke o ličnosti izvođača (oprema. prikupljanja ponuda. 4. nego na sve izvođače koji su se kvalifikovali. Neposredna pogodba Bez provođenja postupka ofertalne ili licitacije o podobnosti investitora može se zaključiti ugovor samo u slučajevima koji su određeni zakonom. Ako ne uspije ni ponovljena. 2 ZOO). 630. radi ostvarivanja određenih programa stambene izgradnje i objekata infrastrukture. Zaključenje ugovora Završetkom postupka ponudbene licitacije. Rezultati tih pregovora su odlučujući za izbor saugovarača. Oni se mogu podijeliti u dvije grupe. Licitacija (konkurs) o podobnosti je jednostrani građanskopravni posao kojim se investitor javno obavezuje da će prema jedinstvenim mjerilima utvrditi podobnost svakog prijavljenog subjekta za izvođenje određenog objekta ili radova. On je zaključen kada je sporazum postignut u pisanoj formi. Druga grupa slučajeva u kojima je moguće zaključenje ugovora neposrednom pogodbom odnosi se na situacije u kojima je neka vrsta licitacije potrebna. 3. te da će onima koji se kvalifikuju uputiti poziv da pošalju svoje ponude. Razlike su sljedeće: prvo. Tu spadaju slučajevi u kojima se izgradnja ustupa: nakon nepogoda i drugih nepredviđenih događaja s ciljem otklanjanja njihovih štetnih posljedica. st. referens-lista i slično). Po svojoj pravnoj prirodi ono predstavlja prihvat. odnosno kontakata sa pojedinim izvođačima investitor još nije konačno izabrao partnere. na objektima koji su od posebnog značaja za narodnu odbranu i na bazi sporazuma investitora i izvođača o zajedničkom finansiranju izgradnje. Postupak konkursa za utvrđivanje podobnosti sličan je postupku ofertalne licitacije. I treće. U našem pravu se krug lica kojima će biti poslan poziv obavezno određuje licitacijom o podobnosti ako se radi o režimu javnih nabavki.4. Ovo pravilo postoji samo u režimu javnih nabavki ali je i u ovom slučaju potrebno odobrenje Ministarstva finansija Federacije BiH. investitor ima pravo da ugovor zaključi neposrednom pogodbom. Ona može biti 252 . U prvu ulaze one situacije u kojima licitacija nije ni potrebna. bilo licitacija o podobnosti. odluka se odnosi ne na najpovoljnijeg. O tome ih obavještava pismom o namjerama (Letter of Intend). kadrovi.odnosno radove. Drugo. poziv na dalje pregovore i zaključenje ugovora može se uputiti samo jednom ili nekim već kvalifikovanim izvođačima. U prva dva slučaja on ima pravo da traži nastavak pregovora sa onima koje je odredio kao najpovoljnije. bilo ponudbena. Ugovor o građenju je formalan pravni posao po sili zakona (čl. Izabrani izvođač se obavještava o tome pismom o prihvatanju (Letter of Acceptance).

Prema UG 11. koji može imati isti predmet. 238 Vidjeti Trifković dr Miloš: “Građevinski nadzor”. 237 Vidjeti Đuretić dr Slobodan: “Ugovor o izgradnji investicionih objekata”.ostvarena potpisivanjem jedinstvenog dokumenta. III BITNI ELEMENTI UGOVORA 1. kao i samostalna postrojenja trajno povezana sa tlom. građevinskih radova. osim onih koji su sporazumom stranaka izričito isključeni. 561. 253 . upućivanjem na tehničku dokumentaciju. 237 Kako bi se ugovor o građenju razlikovao od ugovora o djelu. Stručna knjiga.Carić dr Slavko. a može i razmjenom pisama identičnog sadržaja. najprije. A to znači da i oni treba da budu veći i složeniji. Predmet ugovora o građenju može biti uključen i u predmet ugovora o investicionoj izgradnji. potrebno je i na građevinske radove primijeniti ista mjerila kao i na pojam “građevine”. gotovih građevinskih elemenata i konstrukcija kao i drugi zahvati u prostoru. str. 630 ZOO dvostruko: kao “građevina” i kao “građevinski radovi”. montažnih i drugih radova. Da bi neki poslovi bili građevinski. Građevinom se smatra građevinski objekat koji je trajno povezan sa tlom i koji se sastoji od građevinskog sklopa i ugrađene opreme koji u okviru tehnološkog procesa čine tehnološku cjelinu. da moraju ulaziti u okvire ove djelatnosti. tehnička dokumentacija je uvijek sastavni dio ugovora. str.) i navođenjem bitnih osobina građevinskih objekata. Može biti povezan i sa isporukom investicione opreme. nesumnjivo je. Beograd. 236 U teoriji je kritikovana neodređenost u definisanju predmeta ovog posla. 1983. Predmet Predmet ugovora o građenju određen je u čl. Pojam “građevina” određen je nabrajanjem objekata primjera radi (zgrade. Upravo zbog toga se u drugom slučaju ugovor o građenju smatra sklopljenim danom prijema pisma o prihvatanju. 236 Građenje je članom 2 ZG definisano kao izvođenje pripremnih radova. Ugovor se može zaključiti i tako da se izvođač obavezuje da izvrši sve radove prema tehničkoj dokumentaciji. brane. Te karakteristike su veličina i složenost (čl. 61-63. isto djelo. mostovi itd. Materijal za savjetovanje. Vidjeti: Kapor dr Vladimir . češće. istražnih. “Građevinski radovi” nisu precizirani u zakonu. 631 ZOO). ugradnja i montaža opreme. On se tada određuje u sklopu pripremnih. Mogu se podijeliti na građevinske radove u užem smislu (“čisti”) i na zanatske radove. 238 Predmet posla se određuje ili u ugovoru neposredno ili.

investitor može i raskinuti ugovor. uvijek ulazi vrijednost radova navedenih u tehničkoj dokumentaciji u predmjeru prvenstveno. Prvi je paušalno utvrđivanje. No. 121. str. Prema UG 32 “cijena određena u ukupnom iznosu ne mijenja se zbog nastalih viškova i manjkova radova”. Određivanje cijene se uvijek vrši sporazumom stranaka. u pravilu. 240 UG 9 definiše nepredviđene radove kao one “koji ugovorom nisu obuhvaćeni. Osnov za ugovaranje cijene je predmjer radova. 634 ZOO). ukoliko oni ne prelaze 10% ugovorenih količina (uzansa br. materijala. Napokon. U cijenu. 1978. ona dovela do znatnog povećanja cijene. ne razdvaja cijena rada i oni posebno ne iskazuju. 22). Drugi i u praksi najčešći metod jeste određivanje cijene kao zbira jediničnih cijena za pojedine radove. tako da se 239 Danas se. odnosno manjkove radova. naknadni radovi . Svi oni nemaju jednak tretman. neočekivanom pojavom vode ili drugim izvanrednim i neočekivanim događajima” 240 Za ove radove izvođač ima pravo na pravičnu naknadu. od “viškova” i od “manjkova” radova (UG 9). već se daje jedinstvena cijena ugrađeno. 634 ZOO govori o “hitnim nepredviđenim radovima”. a koji se moraju izvesti”.oni koji nisu ni ugovoreni ni nužni ne utiču na cijenu. I treće. 254 . To su oni “čije je poduzimanje bilo nužno da bi se osigurala stabilnost objekta ili spriječio nastanak štete. Zbornik radova sa Savjetovanja o Zakonu o obveznim (obligacionim) odnosima. odnosno radova (UG 22). višak ili manjak radova ne utiče na cijenu. tj. Cijena dalje zavisi od odnosa količina radova koje su predviđene ugovorom i onih koje stvarno treba izvesti. davanje ukupne cijene za cijeli objekat (čl.IPU. Određivanje cijene Cijena je naknada koju investitor duguje izvođaču za postignuti rezultat: građevinu ili obavljene građevinske radove. Jedinične cijene se iskazuju prema predmjeru radova. pa ćemo se na ovom modalitetu zadržati kasnije. Ona znači pretvaranje opšteg tipa ugovora o građenju u poseban posao. Beograd. Ako njihov uticaj na cijenu nije ugovoren posebne uzanse o građenju smatraju da se jedinične cijene primjenjuju i za viškove. Kod ugovora “ključ u ruke”. O njihovoj vrijednosti stranke se moraju posebno sporazumjeti (UG 35). 635 ZOO). ali cijena ne mora odgovarati onome iznosu koji je investitor utvrdio predračunom. Postoje tri osnovna načina na koja se određuje cijena. u nju su već uključeni fiksni troškovi građevinara. Cijena 2. tj. najprije. Ovaj metod može se primijeniti i za dio objekta. Drugu relevantnu vrstu radova čine “nepredviđeni radovi”. Postoji više vrsta radova čiji troškovi čine cijenu. 239 Biro Zoltan: “Ugovor o građenju s posebnim osvrtom na reviziju cene i klauzula “ključ u ruke”.2. Treba istaći da naslov čl. Cijena radova ne uključuje i cijenu materijala.1. SUPJ . ali da tekst nigdje izričito ne spominje hitnost. a izazvani su neočekivano težom prirodom zemljišta. cijena može biti određena uz navođenje izraza “ključ u ruke” ili neke druge sintagme sličnog značenja. Ako bi (čl. Složenost posla u punoj mjeri se odrazila i na pravni režim cijene.

izmjena cijena se ne može zahtijevati radi promjene cijena materijala u onoj mjeri u kojoj je izvođač avansom mogao “isključiti uticaj izmena cena materijala na ugovorenu cenu” (UG 29). Privredna štampa. koji odgovara principima našeg obligacionog prava. Nastavljajući koncept usvojen u sudskoj praksi 241 i u Posebnim uzansama. 639 ZOO). uticaj može imati i avans. 25.2. kada se promjene pojave i unaprijed. U slučaju da izvođač nije u docnji. Njegov pravni režim je u principu isti kao i kod ugovora o prodaji. Indeksna klauzula je uređena u posebnoj uzansi o građenju br. Ukoliko je izvođač u docnji. 255 . Ukoliko je izvođač u docnji svojom krivicom. 638 ZOO). tako i ugovorna. mogla se primijeniti kada se troškovi života promijene za 5%. 637 ZOO). Već pri zaključenju ugovora u njega mogu biti unesene klizna skala i indeksna klauzula. Izvođač tada snosi povećanja do 10%. Povećanje cijena elemenata na osnovu kojih je određena cijena radova nastalo nakon pada građevinara u docnju u cjelini snosi sam izvođač (čl. Zbog toga mu zakonodavac daje pravo da u uslovima znatnog povećanja raskine ugovor. Ravnopravan tretman stranaka naveo je zakonodavca da naručiocu obezbijedi pravo na sniženje cijene onda kada padaju cijene elemenata na osnovu kojih je utvrđena vrijednost objekta. a preko toga investitor (čl. Prema njoj. Tada duguje izvođaču dio cijene za već završene radove i “pravičnu naknadu za učinjene neophodne troškove” (čl. Vidjeti UG 22-33. Beograd. cijena je ipak promjenjiva. Promjena cijene Ugovorena cijena se može mijenjati. 242 ZOO je usvojio načelo promjenjivosti cijene. Ukoliko je avans predviđen i dat izvođaču radi nabavke materijala. odnosno kod fiksnih cijena 10%. str. naručilac ima pravo na sniženja koja prevazilaze 2%. odnosno radova. Ovaj načelni stav. kako zakonska. izvođač koji nije u docnji snosi povećanja cijene do 2%. Jasno je da u sva tri slučaja investitor može biti doveden u situaciju da ne može da nastavi izgradnju. cijena može biti modifikovana i u skladu sa sporazumom stranaka. nego onaj njen dio sa kojim je izvođač u docnji. Čak i onda kada je predviđeno da se cijena neće mijenjati ako se nakon zaključenja ugovora povećaju cijene elemenata na osnovu kojih je ona utvrđena. Pošto ovo rješenje odgovara i opštim pravilima 241 242 Vidjeti Šurlan Petar: “Posebne uzanse o građenju”. Prvi instrument se gotovo redovno sreće u praksi. 1977. 27-28. 636 ZOO). na njega pada teret povećanja cijena do 5%. Osnovicu za utvrđivanje procenata u ovom slučaju ne predstavlja ukupna vrijednost radova. kod ugovora o građenju je razvijeniji nego kod drugih poslova. Sporazumna promjena cijena može se izvršiti naknadno. Na pravila o promjeni cijene. Ako ugovor ne sadrži posebna rješenja o modifikaciji cijene.2. sva sniženja cijena idu u korist investitora (čl. Pored toga. Ono jednako djeluje i prema investitoru i prema izvođaču.

vrijeme za izvođenje svake faze ima pravno dejstvo posebnog roka (UG 36). Kao i obično kod ugovorne kazne. privremenim situacijama. ili na isti ovaj način. U praksi dominira određivanje roka periodom. Ako to nije slučaj. Ugovorna kazna Pravni režim ugovorne kazne zavisi od sporazuma stranaka. Ugovorom se predviđa plaćanje ugovorne kazne u slučaju izvođačeve docnje. on teče od dana uvođenja građevinara u posao. plaćanje se može predvidjeti u utvrđenom iznosu po ugovorenim periodima (npr.obligacionog prava. Njihovoj interpretaciji i dopuni u svojstvu običajnih normi služe posebne uzanse 36-44. 3. Zakon o obligacionim odnosima ni kod ugovora o djelu. prolongiranje rokova se može tražiti u slučajevima u kojima zbog promijenjenih okolnosti ili neispunjavanja obaveza naručioca izvođač ne može izvoditi radove. 2% od ugovorenih. odnosno za eventualno pomjeranje radova zbog nepovoljnijeg godišnjeg doba (UG 42). Rok Rok je trenutak do koga ili period unutar koga objekat. Njegovo nepoštovanje daje investitoru pravo na raskid ugovora (UG 39). Prema posebnoj uzansi 42. ako ugovarači posebno odrede. Početak toka roka utvrđenog periodom može biti izričito ugovoren. Rok se u ovom slučaju produžava za vrijeme potrebno za ponovno otpočinjanje radova. ni kod ugovora o građenju ne sadrži posebna rješenja o vremenu u kome izvršilac treba da ispuni svoju osnovnu obavezu. 4. Produžavanje roka je moguće na osnovu ugovora i to bilo unaprijed. Zahtjev za produženje mora se podnijeti čim izvođač sazna za razlog produženja. odnosno građevinski radovi moraju biti završeni. Ukoliko izvođač bez opravdanog razloga odlaže početak korištenja roka za građenje. Razumije se da stranke svojim sporazumom mogu i samo pojedinim faznim rokovima dati ovo svojstvo. uključivanja posebnih uzansi u izvore prava i od dispozitivnih rješenja Zakona o obligacionim odnosima. investitor mu može dati primjeren rok. Stoga će se i na ovaj posao primjenjivati opšta pravila. bilo naknadno. primijeniće se i onda kada važenje Posebnih uzansi nije izričito ugovoreno. To se najčešće čini utvrđivanjem dinamičkog vremenskog plana radova. 256 . On se kroz izvođenje konstatuje tzv. 5.000 KM za svaki dan zakašnjenja) ili u procentima od vrijednosti neizvršenih radova za utvrđeno vrijeme (npr. Tada. a neizvršenih radova za svaki dan zakašnjenja). Pod tim se podrazumijeva završavanje svih “onih obaveza naručioca bez čijeg prethodnog ispunjenja započinjanje radova faktički nije moguće ili pravno nije dozvoljeno” (UG 45).

ni Posebne uzanse o građenju ne sadrže dispozitivna pravila o premiji. 244 O pojedinim aspektima ugovorne kazne i premije pobliže: Docent dr. i ugovorna kazna iznosi jedan promil od ukupno ugovorene cijene radova za svaki dan zakašnjenja. po Posebnim uzansama o građenju (uzansa br. Veljko Trivun «Uticaj principa pacta sunt servanda na izvršavanje obaveza kod ugovora o građenju». O njima će biti riječi pri izlaganju odgovornosti projektanta i izvođača. 5. primijeniti analogija sa metodom utvrđivanja ugovorne 244 kazne. Premija egistira da bi se stimulisao izvođač na ispunjenje obaveza prije roka i da bi izjednačio njegovu pravnu poziciju sa investitorom. Premija se nalazi u istom pravnom režimu kao i ugovorna kazna.ali po progresivnoj stopi (npr. prenesena garancija izvođača radova (UG 87). Ostali garantni rokovi su uređeni prinudnim propisima u Zakonu o obligacionim odnosima. Veljko Trivun: “Uticaj principa pacta sunt servanda na izvršavanje obaveza kod ugovora o građenju”.g. str. 2% za svaki dan za prvih 10 dana docnje. 52). Sarajevo 2002. sarajevo. Premija izvođaču Izvođač koji je u docnji sa ispunjenjem svojih obaveza duguje investitoru isplatu ugovorene kazne shodno njihovom sporazumu. Ugovorna kazna se plaća od primopredaje objekta. 2002. Ekonomski fakultet u Sarajevu-Izdavačka djelatnost. Njihovo trajanje iznosi dvije godine za kvalitet radova ako ugovorom ili propisima nije drugačije određeno (UG 85). Ekonomski fakultet u Sarajevu-Izdavačka djelatnost Fakulteta. U tom slučaju. str. stranke se u svakom konkretnom poslu moraju sporazumjeti o uslovima za primjenu ovog instituta i o iznosima koje investitor duguje izvođaču za prijevremeno završavanje njegovih obaveza. U pogledu ugrađene opreme važi tzv. Pri tome se može. O modalitetima ugovaranja ugovorne kazne pobliže vidjeti: Doc. Shodno tome. Smatra se da je kazna ugovorena za neuredno ispunjenje ugovornih obaveza ako nije drukčije ugovoreno. Iznos premije se može utvrditi i paušalno. 42-45. Ni Zakon o obligacionim odnosima. 243 257 . UG 104 određuje poseban rok za stabilnost i sigurnost objekta koji iznosi 10 godina od dana primopredaje objekta. Garantni rok za kvalitet radova I garantni rokovi za kvalitet izvedenih radova su bitan elemenat ugovora u onoj mjeri u kojoj postoji režim primjene posebnih uzansi. Ipak. I kod ovog posla važi pravilo da dužnik ne plaća ugovornu kaznu ako ugovor nije ispunio zbog uzroka za koje nije 243 odgovoran. 6. iznos ne može preći 5% od ukupne cijene radova. dr.). U ukupnu cijenu ne ulazi vrijednost već predatog dijela objekta (UG 53). odnosno njegovog dijela koji je dovršen i može se upotrijebiti i samostalno koristiti. ali ne mora. 4% za drugih 10 dana docnje itd.g. 42-46.

On može biti modifikovan sporazumom stranaka i onda kada su UG izričito prihvaćene. str. U prethodne obaveze spadaju: izrada elaborata. 245 Ovo je slučaj naročito kod ugovora zaključenih po sistemu inženjeringa. Prethodne obaveze Obaveze investitora se po osnovu nastanka. Uređenje gradilišta može biti predmet posebnog ugovora o prethodnim radovima 245 Pored predaje koje investitor zaključuje bilo sa trećim licem. “Pod uvođenjem izvođača u posao podrazumijeva se ispunjenje onih obaveza naručioca bez čijeg prethodnog ispunjenja započinjanje radova faktički nije moguće ili pravno nije dozvoljeno” (UG 45). Obaveza je složena. Pismena forma se nameće kao uslov ad solemnitatem i ad probationem. Pisana forma ugovora Ugovor o građenju je prema ZOO bitan element posla. O izvršenju ove obaveze se vodi poseban zapisnik i to se konstatuje u građevinskom dnevniku. 258 . provođenje izabranog načina odabira saugovarača u skladu sa zakonom. isto djelo. Uređenim se smatra samo ono gradilište koje izvođaču. odnosno prema pravnoj prirodi mogu podijeliti na administrativne i ugovorne. obaveze se svrstavaju u: prethodne. one u toku građenja i po završetku izgradnje. dobijanje odobrenja za građenje i poštovanje pismene forme ugovora. između ostalog. gradilišta. obezbjeđenje tehničke dokumentacije sa revidiranim projektima. 42. iznijećemo ih logičkim redoslijedom. 2. odobrenje za izgradnju i potvrdu da su sredstva obezbijeđena. bilo sa izvođačem. Ako se kao mjerilo uzme vrijeme nastanka. investitor mora da uruči izvođaču: tehničku dokumentaciju u potrebnom broju primjeraka.7. Uvođenje izvođača u posao Uvođenje izvođača u posao je ugovorna obaveza. Pošto se obaveze administrativne i imovinsko-pravne prirode prepliću. Investitor mora najprije da preda samo gradilište. pribavljanje sredstava. obezbjeđuje faktičku i pravnu mogućnost pristupa parceli na kojoj se izvode radovi. Vidjeti Šurlan Petar. IV OBAVEZE INVESTITORA 1. prateći redovan tok posla građenja. Ove obaveze već su razmatrane. Pod njim se podrazumijeva uređena obezbijeđena i iskolčena parcela sa obilježenim osnovnim kotama i osovinama. Njen dispozitivni režim dat je u Posebnim uzansama o građenju broj 45-47. Dužnosti investitora u toku gradnje nećemo izlagati prema njihovoj pravnoj prirodi.

3. niti da interveniše 246 Način nadzora u imovinsko-pravne odnose vezane za ispunjenje ugovora. Posebnim uzansama o građenju. Građevinski nadzor U najširem smislu. Bez posebnog ovlaštenja nadzorni organ nema pravo da mijenja tehničku dokumentaciju i projekte. Zato se vrijeme uvođenja u posao utvrđuje ugovorom. količina i kvalitet radova. 246 Šurlan Petar. Investitor ima pravo na produženje roka za ispunjenje ove obaveze za ono vrijeme za koje traje viša sila koja ga u tome sprečava (UG 47). isto djelo. određuje se ugovorom i Posebnim uzansama. Svoje primjedbe nadzorni organ je dužan da bez odlaganja saopšti izvođaču posebnim pisanim aktom (“notom”) i upisom u građevinski dnevnik (UG 101). Iz člana 632 može se zaključiti da ove radnje imaju karakter njegovog prava. postupaka. bilo preko posebno angažovanog lica. Njegovim bezuspješnim protekom izvođač stiče pravo na raskid ugovora i naknadu štete po tom osnovu (UG 46). bilo sam. Stav prinudnih propisa nešto je drukčiji. Ukoliko razlozi koji spadaju pod “višu silu” ne postoje. savremenosti. građevinski nadzor je sistem materijalnih i pravnih radnji stručne provjere racionalnosti. str. kada su uključene u izvore prava. U njega ulaze naročito: vrste. Predmet investitorovog nadzora izuzetno je kompleksan. U najužem smislu. ovaj nadzor obuhvata samo stručnu kontrolu koja se nad svim elementima i momentima posla obavlja u toku građenja. 21 ZG. U užem smislu. Podaci o nadzornom organu se moraju dostaviti nadležnoj inspekciji. ugovorom i. Od trenutka uvođenja u posao. materijala i radova potrebnih za izgradnju objekta.Formalnosti vezane za ispunjenje obaveze uvođenja izvođača u posao uslovljene su njenim značajem. teče rok za izgradnju objekta. 81. samo pravnom licu registrovanom za poslove građenja koje ima u radnom odnosu zaposlenog najmanje po jednog diplomiranog inženjera sa 5 godina radnog staža i položenim stručnim ispitom za svaku vrstu radova za koju se obavlja nadzor. kvaliteta i zakonitosti dokumentacije. pridržavanje tehničke dokumentacije i rješenja značajnih za stabilnost i sigurnost objekta. materijala i opreme (UG 99). kao i samog objekta. izvođač ima pravo da investitoru da naknadan primjeren rok za ispunjenje ove obaveze. u ime investitora. 259 . Uređuje se prinudnim propisima. odnosno izvođenje radova. Prema čl. odnosno posjed. Zakon o obligacionim odnosima ne predviđa građevinski nadzor kao obavezu investitora. nadzor se može povjeriti. pod građevinskim nadzorom podrazumijevamo samo kontrolu nad izvođenjem radova koju obavlja investitor.

Ona je pravovaljana i kada je investitor. Izvođač nema zakonsko pravo na avans. Karakteristika plaćanja u poslu građenja jeste da je to trajna obaveza koja se izvršava prije. Zbog složenosti posla građenja ona je komplikovanija kod ovoga. U poslu građenja one se nazivaju “situacijama”. “avans se plaća prije početka izvođenja ugovorenih radova” (UG 59). Radovi se utvrđuju na osnovu građevinskog dnevnika i građevinske knjige u koju se dnevno bilježi situacija na gradilištu. nego kod većine drugih ugovora u privredi. Plaćanje prije početka radova Plaćanje cijene je osnovna obaveza investitora. ugovor. Posebne uzanse o građenju detaljno regulišu “privremenu situaciju” (UG 5865). koja u tom svojstvu važe i kad nisu izričito uključena u ugovor. U praksi postoje i tzv. Njihova vrijednost se utvrđuje prema ugovorenim cijenama. Ukoliko je izvođač primio avans koji se počeo vraćati. To je faktura koja se ispostavlja za radove izvedene u proteklom periodu od mjesec dana.2. obaveza vraćanja počinje teći “kad novčani iznos ispostavljenih privremenih situacija dostigne visinu 50% ugovorene cene”. Avans se obračunava i vraća shodno ugovoru.1. 4. Ako vrijeme uručenja avansa nije utanačeno. Obračunska situacija se ispostavlja za radove obavljene u jednoj fazi. Plaćanje prije početka izvođenja objekta/radova vrši se davanjem avansa. a neizvršenih radova (UG 60). u toku i po završetku izgradnje objekta. ali se na njih može shodno primijeniti režim predviđen za “okončanu situaciju”. Plaćanje u toku izvođenja radova U toku izvođenja radova plaćanje se vrši na osnovu faktura.4. Privremena situacija se ispostavlja u primjerenom roku po isteku perioda na koji se odnosi. odnosno obavljanja radova. ili iznosa koji nije osporen. O tome mora odmah obavijestiti izvođača. pa se ono mora unaprijed ugovoriti. Plaćanje fakturisanog iznosa. obračunske situacije. privremena situacija treba da sadrži i iznos koji investitor odbija od uplate. Posebne uzanse o građenju kao običajna pravila. Posebne uzanse o građenju ih ne regulišu. Izvori prava su: prinudni propisi. vrši se u roku od 8 dana od prijema privremene situacije. Za iznose koje će uručiti investitor po pravilu traži garanciju banke da će izvođač ili izvršiti ugovorene radove ili vratiti avans (“avansna garancija”). odnosno njegov nadzorni organ ne ovjeri. Ukoliko izričit sporazum ne postoji. te opšte odredbe Zakona o obligacionim odnosima o ispunjenju novčanih obaveza. Investitor može osporavati pojedine stavke fakture. Plaćanje cijene 4. Iskazuju se stvarno izvedene količine prema specifikaciji koja je data u tehničkoj dokumentaciji. prema UG 60. Vraćanje se vrši sukcesivno i u srazmjeri primljenog avansa i vrijednosti ugovorenih. Tehnika povrata avansa se sastoji u odbijanju odgovarajuće rate od cijene koju treba platiti po dospjeloj privremenoj situaciji. 260 .

Ona se sastavlja i podnosi investitoru po “izvršenoj primopredaji izvedenih radova” (UG 62). Prethodne obaveze su malobrojne. Prethodne obaveze Obaveze izvođača mogu se podijeliti po istim mjerilima kao i one koje padaju na investitora.3. obavlja se konačan obračun (UG 116-121) i plaćanje između stranaka. U prvu grupu spada poštovanje pismene forme ugovora. 176 UG). a u drugu: pregled tehničke dokumentacije. On obično iznosi 2% i služi za otklanjanje nedostataka na koje ukaže superkolaudacija . iznos se utvrđuje na drugi način: od ukupne vrijednosti dijela objekta se odbija ono što je već plaćeno po osnovu privremenih situacija. V OBAVEZE IZVOĐAČA 1. Zadržani iznos ili njegov ostatak se moraju platiti u roku od 8 dana po otklanjanju utvrđenih nedostataka (UG 69). Osnov za plaćanje predstavlja “okončana situacija”. odnosno da je platio više nego što je utvrđena vrijednost dijela objekta. 4. prijava početka radova i preduzimanje mjera obezbjeđenja. Napokon. Tek nakon toga se vrše i krajnji obračun i završno plaćanje po ugovoru o građenju.dijelu objekta. odnosno radova. Sadrži podatke do kojih je došla kolaudaciona komisija. Osnov je građevinska knjiga. Sadržaj ove situacije isti je kao i privremene. investitor po ugovoru ima pravo da zadrži dio cijene do isteka garantnog roka za kvalitet radova. ima pravo da zadrži “srazmjerni dio cijene za otklanjanje nedostataka utvrđenih prilikom primopredaje radova” (UG 66). On. I njih ćemo izložiti logičkim redoslijedom. Rok za plaćanje ove situacije je 15 dana od prijema. Plaćanje nakon završetka radova Nakon završetka objekta.stranački pregled objekta po isteku garantnog roka. Posebna uzansa 13 predviđa da je izvođač “dužan da blagovremeno i detaljno prouči tehničku dokumentaciju na osnovu koje se 261 . najprije. Pregled tehničke dokumentacije prije početka radova je administrativna obaveza izvođača (čl. a eventualno i obračunskih situacija. Imaju prinudni karakter. No. Razumije se da ovakav obračun može da pokaže da investitor ne duguje ništa. zajedničko tijelo investitora i izvođača koje provjerava saglasnost i kvalitet izvedenih radova sa tehničkom dokumentacijom. Po svome osnovu su imovinsko-pravne i administrativne. Investitor po pravilu ne plaća cijeli iznos okončane situacije. Suma za plaćanje se utvrđuje konstatovanjem vrijednosti nespornih izvedenih radova i njenim umanjenjem za iznose plaćanja po osnovu privremenih.

On to mora učiniti najmanje osam dana prije početka izvođenja radova.). ali pokrivaju približno iste sadržaje. testiranje materijala. posljedice propusta su iste.V 1973. 247 Ovo je stav sudske prakse. Nepotpisani zapisi se ne mogu upotrijebiti kao dokaz. dnevnik mora da sadrži sve važnije momente koji se tiču izvođenja radova ili koji mogu da utiču na njihov kvalitet (temperatura. te susjedne objekte.izvode ugovoreni radovi i da od naručioca blagovremeno zatraži objašnjenje o nedovoljno jasnim detaljima”. Ova obaveza se mora izvršiti prije početka građenja. 1503 od 25. U građevinski dnevnik se unose dnevni podaci o otpočinjanju i završetku pojedinih radova i o njihovim količinama. Sl. Građevinska knjiga sadrži navode o završetku pojedinih faza radova i za uređivanje odnosa između stranaka povodom te faze. Pored toga. Izvođač mora blagovremeno poduzeti sve potrebne mjere da bi u skladu sa važećim propisima i okolnostima posla zaštitio: građevinu i radove. ali nema jednokratan karakter. Izvođač je dužan i u toku gradnje da ažurira mjere koje je preduzeo i da uvodi nove. koje okolnosti slučaja zahtijevaju. Potpisivanje se vrši svakodnevno.VII 1972 i Sl. Isto vrijedi i za navode koje nadzorni organ nije potvrdio svojim potpisom. Njihov broj i sadržaj nisu uređeni identično. odnosno dati samo na posebnom dokumentu . inspekcijski pregledi itd. opremu i materijal. 1112/72 od 9. sva relevantna komunikacija stranaka u pogledu izvođenja radova se vrši preko dnevnika. 262 . Praktično. Vidjeti presude Vrhovnog privrednog suda Sl. Po pravilu se predviđaju građevinski dnevnik i građevinska knjiga. prolaznike i saobraćaj. Izvođač odgovara za štete nastale usljed nedostataka u projektu ako je za njih kao stručnjak znao ili morao znati. Zato je logično da ga obje strane potpisuju. Vođenje knjiga o građenju Značaj i složenost posla građenja zahtijevaju preciznu dokumentaciju o svim relevantnim momentima koji se tiču njegovog izvršavanja. 247 Prijava početka radova je druga administrativna obaveza izvođača. ako je dakle. Prijava se podnosi nadležnom inspekcijskom organu uprave nadležnom za poslove građenja. 47 ZG). 2. Građevinska knjiga je jedan od izvora podataka za obračunske situacije.V 1972. odnosno njegovog nadzornog organa. Ugovorom može biti predviđeno da se pojedini momenti i izjave mogu pravovaljano konstatovati. Zbog toga je prinudnim propisima građevinaru nametnuta dužnost da vodi odgovarajuće knjige (čl. Nalozi i primjedbe investitora. I nju potpisuju obje stranke. kiša.noti. radnike. Bez obzira na pravnu prirodu pregleda. 129/2 od 16. bio nesavjestan. Preduzimanje mjera sigurnosti je takođe javno-pravna obaveza. Podaci iz dnevnika su osnov za izdavanje privremenih situacija. daju se putem dnevnika.

obavezne standarde. investiciono-tehničke dokumentacije i drugih planova te dokumenata koji su sastavni dio ugovora. 607 ZOO). Jedinstvo javno-pravnih i obligacionih elemenata. posebno se jasno manifestuje u režimu ove obaveze. ugovornih i odredbi Posebnih uzansi o građenju (UG 75-82). Tek po dobijanju pismene saglasnosti.2. tipično za ugovor o građenju uopšte. Ova dužnost je složena. Upotreba odgovarajućeg materijala Izvođač mora upotrijebiti materijal koji je dobio od investitora. Sve to mora izvođač da učini pošteno i savjesno. 3. Solidno izvođenje radova 3.1. O njima će naknadno biti riječi. Ako nije. izvođač mora da poštuje i javno-pravne propise koji se na njih odnose: tehničke norme. Za pravilnost njenog ispunjenja mjerodavan je niz administrativnih. mora upozoriti na nedostatke koje zapazi poslujući pažnjom dobrog stručnjaka. Uoči li nepodudarnost rješenja tehničke dokumentacije sa propisima ili svrhom 263 . propise o bezbjednosti i slično. Inače. On je tada dužan da provjeri kvalitet samo ako je to ugovoreno. Izuzetak su jedino “hitni nepredviđeni radovi” iz člana 633 ZOO. 3. a radi se o nedostacima koji predstavljaju javnu opasnost. Stoga ćemo je izložiti po pojedinim elementima. mora o tome da bez odlaganja obavijesti nadzorni organ.3. dužan je da ugradi onaj koji je predviđen tehničkom dokumentacijom i snabdjeven atestom. Investitor je dužan da u primjerenom roku i u pismenoj formi pruži tražena objašnjenja tehničke dokumentacije (UG 13) i svoj stav o nedostacima na koje je ukazano. valja da preduzme i mjere za otklanjanje takvih nedostataka. Obaveza i troškovi čuvanja padaju na izvođača. Ukoliko u toku izvođenja zapazi nedostatke ili nejasnoće u projektu. 632-634 ZOO). može nastaviti izmijenjene radove. A to najprije znači da se u svemu mora pridržavati glavnog i izvedbenih projekata. izvođač je dužan da o tome obavijesti nadležni inspekcijski organ. Ako ovlašteno lice ne reaguje na opomenu. Pravni karakter obaveze Solidno izvođenje radova je karakteristična obaveza cijelog ugovora i osnovna činidba izvođača. Pored pridržavanja ugovornih elemenata. djelujući pažnjom stručnjaka. Postojanje revidiranog glavnog projekta i stručnog nadzora od strane investitora ne oslobađa izvođača obaveze da se savjesno i pažljivo odnosi prema projektu. u načelu. Bez odobrenja investitora. nema pravo na naknadu za učinjene radove. Pridržavanje projektne dokumentacije S obzirom na to da je ugovor o građenju po svojoj pravnoj prirodi ugovor o djelu. U slučaju akutne opasnosti. odnosno investitora. “izvođač je dužan izvršiti djelo kako je ugovoreno i po pravilima posla” (čl. izvođač ne smije odstupiti od projekta. dispozitivnih (čl. Kada sam nabavlja materijal. Materijal se predaje na gradilištu u skladu sa ugovorenom dinamikom radova (UG 93).3. Bude li potrebno. izvođač mora samoinicijativno privremeno obustaviti radove.

objekta. Bez obzira na to da li je kvalitet materijala propisan ili ugovoren. Nepredviđenim radovima u ispunjavaju dva uslova: karakter može izvesti i bez prethodne saglasnosti nije mogao pribaviti tu saglasnost” (čl. O vremenu je već govoreno prilikom izlaganja bitnih elemenata posla. analogno obavještavanju o nedostacima projekta. 634 smislu ove odredbe smatraju se oni koji više sile i mogućnost nanošenja štete 264 . No. Obavještavanje o njemu treba izvršiti bez odlaganja kroz građevinski dnevnik i na druge ugovorene načine. mora o tome obavijestiti investitora i tražiti otklanjanje nedostataka. druge objekte i okolinu (UG 76-78). kada je to potrebno. Ono predstavlja uslov za naknadu viška radova. ima neko od sljedećih prava: zahtijevati obustavu radova. Obavještavanje o višku radova Obavještavanje o višku radova može se. Član 633 ZOO predviđa da “za svako odstupanje od projekta građenja. Ukoliko izvođač neće da postupi po nalogu. određuje ga sam izvođač. odnosno ugovorenih radova. rušenje dijela koji je napravljen od takvog materijala. Rokovi izgradnje Izvođač mora da na vrijeme izvrši radove. Ovdje stoga istaknuti samo to da vremenski plan radova koji je sastavni dio investiciono-tehničke dokumentacije može i od parcijalnih rokova da učini samostalne cjeline čijim nepoštivanjem izvođač pada u docnju.4. po pravilu kroz građevinski dnevnik. primjenu adekvatnog materijala. ova obaveza ne postoji onda kada bi primjena neadekvatnog materijala ugrozila stabilnost objekta ili kada bi predstavljala opasnost po ljude. uvrstiti i u obavezu urednog i savjesnog izvođenja radova. Ako metod provjere nije ugovoren. 3. Ne učini li tako “ne može zahtijevati povećanje ugovorene cijene za radove što ih je izvršio bez takve saglasnosti”. 4. No. angažovanje drugog izvođača za izradu porušenog dijela i naknadu eventualne štete koju je pretrpio. a pojavljuju se kao nužni ili korisni s obzirom na uslove izgradnje konkretnog objekta. Zahtjev treba dati pismeno. iz posebnih razloga to ne činimo. Jedan značajan izuzetak ipak postoji. On snosi i troškove provjere (UG 76). Razumije se da i tada ima pravo na naknadu štete. investitor može i odustati od ugovora. Ove odredbe važe i za radove koji nisu predviđeni u projektu i u ugovorenoj dokumentaciji. Materijal na koji ima primjedbe izvođač može da ugradi samo onda kada je to zahtijevao investitor. “Nepredviđene radove izvođač naručioca ako zbog njihove hitnosti ZOO). višak radova. da provjeri kvalitet materijala koji ugrađuje. Primijeti li investitor da izvođač koristi nepodoban materijal. To je tzv. izvođač mora imati pismenu saglasnost naručioca i projektanta vezano za njegovo autorstvo”. izvođač mora.

Saopštavaju se izvođaču bez odlaganja (UG 101). prisustvovanje testovima. Troškove čuvanja snosi izvođač. Sadržaj ove obaveze je određen pravom naručioca da vrši nadzor i Posebnim uzansama o građenju (UG 99-102). Troškove nadzora i vraćanje objekta u stanje u kome je bio prije kontrole. Primjedbe koje su rezultat nadzora se upisuju u građevinski dnevnik ili daju na drugi način. Čuvanje gradilišta Čuvanje gradilišta “od početka izvođenja do predaje radova naručiocu” (UG 109) ugovorna je obaveza koju ne treba miješati sa administrativnim dužnostima preduzimanja mjera sigurnosti javnog karaktera. 603 ZOO. uz nadoknadu. Izvođač mora učiniti sve da bi naručilac mogao realizovati svoja nadzorna ovlaštenja. Uređenje gradilišta Uređenje gradilišta je posljednja obaveza izvođača prije onih koje spadaju u fazu predaje objekta. U nju ulaze sve one radnje koje su potrebne da se radovi. Ona postoji i pri raskidu ugovora. On to mora učiniti na propisan i ugovoren način. 7. izvođenje pojedinih radova u prisustvu nadzornog organa. 6.ugrožavanjem stabilnosti objekta ili na drugi način. Ako ništa nije posebno ugovoreno. izdaci za njih padaju na izvođača (UG 80). čl. 265 . Tu prvenstveno spada: omogućavanje pristupa na gradilište i u skladišta. Na njega pada i rizik šteta izazvanih neuspjehom u izvršavanju ove dužnosti. reguliše je UG 126. snosi naručilac. Ova obaveza ne postoji onda kada nadzorni organ prekoračuje svoja ovlaštenja (UG 103). UG 100). Ako ništa nije posebno ugovoreno. Mogućnost njihovog izvođenja bez saglasnosti investitora ne znači i prestanak obaveze obavještavanja koja leži na izvođaču. pružanje dokaza o kvalitetu upotrijebljene opreme i radova (UG 80). odnošenja ili propadanja. naročito kod otkrivanja radova. Ako na istom gradilištu ima više izvođača. ili tu obavezu preuzima jedan za sve. uzimanje uzoraka i slično. Omogućavanje nadzora Omogućavanje nadzora na koji investitor ima pravo je prinudna i dispozitivna i običajna dužnost izvođača (ZG. omogućavanje izvođenja proba na licu mjesta. odnosno radova. svaki od njih preuzima samostalnu obavezu čuvanja. materijal i oprema sačuvaju od uništenja. sadržaj ove obaveze se uređuje shodno uzansi 109 i okolnostima posla. pozivanje na testiranje. otkrivanje pojedinih radova. ali uvijek u pisanoj formi. Izvođač je dužan da postupi “po svim osnovnim zahtjevima naručioca podnesenim u vezi s vršenjem stručnog nadzora” (UG 102). 5. Ukoliko su ti radovi prouzrokovani onemogućavanjem naručioca da na vrijeme izvrši kontrolu.

Prema prirodi građevine. organ uprave je dužan da u roku od 30 dana obavi tehnički pregled (čl. Kada prihvati zahtjev. U komisiji se moraju nalaziti stručna lica. Jedan izuzetak ipak postoji. opreme i postrojenja. te njegov broj i datum izdavanja. troškove ove obaveze snosi ona strana koja je odgovorna za raskid ugovora. Podnosi se organu koji je izdao odobrenje za građenje. ili u sklopu cjelokupnog posla. Ukoliko odobrenje nije uopšte izdato. standardima i normativima” čija je primjena obavezna ili potrebna da bi se spriječilo štetno dejstvo objekta na okolinu. Troškovi okolnog uređenja se posebno ugovaraju. 50 ZG). U zahtjevu se moraju navesti podaci o tome ko je i kada izdao odobrenje za građenje. izvođač ili oba subjekta zajedno. Troškove ovih radova u principu snosi izvođač. Takođe mora ukloniti privremene objekte i raščistiti teren. Komisija radi na bazi dokumentacije koju investitor i izvođač obavezno dostavljaju na osnovu rješenja o vršenju tehničkog pregleda. U radu komisije ne mogu učestvovati službena lica koja su učestvovala u postupku izdavanja odobrenja za građenje. Tehnički pregled i odobrenje za upotrebu Zainteresovanost društva za rezultat ugovora o građenju i prinudni karakter velikog dijela regulative cjelokupne djelatnosti uticali su i na fazu predaje objekta. Vrši se za cijeli objekat ili njegov dio koji čini samostalnu ekonomsko-tehničku cjelinu. izvođač je dužan da o svom trošku povuče radnike i opremu. Pored njih pregledu obavezno prisustvuju predstavnici investitora i izvođača. instalacija. odnosno nakon raskida ugovora. Program sastavlja 266 . Prva etapa u predaji gotovog objekta sastoji se u njegovoj javno-pravnoj kontroli i prihvatanju koje vrši organ koji je izdao odobrenje za građenje. Njihova je dužnost da komisiji pruže sve tražene podatke i informacije. preostali materijal i otpad. 50-60) na način koji isključuje autonomiju volje bilo kog učesnika u toj proceduri. podobnu za odvojeno korištenje. kao i da li je objekat izgrađen u skladu sa tehničkim propisima. diplomirani inženjeri sa najmanje 5 godina radnog iskustva i položenim stručnim ispitom. Tehnički pregled je sistem upravnih i stručnih postupaka kojim posebno imenovana komisija “utvrđuje da li je objekat izgrađen u skladu sa tehničkom dokumentacijom na osnovu koje je dato odobrenje za građenje. tehnički pregled obuhvata kontrolu građevinskih radova. nadležni organ je dužan da odbije zahtjev za tehnički pregled i izdavanje odobrenja za upotrebu. Tehnički pregled obavlja komisija za tehnički pregled. Uređena je ZG (čl. U slučaju raskida ugovora. Ovo uređenje se vrši i u skladu sa regulacionim planom.Po završenim radovima. VI PREDAJA OBJEKTA 1. Zahtjev za tehnički pregled daju investitor.

ako se u roku 90 dana ne otklone nedostaci. Drugi izvor je ugovor. Vrijeme kolaudacije može se odrediti različito. bilo na osnovu sporazuma stranaka. Stranke su dužne “da bez odlaganja pristupe primopredaji i konačnom obračunu” (UG 111). pa dominira u praksi. uključujući i one koji se mogu podvesti pod investicione.predsjednik komisije. govoreći o ugovoru o djelu. Naziva se i kolaudacijom. Njih ćemo uzeti kao osnov za dalja izlaganja. Predviđene su i posljedice neizvršenja ove dužnosti. Osnov kolaudacije je autonomija volje stranaka. Primopredaja objekta. ako je donesen zaključak kojim se dopušta obnova postupka za izdavanje odobrenja za građenje ili ako je u toku postupak građevinske inspekcije. O pregledu se vodi zapisnik. Posljednje rješenje je i poslovno i pravno najlogičnije. 2. Osnov je uvijek ugovorna dokumentacija. Komisija može naložiti i posebne stručne preglede koje smatra potrebnim. Zakon o obligacionim odnosima. na ovu proceduru će se primijeniti i Posebne uzanse o građenju. Po završenom pregledu. 55 ZG). Podaci se odnose na: poštovanje pravila struke u izvođenju radova. komisija je dužna da organu koji ju je imenovao podnese izvještaj najkasnije u roku od 10 dana (čl. ovaj postupak se da izvesti prije tehničkog pregleda. O radu komisije se vodi zapisnik. Pravna priroda kolaudacije odredila je i njene izvore. 614). Postupak pregleda se određuje sporazumom i po prirodi stvari. bilo kao običaj (UG 110-115). obim radova. odnosno njihovi predstavnici sa ciljem da se utvrdi saobraznost objekta/radova sa ugovorom. Sam pregled se sastoji od uvida u dokumentaciju i obilaska građevine. ako su u toku gradnje izvršene izmjene na građevini za koje nije izdato odobrenje za građenje. U njemu svaki od ugovarača može izdvojiti svoje mišljenje o pojedinom pitanju. odnosno dobijanja odobrenja za upotrebu. Ako zakonodavstvo ništa ne propisuje. U zahtjevu se imenuju i članovi komisije podnosioca zahtjeva. Ako jedna strana neopravdano neće da pristupi pregledu ili odbije da potpiše zapisnik. On će biti značajan naročito kod većih i složenijih objekata. kvalitet radova. uspostavlja obavezu naručioca da pregleda “izvršeno djelo čim je to po redovnom toku stvari moguće i o nađenim nedostacima bez odgađanja obavijesti izvođača” (čl. drugi partner 267 . radove koje treba popraviti ili ponovo izvesti i o rokovima u kojima to valja učiniti. paralelno sa njim i nakon tehničkog pregleda. Zapisnik potpisuju obje strane. pitanja o kojima nije postignuta saglasnost. Ne provjeravaju se oni elementi koji su već bili predmet tehničkog pregleda. odnosno radova Primopredaja objekta ili radova je sistem stručnih postupaka koje provode same stranke. Zahtjev može podnijeti svaka strana nakon što je izvođač obavijestio investitora da su radovi završeni (UG 110). Napokon. Njegov sadržaj je određen u UG 113. Zahtjev za izdavanje upotrebne dozvole će se odbiti: ako je građevina izgrađena bez odobrenja za građenje. predaju garantnih listova i atesta i datum završetka pregleda te primopredaje radova.

Bez ovoga nije moguće ni izvršiti konačan obračun. ali na trošak izvođača. Predmet kontrole jeste pojava eventualnih skrivenih nedostataka objekta ili radova. Utvrđeni nedostaci se konstatuju u zapisniku i određuje rok za njihovo otklanjanje.to može učiniti sam. Kada se radi o 248 Pobliže o oblicima odogovrnosti kod posla građenje: Docent dr. treći put u režimu regresnih zahtjeva. onih koji se nisu mogli utvrditi prilikom kolaudacije. cit. Jednom je to nemogućnost da se odgovornost ugovorom isključi ili ograniči. I superkolaudacija se vrši na osnovu dokumentacije i uvida u stanje građevine. Kada se iznosi po ovoj fakturi plate. Danom dostavljanja takvog zapisnika drugom ugovaraču “nastaju posljedice u vezi sa primopredajom”. Superkolaudacija Superkolaudacija je pregled koji stranke vrše po isteku garantnih rokova. a četvrti u uređenju aktivne legitimacije. Zbog toga svako od njih može da odgovara samostalno ili povezano sa drugim učesnicima za neizvršenje ili neuredno izvršenje ugovora o građenju. investitor donosi odluku o prijemu objekta. investitor to može učiniti sam ili preko trećih lica. Kada zapisnik o primopredaji bude potpisan i eventualni nedostaci otklonjeni. Uopšte o odgovornosti učesnika u poslu Složenost posla građenja dovodi do pojave više učesnika čiji postupci samostalno ili u vezi sa radnjama drugih lica utiču na ishod ugovora. Obavlja ga komisija koju imenuju investitor i izvođač. odnosno da su otklonjeni. organizacija koja ispituje teren i daje mišljenje o podobnosti zemljišta. pristupa se konačnom svođenju računa između stranaka. Poslije toga se objekat zapisnički preuzima od izvođača. investitor. Ukoliko ih izvođač ne otkloni. odnosi između stranaka po redovnom toku posla su definitivno prestali. VII ODGOVORNOST UČESNIKA U POSLU 1. drugi put se odgovornost manifestuje u dužini prekluzivnih rokova. Čim je konstatovano da nedostaci ne postoje. Ukoliko je primopredajom obostrano konstatovano postojanje nedostataka sa stanovišta ugovora koje izvođač mora o svom trošku da otkloni. 248 izvođač i podizvođač. To se po pravilu čini iz pridržanih iznosa u veličini do 2% cijene. Opšta karakteristika režima odgovornosti u ugovoru o građenju jeste njegova strogost. Veljko Trivun. str. 74-92. 3. Ta lica su: projektant. on je dužan da odmah pristupi izvođenju tih radova. 268 . Ona se na različite načine manifestuje kod svakog učesnika u poslu. op.

on odgovara za nedostatke građevine koji se tiču njene solidnosti. ako ih je utvrđivao sam projektant. Svoje odgovornosti izvođač se ne može unaprijed ugovorom osloboditi. Stručna geofizička organizacija koja je dala mišljenje o podobnosti zemljišta za gradnju odgovara za stabilnost građevine u periodu od 10 godina isto kao i projektant. Imovinsko-pravna odgovornost se može svrstati u tri osnovne grupe slučajeva. odgovara za štete koje nastanu njegovim propustima u projektovanju. 249 Nedostaci mogu biti rezultat grešaka u projektovanju ili zbog osobina zemljišta. U drugu grupu spada odgovornost za nedostatke građevine i radova koji ne utiču na njenu stabilnost. Nepoštovanje najvažnijih administrativnih obaveza predstavlja privredne prestupe. za povrede ugovora koje nisu predviđene kod ugovora o djelu primjenjuju se opšta pravila o odgovornosti za neispunjenje nenovčanih obaveza. 641 ZOO). 644 ZOO). Prestup postoji kada se radovi izvode na zaštitnom infrastrukturnom pojasu suprotno svrsi radi koje je on uspostavljen. 644 ZOO). 644 ZOO). 2. Osloboditi se ove odgovornosti može samo dokazom da se u toku građenja nisu pojavile okolnosti koje bi dovele u sumnju osnovanost stručnog mišljenja o svojstvima građevinskog zemljišta (čl. redaktori prof. 360. Zapriječena su krivična djela i prekršaji (čl. Odgovornost građevinara Odgovornost građevinara je najprije kaznene prirode. KCGM Pravni fakultet Kragujevac. Odgovornost projektanta. Projektant se može osloboditi odgovornosti samo ako dokaže da nestabilnost objekta nije posljedica njegovog propusta.dr Dragoljub Stojanović. kao opšti režim primjenjuje se onaj koji sadrži odredbe o ugovoru o djelu (čl. 269 . odnosno prekršaje.odgovornosti za nedostatke građevine. str. autor Jankovec dr Ivica.dr Slobodan Perović .prof. Gornji Milanovac 1980. Prva i specifična tiče se solidnosti građevine. Uslov za to je da je bio upozoren od strane izvođača o mogućnostima nastanka štetnih posljedica. Izvođač u tom pogledu za svoje radnje odgovara na isti način kao i projektant (čl. Napokon. ukoliko se pojave unutar perioda od 10 godina od primopredaje radova. 3. 249 “Komentar Zakona o obligacionim odnosima”. Pravo na tužbu ima ne samo naručilac nego i svaki sticalac građevine unutar desetogodišnjeg perioda garancije (čl. Ovu svoju odgovornost projektant ne može ugovorom ni isključiti. kao i u slučaju izvođenja radova bez odobrenja za građenje. 614621 ZOO). U jednom slučaju njegova odgovornost je otežana. 74-81 ZG). Osnovni izvor prava ovdje su norme koje važe za ugovor o djelu uopšte (čl. Nedostaci moraju biti takvi da ugrožavaju stabilnost i sigurnost objekta. Investitor za svoje novčane obaveze odgovara po opštim pravilima o ovom tipu obligacija. davaoca mišljenja o zemljištu i investitora Projektant. prema opštim pravilima. Najprije. Štete na objektima snosi onda kada su one rezultat njegovih naloga. ni ograničiti.

a za razliku od ugovora kod kojih se cijena određuje paušalno. naročito smatra da nepredviđeni radovi i manjak radova moraju uticati na cijenu i kod ovog posla. Institut za uporedno pravo. 1980. Ako su za štetu krivi i izvođač i projektant. CIP. 270 . ili na neki drugi nesumnjiv način. Prva je sadržana u čl. ima pravo regresa prema projektantu i to u onoj mjeri u kojoj je ona prouzrokovana nedostacima u projektu. 647 ZOO). zasnovana na drugim pravom predviđenim elementima. Ukoliko je izvođač naknadio štetu sam. 636 i 637 ZOO. VIII POSEBNE VRSTE POSLA 1. 274. 646). Ugovor “ključ u ruke” može se sklopiti primjenom ove klauzule. Višak radova. a ne treba ih izvršiti (manjak radova) nemaju uticaja na cijenu. Zagreb. 126-127. a ne na obimu radova. odnosno po uputstvima investitora (čl. Ovo ovlaštenje može ostvariti ako podizvođača obavijesti o postojanju nedostataka u roku od dva mjeseca od dana u kome ga je investitor informisao o svojim primjedbama i zahtjevima (čl. “Ključ u ruke” Ugovor o građenju sa klauzulom “ključ u ruke” bio je u našem pravu najprije predviđen u Posebnim uzansama o građenju (UG 34). Pod nesumnjivim načinom se podrazumijeva upotreba izraza koji pokazuju da se “izvođač samostalno obavezuje izvršiti skupno sve radove potrebne za izgradnju i upotrebu određenog cjelovitog objekta” (čl. str. a potom je u nešto izmijenjenom obliku preuzet u čl. naročito sa pozicija ugovora o investicionoj 250 Zbog toga se smatra da do promjene cijene može doći ukoliko je ona izgradnji. Pod ugovorom o građenju “ključ u ruke” podrazumijeva se takav građevinski posao kod koga se cijeli objekat i svi radovi koji su potrebni za njegovo izvršenje obuhvataju jednom i jedinstvenom cijenom. str. 640 ZOO: kada na strani izvođača 250 Vukmir dr Branko: “Ugovori o izvođenju investicijskih radova . odgovara investitoru i za štete koje je skrivio podizvođač. Ugovor “ključ u ruke” pokazuje neke osobine koje se ne javljaju kod opšteg tipa ugovora o građenju. U tom slučaju on ima pravo na regres. 640 ZOO). svako od njih snosi dio naknade koji je srazmjeran krivici.međunarodni”. Izvođač. 251 Biro Zoltan: “Ugovor o građenju s posebnim osvrtom na reviziju cijena i klauzulu “ključ u ruke”. Beograd 1978. kao ugovorna strana. Ovo rješenje je kritikovano u teoriji. hitni nepredviđeni radovi ili radovi koji su predviđeni. 251 Ova rješenja su opravdana već i zbog toga što je UG 34 u stavu 2 dozvoljavala promjenu cijena na osnovu promijenjenih okolnosti i plaćanja naknadnih radova.Isključenje ili umanjenje je moguće samo onda kada izvođač dokaže da je upozorio investitora na opasnost od šteta koje mogu nastati ako se radovi nastave prema tehničkoj dokumentaciji. naročito onim iz čl. Zbornik radova sa Savjetovanja o Zakonu o obveznim (obligacionim) odnosima. 640 ZOO: “Ugovor o građenju sa posebnom odredbom”.

isto djelo. 1978. str.sudjeluje više subjekata sa tim svojstvom. također. režim njegove odgovornosti je stroži. oni prema naručiocu odgovaraju solidarno. str. poslovno je pravilo da ovdje izvođač obezbjeđuje i nadzor. Uz njega postoje “izvođački i savjetodavni inženjering (konsalting)”. čl. izvođač veoma često nabavlja materijal. izvođač se gotovo redovno pojavljuje kao komisionar. preda u određenom roku sposoban za iskorištavanje u skladu sa ugovorom i pravilima struke. Drugo. Ona mora biti povezana sa nekom radnjom potrebnom za završetak poduhvata (građenje. odnosno njegov dio. predviđa postojanje posebnih slučajeva građenja ( glava VII. Može se definisati kao sporazum kojim se izvođač za naknadu obavezuje investitoru da će mu izvršiti jednu ili više povezanih radnji potrebnih da se određeni investicioni objekat. 253 “Pravni leksikon”. 1987. 141. te u smanjenju broja i dejstava klauzula o ograničenju. Savez finansijskih i računovodstvenih radnika BiH. Isporuka investicione opreme. Sadržaj ugovora je određen najprije prema vrsti posla koji samostalno ili u kombinaciji sa drugim može biti predmet sporazuma stranaka. Ostale posebne vrste ugovora o građenju Građevinski inženjering je konstrukcija poslovne prakse. Vidjeti i raspravu u Svjetskoj banci kod Vukmir dr Branko. isto djelo. 254 Vidjeti Trifković dr Miloš: “Sadržaj ugovora o investicionoj izgradnji u svjetlu izvora prava” u “Ekonomika investicija kao faktor stabilizacije privrede”. montaža. str. 33 Zakona o spoljnotrgovinskom poslovanju. 207.” 253 Ova definicija danas najviše odgovara opštem pojmu inženjeringa. ali ne kao jedini predmet ugovora. građenje složene građevine. Beograd. odnosno isključenju odgovornosti. Na nivou pozitivnog prava enumeracija je data u čl. str. 254 Od ugovora o građenju se razlikuje po tome što izgradnja objekata ili izvođenje građevinskih radova ne mogu biti jedina obaveza izvođača. puštanje u pogon itd). Sarajevo. izrade studija pa do različitih savjeta u toku realizovanja projekta. Pod njim se podrazumijeva “stvaralačka primjena naučnih principa i iskustava u svim fazama jednog poduhvata . U ovim slučajevima radi se više o propisivanju tehničkih i administrativnih uslova vezano za postojanje specifičnih situacija prilikom izvođenja posla građenja. može biti uključena u ugovor o investicionoj izgradnji. ZG. 434. 275. kao poseban posao prodaje. Ta se pojava ogleda u prebacivanju tereta dokaza na izvođača. 2. 252 Četvrto.od davanja ideja. 252 Đuretić dr Slobodan. izvođenje pripremnih radova. Ugovor o investicionoj izgradnji također je nastao u poslovnoj praksi. I peto. Radi se o slijedećim slučajevima: građenje u slučaju neposredne opasnosti. 40-44). građenje privremenih objekata i bespravno građenje. vršenja nadzora i sl. Treće. 271 . Savremena administracija.

Iz tih razloga smatramo da za ovaj posao važi izuzetak od opšteg pravila predviđen u članu 68 ZOO. Drugo značajno pitanje jeste i naknada eventualnih šteta. sporazum stranaka o raskidu ugovora o građenju mora imati pisanu formu da bi bio pravno valjan. Međutim. Pored značaja ugovora. 2. 619 ZOO). Specifičnost ugovora o građenju zahtijevala je da se neka pitanja jednostranog raskida posebno urede. To ne traže ni izvori prava za ugovor o građenju. zbog upotrebe neadekvatnog materijala od strane izvođača. Ovim sporazumom stranke uređuju i posljedice raskida. 637 ZOO). primjenjuju se i na posao građenja. te zato što je izvođač u docnji sa izvođenjem pojedinih radova prema vremenskom planu. Ona se tiču situacija u kojima se ugovor može raskinuti jednostranom izjavom volje i posljedica raskida. Opšta rješenja Zakona o obligacionim odnosima. Jednostrani raskid ugovora Pored sporazumnog. 133-136 ZOO). sadržana u članovima 124-132. kada se ispita cilj forme koju je zakonodavac odredio kod ovog posla. 68 ZOO). te naknade izvođaču za ono što je već učinio. 634 ZOO) ili višim cijenama materijala i radova (čl. ugovor o građenju može prestati i na osnovu sporazuma izvođača i investitora (čl. Pored njih. One se tiču prije svega završavanja i zašite pojedinih radova. 272 . Za sporazuman raskid ugovora koji je po zakonu formalan u principu nije potrebna posebna forma (čl. Ovo pravo mu pripada zbog znatnog povećanja cijene izazvanog nepredviđenim radovima (čl. moguć je i raskid ugovora voljom samo jedne stranke. Dakle. Primjena opštih pravila Ugovor o građenju prestaje iz razloga koji imaju opšti karakter. nemogućnost ispunjenja (čl. To su: promijenjene okolnosti (čl. 139 ZOO) ako su za njega ispunjeni potrebni zakonski i faktički uslovi. Ova rješenja su već razmotrena. Napokon. dolazi se do nesumnjivog zaključka da je ona predviđena i radi zaštite opštih interesa. argument za ovu tvrdnju je i veliki broj administrativnih obaveza stranaka. Izvođač ima pravo na jednostrani raskid onda kada investitor kasni sa uvođenjem građevinara u posao. 10 ZOO). važiće i pojedine odredbe o ugovoru o djelu (čl.IX PRESTANAK UGOVORA 1. U posljednja dva slučaja ugovor se može raskinuti i samo u jednom dijelu. Broj slučajeva u kojima je investitor ovlašten da sam raskine ugovor je veći. Zato ćemo ih ovdje samo ponoviti. 137-138 ZOO) i prekomjerno oštećenje (čl.

Danas osiguranje predstavlja jednu kompleksnu pojavu koja zahtijeva multi disciplinaran pristup. danas. vršili disperziju rizika.g. zdravstveno i osiguranje imovine i od odgovornosti. Šteta koja bi nastala na dijelu prevožene robe snosila se solidarno. Djelatnost osiguranja se dijeli na tri grupe: životno. U pogledu organizacije posla osiguranja osiguravajuće kompanije se. Ovaj proces je zaokružen sa tzv.g. Jelena Kočović. Još u XVII vijeku holandski matematičar Jan de Vit postavlja matematičke osnove određivanja životne rente. Tako su prve vrste pomorskog osiguranja spominju i u Hamurabijevom zakonu. Prvi zakon koji je regulisao pravo osiguranja je Zakon o pomorskom osiguranju u Dubrovačkoj republici iz 1562. sa kojima je omogućeno slobodno obavljanje usluga osiguranja. Predrag Šulejić: Osiguranje. Kineski trgovci su prilikom riječnog transporta robe dijelili robu na više brodica kako bi.g. nastala u na uzajamnu pomoć.g. Lombardijii također je vezana za pomorsko osiguranje.g.. Elemente osiguranja poznaje i rimsko pravo kroz instituciju religioznih udruženja (kolegija) koji su pored religioznih ciljeva imali i ciljeve koji su se odnosili 255 Prava polisa osiguranja datira iz 1182. Ono što u ekonomskom pogledu karakteriše posao osiguranja je: koncentracija kapitala. Tako je na nivou Evropske Unije harmonizacija prava osiguranja izvršena putem Direktiva Savjeta Zajednice. Na našim prostorima pojedini oblici osiguranja se sureću u statutima gradova: Vinodolski iz 1288. 273 . savremenim riječnikom rečeno. CID Ekonomski Fakultet u Beogradu. Kao svojevrsna simbioza pravnih i ekonomskih kategorija ovaj posao se svrstava među najstarije.g.GLAVA TREĆA UGOVOR O OSIGURANJU I POJAM I ZNAČAJ 1. okrupnjivanje osiguravajućih kompanija i izmjena strukture usluga na račun povećavanja udjela životnog i drugih vidova ličnog osiguranja. i Poljički Statut 1440. Danas. dr. dok su prvi elementi cehovskog osiguranja sadržani u Statutu Ljubljanskog krojačkog ceha iz 1579. Ovo posebno sa nastankom i razvojem različitih matematsko-statističkih metoda i načina izračunavanja rizika. 255 Pobliže o istorijskim aspektima pravnog posla osiguranja: Dr. u modernom svijetu. osiguranje je jedna od rijetkih djelatnosti koja je u mnogim aspektima slična. Posao osiguranja i njegov ekonomski značaj Posao osiguranja predstavlja jednu od najznačajnijih ne samo ekonomskih već i pravnih kategorija. razlikuju prema vrsti i obimu pokrivenih rizika. trećom generacijom direktiva iz 1992.g. Savremeni oblici osiguranja javljaju se sa nastankom i razvojem kapitalizma. Zakonik cara Stefana Dušana 1349. Beograd 2002. a što je uslovilo i unifikaciju prava osiguranja.g. a na osnovu jedinstvene dozvole (single licence).

od tehničkih i tehnoloških do psiholoških. Aktivnosti i mjere osiguranja imaju veoma složenu prirodu. berzanska vrijednost Alianz Holdinga je iznosila 95 milijardi Eura. repariranju nastalih štetnih posljedica. ako se udruže svi oni koji su izloženi mogućnosti štete od takvog slučaja. dr. Rizik tada prelazi na tu zajednicu. Značaj imovinskog osiguranja postaje tim veći što je ono uspjelo da stvori organizaciju koja sve efikasnije djeluje u pravcu zaštite imovine i sprečavanja štetnog dejstva i prirodnih sila i ljudskih radnji koje nanose te štete. Ekonomska funkcija osiguranja sastoji se prvenstveno u represivnim mjerama. dok je Nipon Life zapošljavao 714.g. Uništeno dobro je. 2001. 274 . Po svojim karakteristikama ulaze u veoma širok krug disciplina . Obnova uništenih dobara putem osiguranja ostvaruje se na taj način što se organizovano prikupljaju sredstva od onih koji hoće da se međusobno pomažu i solidarno snose određene štete. te otklanjanje ili smanjenje nepovoljnog dejstva uzroka koji mogu izazvati štetu. Ciljevi osiguranja su ekonomska zaštita imovine i lica od rizika.Osiguranje je kompleksna aktivnost usmjerena na čuvanje dobara i obnovu oštećene imovine. 1992. Radi se o udruživanju svih kategorija subjekata prava koji su izloženi istim opasnostima kako bi zajednički podnijeli štetu koja će pogoditi 257 samo neke od njih. Sad. N. o razvijanju odbrambenog mehanizma kako bi se svi zainteresovani zaštitili od posljedica nastupanja štetnih događaja. U slučaju da dođe do predviđenih šteta. u psihološkom pogledu. a kad se radi o osiguranju lica. ali i da preduzima mjere preventive i represije i da štetu koja nastane od slučaja raspodijeli na tu čitavu zajednicu. Stvara se posebna organizacija (osiguravač) 256 Vidjeti: Šulejić dr Predrag: “Pravo osiguranja”. i da sa stanovišta zajednice osiguranja taj događaj ne predstavlja slučajnost. 256 No. izgubljeno. Nije svejedno hoće li se ono obnoviti i hoće li se i kada će se na njegovo mjesto uspostaviti novo. ili da ih neće suviše oštetiti. i za pojedinca čije je i za društvo. kad se radi o osiguranju imovine. str.stvara osjećanje sigurnosti. onda je to sistem mjera za očuvanje života. odnosno štete.000 radnika. Boris Marović: “ Osiguranje i špedicija”. uvjerenje ljudi da ih štetni događaji neće oštetiti. 257 Tako je prema podacima iz 1999. On će se dogoditi i dočekujemo ga spremno. U ostvarenje toga cilja spada i finansiranje mjera za otklanjanje ili smanjenje nepovoljnog dejstva uzroka koji mogu da izazovu štetu a na bazi principa uzajamnosti i solidarnosti. one se nadoknađuju iz takvih sredstava. najizrazitija osobina osiguranja jeste da se ekonomskim sredstvima postigne garancija i/ili ostvari obeštećenje od štetnih događaja. Misao. 14-16 i 18-21. Radi se. kad nastane osigurani slučaj.g. zdravlja i životnog standarda ljudi. odnosno isplatom ugovorenih iznosa u osiguranju lica. Novi Sad. Zadatak je osiguravača da organizuje takvu zajednicu. Prof. Ti se ciljevi ostvaruju isplatom naknade štete za oštećene ili propale stvari. Stylos. Štetan događaj neće djelovati kao potpuno neočekivan slučaj ako se stvori zajednica rizika. Osiguranje ima i svoj psihološki efekat .

dakle. organizuje udruživanje onih koji su izloženi istoj opasnosti i prikuplja od njih sredstva u posebni fond . organizovanje protivpožarne službe. o organizovanju uzajamne raspodjele rizika i eventualne štete između onih koji su izloženi istoj opasnosti. podnošljive za svakoga člana zajedničkog fonda osiguranja. proizvodnja aparata za gašenje požara. ali se. U poslu osiguranja se to naziva atomiziranje rizika ili nivelisanje rizika. Fond osiguranja. 897 ZOO). Osiguravač unaprijed prikuplja i namjenjuje sredstva za obnovu onog što bude uništeno. samo neke od njih bivaju oštećene ili uništene. obuhvata i preduzimanje nekih mjera kojima je cilj predupređenje i otklanjanje štetnih događaja (čl. u stvari. organizuje one koji su ugroženi eventualnim nastajanjem nekih štetnih događaja. utoliko će biti manji broj onih koji pretrpe štetu u odnosu prema svima koji čine organizaciju osiguravača. građenje sefova. Ako se udruže svi oni koji su izloženi takvim izuzetnim pojavama. Osnovna načela na kojima zainteresovani udružuju sredstva u zajednicu i fond osiguranja su uzajamnost i solidarnost (čl. kao što je poznato. Mnoge stvari i dobra koja imaju imovinsku vrijednost izloženi su raznim opasnostima. stanje je povoljnije što je više ugroženih organizovano u zajednicu rizika. Ovo je drugi izraz za solidarnost ugroženih. Osiguranje se zasniva na iskustvu da se neke pojave u prirodi i društvu dešavaju izuzetno. Međutim. u što je moguće širem obimu. postavljanje gromobrana. Stoga je uzajamnost jedan od osnova osiguranja. 275 . Uzajamnost i solidarnost zahtijevaju i ravnopravan tretman svih osiguranika. štetne posljedice mogu se ekonomski ublažiti ili otkloniti ili čak preduprijediti. prema tome. ipak. fond osiguranja. Osiguranjem se iz uloga osiguranika obrazuju sredstva i rezerve radi naknađivanja nastalih šteta i isplaćivanja ugovorenih iznosa po osnovu osiguranja. predstavlja udruživanje sredstava subjekata koji su izloženi istoj opasnosti.osiguravajući fond. Ukoliko jedan osiguravač uspije da organizuje i poveže što više ljudi i organizacija koji raspolažu imovinom. osiguranje je zajednica jednako ili slično ugroženih. To se čini u skladu sa ekonomskim interesima osiguranika i osiguravajućih organizacija. Zaključak je jasan: samo neke stvari od mnogobrojnih koje sačinjavaju imovinu raznih lica bivaju pogođene opasnostima i oštećene. dešavaju normalno kao i one redovne.koja. U tom odnosu ugroženi prema oštećenim. Zato je zakonska obaveza osiguravajućih organizacija da imovinu i lica osiguravaju po jedinstvenim uslovima i tarifama za pojedine vrste osiguranja. U mjere prevencije spadali bi: zaštita od požara upotrebom naročitog materijala za gradnju. U tom smislu. Osiguranje može izvršiti svoju ekonomsku funkciju samo ako postoji masa osiguranika kod istog osiguravača. Na taj se način krupne štete raspodjeljuju na manje. 2 ZOIO). Osiguravač. Moderno osiguranje. postavljanje nekih instalacija. a još manji broj ih biva uništen. Radi se. Fond osiguranja se stvara od jednog dijela viška vrijednosti.

list FBiH 2/95. Dakle. u stvari. U te mjere. a i neposredno. taksativno određene organizacije za osiguranje. Izvori prava. 6/98. učešće osiguranika u dijelu štete.dalje ZOIO). U ove mjere spada i primjena sankcija protiv nebrižljivih osiguranika. Karakteristike ovoga akta su: imperativan karakter. predvidjeti i mjere kojima je svrha otklanjanje uzroka i smanjenje šteta. odnosno prilikom zaključivanja ugovora o osiguranju sa osiguranicima. te uređena pitanja nadzora nad radom ove vrste subjekata. Uz to. U njemu su navedeni poslovi osiguranja.). Radi toga su osiguravači dužni pri utvrđivanju uslova osiguranja. te u naknadi štete. način poslovanja i pravni tretman sredstava. akumulacija novčanih sredstava i socijalna sigurnost. spadaju: davanje beneficija u premijama brižljivim osiguranicima. gašenja požara i sl. pored ostalog. osiguranje bi se moglo definisati kao poslovna djelatnost kojom se. određivanje nižih pažljivijim i viših premija manje pažljivim osiguranicima. Pored toga.vakcinisanje stoke i podučavanje osiguranika. Autori se većinom slažu da su funkcije osiguranja trojake: čuvanje imovine. finansijska stabilnost i alokacija kapitala. I u našem pravnom sistemu stoji se na stanovištu da osiguranje uključuje i preventivne mjere. po načelu uzajamnosti i solidarnosti. Pravna vrela se mogu podijeliti u dvije osnovne grupe: zakone i autonomne izvore . stavljaju na raspolaganje poslovnom svijetu. Osiguravač takođe organizuje i represivne mjere kojima se ide na ublažavanje štetnih posljedica kad je događaj već nastao (razne medicinske i veterinarske mjere i akcije liječenja. posao i ugovor o osiguranju Složenost osiguranja i važnost posla ne samo za stranke nego i za društvo opredjeljuju izvore prava i njihove osobine. Čuvanje imovine sastoji se u preduzimanju preventivnih i represivnih mjera. 7/95. 41/98 . Ekonomski posmatrano pospješuje se trgovina.1. u preventivnim mjerama učestvuju ne samo osiguravači nego i osiguranici koji su zainteresovani za to. gubitak prava na naknadu i sl. regulisani uslovi za njihovo osnivanje i prestanak. unutrašnja organizacija i upravljanje. Prvi od dva najvažnija legislativna akta je Zakon o osiguranju imovine i osoba (Sl. 2. koja se putem banaka. ZOIO detaljno uređuje četiri vrste obaveznih osiguranja. Ugovor o osiguranju 2. odstupanje od sistema statusnog prava u pogledu položaja osiguravajućih organizacija i 276 . obezbjeđuje ekonomska zaštita imovine i lica od rizika koji ih ugrožavaju. Prema svemu. Socijalna funkcija osiguranja ogleda se u tome što se osiguranjem lica ublažavaju materijalne nezgode izazvane nesretnim slučajevima i što se nekim vrstama ličnog osiguranja (za slučaj doživljenja).pravila osiguranja. vrši štednja i podiže životni standard ljudi. Osiguranjem se prikupljaju ogromna novčana sredstva. jedan dio naplaćenih premija od osiguranika ide neposredno u fond akumulacije.

On. Po svome pravnom karakteru pravila osiguranja su opšti uslovi poslovanja. kao komisionar. 277 . 142-144 ZOO. usvojen u pravni sistem BiH u Sl. pružanja pravne pomoći i drugih intelektualnih i tehničkih usluga u osiguranju”. Obje grupe poslova organizacija za osiguranje može obavljati u svoje ime i za svoj račun. U njemu su uređena plovidbena osiguranja u pomorskom. a ne samo onaj dio koji se zasniva na sporazumu stranaka.prilagođavanje pravnog tretmana imovine kriterijima koji su uporedno pravno već poznati. SFRJ 22/77. Polica osiguranja se poziva na uslove osiguranja i oni moraju biti uručeni ugovaratelju zajedno sa policom. SFRJ 33/77. 258 O ograničenjima važenja ZOO vidjeti Šulejić dr Predrag. Odstupanje je moguće samo ako to Zakon o obligacionim odnosima izričito dopušta (čl.dakle. “Druge poslove osiguranja” mogu vršiti “pravne i fizičke osobe za društvo za osiguranje ili za osiguranika na temelju ugovora” (čl. riječnom i kanalskom saobraćaju. ZOIO sve aktivnosti osiguravača dijeli u dvije osnovne grupe. Autonomne izvore predstavljaju pravila osiguranja. Iako se radi o propisu koji je u načelu dispozitivne prirode.za pojedine tipove i grupe osiguranja i posebna .l. 3. 900 ZOO). zaključivanje i izvršavanje ugovora o saosiguranju i reosiguranju. ZOIO). 45-49. Donose ih osiguravajuće organizacije samostalno. tu spadaju: “zaključivanje i izvršavanje ugovora o osiguranju imovine i osoba. u smislu djelatnosti postoji značajna razlika između posla i ugovora. U vazdušnom saobraćaju pitanja osiguranja su uređena Zakonom o obligacionim i osnovnim materijalno-pravnim odnosima u vazdušnoj plovidbi (Sl. RBiH 2/92). Prometnu. str. potom specifičnost ugovora o osiguranju imovine i na kraju ugovor o osiguranju lica. ugovornu stranu osiguranja reguliše Zakon o obligacionim odnosima. a za tuđi račun . preuzet Sl. u tuđe ime i za tuđi račun . mjere za sprečavanje i smanjenje rizika koji ugrožavaju osiguranu imovinu i osobe i mjere na sprečavanju i smanjenju šteta i drugi poslovi osiguranja”. najprije. st. 2. 258 U članovima 897-923 uređuju se najprije zajednička pitanja osiguranja imovine i lica.l. U njih spadaju “poslovi posredovanja u ugovaranju osiguranja. U članu 3 određeni su “drugi poslovi osiguranja”.kao zastupnik. I drugo. Polise osiguranja zapravo predstavljaju posebne uslove osiguranja o kojima ugovorne strane pregovaraju prilikom zaključenja ugovora. prodaje ostataka osiguranih uništenih stvari.l. isto djelo. Posao osiguranja je širi pojam od ugovora o osiguranju.l. Pravila osiguranja mogu biti opšta . pa se na njih u prometu primjenjuju rješenja čl. označava ukupnu pravnu regulativu pojedinog osiguranja. Prvu čine “poslovi osiguranja”. snimanja i procjene šteta. Treći značajan akt u ovoj oblasti je Zakon o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi (Sl. normiranje osiguranja ima pretežno imperativan karakter. snimanja rizika. zastupanja u osiguranju.za pojedinu vrstu osiguranja. Prema članu 2 ZOIO. te u svoje ime. RBiH 2/92).

mogu 260 se podijeliti u pet teorija.Legislativna definicija ugovora o osiguranju data je u čl. odnosno ugovorenu svotu ili učini nešto drugo”. ako se desi događaj koji predstavlja osigurani slučaj. one se mogu podijeliti na protivugovorna i ugovorna shvatanja. Pošto nema ravnopravne saglasnosti volja. c) Aleatorna teorija smatra da neizvjesnost u nastanku rizika i moguća nepodudarnost uplaćenih premija sa naknadom štete.po kojoj se osiguranik ovim ugovorom obezbjeđuje od eventualnih štetnih posljedica osiguranog slučaja. poput zakonodavca. ukidaju ekvivalentnost odnosa između osiguravača i osiguranika. ZOO. na načelima uzajamnosti i solidarnosti.po njoj je ugovor o imovinskom osiguranju ugovor o naknadi štete koja može da se dogodi. Dakle. isplati osiguraniku ili nekoj trećoj osobi naknadu. Kao argument u prilog tome navode se i osiguranja obavezna po samom zakonu. nema ni ugovora. Zbog toga se ovaj posao mora procjenjivati prema pravilima za aleatorne ugovore. To su sljedeće: a) Teorija naknade štete . odnosno zajednici rizika (osiguravatelj). zaključenjem ugovora o osiguranju za svaku stranu nastaju obaveze na izvršenje tačno određenih činidbi: plaćanje premije i otklanjanje eventualnih šteta. a zajednica se obavezuje da. samo potvrđuje ovakav stav. unaprijed propisuje pravila za sve buduće slučajeve osiguranja. Shvatanja po kojima je osiguranje ugovor daleko su brojnija. usmjerena prema obje strane u poslu podjednako. Snažna državna intervencija u oblasti osiguranja. 139-148. Prema njemu. On. formalnost. te u pojedinim slučajevima i svojstva ugovora u korist trećih lica. teretnost. a ugovor o ličnom osiguranju predstavlja aleatoran pravni posao. da predstavlja objektivnim pravom priznato dejstvo saglasnosti partnera o potrebi zaštite putem osiguranja. 31 i dalje. isto djelo. str. U suštini. uz posebno uvažavanje načela uzajamnosti i solidarnosti.2. “ugovorom o osiguranju obavezuje se ugovaratelj osiguranja da. odnosno sumom osiguranja. Izjavom volje osiguranika samo počinje dejstvo takvog jednostranog pravnog akta. o pravnoj prirodi ugovora o osiguranju formiralo se više teorija. kao i dosadašnji propisi. str. 278 . 259 260 Vidjeti Šulejić dr Predrag. smatra da posao osiguranja nastaje sporazumom stranaka. d) Po teoriji prestacije. odnosno isplata osigurane sume. udružuje određeni iznos u zajednici osiguranja. b) Mješovita teorija .osiguravača. Vidjeti Šulejić dr Predrag. Protivugovorne teorije polaze od gledišta da je posao osiguranja uvijek rezultat djelovanja ekonomski jače strane . U osnovi. 897 ZOO. 2. Obilježja ugovora o osiguranju su: sinalagmatičnost. Pravna priroda posla osiguranja 259 i promjene koje su nastale u S obzirom na istorijski razvoj osiguranja funkcijama i značaju ovog posla. Obaveza osiguranika u biti se svodi na popravljanje štete koju je osiguranik pretrpio usljed osiguranog slučaja. isto djelo. ugovor je samim nastankom sinalagmatičan i ekvivalentan.

2. Postoje formulari upitnika koje popunjava lice koje želi sklopiti ugovor o osiguranju i koji ima funkciju ponude. ne zna.e) Teorija organizovanja zaštite od rizika motivisana je ekonomskim. Ako je ovlašćenje zastupnika ograničeno. Po Zakonu. koji je prihvata ili ne prihvata.3. ponuda veže ponudioca za vrijeme od 30 dana. obavezuje samo za neke grane osiguranja. nego podrazumijeva sinalagmatičnost i ekvivalentnost ugovora o osiguranju. takođe. akiviziter osiguranja. Ova teorija ne isključuje. da izdaje polise osiguranja. naplaćuje premije. zastupnik je po samom zakonu ovlašćen da u ime i za račun osiguravača zaključuje ugovore o osiguranju. 906 ZOO). U našoj praksi se osiguranje zasniva ugovorom. Akviziter može nastupati kao zastupnik ili kao posrednik. Zaključivanje i oblik ugovora U najvećem broju slučajeva osiguravač traži posao. Predstavnik osiguravača. a ugovor o osiguranju se zaključuje na osnovu pismene ponude. ako ponudilac nije odredio kraći rok (čl. Razuđenost posla osiguranja dozvoljava da se svakom od pomenutih shvatanja stave ozbiljni prigovori. Ako je predstavnik (akviziter) ovlašćen za zaključivanje ugovora.posrednika. sastavlja polisu koju potpisuju oba saugovarača. vrijeme za koje je ponudilac vezan svojom ponudom za zaključenje ugovora o osiguranju određeno je zakonom. Pravno dejstvo ponude je različito. U drugim. 901 ZOO). Inicijativa je pretežno na strani osiguravača. akviziter priprema ponudu sa budućim osiguranikom i podnosi tu ponudu osiguravaču. ugovarač osiguranja. obavezuje ponuđača za određeno vrijeme. Ipak. smatramo da teorija organizovanja zaštite od rizika. Ako nije ovlašten za sklapanje ugovora. te isplatom naknade. U nekim pravnim sistemima ponuda uopšte ne obavezuje. za neke vrste osiguranja imati ovlaštenja zastupnika. smatra se da nema ograničenja (čl. Može. 279 . pismena ponuda veže ponudioca za vrijeme od osam dana od prispijeća osiguravaču. da ih mijenja i produžuje njihovo važenje. u najvećoj mjeri odgovara na brojne probleme u ovoj oblasti. Pretpostavlja se da akviziter nema ovlaštenja na zastupanje. Po njoj se osiguravač za premiju obavezuje da će preduzimanjem preventivnih i represivnih mjera. odnosno sume osiguranja. Prema tome. dolazi budućem osiguraniku i upoznaje ga sa uslovima osiguranja. za druge . a u trećima. a za to druga strana. Ponudilac može odrediti i kraći rok. obezbijediti osiguranika od nastupanja štetnog događaja ili njegovih štetnih posljedica. tehničkim i pravnim karakteristikama osiguranja. traži saugovarača. U pravu BiH ako osiguravač nije zastupniku odredio obim ovlaštenja. kao i da prima razne izjave od ugovarača za osiguravača u vezi sa osiguranjem. čak uzeta i sama za sebe. ako je za osiguranje potreban i ljekarski pregled. Kod životnog osiguranja.

bez obzira na to da li je prevoznik zaključio ugovor sa osiguravačem. Za zaključivanje ugovora za slučaj smrti nekog trećeg lica potrebna je njegova pismena saglasnost. Na polisi moraju biti odštampani i uslovi osiguranja. smatra se da je osiguravač prihvatio ponudu i da je ugovor zaključen kad je osiguravač primio ponudu. upravo čim uplati premiju.obećati). Najposlije. dakle. svota osiguranja ili podatak o tome ako je osiguranje neograničeno. Kod ličnog osiguranja. Kod obaveznog osiguranja putnika u javnom saobraćaju. uslovima osiguranja može biti predviđeno da za neke slučajeve ugovorni odnos iz osiguranja može nastati samim plaćanjem premije (čl. rizik obuhvaćen osiguranjem. Zakon o obligacionim odnosima predviđa tri načina zaključivanja ugovora. obaveze i prava stranaka utvrđeni su zakonom i pravilima osiguranja pa nastaju i bez zaključenja ugovora čim osiguranik podnese prijavu. 902. 2. pa u slučaju neslaganja važi tekst police. zaključen konkludentnom radnjom. U polisi osiguranja života mora biti još navedeno ime i prezime lica na čiji se život odnosi osiguranje. a u roku od osam dana (odnosno 30 dana ako treba ljekarski pregled) osiguravač ne odbije ponudu.osigurani slučaj (čl. Kod obaveznog osiguranja. Ono što je upisano u polisi ima prednost nad opštim i posebnim uslovima osiguranja. Ako nije tako urađeno.Ako ponuda odgovara uslovima pod kojima osiguravač vrši tu vrstu osiguranja. putnik se smatra osiguranim ako su ispunjeni propisani uslovi (ako je bio u blizini mjesta polaska ili dolaska prevoznog sredstva i dokaže da je namjeravao da putuje). Naročito kad je hitno potrebno osigurati neku imovinu (u transportu). premija. Ako ponuda ne odstupa od uslova pod kojima osiguravač vrši predloženo osiguranje. Ako postoji suprotnost između štampane i “rukopisne odredbe” polise. Ako neće da zaključi ugovor. Polisa osiguranja O zaključenom ugovoru o osiguranju osiguravač izdaje policu osiguranja (od latinskog policere . Ugovor je. datum njegovog rođenja i događaj ili rok od koga zavisi nastanak prava na isplatu osigurane svote . smatra se da je ugovor zaključen trideset i prvog dana od primitka ponude. Kao pravilo uzima da je ugovor o osiguranju zaključen kad ugovarači potpišu policu osiguranja ili listu pokrića.4. datum izdanja polise i potpis ugovornih strana. dužan je da u roku važenja ponude obavijesti ponuđača o odbijanju ponude. uzima se da je ugovor zaključen kad osiguravač telefonom potvrdi da prihvata ponudu. Ona može biti data i na polici. Po zakonu. Drugi način je kad neko podnese pismenu ponudu za zaključenje ugovora o osiguranju osiguravaču i osiguravač je prihvati ili ne odgovori da odbija ponudu. smatra se da je ugovor zaključen. 902 ZOO). odnosno osigurano lice. u polisu moraju biti uneseni sljedeći podaci: ugovorne strane. 280 . onda u polisu mora biti unesena klauzula da su opšti i posebni uslovi osiguranja sastavni dio ugovora i da su ti uslovi predati ugovaraču osiguranja (čl. trajanje osiguranja i period pokrića. osigurana stvar. “primijenit će se ova posljednja” (čl. 901 i 03). 943 ZOO).

valutirane i nevalutirane i kargo i kasko polise. Lica u ugovoru o osiguranju U poslu osiguranja susrećemo više lica. str. Može se i zalagati. naziva se ugovaračem osiguranja. a stvar je izložena riziku. osigurateljem. koji se ugovorom obezbjeđuje za slučaj nastupanja štetnog događaja. može se ugovarati da naknada štete bude isplaćena i nekom trećem licu. 164-165. Da bi se izbjegle štetne posljedice po osiguranika. Kod većih objekata i kod stvari koje su posebno izložene riziku . A to se postiže tipiziranim ugovorima. Polisa osiguranja lica je hartija od vrijednosti. po naredbi i na donosioca. Polisa može privremeno biti zamijenjena listom pokrića. Zakon o obligacionim odnosima naziva stranke osiguravačem (osiguravateljem) i ugovaračem osiguranja (čl. Polise se najčešće dijele na: pomorske i kopnene. individualne i kolektivne. onaj koji se osigurava.stav 5 ZOO) jer se smatra da ona izražava pravu volju stranaka. osiguravateljem. izdaje se u takvim slučajevima lista pokrića. Kod imovinskog osiguranja. ili osiguranikom. Kad glasi po naredbi. pa i njihov pravni tretman mora biti isti. Ne može glasiti na donosioca. stav 6. 897). znači. 281 . 902. Druga ugovorna strana. zalaže se indosamentom. II ELEMENTI UGOVORA 1. Prema sporazumu ugovarača. pojedinačne i generalne. S obzirom na masovnost 261 To je poslova.1. Polisa je šablon i ugovor se po pravilu zaključuje jednostavnim pristupanjem.od podnošenja prijave za osiguranje do sklapanja ugovora i plaćanja premije može proći i duže vremena. potpisivanjem. Ko se bavi poslom osiguranja kao djelatnošću. Stranke 1. a terminologija o njima nije ujednačena. ZOO). karakter isprave o osiguranju. Lista pokrića ima. ugovoriocem osiguranja. razumljivo kad se ima u vidu da osiguranje predstavlja brojnu zajednicu interesa osiguranika koji se nalaze u istoj ili u vrlo sličnoj situaciji. isto djelo. U tom periodu osiguravač nije u obavezi. Polisa osiguranja života može glasiti na određeno lice ili po naredbi. polise su tipizirane za pojedine grane ili vrste osiguranja. može glasiti na određeno lice. Polisa se izdaje kad se prikupe potrebni podaci. (čl. Pod “rukopisnom odredbom” treba podrazumijevati i one kasnije dodane.da se osigurana suma 261 Vidjeti opširnije kod Šulejić dr Predrag. osiguravaocem. a ne ugovaraču osiguranja. Način dodavanja je pravno irelevantan. To je pismeno kojim osiguravač izvještava osiguranika da prihvata njegovu ponudu i preuzima osiguranje odmah. naziva se osiguravačem. ali je privremena: traje dok se ne izda polisa. Isto je tako kod ličnog osiguranja . Lista pokrića sadrži sastojke koje ima i polisa.a za njihovo osiguranje treba da ih pregleda stručnjak osiguravača .

Ugovarač osiguranja treba da je pozitivno zainteresovan za život i zdravlje osiguranog lica. a može i docnije. Takvo osiguranje za tuđi račun postoji u poslovanju špeditera. različiti. osigurati i tuđa stvar za čije je očuvanje ugovarač osiguranja pozitivno zainteresovan. 946 ZOO). ali ono nije ugovorna strana. druga lica. Kod ličnog osiguranja može se ugovor sklopiti tako da se osigurava život ili zdravlje nekog trećeg lica. Može se. međutim. kad je sopstveniku vraćena stvar. To treće lice naziva se korisnikom osiguranja (beneficijarem). založni povjerilac. Taj dokumenat mora sadržavati naznaku osigurane svote (čl. odnosno osigurano lice. svako ko ima interesa da se ne dogodi određeni slučaj. za valjanost ugovora je neophodna pismena saglasnost bilo na polici. Za osiguranje života nekog drugog lica. u suprotnom. čuvar (čl. Korisnik može biti određen odmah prilikom zaključivanja ugovora. On je stranka u ugovoru i raspolaže svim pravima iz ugovora. pretrpio neki materijalni gubitak . takođe. To se lice naziva osiguranim licem. Ova pozitivna zainteresovanost određuje se po objektivnim mjerilima. tj. Danas i u zakonodavstvu i u praksi prevladava shvatanje da se takvim ugovorom stvara neposredno pravo za korisnika. a ne onoga koje sklapa ugovor. u teoriji postoji razmimoilaženje o tome ko stiče neposredna prava iz takvog ugovora: ugovarač ili korisnik osiguranja. gostioničara i hotelijera za stvari koje su im predate. zanatlija. ugovor može zaključiti ne samo sopstvenik stvari koja se osigurava nego i svako ko ima imovinskog interesa da se ta stvar očuva neoštećena. međutim. Nije potrebna nikakva izjava korisnika niti saglasnost izjava volje osiguravača i korisnika osiguranja. Ali ima ugovora u kojima su osiguranik i korisnik osiguranja. Kod osiguranja imovine. komisionara. skladištara. Redovno se dešava da se u ugovoru o osiguranju pojavljuju samo osiguravač i osiguranik. No.(suma osiguranja). Korisnik stiče neposredno pravo i zahtjev na naplatu osigurane svote kad nastupi osigurani slučaj. Razlog da se osigura tuđa stvar je najčešće u tome što vlasnik ne može voditi brigu o toj stvari. prava iz osiguranja po ovakvom ugovoru ima samo onaj ko u času nastanka štete ima materijalni interes da se osigurani slučaj ne dogodi. Znači. odnosno kod ličnog osiguranja još i osigurano lice. Kod osiguranja kod koga se naknada štete. bilo na posebnom dokumentu. osiguranikom. 924 ZOO). iako stvarno uvijek ne mora biti tako. potrebna je njegova pismena saglasnost.zakupac. Uzima se da su srodnici određenog stepena pozitivno zainteresovani za život i zdravlje jednih za druge. 282 .licu koje stvar drži ili ju je držalo. naknada se isplaćuje njemu. Pravni odnos između ugovarača osiguranja i sopstvenika stvari je. odnosno osigurana svota isplaćuje korisniku osiguranja kao trećem licu koje nije učestvovalo u sklapanju ugovora. znači. onakav kakav proizlazi iz njihovog osnovnog ugovornog odnosa. Ugovaraču ostaje pravo da opozove korisnika ili da ga zamijeni drugim sve do nastupanja osiguranog slučaja. ako nije vraćena . može isplatiti trećem licu. koji je i korisnik osiguranja. ili. pošto bi. Ako se osiguranje vrši za slučaj smrti trećeg.

Za pojedine vrste osiguranja (čl. Ugovor se može.00 KM za poslove osiguranja života. 13 ZOIO). Zbog opšteg interesa koncentrisanog u osiguranju.000. odnosno svoj tjelesni integritet. Na strani osiguravača može biti i više subjekata. Ugovarač osigurava svoju stvar. uslove iz odluke. Ugovarač osiguranja Ugovor o osiguranju se najčešće zaključuje u svoje ime i za svoj račun.3. djelatnost i statusna rješenja posebno su određeni u članovima 17-26 ZOIO. sredstva poslovnog fonda i drugih sredstava (čl. suprug i sl. te ulaganjem sredstava u temeljni (osnovni) kapital društva barem u minimalnom iznosu koji zakon predviđa.000.000. odnosno ugovora o osnivanju i kada se registruje za obavljanje ovih poslova (čl. ali odredivo (djeca. Mogu ga osnovati domaća fizička i pravna lica zaključivanjem ugovora o osnivanju. i po 2. sredstava tehničke rezerve. povezivati (čl. 924 ZOO). dvije ili više organizacija za osiguranje mogu se poslovno i profesionalno udruživati. Kod osiguranja lica može ugovarač osigurati život. 283 . Stranka u ugovoru o osiguranju imovine može biti “svaka osoba koja ima interes da se ne dogodi osigurani slučaj. organizacija u čiju djelatnost spada obavljanje poslova osiguranja. Osnivači. može se navesti poimenično. 1. Najrasprostranjenija statusna forma osiguravača je dioničko društvo za osiguranje. nasljednici. i naš zakon i to treće lice naziva osiguranikom. Svaki osiguravač koji je naveden u polici osiguranja odgovara osiguraniku za potpunu naknadu. 12-26 ZOIO). rezerve sigurnosti. Ukoliko je ulog stranih osnivača veći od 50% temeljnog kapitala. 1. za osnivanje je potrebna i saglasnost Ministarstva finansija (čl.). odnosno tjelesni integritet nekog trećeg lica. sredstava preventive. ali može biti označeno i neodređeno. Osiguravač Osiguravač je pravno lice. zaključiti i sa više osiguravača koji su se prethodno sporazumjeli u zajedničkom snošenju rizika i njegovoj raspodjeli. vrste subjekata koje se mogu baviti poslovima osiguranja određene su taksativno (numerus clausus). Pored toga. odnosno svoj imovinski interes kod imovinskog osiguranja.00 KM za društva koja se osnivaju za vršenje više vrsta osiguranja i za reosiguranje (čl. dakle. pošto bi inače pretrpjela neki materijalni gubitak” (čl. 5 ZOIO).2. 29 ZOIO). Kao osiguravač može se pojaviti i društvo za uzajamno osiguranje.Kao korisnik može biti određeno neko lice. Zato su ugovarač osiguranja i osiguranik po pravilu isto lice. a svoj život. kod ličnog osiguranja. Za osnivanje je predviđen koncesioni sistem. 14 ZOIO). Pored temeljnog kapitala. Osiguravač može zaključivati ugovore o osiguranju kada ispuni zakonske uslove. sredstva kojim društvo posluje formiraju se iz premija.000. 12 ZOIO). 13 ZOIO) ti iznosi su: 1. Odobrenje daje Ured za nadzor (čl.

životinje. pa i lica su predmet u osiguranju života i od nesretnog slučaja.Ugovarač uvijek sklapa ugovor u svoje ime. Jedni smatraju da je to stvar ili lice koje se osigurava. Zato se predmetom osiguranja naziva ono što se osigurava. Odbije li zainteresovano lice. osiguranje za račun određenog lica. Ugovarač osiguranja u ovom slučaju duguje i premiju osiguravaču. Premiju plaća i ostale obaveze izvršava ugovarač osiguranja. Pristupanje ugovoru može se izvršiti i poslije nastupanja osiguranog slučaja. a neki da su to obaveze i prava stranaka. Predmet osiguranja treba posmatrati kao dobro za čije su normalno postojanje stranke zainteresovane. može ga sklopiti za svoj ili za tuđi račun. U tom smislu ćemo dalje upotrebljavati izraz “predmet osiguranja”. Ako ugovarač osiguranja djeluje bez ovlaštenja zainteresovanog lica ili korisnika. pa i sastavljača uslova osiguranja. Predmet osiguranja Određivanje predmeta osiguranja zavisi od shvatanja njegove prirode. stvari. dužan je ispuniti sve obaveze prema osiguravaču. Poslije toga. podešena tako da bude dostupna osiguranicima. Zakon o obligacionim odnosima stoji na istom stanovištu.rizik. lica izloženih opasnosti i sl. Tako posmatrano. osiguranje od odgovornosti). lica. 904 ZOO). koju smatra ispravom o osiguranju. Radi naplate ovih potraživanja ugovarač osiguranja ima pravo prvenstvene naplate iz naknade koja se plaća po osnovu osiguranja. bestjelesne stvari (osiguranje kredita. 905 ZOO).da je to interes. To pravo može vršiti i neposredno prema osiguravaču (čl. drugi . odnosno o osiguranom licu (čl. 905 ZOO). odnosno kojoj pripadaju prava iz ugovora (čl. 284 . Valja imati na umu da je terminologija zakonodavca. to je osiguranje za tuđi račun. o čemu je sklopljen ugovor. I u uporednom zakonodavstvu preovlađuje terminologija po kojoj su stvari i lica predmet osiguranja. treći . No. ali ovlaštenoj osobi ne mora predati policu dok mu ne bude naknađeno plaćanje premije i troškovi ugovora. dužno je da obavijesti osiguravača o dobijanju prihvatanja osiguranja. zatim prestacija. ugovor prestaje da postoji (čl. a kao što je rečeno. predmet u osiguranju imovine mogu biti stvari. osim ako je obavijestio osiguravača da djeluje kao poslovođa bez naloga. ili preciznije. Naknada se isplaćuje njemu ili nekome drugom. Prava i obaveze prelaze na zainteresovano lice pošto odobri ugovor. ističe da polisa treba naročito da sadrži i podatak o stvari. odnosno označeni korisnik pristupanje ugovoru. Pojedini autori su mišljenja da je to osigurana svota. ono čemu se pruža zaštita od rizika. Kad govori o sadržini polise. Govori se o osiguranju imovine. Ako je u polici određeno drugo lice. 902). on ne može vršiti prava iz osiguranja i naplatiti naknadu osim sa pristankom osobe čiji je interes osiguran. 2.

Rizikom se smatra i sama opasnost.3. Pored toga. Ako se u času zaključenja ugovora osigurani slučaj već desio. nema ni osiguranja . ne zna se. Prema tome. potrebno je da bude izložen riziku. To je osnovni uslov posla i bitan elemenat ugovora o osiguranju. može se osigurati od rizika koji je već nastupio u 285 . putativni rizik (od latinskog “puta” . ili relativna. događaja uslijed koga može nastati šteta na predmetu osiguranja. tj. Ako se osigurava od poplave. Generalno posmatrano se to dešava. ako se osigurava od požara.smatram.to je osnovno pravilo kako u osiguranju imovine. dakle. Naime. treba da se predmet osiguranja nalazi u predjelu koji može biti poplavljen. objektivno mogući događaj mora ispunjavati još neke zakonske uslove. tj. slučaj protiv koga se osigurava. 898 ZOO). Svaki će osiguranik umrijeti. elemenat neizvjesnosti. Najposlije. ne zna se da li će nastupiti s obzirom na taj predmet osiguranja. da stvar može gorjeti. On mora biti budući. odnosno da bi predstavljao rizik. U tom se smislu govori o ostvarenom riziku. uzrok štete. Pod rizikom se u poslu osiguranja podrazumijeva nekoliko stvari. Upravo zbog toga događaj treba da bude budući. rizik je budući neizvjestan događaj koji u konkretnom slučaju može prouzrokovati štetnu posljedicu. 897 i 898 ZOO). to je neizvjesno. ako je izvjesno da će događaj nastupiti u odnosu na osigurani predmet. ili je bio u nastajanju. tako i u osiguranju lica. o tome da se rizik desio i sl. Neizvjesnost. kod krađe . Izuzetak je tzv. Ili. rizikom neki nazivaju i sam štetni događaj. ali se ne zna kada. Uvijek se rizikom smatra mogućnost nastupanja ekonomski štetnog događaja. pa nema ni ugovora o osiguranju. odlučujući elemenat rizika. dakle. stav 2 ZOO). Gdje nema rizika.da je stvar pokretna itd. Ugovor je ništav i onda ako je u času njegovog zaključenja već prestala mogućnost da se događaj desi ili je bilo izvjesno da će događaj nastupiti (čl. potrebna su dva osnovna uslova: mogućnost njegovog nastupanja i da je podoban da prouzrokuje posljedicu protiv koje se osigurava. na prvom mjestu. Da bi se neki događaj mogao smatrati rizikom u osiguranju. događaj uslijed čijeg nastupanja nastaje obaveza osiguravača na naknadu. Neizvjesnost je bitan. ugovor je ništav. Stoga se umjesto riječi rizik upotrebljava i izraz “osigurani slučaj” (čl. nastupiće. Da bi bio “osigurani slučaj”. mislim). Nije izvjesno da li će događaj protiv kog se osigurava nastati u odnosu na osigurani predmet. ne zna se kada će nastupiti. 898. Uslovi osiguranja takođe upotrebljavaju riječ rizik za opasnost nastupanja osiguranog slučaja. događaj protiv koga se osigurava. Ali kada će. Rizik nosi u sebi. to je izvjesno. neizvjestan i “nezavisan od isključive volje ugovarača” (čl. Mogućnost nastupanja štetnog događaja procjenjuje se objektivno. rizikom se naziva i sama šteta. Nema li je. ali se ne zna hoće li taj događaj štetno pogoditi osigurani predmet. Rizik Da bi neki predmet mogao biti osiguran. dakle. u pogledu nastupanja događaja može biti apsolutna. nema ni rizika. To je jasno naročito kod osiguranja lica (života).

u ovisnosti od njegovih osobina dijeli na: objektivni i subjektivni. kod osiguranja lica. 4. treba da se ponavlja. odnosno. da radnje pri kojima je čovjek izložen riziku nisu protivpravne (povreda prilikom provalne krađe). Premije se izračunavaju računom 286 . već je moguće da je potonuo na pučini (čl. To je potrebno iz sljedećih razloga. čisti i špekulativni. Neizvjesnost. opšti i pojedinačni. a ne subjektivno. a u času kad se osigurava. stav 3 ZOO). tj. A od toga će zavisiti ulog osiguranika u osiguravajući fond. da bi se događaj mogao uzeti kao rizik protiv koga se osigurava. konstantni i varijabilni. Osiguranje od putativnog rizika praktikuje se u transportnom osiguranju. Premija Premija je iznos koji ugovarač osiguranja uplaćuje u fond osiguranja kao cijenu za rizik koji preuzima osiguravač. stvara kod ljudi osjećanje potrebe za zaštitom. uslovljava i treću karakteristiku rizika: barem djelimičnu nezavisnost od volje ugovarača. Svi elementi rizika utvrđuju se prilikom zaključivanja ugovora o osiguranju. Opšti uslovi osiguranja imovine imaju odredbu da se ugovor o osiguranju imovine ne može zaključiti prije nego što se utvrde okolnosti od značaja za veličinu rizika (opasnosti). osjeća se veća potreba za zaštitom od njega. Osigurava se brod koji je već otplovio. Podloga za to je dugotrajnije statističko posmatranje. Drugi razlog zahtjeva za ponavljanje događaja protiv koga se osigurava je tehničke prirode: vjerovatnoća nastupanja ekonomski i štetnog događaja. Osigurati se može protiv jednog i protiv više rizika. Lična svojstva ugovarača osiguranja nisu u ovom slučaju pravno relevantna. visina štete izračunavaju se posebnim matematičkim metodama. Ima nekih vrsta osiguranja za koje postoji samo osiguranje od više rizika (pomorsko osiguranje). Znači. osnovni i dopunski i ratni i politički rizik. Pod ugovaračem treba podrazumijevati prvenstveno ugovarača osiguranja. I drugo. Intenzitet toga osjećanja je direktno zavisan od učestalosti štetnog događaja: što se češće ponavlja taj događaj. u zavisnosti od rizika od kojih se imovina i lica osiguravaju. Prvo.ponavlja da bi se utvrdile neke zakonitosti. odnosno za ostvarenje rizika. tj. da je veza osiguranika i imovine koju osigurava zakonom zaštićena. stepen njegove jačine i. Visina premije se izračunava za pojedine grane i vrste osiguranja. Pravo postavlja još dva uslova da bi rizik mogao biti pokriven osiguranjem. Premije se utvrđuju tarifom. naročito pomorskom. Ponavljanje događaja koji prouzrokuje štetu. Na njenu visinu utiče stepen vjerovatnoće za nastupanje štetnog događaja. ako stranke za to nisu znale. za osiguranjem. kao bitan faktor. Rizik se. s tim u vezi. odnosno koji predstavlja opasnost.času sklapanja ugovora. Mogućnost ugovarača da utiče na ostvarenje rizika procjenjuje se objektivno. legalna (da nisu kradene stvari). treba da se štetni događaj . visina premije. 898.rizik . ako drže da se događaj još nije desio.

druga za trećinu svoje vrijednosti. tj. vjerovatnoća nastupanja štetnog događaja je veća. porezi. a i osigurani predmeti različito odolijevaju istoj vrsti događaja. statističkom ili neto-premijom. treća za desetinu itd.oni koji se odnose na zaključivanje ugovora. koju se osiguravač obavezuje da isplati u slučaju ostvarenog rizika. jer je vjerovatnije da će osiguravač isplatiti naknadu. Istoj svrsi služe tablice kod osiguranja lica. Iznos premije u konkretnom ugovoru rezultat je primjene tarifskih stavova na date elemente pojedinačnog posla. visina premije zavisi od vrijednosti stvari. pa i premija treba da bude veća. Jedna zgrada izgori potpuno. dobija se “funkcionalna premija”. troškovi naplate premija. svakako. Iz nje se pokrivaju i premije reosiguranja. Kada se na tehničku premiju dodaju naknade za organizovanje preventive. U ta dodatna sredstva ulaze akvizicioni troškovi . vjerovatnim stepenom jačine štete. Premija izračunata na prethodni način naziva se u literaturi teorijskom. Elementi za to izračunavanje dobivaju se statističkim posmatranjem štetnih događaja. 287 . I to je. st. Intenzitet nastupanja štetnog događaja je vrlo različit: premija će biti veća što se događaj češće dešava. dakle. Na osnovu statističkog posmatranja.vjerovatnoće. Ako je period za koji se osigurava duži. Poznato je više tablica smrtnosti koje daju pregled vjerovatnoće nastupanja smrti za pojedino doba ljudske starosti. najodlučnije. Njena veličina zavisi i od trajanja osiguranja. Premija kao izvor prihoda osiguravača određuje se tarifom koju donosi svaki osiguravač. Sam događaj nije uvijek jednakog intenziteta. Na sve ovo osiguravač dodaje i srazmjeran dio svoje dobiti. Najposlije. Na toj osnovi dobijena premijska stopa koriguje se prosječnim intenzitetom štete. U njima su poredani i klasirani rizici kojima je ugrožena imovina (kakva je vjerovatnoća da će nastupiti požar kod zidanih ili drvenih zgrada). od sume na koju se osigurava. U tarifama i u polici se iskazuje jedinstvenim iznosima premda je premija složena kategorija. Statistički je utvrđeno da je veoma rijetko šteta potpuna i da je nivo djelimičnog oštećenja nejednak. čak i kad su oni istog intenziteta. 30. 2 ZOIO). ZOIO za nju koristi izraz “tehnička premija”. izračunati su podaci potrebni za izradu tabela. takse i druga davanja državi. Ona je “dio premije namijenjen ispunjavanju obaveza iz osiguranja” (čl. U njima je data vjerovatnoća smrtnosti ili nezgoda kod pojedinih rizika kojima su ljudi izloženi. upravni troškovi osiguravača. Konačni iznos premije ili “bruto-premija” utvrđuje se tako da se na funkcionalnu premiju doda alikvotni dio sredstava potrebnih za pokrivanje ukupnih troškova osiguranja. odnosno od naknade. Premija je ne samo funkcija rizika nego i funkcija vremena. Tako se za svaki konkretan slučaj premija ne izračunava nego se primjenjuju te tablice.

Po načelima tehnike osiguranja. 933 ZOO). sniziće se do stvarne vrijednosti stvari. Različita je od naknade po osnovu osiguranja. nego u jednom razdoblju učešća ili više. 936 ZOO). a u drugom rjeđe ili manje (požari u šumama i na poljima su veći i dešavaju se češće ljeti. a osiguranik plaća manju premiju. ako je izričito ugovoreno da odnos između vrijednosti stvari i sume osiguranja ne utiče na visinu naknade (čl. To je nadosiguranje. Smanjenje vrijednosti stvari u toku ugovora o osiguranju daje pravo svakoj strani da zahtijeva srazmjerno sniženje osigurane sume. st. koja je uvijek predmet ugovaranja. No. To je slučaj podosiguranja. Tu spadaju osiguranje upotrebljavane stvari na vrijednost nove (“staro za novo”) i osiguranje 288 . Ukoliko je u ugovoru pokriće. Naknada se u imovinskom osiguranju ne ugovara. 934. Može se ići ispod te vrijednosti. Kad je ugovorena svota veća od vrijednosti stvari. 5). Kada stranke vrijednost osigurane svote utvrđuju sporazumno. U njemu će i iznos naknade biti manji od štete. I premija i naknada se smanjuju proporcionalno osiguranoj vrijednosti stvari. i tada rizik za tu razliku snosi sam osiguranik. kad se. osiguravač duguje naknadu do iznosa sume osiguranja. Može se sporazumjeti i da suma osiguranja bude iznad stvarne vrijednosti stvari. dakle. Osigurati se ne mora na stvarnu vrijednost stvari. Osigurana suma Osigurana vrijednost (svota osiguranja) je u ugovoru utvrđena vrijednost imovinskog interesa koja je za ugovarača osiguranja koncentrisana u predmetu ugovora. Zakon o obligacionim odnosima toleriše slučajeve u kojima je nadosiguranje izvršeno u manjoj mjeri ili iz opravdanih razloga. Pod naknadom podrazumijevamo iznos koji iz osiguravajućeg fonda isplaćuje osiguravač korisniku osiguranja kad nastupi ugovorom predviđeni događaj. Ona zavisi od štete koju pretrpi osiguranik na osiguranom dobru kad se ostvari predviđeni rizik. kad se ostvari rizik koji je pokriven osiguranjem.više i češće zimi). 5. Razlog usvajanja načela nedjeljivosti premije je u tome što se rizici (štetni događaji) ne ostvaruju ravnomjerno u cijelom periodu trajanja osiguranja. a isto tako i premija. trebalo bi da premija bude nedjeljiva. To znači da se plaća za cio period osiguranja. na zgradama . Izuzetno. tada važi dispozitivno pravilo po kome je ugovor sklopljen uz najvišu svotu osiguranja (čl. Zbog toga bi osiguranici zaključivali osiguranje samo za periode kad su izloženi većem riziku i plaćali bi ukupno manju premiju. jer osiguravač preuzima rizik i za razliku vrijednosti. desi predviđeni događaj koji prouzrokuje štetu. Ako se pri zaključenju ugovora jedna strana poslužila prevarom i ugovorila je veću svotu osiguranja od stvarne vrijednosti. Zakon o obligacionim odnosima u načelu ne prihvata nadosiguranje. druga strana može tražiti poništenje ugovora. Nasuprot tome. Ono je sadržano u aktima osiguravača. U tom slučaju se plaća veća premija. odnosno premije i to od dana saopštavanja zahtjeva drugoj strani (čl. “opravdani razlozi” za nadosiguranje se navode primjera radi. naknada zavisi i od osigurane svote. Faktičko je pitanje kada se nadosiguranje može tolerisati zbog nesrazmjere između osigurane sume i procijenjene vrijednosti stvari.

po sporazumu itd. Trajanje osiguranja po pravilu se podudara sa trajanjem ugovora. U nekim slučajevima uslovi osiguranja ili ugovor predviđaju da se naknada ograničava određivanjem najveće sume osiguranja . može biti predviđeno da kod pojedinih vrsta obaveza osiguravača traje i izvjesno vrijeme nakon isteka vremena trajanja osiguranja. uređaji i instalacije na nabavnu cijenu umanjenu za iznos tehničkog i ekonomskog rabaćenja. modeli. No.maksimuma. odnosno uslovi osiguranja imovine. Jedan dio vrijednosti osigurane imovine u tom slučaju ostaje nepokriven osiguranjem. ili pozivom na opšte uslove poslovanja. mašine. Trajanje osiguranja Trajanje osiguranja je period u kome je osiguranik pokriven osiguranjem. odnosno na tržnu cijenu. U ostalim slučajevima osiguravač može tražiti smanjenje osigurane sume proporcionalno stvarnoj vrijednosti predmeta. ali osiguravač može za pojedine vrste životinja predvidjeti najviši iznos do koga se može zaključiti osiguranje. 6. Trajanje osiguranja se najprije određuje ugovorom. transportna sredstva. zaliha robe i materijala na nabavnu. Takvo ograničenje postoji u transportnom osiguranju. dokumenti . kao elemenat ugovora odrediva. dragocjenosti. Naknada je. To se može učiniti izričitim određivanjem početka i kraja vremena u kome postoji osiguravaočeva obaveza. izuzeci postoje. U polisu se unosi osigurana svota. stoga. Kod ličnih osiguranja tu ulogu ima suma osiguranja.da osiguranik ne bi izazvao nastanak osiguranog slučaja. Ugovor je važeći ukoliko zainteresovana strana nije znala da se događaj već desio. Time se želi i spriječiti špekulacija . planovi. kad osiguravač preuzima rizik do nekog dijela (90% npr. odnosno da je mogućnost da se događaj desi već prestala da postoji (čl. nego je određen dio vrijednosti do koga se stvar može osigurati.) od pričinjene štete. 898 ZOO). 289 . No. Kod nekih vrsta osiguranje nije ograničen maksimum osiguranja. Uslovima osiguranja.subjektivne vrijednosti (čl. Pravila za osiguranje životinja predviđaju svotu osiguranja životinja u visini njihove tržišne vrijednosti. ili izbjegao preduzimanje mjera za njegovo otklanjanje. Stranke mogu predvidjeti da je osiguranjem pokriven i period koji prethodi zaključivanju ugovora. Kod osiguranja lica ugovara se osigurana suma koja predstavlja iznos naknade. prema tome koja je niža. Pravila. a elementi za njeno određivanje su osigurana svota i vrijednost stvari kod imovinskog osiguranja. naknada je cilj ugovora naročito kod imovinskih osiguranja i zavisi od osigurane svote. Njegova dužina bitno utiče na veličinu rizika i iznos premije. dalje. predviđaju na koju se vrijednost osiguravaju pojedine vrste stvari. a ne naknada. Tako. 925. U našem sistemu osiguranja takav je slučaj predviđen kod osiguranja stoke. Stranke su slobodne da ugovor sklope i na neodređeno vrijeme. stav 7). građevinski objekti se osiguravaju na cijenu izgradnje umanjenu za iznos rabaćenja.

Ovi podaci služe osiguravaču ne samo za klasifikaciju rizika i za određivanje premijske stope nego i radi organizovanja zaštite od rizika i preduzimanja eventualnih preventivnih mjera. nego od idućeg dana po uplati premije (čl. kao kod svake kocke. Najprije. 290 . Pošto osiguranik ne zna uvijek koje su okolnosti od značaja za ocjenu rizika. neizvjesnost i nada treba da budu jednaki za sve strane i da stoga osiguranik treba da saopšti osiguravaču sve okolnosti koje su od važnosti za rizik. Drugi smatraju da se davanje netačnih podataka kao i prećutkivanje ravnaju sa zabludom i prevarom. bez namjere da dovede u zabludu osiguravača ili da ga prevari. 922 ZOO). Postavilo se pitanje kakve su posljedice ako osiguranik svjesno ne da tačne i potpune podatke. kada se ispostavlja lista pokrića. Oni koji ovaj ugovor smatraju aleatornim sasvim dosljedno insistiraju da. odnosno potpune podatke bez svoje krivice. Treći pri ocjeni uzimaju u obzir savjesnost i vele da savjestan saugovarač ne smije ništa sakriti od druge strane. Za neke posebne slučajeve su predviđeni izuzeci. Ugovor o osiguranju “proizvodi svoj učinak počev od dvadeset četvrtog sata dana koji je u polici označen kao dan početka trajanja osiguranja”. osiguranje prestaje i prestankom ugovora. Ugovarač osiguranja može dati obavještenja o onome što je poznato. ono prestaje svršetkom posljednjeg dana roka (čl. tj. Pored toga. I drugo. pitanja o tome treba da mu postavlja osiguravač. Isti problem postoji i kada osiguranik ne da tačne. Ako je trajanje osiguranja ugovoreno. Obaveza osiguranika na davanje obavještenja pravno se pravdala na nekoliko načina. ako je ugovoreno da se premija plaća odjednom i prilikom zaključenja ugovora. osiguravač može i pregledati i stvar i lica i utvrditi okolnosti koje su mu potrebne. 907 ZOO). osiguranje da traje ne od dana naznačenog u polici.Osnovno dispozitivno pravilo člana 922 ZOO razlikuje trenutak zaključenja ugovora od trenutka u kome počinje njegovo dejstvo.1 Davanje podataka o riziku Podatke o stvari. odnosno o licu koje se osigurava. Ugovarač je dužan da prilikom zaključenja ugovora prijavi osiguravaču sve okolnosti koje su od značaja za ocjenu rizika. bilo iz zakonskih razloga. osiguranje djeluje od dana izdavanja police. 913). bilo otkazom neke od ugovornih stranaka. dok osiguravač kao profesionalac treba bolje da zna šta mu treba. Tako se i radi. Osiguravači sastavljaju upitnike. III OBAVEZE STRANAKA 1. daje ugovarač osiguranja. koje popunjavaju budući ugovarači i koji važe kao ponuda za osiguranje. koji mogu biti od značaja za ocjenu rizika. Pored toga. a koje su mu poznate ili mu nisu mogle ostati nepoznate (čl. Obaveze osiguranika 1.

Propisi nekih država i teorije o ovom pitanju ne vode računa o savjesnosti. ili je bio samo nemaran. odnosno o nesavjesnosti osiguranika. te da li je odgovor dao u namjeri da poboljša svoj položaj u ugovorenom odnosu. dužan je o tome bez odlaganja izvijestiti osiguravača (čl. O svakoj drugoj promjeni okolnosti koje mogu biti od značaja za ocjenu rizika dužan je obavijestiti osiguravača. 914. a koje su mu poznate. st. a naročito odgovornost osiguranika u davanju obavještenja o riziku. Uslovi osiguranja traže da osiguranik obavezno odgovori istinito i potpuno na sva pitanja u ponudi. Naše pravo uzima u obzir savjesnost i ugovarača osiguranja i osiguravača. ili mu nisu mogle biti nepoznate. Rok nije utvrđen zakonom (čl. osiguravač kao profesionalac mora bolje znati kakvi su mu podaci potrebni. Čine ga odgovornim ne uzimajući u obzir jesu li mu neke okolnosti bile poznate i koliko su mu bile poznate. Istu obavezu ima osiguranik i u toku trajanja ugovora. dužan je osiguraniku prijaviti promjenu stana. osiguravač može ili ići na raskid 291 . drukčiji (čl. Osigurano lice je takođe dužno da prijavi svaku promjenu zanimanja. 914. izuzev ako je išao na prevaru. 2). odnosno uslovi osiguranja sadrže odredbu da je osiguranik pri zaključenju ugovora dužan da da tačne podatke o okolnostima koje mogu biti od značaja za ocjenu opasnosti. ili čak u zabludi. Ako ima namjeru da preduzme neku radnju koja bi povećala opasnost. smatramo. tako da osiguravač ne bi ni zaključio takav ugovor da je znao pravo stanje stvari. trebalo bi nametnuti osiguravaču obavezu da njegovi stručnjaci pregledaju predmet koji se osigurava i da zajedno s osiguranikom utvrđuje činjenice koje su im potrebne. po pravilu. Takođe je dužan izvijestiti o premještanju osiguranih stvari i o promjeni vlasništva. 2 ZOO). Takođe se rijetko obraća pažnja na savjesnost i svijest osiguravača. Gotovo sva pravila. 1 ZOO). Ako je ugovarač osiguranja dao namjerno netačne podatke ili prećutao neku okolnost koja može biti od značaja za ocjenu rizika. Obavještenja koja bi tražili ti stručnjaci morao bi ugovarač osiguranja savjesno davati. Kad ugovarač osiguranja nije to učinio namjerno. kod osiguranja lica ugovarač osiguranja mora obavijestiti osiguravača samo ako je rizik povećan zbog toga što je osigurano lice promijenilo zanimanje. mjesta rada i sve druge okolnosti koje nastanu poslije zaključenja ugovora o osiguranju. Kod osiguranja imovine on mora obavijestiti osiguravača o svakoj promjeni okolnosti značajnoj za ocjenu rizika. Stoga bi on morao da postavlja adekvatna pitanja. 914. jer je u tom slučaju rizik. S obzirom na ulogu organizatora. I kod osiguranja života bez ljekarskog pregleda. osiguravač može u zakonom određenom roku od tri mjeseca tražiti poništavanje konkretnog ugovora. Slično je i kod osiguranja lica. Posljedice su uvijek iste. a koje mogu uticati na povećanje opasnosti. Opravdano je. st. Po Zakonu o obligacionim odnosima. međutim. st. naročito kad se radi o nepotpunim podacima. a zatim da primljene odgovore provjerava prilikom zaključivanja ugovora. odnosno prava raspolaganja. a na medicinskom pregledu stanje utvrđuje i ljekar. shvatanje da bi trebalo uopšte ukinuti obavezu. koliko treba da budu precizni i jasni. Međutim.

Plaća se. međutim. odnosno na isplatu osigurane sume nastaje te pošto osiguranik uplati premiju. Ako su prilikom sklapanja ugovora o osiguranju godine života osiguranika prijavljene netačno.2. ili nekako drukčije. ugovor je ništav. 944 ZOO). Premija se plaća u ugovorenim rokovima. po pravilu. To sasvim odgovara prirodi osiguranja kao organizovanog prikupljanja sredstava putem premije radi obezbjeđenja od rizika. Moguće je i naknadno plaćanje premije. ugovoreno da se premija plaća poslije zaključenja ugovora. 912 ZOO). obaveza plaćanja nije u ovom slučaju donosiva. odnosno prebivalište. izuzev kod 292 . 1. Kad osiguranik ima manje godina nego što je prijavljeno. kod osiguranja u poljoprivredi. ugovor prestaje po samom zakonu. Ukoliko ugovarač osiguranja ne prihvati prijedlog za povećanje premije. Ako ništa nije posebno ugovoreno. Ukoliko treba da se isplati odjednom. 912 ZOO. ugovor je punovažan. ugovor ostaje na snazi. 913 ZOO). No. ili predložiti povećanje premije. Osiguravač koji je u času zaključenja ugovora znao ili je mogao znati da su dobijeni podaci netačni ili da je ugovarač neke informacije prećutao. U suprotnom. Prema izričitoj odredbi čl.ugovora. unaprijed. Osigurana svota se smanjuje u srazmjeri ugovorene premije i premije koja je predviđena za osiguranje života za njegove stvarne godine. Ako je. osiguravač je dužan primiti premiju od svakog ko ima pravni interes da ona bude plaćena. Osiguravač je dužan da vrati sve primljene premije. premija se plaća u mjestu u kome ugovarač osiguranja ima sjedište. osim ako nije drukčije ugovoreno. ne može ostvarivati zbog toga svoje pravo. Može se koristiti svojim pravom za raskid ili za povećanje premije u zakonom utvrđenom roku. a stvarne godine života prelaze granicu od koje osiguravač osigurava život. Za uplatu prve premije je vezan početak dejstva ugovora. a smanjuje se premija na iznos predviđen za osiguranikove stvarne godine života. Razliku između primljenih premija i premija na koje ima pravo osiguravač je dužan vratiti (čl. kvartalno. Promjenljive premije se rijetko upotrebljavaju. odnosno pri uručenju police (čl. na primjer. Isto je rješenje i kad je osiguravač saznao za takve okolnosti za vrijeme trajanja osiguranja. Danas je kod svih osiguranja usvojeno da se plaća fiksna premija koju izračunava osiguravač. svakako srazmjerno uvećanom riziku. obaveze osiguravača počinju od dana koji je ugovorom predviđen kao dan početka osiguranja (čl. Ako je netačno prijavljeno da je osiguranik mlađi. a njegove godine života ne prelaze gornju granicu do koje osiguravač osigurava život. On se više ne može pozivati na netačnost prijave ili na prećutkivanje radi raskidanja ugovora. odnosno traženja povećanja premije. gubi to pravo. Plaćanje premije Premiju je dužan da plaća ugovaratelj osiguranja. a može se ugovoriti da se plaća polugodišnje. plaća se prilikom zaključenja ugovora. Treba obratiti pažnju na okolnost da obaveza osiguravača na naknadu štete.

ako se ne uplati premija za idući period u predviđenom roku. Fiksna premija je nepravična naročito kad se kao kriterij u osiguranju dobara ne uzima vrijednost stvari. ugovarač osiguranja ima pravo na odgovarajuće smanjenje premije. U tom slučaju će smanjiti osiguranu svotu na iznos otkupne vrijednosti osiguranja. To produžuje vrijeme plaćanja još za mjesec dana od opomene. jer najčešće suma prikupljenih premija visoko prevazilazi iznos isplaćenih šteta u jednoj godini čak i kad se uzme u obzir potreba za prenosom slobodnih rezervi za fond rizika u idućim godinama. nego neka druga osobina (za motorna vozila snaga motora). To se čini ili u promilima osigurane sume. ili paušalno prema nekom drugom kriteriju. a premije su date u tabelama za pojedine rizike i godine života. a najdalje u roku od tri dana. Osiguravač ne može raskinuti ugovor ako su dotle uplaćene premije bar za tri godine. odnosno štetne posljedice toga slučaja (čl. Kod osiguranja lica strane se sporazumijevaju o visini svote osiguranja. Pravila i uslovi za osiguranje od pojedinih rizika sadrže i odredbe o sankcijama. 1. dakle. Obavještenje o osiguranom slučaju i promjeni rizika Čim se desi osigurani slučaj. ako premija ne bude plaćena o dospjelosti. Uzajamno osiguranje postoji onda kada se zainteresovani udruže radi provođenja međusobnog osiguranja i sami određuju svoja prava i obaveze. ne utiče na fiksni karakter premije. osiguravač opominje ugovarača i daje mu rok za uplatu dospjele premije. odnosno rizika. osiguravač može raskinuti ugovor. Uslovi osiguranja sadrže detaljnije odredbe o tome što treba da radi i o čemu i kada osiguranik treba da obavijesti zajednicu osiguranja. osiguravač mu nije dužan naknaditi onaj dio štete koji je uslijed toga propusta 293 . Ako nastupe događaji usljed kojih se smanjuje rizik. Ako osiguranik ni tada ne plati. osiguranik je dužan da o tome obavijesti osiguravača kako bi osiguravač mogao provjeriti stanje i utvrditi nastalu štetu. Pravilo je da osiguravač nije dužan da opominje na plaćanje premije.3. Sankcije za neplaćanje premije kod osiguranja života se razlikuju od sankcija u osiguranju imovine. Osiguravač izrađuje cjenike premija imovinskih osiguranja koji sadrže tabele za sva imovinska osiguranja. ako premija ne bude uredno uplaćena. Ako to ne učini. U njima su klasificirane pojedine stvari prema rizicima i mjestima i date stope premija. Ne bude li premija plaćena. ugovor prestaje po samom zakonu. osiguravač je dužan preporučenim pismom opomenuti osiguranika. Samo kod osiguranja na neodređeno vrijeme. Kod osiguranja života.uzajamnog osiguranja. Fiksnoj se premiji prigovara da nije pravična i da ne odgovara cijeni rizika. 917 ZOO). Davanje bonifikacija onim osiguranicima koji u proteklom periodu nisu pretrpjeli štetu. Rok ne može biti kraći od 30 dana. a povećanje premija onima koji su pod određenim uslovima imali štetu. O tome ima odredaba i u zakonu. Ovdje se za određivanje premije uzima u obzir i visina svote osiguranja. i bez opomene.

294 . Tako određuje i Zakon (čl. 914 ZOO). Opšta pravila o osiguranju imovine predviđaju da osiguravač ima pravo da prema ocjeni okolnosti smanji odštetu u mjeri u kojoj je šteta prouzrokovana time što se osiguranik nije pridržavao propisanih mjera i što nije preduzimao određene radnje. izuzev ako je preduzimanje tih mjera bilo od uticaja za nastajanje štete. Osiguranik je dužan da preduzme sve mjere spasavanja ugrožene imovine i za sprečavanje povećanja štete. Povećanje. rok za obavještavanje iznosi 14 dana (čl. On mora da preduzima sve potrebne mjere i ugovorene radnje radi otklanjanja opasnosti koju izaziva nastupanje osiguranog slučaja.1. Ali se ni ugovorom ne može predvidjeti da osiguranik gubi prava iz osiguranja zbog toga što je propustio rok za prijavu štete. Ako o tome postoje uputstva (kao npr. Rok za obavještavanje o smanjenju rizika nije postavljen jer ugovarač ima interesa da o tome što prije obavijesti osiguravača. 926 ZOO). Takva bi odredba bila ništava (čl. 926 ZOO). zainteresovani partner može raskinuti ugovor (čl. osiguravač ima pravo da mu ne naknadi onaj dio štete koji je nastao zbog konkretnog propusta.4.nastao. bez obzira na to kako se shvata pravni karakter ugovora o osiguranju. Ugovarač osiguranja je dužan obavještavati osiguravača o svakoj okolnosti koja može biti od značaja za ocjenu rizika kod osiguranja imovine. On to mora učiniti bez odgađanja. ako je rizik povećan njegovim postupkom. Plaćanje naknade Pored obaveze da sa ugovaračem osiguranja utvrdi okolnosti od značaja za ocjenu rizika. Ne učini li to. a da plati osiguranu sumu u osiguranju lica. kod požara). ostaje kao osiguravaočeva osnovna obaveza prema osiguraniku da mu naknadi štetu u osiguranju imovine. Ukoliko ugovarač osiguranja nije sudjelovao u povećanju rizika. odnosno štetnog događaja. Osiguravač ima pravo da vrši kontrolu nad izvršavanjem preventivnih i represivnih mjera koje preduzima osiguranik. 2. ta odredba ugovora bila bi nevažeća. No. Obaveza staranja se produžuje i kad nastane osigurani slučaj. Staranje o osiguranom predmetu Osiguranik je dužan da vodi brigu o osiguranoj imovini i održava je u redu. odnosno smanjenje rizika kod imovinskih osiguranja daju pravo na zahtjev za promjenu premije. Čak i kada bi bilo ugovoreno drukčije. 914 i 916 ZOO). 918 ZOO). Ako druga strana odbije zahtjev. dužan je da se pridržava tih uputstava. osiguranik ne može uslijed toga izgubiti prava iz osiguranja. 1. Kod osiguranja lica obaveza je osiguranika da obavijesti osiguravača u slučaju da je rizik povećan promjenom zanimanja. Pojedinim opštim uslovima osiguranja su te radnje i zaštitne mjere detaljno razrađene (čl. Obaveze osiguravača 2.

Pri obeštećenju se kombinuju ova dva načela. osiguravač je dužan isplatiti predujam. Osiguranik je dužan davati obavještenja i podatke kojima raspolaže. visina naknade je ograničena visinom osigurane svote. Teret dokazivanja leži na osiguravaču (čl. Ako se osiguravač i osiguranik ne slože o visini nastale štete. kad je ta stvar propala ili oštećena. rok od 14 dana za isplatu teče od dana kada su oni konačno utvrđeni. osim ako se to posebno ugovori. Strana koja nije zadovoljna nalazom. Osiguranje ne može nikome poslužiti kao izvor obogaćenja. Pretpostavlja se. odnosno uslovi osiguranja. Ali se i takva obaveza osiguravača može posebno ugovoriti. Izgubljeni dobitak se naknađuje samo ako je to izričito ugovoreno (čl. odnosno ugovorenu svotu osiguranja osiguraniku. samo naknada stvarne štete. Drugu fazu predstavlja procjena štete. dakle. kako za utvrđivanje samog rizika. Postupak kojim se utvrđuje postojanje obaveze za naknadu i njen iznos je veoma složen. a koji su potrebni za utvrđivanje uzroka i obima štete.kad se desi događaj protiv koga se osiguralo. Kod naknade štete u imovinskom osiguranju važi kao osnovno načelo da iznos naknade ne može preći vrijednost štete. Treću fazu čini utvrđivanje veličine naknade. odnosno korisnik osiguranja. ne može biti veća od pretrpljene štete ni 295 . 919 ZOO). nastanak događaja i naknada utvrđuje se na osnovu propisanih dokumenata. može pokrenuti spor kod suda. procjena se povjerava vještacima. Kad se utvrdi da je nastao osigurani slučaj i šteta. pristupiti utvrđivanju da li se desio ugovorom predviđeni događaj i je li pogodio osiguranika. Ne bude li iznos obaveze utvrđen u navedenom roku. Prva je utvrđivanje osiguranog slučaja. Kod osiguranja lica i kod manjih šteta na imovini. Razumije se da će osiguravač najprije utvrditi postoji li ugovor o osiguranju i je li se desio slučaj predviđen ugovorom. Rok za isplatu naknade iznosi najviše 14 dana od dana dobijanja obavještenja da se osigurani slučaj desio. To znači da u imovinskom osiguranju naknada štete koju osiguravač isplaćuje za osiguranu stvar. Bude li sporno postojanje ili visina obaveze osiguravača. Osiguravač ima za te poslove svoje stručnjake. 925 ZOO). koje podnosi osiguranik. Nadalje. pristupa se procjeni štete. Osiguravač je dužan. pa zatim ima li osiguranik pravo na naknadu i kolika je naknada. predviđaju kod svih osiguranja imovine da je osiguravač dužan. Takođe ni štete prouzrokovane ratnim operacijama ili pobunama osiguravač nije dužan naknaditi. 930 i 931 ZOO). Opšta pravila. osiguravač ne odgovara za takvu štetu. neće je naknaditi. kad utvrdi da se desio osigurani slučaj. odnosno procjenom vještaka. Ako je šteta na stvari nastala uslijed nekog njenog nedostatka. odnosno dio naknade koji nije sporan. ako to traži ovlašteno lice (čl. Izložićemo njegove osnovne faze. tako u pogledu nastale štete i njene visine. isplatiti naknadu. čim primi prijavu da se desio osigurani slučaj. odnosno imaocu polise ako je izdata polisa na donosioca.

neće se naknaditi stvarna šteta. osiguranje subjektivne vrijednosti. Osiguranik je u tom slučaju preuzeo na sebe dio rizika. primjenjuje se pravilo proporcije. onda će naknada štete biti ravna stvarno pretrpljenoj šteti. Ako osiguranik nije htio da plaća premiju koja odgovara stvarnoj vrijednosti stvari. koji je srazmjeran razlici između stvarne vrijednosti stvari i ugovorene svote osiguranja. ukoliko je stvar vrednija. Ako je ugovorom o osiguranju vrijednost stvari utvrđena sporazumno. To je slučaj podosiguranja. i premija koju bi trebalo plaćati prema stvarnoj vrijednosti osigurane imovine. tj. osiguranje staro za novo i dr). Nadosiguranje u principu nije dozvoljeno (čl. a da se težina rizika ogleda i u vrijednosti stvari. Primjena pravila proporcije nalazi svoje opravdanje u načelu i da premija treba da odgovara težini rizika. Ugovorom se može ograničiti iznos naknade na manju svotu od stvarne štete. onda je opravdano da mu se u toj srazmjeri i šteta naknadi. popravkom stvari. Kod podosiguranja naknada ne može preći osiguranu sumu.od osigurane svote. zasnovana na srazmjeri između premija. primjenjuje u Francuskoj. Ugovorom se može predvidjeti da odnos između vrijednosti stvari i svote 296 . tj. Druga se formula. nego je ugovorio nižu svotu osiguranja da bi plaćao manju premiju. naknada se određuje prema toj vrijednosti. odnosno plaćena premija.x stvarna šteta stvarna vrijednost ili iznos plaćene premije Naknada štete = ----------------------------------------------. Naknada se isplaćuje u novcu. To. Kad su stvari bile osigurane na stvarnu vrijednosti. Naknada štete zavisi od srazmjere između osigurane svote i stvarne vrijednosti osigurane stvari. 925 ZOO). biće veća i naknada štete ako se desi osigurani slučaj. ili se uzimaju ugovorena. Formule glase: osigurana svota Naknada štete = -----------------------------------. ugovorom predviđeni iznos. naknada će se isplatiti prema stvarnoj vrijednosti (npr. nego će osiguravač isplatiti samo svotu osiguranja. ako bi šteta bila veća od osigurane svote. Stoga će za taj dio sam i štetu snositi.x stvarna šteta iznos premije koju bi trebalo plaćati Kod nas se primjenjuje prva formula. Pravilo proporcije primjenjuje se dvojako: ili se uzimaju kao njegovi elementi osigurana svota i stvarna vrijednost osigurane stvari. bez obzira na stvarnu vrijednost stvari. I ovo je još jedan dokaz da je naš sistem osiguranja imovine koncipiran da se izbjegne špekulacija. opet. No. Ako je osigurana stvar djelimično oštećena. To znači: ako je stvar potpuno propala. Ako se utvrdi da za tu povećanu vrijednost stvari nema opravdanog razloga. znači da je i rizik veći. osiguravač je ovlašten da naknadu izvrši i u naturi. Pa i u ovom slučaju osiguravač može dokazivati da je ugovorom predviđena vrijednost stvari znatno veća od stvarne vrijednosti.

U tim tablicama navedene su pojave i oštećenja pojedinih grupa i njima odgovarajući procenti gubitka opšte radne sposobnosti. Sitne štete koje su ispod određenog minimuma snosi sam osiguranik. šteta se naknađuje u visini troškova opravke umanjeno za iznos vrijednosti rabaćenja ostatka stvari. osiguranikov je interes da šteta bude veća. da je abandonira. a ne stvarna vrijednost. U ovoj situaciji osiguravač duguje naknadu troškova i onda kada oni zajedno sa naknadom prevazilaze osiguranu sumu (čl. Isto je kod osiguranja lica. Franšize su predviđene u osiguranju vozila. kad osiguranik umre ili doživi određeno doba života. Prema tome. Franšiza 10. tj. Ako stvar nije potpuno propala. U nekim slučajevima može se ugovarati da osiguravač naknađuje štetu samo ako šteta pređe određenu granicu.000 KM znači da štetu ispod 10. može se ugovarati da se u slučaju djelimične štete ne primjenjuje pravilo proporcije. 926 ZOO). Ako stvar potpuno propadne. isplaćuje se suma osiguranja. ali i manja od premije na stvarnu vrijednost osigurane stvari. Drukčije se može ugovoriti (čl. Kod osiguranja života isplaćuje se osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurana suma kad nastupi ugovoreni slučaj. 927 ZOO). Naknada se isplaćuje u istom procentu od osigurane sume u kome je u tablici ocijenjen gubitak opšte radne sposobnosti. Kod osiguranja lica od nesretnog slučaja uslijed koga ne nastupa smrt. garantuje puno obeštećenje uvijek kad djelimična šteta nije veća od svote osiguranja. instalacija. kad se stvar osigurava ispod vrijednosti. kod osiguranja protiv krađe itd. dakle. Taj dio štete koji ne isplaćuje osiguravač naziva se franšiza. Ugovorom se. aparata. Ako je smrt prouzrokovana ratnim 297 . prema stepenu nesposobnosti za rad prouzrokovane nesretnim slučajem. pobunama i nemirima. u zamjenu za isplatu pune sume osiguranja. Tada je osiguravač dužan isplatiti potpunu naknadu sve do iznosa svote osiguranja. mašina. odšteta se smanjuje za vrijednost ostatka. Slaba strana franšiza je što osiguranik nije stimulisan na radnje i mjere uslijed kojih bi šteta mogla biti manja. osiguravač naknađuje i troškove koje je osiguranik morao nužno učiniti radi otklanjanja i smanjenja štete i posljedica osiguranog slučaja.osiguranja nema značaja za određivanje iznosa naknade. Takvo osiguranje naziva se osiguranjem na prvi rizik. jer će mu se naknaditi samo ako pređe franšizu. usjeva itd. ako je stvar oštećena. nego da se isplaćuje potpuna naknada štete do visine ugovorene svote. Naprotiv. Dispozitivno je pravilo da osiguranik nema pravo da oštećenu stvar prepusti u vlasništvo osiguravača. Pravilo je da osiguravač nije dužan naknaditi štete prouzrokovane ratnim operacijama. Pored toga. Osiguravači izrađuju tablice za određivanje procenta trajnog gubitka opšte radne sposobnosti uslijed nesrećnog slučaja. Ali se i takvo osiguranje može posebno ugovarati.000 KM ne naknađuje osiguravač. Ima ga kod požarnog osiguranja. U nekim vrstama osiguranja. Naravno da je tada i premija veća od premije koja odgovara sumi osiguranja. isplaćuje se samo dio osigurane sume.

298 . u skladu sa ugovorom o osnivanju društva (čl. ako je uplaćena premija bar za tri godine. Plaćanje naknade je osnovna obaveza osiguravača. bez obzira na to kojim je aktom određen za korisnika: ugovorom. ako je ugovarač postoji kod obaveznog U ovoj vrsti osiguranja do njih došlo. Izuzetak od pravila da osiguravač ne naknađuje osiguranja namjerno prouzrokovao osigurani slučaj. zakonom je posebno predviđena mogućnost njihovog plasmana. 929 ZOO). Sredstva kojima se osigurava isplata osiguranih suma i naknada po ugovorima o osiguranju lica su posebno pravno tretirana. kao i da može zahtijevati i predujam. Isto tako. zaključen ugovor o osiguranju života u korist trećega. Ugovorom se može predvidjeti obaveza osiguravača da isplati svotu osiguranja i za slučaj kad nastupe smrt ili ozljede uslijed ratnih operacija. Napokon. Štete koje osiguranik prouzrokuje nepažnjom su pokrivene osiguranjem. namjernim ubistvom ili samoubistvom. a društva za uzajamno osiguranje i sredstvima osiguranika. testamentom i sl. svakom nasljedniku pripada dio osigurane svote srazmjeran dijelu nasljedstva koji mu pripada. a ugovarač nije odredio njihov dio. Osiguravač (dioničko društvo) za obaveze iz ugovora o osiguranju odgovara svim svojim sredstvima (čl.operacijama. pa i uslijed Kad je ugovarač osiguranja života odredio korisnika osiguranja. svota osiguranja se isplaćuje tome korisniku. nekim docnijim pravnim aktom. osiguravač je dužan da mu isplati otkupnu vrijednost polise. Suprotna ugovorna odredba je ništava (čl. 931 ZOO). 50 ZOIO). Ako korisnik nije određen. Zato je u zakonu odgovornost za njeno ispunjenje posebno uređena. 28 ZOIO). osiguravač naknađuje sve štete bez obzira na to kako je krivice korisnika vozila. poseban slučaj predstavljaju otkup polise i predujam. Način kako se ta otkupna vrijednost izračunava mora takođe biti naznačen na polisi i u uslovima osiguranja. osiguravač se oslobađa obaveze iz ugovora o osiguranju i nije dužan korisniku isplatiti ugovorenu svotu. Osiguravač ne naknađuje ni štete koje je osiguranik prouzrokovao namjerno. Izričito se zahtijeva da plasmani budu sigurni (čl. osigurana svota ulazi u imovinu za raspodjelu nasljednicima. dakle. Kad je osiguranje zaključeno za cio život osiguranika. 28 ZOIO). pod predviđenim uslovima. a tu mu sumu ugovarač osiguranja može vratiti docnije (predujam). kad je. štetu. može tražiti da mu osiguravač isplati unaprijed dio osigurane svote do visine otkupne vrijednosti polise. Da bi se vrijednost sredstava kojima osiguravač odgovara obezbijedila od deprecijacije. 19 i čl. ako drukčije nije izričito utanačeno između stranaka. osiguranja korisnika motornih vozila od odgovornosti. Kad su za korisnike određeni nasljednici. U polisi osiguranja života moraju biti navedeni uslovi pod kojima ugovarač osiguranja može zahtijevati isplatu njene otkupne vrijednosti. Osiguravač dokazuje da je šteta prouzrokovana nekim od navedenih oslobađajućih uzroka (čl. a ugovarač umre. Korisnik stiče pravo na osiguranu svotu od časa zaključenja ugovora.

Zakonska je dužnost osiguravača da prilikom zaključenja ugovora o osiguranju preda osiguraniku pravila ili uslove osiguranja i da ga upozori da su oni sastavni dijelovi ugovora o osiguranju. Treća obaveza osiguravača jeste da svoje opšte akte kojima se utvrđuju ekonomski osnovi poslovanja. prinudan karakter.2. da stvara razne fondove i da te fondove jača. 299 . Na nekim polisama osiguranja odštampan je izvod iz pravila. kao što su pravila osiguranja. nego iz karaktera i iz tehnike poslovanja osiguravača. Ostale obaveze osiguravača Osiguravač je najprije obavezan da putem reosiguranja ili saosiguranja obezbijedi pokriće obaveza iz osiguranja. ako ih ne bi mogao pokriti premijama i rezervama. učini dostupnim javnosti. izda osiguraniku polisu ili drugu ispravu o osiguranju. osiguravač je dužan da obavijesti i osiguranike o uslovima osiguranja. osiguravač mora da svoju ekonomsku djelatnost organizuje saglasno ekonomskim načelima osiguranja. kada je propisana. Ona je i javnog karaktera. prati i analizira uzroke šteta i da preduzima mjere za to. po prirodi posla i tehnici organizacije osiguranja. Pored toga. Pored toga. Smatramo da ova obaveza ne potiče iz ugovora o osiguranju. Jačanju fondova naročito služi proširenje osiguranja na što veći broj lica i na što šire područje radi stvaranja neophodne uzajamnosti rizika. (čl. osiguravač je dužan da organizuje zaštitu od rizika i da s tim ciljem organizuje i preduzima mjere prevencije i represije.2. Drugo. I peto. To je slučaj u našem pravu. Zato ima. Zbog toga njegovi akviziteri upoznaju buduće osiguranike sa pravilima i sa uslovima pod kojima se provodi osiguranje. uslovi osiguranja i sl. Već je bilo riječi o ovoj obavezi prilikom objašnjavanja pojma osiguranja. radi otklanjanja uzroka šteta kao i radi smanjenja šteta. Kao i prethodna. on mora da. 7 ZOIO). 6 ZOIO). shodno čl. Osiguravači su zato dužni i da materijalno zainteresiraju osiguranike za preduzimanje mjera za otklanjanje i smanjenje šteta. To podrazumijeva mogućnost trajnog obezbjeđenja izvršenja svojih obaveza po osnovu osiguranja. odnosno uslova. i ova obaveza je motivisana potrebom zaštite osiguranika. pošto zaključi ugovor o osiguranju. tarife. osiguravač mora da se pridržava pravila struke. Četvrto. Zbog toga je osiguravač dužan da. načela lojalne utakmice i dobrih poslovnih običaja (čl. 6 ZOIO.

Pravno pitanje koje se ovdje postavlja glasi: imali oštećeno lice koje je ujedno i osiguranik pravo na dvostruku naknadu štete. razliku može tražiti od drugog. ovdje postoji kumulacija zahtjeva. na naknadu i po osnovu građanskog delikta i po osnovu osiguranja? Odgovor zavisi od teorijskog shvatanja o pravnoj prirodi ugovora o osiguranju koje je usvojeno u konkretnom pravnom sistemu. Ono se svodi na mogućnost kumuliranja zahtjeva u onim vrstama osiguranja u kojima se štite opravdani interesi osiguranika uz istovremenu nemogućnost zloupotrebe ovog ovlaštenja. Osiguravač nema pravo na regresnu naknadu isplaćene svote od odgovornog lica. Kod osiguranja života osiguranik ili korisnik osiguranja može u cjelini ostvariti pravo na naknadu od odgovornog lica i naplatiti sumu osiguranja iz ugovora o osiguranju. osiguravač ima regresno pravo prema trećem odgovornom licu do iznosa isplaćene naknade. odnosno korisnik osiguranja. b) oštećenog osiguranika i osiguravača i c) osiguravača i štetnika koji je odgovoran za građanski delikt. ali po kome hoće: po osnovu osiguranja ili po osnovu delikta trećeg lica. Oni se konstituišu između više lica: a) oštećenog i odgovornog po osnovu građanskog delikta.IV KUMULIRANJE ZAHTJEVA ZA NAKNADU I VIŠESTRUKO OSIGURANJE 1. U pojedinim vrstama osiguranja osiguravači pokrivaju štetu ne ispitujući da li za nju postoji odgovornost trećeg lica. U izloženoj situaciji nastaju složeni pravni odnosi. Osiguranjem se. Ako naplaćenom naknadom nije šteta potpuno izmirena. Kod imovinskog osiguranja nema kumuliranja zahtjeva naknade. Osiguranik se može obeštetiti samo po jednom osnovu. Na naknadu ima pravo ugovarač osiguranja. ipak ne dozvoljavaju jednoznačan odgovor. Kumuliranje zahtjeva za naknadu Osiguranje ne pokriva samo rizike od dejstva više sile i slučaja nego i od štetnih ljudskih radnji. dakle. pokrivaju i štete prouzrokovane građanskim deliktom za koje postoji odgovorno lice i koje se mogu nadoknaditi i po pravilima građanskog prava. te značajne razlike između imovinskih i ličnih osiguranja. tj. a bez obzira 300 . Zbog toga je neophodno potražiti eklektično i praktično rješenje. Naše pravo spada u grupu prava koja u razmatranom domenu razlikuju imovinsko od ličnog osiguranja. Ovo je naročito slučaj kod obaveznih osiguranja. Ukoliko osiguranik naplati naknadu štete od osiguravača. Mi u principu usvajamo teoriju zaštite od rizika kao dominantnu. Postojanje elemenata drugih shvatanja u legislativi i praksi osiguranja. Osiguravač je dužan da isplati osiguranu svotu po ugovoru o osiguranju lica i kad je neko treće lice odgovorno za nastupanje osiguranog slučaja. Dakle.

jer zbir svih naknada ne prelazi vrijednost osiguranog predmeta. Tek kad se dogodi osigurani slučaj. 934 ZOO). Pri tome treba imati u vidu da zakon pravi razliku između višestrukog osiguranja kad zbir svota osiguranja ne prelazi vrijednost osiguranog predmeta i dvostrukog osiguranja kad tu vrijednost prelazi. Najčešće usvojena podjela osiguranja. dakle. Kriteriji podjele Podjele osiguranja na različite grupe zavise od kriterija na osnovu kojih se klasifikacija vrši.na to što je naplatio osiguranu svotu. s naknadom u slučaju dvostrukog i višestrukog osiguranja? Trebalo bi da odgovor bude isti kao kod kumuliranja zahtjeva za naknadu od osiguravača i od odgovornog lica uslijed čije je radnje došlo do štete. nastaju obaveze osiguranika da izvijesti svakog saosiguravača i saopšti mu naziv i adresu ostalih osiguravača (čl. Naknada mu pripada po drugom pravnom osnovu. 301 . To je razumljivo. za to je uplaćivao premije u fond osiguranja. U višestrukom osiguranju svaki osiguravač odgovara za izvršenje svojih obaveza u potpunosti. na osnovu ugovora. dok se obavezno osiguranje. Ako je ugovarač postupio nesavjesno. Obje naknade zajedno ne mogu preći iznos štete. svaki osiguravač može tražiti poništenje ugovora i zadržati premije. oštećen mu dio tijela. odnosno do smrti ili povrede osiguranog lica. vrstu opasnosti od koje se osigurava s obzirom na osobine. umanjena mu radna sposobnost i sl. prema zakonskim odredbama. svaki osiguravač ima pravo na svoju premiju. Šta je. Svaki osiguravač snosi iznos naknade srazmjeran svoti osiguranja po njegovom ugovoru. Ukoliko jedan osiguravač ne može da plati svoj dio dugovne naknade. Višestruko i dvostruko osiguranje Postavlja se pitanje da li osiguranik može naplatiti naknadu od dva ili više osiguravača ako je ista imovina ili isto lice bilo osigurano kod njih za isto vrijeme od istih rizika. V PODJELA OSIGURANJA 1. Svaka od glavnih grupa osiguranja dijeli se na vrste. Kod dvostrukog osiguranja vodi se računa o savjesnosti ugovarača osiguranja. Prema načinu na koji nastaje. Dobrovoljno osiguranje nastaje voljom stranaka. jeste osiguranje imovine. 948 ZOO). za njega odgovaraju ostali osiguravači srazmjerno svojim dijelovima. koju prihvata i naš zakon. a ugovaraču pripada naknada od svakog osiguravača po ugovoru. Vrsta osiguranja označava vrstu rizika. Ako nije postupio nesavjesno. mora zaključiti. 2. Osigurana svota mu pripada po ugovoru o osiguranju. osiguranje lica i pomorsko osiguranje. osiguranje se dijeli na dobrovoljno i obavezno. i prouzrokovač treba da odgovara za to (čl. Nečijom skrivljenom radnjom nanesen je bol osiguraniku ili korisniku osiguranja.

stakla od loma.osiguranje životinja.osiguranje dobitka. . osiguranje od odgovornosti. poplava.mašina od loma i nekih drugih opasnosti. . . klizanje tla). odnosno istim uslovima osiguranja. Član 9. . . 9 ZOIO). Kod osiguranja stvari predmet je stvar imovinske vrijednosti i naknađuje se šteta u slučaju propasti ili oštećenja stvari. . eksplozija. odronjavanje. transportno osiguranje obuhvata i osiguranje lica u prevozu. osiguranje privrednih organizacija od opasnosti prekida rada uslijed požara i nekih drugih opasnosti. koje su prouzrokovane njegovom upotrebom opasne stvari.kombinovano osiguranje namještaja.od požara i nekih drugih opasnosti (grom.na upotrebljivost stvari ili lica obuhvaćenih jednim pravilima osiguranja.osiguranje od odgovornosti za nedostatke isporučenih proizvoda (garancijsko osiguranje). jer ih naknađuje osiguravač. .osiguranje troškova i liječenja.transportno osiguranje. po tom ugovoru se ugovarač osiguranja obezbjeđuje od šteta.od provalne krađe. osiguranje dobara) dijeli se na osiguranje stvari i osiguranje od imovinskih šteta. Osiguranje imovine Osiguranje imovine (imovinsko osiguranje. tj.osiguranje od zakonske odgovornosti ili. . ZOIO netaksativno nabraja neka od njih: . Društvo za uzajamno osiguranje nema ovu mogućnost (čl. . Osiguravač sa statusom dioničkog društva može se uz ostale poslove osiguranja baviti i reosiguranjem. snježna lavina. 2. . Poznato je više vrsta osiguranja imovine. koje obuhvata osiguranje prevoznih sredstava (kasko) i osiguranje tereta u prevozu (kargo). bez obzira na to ima li oštećenja stvari.šomažno osiguranje. 302 . Osiguravač može provoditi sve vrste osiguranja imovine i lica za koje je registrovan.osiguranje predmeta za naknadu ako radnik strada ili se povrijedi na poslu. zatim kad nije ostvaren mogući dobitak ili kad su prouzrokovani neki troškovi. Kod osiguranja od imovinskih šteta obaveza osiguravača se sastoji u naknadu imovinske štete koja nastaje kad se desi osigurani slučaj. oluja. je li šteta nastala kao neposredna ili posredna posljedica oštećenja ili uništenja stvari. jednostavno. .montažno osiguranje. . .

osiguranjem su pokrivene štete koje nastanu uslijed potpunog ili djelimičnog gubitka i oštećenja stvari. ili da pripadne nasljednicima. Osiguranje lica ZOIO u članu 9 razvrstava poslove životnih osiguranja na osiguranje života i rentno osiguranje. ili da mu se isplaćuje periodično (rentno osiguranje). manipulativni. ili da se isplaćuje porodici u vidu penzije. Kod osiguranja na doživljenje određene starosti može se obezbijediti da se osiguraniku isplati ugovorena suma odjednom kad doživi ugovorenu starost. nezgode i nesposobnosti za rad (osiguranje od nesrećnog slučaja). eksplozija. Beneficijaru (korisniku) isplaćuje se osigurana suma kad je nastupila smrt osiguranog lica. Osiguraniku. kao što su krađa. Kod osiguranja od nezgode osigurava se od nesretnog slučaja koji može imati za posljedicu smrt. požara. Bude li posljedica nezgode prolazna neposobnost za rad. Osiguranja lica su u teoriji i praksi postavljena šire. ratni rizici. te roba i druge stvari koje se prevoze brodom (kargo-osiguranje). gubitak radne sposobnosti i narušenje zdravlja. očekivani dobitak. isplaćuje se i naknada troškova liječenja. neisporuka. elementarnih nepogoda. U ovoj grupi su osiguranje na nedoživljenje (osiguranje života) i osiguranje na slučaj bolesti. Treće lice se pojavljuje kao osiguranik onda kada ugovarač djeluje u svojstvu komisionara i onda kada je izričito označeno kao korisnik. Ako nije drukčije ugovoreno. Kod osiguranja na slučaj smrti može se ugovoriti da se osigurana suma isplati nekom korisniku. ili beneficiraju se daje dio osigurane sume koji odgovara dijelu trajnog smanjenja opšte radne sposobnosti. 4. Osiguranje se vrši od plovidbenih nezgoda.3. a može se dati na različite načine. uređaji i oprema broda (kasko-osiguranje). politički rizici. provizija i dr. zatim troškovi spasavanja. U svakom slučaju. Ovim osiguranjem nije obuhvaćeno i osiguranje od odgovornosti za štete koje se nanesu trećim licima u vezi s pravom raspolaganja ili sa iskorištavanjem broda. kopneni i drugi rizici. isplaćuje se naknada. Osiguranik može biti samo lice koje ima ili koje može da očekuje da će imati opravdani materijalni interes da ne nastupi osigurani slučaj. Ovo se osiguranje može posebno ugovarati. od zajedničke havarije. troškovi utvrđivanja i likvidiranja štete. Pristanak trećeg na zaključeni ugovor je neophodan. Plovidbeno osiguranje Plovidbenim osiguranjem se pokrivaju rizici kojima su za vrijeme plovidbe izloženi brod. njegovih uređaja i opreme i tereta na brodu. Može se obezbijediti renta i u neke druge svrhe (školovanje djece. 303 . nagrade za spasavanje i štete. Ugovarati se može osiguranje i od drugih rizika kojima su stvari izložene za vrijeme trajanja osiguranja. od razbojništva na moru i unutrašnjim vodama. osim obične bolesti. vozarina. Ugovarač osiguranja je po pravilu i osiguranik. miraz itd). infektivne i profesionalne bolesti. troškovi opremanja broda.

generalnoj polisi. Može biti propisano osiguranje od rizika koji ugrožavaju treća lica i od rizika koji predstavljaju opštu opasnost. prelazi na njega pravo osiguranika na naplate iz zajedničke havarije do iznosa koji je platio. a nema pravo da ne izvršava svoje obaveze iz ugovora o osiguranju. skretanje s utvrđenog puta itd. bez obzira na koji je brod ukrcan. Po Zakonu o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi. Ako bi se promijenio brod bez saglasnosti osiguravača. Zakonom se može uvesti obavezno osiguranje i u drugim slučajevima. osigurati i teret “na ma kome brodu”. a čime se nanosi šteta brodu ili teretu. osiguranjem su pokrivene štete koje nastanu zbog namjernog postupka ili krajnje nepažnje posade broda. kako namjerne štete koje pričine zapovjednik i članovi posade. pristajanje u nepredviđenim lukama radi nekog nedozvoljenog posla. 304 . To je pravilo. kojim se brod i stvar izlažu uništenju. doprinosi u zajedničku havariju koji se plaćaju za osigurani predmet. drugog člana posade broda ili pilota u plovidbi i rukovanju brodom. Osiguravač preuzima i rizik baraterije. Ima pravo još i na kamatu i proviziju koje su priznate u diobenoj osnovi. iz osiguranja se naknađuju gubici i oštećenja osiguranog predmeta. dakle. Prema članu 66 ZOIO. U slučaju zajedničke havarije koja je nastala u vezi s osiguranim rizicima. osim pretovara u slučaju nevolje. Može se. Baraterija je. Osiguravač naknađuje štete samo do iznosa sume osiguranja. troškovi u vezi s osiguranjem. plovidba bez dozvole brodara. pod baraterijom se podrazumijevaju. b) vlasnika. od odgovornosti za štete počinjene trećim licima. odnosno korisnika motornih vozila od odgovornosti za štete počinjene trećim licima. učinjen bez saglasnosti brodara. ako to nije posebno ugovoreno. krijumčarenje. Ako nisu plaćene premije. odnosno i jednom i drugom. To bi bilo.Osigurane stvari se moraju prevoziti ugovorenim brodom. na primjer. Osiguravač nije dužan da ugovaraču osiguranja preda polisu prije nego što naplati premiju. tako i sve štete koje su posljedica ne samo krivice nego i njihove obične neopreznosti. Po pravima drugih zemalja. odnosno korisnika vazduhoplova. ugovor se raskida. od odgovornosti za štete počinjene trećim licima i d) vlasnika. međutim. Kad osiguravač isplati te naknade. namjeran i nedozvoljen akt zapovjednika broda i članova posade. Obavezno osiguranje Obavezno osiguranje se može uvoditi samo zakonom. To je slučaj kod ugovora po tzv. obavezna su sljedeća osiguranja: a) putnika u javnom saobraćaju od posljedica nesretnog slučaja. osiguravač ih može odbiti od naknade prilikom likvidacije štete. oštećenju ili konfiskaciji. odnosno korisnika brodica na motorni pogon. po pravu nekih zemalja (Engleska i Njemačka). nedozvoljena trgovina. c) vlasnika. 5. kao i štete nastale uslijed radnji i propuštenja zapovjednika.

ako se desi da šteta bude nanesena motornim vozilom za koje nije zaključen ovaj ugovor. povreda ili oboljenja. 69 ZOIO). Od iznosa naknade štete koju po osnovu sudske odluke prevoznik duguje putniku. 69 ZOIO). nego organizacija koja obavlja saobraćaj i osiguravač. tj. odnosno korisnika vozila. ako su prouzrokovane upotrebom motornog vozila. trajnog gubitka opšte radne sposobnosti i za slučaj prolazne nesposobnosti putnika za rad (čl. onda onoliki procenat od osigurane sume koliki je procenat djelimičnog gubitka opšte radne sposobnosti. pa i kad se ne nalaze u prevoznom sredstvu. naknađuje osiguravač (čl. 73 ZOIO). (čl. Oštećeni ima pravo na razliku od lica odgovornog za štetu ako je šteta bila veća od iznosa koji isplati osiguravač po osnovu obaveznog osiguranja (čl. Ako putnika zadesi nesrećan slučaj. Kod obaveznog osiguranja u saobraćaju nema kumuliranja zahtjeva za naknadu. Svi putnici ili njihovi nasljednici imaju pravo na isplatu osigurane sume i naknadu troškova. ili nanesene nečijoj imovini (uništenje ili oštećenje).Svi koji obavljaju javni prevoz putnika dužni su da sa osiguravačem sklope ugovor o osiguranju putnika koje prevoze od posljedica nesrećnog slučaja za slučaj smrti. 74 ZOIO). odbija se iznos koji je putnik već naplatio od osiguravača (čl. osiguravač je dužan isplatiti: a) ugovorenu osiguranu sumu ako je nastupila smrt ili ako je došlo do trajnog gubitka opšte radne sposobnosti. c) naknadu izgubljene zarade i nužnih stvarnih troškova liječenja. Za svako vozilo koje se obavezno registruje mora se zaključiti ugovor o osiguranju od odgovornosti i bez dokaza o tome ne može biti registrovano. Sve štete nastale uslijed smrti. U prethodnom slučaju osiguravač ima pravo regresa od vlasnika. Putnik je treće lice koje se koristi osiguranjem. Osiguranim se smatraju sva lica koja su namjeravala da putuju. 82 ZOIO). Ipak. 72 ZOIO) po osnovu obaveznog osiguranja putnika u javnom saobraćaju. odgovornost. Osiguravač preuzima odogovornost i kad je vozilom upravljalo 305 . b) ako je došlo samo do djelimičnog gubitka opšte radne sposobnosti. bez obzira na to imaju li kartu za to putovanje ili je nemaju (čl. nego u krugu (stanica. 67).turističke. obavezu naknadu štete na zahtjev osiguranika preuzima osiguravač koji obavlja obavezno osiguranje autoodgovornosti sa sjedištem na teritoriji Federacije (čl. ostala pravna lica su državni organi dužni da osiguraju svoje radnike kad ih prevoze na rad ili ih prevoze u vezi s obavljanjem svoje djelatnosti. aerodrom). pristanište. Isto tako drugi poslovni subjekti. Prema trećim licima koja su ma po kom osnovu odgovorna za štetu prouzrokovanu nesrećnim slučajem pravo na naknadu do iznosa isplaćene svote prelazi na osiguravača. Ured za osiguranje objavljuje zajedničke uslove i tarifu premija osiguranja koje zajednički utvrde društva za osiguranje .članice ureda (čl. ugostiteljske (čl. 72 ZOIO). 70 ZOIO). To isto su dužne učiniti i druge organizacije kad prevoze lica (ne svoje radnike) u vezi sa obavljanjem svoje djelatnosti . Osiguravač ima pravo na regres od prevozioca koji je propustio da zaključi ugovor o osiguranju. jer ugovor ne zaključuje pojedinac putnik.

ravnoteža je poremećena jer osiguravajući fond ne može da pokrije sve rizike. iako 262 reosiguravač u principu dijeli položaj osiguravača prema osiguraniku. 95 ZOIO). Služi da se obezbijede sredstva za isplatu naknade šteta i suma osiguranja kad sredstva osiguravača nisu dovoljna za to. Reosiguranjem ne nastaju direktni odnosi između reosiguravača i osiguranika. Ta se odstupanja nastoje neutralisati stvaranjem rezervi iz kojih se isplaćuju štete koje. S druge strane. VI REOSIGURANJE 1. a ima pravo na regres od toga lica. Neophodno je postići ravnotežu u osiguravajućem fondu. premija za njih mora biti stimulativna i koliko je moguće niža. da bi se obrazovala što šira zajednica osiguranika. shodno zakonskim kriterijima. u stvari. Pojam reosiguranja Osiguravač. 93-94 ZOIO) i korisnika. nastoji da stvori što širu zajednicu osiguranika kako bi od prikupljenih premija obrazovao toliki osiguravajući fond da može podmiriti sve štete koje nastanu na imovini osiguranika i isplatiti sve osigurane sume kod osiguranja lica. teža je situacija za osiguravača kad dođe do izuzetno velikih šteta.neovlašćeno lice. 76 ZOIO). osiguravač ima. Premije se ne mogu određivati proizvoljno sa ciljem da se visokim premijama obezbijedi osiguravač. u nekim periodima. Reosiguranje je. pravo na regres prema ostalim osiguravačima koji se bave ovom vrstom osiguranja (čl. Novi Sad. 84 ZOIO). 84 ZOIO). Misao. No. odnosno vlasnika brodica na motorni pogon (čl. Najniže iznose osiguranja određuje Vlada Federacije na prijedlog ureda za nadzor (čl. 1992. uvijek su moguća odstupanja. Osiguranje se stoga i služi statistikom radi iznalaženja broja mogućih štetnih događaja za razne rizike koje pokriva. Pošto se statističkim putem iznalazi prosjek. Sličan sistem odgovornosti postoji i kod šteta koje prouzrokuje nepoznato vozilo (čl. osiguranje osiguravača i zato se naziva “izravnanjem rizika”. Reosiguravač u tom slučaju daje osiguravaču sredstva za naknadu šteta i za isplate suma osiguranja. 262 Šulejić dr Predrag: “Pravo osiguranja”.. Tada pomaže reosiguranje. putem svoje organizacije. Postoji i obavezno osiguranje korisnika. Pri tom valja voditi računa da osiguranje ima svoje funkcije i da su za njihovo obavljanje potrebna sredstva koja bi trebalo da budu što veća. Ako se regres ne može ostvariti od odgovornog lica ni sudskim putem. odnosno vlasnika vazduhoplova od odgovornosti za štete pričinjene licima i imovini na zemlji (čl. 440 306 . Zajednica rizika koju je organizovao osiguravač s ciljem kompenzacije i nivelisanja redovno očekivanih šteta nije u stanju da obezbijedi kompenzaciju. prelaze iznos sume naplaćenih premija. str. Premiju izračunava na osnovu zakona velikih brojeva i pomoću računa vjerovatnoće.

osiguravač određuje. Za dio obaveza koje se ne mogu pokriti na ovaj način osiguravač mora zaključiti ugovor o reosiguranju u inostranstvu (čl. U jednoj kvoti za sva svoja osiguranja rasterećuje se osiguravač. U istoj mjeri učestvuje i u premiji. 7 ZOIO). Organizacija za osiguranje dužna je. 10%). u svakoj naknadi štete. a ima još obaveza na naknadu štete. Kad po ugovorima o osiguranju imovine od požara isplati na ime naknade tu milijardu dinara. odnosno višak. Ponuda za zaključivanje ugovora o reosiguranju mora se dati najprije reosiguravačima u zemlji. Osiguravač može da ustupi na reosiguranje jedan dio svih rizika. u naknadi štete. U svakom poslu koji zaključi osiguravač. 2 ZOIO). a ostatak. Danas se rjeđe koristi. Kod osiguranja drugog rizika. Ali u svakom poslu osiguranja učestvuje u snošenju rizika i reosiguravač. To je tzv. 2. Obaveze po zaključenim ugovorima koji prevazilaze ovako utvrđen limit osiguravač je dužan da reosigura (čl. Zato se takvo reosiguranje zove kvotnim. posebno za svaki slučaj. 7 ZOIO). Reosiguranje stoga i jeste sredstvo za podjelu rizika. odnosno u isplati sume osiguranja učestvuju oba srazmjerno dijelovima u kojima su preuzeli rizik. Značaj reosiguranja za ostvarivanje funkcija osiguranja je doveo do njegovog uređivanja prinudnim propisima. prenosi na reosiguravača. odnosno sume osiguranja. Na primjer.Reosiguranjem osiguravač prenosi na drugog osiguravača dio rizika plaćajući mu za to dio premije. učestvuje i 307 .00 KM). za svaki ugovor o osiguranju. a reosiguravač se obavezuje da će učestvovati u isplati naknade štete. čisto reosiguranje viška štete. Osiguravač zadržava osiguranje jednog dijela rizika za se. za koju osiguravač tako odredi. do 50. Može biti uspostavljeno na osnovu osigurane sume ili na osnovu štete. najprije. a javlja se u nekoliko oblika. a drugi dio ustupa reosiguravaču.000. ocjenjuje koji će dio rizika zadržati (samopridržaj). Reosiguranje predstavlja posebnu vrstu poslova osiguranja koje obavljaju subjekti registrovani za tu djelatnost (čl. reosiguranje se može ugovarati na nekoliko načina. a koji će prenijeti na reosiguravača. Kad se desi osigurani slučaj. osiguravač ima u fondu milijardu dinara za pokriće šteta po osnovu imovinskog osiguranja od požara. Drugi i osnovni način reosiguranja je ekscedentno reosiguranje. da svojim opštim aktom predvidi iznose koje pokriva sopstvenim sredstvima. To je osiguranje drugog rizika. Sve štete naknađuje osiguravač dok te isplate ne dosegnu ugovorenu svotu. Reosiguravač za svoje obaveze odgovara svim svojim sredstvima. Osiguravač. da do izvjesne visine snosi sam štetu (npr. Osiguravač može stipulisati da snosi sve štete do ugovorenog iznosa. U drugom slučaju može se organizovati kao reosiguranje viška štete i reosiguranje viška (godišnjeg) gubitka. Kod osiguranja štete. a višak prenosi na reosiguravača. te naknade isplatiće reosiguravač. Vrste reosiguranja Reosiguranje se provodi na osnovu ugovora. kvoti (npr. učestvuje u riziku i reosiguravač u ugovorenom dijelu.

ako je u času njegovog sklapanja osigurani slučaj već nastao. No. 944. Kod osiguranja lica važi pravilo da je ugovor o osiguranju života ništav ako je osiguranik prešao starosnu granicu do koje osiguravač vrši ova osiguranja. st. da je ništav. Kod reosiguranja viška (godišnjeg) gubitka. 922). ugovor prestaje da postoji ubuduće (pro futuro). 2). ugovor prestaje da postoji posljednjeg dana roka (čl. 1. st. Ako za vrijeme trajanja osiguranja predmet osiguranja propadne uslijed nekog događaja koji nije predviđen u polici. Otvaranje stečaja nad ličnošću ugovarača osiguranja nema ovakvo dejstvo. Osiguravač je tada dužan vratiti licu koje je željelo da sklopi ugovor sve uplaćene premije (čl. Istu posljedicu ima i činjenica da je bilo izvjesno da se osigurani slučaj ne može desiti (čl. Smatra se da ugovor o osiguranju nije ni zaključen. Kod reosiguranja viška štete. 928 ZOO). reosiguravač isplaćuje naknade koje nastanu pošto je osiguravač iscrpio svoj fond za te naknade. Osiguravač je tada dužan vratiti osiguraniku srazmjeran dio premije. Ako ništa posebno nije rečeno. ili je postalo sigurno da će se desiti. U ovakvim situacijama stranke su dužne jedna drugoj vratiti ono što su primile po osnovu ugovora. tačka 1). 898. najčešće u toku jedne finansijske godine. Kojom će se vrstom reosiguranja baviti. reosiguravač preuzima obavezu da osiguravaču naknadi gubitak nastao u ugovornoj vrsti osiguranja u određenom periodu. Ista rješenja važe i za propast jedne ili nekoliko stvari onda kada ugovor obuhvata više stvari (čl.reosiguravač. Ugovor prestaje nakon isteka trideset dana od dana otvaranja stečajnog postupka (čl. ili je bio u nastupanju. određuje svaki reosiguravač samostalno. VII PRESTANAK UGOVORA O OSIGURANJU 1. Kod oba načina. ovdje će akcenat biti stavljen na njihov sistemski prikaz. 2 ZOO). 923. I stečaj nad osiguravačem dovodi do prestanka ugovora po sili zakona. dejstvo stečaja nije trenutno. dakle. Sredstva reosiguranja obezbjeđuju se iz premija osiguranja i drugih prihoda po istom režimu koji važi i za ostale organizacije osiguranja. 308 . st. Prestanak ugovora po sili zakona Zainteresovanost društva za poslove osiguranja i njihov prinudno pravni režim stvorili su veći broj slučajeva u kojima se već po osnovu izričite zakonske odredbe smatra da je ugovor bilo ništav. bilo raskinut. Pošto su ove situacije već djelimično razmotrene. posljedice poništenja i raskida ravnaju se prema opštim pravilima obligacionog prava. Bude li trajanje osiguranja ugovoreno. jedan dio rizika uvijek zadržava osiguravač.

909 i 914 ZOO). Otkazni rok iznosi tri mjeseca. 922 ZOO). dakle. Značaj pogrešnog informisanja mora biti takav da osiguravač ne bi zaključio ugovor da je znao pravo stanje stvari. Kod osiguranja dužih od pet godina. Osiguravač može. dalje. Istim činjenicama je motivisano i rješenje prema kome ugovor u svakom slučaju prestaje ako premija ne bude plaćena ni u roku od godine dana od dana dospjelosti. No. Kada ugovor raskine. otkazni rok je duži nego u prethodnom slučaju. 914 ZOO). Prestanak po samom zakonu nastupa kada protekne trideset dana od dospjelosti premije. Izjava o raskidu mora se. Prestanak ugovora jednostranim raskidom Ugovor može biti raskinut izjavom volje jedne strane onda kada postoje uslovi koje zakon za to predviđa. Procjena uticaja povećanja rizika pripada osiguravaču. 908 ZOO). dati najmanje tri mjeseca prije dospjelosti premije. Razlozi za ovakvo rješenje leže u principima uzajamnosti i solidarnosti na kojima se osiguranje zasniva. Ako to nije učinjeno odmah. pod uslovom da je osiguravač odmah i preporučenim pismom obavijestio osiguranika o dospjelosti premije. osiguravač po proteku ugovorenog roka uvijek može izjaviti da raskida ugovor. Kod ugovora sa neodređenim rokom trajanja osiguravač može raskinuiti ugovor sa danom dospjelosti premije.Ugovor o imovinskom osiguranju prestaje i zbog neplaćanja premija koje dospijevaju nakon zaključenja posla. 913). osiguravač ima pravo zadržati primljene premije i zahtijevati naplatu onih premija koje pokrivaju razdoblje osiguranja u kome je zatražio poništenje ugovora (čl. Prvi slučaj u kome osiguravač ima pravo na jednostrani raskid je onaj u kome mu osiguranik namjerno da netačnu prijavu ili prešuti relevantne podatke. ugovor se raskida po samom zakonu (čl. Iznosi šest mjeseci od dana pismeno date izjave o raskidu. Izjavu o raskidu osiguravač je dužan dati u subjektivnom roku od mjesec dana po saznanju za istinite podatke ili po sticanju uvida u sve relevantne činjenice. raskinuti ugovor ako se u periodu nakon njegovog sklapanja rizik toliko poveća da on ne bi u takvim uslovima ugovor uopšte zaključio. nego samo na mogućnostima jednostranog raskida koje Zakon o obligacionim odnosima predviđa za svaku od stranaka. osiguravač može da se opredijeli za raskid ugovora ili za povećanje premije srazmjerno novoutvrđenoj veličini rizika. Ako osiguranik u drugom slučaju ni u roku od četrnaest dana ne prihvati prijedlog o povećanju premija. ugovor prestaje istekom roka od trideset dana od uručenja osiguranika preporučenog pisma kojim ga osiguravač obavještava o isteku roka za uplatu dospjelih premija (čl. Ovdje se nećemo zadržavati na opštim pravilima. 2. budući da on može da se opredijeli i za održavanje ugovora na snazi uz povećanu premiju (čl. Kada osiguranik nenamjerno da pogrešne podatke ili propusti da pruži potrebna obavještenja. 309 . U ovakvim situacijama i osiguranik ima potpuno ista prava (čl.

osiguravač može raskinuti ugovor i onda kada je izvršeno nadosiguranje uslijed prevare osiguranika. isto djelo. 916 ZOO). Isto pravo pripada i osiguraniku (čl. Napokon. 923 ZOO). 932 ZOO). Pored tri posljednje obrađene situacije. 358. I osiguranik koji je pao pod stečaj ima pravo na raskid ugovora pod istim uslovima (čl. str.Carić dr Slavko. Posebni rokovi za zahtjev i forma u kojoj se mora obratiti osiguravaču nisu predviđeni (čl. Razumije se da tada treba da duguje naknadu štete koju je 263 takvim aktom prouzrokovao.Stečaj osiguranika može biti razlog zbog koga osiguravač ima pravo na jednostrani raskid ugovora. 310 . Izjavu o raskidu mora dati u roku od tri mjeseca od dana otvaranja stečaja. osiguranik ima pravo na raskid ugovora kada osiguravač odbije smanjenje premije zato što se od zaključenja ugovora rizik smanjio. Dio premije koja je plaćena za preostalo vrijeme osiguranja ulazi u stečajnu masu. Napokon. 263 Kapor dr Vladimir . u teoriji se smatra da osiguranik ima opšte ovlaštenje da u svako doba otkaže ugovor.

Mnogobrojni su pravni izvori koji uobličavaju ovu značajnu materiju. Detaljnije regulisanje tih papira nalazi se u specijalnim zakonima koji se odnose na pojedine ugovore. prestanak prava i drugo. Pravni izvori (vrela) Vrijednosni papiri (hartije od vrijednosti) predstavljaju jedan od izvora nastanka obaveza na bazi jednostrane izjave volje. po pravilu. Opšta (zajednička) pravila o hartijama od vrijednosti sadržana su u Zakonu o obligacionim odnosima i bitni sastojci. prenosivi tovarni list. novine Federacije BiH br. detaljno je regulisana Zakonom o mjenici. čl. kao vrijednosni papir. kratkim rokovima za preduzimanje radnji. skraćeno: ZČ. Istim zakonom regulisani su legitimacioni papiri i 264 legitimacioni znaci. i unutrašnjim vodama). 266 Zakon o mjenici (Sl. 267 Zakon o čeku (Sl. hitnosti postupka. oni papiri i znaci koji nemaju obilježja hartija od vrijednosti. Ček je uređen Zakonom o čeku. skraćeno: ZM. novine Federacije BiH br. a kod nekih (dugoročnih) i obavezno učešće određenog državnog organa. U okviru pojedinih ugovora (o uskladištenju.DIO PETI HARTIJE OD VRIJEDNOSTI (VRIJEDNOSNI PAPIRI) GLAVA PRVA ZAJEDNIČKI PRAVNI ELEMENTI HARTIJA OD VRIJEDNOSTI I UOPŠTE O HARTIJAMA OD VRIJEDNOSTI 1. prenos papira. Zato je materija regulisana. promjene kod papira koje vrši izdavalac (emitent) ili imalac papira. 266 koji je postao i zakon model za ostale hartije od vrijednosti (pravila o mjenici primjenjuju se na teretnicu i prenosivi tovarni list. oni su doneseni na bazi unificiranih pravila sadržanih u međunarodnim konvencijama (tri konvencije iz oblasti mjeničnog prava 264 Vidjeti: ZOO. 234-256 i 259-261 o vrijednosnim papirima i čl. 311 . 265 Vidjeti izlaganja kod ugovora o prevozu (željeznicom. preduzimanju radnji (notifikacije na hartiji ili drugi upisi). prevozu) utvrđena su pravila koja se odnose na instrumente robnog prometa (robne hartije od vrijednosti). imperativnim zakonskim normama. 257-258 o legitimacionim papirima i legitimacionim znacima.32/00). 267 Inače. konosman (teretnica). Specifičnost toga režima ogleda se u strogoj formi izdavanja (pismena isprava). a to su skladišnica.32/00). nastanak obaveze. drumom. osim odredaba o regresu). suženom krugu prigovora. ostvarivanje i dejstva prava. 265 Mjenica. Priroda nastanka obaveze kao i ekonomski i pravni značaj u prometu uticali su na određivanje njihovog pravnog režima koji je znatno strožiji u odnosu na ugovorno pravo.

Neka pitanja mjeničnog i čekovnog prava regulisana su i podzakonskim aktima. banaka. ali se u praksi i dalje koristi pošto pobliže definiše pojedine hartije od vrijednosti. fondova i dr. str. zatim propisi o deviznom i bankarskom poslovanju. najuže je vezano za nju. transfer agenata i dr. Pravo se ne može ostvariti bez isprave. osiguravajućih i investicionih društava). rad brokera. 269 Zakon o vrijednosnim papirima (Sl. organizovanje profesionalnih posrednika kao i pitanja zaštite investitora. list RBiH broj 10/94. list RBiH broj 10/94. 2. niti prenositi na drugog.cit.). 268 Za pojedine vrijednosne papire postoje posebna zakonska pravila. Ovaj propis pobliže uređuje materiju: emisije i prometa vrijednosnih papira. Uredba o zamjeni protesta dostavljanjem prepisa mjenice i čeka (Sl. državnih i drugih tržišnih institucija (komisije za vrijednosne papire. komercijalni zapis i certifikat (kratkoročne papire). 312 .su donesene 1930. investirajućih društava. posredovanje u prometu vrijednosnih papira. Sl. koje je konstatovano na toj hartiji. 13/94). list FNRJ broj 8/47) . list FBiH broj 2/98). 272 Smatra se da je hartija od vrijednosti takva isprava bez koje se pravo ne može zasnovati. 270 Zakon o tržištu novca i tržištu kapitala (Sl. Zakon koji se odnosi na postupak rješavanja nestalih ili izgubljenih papira je Zakon o vanparničnom postupku. U procesno pravnom smislu zakoni su jedini izvori prava. investicione papire) te blagajnički zapis. Opšta pravila o posredovanju sa papirima na tržištu kapitala sadrži Zakon o tržištu novca i tržištu 270 Danas. 271 u kome su sadržana pravila o amortizaciji isprava. Tako je Zakonom o vrijednosnim papirima 269 regulisana materija koja se odnosi na dionicu i obveznicu (dugoročne.preuzeti aktom. Pravni akti specijalizovanih institucija kao što su berze (statut. Kod izdavanja (emisije) i korištenja hartija od vrijednosti značajan izvor predstavljaju zakoni kojima se regulišu statusna pitanja određenih institucija (dioničkih društava. Pravo se zasniva izdavanjem isprave. pa se kaže da pravo iz hartije proizlazi iz prava na hartiju. to pravo o kome je sačinjena isprava.) zauzimaju ključno polje regulacije u oblasti hartija od vrijednosti. Naziv zakona nije odgovarajući jer se isključivo odnosi na pet vrsta hartija od vrijednosti. list FNRJ broj 8/47). Pojam i osobine Hartija od vrijednosti je isprava o nekom građanskom (imovinskom) pravu koje je usko vezano za tu hartiju i čije je iskorišćavanje uslovljeno držanjem isprave. a tri iz oblasti čekovnog prava 1931). Tako je prestala i primjena Zakona o vrijednosnim papirima (Sl. 13/94) 271 Zakon o vanparničnom postupku (Sl. dakle. funkcionisanje berzi (berzi efekata). Članom 35 ovog Zakona prestala je primjena zakona i drugih propisa koji su regulisali ovu materiju na teritoriji Federacije BiH. shodno čl. ostvarivati.Simić dr Milić. finansijskih organizacija i institucionalizovanih oblika kapitala (holdinga.Trifković dr Miloš . novine Federacije BiH br. 39/98 i 36/99). 2. koncerna. pravilnici. isprava o imovinskom pravu koje je sadržano u toj hartiji. odluke organa berze). 474. list RBiH broj 2/92. ostvaruje se raspolaganjem tom ispravom i prenosi se 268 Uredba o praznicima u smislu Zakona o mjenici i čeku (Sl. op. 272 Sultanović dr Aziz . pa i vrijednosnih papira. To je. veliki značaj imaju zakoni i drugi propisi vezani za osnivanje i kapitala. bankarskim poslovima.

samo njen zakoniti imalac. odnosno lice koje on ovlasti” (ZOO. No isto tako. najčešće. ili da izda određene stvari. ostvaruje se i prenosi ispravom. Moguće su različite kombinacije i sjedinjavanja uloga tih lica. Najčešće je izdavalac hartije u isto vrijeme i dužnik po hartiji. imovinskopravno potraživanje neke imovinske vrijednosti. Potraživanje iz hartije od vrijednosti vezano je za samu hartiju i pripada njenom zakonitom imaocu. da se ne može prenositi bez prenosa hartije. sadrže ovlašćenje korisniku da može tražiti izvršenje činidbe zapisane u hartiji i obavezu izdavaoca koji je dužan. ili određenu količinu zamjenljivih stvari. Stvaranje (izdavanje) hartije od vrijednosti je jednostrani obligacioni posao. Manifestacije toga prava vezane su za odgovarajuće radnje sa hartijom. potrebno je. i to lako prenosive. Najsavršenije i najpotpunije su one koje imaju sva tri obilježja: pravo nastaje. Neki autori kažu da je kod hartije pravo inkorporirano. Iz prednjeg izlaganja izlazi: da bi se jedna isprava smatrala za hartiju od vrijednosti. uz njeno podnošenje. čl. ustupanjem te isprave. utjelovljeno u toj ispravi. kreditnim i trgovačkim transakcijama. Pošto se hartijama od vrijednosti ostvaruje ogroman privredni promet i pošto one služe mnogobrojnim finansijskim. da se pravo iz nje ne može zasnovati drukčije nego uvijek izdavanjem hartije. 234). Hartijama od vrijednosti zasnivaju se obligacioni odnosi. 240). čl. da isplati određenu svotu novca. zatim korisnika (povjerioca) koji ima ovlašćenje da se koristi pravom iz hartije. da se pravo ne može ostvarivati bez raspolaganja hartijom. a mogu nastati i javnim obećanjem nagrade i ponudom. Hartije od vrijednosti imaju sljedeće osobine: prenosive su. Za pojedine hartije od vrijednosti važe razne kombinacije bar dvaju od ova tri elementa. pravo da traži 313 . koja ne mora biti uvijek gotov novac. drugo. Kod hartija od vrijednosti razlikujemo tri lica: izdavaoca. dužnika koji je obavezan na činidbu koja proizlazi iz hartije. prvo. reprezentant prava. Sadrže. sama hartija i ono imovinsko pravo koje je u njoj označeno čine cjelinu. kako se vidi. i najposlije. tj. Pravo na hartiju daje i pravo iz hartije. Drugi smatraju da je kod hartije od vrijednosti papir nosilac. pitanje hoće li i koja će od ovih obilježja sadržavati pojedina hartija zavisi od njene funkcije i od pozitivnih propisa. Navedene karakteristike ne nalaze se kod svih hartija od vrijednosti. “Ispunjenje potraživanja iz hartija od vrijednosti može zahtijevati. i treće. ali se ipak hartijom od vrijednosti smatra i isprava bez koje se samo ne može ostvariti neko pravo (ono koje je u njoj zapisano).prenošenjem. Sopstvenik hartije ovlašćen je da od dužnika zahtijeva da ispuni ono na što je obavezan tom hartijom. Jednostrani obligacioni poslovi nastaju uglavnom izdavanjem hartija od vrijednosti. Naše pravo usvaja definiciju da je hartija od vrijednosti pismena isprava kojom se njen izdavalac obavezuje da ispuni obavezu upisanu na toj ispravi njenom zakonitom imaocu (ZOO.

Time što ima pravo na hartiju. upravo njen zakonski imalac. njen imalac može ostvarivati potraživanje koje je naznačeno na hartiji. Ali prenosom hartije prenose se i prava vezana za nju. nema nikakvog prenosa prava iz hartije odvojenog od prenosa hartije. 314 . Bez hartije ne bi se mogla zahtijevati od dužnika isplata svote upisane na hartiji (izvršenje činidbe iz hartije) niti bi se mogla ostvarivati druga prava. povezano s hartijom dvojako: za ostvarenje prava upisanog u hartiju potrebna je hartija. prenos i uopšte raspolaganje pravom mogući su samo putem hartije. dakle. Kod drugih je obratno. Prava iz hartije su prava koja. ne bi mogle obavljati. da se može kupovati i prodavati. a naročito da je pusti u promet. pripadaju povjeriocu (imaocu hartije). Pravo na hartiju i prava iz hartije su tijesno vezani. osiguravajućih i investicionih društava) ostvaruje se investicijama preko dionica. Pravo je. radi kojih je ona izdata. Kod jednih se mogu prenositi prava iz hartije pojedinim pravnim poslovima odvojenim od prenosa hartije (prodajom). nego onome ko posjeduje hartiju. Prema tome. Ta prava mogu biti djelimično naznačena na hartiji. kao investicionih papira. Hartije od vrijednosti predstavljaju pouzdana sredstva (instrumente) obezbjeđenja. kao i razne novčane i kreditne transakcije. Značaj hartija od vrijednosti Ekonomska i pravna važnost vrijednosnih papira je izuzetna. Osnivanje i funkcionisanje dioničkih društava (banaka. Pravo na hartiju omogućuje imaocu da ostvaruje prava koja su sadržana u toj hartiji. 3. u ovoj mjeri. bez njihovog korištenja. red toga prenošenja nije isti kod svih vrsta hartija od vrijednosti. pa se tek na osnovu toga prenosa može tražiti ustupanje hartije. Kaže se da pravo iz hartije ide za pravom na hartiju i da pravo na hartiju proizlazi iz prava iz hartije. iako je prenošenje tih prava zajedničko svim hartijama od vrijednosti. Izvjesno je da se unutrašnji i međunarodni platni i robni promet. Pravo na hartiju je kao i svako drugo stvarno pravo koje pravni subjekt može imati na nekoj stvari. Na prvom mjestu. prenošenjem hartije prenose se i jedna i druga prava: onaj na koga su prenesena ima pravo da zahtijeva da mu se uruči hartija i da mu dužnik izvrši obavezu na koju glasi hartija. zalagati i poklanjati itd. To je i svrha postojanja hartije od vrijednosti. prema načelima i propisima. Prenošenje hartije na drugo lice znači prenošenje prava sadržanih u hartiji.ispunjenje obaveze sadržane u hartiji ima samo onaj ko posjeduje tu hartiju. Nosilac toga prava (sopstvenik) ima pravo da hartiju drži i da s njom raspolaže. pa se ona ne bi mogla ni prenositi. Pravo da traži izvršenje obaveze navedene u hartiji ima samo onaj ko posjeduje hartiju. Kod hartija od vrijednosti postoje dvije vrste prava: pravo na hartiju i pravo iz hartije. No. niti se može tražiti ostvarenje prava bez hartije. niti se može izvršiti obaveza drugome. a utvrđena su i precizirana propisima za svaku vrstu hartije od vrijednosti.

prenosivi tovarni list.dionica. hipotekarno pismo. Javni pristup poklanja pažnju oblicima društvene kontrole nad emisijom i prometom hartija od vrijednosti dok ostala dva pristupa tretiraju njihov značaj sa različitih ekonomskih aspekata. kao instrumenti dugoročnog kreditiranja obveznica ili kratkoročnog kreditiranja . Sarajevo. str. 1993.teretnica. većinom određena protučinidba. robna uputnica.mjenica. koji. javni ili društveni. 4. 273 Svi ovi pristupi zajedno čine jedno jedinstvo u okviru materije prava hartija od vrijednosti. oblik (forma). Posebna je napredak ostvaren u oblasti komunikacija elektronskim putem uz upotrebu modernih informaciono-komunikacionih Pobliže kod: Silvije Orsag. prima ispravu u dobroj vjeri stice nad njom vlasništvo jer se “consideration” pretpostavlja (prethodi mu “good consideration”). Zagreb. kreditno pismo. U literaturi se navode osnovne funkcije hartija od vrijednosti koje služe kao instrumenti plaćanja . uputstava. Vrijedonosni papiri. Prema anglosaksonskom pravu: svako ko. skladišnica. “consideration” je neki razuman razlog. dionice vezane za indeks i drugo. pravni ili juridički. 275 U novije vrijeme tradicionalni vrijednosni papiri javljaju se u različitim varijantama kao što su: obveznice bez kupona. uz naknadu. obveznica te kao instrumenti robnog prometa . 300307. način korištenja. prevozna isprava kod multimodalnog prevoza. obveznice vezane za indeks. polica o osiguranju. 276 Foley Bernard J. 86-91. prenos (transfer). kao instrumenti akumulacije kapitala . obveznica). 273 274 315 .Danas se posebno raščlanjuje tzv. Inače. certifikat. špediterski tovarni list. blagajnički i komercijalni zapis. Narodne novine. postoje i drugi papiri kao što su trgovačka uputnica. U sudskom postupku povjerilac mnogo lakše i jednostavnije ostvaruje svoje potraživanje jer ne mora dokazivati pravni osnov nastanka potraživanja. str. 2003. Držanje hartije je dovoljan dokaz. direktiva i pravnih akata koji terba da ostvare dvostruku funkciju. 275 Vajner dr Zdenko: “Vrijednosni i drugi papiri robno-novčanog prometa”. Jedan od razloga za čestu upotrebu vrijednosnih papira jeste sigurniji položaj povjerioca. 1963. Svi oni su u tijesnoj vezi sa pravnim pristupom koji je upravljen na bitne elemente hartija od vrijednosti i legalne radnje sa istim.g. investicioni i korporativni pristup značenju hartija od vrijednosti. Mate. obveznice sa varijabilnom stopom. Zagreb. nego što je slučaj kod ostalih pravnih poslova. u određenim pravnim sistemima. kod nekih uz prethodno odobrenje državnog tijela za hartije od vrijednosti (dionica. 274 Prednost za dužnika je u tome što mu povjerilac vraća hartiju od vrijednosti kada izvrši činidbu i tako ima vjerodostojan dokaz da je obavezu izvršio. Te funkcije se ogledaju u: efikasnom korištenju hartija od vrijednosti i ostvarivanju njihove efikasne zaštite. 276 Zbog njihove naročite važnosti nacionalna prava im pružaju posebnu zaštitu: propisan je način izdavanja. takođe. imaju obilježja hartije od vrijednosti. ček. str.: “Tržišta kapitala”. hipotekarne obveznice. Revicon. te stroge sankcije (imovinske i krivične) protiv zloupotrebe i falsifikata. postupak amortizacije u slučaju nestanka ili nesposobnosti za cirkulaciju. U okviru ekonomskog značaja hartija od vrijednosti potrebno je spomenuti da savremena kretanja karakteriše proces donošenja jedinstvenih standarda.mjenica. Pored ovih.

obveznice). Kada se hartija izdaje u seriji i serijski broj te hartije (dionice. svaki komad hartije od vrijednosti mora da sadrži. obveznicu. Zavisno od 277 O ovim aspektima pobliže: Mr. 277 4. II OSNOVNE TEORIJE O HARTIJAMA OD VRIJEDNOSTI 1. odnosno naziv i sjedište ili ime i prebivalište izdavaoca hartije (emitenta). komercijalni zapis). 965. koji je momenat njegovog nastanka. Službeni glasnik. Svetislav Milovanović.g. 2) Firmu. 316 . kako bi se znalo o kojem se papiru radi (mjenici. Ako isprava ne bi sadržavala ma koji od njenih bitnih elemenata. određeni su i drugi sastojci kao bitni (npr. Čl. niti se ostvariti i prenositi. 6) Potpis izdavaoca hartije. odnosno naziv ili ime lica na koje hartija glasi. zakonom je određeno koje bitne elemente sadrži svaki od tih dijelova. ona tada ne važi kao hartija od vrijednosti. 1999. čeku. Beograd. da li je sastavljanje pisane isprave dovoljno za postojanje konačne volje izdavaoca. akciji). koji su zakonom određeni. 4) Tačno označenu obavezu izdavaoca koja proizlazi iz hartije od vrijednosti (čekovnu ili mjeničnu sumu). odnosno po čijoj naredbi glasi ili oznaku da je papir na donosioca. Bitne elemente. Tako je za dionicu određeno šta sadrži plašt (isprava o dionici). 278 Osnovno pitanje koje se u teoriji postavilo jeste kada nastaje obligacioni odnos izdavanjem hartije od vrijednosti. Vrijednosni papiri mogu imati i nebitne elemente. Postavljanje problema Pravo iz hartije od vrijednosti je tako povezano sa hartijom da ono ne može nastati bez pisane isprave. Zahvaljujući tehničkom napretku i u ovoj oblasti se sve više razvija poslovanje bez papira. 278 ŠZO. odnosno faksimil potpisa izdavaoca za hartije koje se emituju u seriji. Kada se hartija od vrijednosti sastoji iz više dijelova (složeni papiri). 235): 1) Oznaku vrste vrijednosnog papira. zakon predviđa sljedeće obavezne sastojke (ZOO. a šta kupon. Savremene hartije od vrednosti. Bitni elementi (sastojci) hartija od vrijednosti Da bi se jedna pisana isprava smatrala hartijom od vrijednosti. kao što je slučaj u našem pravu gotovo sa svim hartijama od vrijednosti. čl. 3) Firmu. 5) Mjesto i datum izdavanja hartije. odnosno talon. Posebnim zakonom. Zapravo. za dionicu.tehnologija.

teorija emisije i teorija ugovora. 3. Dobra strana teorije kreacije. Izložićemo stavove osnovnih teorija. Jednostrana volja izdavaoca 317 . Obavezu treba ispuniti povjeriocu koji je u trenutku izdavanja hartije samo određen (glasi na ime) ili nije određen (glasi na donosioca). teorija delegacije. U vezi sa momentom nastanka obligacionog odnosa razvilo se više teorija. pojava povjerioca. Za dejstvo obligacionog odnosa neophodno je sticanje hartije. 2. nego puštanjem u promet (emitovanjem). Razlog za takvo shvatanje leži u činjenici što se izdavanje hartije od vrijednosti ne završava činom njegovog sastavljanja i potpisivanja (kreacije). koja je bila dugo primjenjivana. korisnika papira. dakle. Teorija emisije I teorija emisije vidi u izdavanju hartije od vrijednosti jednostrani pravni posao i osnov obvezivanja. voljom i radnjama izdavaoca. donekle. opticaj. pravna dejstva tako stvorenog obligacionog odnosa odgađaju se do momenta predaje hartije njenom sticaocu. Jednostrana izjava volje izdavaoca očituje se u činu izdavanja papira. kao pisane isprave. Teorijski posmatrano. odlaganje pravnih dejstava obligacionog odnosa do momenta predaje hartije od vrijednosti. U zakonodavstvima postoje različita rješenja. Po shvatanju ove teorije. Međutim. Samo izdavanje obuhvata sastavljanje (pisanje) i stavljanje potpisa na hartiju. teorija pravnog privida. Za razliku od teorije kreacije. Druga shvatanja. Za jednostrano obavezivanje izdavaoca samo je to dovoljno. Nesavjestan sticalac papira ne bi mogao postati vlasnikom isprave niti bi mogao steći valjano pravo povjerioca (papir ukraden). potreban i prijem hartije. obligacioni odnos nastaje jednostranim pravnim poslom izdavanjem hartije od vrijednosti. Potpisivanje je završni čin davanja jednostrane izjave volje. isprava je kod izdavaoca i nije uručena povjeriocu. odnosno povjeriocu iz te hartije. Teorija kreacije Prema shvatanju ove teorije. Ova teorija uslovljava sticanje papira savjesnošću povjerioca. kao korisniku prava. pa nije potrebno postojanje drugog pravnog osnova ili akta povjerioca. Stoga je neki autori smatraju varijantom teorije kreacije jer samo pomjera momenat nastanka obligacionog odnosa.trenutka nastanka teku pravna dejstva obligacionog odnosa i utvrđuju se potrebni uslovi za sticanje vlasništva na hartiji. Za nastanak obaveze izdavaoca nije. mada su se prenosila i na ostale hartije od vrijednosti. teorija stipulacije. prvenstveno objašnjavaju prirodu mjeničnog odnosa. ali su osnovne tri: teorija kreacije. koriguje monističku teoriju o pravnoj prirodi obligacija uopšte . u trenutku izdavanja hartije i nastanka obaveze. Obaveza izdavaoca je nastala samostalno i nezavisno. ona smatra da obligacioni odnos nastaje u momentu stavljanja papira u promet.kao jedinstva nastanka prava i obaveza. kao što su teorija poštenja. Zato je u trenutku kreacije papira i obaveze nužno da izdavalac ima sposobnost za obavezivanje. po mišljenju ove teorije. jeste u tome što štiti imaoca prava iz hartije od prigovora izdavaoca isprave da je hartija mogla biti protivpravno puštena u promet.

obligacioni odnos nastaje u momentu kada izdavalac preda hartiju njenom korisniku. ova polazi od toga da obligacioni odnos nastaje ugovorom. Sama teorija emisije pojavila se kasnije pod uticajem prakse gdje su uloge kod izdavanja hartija podijeljene. Dosljedno ugovornoj teoriji. drugo potpisuje kao izdavalac. razvila se teorija pravnog privida. kada se pojavio i povjerilac bez koga se ne može ostvariti pravo iz hartije. obveznica). 4. Dok teorija kreacije i teorija emisije smatraju da obaveza iz hartije od vrijednosti nastaje jednostranom izjavom volje izdavaoca. postoji i prisustvo povjerioca pa se prava i obaveze iz hartije mogu ostvarivati. Da bi se zaštitio savjesni pribavilac hartije od vrijednosti kada papir dospije u promet bez volje izdavaoca. S druge strane. Samo sastavljanje hartije. Pošto postoji izdavalac. Kada je pustio hartiju u promet. Otuda i naziv ove teorije. Osnov nastanka obligacije jeste ugovor koji je zaključen onda kada je između izdavaoca i primaoca izvršena predaja i prijem hartije. Sve do tog trenutka (stavljanja u promet) izdavalac je mogao povući ili izmijeniti sadržaj hartije. Prigovara se teoriji emisije da nije riješila neke ključne probleme. nije zaključen ugovor. kao dvostranim pravnim aktom. Ne pruža se pravna zaštita savjesnom sticaocu hartije od vrijednosti koji je istu stekao dobronamjerno kada je hartija stavljena u promet bez volje izdavaoca ili ranijeg imaoca papira (indosatara). Jedno lice štampa. Makar bilo savjesno. odnosno voljnim radnjama izdavaoca i primaoca hartije od vrijednosti. odnosno svoje obaveze. a ne kada je papir potpisao. ne predstavlja gotovu (konačnu) jednostranu izjavu volje izdavaoca. kao što uči teorija kreacije. stavlja u promet (banke. Teorija ugovora Teorija ugovora ili ugovorna teorija bitno se razlikuje od prve dvije. Prema ovoj teoriji. nađena).ugovor. ako bi neko lice došlo u posjed hartije bez predaje od strane izdavaoca (ukradena. a treće vrši distribuciju. Po teoriji ugovora. ovdje to nije slučaj. Naročito u slučaju masovnih trgovačkih efekata (akcija. Odluka je pravno tek tada donesena. izdavalac je učinio sve što je u njegovoj moći i što se traži od njega za nastanak obligacionog odnosa. sa razlikama u momentu nastanka.na obvezivanje završava se činjenicom stavljanja hartije u opticaj jer je tada njegova volja konačna. Tada obligacioni odnos može proizvoditi pravna dejstva jer su ispunjeni svi potrebni uslovi. Dok teorija emisije u faktu predaje vidi izjavu volje izdavaoca. Obaveza izdavaoca prema savjesnom sticatelju hartije od vrijednosti koju je stekao kada je ona izašla 318 . Ona dopunjuje nedostatke prethodnih teorija. da bi izdavalac i tada bio obavezan. kao dužnik i ovlašteni primalac. nema obaveze izdavaoca ili ranijeg imaoca pošto u ovom slučaju nema njegove volje. ta voljna predaja i voljni prijem (sporazum) stvaraju dvostrani pravni akt . kao povjerilac po hartiji. Izdavalac može staviti prigovore da je hartija puštena u promet bez njegove volje i da njegova obaveza nije pravno valjana. ne bi se smatralo nosiocem prava iz takve hartije. posebne institucije). Obaveza iz hartije nije uopšte nastala jer nije bilo voljne predaje hartije.

mjenica i ček”. čl. Nolit. Loza dr Bogdan: “Obligaciono pravo”. Larenz Karl: “Lehrbuch des Schuldrechts”. iako starija. jamčiti bez obzira na njegovu volju. 279 Shvatanje teorije pravnog privida je u interesu pravne sigurnosti. str. Radišić dr Jakov: “Obligaciono pravo”. izdavalac mora računati na sopstveni rizik da hartija može doći u promet i mimo njegove volje. čl. Teorijske razlike nemaju i svoje praktično značenje. jemči savjesnom pribaviocu hartije od vrijednosti na donosioca da će izvršiti obavezu u njoj upisanu. Teorija ugovora. odnosno raniji imalac (indosatar). 244. Pri izdavanju hartije. Informator. 283 zavisno od toga koji se pravni značaj pridaje faktu predaje hartije od vrijednosti. 237). 266. Dosljedno iznesenim shvatanjima (teorijama) i gramatičkom tumačenju zakonske odredbe (ZOO. odnosno njenog ranijeg imaoca. 239). op. Beograd. Onaj ko je stvorio takav privid dužan je. zakon predviđa zaštitu savjesnog pribavioca (sticatelja) hartije na donosioca. Naime. 237). čl.cit. Otuda smatramo da zakonski pojam “predaja” hartije od vrijednosti može samo značiti završni (krajnji) akt jednostrane izjave volje izdavaoca kada i nastaje obligacioni odnos. 267. 282 odnosno teorija kreacije. 10). op. slijedilo bi da je zakon prihvatio teoriju ugovora. str. München. 1977.iz ruke izdavaoca ili ranijeg imaoca. koja je “izašla iz ruke njenog izdavaoca. bez njegove volje. str. II Band. 1979. Utvrđujući princip da je pravo (potraživanje) iz hartije od vrijednosti vezano za samu ispravu i da pripada njenom zakonitom imaocu. 283 Radišić dr Jakov. a to znači prihvatanje teorije emisije. U tome vidimo da se teoriji emisije pridodaje teorija pravnog privida jer izdavalac.cit. po zakonu. Sistemsko tumačenje zakona navodi na zaključak da su hartije od vrijednosti jednostrane izjave volje jer su obrađene pod tim naslovom (Odjeljak 5 ZOO). 266). što je opravdano kritikovano. Prema izričitoj odredbi Zakona o obligacionim odnosima.Luger-Katušić dr Jadranka: “Vrijednosni papiri . Usvojena je teorija ugovora 281 ili teorija emisije. nije u izjavi volje (nema ugovora niti jednostrane pravno valjane volje) nego u pravnom prividu. 1981. Zagreb. 282 Rastovčan dr Pavao . 443 (prema Radišić. obaveza iz hartije od vrijednosti “nastaje u trenutku kada izdavalac hartiju od vrijednosti preda njenom korisniku” (ZOO. 12. Savjesni pribavilac hartije od vrijednosti na donosioca. svakom savjesnom pribaviocu hartije od vrijednosti.kada izdavalac preda papir kupcu ili njegovom ovlaštenom zastupniku (ZOVP. str. str. danas je pretežno zastupljena u njemačkoj pravnoj literaturi. 1985. po zakonu. Isto rješenje prihvata i Zakon o vrijednosnim papirima . čl. Sarajevo. 280 281 279 319 . str. i bez njegove volje” postaje zakoniti imalac te hartije i stiče pravo na potraživanje upisano u ispravi (ZOO. stvaranjem hartije od vrijednosti izdavalac je stvorio vanjski pravni privid o valjanom puštanju hartije u promet. 280 a prihvaćena je i u anglosaksonskom pravu.

može razvrstavati.g. 830-837. mjestu 284 285 plaćanja. Uobičajeno je da se sistematizacija vrši prema: ekonomskim funkcijama. a nekada i ličnopravnim papirima. To znači da prenos hartije vrijedi i kao prenos svojine i ostalih stvarnih prava na predmetima naznačenim u toj hartiji. Beograd. Ti papiri reprezentuju ulog (kontribuciju) onoga ko ih je kupio (investitora. Udruženje pravnika u privredi. odnosu hartije sa osnovnim poslom. skladišnica). Korporacione hartije Korporacione hartije sadrže (daju) pravo članstva u nekoj korporaciji. načinu određivanja imaoca prava iz hartije (korisnika). Svaka od hartija se. po pravilu. Izložićemo njihovu podjelu prema: sadržini prava koje je vezano za papir. pravo opcije i dr. vrsti prihoda koje ona nosi (daje). načinu i obimu izdavanja (emisije). Pored prava na dividendu i prava glasa imalac papira. papiri nose (daju) različit kvalitet prava. Predaja takvih hartija uključuje i predaju predmeta navedenih u toj hartiji.). 45 i dalje.cit. Predaja hartije ima isto značenje. Među ovim hartijama su od naročite važnosti tzv. 285 284 320 . Daju pravo učešća (participacije) u imovinskim interesima društva (pravo na dividendu) i.1. dalje. načinu kako je označeno lice (korisnik) ovlašteno iz papira i prema dospjelosti. može imati i druga prava (pravo prioriteta. Hartije od vrijednosti prema sadržini prava Prema sadržini inkorporisanog prava koje je utjelovljeno u hartiju. imaoca papira). Vasiljević Mirko. Ostale podjele daće se u pregledu. kao da je izvršena i Vajner dr Zdenko. str. O klasifikaciji hartija od vrijednosti pobliže: Dr. načinu određivanja valute. na učešće u upravljanju (pravo glasa). Zato se i nazivaju papiri sa učešćem. kao član društva. Stvarnopravne hartije Stvarnopravne hartije od vrijednosti sadrže neko stvarno pravo koje se može koristiti samo na osnovu te hartije (založnica. stvarnopravne i obligacionopravne. vrsti inkorporisanog prava. 2. Dionica je tipičan primjer ovih hartija. 2. vremenu kada treba ispuniti obavezu iz hartije. 2. a taj ulog čini dio osnovne glavnice (osnovnog kapitala) dioničkog društva. one se dijele na: korporacione ili papire sa učešćem. Zavisno gdje spadaju. vremenu dospjelosti.2. str. tradicione hartije.III VRSTE HARTIJA OD VRIJEDNOSTI 1. op. kompaniji tipa dioničarskog društva. proizvodi iste pravne posljedice. Kriteriji podjele Hartije od vrijednosti se mogu klasificirati po različitim kriterijima uzimajući u obzir sve njihove karakteristike i specifičnosti. Poslovno pravo. 2001. osobinama izdavaoca hartije (emitenta).

2. čl. lice koje može tražiti izvršenje obaveze upisane u ispravi. svaki njen savjestan držalac (posjednik). Stoga ih u poslovnom svijetu često nazivaju cirkulacionim papirima. 3. Samo savjestan držalac može tražiti ostvarenje prava iz hartije. Obligacionopravne hartije Treća vrsta hartija od vrijednosti su obligacione hartije čiji je sadržaj neka tražbina. Za onoga ko drži u rukama hartiju na donosioca pretpostavlja se da je njen vlasnik. Nekada i trgovački običaj određuje da određena hartija glasi na donosioca. Na koga.fizička predaja tih stvari. nosilac (titular) prava iz hartije. zapravo. Sadržaj ovih hartija nisu samo tražbine (obligaciona prava) mada su najvažnije i najčešće. Pošto imalac takve hartije ima pravo da raspolaže robom navedenom u njoj. Za zahtjev da se ispuni obaveza dovoljno je imati u rukama hartiju. dispozicionim hartijama. i po pravilu. Hartije na donosioca predstavljaju najvažnije obligacionopravne papire i one su za promet (transfer) najpodesnije jer njihov prenos nije povezan sa bilo kakvim formalnostima. Predajom hartije prenosi se i pravo iz hartije. Hartije od vrijednosti na donosioca Hartije od vrijednosti na donosioca su takvi papiri kod kojih je povjerilac. ali se za svakog držaoca pretpostavlja da je savjestan. što imamo slučaj kod korporacionih hartija (akcije na donosioca). 3. Tražbina može biti upravljena i na neku drugu činidbu. te se hartije nazivaju i robnim.3. Najčešće je tražbina upravljena na novac. Za hartije na donosioca je karakteristično što je u njima naročito naglašen stvarnopravni momenat jer se korisnik ne vidi iz hartije. Na ovim hartijama upisana je klauzula “na donosioca”. na predaju stvari. Kod njih je spojen stvarnopravni element (pravo svojine na hartiju) sa obligacionopravnim (tražbina označena na hartiji). Sadržaj mogu biti i članska prava. kao što je slučaj kod mjenice. Za neke hartije sam zakon određuje da su to hartije na donosioca pa klauzula i ne mora biti upisana na hartiji. hartija može glasiti. obveznice. čeka. jer se njenom prostom predajom (bez ikakvih drugih radnji) prenose i prava iz nje. Hartije od vrijednosti prema nosiocu prava iz hartije Po načinu kako je na hartiji naznačen ovlašćenik. I za obligacione hartije je karakteristično da se izvršenje tražbine označeno u takvoj hartiji može tražiti samo na osnovu hartije. naročito. Zbog toga i jeste ova hartija najpodesnija za promet. razlikuju se hartije od vrijednosti na donosioca. na ime i po naredbi (ZOO.1. 321 . 236).

jer je pravni odnos među njima neposredan. ovlašćen iz ove hartije svaki njen imalac ili donosilac. čl. Mogu se sopstvenik ove hartije i njen izdavalac sporazumjeti da se ova bilješka (vinkulacija) briše i tako opet hartija postane hartijom na donosioca. Hartije od vrijednosti na ime Hartije od vrijednosti na ime najčešće nazivaju rekta hartijama. Omogućuje neke posebne transakcije sa povjeriocem. 239). Zakonitom imaocu gotovo je nemoguće da ostvari pravo iz hartije na donosioca ako hartija nestane (izgubi se. 3. Imenovano lice može prenijeti svoje pravo iz hartije na nekog drugog. pa za njih nije važno da li je na samoj hartiji napisana klauzula po naredbi. može se ova hartija pretvoriti u hartiju na ime.Po sporazumu izdavaoca i imaoca hartije od vrijednosti na donosioca. Za neke hartije od vrijednosti zakon određuje da su po naredbi. ako se on vodi (ZOO. dakle. Kod dionica postoji i opasnost “preuzimanja” (take over) kompanije jer uprava nema uvida u imaoce dionica. iako nije dovoljno potrebno je izvršiti upis na samoj hartiji. Pravo se prenosi indosiranjem (žirom). U pogledu sposobnosti da služi prometu. jer su ostala lica koja su učestvovala u prometu nepoznata i ne odgovaraju za obavezu iz hartije. 3. Rđava strana ovih hartija je što su u prometu nesigurne. nego samo onaj ko je upisan na hartiji (ZOO.3. Ostvarenje prava iz hartije pripada licu koje je poimenično navedeno u hartiji. hartija na ime je manje savršena i od hartije na donosioca i od hartije po naredbi. može narediti da se činidba izvrši tome drugom. pošto mu je poznat. Nije. kao što je već rečeno. Može je izdavalac vezati za samo nekog (određenog imaoca) i zabilježiti na takvoj hartiji da će radnju navedenu na hartiji izvršiti samo tome licu. može se prenositi ustupanjem (cesijom). Takvo preinačenje hartije na donosioca u hartiju na ime naziva se vinkulacijom. Ova ograničena mogućnost cirkulacije hartije na ime može biti i dobra strana za njenog izdavaoca. To se dešava kad imalac hoće da osigura svoje potraživanje bojeći se da hartija ne dođe u ruke neovlašćenom licu i da je ono ne zloupotrijebi. Hartije od vrijednosti po naredbi Ovlašteno lice (povjerilac) po ovoj hartiji je lice koje je imenovano u hartiji. a ima i širu mogućnost upotrebe prigovora.2. pismeno obavijestiti izdavaoca te da se prenos upiše u registar izdavaoca. 246). o čemu je već bilo riječi. To je neophodno. bude ukradena). Pravo iz hartije na ime. One sadrže pored imena povjerioca (remitenta) klauzulu “po naredbi”. Kod hartija od 322 . I za ovu vrstu hartija od vrijednosti važi pravilo da je za ostvarenje prava iz hartije potrebno posjedovati hartiju. ali i svako drugo lice za koje naredi u hartiji imenovano lice. uništi se. To brisanje naziva se devinkulacijom. čl. Izvršenje obaveze se može tražiti samo od izdavaoca te hartije.

Protekom određenog vremena od dana izdanja hartije (“platite šest mjeseci od dana izdanja ove hartije”). jer se po zakonu smatra da je izvršenje obaveze po viđenju. kao što je slučaj sa konosmanom. upotrijebiti rekta klauzula i time zabraniti njihov prenos. 220. ovdje će se istaći još neke kako bi se stekla slika o složenosti materije vezane za hartije od vrijednosti. robnim). Imalac ostvaruje svoje pravo o roku koji se ugovara (skladišnica) ili se posebno utvrđuje nekim aktom (obveznica. Hartije od vrijednosti prema dospjelosti Prema roku dospjelosti. c) Hartije bez utvrđenog roka su one u kojima nije upisan rok dospjelosti. mada se one dalje mogu dijeliti na papire za finansiranje nekretnina. okrug-kanton. a dužnik je obavezan izvršiti. a) Oročene hartije od vrijednosti su takvi papiri kod kojih je rok dospjelosti tačno određen i upisan na hartiji. a) Razlikovanje hartija od vrijednosti prema predmetu obaveze sadržane u papiru. vremenu kada treba izvršiti činidbu iz hartije. kada se mora izvršiti činidba. Rok dospjelosti može biti određen na jedan od sljedećih načina: Tačno određenog dana (datuma) (“platite 30. 323 . banke i druge finansijske 286 Foley Bernard J. ček). grad. založnicom. Ostvarivanje prava može biti djelimično u određenim rokovima (godišnja isplata dividende. komercijalni zapis). takođe. Privatnopravne hartije izdaju poslovni subjekti. U tom roku imalac hartije ovlašten je da traži izvršenje činidbe. 4. a može ih izdavati opština. str. pa se takve hartije nazivaju realnim (stvarnim. one se dijele na oročene. javnim povjerenjem (obveznica). papire bezgotovinskog platnog prometa. Svaka hartija ima svoj rok dospjelosti. op. Ostale vrste hartija od vrijednosti Pored navedenih podjela. država. b) Hartije od vrijednosti po viđenju (a vista) takve su kod kojih je dužnik obavezan na izvršenje činidbe iz hartije čim mu je povjerilac prezentira (podnese. predoči). godine”). samo je pitanje kako je on određen. godišnja isplata kamata kod obveznica). skladišnicom. po viđenju i sa neodređenim rokom.vrijednosti po naredbi može se. prenosivim tovarnim listom. Na papiru stoji klauzula o tome (“platite po viđenju”) ili (“platite na prvi zahtjev”). odnosno ništa ne stoji u papiru. dionica. može biti novac i tada se govori o novčanim hartijama (mjenica. hartije kreditnog prometa i dr. 5. Predmet obaveze može biti: neka stvar. b) Hartije od vrijednosti prema izdavaocu (emitentu). Protekom određenog vremena od nekog događaja (radnje) utvrđene u hartiji (“platite za tri mjeseca od podnošenja ove isprave na uvid” ili “platite za tri mjeseca od podnošenja ove isprave na akcept”). Razlikuju se javnopravne 286 Javnopravne izdaje država i za njih se kaže da su papiri sa i privatnopravne. jula 1998.cit.

d) Prema odnosu sa osnovnim poslom. nominala 80 KM). Serija C. papiri se dijele na masovne i pojedinačne. 252). čl. niti se upuštati. skladišnica. Sarajevo. po pravilu. za sticanje svojine na stvari dovoljna je predaja hartije (teretnica). na osnovu kojih se može tražiti predaja stvari. komercijalni zapis). a treće ne donose nikakav prihod 287 (ček. Zbornik radova. 256). a kod drugih se vidi ta veza iz same hartije. što omogućuje lakšu cirkulaciju i trgovanje. str. Prve su nezavisne od osnovnog posla. i dispozicione. kako je nastala osnovna tražbina. hartije od vrijednosti dijele se na apstraktne i kauzalne. trgovačke efekte. komercijalni zapis. druge daju promjenljiv prihod (akcija. mjenica). Pojedinačne ili individualne hartije izdaju se za svaki slučaj pojedinačno. 180. Za svaki posao izdaje se posebna hartija (mjenica). Odlikuju se najvećim stepenom zamjenljivosti (fungibilnosti). Ne mora dokazivati. Masovne hartije od vrijednosti koje imaju tržišnu ili berzansku cijenu nazivaju se trgovačkim efektima. Na zahtjev i o trošku imaoca te hartije se mogu sjediniti u jednu ili više. Imalac hartije u sporu mora dokazati postojanje i valjanost osnovnog posla. kontrolni broj 00004”). Ekonomska i pravna svrha izdavanja hartije se vidi kod kauzalnih papira. Ta cijena je. Zavod za računovodstvo i reviziju. teretnica). čl. ček. f) Prema načinu i obimu izdavanja. predaje prodate robe. nominala 20 KM. Pošto hartija reprezentuje stvari. 287 Simić dr Milić: “Vrijednosni papiri/hartije od vrijednosti”. U tom smislu postoje hartije koje: nose (daju) stalan prihod i nazivaju se investicionim hartijama (obveznica). Imalac papira poziva se u sporu samo na formalno ispravnu (urednu) ispravu. Dionica i obveznica predstavljaju “osnovni materijal” tržišta kapitala. hartija će imati pravna dejstva. Hartije koje se izdaju u seriji mogu glasiti na različite nominalne vrijednosti (Serija A. Iako osnovni posao ima nedostatke. Hartija je mogla biti izdata radi isplate duga. one koja je upisana na hartiji. povodom koga su izdate. c) Hartije od vrijednosti se razlikuju i prema prihodu (prinosu) koji donose imaocu papira. Ako zakon nalaže. nominala 50 KM. Serija B. i kod kauzalnih hartija mjerodavno je ono što je upisano na njih. viša ili niža od nominalne vrijednosti. 324 . odnosno podijeliti na više hartija koje glase na manje iznose. Izdaju se u seriji. Svaki komad nosi određen serijski broj (“Serija A. e) Postoje tradicione hartije. ne dokazuje se valjanost osnovnog posla (skladišnica po naredbi).institucije (dionica. Kod apstraktnih osnova obaveze. Zahtjev za izvršenje činidbe iz hartije je osnovan samo ako je pravno valjan osnovni posao. 1996. osnovni posao se ne vidi i on je odvojen od hartija. na osnovu kojih se može raspolagati stvarima navedenim u hartiji. Ti manji iznosi hartija ne mogu biti niži od najnižeg apoena hartije iz neke serije (ZOO. niti da li je ona pravno valjana (ZOO. odnosno važiće. izdavanja stvari predatih na čuvanje i dr. Masovne hartije se izdaju u velikom broju primjeraka (komada) u istom obliku.

umjesto robe. Cesija Cesija je ustupanje tražbine ugovorom između dotadašnjeg povjerioca (cedenta) i trećeg lica (cesionara) koje tom cesijom postaje novi povjerilac. Na ovom se slučaju dobro vidi kako dolazi do izražaja značaj načela inkorporacije. negocijabilnost (negotiable instruments). pod određenim uslovima. prostom predajom iz ruke u ruku (tradicijom). cedirati. njihova bitna karakteristika jeste prenosivost.IV PRENOS HARTIJA OD VRIJEDNOSTI 1. 242. prenose potraživanja u obligacionom pravu. One se stoga i nazivaju rekta hartijama (neprenosivim) jer se ne prenose na način karakterističan i uobičajen za hartije od vrijednosti. jednostavnije i sigurnije izrazila. Prilikom prenosa hartije od vrijednosti na ime cesijom vrše se sljedeće radnje: na samoj hartiji upisuje se naziv. brže. no takav način prenosa je za te druge hartije od vrijednosti izuzetan i rjeđi. pravo iz hartije slijedi iz prava na hartiju. Za dužnika je važno što se kod prenosa cesijom primjenjuje načelo da se njegov položaj ne može pogoršati. vrijednosni papiri se mogu prenositi na više načina i to: ustupanjem (cesijom) kako se. čl. Ako je cesija punovažna. Da bi se ta osobina što lakše. takođe. Za punovažnost cesije hartije od vrijednosti potrebna je. Važno je da za ovakav prenos ne treba nikakav pristanak dužnika. a to je indosiranjem (indosmanom) i najzad. Cesijom se. dakle. 242). 10). One se mogu među poslovnim ljudima davati i uzimati umjesto novca ili. i predaja hartije. stavlja potpis prenosioca hartije. osnovni pravni posao (ugovor o prodaji te tražbine. dužnik je mora prihvatiti. čl. obavještava izdavalac i vrši upis prenosa u registar te hartije od vrijednosti. čl. Tražbina iz hartije od vrijednosti može se. Kako ove tražbine ne mogu biti ostvarene bez hartije i cesija je nepotpuna dok se cesionaru ne preda hartija. prethodi neki drugi. Cesijom se prenose hartije na ime (ZOO. odnosno ime novog imaoca (stjecatelja). znači. Uopšte o prenosu hartija od vrijednosti Pošto su hartije od vrijednosti namijenjene cirkulaciji u prometu. prenose se i na poseban način karakterističan za ove instrumente. ako se on vodi. mijenja povjerilac u tom pravnom odnosu. Cesiji. inače. Bez pismenog obavještavanja i upisa u registar (ako se vodi) prenos hartije od vrijednosti na ime ne može proizvoditi 325 . Njega se ne tiče. 2. ZOVP. o ispunjenju neke obaveze i sl. odnosno za njega je svejedno ko mu se javlja kao povjerilac. Posebnim propisom može se odrediti da se hartije od vrijednosti na ime prenose i indosamentom (ZOO. razumije se. a ne samo one koje glase na ime. o poklonu te tražbine.). Cesijom se mogu prenositi i druge hartije od vrijednosti.

N. Prvobitni ovlašćenik prenosi svoje pravo na drugo lice. ako je indosantu mogao isticati neke prigovore njegov dužnik iz hartije. a i najčešći način prenošenja. po njegovoj naredbi.” ili “platiti N. Indosant je dotadašnji imalac hartije. Svaki povjerilac (indosatar) stiče prava iz hartije samostalno. Svaki prenosi pravo iz hartije na svoga slijednika. Lica koja učestvuju u ovom poslu nazivaju se indosant i indosatar. kad hartiju ne prenosi sam izdavalac. Ako je neprekidnost indosamenata formalno uredna. Ovaj postupak pri prenosu prava iz hartije od vrijednosti na ime traži se uvijek. Naznačene radnje traže se i kod daljeg prenosa. Naime. Indosament se bilježi na samoj hartiji tako da svako ko je dobije u ruke odmah vidi ko je povjerilac iz te hartije. neovisno od svoga prethodnika (indosanta).N. bez obzira na to prenosi li se hartija cesijom ili indosamentom. čl.” ili “predati po naredbi N. Izjava o zabrani mora se upisati na samoj hartiji. on je dužan da izvrši činidbu označenu u hartiji svakom licu koje takvim nizom indosamenata dokaže da je steklo pravo iz hartije (ZOO. onom koje je tom bilješkom na hartiji označeno. po naredbi. Tako se pravo iz ove hartije može. ili po njegovoj naredbi nekome drugom. čl. Stoga dužnik ne može imaocu hartije stavljati druge prigovore osim onih koji proističu iz same hartije i iz neposrednog odnosa sa sadašnjim imaocem. u posebnom jemstvu: indosant preuzima 326 . To je takav način prenošenja kada se na poleđini hartije zabilježi da ostvarenje prava koje je pripadalo licu označenom na hartiji pripada. onoga ko je upisan na hartiji kao nosilac prava. Drugi mu dokaz ne treba. 3.-u ili po njegovoj naredbi”). Prenošenje ovih hartija može biti zabranjeno i propisom (ZOO. nekom drugom licu. 246). po naredbi svakog imaoca. ne može ih isticati indosataru. To pravo može biti jače od prava koje je imao indosant. prenositi dalje i na taj način se stvara čitav niz indosamenata. stvara se lanac povjerilaca. a ni ovlašćen da ispituje osnov i valjanost prenosa. kad je tako određeno propisom. čl. Za njega je dovoljna formalna urednost prenosa. Dužnik pri ispunjenju činidbe iz hartije po naredbi nije dužan. 249). Izdavalac hartije od vrijednosti na ime može zabraniti njen prenos. Prenos indosamentom (indosmanom) Indosiranje je za hartije od vrijednosti specifičan. onaj koji prenosi hartiju. 248).N. onaj na koga se prenosi hartija.pravna dejstva prema izdavaocu hartije (ZOO. Kod nekih hartija od vrijednosti pravno dejstvo indosamenta može se sastojati. To znači da se činidba ima izvršiti na zahtjev. Indosamentom se prenose hartije po naredbi (order papiri). Izjavom o prenosu indosant prenosi na indosatara pravo na hartiju sa svim pravima iz hartije. Indosatar je novi imalac. Indosamentom se prenosi pravo onako kako je zapisano u hartiji. One glase na neko lice (fizičko ili pravno) uz dodatak po naredbi (“platiti po naredbi N.

ček). obaveza ne prestaje. potpis dotadašnjeg imaoca hartije (indosanta). kako je rečeno. To se čini unošenjem na hartiju odredbe “ne po naredbi”. Ako se. Izdavalac odgovara samostalno za obavezu povodom koje je izdao hartiju od vrijednosti. Odgovara. a svaki je takođe i povjerilac svih prethodnih potpisnika. dakle. hartija koje su po zakonu hartije po naredbi. Zabranu može staviti sam izdavalac ili indosant. Ima. napisala se ta klauzula ili ne napisala (mjenica. Postoji posebna vrsta solidarne odgovornosti dužnika: dužnik koji izvrši činidbu iz takve hartije od vrijednosti stiče pravo da traži izvršenje te činidbe od svojih prethodnika. Ako se želi da se takve hartije učine lako prenosivim. Prenos hartije od vrijednosti po naredbi može se zabraniti. 249). Postoje takođe i druge vrste hartija koje su po zakonu rekta hartije. hartije na ime (skladišnica i konosman). Puni indosament je kad se na hartiji napiše odredba o prenošenju i firma.jemstvo prema indosataru i prema svim docnijim sljednicima (licima na koja hartija bude indosirana) da će činidba biti ispunjena. potrebno je izričito staviti odredbu “ne po naredbi”. bjanko i na donosioca (ZOO. odnosno naziv ili ime lica na koje se hartija prenosi (indosatar). Kod nekih hartija. Za hartije koje su po zakonu namijenjene prometu. Svaki indosant odgovara svome indosataru i preuzima jemstvo da će u slučaju daljeg prenosa hartije svaki docniji indosant ispuniti obavezu iz te hartije. Sve dok izdavalac hartije od vrijednosti ne izvrši obavezu iz hartije. Odgovornost za obavezu leži na izdavaocu. 244). a to znači i prenošenju. 327 . naime. Indosament može biti puni. po nekim hartijama ne samo svom indosataru nego i docnijim indosatarima u nizu indosamenata. ali je zabranu potrebno upisati na samoj hartiji (“ne po naredbi”) ili stavljanjem slične klauzule koja ima isto značenje. od onih koji su indosirali hartiju prije njega. dolazi do niza indosamenata (lanca potpisnika). ako se hoće da otkloni njihova osobina prenosivosti. čl. Njegova obaveza ostaje bez obzira na to što se hartija prenosila i koliko se puta prenosila. Dovoljan je i sam potpis indosantov na poleđini hartije od vrijednosti. Vrlo često dodaje se i odredba “po naredbi”. Svakim indosamentom stvara se novi povjerilac. mora se to izričito upisati u tu hartiju. Blanko indosament je takav prenos kada se na hartiji ne upisuje ime indosatara. a dotadašnji povjerilac postaje novi dužnik i tako ide dalje. Svaki će indosant ispuniti obavezu iz hartije onom zakonitom imaocu hartije na koga je prenio hartiju i tako će ići redom do njenog izdavaoca. želi da postanu rekta hartije. čl. da postanu hartije po naredbi. Hartije po naredbi mogu se pretvoriti u hartije na ime. mjesto i datum prenosa. Takva hartija prenosi se isključivo cesijom (ZOO. u nizu indosamenata svaki potpisnik jemči svim docnijim potpisnicima. Osnovna obaveza je na njemu.

Indosament na donosioca važi kao blanko indosament. potrebno je samo da upiše naziv. ali je u tom slučaju napisana i klauzula “ili donosiocu” (“platiti po naredbi N. čl. na prazno (blanko) mjesto. Dužnik je dužan izvršiti obavezu svakom ko mu pokaže hartiju i zatraži izvršenje činidbe iz hartije. V PRESTANAK PRAVA IZ HARTIJA OD VRIJEDNOSTI Prava i obaveze iz hartije od vrijednosti prestaju prema opštim pravilima o prestanku obligacija i specijalnim pravilima vezanim za hartije. čl. 328 . smatra se kao da uslova i nema. pa sve što je rečeno o blanko indosamentu odnosi se i na indosament na donosioca. Djelimični indosament je ništav (ZOO.Upisuje se još mjesto i datum prenosa. predajom hartije drugome. prenose se prava iz hartije na donosioca (ZOO. Povjerilac iz hartije na donosioca je svaki onaj ko drži tu hartiju. ova hartija može da sadrži i ime korisnika. kao i svaki drugi imalac hartije od vrijednosti.N-a ili donosiocu”). tražiti ispunjenje činidbe iz hartije. 4. ima njegov potpis na hartiji. povjerilac (imalac hartije na donosioca) mora ići izdavaocu jer je on poznat. Blanko indosament naziva se u poslovnom svijetu još i otvorenim žirom. 5). U slučaju prenosa na donosioca. Ako bi indosant ili ma ko drugi stavio neki uslov u indosament. nema imena korisnika. Izvršava se onom ko je donese. Razumije se da može. kao da to nije napisano. Propisom može biti određeno za neke hartije od vrijednosti da se ne mogu prenositi indosamentom na donosioca. Tipična hartija na donosioca je ček (ZČ. U tom slučaju. i tražiti ispunjenje. Pri indosiranju hartija od vrijednosti ne može se postavljati nikakav uslov. 244). umjesto imena indosatara. Nije potrebno nikakvo upisivanje na hartiji ni obavještavanje dužnika o prenosu. odnosno svoje ime iznad potpisa indosanta. čl. Izuzetno. Dalji prenos može se vršiti prostim ustupanjem. Pošto se ne zna korisnik. Prenos predajom (tradicijom) Predajom hartije. prostom predajom iz ruke u ruku (tradicijom). Lice koje je steklo hartiju blanko indosamentom može je dalje prenositi blanko ili punim indosamentom. Obaveza iz hartije od vrijednosti ostaje uvijek onakva kako je upisana u hartiju prilikom njenog izdavanja. 241). a može i punim indosamentom. stavlja se riječ “donosiocu”. a ne samo neka. Indosirati se mogu sva prava iz hartije od vrijednosti. Zato takva hartija i jeste hartija na donosioca.

a njena istinitost i sadržina se mogu tačno utvrditi. Ako je određena hartija (isprava) oštećena u toj mjeri da je nepodobna za promet (cirkulaciju). po pravilu. kompenzacija. Privatnopravni postupak mortifikacije mora biti zakonom dozvoljen za određenu hartiju. Izdavalac hartije će izdati novu ispravu na trošak imaoca hartije. kada postane pravosnažno. Na osnovu amortizovane hartije (mjenice. 2. Sudska amortizacija hartije od vrijednosti dolazi u obzir kad je hartija 288 Amortizacija se izgubljena. a zasniva se na sporazumu dužnika i povjerioca iz hartije. Za neke hartije od vrijednosti nije uopšte dozvoljeno vođenje amortizacionog postupka. može tražiti za hartije koje glase na ime ili po naredbi. Specijalni načini prestanka prava Prava iz hartije od vrijednosti prestaju poništenjem papira s obzirom na načelo inkorporacije. zastarjelost prava. oproštaj duga. izda nova isprava. 335. Paul. na trošak imaoca. imalac te hartije može tražiti izdavanje nove isprave. vrijedi za lutrijske hartije i one koje glase na donosioca a plative po viđenju. Za pojedine papire zakon može odrediti da se na osnovu sporazuma stranaka izvrši proglašenje hartije za nevažeću (mortifikacija). St. nastupom određenog roka vlasnicima hartija se jednostavno isplaćuje vrijednost hartija. čeka) ne mogu se ostvarivati nikakva prava.1. na jedan od načina na koji prestaju (gase se) obligacije uopšte. Najčešće se koriste ovi načini otkupa: vrši se izvlačenje (žrijebanje) brojeva i vlasnicima onih hartija čiji brojevi budu izvučeni isplaćuje se vrijednost hartije. čl. 329 . izdavanje stvari kod konosmana i skladišnice). po pravilu. Prestanak prema opštim pravilima Prava iz hartije od vrijednosti prestaju. Na osnovu sudskog rješenja imalac poništene hartije može tražiti: ispunjenje obaveze koja je proizlazila iz poništene isprave ili zahtijevati od izdavaoca da se. izvlačenje se vrši po lutrijskom sistemu i sopstvenicima se isplaćuje pored vrijednosti hartije i određen iznos (premija). zamjenjuje poništenu ispravu (ZOVP. 230). Sud će u vanparničnom postupku donijeti rješenje koje. novacija. 288 Henn Harry G: “Law of corporations and other business enterprises”. 1970. što. a oštećena isprava se vraća izdavaocu. konfuzija (sjedinjenje). ukradena. oštećena ili na bilo koji način nestala. Prava prestaju otkupljivanjem hartije od vrijednosti što se često čini kod korporacionih hartija (dionica). Tu dolazi u obzir: izvršenje činidbe na koju glasi hartija (isplata mjenice. West Publishing Co. jer je odnos povodom hartije od vrijednosti po svojoj prirodi obligacioni. str. Otkupom prestaje da važi hartija. a time i prava iz hartije.

330 .

rekta i dr. Mora biti pismeno sačinjena jer je strogo formalna isprava čiju sadržinu određuje zakon. Pojmovno određenje mjenice jasno pokazuje da se radi o jednostranoj izjavi volje izdavaoca i pisanoj ispravi u koju je inkorporirano (utjelovljeno. radi objašnjenja momenta nastanka mjenično-pravne obaveze. po naređenju izdavaoca. U našem pravu osnovni izvori su Zakon o mjenici (ZM) i Zakon o obligacionim odnosima (ZOO). Pojam mjenice Savremeni zakoni o hartijama od vrijednosti ili mjenici obično ne daju definiciju mjenice. utisnuto) određeno obligaciono pravo (potraživanje).). Osnovno razlikovanje mjenica je. cirkulaciona. u određeno vrijeme i na određenom mjestu. Mjenica je. U ranom srednjem vijeku. Iz navedene sintetičke definicije mjenice proizlazi sljedeće. komisiona. solo) mjenici. kreditna. trata) mjenici. Isto tako. Postoje i druge o kojima će biti riječi kasnije (bjanko. Može se reći da su one nastale. Pravne teorije koje su izložene ranije vrijede i za mjenicu. prvenstveno. Razlog leži u činjenici što je mjenica već odavno postala hartija .GLAVA DRUGA MJENICA I POJAM I FUNKCIJE MJENICE 1. nasuprot prava stoji obaveza (izdavaoca ili drugog lica) na isplatu mjenične sume. Mjenično pravo je skup pravnih pravila kojima se regulišu mjenični poslovi i odnosi lica koja te poslove obavljaju. izdavalac mjenice može dati bezuslovan nalog drugom licu da ono isplati mjeničnu svotu kada se govori o trasiranoj (vučenoj. kao i druge uslove koje isprava mora da ispunjava. U nacionalnim pravima najznačajniji izvor jeste zakon. Kako se radi o obligacionom odnosu (jednostranom pravnom poslu). i mjenica je pisana isprava izdata u zakonom propisanoj formi. Kao i svaka hartija od vrijednosti. Na osnovu zakonskih rješenja može se konstruisati i odrediti pojam mjenice. kada se mjenica i 331 . sadrže odredbe o tome koje sastojke mora imati isprava da bi se smatrala mjenicom. Ovakvo određenje mjenice odgovara kontinentalnim pravnim sistemima. kao što se vidi. To pravo se odnosi na isplatu mjenične svote koja je naznačena (upisana) na samoj mjenici.model za druge vrijednosne papire. hartija od vrijednosti kojom jedno lice daje bezuslovno obećanje da će isplatiti određenu svotu novca samo ili kojom izdaje bezuslovan nalog drugom licu da ono. nego umjesto toga. I to su osnovne vrste mjenice. posebno obligacione. u modernom pravu. Izdavalac može uzeti na sebe obavezu da sam isplati mjeničnu svotu u kom slučaju daje bezuslovno obećanje i tada se radi o sopstvenoj (vlastitoj. isplati određenu (upisanu) svotu novca licu naznačenom na toj hartiji ili isplati trećem licu za koje ono to naredi. prema tome ko plaća mjeničnu svotu sam izdavalac ili drugo lice.

Inače. Kao što se vidi. kratki rokovi). mjenica služi kao sredstvo plaćanja na području platnog prometa jer se pomoću nje vrši doznaka novca. Umjesto da banka svome klijentu dadne kredit. a posebno prenosivosti (negocijabilnosti). pa je njen značaj u unutrašnjem i međunarodnom prometu izuzetan. U modernom prometu mjenica se rjeđe pojavljuje kao sredstvo jednog plaćanja (gašenja jedne obaveze). a izdaje se kao bjanko. bilo kao mjenični lombard ili jemstvo. akceptirana i rekta mjenica. Najčešće se radi o akceptnom kreditu. Danas je prisutnija uloga mjenice kao kreditnog sredstva kod osiguranja potraživanja ili odobravanja kratkoročnog kredita. Već je rečeno da mjenica služi i kao sredstvo obezbjeđenja tražbine. ona omogućava gašenje niza obaveza. isključivi pravni izvor bili su trgovački običaji.reeskontna redovno niža. putem svoje bankovne veze. a i obračunava se za kraći period). Sigurnost je još veća ako je mjenica snabdjevena potpisima i drugih lica. bankarski akcept se koristi i kod plaćanja izvoznouvoznih poslova po osnovu neopozivog dokumentarnog akreditiva. mjenica je mogla da se upotrijebi kao zaloga (mjenični lombard). mjenicom je vršeno mobilizovanje kapitala (kredita) kroz eskontni kredit. mjenični povjerilac može eskontovati svoje nedospjelo mjenično potraživanje kod banke i tako dobiti prije gotov novac (umanjen za iznos kamate od dana eskontovanja do dospjelosti mjenice). Međutim. u međunarodnom prometu inostrana mjenica predstavlja oblik deviznog plaćanja. kao bjanko akceptirana mjenica. Osim ovoga. nego zahvaljujući svojoj negocijabilnosti putem indosamenta. Pored toga. Banka kasnije može reeskontovati mjenicu i time zaraditi (razlika između eskontne i reeskontne kamatne stope . Kao što je već rečeno. Isključivo kao sredstvo obezbjeđenja služi kod kreditnih potraživanja (osiguranje kredita).pojavila. U unutrašnjem prometu danas ju je. koju je na njega prodavac (davalac kredita) vukao i tako davalac kredita stiče mogućnost vođenja mjeničnog spora (ograničenost prigovora. u materiji mjeničnog prava izvršena je unifikacija pravila na međunarodnom planu. Može služiti i u svrhu polaganja kaucije (kauciona mjenica). zamijenio ček. Ekonomske funkcije mjenice Mjenica spada među najinteresantnije hartije od vrijednosti. bezgotovinsko plaćanje. u dobroj mjeri. Mjenica se može koristiti i kod čistih finansijskih transakcija kreditnog karaktera (finansijska ili kreditna mjenica). mjenica može zadovoljiti mnoge ekonomske ciljeve. Zahvaljujući njenim osobinama. 332 . Tradicionalno. ona to obezbjeđuje kod drugih poslovnih subjekata. Banka tako vrši kratkoročna ulaganja kapitala koja su obezbijeđena mjenicom. Zadržaćemo se ukratko na njenim ekonomskim funkcijama jer se opširnije uči u ekonomskim disciplinama koje se bave finansijskim tržištima. s tim što akceptira tako izdatu mjenicu (akceptni kredit). kupac akceptira mjenicu do visine kredita. 2. Kod robnih kredita.

333 . mjenica predstavlja sredstvo kratkoročnog ulaganja novčanog kapitala. Cilj teorije omisije jeste da se omogući potrebni elasticitet u mjeničnom saobraćaju uz očuvanje pravne sigurnosti. trata) mjenica je u daleko većoj upotrebi pa će biti i detaljnije obrađena u narednim izlaganjima koja se odnose na sastojke (bitne i nebitne) te mjeničnopravne radnje.7% . Dopušteno je. biti uneseni. postoji pravna pretpostavka da je izdavalac ovlastio svakog savjesnog imaoca mjenice da upiše u ispravu neki od elemenata koji nedostaje. ona spada u grupu berzanskih hartija i zajedno sa obveznicom predstavlja značajan izvor finansiranja poslovnih subjekata. Teorija omisije dala je mogućnost postojanja bjanko (blanko. U protivnom. obveznice i mjenice ucestvuju sa 19. u protivnom. Kupovina nedospjelih mjeničnih potraživanja je česta pojava u tržišnim ekonomijama gdje se zarada ogleda u eskontu. u času stvaranja mjenice. svi elementi moraju postojati. Obaveza je imaoca mjenice da ispuni potrebne sastojke najkasnije u momentu podnošenja isprave na plaćanje. god. svi sastojci mjenice koje zakon zahtijeva moraju biti uneseni u ispravu u momentu podnošenja mjenice na isplatu.I na kraju. Ovakvo shvatanje ne odgovara potrebama savremenog prometa. Moderna teorija o mjenici (teorija omisije. saglasno ugovoru sa izdavaocem. ima veliki uticaj na način vršenja “tradicionalnih finansijskih usluga” u koje spadaju i poslovi vezani za mjenicu. bankarska tehnika. teoriji jedinstvene radnje (unitu actu). koja se daje kao sredstvo obezbjeđenja za buduća potraživanja. 289 Kod nefinansijskih korporacija u SAD od 1982.). a krediti sa 13. nije uvijek moguće precizno odrediti sve elemente (mjeničnu svotu. do 1988. 289 Trasirana (vučena. Svi podaci (elementi) unose se istovremeno. Radi očuvanja pravne sigurnosti teorija omisije ističe dva momenta: prvi. II SASTOJCI (ELEMENTI) MJENICE 1.prema Bernard J. isprava nema obilježja mjenice. dakle. neće biti savjestan. U momentu predaje mjenice. propuštanja) stvorena je prema potrebama trgovačkog prometa i bankarske tehnike. Iako je mjenica individualni (pojedinačni) papir od vrijednosti. postoje različite teorije. i drugi. Prema starijoj teoriji. da bi ona imala karakter mjenice. Inače. Foley. sukcesivno dopunjavanje (upisivanje) mjenice onim elementima koje je njen izdavalac propustio unijeti prilikom izdavanja. U pogledu vremena kad pojedini elementi treba da budu uneseni u ispravu. Stoga ona dopušta da se svi mjenični elementi ne moraju unijeti u pismenu ispravu u času sastavljanja mjenice. op. a po zakonu mora postojati. str. 9. rok dospjelosti i dr. jednim rukopisom i mastilom.cit. bjelice) mjenice koja se dosta koristi u trgovačkim i finansijskim transakcijama. u kategoriji eksternih izvora kapitala. pored zakonskih i drugih pravila.6%. Zakon o mjenici prihvata teoriju omisije. Teorija omisije Mjenica je pismena isprava koja ima određen sadržaj kao i svaka hartija od vrijednosti.

O pojedinim elementima mjenice kao i o načinu popunjavanja pojedinih vrsta mjenice pobliže: Doc. Uopšte o bitnim elementima mjenice Trasirana (vučena. ime remitenta i potpis trasata. 588-628. Bitni sastojci (elementi) 2. Ako taj naziv ne bi bio upisan u ispravu. d) označenje kad treba da plati (dospjelost). Oznaka u tekstu da je isprava mjenica Naziv “mjenica” mora biti napisan u tekstu same isprave još u času kad se ta isprava izdaje. f) ime. Vedad Silajdžić. odnosno naziv. dr. trata) mjenica sadrži sljedeće bitne elemente (ZM. neki autori dijele bitne elemente mjenice na opšte. Naziv mora biti upisan u samom slogu. 2. odnosno o kakvoj se ispravi radi. čl. b) bezuslovan nalog da se isplati određena svota novca. i to na jeziku na kojem je isprava izdata. Veljko Trivun. Zinka Grbo Praktikum poslovnog prava. personalne.2. Izdavačka djelatnost Ekonomskog fakulteta u Sarajevu. Fatima Mahmutćehajić i mr. e) mjesto gdje treba platiti. U praksi se. Ovaj elemenat neophodan je u kontinentalnim pravima. a lakše u naslov.2. 3): a) označenje u slogu isprave da je to mjenica.1.g. geografski su mjesto izdavanja i mjesto plaćanja mjenice. tekstu. mjenica je hartija po naredbi (bill on order) i nije nužno da u ispravi bude sadržan i naziv “mjenica”. ili po čijoj naredbi treba platiti (remitent). Razlog tome bi bio da se izbjegne falsifikovanje. Po našem zakonu. firma onoga koji treba da plati (trasat). Po anglosaksonskom pravu. gotovo isključivo. U pravnoj teoriji. ne može biti upisan kao naslov. takva isprava ne bi se smatrala mjenicom. Opšti su naziv da je to mjenica i nalog za isplatu. Naziv “mjenica” potrebno je upisati da bi potpisnik i svaki onaj ko dobije ispravu u ruke znao šta potpisuje. Mogla bi to biti obična građanskopravna obligacija. odnosno naziv. koji izdaje država ili neka ovlaštena organizacija. geografske i kalendarske. upotrebljava mjenični blanket. c) ime. 290 334 . str. g) dan i mjesto izdavanja mjenice i h) potpis onoga ko je izdao mjenicu (trasant). pošto se nove riječi teže mogu unositi u tekst. personalni su ime trasata. a u kalendarske elemente mjenice 290 ubraja se datum izdavanja i rok dospjelosti mjenice. firma onoga kome treba platiti. i taj je blanket cio štampan na zvaničnom jeziku sa stalnim elementima. Sarajevo 2003. a za ono što je promjenljivo ostavljeno je prazno da se popuni. U stalne elemente koji su odštampani na mjeničnom blanketu spada i naziv “mjenica”.

bilo slovima. Na prvom mjestu. bezuslovnosti toga naloga i oznake svote novca. Po anglosaksonskom pravu. Da li ovu ulogu mogu imati kumulativno ili alternativno .vrijedi svota napisana slovima. Bezuslovan nalog da se isplati određena svota novca Ovaj elemenat sastoji se iz tri dijela: naloga za isplatu.2. bilo brojevima .600. Na mjenici može biti navedeno više trasata.00 KM”).tada važi ona najmanja svota koja je napisana slovima. može biti vezana za ispunjenje nekog uslova (“platite uz podnošenje tovarnog lista”). ako bi se za isplatu postavljao neki uslov. Neke zemlje dozvoljavaju u mjenici i alternativno naznačenje valute (“platite 100 USD ili 1. U slučaju ovog nepodudaranja. Ime trasata Navođenje u mjenici imena onoga ko treba da plati (trasata) bitan je elemenat. ako to i nije učinjeno. Ako je u mjenici ispisano više različitih svota i slovima i brojevima . iznos brojevima piše se u gornjem lijevom uglu. naredba mora da glasi na sumu novca. Mjenica sa više trasata nije rijetka pojava u međunarodnom mjeničnom saobraćaju. U Engleskoj i u SAD. Kod neslaganja svote napisane slovima i brojem . 2. Kod vučene mjenice ime trasata mora biti navedeno u mjenici i obično stoji u donjem lijevom uglu. pretpostavlja se da isplatu treba izvršiti u onoj vrsti novca koji ima zakonski tečaj u mjestu plaćanja. Nije svuda tako.važi najmanja svota. Iznos može biti napisan i slovima i brojem više od jedanput. Kad takvo lice kao izdavalac mjenice ne zna sigurno ima li pokrića kod neke banke. Dešava se da neko ima u inostranstvu dvije ili više banaka koje plaćaju za njega. Ako je u mjenici naznačeno više različitih svota.3. Što se tiče naznačenja količine novca. jer imalac mjenice valja da zna ko treba da mu isplati mjeničnu svotu. Teorija prihvata oba rješenja. Kod nas se iznos brojem piše desno gore izvan teksta.4. Zatim može biti neslaganja između svote napisane cifrom i slovima. Ne može biti potraživanja stvari. Ona se zove neoperativnom mjenicom. Pitanje je kako mora biti naznačena mjenična svota i mora li biti naznačena po vrsti i količini novca. Mjenica je hartija od vrijednosti koja u sebi utjelovljuje tražbinu na određeni iznos novca i. a samim tim i mjenična obaveza.zakon izričito ne govori. obično se navodi svota i brojem i slovima. Zakon ne određuje to mjesto i o tome važi običaj. 8). Vrsta novca treba da bude naznačena. a slovima u tekstu mjenice. mogli bi se činiti prigovori o neispunjavanju uslova i time bi tražbina iz mjenice bila neizvjesna. ili ne zna kod koje mu je banke veće pokriće. zakon je dao pravila kako se sukob rješava (ZM čl. Pri upisivanju iznosa novca brojem i slovima može doći do neslaganja. ili kad kod jedne banke nema 335 . naredba za isplatu. da zna ko mu je dužnik. u Francuskoj uz potpis trasanta. Isplata mjenične svote ne može se ničim uslovljavati.

Međusobni odnos takvih remitenata je građanskopravne prirode i. jer ako je mjenica prenošena. može primati obaveze. po pravilu.5. pošto je i on regresni dužnik. Pošto se trasant potpisom obavezuje. Ime remitenta Ime. pored potpisa ovlašćenih lica na mjenici mora biti ispisana i firma.6. vrstu poslovanja i sl. Kad je trasant pravno lice. vući će mjenicu alternativno na obje banke. pa i u našem. Ako su remitenti navedeni alternativno. Prilikom upisivanja imena remitenta.dovoljno pokrića. Ako su remitenti označeni kumulativno. ali bi trebalo to učiniti. svako poslovno sposobno lice. Iako to zakon ne traži. u momentu kad je potpisuje. odnosno naziv povjerioca. To može biti alternativno. isplatiće je dužnik onome ko mu mjenicu podnese na isplatu. trasat može biti svako lice koje po propisima građanskog prava. razumljivo je da satrasanti mogu biti samo zajednički (kumulativni) dužnici i da nema smisla da budu označeni alternativno. Takvo označavanje ne unosi u mjenični odnos nikakvu neizvjesnost. Inače. a može i kumulativno. Po pravilu se stavlja štambilj. Po prirodi položaja trasantovog u mjenici. Dužnik mora potpisati obavezu kada je već propisana pismena forma. 2. zanimanje. vući će mjenicu na obje banke kao trasate. Na istoj mjenici može biti označeno i više lica za trasante (satrasanti). lica kome treba isplatiti mjeničnu svotu. sasvim je prirodno da na njoj mora biti potpis onoga ko je izdaje. mora imati poslovnu sposobnost u času izdavanja mjenice. uz ime. samo zajednički. Kad takva firma ne zna sigurno ima li uopšte. Mjenica mora biti potpisana onako kako je registrovano da se to pravno lice potpisuje. trasant je jedini dužnik po toj mjenici i razumljivo je da je on mora i potpisati i time dati izjavu da preuzima mjeničnu obavezu. a za ostatak će se imalac mjenice obratiti drugoj banci. a dođe do protesta ili tužbe. dakle. valjaće se obraćati i remitentu. Remitent može biti fizičko i pravno lice. Svi su zajednički dužnici. bio bi određen njihovim međusobnim sporazumom. ili ima li kod banke dovoljno sredstava koja mu služe kao pokriće. nije neophodno stavljati bližu adresu. Potpis izdavaoca mjenice (trasanta) Kako je mjenica obligacija. mora biti navedeno u mjenici. pa bi i isplatu mogli tražiti svi zajedno. odnosno naziv pravnog lica. a može i od svih kao zajedničkih 336 . za razliku od anglosaksonskog. onda bi svoja mjenična prava mogli ostvarivati. banka kojoj se imalac mjenice obrati prihvatiće mjenicu do iznosa pokrića. odnosno uz naziv pravnog lica. Na istoj mjenici može biti navedeno više remitenata i to kumulativno ili alternativno. U času izdavanja mjenice. U kontinentalnom zakonodavstvu. Ako se mjenica vuče kumulativno. 2. mjenica nije hartija na donosioca i zato remitent mora biti naveden u mjeničnom pismenu. Imalac mjenice može (u regresnom postupku) tražiti od svakog od njih isplatu cijelog mjeničnog iznosa. adresa je ipak potrebna. smatramo.

” ili “kad imalac ove mjenice zahtijeva platite. st. Mjenica po viđenju obično glasi: “po viđenju platite za ovu mjenicu.. čl. čl. Međusobni odnos satrasanata nije mjeničnopravne prirode. Mjenica po viđenju dospijeva kad god se podnese na isplatu. ali samo na kraće vrijeme od godine dana (ZM. Moglo bi se. Zakon ipak određuje krajnji rok u kome se mjenica po viđenju mora podnijeti na isplatu. Kada je mjenica plativa na određeni dan u mjestu u kome ne vrijede isti kalendar koji vrijedi u mjestu izdavanja. vrijeme kad mjenična svota dospijeva za isplatu. a zakonska je pretpostavka da je to mjenica po viđenju (ZM. 34): a) Mjenica sa dospjelošću na određeni dan.” i sl. odnosno na viđenje. uzeti da se vrijeme računa od dana podnošenja na akcept. Vrijeme se računa onako kako određuje građansko pravo (ZOO. jer je to njen bitni sastojak. kalendarska mjenica (Tagwechsel. lettre de change a vue). petnaesti dan u mjesecu i posljednji dan u mjesecu (ZM. inače. 38). čl. st. nego građanskopravne. “polovinom mjeseca” ili “medio”. 2. Dopušteno je. juna 2002. 35). umjesto fiksno određenog dana.” ili “platite čim se ova mjenica podnese na isplatu” ili “pri podnošenju na isplatu platite.. čl. Ta mjenica glasi: “platite šest mjeseci od danas” ili “tri mjeseca a dato platite za ovu mjenicu..7. lettre de change a jour five). Rok dospjelosti se mora naznačiti na mjenici. onda se dan izdavanja dovodi na dan koji mu odgovara u kalendaru koji vrijedi u mjestu plaćanja. da se plaća od dana izdanja mjenice. c) Mjenica po viđenju (Sichtwechsel. čl. 77). 4. mjenica ipak važi. god. No ako se ne naznači. dospjelost označiti i uobičajenim izrazima koji pokazuju tačno o kom se danu radi. Kada se mjenica plativa na određeno vrijeme od dana izdavanja trasira iz jednog mjesta na neko drugo mjesto i kad u tim mjestima ne vrijede isti kalendari.. čl.2).. Može ga odrediti i svaki indosant. Rok dospjelosti ne može se odrediti van mjenice. čl.. fiksan je. Takva mjenica po viđenju kod koje je određen krajnji 337 . “krajem mjeseca” ili “ultimo”. Trasant je dužan isplatiti kad god mu je imalac podnese u okviru zakonom predviđenog roka. To su: “početkom mjeseca” ili “primo”. To znači prvi dan u mjesecu..2).38. pa se prema tome određuje dospjelost (ZM. Ova mjenica glasi: “1..” Rok dospjelosti je određen tačno datumom. st.. Označenje dospjelosti Dospjelost je vrijeme kad se mjenica ima isplatiti. ma kojim izrazom. Ovaj rok podnošenja na isplatu može trasant skratiti ili produžiti da traje duže od godinu dana.38.dužnika.” Važno je naznačiti. da ne bi došlo do zabune od kada treba računati protek roka. To je godina dana od izdanja...” ili “pola godine od izdanja ove mjenice platite. onda se smatra da je dan dospjelosti po kalendaru koji vrijedi u mjestu plaćanja (ZM. b) Mjenica na određeno vrijeme od izdanja (Dato wechsel.. kad to ne bi bilo naglašeno. platite. Dospjelost ovakve mjenice je određena protekom na mjenici naznačenog vremena od njenog izdanja.1). dnevna mjenica. Rok dospjelosti kod mjenice može biti određen na jedan od ova četiri načina (ZM. lettre de change a date).

2.g. rok se računa bilo prema danu akcepta bilo prema danu protesta (ZM. Ako prilikom podnošenja trasat nije stavio datum. i rok se računa od dana podizanja protesta. U takvom slučaju rok za podnošenje na naplatu počinje teći od tog vremena (ZM. savjesni imalac mjenice je ovlašćen da je podnese na isplatu u ma kome od tih mjesta. ako se jasno i nesumnjivo zna na koje se mjesto misli. valja je podnijeti na protest. pa pošto je on vidi i upiše na mjenici datum kad mu je podnesena na viđenje. a po pravilu se i ne podnose. st. juna 2002. Takva mjenica glasi: “tri mjeseca po viđenju platite. jula t.. Zakoni nekih zemalja sadrže odredbu da je ništava mjenica u kojoj mjesto plaćanja nije označeno zvaničnim nazivom. čl. Kada protest nije podignut. U ovim slučajevima se ne može primijeniti pravilo da se dospjelost izvršenja obaveze pomiče na najbliži mogući datum. ali ne prije deset mjeseci od danas. st.. 36. onda se u pogledu akceptiranja smatra da je nedatirani akcept stavljen posljednjeg dana roka predviđenog za podnošenje na akceptiranje (ZM. No i kad ne bi bilo tako navedeno.8. takođe.. U zemljama u kojima zakon ne traži upotrebu zvaničnog naziva mjesta pod sankcijom ništavosti mjenice. čl. tako da se vrijeme koje treba da protekne do dospjelosti računa od dana kad trasat akceptira mjenicu i stavi datum akcepta. ne bi postojao razlog za ništavost mjenice. 34). Ova mjenica mora se najprije podnijeti trasatu na viđenje.”).000 KM”). 36). godine” ili “platite po viđenju. i kada protekne na mjenici označeni rok. 338 . Prema međunarodnoj praksi. Nije dopušteno navesti na mjenici dvije ili više dospjelosti.. pošto bi to stvaralo zabunu. Ne važe ni sa nemogućim datumom (“platite 31. stavlja se toponomastički naziv mjesta. ne važi. kosilo bi se s načelom određenosti mjenice.rok podnošenja na isplatu glasila bi: “platite po viđenju.” Mjenice po viđenju ne moraju se podnositi na akcept. Trasant može odrediti da mjenica plativa po viđenju ne smije biti podnesena na isplatu prije naznačenog vremena. d) Mjenica na određeno vrijeme po viđenju (Nachsichwechsel. onaj naziv koji se za to mjesto upotrebljava u toj zemlji. kao i kad je odbio da akceptira takvu mjenicu. Dakle. a najdalje 20.000 KM. 2). Mjenica sa dospjelošću ranijom od dana izdanja. sudska praksa toleriše i uobičajeni naziv mjesta. godine platite 10. čl. po svome izboru. 2). Takve bi mjenice bile ništave (ZM. Mjenice sa naznačenjem krajnjeg roka plaćanja ne važe (“platite do 1. čl. februara 2000. Ako više mjesta nosi isti naziv. 35.” i sl. lettre de change de vue). a nije stavljena i bliža oznaka iz koje bi se vidjelo na koje od tih mjesta izdavalac mjenice misli. Ne važe ni mjenice sa kumulativnim ili alternativnim naznačenjem dospjelosti. Ne važi ni mjenica sa naznačenjem isplate na rate (obročne mjenice) kod koje je dospjelost naznačena sa više dana. aprila iste godine platite 20. svakog od tih dana plaća se jedan dio mjenične svote (1. a 5. podnosi se na isplatu. aprila”). Mjesto plaćanja U mjenici mora biti navedeno mjesto u kome treba mjenicu platiti. Podnošenje na viđenje u stvari je podnošenje na akcept.

Zakon ne traži da se mora pored geografskog naziva plaćanja staviti i bliža adresa (ulica i broj). kako se vidi. st. U pogledu naziva mjesta važi ono što je rečeno za mjesto plaćanja. pa ma gdje na mjenici. i tada postoji zakonska pretpostavka da je mjesto plaćanja ono mjesto koje je na mjenici označeno pored imena trasata (ZM. 339 . Mjenično pravo dozvoljava da ovaj zahtjev bude formalno zadovoljen. i antidatirana kao i postdatirana. Zakon o mjenici navodi tri pretpostavke bitnih sastojaka (ZM. 2.d. 3. pretpostavlja se da je mjesto plaćanja ono mjesto koje je označeno pored trasatovog imena. pretpostavlja se da je mjenica izdana u mjestu koje je navedeno pored trasantovog potpisa. c) Ako u trasiranoj mjenici nije naznačeno mjesto izdanja. čl. Znači da označenje dospjelosti na mjenici može biti ispušteno. savjesni imalac mjenice može sam popuniti mjeničnu ispravu i upisati mjesto plaćanja ili pored imena trasatovog dodati mjesto njegovog prebivališta. b) Ako u mjenici nije označeno mjesto plaćanja. dozvoljeno je odstupanje od ovog pravila u tom smislu što se za neke od sastojaka uzima kao da postoje u mjenici. ali nije neophodan. Može taj podatak biti izostavljen. Dan i mjesto izdavanja Datum i mjesto izdavanja mjenice obično se stavlja na početku. Plaćanje u Sarajevu” ili “Vispak d. u gornjem lijevom uglu. Sarajevo. jer se time omogućuju ili olakšavaju mnoge radnje koje je potrebno preduzimati radi ostvarivanja prava iz mjenice.d. znači.Mjesto plaćanja je bitan elemenat mjenice. 4): a) Trasirana mjenica u kojoj nije naznačena dospjelost pretpostavlja se da je to mjenica po viđenju. Visoko. ali je razumljivo da to treba učiniti. u lijevom gornjem uglu. Važi i mjenica na kojoj je kao datum izdavanja stavljen neki drugi dan. takva bi mjenica bila ništava jer joj nedostaje jedan bitan elemenat. Među bitnim sastojcima mjenice učinjeno je podvajanje na one koji se moraju izričito navesti i moraju postojati u času kad se mjenica podnosi na isplatu i one koji se mogu pretpostaviti iako nisu izričito navedeni u mjeničnom tekstu. Pretpostavljeni bitni sastojci mjenice Svi nabrojani elementi mjenice. Može biti. Naziv mjesta plaćanja upisuje se u mjenicu obično u donjem lijevom uglu ispod trasatovog imena (“Dijamant d. a ne onaj kad je mjenica stvarno izdata. logički se nameću iz same prirode mjenice i zato jesu bitni. 4.d. pak. Važno je da se stave.9. čl. Ako. Da bi se ipak omogućila što lakša upotreba mjenice. U mjeničnom blanketu su ovi podaci navedeni na početku mjeničnog teksta. Po teoriji omisije. 3). Sarajevo). Naznačenje datuma izdanja ne mora odgovarati istini. Plaćanje kod HBB banke d. ni to mjesto ne bi bilo navedeno. ali ne mora biti tako.

a ne trasat.4. određuje trasat. onda se tako mora odrediti (upisati) u mjenici.d. Mostar. lice koje će za njega platiti mjenicu u mjestu plaćanja koje je već odredio trasant. Sarajevo. Sarajevo. a ne u Sarajevu. Mjenica na kojoj je označeno drugo mjesto kao mjesto plaćanja. ne može se govoriti o domiciliranoj mjenici (“Soko d.d. a ne sjedišta ili prebivališta trasata i upisano na mjenici pored njegovog imena naziva se domiciliranom mjenicom (“Soko d.d. Neki i tu mjenicu nazivaju domiciliranom.d. odnosno prebivališta i da mu se tu podnosi. pa ipak se radi o domiciliranoj mjenici. Plaćanje kod HBB banke d. odnosno mjesto (platište). u Mostaru. mogao bi mjenicu domicilirati svaki njen savjesni imalac. odnosno nepravom domiciliranom mjenicom. Mjenicu može domicilirati samo trasant. da trasat može prilikom akcepta označiti adresu u tom mjestu gdje će se mjenica platiti. ovlastio svakog imaoca da to po potrebi učini. Time se ne mijenja mjesto plaćanja. kad je izostavio tu oznaku. koje nisu domicilirane. a ne stvarno stanje.o. nego u Mostaru. Domiciliranom mjenicom se naziva i mjenica u kojoj je trasant naznačio da će istu platiti neko drugi. Sarajevo”). jer se smatra da je trasant. a ne u mjestu sjedišta ili prebivališta. Mišljenje da mjenicu može domicilirati samo trasant nije opšteprihvaćeno. 28) dozvoljava kod mjenica plativih u mjestu trasatovog sjedišta. 340 . Ako je to cilj. Tako je upisano u mjenicu i nema uticaja činjenica što je stvarno sjedište “Soko” d. To lice (platac). Nema njegovog potpisa na mjenici. Sarajevo. Plaćanje u Mostaru”. Navođenjem nekog drugog lica koje treba da plati mjenicu (platac) ne mijenja se trasat. Plaćanje u Sarajevu”). Zakon o mjenici (čl.d. Kod ocjene da li je mjenica domicilirana mjerodavno je samo ono što je upisano na mjenici. a ne trasat (“Merkur d. Razlozi trgovačkog saobraćaja nekada zahtijevaju da se mjenica plati u drugom mjestu. odnosno kod koga će se mjenica platiti.o. bude neko drugi. Platac ne ulazi uopšte u mjeničnopravni odnos. nego se samo daje adresa gdje će se. U slučaju kada se sjedište ili prebivalište trasata podudara sa mjestom plaćanja. Plaćanje u Tuzli”). Ovdje se čak radi i o tome da se stvarno sjedište trasata podudara sa mjestom plaćanja. Sjedište društva “Soko” nije u Sarajevu. Domicilirana mjenica Najčešći slučaj jeste da mjenicu plaća akceptant u mjestu svoga sjedišta. Ako na mjenici piše: “Soko d. lice koje treba da plati. Trasat može na domiciliranoj mjenici odrediti samo domicilijata. Moguća je i takva kombinacija da i mjesto plaćanja bude različito od sjedišta trasatovog. Po teoriji omisije. iako nije tačna adresa trasata. a da platac. ili kod koga treba da se plati. radilo bi se o domiciliranoj mjenici.

njenog podnošenja na akcept. (“1. Navešćemo najčešće mjenične klauzule: 5.” ili “.. 5. Unose se ako mjenici treba dati još neko pravno dejstvo ili da se jasnije označe neki pravni odnosi između lica koja učestvuju u mjeničnom poslu.. To bi bilo za slučaj gubitka mjenice. Mjenica bi glasila: “12.. nego može i ovako: “Platite za ovu mjenicu N. godine platite za ovu prvu mjenicu...1. mjenični dužnik je ovlašten da mjenicu isplati u domaćem 341 . Svaka je mjenica prenosiva indosamentom. a interesantna je u međunarodnom mjeničnom saobraćaju. jula t. za ovu jedinu mjenicu. treći (tertia).000 švicarskih franaka efektivno. Ako se ne želi izdavanje više primjeraka jedne mjenice.. Trasant njome određuje da se mjenica ima isplatiti u naznačenoj vrsti novca.”).. potrebno je navesti u tekstu i naznačiti koji je po redu primjerak: prvi (prima).. Ako bi naredba glasila samo na isplatu nekog stranog novca (“Platite. nego o većem broju primjeraka jedne iste mjenice.”. 10.3. a ne u mjestu koje je navedeno u mjenici kao sjedište trasatovo.. Nebitni sastojci mjenice (mjenične klauzule) Pored bitnih sastojaka koje hartija od vrijednosti mora sadržavati da bi bila mjenica. Podatak o broju mjeničnog primjerka (duplikatna klauzula) Nekad je potrebno da se mjenica izda u dva ili više primjeraka. bilo to u njoj označeno ili ne. u mjenični tekst se mogu unositi i neki drugi sastojci (mjenične klauzule). drugi (sekunda). Svi primjerci predstavljaju jednu mjenicu i isplatom jednog primjerka svi ostali gube važnost. pa izostavljanje tog naređenja ne ometa njen lak i nesmetan prenos.N. Klauzula o moneti (klauzula o efektivnosti) Naziva se još i klauzulom o efektivnom plaćanju u stranoj valuti.g.”). jula t..N.2.. u stranoj valuti.N...”).” ili “u švicarskim francima”.. platite za ovu jedinu mjenicu po naredbi N. “po viđenju platite za ovu drugu mjenicu.Postoji i shvatanje da je domicilirana mjenica svaka u kojoj je označeno da će je isplatiti neko treće lice... ali se iz teksta ne vidi u kojoj efektivnoj valuti (moneti). Navođenjem broja primjeraka mjenice treba da se ukaže da se ne radi o izdavanju novih mjenica. a ne akceptant ili u kojoj je naznačeno da će se isplatiti u nekom drugom mjestu. U mjenici ne mora biti upisano: “Platite za ovu mjenicu po naredbi N. stavlja se solo klauzula (“1. Oznaka “po naredbi” Mjenica je hartija od vrijednosti koja je po sili zakona prenosiva (negocijabilna) po naredbi. 5. septembra 2003.” 5.. Njihovo unošenje nije nužno pa se stoga i nazivaju nebitnim sastojcima (fakultativnim elementima). Za punovažnost isprave kao mjenice nema uticaja da li su ti elementi uneseni u ispravu ili nisu. platite za ovu solo mjenicu.... Ako se mjenica izdaje u više primjeraka.”.g.

a može biti i dug..4..N. trgovačkim efektima. Klauzula o pokriću (revalirajuća klauzula) Označava oblik vrijednosti koju je trasat primio od trasanta.N. Može da glasi: “Platite . Trasat prihvata mjenicu. čime ga je pokrio.” radi se o komisionoj mjenici (komisiona trata).N.. prije nego što prihvati nalog iz mjenice. 5. mjenični posao je samostalan i apstraktan. Njegova činidba je u isplati mjenične svote.N. odnosno u čemu je bila ili se očekuje protučinidba remitenta. ali i između trasanta i N... Bezuslovnost mjeničnog naloga može se ublažiti unošenjem ove klauzule ako se akceptiranje i plaćanje mjenice veže za izvještaj koji trasant treba da pošalje trasatu (upisano “sa izvještajem”). klauzula o pokriću pokazuje trasatu koga on treba da zaduži u računu ili kome računu će odobriti mjeničnu svotu. Ukoliko trasat akceptira i/ili isplati mjenicu prije dobijanja izvještaja. kao komisionar N. Ta klauzula obično glasi: “Valuta primljena u robi” ako je trasant primio robu i plaća mjenicu ili “Valuta primljena u gotovu” jer je od njega primio novac ili “Valuta za eskont“ ako remitent kao banka trasanta eskontira mjenicu. protivno izvještaju. i stavite na račun N. i stavite istu u račun N.. ova klauzula se primjenjuje ukoliko nije u suprotnosti sa devizno-valutnim propisima zemlje. Avizna klauzula (avizo ili klauzula o izvještaju) Klauzula govori o tome da li trasat. vuče mjenicu na trasata. radi toga što je primio pokriće od trasanta u novcu. Klauzula ima građanskopravna dejstva i pozivanje na pokriće i njegovo osiguranje (obezbjeđenje) nema mjeničnopravnu vrijednost jer stavljanjem potpisa na mjenicu od strane trasata smatra se da je zasnovana njegova mjenična obaveza.5.. Kada postoji ovakva klauzula: “Platite. ulazi u mjeničnu obavezu kao dužnik. i stavite istu na moj račun sa izvještajem” ili “Platite. ugrožava svoj zahtjev na pokriće. i na osnovu čega trasat pristaje da se mjenica vuče na njega. na osnovu čega trasant. i stavite na moj račun” znači da trasat ima poslovni odnos sa trasantom iz koga nešto duguje pa će mjenicu isplatiti sa tog trasantovog računa. zatim “Vrijednost u meni (nama) samom” kada je trasant označio sebe kao remitenta. on time. pa se ne vidi kauza (razlog) obavezivanja. kreditu.. 5. Postoje pravni odnosi između trasata i N. bez izvještaja”. U suštini. Tiče se osnovnog odnosa između njih jer govori o tome u čemu se sastoji naknada (protučinidba) koju trasat prima. treba da sačeka izvještaj od trasanta ili ne treba. Klauzula “bez izvještaja” znači da trasant neće slati trasatu nikakav 342 . Ova klauzula ima građanskopravna.6. robi. 5.N. Prema načelu strogosti. Klauzula valute (valutna klauzula ili klauzula o primljenoj vrijednosti) Pokazuje odnos između trasanta i remitenta. a ne mjenična dejstva. O komisionoj mjenici biće riječi kasnije. Ako klauzula glasi: “Platite.novcu prema dnevnom ili određenom službenom kursu. Inače.

7.” Rekta klauzula slabi opticajnu sposobnost mjenice.... Ne može se unositi kod mjenica čija je dospjelost određena na drugi način. inače. Ako je upiše trasant. Isplatom toga primjerka ostali gube pravnu vrijednost. Klauzula “bez troškova” ili “bez protesta” Unošenjem ove klauzule imalac mjenice se oslobađa obaveze na podizanje protesta.N. Akceptant i trasant kod vlastite (solo) mjenice nemaju pravo stavljati ovu klauzulu.. indosant ili avalist. Klauzulu može unijeti trasant. a ne mjenična dejstva.12. Međutim. a ne i za ostale mjenice.” ili “Platite samo po ovom primjerku. tada djeluje isključivo prema njima.8. nema pravo na protestne troškove od lica koje je stavilo klauzulu. iako nije podigao protest u slučajevima u kojima bi.. Klauzula o kamati Unosi je trasant kod mjenice plative po viđenju (a vista) ili na određeno vrijeme po viđenju uz upis visine kamatne stope. Oznaka adrese Sve radnje koje treba preduzeti radi ostvarivanja mjeničnih prava obavljaju se u poslovnom lokalu lica koga se one tiču.10. a cilj je da se mjenična svota isplati samo imaocu jednog (određenog) primjerka mjenice. 5. i pored postojanja ove klauzule. a ne indosiranjem.” ili “Platite za ovu mjenicu N. Ako se lice ne može pronaći ili se iz mjenice ne vidi adresa lokala. imalac mjenice zadržava sva mjenična prava.11. ali ne i po njegovoj naredbi. to trebalo da učini. Obično glasi: “Platite za ovu prvu. 5. Rekta klauzula (negativna klauzula po naredbi) Ovom klauzulom mjenica se pretvara u hartiju od vrijednosti na ime i može se prenositi samo cesijom. niti od njegovih sljednika.. 5. tada se radnje mogu preduzeti u stanu ili na drugom 343 ..N. radi izbjegavanja suvišnih troškova. Takva bi mjenica glasila: “Platite za ovu mjenicu N. ona djeluje prema svim potpisnicima. I ova klauzula ima građanskopravna. a ako je stavi indosant ili avalist. Kasatorna klauzula Upisuje se u slučaju izdavanja mjenice u više primjeraka. 5.izvještaj niti objašnjenje u pogledu mjenice. Ukoliko bi imalac mjenice. kao regresnog dužnika..” 5. Klauzula važi samo prema indosantu koji je istu upisao. podnio mjenicu na protest.9. prema daljnim imaocima mjenice. 5. koja nije indosabilna. Klauzula “bez obaveze” ili “bez regresa” Njome indosant isključuje svoju mjeničnopravnu odgovornost.

A.. treba da napiše u ime koga je potpisuje. ko se na mjenici potpiše kao zastupnik drugoga. Svako lice iz mjenice može ovlastiti drugo da kao njegov punomoćnik izvrši neku mjeničnu radnju. Ako se na mjenici nalaze potpisi lica koja su nesposobna da se mjenično obavežu ili lažni potpisi ili potpisi izmišljenih lica ili potpisi koji iz bilo kojeg drugog razloga ne obavezuju lica koja su potpisala mjenicu. Svakom radnjom (izjavom na mjenici) stvaraju se novi pravni odnosi i svaka ima svoje pravno dejstvo. samo dok se punomoćnik kreće u granicama ovlaštenja. punomoćnik kad potpisuje mjenicu kao trasant. čl. Ako ne stave svoj potpis na mjenicu. dužnika ili trećeg lica. Po mjeničnom pravu. Vajner dr Zdenko. Odnos vlastodavca i punomoćnika rješava se prema pravilima obligacionog prava. lično je obavezan po toj mjenici. uz pristanak tog lica. već potpišu zastupanoga. op. Lažni zastupnik (falsus procurator) dužan je ispuniti obavezu u svoje ime pod uslovom da je sam potpisao mjenicu. Kada punomoćnik kod mjenice prekorači svoja ovlaštenja. maja 2004.N. a da za to nije bio ovlašćen. III MJENIČNE RADNJE 1. mijenjaju ili prestaju preduzimanjem određenih radnji.mjestu. Isto važi i za zastupnika koji je prekoračio ovlaštenje. trasata kao i uz mjesto plaćanja kod domicilirane mjenice. po punomoći od 10. op. Pošto je mjenica strogo pismena isprava.cit. 91). obavijestiti je da nastupa kao punomoćnik. Radnje se preduzimaju u zakonom propisanom obliku i na zakonom predviđen način jer važi princip mjenične formalnosti.cit.str. odnosno krivičnog prava. Uopšte o mjeničnim radnjama Mjenica je tipična hartija od vrijednosti po naredbi kod koje prava nastaju. Stoga se smatra da je mjenica skupni pojam za koji je vezan niz radnji i pravnih 291 poslova (mjeničnopravne radnje). čl. punomoćnik kad stupa u neki pravni odnos za svoga nalogodavca. bilo povjerioca. dok su druge fakultativne.”). 491. on postaje solidarni mjenični dužnik. 141. tada ne nastupa njihova obaveza. 9). Stoga je potrebno unijeti u mjenicu bližu adresu trasanta. prenose se. Neke mjenične radnje su obavezne. Za preuzimanje mjeničnih obaveza punomoćnik mora imati posebno (specijalno) punomoćje (ZOO. 291 Suprotno: Antonijević dr Zoran. 344 . To je onda falsifikat i slučaj se rješava po propisima građanskog. godine ovlašten A. U građanskom pravu. a trebalo bi da doda i po kome ovlašćenju (“za N. mora na to upozoriti drugu stranu. ili u ime kojih je ona potpisana. ipak su obaveze ostalih potpisnika pravovaljane (ZM. str.

protest. Popunjavanje mjeničnog blanketa nije neophodno.Već je rečeno da kod mjenice postoji niz pravnih radnji koje se dijele na osnovne mjenične radnje i radnje koje se preduzimaju radi očuvanja i ostvarenja mjeničnih prava. akceptiranje. Štambilj. U tom slučaju. 345 . organizacija kojoj se pružaju usluge) predaje svome povjeriocu bjanko akceptiranu mjenicu. ta se organizacija formalno pojavljuje kao trasant (izdavalac mjenice). Izdavanje mjenice Mjenicu izdaje trasant i to je prva radnja koja se preduzima. radi ispunjenja neke obaveze prema povjeriocu. 2. Mjenicu može da vuče i neka treća organizacija na kupca u korist prodavca. ali je izdavanje mjenice i vršenje ostalih pravnih radnji za njih uslovljeno. Nepismeni i oni koji ne mogu pisati obavezuju se stavljanjem na mjenicu otiska prsta pred sudom i taj znak ovjerava sud. označavajući sebe kao remitenta. Radnje kojima je cilj očuvanje mjeničnih prava su: regres. trasant mora imati poslovnu sposobnost. U privrednom životu mjenicu izdaje poslovna organizacija (privredno društvo) kao dužnik. vuče (trasira) mjenicu na kupca. sposobnost za izdavanje mjenice naziva se pasivnom mjeničnom sposobnošću. isplata (plaćanje). iako u nekim zemljama ima u tom pogledu odstupanja. Nepismeni i slijepi imaju pasivnu mjeničnu sposobnost. 99). mjenično jemstvo (aval). ako postoji takav ugovor. intervencija te umnožavanje i prepis mjenice. odnosno primaoca usluga. jer je to pravna radnja. Obično povjerilac i dužnik ugovaraju da za vrijednost prodate robe (stvari) ili za izvršene usluge prodavac. Aktivna mjenična sposobnost jeste sposobnost lica da bude povjerilac po mjenici. žig i pečat imaju istu pravnu i dokaznu snagu kao i rukoznak (ZM. pošto po teoriji omisije izostavljene mjenične elemente može upisati u mjenicu svaki njen imalac do podnošenja na isplatu. Potpis izdavaoca mora biti u momentu izdavanja. a za preduzimanje pravnih radnji potrebno je da subjekt ima poslovnu sposobnost. nije rijedak slučaj da dužnik iz nekog ugovora (kupac. a stvarno je ona garant (žirant). odnosno organizacija koja pruža usluge. Pravno lice potpisuje mjenicu tako što se uz potpis ovlašćenih lica stavlja i pečat. Potpis slijepih na mjenici važi samo ako ga ovjeri sud. što znači sposobnost za preuzimanje mjeničnih obaveza. prenos. U mjeničnom pravu. Izdavanje se sastoji u popunjavanju isprave i stavljanju potpisa trasanta na mjenično pismeno. čl. Zakonska pravila koja se odnose na pojedine radnje jasno pokazuju zašto je mjenica omiljen instrument u trgovačkom prometu. Kao remitenta može označiti i nekog svoga povjerioca (drugo lice) sa kojim je ugovoreno plaćanje na ovaj način. amortizacija mjenice i podizanje mjenične tužbe. Nadalje. Da bi izdavanje mjenice bilo punovažno. Pasivna mjenična sposobnost uglavnom je izjednačena u modernom pravu sa opštom poslovnom sposobnošću. U osnovne mjenične radnje spadaju: izdavanje.

Treba upotrijebiti riječi da bude jasno da se radi o indosamentu. 3.-u” ili “Mjesto mene platite N.-a” ili “Platite N. kao indosant. dosadašnji povjerilac koji indosamentom postaje dužnik. Mora se potpisati jer dosadašnji indosatar postaje dužnik. a ako je stavljen uslov. st.N. Bjanko indosament Indosatar sa bjanko indosiranom mjenicom može da preduzme slijedeće radnje: 346 . kakva je mjenica. 246). novi povjerilac. Izjava se. Mjenica se može prenositi cesijom (ustupanjem) i indosamentom.puni indosament (indosman). a dužnik po hartiji od vrijednosti se postaje samo potpisom. Dosadašnji imalac mjenice. Za prenošenje mjeničnih prava cesijom važe pravila obligacionog prava o ustupanju potraživanja (ZOO. 13. po pravilu. Indosament mora biti bezuslovan. čl. koriste se i termini žirant i žiratar. U izuzetnim slučajevima indosament može biti napisan i na licu mjenice. čl. On je nezavisan od odnosa prema starom povjeriocu jer je odlučan samo sadržaj mjenice i međusobni lični odnos tog novog povjerioca i dužnika. dozvoljeno je unošenje uslova u indosament pošto je dozvoljen i mjenični nalog sa uslovom (neoperativna mjenica). kao indosatara. Pored naziva indosant i indosatar. jeste indosament (indosman).2. smatra se kao da nije napisan. prenosi prava iz mjenice na novog imaoca. daje na poleđini mjenice pa odatle i naziv indosament (in dosso . Puni indosament Indosament je izjava na mjenici ili na njenom produžetku (alonžu) kojom imalac mjenice prenosi svoja prava iz mjenice na neko drugo lice. o čemu je bilo riječi u dijelu o hartijama od vrijednosti uopšte. jer je on prvi povjerilac po mjenici. Po anglosaksonskom pravu. 3. ali tada mora biti cio ispisan . Prvi indosant je uvijek remitent.N. a žiratar je indosatar.na leđima). Forma indosamenta nije zakonom propisana.3. 2). Prenosom mjenice indosamentom nastaje između dužnika i svakog novog povjerioca (lica na koje je mjenica indosirana) samostalan pravni odnos. Specifičan način prenosa hartija od vrijednosti po naredbi.-u”. Žirant je indosant.-u” ili “Za me N. Djelomičan indosament je ništavan (ZM.1. Obično se piše: “Platite po naredbi N. čl. 436-445) i pravila o cesiji hartija od vrijednosti (ZOO. Prenos mjenice 3.N. Obično se još stavlja datum i mjesto. Cesija i indosament Jedna od osnovnih karakteristika hartija od vrijednosti jeste njihova negocijabilnost (prenosivost).N.3.

jer to je sadržaj njegovih ovlaštenja.N-u. tačka 3). c) Prazno mjesto ispuniti svojim imenom i mjenicu dalje prenijeti ili podnijeti na naplatu. On ima sva prava koja proističu iz mjenice. može to učiniti samo kao prenos punomoćja.N-u. Prema tome. Pošto na takvoj mjenici nema njegovog potpisa. koji mu je prenio mjenicu blanko indosamentom. čl. On nije stekao svojinsko pravo na mjenicu i ne može je prenositi ni na kakav način osim kao punomoćje. d) Ispuniti blanko indosament imenom nekog trećeg lica i predati mu mjenicu. Indosant samo ovlašćuje indosatara da u njegovo ime i za njegov račun vrši neka prava iz mjenice.4. da obavi i neke radnje. On po zakonu ima prava koja proističu iz mjenice. niti je potpisujući. u svojoj državini. i u tom će slučaju ispod potpisa ranijeg indosanta. ali ako bi mjenicu htio indosirati. vrijednost za osiguranje” ili “Platite za mene N. b) Indosirati svojim blanko indosamentom stavljajući samo svoj potpis (ispod potpisa svog indosanta). st. indosatar kod blanko indosamenta je onaj koji ima mjenicu u rukama.N-u kao punomoćniku” ili “N. za naplatu) indosament se preduzima radi opunomoćenja. 15. 3. za inkaso. O dospjelosti mjenice založni indosatar ima pravo tražiti isplatu 347 . ono ostaje kod indosanta. Novi imalac ovakve mjenice postupa s njom kao s blanko mjenicom (ZM.N-u kao punomoć” ili “Mjesto mene N. nije dužnik po toj mjenici. e) Mjenicu predati nekom trećem licu ništa ne upisujući.a) Prenijeti dalje na drugo lice punim indosamentom.N-u.5. Odnos naredbodavca i punomoćnika se mora jasno vidjeti iz mjenice i stoga se upisuje klauzula koja to označava: “Platite N. U pogledu prava založnog povjerioca (indosatara) situacija je slična prokura indosamentu sa specifičnostima koje ima svaka zaloga. Mjenica se zalaže indosamentom koji sadrži odredbu iz koje se može vidjeti da se radi o zalogu: “Platite N. opunomoćujući. Punomoćnik (indosatar) ne stiče samostalno pravo iz mjenice. Punomoćničkim indosamentom se ne prenosi pravo svojine na mjenicu. 3. upisati svoj indosament i potpisati. nema ni njegove obaveze. Založni indosament Mjenica se može i založiti za neko pravo povjerioca koje ima osnov u pravnom poslu van mjenice. vrijednost za naplatu”. Prokura indosament Prokura (punomoćnički. I založni indosament može biti puni i bjanko. s tim što mjenicu može dalje prenositi samo punomoćničkim indosamentom. vrijednost za zalogu”. 2.

3. On tada ne odgovara licima na koja bude mjenica kasnije indosirana (ZM.8. ali ne tako široko kao indosant. Time trasat postaje samo pretpostavljeni dužnik po mjenici. čl. može unijeti i trasant. Indosament sa klauzulom straha Opšte je pravilo da indosant odgovara da će mjenica biti akceptirana i isplaćena (ZM. da se kasnije ne može uopšte prenositi indosamentom. akcept) Mjenicom trasant upućuje bezuslovan nalog trasatu da isplati određenu svotu novca. Akcept je. Prijem mjenice (prihvat. Povratni indosament Povratni indosament postoji onda kada se mjenica indosira na trasata. Rekta indosament Svojstvo prenosivosti mjenice po naredbi može se oduzeti rekta indosamentom tako što se izjavi o prenosu dodaju odgovarajuće riječi kao “ne po naredbi” ili “ne po njegovoj naredbi”. Indosant koji je upisao rekta indosament ne može mjenicu pretvoriti trajno u rekta mjenicu. 3. mjeničnopravna radnja 348 . klauzulu straha. 3.N. čl. Time se umanjuje cirkulaciona moć mjenice jer se tada ona može prenositi isključivo cesijom kao i druge građanskopravne tražbine. 4. zatim na trasanta kao i na lice koje je već bilo indosant na toj mjenici. Međutim. kao nebitni elemenat mjenice. U mjeničnu obavezu se ulazi samo potpisom na mjenici. Čini to tako što izjavi o prenosu (indosamentu) dodaje odgovarajuću klauzulu kao “bez obaveze” ili “bez garancije” ili “bez moje dalje obaveze” ili “ne odgovaram za isplatu”. 16).7. Obaveza se vraća opet na lice na kome je jednom već bila (ZM. Ako bi se klauzula odnosila na isključenje trasantove odgovornosti za neisplatu mjenice. ali ne i po njegovoj naredbi” ili neki drugi izraz koji to isto označava.mjenične svote i iz dobijenog iznosa namiriti svoje potraživanje. Izjava bi glasila: “Umjesto meni platite N. Međutim. on je ovlašten da isključi svoju odgovornost. Sva ova lica mogu mjenicu dalje indosirati. potrebno je da obavezu prihvati (akceptira). Treba istaći da klauzulu straha. a eventualni višak dužan je predati indosantu. 12). Naravno da ovakva klauzula slabi snagu mjenice jer isključuje iz obaveze tog dužnika. prema tome. on isključuje indosiranje. indosant koji je zabranio indosiranje rekta indosamentom umanjuje svoju odgovornost. smatra se da nije napisana i ne bi proizvodila pravna dejstva. bilo da ju je on akceptirao ili ne. čl.6. odnosno dodaje tzv. Da bi trasat postao dužnik i da bi bio obavezan da postupi po naredbi trasanta i o dospjelosti isplati mjenicu. 16). Na to je jedino ovlašten trasant.

čl. mora dati na mjenici i to licu mjenice. Ali i bez trasatovog potpisa mjenica je pravovaljana. Kada mjenicu nije podnio na akceptiranje. banke traže da se potpis akceptanta stavi u donjem desnom uglu mjenice. To je njegovo pravo jer zakon kaže “može” podnijeti na akcept (ZM. Kod dodjeljivanja kredita. 349 . st. akceptant ipak odgovara za mjenicu. 26. U tome je osobina mjenice i u tome je značaj akcepta. Dalji je značaj akcepta u tome što mjenica i mjenične obaveze prestaju jedino ako mjenicu isplati akceptant. 22). “prihvatam”. nego prema licu koje je ili koje će biti pravovaljano legitimisano kao povjerilac. jer odgovara svakom imaocu mjenice neposredno. Akceptom se mijenja glavni dužnik u mjenici. Akceptant ne preuzima obavezu prema onome ko mjenicu predoči (podnese) na akceptiranje. Akcept i potpis stavljaju se obično na licu mjenice. ona se ne gasi. Obično se daje riječima: “priznajem”. Akcept nije bitan sastojak mjenice. Mjenica se podnosi na akcept “do dospjelosti”. Izjava o akceptu se. stavljanjem odgovarajuće klauzule i svojim potpisom na mjenici. 1). čl. Od volje imaoca mjenice zavisi da li će je podnijeti na akcept trasatu. jer je zakonska pretpostavka da kao akcept važi i sam trasatov potpis stavljen na licu mjenice (ZM. ako je mjenica došla u njegove ruke. vjerovatno iz praktičnih razloga. Ako mjenicu isplati ma koji drugi mjenični obveznik. pa čak i trasantu. uz mjenično obezbjeđenje.(izjava) kojom trasat. u donjem lijevom uglu ispod naznačenja trasatove adrese ili poprijeko preko mjeničnog sloga na lijevoj strani. Akceptantova obaveza je neposredna. To je sam potpis trasatov na mjenici. pa je ovaj odbije. a o dospjelosti od trasata traži isplatu. Akceptom trasat postaje glavni dužnik. Stoga za akcept nije ni propisana forma. Postoji i blanko akcept. po našem pravu. potvrđuje da prihvata mjeničnu obavezu. Na dan dospjelosti ili kasnije ne može se prezentirati na akcept. pravo da se naplati od njih. Mjenicu na akcept podnosi imalac mjenice ili svaki njen držalac. Označavanje imena trasata jest njen bitan sastojak i bez toga nema mjenice. imalac mjenice neće moći ostvariti zahtjev protiv trasata jer nema njegovog potpisa na mjenici. “primljeno”. a ostali potpisnici na mjenici postaju drugostepeni (regresni) obveznici. ako ne plati glavni dužnik. Neka prava dopuštaju da se akcept može dati i posebnim pismom (pismenom izjavom). Do tada je dužnik bio njen izdavalac. Imalac mjenice stiče prema njima regresno pravo. U tom slučaju. “akceptiram” i stavlja se potpis. imalac mjenice mora imati dovoljno garancija od ostalih potpisnika u tom mjeničnom poslu (indosanta i trasanta) da naplati mjeničnu tražbinu. jer ako bi mjenica s obzirom na potpise ostalih potpisnika bila nevažeća. Obaveza je i samostalna.

kao da nije ni dat. odnosno dok ne protekne određeno vrijeme. čl. 2). 1). (“Mora se podnijeti na akcept” ili “Akcept obavezan do 20. d) Može akcept ograničiti na jedan dio mjenične svote. pa imalac ne treba da je protestuje. Podnošenjem na akcept domicilirane mjenice trasat se stvarno obavještava o tome da mjenicu treba platiti u nekom drugom mjestu ili kod nekog trećeg lica. Drugi slučaj je kada se radi o domiciliranoj mjenici.” ili “Ne smije se podnijeti na akcept prije tri mjeseca od danas”. Pošto je mjenični nalog bezuslovan. postoje izuzeci: a) Trasant može u mjenici odrediti da se ona obavezno podnese na akcept. god. septembra 2004.00 KM. smatra se da je izvršeno odbijanje akcepta. Taj rok trasant može skratiti ili produžiti.000. b) Akcept može odbiti i tako ne ući uopšte u mjeničnu obavezu. čl. Međutim. mjenica trasirana na određeno vrijeme po viđenju “mora se podnijeti na akceptiranje u roku od jedne godine od dana izdanja”. a indosanti mogu samo skratiti (ZM. 27). ali ne može doći u sukob sa trasantom. Naredbu o obaveznom podnošenju na akcept može dati i indosant. 25. Ako odbije akcept. st. povjerilac ima pravo da preduzme postupak. Akcept se ne mora datirati (stavljen samo potpis trasata na lice mjenice). Ako je akcept uslovljen. Tako. i akcept mora biti bezuslovan. kod suda.000. god”). b) Trasant može zabraniti da se mjenica podnosi na akcept uopšte ili da se podnosi prije određenog vremena. st.00 KM).Od pravila da se trasirana mjenica može. datiranje se mora izvršiti: kada je trasirana mjenica plativa na određeno vrijeme po viđenju i kad je 350 . Postoje slučajevi kada trasant ne može zabraniti podnošenje mjenice na akcept. trasat ima alternativno jedno od sljedećih prava: a) Mjenicu može akceptirati i time preuzeti mjeničnu obavezu i postati glavni dužnik po toj mjenici. ali ga trasat može ograničiti na jedan dio mjenične svote. pa mu se pruža prilika da se za to pripremi. a za neakceptirani dio povjerilac preduzima radnje protiv regresnih dužnika (“Akceptiram 50. c) Može tražiti jedan dan vremena da se odluči (deliberacioni rok. imalac mjenice gubi pravo na regres i zbog neakceptiranja i zbog neisplate. a ne mora podnositi na akcept. Može odrediti i rok u kome se to mora učiniti. mjenica ipak zadržava sve svoje osobine. U tom slučaju. tempus deliberationis). akcept će biti pravovaljan ako trasat mjenicu akceptira. može napisati: “Ne smije se podnijeti na akcept” ili “Bez prezentiranja na akcept” ili “Ne podnositi na akcept do 20. septembra 2004. mjenica važi. prema regresnim dužnicima. odnosno “da mu se mjenica podnese još jedanput sutradan nakon prvog podnošenja na akceptiranje” (ZM. 24. čl. a akceptant je obavezan prema sadržini svog akcepta (ZM. Kada se mjenica podnese na akcept. Ako naredbu o obaveznom akceptu ne izvrši. Prvi slučaj. Ako se mjenica i pored zabrane podnese na akcept.” a mjenična svota glasi 90.

“per aval”. Svako lice koje ima pasivnu mjeničnu sposobnost može dati aval. Ako se mjenica ne datira. To je slučaj kada je dozvoljeno koristiti dokaze van mjenice da bi se potvrdila činjenica upisa na mjenici. treba da odredi za koga garantuje. 4).posebnom odredbom (naredbom) utvrđeno da se mjenica mora podnijeti na akcept po proteku određenog vremena. čl. samostalno i solidarno jer važi princip da “avalista odgovara onako kako odgovara onaj za koga jamči” (ZM. Dovoljan je i sam potpis na licu mjenice ili alonžu. pa i neki već postojeći obveznik na mjenici. zatim avalista može biti pozvan da plati mjenicu prije nego što je pokušana naplata od glavnog dužnika.N”). Avalista. isplatiti mjenicu. sam potpis na poleđini mjenice ne vrijedi kao aval. 30). Može se dati za cijelu mjeničnu svotu ili za jedan njen dio (ZM. ko je njegov honorat (“kao jemac N. No. ako to nisu potpisi trasanta ili trasata. obično se između budućeg avaliste i njegovog honorata zaključuje poseban ugovor koji je izvan mjeničnog posla (neki 351 . “kao garant”. Napisani akcept trasat može precrtati prije nego što vrati mjenicu i smatra se da je odbio akcept. a ne akcesoran pravni odnos. Naprotiv. imalac mjenice mora podignuti protest da bi održao regresna prava protiv indosanata i trasanta. Mjenično jemstvo se može preuzeti (dati) za bilo kog dužnika iz mjenice (honorata). glavni mjenični dužnik ne može se pojaviti kao avalist (akceptant. posebnom izjavom. čl. Mjenično jemstvo (aval) Aval je mjenično jemstvo. nego kao bjanko indosament. 31). 5. 32. izdavalac solo mjenice). a akcept neopoziv kada trasant preda akceptiranu mjenicu povjeriocu. trasant do akceptiranja. st. “jemčim za isplatu” ili drugačije. samo da ta izjava znači jemstvo. Izjava o avalu mora biti upisana i potpisana na mjenici (licu ili poleđini) ili na alonžu. Radnja akceptiranja je konačna. trasat može pismeno izvijestiti imaoca mjenice ili drugog potpisnika da je mjenicu akceptirao i tada je obavezan prema sadržaju danog akcepta (ZM. Dakle. Aval se može izraziti riječima “kao jemac”. čl. Mjeničnopravno jemstvo razlikuje se od jemstva u obligacionom pravu u sljedećem: avalom se zasniva samostalan. 33). Aval se daje samo za isplatu. avalista odgovara povjeriocu neposredno. u tim slučajevima. Ipak. “kao poruk”. u principu. važi zakonska pretpostavka da se radi o avalu za trasanta (ZM. Prava nekih zemalja dopuštaju davanje avala odvojeno od mjenice. Prije davanja avala (upisa na mjenici). čl. To je pismena izjava sa potpisom ili samo potpis na mjenici kojim neko lice (avalist) garantuje (jemči) da će mjenični dužnik za koga on daje aval (honorat) ispuniti svoju mjeničnu obavezu. a ne i za druge mjenične radnje i obaveze. Ako se to ne vidi (stavljen samo potpis na licu mjenice ili alonžu). Zakonska je pretpostavka da se svaki potpis na licu mjenice ili alonžu smatra avalom.

st. Onaj koji hoće da garantuje za isplatu mjenice. po zakonu. Žiro se ostvaruje na taj način što se svako ko se želi uvući u mjeničnu obavezu. ili kao trasat. 6. Neki misle da potpis žiranta ne predstavlja izjavu o avalu. pa su je dalje indosirala blanko indosamentom i tako postali dužnici. akceptantu. postizanje sigurnosti za naplatu mjeničnog potraživanja. potpisuje na poleđini mjenice. pa otuda za indosante naziv žiranti. Isplata (plaćanje) mjenice Cilj izdavanja mjenice jeste isplata mjenične svote. Zapravo. indosantovim prethodnicima). Aval se daje u slučajevima kada remitent. u vrijeme dospjelosti. Već je rečeno kakav je pravni položaj avaliste . Umjesto avala često se koristi prikriveno jemstvo (žiro). 352 . ko je povjerilac uslijed prenosa i cirkulacije mjenice u prometu. obaveza avaliste je pravno valjana iako je obaveza lica za koje avalira ništavna. 3). Odgovornost je uvijek onakva kakva je odgovornost lica koje pokriva. pravo regresa prema svome honoratu kao i prema licima koja su odgovorna honoratu (trasantu. Formalno izgleda da su ta lica imala mjenicu u rukama. nema dovoljno povjerenja ili ne poznaje dobro trasata. obaveza avaliste neće vrijediti ako je obaveza za koju je jemčio ništavna zbog formalnih mjeničnopravnih nedostataka (preuzeo aval za lice čiji je potpis na mjenici precrtan.obligacioni ugovor. čiju funkciju preuzima. potpisuje mjenicu (žirira) kao indosant. odnosno indosatar (povjerilac). Prema tome u kakvoj je ulozi stavio svoj potpis. garanti. akceptanta kao i ostale mjenične obveznike (potpisnike). Ako avalista isplati mjeničnu sumu stiče. Razlog je u činjenici što dužnik ne mora znati. iz ma kog razloga (dao aval za obveznika koji je mjeničnopravno nesposoban). avalista postaje vlasnik mjenice i stiče status regresnog povjerioca (ZM. indosant). tako i odgovara. 33. Mjenični dug je “potražljiv” (Holschuld) pa povjerilac mora ići dužniku da bi se izvršilo plaćanje. Smisao avala jeste sticanje većeg povjerenja u mjenicu. pa su stoga takvi potpisnici (indosanti) stvarno žiranti.odgovara isto kao lice (honorat) za koje je dao mjenično jemstvo (kao trasant. pa i trasata. nego da su žiranti indosanti. akceptant. čl. Podnošenje (prezentacija) mjenice na isplatu uvijek je obavezno za razliku od prezentacije na akcept. dao aval za nepismeno ili slijepo lice čiji potpisi nisu dati u skladu sa zakonom). ili kao trasant. U teoriji nije prihvaćeno jedinstveno mišljenje da je žiriranje skriveni aval. Poleđinu mjenice nazivaju i žirom. Skriveni aval može se dati preuzimajući ulogu trasanta. radi ojačavanja obaveze. bankarski posao). Oni koji potpišu mjenicu na poleđini odgovaraju solidarno. Njegova dejstva su obligacionopravnog karaktera. Međutim. Slijedeći princip samostalnosti u mjeničnom pravu. a želi to da prikrije.

ukoliko trasant rok nije skratio ili produžio. mjenica se podnosi na isplatu glavnom dužniku (akceptantu. ali ne i istinitost potpisa indosanata” (ZM. što utiče na položaj regresnih dužnika. On je. Za razliku od prezentacije na akcept. ovlašteno lice za podnošenje mjenice na isplatu je isključivo ono koje je formalno legitimisano pa se njemu ili punomoćniku vrši isplata mjenice. tada je svaki mjenični dužnik ovlašten da mjeničnu svotu položi (deponuje) kod redovnog suda prvog stepena u mjestu plaćanja i to na trošak. po zakonu. a ne obaveza. pa ni jedan ne mora pristati na raniju isplatu. vjerske) jer plaćanje treba tražiti sljedećeg radnog dana. Dužnik koji isplati dio mjenične svote može zahtijevati da se to upiše u mjeničnu ispravu i da se izda pismena priznanica. što je različito od opštih pravila obligacionog prava o djelimičnom ispunjenju novčanih obaveza (ZOO. st. Ima mišljenja da mjenicu treba podnijeti trasatu iako nije akceptirao mjenicu jer može prihvatiti isplatu. Neće se podudariti i kada rok dospjelosti pada u zakonom priznate praznike (državne. 310).39. onda u njegovom stanu. Povjerilac i dužnik se mogu sporazumjeti da se mjenica isplati i prije dospjelosti. Kada povjerilac ne prezentira mjenicu na isplatu na vrijeme. Što se tiče mjenice po viđenju (a vista). Dužan je odbiti isplatu ako zna ili bi morao znati da podnosilac mjenice nije njen zakoniti imalac. ovlašten da to učini i dva radna dana po dospjelosti ako se radi o mjenici plativoj na određeni dan ili na određeno vrijeme od dana izdanja ili viđenja (ZM. 1). 40. on ima pravo da traži naplatu onoga što je platio. Mjenična obaveza prestaje potpuno i mjenica se gasi samo ako je isplati glavni mjenični dužnik. čl. 43). U tim slučajevima. Mjenični zakon zahtijeva od onoga ko vrši plaćanje da “ispita pravilnost niza indosamenata. Kada je u cijelosti isplatio mjeničnu svotu. Ovo je njihovo pravo. a povjerilac ne može odbiti djelimičnu isplatu (ZM. Domicilirana mjenica se podnosi na isplatu domicilijatu. dužnik može zahtijevati predaju (izručenje) mjenične isprave i da se na njoj konstatuje isplata. Ako je mjenicu isplatio neki drugi dužnik. njena isplata se može tražiti bilo kada u roku od jedne godine dana računajući od dana izdanja. čl. dužnik koji isplati mjenicu ima pravo zahtijevati predaju primjerka na kome je upisana klauzula o akceptu. st. 39. st. čl. od glavnog mjeničnog 353 . zatezne kamate i troškove. čl. st. Mjenica se podnosi u poslovnom lokalu dužnika. Kada se mjenica podnese nekoj organizaciji ovlaštenoj za obavljanje platnog prometa. u cijelom iznosu (iskup mjenice). odnosno indosanti skratili. trasantu ako nije akceptirana). po pravilu. 3). čl. U slučaju da je mjenična isprava izdata u više primjeraka.Pravilo je da se mjenica prezentira na isplatu i plaća na dan dospjelosti. izdavaocu solo mjenice. čl. 2). a ako se to ne vidi iz mjenice. Inače. Ostatak neisplaćenog iznosa povjerilac će tražiti od regresnih dužnika pošto se prethodno kod suda utvrdi djelimična isplata glavnog dužnika. Mjenica se isplaćuje. opasnost i štetu povjerioca (ZM. 41. smatra se da je podnesena na isplatu (ZM. Dužnik može isplatiti dio mjenične svote (djelimična isplata). rok dospjelosti i dan plaćanja se ne podudaraju. 2).

c) Ako je otvoren stečaj odnosno likvidacija nad imovinom trasanta. 2. Ipak. Ona se priračunava glavnici već prilikom izdavanja mjenice. a trasanta u jednom slučaju. Regres prije dospjelosti koji se podnosi zbog neakceptiranja ili nesposobnosti za plaćanje trasata i akceptanta. Zakon polazi od toga jer odredba o kamatama unesena u mjenicu smatra se da nije napisana.dužnika. indosanti i njihovi avalisti. a radi se o mjenici koja se ne smije podnijeti na akceptiranje (ZM. čl. O dospjelosti se mjenica podnosi akceptantu na isplatu. obustavio plaćanje. kao mjenični potpisnici. uključena je kamata. a postupak koji se pri tome provodi jeste regresni postupak. regresno pravo obuhvata i pravo mjeničnog dužnika (regresnog) da traži naplatu isplaćenog od svojih prednika ako je iskupio mjenicu (iskupljujući regres).regresnim dužnicima. jemče povjeriocu da će mjenica biti isplaćena. u prvom redu. kamata se računa od izdanja mjenice. isplatu mjenice od regresnih dužnika. Regres o dospjelosti ili regres zbog neisplate je češći i njega imalac mjenice vrši ako glavni dužnik ne plati mjenicu u cijelosti ili djelimično. Kod ovih mjenica kamata se ne može unaprijed izračunati i pripisati glavnici. uz ispunjenje zakonskih uslova. Pod regresnim pravom podrazumijeva se. osim ako postoji klauzula o zabrani podnošenja na akcept. odnosno akceptanta. 7). Imalac mjenice stiče pravo da se obrati ostalim dužnicima . a mjenica važi (ZM. ili ako je trasat. čl. Takođe i u slučaju kad je izvršenje nad imovinom tih lica ostalo bezuspješno. U mjeničnu svotu. bilo potpuno bilo djelimično. 7. Ako nije određeno. Međutim. Postoje dvije vrste regresa i to: 1. kao i od ostalih mjeničnih dužnika koji su po mjeničnom pravu njemu odgovorni. pravo na osnovu koga imalac mjenice može tražiti. Regresni dužnici su sva lica koja. i da je trasat prihvati i potpiše čime postaje akceptant (glavni mjenični dužnik). kod mjenice plative po viđenju ili na određeno vrijeme po viđenju dozvoljava se odredba o kamati uz naznačenje kamatne stope. Regres Normalan tok mjeničnih radnji je takav da se najprije mjenica podnese na akcept trasatu. odnosno akceptant. 44). koju plaća dužnik. a to su trasant. b) Ako je prije ili poslije akceptiranja mjenice otvoren stečaj ili prinudna likvidacija nad imovinom trasata. Regresni zahtjev prije dospjelosti može se postaviti u slučajevima određenim zakonom: a) Ako je akceptiranje odbijeno. pa makar obustava i ne bila sudski utvrđena. na dan plaćanja ili za dva radna dana po dospjelosti. Taj normalan tok mjeničnih radnji se prekida i kada trasat odbije akcept ili odbije isplatu. Pravo se ostvaruje u regresnom postupku. 354 .

Kada neki od regresnih dužnika isplati (iskupi) mjenicu. imalac mjenice svoj regresni zahtjev može postaviti prema svakom od regresnih dužnika i tražiti isplatu mjenice (trasatu. rješenje o otvaranju stečaja ili prinudne likvidacije. tada su prema njemu regresni dužnici: svi prethodni indosanti i avalisti. odnosno svotu koja nije isplaćena ili akceptirana. Ovo stoga što isplatom mjenične svote od strane nekog regresnog dužnika ne prestaje mjenična obaveza. ako nije protivno ugovoreno. nego pravo regresa postoji i u međusobnim odnosima regresnih dužnika (iskupni regres). on može tražiti cjelokupni iznos koji je već platio (regresni iznos). Ako regresni zahtjev (iskupni) postavlja neki od mjeničnih dužnika koji je već iskupio mjenicu u prethodnom regresnom postupku.Kad nastane neki od iznesenih materijalnopravnih razloga za regres. posljednji regresni dužnik jeste trasant pošto je prvi potpisao mjenicu. naknadu za 355 . Obuhvata svotu utvrđenu članom 49 i 50 ZM. onda se od mjenične svote odbija eskont određen po stopi službenog eskonta. kamate na taj iznos od dana iskupljenja u visini eskontne stope koju utvrđuje Evropska centralna banka iz Frankfurta. zateznu kamatu od dospjelosti mjenice. po svome izboru. svi prethodnici koji su prije njega potpisali mjenicu. Povjerilac se može obratiti ma kome od njih. To se odnosi. ne poštujući red kojim su potpisivali mjenicu. Od regresnih dužnika povjerilac (remitent. prije svega. indosantima i njihovim avalistima). Zapravo. nego se vrši prevaljivanje (prebacivanje) mjenične obaveze na ona lica koja su mjenicu potpisala prije njega. na posjedovanje uredne isprave o podizanju protesta. kao i troškove. dokaze o nemogućnosti izvršenja. I ovdje dolazi u obzir eskont ako se regres vrši prije roka dospjelosti (ZM. Dok glavni mjenični dužnik (akceptant. odnosno regresni dužnici. neposredno i samostalno. Ako je mjenica akceptirana. kamatu ako je bila upisana na mjenici. ostali troškovi) i najposlije. 48). To je nova mjenica trasirana po viđenju koju vuče povjerilac (vršilac regresa) na nekog od svojih prethodnika (regresnih dužnika) njemu odgovornih. izdavalac solo mjenice) ne isplati mjenicu. Svi mjenični potpisnici. trasant kod neakceptirane mjenice. indosatar) u regresnom postupku može tražiti: mjeničnu svotu. Za ostvarivanje regresnih prava potrebno je ispuniti i određene formalne uslove u vidu dokaza. Zahtjev može postaviti prema svakom pojedinačno ili istovremeno prema više njih po izboru (opciji) ili protiv svih zajedno. čl. Ako se regres vrši prije roka dospjelosti. čl. slanja izvještaja. postoji nečije pravo regresa u obliku iskupljujućeg regresa. odgovaraju povjeriocu solidarno. troškove koje je imao u vezi sa regresom (troškovi protesta. Već je rečeno da regres u mjeničnom pravu nije ustanovljen samo u korist mjeničnog povjerioca. U regresnom postupku plaćanje se može izvršiti povratnom mjenicom. Otuda je teži položaj regresnih dužnika čiji su potpisi na mjenici bliže potpisu glavnog dužnika (ZM. ali ne i na ona koja su poslije njega potpisala mjenicu. 50). zatim trasant i eventualni intervenijent.

Protest podiže imalac mjenice ili njegov punomoćnik. odnosno imalac duplikata ili kopije mjenice i to lice naziva se protestant. Zavisno od razloga postoje i različite vrste protesta: a) Protest zbog neakceptiranja ili djelimičnog akceptiranja se podiže kada je trasat odbio potpuno ili djelimično da akceptira mjenicu. 1). Protest je uslov za regres. mjenica postaje “prejudicirana” i povodom takve mjenice ne mogu se vršiti regresna prava. Kod protesta zbog neakceptiranja protestat je uvijek trasat. ako hoće da očuva svoja prava prema regresnim dužnicima. čl. Zakonski rokovi se mogu prolongirati u slučaju više sile ili zakonskih razloga. Stoga se on prvo mora obratiti glavnom dužniku i tražiti izvršenje odgovarajuće radnje. imalac akceptiranog primjerka mjenice i drugi. Lice protiv koga je podignut protest naziva se protestat. Protest Protest ima dvojako značenje. kao i načina određivanja dospjelosti mjenice. Protest je istovremeno i javna isprava kojom se na vjerodostojan način utvrđuje da dužnik nije izvršio određenu radnju iz mjenice (nije akceptirao ili datirao akcept. a plativa je u mjestu prebivanja tog dužnika (ZM. ostaje samo odgovornost glavnog dužnika. Zavisno od razloga zbog koga se vrši protest. on predstavlja mjeničnopravnu radnju koja se preduzima radi očuvanja prava iz mjenice prema regresnim dužnicima. st. ali da su one ostale bez uspjeha. 53. Ispravom se dokazuje da je imalac mjenice ili njegov punomoćnik preduzeo na vrijeme potrebne radnje prema glavnom dužniku. 356 . a u toj ulozi mogu biti trasat. rokovi su različiti (ZM. Protest se mora podići u zakonom predviđenim rokovima (protestni rokovi). korištenje regresnih prava. b) Protest zbog neisplate ili djelimične isplate preduzima se kada je akceptant odbio potpuno ili je djelimično isplatio mjeničnu svotu. d) Perkvizicioni protest podiže imalac duplikata ili kopije mjenice kojim traži predaju akceptiranog primjerka mjenice od držaoca toga primjerka kako bi tražio isplatu mjenice od akceptanta. Podizanje protesta nije samo pravo imaoca mjenice nego i njegova obaveza. Razlozi zbog kojih se podiže protest su zakonom utvrđeni. a protest se podiže odmah po odbijanju izvršenja mjenične radnje. akceptant. nije isplatio mjenicu i dr). 8. Najprije. Ako protest nije podnesen u roku.posredovanje kao i pristojbu za povratnu mjenicu. Rokovi su kratki. ali se mora izvršiti notifikacija. Time se može bitno umanjiti pravna sigurnost povjerioca. čl. Bez protesta ne može se aktivirati mjenična odgovornost regresnih dužnika. 45). nema ni mjenične tužbe prema njima. c) Protest zbog nedatiranja akcepta jer akceptant nije stavio datum akcepta kod mjenice plative na određeno vrijeme po viđenju.

9. “bez protesta”. Intervencija Intervencija je takva mjeničnopravna radnja kojom neko lice (intervenijent) vrši akceptiranje ili isplatu mjenice umjesto nekog mjeničnog dužnika (honorata) u slučajevima kada je imalac mjenice stekao regresno pravo po toj mjenici.Pored podizanja protesta. ali je obavezan na notifikaciju. Ako udovolji zahtjevu (akceptira ili datira akcept. bez odlaganja. Do intervencije dolazi onda kada imalac mjenice može zahtijevati regres uslijed neakceptiranja ili neisplate mjenice. Protestni organ (može biti službenik suda) poziva protestata da izvrši mjeničnu radnju radi koje je podignut protest. izjava da je protest ostao bez uspjeha. broj iz registra protesta uz potpis ovlaštenog lica i pečat suda. U tim slučajevima. imalac mjenice nije dužan podizati protest radi očuvanja regresnih prava. imalac mjenice dužan je obavijestiti svoga indosanta i trasanta (četiri dana nakon dana protesta). O tome se na zahtjev izdaje potvrda koja se. godina i sat kada je pokušano izvršenje mjenične radnje prema protestatu te broj isprave i datum. Vlada Federacije Bosne i Hercegovine utvrđuje do koje mjenične svote protestno tijelo može umjesto protesta preporučenim pismom dostaviti prepis mjenice svim mjeničnim dužnicima sa napomenom da je mjenica protestirana. imalac mjenice podigne protest. Notifikacija nije uslov za održanje regresnih prava. dan. Svaka protestna isprava zavodi se u poseban registar (registar protesta) koji ima karakter javne knjige. Uvijek se preduzima u korist određenog regresnog dužnika (“u njegovu čast”) radi zaštite od regresa. postupak se obustavlja. odnosno ako je pozivanje ostalo bez uspjeha. imalac mjenice ima još jednu obavezu ako se radi o odbijanju akcepta ili isplate. u protestnom roku. mjesto. Isplaćena mjenica se predaje isplatiocu. Ako protestat ne izvrši mjeničnu radnju ili se ne može naći. ipak. Protest se podiže kod suda mjesno nadležnog za protestata. protestni organ sastavlja protestnu ispravu. akceptanta. jedina posljedica jeste što sam snosi protestne troškove. Svaki indosant mora dalje obavijestiti svog prethodnog indosanta i njegovog avalistu (dva dana nakon dobijene obavijesti). Ako. Elementi protestne isprave su. Protestna isprava može biti zamijenjena pismenom izjavom na mjenici lica od koga se traži izvršenje određene radnje (trasata. isplati mjenicu). U tim slučajevima. indosant ili avalista može na mjenici upisati klauzulu “bez troškova”. potpisuje i unosi u registar protesta (ZM. 357 .). 79). ali se i ona datira. intervenijenta i dr. imena protestanta i protestata. Protestna isprava dostavlja se. imaocu mjenice ili licu koje je u njegovo ime podnijelo mjenicu na protest. Za sastavljanje ove izjave potrebno je da se ispune određeni uslovi. ukratko. odnosno djelimična isplata konstatuje na mjenici. a može se izvršiti i putem pošte. čl. Ovo obavještavanje se naziva notifikacija. Već je rečeno da trasant. upisuje u registar protesta. sljedeći: prepis protestovane mjenice.

ne otklanja prema honoratovim prethodnicima. Dakle. imalac mjenice može odbiti akcept kod spontane intervencije jer ne želi spontanog intervenijenta kao dužnika.Intervenijenta može odrediti trasant. on ne može odbiti isplatu potpunu ili djelimičnu putem spontane intervencije. Međutim. Dva su osnovna kriterija za razlikovanje intervencije: prvi. Već je rečeno da do regresa prije dospjelosti može doći ako je trasat odbio akcept (potpuno ili djelimično) ili usljed otvaranja stečaja. Mogućnost regresa se. U ulozi intervenijenta ne može se pojaviti akceptant.N” ili “Obratiti se N. 9. način na koji dolazi do intervencije i drugi. Obično se određuje upisom izjave: “U slučaju potrebe obratiti se N. a u drugom intervencija zbog neakceptiranja i intervencija zbog neisplate. u njegovu čast. obustave plaćanja i dr. st. razlog intervencije. To može biti treće lice (izvan kruga lica na mjenici) ili lice koje je već dužnik po toj mjenici. po svojoj volji (sua sponte). indosant ili avalist odredi lice koje će intervenisati za slučaj neakceptiranja ili neisplate mjenice ili za oba slučaja. Intervenisati se može za svakog regresnog dužnika. postoji onda kada trasant. indosant ili avalist upisom na mjenici ili da određeno lice. 9.N”. U prvom slučaju razlikuje se pozivna i spontana intervencija. 2). Intervencija zbog neakceptiranja i intervencija zbog neisplate Do intervencije zbog neakceptiranja može doći na osnovu pozivne ili spontane intervencije (po pozivu ili spontano). Poziv (naredba) upisana je u mjeničnu ispravu. imalac mjenice dužan je da se obrati licu naznačenom za intervenciju (adresatu) koje postaje intervenijent kada prihvati poziv. odnosno adresa u nuždi. dakle. po svojoj volji. Ako se ispune uslovi za regres. Za razliku od pozivne intervencije. U ulozi intervenijenta može biti svako lice koje ima pasivnu mjeničnopravnu sposobnost. kako zakon kaže.2. 56. Otklanja se samo prema honoratu i njegovim povjeriocima. prihvati intervenciju. spontano interveniše (ZM. čl. Može biti čak i trasat koji je odbio redovan akcept. Pravna dejstva intervencije su relativnog karaktera jer se njome ne otklanja regres prema svim dužnicima. Do spontane intervencije dolazi kada treće lice (van lica u mjenici) ili ma koji potpisnik na mjenici (osim akceptanta) bez poziva (naredbe). Pozivna i spontana intervencija Pozivna intervencija ili adresa po potrebi.1. Primjenjuje se samo u slučajevima ako bi došlo do vršenja regresa prije dospjelosti. licima čiji se potpisi na mjenici nalaze poslije potpisa honorata. I spontana intervencija može biti za neakceptiranje ili za neisplatu. “kad god je prije dospjelosti mjenice njen imalac ovlašten na regres po mjenici koja se može 358 .

a ako prihvati. izgubio bi pravo regresa prema svim 359 . ima pravno značenje avala. Odgovara prema imaocu mjenice i prema indosantima čiji potpisi na mjenici dolaze iza potpista honorata. Akceptiranje intervencijom ne dolazi u obzir kada je trasant svojom naredbom zabranio podnošenje mjenice na akcept. imalac mjenice gubi pravo naplate od dužnika koji je naznačio intervenijenta ili za koga je mjenica akceptirana intervencijom (honorata). inače. pozvan ili spontano. ma gdje bio stavljen. može se obratiti regresnim dužnicima. Isplata intervencijom obuhvata cjelokupan iznos koji bi. ima značenje bjanko indosamenta. Ako nastanu okolnosti za regres prije dospjelosti mjenice. 58). spontani intervenijent odgovara kao i njegov honorat. Akceptiranjem mjenice intervenijent ne postaje glavni mjenični dužnik. Njegov pravni položaj se razlikuje bitno od položaja akceptanta kod redovnog akcepta. 57). ako intervenijent nije trasat ili trasant. Pravne posljedice propuštanja jesu: imalac mjenice neće moći ostvariti regres prema licu označenom za intervenciju. Kada bi odbio isplatu intervencijom. Intervenijent koji akceptira mjenicu (intervenijent-akceptant) odgovara isto kao i njegov honorat. za koga akceptira (ko je honorat) i potpisuje mjenicu (“Akceptiram u korist N. Intervenijent na mjenici upisuje izjavu o akceptu. imao platiti honorat. bilo o dospjelosti (glavni dužnik odbio isplatu) ili prije dospjelosti (materijalnopravni razlozi za regres prije dospjelosti). onda takvim potpisom on postaje akceptant. niti prema njegovim sljednicima. To je pravna radnja kojom neko. imalac mjenice mora se obratiti pozivnom intervenijentu (adresatu u nuždi) prije regresnih dužnika. ima svrhu da otkloni regres. isplaćuje mjenicu za čast (u korist) određenog regresnog dužnika (honorata) u slučaju kad imalac mjenice stekne pravo da zahtijeva isplatu mjenične svote od regresnih dužnika. Tek kada ga i adresat u nuždi odbije. odgovara onako i onoliko kako i koliko odgovara njegov honorat. Dakle. ako se potpis nalazi na poleđini mjenice. čl. Ako propusti da podnese mjenicu na isplatu pozivnom intervenijentu. Kada glavni mjenični dužnik odbije isplatu. Vrijedi istaći neke napomene: sam potpis intervenijenta na licu mjenice.N. imalac mjenice obraća se pozivnom intervenijentu radi akceptiranja (potpunog iznosa mjenice ili neakceptiranog dijela od trasata). važi zakonska pretpostavka da je to trasant (ZM. Akceptiranje spontanom intervencijom povjerilac može odbiti.podnijeti na akceptiranje” (ZM. Isplata intervencijom može se vršiti u svim slučajevima kada je moguć regres. Imalac mjenice je dužan primiti taj iznos jer se time smanjuje obaveza honorata i ostalih dužnika kao i troškovi. čl. pošto podigne protest. takođe. a to može biti potpuni ili djelimični iznos mjenice.” i potpis). kao i prema dužnicima čiji potpisi slijede iza potpisa honorata. Intervencija zbog neisplate. iako to možda ne želi. Ako nije označen honorat. ako trasat interveniše pa stavi svoj potpis na lice mjenice bez odgovarajuće izjave o intervenciji.

Ako se ne naznači honorat. 65)... zakonska je pretpostavka da je to izvršeno za čast trasanta (ZM. Ako se oznaka ne bi stavila.”. svaki bi se primjerak smatrao posebnom mjenicom (ZM.. trećim (duplikat. Intervenijent ne može mjenicu dalje indosirati. Nerijetko se dešava da remitent ili koji drugi imalac mjenice. “. platite za ovu solo mjenicu.... dok zahtjev ne stigne do trasanta. Intervenijent-platac stiče prava koja ima njegov honorat i prema honoratovim prethodnicima. naznačiti honorata i mjenicu predati intervenijentu-placu.. Umnožavanje i prepisi mjenice Mjenica se može umnožavati s namjerom da novi primjerci imaju osobine trgovačkih efekata. Izdavanje novih primjeraka može zahtijevati svaki njen imalac.. Tada se mjenica izdaje u više primjeraka i jedan se šalje na akcept. Nove primjerke trasirane mjenice može izdati samo trasant. Mjenica može biti izdata u više primjeraka od kojih je svaki jednak sa prvim primjerkom.. a ostali se indosiranjem prenose i tako imalac može brže doći do potrebnog novca. a znao je za to. Intervenijent koji postupi drugačije. i tako redom po nizu indosamenata. 62). U slučaju da isplatu ponudi više intervenijenata.”).”. 10. Imalac mjenice nije dužan davati objašnjenje zašto zahtijeva nove primjerke mjenice. Imalac mjenice je dužan potvrditi na mjenici isplatu intervencijom. 360 . Više primjeraka jedne mjenice izdaje se da bi se povjerilac osigurao za slučaj gubitka mjenice. Duplikat odnosno drugi primjerak vraća se istim putem natrag od jednog indosanta do drugog i svaki od njih stavlja svoj potpis na taj primjerak. (“Po viđenju platite za ovu prvu mjenicu. imalac treba da se obrati svom neposrednom prethodniku.. On ne stupa na mjesto honorata pa se prema njemu ne mogu isticati prigovori koji bi se mogli stavljati njegovom honoratu. kad ne živi u istom mjestu u kome i trasat. Svaki od njih je izvornik (original) i nosi svoj tekući broj. Ti se ostali primjerci nazivaju drugim. dok mjenica ne stigne do onoga ko je tražio novi primjerak. Oznaku tekućeg broja svakog takvog primjerka može staviti samo trasant.”). triplikat)..mjeničnim dužnicima koje bi isplata intervencijom oslobodila obaveze (ZM.platite za ovu jedinu mjenicu. Izdavanje više primjeraka može se spriječiti unošenjem solo klauzule (“. Intervenijent svoja prava ostvaruje samostalno i neposredno. ovaj svome. čl..za ovu drugu mjenicu. imalac mjenice je dužan prihvatiti isplatu onoga intervenijenta koja oslobađa najviše dužnika. “. ako nije naznačeno da je ta mjenica trasirana samo u jednom primjerku. a može i za to da posluže kao prepis u druge svrhe kao i svaki drugi prepis. Kad traži novi primjerak mjenice. gubi pravo regresa od onih koji bi bili oslobođeni da je prihvaćena najpovoljnija intervencija. čl. čl... 63). da budu hartije od vrijednosti. šalje mjenicu na akcept poštom.

Tada se isplatom jednog primjerka ne gase ostali primjerci koje je akceptirao.”). ako je na mjenici napisana kasatorna klauzula.. da bi se znalo. služe zaloga i pridržaj. mora se to naznačiti na svim ostalim primjercima i upisati ime onoga kod koga se nalazi taj primjerak (depozitara). kopiju (ZM. ne može podnositi na akcept.. klauzulama i naznačenjem potpisa. međutim. obavezan je po svakom primjerku na kome ima njegov potpis. Mjenični povjerilac koji ima založno pravo na osnovu mjenice kao i korisnik prava pridržaja imaju određene privilegije u poređenju s istim nosiocima tih prava po građanskom pravu. 68). čl.. pa ma i ne bilo navedeno da se isplatom jednog primjerka gase i ostali. kad ga zatraži (ZM. sa svojim daljim indosantima solidarno. čl. 67). Zato prilikom regresne naplate treba da traži da mu se ti primjerci vrate. a ne za ostale. 11. po svim primjercima koje je potpisao. čl. Izuzetno. Ako je trasat akceptirao više primjeraka. Svaki imalac mjenice ima pravo sačiniti prepis mjenice. imaocu duplikata. st. pored ličnih mjeničnih garancija (aval. Svaki indosant može svoj primjerak prenositi na razna lica i odgovoran je. U prepisu se mora naznačiti da je to prepis i kod koga se nalazi original mjenice. niti ga može indosirati (ZM. Ako bi predaju odbio. Od ovoga mjeničnog prepisa koji služi kao trgovački efekat treba razlikovati obični prepis mjenice. Ako nema naznake kod koga je original. imalac duplikata podiže protest (perkvizicioni protest). Depozitar je dužan čuvati akceptirani primjerak i predati ga ovlaštenom licu. Obezbjeđenje mjeničnog potraživanja (pravo zaloga i pridržaja) Kao sredstva za obezbjeđenje mjeničnog potraživanja. to se isplatom jednog primjerka gasi obaveza i potpisnici se oslobađaju obaveze po svim ostalim primjercima. 69. onda se može isplatiti samo po tom primjerku (“. 361 . intervencija i žiro). Mora se naznačiti gdje se prepis završava. odakle počinje originalni tekst na prepisu. prepis gubi snagu mjeničnopravne isprave.. koji se sačinjava kao za svaku drugu ispravu i kojim se samo utvrđuje da postoji takva mjenica. 3).Pošto izdavanjem novih primjeraka nije izdata nova mjenica. Prepis se. Mora biti vjeran originalu sa svim indosamentima. Prepis se može indosirati i avalirati na isti način i sa istim pravnim dejstvom kao da se to čini sa originalom. Obično se napiše: “dovde prepis” ili “odavde original”. ako bi se prepis indosirao ili avalirao. Prepis mora sadržavati sve što sadrži original mjenice. te imalac nema pravo regresa na osnovu njega. nego svi ti primjerci sačinjavaju jednu obavezu.platite za ovu prvu mjenicu. Kad jedan primjerak bude poslat na akceptiranje. Prepisivanje je pravo svakog imaoca i zato ne mora tražiti da to učini trasant.

Sudska odluka zamjenjuje mjeničnu ispravu. Štiti se povjerilac koji bi zato što ne posjeduje mjeničnu ispravu. sud oglašava mjenicu nevažećom. mjenični povjerilac može. kao u građanskom pravu. Imalac mjenice može se poslužiti pravom pridržaja i prije nego što mu je tražbina dospjela. bio lišen ostvarivanja prava iz mjenice. tražbini ili mjenici. zato što nema mjenicu u svojim rukama. 88). Amortizacija mjenice Amortizacija je vanparnični sudski postupak u kome se nestala mjenica (ukradena. Naprosto. Ako dužnik na vrijeme ne isplati mjenicu. Kad dobije takvu izjavu. Razlikuju se dvije vrste pridržaja: o dospjelosti mjenice. 94). Ako se zalogoprimac samo djelimično namirio. Imalac nestale mjenice podnosi prijedlog sudu uz prezentiranje odgovarajućih dokaza. 362 . bez pismene isprave ne mogu se ostvarivati i prenositi prava. IV OSTALE MJENIČNE RADNJE (MJENIČNI ZAHTJEVI) 1. onda je u privilegovanom položaju. Tražbinu ili mjenicu može sam naplatiti i bez posredovanja suda.kvalifikovani pridržaj. iako nema založnog prava. ako je dužnik pao pod stečaj. Svrha amortizacije mjenice jeste ublažavanje strogog načela inkorporacije. pokretnostima i hartijama od vrijednosti stiče se kad imalac mjenice stekne pravo na tužbu protiv mjeničnog dužnika redovni pridržaj. Povjerilac može svoje potraživanje ostvariti po osnovu sudske odluke o amortizaciji mjenice (ZM. putem oglasa u Službenom listu BiH poziva lice koje drži mjenicu u rukama da je podnese sudu. čl. povjerilac može od suda tražiti javnu prodaju zaloge bez tužbe i bez saslušanja zalogodavca. koji neki nazivaju redovnim pridržajem. bez svoje krivice. mora zabilježiti na mjenici. pravo pridržaja nad dužnikovim novcem. dokaze o tražbinama i pokretne stvari. Po pravilu. koji su zakonitim putem došli u njegove ruke. zadržati dužnikov novac. čl. Ne traži se. Ako sud nađe da su podneseni podaci dovoljni. Da bi osigurao svoje potraživanje. Specijalna procesna pravila o amortizaciji mjenice sadržana su u Zakonu o mjenici. O tome se obavještavaju svi zainteresovani. Ukoliko se niko ne pojavi i ne predoči mjenicu u određenom roku. odnosno o zasnivanju založnog prava na datoj stvari. a opšta u Zakonu o vanparničnom postupku. da su ti predmeti došli u ruke povjeriocu povodom nekog posla koji ima veze s njegovim potraživanjem (koneksitet). a založne tražbine može zadržati (ZM. 88-91). ili ako je izvršenje novčanog duga iz njegove imovine ostalo bezuspješno ili je kao trgovac obustavio plaćanje kvalifikovana retencija (ZM. Postupak je kao i kod ostalih hartija od vrijednosti. i prije dospjelosti mjenice . čl. hartije od vrijednosti.Mjenični založni povjerilac može tražiti od zalogodavca još i pismenu izjavu o zalaganju. izgorjela ili na ma koji način nestala) oglašava nevažećom (amortizovanom).

objektivni prigovori. Mjenične tužbe i prigovori Svoje zahtjeve iz mjenice (mjeničnopravne zahtjeve) imalac mjenice može ostvariti putem tužbe (mjenične tužbe) u parničnom postupku (mjenična parnica). o nesavjesnosti imaoca mjenice. što uslovljava prekid amortizacionog postupka. kada lice odbije da preda mjenicu. Postoje dvije vrste mjeničnih tužbi: redovna i regresna. intervenijentu. Zaštita se daje isključivo savjesnom imaocu mjenice. dakle. Prije podizanja mjenične tužbe potrebno je blagovremeno podizanje protesta. Radi toga je data naročita pravna zaštita imaocu mjenice jer su ograničeni prigovori koji se mogu isticati. c) Koji proističu iz ličnog odnosa dužnika prema nekom ranijem imaocu mjenice. revindikaciona tužba). pojavi neko lice. da se imaocu mjenice ne mogu isticati prigovori koji bi se zasnivali na odnosima mjeničnog dužnika i nekog ranijeg imaoca mjenice. ako je sadašnji imalac znao ili je morao znati da postoji neka nedopuštena radnja povodom koje dužnik može staviti prigovor. Može ih isticati svaki mjenični dužnik svakom mjeničnom povjeriocu. koje može postavljati samo određeni dužnik. dvije situacije: prva. 363 . indosantima.Ako se u roku. Mjenični zahtjevi su svi oni koji neposredno proizlaze iz same mjenice. u osnovi. mogu nastati. znači. kao i uopšte trgovački efekti. koji je odredio sud. Usvajanjem ovih načela o pravnoj zaštiti imaoca mjenice omogućeno je da mjenica. trasantu kod solo mjenice. U mjeničnom pravu mogu se isticati prigovori: a) Koji se zasnivaju na ličnom odnosu dužnika sa povjeriocem koji postavlja mjenični zahtjev. a regresna protiv regresnih dužnika po mjenici. a mogu biti upravljeni prema akceptantu. ne daje nesavjesnom imaocu mjenice. avalistima. Redovna mjenična tužba podnosi se protiv glavnog mjeničnog dužnika. a koji se ne vide iz mjenične isprave. b) Koji se ne zasnivaju na ličnom odnosu dužnika i povjerioca. Pravilo je. Mjenični promet zahtijeva što bržu i lakšu cirkulaciju mjenice. postane instrumenat kredita i finansijskih operacija pomoću kojih se nabavlja ili prodaje roba. Povjerilac se upućuje na parnični postupak da u tom postupku dokaže vlasništvo mjenice (vlasnička. za razliku od prvih. da to lice preda sudu mjenicu i tada se postupak amortizacije obustavlja i druga. 2. Zaštita se. Radi se. a da se izbjegnu sve smetnje pa i neizvjesnosti. nego na mjeničnoj ispravi. ipak. trasantu.

364 . 87). Načelo strogosti. potrebno je da je njen imalac na vrijeme podnese trasatu na akcept i akceptantu na isplatu. može se podići tužba za naplatu protiv nekih lica koja su bila u mjeničnom odnosu. Mjenično pravo zasnovano je na načelima strogosti i formalizma. pa ako bude odbijen. zahtjev iz osnova prouzrokovanja šteta uslijed propuštene notifikacije. ako su iz tog odnosa stekla neosnovano neku imovinsku korist. zahtjev akceptanta radi pokrića protiv trasanta kada je isplatio mjenicu. zbog čega se mjenična tražbina gasi. Neosnovano obogaćenje i drugi zahtjevi (zahtjevi građanskopravne prirode) U vezi sa mjeničnim poslom mogu proisteći određeni zahtjevi koji nemaju isključivo osnova u mjenici. Slučajevi kada se može podići građanskopravna tužba radi ostvarivanja zahtjeva nastalog u vezi sa mjeničnom poslom su ovi: ostvarivanje zahtjeva iz osnova neopravdanog obogaćenja. čl. da na vrijeme podigne kod suda protest. ako su se na njegovu štetu neopravdano obogatili. Da bi mjenicu mogao naplatiti. pa se podiže neka od tužbi poznatih u građanskom pravu. odgovaraju imaocu mjenice. Ostali mjenični obveznici oslobađaju se ove mjenične odgovornosti” (ZM. U slučaju propuštanja preduzimanja zakonom propisanih radnji i u slučaju proteka roka zastarjelosti. jer su građanskopravne prirode. U Zakonu o mjenici stoji: “Trasant. ipak. Isto je pravno dejstvo i u slučaju zastarjelosti: gase se mjeničnopravni zahtjevi. gubi pravo da traži da mu se obaveza iz mjenice izvrši po postupku za ostvarenje mjeničnog potraživanja. nego se zasnivaju i na nekim drugim činjenicama. jer su dobili neku imovinsku korist. Smatra se da su se neosnovano obogatili. primili vrijednost bez davanja protuvrijednosti. ublaženo je usvajanjem instituta neosnovanog obogaćenja. Potraživanje kod neosnovanog obogaćenja zastarijeva za tri godine. akceptant i indosant čije su se mjenične obaveze ugasile uslijed zastarjelosti ili uslijed toga što su propuštene radnje propisane radi održavanja mjeničnih prava. Ako imalac mjenice ne izvrši potrebne radnje na vrijeme. Zadržaćemo se na neosnovanom obogaćenju koje obrađuje Zakon o mjenici (čl. zahtjev vlasnika mjenice protiv posjednika mjenice (revindikacioni zahtjev). 87). Za njihovo ostvarivanje ne važe pravila mjeničnog prava.3. a u svemu ostalom primjenjuju se pravila Zakona o obligacionim odnosima.

Vlastita (sopstvena. Poslovna praksa poznaje i druge vrste mjenica koje su moguće zahvaljujući elastičnosti i pravnom karakteru mjenice te pravilima mjeničnog prava uopšte.V VRSTE MJENICA 1. nema naredbe trećem licu (trasatu). pretpostavlja se da je to mjesto koje je označeno kao mjesto izdanja. takođe. Osnovna ili tradicionalna podjela mjenice jeste prema tome ko plaća mjeničnu svotu (obavezu). Prema trgovačkom poslu kod koga se primjenjuje i funkciji koju zadovoljava. Trasirana mjenica može imati nekoliko podvrsta: redovna trasirana mjenica. 365 . st. Kod ove mjenice. a tiču se dospjelosti. solo) mjenica. 4. 3). solo) mjenica Vlastita mjenica je hartija od vrijednosti koju izdaje određeno lice i bezuslovno obećava da će o dospjelosti isplatiti mjeničnu svotu licu naznačenom u mjenici (remitentu). postoji trasirana (vučena) mjenica o kojoj je do sada govoreno i vlastita (sopstvena. nego postoji obećanje samog izdavaoca da će on izvršiti mjeničnu obavezu. postoje bitni pretpostavljeni sastojci. mjenične isprave u momentu izdavanja razlikuju se: potpuna mjenica. mjesta izdanja i mjesta plaćanja. Kriteriji podjele Postoji više vrsta mjenica zavisno od toga šta se uzima kao kriterij podjele. U toj ulozi može se pojaviti trasirana i vlastita mjenica. Kod sopstvene mjenice. čl. trasirana mjenica po sopstvenoj naredbi i trasirana vlastita mjenica. pošto nema trasata (ZM. odnosno sjedište izdavaoca. To je jednostrana izjava volje koja se sastoji u bezuslovnom obećanju izvršenja obaveze od strane izdavaoca mjenične isprave. jer po prirodi vlastite mjenice ne može ga ni biti. 2. za razliku od trasirane. i bjanko (blanko) mjenica. Izdavanje mjenica u različitim varijantama jasno pokazuje njenu poslovnu (trgovačku) moć jer može da zadovolji širok krug poslovnih zahtjeva. Bitni sastojci sopstvene mjenice su isti kao i kod trasirane. koja u momentu izdavanja sadrži sve bitne sastojke. Prema formi i sadržini. Pitanje dospjelosti i mjesta izdanja rješava se po istim pravilima kao i kod trasirane mjenice. osim što nema trasata. U tom smislu. odnosno da li je mjenica bezuslovno obećanje ili bezuslovan nalog. Što se tiče mjesta plaćanja koje je izostavljeno. mjenica može biti: poslovna (robna ili trgovačka) i finansijska mjenica sa različitim podvrstama.

Prazna mjesta popuniće se kasnije. Glavni dužnik je njen izdavalac. i naređuje da se imaju primjenjivati na sopstvenu mjenicu. pa i funkciju sopstvene mjenice. Ona predstavlja buduću mjenicu koja će 292 postati punovažna kada se popuni zakonom predviđenim sastojcima. 3. U momentu izdavanja bjanko mjenica može da sadrži samo potpis trasanta ili ne mora ni njegov. ukoliko se. nego potpis akceptanta (bjanko akcept).U pogledu značaja. 292 Vidi: Vajner dr Zdenko. ovlašteno je da popuni (upiše) odgovarajuće elemente. značenja i dejstva pojedinih mjeničnih sastojaka kod sopstvene mjenice. kao imalac mjenice. iako je po formi trasirana. Slijedeći načelo mjenične strogosti i formalizma. svako savjesno treće lice. a najdocnije kad se prezentira na isplatu. u suštini. ali privremeno nepotpuna. Stariji teoretičari je nazivaju bjelicom. bjanko mjenica. U savremenom kreditnom i uopšte mjeničnom prometu prevladava tip blanko mjenice. a jasno je da je prihvata čim je mjenicu izdao. To je slučaj kad trasant označi samog sebe za trasata (trasirana mjenica vučena na sebe). onda je primjena odgovarajućih odredaba o trasiranoj mjenici na sopstvenu mjenicu laka. pa će on ili savjesno treće lice u čijim se rukama kasnije nađe mjenica ispuniti (upisati) potrebne elemente saglasno tom ugovoru (saglasno npr. u vlastitoj mjenici se to odnosi na njenog izdavaoca. važi sve što je rečeno o tome za trasiranu mjenicu. nije punovažna mjenica jer se ne može nepopunjena naplatiti. elementi trasirane mjenice se mogu tako kombinovati da ona prima razne funkcije. izdavalac bjanko mjenice i primalac te nepopunjene isprave već su nešto ugovorili. ta mjenica praktično postaje vlastita mjenica. 120 366 . To je mjenica koja se izdaje i pušta u promet. Izdavalac izdaje naredbu samom sebi da isplati mjeničnu svotu i kad tu naredbu prihvati (akceptom). Zakon o mjenici. daje samo njene bitne i pretpostavljene sastojke. ne protivi prirodi vlastite mjenice. razumljivo. op. pa gdje se govori o akceptantu kao glavnom dužniku trasirane mjenice. a da nema sve bitne sastojke. postoji ugovor koji je van mjeničnog posla. ugovoru o potrošačkom kreditu). prazna (bijela. Bjanko (blanko) mjenica Izdavanje bjanko mjenice je u skladu sa teorijom omisije (propuštanja). a zatim nabraja članove zakona koji se odnose na trasiranu mjenicu. Akceptant samo potpisuje mjenicu i na taj način se obavezuje da će isplatiti mjeničnu svotu svakome u čijim se rukama nađe mjenica. u odredbama o sopstvenoj mjenici. Trasirana mjenica se može svesti na sopstvenu i da tako posluži istoj svrsi kojoj služi sopstvena. Prema teoriji omisije.str. blanko). Naime. Na mjeničnoj ispravi (blanketu) neka su mjesta nepopunjena. Po pravilu.cit. Bjanko mjenica je nepotpuna mjenica. Kad se zna da u vlastitoj mjenici nema trasata ni akceptanta i da je odgovornost izdavaoca ista kao i odgovornost akceptanta trasirane mjenice.

plaćanje izvršenih usluga). u suštini. kad stranke još ne znaju koliko će biti potraživanje. Zbog svojih prednosti i ciljeva koji se postižu poslovna mjenica je podesna kod poslova liferacije. Jedna ugovorna strana je izvršila svoju obavezu (isporučila robu. I napokon. Ti se potpisi raspoređuju tako da im se odrede uloge neophodne za punovažnost mjenice. odnosno kada će vršiti međusobni obračun). Preostalog ili preostale označi za trasante ili jednog za trasanta. Trasant (prodavac) vuče mjenicu “plativu dva mjeseca uz akcept” na trasata (kupca) koja se prilikom izdavanja akceptira od strane kupca. Za razliku od poslovnih mjenica koje se 367 .Najčešće se u blanko mjenici ispušta svota i dospjelost. Mjenični iznos. a drugog za avalistu. unijeće iznos ostatka obaveza sa dospjelošću na dan kad treba dug likvidirati. “isplaćuje sama sebe”. 4. Obično se kaže da robna mjenica “likvidira”. a ne znaju ni kad će tražbina biti aktuelna. popuniće i te elemente. Izostavljanje ova dva elementa razlog je u preduzetom poslu u kome se mjenica daje kao osiguranje za neko buduće potraživanje(npr. 5. imalac mjenice (povjerilac) može izvršiti eskont mjenice i tako prije doći do potrebnog gotovog kapitala (novca). jer je kupac mogao prodati kupljenu robu unutar roka dospjelosti mjenice i prikupiti sredstva za plaćanje. kod potraživanja iz konto korenta. Stoga im najbolje odgovara da ta dva elementa mjenice izostave. Izdavanjem poslovne mjenice postiže se više stvari. protučinidba iz jednog građanskopravnog (ugovornog) odnosa izvršava se po pravilima strogog i formalnog mjeničnog prava. uopšte. Ekonomski cilj poslovne (robne) mjenice jeste izvršenje protučinidbe druge ugovorne strane (plaćanje kupoprodajne cijene. poslova “sa odgođenim plaćanjem” i. ali radi obezbjeđenja svoga potraživanja prima robnu mjenicu. Finansijska mjenica Ovo je generički pojam za sve mjenice koje se izdaju u vezi sa poslovima finansijske prirode. uslugama) zasnovan je građanskopravni odnos te je nastalo potraživanje i obaveza. Određenim ugovorom (o prodaji. odmah akceptiranu. prodaje na poček. Imalac mjenice iza riječi “po naredbi” ispisuje svoje ime i postaje remitent. robna) mjenica Koristi se kod jednokratnih kratkoročnih poslovnih odnosa (dugovanja i potraživanja) iz ugovora robnog prometa. izvršila uslugu) ili će to učiniti. obuhvata cijenu koju kupac iz ugovora o prodaji treba da plati ili korisnik usluga za izvršene usluge iz nekog ugovora. Blanko mjenica se izdaje i tako što se na mjenični blanket stave dva ili tri potpisa. finansijskim dugovanjima te obezbjeđivanju novčanih potraživanja. odnosno za akceptante. Najprije. Jednog ili dvojicu potpisnika odredi za trasate. Poslovna (trgovačka. kreditnim odnosima. kod poslovnih transakcija kada se ne želi “otvoreno” dati kredit. Kad dođe do obračuna. postignuto je obezbjeđenje potraživanja. Zatim.

Cirkulaciona mjenica Cirkulaciona mjenica se koristi kao instrument plaćanja. odnosno svojim prethodnicima. Banka redovno daje revers na primljenu mjenicu. odmah akceptiranu. Razlog leži u činjenici što je obaveza žiranata samostalna. svaka tri mjeseca) vrši prolongacija mjeničnih obaveza.zajmoprimac). U komisionoj mjenici. Ostali žiranti potpisuju se na poleđini. Davalac kredita zahtijeva da prvi žirant mjenicu potpiše dva puta. Ova vrsta mjenice više se koristi u međunarodnim plaćanjima. Žiro se svjesno koristi umjesto avala (banka-kreditor zahtijeva takvo potpisivanje). Licu koje položi određenu svotu novca kod banke izdaje banka akceptiranu mjenicu na taj iznos ili više mjenica do tog iznosa. Prema svojim potrebama. ali i ne mora biti naznačen. radi u svoje ime. 5. na iznos do visine odobrenog kredita. na licu mjenice kao trasant. Komisiona mjenica Komisiona mjenica postoji onda kada se izdaje (trasira) za račun trećeg lica (ZM. kao trasirana mjenica na samog sebe (trasant i trasat su isto lice . Lice koje traži kredit predaje kreditoru mjenicu vučenu na sebe. treći) imaju mogućnost regresnih prava prema prvom žirantu. čl. Ukoliko račun ne likvidira. 7. a potom i na poleđini kao bjanko indosant. Kod kreditne mjenice često se koristi jemstvo (žiro) umjesto avala. Ako vlasnik tekućeg računa likvidira dug na vrijeme. najčešće. st. 6. Prvo. Ona služi kao pokriće za kredit. Ostali žiranti (drugi. kao komisionar. U mjenici se taj odnos može 368 . ako isplati mjenicu. Kreditna mjenica može se izdati i u bjanko formi (bjanko mjenica). trasant (komisionar) naglašava trasatu klauzulom o pokriću da se trasat za pokriće ne obraća njemu nego licu za čiji račun je mjenicu izdao. zahtijeva od svog dužnika (vlasnika tekućeg računa) da joj položi bjanko mjenicu. a on banci revers. imalac mjenice ili mjenica iste podnosi na isplatu ili na eskont. 3). uz to i akceptiranu. kao i prema akceptantu. Iznos može. banka vraća bjanko mjenicu. ove mjenice se koriste kod dugoročnijih kreditnih i drugih finansijskih odnosa.koriste za jednokratne kratkoročne poslove. Pojavljuje se. Najčešća varijanta finansijske mjenice jeste kreditna mjenica. Kod komisione mjenice trasant je komisionar koji vuče mjenicu za račun svoga poslovnog partnera (komitenta). U najlošijoj poziciji je prvi žirant. banka će popuniti mjenicu na iznos preostalog duga i preduzeti odgovarajuće mjeničnopravne radnje za realizaciju svoga zahtjeva. Trasant se može pojaviti kao žirant. njemu odgovara samo akceptant. dok kod avala njegova obaveza može biti ništavna ako je iz formalnih razloga (na mjenici) ništavna obaveza njegovog honorata. Kad banka otvori nekome kredit u vidu tekućeg računa. a za račun komitenta koji ostaje izvan mjeničnog odnosa pošto njegovog potpisa nema u lancu mjeničnih potpisnika. Trasant. Položaj žiranata nije jednak. Prikazuju se i “drže” kao kratkoročna potraživanja tako što se u određenim vremenskim razmacima (npr.

Da bi se izvršio akcept mjenici treba priložiti dokumenta. dužnika) označavajući sebe za remitenta (banka kreditor). Uz prethodni dogovor: trasant (podavac) vuče mjenicu na trasata (kupca) u korist remitenta (prodavca). Kod ove mjenice jedno (isto) lice je trasant i remitent (ZM. Banka odobrava kredit određenom licu koje će iz toga kredita platiti kupoprodajnu cijenu iz ugovora o prodaji. odnosno akceptant (kupčeva banka). Postoje i druge vrste mjenica.vidjeti iz klauzule o pokriću: “. tereti račun kupca. Koristi se kod izvršenja obaveza iz ugovora. Upotrebljava se i u kreditnim odnosima: trasant (banka kreditor) vuče mjenicu na trasata (zajmoprimca. 5). Za izdavanje komisone mjenice potrebno je prethodno da postoje ugovori o tome: prodavac . veoma rijetko se pojavljuje u praksi. rekta mjenici. Isto lice se pojavljuje u ulozi trasanta i trasata jer mjenicu vuče na samog sebe (ZM. Ako komitent ne položi pokriće.njen komitent (kupac). Banka treba da tereti (zaduži) račun svog komitenta. Mada su moguće. 5). Komisiona mjenica se često pojavljuje u formi dokumentarne trate mjenice koja se koristi u domaćem i međunarodnom prometu.i stavite na račun N. I druga dokumenta mogu poslužiti kao obezbjeđenje (negocijabilni tovarni list u željezničkom ili drumskom transportu).”. Ovdje je povezano nekoliko pravnih odnosa. povratnoj mjenici i prejudiciranoj mjenici. U suštini. Trasant (prodavac) vuče mjenicu u iznosu kupoprodajne cijene na trasata (kupčevu banku).. Tu je suština izjave “stavite na račun” (zadužite). račun. Kod ovih mjenica isto lice je trasant. ali putem mjenice uz prezentaciju odgovarajućih dokumenata. uvjerenje o porijeklu robe. trasat i remitent. 8. a ne trasanta (prodavca).). carinsku deklaraciju i dr.. čl. na iznos fakturne cijene iz ugovora. Mjenica je snabdjevena odgovarajućom klauzulom (“platite na mene” ili “platite po mojoj vlastitoj naredbi”). c) Trasirana vlastita (sopstvena) mjenica po vlastitoj (sopstvenoj) naredbi. Banka će mjenicu akceptirati ako trasant (prodavac) preda njoj određena dokumenta iz ugovora o prodaji (konosman.kupac. b) Trasirana vlastita (sopstvena) mjenica.N. Koristi se često kod isplate kupoprodajne cijene iz ugovora o prodaji: trasant (prodavac) vuče mjenicu na trasata (kupčevu banku) stavljajući na mjeničnoj ispravi klauzulu da za isplaćenu mjeničnu svotu trasat. trasant će biti odgovoran trasatu (akceptantu). čl. 369 . Banka je osigurana za iznos kredita pošto posjeduje konosman (hartiju od vrijednosti koja daje pravo raspolaganja robom). Mjenice kod kojih se jedno lice pojavljuje u više uloga a) Trasirana mjenica po vlastitoj (sopstvenoj) naredbi. kao i ugovor banka . ovdje dužnik vuče mjenicu na samog sebe u korist povjerioca (banke). Na odgovarajućim mjestima bilo je govora o domiciliranoj mjenici.

po građanskom pravu. U mjeničnoj obavezi ostaje tada samo glavni mjenični dužnik i mjenica se od njega može naplatiti mjeničnopravnim putem. mjenična prava i obaveze prestaju kad je mjenična isprava nestala (ukradena. kao i indosanata prema trasantu zastarjevaju za šest mjeseci od dana kad je indosant mjenicu iskupio. onoliki koliki je i za lice za koje je avalirao. ako je bila podignuta za naplatu mjenice (ZM. trasant neakceptirane mjenice ili izdavalac solo mjenice) isplati mjeničnu svotu ili mu na drugi način dođe poslije dospjelosti. Poslije tog roka ostaje akceptant obavezan. čl. ako na vrijeme ne preduzme potrebne radnje: ne podnese na vrijeme mjenicu na akcept ili na viđenje ili na isplatu ili ne podigne protest u slučajevima zakonom predviđenim. čl. 2. d) Za avalistu važi pravilo da je njegova odgovornost jednaka odgovornosti onoga za koga je avalirao. Obradićemo načine prestanka prava i obaveza zadržavajući se na specifičnostima. čl. Sva prava i obaveze iz mjenice se gase kad glavni dužnik (akceptant. a) Zahtjevi protiv akceptanta zastarijevaju za tri godine računajući od dana dospjelosti mjenice (ZM. Propuštanjem se gube regresna prava. c) Mjeničnopravni zahtjevi indosanata jednih prema drugima. 80. Sud nije dužan da vodi računa o zastarjelosti po službenoj dužnosti. Ako se to desi prije dospjelosti. izgubljena. obaveza se ne gasi. ako se iz tog posla neopravdano obogatio. pa on mjenicu može indosirati. Ako je unesena klauzula “bez troškova” zastarjelost se računa po dospjelosti. b) Gubitak prava prema određenim dužnicima. Može zastarjeti i pravo na potraživanje isplate. S obzirom na načelo inkorporacije. odnosno od tužbe. ali se nije dalje išlo pa nije tražena naplata. 80). gase obligacije. st. izgorjela i dr) ili je 370 . b) Mjeničnopravni zahtjevi imaoca mjenice prema trasantu i indosantima zastarijevaju za godinu dana od podignutog protesta. dok ne nastupi zastarjelost.VI ZASTARJELOST I PRESTANAK MJENIČNIH PRAVA I OBAVEZA 1. Zastarjelost Zakon je odredio koje se radnje i u kojim rokovima moraju preduzeti da bi se sačuvala mjenična prava. Rok zastarjelosti je. izuzev akceptanta. 3). inače. c) Amortizacija. na naknadu štete još kroz tri godine. Zastarjelost se može prekinuti i obustaviti (zastoj) slično kao i kod građanskopravnog potraživanja (ZM. a) Isplata mjenice. odnosno obaveze iz hartija od vrijednosti što je ranije izloženo. znači. Imalac mjenice gubi svoja prava prema indosantima. 80-86). iako su preduzete potrebne radnje (protest). Rok zastare određen je prema tome ko je dužnik. Prestanak mjeničnih prava i obaveza Mjenična prava i obaveze mogu prestati na jedan od načina na koji se. trasantu i ostalim obveznicima.

Prava i obaveze iz mjenice prestaju kada imalac mjenice namjerno poništi mjenicu upisujući odgovarajuću izjavu na mjeničnoj ispravi (“ne važi” ili “poništava se”). Mjenično pravo poznaje generalni oproštaj duga. ne gasi jer povjerilac tu istu mjenicu 293 Mjenica se može može dalje pustiti u cirkulaciju. može se vršiti kompenzacija. indosirati na trasata. d) Poništenje mjenice. Kada se desi da na isti dan dospijevaju dvije mjenice. Kada se novacija vrši sa glavnim dužnikom. što je slučaj kod povratnog indosamenta. Kompenzacijom se mogu gasiti mjeničnopravna potraživanja za mjeničnopravna. 505. 394.cit. Dužnici čiji su potpisi ispred njegovog ostaju u mjeničnoj obavezi. čime se vrši prenov obaveze. a mjenične svote glase na istu valutu. a prava i obaveze se zasnivaju po novoj. povjerilac vraća mjenicu i sklapa poseban ugovor o prenovljenoj obligaciji. str. Savremena administracija. pa je ovi mogu dalje indosirati. f) Kompenzacija. sa istim licima u različitim ulogama. Oproštajem duga nekom regresnom dužniku prestaje njegova obaveza. izvrši drugu činidbu (nešto da ili učini) u vrijednosti mjenične svote. Konfuzijom obaveza prestaje samo privremeno i to dok konfuzija traje pri jednom licu. indosanta. Dužnik može ugovoriti sa povjeriocem da. umjesto isplate mjenične svote. kako bi proizveo puno pravno dejstvo prema imaocu i savjesnom sticatelju mjenice. e) Oproštaj duga. Stara mjenica se gasi. a djelimično. dakle. Antonijević dr Zoran. kao i obaveza indosanata koji dolaze na mjenici iza regresnog dužnika kome je dug oprošten. str.tako uništena da nije sposobna za promet. To je slučaj kada imalac mjenice svjesno poništi mjenicu ili kada svjesno propusti da preduzme zakonom predviđene radnje kako bi sačuvao prava iz mjenice (“prejudicirana” mjenica). Tipičan način novacije u mjeničnom pravu jeste prolongacija mjenice. što je slučaj i kod ostalih trgovačkih efekata. g) Novacija. mjenična obaveza se. po pravilu. takav imalac mjenice može tražiti isplatu mjenice od glavnog dužnika i od svojih prethodnika. U slučaju konfuzije kod regresnog dužnika. Pravno dejstvo konfuzije. Oproštajem duga gasi se mjenica pod uslovom da je dug oprošten glavnom dužniku. Ako nisu istog iznosa. op. a nije zatražena i donesena odluka o amortizaciji (rješenje suda). To je slučaj kada se umjesto dotadašnje izdaje nova mjenica sa novim rokom dospjelosti. i po njoj postati opet dužnik. Takav prenov bi se morao upisati na mjeničnu ispravu (“umjesto mjenične svote primio robu”). za razliku se može izdati nova mjenica ili otvoriti regresni postupak. kao i mjeničnopravna za građanskopravna potraživanja. trasanta. 293 Suprotno. Đurović dr Radomir: “Međunarodno privredno pravo”. nije kao u građanskom pravu. Samo se gase obaveze dužnika čiji su potpisi na mjenici poslije njegovog potpisa. U slučaju sjedinjenja svojstva povjerioca i dužnika po istoj mjenici. Beograd 1986. 371 . h) Konfuzija.

372 .

Egiptu. Ček koji je plativ u zemlji predstavlja hartiju od vrijednosti kojom izdavalac (trasant) daje bezuslovan nalog banci (trasatu) da korisniku čeka (remitentu) isplati. Ženevska konvencija. . EKONOMSKA ULOGA I SLIČNOSTI I RAZLIKE SA MJENICOM 1. izraziti u novcu. a plativ je u BiH (loro ček). 4. 2. 3).prema Krulj dr Vrleta: “Instrumenti plaćanja u savremenom prometu (virman. novčanica (fiducijarnog novca). Samim izdavanjem i predajom čeka ta se obaveza ne gasi. izvršilac bezuslovnog naloga (naredbe). ugovornog ili vanugovornog karaktera. 373 . Ako je u pitanju ček koji je izdat u BiH. Ova definicija odnosi se i na ček izdat u inostranstvu. i drugi poslovni subjekt ili drugo lice (netrgovac) kada je to određeno zakonom zemlje u kojoj se vrši plaćanje čeka (ZČ. Vatikanu i dr. a i na druga lica netrgovce u Španiji. a plativ u inostranstvu (nostro ček). Savremena administracija. pošto je za ocjenu čekovne sposobnosti trasata mjerodavno nacionalno pravo mjesta plaćanja (ZČ. predajom gotovog novca. instrumenata platnog prometa.GLAVA TREĆA ČEK I POJAM. Izvršavanje novčanih obaveza (plaćanje) vrši se. Pojam čeka Svaki obligacioni odnos predstavlja određen imovinskopravni odnos koji se može. Kod ovih čekova trasat može biti. čl. Gvatemali. Trasat. Beograd. Pojmovno određenje čeka zavisi od toga da li je on plativ u zemlji ili inostranstvu. 1975. izjednačene sa bankom. pored banke. novčanu svotu upisanu na čeku iz pokrića koje trasant ima kod trasata (banke). Dug ostaje sve dok se ček ne isplati. kompenzacija)”. st. čl. Iranu. Polazeći od pravila međunarodne konvencije. čl. 2). Luksemburgu. u nekim zemljama ček se može vući i na druge finansijske institucije. a u nekim i na 294 netrgovce. redovno nastaju i obaveze koje se ispunjavaju predajom određene svote novca-novčane obaveze. U savremenom svijetu. u toj materiji. Radi se o formalnoj (pisanoj) ispravi sa rokom dospjelosti isključivo po viđenju (a vista). u malom obimu. 60. može biti jedino banka koja vrši plaćanje iz trasantovog pokrića. Lihtenštajnu. izložena definicija se mijenja u pogledu ličnosti trasata. Ta veza ima samo uticaja u neposrednom odnosu 294 Ček se može izdati na drugu finansijsku instituciju i neka trgovačka društva u Francuskoj i Njemačkoj. Ček je nalog (uput) za isplatu na ime neke već postojeće tražbine. ček. Iz tih odnosa. novčane obaveze se redovno izmiruju putem različitih instrumenata plaćanja. Kada je pušten u promet. u principu. po viđenju. ček samostalno cirkuliše bez ikakve veze sa poslom povodom koga je izdat. naročito između poslovnih subjekata. str. Jedan od najznačajnijih instrumenata jeste ček koji ujedno ima obilježje hartije od vrijednosti.

obavještavanju. U ovoj materiji izvršena je unifikacija pravila kroz tri konvencije koje su donesene 1931. Njegovom upotrebom umanjuje se obim novca u opticaju pa se sa relativno manjom emisijom novčanica mogu realizovati poslovne transakcije. predaje ček. pravu zaloge i pridržaja. umnožavanju.između izdavaoca čeka i njegovog pribavioca. potraživanja. Pošto ček spada u istu grupu hartija od vrijednosti gdje i mjenica na mnoga pitanja čekovnog prava analogno se primjenjuju pravila Zakona o mjenici kao što su pravila o: pravovaljanosti potpisa. 237 i 239). Isplatama putem čekova vrši se održavanje finansijske discipline. I ček je jednostrana izjava volje pa se i na njega primjenjuju teorije koje su izložene kod hartija od vrijednosti. pa i angažovanjem svojih sredstava. normalno. Sredstva. povjerioca. Klirinški i drugi obračuni vrše se. po pravilu. godine u Ženevi (Konvencija o Jednoobrazovnom zakonu o čeku. čl. plaćanju. Ekonomska uloga čeka Ček predstavlja sredstvo bezgotovinskog plaćanja. protestu. višoj sili. Ček omogućava distanciona plaćanja prostim slanjem isprava. avalu. Konvencija o regulisanju izvjesnih sukoba zakona u materiji čeka i Konvencija o čekovnim taksama). dok prema trećem savjesnom licu ček dejstvuje onako kako je i sačinjen dajući prava koja predviđa zakon i tekst čekovne isprave. indosamentu (osim o akceptu). Različite transakcije u unutrašnjem i međunarodnom prometu obavljaju se brzo i lako bez obzira na razlike između novčanih sistema. To jasno pokazuju primjeri zemalja gdje je ček u velikoj upotrebi. na principu kompenzacije. njen klijent. instrument platnog prometa. 2. Ček se isplaćuje iz trasantovog pokrića koje ima kod banke trasata. i nakon realizacije naplaćeni iznos se stavlja na račun klijenta. neosnovanom obogaćenju. Upotreba čeka regulisana je nizom propisa iz oblasti platnog prometa. Pored Zakona o obligacionim odnosima kao opšteg izvora. zastari. odnosno iz sredstava sa kojim trasant može slobodno raspolagati.). Čekovni obračun danas je postao glavna tehnika podmirivanja računa između dužnika i povjerilaca. veoma raširen i koji se sve više favorizuje. Danas je u poslovnom svijetu ček postao redovno. Samo vršenje usluga banaka po čekovima predstavlja jednu od 374 . U našem pravu usvojena je teorija kreacije uz korekciju primjenom teorije pravnog privida kada se radi o čeku na donosioca (ZOO. čl. sredstvo plaćanja i obračuna. Vrši se internacionalizacija platnog prometa jer jedna banka isplaćuje ček za račun druge neovisno od zemlje izdanja čeka. otvoreni kredit i dr. amortizaciji i drugo (ZČ. bez korištenja gotovog novca. ali i povećavanje finansijskog potencijala poslovnih subjekata raznim transakcijama koje banke preduzimaju za svoje klijente. mogu poticati iz različitih izvora (gotovina. solidarnoj odgovornosti. regresnoj svoti. materija o čeku regulisana je posebnim zakonom (Zakon o čeku). 25). inače. Sama banka može vršiti naplate čekova tako što povjerilac.

sličnosti i razlike između mjenice i čeka.neosnovano obogaćenje Razlike sa mjenicom .u načelu. Sličnosti sa mjenicom .ček se može opozvati . kao i sam rad sa čekovima.pravo zaloge i pridržaja . osim zbog neakceptiranja i na osnovu prepisa .nije bezuslovno potreban protest za regres . svaka hartija od vrijednosti ima i svoje specifičnosti s obzirom na formu.postoji tužba iz osnovnog posla U kasnijim izlaganjima detaljnije će se ukazati na pojedine sličnosti i razlike mjenice i čeka.pokriće kod trasata (banke) .zastara . rad lica bez ovlaštenja i prekoračenje ovlaštenja .indosiranje .ekonomska funkcija . regulisani imperativnim propisima svake zemlje.punovažnost potpisa. pored ostalih.djelimične isplate.viša sila .“tradicionalnih finansijskih usluga”. u načelu.amortizacija isprave . prava i obaveze. ne može se umnožavati i nema prepisa . sadržinu i funkciju. on se vrši i u okviru jedne banke između korisnika računa te banke i to prostim virmanskim obračunom (nalogom za prenos).ličnost trasata (banka) .nema domiciliranja . koristi generički pojam finansijske ili novčane hartije od vrijednosti.isključen akcept i sve što je vezano za akcept .aval. nema . Izložićemo.solidarna odgovornost .nema kamate .ček može glasiti i na donosioca .regres zbog neisplate.isključena intervencija . Ček i mjenica spadaju u istu grupu hartija od vrijednosti za koje se u poslovnom svijetu. Osim što se obračun vrši između banaka. osim avala trasata . 375 .protest. ukratko. No. regresna svota i notifikacija .pravila o razlici u novčanoj svoti na ispravi .nije dopušteno korištenje određenih klauzula . 3.izdavanje bjanko isprave .prezentacija na isplatu .ček dospijeva po viđenju . Način i tehnika obračuna redovno se obavlja i putem određenih institucija platnog prometa čiji su položaj. Sličnosti i razlike sa mjenicom Sama činjenica da se na ček analogno primjenjuju određena pravila o mjenici pokazuje da između tih hartija od vrijednosti postoje određene sličnosti.

jer tako može ispuniti svoju funkciju instrumenta plaćanja. čije se postojanje po zakonu pretpostavlja. Razlog leži u činjenici što je ček. d) Mjesto gdje treba platiti. Već je rečeno da se u nekim zemljama dozvoljava izdavanje čeka na trgovce ili na netrgovce.2. U trenutku izdavanja čeka (ne stvaranja) trasant mora imati ovlaštenje za raspolaganje na sredstvima. Za razliku od mjenice kod čeka nije prihvaćena teorija omisije. c) Ime lica koje treba da plati (trasat).II BITNI I NEBITNI SASTOJCI (ELEMENTI) ČEKA 1. ali ne mora biti u gotovini. Čekovno pokriće mora biti u novcu. Uopšte o bitnim elementima Ček je strogo formalna isprava koja sadrži određene sastojke bilo da se oni unose (upisuju) u ispravu ili se. Može se sastojati u novčanom potraživanju trasanta od trasata ili kreditu trasata datog trasantu. pretpostavlja njihovo postojanje (bitni pretpostavljeni elementi). a) Naziv “ček” mora biti u tekstu (slogu) isprave i na jeziku na kome je izdata isprava. takva isprava ne vrijedi kao ček. ali povlači trasantovu odgovornost zbog izdavanja neistinitog čeka. f) Potpis izdavaoca (trasant). hartija od vrijednosti po viđenju. b) Nalog (uput) za isplatu mora biti bezuslovan i glasiti na određenu svotu novca iz trasantovog pokrića koje on ima kod trasata (banke). Bitni pretpostavljeni elementi. uglavnom je isto kao kod mjenice. Bitni sastojci 1. kao i kod mjenice. c) Trasat mora biti imenovan. Dospjelost se u čeku ne određuje jer se radi o tipičnoj hartiji po viđenju. po zakonu.1. U momentu predaje trasatu (banci) ček mora biti popunjen sa svim elementima. Ako bi se unijela drugačija klauzula u pogledu dospjelosti. zato što bi promijenila njegovu funkciju. Ime remitenta je pretpostavljeni element jer ček bez oznake remitenta važi kao ček na donosioca. e) Mjesto i datum izdanja. b) Bezuslovan uput (nalog) da se plati određena svota novca iz trasantovog pokrića. 1. 376 . Okolnost da nema pokrića ili nema dovoljno ne povlači ništavost čeka. po zakonu. Bitni sastojci čeka koji se moraju upisati u ispravu prilikom izdavanja su ovi: a) Oznaka u samom tekstu (slogu) isprave da je ček. Pojedini bitni elementi Što se tiče značenja pojedinih sastojaka. a u unutrašnjem prometu i kod loro čekova to je neka banka. jesu mjesto izdanja i mjesto plaćanja čeka.

kao i kod mjenice. Na blanketu su već odštampani neki bitni elementi (naziv čeka. dok je upisivanje drugih nedopušteno. Ako se u čekovnu ispravu unese (upiše) neka od nedopuštenih klauzula. Ako nije navedeno mjesto izdanja.klauzula “bez protesta” . Za datum izdanja čeka važi sve što je rečeno za ovaj sastojak kod mjenice. neke od tih klauzula mogu se upisivati u čekovnu ispravu.klauzula o akceptu . pretpostavlja se da je to mjesto koje je navedeno pored potpisa trasanta.). Naravno. bezuslovna naredba za isplatu čekovne svote. Ako nije navedeno ni pored imena trasata. Nebitni sastojci Nebitni (fakultativni) sastojci čeka su određene klauzule (odredbe) koje se upisuju od strane nekog lica u čekovnopravnom poslu.klauzula “bez obaveze” . takva isprava neće važiti kao ček. Kod čeka nije dozvoljeno domiciliranje niti određivanje platišta pa unesene klauzule o tome neće važiti. nekih od tih klauzula (o akceptu u vidu certificiranja ili viziranja čeka.klauzula “za obračun” Nedopuštene klauzule kod čeka .klauzula o moneti (efektivnosti) . a nekada i ime trasata i mjesto plaćanja). Dopuštene klauzule sa značenjem kao kod mjenice .klauzula “sa izvještajem” ili “bez izvještaja” . pa ako nije navedeno smatra se da je to mjesto koje je označeno pored trasatovog imena. što znatno olakšava korištenje čeka. kod međunarodnih plaćanja. jednako vrijedi i za potpis izdavaoca (trasanta). U pojedinim zemljama dozvoljeno je unošenje.klauzula o deviznom kursu .klauzula o broju čekovnih primjeraka osim kod nostro čekova Najčešće klauzule kod čeka su “po naredbi”. 377 . po zakonu. Za razliku od mjenice.klauzula o platištu .klauzula o kamatama .klauzula “po naredbi” . “za obračun” te klauzula o moneti i deviznom kursu.klauzula o neodgovornosti trasanta . bitan pretpostavljeni element. Kada i tu nije navedeno mjesto. takođe. U poslovnoj praksi štampaju se čekovni blanketi (formulari) i u vidu knjižica predaju poslovnim subjektima. a ček je pravovaljan. Navešćemo uporedo dozvoljene i nedozvoljene klauzule kod čeka. 2. a takav ček je punovažan. tada se smatra da ona nije napisana. takva isprava ne vrijedi kao ček. o domiciliranju i dr.klauzula “ne po naredbi” (rekta) . pod određenim uslovima.klauzula o domiciliranju .d) Mjesto plaćanja je bitan pretpostavljeni sastojak. odnosno ne može se pretpostaviti koje je mjesto izdanja čeka. dok su za druge elemente ostavljene prazne rubrike u koje trasant unosi odgovarajući sadržaj. e) Mjesto izdanja čeka je.

Prema odredbama ovog člana “ko zloupotrebom čeka. obezbjeđenje čekovnog potraživanja. isplati ček vučen na nju. prenos. Ima shvatanja u pravnoj teoriji da je intervencija kod čeka 296 ali samo kao prihvatljiva i moguća pošto je njen cilj olakšanje isplate čeka. str. protest. Akceptiranje čeka. predlaže se uvođenje ustanove intervencije kod čeka. 298 295 Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine (Sl. ali bez pokrića. d) Izdavanje čeka. prezentacija i dr. isplata. amortizacija i čekovne tužbe. u suprotnosti je sa prirodom čeka koji predstavlja nalog za plaćanje po viđenju. op. bez preuzimanja obaveze da će ček biti isplaćen u trenutku prezentacije na plaćanje (viziranje čeka u Francuskoj i Italiji). Novine FBiH br. Ne postoji radnja akceptiranja čeka niti intervencija. 229.III ČEKOVNE RADNJE 1.str. a u slučaju da pribavljena imovinska korist prelazi 50. prvenstveno zbog nepostojanja akcepta. U nizu zemalja prihvaćeno je takvo rješenje.cit. kreditne ili druge kartice obaveže banku ili drugu pravnu osobu na isplatu iznosa za koji nema pokrića kazniće se novčanom kaznom i zatvorom do 3 godine. kao i u mjeničnom. c) Ostale čekovne radnje (aval. 378 .00 KM kazniće se zatvorom od 2 do 10 godina. 297 Jankovec dr Ivica: “Privredno pravo”. Isto rješenje stoji i u međunarodnoj konvenciji o čeku. Zakon o čeku. 1981. 36/03) u članu 271 definiše krivično djelo zloupotrebe čeka i kartice. str. 525. povlači imovinskopravnu. te predočavanje čeka na isplatu ima za cilj plaćanje.) specifične su u odnosu na iste radnje u mjeničnom pravu. Uopšte o čekovnim radnjama U čekovnom pravu. postoje osnovne radnje i radnje za očuvanje i ostvarivanje prava iz čeka. Iz ovih. Već je rečeno da u našem pravu nema akceptiranja čeka pa odredba o akceptiranju stavljena na ček smatra se kao da nije napisana. b) Kod čeka postoji radnja opozivanja (opoziv čeka) nepoznata u mjeničnom pravu. 298 Antonijević dr Zoran. aval. a koji nema pokriće ili kada jedna banka (bankaintervenijent) isplati ček koji je vučen na drugu banku (banku-trasata). 297 Navode se i mogući slučajevi: banka kao intervenijent spontana intervencija. u nekim zemljama postoje određene radnje (upisi na čeku) trasata koje imaju pravno značenje isto kao i akcept (certificiranje čeka u SAD) ili samo predstavljaju konstataciju da postoji pokriće u momentu izdavanja čeka. Kao radnje za očuvanje i ostvarivanje čekovnih prava pojavljuju se: protest. kao i Ženevska konvencija o čeku. op. 516. kao i drugih razloga.000. a ne akcept.” 296 Bartoš-Antonijević-Jovanović. Međutim. smatra se. ne poznaje intervenciju kao čekovnopravnu radnju. S obzirom na funkciju i prirodu čeka osnovna obilježja radnji kod ove hartije od vrijednosti su: a) Kod čeka ne postoje neke radnje poznate u mjeničnom pravu.cit. 295 administrativnopravnu i krivičnopravnu odgovornost. Osnovne čekovne radnje su: izdavanje. ali samo u određenim slučajevima. Beograd. opoziv i umnožavanje čeka. regres.

Odnos punomoćstva je građanskopravne prirode. utuživa i likvidna. Aktivnu čekovnu sposobnost. Ugovor između komitenta banke (trasanta) i banke (trasata) predstavlja pravnu osnovu čekovnopravnog odnosa i naziva se ugovorom o čeku. onda ta tražbina mora biti izvjesna. Ne može se sastojati. osim banke. pokriće trasanta kod trasata mora postojati u trenutku predaje čeka. Nedostatak pokrića ne povlači ništavost čeka. 2. a ne već prilikom sastavljanja i potpisivanja čeka.cit. Ranije je već rečeno da po čekovima plativim izvan naše zemlje (nostro čekovi) u ulozi trasata može biti. na osnovu prethodnog izričitog ili prećutnog sporazuma sa trasatom-bankom. op. str. Njime su regulisana prava i obaveze ugovornih stranaka po osnovu izdavanja i isplate čeka. sposobnost biti povjerilac po čeku. sposobnost biti dužnik po čeku pa izdati ili prenijeti ček. ima svako lice koje posjeduje poslovnu sposobnost.Čekovne radnje mogu se preduzimati lično ili preko punomoćnika. Kada se radi o pokriću u 299 novčanoj tražbini. Izdavanje čeka Pitanje čekovne sposobnosti riješeno je kao i kod mjenice. Da li u momentu potpisivanja i sastavljanja čeka ili u trenutku predaje čeka trasatu (banci)? Polazeći od prihvaćene teorije kreacije da je predaja hartije od vrijednosti završni akt jednostrane izjave volje izdavaoca. 379 . Smatra se da pokriće nije 299 Krulj dr Vrleta. Svaki učesnik u čekovnom poslu može ovlastiti poslovno sposobno lice da u njegovo ime i za njegov račun izvrši neku radnju. Pokriće se mora sastojati u novcu: u gotovini ili u novčanom potraživanju trasanta prema trasatu ili u otvorenom kreditu koji je banka trasat otvorila izdavaocu čeka. kao i isplate po tim računima. Pokriće mora biti “raspoloživo”. odnosno “punovažnost isprave kao čeka ne dolazi u pitanje” (čl. i drugo lice (trgovac ili netrgovac) zavisno od prava (zakona) zemlje mjesta plaćanja čeka. Za punomoćstvo kod čeka važi sve što je rečeno za punomoćstvo u mjeničnom pravu pa i u pogledu prekoračenja ovlaštenja i neovlaštenog potpisivanja u svojstvu zastupnika (falsus procurator). da sa njim trasant može raspolagati putem čeka na osnovu ugovora o čeku. Pasivnu čekovnu sposobnost. Zakon polazi od toga da pokriće za cjelokupnu čekovnu svotu mora biti u trenutku izdavanja čeka. Pravna i poslovna sposobnost kod čeka cijeni se prema pravilima građanskog prava. 83 i dalje. u stvarima (robi) ili u trgovačkim efektima. kao kod mjenice. Ček se može izdati samo na banku kod koje trasant ima pokriće sa kojim može raspolagati putem čeka. Ugovor o čeku (čekovni ugovor) može biti i sastavni dio jednog opšteg (generalnog) ugovora između komitenta i banke kojim se regulišu otvaranje žiro i deviznog računa. 3 Konvencije o čeku). ima svako lice koje posjeduje pravnu sposobnost.

N. Inače. a odgovorno lice 1-5%. Prenos čeka 3. trasant i trasat su isto lice: banka koja ima više filijala. izvještaj o uplati). krivičnopravnu odgovornost zbog krivičnog djela izdavanja i stavljanja u promet čeka bez pokrića. takav ček glasi po naredbi. čl. Izdavanje čeka bez datuma ili sa neistinitim datumom povlači administrativnopravnu odgovornost trasanta za prekršaj (2-10%. 8). i najzad. U suštini. njime komitent banke (trasant) povlači gotov novac sa svoga računa koji ima kod određene banke. 3. predviđene su odgovarajuće sankcije u slučaju da trasant nema uopšte ili nema dovoljno pokrića u momentu predaje čeka trasatu. izdavanje lažnih čekova i sl. rekta ček) postoji onda kada je uz ime korisnika upisana i klauzula “ne po naredbi” (rekta odredba). I u drugim zemljama oštro se kažnjava izdavanje čeka bez pokrića. Uopšte o prenosu čeka Ček je negocijabilna hartija od vrijednosti čiji način prenosa zavisi od toga kako je određen korisnik čeka (remitent). Ček na ime (nominativni. čl. Izdavanje čeka bez pokrića povlači trasantovu: administrativnopravnu odgovornost za prekršaj u iznosu od 10% do 20% od nepokrivene čekovne svote. Moguće je izdati vlastiti (sopstveni) trasirani ček samo ako glasi na ime ili po naredbi. sve od čekovne svote). U trenutku izdavanja ček mora biti popunjen jer nije usvojena teorija omisije. ček je po naredbi i ako u ispravi nije upisana takva klauzula (samo stoji “platite N.1. pa jedna filijala vuče ček na drugu. Ako je pored imena remitenta unesena klauzula ”po naredbi”. ček može glasiti na ime. na donosioca i alternativno. prevara.”).bitan sastojak čeka. U tom slučaju. 380 . Međutim.). Ček je na donosioca ako je unesena klauzula “platite donosiocu” ili “platite na donosioca” ili ako nije uopšte navedeno ime remitenta. zatim imovinskopravnu odgovornost korisniku čeka u vidu naknade potpune štete (prosta plus izgubljena dobit). izvještaj o isplati. ono predstavlja krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti(npr. U određenim slučajevima sankcionišu se i radnje trasanta kojima nakon izdavanja čeka vrši blokiranje pokrića i onemogućava isplatu čekovne svote. Alternativnim čekom se naziva onaj ček kod koga je remitent označen alternativno (“platite N. a pored toga. jer je to zakonska pretpostavka (ZČ. Ne vrijedi ček na donosioca u kome su trasant i trasat isto lice (ZČ. 8). Čekovni formular može imati više kopija koje se dostavljaju učesnicima u čekovnom poslu (primjerak za banku. po naredbi.N ili donosiocu”). ako je znao da nema pokrića. Ček trasiran po sopstvenoj naredbi postoji onda kada su trasant i remitent isto lice.

26). 3. Ovaj izuzetak unesen je da bi se pojačala cirkulaciona moć tih hartija od vrijednosti pojednostavljenjem prenosa. Zakon o čeku ne sadrži odredbe o datiranju indosamenta i u tom smislu postoji praznina.str. indosament na trasata (banku) ima pravni značaj priznanice o isplati čekovne svote. Time se u krug lica odgovornih po ovom čeku uvode indosanti i avalisti. čl. prenosi indosamentom. Sposobnost čeka za prenos putem indosamenta može se isključiti upisivanjem klauzule “ne po naredbi” (rekta indosament). Indosant može zabraniti prenos čeka i u tom slučaju ne odgovara licima na koja ček kasnije bude indosiran. Prema pravilima Ženevske konvencije o čeku. pa se na poleđini upiše izjava “na donosioca”. uglavnom.Ček se. kao kod mjenice. 84.2. Pored čeka po naredbi. takav indosament važi kao bjanko indosament (ZČ. 381 . Pošto je kratak rok važenja. isto kao za dionicu i obveznicu na ime. kao i mjenica. taj odgovara kao trasantov avalista. indosamentom se prenosi i ček na ime. indosament učinjen po isteku roka za prezentaciju čeka na isplatu ili poslije protesta ima pravna dejstva obične cesije građanskog prava. takođe se može indosirati. a djelimičan indosament (na dio čekovne svote) je ništavan. Ako ček glasi na ime ili po naredbi. Indosament i kod čeka mora biti bezuslovan i glasiti na cijelu čekovnu svotu. nema bjanko 300 i indosament poslije indosamenta kod čeka na donosioca. pa i kada nije datiran. ne vrijedi opšte pravilo hartije od vrijednosti da se prenose isključivo cesijom. važe za ček i Zakon o čeku na to izričito upućuje (čl. ne postoji založni dospjelosti jer ček dospijeva po viđenju i ne može imati funkciju instrumenta kredita. ako bilo ko osim trasata stavi svoj potpis na poleđini čeka koji glasi na donosioca bez izjave o indosamentu. op. gdje je remitent alternativno određen. Alternativni ček. u sljedećem: ništav je trasatov indosament jer banka ne može prenositi ček. 11). 300 Suprotno: Krulj dr Vrleta.cit. Prenos indosamentom Prenos indosamentom kod čeka je nešto naglašeniji nego kod mjenice. ne i na donosioca. po zakonu. Ček na donosioca može se samo punim indosamentom pretvoriti u ček na ime ili u ček po naredbi (vinkulacija čeka). cesijom i prostom predajom (traditio). Ček se može indosirati i na trasanta i na ranijeg indosanta (povratni indosament). naročito. Razlike u odnosu na mjenicu ogledaju se. Pravila mjeničnog prava o indosamentu. on važi i proizvodi čekovnopravna dejstva. čime se pojačava povjerenje i povećava cirkulaciona moć čeka. u praksi se ček rijetko prenosi pa ova radnja nema ono značenje kao kod mjenice. Za ček na ime. Svaki uslov smatra se kao da nije napisan. Ako je indosament učinjen prije tih rokova.

u suštini. zakon nije prepustio isključivo volji korisnika čeka da on odlučuje kada će se ček isplatiti. sam potpis na poleđini čeka koji glasi na donosioca znači aval za trasanta (kod ove vrste čeka ne postoji bjanko indosament). samostalna i solidarna sa položajem onoga za koga je dao aval. ali može i samim potpisom avaliste. on se kasnije ne može pretvoriti u ček na ime ili po naredbi. Prenos se vrši iz ruke u ruku “prostom predajom” (ZČ.3. Za razliku od mjenice. Odgovornost avaliste je neposredna. Zbog toga što iz funkcije čeka proizlazi njegova kratka cirkulacija i što se isplaćuje iz pokrića trasanta koje mora postojati u času izdavanja. bez formalnosti. neke zemlje unijele su pravilo o “neprenosivosti” (non transferable) čeka pa on može biti isplaćen samo imaocu čeka koji ga je primio sa takvom klauzulom. značio bi akcept koji nije dopušten kod čeka.4. gubitka čeka. U tom smislu. Ako je izdat prvobitno na donosioca. 4. isti podnijeti (prezentirati) trasatu na isplatu u zakonom 382 . aval kod čeka se rijetko koristi. Aval (jemstvo) Aval je čekovnopravno jemstvo kojim neko garantuje svojim potpisom na čeku da će čekovna svota biti isplaćena. pitanje “neprenosivosti” čeka prepušteno je nacionalnim pravima. rekta čekovi). Prednost je u lakom i brzom prenosu. Međunarodna pravila su usvojila definitivnu formu čeka na donosioca. Prenos čeka cesijom Cesijom se samo prenose čekovi kod kojih je pored imena remitenta upisana klauzula “ne po naredbi” (nominatni. kasniji pribavilac takvog čeka preuzima rizik neisplate. Iz ranijih izlaganja o indosamentu vidi se da takvo rješenje ne prihvata Zakon o čeku. 5. Aval se može dati za trasanta i za nekog indosanta. Imalac može ček podnijeti trasatu na isplatu istog dana kada je i izdan. Imalac čeka je obavezan. 26). No. u cijelosti ili djelimično. trasant. čl. Isplata čeka Ček je hartija od vrijednosti koja dospijeva i plativa je po viđenju. 10. 3. S obzirom na to da je ček sredstvo plaćanja. Aval može dati svako poslovno sposobno lice (pasivna čekovnopravna sposobnost) uključujući i lica koja su već potpisala ček (indosanti. Trasatov aval. osim trasata. 1). čl. krađe. Takvi čekovi su veoma rijetki i mogu se prenositi putem cesije čija su pravna dejstva i forma kao kod mjenice.3. ako hoće da naplati ček. Prema međunarodnoj konvenciji. Prenos čeka predajom Na ovaj način se prenosi ček koji glasi na donosioca. Daje se upisivanjem odgovarajuće izjave na licu ili alonžu čekovne isprave. st. a ne kreditiranja. Trasatov aval nema čekovnopravno dejstvo (ZČ. a prenosilac nije preuzeo nikakvu čekovnu odgovornost. avalist). Forma i pravna dejstva avala kod čeka su isti kao u mjeničnom pravu.

Isplata čeka može se vršiti na različite načine: a) plaćanje u gotovini. b) uplatom čekovne svote u korist računa korisnika čeka. ako je ček izdat u bilo kojoj evropskoj zemlji. Smatra se da trasat (banka) ne može istaći prigovor 383 . Nije dozvoljeno ugovaranje drugih rokova. Obračunski ček je. indosant. indosataru) u trenutku prezentacije čeka na isplatu. čl. avalista) stekao je tražbinu prema korisniku čeka (remitentu. st. d) putem kompenzacije i e) predajom korisniku drugog čeka. ako je mjesto izdanja i mjesto plaćanja isto i u našoj zemlji. c) prenosom čekovne svote sa računa trasanta u korist računa korisnika čeka (kod obračunskih čekova). da li postoji preinačenje čeka. st. čl 15. te potpis trasanta (prema deponovanom potpisu kod banke) i ovlašćenje lica da primi čekovnu svotu. Ti rokovi važe i za podnošenje čekova mjerodavnoj organizaciji za obavljanje platnog prometa čiji je trasat član. Uplata čekovne svote u korist računa remitenta. Ako korisnik čeka propusti rok za prezentaciju na isplatu. ako su to različita mjesta. Trasat nije dužan da provjerava potpise indosanata. ali su u našoj zemlji. Trasat (banka) vrši isplatu čeka. Provjera se odnosi na: sadržinu čeka. odbiti ili zatražiti da se ček uskladi sa zakonom. ako nije opozvan i ako nema drugačijeg ugovora sa trasantom (ZČ. imalac ima pravo podnijeti i takav ček na isplatu. (ZČ. ako je to moguće. rokovi se računaju od dana izdanja čeka (datiranja). Isplata kompenzacijom može doći u obzir ukoliko su se stekli ovi uslovi: potpisnik čeka (trasant. b) Petnaest dana. predstavlja prenos sa jednog na drugi račun. čl. ako je on saglasan. regularnost lanca indosamenata. po zakonu. Inače. onda se on precrtava dvjema paralelnim linijama (bariranje gotovinskog čeka). konačna forma čeka jer se klauzula “samo za obračun” ne može opozvati (ZČ. 3). Trasat može prihvatiti ček. ali prije nego što to učini. Ako se ovaj ček koristi za bezgotovinska plaćanja. brisanje i druge činjenice koje bi ukazivale na moguće falsifikovanje. u suštini. 21. ako nije predviđeno plaćanje na drugi način (“samo za obračun”). c) Dvadeset dana. takav ček postaje “prejudiciran” i povjerilac gubi regresna prava. dospjele i likvidne i stavljen je zahtjev za kompenzaciju. Plaćanje u gotovom (koristi se obrazac gotovinskog čeka) vrši se kod plaćanja licima koja nemaju otvorene račune (podizanje novca za plate. 18). dužan je provjeriti ček i ovlaštenje lica koje ga prezentira (verifikacija čeka i prava titulara). dnevnice i druga plaćanja obaveza u skladu sa propisima). Rokovi u kojima se prezentacija na isplatu mora izvršiti su sljedeći: a) Osam dana.utvrđenim rokovima. tražbine su istorodne. Po zakonu. Prednji rokovi važe za čekove koji se isplaćuju u našoj zemlji. a banka (trasat) obavezna je izvršiti isplatu čeka. d) Šezdeset dana. 2). ako je ček izdat u bilo kojoj zemlji izvan Evrope. Izuzetno cirkulirani ček može se podnijeti na isplatu i u roku od šest mjeseci od dana izdavanja. Najčešće se koristi prenos čekovne svote sa računa trasanta (dužnika po nekom ugovoru) u korist računa imaoca čeka (povjerioca iz ugovora). Prenos se vrši putem obračunskog (virmanskog) čeka na kome stoji klauzula “samo za obračun”.

cit. vrši odgovarajućim pravnim radnjama (podizanjem tužbe). Bartoš dr Milan i drugi. Njome se unaprijed stipuliše zabrana isplate svih čekova komitenta (trasanta) koje on vuče na banku trasata. kao i da se na ispravi konstatuje da je ček isplaćen. čl. odnosno zabranjuje trasatu da isplati čekovnu svotu iz njegovog pokrića korisniku čeka. pa i ček na donosioca. 252. Trasant mora isplatiti cijelu čekovnu svotu. ostvarivanje prava. Dalje. Opozivom trasant povlači svoj nalog (uput). 301 Isplata čeka se može vršiti predajom drugog čeka koji se vuče na drugu banku. može se opozvati poslije proteka roka za prezentaciju. može tražiti upis na čekovnoj ispravi. Isplatu čeka poslije proteka roka za njegovu prezentaciju na isplatu trasant može zabraniti putem opšteg ili pojedinačnog opoziva. trasat ima pravo zahtijevati predaju čeka. kao što je dužan imalac mjenice. op. Kod djelimične isplate obaveza prestaje u iznosu koji je trasat isplatio. Kad isplati ček. ali to može učiniti. Pojedinačni opoziv se odnosi na zabranu isplate svakog pojedinog čeka posebno. primiti djelimičnu isplatu. Za ostatak čekovne svote solidarno odgovaraju potpisnici čeka. str. Ako trasat odbije isplatu čeka koji je blagovremeno podnesen na isplatu. u pravilu. a kojima je protekao rok za prezentaciju. dok se ček na donosioca ne može opozvati i b) Opozivanje čeka nakon proteka roka za njegovu prezentaciju na isplatu (ZČ. Svaki ček. ako su korisnik čeka i trasat sa tim saglasni. Opoziv čeka može biti opšti ili generalni i pojedinačni ili individualni. cit. Opoziv čeka može izvršiti isključivo trasant (izdavalac) pod zakonom predviđenim uslovima. U ovom roku može se opozvati ček koji glasi na ime i ček po naredbi.kompenzacije. 18). U slučaju djelimične isplate. a ne može vršiti djelimičnu isplatu. Opšti opoziv obično se utvrđuje kao odredba generalnog ugovora o otvaranju čekovnog računa ili depozita zaključenog između banke i njenog komitenta. pa korisnik čeka isplatu može tražiti od trasanta i ostalih čekovnih potpisnika. I kada čekovnu svotu isplati trasant. 384 . 19). odbijanje treba da se konstatuje protestom. Korisnik čeka nije dužan. Ako je trasat isplatio cijelu čekovnu svotu. ako ne dođe do isplate čeka. Pravno dejstvo isplate čeka je isto kao i kod mjenice. 6. kao i posebnu priznanicu na djelimično isplaćeni iznos (ZČ. Kod opoziva čeka treba razlikovati dva slučaja: a) Opozivanje čeka prije roka određenog za njegovu prezentaciju na isplatu. prestaju obaveze ostalih regresnih dužnika. op. isplaćuje u cijelosti. prestaju obaveze svih čekovnih dužnika. 102. Čekovna svota se. Opozivanje čeka Opozivanje čeka je radnja nepoznata u mjeničnom pravu. čl. Opoziv čeka prije roka određenog za prezentaciju (ček 301 Krulj dr Vrleta.str.

odbijanja obračuna. mora biti učinjen prije nego što protekne rok za prezentaciju čeka na isplatu. čl. 7. U pogledu forme protesta. sudske nadležnosti i postupka vrijede pravila mjeničnog prava. Klauzulu mogu upisati trasant. U odnosu na mjenicu. Trasant može odgovarati za prouzrokovanje štete korisniku čeka. ako bi raspolagao pokrićem (u obimu čekovne svote) i nakon isteka roka za prezentaciju. jer trasat nije potpisnik čeka. Pravila mjeničnog prava o notifikaciji (obavještavanju) primjenjuju se i kod čeka (ZČ. Korisnik čeka koji ni toga dana ne podigne protest gubi pravo na regres prema ostalim potpisnicima čeka. pa korisnik i ne može zahtijevati isplatu čeka. Protest I kod čeka postoji čekovnopravna radnja podizanje protesta radi očuvanja regresnih prava. potpisanom i datiranom izjavom trasata na čeku kojom odbija isplatu i datiranom potvrdom obračunske ustanove kojom se utvrđuje da je ček bio podnesen na vrijeme i da nije namiren (ZČ. odbijanja isplate u naznačenoj valuti te perkvizicioni protest imaoca duplikata čeka (ne i kopije) radi pribavljanja originala. trasat je u obavezi da izvrši isplatu čekovne svote. pa ne bude isplaćen. indosant ili avalist sa pravnim dejstvima kao i kod mjenice. a ne čekovnopravne. Po proteku roka za prezentaciju čeka na isplatu. uži je krug razloga zbog kojih se može podignuti protest pošto nema akceptiranja čeka. a nije pravovaljano opozvao ček (ZČ. između njih nema pravnog odnosa. uključujući i izjavu na čeku i potvrdu obračunske ustanove. takva isplata ne ide na teret trasantovog pokrića. 18). Ako je ček podnesen na isplatu posljednjeg dana roka određenog za prezentaciju. Ta obaveza postoji prema trasantu je građanskopravne prirode. odbijanja isplate protestnih troškova. Ako trasat isplati ček nakon opoziva (zabrane). Odbijanje isplate može se utvrditi na tri načina: putem javne isprave (protest zbog neisplate).na ime i po naredbi) vrši se pojedinačnim opozivom. čl. protest se može podići još samo prvog radnog dana koji dolazi. I sama izjava trasata na čeku kojom odbija isplatu mora biti upisana u registar protesta uz odgovarajući upis na čeku ili njegovom alonžu (ZČ. 385 . odnosno prenosa sa računa trasanta u korist računa imaoca čeka (kod obračunskog ili bariranog čeka). Obaveza trasata prema korisniku čeka ne postoji. 26). 21). čl. Korisnik čeka može biti oslobođen obaveze na podizanje protesta ako je u ispravi upisana klauzula “bez troškova” ili “bez protesta”. 19). čl. ako ček nije opozvan. Protest zbog neisplate. Protest se može podignuti zbog: odbijanja isplate ili djelimične isplate.

avalisti) ne dijele između sebe teret isplaćene čekovne obaveze (kao što je pravilo u građanskom pravu). Jedino su čekovnopravne prirode odnosi između: trasanta i korisnika čeka. zastari. dopušteno je umnožavanje čekova izdatih u zemlji. trasanta i avalista ako bude odbijena isplata čeka koji je podnesen na vrijeme” (čl. Solidarna odgovornost se sastoji u tome što korisnik čeka može zahtijevati isplatu od čekovnih dužnika. indosatara) nema. indosanata i avalista i korisnika čeka te međusobni odnosi između regresnih dužnika. uopšte. čl. bilo pojedinačno. i nije dužan držati se reda kojim su oni potpisivali čekovnu ispravu. regresni zahtjev obuhvata čekovnu svotu. Nasuprot tome. regresira se u cjelini od lica čiji se potpis nalazi ispred njegovog potpisa. Prestankom čekovne odgovornosti ne znači da prestaje njegova odgovornost po građanskom pravu (može uslijediti tužba iz osnovnog posla). Svi oni odgovaraju korisniku čeka samostalno i solidarno. između trasata (banke) i korisnika čeka (remitenta. Regresni dužnici (trasant. Što se tiče odgovornosti trasata (banke). a plativih u 386 . Odgovornost potpisnika u čekovnom poslu uglavnom je ista kao i kod mjenice. nego jednostavno cijelu obavezu prevaljuju (prebacuju) jedan na drugog. izdavaoca čeka. Pri tome važe sljedeća pravila: nije dopušteno umnožavanje čekova u unutrašnjem pravnom prometu. u nekim slučajevima zahtijeva umnožavanje čeka kako bi se ubrzala i olakšala njegova cirkulacija. Bez obzira na nevažnost potpisa drugih lica iz materijalnopravnih razloga potpisnik na čekovnoj ispravi samostalno odgovara. zateznu kamatu od dospjelosti i troškove. Osnovno pravilo čekovnog prava jeste da se obaveza i odgovornost zasnivaju potpisom na čekovnoj ispravi. Uslov za to jeste blagovremeno podizanje protesta ili konstatacija o neisplati čeka na drugi način (izjava trasata na čeku ili potvrda obračunske ustanove). po čekovnom pravu. trasant “odgovara za isplatu” svakom korisniku čeka (ZČ.8. Umnožavanje čeka Pravni saobraćaj sa čekovima. kao i sa mjenicom. U čekovnom pravu naročita je odgovornost trasanta. indosanti. od više njih ili svih zajedno. Pošto trasatovog potpisa nema (isključen akcept). Inače. pa prema tome nema ni obaveze niti odgovornosti trasata prema korisniku čeka. 9). “imalac čeka može vršiti regres protiv indosanata. njegova obaveza prema trasantu nije čekovnopravne nego građanskopravne prirode (obaveza iz ugovora). Kao tvorac čeka (bezuslovnog naloga) za isplatu iz njegovog pokrića. On se te odgovornosti ne može osloboditi ni na koji način jer svaka odredba u čekovnoj ispravi kojom bi se trasant oslobađao odgovornosti za isplatu smatra se da nije napisana. Regres Prema Zakonu o čeku. 22). 9. Njegova odgovornost prestaje kad ček isplati trasat (banka) ili on u regresnom postupku ili kad potraživanje. Ko plati. pravnog odnosa. Potpisom se stvara samostalan čekovni odnos koji je nezavisan od drugih učesnika. i ona je specifična kod čeka.

bez obzira na samostalnu i solidarnu odgovornost svakog potpisnika. primjenom teorije pravnog privida postaje zakoniti imalac čeka i stiče pravo potraživanja upisano u čekovnu ispravu (ZOO. IV OSTALE ČEKOVNE RADNJE 1. Međutim. naprijed izložene. 26). na terenu prava problem se postavlja kod čekova na donosioca pošto je gotovo nemoguće podnijeti sudu valjan dokaz o identifikaciji takvog čeka. svaki primjerak vrijedi kao poseban ček. a) Regresna tužba je čekovna tužba koja se podiže kada su provedene sve radnje. Amortizacija čeka Razlozi za amortizaciju čeka su isti kao i kod mjenice pa se pravila mjeničnog prava u svemu primjenjuju (ZČ. koji je ček stekao kada je on izašao iz ruke izdavaoca ili ranijeg imaoca čeka i bez njegove volje. Ako je zalog konstituisan pismenom izjavom. kao i procesna pravila Zakona o vanparničnom postupku. koje su građanskopravnog karaktera jer se pravni osnov za njihovo podizanje nalazi izvan čekovnog odnosa (odnos na bazi koga je izdat ili prenesen ček. postoje tri vrste tužbi: regresna tužba koja je čekovnopravna tužba jer ima osnov u čekovnom odnosu. čl. tužba iz osnovnog posla i tužba zbog neosnovanog obogaćenja. u slogu svakog primjerka mora se staviti njegov tekući broj. čl. odnosno pravni osnov je u neopravdanom obogaćenju). u protivnom. Tužbe kod čeka Korisnik čeka zaštitu svojih prava može ostvariti tužbom. kao i u mjeničnom pravu. 26). ček na donosioca ne može se uopšte umnožavati (ZČ. postoji privilegovan položaj povjerioca. Zavisno od pravnog osnova zaštite i prema kome su usmjerene. čl. Obični prepisi (kopije) mogu se praviti i imaju pravnu snagu običnog dokaznog sredstva. Na pravo zaloge i pridržaja kod čeka primjenjuju se pravila mjeničnog prava (ZČ. Inače. Obezbjeđenje potraživanja Obezbjeđenje čekovnog potraživanja može biti. čl. Čekovno pravo ne poznaje ustanovu prepisa čeka kao hartije od vrijednosti. Podiže se protiv regresnih dužnika uključujući i trasanta. ali je izostala naplata čekovne svote. 23). 3. 387 . Kada se ček umnožava. Problem je tim veći što savjesni pribavilac čeka na donosioca. na sve ostalo primjenjuju se pravila o umnožavanju mjenice (ZČ. 26). čl. 2.inostranstvu (nostro čekovi) pod uslovom da glase na ime ili po naredbi. putem zaloge i pridržaja (retencije). 239).

čl. prvo. I u čekovnom pravu može doći do neosnovanog obogaćenja. pa ako nisu ispunjeni uslovi za njeno podizanje. Ne postoji mogućnost kumulacije zahtjeva. za razliku od mjenice ček nije potpuno apstraktni pravni posao i hartija od vrijednosti pa se održava veza između čekovnog posla i osnovnog posla. tužba se može podići protiv lica sa kojim je korisnik čeka (remitent. Korisniku čeka. temelj izdavanja čeka. U slučaju da se tužba podiže kada je nastalo prejudiciranje čeka ili su zastarjela čekovna prava. Korisnik čeka tužbu može podići samo protiv trasanta i svog neposrednog indosanta (pasivno legitimisana lica).b) Tužba iz osnovnog posla je redovna građanska (parnična) tužba čiji je pravni osnov. da trasant ili indosant nešto ostvare. Prodavac može postupiti dvojako: prvo. kao što je rečeno. Primjer: za isporučenu robu iz ugovora o prodaji kupac izdaje prodavcu ček na iznos prodajne cijene. Osim toga. Dakle. 25). a zauzvrat ne učine odgovarajuću protučinidbu. njihove se obaveze po čeku mogu ugasiti ili da je protekao rok za ostvarivanje čekovnih prava ili je nastupila zastara. indosatar) zaključio neki pravni posao pa traži izvršenje obaveze. za naplatu ugovorene cijene. da korisnik čeka zadržava svoja prava iz čeka prema trasantu i kada nije podigao protest (izgubio regresna prava prema indosantima i avalistima). kao u nekim drugim zemljama. stoji na raspolaganju tužba iz osnovnog posla. U takvoj situaciji oni su se neopravdano obogatili pa je korisniku prava data mogućnost zaštite ovom tužbom. da kao korisnik čeka preduzme sve radnje radi očuvanja regresnih prava prema indosantima (ako je bilo prenosa) i trasantu (kupcu) i naplatu zahtijeva regresnom tužbom i drugo. za što mu stoji na raspolaganju tužba iz osnovnog posla. c) Tužba zbog neosnovanog obogaćenja je takođe građanskopravna tužba. Važno je istaći da se tužba zbog neosnovanog obogaćenja podiže u slučaju kada nema mjesta tužbi iz osnovnog posla (ZČ. u poslu koji je bio razlog izdavanja ili prenosa čeka. Osnovni posao je ugovor o prodaji. čl. Zakon o čeku nije predvidio rješenje. Za podizanje tužbe iz osnovnog posla moraju biti ispunjeni određeni uslovi: da sporazumom sa trasantom ili indosantom korištenje ove tužbe nije isključeno i da je korisnik čeka vratio čekovnu ispravu licu protiv koga podiže tužbu. Razlog za postojanje tužbe iz osnovnog posla je u tome što. zakon je dao mogućnost korištenja ove tužbe u dvije situacije: a) umjesto regresne tužbe koju korisnik čeka neće da koristi i b) kada je ček postao prejudiciran ili su prava iz čeka zastarjela po čekovnom pravu. da kupca tuži za izvršenje ugovora o prodaji. tada može istaći tužbu zbog