Prof. dr. Miloš Trifković Prof. dr. Milić Simić Doc. dr. Veljko Trivun

POSLOVNO PRAVO UGOVORI, VRIJEDNOSNI PAPIRI I PRAVO KONKURENCIJE

Ekonomski fakultet u Sarajevu Izdavačka djelatnost Fakulteta

Naziv djela: ”POSLOVNO PRAVO-UGOVORI, VRIJEDONOSNI PAPIRI I PRAVO KONKURENCIJE” Autori: Prof. dr. Miloš Trifković Prof. dr. Milić Simić Doc. dr. Veljko Trivun Redaktor: Doc. dr. Veljko Trivun Izdavač: Ekonomski fakultet u Sarajevu Izdavačka djelatnost Fakulteta Glavni urednik: Dekan: Prof. dr. Muris Čičić Urednik: Prof. dr. Hasan Muratović Recenzenti: Akademik, Krneta dr. Slavica, redovni profesor Pravnog fakulteta u Sarajevu Mirko dr. Vasiljević, redovni profesor Pravnog fakulteta u Beogradu Lektor: Amra Trivun Obrada teksta: Mia Mrgud Godina izdavanja i štampanja: 2004. Tiraž: 600 primjeraka Štampa: VMG Grafika, d.o.o. Mostar Odgovorno lice štamparije: Vencel Pralas

Napomene autora Već duže vremena se osjeća potreba za novim izdanjem udžbenika "Poslovno pravo " koji reguliše materiju ugovornog prava, hartija od vrijednosti i prava konkurencije. Posljednje izdanje, iz 1997.g. pretrpjelo je značajne izmjene. Osnovni su razlozi izmjene pozitivnih propisa kao i donošenje niza novih. Ugovori koji se odnose na materiju prevoza robe zračnim putem i prevoza morem više se ne nalaze u ovom udžbeniku. S obzirom na to da nisu ni bili dio ispitne materije svoje će mjesto naći u udžbeniku Međunarodnog poslovnog prava. U ovom izdanju kao autor se po prvi put pojavljuje docent dr. Veljko Trivun koji je izvršio redakciju cjelokupnog teksta i usklađivanja vezana za izmjenu i donošenje novih zakonskih propisa. Izmjene su posebno izvršene kod slijedećih pravnih instituta: ugovor o građenju, ugovor o licenci, hartije od vrijednosti i pravo konkurencije. Ostala materija ovog udžbenika je pretrpjela izmjene u manjoj mjeri. Obrađen je i izmijenjen je i dio koji se odnosi na ugovor o osiguranju. Tvorac ovog dijela udžbenika je bio prof. Aziz Sultanović koji se, od ovog izdanja, više ne pojavljuje kao autor. Na žalost, profesor Aziz Sultanović, kao utemeljitelj discipline privrednog, odnosno poslovnog prava na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu, od prošle godine, nije više među živima. Brojnim generacijama studenata, ekonomista, pravnika, kao i kolega po profesiji i struci ostaće u pamćenju kao vrstan znalac materije koja se nalazi pred Vama. Kao i ranije izdanje ovaj udžbenik je, prije svega, namijenjen studentima Ekonomskog fakulteta u Sarajevu. Nadamo se da će se ovaj udžbenik koristiti i na drugim fakultetima kao obavezna literatura, što je bio slučaj i do sada. Nezaobilazna veza akademske sfere sa privrednim tokovima i pravnom praksom i ovaj put je uvažavana. Autori su mišljenja da će i stručnjaci iz privrede dijeliti isti stav. Zahvalnost dugujemo svima koji su pomogli u izdavanju ovog udžbenika. Autori Sarajevo, oktobra 2004.g.

SADRŽAJ

strana DIO PRVI UGOVOR O PRODAJI GLAVA PRVA POJAM, ZAKLJUČIVANJE I ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI POJAM UGOVORA O PRODAJI 1. Pojam prodaje 1.1. Posao prodaje i ugovor o prodaji 1.2. Definicija ugovora i njegove vrste 2. Osobina i djejstvo ugovora o prodaji 2.1. Osobine ugovora 2.2. Dejstvo ugovora ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. Primjena opštih pravila 2. Postupak zaključivanja ugovora 3. Posebne tehnike zaključivanja ugovora 3.1. Standardni ugovori 3.2. Zaključnica 3.3. Porudžbina BITNI ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI 1. Pojam i vrste 2. Predmet 2.1. Stvar kao predmet prodaje 2.2. Količina 3. Cijena 3.1. Pojam, struktura i način određivanja cijene 3.2. Određivanje cijena prinudnim aktom 3.3. Određivanje cijene ugovorom 3.4. Određivanje cijene dispozitivnim propisom 3.5. Promjena cijene NEBITNI ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI 1. Pojam i vrste 2. Kvalitet 2.1. Pojam kvaliteta 2.2. Određivanje kvaliteta prinudnim propisom 2.3. Određivanje kvaliteta ugovorom 2.4. Određivanje kvaliteta dispozitivnim propisom 3. Ambalaža 4. Transportne klauzule 21 21 21 21 21 21 21 21 23 23 23 24 24 24 26 26 26 27 27 27 28 28 29 30 30 31 31 32 32 34 34 35 35 35 36 38 38 39

I

II

III

IV

1

I II

III

IV

V

GLAVA DRUGA OBAVEZE PRODAVCA UOPŠTE O OBAVEZAMA PRODAVCA 1. Vrste obaveza 2. Karakter obaveza prodavca ISPORUKA 1. Pojam isporuke 2. Predmet isporuke 3. Mjesto isporuke 3.1. Pojam mjesta isporuke 3.2. Mjesto isporuke i u širem smislu 3.3. Mjesto isporuke u užem smislu 4. Način isporuke 4.1. Pojam i vrste 4.2. Realna jednokratna isporuka 5. Vrijeme isporuke 5.1. Pojam 5.2. Vrijeme jednokratne isporuke 5.3. Vrijeme sukcesivne isporuke 5.4. Istovremenost isporuke i plaćanja 6. Dejstva isporuke - prelaz rizika 6.1. Pojmovna određenja 6.2. Prelaz rizika kada kupac nije u docnji 6.3. Prelaz rizika kada je kupac u docnji GARANCIJA ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE 1. Pojam i vrste materijalnih nedostataka 1.1. Pojam materijalnih nedostataka 1.2. Vrste materijalnih nedostataka 2. Garancija za materijalne nedostatke 2.1. Pojam garancije 2.2. Uslovi za postojanje garancije GARANCIJA ZA PRAVNE NEDOSTATKE (ZAŠTITA OD EVIKCIJE) 1. Pojam i vrste pravnih nedostataka 2. Pojam garancije za pravne nedostatke i uslovi za njeno postojanje ISPOSTAVLJANJE FAKTURE 1. Pojam fakture i obaveza njenog ispostavljanja 2. Obaveznost jednostrano unesenih klauzula GLAVA TREĆA OBAVEZE KUPCA UOPŠTE O OBAVEZAMA KUPCA 1. Vrste obaveza 2. Karakter obaveza kupca PREGLED ROBE

41 41 41 41 41 42 42 42 44 44 44 45 45 45 46 47 47 47 49 50 51 51 52 52 53 53 53 54 55 55 56 57 57 58 59 59 60 63 63 63 63 63 64

I II

2

III IV

1. Pojam pregleda 1.1. Pojam provjere materijalnih nedostataka 1.2. Pojam provjere pravnih nedostataka 2. Subjekti pregleda robe 3. Mjesto pregleda robe 4. Vrijeme pregleda robe 5. Način pregleda robe PRIJEM ISPORUKE 1. Pojam prijema isporuke 2. Sadržaj obaveze prijema isporuke PLAĆANJE CIJENE 1. Pojam obaveze plaćanja 1.1. Deficinija i kvalifikacija obaveze 1.2. Sadržaj obaveze plaćanja 1.3. Primjena opštih pravila o novčanim obavezama 2. Način plaćanja 2.1. Uopšte o načinu plaćanja 2.2. Instrumenti plaćanja 2.3. Tipovi načina plaćanja 3. Vrijeme izvršenja isplate 3.1. Vrijeme plaćanja 3.2. Vrijeme isplate 4. Mjesto plaćanja 4.1. Određivanje mjesta plaćanja 4.2. Promjena mjesta plaćanja GLAVA ČETVRTA PRIGOVORI UOPŠTE O PRIGOVORIMA 1. Pojam prigovora 2. Vrste prigovora REKLAMACIJA ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE 1. Pojam reklamacije 2. Način reklamiranja 3. Mjesto reklamiranja 4. Vrijeme reklamiranja REKLAMACIJA NA PRAVNE NEDOSTATKE 1. Pojam reklamacije 2. Specifičnosti režima reklamacije na pravne nedostatke GLAVA PETA ODGOVORNOST PRODAVCA ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA ISPORUKOM 1. Pojam docnje i odgovornosti za docnju sa isporukom 1.1. Pojam docnje sa isporukom 1.2. Pojam odgovornosti za docnju sa isporukom

64 64 65 65 67 68 70 72 72 72 73 73 73 73 74 76 76 76 78 79 79 80 81 81 82 83 83 83 83 83 84 84 84 86 86 88 88 88 91 91 91 91 91 92

I II

III

I

3

II

III

2. Odgovornost za docnju sa jednokratnom realnom isporukom 2.1. Odgovornost kod nefiksnih poslova 2.2. Odgovornost kod fiksnih poslova 3. Odgovornost za docnju sa isporukom obroka 3.1. Količina nije bitan elemenat ugovora 3.2. Količina je bitan elemenat ugovora 4. Odgovornost za docnju sa predajom dokumenata ODGOVORNOST ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE 1. Pojam odgovornosti za materijalne nedostatke 2. Prava kupca 2.1. Zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora 2.2. Zahtjev za sniženjem cijene 2.3. Zahtjev za raskid ugovora 2.4. Obim vršenja prava na popravljanje štete 3. Obaveze kupca ODGOVORNOST ZA PRAVNE NEDOSTATKE 1. Pojam odgovornosti za pravne nedostatke 2. Prava kupca 2.1. Zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora 2.2. Zahtjev za srazmjernim sniženjem cijene 2.3. Raskid ugovora 2.4. Pomoć u parnici 2.5. Priznavanje očito osnovnog prava trećeg lica GLAVA ŠESTA ODGOVORNOST KUPCA ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA SLANJEM AMBALAŽE 1. Pojam docnje kupca sa slanjem ambalaže i odgovornost kupca za nju 2. Prava prodavca ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA PRIJEMOM ISPORUKE 1. Pojam docnje sa prijemom isporuke i odgovornosti za nju 2. Predaja robe na čuvanje 3. Prodaja robe 4. Raskid ugovora DOCNJA KUPCA SA PLAĆANJEM CIJENE 1. Pojam docnje sa plaćanjem cijene i odgovornost kupca za nju 2. Docnja kupca sa plaćanjem cijene prije prijema isporuke 3. Docnja kupca sa plaćanjem nakon prijema isporuke DIO DRUGI UGOVORI O USLUGAMA U PROMETU ROBE GLAVA PRVA TRGOVINSKO POSREDOVANJE (MEŠETARENJE) POJAM POSLA I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA

93 93 95 96 96 97 98 98 98 99 99 100 101 102 103 105 105 105 105 106 106 106 107 109 109 109 109 109 110 110 111 111 113 113 113 114 115 117 117 117 117 117

I

II

III

I

4

II

III

IV

1. Pojam posla 2. Zaključivanje ugovora BITNI ELEMENTI 1. Ličnost posrednika 2. Predmet ugovora 3. Cijena OBAVEZE STRANAKA 1. Obaveze posrednika 1.1. Dovođenje u vezu zainteresovanih stranaka 1.2. Postupanje po nalogu 1.3. Postupanje pažnjom dobrog privrednika - stručnjaka 1.4. Posrednički dnevnik 1.5. Posrednički list 1.6. Čuvanje poslovne tajne 1.7. Obavještavanje o stanju na tržištu 2. Obaveze nalogodavca 2.1. Plaćanje provizije 2.2. Naknada troškova 2.3. Trpljenje posrednikovih prava zaloge, pridržaja i prvenstva naplate ODGOVORNOST STRANAKA 1. Odgovornost posrednika 2. Odgovornost komitenta GLAVA DRUGA TRGOVINSKO ZASTUPNIŠTVO POJAM I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O TRGOVINSKOM ZASTUPANJU 1. Pojam ugovora 2. Zaključivanje ugovora BITNI ELEMENTI 1. Ličnost trgovinskog zastupnika 2. Predmet ugovora 3. Cijena OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. Obaveze agencije 1.1. Iznalaženje saugovarača 1.2. Učestvovanje u sklapanju poslova 1.3. Davanje obavještenja 1.4. Vođenje knjige ugovora 1.5. Staranje o interesima nalogodavca 1.6. Primanje izjava od saugovarača 1.7. Poslovna tajna 1.8. Vraćanje stvari primljenih od komitenta 1.9. Polaganje računa 1.10. Trpljenje odbijanja posla

117 118 118 118 118 119 120 120 120 120 120 121 121 121 122 122 122 123 123 124 124 124 125 125 125 125 126 127 127 127 128 129 129 129 129 129 129 130 130 130 130 131 131

I

II

III

5

Trpljenje komisionarevih prava zaloge. Cijena OBAVEZE STRANAKA 1. Zaključivanje ugovora BITNI ELEMENTI 1.5. Obaveze komitenta 2.3.4.1. Odgovornost trgovinskog zastupnika 2.6. Ličnost komisionara 2. pridržaja i prvenstvene naplate 2.IV V VI 2. Podjela poslova 2. Odgovornost nalogodavca POSEBNE VRSTE TRGOVINSKOG ZASTUPANJA 1. pridržaja i prvenstva naplate ODGOVORNOST STRANAKA 1. Obavještavanje o poslu 1. Obavještavanje o relevantnim momentima 2. Postupanje po nalogu 1. Neisključiva i isključiva agencija 3. Obaveze komitenta 2. Čuvanje stvari 1.5. Predmet 3. Pojam posla 2.4.2. Obaveze komisionara 1. Troškovi 2. Plaćanje naknade (provizije) 2. Jemstvo za ispunjenje obaveze trećeg (komision star del 131 131 131 132 132 133 133 133 133 133 134 134 134 134 135 137 137 137 137 139 140 140 141 141 142 142 142 143 144 144 145 145 146 146 146 147 147 147 148 148 149 149 149 I II III IV V 6 . Predaja materijala potrebnih agentu 2. Odgovornost komisionara 2. Davanje sredstava za izvršenje naloga i avansa 2. Plaćanje cijene 2. Predaja rezultata posla 1.4. Prestanak ugovora sklopljenih na određeno vrijeme 2.2. Del credere zastupstvo PRESTANAK UGOVORA 1. Trpljenje agentovih prava zaloge. Prihvatanje komisionara kao saugovarača u komisiji ODGOVORNOST STRANAKA 1. Odgovornost komitenta POSEBNE VRSTE KOMISIONA 1.3.1.3. Prestanak ugovora sklopljenih na neodređeno vrijeme GLAVA TREĆA KOMISION POJAM I ZAKLJUČIVANJE KOMISIONOG POSLA 1. Zaštita komitentovih interesa 1.1.2. Čuvanje poslovne tajne 2.

Predmet posla 3. Predaja robe i dokumenata 2.2.6.11. Prodaja robe u kvaru 1. Osiguranje robe 1. Odgovornost ostavioca SKLADIŠNICA 1. Obaveze skladištara 1. Pojam i značaj skladišnice 2. Opoziv i otkaz naloga GLAVA ČETVRTA USKLADIŠTENJE POJAM I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O USKLADIŠTENJU 1. Izdavanje i prenos skladišnice 3. Odgovornost skladištara 2. Izdavanje potvrde 1. Izdavanje robe 1. Protest i amortizacija skladišnice DIO TREĆI UGOVORI O ORGANIZOVANJU PREVOZA STVARI GLAVA PRVA UGOVOR O ŠPEDICIJI (OTPREMANJU) 150 150 150 151 153 153 153 153 154 155 155 156 156 157 157 157 158 158 158 159 159 159 159 159 159 160 160 160 160 161 161 161 163 163 163 164 165 167 167 167 167 I II III IV V I PREVOZU 7 .3.7. Cijena usluga OBAVEZE STRANAKA 1. Pojam. Čuvanje robe 1.VI credere) 2. Konsignacija PRESTANAK UGOVORA 1. Vođenje skladišne knjige 1. Prijem robe 1.10. Postupanje po nalogu 1.8. Zaključivanje ugovora BITNI ELEMENTI UGOVORA O USKLADIŠTENJU 1. Upozorenje na mane 2.2. Plaćanje usluge ODGOVORNOST STRANAKA 1. Očuvanje prava ostavioca 1.4.3. Pregled robe pri prijemu i reklamacija 2. Obaveze ostavioca 2.5. Pregled robe 1.9.1. značaj i pravna priroda ugovora 2.1. Opšta pravila 2. Stranke 2.

Polaganje računa 2. Izvršenje carinskih radnji i plaćanje carina 1. Primalac 1. Postupanje sa pažnjom savjesnog i urednog privrednika 1. Obaveze komitenta 2. Značaj špedicije 3. Čuvanje stvari i zaštita prava 1. Obavještavanje o opasnim stvarima i dragocjenostima ODGOVORNOST I OBEZBJEĐENJE POTRAŽIVANJA 1. Osiguranje stvari 1. Bitni elementi ugovora OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1.I II III IV V POJAM. Zaključivanje ugovora za komitenta 1. Zbirna (skupna) špedicija GLAVA DRUGA UGOVOR O PREVOZU STVARI ŽELJEZNICOM POJAM UGOVORA I PRAVNI IZVORI 1. Ugovorne strane 1. Plaćanje naknade (provizije) 2.7.8. Rad po uputstvima 1.6.1.2. Predmet prevoza (stvari) 1.4. Zaključivanje ugovora 2. Prevozni i drugi troškovi 167 167 168 168 169 169 170 171 172 172 172 172 173 174 174 175 175 176 177 177 177 178 178 178 180 181 181 182 183 183 183 183 183 184 184 185 186 187 187 187 188 188 188 189 189 I II III 8 .1. Pravni izvori ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. Uputna stanica 1. Mjesto i datum 1. Špediterske isprave 3.6. Pojam ugovora 2.5.4. Ugovor je neformalan i realan 2. Pojam ugovora 2.5. Plaćanje troškova i novčanog predujma (avansa) 2. Izbor prevoznog puta (instradacija) 1. ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI 1. Ograničenje slobode ugovaranja ELEMENTI UGOVORA 1. Obaveze špeditera 1.3.2. Odgovornost špeditera 2. Fiksna (forfetna) špedicija 2. Obezbjeđenje potraživanja špeditera POSEBNI SLUČAJEVI ŠPEDICIJE 1. Bitni elementi ugovora 1. Tovarni list i prenosivi tovarni list 3.1.2. Pravni izvori ZAKLJUČIVANJE I BITNI ELEMENTI UGOVORA 1.3.3.

Uredan prevoz stvari 1.1. Franko carina 2. ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI 1.3. Obezbjeđenje uredne isporuke 2. Pojam ugovora 2. Prevozni put 2.1.11.7. Prijem i provjeravanje stvari (pošiljke) 1.5. Postupanje po nalozima 1. Plaćanje prevoznih troškova 3. Rok utovara 2.7.1. Vrste prevoza i ugovora 4. Vrijeme isporuke 2.2. Provjera pošiljke 2. Pouzeće 2. Utovar stvari 1.4.5. Prestanak ugovora 2. Izvještavanje o prispijeću stvari 1. Klauzula “ostaje na stanici” 2. Odnošenje stvari ODGOVORNOST STRANAKA 1. Nebitni elementi ugovora 2. Obavještavanje o namjeravanom prevozu 2. Mješoviti (kombinovani) prevoz 2. Značaj drumskog prevoza 3. Zastara potraživanja GLAVA TREĆA UGOVOR O PREVOZU STVARI DRUMOM (CESTOM) POJAM.9. Obaveze pošiljaoca 2.2.2. Smetnje 2. Obaveze primaoca 3.3.10. Rok isporuke 1.9.IV V VI 1. Čuvanje stvari 1.6.8. Obavljanje određenih radnji i spisak isprava 2. Plaćanje prevoznih troškova 3.2. Predaja stvari primaocu (izdavanje stvari) 1.4. Obavještavanje korisnika prevoza 1.7.1. Pravni izvori 189 190 190 190 190 190 190 191 191 191 191 191 191 192 192 192 193 194 194 195 196 197 197 199 199 199 199 200 200 201 201 202 202 202 206 206 206 207 209 209 209 209 209 210 211 I 9 .3. Obavještavanje o prispijeću pošiljke OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. Predaja stvari i tovarnog lica 2.10. Objavljivanje tarifa 2. Odgovornost pošiljaoca PRESTANAK PRAVA IZ UGOVORA 1.6. Odgovornost željeznice 2.8. Obaveze željeznice 1.

Odgovornost pošiljaoca PRESTANAK PRAVA IZ UGOVORA 1.1.2. Obavještavanje o prevozu i predaja potrebnih dokumenata 2.6. Pakovanje i označavanje stvari (priprema pošiljke) 2. Odgovornost stranaka DIO ČETVRTI LICENCA.2. Isporuka pošiljke primaocu (predaja stvari) 2.3. Plaćanje naknade za prevoz 3. Prevoz stvari 1. Obaveze pošiljaoca 2.5. Utovar stvari 2. Obaveze drumskog prevoznika 1. Pravni izvori ZAKLJUČIVANJE I ELEMENTI UGOVORA 1.1.4. GRAĐENJE I OSIGURANJE GLAVA PRVA UGOVOR O LICENCI 212 212 212 213 214 214 214 215 215 215 216 217 218 218 218 219 219 220 220 220 221 221 223 223 223 224 225 225 225 225 225 226 226 226 227 228 228 228 231 231 231 231 I II III 10 .1. Obaveze primaoca 3. Tovarni list 3. Istovar stvari ODGOVORNOST STRANAKA 1. Zaključivanje 2. Zastara potraživanja GLAVA ČETVRTA UGOVOR O PREVOZU STVARI U UNUTRAŠNJOJ PLOVIDBI (UNUTRAŠNJIM VODAMA) POJAM. Čuvanje stvari primljenih na prevoz 1.2. Obaveze stranaka 2.4. ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI 1. Odgovornost drumskog prevoznika 2. Stavljanje motornog vozila na raspolaganje pošiljaocu 1. Pojam ugovora 2. Značaj unutrašnje plovidbe 3. Plaćanje naknade za prevoz 3. Bitni elemetni ugovora OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. Prestanak ugovora 2.II III IV V ZAKLJUČIVANJE. TOVARNI LIST I ELEMENTI UGOVORA 1. Postupanje po uputstvima imaoca prava 1. Zaključivanje ugovora i isprave o prevozu 2. Bitni elementi ugovora OBAVEZE I ODGOVORNOST STRANAKA 1. Preuzimanje stvari na prevoz 1.3.

Davanje uputstava i objašnjenja 1. Obaveze primaoca licence 2.3. Podjela licenci 2.1. Pojam ugovora 2.1. Pravni režim za izbor saugovarača 3. Pojam posla 2. Pojam ugovora 2. Zaključivanje ugovora POJAM I BITNI ELEMENTI UGOVORA 1.2. Garancije za tehničke osobine predmeta licence 1. Investicioni program i tehnička dokumentacija 2. Prestanak protekom vremena 2.2. Izbor saugovarača 3. Prestanak subjektiviteta GLAVA DRUGA UGOVOR O GRAĐENJU POJAM UGOVORA I IZVORI PRAVA 1. Iskorištavanje predmeta licence 2. Obaveze uslovljene vrstom ugovora o licenci ODGOVORNOST STRANAKA 1.3.3. Stranke 2. Odobrenje za građenje 2. Izvori prava STRANKE I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. Otkaz 3.4. Obaveze davaoca licence 1.2. Forma ugovora OBAVEZE STRANAKA 1.1. Predmet ugovora 2. Javno nadmetanje 231 231 232 233 233 233 234 234 234 235 236 236 236 236 237 237 238 238 238 239 239 240 240 240 241 241 241 242 242 242 243 245 245 245 245 245 246 246 247 247 249 250 250 250 250 I II 11 . Podlicenca PRESTANAK UGOVORA O LICENCI 1.I II III IV V VI POJAM POSLA I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. Predaja predmeta licence 1. Prethodne radnje 2. Izvori prava 3.4. Odgovornost primaoca licence VRSTE LICENCI I PODLICENCA 1.3. Plaćanje naknade 2. Bitni elementi ugovora 2. Cijena 2.1. Subjekti ugovora 2. Sredstva za izgradnju 3.1. Odgovornost davaoca licence 2.2.2. Garancija za pravne osobine prenesenog prava 2.

2. Ostale posebne vrste ugovora o građenju PRESTANAK UGOVORA 251 252 252 253 253 254 254 255 256 256 257 257 258 258 258 258 259 260 260 260 261 261 261 262 263 263 263 263 264 264 265 265 265 266 266 267 268 268 268 269 269 270 270 271 272 12 . Primopredaja objekta. Čuvanje gradilišta 7. Plaćanje u toku izvođenja radova 4.2. Rok 4. Pridržavanje projektne dokumentacije 3. Tehnički pregled i odobrenje za upotrebu 2.1. Uređenje gradilišta PREDAJA OBJEKTA 1. Premija izvođača 6. Odgovornost projektanta.3.1. Vođenje knjiga o građenju 3. Superkolaudacija ODGOVORNOST UČESNIKA U POSLU 1. Cijena 2.3. Neposredna pogodba 4. Uvođenje izvođača u posao 3.4. Prethodne obaveze 2.4. Prethodne obaveze 2. Ugovorna kazna 5. Obavještavanje o višku radova 5. Građevinski nadzor 4. Uopšte o odgovornosti učesnika u poslu 2. odnosno radova 3.2. Zaključivanje ugovora BITNI ELEMENTI UGOVORA 1. Plaćanje prije početka radova 4. Pravni karakter obaveze 3.III IV V VI VII VIII IX 3. “Ključ u ruke” 2. Pisana forma ugovora OBAVEZE INVESTITORA 1. Garantni rok za kvalitet radova 7. Plaćanje nakon završetka radova OBAVEZE IZVOĐAČA 1. Omogućavanje nadzora 6. Predmet 2. Solidno izvođenje radova 3. Plaćanje cijene 4.1. Upotreba odgovarajućeg materijala 3. davaoca mišljenja o zemljištu i investitora 3.3. Određivanje cijene 2. Promjena cijene 3. Odgovornost građevinara POSEBNE VRSTE POSLA 1. Prikupljanje ponuda 3. Rokovi izgradnje 4.

4. Jednostrani raskid ugovora GLAVA TREĆA UGOVOR O OSIGURANJU POJAM I ZNAČAJ 1. Ostale obaveze osiguravača KUMULIRANJE ZAHTIJEVA ZA NAKNADU I VIŠESTRUKO OSIGURANJE 1. Pojam reosiguranja 2. Ugovarač osiguranja 2.2. Trajanje osiguranja OBAVEZE STRANAKA 1. Predmet osiguranja 3. Rizik 4.4. Prestanak ugovora po sili zakona 272 272 273 273 273 273 276 276 278 279 280 281 281 281 283 283 284 285 286 288 289 290 290 290 292 293 294 294 294 299 300 300 301 301 301 302 303 303 304 306 306 307 308 308 I II III IV V VI VII 13 . Izvori prava. Osiguranje imovine 3. Posao osiguranja i njegov ekonomski značaj 2. Pravna priroda posla osiguranja 2. Lica u ugovoru o osiguranju 1. Obavještenje o osiguranom slučaju i promjeni rizika 1. Višestruko i dvostruko osiguranje PODJELA OSIGURANJA 1.3.1.3.2. Osigurana suma 6. Obaveze osiguranika 1. Premija 5.2. Plaćanje naknade 2. Plovidbeno osiguranje 5. Osiguranje lica 4.1. Kumuliranje zahtijeva za naknadu 2.1. Obaveze osiguravača 2. posao i ugovor o osiguranju 2. Kriteriji podjele 2. Plaćanje premije 1. Obavezno osiguranje REOSIGURANJE 1. Zaključivanje i oblik ugovora 2.1.2.3. Osiguravač 1. Primjena opštih pravila 2. Ugovor o osiguranju 2. Vrste reosiguranja PRESTANAK UGOVORA O OSIGURANJU 1. Davanje podataka o riziku 1. Stranke 1. Staranje o osiguranom predmetu 2.1. Polisa osiguranja ELEMENTI UGOVORA 1.

1. Korporacione hartije 2. Teorija ugovora VRSTE HARTIJA OD VRIJEDNOSTI 1. Hartije od vrijednosti prema nosiocu prava iz hartija 3. Stvarnopravne hartije 2. Uopšte o prenosu hartija od vrijednosti 2. Prenos predajom (tradicijom) PRESTANAK PRAVA IZ HARTIJA OD VRIJEDNOSTI 1. Hartije od vrijednosti prema dospjelosti 5. Kriteriji podjele 2. Hartije od vrijednosti na ime 3. Bitni sastojci (elementi) 309 311 311 311 311 311 311 312 314 316 316 316 317 317 318 320 320 320 320 320 321 321 321 322 322 323 323 325 325 325 326 328 328 329 329 331 331 331 331 332 333 333 334 I II III IV V I II 14 .2. Pojam mjenice 2. Teorija omisije 2.3. Značaj hartija od vrijednosti 4.2. Teorija emisije 4. Specijalni načini prestanka prava GLAVA DRUGA MJENICA POJAM I FUNKCIJE MJENICE 1. Ostale vrste hartija od vrijednosti PRENOS HARTIJA OD VRIJEDNOSTI 1. Prenos indosamentom (indosmanom) 4.1. Hartije od vrijednosti na donosioca 3. Pojam i osobine 3. Ekonomske funkcije mjenice SASTOJCI (ELEMENTI) MJENICE 1. Teorija kreacije 3. Pravni izvori (vrela) 2. Hartije od vrijednosti po naredbi 4.2. Obligacionopravne hartije 3. Bitni elementi (sastojci) hartija od vrijednosti OSNOVNE TEORIJE O HARTIJAMA OD VRIJEDNOSTI 1. Hartije od vrijednosti prema sadržini prava 2. Prestanak prema opštim pravilima 2. Postavljanje problema 2. Cesija 3. Prestanak ugovora jednostranim raskidom DIO PETI HARTIJE OD VRIJEDNOSTI (VRIJEDNOSNI PAPIRI) GLAVA PRVA ZAJEDNIČKI PRAVNI ELEMENTI HARTIJA OD VRIJEDNOSTI UOPŠTE O HARTIJAMA OD VRIJEDNOSTI 1.3.

7. Kasatorna klauzula 5. Mjenično jemstvo (aval) 6. Uopšte o bitnim elementima mjenice 2.7.6. Podatak o broju mjeničnog primjerka (duplikatna klauzula) 5. Oznaka u tekstu da je isprava mjenica 2. Klauzula “bez troškova” ili “bez protesta” 5. Dan i mjesto izdavanja 3. Ime remitenta 2.10.3. Isplata (plaćanje) mjenice 7.5. Prijem mjenice (prihvat. Rekta indosament 3.7. akcept) 5. Cesija i indosament 3. Avizna klauzula (avizo ili klauzula o izvještaju) 5.1. Izdavanje mjenice 3. Uopšte o mjeničnim radnjama 2. Bezuslovan nalog da se isplati određena svota novca 2. Založni indosament 3. Oznaka adrese MJENIČNE RADNJE 1. Označenje dospjelosti 2.1.2.4.9.6.3. Klauzula o pokriću (revalirajuća klauzula) 5.5.1. Pretpostavljeni bitni sastojci mjenice 4. Klauzula o kamati 5. Pozivna i spontana intervencija 9.2. Puni indosament 3. Klauzula “bez obaveze” ili “bez regresa” 5. Nebitni sastojci mjenice (mjenične klauzule) 5. Prokura indosament 3. Ime trasata 2. Protest 9. Prenos mjenice 3. Povratni indosament 3. Indosament sa klauzulom straha 4.6.11.8.4. Oznaka “po naredbi” 5.8.2. Domicilirana mjenica 5. Intervencija zbog neakceptiranja i intervencija zbog 334 334 335 335 336 336 337 338 339 339 340 341 341 341 341 342 342 342 343 343 343 343 343 343 344 344 345 346 346 346 346 347 347 348 348 348 348 351 352 354 356 357 358 358 15 . Bjanko indosament 3.8.12.9.2. Potpis izdavaoca mjenice (trasanta) 2.5. Regres 8. Klauzula o moneti (klauzula o efektivnosti) 5. Intervencija 9.1. Rekta klauzula (negativna klauzula po naredbi) 5.III 2.4. Klauzula valute (valutna klauzula ili klauzula o o primljenoj vrijednosti) 5. Mjesto plaćanja 2.3.

4. Pojedini bitni elementi 2.1.1. Obezbjeđenje mjeničnog potraživanja (pravo zaloga i pridržaja) OSTALE MJENIČNE RADNJE (MJENIČNI ZAHTJEVI) 1. Mjenice kod kojih se jedno lice pojavljuje u više uloga ZASTARJELOST I PRESTANAK MJENIČNIH PRAVA I OBAVEZA 1. Uopšte o bitnim elementima 1. Nebitni sastojci ČEKOVNE RADNJE 1.2. solo) mjenica 3. Prenos indosamentom 3.2. robna) mjenica 5. Bjanko (blanko) mjenica 4. Zastarjelost 2. Finansijska mjenica 6. Opozivanje čeka 360 361 362 362 363 364 365 365 365 366 367 367 368 368 369 370 370 370 373 373 373 373 374 375 376 376 376 376 377 378 378 379 380 380 381 382 382 382 382 384 I II III 16 . Izdavanje čeka 3. Umnožavanje i prepisi mjenice 11. Poslovna (trgovačka. Uopšte o prenosu čeka 3. Neosnovano obogaćenje i drugi zahtjevi (zahtjevi građanskopravne prirode) VRSTE MJENICE 1. Sličnosti i razlike sa mjenicom BITNI I NEBITNI SASTOJCI (ELEMENTI) ČEKA 1. Komisiona mjenica 8. Bitni sastojci 1.IV V VI neisplate 10. Prenos čeka predajom 4. Cirkulaciona mjenica 7. Aval (jemstvo) 5. Ekonomska uloga čeka 3. Kriteriji podjele 2. Prestanak mjeničnih prava i obaveza GLAVA TREĆA ČEK POJAM. Vlastita (sopstvena. Uopšte o čekovnim radnjama 2. Mjenične tužbe i prigovori 3. Prenos čeka cesijom 3.3. EKONOMSKA ULOGA I SLIČNOSTI I RAZLIKE SA MJENICOM 1. Pojam čeka 2. Prenos čeka 3. Amortizacija mjenice 2. Isplata čeka 6.

Regres 9. Obveznice prema roku dospjevanja 5. Izdavanje i emisija 2. Isplatni (gotovinski. Pojam obveznice 2. Obveznice prema položaju izdavaoca (emitenta) 4. Obveznice prema načinu amortizacije 6. Umnožavanje čeka OSTALE ČEKOVNE RADNJE 1.7. Amortizacija i promjene VRSTE OBVEZNICA 1.2. Pravne karakteristike DIJELOVI I BITNI SASTOJCI OBVEZNICE 1. Cirkulacioni (cirkularni) ček 2. blagajnički) ček 2. Obezbjeđenje potraživanja 3. Amortiazcija čeka 2. Obveznice prema mogućnostima zamjene 385 386 386 387 387 387 387 389 389 389 390 390 390 391 392 392 393 393 393 393 394 395 395 395 395 394 398 398 399 399 400 400 401 402 403 403 403 404 404 405 405 406 406 407 I II III IV 17 . Kriteriji podjele 2. Ček za potrošački kredit 2. Kriteriji podjele 2. Obveznice prema načinu određivanja kamate i rokovima isplate 9. Precrtani (barirani) ček 2. Bitni sastojci 3.IV V VI 7. Zastarjelost 2. Dokumentovani (dokumentarni) ček ZASTARJELOST I PRESTANAK ČEKOVNOPRAVNOG ODNOSA 1. Dijelovi 2. Tužbe kod čeka 4. Obveznice prema načinu određivanja nosioca prava 3. Prenos 3.3. Klauzule o pravima izdavaoca i imaoca obveznice RADNJE SA OBVEZNICAMA 1. Delikti u čekovnom pravu VRSTE ČEKOVA 1. Obveznice prema stepenu garancije 7. Protest 8. Osnovne vrste čekova prema namjeni 2. Obračunski (virmanski) ček 2.1.4.5. Prestanak čekovnopravnog odnosa GLAVA ČETVRTA OBVEZNICA POJAM I PRAVNE KARAKTERISTIKE 1.6. Putnički ček 2. Obveznice prema prihodu koji nose 8.

Ekonomski pojam konkurencije 2.10. Pojam robnih hartija 2. Bitni sastojci 3. Radnje sa certifikatom ROBNE HARTIJE OD VRIJEDNOSTI 1. Pojam špekulacije i metodi njenog suzbijanja 18 . Pojam i karakteristike 2. Pojam i karakteristike 2. Izvori prava konkurencije PREDMET I METOD PRAVA KONKURENCIJE 1. Monopolistički sporazum 1. Radnje sa komercijalnim zapisom CERTIFIKAT I POTVRDA DEPOZITARA 1. Monopolističko ponašanje 2. Pojam monopolističkog djelovanja 1.1. Bitni sastojci 3. Metod prava konkurencije 407 408 409 409 409 409 410 410 411 411 412 412 413 413 414 414 415 415 415 417 417 417 417 417 417 418 419 419 420 422 422 423 427 427 427 427 427 429 431 433 433 I II III IV I II UREĐIVANJA III I GLAVA DRUGA INSTITUTI I ODGOVORNOSTI U PRAVU KONKURENCIJE INSTITUTI PRAVA KONKURENCIJE 1. Obveznice prema valuti na koju glase 11. Pretpostavke pravnog regulisanja konkurencije 2.3.1. Radnje sa blagajničkim zapisom KOMERCIJALNI ZAPIS 1. Vrste robnih hartija DIO ŠESTI PRAVO KONKURENCIJE GLAVA PRVA POJAM PRAVA KONKURENCIJE POJAM KONKURENCIJE 1. Bitni sastojci 3. Predmet prava konkurencije 2. Monopolističko djelovanje 1. Špekulacije 2. Obveznice prema teritoriju GLAVA PETA OSTALE HARTIJE OD VRIJEDNOSTI (VRIJEDNOSNI PAPIRI) BLAGAJNIČKI ZAPIS 1. Pojam i karakteristike 2. Pravni pojam konkurencije PRETPOSTAVKE I IZVORI PRAVNOG KONKURENCIJE 1.2.

Organi za nadzor LITERATURA SKRAĆENICE I KORIŠTENI PROPISI 435 436 437 437 438 439 440 440 441 443 444 444 445 446 446 448 449 451 456 19 .1. Nelojalna konkurencija 4. Krivičnopravne sankcije 4. Pojam nelojalne konkurencije 4. Pojam ograničavanja tržišta i metodi njegovog suzbijanja 3. Sankcije prema licima 3.3.2.3. Sistem odgovornosti 2.3.1. Imovinskopravne sanckije 3. Sankcije prema aktima 3.II 2. Imenovani slučajevi ODGOVORNOST U PRAVU KONKURENCIJE 1.1. Generalna klauzula 3. Imenovani slučajevi 4.2. Generalna klauzula 2.2. Ograničavanje tržišta 3. Imenovani slučajevi 3.2. Generalna klauzula 4.

20 .

Zbog toga predstavljaju jedinstvenu poslovnu operaciju. na ugovor o prodaji se nadovezuju brojni drugi poslovi i ugovori.1.2. Posao prodaje i ugovor o prodaji Ekonomski posmatrano. isporuči drugoj strani . Beograd 1987.N N1 . Prema njemu “ugovorom o prodaji obavezuje se prodavalac da stvar koju prodaje preda kupcu tako da kupac stekne pravo raspolaganja odnosno pravo 1 vlasništva.DIO PRVI UGOVOR O PRODAJI GLAVA PRVA POJAM. Ako su stranke u ugovoru nosioci različitih vrsta svojine (državna. Pravno. a kupac se obavezuje da prodavcu preda određenu sumu novca i da mu prenese najjače svojinsko pravo na njoj. Exportpress i Institut društvenih nauka. ugovor o prodaji je rezultat sporazuma stranaka kojim se jedna od njih . 21 . 454). koji se najčešće tiču transporta i plaćanja. Pojam prodaje 1. privatna itd. prodaja predstavlja posao kojim se normativno uređuje i pod zaštitu države stavlja razmjena robe za novac. 5. prodaja je neposredni izraz procesa razmjene R . Definicija ugovora i njegove vrste Legislativna definicija sadržana je u Zakonu o obligacionim odnosima (ZOO čl. Posao prodaje obuhvata ukupnu pravnu regulativu ekonomskog odnosa stranaka. svako od njih se u toku prenosa transformiše u onaj svojinski oblik koji odgovara sticaocu.prodavalac . Ona je osnovni posao prometa robe i sastoji se u razmjeni robe za novac.R1. U privrednom životu.kupcu . 1 Uporedno pravni pregled vidjeti kod Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema uniformnim pravilima i uporednom pravu”. a kupac se obavezuje da prodavaocu plati cijenu”. Oni su i ekonomski i pravno povezani.POJAM UGOVORA O PRODAJI 1.). Ugovor o prodaji je rezultat sporazuma stranaka o razmjeni robe za novac. str. 1.obavezuje da određenu stvar povodom koje posao nastaje preda. Iako ugovor predstavlja kičmu posla prodaje. on je ipak uži pravni institut. ZAKLJUČIVANJE I ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI I .i da mu prenese najjače svojinsko pravo na njoj. Teoretski posmatrano.

Različitost svojinskih prava koja se pojavljuju u prometu, veliki broj vrsta subjekata, te nejednakost objekata, ciljeva i obilježja razmjene doveli su do pojave tri osnovna tipa ugovora o prodaji. To su prodaja građanskog, poslovnog i međunarodnog poslovnog prava. Subjekti građanske prodaje su domaća i strana fizička i pravna lica građanskog prava, te subjekti poslovnog ili trgovinskog prava i to kada oba djeluju izvan registrovanog predmeta svoga poslovanja. Građanska prodaja se stoga zaključuje sporadično i neprofesionalno, a njen osnovni cilj jeste sticanje upotrebnih vrijednosti objekta. Predmet ove prodaje mogu biti i nepokretne stvari. Savremeni načini poslovanja doveli su kod prodaje građanskog karaktera do toga da se sve više razvijaju i neki novi načini poslovanja. Radi se, prije svega, o prodaji na daljinu, upotrebom savremenih informaciono-komunikacionih tehnologija, i to korištenjem interneta, web oglašavanja i slično. Uporedo s tim razvijaju se i novi oblici plaćanja, i to putem elektronskog novca a uz korištenje elektronskog 2 potpisa. Neovisno od ove pravne discipline, u međunarodnom pravnom i ekonomskom saobraćaju, već su u primjeni u svom elektronskom obliku i pojedini robni i transportni dokumenti, bankarske garancije i akreditivi. Težište regulative postavljeno je na prelaz svojine. Zakon o obligacionim odnosima u osnovu svoga regulisanja postavlja građansku prodaju. No, ograničenja monističke koncepcije, koja predstavlja temelj Zakona, zahtijevala su da se za privrednu prodaju uspostavi čitav sistem izuzetaka od opštih rješenja. Time se ovaj akt približava drugim velikim kodifikacijama koje su izgrađene na istim principima (švajcarskom i talijanskom, naročito.) 3 Subjekti privredne prodaje su subjekti poslovnog, odnosno trgovinskog prava. Da bi ugovor o prodaji zaključen između navedenih subjekata bio posao domaćeg poslovnog prava, on mora da ispuni dva uslova: prvi, da je zaključen u okviru registrovane djelatnosti bar jednog od njih i drugi, da je do sklapanja ugovora došlo na području BiH. Poslovnopravna prodaja se zaključuje masovno, trajno i profesionalno, a njen osnovni cilj jeste sticanje prometnih vrijednosti stvari i dobiti. Zbog toga je u njoj podjednaka pažnja posvećena i prelasku svojinskih prava i prelasku rizika. Predmet prodaje poslovnog prava može biti samo pokretna stvar. Treba istaći da se ova vrsta ugovora zaključuje bilo zato da bi se prodala roba sopstvene proizvodnje, bilo zato da bi se izvršila dalja prodaja kupljenih stvari u prerađenom ili neprerađenom stanju. Razmatrano obilježje značajno utiče na pojedina pravnotehnička rješenja, naročito u oblasti popravljanja šteta izazvanih neizvršenjem ili neurednim izvršenjem ugovora.

2 Pobliže vidjeti: Zakon o zaštiti potrošača u Bosni i Hercegovini (Sl. glasnik BiH br.17/02); Zakon o elektronskom poslovanju i elektronskom potpisu Republike Slovenije (Sl. List R Slovenije br. 20/03); Zakon o elektronskom potpisu Republike Hrvatske ( Nar. Nov. R Hrvatske br. 10/02) i Zakon o elektorničkoj trgovini Republike Hrvatske (Nar. Nov. R Hrvatske br. 173/03); Model Zakona o elektronskom poslovanju UNICITRAL-a. 3 Vidjeti čl. 212 (važenje trgovačkih običaja u pogledu cijene) i čl. 215 (posljedice docnje sa plaćanjem cijene) švajcarskog Zakonika o obligacijama (SZO). Vidjeti čl. 1536. italijanskog Građanskog zakonika. U drugim velikim kontinentalnim sistemima, izuzeci kod trgovačke prodaje regulišu se u trgovačkim zakonicima. To je slučaj u francuskom i njemačkom pravu.

22

Prema pravnotehničkim osobinama i osobenostima koje pokazuju u odnosu na opšta pravila, ugovori o prodaji se mogu svrstati u više posebnih poslova. Najčešći i najvažniji su: fiksna prodaja, specifikaciona prodaja, prodaja po uzorku ili modelu, ugovor o isporuci, ugovor o isporuci investicione opreme, prodaja s obročnim otplatama cijene i berzanski poslovi. U novije vrijeme ugovori o prodaji poslovnog prava se klasifikuju i prema uticaju koji na sadržaj posla i odnose stranaka vrše upotrijebljene transportne klauzule. 4 2. Osobine i dejstvo ugovora o prodaji 2.1. Osobine ugovora Ugovor o prodaji je teretan, dvostrano obavezan i komutativan. Teretnost se kod privredne prodaje pretpostavlja, tako da ugovor postoji i kad cijena nije određena sporazumom stranaka (čl. 462, stav 2 ZOO). Komutativnost označava uzajamnu podudarnost obaveza i prava stranaka: ono što je obaveza jedne, pravo je druge stranke. No, treba imati u vidu da se ova osobina jače ispoljava kod osnovnih, nego kod prava i obaveza koja ih prate. Ugovor se zaključuje sporazumom stranaka i konsenzualan je. Za njegov nastanak ili dejstvo nije potrebna predaja stvari koja je predmet ugovora. Sporazum stranaka se, u načelu, postiže u bilo kojoj formi. Izuzetno, zakon za pojedine vrste prodaje propisuje pisanu formu ugovora. Forma tada dobija svojstvo bitnog elementa. Naše pravo ne poznaje dokaznu formu (ad solemnitatem). 2.2. Dejstvo ugovora Dejstvom ugovora nazivamo pravne posljedice koje on proizvodi. Te posljedice mogu biti prelazak svojine sa prodavca na kupca ili nastanak obaveze na isporuku stvari. Ugovor o prodaji može, dakle, imati stvarnopravna i obligacionopravna dejstva. U istom pravnom sistemu efekti ugovora mogu biti različiti za generičke i individualizirane stvari. Prema dejstvu ugovora sve pravne sisteme dijelimo na: tradicione, translativne i mješovite. Ova podjela je uslovna, obzirom na činjenicu da u translativnim sistemima postoje brojna specifična rješenja koja ih približavaju pravima tradicione grupe.

4

Vidjeti Starović dr Borivoje: “Međunarodna CIF i FOB kupoprodaja”, Institut za uporedno pravo, Beograd 1977.

23

II ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. Primjena opštih pravila Istorijski posmatrano, većina opštih pravila ugovornog obligacionog prava nastala je generalizacijom rješenja koja su se formirala u oblasti ugovora o prodaji. To važi i za pravila o zaključivanju ugovora. 5 Zbog toga se generalne odredbe Zakona o obligacionim odnosima, koje važe za ovu materiju, 6 primjenjuju i na sklapanje ugovora o prodaji. Principi kojih se stranke moraju pridržavati pri zaključenju ugovora o prodaji sadržani su u Osnovnim načelima Zakona o obligacionim odnosima. To su naročito: autonomija volje stranaka (čl. 10), savjesno i pošteno postupanje (čl. 12) i zabrana stvaranja i iskorištavanja monopolskog položaja (čl. 14). 2. Postupak zaključivanja ugovora Savremeno pravo pod pritiskom potreba prakse i pod uticajem teorije prevazilazi koncept zaključivanja ugovora o prodaji i drugih ugovora koji ovaj proces ograničava samo na radnje ponude i prihvata. Pravno zaštićeni pregovori predstavljaju posljednji legislativni izraz proširivanja postupka zaključivanja posla (čl. 30 ZOO). Danas ono obuhvata sljedeće etape: eventualne faze, nužne faze, 7 8 perfekciju ugovora i intervenciju države u domenu nastanka pojedinih ugovora. U eventualne faze zaključivanja ugovora ubrajamo najprije, preliminarne kontakte. To su jednostrane faktičke, komercijalne radnje kojima jedno lice poziva drugo na pregovaranje ili traži informacije radi donošenja odluke o otpočinjanju pregovora. Drugu etapu predstavljaju pregovori kao dvostrani kontakti stranaka sa jasno izraženim ciljem da se otpočne proces utvrđivanja namjere učesnika u pogledu budućeg ugovora. Pismeno fiksirana saglasnost strana do koje se dođe u toku pregovora, a koja se tiče pojedinih dijelova ugovora, naziva se punktacija (punktacije). Završnu, treću etapu, čini tzv. pripremni ugovor. On predstavlja projekat ugovora do koga se došlo pregovorima. Pripremni ugovor daje osnovu za upućivanje “čvrste ponude”. Nužne faze zaključivanja ugovora su davanje ponude i prihvata. Obje etape su složene i međusobno povezane. Njihovu uslovljenost najbolje ilustruje institut kontraponude (čl. 41. ZOO). Po svojoj pravnoj prirodi ponuda je jednostrani građansko pravni posao; nastaje izjavom samo jednog subjekta i stvara obavezu samo za njega. Obaveza
5 Vidjeti haške Jednoobrazne zakone, dio II Bečke konvencije UN o međunarodnoj prodaji robe (BK), Opšte uzanse za promet robom. 6 To su čl. 26 - 73 ZOO. 7 Do ove faze se radi o sistematici preuzetoj iz monografije Draškić dr Mladena: “Zaključivanje ugovora o prodaji”, CRS, II izdanje, Beograd 1986, str. 16 - 21. 8 Ova faza predstavlja pravilo kod međunarodnih prodaja.

24

ponudioca se sastoji u tome da se unutar perioda označenog u ponudi ili, ako toga nema, u dispozitivnom propisu ostane pri ponudi. Ta obaveza u izjavi o ponudi može biti izričito isključena. Isključenje je moguće i na osnovu okolnosti posla (čl. 36. ZOO). Pošto ponuda u načelu stvara strogu obavezu za ponudioca, razvili su se posebni postupci kojima se lice koje je ponudilac u ekonomskom smislu stavlja u pravnu poziciju ponuđenog. Ti posebni postupci su: ofertalne licitacije, licitacije o podobnosti i prikupljanje ponuda. Sva tri postupka se kod složenijih ugovora i kod ugovora veće vrijednosti obavljaju na osnovu prethodno izrađenog tendera. Tender izrađuje ili pribavlja lice koje je ponudilac u ekonomskom smislu, a ponuđeni u pravnom značenju riječi. Tender predstavlja veoma detaljno sačinjen i obavezan obrazac ponude u kome su sadržani svi elementi koje ona mora da ima, osim cijene. Prihvat je izjava ili ponašanje ponuđenog koje nesumnjivo ukazuje na saglasnost ponuđenog sa ponudom. Uzansa 34 navodi neke primjere zaključivanja ugovora o prodaji konkludentnim radnjama: raspolaganje primaoca robom u svoje ime i za svoj račun, ukoliko on ne zna da je roba poslana u druge svrhe; prijem dokumenata na osnovu kojih se može raspolagati robom, ako primalac ne zna da su mu dokumenta predata u drugu svrhu; propuštanje kupca da robu predatu “na ogled”, “na probu”, vrati po isteku roka u kome je trebalo da da izjavu o tome da li želi ili ne želi zaključenje ugovora. Pod uslovima predviđenim u Zakonu o obligacionim odnosima (čl. 42) ugovor o prodaji može biti zaključen i šutnjom. Pošto šutnja predstavlja potpuno pasivno držanje ponuđenog, ona se može smatrati prihvatom samo ako postoje sljedeće pretpostavke: stalna poslovna veza ponudioca i ponuđenog i to u pogledu određene, a ne bilo koje robe, i propuštanje ponuđenog da se u ostavljenom roku ili odmah izjavi da ponudu odbija. Pod perfekcijom ugovora o prodaji podrazumijevaju se pravila koja određuju mjesto i vrijeme njegovog nastanka. Ona se razlikuju prema tome da li su stranke bile prisutne, ili su pak, bile odsutne kada je saglasnost postignuta. Tehnike komuniciranja kod kojih su stranke u neposrednoj vezi, iako su prostorno udaljene (telefon, teleprinter, televizuelne veze) kombinuju primjenu normi koje važe među odsutnim (za mjesto zaključenja) i među prisutnim (za vrijeme nastanka ugovora). Potpisivanje ugovora može predstavljati etapu njegovog zaključenja u tri slučaja. Prva dva obuhvataju situacije u kojima je prodaja po zakonu ili po sporazumu stranaka formalan pravni posao. Treći slučaj regulisan je čl. 69, st. 3 ZOO koji kaže: “Ako su ugovorne strane predvidjele posebnu formu samo da osiguraju dokaz svoga ugovora, ili da postignu što drugo, ugovor je zaključen kad je postignuta saglasnost o njegovoj sadržini, a za ugovarače je u isto vrijeme nastala obaveza da ugovoru dadnu predviđenu formu”. Forma može biti zadovoljena zajedničkim potpisom jednog ili odvojenim potpisima dva dokumenta 9 identičnog sadržaja. Pravnu kvalifikaciju pisane forme ugovora o prodaji važno je uvijek izvršiti zato što se za nju vežu značajne pravne posljedice u pogledu
9

Vidjeti Perović dr Slobodan: “Formalni ugovori građanskog prava”, Savez udruženja pravnika Jugoslavije, Beograd 1964, str. 62 - 63 i Draškić dr Mladen: “Zaključivanje ugovora o prodaji”, str. 295 - 296.

25

posebno usmeno dogovorenih nebitnih elemenata i načina kasnijih izmjena i dopuna ugovora. 10 3. Posebne tehnike zaključivanja ugovora 3.1. Standardni ugovori Poslovnopravna prodaja se uvijek obavlja profesionalno, a njen najčešći predmet su pokretne stvari određene po rodu. Ove osobine, u uslovima masovnog prometa, po pravilu, dovode do tipizacije pojedinih elemenata i rješenja u ugovorima iste vrste. Na toj osnovi nastaje veliki broj tipskih i formularnih obrazaca i opštih uslova poslovanja, koji se po tendenciji primjenjuju jednako na sve učesnike u poslu. Zato se nazivaju standardnim ugovorima. U njima su unaprijed dati tipizirani nebitni elementi ugovora. Bitni elementi se određuju u mjeri u kojoj je to moguće. Najčešće se posebno sporazumijeva o količini kao odrednici predmeta i o iznosu cijene. Primjena standardnih kupoprodajnih ugovora uvodi u ovu oblast cjelokupnu 11 problematiku formularnog prava. Ovdje je potrebno posebnu pažnju skrenuti na režim opštih uslova poslovanja (članovi 142 - 144 ZOO) i na zabranu stvaranja i iskorištavanja monopolskog ili dominantnog položaja na tržištu. 12 3.2. Zaključnica Zaključnica je pismena potvrda o usmeno zaključenom ugovoru. Daje se na unaprijed utvrđenom i odštampanom formularu ili na ad hoc sastavljenom obrascu. Pošto zaključnica ne predstavlja pismenu formu ugovora, on je punovažan i kada zaključnica nije izdata, odnosno potpisana. Zaključnici može biti pridodato svojstvo obavezne ugovorne forme pravnog posla prodaje, samo nesumnjivim sporazumom stranaka. U sadržaj zaključnice uvijek ulaze bitni elementi ugovora bez obzira na to da li su oni određeni zakonom, sporazumom stranaka ili prirodom posla. Pitanje je konkretnih okolnosti i stepena standardizacije posla u kojoj mjeri će nebitni sastojci ugovora biti navedeni u zaključnici. Zaključnice veoma često sadrže izvode iz opštih uslova poslovanja ili klauzulu kojom ih stranke uključuju u svoj ugovor. Sve što se nalazi iznad potpisa stranaka, bilo u tekstu, bilo na margini, obavezuje stranke. Sadržaj zaključnice u svemu mora “odgovarati usmeno zaključenom ugovoru” (uz. 16). Svaka stranka može od druge zahtijevati ispostavljanje ili potpisivanje zaključnice, sve dok druga strana nije ispunila svoje ugovorne obaveze (uz. 15). Zaključnica se sastavlja najmanje u dva ravnoglasna primjerka. Stranka koja ju je
10 11 12

Čl. 67 i 71 ZOO naročito. Vilus dr Jelena: “Opšti uslovi formularnih ugovora”, Institut za uporedno pravo, Beograd 1976. Član 38 - 42 Zakona o trgovini (Sl. n. FBiH, 2/95).

26

sačinila i potpisala, dostavlja drugom, partneru oba primjera zaključnice potpis sa zahtjevom da “joj vrati jedan primjerak pošto ga potpiše”. Opšte uzanse su za vraćanje potpisane zaključnice predvidjele rok od tri dana (uz. 17). Ako druga strana neće da potpiše ili vrati zaključnicu, spor će se najprije rješavati “mirnim putem”, razgovorom stranaka. Ukoliko on ne da rezultate, strana koja je sastavila i potpisala zaključnicu može tužbom tražiti od suda da utvrdi postojanje ugovora i njegov sadržaj. Sud u parničnom postupku, dakle uz izjašnjavanje druge strane, rješava spor. Ako usvoji tužbene zahtjeve donijeće deklaratornu presudu kojom konstatuje da je ugovor zaključen i šta je njegov sadržaj. Ovakva presuda, u svim slučajevima, predstavlja izuzetno jako dokazno sredstvo. Paralelno sa zahtjevom za utvrđivanje ili nakon dobijanja povoljne presude, strana koja je potpisala zaključnicu može od druge strane tražiti naknadu štete koju je pretrpjela zato što nije imala zaključnicu. 3.3. Porudžbina “Porudžbina” je poslovni naziv za komercijalni dokument sa različitim položajem i funkcijama u postupku zaključivanja i dokazivanja ugovora. Te činjenice opredjeljuju njegovu pravnu kvalifikaciju. Porudžbina predstavlja ponudu kada kupac na osnovu prethodno pribavljenih informacija njome izražava ozbiljnu namjeru da zaključi određeni, u dokumentu definisani ugovor. Ako kupac šalje porudžbinu na osnovu već primljene ponude prodavca, tada ona ima pravni karakter prihvata. Takva porudžbina mora u svemu biti saglasna sa ponudom. Postoje li u porudžbini razlike u odnosu na ponudu, ona ima pravna svojstva kontraponude. Napokon, kada je ugovor već sklopljen, porudžbina ima svojstvo dokaznog sredstva i knjigovodstvenog dokumenta. III - BITNI ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI 1. Pojam i vrste bitnih elemenata Bitni elementi ugovora su oni sastojci koji ugovoru daju bilo osobine jednog definisanog tipa pravnog posla, bilo specifičan sadržaj i karakteristike koji odgovaraju zajedničkoj namjeri stranaka. Bitni elementi ugovora o prodaji dijele se na: propisane, utanačene sporazumom stranaka i one koji u ugovor ulaze na osnovu njegove ekonomske suštine - po prirodi posla. Mi ćemo se zadržati samo na posljednjoj vrsti elemenata i to u našem pravu. Kod prodaje poslovnog prava to je uvijek predmet, stvar. Količina i cijena imaju ovo svojstvo pod određenim uslovima.

27

2. Predmet Karakterističan predmet trgovačke prodaje su pokretne stvari. To mogu biti: roba, energije i hartije od vrijednosti. Posebni pravni režimi predviđeni su za prodaju energija. Prodaja hartija od vrijednosti vrši se prema pravilima predviđenim za pojedine vrste. Njihovu osnovu predstavljaju režimi mjeničnog i akcijskog (dioničarskog) prava. Zbog toga ćemo se u daljim izlaganjima zadržati samo na stvari kao predmetu prodaje. 2.1. Stvar kao predmet prodaje Ograničeni dio prirode koji se može staviti pod ljudsku kontrolu i vlast predstavljaće i predmet poslovnopravne prodaje ukoliko je faktički i pravno pokretan. Ostale osobine stvari kao objekta imovinskog prava nisu relevantne za kvalifikaciju stvari kao predmeta prodaje, ali mogu značajno da utiču na pojedina pravna rješenja u ugovoru. Da bi stvar bila predmet prodaje mora se nalaziti u pravnom prometu (in commercio). Promet može biti neograničen ili ograničen. Ograničenja prometa mogu biti trajna ili privremena. Privremena ograničenja mogu se uspostaviti posebnim zakonima ili odlukama nadležnih organa zasnovanim na zakonu. Isti pravni režim važi i za zabranu prometa. Ograničenja i zabrane prometa predstavljaju za stranke u ugovoru višu silu ukoliko su ispunjeni zakonski uslovi za takvo dejstvo ovih činjenica (čl. 177 ZOO). Prema kriteriju egzistencije, predmet prodaje može biti propala, postojeća i buduća stvar. Shodno članu 459 ZOO “Ugovor o prodaji nema pravno dejstvo, ako je u času njegovog zaključenja stvar o kojoj je ugovor bila propala”. Dejstvo djelimične propasti zavisi od poslovnih običaja i od toga da li je svrha ugovora ugrožena ili nije. U principu, kupac može da bira da li će ugovor raskinuti ili će ostati pri njemu uz srazmjerno sniženje cijene. No, ugovor po sili zakona ostaje na snazi, ako djelimična propast ne smeta postizanju svrhe ugovora ili ako za određenu stvar postoji poslovni običaj koji zahtijeva očuvanje ugovora (in favorem contractus). Kupac tada ima pravo samo na sniženje cijene. Mjera sniženja određuje se prema okolnostima slučaja. Zakonodavac ne insistira na tome da ono bude srazmjerno djelimičnoj propasti. Naše pravo neposredno (član 458. stav 3. 13 ZOO) i posredno priznaje prodaju budućih stvari. Njenim zaključenjem prodavac na sebe preuzima rizik zakašnjenja ili nenastanka stvari u roku koji je predviđen za isporuku. Ako stvar ne nastane na vrijeme ili ne nastane uopšte, kupac ima prava predviđena za slučaj odgovornosti prodavca za docnju. Ugovor o prodaji budućih stvari ne treba izjednačavati sa dobavnim poslom. Stvar može biti određena po rodu (generičke stvari) ili po svojim sopstvenim jedinstvenim osobinama (individualizirane stvari). Generičko
13 Vidjeti član 471. ZOO koji reguliše mjesto isporuke. U engleskom pravu postoji sporazum o budućoj prodaji, a ne ugovor o prodaji.

28

definisanje predstavlja ujedno i minimalno kvalitativno određivanje stvari. U količinskom smislu, stvar može biti precizno određena ili odrediva. U ugovoru stvar koja je predmet prodaje mora biti opisana barem do mjere koja je čini odredivom. Predmetom prodaje može biti vlastita ili tuđa stvar. Situacija koja nastaje prodajom tuđe stvari slična je onoj kod ugovora čiji je predmet buduća stvar. Prodavac preuzima na sebe obavezu da, do vremena isporuke, pribavi svojinsko pravo i da ga prenese na kupca. Ne uspije li u tome, odgovara za docnju, odnosno raskid ugovora. No, savjestan kupac, onaj koji nije, niti je morao znati da kupuje stvar od nevlasnika, može raskinuti ugovor i tražiti naknadu štete ako zbog pravnog nedostatka nije u stanju da ostvari svrhu ugovora. Treba istaći da način privrednog poslovanja olakšava kupcu dokazivanje savjesnosti. Time se pojačava zaštita od pravnih nedostataka, zaštita od evikcije. 2.2. Količina Količina predstavlja fizičko, prostorno i kvantitativno određivanje stvari koja je predmet prodaje. Količina je uvijek sastavni dio predmeta prodaje. Njena pravna kvalifikacija zavisi od značaja količine za ostvarivanje svrhe posla i od posljedica koje proizvodi neuredno ispunjenje ugovora u pogledu količine. Količina je bitan element ugovora ako je tako izričito ugovoreno, ako na to upućuje priroda stvari i kada to zahtijevaju specifične okolnosti konkretnog posla. U svim ostalim slučajevima, količina je nebitan element ugovora. Bez obzira na pravnu kvalifikaciju, količina se uvijek određuje ugovorom. Prinudnih ili dispozitivnih propisa koji bi mogli da zamijene sporazum stranaka nema. Količina najprije može biti određena ugovorom. Određivanje se vrši nesumnjivim definisanjem u okviru usvojenog sistema mjera. To može, ali i ne mora da bude metarsko-decimalni sistem. Na osnovu uzanse 117 i zakonodavstva kojim se uređuje sistem mjera, metarsko-decimalni sistem se pretpostavlja, ukoliko stranke nisu izričito navele neki drugi sistem. Prvi način određivanja količine jeste njeno numeričko preciziranje. Ako količina nije bitan element posla ili ako se ne utvrđuje prema broju komada, odstupanje isporučene od ugovorene količine za ± 2% smatra se urednom isporukom (uz. 121). Precizno određivanje količine može se postići i upotrebom tehničkih termina. Prema uzansi 118, izraz “vagon”, bez bližeg označenja, znači deset hiljada kilograma bruto, a “cisterna” deset hiljada kilograma neto težine. Drugi način svodi se na približno određivanje količine. Ako je uz naznaku količine naveden izraz “circa” ili sličan, tolerancija u količini iznosi ± 5%. Navođenje količine u rasponu, upotrebom izraza “od ... do” ili “najmanje ... najviše”, znači da je predmet ugovora bilo koja količina unutar datih granica (uz. 119). Treći metod sastoji se u upotrebi izraza “đuture”, “kako padne”, “viđeno odobreno” ili njima sličnih. Njima se kao ugovorna količina određuje ona koja se dobija uvidom u robu na određenom lokalitetu.

29

Da bi ugovor o prodaji postojao, količina mora biti barem odrediva. A to znači da u sporazumu stranaka moraju biti navedeni elementi koji omogućavaju da se utvrdi šta one tačno žele u pogledu količine. Konkretizacija ovih elemenata je i pravno i faktičko pitanje. 3. Cijena 3.1. Pojam, struktura i način određivanja cijene Ekonomski posmatrano, cijena je vrijednosna naknada za ustupljenu stvar i preneseno svojinsko pravo na njoj. U pravnom smislu, cijena je bitan element ugovora koji predstavlja pretežno novčanu protuvrijednost predmeta prodaje i svojinskog prava na njemu. U građanskoj prodaji cijena može biti izražena većim dijelom u novcu, a manjim u stvarima. Ako se cijena iskazuje isključivo u stvarima, 14 Za prodaju poslovnog prava postoji poseban ugovor o razmjeni, trampi. karakteristično je iskazivanje cijene isključivo u novcu. Struktura cijene veoma je složena. O toj činjenici treba voditi računa i prilikom kalkulacije i kod ugovornog određivanja cijene. U cijenu, najprije, ulazi novčana protuvrijednost neto težine robe, ukoliko ugovorom nije izričito predviđeno da ona obuhvata i težinu ambalaže (“bruto za neto”) 15 Pošto je prema dispozitivnim pravilima pribavljanje ambalaže obaveza prodavca, to troškovi koje ona izaziva, također, moraju biti uključeni u cijenu. Ovo pravilo se neće primijeniti, ako postoji izričit suprotan sporazum stranaka ili kada to zahtijevaju osobine ambalaže. Troškovi robnog prometa u užem smislu: porezi, takse, vozarine, izdaci povodom pripreme za isporuku ili uskladištenje itd., po pravilu, ulaze u cijenu u iznosima koje prodavac mora da snosi do mjesta i vremena isporuke. 16 Ostali “zavisni troškovi” uključuju se u cijenu prema istom kriteriju. No, postoje i pravila za pojedine među njima, koja odvajaju obavezu izvršavanja određenih radnji od snošenja troškova koje te radnje izazivaju. Prema uzansi 160. to je slučaj sa pribavljanjem uvjerenja o porijeklu robe i sa njegovim legalizovanjem. Ako se prodavac pojavljuje kao izvoznik, on u cijenu mora da uključi izvozne carine zajedno sa troškovima izvoznog carinjenja (uz. 165). Prodavac koji je ujedno i uvoznik robe u cijenu mora da ukalkuliše uvozne carine i troškove uvoznog carinjenja (uz. 164). Pored toga, na njega padaju i druge uvozne dažbine, što mora imati odraza u cijeni. Treba napomenuti da posebni propisi o porezima, carinama, te drugim procedurama vezanim za promet robom, mogu sadržavati rješenja drukčija od do sada izloženih. U napomenama o bitnim elementima prodaje rečeno je da ovaj ugovor poslovnog prava postoji i onda kada u njemu nije određena cijena. Ona se tada u krajnjoj liniji konstatuje na osnovu pravila dispozitivnog karaktera. Stoga smatramo opravdanim stav da cijena u ugovoru mora biti određena ili bar odrediva. Načini na koje se cijena određuje su prinudni propis, ugovor i dispozitivni propis.
14 15 16

Vidjeti Zakon o obligacionim odnosima, čl. 552. i 553. Uzansa 161. Uzansa 168.

30

pravovaljano i kupac duguje samo ono na šta upućuje ugovor. U ove mjere spada i mogućnost Vlade da propiše davanje svoje saglasnosti na cijene ili da promjenu cijena uslovi prethodnim obavještavanjem Vlade. takođe. i 2. U tom slučaju važiće ona fiksna cijena koja je predviđena aktom nadležnog organa. odnosno entiteti Bosne i Hercegovine. mjere neposredne kontrole cijena propisuje entitetska Vlada. smatraće se da su željele maksimalnu. i plasiranje proizvoda iz robnih rezervi mogu dovesti do veće ili manje intervencije državnih (administrativnih) organa u oblasti cijena. Cijena je odrediva i onda kada ju je moguće utvrditi “prema okolnostima” (uz. na primjer kupovanjem robe po izloženoj cijeni. Sporazum o cijeni višoj od maksimalne propisane ima isti efekat.3. st. “formiraju cijene slobodno prema uvjetima tržišta”. Smatra se da je cijena odrediva kada ugovor sadrži “dovoljno podataka pomoću kojih bi se ona mogla odrediti” (član 462. strukturu najviših cijena. 2 Zakona o kontroli cijena (Sl. Razumije se da bi rješenja tada imala suprotan predznak od izloženih. tada će biti valjana svaka cijena koja se nalazi unutar predviđenih veličina.2. FBiH 2/95). faktičko pitanje. Određivanje cijena prinudnim aktom Privredna društva. Cijena se u ugovor unosi kao određena ili kao odrediva. određenim iznosom. Ugovaranje niže cijene je. ZOO). 3. pretpostaviće se da je ugovorena minimalna cijena. Ako je cijena propisana konkretno i precizno. Bude li ugovorena veća ili manja cijena.. Dalje će se citirati i kao ZKC. bilo kao garantovane. Tada će se smatrati da su stranke htjele najvišu cijenu. ne mora u ugovoru biti ni spomenuta. do). Bude li cijena prinudnim propisom određena u rasponu (od . n. u principu. Za kontrolu cijena je nadležna Federacija Bosne i Hercegovine. Predvide li ugovorom nižu od minimalne. zadržavanje cijena na zatečenom odnosno određenom nivou. Kada je odlukom Vlade utvrđena najviša cijena. dakle. kupac duguje “samo iznos propisane cijene” (član 463. 31 . bilo kao “minimalno . Kada su ispunjeni zakonski uslovi. sprečavanje monopolističkog sporazumijevanja ili ponašanja. 1. To može biti učinjeno izričito ili prećutno. Određivanje cijene ugovorom Određivanje cijene u ugovoru je najčešći slučaj u praksi. 17 Pri tome postoji obaveza da se utvrde pravila o načinu formiranja cijena i da se ta pravila poštuju. Ona može odrediti: fiksne cijene. ugovor će važiti i bez sporazuma o cijeni.3.. No. te marže u trgovini. Ako stranke ugovore veću cijenu. Za pojedine poljoprivredne proizvode Vlada može propisati i zaštitne cijene. Odredivost cijene je. najviše cijene. odnosno cijenu koja se nalazi na najvišem utvrđenom nivou. 6). odgovor na njega 17 Čl. ZOO). potrebe vođenja ekonomske politike.otkupne”. Ista logika primijeniće se i u situaciji u kojoj je propisana minimalna cijena.

Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. najprije. Strankama se. “Cijena 18 konkurencije” podrazumijeva cijenu “po kojoj istu robu prodaje lojalni konkurent”. Rezultati dobijeni njihovom primjenom vrijede i onda kada je utvrđena cijena “rđava”. uzansa 163. 35. U tom svjetlu treba procjenjivati i ugovaranje “približne” i orjentacione cijene.zavisi od uslova svakog konkretnog ugovora. Krulj dr Vrleta. str. “smatraće se da je ugovorena razumna cijena”.”. Problem lica koja mogu da odrede ugovornu cijenu veoma je složen. primjeniće se ono na koje upućuje poslovni običaj. 20 Poslovni običaj u pogledu pojedinih izraza za određivanje cijene treba svaki put pažljivo provjeriti vodeći računa o tome da oni sa užeg područja imaju prednost nad poslovnim običajima koji važe na širem tržištu. 169. 35. 465 ZOO).. str. isto djelo. Sporno je i pitanje da li određivanje cijene može biti prepušteno samo jednoj od stranaka. kada ne predstavlja ekvivalent za isporučenu robu i preneseno pravo. 169. 19 a “fabrička cijena” onu “po kojoj fabrika prodaje robu u prodaji na veliko”. fusnota 46. predviđa da je za cijenu svake partije robe mjerodavan 18 19 20 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Ne postoji li zvanična evidencija. isto djelo. ostavlja mogućnost da naknadno odrede cijenu. Razlike nastaju onda kada treće lice neće ili ne može da odredi cijenu. str..”. Postoje u osnovi tri tehnike kojima se određuje ugovorna cijena. Ako je ona ugovorena bez ikakvih preciziranja. Za ovu situaciju Zakon predviđa niz pravila koja se primjenjuju sukcesivno (čl. bilo na osnovu procjene stranaka. Njihovo značenje može biti određeno u dispozitivnim propisima. 466. Tako “berzanska cijena” označava kotiranu berzansku cijenu jedine ili najbliže berze. Krulj dr Vrleta. str. ZOO). fusnota 45. a ne raskinu ugovor. Nacionalna prava su saglasna i u tome da stranke mogu imenovati treće lice koje će odrediti cijenu. str. ZOO). Ako značenje tehničkih termina o cijeni nije precizirano u propisima. Drugi način se sastoji u upotrebi trgovačkih termina. isporuka robe. Draškić dr Mladen: isto djelo. Ako to ne učine. Nesporno je da cijenu mogu da odrede prodavac i kupac zajedno. fusnota 47. Treći metod jeste obračunavanje cijene prema izvađenom uzorku. bilo na bazi metodologija koje su po zakonu obavezne. isto djelo... Krulj dr Vrleta. Prva se sastoji u njenom individualnom ugovaranju. str. Vadi li se više uzoraka. “kupac duguje cijenu utvrđenu službenom evidencijom na tržištu mjesta prodavca u vrijeme kada je trebalo da uslijedi ispunjenje”. Zakon o obligacionim odnosima to čini samo za “tekuću cijenu”. 35. 32 . U našem pravu se smatra da cijena nije “ni ugovorena” i da tada kupac duguje onu koju bi platio “u slučaju kad cijena nije određena” (čl. 169. Izraz “cijena koštanja” znači cijenu “koja obuhvata ukupne troškove prodajnog mjesta za pripremanje robe bez uračunavanja dobiti”. I u našem i u uporednom pravu postoje različite solucije. “tekuća cijena” se utvrđuje “na osnovu elemenata pomoću kojih se prema običajima tržišta utvrđuje cijena” (član 464. Elementi cijene se u posljednjem slučaju utvrđuju na tržištu sjedišta prodavca i u vrijeme u koje je trebalo izvršiti isporuku.

ZOO). Prvi i najčešći način jeste ugovaranje 33 .5. ako se ni razumna cijena ne može utvrditi. Promjena cijene Pod promjenom cijene podrazumijevamo njeno naknadno. odnosno slične uslove ugovora.uzorak koji je iz nje izvađen. . različito određivanje u odnosu na cijenu iz ugovora. Utvrđuje se za približno istu količinu. Stranke mogu u ugovoru unaprijed predviđati uslove pod kojim će se kao i način na koji će se mijenjati utvrđena cijena. Ako ni jedna stranka unutar rokova zastare prava ne pokrene postupak za određivanje cijene putem suda. Opšta pravila o prekomjernom oštećenju će se međutim. odnosno nemogućnost znanja za pravu vrijednost stvari uslov za podnošenje zahtjeva po ovom osnovu. ili obje podnesu sudu zahtjev da to bude učinjeno. a druga za vrijeme zaključenja ugovora. st. teško primijeniti na poslovnopravne prodaje budući da je neznanje. treba smatrati da ugovor o prodaji ne postoji. isti ili sličan kvalitet i jednake. Redovna prodavčeva cijena pretpostavlja da se radi o trgovcu. st. ukoliko nije izričito ugovoreno da se kao mjerodavan uzima prosječan kvalitet svih uzoraka za cijelu količinu robe. Mogu se podijeliti na one koji se zasnivaju na dispozitivnim propisima i one čiji je temelj sam ugovor. Prva je vezana za vrijeme isporuke. Prvi je raskid ili izmjena ugovora zbog promijenjenih okolnosti (član 133. smatra se da je ugovorena “razumna cijena”. 3. Karakter i trajanje sudskog postupka pokazuju da ovo rješenje više služi logičkom zatvaranju sistema određivanja cijene. onda se smatra da je ugovorna cijena ona “koju utvrđuje sud prema okolnostima slučaja” (član 462. 3. ZOO). ZOO). nego njegovom poslovnom funkcionisanju.136. 3.4. 2. Od “tekuće cijene” se “razumna cijena” razlikuje prema vremenu utvrđivanja. 3. . Prema načelu autonomije volje (član 10 ZOO). Zakon o obligacionim odnosima sadrži dva instituta koji mogu na osnovu zahtjeva samo jedne strane da dovedu do promjene cijene. st. Napokon. Drugi je prekomjerno oštećenje (član 139. ZOO). prodavac i kupac su u zakonskim granicama uvijek ovlašteni da svojim naknadnim sporazumom promijene cijenu. Pošto sud ne može djelovati po sopstvenoj inicijativi. predstavlja i faktičko pitanje. dakle. Načini na koje se to postiže mogu biti različiti. Određivanje cijene dispozitivnim propisom Ako cijena u ugovoru nije određena. ZOO). Ako redovna prodavčeva cijena ne postoji. Prema zakonskoj definiciji “pod razumnom cijenom smatra se tekuća cijena u vrijeme zaključenja ugovora” (član 462. Ona. jasno je da se razmatrani način određivanja cijene može primijeniti samo onda kada jedna strana.140. niti je odrediva. kupac je dužan platiti cijenu koju “je prodavac redovno naplaćivao u vrijeme zaključenja ugovora” (član 462.

U njima se promjena cijene veže za “promjene cijene dobara. ZOO). ZOO). Ono što u ovom slučaju može biti sporno. Zagreb. robe i usluga izraženih indeksom cijena utvrđenim od ovlaštene organizacije”. isto djelo. Na osnovu izloženog je jasno da je broj nebitnih elemenata izuzetno veliki. Kao valorimetar mogu biti uzeti i troškovi radne snage ili života. Osim bitnih elemenata prodaje. 22 Krulj dr Vrleta. 21 Prilikom njihove primjene moraju se imati u vidu i uzeti u obzir okolnosti konkretnog posla. odredba o indeksnoj klauzuli je ništava. 1970. ili o kojima neće ni kasnije biti posebno riječi. u vidu matematičke formule.klizne skale (član 397 ZOO). precizira uticaj izmjene pojedinih kalkulativnih elemenata cijene u određeno vrijeme i na određenom tržištu na samu cijenu. 188 A. 188. Ti elementi su: kvalitet. naročito za isporuku investicionih dobara. određivanje nebitnih elemenata izuzetno je značajno i u ekonomskom i u pravnom smislu. postoje tipske ugovorne klauzule. str. Ovdje ćemo se zadržati na onima koji još nisu izloženi. 574 i 574 A) Vidjeti “Međunarodno trgovačko pravo”. 171. Upravo zbog toga nebitni elementi su čest uzrok sporova. 34 . Suprotno može biti propisano ili ugovoreno. Pojam i vrste Nebitni elementi posla prodaje su oni sastojci ugovora koji se u njemu ne moraju nalaziti niti po prirodi posla. 223 i druge). to je nastupanje i kvantifikacija promjena predviđenih elemenata. IV NEBITNI ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI 1. Njima stranke postižu potpunu prilagođenost ugovora svojim konkretnim potrebama. Zakon ih smatra dozvoljenim “ako je izabrani indeks u neposrednoj ekonomskoj vezi sa predmetom posla” ili kada je ova odredba unesena u ugovor “radi osiguranja životnog standarda ugovorne strane” (član 396. 22 Da bi se izbjegao špekulativni karakter ovih klauzula. transportne klauzule i ambalaža. 187. detaljnije izlaže pojedine valorimetre i tipove klauzula. str. Informator. U ugovorima u kojima se jedna strana obavezuje “izraditi i isporučiti određene predmete” može se unijeti klauzula kojom se. uvod i redakcija Aleksandar Goldštajn. a ne sam iznos promjenjene cijene. 21 U međunarodnom poslovanju poznate su klauzule revizije cijene koje sadrže opšti uslovi poslovanja Evropske ekonomske komisije za dobavu postrojenja i opreme u izvozu (br. Ipak. niti radi sačinjavanja ugovora shodno ključnim ciljevima stranaka. Za pojedine vrste poslova. Druga vrsta klauzula kojima se revidira cijena su indeksne klauzule (član 396. U suprotnom. svi ostali sastojci posla pravno imaju karakter nebitnih elemenata već po pretpostavci.

dakle. kao i uslovi i zahtjevi za postizanje i očuvanje propisanog nivoa kvaliteta pojedinih proizvoda. moguća je njegova različita pravna kvalifikacija. Neposredno obligatorno propisivanje kvaliteta može se izvršiti i bosanskohercegovačkim standardima u kojima je predviđeno da je njihova primjena obavezna u cjelini ili djelimično (član 23. mjere i intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine. izvoz. i objavljen u Sl. skup svojstava robe uslijed kojih se ona može korisno upotrijebiti. 23 Sistemski okvir za to sadržan je u Zakonu o standardizaciji.. funkcionalnih i drugih svojstava stvari koje je čine upotrebljivom bilo za svrhe za koje se uobičajeno koristi. To je. Pored toga.1. oružane snage. listu RBiH 13/1993. bilo za posebne namjene koje proističu iz ugovora ili okolnosti posla. sigurnost. 24 Kvalitet može biti propisan zakonom ili podzakonskim aktom. Kvalitet 2.2. U metode posrednog propisivanja kvaliteta ulaze propisi o tehničkim normativima (član 23. ZS)..” (član 34. 2. ZS) i o obaveznim proizvođačkim specifikacijama (član 35. glasnik BiH br. Njima se određuju “norme kvaliteta. ispitivanja i kontrole kvaliteta. ako na to ukazuje priroda stvari ili okolnosti posla. kvalitet može biti određen prinudnim ili dispozitivnim propisima. razvio se ili kako se to u pravnoj terminologiji kaže tipizirao se i niz ugovornih metoda njegovog određivanja. odrednica predmeta ugovora. mjere i intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine (Sl. ZS). odnosno državnom Institutu za standarde. Citiraće se kao: ZS Vidjeti: Odluka o Zakonu o osnivanju Instituta za standarde. U svim ostalim slučajevima kvalitet ima svojstva nebitnog elementa. Od pravne kvalifikacije kvaliteta zavise i posljedice neurednog ispunjavanja ugovora u pogledu ovoga elementa. fizičkih. 24 23 35 . Kvalitet će predstavljati bitan element posla ako je tako propisano ili ugovoreno. Zbog njih je kvalitet jedan od najčešćih razloga za sporove među strankama. Ovakve definicije jasno ukazuju na ekonomski značaj i na pravnu složenost kvaliteta kao elementa ugovora. Pojam kvaliteta Kvalitet je skup hemijskih. Centar regulative ove vrste nalazi se ministarstvu nadležnom za energetiku. Posebno ćemo ispitati svaki od ovih načina određivanja kvaliteta u ugovoru. Zakon je kao Uredba sa zakonskom snagom donesen 1993. kao i količina. industriju i rudarstvo. postupci i metode obezbjeđenja. Pošto je kvalitet.2. 29/00). itd). Određivanje kvaliteta prinudnim propisom Kvalitet se određuje prinudnim propisom onda kada je od posebnog interesa za širu društvenu zajednicu (zdravlje. Neposredno prinudno određivanje kvaliteta vrši se propisima o kvalitetu proizvoda i robe. estetskih. Za razliku od količine.

odnosno minimalni predviđeni kvalitet. Određivanje kvaliteta ugovorom Kvalitet se određuje sporazumom stranaka i to na više načina. Ukoliko su se stranke sporazumjele o kvalitetu nižem od fiksiranog. ZOO). bez obećanja saobraznosti”. Drugi i u praksi veoma čest način je određivanje kvaliteta po mustri (uzorku) ili modelu. Posebnu sigurnost strankama pruža “autentičan uzorak”. 2. Pri ovakvom načinu ugovaranja kvaliteta posebnu pažnju treba posvetiti određivanju i očuvanju identiteta mustre (uzorka). Oni se mogu primijeniti samostalno ili kombinovano. mjerodavan je za određivanje kvaliteta onaj “koji su stranke kao takav odredile” (uz. ili uzorak koji je jedna stranka pod svojim pečatom predala drugoj. pa se ne mora ni ugovarati. U posljednjem slučaju treba paziti da ne dođe do protivrječnih ili nejasnih rješenja. odnosno njihovog dijela. Pod njom se. 1) ne daje osnova za široku mogućnost odstupanja od uzorka ili modela. 538. propisani kvalitet je obavezan. puštanja u rad pogona i rukovanja. koji je 26 predmet prodaje. Ako nije riješeno kojoj strani pripada pravo izbora. . Kvalitet se može odrediti i specifikacijom. Njima se kvalitet robe determiniše kroz nametanje postupaka projektovanja. to je onaj “koji je zapečaćen i na kome je etiketa potpisana od stranaka. prema uzansi 140.ZS). Bez obzira kako je određen. kontrole. izrade.408. 3/02). Uzorak i model ne moraju biti novi i po tome se razlikuju od istih pojmova iz Zakona o industrijskom vlasništvu u Bosni i Hercegovini (Sl. I ostali problemi vezani za 25 ovu situaciju rješavaju se prema pravilima koja važe za alternativne obaveze. smatraće se da su htjele propisani. Model je tijelo koje predstavlja osobine i dimenzije industrijskog ili zanatskog proizvoda. Vidjeti član 403. Zakon dalje dozvoljava “nedostatak jednakosti” (saobraznosti) onda kada je uzorak. ili uzorak koji je posrednik izdvojio i zapečatio svojim pečatom”. često pod posebnim komercijalnim nazivima. odnosno model podnesen kupcu “samo radi obavijesti i približnog određivanja osobine stvari. Prema uzansi 141. Ugovorom se kvalitet može odrediti i alternativno. Zakon o obligacionim odnosima (čl. Ako ima više uzoraka. Za neke artikle postoje i tipske mustre. glasnik BiH br. Mustra ili uzorak je manja količina stvari čijim osobinama mora da odgovara ukupno ugovorena količina. Utvrđuju ih privredne asocijacije i ustanove. 141). Za mnoge artikle je u trgovini već uobičajen način na koji se opisuje kvalitet i zna se na koje osobine treba obratiti pažnju. 26 25 36 . Na bazi opštih pravila može se smatrati da je odstupanje dopušteno jedino ako je to na neki način ugovoreno. treba uzeti da ono postoji u korist prodavca kao dužnika (član 403. podrazumijeva “svaka odredba ugovora kojom se bliže određuju svojstva i asortiman robe”.3. ZOO. st. Ukoliko su specifikacijom određena samo neka svojstva robe. Kod određivanja kvaliteta opisom u ugovoru se riječima i/ili crtežima označavaju sve ili samo pojedine osobine stvari.

i 24. Upravo zbog toga se smatra da prodavac. 13/93) u članu 1. tržnica na veliko i berzi. na primjer). Razlika između tipa i tehničke oznake je faktičko pitanje. Politika standardizacije se sprovodi u državnom Institutu za standarde. Tip se označava posebnim nazivom (vlašićki sir. Mogu biti 28 međunarodni. može ugovoriti i primjenom posebnih. ne odgovara za materijalne nedostatke koji bi se u ovom slučaju pojavili.). Zakona o standardizaciji. Od tipa treba razlikovati tehničku oznaku pojedine robe. list RBiH.specifikaciona prodaja. Ona je regulisana i u Zakonu o obligacionim odnosima (član 539). I drugo. tehničkih termina. odnosno lošijeg kvaliteta. Suština zakonskih rješenja je u tome da nakon bezuspješnog proteka roka za davanje specifikacije od strane kupca. “podrazumijeva se standard koji važi u mjestu prodavca” (uz. Termin “kakva . Kvalitet se može odrediti i tipom. 37 .takva” (uz. Postoji li više standarda za istu robu. odnosno poslovnim običajima. 27 28 Zakon o standardizaciji (Sl. prodavac može da bira da li će raskinuti ugovor ili će sam sačiniti specifikaciju. a stranke nisu istakle koji žele. Kod nas su najvažniji termini ove vrste definisani u Opštim uzansama. granski i proizvođački ili interni. pri definisanju svojstava stvari mora se voditi računa i o količini. Kvalitet se. 145. Isto dejstvo ima i sintagma “viđenoodobreno” (uz. 143. Manja količina robe koja predstavlja tip često se čuva kod nadležnih tržišnih ustanova.). Trenutak zaključenja ugovora je mjerodavno vrijeme za određivanje “uobičajenog kvaliteta”. istog akta. daje izuzetno široku definiciju standarda Član 12. Razrađeni su u čl. napokon. Bude li sporazumom stranaka utanačeno da je kupac dužan da nakon zaključenja ugovora ispostavi specifikaciju. te predstavlja i uzorak te robe.drugačiju specifikaciju. 142. Standardi su pravila o 27 organizaciji i načinu proizvodnje.) znači da se roba sa određenog mjesta ili iz određene proizvodnje uzima bez prebiranja i izdvajanja dijelova boljeg. Prodavčeva specifikacija važi ukoliko kupac u razumnom roku po prijemu obavještenja o specifikaciji prodavca ne da svoju .) Razlog za usvojeno rješenje je u tome što se ovdje smatra da je kupac prije zaključenja ugovora pregledao robu i pristao na njen kvalitet. Izraz “uobičajeni kvalitet” označava ona svojstva stvari koja se “u mjestu prodavca redovno traže u prometu takvom robom” (uz. bilo u uzansama. 144. nacionalni. Tip je onaj skup svojstava pod kojim se jedna roba pojavljuje u prometu tako da je ona više ili manje poznata širokom krugu potrošača. koja je poznata samo užem krugu stručnjaka. 30 i 31.osobine koje nisu predviđene moraju da zadovolje dva kriterija: da budu u skladu sa specificiranim svojstvima i da odgovaraju onome što je u prometu uobičajeno. Stranke mogu ugovarati kvalitet pozivom na standarde. mjere i intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine. Njihovo značenje je određeno bilo u dispozitivnim propisima. te proizvodu kao njihovom rezultatu. Ovom treba dodati još dva značajna momenta. postoji posebna vrsta ugovora . osim u slučaju obmane.

Zbog toga se za rješavanje ovog pitanja koriste opšte norme o ispunjenju obaveza. Određivanje kvaliteta dispozitivnim propisom Ako kvalitet nije ni propisan. je bila opširnija i bolja. odnosno korisniku”. Zakon o obligacionim odnosima. te običnu i originalnu (“originalno pakovanje”). ako je to propisano ili izričito ugovoreno. 146. jer olakšava dokazivanje nepažnje ili nesavjesnosti prodavca. 30 31 29 38 .2. a u cilju da se tako upakovan proizvod ponudi neposrednom potrošaču. 6-8 navodi sljedeće vrste ambalaže: neodvojiva i odvojiva. 3. sredstvo pakovanja.Carić dr Slavko. Bukljaš dr Ivo: “Pravne norme i trgovački običaji za ambalažu”.). Zakona o standardizaciji. Prodavac može svoju obavezu uredno ispuniti i predajom robe boljeg kvaliteta. “proizvodi u originalnom pakovanju”.). su oni “koji su prije stavljanja u promet na tržištu upakovani na način koji osigurava da se sadržaj pakovanja ne može izmijeniti. 311. U svim ostalim slučajevima ona je nebitan sastojak. Ako prodavac ne zna namjenu generičkih stvari. investiciona i neinvesticiona. (čl. nema posebnih pravila koja bi važila samo za prodaju. st. potrošna i nepotrošna. 2. Od ambalaže treba razlikovati zaštitu robe koja se ne pakuje. 311 ZOO). Stilizacija uzanse 146. 31 Juridički su najvažnije podjele na potrošnu i nepotrošnu ambalažu. Sa poznavanjem namjene valja izjednačiti i situaciju u kojoj je prodavac morao da zna za šta će se stvar upotrebljavati. str. Ovakvo rješenje pojačava poslovni položaj kupca. on će se utvrditi na osnovu dispozitivnih propisa. utrošiti. odnosno upotrijebiti bez otvaranja ili oštećivanja pakovanja. Zagreb 1962. za razliku od Opštih uzansi (uz. st. isto djelo. 2. a time i imovinska vrijednost”. No. str. onoga koji “ne može biti ispod srednjeg kvaliteta” (uz. Progres. Može se definisati i kao zaštitni omot robe. Ambalaža je bitan element ugovora. Prodavac koji zna namjenu za koju će kupac koristiti stvar “dužan je dati stvari odgovarajuće kakvoće” (član 311. Obezbjeđenje ambalaže i pakovanje robe je po dispozitivnim propisima obaveza prodavca. st. Stoga je neophodno tumačenjem čl.4. str. Isti pravni tretman ima i obaveza Prema Kapor dr Vladimir . stav 2. ZOO). No. ni ugovoren. Ambalaža 30 “Ambalaža je stvar. Kada se zna da je “srednji kvalitet” aritmetička sredina svih poznatih kvaliteta jedne vrste robe na bosanskohercegovačkom tržištu. A to znači da se sa neznanjem prodavca izjednačava i situacija u kojoj mu namjena nije ni “morala biti poznata”. zamjenljiva i nezamjenljiva. I drugo. Bukljaš dr Ivo. Time je položaj prodavca u procesu dokazivanja znatno olakšan. 146. Prema članu 75. doći do rješenja koja smo već imali u našem pravu. dužan je dati stvari “srednje kakvoće” (član 311. jasno je da je i poslovna pozicija prodavca ovim poboljšana. 5. te sitna i krupna. uprkos tome potrebno joj je posvetiti posebnu pažnju. Ambalažu je moguće podijeliti na različite načine. isto djelo. 129. ne treba smatrati da je prodavac obavezan 29 na isporuku upravo srednjeg kvaliteta. 1). suštinskih razlika između posmatranih izvora nema.

Dva su osnovna zahtjeva koje uzansa 79. Ambalažu manje vrijednosti i onu koja je namijenjena za jednokratnu upotrebu kupac ne mora vratiti i kad ništa nije u ugovoru predviđeno. 4. U ta pitanja spadaju: organizacija isporuke. prevoznikom. mora da robu učini sposobnom za prevoz bez oštećenja. ambalaža se ne mora ni 33 platiti ni vratiti (uz. Sudska praksa je razvila još neke kriterije u pogledu obaveze vraćanja ambalaže. Napokon. Ambalaža može biti određena prinudnim propisima. 73 . transportnim klauzulama mogu se urediti i druga kao što su: plaćanje carina. Transportne klauzule Transportne klauzule su tehnički trgovački termini kojima se prodavac i kupac na skraćen način dogovaraju o nizu pitanja od značaja za izvršavanje ugovora o prodaji. “ambalaža izgubljena”. U njima postoji razrađen sistem tehničkih. Kogentan režim karakterističan je za ambalažu koja ima sanitarni značaj u najširem smislu riječi: od pakovanja hrane do radioaktivnih supstanci. Vrednija ambalaža i namijenjena za višekratnu upotrebu mora se vratiti ako na to ukazuju okolnosti posla. Drugi izvor pravila o ambalaži je konkretan ugovor. Bude li u ugovor unesena neka od sljedećih klauzula: “franco ambalaža”. Suprotna rješenja moraju biti nesumnjivo utanačena. Kao mjerodavan se uzima ugovoreni način prevoza.zaštite robe koja se posebno ne pakuje. postavlja u pogledu ambalaže. 32 Ukoliko ugovor šuti o pitanju ambalaže. isto djelo. 74). pribavljanje dozvola i slično. organizacija transporta. Vidjeti odluku Vrhovnog privrednog suda ex-SFRJ P 408/64 od 1. 32 33 Vidjeti rješenja pojedinih posebnih uzansi kod Bukljaš dr Ivo. upotrebom tehničkih termina ili pozivom na posebne uzanse. I drugo. Rješenja transportne klauzule unesene u ugovor o prodaji bitno utiču na sadržaje ugovora koje prodavac ili kupac zaključuju sa špediterom. tada Opšte uzanse zahtijevaju da prodavac obezbijedi uobičajenu ambalažu. Osnovu i elemente za to daje Zakon o standardizaciji (čl. važiće dispozitivna norma Opštih uzansi. snošenje troškova isporuke i transporta. osiguravačem i drugim vršiocima usluga u prometu robe. transportne klauzule nikada neposredno ne uređuju odnose između prodavca ili kupca sa vršiocima usluga. onda onaj kojim se roba po prirodi posla redovno transportuje između mjesta otpreme i opredjeljenja u konkretnom slučaju. Ona. Ali. te prelaz rizika sa prodavca na kupca. 162). Tek ako ova nije predviđena. poslovnih i pravnih normi o pakovanju pojedinih vrsta robe. trajnu ambalažu veće vrijednosti kupac je dužan vratiti i kad ništa posebno nije između stranaka utanačeno. Preciziranje se vrši podzakonskim aktima. 39 . a ako on nije predviđen. X 1964. sklapanje ugovora o transportnom osiguranju i snošenje troškova tog osiguranja.97. “ambalaža gratis” ili njima slična. str. zavisno od vrste klauzule i izvora za određivanje njenog sadržaja. Stranke se o ambalaži sporazumijevaju opisujući je. Pored ovih. ambalaža mora biti takva da obezbjeđuje primjenu najnižeg podvoznog stava na izabranim načinima transporta. najprije.

revizija iz 1980. 1107. Beograd 1985. dok to sa uzansama nije slučaj. I treće. 1990 i 2000 g. Nacionalni odbor SFRJ u MTK u Parizu Jugoslavija . treba biti posebno oprezan. I drugo. III Aufl. I drugo. 273.publik. S obzirom da pretpostavka o pristanku stranaka na pravila Opštih uzansi više ne postoji (čl. U domaćem pravu ono može biti sporno. najprije. str. Na kraju dvije napomene. str. pojedine klauzule imaju različita značenja u ova dva akta. 1 ZOO) i na činjenicu da su INCOTERMS značenja u veoma širokoj upotrebi. 37 Tačka 6. godine. 40 . “Uvoda” u INCOTERMS 1980. Njihov sadržaj može ugovorom biti proširen ili sužen. Razlog za to leži u činjenici što su opšte uzanse (uz. 100 do 114) regulisale istu materiju. Uvoda u INCOTERMS prema publikaciji INCOTERMS”. Bude li to slučaj. 36 Vidjeti Reithmann dr Christoph: “Internationales Vertragsrecht”. Posljednja revizija je u sebe uključila zahtjeve novih transportnih tehnologija (multimodalni i rollov/rollott prevozi) te sve češće elektronske obrade podataka. 38 Tačka 7.Međunarodna privredna komora u Parizu (1936. 35 Tačka 6. pretpostavlja se važenje posljednje revizije. broj klauzula je u INCOTERMS-u manji. Za reviziju iz 1980. Zbog toga se smatra da je primjena INCOTERMS značenja pojedinih klauzula uobičajena. ali je njihov sadržaj određen daleko šire. 7. 34 Draškić dr Mladen: “Transportne klauzule” u “Ugovori u međunarodnoj trgovini” Pravni fakultet. sadržaj odnosa koji je inače tipičan za dati slučaj. klauzule INCOTERMS-a sadrže po deset obaveza svake stranke. izjednačen sa Revidiranim spoljnotrgovinskim definicijama SAD (1941) koje regulišu ista pitanja. Beograd 1987. Prva. Akt kojim je to učinjeno nosi naziv INCOTERMS (International Commercial Terms). a kakav u pogledu osnova primjene INCOTERMS-a i Opštih uzansi. str. godine su značajne dvije stvari. “Uvoda” u INCOTERMS 1980. INCOTERMS i Opšte uzanse. Otto Schmidt. Svezak II. 2 naročito. Koln 1980. INCOTERMS sadrži samo pravila o tumačenju pojedinih transportnih 34 35 klauzula.) kodifikovala je najvažnije transportne klauzule. Time je INCOTERMS praktično postao dokument sa univerzalnom primjenom. Na osnovu toga se postavljaju dva važna pitanja: kakav je odnos u pogledu sadržaja. ne sadrže potpuno iste klauzule. st. ukoliko se transportne klauzule mijenjaju ili dopunjavaju. 36 Ovo pravilo važi za međunarodnu prodaju. 38 I najmanja izmjena u skraćenici koja označava pojedinu klauzulu može značajno da promijeni smisao. Drugo. transportne klauzule se ne smiju upotrebljavati rutinski. one iz 2000. Složenost poslova i veliki broj obaveza stranaka uvijek mogu da rezultiraju rješenjima koje stranka ili stranke nisu željele. 1967. Revizije INCOTERMS-a izvršene su 1953. godine je prilagodila značenje klauzula potrebama multimodalnog i kontejnerskog transporta. 1980. sugeriše isto rješenje. 1976. skloni smo shvatanju da će se i u domaćem prometu davati 37 značenja transportnim klauzulama koja one imaju u INCOTERMS-u. najprije. Njome je ovaj reglman. Zahvaljujući izuzetno obimnom sadržaju pojedinih klauzula to se u praksi relativno rijetko čini.

Postoje različite klasifikacije ove grupe obaveza.GLAVA DRUGA OBAVEZE PRODAVCA I . Ispitaćemo ih na mjestima na kojima se to može učiniti povezano sa drugim srodnim predmetima izlaganja. Vezanost pojedinih obaveza za ekonomsku suštinu posla prodaje. Dužnost obavještavanja kupca o svim momentima relevantnim za zaključenje i izvršavanje ugovora kod nas predstavlja konkretizaciju načela poštenja i savjesnosti. Ukorijenjenost prodaje u osnovni prometni odnos i bogatstvo veza kroz koje se zadovoljavaju različite potrebe stranaka.522 ZOO). Zbog toga se može smatrati da ona ima karakter opšte obaveze prodavca. 39 Ostale sporedne obaveze mogu biti fundirane u dispozitivnim propisima ili na ugovoru. iako je relevantne zakonske odredbe o prodaji regulišu samo sporadično. Pravni režim ove dvije vrste obaveza biće izložen u sklopu razmatranja odgovornosti stranaka za neispunjenje ili neuredno ispunjenje ugovora. garancija za pravne nedostatke i ispostavljanje fakture. Svaka od njih se sastoji od većeg broja relativno samostalnih radnji za koje važe posebna pravila i za čije izvršenje 39 Član 473. Obaveza čuvanja stvari je zajednička dužnost saugovaratelja (član 520 . a državina (posjed) stvari ostala kod prodavca (član 520. Zbog toga su obaveze prodavca istovremeno i prava kupca. ZOO: Organizovanje prijevoza. 1 ZOO). njihova zastupljenost u dispozitivnom zakonodavstvu i značaj u praksi su mjerila prema kojima se dužnosti prodavca mogu podijeliti na osnovne i sporedne. Ove obaveze biće predmet posebnog izlaganja. Vrste obaveza Obaveze prodavca su dužnosti izvršavanja određenih radnji koje za njega proističu iz ugovora o prodaji. Sporedne obaveze su vezane za izvršavanje glavnih obaveza i za režim odgovornosti prodavca. 2. garancija za materijalne nedostatke. Ona leži na prodavcu onda kada je zbog kupčeve docnje sa prijemom isporuke rizik prešao na kupca. a potrebno je posebno istaći dvije: čuvanje stvari i obavještavanje. st. Karakter obaveza prodavca Ugovor o prodaji je sinalagmatičan. 41 .UOPŠTE O OBAVEZAMA PRODAVCA 1. čine od obaveza prodavca izuzetno složene pojave. U osnovne dužnosti ubrajaju se isporuka.

ali samo izuzetno da predstavlja radnju isporuke. To posebno nije moguće kod trgovačkih 42 prodaja sa otpremom stvari ili sa prodajom u mjestu opredjeljenja. 127. str. 73 . Složenost ove kategorije zahtijeva posebnu razradu njenih elemenata. obaveza i odgovornosti postoje bitne pojmovne i funkcionalne razlike. Ona je neraskidivo vezana sa prenosom rizika i prelaskom svojine. 43 Mitrović dr Dobrosav. “predaja stvari” (čl.”. isto djelo.. i mogu se učiniti izričito ili prećutno.. str. isto djelo. stoga. da je isporuka postala “centralna os cijelog sistema prava prodaje”. između elemenata. One prate faktičke radnje. II – ISPORUKA 1.”. str. Isporuka se mora sastojati barem iz jedne faktičke i jedne pravne radnje.79. 43 Ovakva predaja naziva se i fiktivnom.. Radnja uručenja stvari je najčešća i najtipičnija među njima. ZOO) ili njeno uručenje kupcu odnosno kupčevom zastupniku. str. 44 Opširno o ovome vidjeti kod Krulj dr Vrleta. Načini izvršavanja obaveza tipizirani su kroz njihove modalitete. str. 42 . ali se cijela obaveza ne može na nju reducirati.74. 78 . Razumljivo je. te zato predstavlja karakterističnu dužnost u ugovoru o prodaji. Faktičkim radnjama smatramo fizička i materijalna činjenja ili nečinjenja čiji je cilj omogućavanje kupcu da stekne posjed na stvari koja je predmet prodaje. stavljanje robe na raspolaganje kupcu.moraju biti ispunjene predviđene pretpostavke. po nekom osnovu. Vidjeti Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Nečinjenje ili propuštanje može. dužnosti su povezane i sa odgovornošću prodavca za neizvršenje ili neuredno izvršenje ugovora. To će biti slučaj kada se stvar. Oni označavaju vrste radnji koje treba preduzeti i način na koji to valja učiniti da bi se konkretna dužnost smatrala uredno ispunjenom. Obaveze prodavca tijesno su povezane sa elementima ugovora. 44 Pravne radnje su izjave volje. Član 473 ZOO. 125. već nalazi kod kupca (na primjer po osnovu posla lizinga). Osnovne dužnosti neposredno proističu iz bitnih sastojaka prodaje. Draškić dr Mladen “Međunarodna prodaja prema. osnovna je 40 obaveza prodavca. Zbog toga njihovo pravno regulisanje treba uvijek precizno razgraničiti. 49 smatra da ovo rješenje treba prihvatiti iako nije sadržano u ZOO. 467. Njihov značaj je u tome što jednu materijalnu radnju koja može imati različita pravna 40 41 42 O različitim pojmovima i konceptima “predaje” ili isporuke vidjeti Krulj dr Vrleta. Pojam isporuke “Isporuka” robe. Pored toga. Uprkos ovome.. isto djelo. kada na prodavca pada i obaveza organizovanja ili omogućavanja prevoza. 41 Pod “isporukom” podrazumijevamo sistem faktičkih i pravnih radnji koje prodavac mora da izvrši prema svim relevantnim izvorima da bi kupac mogao steći posjed stvari i svojine na njoj. Ona čini kičmu isporuke.

ZOO zahtijeva da stvar bude bez materijalnih nedostataka. prema članu 468. Zadovoljavanje normi kako o pojedinim modalitetima tako i o svima modalitetima zajedno znači i uredno izvršenje isporuke. 132. način. st. Predmet isporuke obuhvata predmet prodaje. Član 468. a ne neke druge stvari (aliud) (član 307. od kojih su najvažniji tipizirani. Isporuka je složena obaveza. Modaliteti su pojam koji u sebe uključuje: vrste radnji koje ulaze u sistem isporuke. Ova formulacija podrazumijeva isporuku stvari koja je ugovorena. To su. Zbog toga ona ima više modaliteta. razmatrano rješenje smo uvrstili u definiciju isporuke.Carić dr Slavko. Za njih postoje rješenja u dispozitivnim propisima. Vrste modaliteta o kojima govorimo su: predmet. 45 Ovakva pravna kvalifikacija isporuke ne znači usvajanje njemačke koncepcije apstraktnog stvarnopravnog posla kao trećeg sastavnog dijela isporuke. 43 . obilježja tih radnji. ZOO). ZOO pripaci i koristi od stvari (plodovi i zakupnina npr. vrijeme i dejstva isporuke. Zahvaljujući tome što isporuka uvijek predstavlja i akt volje. a to znači prenos posjeda stvari na njega. Bitno je zapaziti da se pored izvora prava ovdje uključuju običaji i okolnosti konkretnog posla.značenja kvalifikuju upravo kao radnju isporuke. ali i druge stvari koje određuju isporuku i na kojima se vrše radnje isporuke. nego stvaranje mogućnosti kupcu da posjed stekne. Prema članu 467. 2 ZOO primarni je cilj isporuke uručenje stvari kupcu. st. isto djelo. I drugo. Dakle. ZOO zahtijeva da stvar bude predana u “ispravnom stanju”. te način na koji one moraju biti ispunjene. prodavac je morao da uradi ono što je potrebno “da bi kupac mogao primiti isporuku”. Manifestacija volje ovdje se odnosi samo na obligacionu radnju. To od isporuke čini i faktičko pitanje.). cilj isporuke nije bio aktualni prenos posjeda. str. 2. ona može biti određena i kao pomoćni pravni posao. Upravo “takav pojam isporuke dopušta da se pitanje prelaska rizika 46 za robu reguliše nezavisno od pitanja prelaska svojine sa prodavca na kupca”. Uzansa 70 je o ovom pitanju sadržavala rješenje koje je više odgovaralo poslovnoj prodaji. Predmet isporuke “Predmet isporuke” je širi pojam od “predmeta ugovora”. Pošto ono ne isključuje i mogućnost sticanja najjačeg stvarnog .svojinskog prava. 45 Koje će materijalne i pravne radnje ulaziti u sistem isporuke zavisi od istih faktora od kojih zavisi i cijeli sistem obaveza prodavca. Prema njoj. 46 Kapor dr Vladimir . 2. mjesto. a ne na svojinsko pravo.

ono može zavisiti i od posebnih okolnosti konkretnog posla. prelazak svojinskih prava i neka dispozitivna pravila o načinu izvršenja ugovora. prelazak troškova.nije precizirano. izložićemo ih kao jedinstven sistem pravila. 71. Određivanje lokacije jeste utvrđivanje mjesta isporuke u širem.kod njih prodavac i kupac.2. st.3. a radi se o robi određenoj po rodu.prodaje u mjestu opredjeljenja (distancione). 2 . radnje isporuke moraju da budu završene. Uporedno pravo poznaje različita rješenja. Smatramo da kod nas princip pravne sigurnosti zahtijeva da se mjesto isporuke određuje prema sjedištu prodavca u vrijeme zaključenja ugovora. uz. st. Za mjesto isporuke se vezuju: razgraničenja dužnosti stranaka. Mjesto isporuke i u širem i u užem smislu se određuje prvenstveno ugovorom.prodaje sa otpremom (distancione) . 2 ZOO. Pošto između člana 471. Ako u ugovoru nije ništa rečeno. zavisno od okolnosti konkretnog ugovora (uz.74 ne postoji protivrječnost. “Ako je prodavac zaključio ugovor u vršenju svoje redovne privredne 47 djelatnosti”. po pravilu. Izričito određivanje se u privrednoj prodaji najčešće vrši transportnim klauzulama. isto djelo. mjesto isporuke biće ono u kome se u trenutku zaključenja ugovora nalazilo stovarište. 3. ZOO. prema dispozitivnim normama. Mjesto isporuke u širem smislu Određivanje mjesta isporuke u širem smislu. ZOO i uzansi 71 . U kojem trenutku . Otuda je njegov značaj veliki. ili barem najvažnije. prelazak rizika. str. mjestom isporuke smatraće se ono iz koga je poslana ponuda ili u kome je prodavac dao prihvat. imaju sjedišta u istom mjestu. Bude li utanačeno da će se generičke stvari uzeti sa određenog stovarišta ili količine. odnosno roba (član 471. st. Taj sistem nije suprotan opštim rješenjima o mjestu ispunjenja nenovčanih obaveza iz člana 319. 2).1. 2). 44 . U slučaju da prodavac u trenutku zaključenja ugovora ima više poslovnih jedinica. kod kojih se mjesto isporuke nalazi u mjestu opredjeljenja i koje takođe pretpostavljaju postojanje različitih sjedišta stranaka. Mjesto isporuke 3. 72.najčešće onda kada su sjedišta stranaka u raznim mjestima i 3 . mjesto isporuke je sjedište prodavca. Pojam mjesta isporuke Mjesto isporuke je geografska lokacija ili lokalitet u kome sve. Pored toga. Očito je da se citirano rješenje odnosi na prodaju poslovnog prava. Prema njemu prodaje mogu biti: 1 . 47 Kritiku ove formulacije vidjeti kod Mitrović dr Dobrosav. Mjesto isporuke može da posluži i kao kriterij za određivanje tipa ugovora o prodaji. primijeniće se dispozitivna pravila.prodaje u mjestu (nedistancione) . a lokaliteta u užem smislu. zavisi od vrste stvari koja je predmet ugovora. Sporazum stranaka o tome može biti izričit ili prećutan. 55.

kupac može da ih odbije od onoga što plaća prodavcu po osnovu prodaje (uzansa 73). Pošto su troškovi prevoza do ugovorenog mjesta isporuke uračunati u cijenu. st. st. pregled. 3). mjesto isporuke je skladište prodavca (uz. st. zato što su nastupile transportne smetnje. Ne znaju li stranke gdje se stvar nalazi. Ako je transportni terminal (željeznička stanica. mjesto isporuke u užem smislu je transportni terminal. veoma ograničeno dispozitivnim propisima. poslovnim običajima. Opštim uzansama. st. Ako u vrijeme zaključenja ugovora stranke znaju gdje se stvar nalazi. On je uređen ugovorom. 3. Ako prodavac ima više skladišta u istom mjestu.Za individualizirane i buduće stvari postoji alternativno rješenje. uzanse se izjašnjavaju za mjesto otpreme (uz. Kupac je tada ovlašten da jednostranom izjavom promijeni mjesto isporuke. odnosno gdje će se proizvesti. 2 ZOO. Mjesto isporuke u užem smislu značajno utiče i na pravila o načinu isporuke. 74. Prodavac koji ima više skladišta u mjestu isporuke u širem smislu. 71. kao supsidijarna pravila primjenjuju se i norme 45 . Način isporuke 4. Kada na osnovu teksta ugovora postoji sumnja o tome da li su stranke željele da mjesto isporuke bude mjesto otpreme ili opredjeljenja. Pojam i vrste “Način isporuke” je pojam koji obuhvata sve vrste radnji (izdvajanje. sam određuje sa koga će se izvršiti isporuka. utovar i slično) i modalitete obavljanja tih radnji (izdvajanje u skladištu uz odabir loših komada npr. 4. Način isporuke je izuzetno složena kategorija.1. 1). U suprotnom. 4). Prodavac koji ne može da izvrši isporuku u ugovorenom mjestu. pakovanje. odnosno gdje će biti proizvedena. Pored toga. st. on određuje sa kojega od njih će isporuka biti izvršena (uz.) udaljen od skladišta prodavca manje od deset kilometara. luka itd. ta lokacija je i mjesto isporuke (član 472. on može zahtijevati da to bude mjesto u kome se roba nalazi u trenutku nastupanja prekida prevoza. Rješenja su složenija kod distancione prodaje. Mjesto opredjeljenja se određuje po podacima ugovora o prevozu. 5). mora o tome da obavijesti kupca. prirodom robe i okolnostima posla. 71. Mjesto isporuke u užem smislu Kod nedistancione prodaje. uzansa 72.) koje prodavac treba da izvrši da bi predmet isporuke stavio na raspolaganje kupcu i tako izvršio svoju osnovnu obavezu. ukoliko nešto drugo iz ugovora izričito ne proizlazi (uz. važe opšta pravila.3. st. mjesto isporuke u užem smislu je skladište prodavca. 1). 74.

I transportni dokumenti mogu biti iskorišteni za dokumentarnu isporuku. Tako će se isporukom smatrati i prenos skladišnog lista.Zakona o obligacionim odnosima o ispunjenju nenovčanih obaveza (član 296. Pravila se razlikuju za nedistancionu i za distancionu prodaju. 4. relativno samostalnim dijelovima između čijeg uručenja postoji vremenski diskontinuitet. Sa uručenjem se izjednačava stavljanje stvari na raspolaganje kupcu. Takvu isporuku nazivamo realnom. Dokumentarna isporuka je ona koja se vrši predajom papira koji kupcu omogućavaju efektivno raspolaganje prodanim stvarima. koja daje pravo svojine na robi. 1. Kod nedistancione prodaje postoje tri načina isporuke na skladištu prodavca. Prema načinu na koji se predmet stavlja kupcu na raspolaganje. posebno. U takvim uslovima poseban supsidijarni pravni režim razvio se samo za realnu isporuku. Kao primjeri mogu da posluže predaja ključeva automobila ili ključeva skladišta u kome se nalazi predmet ugovora. Napokon. Ovo rješenje uzanse 72. dokumentaran i realan (stvaran). ako uredno pozvani kupac nije došao. ne stvarnopravnih. i 298.2. naročito). i uz. Dokumentarna isporuka vrši se uručenjem robnih hartija ili prevoznih papira na način koji je za svaki od njih posebno predviđen. 76. isporuka se može izvršiti i uručenjem samih stvari koje su predmet ugovora. Dokumentarna isporuka se može izvršiti prodajom bilo kojih robnih hartija. Ona se sastoji u stavljanju kupcu na raspolaganje cijele ugovorene količine odjednom ili unutar izvjesnog perioda. Pod simboličnom isporukom podrazumijeva se predaja manjeg dijela predmeta isporuke ili neke druge stvari koja predstavlja ukupno ugovorenu cjelinu i koja je podobna da manifestuje stavljanje posjeda na raspolaganje kupcu. a prodavac ne može bez njega da odabere i izdvoji robu. Akteri odbira robe su prodavac i kupac (uz. U prvom slučaju postoji jednokratna isporuka. st. 77). On važi i za cijelu količinu i za obrok. može biti: simboličan. I treće. One ne moraju da imaju svojstvo papira od vrijednosti. st. isporuka se sastoji u izvršavanju onih radnji koje prodavac može da obavi sam. Tada prodavac ove radnje može učiniti sam. koji je legitimacioni papir i skladišnice. 2. Drugi način se realizuje ako uredno pozvani kupac ne dođe radi odabira i izdvajanja robe. bez većih prekida. ali kontinuelno. Po vremenu predaje cijele ugovorene količine način isporuke može biti kontinuelan i sukcesivan. način isporuke. odnosno prenos posjeda sa prodavca na kupca. je značajno zbog toga što u trenutku izvršenja posljednje radnje 46 . Realna jednokratna isporuka Način stavljanja kupcu na raspolaganje stvari koja reprezentuje cijelu količinu zavisi od okolnosti konkretnog slučaja i od prirode robe. Prvi se sastoji u zajedničkom izboru i izdvajanju generičke robe radi njene otpreme. a time i sama isporuka. tj. Sukcesivnom ili obročnom isporukom nazivamo onu isporuku kod koje se ugovorena količina stavlja na raspolaganje kupcu u manjim. Zato za simboličku isporuku ne postoje posebna dispozitivna pravila.

kod komadnih pošiljki koje se prevoze željeznicom način isporuke će se sastojati u predaji pošiljke sa popunjenim tovarnim listom u željezničkom magazinu. str. Ova činjenica značajno utiče na niz drugih rješenja. 76. naročito) i Opšte uzanse. Interesantno je da posljednji akt ima dvostruku funkciju.. 131. pa se ugovori sa rokom isporuke kao bitnim elementom smatraju posebnom vrstom posla . No. Vrijeme jednokratne isporuke Prvi izvor prava za određivanje vremena jednokratne isporuke je ugovor. 48 Draškić dr Mladen “Međunarodna prodaja prema. To je “trenutak vremena počevši od koga kupac može zahtevati izvršenje isporuke”. ZOO). Vrijeme isporuke 5. odnosno ako nije individualizirana. isporuka će biti izvršena traženim radnjama (uz. Na primjer. 86. Bude li ugovorom o distancionoj prodaji predviđena isporuka u mjestu opredjeljenja. 5. ZOO.. uz.) i posebna rješenja. Pojam Vrijeme isporuke je trenutak ili period u kome sve radnje koje predstavljaju 48 isporuku treba da budu završene. Ako vozar ili špediter zahtijevaju nešto drugo. iz sporazuma stranaka ili iz okolnosti posla može proizaći kvalifikacija roka kao bitnog elementa posla. st. način isporuke biće identičan načinu uručenja robe primaocu. a tačno utvrđivanje značenja njihovog sporazuma vrši se prema dispozitivnim propisima. 1). U prvom slučaju. Kod nas dolaze u obzir Zakon o obligacionim odnosima (član 315. Tek od tog trenutka rizik i troškovi prelaze na kupca (član 474. koja predstavljaju komercijalnu interpretaciju pojedinih izraza (uz. U praksi preovlađuju situacije u kojima se stranke sporazumijevaju o vremenu isporuke.2. na primjer). 47 . Tehnički termini se odnose na utvrđivanje perioda isporuke. na primjer slaganje robe na utovarnoj rampi skladišta. definiše drukčije rok isporuke. rizik prelazi na kupca i onda kada stvar nije izdvojena iz mase. 3). 76. 82. . Situacija je složenija kada se isporuka vrši na skladištu prodavca. 5. određivanjem perioda i upotrebom tehničkih termina. Tada se isporuka sastoji u utovaru robe na vozilo.prodavca. On postavlja i opšta pravila o civilnom računanju rokova (uz. U njemu je to moguće učiniti na tri načina: označavanjem datuma.”. pravila koja važe za predaju robe na prevoz ujedno su i pravila o načinu isporuke. Kod distancione prodaje način isporuke zavisi od toga da li je mjesto isporuke transportni terminal ili skladište prodavca.317. st. i 469.1. Rok isporuke je u načelu nebitan element ugovora. onih o odgovornosti posebno.fiksnom prodajom. Vrijeme isporuke određuje se ugovorom i/ili dispozitivnim propisima. Da bi roba došla do mjesta opredjeljenja prodavac mora “na uobičajeni način i pod uobičajenim uslovima” sklopiti sve ugovore potrebne za izvršavanje prevoza “do određenog mjesta” (član 473.

rok isporuke počinje da teče od dana službenog obavještenja da je plovni put otvoren.). Bude li u ugovor unesena klauzula “po otvaranju plovidbe”. Umjesto produženja vremena isporuke za jedan dan. sedmicama. 85. No.). smatraće se da je to posljednji dan roka.) i da o tome obavijesti drugu stranu. koje ne mogu biti isporučene u jednom danu. osim kad iz okolnosti slučaja proizlazi da je određivanje datuma predaje ostavljeno kupcu” (član 469. st.). 1. a nije ugovorom određeno ko ima pravo da ga konkretizuje. isporuka se ima izvršiti prvi naredni radni dan (uz. vrijeme isporuke može biti produženo za vrijeme u kome traju saobraćajne smetnje koje prodavac nije sam prouzrokovao. ZOO). Stranka koja ima pravo da odredi vrijeme isporuke. Određuje se: danima. Kraj roka treba shvatiti onako kako je to utvrđeno pri izlaganju rokova isporuke određenih periodom. 87. Na određeni datum prodavac je dužan da izvrši isporuku do kraja radnog vremena. i 94.). 90. Kod distancione prodaje sa isporukom u mjestu opredjeljenja. Ovo pravilo ne vrijedi za rok određen periodom. 88. 90. ovlaštena strana mora datum da odredi tako da se isporuka u cjelini može izvršiti do kraja predviđenih rokova (uz. Zbog ovog rješenja smo i samo vrijeme isporuke definisali kao period do koga sve radnje isporuke moraju da budu završene.Pod datumom se podrazumijeva bilo koji mogući kalendarski datum. kada se rok završava i ko ima pravo da odredi stvarno vrijeme isporuke kada je ono utvrđeno periodom? Osnovno je pravilo da rok počinje teći od dana zaključenja ugovora. Ako su oznake vremena upotrijebljene kombinovano. i 3. dijelovima godine. te godinama. Drukčije može biti izričito ugovoreno ili određeno na osnovu mjesnih običaja. Kada je vrijeme isporuke utvrđeno u rasponu. ako je izvršenje isporuke vezano za neku radnju prodavca: prethodnu isplatu cijene. Obavještenje mora da sadrži označenje posla i preciziranje vremena isporuke. tumačenjem će se utvrditi prava volja stranaka.). Ako je rok isporuke određen datumom. koji u mjestu isporuke pada u nedjelju ili državni praznik. Tri se pravna pitanja postavljaju pri ovakvom načinu određivanja vremena isporuke: od kada teče rok. Period je protek vremena u kome sve radnje isporuke moraju biti završene. st. ono se skraćuje. U slučaju ugovaranja nemogućeg datuma. 91. O nastupanju i prestanku zapreka prevoza prodavac mora bez odlaganja obavijestiti kupca (uz. “po prestanku leta” ili slična. tada rok isporuke počinje teći prvog radnog dana po izvršenju radnje kupca (uzanse 92. Interesantno je da se ovo 48 . 2. mjesecima. pravilo je da “to pravo pripada prodavcu. Prodavac mora sve radnje isporuke da završi “najdalje na dan koji neposredno prethodi nedjelji ili prazniku” (uz. mora da izabere radni dan (uz. ZOO). 93.). Kod većih količina robe. Za svaki od njih postoji poseban način računanja (član 77. bez obzira na to da li je objava tačna ili ne (uz. Ne odredi li ovlaštena strana datum isporuke. računanje počinje od veće vremenske kategorije. otvaranje akreditiva ili slanje ambalaže.

271. Danas se kod nas primjenjuje isključivo član 470. Ovo rješenje je bilo predviđeno i kao osnovno dispozitivno pravilo uzansi: “ako rok isporuke nije određen ugovorom. samoodrediv (uz. 82. BGB i član 75. 83.3. AGZ. primjeniće se uzansa 95. dakle. Zakon o obligacionim odnosima u opštem dijelu sadrži isto rješenje. Razuman rok se određuje s obzirom na prirodu stvari i ostale okolnosti posla. 49 Druga grupa tehničkih termina odnosi se na izvršenje isporuke u toku kalendarskog mjeseca: početkom. ŠZO. Izloženim rješenjima smo kod prodaje odstupili od stava kruga evropskih prava kojima pripadamo. smatra se da je ugovorena promptna isporuka” (uz. krajem i u drugoj polovini mjeseca. p. 904. Pri tome i razmak između pojedinih obroka treba da bude približno jednak. 50 49 49 . budući da je rješenje uzanse 80. Vidjeti član 77. st.obavještenje smatra izvršenim kada bude primljeno. “utovarena” i slični. Napokon. Ona sadrži norme za dvije situacije. 4. Ovoj grupi termina pripadali bi izrazi kao što su: “plivajuća”. Drugi izvor za određivanje vremena isporuke je dispozitivni propis. sredinom. Dakle. pravni standard čiju sadržinu treba svaki put posebno utvrđivati. 80. ZOO. 81. prodavac je dužan da je izvrši “u razumnom roku”. u prvoj polovini. Kupac. isto djelo. 89. ako vrijeme isporuke nije ugovoreno.). On označava isporuku u roku od osam dana od dana zaključenja ugovora (uz. može zahtijevati ispunjenje obaveze odmah. Vidjeti p. rok isporuke je. dakle. 5. st. Bude li rok isporuke kraći od dva mjeseca. treću grupu čine izrazi koji pokazuju da je u trenutku zaključenja ugovora roba već utovarena. U oba slučaja rokovi za isporuku posljednjeg obroka moraju da budu postavljeni tako da se očuva i ukupno ugovoreni rok isporuke cijele količine.). o promptnoj isporuci stavljeno van snage. Značenje svakog od ovih izraza je precizirano članom 77. a ne u trenutku otposlanja. I razuman rok počinje teći od dana zaključenja ugovora. 4. Zbog toga je ovdje potrebno utvrditi samo pravila o tome kada pojedini obroci dospijevaju za isporuku. dakle. Time su uzanse prihvatile za ovaj slučaj teoriju prijema (uz. ZOO. Kada je rok isporuke cijele količine dva mjeseca ili više od toga.). 54. str. “u vožnji”. Ako ugovor o tome ništa ne govori. ZOO (uz. On je. isporuka će se izvršiti u dva približno jednaka obroka sredinom i krajem ugovornog perioda. ali to prodavac ne mora učiniti prije isteka roka koji se smatra 50 “razumnim”.). Prvi tehnički termin koji uzanse preciziraju je “odmah” ili “prompt”. isporuka će se izvršiti u približno jednakim obrocima svakoga mjeseca. Tada se isporuka smatra izvršenom onoga časa kada roba stigne u mjesto opredjeljenja. Mitrović dr Dobrosav.). Vrijeme sukcesivne isporuke Vrijeme isporuke pojedinog obroka unutar cijele ugovorene količine određuje se prema pravilima koja važe za jednokratnu isporuku.

ZOO).4. Druga pretpostavka odnosi se na vrstu i modalitete prodaje. Pravni instrument za to je unošenje klauzule o pouzeću u tovarni list onih vrsta prevoza koje ovaj institut poznaju.5. da prodavac ne mora izvršiti isporuku u određenom roku ako kupac istovremeno ne plati. Razumije se da korištenje ovim ovlaštenjima pretpostavlja odgovarajući način zaključivanja ugovora o prevozu. ide i korak dalje. Napokon. novine FBiH 2/95). pojam “istovremeno” kod privrednih prodaja mora biti shvaćen komercijalno. Dispozitivno je pravilo. Istovremenim plaćanjem smatra se ono koje je izvršeno u ugovorenom ili zakonskom roku 52 po prijemu robe i fakture. Da zaključimo: u privrednom prometu praktični značaj pravila o istovremenosti isporuke i plaćanja postoji u onim situacijama u kojima prodavac prije izvršenja isporuke opravdano posumnja u kupčevu sposobnost da izmiri svoje novčane obaveze što pokazuju i rješenja ZOO vezana za distancionu prodaju. U suprotnom važi princip istovremenosti isporuke i plaćanja kao izraz manifestacije šireg principa o istovremenom ispunjavanju obaveza kod sinalgamatičkih ugovora (član 122. a ne doslovno. 2. Prodavac se pozivom na ovaj princip ovlašćuje da u slučaju osnovane sumnje u kupčevu sposobnost plaćanja zatraži od vozara da pošiljku ne isporuči i onda kada je kupcu već uručena isprava “koja ga ovlašćuje da zahtijeva izručenje stvari”. 61. 51 52 53 Prema Mitrović dr Dobrosav. st. dakle. prodavac “može odložiti odašiljanje stvari do isplate cijene” ili poslati stvar uz zadržavanje prava raspolaganja njome u toku prevoza (član 476. Zakona o finansijskom poslovanju (Sl. prenumeracione (pretplatne) prodaje i klirinške prodaje nisu pogodne za primjenu 51 ovog instituta. Ovo načelo djeluje i u korist kupca. ZOO). Prodavac može usloviti predaju stvari u mjestu opredjeljenja isplatom cijene (član 476. 1. Istovremenost isporuke i plaćanja Sva dosadašnja rješenja o vremenu isporuke su uslovna. ZOO). Član 12. 50 . isto djelo. Ovo pravo prodavac nema prema trećem savjesnom licu koje je od kupca steklo prevozni dokument prije postavljanja zahtjeva od strane prodavca. Prvu smo već spomenuli: nepostojanje suprotnog ugovora ili običaja. st. On ne mora platiti cijenu “prije nego što je imao mogućnost da pregleda stvar” (član 475. odnosno kada ne pokaže svoju spremnost da plaćanje izvrši simultano sa isporukom. st. i 123. Ona važe ako je ugovoreno ili uobičajeno da prodavac mora izvršiti isporuku i onda kada kupac ne plati cijenu istovremeno sa isporukom. te da li faktura odgovara isporučenoj robi. ZOO u članu 477. ili nije spreman da plati ugovorenu cijenu.). prodaje na kredit. 53 Ovaj rok je neophodno ostaviti kupcu kako bi on mogao da provjeri da li mu je isporučeno ono što je ugovoreno. Da bi se ono moglo primijeniti mora da bude ispunjeno nekoliko pretpostavki. Uzansa 177. str. Kada se kod distancione prodaje isporuka vrši uručenjem stvari prevozniku. 1.

Upravo zbog toga štetne posljedice mora da snosi ona ugovorna strana na kojoj rizik počiva.. propašću ili oštećenjem stvari.počinioca štetne radnje ili od osiguravača nije mogla dobiti puna 55 naknada. Upravo zbog toga Zakon o obligacionim odnosima i reguliše samo rizik (član 456 . pokriva “rizik” iz ugovora o prodaji onako kako smo ga mi definisali. ne upuštajući se u pitanja prenosa svojine na prodatim stvarima. moraju se desiti “u vremenu između zaključenja ugovora i njegovog ispunjenja”. ili štetnim događajem za koji niko ne odgovara.6. koja su za distancionu prodaju najvažnija.”. Dejstva isporuke zavise od koncepta ugovora o prodaji u svakom pravnom sistemu. predstavlja odsustvo krivice. rizik. Zbog toga je moguće dejstva isporuke razmotriti kroz ispitivanje prelaska rizika. Dejstvo isporuke: prelaz rizika 6. Institut za uporedno pravo. odnosno kako shvatiti pravni pojam slučaja. U trgovačkoj. predaja. 323 . 56 Jasno je. a ne samo ugovornog partnera. 55 O uticaju osiguranja na rizik vidjeti Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. prelaz rizika mora biti povezan i sa pravom svojine na predmetu prodaje.. Rizik se može definisati i kao mogućnost nastupanja štete na predmetu prodaje za koju niko ne odgovara. Kada su u pitanju 54 Vidjeti Krulj dr Vrleta: “Dejstva ugovora o kupoprodaji”. najkraće rečeno.1. No. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. dakle.. 121-122. Beograd 1972. Centralni problem koji ovdje postoji jeste: šta je “slučajno”. stoga. str. Rizik je mogućnost nastupanja štete na predmetu prodaje. da djeluje samo između stranaka (inter partes) i da se po tim osobinama bitno razlikuje od svojine. Pojmovna određenja Dejstva isporuke su njene pravne posljedice. 323..324 i tamo citirane autore. Rizik obuhvata štete izazvane gubitkom. odnosno privrednopravnoj prodaji akcent je sa prenosa svojine stavljen na prelazak rizika. str. pa i transportnih. 324. Teoretičari koji se bave pravom prodaje vezuju slučaj. Svojina. str. treba podvući da kod osiguranja uopšte. da on “pripada potpuno obligacionom pravu”. te druge štete koje su sa njima neposredno povezane.457).. odnosno od toga kako su određena dejstva samog ugovora. premija pokriva upravo onaj dio naknade štete koji se ne može ni od koga regresirati ili koji osiguranje ne može da naplati od odgovornog lica. 56 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. 51 . str. a ne samo ugovornog partnera. koji predstavljaju rizik. cena. Štetna radnja ili događaj. tj..”.”. štete koja bi bila izazvana neskrivljenom štetnom radnjom bilo koga lica. Budući da štetni događaj. “rizik” djeluje na stvar. Mi smatramo da “slučaj” i u pravu prodaje mora biti vezan za opšti teorijski pojam ovoga instituta i da. za 54 neskrivljenu radnju jedne ugovorne strane. Ona ulaze u modalitete isporuke zato što je bitno obilježavaju u pravnom smislu. pa time i rizik. Premija osiguranja u suštini. skrivljene štetne radnje bilo kojega lica. Naš ZOO u podnaslovu “Rizik” predviđa da do predaje stvari kupcu “rizik slučajne propasti ili oštećenja stvari” snosi prodavac. U te štete ulaze i one koje su nastale zato što se od odgovornog lica .

58 U tom smislu može se tumačiti i član 457.”. Pošto isporuka nije izvršena. Ova zakonska formulacija otvara nekoliko značajnih pitanja. 52 . 2. najprije.. Rizik tada ostaje na prodavcu. str. a kupac ima. str. To mora biti učinjeno pažnjom dobrog privrednika. 1. našeg ZOO. Modalitet koji bitno utiče na prelaz rizika je način isporuke. 6. može biti sporno i kakav je karakter kupčeve 57 58 59 P. koristeći se svojim ovlaštenjima u slučaju sumnje u ostvarivanje naplate istovremeno sa isporukom.2. kao i radnje “preuzimanja stvari” (član 519. Pod “predajom” stvari. 326. a predajom stvari rizik prelazi na kupca”. Strankama.3. a kupac ima pravo na naknadu troškova izazvanih čuvanjem stvari. Drugo pitanje jeste sa kojim radnjama kupac može biti u docnji? To su očigledno činidbe koje su potrebne da bi prodavac mogao da izvrši svoju obavezu isporuke. st. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Rizik. primjeniće se dispozitivna pravila član 465. a ne samo njenu osnovnu radnju “uručenje”. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. 128. rizik prelazi na kupca u času kada je došao u docnju” (član 457. eventualno. st. 2-509 UCC. uređuje se prvenstveno ugovorom.. Ukoliko ugovor ne reguliše ovo pitanje. ZOO) koje se nadovezuju na materijalne akte isporuke. Prvo je šta je predaja? Smatramo da pod tim treba podrazumijevati “isporuku”.”. koja predstavlja češće rješenje. opisujući rješenje koje žele. naše pravo (član 465. Prelaz rizika kada je kupac u docnji “Ako predaja stvari nije izvršena zbog kupčeve docnje. stoje na raspolaganju dvije tehnike: prva jeste mogućnost da se stranke sporazumiju izričito. jeste da stranke upotrijebe transportne klauzule. ZOO) veže prelaz rizika za isporuku. 57 U pogledu generičkih stvari uporedno pravna rješenja su u velikoj mjeri izjednačena: rizik prelazi sa prodavca na kupca njihovom individualizacijom.. Od opšteg dispozitivnog pravila postoje dva izuzetka. zadrži slanje robe ili njenu isporuku kupcu. obavezu da stvar čuva (član 520. shodno terminologiji ZOO. treba podrazumijevati isporuku koja odgovara uslovima konkretnog ugovora. Napokon. ne prelazi na kupca isporukom kada je on “zbog nekog nedostatka predane stvari raskinuo ugovor ili tražio zamjenu stvari”. 6.individualizirane stvari. druga. u tom slučaju. ZOO). ZOO: “do predaje stvari kupcu rizik slučajne propasti ili oštećenja snosi prodavalac. ZOO). “rizik se vraća prodavcu 59 i to retroaktivno”.. Drugi izuzetak postoji onda kada prodavac. Prelaz rizika kada kupac nije u docnji Prelaz rizika sa prodavca na kupca koji nije u docnji sa prijemom isporuke ili izvršavanjem radnji koje isporuku uslovljavaju.

GARANCIJA ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE 1. a ne kada je primljeno. tim trenutkom rizik još uvijek ne prelazi na kupca. III . Obavještenje se smatra izvršenim kada je poslano (teorija odašiljanja). 3.prema terminologiji našeg Zakona o obligacionim odnosima . za prelaz rizika je potrebno da je prodavac “odaslao obavijest kupcu” (član 457. IV 1941. koji je do 6. Mitrović dr Dobrosav. 60 Razmotreno pravilo ima opšti karakter. Potrebna su dva dodatna uslova koja štite njegove opravdane interese. pod uslovom da uredno pozvani kupac nije na vrijeme došao da prisustvuje tome činu. “nedostataka” ili “materijalnih nedostataka” . isto djelo. smatraće se da je prodavac izvršio isporuku kada je ugovorenu količinu izdvojio iz mase. Pravni režim ovoga obavještenja isti je kao i u prethodnom slučaju. Drugi slučaj odnosi se na onaj način isporuke u kome prodavac sam ne može da izvrši izdvajanje. treba shvatiti kao proširenje generalne norme. Koja su to rješenja? Najprije. a uredno pozvani kupac nije došao da učestvuje u tom poslu. obavještenje o izdvajanju se daje kada je 61 radnja izdvajanja već izvršena. Od načina njegovog rješavanja zavise: mjera ekvivalentnosti razmjene robe za novac. 31. No. a ne kao izuzetke od nje.1. U ovom slučaju isporuka će se smatrati izvršenom kada je prodavac završio one radnje koje kupcu omogućavaju preuzimanje stvari.jedno je od ključnih pitanja u oblasti prava prodaje. 53 . da li je u pitanju dužničko ili povjerilačko zakašnjenje? Pošto je “preuzimanje stvari” obaveza kupca. st. Zato dva posebna rješenja koja sadrži član 457. Međutim. ZOO). Pojam i vrste materijalnih nedostataka 1. str. struktura obaveza prodavca i izgled odnosa odgovornosti za neizvršenje ili neuredno izvršenje ugovora. Pojam materijalnih nedostataka Određivanje koncepta i vrsta “fizičkih” mana. rizik ne prelazi u tom trenutku na kupca. Ono odgovara pojmu i načinu isporuke koje smo izložili. smatramo da se radi o dužničkoj docnji. kada su predmet ugovora stvari određene po rodu. st. str. Ranije jugoslovensko pravo je u Opštim uzansama usvojilo austrijski sistem. Ovo obavještenje ne treba miješati sa obavještenjem o pozivu da pristupi radnjama isporuke. Nužno je da su “stvari očito namijenjene za izvršenje predaje” i da je prodavac “o tome odaslao obavještenje kupcu” (član 457. 2). 30. Kvalitativni i količinski 60 61 Suprotno Mitrović dr Dobrosav. Zbog toga prodavac treba da ga učini na siguran način. godine važio i na području naše zemlje. “tako da je ono od značaja samo za prelaz rizika”. isto djelo.docnje.

koji vrijeđaju interese i ciljeve konkretnog kupca su subjektivni nedostaci.159 (“Odgovornost za mane”) za kvalitet. Iako je pravni režim posljedica ovih nedostataka isti. Član 121. te odstupanja nabolje ako su svojstva stvari ugovorom predviđena kao njegovi bitni elementi. Prema ovom zakonu: “Nedostatak postoji: 1.134 za količinu i uzanse 135 . nedostaci se dijele na kvalitativne (“mane” u užem smislu riječi) i količinske ili kvantitativne. ako stvar nema svojstva i odlike koje su izričito ili prešutno ugovorene odnosno propisane. U ovom članu je samo konstatovana odgovornost svakog ugovaratelja “za materijalne nedostatke svog ispunjenja” i predviđeno da režim materijalnih nedostataka kod ugovora o prodaji važi kao supsidijaran. osim ako su uzorak ili model prikazani samo radi obavijesti”. Vrste materijalnih nedostataka Nedostaci koji se određuju prinudnim propisima. ako stvar nema potrebna svojstva za naročitu upotrebu za koju je kupac nabavlja. 64 Pozitivno pravno određenje materijalnih nedostataka sadržano je u članu 479. Ukoliko je količina bitan element posla. 64 Član 478. redovnom praksom u prometu i/ili običajima nazivaju se objektivnim. ZOO. 2. njihove faktičke razlike i osobine ponekad tumačenjem dovode do različitih rješenja za pojedina pitanja. onda kada “za određeni slučaj nije što drugo propisano”. ako stvar nema potrebna svojstva za njezinu redovnu upotrebu ili za promet. onda nedostatak u količini uvijek predstavlja i kvalitativnu manu. Moguće su različite teorijske definicije materijalnih nedostataka. 4. nedostaci se dijele na vidljive i skrivene. redovnih odnosno uobičajenih ili ugovorenih svojstava stvari. U prvu skupinu spadaju oni koji se mogu primijetiti već pri uobičajenom spoljnjem pregledu stvari . Rezultat ovog. Između ove dvije vrste mana nije uvijek lako povući jasnu granicu. 62 Zakon o obligacionim odnosima morao je naći rješenja koja će se sa jedne strane naslanjati na jugoslovensku pravnu tradiciju.“na očigled”. Oni koji postoje suprotno izričito ili prećutno ugovorenim svojstvima predmeta prodaje. 1. je novi institut “materijalnih nedostataka” u sinalagmatičnim ugovorima uopšte 63 i u prodaji posebno.2. tj.nedostaci se posebno regulišu i pravno tretiraju na različite načine. Mi pod njima podrazumijevamo svako odstupanje na lošije od propisanih. i 479. na prvi pogled protivrječnog zadatka. Prema vrsti osobine koja ne odgovara ugovoru. 63 62 54 . Prema mjerilu vidljivosti. za pojam nedostatka. 3. a koja je bila poznata prodavaocu ili mu je morala biti poznata. a sa druge neće biti protivrječna regulativi međunarodnog karaktera sadržanoj u haškom Zakonu o prodaji. kada je prodavalac predao stvar koja nije jednaka uzorku ili modelu. Skriveni nedostaci su oni za čije je utvrđivanje potreban Uzanse 115 . ZOO.

kao posebno jamčenje proizvođača i/ili prodavca pojedinih vrsta tehničke robe. Razlikovanje je izuzetno važno kod rokova za reklamaciju nedostataka. i rješenja o uslovima potrebnim za postojanje ove obaveze. Pravna kvalifikacija ove garancije nije sporna. Postoji u ugovoru o prodaji uvijek kada nije izričito isključena i u mjeri 65 u kojoj nije samim ugovorom ograničena. propisanu. st. st. 65 Član 486. Prvi onemogućavaju ostvarivanje svrhe ugovora. 1. pored već navedenog rješenja o mogućnosti ugovornog isključivanja ili ograničavanja garancije. 3. nedostaci mogu s obzirom na njihov uticaj na ugovor biti bitni ili nebitni. onaj koji se uvijek sreće u ugovorima o prodaji poslovnog prava. Ovi nedostaci svojom faktičkom snagom djeluju na prava koja kupac može koristiti u datom slučaju. Neznatni ne umanjuju vrijednost stvari ni u kom pogledu. uobičajenu ili ugovorenu upotrebu stvari. Pravni osnov garancije je bio sporan. Usvojena je. Nebitni nedostaci mogu da prouzrokuju naknadu štete. Garancija za materijalne nedostatke 2. Ona se može definisati i kao jamčenje prodavca kupcu da će isporučena roba biti saobrazna onome što je predviđeno ugovorom. ZOO.507 ZOO). ima prvenstveno ulogu zaštite krajnjih potrošača (član 501 . U daljem tekstu ćemo samo razmatrati opšti tip garancije za materijalne nedostatke.poseban postupak provjere osobina stvari ili njihova upotreba (član 482. O tome svjedoče. ali ne utiču na samo postojanje ugovora. Njihovo postojanje ne povlači za sobom nikakve pravne posljedice. 2. Napokon. Zakon o obligacionim odnosima stoji na pozicijama ugovornog osnova garancije. 55 . Znatni su oni koji dovode do poništavanja ili umanjenja prometnih ili upotrebnih vrijednosti stvari. Otklonjivi nedostaci su oni čije je popravljanje moguće bez bitnog umanjenja upotrebne ili prometne vrijednosti stvari. ZOO). nedostaci mogu biti znatni i neznatni. Ona je sastavni dio ugovora po prirodi posla. Neotklonjivi su oni kod kojih popravak ili nije moguć ili nema ekonomskog smisla.1. funkcionalna koncepcija nedostataka (član 478. Pojam garancije Garancija za materijalne nedostatke je jamčenje prodavca kupcu da prodata roba nema nikakvih fizičkih svojstava koja bi ometala urednu i nesmetanu. ZOO). kako bi se izbjeglo šikaniranje prodavca. dakle. Garancija za ispravno funkcionisanje stvari. Prema obimu.

u vezi sa članom 479. ali se bolest zbog perioda inkubacije pojavila nakon isporuke. Svi uslovi moraju biti ispunjeni kumulativno. 67 U slučajevima za koje uslov savjesnosti kupca važi. Bude li ugovor zaključen sa klauzulom “viđeno-odobreno”. 3. 1. i odgovornost. Clan 480. obaveza garancije. Postojanje nedostatka ili uzroka nedostatka dokazuje kupac. 144. Ipak. stoka je u momentu prelaska rizika već bila zaražena. te na svojstva i odlike “koje su izričito ili 66 prećutno ugovorene. st. budući da se smatra da je kupac morao da ih uoči. 68 No.). ugovornih klauzula. ako je nedostatak bio poznat prodavcu ili ako ju je nametnuo koristeći svoj “poseban monopolski položaj” (član 486. u vezi sa članom 479. ZOO). st. 1. ZOO). st. Član 480. Razlog za to leži u ništavosti navedenih uglavaka. st. 1. nesavjesnost prodavca djeluje u sferi odgovornosti za materijalne nedostatke. 1. Obaveza garancije će postojati uprkos ovakvoj klauzuli. odnosno propisane”. obaveza garancije za materijalne nedostatke postoji i kad je prodavac bio savjestan (član 478. ZOO.2. On ne postoji kod subjektivnih mana i kod prodaja po uzorku ili modelu. 66 67 68 Član 480. postoji i onda kada se nedostatak pojavio nakon prelaska rizika. moraju biti ispunjeni pravom predviđeni uslovi. i 145. 1. Obaveza garancije se može ugovorom sasvim isključiti ili samo ograničiti (član 486. Na primjer. “kakva . mora postojati u času prelaska rizika. osim u slučaju obmane od strane prodavca (uz. 1. 2. Drugi uslov za postojanje obaveze garancije jeste da u času zaključenja ugovora nedostaci nisu “bili poznati kupcu ili mu nisu mogli ostati nepoznati” (član 480. shodno tome. odnosno da uočenih ili indiciranih nedostataka nema (član 480. st.2. jednostranih pravnih poslova i pravnih stanja. 56 . ako je on posljedica uzroka koji je postojao prije toga momenta. ZOO). Znanje ili neznanje prodavca za postojanje nedostataka su pravno irelevantni. st. ZOO). st. Oni imaju karakter: zakonskih odredbi prinudnog karaktera. Uslovi za postojanje garancije Da bi garancija za materijalne nedostatke postojala. prodavac će odgovarati i za ove nedostatke ako je u pogledu osobina stvari ili postojanja nedostataka obmanuo kupca svojom izjavom da tražene odlike postoje. i 481. Izuzetno. zakonodavac pojačava kriterije pažljivosti i poštenja kod obje stranke. da je svoju dužnost provjere obavio kako treba. Stoga je nepostojanje ovakve klauzule treći uslov za egzistenciju obaveze garancije. st. najprije. 1. Nedostatak.takva” ili nekom sličnom. 2. st. 1. “Smatra se da nisu mogli ostati nepoznati kupcu oni nedostaci koje bi brižljivo lice sa prosječnim znanjem i iskustvom lica istog zanimanja i struke kao kupac moglo lako opaziti pri uobičajenom pregledu stvari”. ZOO. st. ZOO.). st. Ovaj uslov savjesnosti kupca odnosi se samo na svojstva potrebna za redovnu upotrebu ili za promet robe. pa. kupac se ne može pozivati na nedostatke stvari.

Detaljno razmatranje pravnih problema vezano za ovu vrstu nedostataka nalazi se kod Perović dr Slobodan. umanjuju ili ograničavaju kupčevo pravo (član 508. reklamacija nije uslov za nastanak obaveze garancije. 377.Četvrti uslov jeste da stvar nije prodata “na prinudnoj prodaji” (čl. ZOO). Njegovi ciljevi su složeniji. Polazeći od titulara prava koje predstavlja nedostatak. Razlozi za ovakvo rješenje leže u mehanizmu prinudne javne prodaje koji isključuje pristanak i učešće prodavca u zaključivanju ugovora. predstavlja pravni nedostatak ili pravnu manu. pa shodno tome i odgovornost prodavca po tom osnovu.GARANCIJA ZA PRAVNE NEDOSTATKE (ZAŠTITA OD EVIKCIJE) 1. kao i materijalni. Pravni nedostaci se. mogu podijeliti prema više kriterija. Naime. ZOO). isto djelo. oni se mogu svrstati u 69 nedostatke čiji je subjekat prodavac i one kod kojih je nosilac prava treće lice. Beograd. 487 ZOO). Upravo zbog ovoga pravo nekog lica. ali jeste neophodna pretpostavka za održavanje ove dužnosti prodavca na snazi. hipoteka. 70 69 57 . I dejstvo nedostatka može biti mjerilo za njihovu sistematizaciju. Striktno posmatrano. 1980. Zakon o obligacionim odnosima insistira na pravu “trećeg” i time samo drugu varijantu uključuje u krug pravnih mana (član 508). str. osoba van ugovornog odnosa. U privrednim prodajama su izuzetno značajna ona koja imaju Perović dr Slobodan: “Obligaciono pravo”. IV . nedostaci se dijele na one koji: isključuju. peti uslov čini uredna reklamacija na materijalne nedostatke. 70 Pravo koje sa stanovišta kupca predstavlja manu može biti javnopravne i privatnopravne prirode (član 514. str. Prema obimu uticaja na stvar i pravo svojine na njoj teorija dijeli pravne nedostatke na potpune i djelimične. Pojam i vrste pravnih nedostataka Zaključenjem ugovora o prodaji kupac ne želi samo to da mu stvari budu stavljene na raspolaganje. Shodno tome. 378. ZOO). Kupac teži da stekne mirnu i nesmetanu državinu i svojinu kao najjače stvarno pravo na predmetu prodaje. bilo nastanak. koje pod određenim uslovima isključuje ili ograničava bilo miran posjed. službenost). Privredna štampa. imovinskih prava najčešće se sreću stvarna prava (svojina. Jedino na taj način on može u punom obimu da iskoristi upotrebne i prometnu vrijednost stvari i postigne jednakost davanja kao princip obligacionog prava (član 15. Od privatnih. Napokon. ili vršenje najjačeg svojinskog prava na predmetu prodaje. tj. protekom prekluzivnih rokova za reklamiranje gasi se i sama obaveza garancije.

“To znači. 377. 1. nužno je da je stvarno pravo trećeg nastalo još dok je stvar bila u državini prenosioca”. a time i miran posjed prodane stvari. str. odnosno industrijski dizajn.996). 73 Perović dr Slobodan. 381. Codice civile samo garanciji za sopstveno uznemiravanje daje zakonski osnov. glasnik BiH br. 76 Perović dr Slobodan. isto djelo. izdavanja skladišnice (član 740. služnosti na primjer. 74 ali i isticanjem nekih prava trećeg lica neposredno. No. Zbog toga zaštita od 75 evikcije u našem sistemu ima ugovorni osnov. Mi ćemo se zbog pojma trgovačke prodaje baviti samo pravnim manama koje se mogu vezati za pokretne stvari. To je kod nas izvršenje isporuke. pojedini nedostaci se mogu pojaviti samo kod nepokretnih stvari. Napokon. ona češće proističe iz nekog drugog privredno-pravnog posla: komisiona (član 786). 4. 2. govori i o momentu zaključenja ugovora. st. Zato ćemo se zadržati samo na rješenjima Zakona o obligacionim odnosima. Pojam garancije za pravne nedostake i uslovi za njeno postojanje Garancija za pravne nedostatke je jemčenje prodavca kupcu da preneseno pravo nema nikakvih nedostataka koji bi onemogućavali nastanak ili trajanje kupčevog svojinskog prava. isto djelo. i dalje) i slično. Po svojoj pravnoj prirodi. 76 Ovo je prvi uslov. str. 71 Zaloga može biti konstituisana ugovorom o zalogu (član 966 . ZOO). 3/02). U uporednom pravu su postavljeni na sličan način. 74 Perović dr Slobodan. Code civil isto. Nedostatak mora postojati u času prelaska svojinskog prava sa prodavca na kupca. garancija za pravne nedostatke (zaštita od evikcije) se može definisati i kao jamčenje prodavca kupcu da je preneseno svojinsko pravo saglasno onome što je predviđeno ugovorom. isto djelo. Generalno se može reći da određivanje vremena postojanja nedostatka u prenesenom pravu nije jednostavno. postoji uvijek kada sporazumom stranaka nije izričito ili prećutno isključena. Analogno garanciji za materijalne nedostatke. ZOO u članu 510. Za postojanje garancije za pravne nedostatke moraju biti kumulativno ispunjeni zakonski uslovi. a ne i za postojanje prava trećeg. Smatramo da je taj trenutak relevantan samo za određivanje savjesnosti kupca. 2. “odgovornost prodavca za pravne nedostatke može se ugovorom ograničiti ili sasvim isključiti” (član 513. žig). član 1628. odnosno koji bi umanjivali ili ograničavali upotrebu toga prava. Ona se ugovorom ne može isključiti ili ograničiti. str. odnosno prodavca. Oni imaju različit juridički karakter. 382. st. 73 Ono može biti izvršeno “putem tužbe i u vidu prigovora”. 58 . 72 Za postojanje mane je bitno da “je uznemiravanje pravno”. trgovinskog zastupanja (član 809). 72 Vidjeti: Zakon o industrijskom vlasništvu u Bosni i Hercegovini (Sl. i 513. st. 75 Član 1487. model i uzorak. garancija za pravne nedostatke je prirodan sastojak ugovora. Pravila Zakona o obligacionim odnosima su i u pogledu ovoga instituta dispozitivne prirode. ZOO izričito ne uređuje ovo pitanje pa se rješenje mora naći vezivanjem garancije za momenat nastanka prava.obligaciono porijeklo (zaloga) 71 ili potiču iz prava intelektualne svojine (pravo na patent. No.

ili da njegovo pravo bude smanjeno ili ograničeno” (član 510. potrebno je da prodavalac bude savjestan. 1. U slučaju nesavjesnosti prodavca. kupac se smatra savjesnim i onda kada je znao za nedostatak. 4. dalje. Dalje. najprije. reklamiranje pravnih mana nije uvijek uslov za održavanje prodavčeve obaveze garancije na snazi. 2. ZOO). Određivanje savjesnosti je složeno. Obaveza postoji i kad reklamacija nije izvršena i to u tri slučaja. st. Zbog toga se ona pravno kvalifikuje kao pomoćni pravni posao. faktura se može definisati kao izjava volje prodavca data u formi pisanog dokumenta kojim on zahtijeva od kupca da mu isplati cijenu iz ugovora i eventualno ostale izdatke koje je učinio u vezi sa ugovorom. 1. 59 . nego dokazom da je “raspolagao sredstvima da se odbije zahtjev treće osobe” (član 511. Faktura. st. Smatraće se da on nije savjestan ako mu je nedostatak u vrijeme sklapanja ugovora “bio poznat ili mu nije mogao ostati nepoznat” (član 513. ali nije “pristao da uzme stvar opterećenu tim pravom” (član 508. uvijek sadrži i neke elemente ugovora: predmet. ZOO). ZOO).Drugi uslov jeste da je kupac savjestan. tj. ZOO). Četvrti uslov je obavještavanje prodavca o nedostatku. Da bi ovaj uslov postojao. reklamacija nije uslov ni za slučaj u kome je pravo trećeg “očito osnovano” (član 512). transportnu klauzulu i ukupan iznos cijene. ZOO). smatraće se da je kupac savjestan ako u času sklapanja ugovora nije “znao za mogućnost da mu stvar bude oduzeta. ne mora reklamirati pravne nedostatke koji su prodavcu već poznati (član 509. V . Kupac. Reklamacija. st. nije uslov za postojanje obaveze garancije ni onda kada se kupac upustio u sudski spor sa trećim licem i izgubio ga. Ona najprije postoji ako kupac nije bio obaviješten o postojanju pravnog nedostatka (član 508.ISPOSTAVLJANJE FAKTURE 1. jer nije izvršeno obavještavanje. Prodavac se tada može osloboditi odgovornosti ne dokazom da njegova obaveza garancije ne postoji. Napokon. Faktura je materijalizacija pravno relevantne izjave volje usmjerene na plaćanje cijene. količinu. ZOO). I na kraju. Pojam fakture i obaveza njenog ispostavljanja Pravno posmatrano. U praksi se sreću i obrasci faktura čiji ih sadržaj približava zaključnici. klauzula o isključenju ili ograničenju odgovornosti za pravne nedostatke je ništava. njegovo reklamiranje (član 509. Za razliku od materijalnih nedostataka. pored zahtjeva za plaćanjem. U posljednjem slučaju radi se o situaciji u kojoj je prodavac obmanuo kupca u pogledu karaktera prava trećeg ili u kojoj je kupcu obećao da će do preuzimanja stvari i prenosa svojine otkloniti nedostatak. jediničnu cijenu.). st. Treći uslov jeste da garancija nije ugovorom isključena ili ograničena.

87. Profaktura je pisani dokument – po sadržaju i obliku sličan fakturi . 78 77 60 . Faktura. Ona ima preliminarnu finansijsku. Sistemsko tumačenje izvora pokazuje da je i danas izdavanje fakture obaveza prodavca. 79 Na isti stav upućuju Zakon o računovodstvu (član 3. Odredbe fakture koje se ne nalaze u ugovoru. Ona. Pravni režim cijene omogućava još jedan način upotrebe fakture. FBiH.kojim prodavac zahtijeva od kupca plaćanje prema prethodnom obračunu cijene. 2/95. str. 2. isto djelo. niti se iz njega mogu tumačenjem nesumnjivo konstruisati. naročito). Obaveznost jednostrano unesenih klauzula Faktura se izdaje na osnovu ugovora. str. 81 Sl. podoban instrument za dopunu i preciziranje ugovora. Ovu ulogu imaće u slučaju u kome ugovor ne važi bez određivanja cijene. jeste izuzetno važan knjigovodstveni dokument. knjigovodstvenu i dokaznu funkciju. Kada konačan obračun bude sačinjen. Zbog toga je pitanje klauzula koje prodavac jednostrano unese u fakturu veoma složeno. Ovo je razumljivo. Ona može biti sredstvo za oživljavanje ugovora preciziranjem cijene od strane prodavca. potpuno izmirenje obaveze ili pojava potraživanja kupca za vraćanje više plaćenog iznosa po profakturi. Takav zaključak se može izvući iz Opštih uzansi. i 217. n. 2/95). budući da je 78 faktura “obično prvi pismeni akt o ugovoru”. Faktura je. 82 Kapor dr Vladimir. Savremena administracija. faktura je izuzetno važno dokazno sredstvo. Kod nas je ono riješeno Opštim uzansama. naročito iz onih koje govore o kupčevoj obavezi plaćanja. Zavisno od faze pregovora ili ugovaranja. To je njen osnovni zadatak. No. n. FBiH 2/95. 87. Nadalje. Ovo pravilo važi i onda kada je kupac fakturu primio bez prigovora. ne obavezuju kupca. Rezultat može da bude: ostatak duga kod kupca. koji predstavlja rezultat sporazuma stranaka. vjerodostojna i dovoljna za knjiženje poslovne promjene koju izaziva isplata ugovorne cijene. faktura može imati još dvije fukncije. Ona može predstavljati ponudu za zaključenje ugovora ili prihvat ponude. n. 180. a stranke se o cijeni nisu sporazumjele. 79 Vidjeti uzanse 177. predstavlja zahtjev za isplatu cijene. Kapor dr Vladimir: “Ugovor o kupovini i prodaji robe prema Opštim uzansama za promet robom”.Funkcije fakture su brojne. u principu. 77 Ona zbog toga mora biti uredna. 81 Od fakture treba razlikovati profakturu. FBiH. iznosi plaćeni po profakturi se odbijaju od iznosa fakture. U tom svojstvu ona pokriva oblast od dokumentarnog akreditiva do sprečavanja zastarjelosti zahtjeva za plaćanjem ugovorne cijene. Ona predstavlja značajno dokazno sredstvo o sadržaju toga sporazuma. odnosno ukoliko 82 su u pitanju nove klauzule da ne postoji obaveza da se na njih odgovori”. najprije. dalje. i 10) 80 i Zakon o finansijskom poslovanju (član 3. Polazi se od pretpostavke “da se ne može jednostrano menjati ono što su stranke ugovorile. napokon. Beograd 1957. 80 Sl. Zakona o računovodstvu (Sl. Član 10.

sadržaj ugovora i princip pacta sunt servanda stvaraju izuzetke od izložene norme uzanse 203. Ovo pravilo važi i onda kada ove odredbe prevazilaze okvire ugovora. 204). isto djelo. Ta činjenica će se utvrđivati primjenom pravila o interpretaciji. razmatrane klauzule moraju biti u skladu sa ostalim odredbama ugovora. kupac ne mora prihvatiti korišćenje ponuđenim pogodnostima. st. nužno je da kupac nije u kratkom roku po prijemu fakture prigovorio jednostranim klauzulama. 88. Pošto je u pitanju ponuda za naknadnu izmjenu ili dopunu posla. Smatra se da je tada prodavac želio da pruži pogodnosti kupcu. faktičko je pitanje (uz. 2). 103. Kada kupac prigovori samo nekim stavkama fakture. 83 Drugo. odnosno kada nisu neophodne za njegovo izvršavanje. 61 . “Šta je neophodno zavisi od konkretnih okolnosti svakog pojedinog slučaja”. Koji je rok “kratak”. Napokon. Uslovi plaćanja i drugi uslovi koje prodavac jednostrano unese u fakturu obavezuju kupca ako su kumulativno ispunjene tri pretpostavke. Jednostrano unesene klauzule moraju biti neophodne za izvršenje ugovora. 83 Kapor dr Vladimir. ne može odbiti isplatu iznosa na koje nije uložio prigovor (uz. str. U praksi se formiralo stanovište da jednostrano unesene klauzule obavezuju prodavca ukoliko otežavaju njegov položaj.

62 .

2. Osnovne obaveze kupca u našem pravu su: pregled robe (provjera da li roba ima materijalnih nedostataka).GLAVA TREĆA OBAVEZE KUPCA I . One. plaćanje cijene i obavještavanje o materijalnom nedostatku (reklamacija). Od dužnosti zasnovanih na ugovoru ističu se: slanje ambalaže i dostavljanje specifikacije.plaćanje uz poštovanje načela istovremenosti). su isti kao i kod obaveza prodavca. O režimu ovih radnji govorićemo prilikom raspravljanja o odgovornosti za docnju sa izvršenjem posmatranih obaveza. Ali. Često se 63 . sankcije za neizvršenje osnovnih obaveza nisu uvijek precizirane. prijem isporuke. Izložićemo ga u sklopu odgovornosti prodavca. njegova odgovornost. Vrste obaveza Obaveze kupca su njegove dužnosti izvršavanja radnji koje proističu iz ugovora o prodaji. Ona leži na kupcu kada mu je stvar uručena. a to je činjenica da je kupac povjerilac za karakterističnu obavezu isporuke i ujedno aktualni ili potencijalni vlasnik stvari koja je predmet ugovora. a on želi da je vrati prodavcu bilo zbog nedostataka.UOPŠTE O OBAVEZAMA KUPCA 1. 2. Obaveze kupca su tijesno vezane za obaveze prodavca. Od onih koje su zasnovane na dispozitivnim odredbama Zakona o obligacionim odnosima treba istaći obavezu čuvanja stvari.prijem isporuke) i funkcionalno (isporuka . prvo. u načelu. Sporednih obaveza kupca takođe ima više. Sadržaj obaveze je isti kao i kod prodavčeve istovrsne dužnosti. Pored toga. Posljednja obaveza je uslovljena. ova varijabla dovodi do različite kvalifikacije pojedinih radnji koje kupac kao poslovni subjekt preduzima. ako on postoji. Osnov obaveza kupca i faktori koji uslovljavaju njihov pojedinačni izgled. predstavljaju komplementarne pojmove povezane i sadržinski (isporuka . postoji i jedan dodatni element. obaveza reklamiranja ulazi u vanredan tok posla. tj. Najkarakterističniji primjeri su pregled robe i obavještavanje o nedostacima. ZOO). Zato ćemo je izložiti tek u narednom poglavlju. st. Drugo. Uporedno posmatrano. Karakter obaveza kupca Opšte karakteristike obaveza kupca iste su kao i osobine dužnosti prodavca. oni se u zakonodavstvu određuju ili kao obaveza ili kao pravo kupca. bilo zbog raskida ugovora (član 520. postoje i obilježja koja su donekle specifična. Pošto se reklamacijom materijalnih nedostataka obezbjeđuje realizacija obaveza prodavca po osnovu garancije.

Pravno gledano. 86 Član 481. 87 Vilus dr Jelena : “Određivanje i kontrola.”). te za obezbjeđenje dokaza o tim faktima . p. dakle. st. 377. st. npr. ŠZO. str. Za ovakvu pravnu kvalifikaciju pored uporedno-pravnih razloga govore i argumenti komercijalne i juridičke prirode.. Pojam pregleda 1. Značaj pregleda robe radi utvrđivanja (ne)postojanja materijalnih nedostataka je ogroman. 88 Član 34.. da utvrde svoje ekonomske i pravne pozicije i izaberu dalji način djelovanja. kontrola i “kvalitativni”. 1. Beograd 1970. str. Ne treba je koristiti jer sadrži prevaziđeni koncept “mana”. koje treba preduzeti da bi se došlo do relativno sigurnog i pravno relevantnog stava o tome da li isporučena roba po svojim osobinama odgovara onome što je predviđeno ugovorom. ZOO. nego posredno . budnosti kupca. 85 84 64 . 86 Zbog toga definicija pregleda mora da ima teorijski karakter. Pregled robe radi provjere postojanja ili nepostojanja materijalnih nedostataka predstavlja sistem faktičkih i pravnih radnji. Pregled robe još uvijek. U praksi se koriste i izrazi: provjera.. Prema članu 481. pregled robe je nezamjenjivo sredstvo vjerodostojnog konstatovanja činjenica vezanih za saobraznost isporuke 87 robe preme uslovima iz ugovora. 118.1.sastoje u gubitku nekih kupčevih prava.. Član 2 . Ova terminologija zasnovana je na rješenjima Opštih uzansi. 181. odgovornost za neizvršenje sporednih obaveza je u velikoj mjeri izjednačena sa opštim režimom odgovornosti za neizvršenje ili neuredno izvršenje ugovora. govori o uobičajenom pregledu stvari.”. Institut za uporedno pravo. U našem je pravu. Stranke mogu odmah da riješe sporove o činjenicama. str. Napokon. provjera materijalnih nedostataka obaveza kupca. Isto čini i naš ZOO u članu 481.PREGLED ROBE 1. 121 (dalje ćemo ovaj rad citirati kao Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. 88 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. SGA.606 UCC. ZOO “kupac je dužan primljenu stvar na uobičajen način pregledati ili je dati na pregled”. HGB. Zbog toga se pregled robe može kvalifikovati i kao pomoćni pravni posao.kroz opis načina na koji on treba da bude izvršen. zajedno sa njihovim modalitetima. 1. član 201. predstavlja “akte vigilancije”. 85 Pravni pojam pregleda se u propisima ne određuje izričito. zajedno sa reklamacijom. naime ne znači prijem (vidjeti Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola kvaliteta robe kod ugovora o prodaji”. ali i zato što je suštinski netačna.. II . U ekonomskom smislu njime kupac provjerava da li dobija ono što prema ugovoru treba da plati.. Pojam provjere materijalnih nedostataka Postupak provjere materijalnih nedostataka u zakonodavstvu se najčešće 84 naziva “pregled”. odnosno “kvantitativni prijem”. Stoga on. koje prate izričite ili prećutne izjave volje vezane za izvršavanje pojedinih postupaka i ocjenu njihovih rezultata. Pregled robe sastoji se iz niza povezanih faktičkih radnji.”.

Pojam provjere pravnih nedostataka Provjera pravnih nedostataka se može definisati analogno provjeri materijalnih nedostataka kao sistem faktičkih i pravnih radnji. u uporednom pravu je opšte prihvaćeno da prodavac mora obavijestiti kupca ukoliko zna za nedostatak. A to znači da može i od nevlasnika steći svojinu. Sastoji se bilo u kontroli sirovina. Subjekti javne vlasti su nadležni inspekcijski organi.Postoje četiri osnovna modaliteta pregleda. onda je to treće lice dužno da dokaže postojanje svojih ovlaštenja. To mogu biti subjekti javne vlasti ili lica poslovnog prava. Određivanje subjekata pregleda u konkretnom ugovoru zavisi prvenstveno od sporazuma stranaka. kupac je po pretpostavci savjestan. javnopravna kontrola je naročito česta u spoljnotrgovinskom poslovanju. Da bismo ih izložili logičnim redoslijedom i u cilju izbjegavanja ponavljanja. primijeniće se rješenja dispozitivnog zakonodavstva. Subjekti pregleda robe Subjekti pregleda su lica koja imaju obavezu i pravo da izvrše uvid u stanje robe radi konstatovanja nepostojanja ili postojanja materijalnih nedostataka. Drugo. ali ne moraju prihvatiti rezultate ove kontrole kao jedino mjerodavne za njihove međusobne odnose. Ova vrsta pregleda robe najčešće se sreće kod onih proizvoda kod kojih je propisan minimalni kvalitet. vremenu i načinu pregleda. Tek ukoliko one ništa ne utanače. u uporednom zakonodavstvu ova teorijska mogućnost nije posebno regulisana. Lica koja mogu izvršiti kontrolu ima više. ukoliko se pravni nedostatak sastoji u pravu trećeg lica. Najprije. Zbog toga se na ovome pitanju više nećemo zadržavati. pošto se privredna prodaja obavlja na mjestima i između lica za koje je to uobičajeno. Kontrola koju oni vrše zasnovana je na imperativnim normama i ima obavezan karakter. Stranke u ugovoru o prodaji mogu. 1. Postoji više razloga zbog kojih se provjeri pravnih nedostataka ne posvećuje pažnja koja bi odgovarala kontroli robe. mjestu. koje se preduzimaju radi toga da bi se došlo do relativno sigurnog stava o tome da li pravo koje se prenosi postoji i da li se može upotrebljavati na način predviđen ugovorom. 2. zajedno sa njihovim modalitetima. Napokon. govorićemo o subjektima.2. No. bilo u pregledu gotovog proizvoda. 65 . Priroda pravnih nedostataka dozvoljava da se oni valjano reklamiraju i kad nisu posebno provjeravane osobine prenesenog prava. Pored toga.

Upravo zbog toga se naziva i 92 “kontradiktorni način”. odnosno kontradiktorni pregled. “merenje na istovarnoj stanici” i “srednja mera utovara i istovara” (uz. s tim da on ne sprečava dalje dokazivanje materijalnih nedostataka. pod uslovom da uredno pozvani kupac nije došao da uzme učešće u pregledu. tako i pred sudom.4). str. 90 91 89 66 . Od uslova ugovora i okolnosti slučaja zavisi vjerodostojnost rezultata do kojih je on došao. Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. Oni to čine ili zajedno sa nekim trećim licem . Tada su moguće dvije situacije.. Ugovorom može biti predviđeno da je nalaz trećeg isključivi i obavezan dokaz o stanju robe. 2 . po pravilu. Ovo rješenje karakteristično je za pravo SAD. Subjekat pregleda može biti i treće lice. str. 89 U teoriji je ono sporno.. Vozar će..Pregled robe najprije može da izvrši sam prodavac.”. Drugi subjekat je kupac. str.”. Potreba da rezultat pregleda bude tačan i upotrebljiv kako prema drugoj strani. Ono to svojstvo stiče najprije na osnovu sporazuma stranaka. 93 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. i 123. str. 122. budući da se prodavac već vezao ugovornom garancijom da roba nema materijalnih nedostataka. U interesu prometa ovo je najbolje rješenje.. jer je strankama omogućeno da odmah riješe sva eventualna sporna pitanja vezana za svojstva i stanje robe. 92 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola.. odnosno vođenju spora”.135. 93 Smatramo da u slučaju nejasnog regulisanja položaja trećeg lica treba usvojiti drugo rješenje. 119. 1. tada je mjerodavna količina koju na svome skladištu utvrdi sam prodavac. dovela je do toga da prodavac ili kupac rijetko potpuno sami vrše pregled robe. Ovaj zahtjev i pojava novog imenovanog ugovora o kontroli Član 2 . Tada njegovi nalazi mogu imati samo dokazno dejstvo. st. st. Stranke se mogu sporazumjeti i tako da pregled koji vrši treći služi dobijanju robnog dokumenta pogodnog za dalju upotrebu. Prema kontinentalnim i našem pravu pregled je njegova dužnost. 133. 90 Pregledu koji izvrši sam prodavac pridaje se značaj jedino onda kada se druge kontrole ne vrše. 127. Upravo zbog toga valja odabrati ono treće lice čija su stručnost i savjesnost neosporni.515 (1) UCC. 94 Treće lice može biti subjekt pregleda i na osnovu odluke jedne ugovorne stranke. Pregled najčešće zajednički vrše prodavac i kupac.. 134 ..”. 91 Jedan ovakav slučaj moguć je i na osnovu uzanse 127.prevoznikom (vozarom) i špediterom najčešće.”. Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. “mana”. 94 Ovakvo rješenje predviđa i član 2-515 UCC: stranke “se mogu dogovoriti da će nalaz trećeg lica biti obavezan za njih u svakom kasnijem parničenju. učestvovati u utvrđivanju količine robe koja je mjerodavna za ocjenu pravilnosti ispunjenja ugovora o prodaji ako je u ugovoru unesena neka od sljedećih klauzula: “merenje na utovarnoj stanici”. ili sa komisijom. Ako je ugovorena “otprema željeznicom bez merenja”.

”. str. 1. Bez obzira kako mjesto provjere bilo ugovoreno. ZOO po kojoj je kupac “dužan primljenu stvar na uobičajeni način pregledati ili je dati na pregled čim je to prema redovnom toku stvari moguće”.”. nezavisno od individualnih osobina konkretnog kupca. Zakon o obligacionim odnosima i Opšte uzanse. str.. ono mora biti poštovano. st. 96 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. No. a kvalitet u skladištu kupca. usvajajući široko prihvaćena 97 rješenja uporednog prava. Određivanje mjesta provjere materijalnih nedostataka vrši se u ugovoru izričito ili transportnim klauzulama. 97 Vidjeti Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. najprije. Ako su obje stranke prisutne isporuci i ako je prilikom isporuke moguće izvršiti i pregled. Može se. a druga strana (naručilac kontrole) naknadu”.robe i usluga 95 uslovili su u poslu prodaje još jedan novum . postoji li dilema oko toga da li je kao mjesto isporuke i 95 Član 847. kao i mjesto isporuke.“pregled od strane trećeg”. mjesto isporuke u širem i užem smislu je ujedno i mjesto pregleda.. ugovorom. a dijelom od tipa prodaje (nedistanciona ili distanciona). str. Kod distancionih prodaja generičkih stvari mjesto provjere će biti identično mjestu isporuke. Mjerodavan je samo onaj nalaz o stanju robe koji je dobijen na ugovorenom mjestu pregleda. Mjesto pregleda robe Mjesto pregleda je geografska lokacija ili lokalitet na kome sve radnje pregleda moraju biti završene. Upravo zbog toga postoji veliki broj solucija. 168. tj. Ne pozove li prodavac kupca da prisustvuje isporuci. kao i onda kada prisutne stranke ne mogu da izvrše pregled prilikom isporuke bez svoje krivice.. a potom dispozitivnim propisima. Ovo pravilo važi samo za vidljive nedostake..”. mjesto pregleda vežu za mjesto izvršenja isporuke kao primaran i vrijeme pregleda kao sekundaran faktor. Količina će se najčešće provjeravati u prvom usputnom mjestu koje raspolaže odgovarajućim mjernim instrumentima. 96 3. st. Određivanje mjesta provjere materijalnih nedostataka vrši se. po pravilu. Različiti faktički uslovi provjere količine i kvaliteta. posmatrati u širem i u užem smislu. 183. 1. mjesto provjere je prvo mjesto u kome je to prema redovnom toku stvari moguće učiniti.. 127 i Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. a njihova primjena zavisi od faktičkih okolnosti svakog konkretnog posla. “Redovan tok stvari” je pravni standard koji se shvata objektivno. Vidjeti i član 848 . Zakonodavna rješenja zavise dijelom od vrste robe (individualizirana ili generička). ZOO: “Ugovorom o kontroli robe jedna ugovorna strana (vršilac kontrole) obavezuje se da izda certifikat o tome.858 ZOO. će dovoditi do različitog određivanja mjesta provjere količine i kvaliteta pozivom na redovan tok stvari.. Ovi činioci dovode do različitog tumačenja osnovne norme člana 481. 67 .

Određivanje mjesta provjere kod reekspedicije predstavlja poseban problem. vrijeme pregleda zavisi od toga da li je nedostatak vidljiv ili skriven. Rješenja dispozitivnih propisa uopšte. ovo je najsloženiji modalitet postupka provjere (ne)postojanja materijalnih nedostataka. ZOO). Budu li ispunjeni ovi uslovi. ZOO). vrijeme reklamacije. Ovo rješenje potiče iz principa da se niko ne može pozivati na sopstvene nedopuštene radnje (nemo turpitudi nemo suam allegans).. stranke ili drugi subjekti pregleda.”. Ono zavisi ili od volje kupca ili od okolnosti slučaja.. Ovakvo rješenje odgovara ne samo izvorima prava nego i potrebama poslovne prakse. Vrijeme pregleda robe Vrijeme pregleda je trenutak ili vremenski period u kojemu sve radnje koje sačinjavaju pregled robe moraju biti izvršene. pa i našeg Zakona o obligacionim odnosima zavise od vrste robe. 3. Ovo rješenje 98 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. Budu li obje stranke prisutne isporuci i pregled se može izvršiti prilikom isporuke. str. potrebno je da kupac robu šalje u novo mjesto opredjeljenja bez pretovara. uzeće se da je mjesto pregleda jednako mjestu otpreme. 68 . Drugo. mora postojati ugovor između kupca i njegovog kupca o prodaji iste robe.pregleda određeno mjesto otpreme ili mjesto opredjeljenja. Mjesto utvrđivanja skrivenih nedostataka nije ničim određeno. Pravno. Najprije. te dispozitivnim propisima. Pravno-tehnička rješenja su naročito u prvom slučaju veoma složena. Ako je “nedostatak bio poznat prodavcu ili mu nije mogao ostati nepoznat” (član 485. ga moraju obaviti odmah. tipa prodaje i od usvojenih pravila o vremenu reklamacije. prema uporednom 98 i našem pravu (član 481. 127-130. 3. zahtijeva se da je prodavcu “pri sklapanju ugovora bila poznata ili morala biti poznata mogućnost takve dalje otpreme” (član 481. mjesto provjere može biti i mjesto novog opredjeljenja. Razumije se da kupac ili kupčev kupac mogu kao mjesto provjere u širem smislu odrediti i neko drugo usputno mjesto koje se nalazi između dva mjesta opredjeljenja. Stoga ćemo ih ispitati posebno. Kao mjesto pregleda u užem smislu valja uzeti transportni terminal (uzansa 74). 4. I treće. Da bi “reekspedicija” kao poseban institut postojala. Sva do sada iznesena pravila o određivanju mjesta pregleda važila su za uobičajeni pregled kojim se mogu konstatovati vidljivi nedostaci. ZOO) potrebno je da bude ispunjeno nekoliko uslova. pa prema tome i vrijeme utvrđivanja nedostataka nije ničim ograničeno. st. st. Određuje se ugovorom na isti način kao i mjesto. Ona se mogu posmatrati prema tome da li je prodavac bio nesavjestan ili savjestan. Kada je prodavac bio savjestan.

izvršene zamjene dijelova i slično” (član 483. početak toka roka se odlaže do prijema dokumenata. Konačni izgled relevantnog rješenja u pogledu vremena provjere zavisiće i od toga da li je u pitanju provjera količine ili kvaliteta. Izvršenje pregleda “odmah” je. 126 i 138. ZOO. Specifični zahtjevi provjere kvaliteta mogu da dovedu do toga da se izraz “čim” interpretira tako da važi od momenta prispijeća robe u skladište kupca. Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola..”. ili ako pregled ne bude moguće izvršiti prilikom isporuke bez krivice stranaka. Navedeni rokovi za pregled mogu biti produženi u dva slučaja. Zbog toga je u uporednom pravu “gotovo opšte prihvaćeno pravilo . da se u ovakvim slučajevima kontrola robe vrši pre predaje 99 robe vozaru”. Sva izložena rješenja vrijede za situaciju u kojoj se vrši “uobičajeni pregled”.. I drugo.. Isto rješenje postoji i u našem sistemu. Prema uzansi 138. Ako prodavac ne ispuni svoju obavezu pozivanja kupca da prisustvuje isporuci i pregledu. Ovo pravilo ne važi samo onda 100 kada je u pitanju lakopokvarljiva roba. str. st. 1. Prvo. tj.zasniva se na pravilima o reklamaciji iz člana 481. kupac ga mora obaviti “čim je to prema redovnom toku stvari moguće” (član 481. Njegov sadržaj zavisi od poslovnih običaja i od konkretnih uslova isporuke u datom slučaju. krajnji rok za izvršenje pregleda je prekluzivni rok za ostvarivanje kupčevih prava 99 100 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. 124 . st. No. Jasno je da se vrijeme isporuke i vrijeme pregleda ne moraju potpuno podudariti. pravni standard. ako se pregled ne može izvršiti. Ono je potvrđeno i pravilima uzanse 74. Ako su u pitanju skriveni nedostaci. budući da se zadnja tranša robe mora ispitati po završetku isporuke. st. predaje druge stvari. dužni su da pregledu pristupe “čim” je roba prispjela u konačnu destinaciju. zapravo. 69 . Pored poslovnih običaja i uslova posla. ZOO). “Redovan tok stvari” i ovdje se shvata objektivno. 3. Ovo znači da mora bez nepotrebnih odlaganja pristupiti pregledu i sam pregled završiti u roku u kome bi to učinilo i drugo lice njegovog položaja djelujući pažnjom dobrog privrednika.”.. Kod distancione prodaje generičkih stvari princip je da se vrijeme pregleda veže za vrijeme isporuke..125. “pregled stvari može biti odgođen do njezina prispijeća u novo odredišno mjesto” (član 481. ukoliko to ne učine. ako je zbog popravke ili isporuke druge stvari kupac bio prinuđen da ne koristi predmet prodaje. str. o mjestu isporuke u situaciji kada postoji dilema između mjesta otpreme i opredjeljenja. ZOO). u kojoj treba konstatovati vidljive nedostatke. sadržaj navedenih pravnih standarda zavisi naročito od vrste robe. 2. jer prodavac nije predao potrebna dokumenta. rokovi počinju teći “od predaje popravljene stvari. kupac tada treba da “opomene prodavca da mu te isprave bez odlaganja dostavi”.. Kupac ili kupčev kupac imaju pravo da pregled izvrše i ranije. U slučaju reekspedicije. ZOO).

75. 147). Opšte uzanse. način pregleda se dijeli na: način pregleda koji teži utvrđivanju količine i način pregleda koji je usmjeren na konstatovanje kvaliteta. 102 Način provjere je složena pojava. kao na primjer za žitarice. No. Institut za uporedno pravo . Izvori prava za način provjere veoma su brojni. ništa ne govore o ovom aspektu provjere. Beograd 1975.. sadrže i pravila o tehnološkim postupcima provjere koji moraju biti primijenjeni. fizičko mjerenje.”.Carić dr Slavko. tehnološki postupci se primjenjuju samo na konstatovanje stanja ambalaže (uz. st. Prema cilju. 130. isporuke. “utvrđivanje količine robe vrši se vaganjem. Tehnološki postupci provjere treba da budu provedeni najprije onako kako je izričito ugovoreno. isto djelo. hemijska analiza. 2. ističe da je učestalost primjene ovakvog načina ugovaranja i kontrole količine “učinila da ovaj postupak danas preraste u poseban modalitet ugovora o kupovini i prodaji pokretnih stvari”. 104 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. 5. komercijalna procedura ili pravni postupak. posebno. str.po tom osnovu. bez obzira na svoju uvjerljivost i vjerodostojnost. Definicija se daje na str. Tehnološki postupci koji ispunjavaju ovaj uslov su navedeni primjera radi: stručni pregled.82.Savremena administracija.”. 102 103 101 70 .. 104 Društvene procedure kroz koje se vrši provjera postojanja materijalnih nedostataka veoma su složene. Zakon o obligacionim odnosima. način kontrole može biti potpun ili djelimičan. budući da odvajanje ekonomskih i pravnih aspekata pri vršenju kontrole nije moguće. već od prirode robe u 101 Kod sukcesivnih isporuka provjeru treba vršiti za svaki obrok pitanju”. str. Način pregleda robe Način pregleda obuhvata sve vrste radnji i njihove modalitete koje subjekt pregleda treba da obavi da bi se došlo do relativno sigurnog i pravno relevantnog stava o tome da li materijalni nedostaci postoje ili ne.. 148). 131 . Ako se roba isporučuje u originalnom pakovanju. a analiza specifičnosti na str. Rezultati dobijeni na drugi način ne bi bili pravno relevantni. Na prvom mjestu se i ovdje pojavljuje ugovor. Toroman dr Marija: “Vrste i modaliteti ugovora o kupovini i prodaji”. upoređivanje sa uzorkom. str. vađenje uzorka. zahtjev uzansi u pogledu utvrđivanja kvaliteta jeste da primijenjeni način bude “vjerodostojan” (uz.. 76 . “izuzev kada je ugovorom određen dulji rok” (član 482. Njihovo regulisanje vrši se najprije sporazumom Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. posebne uzanse i poslovni običaji. “što često ne zavisi od volje ugovornih strana.132. Prema uzansi 115. Zadnja dva vida nazvaćemo društvenom procedurom i obraditi zajedno. ZOO). zato mu Opšte uzanse posvećuju značajnu pažnju. 155. Prema obimu. 75. kao i drugi zakonici i izvori uporednog prava. On iznosi šest mjeseci od predaje stvari. On se može posmatrati kao tehnološki proces. Posebne uzanse za promet pojedinim vrstama robe. str. merenjem ili prebrojavanjem”. Kapor dr Vladimir . Razumije se da je za primjenu svakog od navedenih postupaka 103 Suštinski potrebno da količina u ugovoru bude utvrđena na odgovarajući način. Potom dolaze dispozitivni propisi.

Ukoliko je on uobičajen. st. str. poslovnim običajima date trgovačke branše. stavi na raspolaganje potrebnu radnu snagu i sredstva kojima raspolaže. 128). 139).”. Ako posebne uzanse ili standardi dolaze do primjene. Opšte uzanse za promet robom kao vjerodostojan način pregleda predviđaju komisijski pregled.. str. primijeniće se pravila Opštih uzansi predviđena za troškove utvrđivanja kvaliteta (uz. Uzanse 129. komisijski postupak se a priori smatra vjerodostojnim (uz. odnosno njihovi predstavnici. Na kraju se sastavlja komisijski zapisnik koji treba da potpišu obje strane. usvojenih rješenja nema. ali se njihova svojstva i odnosi sa ugovornim partnerima moraju naznačiti u zapisniku. 133. 105 106 107 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. Zatim se utvrđuju rezultati pregleda. Ukoliko članovi komisije nisu jednodušni o nekom pitanju. Kod provjere kvaliteta. Način provjere količine komisijskom procedurom Opšte uzanse predviđaju za situacije u kojima između jedne ugovorne strane i vozara ili špeditera postoji spor u pogledu količine. troškove njihovog utvrđivanja kupac može da regresira od prodavca. ZOO. ipak. Sva ostala pitanja se u oba 106 Suštinskih razlika između slučaja uređuju kroz sadržinu komisijskog zapisnika. biće obavezna procedura koju oni predviđaju. 147). pa ćemo ih izložiti zajedno. Ne bude li to učinjeno. pregled se mora izvršiti na “uobičajeni način”. Snošenje troškova provjere stranke mogu urediti ugovorom. 1. dolazi u obzir i kao način provjere materijalnih nedostataka prema Zakonu o obligacionim odnosima.. postoji. i 149. on je dužan da kupcu bez naknade. dakle o svom trošku. Ako se provjera vrši na skladištu prodavca. O svim radnjama vodi se zabilješka. U pogledu članova komisije nema ograničenja. 105 Ne postoje li ni ovi izvori. Uobičajeni način se određuje prema običajima u mjestu pregleda.. Ako su pregledom konstatovane mane za koje prodavac odgovara. Korisno je da to učini svojim rješenjem. 71 . prirodi robe i okolnostima provjere. To može biti učinjeno u ugovoru ili prilikom samog pregleda. ovaj pravni standard uvijek treba veoma pažljivo popunjavati elementima sadržaja koji imaju faktičku prirodu. određivanju tehnoloških postupaka i njihovom provođenju. najčešće onoga koji se naziva kontradiktornim.”. 131. Prema članu 481. Dokazna snaga ovakvog zapisnika je oslabljena.. 107 Potom se pristupa identifikaciji robe. Jedan izuzetak. kao i onda kada količinu provjerava jedna strana na svome skladištu bez prisustva drugog partnera (uz. provjera se vrši prema dispozitivnim propisima. U svim drugim slučajevima troškove pregleda snosi kupac kao lice na kome leži obaveza da ga izvrši. manjina može izdvojiti svoje mišljenje ili odbiti da potpiše zapisnik. i Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola.stranaka. Uzansa 129. Ovo rješenje ima i uporedno-pravnu vrijednost. Dakle. Poželjno je da komisiju sačinjavaju nepristrasna lica i da u nju po mogućnosti uđu sudski vještaci. članovi komisije i eventualni svjedoci. Komisiju formira strana koja je subjekt pregleda.

519. mora da izvrši da bi prodavac mogao isporučiti robu i prenijeti svojinsko pravo na njoj. čl. Da li izvršenje radnji prijema predstavlja obavezu ili pravo sporno je i u zakonodavstvu i u teoriji. Pri tome treba imati u vidu da šutnja kupca ne znači fiktivni prijem. 519. Drugu vrstu radnje kojom se izvršava obaveza prijema predstavlja “odnošenje stvari”. čl.”. Opšte uzanse i Zakon o obligacionim odnosima su ovu dilemu riješili u korist stava da se radi o obavezi kupca (uz. “komplementarni pojmovi”. 109 ali u praksi oni ne moraju biti uključeni u jedinstven proces primopredaje robe. Izvršenje 108 109 110 Uzansa 70. Odnošenje stvari neće značiti radnju prijema ako se stvar već nalazi kod kupca. Zbog toga je broj činidbi kupca veći što je posao prodaje komplikovaniji. Tada će prijem biti potpun.PRIJEM ISPORUKE 1. Kupčeva obaveza prijema je djelimična onda kada se vrši sukcesivna predaja pojedinih obroka i onda kada samo dio robe ima materijalnih nedostataka. te u odnošenju stvari” (član 519. ZOO). dakle. Zbog toga može biti određen i kao pomoćni pravni posao. Ovakvom stilizacijom zakonodavac je želio ne samo da rastereti prodavca brige oko stvari nego i da jasno odredi momenat prijema. str. Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. prirode stvari i okolnosti konkretnog posla. Obaveza prijema isporuke postoji samo ako je roba isporučena saglasno ugovoru. 2.. “Preuzimanje stvari se sastoji u poduzimanju potrebnih radnji da bi predaja bila moguća. Potrebno je da on izričito izjavi da prima robu koja je kod njega ili da preuzme radnje iz kojih se može “na siguran način utvrditi da je on 110 robu hteo da zadrži”. 70.III . ZOO. 254. Sadržaj obaveze prijema isporuke Obaveza prijema isporuke je složena. a količina ne predstavlja bitan element ugovora. ugovora. 155. Koje su radnje kupca potrebne da bi prodavac mogao da izvrši isporuku zavisi od prinudnih propisa. str. ZOO).. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema . Isporuka i prijem isporuke su. 72 . Pojam Prijem isporuke ili “preuzimanje stvari” 108 je sistem faktičkih i pravnih radnji koje kupac. prema ugovoru. st. Analogno fiktivnoj isporuci ovdje ćemo imati fiktivni prijem isporuke. biće ih više kod distancione nego kod prodaje u mjestu..”. Kao i isporuka i prijem se sastoji najmanje iz jedne faktičke i jedne pravne radnje. Sličnu definiciju sadrži i uzansa 70. više kod sukcesivne nego jednokratne isporuke.. poslovnih običaja. 2.

1. značaj manifestacija volje kupca prilikom preduzimanja pojedinih akata isplate je toliki da se plaćanje dâ kvalifikovati i kao pomoćni pravni posao. svojinsko pravo na njoj. primijeniće se dispozitivni propisi.Carić dr Slavko. IV . kauzu zbog koje prodavac zaključuje ugovor. Pored toga ona se s obzirom na pravni režim cijene u prodaji poslovnog prava može odrediti i kao prirodan sastojak ugovora. Definicija i kvalifikacija obaveze 111 i najvažnija 112 obaveza kupca. kreditni i devizni sistem. po pravilu. Imperativne norme ovih akata imaju za osnov svoje primjene ono što je ugovorom predviđeno izričito ili upućivanjem na važenje dispozitivnih normi. nesumnjivo. predmet obaveze plaćanja nije identičan sa cijenom. 73 .obaveze prijema ne znači gubitak prava na popravljanje štete izazvane postojanjem skrivenih nedostataka na robi.PLAĆANJE CIJENE 1. prvenstveno različiti troškovi robnog prometa. Iako se sastoji u predaji novca. Napokon. Na drugom mjestu se nalazi ugovor o prodaji. ukoliko nisu stavljene van snage kasnijom regulativom. str. Sadržaj obaveze plaćanja Sadržaj. Rješenja ugovora i dispozitivnih propisa dopunjavaju se prinudnim normama pojedinih specijalnih zakona. Analogno isporuci može se definisati kao sistem faktičkih i pravnih radnji koje kupac mora da izvrši prema svim relevantnim izvorima da bi prodavcu predao ugovorom određenu količinu novca i prenio mu najjače. Obaveza plaćanja. je veća od same cijene budući da u nju ulaze i drugi izdaci. 144. Broj radnji i pravnih izvora raste kada se sa građanske pređe na poslovnu prodaju. isto djelo. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema.. 230. U našoj zemlji to su: Zakon o obligacionim odnosima i Opšte uzanse. str. 1. dužnost plaćanja je složena. Plaćanje cijene je. ugovorna obaveza kupca.. Ako on ne reguliše ovu dužnost.2.”. Na prvom mjestu se nalaze prinudni propisi čiji su predmet regulisanja novčani. Pojam obaveze plaćanja 1. Izvori prava kojima se uređuje obaveza plaćanja su brojni. 111 112 Kapor dr Vladimir . Njeno Plaćanje ili isplata je osnovna izvršenje predstavlja glavni razlog.

Ako efektivno plaćanje tih izdataka vrši prodavac. Smatramo da se taj rizik odnosi na sve slučajeve koji ometaju urednu isplatu. Detaljnu analizu režima ovih obaveza vidjeti na str. na njegov zahtjev. Ako je. str. ŠZO. 320. str. snosi troškove pribavljanja i legalizovanja uvjerenja o porijeklu robe i onda kada je dužan da ih pribavi prodavac (uz. Pošto je posebnih rješenja veoma malo. 380 HGB. 160. kupac snosi i rizik plaćanja. 3. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. dalje. a ne 116 samo na sigurnost novca. 164). 517 ZOO). 116 U njemačkom pravu kupac ne odgovara za docnju sa prenosom pošiljke. Tako kupac snosi uvozne carine. 115 Uslovi pod kojim se ambalaža ne plaća već su izloženi. Sve ostale troškove prometa (“zavisne troškove”) kupac snosi od mjesta i vremena isporuke. 1. ukoliko želi da se koristi skontom . 235. Ovakva dužnost mora biti ugovorena ili predviđena u uzansama. 94-105. bez obzira na to da li je obaveza na plaćanje dospjela ili nije (čl. st. “Skonto se najčešće ugovara kod prodaje sa kratkoročnim kreditom”. 117 Perović dr Slobodan. Ako ništa nije ugovoreno i u uporednom pravu 113 i kod nas se plaća za neto težinu robe bez skonta. isto djelo. međutim u ugovor unesena klauzula “bruto za neto”. 114 115 113 74 . čiji predmet se ispoljava u aktu predaje sume novca”. kupac plaća i kamatu na dugovanu cijenu od dana prijema stvari.. 171). 161). kupac plaća i ambalažu po cijeni robe (uz. ukoliko se prodavac pojavljuje i kao kreditor. 94: “Novčanim obligacijama nazivaju se samo one koje se neposredno odnose na sumu novca. biti predujmljeni (uz. Vidjeti uporedni pregled kod Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. član 212. Uzansa 160. nužno je osvrnuti se i na opšta pravila koja ovdje važe neposredno. ZOO). po svoj prirodi.odbitkom od cijene zbog njene isplate odmah i gotovinski . 117 Zbog toga je ona u Zakonu o obligacionim odnosima regulisana najprije opštim pravilima o ovoj vrsti ugovornih dužnosti.kupac mora to da ugovori ili da se osloni na poslovne običaje. uz.”. Ovo utoliko prije što je ista tehnika primjenjena i u drugim nacionalnim zakonodavstvima. bez obzira na to što je mjesto isporuke eventualno u zemlji. Troškove robnog prometa nastale prije mjesta i vremena isporuke kupac plaća samo izuzetno.. Samo se po sebi razumije da kupac plaća prodavcu i kamate kod ugovora o prodaji na kredit. SGA. Izuzeci od ovog pravila posebno su utvrđeni i odnose se na one troškove koji nastanu uslijed promjene mjesta plaćanja izazvane postupcima prodavca (čl.. a ne na samoj granici (uz. 240. Kupac. 2. 169).Cijena je osnovni. novčana obaveza. Uz trošak. p. ostale uvozne dažbine i troškove carinjenja. potrebni iznosi moraju mu.3. str. Kupac snosi i troškove plaćanja. Primjena opštih pravila o novčanim obavezama Plaćanje cijene je. ali ne i jedini element kalkulacije. st. a potom i specifičnim normama koje vrijede samo za ugovor o prodaji.. Član 28. Kod prodaje na kredit stvari koje daju plodove ili druge koristi. 114 Dakle.”.

133-136). Obaveza plaćanja izvršava se pažnjom dobrog privrednika (čl. 305 ZOO). Tada je ovlašten da od svoga duga odbije eskontni iznos. Od opštih instituta tu ulazi klauzula o promjenjenim okolnostima (čl. Specifičnim rješenjima o plaćanju cijene posvećena su svega tri člana dijela Zakona o obligacionim odnosima koji govori o prodaji (čl. najprije. kada između istog podavca i kupca postoji više ugovora i više obaveza koje su dospjele. isto djelo. vezanost normi o načinu. n. str. 15 Zakona o finansijskom poslovanju). Sl. Ona se primjenjuje neposredno na plaćanje kupovne cijene (čl. te prekomjerno oštećenje (čl. indeksna skala). dovode do veoma složenog pravnog Vidjeti Perović dr Slobodan. 394). ako to proizilazi iz ugovora ili običaja. Sljedeća grupa opštih pravila tiče se načina ispunjenja obaveza. Pošto potraživanja i dugovanja po osnovu ugovora o prodaji spadaju u “ostale obaveze”. kao izraz principa valorizma nisu dopuštene. ako prodavac to izričito ili prećutno odobri (čl. 312 ZOO). primijeniće se zakonski red uračunavanja (čl. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. FBiH 2/95. Valjano je ispunjenje trećem licu koje nije prethodno određeno. 18 ZOO) i u cjelini (čl. Ukoliko on ne bude postignut. Odredba kojom bi se unaprijed odrekao svoga prava na plaćanje prije dospjelosti je ništava (čl.”. Ovdje je potrebno istaći još jedno pravilo. 103-105. Naredna grupa pravila tiče se mjesta i vremena isplate. Napokon. 139-140 ZOO). ali i prema njegovim povjeriocima. Plaćanje se vrši prodavcu. pošto su novčane obaveze djeljive. 119 120 118 75 . No. licu koje on odredi ili subjektu kojega odredi sud. 516-518). zlatne i valutne klauzule. Obavezu izvršava kupac lično ili preko svoga zastupnika. Pored njih postoje i drugi instrumenti kojima se cijena može prilagoditi realnoj vrijednosti. a kupac ne može sve da ih izmiri. izuzev ako zakon naređuje što drugo” (čl. prodavac je dužan da primi i djelimičnu isplatu (čl. Zato ćemo ih i izložiti u sklopu odgovarajućih kupoprodajnih podinstituta. 320 i 318 ZOO).. 118 Princip monetarnog nominalizma može normalno funkcionisati samo u uslovima relativno niske inflacije. redoslijed namirenja zavisi. Kupac svoje obaveze uvijek može izmiriti prije dospjelosti.. 310). od sporazuma dužnika i povjerioca. može se tvrditi da je kupac uvijek ovlašten na eskont. namiruju se tek u četvrtom redu (čl. dužnik je dužan isplatiti onaj broj novčanih jedinica na koje obaveza glasi. 398 ZOO). No. str. Pri tome treba voditi 119 veoma strog prema nelikvidnom računa da je Zakon o finansijskom poslovanju dužniku. 238.Plaćanje cijene kod ugovora o prodaji je podvrgnuto principu monetarnog nominalizma: “kada obaveza ima za predmet svotu novca. mjestu i vremenu plaćanja za isporuku 120 i obilje faktičkih stiuacija koje zahtijevaju posebno tumačenje. No. A zakon to čini! Klauzule o promjeni cijene već su izložene (klizna skala. 310 ZOO). Pošto posmatramo prodaju poslovnog prava. govori o “načelu uzajamnosti” između mjesta plaćanja i mjesta isporuke. One su ništave smatra se da u ugovor nisu ni unesene.

u skladu sa propisima o plaćanju i poslovanju hartijama od vrijednosti. kao prvi način plaćanja predviđa polaganje “novčanog iznosa na tekući račun povjerioca kod banke koja je u zemlji”.regulisanja ove dužnosti kupca. 76 . Obezbjeđenje plaćanja može se izvršiti i zalaganjem vrijednosnih papira (član 17. 2. vrši izmirenje novčanih obaveza. n. Zakon o obligacionim odnosima i Opšte uzanse za promet robom. FBiH 10/95. vremena i mjesta plaćanja. čeka. Način plaćanja 2. cesijom i asignacijom u skladu sa zakonom kojim se uređuju ovi odnosi. Od načina plaćanja treba razlikovati obezbjeđenje plaćanja. iz kojih je prodavac ovlašten da se namiri. Mjesto. Instrumenti plaćanja Instrumenti plaćanja su sredstva kojima se. vrijeme i način predaje instrumenata plaćanja takođe se određuju ugovorom. Zakon o mjenici. Zakon o hatrijama od vrijednosti. ZFP). No.1. ako obaveza plaćanja ne bude izvršena u skladu sa ugovorom. Sistem postupaka može se nazvati i modalitetima načina plaćanja. Uopšte o načinu plaćanja Pod načinom plaćanja podrazumijevamo instrumente plaćanja i radnje koje se u vezi sa njima preduzimaju. te ukupan sistem postupaka koje kupac mora da učini da bi svoju dužnost isplate izvršio u skladu sa ugovorom i prinudnim finansijskim propisima. Zadržaćemo se na pojedinim instrumentima plaćanja u mjeri u kojoj je to potrebno radi osvjetljavanja obaveze plaćanja kupovne cijene. međutim. uručenjem akceptnog naloga sa upisanim datumom dospijeća (član 18 ZFP) ili na drugi način u skladu sa Zakonom o obligacionim odnosima. dakle. prodavac i kupac postaju vezani složenim sistemom prinudnih i dispozitivnih propisa. Osim instrumentima plaćanja. Zakon o finansijskom poslovanju ugovaranje obezbjeđenja plaćanja 121 prepušta sporazumu stranaka i time vrši radikalnu promjenu ranijeg stanja. Uzansa 188. Obezbjeđenje plaćanja može se izvršiti predajom mjenice. Način plaćanja i način obezbjeđenja plaćanja su. gotov novac nema položaj prvenstvenog instrumenta plaćanja. Izložićemo je zato kroz modalitete načina. Citiraćemo ga dalje kao ZFP. budući da su privredni subjekti dužni da obavljaju “novčani promet preko 121 Sl. Ono se sastoji u davanju prodavcu finansijskih instrumenata podobnih za brzu i sigurnu naplatu ili u pružanju stvarnih (realnih) obezbjeđenja sa istim svojstvima. Najvažniji među njima su: Zakon o finansijskom poslovanju.2. bankarske garancije (član 17 ZFP). Zakon o čeku. 2. prepušteni ugovoru. U Zakonu o finansijskom poslovanju. kada se jednom stranke sporazumiju o njima. privredni subjekt može plaćati međusobne obaveze prebijanjem.

Savremena administracija. godine. U vezi sa ovim instrumentom plaćanja treba zapaziti tri stvari: kupac je dužan da sa bankom sklopi ugovor o otvaranju akreditiva prema uslovima iz ugovora o prodaji. 122 Zakon o finansijskom poslovanju na prvo mjesto stavlja nalog za prenos. kojim se banci nalaže da izvrši doznaku računu prodavca (član 12. Takse i troškove vezane za izdavanje hartija od vrijednosti kao instrumenata plaćanja ili obezbjeđenja plaćanja snosi kupac (uz. 128. Pavićević dr Božidar: “Bankarsko pravo”. str. Odnosi banke i drugih lica u poslu akreditiva su uređeni Jednoobraznim pravilima i običajima za dokumentarne akreditive iz 1933. ne nužno i u ugovoru o prodaji. 192). banka preuzima jednostranim apstraktnim pravnim poslom obavezu prema prodavcu. ZFP). Od ostalih. a najkasnije narednog dana”.129. 128 . 124 Antonijević dr Zoran i drugi. prodavcu “isplatiti određenu novčanu svotu ako do određenog vremena bude udovoljeno uvjetima navedenim u nalogu za otvaranje akreditiva” (član 1072 ZOO). Beograd 1982. odredbe o blagajničkom maksimumu čine od gotovog novca veoma nepodesan instrument plaćanja (član 11.445 ZOO) i asignacioni (član 1020 124 1034 ZOO). 189 i 196). instrumenti doznake. 77 . Treću značajnu skupinu instrumenata plaćanja čine hartije od vrijednosti. pa ćemo se na datim rješenjima zadržati prilikom izlaganja odgovarajućih dijelova ove materije. koje nalažu prodavcu da gotovinu primljenu “po bilo kom osnovu uplati istog dana na svoj račun. prodavčevo pravo je uslovljeno ispunjavanjem uslova koji su navedeni u akreditivu. tj. a banke ih se pridržavaju kao obaveznog propisa. 190) i bjanko mjenicom (uz. Drugu veliku grupu instrumenata plaćanja čine tzv. ali nisu isključeni ni ostali: cesioni (član 436 . pravni posao kojim se akreditivna banka na osnovu ugovora sa kupcem obavezuje da će korisniku. st. 123 Član 1072 . Pored toga. ZFP). isto djelo. Predmet uređivanja je prvenstveno vrijeme kada se smatra da je isplata izvršena. 191). plaćanje se može izvršiti i instrumentima obračuna. 2). zadnja revizija 1993.računa” (član 9. U prilog plaćanju gotovim novcem ne idu ni odredbe člana 10 ZFP. Zakon o finansijskom poslovanju spominje samo prebijanje ili kompenzaciju (član 12. uzanse regulišu plaćanje obračunskim ili virmanskim čekom (“virmanski nalog”) i čekovnu uplatnicu (uz. Napokon.1082 ZOO. 123 Akreditiv je apstraktan Četvrto. Uređeni su rokovi za plaćanje bilo kojom vrstom trgovačkog efekta (uz. plaćanje se može izvršiti i akreditivom. Petrović dr Milan. ZFP). Ova pravila Međunarodne trgovačke komore u Parizu imaju univerzalnu primjenu. str. Treba dodati da se u ovu grupu instrumenata može svrstati i poštanska uplatnica. 122 Antonijević dr Zoran.

“prve isporuke naplaćuju se iz predujma. “prodavac u tom slučaju jamči za kvalitet. Dvije su podvrste ovoga tipa plaćanja: plaćanja uz dokumenta i dokumentarni akreditiv. Zadržaćemo se samo na prvom slučaju. 125 126 127 Toroman dr Marija. iz pravila o jednovremenosti isporuke i plaćanja vidljivo je da je kupac dužan platiti cijenu tek pošto je imao mogućnost da pregleda stvar (član 475). “Pri ovakvom plaćanju kupac je dužan da izvrši svoju obavezu plaćanja cene čim su mu stavljena na raspolaganje dokumenta koja predstavljaju robu”. uz. Ona mora glasiti na “ukrcano”. ako ništa nije ugovoreno” (član 518. “u slučaju uzastopnih isporuka kupac je dužan isplatiti cijenu za svaku isporuku u času njezina preuzimanja”. 183. te potrebi isplate u cjelini i odjednom. težinu. 241. str. str.. Ne postoji li odgovarajući običaj. Kada je dokument uz koji se vrši plaćanje vozarska isprava. 78 . Razmotrićemo ih odvojeno. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Ako dokumenti nisu u ugovoru naznačeni. pravila o plaćanju i instrumenti kojima se ono vrši prilagođeni su jednokratnoj isporuci. biti “čista” i izdata po naredbi (uz. 186). “prodavac mora prezentirati ona dokumenta koja su prema prirodi ugovora uobičajena u takvom slučaju” (uz. 126 dakle i prije nego što je imao mogućnost da isporučenu stvar pregleda. Drugo. st. 185).”. Interesi kupca zaštićeni su i posebnim zahtjevima u pogledu teretnice (konosmana).. 241.3. Na ovaj način su interesi kupca obezbjeđeni i u onim elementima ugovora koji nisu vidljivi iz prevoznih dokumenata. str. Najprije. Pod uticajem načela jednovremenog izvršavanja obaveza ovo pravilo se modifikuje kod predaje predmeta ugovora u obrocima.. koji zahtijevaju da se iznos cijene dat kao predujam ravnomjerno rasporedi na sve dijelove dužnikove obaveze. ZOO). Tipovi načina plaćanja Prema različitim osobinama ugovora o prodaji i specifičnim obilježjima same obaveze plaćanja mogu se utvrditi četiri karakteristična tipa ili modaliteta načina plaćanja. Ovo rješenje odstupa. ali im i Opšte uzanse posvećuju znatnu pažnju.2. Ako ništa nije posebno ugovoreno ili ne proizlazi iz okolnosti posla. 179 detaljno izlaže razliku između prodaje uz avans i prenumeracione prodaje.”. 184). Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. (član 518 ZOO). isto djelo. Ako je u ovakvim ugovorima kupac dao prodavcu predujam. dokumenti moraju biti takvi da dokazuju izvršenje obaveze isporuke i ujedno omogućavaju kupcu da odredi vrstu i količinu robe. 127 Česti su naročito u međunarodnom prometu. meru i dimenziju robe koji su označeni u fakturi” (uz. od opštih dispozitivnih principa o avansu. te da njome raspolaže (uz. najprije. Izuzetak od ovog tipa plaćanja postoji ako je ugovoreno plaćanje uz predaju dokumenata (D/P).. Izloženo pravilo o predujmu kod sukcesivne isporuke jasno razlikuje ovaj 125 modalitet plaćanja i od plaćanja rata kod ugovora o prodaji uz pretplatu. 184). 2.

Carić dr Slavko. st. ali ne mora da ima 130 obilježja prenumeracionog ili pretplatnog posla.. Kada je ugovoreno plaćanje prije isporuke. Vrijeme plaćanja Vrijeme plaćanja je trenutak u kome ili period unutar koga sve radnje koje sačinjavaju obavezu plaćanja moraju biti završene. 205). budući da predstavlja odstupanje od načela istovremenosti izvršenja ugovornih obaveza. isto djelo. 129 Ako je U našem pravu vrijeme plaćanja se određuje. Depozit traje do rješavanja spora. ova dospjelost se utvrđuje za svaki obrok posebno. str. 128 Kapor dr Vladimir .Treći tip načina plaćanja jeste ono koje se vrši pouzećem. Ako je prodavac odbio prigovore na pojedine stavke ili cijeli iznos fakture.”. njegove granice utvrđuju se opštim pravilima (član 77. 178: prodaja uz pretplatu je takav ugovor “kojim se kupac obavezuje da isplati prodavcu . ugovor o prodaji može. odnosno dan u kome plaćanje mora biti izvršeno. Vrijeme izvršenja isplate 3. Deponovanjem novca plaćanje se smatra izvršenim do visine položenog iznosa (uz. mora platiti nesporne iznose. kupac je ovlašten da odmah po prijemu takvog obavještenja sporni iznos deponuje kod nadležnog suda (sudski depozit). pa su zloupotrebe ovoga modaliteta manje. O izvršenom deponovanju kupac mora obavijestiti prodavca. plaćanje se ima izvršiti najkasnije u roku od osam dana od dana zaključenja ugovora (uz. unaprijed. 182). nego kod građanske prodaje putem pouzeća preko pošte. 3. bez obzira na način na koji će to biti učinjeno. određeno datumom. plaćanje mora biti izvršeno do kraja radnog dana institucije kod koje se vrši plaćanje.. Ukoliko je određeno rokom. S obzirom na specifičnost novčanih obaveza. Zbog toga kupac za njega ne duguje kamatu ni u slučaju da spor izgubi. str.. ZOO). Ukoliko se radi o “periodu” u pitanju je protek vremena od nastanka do dospjelosti obaveze plaćanja. Četvrti tip načina plaćanja postoji u slučaju spora o cijeni. Specifična pravila pojavljuju se onda kada se vrijeme plaćanja stavi u odnos sa vremenom isporuke. najprije. Ako rok isplate prije isporuke nije utanačen. Plaćanje prije isporuke. Razlikuju se situacije u kojim je plaćanje ugovoreno prije isporuke. 204). 146 svrstavaju ovu prodaju u prodaje sa plaćanjem cijene unaprijed.1. 128 Kupac u svome sjedištu ili u mjestu isporuke stiče mogućnost da primi robu tek kada je pošti ili prevozniku platio cijenu i troškove robnog prometa koje on sam snosi. Prodavac ne može odbiti prijem tih iznosa (uz. ugovorom. Kod sukcesivnih isporuka. po pravilu se ugovara izričito i precizno. isto djelo. preovladava “trenutak”. U privredi dominira pouzeće koje je vezano za plaćanje prevozniku. 79 .. 129 Član 516. 1 ZOO. Kupac koji ima prigovore samo na neke stavke iz fakture. cenu pre nego što primi stvar. istovremeno sa njom i nakon preuzimanja stvari. 130 Toroman dr Marija.

kupac nije ovlašten da odloži plaćanje ni pozivom na dužnost i/ili pravo pregleda robe. st. Ona će se primijeniti ukoliko nije ugrožen princip jednovremenosti isporuke i plaćanja. odnosno organizacije da odobri računu vjerovnika iznos naznačen u nalogu” (član 318.”. Po pravilu.. 3. Za razliku od rješenja u uporednom pravu. ono se rijetko izričito ugovara. Ono zavisi od načina plaćanja uopšte. uz. Oba dispozitivna pravila su uslovna. a od instrumenata plaćanja posebno. lišava prodavca prava da raspolaže robom (uz. U ovom slučaju prodavac kreditira kupca. st. st. U slučaju da sporazuma stranaka nema. 2. Vidjeti Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. na osnovu izričitog ili prećutnog sporazuma stranaka.. dug je namiren kada banci ili drugom subjektu kod koga se vodi račun prodavca “stigne novčana doznaka u korist vjerovnika ili nalog (virman) dužnikove banke.238. ako je isporuka izvršena uz predaju dokumenata koja. 238... Ukoliko se ne prihvati gledište da je rješenje Opštih uzansi postalo poslovni običaj. Polaganje se vrši virmanom (uz. st. naš Zakon o obligacionim odnosima predviđa da se plaćanje ima izvršiti u roku koji je predviđen poslovnim običajima (član 516. ono se ravna prema dispozitivnim 132 propisima. ZOO). 131 Pored toga. odnosno obezbjeđenje plaćanja. str. 3). 236 . daju osnova za stav da u ovom slučaju plaćanje treba izvršiti u roku od osam dana od dana prijema robe. prodavac traži obezbjeđenje ovakvih kredita. Vrijeme isplate Vrijeme isplate je trenutak u kome se smatra da je plaćanje izvršeno. Kreditiranje se vrši za ukupan iznos potraživanja. u praksi se sreće posredno ugovaranje istovremenosti isporuke i plaćanja stipulisanjem dokumentarne isporuke. 3). Izuzetno. o plaćanju polaganjem 131 132 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Plaćanje unazad je ono koje se. 80 . str. ako je kupac robu dobio prije fakture. 1. st. ZOO.Pošto je istovremenost isporuke i plaćanja osnovno dispozitivno pravilo u ovoj oblasti. odnosno od prijema fakture. onda važi dispozitivna norma po kojoj se cijena plaća “u času ..2. pri tome. ZOO).”. kupac može odbiti ili odložiti isplatu (član 475. 2). Ukorijenjenost Opštih uzansi u našoj poslovnoj praksi i racionalnost uzanse 177. Bude li to slučaj.. vrši pošto je proteklo vrijeme koje kupcu stoji na raspolaganju za pregled robe. Ako vrijeme plaćanja nije ugovoreno. u kome se obavlja predaja stvari” (član 516. 177. Plaćanje gotovim novcem smatra se izvršenim kada kupac dugovanu sumu uruči prodavcu ili je položi na njegov tekući račun. 188). Ovim rješenjem je u stvari sažeta stilizacija uzanse 189. Poslovni običaji često vežu ova dva momenta onda kada je ugovoreno “plaćanje uz fakturu”. Kada se plaćanje vrši instrumentima doznake preko banke (nalog za prenos i obračunski ček ili virman) plaćanje se smatra izvršenim onda kada su to stranke dogovorile. 177.

ali kod ove obaveze ta podjela nema poseban pravni značaj. U prvoj. st. U drugoj nije dovoljno da kupac da nalog svojoj banci. 2). s tim što se kao prenosilac novca ne mora pojaviti pošta (član 318.sredstava na tekući račun putem virmana. 3. Kad ovakav način plaćanja nije ugovoren. neophodno je da kupčeva banka dostavi nalog za prenos prodavčevoj banci. Obaveza se konačno gasi kada prenesene hartije budu honorisane. onda se ovaj princip konkretizuje tako što se kao mjesto plaćanja određuje “sjedište organizacije kod koje se vode vjerovnikova novčana sredstva” (član 320. Plaćanje akreditivom se smatra izvršenim kada je banka otvorila akreditiv u skladu sa uslovima iz ugovora. st. obaveza se smatra izmirenom kada dužnik uplati iznos svoje obaveze pošti. ZOO u članu 318. pa je plaćanje izvršeno onda kada kupac da nalog banci. smatramo da ovo pravilo treba tumačiti tako da je vrijeme isplate ono u kome pošta prema redovnom toku stvari ponudi prodavcu isplatu novca. razumije se pod uslovom da na kupčevom računu ima sredstava. Ako se plaćanje vrši virmanom ili drugim obračunskim sredstvom. st. Trenutak u kome je isplata izvršena je onaj u kome je prodavac postao povjerilac po tražbini. kupac. Plaćanje hartijama od vrijednosti smatra se uslovno izvršenim onda kada one budu prenesene prodavcu na način koji je dogovoren i koji mora biti u skladu sa pravilima prenosa odgovarajućeg trgovačkog efekta. st. Ako je plaćanje preko pošte ugovoreno. prodavac i kupac imaju istu banku. koja važe za pomenute instrumente. 2. ZOO). 1. kada je u pitanju plaćanje preko pošte. Analogno mjestu isporuke ono se može posmatrati u užem i u širem smislu. Da kupac ne bi pao u docnju bez svoje krivice. preuzima pravila uzanse 181. Ne bude li dug predajom hartija izmiren u roku. 2). st. obaveza je isplaćena onda “kad vjerovnik primi novčanu doznaku” (član 318. a ni dva dana po prijemu prodavčeve opomene. tj. prodavac može zahtijevati isplatu u gotovom uz priznavanje eskonta (uzansa 190. Stoga se i dalje razlikuju dvije osnovne situacije.). Određivanje mjesta plaćanja Mjesto plaćanja je lokalitet na kome sve radnje koje ulaze u obavezu plaćanja moraju biti završene.1. odnosno onaj u kome je njegova obaveza prema kupcu prestala da postoji ili se smanjila. Iz ovoga rješenja je vidljivo i drugo načelo: mjesto isplate nalazi se pod snažnim 81 . ZOO). Tri principa vladaju pravilima o određivanju mjesta plaćanja. Vrijeme isplate kod izmirenja obaveza kompenzacijom. cesijom i asignacijom utvrđuje se prema pravilima obligacionog prava. Ista rješenja važe i za plaćanje čekovnom uplatnicom. dakle. Da bi se plaćanje smatralo izvršenim. Prvi je da su novčane obaveze donosive. Mjesto plaćanja 4. Posljedice eventualne docnje svoje banke snosi. 4. da se ispunjavaju u sjedištu povjerioca (član 320.

. U nedostatku pravila običajnog porijekla. ZOO ne isključuje ni primjenu uz. ZOO je jasan.. On je dalje ovlašten da traži plaćanje u novom sjedištu. Time se specijalna pravila o plaćanju kupovne cijene vraćaju na opšti pravni režim izmirenja novčanih obaveza.. Član 320. 174).”. više poslovnih jedinica. 3. odnosno sjedištu prodavca” (član 516. odnosno u onima u kojima je prodavčeva banka promijenila svoje sjedište. plaćanje se vrši u sjedištu one koja je poslala ponudu. 2 ZOO). 133 Naše pravo slijedi kontinentalne sisteme. plaćanje se vrši “u mjestu u kome se obavlja predaja stvari” (član 516. st. Opšte uzanse dalje razrađuju ovo rješenje. Smatramo da ova rješenja analogno vrijede i u situacijama u kojima je promijenjena institucija preko koje se vrši plaćanje.2. 4. Odnosi koji tim povodom nastaju predmet su posebne pažnje zakonodavca. st. Napokon. Promjena mjesta plaćanja Stranke mogu uvijek sporazumno promijeniti mjesto plaćanja. ZOO). po kojoj ovi principi vrijede i kad povjerilac naloži plaćanje na račun nekog trećeg lica. 238. str. No. “ako se cijena ne mora platiti u času predaje. plaćanje se obavlja u prebivalištu. plaćanje se vrši u mestu tog sedišta” (uz. odnosno izvršila prihvat. način plaćanja dozvoljava da se povjeriocu pruži ovlaštenje na jednostranu promjenu mjesta plaćanja. Napokon. Uštede u troškovima idu u korist prodavca. 2.. Povjerilac može promijeniti svoje sjedište u periodu između zaključenja ugovora o prodaji i dospjelosti obaveze plaćanja. dakle prodavca. Cilj usvojenih rješenja jeste zaštita opravdanih interesa kupca. tj. 133 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. st. 1 ZOO).uticajem rješenja o načinu i vremenu isplate. st. No. Cijena se najprije mora platiti u mjestu koje je određeno ugovorom (član 516. ZOO). 3. Ako povjerilac ima više sjedišta. Napokon.”. st. I napokon. ako se iz ugovora ili okolnosti posla vidi “iz kojeg će se poveriočevog sedišta izvršiti isporuka. povećanje troškova ispunjenja “pada na teret vjerovnika”. princip uzajamnosti ukazuje na to da “je i mjesto plaćanja određeno mjestom isporuke. 2. mjesto plaćanja se određuje prema poslovnim običajima (član 516. Ukoliko ugovor ništa ne govori o ovom pitanju. st. 175. 82 .

logičnije je prvo rješenje. a ponekad kao obaveza. različitih od opšte sankcije naknade štete izazvane propuštanjem generalne dužnosti obavještavanja (član 268. Prvo. značaj i kvalifikacija prigovora su različiti. Najznačajniji prigovori koje stavlja kupac su oni koji se daju zbog: docnje sa isporukom. Radi rješavanja ove dileme naš Zakon o obligacionim odnosima za najvažniji i najsloženiji prigovor . odnosno da ga ne smatra uredno izvršenim. očuvanje prava na naknadu je najvažnija. prigovori spadaju u opštu obavezu obavještavanja o relevantnim činjenicama i stoga su zasnovani na načelu poštenja i savjesnosti (član 12. No specifičan sadržaj. Zbog toga se može smatrati da oni predstavljaju samostalan. Stoga se razlikuju kako iscrpnost pravnog režima. Mi ćemo se. No. Treće. S obzirom na ekonomsku poziciju povjerioca. funkcije i pravni režim doveli su do posebnih sankcija. Prigovarati mogu i kupac i prodavac. nepoštivanja garancije da stvar nema materijalnih nedostataka i 83 . Prigovori su usmjereni na: vjerodostojno konstatovanje činjenica. Od svih navedenih funkcija. viši institut prava prodaje. svaki prigovor se može odrediti i kao pomoćni pravni posao. kupca ili prodavca. 2.reklamaciju na materijalne nedostatke izričito kaže da predstavlja dužnost kupca (član 481). očuvanje prava na popravljanje štete i na vansudsko rješavanje sporova. Prigovori se i u našem i u uporednom pravu nazivaju i reklamacijama. No. mogu smatrati izjave ugovornog povjerioca. Pojam prigovora Prigovorima se. Vrste prigovora Prigovor neispunjenja ili neurednog ispunjenja se može staviti povodom povrede svake obaveze. Drugo. ZOO). kojima on ukazuje dužniku na činjenicu da ugovor ne smatra izvršenim. prigovori se ponekad kvalifikuju kao pravo. ZOO). Zbog toga se ovdje moramo zadovoljiti sa tri osnovne pravne kvalifikacije. Pravna kvalifikacija prigovora je veoma složena i ne može se dati za sve vrste na isti način. u najširem smislu. posebno baviti samo najvažnijim.UOPŠTE O PRIGOVORIMA 1. Tretman prigovora iste vrste je u uporednom pravu različit. posljedice prigovora na oba učesnika u poslu i pogoršanje pravnog položaja povjerioca u slučaju propuštanja ili docnje sa prigovorom dopuštaju da se on kvalifikuje i kao obaveza. dok će ostali biti izloženi uz odgovarajuće obaveze ili odgovornost za njihovo neizvršenje. odnosno obavještenjima o nedostacima. s obzirom da predstavlja izjavu volje sa značajnim juridičkim konsekvencama. poticanje dužnika da sam izvrši obavezu ili da je izvrši uredno. tako i posljedice. stoga.GLAVA ČETVRTA PRIGOVORI I .

Uvođenjem koncepta materijalnih nedostataka kao višeg instituta. te izričitim redigovanjem člana 481. izjava kojom kupac obavještava prodavca da isporučena roba ima. mjesto i vrijeme.. str.prekršaja garancije da preneseno pravo nema pravnih nedostataka. Drugim riječima. konkretan materijalni nedostatak i kojom mu stavlja do znanja da ima namjeru da se koristi nekim od prava koja mu po tom osnovu pripadaju. Pored toga. Napokon. Ukoliko žele. 84 .”. 134 Opširnije vidjeti Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola kvaliteta. 2. Ona je akcesorna pravu kupca da zahtijeva obeštećenje u slučaju postojanja materijalnih nedostataka. odnosno odrediti njene modalitete. trgovački zastupnik). davanje reklamacije postoji u ugovoru kao dužnost kupca i to u izgledu koji predviđa Zakon o obligacionim odnosima. po njegovim nalazima i mišljenju. Pojam reklamacije Reklamacija na materijalne nedostatke je pravna radnja. Modaliteti reklamacije i njenog davanja su brojni. 165. reklamacija je obavještenje prodavcu o neizvršenoj obavezi garancije da stvar nema materijalnih nedostataka. Reklamacija na materijalne nedostatke predstavlja obavezu kupca. ZOO dilema da li je reklamacija mana robe obaveza ili pravo je prevaziđena. Na strani prodavca je najvažniji prigovor zbog docnje kupca sa plaćanjem cijene. 134 Reklamacija se upućuje prodavcu ili njegovom vozar. i bez intervencije trećih lica. isključiti iz ugovora. reklamacija predstavlja pomoćni pravni posao. javljaju subjekti koji sa kupcem imaju ugovor o obavljanju nekih poslova iz oblasti usluga u prometu robe (špediter. te u mogućnosti rješavanja sporova vansudskim putem. Pravni značaj uredne reklamacije je u tome što ona služi održavanju kupčevog prava na popravljanje štete na snazi. Ne učine li tako. ali nesumnjivo. stranke mogu dužnost reklamiranja izričito ili prećutno. ona predstavlja uslov za očuvanje prava na naknadu štete. Ispitaćemo ih kroz tri osnovna: način. Način reklamiranja Reklamaciju daje kupac neposredno ili preko svoga ovlaštenog punomoćnika. Kao punomoćnici u privredi se. Komercijalni značaj reklamacije ogleda se prije svega u održavanju dobrih poslovnih odnosa između partnera.. II . Zato je logično da se davanje ovoga obavještenja kvalifikuje i kao prirodan sastojak ugovora.REKLAMACIJA NA MATERIJALNE NEDOSTATKE 1. po pravilu. Reklamacija je tijesno vezana sa obavezom garancije da roba nema materijalnih nedostataka.

po pravilu. Ukoliko je on korišten “smatra se da je kupac izvršio svoju obavezu da obavijesti prodavca” i kada on uopšte ne primi reklamaciju ili je dobije sa zakašnjenjem (član 484. Lica koja će biti ovlaštena da upute ili prime reklamaciju mogu se i posebno odrediti ugovorom o prodaji. Uopšten prigovor ne proizvodi pravne posljedice. onda je iskoristio opciju i ne može kasnije jednostrano da mijenja svoj odštetni zahtjev.”. U reklamaciji “kupac je dužan potanje opisati nedostatak i pozvati prodavca da pregleda stvar” (član 484 ZOO). Iako oni zavise od prirode i okolnosti posla. ipak. “sudovi stoje na stanovištu da se iz reklamacije mora da vidi da je kupac podnosi s namerom da se koristi jednim od prava koja mu se 136 Ta prava u našem sistemu ne moraju priznaju u vezi sa nesaobraznom robom”. pošto njime ni jedan od ciljeva radi kojih je reklamacija uvedena ne bi mogao da bude ostvaren. vodila bi stavljanju prodavca u neravnopravan ekonomski i pravni položaj. 137 Ako je način slanja reklamacije određen ugovorom. Uz. Funkcije reklamacije zahtijevaju da se u nju uvijek unese i ugovor povodom koga je sporna roba isporučena. Generalna izjava da roba ima materijalnih nedostataka kojoj bi se priznavala svojstva reklamacije. Zakon o obligacionim odnosima primjera radi kao “pouzdan način” slanja reklamacija navodi preporučeno pismo i telegram. Do koje mjere će se ići u detaljno navođenje nedostatka. Prodavac može na pregled uputiti i svoga punomoćnika. str. Prvo. ZOO se poveo za poslovnom praksom i međunarodnom regulativom prije nego za uporednim zakonodavstvom. 166. Drugi element sadržaja bez koga reklamacija ne može da postoji je poziv prodavcu da pregleda stvar kako bi se uvjerio da je reklamacija zaista opravdana.punomoćniku.. st. Sadržaj reklamacije veoma je složen.. 85 .. Stoga. str. Ovaj sastojak diktiran je funkcijama prigovora. kod reklamacija važi teorija prijema. To znači da opis nedostatka mora biti konkretan i jasan. Svi ostali elementi su nebitni. Prvi bitan element sadržaja jeste potanji opis nedostatka. osim u slučaju slanja prigovora na 135 136 137 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. preko prirode robe i nedostatka. 132. 135 dovoljno precizan da omogući prodavcu da formira stav o vjerovatnoj osnovanosti i ozbiljnosti reklamacije. on daje osnova da se svi elementi sadržaja reklamacije podijele na: bitne i nebitne. Reklamaciji nikada ne treba prilagati originale dokumenata. Da bi se one mogle ostvariti neophodno je da poziv bude konkretan i učinjen u skladu sa poslovnim običajima. Najprije. neki su.”. ako to kupac učini. 166. stvar je konkretnih okolnosti: od stručnosti kupca. do brzine kojom cijeli postupak mora biti obavljen. vrijediće samo onaj prigovor koji je otpremljen u skladu sa ugovorom. No. navode dokumenti i dokazi kojima kupac raspolaže. i 152. Član 484. Napokon. da budu precizirana. 2 ZOO). tipizirani. Uz ovo rješenje treba primijetiti dvije stvari. u reklamaciji se. Vilus dr Jelena: “Utvrđivanje i kontrola. zahtijevaju da kupac dostavi prodavcu relevantne dokumente..

uspostavljeni izuzetak je jedan od rijetkih primjera pozitivnih sankcija u našem zakonodavstvu. ako su stranke učestvovale u pregledu i konstatovale vidljivi nedostatak. Ono je. kupcu stoji na raspolaganju neograničeno vrijeme da izvrši reklamaciju. Mjesto reklamiranja Mjesto u kome treba izvršiti reklamaciju nije posebno regulisano u izvorima prava. No. ako je nedostatak “bio poznat prodavaocu ili mu nije mogao ostati nepoznat” (član 485 ZOO). I drugo. vrijeme reklamiranja zavisi od toga da li je nedostatak vidljiv ili skriven. Ako je prodavac bio nesavjestan. vrste materijalnog nedostatka i vremena kontrole urednosti ispunjenja isporuke. tj. jasno je da je sjedište prodavca ujedno i mjesto u koje treba uputiti reklamaciju. 4. Njegovo određivanje zavisi od: savjesnosti prodavca. 3. Na tu situaciju je primijenjena teorija otposlanja. Izložena pravila o mjestu reklamiranja vrijede za slučaj da obje stranke nisu prisustvovale pregledu i za slanje reklamacije “na siguran način”. Kada je prodavac savjestan. Unutar svakog od ta dva slučaja postoje specifična rješenja. Očuvanju kupčevih prava po osnovu postojanja materijalnih nedostataka vodi samo onaj prigovor koji je blagovremen. Dispozitivno rješenje mora se izvući iz opštih pravila i iz regulative načina slanja reklamacije. Ako on ima više poslovnih jedinica.siguran način. Predstavlja veoma složen modalitet. prepušteno opštim pravilima. Pošto je usvojena teorija prijema. Vrijeme reklamiranja Vrijeme reklamiranja je trenutak u kome ili period unutar koga sve radnje koje su vezane za obavještavanja prodavca o materijalnom nedostatku moraju biti završene. On to pravo ne gubi čak ni onda kada je sam propustio da izvrši radnju pregleda bez odlaganja ili da reklamira na vrijeme.u mjesto iz koga je učinjena bilo ponuda. stoga. 86 . U našem pravu stranke su slobodne da vrijeme prigovora utvrde sporazumno. Blagovremenost reklamacije je izuzetno važna. Ako je mjesto u koje treba poslati reklamaciju posebno ugovoreno. Ni protek objektivnog roka od 6 mjeseci nakon isporuke na gasi kupčevo pravo u ovom slučaju. Ne bude li to učinjeno. reklamacija kao neformalan pravni posao treba da se obavi u mjestu pregleda. bilo prihvat. reklamacija se šalje u mjesto iz koga se ugovor izvršava. važiće rješenja Zakona o obligacionim odnosima. a ako se to ne zna . biće pravovaljan samo onaj prigovor koji je u to mjesto i upućen.

Subjektivni rok počinje teći od dana otkrivanja nedostatka. za vrijeme provjere. Izraz “odmah” je pravni standard. Rješenje je logično. odnosno od izvršene zamjene ili popravke (član 483). 87 . st. Početak toka roka za reklamiranje veže se. a ne na prodavca. Dan isporuke je ujedno i dan početka toka objektivnog roka od 6 mjeseci unutar koga se reklamacija prema savjesnom prodavcu uopšte može izvršiti. st. Uzima se u obzir objektivno mogući tok odnosa između klijenta (kupčevog kupca) i kupca. Ipak. No. zakonodavac dopušta strankama da ugovaranjem dužeg objektivnog roka ugovor potpuno prilagode svojim specifičnim potrebama i uslovima (član 482 ZOO). a njegov kraj za period koji je normalno potreban za sastavljanje uredne reklamacije (član 481. a često i ne zna ko se javlja u toj ulozi. ZOO “kupac je dužan prodavaoca obavijestiti o nedostacima čim je po redovnom toku stvari mogao za njih doznati od svojih klijenata”. inače gubi pravo koje mu po toj osnovi pripada”. Razumno vrijeme je ono koje je urednom kupcu potrebno i dovoljno da sačini reklamaciju (član 481. a najkasnije razumno vrijeme po isteku vremena isporuke. Objektivni rok je prekluzivan. a ne stvarno vrijeme u kome je kupac obaviješten o nedostatku. Prodavac mora znati da se radi o reekspediciji. 2 ZOO). Upravo zbog toga se šestomjesečni period ne može produžiti subjektivnim rokom ili njegovim dijelom u slučaju kad je nedostatak otkriven u periodu prije isteka objektivnog roka koji odgovara pravnom standardu “bez odgađanja”. dakle. on ne bira konačnog kupca. kupac je dužan da u privrednoj prodaji reklamaciju izvrši “bez odlaganja”. Njegova dužina je u ugovorima o prodaji poslovnog prava određena standardom “bez odgađanja”. a ne samo procesna mogućnost ulaganja prigovora. st. Na ovaj način je odgovornost za otezanje sa slanjem obavještenja od krajnjeg prebačena na prvobitnog kupca. On praktično znači da kupac mora prigovoriti čim opazi nedostatak. počevši od trenutka kada je prema redovnom toku stvari utvrdio ili mogao da utvrdi postojanje materijalnih nedostataka. Ne bude li pregled moguć pri isporuci ili kada prodavac ne pozove kupca da prisustvuje isporuci i pregledu. Vrijeme reklamiranja skrivenih nedostataka određeno je subjektivnim i objektivnim rokom. Prema članu 481. koji upućuje na povećan stepen hitnosti.Ako su obje stranke prisustvovale isporuci i ako je pregled tada izvršen “kupac je dužan svoje primjedbe zbog vidljivih nedostataka saopćiti prodavaocu odmah. Poseban slučaj i ovdje predstavlja reekspedicija. Početak toka roka za reklamiranje je u ovom slučaju objektiviziran. Dobije li kupac stvari po osnovu odgovornosti prodavca za materijalne nedostatke. njegovim istekom gasi se i pravo kupca na popravljanje štete. rokovi za reklamiranje počinju da teku od prijema nove stvari. 1 ZOO). Samo se na taj način može očuvati jednakost davanja stranaka i u ovome poslu. 3. Oni moraju biti održani kumulativno.

Specifičnosti režima reklamacije na pravne nedostatke Prvo odstupanje režima reklamacije na pravne od pravila o prigovoru na materijalne nedostatke leži u sadržaju reklamacije. Specifičnosti pravnih nedostataka i osobiti vidovi popravljanja štete kada oni postoje. Pojam reklamacije Reklamacija na pravne nedostatke je izjava kojom kupac obavještava prodavca da preneseno pravo nije uopšte konstituisano ili nije konstituisano u obimu i na način predviđen ugovorom i kojom mu daje do znanja da ima namjeru da se koristi nekim od prava koja mu po tom osnovu pripadaju. Ako to nije učinjeno. onaj ko tvrdi da ima jače pravo na prodanoj stvari nego kupac. Kupac mora da obavijesti prodavca barem o zahtjevu trećeg i to u cjelini.REKLAMACIJA NA PRAVNE NEDOSTATKE 1. a ne kada ju je prodavac primio. U principu. Reklamacijom na pravne nedostatke kupac opominje prodavca na neizvršavanje obaveze garancije za osobine prenesenog svojinskog prava. Priroda pravnih nedostataka je takva da njihovo dokazivanje redovno vrši treći. ZOO je takva da dopušta još jednu osobenost: kupac se mora već u prigovoru opredijeliti za vid zaštite koji želi (oslobađanje stvari od pretenzije trećeg. Zbog toga je dužnost kupca u pogledu preciziranja pravnih nedostatka strožija. reklamacija predstavlja i prirodan sastojak ugovora. nego povećava potrebu da kupac svoju izjavu uputi “na siguran način”. To je treća 88 . 2.III . Ako se prigovor mora dati da bi kupac sačuvao svoja prava. U daljim izlaganjima zadržaćemo se samo na njima. rokovi se moraju utvrditi tumačenjem pravila o prekluziji prava na naknadu štete. budući da Zakon o obligacionim odnosima nema posebnih pravila o ovom pitanju. Ovakva solucija ne isključuje. Druga karakteristika tiče se načina davanja reklamacije. treba uzeti da je reklamacija na pravne nedostatke uvijek učinjena kada je poslata. isporuka nove stvari bez nedostatka). ona ima i svojstva pomoćnog pravnog posla. doveli su i do nekih posebnih rješenja. Stilizacija člana 509. Pošto u ovom slučaju nema posebnih pravila o načinu obavještavanja. Vrijeme reklamacije može se odrediti ugovorom. Pravni značaj reklamacije oličen je u činjenici da se određeni vidovi šteta izazvanih postojanjem pravnih nedostataka mogu reparirati samo ako je kupac uredno obavijestio prodavca o postojanju pravnih mana. Slučajevi u kojima kupac nije dužan da reklamira posebno su uređeni Zakonom o obligacionim odnosima. Pored toga. Modaliteti reklamacije na pravne nedostatke su isti kao i kod prigovora na materijalne nedostatke. ovaj prigovor predstavlja obavezu kupca (član 510 i 509 ZOO).

st.osobenost ove reklamacije. Momenat saznanja je faktičko pitanje i sud ga cijeni od slučaja do slučaja. 1 ZOO). 2 ZOO). U suštini. Ako se ometanje prava manifestuje u pokretanju spora (sudska evikcija). st. kupac je pozvao prodavca da mu pomogne u parnici. 89 . krajnji rokovi za reklamaciju su izjednačeni sa rokovima za ostvarivanje prava na popravljanje štete. Ako je u pitanju vansudska evikcija. krajnji rok za reklamaciju i za ostvarivanje prava prema prodavcu je šest mjeseci od “pravomoćno okončanog spora” (član 515. krajnji rok za reklamaciju je godina dana od dana saznanja za pravo trećeg (član 515.

90 .

docnja prodavca u ovom slučaju može biti potpuna ili djelimična. Docnja sa isporukom se može pravno kvalifikovati kao štetna radnja povrede ugovora. naime. objektivni čin docnje sa isporukom može kod fiksnih poslova imati još jednu pravnu posljedicu . Shodno tome. 504. 503. (objektivna docnja). 141 Najveći i za docnju sa isporukom najvažniji problem predstavlja kvalifikacija docnje po njenom osnovu.” 142 138 139 140 Član 125. moraju biti primijenjeni i vrijednosni kriteriji. str. “Praktičan značaj razlike između objektivnog i subjektivnog shvatanja docnje naročito dolazi do izražaja pri prolaznoj nemogućnosti izvršenja za koju prodavac nije kriv (npr. str. st. No.raskid 138 ugovora po samom zakonu. ili samo onda ako je pao u zadocnjenje svojom krivicom (subjektivna docnja). Pitanje je. O različitim vidovima djelimične docnje i o njihovim posljedicama vidjeti Perović dr Slobodan. Zbog toga. isto djelo. ZOO. 140 Pored toga.GLAVA PETA ODGOVORNOST PRODAVCA I . važe opšta pravila obligacionog prava. štrajk.1. Pored odgovornosti. za njeno određenje. da li je prodavac kao dužnik u docnji. Upravo zbog toga docnju sa isporukom ne treba miješati sa odgovornošću za docnju sa isporukom. isto djelo. Član 131. Nesumnjivo je da docnja sa isporukom spada u dužničku docnju i to sa neispunjenjem nenovčanih obaveza. Docnja sa isporukom može se svrstati u različite podvrste opšteg pojma docnje. str. zabrana izvoza i slično). st. Ona dovodi do ugovorne odgovornosti prodavca samo ako su ispunjene i druge pretpostavke (šteta. rat.ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA ISPORUKOM 1. 139 Djelimična docnja je pravno relevantna ako se odnosi na znatniji dio obaveze. Pojam docnje sa isporukom Docnja prodavca sa isporukom je pojavni oblik docnje ugovornog dužnika. “Dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obavezu u roku određenom za ispunjenje” (član 324. ZOO.. 1. 1 ZOO). Pojam docnje i odgovornosti za docnju sa isporukom 1. samim tim što je do zakašnjenja sa isporukom došlo. docnja prodavca sa isporukom je činjenica neizvršavanja obaveze stavljanja stvari na raspolaganje kupcu u vrijeme koje je utvrđeno ugovorom ili na osnovu ugovora. Neke od ovih kvalifikacija su jednostavne i nesporne. 141 Opširnije vidjeti Perović dr Slobodan. 91 . 144. 142 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. požar. u principu. Zavisno od mjere neispunjenja isporuke. Dilema nije samo akademska.”. Prema njima se procjena posljedica djelimičnog ispunjenja vrši shodno cilju radi kojeg je druga strana zaključila ugovor (subjektivni kriterij). uzročna veza i krivica).. činjenica da su se te norme formirale pretežno na terenu ugovora o prodaji dozvoljava njihovo zajedničko izlaganje.

osim kod fiksnih ugovora. str. a četvrta na posebna pravila o naknadi štete u slučaju raskida prodaje (član 523 . Treća se odnosi na raskid ugovora zbog neispunjenja (član 124 . do toga da u praksi odgovornost kao jednostrano obavezni obligacioni odnos postoji samo kao temelj složenog sistema obaveza i prava u koje prodavac i kupac stupaju povodom popravljanja štete izazvane docnjom. i zadocnjenje sa dokumentarnom isporukom ima neke specifičnosti zbog kojih mora biti posebno ispitano. isto djelo.2. Perović dr Slobodan. Zbog toga je neophodno pravne posljedice zakašnjenja sa isporukom posmatrati odvojeno za fiksne i nefiksne poslove prodaje. Četiri su grupe pravila koje su pri tome najvažnije. Prva se tiče opštih rješenja o odgovornosti ugovornog dužnika (član 324). Unutar realnih isporuka. Pojam odgovornosti za docnju sa isporukom Odgovornost za docnju sa isporukom je jednostrano obavezni obligacioni odnos čiji je predmet radnja popravljanja štete u naturi ili novcu. Mogućnost ugovornog uticaja na dispozitivne norme postoji. S obzirom da se krivica prodavca za docnju pretpostavlja (član 263 ZOO). Drugu čine opšta pravila o posljedicama neispunjenja ugovora (član 262 269 ZOO). 144 1. 143 Budući da je odgovornost za docnju subjektivna i da se krivica dužnika pretpostavlja (član 263 ZOO) “praktično se pitanje svodi na teret dokazivanja”.126 ZOO) osnovano se može zaključiti da domaće pravo prihvata objektivni koncept docnje “koji je karakterističan za ugovore u privredi”. Zajednička karakteristika izloženih izvora jeste u tome da se. Napokon. odnos odgovornosti za docnju dalje se razlikuje prema tome da li je u pitanju jednokratna ili sukcesivna isporuka. Pored toga. u onoj mjeri u kojoj je šteta posljedica docnje. razumnog roka za naknadno uredno ispunjenje isporuke. On je različit kod dokumentarnih i kod realnih isporuka. insistira na održavanju ugovora na snazi i na njegovom realnom ispunjenju. stranke svojim sporazumom često utiču na dužinu primjerenog. 504. ZOO i na osnovu pravila o raskidu ugovora zbog docnje (član 124 . 505. Pored toga. Konkretan izgled toga sistema zavisi od vrste isporuke. str. 143 144 Perović dr Slobodan.Iz definicije dužnikove docnje u članu 324. dalje. 92 .526 ZOO). Značaj naturalne restitucije u popravljanju štete dovodi. tj. ali se mora kretati u granicama Zakona (član 264 i 265 ZOO). isto djelo. Odgovornost prodavca za docnju sa isporukom uređena je prvenstveno Zakonom o obligacionim odnosima.132 ZOO). ova vrsta odgovornosti se može kvalifikovati kao subjektivna. Različite faktičke i pravne osobine jednokratne i sukcesivne isporuke utiču na režim odgovornosti za zadocnjenje. na pravila o odgovornosti djeluje i karakter roka.

147 Pošto kupac mora dokazati i umanjenje svoje postojeće imovine i sprečavanje njenog opravdano očekivanog povećanja. isto djelo. 93 . tj. st. Odgovornost za docnju sa jednokratnom realnom isporukom 2. 164: “pravo na ispunjenje ugovora pripada mu i bez toga”. No. u ovom slučaju on kao povjerilac “mora ostaviti dužniku primjeren naknadni rok za ispunjenje “ (član 126. ovlašten da zahtijeva uredno ispunjenje bez davanja primjerenog roka u kome to treba učiniti.2. pasivno čeka da se prodavac samoinicijativno očisti od docnje. A to znači da kupac može zahtijevati naknadu proste štete i izgubljene dobiti koji su prouzrokovani docnjom. Zato ćemo se posebno zadržati na rješenjima vezanim za pojedine elemente. dužnik zadržava pravo da i nakon isteka roka ispuni svoju obavezu.1. No. On. a vjerovnik da zahtijeva njezino ispunjenje “ (član 126.192 ZOO. 146 Napokon. Ono ne oslobađa prodavca obaveze da naknadi štete izazvane zadocnjenjem (član 262. kupac nije pri tome potpuno slobodan. Kupac koji želi da uprkos docnji prodavca sa isporukom održi ugovor na snazi ima tri mogućnosti na raspolaganju. isto djelo. 1 ZOO). ugovor prestaje da postoji. Druga moguća posljedica jeste raskid ugovora uz postojanje obaveze prodavca da nadoknadi štetu izazvanu raskidom (član 124 ZOO). 185 . Pravo na raskid ugovora zbog zadocnjenja prodavca sa isporukom pripada samo kupcu. 511. 3 ZOO).Carić dr Slavko. Prva je održavanje ugovora na snazi uz prodavčevu obavezu da naknadi štetu izazvanu docnjom Načelo realnog ispunjenja ugovora i potrebe prometa navele su zakonodavca da ovu mogućnost pruži objema strankama: “kad ispunjenje obaveze u određenom roku nije bitan sastojak ugovora. Kapor dr Vladimir . Prodavac koji je u docnji može izvršiti isporuku sve dok ne primi obavještenje kupca o tome da se ugovor raskida (član 130). kupac ima pravo da zahtijeva ispunjenje u skladu sa ugovorom uz davanje naknadnog primjerenog roka za ispunjenje (član 262. Ovakvo čišćenje od zadocnjenja (purgatio morae) djeluje samo na pravo kupca da ugovor raskine. str. najprije može da šuti. Član 155. U sva tri slučaja ima mogućnost da traži naknadu štete prema opštim pravilima. On mora da vodi računa o 145 146 147 Perović dr Slobodan. a na strani kupca nastaje pravo na popravljanje štete. Odgovornost kod nefiksnih poslova Pravo BiH predviđa dvije osnovne posljedice zadocnjenja prodavca sa izvršenjem realne jednokratne isporuke kod nefiksnih poslova. dalje. Naknadni primjereni rok se daje samo za ispunjenje u skladu sa ugovorom. Dužina naknadnog primjerenog roka može biti određena u izjavi kupca. st. dužnik to može učiniti do isteka roka zastarelosti. str. 3 ZOO). st. 2 ZOO). Tek po njegovom bezuspješnom proteku. to je njegovo pravo na naknadu ograničeno na konkretnu štetu. da potpuno 145 Kupac je. st. ZOO. Kupac ne može u njemu jednostrano mijenjati modalitete isporuke zasnovane na sporazumu stranaka. Ova osnovna šema je u pravno-tehničkom smislu veoma složena.

Drugi slučaj postoji ako je iz okolnosti posla vidljivo da dužnik ne može izvršiti isporuku ni u naknadnom primjerenom roku (član 128 ZOO). Oni su mu dati alternativno. te o načelima obligacionog prava. To mu pravo pripada najprije onda kada “iz dužnikova držanja proizilazi da on svoju obavezu neće izvršiti ni u naknadnom roku” (član 127 ZOO). prvenstveno o onim koja su sadržana u samom Zakonu. No. iako nije zahtijevao naknadno ispunjenje. Ona su zajednička za sve slučajeve raskida ugovora krivicom dužnika. U prva dva slučaja je kupac ovlašten “raskinuti ugovor prostom izjavom” (član 124). Davanjem primjerenog roka. dok u trećem takva posljedica nastupa po samome zakonu (član 125).prirodi stvari i okolnostima posla. Prodavčevo ponašanje se može manifestovati kao izjava volje ili kao činidbe iz kojih je stanje njegove svijesti vidljivo na nesumnjiv način (konkludentne radnje). dakle. Posljedice raskida u promatranoj vrsti prodaje se ne ravnaju prema opštim pravilima o učincima raskida (član 132 ZOO). pošto je kupac u ovom slučaju gospodar posla (dominus negotii). ni izjavom kupca. naknadni rok treba da omogući prodavcu koji već ima pripremljenu robu da izvrši njenu isporuku shodno ugovoru. U načelu. Njegovim bezuspješnim istekom ugovor se smatra raskinutim po samom zakonu (član 126. kao i kod drugih pravnih standarda.526 ZOO). Ako naknadni primjereni rok nije određen ni ugovorom. njegova dužina će se utvrđivati prema faktičkim okolnostima. Prvo pravo koje ima kupac jeste naknada štete prema opštim pravilima obligacionog prava (član 523 ZOO). Kupac zadržava pravo na naknadu štete. st. ne smije da predstavlja potpuno novi rok za isporuku. Na njih se primjenjuju posebna rješenja o raskidu prodaje (član 523 . bez odgađanja obavijesti dužnika da zahtijeva ispunjenje ugovora” (član 125. Pravo na davanje novih primjerenih rokova nije ničim ograničeno. Kupac može raskinuti ugovor i bez davanja naknadnog primjerenog roka u tri zakonom predviđena slučaja. st. vrijeme isporuke se od nebitnog pretvara u bitan element posla. prema našem pravu. važe bez obzira na vrstu obaveze zbog čije se povrede ugovor jednostrano raskida i bez obzira na to da li je povredu ugovora izvršio prodavac ili kupac. 3 upućivanjem na član 125 ZOO). posebna izjava kupca o raskidu ugovora nije potrebna. Zbog toga. Davanje naknadnog primjerenog roka ne utiče na kupčevo pravo na popravljanje štete (član 262. 3 ZOO). 2 ZOO). primjereni rok nije potreban ni kod fiksne prodaje (član 125 ZOO). Pošto on ima karakter dopunskog roka. a to znači da može zahtijevati popravljanje 94 . st. razmotrićemo ih posebno. Pošto je svaki od pravaca djelovanja kupca složen i po broju zahtjeva i prema njihovoj pravnoj prirodi. osim izjavom prodavca da isporuku neće izvršiti. Kupac koji je zbog docnje prodavca raskinuo ugovor ima na raspolaganju tri načina za svoje obeštećenje. Jednom izvršen izbor obavezuje kupca. Napokon. on može “održati ugovor na snazi ako nakon isteka roka. Specifične norme o kojima je riječ. Zbog toga ćemo se ovdje detaljnije zadržati na zakonskim rješenjima.

Pošto se u ovom slučaju veličina štete koju je kupac pretrpio utvrđuje obračunskim putem. kupac ovlašten “zahtijevati razliku između cijene određene ugovorom i tekuće cijene na dan raskida ugovora na tržištu mjesta u kome je posao obavljen” (član 524. str.2. Zajednička im je karakteristika to da je 148 149 Kapor dr Vladimir . 2. Položaj kupca ovdje karakteriše postojanje ne samo prava nego i obaveza. međutim da bude veća. prodaja u privredi se prema definiciji zaključuje radi dalje prodaje stvari u prerađenom ili neprerađenom stanju. 2 ZOO).proste štete i izgubljene dobiti. st.Carić dr Slavko. predstavlja relativno samostalnu obavezu. 3). st. Naknadu eventualnih dodatnih troškova i druge konkretne štete može zahtijevati prema opštim pravilima (član 526 ZOO). 95 . Zato su posljedice propuštanja obavještenja ograničene. Izložena rješenja. Pored toga. 165.Carić dr Slavko. 2 ZOO). Za razliku od prethodne dvije mogućnosti. a ne konkretnim dokazivanjem. Pošto ih kupac mora dokazati u pitanju je naknada konkretne štete. isto djelo. u ovoj dominira naturalna. Kapor dr Vladimir . 166. st. Zbog toga je. obavijestiti svoga prvobitnog prodavca (član 525. mjerodavna je tekuća cijena na supstituirajućem tržištu “kojoj treba dodati razliku u troškovima prevoza” (član 524. te da zahtijeva razliku između ugovorne cijene i cijene po kojoj je robu stvarno kupio. str. u slučaju da “stvar ima tekuću cijenu”. 1 ZOO). st. uzeta zajedno. o namjeravanoj kupovini radi pokrića kupac mora savjesnosti. predstavljaju drugo pravo kupca u slučaju raskida ugovora zbog docnje prodavca sa isporukom. Jasno je da će se kupac ovim načinom obeštećenja koristiti samo ako je tekuća cijena bila ili je postala višom od ugovorne cijene. Odgovornost kod fiksnih poslova Ugovor o prodaji je fiksan onda kada je rok isporuke bitan element posla. ZOO. razmatrani vid obeštećenja se naziva i naknadom apstraktne štete. Ako u mjestu isporuke nema tekuće cijene. Zbog toga se ovaj način obeštećenja može primijeniti samo onda kada su predmet prodaje stvari određene po rodu. Treće pravo oličeno je u institutu kupovine radi pokrića (član 525. Razliku između nje i apstraktne štete kupac može zahtijevati prema opštim pravilima obligacionog prava (član 526 ZOO). Sadržina ovih pravnih standarda određuje se prema okolnostima konkretnog slučaja i uz poštovanje načela poštenja i 149 Pored toga. Kupac je dužan da kupovinu radi pokrića izvrši “u razumnom roku i na razuman način” (član 525. Obavještavanje. a ne novčana restitucija. On je ovlašten da robu koja je bila predmet ugovora kupi od trećeg lica. ZOO). To mjesto teorija određuje kao mjesto isporuke 148 i time usklađuje ovo rješenje sa zakonskom definicijom “tekuće cijene” iz člana 464. Konkretna šteta može. isto djelo. Prodavac može odbiti da prizna onaj dio razlike u cijeni i one troškove za koje dokaže da ne bi nastali da je on na vrijeme bio obaviješten o namjeravanoj kupovini. Dokazivanje štete može biti veoma mukotrpno za kupca. Ta činjenica i u uporednom i u našem pravu opredjeljuje sva specifična rješenja o odgovornosti prodavca u ovom slučaju. u ovom slučaju.

Razmotrićemo ih odvojeno. st.“dalja sudbina ugovora neposredno poslije proteka roka prešla potpuno u ruke kupca”. U uporednom pravu posljedice docnje. 2 ZOO). Ako prodavac kod fiksnih poslova ne izvrši isporuku na vrijeme. No. budući da su problemi nastali samo u vezi sa jednim relativno samostalnim dijelom ukupne količine. Odgovornost prodavca veže se samo za neizvršeni ili neuredno izvršeni dio. regulisane su opštim pravilima. No. kupac ima ista prava koja mu stoje na raspolaganju u slučaju zakašnjenja sa jednokratnom realnom isporukom. “Razuman rok” za obavljanje kupovine radi pokrića će se zbog samih okolnosti fiksne prodaje morati odrediti kao kraći vremenski period nego kod nefiksnih poslova..”. Odgovornost za docnju sa isporukom obroka 3. Ista pravila važe i onda kada su stranke predvidjele da će se ugovor smatrati raskinutim. 131 . to bi bilo priznanje da rok isporuke za stranke i nije bio bitan element ugovora. U tom slučaju duguje prodavcu i odgovarajući dio cijene. Kada je količina nebitan element. Jedan izuzetak u domenu pravno-tehničkih rješenja. kupčeva prava su ograničena na taj 150 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Zbog toga. Njihova konkretizacija zavisi od toga da li je rok isporuke za dati obrok bitan element ugovora ili nije. međutim. 150. razlikuju. isti je kao i kod nefiksnih poslova. u ovom slučaju. ipak. za obrok sa kojim je prodavac u docnji i za buduće obroke. Dužina roka za obavještavanje je faktičko pitanje. U suprotnom. U pogledu obroka sa kojim je prodavac u docnji. ni kupac kao povjerilac ne može više da utiče na sudbinu pravnog posla. ako isporuka ne bude izvršena u određenom roku (član 125.. 3. kupac ima interesa i za djelimičnim urednim ispunjenjem. U suprotnom. “ugovor se raskida po samom zakonu” (član 125. obavijesti dužnika da zahtijeva ispunjenje ugovora” (član 125. postoji. st. Sistem prava kupca. u slučaju docnje sa jednim obrokom. 1 ZOO). Tim postupkom se dobijaju različita rješenja za uredno isporučene obroke.526). st. a ne i za ugovor u cjelini. 96 . kada je ugovor raskinut. zakašnjenje sa isporukom jednog obroka predstavlja djelimičnu docnju. Pravni sistem BiH traži da se kombinuju generalne norme o raskidu ugovora s uzastopnim obavezama (član 129. 150 Pravno-tehnička rješenja se. str.1. Količina nije bitan element ugovora Ako količina nije bitan element ugovora. kupac nema pravo da raskine ugovor i zahtijeva naknadu štete za obroke koje je već primio bez prigovora. kupac može održati ugovor na snazi ako nakon isteka roka “bez odgađanja. 4 ZOO). Stilizacija zakonskog teksta upućuje na to da izjavu o ostanku pri ugovoru treba dati veoma brzo.132 ZOO) sa posebnim rješenjima o raskidu prodaje (član 523 .

4 ZOO). Za obroke koji još nisu dospjeli. zakon postavlja jedan izuzetak. a ne samo na obrok koji nije na vrijeme isporučen. ono. ZOO izjava o raskidu mora se saopštiti prodavcu bez odgađanja. da ispunjenje budućih obroka nije od interesa za kupca onda kada je količina bitan element ugovora. Za razliku od situacije u kojoj količina nije bitan element. st.dio ugovora. U ovoj situaciji “svaka strana duguje drugoj naknadu za koristi koju je u međuvremenu imala od onoga što je dužna vratiti odnosno nadoknaditi” (član 132. Kupac može “raskinuti ugovor u pogledu budućih obaveza. proizlazi iz njegove stilistike. tj. 166. st. ugovor u kome je količina bitan sastojak se raskida u cjelini (član 129. Po isteku “razumnog roka” ugovor se ne raskida automatski. st. obrok. Zbog toga se i odgovornost za docnju odnosi na cijeli ugovor. On mora biti toliki da prodavac koji želi da ugovor održi na snazi ima mogućnost da “dade odgovarajuće osiguranje” (član 129.Carić dr Slavko. Razuman rok se određuje prema okolnostima slučaja. Shodno članu 130. No. isto djelo. Saopštenje se smatra izvršenim i proizvodi pravne posljedice danom prijema od strane prodavca (član 130). Za svaki od njih kupac može koristiti različita prava. dužnik se ne nalazi u docnji. 3. st. naime. Od budućih obroka kupac može odustati i bez davanja razumnog roka u kome bi prodavac eventualno ponudio “osiguranje”. Iako ovakvo rješenje nije izričito sadržano u članu 129. 3) “Osiguranje” može biti realno (davanje stvari). 3 ZOO). ipak. 97 . str. 1 ZOO). 2 ZOO. a jedan obrok već nije isporučen. Stoga kupac u principu nema nikakvih prava prema prodavcu. Očito je.2. Količina je bitan element ugovora Kada je količina bitan element ugovora. 151 Kapor dr Vladimir . Postupak raskida zavisi od toga da li je rok isporuke obroka i cijele količine nefiksan ili fiksan. Prodavac može biti u docnji sa isporukom nekoliko obroka po osnovu istog 151 ugovora o prodaji. Primljene obroke kupac može vratiti uz istovremeni zahtjev za vraćanjem plaćenih iznosa uvećanih za zateznu kamatu (član 132. ako je iz danih okolnosti očito da ni one neće biti ispunjene” (član 129. 2 ZOO). st. docnja sa isporukom obroka ima značenje potpunog zakašnjenja. niti može ugovor raskinuti u cjelini. Ovim pravom kupac se mora koristiti u “razumnom roku”. vodeći računa o interesima prodavca. Kupac ima opciju: ostati pri ugovoru u cjelini uz primjenu već izloženih rješenja o popravljanju štete i pribavljanju obezbjeđenja ili odustati od ugovora i zahtijevati naknadu prouzrokovanu raskidom. On ne može naknadu štete zbog zadocnjenja obračunati za cijeli ugovor. st. radi zaštite kupca. zasnovano na hartijama od vrijednosti (predaja bjanko mjenice) ili na ugovornim instrumentima obezbjeđenja (jemstvo).

bilo djelimično. Perović dr Slobodan. kupčeva prava nastaju bez obzira na njegove eventualne propuste u vezi sa pregledom robe i reklamiranjem. ZOO. 2). 152 153 Član 480. 228. 392. bilo količinskim nedostacima. 98 . 1). Pošto je garancija za materijalne nedostatke prirodan sastojak ugovora. Pošto je prodavac obavezu isporuke izvršio uredno.393. str. 2). Pojam odgovornosti za materijalne nedostatke Odgovornost za materijalne nedostatke je posljedica neizvršenja ili neurednog izvršenja prodavčeve obaveze garancije da stvar nema materijalnih nedostataka. ona kod koje se prodavac predajom robnih dokumenata lišava prava raspolaganja robom. “kupac može u slučaju docnje prodavca u pogledu predaje dokumenata zahtevati samo naknadu štete” (uz.4. faktičke razlike između dvije posmatrane vrste nedostataka mogu i ovdje da dovedu do specifičnih rješenja za pojedine slučajeve. ima dispozitivan karakter. 1). st. Ako je prodavac znao za nedostatak ili mu on nije mogao ostati nepoznat. isto djelo. ipak. Član 478. st. II . ako je prodavac prećutao nedostatke koji su mu bili poznati ili ako je takvu klauzulu nametnuo “koristeći se svojim posebnim monopolskim položajem” (član 486. a traju i nakon isteka prekluzivnih rokova garancije (član 485 ZOO). Ova odgovornost se može definisati kao jednostranoobavezni obligacioni odnos u kome kupac ima pravo da od prodavca zahtijeva neku od zakonom predviđenih radnji popravljanja štete izazvane postojanjem materijalnih nedostataka. str. odgovornost za nepoštovanje ove obaveze. 391 . pa se ona kvalifikuje kao objektivna. Pravni režim kojim je to učinjeno je jedinstven. isto djelo. Perović dr Slobodan. Odgovornost za docnju sa predajom dokumenata Odgovornost za docnju sa predajom dokumenata zavisi od kvalifikacije isporuke. Da bi ova 152 odgovornost postojala. 228. st. stoga. Ako je u pitanju dokumentarna isporuka. Kada predaja dokumenata predstavlja sporednu obavezu prodavca. “Ugovaratelji mogu ograničiti ili sasvim isključiti prodavčevu odgovornost za materijalne nedostatke stvari” (član 486. a ne neizvršenjem ugovora bilo u cjelini. No. očito je da štetnu radnju predstavlja samo neuručenje potrebnih papira. 153 No. stanje svijesti prodavca nije potpuno pravno irelevantno. i 485. Odgovornost se. ograničava na štete izazvane ovim propustom. st. Ovo pravilo važi i za jednokratno i za sukcesivno ispunjenje. Ovakav uglavak je ništav. Odgovornost za materijalne nedostatke pokriva obavezu popravljanja šteta nastalih bilo kvalitativnim. šteta se mora manifestovati kao skriveni nedostatak. Krivica prodavca nije uslov za nastanak odgovornosti. posljedice docnje iste su kao i kod realne isporuke (uz.ODGOVORNOST ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE 1.

1. Uz zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora kupac mora prodavcu dati i naknadni primjereni rok u kome to mora biti učinjeno (član 490 ZOO). Pojam i dejstva primjerenog roka isti su. smatramo da pravo izbora pripada kupcu kao nevinoj strani. str. 1. tačka 1). Prava kupca 2. 1. isto djelo. Sve ovo pokazuje da je i odgovornost za materijalne nedostatke potrebno posmatrati kao složen sistem prava i obaveza stranaka. uporedno posmatrano. ali nisu ni nepoznata u uporednom pravu. Detaljna rješenja već su iznesena kod izlaganja o odgovornosti za docnju. U teoriji postoji i stav da bi prodavcu trebalo “ostaviti mogućnost da prigovori i dokaže da izbor kupca u pogledu jednog oblika ispunjenja nije u skladu sa dobrim poslovnim 154 Perović dr Slobodan. Bezuspješan protek primjerenog roka i ovdje dovodi do raskida ugovora po sili zakona. 154 Dalje. 397. a ne samo kao pravni odnos sačinjen od jednog ovlaštenja i jedne obaveze. “Pribavilac. st. Najprije. dakle. prilikom raskida.Na izgled odgovornosti utiče i pravna kvalifikacija količine. Ovakva ovlaštenja nisu uobičajena. u sistemu naknade dominiraju ovlaštenja koja znače naturalnu restituciju. Zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora Prvo pravo koje kupac ima u slučaju isporuke robe sa materijalnim nedostacima jeste “zahtijevati od prodavca da nedostatak ukloni ili da mu preda drugu stvar bez nedostatka (ispunjenje ugovora)” (član 488. kao i kod docnje. Stilizacija člana 488. pa ako ga ne dobije. tačka 3 je takva da su moguća različita tumačenja u pogledu subjekta kome pripada pravo izbora između otklanjanja nedostataka i zamjene stvari. položaj kupca je isti kao i u svim drugim slučajevima prestanka posla jednostranom izjavom volje povjerioca. “ali ga kupac može održati. u principu ne može odmah optirati za raskid ugovora”. 2. U pogledu položaja kupca u odnosima odgovornosti Zakon o obligacionim odnosima ima. ako ništa nije posebno ugovoreno. onda pod zakonskim uslovima ima pravo na raskid. Napokon. ako bez odgađanja izjavi prodavaocu da ugovor održava na snazi” (član 491 ZOO). preferiranje principa realnog ispunjenja ugovora i uvažavanje potrebe za unifikacijom domaćeg i međunarodnog prava. Tri su osnova za ovakvo rješenje: insistiranje na načelu pacta sunt servanda. Ono što je specifičnost Zakona o obligacionim odnosima jeste konstituisanje ove mogućnosti kupca i kao prava i kao uslova za raskid ugovora. nekoliko specifičnih rješenja. Ako su prema konkretnim faktičkim okolnostima slučaja moguća oba zahtjeva. dakle. odnosno kvaliteta kao bitnog ili nebitnog elementa konkretnog posla. st. Potrebno vrijeme određuje sam kupac ili se ono utvrđuje prema okolnostima slučaja. kupac mora da zahtijeva uredno ispunjenje ugovora. 99 .

Ukoliko je predmet prodaje individualiziran. 99. Pored postizanja ekvivalencije prestacija. i faktički i pravno je moguće tražiti samo zamjenu generičkih stvari. Po drugome se iznos 156 Naš sniženja ne dobija operacijom oduzimanja. Stoga. to će učiniti sud.običajima ili da mu prouzrokuje veću štetu ili troškove nego da je izabrao drugi oblik ispunjenja (umesto opravke predaja nove stvari i obrnuto)”. I treće. Ovaj zahtjev ima dvostruku pravnu prirodu. 220 -227. razmatranim ovlaštenjem mogu da se ostvare i reparatorni efekti. u vrijeme sklapanja ugovora”. Vidjeti Čović dr Šefik. u principu. izuzev u slučaju njegove prevare. Drugi se tiče prirode nedostataka. isto djelo. u slučaju spora. sredstvo za obezbjeđenje jednakosti davanja kupca i prodavca.2. Da bi se kriteriji za rješavanje ovog sukoba interesa objektivizirali. sniženje cijene može biti praćeno i naknadom ostale štete. No. nego procentualnim računom. kupac zahtjev za sniženjem može istaći bilo odmah po neurednom ispunjenju. 155 Bez obzira za koje se pravo opredijelio. str. 155 156 Mitrović dr Dobrosav. Kada se koristi u ovom svojstvu. Bez obzira ko vrši obračun. ZOO. Ona se sastoji u uvažavanju ne samo tržišne nego i cijene po kojoj je konkretni posao zaključen. “cijena se snižava prema odnosu između vrijednosti stvari bez nedostatka i vrijednosti stvari sa nedostatkom. kupac je ovlašten i na naknadu one štete koja nije pokrivena izabranim vidom naturalne restitucije. Prema prvome se plaća razlika između vrijednosti stvari bez nedostatka i vrijednosti stvari sa nedostatkom. kupac se mora odlučiti za neku od drugih mogućnosti otklanjanja štete. str. 1 ZOO). Kod individualnih predmeta prodaje dolazi u obzir samo otklanjanje nedostataka. Prema članu 498. Zbog toga ga kupac može koristiti i kad nisu ispunjeni uslovi za odgovornost prodavca za materijalne nedostatke. Iznos za koji se zbog postojanja materijalnog nedostatka cijena snižava izaziva u praksi najviše sporova između kupca i prodavca. 100 . Ako su oni neotklonjivi. najprije. Ono je opšte poznato u kontinentalnim sistemima rimske tradicije (actio quanti minoris) i u međunarodnim reglemanima. bilo onda kada “ne dobije zahtijevano ispunjenje ugovora u razumnom roku” (član 489 ZOO). On je. potrebno je da nije istekao jednogodišnji prekluzivni rok “računajući od dana odašiljanja obavijesti prodavaocu”. zakonodavac usvaja ovaj prvi način. Odluku o sniženju. isto djelo. Prvi je da se radi o generičkoj stvari. njegova suština se ne mijenja. 2. Naknadu ostale štete može kupac zahtijevati u skladu sa opštim pravilima obligacionog prava. u kome se pravo na uredno ispunjenje ugovora može zahtijevati (član 500. st. donose stranke. u praksi su razvijena dva osnovna metoda: apsolutni i relativni. Zahtjev za sniženjem cijene Zahtjev za sniženjem cijene je samostalno pravo kupca. Tri su najvažnija faktička momenta koji uslovljavaju kupčevo pravo izbora između popravljanja nedostatka i isporuke nove stvari. shodno opštim pravilima obligacionog prava.

Originalnost Zakona o obligacionim odnosima sastoji se u tome što je ovo pravo kupca uslovljeno. kupac stiče pravo na popravljanje štete prema pravilima koja su specifična za ugovor o prodaji. I to je jedina razlika pravne prirode između primjerenog roka za uredno ispunjenje ugovora u slučaju kada se povreda sastoji u zadocnjenju i onda kada se ona manifestuje kao nesaobrazna isporuka. koji predstavlja konkretizaciju opšteg pravila o restituciji kod raskida sinalagmatičnih ugovora. Razlog za to leži u postojanju brojnih izuzetaka zakonskog karaktera. kupac može 101 . a cijenu nije platio. Dobijeni rezultat ne mora biti identičan onome koji postoji kada je roba bez nedostataka već pripremljena za isporuku. dejstva. Faktička razlika potiče iz karaktera povrede ugovora. Drugi uslov je specifičan za materijalne nedostatke. Pravno-tehnička rješenja u pogledu svrhe roka. U kontinentalnim sistemima se pojavljuje kao direktni nasljednik rimske actio redhibitoria. Ako se naknadno otkrije drugi nedostatak. a ne. Sva tri podinstituta vezana za raskid ugovora veoma su složena. 2. Uslovi se tiču bezuspješnog proteka primjerenog roka za uredno. zahtjev za sniženjem može istaći prilikom plaćanja ili kao prigovor bez ikakvih vremenskih ograničenja (član 500.491 ZOO). Naknadni primjereni rok za uredno izvršenje ugovora otklanjanjem materijalnih nedostataka zasnovan je na pravilima koja važe za ugovor o prodaji. Zato ćemo ih ispitati posebno. Kada se ugovor o prodaji raskine zbog materijalnih nedostataka. definisan je uz ograde. Uslov. Pri tome će se voditi računa o činjenici da su neki od njih već izloženi prilikom razmatranja odgovornosti prodavca za docnju sa isporukom. kupac može i tada “raskinuti ugovor ili zahtijevati novo sniženje cijene” (član 499 ZOO). trajanja. Davanje naknadnog primjerenog roka i njegov bezuspješan protek predstavljaju prvi uslov za raskid ugovora.Jednom utvrđeno sniženje ne mora biti definitivno.3. na opštim pravilima obligacionog prava. Koncipiranje sniženja cijene kao instrumenta za ostvarivanje jednakosti davanja stranaka uticalo je i na rokove za ostvarivanje prava. dužina primjerenog roka određivaće se prema mogućnosti prodavca da robu pripremljenu za isporuku dovede u stanje saobrazno ugovoru. Naime. Zahtjev za raskid ugovora Zahtjev za raskid ugovora je treće samostalno pravo kupca u slučaju isporuke robe sa materijalnim nedostacima. realno ispunjenje ugovora i mogućnosti vraćanja stvari u načelno nepromijenjenom stanju. st. kao kod odgovornosti za docnju. Prema članu 495. On se sastoji u zahtjevu da je kupac sposoban da vrati stvari u načelno nepromijenjenom stanju (član 495 ZOO). određivanja. 2 ZOO). ZOO. Ako je kupac blagovremeno reklamirao nedostatak. Metod obračuna ostaje isti. ali nije isporučena. U anglosaksonskim pravima je vezano za kvalifikaciju nedostatka kao bitne povrede ugovora. Samo u vezi sa njima pravo na raskid ima ekonomskog smisla. održavanja ugovora na snazi i raskida ugovora bez davanja primjerenog roka identična su (član 489 .

:”. zahtijevao je proširenje i dopunu osnovne šeme. kupac može raskinuti ugovor samo djelimično. pravo ga ne ostavlja bez zaštite. I naknada štete zbog raskida se ograničava jedino na dio ugovora koji je prestao da postoji. budući da je on nevina strana.4. Ostala ovlaštenja kupca nisu izričito spomenuta u Zakonu o obligacionim odnosima. pregleda stvari. ili naknadu apstraktne štete i ostale konkretne štete ili kupovinu radi pokrića i naknadu ostale štete. Kupac koji ne može ni da vrati stvar u načelno nepromijenjenom stanju..206.raskinuti ugovor i kad je stvar djelimično ili potpuno propala. Režim ovih reparatornih zahtjeva izložen je kod odgovornosti prodavca za raskid ugovora zbog docnje sa isporukom Zato se na njemu nećemo više zadržavati. 205 . već po načinu svoje primjene. ograničiti samo na dio koji ima nedostatke. tj. Zakon o obligacionim odnosima u članu 493. Interesantna su zbog toga što pokazuju uticaj faktičkih razlika između količine i kvaliteta na jedinstvenu pravnu kategoriju materijalnih nedostataka i što predstavljaju izvjesno odstupanje od rješenja opšte uzanse 133. Rješenja se odnose samo na ugovore o prodaji poslovnog prava. Obim vršenja prava na popravljanje štete Tri. ukoliko je do toga došlo zbog: “nedostatka koji opravdava raskid ugovora”. Ako ne želi da primi veću količinu. 157 uz napomenu da oni imaju svoje pandane i u uporednom pravu. položaj kupca zavisi od toga da li su količine i/ili kvalitet nebitni ili bitni elementi ugovora. zbog redovne upotrebe stvari prije otkrivanja nedostatka i zbog toga što su “oštećenja ili izmjena bez značaja”. izložena prava kupca predstavljaju osnovu sistema odgovornosti prodavca za isporuku robe sa materijalnim nedostacima.526 ZOO. štetnog događaja za koji ne odgovaraju ni kupac ni njegovi radnici. Shodno članovima 523 . Izložićemo najvažnije slučajeve. odnosno ako je oštećena. Bude li ugovor o prodaji raskinut.211. No. budući da će se ona. ili ako samo dio robe ima materijalne nedostatke. kupac “zadržava ostala prava koja mu daje zakon zbog postojanja nekog nedostatka” (član 496 ZOO). kupac mora da u razumnom roku izjavi da višak 157 Vidjeti uporedni pregled kod Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Niz okolnosti vezanih za osobine nedostataka. U prvom slučaju. za neisporučenu količinu ili za dio robe koji ima kvalitativnih mana (član 492 ZOO). do sada. 2. prema specifičnim pravilima koja važe za sve slučajeve odgovornosti dužnika čijom je krivicom ugovor prestao da postoji. 102 . U drugom slučaju. kupac je ovlašten da ugovor raskine u cjelini. Pravila o restituciji i popravljanju štete tada se primjenjuju na cijeli predmet posla. str. nije ovlašten da raskine ugovor. kupac može zahtijevati: naknadu proste štete i izgubljene dobiti. 210 . kupac ima pravo na naknadu štete zbog raskida. niti da se pozove na neki od navedenih izuzetaka. Ako je predana manja količina od ugovorene. posebno reguliše slučaj predaje veće količine od ugovorene. prirodu predmeta ugovora i pogođene interese kupca.

U suprotnom. tj. “prodavac sa svoje strane može raskinuti ugovor i u pogledu ostalih stvari” (član 494). Ako stvari čine cjelinu. 108. Stvar sa nedostatkom može prouzrokovati štetu i drugim dobrima kupca. kupac je ovlašten da traži: bilo raskid čitavog ugovora i naknadu štete u istom obimu. Pošto je u pitanju štetna radnja prodavca. Zbog toga će se na ovu situaciju primjeniti pravila uzanse 157. odnosno stvari sa materijalnim nedostacima. st. 158 Ako je jedinim ugovorom za jednu cijenu prodano više stvari. zakonodavac kupcu daje pravo i na naknadu ovako prouzrokovanih šteta prema opštim pravilima obligacionog prava (član 488 ZOO). 1). ako one ne čine cjelinu. 2 ZOO). ali ne i kao specijalista za čuvanje robe. Pošto se u slučaju izdvajanja nekih stvari iz cjeline može umanjiti vrijednost ostalih.. st. smatraće se da je primio cijelu isporučenu količinu i da to što je primio mora da plati. kupac može raskinuti ugovor samo u pogledu oštećenih stvari. Činjenica da je prodavac djelimično raskinuo ugovor. i u tu svrhu poduzeti potrebne mjere” (član 520. Plaćanje se vrši “po istoj cijeni”. faktičko je pitanje.. ukoliko su to stranke izričito ugovorile ili ako se na mjerodavnom tržištu formirao poslovni običaj o primjeni neukinutih pravila Opštih uzansi. 3. Obaveze kupca Izbor i vršenje pojedinih prava kupca značajno utiču ne samo na položaj prodavca nego i na stanje robnog prometa. Zbog toga su za kupčeva ovlaštenja vezane i neke obaveze. ima pravo na naknadu štete prema opštim pravilima. zbog izbora koji je napravio kupac. Ako kupac ne primi višak. st. One se kreću u dva pravca. U ovoj situaciji kupac ima i dvije vrste prava. po onoj koja je sporazumom izričito ili prećutno predviđena za cijelu ugovorenu količinu. Interesantno je da zakon ne predviđa rješenje za slučaj isporuke boljeg kvaliteta. Drugo pravo se tiče mogućnosti 158 Mitrović dr Dobrosav. položaj stranaka zavisi od toga da li te stvari čine ili ne čine jednu cjelinu. On to mora učiniti “s pažnjom dobrog privrednika . tj. Prvo se odnosi na “naknadu troškova potrebnih radi očuvanja stvari” (član 520. Koje radnje i na koji način kupac mora da obavi. Iz zakonske stilizacije je očito da su u ovu obavezu uključene i pasivne i aktivne radnje staranja o primljenoj stvari koja ostaje u vlasništvu prodavca. a samo neke od njih imaju nedostatke. Kupac najprije mora da čuva primljene stvari (član 520. Pri tome on mora postupati kao prosječan privrednik. bilo samo djelimični raskid. isto djelo. One zavise od toga za koje se od tri zakonske mogućnosti popravljanja štete kupac opredijelio. Ako razdvajanje stvari nije štetno. 103 . Dužnosti kupca su najsloženije kada zahtijeva uredno ispunjenje ugovora. 3).odbija. ne utiče na obim kupčevih prava na popravljanje štete. str.

ali su rješenja u pogledu čuvanja stvari za račun saugovarača (član 520 . Ako prodavac to odbija da primi. Obaveze kupca koji se opredijelio za raskid ugovora moraju se posmatrati odvojeno za sam raskid. stvar prodati na teret i rizik prodavca. st. 104 . mora obavijestiti prodavca da je robu stavio na raspolaganje (uz. kupac će određeni iznos deponovati kod suda. shodno opštim pravilima. umjesto polaganja. Od tog trenutka kupac se oslobađa posljedica dužničke docnje sa plaćanjem za deponovani iznos cijene. bilo komercijalne dokumente koji ga ovlašćuju na sticanje posjeda na stvarima koje su predmet prodaje. kupac može. dužan je odmah platiti ono što on smatra da je cijena stvari sa nedostatkom. Zato se na njima nećemo ovdje zadržavati. ZOO. ZOO. 158. Prema članu 522. tj. Ovaj termin je ustanovljen i razrađen opštom uzansom 158. Zakon o obligacionim odnosima ga ne koristi. ako razlozi ekonomičnosti ili priroda stvari ne zahtijevaju da se ono izvrši u mjestu u kome se stvar nalazi (član 328). Prodaju može izvršiti putem suda (javna prodaja). Druga obaveza kupca jeste stavljanje stvari na raspolaganje prodavcu. kupac mora staviti prodavca u situaciju da faktički raspolaže robom. Polaganje se vrši “kod stvarno nadležnog suda u mjestu ispunjenja”. stavljanje na raspolaganje podrazumijeva još neke radnje kupca. dugovanu stvar položiti kod suda. će zavisiti od izabranog prava. Pored toga. On. Kada kupac izabere srazmjerno sniženje cijene. Pored obaveze čuvanja ili davanja robe na čuvanje. najprije.335) takva da razlike sa ranijim sistemom stvarno ne postoje. One su uređene posebnim odjeljkom ugovora o prodaji. A to znači da će restitucija primljenih stvari u naturi ili u novcu biti osnovna obaveza kupca. 2 ZOO). U procesu popravljanja štete. Za poslovnopravne prodaje je značajno da se predaja stvari javnom skladištu izjednačuje sa sudskim depozitom (član 329. “iz slobodne ruke”. te “bez odgađanja i na najpogodniji način”. a odvojeno za odnose koji nastaju u fazi popravljanja šteta izazvanih raskidom. takođe.522) i polaganju i prodaji dugovane stvari (član 327 . Ako se stvar ne može čuvati kod suda i kad nema javnog skladišta u mjestu čuvanja. U tom kontekstu već su izložene. dati na čuvanje nekom trećem ili prodati za račun druge strane. kupac može zahtijevati od suda da odredi lice koje će čuvati prodavčeve stvari (sekvestar). njegove obaveze.oslobađanja obaveze čuvanja stvari. Napokon. a to znači da mu mora predati bilo sudske. član 329 ZOO). ako je roba pokvarljiva ili u kvaru (član 333 ZOO). ako su ispunjeni uslovi iz člana 333. U prvom slučaju će se primijeniti opšta pravila obligacionog prava. Ono je složeno. pa ćemo ga posebno razmotriti. Alternativno određeni sud ne smije odbiti prijem stvari u sudski depozit. neposredno i na uobičajen trgovački način. kupac može.

smatramo.ODGOVORNOST ZA PRAVNE NEDOSTATKE 1. jasno je da je vršenje ovog prava istovremeno i uslov za korišćenje drugih mogućnosti koje je zakonodavac predvidio za ovaj slučaj. najprije. Rok je subjektivan i prekluzivan. kupcu. Njegova dužina zavisi prvenstveno od suštine zahtjeva. No.III . pripada kupcu.1. Član 509. ZOO ne spominje pravo kupca na naknadu ostalih šteta. dovele su kod odgovornosti za pravne nedostatke do nekih rješenja koja se ne sreću u slučaju popravljanja šteta izazvanih materijalnim nedostacima. S obzirom na stilizaciju člana 509. Zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora Kada se pravni nedostatak pojavi. osim u onom u kome je kupac tražio pomoć u parnici (član 515 ZOO). Ovih faktičkih mjerila mora se pridržavati i kupac kada u svom zahtjevu precizira trajanje primjerenog roka. Ova činjenica i priroda pravnih mana dozvoljavaju da se zadržimo samo na sistemu prava kupca u ovom slučaju. a potom i od okolnosti posla. Mogućnost da se putem suda zahtijeva uredno ispunjenje sa povezanim pravima zastarijeva za “godinu dana od saznanja za postojanje prava trećeg”. U našem pravu je odgovornost prodavca za pravne nedostatke postavljena analogno njegovoj odgovornosti za materijalne nedostatke. ono mu pripada na osnovu opštih pravila. ako se opredijelio za prvu varijantu. Prava kupca 2. Uredno ispunjenje se može zahtijevati na dva načina: oslobađanjem stvari “od prava ili pretenzije trećeg” ili isporukom druge stvari određene po rodu “bez pravnog nedostatka” (član 509 ZOO). ZOO i na rješenja člana 510. 2. Po svojim obilježjima ona je identična odgovornosti za materijalne nedostatke: objektivna je i dispozitivna. 105 . Pravo izbora. Pojam odgovornosti za pravne nedostatke Odgovornost za pravne nedostatke rezultat je neizvršenja prodavčeve obaveze garancije da preneseno pravo nema nedostataka. No. način oslobađanja stvari “od prava ili pretenzije trećeg” određuje prodavac. najčešće se može utvrditi tek po isteku naknadnog razumnog roka za otklanjanje mane. stoji na raspolaganju zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora. o “razumnom roku”. priroda svojstva za koje se garantuje i specifičnost povreda. Ova rješenja važe i u ostalim slučajevima. Za izvršenje izabrane opcije kupac mora prodavcu ostaviti “razuman rok”. No. Koliki će biti zahtjev po ovom osnovu. koje je pretrpio zbog pojave nedostatka.

potrebno je da uznemiravanje ima karakter tužbe (sudska evikcija). 106 . Da bi se on mogao postaviti. Izjavom kupca ugovor se raskida onda kada se “njegova svrha ne može ostvariti” zbog toga što prodavac u naknadnom razumnom roku nije udovoljio zahtjevu za urednim ispunjenjem (član 510. Oduzimanje stvari nije uslov za vršenje ovoga prava. 2 ZOO). tj. prema izričitoj odredbi zakona. st.4. po tom osnovu. ovo pravo nije samostalno. str. 3 ZOO). preko prihvatanja svojstva umješača do potpunog preuzimanja spora. zbog propusta kupca da otkloni pravne nedostatke u ostavljenom razumnom roku. 2. st. Raskid ugovora Raskid ugovora zbog pravnih nedostataka može da se desi po naređenju. 386. kupac ima pravo i na naknadu ostale pretrpljene štete (član 510.2. Preciziranje zahtjeva kupca ne znači da je prodavac stavljen u pasivnu poziciju. Prodavac je dužan da vrati vrijednost. 2. On treba da upotrijebi sva sredstva kojima raspolaže da bi tuženi zahtjev bio odbijen. stvar bude kupcu oduzeta (član 510. isto djelo.3. primila. odnosno ograničeno uslijed nedostataka. Zahtjev za srazmjernim sniženjem cijene Pravo kupca da zahtijeva srazmjerno sniženje cijene je. Ugovor o prodaji prestaje da postoji “po samom zakonu” onda kada. u odnosu na isto ovlaštenje kod materijalnih nedostataka. Najprije. zahtjev 159 Perović dr Slobodan. pa usljed toga kupčevo pravo bude umanjeno ili ograničeno (član 510. 1 ZOO). Kada ugovor bude raskinut svaka strana vraća ono što je. No. sa stanovišta uspjeha u sporu. st. djelimične evikcije. Pravo na srazmjerno sniženje cijene pripada kupcu i onda kada je u času sklapanja ugovora znao da stvar može biti oduzeta ili pravo smanjeno. Iz stilizacije člana 511. Ono se može zahtijevati tek ako prodavac u razumnom roku ne otkloni nedostatak na traženi način.2. kupac mora vratiti onaj dio stvari koji je ostao u njegovom posjedu. st. Kupac je dužan da. ZOO proizlazi da je kupac ovlašten da zatraži bilo koju vrstu pomoći u sporu sa trećim licem: od obezbjeđivanja dokaza. U ovom slučaju. podvrgnuto nekim specifičnim rješenjima. 1). Pored toga. Pomoć u parnici Zahtjev za pomoć u parnici je pravo kupca koje postoji jedino kod odgovornosti za pravne nedostatke. tada kupac nema pravo na naknadu štete budući da je ona nastala uz njegov pristanak. kupac ima pravo na naknadu štete prema posebnim pravilima koja važe za ugovor o prodaji (član 523 .526 ZOO). zakonu i po volji kupca. cijenu koju je primio “bez obzira 159 U slučaju na visinu vrednosti predate stvari koju ona ima u momentu evikcije”.

107 . U poslovnom pravu će se smatrati da je pravo nesumnjivo onda kada je potkrijepljeno urednim robnim dokumentima (skladišni list. Pravo kupca se u ovom slučaju gasi “tek istekom šest mjeseci nakon pravomoćno okončanog spora” (član 515.5. No. Kupac koji je izgubio parnicu može se prodavcu i bez obavještavanja obratiti sa zahtjevom za popravljanje štete. 2). ZOO dozvoljava kupcu da i bez obavještavanja prodavca prizna ovakvo pravo. Da bi se u izloženim uslovima na najekonomičniji način spriječila vansudska evikcija. tako i za prodavca. Korištenje ovog prava kupca utiče i na dužinu prekluzivnog roka u kome se pravo na naknadu može ostvariti. 2). Priznavanje očito osnovanog prava trećeg lica Kada je pravo trećeg lica očito osnovano. Neblagovremeno postavljeni zahtjevi imaju isto dejstvo kao da nisu ni postavljeni. No. Ovaj rok je objektivan. Mehanizam ostvarivanja ovog prava je specifičan. član 512. prodavac koji tada dokaže da je “raspolagao sredstvima da se odbije zahtjev treće osobe” ima pravo da odbije i zahtjev za popravljanjem štete. Ukoliko se to priznanje manifestuje kao plaćanje određene svote novca “prodavac se može osloboditi svoje odgovornosti ako naknadi kupcu isplaćenu svotu i pretrpljenu štetu” (član 512. st. kako za kupca.postavi blagovremeno. varant. 2. ni drugi dokazi nisu isključeni. prenosivi tovarni list i slično). st. vođenje sudskog spora je besmisleno i štetno.

108 .

st. 4). Pojam docnje kupca sa slanjem ambalaže i odgovornost kupca za nju Slanje ambalaže je kupčeva obaveza samo ako je to bilo izričito. 2. On se manifestuje kao sistem prava prodavca u ovom slučaju. Način održavanja ugovora na snazi i vid popravljanja štete zavise od izbora prodavca. bilo prećutno nesumnjivo ugovoreno. 229. U prvom slučaju ima i pravo na naknadu štete za neuredno izvršenje ugovora. O tome kupac mora biti obaviješten (član 329. Ako rok za ovu radnju nije predviđen sporazumom stranaka. a dijelom opštim i posebnim odredbama Zakona o obligacionim odnosima o popravljanju štete. Ukoliko konkretne okolnosti dozvoljavaju. Drugo. Bude li to slučaj. Nepoštivanje ovih odredbi predstavlja docnju sa dostavom ambalaže. Održavanje ugovora na snazi prodavac može ostvariti na nekoliko načina. Odgovornost kupca za docnju sa slanjem ambalaže postoji ako su pored neblagovremenog slanja ispunjene i druge pretpostavke za nastanak odgovornosti. Sadržaj odnosa odgovornosti određen je dijelom Opštim uzansama. Prestanak ugovora voljom jedne stranke . a u drugom . koliko je prema okolnostima potrebno da bi prodavac mogao izvršiti na vreme pakovanje i isporuku robe” (uz. Pošto je u pitanju ugovor u privredi. Kupac pada u docnju kada ambalažu ne dostavi u ugovoreno vrijeme. uključujući tu i krivicu. Prava prodavca Prodavcu stoje na raspolaganju dvije osnovne mogućnosti: održavanje ugovora na snazi ili njegov raskid. Njen pravni režim utvrđen je opštom uzansom 229. kao i u situacijama u kojima na to upućuje poslovni običaj. prva obaveza kupca. st.GLAVA ŠESTA ODGOVORNOST KUPCA I . prodavac može o trošku kupca dati svoju 109 . prodavac najprije može izvršiti isporuku predajom robe na teret i rizik kupca u javno skladište.ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA SLANJEM AMBALAŽE 1.prodavca moguć je tek po bezuspješnom proteku naknadnog roka za uredno ispunjenje. Odnos između realnog izvršenja ugovora i njegovog raskida isti je kao i u ostalim slučajevima odgovornosti dužnika iz ugovora o prodaji. ovaj čin ima svojstvo polaganja kod suda. Opšte uzanse će se primijeniti onda kada su to stranke izričito ili prećutno ugovorile. hronološki posmatrano. a ne Zakonom o obligacionim odnosima. 2 ZOO). dostavljanje odgovarajuće ambalaže prodavcu je.zbog raskida ugovora o prodaji. smatra se da je ambalaža blagovremeno dostavljena “ako je stigla prodavcu toliko vremena pre isteka roka za isporuku.

mora definisati kao neizvršenje svih ili pojedinih radnji preuzimanja uredno ponuđene isporuke u vrijeme određeno ugovorom. 229. st. Prvo. Ovo se ogleda naročito kod načina vršenja pojedinih ovlaštenja prodavca. Otuda su posljedice docnje u principu iste kao i u drugim slučajevima dužničke odgovornosti po ovom osnovu. šuti. dva momenta komplikuju ovo jednostavno rješenje. I drugo. Zato je moguće odgovornost i u ovom slučaju izložiti kao sistem prava prodavca. A to znači da prodavac može zahtijevati naknadu konkretne štete. Posljednjim instrumentom će se koristiti samo ako cijena robe pada. poslovni karakter ove obaveze i pravna tradicija dovode do rješenja koja su bliska srednjoevropskim pravima. No. pravna priroda obaveze prijema. germanskim posebno. No. II . Da bi do raskida došlo. vršenje pojedinih prava prodavca vezano je za komplikovane komercijalne ili sudske procedure. U svim ovim situacijama prodavcu pripada i naknada proste štete i izgubljenog dobitka. dovoljno je da prodavac. Prodavac može raskinuti ugovor ako mu kupac ni u naknadnom primjerenom roku ne dostavi dugovanu ambalažu. ZOO. prodavac može kupcu dati i naknadan primjeren rok za dostavu ambalaže. te izvršenje prodaje radi pokrića. Napokon. One svakom od učesnika nameću složen sistem obaveza. Pojam i pretpostavke odgovornosti za docnju sa prijemom isporuke su isti kao i kod drugih slučajeva neurednog ispunjenja nenovčanih obaveza. st. U tom slučaju pripada mu i pravo na produženje roka isporuke “koliko je prema okolnostima potrebno za pribavljanje ambalaže” (uz. Njegova dužina je faktičko pitanje. pa i odgovornosti za docnju sa njom nije do kraja jasna. 2).ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA PRIJEMOM ISPORUKE 1. Taj tok utvrđuje se prvenstveno ugovornim režimom i faktičkim okolnostima izvršenja konkretne isporuke. 110 . Pojam docnje sa prijemom isporuke i odgovornost za nju Prijem isporuke je veoma složena obaveza kupca. po isteku dodatnog perioda. pojedinih prava prodavca. u ovom slučaju. a ne o dužničkoj docnji. poslovnim običajima ili redovnim tokom stvari. 1. U tom domenu pravila o prodaji upućuju na rješenja o 160 Razmotrićemo naš sistem polazeći od povjerilačkoj. Tada ima pravo na popravljanje štete shodno posebnim pravilima o posljedicama raskida prodaje. Bosanskohercegovačko pravo prijem isporuke izričito određuje kao obavezu kupca. Zbog toga se i docnja. 160 Vidjeti član 327. popravljanje apstraktne štete i naknadu ostale štete.ambalažu ili zakupiti ambalažu i izvršiti ugovor onako kako je predviđeno.

Da li mu mora prenijeti dokumente koji omogućavaju podizanje robe ili raspolaganje njome. Prodavac se najprije oslobađa svoje obaveze isporuke. 150 . 162 Dejstvo polaganja identično je posljedicama uredne isporuke. rizik i svojina prelaze na kupca (član 331 ZOO). st. Mislimo da odgovor zavisi prvenstveno od toga da li je kupac platio ili nije platio cijenu. st. 161 Te svoje obaveze prodavac ima pravo da se oslobodi predajom robe na čuvanje ili prodajom. ZOO. Ako je bio u zakašnjenju. O izvršenom polaganju. Polaganje se vrši kod stvarno nadležnog suda u mjestu ispunjenja. Za obje situacije su predviđeni posebni zakonski uslovi i postupci (član 522). Analogna primjena člana 328. Iako nije u zakonu izričito rečeno. bilo po ocjeni prodavca.ne. Posljedice polaganja u sva tri slučaja su identične. 1 ZOO). ZOO.152. st. stoji na raspolaganju. Predaja robe na čuvanje Padom kupca u docnju sa prijemom isporuke prodavac postaje obavezan da robu čuva pažnjom dobrog privrednika na rizik i trošak kupca (član 520. 3. st. Troškovi polaganja prelaze na kupca u onoj mjeri u kojoj su viši od troškova isporuke koje je trebalo da snosi prodavac (član 332 ZOO). 111 . ono prestaje (purgatio morae).2. prodavac je ovlašten da izabere skladište u drugom mjestu.332 ZOO). dužnost stavljanja dokumenata u posjed kupca postoji. na osnovu člana 522. Napokon. predaja se vrši javnom skladištu u mjestu isporuke. prodavac mora obavijestiti kupca (član 329. isto djelo. Pod nazivom “prodaja umjesto 161 162 Vidjeti Mitrović dr Dobrosav. ili po svojoj sopstvenoj odluci. 1. ako je stvar podobna da bude čuvana kod suda. 2. Predaja na čuvanje u privrednim prodajama vrši se najprije i najčešće uskladištenjem robe u javnom skladištu. Prodaja robe Prodaja robe umjesto predaje na čuvanje je druga mogućnost koja prodavcu. Razumije se da je sud dužan prihvatiti depozit. 3). U prvoj varijanti. nije u zakonu izričito rečeno. st. prodavac može izvršiti deponovanje stvari kod suda. ali tada duguje kupcu štetu koju je on pretrpio zbog promjene mjesta uskladištenja. Za predaju na čuvanje važe pravila o polaganju stvari kod suda (član 327 . Ukoliko odgovarajuće javno skladište ne postoji. O izvršenom polaganju prodavac mora obavijestiti kupca. Ne bude li to moguće. Ovakav postupak “ima učinak polaganja kod suda” (član 329. ZOO). bilo po ocjeni suda. prodavac može tražiti da sud odredi lice koje će o trošku i za račun kupca primiti stvar na čuvanje (član 329. u drugoj . O prispjelom depozitu sud obavještava kupca. 2 ZOO). Ako predmet isporuke nije podoban za sudski depozit. Prodavac može izabrati i neki drugi stvarno nadležni sud. ali tada kupcu duguje naknadu štete izazvane promjenom suda (član 328). rizik i svojina prelaze na kupca.

Razlog za ovu prodaju jeste neplaćanje troškova čuvanja u razumnom roku (član 335). Potrebno je da sud i odobri prodaju i odredi način na koji će ona biti obavljena. Bez ikakvih uslova prodavac mora obavijestiti kupca o postignutoj cijeni i mjestu deponovanja eventualnog ostatka potraživanja. a dopunjena pravilima o “prodaji radi pokrića troškova čuvanja” iz člana 335. Od dobijenog iznosa se najprije odbijaju troškovi prodaje. 112 . on i obavještava kupca o njoj. ili ako je njena vrijednost nesrazmjerno mala u odnosu na troškove javne prodaje. ali u interesu kupca prodavac može zahtijevati da to bude učinjeno u nekom drugom mjestu. potom cijena koju je sa prvobitnim kupcem ugovorio prodavac. No. prodaji može pristupiti i lice koje čuva stvar za kupca u docnji. a zatim prodavčeva potraživanja. početnoj cijeni. Sud je i subjekt koji vrši javnu prodaju. Može se. Način prodaje zavisi prvenstveno od poslovnih običaja. Od dobijenog iznosa odbijaju se troškovi prodaje i troškovi čuvanja. ako ne vodi ugrožavanju predmeta prodaje. st. 3 ZOO). mjestu i vremenu održavanja javne prodaje. Treći modalitet “prodaje umjesto polaganja stvari” je prodaja “na najpogodniji način”. Pošto sud odobrava prodaju. zatim prioritetna založna prava. zavisno od uslova. Subjekat ove prodaje je sam prodavac. Kupac je onaj ko je ponudio najviši iznos. o rezultatima i deponovanju ostatka iznosa prodavac mora obavijestiti prvobitnog kupca u docnji. 4 ZOO). izvršiti na nekoliko načina. Prvi način je javna prodaja (član 333. O namjeravanoj prodaji iz slobodne ruke kupac u docnji mora biti obaviješten “kad god je to moguće” (član 333. Odluku o javnoj prodaji donosi sud. a ostatak se deponuje kod suda na ime kupca. Eventualni ostatak se deponuje kod suda u korist prvobitnog kupca. ZOO. Ostatak se deponuje kod suda u korist kupca čija je roba izložena javnoj prodaji. Ona se može primijeniti kad je stvar pokvarljiva ili se nalazi u kvaru. O namjeravanoj prodaji i o njenim rezultatima prodavac mora obavijestiti kupca. Ako je stvar nepodesna za čuvanje ili ako je njena vrijednost nesrazmjerno mala u odnosu na troškove čuvanja. prodavac mora da vodi računa o interesima kupca u docnji čiju robu prodaje. st. Od dobijenog iznosa se najprije odbijaju troškovi javne prodaje. U svakom slučaju. Način prodaje određuje sam prodavac rukovodeći se isključivo potrebom predupređivanja ili smanjivanja štete.polaganja stvari” uređena je članom 333. st. Ona treba da bude upriličena u mjestu određenom za isporuku. prodavac može zahtijevati od suda da se organizuje javna prodaja. te o mjestu i vremenu u kojima se stvar može pregledati. sud prodaju vrši javnim nadmetanjem. 1 ZOO). ZOO. Drugi način jeste prodaja “iz slobodne ruke”. Na ovaj način se štite opravdani interesi kupca u docnji. Nakon javnog obavještenja o predmetu. tako “da može brzo propasti ili se pokvariti” (član 333. Ovaj postupak prodavac ne može provesti sam. Napokon. Obavještavanje kupca o namjeravanoj prodaji je potrebno. Ona se može vršiti: ako stvar ima tekuću cijenu.

naknade apstraktne štete i drugih šteta i prodaje radi pokrića. Pored toga. Prodavac tada nije mogao raskinuti ugovor. Upravo zbog toga smo skloni ovu mogućnost raskida ugovora tumačiti kao proširenje opštih pravila o raskidu ugovora u slučaju docnje dužnika. imale posebno rješenje za slučaj docnje sa plaćanjem. a ne kao njihovu derogaciju. 163 Prema članu 519. 149. Ona se tiču prvenstveno zatezne kamate i prava prodavca na raskid ugovora zbog docnje kupca sa plaćanjem cijene. Raskid ugovora Iako je prijem isporuke obaveza kupca. isto djelo. str. istovremeno ili naknadno. 113 . Mitrović dr Dobrosav. Zakon o obligacionim odnosima ni u opštem. III . Razlozi vezani za važenje Opštih uzansi. ZOO prodavac može odustati od ugovora “ako ima osnovanog razloga da posumnja da kupac neće isplatiti cijenu”. st. Odgovornost za docnju sa plaćanjem je objektivna. 2.526 ZOO). Treba prihvatiti tumačenje teorije 164 po kome: odbijanje prijema uredno ponuđene isporuke konstituiše osnovanu sumnju u sposobnost kupca da plati cijenu. Zbog toga se prava prodavca u ovom slučaju ravnaju prema opštim pravilima član 124-132 ZOO o ovom pitanju. Zakon ne zahtjeva da joj prethodi davanje naknadnog primjerenog roka razumne dužine. Pojam docnje sa plaćanjem cijene i odgovornost kupca za nju Docnja sa plaćanjem cijene postoji onda kada kupac svoju obavezu isplate ne izvrši na vrijeme. Ugovor se raskida izjavom prodavca. obaveza popravljanja štete podvrgnuta je i nekim specifičnim pravilima. ako se roba već nalazila u posjedu kupca. Zato će se primijeniti pravila koja i inače važe za naknadu štete u slučaju raskida prodaje (član 523 . dejstva ugovora i njegovog raskida i specifičnosti prodaje 163 164 Vidjeti član 125.DOCNJA KUPCA SA PLAĆANJEM CIJENE 1.4. u slučaju docnje kupca sa prijemom nije riješeno u skladu sa opštim pravilima o dužničkoj docnji. A to znači da će prodavac moći da bira između: popravljanja konkretne štete. Neblagovremenost isplate cijeni se prema uslovima konkretnog ugovora i odredbama dispozitivnih izvora koje stranke svojim sporazumom nisu stavile van snage. ni u posebnom dijelu nema posebnih pravila o raskidu ugovora zbog dužničke docnje (kupca) sa plaćanjem cijene. Opšte uzanse su u uzansi 213. Posljedice raskida zbog “osnovane sumnje” u kupčevu sposobnost plaćanja nisu posebno regulisane. ZOO. i 324. Docnja može postojati bez obzira na to da li je u odnosu na isporuku plaćanje predviđeno kao prethodno. Posljednje dvije varijante mu mogu koristiti samo ako je cijena robe pala u periodu između zaključenja ugovora i izvršavanja prava po osnovu raskida. prodavčevo pravo na raskid ugovora.

526). Uz isplatu cijene. Zato ćemo njihovu sistematiku uzeti za osnov ispitivanja posljedica docnje dužnika sa plaćanjem kupovne cijene. utvrđivaće se prema okolnostima slučaja. mjesečno primjenom konformne metode. imao na raspolaganju. n. Odgovornost kupca za neizvršenje novčanih obaveza je do iznosa zatezne kamate objektivna.132). Sl. Docnja kupca sa plaćanjem cijene prije prijema isporuke Položaj prodavca koji kupcu u docnji sa plaćanjem nije isporučio stvar isti je kao položaj bilo kog povjerioca u slučaju dužničke docnje sa izvršenjem novčanih obaveza. onda kada iz kupčevog ponašanja proizlazi da neće izvršiti svoju obavezu (član 127) i kada je “očito” da on to ne može izvršiti (član 128). On može zahtijevati i naknadu one štete koja prevazilazi iznos zateznih kamata. Kao izvor prava služi i Zakon o visini stope zatezne kamate. Pored opštih pravila Zakona o obligacionim odnosima o raskidu ugovora (član 124 . Na izloženoj pravnoj prirodi zatezne kamate počiva još jedno pravo prodavca. primijeniće se ugovorna kamata (član 277. Pri tome treba imati u vidu relativnu jednostavnost izvršavanja novčanih obaveza. Stoga odgovornost kupca za njihovo naknađivanje ravna se po opštim pravilima. st. dakle. zahtijevaju da se o stavu Opštih uzansi i dalje vodi računa. ZZK. prodavcu pripada i zatezna kamata (član 277 ZOO). list SFRJ 57/89) je novelirao član 277. Primjeren rok se ne mora dati kod fiksnih poslova (član 125 ZOO). primjeren rok. pa ćemo ga ispitati prema pojedinim elementima. FBiH 18/96 (dalje ZKK) Član 1. na vrijeme. Budući da se ta šteta dokazuje. 1 ZOO). U ovom dijelu. Iz ovoga se može izvući zaključak o njenoj pravnoj prirodi. Zatezna kamata je naknada štete za koju se pretpostavlja da ju je prodavac pretrpio zato što dugovanu svotu nije.privrednog prava. st. On je složen. 168 Član 2. 2. Zasniva se na krivici. ZOO. ona spada u konkretne štete. 2 ZOO). 166 Prvi zahtjev koji prodavcu stoji na raspolaganju jeste izvršenje ugovora. Plaća se prema stopi koju utvrđuje Vlada 167 Do godine dana zadocnjenja sa plaćanjem. 114 . Ako njegova dužina nije određena u izjavi prodavca. Stopa zatezne kamate je određena zakonom. njen obračun se vrši FBiH. odgovornost kupca je subjektivna. 168 Ako je ovako utvrđena stopa zatezne kamate niža od stope ugovorne kamate. ovdje se primjenjuju i odredbe o zateznoj kamati (član 277 279) 165 i naknadi štete zbog raskida prodaje (član 523 . ZZK. Krivica kupca za docnju nije uslov za nastanak prodavčevog prava na iznos zatezne kamate. Za plaćanje cijene prodavac kupcu najprije mora dati naknadan. Zatezna kamata se plaća bez obzira na to da li je prodavac štetu pretrpio (član 278. Budući da se šteta ne dokazuje. zatezna kamata ima i osobinu naknade apstraktne štete. 165 166 167 Zakon o izmjenama Zakona o obligacionim odnosima (“Sl.

Upravo to nije uvijek moguće. Stoga smatramo da je pravilo iz uz. 213. st. st. st. Uslov za sticanje prava na raskid. 3 ZOO). Odricanje prava prodavcu da raskine ugovor zbog docnje kupca sa plaćanjem suprotno je već razmotrenim dispozitivnim normama Zakona o obligacionim odnosima. i ovdje je bezuspješan protek naknadnog primjerenog roka za plaćanje cijene (član 126. Raskid ugovora za prodavca ima smisla samo ako može isporučenu stvar dobiti natrag. st. Prava koja prodavac tada stiče uređena su posebnim pravilima o naknadi štete zbog raskida prodaje (član 523 . Rješenje postoji u uzansi 213. 3. Ni pozivanje na novčanu restituciju ovdje ne daje nikakav efekat. ili pravo na prodaju radi pokrića. rješenje uz. st. osim u tri navedena slučaja. moguće primijeniti samo “ako su stranke izričito ugovorile primjenu uzanse” (član 1107. dakle. 213. st. Rezultati koji bi se njome postigli mogu se jednostavnije ostvariti tužbom za isplatu cijene. Drugi je prerada stvari od strane samog kupca. dugovao je i naknadu ostale štete. 1. 1. prodavac nema pravne mogućnosti da raskine ugovor. ZOO je restitucija primljenog. Docnja kupca sa plaćanjem nakon prijema isporuke Zakon o obligacionim odnosima nema posebnih pravila o odgovornosti kupca za docnju sa plaćanjem pošto je primio isporuku. On može tražiti “isplatu kupovne cene i kamatu zbog zadocnjenja”. Ako primjena Opštih uzansi nije izričito ugovorena. ili pravo na naknadu apstraktne štete i ostale štete. 115 . I ovdje će se posljednja dva ovlaštenja koristiti ako cijena robe pada. I to po dva osnova. Ako je kupac bio “odgovoran” (uz. Prvi je nastanak svojine kod savjesnog lica kome je kupac dalje prodao stvar. Njome je u ovoj situaciji prodavcu uskraćena mogućnost da ugovor raskine. 2).Drugi generalni zahtjev koji prodavac ima jeste raskid ugovora. kriv. može važiti na osnovu pravnog principa da se obligacija može zasnovati samo povodom moguće radnje. U ove dvije situacije.526 ZOO). 3 ZOO). budući da takav postupak nameće nemoguće obaveze kupcu. tj. A to znači da prodavac ima pravo na naknadu stvarne štete i izgubljene dobiti. 1. U kom smislu? Posljedica raskida ugovora shodno članu 132. I on je složen. Važe li ova pravila i danas? Odgovor zavisi od mogućnosti primjene Opštih uzansi i od faktičkog stanja predmeta prodaje i vlasništva u konkretnom slučaju. 213.

116 .

ako taj ugovor bude sklopljen” (član 813). Posredovanje je po svojoj pravnoj prirodi. 117 .629 ZOO.kao i trgovinske agencije kojima je posredovanje sporedna privredna djelatnost. Prema Zakonu o obligacionim odnosima “ugovorom o posredovanju obavezuje se posrednik da nastoji naći i dovesti u vezu s nalogodavcem osobu koja bi s njim pregovarala o sklapanju određenog ugovora.DIO DRUGI UGOVORI O USLUGAMA U PROMETU ROBE GLAVA PRVA TRGOVINSKO POSREDOVANJE (MEŠETARENJE) I . U času kad joj se obrati neki komitent. a nalogodavac se obavezuje da mu isplati određenu naknadu. Tada se na njega. pa se na njega primjenjuju pravila ZOO koja govore o ovome ugovoru (član 749 . a ne i pravnu. ovaj posao poprima obilježja ugovora o djelu. za čije sklapanje posreduje posrednik. Bude li ugovoreno da posrednik ima pravo na izvjesnu naknadu i kada njegovo nastojanje ostane bez rezultata. Pojam posla Posrednički posao sastoji se u tome što neko lice. maklerom. ali se najčešće posreduje pri sklapanju ugovora o kupovini i prodaji robe i pri prevozu. Taj posao.770). “ugovor o nalogu”. Pored toga. kao dodatnom djelatnošću. upućujući jednog na drugog i obavještavajući ih o potrebama jednog i eventualnoj mogućnosti drugog. Poslovne organizacije kojima je posredništvo glavna privredna djelatnost obično se još bave. o njihovim mogućnostima i kapacitetima. Posrednička organizacija prikuplja obavještenja o organizacijama koje obavljaju pojedine privredne djelatnosti. kao i o stanju na tržištu. koje se naziva posrednikom (mešetarem. ali on ne zaključuje ugovor o tom poslu. ako odredbama o posredovanju ili samim ugovorom nije drukčije određeno. kao supsidijaran izvor.POJAM POSLA I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. senzalom). može biti svaki posao iz oblasti prometa robe i usluga. dovede u vezu dvije poslovne organizacije da bi one sklopile neki pravni posao.posrednička preduzeća i posrednički biroi . Posredničkim poslovima se bave posebni subjekti kojima je to osnovna privredna djelatnost . Posrednik stvara samo komercijalnu vezu. i trgovinskim zastupanjem i pružanjem drugih trgovinskih usluga. primjenjuju pravila člana 600 . posrednička organizacija pronalazi odgovarajućeg poslovnog partnera i dovodi ih u vezu. posrednik može i da učestvuje u pregovorima.

Kada posredovanje ima karakter ugovora o djelu. dok specijalizovana posrednička djelatnost obuhvata samo određene poslove robnog prometa ili posredovanje samo u jednoj ili u nekim određenim oblastima robnog prometa. nalogodavac nije dužan zaključiti ugovor. po svojoj pravnoj prirodi ugovor o nalogu. Opšta posrednička djelatnost obuhvata pružanje svih usluga i to u svim oblastima robnog prometa. Zaključivanje ugovora Ugovor je neformalan i konsenzualan. npr. U tom slučaju ličnost posrednika ima obilježja nebitnog elementa posla. Kad posrednik prihvati nalog. ugovor je zaključen. trgovini ili u osiguranju. Pravila o odgovornosti nalogoprimca u slučaju davanja naloga na izvršenje trećem licu znatno ublažavaju strogost odredbi po kojima je ličnost posrednika bitan elemenat posla (član 753. ako posrednik odmah ne odbije nalog. Stoga.Posredničke privredne organizacije mogu se baviti posredničkom djelatnošću koja može biti: opšta i posebna (specijalizovana). jer bi odgovarao za štetu koja bi uslijed toga nastala posredniku. samo u transportu. bitan elemenat posla. Posrednik može povjeriti izvršenje naloga drugome samo ako mu je to odobreno ili kada ga okolnosti tjeraju da tako postupi. kod posredovanja takođe važi pravilo o zaključivanju ugovora o uslugama robnog prometa šutnjom. II . tada posrednik ne mora nalog izvršiti lično (član 610 ZOO). Predmet ugovora Karakteristična radnja i bitan elemenat ugovora je činidba nastojanja posrednika da nađe i dovede u vezu sa nalogodavcem osobu “koja bi sa njima 118 .. odgovaraće za štetu. To znači da je ličnost posrednika. smatra se da je prihvatio i da je ugovor o posredovanju zaključen na dan prijema naloga.BITNI ELEMENTI 1. Nalogodavac može opozvati nalog kad god hoće. ali pri tom ne smije postupiti nesavjesno. Ali ako je u tom slučaju postupao nesavjesno. No. posrednik “je dužan izvršiti nalog osobno” (član 752 ZOO). 2. st. Ličnost posrednika Pošto je posredovanje. Obično se zaključuje na taj način što neka poslovna organizacija izdaje nalog posredničkom birou da joj nađe saugovarača za neki privredni posao. u principu. I kad je posredniku dao uslove pod kojima bi zaključio ugovor i posrednik našao saugovarača koji će zaključiti ugovor pod tim uslovima. 2. 4). Nalogodavac čak nije ni dužan pristupiti pregovorima za zaključivanje ugovora sa preduzećem koje mu je našao posrednik.

jednokratna činidba. dakle. 3 ZOO). Rješenje utoliko više začuđuje. tarife ne postoje.ona koja se redovno naplaćuje u sjedištu posrednika u vrijeme zaključenja posla za ugovore sličnih osobina. Cijena Cijena je naknada posrednika za izvršeni rad i za postignuti rezultat. do pregovora ili čak ugovora. 119 . dakle. 3. Drugi izvor prava za određivanje naknade je sam ugovor o posredovanju. istraživanje tržišta itd. jasno je da ugovorna obligacija glasi na rad. cijenu na zahtjev jedne od stranaka određuje sud “prema posrednikovom trudu i učinjenoj usluzi” (član 822 ZOO). kao što su davanje obavještenja o tržištu. posrednik najčešće radi na bazi opštih uslova poslovanja. Cijena se odnosi jedino na usluge koje ulaze u predmet ugovora. On će važiti kada opšti uslovi. Tu činidbu posrednik vrši u svoje ime i za svoj račun. Pravo na naknadu ima posrednik i kad to nije posebno ugovoreno. Ovo je jedan od slučajeva u Zakonu o obligacionim odnosima. To ovlaštenje nema ni u primanju ispunjenja ugovora koji je sklopljen njegovim djelovanjem (član 815 ZOO). Ni ovlaštenje na zastupanje ne ulazi u sadržaj ovoga posla. Za djelovanje u svojstvu zastupnika. posrednik mora imati posebnu pismenu punomoć. Sporedne usluge. Predmet ugovora o posredovanju je. kao i onda kada se posebnim sporazumom oni mijenjaju. “ako nađe da je pretjerano visoka s obzirom na posrednikov trud i učinjenu uslugu” (član 822. posebno se naknađuju. nalogodavac može tražiti od suda da je snizi. kao profesionalni vršilac usluga. tako da ih može posebno zaračunati samo kada je to izričito ugovoreno (član 824 ZOO). u kojima je izričito dozvoljeno sudu da jednostrano interveniše u ugovor nastao sporazumom stranaka. Izostane li i običaj. on nastoji da stranke ostvare kontakt radi zaključenja ugovora. Ne bude li cijena isplaćena nakon sklapanja ugovora. Predmet ugovora je. No. ali ne daje izjave volje u ime i za račun svoga nalogodavca. nego o trgovačkom zastupanju (agenciji). Ovo rješenje je posljedica činjenice da. st. Cijena se određuje najprije tarifom ili drugim opštim aktom posrednika. tj. tada on izlazi iz okvira ovog posla i djeluje prema pravilima o punomoćstvu. što nije predviđeno i kao mogućnost posrednika u slučajevima u kojima se može smatrati da je provizija preniska u odnosu na zalaganje i rezultat posrednika. Posrednik vrši faktičke. a ne na rezultat. a ne pravne radnje. U cijenu su uračunati redovni troškovi posrednika. Kada cijena nije ni u jednoj varijanti određena ugovorom primjenjuje se običajna cijena . pojedinačna faktička radnja dovođenja potencijalnih partnera u vezu radi zaključivanja određenog ili određenih ugovora. Trajno nastojanje da treća lica sa konkretnim nalogodavcem sklapaju ugovore nije predmet ugovora o posredovanju. Pošto posrednikovo djelovanje ne mora da dovede do rezultata. tj.pregovarala o sklapanju određenog ugovora” (član 813 ZOO).

Iz te obaveze proizlazi njegova dužnost da traži i da nađe najpovoljnijeg saugovarača. Postupanje pažnjom dobrog privrednika .3.2. Ako je prvobitni nalog nejasan. 1. Dovođenje u vezu zainteresovanih strana Osnovna obaveza posrednika je da nastoji da nađe i da dovede u vezu s nalogodavcem privrednu organizaciju koja bi s njegovim nalogodavcem stupila u pregovore radi sklapanja određenog ugovora. posrednik treba da raspolaže 120 . Posrednik je obavezan da nastoji da nađe organizaciju koja će s njegovim komitentom sklopiti ugovor. Nalozi mogu biti više ili manje čvrsti. ZOO.stručnjaka Posrednik je dužan da postupa u poslu kao dobar stručnjak (član 818).OBAVEZE STRANAKA 1. Obaveze posrednika 1. Tražeći uslugu posrednika. On to ne može učiniti. naknadnim uputstvom će otkloniti te nejasnoće. No. komitent u nalogu može davati posredniku uputstva o tome kakav ugovor želi da sklopi. a nalogodavca će o tome obavezno obavijestiti (član 818). Komitent u nalogu obično daje posredniku podatke o glavnim sastojcima ugovora kakav bi želio sklopiti. Opozivom naloga prestaje i obaveza posrednika da dalje djeluje za komitenta. Posrednik obično i učestvuje u pregovorima. U tom cilju posrednik prikuplja podatke. Tada djeluje kao punomoćnik (član 815). Da bi mogao i to uraditi za nalogodavca. ako se ove mogućnosti odrekao u ugovoru. Nije posrednikova redovna obaveza da primi ispunjenje ugovora koji je sklopio za svoga nalogodavca. pod kojim uslovima. kao i kakvi bi trebalo da budu neki sastojci ugovora. Komitent može davati uputstva i naknadno. ili bi se teško izvršavao. Kad je nađe. Pošto je posredovanje njegova privredna djelatnost. Može se posebno obavezati da učestvuje u pregovorima i da nastoji da dođe do ugovora (član 818). Desi li se nešto novo uslijed čega se nalog ne bi mogao izvršiti. Izuzeci od ovog principa sadržani su u članu 816. Nalogodavac može opozvati nalog kad god želi. ako i pored sveg nastojanja i potrebne brižljivosti ne uspije. ne odgovara za to.III . Postupanje po nalogu Posrednik je dužan pridržavati se komitentovog naloga. mora biti posebno ovlašten. ili mogu biti samo instruktivni.1. kao ni onda kada bi opoziv bio protivan savjesnosti. korespondira i vrši različite poslove koji prethode sklapanju ugovora. 1. uputiće je na svoga nalogodavca radi zaključivanja ugovora. nalogodavac daje naknadna uputstva.

lica dovedena u vezu plaćaju proviziju po pola. Identično rješenje vrijedi i onda kada je posrednik od dva lica dobio nalog za posredovanje u istom poslu. Nije njegov zadatak da dovede u vezu komitenta s prvim subjektom kojim bi mogao sklopiti posao. I u pregovorima je dužan savjesno postupiti po uputstvima svog nalogodavca.mnoštvom podataka o mogućim partnerima i o uslovima na tržištu. 1. Stranke nisu pravno obavezne da ga potpišu. Čuvanje poslovne tajne Posrednik je dužan da čuva poslovnu tajnu. izuzev ako su mu stranke to dozvolile.4. Postupanje posrednika uvećanom pažnjom dobrog stručnjaka vrši se u interesu nalogodavca. odnosno posrednički list nije zaključnica stranaka o poslu. 1. Ono se ne gasi ispunjenjem posrednikovih obaveza ili raskidom ugovora. mešetarski list). nego s onim koji će najbolje moći zadovoljiti uslove naloga i ispuniti uputstva koja je dao komitent. a i posrednički dnevnik mogu poslužiti pred sudom kao dokaz o sklopljenom poslu. ali se odbijanje potpisivanja uzima kao neuredno poslovanje. ili izvod iz posredničkog dnevnika sa podacima koji su uvedeni u dnevnik (član 821 ZOO). Ova zaključnica. On ne smije davati drugima obavještenja o poslovima za čije je sklapanje pregovarao. bitni sastojci ugovora i neki drugi njegovi važniji sastojci. datum upisa u dnevnik i potpis radnika koji je to upisivao. Ako posrednik radi protivno interesima svoga komitenta. Ona je. U praksi je usvojeno da se u mešetarskom dnevniku vode nazivi organizacija koje su zaključile ugovor. za drugu stranku. obavještenje o izvršenom posredovanju. u stvari. Posrednički list Posrednik je dužan da izda strankama zaključnicu o poslu koji su ugovorili (posrednički list. jer je ne potpisuju stranke. 121 .6. Zakon određuje da se u dnevnik upisuju bitni sastojci i podaci o ugovoru koji je zaključen njegovim posredovanjem. Tada posrednik djeluje u interesu oba subjekta. To je posrednički ili mešetarski dnevnik. O samom poslu za koji posreduje može davati obavještenja poslovnim partnerima onoliko koliko je u tom slučaju ovlašten. odnosno o onome što je upisano u njima. 1. gubi pravo i na naknadu i na troškove (član 826 ZOO). te datum zaključenja ugovora. U taj dnevnik upisuje hronološkim redom stranke i poslove u kojima je posredovao. ako je predviđeno ugovorom. Izuzetno. Posrednički dnevnik Posrednik je dužan da vodi knjigu o privrednim poslovima za koje je posredovao i o kojima je sklopljen ugovor njegovim posredovanjem (član 821 ZOO).5. Posrednički list potpisuje posrednik i podnosi ga na potpis strankama koje su zaključile posao njegovim posredovanjem. Ta posrednička zaključnica. nije ni potvrda o zaključenom ugovoru. Čuvanje poslovne tajne je trajna obaveza.

Realizacija ugovora se njega ne tiče. Obaveza davanja obavještenja o okolnostima koje imaju značaja za posao za koji posreduje. provizija. Sklapanje ugovora je. jer posrednik posreduje. obaveza plaćanja postoji tek kada se uslov ispuni. Prvo među njima glasi da ova obaveza postoji i kada nije izričito ugovorena (član 822. nego kao osnovni i samostalni zahtjev. Po drugom shvatanju. kada stranke sklope ugovor radi kojega je posredovano pod odložnim uslovom. Privredna društva. Davanje tih obavještenja spada. Plaćanje provizije Cijena. 2. proizlazi iz naloga koji je dobio. ukoliko se radnje posredovanja vrše sukcesivno. međutim. se plaća prema uslovima ugovora. međutim. Drugo.7. kod raskidnog uslova sadržanog u ugovoru između komitenta i trećeg lica. u privrednu djelatnost posredovanja i posrednici ih daju uz posebnu naknadu. koje je prihvaćeno u nekim stranim zemljama. posrednik stiče pravo na proviziju tek kada druga strana iz ugovora. Treće. posredniku pripada provizija tek kada komitent sklopi ugovor s trećim licem. vrijede dispozitivna pravila. te o svim okolnostima koje su od značaja za namjeravani posao. mogu tražiti obavještenja o konjunkturama. ZOO u članu 823. dakle. tj. posrednik ima pravo i na sukcesivnu naplatu svojih potraživanja (član 623 ZOO). sadrži dva rješenja. obavještavanje je nužan sastavni dio njegovog rada na posredovanju. Ukoliko je obaveza plaćanja uslovljena. on zadržava pravo na proviziju. st. 1 ZOO). Napokon. pomaže da se 122 . Vrijeme u kome obaveza plaćanja dospijeva posebno je složeno. Obaveza nalogodavca 2. Prvo. ne kao sastavni dio ugovora o posredovanju. a to je učinio kad stvori mogućnost za postizanje toga efekta sklapanjem ugovora između njegovog komitenta i trećeg lica koje je našao. i njegova stvar. jer je to domen ugovornih strana. za čije je zaključivanje posredovao. o cijenama i tarifama. posredniku pripada provizija čim je komitenta doveo u vezu s poslovnim partnerom. Postoje tri različita mišljenja o tome kada posrednik stiče pravo na proviziju. posrednik je dužan davati obavještenja o stanju na tržištu. Zato što u posrednikovu privrednu djelatnost spada i prikupljanje raznih obavještenja i podataka. posrednik ima odmah pravo na isplatu cijene svojih usluga.1. Po trećem mišljenju. čim je našao drugu stranu s kojom bi njegov komitent mogao pregovarati i zaključiti posao. Ovdje se smatra da je posrednik dužan da dovede do ekonomskog efekta. i 825. o stanju ponude i potražnje nekih roba i usluga. Ako oni ne postoje. izvrši svoje obaveze iz ugovora. o tržištu uopšte. ispostavi li se da je ugovor između stranaka nevažeći iz razloga za koje posrednik nije znao niti je mogao znati. o potražnji ili ponudi robe i usluga. kao i o poslovnim partnerima. Obavještavanje o stanju na tržištu Ako stranke zahtijevaju. Po jednom mišljenju.. on treba da poznaje prilike na tržištu bolje od drugih privrednika.1. o cijenama itd. takođe.

Posebna situacija postoji onda kada komitent sa partnerom koga je posrednik našao sklopi ne samo ugovor za koji je posredovano. pridržaja i prvenstva naplate Obezbjeđenju posrednikovih potraživanja prema komitentu služe njegova prava zaloge. ali ne u cjelini. Većina pozitivnih prava stoje na ovom stanovištu. Posredništvo se ne završava samim dovođenjem u vezu pregovarača. nije došlo do zaključenja ugovora između partnera koje je doveo u vezu. Ona pravno nije vezana za naknadu za izvršeno posredovanje. Napokon. tj. bez njegove krivice. 2. Posrednik stiče pravo na naknadu u času zaključenja ugovora za koji je posredovao. Trpljenje posrednikovih prava zaloge. Njihova rješenja ista su kao i u ugovoru o komisionu. pa ih ovdje nećemo posebno ponavljati. Naknadni sporazum između posrednika i komitenta da će pola provizije platiti treći nema ovo dejstvo. oni mu pripadaju i kad. obje stranke su dužne da plate proviziju. na plaćanje provizije u tri slučaja. Na naknadu redovnih troškova učinjenih u izvršenju naloga posrednik ima pravo samo ako je tako ugovorio. pridržaja i prvenstvene naplate. nego se posreduje. Ona služe ne samo naplati komitentovih obaveza nego i vršenju zakonitog pritiska na komitenta da udovolji svojim obavezama plaćanja. ako drugačije nije ugovoreno (član 823 ZOO). Naknada troškova Komitent je dužan naknaditi posredniku izuzetne troškove. i stručnim poznavanjem stanja na tržištu utiče na pregovarače da sklope ugovor. posrednik je na štetu komitenta radio za drugu stranu. Bude li ugovorom priznato posredniku pravo na naknadu troškova. 123 . prenose obavještenja. Pravni režim ovih obaveza komitenta podvrgnut je opštim pravilima obligacionog prava. Tako se može posebno ugovoriti da posredniku pripada naknada i onda kada njegovo djelovanje ne dovede do rezultata. a nalogodavac obavezu. uobičajeni troškovi pokriveni su provizijom. Nalogodavac se obavezuje. Posredovanje se tada ravna prema pravilima o ugovoru o djelu. Normalni. komitent ipak nema obavezu da je isplati. provizija za posebne usluge posebno se i plaća. do zaključivanja ugovora između komitenta i trećeg lica (član 623 ZOO). objašnjava. po Zakonu. Posrednik nema pravo. Dva su već obrađena.3.ugovor sklopi. da isplati posredniku određenu naknadu. postoje i neki posebno uređeni slučajevi. 2. Iako bi bilo logično pretpostaviti da posredniku i za to pripada dio naknade. Ukoliko posrednik dobije nalog od dva lica za zaključenje istog konkretnog posla.2. ako taj ugovor bude zaključen. U odnosu na opšta pravila o obavezi plaćanja cijene. Naš Zakon takođe. pa ćemo ih ovdje samo navesti: ugovor radi koga je posredovano nije zaključen. Komitent tada jemči posredniku da će mu cijela provizija biti plaćena. U ovoj situaciji naknadu plaća onaj ko je sa posrednikom sklopio ugovor. nego i druge poslove. nego po pola. ako ih je morao učiniti radi uspješnog okončanja posredničke uloge.

IV . Posrednik. No. Odgovornost posrednika Administrativna i kazneno-pravna odgovornost posrednika određene su opštim propisima.ODGOVORNOST STRANAKA 1. I napokon. ipak. dok se pravila o popravljanju štete ravnaju prema rješenjima iz oblasti ugovorne odgovornosti. Imovinsko-pravna odgovornost se. shodno opštim pravilima. Isključivanje ultra vires teorije iz našeg prava znatno ublažava strogost ove odredbe. u principu. ukoliko se radi o neizvršenju obaveze plaćanja provizije i troškova. One se posebno konkretizuju za propuste u vođenju posredničke knjige. odgovornost je. u principu. Nadalje. objektivna. najprije odgovara za štete koje je komitent pretrpio zato što je doveden u vezu sa poslovno-nesposobnim licem. Oni su regulisani u članu 820. Supsidijarno važe i pravila o odgovornosti nalogoprimca (član 756 i 757 ZOO). ukoliko je za to posrednik znao ili morao znati. ravna prema opštim pravilima obligacionog prava. postoje. odnosno o ugovoru o djelu. odnosno neurednim izvršenjem ugovornih obaveza. Neki posebni slučajevi imovinske odgovornosti. A to znači da je odgovornost zasnovana na propuštanju dužne pažnje posrednika (subjektivna odgovornost). Supsidijarno se primjenjuju i pravila o nalogu. ZOO. 2. odgovornost postoji kada posrednik poveže komitenta sa osobom “za koju je znao ili morao znati da neće moći izvršiti obavezu iz ugovora”. Odgovornost komitenta Komitent odgovara za svoje obaveze prema opštim pravilima o ugovornoj odgovornosti i popravljanju šteta izazvanih neizvršenjem. 124 . posrednik odgovara i za nepoštovanje obaveze čuvanja poslovne tajne. Odgovornost komitenta je subjektivna.

GLAVA DRUGA TRGOVINSKO ZASTUPNIŠTVO
I - POJAM I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O TRGOVINSKOM ZASTUPANJU 1. Pojam ugovora U ekonomskom smislu posao trgovinskog zastupanja sastoji se u tome što specijalizovani subjekt, trgovinski zastupnik, trajno djelujući u interesu svoga nalogodavca, komitenta, istražuje tržište i nastoji obezbijediti poslovne partnere koji će sa komitentom zaključivati ugovore. Ukoliko ima ovlaštenje komitenta, trgovinski zastupnik može i sam zaključivati ugovore u ime i za račun komitenta. Suštinu trgovinskog zastupstva, dakle, predstavlja trajno posredovanje za jednog nalogodavca. Radnje zastupnika određuju se: ugovorom, dispozitivnim propisima, opštim uslovima poslovanja koje donose sami zastupnici ili njihove asocijacije, te uzansama i poslovnim običajima. Postoji veliki broj razlika između trgovinskog zastupanja i srodnih poslova pružanja usluga u prometu robe. Trgovinsko zastupstvo se od posredništva razlikuje u dva bitna momenta: trajnosti djelovanja i mogućnosti da se punomoćstvo uključi u poslovni odnos kao njegov integralni dio. Za razliku od komisiona, trgovinsko zastupstvo može postojati i bez davanja izjava volje za komitenta. No, ukoliko su i one uključene u nalog zastupnika, onda ih zastupnik daje u ime i za račun komitenta. Komisionar izjave volje, međutim, uvijek čini u svoje ime, a za račun komitenta. Iste razlike postoje i u odnosu na špediciju. Trgovinsko zastupništvo kao samostalan posao ima svoje korijene u anglosaksonskom institutu “agency”. Otuda se ovaj posao često naziva i “agencijom” ili “agenturom”. U kontinentalnim sistemima se dugo vremena ovaj posao obavljao u pravnom režimu naloga i punomoćstva. Sredinom pedesetih godina ovog vijeka ulazi i u zakonodavstva velikih kontinentalnih sistema (Njemačka 1953, Francuska 1958). U bivšoj SFRJ trgovinsko zastupstvo je najprije bilo uređivano u propisima o domaćoj i vanjskoj trgovini. Materijalnopravnu regulativu ugovora o trgovinskom zastupanju donosi Zakon o obligacionim odnosima 1978. godine. Istorijsko nasljeđe određuje stanje izvora prava u Bosni i Hercegovini. Vanjskotrgovinski režim trgovinskog zastupstva sadržan je u Zakonu o 169 i Uredbi o zastupanju stranih lica u Republici vanjskotrgovinskom poslovanju 170 Zakon o trgovini 171 svrstava trgovinsko zastupanje u Bosni i Hercegovini. poslove trgovinskih usluga. Definicija u članu 14 ima komercijalni, a ne pravni
169 170 171

Sl. n. FBiH, 2/95. Vidjeti Član 35. i 36., Sl. l. RBiH 20/95. Vidjeti čl. 35. i 36. Sl. l. RBiH 4/96. Sl. n. FBiH 2/95.

125

karakter: “Uslugama zastupanja smatra se naročito obavljanje trgovinskih usluga u ime i za račun trgovca, kao i obavljanje servisne službe i drugih tehničkih usluga u vezi s održavanjem i opravkom proizvoda”. Ovakvo rješenje dozvoljava da se u daljim izlaganjima zadržimo samo na Zakonu o obligacionim odnosima. Ugovor o trgovinskom zastupanju definisan je u članu 790. Zakona o obligacionim odnosima. Prema njemu, “ugovorom o trgovinskom zastupanju obavezuje se zastupnik da se stalno stara da treća lica zaključuju ugovore sa njegovim nalogodavcem, i da u tom smislu posreduje između njih i nalogodavca, a ovaj se obavezuje da mu za svaki zaključeni ugovor isplati određenu naknadu (proviziju)”. Na ovaj ugovor se primjenjuju najprije odredbe članova 790 - 812 ZOO. Pošto trgovinsko zastupanje spada u ugovore o nalogu i sadrži elemente punomoćstva, kao supsidijarni izvori mogu se primijeniti i članovi 749 - 770, odnosno 84 - 98. Karakteristike ovog ugovora su: a) trajno djelovanje za komitenta, b) preduzimanje pravnih i faktičkih radnji, c) djelovanje u tuđe ime i za tuđi račun, tj. u interesu komitenta, d) formalnost, e) komutativnost, f) u principu se preuzima samo obaveza rada, ne i rezultata, g) relativna samostalnost agenta u djelovanju; on nije službenik nalogodavca, h) postojanje posebnog odnosa povjerenja - fiduciae, što od ugovora čini posao intuitu personae. 2. Zaključivanje ugovora Za razliku od ugovora o komisionu i posredovanju, ugovor o trgovinskom zastupanju je, po samome zakonu, formalan. On važi samo onda kada je “sklopljen u pismenoj formi” (član 791 ZOO). Za način na koji će ova forma biti ostvarena, važe opšta pravila obligacionog prava. Razlog za ovakvo rješenje leži u činjenici da se ugovorom o trgovinskom zastupanju stvara trajan poslovni i obligacioni odnos čije je najvažnije elemente potrebno unaprijed i na siguran način utvrditi. Okvirni karakter ugovora o trgovinskom zastupanju ne važi i za pojedinačne poslove koji se na osnovu njega i u granicama, koje su unaprijed određene, zasnivaju. Zbog toga se pojedinačni poslovi između agenta i njegovog komitenta mogu sklapati bilo putem naloga, bilo konkludentnim radnjama. Ako je pojedinačni nalog u skladu sa ugovorom o trgovinskom zastupanju, i šutnja agenta može se smatrati prihvatom.

126

II - BITNI ELEMENTI 1. Ličnost trgovinskog zastupnika Ličnost trgovinskog zastupnika, kao nalogoprimca je bitan elemenat ugovora. Pored člana 753. ZOO, na ovakav stav upućuje karakter odnosa u koje stranke stupaju. Poslovima trgovinskog zastupnika bave se, uglavnom, trgovinska zastupništva (trgovinske agencije, agenture), dok se tim poslovima kao sporednom privrednom djelatnošću mogu baviti, kako posrednički biroi, tako i druge privredne organizacije. Trgovinska zastupništva se mogu baviti kao sporednom privrednom djelatnošću trgovinskim posredovanjem i davanjem obavještenja o stanju na tržištu. Prema tome, po kriteriju djelatnosti ne postoji bitna razlika između posredničkih preduzeća i posredničkih biroa i trgovinskih agencija. I jedni i drugi mogu se baviti istim poslovima. Zastupništvo treba razlikovati od trgovinskog predstavništva, mada je sadržina poslovanja gotovo ista. Trgovinsko predstavništvo je organizaciona poslovna jedinica preduzeća, dok se zastupničkim poslovima bave samostalne privredne organizacije, najčešće agencije. Razlika je i u tome što zastupnik, ako drži robu zastupanog, čini to u režimu konsignacije, dok je roba koja se nalazi u predstavništvu roba preduzeća o čijoj se organizacionoj jedinici radi. 2. Predmet ugovora Karakteristična činidba kao bitan elemenat ugovora, je složena. Predmet ugovora se sastoji iz dvije osnovne komponente; iz trajnog nastojanja trgovinskog zastupnika da promoviše interese svoga nalogodavca sa ciljem učestalog sklapanja ugovora, i iz njegovog stalnog posredovanja za komitenta. Predmet ugovora su dakle, faktičke, a ne pravne radnje. To znači da ugovor o trgovinskom zastupanju može postojati i bez davanja izjava volje u ime i za račun nalogodavca. Neke faktičke radnje trgovinski zastupnik vrši u svoje ime i za svoj račun. One ne moraju da dovedu do zaključivanja ugovora, niti do njegovog izvršavanja. Stoga, trgovinski zastupnik preuzima obavezu rada, a ne rezultata. Pravni režim obaveze na isplatu provizije, sadržan u Zakonu o obligacionim odnosima, ne utiče na izloženo rješenje. Ovlaštenje na zastupanje komitenta može, ali ne mora, biti predmet ugovora. Iako je punomoćstvo u poslovnoj praksi uobičajeno, ono ulazi u predmet posla samo na osnovu posebnog i izričitog sporazuma stranaka. Ono može biti dato kao posebno ili kao generalno ovlaštenje (član 792). Generalna punomoć se, najčešće, uključuje u sam ugovor o trgovinskom zastupanju, dok se specijalna daje odvojeno. Do sada izložena rješenja odnose se na dvije situacije: zaključivanja ugovora i primanja ispunjenja ugovora (član 793 ZOO).

127

Tehnologija poslovanja zahtijevala je, međutim, da se i u samom Zakonu predvide neke situacije u kojima je agent ovlašten na vršenje pravnih radnji, davanje izjava volje koje obavezuju nalogodavca. I bez posebnog davanja ovlaštenja, trgovinski zastupnik mora prihvatiti izjave trećih lica sa kojima je komitent sklopio ugovor djelovanjem zastupnika, ukoliko se one tiču nedostataka predmeta ugovora ili drugih momenata koji su relevantni za ostvarivanje ili očuvanje prava trećih lica prema komitentu (član 794 ZOO). I obrnuto, kada to zahtijevaju interesi nalogodavca, zastupnik je ovlašten da i bez posebne punomoći daje izjave potrebne za očuvanje ili osiguranje nalogodavčevih prava (član 795 i 796 ZOO). 3. Cijena Cijena poslova iz ugovora o trgovinskom zastupanju se sastoji iz naknade (provizije) i troškova. Pri tome je pravni režim troškova dvostruk. Cijena se, najprije, određuje ugovorom. U okvirnom i formalnom ugovoru o trgovinskom zastupanju mogu biti date pojedinačne cijene ili elementi za njihovo utvrđivanje. Najčešće, to je određeni procenat od vrijednosti posla. Ovi kriteriji se definišu bilo kao nepromjenjivi, bilo kao osnova koja se može korigovati shodno uslovima konkretnog naloga. Ugovorom može i tarifa agenta biti prihvaćena kao mjerodavan izvor za visinu cijene, proviziju. Ako se provizija ne može utvrditi na osnovu ugovora ili tarifa, “zastupnik ima pravo na uobičajenu naknadu” (član 806 ZOO). Poslovni običaj se određuje u sjedištu zastupnika, u vrijeme davanja konkretnog naloga za izvršenje posla. Posebna naknada pripada zastupniku za naplatu komitentovih potraživanja (član 807 ZOO). Kao u ugovoru o komisionu i ovdje je moguća sudska intervencija u pogledu visine provizije. Sud će, na zahtjev nalogodavca, sniziti proviziju na pravičan iznos kada utvrdi da je ona “nerazmjerno velika prema učinjenoj usluzi” (član 806 ZOO). Agent nema pravo na istu vrstu zahtjeva kada je provizija nesrazmjerno malena u odnosu na učinjenu uslugu. Redovni, fiksni troškovi zastupnika uračunati su u proviziju. Njihovu posebnu naknadu može zastupnik zahtijevati samo kada je to izričito ugovorio. Posebni troškovi učinjeni na nalog ili u interesu nalogodavca odvojeno se namiruju u stvarnim iznosima (član 808 ZOO).

128

III - OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. Obaveze agencije 1.1. Iznalaženje saugovarača Glavna je obaveza agencije da se stara da se poslovanje njenog nalogodavca proširi, da istražuje i obrađuje tržište i da što više zainteresuje potencijalne poslovne partnere za djelatnost svoga nalogodavca, kako bi s njim stupili u ugovorne odnose. U tom cilju agencija stalno posreduje između organizacija i svoga nalogodavca da dođe do zaključenja ugovora među njima. Ovlašćenje, ni generalno ni posebno, za zaključenje ugovora u ime i za račun nalogodavca ne uključuje ni pravo, ni obavezu zastupnika da zahtijeva od druge strane ispunjenje ugovora, kao ni primanje ispunjenja. Ali ga nalogodavac može ovlastiti i na ove radnje (član 793 ZOO). 1.2. Učestvovanje u sklapanju poslova Funkcija agencije se ne završava iznalaženjem eventualnog saugovarača nalogodavca. Agent je dužan da po uputstvima nalogodavca učestvuje pri zaključenju posla zastupajući interese nalogodavca i da nastoji da se sklopi povoljan ugovor. Kad je ugovoreno i da sklapa ugovore, odnosno, kad ima generalno ovlašćenje, onda je zastupnikova obaveza da ugovor sklopi za nalogodavca kao dobar stručnjak (član 798 ZOO). 1.3. Davanje obavještenja Agent je dužan davati nalogodavcu obavještenja o stanju na tržištu, naročito o situaciji na tržištu robe i usluga za čiji se plasman stara. Posebno je dužan obavještavati o prilikama i stanju koji su od značaja za konkretni posao, koji mu je povjeren (član 797 ZOO). 1.4. Vođenje knjige ugovora I zastupnik je, kao i posrednik, dužan da vodi knjigu u koju, po redu sklapanja poslova, upisuje ugovore koje je zaključio u ime nalogodavca sa podacima o njihovoj sadržini. Kad ugovor zaključi, sastavlja o tome zaključnicu, koju potpisuje i podnosi na potpis drugoj ugovornoj strani. Po jedan primjerak dobijaju nalogodavac i druga strana, a jedan ostaje agenciji. Pravni značaj i knjige ugovora i zaključnice je u tome što mogu poslužiti kao dokaz o sklopljenim ugovorima. Zaključnica nije ni ugovor ni potvrda o zaključenom ugovoru. Stoga, na punovažnost ugovora nema uticaja njeno potpisivanje. I ako bi saugovarač odbio da potpiše zaključnicu, ugovor važi.

129

Zastupnik takođe vodi i posrednički dnevnik za poslove u kojima samo posreduje. Tada izdaje i izvode iz dnevnika (posrednički list). 1.5. Staranje o interesima nalogodavca U svim poslovima koje preduzima za nalogodavca dužan je da nastoji da se ostvari rezultat što je moguće povoljniji za nalogodavca, da posao obavlja brižljivo, sa pažnjom dobrog stručnjaka. Kada mu je nalogodavac naredio kako će postupati, zastupnik je obavezan da se drži naloga i uputstava, ali uvijek vodeći računa o interesima nalogodavca. Ako smatra da su prilike na tržištu takve da bi postupanje po uputstvima išlo protiv nalogodavčevih interesa, dužan je da na to skrene pažnju nalogodavcu. U cilju zaštite interesa nalogodavca, agencija može zahtijevati preduzimanje potrebnih mjera obezbjeđenja. Ovo ovlaštenje je zasnovano na Zakonu, pa se ne mora posebno ugovarati (član 796 ZOO). 1.6. Primanje izjava od saugovarača Druga strana može izjave koje se tiču nedostataka predmeta ugovora, kao i druge izjave u vezi s tim ugovorom, umjesto saugovaraču, činiti agenciji. Takve izjave, koje se tiču ugovora zaključenog posredstvom agencije ili ugovora koji je zaključila agencija za nalogodavca, punovažne su. Njima je saugovarač sačuvao prava iz ugovora koja bi bila vezana za te izjave. Agencija je obavezna da primi te izjave i da postupi kako je propisano ili ugovorom predviđeno. 1.7. Poslovna tajna Sve što bude saznao u vezi s poslom koji mu je povjerio nalogodavac agent mora čuvati kao poslovnu tajnu. Agencija naročito odgovara ako ma kakve podatke do kojih je došla radeći na povjerenom joj poslu otkrije trećem licu. Trgovinski zastupnik ne smije podatke koje je saznao u toku ugovora ni sam koristiti. Ova zabrana važi i poslije prestanka ugovora o trgovinskom zastupanju. Ona ima trajan karakter (član 799 ZOO). 1.8. Vraćanje stvari primljenih od komitenta Ugovorom o trgovinskom zastupanju nastaje trajan i složen odnos između agenta i nalogodavca. Da bi trgovinski zastupnik mogao uspješno da promoviše interese svog partnera, neophodno je da mu ovaj dostavi niz stvari potrebnih za navedenu svrhu. To mogu biti uzorci, alati za servisiranje, tehnička uputstva, reklamni materijal, kancelarijska oprema i slično. Po prestanku ugovora, agent mora sve primljene stvari vratiti u stanju u kome se one nalaze (član 800 ZOO). Rok u kome to valja učiniti nije preciziran, pa ga treba utvrđivati prema prirodi stvari i okolnostima posla.

130

1.9. Polaganje računa Obaveza polaganja računa zasnovana je na opštim pravilima ugovora o nalogu (član 754 ZOO) i na prirodi posla. Ona postoji kako za konkretan nalog, tako i za ugovor u cjelini. Razlikuje se samo vrijeme u kome se dužnost polaganja računa mora izvršiti: po završetku konkretnog posla, periodično ili nakon prestanka ugovora u cjelini. U svakom slučaju, račun se mora položiti bez odugovlačenja. Nalogodavac je gospodar posla. Zbog toga on može zahtijevati da mu trgovinski zastupnik podnese izvještaj i položi račun i prije završetka poslova po konkretnom nalogu, odnosno uvijek u toku trajanja ugovora (član 755). 1.10. Trpljenje odbijanja posla Pošto agencija radi za račun nalogodavca, jasno je da nalogodavac može pripremljeni posao sa trećim licem prihvatiti ili odbiti. Nalogodavac je, međutim, dužan da o svojoj odluci bez odlaganja obavijesti trgovinskog zastupnika. Odbijanjem prihvatanja pripremljenog posla od strane nalogodavca može trećim licima biti prouzrokovana šteta. Obaveza njene naknade pada na nalogodavca. Pretpostavka za to je da je agent djelovao dužnom pažnjom i da je treće lice bilo savjesno. 2. Obaveze komitenta 2.1. Predaja materijala potrebnih agentu Ekonomska suština zastupničkog posla, vidjeli smo, ponekad zahtijeva da nalogodavac stavi agentu na raspolaganje određene stvari. Ako je to slučaj, komitent, već po zakonu, ima obavezu da zastupniku prenese posjed određenih predmeta (član 802). Vrsta stvari, vrijeme i način predaje, te drugi modaliteti određuju se ili samim ugovorom ili po prirodi stvari, odnosno prema logici poslovnog odnosa u koji stranke stupaju. 2.2. Obavještavanje o relevantnim momentima Dužnost komitenta da o relevantnim momentima obavještava svoga agenta takođe proističe iz prirode njihovog odnosa i iz načela poštenja i savjesnosti. Zakon o obligacionim odnosima je u članu 803. posebno apostrofirao dva slučaja: odbijanje prihvatanja pripremljenog posla i smanjenje obima poslovanja. Dešava se da nalogodavac, iz raznih razloga, smanji proizvodnju robe za čiju se prodaju stara agencija, ili da se proizvedena roba mnogo traži pa je nema dovoljno za prodaju, ili da su kapaciteti za pružanje usluga prenapregnuto iskorišteni i da je, stoga, smanjena potreba za prodajom usluga i sl. Trebalo bi, stoga, da i agencija smanji svoju preduzimljivost, jer nalogodavac neće moći da prihvati sve ponude za sklapanje ugovora, niti da ispuni ugovore koje agencija bude sklopila. Nalogodavac je, u tom slučaju, dužan da blagovremeno obavijesti

131

agenciju o potrebi da svede na manju mjeru svoje aktivnosti, da djeluje ispod nivoa koji je ona mogla osnovano očekivati kad je sklapala ugovor o agenturi. Ako to nalogodavac ne učini, odgovara agenciji za pretrpljenu štetu. 2.3. Plaćanje cijene Plaćanje cijene je osnovna obaveza nalogodavca. Ukoliko nije ugovorom regulisano, primijeniće se dispozitivne odredbe člana 805 - 808 ZOO. Razmotrićemo najvažnija od tih pravila. Obaveza plaćanja postoji i onda kada nije izričito ugovorena. Provizija, kao elemenat ukupne cijene usluge, se plaća za: ugovore sklopljene posredovanjem agenta, ugovore koje je agent sklopio sa trećim licima (ukoliko je za to bio ovlašten), ugovore koje sa trećim licem nađenim od agenta sklopi sam nalogodavac i ugovore koje bilo ko sklopi sa bilo kojim trećim licem, ukoliko se radi o isključivoj agenciji. Pravo na posebnu naknadu od naplaćene svote ima agent koji ju je naplatio po ovlaštenju komitenta. Vrijeme plaćanja posebno je regulisano. Obaveza nalogodavca dospijeva “kad ugovor bude izvršen” (član 805). Dakle, kao i kod posredovanja i ovdje je momenat sticanja prava nalogoprimca na naknadu pomjeren za jedan dalji korak u odnosu na izvršenje njegove osnovne obaveze: dovođenje stranaka u vezu, odnosno zaključivanje ugovora. Izloženo pojačavanje pozicije nalogodavca, ipak, trpi i neka zakonska ograničenja. Najprije, agent ima pravo na proviziju iako ugovor nije izvršen, “ako je do toga došlo iz uzroka koji je na strani nalogodavca” (član 805 ZOO). I drugo, u slučaju neizvršenja ugovora koji je sklopljen sa trećim licem, agent odgovara samo ako je za to posebno jamčio (del credere zastupništvo) (član 801). Dakle, neizvršenje ugovora od strane trećeg lica ne predstavlja ujedno i neizvršenje ugovora o trgovinskom zastupanju od strane zastupnika. Troškovi koji nisu uračunati u proviziju posebno se plaćaju. Ova obaveza izvršava se shodno ugovoru ili prema opštim pravilima o izmirenju novčanih dugova. 2.4. Trpljenje agentovih prava zaloge, pridržaja i prvenstva naplate Radi obezbjeđenja naplate svojih potraživanja koja su nastala u vezi s ugovorom o zastupanju, agencija ima pravo zaloge i pridržaja na svim nalogodavčevim stvarima koje je u vezi s ugovorom primila od nalogodavca, kao i na onim stvarima koje je u vezi s tim ugovorom primila od nekog drugog. Ono što vrijedi za zalogu uopšte, vrijedi i za zalogu kod agencije. Ona ima založno pravo na stvarima dok se nalaze kod nje, ili kod nekog drugog ko ih drži za agenciju. Ima založno pravo takođe i na stvarima za koje ima u rukama dokument pomoću koga može raspolagati tim stvarima (član 809 ZOO). Za svoja dospjela potraživanja, koja su nastala u vezi s ugovorom, agencija ima pravo zaloge i na novcu koji je naplatila za nalogodavca po njegovom

132

ovlaštenju. Kao i uvijek, pravo se može konstituisati na stvarima i na novcu samo ako se do njih dođe legalnim putem. IV - ODGOVORNOST STRANAKA 1. Odgovornost trgovinskog zastupnika Odgovornost trgovinskog zastupnika može, kao i kod ostalih vršilaca usluga na osnovu naloga, biti administrativna i kaznenopravna. Imovinska odgovornost se ravna prema opštim pravilima. Imovinska odgovornost ugovornog je karaktera, subjektivna i podložena opštim pravilima o popravljanju štete za neizvršenje nenovčanih obaveza. U ZOO postoje i dva posebno uređena slučaja. Prvi se tiče otkrivanja poslovne tajne. Specifičnost postoji u pogledu trajanja obaveze, a ne s obzirom na pravila o odgovornosti i naknadi (član 799 ZOO). Drugi je “poseban slučaj odgovornosti”, tj. davanje posebnog pismenog jemstva komitentu da će treće lice ispuniti obaveze na osnovu ugovora koji bude sklopljen djelovanjem agenta (del credere trgovinsko zastupstvo). Tada zastupnik odgovara solidarno sa trećim licem. To znači da u slučaju neispunjenja ili neurednog ispunjenja ugovora od strane trećeg, nalogodavac može da se obrati agentu odmah i da traži ispunjenje i naknadu štete ili, pod zakonskim uslovima, raskid ugovora. Samo se po sebi razumije da agent tada nema pravo ni na proviziju. 2. Odgovornost nalogodavca Odgovornost nalogodavca se ravna prema opštim pravilima obligacionog prava. Pri tome treba razlikovati slučajeve neizvršenja novčanih od nenovčanih obaveza. V - POSEBNE VRSTE TRGOVINSKOG ZASTUPANJA 1. Podjela poslova Trgovinsko zastupanje je pravna forma kroz koju se mogu zadovoljavati različite vrste poslovnih potreba. Ta činjenica dovodi do niza podjela od kojih nisu sve podjednako pravno interesantne. Obim ovlaštenja je jedno od pravnih mjerila za podjelu ovih poslova. Ako svoga komitenta mogu zastupati u svim njegovim aktivnostima, agenti se smatraju generalnim. Ukoliko je aktivnost ograničena na jednu ili više određenih struka ili vrsta poslova, trgovinsko zastupstvo je specijalno. Istovrsna podjela je moguća i prema obimu ovlaštenja na zastupanje.

133

Pravno su najinteresantnije podjele trgovinskog zastupstva po vezanosti i odgovornosti. Razmotrićemo ih posebno, bez obzira na to što su neka rješenja u vezi sa njima već izložena. 2. Neisključiva i isključiva agencija Neisključiva agencija postoji onda kada bilo nalogodavac, bilo agent mogu na istom području za istu vrstu poslova imati više poslovnih partnera. Isključiva agencija postoji onda kada su oba ili jedan partner vezani samo za jednu osobu. Preduzeću komitentu je stalo da ima što veći promet robe i usluga. Upravo zbog toga Zakon polazi od neisključive agencije kada je u pitanju nalogodavac. On “može imati na istom području za istu vrstu poslova više zastupnika” (član 790. st. 2 ZOO). Suprotno se može ugovoriti. Kada je u pitanju agent, važi zakonska pretpostavka isključive agencije. “Jedan zastupnik ne može bez pristanka nalogodavca preuzeti obavezu da na istom području i za istu vrstu poslova radi za drugog nalogodavca” (član 790. st. 3 ZOO). 3. Del credere zastupstvo Zastupstvo sa jamstvom za ispunjenje obaveza trećeg lica ili del credere agencija postoji onda kada agent posebnim pismenim sporazumom preuzme obavezu jemčenja. U ovom slučaju, agent ima pravo i na veću proviziju (del credere provizija). Posebna naknada, koja se dodaje na redovni iznos provizije, služi, u stvari, kao premija za preuzeti rizik (ne)ispunjenja ugovora od strane trećeg lica. Prije donošenja Zakona o obligacionim odnosima važio je i kod nas trgovački običaj da se ugovaranje provizije dvostruko veće od uobičajene smatra ugovaranjem del credere zastupstva. Izričita odredba člana 801. st. 1 ZOO ukida ovo običajno pravilo. Kod nas se, dakle, del credere zastupstvo mora posebno pismeno ugovoriti. VI - PRESTANAK UGOVORA 1. Prestanak ugovora sklopljenih na određeno vrijeme Vrijeme trajanja ugovora može biti određeno izričito ili prećutno, po prirodi samog posla. U prvom slučaju ugovor prestaje kada istekne rok na koji je zaključen. U drugom je potrebno analizom sadržaja posla utvrditi da li je ugovor prestao ili nije.

134

Ugovor se može raskinuti krajem svakog kalendarskog tromjesečja. U ovom slučaju se smatra da je novi ugovor sklopljen pod istim uslovima. To se čini nastavljanjem ugovorenih radnji i nakon isteka roka njegovog važenja. Ukoliko su stranke bile povezane ugovorom o trgovinskom zastupanju manje od tri godine. Pored toga. Za prestanak ovako produženog ugovora potreban je otkaz. ali je potrebno drugu stranu obavijestiti o razlozima raskida. Uslovi pod kojima se otkaz može dati i način na koji to može biti učinjeno mogu se posebno urediti ugovorom. ukoliko želi. Strana koja je neosnovano dala otkaz. i sama raskinuti ugovor bez davanja otkaznog roka (član 811 ZOO). nego će se smatrati izjavom o otkazivanju ugovora. a ne kada to pojedina stranka želi. tj. važiće dispozitivne odredbe ZOO. I ovdje se vrijeme računa unazad . 2. strana koja je primila neosnovani otkaz može. Dužina otkaznog roka zavisi od vremena trajanja ugovornog odnosa.od nastupanja tromjesečja sa čijim početkom ugovor prestaje da postoji. Ukoliko je odnos trajao više od 3 godine. raskida bez otkaznog roka. otkaz se mora dati najmanje mjesec dana prije isteka kalendarskog tromjesečja.Ugovori sklopljeni na određeno vrijeme mogu se prećutno produžiti. Ova rješenja stranke mogu i izmijeniti svojim sporazumom. on može prestati sporazumom stranaka ili jednostranom izjavom. 135 . U njima su predviđene dvije osnovne situacije: raskid ugovora sa otkaznim rokom i bez njega. obavezna je da naknadi štetu drugoj strani. Svaka strana može raskinuti ugovor i onda kada za to ima ozbiljne razloge. Ako razlog raskida nije dovoljno ozbiljan. usljed koga je uslijedio raskid ugovora. Prestanak ugovora sklopljenih na neodređeno vrijeme Kada je ugovor sklopljen na neodređeno vrijeme. neće se uzeti da je to izjava o raskidu ugovora. otkazom bilo koje strane. ali otkazni rok ne smije ni u kom slučaju biti kraći od mjesec dana (član 810 ZOO). otkazni rok iznosi dva mjeseca. u tom slučaju. Ukoliko to nije slučaj. ali na neodređeno vrijeme. pa je potrebno da protekne redovni otkazni rok da bi ugovor prestao. Ugovor se.

136 .

ugovor o komisionu je ugovor o nalogu (član 772 ZOO). Po svojoj pravnoj prirodi. u stvari. a za račun komitenta. on je ugovorna strana. Komitent je lice koje ovlašćuje drugu stranu da za njegov račun izvrši povjereni posao. kad kupuje robu. Sam posao koji komitent naređuje da bude obavljen. Strane koje učestvuju u ugovoru o komisionu zovu se komitent i komisionar. 2/95): “Ugovorom o komisionu smatra se naročito prodaja ili kupovina robe u svoje ime. kao da je sebi kupuje. redovno se bave trgovinske organizacije. Prava i dužnosti stranaka povodom ovoga posla su u kontinentalnim sistemima više ili manje jednako regulisana. U savremenim sistemima ovaj posao ima sličnu pravnu i ekonomsku fizionomiju. on plaća u svoje ime. naziva se u poslovnom svijetu komisijom. a druga će joj strana za to platiti. što rezultati komisije pripadaju komitentu. komision pripada trgovinskim uslugama (član 11). “Ugovorom o komisionu obavezuje se komisionar da za naknadu (proviziju) obavi u svoje ime i za račun komitenta jedan ili više poslova koje mu povjerava komitent” (član 771 ZOO). Za komisione poslove je karakteristično i to što ih komisionar obavlja za račun komitentov. definiciju sadrži i član 15. mada užu. Zakona o trgovini (Sl. Tako. U anglosaksonskim porecima ovaj posao se pojavljuje u pravnom obliku prikrivene agencije (undisclosed agency). Sličnu .770). komisionar. Komisionar je lice koje prima i izvršava komitentov nalog i s trećim licem zaključuje naređeni mu privredni posao u svoje ime. Za komisione poslove karakteristično je što ih komisionar obavlja u svoje ime. privredni posao koji zaključuje komisionar s trećim licem. dakle. Komision su usvojila sva moderna prava. Komisionim poslovima. “ako pravilima o komisionu nije drugačije određeno” (član 772 ZOO). Prema sistematizaciji Zakona o trgovini. Pojam komisionog posla Komision je takav privredni posao u kome se jedna strana obavezuje da će izvršiti neki privredni pravni posao u svoje ima a za račun druge strane. iz tog posla. Prema trećim licima s kojima sklapa povjereni mu posao. Treće lice kao stranka u komisiji zna samo za njega. Za to treće lice odnos između komisionara i komitenta je u principu irelevantan. Stoga se na njega primjenjuju odredbe ZOO naloga (član 749 . kod komisione prodaje komisionar prodaje stvar kao svoju.POJAM I ZAKLJUČIVANJE KOMISIONOG POSLA 1. njemu se izvršava obaveza i on odgovara za izvršenje posla. 137 . Komisionar obavlja povjereni mu posao kao svoj i radi u vlastito ime. stiče prava i obaveze.GLAVA TREĆA KOMISION I . pored privrednih subjekata kojima je to osnovna djelatnost. U inkaso komisiji se njemu vrše uplate.n. kupuje je u vlastito ime. FBiH. a za račun komitenta”.

koji se sklapa u cilju izvršenja prvog ugovora (naloga komitentovog). Kad se radi o međusobnim odnosima stranaka koje učestvuju u jednom komisionom poslu . u ovom privrednom poslu postoje tri subjekta i dva ugovora. prodaju ili kupovinu. povjerioci komisionarevi ne mogu radi naplate svojih potraživanja preduzimati mjere izvršenja na pravima i stvarima njegovih 138 . Dakle.obavlja povjereni mu posao i polaže o tome račun komitentu kao svome nalogodavcu. jeste komisionar radio u svoje ime. svojinu na kupljenoj stvari stiče komisionar. stvar ulazi u stečajnu masu. Po drugima. a komitent mu za tu uslugu isplaćuje proviziju. kao što komitent i stiče to pravo čim komisionar nabavi stvar za njega. pa ni u slučaju komisionarevog stečaja. kako onih koje je predao komisionaru radi prodaje za njegov račun tako i onih koje je komisionar nabavio za njega. Između komitenta i komisionara postoji u pogledu te stvari samo obligacioni odnos. Rezultati drugog ugovora pripadaju komitentu. Zakon o obligacionim odnosima je prihvatio drugo gledište. da cijenu plati njemu. Komitent bi ulazio u konkurenciju s ostalim povjeriocima.komitent. Tim ugovorom mu daje nalog. u kome je komisionar dužan da prenese svojinu na komitenta i da mu preda stvar. Stoga. komisioni posao se sastoji u ovome: komitent zaključuje ugovor sa komisionarom. jer on u poslu s trećim licem nastupa u svoje ime. po prvom shvatanju. komitent ima izlučno pravo iz stečajne mase stvari. kome je komisionar predao stvar. jer komisionar sklapa posao za njegov račun. pošto je u svojini komisionarevoj.Iako je komisija pravni posao komisionara sa trećim licem. radi naplate svojih potraživanja. nego za račun komitenta. Postojanje tri subjekta znači mogućnost uspostavljanja tri grupe odnosa. Po drugom gledištu komitent polaže izlučno pravo na stvar. Nadalje. Kod komisione kupovine pitanje je sporno: po jednima. privredni rezultati posla su komitentovi. Naime. jer on sklapa posao sa trećim licem u svoje ime. Takve mjere ne mogu preduzimati uopšte. komisionar. Neposredan odnos između komitenta i trećeg lica nastaće onda kada komisionar na zahtjev komitenta (član 779) ili samostalno otkrije komitentu ličnost trećeg i prenesena prava koja prema trećem ima (član 787). sa poslovnog stanovišta to je posao komitenta. povjerioci komisionara ne mogu. Pravo svojine na stvari koja je data u komision ostaje komitentovo. U slučaju stečaja komisionara. onda je interesantno i od praktičnog značaja i pitanje svojine nad stvari koja je predmet komisione prodaje ili kupovine. svojina odmah po prijemu isporuke prelazi na komitenta. a to znači da su te stvari i prava komitentova. odnosno neki drugi posao u zemljama gdje je to pravno moguće. ali nije radio za svoj račun. Prema dosad izloženome. povjerava komisionaru da za njega obavi neki privredni posao. Iz istih razloga komitent može zahtijevati od trećeg lica. preduzimati mjere izvršenja na pravima i stvarima koje je komisionar stekao izvršavajući nalog komitenta. Komisionar izvršava taj nalog . Kod komisione prodaje komitent ostaje vlasnik stvari sve do njene isporuke trećem licu. Stoga. a ne u stečajnu masu (član 789 ZOO). npr. treće lice. Jedan je ugovor između komitenta i komisionara. u slučaju stečaja komisionara. i drugi je ugovor između komisionara i trećeg lica.

prodavac odgovara ako na prodatoj stvari postoji neko pravo trećeg lica. Kad se pojavi sopstvenik stvari i po svom pravu svojine zahtijeva od kupca da mu stvar preda.dok stvar nije kupljena. Jasno je da odgovornost za pravne nedostatke treba da leži na komitentu. tj. po pravilu. obično sklapa individualnom ponudom i njenim prihvatom. Posao se zasniva na povjerenju poslovnih partnera. takođe. kada mu se kupac obrati tražeći njegovu zaštitu protiv zahtjeva trećeg lica koje polaže pravo na stvar. pošto je. Među privrednim organizacijama kojima komisioni posao ne spada u privrednu djelatnost nalog za komisiju se rjeđe upotrebljava. Ono odražava faktičko stanje. Kod komisione prodaje sporno je pitanje odgovornosti za evikciju. Nalogom se posao zaključuje sa 139 . Dakle. odnosno može tražiti povraćaj iznosa koji je dao za kupovinu . pozvati komitenta da odnos raščisti i stvar oslobodi od prava ili ma kakvog zahtjeva trećeg lica. odgovarao bi komitent.komitenata. Prema tome trećem licu bi za pravne mane odgovarao komisionar. odnosno naknadi štetu. hoće li tom kupcu odgovarati komisionar od koga je stvar kupljena. 788 ZOO). pa za njegovo zaključivanje važe sve opšte norme o ovakvim ugovorima. jer se komisionar ne upušta u ispitivanje svojine stvari koja mu se predaje na prodaju. ili ograničava ili umanjuje kupčevo pravo (pravni nedostatak). Ugovorni odnos može se zasnovati ponudom i prihvatom. Smatramo da treba usvojiti prvo shvatanje. Izuzetno. Zaključivanje ugovora Ugovor o komisionu je. Nasuprot takvom shvatanju stoji činjenica da se odnos komitenta i komisionara ne tiče trećeg lica koje kupuje stvar od komisionara i s njim stupa u pravni odnos. 2. samo ako su potraživanja nastala u vezi sa sticanjem tih prava i stvari (čl.). Komitent ima uvijek pravo da traži povraćaj stvari datih u komisionu prodaju . “u roku od tri mjeseca od danas” i sl. ovaj ugovor fiducijaran. ili ne može povući nalog za kupovinu. ili komitent koji se pred komisionarom pojavio kao njen sopstvenik? Za pravne mane. uslijed koga se isključuje. Stoga će komisionar. odnosno nalog komitentov može glasiti na određeni rok (“prodajte ili kupite robu do 1.g. konsenzualan i neformalan. Komisionar. po svojoj prirodi. ako je komisionar primio na prodaju stvar od nekoga ko nije njen sopstvenik i prodao je. oni to mogu činiti ako se potraživanje odnosi na posao sklopljen povodom tih stvari i prava. može ugovoriti rok u svoju korist tako da komitent ne može povući stvar. Posao se tada. znači za svojinu stvari.dok još nisu prodate. ne može jednostrano raskinuti ugovor do određenog roka. Ugovor o komisionu može se sklopiti i na određeno vrijeme. Stoji njegova obaveza da u tom slučaju komisionaru naknadi troškove. Komisionar prodaje njegovu stvar. decembra t. Naše pravo nema direktne odredbe koja bi ovaj slučaj rješavala.”. više odgovara zahtjevu pravičnosti i bolje je uklopljeno u rješenje ZOO o odnosima povodom stečaja komisionara. nalogom i konkludentnim radnjama. Za praksu je značajno i pitanje ko je prodavac? Jer. iako je prodaje u svoje ime.

Izloženo opšte rješenje važi i za komisionu djelatnost. Predaja stvari koju treba prodati nije uslov za ugovor. Po jednima je potrebna predaja stvari komisionaru. Ne posreduje između stranaka da bi ih doveo u vezu da sklope posao. Davanje komisionaru i ovlaštenja da robu proda kao svoju . a ličnosti komisionara svojstvo bitnog elementa ugovora. u kom obimu. ne traži određena forma. Nalog se može dati: pismeno. odlučuje da li će se baviti vršenjem jedne ili više usluga. on nije posrednik u pravno-tehničkom smislu. pa se njihovo značenje utvrđuje prema okolnostima konkretnog slučaja. a za tuđi račun. Ugovor o komisionu je. Obavljanje privrednih poslova u svoje ime. Međutim. onda predaja i prijem stvari. Drugo je mišljenje da je ugovor o komisionu uopšte. u našem pravu. nego obaveza iz ugovora. Komisionar igra ulogu ekonomskog posrednika u prometu robe. To ugovorom o komisionu daje osobine fiducijarnog pravnog posla. Iz izlaganja o pojmu posla vidljivo je da komitent prenosi na komisionara više pravnih nego ekonomskih ovlaštenja. pa bi ovo bio realan ugovor. pravnu prirodu radnji predaje i prijema treba cijeniti prema uslovima u kojima se vrši. nego on sam zaključuje ugovor sa komitentom i 140 . odgovara za štetu koju potencijalni komitent trpi zbog ovog zadocnjenja (član 750 ZOO). a ne i sa onim pravnim subjektom koji se komisionim poslom bavi kao sporednom djelatnošću. na sve načine na koje se može sklapati neformalan ugovor. pa i ugovor o komisionoj prodaji konsenzualan. telefonom. No. pod kojim će uslovima pružati svoje usluge i u kom će organizacijskom obliku poslovati. usmeno. Navedeni izrazi predstavljaju pravne standarde. U teoriji ne postoji jedinstveno shvatanje o tome da li je za zaključenje ugovora o komisionoj prodaji potrebno da se preda stvar koju treba da proda komisionar. 3 ZOO). Za nalog se. odnosno da tuđim novcem nabavi robu kao kupac. pokazuje da komitent ima posebno povjerenje u komisionara. dakle. ili ako im nalog ne prethodi. Ako komisionar nalog ne odbije bez odlaganja.BITNI ELEMENTI 1. telegramom. Nalog se smatra prihvaćenim ako ga komisionar ne odbije “odmah” (član 32. posao intuitu personae. Ovo je načelno stanovište i Zakona o obligacionim odnosima.komisionarom kome je taj posao profesija.u svoje ime. odnosno novca dobijaju svojstva konkludentnih činidbi kojima se sklapa ugovor o prodajnom. odnosno kupovnom komisionu. st. odnosno “bez odgađanja” (član 750 ZOO). Ako izričita ponuda i prihvat nisu dati. Zato komisionar mora nalog izvršiti lično (član 753 ZOO). sam i slobodno. II . mora biti uneseno u sudski registar. Ličnost komisionara Iz načela samostalnosti proizlazi da poslovni subjekt.

Komisionar nema ovo pravo ako je ugovorena naknada nesrazmjerno niska u odnosu na trud koji on mora da uloži pri izvršavanju ugovora. To je i inače karakteristično za ugovore poslovnog prava. Predmet ugovora može se sastojati od jednog ili više. mogu biti trajni. Iznos provizije se obično ugovara. Pravna veza po tom poslu postoji samo između komisionara i trećeg lica i stoga se obaveze i prava zasnivaju samo između komisionara i trećih lica. samo komisionar. Predmet Predmet ugovora je pravni posao koji jedna stranka (komitent) povjerava drugoj (komisionaru) da ga obavi za njen račun. Sa trećim licem se pravno angažuje. komisionar mora naložene poslove da “obavi” (član 771). Komisionar obavlja povjereni mu posao uz naknadu koja se kod ovog posla naziva provizijom. bilo istorodnih. Predmet komisiona može biti i izdavanje mjenice. kako je već rečeno. 2. pak. u većini zemalja. plaća se prema običaju koji važi za tu granu u mjestu u kome je komisionarevo sjedište. dakle. Pošto je ovo privredni posao. Bez obzira na obilježja predmeta. ZOO je prihvatio drugačije rješenje za ovaj slučaj. Cijena Treći bitni element ovoga ugovora je cijena. komisionaru pripada provizija i kad je posebno ne ugovori (član 771 ZOO). Privredni posao koji komisionar preuzima da završi za račun komitenta može biti različit: najčešće. Poslovi mogu biti ograničeni rokom ili. 141 . a može biti i plaćanje za račun komitenta. Kod zastupstva je obratno: sva prava i obaveze iz posla koji zaključi zastupnik za zastupanog tiču se zastupanog nalogodavca i trećeg lica. ugovorom preuzima na sebe obavezu rezultata. u jednom iznosu. to je prodaja neke komitentove stvari. Ako iznos provizije nije ugovoren. pa kupovina za račun komitenta. Po Zakonu. transport itd. 3. Pošto on posao obavlja za račun komitenta. špedicija. Komisionar ne igra ulogu zastupnika. bilo procentualno prema vrijednosti posla. kada nije srazmjerna obavljenom poslu i rezultatu. Kada je naknada komisionara pretjerano velika. sav efekat koji se u ekonomskom pogledu postigne tim poslom pripada komitentu. bilo raznorodnih poslova. ili paušalno. komitent može zahtijevati da sud snizi naknadu na pravičan iznos. On.drugi ugovor sa trećim licem. a ne između komitenta i tih trećih lica. da bi izvršio prvi ugovor sklopljen sa komitentom. ako iznos naknade nije određen ugovorom ili tarifom. komisionaru pripada naknada prema obavljenom poslu i poslovnom rezultatu (član 783).

nije mu dao slobodu ne samo u pogledu cijene nego i u pogledu ostalih uslova. Napokon. kada komitent ne dozvoljava mogućnost slobodnog izbora i djelovanja komisionaru. odnosno kupi robu po cijeni koju on nađe za shodno. On. Komitent može narediti da se stvar.OBAVEZE STRANAKA 1. Ako komitent nije odredio nikakvu cijenu. odbiti posao. limitativnim. može komitent dati uputstva kako će komisionar postupati. Pošto je ovaj odnos bitno određen karakterističnom obavezom komisionara. jer. a komitent je tada dužan 142 . nalog može biti nešto uopšteniji. prihvat i dokument koji se tiče komisionog posla. kao i kod limitativnih naloga. Ipak.1. Neki nazivaju i imperativni nalog limitiranim. a za račun komitenta dâ pravno relevantnu izjavu volje. komitent je ovlašten na naknadu štete. Nalog može biti opštiji: širi. Pored toga. Zavisno od okolnosti u kojima se pojavljuje. To su: ponuda. Postupanje po nalogu Osnovna komisionareva obaveza je da zaključi posao s trećim licem u svoje ime. Kod komisiona sa imperativnim nalogom.III . kada komitent ostavlja komisionaru veću slobodu izbora i kretanja u pogledu ostvarivanja povjerenog mu posla (fakultativni nalog). proda ili kupi po tačno određenoj cijeni. odnosno usluga. Ponekad se iz sadržine naloga ne može sigurno i tačno zaključiti o kakvoj se vrsti naloga radi. da postupi po nalogu. Razlikovanje u pogledu širine ovlašćenja koje komitent daje nalogom komisionaru ima značaj za odgovornost komisionara. komitent može ne priznati. ako se komisionar nije držao naloga. limitiranim. koje komitent mora dati “odmah” (član 773). a za račun komitenta. Takvi nalozi nazivaju se limitnim. kod limitativnih naloga komisionar može ponuditi da naknadi razliku između limitirane i postignute cijene. Pravilo je da se u slučaju sumnje uzima da se radi o demonstrativnom nalogu. termin “nalog” može imati i druga značenja. smatra se da je prepustio komisionaru da proda. naređujući nalog). “nalog” označava i način na koji komisionar treba da u svoje ime. jer komitent je ograničio komisionara. on predstavlja srednje rješenje. Obaveze komisionara 1. svoga nalogodavca. kako se vidi. može biti i potpuno određen. ili samo najnižu ili samo najvišu cijenu. dalje. ako smatra da je to u interesu komitenta (demonstrativni ili indikativni nalog). kad komisionar valja da postupa onako kako glasi nalog. ili može dati gornju i donju granicu cijene. Uslov za vršenje ovih prava jeste obavještavanje o odbijanju prihvatanja sklopljenog posla. ali data uputstva nisu čvrsta i dozvoljavaju komisionaru da od njih unekoliko odstupi. najnižu i najvišu. Tada se mora pridržavati komitentovih uputstava i naređenja i nema elastičnosti u ostvarenju povjerenog mu posla (imperativni. Pod “nalogom” u ovom kontekstu podrazumijevamo sadržaj odnosa u koji stranke stupaju ugovorom. jer komitent nije precizan u izražavanju.

Neka prava dozvoljavaju komisionaru da dokazuje. komisionar treba. a s kim će stupiti u poslovnu vezu ne tiče se komitenta. razlozi za ovakav stav leže u poslovanju dokumentima iz kojih komitent prije ili kasnije može utvrditi ličnost trećeg. sam. Čak se smatra da je to njegova dužnost. On stvara svoje poslovne veze. onda kada ne može na drugi način da sačuva interese svoga nalogodavca.2. Smisao fakultativnog naloga je upravo u tome da komisionar uradi kako smatra da je najbolje u interesu komitenta. djeluje profesionalno. najprije. da obavijesti komitenta o namjeri i potrebi da odstupi od primljenih uputstava. ipak. 1. Ako je potrebno. komisionar mora djelovati pošteno i savjesno. Neka prava ne zauzimaju navedeno stanovište i ne smatraju obavezom komisionara da saopštava komitentu s kim je sklopio posao. jer mora štititi interese komitenta. komisionar je dužan da daje podatke o tome s kim je zaključio posao za račun komitenta (član 779). Razlog je u tome što je komisionarova odgovornost vezana za izvršenje posla povjerenog u nalogu (obaveza rezultata). Za rad potkomisionara ne odgovara. osim onoga što je kao najvažnije sadržano u nalogu. Ovo je posebno važno kod trajnijeg poslovnog odnosa s obzirom da se cijene i drugi uslovi mijenjaju.prihvatiti rezultat posla (član 773). Obavještavanje o poslu Komisionar je obavezan da u toku posla obavještava komitenta na njegov zahtjev. Povjeriti ispunjenje naloga drugome. Po našem pravu. Komisionar. komisionar može odstupati od datog mu naloga kada smatra da je to u interesu komitenta. naime. Kod demonstrativnog naloga. odgovara za izbor zamjenika i uputstva koja mu je dao. da robu nije mogao prodati po određenoj cijeni i da je cijena kakvu je postigao. može ukoliko je to ugovoreno. Komisionar je dužan da ga obavijesti o takvoj situaciji. u slučaju kad proda robu po nižoj cijeni od limitirane. komisionar je dužan da obavještava komitenta o relevantnim momentima posla i kad to komitent ne traži. što znači i veću proviziju i veći dobitak. Ako bi bio 143 . bez obzira na vrstu. Takav stav je prihvaćen ne iz pravnih. Komisionar mora nalog. kada komitent naknadno da dozvolu. pažnjom dobrog privrednika i uz stalno uvažavanje interesa svoga komitenta. Prilikom izvršavanja naloga. tu stvarno i nema uputstava i komisionar se nema čega pridržavati. Naročito kad se situacija na tržištu mijenja i kad je vjerovatno da bi uslijed drukčijih okolnosti i uslova komitent mogao izmijeniti nalog. i kod limitiranog i kod demonstrativnog naloga. u interesu komitenta. Smatraće se da je komisionar prisiljen da uzme potkomisionara bez odobrenja komitenta. Teorijsko opravdanje našlo se u činjenici da komisionar kao nalogoprimac radi za račun komitenta. Ako za to ima vremena. izvršiti lično. nego iz poslovnih razloga. komitent je dužan prihvatiti rezultat posla. Ako to dokaže. Bez obzira na okolnosti. a upravo mu širina i rasprostranjenost tih veza omogućuju da zaključuje veći broj poslova. potkomisionaru. Praktično posmatrano. “te ako je na to primoran okolnostima” (član 753).

Tako je komisionar dužan preduzimati sve mjere radi očuvanja komitentovih prava prema špediteru. Odgovornosti se oslobađa samo ako dokaže da se ta šteta nije mogla otkloniti i pored njegove naročite pažnje. Tu se podrazumijeva i obaveza da stvar osigura. Kao privrednik. 1. ako je osiguravanje obavezno. 144 . komisionar je dužan čuvati i preduzimati sve mjere radi njene zaštite.dužan da komitentu daje obavještenja o trećem licu s kojim je zaključio posao. mogao bi biti komisionarov interes okrnjen. ova obaveza ima višestruke pravne oblike. i uopšte prema odgovornom licu. Ako bi stvar koja mu je povjerena na prodaju mogla izgubiti od svoje vrijednosti. Stvar koja se nalazi kod njega. Ne dobije li na vrijeme uputstva šta će činiti sa stvari. komisionar je obavezan na drugi način štititi interese komitenta. Znači. podaci o trećem licu u ovom konceptu imaju karakter poslovne tajne komisionara. odgovara i za slučajnu propast i slučajno oštećenje stvari (član 776). dužan je stvar prodati kao dobar privrednik na najpogodniji način (član 778). Iz obaveze čuvanja povjerene stvari proističu odgovornosti komisionara za štetu koja bi nastala na toj stvari. povodom novih poslova. a kome je zanimanje sklapanje poslova za račun svojih komitenata. ako je tako naredio komitent. ili ma iz kojih drugih uzroka. 1. Stoga. Dužan je da utvrđuje kvalitet. komisionar je dužan obavijestiti komitenta o tim promjenama na stvari i tražiti uputstva. Mora da preduzima mjere ako se pokažu mane na stvari. Međutim.3. ili ako je to uobičajeno u poslovnim odnosima komisionara sa komitentima.4. uloži prigovore i slično. Sadržaj ove dužnosti su dva podatka: datum prispijeća i opis vidljivog nedostatka ili manjka. osigura dokaze o stanju stvari. utvrdi da je ona oštećena. a postoji opasnost da ona bude znatnije oštećena. U praksi. Čuvanje stvari Komisionar je obavezan da brižljivo. vozaru i skladištaru. bilo zbog svojih svojstava. Ubuduće. ako stvar nije osigurao. Zaštita komitentovih interesa Pored dužnosti obavještavanja o nedostacima. a bio je na to obavezan nalogom ili zakonom. bilo što je tu stvar kupio za komitenta. komisionar je dužan u svakom pogledu i u svakoj prilici čuvati interese svoga nalogodavca. bilo zbog uticaja spoljnih činilaca. ako je takav običaj za tu vrstu stvari. za ocjenu komisionareve odgovornosti uzima se u obzir posebna pažnja. količinu i stanje pakovanja. Obaveza obavještavanja postoji i onda kada komisionar prilikom preuzimanja robe koju mu je uputio komitent. Komisionar odgovara za štetu koja nastane neizvršenjem ili neurednim izvršenjem ove dužnosti (član 777). čiji je odnos prema komitentu zasnovan na povjerenju. njegov dotadašnji komitent bi mogao sam stupiti u poslovni odnos sa poznatim trećim licem. bilo što mu je povjerena na prodaju. pažnjom dobrog privrednika čuva stvar (član 776).

Komisionar je dužan da isplati komitentu cio iznos prodajne cijene. a neutrošeni novac kod komisione kupovine. Tako će komisionar predati komitentu iznos koji je primio na ime cijene za prodatu stvar. sve koristi iz posla pripadaju komitentu. Ispunjenjem ove obaveze upravo se postiže cilj posla. Predaja rezultata posla Komisionar je obavezan da “bez nepotrebnog odgađanja” preda rezultat posla i položi račun o svome djelovanju (član 780). odnosno za prodaju i kupovinu onih stvari za koje je takav način rada uobičajen. komisionar je dužan da. itd. Posao je sklopljen za račun komitenta i ono što je postignuto. pripada komitentu. Stoga je komisionar dužan predati i višak iznad cijene ili stvari.6. Ona postoji ne samo za vrijeme izvršenja ugovora nego i po njegovom ispunjenju. Kako se posao izvršava za račun komitenta. položi račun komitentu. ekonomski rezultat posla. preduzima na svoj rizik. završen onako kako glasi nalog. Njegova je korist u proviziji (član 773). ako se radilo o komisionoj prodaji.. pa mu je to komisionar dužan predati. prenijeti na njega potraživanja prema trećem licu. 145 .1. Sve to treba uzeti kao poslovnu tajnu. za one vrste poslova. ako je. proda je uz neke druge povoljnije uslove i sl. Nikakve neposredne koristi iz posla ne može imati komisionar. pošto završi posao. predati mu stvar koju je nabavio zajedno sa dokumentima uz stvar.zavisi od prirode posla i ugovora.5. itd. ako o tome nema dispozicije u nalogu. npr. bez obzira što je on dao stvar na kredit ili na otplatu u ratama. Interesantno je pitanje kome pripada višak rezultata posla ako komisionar u izvršenju naloga uspije da završi posao uz povoljnije uslove. 1. da mu obezbijedi podatke potrebne za ocjenu rezultata posla i da preda dokumenta.: proda stvar skuplje. okolnostima. ili bolju stvar. Pravilo je da ne može i da te radnje. Šta će to biti . Obaveza čuvanja poslovne tajne je trajna.). sa povoljnijim rezultatom nego što je glasila dispozicija (npr. Isto je tako interesantno i pitanje da li komisionar može prodati povjerenu mu robu na kredit. vrati ostatak neprodatih stvari kod komisione prodaje. ako nema naloga da tako ne uradi. kupi je jeftinije. Čuvanje poslovne tajne Komisionar nije ovlašten da trećim licima daje obavještenja i podatke o poslovima koje je zaključio sa svojim komitentima. kao ni o činjenicama. Pored predaje rezultata posla. odnosno da li može davati avans trećem licu za stvar koju kupuje za račun komitenta. uslovima i odnosima koje je saznao u izvršenju tih poslova. Jasno je da komitent može naknadno odobriti postupak komisionaru. stvar prodata na kredit. Međutim. Komitentu mora predati čist posao. smatra se da komisionar može davati avans i prodati ih na kredit.

2. Pošto se niko ne može pozivati na svoju nesavjesnost. a drugi mu daje nalog za kupovinu baš te robe .2. odnosno proviziju prema ugovoru ili odluci suda. Izuzetno. Nasuprot ovoj dužnosti komitenta stoji nasuprot obaveza komisionara da primljena sredstva upotrijebi samo u svrhu za koju su mu data. Njena visina se određuje prema okolnostima konkretnog slučaja.pa jednim poslom udovolji nalozima obojice komitenata. ipak. veća količina robe u komisiju da se prodaje prema potrebama potrošača. npr. ako se radi o komisionoj prodaji ili transportu.1. Nevjernim postupanjem smatra se djelovanje na štetu komitenta koje je istovremeno u suprotnosti sa principom poštenja i savjesnosti. Kada će se posao smatrati završenim zavisi od toga kako glasi konkretan komitentov nalog. ima pravo na odgovarajuću naknadu. Provizija pripada komisionaru tek kad obavi posao. Kad se posao ne izvrši zbog uzroka za koje ne odgovaraju ni komisionar ni komitent. ili je ugovoreno da komisionar otkupljuje u vrijeme sezone poljoprivredne proizvode za račun komitenta .2. komisionar. komitent će biti dužan da komisionaru da robu ili stvari. Ako je ugovoreno da komisionar postupno izvršava posao . Davanje avansa komisionaru mora se izričito ugovoriti (član 785). jer ovdje se rad nagrađuje tek kada je doveo do uspjeha. komisionar u ovom slučaju nema pravo na naknadu za uloženi trud. Prema prirodi posla. Zakon ne predviđa da je komitent dužan predujmiti komisionaru potrebna sredstva za obavljanje povjerenog mu posla. Plaćanje naknade (provizije) Komitent je dužan isplatiti komisionaru naknadu. npr. “Odgovarajuća naknada” ne predstavlja proviziju od posla. kad izvrši komitentov nalog i postigne rezultat. nego naknada za trud. koji je od njega komitent tražio ugovorom. “Komisionar koji je nevjerno postupio prema komitentu nema pravo na naknadu” (član 782).data je. Obaveze komitenta 2. ili će mu dati novac radi neke isplate... Bitno je da je došlo do ugovorenog rezultata. Kad se radi o davanju novca za obavljanje posla. Tada mu pripada provizija od obojice komitenata.jedan mu. Davanje sredstava za izvršenje naloga i avansa Komitent je dužan da komisionaru da sredstva za izvršenje naloga. daje robu i nalog za prodaju. Može se desiti da komisionar primi nalog od dvojice svojih komitenata za isti posao . 146 . komisionar ima pravo da zahtijeva punu proviziju i onda kada je u izvršenju posla bio “spriječen nekim uzrokom za koji odgovara komitent” (član 782). Obaveza plaćanja postoji i kada nije izričito ugovorena.komisionar ima pravo da traži srazmjeran dio naknade poslije svakog djelimičnog izvršenja posla (član 782).

2. Može. potraživanja po tekućem računu (komercijalni koneksitet). premije za osiguranje. pridržaja i prvenstvene naplate Na robi. Obezbjeđuju se. vještačenje. a ostatak predaje komitentu. odnosno poslovnom pravu. utovar. Iz dobivene cijene. Dakle. to se ne bi moglo dozvoliti. tj. Pravo zaloge ima i na stvarima koje se nalaze kod njega i na stvarima koje drži neko drugi za njega. Jasno je da mu to pravo pripada i za potraživanja iz zajmova i predujmova koje je dao komitentu. 147 . sortiranje. i to založni povjerilac po trgovinskom. ili sam kupiti stvar koja mu je data u komisionu prodaju. a ne samo iz posljednjeg posla na osnovu koga se u njegovim rukama nalazi roba. nego je odlučno da je taj izdatak bilo potrebno ili korisno učiniti za taj posao.). bilo da se radi o cijeni koju je primio za prodatu stvar. Takvi su troškovi i izdaci naročito: vozarina. ima pravo na naknadu troškova. Načelno.5. Kada bez svoje krivice ne uspije da izvrši nalog komisionara. takođe. kao i na onima za koje ima ispravu na osnovu koje može raspolagati tim stvarima. s tim stvarima i s robom postupati kao založni povjerilac. dakle. Za ocjenu da li je trebalo učiniti izdatke nije važno je li svaki konkretni izdatak i trošak komisionara. odnosno stvari ili novac. koje daje šira ovlaštenja i uprošćava proceduru za prodaju založene stvari. Komisionar ima pravo i na kamatu na troškove od dana kada su oni učinjeni (član 748). uskladištenje i sl. Prihvatanje komisionara kao saugovarača u komisiji Postavlja se pitanje da li komisionar može stupiti u odnos kao saugovarač u povjerenoj mu komisiji.2. jer bi tada komisionar mogao oštetiti komitenta dajući prvenstvo svojim interesima. 2. odnosno jesu li otklonili štetu od povjerene mu stvari.4. pakovanje.3. Pravo pridržaja i zaloge pripada komisionaru za obezbjeđenje potraživanja iz svih komisionih poslova koje je obavljao za komitenta. Trpljenje komisionarevih prava zaloge. Komisionar može zadržati robu ili stvari komitentove. ne sve troškove. ili za prodatu zalogu. itd. komisionar prvenstveno podmiruje svoja potraživanja prije ostalih komitentovih povjerilaca. prevoz. donio korist komitentu. otklanjanje mana. takođe ima pravo na naknadu troškova. jer je jedan dio troškova poslovanja sadržan u proviziji. Sve troškove i izdatke komisionara u vezi sa povjerenim poslom. koji prelaze obim normalnih troškova poslovanja komitent je dužan da mu naknadi. I onda kada komisionar vrši neke usluge svojim sredstvima (npr. dok mu komitent ne isplati proviziju i naknadi ostale troškove. Troškovi Komitent je dužan da komisionaru naknadi troškove koji prelaze okvir njegove režije. odnosno stvarima koje se nalaze u njegovom posjedu komisionar ima pravo zaloge i pridržaja za sva potraživanja koja proističu iz komisionih poslova (član 786). ležarina. može li prodati komitentu svoju stvar.

a plaća cijenu koja je veća onda kada kupuje robu. i obratno. 148 . propust pažnje dobrog privrednika pri čuvanju robe komitenta (član 776). nije promijenjen. Tu je na prvom mjestu sklapanje posla pod uslovima koji su nepovoljniji od naloženih (član 773). tj. Iako ova obaveza komitenta ima isključivo ugovorni karakter. u sukobu su očigledno interesi komisionara i komitenta. te izostanak ispunjenja ugovora od strane trećeg lica kod komisiona star del credere (član 781). odnosno prodata. Odgovornost je subjektivna. onoga dana u kome je roba kupljena. Zatim slijede: prodaja robe osobi za čiju je prezaduženost komisionar znao ili morao znati (član 774). komisionar plaća cijenu koja je manja onda kada prodaje robu. što povlači obavezu plaćanja razlike i naknade ostale štete. ili za one u kojima se primjenjuju pravila o ugovoru o nalogu kao supsidijaran izvor. naš Zakon o obligacionim odnosima dopušta komisionaru da bude saugovarač u komisiji samo na osnovu sporazuma sa komitentom (član 775). takođe. IV . Zbog toga ćemo se zadržati samo na imovinskim sankcijama za povredu ugovornih obaveza. U prvu grupu spadaju sljedeći slučajevi neispunjenja ugovora. I kad je saugovarač u komisiji. Konkretizacija ovih pravila je posebno istaknuta za pojedine situacije koje se tiču isključivo komisiona. Ako se te cijene ne bi slagale sa cijenama iz naloga. odnosno neurednog ispunjenja ugovornih obaveza. Može se očekivati da će komisionar dati prevagu svojim interesima.ODGOVORNOST STRANAKA 1. pa ih komitent duguje u mjeri na koju ukazuju okolnosti konkretnog posla. jer se odnosi na nenovčane obaveze. Imovinska odgovornost komisionara je podvrgnuta opštim pravilima obligacionog prava za slučajeve neispunjenja. Cijena po kojoj komisionar kupuje ili prodaje robu je tržišna ili berzanska cijena u vrijeme izvršenja posla. ipak su neki njeni modaliteti uređeni zakonom. kupovina komitentove stvari po nižoj cijeni) nije povoljno za komitenta. komisionar ima pravo na proviziju za obavljeni posao.Naime. Režim troškova. Da bi zaštitio interese komitenta. ono što je povoljno za komisionara (prodaja svoje stvari po višoj cijeni. Odgovornost komisionara Administrativno-pravna i kaznena odgovornost komisionara određena je različitim vrstama propisa za pojedine propuste za koje odgovaraju i drugi poslovni subjekti. propuštanje pregleda i obavještavanja o utvrđenim nedostacima poslane robe (član 777).

Stoga se njegova odgovornost ravna prema opštim pravilima obligacionog prava. Supsidijarna pravila o nalogu donekle modifikuju ova rješenja. 2. Ako je brižljivo postupao pri poslu. po dispozitivnim pravilima. Može on preuzeti i takvu obavezu da garantuje komitentu da će izvršiti nalog. A to znači da će odgovornost komitenta ovdje biti objektivna. preuzimanje jemstva za obaveze trećeg saugovarača. ne garantuje da će treće lice. ili terminski posao. Ako ništa suprotno nije izričito dogovoreno. on ne odgovara za urednost ispunjenja obaveze trećeg lica. dakle. komisionar je dužan platiti “kamatu po najvišoj dopuštenoj ugovorenoj stopi” računajući od dana prijema. ili zaključio distancioni. Klauzula “star del credere”. Prvi je upotreba komitentovog novca za sopstvene svrhe (član 756). komisionar ne odgovara ako je stvar kupio. Odgovornost komitenta Slučajevi imovinske odgovornosti komitenta nisu posebno istaknuti u Zakonu o obligacionim odnosima. Takav komisioni posao naziva se “del credere”. njegov saugovarač. komisionar ne odgovara za treće lice. komision uz jemstvo za obavezu trećeg lica. Druga situacija postoji onda kada je izvršenje posla povjereno nekolicini komisionara istim nalogom. Bilo da se radi o upotrebi novca dobijenog za plaćanje. Za jemstvo. od koga se stvar kupuje. Kad je komisionar sa znanjem komitenta prodao stvar na poček ili kupio stvar pod nekim pravnim teretom. i sklopiti ugovor. i da će treće lice. ovi komisionari odgovaraju solidarno za ispunjenje naloga (član 757). Može se. odnosno prodao uz neke uslove na koje je komitent pristao. Isto tako.POSEBNE VRSTE KOMISIONA 1. da će treće lice ispuniti obavezu. primjenjivaće se poglavito pravila o odgovornosti za neispunjenje novčanih obaveza. Jedina posljedica ovog propusta jeste nemogućnost ostvarivanja prava na naknadu (proviziju). odnosno kome se stvar prodaje. odnosno od dana kada je komitentu trebalo novac predati. Najprije. I drugo. komitent je dužan komisionaru naknaditi one štete koje je ovaj pretrpio u izvršenju naloga bez svoje krivice (član 760). Jemstvo za ispunjenje obaveze trećeg (komision star del credere) Komisionar ne odgovara ako ne zaključi ugovor ili ne obavi drugi pravni posao koji mu je naložen. posebno utvrditi da će komisionar jamčiti za saugovarača koga izabere. Takođe. Posebnim sporazumom može se navedeni režim odgovornosti komisionara pojačati. posebno 149 . uredno ispuniti ugovor. komisionaru pripada posebna nagrada (del credere provizija). V . bilo novca dobijenog po osnovu prodate robe ili usluge.U drugu skupinu spadaju dva slučaja odgovornosti nalogoprimca. izvršiti svoje obaveze.

koja može biti ugovorena. budući da se radi o ugovoru intuitu personae. a može i odvojeno. kad se nalazi u carinskom ili u nekom drugom skladištu. ili je kod vozara.naročito na strani komisionara. protek vremena na koje je ugovor zaključen. kao avans. Konsignacija Konsignacija je takav komisioni posao u kome se ugovara da komitent šalje komisionaru robu na stovarište. da bi se komisionar kao konsignator obezbijedio u slučaju pada cijene. Može to biti u ugovoru o samom komisionom poslu. Opšta pravila Ugovor o komisionu može prestati na načine koji su poznati i kod drugih pravnih poslova. da jemči za trećeg saugovarača. Ovo rješenje ne postoji u Zakonu o obveznim odnosima. Pravo zaloge ima za iznos svih potraživanja. automobili. Konsignacioni posao je čest kod robe koja ima veliku vrijednost po jedinici (npr. rjeđe. ili mu isplaćuje unaprijed dio cijene. Komisionar prima u prodaju robu koja ostaje u komitentovoj svojini. Dok robu ne preda. Već je opšteprihvaćeno da postoji komision del credere ako se za posao ugovori provizija dva puta veća od propisane. iz postignute cijene naplaćuje prvenstveno iznos kojim je kreditirao komitenta. a ne samo za glavnicu. Komisionaru pripada veća provizija.se ugovara. a komisionar mu otvara kredit na podlozi primljene robe. koji reflektiraju na naplatu iz postignute cijene. Komisionar odgovara solidarno sa svojim saugovaračem. prestanak subjektiviteta komisionara. po pravilu. Kad komisionar proda robu koja mu je data u konsignaciju. Kredit se daje. posebnim sporazumom. kao i kamatu i ostale troškove. komisionaru pripada pravo zaloge čak i kad roba nije u njegovim rukama. Jasno je da kod ove vrste ugovora komitent ima prema komisionaru prava koja ima povjerilac prema jemcu. Izloženi načini prestanka podvrgnuti su opštim pravilima obligacionog prava. u gotovu. komisionar ima pravo prvenstvene naplate svih svojih potraživanja. 2. te uredno ispunjenje posla. Ima izvjesnih poslova za koje se pretpostavlja da za njih komisionar preuzima del credere. To su: sporazuman raskid. odnosno uobičajene. iako je dao dio cijene u kreditu ili. ili utvrđena propisom ili običajima. Isto važi i za posljedice prestanka ugovora u pojedinim slučajevima. iako to nije izričito ugovoreno. u iznosu nižem od vrijednosti robe u konsignaciji (obično 60-90%). mašine) i kod robe iz uvoza. Ako je bilo više povjerilaca. na putu. objektivna nemogućnost ispunjenja obaveza .PRESTANAK UGOVORA 1. 150 . VI .

duguje komitentu naknadu štete koju ovakav otkaz prouzrokuje. Ukoliko otkaže nalog u nevrijeme i to učini bez osnovanog razloga. Nalogodavac (komitent) u principu uvijek ima pravo da odustane od ugovora. To mora činiti sve dok nalogodavac ne bude mogao po redovnom toku stvari preuzeti brigu o njima. faktičko je pitanje. Ako za odustanak nije bilo osnovanih razloga.2. iako stilizacija člana 766. a otkaz komisionar. Uslovi pod kojima se to može učiniti i posljedice raskida jednostranom izjavom volje su uređene pravilima koja važe za ugovor o nalogu. I nalogoprimac (komisionar) može uvijek odustati od ugovora. ili bitno otežava komitentu da postigne one ekonomske ciljeve radi kojih je angažovao komisionara. za razliku od njih. komision nema posebnih pravila za ove situacije. No. Bez obzira na to kako se može kvalifikovati otkaz. Opoziv i otkaz naloga Opoziv naloga vrši komitent. Ona stoga važe i kod drugih ugovora o uslugama u prometu robe i usluga. 151 . Šta se smatra otkazom “u nevrijeme” i koji razlozi nisu “osnovani”. komitent duguje komisionaru odgovarajući dio naknade za učinjeni trud i naknadu štete (član 765). Treba uzeti da je otkaz dat “u nevrijeme” ako onemogućava. komisionar je dužan i nakon otkaza obavljati one poslove iz ugovora koji ne trpe odgađanja. ZOO u tom pogledu nije potpuno jasna. Odredbe ugovora o nalogu ovdje se neposredno primjenjuju kao supsidijaran izvor. Komitent to najčešće čini angažovanjem drugog komisionara.

152 .

ne moraju podizati svoja skladišta ni zapošljavati osoblje za čuvanje i manipulaciju robe. Po Zakonu o obligacionim odnosima “ugovorom o uskladištenju obavezuje se skladištar da primi i čuva određenu robu i da poduzima potrebne ili ugovorene mjere radi njezina očuvanja u određenom stanju. i na otklanjanje posljedica transportnih smetnji. a interesentima se pruža mogućnost da vide robu i ispitaju njene osobine. Prema članu 16. 172 173 Član 16. Zakona o trgovini “uslugama uskladištenja robe smatraju se naročito smještaj i čuvanje robe. Kod nas se takav karakter ovoga privrednog posla danas uveliko izgubio. 11. skladišna preduzeća obavljaju i druge radnje koje su u neposrednoj ili u posrednoj vezi s uskladištenjem. Zakona o trgovini (Sl. posao uskladištenja sadrži elemente javne službe. ZOT. jer roba u skladištu može da čeka povoljnije uslove. 173 Skladišni posao ubraja se u trgovinske usluge. a taj kredit daju i neka skladišta. Čl. te utiče na stabilizaciju cijena. a ostavodavac se obavezuje da mu za to plati određenu naknadu” (član 730). ostavljanje robe u javno skladište olakšava kupovinu i prodaju robe. te da je preda na zahtjev ostavodavca ili druge ovlaštene osobe. Na kraju. gdje postoje javna skladišta. FBiH.POJAM I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O USKLADIŠTENJU 1. ne moraju tražiti posrednike ni špeditere koji će za njih završavati poslove u vezi sa prijemom ili ekspedovanjem robe i njenim čuvanjem. 153 . Pojam. mogućnost prenosa skladišnice olakšava prođu uskladištene robe i onim kupcima koji nemaju svog prostora da je smjeste. Pored ove osnovne djelatnosti smještaja i čuvanja robe. kao i 172 drugi poslovi i radnje koji se uobičajeno obavljaju uz smještaj i čuvanje robe”. 2/95 . Ova konstatacija se odnosi na režim opštih uslova poslovanja koje skladištari redovno donose i objavljuju. n. Trgovcima i proizvođačima je olakšano time što u nekim mjestima. pa ostavioci ne moraju čak ni tražiti kreditora. Ekonomski značaj javnih skladišta naročito je porastao s međunarodnim razvojem trgovine i s uvećanim prometom robe uopšte. ili koji je dalje preprodaju. Pravni režim za skladišna preduzeća isti je kao i za druga preduzeća.ZOT). na ravnomjerno snabdijevanje velikih i malih potrošača. Nadalje. značaj i pravna priroda ugovora Uskladištenje je privredni posao koji se sastoji u smještaju i čuvanju tuđe robe uz naknadu. Uskladištenje velikih stokova robe omogućuje korisne intervencije na tržištu.GLAVA ČETVRTA USKLADIŠTENJE I . Uskladištena roba se smatra veoma dobrom podlogom za dobijanje realnog kredita. S obzirom na značaj ovoga posla u cirkulaciji dobara.

Odgovor zavisi od toga da li je posao sa naknadom ili ne. U svim navedenim slučajevima prećutnog zaključivanja ugovora. On mu služi kao dokaz o zaključenju ugovora o uskladištenju. vrši utovar ili istovar i čuva je potrebno vrijeme. Za sadržinu ugovora važi opšte pravilo da skladištar može imati svoje uslove poslovanja i da nalog sadrži samo njihove najnužnije elemente. Zbog toga će se odredbe o ugovoru o ostavi primjenjivati kao supsidijarna pravila na pitanja koja nisu za uskladištenje posebno uređena. znači shodna (član 739 ZOO). postoje i neka obilježja ugovora intuitu persone.Po svojoj pravnoj prirodi uskladištenje se svrstava u ugovore o ostavi (član 712 .729 ZOO). Posao je sklopljen kada skladišno preduzeće primi i potpiše dispoziciju i stavi na nju pečat preduzeća sa datumom. Ovakvo rješenje dozvoljava znatnu slobodu u prilagođavanju pravila o ostavi na ugovor o uskladištenju. onda u ugovoru o uskladištenju ima i elemenata ugovora o djelu. konsensualan i neformalan. Tada se radi samo o zaključivanju ugovora konkludentnim radnjama. na primjer. ostaviocem se smatra 154 . vozar predaje pošiljku na čuvanje skladišnom preduzeću. Ugovor o uskladištenju je teretan. kad se korisnik ne javi blagovremeno da primi pošiljku. Dispozicija se posebnom odredbom poziva na uslove poslovanja kao na sastavni dio ugovora. a posao ne vodi špediter. Skladišna preduzeća su prihvatila u poslovnom svijetu uobičajenu praksu razvijenu u. Prećutno. uključujući i nalog. komutativan. Ako se stvar čuva uz naknadu. Primjena je “odgovarajuća”. uskladištenju odgovara ostava (depozit). Odnos se može zasnovati sporazumom sklopljenim na bilo koji način na koji se zaključuju konsensualni ugovori. takvu pošiljku prihvata skladišno preduzeće. Druga je stvar što se u nekim slučajevima smatra da je ugovor zaključen činom predaje robe u skladište. dvostrano obavezan. 2. U suprotnom. Zaključivanje ugovora U građanskom pravu. ugovor je realan. ugovor je konsensualan. kad se u prekomorskom saobraćaju roba pretovaruje u brod ili iz broda. ugovor o uskladištenju se mora smatrati konsensualnim. U teoriji je sporno da li je ugovor o ostavi konsensualan ili realan. Razumije se da ostavilac mora biti upoznat s tim uslovima. U pogledu forme ugovora i tehnike zaključivanja važi i kod ovog posla ono što je rečeno za špediterski posao i što je propisano i uobičajeno uopšte za zaključivanje ugovora o trgovinskim uslugama. Kada skladištar po posebnom sporazumu vrši neke dodatne radnje u vezi sa robom. konkludentnim radnjama se zasniva ugovorni odnos kada se roba upućuje u skladište preko vozara. i kao dokaz o pravu da raspolaže uskladištenom robom. Nadalje. Iz tih slučajeva ne bi trebalo izvoditi zaključak da je riječ o realnom ugovoru. Preovladava shvatanje da može biti i konsensualan i realan. Po lučkim uzansama i po trgovinskim običajima. Pošto je za privredne poslove karakteristično da se obavljaju uz naknadu. zaključivanja ugovora o uslugama u prometu robom: uskladištenje se vrši isključivo na osnovu dispozicije. Pored toga. Jedan primjerak ovako potpisanog naloga za uskladištenje dobija ostavilac.

ali je stalno pod nadzorom carinskih organa. Javna skladišta obično se osnivaju u lukama. Roba se čuva za račun i na rizik vlasnika. Skladišno preduzeće se ne upušta u ispitivanje da li je on ujedno i sopstvenik robe. Zakonom o carinskoj 174 politici u Bosni i Hercegovini carinska skladišta su podijeljena na tri tipa. I tip F je javno skladište kojim upravljaju carinski organi. npr. ili ako je očigledno da se radi o stvarima koje se mogu miješati bez opasnosti da će se time nanijeti šteta ostaviocu (član 734 ZOO). Specijalna skladišta mogu miješati robu iste vrste. žitarice i sl. na robu se ne plaća carina. U njih se smješta tranzitna roba. Pravilo je.BITNI ELEMENTI UGOVORA O USKLADIŠTENJU 1. u principu. Novine FBiH br. Odobrenje izdaje Uprava carina. Robom se može manipulisati. njegova ličnost ima neka svojstva bitnog elementa ugovora. To smije činiti sa pristankom ostavioca. uvezena roba i roba namijenjena izvozu. ne smiju miješati stvari raznih ostavilaca. U većim lukama postoje posebna preduzeća luka i skladišta koja se pored smještaja i čuvanja robe bave i utovarom. istovarom i pretovarom na brod i na 174 Sl. Ostavilac. Pošto je skladištar. Carinske dažbine se plaćaju prilikom iznošenja robe radi njenog stavljanja u promet. 59/01 Čl. koji pohranjuju robu svoga komitenta u javna skladišta. Specijalna skladišta primaju na čuvanje samo neke vrste robe. Često se ugovor o skladišnom poslu sklapa posredno. riječnim pristaništima i većim saobraćajnim čvorištima gdje postoje carinarnice. da skladištar ne smije miješati ni zamjenljive stvari sa stvarima iste vrste i istog kvaliteta. Tip A je javno skladište za koje je odgovoran skladištar. Tip C je vlastito skladište gdje je skladištar ista osoba kao i korisnik skladišta ali ne i neophodno vlasnik robe. ne mora biti vlasnik stvari koju povjerava na čuvanje skladištaru. Dok je u takvom skladištu. II . Za njihovo osnivanje potrebno je odobrenje. preko špeditera ili preko vozara.sopstvenik robe. Opšta primaju robu bez obzira na vrstu i pakovanje i čuvaju je odvojeno od druge. Stranke Kao ostavilac (ostavodavac) može se pojaviti svaki subjekt prava.: rude. Pružanjem usluga uskladištenja stvari mogu se privredni subjekti baviti kao osnovnom djelatnošću (skladišna preduzeća) ili kao sporednom (prevozničke i špediterske organizacije). dakle. inače. 130 155 . Javna skladišta mogu biti opšta i specijalna. a ne onaj ko je predao robu. dužan da stvari sam čuva (član 715 ZOO). Podaci iz transportnih dokumenata uzimaju se kao elementi dispozicije. Javna skladišta mogu poslovati i kao carinska skladišta.

kad se iznosi iz skladišta. Skladišno preduzeće se ne može baviti kupovinom i prodajom robe ni za sopstveni. Cijena usluga je uvijek sastavni element ugovora o uskladištenju. U dispoziciji treba tačno naznačiti svaku radnju koja se nalaže preduzeću. ni za čuvanje robe. provjetravanje i sl. Sporedne djelatnosti skladištara mogu biti različite: primanje robe od prevoznika. nego sam smješta robu. Roba je pod carinskim nadzorom. Na ovaj ugovor se odnose pravila o ostavi. za razliku od ostave. To su skladišta privrednih društava u kojima je smještena uvozna roba kojom trguju te organizacije kao zastupnici. Izuzetno može i to učiniti posebnim ugovorom. ni za tuđi račun. manipulisanje (čišćenje. Uporedno pravo poznaje još i tzv. te se ne bave smještajem i čuvanjem tuđe robe. za razliku od javnih. predmet poslovanja skladišnih preduzeća mogu biti i sporedne djelatnosti u vezi s uskladištenjem robe. O ovoj zabrani postojala je ranije izričita odredba.kopnena vozila. Da bi ulazili u cijenu. ni otvoreni prostor skladištar ne izdaje u zakup. privatna skladišta koja. Koje će od tih radnji skladištar vršiti u konkretnom poslu . osiguranje. vađenje uzoraka. Povjerenu robu skladištar smješta u odgovarajuće magacinske prostorije ili na otvoreni skladišni prostor. Cijena usluge Cijena usluge je složena. i čuva je. Sastoji se iz naknade za osnovnu i sa njome povezane sporedne usluge skladištara. Mogu ih otvarati privredne organizacije registrovane kao zastupnici inostranih firmi na osnovu ugovora o konsignaciji. raznih pristojbi i drugih troškova. i tada ne preuzima odgovornost ni za smještaj. carinjenje. 3.). Predmet posla Predmet posla je smještaj i čuvanje robe. otpremanje robe i sl. prema sporazumu sa ostaviocem. a carini se poslije prodaje. Neka zakonodavstva dopuštaju da skladištar prodaje povjerenu mu robu kao komisionar. Po pravilu. ni zatvorena skladišta. plaćanje vozarine. 2. sortiranje. nego građanskog. premije osiguranja. troškovi moraju biti “opravdano” učinjeni (član 719 ZOO). od naknade za posebne usluge koje su izričito ugovorene i od troškova isplaćenih u interesu ostavioca. Skladišna preduzeća mogu i izdavati skladišnice. pošto nejasnosti i nepotpunosti idu na rizik nalogodavca.zavisi od dispozicije. Ovo stanovište zauzimaju i mnoga strana prava. Odnosi sopstvenika tih skladišta sa ostaviocem većinom nisu regulisana propisima trgovinskog prava. kao 156 . odnosno koje se predviđaju ugovorom. Dakle. Uobičajene radnje bile bi: vaganje. carine. pakovanje. popravka ambalaže. Konsignaciona skladišta nisu javna skladišta. nisu mogla izdavati skladišnice. te vršenje radnji koje se uobičajeno obavljaju uz smještanje i čuvanje robe. Pored toga.

kojom se konstatuje takvo stanje robe. bez odlaganja. ruda itd. Tarifa obavezuje obje strane. Javno skladište prima robu prema težini deklarisanoj u dispoziciji i ne odgovara za tu težinu. Ovim aktom ostavilac prima svu odgovornost za štetu koja bi mogla nastati uslijed toga. mora biti objavljena. Tada odgovara i za težinu. i ako ustanovi razliku ovlašteno je na 157 . Tarifom je roba koja se uskladištava klasirana (skupocjena. cement. skladištar je dužan da to pismeno konstatuje. Obaveze skladištara 1. prljava. tj. Za reklamaciju važi opšti rok iz ZOO. osnovne kao i sporednih. voće. ukoliko skladište posumnja u deklarisanu težinu.1. skladište je dužno vagati robu. drvo. su. pa se. Prijem robe Javno skladište je dužno primiti na smještaj i čuvanje robu prema prihvaćenom nalogu. ima pravo robu vagati. cijena se u privrednom poslu uskladištenja ne mora posebno ugovarati. kolonijal. ako drukčije nije ugovoreno. iznos naknade može ispravljati. Preduzeće može donijeti tarifu i kao poseban opšti akt.posla građanskog prava. što znači da je donosi samo preduzeće i da važi ono što je već rečeno za obaveznost tih uslova. Tarifa može biti sastavni dio opštih uslova poslovanja. ako može.OBAVEZE STRANAKA 1. No. kvara ili ma kakvih mana na robi ili u pakovanju. propisane tarifom.). alkohol. U slučaju manjka. ako nije propisano uslovima poslovanja. Naknada je izdiferencirana ne samo prema toj klasifikaciji. voluminozna. u svojim opštim uslovima poslovanja. Prilikom prijema skladištar treba da provjeri podatke o identitetu robe i da utvrdi njeno stanje “na oko”. ako tarifa nije pravilno primijenjena. mašine. jaja. lako zapaljiva. pogotovo kad prima robu od vozara. Cijene pojedinih usluga. Samo ako ostavilac naročito traži. po pravilu. Da bi tarifa obavezivala. On odgovara samo u slučaju da ambalaža bude oštećena za vrijeme dok se roba nalazila kod njega na čuvanju. da se reklamacije mogu činiti u roku od 30 dana po prijemu fakture. Naša skladišna preduzeća obično predviđaju. odnosno. prema tome. U suprotnom smatra se da je robu primio onako kako glasi dispozicija. Loše ili nedovoljno upakovanu robu. ugalj. kao i robu sa manama. kao i prema vremenu čuvanja. III . nego i prema tome čuva li se roba u zatvorenom ili u otvorenom skladištu. prima javno skladište uz posebnu izjavu ostavioca. staklo. špeditera ili ma od koga posrednika. odvojeno od uslova poslovanja. Roba u zatvorenim koletima smatra se da je ona i onakva kako je deklarisana i skladištar je ne mora provjeravati.

kao i na naplatu troškova vaganja. kao i o drugim činjenicama iz sadržaja potvrde. obaveze u pogledu sporednih radnji. sa podacima iz skladišne knjige. pa čak može robu i prodati na najpogodniji način. te mjera i nalozi ostavioca. koju kod naših skladišta često zamjenjuje obavijest o uskladištenju tereta. S obzirom na prirodu posla. U tom slučaju je potvrđeni nalog istovremeno i dokaz o zaključenju ugovora i potvrda o prijemu robe na uskladištenje. onda ono potvrđuje jedan primjerak naloga i daje ga ostaviocu. bez pristanka ostavioca. potvrda se tom prilikom vraća. Takođe može samoinicijativno popraviti ambalažu.4. 1. skladištar može preduzimati mjere ne čekajući dispoziciju ostavioca. 1. Tako će skladište. Izdavanje potvrde Javno skladište je dužno izdati ostaviocu potvrdu. i kad ostavilac ne odgovori odmah. ako smatra da je to potrebno činiti u korist očuvanja robe. ostavilac. povjerenu mu robu drugome na čuvanje. ona služi kao isprava za podizanje uskladištene robe. odmah tražiti uputstvo ostavioca. Od skladišne knjige treba razlikovati knjigu skladišnice. Roba se čuva do isteka ugovorenog roka.3. Čuvanje robe Javno skladište je dužno da čuva povjerenu mu robu pažnjom dobrog privrednika i u stanju u kakvom je primljena. Ako javno skladište izda skladišnicu. Stoga je skladištar dužan voditi nadzor nad robom. propadne ili ošteti. podaci o robi koja se prima na uskladištenje. odnosno vlasnik ima pravo podići robu i prije isteka roka uz obavezu da naknadi štetu skladištu. Skladištar ne može predati.naplatu naknade za usluge po tarifi prema nađenoj težini. ako postoji opasnost da se roba pokvari. uslovi smještaja. Potvrda. U tu se knjigu unosi ime i adresa ostavioca. Podaci se u skladišnu knjigu unose prema dispoziciji i drugim informacijama dobijenim u toku prijema robe.2. odnosno u stanju koje je utvrđeno ugovorom. Ako to interesi ostavioca zahtijevaju. kao dobar privrednik. O svim preduzetim mjerama skladištar je dužan izvijestiti ostavioca. Nadalje. ili tražiti novu dispoziciju. odgovarao bi i za slučajnu propast i oštećenje robe (član 715 ZOO). Skladište nema pravo zahtijevati od ostavioca da preuzme 158 . a u nekim slučajevima predlagati ostaviocu potrebne mjere. U hitnim slučajevima. Ako je skladišno preduzeće uvelo nalog kao formular ugovora. treba da preduzme odgovarajuće mjere radi očuvanja robe i ne čekajući to uputstvo. Ako bi to učinio. Vođenje skladišne knjige Javno skladište je dužno da vodi skladišnu knjigu sa podacima o ostaviocu i o robi. odnosno obavijest služi kao dokaz o prijemu na smještaj i čuvanje u njoj navedene robe. 1. dan prijema robe. skladišno preduzeće.

Po isteku roka čuvanja. 3 ZOO). 1.7.robu prije ugovorenog. Ako to traži ostavilac. Ovo se naročito odnosi na slučaj kad robu prima od vozara ili od špeditera.6. 1. uslovima poslovanja predviđenog roka. I bez posebnog naloga. Pregled robe Javno skladište je dužno da dopusti ostaviocu i drugim licima koja on ovlasti da pregleda uskladištenu robu.9. tj. ili ako to ostavilac po njegovu pozivu ne bi mogao na vrijeme učiniti. od rizika koje stranke utvrde ugovorom. odnosno. a rizici ne budu precizirani.8. Osiguranje robe Javno skladište je dužno da osigura robu od rizika za koji postoji obavezno osiguranje. zakonskog ili ugovorenog. Istim osobama mora dozvoliti i uzimanje uzoraka. No. Očuvanje prava ostavioca Javno skladište mora da preduzme radnje za očuvanje prava ostavioca. Bude li ugovorom samo utvrđena obaveza skladištara da stvari osigura. Prodaja robe u kvaru Ako se na uskladištenoj robi dešavaju neotklonjive promjene usljed kojih postoji opasnost da će se ona pokvariti. 1. Prodaju mora izvršiti “na najpogodniji način”. dužno je da osigura robu i za slučaj oštećenja ili propasti stvari.5. skladištar je dužan da izvrši osiguranje od uobičajenih rizika (član 732 ZOO). Izdavanje robe Postoji dužnost skladištara da izda robu ostaviocu po isteku roka. 159 .10. skladištar je dužan da traži uputstvo ostavioca. 1. na trošak i rizik ostavioca. Ne dobije li uputstvo blagovremeno. odnosno na zahtjev ostavioca i prije toga. 1. Prethodno je dužan da o tome obavijesti ostavioca. Postupanje po nalogu Skladištar je obavezan da postupa po nalogu ostavioca i preduzima radnje koje su naređene nalogom. odnosno ovlašćenom licu u onakvom stanju u kakvom ih je primio. vodeći računa o interesima ostavioca (član 731. Zakon predviđa da je skladištar dužan čuvati povjerenu mu robu godinu dana. skladištar mora preduzeti uobičajene radnje u vezi sa robom. ako rok čuvanja nije ugovoren. st. skladištar je ovlašten da robu proda na javnoj prodaji. Stvari primljene na čuvanje skladištar treba da vrati ostaviocu. skladištar je dužan da robu proda sam. 1. uključujući i one koje su predviđene uslovima poslovanja.

Predaja robe i dokumenata Ostavilac je dužan da preda robu za koju je sklopio ugovor (dao dispoziciju) na smještaj i čuvanje. Troškove uobičajenog pregleda snosi primalac robe. 2. pregled se vrši na uobičajeni način. a ako je na robu izdata skladišnica . odnosno donosiocu potvrde. Ovo je posljedica njihovog prava da miješaju primljenu robu. uvidom u spoljnje stanje robe i pakovanja. Dužan je. ne moraju izdavati istu robu. 2.donosiocu skladišnice. “smatra se da je roba uredno 160 . Uskladištena roba se izdaje ostaviocu. Obaveze ostavioca 2. primalac mora “odmah” da sačini reklamaciju i da o nedostatku obavijesti skladištara. Specijalna skladišta. Skladištaru se moraju uručiti i propisani administrativni dokumenti. Upozorenje na mane Skladište je dužno da upozori ostavioca na mane ili na prirodna svojstva stvari.1. smatra se da odustaje od ugovora i snosi za to odgovornost. Ne mora za to tražiti pristanak ostalih ostavilaca čije su stvari smiješane (član 734 ZOO). da izjavi kolika je vrijednost robe (član 730 ZOO). Kada je nedostatak vidljiv.2. Uz robu ostavilac je dužan da preda skladištu potrebne dokumente. Ako su zamjenljive stvari pomiješane. 1. naročito kad je dao nalog za otpremu ili prijem robe od vozara. Ukoliko se provjerom utvrde nedostaci.skladištar može primiti obavezu i da poboljša stanje tih stvari. ako bi usljed toga moglo doći do štete na robi. ukoliko on to traži. U slučaju da s razlogom posumnja u osobine stvari. nego robu iste vrste i kvaliteta. Ne učini li tako. troškove postupka snosi skladištar. Ako ništa posebno nije ugovoreno. Izdaje se ista roba koja je predata na uskladištenje.11. Pregled robe pri prijemu i reklamacija Prema izričitoj zakonskoj formulaciji “primalac robe dužan je robu pregledati u trenutku njezina preuzimanja” (član 738 ZOO). ostavilac je obavezan da pruži sva potrebna obavještenja o robi. kao i na neispravnu ambalažu. Prilikom predaje robe na uskladištenje. takođe. skladištar opšteg tipa može iz tih smiješanih stvari izdvojiti i predati ostaviocu njegov dio. Ako to ne učini. Na te nedostatke skladište je dužno upozoriti ostavioca čim ih je opazilo ili ih je kao dobar stručnjak moralo opaziti (član 731 ZOO). primalac može zahtijevati i provođenje svih drugih potrebnih postupaka kontrole robe. silosi i elevatori. Tada mora da izda robu u stanju u kojem roba treba da bude prema ugovoru.

kao što su izdaci za utovar i pretovar. Po drugom sistemu skladište je dužno da obavlja svoje poslove s pažnjom dobrog privrednika (član 714 ZOO) i odgovara ako nije tako 161 . prema ovom shvatanju odgovornost skladištara je objektivna. manjka. I posljedice propuštanja blagovremene i sigurno date reklamacije su izjednačene sa onima koje možemo naći kod ugovora o prodaji: “smatra se da je roba uredno primljena” (član 738. pa i za onu robu koja je za vrijeme uskladištenja oštećena. Odgovornost skladištara Odgovornost skladištara je zasnovana na njegovoj krivici. skladište odgovara za robu uvijek. dužan je da plati korisnik i prije preuzimanja robe (član 736 ZOO). Da zaključimo.primljena” (član 738. i u tom pogledu važe opšti propisi. Takva odredba važi samo ako na nju pristane treće lice. Pokvarljiva roba može biti i neposredno prodata. Kad se radi o neizvršenju radnji koje nemaju karakter čuvanja robe. U pogledu određivanja odgovornosti skladišta za smještenu robu postoje dva sistema. odgovornost se ravna prema opštim pravilima obligacionog prava. uništena ili pokvarena. Plaćanje usluge Naknadu plaća stranka koja je izdala dispoziciju. Značenje ovog termina isto je kao i kod prodaje. ili uslijed propusta ostavioca i rđavog pakovanja koje se nije moglo primijetiti. Skladište treba da dokazuje te okolnosti. 3 ZOO). Ostavilac može u dispoziciji označiti da naknadu plati i neko treće lice. iz dobivene cijene naplatiti svoja potraživanja. Ako korisnik ne plati naknadu za usluge i ne podmiri ostale troškove o roku. ili oštećenja. Rok za reklamiranje skrivenih nedostataka je sedam dana od momenta preuzimanja. Usluge se plaćaju na osnovu fakture skladišta. st.ODGOVORNOST STRANAKA 1. 2 ZOO). izgubljena.3. Oslobađa se odgovornosti samo ako je do štete došlo uslijed neotklonjive sile. a može biti i drukčije ugovoreno. st. IV . obaveza ostaje na ostaviocu. Neke troškove. Pitanje eventualne naknade štete ostaviocu rješava se odvojeno. Po pravilu.. ako dođe do: gubitka. ili uslijed prirodnih svojstava robe. 2. subjektivna je. skladištar može na osnovu zakonskog prava zaloge i pridržaja robu prodati na javnoj prodaji i. plaća se prilikom izdavanja robe ostaviocu. Eventualni ostatak stavlja se na raspolaganje korisniku. carinu i sl. Sankcionisanje propusta vezanih za dužnost i čuvanje robe podvrgnuto je nekim specifičnim rješenjima. Naknada se plaća za izvršene radove i usluge. U suprotnom. kvara. Po jednom. Reklamacija na skrivene nedostatke mora se dati “na pouzdan način”. odnosno primaocu. za osiguranje.

umanjenja ili oštećenja robe za vrijeme njenog čuvanja. uslijed nepotpunih ili nejasnih oznaka na robi ili u dispoziciji. 162 . Ako bi došlo do propasti. skladištar odgovara za slučajnu propast i oštećenje stvari i onda kada ju je upotrebljavao bez dozvole (član 716 ZOO). Prihvaćeno je. ili otkloniti. a smatra se da je skladište krivo što kao dobar privrednik nije preduzelo potrebne mjere koje bi dovele do otklanjanja. Jasno je. načelo odgovornosti za krivicu. ako dokaže da je uzrok štete bila neka okolnost koja se da kvalifikovati kao: viša sila. uslijed normalnog i manipulativnog kala. Skladište snosi odgovornost i za rad ljudi koji za njega obavljaju posao. nesretnih slučajeva. Dakle. st. najprije. zbog čega je propušteno da se preduzmu odgovarajuće mjere i uobičajena manipulacija. Ipak. ili do umanjenja štete. te neispravnom ambalažom”. ili je uzrokovana krivicom ostavodavca. Ona postoji. uslijed unutrašnjih mana koje se na robi nisu mogle uočiti. kao i uslijed svih pojava i događaja na koje skladište nije moglo imati uticaja pod normalnim okolnostima ili po njihovoj prirodi. a skladištar je za to odgovoran. Za težinu robe skladištar odgovara izuzetno. ako dokaže da bi do propasti ili oštećenja stvari došlo i da je on postupao u skladu sa ugovorom (član 717 ZOO). skladištar naknađuje štetu do stvarne vrijednosti robe. tj. skladištar neće ni u ovakvoj situaciji odgovarati za slučajne štete. ako se na to posebno obavezao. da postoji slučaj. on mora da dokaže i postojanje nekog od konkretnih uzroka štete navedenih u zakonu. Prema članu 731. kao i za štete koje nastanu uslijed rđavog funkcionisanja tehničkih sredstava. osobina robe ili radnja imaoca prava. Pored odsustva svoje krivice. 1 ZOO “skladištar odgovara za štetu na robi osim ako dokaže da je šteta uzrokovana uslijed okolnosti koje se nisu mogle izbjeći. Osim što ne odgovara za štetu do koje je došlo uslijed više sile. kao i kad je robu vagao prilikom prijema. Tada se odgovornosti može osloboditi. ali samo kao osnovni model. Primjenom pravila o ostavi mogu se utvrditi i dva slučaja objektivne odgovornosti skladištara za štete na robi. dakle. mjera i naredaba vlasti. pa i izgubljeni dobitak ostavioca (član 733 ZOO). skladište ne odgovara ni za štetu nastalu: uslijed prirodnih svojstava robe. manama ili prirodnim svojstvima robe. a to značajno otežava njegov položaj. Drugo. da skladište ne odgovara ni za druge štete koje bi nastale uslijed krivice ili nemarnosti ostavioca. Ova blaža odgovornost prihvaćena je i u našem pravu. Ako je šteta prouzrokovana namjerno ili krajnjom nepažnjom skladištar naknađuje svu štetu. U pogledu količine skladište odgovara samo za broj komada. prirodnih pojava.uradilo. onda kada skladištar bez pristanka ostavodavca ili bez nužde povjeri drugom čuvanje robe (član 715 ZOO). ni otkloniti ni pored redovne pažnje. skladištar se ne može osloboditi odgovornosti dokazujući da se ponašao pažnjom dobrog privrednika. Teret dokazivanja je na skladištaru.

Odgovornost ostavioca Za neizvršenje ili neuredno izvršavanje svojih obaveza ostavilac odgovara prema opštim pravilima obligacionog prava. količina. Pojam i značaj skladišnice U osnovnu djelatnost javnog skladišta. Kao hartija od vrijednosti. A to znači da se njegov položaj razlikuje zavisno od toga da li je u pitanju nenovčana ili novčana obaveza. Tada ostavilac. skladišnica nije prosta isprava o uskladištenju robe . zatim naziv skladišta i datum upisa (član 741 ZOO). U oba dijela upisuje se broj skladišnice i podaci iz matične knjige koje potpisuje skladištar. Sastoji se iz dva dijela: iz priznanice i založnice ili varanta (Warrant).skladišni list. a prenosom njenih pojedinih dijelova prenose se i prava sadržana u tim hartijama: pravo svojine ili pravo zaloga na robi. oznaka. o vremenu skladištenja. o osiguranju robe. U tome je. vode matičnu knjigu skladišnica (registar). o robi (naziv. pored primanja robe na smještaj i čuvanje. upravo. Stoga. Skladišnica se izdaje samo onom ostaviocu koji je zatraži. podaci za određivanje njene vrijednosti). Za tačnost podataka jamči javno skladište.SKLADIŠNICA 1. V . možemo ubrajati i izdavanje skladišnice (skladišnog lista). kvalitetu. Skladišnica je hartija od vrijednosti. količinu i kvalitet robe. o carini. To je isprava kojom skladišno preduzeće potvrđuje da je robu navedenu u toj skladišnici primilo na uskladištenje. Javna skladišta. Skladišnica je perforirana. koja se bave izdavanjem skladišnica. o troškovima i taksama koje terete robu. suština hartija od vrijednosti. ona cirkuliše u prometu dobara i njena prodaja znači i prodaju robe. To znači da skladište odgovara za štetu koja bi proizašla za nekoga ko bi preuzeo ma kakve radnje oslanjajući se 163 . a skladište koje je ovlašćeno da izdaje skladišnice dužno je da je izda na zahtjev ostavioca. o magacinu gdje je roba smještena. Za zakašnjenje u plaćanju ostavilac duguje zateznu kamatu. U prvoj grupi slučajeva posebno treba istaći posljedice propusta obaveze obavještavanja skladištara o svojstvima i vrijednosti pošiljke. ne samo da gubi pravo na naknadu štete koju je sam pretrpio nego i duguje naknadu za sve štete koje skladištaru budu prouzrokovane uslijed toga što nije znao osobine i vrijednost stvari. U matičnu knjigu unose se podaci o ostaviocu.2. Bitno je da garancija važi i za vrstu. vrsta. iz koje se mogu iskinuti pojedine skladišnice. obilježja. onda je pravo raspolaganja robom inkorporirano u skladišnicu i bez nje se to pravo ne može ostvarivati ni prenositi. Ko ima skladišnicu ima pravo zahtijevati da mu se preda roba navedena u njoj. Kad je izdata skladišnica.

Ako je na ime. Priznanica ide sa robom. i to kako cijela tako i njeni odvojeni dijelovi. davanje zajma na podlozi robe). izdaje cijelu skladišnicu . Ako je već dobio skladišnicu za svu robu. a vratiti cijelu skladišnicu. koje time stiče pravo na robi onako kako ih je imao i ostavilac. sa eventualnim ograničenjem za iznos za koji je roba založena. držalac priznanice pravo na robu. Kad su predate na uskladištenje zamjenjive stvari. Ekonomski značaj skladišnice je u mogućnosti trgovanja. a ne jedan njen dio. značaj je i u mogućnosti dobijanja realnog kredita prenosom varanta. Skladište. i prema tome je prenos drukčiji. S obzirom na njihove različite funkcije u robnom prometu. Skladišnica može glasiti na ime ili “po naredbi”.priznanicu i založnicu. pa se prodaja robe obavlja stvarno indosiranjem skladišnice ili i same priznanice. Prema tome. Nadalje. ne mora se prenos upisavati na oba dijela. Stoga skladištar može. te se na osnovu nje stiče pravo raspolaganja uskladištenom robom. ostavilac može tražiti da skladištar podijeli robu na određene dijelove. prenosi se cesijom. Indosiranje skladišnice znači prenos prava raspolaganja robom koja je u njoj upisana. Pri tom valja imati na umu kod indosiranja same priznanice da je pravo raspolaganja robom ograničeno pravom zaloge 164 . ako se varant nalazi u trećim rukama. provjeravati tačnost podataka o robi iz dispozicije.na te podatke (na primjer: kupovanje robe. može zahtijevati od skladišta to isto. pa da mu izda za svaki taj dio zasebnu skladišnicu. Indosiranjem se prenose sva prava iz priznanice i iz varanta na treće lice (na indosatara). Izdavanje i prenos skladišnice Skladišnica i svaki njen dio ponaosob su robne hartije od vrijednosti i mogu se prenositi zajedno ili odvojeno. ostavilac može tražiti da mu se i bez podjele robe izda skladišnica samo za neki dio tih stvari. dovoljno je i ako se prenos upiše samo u priznanicu. potpisuje izjavu o prenosu i navodi datum prenosa. a skladišnica “po naredbi” prenosi se indosmanom. Svaki dio skladišnice ima svoju posebnu funkciju i pravnu važnost. Indosiranje se vrši na taj način što imalac skladišnice “po naredbi” na poleđini ispisuje ime onoga na koga prenosi skladišnicu. To znači da potpuno pravo raspolaganja robom ima onaj koji drži u rukama oba dijela skladišnice. pravo raspolaganja robom može biti ograničeno založnim pravom utvrđenim varantom. Onome ko daje kredit na podlozi robe za koju je izdata skladišnica indosira se varant na iznos kredita. Roba se može prodavati prodajom skladišnice. Svaki držalac pojedinog dijela skladišnice ima samo ona prava koja proizlaze iz toga dijela: držalac varanta ima pravo zaloga za upisani iznos. Založnica utvrđuje pravo zaloge na uskladištenoj robi za iznos koji je na njoj označen. po pravilu. i svaki dio skladišnice može se prenositi odvojeno. 2. Dalje. Kad se prenosi cijela skladišnica. kada izdaje skladišnicu.

mora isplatiti sumu za koju je roba založena i kamatu do dospjelosti varanta.prenos ne vrijedi. može tražiti da se prenos na njega upiše u registar skladišta i skladište je dužno da to učini. koji ima založno pravo po varantu. Dalji prenos varanta. moglo bi doći do zloupotreba. Ona se isplaćuje imaocu založnice i time se založnica otkupljuje. 3. onaj koji je podigao protest. kome je založena. te nije u rukama imaoca priznanice. Stoga je potrebno. kao i priznanice. imalac priznanice. Javno skladište može robu izdati samo onom ko podnese oba dijela skladišnice. Međutim. onaj na koga je prenesena založnica mora odmah obavijestiti skladište o prvom prenosu založnice. pošto javno skladište ima prvenstveno pravo zaloga. prodaje i uskladištenja. Iz tih razloga. i za koji je iznos založena. dan dospjelosti duga i datum izdavanja. kad je varant prenesen na koga drugog. ili onaj kome je založnica predata. vrši se jednostavno indosamentom i nije vezan za ove formalnosti. a zatim se isplaćuje dug imaocu varanta. od onih na koje je varant bio prenošen prije nego na njega. založnica se ne može prenositi indosamentom. roba bi se mogla izuzeti sa skladišta na osnovu priznanice. Na varantu i u skladišnu knjigu ubilježava se: za koju je sumu roba založena. izgubi to pravo prema novom sopstveniku koji je robu kupio bez ikakvih tereta. Ispusti li se ma šta .imaoca varanta. Protest i amortizacija skladišnice Ako varant nije na vrijeme isplaćen. 165 . Upisivanje u skladišnu knjigu (registar) potrebno je da bi skladištar znao za zalogu i da bi prilikom izdavanja robe mogao pravilno postupiti. Skladištar je dužan da to upiše u skladišni registar. ipak. Kad toga ne bi bilo. upisati taj prenos i u priznanicu da se zna da je roba založena. Pored navedenog. Protest i pravo regresa ostvaruju se po postupku predviđenom za mjenicu. ima pravo potraživanja od prenosilaca (regresnih dužnika). Tek poslije toga može zahtijevati isplatu od prenosilaca kao regresnih dužnika.imaoca varanta. Imalac založnice. upis prvog samostalnog prenosa varanta u priznanicu omogućava imaocu priznanice da se sa vlasnikom varanta sporazumije o eventualnoj isplati duga. No. To je mjera za zaštitu založnog povjerioca. na založnici i u registar. svaki onaj ko primi ma koji ovaj dio. a da na založnici konstatuje da je taj upis izvršen. Iz prodajne cijene podmiruju se najprije troškovi protesta. a na varantu još i potpis indosanta. U tom slučaju. Ako se imalac varanta ne bi mogao podmiriti. Novac se može položiti i javnom skladištu za račun založnog povjerioca . ima pravo zahtijevati prodaju založene robe po proteku osam dana od dospjelosti potraživanja (član 747 ZOO). a da povjerilac. priznanicu ili založnicu. za razliku odgovara ostavilac. uz koju kamatu. Bez ubilježavanja na priznanici. može zahtijevati da mu se izda roba. Ova operacija ponovo ukazuje na opravdanost formalnosti za upis prvog zalaganja robe u priznanicu i u skladišnu knjigu. pošto je u toku regresnog postupka isplatio potraživanje upisano u založnici. ali po pravilima građanskog prava. Ako varant nije bio prenošen. kad se varant prvi put sam prenosi. Upis tih podataka je odlučujući za pravnu važnost prenosa. imalac varanta je dužan to utvrditi protestom kod suda.

166 . Postupak vodi sud. ako takav tražilac da potpuno obezbjeđenje za eventualno potraživanje založnog povjerioca kao i sopstvenika robe. pa čak ni sa cijelom skladišnicom. da se javi sudu u roku od 60 dana. Ako se neko pojavi. Sud objavljuje pokretanje postupka za amortizaciju i poziva svakog ko eventualno drži u rukama takvu skladišnicu. sud može dozvoliti da se roba preuzme iz skladišta. Na taj se način sprečava skladište da izda robu onome ko bi se javio sa priznanicom. sud donosi odluku o amortizaciji. O pokretanju postupka sud obavještava javno skladište. Ukoliko se niko ne javi. koje je dužno da o tome stavi zabilješku u skladišnu knjigu pored upisa robe na koju glasi skladišnica. I prije donošenja odluke. Takav se imalac upućuje sudu da raspravi zakonitost svoga prava na skladišnicu.Izgubljena skladišnica ili njen dio amortizuju se po posebnom postupku. na molbu lica koje traži amortizaciju. ili njen dio. upućuje se na spor o pravu vlasništva.

u svoje ime a za račun komitenta (nalogodavca).DIO TREĆI UGOVORI O ORGANIZOVANJU PREVOZA I PREVOZU STVARI GLAVA PRVA UGOVOR O ŠPEDICIJI (OTPREMANJU) I . otpremništvu. Nekada će biti potrebno da špediter samo neke pravne radnje (npr. kao i da obavi ostale uobičajene poslove i radnje”. Prema našem zakonu. ne u svoje ime. “radi prevoza stvari zaključi u svoje ime i za račun nalogodavca ugovor o prevozu i druge ugovore potrebne za izvršenje prevoza. organizacija prevoza obuhvata otpremu odnosno dopremu stvari po principu “od vrata do vrata” ili “od skladišta do skladišta”.POJAM. Prema tekstu Zakona o obligacionim odnosima. Najčešće. a komitent se obavezuje isplatiti naknadu (ZOO. Špediter je “arhitekta” prevoza stvari. kao zastupnik s tim što se to mora izričito ugovoriti. ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI 1. što se može vidjeti kod izlaganja o bitnim elementima tih ugovora. 167 . On djeluje u svoje ime a za račun komitenta. svoga nalogodavca. Zato se u nekim pravima špediterski ugovor podvodi pod ugovor o komisionu. Iz teorijskog i legislativnog poimanja ugovora o špediciji jasno slijedi da je osnovni sadržaj posla špedicije i poslovne djelatnosti špeditera u organizaciji prevoza stvari. obično. otpravljanju) u teoriji se. Pojam ugovora o špediciji određuje pravni položaj špeditera. tj. član 827). definiše kao ugovor kojim se špediter (otpremnik) obavezuje da. Pojam ugovora Ugovor o špediciji (otpremanju. odnosno podvrstu komisiona (francusko. Radi. Razlika između špeditera i komisionara jeste u samoj prirodi poslova i radnji koje oni obavljaju u pravnom prometu. oba djeluju u svoje ime a za račun drugoga. ugovorom se može predvidjeti da špediter djeluje. član 827). rusko i donekle švajcarsko). nego u ime i za račun svoga nalogodavca (ZOO. ugovorom o špediciji obavezuje se špediter da. carinjenje) obavi kao zastupnik (agenturna klauzula). Isti je pravni položaj špeditera i komisionara. izvrši organizovanje otpreme ili dopreme stvari te obavi druge uobičajene poslove i radnje uz naknadu. otpremi odnosno dopremi stvari. dakle.

Zakonom o obligacionim odnosima regulisan je ovaj ugovor u cjelini (član 827846). zadržavanje robe ili čak zapljenu robe u slučaju da se ne udovolji nekom propisu. kao poseban i samostalan ugovor. ugovor o špediciji je poseban i samostalan nominatni ugovor (njemačko.postaju sve komplikovaniji. špediter organizuje zbirni prevoz stvari (zbirna špedicija). ugovor o špediciji je vrsta agencije (agency). Da bi ostvario svoj osnovni cilj . Značaj špedicije Špedicija je uslužna djelatnost i sastoji se u stručnoj organizaciji prevoza stvari. naročito u međunarodnoj razmjeni. plaćanje kazni i penala. U vezi s tim je i primjena raznih tarifa i beneficija. ugovor o špediciji je posebna vrsta ugovora o komisionu (francusko. poljsko). 3. predaje na prevoz i carinjenja do preduzimanja sanitarnih mjera i izbora puteva prevoza . tražila da se pojavi subjekt u prometu robe. Svjetska organizacija špeditera (FIATA) usvojila je autentične tekstove ovih isprava. kako u jednoj zemlji tako i između raznih zemalja. nije regulisana niti unificirana međunarodnim konvencijama. Veliki značaj imaju unificirana pravila i sadržaji koji se nalaze u špediterskim ispravama. Prilikom transporta stvari. Stvari se prevoze: vagonskim pošiljkama. na ovaj ugovor 168 . rusko) i po trećem sistemu. 2. preferencijala i refakcija. suvozemnih i drugih. ekonomski i tehnički . Putevi prevoza postaju sve mnogobrojniji. Dokumenta koja se naročito koriste u međunarodnoj špediciji su ova: špediterska potvrda (FCR). u koji spada i naše pravo. Sve to treba da zna onaj koji otprema stvari.iznalaženje najpovoljnijih uslova za povjerenu mu organizaciju prevoza stvari. Izbjegao. posljednja 1968. na prvom mjestu između trgovine i saobraćaja. mađarsko. postigao istovremeno njihovu zaštitu i sniženje troškova transporta. da bi iskoristio razne olakšice (povlastice) i organizovao prevoz stvari što sigurnije.željezničkih. Pojavila se kao nužan rezultat podjele rada u prometu roba. Poznato je da na transport djeluju dvojaki faktori: stimulativni i restriktivni. koji je karakterističan za anglosaksonsko pravo. U slučaju pravne praznine. eventualno. Bilo je izrađeno nekoliko konvencija. jeftinije i brže. prekomorski prevoz se obavlja na osnovu grupne teretnice. Pravni izvori Špedicija. koji obezbjeđuje organizaciju prevoza robe. organizuju se maršrutni vozovi. U posljednje vrijeme se naglo razvila jer je sve veća cirkulacija dobara. potrebno je poznavanje mnogobrojnih propisa i poslovnih običaja koji se tiču niza radnji počev od pakovanja. ali njena pravila imaju snažan uticaj na poslovnu praksu. a uslovi prevoza . špediterska transportna potvrda (FCT).U uporednom pravu postoje tri sistema regulisanja špedicije: po prvom. po drugom sistemu.pravni. špediterski konosman (FBL) i špediterska skladišna potvrda. za razliku od transporta. kamionski karavani. pomorskih. godine koja nije usvojena.

772). član 829. Tehnika zaključivanja ovoga ugovora je ista kao i kod ostalih. ugovor o špediciji se može zaključiti i prećutno. 175 Njihova primjena može se izričito ili prećutno ugovoriti zašto je dovoljno da je komitent znao ili morao znati da špediter djeluje isključivo na osnovu opštih uslova poslovanja. Ako se ne daju u pisanom obliku onda za zaključenje ugovora važe opšta pravila obligacionog prava. potrebno da su opšti uslovi poslovanja bili poznati komitentu u vrijeme zaključenja ugovora. Draškić dr Mladen. Dispozicija je u obliku standardizovanog obrasca (formulara) koji štampa špediter i sadrži potrebne rubrike vezane za stvari koje se otpremaju. Može se zaključiti na bilo koji način. ipak. promocijom i propagandom. putem ponude i prihvata. naročito jača. ona se pravno ima smatrati prihvatom ponude. tada ima karakter ponude. Ugovor se. a pretpostavlja se da su mu bili poznati ako su objavljeni na uobičajen ili propisan način. U našem pravu. Zaključivanje ugovora U našem pravu. Većina autora smatra da je. Značajan izvor prava su i opšti uslovi poslovanja špeditera koje donose grupacije špediterskih organizacija ili trgovinske komore. ugovor o špediciji je neformalne prirode jer zakon ne traži obaveznu pismenu formu ugovora.cit. može imati značaj ponude 176 ili prihvata ponude. mada ima mišljenja da oni spadaju u domen objektivnog prava. II .str. U poslovnoj praksi je uobičajeno. smatra zaključenim kad špediter primi dispoziciju. 387.ZAKLJUČIVANJE I BITNI ELEMENTI UGOVORA 1. u slučaju da špediter primljenu dispoziciju (ponudu) odmah ne odbije.cit. bez prethodne ponude špeditera. op. da se ponuda i prihvat kod ugovora o špediciji daju u pisanoj formi. pa čak i uputstva ako je data nakon zaključenja ugovora.se primjenjuju odredbe zakona koje se odnose na ugovor o komisionu. 169 . te davanjem savjeta zainteresovanim subjektima. na čemu insistiraju i opšti uslovi poslovanja. op.str. Oni to čine poslovnim komunikacijama. 330. odnosno trgovinskom zastupanju. Opšti uslovi su autonomni izvor prava i primjenjuju se po volji ugovornih stranaka. način otpreme. Dakle. takođe. Ugovor se najčešće zaključuje tako što komitent dostavlja špediteru dispoziciju. a shodno i pravila o nalogu (ZOO. Ukoliko je šalje komitent. preduzimaju poslovne aktivnosti na pojačavanju akvizicije komitenata. I u oblasti špedicije postoje odnosi konkurencije u kom smislu špediterska društva. a između stranaka već postoji 175 176 O različitim shvatanjima vidjeti: Đurović dr Radomir. mjesto. vrijeme i drugo. Ako je dispozicija data na osnovu ponude špeditera. dispozicija. Radi lakšeg i bržeg zaključivanja ugovora špediter svojim poslovnim partnerima unaprijed šalje kompletne setove tih obrazaca.

Na tim potvrdama mogu se štampati opšti uslovi poslovanja špeditera. što se redovno čini. predstavljaju vjerodostojne isprave za sva plaćanja putem dokumentarnog robnog akreditiva.Šogorov dr Stevan. pošto učestvuje 177 Vilus dr Jelena – Carić dr Slavko . Špediterske isprave Na zahtjev komitenta. a poslije zaključenja ugovora o špediciji. januara 1988. s tim što špediter može staviti primjedbe na robu i ambalažu. mjesto prijema. tako da se ujedno rješava i pitanje primjene opštih uslova na konkretni ugovor o špediciji. op. 170 . Ukoliko komitent mijenja svoj nalog on mora vratiti špediteru original potvrde. uz prezentaciju mišljenja. kao i na obavljanje svih usluga špedicije za jednog komitenta i važi do opoziva odnosno otkaza (generalni nalog).generalni ili okvirni ugovor o pružanju špediterskih usluga. 2. pa komitent shodno tom ugovoru izda dispoziciju (ZOO. špediterski konosman za kombinovani transport (FBL) koji je takođe sastavila FIATA (novi tekst se primjenjuje od 01. prevoznom putu i načinu prevoza. ne samo da je roba primljena na otpremu nego i da je špediter zaključio ugovor o prevozu te da je robu predao na prevoz. Špediterska transportna potvrda (FCT) ima veći značaj jer predstavlja dokazno sredstvo. I na ovoj potvrdi špediter može upisati svoje primjedbe koje se odnose na “spoljnje stanje” stvari i ambalažu. mjesto opredjeljenja i ime adresata te oznaku vrste i količine robe.cit. pored podataka koje sadrži prethodna potvrda (FCR). Dispozicija se može odnositi na vršenje jedne ili više tačno određenih špediterskih usluga (specijalni nalog). Ovaj špediterski dokument ima osobine hartije od vrijednosti i daje mogućnost trgovine stvarima datim na otpremu (prenos prava na njima) te predstavlja vjerodostojnu ispravu kod plaćanja dokumentarnim robnim akreditivom. U međunarodnoj špediciji prilikom kombinovanog prevoza stvari koristi se. član 42). ali još uvijek nedovoljno. U praksi se najčešće koriste špediterska potvrda i špediterska transportna potvrda. sadrži informacije o prevoziocu. Zato ova potvrda. mada u pogledu špediterske transportne potvrde postoje i drugačija 177 U poslovnoj praksi značajno je to: obje potvrde. Ona predstavlja dokazno sredstvo da je roba primljena na otpremu u “naizgled dobrom stanju”. Potvrda sadrži: ime komitenta. Špediterski konosman pojačava odgovornost samog špeditera jer on preuzima odgovornost za rad transportera što je veoma značajno kod kombinovanog prevoza. ugovora o špediciji. Špediterska potvrda (FCR) se izdaje nakon što je špediter primio stvari od komitenta. a ne predstavljaju hartije od vrijednosti. Te isprave predstavljaju pravne instrumente za regulisanje odnosa između komitenta i njegovih poslovnih partnera. Obje potvrde su autorizovane od strane FIATA. a neke predstavljaju i hartije od vrijednosti. 510.). špediter može izdati određene isprave. str.

a ako nema ni toga cijenu određuje sud (ZOO. su stranke. Špediter obavlja i transportne usluge (potpuna špedicija). zastupstava. repromaterijal) već prodali određenom kupcu ili kupcima. zaključivanje ugovora o kontroli kvaliteta. Naknada (provizija) predstavlja cijenu špediterovih usluga.više prevozilaca. sortiranje. tarifom ili drugim aktom špeditera. U ekonomskom smislu. Predmet ugovora o špediciji su pravne i fizičke radnje koje špediter preduzima u cilju prijema. odnosno dopremu određenih stvari. Tu spadaju ove radnje: zaključivanje ugovora o prevozu sa prevoziocem ili prevoz robe od špeditera. Stranke kod ugovora o špediciji su komitent i špediterska organizacija (špediter). Pitanje subjekta odgovornosti se znatno pravno pojednostavljuje time što se sva odgovornost zasniva na jednom dokumentu. Voljom stranaka mogu se odrediti i drugi sastojci ugovora kao bitni. Komitent ili nalogodavac je lice koje angažuje špeditera da za njegov račun izvrši otpremu. Ona može biti određena ugovorom. Savremena organizacija rada špediterskih društava je takva da se špediterska djelatnost kombinuje sa prevozom. zaključivanje ugovora o uskladištenju ili samo skladištenje stvari ako špediter ima vlastita skladišta. 3. sirovine. Podjela špediterskih društava može se izvršiti po raznim kriterijima. špediterskom konosmanu. obavljanje carinskih i drugih radnji (formalnosti). To se postiže i aranžmanima sa špediterima iz raznih zemalja (korespondentima) ili otvaranjem filijala. pribavljanje odgovarajućih dokumenata i isprava. prirode špediterskog posla (domaća ili međunarodna špedicija) te poslovnih običaja koji određuju “ostale uobičajene poslove i radnje”. Poslovima špedicije bave se trgovačka društva koja su registrovana za tu djelatnost. odnosno komitentovog naloga (generalni ili specijalni nalog). predmet špediterske usluge i cijena usluge. i drugo. po prirodi posla. Najčešće se registruju istovremeno i za domaću i za međunarodnu špediciju. bez obzira na državne granice i transportna sredstva. na lokalna i centralna. Najčešće su to proizvođači koji su svoje proizvode (gotove proizvode. zaključivanje ugovora o osiguranju. Prema glavnoj špediterskoj djelatnosti dijele se na pomorska ili lučka i kontinentalna. presortiranje. član 839). Ugovorom se može predvidjeti jedinstven iznos koji 171 . pretovar ili istovar stvari. Bitni elementi ugovora Bitni elementi ovoga ugovora. prevoza i predaje stvari. utovar. špedicija spada u uslužnu djelatnost. a prema teritoriji djelovanja na društva za domaću i za međunarodnu špediciju. zatim. prepakiranje. kvantiteta i drugih svojstava robe. pakovanje. Koje će pravne i fizičke radnje špediter obaviti zavisi od: ugovora sa komitentom. jer savremeni proces rada špeditera zahtijeva da se prati roba na cijelom prevoznom putu.

U svakoj pojedinoj situaciji špediter procjenjuje da li je moguće postupati po uputstvima.obuhvata: naknadu za špediterske usluge uključujući sve troškove učinjene radi izvršenja naloga o otpremanju stvari (forfetni stav).vozarom. nemoguće onda će špediter postupati u svemu “kako to zahtijevaju interesi nalogodavca” (ZOO. Pošto se na ugovor o komisionu primjenjuju pravila o nalogu treba uzeti u obzir i ta pravila (ZOO. Svoje upozorenje je dužan dati bez odlaganja (ZOO. Ako za nove instrukcije nema vremena ili je to. Ova obaveza je opšte prirode i podrazumijeva da se špediter u izvršavanju svojih obaveza pridržava zakona. pak. dispozicijom. postoje odredbe u opštim uslovima poslovanja špeditera. III . član 833).OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1.1. ali može i na drugi način o čemu. sredstvima i načinu prevoza “kao i ostalih uputstava dobijenih od nalogodavca” (ZOO. opštih uslova poslovanja. te da li je moguće dobiti nova (dodatna) 172 . obično. a naročito na one koji ga izlažu većim troškovima ili šteti. nejasna. špediter će tražiti nova (dodatna) uputstva. član 830). Pridržavati se mora uputstava komitenta o putnom pravcu. skladištarom. u svakom pojedinom slučaju. Načelo savjesnosti i poštenja se primjenjuje uvijek kada nisu precizirane određene obaveze špeditera a to se procjenjuje u svakoj pojedinoj situaciji. Obaveza je špeditera da upozori nalogodavca na nedostatke u njegovom nalogu. Obaveze špeditera 1. prvenstveno. te licima koja angažuje neposredno na izvršavanju određenih radnji. Komitent svoja uputstva daje. član 833). član 832). Rad po uputstvima Špediter je dužan izvršiti nalog komitenta i postupati onako kako je njime predviđeno. a za njihovo tumačenje. Uputstva mogu biti data sa većim ili manjim ograničenjima (imperativni ili indikativni nalozi). ugovora i poslovnih običaja. osiguravateljem. Kada su uputstva komitenta nepotpuna. član 751-753). Pažnju dobrog i urednog privrednika špediter treba da manifestuje u izvršavanju svih pravnih i faktičkih radnji i u odnosima sa svim subjektima sa kojim stupa u pravne odnose . značajne su odredbe koje se odnose na naloge u komisionarskom poslu. Postupanje sa pažnjom savjesnog i urednog privrednika Špediter je dužan “u svakoj prilici postupati kako to zahtijevaju interesi nalogodavca i sa pažnjom urednog privrednika” (ZOO.2. 1. Pažnja urednog privrednika se procjenjuje objektivno: špediter djeluje lege artis u skladu sa pravilima objektivnog prava i poslovnim običajima pri čemu uvijek vodi računa o pravilima struke (branše). protivurječna ili se po njima ne može postupati.

kao korisnik prevoza. U slučaju odstupanja od naloga. na ime troškova za izvršenje naloga o otpremanju stvari (ZOO. kao krcatelj. izvrši kontrolu troškova i drugo). i dužan je da ih podmiri. Zatim da u tim ugovorima i svojim faktičkim radnjama zaštiti i obezbijedi ostvarivanje prava komitenta prema tim subjektima (izvrši pregled robe. Špediter je. mora to blagovremeno saopštiti špediteru kako bi on mogao postupiti po uputstvima. ugovor o skladištenju. Kada je špediteru data dispozicija za otpremu ili dopremu stvari. osim ako se ne radi o punoj špediciji. ukoliko komitent želi isključenje pravila o ograničenju odgovornosti prevozioca. U izvršenju otpreme odnosno dopreme stvari on koristi usluge drugih subjekata. skladištara i drugih lica koja angažuje. osiguravatelja. Sa njima zaključuje ugovore jer je špediter organizator (“arhitekta”) svih tih operacija. Stoga. ugovor sa organizacijom za kontrolu kvaliteta i kvantiteta i drugih svojstava stvari. ima se smatrati da mu je dato i ovlaštenje za plaćanje vozarine i drugih troškova koji nastanu. sortiranju stvari i druge. pakovanju. U tom smislu je konstituisano zakonom njegovo pravo na predujam (avans). član 841). najčešće ovlašten da zaključi ugovor sa prevoziocem na uobičajenom tipskom formularu. odnosno čim je moguće po redovnom toku stvari. Odgovara za štetu nastalu i uslijed više sile. ugovore o utovaru ili istovaru. prema opštim uslovima poslovanja. špediter zaključuje ugovor sa osiguravateljem o transportnom osiguranju stvari. primalac ili uopšte. Zakon u prvi plan ističe njegovu obavezu da zaključi ugovor sa prevoziocem o prevozu stvari.3. radiće bez uputstava uz ograničenje da njegovo postupanje bude u skladu sa interesima komitenta. To se procjenjuje u svakoj konkretnoj situaciji. bez odlaganja. Ako sve to nije moguće.uputstva. Osim ugovora o prevozu. Tako se špediter u brodarskom ugovoru može pojaviti: kao pošiljalac. Zaključivanje ugovora za komitenta Špediter pravno djeluje u svoje ime a za račun komitenta. Prilikom zaključenja ugovora sa trećim licima špediter mora voditi računa o izboru prevozioca. Klauzule toga ugovora koje se odnose na ograničenje odgovornosti prevozioca istovremeno obavezuju komitenta. Za slučaj odstupanja od dobijenih uputstava (prvobitnih ili dodatnih) odgovornost špeditera je znatno strožija. sastavljanje zapisnika. špediter je obavezan o tome obavijestiti komitenta. 1. osim ako dokaže da bi se šteta dogodila sve i da se pridržavao datih uputstava (ZOO. 173 . član 833).

prevozno sredstvo i način prevoza špediter će odrediti onako “kako zahtijevaju interesi nalogodavca u datom slučaju” (ZOO. prirodi stvari i drugim okolnostima koje mogu nastati u izvršavanju otpreme odnosno dopreme. U izvršavanju ove obaveze špediter može stvari uskladištiti u svom ili javnom skladištu. instradacija daje mogućnost domaćim špediterima da angažuju domaće prevoznike. Ako je komitent djelimično odredio elemente prevoza.1. U međunarodnoj špediciji. odnosno okolnosti koje se mogu desiti na tom putnom pravcu. nije upakovana ili postoje manjkavosti u pakovanju (s obzirom na vrstu stvari. Čuvanje stvari i zaštita prava Špediter je obavezan čuvati stvari svoga komitenta saglasno ugovoru. Angažovanjem domaćih kapaciteta izbjegavaju se devizna plaćanja. način prevoza i prevozni put) kao i kada stvar nije spremljena za prevoz. kao i druga svojstva. S obzirom na tu obavezu. 174 . ne bi angažovao špeditera. Špediter će izbjegavati prevozni put koji zahtijeva pretovare i druge manipulacije stvarima. 342. Na strani komitenta je obrnuta pretpostavka. Priroda same robe. špediter je dužan na osnovu njih odrediti druge potrebne elemente prevoznog puta ili da ih dopuni. Izbor prevoznog puta (instradacija) Instradacija obuhvata određivanje prevoznog puta. koja je data na otpremu. Izvršavanje ove obaveze podrazumijeva dobro poznavanje prevoznog puta. lomljivost. Špediter može koristiti usluge druge specijalizovane organizacije za izvršenje tih radnji.cit. sredstva i radnu snagu. Ako stvar. Prevozni put. naročito. Prilikom njihovog određivanja on će voditi računa o sigurnosti puta. dužnost je špeditera da na sve to upozori komitenta. brzini i ekonomičnosti prevoza i prirodi stvari koja se prevozi. član 833). zakonska je obaveza špeditera da sam pristupi i otkloni nedostatke (upakuje ili prepakuje robu odnosno pripremi je za transport). op. imaće uticaja na izbor prevoznog puta. U svakom pojedinom slučaju on će kombinovati te elemente da bi prevoz bio najpovoljniji za komitenta.5. Obaveza špeditera temelji se na pravnoj pretpostavci da je on specijalizovan i stručan privrednik za poslove otpreme i dopreme. transportnog sredstva i načina transporta od strane špeditera. No.str. ukoliko bi čekanje da komitent otkloni nedostatke prouzrokovalo za njega štetu. u pravnoj teoriji ima mišljenja da ovaj ugovor 178 sadrži elemente ugovora o ostavi. On to može učiniti i bez posebnog naloga komitenta. administrativno-pravnog režima kod prelaza državne granice i drugo. Obaveza postoji kada komitent nije odredio elemente za transport stvari koje se otpremaju odnosno dopremaju. poznavanje režima saobraćaja i saobraćajnih tarifa. inače. 1.4. sklonost trulenju ili rđanju. ako je 178 Antonijević dr Zoran.

postoji pravna pretpostavka. član 837). u osnovi. po našem pravu. Kada želi osigurati pošiljku. prevoznik ili neko drugo lice. 1. Ako za pojedine pošiljke (robu) postoji obavezno osiguranje. ali se to mora izričito ugovoriti. Koji su to uobičajeni rizici cijeni se s obzirom na vrstu prevoza. Ako ugovorom nisu određeni rizici onda je špediter. skladištaru.6. 1.potrebno pakovanje ili sortiranje stvari te popravak ambalaže. Takvim rezervisanjem prava komitent može lakše i brže ostvariti svoj zahtjev prema trećem licu. dužan da pošiljku osigura od “uobičajenih rizika” (ZOO. špediter je dužan izvršiti osiguranje jer se njegova obaveza zasniva na zakonu. za razliku od nekih drugih (njemačko. Kada je izdata špediterska transportna potvrda (FCT) u njoj redovno stoji klauzula: da li je ili ne špediter u obavezi osigurati pošiljku. U tom smislu on će pribaviti odgovarajuća dokumenta i druga dokazna sredstva (sačiniti na vjerodostojan način zapisnik o manjku ili stanju robe. Špediteru se redovno. 175 . član 835). osim u slučaju kada se stvari skladište u “uobičajeno skladište ili kod uobičajenog preduzeća”. carinske olakšice. kažu: o uskladištenju stvari špediter je dužan obavijestiti komitenta. Obaveza osiguranja od strane špeditera ne obuhvata osiguranje prevoznog sredstva (kasko osiguranje). osim ukoliko nalogom za otpremu stvari preko državne granice nije drugačije određeno (ZOO. Bez izričitog naloga komitenta špediter ne može podnijeti odštetni zahtjev niti voditi spor. što je veoma važno. najčešće. stvari se mogu uskladištiti i na otvorenom prostoru ako je uobičajeno da se tako skladište. nego ih može obaviti sam komitent. prekontrolisati obračun troškova pojedinih usluga). Osiguranje stvari Ova obaveza dolazi u obzir samo kada je izričito ugovorom predviđena (ZOO. Osiguranje obuhvata samo osiguranje pošiljke (kargo) i u tome smislu zakon je izričit.7. U našem pravu. putni pravac i prirodu stvari. ostalim angažovanim licima) u cilju zaštite prava komitenta. Ti poslovi se ne moraju povjeriti špediteru. austrijsko) ne postoji osiguranje špedicije. kombinovati kasko i kargo osiguranje. Špediterska transportna potvrda traži da se nalog za osiguranje pošiljke daje u pisanoj formi. Moguće je. povjerava carinjenje stvari. komitent to ugovara sa špediterom i određuje rizike koji se osiguranjem pokrivaju. što se i čini u nekim granama saobraćaja. oni koji imaju karakteristike osnovnih rizika u pravu osiguranja. Uobičajeni rizici su. po našem pravu. Opšti uslovi poslovanja. Izvršenje carinskih radnji i plaćanje carine Za ovu obavezu špeditera. Špediter je dužan preduzeti sve radnje prema trećim licima (prevoziocu. član 837). Za te poslove on je stručan jer prati i poznaje carinske propise i tarife i.

izvršiti obračun troškova i predati sva dokumenta (ZOO. samim polaganjem računa špediter ustupa (cedira) na komitenta potraživanja i prava koja je on stekao prema trećim licima kada je djelovao u svoje ime a za račun komitenta. član 838). kada komitent to zatraži (ZOO. potvrde o porijeklu stvari. špediter će o tome odmah obavijestiti komitenta. špediter određuje mjesto carinjenja stvari ukoliko komitent u nalogu nije naznačio. Inače. Špediter je dužan predati komitentu sve što je primio po osnovu izvršenog posla. 176 . Pravni značaj ustupanja jeste dovođenje u neposredan pravni odnos komitenta sa trećim licima. davati prigovore i ostvarivati zahtjeve. Dužan mu je predati i sva dokazna sredstva. 1. a ako je potrebno tražiće instrukcije. U tom smislu. član 787). uvijek. Ova obaveza ne dolazi u obzir kada je ugovoren forfetni stav. Ako se carinjenje stvari ne može izvesti ili postoje određene smetnje. Polaganje računa je bitno kako bi komitent mogao izvršiti uvid u troškove te ih provjeriti. tj. U poslovnoj praksi. Primjenom pravila ugovora o komisionu (ZOO. Špediter nije dužan kreditirati komitenta u realizaciji njegovog posla.Poznaje svu tehniku i postupke carinjenja čime se obezbjeđuje jednostavnije i brže obavljanje tih operacija. tako da komitent može ostvarivati svoja potraživanja. Špediter je dužan položiti račun i u toku samog izvršenja naloga. težinske liste i drugo). na osnovu kojih bi komitent mogao ostvariti svoja prava prema trećim licima (zahtjev iz osnova rezervisanih prava). niti u slučaju kolizije između podataka unešenih u dokumenta i stvarnog stanja robe. Nije propisana forma polaganja računa. ako ih ima. U međunarodnoj špediciji praksa je da se refakcije dijele između komitenta i špeditera. kao što je slučaj i kod ugovora o komisionu. Pored obavljanja carinskih radnji špediter je obavezan da plati carinske dažbine jer je on u direktnom pravnom odnosu sa carinskim organima. Špediter je dužan od komitenta zatražiti potrebna dokumenta za stvari (ateste. a ako je potrebno da uloži prigovor špediteru. Prema opštim uslovima poslovanja špediter ne odgovara za tačnost i vjerodostojnost tih dokumenata. a to znači i refakcije (povlastice prevozioca). najčešće se čini pismeno u vidu ispunjenja odštampanog obrasca (formulara) sa odgovarajućim klauzulama. Polaganje računa Iz prirode špediterskog odnosa slijedi da je on dužan nakon obavljenih svih pravnih i fizičkih radnji položiti račun komitentu. špediter ima pravo da traži od komitenta predujam (avans) u valuti kojom se plaćaju carine. Polaganje računa je posljednja obaveza špeditera. fitopatološke potvrde. član 838). Kod komisionog istupanja špeditera (u svoje ime a za račun komitenta) postoji određena nesaglasnost pravnih i ekonomskih efekata.8.

špediter ima pravo na sve troškove i srazmjeran dio naknade za do tada izvršen rad. a što se utvrđuje u svakom pojedinom slučaju. Ako visina provizije nije određena ugovorom onda se ona plaća prema tarifi ili drugom opštem aktu špeditera. što se prosuđuje po opštim pravilima obligacionog prava.2. Sigurno je da ne mora platiti troškove koji nisu bili nužni i korisni ili koji su nastali zbog špediterove nepažnje. “kada špediter izvrši svoje obaveze iz ugovora o špediciji” (princip posljednje prestacije). radnje ili dio radnji (ZOO. Prema zakonu i opštim uslovima poslovanja špeditera. Plaćanje troškova i novčanog predujma (avansa) Pored provizije komitent je u obavezi špediteru da naknadi i sve troškove koje je ovaj imao u izvršenju ugovora. prepakivanja. U određenim situacijama može doći do kumulacije zahtjeva. bez kojih se ne bi mogao izvršiti nalog komitenta. komitent će snositi i druge troškove koje je špediter napravio u pripremanju stvari za prevoz (troškovi pakovanja. koje su izložene. presortiranja i drugi). Plaćanje naknade (provizije) Zakonska je obaveza komitenta da. To je slučaj kada špediter istovremeno vrši i prevoz stvari (potpuna špedicija). član 828). U pogledu dospijeća obaveze 177 . član 839). odnosno izvršenje naloga. kada se izvrši prevoz stvari (francusko pravo). komitent ostaje u obavezi platiti naknadu i u slučaju da je ugovoreno da će proviziju platiti primalac. ukoliko oni postoje. jer u tome dijelu ima status prevozioca i naknada za usluge špedicije (provizija) za radnje u kojima je djelovao kao otpremnik. Ne može li se odrediti provizija ni na takav način pravilo je da proviziju određuje sud (ZOO. a po našem pravu. Špediteru tada pripada naknada na ime prevoza (prevoznina). 2. član 841). Kada komitent odustane od ugovora. plati špediteru naknadu za izvršene usluge. Špediter može zahtijevati naplatu provizije kada stvari preda prevoziocu (njemačko pravo). Plaćanje troškova dospijeva “odmah”. Provizija obuhvata cijenu špediterovog rada. jer špediter može zahtijevati njihovo plaćanje nakon što ih je učinio (ZOO. ako je odustankom od ugovora špediter pretrpio određenu štetu. prema ugovoru. usluga i sve režijske troškove koje on ima u izvršenju naloga. pa ovaj to odbije. U obzir dolaze svi troškovi koji se prema redovnom toku stvari imaju smatrati nužnim i korisnim. Provizija može biti određena u procentu ili u apsolutnom iznosu.2. što je faktičko pitanje u svakom konkretnom slučaju (ZOO. I naknada štete može doći u obzir. I logično je da ih snosi komitent pošto se otprema ili doprema vrši po njegovom nalogu i u njegovu korist. član 840).1. Obaveze komitenta 2. Polazeći od obaveza špeditera.

a ugovori o prevozu često se zaključuju uz posebne kondicije. komitent je obavezan obavijestiti špeditera (ZOO. “komitent je obavezan o tome obavijestiti špeditera i saopštiti mu njihovu vrijednost u času predaje” (ZOO. 178 .ODGOVORNOST I OBEZBJEĐENJE POTRAŽIVANJA 1. član 828). IV . član 843). Komitent unaprijed uplaćuje (avansira) novčana sredstva u iznosu očekivanih troškova u valuti u kojoj očekuje troškove. zbog opasnih osobina tih stvari. Obavještavanje o opasnim stvarima i dragocjenostima Kada preda na otpremu stvari kojima bi mogla biti ugrožena sigurnost ljudi ili dobara. ili da nije ugovoren forfetni stav. visinu osiguranja. b) odgovornost špeditera za treća lica. plemeniti metali ili druge skupocjene stvari. Zakonsko je pravo špeditera da od komitenta zahtijeva unaprijed plaćanje predujma (avansa) za troškove koji su potrebni u izvršavanju otpreme odnosno dopreme stvari. ako mu njihova svojstva nisu blagovremeno saopštena. hartije od vrijednosti. visinu prevoznine. Ako se u pošiljci nalaze dragocjenosti. dažbina i drugih troškova koji proizlaze iz date dispozicije. Razumije se. Opšti uslovi poslovanja. Isključivo je pravo špeditera hoće li ili ne kreditirati komitenta. član 843). a posebno da o tome obavijesti prevozioca. jer tada postoji jedinstvena odgovornost samog špeditera po osnovu te hartije od vrijednosti.plaćanja troškova postoji razlika u odnosu na dospijeće plaćanja provizije pošto ovdje ne važi princip posljednje prestacije. Ako komitent odustane od ugovora dužan je naknaditi špediteru sve troškove koje je ovaj imao u izvršenju naloga do momenta odustanka (ZOO. ili bi. Svojstva i vrijednost ovih stvari utiču na visinu špediterove provizije. Na osnovu toga špediter je dužan da preduzme dodatne mjere u pogledu čuvanja tih stvari. mogla biti nanesena šteta. posebno. U nekim vrstama transporta prevozilac ima ovlaštenje da uništi ili istovari opasne stvari. Odgovornost špeditera Prilikom analize odgovornosti špeditera bitno je razlikovati sljedeće: a) odgovornost špeditera za svoje sopstvene radnje. najčešće. polaze od toga da je aktom davanja dispozicije komitent preuzeo na sebe obavezu: da unaprijed predujmi novčani iznos sredstava koji se odnosi na plaćanje vozarine. računa da li je u pitanju podšpediter ili međušpediter i c) odgovornost špeditera kada on ima pravni status prevozioca. sve pod uslovom da špediter nije izdao špediterski konosman za kombinovani transport (FBL). vodeći pri tome. 2.3. transportera ili skladištara.

glavnog špeditera. ali ne i komitent. koje je sa stanovišta odgovornosti špeditera i najstrožije. Švajcarsko pravo predviđa odgovornost za rad prevoznika. Radnje koje špediter preduzima prema trećim licima u cilju rezervacije. koga u izvršavanju naloga komitenta angažuje glavni špediter. Špediter neće odgovarati ako dokaže da je šteta nastala uslijed više sile. može angažovati podšpeditera i međušpeditera. Špediter odgovara i za radnje subjekata i lica koja imaju status njegovih pomoćnika i predstavnika ili radnika jer se njihove radnje pravno imaju smatrati radnjama špeditera. u granicama regresnog zahtjeva. profesionalac iste struke kao i glavni špediter. Sporno je u teoriji da li komitent ili špediter mogu dokazivati suprotno: da deklarisana vrijednost stvari nije realno utvrđena. špediter djeluje kao jedna vrsta agenta. špediter odgovara za izbor trećih lica. odnosno nesavjesnog postupanja u izvršavanju naloga komitenta. Osnov angažovanja je isključivo volja glavnog špeditera o čemu se komitent obično samo obavještava. ulaganje prigovora. glavni špediter. a time i odgovornost. lučkog stivadora i drugih). Umjesto da sam izvrši nalog. taj rad povjerava nekom drugom špediteru. za njih. događaja koji se kvalifikuje kao slučaj. špediter odgovara za rad trećih lica. Kada se radi o odgovornosti špeditera za treća lica sa kojima je zaključio ugovore. 179 . Po njemačkom pravu. U anglosaksonskom pravu.Za svoje radnje špediter odgovara po sistemu subjektivne odgovornosti. Ne odgovara za radnje i propuste komitenta i njegovih ugovornih partnera. kao i za izbor drugih lica sa kojima je u izvršavanju naloga zaključio ugovor” (skladištara. pa špediter može upotrijebiti dokazna sredstva da sa sebe skine krivicu. Visinu štete dokazuje komitent na osnovu deklarisane vrijednosti stvari predatih na otpremu odnosno dopremu. a za izbor ostalih trećih lica. prava svoga komitenta (sastavljanje zapisnika o stanju stvari. prirode i svojstava stvari ili radnji lica za koje on ne odgovara. član 834). Između podšpeditera i međušpeditera postoje bitne razlike koje se ogledaju u osnovu angažovanja i odgovornosti prvog. u ime i za račun komitenta. “Špediter odgovara za izbor prevozioca. Pravilo je dispozitivne prirode jer špediter ugovorom sa komitentom može preuzeti odgovornost “i za rad trećih lica” (ZOO. tj. Prema francuskom pravu. I ovdje vrijedi opšte pravilo obligacionog prava o dokazivanju suprotnog. Glavni špediter. pa se pravni odnos neposredno zasniva između komitenta i trećih angažovanih lica. Podšpediter je pomoćnik glavnog špeditera. ali se može ugovoriti i odgovornost za njihov rad. U našem pravu prihvaćen je njemački sistem. reklamacije) imaju se smatrati kao njegove sopstvene radnje. postoje velike razlike u nacionalnim pravima. s tim što se njegova krivica uvijek pretpostavlja. obezbjeđenja. Odgovornost špeditera može se postaviti zbog neizvršenja ili neurednog izvršenja ugovora o špediciji. Podšpediter je drugi špediter. koji je zaključio ugovor sa komitentom. za sve vrijeme od trenutka prijema stvari do njihove predaje primaocu u mjestu opredjeljenja.

određivanje unaprijed obima špediterove odgovornosti. egzoneracionih klauzula je nedopušteno. Zato je sa stanovišta odgovornosti bitno jasno utvrditi: do kojega momenta je špediter djelovao u funkciji špeditera. a za podšpeditera za rad. komitentu odgovara glavni špediter. ne i za rad. za slučaj oštećenja ili gubitka stvari odnosno zakašnjenja. član 834). Zakonska odgovornost glavnog špeditera za podšpeditera ne može se ugovorom isključiti niti ograničiti. odgovara za njegov rad” (ZOO. Odgovornost za sopstvene obaveze špeditera. Opšte je pravilo u našem pravu da se zakonska pravila o odgovornosti špeditera za treća lica “ne mogu ugovorom isključiti niti ograničiti” (ZOO. takođe. Glavni špediter odgovara samo za izbor. koje proističu iz imperativnih zakonskih pravila. pak. član 834). špediter ne može upotrijebiti pravo zaloge i 180 . dakle. ograničavanje odgovornosti špeditera manifestuje se kroz široko tumačenje instituta više sile. što se često dešava kod zbirne špedicije. Angažuje se na osnovu izričitog ili prećutnog ovlaštenja komitenta ili. Ugovaranje klauzula o neodgovornosti tzv. Minimalna zakonska odgovornost za treća lica. jeste odgovornost za njihov izbor. a od kojega kao prevozilac ili skladištar. on u obavljanju tih poslova ima status transportera odnosno skladištara i na njega se primjenjuju pravila koja važe za te subjekte. Korištenje ovih prava je ograničeno u pogledu objekta i vremena. Obezbjeđenje potraživanja špeditera U cilju obezbjeđivanja potraživanja koja je stekao izvršavanjem ugovora o špediciji (provizija i troškovi) špediter ima pravo koristiti zakonsko založno pravo i pravo retencije (pridržaja). 2. Pravilo je dispozitivne prirode te glavni špediter ugovorom sa komitentom može preuzeti odgovornost i za rad međušpeditera. Između njih treba da postoji pravni koneksitet. da pojača svoju odgovornost. “ako je to očigledno u interesu komitenta” (ZOO. Prava zaloge i retencije se protežu na stvari iz ugovora o špediciji iz kojega potiče samo potraživanje. pa se pravno smatra da glavni špediter izvršava nalog komitenta. U poslovnoj praksi. ispod koje se ne može.koji i dalje ostaje u pravnom odnosu sa komitentom. Zakon je u tome izričit: “Otpremnik koji izvršenje naloga povjeri drugom otpremniku umjesto da ga sam izvrši. Ta prava se ugovorom ne mogu isključiti. međušpeditera. Za ostvarivanje potraživanja iz jednog ugovora. Osnov angažovanja međušpeditera jeste ovlaštenje komitenta ili faktička činjenica (očigledan interes) što nije slučaj kod podšpeditera. član 834). Stoga postoji i bitno drugačiji sistem odgovornosti glavnog špeditera za međušpeditera. Međušpediter je. Stoga je i usvojeno pravilo da za rad svoga pomoćnika. podšpeditera. Kada špediter prevozi ili skladišti stvari. prebacivanje tereta dokazivanja na komitenta. ne bi se mogle isključivati ili ograničavati. drugi špediter i stručnjak iste branše. U nekim slučajevima špediter vrši i prevoz stvari (puna špedicija) ili skladišti stvari u vlastitom skladištu. koga glavni špediter angažuje iz reda svojih “korespondentnih” špeditera u cilju racionalnije i ekonomičnije otpreme odnosno dopreme stvari.

a zapostavi kvalitet. član 844). Ako je ugovorena fiksna naknada. i to je zakonska odgovornost koja se ne može ugovorom isključiti. jer su njena pravna dejstva bitno drugačija i za komitenta i za špeditera. član 846). Fiksna špedicija se nikada ne pretpostavlja nego se izričito ugovara. član 846). Ugovorom se može predvidjeti da fiksna naknada (forfetni stav) ne obuhata sve naprijed navedene stavke. po zakonu. Prva. Ako je u izvršavanju jednog ugovora učestvovalo više špeditera.za rad trećih lica. špediter strožije odgovara . ugovora se fiksna ili forfetna špedicija. blaža odgovornost (samo za izbor) mogla bi imati za posljedicu da špediter prilikom angažovanja trećih lica preferira cijenu njihovih usluga. 181 . špediter. a nije specificirano šta obuhvata. vozarinu prevozioca i sve ostale troškove (osiguranja. Fiksni iznos sadrži sve izdatke komitenta za konkretni posao špedicije. ugovara se naknada u fiksnom iznosu i druga karakteristika. Čim je ugovorena fiksna naknada. Smisao pojačane odgovornosti špeditera jeste u tome da u ovakvim slučajevima više vodi računa o stručnosti i kvalitetu rada lica koja angažuje. odgovara za rad prevozioca i trećih lica koja je angažovao u izvršenju naloga komitenta. i sva njihova potraživanja (zakonska subrogacija) kao i pravo zaloge (ZOO.POSEBNI SLUČAJEVI ŠPEDICIJE 1. kasniji špediter je dužan starati se o ostvarivanju potraživanja prethodnih špeditera. Inače. U pogledu vremena korištenja ovih prava važi pravilo: špediter se njima može služiti sve dok stvari drži u svojoj fizičkoj vlasti (ima državinu) ili dok ima u rukama ispravu pomoću koje može raspolagati stvarima (ZOO.retencije na stvarima do kojih je došao u državinu izvršavajući drugi ugovor o špediciji istog komitenta. pretpostavlja se da obuhvata sve naknade i sve troškove vezane za realizaciju tog ugovora o špediciji (ZOO. uskladištenja. Fiksna (forfetna) špedicija Kada zahtijevaju interesi komitenta i špeditera. Obično se ugovara posebna klauzula koja se u poslovnom svijetu naziva “forfetni stav” ili kraće “forfet”. V . Sadržina prava zaloge i retencije ista je kao i kod ostalih ugovora. Fiksna naknada je ukupna novčana svota koja obuhvata proviziju špeditera.). carina i drugih javnih dažbina i sl. po zakonu. Dvije su osnovne pravne karakteristike fiksne špedicije. U slučaju da posljednji špediter isplati prethodnom špediteru i prevozniku njihova potraživanja koja oni imaju prema nalogodavcu (komitentu) tada na njega prelaze.

član 845). ne bi došlo da nije organizovana zbirna špedicija (ZOO. Umjesto da vrši otpremu svake pošiljke svakog komitenta posebno (odvojeno). a time i troškovi. manipulacije robom se smanjuju. špediter odgovara za gubitak ili oštećenje stvari “nastale za vrijeme prevoza”. Ekonomski značaj zbirne špedicije jeste u sljedećem: prevoz je jeftiniji jer transporter redovno daje izuzetne povlastice pošto bolje i potpunije iskorištava svoje prevozne kapacitete. Opšte je pravilo u našem pravu. Naime. Pri tome se redovno ostvaruje saradnja više špeditera koji zajednički prikupljaju robu u sabirni centar.2. Sam špediter stiče pravo na posebnu dodatnu naknadu. koje na osnovu ugovora sa prevoziocem. Zbirna (skupna) špedicija Zbirna ili skupna špedicija podrazumijeva takvu organizaciju otpreme stvari kada špediter skuplja (sabire) pojedinačne pošiljke od različitih komitenata i formira zbirne tovare (pošiljke). 182 . formira velike pošiljke (zbirni tovari). Špediter ima pravo na “posebnu dodatnu naknadu” u slučaju da se zbirnom špedicijom postigne pozitivna razlika u vozarini u korist komitenta. vagonska. Kod zbirne špedicije važi specijalno pravilo o pojačanoj odgovornosti špeditera za rad prevozioca. ekstra zaradu. on na jednom mjestu. obično u sabirnom centru. ostvaruje se veća poslovna saradnja špeditera i prevoznika čime se ujednačava praksa i tehnika otpreme uz podizanje kvaliteta. Isključenje zbirne špedicije mora biti ugovorom predviđeno (ZOO. član 845). da špediter ima ovlaštenje za organizovanje zbirne špedicije. transportuje u određene putne pravce odnosno odredišta. pošiljka jer je njen prevoz jeftiniji od prevoza denčanih pošiljki). do čega. organizuje se prevoz koji obezbjeđuje primjenu nižeg tarifnog stava (kod željeznice zbirni tovar se prevozi kao kolska. inače.

To je takav ugovor kojim se željeznica. uključena i sljedeća pravila: pravila o prevozu opasne robe (RID). takođe. Tu su. Na osmoj reviziji 1980. funkcionisanje i pravna pravila da se na prvom mjestu vodi računa o njenoj javnoj funkciji. Željeznica ima veliki značaj za privredni razvoj zemlje kako sa unutrašnjeg tako i sa međunarodnog stanovišta. prevozu kontejnera (RICo) te prevozu ekspresnih pošiljki (RIEx).POJAM UGOVORA I PRAVNI IZVORI 1. Iz konkurentskih razloga redovno se uz prevoz željeznicom koriste i druge vrste prevoza kako bi se transport stvari obavio “od vrata do vrata” odnosno “od skladišta do skladišta”. Tokom 1994. U Ženevi je usvojena Konvencija UN o međunarodnom multimodalnom (kombinovanom) prevozu robe (1980). saobraćajna sredstva. posebno željezničkog. obavezuje da stvar preveze do uputne stanice i preda je primaocu. a pošiljalac se obavezuje da željeznici isplati ugovorenu prevozninu (vozarinu). godine donesena Međunarodna konvencija o prevozu robe na željeznicama (CIM ili Bernska konvencija) koja je imala osam revizija. 2. kao transporter. Sa stanovišta imovinskih 183 . Pojam ugovora Ovaj ugovor uobičajeno se naziva ugovorom o prevozu stvari (robe). Pravni izvori Značaj željezničkog saobraćaja uticao je da se u ovoj oblasti unificiraju pravila na međunarodnom planu. Ne ulazeći u razmatranje pitanja ekonomske politike o ogromnoj važnosti saobraćaja uopšte. pomenućemo samo činjenicu da željeznica obavlja saobraćaj javnog karaktera. godine u Bernu donesen je novi tekst Konvencije pod nazivom . Dobar dio materije je administrativne prirode (bezbjednosti na putevima. regulisanje saobraćaja i dr.). godine donesena je uredba o pristupanju BiH ovoj konvenciji. Velika zainteresovanost svake države za željeznički saobraćaj.Jadnoobrazna pravila o ugovoru o međunarodnom prevozu robe željeznicama (JP-CIM). kao jedan od osnovnih oblika prevoza stvari.GLAVA DRUGA UGOVOR O PREVOZU STVARI ŽELJEZNICOM I . prevozu kola korisnika prevoza (RIP). U svakoj zemlji željeznički saobraćaj je regulisan nizom zakonskih i drugih propisa. Uvijek se polazi od mogućnosti željeznice i njenoj tehničkoj organizaciji i opremljenosti. proizvodnje i tržišta. Stvar ili stvari se prevoze od otpravne do uputne stanice koje se nalaze u jednoj zemlji (unutrašnji željeznički saobraćaj) ili u različitim zemljama (međunarodni željeznički saobraćaj). koja ima nekoliko dodataka. uslovljava takvu organizaciju. Jedan dodatak se odnosi na prevoz stvari .Konvencija o međunarodnim željezničkim prevozima (COTIF). Već je 1890. o potrebama privrede uopšte.

rok isporuke. Ivošević dr Borislav. Ugovorom o prevozu. član 29. Prema zakonskim rješenjima. 63). dakle. Osnovi Saobraćajnog prava. a po međunarodnim pravilima i o “sadržaju ugovora” te se izdaje u momentu predaje stvari na prevoz. jedinstven je stav teorije da je ugovor realan. član 648 . broj 2/92). za nastanak ovog ugovora (zaključenje).680) i ima značaj supsidijarnog izvora. postojanje ugovora upravo zato što je ugovor neformalan. Za razliku od opšteg tipa realnih ugovora. 112. Suprotno. NIO Univerzitetska riječ. rok utovara. ne predstavlja pisanu formu ugovora i on 180 Izdavanje tovarnog lista zamagljuje može biti zaključen u bilo kojoj formi.ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. str. kakav je pravni značaj tovarnog lista kod zaključivanja ugovora. Prema tome. te kada se ima smatrati da je ugovor zaključen? Inače. 184 . jer je za njegov nastanak potrebna predaja stvari na prevoz. nije samo po sebi dovoljno. list RBiH. član 11). rok odnošenja stvari. list SFRJ broj 2/73. dokazno sredstvo o zaključenom ugovoru. 1983. 37. U autonomne izvore spadaju tarife koje imaju karakter opštih uslova poslovanja (prevoza) i zato moraju biti javno objavljene na propisan ili uobičajen način. pored predaje stvari potrebna je još jedna činjenica izdavanje ovjerenog tovarnog lista. način slanja izvještaja o prispijeću pošiljke i dr. Ovjereni tovarni list je. Sam sporazum.odnosa u ovoj materiji primarni izvori su Zakon o ugovorima o prevozu u željezničkom saobraćaju (skraćeno ZUPŽS) 179 i Zakon o obligacionim odnosima (skraćeno ZOO). određuje se: broj tovarnih listova koji se izdaju. ugovor o prevozu stvari željeznicom je zaključen kada željeznica primi stvari na prevoz sa tovarnim listom. Prijem se potvrđuje stavljanjem datuma i žiga otpravne stanice (može i otisak računara) na tovarni list. Ugovor je neformalan i realan U pravnoj teoriji ne postoji jedinstven stav o prirodi ovog ugovora sa stanovišta forme. tovarni list. JP-CIM. prema zakonu. Spor se sastoji u tome: da li je ugovor formalan ili je neformalan.preuzet Uredbom Sl. 56. tj. 55. Titograd. kao pismena isprava. II . (ZUPŽS. vrste tovarnih listova. Nedostatak ili neispravnost tovarnog lista (nije stavljen žig) ne znači da ugovor nije zaključen. Žigosani tovarni list vrijedi kao “dokaz o zaključenju i sadržini ugovora o prevozu” (ZUPŽS. 179 180 Tekst Zakona (Sl. 17/90 . ZOO sadrži opšta i jedinstvena pravila za sve vrste prevoza (ZOO. član 35. Ugovor o prevozu stvari željeznicom je realan. saglasnost volja.

član 34. Tovarni list i prenosivi tovarni list Tovarni list je javna isprava čiji je minimalni sadržaj određen zakonom. Tovarni list se ne može zamijeniti (supstituirati) drugim ispravama niti se druge isprave mogu saobraziti tovarnom listu. odnosno međunarodnim pravilima. Inače. mora ispuniti i predati poseban tovarni list. Za tačnost podataka koje unosi pošiljalac ili od njega ovlašteno lice.2. fakultativne. vrsta i masa (težina) stvari. prtljažnicom). po zahtjevu stranke. Tovarni list se uvijek popunjava u više primjeraka. netačnosti ili nepotpunosti tih podataka i izjava. Tovarni list može sadržavati i ostale. Obligatorni sastojci tovarnog lista su: mjesto i datum sastavljanja. Ako je donosilac tovarnog lista adresat (primalac prevezene stvari) onda prijemom tovarnog lista on ulazi u ugovorni odnos i postaje stranka u ugovoru. Ova činjenica ukazuje na specifičnost ugovora kao i na to da tovarni list nije ugovor. Donosilac tovarnog lista smatra se punomoćnikom pošiljaoca i ovlašten je da u njegovo ime preduzima potrebne radnje. upiše lice zaposleno na željeznici (službenik željeznice) odgovornost snosi pošiljalac. Prema domaćim i međunarodnim pravilima duplikat nema važnost tovarnog lista pa se na osnovu njega ne bi mogao vršiti prijem stvari. Čak i kada te podatke. a ne kao punomoćnik pošiljaoca. ime i prezime primaoca ili naziv primaoca i njegova adresa. broj kola. dok tovarni list prati pošiljku. Duplikat može poslužiti kao legitimacioni papir za postavljanje zahtjeva za izmjene ugovora ili dokaz da su plaćeni prevozni troškovi (vozarina) ili kod izvoznih poslova kao dokument za plaćanja preko banke (dokument uz akreditiv). a koje željeznica. Željeznica stavlja žig i na duplikat predajući ga pošiljaocu. odgovara sam pošiljalac i snosi pravne posljedice u slučaju neispravnosti. izuzev za predmete za čije je prevoženje zbog dimenzija potrebno više kola. ime i prezime ili naziv pošiljaoca. a kada se radi o vagonskoj pošiljci (robi) za svaki kolski tovar. Pravilo je da se za svaku pošiljku. elemente kao što su rok isporuke i drugo (ZUPŽS. U poslovnom prometu njegov je formular (obrazac) tipiziran. U tome slučaju radnje preuzima u svoje ime. u transportu je izraz “pošiljka” stručni termin i označava jednu ili više stvari koje se predaju na prevoz jednom prevoznom ispravom (tovarnim listom. Određeno je koje podatke unosi (popunjava) pošiljalac. te da dopunjuje i mijenja izjave upisane u tovarnom listu. prevozni i drugi troškovi kao i spisak isprava koje se prilažu uz tovarni list. tako da se u svakom pojedinačnom slučaju predaje robe na prevoz upisuju u odgovarajuće rubrike (stavke) referentni podaci. a koji se izdaje prilikom prijema stvari na prevoz. naziv uputne stanice (prema imeniku željezničkih stanica). žig otpravne stanice. standardizovan. 185 .).

a isto vrijedi i za prepise. c) stvari su podesne za prevoz. Pošto je prenosivi tovarni list vrijednosni papir. jer je u dobrom dijelu sve unaprijed određeno. ona se ogleda u obaveznom ugovaranju i ograničenjima u izboru saugovarača. Ograničenja slobode ugovaranja Kod prevoza stvari željeznicom postoje izvjesna ograničenja slobode ugovaranja koja proizlaze iz propisa ili same tehnike zaključivanja ugovora. ako su ispunjeni ovi uslovi: a) prevoz se može izvršiti bez odlaganja. funkcioniše kao organizacija koja treba da sprovodi kogentne odredbe zakona i tarife. po obliku. 186 . da preda posebno ispunjen tovarni list i to na obrascu (formularu). i ne mogu se prenositi na treća lica. Uslovi ugovora o prevozu i tarife obavezuju imaoca prenosivog tovarnog lista. po svemu. što bi značilo da se njime može trgovati za vrijeme dok je roba na putu. 3. u slobodi njihovog određivanja. odnosno predajom iz ruke u ruku. Željeznica je dužna primiti stvari na prevoz. po redovnom toku stvari. Na duplikatu se označava da je izdat prenosivi tovarni list. ako su sačinjeni. d) prevoz je moguć redovnim prevoznim sredstvima željeznice i e) prevoz nije onemogućen okolnostima koje željeznica ne bi mogla spriječiti. Najprije. izuzev odredaba koje se odnose na regres (ZUPŽS. a manje kao stranka iz ugovora kojoj je ostavljeno da prilikom ugovaranja iznalazi najpovoljnija rješenja za ostvarivanje svojih poslovnih interesa. Ograničenje slobode ugovaranja za pošiljaoca ogleda se u tome što je dužan za svaku pošiljku. koji obavezno sastavlja željeznica saglasno opštim uslovima poslovanja i tarifi. masi. da se može prenositi (negocijabilnost). Pošiljalac popunjava određene podatke unoseći ih u tovarni list vodeći pri tome računa o uslovima iz željezničke tarife. po pravilu. Pri vršenju svojih usluga željeznica. član 38). on ima i posebna pravna dejstva (načelo inkorporacije). Za željeznicu je ta sloboda ugovaranja još ograničenija zbog javnopravnog karaktera njene djelatnosti. ako glasi “na donosioca”. U tom slučaju mora izričito biti navedeno da se radi o prenosivom tovarnom listu kojega potpisuju obje strane. otkloniti ili izbjeći. Željeznica i pošiljalac se mogu sporazumjeti da prevozilac izda prenosivi tovarni list koji može glasiti “po naredbi” ili “na donosioca”. ako su ispunjeni propisani uslovi. koji nije pošiljalac samo ako su ti uslovi sadržani u tovarnom listu ili se prenosivi tovarni list na njih izričito poziva. Željeznica ne može odbiti nikoga ko želi sklopiti sa njom ugovor o prevozu. b) prevoz tih stvari nije zabranjen.Tovarni list i njegov duplikat nisu hartije od vrijednosti. obimu. Može se prenositi (transferisati) indosamentom ako glasi “po naredbi”. Ovakva tehnika zaključivanja ugovora ograničava pošiljaoca u konstituisanju prava i obaveza. jedinstven je stav teorije. U mnogim zemljama javljaju se zahtjevi poslovnog svijeta da duplikat dobije svojstvo hartije od vrijednosti. Za pravna dejstva indosamenta i njegov oblik važe propisi mjeničnog prava (Zakon o mjenici).

te da li je to lice (pravno ili fizičko). U ime željeznice pojavljuje se željeznička transportna organizacija koja redovno ima status javnog preduzeća (javne korporacije). opšti pojam “stanica” označava: željezničke stanice. Stvari se predaju na prevoz u otpravnoj ili otpremnoj stanici željeznice. najčešće se sastojci samog tovarnog lista uzimaju kao bitni elementi ugovora o prevozu stvari željeznicom. Druga ugovorna strana je pošiljalac. nego što je to tipično kod ugovora poslovnog prava. zapravo. specifičnosti koje se manifestuju u ograničavanju slobode ugovaranja proizlaze iz samog karaktera djelatnosti koju obavlja željeznica i statusa željezničkih organizacija. o posebnim slučajevima kada se na osnovu jednostrane izjave volje. Specifičnost ovog ugovora ogleda se i u slobodi raspolaganja ugovorom. Na osnovu svega toga mogu se odrediti tipični bitni elementi ovog ugovora. uz ispunjenje odgovarajućih uslova. U suštini. mada se obično one nazivaju “željeznica” i “stranka”. luke plovidbenih linija i sve ostale poslovnice transportnih organizacija otvorene radi izvršenja nekog od ugovora o prevozu. a koje ne mora biti i sopstvenik robe.1. a prevoz može obustaviti samo pod uslovima koji su određeni zakonom. 1. Željeznica se ne upušta u ispitivanje sa kime zaključuje ugovor. Ugovor se može jednostrano izmijeniti nalozima koje daje pošiljalac ili imalac prava iz prenosivog tovarnog lista. lice koje predaje stvar na prevoz. Inače. Bitni elementi ugovora Uobičajeno je da se u bitne elemente ovog ugovora ubraja veći broj sastojaka. Ugovorne strane Ugovorne strane su prevozilac (željeznica) i pošiljalac. koje predaje stvari na prevoz. sam ugovor može izmijeniti ili raskinuti. Kako se ugovor zaključuje predajom stvari na prevoz i predajom popunjenog tovarnog lista u koji se unose određeni podaci.ELEMENTI UGOVORA 1. Za prevoz nekih stvari mogu biti propisani posebni uslovi (opasne stvari) i njih će željeznica primiti na prevoz samo ako su ispunjeni i ti posebni uslovi. Ako se uz tovarni list šalju određeni dokumenti onda se mora priložiti i spisak tih dokumenata (isprava). Od svakog ko preda stvari i podnese uredno ispunjen tovarni list otpravna stanica 187 . III . Taj posao i zaključenje ugovora o prevozu može se povjeriti različitim subjektima (zastupniku. špediteru) što se obično vrši u međunarodnom prevozu.Željeznica je dužna obavljati prevoz stvari po redu vožnje (voznom redu) kao i kod svakog linijskog saobraćaja. istovremeno i njihov vlasnik. Radi se.

Ali. ukoliko bi se desilo da željeznica primi tovarni list sa tako naznačenom uputnom stanicom. odnosno staviti faksimil potpisa ovlaštenog lica.željeznice primiće stvari i ovjeriti žigom tovarni list. takve stvari se mogu predati na prevoz željeznici samo ako su upakovane na odgovarajući način i mogu izdržati prevoz. Neke željeznice dozvoljavaju da se kao primalac naznači uputna stanica ili službenik te stanice. Predmet prevoza (stvari) U saobraćajnom pravu svaka stvar koja se prima na prevoz ima karakter “robe”. plaćanje dangubnine željeznici). Kao mjesto istovara može biti označen i industrijski kolosijek u nekom mjestu ili poslovnoj organizaciji. Vrsta. Uputna stanica Uputna stanica (mjesto opredjeljenja. 1. Od prevoza željeznicom takođe su isključene stvari (predmeti) koje ima pravo da prevozi samo pošta. istovarna stanica) je ona željeznička stanica do koje stvar treba da se preveze. Željeznica može provjeravati podatke o sadržini. a ako se to desi tražiće od pošiljaoca odgovarajuće upute. Posljedice pogađaju pošiljaoca (docnja sa isporukom prema saugovaraču.4. Kad se radi o stvarima koje trebaju biti upakovane. Primalac Primalac je lice ovlašteno da u uputnoj (istovarnoj) stanici iskupi tovarni list i preuzme stvar ili stvari. Za netačno. članovi 4 i 5). količina i masa (težina) stvari upisuju se u tovarni list. Označavaju se komercijalnim nazivima ili nazivom koji je upotrijebljen u tarifi. Pošiljalac stvari može uputiti na svoje ime što znači da isto lice može biti i pošiljalac i primalac. Ako je izdat prenosivi tovarni list po naredbi.3. ambalaža i masa (težina). kod prenosivog tovarnog lista na donosioca. u koju se roba upućuje. 1. broju i masi pošiljke. Tovarne listove sa neodređenim adresiranjem primaoca željeznica neće primiti. Neke stvari su isključene iz prevoza željeznicom dok je za druge prevoz ograničen. Neke stvari se mogu primiti na prevoz uslovno (IP-CIM.2. Stanica mora biti navedena prema službenom imeniku željezničkih stanica. Pri tome pošiljalac mora u tovarni list upisati svoj tačan naziv ili ime i prezime sa adresom i potpisati tovarni list. 1. ne može ih biti više. svojstvo primaoca ima svako lice koje prezentira željeznici takav tovarni list. Za primaoca se može označiti samo jedno fizičko lice ili jedan pravni subjekt. ako se sastoje od više komada navodi se broj komada. kako bi se sačuvale 188 . primalac je posljednje lice na koje je indosamentom prenesen tovarni list (indosatar). kvar ili oštećenje stvari. kao i kod kolskih. Kod denčanih (komadnih) pošiljki. nejasno ili neprecizno upisivanje uputne stanice odgovara pošiljalac. Faktički je to lice na koje je pošiljka adresirana.

član 6). način prevoza. Obezbjeđuju se i naročiti uslovi prevoza (hranjenje i pojenje). 1. Prevozni i drugi troškovi Cijena usluga željeznice određena je tarifom. Ako se oni unesu pogrešno ili se uopšte ne unesu. Ne učini li tako pošiljalac. a obje strane imaju pravo na njihovu ispravku prema tarifi. Naplata cijene po tarifi nije samo pravo željeznice nego i njena obaveza. Zato se cijena i svi prevozni troškovi (dodatak na vozarinu. vrsta vozova na pojedinim relacijama. Prevozilac nije dužan ispitivati da li su priložene isprave dovoljne ili tačne (ZUPŽS. Uslijed nedostatka ili manjkavosti u pakovanju željeznica može odbiti prijem stvari na prevoz ili iste primiti uz zahtjev da pošiljalac u tovarnom listu potvrdi nedostatke u pakovanju.od propasti ili oštećenja. naknade za sporedne usluge i dr. član 47). Žive životinje se mogu prevoziti željeznicom ukoliko se to ne protivi veterinarsko-sanitarnim propisima i ako je po ocjeni otpravne stanice isključena svaka opasnost po ljude i životinje. pošiljalac je obavezan priložiti odgovarajuće isprave. ugovor važi i to sa cijenom koju predviđa tarifa. Mjesto i datum Kao mjesto i datum zaključenja ugovora.). Inače. tarifa obavezuje obje ugovorne strane. 1. kao i svaka mogućnost oštećenja stvari. željeznica naplaćuje vozarinu za sve stvari date na prevoz po najvišem tarifnom stavu koji vrijedi za jednu vrstu stvari iz pošiljke. pa je ta obaveza povjerena željeznici. kao i drugi elementi za izračunavanje troškova. po pravilu. Obavljanje ovih radnji željeznica može povjeriti stručnim organizacijama i licima.6. Zato se u tovarni list moraju unijeti sve vrste stvari koje se šalju tim jednim dokumentom. Prevoznina (vozarina) i troškovi prevoza unose se u tovarni list. Ukoliko postoje izuzeci oni su izričito navedeni propisima. Tarifom je određena vozarina za pojedine vrste stvari. Za lako kvarljive stvari i žive životinje navodi se i čas prijema u duplikatu tovarnog lista. 1. Prevozni troškovi u međunarodnom saobraćaju određeni su domaćom tarifom. važe mjesto i datum navedeni na žigu otpravne stanice koji ona stavlja na tovarni list pošto primi stvari na prevoz. 189 . sporednih naknada i taksa. Obavljanje određenih radnji i spisak isprava Ako je predviđeno da prilikom prevoza stvari treba obaviti neke radnje (carinjenje. veterinarski ili fitopatološki pregled i dr.5. U tom slučaju pošiljalac preuzima na sebe odgovornost za štetu. ako o tome nema posebne međunarodne tarife (JPCIM.7.) mogu utvrditi i naknadno.

Tarifom se može odrediti najniža granica pouzeća. Pouzeće U tovarnom listu pošiljalac može označiti da stvar šalje pouzećem i naznačiti iznos pouzeća (iznos kojim se stvari opterećuju). Utvrđenu masu. brodaru). Nebitni elementi ugovora Kod ovog ugovora postoje i nebitni elementi koji se mogu ugovarati. Može zahtijevati da ga željeznica o tome obavijesti kako bi on ili njegov zastupnik prisustvovao carinjenju. Provjera pošiljke Pošiljalac može zahtijevati od željeznice da utvrdi masu i broj komada stvari koje su predate na prevoz. Prema okolnostima slučaja u tovarni list se mogu unositi sljedeće notifikacije i izjave. Pouzeće je nalog željeznici da stvari izda primaocu samo pod uslovom da primalac plati naznačeni iznos na ime pouzeća. drumskom prevozniku. Prevozni put Pošiljalac može odrediti pravac prevoza (prevozni put) samo za brzovoz. 2. 2. ali vozarinu može zaračunati samo za put koji je najpovoljniji za korisnika prevoza. količinu i broj komada željeznica je 190 . kao i za prevoz stoke. Željeznica može i sama izvršiti nalog o daljem prevozu vlastitim prevoznim sredstvima. Po pravilu. 2.1. Za klauzule koje se unesu u tovarni list plaća se posebna naknada utvrđena tarifom. za slučajeve koji su tarifom predviđeni. Pošiljka se može opteretiti pouzećem najviše do vrijednosti stvari koje se prevoze.4. U tovarni list se mogu unositi samo one klauzule koje su predviđene zakonom ili tarifom ili su uobičajene u međunarodnom saobraćaju.2. Ako nije određeno prevozno sredstvo željeznica će ga sama izabrati u kome slučaju odgovara za izbor prevozioca. Sve ostale izjave nisu dopuštene i ne obavezuju željeznicu. Franko carina Upisivanjem klauzule “franko carina” pošiljalac obavezuje željeznicu da obavi carinske i druge formalnosti. 2. Pošiljalac može odrediti stanicu na kojoj će željeznica obaviti te radnje.5. željeznica je slobodna u izboru puta kojim će stvari prevesti. 2. ako su potrebne prilikom prevoza.3. Željeznica je obavezna po tome postupiti. Mješoviti (kombinovani) prevoz Izjavom u tovarnom listu pošiljalac može zahtijevati da željeznica stvari preda drugom prevozniku na dalji prevoz do mjesta u koje se one upućuju (drugoj željeznici.2.

5 (Sl. Naknada za obezbjeđenje uredne isporuke računa se za cijeli prevozni put (ZUPŽS. Ako nije određeno primjenjuju se dispozitivna pravila zakona (ZUPŽS. manjeg prekida ili ugrožavanja prometa.dužna upisati u tovarni list i ovjeriti. Obavještavanje o prispijeću pošiljke To je element kojim se utvrđuje kada i na koji način će željeznica obavijestiti primaoca o prispijeću pošiljke na uputnoj stanici. Nezgoda.9. 181 dovodi do manje materijalne štete. Obezbjeđenje uredne isporuke U posebnu rubriku u tovarnom listu “obezbjeđenje uredne isporuke” pošiljalac može upisati određeni novčani iznos. Vrijeme isporuke U tovarni list se može unijeti odredba o vremenu za koje je prevozilac dužan prevesti stvari (rok isporuke). Pretpostavka je da će pošiljalac ili primalac doći po pošiljku. Klauzula “ostaje na stanici” U tovarni list se može unijeti.7. član 57). 2. Rok utovara Stranke se mogu posebno sporazumjeti o roku utovara. član 56). kao vanredan događaj. oštećenje ili zadocnjenje. 2. 2.8. dužna je to učiniti na usputnoj stanici gdje je moguće. 2.). Tako može odrediti da se u slučaju smetnji pošiljka vrati u otpravnu stanicu. između stranaka važe dispozitivna pravila zakona (ZUPŽS. Ako rok isporuke nije utvrđen. 2. čl. Udes je vanredni događaj koji je prouzrokovao znatnu materijalnu štetu ili veći prekid (sudar. JP-CIM. kao posebna. To znači da željeznica nije dužna nikoga izvještavati o prispijeću pošiljke na uputnu stanicu. U tom slučaju željeznica namiruje pošiljaocu. i drugu dokazanu štetu do visine naznačenog obezbjeđenja.10. 2. član 16). klauzula “ostaje na stanici”. član 75. 181 Zakon o sigurnosti željezničkog prometa. pored štete za gubitak. Čak ako masu ne bi mogla utvrditi na otpravnoj stanici. vremenu u kome je pošiljalac dužan utovariti stvari u vagon. list RBiH. ako bi pri prevozu ili izdavanju stvari došlo do određenih smetnji. nalet ili iskliznuće voza). Smetnje Pošiljalac može posebno upisati instrukcije šta treba željeznica da radi. tj.11. br. 33/95) 191 .6. Smetnje nastaju uslijed udesa ili nezgode. Protekom toga roka nastaju nepovoljne pravne posljedice za pošiljaoca (plaćanje posebne naknade i dr.

odnosno tarifama. željeznica je dužna pozvati pošiljaoca ili primaoca da prisustvuje provjeravanju. Kada pošiljka ne odgovara navodima u tovarnom listu ili nisu ispunjeni uslovi za prevoz stvari. kao što je već rečeno. Kada željeznica provjerava pošiljku. željeznica je dužna utvrditi masu i broj komada stvari na otpravnoj stanici ukoliko postoje odgovarajući uslovi (mjerne sprave ili ne remeti redovan tok saobraćaja). ako nisu odmah plaćeni. osim stvari koje se ne mogu primiti na prevoz ili se mogu primiti samo ako su ispunjeni posebni uslovi (ZUPŽS. Rezultat provjeravanja upisuje se u tovarni list i u duplikat tovarnog lista. Ako se ustanovi razlika u 192 . Ako zainteresovani ne dođe ili kada se provjeravanje vrši u toku prevoza toj radnji treba da prisustvuju dva svjedoka koji nisu službena lica željeznice ili kako je predviđeno propisima određene države (JP-CIM. Rok isporuke ne teče za vrijeme provjeravanja pošiljke. jer joj je to važno “polje korisne intervencije”. 31). Ukoliko provjeru nije moguće izvršiti u otpravnoj stanici to se čini u prvoj podesnoj usputnoj stanici. Za neke stvari može se ugovorom ili tarifom predvidjeti prezentacija i drugih dokumenata (isprava) od strane pošiljaoca.OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. Inače. ima elemenata javnog karaktera u čijoj regulaciji znatno participira država. Željeznica. U tom slučaju željeznica nije dužna primiti stvari na prevoz bez tih dokumenata. da primi svaku stvar kada su ispunjeni uslovi utvrđeni u objavljenim opštim uslovima poslovanja. Kada se vrši provjeravanje pošiljke. Prema domaćem pravu postoje ove obaveze željeznice koje su skoro iste i po međunarodnim pravilima. ako se provjera vrši u otpravnoj stanici. navodi u tovarnom listu o masi i broju komada ne mogu da služe kao dokaz protiv prevozioca. a u ugovornom pravu kroz detaljnije regulisanje prava i obaveza strana zakonom i drugim propisima. Zakon obavezuje prevozioca koji obavlja linijski prevoz. član 30. Učešće države ogleda se u određivanju statusa željezničkih organizacija kao javnih preduzeća. a takav je i željeznički. provjeravanje podataka u tovarnom listu i pošiljke utvrđeno je i kao pravo željeznice. prema međunarodnim pravilima.IV . Obaveze željeznice Djelatnost željeznice. 1. član 56). Zainteresovanost država u ovoj materiji ispoljena je i kroz unifikaciju pravila željezničkog prevoza na međunarodnom planu (COTIF). Prijem i provjeravanje stvari (pošiljke) Već je istaknuto da je željeznica dužna primiti na prevoz teret pod ugovorenim uslovima. tada troškovi provjeravanja terete robu datu na prevoz. na osnovu uredno ispunjenog tovarnog lista prima stvari na prevoz.1. Na zahtjev pošiljaoca. ako se utvrdi netačnost navoda u tovarnom listu (ZUPŽS. član 21).

iako je upis izvršio pošiljalac. list RBiH. mjerodavno je ono što je upisano u tovarni list. Isto vrijedi kada je potrebno u određenom roku transportovati izuzetno velike količine stvari. Kada utovar vrši željeznica. ako je on upisan u tovarni list. obimu i masi. podjela prevoznih troškova.5 t po osovini i 8 t po dužnom metru) kao i osovinskom opterećenju vozila 182 (vagona). odnosno stvari utvrđene tarifom. mora se voditi računa o osovinskom opterećenju pruga (magistralnih 22. Svaka željeznička transportna organizacija dužna je primiti na direktan prevoz stvari od otpravne do uputne stanice. željeznica ima pravo da pored prevoznine naplati još i dvostruki iznos razlike u vozarini (ZUPŽS. ako pošiljalac nije naveo podatke o masi i broju komada u tovarni list. brzovozni ili sporovozni. Od poslovnih subjekata koji šalju velike količine stvari željeznica može zahtijevati da prethodno prijave svoje pošiljke (količinu. Pošiljalac određuje način prevoza . Ako korisnici prevoza ne izvrše prijave. Utovar stvari Željeznica je obavezna izvršiti utovar stvari. smjer. Radi sigurnosti prevoza. Željeznica je dužna izvršiti utovar stvari u roku koji je određen ugovorom (rok utovara). Korisnika prevoza se ne tiču njihovi međusobni odnosi. 182 Zakon o sigurnosti željezničkog prometa. organizacija prevoza.masi preko 2% ili netačno imenovanje stvari koje utiče na visinu prevoznine. Ugovorom se može predvidjeti da utovar stvari obavlja pošiljalac. 1. U slučaju da željeznica ne vrši provjeravanja mase i broja komada. 33/95) 193 . br. član 44).2. ali u svakom slučaju u roku kako bi se izvršio uredan prevoz.ekspresni. ako je tako predviđeno ugovorom odnosno uslovima poslovanja. Željeznica ne mora primiti stvari na prevoz. vrijeme namjeravanog prevoza) kako bi ona izradila plan prevoza. Masu i broj komada željeznica treba uvijek da utvrđuje. čl. željeznica nije dužna primiti stvari na prevoz u slučaju da nema kola na raspolaganju. Tako prema međunarodnim pravilima (RIEx) kao ekspresna pošiljka mogu se slati stvari koje se mogu utovariti u prtljažna kola putničkih vozova. Na ekspresni i brzovozni prevoz željeznica je obavezna primiti stvari samo ako su one po svome obliku. bez obzira koliko prevozilaca učestvovalo. osim kada je tarifom određeno plaćanje vozarine po drugoj jediničnoj mjeri (ne po masi). manipulacije stvarima i drugo. pošiljalac stvari predaje željeznici u skladište. te ostalim osobinama podesne za takav prevoz. 20 (Sl. što se praktikuje iz konkurentskih razloga.

Ako bi pri prevozu nastala ma kakva smetnja. Ukoliko pošiljalac nije već dao u tovarnom listu instrukcije šta će željeznica raditi u slučaju smetnji onda će ona stvari uputiti pomoćnim (drugim) putem. bez obzira iz kojih je razloga nastala . jer su stvari podložne brzom kvaru ili su u pitanju žive životinje tada će željeznica izvršiti njihovu prodaju. član 46. bez oštećenja i gubitka.1. Željeznica ne ispituje tačnost priloženih isprava. Ako.dejstvo više sile. U međunarodnom saobraćaju pošiljalac može označiti prevozni put određujući graničnu ili pograničnu tačku. Uputstva pošiljalac daje otpravnoj stanici ili stanici u kojoj se nalaze stvari. krivica željeznice ili pošiljaoca. željeznica ima pravo: da na trošak i rizik pošiljaoca stvari stavi na privremeni smještaj ili da ih preda špediteru ili u javno skladište. član 64). Kada se to ne može učiniti. odnosno prelaznu stanicu između željeznica dviju zemalja koje su otvorene za saobraćaj na određenoj relaciji (JPCIM. član 58). rijetko ugovaraju. ako se smetnja može prevladati na taj način (ZUPŽS. 1. do mjesta naznačenog u tovarnom listu (uputne stanice). sigurnim putem i u što kraćem vremenu. Rok isporuke Željeznica je dužna stvari prevesti u ugovorenom roku (rok isporuke). ipak. Željeznica nema pravo na naplatu veće vozarine. U tome poslu ona nastupa kao komisionar i ima pravo na naplatu stvarnih troškova i naknada po tarifi.3. osim ako je do smetnji došlo krivicom željeznice. Vrijeme trajanja prevoza stranke. te organizovala iskorištavanje pruga i transportnih sredstava. pismenim putem. Uredan prevoz stvari Cilj ugovora jeste da se stvari prevezu uredno u čemu i jeste privredna funkcija željeznice. 194 . nije zainteresovan kojim će se putem stvari prevesti.željeznica je dužna preduzeti odgovarajuće mjere da bi se izbjegle rđave posljedice po korisnika prevoza. Ne dobije li uputstvo u razumnom roku. ako je stvari uputila pomoćnim putem da bi izbjegla smetnje. O svim preduzetim radnjama željeznica će izvijestiti pošiljaoca (ZUPŽS. ali odgovara ako ih izgubi ili upotrijebi nepravilno (ZUPŽS. Stalo mu je da se prevezu po najnižoj tarifi. mjere vlasti. Ako nema njene krivice ona ima pravo i naplatiti kolsku dangubninu. Ona je dužna stvari prevesti u stanju u kojem ih je i primila. Ako vrijeme isporuke nije određeno ugovorom. Rok isporuke računa se prema stvarno upotrijebljenom putu (ZUPŽS.4. Željeznica će obaviti carinske i druge radnje određene propisima zemlje. Pošiljalac. jer se primjenjuju tarife u kojima je određeno vrijeme prevoza. priroda same stvari . izvršenje ovih radnji može se povjeriti i drugom licu. osim u slučaju privremenih smetnji. pak. Vozarinu za izvršeni prevoz i ostale troškove po tarifi dužan je snositi pošiljalac. po pravilu. niti se pošiljalac koristi pravom raskida ugovora. član 14). produženje prevoza nije moguće tražiće dispoziciju od pošiljaoca i po njoj postupiti. 48). Sloboda u izboru pravca potrebna je željeznici kako bi radila što ekonomičnije i racionalnije. Inače. član 58).

Željeznica se može uspješno pozivati na produženje roka isporuke. prugama koje nisu osposobljene za brzovozni prevoz. zavisno od toga da li su stvari predate prije podne ili poslije podne (ZUPŽS. Postupanje po nalozima Specifičnost ugovora o prevozu stvari željeznicom jeste u tome što se on može jednostrano izmijeniti davanjem naloga (uputstava) od strane pošiljaoca ili primaoca ili ovlaštenog imaoca prenosivog tovarnog lista. bez obzira koliko je prevozilaca učestvovalo u prevozu. provjeravanje sadržine i težine (mase) pošiljke. Rok isporuke sastoji se iz otpravnog i prevoznog roka. član 27). dodavanje leda i drugo. a prevozni za cijelo odstojanje od otpravne do uputne stanice. Za brzo pokvarljive stvari i žive životinje rok se računa od podne i od ponoći. ali je dopušteno dokazivanje i na drugi način (drugim sredstvima dokazivanja). Postoje i dopunski rokovi za isporuku stvari koji su takođe određeni propisom i tarifom.željeznica je dužna stvari prevesti za vrijeme koje je uobičajeno za prevoz takvih stvari s obzirom na dužinu puta i vrstu prevoza (prema tarifi).brzovozne i sporovozne (JP-CIM. rok isporuke se računa od ponoći poslije prijema stvari pa do predaje izvještaja o prispijeću stvari adresatu. ali samo pod uslovima i 195 . Sva rastojanja računaju se prema tarifnim kilometrima. član 56). ako posebnim propisima ili ugovorima nije što drugo predviđeno (JP-CIM. odnosno za stvari o čijem se prispijeću ne izvještava primalac do časa kada je pošiljka pripremljena za izdavanje (predaju). a prevozni za svakih otpočetih 400 km 24 časa. Dopunski rokovi važe za slučaj: prevoza stvari prugama različitih širina kolosijeka. član 56). Ukoliko ugovorom nije drugačije predviđeno. kod kombinovanog prevoza i u vanrednim prilikama. član 27). Otpravni rok se računa samo jedanput. a prevozni za svakih otpočetih 300 km 24 časa. Prema međunarodnim pravilima rokovi su ovi: za kolsku brzovoznu pošiljku otpravni rok je 12 časova. Rok isporuke je održan od strane željeznice ako je prije isteka roka obavijestila primaoca o prispijeću stvari i iste pripremila za odnošenje. odnosno ako je stvar pripremljena za odnošenje kada se primalac ne obavještava (ZUPŽS. Ova pravila posebno važe u međunarodnom prevozu. U slučajevima koji su određeni propisom ili tarifom rokovi ne teku i za to vrijeme rok isporuke se produžava (zadržavanje pošiljke). veterinarski pregledi. 1. sporednim prugama. za kolsku sporovoznu pošiljku . Posebni rokovi važe za denčane pošiljke . Otpravni i prevozni rok su određeni zavisno od vrste prevoza i razdaljine između otpravne i uputne stanice.5. hranjenje i pojenje živih životinja. Zadržavanje pošiljke postoji onda kada je neophodno da se obave određene radnje kao što su: carinjenje.otpravni rok je 24 časa. ako su uzrok i trajanje zadržavanja upisani u tovarni list.

U protivnom. Šteta se tada obračunava po pravilima koja vrijede za gubitak (propast) stvari. ako bi izvršenje naloga prouzrokovalo poremećaje u saobraćaju. odgovara za štetu koja nastane neizvršenjem naloga. Nalozi. Pošiljalac ima pravo tražiti izmjenu ugovora do momenta predaje tovarnog lista primaocu. primalac. odnosno zahtjev za izmjenu ugovora podnosi se u pisanoj formi preko otpravne stanice ili stanice u kojoj se stvari nalaze. Željeznica može odbiti izvršenje naloga. stvari izdaju u nekoj drugoj stanici. Pošiljalac može tražiti da se: stvar vrati i njemu preda u otpravnoj stanici. pošiljaoca ili imaoca prenosivog tovarnog lista kada nastupe određene smetnje u prevozu (udes. to se pravo ponovo vraća pošiljaocu. Željeznica može odbiti izvršenje naloga u sljedećim slučajevima: ako nalog nije moguće izvršiti. ona je dužna obavijestiti ta lica u svakom slučaju kada prevoz odstupa od redovnog toka stvari. član 30 . da je željeznica dužna u određenim situacijama da obavijesti pošiljaoca ili primaoca ili imaoca prenosivog tovarnog lista kada je na njih prešlo pravo raspolaganja pošiljkom. član 49 . briše ili pošiljka optereti pouzećem) odnosno o isplati nekog novčanog iznosa (dio vozarine ili drugi troškovi). zaustavi pošiljka u nekoj usputnoj stanici. Obavještavanje korisnika prevoza Korisnik prevoza je svako lice koje na osnovu ugovora o prevozu stiče određena prava i preuzima određene obaveze (pošiljalac. u protivnom. Njegovi nalozi mogu biti sljedeći: da se prevoz stvari obustavi. stvar izda u nekoj drugoj uputnoj stanici ili stvar vrati u otpravnu stanicu. 196 . a nije dato jemstvo (nemogućnost ekonomske realizacije zakonskog prava zaloge na stvarima).53). a stvar je prispjela na to mjesto. promijeni uputna stanica (reekspedicija). odnosno izmijeniti ugovor. dakle. imalac prenosivog tovarnog lista). kada je nalog protivan carinskim i drugim imperativnim propisima. ako se carinjenje ili druge radnje iz tovarnog lista ne mogu obaviti u mjestu (stanici). Davalac naloga snosi troškove koje je željeznica imala izvršenjem tih naloga s tim što se naplata može osigurati jemstvom. Imalac prenosivog tovarnog lista. 1.32). jednostranu izmjenu ugovora. samo iz razloga određenih zakonom. a ako primalac odbije prijem stvari. U tom smislu idu i međunarodna pravila (JP-CIM. Tako je željeznica dužna obavijestiti: pošiljaoca kada je u tovarnom listu upisano da pošiljalac ili njegov punomoćnik prisustvuje carinjenju ili obavljanju drugih radnji. nema pravo davati naloge. Generalno. pošiljaoca. stvari ne izdaju odnosno da se izdavanje odloži.6. stvari izdaju drugom primaocu. kao hartije od vrijednosti. I primalac ima pravo davati iste naloge željeznici pod uslovom da je ovlašten na to u tovarnom listu ili da mu pošiljalac preda duplikat tovarnog lista. ima takođe pravo davati određene naloge željeznici. Može se promijeniti nalog o pouzeću (povisi. Već je rečeno. smanji. nezgoda). kada su troškovi veći od vrijednosti stvari.na način kako je utvrđeno zakonom (ZUPŽS.

pa je imalac takvog tovarnog lista izvijestio željeznicu da je on prenesen na njega (indosamentom) odnosno da glasi na njega. Predaja stvari primaocu (izdavanje stvari) Donosiocu izvještaja o prispijeću stvari. željeznica to lice obavještava o prispijeću pošiljke. obavezao 197 . U slučaju da primalac odbije prijem stvari tada oživljavaju prava pošiljaoca iz ugovora. željeznica nikoga ne obavještava o prispijeću stvari na uputnu stanicu jer ne zna ko je stvarno primalac. pošiljaoca. Obavještavanje se vrši na različite načine: preporučenim pismom. 1. Ukoliko željeznica ne izvrši obavještavanje povrijedila je ugovor i ima se smatrati da se nije pridržavala principa savjesnosti i poštenja i zaštite interesa korisnika prevoza (ZOO. Kada je izdat prenosivi tovarni list na donosioca. a nikako od pošiljaoca.7. pošiljaoca ili imaoca prava iz prenosivog tovarnog lista kada se posumnja da je nastupilo oštećenje ili djelimičan gubitak stvari kako bi oni mogli prisustvovati pregledu stvari na uputnoj stanici. telefonom ili neposredno preko kurira. iskupa tovarnog lista. primaoca ili imaoca prava iz prenosivog tovarnog lista u slučaju kada dođe do oštećenja ili gubitka pošiljke. U izvještaju se daje rok za otkup tovarnog lista i preuzimanje stvari sa naznakom gdje se one nalaze (kolosijek. broj kola. Zakonska je pretpostavka da je obavještavanje izvršeno nakon proteka određenog vremena (24 odnosno 12 časova po predaji preporuke. špeditera da u njegovo ime prima izvještaj o prispijeću pošiljke. telegrama. Izvještavanje o prispijeću stvari Kada pošiljka prispije na uputnu stanicu željeznica je dužna. odnosno u čijim se rukama nalazi tovarni list. pošiljaoca kada je stvari potrebno staviti u javno skladište (na ležanje) ili predati špediteru ili ih prodati. Od tada. član 12). skladište). Samo primanje tovarnog lista znači da je primalac pristao. a telefonom kada je razgovor završen).pošiljaoca kada stvari prispiju na uputnu stanicu. kada ga je primalac kao adresat potvrdio. može primati naloge od primaoca. Ukoliko po tovarnom listu primalac ima nešto da plati (pouzeće ili dio troškova što je naznačeno u tovarnom listu) stvari će se predati nakon uplate tog iznosa. a to je pravo upisano u tovarni list. Željeznica ima pravo na troškove za obavještavanje. Pravno dejstvo predaje tovarnog lista primaocu ogleda se u tome što od toga časa primalac stupa u pravni odnos sa željeznicom. kao što je rečeno. 1. odnosno kada se zagubljena pošiljka kasnije pronađe. Ako prenosivi tovarni list glasi po naredbi. bez odlaganja. telefaksom.8. da je pripremi za izdavanje (odnošenje) i obavijesti adresata da istu preuzme i iskupi tovarni list. telegramom. željeznica je dužna u uputnoj stanici izdati tovarni list i predati stvari. Primalac se ne obavještava ako je ugovoreno da nema obavještavanja ili je primalac ovlastio vozara.

te visini štete. ako su podložne brzom kvaru ili su nepodesne za držanje. ima pravo nakon prispijeća stvari zahtijevati da mu se preda tovarni list i izdaju stvari.se na isplatu iznosa iz tovarnog lista. Utvrđivanje stanja pošiljke vrši se na objektivan način u prisustvu korisnika prevoza. Željeznica može odbiti predaju stvari ako joj se ne preda duplikat tovarnog lista. tada će lice koje je zahtijevalo pregled (pošiljalac. faktička predaja stvari nego simbolična tradicija (u prisustvu primaoca vrši se skidanje plombi sa vagona). Stvari koje nisu odnesene željeznica može prodati odmah. a sama odgovara za izbor (culpa in eligendo). ona može stvari predati špediteru ili u javno skladište na trošak pošiljaoca i njegov rizik. Primalac i sam. Činjenica predaje stvari primaocu je od pravnog značaja za željeznicu jer se toga časa smatra da je ona izvršila obavezu iz ugovora. Isto pravo ima pošiljalac upisom odgovarajuće klauzule u tovarni list. oštećenja ili gubitka) prestaju sva potraživanja imaoca prava prema željeznici. Dok se ne izvrši pregled stvari primalac ne mora primiti stvari. O svim tim radnjama obavijestiće pošiljaoca blagovremeno. a svjedoka i vještaka kada je potrebno. Pri tome se konstatuje stanje plombi i drugih zatvarača na vagonu kao i spoljni izgled. Osim toga. Takođe. tovarni list nije iskupljen u roku ili je izdavanje (predaja) stvari zabranjena odlukom nadležnog organa. Ne vrši se. Ne dobije li uputstva ili se dobijena uputstva ne mogu provesti tada će željeznica stvari staviti na privremeni smještaj. bez obzira da li ga je uputna stanica obavijestila o prispijeću stvari ili to nije učinila. ostale stvari koje je držala (čuvala) 30 dana po isteku roka za njihovo odnošenje 198 . kada je moguće. Predaja denčane pošiljke vrši se faktičkom predajom. primalac je odbio prijem stvari. Ukoliko je uredan prevoz (bez zadocnjenja. Za to vrijeme stvari leže na rizik i trošak željeznice. Prilikom pregleda stvari sastavlja se zapisnik koji se predaje imaocu prava na stvarima. uzroku nastanka štete. a ona odgovara kao čuvar. Željeznica će u razumnom roku o tome obavijestiti pošiljaoca i tražiti uputstva. dakle. I prilikom izdavanja stvari mogu nastupiti smetnje: primalac se ne može pronaći. podaci o masi ili broju komada. U zapisniku se utvrđuje: stanje stvari. Pregled će se izvršiti i bez prisustva imaoca prava kada se ne odazove ili je stanje pošiljke takvo da je potrebno odmah pristupiti njenom utvrđivanju. na rizik i trošak pošiljaoca. I sama željeznica kada posumnja u oštećenje ili djelimični gubitak stvari ili kada oni stvarno postoje obavezna je pristupiti utvrđivanju stanja pošiljke. ako je to moguće. Ako se prilikom pregleda ne utvrdi nikakva šteta (oštećenje ili gubitak stvari) ili se utvrdi šteta koju je željeznica prije pregleda priznala. Ukoliko korisnik prevoza posumnja da je stvar oštećena ili da postoji djelimičan gubitak stvari (nema plombe ili je ista oštećena) može zahtijevati utvrđivanje stanja pošiljke i željeznica je dužna to izvršiti. primalac. Kada se radi o kolskim (vagonskim) pošiljkama predaja stvari vrši se primopredajom kola što se konstatuje pismeno. imalac prenosivog tovarnog lista) snositi troškove pregleda.

Ta obaveza postoji za vrijeme cijelog roka isporuke (otpravnog i prevoznog roka) kao i za vrijeme dok se stvar ne odnese. Zapisnik o prodaji dostavlja pošiljaocu. uz notifikacije u tovarnom listu. zapravo. Iz postignute cijene naplatiće svoje troškove. 1. Usto. 1. dužna je da postupa sa istom kao čuvar. član 654). Primaoca željeznica obavještava i poziva da odnese stvari koje leže na njegov rizik i trošak. Kod prevoza određenih stvari koje imaju naročite osobine i svojstva. količini i masi pošiljke. dužna je da na zahtjev korisnika prevoza stavi na uvid tarife u otpravnoj ili uputnoj stanici.ona može prodati. a naročito elemente za izračunavanje visine prevoznine. Objavljivanje tarifa Željeznica je obavezna objaviti tarife na propisan ili uobičajen način. Ako stvar ostavlja na privremeni smještaj. Obavještavanje o namjeravanom prevozu Opšta je obaveza pošiljaoca da obavijesti željeznicu o namjeravanom prevozu u kome smislu daje podatke.1. kao i drugim relevantnim elementima (ZOO. To posebno važi kada se transportuju masovni tereti. o vrsti. željeznica je dužna stvar čuvati i sa njom postupati kao savjestan i uredan privrednik za sve vrijeme dok se ona nalazi u njenim rukama (državini). uputnoj stanici i primaocu.10. Može se desiti da je primalac iskupio tovarni list. 199 . Tarife moraju sadržavati sve posebne uslove prevoza. a ostatak stavlja na raspolaganje pošiljaocu (ZUPŽS. odnosno ne postupi sa njom prema ovlaštenjima iz zakona i ugovora. sporednih usluga. naročito. Objavljuju se na način da tarife budu pristupačne i saznatljive za korisnike prevoza. ako nisu plaćeni. opasne stvari ili one koje zahtijevaju posebne uslove prevoza. Tarife se primjenjuju prema svim korisnicima pod istim uslovima koji su važili na dan zaključivanja ugovora. član 59 .64). 2. Suština obaveze pošiljaoca jeste u tome da željeznica na vrijeme pripremi kola.9. za sve vrijeme dok je ne preda primaocu. ali nije odnio stvar. obavezna je postupati po naročitim pravilima o prevozu i čuvanju stvari (kod prevoza opasnih materija vrijede posebna pravila RID). sadržini. a pošiljalac nije odredio pratioca. obavezna je da je tokom prevoza i po prispijeću u uputnu stanicu poji i hrani. Čuvanje stvari Pošto ovaj ugovor ima elemenata ugovora o ostavi. Uobičajeno je da se tarife ili izvodi iz tarifa oglašavaju na vidnim mjestima u stanicama. Obaveze pošiljaoca 2. željeznica istu može predati u javno skladište ili prodati. Ako i nakon poziva stvar ne bude odnesena. preduzme sve nužne radnje i mjere za nesmetan i bezbijedan prevoz. Pošiljalac odgovara za štetu koja bi nastala zbog nedavanja podataka ili davanja pogrešnih podataka. a u međunarodnom prevozu i uslove za preračunavanje valuta. Kada se prevozi živa stoka.

član 45). upakovane na propisan ili uobičajen način kako bi. naknada za sporedne usluge te drugih naknada saglasno ugovoru i tarifi. Obaveza utovara je dispozitivne prirode jer se ugovorom može predvidjeti da tu radnju obavi željeznica. Kada je rok utovara prekoračen za više od 24 časa. Stvari stavlja na raspolaganje pošiljaocu na njegov trošak i rizik. dodataka na vozarinu. prekorači ugovoreno vrijeme. Ako pošiljalac ne održi rok utovara. U slučaju preopterećenja kola (preteg) ili neispravno. željeznica je ovlaštena da. Obaveza plaćanja prevoznih troškova može biti različito određena. Opšte je pravilo da željeznica ima pravo na vozarinu za najkraći prevozni put kojim bi se stvari mogle prevesti. bez obzira na stvarni put prevoza. netačno ili nepotpuno upisanih podataka u tovarni list o stvarima koje su isključene iz transporta i stvarima koje se prevoze pod posebnim uslovima. Kada se radi o lako kvarljivim stvarima ili stvarima male vrijednosti (vrijednost stvari ne može pokriti troškove prevoza) otpravna stanica uvijek može 200 . Željeznica će upozoriti pošiljaoca na nedostatke pakovanja. Odstupanja mogu biti u slučaju da pošiljalac odredi prevozni put. način prevoza i prevozni put. ta obaveza je na primaocu ako iskupi tovarni list u kome nije naznačeno da pošiljalac plaća prevozne troškove (ZUPŽS. Stvari se predaju blagovremeno. Pošiljalac. Predaja stvari i tovarnog lista Iz prirode nastanka ovog ugovora proizlazi da je pošiljalac obavezan predati stvari na prevoz i predati uredno popunjen tovarni list. ako vrši utovar. Kada se završi utovar na vagon se stavlja plomba i drugi zatvarači.2. bile prevezene bez oštećenja ili ugrožavanja lica i dobara. Pri tome željeznica može tražiti trostruki iznos prevoznine za izvršeni prevoz kao i naknadu štete ako je nastala (ZUPŽS. Tarifa može odrediti da neke troškove prevoza obavezno plaća pošiljalac.2. Plaćanje prevoznih troškova Ekonomski interes željeznice jeste da naplati prevozne troškove za svoju uslugu. Pošiljalac plaća prevozne troškove po tarifi koja se primjenjuje na dan zaključenja ugovora kada je tako ugovoreno i upisano u tovarni list. zakonska je obaveza željeznice da na prvoj stanici gdje je to moguće istovari cijelu pošiljku ili preteg. na trošak i rizik pošiljaoca istovari stvari (oslobodi kola) i iste preda na privremeni smještaj ili špediteru ili u javno skladište (ZUPŽS. s obzirom na njihovu vrstu. Ona može odbiti prijem pošiljke kada su nedostaci pakovanja takve prirode da se može ugroziti sigurnost lica. član 55). 2. te količine i mase koju kola mogu da prime (osovinsko opterećenje). Inače. željeznica može tražiti posebnu naknadu (kolsku dangubninu).3. dužan je pridržavati se ugovorenog roka utovara i uputstava željeznice u pogledu smještaja stvari na kola. kola i dobara. član 39). Ti prevozni troškovi sastoje se od: vozarine (prevoznine). a u tovarni list pošiljalac unosi broj i oznaku plombe.

Željeznica i pošiljalac imaju pravo odnosno obavezu na ispravak naplaćenih iznosa u slučaju nepravilne primjene tarifa ili greške prilikom izračunavanja ili naplate troškova.. Smatra se da je htio te troškove da snosi primalac. svih ili djelimično. Međutim. “franko iznos. Plaćanje prevoznih troškova Primalac ima obavezu plaćanja prevoznih troškova. ako o tome nema njegove izjave u tovarnom listu.. Isto vrijedi i za ekspresne pošiljke.zahtijevati da pošiljalac unaprijed plati troškove prevoza. Manje plaćene iznose treba da plati pošiljalac ako tovarni list nije iskupljen ili se potraživanje željeznice odnosi na troškove koje je u tovarnom listu preuzeo pošiljalac. željeznica može pokrenuti spor.1. “franko vozarina uključivo . Pravna je pretpostavka. Obaveze primaoca 3. 201 . primalac preuzme tovarni list zasniva se obaveza primaoca na plaćanje troškova prevoza u obimu kako je određeno tovarnim listom. pošiljalac preuzima pojedinačno naznačene troškove.. Kada.pošiljalac preuzima na sebe vozarinu i plaćanje svih troškova. kako je navedeno u tovarnom listu i ako on taj dokument preuzme. preuzimanje tovarnog lista je pravo primaoca i na to ga ne može niko natjerati. Izjavu o vozarini i drugim troškovima pošiljalac upisuje u tovarni list standardnim izrazima (klauzule) koje se primjenjuju i u međunarodnom transportu. Pošiljalac je dužan platiti kamatu od dana prijema reklamacije. on će platiti prevozne troškove ukoliko primalac ne iskupi tovarni list ili ne bude davao naloge za izmjene ugovora tokom prevoza stvari. U međunarodnom saobraćaju pošiljalac nije dužan platiti manje uplaćeni iznos ako je razlika manja od 4 obračunske jedinice po tovarnom listu (JP-DIM. da pošiljalac ne plaća prevozne troškove ili dio troškova. “franko svi troškovi” .pošiljalac plaća naznačeni iznos. Ako reklamacija ostane bezuspješna. Reklamacija se podnosi u pisanoj formi uz obrazloženje i prezentaciju odgovarajućih dokumenata. član 29). Primalac je u obavezi da plati i sve troškove nastale po njegovim nalozima jer i on može davati uputstva željeznici kada na njega prijeđu ovlaštenja iz ugovora. primalac i svako lice na koje je prešlo potraživanje iz ugovora ima pravo reklamacije željeznici u slučaju više plaćenog iznosa troškova prevoza (preplaćen iznos). dakle. Evo nekih: “franko vozarina” . oborive prirode.” . Tada se u tovarni list i njegov duplikat unosi iznos unaprijed plaćenih troškova od strane pošiljaoca. Osim toga. Inače. Samo preuzimanje tovarnog lista obavezuje primaoca na plaćanje troškova. 3. Pošiljalac. ono može pokrenuti spor podizanjem tužbe..pored vozarine. Ako pošiljalac u roku od 30 dana ne izvrši plaćanje. protekom 30 dana.” .pošiljalac preuzima na sebe samo plaćanje vozarine.

član 65). Stvari može odmah i prodati ako su ispunjeni određeni uslovi (lako kvarljive stvari. može zahtijevati sudskim putem utvrđivanje stanja pošiljke (količina. Beograd. Ako primalac ne prizna činjenice utvrđene zapisnikom. na trošak i rizik primaoca. član 689). visina. za sve vrijeme do predaje stvari primaocu (JP-CIM. 35. uzroci štete.). Ukoliko se taj rok prekorači za više od 14 časova željeznica ima pravo staviti stvari na privremeni smještaj. željeznica naplaćuje dangubninu (ležarinu) prema tarifi. u toku redovnog radnog vremena koje važi u uputnoj stanici.2. 202 .ODGOVORNOST STRANAKA 1. 1987. i dalje. ležarina i dr. ukradena. troškove utvrđivanja snosi primalac (ZOO. nakon prihvatanja tovarnog lista (dangubnina. Odgovornost željeznice Prema međunarodnim pravilima i domaćem pravu željeznica odgovara za štetu nastalu u toku prevoza zbog djelimičnog ili potpunog oštećenja ili gubitka stvari. nepreduzimanjem radnji. okolnosti pod kojim je šteta nastala). kao i za štetu nastalu zbog prekoračenja roka isporuke (zadocnjenja). Gubitak postoji onda kada željeznica nije u mogućnosti da u odredišnom mjestu izda stvar primaocu (izgubljena. ona odgovara za slučaj oštećenja.). Prilikom provjere sastavlja se zapisnik o izviđaju čiji se prepis predaje primaocu. žive životinje. prodata i dr. Odnošenje stvari Primalac. Ustanovi li se istovjetnost pošiljke. dužan je stvar odnijeti u ugovorenom roku (rok odnošenja). kao i drugom prevozniku radi predaje primaocu. odgovara za lica koja je angažovala. Djelimični 183 Đurdev dr Dušanka. Ako stvari na vrijeme ne odnese. ZUPŽS. Pretpostavka je da postoji gubitak ukoliko željeznica ne izda stvari primaocu u roku od 30 dana po isteku vremena za isporuku. str. za slučaj gubitka i za slučaj zadocnjenja i to od časa 183 Željeznica kada je primila stvar na prevoz pa dok je ne preda primaocu. Primalac može zahtijevati da se provjeri stanje pošiljke i utvrdi oštećenje i može odbiti prijem sve dok se to ne učini. ako iskupi tovarni list. Dovoljno je da postoji sumnja u oštećenje ili gubitak pa da se priđe provjeri. 3. Naučna knjiga. U svim slučajevima prekoračenja roka za odnošenje stvari primalac je obavezan platiti posebnu naknadu određenu tarifom. Željeznica odgovara za povredu integriteta pošiljke. član 36. Odgovornost železničkog prevozioca. stvar se ne može predati špediteru ili u skladište prema mjesnim običajima).primalac je u obavezi da plati i one troškove koji su nastali njegovim radnjama za željeznicu ili nečinjenjem. odnosno koja su radila po njenim nalozima. ili ih predati špediteru ili u javno skladište. V . izgorjela. gubitak ili oštećenje. Dakle. izdata trećem neovlaštenom licu.

zakasnila) kada nije na vrijeme preuzela pošiljku ili je nije na vrijeme predala primaocu. postoji količinsko umanjenje pošiljke. Ljubljana. a to su: a) Prevoz je izvršen otvorenim kolima po važećim propisima ili ugovoru stranaka što je upisano u tovarni list. Opšti (“neprivilegovani”) razlozi oslobađaju željeznicu od naknade štete za slučaj gubitka. 1985. Trajković dr Miodrag. Pravni osnovi (razlozi) koji ublažavaju (“omekšavaju”) dejstva stroge objektivne odgovornosti željeznice dijele se u teoriji na opšte i posebne. član 66). rđanju. ne pretpostavlja se odgovornost željeznice za štetu nastalu gubitkom ili oštećenjem pošiljke. c) Kada je šteta nastala utovarom ili istovarom koji vrši pošiljalac ili primalac na osnovu propisa ili ugovora. d) Ako se prevozi stvar koja je po svojoj prirodi (svojstvima) naročito izložena potpunom ili djelimičnom gubitku ili oštećenju (lomljenju. Kapor dr Vladimir -Carić dr Slavko. 184 185 Antonijević dr Zoran. ZUPŽS. 462. Oštećenje. djelimično ili potpuno. 358. 185 Prevladava drugo stanovište. Prema tim pravilima. Transportno pravo. str.). s obzirom na prirodu stvari. str. oštećenja ili zadocnjenja. Došlo je do umanjenja vrijednosti stvari jer je pogoršano njeno stanje (lom. Ne postoji jedinstveno stanovište o pravnoj prirodi odgovornosti željeznice. uslijed mana na samoj stvari (svojstava stvari) i dejstava više sile . 203 . 334. Sinteza. Željeznica je prekoračila rok isporuke (zadocnila.cit. član 36. Cigoj dr Stojan. ako se utvrdi da je do te štete došlo zbog jednog ili više “privilegovanih” osnova. ukratko. cijepanje. U cilju daljeg ublažavanja odgovornosti željeznice uvedeni su i posebni (“privilegovani”) osnovi ekskulpacije koje međunarodna i domaća pravila izričito navode. samom faktu prouzrokovanja štete. 1978. Željeznica neće odgovarati ako je šteta nastala: krivicom korisnika prevoza. truljenju i sl. b) Stvar nije upakovana ili je nedovoljno upakovana (prevoz bez odgovarajuće ambalaže) zbog čega je. Saobraćajno pravo. op. vlažnost i dr. došlo do gubitka ili oštećenja. ali se. jeste kvalitativno umanjenje pošiljke. mogu svesti na sljedeće: djelatnost željeznice povezana je sa pojačanim rizikom. 61.). Da bi se oslobodila odgovornosti. Postoji izuzetak. deformisanje. Stoga se njena objektivna odgovornost bazira na teoriji interesa (čija korist onoga i rizik) jer iz vršenja svoje djelatnosti željeznica ostvaruje korist pa treba i da snosi nastale štetne posljedice. truljenje. nalogom pošiljaoca.cit. željeznica mora dokazati uzročnu vezu između nekog od naprijed navedenih uzroka i same štete. željeznica odgovara kada je došlo do očiglednog manjka ili gubitka cijelih komada stvari. Oni važe samo za slučaj povrede integriteta pošiljke (gubitka ili oštećenja). op. str. krivicu je teško dokazati jer pošiljalac nema uvid u kontrolu nad radom željeznice. Razlozi su mnogobrojni.gubitak postoji kada željeznica ne može da izda primaocu dio pošiljke. izbjeći niti otkloniti (JP-CIM.spoljnih uzroka koji se nisu mogli predvidjeti. ali ne i za slučaj zadocnjenja. štete se dešavaju usljed dejstava nepoznatih uzroka. str. Beograd. Spor se sastoji u tome: da li se radi o njenoj ugovornoj odgovornosti zasnovanoj na sistemu subjektivne odgovornosti (princip kulpe) sa pretpostavljenom krivicom željeznice 184 ili o sistemu objektivne odgovornosti.

Odgovaraće za dio gubitka u masi koji prelazi propisane (standardne) norme kala. Određen je procenat dozvoljenog kala za pojedine vrste stvari . so. Specijalni osnov za oslobađanje željeznice od odgovornosti jesu nuklearni udesi. Sudska praksa je kolebljiva u tome da li je fakturna cijena stvari i njena tržišna cijena. visina štete se odmjerava prema toj unaprijed utvrđenoj cijeni. kod djelimičnog gubitka željeznica naknađuje štetu u visini vrijednosti samo tog izgubljenog dijela stvari (tereta) i vraća srazmjeran dio vozarine i drugih troškova. f) Ako je došlo do štete u prevozu živih životinja dejstvom posebnih okolnosti kojima su izložene životinje ili kada je na osnovu tarife. ugovora i uz naznaku u tovarnom listu trebao biti pratilac pa je to izostalo (JP-CIM. masti. iznos carina i drugih troškova jer se smatra da nije izvršila prevoz. U poslovnom/trgovačkom pravu opšte je pravilo da se kod prouzrokovanja štete naknađuje stvarna. kompenzacija za strogi sistem objektivne odgovornosti.e) Stvar je predata na prevoz pod neispravnom.). gubitak u masi (težini) koji zbog prirodnih svojstava stvari redovno nastaje u prevozu. U svim navedenim slučajevima pretpostavka o neodgovornosti željeznice nije apsolutne prirode jer imalac prava može dokazivati suprotno. a tiču se normalnog kala. Pored opštih i posebnih. Ona ne odgovara za normalni kalo. Ako stvar nema berzansku ili tržišnu cijenu visina štete se obračunava po uobičajenoj cijeni kao za stvari iste vrste i kvaliteta. ZUPŽS. Željeznica vraća naplaćenu vozarinu. krzno. Kad je unaprijed određena cijena stvari koje se prevoze. da šteta nije nastala ili nije isključivo nastala uslijed tih posebnih okolnosti (razloga). Za slučaj djelimičnog ili potpunog gubitka (propasti) stvari. Željeznica naknađuje samo prostu štetu. JPCIM član 41). tj. stvari predate u vlažnom stanju i dr. član 36. prosta šteta (damnum emergens) i izgubljena dobit. korist (lucrum cessans). To je. postoje i specijalni razlozi za oslobađanje željeznice od odgovornosti. svježe voće i povrće. a jedan posto za ostale stvari (ZUPŽS član 70. ugalj. član 68). netačnom ili nepotpunom deklaracijom ili se radi o stvari koja se prima na prevoz pod posebnim predostrožnostima i uslovima. željeznica naknađuje štetu u visini vrijednosti izgubljene stvari obračunate po berzanskoj cijeni. ako za prouzrokovanu štetu odgovara korisnik nuklearnog uređaja ili drugo odgovorno lice. a u nedostatku nje po tržišnoj cijeni. Za željeznicu je dovoljno da učini vjerovatnim postojanje neke od posebnih okolnosti (oslobađajućih razloga). što se utvrđuje pregledom ili stručnim 204 . U svim slučajevima važi cijena koja je postojala u vrijeme i u mjestu predaje stvari na prevoz. osim u slučajevima kvalifikovane krivnje (zle namjere ili krajnje nepažnje). Razumije se. a sve ostalo (pozitivni dokazi) su na imaocu prava. po mišljenju teorije.dva posto (na tečnost. U slučaju oštećenja (djelimičnog ili potpunog) stvari željeznica vrši naknadu štete u visini vrijednosti stvarnog oštećenja. sapun.

Visina štete koja se plaća za gubitak uvijek je gornja granica i za njen obračun u slučaju oštećenja stvari. str. 1987. ne može prijeći iznos koji bi željeznica. Plaća se. 42. član 75). Odgovornost železnice u domaćem i međunarodnom prevozu robe. 186 Vasiljević dr Mirko. uslijed oštećenja. platila za slučaj potpunog gubitka stvari. Za slučaj oštećenja ili gubitka stvari odgovornost željeznice se ograničava na određeni iznos koji ona plaća po kilogramu bruto mase (težine) te izgubljene ili oštećene stvari ili njenog dijela. Ugovorom o prevozu ili tarifom ne može se isključiti niti ograničiti. Kvalifikovana krivnja željeznice (zla namjera. Željeznica tada plaća štetu saglasno opštim pravilima za gubitak. tržišna ili uobičajena cijena minus postotak oštećenja stvari). oštećenje ili zadocnjenje plus iznos dokazane štete. Beograd. Istovremeno. član 44). ne može se stipulisati prebacivanje tereta dokazivanja sa željeznice na imaoca prava u slučajevima kada je predviđeno da ona vrši dokazivanje (ZUPŽS. šteta koja odgovara procentu umanjenja vrijednosti stvari (berzanska. ali samo do visine ukupnog obezbjeđenja. član 3). Kada je gubitak. inače. željeznica mora imaocu prava naknaditi cjelokupni (puni) iznos dokazane štete koja obuhvata prostu štetu i izgubljenu dobit. inače. krajnja nepažnja) utiču na visinu štete. oštećenja ili zadocnjenja (JP-CIM.vještačenjem. Kumulacija zahtjeva prema željeznici postoji kod djelimičnog gubitka ili oštećenja. potpuno ili djelimično. respektabilno. Ukupna šteta. odgovornost željeznice. Za slučaj zadocnjenja (prekoračenja roka isporuke) željeznica naknađuje samo štetu koja je uslijed toga prouzrokovana vezujući istu za visinu vozarine 186 : kod gubitka ili oštećenja stvari plaća iznos dokazane štete koja ne može biti veća od trostrukog iznosa vozarine. kod potpunog gubitka samo štetu po tome osnovu bez obzira na zadocnjenje. Transportno pravo poznaje princip ograničenja (limitiranja) odgovornosti prevoznika što je slučaj i kod željeznice. po svim osnovima. 205 . visina štete ne može prijeći iznos koji bi željeznica platila na ime izgubljene pošiljke. Željeznica tada plaća štetu na ime izgubljenog ili oštećenog dijela pošiljke. Odgovornost željeznice regulisana je imperativnim normama pa ugovor ne može zamijeniti ili isključiti zakon. oštećenje ili zadocnjenje prouzrokovano zlonamjerno ili iz krajnje nepažnje. Neki smatraju da ova situacija ima sličnosti sa transportnim osiguranjem. U tom slučaju može biti obuhvaćena i stvarna šteta i izgubljeni dobitak. Visina naknade štete koju željeznica plaća može se povećati kada je u tovarnom listu predviđen institut plaćanja štete u svrhu obezbjeđenja uredne isporuke (ZUPŽS. a za neizgubljeni ili neoštećeni dio plaća štetu po osnovu zadocnjenja. željeznica plaća za slučaj gubitka. izgubio vrijednost. Radi li se o krajnjoj nepažnji iznos dokazane štete ne može prijeći dvostruku vrijednost koju. dakle. Ako je cijela ili dio pošiljke.

pravo potraživanja prema željeznici ne prestaje. u sljedećim slučajevima: ako imalac prava dokaže da je šteta prouzrokovana namjerno ili krajnjom nepažnjom željeznice. Svako preduzeće odgovara samo za svoj dio prevoza (ZOO. ako su primaocu predata kola (vagon) sa ispravnim plombama (ZUPŽS. ugovora ili pravila autonomnog poslovnog prava. Međutim i tada ima odstupanja. Imalac prava svoj odštetni zahtjev može postaviti prema onome za koga se odluči. Pravo zahtijevanja prema željeznici prestaje kada imalac prava iz ugovora primi pošiljku. Pošiljalac odgovara željeznici i dužan je naknaditi štetu koja nastane uslijed toga što nije priložio potrebne isprave uz tovarni list ili nije priložio sve ili su one neispravne. zbog rđavog pakovanja. 2. brojala) i potvrdila u tovarnom listu. pa ih primalac ne održi. koga izabere. Podaci koji se odnose na masu i broj komada mogu se upotrijebiti protiv željeznice samo ako je ona te podatke provjerila (vagala. Najčešće se to odnosi na plaćanje dangubnine. u slučaju djelimičnog gubitka ili oštećenja što je utvrđeno prije prijema pošiljke ili nije uopšte utvrđeno 206 . korisnik prevoza. Pošiljalac odgovara za štetu prouzrokovanu drugim licima ili stvarima uslijed naročitih svojstava (opasne) stvari koja nisu bila poznata željeznici. on odgovara željeznici. istovarom.Ako u prevozu učestvuje više željezničkih preduzeća. ležarine ili troškova uskladištenja. Primalac stvari može se obratiti sa zahtjevom uputnoj stanici. a kada postoji osiguranje i osiguravajućem društvu.PRESTANAK PRAVA IZ UGOVORA 1. VI . Odgovornost postoji i po osnovu štete nanesene utovarom. član 678). iako je ona predala pošiljku. Kada je očigledno da nikakav stvarni manjak ne odgovara razlici u masi ili broju komada u odnosu na podatke iz tovarnog lista ti dokazi ne mogu služiti protiv željeznice. Izuzetno. odnosno prema opštim pravilima o prestanku obligacija. ona solidarno odgovaraju. Ako je u prevozu učestvovalo više željezničkih preduzeća koja je odredio pošiljalac tada nema solidarne odgovornosti. posebno. odnosno imalac prenosivog tovarnog lista. Imalac prava može biti pošiljalac. Odgovornost pošiljaoca Već je rečeno da pošiljalac odgovara za tačnost unesenih podataka i izjava u tovarni list pa i kada ih na njegov zahtjev unosi željeznica. nedeklarisanja ili netačnog deklarisanja stvari. primalac. član 43). Nije bitno da li obaveze proističu iz propisa. Kada su propisani određeni rokovi. Prestanak ugovora Ugovor o prevozu stvari željeznicom prestaje na isti način kao i drugi ugovori.

član 79). Protekom roka od 30 dana po dostavi reklamacije imalac prava može svoj zahtjev ostvariti podizanjem tužbe (glavni zahtjev plus kamata). Svoja potraživanja iz ugovora imalac prava može ostvariti prema željeznici ako stavi reklamaciju u pismenoj formi i na način određen tarifom. pada u prekluziju. ako oštećenje ili djelimični gubitak stvari imalac prava nije mogao opaziti prilikom prijema pošiljke. naknada za sporedne usluge ili drugih troškova zastarijevaju za šest mjeseci.prilikom prijema uslijed propusta željeznice. ali je zahtjev za utvrđivanje oštećenja stavio čim je otkrio štetu (najkasnije sedam dana od prijema pošiljke) uz obavezu dokazivanja da je do štete došlo u periodu od prijema do izdavanja (odnošenja) pošiljke. 2. kada se potraživanje odnosi na vraćanje plaćenih iznosa ili pouzeća (ZUPŽS. Ostala potraživanja iz ovog ugovora zastarijevaju za jednu godinu dana. Zastara potraživanja Za potraživanja iz ugovora o prevozu stvari željeznicom određeni su specijalni rokovi kao i rokovi za početak toka zastarjelosti (ZUPŽS. 207 . član 80. Zahtjev za naknadu štete iz osnova zadocnjenja mora staviti u roku od 15 dana od dana izdavanja stvari. Potraživanja zbog više ili manje naplaćene vozarine. Naknadne reklamacije o istoj stvari ne obustavljaju zastarijevanje. 81). a nastavlja dalje uručenjem pismenog odgovora od strane željeznice. Pošiljalac može koristiti pravo na reklamaciju sve dok ima pravo da raspolaže pošiljkom. Obustava zastare nastaje dostavljanjem pismene reklamacije. dodatka na vozarinu. inače. a primalac od trenutka prijema tovarnog lista.

208 .

Institut za uporedno pravo. 12. Sredstvo prevoza jeste “motorno vozilo”. u neoštećenom stanju prevesti (premjestiti) iz mjesta otpreme u mjesto opredjeljenja i tamo ih staviti na 187 Pojam ovog ugovora ne odstupa raspolaganje pošiljaocu ili licu koje on odredi. korištenjem zaobilaznih ili sporednih puteva lakše se savladavaju saobraćajne smetnje na pojedinim relacijama. da će stvari čiji je transport dozvoljen. ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI 1. jeftinija je izgradnja prevoznih sredstava. 209 . Ovaj ugovor sve više dobija međunarodni značaj. Prava i obaveze stranaka iz ugovora o prevozu robe drumom. član 1). unutar određenog ili odredivog roka. prema ugovoru. str. a pod motornim vozilom se podrazumijeva vozilo koje se pokreće mehaničkom snagom sopstvenog motora neovisno od postojanja šina ili električnih vodova. prevoznom putu i sredstvima prevoza. Ugovor ima međunarodni karakter kada se “mjesto preuzimanja i mjesto opredjeljenja. prikolice i poluprikolice (CMR. Pod pravila drumskog prevoza potpadaju i kombinovana vozila. S obzirom na ekonomske i druge karakteristike drumski prevoz ima značajnu ulogu u privrednom životu svake zemlje i predstavlja konkurenciju drugim granama saobraćaja. u ovome: moguće je obaviti direktan prevoz stvari po principu “od vrata do vrata” odnosno “od skladišta do skladišta”. tako da drumski prevoz tek početkom ovoga vijeka ponovno oživljava da bi puni značaj doživio poslije pedesetih godina. 2. a do industrijske revolucije i najveći značaj. uz naknadu obavezuje pošiljaocu. Pojam ugovora Ugovor o prevozu stvari drumom (cestom) je takav ugovor kojim se drumski transporter. Značaj drumskog prevoza Drumski prevoz ima najdužu tradiciju.GLAVA TREĆA UGOVOR O PREVOZU STVARI DRUMOM (CESTOM) I . nalaze u dvjema različitim državama” (CMR. osobito za pojedine vrste prevoza stvari (kamioni 187 Opširnije: Trifković mr Miloš. Beograd. On se razlikuje po konkretizaciji ličnosti prevoznika. član 1). ukratko. Sredstvo prevoza je ta činjenica koja daje karakteristike ostalim. Prednosti drumskog transporta ogledaju se. Tehnološka otkrića vezana za parnu mašinu išla su u korist željezničkog transporta. pogodniji je za prevoz manjih količina stvari ili stvari specifičnih osobina. paleta).POJAM. 1970. bitno od opšteg pojma ugovora o prevozu. lakše se koriste prednosti integralnog prevoza primjenom modernih transportnih sudova (kontejnera.

Postoji niz specijalnih pravila kojima se regulišu pitanja značajna za određenu vrstu drumskog prevoza. željeznica. sigurnosnim propisima. koji se dosta koristi. kod međunarodnog prevoza transport se odvija na osnovu jedinstvene isprave o kombinovanom (multimodalnom) prevozu i jedinstvene naknade za prevoz. Po načinu organizovanja prevoza putnika i stvari postoji javni drumski prevoz i prevoz za vlastite potrebe. u sljedećem: nije pogodan za istovremeni prevoz velikih količina stvari. vezan je za vremenske prilike i najzad. mogu se podijeliti po različitim kriterijima. željezničkim i pomorskim naročito. prelasku državne granice i dr. prije svega. teže se prevozi naročito kabasta roba. Drumski prevoz. a prevoznik je obavezan donijeti tarife i objaviti ih na uobičajen ili propisan način. a time i ugovori u vezi sa njim. mada i za ovaj vid transporta prevoznici mogu unaprijed donijeti uslove poslovanja i tarife. brod). Vrste prevoza i ugovora Od vrste drumskog prevoza ovisi njegov pravni režim. posadi. transport stvari vrši angažovanjem prevoznih sredstava iz različitih grana saobraćaja (kamion. posebno u sferi autonomnog prava. osiguranju. Mješoviti (kombinovani) prevoz. na osnovu ugovora o prevozu. postoji onda kada se. Javni prevoz obavljaju poslovni subjekti (transportne organizacije) kao svoju registrovanu djelatnost na bazi ugovora sa poslovnim partnerima. cisterne). Ona su skoro unificirana kada se radi o karakteristikama vozila. Javni drumski prevoz se obavlja kao prevoz u linijskom i slobodnom drumskom saobraćaju. kao organizatora 210 . i na kraju. Uobičajeno je da se prema predmetu prevoza drumski transport dijeli na prevoz putnika. Isprava može glasiti “po naredbi” ili “na donosioca” i može biti prenosiva ili neprenosiva. prevozna sredstva su podložnija kvarovima. ugovorom se određuje prevozni put. nego što je slučaj u pomorskom ili željezničkom prevozu. Prevoz za vlastite potrebe podrazumijeva prevoz putnika i stvari radi zadovoljavanja sopstvenih potreba i ne obuhvata vršenje prevozničkih usluga trećim licima. lakše se kombinuje sa prevozom iz ostalih grana saobraćaja. drumski transport je pogodan za prevoz za vlastite potrebe poslovnih subjekata. prevoz stvari (robe) i prevoz prtljaga pa u tom pravcu postoje različita pravila u zakonu. Cijena i ostali uslovi prevoza su unaprijed utvrđeni tarifom. Postoji jedinstvena odgovornost prvog transportera. Nedostaci ovog vida prevoza su. U tom slučaju. 3.hladnjače. cijena i uslovi prevoza. sa unaprijed određenom polaznom i krajnjom stanicom i međustanicama. U slobodnom drumskom prevozu. Linijski (redovni) prevoz se odvija po unaprijed utvrđenom redu vožnje. U literaturi je uobičajeno da se drumski transport razvrstava i prema vrsti pošiljki na prevoz denčanih pošiljki i prevoz kamionskih pošiljki (tereta). mada se formiraju zbirni transporti (konvoji).

tada se primjenjuju pravila CMR na cio prevozni put. 4. 23/98). Zakon o međunarodnom drumskom transportu (Sl . 503. fiskalni režim drumskih vozila u međunarodnom prevozu. novine FBiH br. Na međunarodnom nivou značajno je pomenuti dvije konvencije: jedna. Donošenjem Zakona o unutrašnjem cestovnom prevozu (Sl. 1959). cit. 1956). bezbjednost. Vilus-Carić-Šogorov. putevima prevoza i zahtjevima sigurnosti transporta. autobusne stanice. 33/95. uglavnom. kraće TIR konvencija. članom 73 je predviđeno da prestaje primjena zakona koji su se primjenjivali na teritoriji Federacije BiH do dana stupanja na snagu ovog zakona. za cijeli mješoviti prevoz. 13/94. prevoza za lične potrebe. unutrašnjim vodama ili vazdušnim putem”.list RBiH. Pravila su predmet regulisanja nacionalnih i međunarodnih izvora (konvencija). list RBiH. S obzirom na dominantan međunarodni karakter ovog ugovora daljnje izlaganje će biti. Formirano je nekoliko međunarodnih asocijacija u ovoj oblasti: Međunarodna unija za drumski transport (IRU). 188 Ako se motorno vozilo “prenosi jednim dijelom puta morem. prevoza za posebne namjene. ograničeno na njegove međunarodne aspekte kao i rješenja sadržana u ZOO. Osnovni pravni izvori za ugovorno pravo su Zakon o obligacionim odnosima i specijalni 189 Zakon o unutrašnjem cestovnom prometu reguliše materiju: javnog zakoni. op. ali bez istovara. prevoza. koja se odnosi na carine i fiskalna davanja. S obzirom na različitost materije koju uređuju ovi zakoni njihova primjena je u praksi kao takva zadržana. To su: Konvencija o ugovoru za međunarodni prevoz robe drumom (Ženeva. nadzor i kontrolu te druga pitanja relevantna za odvijanje drumskog prevoza. Međunarodna unija za javni saobraćaj (UITU). Radi se o slijedećim zakonima: Zakon o prevozu u drumskom saobraćaju (Sl. U domaćem pravu drumski saobraćaj regulisan je nizom zakonskih akata koji se odnose na organizaciju i funkcionisanje saobraćaja.međunarodnog kombinovanog prevoza. putne oznake. Međunarodna drumska federacija (IRF). 33/95). stajališta i teretne autostanice i inspekcijski nadzor. broj 24/92. koja se odnosi na oblast međunarodnog prevoza stvari i druga. 27/91. Sl. željeznicom. Evropska organizacija za drumski prevoz rashladne robe i dr. Pravni izvori Razvojem drumskog saobraćaja ustanovljena su posebna pravila koja se zasnivaju na posebnostima drumskih prevoznih sredstava. br. str. broj 22/90. prevoz opasnih stvari. list SR BiH. signalizaciju. poznatija pod skraćenim imenom CMR konvencija i Carinska konvencija o međunarodnom prevozu robe na osnovu karneta TIR (Ženeva. pošto i u ovoj oblasti postoji unifikacija prava na međunarodnom planu. te ekonomskim ciljevima korisnika prevoza. Postoji i niz drugih međunarodnih akata koji se odnose na posadu vozila. 39/95). 189 188 211 .

a treći ostaje prevozniku. Te činjenice mogu se dokazivati i drugim pravnim sredstvima. a takođe. Ako stvari koje se prevoze moraju biti utovarene u različita vozila ili se prevoze različite vrste stvari ili su stvari podijeljene u grupe. sloboda ugovaranja. Za pojedine vrste stvari vrijede posebna pravila. 5). identifikacija prevoznog sredstva. da je vozač prevoznika (šofer) ovlašten na zaključenje ugovora. TOVARNI LIST I ELEMENTI UGOVORA 1.II . član 98. načelno. op. ime i adresa prevoznika. U linijskom prevozu sloboda ugovaranja je donekle ograničena. odnosno količinu robe (CMR.). Za neke vrste ugovora zakon može odrediti način zaključivanja. 2. Obavezni sastojci tovarnog lista su: datum i mjesto izdavanja tovarnog lista. 190 Kod prevoza stvari u drumskom saobraćaju postoji. 212 . uslovima ugovora i prijemu stvari od strane prevozioca. Izdavanje tovarnog lista vrši se na zahtjev pošiljaoca ili prevoznika. Nepostojanje. U odnosu na druge grane saobraćaja u drumskom prevozu veći značaj imaju poslovni običaji. Prevoznik prima stvari na prevoz kada se postigne saglasnost sa pošiljaocem. član 656. Ovlaštenja i pravnu valjanost izjava vozača treba procjenjivati po pravilima obligacionog prava koja se odnose na punomoćstvo. i opšti uslovi poslovanja. Tovarni list predstavlja dokaz o zaključenom ugovoru. Ima shvatanja da je ovaj ugovor formalan. pa i realan. Opšte je usvojen stav u međunarodnoj praksi. Tovarni list I u drumskom prevozu stvari postoji prevoznička isprava u vidu tovarnog lista. posebno u međunarodnom transportu. mjesto i datum preuzimanja stvari kao i mjesto 190 Opširnije: Ivošević dr Borislav.str. ime i adresa pošiljaoca kao i ime i adresa primaoca. Zaključivanje Ugovor o prevozu stvari u drumskom saobraćaju je neformalan i može se zaključiti na bilo koji način. svaka strana (pošiljalac i prevoznik) može zahtijevati izdavanje posebne isprave za svako vozilo ili svaku vrstu stvari ili svaku grupu stvari. Ovaj ugovor spada u kategoriju adhezionih ugovora što je odlika ugovora i u drugim oblastima transporta. drugi prati pošiljku. vozač je punomoćnik po zaposlenju (ZOO. član 4). On je ovlašten za zaključenje ugovora o prevozu ukoliko je to u okviru redovnog poslovanja prevoznika i ugovor zaključuje pod uobičajenim uslovima.ZAKLJUČIVANJE. Tovarni list se izdaje u tri originalna primjerka: prvi ide pošiljaocu. ali se ona odnose na izvršenje ugovora. a što je našlo mjesto i u našoj sudskoj praksi. 140. CMR. čl.cit. neispravnost ili gubitak tovarnog lista ne utiče na postojanje i valjanost ugovora o prevozu stvari (ZOO.

stvari koje se prevoze i naknada za prevoz. instrukcije o osiguranju tereta. mora sadržavati potpise pošiljaoca i prevoznika odnosno njihovih punomoćnika. zakonska je pretpostavka da su stvari i ambalaža primljeni na prevoz “u dobrom spoljnjem stanju” kao i da broj i oznaka koleta odgovara podacima iz tovarnog lista (CMR. troškovi u vezi sa prevozom (troškovi prevoza. instrukcije vezane za carine i druge formalnosti te spisak isprava priloženih uz tovarni list. ali je teret dokaza na prevozniku. Stranke mogu navesti u tovarnom listu i druge podatke koje smatraju korisnim. član 657). na primjerku originala. deklaraciju o vrijednosti stvari. carine i drugi izdaci). nedovoljnošću ili neispravnošću tih dokumenata i podataka u njima. Dozvoljeno je suprotno dokazivati. 3. broj paketa. kao hartija od vrijednosti. koji se predaje pošiljaocu. rok prevoza i drugo. mora biti naznačeno da se radi o prenosivom tovarnom listu jer samo taj primjerak ima značaj hartije od vrijednosti. Na oblik i pravna dejstva indosamenta shodno se primjenjuju pravila mjeničnog prava. Prevoznik nije obavezan da ispituje ispravnost dokumenata koji se prilažu. Ako prevoznik ne upiše nikakve primjedbe u tovarni list. Stoga je pošiljalac odgovoran za svaku štetu prouzrokovanu nedostatkom. 213 . dodatni troškovi. mjesto otpreme i mjesto opredjeljenja. Pošto se radi o individualnoj hartiji od vrijednosti potpisi ne mogu biti u vidu faksimila. Uobičajeno je da se prilikom prijema stvari na prevoz izdaju tovarni list ili potvrda o prijemu stvari na prevoz u koje se unose određeni podaci. Tovarni list se prenosi indosamentom ako glasi po naredbi odnosno prostom predajom kada glasi na donosioca. i njihove oznake. Prenosivi tovarni list. bruto masa (težina) pošiljke ili količina izražena na drugi način. Na svakom prepisu mora biti vidno označeno da se radi o prepisu kao i upozorenje da se na osnovu prepisa ne može raspolagati sa stvarima (pošiljkom). koje troškove pošiljalac preuzima na sebe. a naročito: oznaku o pretovaru. primalac. Na ostala dva originalna primjerka samo se upisuje notifikacija da je izdat prenosivi tovarni list. osim pravila o regresu.isporuke (mjesto utovara i istovara). čl. Pošiljalac odgovara za sve troškove i štetu koja nastane unošenjem netačnih ili nepotpunih podataka u tovarni list ili to učini prevozilac na zahtjev pošiljaoca. plaćanja izvršena u trenutku isporuke. uobičajeni opis stvari koje se prevoze i način pakovanja. U tom slučaju. 9). bitni sastojci ugovora o prevozu stvari drumom su: ugovorne strane. Kada je prevoznik vršio provjeru podataka unesenih u tovarni list (broj koleta. Pošiljalac i prevozilac se mogu sporazumjeti da se izda prenosivi tovarni list koji glasi “po naredbi” ili “na donosioca”. Umjesto tovarnog lista prevoznik može izdati potvrdu o prijemu stvari na prevoz (ZOO. Za potrebe pošiljaoca i prevoznika može se izdati prepis tovarnog lista odnosno prenosivog tovarnog lista. Bitni elementi ugovora Po prirodi posla. spoljnje stanje stvari i ambalaže) svoje primjedbe unosi u tovarni list. oznaku.

Otuda se sastojci tovarnog lista uzimaju najčešće kao bitni elementi ugovora o prevozu stvari drumom. op. Obaveze drumskog prevoznika 1. 17. 191 Trifković mr Miloš.cit. str. pošiljalac može preduzeti radnje utovara. učestvuje kao jedan od vozara u prevozu stvari (izvršenju ugovora). III . Pored ugovornog prevoznika (vozara) može se pojaviti podprevoznik (podvozar) i uzastopni prevoznik. Kada okolnosti posla ne zna. ako uslove prevoza poznaje.1. Vozilo se postavlja na mjesto utovara ugovorenog dana i sata. Za neblagovremeno dostavljanje vozila prevoznik odgovara kao za docnju u izvršenju ugovora. odnosno na mjesto utovara. Vozilo se postavlja na mjesto određeno ugovorom.OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. Ako mjesto utovara nije određeno prevoznik je dužan postaviti vozilo na najbliže mjesto koje ispunjava uslove za utovar. ako to može učiniti bez opasnosti za vozilo. na osnovu ugovora o prevozu zaključenog između pošiljaoca i prevoznika i jedne prevozne isprave. Stavljanje motornog vozila na raspolaganje pošiljaocu Motorno vozilo koje prevoznik stavlja na raspolaganje pošiljaocu treba da omogući bezbijedno i pravilno izvršenje prevoza. O postavljanju vozila prevoznik obavještava pošiljaoca ili lice koje on odredi. ugovoreni prevoz. Ugovorom se određuje. a ako toga nema onda ono koje odgovara najmasovnijim vrstama 191 Prevoznik angažuje iskusno i obučeno osoblje koje može izvršiti prevoza. tip vozila koje vrši prevoz. Podprevoznik je lice kome ugovorni prevoznik (vozar) povjeri izvršenje cijelog ili dijela ugovora o prevozu stvari drumom. Kada ugovorom nije određen tip vozila smatra se da je izbor prepušten prevozniku i on je dužan obezbijediti vozilo koje je pogodno za namjeravani prevoz. U slučaju da sat nije određen. prevoznik je dužan vozilo postaviti ugovorenog dana. Kada vozilo ranije stigne. po pravilu. ali ako ne koristi blagovremeno dostavljeno vozilo snosi posebnu naknadu . ali najkasnije u vrijeme koje omogućava utovar stvari prije isteka radnog vremena pošiljaoca. 214 . Uzastopni prevoznik je lice koje. najčešće.dangubninu. Postoje bitne razlike u odgovornosti podprevoznika i uzastopnog prevoznika. prevoznik je obavezan dostaviti vozilo koje uobičajeno koristi u poslovima sa pošiljaocem. on ne potpisuje tovarni list.

kao detentor. putem brojila vozila i dr. a u slobodnom određuje se ugovorom i prevoznik je dužan izvršiti prevoz ugovorenim putem (ZOO. na teret i rizik imaoca prava na stvari. skretanja. Ako angažuje treće lice. jer pošiljalac zaključenjem i izvršenjem ugovora očekuje premještanje stvari.4. obavezan je čuvati stvar da bi je zaštitio od trećih lica i transportnih rizika i.2. 1. U linijskom prevozu on je utvrđen redom vožnje. pregled oznaka. koja utiče na cijenu prevoza. u nepromijenjenom stanju predao prevezenu stvar. prevoznik odgovara za izbor toga lica. Prevoznik nije obavezan da kontroliše bruto masu stvari ili njihovu količinu izraženu na drugi način. U slobodnom prevozu drumom ova obaveza se reguliše ugovorom. Troškovi čuvanja koji nastanu uslijed neopravdanog odugovlačenja izvršenja prevoza padaju na teret samog prevoznika. 1. a prema okolnostima slučaja i utovar stvari. niti sadržinu paketa. tada je prevoznik dužan stvari prevesti “onim putem koji najviše odgovara interesima pošiljaoca”. prijem stvari i dokumenata. može se odrediti na različite načine (autokarta. zavisno od prirode radnje i okolnosti slučaja.3. načelno. Prevoznik je dužan da izvrši prevoz u ugovorenom roku. Dužina prevoznog puta. Ako prevozni put nije ugovoren. ako se “on sa tim izričito saglasio u tovarnom listu”. Dužinu prevoznog puta predstavlja onaj put koji je vozilo stvarno prešlo uključujući potrebna (nužna) odstupanja. Prevoznik ima pravo na naknadu troškova provjere i rezultati se unose u tovarni list (CMR. kao i spoljnje stanje pošiljke i njenog pakovanja (CMR. prevoz od mjesta otpreme u mjesto opredjeljenja. član 8). a ako rok prevoza nije ugovoren prevoz treba izvršiti za vrijeme koje je uobičajeno za prevoz takve 215 . Svoje rezerve upisuje u tovarni list i one obavezuju pošiljaoca. član 661). ekonomičnosti i sigurnosti. To se postiže kombinacijom zahtjeva brzine. Prevozni put je linija kretanja koju vozilo treba da pređe iz mjesta otpreme do mjesta opredjeljenja. dok su kod linijskog prevoza mnogi elementi ove obaveze unaprijed određeni. Prevoz stvari Obaveza prevoza stvari je osnovna. Tu spada provjera stanja i mase (težine) pošiljke. Preuzimanje stvari na prevoz Preuzimanje stvari je zbirni pojam za niz radnji koje prevoznik pojedinačno ili u vezi sa drugim radnjama mora preduzeti da bi stekao detenciju stvari. član 8). željeznički daljinar. primaocu. a troškovi se određuju ugovorom ili običajem. Obaveza vremenski traje od momenta prijema do predaje stvari. Čuvanje stvari primljenih na prevoz Prevoznik. ali pošiljalac može zahtijevati provjeru.1.). Ovu obavezu prevoznik može izvršiti bilo u svojstvu prevoznika ili skladištara. Prilikom preuzimanja stvari prevoznik je dužan da kontroliše tačnost navoda u tovarnom listu u pogledu broja koleta i njihovih oznaka i brojki.

Nije dopušteno višestruko davanje uputstava. Ako prevoz stvari nije moguće izvršiti u ugovorenom roku i pod ugovorenim uslovima prevoznik je obavezan tražiti uputstva od lica ovlaštenog za raspolaganje teretom. primalac i imalac prenosivog tovarnog lista. Nalozi moraju biti izdati u pisanoj formi uz potvrdu o njihovom prijemu od strane prevoznika. Prevoznik će preduzeti mjere radi zaštite interesa imaoca prava. primalac.5. On se određuje ugovorom. Rok prevoza kao i rok otpreme ne teče za vrijeme smetnji koje nastanu bez krivice prevoznika. Vrijeme prevoza počinje teći od isteka vremena za utovar. ako imalac prava (pošiljalac. da se stvar preda drugom primaocu. Rok prevoza je vrijeme od isteka roka otpreme do predaje tovarnog lista primaocu. Ovlašteni imalac prenosivog tovarnog lista ima isključivo pravo i on može raspolagati pošiljkom. Instrukcija se unosi u prenosivi tovarni list i potvrđuje potpisom imaoca tog papira.stvari. pošiljalac može u toku prevoza pa sve do predaje tovarnog lista drugom licu. To podrazumijeva ovlaštenje prevoznika da stvar istovari. Postupanje po uputstvima imaoca prava Mogućnost davanja uputstava. da se stvar uputi u drugo mjesto opredjeljenja. Kada imalac prenosivog tovarnog lista nije poznat instrukcije će tražiti od pošiljaoca. postoji kod svih ugovora o prevozu stvari. davati naloge prevozniku u smislu: da se obustavi prevoz stvari. i izjavom volje lica koje nije učestvovalo u zaključivanju ugovora (imaoca prenosivog tovarnog lista). Opštim uslovima određuje se vrijeme prevoza koje ugovorom može biti produženo ili skraćeno. član 12). Ako nije izdat prenosivi tovarni list. Rok otpreme je vrijeme nakon utovara stvari do momenta kada prevoženje treba da počne. pa čak. Ta uputstva može davati pošiljalac. 1. pod uslovom da su ispunjene sve obaveze koje proizlaze iz tog papira. imalac prenosivog tovarnog lista) naredi predaju stvari drugom licu to drugo lice nema pravo da imenuje drugog adresata (CMR. 216 . da se predaja stvari odloži. Iste naloge može izdavati i primalac pod uslovom da je pošiljalac u tovarni list upisao takva ovlaštenja primaoca ili mu je predao svoj primjerak tovarnog lista ili ako je stvar stigla u mjesto opredjeljenja. kojima se mijenjaju nalozi sadržani u ugovoru. Ona u suštini znači izmjenu ugovora jednostranom izjavom volje. s obzirom na vrstu i dužinu puta kao i vrstu vozila. Naknadna uputstva predstavljaju manifestaciju raspolaganja pošiljkom. da je preda na čuvanje ili da je sam čuva na teret i rizik imaoca prava. ako u razumnom roku ne dobije potrebne instrukcije za postupanje. ne proizvodi pravna dejstva. uzimajući u obzir karakter smetnji i okolnosti slučaja. a često je određen opštim uslovima poslovanja prevoznika. Prevoznik ima pravo na naknadu troškova koje je imao uslijed smetnji nastalih bez njegove krivice. u protivnom. odnosno isteka dodatnog vremena za utovar tereta i obuhvata rok otpreme i rok prevoženja. Naime. da se stvar vrati u mjesto otpreme.

Primalac ima pravo da zahtijeva utvrđivanje istovjetnosti pošiljke. 441. Pošto je prenosivi tovarni list hartija od vrijednosti. predaju dokumenata kao i 192 radnje primaoca vezane za njihovo prihvatanje. ako što drugo nije određeno ugovorom ili u tovarnom listu. primalac je dužan da u 192 193 Trifković mr Miloš. Isporuka stvari se vrši u mjestu opredjeljenja koje je određeno ugovorom odnosno prevoznim dokumentom ili naknadnim uputstvima. Ukoliko nije posebno utvrđeno. odnosno pruži valjana garancija za troškove i štetu te ako izvršenje naloga nije protivno carinskim i drugim imperativnim propisima. primalac stavlja prigovor na licu mjesta. op. tada i sam primalac ima pravo zahtijevati predaju tovarnog lista i stvari. član 670). stvari i motornog vozila. ako ispuni uslove predviđene ugovorom. str.6. cit. Kada su nedostaci na pošiljci takvi da se nisu mogli opaziti u času predaje. da se ne vrši razdvajanje pošiljke. str. Troškove utvrđivanja istovjetnosti pošiljke snosi prevoznik ako ne postoji istovjetnost ili ako je oštećenje veće od onog koje je tvrdio prevoznik. odnosno. da bi mogao vršiti prava iz ugovora. cit. Provjeravanje pošiljke vrši se zapisnički. Draškić dr Mladen. Prevoznik daje uputstva pri istovaru koja se odnose na bezbjednost lica. ako ugovorom nije drugačije određeno. Isporuka pošiljke primaocu (predaja stvari) Isporuka pošiljke. Istovar stvari vrši primalac. Po prispijeću pošiljke u mjesto opredjeljenja prevoznik je dužan. bez odlaganja. njegov imalac je dužan predati papir prevozniku prilikom preuzimanja pošiljke. Preuzimanjem stvari i tovarnog lista. 42. kao i predati duplikat tovarnog lista. a nekada i treće lice bez posebnog ovlaštenja. ako prevoznik to zahtijeva. obavijestiti primaoca i staviti mu stvari na raspolaganje. on treba sporni iznos da položi kod suda (ZOO. Obavezno je pružiti jemstvo za troškove i štetu. Kada primalac smatra da nije dužan isplatiti prevozniku onoliko koliko se od njega zahtijeva. Neopravdano odbijanje uputstava povlači odgovornost prevoznika. 1. primalac se obavezuje da isplati naknadu za prevoz. smatra se da mu je stvar uredno predata u stanju kako je određeno u tovarnom listu. ili se ne nanosi šteta drugom korisniku prevoza.Ovlašteno lice koje se posluži svojim pravom na davanje instrukcija dužno je prevozniku naknaditi odgovarajuće troškove i štetu koja nastane za prevoznika. Lica koja su ovlaštena da prime uredno prispjelu pošiljku su primalac (lice označeno u ugovoru ili tovarnom listu). da se naknade troškovi. njegov punomoćnik. pretpostavlja se da je to mjesto adresa primaoca. Prevoznik ne može odbiti primljena uputstva ako je izvršenje naloga moguće. Ako primalac pošiljku preuzme bez prigovora. ako je pošiljka oštećena u čemu se sastoji to oštećenje. Kada stvari prispiju u mjesto opredjeljenja. u suštini. op. 217 . Za nedostatke koje odmah uoči prilikom prijema. Prevoznik ne snosi odgovornost za razliku u količini nastalu kao posljedica 193 transportnog kala i uobičajenih tolerancija u vagama. obuhvata predaju stvari.

). mjesto opredjeljenja. tražiti popravljanje pakovanja. 2. Od protuvrijednosti prodate stvari prevoznik odbija troškove koji terete pošiljku. Način pakovanja i označavanja mogu biti određeni prinudnim propisima (carinskim. zavisno od zakona i ugovora. Kada se radi o opasnim stvarima ili onim za koje treba obezbijediti posebne uslove prevoza. ime primaoca itd. a to zavisi od vrste stvari koje se prevoze. skupocjene stvari) obavezu davanja obavještenja treba ispuniti u času predaje stvari uz saopštenje njihove vrijednosti. da stvari: istovari i preda na čuvanje u javno skladište ili drugom licu ili stvar odmah izloži prodaji ako je u kvaru. 2. Generalno. sanitarnim. Prodaji stvari može pristupiti i u svakom drugom slučaju. na trošak i rizik imaoca prava na pošiljci. hartije od vrijednosti. Reklamacija se može staviti najkasnije u prekluzivnom roku od sedam dana računajući od dana predaje stvari. prvenstveno. U slučaju da prevoznik ne dobije tražena uputstva on može. stavi reklamaciju. Obavještavanje o prevozu i predaja potrebnih dokumenata Pošiljalac ima opštu obavezu da obavijesti drumskog prevoznika o namjeravanom prevozu dajući mu o tome sve relevantne podatke (sadržaj i količinu pošiljke. član 16). administrativnim) ili ugovorom. član 8 i 218 . odnosno prijeti opasnost od kvara ili su troškovi čuvanja u nesrazmjeri sa vrijednosti stvari.2. Ako troškovi prelaze vrijednost stvari prevoznik ima pravo na razliku. ova obaveza podrazumijeva davanje obavještenja kako bi se izvršio uredan prijem i prevoz stvari. Za stvari naročite vrijednosti (dragocjenosti. koji se unose u tovarni list kao i predaju isprava koje se prilažu uz tovarni list. podrazumijeva pakovanje i označavanje. Obavještavanje obuhvata obavezu pošiljaoca na davanje svih podataka. tada je drumski prevoznik dužan. tražiti uputstva od pošiljaoca. bez odlaganja. obavještenje je pošiljalac dužan dati na vrijeme. Smatra se da je pakovanje izvršeno na odgovarajući način ako može pod redovnim uslovima prevoza i pri uobičajenim postupcima prevoznika zaštititi stvari od gubitka i oštećenja te obezbijediti sigurnost lica i nenanošenje štete tuđoj imovini. Kada utvrdi nedostatke pakovanja. a ostatak stavlja na raspolaganje imaocu prava na pošiljci. U svim slučajevima smatra se da je prevoz završen. da sam izvrši popravljanje na trošak pošiljaoca ili da stavi prigovor upisom u tovarni list i izvrši prevoz (CMR. Kad primalac odbije prijem stvari ili se jednostavno ne može naći.pismenoj formi i bez odlaganja po otkrivanju oštećenja. drumski prevoznik može: odbiti prevoz i odustati od ugovora. Pakovanje i označavanje stvari (priprema pošiljke) Pošiljalac priprema stvari za prevoz što. Davanje pogrešnih obavještenja i podataka odnosno njihovo ne davanje povlači odgovornost pošiljaoca. ako istekom razumnog roka ne dobije potrebno uputstvo od lica ovlaštenog na raspolaganje pošiljkom (CMR.1. Obaveze pošiljaoca 2.

obično je to mjesto skladište pošiljaoca. Vozarina (prevoznina) je najvažniji dio naknade i obuhvata: troškove koji se odnose na primjenu i korištenje vozila i rad osoblja. od čega zavisi sigurnost lica. 2. prekid prevoza nastao uslijed više sile ili razloga 219 . i tada se plaća vozarina u punom iznosu. Posebni slučajevi obračuna vozarine i ostalih naknada u vezi sa prevozom postoje u onim situacijama kada dolazi do odstupanja od uobičajenog načina izvršenja ugovora ili plaćanja. ako je do djelimičnog prevoza došlo krivnjom korisnika prevoza. Već je rečeno. u vrijeme utovara uračunava se i vrijeme potrebno za popunjavanje tovarnog lista. masa i oblik stvari. Kada stvar nije utovarena u ugovorenom roku. uključujući zaradu prevoznika te dažbine i takse na vozilo. dodatke na vozarinu. vezivanje i drugo obezbjeđenje vozila. a u nedostatku toga određuje se prema poslovnom običaju. vozila i pošiljke. pokrivanje. slaganje i dr. njihov smještaj. Ti slučajevi su: paušalni obračun. dangubninu i troškove. ugovaranje forfetnog stava. ako nije utvrđeno ugovorom. Ne ispuni li svoju obavezu utovara pošiljalac i nakon proteka dodatnog vremena za utovar prevoznik može odustati od ugovora i zahtijevati naknadu štete. Plaća se samo na stvari koje su u mjestu opredjeljenja stavljene na raspolaganje primaocu odnosno imaocu prava. uočljivo i trajno. Deklarisanje stvari vrši se na uobičajen način.3. Vrijeme utovara. koji se obavlja “od vrata do vrata”. jasno. da se provjera vrši prilikom preuzimanja stvari. djelimično izvršenje prevoza. Za dodatno vrijeme utovara prevoznik ima pravo na posebnu naknadu saglasno ugovoru ili tarifi. Inače. U slobodnom transportu. inače. zbog razloga za koje je odgovoran pošiljalac. 2. način prevoza itd. mora početi i završiti se u primjerenom roku.. Mjesto utovara stipuliše se ugovorom. dužina prevoznog puta. Ako je stvar prevezena samo jednim dijelom puta. izvršenje prevoza drugim putem. vrijednost i sadržaj pošiljke. plaća se vozarina srazmjerno pređenom putu. pošiljalac ima pravo na dodatno vrijeme utovara koje iznosi najviše polovinu ugovorenog vremena predviđenog za utovar. ako ih je prema ugovoru dužan obaviti pošiljalac. Plaćanje naknade za prevoz Naknada za prevoz obuhvata vozarinu. predaju isprava. Označavanje. Rok utovara se produžava ako nastupe razlozi koji se ne mogu upisati u krivicu ni jednoj strani. Na visinu obračunate vozarine utiče. inače. Vozarina se određuje ugovorom. prekid prevoza koji je nastao uslijed odgovornosti transportera. koje se plaćaju po propisima zemlje u kojoj se prevoz obavlja. treba da bude istinito. tarifom ili na drugi uobičajen način. No. Utovar stvari Obaveza pošiljaoca da vrši utovar stvari je dispozitivnog karaktera jer ugovorom može biti određeno i drugačije.10). okolnostima posla ili poslovnoj praksi stranaka. U izvršavanju ove obaveze pošiljalac se mora pridržavati instrukcija transportera jer utovar obuhvata unošenje stvari u vozilo. Može se ugovoriti da utovar vrši prevoznik ili prevoznik i pošiljalac. osim u slučajevima prevoza opasnih stvari.4. dovoljno.

Plaćaju se i troškovi koji treba da su nužni i korisno učinjeni. ne bi ostvarila ekvivalentnost prestacija iz ugovora o prevozu. 3. primalac odnosno lice ovlašteno za raspolaganje pošiljkom? Na kome stoji ta obaveza određuje se ugovorom i odgovarajućom notifikacijom u tovarnom listu. ima obavezu plaćanja naknade za prevoz ako je to pošiljalac naveo u tovarnom listu. elemente naknade.1. Za neke od ovih situacija zakon je odredio pravila. prevoz stvari čiji je sadržaj drugačiji od deklarisanog i dr. Plaćanje naknade za prevoz Primalac. Istovar se vrši u mjestu opredjeljenja kako je to predviđeno ugovorom ili poslovnim običajem. Obaveza primaoca 3.2. član 659). 3. obračunata po standardnim elementima. Smatra se da je tada on uputio prevoznika da naknadu naplati od primaoca (ZOO. iako nije ugovorna strana (po engleskom pravu jeste). Dangubnina je. Istovar stvari Obaveza je primaoca da stvari istovari. Dispozitivno zakonsko pravilo jeste da naknadu plaća pošiljalac.pošiljalac.koji se ne mogu upisati u krivicu stranaka. Prilikom istovara dužan je postupati po instrukcijama transportera. a na njemu je obaveza istovara. Zakonska je pretpostavka da plaćanje naknade pada na teret primaoca i u slučaju da pošiljalac u tovarnom listu nije preuzeo obavezu plaćanja naknade. dangubnina i troškovi prevoza čine. on može stvar izložiti prodaji ako je u kvaru ili prijeti neposredna opasnost od kvara. Kao i kod ostalih ugovora o transportu i ovdje se postavlja pitanje: ko plaća naknadu za prevoz . Isto tako. u suštini. Ukoliko primalac ne istovari stvari. ukoliko je primalac iskupio tovarni list i time preuzeo pošiljku. U određenim slučajevima. Dodaci na vozarinu predstavljaju iznose koji se dodaju na vozarinu kada ona. a u ugovoru i tovarnom listu nije određeno drugo lice koje će izvršiti plaćanje. naknada štete koju je prevoznik pretrpio uslijed zadržavanja vozila izazvanih postupcima imaoca prava. naprijed navedenim. 220 . da navodi pošiljaoca u tovarnom listu o plaćanju naknade predstavljaju obavezu za primaoca. Opšte je prihvaćen stav. kao i kada su troškovi smještaja i čuvanja stvari u nesrazmjeri sa njenom vrijednošću. primalac može promijeniti mjesto istovara. takođe. za druge tarifa ili poslovni običaj. tada prevoznik može sam da istovari stvari na teret i rizik primaoca. stvari i vozila. Primalac je obavezan na plaćanje naknade za prevoz i kada preuzme pošiljku i tovarni list. Dodaci na vozarinu. a koje se odnose na bezbjednost lica. On je ovlašten da u tovarni list upiše troškove koje preuzima na sebe. ako ugovorom nije drugačije utanačeno. Razumije se.

transporter se ne oslobađa odgovornosti uslijed defektnog stanja vozila ili zbog pogrešne radnje ili nehata lica od koga je eventualno iznajmio vozilo odnosno njegovog zastupnika ili službenika.cit. kako bi se umanjile pravne posljedice isključivom primjenom stroge objektivne odgovornosti. str. 221 . Drumski prevoznik može odgovarati: za slučaj gubitka stvari (potpunog ili djelimičnog). a kod zakašnjenja “za ma kakvo zadocnjenje u isporuci” (CMR. član 17). član 17 i 18). prirodnih svojstava stvari ili okolnosti koje prevoznik nije mogao predvidjeti. drumski prevoznik se oslobađa od odgovornosti za gubitak. respektabilno. Prevoznik se oslobađa od odgovornosti ako gubitak ili oštećenje nastupe uslijed “specijalnog rizika” na koji su uticale jedna ili više niže navedenih okolnosti: 194 195 Draškić dr Mladen. Za gubitak i oštećenje (povredu integriteta pošiljke) drumski transporter odgovara od momenta preuzimanja stvari do trenutka predaje (isporuke) primaocu. str. Kada se ima smatrati da je došlo do gubitka. Vilus-Carić-Šogorov. kao što je slučaj i sa željeznicom. Odgovornost drumskog prevoznika U pogledu načina odgovornosti drumskog prevoznika ne postoji jedinstveno stanovište u teoriji. a za povrede ostalih dužnosti odgovara po sistemu pretpostavljene subjektivne odgovornosti (otežana pretpostavka krivice). Odgovornost prevoznika za neizvršenje obaveza iz opšteg tipa ugovora o prevozu stvari drumom u domaćem transportu. Drugi smatraju da drumski transporter odgovara dvojako: po sistemu objektivne odgovornosti kada se radi o povredi obaveze očuvanja stvari date na prevoz. Prema pravilima međunarodnog i domaćeg prava. Prema prvom shvatanju. 196 Opširnije o višoj sili: Trifković dr Miloš. oštećenja ili zakašnjenja važi ono što je rečeno kod ugovora o prevozu željeznicom. str. ako je do toga došlo uslijed: radnji ili propusta korisnika prevoza. 1972. 51-67. op.IV . 15-50. izbjeći ili otkloniti.ODGOVORNOST STRANAKA 1. oštećenje ili zakašnjenje. drumski prevoznik odgovara po sistemu objektivne odgovornosti odnosno na osnovu fakta prouzrokovanja štete. Institut za uporedno pravo. Najčešći osnov isključenja odgovornosti prevoznika 196 Drumski jeste viša sila za koju se prihvata subjektivno-objektivna koncepcija. 442. op. što prevoznik treba da dokaže. Kao i kod željeznice i u drumskom prevozu postoje specijalni osnovi isključenja odgovornosti prevoznika. 195 Međunarodna i domaća pravila o drumskom prevozu.cit. pokazuju da se radi o kombinovanju objektivnog i subjektivnog sistema na bazi pretpostavljene krivice. Beograd. op. 194 s tim da se navode slučajevi kada neće odgovarati. za slučaj oštećenja. Oni se primjenjuju samo za slučaj gubitka ili oštećenja stvari. potpunog ili djelimičnog. 478.str. kao i za slučaj zakašnjenja. takođe. zaista. Trifković dr Miloš. što prevoznik dokazuje (CMR. cit.

drumski prevoznik naknađuje dokazanu štetu koja ne može biti veća od iznosa naknade za prevoz. da je gubitak ili oštećenje moglo nastati iz nekog od navedenih razloga. ako je upotreba takvih vozila izričito ugovorena i upisana u tovarni list. Kada prevoznik ustanovi. sam prevoznik mora dokazivati da je preduzeo neophodne radnje i djelovao prema svim specijalnim instrukcijama. normalnog rastura ili dejstva insekata. Isto tako. c) manipulacije. obarati pretpostavku. “uz plaćanje posebnog dodatka deklarisati u tovarnom listu vrijednost pošiljke ili specijalnog interesa i tada ograničenja odgovornosti prevoznika ne važe. zastupnike ili bilo koje drugo lice čijim se uslugama prevoznik koristio). rđe. b) nedostatak ili rđavo stanje ambalaže za stvar koja je po svojoj prirodi podložna rasturu ili oštećenju. postoje slučajevi kada zakonska pretpostavka u korist prevoznika ne važi: neuobičajeni manjak ili gubitak koleta. curenja. jednog ili više. Drumski prevoznik. u načelu. što je čest slučaj u drumskom transportu. obračun se vrši na osnovu “normalne vrijednosti stvari iste vrste i kvaliteta”. drumski prevoznik se ne može pozivati na pravila koja isključuju ili ograničavaju njegovu odgovornost ili prebacuju teret dokazivanja na suprotnu stranu. U tom smislu važe sljedeća pravila: za slučaj gubitka ili oštećenja (potpunog ili djelimičnog) naknada se određuje po vrijednosti stvari u vrijeme i u mjestu otpreme. f) prevoz živih životinja. ako nije upakovana ili nije uredno upakovana. U tim slučajevima. pretpostavlja se da je to uzrok. uz mogućnost regresa od podvozara. u slučaju oštećenja iznos naknade štete ne može prijeći iznos koji bi prevoznik morao da plati za gubitak pošiljke odnosno dijela pošiljke (CMR. a u nedostatku nje. Solidarna odgovornost podvozara 222 . To se proširuje i na lica koja su po nalogu prevoznika radila na izvršenju prevoza (službenike. slaganje i istovar stvari od strane pošiljaoca ili primaoca (adresata) ili lica koja su radila po njihovim nalozima. prevoz živih životinja. sušenja. e) nedovoljna ili nepotpuna oznaka ili brojke na paketima. ako stvari nemaju berzansku ni tekuću cijenu. Već je rečeno da pored ugovornog prevoznika može biti angažovan podprevoznik (podvozar) i uzastopni prevoznik. Imalac prava može dokazivati suprotno. Ipak.a) upotreba otvorenih i nepokrivenih vozila. 25). d) priroda stvari koja je po svojim svojstvima izložena gubitku ili oštećenju (potpunom ili djelimičnom) naročito zbog loma. s obzirom na okolnosti slučaja. naknađuje samo stvarnu štetu. utovar. Međutim. visina se obračunava prema berzanskoj cijeni stvari. U slučaju zakašnjenja. Za štetu koja je prouzrokovana radnjama podvozara odgovara ugovorni prevoznik. prevoz obavljen vozilom specijalno opremljenim. po tekućim cijenama. truljenja. I u drumskom prevozu postoji princip ograničenja odgovornosti prevoznika. pošiljalac može. član 23. ako postoji njegova kvalifikovana krivnja (zla namjera ili krajnja nepažnja).

i nakon isteka dodatnog roka za utovar. nedostatka. U transportnom pravu postoje slučajevi kada jedna od ugovornih strana može odustati od ugovora. uvijek postoji solidarna odgovornost prvog i zadnjeg vozara. 2. Tako. Prema principu koneksiteta to pravo se odnosi samo na stvari preuzete na prevoz.postoji u slučaju kada on od ugovornog prevoznika sa pošiljkom preuzme i tovarni list jer se tada. posljednji prevoznik i prevoznik na čijem dijelu puta je prouzrokovana šteta. nepridržavanja uputstava prevoznika prilikom utovara. Normalan način gašenja obaveza jeste ispunjenje ugovora. smatra da je ugovorna strana u ugovoru o prevozu (ZOO. slaganja i istovara stvari. zakon je konstituisao u korist drumskog prevoznika pravo zaloge i pravo pridržaja. pošiljalac može odustati od ugovora kada prevoznik kasni sa započinjanjem prevoza toliko dugo da on nema interesa za ugovoreni prevoz. Utvrđeni su rokovi za reklamaciju koji su različiti i zavise od okolnosti slučaja. Prestanak ugovora Ugovor o drumskom prevozu prestaje na jedan od načina o prestanku obligacija iz ugovora. ne utovari pošiljku na vozilo. Kod uzastopnih prevoza za gubitak.PRESTANAK PRAVA IZ UGOVORA 1. neispravnog prenosa negocijabilnog tovarnog lista u skladu sa pravilima mjeničnog prava. Potraživanja iz ugovora imalac prava ostvaruje podnošenjem reklamacije u pismenoj formi ili tužbe. U cilju obezbjeđenja potraživanja. oštećenje i zakašnjenje solidarno odgovaraju ugovorni prevoznik. 223 . za cijeli prevozni put (CMR. kao i u drugim granama transporta. član 40). po zakonu. tada solidarno odgovaraju svi prevoznici. Dakle. I prevoznik može odustati od ugovora ako pošiljalac. prevoza opasnih stvari bez upozorenja prevoznika. Odgovornost pošiljaoca Pošiljalac odgovara. uopšte. za svoje radnje ili propuste. član 677). Pošiljalac odgovara za štetu nastalu zbog: netačnih i nepotpunih podataka unesenih u tovarni list. netačnosti ili neispravnosti podataka i isprava koje se prilažu uz tovarni list. V . Ako se ne može utvrditi na čijem dijelu puta je šteta prouzrokovana.

Kada se radi o potraživanju zbog oštećenja ili zakašnjenja rok počinje teći od dana kada je prevoznik predao stvar. smatra da je stvar izgubljena. prema okolnostima slučaja.2. Za potraživanja nastala zbog gubitka stvari rok teče od dana kada se. bilo da se radi o gubitku ili oštećenju stvari ili zakašnjenju. Zastara potraživanja Potraživanja iz ugovora o prevozu stvari drumom zastarijevaju za jednu godinu dana. 224 .

palete) ili crpni sistemi za tečne terete. 1985. Beograd. građevinski materijal. ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI 1. opadanje vode) na drugi.slobodna plovidba. Opšti je stav da je prevoz unutrašnjim vodama jedan od najjeftinijih oblika transporta (10-15% jeftiniji od željezničkog). iskrcaj) je svedena na minimum 197 kao i troškovi. komadna roba i dr. jezerima i kanalima. Inače.GLAVA ČETVRTA UGOVOR O PREVOZU STVARI U UNUTRAŠNJOJ PLOVIDBI (UNUTRAŠNJIM VODAMA) I . po pravilu u nepromijenjenom stanju. ugalj) mada se prevoze i druge stvari (nafta. uz naknadu (naplatu prevoznine). 197 Detaljnije o pravnim problemima kontejnera: Arsić dr Zoran. 2. Ovaj ugovor je znatno jednostavniji od ugovora pomorskog prevoza zbog karaktera plovidbe i prirode prevoznog puta. klauzula. Pogonska snaga (brod) najčešće je odvojen od nosioca tereta (šlepova). ima veliki privredni značaj za saobraćajni sistem jedne zemlje. posebno kada se koriste savremene transportne posude (kontejneri. ovim putevima prevoze se lica i stvari (tereti) što je predmet obrade. Zato u ugovor nije potrebno navoditi niz uslova. 36-59. Značaj unutrašnje plovidbe Prevoz unutrašnjim vodama. tako da manji brodovi sa manjim troškovima mogu prevoziti velike terete. odnosno unutrašnjim plovnim putevima. Manipulacija teretom (ukrcaj. 225 . Rizik koji postoji ne izražava se u takom vidu kao što to može biti “rizik mora” (perils of the seas).). kojih može biti više. str. kabasti. Pojam ugovora Unutrašnja plovidba obuhvata prevoz rijekama. rasuti i jeftini tereti odnosno stvari čija je cijena na tržištu relativno niska (kamen. Obično se naziva i “riječnom plovidbom” zbog najvećeg značaja riječnog prevoza. pijesak. Naučna knjiga. (“lutaju”) vodenim putevima kao što je slučaj u pomorskom saobraćaju . U slučaju da treba prekrcati teret sa jednog šlepa (nasukivanje.pomoćni šlep). Kombinovani prevoz robe. vrši se šiftovanje (šifter . Upravo radi toga rijekama se prevoze masovni. posebno rijekama. instrukcija koje se primjenjuju za različite slučajeve i okolnosti u pomorskom prevozu. U unutrašnjoj plovidbi nema plovnih objekata (brodova) koji krstare. Njegov značaj usko je povezan sa privrednim. kvar tereta. Ugovorom o prevozu stvari u unutrašnjoj plovidbi brodar se obavezuje da preveze stvari od pristaništa (luke) ukrcaja do pristaništa odredišta (luke iskrcaja). specijalno slobodnoj plovidbi. naročito industrijskim.POJAM. razvojem područja kroz koja vodeni put protiče.

U toj materiji ona imaju značaj primarnog izvora.str. krivina) ili postoje umjetne zapreke kao što su mostovi. 551. član 496). pojava plićaka. U pravnoj teoriji je sporan pojam riječnog 198 pristaništa i operativne obale. član 504. Pravni izvori Ugovor o prevozu stvari u unutrašnjoj plovidbi regulisan je istim pravnim izvorima kao i pomorski: Zakonom o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi (ZPUP) te Zakonom o obligacionim odnosima (ZOO). 511. II . odustanak od ugovora. Zaključivanje ugovora i isprave o prevozu Na zaključivanje ugovora u unutrašnjoj plovidbi primjenjuju se ista pravila kao i kod pomorske plovidbe. Teretnica se izdaje u jednom primjerku. isprave. ovisi od padavina. Prevoz je vezan za vodostaj koji oscilira. 454. brodskih isprava i knjiga. ovisi o mogućnosti zamrzavanja. zakonskog založnog prava na brodu i drugih prava. 506. Što se tiče prevoznih dokumenata. havarije. Brodarski ugovor za više putovanja ili na vrijeme za cio brod zaključuju se u pismenoj formi. s tim što zakonodavac izričito navodi kada postoje specifičnosti za unutrašnju plovidbu (subcharter. Kao i u pomorskom prevozu i ovdje veliki značaj imaju običaji i opšti uslovi poslovanja luke ukrcaja i iskrcaja odnosno pristaništa. 570). 515). ograničenja odgovornosti . 473. odgovornost. Pošto se prevoz unutrašnjim vodama odvija u istom pravcu riječna pristaništa. 496.Carić dr Slavko . op. 500. Izdavanje tovarnog lista može zahtijevati i brodar (ZPUP. ukrcaj. član 483). 3.ZAKLJUČIVANJE I ELEMENTI UGOVORA 1. Obje strane potpisuju tovarni list. brodar je dužan.Prevoz unutrašnjim vodama ima i svoje nepovoljnosti usljed prirodnih i vještačkih zapreka. 504. kao i u pomorskom prevozu. pismena zakonska forma (forma ad solemnitatem). Radi toga kao i činjenice da se plovidba odvija uvijek u istim pravcima ovaj vid transporta redovno je povezan sa željezničkim i drumskim prevozom (kombinovani prevoz). ako krcatelj zahtijeva. posebno kada se radi o pravilima koja se odnose na ukrcaj tereta (ZPUP. I tovarni list se izdaje u jednom primjerku i prati stvari (ZPUP. 226 .član 448. a ne kao kod pomorskog prevoza. da izda teretnicu ili tovarni list. a 198 Vilus dr Jelena . Za ostale ugovore može se predvidjeti ugovorena forma. Uveden je princip jedinstvenih pravila za pomorsku i unutrašnju plovidbu. Specifična rješenja za unutrašnju plovidbu postoje i u pogledu upisa brodova u registar.Šogorov dr Stevan. ovisi o različitoj dubini vode (plitak gaz. odnosno riječni brodari donose svoje tarife isto kao i željezničke organizacije. brane i sl.cit.

a brodar može kao i kod teretnice da unese primjedbe (marginalije). oznake za identifikaciju. odnosno iskrcaja. Kod brodarskog ugovora na vrijeme za cio brod (čartera). U protivnom on se ne može zaključiti. korisnik prevoza). podčarterski ugovor se može zaključiti pod uslovom da brodarski ugovor ne isključuje zaključenje podčartera sa trećim licem. Popis isprava unosi se u tovarni list. Bitni elementi ugovora Lica koja se pojavljuju u pomorskoj mogu se pojaviti i u unutrašnjoj plovidbi (brodar. naznačenje opasnosti. Podatke u tovarni list i njegove prepise unosi krcatelj. te opis tereta (broj komada ili koleta. 2. pristanište ukrcaja. Naime. Ako brodar nije unio primjedbe.potpisi se mogu zamijeniti pečatom ili faksimilom. ako se prevozi opasan teret). veterinarske i druge isprave. 227 . krcatelj. Stvari prate i druga dokumenta kao što su carinske. Ugovor može sadržavati odredbe o naknadnim dispozicijama. primalac. Upiše li brodar primjedbe u tovarni list zakonska je pretpostavka da je teret preuzeo onako kako je predao primaocu. Nepostojanje. Troškove naknadnih dispozicija snosi nalogodavac. težina. što je bitno drugačije nego kod brodarskog ugovora o prevozu stvari morem (ZPUP. zakonska je pretpostavka da je teret primio onako (količina i stanje) kako je upisano u tovarnom listu. U oba slučaja postoji mogućnost suprotnog dokazivanja (ZPUP. neispravnost ili gubitak tovarnog lista ne utiče na postojanje. valjanost ili sadržaj ugovora o prevozu (ZPUP. sanitarne. ugovor o podčarteru u unutrašnjoj plovidbi može se zaključiti samo ako je brodarskim (principalnim) ugovorom to dozvoljeno. naručilac. obim ili količina. kojih je znatno manje nego kod teretnice (ZPUP. tovarni list je dokaz da je zaključen ugovor o prevozu i da je u njemu navedeni teret primljen u stanju i pod uslovima kako su upisani u tovarni list. član 520). U međunarodnom transportu sastavlja se i brodski manifest koji sadrži podatke i popis tereta (stvari) i predaje se carinskim vlastima. Inače. član 518). Zakon je odredio obavezne elemente tovarnog lista. Može se izdati i jedan prepis tovarnog lista s potpisom brodara. član 517). I ovdje se određuju stojnice i prekostojnice. član 448). Specifičnost ovog ugovora ogleda se kod podčartera.

pomanjkanja ili slabog stanja ambalaže. ukrcavanja ili iskrcavanja od strane krcatelja ili primaoca. brodar odgovara prema 228 . dok se vozarina ne mijenja. brodar je dužan izvršiti prevoz ugovorenim brodom.OBAVEZE I ODGOVORNOST STRANAKA 1. krcatelj je dužan pridržavati se uputstava brodara (zapovjednika broda). a s obzirom na prirodu vodenog puta. a kod ostalih masovnih pošiljki na osnovu srednjeg gaza primjenom tabele gaženja. Obično je tarifom ili ugovorom predviđeno da se šiftovanje vrši po odluci brodara uz obavijest stranci. a dijelom u unutrašnjoj plovidbi (kombinacija tih plovidbi). Obaveze stranaka U unutrašnjoj plovidbi ukrcavanje tereta na brod vrši krcatelj. član 557). od preuzimanja do predaje. prirode stvari i prevoza živih životinja. Pravila zakona o zajedničkoj havariji primjenjuju se pod uslovom da je njihova primjena ugovorom izričito predviđena (ZPUP. mogu nastati okolnosti koje zahtijevaju olakšanje šlepa i prekrcaj stvari na drugi šlep (šiftovanje). Uobičajeno je da se težina denčanih pošiljki vrši po gazu šlepa. za vrijeme unutrašnje ili pomorske plovidbe (plovidba na graničnim vodenim putevima). provjera stanja tereta vrši se prilikom predaje. odnosno pravila opštih uslova poslovanja brodara.III . U pogledu vozarine. Vaganje. brojanje i uopšte. koja je sastavni dio tarife. pa dođe do zakašnjenja. manjka ili gubitka došlo. Prilikom prevoza tereta. Nema oslobađanja od odgovornosti ako korisnik prevoza dokaže suprotno (ZPUP. manjak ili gubitak tereta. Ako se prevoz vrši dijelom u pomorskoj. Prilikom ukrcavanja. Za štetu odgovara po sistemu pretpostavljene subjektivne odgovornosti. predaje tereta i plaćanja vozarine važe pravila kao i kod pomorskog prevoza. Troškovi šiftovanja padaju na teret stvari koje se prevoze. jer se smatra da su matični šlep i šifter ista cjelina. kao i za zakašnjenje. Oslobađa se od odgovornosti ako “učini vjerovatnim” da je šteta mogla nastati usljed: smještaja tereta na palubu. ugovorenim putem i u ugovoreno vrijeme. ako postoje. osim kod brodova linijske plovidbe gdje brodar preuzima stvari ispod čekrka (ZPUP. 2. U pogledu postupanja brodara sa teretom za vrijeme prevoza. Odgovornost stranaka Brodar odgovara za svako oštećenje. član 796). prava zaloge i zastare potraživanja važe pravila koja se odnose na ugovore u pomorskoj plovidbi. tada se primjenjuju propisi koji su nepovoljniji za brodara. Kao i u pomorskoj plovidbi. U slučaju sumnje kada je do oštećenja. Ako vrijeme i put nisu predviđeni ugovorom dužan je to izvršiti uobičajenim putem i u primjerenom roku. član 473). Brodar može suprotno dokazivati.

Mjerodavan je zakon luke iskrcaja (ZPUP. mora izvršiti predaja tereta. prema ugovoru.propisima koji važe za pristanište (luku) gdje se. član 551). 229 .

230 .

specifična i tajna kombinacija poznatih savremenih tehničkih i tehnoloških znanja. Ona su istovremeno i lična (moralna) i imovinska prava. U prvom slučaju se i u zakonodavstvu i u teoriji govori o prenosu prava. RBiH 20/95) (dalje ZVTP). 200 Osnovni izvor prava u ovoj oblasti Zakon o industrijskom vlasništvu u Bosni i Hercegovini (Sl. ime i oznaka uređeni su poslovnim pravom tehnička unapređenja i znakovi razlikovanja (modeli. Pojam posla Kreativnost je izuzetno značajan faktor uspješnog privređivanja. Najvažnije među njima su stekle status objekta prava. trgovačko 199 i pravom industrijske svojine. pod zakonskim uslovima svome titularu daju monopolska ovlaštenja i djeluju prema svim drugim licima (erga omnes). ali i kompjuterski programi. Prava industrijske svojine mogu se prenositi na druga lica u cjelini i djelimično. 201 ZIS. čl. 3.glasnik BiH 22/02) (dalje ZIS).l. iskustava i vještina koja se može primijeniti u industrijskoj i drugoj proizvodnji (know-how) koje kao posebnu kategoriju uvodi i ZOO (član 686). čl. Ugovor 199 Zakon o vanjskotrgovinskom poslovanju. mjeriteljstvo i intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine (dalje: Institut). pravo na trgovačko ime i oznaku izričito svrstava u pravo industrijske svojine. Vezanost navedenih objekata sa jedne strane za ličnost stvaraoca. 51 (Sl. 201 Oba imaju apsolutni karakter. 200 U istu granu je uključena i nova. a sa druge podložnost objektiviziranom tržišnom vrednovanju dovodi do dvostruke prirode prava koja povodom njih nastaju. robni i uslužni žigoviindustrijski dizajn i geografske oznake) spadaju u pravo industrijske svojine. Firma. GRAĐENJU I OSIGURANJU GLAVA PRVA UGOVOR O LICENCI I POJAM POSLA I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. 231 . Izumi. Književna. predmet su autorskog prava. Prenosiva su samo ona prava industrijske svojine koja imaju imovinski karakter.DIO ČETVRTI UGOVORI O LICENCI. Odnosi povodom tih objekata uređeni su posebnim granama prava. Zbog toga duhovne tvorevine kroz koje se ona izražava imaju posebnu ekonomsku vrijednost. Upravo zbog toga se većina prava industrijske svojine upisuje u posebne registre kod Instituta za standarde. naučna i umjetnička djela.

žig. Beograd. odnosno Sud Bosne i Hercegovine za davanje prinudne licence. 203 naziva se licencom ili licencijom. 204 Verona dr Albert: “Licencni ugovor u jugoslovenskom. čl. Pored prenosivih objekata industrijskog vlasništva. 2. One potiču najprije iz osobenosti objekata i prava industrijske svojine. 204 Dopuštenje za korištenje tuđeg patenta može biti zasnovano na administrativnom aktu nadležnog upravnog organa.711). Us prkos tome moguće je konstruisati i opšti tip ugovora o licenci. str. između njih postoji značajan stepen ujednačenosti. 116 i čl. Informator. 1. osim kolektivnog žiga i geografske oznake .i označava dozvolu. Zagreb. Za nas su najznačajnije sljedeće međunarodne konvencije: Konvencija o osnivanju svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo. Riječ je latinskog porijekla . Zahvaljujući snažnim tendencijama ka unifikaciji rješenja ove dvije grupe pravnih vrela. 202 203 232 . dopuštanje ili slobodu za korišćenje tuđeg isključivog prava industrijskog vlasništva. Tu mogućnost ima podnosilac prijave patenta. a primaocu sticanje potrebnih znanja brzo i uz minimalizaciju rizika. Tako je postupio i Zakon o obligacionim odnosima (čl. ZIS. koji se sada definišu kao industrijski dizajn. Zbog toga je ugovor o licenci kao samostalan pravni posao ili kao dio šireg ugovornog akta prisutan u većini poslova transfera tehnologije i direktnih stranih investicija.“licentia” . 686 . 133. inozemnom i međunarodnom pravu”. On je instrument koji omogućava prenosiocu valorizaciju resursa uloženih u naučnoistraživački i organizacioni rad. uzorak i modeli. 106-107. 1981. svaki ugovor o licenci ima izvjesne specifičnosti. uzorka i žiga. modela. tačka 4. Pariška konvencija za zaštitu industrijskog vlasništva (1883). član 50 koji reguliše pravo na korištenje patenta za povjerljivi pronalazak od strane nadležnog ministarstva odbrane. U principu se i patent prenosi na isti način. Madridski sporazum o međunarodnoj registraciji žigova (1981) i Lokarnski sporazum za međunarodnu klasifikaciju modela i uzoraka (1968). a potom iz zakonske regulative unutar koje se autonomija volje stranaka mora da kreće. 202 Prenos samo prava na upotrebu ili korišćenje objekata industrijske svojine. 205 Ostali prenosivi objekti prava industrijske svojine: tehničko znanje i iskustvo (know-how). str. ustupaju se isključivo ugovorom. Takva licenca se naziva ugovornom. 205 ZIS. O ovome ugovoru vidjeti Besarović dr Vesna: “Pravo industrijske svojine i autorsko pravo”. Značaj ugovora o licenci je ogroman.kojim se to čini je po svojoj pravnoj prirodi ugovor o cesiji. Izvori prava Izvori prava za ugovor o licenci se mogu podijeliti na međunarodne i domaće. Poslovna politika. Ta činjenica je uticala i na izgled izvora prava za ovaj ugovor. 1984. Bez obzira na predmet. ugovorom o licenci se mogu ustupati i prava koja još nisu definitivno zaštićena.

ugovor o licenci je ovim dobio svojstvo imenovanog pravnog posla. zajedno sa pravima nad njima. Obavezne (čl. 686-711). Pojam ugovora “Ugovorom o licenci obavezuje se davalac licence da stjecaocu licence ustupi u cjelini ili djelimično pravo iskorištavanja izuma. koji vodi i registar tih ugovora (čl. dugotrajnost i važnost ugovora o licenci naveli su zakonodavca da zaključivanje ugovora o licenci uslovi postizanjem sporazuma stranaka u pismenom obliku (čl. intelektualnog vlasništva (ugovor o cesiji) formalan (čl. Zakon o obligacionim odnosima sadrži detaljnu regulativu opšteg tipa ugovora o licenci (čl. Drugo mjesto zauzima Zakon o vanjskotrgovinskom poslovanju. 130 ZIS). 63 ZVTP). II POJAM I BITNI ELEMENTI UGOVORA 1. čl. ugovor se upisuje u odgovarajući registar koji vodi Institut. 64. pravilo je da je ugovor o prenosu prava pravima nije formalan. Ugovor koji nije upisan proizvodi pravne posljedice samo prema strankama (inter partes). 132 ZIS). prenose ugovorom o licenci. Ova forma ima svojstva ad solemnitatem. 55) odnose se na ugovore o licenci patenta i znanja (know-how). on se može upisati u registar. Registrovani ugovor djeluje i prema trećim licima . Donošenjem ZIS-a ova materija se nalazi skoro isključivo u oblasti obligacionih odnosa. 54) i zabranjene klauzule (čl. žiga. Pošto se ugovorom o licenci prenosi pravo korištenja apsolutnim pravom. Smatra se da je on podvrsta ugovora o prodaji. a stjecalac licence se obavezuje da mu za to plati određenu naknadu” (čl. Napokon. 56 ZVTP). U domaćem prometu. 687 ZOO. komutativan. Uporedni pregled pokazuje da se ugovor o licenci zaključuje u pisanom obliku i onda kada po nacionalnim 206 Pored toga. Zaključivanje ugovora Složenost. pa predstavlja i bitan elemenat ugovora. posvećen utvrđivanju materijalno-pravnog režima objekata industrijske svojine koji se. Uz uvažavanje specifičnosti pojedinih predmeta industrijske svojine. 233 . odnosno primjene ZOO. Pravna priroda razmatranja ugovora je sporna u teoriji. tehničkog znanja i iskustva. On uređuje ona pitanja sadržaja ugovora o licenci koja su značajna za zaštitu interesa domaćih subjekata i cijele zemlje u ovim poslovima sa elementom inostranosti. str.Od domaćih izvora na prvom mjestu se nalazi ZIS. Upis može tražiti svaka od stranaka (čl. 3. da postoje 206 Verona dr Albert. uzorka ili modela. da su najjače izraženi elementi zakupa. isto djelo. Ovaj obligacioni pravni posao ima sljedeće karakteristike: dvostrano je obavezan. 686 ZOO). Ugovori o licenci prava industrijske svojine i know-how sa stranim licem obavezno se prijavljuju organu nadležnom za ekonomske odnose sa inostranstvom. teretan i formalan.prema svima (erga omnes).

110 ZIS. oblika. davalac licence. Određivanje davaoca licence daleko je složenije. 69 211 ZIS. 110. 210 “Industrijskim dizajnom štiti se izgled cijelog ili dijela proizvoda koji je nov i čiji je individualni karakter rezultat posebnih obilježja linija. Kao primalac licence se u zakonskim okvirima može pojaviti bilo koje domaće ili strano. boja. Subjekti ugovora Subjekti ugovora su davalac i primalac licence. nosilac prava iskorištavanja objekta industrijske svojine i podnosilac prijave patenta. Navedenim 207 208 209 Vidjeti Verona dr Albert. 97 234 . 2. koji ima inventivnu razinu i koji se može industrijski primjeniti. Bitni elementi ugovora 2. 29-36. Određivanje davaoca opredjeljuje ugovor o licenci kao pravni posao intuitu personae. odnosno uzorke. odnosno prava industrijske svojine. koji je 209 Robni. isto djelo. koji se sada definiše samo kao žig je znak koji se može grafički prikazati i koji je podoban za razlikovanje roba. Svi ovi objekti. 132 ZIS). 19 210 ZIS. Verona dr Albert. str. narocito. Ipak. kontura. modela ili uzorka-industrijskog dizajna. nov. 207 Sve ovo ukazuje i na mješovitu pravnu prirodu posla. odnosno materijala proizvoda samog po sebi ili njegovih ornamenata. davalac licence može biti: vlasnik apsolutnog prava industrijske svojine na predmetu licence. Besarović dr Vesna. isto djelo. dakle.osnove da se svrsta u grupu ugovora čije je obilježje propuštanje ili trpljenje upotrebe sopstvenog prava itd. odnosno usluga drugog učesnika u privrednom prometu”. isto djelo. Ako prijavu podnosi više lica zajedno i ako im je pravo priznato kao suvlasnicima.2. odnosno usluga jednog učesnika u privrednom prometu od istih ili sličnih roba. odnosno žiga (čl. čl. 36 i Besarović dr Vesna. On se može posmatrati kao objekat industrijske svojine radi koga se ugovor zaključuje i kao karakteristična radnja koju povodom određenog objekta treba da izvrši prenosilac.” 211 Raniji zakon je industrijski dizajn definisao kao modele. Predmet ugovora Predmet ugovora o licenci je složena pojava. 208 2. kao jedna strana u prvom ugovoru o isključivoj licenci. isto djelo. čl. svi moraju dati saglasnost za zaključenje ugovora ili se zajednički moraju pojaviti kao davaoci prava korištenja. u literaturi dominira izričito ili prećutno izražen stav da je u pitanju samosvojna vrsta ugovora (sui generis ugovor). odnosno uslužni žig. str.1. čl. Najuopštenije govoreći. str. mogu se podijeliti po različitim osnovama. fizičko ili pravno lice. str. Vrsta prava utiče i na rješenje u ugovoru o licenci. Patent je pravo kojim se štiti pronalazak iz bilo kog područja tehnike.

mora izričito ugovoriti (čl. Zakonska pretpostavka da je licenca prostorno neograničena mora biti opravdana tumačenjem cijelog ugovora. 473-474. Utvrđuje se ugovorom i predstavlja njegov bitan elemenat (čl. naprijed citirano djelo. niti je može prenijeti nekom trećem licu. 689 ZOO).3. budući da se u ovom slučaju ne traži izričito ugovaranje ograničenja (čl. 235 . 690 ZOO). 212 Čl. čija je definicija već data. licenca je neisključiva. čim suprotno nije izričito predviđeno u ugovoru. 60 i 113 ZIS). Mislimo da član 695 ne daje dovoljno osnova za ovakvo tumačenje. st. Suprotno Carić dr Slavko u “Komentaru Zakona o obligacionim odnosima”. a industrijski dizajn 10 godina (čl. prema obimu i mjeri prenosa ovlaštenja na primaoca licence.predmetima ugovora o licenci treba dodati i “znanje i iskustvo”. Zakon o obligacionim odnosima pretpostavlja postojanje neisključive licence. 695 ZOO) ne može koristiti ni sam. Licenca može biti prostorno neograničena i ograničena. a trajanje patenta po proteku 20 godina može se. tako patent sa skraćenim trajanjem traje 10 godina. 2. Računajući od dana podnošenja prijave. Radnja koja je predmet ugovora o licenci je ustupanje ovlaštenja na iskorištavanje nekog od objekata prava industrijske svojine. 688 ZOO). st. Kvalifikacija licence prema ovome mjerilu zavisi od sadržaja konkretnog ugovora. Prostorna ograničenja na području Bosne i Hercegovine ne smiju biti suprotna propisima o jedinstvenom tržištu (čl. Naknada mora biti određena ili odrediva. Napokon. izuzetno. 60. Ukoliko je davalac licence zadržao za sebe bilo kakvo pravo iskorištavanja licence ili neku mogućnost da prenos izvrši i trećim licima. Cijena Naknada je protuvrijednost koju primalac stavlja na raspolaganje davaocu licence za ustupljeno pravo iskorištavanja objekta intelektualne svojine koji je predmet ugovora. Garancije koje padaju na davaoca licence pokazuju da je u pitanju obaveza rezultata. 686 ZOO). Isključiva licenca je ona kod koje primalac stiče pravo isključivog iskorištavanja predmeta licence. Ugovor o licenci nikada ne može trajati duže od perioda zakonske zaštite prava koje se prenosi (čl. patent traje 20 godina. Zabrana se odnosi kako na cijelo pravo. 690 ZOO). dr Dragoljub Stojanović. A to znači da je on u “granicama prostornog važenja licence” (čl. ona može biti potpuna i djelimična. 2 i 3 ZIS). 689. Postoje i izuzeci. Sam prenos se može izvršiti u različitim modalitetima. redaktori prof. tako i na sve varijante korištenja predmeta 212 logično je da se isključivost licence licence. produžiti za još najviše 5 godina (čl. 2 ZOO dozvoljava i tumačenje po kome postoji mogućnost davanja njenog predmeta. S obzirom na strogost ograničenja. dr Slobodan Perović i prof. str. Oni služe i kao mjerilo za osnovnu podjelu licenci.

122 i Verona dr Albert. 89. 214 Svi navedeni metodi mogu biti primijenjeni i u nekoj kombinaciji o kojoj se stranke dogovore. Ova forma ima zakonski karakter. isto djelo. isto djelo. ako je ona “postala očito nesrazmjerna u odnosu prema prihodu koji sticalac licence ima od iskorištavanja predmeta licence” (čl. srazmjerno materijalnim troškovima proizvodnje. Faktori koji opredjeljuju vrijednost licence determinišu i (ne)izvjesnost njenog ostvarivanja. Iako do nesrazmjerne naknade i koristi može doći i isključivo usljed krive procjene jedne od ugovornih strana.Na vrijednost licence utiču faktori proizvodnje. Zbog toga se omogućava svakoj zainteresovanoj strani da zahtijeva izmjenu ugovorene naknade. 215 Ovo je tzv. tržišta i monopola. 29. str. Carić dr Slavko u komentaru čl. 485-486. Obaveze davaoca licence 1. 703 ZOO se uzdržava od ovakve kvalifikacije prirode odredaba koje su u njemu sadržane. a ne i zbog naknadnih “okolnosti koje otežavaju ispunjenje obaveze jedne strane” (čl. 67 i 68 ZOO). kombinovani način odredivanja cijene. ipak. str. isto djelo. Forma ugovora Pošto se ugovor o licenci mora zaključiti u pismenom obliku. Ona značajno utiče na način kasnijih izmjena i dopuna ugovora i raskid samoga posla (čl. 122. prema prometu i po veličini dobiti. 216 Verona dr Albert. 123. Burnazović dr Tufik . jasno je da i forma ugovora ima svojstvo bitnog elementa. Vidjeti Besarović dr Vesna. 703 ZOO). Predaja predmeta licence Predaja predmeta licence je karakteristična obaveza davaoca. u teoriji prava intelektualne svojine se. Besarović dr Vesna. 213 Složenost ovih činilaca i nužnost njihove ne samo objektivne nego i subjektivne procjene dovela je do više načina određivanja visine naknade. Ona se može ugovoriti u paušalnom iznosu. dozvole za korištenje i predaje tehničke dokumentacije potrebne za praktičnu primjenu predmeta licence. citiranog djela. po komadu. str. 89. str. isto djelo. Ona se sastoji od tri radnje: uručenja patenta ili drugog spisa. str. smatra da je u ugovor o licenci uvedena klauzula o 216 promijenjenim okolnostima. 215 Način određivanja cijene utiče na modalitete plaćanja i na obaveze primaoca licence koje su povezane sa plaćanjem cijene. 1982. 133 ZOO).1.4. isto djelo. str. Čović dr Šefik i Trifković dr Miloš: “Modeli ugovora o poslovnoj saradnji sa inostranstvom (sa komentarima)”. 214 213 236 . Besarović dr Vesna. Vidjeti str. Sarajevo. Ekonomski institut. III OBAVEZE STRANAKA 1. 2. Prema Begtić dr Rešad.

3. Tehnička upotrebljivost je mogućnost da se primjenom licenciranog objekta obavi zahtijevani proces i/ili dobije proizvod koji će odgovarati stanju tehnike. 1. Kriteriji za njihovo ocjenjivanje zavise od vrste objekta i od toga da li je on već primjenjivan u praksi. Članom 133 ZIS samo utvrđuje da se za ugovorno ustupanje iskorištavanja patenta. Prema Čl. 692 ZOO). Besarović dr Vesna. ona se naziva opštom. Besarović dr Vesna. 54 ZVTP. zahtjevi u pogledu tehničke izvodljivost. treba smatrati da ona ima trajan karakter. Davanje uputstva i objašnjenja Dužnost davanja uputstva i objašnjenja koja su potrebna za uspješno iskorištavanje licence zasniva se na iskustvu po kome patentna prijava i dokumentacija nisu uvijek dovoljne za ostvarivanje svrhe ugovora na strani 217 primaoca licence. 1. ZIS ovu materiju ne reguliše više u onom obimu kako je to bilo u ranijem zakonodavstvu. 114. 218 217 237 . obaveza garancije ima svojstvo prirodnog sastojka ugovora. budući da se tu radi o nepatentiranim izumima ili tajnim vještinama. isto djelo. Dozvola za korištenje daje se u okviru ugovora i zakona. Tehnička izvodljivost je “mogućnost da se tehničkim putem proizvede određeni proizvod ili 218 Ako u ugovoru nisu bliže određeni primijeni određeni postupak u proizvodnji”.Uručenje potrebnih spisa i dokumentacije zavisi od vrste objekta koji se licencira. isto djelo. Kod licence know-how ova obaveza je veoma značajna. Zakonom o vanjskotrgovinskom poslovanju su taksativno određene četiri restriktivne klauzule u ugovorima o licenci patenta. Zakon izričito zahtijeva da se daju “sve upute” (čl. 55 ZVTP). 114. koje se u njima ne smiju nalaziti (čl.2. U mjeri u kojoj počiva na propisu. Garancije za tehničke osobine predmeta licence Prenosilac prava na određenom objektu industrijske svojine jemči primaocu da predmet ugovora i njegova upotreba ispunjavaju tehno-ekonomske uslove predviđene propisima i/ili ugovorom. zahtjevima tržišta i eventualno posebnim uslovima ugovora. industrijskog dizajna ili ugovorno ustupanje upotrebe žiga zaključuje ugovor o licenci u skladu sa ovim zakonom i drugim propisima. te znanja i iskustva (know-how) sa stranim partnerima. Prema Zakonu “Davalac licence garantuje sticaocu licence tehničku izvodljivost i tehničku upotrebljivost predmeta licence” (čl. Pošto vremenskih određenja ove obaveze nema. str. 693 ZOO). str. ali može biti sporazumom stranaka precizirana ili čak proširena. Predaja tehničke dokumentacije potrebna za eksploataciju objekta je obaveza koja se najčešće javlja u ugovorima o licenci know-how. A to znači da se davalac licence mora ponašati pošteno i savjesno. Ova obaveza postoji na osnovu Zakona (čl. ako jesu posebnom. klauzula sa ovakvom garancijom se mora nalaziti u ugovoru o licenci sa stranim elementima. 603 ZOO).

Ova obaveza postoji tokom cijelog 220 trajanja ugovora. str. 694 ZOO) jemči primaocu za svojstva prava koje mu prenosi. između ostalog. isto djelo. isto djelo. Iskorištavanje predmeta licence “Sticalac licence dužan je iskorištavati predmet licence na ugovoreni način. 694 ZOO). 2. Davalac “jemči da pravo iskorištavanja nije ustupio drugome ni potpuno ni djelimično” (čl. 115-119. 84-86 i Besarović dr Vesna. Davalac licence jemči primaocu da pravo pripada njemu. te po prirodnu okolinu. te jemstvo da su znanja i iskustva prenesena ugovorom o licenci know219 how zaista tajna. Sadržaj ove obaveze sastoji se u održavanju onoga stanja prenesenog prava koje je postojalo u času zaključenja ugovora. Obaveze primaoca licence 2. Citirana formulacija dozvoljava da se ova dužnost dvostruko shvati. Tu na prvom mjestu spada garancija za tajnost know-how. Ukoliko je predmet posla isključiva licenca. str. nego i dužnost iskorištavanja predmeta licence. Pored zakonskih. Prema specijalnom zakonu (čl. garancija za rezultat. 54 ZVTP). te u zaštiti primaoca od svih pravnih zahtjeva trećih lica. 81. Ograničavanje toga monopola u korist primaoca je osnovni razlog zbog koga ta strana zaključuje ugovor. svoju obavezu i 219 O ovim vrstama garancija vidjeti šire kod Verona dr Albert. ne stiče samo pravo. Suština i ove garancije sastoji se u eventualnoj obavezi davaoca licence da nadoknadi štetu prouzrokovanu nedostacima prenesenog prava.Garancije iz Zakona o obligacionim odnosima razvijene su i proširene u spoljnotrgovinskom prometu. str. poslovna praksa je razvila još neke (pod)tipove garancija. garancija za rentabilnost i konkurentnost proizvoda dobijenih primjenom predmeta licence. isto djelo. I ta je garancija zasnovana na zakonu te ima svojstva prirodnog elementa ugovora.4. Primalac najprije. 238 . da na pravu nisu konstituisana ovlaštenja trećih lica. Garancija za pravne osobine prenesenog prava Davalac licence prenosi na primaoca pravo iskorištavanja objekta na kome ima apsolutno pravo. I drugo. 220 Verona dr Albert. 1. Zbog toga je logično da davalac već po samom zakonu (čl. U vanjskotrgovinskom prometu ova je garancija izričito utvrđena (čl. 696 ZOO). 54 ZVTP). te da ne postoji ograničenje prava u korist lica koja nisu stranke ugovora. ugovori o licenci patenta i znanja i iskustva moraju sadržavati. sljedeće garancije: a) Da li će se primjenom predmeta licence dobiti proizvod ugovorenog kvaliteta i b) Neškodljivost dobijenih proizvoda po život i zdravlje ljudi.1. u ugovorenom obimu i u ugovorenim granicama” (čl. garancija se proširuje.

ako ugovorom nije za to određen kraći rok” (čl. Zbog toga se primalac licence mora suzdržavati od korišćenja naknadnim usavršavanjima objekta industrijske svojine. Ako se naknada utvrđuje prema obimu iskorištavanja predmeta licence. Plaćanje naknade Primalac je obavezan da plati ugovorenu naknadu. uključujući i nepatentirani izum. 221 Način iskorištavanja predmeta licence zavisi od ugovora. 88. Verona dr Albert. pa se njeno poštovanje štiti i po tom osnovu. Suprotno rješenje mora nesumnjivo proizlaziti iz ugovora. primijeniće se opšta pravila obligacionog prava o ispunjenju novčanih obligacija. st. isto djelo. primalac licence ima obavezu čuvanja u tajnosti dobijenih znanja. 2. Teorija je zauzela stanovište da je primalac dužan i iskorištavati licencu i to činiti na ugovoreni način. 222 221 239 . str. Dozvoljeno korišćenje kasnijim usavršavanjima predmeta licence mora se takođe odvijati u granicama zakona ili sporazuma stranaka. Besarović dr Vesna. “sticalac licence dužan je podnijeti davaocu licence izvještaj o obimu iskorištavanja i obračunati naknadu svake godine. Složenost ovog metoda utvrđivanja i plaćanja cijene zahtijeva da se ugovorom detaljno urede postupci utvrđivanja rezultata poslovanja i rokovi obavještavanja o njima. tačka 1) ZVTP. Način plaćanja zavisi od modaliteta po kojem je cijena licence utvrđena i od posebnih odredbi ugovora o ovom pitanju. dakle i onda kada nije izričito ugovorena.pravo iskorištavanja licenciranog objekta mora vršiti u skladu sa ugovorom.3. Ukoliko one ne postoje. Ugovor o licenci patenta i know-how sa elementom inostranosti mora sadržavati obavezu davaoca da za vrijeme važenja ugovora “primaocu stavlja na raspolaganje poboljšanje na patentu i znanju i iskustvu”. isto djelo. Suprotno može biti predviđeno prinudnim propisom 222 ili izričito ugovoreno. čak i onda kada je data neisključiva licenca. Tako je postupio i čl. 698 ZOO). 1. str. Najvažnije među njima su uređene u Zakonu o obligacionim odnosima. Obaveze uslovljene vrstom ugovora o licenci Različitost objekata industrijske svojine i njihovog iskorištavanja dovela je do pojave obaveza karakterističnih samo za neke tipove ugovora o licenci. 702 ZOO). Ova obaveza postoji po samom zakonu (čl. primalac licence odgovara kao i svako treće lice koje se neovlašteno služi tuđim pravom industrijske svojine. Ukoliko prekorači utvrđena ograničenja. Pravo i obaveza iskorištavanja postoje u pogledu predmeta ugovora o licenci.2. odnosno trenutak padanja u docnju sa izvršenjem obaveze. Trajnog je karaktera. 54. 121. Od rješenja ovih procedura zavisi i početak rokova za plaćanje. 2. Povreda ove dužnosti predstavlja i povredu poslovne tajne davaoca licence. Kod ugovora o licenci know-how.

isto djelo. primalac licence stiče i posebne zakonske obaveze. objektivna. 700 ZOO). 240 . str. 121 ZOO). Njegova odgovornost u ovom slučaju je. Odgovornost primaoca licence Primalac licence odgovara objektivno za neizvršavanje svojih novčanih obaveza. str. ukoliko je nedostatak bio skriven. 223 Vidjeti Verona dr Albert. On može tako dobijene proizvode pustiti u promet sa tim žigom “samo ako je njezin kvalitet isti kao što je kvalitet robe koju proizvodi davalac licence” (čl. Pored toga. 84-86. Za neizvršavanje ostalih obaveza primalac licence odgovara subjektivno. davalac odgovara samo onda kada je za to kriv. Ta činjenica i karakter obaveza znatno otežavaju položaj primaoca u postupku dokazivanja. 2. a naknada štete se ravna po opštim pravilima. IV ODGOVORNOST STRANAKA 1. roba proizvedena po licenci mora biti obilježena oznakom o proizvodnji po licenci i kada se ne prodaje pod određenim robnim žigom (čl. Besarović dr Vesna. dakle. Njegova odgovornost je tada subjektivna. Prava davaoca licence prema primaocu koji kasni sa plaćanjem naknade analogna su pravima prodavca u slučaju docnje kupca sa plaćanjem cijene. 121 ZOO).Bude li zajedno sa licencom za određenu proizvodnju ustupljena i licenca žiga kojim se proizvodi obilježavaju. Prava primaoca licence analogna su onima koja ima kupac u slučaju 223 skrivenih materijalnih nedostataka kod ugovora o prodaji (čl. Prava primaoca licence u ovom slučaju ista su kao i prava kupca kada roba ima pravne nedostatke. isto djelo. 699 ZOO). Za neizvršavanje ostalih obaveza iz ugovora o licenci. 115. Odgovornost davaoca licence Davalac licence odgovara bez obzira na odsustvo svoje krivice za prekršaj obaveza garancije za tehničku izvodljivost i upotrebljivost predmeta licence. da je teret dokazivanja njenog odsustva na primaocu licence. Drugi slučaj objektivne odgovornosti davaoca licence postoji onda kada se pojave pravni nedostaci (čl. pri tome treba voditi računa da se krivica pretpostavlja. No.

isto djelo. ali je namijenjena preduzećima u njegovom sastavu. Pošto vrsta objekta i karakteristike prava koje se prenosi bitno utiču i na izgled ugovora. Ovdje ćemo se zadržati samo na onim vrstama licenci koje već nisu obrađene kroz razmatranje predmeta ugovora. 224 225 226 Verona dr Albert. isto djelo. O vrstama licenci vidjeti Verona dr Albert. str. Treba istaći da u pogledu zabranjenih i obaveznih klauzula Zakon o vanjskotrgovinskom poslovanju ne pravi razliku između ugovora u kojima je BiH partner davalac i onih u kojima je on primalac licence. Ono je pravovaljano i kada se pribavi 226 Dopuštenje može biti uskraćeno “samo iz ozbiljnih naknadno. 241 . najčešće u samom ugovoru o licenci. Ono što predstavlja specifičnost ovoga posla jesu posebni odnosi između prvobitnog davaoca isključive licence. str. U spoljnotrgovinskoj razmjeni licence se mogu podijeliti na uvozne i izvozne. Verona dr Albert. 2. 112 i 113. licence se dijele na one za proizvodnju. ova “licenca nije prenosiva bez 224 Pogonska licenca istodobnog prijenosa samog pogona u kojem se ona koristi. lična licenca je ona koja se ne može prenositi na drugoga ukoliko ta mogućnost nije izričito ugovorena. U principu. Pogonske licence su one koje su ustupljene određenom preduzeću (društvu). isto djelo.” može biti posebno značajna pri prodaji trgovačkog društva ili njegovog dijela. 704 ZOO). isto djelo. 29 ZOO). Ako drukčije nije ugovoreno. Radi se. str. bilo relativno. primalac isključive licence je ovlašten da je ekonomski iskorištava i na taj način što će na treće lice prenijeti pravo njenog korištenja (čl. Koncernskom se naziva licenca čiji je nosilac koncern. primaoca isključive licence i trećeg lica. I ličnost primaoca može biti osnov za klasifikaciju. dakle. 72. bilo apsolutno. Prema namjeni za koju se preneseno pravo može koristiti. Podlicenca Podlicenca ili ugovor o podlicenci je rezultat sporazuma primaoca isključive licence i trećeg lica o prenosu prava iskorištavanja predmeta ugovora o licenci.V VRSTE LICENCI I PODLICENCA 1. zavisno od ovlaštenja koje primalac dobija ugovorom. Dopuštanje se može dati unaprijed. o novom ugovoru o licenci čiji predmet ne može da bude širi od predmeta prvobitnog ugovora o licenci istog objekta (predmeta). 225 Nelične isključive licence mogu se prenositi na treća lica ugovorom o podlicenci. Relativno ograničavanje slobode podlicenciranja postoji onda kada zaključivanje novog ugovora nije moguće bez dopuštenja davaoca licence. upotrebu i prodaju proizvoda dobijenih licenciranim postupkom ili obilježenih ustupljenim žigom. Tada ima karakter dozvole prema Zakonu (čl. 95. ista mjerila su relevantna i za klasifikaciju ugovora o licenci. Podjela licenci Podjela licenci može se vršiti prema različitim mjerilima. 71-72 i Besarović dr Vesna. str. kao “odobrenje”. Napokon. Ugovorom o licenci mora biti izričito isključena ova mogućnost.

osim toka trajanja. “čak ni kad je davalac licence dao potrebno dopuštenje za zaključivanje podlicence” (čl. pa mora prestati otkazom. 2. same mogu da urede sve modalitete raskida. produžavanje ovakvih ugovora konkludentnim radnjama je moguće. U ovom rješenju dolazi do izražaja shvatanje po 227 kome je licencni ugovor po svojoj pravnoj prirodi zakup. njegovim istekom se gasi i ugovor (čl. Produžni ugovor je zaključen na neodređeno vrijeme. Shodno opštim pravilima obligacionog prava. Ovaj pravni standard tumači se prema okolnostima konkretnog ugovora o licenci. 227 Verona dr Albert. Pored toga. 710 ZOO). Ukoliko on ne bude utvrđen u ugovoru. Prestanak protekom vremena Ukoliko je ugovor o licenci sklopljen na određeno vrijeme. 706 ZOO). Otkazni rok se ugovara. Treće lice kao primalac podlicence načelno ne stoji sa prvobitnim davaocem licence ni u kakvom pravnom odnosu. Ukoliko primalac licence zaključi ugovor o podlicenci bez dopuštanja davaoca. 242 .razloga” (čl. otkazni zakonski rok iznosi šest mjeseci (čl. dakle prinudni karakter. Izložena rješenja ne utiču na pravo stranaka da ugovor raskinu sporazumno. ugovor se ne može otkazati u prvoj godini svog trajanja. koje je prema zakonu ili ugovoru neophodno. vrijediće dispozitivna rješenja Zakona o obligacionim odnosima. isto djelo. Prema njima. Otkaz Ugovori o licenci sklopljeni na neodređeno vrijeme prestaju otkazom bilo koje stranke. Po njenom isteku. Ako primalac licence nastavi da iskorištava predmet ugovora i nakon proteka roka. str. 705 ZOO). Davalac licence je ovlašten da od primaoca podlicence zahtijeva “isplatu iznosa koje ovaj duguje davaocu podlicence po osnovi podlicence” ukoliko primalac licence ne izmiruje svoja potraživanja prema njenom davaocu (čl. 708 ZOO). obezbjeđenja koja su dala treća lica prestaju da važe (čl. a davalac se tome ne protivi. 707). a to znači odmah (čl. zavisno od predmeta licence i ciljeva stranaka. Načelo autonomije volje važi i u ovome domenu. Poseban otkaz nije tada potreban. smatra se da je ugovor prećutno produžen sa istim elementima. 709 ZOO). Jedan izuzetak ipak postoji i on ima zakonski. 707 ZOO). davalac može otkazati ugovor o licenci i bez otkaznog roka. Ukoliko stranke ugovor raskidaju sporazumno. VI PRESTANAK UGOVORA O LICENCI 1. 95.

Rješenja za pravna lica su drukčija. 243 . Nasljednici stupaju u ugovor samo pod zakonskim uslovom da produžavaju djelatnost primaoca licence (čl. Obrnuto nije slučaj. Nasljednici davaoca licence stupaju u ugovor o licenci samo ako ta mogućnost nije ugovorom isključena. pa analogno pravo nije priznato primaocu licence. odnosno raskine. Za sticaoce licenci situacija je nešto drukčija. Ugovor o licenci može odrediti i uslove pod kojima nasljednici postaju stranka u ugovoru o licenci. Prestanak subjektiviteta Smrt fizičkog lica kao davaoca ili primaoca licence ne utiče na ugovor o licenci. Stečaj ili redovna likvidacija primaoca licence daju pravo njenom prenosiocu da ugovor o licenci otkaže. 711 ZOO).3. Ovaj opšti stav ipak trpi dva ograničenja. Ovo pravilo motivisano je nemogućnošću davaoca licence da je dalje ekonomski koristi.

244 .

Carić dr Slavko: “Ugovori robnog prometa“. Od prinudnih propisa treba spomenuti one koji se odnose na pojedina pitanja finansiranja izgradnje. Mogu se podijeliti u dvije grupe. Vilus dr Jelena: “Ugovor o građenju”. Po svojim osobinama ugovor o građenju je teretan. kao karakteristični dužnik. str.administrativnih i dispozitivnih imovinskih elemenata. 549-550. izvođač. 2. koji nastavlja tendenciju uporednog prava da se dio ovoga posla zasnovan na autonomiji volje stranaka uredi i ključnim izvorom privrednog prava. dvostrano obavezan. Pojam ugovora Građevinarstvo predstavlja jednu od najsloženijih i najznačajnijih privrednih djelatnosti. Izvori prava Najvažniji izvor prava za ugovor o građenju su zakoni. 245 . sinalagmatičan i formalan pravni posao. VI izdanje. članove 29-34 Zakona o vanjskotrgovinskom poslovanju u kojima su uređena pojedina pitanja kada se u ovom ugovoru pojavljuje element inostranosti.1968. ili na takvom zemljištu. str. odnosno na već postojećem objektu izvršiti kakve druge građevinske radove. Njega karakteriše i velika isprepletenost prinudnopravnih . Federalni propisi su veoma opširni. Njena važnost je došla do izražaja i u Zakonu o obligacionim odnosima. Prva uređuje urbanističko-komunalne uslove za zaključivanje i izvršavanje ugovora o 228 Vidjeti Kapor dr Vladimir .GLAVA DRUGA UGOVOR O GRAĐENJU I POJAM UGOVORA I IZVORI PRAVA 1. Beograd. shodno će se primijeniti članovi 600-629 koji sadrže norme o ugovoru o djelu. Već po zakonskoj definiciji ugovor o građenju spada u ugovore o djelu. Ugovoru o građenju su posvećeni članovi 630-647. 7-8. Beograd. Institut za uporedno pravo. Naučna knjiga. Od dispozitivnih propisa na prvom mjestu se nalazi Zakon o obligacionim odnosima. 1987. Upravo zbog toga je veoma teško razlučiti posao građenja od samog ugovora kojim se uređuje onaj dio poduhvata koji je zasnovan na autonomiji volje stranaka. ne preuzima obavezu rada. Oni se mogu podijeliti na imovinske i administrativne. a naručilac se obavezuje da mu za to isplati određenu cijenu”. 228 Po članu 630 ZOO. Shodno tome. Ukoliko pojedina pitanja nisu u njima regulisana. “ugovor o građenju je ugovor o djelu kojim se izvođač obavezuje prema određenom projektu sagraditi u ugovorenom roku određenu građevinu na određenom zemljištu. nego obavezu postizanja ugovorenog rezultata.

Vidjeti kod Trifković dr Miloš: “Sadržaj ugovora o investicionoj izgradnji u svjetlu izvora prava” u “Ekonomika investicija kao faktor stabilizacije privrede”. projektantske organizacije. nije stavljena van snage njegova važnost iako je njegova materija postala neaktuelna. Ona imaju svojstvo stranke.građenju. 230 Ono što je karakteristično za ovaj pravni propis je to što. kao i budžetskih korisnika. Zagreb. izmjene i dopune u broju 26/82. 56/02. 233 Sl. Radi se o posebnom režimu prava javnih nabavki. subjekti specijalizovani za vršenje nadzora.05. novine FBiH br. str. Ovo se posebno odnosi na materiju ustupanja izgradnje investicionih objekata od strane tzv. 1980. inženjering organizacije. 234 Na primjer: Opšti uslovi INGRE iz Zagreba. list SRBiH 33/77. Savez finansijskih i računovodstvenih radnika BiH. Druga se tiče načina zaključivanja ugovora o građenju. 141-157. te akti ostalih međunarodnih organizacija.g. Sarajevo. SFRJ 69/80). korisnika. 234 Oni se najčešće rade oslonom na neke od opštih uslova međunarodnog karaktera. ustupanju radova i usluga. 233 One predstavljaju kodifikaciju poslovnih običaja u ovoj oblasti. II STRANKE I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. do sada. U ovoj oblasti sada postoji određena pravna praznina koja je nadomještena postojanjem posebnih propisa koji se odnose na ustupanje građevinskih radova od strane tzv. l. naručilac i izvođač. odnosno nosilaca raspolaganja društvenom svojinom. 230 229 246 . Stranke Lica za koja nastaju obaveze i prava na osnovu ugovora su. Dalje ćemo ih citirati kao: UG. l. dalje će se citirati kao ZG i Odluka Visokog predstavnika o proglašenju Zakona o građevinskom zemljištu Federacije BiH od 15. Pored njih se u poslu građenja sreću i drugi subjekti: arhitekti. 52/02. Izmjene i dopune su urađene na osnovu Dogovora SR i SAP o ustupanju izgradnje investicionih objekata u društvenom vlasništvu (Sl.2003. Najvažniji su: Zakon o prostornom uređenju 229 i Zakon o ustupanju izgradnje investicionih objekata. 1987. 232 Od izvora privrednog prava koji su autonomnog karaktera treba istaći Posebne uzanse u građevinarstvu. prema terminologiji ZOO. 235 Tri su najvažnije grupe ovih pravila: opšti uslovi Evropske ekonomske komisije UN. novine FBiH br. zatim opšti uslovi Međunarodne federacije savjetodavnih inženjera (FIDIC). uključiti Zakon o prostornom uređenju (Sl. Međunarodne banke za obnovu i razvoj (IBRD) i ORGALIME naročito. Pored posebnih uzansi. 34/04) 232 Sl. 235 Njihovo važenje je uslovljeno uključivanjem u ugovor. SFRJ 18/77. javnog sektora ili pravnih lica u većinskom vlasništvu države. te inspekcijski nadzor. Danas je njihova primjena uslovljena sporazumom stranaka u svim slučajevima u kojima one sadrže rješenja suprotna dispozitivnim odredbama ZOO. novine FBiH br. te upravni organi. 231 Ova materija je regulisana Uredbom o postupku nabavke roba. 231 Kao posebni izvori prava mogu se spomenuti i Zakon o građenju i Zakon o građevinskom zemljištu Federacije BiH. ustupanju radova i usluga (Sl. Proceduralna pitanja predstavljaju najveći dio sadržaja ovih akata. značajno vrelo iz ove grupe predstavljaju i opšti uslovi poslovanja koje usvajaju pojedini investitori ili izvođači. Tekst kod Vukmir dr Branko “Ugovori o izvođenju investicijskih radova međunarodni”. CIP. U propisima i u praksi za njih se koriste i nazivi: investitor i građevinar. Sl. Dalje: ZPU).

po svojoj pravnoj prirodi predstavlja opasnu djelatnost. gas i sl. Da bi ugovor o građenju bio posao poslovnog prava. zemljišno-knjižni ured. ili jedinstveno.treba i komunalne organizacije koje daju saglasnosti na projekat (elektroprivreda. odnosno lice sa statusom koji dozvoljava sklapanje trgovačkih poslova. osim investitora. Oni mogu djelovati samostalno . Projektovanje. On se tada pojavljuje u ulozi komisionara. Konzorcij se pojavljuje kod velikih investicionih objekata. Tako se i poslovi projektovanja. 20 ZG).1. 18 ZG). propisani su uslovi koje moraju ispuniti prije registracije za obavljanje djelatnosti kojom se bave. Njihovo pribavljanje predstavlja prvu grupu prethodnih radnji koje investitor mora da obavi da bi mogao pristupiti zaključenju ugovora. vodovod i kanalizacija. Investitor ima pravo da u pozivu za javno nadmetanje . Građenjem građevina u prostoru se mogu baviti samo pravna lica registrovana za obavljanje te djelatnosti ako pored opštih uslova ispunjavaju i uslov da u radnom odnosu imaju najmanje jednog diplomiranog inženjera sa najmanje 5 godina radnog iskustva i položenim stručnim ispitom (čl.za ponudbenu licitaciju . Tendencija zakonodavca je da sve značajnije faze posla građenja mogu da obavljaju samo specijalizovane organizacije i lica. Prethodne radnje 2. potrebno je da i investitor bude privredni subjekat. odnosno izvođenje predviđenih radova ekonomično. Investicioni program je elaborat iz koga se vidi o kakvom se objektu radi. rentabilno i društveno opravdano i da je tehnološki proces. nadzora nad građenjem i revidiranja projekta povjeravaju samo pravnim ili fizičkim licima registrovanim za obavljanje te djelatnosti. Kao izvođač može se pojaviti pravno ili fizičko lice registrovano za obavljanje te djelatnosti. kontrola projekta. Investicioni program i tehnička dokumentacija Izgradnji objekata i uopšte izvođenju građevinskih. Ovakvo rješenje je opravdano s obzirom da je posao građenja. Kao izvođač se može pojaviti i više registrovanih subjekata istovremeno.. 2. U tom slučaju se radi o konzorcijalnom nastupu koji se zasniva na posebnom ugovoru. montažnih i ostalih radova može se pristupiti na osnovu investicionog programa i investicione tehničke dokumentacije. katastar). Investicioni program treba da sadrži sljedeće podatke: opis 247 . funkcionalnost objekta cjelishodna. pošta. gdje se daje analiza uslova za njegovu izgradnju i dokazuje da je izgradnja toga objekta. Investitor može biti fizičko ili pravno lice u čije ime i za čiji račun se gradi građevina i vrše drugi zahvati u prostoru. odnosno eksploatacija.svaki na osnovu posebnog ugovora o građenju. Izvođač može zaključiti posebne ugovore sa drugim subjektima za izvođenje pojedinih dijelova objekata ili pojedinih radova. građenje i nadzor nad građenjem investitor mora povjeriti pravnim ili fizičkim licima registrovanim za obavljanje te djelatnosti (čl. Za sva navedena lica. tj. kao jedan subjekt.ograniči broj članova konzorcija (konzorata). U praksi se drugi učesnici u poslu nazivaju kooperanti.

bez koje se ne može graditi niti sklapati ugovor o izgradnji objekta. i sa dobijenim saglasnostima komunalnih organizacija. Prema prirodi posla. odnosno saglasnosti. izvedbenog projekta. onda kreditor prilikom odobravanja kredita vrlo pažljivo razmatra program i uvjerava se o tačnosti podataka i opravdanosti i rentabilnosti izgradnje toga objekta. onaj u kome su cjelovito i detaljno data sva rješenja vezana za planirani objekat i/ili radove. analizu uslova za izgradnju i eksploataciju objekta. Zakon zahtijeva da postoji projekat “za izvođenje”. kao što će se vidjeti. program proizvodnje.objekta. crteže. a odobrenje se ne može dobiti bez investicione tehničke dokumentacije. 25 ZG). građenju se ne može pristupiti bez odobrenja koje izdaje državni organ. upravne zgrade. rezultatima prethodnih ispitivanja i istraživanja. po sporazumu stranaka. Projekti sadrže. tehnološki. ona obuhvata različite projekte. karakteristike objekta. ako je investitor odlučio da gradi objekat po dijelovima. pored ostalog. sportske terene itd. predračun sa opisom radova. Investiciona tehnička dokumentacija je elaborat u kome se tehnički razrađuje tehnološko-proizvodna. Njegovoj izradi može. da prethodi “idejni projekat”. tehnološko-proizvodnu.kao što su škole. – jasno je da investicioni program neće sadržavati sve navedene podatke. Obaveza je da se ugovor sačini u pismenoj formi. socijalne i kulturne ustanove. eksploatacionom i ekonomskom koncepcijom objekta (čl. društvena opravdanost. Između njega i projekta “za izvođenje”. kao što su građevinski. Program rade stručna lica i donosi ga investitor bez ičijeg odobravanja. nego samo neke od njih i druge specifične. vrijednost prethodnih ulaganja. U praksi se idejni projekat redovno radi. te sa tehnološkom. Ali ako se objekat gradi iz kredita. Tehnička rješenja u projektima moraju biti u skladu sa tehničkim propisima i standardima. odnosno eksploatacionu koncepciju. predmjer. Naime. Investicioni program se izrađuje za cio objekat. izvore finansiranja. analizu tržišta i mogućnost plasmana robe. posebne uslove za građenje toga objekta itd. odnosno eksploatacije. ili usluga. a može ugovoriti njegovu izradu sa nekim preduzećem koje je registrovano za tu djelatnost. tehničke opise. opreme. Pored toga. često se sreće i “glavni projekat”. projekat instalacija i drugi. jer se na osnovu njega izdaje urbanistička saglasnost. ali se iz njega mora vidjeti njihova namjena. tj. zgrade za zdravstvene. njegovu namjenu. Investicioni program može izraditi sam investitor. Tehnička dokumentacija se radi na osnovu uslova utvrđenih u urbanističkoj saglasnosti. trajanje izgradnje. Investicioni program je preduslov za izradu investicione tehničke dokumentacije. kapacitet. potrebna obrtna sredstva. ali se može izrađivati i za dijelove objekta koji predstavljaju ekonomsko-tehničku cjelinu. odnosno o izvođenju radova. postrojenja i montaže i razlog za njihov izbor. odnosno eksploataciona koncepcija objekta i radova i daju tehnička rješenja za njegovu izgradnju. tehničko obrazloženje. analizu osnovnih ekonomskih pokazatelja. parkove. Za objekte neprivrednog karaktera . ekonomičnost i funkcionalno povoljno rješenje. a naročito rentabilnosti. ona 248 . početak eksploatacije itd. specifikaciju.

odnosno izvođenju konkretnih radova. Posebno egzistiraju i novčane kao prekršajne sankcije. investitor mora da obezbijedi odobrenje za građenje. Odobrenje za građenje važi 2 godine od dana pravosnažnosti odobrenja za građenje i može se na zahtjev investitora produžiti za još jednu godinu ako se nisu izmijenili uslovi za građenje. Poštovanje ovih zahtjeva je i administrativna obaveza organizacija koje rade tehničku dokumentaciju. zakonu i propisima za odgovarajuću izgradnju. Ono se u praksi naziva i građevinska dozvola. Drugo.2. Ono prestaje da važi ako radovi ne budu započeti u roku koji je u odobrenju naveden. Ovo pitanje je danas upotpunjeno odredbama ZG čl. 74 ZG). 22 ZG). 30 ZG). Reviziju vrše organizacije koje su registrovane za izradu odgovarajuće tehničke dokumentacije. Odobrenje za građenje Kada je pribavio investicioni elaborat i revidiranu tehničku dokumentaciju. uslovi vezani za protivpožarnu zaštitu i zaštitu na radu. Investitor sklapa pismeni ugovor sa projektantom koji mu izrađuje investicionu tehničku dokumentaciju. Za objekte određenih vrsta može biti propisana i posebna tehnička kontrola od strane državnih organa ili ovlaštenih organizacija. Projekti koji ulaze u tehničku dokumentaciju moraju biti revidirani. Odobrenjem za građenje nadležni organ uprave potvrđuje da su ispunjeni svi uslovi predviđeni u ZG i ZPU i da stoga investitor može da pristupi izgradnji projektovanog objekta. Izradom investicione tehničke dokumentacije bave se fizička i pravna lica koja su za takav rad registrovana (čl. Rješenja su osavremenjena na taj način da se sve više uvažavaju ekološki zahtjevi kao i zahtjevi lica sa umanjenim tjelesnim sposobnostima. odobrenje izdaje opštinska služba uprave nadležna za poslove građenja na čijem teritoriju se izvode radovi (čl. odobrenje se mora izdati ili odbiti u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva. u postupku izdavanja odobrenja organ uprave provjerava da li je tehnička dokumentacija urađena prema urbanističkoj saglasnosti. Postupak podnošenja zahtjeva i procedura izdavanja odobrenja za građenje uređeni su u ZG veoma detaljno. Ovdje je dovoljno istaći nekoliko momenata. i platio troškove vezane za objekat. Najprije. Samo započinjanje izgradnje bez odobrenja je krivično djelo zapriječeno kaznom zatvora od 1 do 3 godine (čl. ZG). Istim ugovorom može biti predviđena i izrada investicionog programa i investicione tehničke dokumentacije. 32 ZG).moraju biti i racionalna. Odobrenje za građenje nije potrebno za manje složene objekte i infrastrukturne priključke kao ni za radove redovnog održavanja oštećenih građevina koji se mogu svrstati u radove tekućeg održavanja (čl. odnosno njenog dijela (čl. Treće. 249 . 27 koje se odnose na kontrolu projekta. Za neke objekte se predviđa da je izdavanje odobrenja za objekte posebno utvrđene u zakonu nadležan kantonalni organ uprave. 2.

Investitor samostalno odlučuje o tome da li će izabrati saugovarača javnim nadmetanjem (ponudbenom licitacijom). Da bi donio odluku o izgradnji.1. Druga skupina ima procesni. Značajna razlika postoji samo kod javnog nadmetanja.2. Pravila koja ga uređuju izložićemo polazeći od rješenja koja važe za investitore zasnovane na državnom kapitalu.2. Javno nadmetanje Javno nadmetanje se naziva i ponudbenom. Prema čl. Sredstva za izgradnju Pored programa i tehničke dokumentacije. Kada se izvođenje investicionih radova u BiH povjerava stranom izvođaču. investitor mora prethodno obezbijediti finansijska sredstva. U posebnom pravnom režimu se nalaze pravna lica u vlasništvu države i korisnici budžetskih sredstava. putem kredita. prikupljanjem ponuda ili neposrednom pogodbom. Procesna pravila o načinu izbora saugovarača u principu su ista.3. poziv na nadmetanje radi izvršenja određenih radova obavezuje privatnog investitora da sklopi ugovor sa onim “koji ponudi najnižu cijenu. 32 Zakona o vanjskotrgovinskom poslovanju). bez obzira na to o kakvom se predmetu ugovora radi. Prva grupa rješenja zavisi od toga da li se kao investitor pojavljuje subjekat zasnovan na državnoj ili privatnoj svojini. on se mora izabrati bilo na osnovu javnog nadmetanja. 3. 3. Radi se o već spomenutom režimu javnih nabavki. bilo prikupljanjem ponuda (čl. investitor mora imati obezbijeđena sredstva za finansiranje investicionog objekta. 604 ZOO. O obezbjeđenju sredstava za građenje kao i o obezbjeđenju plaćanja po ugovorima o izgradnji investicionih objekata investitor ne mora podnijeti posebne dokaze pošto se najčešće praktikuje uzimanje odgovarajućih sredstava obezbjeđenja plaćanja. Jedan izuzetak ipak postoji. Ona imaju privredno-pravnu prirodu i 250 . Ta sredstva investitor može obezbijediti iz sopstvenih ili drugih izvora. odnosno ofertalnom licitacijom. Izbor saugovarača 3. Pravni režim za izbor saugovarača Pravni režim izbora saugovarača obuhvata pravila o načinu određivanja građevinara sa kojim će se sklopiti ugovor i proceduru koja se provodi u primjeni izabranog načina. Investitor objekta koji se gradi državnim sredstvima ne mora da isključi svoju obavezu da zaključi ugovor sa najjeftinijim ponuđačem ali je dužan da ugovor zaključi sa najpovoljnijim ponuđačem koji ispuni uslove utvrđene kriterijima u javnom pozivu za nadmetanje. tehnički karakter i ona zavisi od prihvaćenog načina izbora građevinara. Kada je investitor lice koje djeluje na bazi privatne svojine. bez obzira na svojinska obilježja investitora. izuzev ako je tu obavezu isključio u pozivu na nadmetanje”. on samostalno odlučuje o načinu odabira građevinara. npr.

predaje ponuda. Tender je skup dokumenata u kojima su precizno i detaljno određeni: jednoobrazan sadržaj ponuda. Procedura ispitivanja. dalje. odluka organa upravljanja o neuspjelom nadmetanju ili o izboru jednog ili više najpovoljnijih izvođača (Letter of Intend). 3. Ovom tehnikom odabira izvođača investitor koji je u ekonomskom smislu ponudilac pravno dobija položaj ponuđenog. Ovi opšti i posebni uslovi su po pravilu veoma opširni i imaju karakteristike samoregulirajućih ugovora. osim cijene. procjena ponuda. predstavljaju poseban dio tendera. referens-lista i lista osoblja. tako i samih izvođača između sebe. Drugo. 251 . Prikupljanje ponuda Prikupljanje ponuda se sastoji u pozivanju određenog kruga izvođača neposredno. odabira i dodjeljivanja ponuda veoma je složena. eventualnim izmjenama ponude i o postupku koji će se provesti sa ponudama. Napokon. Time je njegova i poslovna i pravna pozicija znatno poboljšana. Tender. ravnopravnost svih potencijalnih učesnika u nadmetanju i svih ponuđača mora biti obezbijeđena. a po potrebi i posebne uslove za izgradnju konkretnog objekta ili izvođenje radova. tender sadrži opšte. a ne putem javnog oglasa. ona se mogu primijeniti i za zaključivanje drugih vrsta ugovora. pregovori sa izabranim i zaključenje ugovora (Letter of Acceptance). da dostave svoje ponude za izgradnju. preko tipske ponude i formulara ugovora do garancije koji se moraju dostaviti uz ponudu. Oglas sadrži kratak opis objekata i radova i bliže uslove za ustupanje izgradnje. Javno nadmetanje ili ofertalna licitacija je jednostrani građansko pravni posao kojim se investitor javno obavezuje da će primiti i razmotriti sve ponude za zaključenje ugovora o građenju koje odgovaraju uslovima javnog poziva ili da će preduzeti i druge radnje vezane za eventualno zaključivanje određenog ugovora. Prvi je uputstvo ponuđačima. javno otvaranje ponuda. Pri tome. Sama procedura predstavlja kompromis između zahtjeva za što kraće i ekonomičnije zaključenje ugovora i težnje za što većom ekonomskom i pravnom sigurnošću kako tražioca usluge u odnosu sa ponuđačima. U njemu investitor obavještava potencijalne ponuđače o svim relevantnim radnjama i momentima popunjavanja ponude. sadrži zbirku obrazaca: od formulara za dobijanje informacija. Odluku o raspisivanju javnog nadmetanja donosi organ upravljanja investitora. Ukoliko su ovi elementi brojni i složeni. po pravilu se uobličavaju u tenderu. Pored toga.3.rasprostranjena su i u međunarodnim poslovima investicione izgradnje. U ovaj dio tendera mogu biti uvršteni obrasci za (tehničke) specifikacije kao što su liste opreme. Ako su ovi elementi zadati. koje investitor želi da dobije i postupak investitora sa tako dobijenim ponudama. tender sadrži sve potrebne planove i projekte. Tender po pravilu sadrži više elemenata. ugovora o prodaji naročito. Njene faze su: prijem ponuda. Odluka se objavljuje u službenom glasilu i/ili sredstvima javnog informisanja.

Ona može biti 252 . Postupak konkursa za utvrđivanje podobnosti sličan je postupku ofertalne licitacije. odluka se odnosi ne na najpovoljnijeg. Ako ne uspije ni ponovljena. U prvu ulaze one situacije u kojima licitacija nije ni potrebna. prikupljanja ponuda. oglas mora sadržavati i zahtjev za podatke o ličnosti izvođača (oprema. 2 ZOO). 4. radi ostvarivanja određenih programa stambene izgradnje i objekata infrastrukture. U prva dva slučaja on ima pravo da traži nastavak pregovora sa onima koje je odredio kao najpovoljnije. Druga grupa slučajeva u kojima je moguće zaključenje ugovora neposrednom pogodbom odnosi se na situacije u kojima je neka vrsta licitacije potrebna. Izabrani izvođač se obavještava o tome pismom o prihvatanju (Letter of Acceptance). Oni se mogu podijeliti u dvije grupe. Tu spadaju slučajevi u kojima se izgradnja ustupa: nakon nepogoda i drugih nepredviđenih događaja s ciljem otklanjanja njihovih štetnih posljedica. Rezultati tih pregovora su odlučujući za izbor saugovarača. referens-lista i slično). poziv na dalje pregovore i zaključenje ugovora može se uputiti samo jednom ili nekim već kvalifikovanim izvođačima. Neposredna pogodba Bez provođenja postupka ofertalne ili licitacije o podobnosti investitora može se zaključiti ugovor samo u slučajevima koji su određeni zakonom.odnosno radove. kadrovi.4. odnosno kontakata sa pojedinim izvođačima investitor još nije konačno izabrao partnere. U našem pravu se krug lica kojima će biti poslan poziv obavezno određuje licitacijom o podobnosti ako se radi o režimu javnih nabavki. Po svojoj pravnoj prirodi ono predstavlja prihvat. Ugovor o građenju je formalan pravni posao po sili zakona (čl. Ovo pravilo postoji samo u režimu javnih nabavki ali je i u ovom slučaju potrebno odobrenje Ministarstva finansija Federacije BiH. nego na sve izvođače koji su se kvalifikovali. Drugo. st. Licitacija (konkurs) o podobnosti je jednostrani građanskopravni posao kojim se investitor javno obavezuje da će prema jedinstvenim mjerilima utvrditi podobnost svakog prijavljenog subjekta za izvođenje određenog objekta ili radova. bilo ponudbena. investitor ima pravo da ugovor zaključi neposrednom pogodbom. On je zaključen kada je sporazum postignut u pisanoj formi. 3. na objektima koji su od posebnog značaja za narodnu odbranu i na bazi sporazuma investitora i izvođača o zajedničkom finansiranju izgradnje. bilo licitacija o podobnosti. 630. te da će onima koji se kvalifikuju uputiti poziv da pošalju svoje ponude. Zaključenje ugovora Završetkom postupka ponudbene licitacije. Razlike su sljedeće: prvo. I treće. O tome ih obavještava pismom o namjerama (Letter of Intend).

montažnih i drugih radova. III BITNI ELEMENTI UGOVORA 1. Može biti povezan i sa isporukom investicione opreme. Pojam “građevina” određen je nabrajanjem objekata primjera radi (zgrade. mostovi itd. Vidjeti: Kapor dr Vladimir . str.Carić dr Slavko. tehnička dokumentacija je uvijek sastavni dio ugovora. koji može imati isti predmet. 61-63. građevinskih radova. 1983. Ugovor se može zaključiti i tako da se izvođač obavezuje da izvrši sve radove prema tehničkoj dokumentaciji. 561. Beograd. 236 U teoriji je kritikovana neodređenost u definisanju predmeta ovog posla. Građevinom se smatra građevinski objekat koji je trajno povezan sa tlom i koji se sastoji od građevinskog sklopa i ugrađene opreme koji u okviru tehnološkog procesa čine tehnološku cjelinu. Prema UG 11. 253 . 238 Vidjeti Trifković dr Miloš: “Građevinski nadzor”. ugradnja i montaža opreme. Stručna knjiga. Da bi neki poslovi bili građevinski. istražnih. “Građevinski radovi” nisu precizirani u zakonu. isto djelo. 237 Kako bi se ugovor o građenju razlikovao od ugovora o djelu. 631 ZOO). 630 ZOO dvostruko: kao “građevina” i kao “građevinski radovi”. potrebno je i na građevinske radove primijeniti ista mjerila kao i na pojam “građevine”. On se tada određuje u sklopu pripremnih.ostvarena potpisivanjem jedinstvenog dokumenta. Mogu se podijeliti na građevinske radove u užem smislu (“čisti”) i na zanatske radove. najprije. češće. Predmet ugovora o građenju može biti uključen i u predmet ugovora o investicionoj izgradnji. A to znači da i oni treba da budu veći i složeniji. gotovih građevinskih elemenata i konstrukcija kao i drugi zahvati u prostoru. brane. Te karakteristike su veličina i složenost (čl. str. 237 Vidjeti Đuretić dr Slobodan: “Ugovor o izgradnji investicionih objekata”. kao i samostalna postrojenja trajno povezana sa tlom. nesumnjivo je. 238 Predmet posla se određuje ili u ugovoru neposredno ili. a može i razmjenom pisama identičnog sadržaja. Predmet Predmet ugovora o građenju određen je u čl. da moraju ulaziti u okvire ove djelatnosti. osim onih koji su sporazumom stranaka izričito isključeni. Materijal za savjetovanje.) i navođenjem bitnih osobina građevinskih objekata. Upravo zbog toga se u drugom slučaju ugovor o građenju smatra sklopljenim danom prijema pisma o prihvatanju. 236 Građenje je članom 2 ZG definisano kao izvođenje pripremnih radova. upućivanjem na tehničku dokumentaciju.

To su oni “čije je poduzimanje bilo nužno da bi se osigurala stabilnost objekta ili spriječio nastanak štete. No. I treće. 240 UG 9 definiše nepredviđene radove kao one “koji ugovorom nisu obuhvaćeni. U cijenu. Prvi je paušalno utvrđivanje.1. davanje ukupne cijene za cijeli objekat (čl. ali da tekst nigdje izričito ne spominje hitnost.oni koji nisu ni ugovoreni ni nužni ne utiču na cijenu. Određivanje cijene Cijena je naknada koju investitor duguje izvođaču za postignuti rezultat: građevinu ili obavljene građevinske radove. ne razdvaja cijena rada i oni posebno ne iskazuju. tj. Zbornik radova sa Savjetovanja o Zakonu o obveznim (obligacionim) odnosima. od “viškova” i od “manjkova” radova (UG 9). materijala. uvijek ulazi vrijednost radova navedenih u tehničkoj dokumentaciji u predmjeru prvenstveno. ali cijena ne mora odgovarati onome iznosu koji je investitor utvrdio predračunom. 634 ZOO govori o “hitnim nepredviđenim radovima”. cijena može biti određena uz navođenje izraza “ključ u ruke” ili neke druge sintagme sličnog značenja. 239 Biro Zoltan: “Ugovor o građenju s posebnim osvrtom na reviziju cene i klauzula “ključ u ruke”. u pravilu. 635 ZOO). neočekivanom pojavom vode ili drugim izvanrednim i neočekivanim događajima” 240 Za ove radove izvođač ima pravo na pravičnu naknadu. Ako bi (čl. već se daje jedinstvena cijena ugrađeno. pa ćemo se na ovom modalitetu zadržati kasnije. Ako njihov uticaj na cijenu nije ugovoren posebne uzanse o građenju smatraju da se jedinične cijene primjenjuju i za viškove. Osnov za ugovaranje cijene je predmjer radova. Napokon. Cijena dalje zavisi od odnosa količina radova koje su predviđene ugovorom i onih koje stvarno treba izvesti. 121.IPU. Jedinične cijene se iskazuju prema predmjeru radova. a koji se moraju izvesti”. naknadni radovi . Svi oni nemaju jednak tretman. O njihovoj vrijednosti stranke se moraju posebno sporazumjeti (UG 35). Složenost posla u punoj mjeri se odrazila i na pravni režim cijene. 22). tj. Drugi i u praksi najčešći metod jeste određivanje cijene kao zbira jediničnih cijena za pojedine radove. Određivanje cijene se uvijek vrši sporazumom stranaka. investitor može i raskinuti ugovor. a izazvani su neočekivano težom prirodom zemljišta. Postoje tri osnovna načina na koja se određuje cijena. Beograd. Ovaj metod može se primijeniti i za dio objekta. Cijena radova ne uključuje i cijenu materijala. najprije. Postoji više vrsta radova čiji troškovi čine cijenu. Cijena 2. Ona znači pretvaranje opšteg tipa ugovora o građenju u poseban posao. u nju su već uključeni fiksni troškovi građevinara. SUPJ . odnosno radova (UG 22). tako da se 239 Danas se. Kod ugovora “ključ u ruke”. 634 ZOO). str.2. Drugu relevantnu vrstu radova čine “nepredviđeni radovi”. 1978. ukoliko oni ne prelaze 10% ugovorenih količina (uzansa br. 254 . višak ili manjak radova ne utiče na cijenu. odnosno manjkove radova. Prema UG 32 “cijena određena u ukupnom iznosu ne mijenja se zbog nastalih viškova i manjkova radova”. ona dovela do znatnog povećanja cijene. Treba istaći da naslov čl.

636 ZOO). 25. cijena može biti modifikovana i u skladu sa sporazumom stranaka. mogla se primijeniti kada se troškovi života promijene za 5%. odnosno radova. Zbog toga mu zakonodavac daje pravo da u uslovima znatnog povećanja raskine ugovor. Već pri zaključenju ugovora u njega mogu biti unesene klizna skala i indeksna klauzula. tako i ugovorna. Na pravila o promjeni cijene. Osnovicu za utvrđivanje procenata u ovom slučaju ne predstavlja ukupna vrijednost radova. Njegov pravni režim je u principu isti kao i kod ugovora o prodaji. 639 ZOO). Pored toga. kako zakonska. Jasno je da u sva tri slučaja investitor može biti doveden u situaciju da ne može da nastavi izgradnju. Privredna štampa. koji odgovara principima našeg obligacionog prava. Prvi instrument se gotovo redovno sreće u praksi. odnosno kod fiksnih cijena 10%. Izvođač tada snosi povećanja do 10%. Sporazumna promjena cijena može se izvršiti naknadno. 638 ZOO). 27-28. Ukoliko je avans predviđen i dat izvođaču radi nabavke materijala. Ono jednako djeluje i prema investitoru i prema izvođaču. sva sniženja cijena idu u korist investitora (čl. uticaj može imati i avans. Pošto ovo rješenje odgovara i opštim pravilima 241 242 Vidjeti Šurlan Petar: “Posebne uzanse o građenju”. kada se promjene pojave i unaprijed. Ako ugovor ne sadrži posebna rješenja o modifikaciji cijene. Ravnopravan tretman stranaka naveo je zakonodavca da naručiocu obezbijedi pravo na sniženje cijene onda kada padaju cijene elemenata na osnovu kojih je utvrđena vrijednost objekta. Nastavljajući koncept usvojen u sudskoj praksi 241 i u Posebnim uzansama. str. Indeksna klauzula je uređena u posebnoj uzansi o građenju br. U slučaju da izvođač nije u docnji. Ovaj načelni stav.2. cijena je ipak promjenjiva. Ukoliko je izvođač u docnji. naručilac ima pravo na sniženja koja prevazilaze 2%. na njega pada teret povećanja cijena do 5%. Vidjeti UG 22-33. Čak i onda kada je predviđeno da se cijena neće mijenjati ako se nakon zaključenja ugovora povećaju cijene elemenata na osnovu kojih je ona utvrđena. Promjena cijene Ugovorena cijena se može mijenjati.2. izmjena cijena se ne može zahtijevati radi promjene cijena materijala u onoj mjeri u kojoj je izvođač avansom mogao “isključiti uticaj izmena cena materijala na ugovorenu cenu” (UG 29). Tada duguje izvođaču dio cijene za već završene radove i “pravičnu naknadu za učinjene neophodne troškove” (čl. Prema njoj. 255 . 1977. Ukoliko je izvođač u docnji svojom krivicom. kod ugovora o građenju je razvijeniji nego kod drugih poslova. nego onaj njen dio sa kojim je izvođač u docnji. Povećanje cijena elemenata na osnovu kojih je određena cijena radova nastalo nakon pada građevinara u docnju u cjelini snosi sam izvođač (čl. 242 ZOO je usvojio načelo promjenjivosti cijene. Beograd. 637 ZOO). a preko toga investitor (čl. izvođač koji nije u docnji snosi povećanja cijene do 2%.

Tada. Ukoliko izvođač bez opravdanog razloga odlaže početak korištenja roka za građenje. To se najčešće čini utvrđivanjem dinamičkog vremenskog plana radova. Produžavanje roka je moguće na osnovu ugovora i to bilo unaprijed. 3. 2% od ugovorenih. vrijeme za izvođenje svake faze ima pravno dejstvo posebnog roka (UG 36). prolongiranje rokova se može tražiti u slučajevima u kojima zbog promijenjenih okolnosti ili neispunjavanja obaveza naručioca izvođač ne može izvoditi radove.obligacionog prava. privremenim situacijama. Razumije se da stranke svojim sporazumom mogu i samo pojedinim faznim rokovima dati ovo svojstvo. Njegovo nepoštovanje daje investitoru pravo na raskid ugovora (UG 39). Početak toka roka utvrđenog periodom može biti izričito ugovoren. odnosno za eventualno pomjeranje radova zbog nepovoljnijeg godišnjeg doba (UG 42). Stoga će se i na ovaj posao primjenjivati opšta pravila. Ako to nije slučaj. Ugovorna kazna Pravni režim ugovorne kazne zavisi od sporazuma stranaka. 5. Ugovorom se predviđa plaćanje ugovorne kazne u slučaju izvođačeve docnje. investitor mu može dati primjeren rok. primijeniće se i onda kada važenje Posebnih uzansi nije izričito ugovoreno. Rok Rok je trenutak do koga ili period unutar koga objekat. plaćanje se može predvidjeti u utvrđenom iznosu po ugovorenim periodima (npr. ako ugovarači posebno odrede. ni kod ugovora o građenju ne sadrži posebna rješenja o vremenu u kome izvršilac treba da ispuni svoju osnovnu obavezu. a neizvršenih radova za svaki dan zakašnjenja).000 KM za svaki dan zakašnjenja) ili u procentima od vrijednosti neizvršenih radova za utvrđeno vrijeme (npr. Rok se u ovom slučaju produžava za vrijeme potrebno za ponovno otpočinjanje radova. U praksi dominira određivanje roka periodom. Kao i obično kod ugovorne kazne. odnosno građevinski radovi moraju biti završeni. ili na isti ovaj način. Pod tim se podrazumijeva završavanje svih “onih obaveza naručioca bez čijeg prethodnog ispunjenja započinjanje radova faktički nije moguće ili pravno nije dozvoljeno” (UG 45). 256 . uključivanja posebnih uzansi u izvore prava i od dispozitivnih rješenja Zakona o obligacionim odnosima. 4. on teče od dana uvođenja građevinara u posao. Njihovoj interpretaciji i dopuni u svojstvu običajnih normi služe posebne uzanse 36-44. Zahtjev za produženje mora se podnijeti čim izvođač sazna za razlog produženja. Zakon o obligacionim odnosima ni kod ugovora o djelu. Prema posebnoj uzansi 42. bilo naknadno. On se kroz izvođenje konstatuje tzv.

O njima će biti riječi pri izlaganju odgovornosti projektanta i izvođača. U tom slučaju. Garantni rok za kvalitet radova I garantni rokovi za kvalitet izvedenih radova su bitan elemenat ugovora u onoj mjeri u kojoj postoji režim primjene posebnih uzansi. ali ne mora. odnosno njegovog dijela koji je dovršen i može se upotrijebiti i samostalno koristiti. UG 104 određuje poseban rok za stabilnost i sigurnost objekta koji iznosi 10 godina od dana primopredaje objekta. 243 257 . Veljko Trivun: “Uticaj principa pacta sunt servanda na izvršavanje obaveza kod ugovora o građenju”. 2002.g. iznos ne može preći 5% od ukupne cijene radova. 42-45. i ugovorna kazna iznosi jedan promil od ukupno ugovorene cijene radova za svaki dan zakašnjenja. Ugovorna kazna se plaća od primopredaje objekta. Smatra se da je kazna ugovorena za neuredno ispunjenje ugovornih obaveza ako nije drukčije ugovoreno. Pri tome se može. 2% za svaki dan za prvih 10 dana docnje. Ipak. stranke se u svakom konkretnom poslu moraju sporazumjeti o uslovima za primjenu ovog instituta i o iznosima koje investitor duguje izvođaču za prijevremeno završavanje njegovih obaveza. 4% za drugih 10 dana docnje itd. po Posebnim uzansama o građenju (uzansa br. 52). Premija se nalazi u istom pravnom režimu kao i ugovorna kazna. O modalitetima ugovaranja ugovorne kazne pobliže vidjeti: Doc. Veljko Trivun «Uticaj principa pacta sunt servanda na izvršavanje obaveza kod ugovora o građenju». Shodno tome. Ekonomski fakultet u Sarajevu-Izdavačka djelatnost Fakulteta. Premija egistira da bi se stimulisao izvođač na ispunjenje obaveza prije roka i da bi izjednačio njegovu pravnu poziciju sa investitorom. 244 O pojedinim aspektima ugovorne kazne i premije pobliže: Docent dr. dr. str.g. prenesena garancija izvođača radova (UG 87). Iznos premije se može utvrditi i paušalno. sarajevo. Ekonomski fakultet u Sarajevu-Izdavačka djelatnost. primijeniti analogija sa metodom utvrđivanja ugovorne 244 kazne. 6. Sarajevo 2002. Ni Zakon o obligacionim odnosima. str. I kod ovog posla važi pravilo da dužnik ne plaća ugovornu kaznu ako ugovor nije ispunio zbog uzroka za koje nije 243 odgovoran. U ukupnu cijenu ne ulazi vrijednost već predatog dijela objekta (UG 53).).ali po progresivnoj stopi (npr. Njihovo trajanje iznosi dvije godine za kvalitet radova ako ugovorom ili propisima nije drugačije određeno (UG 85). Ostali garantni rokovi su uređeni prinudnim propisima u Zakonu o obligacionim odnosima. ni Posebne uzanse o građenju ne sadrže dispozitivna pravila o premiji. 42-46. U pogledu ugrađene opreme važi tzv. 5. Premija izvođaču Izvođač koji je u docnji sa ispunjenjem svojih obaveza duguje investitoru isplatu ugovorene kazne shodno njihovom sporazumu.

“Pod uvođenjem izvođača u posao podrazumijeva se ispunjenje onih obaveza naručioca bez čijeg prethodnog ispunjenja započinjanje radova faktički nije moguće ili pravno nije dozvoljeno” (UG 45). Vidjeti Šurlan Petar. bilo sa izvođačem. On može biti modifikovan sporazumom stranaka i onda kada su UG izričito prihvaćene.7. 42. Investitor mora najprije da preda samo gradilište. iznijećemo ih logičkim redoslijedom. one u toku građenja i po završetku izgradnje. odnosno prema pravnoj prirodi mogu podijeliti na administrativne i ugovorne. investitor mora da uruči izvođaču: tehničku dokumentaciju u potrebnom broju primjeraka. Pisana forma ugovora Ugovor o građenju je prema ZOO bitan element posla. str. IV OBAVEZE INVESTITORA 1. 245 Ovo je slučaj naročito kod ugovora zaključenih po sistemu inženjeringa. U prethodne obaveze spadaju: izrada elaborata. Pismena forma se nameće kao uslov ad solemnitatem i ad probationem. između ostalog. Ako se kao mjerilo uzme vrijeme nastanka. Obaveza je složena. 258 . Pod njim se podrazumijeva uređena obezbijeđena i iskolčena parcela sa obilježenim osnovnim kotama i osovinama. Ove obaveze već su razmatrane. obaveze se svrstavaju u: prethodne. provođenje izabranog načina odabira saugovarača u skladu sa zakonom. Uređenim se smatra samo ono gradilište koje izvođaču. O izvršenju ove obaveze se vodi poseban zapisnik i to se konstatuje u građevinskom dnevniku. prateći redovan tok posla građenja. Uređenje gradilišta može biti predmet posebnog ugovora o prethodnim radovima 245 Pored predaje koje investitor zaključuje bilo sa trećim licem. obezbjeđuje faktičku i pravnu mogućnost pristupa parceli na kojoj se izvode radovi. Uvođenje izvođača u posao Uvođenje izvođača u posao je ugovorna obaveza. Pošto se obaveze administrativne i imovinsko-pravne prirode prepliću. dobijanje odobrenja za građenje i poštovanje pismene forme ugovora. 2. pribavljanje sredstava. obezbjeđenje tehničke dokumentacije sa revidiranim projektima. Prethodne obaveze Obaveze investitora se po osnovu nastanka. gradilišta. isto djelo. Dužnosti investitora u toku gradnje nećemo izlagati prema njihovoj pravnoj prirodi. Njen dispozitivni režim dat je u Posebnim uzansama o građenju broj 45-47. odobrenje za izgradnju i potvrdu da su sredstva obezbijeđena.

Njegovim bezuspješnim protekom izvođač stiče pravo na raskid ugovora i naknadu štete po tom osnovu (UG 46). Stav prinudnih propisa nešto je drukčiji. bilo sam. 259 . U užem smislu. odnosno izvođenje radova. Zakon o obligacionim odnosima ne predviđa građevinski nadzor kao obavezu investitora. Posebnim uzansama o građenju. ugovorom i. građevinski nadzor je sistem materijalnih i pravnih radnji stručne provjere racionalnosti. niti da interveniše 246 Način nadzora u imovinsko-pravne odnose vezane za ispunjenje ugovora. samo pravnom licu registrovanom za poslove građenja koje ima u radnom odnosu zaposlenog najmanje po jednog diplomiranog inženjera sa 5 godina radnog staža i položenim stručnim ispitom za svaku vrstu radova za koju se obavlja nadzor. 246 Šurlan Petar. U najužem smislu. izvođač ima pravo da investitoru da naknadan primjeren rok za ispunjenje ove obaveze. određuje se ugovorom i Posebnim uzansama. Prema čl. Iz člana 632 može se zaključiti da ove radnje imaju karakter njegovog prava. u ime investitora. kvaliteta i zakonitosti dokumentacije. isto djelo. odnosno posjed. Podaci o nadzornom organu se moraju dostaviti nadležnoj inspekciji. bilo preko posebno angažovanog lica. Svoje primjedbe nadzorni organ je dužan da bez odlaganja saopšti izvođaču posebnim pisanim aktom (“notom”) i upisom u građevinski dnevnik (UG 101). Od trenutka uvođenja u posao. ovaj nadzor obuhvata samo stručnu kontrolu koja se nad svim elementima i momentima posla obavlja u toku građenja. nadzor se može povjeriti. kao i samog objekta. materijala i opreme (UG 99). Predmet investitorovog nadzora izuzetno je kompleksan. Bez posebnog ovlaštenja nadzorni organ nema pravo da mijenja tehničku dokumentaciju i projekte. kada su uključene u izvore prava. količina i kvalitet radova. 81. savremenosti. str.Formalnosti vezane za ispunjenje obaveze uvođenja izvođača u posao uslovljene su njenim značajem. materijala i radova potrebnih za izgradnju objekta. U njega ulaze naročito: vrste. 3. 21 ZG. Ukoliko razlozi koji spadaju pod “višu silu” ne postoje. teče rok za izgradnju objekta. Uređuje se prinudnim propisima. Investitor ima pravo na produženje roka za ispunjenje ove obaveze za ono vrijeme za koje traje viša sila koja ga u tome sprečava (UG 47). pod građevinskim nadzorom podrazumijevamo samo kontrolu nad izvođenjem radova koju obavlja investitor. pridržavanje tehničke dokumentacije i rješenja značajnih za stabilnost i sigurnost objekta. Građevinski nadzor U najširem smislu. Zato se vrijeme uvođenja u posao utvrđuje ugovorom. postupaka.

U praksi postoje i tzv. Plaćanje prije početka radova Plaćanje cijene je osnovna obaveza investitora. te opšte odredbe Zakona o obligacionim odnosima o ispunjenju novčanih obaveza. To je faktura koja se ispostavlja za radove izvedene u proteklom periodu od mjesec dana. nego kod većine drugih ugovora u privredi. a neizvršenih radova (UG 60). pa se ono mora unaprijed ugovoriti. Plaćanje cijene 4.1. ili iznosa koji nije osporen. Njihova vrijednost se utvrđuje prema ugovorenim cijenama. Za iznose koje će uručiti investitor po pravilu traži garanciju banke da će izvođač ili izvršiti ugovorene radove ili vratiti avans (“avansna garancija”). prema UG 60. 260 . Posebne uzanse o građenju ih ne regulišu. 4. obaveza vraćanja počinje teći “kad novčani iznos ispostavljenih privremenih situacija dostigne visinu 50% ugovorene cene”. Radovi se utvrđuju na osnovu građevinskog dnevnika i građevinske knjige u koju se dnevno bilježi situacija na gradilištu. Plaćanje u toku izvođenja radova U toku izvođenja radova plaćanje se vrši na osnovu faktura. Plaćanje prije početka izvođenja objekta/radova vrši se davanjem avansa. Avans se obračunava i vraća shodno ugovoru. Tehnika povrata avansa se sastoji u odbijanju odgovarajuće rate od cijene koju treba platiti po dospjeloj privremenoj situaciji. Posebne uzanse o građenju detaljno regulišu “privremenu situaciju” (UG 5865). Privremena situacija se ispostavlja u primjerenom roku po isteku perioda na koji se odnosi. Ona je pravovaljana i kada je investitor.2. Iskazuju se stvarno izvedene količine prema specifikaciji koja je data u tehničkoj dokumentaciji. Obračunska situacija se ispostavlja za radove obavljene u jednoj fazi. privremena situacija treba da sadrži i iznos koji investitor odbija od uplate. Ukoliko je izvođač primio avans koji se počeo vraćati. odnosno njegov nadzorni organ ne ovjeri. u toku i po završetku izgradnje objekta. U poslu građenja one se nazivaju “situacijama”. Ako vrijeme uručenja avansa nije utanačeno. Vraćanje se vrši sukcesivno i u srazmjeri primljenog avansa i vrijednosti ugovorenih. “avans se plaća prije početka izvođenja ugovorenih radova” (UG 59). Izvođač nema zakonsko pravo na avans. O tome mora odmah obavijestiti izvođača. ali se na njih može shodno primijeniti režim predviđen za “okončanu situaciju”. Plaćanje fakturisanog iznosa. odnosno obavljanja radova. Karakteristika plaćanja u poslu građenja jeste da je to trajna obaveza koja se izvršava prije. koja u tom svojstvu važe i kad nisu izričito uključena u ugovor. vrši se u roku od 8 dana od prijema privremene situacije. Investitor može osporavati pojedine stavke fakture. Izvori prava su: prinudni propisi. Zbog složenosti posla građenja ona je komplikovanija kod ovoga. obračunske situacije. Posebne uzanse o građenju kao običajna pravila.4. Ukoliko izričit sporazum ne postoji. ugovor.

Po svome osnovu su imovinsko-pravne i administrativne. Prethodne obaveze Obaveze izvođača mogu se podijeliti po istim mjerilima kao i one koje padaju na investitora. Prethodne obaveze su malobrojne. V OBAVEZE IZVOĐAČA 1. Razumije se da ovakav obračun može da pokaže da investitor ne duguje ništa. a u drugu: pregled tehničke dokumentacije. On obično iznosi 2% i služi za otklanjanje nedostataka na koje ukaže superkolaudacija . Posebna uzansa 13 predviđa da je izvođač “dužan da blagovremeno i detaljno prouči tehničku dokumentaciju na osnovu koje se 261 . On. Imaju prinudni karakter. Sadrži podatke do kojih je došla kolaudaciona komisija. a eventualno i obračunskih situacija. Ona se sastavlja i podnosi investitoru po “izvršenoj primopredaji izvedenih radova” (UG 62). najprije. Plaćanje nakon završetka radova Nakon završetka objekta. 176 UG). odnosno radova. zajedničko tijelo investitora i izvođača koje provjerava saglasnost i kvalitet izvedenih radova sa tehničkom dokumentacijom. Rok za plaćanje ove situacije je 15 dana od prijema. I njih ćemo izložiti logičkim redoslijedom. prijava početka radova i preduzimanje mjera obezbjeđenja. Zadržani iznos ili njegov ostatak se moraju platiti u roku od 8 dana po otklanjanju utvrđenih nedostataka (UG 69). 4. Osnov za plaćanje predstavlja “okončana situacija”. iznos se utvrđuje na drugi način: od ukupne vrijednosti dijela objekta se odbija ono što je već plaćeno po osnovu privremenih situacija. investitor po ugovoru ima pravo da zadrži dio cijene do isteka garantnog roka za kvalitet radova. Tek nakon toga se vrše i krajnji obračun i završno plaćanje po ugovoru o građenju. Investitor po pravilu ne plaća cijeli iznos okončane situacije.3. Napokon. Suma za plaćanje se utvrđuje konstatovanjem vrijednosti nespornih izvedenih radova i njenim umanjenjem za iznose plaćanja po osnovu privremenih. U prvu grupu spada poštovanje pismene forme ugovora. Pregled tehničke dokumentacije prije početka radova je administrativna obaveza izvođača (čl. ima pravo da zadrži “srazmjerni dio cijene za otklanjanje nedostataka utvrđenih prilikom primopredaje radova” (UG 66).dijelu objekta. odnosno da je platio više nego što je utvrđena vrijednost dijela objekta. No.stranački pregled objekta po isteku garantnog roka. Osnov je građevinska knjiga. Sadržaj ove situacije isti je kao i privremene. obavlja se konačan obračun (UG 116-121) i plaćanje između stranaka.

Isto vrijedi i za navode koje nadzorni organ nije potvrdio svojim potpisom. Izvođač odgovara za štete nastale usljed nedostataka u projektu ako je za njih kao stručnjak znao ili morao znati. Izvođač mora blagovremeno poduzeti sve potrebne mjere da bi u skladu sa važećim propisima i okolnostima posla zaštitio: građevinu i radove. odnosno njegovog nadzornog organa. Ova obaveza se mora izvršiti prije početka građenja. Građevinska knjiga sadrži navode o završetku pojedinih faza radova i za uređivanje odnosa između stranaka povodom te faze. On to mora učiniti najmanje osam dana prije početka izvođenja radova. Bez obzira na pravnu prirodu pregleda. Potpisivanje se vrši svakodnevno. Njihov broj i sadržaj nisu uređeni identično. ali nema jednokratan karakter.V 1972. inspekcijski pregledi itd. I nju potpisuju obje stranke. Građevinska knjiga je jedan od izvora podataka za obračunske situacije.).noti. Zato je logično da ga obje strane potpisuju. Praktično. 262 . Nepotpisani zapisi se ne mogu upotrijebiti kao dokaz. dnevnik mora da sadrži sve važnije momente koji se tiču izvođenja radova ili koji mogu da utiču na njihov kvalitet (temperatura. Zbog toga je prinudnim propisima građevinaru nametnuta dužnost da vodi odgovarajuće knjige (čl. Preduzimanje mjera sigurnosti je takođe javno-pravna obaveza.izvode ugovoreni radovi i da od naručioca blagovremeno zatraži objašnjenje o nedovoljno jasnim detaljima”. 129/2 od 16. Sl. ali pokrivaju približno iste sadržaje. kiša. opremu i materijal.V 1973. odnosno dati samo na posebnom dokumentu . 247 Prijava početka radova je druga administrativna obaveza izvođača. radnike. Pored toga. te susjedne objekte. koje okolnosti slučaja zahtijevaju. Po pravilu se predviđaju građevinski dnevnik i građevinska knjiga. Izvođač je dužan i u toku gradnje da ažurira mjere koje je preduzeo i da uvodi nove. ako je dakle. Vidjeti presude Vrhovnog privrednog suda Sl. posljedice propusta su iste. 47 ZG). Prijava se podnosi nadležnom inspekcijskom organu uprave nadležnom za poslove građenja. prolaznike i saobraćaj. daju se putem dnevnika. bio nesavjestan. sva relevantna komunikacija stranaka u pogledu izvođenja radova se vrši preko dnevnika. 1503 od 25. Ugovorom može biti predviđeno da se pojedini momenti i izjave mogu pravovaljano konstatovati. Podaci iz dnevnika su osnov za izdavanje privremenih situacija. 247 Ovo je stav sudske prakse. testiranje materijala.VII 1972 i Sl. U građevinski dnevnik se unose dnevni podaci o otpočinjanju i završetku pojedinih radova i o njihovim količinama. 2. Nalozi i primjedbe investitora. Vođenje knjiga o građenju Značaj i složenost posla građenja zahtijevaju preciznu dokumentaciju o svim relevantnim momentima koji se tiču njegovog izvršavanja. 1112/72 od 9.

izvođač mora samoinicijativno privremeno obustaviti radove. ugovornih i odredbi Posebnih uzansi o građenju (UG 75-82).1. mora o tome da bez odlaganja obavijesti nadzorni organ. Jedinstvo javno-pravnih i obligacionih elemenata. izvođač mora da poštuje i javno-pravne propise koji se na njih odnose: tehničke norme. može nastaviti izmijenjene radove. Obaveza i troškovi čuvanja padaju na izvođača. Ako nije. dispozitivnih (čl. Izuzetak su jedino “hitni nepredviđeni radovi” iz člana 633 ZOO. Pravni karakter obaveze Solidno izvođenje radova je karakteristična obaveza cijelog ugovora i osnovna činidba izvođača. U slučaju akutne opasnosti. Uoči li nepodudarnost rješenja tehničke dokumentacije sa propisima ili svrhom 263 . Tek po dobijanju pismene saglasnosti. nema pravo na naknadu za učinjene radove. mora upozoriti na nedostatke koje zapazi poslujući pažnjom dobrog stručnjaka. obavezne standarde. u načelu. Postojanje revidiranog glavnog projekta i stručnog nadzora od strane investitora ne oslobađa izvođača obaveze da se savjesno i pažljivo odnosi prema projektu. dužan je da ugradi onaj koji je predviđen tehničkom dokumentacijom i snabdjeven atestom. 3. Bez odobrenja investitora. Ova dužnost je složena. odnosno investitora. 632-634 ZOO). Bude li potrebno. Inače. Materijal se predaje na gradilištu u skladu sa ugovorenom dinamikom radova (UG 93). Ako ovlašteno lice ne reaguje na opomenu. izvođač ne smije odstupiti od projekta.3. investiciono-tehničke dokumentacije i drugih planova te dokumenata koji su sastavni dio ugovora. Ukoliko u toku izvođenja zapazi nedostatke ili nejasnoće u projektu. posebno se jasno manifestuje u režimu ove obaveze. tipično za ugovor o građenju uopšte. O njima će naknadno biti riječi. Stoga ćemo je izložiti po pojedinim elementima. Sve to mora izvođač da učini pošteno i savjesno. Investitor je dužan da u primjerenom roku i u pismenoj formi pruži tražena objašnjenja tehničke dokumentacije (UG 13) i svoj stav o nedostacima na koje je ukazano. Pridržavanje projektne dokumentacije S obzirom na to da je ugovor o građenju po svojoj pravnoj prirodi ugovor o djelu. Za pravilnost njenog ispunjenja mjerodavan je niz administrativnih. Solidno izvođenje radova 3. “izvođač je dužan izvršiti djelo kako je ugovoreno i po pravilima posla” (čl. On je tada dužan da provjeri kvalitet samo ako je to ugovoreno. izvođač je dužan da o tome obavijesti nadležni inspekcijski organ. a radi se o nedostacima koji predstavljaju javnu opasnost.3. propise o bezbjednosti i slično. djelujući pažnjom stručnjaka. valja da preduzme i mjere za otklanjanje takvih nedostataka. Pored pridržavanja ugovornih elemenata. 607 ZOO). Upotreba odgovarajućeg materijala Izvođač mora upotrijebiti materijal koji je dobio od investitora. Kada sam nabavlja materijal.2. 3. A to najprije znači da se u svemu mora pridržavati glavnog i izvedbenih projekata.

uvrstiti i u obavezu urednog i savjesnog izvođenja radova. Ne učini li tako “ne može zahtijevati povećanje ugovorene cijene za radove što ih je izvršio bez takve saglasnosti”. No. Materijal na koji ima primjedbe izvođač može da ugradi samo onda kada je to zahtijevao investitor. Zahtjev treba dati pismeno. druge objekte i okolinu (UG 76-78). mora o tome obavijestiti investitora i tražiti otklanjanje nedostataka. O vremenu je već govoreno prilikom izlaganja bitnih elemenata posla. No. izvođač mora imati pismenu saglasnost naručioca i projektanta vezano za njegovo autorstvo”. analogno obavještavanju o nedostacima projekta. 4. To je tzv. Ove odredbe važe i za radove koji nisu predviđeni u projektu i u ugovorenoj dokumentaciji. Ukoliko izvođač neće da postupi po nalogu. Bez obzira na to da li je kvalitet materijala propisan ili ugovoren. 634 smislu ove odredbe smatraju se oni koji više sile i mogućnost nanošenja štete 264 . Rokovi izgradnje Izvođač mora da na vrijeme izvrši radove. Jedan značajan izuzetak ipak postoji. angažovanje drugog izvođača za izradu porušenog dijela i naknadu eventualne štete koju je pretrpio. izvođač mora. investitor može i odustati od ugovora. ima neko od sljedećih prava: zahtijevati obustavu radova. “Nepredviđene radove izvođač naručioca ako zbog njihove hitnosti ZOO). Ako metod provjere nije ugovoren. višak radova. ova obaveza ne postoji onda kada bi primjena neadekvatnog materijala ugrozila stabilnost objekta ili kada bi predstavljala opasnost po ljude. kada je to potrebno. Nepredviđenim radovima u ispunjavaju dva uslova: karakter može izvesti i bez prethodne saglasnosti nije mogao pribaviti tu saglasnost” (čl. Ono predstavlja uslov za naknadu viška radova. odnosno ugovorenih radova. rušenje dijela koji je napravljen od takvog materijala. iz posebnih razloga to ne činimo. Obavještavanje o višku radova Obavještavanje o višku radova može se.4. primjenu adekvatnog materijala. određuje ga sam izvođač. On snosi i troškove provjere (UG 76). da provjeri kvalitet materijala koji ugrađuje. a pojavljuju se kao nužni ili korisni s obzirom na uslove izgradnje konkretnog objekta. Razumije se da i tada ima pravo na naknadu štete. po pravilu kroz građevinski dnevnik. Primijeti li investitor da izvođač koristi nepodoban materijal. 3. Ovdje stoga istaknuti samo to da vremenski plan radova koji je sastavni dio investiciono-tehničke dokumentacije može i od parcijalnih rokova da učini samostalne cjeline čijim nepoštivanjem izvođač pada u docnju. Član 633 ZOO predviđa da “za svako odstupanje od projekta građenja.objekta. Obavještavanje o njemu treba izvršiti bez odlaganja kroz građevinski dnevnik i na druge ugovorene načine.

Omogućavanje nadzora Omogućavanje nadzora na koji investitor ima pravo je prinudna i dispozitivna i običajna dužnost izvođača (ZG. Troškove nadzora i vraćanje objekta u stanje u kome je bio prije kontrole. Čuvanje gradilišta Čuvanje gradilišta “od početka izvođenja do predaje radova naručiocu” (UG 109) ugovorna je obaveza koju ne treba miješati sa administrativnim dužnostima preduzimanja mjera sigurnosti javnog karaktera. materijal i oprema sačuvaju od uništenja. svaki od njih preuzima samostalnu obavezu čuvanja. pružanje dokaza o kvalitetu upotrijebljene opreme i radova (UG 80). ali uvijek u pisanoj formi. pozivanje na testiranje. Troškove čuvanja snosi izvođač. Ova obaveza ne postoji onda kada nadzorni organ prekoračuje svoja ovlaštenja (UG 103). Ona postoji i pri raskidu ugovora. On to mora učiniti na propisan i ugovoren način. Na njega pada i rizik šteta izazvanih neuspjehom u izvršavanju ove dužnosti. U nju ulaze sve one radnje koje su potrebne da se radovi. izdaci za njih padaju na izvođača (UG 80). Ako na istom gradilištu ima više izvođača. ili tu obavezu preuzima jedan za sve. Sadržaj ove obaveze je određen pravom naručioca da vrši nadzor i Posebnim uzansama o građenju (UG 99-102). Ako ništa nije posebno ugovoreno. prisustvovanje testovima. 603 ZOO. Izvođač je dužan da postupi “po svim osnovnim zahtjevima naručioca podnesenim u vezi s vršenjem stručnog nadzora” (UG 102). 5. odnošenja ili propadanja. Mogućnost njihovog izvođenja bez saglasnosti investitora ne znači i prestanak obaveze obavještavanja koja leži na izvođaču. naročito kod otkrivanja radova. Saopštavaju se izvođaču bez odlaganja (UG 101). Tu prvenstveno spada: omogućavanje pristupa na gradilište i u skladišta. Ako ništa nije posebno ugovoreno. UG 100). snosi naručilac. uz nadoknadu. izvođenje pojedinih radova u prisustvu nadzornog organa. Primjedbe koje su rezultat nadzora se upisuju u građevinski dnevnik ili daju na drugi način. otkrivanje pojedinih radova. reguliše je UG 126. uzimanje uzoraka i slično. Ukoliko su ti radovi prouzrokovani onemogućavanjem naručioca da na vrijeme izvrši kontrolu. 265 . Izvođač mora učiniti sve da bi naručilac mogao realizovati svoja nadzorna ovlaštenja.ugrožavanjem stabilnosti objekta ili na drugi način. 6. Uređenje gradilišta Uređenje gradilišta je posljednja obaveza izvođača prije onih koje spadaju u fazu predaje objekta. sadržaj ove obaveze se uređuje shodno uzansi 109 i okolnostima posla. čl. 7. omogućavanje izvođenja proba na licu mjesta. odnosno radova.

Pored njih pregledu obavezno prisustvuju predstavnici investitora i izvođača. odnosno nakon raskida ugovora. U komisiji se moraju nalaziti stručna lica. Tehnički pregled i odobrenje za upotrebu Zainteresovanost društva za rezultat ugovora o građenju i prinudni karakter velikog dijela regulative cjelokupne djelatnosti uticali su i na fazu predaje objekta. 50 ZG). Prva etapa u predaji gotovog objekta sastoji se u njegovoj javno-pravnoj kontroli i prihvatanju koje vrši organ koji je izdao odobrenje za građenje. organ uprave je dužan da u roku od 30 dana obavi tehnički pregled (čl. Jedan izuzetak ipak postoji. Troškove ovih radova u principu snosi izvođač. Vrši se za cijeli objekat ili njegov dio koji čini samostalnu ekonomsko-tehničku cjelinu. tehnički pregled obuhvata kontrolu građevinskih radova. Ovo uređenje se vrši i u skladu sa regulacionim planom.Po završenim radovima. 50-60) na način koji isključuje autonomiju volje bilo kog učesnika u toj proceduri. Program sastavlja 266 . Tehnički pregled obavlja komisija za tehnički pregled. Uređena je ZG (čl. instalacija. nadležni organ je dužan da odbije zahtjev za tehnički pregled i izdavanje odobrenja za upotrebu. Takođe mora ukloniti privremene objekte i raščistiti teren. VI PREDAJA OBJEKTA 1. Zahtjev za tehnički pregled daju investitor. Njihova je dužnost da komisiji pruže sve tražene podatke i informacije. izvođač je dužan da o svom trošku povuče radnike i opremu. diplomirani inženjeri sa najmanje 5 godina radnog iskustva i položenim stručnim ispitom. Komisija radi na bazi dokumentacije koju investitor i izvođač obavezno dostavljaju na osnovu rješenja o vršenju tehničkog pregleda. Ukoliko odobrenje nije uopšte izdato. U zahtjevu se moraju navesti podaci o tome ko je i kada izdao odobrenje za građenje. te njegov broj i datum izdavanja. preostali materijal i otpad. izvođač ili oba subjekta zajedno. Podnosi se organu koji je izdao odobrenje za građenje. standardima i normativima” čija je primjena obavezna ili potrebna da bi se spriječilo štetno dejstvo objekta na okolinu. Troškovi okolnog uređenja se posebno ugovaraju. ili u sklopu cjelokupnog posla. podobnu za odvojeno korištenje. Prema prirodi građevine. opreme i postrojenja. kao i da li je objekat izgrađen u skladu sa tehničkim propisima. Tehnički pregled je sistem upravnih i stručnih postupaka kojim posebno imenovana komisija “utvrđuje da li je objekat izgrađen u skladu sa tehničkom dokumentacijom na osnovu koje je dato odobrenje za građenje. Kada prihvati zahtjev. U slučaju raskida ugovora. troškove ove obaveze snosi ona strana koja je odgovorna za raskid ugovora. U radu komisije ne mogu učestvovati službena lica koja su učestvovala u postupku izdavanja odobrenja za građenje.

bilo kao običaj (UG 110-115). Zahtjev za izdavanje upotrebne dozvole će se odbiti: ako je građevina izgrađena bez odobrenja za građenje. Njegov sadržaj je određen u UG 113. komisija je dužna da organu koji ju je imenovao podnese izvještaj najkasnije u roku od 10 dana (čl. O radu komisije se vodi zapisnik. uspostavlja obavezu naručioca da pregleda “izvršeno djelo čim je to po redovnom toku stvari moguće i o nađenim nedostacima bez odgađanja obavijesti izvođača” (čl. bilo na osnovu sporazuma stranaka. Njih ćemo uzeti kao osnov za dalja izlaganja. Po završenom pregledu.predsjednik komisije. Osnov je uvijek ugovorna dokumentacija. kvalitet radova. O pregledu se vodi zapisnik. govoreći o ugovoru o djelu. Zahtjev može podnijeti svaka strana nakon što je izvođač obavijestio investitora da su radovi završeni (UG 110). ovaj postupak se da izvesti prije tehničkog pregleda. paralelno sa njim i nakon tehničkog pregleda. Ne provjeravaju se oni elementi koji su već bili predmet tehničkog pregleda. predaju garantnih listova i atesta i datum završetka pregleda te primopredaje radova. Postupak pregleda se određuje sporazumom i po prirodi stvari. On će biti značajan naročito kod većih i složenijih objekata. pa dominira u praksi. ako se u roku 90 dana ne otklone nedostaci. odnosno dobijanja odobrenja za upotrebu. Zakon o obligacionim odnosima. Sam pregled se sastoji od uvida u dokumentaciju i obilaska građevine. Drugi izvor je ugovor. odnosno radova Primopredaja objekta ili radova je sistem stručnih postupaka koje provode same stranke. Posljednje rješenje je i poslovno i pravno najlogičnije. 2. Zapisnik potpisuju obje strane. drugi partner 267 . Stranke su dužne “da bez odlaganja pristupe primopredaji i konačnom obračunu” (UG 111). uključujući i one koji se mogu podvesti pod investicione. U zahtjevu se imenuju i članovi komisije podnosioca zahtjeva. Primopredaja objekta. ako je donesen zaključak kojim se dopušta obnova postupka za izdavanje odobrenja za građenje ili ako je u toku postupak građevinske inspekcije. obim radova. na ovu proceduru će se primijeniti i Posebne uzanse o građenju. ako su u toku gradnje izvršene izmjene na građevini za koje nije izdato odobrenje za građenje. Komisija može naložiti i posebne stručne preglede koje smatra potrebnim. odnosno njihovi predstavnici sa ciljem da se utvrdi saobraznost objekta/radova sa ugovorom. Predviđene su i posljedice neizvršenja ove dužnosti. 614). U njemu svaki od ugovarača može izdvojiti svoje mišljenje o pojedinom pitanju. radove koje treba popraviti ili ponovo izvesti i o rokovima u kojima to valja učiniti. Napokon. Podaci se odnose na: poštovanje pravila struke u izvođenju radova. Vrijeme kolaudacije može se odrediti različito. Naziva se i kolaudacijom. Pravna priroda kolaudacije odredila je i njene izvore. Ako zakonodavstvo ništa ne propisuje. 55 ZG). pitanja o kojima nije postignuta saglasnost. Osnov kolaudacije je autonomija volje stranaka. Ako jedna strana neopravdano neće da pristupi pregledu ili odbije da potpiše zapisnik.

investitor to može učiniti sam ili preko trećih lica. organizacija koja ispituje teren i daje mišljenje o podobnosti zemljišta. treći put u režimu regresnih zahtjeva. Opšta karakteristika režima odgovornosti u ugovoru o građenju jeste njegova strogost. Ukoliko ih izvođač ne otkloni. cit. investitor. onih koji se nisu mogli utvrditi prilikom kolaudacije. Čim je konstatovano da nedostaci ne postoje. 74-92.to može učiniti sam. 268 . odnosi između stranaka po redovnom toku posla su definitivno prestali. op. ali na trošak izvođača. on je dužan da odmah pristupi izvođenju tih radova. Zbog toga svako od njih može da odgovara samostalno ili povezano sa drugim učesnicima za neizvršenje ili neuredno izvršenje ugovora o građenju. Kada zapisnik o primopredaji bude potpisan i eventualni nedostaci otklonjeni. Jednom je to nemogućnost da se odgovornost ugovorom isključi ili ograniči. str. Kada se iznosi po ovoj fakturi plate. pristupa se konačnom svođenju računa između stranaka. Ukoliko je primopredajom obostrano konstatovano postojanje nedostataka sa stanovišta ugovora koje izvođač mora o svom trošku da otkloni. Ta lica su: projektant. Poslije toga se objekat zapisnički preuzima od izvođača. a četvrti u uređenju aktivne legitimacije. 3. Obavlja ga komisija koju imenuju investitor i izvođač. Predmet kontrole jeste pojava eventualnih skrivenih nedostataka objekta ili radova. Ona se na različite načine manifestuje kod svakog učesnika u poslu. 248 izvođač i podizvođač. Veljko Trivun. odnosno da su otklonjeni. Superkolaudacija Superkolaudacija je pregled koji stranke vrše po isteku garantnih rokova. I superkolaudacija se vrši na osnovu dokumentacije i uvida u stanje građevine. Uopšte o odgovornosti učesnika u poslu Složenost posla građenja dovodi do pojave više učesnika čiji postupci samostalno ili u vezi sa radnjama drugih lica utiču na ishod ugovora. drugi put se odgovornost manifestuje u dužini prekluzivnih rokova. Bez ovoga nije moguće ni izvršiti konačan obračun. Kada se radi o 248 Pobliže o oblicima odogovrnosti kod posla građenje: Docent dr. investitor donosi odluku o prijemu objekta. Utvrđeni nedostaci se konstatuju u zapisniku i određuje rok za njihovo otklanjanje. VII ODGOVORNOST UČESNIKA U POSLU 1. Danom dostavljanja takvog zapisnika drugom ugovaraču “nastaju posljedice u vezi sa primopredajom”. To se po pravilu čini iz pridržanih iznosa u veličini do 2% cijene.

prema opštim pravilima. odgovara za štete koje nastanu njegovim propustima u projektovanju.dr Slobodan Perović . kao i u slučaju izvođenja radova bez odobrenja za građenje. Štete na objektima snosi onda kada su one rezultat njegovih naloga. on odgovara za nedostatke građevine koji se tiču njene solidnosti. 641 ZOO). 74-81 ZG). ukoliko se pojave unutar perioda od 10 godina od primopredaje radova. 249 Nedostaci mogu biti rezultat grešaka u projektovanju ili zbog osobina zemljišta. Zapriječena su krivična djela i prekršaji (čl. Gornji Milanovac 1980. Ovu svoju odgovornost projektant ne može ugovorom ni isključiti. odnosno prekršaje. Napokon. Osnovni izvor prava ovdje su norme koje važe za ugovor o djelu uopšte (čl. U jednom slučaju njegova odgovornost je otežana. 644 ZOO).prof. ni ograničiti. str.odgovornosti za nedostatke građevine. Izvođač u tom pogledu za svoje radnje odgovara na isti način kao i projektant (čl. 614621 ZOO). Odgovornost građevinara Odgovornost građevinara je najprije kaznene prirode. U drugu grupu spada odgovornost za nedostatke građevine i radova koji ne utiču na njenu stabilnost. Najprije. 644 ZOO). Imovinsko-pravna odgovornost se može svrstati u tri osnovne grupe slučajeva. 3. davaoca mišljenja o zemljištu i investitora Projektant. 644 ZOO). Prestup postoji kada se radovi izvode na zaštitnom infrastrukturnom pojasu suprotno svrsi radi koje je on uspostavljen. 249 “Komentar Zakona o obligacionim odnosima”. Pravo na tužbu ima ne samo naručilac nego i svaki sticalac građevine unutar desetogodišnjeg perioda garancije (čl. Projektant se može osloboditi odgovornosti samo ako dokaže da nestabilnost objekta nije posljedica njegovog propusta. autor Jankovec dr Ivica. 2. kao opšti režim primjenjuje se onaj koji sadrži odredbe o ugovoru o djelu (čl. redaktori prof. ako ih je utvrđivao sam projektant.dr Dragoljub Stojanović. Nepoštovanje najvažnijih administrativnih obaveza predstavlja privredne prestupe. Odgovornost projektanta. 360. Svoje odgovornosti izvođač se ne može unaprijed ugovorom osloboditi. Osloboditi se ove odgovornosti može samo dokazom da se u toku građenja nisu pojavile okolnosti koje bi dovele u sumnju osnovanost stručnog mišljenja o svojstvima građevinskog zemljišta (čl. 269 . Investitor za svoje novčane obaveze odgovara po opštim pravilima o ovom tipu obligacija. Stručna geofizička organizacija koja je dala mišljenje o podobnosti zemljišta za gradnju odgovara za stabilnost građevine u periodu od 10 godina isto kao i projektant. Uslov za to je da je bio upozoren od strane izvođača o mogućnostima nastanka štetnih posljedica. KCGM Pravni fakultet Kragujevac. Nedostaci moraju biti takvi da ugrožavaju stabilnost i sigurnost objekta. Prva i specifična tiče se solidnosti građevine. za povrede ugovora koje nisu predviđene kod ugovora o djelu primjenjuju se opšta pravila o odgovornosti za neispunjenje nenovčanih obaveza.

Izvođač. 636 i 637 ZOO. a potom je u nešto izmijenjenom obliku preuzet u čl. a ne treba ih izvršiti (manjak radova) nemaju uticaja na cijenu. naročito onim iz čl. 640 ZOO). ima pravo regresa prema projektantu i to u onoj mjeri u kojoj je ona prouzrokovana nedostacima u projektu. 251 Ova rješenja su opravdana već i zbog toga što je UG 34 u stavu 2 dozvoljavala promjenu cijena na osnovu promijenjenih okolnosti i plaćanja naknadnih radova. kao ugovorna strana. Ako su za štetu krivi i izvođač i projektant. Zbornik radova sa Savjetovanja o Zakonu o obveznim (obligacionim) odnosima. 270 .međunarodni”. “Ključ u ruke” Ugovor o građenju sa klauzulom “ključ u ruke” bio je u našem pravu najprije predviđen u Posebnim uzansama o građenju (UG 34).Isključenje ili umanjenje je moguće samo onda kada izvođač dokaže da je upozorio investitora na opasnost od šteta koje mogu nastati ako se radovi nastave prema tehničkoj dokumentaciji. str. Institut za uporedno pravo. 646). Ugovor “ključ u ruke” može se sklopiti primjenom ove klauzule. odnosno po uputstvima investitora (čl. Pod ugovorom o građenju “ključ u ruke” podrazumijeva se takav građevinski posao kod koga se cijeli objekat i svi radovi koji su potrebni za njegovo izvršenje obuhvataju jednom i jedinstvenom cijenom. zasnovana na drugim pravom predviđenim elementima. Pod nesumnjivim načinom se podrazumijeva upotreba izraza koji pokazuju da se “izvođač samostalno obavezuje izvršiti skupno sve radove potrebne za izgradnju i upotrebu određenog cjelovitog objekta” (čl. Ugovor “ključ u ruke” pokazuje neke osobine koje se ne javljaju kod opšteg tipa ugovora o građenju. U tom slučaju on ima pravo na regres. naročito sa pozicija ugovora o investicionoj 250 Zbog toga se smatra da do promjene cijene može doći ukoliko je ona izgradnji. 1980. CIP. 251 Biro Zoltan: “Ugovor o građenju s posebnim osvrtom na reviziju cijena i klauzulu “ključ u ruke”. a ne na obimu radova. 274. svako od njih snosi dio naknade koji je srazmjeran krivici. 640 ZOO: “Ugovor o građenju sa posebnom odredbom”. 647 ZOO). ili na neki drugi nesumnjiv način. Ukoliko je izvođač naknadio štetu sam. Ovo rješenje je kritikovano u teoriji. Višak radova. VIII POSEBNE VRSTE POSLA 1. Prva je sadržana u čl. naročito smatra da nepredviđeni radovi i manjak radova moraju uticati na cijenu i kod ovog posla. str. Beograd 1978. Zagreb. odgovara investitoru i za štete koje je skrivio podizvođač. 640 ZOO: kada na strani izvođača 250 Vukmir dr Branko: “Ugovori o izvođenju investicijskih radova . a za razliku od ugovora kod kojih se cijena određuje paušalno. Ovo ovlaštenje može ostvariti ako podizvođača obavijesti o postojanju nedostataka u roku od dva mjeseca od dana u kome ga je investitor informisao o svojim primjedbama i zahtjevima (čl. 126-127. hitni nepredviđeni radovi ili radovi koji su predviđeni.

Na nivou pozitivnog prava enumeracija je data u čl.od davanja ideja. također. 2. građenje složene građevine. 252 Četvrto. 33 Zakona o spoljnotrgovinskom poslovanju. 434. kao poseban posao prodaje. izvođenje pripremnih radova. 207. 275. Pod njim se podrazumijeva “stvaralačka primjena naučnih principa i iskustava u svim fazama jednog poduhvata . poslovno je pravilo da ovdje izvođač obezbjeđuje i nadzor. Može se definisati kao sporazum kojim se izvođač za naknadu obavezuje investitoru da će mu izvršiti jednu ili više povezanih radnji potrebnih da se određeni investicioni objekat. 1978. Ona mora biti povezana sa nekom radnjom potrebnom za završetak poduhvata (građenje. 252 Đuretić dr Slobodan. odnosno isključenju odgovornosti. Ugovor o investicionoj izgradnji također je nastao u poslovnoj praksi. str. montaža. vršenja nadzora i sl. Treće. str. odnosno njegov dio.sudjeluje više subjekata sa tim svojstvom. predviđa postojanje posebnih slučajeva građenja ( glava VII. 1987. U ovim slučajevima radi se više o propisivanju tehničkih i administrativnih uslova vezano za postojanje specifičnih situacija prilikom izvođenja posla građenja. Sarajevo. preda u određenom roku sposoban za iskorištavanje u skladu sa ugovorom i pravilima struke. izvođač se gotovo redovno pojavljuje kao komisionar. Ta se pojava ogleda u prebacivanju tereta dokaza na izvođača. režim njegove odgovornosti je stroži. 141. izvođač veoma često nabavlja materijal. Savez finansijskih i računovodstvenih radnika BiH. Savremena administracija. Beograd. čl. može biti uključena u ugovor o investicionoj izgradnji. 271 . izrade studija pa do različitih savjeta u toku realizovanja projekta. Ostale posebne vrste ugovora o građenju Građevinski inženjering je konstrukcija poslovne prakse. str. Vidjeti i raspravu u Svjetskoj banci kod Vukmir dr Branko. građenje privremenih objekata i bespravno građenje. 40-44). 254 Vidjeti Trifković dr Miloš: “Sadržaj ugovora o investicionoj izgradnji u svjetlu izvora prava” u “Ekonomika investicija kao faktor stabilizacije privrede”. Drugo. str. isto djelo. isto djelo.” 253 Ova definicija danas najviše odgovara opštem pojmu inženjeringa. I peto. 253 “Pravni leksikon”. Sadržaj ugovora je određen najprije prema vrsti posla koji samostalno ili u kombinaciji sa drugim može biti predmet sporazuma stranaka. Isporuka investicione opreme. ZG. Radi se o slijedećim slučajevima: građenje u slučaju neposredne opasnosti. Uz njega postoje “izvođački i savjetodavni inženjering (konsalting)”. 254 Od ugovora o građenju se razlikuje po tome što izgradnja objekata ili izvođenje građevinskih radova ne mogu biti jedina obaveza izvođača. oni prema naručiocu odgovaraju solidarno. ali ne kao jedini predmet ugovora. te u smanjenju broja i dejstava klauzula o ograničenju. puštanje u pogon itd).

Međutim. primjenjuju se i na posao građenja. Specifičnost ugovora o građenju zahtijevala je da se neka pitanja jednostranog raskida posebno urede. 619 ZOO). 637 ZOO). 139 ZOO) ako su za njega ispunjeni potrebni zakonski i faktički uslovi. ugovor o građenju može prestati i na osnovu sporazuma izvođača i investitora (čl. Ona se tiču situacija u kojima se ugovor može raskinuti jednostranom izjavom volje i posljedica raskida. nemogućnost ispunjenja (čl. Izvođač ima pravo na jednostrani raskid onda kada investitor kasni sa uvođenjem građevinara u posao. To ne traže ni izvori prava za ugovor o građenju. Pored značaja ugovora. One se tiču prije svega završavanja i zašite pojedinih radova. sporazum stranaka o raskidu ugovora o građenju mora imati pisanu formu da bi bio pravno valjan. kada se ispita cilj forme koju je zakonodavac odredio kod ovog posla.IX PRESTANAK UGOVORA 1. zbog upotrebe neadekvatnog materijala od strane izvođača. Napokon. 137-138 ZOO) i prekomjerno oštećenje (čl. Za sporazuman raskid ugovora koji je po zakonu formalan u principu nije potrebna posebna forma (čl. Zato ćemo ih ovdje samo ponoviti. 2. te naknade izvođaču za ono što je već učinio. To su: promijenjene okolnosti (čl. 634 ZOO) ili višim cijenama materijala i radova (čl. 10 ZOO). Broj slučajeva u kojima je investitor ovlašten da sam raskine ugovor je veći. Iz tih razloga smatramo da za ovaj posao važi izuzetak od opšteg pravila predviđen u članu 68 ZOO. dolazi se do nesumnjivog zaključka da je ona predviđena i radi zaštite opštih interesa. sadržana u članovima 124-132. važiće i pojedine odredbe o ugovoru o djelu (čl. Ovim sporazumom stranke uređuju i posljedice raskida. moguć je i raskid ugovora voljom samo jedne stranke. Pored njih. Opšta rješenja Zakona o obligacionim odnosima. U posljednja dva slučaja ugovor se može raskinuti i samo u jednom dijelu. Drugo značajno pitanje jeste i naknada eventualnih šteta. te zato što je izvođač u docnji sa izvođenjem pojedinih radova prema vremenskom planu. Dakle. argument za ovu tvrdnju je i veliki broj administrativnih obaveza stranaka. Ova rješenja su već razmotrena. Ovo pravo mu pripada zbog znatnog povećanja cijene izazvanog nepredviđenim radovima (čl. Jednostrani raskid ugovora Pored sporazumnog. 272 . 68 ZOO). 133-136 ZOO). Primjena opštih pravila Ugovor o građenju prestaje iz razloga koji imaju opšti karakter.

Kineski trgovci su prilikom riječnog transporta robe dijelili robu na više brodica kako bi. trećom generacijom direktiva iz 1992. a na osnovu jedinstvene dozvole (single licence). Jelena Kočović. Ono što u ekonomskom pogledu karakteriše posao osiguranja je: koncentracija kapitala. CID Ekonomski Fakultet u Beogradu. Beograd 2002. savremenim riječnikom rečeno. nastala u na uzajamnu pomoć.g. i Poljički Statut 1440. okrupnjivanje osiguravajućih kompanija i izmjena strukture usluga na račun povećavanja udjela životnog i drugih vidova ličnog osiguranja. Posao osiguranja i njegov ekonomski značaj Posao osiguranja predstavlja jednu od najznačajnijih ne samo ekonomskih već i pravnih kategorija. u modernom svijetu.g. Tako je na nivou Evropske Unije harmonizacija prava osiguranja izvršena putem Direktiva Savjeta Zajednice.g.g. 255 Pobliže o istorijskim aspektima pravnog posla osiguranja: Dr. Tako su prve vrste pomorskog osiguranja spominju i u Hamurabijevom zakonu. Djelatnost osiguranja se dijeli na tri grupe: životno. Još u XVII vijeku holandski matematičar Jan de Vit postavlja matematičke osnove određivanja životne rente. Lombardijii također je vezana za pomorsko osiguranje. Danas. Savremeni oblici osiguranja javljaju se sa nastankom i razvojem kapitalizma. osiguranje je jedna od rijetkih djelatnosti koja je u mnogim aspektima slična. a što je uslovilo i unifikaciju prava osiguranja. Elemente osiguranja poznaje i rimsko pravo kroz instituciju religioznih udruženja (kolegija) koji su pored religioznih ciljeva imali i ciljeve koji su se odnosili 255 Prava polisa osiguranja datira iz 1182.g.g. danas. Šteta koja bi nastala na dijelu prevožene robe snosila se solidarno. sa kojima je omogućeno slobodno obavljanje usluga osiguranja.GLAVA TREĆA UGOVOR O OSIGURANJU I POJAM I ZNAČAJ 1. dok su prvi elementi cehovskog osiguranja sadržani u Statutu Ljubljanskog krojačkog ceha iz 1579. Na našim prostorima pojedini oblici osiguranja se sureću u statutima gradova: Vinodolski iz 1288. Danas osiguranje predstavlja jednu kompleksnu pojavu koja zahtijeva multi disciplinaran pristup.. razlikuju prema vrsti i obimu pokrivenih rizika.g. dr. Zakonik cara Stefana Dušana 1349. Prvi zakon koji je regulisao pravo osiguranja je Zakon o pomorskom osiguranju u Dubrovačkoj republici iz 1562. U pogledu organizacije posla osiguranja osiguravajuće kompanije se. 273 . Ovo posebno sa nastankom i razvojem različitih matematsko-statističkih metoda i načina izračunavanja rizika. vršili disperziju rizika. zdravstveno i osiguranje imovine i od odgovornosti. Predrag Šulejić: Osiguranje. Ovaj proces je zaokružen sa tzv. Kao svojevrsna simbioza pravnih i ekonomskih kategorija ovaj posao se svrstava među najstarije.g.

odnosno štete. ako se udruže svi oni koji su izloženi mogućnosti štete od takvog slučaja. Nije svejedno hoće li se ono obnoviti i hoće li se i kada će se na njegovo mjesto uspostaviti novo. Osiguranje ima i svoj psihološki efekat . najizrazitija osobina osiguranja jeste da se ekonomskim sredstvima postigne garancija i/ili ostvari obeštećenje od štetnih događaja. Ti se ciljevi ostvaruju isplatom naknade štete za oštećene ili propale stvari.od tehničkih i tehnoloških do psiholoških. berzanska vrijednost Alianz Holdinga je iznosila 95 milijardi Eura.000 radnika. 274 . i da sa stanovišta zajednice osiguranja taj događaj ne predstavlja slučajnost. a kad se radi o osiguranju lica. dr. odnosno isplatom ugovorenih iznosa u osiguranju lica. te otklanjanje ili smanjenje nepovoljnog dejstva uzroka koji mogu izazvati štetu. Uništeno dobro je. Obnova uništenih dobara putem osiguranja ostvaruje se na taj način što se organizovano prikupljaju sredstva od onih koji hoće da se međusobno pomažu i solidarno snose određene štete. Novi Sad. Po svojim karakteristikama ulaze u veoma širok krug disciplina . i za pojedinca čije je i za društvo. Prof. Ciljevi osiguranja su ekonomska zaštita imovine i lica od rizika.stvara osjećanje sigurnosti. 256 No. str. U slučaju da dođe do predviđenih šteta.g. N. Štetan događaj neće djelovati kao potpuno neočekivan slučaj ako se stvori zajednica rizika.Osiguranje je kompleksna aktivnost usmjerena na čuvanje dobara i obnovu oštećene imovine. uvjerenje ljudi da ih štetni događaji neće oštetiti. kad nastane osigurani slučaj. On će se dogoditi i dočekujemo ga spremno. zdravlja i životnog standarda ljudi. Sad. 14-16 i 18-21. Rizik tada prelazi na tu zajednicu. Misao. 2001. Radi se. U ostvarenje toga cilja spada i finansiranje mjera za otklanjanje ili smanjenje nepovoljnog dejstva uzroka koji mogu da izazovu štetu a na bazi principa uzajamnosti i solidarnosti. u psihološkom pogledu. repariranju nastalih štetnih posljedica. 1992. Stvara se posebna organizacija (osiguravač) 256 Vidjeti: Šulejić dr Predrag: “Pravo osiguranja”. Ekonomska funkcija osiguranja sastoji se prvenstveno u represivnim mjerama. one se nadoknađuju iz takvih sredstava. Značaj imovinskog osiguranja postaje tim veći što je ono uspjelo da stvori organizaciju koja sve efikasnije djeluje u pravcu zaštite imovine i sprečavanja štetnog dejstva i prirodnih sila i ljudskih radnji koje nanose te štete. izgubljeno. Stylos. dok je Nipon Life zapošljavao 714. 257 Tako je prema podacima iz 1999. Zadatak je osiguravača da organizuje takvu zajednicu. ili da ih neće suviše oštetiti. onda je to sistem mjera za očuvanje života. Radi se o udruživanju svih kategorija subjekata prava koji su izloženi istim opasnostima kako bi zajednički podnijeli štetu koja će pogoditi 257 samo neke od njih. Aktivnosti i mjere osiguranja imaju veoma složenu prirodu. kad se radi o osiguranju imovine. o razvijanju odbrambenog mehanizma kako bi se svi zainteresovani zaštitili od posljedica nastupanja štetnih događaja.g. ali i da preduzima mjere preventive i represije i da štetu koja nastane od slučaja raspodijeli na tu čitavu zajednicu. Boris Marović: “ Osiguranje i špedicija”.

Uzajamnost i solidarnost zahtijevaju i ravnopravan tretman svih osiguranika. Zato je zakonska obaveza osiguravajućih organizacija da imovinu i lica osiguravaju po jedinstvenim uslovima i tarifama za pojedine vrste osiguranja. Ako se udruže svi oni koji su izloženi takvim izuzetnim pojavama. Stoga je uzajamnost jedan od osnova osiguranja. proizvodnja aparata za gašenje požara. Osiguravač unaprijed prikuplja i namjenjuje sredstva za obnovu onog što bude uništeno. dešavaju normalno kao i one redovne.koja. u što je moguće širem obimu. Moderno osiguranje. dakle. Osiguranje se zasniva na iskustvu da se neke pojave u prirodi i društvu dešavaju izuzetno. prema tome. 275 . građenje sefova. U mjere prevencije spadali bi: zaštita od požara upotrebom naročitog materijala za gradnju.osiguravajući fond. u stvari. Fond osiguranja. Međutim. podnošljive za svakoga člana zajedničkog fonda osiguranja. U tom odnosu ugroženi prema oštećenim. postavljanje gromobrana. Osiguranjem se iz uloga osiguranika obrazuju sredstva i rezerve radi naknađivanja nastalih šteta i isplaćivanja ugovorenih iznosa po osnovu osiguranja. 2 ZOIO). Osiguravač. postavljanje nekih instalacija. U poslu osiguranja se to naziva atomiziranje rizika ili nivelisanje rizika. U tom smislu. Fond osiguranja se stvara od jednog dijela viška vrijednosti. ipak. organizuje udruživanje onih koji su izloženi istoj opasnosti i prikuplja od njih sredstva u posebni fond . Ovo je drugi izraz za solidarnost ugroženih. kao što je poznato. Radi se. organizuje one koji su ugroženi eventualnim nastajanjem nekih štetnih događaja. utoliko će biti manji broj onih koji pretrpe štetu u odnosu prema svima koji čine organizaciju osiguravača. osiguranje je zajednica jednako ili slično ugroženih. fond osiguranja. organizovanje protivpožarne službe. ali se. a još manji broj ih biva uništen. Osiguranje može izvršiti svoju ekonomsku funkciju samo ako postoji masa osiguranika kod istog osiguravača. Zaključak je jasan: samo neke stvari od mnogobrojnih koje sačinjavaju imovinu raznih lica bivaju pogođene opasnostima i oštećene. Ukoliko jedan osiguravač uspije da organizuje i poveže što više ljudi i organizacija koji raspolažu imovinom. To se čini u skladu sa ekonomskim interesima osiguranika i osiguravajućih organizacija. štetne posljedice mogu se ekonomski ublažiti ili otkloniti ili čak preduprijediti. 897 ZOO). o organizovanju uzajamne raspodjele rizika i eventualne štete između onih koji su izloženi istoj opasnosti. stanje je povoljnije što je više ugroženih organizovano u zajednicu rizika. samo neke od njih bivaju oštećene ili uništene. Na taj se način krupne štete raspodjeljuju na manje. predstavlja udruživanje sredstava subjekata koji su izloženi istoj opasnosti. Osnovna načela na kojima zainteresovani udružuju sredstva u zajednicu i fond osiguranja su uzajamnost i solidarnost (čl. obuhvata i preduzimanje nekih mjera kojima je cilj predupređenje i otklanjanje štetnih događaja (čl. Mnoge stvari i dobra koja imaju imovinsku vrijednost izloženi su raznim opasnostima.

Socijalna funkcija osiguranja ogleda se u tome što se osiguranjem lica ublažavaju materijalne nezgode izazvane nesretnim slučajevima i što se nekim vrstama ličnog osiguranja (za slučaj doživljenja). 2. 7/95. I u našem pravnom sistemu stoji se na stanovištu da osiguranje uključuje i preventivne mjere. gašenja požara i sl. U ove mjere spada i primjena sankcija protiv nebrižljivih osiguranika. stavljaju na raspolaganje poslovnom svijetu. Uz to. te u naknadi štete. unutrašnja organizacija i upravljanje. osiguranje bi se moglo definisati kao poslovna djelatnost kojom se.). odstupanje od sistema statusnog prava u pogledu položaja osiguravajućih organizacija i 276 . odnosno prilikom zaključivanja ugovora o osiguranju sa osiguranicima. U njemu su navedeni poslovi osiguranja. način poslovanja i pravni tretman sredstava. akumulacija novčanih sredstava i socijalna sigurnost. finansijska stabilnost i alokacija kapitala. Čuvanje imovine sastoji se u preduzimanju preventivnih i represivnih mjera. pored ostalog. Autori se većinom slažu da su funkcije osiguranja trojake: čuvanje imovine. spadaju: davanje beneficija u premijama brižljivim osiguranicima. Ugovor o osiguranju 2. ZOIO detaljno uređuje četiri vrste obaveznih osiguranja. posao i ugovor o osiguranju Složenost osiguranja i važnost posla ne samo za stranke nego i za društvo opredjeljuju izvore prava i njihove osobine. Radi toga su osiguravači dužni pri utvrđivanju uslova osiguranja. u stvari.vakcinisanje stoke i podučavanje osiguranika. Dakle. Osiguranjem se prikupljaju ogromna novčana sredstva. gubitak prava na naknadu i sl. vrši štednja i podiže životni standard ljudi. određivanje nižih pažljivijim i viših premija manje pažljivim osiguranicima. Osiguravač takođe organizuje i represivne mjere kojima se ide na ublažavanje štetnih posljedica kad je događaj već nastao (razne medicinske i veterinarske mjere i akcije liječenja. po načelu uzajamnosti i solidarnosti. Prvi od dva najvažnija legislativna akta je Zakon o osiguranju imovine i osoba (Sl. jedan dio naplaćenih premija od osiguranika ide neposredno u fond akumulacije. u preventivnim mjerama učestvuju ne samo osiguravači nego i osiguranici koji su zainteresovani za to.pravila osiguranja. učešće osiguranika u dijelu štete.1. regulisani uslovi za njihovo osnivanje i prestanak. taksativno određene organizacije za osiguranje. Prema svemu. koja se putem banaka. obezbjeđuje ekonomska zaštita imovine i lica od rizika koji ih ugrožavaju. Pored toga. a i neposredno. te uređena pitanja nadzora nad radom ove vrste subjekata. 41/98 . Izvori prava. Ekonomski posmatrano pospješuje se trgovina.list FBiH 2/95. predvidjeti i mjere kojima je svrha otklanjanje uzroka i smanjenje šteta. U te mjere. 6/98. Karakteristike ovoga akta su: imperativan karakter. Pravna vrela se mogu podijeliti u dvije osnovne grupe: zakone i autonomne izvore .dalje ZOIO).

Prometnu. najprije. RBiH 2/92). u tuđe ime i za tuđi račun . ZOIO). normiranje osiguranja ima pretežno imperativan karakter. Odstupanje je moguće samo ako to Zakon o obligacionim odnosima izričito dopušta (čl. Prema članu 2 ZOIO. Pravila osiguranja mogu biti opšta . potom specifičnost ugovora o osiguranju imovine i na kraju ugovor o osiguranju lica. pa se na njih u prometu primjenjuju rješenja čl. SFRJ 22/77. 142-144 ZOO. str. 277 . a ne samo onaj dio koji se zasniva na sporazumu stranaka.dakle. U njemu su uređena plovidbena osiguranja u pomorskom.l. SFRJ 33/77.za pojedinu vrstu osiguranja.l. ZOIO sve aktivnosti osiguravača dijeli u dvije osnovne grupe. isto djelo. 258 U članovima 897-923 uređuju se najprije zajednička pitanja osiguranja imovine i lica. U vazdušnom saobraćaju pitanja osiguranja su uređena Zakonom o obligacionim i osnovnim materijalno-pravnim odnosima u vazdušnoj plovidbi (Sl. a za tuđi račun . te u svoje ime. On. 45-49. Prvu čine “poslovi osiguranja”. “Druge poslove osiguranja” mogu vršiti “pravne i fizičke osobe za društvo za osiguranje ili za osiguranika na temelju ugovora” (čl. tu spadaju: “zaključivanje i izvršavanje ugovora o osiguranju imovine i osoba. Po svome pravnom karakteru pravila osiguranja su opšti uslovi poslovanja. Iako se radi o propisu koji je u načelu dispozitivne prirode. Posao osiguranja je širi pojam od ugovora o osiguranju. 2. RBiH 2/92). usvojen u pravni sistem BiH u Sl. U članu 3 određeni su “drugi poslovi osiguranja”. Treći značajan akt u ovoj oblasti je Zakon o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi (Sl. I drugo. snimanja rizika.kao zastupnik. Polise osiguranja zapravo predstavljaju posebne uslove osiguranja o kojima ugovorne strane pregovaraju prilikom zaključenja ugovora. 258 O ograničenjima važenja ZOO vidjeti Šulejić dr Predrag. 900 ZOO). u smislu djelatnosti postoji značajna razlika između posla i ugovora. Donose ih osiguravajuće organizacije samostalno.za pojedine tipove i grupe osiguranja i posebna . ugovornu stranu osiguranja reguliše Zakon o obligacionim odnosima. zastupanja u osiguranju.l. zaključivanje i izvršavanje ugovora o saosiguranju i reosiguranju. prodaje ostataka osiguranih uništenih stvari. Obje grupe poslova organizacija za osiguranje može obavljati u svoje ime i za svoj račun. Autonomne izvore predstavljaju pravila osiguranja. st. snimanja i procjene šteta. U njih spadaju “poslovi posredovanja u ugovaranju osiguranja. preuzet Sl. mjere za sprečavanje i smanjenje rizika koji ugrožavaju osiguranu imovinu i osobe i mjere na sprečavanju i smanjenju šteta i drugi poslovi osiguranja”. 3. riječnom i kanalskom saobraćaju.prilagođavanje pravnog tretmana imovine kriterijima koji su uporedno pravno već poznati.l. kao komisionar. pružanja pravne pomoći i drugih intelektualnih i tehničkih usluga u osiguranju”. Polica osiguranja se poziva na uslove osiguranja i oni moraju biti uručeni ugovaratelju zajedno sa policom. označava ukupnu pravnu regulativu pojedinog osiguranja.

a ugovor o ličnom osiguranju predstavlja aleatoran pravni posao. c) Aleatorna teorija smatra da neizvjesnost u nastanku rizika i moguća nepodudarnost uplaćenih premija sa naknadom štete. odnosno sumom osiguranja. na načelima uzajamnosti i solidarnosti. 2. Shvatanja po kojima je osiguranje ugovor daleko su brojnija. one se mogu podijeliti na protivugovorna i ugovorna shvatanja. isto djelo. Obilježja ugovora o osiguranju su: sinalagmatičnost. On. 139-148. zaključenjem ugovora o osiguranju za svaku stranu nastaju obaveze na izvršenje tačno određenih činidbi: plaćanje premije i otklanjanje eventualnih šteta. isto djelo. odnosno isplata osigurane sume. ugovor je samim nastankom sinalagmatičan i ekvivalentan.osiguravača. U osnovi. Vidjeti Šulejić dr Predrag. mogu 260 se podijeliti u pet teorija. Obaveza osiguranika u biti se svodi na popravljanje štete koju je osiguranik pretrpio usljed osiguranog slučaja. a zajednica se obavezuje da. str. udružuje određeni iznos u zajednici osiguranja. Protivugovorne teorije polaze od gledišta da je posao osiguranja uvijek rezultat djelovanja ekonomski jače strane . te u pojedinim slučajevima i svojstva ugovora u korist trećih lica.2. smatra da posao osiguranja nastaje sporazumom stranaka. To su sljedeće: a) Teorija naknade štete . odnosno ugovorenu svotu ili učini nešto drugo”. 259 260 Vidjeti Šulejić dr Predrag. 897 ZOO. ukidaju ekvivalentnost odnosa između osiguravača i osiguranika.po njoj je ugovor o imovinskom osiguranju ugovor o naknadi štete koja može da se dogodi. Kao argument u prilog tome navode se i osiguranja obavezna po samom zakonu. 278 . ako se desi događaj koji predstavlja osigurani slučaj. Izjavom volje osiguranika samo počinje dejstvo takvog jednostranog pravnog akta. “ugovorom o osiguranju obavezuje se ugovaratelj osiguranja da. teretnost.po kojoj se osiguranik ovim ugovorom obezbjeđuje od eventualnih štetnih posljedica osiguranog slučaja. uz posebno uvažavanje načela uzajamnosti i solidarnosti. Pošto nema ravnopravne saglasnosti volja. nema ni ugovora. poput zakonodavca. d) Po teoriji prestacije. ZOO. str. usmjerena prema obje strane u poslu podjednako. isplati osiguraniku ili nekoj trećoj osobi naknadu. unaprijed propisuje pravila za sve buduće slučajeve osiguranja. samo potvrđuje ovakav stav. Pravna priroda posla osiguranja 259 i promjene koje su nastale u S obzirom na istorijski razvoj osiguranja funkcijama i značaju ovog posla. Prema njemu. odnosno zajednici rizika (osiguravatelj). da predstavlja objektivnim pravom priznato dejstvo saglasnosti partnera o potrebi zaštite putem osiguranja. o pravnoj prirodi ugovora o osiguranju formiralo se više teorija. b) Mješovita teorija . Snažna državna intervencija u oblasti osiguranja. kao i dosadašnji propisi. Dakle. U suštini. formalnost. Zbog toga se ovaj posao mora procjenjivati prema pravilima za aleatorne ugovore.Legislativna definicija ugovora o osiguranju data je u čl. 31 i dalje.

Ako je ovlašćenje zastupnika ograničeno. ponuda veže ponudioca za vrijeme od 30 dana. Postoje formulari upitnika koje popunjava lice koje želi sklopiti ugovor o osiguranju i koji ima funkciju ponude. U pravu BiH ako osiguravač nije zastupniku odredio obim ovlaštenja. da ih mijenja i produžuje njihovo važenje. ako ponudilac nije odredio kraći rok (čl. čak uzeta i sama za sebe. U našoj praksi se osiguranje zasniva ugovorom. Predstavnik osiguravača. sastavlja polisu koju potpisuju oba saugovarača. traži saugovarača. u najvećoj mjeri odgovara na brojne probleme u ovoj oblasti. tehničkim i pravnim karakteristikama osiguranja. te isplatom naknade. Prema tome. zastupnik je po samom zakonu ovlašćen da u ime i za račun osiguravača zaključuje ugovore o osiguranju. Pretpostavlja se da akviziter nema ovlaštenja na zastupanje. 901 ZOO). ne zna. Razuđenost posla osiguranja dozvoljava da se svakom od pomenutih shvatanja stave ozbiljni prigovori. takođe. Zaključivanje i oblik ugovora U najvećem broju slučajeva osiguravač traži posao. obavezuje ponuđača za određeno vrijeme. smatramo da teorija organizovanja zaštite od rizika. kao i da prima razne izjave od ugovarača za osiguravača u vezi sa osiguranjem. a u trećima. 906 ZOO). Po Zakonu. Ako je predstavnik (akviziter) ovlašćen za zaključivanje ugovora. nego podrazumijeva sinalagmatičnost i ekvivalentnost ugovora o osiguranju. obavezuje samo za neke grane osiguranja. Ipak. ugovarač osiguranja. Akviziter može nastupati kao zastupnik ili kao posrednik.posrednika. Kod životnog osiguranja. Može. ako je za osiguranje potreban i ljekarski pregled. smatra se da nema ograničenja (čl. obezbijediti osiguranika od nastupanja štetnog događaja ili njegovih štetnih posljedica. Pravno dejstvo ponude je različito. Ova teorija ne isključuje. Ponudilac može odrediti i kraći rok. Ako nije ovlašten za sklapanje ugovora. U nekim pravnim sistemima ponuda uopšte ne obavezuje. a ugovor o osiguranju se zaključuje na osnovu pismene ponude. a za to druga strana. za druge . koji je prihvata ili ne prihvata. odnosno sume osiguranja.e) Teorija organizovanja zaštite od rizika motivisana je ekonomskim. akiviziter osiguranja. Po njoj se osiguravač za premiju obavezuje da će preduzimanjem preventivnih i represivnih mjera. pismena ponuda veže ponudioca za vrijeme od osam dana od prispijeća osiguravaču. U drugim. za neke vrste osiguranja imati ovlaštenja zastupnika. da izdaje polise osiguranja. 279 . Inicijativa je pretežno na strani osiguravača. dolazi budućem osiguraniku i upoznaje ga sa uslovima osiguranja. akviziter priprema ponudu sa budućim osiguranikom i podnosi tu ponudu osiguravaču. naplaćuje premije. vrijeme za koje je ponudilac vezan svojom ponudom za zaključenje ugovora o osiguranju određeno je zakonom.3. 2.

Kao pravilo uzima da je ugovor o osiguranju zaključen kad ugovarači potpišu policu osiguranja ili listu pokrića. Ako neće da zaključi ugovor. Naročito kad je hitno potrebno osigurati neku imovinu (u transportu). 280 .Ako ponuda odgovara uslovima pod kojima osiguravač vrši tu vrstu osiguranja. 902 ZOO). Ako nije tako urađeno. pa u slučaju neslaganja važi tekst police. Drugi način je kad neko podnese pismenu ponudu za zaključenje ugovora o osiguranju osiguravaču i osiguravač je prihvati ili ne odgovori da odbija ponudu. osigurana stvar. Ako ponuda ne odstupa od uslova pod kojima osiguravač vrši predloženo osiguranje. 901 i 03). Za zaključivanje ugovora za slučaj smrti nekog trećeg lica potrebna je njegova pismena saglasnost. smatra se da je ugovor zaključen. putnik se smatra osiguranim ako su ispunjeni propisani uslovi (ako je bio u blizini mjesta polaska ili dolaska prevoznog sredstva i dokaže da je namjeravao da putuje). dužan je da u roku važenja ponude obavijesti ponuđača o odbijanju ponude. bez obzira na to da li je prevoznik zaključio ugovor sa osiguravačem. Ugovor je. 943 ZOO). “primijenit će se ova posljednja” (čl. premija. uslovima osiguranja može biti predviđeno da za neke slučajeve ugovorni odnos iz osiguranja može nastati samim plaćanjem premije (čl. onda u polisu mora biti unesena klauzula da su opšti i posebni uslovi osiguranja sastavni dio ugovora i da su ti uslovi predati ugovaraču osiguranja (čl.obećati). Kod obaveznog osiguranja putnika u javnom saobraćaju. Ako postoji suprotnost između štampane i “rukopisne odredbe” polise.osigurani slučaj (čl. 2.4. Najposlije. smatra se da je osiguravač prihvatio ponudu i da je ugovor zaključen kad je osiguravač primio ponudu. trajanje osiguranja i period pokrića. smatra se da je ugovor zaključen trideset i prvog dana od primitka ponude. upravo čim uplati premiju. rizik obuhvaćen osiguranjem. Na polisi moraju biti odštampani i uslovi osiguranja. U polisi osiguranja života mora biti još navedeno ime i prezime lica na čiji se život odnosi osiguranje. Kod obaveznog osiguranja. Ono što je upisano u polisi ima prednost nad opštim i posebnim uslovima osiguranja. Kod ličnog osiguranja. Po zakonu. datum izdanja polise i potpis ugovornih strana. datum njegovog rođenja i događaj ili rok od koga zavisi nastanak prava na isplatu osigurane svote . Ona može biti data i na polici. zaključen konkludentnom radnjom. Polisa osiguranja O zaključenom ugovoru o osiguranju osiguravač izdaje policu osiguranja (od latinskog policere . a u roku od osam dana (odnosno 30 dana ako treba ljekarski pregled) osiguravač ne odbije ponudu. uzima se da je ugovor zaključen kad osiguravač telefonom potvrdi da prihvata ponudu. odnosno osigurano lice. svota osiguranja ili podatak o tome ako je osiguranje neograničeno. Zakon o obligacionim odnosima predviđa tri načina zaključivanja ugovora. dakle. 902. u polisu moraju biti uneseni sljedeći podaci: ugovorne strane. obaveze i prava stranaka utvrđeni su zakonom i pravilima osiguranja pa nastaju i bez zaključenja ugovora čim osiguranik podnese prijavu.

izdaje se u takvim slučajevima lista pokrića. U tom periodu osiguravač nije u obavezi. Ko se bavi poslom osiguranja kao djelatnošću. Isto je tako kod ličnog osiguranja .1. a ne ugovaraču osiguranja. Stranke 1. isto djelo. ili osiguranikom. Polise se najčešće dijele na: pomorske i kopnene. Polisa osiguranja lica je hartija od vrijednosti. Polisa je šablon i ugovor se po pravilu zaključuje jednostavnim pristupanjem. Polisa se izdaje kad se prikupe potrebni podaci. pojedinačne i generalne. Da bi se izbjegle štetne posljedice po osiguranika. znači. polise su tipizirane za pojedine grane ili vrste osiguranja. Ne može glasiti na donosioca. ZOO). Može se i zalagati. koji se ugovorom obezbjeđuje za slučaj nastupanja štetnog događaja. naziva se osiguravačem. To je pismeno kojim osiguravač izvještava osiguranika da prihvata njegovu ponudu i preuzima osiguranje odmah. II ELEMENTI UGOVORA 1. osiguravaocem. naziva se ugovaračem osiguranja.stav 5 ZOO) jer se smatra da ona izražava pravu volju stranaka. onaj koji se osigurava. stav 6. 281 . pa i njihov pravni tretman mora biti isti. str. Druga ugovorna strana. a stvar je izložena riziku. Polisa osiguranja života može glasiti na određeno lice ili po naredbi. valutirane i nevalutirane i kargo i kasko polise.a za njihovo osiguranje treba da ih pregleda stručnjak osiguravača . može se ugovarati da naknada štete bude isplaćena i nekom trećem licu. Zakon o obligacionim odnosima naziva stranke osiguravačem (osiguravateljem) i ugovaračem osiguranja (čl. potpisivanjem. A to se postiže tipiziranim ugovorima. Kad glasi po naredbi. zalaže se indosamentom. Način dodavanja je pravno irelevantan. osigurateljem. Lista pokrića ima. osiguravateljem. može glasiti na određeno lice. Kod većih objekata i kod stvari koje su posebno izložene riziku . 902. 164-165.da se osigurana suma 261 Vidjeti opširnije kod Šulejić dr Predrag. ugovoriocem osiguranja. Prema sporazumu ugovarača. ali je privremena: traje dok se ne izda polisa. Kod imovinskog osiguranja. a terminologija o njima nije ujednačena. Lista pokrića sadrži sastojke koje ima i polisa. karakter isprave o osiguranju. individualne i kolektivne. Pod “rukopisnom odredbom” treba podrazumijevati i one kasnije dodane. Polisa može privremeno biti zamijenjena listom pokrića. 897). po naredbi i na donosioca.od podnošenja prijave za osiguranje do sklapanja ugovora i plaćanja premije može proći i duže vremena. razumljivo kad se ima u vidu da osiguranje predstavlja brojnu zajednicu interesa osiguranika koji se nalaze u istoj ili u vrlo sličnoj situaciji. (čl. S obzirom na masovnost 261 To je poslova. Lica u ugovoru o osiguranju U poslu osiguranja susrećemo više lica.

kad je sopstveniku vraćena stvar. bilo na posebnom dokumentu. gostioničara i hotelijera za stvari koje su im predate. Kod osiguranja kod koga se naknada štete. No. različiti. osigurati i tuđa stvar za čije je očuvanje ugovarač osiguranja pozitivno zainteresovan. založni povjerilac. za valjanost ugovora je neophodna pismena saglasnost bilo na polici. Nije potrebna nikakva izjava korisnika niti saglasnost izjava volje osiguravača i korisnika osiguranja. takođe. Ugovaraču ostaje pravo da opozove korisnika ili da ga zamijeni drugim sve do nastupanja osiguranog slučaja. u teoriji postoji razmimoilaženje o tome ko stiče neposredna prava iz takvog ugovora: ugovarač ili korisnik osiguranja. svako ko ima interesa da se ne dogodi određeni slučaj. potrebna je njegova pismena saglasnost. Korisnik stiče neposredno pravo i zahtjev na naplatu osigurane svote kad nastupi osigurani slučaj. u suprotnom. To treće lice naziva se korisnikom osiguranja (beneficijarem). čuvar (čl. Redovno se dešava da se u ugovoru o osiguranju pojavljuju samo osiguravač i osiguranik. međutim. On je stranka u ugovoru i raspolaže svim pravima iz ugovora. onakav kakav proizlazi iz njihovog osnovnog ugovornog odnosa. Takvo osiguranje za tuđi račun postoji u poslovanju špeditera. Ako se osiguranje vrši za slučaj smrti trećeg. ili. 924 ZOO). tj. pošto bi. znači. pretrpio neki materijalni gubitak . skladištara. odnosno osigurano lice. 946 ZOO). Ova pozitivna zainteresovanost određuje se po objektivnim mjerilima. Korisnik može biti određen odmah prilikom zaključivanja ugovora. odnosno osigurana svota isplaćuje korisniku osiguranja kao trećem licu koje nije učestvovalo u sklapanju ugovora. naknada se isplaćuje njemu. iako stvarno uvijek ne mora biti tako. ako nije vraćena . odnosno kod ličnog osiguranja još i osigurano lice. ugovor može zaključiti ne samo sopstvenik stvari koja se osigurava nego i svako ko ima imovinskog interesa da se ta stvar očuva neoštećena.zakupac. Uzima se da su srodnici određenog stepena pozitivno zainteresovani za život i zdravlje jednih za druge. a može i docnije. Znači. zanatlija. prava iz osiguranja po ovakvom ugovoru ima samo onaj ko u času nastanka štete ima materijalni interes da se osigurani slučaj ne dogodi. osiguranikom. Ugovarač osiguranja treba da je pozitivno zainteresovan za život i zdravlje osiguranog lica. 282 .licu koje stvar drži ili ju je držalo. međutim. komisionara. Razlog da se osigura tuđa stvar je najčešće u tome što vlasnik ne može voditi brigu o toj stvari. druga lica. može isplatiti trećem licu. Danas i u zakonodavstvu i u praksi prevladava shvatanje da se takvim ugovorom stvara neposredno pravo za korisnika. a ne onoga koje sklapa ugovor. Ali ima ugovora u kojima su osiguranik i korisnik osiguranja. ali ono nije ugovorna strana.(suma osiguranja). To se lice naziva osiguranim licem. Može se. koji je i korisnik osiguranja. Za osiguranje života nekog drugog lica. Taj dokumenat mora sadržavati naznaku osigurane svote (čl. Kod ličnog osiguranja može se ugovor sklopiti tako da se osigurava život ili zdravlje nekog trećeg lica. Kod osiguranja imovine. Pravni odnos između ugovarača osiguranja i sopstvenika stvari je.

000.000.000. odnosno ugovora o osnivanju i kada se registruje za obavljanje ovih poslova (čl. Ugovor se može. 13 ZOIO). Svaki osiguravač koji je naveden u polici osiguranja odgovara osiguraniku za potpunu naknadu. može se navesti poimenično.00 KM za poslove osiguranja života. pošto bi inače pretrpjela neki materijalni gubitak” (čl. suprug i sl. Ugovarač osigurava svoju stvar.3. sredstva kojim društvo posluje formiraju se iz premija. i naš zakon i to treće lice naziva osiguranikom. a svoj život.Kao korisnik može biti određeno neko lice. Odobrenje daje Ured za nadzor (čl. ali može biti označeno i neodređeno. i po 2. rezerve sigurnosti. Pored temeljnog kapitala. dakle. nasljednici.2. 1. Za pojedine vrste osiguranja (čl. za osnivanje je potrebna i saglasnost Ministarstva finansija (čl. odnosno svoj tjelesni integritet. kod ličnog osiguranja. povezivati (čl. ali odredivo (djeca. 1. sredstava preventive.000. zaključiti i sa više osiguravača koji su se prethodno sporazumjeli u zajedničkom snošenju rizika i njegovoj raspodjeli. 14 ZOIO). 283 . Kao osiguravač može se pojaviti i društvo za uzajamno osiguranje. 12-26 ZOIO). Osiguravač Osiguravač je pravno lice. Zbog opšteg interesa koncentrisanog u osiguranju. Stranka u ugovoru o osiguranju imovine može biti “svaka osoba koja ima interes da se ne dogodi osigurani slučaj. sredstava tehničke rezerve. Kod osiguranja lica može ugovarač osigurati život. djelatnost i statusna rješenja posebno su određeni u članovima 17-26 ZOIO.).00 KM za društva koja se osnivaju za vršenje više vrsta osiguranja i za reosiguranje (čl. Na strani osiguravača može biti i više subjekata. organizacija u čiju djelatnost spada obavljanje poslova osiguranja. dvije ili više organizacija za osiguranje mogu se poslovno i profesionalno udruživati. odnosno tjelesni integritet nekog trećeg lica. 12 ZOIO). 29 ZOIO). 5 ZOIO). Mogu ga osnovati domaća fizička i pravna lica zaključivanjem ugovora o osnivanju. Ugovarač osiguranja Ugovor o osiguranju se najčešće zaključuje u svoje ime i za svoj račun. 924 ZOO). Pored toga. sredstva poslovnog fonda i drugih sredstava (čl. Zato su ugovarač osiguranja i osiguranik po pravilu isto lice. vrste subjekata koje se mogu baviti poslovima osiguranja određene su taksativno (numerus clausus). Za osnivanje je predviđen koncesioni sistem. 13 ZOIO) ti iznosi su: 1. Najrasprostranjenija statusna forma osiguravača je dioničko društvo za osiguranje. odnosno svoj imovinski interes kod imovinskog osiguranja. uslove iz odluke. Osiguravač može zaključivati ugovore o osiguranju kada ispuni zakonske uslove. Osnivači. te ulaganjem sredstava u temeljni (osnovni) kapital društva barem u minimalnom iznosu koji zakon predviđa. Ukoliko je ulog stranih osnivača veći od 50% temeljnog kapitala.

Pristupanje ugovoru može se izvršiti i poslije nastupanja osiguranog slučaja. osim ako je obavijestio osiguravača da djeluje kao poslovođa bez naloga. koju smatra ispravom o osiguranju. pa i sastavljača uslova osiguranja. životinje. Valja imati na umu da je terminologija zakonodavca. to je osiguranje za tuđi račun. Govori se o osiguranju imovine. Prava i obaveze prelaze na zainteresovano lice pošto odobri ugovor. drugi . lica. Premiju plaća i ostale obaveze izvršava ugovarač osiguranja. Ako ugovarač osiguranja djeluje bez ovlaštenja zainteresovanog lica ili korisnika. Poslije toga. ugovor prestaje da postoji (čl. odnosno o osiguranom licu (čl. stvari. Kad govori o sadržini polise. 284 . odnosno označeni korisnik pristupanje ugovoru. može ga sklopiti za svoj ili za tuđi račun. Predmet osiguranja treba posmatrati kao dobro za čije su normalno postojanje stranke zainteresovane.Ugovarač uvijek sklapa ugovor u svoje ime. dužno je da obavijesti osiguravača o dobijanju prihvatanja osiguranja. 2. No. 904 ZOO). zatim prestacija. ono čemu se pruža zaštita od rizika. 905 ZOO). on ne može vršiti prava iz osiguranja i naplatiti naknadu osim sa pristankom osobe čiji je interes osiguran. Tako posmatrano. odnosno kojoj pripadaju prava iz ugovora (čl. a kao što je rečeno. ili preciznije. 905 ZOO). Pojedini autori su mišljenja da je to osigurana svota. Ako je u polici određeno drugo lice. Predmet osiguranja Određivanje predmeta osiguranja zavisi od shvatanja njegove prirode. predmet u osiguranju imovine mogu biti stvari. dužan je ispuniti sve obaveze prema osiguravaču. Radi naplate ovih potraživanja ugovarač osiguranja ima pravo prvenstvene naplate iz naknade koja se plaća po osnovu osiguranja. U tom smislu ćemo dalje upotrebljavati izraz “predmet osiguranja”. Zakon o obligacionim odnosima stoji na istom stanovištu. Jedni smatraju da je to stvar ili lice koje se osigurava. lica izloženih opasnosti i sl. Naknada se isplaćuje njemu ili nekome drugom. 902). To pravo može vršiti i neposredno prema osiguravaču (čl. osiguranje za račun određenog lica. Odbije li zainteresovano lice. Zato se predmetom osiguranja naziva ono što se osigurava. osiguranje od odgovornosti). treći . o čemu je sklopljen ugovor. ali ovlaštenoj osobi ne mora predati policu dok mu ne bude naknađeno plaćanje premije i troškovi ugovora. I u uporednom zakonodavstvu preovlađuje terminologija po kojoj su stvari i lica predmet osiguranja. ističe da polisa treba naročito da sadrži i podatak o stvari. Ugovarač osiguranja u ovom slučaju duguje i premiju osiguravaču.da je to interes. a neki da su to obaveze i prava stranaka.rizik. pa i lica su predmet u osiguranju života i od nesretnog slučaja. bestjelesne stvari (osiguranje kredita. podešena tako da bude dostupna osiguranicima.

stav 2 ZOO). Ugovor je ništav i onda ako je u času njegovog zaključenja već prestala mogućnost da se događaj desi ili je bilo izvjesno da će događaj nastupiti (čl. ali se ne zna hoće li taj događaj štetno pogoditi osigurani predmet. potrebno je da bude izložen riziku. na prvom mjestu. nema ni rizika. događaj uslijed čijeg nastupanja nastaje obaveza osiguravača na naknadu. tako i u osiguranju lica. događaj protiv koga se osigurava. ako se osigurava od požara. ali se ne zna kada. Stoga se umjesto riječi rizik upotrebljava i izraz “osigurani slučaj” (čl. 898. Rizik nosi u sebi. dakle. tj. Neizvjesnost je bitan. Da bi bio “osigurani slučaj”.smatram. rizikom se naziva i sama šteta. Neizvjesnost. 897 i 898 ZOO). elemenat neizvjesnosti. rizik je budući neizvjestan događaj koji u konkretnom slučaju može prouzrokovati štetnu posljedicu. Najposlije. ako je izvjesno da će događaj nastupiti u odnosu na osigurani predmet. Nema li je. Svaki će osiguranik umrijeti. to je izvjesno. neizvjestan i “nezavisan od isključive volje ugovarača” (čl. Prema tome. Rizik Da bi neki predmet mogao biti osiguran. nastupiće.3. Ali kada će. Ili. Upravo zbog toga događaj treba da bude budući. On mora biti budući. uzrok štete. Pored toga. ne zna se. to je neizvjesno. objektivno mogući događaj mora ispunjavati još neke zakonske uslove. Izuzetak je tzv. Ako se osigurava od poplave. Da bi se neki događaj mogao smatrati rizikom u osiguranju. odnosno da bi predstavljao rizik. U tom se smislu govori o ostvarenom riziku. ili relativna. ugovor je ništav. u pogledu nastupanja događaja može biti apsolutna. Uvijek se rizikom smatra mogućnost nastupanja ekonomski štetnog događaja. nema ni osiguranja . dakle. potrebna su dva osnovna uslova: mogućnost njegovog nastupanja i da je podoban da prouzrokuje posljedicu protiv koje se osigurava. Gdje nema rizika. Naime. Ako se u času zaključenja ugovora osigurani slučaj već desio. tj. Rizikom se smatra i sama opasnost. slučaj protiv koga se osigurava. mislim). Pod rizikom se u poslu osiguranja podrazumijeva nekoliko stvari. ne zna se da li će nastupiti s obzirom na taj predmet osiguranja. da stvar može gorjeti. putativni rizik (od latinskog “puta” . To je osnovni uslov posla i bitan elemenat ugovora o osiguranju.to je osnovno pravilo kako u osiguranju imovine. To je jasno naročito kod osiguranja lica (života). treba da se predmet osiguranja nalazi u predjelu koji može biti poplavljen. Nije izvjesno da li će događaj protiv kog se osigurava nastati u odnosu na osigurani predmet. može se osigurati od rizika koji je već nastupio u 285 . Mogućnost nastupanja štetnog događaja procjenjuje se objektivno. Uslovi osiguranja takođe upotrebljavaju riječ rizik za opasnost nastupanja osiguranog slučaja. kod krađe . događaja uslijed koga može nastati šteta na predmetu osiguranja. o tome da se rizik desio i sl. Generalno posmatrano se to dešava. ne zna se kada će nastupiti. rizikom neki nazivaju i sam štetni događaj. 898 ZOO). ili je bio u nastajanju.da je stvar pokretna itd. odlučujući elemenat rizika. dakle. pa nema ni ugovora o osiguranju.

stav 3 ZOO). odnosno. Pravo postavlja još dva uslova da bi rizik mogao biti pokriven osiguranjem. tj.času sklapanja ugovora. osjeća se veća potreba za zaštitom od njega. odnosno koji predstavlja opasnost. a ne subjektivno. Neizvjesnost. 898. da radnje pri kojima je čovjek izložen riziku nisu protivpravne (povreda prilikom provalne krađe). Znači. čisti i špekulativni. treba da se štetni događaj . Podloga za to je dugotrajnije statističko posmatranje. Visina premije se izračunava za pojedine grane i vrste osiguranja. visina štete izračunavaju se posebnim matematičkim metodama. Osiguranje od putativnog rizika praktikuje se u transportnom osiguranju. Prvo.rizik . da bi se događaj mogao uzeti kao rizik protiv koga se osigurava. Ima nekih vrsta osiguranja za koje postoji samo osiguranje od više rizika (pomorsko osiguranje). uslovljava i treću karakteristiku rizika: barem djelimičnu nezavisnost od volje ugovarača. osnovni i dopunski i ratni i politički rizik. Premije se izračunavaju računom 286 . Lična svojstva ugovarača osiguranja nisu u ovom slučaju pravno relevantna. kod osiguranja lica. 4. konstantni i varijabilni. kao bitan faktor. već je moguće da je potonuo na pučini (čl. legalna (da nisu kradene stvari). visina premije. Pod ugovaračem treba podrazumijevati prvenstveno ugovarača osiguranja. Intenzitet toga osjećanja je direktno zavisan od učestalosti štetnog događaja: što se češće ponavlja taj događaj. Mogućnost ugovarača da utiče na ostvarenje rizika procjenjuje se objektivno. a u času kad se osigurava. tj. opšti i pojedinačni. Premija Premija je iznos koji ugovarač osiguranja uplaćuje u fond osiguranja kao cijenu za rizik koji preuzima osiguravač. Drugi razlog zahtjeva za ponavljanje događaja protiv koga se osigurava je tehničke prirode: vjerovatnoća nastupanja ekonomski i štetnog događaja. Opšti uslovi osiguranja imovine imaju odredbu da se ugovor o osiguranju imovine ne može zaključiti prije nego što se utvrde okolnosti od značaja za veličinu rizika (opasnosti). odnosno za ostvarenje rizika. Osigurava se brod koji je već otplovio. Premije se utvrđuju tarifom. s tim u vezi. I drugo. A od toga će zavisiti ulog osiguranika u osiguravajući fond. stepen njegove jačine i. naročito pomorskom. da je veza osiguranika i imovine koju osigurava zakonom zaštićena. ako stranke za to nisu znale. u ovisnosti od njegovih osobina dijeli na: objektivni i subjektivni. u zavisnosti od rizika od kojih se imovina i lica osiguravaju. Svi elementi rizika utvrđuju se prilikom zaključivanja ugovora o osiguranju. Osigurati se može protiv jednog i protiv više rizika. Na njenu visinu utiče stepen vjerovatnoće za nastupanje štetnog događaja.ponavlja da bi se utvrdile neke zakonitosti. Rizik se. To je potrebno iz sljedećih razloga. ako drže da se događaj još nije desio. treba da se ponavlja. stvara kod ljudi osjećanje potrebe za zaštitom. Ponavljanje događaja koji prouzrokuje štetu. za osiguranjem.

pa i premija treba da bude veća. Istoj svrsi služe tablice kod osiguranja lica. a i osigurani predmeti različito odolijevaju istoj vrsti događaja. Poznato je više tablica smrtnosti koje daju pregled vjerovatnoće nastupanja smrti za pojedino doba ljudske starosti. U njima je data vjerovatnoća smrtnosti ili nezgoda kod pojedinih rizika kojima su ljudi izloženi. U njima su poredani i klasirani rizici kojima je ugrožena imovina (kakva je vjerovatnoća da će nastupiti požar kod zidanih ili drvenih zgrada). dobija se “funkcionalna premija”. Konačni iznos premije ili “bruto-premija” utvrđuje se tako da se na funkcionalnu premiju doda alikvotni dio sredstava potrebnih za pokrivanje ukupnih troškova osiguranja. druga za trećinu svoje vrijednosti. Iznos premije u konkretnom ugovoru rezultat je primjene tarifskih stavova na date elemente pojedinačnog posla. Ona je “dio premije namijenjen ispunjavanju obaveza iz osiguranja” (čl. U ta dodatna sredstva ulaze akvizicioni troškovi . Tako se za svaki konkretan slučaj premija ne izračunava nego se primjenjuju te tablice. Na toj osnovi dobijena premijska stopa koriguje se prosječnim intenzitetom štete. 287 . Premija izračunata na prethodni način naziva se u literaturi teorijskom. 30. koju se osiguravač obavezuje da isplati u slučaju ostvarenog rizika. izračunati su podaci potrebni za izradu tabela. Iz nje se pokrivaju i premije reosiguranja. Intenzitet nastupanja štetnog događaja je vrlo različit: premija će biti veća što se događaj češće dešava. Jedna zgrada izgori potpuno. porezi. Na osnovu statističkog posmatranja.oni koji se odnose na zaključivanje ugovora. vjerovatnoća nastupanja štetnog događaja je veća. Najposlije. tj. jer je vjerovatnije da će osiguravač isplatiti naknadu. troškovi naplate premija. visina premije zavisi od vrijednosti stvari. upravni troškovi osiguravača. 2 ZOIO). I to je. statističkom ili neto-premijom. čak i kad su oni istog intenziteta. Premija kao izvor prihoda osiguravača određuje se tarifom koju donosi svaki osiguravač. Sam događaj nije uvijek jednakog intenziteta. U tarifama i u polici se iskazuje jedinstvenim iznosima premda je premija složena kategorija. od sume na koju se osigurava. Statistički je utvrđeno da je veoma rijetko šteta potpuna i da je nivo djelimičnog oštećenja nejednak. st. Njena veličina zavisi i od trajanja osiguranja. dakle. treća za desetinu itd.vjerovatnoće. Kada se na tehničku premiju dodaju naknade za organizovanje preventive. Elementi za to izračunavanje dobivaju se statističkim posmatranjem štetnih događaja. Na sve ovo osiguravač dodaje i srazmjeran dio svoje dobiti. vjerovatnim stepenom jačine štete. Premija je ne samo funkcija rizika nego i funkcija vremena. takse i druga davanja državi. najodlučnije. svakako. ZOIO za nju koristi izraz “tehnička premija”. odnosno od naknade. Ako je period za koji se osigurava duži.

To je slučaj podosiguranja. Ako se pri zaključenju ugovora jedna strana poslužila prevarom i ugovorila je veću svotu osiguranja od stvarne vrijednosti. jer osiguravač preuzima rizik i za razliku vrijednosti. a osiguranik plaća manju premiju. tada važi dispozitivno pravilo po kome je ugovor sklopljen uz najvišu svotu osiguranja (čl. koja je uvijek predmet ugovaranja. Ona zavisi od štete koju pretrpi osiguranik na osiguranom dobru kad se ostvari predviđeni rizik. odnosno premije i to od dana saopštavanja zahtjeva drugoj strani (čl. trebalo bi da premija bude nedjeljiva. 5). Smanjenje vrijednosti stvari u toku ugovora o osiguranju daje pravo svakoj strani da zahtijeva srazmjerno sniženje osigurane sume. Izuzetno. 934. ako je izričito ugovoreno da odnos između vrijednosti stvari i sume osiguranja ne utiče na visinu naknade (čl. st. Zakon o obligacionim odnosima toleriše slučajeve u kojima je nadosiguranje izvršeno u manjoj mjeri ili iz opravdanih razloga. Može se sporazumjeti i da suma osiguranja bude iznad stvarne vrijednosti stvari. To je nadosiguranje. No. Ono je sadržano u aktima osiguravača. dakle. Kada stranke vrijednost osigurane svote utvrđuju sporazumno. Osigurana suma Osigurana vrijednost (svota osiguranja) je u ugovoru utvrđena vrijednost imovinskog interesa koja je za ugovarača osiguranja koncentrisana u predmetu ugovora. Tu spadaju osiguranje upotrebljavane stvari na vrijednost nove (“staro za novo”) i osiguranje 288 . Zbog toga bi osiguranici zaključivali osiguranje samo za periode kad su izloženi većem riziku i plaćali bi ukupno manju premiju. I premija i naknada se smanjuju proporcionalno osiguranoj vrijednosti stvari. Zakon o obligacionim odnosima u načelu ne prihvata nadosiguranje. 936 ZOO). druga strana može tražiti poništenje ugovora. Razlog usvajanja načela nedjeljivosti premije je u tome što se rizici (štetni događaji) ne ostvaruju ravnomjerno u cijelom periodu trajanja osiguranja. a u drugom rjeđe ili manje (požari u šumama i na poljima su veći i dešavaju se češće ljeti. Faktičko je pitanje kada se nadosiguranje može tolerisati zbog nesrazmjere između osigurane sume i procijenjene vrijednosti stvari. desi predviđeni događaj koji prouzrokuje štetu. i tada rizik za tu razliku snosi sam osiguranik. Naknada se u imovinskom osiguranju ne ugovara. Različita je od naknade po osnovu osiguranja. Ukoliko je u ugovoru pokriće. osiguravač duguje naknadu do iznosa sume osiguranja. a isto tako i premija. na zgradama . Može se ići ispod te vrijednosti. U tom slučaju se plaća veća premija. 5. U njemu će i iznos naknade biti manji od štete. naknada zavisi i od osigurane svote.Po načelima tehnike osiguranja.više i češće zimi). Kad je ugovorena svota veća od vrijednosti stvari. kad se. To znači da se plaća za cio period osiguranja. 933 ZOO). sniziće se do stvarne vrijednosti stvari. Nasuprot tome. Pod naknadom podrazumijevamo iznos koji iz osiguravajućeg fonda isplaćuje osiguravač korisniku osiguranja kad nastupi ugovorom predviđeni događaj. Osigurati se ne mora na stvarnu vrijednost stvari. kad se ostvari rizik koji je pokriven osiguranjem. nego u jednom razdoblju učešća ili više. “opravdani razlozi” za nadosiguranje se navode primjera radi.

a elementi za njeno određivanje su osigurana svota i vrijednost stvari kod imovinskog osiguranja. Tako. uređaji i instalacije na nabavnu cijenu umanjenu za iznos tehničkog i ekonomskog rabaćenja. 925. U ostalim slučajevima osiguravač može tražiti smanjenje osigurane sume proporcionalno stvarnoj vrijednosti predmeta. Naknada je. stav 7). transportna sredstva. 898 ZOO).po sporazumu itd. Kod nekih vrsta osiguranje nije ograničen maksimum osiguranja. modeli. može biti predviđeno da kod pojedinih vrsta obaveza osiguravača traje i izvjesno vrijeme nakon isteka vremena trajanja osiguranja. Ugovor je važeći ukoliko zainteresovana strana nije znala da se događaj već desio.subjektivne vrijednosti (čl. Jedan dio vrijednosti osigurane imovine u tom slučaju ostaje nepokriven osiguranjem. kad osiguravač preuzima rizik do nekog dijela (90% npr. naknada je cilj ugovora naročito kod imovinskih osiguranja i zavisi od osigurane svote. U polisu se unosi osigurana svota.) od pričinjene štete. ali osiguravač može za pojedine vrste životinja predvidjeti najviši iznos do koga se može zaključiti osiguranje. U nekim slučajevima uslovi osiguranja ili ugovor predviđaju da se naknada ograničava određivanjem najveće sume osiguranja . kao elemenat ugovora odrediva. dalje. Stranke su slobodne da ugovor sklope i na neodređeno vrijeme. dragocjenosti. nego je određen dio vrijednosti do koga se stvar može osigurati.da osiguranik ne bi izazvao nastanak osiguranog slučaja. Takvo ograničenje postoji u transportnom osiguranju. mašine. odnosno na tržnu cijenu. Pravila. No. a ne naknada. zaliha robe i materijala na nabavnu. 289 . Uslovima osiguranja. odnosno uslovi osiguranja imovine. prema tome koja je niža. Kod osiguranja lica ugovara se osigurana suma koja predstavlja iznos naknade. dokumenti . Stranke mogu predvidjeti da je osiguranjem pokriven i period koji prethodi zaključivanju ugovora. odnosno da je mogućnost da se događaj desi već prestala da postoji (čl. U našem sistemu osiguranja takav je slučaj predviđen kod osiguranja stoke.maksimuma. ili pozivom na opšte uslove poslovanja. građevinski objekti se osiguravaju na cijenu izgradnje umanjenu za iznos rabaćenja. izuzeci postoje. No. To se može učiniti izričitim određivanjem početka i kraja vremena u kome postoji osiguravaočeva obaveza. Kod ličnih osiguranja tu ulogu ima suma osiguranja. stoga. Trajanje osiguranja po pravilu se podudara sa trajanjem ugovora. Time se želi i spriječiti špekulacija . ili izbjegao preduzimanje mjera za njegovo otklanjanje. Njegova dužina bitno utiče na veličinu rizika i iznos premije. Pravila za osiguranje životinja predviđaju svotu osiguranja životinja u visini njihove tržišne vrijednosti. Trajanje osiguranja se najprije određuje ugovorom. Trajanje osiguranja Trajanje osiguranja je period u kome je osiguranik pokriven osiguranjem. planovi. 6. predviđaju na koju se vrijednost osiguravaju pojedine vrste stvari.

bilo otkazom neke od ugovornih stranaka. kada se ispostavlja lista pokrića. 922 ZOO). Obaveza osiguranika na davanje obavještenja pravno se pravdala na nekoliko načina. neizvjesnost i nada treba da budu jednaki za sve strane i da stoga osiguranik treba da saopšti osiguravaču sve okolnosti koje su od važnosti za rizik. Najprije.Osnovno dispozitivno pravilo člana 922 ZOO razlikuje trenutak zaključenja ugovora od trenutka u kome počinje njegovo dejstvo. osiguranje prestaje i prestankom ugovora. Ugovarač je dužan da prilikom zaključenja ugovora prijavi osiguravaču sve okolnosti koje su od značaja za ocjenu rizika. kao kod svake kocke. 290 . a koje su mu poznate ili mu nisu mogle ostati nepoznate (čl. tj. osiguravač može i pregledati i stvar i lica i utvrditi okolnosti koje su mu potrebne. Oni koji ovaj ugovor smatraju aleatornim sasvim dosljedno insistiraju da. I drugo. bez namjere da dovede u zabludu osiguravača ili da ga prevari. Obaveze osiguranika 1. odnosno potpune podatke bez svoje krivice.1 Davanje podataka o riziku Podatke o stvari. Za neke posebne slučajeve su predviđeni izuzeci. dok osiguravač kao profesionalac treba bolje da zna šta mu treba. Pošto osiguranik ne zna uvijek koje su okolnosti od značaja za ocjenu rizika. osiguranje djeluje od dana izdavanja police. Treći pri ocjeni uzimaju u obzir savjesnost i vele da savjestan saugovarač ne smije ništa sakriti od druge strane. 913). koji mogu biti od značaja za ocjenu rizika. Ugovor o osiguranju “proizvodi svoj učinak počev od dvadeset četvrtog sata dana koji je u polici označen kao dan početka trajanja osiguranja”. Drugi smatraju da se davanje netačnih podataka kao i prećutkivanje ravnaju sa zabludom i prevarom. ako je ugovoreno da se premija plaća odjednom i prilikom zaključenja ugovora. pitanja o tome treba da mu postavlja osiguravač. ono prestaje svršetkom posljednjeg dana roka (čl. Ovi podaci služe osiguravaču ne samo za klasifikaciju rizika i za određivanje premijske stope nego i radi organizovanja zaštite od rizika i preduzimanja eventualnih preventivnih mjera. Pored toga. Pored toga. nego od idućeg dana po uplati premije (čl. Ugovarač osiguranja može dati obavještenja o onome što je poznato. daje ugovarač osiguranja. 907 ZOO). Postavilo se pitanje kakve su posljedice ako osiguranik svjesno ne da tačne i potpune podatke. osiguranje da traje ne od dana naznačenog u polici. III OBAVEZE STRANAKA 1. Isti problem postoji i kada osiguranik ne da tačne. Ako je trajanje osiguranja ugovoreno. Osiguravači sastavljaju upitnike. bilo iz zakonskih razloga. koje popunjavaju budući ugovarači i koji važe kao ponuda za osiguranje. Tako se i radi. odnosno o licu koje se osigurava.

2). ili mu nisu mogle biti nepoznate. a koje mogu uticati na povećanje opasnosti. odnosno prava raspolaganja. a naročito odgovornost osiguranika u davanju obavještenja o riziku. 2 ZOO). Opravdano je. dužan je o tome bez odlaganja izvijestiti osiguravača (čl. kod osiguranja lica ugovarač osiguranja mora obavijestiti osiguravača samo ako je rizik povećan zbog toga što je osigurano lice promijenilo zanimanje. 914. osiguravač može u zakonom određenom roku od tri mjeseca tražiti poništavanje konkretnog ugovora. trebalo bi nametnuti osiguravaču obavezu da njegovi stručnjaci pregledaju predmet koji se osigurava i da zajedno s osiguranikom utvrđuje činjenice koje su im potrebne. st. odnosno o nesavjesnosti osiguranika. smatramo. Čine ga odgovornim ne uzimajući u obzir jesu li mu neke okolnosti bile poznate i koliko su mu bile poznate. O svakoj drugoj promjeni okolnosti koje mogu biti od značaja za ocjenu rizika dužan je obavijestiti osiguravača. naročito kad se radi o nepotpunim podacima. Uslovi osiguranja traže da osiguranik obavezno odgovori istinito i potpuno na sva pitanja u ponudi. Rok nije utvrđen zakonom (čl. osiguravač može ili ići na raskid 291 . shvatanje da bi trebalo uopšte ukinuti obavezu. I kod osiguranja života bez ljekarskog pregleda. dužan je osiguraniku prijaviti promjenu stana. izuzev ako je išao na prevaru. tako da osiguravač ne bi ni zaključio takav ugovor da je znao pravo stanje stvari. Ako je ugovarač osiguranja dao namjerno netačne podatke ili prećutao neku okolnost koja može biti od značaja za ocjenu rizika. ili čak u zabludi. Po Zakonu o obligacionim odnosima. Kod osiguranja imovine on mora obavijestiti osiguravača o svakoj promjeni okolnosti značajnoj za ocjenu rizika. S obzirom na ulogu organizatora. Slično je i kod osiguranja lica. Osigurano lice je takođe dužno da prijavi svaku promjenu zanimanja. Kad ugovarač osiguranja nije to učinio namjerno. Naše pravo uzima u obzir savjesnost i ugovarača osiguranja i osiguravača. koliko treba da budu precizni i jasni. Ako ima namjeru da preduzme neku radnju koja bi povećala opasnost. Istu obavezu ima osiguranik i u toku trajanja ugovora. Takođe se rijetko obraća pažnja na savjesnost i svijest osiguravača. ili je bio samo nemaran. Obavještenja koja bi tražili ti stručnjaci morao bi ugovarač osiguranja savjesno davati.Propisi nekih država i teorije o ovom pitanju ne vode računa o savjesnosti. te da li je odgovor dao u namjeri da poboljša svoj položaj u ugovorenom odnosu. međutim. Stoga bi on morao da postavlja adekvatna pitanja. drukčiji (čl. po pravilu. a zatim da primljene odgovore provjerava prilikom zaključivanja ugovora. st. Posljedice su uvijek iste. st. mjesta rada i sve druge okolnosti koje nastanu poslije zaključenja ugovora o osiguranju. 1 ZOO). odnosno uslovi osiguranja sadrže odredbu da je osiguranik pri zaključenju ugovora dužan da da tačne podatke o okolnostima koje mogu biti od značaja za ocjenu opasnosti. Međutim. osiguravač kao profesionalac mora bolje znati kakvi su mu podaci potrebni. a koje su mu poznate. 914. Gotovo sva pravila. a na medicinskom pregledu stanje utvrđuje i ljekar. 914. jer je u tom slučaju rizik. Takođe je dužan izvijestiti o premještanju osiguranih stvari i o promjeni vlasništva.

gubi to pravo. 912 ZOO. odnosno traženja povećanja premije. ne može ostvarivati zbog toga svoje pravo. unaprijed. ugovor je ništav. U suprotnom. Prema izričitoj odredbi čl. ugovor je punovažan. a stvarne godine života prelaze granicu od koje osiguravač osigurava život. No. plaća se prilikom zaključenja ugovora. odnosno pri uručenju police (čl. ili nekako drukčije. Promjenljive premije se rijetko upotrebljavaju. po pravilu. osim ako nije drukčije ugovoreno. Ako je. Ako je netačno prijavljeno da je osiguranik mlađi.2. Isto je rješenje i kad je osiguravač saznao za takve okolnosti za vrijeme trajanja osiguranja. Za uplatu prve premije je vezan početak dejstva ugovora. odnosno na isplatu osigurane sume nastaje te pošto osiguranik uplati premiju. Danas je kod svih osiguranja usvojeno da se plaća fiksna premija koju izračunava osiguravač. Ukoliko treba da se isplati odjednom. Osiguravač je dužan da vrati sve primljene premije. To sasvim odgovara prirodi osiguranja kao organizovanog prikupljanja sredstava putem premije radi obezbjeđenja od rizika.ugovora. ugovor ostaje na snazi. ugovoreno da se premija plaća poslije zaključenja ugovora. Plaća se. Osigurana svota se smanjuje u srazmjeri ugovorene premije i premije koja je predviđena za osiguranje života za njegove stvarne godine. izuzev kod 292 . Ukoliko ugovarač osiguranja ne prihvati prijedlog za povećanje premije. Ako ništa nije posebno ugovoreno. a smanjuje se premija na iznos predviđen za osiguranikove stvarne godine života. Kad osiguranik ima manje godina nego što je prijavljeno. Ako su prilikom sklapanja ugovora o osiguranju godine života osiguranika prijavljene netačno. kvartalno. osiguravač je dužan primiti premiju od svakog ko ima pravni interes da ona bude plaćena. na primjer. a njegove godine života ne prelaze gornju granicu do koje osiguravač osigurava život. Treba obratiti pažnju na okolnost da obaveza osiguravača na naknadu štete. Može se koristiti svojim pravom za raskid ili za povećanje premije u zakonom utvrđenom roku. 913 ZOO). kod osiguranja u poljoprivredi. 944 ZOO). obaveze osiguravača počinju od dana koji je ugovorom predviđen kao dan početka osiguranja (čl. Razliku između primljenih premija i premija na koje ima pravo osiguravač je dužan vratiti (čl. On se više ne može pozivati na netačnost prijave ili na prećutkivanje radi raskidanja ugovora. međutim. ili predložiti povećanje premije. premija se plaća u mjestu u kome ugovarač osiguranja ima sjedište. Osiguravač koji je u času zaključenja ugovora znao ili je mogao znati da su dobijeni podaci netačni ili da je ugovarač neke informacije prećutao. svakako srazmjerno uvećanom riziku. ugovor prestaje po samom zakonu. odnosno prebivalište. 912 ZOO). Premija se plaća u ugovorenim rokovima. 1. Plaćanje premije Premiju je dužan da plaća ugovaratelj osiguranja. a može se ugovoriti da se plaća polugodišnje. Moguće je i naknadno plaćanje premije. obaveza plaćanja nije u ovom slučaju donosiva.

Rok ne može biti kraći od 30 dana. Uslovi osiguranja sadrže detaljnije odredbe o tome što treba da radi i o čemu i kada osiguranik treba da obavijesti zajednicu osiguranja. Obavještenje o osiguranom slučaju i promjeni rizika Čim se desi osigurani slučaj. osiguravač je dužan preporučenim pismom opomenuti osiguranika. Ako to ne učini. a premije su date u tabelama za pojedine rizike i godine života. ako premija ne bude uredno uplaćena. Ako osiguranik ni tada ne plati. odnosno rizika. O tome ima odredaba i u zakonu. ugovor prestaje po samom zakonu. ako se ne uplati premija za idući period u predviđenom roku. osiguranik je dužan da o tome obavijesti osiguravača kako bi osiguravač mogao provjeriti stanje i utvrditi nastalu štetu. 917 ZOO). ili paušalno prema nekom drugom kriteriju. ne utiče na fiksni karakter premije. Kod osiguranja života. To se čini ili u promilima osigurane sume. Pravila i uslovi za osiguranje od pojedinih rizika sadrže i odredbe o sankcijama. odnosno štetne posljedice toga slučaja (čl. ugovarač osiguranja ima pravo na odgovarajuće smanjenje premije. Ne bude li premija plaćena. osiguravač mu nije dužan naknaditi onaj dio štete koji je uslijed toga propusta 293 . a najdalje u roku od tri dana. ako premija ne bude plaćena o dospjelosti. i bez opomene. Pravilo je da osiguravač nije dužan da opominje na plaćanje premije. Davanje bonifikacija onim osiguranicima koji u proteklom periodu nisu pretrpjeli štetu. dakle. nego neka druga osobina (za motorna vozila snaga motora). Ako nastupe događaji usljed kojih se smanjuje rizik.uzajamnog osiguranja. Kod osiguranja lica strane se sporazumijevaju o visini svote osiguranja. osiguravač opominje ugovarača i daje mu rok za uplatu dospjele premije. Fiksnoj se premiji prigovara da nije pravična i da ne odgovara cijeni rizika. Osiguravač ne može raskinuti ugovor ako su dotle uplaćene premije bar za tri godine. a povećanje premija onima koji su pod određenim uslovima imali štetu. Uzajamno osiguranje postoji onda kada se zainteresovani udruže radi provođenja međusobnog osiguranja i sami određuju svoja prava i obaveze.3. Samo kod osiguranja na neodređeno vrijeme. jer najčešće suma prikupljenih premija visoko prevazilazi iznos isplaćenih šteta u jednoj godini čak i kad se uzme u obzir potreba za prenosom slobodnih rezervi za fond rizika u idućim godinama. Ovdje se za određivanje premije uzima u obzir i visina svote osiguranja. U tom slučaju će smanjiti osiguranu svotu na iznos otkupne vrijednosti osiguranja. Osiguravač izrađuje cjenike premija imovinskih osiguranja koji sadrže tabele za sva imovinska osiguranja. Fiksna premija je nepravična naročito kad se kao kriterij u osiguranju dobara ne uzima vrijednost stvari. To produžuje vrijeme plaćanja još za mjesec dana od opomene. osiguravač može raskinuti ugovor. U njima su klasificirane pojedine stvari prema rizicima i mjestima i date stope premija. 1. Sankcije za neplaćanje premije kod osiguranja života se razlikuju od sankcija u osiguranju imovine.

914 i 916 ZOO). 926 ZOO). Takva bi odredba bila ništava (čl. bez obzira na to kako se shvata pravni karakter ugovora o osiguranju. Tako određuje i Zakon (čl. Plaćanje naknade Pored obaveze da sa ugovaračem osiguranja utvrdi okolnosti od značaja za ocjenu rizika. izuzev ako je preduzimanje tih mjera bilo od uticaja za nastajanje štete. Osiguranik je dužan da preduzme sve mjere spasavanja ugrožene imovine i za sprečavanje povećanja štete. ako je rizik povećan njegovim postupkom. No. 294 . Osiguravač ima pravo da vrši kontrolu nad izvršavanjem preventivnih i represivnih mjera koje preduzima osiguranik. Pojedinim opštim uslovima osiguranja su te radnje i zaštitne mjere detaljno razrađene (čl. Ne učini li to. kod požara). Ugovarač osiguranja je dužan obavještavati osiguravača o svakoj okolnosti koja može biti od značaja za ocjenu rizika kod osiguranja imovine. Obaveza staranja se produžuje i kad nastane osigurani slučaj. rok za obavještavanje iznosi 14 dana (čl. 1.4. Staranje o osiguranom predmetu Osiguranik je dužan da vodi brigu o osiguranoj imovini i održava je u redu.1. 926 ZOO). osiguravač ima pravo da mu ne naknadi onaj dio štete koji je nastao zbog konkretnog propusta. 2. Rok za obavještavanje o smanjenju rizika nije postavljen jer ugovarač ima interesa da o tome što prije obavijesti osiguravača. dužan je da se pridržava tih uputstava.nastao. osiguranik ne može uslijed toga izgubiti prava iz osiguranja. odnosno smanjenje rizika kod imovinskih osiguranja daju pravo na zahtjev za promjenu premije. odnosno štetnog događaja. Ukoliko ugovarač osiguranja nije sudjelovao u povećanju rizika. Opšta pravila o osiguranju imovine predviđaju da osiguravač ima pravo da prema ocjeni okolnosti smanji odštetu u mjeri u kojoj je šteta prouzrokovana time što se osiguranik nije pridržavao propisanih mjera i što nije preduzimao određene radnje. Ako o tome postoje uputstva (kao npr. zainteresovani partner može raskinuti ugovor (čl. Kod osiguranja lica obaveza je osiguranika da obavijesti osiguravača u slučaju da je rizik povećan promjenom zanimanja. Povećanje. ostaje kao osiguravaočeva osnovna obaveza prema osiguraniku da mu naknadi štetu u osiguranju imovine. Ako druga strana odbije zahtjev. Čak i kada bi bilo ugovoreno drukčije. ta odredba ugovora bila bi nevažeća. a da plati osiguranu sumu u osiguranju lica. On to mora učiniti bez odgađanja. On mora da preduzima sve potrebne mjere i ugovorene radnje radi otklanjanja opasnosti koju izaziva nastupanje osiguranog slučaja. 914 ZOO). Obaveze osiguravača 2. 918 ZOO). Ali se ni ugovorom ne može predvidjeti da osiguranik gubi prava iz osiguranja zbog toga što je propustio rok za prijavu štete.

pristupa se procjeni štete. To znači da u imovinskom osiguranju naknada štete koju osiguravač isplaćuje za osiguranu stvar. Takođe ni štete prouzrokovane ratnim operacijama ili pobunama osiguravač nije dužan naknaditi. osiguravač ne odgovara za takvu štetu.kad se desi događaj protiv koga se osiguralo. ne može biti veća od pretrpljene štete ni 295 . Osiguranik je dužan davati obavještenja i podatke kojima raspolaže. neće je naknaditi. odnosno dio naknade koji nije sporan. procjena se povjerava vještacima. Rok za isplatu naknade iznosi najviše 14 dana od dana dobijanja obavještenja da se osigurani slučaj desio. nastanak događaja i naknada utvrđuje se na osnovu propisanih dokumenata. koje podnosi osiguranik. može pokrenuti spor kod suda. Razumije se da će osiguravač najprije utvrditi postoji li ugovor o osiguranju i je li se desio slučaj predviđen ugovorom. osim ako se to posebno ugovori. Prva je utvrđivanje osiguranog slučaja. Pri obeštećenju se kombinuju ova dva načela. Osiguranje ne može nikome poslužiti kao izvor obogaćenja. Strana koja nije zadovoljna nalazom. Treću fazu čini utvrđivanje veličine naknade. Izložićemo njegove osnovne faze. čim primi prijavu da se desio osigurani slučaj. Kod osiguranja lica i kod manjih šteta na imovini. a koji su potrebni za utvrđivanje uzroka i obima štete. Ali se i takva obaveza osiguravača može posebno ugovoriti. Osiguravač je dužan. samo naknada stvarne štete. 930 i 931 ZOO). pristupiti utvrđivanju da li se desio ugovorom predviđeni događaj i je li pogodio osiguranika. Pretpostavlja se. Kad se utvrdi da je nastao osigurani slučaj i šteta. odnosno ugovorenu svotu osiguranja osiguraniku. 925 ZOO). ako to traži ovlašteno lice (čl. kad je ta stvar propala ili oštećena. isplatiti naknadu. Ako se osiguravač i osiguranik ne slože o visini nastale štete. odnosno imaocu polise ako je izdata polisa na donosioca. Kod naknade štete u imovinskom osiguranju važi kao osnovno načelo da iznos naknade ne može preći vrijednost štete. Bude li sporno postojanje ili visina obaveze osiguravača. dakle. odnosno procjenom vještaka. Nadalje. Postupak kojim se utvrđuje postojanje obaveze za naknadu i njen iznos je veoma složen. Izgubljeni dobitak se naknađuje samo ako je to izričito ugovoreno (čl. Opšta pravila. predviđaju kod svih osiguranja imovine da je osiguravač dužan. Ako je šteta na stvari nastala uslijed nekog njenog nedostatka. kad utvrdi da se desio osigurani slučaj. visina naknade je ograničena visinom osigurane svote. odnosno korisnik osiguranja. odnosno uslovi osiguranja. Drugu fazu predstavlja procjena štete. Teret dokazivanja leži na osiguravaču (čl. kako za utvrđivanje samog rizika. rok od 14 dana za isplatu teče od dana kada su oni konačno utvrđeni. osiguravač je dužan isplatiti predujam. Ne bude li iznos obaveze utvrđen u navedenom roku. Osiguravač ima za te poslove svoje stručnjake. 919 ZOO). tako u pogledu nastale štete i njene visine. pa zatim ima li osiguranik pravo na naknadu i kolika je naknada.

i premija koju bi trebalo plaćati prema stvarnoj vrijednosti osigurane imovine.od osigurane svote. bez obzira na stvarnu vrijednost stvari. Pravilo proporcije primjenjuje se dvojako: ili se uzimaju kao njegovi elementi osigurana svota i stvarna vrijednost osigurane stvari. primjenjuje se pravilo proporcije. Stoga će za taj dio sam i štetu snositi. No. 925 ZOO). ili se uzimaju ugovorena. tj. Kod podosiguranja naknada ne može preći osiguranu sumu. Ako se utvrdi da za tu povećanu vrijednost stvari nema opravdanog razloga. neće se naknaditi stvarna šteta. ako bi šteta bila veća od osigurane svote. To znači: ako je stvar potpuno propala. Ako je ugovorom o osiguranju vrijednost stvari utvrđena sporazumno. osiguranje subjektivne vrijednosti. Ako je osigurana stvar djelimično oštećena. Primjena pravila proporcije nalazi svoje opravdanje u načelu i da premija treba da odgovara težini rizika. znači da je i rizik veći. tj. Formule glase: osigurana svota Naknada štete = -----------------------------------. Naknada se isplaćuje u novcu. Ako osiguranik nije htio da plaća premiju koja odgovara stvarnoj vrijednosti stvari. primjenjuje u Francuskoj. Osiguranik je u tom slučaju preuzeo na sebe dio rizika. Pa i u ovom slučaju osiguravač može dokazivati da je ugovorom predviđena vrijednost stvari znatno veća od stvarne vrijednosti. naknada se određuje prema toj vrijednosti. osiguravač je ovlašten da naknadu izvrši i u naturi. Kad su stvari bile osigurane na stvarnu vrijednosti. Ugovorom se može predvidjeti da odnos između vrijednosti stvari i svote 296 . I ovo je još jedan dokaz da je naš sistem osiguranja imovine koncipiran da se izbjegne špekulacija. popravkom stvari. opet. onda će naknada štete biti ravna stvarno pretrpljenoj šteti. Naknada štete zavisi od srazmjere između osigurane svote i stvarne vrijednosti osigurane stvari. ugovorom predviđeni iznos. To je slučaj podosiguranja. a da se težina rizika ogleda i u vrijednosti stvari. Nadosiguranje u principu nije dozvoljeno (čl. odnosno plaćena premija. nego je ugovorio nižu svotu osiguranja da bi plaćao manju premiju. To.x stvarna šteta stvarna vrijednost ili iznos plaćene premije Naknada štete = ----------------------------------------------. zasnovana na srazmjeri između premija. biće veća i naknada štete ako se desi osigurani slučaj. naknada će se isplatiti prema stvarnoj vrijednosti (npr. nego će osiguravač isplatiti samo svotu osiguranja. ukoliko je stvar vrednija. Ugovorom se može ograničiti iznos naknade na manju svotu od stvarne štete. osiguranje staro za novo i dr). koji je srazmjeran razlici između stvarne vrijednosti stvari i ugovorene svote osiguranja. onda je opravdano da mu se u toj srazmjeri i šteta naknadi.x stvarna šteta iznos premije koju bi trebalo plaćati Kod nas se primjenjuje prva formula. Druga se formula.

kad se stvar osigurava ispod vrijednosti. Kod osiguranja života isplaćuje se osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurana suma kad nastupi ugovoreni slučaj. može se ugovarati da se u slučaju djelimične štete ne primjenjuje pravilo proporcije. ali i manja od premije na stvarnu vrijednost osigurane stvari. a ne stvarna vrijednost. Franšiza 10. Drukčije se može ugovoriti (čl. Naknada se isplaćuje u istom procentu od osigurane sume u kome je u tablici ocijenjen gubitak opšte radne sposobnosti. Franšize su predviđene u osiguranju vozila. da je abandonira. isplaćuje se suma osiguranja. pobunama i nemirima. osiguravač naknađuje i troškove koje je osiguranik morao nužno učiniti radi otklanjanja i smanjenja štete i posljedica osiguranog slučaja. Pored toga. U ovoj situaciji osiguravač duguje naknadu troškova i onda kada oni zajedno sa naknadom prevazilaze osiguranu sumu (čl. U nekim vrstama osiguranja. Ako stvar nije potpuno propala.000 KM znači da štetu ispod 10. aparata. Naprotiv. Kod osiguranja lica od nesretnog slučaja uslijed koga ne nastupa smrt. U nekim slučajevima može se ugovarati da osiguravač naknađuje štetu samo ako šteta pređe određenu granicu. šteta se naknađuje u visini troškova opravke umanjeno za iznos vrijednosti rabaćenja ostatka stvari. Takvo osiguranje naziva se osiguranjem na prvi rizik. Slaba strana franšiza je što osiguranik nije stimulisan na radnje i mjere uslijed kojih bi šteta mogla biti manja. kad osiguranik umre ili doživi određeno doba života. Taj dio štete koji ne isplaćuje osiguravač naziva se franšiza. Pravilo je da osiguravač nije dužan naknaditi štete prouzrokovane ratnim operacijama. Dispozitivno je pravilo da osiguranik nema pravo da oštećenu stvar prepusti u vlasništvo osiguravača. Ako je smrt prouzrokovana ratnim 297 . usjeva itd. Prema tome. U tim tablicama navedene su pojave i oštećenja pojedinih grupa i njima odgovarajući procenti gubitka opšte radne sposobnosti.osiguranja nema značaja za određivanje iznosa naknade. Isto je kod osiguranja lica. 927 ZOO). Sitne štete koje su ispod određenog minimuma snosi sam osiguranik. Ako stvar potpuno propadne. mašina. osiguranikov je interes da šteta bude veća. nego da se isplaćuje potpuna naknada štete do visine ugovorene svote. Ima ga kod požarnog osiguranja. ako je stvar oštećena. tj. garantuje puno obeštećenje uvijek kad djelimična šteta nije veća od svote osiguranja. prema stepenu nesposobnosti za rad prouzrokovane nesretnim slučajem. u zamjenu za isplatu pune sume osiguranja. dakle. 926 ZOO). jer će mu se naknaditi samo ako pređe franšizu. Ali se i takvo osiguranje može posebno ugovarati. odšteta se smanjuje za vrijednost ostatka. kod osiguranja protiv krađe itd. Naravno da je tada i premija veća od premije koja odgovara sumi osiguranja. Ugovorom se.000 KM ne naknađuje osiguravač. Osiguravači izrađuju tablice za određivanje procenta trajnog gubitka opšte radne sposobnosti uslijed nesrećnog slučaja. instalacija. Tada je osiguravač dužan isplatiti potpunu naknadu sve do iznosa svote osiguranja. isplaćuje se samo dio osigurane sume.

zakonom je posebno predviđena mogućnost njihovog plasmana. 931 ZOO). Osiguravač (dioničko društvo) za obaveze iz ugovora o osiguranju odgovara svim svojim sredstvima (čl. osiguravač je dužan da mu isplati otkupnu vrijednost polise. kao i da može zahtijevati i predujam. Napokon. 298 . Osiguravač dokazuje da je šteta prouzrokovana nekim od navedenih oslobađajućih uzroka (čl. Kad je osiguranje zaključeno za cio život osiguranika. ako je uplaćena premija bar za tri godine. nekim docnijim pravnim aktom. Kad su za korisnike određeni nasljednici. Korisnik stiče pravo na osiguranu svotu od časa zaključenja ugovora. Zato je u zakonu odgovornost za njeno ispunjenje posebno uređena. 28 ZOIO). osigurana svota ulazi u imovinu za raspodjelu nasljednicima. namjernim ubistvom ili samoubistvom. svakom nasljedniku pripada dio osigurane svote srazmjeran dijelu nasljedstva koji mu pripada.operacijama. Izuzetak od pravila da osiguravač ne naknađuje osiguranja namjerno prouzrokovao osigurani slučaj. testamentom i sl. dakle. ako je ugovarač postoji kod obaveznog U ovoj vrsti osiguranja do njih došlo. pod predviđenim uslovima. poseban slučaj predstavljaju otkup polise i predujam. Način kako se ta otkupna vrijednost izračunava mora takođe biti naznačen na polisi i u uslovima osiguranja. Ako korisnik nije određen. 19 i čl. a ugovarač nije odredio njihov dio. može tražiti da mu osiguravač isplati unaprijed dio osigurane svote do visine otkupne vrijednosti polise. Plaćanje naknade je osnovna obaveza osiguravača. svota osiguranja se isplaćuje tome korisniku. ako drukčije nije izričito utanačeno između stranaka. Sredstva kojima se osigurava isplata osiguranih suma i naknada po ugovorima o osiguranju lica su posebno pravno tretirana. Osiguravač ne naknađuje ni štete koje je osiguranik prouzrokovao namjerno. osiguravač naknađuje sve štete bez obzira na to kako je krivice korisnika vozila. 929 ZOO). a društva za uzajamno osiguranje i sredstvima osiguranika. 28 ZOIO). Izričito se zahtijeva da plasmani budu sigurni (čl. Suprotna ugovorna odredba je ništava (čl. a tu mu sumu ugovarač osiguranja može vratiti docnije (predujam). U polisi osiguranja života moraju biti navedeni uslovi pod kojima ugovarač osiguranja može zahtijevati isplatu njene otkupne vrijednosti. kad je. Da bi se vrijednost sredstava kojima osiguravač odgovara obezbijedila od deprecijacije. osiguravač se oslobađa obaveze iz ugovora o osiguranju i nije dužan korisniku isplatiti ugovorenu svotu. 50 ZOIO). bez obzira na to kojim je aktom određen za korisnika: ugovorom. pa i uslijed Kad je ugovarač osiguranja života odredio korisnika osiguranja. štetu. Isto tako. zaključen ugovor o osiguranju života u korist trećega. a ugovarač umre. Štete koje osiguranik prouzrokuje nepažnjom su pokrivene osiguranjem. Ugovorom se može predvidjeti obaveza osiguravača da isplati svotu osiguranja i za slučaj kad nastupe smrt ili ozljede uslijed ratnih operacija. u skladu sa ugovorom o osnivanju društva (čl. osiguranja korisnika motornih vozila od odgovornosti.

radi otklanjanja uzroka šteta kao i radi smanjenja šteta. i ova obaveza je motivisana potrebom zaštite osiguranika. Zbog toga njegovi akviziteri upoznaju buduće osiguranike sa pravilima i sa uslovima pod kojima se provodi osiguranje. To je slučaj u našem pravu. nego iz karaktera i iz tehnike poslovanja osiguravača. osiguravač mora da se pridržava pravila struke. 299 .2. da stvara razne fondove i da te fondove jača. pošto zaključi ugovor o osiguranju. Pored toga. učini dostupnim javnosti. Zato ima. 6 ZOIO). osiguravač je dužan da obavijesti i osiguranike o uslovima osiguranja. Jačanju fondova naročito služi proširenje osiguranja na što veći broj lica i na što šire područje radi stvaranja neophodne uzajamnosti rizika. odnosno uslova. po prirodi posla i tehnici organizacije osiguranja. To podrazumijeva mogućnost trajnog obezbjeđenja izvršenja svojih obaveza po osnovu osiguranja. Ona je i javnog karaktera. kao što su pravila osiguranja. Pored toga. prati i analizira uzroke šteta i da preduzima mjere za to. izda osiguraniku polisu ili drugu ispravu o osiguranju. Zbog toga je osiguravač dužan da. Zakonska je dužnost osiguravača da prilikom zaključenja ugovora o osiguranju preda osiguraniku pravila ili uslove osiguranja i da ga upozori da su oni sastavni dijelovi ugovora o osiguranju. Smatramo da ova obaveza ne potiče iz ugovora o osiguranju. načela lojalne utakmice i dobrih poslovnih običaja (čl. 6 ZOIO. Četvrto. Drugo. osiguravač mora da svoju ekonomsku djelatnost organizuje saglasno ekonomskim načelima osiguranja. Treća obaveza osiguravača jeste da svoje opšte akte kojima se utvrđuju ekonomski osnovi poslovanja. osiguravač je dužan da organizuje zaštitu od rizika i da s tim ciljem organizuje i preduzima mjere prevencije i represije. Osiguravači su zato dužni i da materijalno zainteresiraju osiguranike za preduzimanje mjera za otklanjanje i smanjenje šteta. (čl. uslovi osiguranja i sl. I peto. shodno čl. kada je propisana. on mora da. Već je bilo riječi o ovoj obavezi prilikom objašnjavanja pojma osiguranja. Ostale obaveze osiguravača Osiguravač je najprije obavezan da putem reosiguranja ili saosiguranja obezbijedi pokriće obaveza iz osiguranja. 7 ZOIO). Na nekim polisama osiguranja odštampan je izvod iz pravila.2. tarife. prinudan karakter. ako ih ne bi mogao pokriti premijama i rezervama. Kao i prethodna.

ovdje postoji kumulacija zahtjeva. Ukoliko osiguranik naplati naknadu štete od osiguravača. razliku može tražiti od drugog. pokrivaju i štete prouzrokovane građanskim deliktom za koje postoji odgovorno lice i koje se mogu nadoknaditi i po pravilima građanskog prava. Osiguravač nema pravo na regresnu naknadu isplaćene svote od odgovornog lica. Naše pravo spada u grupu prava koja u razmatranom domenu razlikuju imovinsko od ličnog osiguranja. Osiguravač je dužan da isplati osiguranu svotu po ugovoru o osiguranju lica i kad je neko treće lice odgovorno za nastupanje osiguranog slučaja. Osiguranik se može obeštetiti samo po jednom osnovu. U izloženoj situaciji nastaju složeni pravni odnosi. Ono se svodi na mogućnost kumuliranja zahtjeva u onim vrstama osiguranja u kojima se štite opravdani interesi osiguranika uz istovremenu nemogućnost zloupotrebe ovog ovlaštenja. Na naknadu ima pravo ugovarač osiguranja. Mi u principu usvajamo teoriju zaštite od rizika kao dominantnu. Postojanje elemenata drugih shvatanja u legislativi i praksi osiguranja. te značajne razlike između imovinskih i ličnih osiguranja. Dakle.IV KUMULIRANJE ZAHTJEVA ZA NAKNADU I VIŠESTRUKO OSIGURANJE 1. Osiguranjem se. Zbog toga je neophodno potražiti eklektično i praktično rješenje. ipak ne dozvoljavaju jednoznačan odgovor. a bez obzira 300 . dakle. odnosno korisnik osiguranja. na naknadu i po osnovu građanskog delikta i po osnovu osiguranja? Odgovor zavisi od teorijskog shvatanja o pravnoj prirodi ugovora o osiguranju koje je usvojeno u konkretnom pravnom sistemu. Kod imovinskog osiguranja nema kumuliranja zahtjeva naknade. Pravno pitanje koje se ovdje postavlja glasi: imali oštećeno lice koje je ujedno i osiguranik pravo na dvostruku naknadu štete. ali po kome hoće: po osnovu osiguranja ili po osnovu delikta trećeg lica. Ovo je naročito slučaj kod obaveznih osiguranja. osiguravač ima regresno pravo prema trećem odgovornom licu do iznosa isplaćene naknade. Oni se konstituišu između više lica: a) oštećenog i odgovornog po osnovu građanskog delikta. Ako naplaćenom naknadom nije šteta potpuno izmirena. U pojedinim vrstama osiguranja osiguravači pokrivaju štetu ne ispitujući da li za nju postoji odgovornost trećeg lica. b) oštećenog osiguranika i osiguravača i c) osiguravača i štetnika koji je odgovoran za građanski delikt. Kod osiguranja života osiguranik ili korisnik osiguranja može u cjelini ostvariti pravo na naknadu od odgovornog lica i naplatiti sumu osiguranja iz ugovora o osiguranju. Kumuliranje zahtjeva za naknadu Osiguranje ne pokriva samo rizike od dejstva više sile i slučaja nego i od štetnih ljudskih radnji. tj.

osiguranje lica i pomorsko osiguranje. nastaju obaveze osiguranika da izvijesti svakog saosiguravača i saopšti mu naziv i adresu ostalih osiguravača (čl. Najčešće usvojena podjela osiguranja. odnosno do smrti ili povrede osiguranog lica. dok se obavezno osiguranje. Prema načinu na koji nastaje. vrstu opasnosti od koje se osigurava s obzirom na osobine. osiguranje se dijeli na dobrovoljno i obavezno. umanjena mu radna sposobnost i sl. 948 ZOO). na osnovu ugovora. 2. za to je uplaćivao premije u fond osiguranja. Svaka od glavnih grupa osiguranja dijeli se na vrste. Svaki osiguravač snosi iznos naknade srazmjeran svoti osiguranja po njegovom ugovoru. Osigurana svota mu pripada po ugovoru o osiguranju. Ako nije postupio nesavjesno. Šta je. V PODJELA OSIGURANJA 1. To je razumljivo. Kod dvostrukog osiguranja vodi se računa o savjesnosti ugovarača osiguranja. dakle. Obje naknade zajedno ne mogu preći iznos štete. Ukoliko jedan osiguravač ne može da plati svoj dio dugovne naknade. i prouzrokovač treba da odgovara za to (čl. Pri tome treba imati u vidu da zakon pravi razliku između višestrukog osiguranja kad zbir svota osiguranja ne prelazi vrijednost osiguranog predmeta i dvostrukog osiguranja kad tu vrijednost prelazi. koju prihvata i naš zakon. Ako je ugovarač postupio nesavjesno. U višestrukom osiguranju svaki osiguravač odgovara za izvršenje svojih obaveza u potpunosti. Tek kad se dogodi osigurani slučaj. Višestruko i dvostruko osiguranje Postavlja se pitanje da li osiguranik može naplatiti naknadu od dva ili više osiguravača ako je ista imovina ili isto lice bilo osigurano kod njih za isto vrijeme od istih rizika. 934 ZOO). a ugovaraču pripada naknada od svakog osiguravača po ugovoru. Vrsta osiguranja označava vrstu rizika.na to što je naplatio osiguranu svotu. Dobrovoljno osiguranje nastaje voljom stranaka. Kriteriji podjele Podjele osiguranja na različite grupe zavise od kriterija na osnovu kojih se klasifikacija vrši. Naknada mu pripada po drugom pravnom osnovu. prema zakonskim odredbama. oštećen mu dio tijela. svaki osiguravač ima pravo na svoju premiju. mora zaključiti. za njega odgovaraju ostali osiguravači srazmjerno svojim dijelovima. jer zbir svih naknada ne prelazi vrijednost osiguranog predmeta. 301 . svaki osiguravač može tražiti poništenje ugovora i zadržati premije. Nečijom skrivljenom radnjom nanesen je bol osiguraniku ili korisniku osiguranja. s naknadom u slučaju dvostrukog i višestrukog osiguranja? Trebalo bi da odgovor bude isti kao kod kumuliranja zahtjeva za naknadu od osiguravača i od odgovornog lica uslijed čije je radnje došlo do štete. jeste osiguranje imovine.

jednostavno. poplava. zatim kad nije ostvaren mogući dobitak ili kad su prouzrokovani neki troškovi. .od požara i nekih drugih opasnosti (grom. klizanje tla). bez obzira na to ima li oštećenja stvari. . . Poznato je više vrsta osiguranja imovine. osiguranje privrednih organizacija od opasnosti prekida rada uslijed požara i nekih drugih opasnosti. odronjavanje.na upotrebljivost stvari ili lica obuhvaćenih jednim pravilima osiguranja. 302 . . . . . .osiguranje predmeta za naknadu ako radnik strada ili se povrijedi na poslu. odnosno istim uslovima osiguranja.montažno osiguranje. osiguranje dobara) dijeli se na osiguranje stvari i osiguranje od imovinskih šteta. Društvo za uzajamno osiguranje nema ovu mogućnost (čl.mašina od loma i nekih drugih opasnosti.osiguranje od zakonske odgovornosti ili. osiguranje od odgovornosti. Osiguravač sa statusom dioničkog društva može se uz ostale poslove osiguranja baviti i reosiguranjem.kombinovano osiguranje namještaja.šomažno osiguranje.osiguranje životinja.osiguranje od odgovornosti za nedostatke isporučenih proizvoda (garancijsko osiguranje). je li šteta nastala kao neposredna ili posredna posljedica oštećenja ili uništenja stvari. Kod osiguranja od imovinskih šteta obaveza osiguravača se sastoji u naknadu imovinske štete koja nastaje kad se desi osigurani slučaj. Osiguravač može provoditi sve vrste osiguranja imovine i lica za koje je registrovan. tj. 2.osiguranje dobitka. po tom ugovoru se ugovarač osiguranja obezbjeđuje od šteta. . Osiguranje imovine Osiguranje imovine (imovinsko osiguranje. oluja. Član 9. 9 ZOIO).transportno osiguranje. jer ih naknađuje osiguravač.osiguranje troškova i liječenja. eksplozija. koje su prouzrokovane njegovom upotrebom opasne stvari. . transportno osiguranje obuhvata i osiguranje lica u prevozu. ZOIO netaksativno nabraja neka od njih: .stakla od loma. snježna lavina. .od provalne krađe. . . koje obuhvata osiguranje prevoznih sredstava (kasko) i osiguranje tereta u prevozu (kargo). Kod osiguranja stvari predmet je stvar imovinske vrijednosti i naknađuje se šteta u slučaju propasti ili oštećenja stvari.

Osiguranje se vrši od plovidbenih nezgoda. Treće lice se pojavljuje kao osiguranik onda kada ugovarač djeluje u svojstvu komisionara i onda kada je izričito označeno kao korisnik. troškovi opremanja broda. Bude li posljedica nezgode prolazna neposobnost za rad. vozarina. isplaćuje se i naknada troškova liječenja. isplaćuje se naknada. kopneni i drugi rizici. od zajedničke havarije. neisporuka. nezgode i nesposobnosti za rad (osiguranje od nesrećnog slučaja). kao što su krađa. 4. ili da se isplaćuje porodici u vidu penzije. gubitak radne sposobnosti i narušenje zdravlja. požara. Osiguranik može biti samo lice koje ima ili koje može da očekuje da će imati opravdani materijalni interes da ne nastupi osigurani slučaj. Kod osiguranja na doživljenje određene starosti može se obezbijediti da se osiguraniku isplati ugovorena suma odjednom kad doživi ugovorenu starost. zatim troškovi spasavanja. elementarnih nepogoda. Ovo se osiguranje može posebno ugovarati. Može se obezbijediti renta i u neke druge svrhe (školovanje djece. ratni rizici. Ugovarač osiguranja je po pravilu i osiguranik. miraz itd). Beneficijaru (korisniku) isplaćuje se osigurana suma kad je nastupila smrt osiguranog lica. Kod osiguranja od nezgode osigurava se od nesretnog slučaja koji može imati za posljedicu smrt. U svakom slučaju. Osiguraniku. Plovidbeno osiguranje Plovidbenim osiguranjem se pokrivaju rizici kojima su za vrijeme plovidbe izloženi brod. njegovih uređaja i opreme i tereta na brodu. ili da pripadne nasljednicima. Osiguranja lica su u teoriji i praksi postavljena šire. troškovi utvrđivanja i likvidiranja štete. Ako nije drukčije ugovoreno. Kod osiguranja na slučaj smrti može se ugovoriti da se osigurana suma isplati nekom korisniku. osim obične bolesti. od razbojništva na moru i unutrašnjim vodama. nagrade za spasavanje i štete. očekivani dobitak. provizija i dr. Osiguranje lica ZOIO u članu 9 razvrstava poslove životnih osiguranja na osiguranje života i rentno osiguranje. ili beneficiraju se daje dio osigurane sume koji odgovara dijelu trajnog smanjenja opšte radne sposobnosti. te roba i druge stvari koje se prevoze brodom (kargo-osiguranje). osiguranjem su pokrivene štete koje nastanu uslijed potpunog ili djelimičnog gubitka i oštećenja stvari. Pristanak trećeg na zaključeni ugovor je neophodan. politički rizici. 303 . eksplozija. Ugovarati se može osiguranje i od drugih rizika kojima su stvari izložene za vrijeme trajanja osiguranja. infektivne i profesionalne bolesti. Ovim osiguranjem nije obuhvaćeno i osiguranje od odgovornosti za štete koje se nanesu trećim licima u vezi s pravom raspolaganja ili sa iskorištavanjem broda. ili da mu se isplaćuje periodično (rentno osiguranje). manipulativni. a može se dati na različite načine. U ovoj grupi su osiguranje na nedoživljenje (osiguranje života) i osiguranje na slučaj bolesti.3. uređaji i oprema broda (kasko-osiguranje).

bez obzira na koji je brod ukrcan. osim pretovara u slučaju nevolje. krijumčarenje. Može biti propisano osiguranje od rizika koji ugrožavaju treća lica i od rizika koji predstavljaju opštu opasnost. Obavezno osiguranje Obavezno osiguranje se može uvoditi samo zakonom. To je pravilo. Po Zakonu o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi. kao i štete nastale uslijed radnji i propuštenja zapovjednika. međutim. pod baraterijom se podrazumijevaju. Ako nisu plaćene premije. Po pravima drugih zemalja. tako i sve štete koje su posljedica ne samo krivice nego i njihove obične neopreznosti. iz osiguranja se naknađuju gubici i oštećenja osiguranog predmeta. Osiguravač nije dužan da ugovaraču osiguranja preda polisu prije nego što naplati premiju. od odgovornosti za štete počinjene trećim licima. odnosno korisnika motornih vozila od odgovornosti za štete počinjene trećim licima. 5. Osiguravač naknađuje štete samo do iznosa sume osiguranja. generalnoj polisi. učinjen bez saglasnosti brodara. ako to nije posebno ugovoreno. To bi bilo. U slučaju zajedničke havarije koja je nastala u vezi s osiguranim rizicima. Baraterija je. 304 . kojim se brod i stvar izlažu uništenju. odnosno i jednom i drugom. obavezna su sljedeća osiguranja: a) putnika u javnom saobraćaju od posljedica nesretnog slučaja. Osiguravač preuzima i rizik baraterije. skretanje s utvrđenog puta itd. osiguranjem su pokrivene štete koje nastanu zbog namjernog postupka ili krajnje nepažnje posade broda. pristajanje u nepredviđenim lukama radi nekog nedozvoljenog posla. odnosno korisnika brodica na motorni pogon. osigurati i teret “na ma kome brodu”. Ima pravo još i na kamatu i proviziju koje su priznate u diobenoj osnovi. kako namjerne štete koje pričine zapovjednik i članovi posade. na primjer. Zakonom se može uvesti obavezno osiguranje i u drugim slučajevima. Ako bi se promijenio brod bez saglasnosti osiguravača. plovidba bez dozvole brodara. Može se. namjeran i nedozvoljen akt zapovjednika broda i članova posade.Osigurane stvari se moraju prevoziti ugovorenim brodom. b) vlasnika. od odgovornosti za štete počinjene trećim licima i d) vlasnika. To je slučaj kod ugovora po tzv. oštećenju ili konfiskaciji. po pravu nekih zemalja (Engleska i Njemačka). Prema članu 66 ZOIO. Kad osiguravač isplati te naknade. c) vlasnika. a nema pravo da ne izvršava svoje obaveze iz ugovora o osiguranju. a čime se nanosi šteta brodu ili teretu. prelazi na njega pravo osiguranika na naplate iz zajedničke havarije do iznosa koji je platio. drugog člana posade broda ili pilota u plovidbi i rukovanju brodom. osiguravač ih može odbiti od naknade prilikom likvidacije štete. odnosno korisnika vazduhoplova. dakle. ugovor se raskida. doprinosi u zajedničku havariju koji se plaćaju za osigurani predmet. troškovi u vezi s osiguranjem. nedozvoljena trgovina.

67). Oštećeni ima pravo na razliku od lica odgovornog za štetu ako je šteta bila veća od iznosa koji isplati osiguravač po osnovu obaveznog osiguranja (čl. 69 ZOIO). odnosno korisnika vozila. onda onoliki procenat od osigurane sume koliki je procenat djelimičnog gubitka opšte radne sposobnosti. Sve štete nastale uslijed smrti. c) naknadu izgubljene zarade i nužnih stvarnih troškova liječenja. Od iznosa naknade štete koju po osnovu sudske odluke prevoznik duguje putniku. pristanište. Isto tako drugi poslovni subjekti. nego u krugu (stanica. aerodrom). povreda ili oboljenja. tj. 70 ZOIO). 72 ZOIO) po osnovu obaveznog osiguranja putnika u javnom saobraćaju. Ako putnika zadesi nesrećan slučaj. 69 ZOIO). jer ugovor ne zaključuje pojedinac putnik. pa i kad se ne nalaze u prevoznom sredstvu. 72 ZOIO). 73 ZOIO). bez obzira na to imaju li kartu za to putovanje ili je nemaju (čl. ili nanesene nečijoj imovini (uništenje ili oštećenje). U prethodnom slučaju osiguravač ima pravo regresa od vlasnika. Osiguravač ima pravo na regres od prevozioca koji je propustio da zaključi ugovor o osiguranju. Osiguranim se smatraju sva lica koja su namjeravala da putuju. Ured za osiguranje objavljuje zajedničke uslove i tarifu premija osiguranja koje zajednički utvrde društva za osiguranje . naknađuje osiguravač (čl. ako se desi da šteta bude nanesena motornim vozilom za koje nije zaključen ovaj ugovor.Svi koji obavljaju javni prevoz putnika dužni su da sa osiguravačem sklope ugovor o osiguranju putnika koje prevoze od posljedica nesrećnog slučaja za slučaj smrti. osiguravač je dužan isplatiti: a) ugovorenu osiguranu sumu ako je nastupila smrt ili ako je došlo do trajnog gubitka opšte radne sposobnosti.članice ureda (čl. odgovornost. b) ako je došlo samo do djelimičnog gubitka opšte radne sposobnosti. nego organizacija koja obavlja saobraćaj i osiguravač. obavezu naknadu štete na zahtjev osiguranika preuzima osiguravač koji obavlja obavezno osiguranje autoodgovornosti sa sjedištem na teritoriji Federacije (čl. trajnog gubitka opšte radne sposobnosti i za slučaj prolazne nesposobnosti putnika za rad (čl. To isto su dužne učiniti i druge organizacije kad prevoze lica (ne svoje radnike) u vezi sa obavljanjem svoje djelatnosti . odbija se iznos koji je putnik već naplatio od osiguravača (čl. Prema trećim licima koja su ma po kom osnovu odgovorna za štetu prouzrokovanu nesrećnim slučajem pravo na naknadu do iznosa isplaćene svote prelazi na osiguravača. Kod obaveznog osiguranja u saobraćaju nema kumuliranja zahtjeva za naknadu. Putnik je treće lice koje se koristi osiguranjem. 82 ZOIO). Za svako vozilo koje se obavezno registruje mora se zaključiti ugovor o osiguranju od odgovornosti i bez dokaza o tome ne može biti registrovano. ako su prouzrokovane upotrebom motornog vozila. ugostiteljske (čl. (čl. Osiguravač preuzima odogovornost i kad je vozilom upravljalo 305 . ostala pravna lica su državni organi dužni da osiguraju svoje radnike kad ih prevoze na rad ili ih prevoze u vezi s obavljanjem svoje djelatnosti. Svi putnici ili njihovi nasljednici imaju pravo na isplatu osigurane sume i naknadu troškova.turističke. Ipak. 74 ZOIO).

Premije se ne mogu određivati proizvoljno sa ciljem da se visokim premijama obezbijedi osiguravač. prelaze iznos sume naplaćenih premija. 84 ZOIO). S druge strane. iako 262 reosiguravač u principu dijeli položaj osiguravača prema osiguraniku. Postoji i obavezno osiguranje korisnika. Reosiguravač u tom slučaju daje osiguravaču sredstva za naknadu šteta i za isplate suma osiguranja. Ako se regres ne može ostvariti od odgovornog lica ni sudskim putem. putem svoje organizacije. pravo na regres prema ostalim osiguravačima koji se bave ovom vrstom osiguranja (čl. osiguravač ima. VI REOSIGURANJE 1. osiguranje osiguravača i zato se naziva “izravnanjem rizika”. odnosno vlasnika vazduhoplova od odgovornosti za štete pričinjene licima i imovini na zemlji (čl. Osiguranje se stoga i služi statistikom radi iznalaženja broja mogućih štetnih događaja za razne rizike koje pokriva. 262 Šulejić dr Predrag: “Pravo osiguranja”. Služi da se obezbijede sredstva za isplatu naknade šteta i suma osiguranja kad sredstva osiguravača nisu dovoljna za to. Najniže iznose osiguranja određuje Vlada Federacije na prijedlog ureda za nadzor (čl. 440 306 . ravnoteža je poremećena jer osiguravajući fond ne može da pokrije sve rizike. Reosiguranjem ne nastaju direktni odnosi između reosiguravača i osiguranika. shodno zakonskim kriterijima. Tada pomaže reosiguranje. str. 76 ZOIO). 93-94 ZOIO) i korisnika. Reosiguranje je. Misao.neovlašćeno lice. teža je situacija za osiguravača kad dođe do izuzetno velikih šteta.. No. Pošto se statističkim putem iznalazi prosjek. nastoji da stvori što širu zajednicu osiguranika kako bi od prikupljenih premija obrazovao toliki osiguravajući fond da može podmiriti sve štete koje nastanu na imovini osiguranika i isplatiti sve osigurane sume kod osiguranja lica. Pojam reosiguranja Osiguravač. Novi Sad. u stvari. Neophodno je postići ravnotežu u osiguravajućem fondu. Pri tom valja voditi računa da osiguranje ima svoje funkcije i da su za njihovo obavljanje potrebna sredstva koja bi trebalo da budu što veća. Zajednica rizika koju je organizovao osiguravač s ciljem kompenzacije i nivelisanja redovno očekivanih šteta nije u stanju da obezbijedi kompenzaciju. 84 ZOIO). u nekim periodima. Premiju izračunava na osnovu zakona velikih brojeva i pomoću računa vjerovatnoće. Sličan sistem odgovornosti postoji i kod šteta koje prouzrokuje nepoznato vozilo (čl. uvijek su moguća odstupanja. 1992. Ta se odstupanja nastoje neutralisati stvaranjem rezervi iz kojih se isplaćuju štete koje. odnosno vlasnika brodica na motorni pogon (čl. premija za njih mora biti stimulativna i koliko je moguće niža. da bi se obrazovala što šira zajednica osiguranika. 95 ZOIO). a ima pravo na regres od toga lica.

Reosiguranje stoga i jeste sredstvo za podjelu rizika. U jednoj kvoti za sva svoja osiguranja rasterećuje se osiguravač. Ponuda za zaključivanje ugovora o reosiguranju mora se dati najprije reosiguravačima u zemlji. te naknade isplatiće reosiguravač. ocjenjuje koji će dio rizika zadržati (samopridržaj). a javlja se u nekoliko oblika. Može biti uspostavljeno na osnovu osigurane sume ili na osnovu štete. Kad po ugovorima o osiguranju imovine od požara isplati na ime naknade tu milijardu dinara. Kod osiguranja štete. u svakoj naknadi štete. Organizacija za osiguranje dužna je. čisto reosiguranje viška štete. Obaveze po zaključenim ugovorima koji prevazilaze ovako utvrđen limit osiguravač je dužan da reosigura (čl. Kod osiguranja drugog rizika. za svaki ugovor o osiguranju. Reosiguranje predstavlja posebnu vrstu poslova osiguranja koje obavljaju subjekti registrovani za tu djelatnost (čl. Zato se takvo reosiguranje zove kvotnim. a ima još obaveza na naknadu štete. U drugom slučaju može se organizovati kao reosiguranje viška štete i reosiguranje viška (godišnjeg) gubitka. prenosi na reosiguravača. a drugi dio ustupa reosiguravaču.00 KM). Osiguravač može stipulisati da snosi sve štete do ugovorenog iznosa. Osiguravač zadržava osiguranje jednog dijela rizika za se. Na primjer. 7 ZOIO). Ali u svakom poslu osiguranja učestvuje u snošenju rizika i reosiguravač. 7 ZOIO). Reosiguravač za svoje obaveze odgovara svim svojim sredstvima. a ostatak. Drugi i osnovni način reosiguranja je ekscedentno reosiguranje. Kad se desi osigurani slučaj. Značaj reosiguranja za ostvarivanje funkcija osiguranja je doveo do njegovog uređivanja prinudnim propisima. 10%). 2. odnosno višak. Vrste reosiguranja Reosiguranje se provodi na osnovu ugovora. osiguravač određuje. To je tzv. Osiguravač može da ustupi na reosiguranje jedan dio svih rizika. Osiguravač. 2 ZOIO). a višak prenosi na reosiguravača. Sve štete naknađuje osiguravač dok te isplate ne dosegnu ugovorenu svotu. za koju osiguravač tako odredi. reosiguranje se može ugovarati na nekoliko načina. posebno za svaki slučaj. To je osiguranje drugog rizika. kvoti (npr. a reosiguravač se obavezuje da će učestvovati u isplati naknade štete.000. a koji će prenijeti na reosiguravača. Za dio obaveza koje se ne mogu pokriti na ovaj način osiguravač mora zaključiti ugovor o reosiguranju u inostranstvu (čl. Danas se rjeđe koristi. najprije. učestvuje i 307 . U istoj mjeri učestvuje i u premiji. odnosno sume osiguranja. da do izvjesne visine snosi sam štetu (npr. učestvuje u riziku i reosiguravač u ugovorenom dijelu. U svakom poslu koji zaključi osiguravač. do 50. odnosno u isplati sume osiguranja učestvuju oba srazmjerno dijelovima u kojima su preuzeli rizik. osiguravač ima u fondu milijardu dinara za pokriće šteta po osnovu imovinskog osiguranja od požara.Reosiguranjem osiguravač prenosi na drugog osiguravača dio rizika plaćajući mu za to dio premije. u naknadi štete. da svojim opštim aktom predvidi iznose koje pokriva sopstvenim sredstvima.

da je ništav. ovdje će akcenat biti stavljen na njihov sistemski prikaz. Otvaranje stečaja nad ličnošću ugovarača osiguranja nema ovakvo dejstvo. reosiguravač isplaćuje naknade koje nastanu pošto je osiguravač iscrpio svoj fond za te naknade. ili je bio u nastupanju. jedan dio rizika uvijek zadržava osiguravač. 308 . Osiguravač je tada dužan vratiti licu koje je željelo da sklopi ugovor sve uplaćene premije (čl. Osiguravač je tada dužan vratiti osiguraniku srazmjeran dio premije. posljedice poništenja i raskida ravnaju se prema opštim pravilima obligacionog prava. Ako za vrijeme trajanja osiguranja predmet osiguranja propadne uslijed nekog događaja koji nije predviđen u polici. reosiguravač preuzima obavezu da osiguravaču naknadi gubitak nastao u ugovornoj vrsti osiguranja u određenom periodu. dakle. Ista rješenja važe i za propast jedne ili nekoliko stvari onda kada ugovor obuhvata više stvari (čl. st. Prestanak ugovora po sili zakona Zainteresovanost društva za poslove osiguranja i njihov prinudno pravni režim stvorili su veći broj slučajeva u kojima se već po osnovu izričite zakonske odredbe smatra da je ugovor bilo ništav. 2). Kod osiguranja lica važi pravilo da je ugovor o osiguranju života ništav ako je osiguranik prešao starosnu granicu do koje osiguravač vrši ova osiguranja. st. Kod reosiguranja viška štete. najčešće u toku jedne finansijske godine. Kod oba načina. No. 923. Ako ništa posebno nije rečeno.reosiguravač. Pošto su ove situacije već djelimično razmotrene. ugovor prestaje da postoji ubuduće (pro futuro). Ugovor prestaje nakon isteka trideset dana od dana otvaranja stečajnog postupka (čl. 2 ZOO). 944. ugovor prestaje da postoji posljednjeg dana roka (čl. ili je postalo sigurno da će se desiti. tačka 1). ako je u času njegovog sklapanja osigurani slučaj već nastao. Bude li trajanje osiguranja ugovoreno. dejstvo stečaja nije trenutno. bilo raskinut. Smatra se da ugovor o osiguranju nije ni zaključen. određuje svaki reosiguravač samostalno. 928 ZOO). 922). U ovakvim situacijama stranke su dužne jedna drugoj vratiti ono što su primile po osnovu ugovora. st. 898. 1. Kod reosiguranja viška (godišnjeg) gubitka. I stečaj nad osiguravačem dovodi do prestanka ugovora po sili zakona. Istu posljedicu ima i činjenica da je bilo izvjesno da se osigurani slučaj ne može desiti (čl. Kojom će se vrstom reosiguranja baviti. VII PRESTANAK UGOVORA O OSIGURANJU 1. Sredstva reosiguranja obezbjeđuju se iz premija osiguranja i drugih prihoda po istom režimu koji važi i za ostale organizacije osiguranja.

Prestanak po samom zakonu nastupa kada protekne trideset dana od dospjelosti premije. 914 ZOO). Ako osiguranik u drugom slučaju ni u roku od četrnaest dana ne prihvati prijedlog o povećanju premija. 908 ZOO). Prvi slučaj u kome osiguravač ima pravo na jednostrani raskid je onaj u kome mu osiguranik namjerno da netačnu prijavu ili prešuti relevantne podatke. Izjavu o raskidu osiguravač je dužan dati u subjektivnom roku od mjesec dana po saznanju za istinite podatke ili po sticanju uvida u sve relevantne činjenice. Kod osiguranja dužih od pet godina. ugovor prestaje istekom roka od trideset dana od uručenja osiguranika preporučenog pisma kojim ga osiguravač obavještava o isteku roka za uplatu dospjelih premija (čl. Otkazni rok iznosi tri mjeseca. dati najmanje tri mjeseca prije dospjelosti premije. osiguravač po proteku ugovorenog roka uvijek može izjaviti da raskida ugovor. dakle. raskinuti ugovor ako se u periodu nakon njegovog sklapanja rizik toliko poveća da on ne bi u takvim uslovima ugovor uopšte zaključio. Prestanak ugovora jednostranim raskidom Ugovor može biti raskinut izjavom volje jedne strane onda kada postoje uslovi koje zakon za to predviđa. Ovdje se nećemo zadržavati na opštim pravilima. Osiguravač može. Kada osiguranik nenamjerno da pogrešne podatke ili propusti da pruži potrebna obavještenja. Razlozi za ovakvo rješenje leže u principima uzajamnosti i solidarnosti na kojima se osiguranje zasniva. No. Ako to nije učinjeno odmah. osiguravač može da se opredijeli za raskid ugovora ili za povećanje premije srazmjerno novoutvrđenoj veličini rizika. Iznosi šest mjeseci od dana pismeno date izjave o raskidu. ugovor se raskida po samom zakonu (čl. Kada ugovor raskine. U ovakvim situacijama i osiguranik ima potpuno ista prava (čl. Procjena uticaja povećanja rizika pripada osiguravaču. 913). nego samo na mogućnostima jednostranog raskida koje Zakon o obligacionim odnosima predviđa za svaku od stranaka. Izjava o raskidu mora se. dalje. otkazni rok je duži nego u prethodnom slučaju. Značaj pogrešnog informisanja mora biti takav da osiguravač ne bi zaključio ugovor da je znao pravo stanje stvari. osiguravač ima pravo zadržati primljene premije i zahtijevati naplatu onih premija koje pokrivaju razdoblje osiguranja u kome je zatražio poništenje ugovora (čl. 909 i 914 ZOO). 309 . budući da on može da se opredijeli i za održavanje ugovora na snazi uz povećanu premiju (čl. Istim činjenicama je motivisano i rješenje prema kome ugovor u svakom slučaju prestaje ako premija ne bude plaćena ni u roku od godine dana od dana dospjelosti. pod uslovom da je osiguravač odmah i preporučenim pismom obavijestio osiguranika o dospjelosti premije. Kod ugovora sa neodređenim rokom trajanja osiguravač može raskinuiti ugovor sa danom dospjelosti premije.Ugovor o imovinskom osiguranju prestaje i zbog neplaćanja premija koje dospijevaju nakon zaključenja posla. 922 ZOO). 2.

916 ZOO). Izjavu o raskidu mora dati u roku od tri mjeseca od dana otvaranja stečaja. Posebni rokovi za zahtjev i forma u kojoj se mora obratiti osiguravaču nisu predviđeni (čl. I osiguranik koji je pao pod stečaj ima pravo na raskid ugovora pod istim uslovima (čl. 932 ZOO). Razumije se da tada treba da duguje naknadu štete koju je 263 takvim aktom prouzrokovao. 358. 923 ZOO). 310 . 263 Kapor dr Vladimir .Carić dr Slavko. Pored tri posljednje obrađene situacije. Isto pravo pripada i osiguraniku (čl. osiguranik ima pravo na raskid ugovora kada osiguravač odbije smanjenje premije zato što se od zaključenja ugovora rizik smanjio. str. u teoriji se smatra da osiguranik ima opšte ovlaštenje da u svako doba otkaže ugovor. isto djelo. Napokon. osiguravač može raskinuti ugovor i onda kada je izvršeno nadosiguranje uslijed prevare osiguranika. Napokon.Stečaj osiguranika može biti razlog zbog koga osiguravač ima pravo na jednostrani raskid ugovora. Dio premije koja je plaćena za preostalo vrijeme osiguranja ulazi u stečajnu masu.

ostvarivanje i dejstva prava. novine Federacije BiH br. konosman (teretnica). Istim zakonom regulisani su legitimacioni papiri i 264 legitimacioni znaci. prenosivi tovarni list. oni papiri i znaci koji nemaju obilježja hartija od vrijednosti. Zato je materija regulisana. Specifičnost toga režima ogleda se u strogoj formi izdavanja (pismena isprava). Pravni izvori (vrela) Vrijednosni papiri (hartije od vrijednosti) predstavljaju jedan od izvora nastanka obaveza na bazi jednostrane izjave volje. imperativnim zakonskim normama.32/00). čl. Mnogobrojni su pravni izvori koji uobličavaju ovu značajnu materiju. nastanak obaveze. prevozu) utvrđena su pravila koja se odnose na instrumente robnog prometa (robne hartije od vrijednosti).DIO PETI HARTIJE OD VRIJEDNOSTI (VRIJEDNOSNI PAPIRI) GLAVA PRVA ZAJEDNIČKI PRAVNI ELEMENTI HARTIJA OD VRIJEDNOSTI I UOPŠTE O HARTIJAMA OD VRIJEDNOSTI 1. 311 . skraćeno: ZČ. promjene kod papira koje vrši izdavalac (emitent) ili imalac papira. 265 Vidjeti izlaganja kod ugovora o prevozu (željeznicom. Detaljnije regulisanje tih papira nalazi se u specijalnim zakonima koji se odnose na pojedine ugovore. Opšta (zajednička) pravila o hartijama od vrijednosti sadržana su u Zakonu o obligacionim odnosima i bitni sastojci. skraćeno: ZM. po pravilu. drumom. novine Federacije BiH br. osim odredaba o regresu). Ček je uređen Zakonom o čeku. kratkim rokovima za preduzimanje radnji. detaljno je regulisana Zakonom o mjenici. preduzimanju radnji (notifikacije na hartiji ili drugi upisi). prestanak prava i drugo. 266 Zakon o mjenici (Sl. i unutrašnjim vodama). 257-258 o legitimacionim papirima i legitimacionim znacima. 265 Mjenica.32/00). 267 Zakon o čeku (Sl. 267 Inače. oni su doneseni na bazi unificiranih pravila sadržanih u međunarodnim konvencijama (tri konvencije iz oblasti mjeničnog prava 264 Vidjeti: ZOO. 234-256 i 259-261 o vrijednosnim papirima i čl. kao vrijednosni papir. Priroda nastanka obaveze kao i ekonomski i pravni značaj u prometu uticali su na određivanje njihovog pravnog režima koji je znatno strožiji u odnosu na ugovorno pravo. hitnosti postupka. 266 koji je postao i zakon model za ostale hartije od vrijednosti (pravila o mjenici primjenjuju se na teretnicu i prenosivi tovarni list. U okviru pojedinih ugovora (o uskladištenju. a kod nekih (dugoročnih) i obavezno učešće određenog državnog organa. a to su skladišnica. suženom krugu prigovora. prenos papira.

komercijalni zapis i certifikat (kratkoročne papire).cit. 13/94) 271 Zakon o vanparničnom postupku (Sl. 270 Zakon o tržištu novca i tržištu kapitala (Sl. odluke organa berze). Pravni akti specijalizovanih institucija kao što su berze (statut.). shodno čl. organizovanje profesionalnih posrednika kao i pitanja zaštite investitora. rad brokera. list RBiH broj 2/92. op. Opšta pravila o posredovanju sa papirima na tržištu kapitala sadrži Zakon o tržištu novca i tržištu 270 Danas. list FNRJ broj 8/47). banaka. pa se kaže da pravo iz hartije proizlazi iz prava na hartiju. str. Pravo se ne može ostvariti bez isprave. 2. državnih i drugih tržišnih institucija (komisije za vrijednosne papire. ostvarivati.preuzeti aktom. niti prenositi na drugog. koncerna. Zakon koji se odnosi na postupak rješavanja nestalih ili izgubljenih papira je Zakon o vanparničnom postupku. koje je konstatovano na toj hartiji. list FBiH broj 2/98). 271 u kome su sadržana pravila o amortizaciji isprava. investicione papire) te blagajnički zapis.) zauzimaju ključno polje regulacije u oblasti hartija od vrijednosti.Simić dr Milić. U procesno pravnom smislu zakoni su jedini izvori prava. Uredba o zamjeni protesta dostavljanjem prepisa mjenice i čeka (Sl. Ovaj propis pobliže uređuje materiju: emisije i prometa vrijednosnih papira. Pravo se zasniva izdavanjem isprave. funkcionisanje berzi (berzi efekata). fondova i dr. a tri iz oblasti čekovnog prava 1931). 39/98 i 36/99). bankarskim poslovima. to pravo o kome je sačinjena isprava. 272 Smatra se da je hartija od vrijednosti takva isprava bez koje se pravo ne može zasnovati. 272 Sultanović dr Aziz . Neka pitanja mjeničnog i čekovnog prava regulisana su i podzakonskim aktima. To je. Tako je Zakonom o vrijednosnim papirima 269 regulisana materija koja se odnosi na dionicu i obveznicu (dugoročne. pravilnici. posredovanje u prometu vrijednosnih papira. najuže je vezano za nju. finansijskih organizacija i institucionalizovanih oblika kapitala (holdinga. Sl. 13/94). transfer agenata i dr. pa i vrijednosnih papira. Kod izdavanja (emisije) i korištenja hartija od vrijednosti značajan izvor predstavljaju zakoni kojima se regulišu statusna pitanja određenih institucija (dioničkih društava. isprava o imovinskom pravu koje je sadržano u toj hartiji. novine Federacije BiH br. ostvaruje se raspolaganjem tom ispravom i prenosi se 268 Uredba o praznicima u smislu Zakona o mjenici i čeku (Sl. list FNRJ broj 8/47) . veliki značaj imaju zakoni i drugi propisi vezani za osnivanje i kapitala.Trifković dr Miloš . 2. Pojam i osobine Hartija od vrijednosti je isprava o nekom građanskom (imovinskom) pravu koje je usko vezano za tu hartiju i čije je iskorišćavanje uslovljeno držanjem isprave. list RBiH broj 10/94. dakle. Tako je prestala i primjena Zakona o vrijednosnim papirima (Sl. Naziv zakona nije odgovarajući jer se isključivo odnosi na pet vrsta hartija od vrijednosti. osiguravajućih i investicionih društava). Članom 35 ovog Zakona prestala je primjena zakona i drugih propisa koji su regulisali ovu materiju na teritoriji Federacije BiH. 474. 268 Za pojedine vrijednosne papire postoje posebna zakonska pravila. investirajućih društava. list RBiH broj 10/94.su donesene 1930. 312 . 269 Zakon o vrijednosnim papirima (Sl. ali se u praksi i dalje koristi pošto pobliže definiše pojedine hartije od vrijednosti. zatim propisi o deviznom i bankarskom poslovanju.

Pošto se hartijama od vrijednosti ostvaruje ogroman privredni promet i pošto one služe mnogobrojnim finansijskim. Sadrže. da se pravo ne može ostvarivati bez raspolaganja hartijom. Najčešće je izdavalac hartije u isto vrijeme i dužnik po hartiji. No isto tako. pitanje hoće li i koja će od ovih obilježja sadržavati pojedina hartija zavisi od njene funkcije i od pozitivnih propisa. “Ispunjenje potraživanja iz hartija od vrijednosti može zahtijevati. samo njen zakoniti imalac. odnosno lice koje on ovlasti” (ZOO. ili da izda određene stvari. ali se ipak hartijom od vrijednosti smatra i isprava bez koje se samo ne može ostvariti neko pravo (ono koje je u njoj zapisano). najčešće. Sopstvenik hartije ovlašćen je da od dužnika zahtijeva da ispuni ono na što je obavezan tom hartijom. imovinskopravno potraživanje neke imovinske vrijednosti. Pravo na hartiju daje i pravo iz hartije. 240). zatim korisnika (povjerioca) koji ima ovlašćenje da se koristi pravom iz hartije. Potraživanje iz hartije od vrijednosti vezano je za samu hartiju i pripada njenom zakonitom imaocu. Jednostrani obligacioni poslovi nastaju uglavnom izdavanjem hartija od vrijednosti. a mogu nastati i javnim obećanjem nagrade i ponudom. kako se vidi. dužnika koji je obavezan na činidbu koja proizlazi iz hartije. Neki autori kažu da je kod hartije pravo inkorporirano. ili određenu količinu zamjenljivih stvari. Hartijama od vrijednosti zasnivaju se obligacioni odnosi. Kod hartija od vrijednosti razlikujemo tri lica: izdavaoca. Naše pravo usvaja definiciju da je hartija od vrijednosti pismena isprava kojom se njen izdavalac obavezuje da ispuni obavezu upisanu na toj ispravi njenom zakonitom imaocu (ZOO. da se pravo iz nje ne može zasnovati drukčije nego uvijek izdavanjem hartije. i to lako prenosive. i najposlije. tj. Navedene karakteristike ne nalaze se kod svih hartija od vrijednosti.prenošenjem. da isplati određenu svotu novca. Drugi smatraju da je kod hartije od vrijednosti papir nosilac. čl. kreditnim i trgovačkim transakcijama. sadrže ovlašćenje korisniku da može tražiti izvršenje činidbe zapisane u hartiji i obavezu izdavaoca koji je dužan. čl. reprezentant prava. ostvaruje se i prenosi ispravom. uz njeno podnošenje. ustupanjem te isprave. da se ne može prenositi bez prenosa hartije. i treće. Iz prednjeg izlaganja izlazi: da bi se jedna isprava smatrala za hartiju od vrijednosti. pravo da traži 313 . prvo. Stvaranje (izdavanje) hartije od vrijednosti je jednostrani obligacioni posao. utjelovljeno u toj ispravi. Manifestacije toga prava vezane su za odgovarajuće radnje sa hartijom. potrebno je. drugo. sama hartija i ono imovinsko pravo koje je u njoj označeno čine cjelinu. Za pojedine hartije od vrijednosti važe razne kombinacije bar dvaju od ova tri elementa. Moguće su različite kombinacije i sjedinjavanja uloga tih lica. Hartije od vrijednosti imaju sljedeće osobine: prenosive su. 234). Najsavršenije i najpotpunije su one koje imaju sva tri obilježja: pravo nastaje. koja ne mora biti uvijek gotov novac.

kao i razne novčane i kreditne transakcije. prema načelima i propisima. Kod drugih je obratno. Kod jednih se mogu prenositi prava iz hartije pojedinim pravnim poslovima odvojenim od prenosa hartije (prodajom). prenošenjem hartije prenose se i jedna i druga prava: onaj na koga su prenesena ima pravo da zahtijeva da mu se uruči hartija i da mu dužnik izvrši obavezu na koju glasi hartija. Na prvom mjestu. kao investicionih papira. da se može kupovati i prodavati. a utvrđena su i precizirana propisima za svaku vrstu hartije od vrijednosti. Izvjesno je da se unutrašnji i međunarodni platni i robni promet. Prenošenje hartije na drugo lice znači prenošenje prava sadržanih u hartiji. Prema tome. Pravo na hartiju i prava iz hartije su tijesno vezani. Nosilac toga prava (sopstvenik) ima pravo da hartiju drži i da s njom raspolaže. iako je prenošenje tih prava zajedničko svim hartijama od vrijednosti. No. niti se može izvršiti obaveza drugome. Pravo na hartiju je kao i svako drugo stvarno pravo koje pravni subjekt može imati na nekoj stvari. upravo njen zakonski imalac. Time što ima pravo na hartiju. Pravo je.ispunjenje obaveze sadržane u hartiji ima samo onaj ko posjeduje tu hartiju. dakle. bez njihovog korištenja. a naročito da je pusti u promet. njen imalac može ostvarivati potraživanje koje je naznačeno na hartiji. pa se tek na osnovu toga prenosa može tražiti ustupanje hartije. Bez hartije ne bi se mogla zahtijevati od dužnika isplata svote upisane na hartiji (izvršenje činidbe iz hartije) niti bi se mogla ostvarivati druga prava. Kod hartija od vrijednosti postoje dvije vrste prava: pravo na hartiju i pravo iz hartije. 3. Prava iz hartije su prava koja. red toga prenošenja nije isti kod svih vrsta hartija od vrijednosti. Kaže se da pravo iz hartije ide za pravom na hartiju i da pravo na hartiju proizlazi iz prava iz hartije. Ta prava mogu biti djelimično naznačena na hartiji. Ali prenosom hartije prenose se i prava vezana za nju. ne bi mogle obavljati. osiguravajućih i investicionih društava) ostvaruje se investicijama preko dionica. Značaj hartija od vrijednosti Ekonomska i pravna važnost vrijednosnih papira je izuzetna. nema nikakvog prenosa prava iz hartije odvojenog od prenosa hartije. Osnivanje i funkcionisanje dioničkih društava (banaka. nego onome ko posjeduje hartiju. radi kojih je ona izdata. pa se ona ne bi mogla ni prenositi. u ovoj mjeri. Hartije od vrijednosti predstavljaju pouzdana sredstva (instrumente) obezbjeđenja. To je i svrha postojanja hartije od vrijednosti. zalagati i poklanjati itd. niti se može tražiti ostvarenje prava bez hartije. 314 . Pravo da traži izvršenje obaveze navedene u hartiji ima samo onaj ko posjeduje hartiju. Pravo na hartiju omogućuje imaocu da ostvaruje prava koja su sadržana u toj hartiji. pripadaju povjeriocu (imaocu hartije). prenos i uopšte raspolaganje pravom mogući su samo putem hartije. povezano s hartijom dvojako: za ostvarenje prava upisanog u hartiju potrebna je hartija.

274 Prednost za dužnika je u tome što mu povjerilac vraća hartiju od vrijednosti kada izvrši činidbu i tako ima vjerodostojan dokaz da je obavezu izvršio. prenosivi tovarni list. 1963. takođe. prenos (transfer). postupak amortizacije u slučaju nestanka ili nesposobnosti za cirkulaciju. Svi oni su u tijesnoj vezi sa pravnim pristupom koji je upravljen na bitne elemente hartija od vrijednosti i legalne radnje sa istim. uz naknadu. uputstava.mjenica. 273 274 315 . str. Javni pristup poklanja pažnju oblicima društvene kontrole nad emisijom i prometom hartija od vrijednosti dok ostala dva pristupa tretiraju njihov značaj sa različitih ekonomskih aspekata. U okviru ekonomskog značaja hartija od vrijednosti potrebno je spomenuti da savremena kretanja karakteriše proces donošenja jedinstvenih standarda. 86-91. kreditno pismo. robna uputnica. hipotekarno pismo. u određenim pravnim sistemima. obveznica). prevozna isprava kod multimodalnog prevoza. “consideration” je neki razuman razlog. 276 Foley Bernard J. 2003. oblik (forma). način korištenja. U sudskom postupku povjerilac mnogo lakše i jednostavnije ostvaruje svoje potraživanje jer ne mora dokazivati pravni osnov nastanka potraživanja.dionica. blagajnički i komercijalni zapis. Zagreb. nego što je slučaj kod ostalih pravnih poslova. te stroge sankcije (imovinske i krivične) protiv zloupotrebe i falsifikata. U literaturi se navode osnovne funkcije hartija od vrijednosti koje služe kao instrumenti plaćanja . 4. Vrijedonosni papiri. 275 Vajner dr Zdenko: “Vrijednosni i drugi papiri robno-novčanog prometa”. Revicon. Te funkcije se ogledaju u: efikasnom korištenju hartija od vrijednosti i ostvarivanju njihove efikasne zaštite.: “Tržišta kapitala”. Jedan od razloga za čestu upotrebu vrijednosnih papira jeste sigurniji položaj povjerioca. investicioni i korporativni pristup značenju hartija od vrijednosti.mjenica. obveznice vezane za indeks. str.teretnica. Držanje hartije je dovoljan dokaz.Danas se posebno raščlanjuje tzv. kao instrumenti dugoročnog kreditiranja obveznica ili kratkoročnog kreditiranja . 1993. imaju obilježja hartije od vrijednosti. Inače. javni ili društveni. 276 Zbog njihove naročite važnosti nacionalna prava im pružaju posebnu zaštitu: propisan je način izdavanja. ček. dionice vezane za indeks i drugo. 275 U novije vrijeme tradicionalni vrijednosni papiri javljaju se u različitim varijantama kao što su: obveznice bez kupona. hipotekarne obveznice. prima ispravu u dobroj vjeri stice nad njom vlasništvo jer se “consideration” pretpostavlja (prethodi mu “good consideration”). Pored ovih. str. 273 Svi ovi pristupi zajedno čine jedno jedinstvo u okviru materije prava hartija od vrijednosti. Mate. Prema anglosaksonskom pravu: svako ko. postoje i drugi papiri kao što su trgovačka uputnica. direktiva i pravnih akata koji terba da ostvare dvostruku funkciju. pravni ili juridički. Sarajevo.g. skladišnica. kao instrumenti akumulacije kapitala . kod nekih uz prethodno odobrenje državnog tijela za hartije od vrijednosti (dionica. certifikat. koji. Narodne novine. obveznica te kao instrumenti robnog prometa . obveznice sa varijabilnom stopom. Zagreb. špediterski tovarni list. Posebna je napredak ostvaren u oblasti komunikacija elektronskim putem uz upotrebu modernih informaciono-komunikacionih Pobliže kod: Silvije Orsag. polica o osiguranju. većinom određena protučinidba. 300307.

6) Potpis izdavaoca hartije. odnosno faksimil potpisa izdavaoca za hartije koje se emituju u seriji. Zapravo. zakon predviđa sljedeće obavezne sastojke (ZOO. za dionicu.g. Savremene hartije od vrednosti. 2) Firmu. Zavisno od 277 O ovim aspektima pobliže: Mr. određeni su i drugi sastojci kao bitni (npr. Tako je za dionicu određeno šta sadrži plašt (isprava o dionici). Službeni glasnik. a šta kupon. 278 Osnovno pitanje koje se u teoriji postavilo jeste kada nastaje obligacioni odnos izdavanjem hartije od vrijednosti. 235): 1) Oznaku vrste vrijednosnog papira. Postavljanje problema Pravo iz hartije od vrijednosti je tako povezano sa hartijom da ono ne može nastati bez pisane isprave. Posebnim zakonom. 278 ŠZO. obveznice). čl. Kada se hartija izdaje u seriji i serijski broj te hartije (dionice. Bitni elementi (sastojci) hartija od vrijednosti Da bi se jedna pisana isprava smatrala hartijom od vrijednosti. Svetislav Milovanović. 4) Tačno označenu obavezu izdavaoca koja proizlazi iz hartije od vrijednosti (čekovnu ili mjeničnu sumu). Beograd. 1999. akciji). čeku. 316 . Čl. kako bi se znalo o kojem se papiru radi (mjenici. obveznicu. svaki komad hartije od vrijednosti mora da sadrži. 3) Firmu. odnosno naziv ili ime lica na koje hartija glasi. II OSNOVNE TEORIJE O HARTIJAMA OD VRIJEDNOSTI 1. Zahvaljujući tehničkom napretku i u ovoj oblasti se sve više razvija poslovanje bez papira. odnosno naziv i sjedište ili ime i prebivalište izdavaoca hartije (emitenta). niti se ostvariti i prenositi. kao što je slučaj u našem pravu gotovo sa svim hartijama od vrijednosti.tehnologija. da li je sastavljanje pisane isprave dovoljno za postojanje konačne volje izdavaoca. Bitne elemente. koji je momenat njegovog nastanka. Vrijednosni papiri mogu imati i nebitne elemente. komercijalni zapis). koji su zakonom određeni. 965. 277 4. odnosno talon. 5) Mjesto i datum izdavanja hartije. zakonom je određeno koje bitne elemente sadrži svaki od tih dijelova. Ako isprava ne bi sadržavala ma koji od njenih bitnih elemenata. Kada se hartija od vrijednosti sastoji iz više dijelova (složeni papiri). odnosno po čijoj naredbi glasi ili oznaku da je papir na donosioca. ona tada ne važi kao hartija od vrijednosti.

Za razliku od teorije kreacije. Po shvatanju ove teorije. kao što su teorija poštenja. po mišljenju ove teorije. kao pisane isprave. 3. ona smatra da obligacioni odnos nastaje u momentu stavljanja papira u promet. U vezi sa momentom nastanka obligacionog odnosa razvilo se više teorija. Izložićemo stavove osnovnih teorija. nego puštanjem u promet (emitovanjem). pojava povjerioca. u trenutku izdavanja hartije i nastanka obaveze.trenutka nastanka teku pravna dejstva obligacionog odnosa i utvrđuju se potrebni uslovi za sticanje vlasništva na hartiji. Međutim. U zakonodavstvima postoje različita rješenja. mada su se prenosila i na ostale hartije od vrijednosti. Razlog za takvo shvatanje leži u činjenici što se izdavanje hartije od vrijednosti ne završava činom njegovog sastavljanja i potpisivanja (kreacije). teorija stipulacije. Obavezu treba ispuniti povjeriocu koji je u trenutku izdavanja hartije samo određen (glasi na ime) ili nije određen (glasi na donosioca). Dobra strana teorije kreacije. kao korisniku prava. Teorija kreacije Prema shvatanju ove teorije. Teorijski posmatrano. 2. koja je bila dugo primjenjivana. potreban i prijem hartije. dakle. donekle. Zato je u trenutku kreacije papira i obaveze nužno da izdavalac ima sposobnost za obavezivanje. Obaveza izdavaoca je nastala samostalno i nezavisno. korisnika papira. Za jednostrano obavezivanje izdavaoca samo je to dovoljno. teorija pravnog privida. Jednostrana izjava volje izdavaoca očituje se u činu izdavanja papira. isprava je kod izdavaoca i nije uručena povjeriocu. Nesavjestan sticalac papira ne bi mogao postati vlasnikom isprave niti bi mogao steći valjano pravo povjerioca (papir ukraden). Jednostrana volja izdavaoca 317 . pa nije potrebno postojanje drugog pravnog osnova ili akta povjerioca. Ova teorija uslovljava sticanje papira savjesnošću povjerioca. Druga shvatanja. ali su osnovne tri: teorija kreacije. teorija delegacije. Samo izdavanje obuhvata sastavljanje (pisanje) i stavljanje potpisa na hartiju. koriguje monističku teoriju o pravnoj prirodi obligacija uopšte . odnosno povjeriocu iz te hartije. obligacioni odnos nastaje jednostranim pravnim poslom izdavanjem hartije od vrijednosti. Teorija emisije I teorija emisije vidi u izdavanju hartije od vrijednosti jednostrani pravni posao i osnov obvezivanja. Za dejstvo obligacionog odnosa neophodno je sticanje hartije. odlaganje pravnih dejstava obligacionog odnosa do momenta predaje hartije od vrijednosti.kao jedinstva nastanka prava i obaveza. Stoga je neki autori smatraju varijantom teorije kreacije jer samo pomjera momenat nastanka obligacionog odnosa. prvenstveno objašnjavaju prirodu mjeničnog odnosa. teorija emisije i teorija ugovora. jeste u tome što štiti imaoca prava iz hartije od prigovora izdavaoca isprave da je hartija mogla biti protivpravno puštena u promet. opticaj. voljom i radnjama izdavaoca. pravna dejstva tako stvorenog obligacionog odnosa odgađaju se do momenta predaje hartije njenom sticaocu. Za nastanak obaveze izdavaoca nije. Potpisivanje je završni čin davanja jednostrane izjave volje.

posebne institucije). Teorija ugovora Teorija ugovora ili ugovorna teorija bitno se razlikuje od prve dvije. kao povjerilac po hartiji. nema obaveze izdavaoca ili ranijeg imaoca pošto u ovom slučaju nema njegove volje. Sve do tog trenutka (stavljanja u promet) izdavalac je mogao povući ili izmijeniti sadržaj hartije. Dok teorija kreacije i teorija emisije smatraju da obaveza iz hartije od vrijednosti nastaje jednostranom izjavom volje izdavaoca. stavlja u promet (banke. a treće vrši distribuciju. Prigovara se teoriji emisije da nije riješila neke ključne probleme. obveznica). razvila se teorija pravnog privida.na obvezivanje završava se činjenicom stavljanja hartije u opticaj jer je tada njegova volja konačna. Dosljedno ugovornoj teoriji. Samo sastavljanje hartije. Izdavalac može staviti prigovore da je hartija puštena u promet bez njegove volje i da njegova obaveza nije pravno valjana. ova polazi od toga da obligacioni odnos nastaje ugovorom. Da bi se zaštitio savjesni pribavilac hartije od vrijednosti kada papir dospije u promet bez volje izdavaoca. a ne kada je papir potpisao. Osnov nastanka obligacije jeste ugovor koji je zaključen onda kada je između izdavaoca i primaoca izvršena predaja i prijem hartije. Odluka je pravno tek tada donesena. ta voljna predaja i voljni prijem (sporazum) stvaraju dvostrani pravni akt . Dok teorija emisije u faktu predaje vidi izjavu volje izdavaoca. 4. Pošto postoji izdavalac. izdavalac je učinio sve što je u njegovoj moći i što se traži od njega za nastanak obligacionog odnosa. Otuda i naziv ove teorije. Obaveza izdavaoca prema savjesnom sticatelju hartije od vrijednosti koju je stekao kada je ona izašla 318 . Prema ovoj teoriji. odnosno voljnim radnjama izdavaoca i primaoca hartije od vrijednosti. Ona dopunjuje nedostatke prethodnih teorija. nađena). Obaveza iz hartije nije uopšte nastala jer nije bilo voljne predaje hartije. Jedno lice štampa. Ne pruža se pravna zaštita savjesnom sticaocu hartije od vrijednosti koji je istu stekao dobronamjerno kada je hartija stavljena u promet bez volje izdavaoca ili ranijeg imaoca papira (indosatara). Po teoriji ugovora. Makar bilo savjesno. da bi izdavalac i tada bio obavezan. ne predstavlja gotovu (konačnu) jednostranu izjavu volje izdavaoca. Tada obligacioni odnos može proizvoditi pravna dejstva jer su ispunjeni svi potrebni uslovi.ugovor. ako bi neko lice došlo u posjed hartije bez predaje od strane izdavaoca (ukradena. S druge strane. kada se pojavio i povjerilac bez koga se ne može ostvariti pravo iz hartije. odnosno svoje obaveze. sa razlikama u momentu nastanka. nije zaključen ugovor. Sama teorija emisije pojavila se kasnije pod uticajem prakse gdje su uloge kod izdavanja hartija podijeljene. kao dvostranim pravnim aktom. drugo potpisuje kao izdavalac. postoji i prisustvo povjerioca pa se prava i obaveze iz hartije mogu ostvarivati. ovdje to nije slučaj. kao dužnik i ovlašteni primalac. Naročito u slučaju masovnih trgovačkih efekata (akcija. Kada je pustio hartiju u promet. ne bi se smatralo nosiocem prava iz takve hartije. kao što uči teorija kreacije. obligacioni odnos nastaje u momentu kada izdavalac preda hartiju njenom korisniku.

odnosno njenog ranijeg imaoca. Usvojena je teorija ugovora 281 ili teorija emisije. svakom savjesnom pribaviocu hartije od vrijednosti. 237). 282 odnosno teorija kreacije. Beograd. 1977. München. čl. Zagreb. U tome vidimo da se teoriji emisije pridodaje teorija pravnog privida jer izdavalac. Savjesni pribavilac hartije od vrijednosti na donosioca. 267. 266). koja je “izašla iz ruke njenog izdavaoca. 239). a to znači prihvatanje teorije emisije. Informator. izdavalac mora računati na sopstveni rizik da hartija može doći u promet i mimo njegove volje. Onaj ko je stvorio takav privid dužan je. op. nije u izjavi volje (nema ugovora niti jednostrane pravno valjane volje) nego u pravnom prividu. Larenz Karl: “Lehrbuch des Schuldrechts”. 282 Rastovčan dr Pavao . obaveza iz hartije od vrijednosti “nastaje u trenutku kada izdavalac hartiju od vrijednosti preda njenom korisniku” (ZOO. Teorijske razlike nemaju i svoje praktično značenje.mjenica i ček”. odnosno raniji imalac (indosatar). slijedilo bi da je zakon prihvatio teoriju ugovora. str. 12. str. Loza dr Bogdan: “Obligaciono pravo”. stvaranjem hartije od vrijednosti izdavalac je stvorio vanjski pravni privid o valjanom puštanju hartije u promet. Dosljedno iznesenim shvatanjima (teorijama) i gramatičkom tumačenju zakonske odredbe (ZOO. 266. str. str. Teorija ugovora. Sarajevo. i bez njegove volje” postaje zakoniti imalac te hartije i stiče pravo na potraživanje upisano u ispravi (ZOO. danas je pretežno zastupljena u njemačkoj pravnoj literaturi. Prema izričitoj odredbi Zakona o obligacionim odnosima. 1979.cit. 10).iz ruke izdavaoca ili ranijeg imaoca. Pri izdavanju hartije. II Band. str. po zakonu.Luger-Katušić dr Jadranka: “Vrijednosni papiri . 443 (prema Radišić.kada izdavalac preda papir kupcu ili njegovom ovlaštenom zastupniku (ZOVP. 280 281 279 319 . čl. zakon predviđa zaštitu savjesnog pribavioca (sticatelja) hartije na donosioca. Utvrđujući princip da je pravo (potraživanje) iz hartije od vrijednosti vezano za samu ispravu i da pripada njenom zakonitom imaocu. op. bez njegove volje. 1981. čl. Naime. jamčiti bez obzira na njegovu volju. iako starija. jemči savjesnom pribaviocu hartije od vrijednosti na donosioca da će izvršiti obavezu u njoj upisanu. 244. što je opravdano kritikovano. Nolit. Isto rješenje prihvata i Zakon o vrijednosnim papirima . 280 a prihvaćena je i u anglosaksonskom pravu. Radišić dr Jakov: “Obligaciono pravo”. 279 Shvatanje teorije pravnog privida je u interesu pravne sigurnosti. Sistemsko tumačenje zakona navodi na zaključak da su hartije od vrijednosti jednostrane izjave volje jer su obrađene pod tim naslovom (Odjeljak 5 ZOO). 283 Radišić dr Jakov. čl. Otuda smatramo da zakonski pojam “predaja” hartije od vrijednosti može samo značiti završni (krajnji) akt jednostrane izjave volje izdavaoca kada i nastaje obligacioni odnos. 283 zavisno od toga koji se pravni značaj pridaje faktu predaje hartije od vrijednosti. po zakonu. 237). str. 1985.cit.

tradicione hartije. 2. proizvodi iste pravne posljedice.III VRSTE HARTIJA OD VRIJEDNOSTI 1. 2001. kao član društva. Udruženje pravnika u privredi. Kriteriji podjele Hartije od vrijednosti se mogu klasificirati po različitim kriterijima uzimajući u obzir sve njihove karakteristike i specifičnosti. Predaja takvih hartija uključuje i predaju predmeta navedenih u toj hartiji. Ti papiri reprezentuju ulog (kontribuciju) onoga ko ih je kupio (investitora. kao da je izvršena i Vajner dr Zdenko. op. Pored prava na dividendu i prava glasa imalac papira. pravo opcije i dr. 830-837. načinu određivanja imaoca prava iz hartije (korisnika). one se dijele na: korporacione ili papire sa učešćem.g. odnosu hartije sa osnovnim poslom. Dionica je tipičan primjer ovih hartija. Vasiljević Mirko. kompaniji tipa dioničarskog društva. na učešće u upravljanju (pravo glasa).). Zato se i nazivaju papiri sa učešćem. O klasifikaciji hartija od vrijednosti pobliže: Dr. Ostale podjele daće se u pregledu. stvarnopravne i obligacionopravne. mjestu 284 285 plaćanja. Među ovim hartijama su od naročite važnosti tzv. načinu i obimu izdavanja (emisije). a taj ulog čini dio osnovne glavnice (osnovnog kapitala) dioničkog društva. vrsti inkorporisanog prava. Uobičajeno je da se sistematizacija vrši prema: ekonomskim funkcijama. po pravilu. Izložićemo njihovu podjelu prema: sadržini prava koje je vezano za papir. osobinama izdavaoca hartije (emitenta). načinu određivanja valute. Beograd. Hartije od vrijednosti prema sadržini prava Prema sadržini inkorporisanog prava koje je utjelovljeno u hartiju. Predaja hartije ima isto značenje. može razvrstavati. vremenu dospjelosti. papiri nose (daju) različit kvalitet prava. Svaka od hartija se. imaoca papira). str. 2. Poslovno pravo. vrsti prihoda koje ona nosi (daje). Zavisno gdje spadaju.1. skladišnica). 45 i dalje.cit.2. može imati i druga prava (pravo prioriteta. načinu kako je označeno lice (korisnik) ovlašteno iz papira i prema dospjelosti. a nekada i ličnopravnim papirima. 285 284 320 . dalje. To znači da prenos hartije vrijedi i kao prenos svojine i ostalih stvarnih prava na predmetima naznačenim u toj hartiji. Daju pravo učešća (participacije) u imovinskim interesima društva (pravo na dividendu) i. vremenu kada treba ispuniti obavezu iz hartije. str. Korporacione hartije Korporacione hartije sadrže (daju) pravo članstva u nekoj korporaciji. Stvarnopravne hartije Stvarnopravne hartije od vrijednosti sadrže neko stvarno pravo koje se može koristiti samo na osnovu te hartije (založnica. 2.

Hartije od vrijednosti na donosioca Hartije od vrijednosti na donosioca su takvi papiri kod kojih je povjerilac. 321 . obveznice. lice koje može tražiti izvršenje obaveze upisane u ispravi. 236). Sadržaj mogu biti i članska prava. Za zahtjev da se ispuni obaveza dovoljno je imati u rukama hartiju. svaki njen savjestan držalac (posjednik). te se hartije nazivaju i robnim. ali se za svakog držaoca pretpostavlja da je savjestan. Za hartije na donosioca je karakteristično što je u njima naročito naglašen stvarnopravni momenat jer se korisnik ne vidi iz hartije. Pošto imalac takve hartije ima pravo da raspolaže robom navedenom u njoj. 3. čl. čeka.1.fizička predaja tih stvari. Samo savjestan držalac može tražiti ostvarenje prava iz hartije. Hartije od vrijednosti prema nosiocu prava iz hartije Po načinu kako je na hartiji naznačen ovlašćenik. Za neke hartije sam zakon određuje da su to hartije na donosioca pa klauzula i ne mora biti upisana na hartiji. i po pravilu. I za obligacione hartije je karakteristično da se izvršenje tražbine označeno u takvoj hartiji može tražiti samo na osnovu hartije. 2.3. na predaju stvari. Hartije na donosioca predstavljaju najvažnije obligacionopravne papire i one su za promet (transfer) najpodesnije jer njihov prenos nije povezan sa bilo kakvim formalnostima. jer se njenom prostom predajom (bez ikakvih drugih radnji) prenose i prava iz nje. razlikuju se hartije od vrijednosti na donosioca. nosilac (titular) prava iz hartije. Obligacionopravne hartije Treća vrsta hartija od vrijednosti su obligacione hartije čiji je sadržaj neka tražbina. Predajom hartije prenosi se i pravo iz hartije. Sadržaj ovih hartija nisu samo tražbine (obligaciona prava) mada su najvažnije i najčešće. Najčešće je tražbina upravljena na novac. Za onoga ko drži u rukama hartiju na donosioca pretpostavlja se da je njen vlasnik. Tražbina može biti upravljena i na neku drugu činidbu. na ime i po naredbi (ZOO. 3. Na ovim hartijama upisana je klauzula “na donosioca”. što imamo slučaj kod korporacionih hartija (akcije na donosioca). Na koga. Stoga ih u poslovnom svijetu često nazivaju cirkulacionim papirima. Zbog toga i jeste ova hartija najpodesnija za promet. Kod njih je spojen stvarnopravni element (pravo svojine na hartiju) sa obligacionopravnim (tražbina označena na hartiji). Nekada i trgovački običaj određuje da određena hartija glasi na donosioca. naročito. kao što je slučaj kod mjenice. hartija može glasiti. dispozicionim hartijama. zapravo.

To se dešava kad imalac hoće da osigura svoje potraživanje bojeći se da hartija ne dođe u ruke neovlašćenom licu i da je ono ne zloupotrijebi. 3. To brisanje naziva se devinkulacijom. kao što je već rečeno. Može je izdavalac vezati za samo nekog (određenog imaoca) i zabilježiti na takvoj hartiji da će radnju navedenu na hartiji izvršiti samo tome licu. Hartije od vrijednosti po naredbi Ovlašteno lice (povjerilac) po ovoj hartiji je lice koje je imenovano u hartiji. ovlašćen iz ove hartije svaki njen imalac ili donosilac. a ima i širu mogućnost upotrebe prigovora. Imenovano lice može prenijeti svoje pravo iz hartije na nekog drugog. Kod hartija od 322 . može narediti da se činidba izvrši tome drugom. Takvo preinačenje hartije na donosioca u hartiju na ime naziva se vinkulacijom. ako se on vodi (ZOO. Hartije od vrijednosti na ime Hartije od vrijednosti na ime najčešće nazivaju rekta hartijama.3. Rđava strana ovih hartija je što su u prometu nesigurne. 239). o čemu je već bilo riječi. pa za njih nije važno da li je na samoj hartiji napisana klauzula po naredbi. čl. Kod dionica postoji i opasnost “preuzimanja” (take over) kompanije jer uprava nema uvida u imaoce dionica. može se ova hartija pretvoriti u hartiju na ime. Omogućuje neke posebne transakcije sa povjeriocem. hartija na ime je manje savršena i od hartije na donosioca i od hartije po naredbi. čl. iako nije dovoljno potrebno je izvršiti upis na samoj hartiji. Ostvarenje prava iz hartije pripada licu koje je poimenično navedeno u hartiji. One sadrže pored imena povjerioca (remitenta) klauzulu “po naredbi”. pismeno obavijestiti izdavaoca te da se prenos upiše u registar izdavaoca. Pravo iz hartije na ime. bude ukradena). U pogledu sposobnosti da služi prometu. Ova ograničena mogućnost cirkulacije hartije na ime može biti i dobra strana za njenog izdavaoca. To je neophodno. uništi se. nego samo onaj ko je upisan na hartiji (ZOO. pošto mu je poznat. može se prenositi ustupanjem (cesijom). Za neke hartije od vrijednosti zakon određuje da su po naredbi. jer je pravni odnos među njima neposredan. ali i svako drugo lice za koje naredi u hartiji imenovano lice. Zakonitom imaocu gotovo je nemoguće da ostvari pravo iz hartije na donosioca ako hartija nestane (izgubi se. jer su ostala lica koja su učestvovala u prometu nepoznata i ne odgovaraju za obavezu iz hartije. Pravo se prenosi indosiranjem (žirom). dakle. I za ovu vrstu hartija od vrijednosti važi pravilo da je za ostvarenje prava iz hartije potrebno posjedovati hartiju.2. Izvršenje obaveze se može tražiti samo od izdavaoca te hartije. 3.Po sporazumu izdavaoca i imaoca hartije od vrijednosti na donosioca. Mogu se sopstvenik ove hartije i njen izdavalac sporazumjeti da se ova bilješka (vinkulacija) briše i tako opet hartija postane hartijom na donosioca. 246). Nije.

vrijednosti po naredbi može se. predoči). Privatnopravne hartije izdaju poslovni subjekti. okrug-kanton. Ostvarivanje prava može biti djelimično u određenim rokovima (godišnja isplata dividende. država. Predmet obaveze može biti: neka stvar. jer se po zakonu smatra da je izvršenje obaveze po viđenju. b) Hartije od vrijednosti prema izdavaocu (emitentu). 220. založnicom. 4. Svaka hartija ima svoj rok dospjelosti. prenosivim tovarnim listom. komercijalni zapis). odnosno ništa ne stoji u papiru. godine”). dionica. kada se mora izvršiti činidba. a) Razlikovanje hartija od vrijednosti prema predmetu obaveze sadržane u papiru. b) Hartije od vrijednosti po viđenju (a vista) takve su kod kojih je dužnik obavezan na izvršenje činidbe iz hartije čim mu je povjerilac prezentira (podnese. hartije kreditnog prometa i dr. Na papiru stoji klauzula o tome (“platite po viđenju”) ili (“platite na prvi zahtjev”). U tom roku imalac hartije ovlašten je da traži izvršenje činidbe. pa se takve hartije nazivaju realnim (stvarnim. Rok dospjelosti može biti određen na jedan od sljedećih načina: Tačno određenog dana (datuma) (“platite 30. Imalac ostvaruje svoje pravo o roku koji se ugovara (skladišnica) ili se posebno utvrđuje nekim aktom (obveznica. Protekom određenog vremena od nekog događaja (radnje) utvrđene u hartiji (“platite za tri mjeseca od podnošenja ove isprave na uvid” ili “platite za tri mjeseca od podnošenja ove isprave na akcept”). Ostale vrste hartija od vrijednosti Pored navedenih podjela. može biti novac i tada se govori o novčanim hartijama (mjenica. mada se one dalje mogu dijeliti na papire za finansiranje nekretnina. upotrijebiti rekta klauzula i time zabraniti njihov prenos. Hartije od vrijednosti prema dospjelosti Prema roku dospjelosti. banke i druge finansijske 286 Foley Bernard J. jula 1998. po viđenju i sa neodređenim rokom. Razlikuju se javnopravne 286 Javnopravne izdaje država i za njih se kaže da su papiri sa i privatnopravne. ovdje će se istaći još neke kako bi se stekla slika o složenosti materije vezane za hartije od vrijednosti. robnim). one se dijele na oročene. a može ih izdavati opština. grad. str. a dužnik je obavezan izvršiti. godišnja isplata kamata kod obveznica).cit. samo je pitanje kako je on određen. papire bezgotovinskog platnog prometa. op. ček). c) Hartije bez utvrđenog roka su one u kojima nije upisan rok dospjelosti. a) Oročene hartije od vrijednosti su takvi papiri kod kojih je rok dospjelosti tačno određen i upisan na hartiji. javnim povjerenjem (obveznica). vremenu kada treba izvršiti činidbu iz hartije. skladišnicom. kao što je slučaj sa konosmanom. Protekom određenog vremena od dana izdanja hartije (“platite šest mjeseci od dana izdanja ove hartije”). takođe. 323 . 5.

niti se upuštati. hartija će imati pravna dejstva. niti da li je ona pravno valjana (ZOO. Hartija je mogla biti izdata radi isplate duga. Prve su nezavisne od osnovnog posla. Izdaju se u seriji. 256). nominala 50 KM. Serija C. kako je nastala osnovna tražbina. i dispozicione. Ne mora dokazivati. Zbornik radova. Na zahtjev i o trošku imaoca te hartije se mogu sjediniti u jednu ili više. 324 . Sarajevo. komercijalni zapis. što omogućuje lakšu cirkulaciju i trgovanje. Odlikuju se najvećim stepenom zamjenljivosti (fungibilnosti). U tom smislu postoje hartije koje: nose (daju) stalan prihod i nazivaju se investicionim hartijama (obveznica). predaje prodate robe. trgovačke efekte. komercijalni zapis). čl. za sticanje svojine na stvari dovoljna je predaja hartije (teretnica). Ako zakon nalaže. povodom koga su izdate. osnovni posao se ne vidi i on je odvojen od hartija. Iako osnovni posao ima nedostatke. teretnica). Ekonomska i pravna svrha izdavanja hartije se vidi kod kauzalnih papira. Za svaki posao izdaje se posebna hartija (mjenica). ček. izdavanja stvari predatih na čuvanje i dr. Ti manji iznosi hartija ne mogu biti niži od najnižeg apoena hartije iz neke serije (ZOO. 180. str. ne dokazuje se valjanost osnovnog posla (skladišnica po naredbi). Zahtjev za izvršenje činidbe iz hartije je osnovan samo ako je pravno valjan osnovni posao. Svaki komad nosi određen serijski broj (“Serija A. Serija B. 252). f) Prema načinu i obimu izdavanja. a treće ne donose nikakav prihod 287 (ček. po pravilu.institucije (dionica. one koja je upisana na hartiji. c) Hartije od vrijednosti se razlikuju i prema prihodu (prinosu) koji donose imaocu papira. e) Postoje tradicione hartije. odnosno podijeliti na više hartija koje glase na manje iznose. Dionica i obveznica predstavljaju “osnovni materijal” tržišta kapitala. na osnovu kojih se može raspolagati stvarima navedenim u hartiji. Hartije koje se izdaju u seriji mogu glasiti na različite nominalne vrijednosti (Serija A. Imalac papira poziva se u sporu samo na formalno ispravnu (urednu) ispravu. Kod apstraktnih osnova obaveze. Zavod za računovodstvo i reviziju. d) Prema odnosu sa osnovnim poslom. nominala 80 KM). 1996. na osnovu kojih se može tražiti predaja stvari. Masovne hartije se izdaju u velikom broju primjeraka (komada) u istom obliku. Pošto hartija reprezentuje stvari. mjenica). Imalac hartije u sporu mora dokazati postojanje i valjanost osnovnog posla. Pojedinačne ili individualne hartije izdaju se za svaki slučaj pojedinačno. kontrolni broj 00004”). papiri se dijele na masovne i pojedinačne. viša ili niža od nominalne vrijednosti. Masovne hartije od vrijednosti koje imaju tržišnu ili berzansku cijenu nazivaju se trgovačkim efektima. hartije od vrijednosti dijele se na apstraktne i kauzalne. a kod drugih se vidi ta veza iz same hartije. čl. odnosno važiće. 287 Simić dr Milić: “Vrijednosni papiri/hartije od vrijednosti”. nominala 20 KM. druge daju promjenljiv prihod (akcija. i kod kauzalnih hartija mjerodavno je ono što je upisano na njih. skladišnica. Ta cijena je.

odnosno ime novog imaoca (stjecatelja). 242). stavlja potpis prenosioca hartije. brže. Kako ove tražbine ne mogu biti ostvarene bez hartije i cesija je nepotpuna dok se cesionaru ne preda hartija. Uopšte o prenosu hartija od vrijednosti Pošto su hartije od vrijednosti namijenjene cirkulaciji u prometu. Cesija Cesija je ustupanje tražbine ugovorom između dotadašnjeg povjerioca (cedenta) i trećeg lica (cesionara) koje tom cesijom postaje novi povjerilac. inače. 242. pravo iz hartije slijedi iz prava na hartiju. čl. čl. vrijednosni papiri se mogu prenositi na više načina i to: ustupanjem (cesijom) kako se.). Da bi se ta osobina što lakše. 2. razumije se.IV PRENOS HARTIJA OD VRIJEDNOSTI 1. dakle. Cesiji. Prilikom prenosa hartije od vrijednosti na ime cesijom vrše se sljedeće radnje: na samoj hartiji upisuje se naziv. prethodi neki drugi. prostom predajom iz ruke u ruku (tradicijom). pod određenim uslovima. Za punovažnost cesije hartije od vrijednosti potrebna je. Važno je da za ovakav prenos ne treba nikakav pristanak dužnika. a to je indosiranjem (indosmanom) i najzad. prenose potraživanja u obligacionom pravu. jednostavnije i sigurnije izrazila. Tražbina iz hartije od vrijednosti može se. Cesijom se mogu prenositi i druge hartije od vrijednosti. mijenja povjerilac u tom pravnom odnosu. Ako je cesija punovažna. o ispunjenju neke obaveze i sl. ako se on vodi. prenose se i na poseban način karakterističan za ove instrumente. no takav način prenosa je za te druge hartije od vrijednosti izuzetan i rjeđi. Za dužnika je važno što se kod prenosa cesijom primjenjuje načelo da se njegov položaj ne može pogoršati. Posebnim propisom može se odrediti da se hartije od vrijednosti na ime prenose i indosamentom (ZOO. takođe. ZOVP. Bez pismenog obavještavanja i upisa u registar (ako se vodi) prenos hartije od vrijednosti na ime ne može proizvoditi 325 . Na ovom se slučaju dobro vidi kako dolazi do izražaja značaj načela inkorporacije. znači. i predaja hartije. obavještava izdavalac i vrši upis prenosa u registar te hartije od vrijednosti. Cesijom se prenose hartije na ime (ZOO. osnovni pravni posao (ugovor o prodaji te tražbine. njihova bitna karakteristika jeste prenosivost. One se mogu među poslovnim ljudima davati i uzimati umjesto novca ili. cedirati. odnosno za njega je svejedno ko mu se javlja kao povjerilac. a ne samo one koje glase na ime. čl. Cesijom se. Njega se ne tiče. dužnik je mora prihvatiti. 10). negocijabilnost (negotiable instruments). o poklonu te tražbine. umjesto robe. One se stoga i nazivaju rekta hartijama (neprenosivim) jer se ne prenose na način karakterističan i uobičajen za hartije od vrijednosti.

Za njega je dovoljna formalna urednost prenosa. 248). Tako se pravo iz ove hartije može. Prenošenje ovih hartija može biti zabranjeno i propisom (ZOO. po naredbi.” ili “platiti N.N. po njegovoj naredbi. čl. Naznačene radnje traže se i kod daljeg prenosa. čl. To pravo može biti jače od prava koje je imao indosant. a ni ovlašćen da ispituje osnov i valjanost prenosa. 246). neovisno od svoga prethodnika (indosanta). kad je tako određeno propisom. Indosamentom se prenose hartije po naredbi (order papiri). čl. Indosament se bilježi na samoj hartiji tako da svako ko je dobije u ruke odmah vidi ko je povjerilac iz te hartije. Izjava o zabrani mora se upisati na samoj hartiji. Izdavalac hartije od vrijednosti na ime može zabraniti njen prenos.N. Kod nekih hartija od vrijednosti pravno dejstvo indosamenta može se sastojati. Prenos indosamentom (indosmanom) Indosiranje je za hartije od vrijednosti specifičan. u posebnom jemstvu: indosant preuzima 326 . ako je indosantu mogao isticati neke prigovore njegov dužnik iz hartije.pravna dejstva prema izdavaocu hartije (ZOO. Indosamentom se prenosi pravo onako kako je zapisano u hartiji. Svaki prenosi pravo iz hartije na svoga slijednika. onom koje je tom bilješkom na hartiji označeno. 3. bez obzira na to prenosi li se hartija cesijom ili indosamentom. Prvobitni ovlašćenik prenosi svoje pravo na drugo lice. ili po njegovoj naredbi nekome drugom. Stoga dužnik ne može imaocu hartije stavljati druge prigovore osim onih koji proističu iz same hartije i iz neposrednog odnosa sa sadašnjim imaocem. kad hartiju ne prenosi sam izdavalac. Izjavom o prenosu indosant prenosi na indosatara pravo na hartiju sa svim pravima iz hartije.” ili “predati po naredbi N.-u ili po njegovoj naredbi”). Drugi mu dokaz ne treba. Naime.N. Svaki povjerilac (indosatar) stiče prava iz hartije samostalno. onaj koji prenosi hartiju. Ako je neprekidnost indosamenata formalno uredna. a i najčešći način prenošenja. To znači da se činidba ima izvršiti na zahtjev. Indosatar je novi imalac. po naredbi svakog imaoca. 249). Lica koja učestvuju u ovom poslu nazivaju se indosant i indosatar. on je dužan da izvrši činidbu označenu u hartiji svakom licu koje takvim nizom indosamenata dokaže da je steklo pravo iz hartije (ZOO. Ovaj postupak pri prenosu prava iz hartije od vrijednosti na ime traži se uvijek. To je takav način prenošenja kada se na poleđini hartije zabilježi da ostvarenje prava koje je pripadalo licu označenom na hartiji pripada. prenositi dalje i na taj način se stvara čitav niz indosamenata. One glase na neko lice (fizičko ili pravno) uz dodatak po naredbi (“platiti po naredbi N. stvara se lanac povjerilaca. Dužnik pri ispunjenju činidbe iz hartije po naredbi nije dužan. onoga ko je upisan na hartiji kao nosilac prava. ne može ih isticati indosataru. Indosant je dotadašnji imalac hartije. nekom drugom licu. onaj na koga se prenosi hartija.

da postanu hartije po naredbi. odnosno naziv ili ime lica na koje se hartija prenosi (indosatar). hartija koje su po zakonu hartije po naredbi. Indosament može biti puni. Odgovornost za obavezu leži na izdavaocu. a svaki je takođe i povjerilac svih prethodnih potpisnika. To se čini unošenjem na hartiju odredbe “ne po naredbi”. Sve dok izdavalac hartije od vrijednosti ne izvrši obavezu iz hartije. Puni indosament je kad se na hartiji napiše odredba o prenošenju i firma. kako je rečeno. Svaki indosant odgovara svome indosataru i preuzima jemstvo da će u slučaju daljeg prenosa hartije svaki docniji indosant ispuniti obavezu iz te hartije. mora se to izričito upisati u tu hartiju. od onih koji su indosirali hartiju prije njega. ako se hoće da otkloni njihova osobina prenosivosti. Ako se. ček). Izdavalac odgovara samostalno za obavezu povodom koje je izdao hartiju od vrijednosti. Za hartije koje su po zakonu namijenjene prometu. Ako se želi da se takve hartije učine lako prenosivim. 244). Zabranu može staviti sam izdavalac ili indosant. hartije na ime (skladišnica i konosman). Osnovna obaveza je na njemu. mjesto i datum prenosa. 327 . Odgovara. ali je zabranu potrebno upisati na samoj hartiji (“ne po naredbi”) ili stavljanjem slične klauzule koja ima isto značenje. dakle. Hartije po naredbi mogu se pretvoriti u hartije na ime. potrebno je izričito staviti odredbu “ne po naredbi”. Postoje takođe i druge vrste hartija koje su po zakonu rekta hartije. naime. 249).jemstvo prema indosataru i prema svim docnijim sljednicima (licima na koja hartija bude indosirana) da će činidba biti ispunjena. dolazi do niza indosamenata (lanca potpisnika). bjanko i na donosioca (ZOO. Svaki će indosant ispuniti obavezu iz hartije onom zakonitom imaocu hartije na koga je prenio hartiju i tako će ići redom do njenog izdavaoca. u nizu indosamenata svaki potpisnik jemči svim docnijim potpisnicima. Blanko indosament je takav prenos kada se na hartiji ne upisuje ime indosatara. Njegova obaveza ostaje bez obzira na to što se hartija prenosila i koliko se puta prenosila. Vrlo često dodaje se i odredba “po naredbi”. potpis dotadašnjeg imaoca hartije (indosanta). obaveza ne prestaje. Dovoljan je i sam potpis indosantov na poleđini hartije od vrijednosti. Postoji posebna vrsta solidarne odgovornosti dužnika: dužnik koji izvrši činidbu iz takve hartije od vrijednosti stiče pravo da traži izvršenje te činidbe od svojih prethodnika. čl. Svakim indosamentom stvara se novi povjerilac. Ima. želi da postanu rekta hartije. Takva hartija prenosi se isključivo cesijom (ZOO. po nekim hartijama ne samo svom indosataru nego i docnijim indosatarima u nizu indosamenata. napisala se ta klauzula ili ne napisala (mjenica. Kod nekih hartija. a dotadašnji povjerilac postaje novi dužnik i tako ide dalje. Prenos hartije od vrijednosti po naredbi može se zabraniti. čl. a to znači i prenošenju.

Nije potrebno nikakvo upisivanje na hartiji ni obavještavanje dužnika o prenosu. U slučaju prenosa na donosioca. pa sve što je rečeno o blanko indosamentu odnosi se i na indosament na donosioca. potrebno je samo da upiše naziv. stavlja se riječ “donosiocu”.N-a ili donosiocu”). čl. umjesto imena indosatara. Razumije se da može. ova hartija može da sadrži i ime korisnika. čl. Zato takva hartija i jeste hartija na donosioca. kao da to nije napisano. Indosament na donosioca važi kao blanko indosament. kao i svaki drugi imalac hartije od vrijednosti. Tipična hartija na donosioca je ček (ZČ. Obaveza iz hartije od vrijednosti ostaje uvijek onakva kako je upisana u hartiju prilikom njenog izdavanja. 328 . U tom slučaju. V PRESTANAK PRAVA IZ HARTIJA OD VRIJEDNOSTI Prava i obaveze iz hartije od vrijednosti prestaju prema opštim pravilima o prestanku obligacija i specijalnim pravilima vezanim za hartije. Prenos predajom (tradicijom) Predajom hartije. predajom hartije drugome. prostom predajom iz ruke u ruku (tradicijom). odnosno svoje ime iznad potpisa indosanta. ima njegov potpis na hartiji.Upisuje se još mjesto i datum prenosa. Dalji prenos može se vršiti prostim ustupanjem. smatra se kao da uslova i nema. Indosirati se mogu sva prava iz hartije od vrijednosti. tražiti ispunjenje činidbe iz hartije. nema imena korisnika. 5). povjerilac (imalac hartije na donosioca) mora ići izdavaocu jer je on poznat. Dužnik je dužan izvršiti obavezu svakom ko mu pokaže hartiju i zatraži izvršenje činidbe iz hartije. Povjerilac iz hartije na donosioca je svaki onaj ko drži tu hartiju. a može i punim indosamentom. čl. 4. Propisom može biti određeno za neke hartije od vrijednosti da se ne mogu prenositi indosamentom na donosioca. Djelimični indosament je ništav (ZOO. prenose se prava iz hartije na donosioca (ZOO. Izuzetno. Izvršava se onom ko je donese. Blanko indosament naziva se u poslovnom svijetu još i otvorenim žirom. 241). Pri indosiranju hartija od vrijednosti ne može se postavljati nikakav uslov. 244). i tražiti ispunjenje. ali je u tom slučaju napisana i klauzula “ili donosiocu” (“platiti po naredbi N. na prazno (blanko) mjesto. a ne samo neka. Ako bi indosant ili ma ko drugi stavio neki uslov u indosament. Pošto se ne zna korisnik. Lice koje je steklo hartiju blanko indosamentom može je dalje prenositi blanko ili punim indosamentom.

čeka) ne mogu se ostvarivati nikakva prava. što. čl. izdavanje stvari kod konosmana i skladišnice). St. izda nova isprava. ukradena. nastupom određenog roka vlasnicima hartija se jednostavno isplaćuje vrijednost hartija. Specijalni načini prestanka prava Prava iz hartije od vrijednosti prestaju poništenjem papira s obzirom na načelo inkorporacije. Paul. Otkupom prestaje da važi hartija.1. oštećena ili na bilo koji način nestala. a time i prava iz hartije. konfuzija (sjedinjenje). a njena istinitost i sadržina se mogu tačno utvrditi. po pravilu. Prestanak prema opštim pravilima Prava iz hartije od vrijednosti prestaju. Izdavalac hartije će izdati novu ispravu na trošak imaoca hartije. 2. Sudska amortizacija hartije od vrijednosti dolazi u obzir kad je hartija 288 Amortizacija se izgubljena. Za pojedine papire zakon može odrediti da se na osnovu sporazuma stranaka izvrši proglašenje hartije za nevažeću (mortifikacija). na trošak imaoca. zamjenjuje poništenu ispravu (ZOVP. na jedan od načina na koji prestaju (gase se) obligacije uopšte. Sud će u vanparničnom postupku donijeti rješenje koje. jer je odnos povodom hartije od vrijednosti po svojoj prirodi obligacioni. a oštećena isprava se vraća izdavaocu. novacija. može tražiti za hartije koje glase na ime ili po naredbi. izvlačenje se vrši po lutrijskom sistemu i sopstvenicima se isplaćuje pored vrijednosti hartije i određen iznos (premija). Najčešće se koriste ovi načini otkupa: vrši se izvlačenje (žrijebanje) brojeva i vlasnicima onih hartija čiji brojevi budu izvučeni isplaćuje se vrijednost hartije. zastarjelost prava. 1970. vrijedi za lutrijske hartije i one koje glase na donosioca a plative po viđenju. imalac te hartije može tražiti izdavanje nove isprave. str. 329 . Za neke hartije od vrijednosti nije uopšte dozvoljeno vođenje amortizacionog postupka. 288 Henn Harry G: “Law of corporations and other business enterprises”. Privatnopravni postupak mortifikacije mora biti zakonom dozvoljen za određenu hartiju. Tu dolazi u obzir: izvršenje činidbe na koju glasi hartija (isplata mjenice. Ako je određena hartija (isprava) oštećena u toj mjeri da je nepodobna za promet (cirkulaciju). a zasniva se na sporazumu dužnika i povjerioca iz hartije. Prava prestaju otkupljivanjem hartije od vrijednosti što se često čini kod korporacionih hartija (dionica). Na osnovu amortizovane hartije (mjenice. po pravilu. West Publishing Co. oproštaj duga. kompenzacija. 230). kada postane pravosnažno. Na osnovu sudskog rješenja imalac poništene hartije može tražiti: ispunjenje obaveze koja je proizlazila iz poništene isprave ili zahtijevati od izdavaoca da se. 335.

330 .

radi objašnjenja momenta nastanka mjenično-pravne obaveze. Pravne teorije koje su izložene ranije vrijede i za mjenicu. I to su osnovne vrste mjenice. u određeno vrijeme i na određenom mjestu. Mjenica je. izdavalac mjenice može dati bezuslovan nalog drugom licu da ono isplati mjeničnu svotu kada se govori o trasiranoj (vučenoj. cirkulaciona. Postoje i druge o kojima će biti riječi kasnije (bjanko. nasuprot prava stoji obaveza (izdavaoca ili drugog lica) na isplatu mjenične sume. kao i druge uslove koje isprava mora da ispunjava. kao što se vidi. utisnuto) određeno obligaciono pravo (potraživanje). nego umjesto toga. To pravo se odnosi na isplatu mjenične svote koja je naznačena (upisana) na samoj mjenici. Izdavalac može uzeti na sebe obavezu da sam isplati mjeničnu svotu u kom slučaju daje bezuslovno obećanje i tada se radi o sopstvenoj (vlastitoj.GLAVA DRUGA MJENICA I POJAM I FUNKCIJE MJENICE 1. Ovakvo određenje mjenice odgovara kontinentalnim pravnim sistemima. Mjenično pravo je skup pravnih pravila kojima se regulišu mjenični poslovi i odnosi lica koja te poslove obavljaju. sadrže odredbe o tome koje sastojke mora imati isprava da bi se smatrala mjenicom. solo) mjenici. kada se mjenica i 331 . prema tome ko plaća mjeničnu svotu sam izdavalac ili drugo lice. hartija od vrijednosti kojom jedno lice daje bezuslovno obećanje da će isplatiti određenu svotu novca samo ili kojom izdaje bezuslovan nalog drugom licu da ono.). kreditna. Kako se radi o obligacionom odnosu (jednostranom pravnom poslu). U našem pravu osnovni izvori su Zakon o mjenici (ZM) i Zakon o obligacionim odnosima (ZOO). Iz navedene sintetičke definicije mjenice proizlazi sljedeće. isplati određenu (upisanu) svotu novca licu naznačenom na toj hartiji ili isplati trećem licu za koje ono to naredi.model za druge vrijednosne papire. Isto tako. prvenstveno. u modernom pravu. i mjenica je pisana isprava izdata u zakonom propisanoj formi. Kao i svaka hartija od vrijednosti. U ranom srednjem vijeku. trata) mjenici. Pojmovno određenje mjenice jasno pokazuje da se radi o jednostranoj izjavi volje izdavaoca i pisanoj ispravi u koju je inkorporirano (utjelovljeno. Osnovno razlikovanje mjenica je. po naređenju izdavaoca. rekta i dr. Može se reći da su one nastale. Pojam mjenice Savremeni zakoni o hartijama od vrijednosti ili mjenici obično ne daju definiciju mjenice. posebno obligacione. komisiona. U nacionalnim pravima najznačajniji izvor jeste zakon. Mora biti pismeno sačinjena jer je strogo formalna isprava čiju sadržinu određuje zakon. Na osnovu zakonskih rješenja može se konstruisati i odrediti pojam mjenice. Razlog leži u činjenici što je mjenica već odavno postala hartija .

Tradicionalno. Kao što je već rečeno. a posebno prenosivosti (negocijabilnosti). Ekonomske funkcije mjenice Mjenica spada među najinteresantnije hartije od vrijednosti. mjenica može zadovoljiti mnoge ekonomske ciljeve. Isključivo kao sredstvo obezbjeđenja služi kod kreditnih potraživanja (osiguranje kredita). mjenica je mogla da se upotrijebi kao zaloga (mjenični lombard). 332 . u dobroj mjeri. U unutrašnjem prometu danas ju je. Banka tako vrši kratkoročna ulaganja kapitala koja su obezbijeđena mjenicom. u materiji mjeničnog prava izvršena je unifikacija pravila na međunarodnom planu. Međutim. ona to obezbjeđuje kod drugih poslovnih subjekata. kao bjanko akceptirana mjenica. Može služiti i u svrhu polaganja kaucije (kauciona mjenica). Najčešće se radi o akceptnom kreditu. isključivi pravni izvor bili su trgovački običaji. bankarski akcept se koristi i kod plaćanja izvoznouvoznih poslova po osnovu neopozivog dokumentarnog akreditiva. akceptirana i rekta mjenica. bilo kao mjenični lombard ili jemstvo. Inače. Zadržaćemo se ukratko na njenim ekonomskim funkcijama jer se opširnije uči u ekonomskim disciplinama koje se bave finansijskim tržištima. Osim ovoga. 2. Već je rečeno da mjenica služi i kao sredstvo obezbjeđenja tražbine. u međunarodnom prometu inostrana mjenica predstavlja oblik deviznog plaćanja.reeskontna redovno niža. Zahvaljujući njenim osobinama. Pored toga. s tim što akceptira tako izdatu mjenicu (akceptni kredit). Kod robnih kredita. Danas je prisutnija uloga mjenice kao kreditnog sredstva kod osiguranja potraživanja ili odobravanja kratkoročnog kredita. U modernom prometu mjenica se rjeđe pojavljuje kao sredstvo jednog plaćanja (gašenja jedne obaveze). mjenicom je vršeno mobilizovanje kapitala (kredita) kroz eskontni kredit. Banka kasnije može reeskontovati mjenicu i time zaraditi (razlika između eskontne i reeskontne kamatne stope . mjenica služi kao sredstvo plaćanja na području platnog prometa jer se pomoću nje vrši doznaka novca. zamijenio ček. Umjesto da banka svome klijentu dadne kredit. ona omogućava gašenje niza obaveza. kupac akceptira mjenicu do visine kredita. pa je njen značaj u unutrašnjem i međunarodnom prometu izuzetan. Mjenica se može koristiti i kod čistih finansijskih transakcija kreditnog karaktera (finansijska ili kreditna mjenica). a izdaje se kao bjanko. koju je na njega prodavac (davalac kredita) vukao i tako davalac kredita stiče mogućnost vođenja mjeničnog spora (ograničenost prigovora. nego zahvaljujući svojoj negocijabilnosti putem indosamenta. bezgotovinsko plaćanje. a i obračunava se za kraći period).pojavila. Sigurnost je još veća ako je mjenica snabdjevena potpisima i drugih lica. kratki rokovi). mjenični povjerilac može eskontovati svoje nedospjelo mjenično potraživanje kod banke i tako dobiti prije gotov novac (umanjen za iznos kamate od dana eskontovanja do dospjelosti mjenice). putem svoje bankovne veze. Kao što se vidi.

u času stvaranja mjenice. teoriji jedinstvene radnje (unitu actu).I na kraju. Zakon o mjenici prihvata teoriju omisije. Moderna teorija o mjenici (teorija omisije. Dopušteno je. neće biti savjestan. isprava nema obilježja mjenice. bankarska tehnika. Ovakvo shvatanje ne odgovara potrebama savremenog prometa. Radi očuvanja pravne sigurnosti teorija omisije ističe dva momenta: prvi. postoji pravna pretpostavka da je izdavalac ovlastio svakog savjesnog imaoca mjenice da upiše u ispravu neki od elemenata koji nedostaje.). saglasno ugovoru sa izdavaocem. Inače. mjenica predstavlja sredstvo kratkoročnog ulaganja novčanog kapitala. trata) mjenica je u daleko većoj upotrebi pa će biti i detaljnije obrađena u narednim izlaganjima koja se odnose na sastojke (bitne i nebitne) te mjeničnopravne radnje. Iako je mjenica individualni (pojedinačni) papir od vrijednosti. 333 . u protivnom. Cilj teorije omisije jeste da se omogući potrebni elasticitet u mjeničnom saobraćaju uz očuvanje pravne sigurnosti. ima veliki uticaj na način vršenja “tradicionalnih finansijskih usluga” u koje spadaju i poslovi vezani za mjenicu. Prema starijoj teoriji. rok dospjelosti i dr. str. propuštanja) stvorena je prema potrebama trgovačkog prometa i bankarske tehnike. 289 Trasirana (vučena. 9. Teorija omisije dala je mogućnost postojanja bjanko (blanko. U momentu predaje mjenice.cit. obveznice i mjenice ucestvuju sa 19. U protivnom. koja se daje kao sredstvo obezbjeđenja za buduća potraživanja. Svi podaci (elementi) unose se istovremeno. nije uvijek moguće precizno odrediti sve elemente (mjeničnu svotu. postoje različite teorije. U pogledu vremena kad pojedini elementi treba da budu uneseni u ispravu.6%. biti uneseni.prema Bernard J. Kupovina nedospjelih mjeničnih potraživanja je česta pojava u tržišnim ekonomijama gdje se zarada ogleda u eskontu. Foley. jednim rukopisom i mastilom. Teorija omisije Mjenica je pismena isprava koja ima određen sadržaj kao i svaka hartija od vrijednosti. svi sastojci mjenice koje zakon zahtijeva moraju biti uneseni u ispravu u momentu podnošenja mjenice na isplatu. op. ona spada u grupu berzanskih hartija i zajedno sa obveznicom predstavlja značajan izvor finansiranja poslovnih subjekata. 289 Kod nefinansijskih korporacija u SAD od 1982. Obaveza je imaoca mjenice da ispuni potrebne sastojke najkasnije u momentu podnošenja isprave na plaćanje. da bi ona imala karakter mjenice. bjelice) mjenice koja se dosta koristi u trgovačkim i finansijskim transakcijama. a po zakonu mora postojati. Stoga ona dopušta da se svi mjenični elementi ne moraju unijeti u pismenu ispravu u času sastavljanja mjenice. II SASTOJCI (ELEMENTI) MJENICE 1. pored zakonskih i drugih pravila. dakle. svi elementi moraju postojati. u kategoriji eksternih izvora kapitala.7% . a krediti sa 13. i drugi. sukcesivno dopunjavanje (upisivanje) mjenice onim elementima koje je njen izdavalac propustio unijeti prilikom izdavanja. do 1988. god.

firma onoga kome treba platiti. Ovaj elemenat neophodan je u kontinentalnim pravima. 2. Zinka Grbo Praktikum poslovnog prava. dr. 290 334 . a za ono što je promjenljivo ostavljeno je prazno da se popuni. i to na jeziku na kojem je isprava izdata. Sarajevo 2003. b) bezuslovan nalog da se isplati određena svota novca. 588-628. odnosno naziv. mjenica je hartija po naredbi (bill on order) i nije nužno da u ispravi bude sadržan i naziv “mjenica”. ili po čijoj naredbi treba platiti (remitent). geografski su mjesto izdavanja i mjesto plaćanja mjenice. g) dan i mjesto izdavanja mjenice i h) potpis onoga ko je izdao mjenicu (trasant). Ako taj naziv ne bi bio upisan u ispravu. i taj je blanket cio štampan na zvaničnom jeziku sa stalnim elementima. U pravnoj teoriji. Oznaka u tekstu da je isprava mjenica Naziv “mjenica” mora biti napisan u tekstu same isprave još u času kad se ta isprava izdaje. pošto se nove riječi teže mogu unositi u tekst.g.2. str. geografske i kalendarske. Naziv “mjenica” potrebno je upisati da bi potpisnik i svaki onaj ko dobije ispravu u ruke znao šta potpisuje. 3): a) označenje u slogu isprave da je to mjenica. Izdavačka djelatnost Ekonomskog fakulteta u Sarajevu. U stalne elemente koji su odštampani na mjeničnom blanketu spada i naziv “mjenica”. Po našem zakonu. Bitni sastojci (elementi) 2. firma onoga koji treba da plati (trasat). takva isprava ne bi se smatrala mjenicom.1. trata) mjenica sadrži sljedeće bitne elemente (ZM.2. a lakše u naslov. Opšti su naziv da je to mjenica i nalog za isplatu. c) ime. Po anglosaksonskom pravu. d) označenje kad treba da plati (dospjelost). O pojedinim elementima mjenice kao i o načinu popunjavanja pojedinih vrsta mjenice pobliže: Doc. upotrebljava mjenični blanket. ne može biti upisan kao naslov. Naziv mora biti upisan u samom slogu. Fatima Mahmutćehajić i mr. gotovo isključivo. Vedad Silajdžić. a u kalendarske elemente mjenice 290 ubraja se datum izdavanja i rok dospjelosti mjenice. Uopšte o bitnim elementima mjenice Trasirana (vučena. koji izdaje država ili neka ovlaštena organizacija. neki autori dijele bitne elemente mjenice na opšte. U praksi se. Veljko Trivun. odnosno o kakvoj se ispravi radi. e) mjesto gdje treba platiti. čl. odnosno naziv. f) ime. tekstu. personalni su ime trasata. Razlog tome bi bio da se izbjegne falsifikovanje. personalne. ime remitenta i potpis trasata. Mogla bi to biti obična građanskopravna obligacija.

tada važi ona najmanja svota koja je napisana slovima. Ako je u mjenici ispisano više različitih svota i slovima i brojevima . Kod nas se iznos brojem piše desno gore izvan teksta. Po anglosaksonskom pravu. Pitanje je kako mora biti naznačena mjenična svota i mora li biti naznačena po vrsti i količini novca. Kad takvo lice kao izdavalac mjenice ne zna sigurno ima li pokrića kod neke banke. Kod vučene mjenice ime trasata mora biti navedeno u mjenici i obično stoji u donjem lijevom uglu.zakon izričito ne govori. a slovima u tekstu mjenice. Zatim može biti neslaganja između svote napisane cifrom i slovima. bezuslovnosti toga naloga i oznake svote novca.važi najmanja svota. ili ne zna kod koje mu je banke veće pokriće. Mjenica sa više trasata nije rijetka pojava u međunarodnom mjeničnom saobraćaju. Mjenica je hartija od vrijednosti koja u sebi utjelovljuje tražbinu na određeni iznos novca i.2. jer imalac mjenice valja da zna ko treba da mu isplati mjeničnu svotu. ili kad kod jedne banke nema 335 . Na prvom mjestu. Ime trasata Navođenje u mjenici imena onoga ko treba da plati (trasata) bitan je elemenat. ako bi se za isplatu postavljao neki uslov. Ne može biti potraživanja stvari. Nije svuda tako. ako to i nije učinjeno.4. Neke zemlje dozvoljavaju u mjenici i alternativno naznačenje valute (“platite 100 USD ili 1. bilo brojevima . 8). U Engleskoj i u SAD. Ona se zove neoperativnom mjenicom. Kod neslaganja svote napisane slovima i brojem . Iznos može biti napisan i slovima i brojem više od jedanput. Vrsta novca treba da bude naznačena. Dešava se da neko ima u inostranstvu dvije ili više banaka koje plaćaju za njega. Isplata mjenične svote ne može se ničim uslovljavati. Što se tiče naznačenja količine novca. bilo slovima. 2. U slučaju ovog nepodudaranja. naredba mora da glasi na sumu novca. Bezuslovan nalog da se isplati određena svota novca Ovaj elemenat sastoji se iz tri dijela: naloga za isplatu. zakon je dao pravila kako se sukob rješava (ZM čl. a samim tim i mjenična obaveza. Zakon ne određuje to mjesto i o tome važi običaj. Ako je u mjenici naznačeno više različitih svota.600. obično se navodi svota i brojem i slovima. da zna ko mu je dužnik. mogli bi se činiti prigovori o neispunjavanju uslova i time bi tražbina iz mjenice bila neizvjesna. može biti vezana za ispunjenje nekog uslova (“platite uz podnošenje tovarnog lista”). naredba za isplatu.vrijedi svota napisana slovima. Pri upisivanju iznosa novca brojem i slovima može doći do neslaganja. iznos brojevima piše se u gornjem lijevom uglu.3. pretpostavlja se da isplatu treba izvršiti u onoj vrsti novca koji ima zakonski tečaj u mjestu plaćanja. u Francuskoj uz potpis trasanta. Na mjenici može biti navedeno više trasata.00 KM”). Da li ovu ulogu mogu imati kumulativno ili alternativno . Teorija prihvata oba rješenja.

Potpis izdavaoca mjenice (trasanta) Kako je mjenica obligacija. jer ako je mjenica prenošena. Pošto se trasant potpisom obavezuje. To može biti alternativno. Kad takva firma ne zna sigurno ima li uopšte. vući će mjenicu na obje banke kao trasate. Remitent može biti fizičko i pravno lice. Prilikom upisivanja imena remitenta. a dođe do protesta ili tužbe. trasat može biti svako lice koje po propisima građanskog prava. u momentu kad je potpisuje. sasvim je prirodno da na njoj mora biti potpis onoga ko je izdaje. valjaće se obraćati i remitentu. Mjenica mora biti potpisana onako kako je registrovano da se to pravno lice potpisuje. Ime remitenta Ime. Dužnik mora potpisati obavezu kada je već propisana pismena forma. U kontinentalnom zakonodavstvu. samo zajednički. adresa je ipak potrebna. a može i od svih kao zajedničkih 336 . bio bi određen njihovim međusobnim sporazumom. nije neophodno stavljati bližu adresu. po pravilu. pošto je i on regresni dužnik. Iako to zakon ne traži. Kad je trasant pravno lice. Na istoj mjenici može biti navedeno više remitenata i to kumulativno ili alternativno. a može i kumulativno. Ako se mjenica vuče kumulativno. svako poslovno sposobno lice. 2. Po pravilu se stavlja štambilj.dovoljno pokrića. Imalac mjenice može (u regresnom postupku) tražiti od svakog od njih isplatu cijelog mjeničnog iznosa. smatramo. Po prirodi položaja trasantovog u mjenici. Takvo označavanje ne unosi u mjenični odnos nikakvu neizvjesnost. Ako su remitenti označeni kumulativno. trasant je jedini dužnik po toj mjenici i razumljivo je da je on mora i potpisati i time dati izjavu da preuzima mjeničnu obavezu. vući će mjenicu alternativno na obje banke. pored potpisa ovlašćenih lica na mjenici mora biti ispisana i firma.6. 2. mora imati poslovnu sposobnost u času izdavanja mjenice. dakle. U času izdavanja mjenice. Ako su remitenti navedeni alternativno. za razliku od anglosaksonskog. Inače. vrstu poslovanja i sl. onda bi svoja mjenična prava mogli ostvarivati. uz ime. pa bi i isplatu mogli tražiti svi zajedno. mora biti navedeno u mjenici. odnosno naziv povjerioca. odnosno naziv pravnog lica. odnosno uz naziv pravnog lica. Na istoj mjenici može biti označeno i više lica za trasante (satrasanti).5. razumljivo je da satrasanti mogu biti samo zajednički (kumulativni) dužnici i da nema smisla da budu označeni alternativno. banka kojoj se imalac mjenice obrati prihvatiće mjenicu do iznosa pokrića. mjenica nije hartija na donosioca i zato remitent mora biti naveden u mjeničnom pismenu. a za ostatak će se imalac mjenice obratiti drugoj banci. Svi su zajednički dužnici. pa i u našem. može primati obaveze. isplatiće je dužnik onome ko mu mjenicu podnese na isplatu. ili ima li kod banke dovoljno sredstava koja mu služe kao pokriće. Međusobni odnos takvih remitenata je građanskopravne prirode i. zanimanje. ali bi trebalo to učiniti. lica kome treba isplatiti mjeničnu svotu.

pa se prema tome određuje dospjelost (ZM. čl. čl. Kada je mjenica plativa na određeni dan u mjestu u kome ne vrijede isti kalendar koji vrijedi u mjestu izdavanja.38. Ovaj rok podnošenja na isplatu može trasant skratiti ili produžiti da traje duže od godinu dana. juna 2002. 35). inače.” ili “platite čim se ova mjenica podnese na isplatu” ili “pri podnošenju na isplatu platite. Dopušteno je. Dospjelost ovakve mjenice je određena protekom na mjenici naznačenog vremena od njenog izdanja. No ako se ne naznači. da ne bi došlo do zabune od kada treba računati protek roka. To su: “početkom mjeseca” ili “primo”. Međusobni odnos satrasanata nije mjeničnopravne prirode. “krajem mjeseca” ili “ultimo”. 4..... čl. 77). b) Mjenica na određeno vrijeme od izdanja (Dato wechsel. Ta mjenica glasi: “platite šest mjeseci od danas” ili “tri mjeseca a dato platite za ovu mjenicu.” Rok dospjelosti je određen tačno datumom.. Rok dospjelosti ne može se odrediti van mjenice. c) Mjenica po viđenju (Sichtwechsel. Označenje dospjelosti Dospjelost je vrijeme kad se mjenica ima isplatiti.. lettre de change a date). kalendarska mjenica (Tagwechsel. Trasant je dužan isplatiti kad god mu je imalac podnese u okviru zakonom predviđenog roka. Može ga odrediti i svaki indosant. vrijeme kad mjenična svota dospijeva za isplatu.2). a zakonska je pretpostavka da je to mjenica po viđenju (ZM.dužnika.” ili “pola godine od izdanja ove mjenice platite. “polovinom mjeseca” ili “medio”. čl. Takva mjenica po viđenju kod koje je određen krajnji 337 . uzeti da se vrijeme računa od dana podnošenja na akcept.38. Zakon ipak određuje krajnji rok u kome se mjenica po viđenju mora podnijeti na isplatu. st. onda se smatra da je dan dospjelosti po kalendaru koji vrijedi u mjestu plaćanja (ZM. ali samo na kraće vrijeme od godine dana (ZM. To znači prvi dan u mjesecu. lettre de change a jour five). To je godina dana od izdanja. platite.1). jer je to njen bitni sastojak. umjesto fiksno određenog dana. Rok dospjelosti se mora naznačiti na mjenici.” ili “kad imalac ove mjenice zahtijeva platite. st. čl. nego građanskopravne. mjenica ipak važi. god. 38). kad to ne bi bilo naglašeno.. 34): a) Mjenica sa dospjelošću na određeni dan. odnosno na viđenje. Mjenica po viđenju dospijeva kad god se podnese na isplatu. dospjelost označiti i uobičajenim izrazima koji pokazuju tačno o kom se danu radi... čl.” i sl. Kada se mjenica plativa na određeno vrijeme od dana izdavanja trasira iz jednog mjesta na neko drugo mjesto i kad u tim mjestima ne vrijede isti kalendari. Ova mjenica glasi: “1. petnaesti dan u mjesecu i posljednji dan u mjesecu (ZM. Vrijeme se računa onako kako određuje građansko pravo (ZOO.. Mjenica po viđenju obično glasi: “po viđenju platite za ovu mjenicu..7.” Važno je naznačiti. st.2). dnevna mjenica. 2. čl. Rok dospjelosti kod mjenice može biti određen na jedan od ova četiri načina (ZM. ma kojim izrazom. Moglo bi se. onda se dan izdavanja dovodi na dan koji mu odgovara u kalendaru koji vrijedi u mjestu plaćanja. lettre de change a vue). da se plaća od dana izdanja mjenice. fiksan je..

Zakoni nekih zemalja sadrže odredbu da je ništava mjenica u kojoj mjesto plaćanja nije označeno zvaničnim nazivom. svakog od tih dana plaća se jedan dio mjenične svote (1. čl.”). aprila iste godine platite 20. 35. Prema međunarodnoj praksi. d) Mjenica na određeno vrijeme po viđenju (Nachsichwechsel. 338 . Mjenice sa naznačenjem krajnjeg roka plaćanja ne važe (“platite do 1. Ne važe ni mjenice sa kumulativnim ili alternativnim naznačenjem dospjelosti. 2). U takvom slučaju rok za podnošenje na naplatu počinje teći od tog vremena (ZM. aprila”). čl. U zemljama u kojima zakon ne traži upotrebu zvaničnog naziva mjesta pod sankcijom ništavosti mjenice. No i kad ne bi bilo tako navedeno. 36. savjesni imalac mjenice je ovlašćen da je podnese na isplatu u ma kome od tih mjesta. po svome izboru. 36). onda se u pogledu akceptiranja smatra da je nedatirani akcept stavljen posljednjeg dana roka predviđenog za podnošenje na akceptiranje (ZM. Ako više mjesta nosi isti naziv.rok podnošenja na isplatu glasila bi: “platite po viđenju. ne bi postojao razlog za ništavost mjenice. Dakle.000 KM. a nije stavljena i bliža oznaka iz koje bi se vidjelo na koje od tih mjesta izdavalac mjenice misli. Ne važi ni mjenica sa naznačenjem isplate na rate (obročne mjenice) kod koje je dospjelost naznačena sa više dana. a 5. 2. valja je podnijeti na protest. ako se jasno i nesumnjivo zna na koje se mjesto misli.. i rok se računa od dana podizanja protesta..000 KM”). Nije dopušteno navesti na mjenici dvije ili više dospjelosti. st. ali ne prije deset mjeseci od danas. st. februara 2000. Mjenica sa dospjelošću ranijom od dana izdanja. čl. Takve bi mjenice bile ništave (ZM.” Mjenice po viđenju ne moraju se podnositi na akcept. jula t. juna 2002. pošto bi to stvaralo zabunu.g. 34). Ne važe ni sa nemogućim datumom (“platite 31. kosilo bi se s načelom određenosti mjenice. Kada protest nije podignut. čl. 2). tako da se vrijeme koje treba da protekne do dospjelosti računa od dana kad trasat akceptira mjenicu i stavi datum akcepta. stavlja se toponomastički naziv mjesta. Trasant može odrediti da mjenica plativa po viđenju ne smije biti podnesena na isplatu prije naznačenog vremena. a najdalje 20. Mjesto plaćanja U mjenici mora biti navedeno mjesto u kome treba mjenicu platiti. i kada protekne na mjenici označeni rok. sudska praksa toleriše i uobičajeni naziv mjesta. Ova mjenica mora se najprije podnijeti trasatu na viđenje. pa pošto je on vidi i upiše na mjenici datum kad mu je podnesena na viđenje. ne važi. Takva mjenica glasi: “tri mjeseca po viđenju platite. takođe. podnosi se na isplatu. U ovim slučajevima se ne može primijeniti pravilo da se dospjelost izvršenja obaveze pomiče na najbliži mogući datum. lettre de change de vue).8. rok se računa bilo prema danu akcepta bilo prema danu protesta (ZM.” i sl.. a po pravilu se i ne podnose. Podnošenje na viđenje u stvari je podnošenje na akcept. kao i kad je odbio da akceptira takvu mjenicu. Ako prilikom podnošenja trasat nije stavio datum.. onaj naziv koji se za to mjesto upotrebljava u toj zemlji. godine platite 10. godine” ili “platite po viđenju.

ali nije neophodan.d. c) Ako u trasiranoj mjenici nije naznačeno mjesto izdanja. logički se nameću iz same prirode mjenice i zato jesu bitni. i tada postoji zakonska pretpostavka da je mjesto plaćanja ono mjesto koje je na mjenici označeno pored imena trasata (ZM. pa ma gdje na mjenici. U mjeničnom blanketu su ovi podaci navedeni na početku mjeničnog teksta. ni to mjesto ne bi bilo navedeno. Znači da označenje dospjelosti na mjenici može biti ispušteno. 3. Pretpostavljeni bitni sastojci mjenice Svi nabrojani elementi mjenice.Mjesto plaćanja je bitan elemenat mjenice. savjesni imalac mjenice može sam popuniti mjeničnu ispravu i upisati mjesto plaćanja ili pored imena trasatovog dodati mjesto njegovog prebivališta. Važno je da se stave. b) Ako u mjenici nije označeno mjesto plaćanja. dozvoljeno je odstupanje od ovog pravila u tom smislu što se za neke od sastojaka uzima kao da postoje u mjenici. jer se time omogućuju ili olakšavaju mnoge radnje koje je potrebno preduzimati radi ostvarivanja prava iz mjenice. Naznačenje datuma izdanja ne mora odgovarati istini. 4): a) Trasirana mjenica u kojoj nije naznačena dospjelost pretpostavlja se da je to mjenica po viđenju.d. pretpostavlja se da je mjesto plaćanja ono mjesto koje je označeno pored trasatovog imena. pak. 4. pretpostavlja se da je mjenica izdana u mjestu koje je navedeno pored trasantovog potpisa. Važi i mjenica na kojoj je kao datum izdavanja stavljen neki drugi dan. Plaćanje kod HBB banke d. Visoko. 3). Među bitnim sastojcima mjenice učinjeno je podvajanje na one koji se moraju izričito navesti i moraju postojati u času kad se mjenica podnosi na isplatu i one koji se mogu pretpostaviti iako nisu izričito navedeni u mjeničnom tekstu.d. Može biti. Može taj podatak biti izostavljen. 2. Plaćanje u Sarajevu” ili “Vispak d. takva bi mjenica bila ništava jer joj nedostaje jedan bitan elemenat. st. i antidatirana kao i postdatirana. čl. a ne onaj kad je mjenica stvarno izdata. u gornjem lijevom uglu. Naziv mjesta plaćanja upisuje se u mjenicu obično u donjem lijevom uglu ispod trasatovog imena (“Dijamant d. Sarajevo. 339 . Sarajevo). Po teoriji omisije. Mjenično pravo dozvoljava da ovaj zahtjev bude formalno zadovoljen. Da bi se ipak omogućila što lakša upotreba mjenice. Zakon o mjenici navodi tri pretpostavke bitnih sastojaka (ZM. čl.9. znači. Zakon ne traži da se mora pored geografskog naziva plaćanja staviti i bliža adresa (ulica i broj). ali ne mora biti tako. ali je razumljivo da to treba učiniti. u lijevom gornjem uglu. Ako. U pogledu naziva mjesta važi ono što je rečeno za mjesto plaćanja. kako se vidi. Dan i mjesto izdavanja Datum i mjesto izdavanja mjenice obično se stavlja na početku.

Sjedište društva “Soko” nije u Sarajevu.o. odnosno nepravom domiciliranom mjenicom.d. 340 . određuje trasat. Sarajevo. kad je izostavio tu oznaku. Plaćanje kod HBB banke d.d.d. Plaćanje u Sarajevu”). u Mostaru. ovlastio svakog imaoca da to po potrebi učini. lice koje treba da plati. jer se smatra da je trasant. nego u Mostaru. koje nisu domicilirane. Mjenicu može domicilirati samo trasant. Domiciliranom mjenicom se naziva i mjenica u kojoj je trasant naznačio da će istu platiti neko drugi.d.o. 28) dozvoljava kod mjenica plativih u mjestu trasatovog sjedišta. ne može se govoriti o domiciliranoj mjenici (“Soko d. lice koje će za njega platiti mjenicu u mjestu plaćanja koje je već odredio trasant. da trasat može prilikom akcepta označiti adresu u tom mjestu gdje će se mjenica platiti. Ako je to cilj. Plaćanje u Mostaru”. U slučaju kada se sjedište ili prebivalište trasata podudara sa mjestom plaćanja. a da platac. Plaćanje u Tuzli”). odnosno mjesto (platište). nego se samo daje adresa gdje će se. pa ipak se radi o domiciliranoj mjenici. Zakon o mjenici (čl. Platac ne ulazi uopšte u mjeničnopravni odnos. Mjenica na kojoj je označeno drugo mjesto kao mjesto plaćanja. Mišljenje da mjenicu može domicilirati samo trasant nije opšteprihvaćeno. Mostar. Tako je upisano u mjenicu i nema uticaja činjenica što je stvarno sjedište “Soko” d. Ako na mjenici piše: “Soko d. Kod ocjene da li je mjenica domicilirana mjerodavno je samo ono što je upisano na mjenici.4. Po teoriji omisije. odnosno kod koga će se mjenica platiti. odnosno prebivališta i da mu se tu podnosi. a ne u mjestu sjedišta ili prebivališta. iako nije tačna adresa trasata. onda se tako mora odrediti (upisati) u mjenici. a ne trasat (“Merkur d. Moguća je i takva kombinacija da i mjesto plaćanja bude različito od sjedišta trasatovog. Navođenjem nekog drugog lica koje treba da plati mjenicu (platac) ne mijenja se trasat. mogao bi mjenicu domicilirati svaki njen savjesni imalac. a ne u Sarajevu. Sarajevo. Nema njegovog potpisa na mjenici. bude neko drugi. radilo bi se o domiciliranoj mjenici. Domicilirana mjenica Najčešći slučaj jeste da mjenicu plaća akceptant u mjestu svoga sjedišta. a ne stvarno stanje. Sarajevo”). ili kod koga treba da se plati. Razlozi trgovačkog saobraćaja nekada zahtijevaju da se mjenica plati u drugom mjestu. To lice (platac). a ne trasat. Ovdje se čak radi i o tome da se stvarno sjedište trasata podudara sa mjestom plaćanja. Sarajevo. Time se ne mijenja mjesto plaćanja. Neki i tu mjenicu nazivaju domiciliranom.d. a ne sjedišta ili prebivališta trasata i upisano na mjenici pored njegovog imena naziva se domiciliranom mjenicom (“Soko d. Trasat može na domiciliranoj mjenici odrediti samo domicilijata.

. mjenični dužnik je ovlašten da mjenicu isplati u domaćem 341 . 5. a ne akceptant ili u kojoj je naznačeno da će se isplatiti u nekom drugom mjestu..N.”). Oznaka “po naredbi” Mjenica je hartija od vrijednosti koja je po sili zakona prenosiva (negocijabilna) po naredbi.” ili “. a ne u mjestu koje je navedeno u mjenici kao sjedište trasatovo. 10. njenog podnošenja na akcept.1.” ili “u švicarskim francima”.g.. godine platite za ovu prvu mjenicu. Trasant njome određuje da se mjenica ima isplatiti u naznačenoj vrsti novca. Ako se ne želi izdavanje više primjeraka jedne mjenice.2... za ovu jedinu mjenicu. jula t. Svaka je mjenica prenosiva indosamentom.. Svi primjerci predstavljaju jednu mjenicu i isplatom jednog primjerka svi ostali gube važnost.000 švicarskih franaka efektivno.”). u stranoj valuti... Podatak o broju mjeničnog primjerka (duplikatna klauzula) Nekad je potrebno da se mjenica izda u dva ili više primjeraka.3.. U mjenici ne mora biti upisano: “Platite za ovu mjenicu po naredbi N. potrebno je navesti u tekstu i naznačiti koji je po redu primjerak: prvi (prima). Nebitni sastojci mjenice (mjenične klauzule) Pored bitnih sastojaka koje hartija od vrijednosti mora sadržavati da bi bila mjenica. jula t. “po viđenju platite za ovu drugu mjenicu.”. stavlja se solo klauzula (“1..Postoji i shvatanje da je domicilirana mjenica svaka u kojoj je označeno da će je isplatiti neko treće lice. ali se iz teksta ne vidi u kojoj efektivnoj valuti (moneti). Ako bi naredba glasila samo na isplatu nekog stranog novca (“Platite. Unose se ako mjenici treba dati još neko pravno dejstvo ili da se jasnije označe neki pravni odnosi između lica koja učestvuju u mjeničnom poslu.N. septembra 2003. bilo to u njoj označeno ili ne. Navešćemo najčešće mjenične klauzule: 5. platite za ovu solo mjenicu.”. pa izostavljanje tog naređenja ne ometa njen lak i nesmetan prenos.. a interesantna je u međunarodnom mjeničnom saobraćaju..N....g. Za punovažnost isprave kao mjenice nema uticaja da li su ti elementi uneseni u ispravu ili nisu. Njihovo unošenje nije nužno pa se stoga i nazivaju nebitnim sastojcima (fakultativnim elementima). (“1. To bi bilo za slučaj gubitka mjenice. treći (tertia).. Klauzula o moneti (klauzula o efektivnosti) Naziva se još i klauzulom o efektivnom plaćanju u stranoj valuti. u mjenični tekst se mogu unositi i neki drugi sastojci (mjenične klauzule). drugi (sekunda). platite za ovu jedinu mjenicu po naredbi N. Ako se mjenica izdaje u više primjeraka..”). nego o većem broju primjeraka jedne iste mjenice. Mjenica bi glasila: “12.. nego može i ovako: “Platite za ovu mjenicu N. 5...” 5. Navođenjem broja primjeraka mjenice treba da se ukaže da se ne radi o izdavanju novih mjenica.

pa se ne vidi kauza (razlog) obavezivanja. treba da sačeka izvještaj od trasanta ili ne treba.. Ukoliko trasat akceptira i/ili isplati mjenicu prije dobijanja izvještaja. ulazi u mjeničnu obavezu kao dužnik. i stavite istu na moj račun sa izvještajem” ili “Platite. Može da glasi: “Platite . a ne mjenična dejstva.. Klauzula valute (valutna klauzula ili klauzula o primljenoj vrijednosti) Pokazuje odnos između trasanta i remitenta.novcu prema dnevnom ili određenom službenom kursu. a može biti i dug.5. ali i između trasanta i N. Klauzula ima građanskopravna dejstva i pozivanje na pokriće i njegovo osiguranje (obezbjeđenje) nema mjeničnopravnu vrijednost jer stavljanjem potpisa na mjenicu od strane trasata smatra se da je zasnovana njegova mjenična obaveza. Klauzula “bez izvještaja” znači da trasant neće slati trasatu nikakav 342 . on time. prije nego što prihvati nalog iz mjenice. Bezuslovnost mjeničnog naloga može se ublažiti unošenjem ove klauzule ako se akceptiranje i plaćanje mjenice veže za izvještaj koji trasant treba da pošalje trasatu (upisano “sa izvještajem”). Ta klauzula obično glasi: “Valuta primljena u robi” ako je trasant primio robu i plaća mjenicu ili “Valuta primljena u gotovu” jer je od njega primio novac ili “Valuta za eskont“ ako remitent kao banka trasanta eskontira mjenicu.. O komisionoj mjenici biće riječi kasnije. trgovačkim efektima. 5.N. Prema načelu strogosti. Postoje pravni odnosi između trasata i N. U suštini. kao komisionar N. 5.N. radi toga što je primio pokriće od trasanta u novcu. Tiče se osnovnog odnosa između njih jer govori o tome u čemu se sastoji naknada (protučinidba) koju trasat prima.. ova klauzula se primjenjuje ukoliko nije u suprotnosti sa devizno-valutnim propisima zemlje. Avizna klauzula (avizo ili klauzula o izvještaju) Klauzula govori o tome da li trasat. Inače. bez izvještaja”. 5. vuče mjenicu na trasata. i na osnovu čega trasat pristaje da se mjenica vuče na njega.N. Trasat prihvata mjenicu. Njegova činidba je u isplati mjenične svote. i stavite istu u račun N.4. ugrožava svoj zahtjev na pokriće. klauzula o pokriću pokazuje trasatu koga on treba da zaduži u računu ili kome računu će odobriti mjeničnu svotu.. odnosno u čemu je bila ili se očekuje protučinidba remitenta. Ako klauzula glasi: “Platite. kreditu. robi.. Ova klauzula ima građanskopravna. protivno izvještaju. Kada postoji ovakva klauzula: “Platite. i stavite na račun N.N.N. čime ga je pokrio. zatim “Vrijednost u meni (nama) samom” kada je trasant označio sebe kao remitenta.” radi se o komisionoj mjenici (komisiona trata).6. i stavite na moj račun” znači da trasat ima poslovni odnos sa trasantom iz koga nešto duguje pa će mjenicu isplatiti sa tog trasantovog računa.. mjenični posao je samostalan i apstraktan. na osnovu čega trasant.. Klauzula o pokriću (revalirajuća klauzula) Označava oblik vrijednosti koju je trasat primio od trasanta.

Obično glasi: “Platite za ovu prvu. 5. Međutim.” ili “Platite samo po ovom primjerku.12. Klauzula “bez troškova” ili “bez protesta” Unošenjem ove klauzule imalac mjenice se oslobađa obaveze na podizanje protesta. 5. Oznaka adrese Sve radnje koje treba preduzeti radi ostvarivanja mjeničnih prava obavljaju se u poslovnom lokalu lica koga se one tiču.9. podnio mjenicu na protest. inače. ona djeluje prema svim potpisnicima. a ne mjenična dejstva. niti od njegovih sljednika.” Rekta klauzula slabi opticajnu sposobnost mjenice..N. tada se radnje mogu preduzeti u stanu ili na drugom 343 ... 5. Akceptant i trasant kod vlastite (solo) mjenice nemaju pravo stavljati ovu klauzulu.8. a cilj je da se mjenična svota isplati samo imaocu jednog (određenog) primjerka mjenice.” 5. iako nije podigao protest u slučajevima u kojima bi. nema pravo na protestne troškove od lica koje je stavilo klauzulu. I ova klauzula ima građanskopravna. i pored postojanja ove klauzule. koja nije indosabilna.. a ako je stavi indosant ili avalist. 5.. Ako je upiše trasant.. tada djeluje isključivo prema njima. kao regresnog dužnika. a ne i za ostale mjenice.” ili “Platite za ovu mjenicu N. Klauzula “bez obaveze” ili “bez regresa” Njome indosant isključuje svoju mjeničnopravnu odgovornost.7. Ako se lice ne može pronaći ili se iz mjenice ne vidi adresa lokala.11. Rekta klauzula (negativna klauzula po naredbi) Ovom klauzulom mjenica se pretvara u hartiju od vrijednosti na ime i može se prenositi samo cesijom. indosant ili avalist.izvještaj niti objašnjenje u pogledu mjenice. Isplatom toga primjerka ostali gube pravnu vrijednost.N. Kasatorna klauzula Upisuje se u slučaju izdavanja mjenice u više primjeraka. Takva bi mjenica glasila: “Platite za ovu mjenicu N. Klauzulu može unijeti trasant. Klauzula o kamati Unosi je trasant kod mjenice plative po viđenju (a vista) ili na određeno vrijeme po viđenju uz upis visine kamatne stope.10. ali ne i po njegovoj naredbi. 5. Ukoliko bi imalac mjenice. imalac mjenice zadržava sva mjenična prava. prema daljnim imaocima mjenice.. Klauzula važi samo prema indosantu koji je istu upisao. a ne indosiranjem.. radi izbjegavanja suvišnih troškova. Ne može se unositi kod mjenica čija je dospjelost određena na drugi način. to trebalo da učini.

Isto važi i za zastupnika koji je prekoračio ovlaštenje. tada ne nastupa njihova obaveza. U građanskom pravu. Radnje se preduzimaju u zakonom propisanom obliku i na zakonom predviđen način jer važi princip mjenične formalnosti. Vajner dr Zdenko. ipak su obaveze ostalih potpisnika pravovaljane (ZM. dužnika ili trećeg lica. Neke mjenične radnje su obavezne. Kada punomoćnik kod mjenice prekorači svoja ovlaštenja. 291 Suprotno: Antonijević dr Zoran. 91).mjestu. Po mjeničnom pravu. Stoga se smatra da je mjenica skupni pojam za koji je vezan niz radnji i pravnih 291 poslova (mjeničnopravne radnje).cit. Ako se na mjenici nalaze potpisi lica koja su nesposobna da se mjenično obavežu ili lažni potpisi ili potpisi izmišljenih lica ili potpisi koji iz bilo kojeg drugog razloga ne obavezuju lica koja su potpisala mjenicu.str. godine ovlašten A. Stoga je potrebno unijeti u mjenicu bližu adresu trasanta. Svakom radnjom (izjavom na mjenici) stvaraju se novi pravni odnosi i svaka ima svoje pravno dejstvo.A. bilo povjerioca. ko se na mjenici potpiše kao zastupnik drugoga. već potpišu zastupanoga. čl. To je onda falsifikat i slučaj se rješava po propisima građanskog. treba da napiše u ime koga je potpisuje. Za preuzimanje mjeničnih obaveza punomoćnik mora imati posebno (specijalno) punomoćje (ZOO. punomoćnik kad potpisuje mjenicu kao trasant. a da za to nije bio ovlašćen. Ako ne stave svoj potpis na mjenicu. 9). Svako lice iz mjenice može ovlastiti drugo da kao njegov punomoćnik izvrši neku mjeničnu radnju. Lažni zastupnik (falsus procurator) dužan je ispuniti obavezu u svoje ime pod uslovom da je sam potpisao mjenicu. on postaje solidarni mjenični dužnik. uz pristanak tog lica. Uopšte o mjeničnim radnjama Mjenica je tipična hartija od vrijednosti po naredbi kod koje prava nastaju. ili u ime kojih je ona potpisana. obavijestiti je da nastupa kao punomoćnik. Odnos vlastodavca i punomoćnika rješava se prema pravilima obligacionog prava. str.”). 491. a trebalo bi da doda i po kome ovlašćenju (“za N. 344 . dok su druge fakultativne. op. op. Pošto je mjenica strogo pismena isprava. čl.. po punomoći od 10. mora na to upozoriti drugu stranu. trasata kao i uz mjesto plaćanja kod domicilirane mjenice. mijenjaju ili prestaju preduzimanjem određenih radnji. samo dok se punomoćnik kreće u granicama ovlaštenja.N. 141. maja 2004. III MJENIČNE RADNJE 1. punomoćnik kad stupa u neki pravni odnos za svoga nalogodavca. prenose se. lično je obavezan po toj mjenici. odnosno krivičnog prava.cit.

amortizacija mjenice i podizanje mjenične tužbe. a za preduzimanje pravnih radnji potrebno je da subjekt ima poslovnu sposobnost. žig i pečat imaju istu pravnu i dokaznu snagu kao i rukoznak (ZM.Već je rečeno da kod mjenice postoji niz pravnih radnji koje se dijele na osnovne mjenične radnje i radnje koje se preduzimaju radi očuvanja i ostvarenja mjeničnih prava. čl. jer je to pravna radnja. Popunjavanje mjeničnog blanketa nije neophodno. Nepismeni i slijepi imaju pasivnu mjeničnu sposobnost. odnosno primaoca usluga. prenos. Zakonska pravila koja se odnose na pojedine radnje jasno pokazuju zašto je mjenica omiljen instrument u trgovačkom prometu. ali je izdavanje mjenice i vršenje ostalih pravnih radnji za njih uslovljeno. ta se organizacija formalno pojavljuje kao trasant (izdavalac mjenice). organizacija kojoj se pružaju usluge) predaje svome povjeriocu bjanko akceptiranu mjenicu. iako u nekim zemljama ima u tom pogledu odstupanja. radi ispunjenja neke obaveze prema povjeriocu. akceptiranje. a stvarno je ona garant (žirant). sposobnost za izdavanje mjenice naziva se pasivnom mjeničnom sposobnošću. U osnovne mjenične radnje spadaju: izdavanje. isplata (plaćanje). U tom slučaju. vuče (trasira) mjenicu na kupca. trasant mora imati poslovnu sposobnost. U privrednom životu mjenicu izdaje poslovna organizacija (privredno društvo) kao dužnik. 345 . označavajući sebe kao remitenta. Radnje kojima je cilj očuvanje mjeničnih prava su: regres. 99). Nadalje. Pasivna mjenična sposobnost uglavnom je izjednačena u modernom pravu sa opštom poslovnom sposobnošću. Pravno lice potpisuje mjenicu tako što se uz potpis ovlašćenih lica stavlja i pečat. Potpis slijepih na mjenici važi samo ako ga ovjeri sud. Izdavanje se sastoji u popunjavanju isprave i stavljanju potpisa trasanta na mjenično pismeno. Aktivna mjenična sposobnost jeste sposobnost lica da bude povjerilac po mjenici. pošto po teoriji omisije izostavljene mjenične elemente može upisati u mjenicu svaki njen imalac do podnošenja na isplatu. Mjenicu može da vuče i neka treća organizacija na kupca u korist prodavca. odnosno organizacija koja pruža usluge. Nepismeni i oni koji ne mogu pisati obavezuju se stavljanjem na mjenicu otiska prsta pred sudom i taj znak ovjerava sud. Štambilj. Obično povjerilac i dužnik ugovaraju da za vrijednost prodate robe (stvari) ili za izvršene usluge prodavac. Izdavanje mjenice Mjenicu izdaje trasant i to je prva radnja koja se preduzima. ako postoji takav ugovor. Da bi izdavanje mjenice bilo punovažno. što znači sposobnost za preuzimanje mjeničnih obaveza. protest. Kao remitenta može označiti i nekog svoga povjerioca (drugo lice) sa kojim je ugovoreno plaćanje na ovaj način. Potpis izdavaoca mora biti u momentu izdavanja. mjenično jemstvo (aval). intervencija te umnožavanje i prepis mjenice. U mjeničnom pravu. 2. nije rijedak slučaj da dužnik iz nekog ugovora (kupac.

kakva je mjenica. dosadašnji povjerilac koji indosamentom postaje dužnik. Specifičan način prenosa hartija od vrijednosti po naredbi.-u”.puni indosament (indosman). 3. jer je on prvi povjerilac po mjenici. On je nezavisan od odnosa prema starom povjeriocu jer je odlučan samo sadržaj mjenice i međusobni lični odnos tog novog povjerioca i dužnika. Obično se piše: “Platite po naredbi N. Djelomičan indosament je ništavan (ZM. čl. Po anglosaksonskom pravu. 436-445) i pravila o cesiji hartija od vrijednosti (ZOO. Izjava se. Za prenošenje mjeničnih prava cesijom važe pravila obligacionog prava o ustupanju potraživanja (ZOO. koriste se i termini žirant i žiratar.-u” ili “Mjesto mene platite N. Dosadašnji imalac mjenice. kao indosant.-a” ili “Platite N. Puni indosament Indosament je izjava na mjenici ili na njenom produžetku (alonžu) kojom imalac mjenice prenosi svoja prava iz mjenice na neko drugo lice. novi povjerilac.na leđima). smatra se kao da nije napisan. Forma indosamenta nije zakonom propisana.3. po pravilu.-u” ili “Za me N. Treba upotrijebiti riječi da bude jasno da se radi o indosamentu. Mora se potpisati jer dosadašnji indosatar postaje dužnik. dozvoljeno je unošenje uslova u indosament pošto je dozvoljen i mjenični nalog sa uslovom (neoperativna mjenica). a ako je stavljen uslov. Indosament mora biti bezuslovan. Prvi indosant je uvijek remitent. a žiratar je indosatar. st.2. 246). jeste indosament (indosman). ali tada mora biti cio ispisan . Prenosom mjenice indosamentom nastaje između dužnika i svakog novog povjerioca (lica na koje je mjenica indosirana) samostalan pravni odnos.1. U izuzetnim slučajevima indosament može biti napisan i na licu mjenice. čl. 3. čl. prenosi prava iz mjenice na novog imaoca. Cesija i indosament Jedna od osnovnih karakteristika hartija od vrijednosti jeste njihova negocijabilnost (prenosivost). o čemu je bilo riječi u dijelu o hartijama od vrijednosti uopšte.3. Prenos mjenice 3.N.N.N. Pored naziva indosant i indosatar.N. Obično se još stavlja datum i mjesto. Mjenica se može prenositi cesijom (ustupanjem) i indosamentom. Žirant je indosant. daje na poleđini mjenice pa odatle i naziv indosament (in dosso . 13. kao indosatara. 2). a dužnik po hartiji od vrijednosti se postaje samo potpisom. Bjanko indosament Indosatar sa bjanko indosiranom mjenicom može da preduzme slijedeće radnje: 346 .

tačka 3). vrijednost za osiguranje” ili “Platite za mene N.N-u kao punomoćniku” ili “N. Založni indosament Mjenica se može i založiti za neko pravo povjerioca koje ima osnov u pravnom poslu van mjenice. opunomoćujući. On nije stekao svojinsko pravo na mjenicu i ne može je prenositi ni na kakav način osim kao punomoćje. s tim što mjenicu može dalje prenositi samo punomoćničkim indosamentom. Prema tome.4. vrijednost za zalogu”.N-u. jer to je sadržaj njegovih ovlaštenja. c) Prazno mjesto ispuniti svojim imenom i mjenicu dalje prenijeti ili podnijeti na naplatu. Mjenica se zalaže indosamentom koji sadrži odredbu iz koje se može vidjeti da se radi o zalogu: “Platite N. d) Ispuniti blanko indosament imenom nekog trećeg lica i predati mu mjenicu. O dospjelosti mjenice založni indosatar ima pravo tražiti isplatu 347 . indosatar kod blanko indosamenta je onaj koji ima mjenicu u rukama. vrijednost za naplatu”. za naplatu) indosament se preduzima radi opunomoćenja. b) Indosirati svojim blanko indosamentom stavljajući samo svoj potpis (ispod potpisa svog indosanta). 15. On ima sva prava koja proističu iz mjenice. 2. I založni indosament može biti puni i bjanko. Odnos naredbodavca i punomoćnika se mora jasno vidjeti iz mjenice i stoga se upisuje klauzula koja to označava: “Platite N. e) Mjenicu predati nekom trećem licu ništa ne upisujući.N-u kao punomoć” ili “Mjesto mene N. Punomoćnik (indosatar) ne stiče samostalno pravo iz mjenice. U pogledu prava založnog povjerioca (indosatara) situacija je slična prokura indosamentu sa specifičnostima koje ima svaka zaloga. On po zakonu ima prava koja proističu iz mjenice. Indosant samo ovlašćuje indosatara da u njegovo ime i za njegov račun vrši neka prava iz mjenice. u svojoj državini.5. ono ostaje kod indosanta. Novi imalac ovakve mjenice postupa s njom kao s blanko mjenicom (ZM. ali ako bi mjenicu htio indosirati. koji mu je prenio mjenicu blanko indosamentom.N-u. za inkaso. niti je potpisujući. Punomoćničkim indosamentom se ne prenosi pravo svojine na mjenicu. nije dužnik po toj mjenici.a) Prenijeti dalje na drugo lice punim indosamentom. nema ni njegove obaveze. da obavi i neke radnje. 3.N-u. i u tom će slučaju ispod potpisa ranijeg indosanta. može to učiniti samo kao prenos punomoćja. st. upisati svoj indosament i potpisati. Prokura indosament Prokura (punomoćnički. Pošto na takvoj mjenici nema njegovog potpisa. čl. 3.

Time trasat postaje samo pretpostavljeni dužnik po mjenici. Rekta indosament Svojstvo prenosivosti mjenice po naredbi može se oduzeti rekta indosamentom tako što se izjavi o prenosu dodaju odgovarajuće riječi kao “ne po naredbi” ili “ne po njegovoj naredbi”.N. Čini to tako što izjavi o prenosu (indosamentu) dodaje odgovarajuću klauzulu kao “bez obaveze” ili “bez garancije” ili “bez moje dalje obaveze” ili “ne odgovaram za isplatu”. Naravno da ovakva klauzula slabi snagu mjenice jer isključuje iz obaveze tog dužnika.7. 3. da se kasnije ne može uopšte prenositi indosamentom. 16). prema tome. zatim na trasanta kao i na lice koje je već bilo indosant na toj mjenici. potrebno je da obavezu prihvati (akceptira). Međutim.mjenične svote i iz dobijenog iznosa namiriti svoje potraživanje. Izjava bi glasila: “Umjesto meni platite N. Sva ova lica mogu mjenicu dalje indosirati. 4. čl. smatra se da nije napisana i ne bi proizvodila pravna dejstva. čl. Akcept je. 12). Na to je jedino ovlašten trasant. Obaveza se vraća opet na lice na kome je jednom već bila (ZM. Time se umanjuje cirkulaciona moć mjenice jer se tada ona može prenositi isključivo cesijom kao i druge građanskopravne tražbine. On tada ne odgovara licima na koja bude mjenica kasnije indosirana (ZM. on isključuje indosiranje. Treba istaći da klauzulu straha. ali ne tako široko kao indosant. mjeničnopravna radnja 348 . bilo da ju je on akceptirao ili ne.6. odnosno dodaje tzv. Indosament sa klauzulom straha Opšte je pravilo da indosant odgovara da će mjenica biti akceptirana i isplaćena (ZM. 3. Prijem mjenice (prihvat. Da bi trasat postao dužnik i da bi bio obavezan da postupi po naredbi trasanta i o dospjelosti isplati mjenicu. klauzulu straha. Ako bi se klauzula odnosila na isključenje trasantove odgovornosti za neisplatu mjenice. čl. 3. U mjeničnu obavezu se ulazi samo potpisom na mjenici. indosant koji je zabranio indosiranje rekta indosamentom umanjuje svoju odgovornost. 16). Povratni indosament Povratni indosament postoji onda kada se mjenica indosira na trasata. Indosant koji je upisao rekta indosament ne može mjenicu pretvoriti trajno u rekta mjenicu.8. Međutim. ali ne i po njegovoj naredbi” ili neki drugi izraz koji to isto označava. kao nebitni elemenat mjenice. akcept) Mjenicom trasant upućuje bezuslovan nalog trasatu da isplati određenu svotu novca. on je ovlašten da isključi svoju odgovornost. može unijeti i trasant. a eventualni višak dužan je predati indosantu.

ako je mjenica došla u njegove ruke. To je njegovo pravo jer zakon kaže “može” podnijeti na akcept (ZM. a o dospjelosti od trasata traži isplatu. Mjenica se podnosi na akcept “do dospjelosti”. Kod dodjeljivanja kredita. banke traže da se potpis akceptanta stavi u donjem desnom uglu mjenice. Obično se daje riječima: “priznajem”. Akceptantova obaveza je neposredna. Neka prava dopuštaju da se akcept može dati i posebnim pismom (pismenom izjavom). mora dati na mjenici i to licu mjenice. Stoga za akcept nije ni propisana forma. Od volje imaoca mjenice zavisi da li će je podnijeti na akcept trasatu. u donjem lijevom uglu ispod naznačenja trasatove adrese ili poprijeko preko mjeničnog sloga na lijevoj strani. Do tada je dužnik bio njen izdavalac. Na dan dospjelosti ili kasnije ne može se prezentirati na akcept. “akceptiram” i stavlja se potpis. imalac mjenice neće moći ostvariti zahtjev protiv trasata jer nema njegovog potpisa na mjenici. jer je zakonska pretpostavka da kao akcept važi i sam trasatov potpis stavljen na licu mjenice (ZM. Ako mjenicu isplati ma koji drugi mjenični obveznik. Mjenicu na akcept podnosi imalac mjenice ili svaki njen držalac. akceptant ipak odgovara za mjenicu. “prihvatam”. Akceptom se mijenja glavni dužnik u mjenici. 26. Izjava o akceptu se. Akcept nije bitan sastojak mjenice. 22). uz mjenično obezbjeđenje. jer ako bi mjenica s obzirom na potpise ostalih potpisnika bila nevažeća. pravo da se naplati od njih. Označavanje imena trasata jest njen bitan sastojak i bez toga nema mjenice. ako ne plati glavni dužnik. Postoji i blanko akcept. U tom slučaju. U tome je osobina mjenice i u tome je značaj akcepta. potvrđuje da prihvata mjeničnu obavezu. ona se ne gasi. čl. Kada mjenicu nije podnio na akceptiranje. po našem pravu. imalac mjenice mora imati dovoljno garancija od ostalih potpisnika u tom mjeničnom poslu (indosanta i trasanta) da naplati mjeničnu tražbinu. čl. 1). vjerovatno iz praktičnih razloga. Ali i bez trasatovog potpisa mjenica je pravovaljana.(izjava) kojom trasat. Imalac mjenice stiče prema njima regresno pravo. Akceptom trasat postaje glavni dužnik. To je sam potpis trasatov na mjenici. Obaveza je i samostalna. Akcept i potpis stavljaju se obično na licu mjenice. st. nego prema licu koje je ili koje će biti pravovaljano legitimisano kao povjerilac. pa je ovaj odbije. jer odgovara svakom imaocu mjenice neposredno. Dalji je značaj akcepta u tome što mjenica i mjenične obaveze prestaju jedino ako mjenicu isplati akceptant. “primljeno”. 349 . stavljanjem odgovarajuće klauzule i svojim potpisom na mjenici. Akceptant ne preuzima obavezu prema onome ko mjenicu predoči (podnese) na akceptiranje. a ostali potpisnici na mjenici postaju drugostepeni (regresni) obveznici. pa čak i trasantu.

Međutim. tempus deliberationis). Taj rok trasant može skratiti ili produžiti. pa imalac ne treba da je protestuje. (“Mora se podnijeti na akcept” ili “Akcept obavezan do 20.00 KM). Može odrediti i rok u kome se to mora učiniti. povjerilac ima pravo da preduzme postupak. čl. c) Može tražiti jedan dan vremena da se odluči (deliberacioni rok. pa mu se pruža prilika da se za to pripremi. Drugi slučaj je kada se radi o domiciliranoj mjenici. ali ga trasat može ograničiti na jedan dio mjenične svote. Postoje slučajevi kada trasant ne može zabraniti podnošenje mjenice na akcept. st. a za neakceptirani dio povjerilac preduzima radnje protiv regresnih dužnika (“Akceptiram 50. ali ne može doći u sukob sa trasantom. kao da nije ni dat. st. Podnošenjem na akcept domicilirane mjenice trasat se stvarno obavještava o tome da mjenicu treba platiti u nekom drugom mjestu ili kod nekog trećeg lica. može napisati: “Ne smije se podnijeti na akcept” ili “Bez prezentiranja na akcept” ili “Ne podnositi na akcept do 20. d) Može akcept ograničiti na jedan dio mjenične svote. kod suda. čl. U tom slučaju. datiranje se mora izvršiti: kada je trasirana mjenica plativa na određeno vrijeme po viđenju i kad je 350 . septembra 2004. trasat ima alternativno jedno od sljedećih prava: a) Mjenicu može akceptirati i time preuzeti mjeničnu obavezu i postati glavni dužnik po toj mjenici. Ako je akcept uslovljen. god”). b) Trasant može zabraniti da se mjenica podnosi na akcept uopšte ili da se podnosi prije određenog vremena. mjenica trasirana na određeno vrijeme po viđenju “mora se podnijeti na akceptiranje u roku od jedne godine od dana izdanja”. imalac mjenice gubi pravo na regres i zbog neakceptiranja i zbog neisplate. a akceptant je obavezan prema sadržini svog akcepta (ZM. septembra 2004.000. 1). odnosno dok ne protekne određeno vrijeme.” ili “Ne smije se podnijeti na akcept prije tri mjeseca od danas”. Prvi slučaj.000. Ako odbije akcept. Kada se mjenica podnese na akcept. odnosno “da mu se mjenica podnese još jedanput sutradan nakon prvog podnošenja na akceptiranje” (ZM. Ako se mjenica i pored zabrane podnese na akcept. Akcept se ne mora datirati (stavljen samo potpis trasata na lice mjenice). b) Akcept može odbiti i tako ne ući uopšte u mjeničnu obavezu.00 KM. Tako. postoje izuzeci: a) Trasant može u mjenici odrediti da se ona obavezno podnese na akcept. čl. god. a indosanti mogu samo skratiti (ZM. 27). Ako naredbu o obaveznom akceptu ne izvrši. i akcept mora biti bezuslovan. mjenica ipak zadržava sve svoje osobine. akcept će biti pravovaljan ako trasat mjenicu akceptira. 25.” a mjenična svota glasi 90. mjenica važi.Od pravila da se trasirana mjenica može. 2). Pošto je mjenični nalog bezuslovan. prema regresnim dužnicima. 24. a ne mora podnositi na akcept. Naredbu o obaveznom podnošenju na akcept može dati i indosant. smatra se da je izvršeno odbijanje akcepta.

trasant do akceptiranja. u principu. u tim slučajevima. nego kao bjanko indosament. Avalista. a akcept neopoziv kada trasant preda akceptiranu mjenicu povjeriocu. avalista odgovara povjeriocu neposredno. Mjeničnopravno jemstvo razlikuje se od jemstva u obligacionom pravu u sljedećem: avalom se zasniva samostalan. Ipak. Ako se mjenica ne datira. “per aval”. izdavalac solo mjenice). obično se između budućeg avaliste i njegovog honorata zaključuje poseban ugovor koji je izvan mjeničnog posla (neki 351 . Naprotiv.posebnom odredbom (naredbom) utvrđeno da se mjenica mora podnijeti na akcept po proteku određenog vremena. imalac mjenice mora podignuti protest da bi održao regresna prava protiv indosanata i trasanta. No. To je slučaj kada je dozvoljeno koristiti dokaze van mjenice da bi se potvrdila činjenica upisa na mjenici. 30). glavni mjenični dužnik ne može se pojaviti kao avalist (akceptant. 4). 33). zatim avalista može biti pozvan da plati mjenicu prije nego što je pokušana naplata od glavnog dužnika. “kao poruk”. “jemčim za isplatu” ili drugačije. Svako lice koje ima pasivnu mjeničnu sposobnost može dati aval. treba da odredi za koga garantuje. Ako se to ne vidi (stavljen samo potpis na licu mjenice ili alonžu). Napisani akcept trasat može precrtati prije nego što vrati mjenicu i smatra se da je odbio akcept. pa i neki već postojeći obveznik na mjenici. “kao garant”. st. trasat može pismeno izvijestiti imaoca mjenice ili drugog potpisnika da je mjenicu akceptirao i tada je obavezan prema sadržaju danog akcepta (ZM. Aval se može izraziti riječima “kao jemac”. čl.N”). Radnja akceptiranja je konačna. Dakle. posebnom izjavom. samostalno i solidarno jer važi princip da “avalista odgovara onako kako odgovara onaj za koga jamči” (ZM. čl. Može se dati za cijelu mjeničnu svotu ili za jedan njen dio (ZM. a ne akcesoran pravni odnos. 5. ko je njegov honorat (“kao jemac N. Mjenično jemstvo (aval) Aval je mjenično jemstvo. ako to nisu potpisi trasanta ili trasata. sam potpis na poleđini mjenice ne vrijedi kao aval. To je pismena izjava sa potpisom ili samo potpis na mjenici kojim neko lice (avalist) garantuje (jemči) da će mjenični dužnik za koga on daje aval (honorat) ispuniti svoju mjeničnu obavezu. Mjenično jemstvo se može preuzeti (dati) za bilo kog dužnika iz mjenice (honorata). samo da ta izjava znači jemstvo. Prije davanja avala (upisa na mjenici). Zakonska je pretpostavka da se svaki potpis na licu mjenice ili alonžu smatra avalom. 31). a ne i za druge mjenične radnje i obaveze. Dovoljan je i sam potpis na licu mjenice ili alonžu. isplatiti mjenicu. 32. Izjava o avalu mora biti upisana i potpisana na mjenici (licu ili poleđini) ili na alonžu. čl. važi zakonska pretpostavka da se radi o avalu za trasanta (ZM. Prava nekih zemalja dopuštaju davanje avala odvojeno od mjenice. Aval se daje samo za isplatu. čl.

garanti. ko je povjerilac uslijed prenosa i cirkulacije mjenice u prometu. iz ma kog razloga (dao aval za obveznika koji je mjeničnopravno nesposoban). pa su stoga takvi potpisnici (indosanti) stvarno žiranti. Mjenični dug je “potražljiv” (Holschuld) pa povjerilac mora ići dužniku da bi se izvršilo plaćanje. avalista postaje vlasnik mjenice i stiče status regresnog povjerioca (ZM. pa i trasata. 352 . obaveza avaliste neće vrijediti ako je obaveza za koju je jemčio ništavna zbog formalnih mjeničnopravnih nedostataka (preuzeo aval za lice čiji je potpis na mjenici precrtan. Skriveni aval može se dati preuzimajući ulogu trasanta. tako i odgovara. ili kao trasant. u vrijeme dospjelosti. a želi to da prikrije. čl. čiju funkciju preuzima. postizanje sigurnosti za naplatu mjeničnog potraživanja. Podnošenje (prezentacija) mjenice na isplatu uvijek je obavezno za razliku od prezentacije na akcept. Slijedeći princip samostalnosti u mjeničnom pravu. pa otuda za indosante naziv žiranti. obaveza avaliste je pravno valjana iako je obaveza lica za koje avalira ništavna.odgovara isto kao lice (honorat) za koje je dao mjenično jemstvo (kao trasant. pravo regresa prema svome honoratu kao i prema licima koja su odgovorna honoratu (trasantu. indosantovim prethodnicima). Odgovornost je uvijek onakva kakva je odgovornost lica koje pokriva. Neki misle da potpis žiranta ne predstavlja izjavu o avalu. pa su je dalje indosirala blanko indosamentom i tako postali dužnici. Umjesto avala često se koristi prikriveno jemstvo (žiro). Isplata (plaćanje) mjenice Cilj izdavanja mjenice jeste isplata mjenične svote. Smisao avala jeste sticanje većeg povjerenja u mjenicu. Poleđinu mjenice nazivaju i žirom. odnosno indosatar (povjerilac). U teoriji nije prihvaćeno jedinstveno mišljenje da je žiriranje skriveni aval. Prema tome u kakvoj je ulozi stavio svoj potpis. 3). akceptantu. Aval se daje u slučajevima kada remitent. potpisuje na poleđini mjenice. dao aval za nepismeno ili slijepo lice čiji potpisi nisu dati u skladu sa zakonom). 6. Međutim. Oni koji potpišu mjenicu na poleđini odgovaraju solidarno. Njegova dejstva su obligacionopravnog karaktera. Već je rečeno kakav je pravni položaj avaliste . indosant). Razlog je u činjenici što dužnik ne mora znati. Zapravo. Ako avalista isplati mjeničnu sumu stiče. nego da su žiranti indosanti. akceptanta kao i ostale mjenične obveznike (potpisnike). potpisuje mjenicu (žirira) kao indosant. st. bankarski posao). nema dovoljno povjerenja ili ne poznaje dobro trasata. ili kao trasat. Formalno izgleda da su ta lica imala mjenicu u rukama. radi ojačavanja obaveze. Onaj koji hoće da garantuje za isplatu mjenice. akceptant. 33. Žiro se ostvaruje na taj način što se svako ko se želi uvući u mjeničnu obavezu. po zakonu.obligacioni ugovor.

tada je svaki mjenični dužnik ovlašten da mjeničnu svotu položi (deponuje) kod redovnog suda prvog stepena u mjestu plaćanja i to na trošak. vjerske) jer plaćanje treba tražiti sljedećeg radnog dana.39. Dužan je odbiti isplatu ako zna ili bi morao znati da podnosilac mjenice nije njen zakoniti imalac. a ako se to ne vidi iz mjenice. Za razliku od prezentacije na akcept. dužnik koji isplati mjenicu ima pravo zahtijevati predaju primjerka na kome je upisana klauzula o akceptu. smatra se da je podnesena na isplatu (ZM. a povjerilac ne može odbiti djelimičnu isplatu (ZM. ovlašten da to učini i dva radna dana po dospjelosti ako se radi o mjenici plativoj na određeni dan ili na određeno vrijeme od dana izdanja ili viđenja (ZM. ali ne i istinitost potpisa indosanata” (ZM. rok dospjelosti i dan plaćanja se ne podudaraju. Kada je u cijelosti isplatio mjeničnu svotu. Inače. Domicilirana mjenica se podnosi na isplatu domicilijatu. izdavaocu solo mjenice. 41. čl. mjenica se podnosi na isplatu glavnom dužniku (akceptantu. Ovo je njihovo pravo. st. 39. čl. a ne obaveza. st. On je. U slučaju da je mjenična isprava izdata u više primjeraka. onda u njegovom stanu. Ako je mjenicu isplatio neki drugi dužnik. 1). Ostatak neisplaćenog iznosa povjerilac će tražiti od regresnih dužnika pošto se prethodno kod suda utvrdi djelimična isplata glavnog dužnika. Što se tiče mjenice po viđenju (a vista). pa ni jedan ne mora pristati na raniju isplatu. 310). ukoliko trasant rok nije skratio ili produžio. od glavnog mjeničnog 353 . Kada se mjenica podnese nekoj organizaciji ovlaštenoj za obavljanje platnog prometa. 2). st. čl. 43). Ima mišljenja da mjenicu treba podnijeti trasatu iako nije akceptirao mjenicu jer može prihvatiti isplatu. Kada povjerilac ne prezentira mjenicu na isplatu na vrijeme. U tim slučajevima. on ima pravo da traži naplatu onoga što je platio. dužnik može zahtijevati predaju (izručenje) mjenične isprave i da se na njoj konstatuje isplata. 40. ovlašteno lice za podnošenje mjenice na isplatu je isključivo ono koje je formalno legitimisano pa se njemu ili punomoćniku vrši isplata mjenice. trasantu ako nije akceptirana). čl. Mjenica se podnosi u poslovnom lokalu dužnika. njena isplata se može tražiti bilo kada u roku od jedne godine dana računajući od dana izdanja. opasnost i štetu povjerioca (ZM. što utiče na položaj regresnih dužnika. čl. Neće se podudariti i kada rok dospjelosti pada u zakonom priznate praznike (državne. po pravilu. Mjenični zakon zahtijeva od onoga ko vrši plaćanje da “ispita pravilnost niza indosamenata. st. što je različito od opštih pravila obligacionog prava o djelimičnom ispunjenju novčanih obaveza (ZOO. zatezne kamate i troškove.Pravilo je da se mjenica prezentira na isplatu i plaća na dan dospjelosti. čl. 3). Dužnik može isplatiti dio mjenične svote (djelimična isplata). 2). po zakonu. Dužnik koji isplati dio mjenične svote može zahtijevati da se to upiše u mjeničnu ispravu i da se izda pismena priznanica. Povjerilac i dužnik se mogu sporazumjeti da se mjenica isplati i prije dospjelosti. u cijelom iznosu (iskup mjenice). Mjenica se isplaćuje. odnosno indosanti skratili. Mjenična obaveza prestaje potpuno i mjenica se gasi samo ako je isplati glavni mjenični dužnik.

i da je trasat prihvati i potpiše čime postaje akceptant (glavni mjenični dužnik). Regres o dospjelosti ili regres zbog neisplate je češći i njega imalac mjenice vrši ako glavni dužnik ne plati mjenicu u cijelosti ili djelimično. Taj normalan tok mjeničnih radnji se prekida i kada trasat odbije akcept ili odbije isplatu. Kod ovih mjenica kamata se ne može unaprijed izračunati i pripisati glavnici. O dospjelosti se mjenica podnosi akceptantu na isplatu. U mjeničnu svotu. Takođe i u slučaju kad je izvršenje nad imovinom tih lica ostalo bezuspješno. Međutim. Ona se priračunava glavnici već prilikom izdavanja mjenice. a postupak koji se pri tome provodi jeste regresni postupak. bilo potpuno bilo djelimično. Regres prije dospjelosti koji se podnosi zbog neakceptiranja ili nesposobnosti za plaćanje trasata i akceptanta. osim ako postoji klauzula o zabrani podnošenja na akcept. pravo na osnovu koga imalac mjenice može tražiti. indosanti i njihovi avalisti. 7). uključena je kamata. 354 . Regresni dužnici su sva lica koja. na dan plaćanja ili za dva radna dana po dospjelosti. c) Ako je otvoren stečaj odnosno likvidacija nad imovinom trasanta. pa makar obustava i ne bila sudski utvrđena. kamata se računa od izdanja mjenice. b) Ako je prije ili poslije akceptiranja mjenice otvoren stečaj ili prinudna likvidacija nad imovinom trasata. jemče povjeriocu da će mjenica biti isplaćena. regresno pravo obuhvata i pravo mjeničnog dužnika (regresnog) da traži naplatu isplaćenog od svojih prednika ako je iskupio mjenicu (iskupljujući regres). 2. obustavio plaćanje. Regresni zahtjev prije dospjelosti može se postaviti u slučajevima određenim zakonom: a) Ako je akceptiranje odbijeno. isplatu mjenice od regresnih dužnika. kao mjenični potpisnici. čl. 7. odnosno akceptant. čl. Imalac mjenice stiče pravo da se obrati ostalim dužnicima . uz ispunjenje zakonskih uslova. a trasanta u jednom slučaju.regresnim dužnicima. kod mjenice plative po viđenju ili na određeno vrijeme po viđenju dozvoljava se odredba o kamati uz naznačenje kamatne stope. koju plaća dužnik. a mjenica važi (ZM. a to su trasant. Ipak. u prvom redu. Zakon polazi od toga jer odredba o kamatama unesena u mjenicu smatra se da nije napisana. Postoje dvije vrste regresa i to: 1. odnosno akceptanta. Pod regresnim pravom podrazumijeva se. Regres Normalan tok mjeničnih radnji je takav da se najprije mjenica podnese na akcept trasatu. Ako nije određeno.dužnika. Pravo se ostvaruje u regresnom postupku. ili ako je trasat. kao i od ostalih mjeničnih dužnika koji su po mjeničnom pravu njemu odgovorni. a radi se o mjenici koja se ne smije podnijeti na akceptiranje (ZM. 44).

48). Ako je mjenica akceptirana. on može tražiti cjelokupni iznos koji je već platio (regresni iznos). Obuhvata svotu utvrđenu članom 49 i 50 ZM.Kad nastane neki od iznesenih materijalnopravnih razloga za regres. prije svega. Svi mjenični potpisnici. To se odnosi. Otuda je teži položaj regresnih dužnika čiji su potpisi na mjenici bliže potpisu glavnog dužnika (ZM. Zapravo. zatim trasant i eventualni intervenijent. Zahtjev može postaviti prema svakom pojedinačno ili istovremeno prema više njih po izboru (opciji) ili protiv svih zajedno. Ako se regres vrši prije roka dospjelosti. Od regresnih dužnika povjerilac (remitent. odgovaraju povjeriocu solidarno. kamate na taj iznos od dana iskupljenja u visini eskontne stope koju utvrđuje Evropska centralna banka iz Frankfurta. čl. Kada neki od regresnih dužnika isplati (iskupi) mjenicu. indosatar) u regresnom postupku može tražiti: mjeničnu svotu. zateznu kamatu od dospjelosti mjenice. po svome izboru. ali ne i na ona koja su poslije njega potpisala mjenicu. troškove koje je imao u vezi sa regresom (troškovi protesta. Ovo stoga što isplatom mjenične svote od strane nekog regresnog dužnika ne prestaje mjenična obaveza. neposredno i samostalno. na posjedovanje uredne isprave o podizanju protesta. I ovdje dolazi u obzir eskont ako se regres vrši prije roka dospjelosti (ZM. To je nova mjenica trasirana po viđenju koju vuče povjerilac (vršilac regresa) na nekog od svojih prethodnika (regresnih dužnika) njemu odgovornih. Već je rečeno da regres u mjeničnom pravu nije ustanovljen samo u korist mjeničnog povjerioca. trasant kod neakceptirane mjenice. postoji nečije pravo regresa u obliku iskupljujućeg regresa. posljednji regresni dužnik jeste trasant pošto je prvi potpisao mjenicu. tada su prema njemu regresni dužnici: svi prethodni indosanti i avalisti. nego se vrši prevaljivanje (prebacivanje) mjenične obaveze na ona lica koja su mjenicu potpisala prije njega. nego pravo regresa postoji i u međusobnim odnosima regresnih dužnika (iskupni regres). odnosno svotu koja nije isplaćena ili akceptirana. Ako regresni zahtjev (iskupni) postavlja neki od mjeničnih dužnika koji je već iskupio mjenicu u prethodnom regresnom postupku. odnosno regresni dužnici. kamatu ako je bila upisana na mjenici. naknadu za 355 . ne poštujući red kojim su potpisivali mjenicu. izdavalac solo mjenice) ne isplati mjenicu. Dok glavni mjenični dužnik (akceptant. U regresnom postupku plaćanje se može izvršiti povratnom mjenicom. imalac mjenice svoj regresni zahtjev može postaviti prema svakom od regresnih dužnika i tražiti isplatu mjenice (trasatu. Za ostvarivanje regresnih prava potrebno je ispuniti i određene formalne uslove u vidu dokaza. svi prethodnici koji su prije njega potpisali mjenicu. onda se od mjenične svote odbija eskont određen po stopi službenog eskonta. ako nije protivno ugovoreno. rješenje o otvaranju stečaja ili prinudne likvidacije. Povjerilac se može obratiti ma kome od njih. kao i troškove. 50). slanja izvještaja. ostali troškovi) i najposlije. čl. dokaze o nemogućnosti izvršenja. indosantima i njihovim avalistima).

ostaje samo odgovornost glavnog dužnika. ako hoće da očuva svoja prava prema regresnim dužnicima. Bez protesta ne može se aktivirati mjenična odgovornost regresnih dužnika. ali se mora izvršiti notifikacija. 53. on predstavlja mjeničnopravnu radnju koja se preduzima radi očuvanja prava iz mjenice prema regresnim dužnicima. b) Protest zbog neisplate ili djelimične isplate preduzima se kada je akceptant odbio potpuno ili je djelimično isplatio mjeničnu svotu. c) Protest zbog nedatiranja akcepta jer akceptant nije stavio datum akcepta kod mjenice plative na određeno vrijeme po viđenju. ali da su one ostale bez uspjeha. Protest podiže imalac mjenice ili njegov punomoćnik. d) Perkvizicioni protest podiže imalac duplikata ili kopije mjenice kojim traži predaju akceptiranog primjerka mjenice od držaoca toga primjerka kako bi tražio isplatu mjenice od akceptanta. Zavisno od razloga zbog koga se vrši protest. rokovi su različiti (ZM. Rokovi su kratki. korištenje regresnih prava. 356 . imalac akceptiranog primjerka mjenice i drugi. odnosno imalac duplikata ili kopije mjenice i to lice naziva se protestant. Stoga se on prvo mora obratiti glavnom dužniku i tražiti izvršenje odgovarajuće radnje. čl. Zavisno od razloga postoje i različite vrste protesta: a) Protest zbog neakceptiranja ili djelimičnog akceptiranja se podiže kada je trasat odbio potpuno ili djelimično da akceptira mjenicu. Protest Protest ima dvojako značenje. Najprije. Lice protiv koga je podignut protest naziva se protestat. a u toj ulozi mogu biti trasat. Kod protesta zbog neakceptiranja protestat je uvijek trasat. Razlozi zbog kojih se podiže protest su zakonom utvrđeni. nema ni mjenične tužbe prema njima. Time se može bitno umanjiti pravna sigurnost povjerioca. čl. Podizanje protesta nije samo pravo imaoca mjenice nego i njegova obaveza. 1). Protest je istovremeno i javna isprava kojom se na vjerodostojan način utvrđuje da dužnik nije izvršio određenu radnju iz mjenice (nije akceptirao ili datirao akcept. a protest se podiže odmah po odbijanju izvršenja mjenične radnje. mjenica postaje “prejudicirana” i povodom takve mjenice ne mogu se vršiti regresna prava. kao i načina određivanja dospjelosti mjenice. Protest se mora podići u zakonom predviđenim rokovima (protestni rokovi). Ispravom se dokazuje da je imalac mjenice ili njegov punomoćnik preduzeo na vrijeme potrebne radnje prema glavnom dužniku. Protest je uslov za regres. 45). Ako protest nije podnesen u roku. a plativa je u mjestu prebivanja tog dužnika (ZM. Zakonski rokovi se mogu prolongirati u slučaju više sile ili zakonskih razloga.posredovanje kao i pristojbu za povratnu mjenicu. akceptant. st. 8. nije isplatio mjenicu i dr).

u protestnom roku. Svaki indosant mora dalje obavijestiti svog prethodnog indosanta i njegovog avalistu (dva dana nakon dobijene obavijesti). potpisuje i unosi u registar protesta (ZM. Intervencija Intervencija je takva mjeničnopravna radnja kojom neko lice (intervenijent) vrši akceptiranje ili isplatu mjenice umjesto nekog mjeničnog dužnika (honorata) u slučajevima kada je imalac mjenice stekao regresno pravo po toj mjenici. bez odlaganja. imalac mjenice nije dužan podizati protest radi očuvanja regresnih prava. Ako udovolji zahtjevu (akceptira ili datira akcept. imalac mjenice dužan je obavijestiti svoga indosanta i trasanta (četiri dana nakon dana protesta). sljedeći: prepis protestovane mjenice. U tim slučajevima. ukratko. upisuje u registar protesta. Vlada Federacije Bosne i Hercegovine utvrđuje do koje mjenične svote protestno tijelo može umjesto protesta preporučenim pismom dostaviti prepis mjenice svim mjeničnim dužnicima sa napomenom da je mjenica protestirana. ali se i ona datira. intervenijenta i dr. 9. indosant ili avalista može na mjenici upisati klauzulu “bez troškova”. Protest se podiže kod suda mjesno nadležnog za protestata. dan. izjava da je protest ostao bez uspjeha. Elementi protestne isprave su. mjesto. Protestna isprava može biti zamijenjena pismenom izjavom na mjenici lica od koga se traži izvršenje određene radnje (trasata. jedina posljedica jeste što sam snosi protestne troškove. Notifikacija nije uslov za održanje regresnih prava. odnosno djelimična isplata konstatuje na mjenici. Već je rečeno da trasant. Svaka protestna isprava zavodi se u poseban registar (registar protesta) koji ima karakter javne knjige. 357 . imena protestanta i protestata. imalac mjenice ima još jednu obavezu ako se radi o odbijanju akcepta ili isplate. Protestni organ (može biti službenik suda) poziva protestata da izvrši mjeničnu radnju radi koje je podignut protest. protestni organ sastavlja protestnu ispravu. Ovo obavještavanje se naziva notifikacija. 79). U tim slučajevima. Ako. a može se izvršiti i putem pošte. Do intervencije dolazi onda kada imalac mjenice može zahtijevati regres uslijed neakceptiranja ili neisplate mjenice. broj iz registra protesta uz potpis ovlaštenog lica i pečat suda.). Za sastavljanje ove izjave potrebno je da se ispune određeni uslovi. ipak. godina i sat kada je pokušano izvršenje mjenične radnje prema protestatu te broj isprave i datum. ali je obavezan na notifikaciju. “bez protesta”. isplati mjenicu). imalac mjenice podigne protest. O tome se na zahtjev izdaje potvrda koja se. postupak se obustavlja.Pored podizanja protesta. imaocu mjenice ili licu koje je u njegovo ime podnijelo mjenicu na protest. Protestna isprava dostavlja se. Ako protestat ne izvrši mjeničnu radnju ili se ne može naći. čl. Isplaćena mjenica se predaje isplatiocu. odnosno ako je pozivanje ostalo bez uspjeha. akceptanta. Uvijek se preduzima u korist određenog regresnog dužnika (“u njegovu čast”) radi zaštite od regresa.

postoji onda kada trasant. 9. čl.1. Intervencija zbog neakceptiranja i intervencija zbog neisplate Do intervencije zbog neakceptiranja može doći na osnovu pozivne ili spontane intervencije (po pozivu ili spontano). u njegovu čast.N” ili “Obratiti se N. Obično se određuje upisom izjave: “U slučaju potrebe obratiti se N. po svojoj volji.N”. Intervenisati se može za svakog regresnog dužnika. način na koji dolazi do intervencije i drugi. spontano interveniše (ZM. imalac mjenice dužan je da se obrati licu naznačenom za intervenciju (adresatu) koje postaje intervenijent kada prihvati poziv. Dva su osnovna kriterija za razlikovanje intervencije: prvi.2. Poziv (naredba) upisana je u mjeničnu ispravu. U ulozi intervenijenta ne može se pojaviti akceptant. Međutim. licima čiji se potpisi na mjenici nalaze poslije potpisa honorata. odnosno adresa u nuždi. obustave plaćanja i dr. imalac mjenice može odbiti akcept kod spontane intervencije jer ne želi spontanog intervenijenta kao dužnika. Ako se ispune uslovi za regres. I spontana intervencija može biti za neakceptiranje ili za neisplatu. Pravna dejstva intervencije su relativnog karaktera jer se njome ne otklanja regres prema svim dužnicima. kako zakon kaže. Do spontane intervencije dolazi kada treće lice (van lica u mjenici) ili ma koji potpisnik na mjenici (osim akceptanta) bez poziva (naredbe). ne otklanja prema honoratovim prethodnicima. on ne može odbiti isplatu potpunu ili djelimičnu putem spontane intervencije. Za razliku od pozivne intervencije. indosant ili avalist odredi lice koje će intervenisati za slučaj neakceptiranja ili neisplate mjenice ili za oba slučaja. To može biti treće lice (izvan kruga lica na mjenici) ili lice koje je već dužnik po toj mjenici. Pozivna i spontana intervencija Pozivna intervencija ili adresa po potrebi. st. Može biti čak i trasat koji je odbio redovan akcept. 56. Već je rečeno da do regresa prije dospjelosti može doći ako je trasat odbio akcept (potpuno ili djelimično) ili usljed otvaranja stečaja. Mogućnost regresa se. U prvom slučaju razlikuje se pozivna i spontana intervencija. prihvati intervenciju.Intervenijenta može odrediti trasant. Dakle. a u drugom intervencija zbog neakceptiranja i intervencija zbog neisplate. razlog intervencije. dakle. Primjenjuje se samo u slučajevima ako bi došlo do vršenja regresa prije dospjelosti. Otklanja se samo prema honoratu i njegovim povjeriocima. indosant ili avalist upisom na mjenici ili da određeno lice. 9. 2). po svojoj volji (sua sponte). U ulozi intervenijenta može biti svako lice koje ima pasivnu mjeničnopravnu sposobnost. “kad god je prije dospjelosti mjenice njen imalac ovlašten na regres po mjenici koja se može 358 .

važi zakonska pretpostavka da je to trasant (ZM. imalac mjenice obraća se pozivnom intervenijentu radi akceptiranja (potpunog iznosa mjenice ili neakceptiranog dijela od trasata). Ako propusti da podnese mjenicu na isplatu pozivnom intervenijentu. Ako nastanu okolnosti za regres prije dospjelosti mjenice. Ako nije označen honorat. Intervenijent na mjenici upisuje izjavu o akceptu. kao i prema dužnicima čiji potpisi slijede iza potpisa honorata. takođe. Pravne posljedice propuštanja jesu: imalac mjenice neće moći ostvariti regres prema licu označenom za intervenciju. pozvan ili spontano. Akceptiranje spontanom intervencijom povjerilac može odbiti.N. bilo o dospjelosti (glavni dužnik odbio isplatu) ili prije dospjelosti (materijalnopravni razlozi za regres prije dospjelosti). To je pravna radnja kojom neko. Dakle. spontani intervenijent odgovara kao i njegov honorat.podnijeti na akceptiranje” (ZM. Intervenijent koji akceptira mjenicu (intervenijent-akceptant) odgovara isto kao i njegov honorat. iako to možda ne želi. ma gdje bio stavljen. Odgovara prema imaocu mjenice i prema indosantima čiji potpisi na mjenici dolaze iza potpista honorata. čl. 58). ima svrhu da otkloni regres. čl. 57). inače. Kada glavni mjenični dužnik odbije isplatu. odgovara onako i onoliko kako i koliko odgovara njegov honorat. ako se potpis nalazi na poleđini mjenice. Kada bi odbio isplatu intervencijom. ako trasat interveniše pa stavi svoj potpis na lice mjenice bez odgovarajuće izjave o intervenciji. onda takvim potpisom on postaje akceptant. Vrijedi istaći neke napomene: sam potpis intervenijenta na licu mjenice. Akceptiranje intervencijom ne dolazi u obzir kada je trasant svojom naredbom zabranio podnošenje mjenice na akcept. Imalac mjenice je dužan primiti taj iznos jer se time smanjuje obaveza honorata i ostalih dužnika kao i troškovi. pošto podigne protest. Intervencija zbog neisplate. niti prema njegovim sljednicima. imalac mjenice gubi pravo naplate od dužnika koji je naznačio intervenijenta ili za koga je mjenica akceptirana intervencijom (honorata). izgubio bi pravo regresa prema svim 359 . za koga akceptira (ko je honorat) i potpisuje mjenicu (“Akceptiram u korist N. imalac mjenice mora se obratiti pozivnom intervenijentu (adresatu u nuždi) prije regresnih dužnika. imao platiti honorat. može se obratiti regresnim dužnicima.” i potpis). Njegov pravni položaj se razlikuje bitno od položaja akceptanta kod redovnog akcepta. a to može biti potpuni ili djelimični iznos mjenice. a ako prihvati. isplaćuje mjenicu za čast (u korist) određenog regresnog dužnika (honorata) u slučaju kad imalac mjenice stekne pravo da zahtijeva isplatu mjenične svote od regresnih dužnika. Isplata intervencijom obuhvata cjelokupan iznos koji bi. ako intervenijent nije trasat ili trasant. Akceptiranjem mjenice intervenijent ne postaje glavni mjenični dužnik. Isplata intervencijom može se vršiti u svim slučajevima kada je moguć regres. ima pravno značenje avala. Tek kada ga i adresat u nuždi odbije. ima značenje bjanko indosamenta.

naznačiti honorata i mjenicu predati intervenijentu-placu.. dok zahtjev ne stigne do trasanta.platite za ovu jedinu mjenicu.. Ti se ostali primjerci nazivaju drugim. 10.. kad ne živi u istom mjestu u kome i trasat. Duplikat odnosno drugi primjerak vraća se istim putem natrag od jednog indosanta do drugog i svaki od njih stavlja svoj potpis na taj primjerak. trećim (duplikat. a može i za to da posluže kao prepis u druge svrhe kao i svaki drugi prepis. Intervenijent ne može mjenicu dalje indosirati. On ne stupa na mjesto honorata pa se prema njemu ne mogu isticati prigovori koji bi se mogli stavljati njegovom honoratu. čl. Nerijetko se dešava da remitent ili koji drugi imalac mjenice.”. a ostali se indosiranjem prenose i tako imalac može brže doći do potrebnog novca. Izdavanje više primjeraka može se spriječiti unošenjem solo klauzule (“. da budu hartije od vrijednosti. ako nije naznačeno da je ta mjenica trasirana samo u jednom primjerku...”). “. Imalac mjenice nije dužan davati objašnjenje zašto zahtijeva nove primjerke mjenice. 63). Izdavanje novih primjeraka može zahtijevati svaki njen imalac. ovaj svome. dok mjenica ne stigne do onoga ko je tražio novi primjerak. platite za ovu solo mjenicu. Nove primjerke trasirane mjenice može izdati samo trasant. U slučaju da isplatu ponudi više intervenijenata. Oznaku tekućeg broja svakog takvog primjerka može staviti samo trasant.. čl. zakonska je pretpostavka da je to izvršeno za čast trasanta (ZM. imalac mjenice je dužan prihvatiti isplatu onoga intervenijenta koja oslobađa najviše dužnika. čl. a znao je za to. 360 .. (“Po viđenju platite za ovu prvu mjenicu. Tada se mjenica izdaje u više primjeraka i jedan se šalje na akcept. šalje mjenicu na akcept poštom. imalac treba da se obrati svom neposrednom prethodniku.mjeničnim dužnicima koje bi isplata intervencijom oslobodila obaveze (ZM.za ovu drugu mjenicu.. Umnožavanje i prepisi mjenice Mjenica se može umnožavati s namjerom da novi primjerci imaju osobine trgovačkih efekata.”. Ako se oznaka ne bi stavila..”). Mjenica može biti izdata u više primjeraka od kojih je svaki jednak sa prvim primjerkom. triplikat).. Ako se ne naznači honorat. Više primjeraka jedne mjenice izdaje se da bi se povjerilac osigurao za slučaj gubitka mjenice. i tako redom po nizu indosamenata. Kad traži novi primjerak mjenice. Intervenijent koji postupi drugačije. svaki bi se primjerak smatrao posebnom mjenicom (ZM. Intervenijent svoja prava ostvaruje samostalno i neposredno. Svaki od njih je izvornik (original) i nosi svoj tekući broj. “. Imalac mjenice je dužan potvrditi na mjenici isplatu intervencijom. 62). 65).. gubi pravo regresa od onih koji bi bili oslobođeni da je prihvaćena najpovoljnija intervencija.... Intervenijent-platac stiče prava koja ima njegov honorat i prema honoratovim prethodnicima.

odakle počinje originalni tekst na prepisu.. služe zaloga i pridržaj.platite za ovu prvu mjenicu. Svaki imalac mjenice ima pravo sačiniti prepis mjenice. Prepis se. Prepis se može indosirati i avalirati na isti način i sa istim pravnim dejstvom kao da se to čini sa originalom. Depozitar je dužan čuvati akceptirani primjerak i predati ga ovlaštenom licu. Mora se naznačiti gdje se prepis završava. 11.”). kad ga zatraži (ZM. pa ma i ne bilo navedeno da se isplatom jednog primjerka gase i ostali. ako bi se prepis indosirao ili avalirao. imalac duplikata podiže protest (perkvizicioni protest). obavezan je po svakom primjerku na kome ima njegov potpis. da bi se znalo. Obično se napiše: “dovde prepis” ili “odavde original”. a ne za ostale. međutim. 69. po svim primjercima koje je potpisao. imaocu duplikata.. Izuzetno. Od ovoga mjeničnog prepisa koji služi kao trgovački efekat treba razlikovati obični prepis mjenice.. st. Prepis mora sadržavati sve što sadrži original mjenice. koji se sačinjava kao za svaku drugu ispravu i kojim se samo utvrđuje da postoji takva mjenica. Svaki indosant može svoj primjerak prenositi na razna lica i odgovoran je. nego svi ti primjerci sačinjavaju jednu obavezu.Pošto izdavanjem novih primjeraka nije izdata nova mjenica. prepis gubi snagu mjeničnopravne isprave. 3). Obezbjeđenje mjeničnog potraživanja (pravo zaloga i pridržaja) Kao sredstva za obezbjeđenje mjeničnog potraživanja. onda se može isplatiti samo po tom primjerku (“. čl. Ako je trasat akceptirao više primjeraka. Kad jedan primjerak bude poslat na akceptiranje.. 68). Prepisivanje je pravo svakog imaoca i zato ne mora tražiti da to učini trasant. kopiju (ZM. Mora biti vjeran originalu sa svim indosamentima. čl. čl. Tada se isplatom jednog primjerka ne gase ostali primjerci koje je akceptirao. klauzulama i naznačenjem potpisa. mora se to naznačiti na svim ostalim primjercima i upisati ime onoga kod koga se nalazi taj primjerak (depozitara). U prepisu se mora naznačiti da je to prepis i kod koga se nalazi original mjenice. Ako bi predaju odbio. Zato prilikom regresne naplate treba da traži da mu se ti primjerci vrate. ne može podnositi na akcept. ako je na mjenici napisana kasatorna klauzula. Ako nema naznake kod koga je original. to se isplatom jednog primjerka gasi obaveza i potpisnici se oslobađaju obaveze po svim ostalim primjercima. 361 . sa svojim daljim indosantima solidarno. intervencija i žiro). te imalac nema pravo regresa na osnovu njega. Mjenični povjerilac koji ima založno pravo na osnovu mjenice kao i korisnik prava pridržaja imaju određene privilegije u poređenju s istim nosiocima tih prava po građanskom pravu. 67). niti ga može indosirati (ZM. pored ličnih mjeničnih garancija (aval.

Ukoliko se niko ne pojavi i ne predoči mjenicu u određenom roku. dokaze o tražbinama i pokretne stvari. pokretnostima i hartijama od vrijednosti stiče se kad imalac mjenice stekne pravo na tužbu protiv mjeničnog dužnika redovni pridržaj. putem oglasa u Službenom listu BiH poziva lice koje drži mjenicu u rukama da je podnese sudu. pravo pridržaja nad dužnikovim novcem. Sudska odluka zamjenjuje mjeničnu ispravu. hartije od vrijednosti. Svrha amortizacije mjenice jeste ublažavanje strogog načela inkorporacije. ako je dužnik pao pod stečaj. ili ako je izvršenje novčanog duga iz njegove imovine ostalo bezuspješno ili je kao trgovac obustavio plaćanje kvalifikovana retencija (ZM. povjerilac može od suda tražiti javnu prodaju zaloge bez tužbe i bez saslušanja zalogodavca. a založne tražbine može zadržati (ZM. bez svoje krivice. Imalac nestale mjenice podnosi prijedlog sudu uz prezentiranje odgovarajućih dokaza. Ako dužnik na vrijeme ne isplati mjenicu. Ako sud nađe da su podneseni podaci dovoljni. čl. Da bi osigurao svoje potraživanje. izgorjela ili na ma koji način nestala) oglašava nevažećom (amortizovanom). bio lišen ostvarivanja prava iz mjenice. mora zabilježiti na mjenici. O tome se obavještavaju svi zainteresovani. odnosno o zasnivanju založnog prava na datoj stvari. tražbini ili mjenici.kvalifikovani pridržaj.Mjenični založni povjerilac može tražiti od zalogodavca još i pismenu izjavu o zalaganju. čl. Imalac mjenice može se poslužiti pravom pridržaja i prije nego što mu je tražbina dospjela. Tražbinu ili mjenicu može sam naplatiti i bez posredovanja suda. onda je u privilegovanom položaju. da su ti predmeti došli u ruke povjeriocu povodom nekog posla koji ima veze s njegovim potraživanjem (koneksitet). sud oglašava mjenicu nevažećom. bez pismene isprave ne mogu se ostvarivati i prenositi prava. Postupak je kao i kod ostalih hartija od vrijednosti. Kad dobije takvu izjavu. kao u građanskom pravu. koji su zakonitim putem došli u njegove ruke. 362 . Specijalna procesna pravila o amortizaciji mjenice sadržana su u Zakonu o mjenici. Po pravilu. zadržati dužnikov novac. iako nema založnog prava. koji neki nazivaju redovnim pridržajem. IV OSTALE MJENIČNE RADNJE (MJENIČNI ZAHTJEVI) 1. i prije dospjelosti mjenice . Ako se zalogoprimac samo djelimično namirio. čl. 88-91). Amortizacija mjenice Amortizacija je vanparnični sudski postupak u kome se nestala mjenica (ukradena. Štiti se povjerilac koji bi zato što ne posjeduje mjeničnu ispravu. Ne traži se. a opšta u Zakonu o vanparničnom postupku. 88). zato što nema mjenicu u svojim rukama. 94). Naprosto. mjenični povjerilac može. Razlikuju se dvije vrste pridržaja: o dospjelosti mjenice. Povjerilac može svoje potraživanje ostvariti po osnovu sudske odluke o amortizaciji mjenice (ZM.

Zaštita se. Redovna mjenična tužba podnosi se protiv glavnog mjeničnog dužnika. nego na mjeničnoj ispravi. Zaštita se daje isključivo savjesnom imaocu mjenice. Mjenični promet zahtijeva što bržu i lakšu cirkulaciju mjenice. u osnovi. dvije situacije: prva. c) Koji proističu iz ličnog odnosa dužnika prema nekom ranijem imaocu mjenice. koji je odredio sud. trasantu kod solo mjenice. kao i uopšte trgovački efekti. a da se izbjegnu sve smetnje pa i neizvjesnosti. Prije podizanja mjenične tužbe potrebno je blagovremeno podizanje protesta. koje može postavljati samo određeni dužnik. mogu nastati. Mjenične tužbe i prigovori Svoje zahtjeve iz mjenice (mjeničnopravne zahtjeve) imalac mjenice može ostvariti putem tužbe (mjenične tužbe) u parničnom postupku (mjenična parnica). dakle. ako je sadašnji imalac znao ili je morao znati da postoji neka nedopuštena radnja povodom koje dužnik može staviti prigovor. ne daje nesavjesnom imaocu mjenice. 2. Mjenični zahtjevi su svi oni koji neposredno proizlaze iz same mjenice. U mjeničnom pravu mogu se isticati prigovori: a) Koji se zasnivaju na ličnom odnosu dužnika sa povjeriocem koji postavlja mjenični zahtjev. ipak. revindikaciona tužba). da to lice preda sudu mjenicu i tada se postupak amortizacije obustavlja i druga. znači. pojavi neko lice. a mogu biti upravljeni prema akceptantu. intervenijentu. Radi se. da se imaocu mjenice ne mogu isticati prigovori koji bi se zasnivali na odnosima mjeničnog dužnika i nekog ranijeg imaoca mjenice. b) Koji se ne zasnivaju na ličnom odnosu dužnika i povjerioca. za razliku od prvih. kada lice odbije da preda mjenicu. Pravilo je. a koji se ne vide iz mjenične isprave. trasantu. Može ih isticati svaki mjenični dužnik svakom mjeničnom povjeriocu.Ako se u roku. postane instrumenat kredita i finansijskih operacija pomoću kojih se nabavlja ili prodaje roba. indosantima. 363 . Radi toga je data naročita pravna zaštita imaocu mjenice jer su ograničeni prigovori koji se mogu isticati. avalistima. Povjerilac se upućuje na parnični postupak da u tom postupku dokaže vlasništvo mjenice (vlasnička. a regresna protiv regresnih dužnika po mjenici. Usvajanjem ovih načela o pravnoj zaštiti imaoca mjenice omogućeno je da mjenica. što uslovljava prekid amortizacionog postupka. o nesavjesnosti imaoca mjenice. Postoje dvije vrste mjeničnih tužbi: redovna i regresna. objektivni prigovori.

jer su dobili neku imovinsku korist. nego se zasnivaju i na nekim drugim činjenicama.3. Načelo strogosti. pa se podiže neka od tužbi poznatih u građanskom pravu. Smatra se da su se neosnovano obogatili. Neosnovano obogaćenje i drugi zahtjevi (zahtjevi građanskopravne prirode) U vezi sa mjeničnim poslom mogu proisteći određeni zahtjevi koji nemaju isključivo osnova u mjenici. ublaženo je usvajanjem instituta neosnovanog obogaćenja. Isto je pravno dejstvo i u slučaju zastarjelosti: gase se mjeničnopravni zahtjevi. 87). zahtjev akceptanta radi pokrića protiv trasanta kada je isplatio mjenicu. zahtjev vlasnika mjenice protiv posjednika mjenice (revindikacioni zahtjev). zbog čega se mjenična tražbina gasi. 87). ako su iz tog odnosa stekla neosnovano neku imovinsku korist. Da bi mjenicu mogao naplatiti. odgovaraju imaocu mjenice. Zadržaćemo se na neosnovanom obogaćenju koje obrađuje Zakon o mjenici (čl. akceptant i indosant čije su se mjenične obaveze ugasile uslijed zastarjelosti ili uslijed toga što su propuštene radnje propisane radi održavanja mjeničnih prava. Mjenično pravo zasnovano je na načelima strogosti i formalizma. Ako imalac mjenice ne izvrši potrebne radnje na vrijeme. U slučaju propuštanja preduzimanja zakonom propisanih radnji i u slučaju proteka roka zastarjelosti. primili vrijednost bez davanja protuvrijednosti. jer su građanskopravne prirode. Slučajevi kada se može podići građanskopravna tužba radi ostvarivanja zahtjeva nastalog u vezi sa mjeničnom poslom su ovi: ostvarivanje zahtjeva iz osnova neopravdanog obogaćenja. pa ako bude odbijen. U Zakonu o mjenici stoji: “Trasant. a u svemu ostalom primjenjuju se pravila Zakona o obligacionim odnosima. čl. ipak. zahtjev iz osnova prouzrokovanja šteta uslijed propuštene notifikacije. potrebno je da je njen imalac na vrijeme podnese trasatu na akcept i akceptantu na isplatu. Za njihovo ostvarivanje ne važe pravila mjeničnog prava. 364 . Potraživanje kod neosnovanog obogaćenja zastarijeva za tri godine. da na vrijeme podigne kod suda protest. Ostali mjenični obveznici oslobađaju se ove mjenične odgovornosti” (ZM. ako su se na njegovu štetu neopravdano obogatili. gubi pravo da traži da mu se obaveza iz mjenice izvrši po postupku za ostvarenje mjeničnog potraživanja. može se podići tužba za naplatu protiv nekih lica koja su bila u mjeničnom odnosu.

V VRSTE MJENICA 1. Poslovna praksa poznaje i druge vrste mjenica koje su moguće zahvaljujući elastičnosti i pravnom karakteru mjenice te pravilima mjeničnog prava uopšte. 365 . Kriteriji podjele Postoji više vrsta mjenica zavisno od toga šta se uzima kao kriterij podjele. pretpostavlja se da je to mjesto koje je označeno kao mjesto izdanja. pošto nema trasata (ZM. čl. solo) mjenica. 2. Kod sopstvene mjenice. Bitni sastojci sopstvene mjenice su isti kao i kod trasirane. takođe. i bjanko (blanko) mjenica. U toj ulozi može se pojaviti trasirana i vlastita mjenica. mjesta izdanja i mjesta plaćanja. 4. jer po prirodi vlastite mjenice ne može ga ni biti. Prema formi i sadržini. solo) mjenica Vlastita mjenica je hartija od vrijednosti koju izdaje određeno lice i bezuslovno obećava da će o dospjelosti isplatiti mjeničnu svotu licu naznačenom u mjenici (remitentu). koja u momentu izdavanja sadrži sve bitne sastojke. postoje bitni pretpostavljeni sastojci. Pitanje dospjelosti i mjesta izdanja rješava se po istim pravilima kao i kod trasirane mjenice. Izdavanje mjenica u različitim varijantama jasno pokazuje njenu poslovnu (trgovačku) moć jer može da zadovolji širok krug poslovnih zahtjeva. a tiču se dospjelosti. odnosno da li je mjenica bezuslovno obećanje ili bezuslovan nalog. Osnovna ili tradicionalna podjela mjenice jeste prema tome ko plaća mjeničnu svotu (obavezu). trasirana mjenica po sopstvenoj naredbi i trasirana vlastita mjenica. Vlastita (sopstvena. mjenica može biti: poslovna (robna ili trgovačka) i finansijska mjenica sa različitim podvrstama. 3). za razliku od trasirane. st. mjenične isprave u momentu izdavanja razlikuju se: potpuna mjenica. odnosno sjedište izdavaoca. Prema trgovačkom poslu kod koga se primjenjuje i funkciji koju zadovoljava. nego postoji obećanje samog izdavaoca da će on izvršiti mjeničnu obavezu. nema naredbe trećem licu (trasatu). U tom smislu. Što se tiče mjesta plaćanja koje je izostavljeno. osim što nema trasata. To je jednostrana izjava volje koja se sastoji u bezuslovnom obećanju izvršenja obaveze od strane izdavaoca mjenične isprave. Kod ove mjenice. Trasirana mjenica može imati nekoliko podvrsta: redovna trasirana mjenica. postoji trasirana (vučena) mjenica o kojoj je do sada govoreno i vlastita (sopstvena.

U savremenom kreditnom i uopšte mjeničnom prometu prevladava tip blanko mjenice. pa će on ili savjesno treće lice u čijim se rukama kasnije nađe mjenica ispuniti (upisati) potrebne elemente saglasno tom ugovoru (saglasno npr. a zatim nabraja članove zakona koji se odnose na trasiranu mjenicu. Bjanko (blanko) mjenica Izdavanje bjanko mjenice je u skladu sa teorijom omisije (propuštanja). a najdocnije kad se prezentira na isplatu. ugovoru o potrošačkom kreditu). 3. izdavalac bjanko mjenice i primalac te nepopunjene isprave već su nešto ugovorili. To je mjenica koja se izdaje i pušta u promet. op. u suštini. Kad se zna da u vlastitoj mjenici nema trasata ni akceptanta i da je odgovornost izdavaoca ista kao i odgovornost akceptanta trasirane mjenice. Izdavalac izdaje naredbu samom sebi da isplati mjeničnu svotu i kad tu naredbu prihvati (akceptom). Glavni dužnik je njen izdavalac. razumljivo. prazna (bijela. 120 366 .str. Bjanko mjenica je nepotpuna mjenica. a da nema sve bitne sastojke. bjanko mjenica. iako je po formi trasirana. ali privremeno nepotpuna. Naime. nije punovažna mjenica jer se ne može nepopunjena naplatiti. kao imalac mjenice. To je slučaj kad trasant označi samog sebe za trasata (trasirana mjenica vučena na sebe). onda je primjena odgovarajućih odredaba o trasiranoj mjenici na sopstvenu mjenicu laka.U pogledu značaja. pa gdje se govori o akceptantu kao glavnom dužniku trasirane mjenice. Zakon o mjenici. Prazna mjesta popuniće se kasnije. Ona predstavlja buduću mjenicu koja će 292 postati punovažna kada se popuni zakonom predviđenim sastojcima. Stariji teoretičari je nazivaju bjelicom. nego potpis akceptanta (bjanko akcept). Prema teoriji omisije. Akceptant samo potpisuje mjenicu i na taj način se obavezuje da će isplatiti mjeničnu svotu svakome u čijim se rukama nađe mjenica. pa i funkciju sopstvene mjenice. ovlašteno je da popuni (upiše) odgovarajuće elemente. Slijedeći načelo mjenične strogosti i formalizma. u odredbama o sopstvenoj mjenici. 292 Vidi: Vajner dr Zdenko. ukoliko se. značenja i dejstva pojedinih mjeničnih sastojaka kod sopstvene mjenice. a jasno je da je prihvata čim je mjenicu izdao. daje samo njene bitne i pretpostavljene sastojke. U momentu izdavanja bjanko mjenica može da sadrži samo potpis trasanta ili ne mora ni njegov. svako savjesno treće lice. Trasirana mjenica se može svesti na sopstvenu i da tako posluži istoj svrsi kojoj služi sopstvena. i naređuje da se imaju primjenjivati na sopstvenu mjenicu. ta mjenica praktično postaje vlastita mjenica. ne protivi prirodi vlastite mjenice. Po pravilu. važi sve što je rečeno o tome za trasiranu mjenicu. postoji ugovor koji je van mjeničnog posla. u vlastitoj mjenici se to odnosi na njenog izdavaoca. blanko).cit. elementi trasirane mjenice se mogu tako kombinovati da ona prima razne funkcije. Na mjeničnoj ispravi (blanketu) neka su mjesta nepopunjena.

kod potraživanja iz konto korenta. Imalac mjenice iza riječi “po naredbi” ispisuje svoje ime i postaje remitent. jer je kupac mogao prodati kupljenu robu unutar roka dospjelosti mjenice i prikupiti sredstva za plaćanje. odnosno za akceptante. kreditnim odnosima. 5. robna) mjenica Koristi se kod jednokratnih kratkoročnih poslovnih odnosa (dugovanja i potraživanja) iz ugovora robnog prometa. obuhvata cijenu koju kupac iz ugovora o prodaji treba da plati ili korisnik usluga za izvršene usluge iz nekog ugovora. kod poslovnih transakcija kada se ne želi “otvoreno” dati kredit. a ne znaju ni kad će tražbina biti aktuelna. a drugog za avalistu. Ti se potpisi raspoređuju tako da im se odrede uloge neophodne za punovažnost mjenice. Blanko mjenica se izdaje i tako što se na mjenični blanket stave dva ili tri potpisa. Određenim ugovorom (o prodaji. poslova “sa odgođenim plaćanjem” i. Za razliku od poslovnih mjenica koje se 367 . odmah akceptiranu. Obično se kaže da robna mjenica “likvidira”. Izdavanjem poslovne mjenice postiže se više stvari. Jednog ili dvojicu potpisnika odredi za trasate. Jedna ugovorna strana je izvršila svoju obavezu (isporučila robu. popuniće i te elemente. protučinidba iz jednog građanskopravnog (ugovornog) odnosa izvršava se po pravilima strogog i formalnog mjeničnog prava. Poslovna (trgovačka. Mjenični iznos. izvršila uslugu) ili će to učiniti. Finansijska mjenica Ovo je generički pojam za sve mjenice koje se izdaju u vezi sa poslovima finansijske prirode. Zbog svojih prednosti i ciljeva koji se postižu poslovna mjenica je podesna kod poslova liferacije. ali radi obezbjeđenja svoga potraživanja prima robnu mjenicu. Stoga im najbolje odgovara da ta dva elementa mjenice izostave. uopšte. postignuto je obezbjeđenje potraživanja. Zatim. Preostalog ili preostale označi za trasante ili jednog za trasanta. unijeće iznos ostatka obaveza sa dospjelošću na dan kad treba dug likvidirati. odnosno kada će vršiti međusobni obračun). plaćanje izvršenih usluga). finansijskim dugovanjima te obezbjeđivanju novčanih potraživanja. “isplaćuje sama sebe”. 4.Najčešće se u blanko mjenici ispušta svota i dospjelost. Kad dođe do obračuna. prodaje na poček. Trasant (prodavac) vuče mjenicu “plativu dva mjeseca uz akcept” na trasata (kupca) koja se prilikom izdavanja akceptira od strane kupca. Izostavljanje ova dva elementa razlog je u preduzetom poslu u kome se mjenica daje kao osiguranje za neko buduće potraživanje(npr. I napokon. uslugama) zasnovan je građanskopravni odnos te je nastalo potraživanje i obaveza. Ekonomski cilj poslovne (robne) mjenice jeste izvršenje protučinidbe druge ugovorne strane (plaćanje kupoprodajne cijene. Najprije. u suštini. kad stranke još ne znaju koliko će biti potraživanje. imalac mjenice (povjerilac) može izvršiti eskont mjenice i tako prije doći do potrebnog gotovog kapitala (novca).

Kreditna mjenica može se izdati i u bjanko formi (bjanko mjenica). 3). Ona služi kao pokriće za kredit. uz to i akceptiranu. Ostali žiranti (drugi. a potom i na poleđini kao bjanko indosant. 5. Ostali žiranti potpisuju se na poleđini. dok kod avala njegova obaveza može biti ništavna ako je iz formalnih razloga (na mjenici) ništavna obaveza njegovog honorata. Položaj žiranata nije jednak. trasant (komisionar) naglašava trasatu klauzulom o pokriću da se trasat za pokriće ne obraća njemu nego licu za čiji račun je mjenicu izdao. Trasant se može pojaviti kao žirant. Ukoliko račun ne likvidira. Kod komisione mjenice trasant je komisionar koji vuče mjenicu za račun svoga poslovnog partnera (komitenta). Prvo. najčešće. a za račun komitenta koji ostaje izvan mjeničnog odnosa pošto njegovog potpisa nema u lancu mjeničnih potpisnika. Trasant. kao i prema akceptantu. Žiro se svjesno koristi umjesto avala (banka-kreditor zahtijeva takvo potpisivanje). imalac mjenice ili mjenica iste podnosi na isplatu ili na eskont. Pojavljuje se. odmah akceptiranu. Davalac kredita zahtijeva da prvi žirant mjenicu potpiše dva puta. na iznos do visine odobrenog kredita. Cirkulaciona mjenica Cirkulaciona mjenica se koristi kao instrument plaćanja. Razlog leži u činjenici što je obaveza žiranata samostalna. Iznos može. Banka redovno daje revers na primljenu mjenicu. Ova vrsta mjenice više se koristi u međunarodnim plaćanjima. ali i ne mora biti naznačen. Licu koje položi određenu svotu novca kod banke izdaje banka akceptiranu mjenicu na taj iznos ili više mjenica do tog iznosa. U komisionoj mjenici. radi u svoje ime.zajmoprimac). na licu mjenice kao trasant. Ako vlasnik tekućeg računa likvidira dug na vrijeme. st. zahtijeva od svog dužnika (vlasnika tekućeg računa) da joj položi bjanko mjenicu. U mjenici se taj odnos može 368 . njemu odgovara samo akceptant. kao komisionar. odnosno svojim prethodnicima. 6.koriste za jednokratne kratkoročne poslove. čl. Lice koje traži kredit predaje kreditoru mjenicu vučenu na sebe. Prikazuju se i “drže” kao kratkoročna potraživanja tako što se u određenim vremenskim razmacima (npr. Prema svojim potrebama. a on banci revers. svaka tri mjeseca) vrši prolongacija mjeničnih obaveza. Kod kreditne mjenice često se koristi jemstvo (žiro) umjesto avala. treći) imaju mogućnost regresnih prava prema prvom žirantu. U najlošijoj poziciji je prvi žirant. Najčešća varijanta finansijske mjenice jeste kreditna mjenica. kao trasirana mjenica na samog sebe (trasant i trasat su isto lice . banka vraća bjanko mjenicu. Kad banka otvori nekome kredit u vidu tekućeg računa. ove mjenice se koriste kod dugoročnijih kreditnih i drugih finansijskih odnosa. ako isplati mjenicu. 7. banka će popuniti mjenicu na iznos preostalog duga i preduzeti odgovarajuće mjeničnopravne radnje za realizaciju svoga zahtjeva. Komisiona mjenica Komisiona mjenica postoji onda kada se izdaje (trasira) za račun trećeg lica (ZM.

i stavite na račun N. veoma rijetko se pojavljuje u praksi. a ne trasanta (prodavca). Postoje i druge vrste mjenica. 369 . račun. trasat i remitent. Ovdje je povezano nekoliko pravnih odnosa. 8. Koristi se kod izvršenja obaveza iz ugovora. Kod ovih mjenica isto lice je trasant. ali putem mjenice uz prezentaciju odgovarajućih dokumenata. 5). carinsku deklaraciju i dr. I druga dokumenta mogu poslužiti kao obezbjeđenje (negocijabilni tovarni list u željezničkom ili drumskom transportu). na iznos fakturne cijene iz ugovora.. Kod ove mjenice jedno (isto) lice je trasant i remitent (ZM.kupac.vidjeti iz klauzule o pokriću: “. čl. 5).”. Banka je osigurana za iznos kredita pošto posjeduje konosman (hartiju od vrijednosti koja daje pravo raspolaganja robom). Trasant (prodavac) vuče mjenicu u iznosu kupoprodajne cijene na trasata (kupčevu banku). Na odgovarajućim mjestima bilo je govora o domiciliranoj mjenici. povratnoj mjenici i prejudiciranoj mjenici. uvjerenje o porijeklu robe.). b) Trasirana vlastita (sopstvena) mjenica. U suštini. Mada su moguće. Koristi se često kod isplate kupoprodajne cijene iz ugovora o prodaji: trasant (prodavac) vuče mjenicu na trasata (kupčevu banku) stavljajući na mjeničnoj ispravi klauzulu da za isplaćenu mjeničnu svotu trasat.. trasant će biti odgovoran trasatu (akceptantu). dužnika) označavajući sebe za remitenta (banka kreditor). Upotrebljava se i u kreditnim odnosima: trasant (banka kreditor) vuče mjenicu na trasata (zajmoprimca. Banka odobrava kredit određenom licu koje će iz toga kredita platiti kupoprodajnu cijenu iz ugovora o prodaji. kao i ugovor banka . Za izdavanje komisone mjenice potrebno je prethodno da postoje ugovori o tome: prodavac . rekta mjenici. Mjenice kod kojih se jedno lice pojavljuje u više uloga a) Trasirana mjenica po vlastitoj (sopstvenoj) naredbi. Da bi se izvršio akcept mjenici treba priložiti dokumenta. čl. Komisiona mjenica se često pojavljuje u formi dokumentarne trate mjenice koja se koristi u domaćem i međunarodnom prometu.N. odnosno akceptant (kupčeva banka). Isto lice se pojavljuje u ulozi trasanta i trasata jer mjenicu vuče na samog sebe (ZM. Uz prethodni dogovor: trasant (podavac) vuče mjenicu na trasata (kupca) u korist remitenta (prodavca). Banka će mjenicu akceptirati ako trasant (prodavac) preda njoj određena dokumenta iz ugovora o prodaji (konosman. Mjenica je snabdjevena odgovarajućom klauzulom (“platite na mene” ili “platite po mojoj vlastitoj naredbi”). ovdje dužnik vuče mjenicu na samog sebe u korist povjerioca (banke). Tu je suština izjave “stavite na račun” (zadužite). c) Trasirana vlastita (sopstvena) mjenica po vlastitoj (sopstvenoj) naredbi. Ako komitent ne položi pokriće. tereti račun kupca.njen komitent (kupac). Banka treba da tereti (zaduži) račun svog komitenta.

onoliki koliki je i za lice za koje je avalirao. 2. Može zastarjeti i pravo na potraživanje isplate. b) Mjeničnopravni zahtjevi imaoca mjenice prema trasantu i indosantima zastarijevaju za godinu dana od podignutog protesta. kao i indosanata prema trasantu zastarjevaju za šest mjeseci od dana kad je indosant mjenicu iskupio. na naknadu štete još kroz tri godine. Ako se to desi prije dospjelosti.VI ZASTARJELOST I PRESTANAK MJENIČNIH PRAVA I OBAVEZA 1. odnosno obaveze iz hartija od vrijednosti što je ranije izloženo. gase obligacije. b) Gubitak prava prema određenim dužnicima. dok ne nastupi zastarjelost. čl. Propuštanjem se gube regresna prava. iako su preduzete potrebne radnje (protest). ako se iz tog posla neopravdano obogatio. obaveza se ne gasi. st. 80). 3). ako na vrijeme ne preduzme potrebne radnje: ne podnese na vrijeme mjenicu na akcept ili na viđenje ili na isplatu ili ne podigne protest u slučajevima zakonom predviđenim. znači. Imalac mjenice gubi svoja prava prema indosantima. inače. pa on mjenicu može indosirati. Rok zastarjelosti je. izuzev akceptanta. po građanskom pravu. odnosno od tužbe. mjenična prava i obaveze prestaju kad je mjenična isprava nestala (ukradena. S obzirom na načelo inkorporacije. a) Zahtjevi protiv akceptanta zastarijevaju za tri godine računajući od dana dospjelosti mjenice (ZM. c) Mjeničnopravni zahtjevi indosanata jednih prema drugima. 80-86). čl. Ako je unesena klauzula “bez troškova” zastarjelost se računa po dospjelosti. 80. d) Za avalistu važi pravilo da je njegova odgovornost jednaka odgovornosti onoga za koga je avalirao. Zastarjelost Zakon je odredio koje se radnje i u kojim rokovima moraju preduzeti da bi se sačuvala mjenična prava. Sud nije dužan da vodi računa o zastarjelosti po službenoj dužnosti. c) Amortizacija. izgorjela i dr) ili je 370 . Prestanak mjeničnih prava i obaveza Mjenična prava i obaveze mogu prestati na jedan od načina na koji se. Zastarjelost se može prekinuti i obustaviti (zastoj) slično kao i kod građanskopravnog potraživanja (ZM. ako je bila podignuta za naplatu mjenice (ZM. izgubljena. Obradićemo načine prestanka prava i obaveza zadržavajući se na specifičnostima. a) Isplata mjenice. trasantu i ostalim obveznicima. U mjeničnoj obavezi ostaje tada samo glavni mjenični dužnik i mjenica se od njega može naplatiti mjeničnopravnim putem. trasant neakceptirane mjenice ili izdavalac solo mjenice) isplati mjeničnu svotu ili mu na drugi način dođe poslije dospjelosti. Sva prava i obaveze iz mjenice se gase kad glavni dužnik (akceptant. Rok zastare određen je prema tome ko je dužnik. Poslije tog roka ostaje akceptant obavezan. ali se nije dalje išlo pa nije tražena naplata. čl.

371 . a prava i obaveze se zasnivaju po novoj. Mjenično pravo poznaje generalni oproštaj duga. kao i mjeničnopravna za građanskopravna potraživanja. Antonijević dr Zoran. i po njoj postati opet dužnik. g) Novacija. čime se vrši prenov obaveze. Đurović dr Radomir: “Međunarodno privredno pravo”. Kada se desi da na isti dan dospijevaju dvije mjenice. Kada se novacija vrši sa glavnim dužnikom. po pravilu.tako uništena da nije sposobna za promet. sa istim licima u različitim ulogama. pa je ovi mogu dalje indosirati. f) Kompenzacija. Stara mjenica se gasi. Savremena administracija. za razliku se može izdati nova mjenica ili otvoriti regresni postupak. izvrši drugu činidbu (nešto da ili učini) u vrijednosti mjenične svote. U slučaju konfuzije kod regresnog dužnika. 293 Suprotno. U slučaju sjedinjenja svojstva povjerioca i dužnika po istoj mjenici. Pravno dejstvo konfuzije. što je slučaj i kod ostalih trgovačkih efekata. Tipičan način novacije u mjeničnom pravu jeste prolongacija mjenice.cit. Ako nisu istog iznosa. mjenična obaveza se. trasanta. Oproštajem duga gasi se mjenica pod uslovom da je dug oprošten glavnom dužniku. Konfuzijom obaveza prestaje samo privremeno i to dok konfuzija traje pri jednom licu. 394. Kompenzacijom se mogu gasiti mjeničnopravna potraživanja za mjeničnopravna. Dužnici čiji su potpisi ispred njegovog ostaju u mjeničnoj obavezi. op. što je slučaj kod povratnog indosamenta. Samo se gase obaveze dužnika čiji su potpisi na mjenici poslije njegovog potpisa. d) Poništenje mjenice. a mjenične svote glase na istu valutu. indosanta. Oproštajem duga nekom regresnom dužniku prestaje njegova obaveza. Prava i obaveze iz mjenice prestaju kada imalac mjenice namjerno poništi mjenicu upisujući odgovarajuću izjavu na mjeničnoj ispravi (“ne važi” ili “poništava se”). e) Oproštaj duga. kao i obaveza indosanata koji dolaze na mjenici iza regresnog dužnika kome je dug oprošten. str. kako bi proizveo puno pravno dejstvo prema imaocu i savjesnom sticatelju mjenice. a nije zatražena i donesena odluka o amortizaciji (rješenje suda). umjesto isplate mjenične svote. Takav prenov bi se morao upisati na mjeničnu ispravu (“umjesto mjenične svote primio robu”). povjerilac vraća mjenicu i sklapa poseban ugovor o prenovljenoj obligaciji. To je slučaj kada se umjesto dotadašnje izdaje nova mjenica sa novim rokom dospjelosti. Beograd 1986. h) Konfuzija. može se vršiti kompenzacija. dakle. indosirati na trasata. ne gasi jer povjerilac tu istu mjenicu 293 Mjenica se može može dalje pustiti u cirkulaciju. str. a djelimično. 505. Dužnik može ugovoriti sa povjeriocem da. To je slučaj kada imalac mjenice svjesno poništi mjenicu ili kada svjesno propusti da preduzme zakonom predviđene radnje kako bi sačuvao prava iz mjenice (“prejudicirana” mjenica). nije kao u građanskom pravu. takav imalac mjenice može tražiti isplatu mjenice od glavnog dužnika i od svojih prethodnika.

372 .

GLAVA TREĆA ČEK I POJAM. novčanica (fiducijarnog novca). Jedan od najznačajnijih instrumenata jeste ček koji ujedno ima obilježje hartije od vrijednosti. Kod ovih čekova trasat može biti. kompenzacija)”. a u nekim i na 294 netrgovce. naročito između poslovnih subjekata. Radi se o formalnoj (pisanoj) ispravi sa rokom dospjelosti isključivo po viđenju (a vista). Vatikanu i dr. Polazeći od pravila međunarodne konvencije. čl. 3). Samim izdavanjem i predajom čeka ta se obaveza ne gasi. u toj materiji. izvršilac bezuslovnog naloga (naredbe). 1975. EKONOMSKA ULOGA I SLIČNOSTI I RAZLIKE SA MJENICOM 1. Ta veza ima samo uticaja u neposrednom odnosu 294 Ček se može izdati na drugu finansijsku instituciju i neka trgovačka društva u Francuskoj i Njemačkoj. Ova definicija odnosi se i na ček izdat u inostranstvu. ček. Egiptu. st. novčanu svotu upisanu na čeku iz pokrića koje trasant ima kod trasata (banke). čl. Dug ostaje sve dok se ček ne isplati. u malom obimu. Ček koji je plativ u zemlji predstavlja hartiju od vrijednosti kojom izdavalac (trasant) daje bezuslovan nalog banci (trasatu) da korisniku čeka (remitentu) isplati. Ček je nalog (uput) za isplatu na ime neke već postojeće tražbine. Lihtenštajnu. pošto je za ocjenu čekovne sposobnosti trasata mjerodavno nacionalno pravo mjesta plaćanja (ZČ. U savremenom svijetu. 373 . Trasat. Izvršavanje novčanih obaveza (plaćanje) vrši se. izraziti u novcu. Ako je u pitanju ček koji je izdat u BiH. a plativ je u BiH (loro ček). ugovornog ili vanugovornog karaktera. Savremena administracija. može biti jedino banka koja vrši plaćanje iz trasantovog pokrića. a plativ u inostranstvu (nostro ček). u nekim zemljama ček se može vući i na druge finansijske institucije. Ženevska konvencija. 60. Kada je pušten u promet. predajom gotovog novca. . 4. str. Iz tih odnosa. Pojmovno određenje čeka zavisi od toga da li je on plativ u zemlji ili inostranstvu. Iranu. a i na druga lica netrgovce u Španiji. ček samostalno cirkuliše bez ikakve veze sa poslom povodom koga je izdat. Luksemburgu. i drugi poslovni subjekt ili drugo lice (netrgovac) kada je to određeno zakonom zemlje u kojoj se vrši plaćanje čeka (ZČ. redovno nastaju i obaveze koje se ispunjavaju predajom određene svote novca-novčane obaveze. Pojam čeka Svaki obligacioni odnos predstavlja određen imovinskopravni odnos koji se može. izložena definicija se mijenja u pogledu ličnosti trasata. pored banke. 2). instrumenata platnog prometa. 2. Gvatemali. po viđenju. novčane obaveze se redovno izmiruju putem različitih instrumenata plaćanja. čl. u principu.prema Krulj dr Vrleta: “Instrumenti plaćanja u savremenom prometu (virman. Beograd. izjednačene sa bankom.

instrument platnog prometa. 237 i 239). U našem pravu usvojena je teorija kreacije uz korekciju primjenom teorije pravnog privida kada se radi o čeku na donosioca (ZOO. Upotreba čeka regulisana je nizom propisa iz oblasti platnog prometa. čl. Čekovni obračun danas je postao glavna tehnika podmirivanja računa između dužnika i povjerilaca. pravu zaloge i pridržaja.između izdavaoca čeka i njegovog pribavioca. Pored Zakona o obligacionim odnosima kao opšteg izvora. amortizaciji i drugo (ZČ. odnosno iz sredstava sa kojim trasant može slobodno raspolagati. veoma raširen i koji se sve više favorizuje. ali i povećavanje finansijskog potencijala poslovnih subjekata raznim transakcijama koje banke preduzimaju za svoje klijente. Ekonomska uloga čeka Ček predstavlja sredstvo bezgotovinskog plaćanja. bez korištenja gotovog novca. 25). predaje ček. 2. Sama banka može vršiti naplate čekova tako što povjerilac. solidarnoj odgovornosti. i nakon realizacije naplaćeni iznos se stavlja na račun klijenta. zastari. Ček omogućava distanciona plaćanja prostim slanjem isprava. povjerioca. dok prema trećem savjesnom licu ček dejstvuje onako kako je i sačinjen dajući prava koja predviđa zakon i tekst čekovne isprave. na principu kompenzacije. materija o čeku regulisana je posebnim zakonom (Zakon o čeku). obavještavanju. avalu. potraživanja. Ček se isplaćuje iz trasantovog pokrića koje ima kod banke trasata. mogu poticati iz različitih izvora (gotovina. Konvencija o regulisanju izvjesnih sukoba zakona u materiji čeka i Konvencija o čekovnim taksama). čl. po pravilu.). U ovoj materiji izvršena je unifikacija pravila kroz tri konvencije koje su donesene 1931. višoj sili. inače. regresnoj svoti. sredstvo plaćanja i obračuna. To jasno pokazuju primjeri zemalja gdje je ček u velikoj upotrebi. I ček je jednostrana izjava volje pa se i na njega primjenjuju teorije koje su izložene kod hartija od vrijednosti. pa i angažovanjem svojih sredstava. godine u Ženevi (Konvencija o Jednoobrazovnom zakonu o čeku. Njegovom upotrebom umanjuje se obim novca u opticaju pa se sa relativno manjom emisijom novčanica mogu realizovati poslovne transakcije. plaćanju. Pošto ček spada u istu grupu hartija od vrijednosti gdje i mjenica na mnoga pitanja čekovnog prava analogno se primjenjuju pravila Zakona o mjenici kao što su pravila o: pravovaljanosti potpisa. normalno. indosamentu (osim o akceptu). Sredstva. Vrši se internacionalizacija platnog prometa jer jedna banka isplaćuje ček za račun druge neovisno od zemlje izdanja čeka. protestu. Danas je u poslovnom svijetu ček postao redovno. otvoreni kredit i dr. umnožavanju. Samo vršenje usluga banaka po čekovima predstavlja jednu od 374 . neosnovanom obogaćenju. Različite transakcije u unutrašnjem i međunarodnom prometu obavljaju se brzo i lako bez obzira na razlike između novčanih sistema. njen klijent. Isplatama putem čekova vrši se održavanje finansijske discipline. Klirinški i drugi obračuni vrše se.

indosiranje .nema domiciliranja . 3. Način i tehnika obračuna redovno se obavlja i putem određenih institucija platnog prometa čiji su položaj. sadržinu i funkciju.ličnost trasata (banka) . pored ostalih.u načelu.ekonomska funkcija . nema .nije bezuslovno potreban protest za regres .pravo zaloge i pridržaja .protest. ukratko.punovažnost potpisa.viša sila . on se vrši i u okviru jedne banke između korisnika računa te banke i to prostim virmanskim obračunom (nalogom za prenos). sličnosti i razlike između mjenice i čeka. regresna svota i notifikacija . No.isključen akcept i sve što je vezano za akcept .nije dopušteno korištenje određenih klauzula .postoji tužba iz osnovnog posla U kasnijim izlaganjima detaljnije će se ukazati na pojedine sličnosti i razlike mjenice i čeka.zastara . 375 . Osim što se obračun vrši između banaka.nema kamate . u načelu.amortizacija isprave . svaka hartija od vrijednosti ima i svoje specifičnosti s obzirom na formu.prezentacija na isplatu .isključena intervencija .“tradicionalnih finansijskih usluga”. Ček i mjenica spadaju u istu grupu hartija od vrijednosti za koje se u poslovnom svijetu. Izložićemo. Sličnosti sa mjenicom . osim avala trasata .pravila o razlici u novčanoj svoti na ispravi .regres zbog neisplate.ček može glasiti i na donosioca . koristi generički pojam finansijske ili novčane hartije od vrijednosti. osim zbog neakceptiranja i na osnovu prepisa .ček se može opozvati . rad lica bez ovlaštenja i prekoračenje ovlaštenja .solidarna odgovornost . kao i sam rad sa čekovima.pokriće kod trasata (banke) . ne može se umnožavati i nema prepisa . prava i obaveze. regulisani imperativnim propisima svake zemlje.aval.ček dospijeva po viđenju . Sličnosti i razlike sa mjenicom Sama činjenica da se na ček analogno primjenjuju određena pravila o mjenici pokazuje da između tih hartija od vrijednosti postoje određene sličnosti.neosnovano obogaćenje Razlike sa mjenicom .djelimične isplate.izdavanje bjanko isprave .

1. Može se sastojati u novčanom potraživanju trasanta od trasata ili kreditu trasata datog trasantu. Čekovno pokriće mora biti u novcu. Razlog leži u činjenici što je ček.II BITNI I NEBITNI SASTOJCI (ELEMENTI) ČEKA 1. Bitni sastojci čeka koji se moraju upisati u ispravu prilikom izdavanja su ovi: a) Oznaka u samom tekstu (slogu) isprave da je ček. U momentu predaje trasatu (banci) ček mora biti popunjen sa svim elementima. Pojedini bitni elementi Što se tiče značenja pojedinih sastojaka. Okolnost da nema pokrića ili nema dovoljno ne povlači ništavost čeka. Uopšte o bitnim elementima Ček je strogo formalna isprava koja sadrži određene sastojke bilo da se oni unose (upisuju) u ispravu ili se. čije se postojanje po zakonu pretpostavlja. pretpostavlja njihovo postojanje (bitni pretpostavljeni elementi).1. f) Potpis izdavaoca (trasant). c) Ime lica koje treba da plati (trasat). po zakonu. takva isprava ne vrijedi kao ček. a) Naziv “ček” mora biti u tekstu (slogu) isprave i na jeziku na kome je izdata isprava. jesu mjesto izdanja i mjesto plaćanja čeka. Već je rečeno da se u nekim zemljama dozvoljava izdavanje čeka na trgovce ili na netrgovce. c) Trasat mora biti imenovan. uglavnom je isto kao kod mjenice. a u unutrašnjem prometu i kod loro čekova to je neka banka. Za razliku od mjenice kod čeka nije prihvaćena teorija omisije. zato što bi promijenila njegovu funkciju. Bitni pretpostavljeni elementi. Bitni sastojci 1. 376 . d) Mjesto gdje treba platiti. Ako bi se unijela drugačija klauzula u pogledu dospjelosti. U trenutku izdavanja čeka (ne stvaranja) trasant mora imati ovlaštenje za raspolaganje na sredstvima.2. b) Bezuslovan uput (nalog) da se plati određena svota novca iz trasantovog pokrića. e) Mjesto i datum izdanja. hartija od vrijednosti po viđenju. ali ne mora biti u gotovini. Ime remitenta je pretpostavljeni element jer ček bez oznake remitenta važi kao ček na donosioca. Dospjelost se u čeku ne određuje jer se radi o tipičnoj hartiji po viđenju. po zakonu. kao i kod mjenice. jer tako može ispuniti svoju funkciju instrumenta plaćanja. ali povlači trasantovu odgovornost zbog izdavanja neistinitog čeka. b) Nalog (uput) za isplatu mora biti bezuslovan i glasiti na određenu svotu novca iz trasantovog pokrića koje on ima kod trasata (banke).

U pojedinim zemljama dozvoljeno je unošenje. pa ako nije navedeno smatra se da je to mjesto koje je označeno pored trasatovog imena. takva isprava neće važiti kao ček.d) Mjesto plaćanja je bitan pretpostavljeni sastojak. Ako nije navedeno mjesto izdanja. Dopuštene klauzule sa značenjem kao kod mjenice .klauzula “bez obaveze” . kod međunarodnih plaćanja.klauzula o moneti (efektivnosti) . 377 .klauzula o broju čekovnih primjeraka osim kod nostro čekova Najčešće klauzule kod čeka su “po naredbi”. Ako nije navedeno ni pored imena trasata. kao i kod mjenice.klauzula o platištu . dok je upisivanje drugih nedopušteno. po zakonu.). Kada i tu nije navedeno mjesto. Za datum izdanja čeka važi sve što je rečeno za ovaj sastojak kod mjenice.klauzula o akceptu . takva isprava ne vrijedi kao ček. bezuslovna naredba za isplatu čekovne svote. a ček je pravovaljan. a takav ček je punovažan.klauzula “po naredbi” .klauzula o neodgovornosti trasanta . 2.klauzula “ne po naredbi” (rekta) . odnosno ne može se pretpostaviti koje je mjesto izdanja čeka. jednako vrijedi i za potpis izdavaoca (trasanta). Naravno. Nebitni sastojci Nebitni (fakultativni) sastojci čeka su određene klauzule (odredbe) koje se upisuju od strane nekog lica u čekovnopravnom poslu. Za razliku od mjenice.klauzula o kamatama . “za obračun” te klauzula o moneti i deviznom kursu. pod određenim uslovima.klauzula “bez protesta” . takođe. nekih od tih klauzula (o akceptu u vidu certificiranja ili viziranja čeka. dok su za druge elemente ostavljene prazne rubrike u koje trasant unosi odgovarajući sadržaj. U poslovnoj praksi štampaju se čekovni blanketi (formulari) i u vidu knjižica predaju poslovnim subjektima. Ako se u čekovnu ispravu unese (upiše) neka od nedopuštenih klauzula. Navešćemo uporedo dozvoljene i nedozvoljene klauzule kod čeka. neke od tih klauzula mogu se upisivati u čekovnu ispravu. Kod čeka nije dozvoljeno domiciliranje niti određivanje platišta pa unesene klauzule o tome neće važiti. a nekada i ime trasata i mjesto plaćanja). o domiciliranju i dr. tada se smatra da ona nije napisana.klauzula “za obračun” Nedopuštene klauzule kod čeka . pretpostavlja se da je to mjesto koje je navedeno pored potpisa trasanta. bitan pretpostavljeni element.klauzula o domiciliranju . Na blanketu su već odštampani neki bitni elementi (naziv čeka. što znatno olakšava korištenje čeka.klauzula o deviznom kursu . e) Mjesto izdanja čeka je.klauzula “sa izvještajem” ili “bez izvještaja” .

prenos. d) Izdavanje čeka. kreditne ili druge kartice obaveže banku ili drugu pravnu osobu na isplatu iznosa za koji nema pokrića kazniće se novčanom kaznom i zatvorom do 3 godine. ali bez pokrića. Međutim. bez preuzimanja obaveze da će ček biti isplaćen u trenutku prezentacije na plaćanje (viziranje čeka u Francuskoj i Italiji). op. aval. Ima shvatanja u pravnoj teoriji da je intervencija kod čeka 296 ali samo kao prihvatljiva i moguća pošto je njen cilj olakšanje isplate čeka. Osnovne čekovne radnje su: izdavanje. str. isplati ček vučen na nju. Zakon o čeku. U nizu zemalja prihvaćeno je takvo rješenje. a u slučaju da pribavljena imovinska korist prelazi 50. 297 Jankovec dr Ivica: “Privredno pravo”.000. a ne akcept. 1981. Kao radnje za očuvanje i ostvarivanje čekovnih prava pojavljuju se: protest. S obzirom na funkciju i prirodu čeka osnovna obilježja radnji kod ove hartije od vrijednosti su: a) Kod čeka ne postoje neke radnje poznate u mjeničnom pravu. amortizacija i čekovne tužbe.” 296 Bartoš-Antonijević-Jovanović.) specifične su u odnosu na iste radnje u mjeničnom pravu. Akceptiranje čeka. kao i Ženevska konvencija o čeku. 298 295 Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine (Sl.str. 229. 297 Navode se i mogući slučajevi: banka kao intervenijent spontana intervencija. Već je rečeno da u našem pravu nema akceptiranja čeka pa odredba o akceptiranju stavljena na ček smatra se kao da nije napisana. isplata. protest. predlaže se uvođenje ustanove intervencije kod čeka. Isto rješenje stoji i u međunarodnoj konvenciji o čeku. 36/03) u članu 271 definiše krivično djelo zloupotrebe čeka i kartice. kao i drugih razloga. 378 . obezbjeđenje čekovnog potraživanja. smatra se. kao i u mjeničnom. opoziv i umnožavanje čeka. c) Ostale čekovne radnje (aval. Novine FBiH br. Beograd. Iz ovih. te predočavanje čeka na isplatu ima za cilj plaćanje.cit. regres. Uopšte o čekovnim radnjama U čekovnom pravu. ne poznaje intervenciju kao čekovnopravnu radnju.cit. prvenstveno zbog nepostojanja akcepta. Prema odredbama ovog člana “ko zloupotrebom čeka.00 KM kazniće se zatvorom od 2 do 10 godina. 295 administrativnopravnu i krivičnopravnu odgovornost. a koji nema pokriće ili kada jedna banka (bankaintervenijent) isplati ček koji je vučen na drugu banku (banku-trasata). 525. 516. povlači imovinskopravnu. 298 Antonijević dr Zoran. u nekim zemljama postoje određene radnje (upisi na čeku) trasata koje imaju pravno značenje isto kao i akcept (certificiranje čeka u SAD) ili samo predstavljaju konstataciju da postoji pokriće u momentu izdavanja čeka.III ČEKOVNE RADNJE 1. Ne postoji radnja akceptiranja čeka niti intervencija. postoje osnovne radnje i radnje za očuvanje i ostvarivanje prava iz čeka. u suprotnosti je sa prirodom čeka koji predstavlja nalog za plaćanje po viđenju. str. b) Kod čeka postoji radnja opozivanja (opoziv čeka) nepoznata u mjeničnom pravu. op. prezentacija i dr. ali samo u određenim slučajevima.

na osnovu prethodnog izričitog ili prećutnog sporazuma sa trasatom-bankom. Pokriće mora biti “raspoloživo”. Svaki učesnik u čekovnom poslu može ovlastiti poslovno sposobno lice da u njegovo ime i za njegov račun izvrši neku radnju. utuživa i likvidna. 83 i dalje. a ne već prilikom sastavljanja i potpisivanja čeka. Pokriće se mora sastojati u novcu: u gotovini ili u novčanom potraživanju trasanta prema trasatu ili u otvorenom kreditu koji je banka trasat otvorila izdavaocu čeka. Ugovor između komitenta banke (trasanta) i banke (trasata) predstavlja pravnu osnovu čekovnopravnog odnosa i naziva se ugovorom o čeku. op. da sa njim trasant može raspolagati putem čeka na osnovu ugovora o čeku. onda ta tražbina mora biti izvjesna. Ugovor o čeku (čekovni ugovor) može biti i sastavni dio jednog opšteg (generalnog) ugovora između komitenta i banke kojim se regulišu otvaranje žiro i deviznog računa. Kada se radi o pokriću u 299 novčanoj tražbini. Ček se može izdati samo na banku kod koje trasant ima pokriće sa kojim može raspolagati putem čeka. osim banke. Pravna i poslovna sposobnost kod čeka cijeni se prema pravilima građanskog prava. odnosno “punovažnost isprave kao čeka ne dolazi u pitanje” (čl. 3 Konvencije o čeku). i drugo lice (trgovac ili netrgovac) zavisno od prava (zakona) zemlje mjesta plaćanja čeka. kao kod mjenice. Ne može se sastojati. Da li u momentu potpisivanja i sastavljanja čeka ili u trenutku predaje čeka trasatu (banci)? Polazeći od prihvaćene teorije kreacije da je predaja hartije od vrijednosti završni akt jednostrane izjave volje izdavaoca. str. Za punomoćstvo kod čeka važi sve što je rečeno za punomoćstvo u mjeničnom pravu pa i u pogledu prekoračenja ovlaštenja i neovlaštenog potpisivanja u svojstvu zastupnika (falsus procurator). Ranije je već rečeno da po čekovima plativim izvan naše zemlje (nostro čekovi) u ulozi trasata može biti.cit. 379 . Odnos punomoćstva je građanskopravne prirode. sposobnost biti dužnik po čeku pa izdati ili prenijeti ček. Pasivnu čekovnu sposobnost. u stvarima (robi) ili u trgovačkim efektima. 2. Smatra se da pokriće nije 299 Krulj dr Vrleta. ima svako lice koje posjeduje poslovnu sposobnost. Aktivnu čekovnu sposobnost. sposobnost biti povjerilac po čeku. Izdavanje čeka Pitanje čekovne sposobnosti riješeno je kao i kod mjenice. Nedostatak pokrića ne povlači ništavost čeka. kao i isplate po tim računima. Njime su regulisana prava i obaveze ugovornih stranaka po osnovu izdavanja i isplate čeka. ima svako lice koje posjeduje pravnu sposobnost. Zakon polazi od toga da pokriće za cjelokupnu čekovnu svotu mora biti u trenutku izdavanja čeka.Čekovne radnje mogu se preduzimati lično ili preko punomoćnika. pokriće trasanta kod trasata mora postojati u trenutku predaje čeka.

8). Ček na ime (nominativni. 8). 3. čl.N ili donosiocu”). a odgovorno lice 1-5%. zatim imovinskopravnu odgovornost korisniku čeka u vidu naknade potpune štete (prosta plus izgubljena dobit). U trenutku izdavanja ček mora biti popunjen jer nije usvojena teorija omisije. ček može glasiti na ime. pa jedna filijala vuče ček na drugu. Međutim.”). sve od čekovne svote). trasant i trasat su isto lice: banka koja ima više filijala. Uopšte o prenosu čeka Ček je negocijabilna hartija od vrijednosti čiji način prenosa zavisi od toga kako je određen korisnik čeka (remitent). I u drugim zemljama oštro se kažnjava izdavanje čeka bez pokrića. Prenos čeka 3. Alternativnim čekom se naziva onaj ček kod koga je remitent označen alternativno (“platite N. a pored toga. prevara. Moguće je izdati vlastiti (sopstveni) trasirani ček samo ako glasi na ime ili po naredbi. ček je po naredbi i ako u ispravi nije upisana takva klauzula (samo stoji “platite N. ako je znao da nema pokrića. krivičnopravnu odgovornost zbog krivičnog djela izdavanja i stavljanja u promet čeka bez pokrića. U tom slučaju. na donosioca i alternativno. Ako je pored imena remitenta unesena klauzula ”po naredbi”. izdavanje lažnih čekova i sl. takav ček glasi po naredbi. Izdavanje čeka bez datuma ili sa neistinitim datumom povlači administrativnopravnu odgovornost trasanta za prekršaj (2-10%. čl. Izdavanje čeka bez pokrića povlači trasantovu: administrativnopravnu odgovornost za prekršaj u iznosu od 10% do 20% od nepokrivene čekovne svote. Ček je na donosioca ako je unesena klauzula “platite donosiocu” ili “platite na donosioca” ili ako nije uopšte navedeno ime remitenta. Inače. Ne vrijedi ček na donosioca u kome su trasant i trasat isto lice (ZČ. njime komitent banke (trasant) povlači gotov novac sa svoga računa koji ima kod određene banke. izvještaj o uplati). jer je to zakonska pretpostavka (ZČ.bitan sastojak čeka. U suštini.N. izvještaj o isplati. ono predstavlja krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti(npr. Čekovni formular može imati više kopija koje se dostavljaju učesnicima u čekovnom poslu (primjerak za banku. U određenim slučajevima sankcionišu se i radnje trasanta kojima nakon izdavanja čeka vrši blokiranje pokrića i onemogućava isplatu čekovne svote. rekta ček) postoji onda kada je uz ime korisnika upisana i klauzula “ne po naredbi” (rekta odredba).1. Ček trasiran po sopstvenoj naredbi postoji onda kada su trasant i remitent isto lice. 380 .). po naredbi. predviđene su odgovarajuće sankcije u slučaju da trasant nema uopšte ili nema dovoljno pokrića u momentu predaje čeka trasatu. i najzad.

pa se na poleđini upiše izjava “na donosioca”. pa i kada nije datiran. 300 Suprotno: Krulj dr Vrleta. ako bilo ko osim trasata stavi svoj potpis na poleđini čeka koji glasi na donosioca bez izjave o indosamentu. naročito. kao i mjenica. Zakon o čeku ne sadrži odredbe o datiranju indosamenta i u tom smislu postoji praznina. ne postoji založni dospjelosti jer ček dospijeva po viđenju i ne može imati funkciju instrumenta kredita. 84. cesijom i prostom predajom (traditio). on važi i proizvodi čekovnopravna dejstva. Ako ček glasi na ime ili po naredbi. Indosant može zabraniti prenos čeka i u tom slučaju ne odgovara licima na koja ček kasnije bude indosiran. čl. Pravila mjeničnog prava o indosamentu. važe za ček i Zakon o čeku na to izričito upućuje (čl.cit. po zakonu. kao kod mjenice. 26). a djelimičan indosament (na dio čekovne svote) je ništavan. prenosi indosamentom. Ček se može indosirati i na trasanta i na ranijeg indosanta (povratni indosament). Razlike u odnosu na mjenicu ogledaju se.Ček se. 3. indosamentom se prenosi i ček na ime.str. nema bjanko 300 i indosament poslije indosamenta kod čeka na donosioca. Ovaj izuzetak unesen je da bi se pojačala cirkulaciona moć tih hartija od vrijednosti pojednostavljenjem prenosa. Sposobnost čeka za prenos putem indosamenta može se isključiti upisivanjem klauzule “ne po naredbi” (rekta indosament). Indosament i kod čeka mora biti bezuslovan i glasiti na cijelu čekovnu svotu. Alternativni ček. Svaki uslov smatra se kao da nije napisan. indosament na trasata (banku) ima pravni značaj priznanice o isplati čekovne svote. Ako je indosament učinjen prije tih rokova. uglavnom. ne vrijedi opšte pravilo hartije od vrijednosti da se prenose isključivo cesijom. ne i na donosioca. Pošto je kratak rok važenja. u sljedećem: ništav je trasatov indosament jer banka ne može prenositi ček. 11). Ček na donosioca može se samo punim indosamentom pretvoriti u ček na ime ili u ček po naredbi (vinkulacija čeka). indosament učinjen po isteku roka za prezentaciju čeka na isplatu ili poslije protesta ima pravna dejstva obične cesije građanskog prava. Prema pravilima Ženevske konvencije o čeku. gdje je remitent alternativno određen. taj odgovara kao trasantov avalista. takav indosament važi kao bjanko indosament (ZČ. takođe se može indosirati. Pored čeka po naredbi. op. Prenos indosamentom Prenos indosamentom kod čeka je nešto naglašeniji nego kod mjenice. Time se u krug lica odgovornih po ovom čeku uvode indosanti i avalisti. u praksi se ček rijetko prenosi pa ova radnja nema ono značenje kao kod mjenice. isto kao za dionicu i obveznicu na ime. 381 . čime se pojačava povjerenje i povećava cirkulaciona moć čeka. Za ček na ime.2.

No. Odgovornost avaliste je neposredna. S obzirom na to da je ček sredstvo plaćanja. čl. 26). a ne kreditiranja. 1). Zbog toga što iz funkcije čeka proizlazi njegova kratka cirkulacija i što se isplaćuje iz pokrića trasanta koje mora postojati u času izdavanja.4. Aval može dati svako poslovno sposobno lice (pasivna čekovnopravna sposobnost) uključujući i lica koja su već potpisala ček (indosanti. rekta čekovi). Daje se upisivanjem odgovarajuće izjave na licu ili alonžu čekovne isprave.3. Takvi čekovi su veoma rijetki i mogu se prenositi putem cesije čija su pravna dejstva i forma kao kod mjenice. čl.3. Prema međunarodnoj konvenciji. a prenosilac nije preuzeo nikakvu čekovnu odgovornost. zakon nije prepustio isključivo volji korisnika čeka da on odlučuje kada će se ček isplatiti. Forma i pravna dejstva avala kod čeka su isti kao u mjeničnom pravu. kasniji pribavilac takvog čeka preuzima rizik neisplate. u suštini. Isplata čeka Ček je hartija od vrijednosti koja dospijeva i plativa je po viđenju. značio bi akcept koji nije dopušten kod čeka. avalist). Međunarodna pravila su usvojila definitivnu formu čeka na donosioca. Prenos se vrši iz ruke u ruku “prostom predajom” (ZČ. 4. sam potpis na poleđini čeka koji glasi na donosioca znači aval za trasanta (kod ove vrste čeka ne postoji bjanko indosament). Trasatov aval nema čekovnopravno dejstvo (ZČ. ako hoće da naplati ček. Prenos čeka predajom Na ovaj način se prenosi ček koji glasi na donosioca. Ako je izdat prvobitno na donosioca. trasant. isti podnijeti (prezentirati) trasatu na isplatu u zakonom 382 . 3. gubitka čeka. bez formalnosti. Aval se može dati za trasanta i za nekog indosanta. osim trasata. on se kasnije ne može pretvoriti u ček na ime ili po naredbi. u cijelosti ili djelimično. Imalac može ček podnijeti trasatu na isplatu istog dana kada je i izdan. 10. neke zemlje unijele su pravilo o “neprenosivosti” (non transferable) čeka pa on može biti isplaćen samo imaocu čeka koji ga je primio sa takvom klauzulom. krađe. Imalac čeka je obavezan. st. pitanje “neprenosivosti” čeka prepušteno je nacionalnim pravima. Aval (jemstvo) Aval je čekovnopravno jemstvo kojim neko garantuje svojim potpisom na čeku da će čekovna svota biti isplaćena. Za razliku od mjenice. Prednost je u lakom i brzom prenosu. Prenos čeka cesijom Cesijom se samo prenose čekovi kod kojih je pored imena remitenta upisana klauzula “ne po naredbi” (nominatni. 5. ali može i samim potpisom avaliste. Trasatov aval. samostalna i solidarna sa položajem onoga za koga je dao aval. aval kod čeka se rijetko koristi. U tom smislu. Iz ranijih izlaganja o indosamentu vidi se da takvo rješenje ne prihvata Zakon o čeku.

po zakonu. d) putem kompenzacije i e) predajom korisniku drugog čeka. (ZČ. ako su to različita mjesta. c) prenosom čekovne svote sa računa trasanta u korist računa korisnika čeka (kod obračunskih čekova). čl. dužan je provjeriti ček i ovlaštenje lica koje ga prezentira (verifikacija čeka i prava titulara). dospjele i likvidne i stavljen je zahtjev za kompenzaciju. indosataru) u trenutku prezentacije čeka na isplatu. c) Dvadeset dana. Prenos se vrši putem obračunskog (virmanskog) čeka na kome stoji klauzula “samo za obračun”. ako je mjesto izdanja i mjesto plaćanja isto i u našoj zemlji. ako nije opozvan i ako nema drugačijeg ugovora sa trasantom (ZČ. Ako se ovaj ček koristi za bezgotovinska plaćanja. rokovi se računaju od dana izdanja čeka (datiranja). Isplata čeka može se vršiti na različite načine: a) plaćanje u gotovini. Isplata kompenzacijom može doći u obzir ukoliko su se stekli ovi uslovi: potpisnik čeka (trasant. Rokovi u kojima se prezentacija na isplatu mora izvršiti su sljedeći: a) Osam dana. ako nije predviđeno plaćanje na drugi način (“samo za obračun”). Ako korisnik čeka propusti rok za prezentaciju na isplatu. Prednji rokovi važe za čekove koji se isplaćuju u našoj zemlji. ako je ček izdat u bilo kojoj zemlji izvan Evrope. Trasat nije dužan da provjerava potpise indosanata. indosant. Provjera se odnosi na: sadržinu čeka. da li postoji preinačenje čeka. Izuzetno cirkulirani ček može se podnijeti na isplatu i u roku od šest mjeseci od dana izdavanja. ali prije nego što to učini. ako je on saglasan. b) uplatom čekovne svote u korist računa korisnika čeka. 2). d) Šezdeset dana. Trasat može prihvatiti ček. čl 15. st. Plaćanje u gotovom (koristi se obrazac gotovinskog čeka) vrši se kod plaćanja licima koja nemaju otvorene račune (podizanje novca za plate. u suštini. predstavlja prenos sa jednog na drugi račun. b) Petnaest dana. 3). Obračunski ček je. takav ček postaje “prejudiciran” i povjerilac gubi regresna prava. Smatra se da trasat (banka) ne može istaći prigovor 383 . Nije dozvoljeno ugovaranje drugih rokova. dnevnice i druga plaćanja obaveza u skladu sa propisima). 18). a banka (trasat) obavezna je izvršiti isplatu čeka. onda se on precrtava dvjema paralelnim linijama (bariranje gotovinskog čeka).utvrđenim rokovima. Najčešće se koristi prenos čekovne svote sa računa trasanta (dužnika po nekom ugovoru) u korist računa imaoca čeka (povjerioca iz ugovora). Po zakonu. 21. ako je to moguće. te potpis trasanta (prema deponovanom potpisu kod banke) i ovlašćenje lica da primi čekovnu svotu. avalista) stekao je tražbinu prema korisniku čeka (remitentu. Uplata čekovne svote u korist računa remitenta. st. ako je ček izdat u bilo kojoj evropskoj zemlji. Inače. čl. regularnost lanca indosamenata. ali su u našoj zemlji. imalac ima pravo podnijeti i takav ček na isplatu. odbiti ili zatražiti da se ček uskladi sa zakonom. Ti rokovi važe i za podnošenje čekova mjerodavnoj organizaciji za obavljanje platnog prometa čiji je trasat član. Trasat (banka) vrši isplatu čeka. brisanje i druge činjenice koje bi ukazivale na moguće falsifikovanje. tražbine su istorodne. konačna forma čeka jer se klauzula “samo za obračun” ne može opozvati (ZČ.

6. vrši odgovarajućim pravnim radnjama (podizanjem tužbe). 18). Ako trasat odbije isplatu čeka koji je blagovremeno podnesen na isplatu. pa korisnik čeka isplatu može tražiti od trasanta i ostalih čekovnih potpisnika. 301 Isplata čeka se može vršiti predajom drugog čeka koji se vuče na drugu banku. kao i da se na ispravi konstatuje da je ček isplaćen. dok se ček na donosioca ne može opozvati i b) Opozivanje čeka nakon proteka roka za njegovu prezentaciju na isplatu (ZČ. 252. Opoziv čeka može biti opšti ili generalni i pojedinačni ili individualni. 102. Njome se unaprijed stipuliše zabrana isplate svih čekova komitenta (trasanta) koje on vuče na banku trasata. 384 . Trasant mora isplatiti cijelu čekovnu svotu.cit. ako ne dođe do isplate čeka. Za ostatak čekovne svote solidarno odgovaraju potpisnici čeka. Ako je trasat isplatio cijelu čekovnu svotu. I kada čekovnu svotu isplati trasant. op. prestaju obaveze svih čekovnih dužnika. str. čl. Dalje. Kod djelimične isplate obaveza prestaje u iznosu koji je trasat isplatio. ako su korisnik čeka i trasat sa tim saglasni. Kod opoziva čeka treba razlikovati dva slučaja: a) Opozivanje čeka prije roka određenog za njegovu prezentaciju na isplatu. 19). Čekovna svota se. Pravno dejstvo isplate čeka je isto kao i kod mjenice. prestaju obaveze ostalih regresnih dužnika. Opoziv čeka može izvršiti isključivo trasant (izdavalac) pod zakonom predviđenim uslovima. a ne može vršiti djelimičnu isplatu. ali to može učiniti. u pravilu. isplaćuje u cijelosti. Opozivom trasant povlači svoj nalog (uput). U ovom roku može se opozvati ček koji glasi na ime i ček po naredbi. Isplatu čeka poslije proteka roka za njegovu prezentaciju na isplatu trasant može zabraniti putem opšteg ili pojedinačnog opoziva. Opozivanje čeka Opozivanje čeka je radnja nepoznata u mjeničnom pravu. Opoziv čeka prije roka određenog za prezentaciju (ček 301 Krulj dr Vrleta. primiti djelimičnu isplatu. Svaki ček.kompenzacije. trasat ima pravo zahtijevati predaju čeka. ostvarivanje prava. Opšti opoziv obično se utvrđuje kao odredba generalnog ugovora o otvaranju čekovnog računa ili depozita zaključenog između banke i njenog komitenta. kao što je dužan imalac mjenice. može tražiti upis na čekovnoj ispravi. Kad isplati ček. čl. može se opozvati poslije proteka roka za prezentaciju. a kojima je protekao rok za prezentaciju. op. pa i ček na donosioca. Pojedinačni opoziv se odnosi na zabranu isplate svakog pojedinog čeka posebno. odnosno zabranjuje trasatu da isplati čekovnu svotu iz njegovog pokrića korisniku čeka. Bartoš dr Milan i drugi.str. kao i posebnu priznanicu na djelimično isplaćeni iznos (ZČ. Korisnik čeka nije dužan. cit. odbijanje treba da se konstatuje protestom. U slučaju djelimične isplate.

odbijanja isplate u naznačenoj valuti te perkvizicioni protest imaoca duplikata čeka (ne i kopije) radi pribavljanja originala. ako bi raspolagao pokrićem (u obimu čekovne svote) i nakon isteka roka za prezentaciju. odnosno prenosa sa računa trasanta u korist računa imaoca čeka (kod obračunskog ili bariranog čeka). mora biti učinjen prije nego što protekne rok za prezentaciju čeka na isplatu. čl. ako ček nije opozvan. između njih nema pravnog odnosa. takva isplata ne ide na teret trasantovog pokrića. U pogledu forme protesta. potpisanom i datiranom izjavom trasata na čeku kojom odbija isplatu i datiranom potvrdom obračunske ustanove kojom se utvrđuje da je ček bio podnesen na vrijeme i da nije namiren (ZČ. 385 . indosant ili avalist sa pravnim dejstvima kao i kod mjenice. 18). Po proteku roka za prezentaciju čeka na isplatu. Klauzulu mogu upisati trasant. čl. U odnosu na mjenicu. sudske nadležnosti i postupka vrijede pravila mjeničnog prava. Protest I kod čeka postoji čekovnopravna radnja podizanje protesta radi očuvanja regresnih prava. Korisnik čeka može biti oslobođen obaveze na podizanje protesta ako je u ispravi upisana klauzula “bez troškova” ili “bez protesta”. a ne čekovnopravne. Trasant može odgovarati za prouzrokovanje štete korisniku čeka. odbijanja obračuna. Ako je ček podnesen na isplatu posljednjeg dana roka određenog za prezentaciju. pa korisnik i ne može zahtijevati isplatu čeka. odbijanja isplate protestnih troškova. 21). čl. čl. 26).na ime i po naredbi) vrši se pojedinačnim opozivom. pa ne bude isplaćen. Ako trasat isplati ček nakon opoziva (zabrane). trasat je u obavezi da izvrši isplatu čekovne svote. 7. Pravila mjeničnog prava o notifikaciji (obavještavanju) primjenjuju se i kod čeka (ZČ. uključujući i izjavu na čeku i potvrdu obračunske ustanove. I sama izjava trasata na čeku kojom odbija isplatu mora biti upisana u registar protesta uz odgovarajući upis na čeku ili njegovom alonžu (ZČ. Protest se može podignuti zbog: odbijanja isplate ili djelimične isplate. Protest zbog neisplate. Korisnik čeka koji ni toga dana ne podigne protest gubi pravo na regres prema ostalim potpisnicima čeka. protest se može podići još samo prvog radnog dana koji dolazi. a nije pravovaljano opozvao ček (ZČ. uži je krug razloga zbog kojih se može podignuti protest pošto nema akceptiranja čeka. jer trasat nije potpisnik čeka. Odbijanje isplate može se utvrditi na tri načina: putem javne isprave (protest zbog neisplate). 19). Ta obaveza postoji prema trasantu je građanskopravne prirode. Obaveza trasata prema korisniku čeka ne postoji.

i ona je specifična kod čeka. Osnovno pravilo čekovnog prava jeste da se obaveza i odgovornost zasnivaju potpisom na čekovnoj ispravi. Bez obzira na nevažnost potpisa drugih lica iz materijalnopravnih razloga potpisnik na čekovnoj ispravi samostalno odgovara. avalisti) ne dijele između sebe teret isplaćene čekovne obaveze (kao što je pravilo u građanskom pravu). Svi oni odgovaraju korisniku čeka samostalno i solidarno. čl. Odgovornost potpisnika u čekovnom poslu uglavnom je ista kao i kod mjenice. Njegova odgovornost prestaje kad ček isplati trasat (banka) ili on u regresnom postupku ili kad potraživanje. Regres Prema Zakonu o čeku. Umnožavanje čeka Pravni saobraćaj sa čekovima. Regresni dužnici (trasant. Što se tiče odgovornosti trasata (banke).8. zateznu kamatu od dospjelosti i troškove. Nasuprot tome. Prestankom čekovne odgovornosti ne znači da prestaje njegova odgovornost po građanskom pravu (može uslijediti tužba iz osnovnog posla). 22). zastari. trasanta i avalista ako bude odbijena isplata čeka koji je podnesen na vrijeme” (čl. uopšte. trasant “odgovara za isplatu” svakom korisniku čeka (ZČ. indosanti. 9). izdavaoca čeka. indosanata i avalista i korisnika čeka te međusobni odnosi između regresnih dužnika. od više njih ili svih zajedno. regresira se u cjelini od lica čiji se potpis nalazi ispred njegovog potpisa. pa prema tome nema ni obaveze niti odgovornosti trasata prema korisniku čeka. njegova obaveza prema trasantu nije čekovnopravne nego građanskopravne prirode (obaveza iz ugovora). Kao tvorac čeka (bezuslovnog naloga) za isplatu iz njegovog pokrića. a plativih u 386 . U čekovnom pravu naročita je odgovornost trasanta. 9. i nije dužan držati se reda kojim su oni potpisivali čekovnu ispravu. u nekim slučajevima zahtijeva umnožavanje čeka kako bi se ubrzala i olakšala njegova cirkulacija. regresni zahtjev obuhvata čekovnu svotu. pravnog odnosa. Pošto trasatovog potpisa nema (isključen akcept). “imalac čeka može vršiti regres protiv indosanata. On se te odgovornosti ne može osloboditi ni na koji način jer svaka odredba u čekovnoj ispravi kojom bi se trasant oslobađao odgovornosti za isplatu smatra se da nije napisana. dopušteno je umnožavanje čekova izdatih u zemlji. Pri tome važe sljedeća pravila: nije dopušteno umnožavanje čekova u unutrašnjem pravnom prometu. Jedino su čekovnopravne prirode odnosi između: trasanta i korisnika čeka. Potpisom se stvara samostalan čekovni odnos koji je nezavisan od drugih učesnika. između trasata (banke) i korisnika čeka (remitenta. bilo pojedinačno. Uslov za to jeste blagovremeno podizanje protesta ili konstatacija o neisplati čeka na drugi način (izjava trasata na čeku ili potvrda obračunske ustanove). kao i sa mjenicom. Inače. Ko plati. Solidarna odgovornost se sastoji u tome što korisnik čeka može zahtijevati isplatu od čekovnih dužnika. indosatara) nema. nego jednostavno cijelu obavezu prevaljuju (prebacuju) jedan na drugog. po čekovnom pravu.

239). 387 . čl. Obični prepisi (kopije) mogu se praviti i imaju pravnu snagu običnog dokaznog sredstva. postoje tri vrste tužbi: regresna tužba koja je čekovnopravna tužba jer ima osnov u čekovnom odnosu. 2. a) Regresna tužba je čekovna tužba koja se podiže kada su provedene sve radnje.inostranstvu (nostro čekovi) pod uslovom da glase na ime ili po naredbi. odnosno pravni osnov je u neopravdanom obogaćenju). na sve ostalo primjenjuju se pravila o umnožavanju mjenice (ZČ. Podiže se protiv regresnih dužnika uključujući i trasanta. Čekovno pravo ne poznaje ustanovu prepisa čeka kao hartije od vrijednosti. kao i u mjeničnom pravu. čl. Obezbjeđenje potraživanja Obezbjeđenje čekovnog potraživanja može biti. u slogu svakog primjerka mora se staviti njegov tekući broj. postoji privilegovan položaj povjerioca. primjenom teorije pravnog privida postaje zakoniti imalac čeka i stiče pravo potraživanja upisano u čekovnu ispravu (ZOO. 26). tužba iz osnovnog posla i tužba zbog neosnovanog obogaćenja. 3. naprijed izložene. Amortizacija čeka Razlozi za amortizaciju čeka su isti kao i kod mjenice pa se pravila mjeničnog prava u svemu primjenjuju (ZČ. Zavisno od pravnog osnova zaštite i prema kome su usmjerene. čl. Međutim. kao i procesna pravila Zakona o vanparničnom postupku. 23). na terenu prava problem se postavlja kod čekova na donosioca pošto je gotovo nemoguće podnijeti sudu valjan dokaz o identifikaciji takvog čeka. Ako je zalog konstituisan pismenom izjavom. Kada se ček umnožava. Na pravo zaloge i pridržaja kod čeka primjenjuju se pravila mjeničnog prava (ZČ. čl. svaki primjerak vrijedi kao poseban ček. koje su građanskopravnog karaktera jer se pravni osnov za njihovo podizanje nalazi izvan čekovnog odnosa (odnos na bazi koga je izdat ili prenesen ček. Tužbe kod čeka Korisnik čeka zaštitu svojih prava može ostvariti tužbom. u protivnom. IV OSTALE ČEKOVNE RADNJE 1. koji je ček stekao kada je on izašao iz ruke izdavaoca ili ranijeg imaoca čeka i bez njegove volje. ali je izostala naplata čekovne svote. 26). putem zaloge i pridržaja (retencije). ček na donosioca ne može se uopšte umnožavati (ZČ. bez obzira na samostalnu i solidarnu odgovornost svakog potpisnika. Inače. Problem je tim veći što savjesni pribavilac čeka na donosioca. čl. 26).

U slučaju da se tužba podiže kada je nastalo prejudiciranje čeka ili su zastarjela čekovna prava. da korisnik čeka zadržava svoja prava iz čeka prema trasantu i kada nije podigao protest (izgubio regresna prava prema indosantima i avalistima).b) Tužba iz osnovnog posla je redovna građanska (parnična) tužba čiji je pravni osnov. Prodavac može postupiti dvojako: prvo. Za podizanje tužbe iz osnovnog posla moraju biti ispunjeni određeni uslovi: da sporazumom sa trasantom ili indosantom korištenje ove tužbe nije isključeno i da je korisnik čeka vratio čekovnu ispravu licu protiv koga podiže tužbu. za što mu stoji na raspolaganju tužba iz osnovnog posla. njihove se obaveze po čeku mogu ugasiti ili da je protekao rok za ostvarivanje čekovnih prava ili je nastupila zastara. da kupca tuži za izvršenje ugovora o prodaji. Ne postoji mogućnost kumulacije zahtjeva. U takvoj situaciji oni su se neopravdano obogatili pa je korisniku prava data mogućnost zaštite ovom tužbom. odnosno povodom koga je došlo do prenosa čeka. 25). Korisnik čeka tužbu može podići samo protiv trasanta i svog neposrednog indosanta (pasivno legitimisana lica). 388 . od iznosa potraživanja odbija se iznos na ime štete koju je korisnik čeka prouzrokovao drugoj strani zbog toga što je dopustio da ček postane prejudiciran (ZČ. u poslu koji je bio razlog izdavanja ili prenosa čeka. temelj izdavanja čeka. kao u nekim drugim zemljama. da trasant ili indosant nešto ostvare. Razlog za postojanje tužbe iz osnovnog posla je u tome što. indosatar) zaključio neki pravni posao pa traži izvršenje obaveze. za naplatu ugovorene cijene. 25). pa ako nisu ispunjeni uslovi za njeno podizanje. čl. Primjer: za isporučenu robu iz ugovora o prodaji kupac izdaje prodavcu ček na iznos prodajne cijene. prvo. da kao korisnik čeka preduzme sve radnje radi očuvanja regresnih prava prema indosantima (ako je bilo prenosa) i trasantu (kupcu) i naplatu zahtijeva regresnom tužbom i drugo. I u čekovnom pravu može doći do neosnovanog obogaćenja. za razliku od mjenice ček nije potpuno apstraktni pravni posao i hartija od vrijednosti pa se održava veza između čekovnog posla i osnovnog posla. tužba se može podići protiv lica sa kojim je korisnik čeka (remitent. stoji na raspolaganju tužba iz osnovnog posla. zakon je dao mogućnost korištenja ove tužbe u dvije situacije: a) umjesto regresne tužbe koju korisnik čeka neće da koristi i b)