Prof. dr. Miloš Trifković Prof. dr. Milić Simić Doc. dr. Veljko Trivun

POSLOVNO PRAVO UGOVORI, VRIJEDNOSNI PAPIRI I PRAVO KONKURENCIJE

Ekonomski fakultet u Sarajevu Izdavačka djelatnost Fakulteta

Naziv djela: ”POSLOVNO PRAVO-UGOVORI, VRIJEDONOSNI PAPIRI I PRAVO KONKURENCIJE” Autori: Prof. dr. Miloš Trifković Prof. dr. Milić Simić Doc. dr. Veljko Trivun Redaktor: Doc. dr. Veljko Trivun Izdavač: Ekonomski fakultet u Sarajevu Izdavačka djelatnost Fakulteta Glavni urednik: Dekan: Prof. dr. Muris Čičić Urednik: Prof. dr. Hasan Muratović Recenzenti: Akademik, Krneta dr. Slavica, redovni profesor Pravnog fakulteta u Sarajevu Mirko dr. Vasiljević, redovni profesor Pravnog fakulteta u Beogradu Lektor: Amra Trivun Obrada teksta: Mia Mrgud Godina izdavanja i štampanja: 2004. Tiraž: 600 primjeraka Štampa: VMG Grafika, d.o.o. Mostar Odgovorno lice štamparije: Vencel Pralas

Napomene autora Već duže vremena se osjeća potreba za novim izdanjem udžbenika "Poslovno pravo " koji reguliše materiju ugovornog prava, hartija od vrijednosti i prava konkurencije. Posljednje izdanje, iz 1997.g. pretrpjelo je značajne izmjene. Osnovni su razlozi izmjene pozitivnih propisa kao i donošenje niza novih. Ugovori koji se odnose na materiju prevoza robe zračnim putem i prevoza morem više se ne nalaze u ovom udžbeniku. S obzirom na to da nisu ni bili dio ispitne materije svoje će mjesto naći u udžbeniku Međunarodnog poslovnog prava. U ovom izdanju kao autor se po prvi put pojavljuje docent dr. Veljko Trivun koji je izvršio redakciju cjelokupnog teksta i usklađivanja vezana za izmjenu i donošenje novih zakonskih propisa. Izmjene su posebno izvršene kod slijedećih pravnih instituta: ugovor o građenju, ugovor o licenci, hartije od vrijednosti i pravo konkurencije. Ostala materija ovog udžbenika je pretrpjela izmjene u manjoj mjeri. Obrađen je i izmijenjen je i dio koji se odnosi na ugovor o osiguranju. Tvorac ovog dijela udžbenika je bio prof. Aziz Sultanović koji se, od ovog izdanja, više ne pojavljuje kao autor. Na žalost, profesor Aziz Sultanović, kao utemeljitelj discipline privrednog, odnosno poslovnog prava na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu, od prošle godine, nije više među živima. Brojnim generacijama studenata, ekonomista, pravnika, kao i kolega po profesiji i struci ostaće u pamćenju kao vrstan znalac materije koja se nalazi pred Vama. Kao i ranije izdanje ovaj udžbenik je, prije svega, namijenjen studentima Ekonomskog fakulteta u Sarajevu. Nadamo se da će se ovaj udžbenik koristiti i na drugim fakultetima kao obavezna literatura, što je bio slučaj i do sada. Nezaobilazna veza akademske sfere sa privrednim tokovima i pravnom praksom i ovaj put je uvažavana. Autori su mišljenja da će i stručnjaci iz privrede dijeliti isti stav. Zahvalnost dugujemo svima koji su pomogli u izdavanju ovog udžbenika. Autori Sarajevo, oktobra 2004.g.

SADRŽAJ

strana DIO PRVI UGOVOR O PRODAJI GLAVA PRVA POJAM, ZAKLJUČIVANJE I ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI POJAM UGOVORA O PRODAJI 1. Pojam prodaje 1.1. Posao prodaje i ugovor o prodaji 1.2. Definicija ugovora i njegove vrste 2. Osobina i djejstvo ugovora o prodaji 2.1. Osobine ugovora 2.2. Dejstvo ugovora ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. Primjena opštih pravila 2. Postupak zaključivanja ugovora 3. Posebne tehnike zaključivanja ugovora 3.1. Standardni ugovori 3.2. Zaključnica 3.3. Porudžbina BITNI ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI 1. Pojam i vrste 2. Predmet 2.1. Stvar kao predmet prodaje 2.2. Količina 3. Cijena 3.1. Pojam, struktura i način određivanja cijene 3.2. Određivanje cijena prinudnim aktom 3.3. Određivanje cijene ugovorom 3.4. Određivanje cijene dispozitivnim propisom 3.5. Promjena cijene NEBITNI ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI 1. Pojam i vrste 2. Kvalitet 2.1. Pojam kvaliteta 2.2. Određivanje kvaliteta prinudnim propisom 2.3. Određivanje kvaliteta ugovorom 2.4. Određivanje kvaliteta dispozitivnim propisom 3. Ambalaža 4. Transportne klauzule 21 21 21 21 21 21 21 21 23 23 23 24 24 24 26 26 26 27 27 27 28 28 29 30 30 31 31 32 32 34 34 35 35 35 36 38 38 39

I

II

III

IV

1

I II

III

IV

V

GLAVA DRUGA OBAVEZE PRODAVCA UOPŠTE O OBAVEZAMA PRODAVCA 1. Vrste obaveza 2. Karakter obaveza prodavca ISPORUKA 1. Pojam isporuke 2. Predmet isporuke 3. Mjesto isporuke 3.1. Pojam mjesta isporuke 3.2. Mjesto isporuke i u širem smislu 3.3. Mjesto isporuke u užem smislu 4. Način isporuke 4.1. Pojam i vrste 4.2. Realna jednokratna isporuka 5. Vrijeme isporuke 5.1. Pojam 5.2. Vrijeme jednokratne isporuke 5.3. Vrijeme sukcesivne isporuke 5.4. Istovremenost isporuke i plaćanja 6. Dejstva isporuke - prelaz rizika 6.1. Pojmovna određenja 6.2. Prelaz rizika kada kupac nije u docnji 6.3. Prelaz rizika kada je kupac u docnji GARANCIJA ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE 1. Pojam i vrste materijalnih nedostataka 1.1. Pojam materijalnih nedostataka 1.2. Vrste materijalnih nedostataka 2. Garancija za materijalne nedostatke 2.1. Pojam garancije 2.2. Uslovi za postojanje garancije GARANCIJA ZA PRAVNE NEDOSTATKE (ZAŠTITA OD EVIKCIJE) 1. Pojam i vrste pravnih nedostataka 2. Pojam garancije za pravne nedostatke i uslovi za njeno postojanje ISPOSTAVLJANJE FAKTURE 1. Pojam fakture i obaveza njenog ispostavljanja 2. Obaveznost jednostrano unesenih klauzula GLAVA TREĆA OBAVEZE KUPCA UOPŠTE O OBAVEZAMA KUPCA 1. Vrste obaveza 2. Karakter obaveza kupca PREGLED ROBE

41 41 41 41 41 42 42 42 44 44 44 45 45 45 46 47 47 47 49 50 51 51 52 52 53 53 53 54 55 55 56 57 57 58 59 59 60 63 63 63 63 63 64

I II

2

III IV

1. Pojam pregleda 1.1. Pojam provjere materijalnih nedostataka 1.2. Pojam provjere pravnih nedostataka 2. Subjekti pregleda robe 3. Mjesto pregleda robe 4. Vrijeme pregleda robe 5. Način pregleda robe PRIJEM ISPORUKE 1. Pojam prijema isporuke 2. Sadržaj obaveze prijema isporuke PLAĆANJE CIJENE 1. Pojam obaveze plaćanja 1.1. Deficinija i kvalifikacija obaveze 1.2. Sadržaj obaveze plaćanja 1.3. Primjena opštih pravila o novčanim obavezama 2. Način plaćanja 2.1. Uopšte o načinu plaćanja 2.2. Instrumenti plaćanja 2.3. Tipovi načina plaćanja 3. Vrijeme izvršenja isplate 3.1. Vrijeme plaćanja 3.2. Vrijeme isplate 4. Mjesto plaćanja 4.1. Određivanje mjesta plaćanja 4.2. Promjena mjesta plaćanja GLAVA ČETVRTA PRIGOVORI UOPŠTE O PRIGOVORIMA 1. Pojam prigovora 2. Vrste prigovora REKLAMACIJA ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE 1. Pojam reklamacije 2. Način reklamiranja 3. Mjesto reklamiranja 4. Vrijeme reklamiranja REKLAMACIJA NA PRAVNE NEDOSTATKE 1. Pojam reklamacije 2. Specifičnosti režima reklamacije na pravne nedostatke GLAVA PETA ODGOVORNOST PRODAVCA ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA ISPORUKOM 1. Pojam docnje i odgovornosti za docnju sa isporukom 1.1. Pojam docnje sa isporukom 1.2. Pojam odgovornosti za docnju sa isporukom

64 64 65 65 67 68 70 72 72 72 73 73 73 73 74 76 76 76 78 79 79 80 81 81 82 83 83 83 83 83 84 84 84 86 86 88 88 88 91 91 91 91 91 92

I II

III

I

3

II

III

2. Odgovornost za docnju sa jednokratnom realnom isporukom 2.1. Odgovornost kod nefiksnih poslova 2.2. Odgovornost kod fiksnih poslova 3. Odgovornost za docnju sa isporukom obroka 3.1. Količina nije bitan elemenat ugovora 3.2. Količina je bitan elemenat ugovora 4. Odgovornost za docnju sa predajom dokumenata ODGOVORNOST ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE 1. Pojam odgovornosti za materijalne nedostatke 2. Prava kupca 2.1. Zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora 2.2. Zahtjev za sniženjem cijene 2.3. Zahtjev za raskid ugovora 2.4. Obim vršenja prava na popravljanje štete 3. Obaveze kupca ODGOVORNOST ZA PRAVNE NEDOSTATKE 1. Pojam odgovornosti za pravne nedostatke 2. Prava kupca 2.1. Zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora 2.2. Zahtjev za srazmjernim sniženjem cijene 2.3. Raskid ugovora 2.4. Pomoć u parnici 2.5. Priznavanje očito osnovnog prava trećeg lica GLAVA ŠESTA ODGOVORNOST KUPCA ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA SLANJEM AMBALAŽE 1. Pojam docnje kupca sa slanjem ambalaže i odgovornost kupca za nju 2. Prava prodavca ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA PRIJEMOM ISPORUKE 1. Pojam docnje sa prijemom isporuke i odgovornosti za nju 2. Predaja robe na čuvanje 3. Prodaja robe 4. Raskid ugovora DOCNJA KUPCA SA PLAĆANJEM CIJENE 1. Pojam docnje sa plaćanjem cijene i odgovornost kupca za nju 2. Docnja kupca sa plaćanjem cijene prije prijema isporuke 3. Docnja kupca sa plaćanjem nakon prijema isporuke DIO DRUGI UGOVORI O USLUGAMA U PROMETU ROBE GLAVA PRVA TRGOVINSKO POSREDOVANJE (MEŠETARENJE) POJAM POSLA I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA

93 93 95 96 96 97 98 98 98 99 99 100 101 102 103 105 105 105 105 106 106 106 107 109 109 109 109 109 110 110 111 111 113 113 113 114 115 117 117 117 117 117

I

II

III

I

4

II

III

IV

1. Pojam posla 2. Zaključivanje ugovora BITNI ELEMENTI 1. Ličnost posrednika 2. Predmet ugovora 3. Cijena OBAVEZE STRANAKA 1. Obaveze posrednika 1.1. Dovođenje u vezu zainteresovanih stranaka 1.2. Postupanje po nalogu 1.3. Postupanje pažnjom dobrog privrednika - stručnjaka 1.4. Posrednički dnevnik 1.5. Posrednički list 1.6. Čuvanje poslovne tajne 1.7. Obavještavanje o stanju na tržištu 2. Obaveze nalogodavca 2.1. Plaćanje provizije 2.2. Naknada troškova 2.3. Trpljenje posrednikovih prava zaloge, pridržaja i prvenstva naplate ODGOVORNOST STRANAKA 1. Odgovornost posrednika 2. Odgovornost komitenta GLAVA DRUGA TRGOVINSKO ZASTUPNIŠTVO POJAM I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O TRGOVINSKOM ZASTUPANJU 1. Pojam ugovora 2. Zaključivanje ugovora BITNI ELEMENTI 1. Ličnost trgovinskog zastupnika 2. Predmet ugovora 3. Cijena OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. Obaveze agencije 1.1. Iznalaženje saugovarača 1.2. Učestvovanje u sklapanju poslova 1.3. Davanje obavještenja 1.4. Vođenje knjige ugovora 1.5. Staranje o interesima nalogodavca 1.6. Primanje izjava od saugovarača 1.7. Poslovna tajna 1.8. Vraćanje stvari primljenih od komitenta 1.9. Polaganje računa 1.10. Trpljenje odbijanja posla

117 118 118 118 118 119 120 120 120 120 120 121 121 121 122 122 122 123 123 124 124 124 125 125 125 125 126 127 127 127 128 129 129 129 129 129 129 130 130 130 130 131 131

I

II

III

5

Odgovornost nalogodavca POSEBNE VRSTE TRGOVINSKOG ZASTUPANJA 1. Obaveze komitenta 2.3.1. Obavještavanje o relevantnim momentima 2. Jemstvo za ispunjenje obaveze trećeg (komision star del 131 131 131 132 132 133 133 133 133 133 134 134 134 134 135 137 137 137 137 139 140 140 141 141 142 142 142 143 144 144 145 145 146 146 146 147 147 147 148 148 149 149 149 I II III IV V 6 .4.4. Čuvanje stvari 1. Del credere zastupstvo PRESTANAK UGOVORA 1.2. Odgovornost komisionara 2.1. Prestanak ugovora sklopljenih na neodređeno vrijeme GLAVA TREĆA KOMISION POJAM I ZAKLJUČIVANJE KOMISIONOG POSLA 1. pridržaja i prvenstva naplate ODGOVORNOST STRANAKA 1. Zaključivanje ugovora BITNI ELEMENTI 1. Prihvatanje komisionara kao saugovarača u komisiji ODGOVORNOST STRANAKA 1. Plaćanje cijene 2. Podjela poslova 2.1. Čuvanje poslovne tajne 2. Odgovornost trgovinskog zastupnika 2. Odgovornost komitenta POSEBNE VRSTE KOMISIONA 1. Obavještavanje o poslu 1. Pojam posla 2. Predaja rezultata posla 1. Predmet 3.3. Obaveze komisionara 1.2. Predaja materijala potrebnih agentu 2. Neisključiva i isključiva agencija 3.3. Trpljenje komisionarevih prava zaloge. Plaćanje naknade (provizije) 2. Zaštita komitentovih interesa 1.4. Postupanje po nalogu 1. Ličnost komisionara 2. pridržaja i prvenstvene naplate 2.5. Prestanak ugovora sklopljenih na određeno vrijeme 2. Davanje sredstava za izvršenje naloga i avansa 2. Cijena OBAVEZE STRANAKA 1. Trpljenje agentovih prava zaloge.6.2. Troškovi 2. Obaveze komitenta 2.5.IV V VI 2.

Pregled robe pri prijemu i reklamacija 2.3. Plaćanje usluge ODGOVORNOST STRANAKA 1.5. Čuvanje robe 1. Opoziv i otkaz naloga GLAVA ČETVRTA USKLADIŠTENJE POJAM I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O USKLADIŠTENJU 1.1. Opšta pravila 2. Osiguranje robe 1.8.6.1. Zaključivanje ugovora BITNI ELEMENTI UGOVORA O USKLADIŠTENJU 1. Izdavanje potvrde 1.10. Postupanje po nalogu 1. Izdavanje i prenos skladišnice 3. Pregled robe 1.3. Očuvanje prava ostavioca 1. značaj i pravna priroda ugovora 2. Obaveze skladištara 1. Upozorenje na mane 2. Odgovornost skladištara 2. Vođenje skladišne knjige 1. Predaja robe i dokumenata 2.2. Predmet posla 3. Prodaja robe u kvaru 1.11. Pojam i značaj skladišnice 2.4. Izdavanje robe 1.2. Protest i amortizacija skladišnice DIO TREĆI UGOVORI O ORGANIZOVANJU PREVOZA STVARI GLAVA PRVA UGOVOR O ŠPEDICIJI (OTPREMANJU) 150 150 150 151 153 153 153 153 154 155 155 156 156 157 157 157 158 158 158 159 159 159 159 159 159 160 160 160 160 161 161 161 163 163 163 164 165 167 167 167 167 I II III IV V I PREVOZU 7 .7. Prijem robe 1. Odgovornost ostavioca SKLADIŠNICA 1.9. Konsignacija PRESTANAK UGOVORA 1. Pojam. Cijena usluga OBAVEZE STRANAKA 1. Obaveze ostavioca 2. Stranke 2.VI credere) 2.

2. Značaj špedicije 3. Mjesto i datum 1.6.3. Pojam ugovora 2. Izbor prevoznog puta (instradacija) 1. Čuvanje stvari i zaštita prava 1.8. Obaveze špeditera 1. Bitni elementi ugovora 1. Bitni elementi ugovora OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. Obavještavanje o opasnim stvarima i dragocjenostima ODGOVORNOST I OBEZBJEĐENJE POTRAŽIVANJA 1.I II III IV V POJAM. Plaćanje naknade (provizije) 2.2. Odgovornost špeditera 2. Obaveze komitenta 2. Špediterske isprave 3. Zbirna (skupna) špedicija GLAVA DRUGA UGOVOR O PREVOZU STVARI ŽELJEZNICOM POJAM UGOVORA I PRAVNI IZVORI 1. Ugovorne strane 1. Plaćanje troškova i novčanog predujma (avansa) 2. ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI 1. Pravni izvori ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. Tovarni list i prenosivi tovarni list 3. Zaključivanje ugovora 2. Pravni izvori ZAKLJUČIVANJE I BITNI ELEMENTI UGOVORA 1. Rad po uputstvima 1. Zaključivanje ugovora za komitenta 1.5. Prevozni i drugi troškovi 167 167 168 168 169 169 170 171 172 172 172 172 173 174 174 175 175 176 177 177 177 178 178 178 180 181 181 182 183 183 183 183 183 184 184 185 186 187 187 187 188 188 188 189 189 I II III 8 . Fiksna (forfetna) špedicija 2.7. Pojam ugovora 2.5.3. Predmet prevoza (stvari) 1.2. Polaganje računa 2. Primalac 1. Izvršenje carinskih radnji i plaćanje carina 1. Uputna stanica 1. Osiguranje stvari 1. Ograničenje slobode ugovaranja ELEMENTI UGOVORA 1.4. Ugovor je neformalan i realan 2.3. Obezbjeđenje potraživanja špeditera POSEBNI SLUČAJEVI ŠPEDICIJE 1.6.1.1.4.1. Postupanje sa pažnjom savjesnog i urednog privrednika 1.

Plaćanje prevoznih troškova 3.6. Plaćanje prevoznih troškova 3.1.IV V VI 1. Obavljanje određenih radnji i spisak isprava 2. Obavještavanje o prispijeću pošiljke OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. Utovar stvari 1. Obezbjeđenje uredne isporuke 2. Nebitni elementi ugovora 2. Obavještavanje o namjeravanom prevozu 2.2.7.2. Pojam ugovora 2.2. Odgovornost željeznice 2.7.8. Prestanak ugovora 2.1. Rok isporuke 1. Rok utovara 2. Predaja stvari primaocu (izdavanje stvari) 1. Pouzeće 2.7. Objavljivanje tarifa 2. ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI 1.10.9.5.3.2. Obavještavanje korisnika prevoza 1.4.1. Prevozni put 2. Prijem i provjeravanje stvari (pošiljke) 1. Obaveze željeznice 1. Mješoviti (kombinovani) prevoz 2.10. Predaja stvari i tovarnog lica 2. Franko carina 2. Postupanje po nalozima 1.5.4. Pravni izvori 189 190 190 190 190 190 190 191 191 191 191 191 191 192 192 192 193 194 194 195 196 197 197 199 199 199 199 200 200 201 201 202 202 202 206 206 206 207 209 209 209 209 209 210 211 I 9 .3.9. Vrijeme isporuke 2. Uredan prevoz stvari 1.3. Smetnje 2. Odnošenje stvari ODGOVORNOST STRANAKA 1. Odgovornost pošiljaoca PRESTANAK PRAVA IZ UGOVORA 1.6. Obaveze primaoca 3. Obaveze pošiljaoca 2. Klauzula “ostaje na stanici” 2.8.11. Značaj drumskog prevoza 3. Čuvanje stvari 1. Zastara potraživanja GLAVA TREĆA UGOVOR O PREVOZU STVARI DRUMOM (CESTOM) POJAM. Izvještavanje o prispijeću stvari 1.1. Provjera pošiljke 2. Vrste prevoza i ugovora 4.

6. Obavještavanje o prevozu i predaja potrebnih dokumenata 2.1. Plaćanje naknade za prevoz 3. Značaj unutrašnje plovidbe 3. Tovarni list 3. Prestanak ugovora 2. Zaključivanje ugovora i isprave o prevozu 2. Pakovanje i označavanje stvari (priprema pošiljke) 2. Bitni elementi ugovora OBAVEZE I ODGOVORNOST STRANAKA 1.3. Odgovornost drumskog prevoznika 2. GRAĐENJE I OSIGURANJE GLAVA PRVA UGOVOR O LICENCI 212 212 212 213 214 214 214 215 215 215 216 217 218 218 218 219 219 220 220 220 221 221 223 223 223 224 225 225 225 225 225 226 226 226 227 228 228 228 231 231 231 231 I II III 10 . Pojam ugovora 2.2. Čuvanje stvari primljenih na prevoz 1.II III IV V ZAKLJUČIVANJE. TOVARNI LIST I ELEMENTI UGOVORA 1. Postupanje po uputstvima imaoca prava 1. Stavljanje motornog vozila na raspolaganje pošiljaocu 1. Utovar stvari 2. Obaveze primaoca 3.2. Odgovornost pošiljaoca PRESTANAK PRAVA IZ UGOVORA 1. Zaključivanje 2.4.4.2. Obaveze stranaka 2. Plaćanje naknade za prevoz 3. ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI 1.5. Prevoz stvari 1. Bitni elemetni ugovora OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1.3.1. Odgovornost stranaka DIO ČETVRTI LICENCA. Isporuka pošiljke primaocu (predaja stvari) 2. Zastara potraživanja GLAVA ČETVRTA UGOVOR O PREVOZU STVARI U UNUTRAŠNJOJ PLOVIDBI (UNUTRAŠNJIM VODAMA) POJAM. Preuzimanje stvari na prevoz 1. Obaveze pošiljaoca 2. Pravni izvori ZAKLJUČIVANJE I ELEMENTI UGOVORA 1. Obaveze drumskog prevoznika 1. Istovar stvari ODGOVORNOST STRANAKA 1.1.

Cijena 2. Izvori prava STRANKE I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1.4.1. Garancija za pravne osobine prenesenog prava 2.2. Javno nadmetanje 231 231 232 233 233 233 234 234 234 235 236 236 236 236 237 237 238 238 238 239 239 240 240 240 241 241 241 242 242 242 243 245 245 245 245 245 246 246 247 247 249 250 250 250 250 I II 11 . Odgovornost primaoca licence VRSTE LICENCI I PODLICENCA 1. Podlicenca PRESTANAK UGOVORA O LICENCI 1. Predaja predmeta licence 1. Garancije za tehničke osobine predmeta licence 1.3. Davanje uputstava i objašnjenja 1. Pojam ugovora 2. Investicioni program i tehnička dokumentacija 2.2.3. Prethodne radnje 2.3. Bitni elementi ugovora 2. Podjela licenci 2.1. Zaključivanje ugovora POJAM I BITNI ELEMENTI UGOVORA 1. Pravni režim za izbor saugovarača 3. Izbor saugovarača 3.2.2. Prestanak subjektiviteta GLAVA DRUGA UGOVOR O GRAĐENJU POJAM UGOVORA I IZVORI PRAVA 1. Plaćanje naknade 2.I II III IV V VI POJAM POSLA I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1.3.1. Izvori prava 3. Pojam ugovora 2. Sredstva za izgradnju 3. Obaveze davaoca licence 1. Odgovornost davaoca licence 2. Subjekti ugovora 2. Pojam posla 2. Odobrenje za građenje 2.4. Obaveze uslovljene vrstom ugovora o licenci ODGOVORNOST STRANAKA 1. Forma ugovora OBAVEZE STRANAKA 1. Obaveze primaoca licence 2. Iskorištavanje predmeta licence 2.2. Prestanak protekom vremena 2. Predmet ugovora 2. Stranke 2.1.1. Otkaz 3.

Odgovornost građevinara POSEBNE VRSTE POSLA 1.3. Omogućavanje nadzora 6. Pravni karakter obaveze 3. Plaćanje cijene 4.3.1. Ugovorna kazna 5. Plaćanje prije početka radova 4.III IV V VI VII VIII IX 3.4. Premija izvođača 6. Zaključivanje ugovora BITNI ELEMENTI UGOVORA 1. Čuvanje gradilišta 7. Rok 4. Uvođenje izvođača u posao 3.2. Plaćanje nakon završetka radova OBAVEZE IZVOĐAČA 1.4. Uređenje gradilišta PREDAJA OBJEKTA 1.2. Plaćanje u toku izvođenja radova 4. Pridržavanje projektne dokumentacije 3. Garantni rok za kvalitet radova 7.1. Prethodne obaveze 2. Pisana forma ugovora OBAVEZE INVESTITORA 1. Rokovi izgradnje 4. Tehnički pregled i odobrenje za upotrebu 2. Solidno izvođenje radova 3. Predmet 2.3. Uopšte o odgovornosti učesnika u poslu 2. Građevinski nadzor 4. Obavještavanje o višku radova 5. Primopredaja objekta.1. “Ključ u ruke” 2. Cijena 2. Prethodne obaveze 2.2. Upotreba odgovarajućeg materijala 3. odnosno radova 3. Promjena cijene 3. Ostale posebne vrste ugovora o građenju PRESTANAK UGOVORA 251 252 252 253 253 254 254 255 256 256 257 257 258 258 258 258 259 260 260 260 261 261 261 262 263 263 263 263 264 264 265 265 265 266 266 267 268 268 268 269 269 270 270 271 272 12 . Superkolaudacija ODGOVORNOST UČESNIKA U POSLU 1. davaoca mišljenja o zemljištu i investitora 3. Određivanje cijene 2. Vođenje knjiga o građenju 3. Prikupljanje ponuda 3. Odgovornost projektanta. Neposredna pogodba 4.

Kumuliranje zahtijeva za naknadu 2.2.1.2.3. Jednostrani raskid ugovora GLAVA TREĆA UGOVOR O OSIGURANJU POJAM I ZNAČAJ 1. Pojam reosiguranja 2. Obaveze osiguravača 2. Kriteriji podjele 2. Obavještenje o osiguranom slučaju i promjeni rizika 1. Trajanje osiguranja OBAVEZE STRANAKA 1. Primjena opštih pravila 2. Rizik 4. Ostale obaveze osiguravača KUMULIRANJE ZAHTIJEVA ZA NAKNADU I VIŠESTRUKO OSIGURANJE 1. Plovidbeno osiguranje 5. Obaveze osiguranika 1. Plaćanje premije 1. Osiguranje lica 4. Osigurana suma 6. Vrste reosiguranja PRESTANAK UGOVORA O OSIGURANJU 1. Osiguravač 1. Staranje o osiguranom predmetu 2.1.1. Plaćanje naknade 2. Prestanak ugovora po sili zakona 272 272 273 273 273 273 276 276 278 279 280 281 281 281 283 283 284 285 286 288 289 290 290 290 292 293 294 294 294 299 300 300 301 301 301 302 303 303 304 306 306 307 308 308 I II III IV V VI VII 13 . Zaključivanje i oblik ugovora 2. Osiguranje imovine 3. Davanje podataka o riziku 1.4. posao i ugovor o osiguranju 2.2.1. Polisa osiguranja ELEMENTI UGOVORA 1. Lica u ugovoru o osiguranju 1. Ugovarač osiguranja 2. Višestruko i dvostruko osiguranje PODJELA OSIGURANJA 1.4. Stranke 1.3. Posao osiguranja i njegov ekonomski značaj 2.2. Premija 5. Pravna priroda posla osiguranja 2. Predmet osiguranja 3.1. Obavezno osiguranje REOSIGURANJE 1. Ugovor o osiguranju 2.3. Izvori prava.

Pojam mjenice 2. Hartije od vrijednosti po naredbi 4.3. Hartije od vrijednosti prema nosiocu prava iz hartija 3. Značaj hartija od vrijednosti 4. Stvarnopravne hartije 2. Hartije od vrijednosti na donosioca 3. Ostale vrste hartija od vrijednosti PRENOS HARTIJA OD VRIJEDNOSTI 1.1. Ekonomske funkcije mjenice SASTOJCI (ELEMENTI) MJENICE 1.2. Teorija ugovora VRSTE HARTIJA OD VRIJEDNOSTI 1. Hartije od vrijednosti prema sadržini prava 2. Uopšte o prenosu hartija od vrijednosti 2.3. Obligacionopravne hartije 3. Prestanak ugovora jednostranim raskidom DIO PETI HARTIJE OD VRIJEDNOSTI (VRIJEDNOSNI PAPIRI) GLAVA PRVA ZAJEDNIČKI PRAVNI ELEMENTI HARTIJA OD VRIJEDNOSTI UOPŠTE O HARTIJAMA OD VRIJEDNOSTI 1. Bitni sastojci (elementi) 309 311 311 311 311 311 311 312 314 316 316 316 317 317 318 320 320 320 320 320 321 321 321 322 322 323 323 325 325 325 326 328 328 329 329 331 331 331 331 332 333 333 334 I II III IV V I II 14 . Teorija omisije 2. Kriteriji podjele 2. Teorija emisije 4. Prestanak prema opštim pravilima 2. Bitni elementi (sastojci) hartija od vrijednosti OSNOVNE TEORIJE O HARTIJAMA OD VRIJEDNOSTI 1. Pojam i osobine 3. Postavljanje problema 2. Pravni izvori (vrela) 2. Prenos predajom (tradicijom) PRESTANAK PRAVA IZ HARTIJA OD VRIJEDNOSTI 1. Specijalni načini prestanka prava GLAVA DRUGA MJENICA POJAM I FUNKCIJE MJENICE 1. Cesija 3. Hartije od vrijednosti prema dospjelosti 5. Korporacione hartije 2.1.2. Hartije od vrijednosti na ime 3. Prenos indosamentom (indosmanom) 4.2. Teorija kreacije 3.

Intervencija 9.8. Pretpostavljeni bitni sastojci mjenice 4.8.2. Ime trasata 2. Nebitni sastojci mjenice (mjenične klauzule) 5.5.1. Rekta klauzula (negativna klauzula po naredbi) 5.2.3. Klauzula o pokriću (revalirajuća klauzula) 5.5. Domicilirana mjenica 5.7.2. Kasatorna klauzula 5. Intervencija zbog neakceptiranja i intervencija zbog 334 334 335 335 336 336 337 338 339 339 340 341 341 341 341 342 342 342 343 343 343 343 343 343 344 344 345 346 346 346 346 347 347 348 348 348 348 351 352 354 356 357 358 358 15 .7.1. Oznaka adrese MJENIČNE RADNJE 1.4.III 2. Rekta indosament 3. Podatak o broju mjeničnog primjerka (duplikatna klauzula) 5. Klauzula o kamati 5. Izdavanje mjenice 3.1. akcept) 5.8.12. Uopšte o mjeničnim radnjama 2. Prenos mjenice 3.6. Regres 8. Bjanko indosament 3. Protest 9. Prijem mjenice (prihvat.11. Puni indosament 3. Prokura indosament 3.9. Dan i mjesto izdavanja 3. Klauzula “bez obaveze” ili “bez regresa” 5. Pozivna i spontana intervencija 9. Povratni indosament 3. Cesija i indosament 3.2.4. Ime remitenta 2.3. Potpis izdavaoca mjenice (trasanta) 2.5. Avizna klauzula (avizo ili klauzula o izvještaju) 5.4. Klauzula “bez troškova” ili “bez protesta” 5. Indosament sa klauzulom straha 4.3. Mjenično jemstvo (aval) 6. Bezuslovan nalog da se isplati određena svota novca 2. Mjesto plaćanja 2. Uopšte o bitnim elementima mjenice 2.7. Isplata (plaćanje) mjenice 7. Oznaka “po naredbi” 5. Založni indosament 3.6.9.6.1. Klauzula o moneti (klauzula o efektivnosti) 5. Oznaka u tekstu da je isprava mjenica 2. Klauzula valute (valutna klauzula ili klauzula o o primljenoj vrijednosti) 5. Označenje dospjelosti 2.10.

Amortizacija mjenice 2. Ekonomska uloga čeka 3. robna) mjenica 5. Isplata čeka 6. Nebitni sastojci ČEKOVNE RADNJE 1.1. Obezbjeđenje mjeničnog potraživanja (pravo zaloga i pridržaja) OSTALE MJENIČNE RADNJE (MJENIČNI ZAHTJEVI) 1. Prenos indosamentom 3. EKONOMSKA ULOGA I SLIČNOSTI I RAZLIKE SA MJENICOM 1. Izdavanje čeka 3. Cirkulaciona mjenica 7. Opozivanje čeka 360 361 362 362 363 364 365 365 365 366 367 367 368 368 369 370 370 370 373 373 373 373 374 375 376 376 376 376 377 378 378 379 380 380 381 382 382 382 382 384 I II III 16 .2. Zastarjelost 2. Vlastita (sopstvena. Prenos čeka cesijom 3. Mjenične tužbe i prigovori 3. Finansijska mjenica 6.1. Pojam čeka 2. solo) mjenica 3. Kriteriji podjele 2. Komisiona mjenica 8. Umnožavanje i prepisi mjenice 11. Uopšte o bitnim elementima 1. Poslovna (trgovačka. Bjanko (blanko) mjenica 4. Prenos čeka 3.IV V VI neisplate 10.3. Prestanak mjeničnih prava i obaveza GLAVA TREĆA ČEK POJAM. Mjenice kod kojih se jedno lice pojavljuje u više uloga ZASTARJELOST I PRESTANAK MJENIČNIH PRAVA I OBAVEZA 1. Prenos čeka predajom 4. Uopšte o čekovnim radnjama 2. Uopšte o prenosu čeka 3.4. Pojedini bitni elementi 2. Bitni sastojci 1.2. Sličnosti i razlike sa mjenicom BITNI I NEBITNI SASTOJCI (ELEMENTI) ČEKA 1. Neosnovano obogaćenje i drugi zahtjevi (zahtjevi građanskopravne prirode) VRSTE MJENICE 1. Aval (jemstvo) 5.

Putnički ček 2. Pravne karakteristike DIJELOVI I BITNI SASTOJCI OBVEZNICE 1.1. Protest 8.2. Ček za potrošački kredit 2. Regres 9. Bitni sastojci 3. Izdavanje i emisija 2. Precrtani (barirani) ček 2. Amortizacija i promjene VRSTE OBVEZNICA 1. Klauzule o pravima izdavaoca i imaoca obveznice RADNJE SA OBVEZNICAMA 1.3. Prenos 3. Obveznice prema roku dospjevanja 5.7. Obveznice prema položaju izdavaoca (emitenta) 4. Kriteriji podjele 2. Dijelovi 2. Dokumentovani (dokumentarni) ček ZASTARJELOST I PRESTANAK ČEKOVNOPRAVNOG ODNOSA 1. Obveznice prema stepenu garancije 7. Obveznice prema načinu određivanja nosioca prava 3. Pojam obveznice 2.6. Umnožavanje čeka OSTALE ČEKOVNE RADNJE 1. Obveznice prema načinu određivanja kamate i rokovima isplate 9. Obveznice prema načinu amortizacije 6. Amortiazcija čeka 2. Obveznice prema prihodu koji nose 8. Delikti u čekovnom pravu VRSTE ČEKOVA 1. Tužbe kod čeka 4. Cirkulacioni (cirkularni) ček 2. Zastarjelost 2.IV V VI 7. Obveznice prema mogućnostima zamjene 385 386 386 387 387 387 387 389 389 389 390 390 390 391 392 392 393 393 393 393 394 395 395 395 395 394 398 398 399 399 400 400 401 402 403 403 403 404 404 405 405 406 406 407 I II III IV 17 . Obračunski (virmanski) ček 2. Prestanak čekovnopravnog odnosa GLAVA ČETVRTA OBVEZNICA POJAM I PRAVNE KARAKTERISTIKE 1. Kriteriji podjele 2. Obezbjeđenje potraživanja 3. Isplatni (gotovinski. blagajnički) ček 2.5. Osnovne vrste čekova prema namjeni 2.4.

Radnje sa certifikatom ROBNE HARTIJE OD VRIJEDNOSTI 1. Pretpostavke pravnog regulisanja konkurencije 2. Pojam robnih hartija 2. Ekonomski pojam konkurencije 2.3. Bitni sastojci 3. Obveznice prema teritoriju GLAVA PETA OSTALE HARTIJE OD VRIJEDNOSTI (VRIJEDNOSNI PAPIRI) BLAGAJNIČKI ZAPIS 1.10. Bitni sastojci 3. Pravni pojam konkurencije PRETPOSTAVKE I IZVORI PRAVNOG KONKURENCIJE 1.2. Radnje sa blagajničkim zapisom KOMERCIJALNI ZAPIS 1.1. Monopolističko ponašanje 2. Pojam i karakteristike 2. Pojam monopolističkog djelovanja 1. Vrste robnih hartija DIO ŠESTI PRAVO KONKURENCIJE GLAVA PRVA POJAM PRAVA KONKURENCIJE POJAM KONKURENCIJE 1. Pojam špekulacije i metodi njenog suzbijanja 18 . Monopolistički sporazum 1. Radnje sa komercijalnim zapisom CERTIFIKAT I POTVRDA DEPOZITARA 1. Pojam i karakteristike 2. Bitni sastojci 3. Izvori prava konkurencije PREDMET I METOD PRAVA KONKURENCIJE 1. Metod prava konkurencije 407 408 409 409 409 409 410 410 411 411 412 412 413 413 414 414 415 415 415 417 417 417 417 417 417 418 419 419 420 422 422 423 427 427 427 427 427 429 431 433 433 I II III IV I II UREĐIVANJA III I GLAVA DRUGA INSTITUTI I ODGOVORNOSTI U PRAVU KONKURENCIJE INSTITUTI PRAVA KONKURENCIJE 1. Monopolističko djelovanje 1. Špekulacije 2.1. Pojam i karakteristike 2. Obveznice prema valuti na koju glase 11. Predmet prava konkurencije 2.

Imenovani slučajevi 3. Organi za nadzor LITERATURA SKRAĆENICE I KORIŠTENI PROPISI 435 436 437 437 438 439 440 440 441 443 444 444 445 446 446 448 449 451 456 19 . Generalna klauzula 3. Krivičnopravne sankcije 4.2.2. Generalna klauzula 2.3. Pojam ograničavanja tržišta i metodi njegovog suzbijanja 3. Sankcije prema licima 3.1.3. Generalna klauzula 4. Sistem odgovornosti 2. Imenovani slučajevi ODGOVORNOST U PRAVU KONKURENCIJE 1.2. Ograničavanje tržišta 3.3.1.II 2. Pojam nelojalne konkurencije 4.2. Nelojalna konkurencija 4. Sankcije prema aktima 3.1. Imovinskopravne sanckije 3. Imenovani slučajevi 4.

20 .

Posao prodaje i ugovor o prodaji Ekonomski posmatrano. Teoretski posmatrano.N N1 . Pravno. 21 . koji se najčešće tiču transporta i plaćanja. privatna itd.kupcu . Prema njemu “ugovorom o prodaji obavezuje se prodavalac da stvar koju prodaje preda kupcu tako da kupac stekne pravo raspolaganja odnosno pravo 1 vlasništva. str. Ako su stranke u ugovoru nosioci različitih vrsta svojine (državna. Pojam prodaje 1.prodavalac .R1. prodaja predstavlja posao kojim se normativno uređuje i pod zaštitu države stavlja razmjena robe za novac.2. 1 Uporedno pravni pregled vidjeti kod Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema uniformnim pravilima i uporednom pravu”. on je ipak uži pravni institut.). Zbog toga predstavljaju jedinstvenu poslovnu operaciju. 1. Ona je osnovni posao prometa robe i sastoji se u razmjeni robe za novac. Ugovor o prodaji je rezultat sporazuma stranaka o razmjeni robe za novac. isporuči drugoj strani . a kupac se obavezuje da prodavaocu plati cijenu”.DIO PRVI UGOVOR O PRODAJI GLAVA PRVA POJAM. Exportpress i Institut društvenih nauka.obavezuje da određenu stvar povodom koje posao nastaje preda. ugovor o prodaji je rezultat sporazuma stranaka kojim se jedna od njih . U privrednom životu.POJAM UGOVORA O PRODAJI 1.1. a kupac se obavezuje da prodavcu preda određenu sumu novca i da mu prenese najjače svojinsko pravo na njoj. svako od njih se u toku prenosa transformiše u onaj svojinski oblik koji odgovara sticaocu. Oni su i ekonomski i pravno povezani. Posao prodaje obuhvata ukupnu pravnu regulativu ekonomskog odnosa stranaka. Iako ugovor predstavlja kičmu posla prodaje. ZAKLJUČIVANJE I ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI I . 5.i da mu prenese najjače svojinsko pravo na njoj. na ugovor o prodaji se nadovezuju brojni drugi poslovi i ugovori. prodaja je neposredni izraz procesa razmjene R . Beograd 1987. 454). Definicija ugovora i njegove vrste Legislativna definicija sadržana je u Zakonu o obligacionim odnosima (ZOO čl.

Različitost svojinskih prava koja se pojavljuju u prometu, veliki broj vrsta subjekata, te nejednakost objekata, ciljeva i obilježja razmjene doveli su do pojave tri osnovna tipa ugovora o prodaji. To su prodaja građanskog, poslovnog i međunarodnog poslovnog prava. Subjekti građanske prodaje su domaća i strana fizička i pravna lica građanskog prava, te subjekti poslovnog ili trgovinskog prava i to kada oba djeluju izvan registrovanog predmeta svoga poslovanja. Građanska prodaja se stoga zaključuje sporadično i neprofesionalno, a njen osnovni cilj jeste sticanje upotrebnih vrijednosti objekta. Predmet ove prodaje mogu biti i nepokretne stvari. Savremeni načini poslovanja doveli su kod prodaje građanskog karaktera do toga da se sve više razvijaju i neki novi načini poslovanja. Radi se, prije svega, o prodaji na daljinu, upotrebom savremenih informaciono-komunikacionih tehnologija, i to korištenjem interneta, web oglašavanja i slično. Uporedo s tim razvijaju se i novi oblici plaćanja, i to putem elektronskog novca a uz korištenje elektronskog 2 potpisa. Neovisno od ove pravne discipline, u međunarodnom pravnom i ekonomskom saobraćaju, već su u primjeni u svom elektronskom obliku i pojedini robni i transportni dokumenti, bankarske garancije i akreditivi. Težište regulative postavljeno je na prelaz svojine. Zakon o obligacionim odnosima u osnovu svoga regulisanja postavlja građansku prodaju. No, ograničenja monističke koncepcije, koja predstavlja temelj Zakona, zahtijevala su da se za privrednu prodaju uspostavi čitav sistem izuzetaka od opštih rješenja. Time se ovaj akt približava drugim velikim kodifikacijama koje su izgrađene na istim principima (švajcarskom i talijanskom, naročito.) 3 Subjekti privredne prodaje su subjekti poslovnog, odnosno trgovinskog prava. Da bi ugovor o prodaji zaključen između navedenih subjekata bio posao domaćeg poslovnog prava, on mora da ispuni dva uslova: prvi, da je zaključen u okviru registrovane djelatnosti bar jednog od njih i drugi, da je do sklapanja ugovora došlo na području BiH. Poslovnopravna prodaja se zaključuje masovno, trajno i profesionalno, a njen osnovni cilj jeste sticanje prometnih vrijednosti stvari i dobiti. Zbog toga je u njoj podjednaka pažnja posvećena i prelasku svojinskih prava i prelasku rizika. Predmet prodaje poslovnog prava može biti samo pokretna stvar. Treba istaći da se ova vrsta ugovora zaključuje bilo zato da bi se prodala roba sopstvene proizvodnje, bilo zato da bi se izvršila dalja prodaja kupljenih stvari u prerađenom ili neprerađenom stanju. Razmatrano obilježje značajno utiče na pojedina pravnotehnička rješenja, naročito u oblasti popravljanja šteta izazvanih neizvršenjem ili neurednim izvršenjem ugovora.

2 Pobliže vidjeti: Zakon o zaštiti potrošača u Bosni i Hercegovini (Sl. glasnik BiH br.17/02); Zakon o elektronskom poslovanju i elektronskom potpisu Republike Slovenije (Sl. List R Slovenije br. 20/03); Zakon o elektronskom potpisu Republike Hrvatske ( Nar. Nov. R Hrvatske br. 10/02) i Zakon o elektorničkoj trgovini Republike Hrvatske (Nar. Nov. R Hrvatske br. 173/03); Model Zakona o elektronskom poslovanju UNICITRAL-a. 3 Vidjeti čl. 212 (važenje trgovačkih običaja u pogledu cijene) i čl. 215 (posljedice docnje sa plaćanjem cijene) švajcarskog Zakonika o obligacijama (SZO). Vidjeti čl. 1536. italijanskog Građanskog zakonika. U drugim velikim kontinentalnim sistemima, izuzeci kod trgovačke prodaje regulišu se u trgovačkim zakonicima. To je slučaj u francuskom i njemačkom pravu.

22

Prema pravnotehničkim osobinama i osobenostima koje pokazuju u odnosu na opšta pravila, ugovori o prodaji se mogu svrstati u više posebnih poslova. Najčešći i najvažniji su: fiksna prodaja, specifikaciona prodaja, prodaja po uzorku ili modelu, ugovor o isporuci, ugovor o isporuci investicione opreme, prodaja s obročnim otplatama cijene i berzanski poslovi. U novije vrijeme ugovori o prodaji poslovnog prava se klasifikuju i prema uticaju koji na sadržaj posla i odnose stranaka vrše upotrijebljene transportne klauzule. 4 2. Osobine i dejstvo ugovora o prodaji 2.1. Osobine ugovora Ugovor o prodaji je teretan, dvostrano obavezan i komutativan. Teretnost se kod privredne prodaje pretpostavlja, tako da ugovor postoji i kad cijena nije određena sporazumom stranaka (čl. 462, stav 2 ZOO). Komutativnost označava uzajamnu podudarnost obaveza i prava stranaka: ono što je obaveza jedne, pravo je druge stranke. No, treba imati u vidu da se ova osobina jače ispoljava kod osnovnih, nego kod prava i obaveza koja ih prate. Ugovor se zaključuje sporazumom stranaka i konsenzualan je. Za njegov nastanak ili dejstvo nije potrebna predaja stvari koja je predmet ugovora. Sporazum stranaka se, u načelu, postiže u bilo kojoj formi. Izuzetno, zakon za pojedine vrste prodaje propisuje pisanu formu ugovora. Forma tada dobija svojstvo bitnog elementa. Naše pravo ne poznaje dokaznu formu (ad solemnitatem). 2.2. Dejstvo ugovora Dejstvom ugovora nazivamo pravne posljedice koje on proizvodi. Te posljedice mogu biti prelazak svojine sa prodavca na kupca ili nastanak obaveze na isporuku stvari. Ugovor o prodaji može, dakle, imati stvarnopravna i obligacionopravna dejstva. U istom pravnom sistemu efekti ugovora mogu biti različiti za generičke i individualizirane stvari. Prema dejstvu ugovora sve pravne sisteme dijelimo na: tradicione, translativne i mješovite. Ova podjela je uslovna, obzirom na činjenicu da u translativnim sistemima postoje brojna specifična rješenja koja ih približavaju pravima tradicione grupe.

4

Vidjeti Starović dr Borivoje: “Međunarodna CIF i FOB kupoprodaja”, Institut za uporedno pravo, Beograd 1977.

23

II ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. Primjena opštih pravila Istorijski posmatrano, većina opštih pravila ugovornog obligacionog prava nastala je generalizacijom rješenja koja su se formirala u oblasti ugovora o prodaji. To važi i za pravila o zaključivanju ugovora. 5 Zbog toga se generalne odredbe Zakona o obligacionim odnosima, koje važe za ovu materiju, 6 primjenjuju i na sklapanje ugovora o prodaji. Principi kojih se stranke moraju pridržavati pri zaključenju ugovora o prodaji sadržani su u Osnovnim načelima Zakona o obligacionim odnosima. To su naročito: autonomija volje stranaka (čl. 10), savjesno i pošteno postupanje (čl. 12) i zabrana stvaranja i iskorištavanja monopolskog položaja (čl. 14). 2. Postupak zaključivanja ugovora Savremeno pravo pod pritiskom potreba prakse i pod uticajem teorije prevazilazi koncept zaključivanja ugovora o prodaji i drugih ugovora koji ovaj proces ograničava samo na radnje ponude i prihvata. Pravno zaštićeni pregovori predstavljaju posljednji legislativni izraz proširivanja postupka zaključivanja posla (čl. 30 ZOO). Danas ono obuhvata sljedeće etape: eventualne faze, nužne faze, 7 8 perfekciju ugovora i intervenciju države u domenu nastanka pojedinih ugovora. U eventualne faze zaključivanja ugovora ubrajamo najprije, preliminarne kontakte. To su jednostrane faktičke, komercijalne radnje kojima jedno lice poziva drugo na pregovaranje ili traži informacije radi donošenja odluke o otpočinjanju pregovora. Drugu etapu predstavljaju pregovori kao dvostrani kontakti stranaka sa jasno izraženim ciljem da se otpočne proces utvrđivanja namjere učesnika u pogledu budućeg ugovora. Pismeno fiksirana saglasnost strana do koje se dođe u toku pregovora, a koja se tiče pojedinih dijelova ugovora, naziva se punktacija (punktacije). Završnu, treću etapu, čini tzv. pripremni ugovor. On predstavlja projekat ugovora do koga se došlo pregovorima. Pripremni ugovor daje osnovu za upućivanje “čvrste ponude”. Nužne faze zaključivanja ugovora su davanje ponude i prihvata. Obje etape su složene i međusobno povezane. Njihovu uslovljenost najbolje ilustruje institut kontraponude (čl. 41. ZOO). Po svojoj pravnoj prirodi ponuda je jednostrani građansko pravni posao; nastaje izjavom samo jednog subjekta i stvara obavezu samo za njega. Obaveza
5 Vidjeti haške Jednoobrazne zakone, dio II Bečke konvencije UN o međunarodnoj prodaji robe (BK), Opšte uzanse za promet robom. 6 To su čl. 26 - 73 ZOO. 7 Do ove faze se radi o sistematici preuzetoj iz monografije Draškić dr Mladena: “Zaključivanje ugovora o prodaji”, CRS, II izdanje, Beograd 1986, str. 16 - 21. 8 Ova faza predstavlja pravilo kod međunarodnih prodaja.

24

ponudioca se sastoji u tome da se unutar perioda označenog u ponudi ili, ako toga nema, u dispozitivnom propisu ostane pri ponudi. Ta obaveza u izjavi o ponudi može biti izričito isključena. Isključenje je moguće i na osnovu okolnosti posla (čl. 36. ZOO). Pošto ponuda u načelu stvara strogu obavezu za ponudioca, razvili su se posebni postupci kojima se lice koje je ponudilac u ekonomskom smislu stavlja u pravnu poziciju ponuđenog. Ti posebni postupci su: ofertalne licitacije, licitacije o podobnosti i prikupljanje ponuda. Sva tri postupka se kod složenijih ugovora i kod ugovora veće vrijednosti obavljaju na osnovu prethodno izrađenog tendera. Tender izrađuje ili pribavlja lice koje je ponudilac u ekonomskom smislu, a ponuđeni u pravnom značenju riječi. Tender predstavlja veoma detaljno sačinjen i obavezan obrazac ponude u kome su sadržani svi elementi koje ona mora da ima, osim cijene. Prihvat je izjava ili ponašanje ponuđenog koje nesumnjivo ukazuje na saglasnost ponuđenog sa ponudom. Uzansa 34 navodi neke primjere zaključivanja ugovora o prodaji konkludentnim radnjama: raspolaganje primaoca robom u svoje ime i za svoj račun, ukoliko on ne zna da je roba poslana u druge svrhe; prijem dokumenata na osnovu kojih se može raspolagati robom, ako primalac ne zna da su mu dokumenta predata u drugu svrhu; propuštanje kupca da robu predatu “na ogled”, “na probu”, vrati po isteku roka u kome je trebalo da da izjavu o tome da li želi ili ne želi zaključenje ugovora. Pod uslovima predviđenim u Zakonu o obligacionim odnosima (čl. 42) ugovor o prodaji može biti zaključen i šutnjom. Pošto šutnja predstavlja potpuno pasivno držanje ponuđenog, ona se može smatrati prihvatom samo ako postoje sljedeće pretpostavke: stalna poslovna veza ponudioca i ponuđenog i to u pogledu određene, a ne bilo koje robe, i propuštanje ponuđenog da se u ostavljenom roku ili odmah izjavi da ponudu odbija. Pod perfekcijom ugovora o prodaji podrazumijevaju se pravila koja određuju mjesto i vrijeme njegovog nastanka. Ona se razlikuju prema tome da li su stranke bile prisutne, ili su pak, bile odsutne kada je saglasnost postignuta. Tehnike komuniciranja kod kojih su stranke u neposrednoj vezi, iako su prostorno udaljene (telefon, teleprinter, televizuelne veze) kombinuju primjenu normi koje važe među odsutnim (za mjesto zaključenja) i među prisutnim (za vrijeme nastanka ugovora). Potpisivanje ugovora može predstavljati etapu njegovog zaključenja u tri slučaja. Prva dva obuhvataju situacije u kojima je prodaja po zakonu ili po sporazumu stranaka formalan pravni posao. Treći slučaj regulisan je čl. 69, st. 3 ZOO koji kaže: “Ako su ugovorne strane predvidjele posebnu formu samo da osiguraju dokaz svoga ugovora, ili da postignu što drugo, ugovor je zaključen kad je postignuta saglasnost o njegovoj sadržini, a za ugovarače je u isto vrijeme nastala obaveza da ugovoru dadnu predviđenu formu”. Forma može biti zadovoljena zajedničkim potpisom jednog ili odvojenim potpisima dva dokumenta 9 identičnog sadržaja. Pravnu kvalifikaciju pisane forme ugovora o prodaji važno je uvijek izvršiti zato što se za nju vežu značajne pravne posljedice u pogledu
9

Vidjeti Perović dr Slobodan: “Formalni ugovori građanskog prava”, Savez udruženja pravnika Jugoslavije, Beograd 1964, str. 62 - 63 i Draškić dr Mladen: “Zaključivanje ugovora o prodaji”, str. 295 - 296.

25

posebno usmeno dogovorenih nebitnih elemenata i načina kasnijih izmjena i dopuna ugovora. 10 3. Posebne tehnike zaključivanja ugovora 3.1. Standardni ugovori Poslovnopravna prodaja se uvijek obavlja profesionalno, a njen najčešći predmet su pokretne stvari određene po rodu. Ove osobine, u uslovima masovnog prometa, po pravilu, dovode do tipizacije pojedinih elemenata i rješenja u ugovorima iste vrste. Na toj osnovi nastaje veliki broj tipskih i formularnih obrazaca i opštih uslova poslovanja, koji se po tendenciji primjenjuju jednako na sve učesnike u poslu. Zato se nazivaju standardnim ugovorima. U njima su unaprijed dati tipizirani nebitni elementi ugovora. Bitni elementi se određuju u mjeri u kojoj je to moguće. Najčešće se posebno sporazumijeva o količini kao odrednici predmeta i o iznosu cijene. Primjena standardnih kupoprodajnih ugovora uvodi u ovu oblast cjelokupnu 11 problematiku formularnog prava. Ovdje je potrebno posebnu pažnju skrenuti na režim opštih uslova poslovanja (članovi 142 - 144 ZOO) i na zabranu stvaranja i iskorištavanja monopolskog ili dominantnog položaja na tržištu. 12 3.2. Zaključnica Zaključnica je pismena potvrda o usmeno zaključenom ugovoru. Daje se na unaprijed utvrđenom i odštampanom formularu ili na ad hoc sastavljenom obrascu. Pošto zaključnica ne predstavlja pismenu formu ugovora, on je punovažan i kada zaključnica nije izdata, odnosno potpisana. Zaključnici može biti pridodato svojstvo obavezne ugovorne forme pravnog posla prodaje, samo nesumnjivim sporazumom stranaka. U sadržaj zaključnice uvijek ulaze bitni elementi ugovora bez obzira na to da li su oni određeni zakonom, sporazumom stranaka ili prirodom posla. Pitanje je konkretnih okolnosti i stepena standardizacije posla u kojoj mjeri će nebitni sastojci ugovora biti navedeni u zaključnici. Zaključnice veoma često sadrže izvode iz opštih uslova poslovanja ili klauzulu kojom ih stranke uključuju u svoj ugovor. Sve što se nalazi iznad potpisa stranaka, bilo u tekstu, bilo na margini, obavezuje stranke. Sadržaj zaključnice u svemu mora “odgovarati usmeno zaključenom ugovoru” (uz. 16). Svaka stranka može od druge zahtijevati ispostavljanje ili potpisivanje zaključnice, sve dok druga strana nije ispunila svoje ugovorne obaveze (uz. 15). Zaključnica se sastavlja najmanje u dva ravnoglasna primjerka. Stranka koja ju je
10 11 12

Čl. 67 i 71 ZOO naročito. Vilus dr Jelena: “Opšti uslovi formularnih ugovora”, Institut za uporedno pravo, Beograd 1976. Član 38 - 42 Zakona o trgovini (Sl. n. FBiH, 2/95).

26

sačinila i potpisala, dostavlja drugom, partneru oba primjera zaključnice potpis sa zahtjevom da “joj vrati jedan primjerak pošto ga potpiše”. Opšte uzanse su za vraćanje potpisane zaključnice predvidjele rok od tri dana (uz. 17). Ako druga strana neće da potpiše ili vrati zaključnicu, spor će se najprije rješavati “mirnim putem”, razgovorom stranaka. Ukoliko on ne da rezultate, strana koja je sastavila i potpisala zaključnicu može tužbom tražiti od suda da utvrdi postojanje ugovora i njegov sadržaj. Sud u parničnom postupku, dakle uz izjašnjavanje druge strane, rješava spor. Ako usvoji tužbene zahtjeve donijeće deklaratornu presudu kojom konstatuje da je ugovor zaključen i šta je njegov sadržaj. Ovakva presuda, u svim slučajevima, predstavlja izuzetno jako dokazno sredstvo. Paralelno sa zahtjevom za utvrđivanje ili nakon dobijanja povoljne presude, strana koja je potpisala zaključnicu može od druge strane tražiti naknadu štete koju je pretrpjela zato što nije imala zaključnicu. 3.3. Porudžbina “Porudžbina” je poslovni naziv za komercijalni dokument sa različitim položajem i funkcijama u postupku zaključivanja i dokazivanja ugovora. Te činjenice opredjeljuju njegovu pravnu kvalifikaciju. Porudžbina predstavlja ponudu kada kupac na osnovu prethodno pribavljenih informacija njome izražava ozbiljnu namjeru da zaključi određeni, u dokumentu definisani ugovor. Ako kupac šalje porudžbinu na osnovu već primljene ponude prodavca, tada ona ima pravni karakter prihvata. Takva porudžbina mora u svemu biti saglasna sa ponudom. Postoje li u porudžbini razlike u odnosu na ponudu, ona ima pravna svojstva kontraponude. Napokon, kada je ugovor već sklopljen, porudžbina ima svojstvo dokaznog sredstva i knjigovodstvenog dokumenta. III - BITNI ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI 1. Pojam i vrste bitnih elemenata Bitni elementi ugovora su oni sastojci koji ugovoru daju bilo osobine jednog definisanog tipa pravnog posla, bilo specifičan sadržaj i karakteristike koji odgovaraju zajedničkoj namjeri stranaka. Bitni elementi ugovora o prodaji dijele se na: propisane, utanačene sporazumom stranaka i one koji u ugovor ulaze na osnovu njegove ekonomske suštine - po prirodi posla. Mi ćemo se zadržati samo na posljednjoj vrsti elemenata i to u našem pravu. Kod prodaje poslovnog prava to je uvijek predmet, stvar. Količina i cijena imaju ovo svojstvo pod određenim uslovima.

27

2. Predmet Karakterističan predmet trgovačke prodaje su pokretne stvari. To mogu biti: roba, energije i hartije od vrijednosti. Posebni pravni režimi predviđeni su za prodaju energija. Prodaja hartija od vrijednosti vrši se prema pravilima predviđenim za pojedine vrste. Njihovu osnovu predstavljaju režimi mjeničnog i akcijskog (dioničarskog) prava. Zbog toga ćemo se u daljim izlaganjima zadržati samo na stvari kao predmetu prodaje. 2.1. Stvar kao predmet prodaje Ograničeni dio prirode koji se može staviti pod ljudsku kontrolu i vlast predstavljaće i predmet poslovnopravne prodaje ukoliko je faktički i pravno pokretan. Ostale osobine stvari kao objekta imovinskog prava nisu relevantne za kvalifikaciju stvari kao predmeta prodaje, ali mogu značajno da utiču na pojedina pravna rješenja u ugovoru. Da bi stvar bila predmet prodaje mora se nalaziti u pravnom prometu (in commercio). Promet može biti neograničen ili ograničen. Ograničenja prometa mogu biti trajna ili privremena. Privremena ograničenja mogu se uspostaviti posebnim zakonima ili odlukama nadležnih organa zasnovanim na zakonu. Isti pravni režim važi i za zabranu prometa. Ograničenja i zabrane prometa predstavljaju za stranke u ugovoru višu silu ukoliko su ispunjeni zakonski uslovi za takvo dejstvo ovih činjenica (čl. 177 ZOO). Prema kriteriju egzistencije, predmet prodaje može biti propala, postojeća i buduća stvar. Shodno članu 459 ZOO “Ugovor o prodaji nema pravno dejstvo, ako je u času njegovog zaključenja stvar o kojoj je ugovor bila propala”. Dejstvo djelimične propasti zavisi od poslovnih običaja i od toga da li je svrha ugovora ugrožena ili nije. U principu, kupac može da bira da li će ugovor raskinuti ili će ostati pri njemu uz srazmjerno sniženje cijene. No, ugovor po sili zakona ostaje na snazi, ako djelimična propast ne smeta postizanju svrhe ugovora ili ako za određenu stvar postoji poslovni običaj koji zahtijeva očuvanje ugovora (in favorem contractus). Kupac tada ima pravo samo na sniženje cijene. Mjera sniženja određuje se prema okolnostima slučaja. Zakonodavac ne insistira na tome da ono bude srazmjerno djelimičnoj propasti. Naše pravo neposredno (član 458. stav 3. 13 ZOO) i posredno priznaje prodaju budućih stvari. Njenim zaključenjem prodavac na sebe preuzima rizik zakašnjenja ili nenastanka stvari u roku koji je predviđen za isporuku. Ako stvar ne nastane na vrijeme ili ne nastane uopšte, kupac ima prava predviđena za slučaj odgovornosti prodavca za docnju. Ugovor o prodaji budućih stvari ne treba izjednačavati sa dobavnim poslom. Stvar može biti određena po rodu (generičke stvari) ili po svojim sopstvenim jedinstvenim osobinama (individualizirane stvari). Generičko
13 Vidjeti član 471. ZOO koji reguliše mjesto isporuke. U engleskom pravu postoji sporazum o budućoj prodaji, a ne ugovor o prodaji.

28

definisanje predstavlja ujedno i minimalno kvalitativno određivanje stvari. U količinskom smislu, stvar može biti precizno određena ili odrediva. U ugovoru stvar koja je predmet prodaje mora biti opisana barem do mjere koja je čini odredivom. Predmetom prodaje može biti vlastita ili tuđa stvar. Situacija koja nastaje prodajom tuđe stvari slična je onoj kod ugovora čiji je predmet buduća stvar. Prodavac preuzima na sebe obavezu da, do vremena isporuke, pribavi svojinsko pravo i da ga prenese na kupca. Ne uspije li u tome, odgovara za docnju, odnosno raskid ugovora. No, savjestan kupac, onaj koji nije, niti je morao znati da kupuje stvar od nevlasnika, može raskinuti ugovor i tražiti naknadu štete ako zbog pravnog nedostatka nije u stanju da ostvari svrhu ugovora. Treba istaći da način privrednog poslovanja olakšava kupcu dokazivanje savjesnosti. Time se pojačava zaštita od pravnih nedostataka, zaštita od evikcije. 2.2. Količina Količina predstavlja fizičko, prostorno i kvantitativno određivanje stvari koja je predmet prodaje. Količina je uvijek sastavni dio predmeta prodaje. Njena pravna kvalifikacija zavisi od značaja količine za ostvarivanje svrhe posla i od posljedica koje proizvodi neuredno ispunjenje ugovora u pogledu količine. Količina je bitan element ugovora ako je tako izričito ugovoreno, ako na to upućuje priroda stvari i kada to zahtijevaju specifične okolnosti konkretnog posla. U svim ostalim slučajevima, količina je nebitan element ugovora. Bez obzira na pravnu kvalifikaciju, količina se uvijek određuje ugovorom. Prinudnih ili dispozitivnih propisa koji bi mogli da zamijene sporazum stranaka nema. Količina najprije može biti određena ugovorom. Određivanje se vrši nesumnjivim definisanjem u okviru usvojenog sistema mjera. To može, ali i ne mora da bude metarsko-decimalni sistem. Na osnovu uzanse 117 i zakonodavstva kojim se uređuje sistem mjera, metarsko-decimalni sistem se pretpostavlja, ukoliko stranke nisu izričito navele neki drugi sistem. Prvi način određivanja količine jeste njeno numeričko preciziranje. Ako količina nije bitan element posla ili ako se ne utvrđuje prema broju komada, odstupanje isporučene od ugovorene količine za ± 2% smatra se urednom isporukom (uz. 121). Precizno određivanje količine može se postići i upotrebom tehničkih termina. Prema uzansi 118, izraz “vagon”, bez bližeg označenja, znači deset hiljada kilograma bruto, a “cisterna” deset hiljada kilograma neto težine. Drugi način svodi se na približno određivanje količine. Ako je uz naznaku količine naveden izraz “circa” ili sličan, tolerancija u količini iznosi ± 5%. Navođenje količine u rasponu, upotrebom izraza “od ... do” ili “najmanje ... najviše”, znači da je predmet ugovora bilo koja količina unutar datih granica (uz. 119). Treći metod sastoji se u upotrebi izraza “đuture”, “kako padne”, “viđeno odobreno” ili njima sličnih. Njima se kao ugovorna količina određuje ona koja se dobija uvidom u robu na određenom lokalitetu.

29

Da bi ugovor o prodaji postojao, količina mora biti barem odrediva. A to znači da u sporazumu stranaka moraju biti navedeni elementi koji omogućavaju da se utvrdi šta one tačno žele u pogledu količine. Konkretizacija ovih elemenata je i pravno i faktičko pitanje. 3. Cijena 3.1. Pojam, struktura i način određivanja cijene Ekonomski posmatrano, cijena je vrijednosna naknada za ustupljenu stvar i preneseno svojinsko pravo na njoj. U pravnom smislu, cijena je bitan element ugovora koji predstavlja pretežno novčanu protuvrijednost predmeta prodaje i svojinskog prava na njemu. U građanskoj prodaji cijena može biti izražena većim dijelom u novcu, a manjim u stvarima. Ako se cijena iskazuje isključivo u stvarima, 14 Za prodaju poslovnog prava postoji poseban ugovor o razmjeni, trampi. karakteristično je iskazivanje cijene isključivo u novcu. Struktura cijene veoma je složena. O toj činjenici treba voditi računa i prilikom kalkulacije i kod ugovornog određivanja cijene. U cijenu, najprije, ulazi novčana protuvrijednost neto težine robe, ukoliko ugovorom nije izričito predviđeno da ona obuhvata i težinu ambalaže (“bruto za neto”) 15 Pošto je prema dispozitivnim pravilima pribavljanje ambalaže obaveza prodavca, to troškovi koje ona izaziva, također, moraju biti uključeni u cijenu. Ovo pravilo se neće primijeniti, ako postoji izričit suprotan sporazum stranaka ili kada to zahtijevaju osobine ambalaže. Troškovi robnog prometa u užem smislu: porezi, takse, vozarine, izdaci povodom pripreme za isporuku ili uskladištenje itd., po pravilu, ulaze u cijenu u iznosima koje prodavac mora da snosi do mjesta i vremena isporuke. 16 Ostali “zavisni troškovi” uključuju se u cijenu prema istom kriteriju. No, postoje i pravila za pojedine među njima, koja odvajaju obavezu izvršavanja određenih radnji od snošenja troškova koje te radnje izazivaju. Prema uzansi 160. to je slučaj sa pribavljanjem uvjerenja o porijeklu robe i sa njegovim legalizovanjem. Ako se prodavac pojavljuje kao izvoznik, on u cijenu mora da uključi izvozne carine zajedno sa troškovima izvoznog carinjenja (uz. 165). Prodavac koji je ujedno i uvoznik robe u cijenu mora da ukalkuliše uvozne carine i troškove uvoznog carinjenja (uz. 164). Pored toga, na njega padaju i druge uvozne dažbine, što mora imati odraza u cijeni. Treba napomenuti da posebni propisi o porezima, carinama, te drugim procedurama vezanim za promet robom, mogu sadržavati rješenja drukčija od do sada izloženih. U napomenama o bitnim elementima prodaje rečeno je da ovaj ugovor poslovnog prava postoji i onda kada u njemu nije određena cijena. Ona se tada u krajnjoj liniji konstatuje na osnovu pravila dispozitivnog karaktera. Stoga smatramo opravdanim stav da cijena u ugovoru mora biti određena ili bar odrediva. Načini na koje se cijena određuje su prinudni propis, ugovor i dispozitivni propis.
14 15 16

Vidjeti Zakon o obligacionim odnosima, čl. 552. i 553. Uzansa 161. Uzansa 168.

30

do). U ove mjere spada i mogućnost Vlade da propiše davanje svoje saglasnosti na cijene ili da promjenu cijena uslovi prethodnim obavještavanjem Vlade.. odgovor na njega 17 Čl. Sporazum o cijeni višoj od maksimalne propisane ima isti efekat. ne mora u ugovoru biti ni spomenuta. Određivanje cijene ugovorom Određivanje cijene u ugovoru je najčešći slučaj u praksi. pravovaljano i kupac duguje samo ono na šta upućuje ugovor. ugovor će važiti i bez sporazuma o cijeni. FBiH 2/95). potrebe vođenja ekonomske politike.3. Tada će se smatrati da su stranke htjele najvišu cijenu. tada će biti valjana svaka cijena koja se nalazi unutar predviđenih veličina. Kada je odlukom Vlade utvrđena najviša cijena. zadržavanje cijena na zatečenom odnosno određenom nivou.2. Određivanje cijena prinudnim aktom Privredna društva. 3.. 17 Pri tome postoji obaveza da se utvrde pravila o načinu formiranja cijena i da se ta pravila poštuju. određenim iznosom. 6). smatraće se da su željele maksimalnu. Ona može odrediti: fiksne cijene. te marže u trgovini. dakle. najviše cijene. Cijena se u ugovor unosi kao određena ili kao odrediva. i plasiranje proizvoda iz robnih rezervi mogu dovesti do veće ili manje intervencije državnih (administrativnih) organa u oblasti cijena. Ako stranke ugovore veću cijenu. Dalje će se citirati i kao ZKC. Kada su ispunjeni zakonski uslovi. Odredivost cijene je. ZOO). ZOO). Za pojedine poljoprivredne proizvode Vlada može propisati i zaštitne cijene. strukturu najviših cijena. Ugovaranje niže cijene je. Razumije se da bi rješenja tada imala suprotan predznak od izloženih. Za kontrolu cijena je nadležna Federacija Bosne i Hercegovine. To može biti učinjeno izričito ili prećutno. st. Cijena je odrediva i onda kada ju je moguće utvrditi “prema okolnostima” (uz. No. takođe. 2 Zakona o kontroli cijena (Sl. Smatra se da je cijena odrediva kada ugovor sadrži “dovoljno podataka pomoću kojih bi se ona mogla odrediti” (član 462. odnosno entiteti Bosne i Hercegovine. “formiraju cijene slobodno prema uvjetima tržišta”. Predvide li ugovorom nižu od minimalne. bilo kao garantovane. U tom slučaju važiće ona fiksna cijena koja je predviđena aktom nadležnog organa.otkupne”. Bude li cijena prinudnim propisom određena u rasponu (od . Ista logika primijeniće se i u situaciji u kojoj je propisana minimalna cijena. faktičko pitanje. bilo kao “minimalno . kupac duguje “samo iznos propisane cijene” (član 463.3. mjere neposredne kontrole cijena propisuje entitetska Vlada. sprečavanje monopolističkog sporazumijevanja ili ponašanja. odnosno cijenu koja se nalazi na najvišem utvrđenom nivou. pretpostaviće se da je ugovorena minimalna cijena. u principu. n. Ako je cijena propisana konkretno i precizno. 1. Bude li ugovorena veća ili manja cijena. 31 . i 2. na primjer kupovanjem robe po izloženoj cijeni.

fusnota 45. uzansa 163. Rezultati dobijeni njihovom primjenom vrijede i onda kada je utvrđena cijena “rđava”. “smatraće se da je ugovorena razumna cijena”. Nesporno je da cijenu mogu da odrede prodavac i kupac zajedno. str. kada ne predstavlja ekvivalent za isporučenu robu i preneseno pravo. Zakon o obligacionim odnosima to čini samo za “tekuću cijenu”. 35. ZOO). Izraz “cijena koštanja” znači cijenu “koja obuhvata ukupne troškove prodajnog mjesta za pripremanje robe bez uračunavanja dobiti”. Ako značenje tehničkih termina o cijeni nije precizirano u propisima. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. predviđa da je za cijenu svake partije robe mjerodavan 18 19 20 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. 35. Sporno je i pitanje da li određivanje cijene može biti prepušteno samo jednoj od stranaka. isto djelo. Nacionalna prava su saglasna i u tome da stranke mogu imenovati treće lice koje će odrediti cijenu. 169.. Tako “berzanska cijena” označava kotiranu berzansku cijenu jedine ili najbliže berze. primjeniće se ono na koje upućuje poslovni običaj. 169. isto djelo. str. U našem pravu se smatra da cijena nije “ni ugovorena” i da tada kupac duguje onu koju bi platio “u slučaju kad cijena nije određena” (čl. bilo na bazi metodologija koje su po zakonu obavezne. Njihovo značenje može biti određeno u dispozitivnim propisima. “kupac duguje cijenu utvrđenu službenom evidencijom na tržištu mjesta prodavca u vrijeme kada je trebalo da uslijedi ispunjenje”. str. Za ovu situaciju Zakon predviđa niz pravila koja se primjenjuju sukcesivno (čl. 35. ZOO).. fusnota 46. Strankama se. isto djelo. Treći metod jeste obračunavanje cijene prema izvađenom uzorku.”. U tom svjetlu treba procjenjivati i ugovaranje “približne” i orjentacione cijene. Problem lica koja mogu da odrede ugovornu cijenu veoma je složen.”. bilo na osnovu procjene stranaka. Ako je ona ugovorena bez ikakvih preciziranja. Elementi cijene se u posljednjem slučaju utvrđuju na tržištu sjedišta prodavca i u vrijeme u koje je trebalo izvršiti isporuku. Krulj dr Vrleta. Ne postoji li zvanična evidencija. str. 19 a “fabrička cijena” onu “po kojoj fabrika prodaje robu u prodaji na veliko”. str. Vadi li se više uzoraka. Drugi način se sastoji u upotrebi trgovačkih termina. 169. Postoje u osnovi tri tehnike kojima se određuje ugovorna cijena. Ako to ne učine. Krulj dr Vrleta. 466. Krulj dr Vrleta. Prva se sastoji u njenom individualnom ugovaranju. najprije. 465 ZOO). isporuka robe. str. Razlike nastaju onda kada treće lice neće ili ne može da odredi cijenu. ostavlja mogućnost da naknadno odrede cijenu. “Cijena 18 konkurencije” podrazumijeva cijenu “po kojoj istu robu prodaje lojalni konkurent”...zavisi od uslova svakog konkretnog ugovora. Draškić dr Mladen: isto djelo. a ne raskinu ugovor. I u našem i u uporednom pravu postoje različite solucije. 32 . fusnota 47. 20 Poslovni običaj u pogledu pojedinih izraza za određivanje cijene treba svaki put pažljivo provjeriti vodeći računa o tome da oni sa užeg područja imaju prednost nad poslovnim običajima koji važe na širem tržištu. “tekuća cijena” se utvrđuje “na osnovu elemenata pomoću kojih se prema običajima tržišta utvrđuje cijena” (član 464.

Opšta pravila o prekomjernom oštećenju će se međutim. ili obje podnesu sudu zahtjev da to bude učinjeno. Utvrđuje se za približno istu količinu. onda se smatra da je ugovorna cijena ona “koju utvrđuje sud prema okolnostima slučaja” (član 462. a druga za vrijeme zaključenja ugovora. dakle. ZOO). Zakon o obligacionim odnosima sadrži dva instituta koji mogu na osnovu zahtjeva samo jedne strane da dovedu do promjene cijene. predstavlja i faktičko pitanje. ako se ni razumna cijena ne može utvrditi. st. ukoliko nije izričito ugovoreno da se kao mjerodavan uzima prosječan kvalitet svih uzoraka za cijelu količinu robe. teško primijeniti na poslovnopravne prodaje budući da je neznanje. 3. nego njegovom poslovnom funkcionisanju. isti ili sličan kvalitet i jednake. Redovna prodavčeva cijena pretpostavlja da se radi o trgovcu. Načini na koje se to postiže mogu biti različiti. . Napokon.4. . Stranke mogu u ugovoru unaprijed predviđati uslove pod kojim će se kao i način na koji će se mijenjati utvrđena cijena. Drugi je prekomjerno oštećenje (član 139. Prvi i najčešći način jeste ugovaranje 33 . Prva je vezana za vrijeme isporuke. jasno je da se razmatrani način određivanja cijene može primijeniti samo onda kada jedna strana. Prema zakonskoj definiciji “pod razumnom cijenom smatra se tekuća cijena u vrijeme zaključenja ugovora” (član 462. Prvi je raskid ili izmjena ugovora zbog promijenjenih okolnosti (član 133. smatra se da je ugovorena “razumna cijena”.140. Ako redovna prodavčeva cijena ne postoji. Prema načelu autonomije volje (član 10 ZOO). st. Mogu se podijeliti na one koji se zasnivaju na dispozitivnim propisima i one čiji je temelj sam ugovor. Promjena cijene Pod promjenom cijene podrazumijevamo njeno naknadno.5. različito određivanje u odnosu na cijenu iz ugovora. odnosno nemogućnost znanja za pravu vrijednost stvari uslov za podnošenje zahtjeva po ovom osnovu.uzorak koji je iz nje izvađen. niti je odrediva. ZOO). Od “tekuće cijene” se “razumna cijena” razlikuje prema vremenu utvrđivanja. odnosno slične uslove ugovora. 3. 3. Karakter i trajanje sudskog postupka pokazuju da ovo rješenje više služi logičkom zatvaranju sistema određivanja cijene. st. treba smatrati da ugovor o prodaji ne postoji. Određivanje cijene dispozitivnim propisom Ako cijena u ugovoru nije određena. Ona. 2. 3.136. Ako ni jedna stranka unutar rokova zastare prava ne pokrene postupak za određivanje cijene putem suda. ZOO). Pošto sud ne može djelovati po sopstvenoj inicijativi. kupac je dužan platiti cijenu koju “je prodavac redovno naplaćivao u vrijeme zaključenja ugovora” (član 462. ZOO). prodavac i kupac su u zakonskim granicama uvijek ovlašteni da svojim naknadnim sporazumom promijene cijenu. ZOO).

određivanje nebitnih elemenata izuzetno je značajno i u ekonomskom i u pravnom smislu. 187. Za pojedine vrste poslova. odredba o indeksnoj klauzuli je ništava. transportne klauzule i ambalaža. ZOO). 22 Krulj dr Vrleta. Osim bitnih elemenata prodaje. Kao valorimetar mogu biti uzeti i troškovi radne snage ili života. niti radi sačinjavanja ugovora shodno ključnim ciljevima stranaka. naročito za isporuku investicionih dobara. postoje tipske ugovorne klauzule. ZOO). Ono što u ovom slučaju može biti sporno. 34 . detaljnije izlaže pojedine valorimetre i tipove klauzula. Zakon ih smatra dozvoljenim “ako je izabrani indeks u neposrednoj ekonomskoj vezi sa predmetom posla” ili kada je ova odredba unesena u ugovor “radi osiguranja životnog standarda ugovorne strane” (član 396. ili o kojima neće ni kasnije biti posebno riječi. 22 Da bi se izbjegao špekulativni karakter ovih klauzula. isto djelo. Ovdje ćemo se zadržati na onima koji još nisu izloženi. 574 i 574 A) Vidjeti “Međunarodno trgovačko pravo”. Ti elementi su: kvalitet. 171. precizira uticaj izmjene pojedinih kalkulativnih elemenata cijene u određeno vrijeme i na određenom tržištu na samu cijenu. Njima stranke postižu potpunu prilagođenost ugovora svojim konkretnim potrebama. U suprotnom. 188 A. to je nastupanje i kvantifikacija promjena predviđenih elemenata. U ugovorima u kojima se jedna strana obavezuje “izraditi i isporučiti određene predmete” može se unijeti klauzula kojom se. 223 i druge). 21 U međunarodnom poslovanju poznate su klauzule revizije cijene koje sadrže opšti uslovi poslovanja Evropske ekonomske komisije za dobavu postrojenja i opreme u izvozu (br. uvod i redakcija Aleksandar Goldštajn. a ne sam iznos promjenjene cijene. Pojam i vrste Nebitni elementi posla prodaje su oni sastojci ugovora koji se u njemu ne moraju nalaziti niti po prirodi posla. Suprotno može biti propisano ili ugovoreno. 188. Ipak. 1970. str. Druga vrsta klauzula kojima se revidira cijena su indeksne klauzule (član 396. 21 Prilikom njihove primjene moraju se imati u vidu i uzeti u obzir okolnosti konkretnog posla. Zagreb. IV NEBITNI ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI 1. Upravo zbog toga nebitni elementi su čest uzrok sporova. svi ostali sastojci posla pravno imaju karakter nebitnih elemenata već po pretpostavci.klizne skale (član 397 ZOO). u vidu matematičke formule. U njima se promjena cijene veže za “promjene cijene dobara. str. Na osnovu izloženog je jasno da je broj nebitnih elemenata izuzetno veliki. robe i usluga izraženih indeksom cijena utvrđenim od ovlaštene organizacije”. Informator.

Ovakve definicije jasno ukazuju na ekonomski značaj i na pravnu složenost kvaliteta kao elementa ugovora. razvio se ili kako se to u pravnoj terminologiji kaže tipizirao se i niz ugovornih metoda njegovog određivanja. skup svojstava robe uslijed kojih se ona može korisno upotrijebiti. Pojam kvaliteta Kvalitet je skup hemijskih. fizičkih. funkcionalnih i drugih svojstava stvari koje je čine upotrebljivom bilo za svrhe za koje se uobičajeno koristi. U metode posrednog propisivanja kvaliteta ulaze propisi o tehničkim normativima (član 23. Njima se određuju “norme kvaliteta.. ako na to ukazuje priroda stvari ili okolnosti posla. Određivanje kvaliteta prinudnim propisom Kvalitet se određuje prinudnim propisom onda kada je od posebnog interesa za širu društvenu zajednicu (zdravlje. Kvalitet će predstavljati bitan element posla ako je tako propisano ili ugovoreno. 29/00). ZS) i o obaveznim proizvođačkim specifikacijama (član 35. industriju i rudarstvo. Zbog njih je kvalitet jedan od najčešćih razloga za sporove među strankama. Centar regulative ove vrste nalazi se ministarstvu nadležnom za energetiku. odnosno državnom Institutu za standarde. 24 23 35 .1. Pošto je kvalitet. Za razliku od količine. 2. oružane snage. bilo za posebne namjene koje proističu iz ugovora ili okolnosti posla. estetskih. Posebno ćemo ispitati svaki od ovih načina određivanja kvaliteta u ugovoru. To je. Kvalitet 2. ZS).2. izvoz. glasnik BiH br. mjere i intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine. i objavljen u Sl.2. dakle. U svim ostalim slučajevima kvalitet ima svojstva nebitnog elementa. kao i uslovi i zahtjevi za postizanje i očuvanje propisanog nivoa kvaliteta pojedinih proizvoda. ispitivanja i kontrole kvaliteta. moguća je njegova različita pravna kvalifikacija. kao i količina. itd). Neposredno obligatorno propisivanje kvaliteta može se izvršiti i bosanskohercegovačkim standardima u kojima je predviđeno da je njihova primjena obavezna u cjelini ili djelimično (član 23. ZS). postupci i metode obezbjeđenja. mjere i intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine (Sl. sigurnost. odrednica predmeta ugovora. Neposredno prinudno određivanje kvaliteta vrši se propisima o kvalitetu proizvoda i robe.” (član 34. Citiraće se kao: ZS Vidjeti: Odluka o Zakonu o osnivanju Instituta za standarde. 24 Kvalitet može biti propisan zakonom ili podzakonskim aktom. listu RBiH 13/1993. Pored toga. kvalitet može biti određen prinudnim ili dispozitivnim propisima.. Od pravne kvalifikacije kvaliteta zavise i posljedice neurednog ispunjavanja ugovora u pogledu ovoga elementa. Zakon je kao Uredba sa zakonskom snagom donesen 1993. 23 Sistemski okvir za to sadržan je u Zakonu o standardizaciji.

ili uzorak koji je jedna stranka pod svojim pečatom predala drugoj.ZS). st. izrade. . 141). Bez obzira kako je određen. 3/02). Utvrđuju ih privredne asocijacije i ustanove. Određivanje kvaliteta ugovorom Kvalitet se određuje sporazumom stranaka i to na više načina. Uzorak i model ne moraju biti novi i po tome se razlikuju od istih pojmova iz Zakona o industrijskom vlasništvu u Bosni i Hercegovini (Sl. Drugi i u praksi veoma čest način je određivanje kvaliteta po mustri (uzorku) ili modelu. Pri ovakvom načinu ugovaranja kvaliteta posebnu pažnju treba posvetiti određivanju i očuvanju identiteta mustre (uzorka). odnosno model podnesen kupcu “samo radi obavijesti i približnog određivanja osobine stvari. podrazumijeva “svaka odredba ugovora kojom se bliže određuju svojstva i asortiman robe”. često pod posebnim komercijalnim nazivima. 1) ne daje osnova za široku mogućnost odstupanja od uzorka ili modela. Prema uzansi 141. ili uzorak koji je posrednik izdvojio i zapečatio svojim pečatom”. Za mnoge artikle je u trgovini već uobičajen način na koji se opisuje kvalitet i zna se na koje osobine treba obratiti pažnju. puštanja u rad pogona i rukovanja. propisani kvalitet je obavezan.408. Posebnu sigurnost strankama pruža “autentičan uzorak”. prema uzansi 140. bez obećanja saobraznosti”. kontrole. Za neke artikle postoje i tipske mustre. odnosno njihovog dijela. 2. Mustra ili uzorak je manja količina stvari čijim osobinama mora da odgovara ukupno ugovorena količina. treba uzeti da ono postoji u korist prodavca kao dužnika (član 403. Pod njom se.3. Ako ima više uzoraka. smatraće se da su htjele propisani. Njima se kvalitet robe determiniše kroz nametanje postupaka projektovanja. Ako nije riješeno kojoj strani pripada pravo izbora. 26 25 36 . Oni se mogu primijeniti samostalno ili kombinovano. Kod određivanja kvaliteta opisom u ugovoru se riječima i/ili crtežima označavaju sve ili samo pojedine osobine stvari. odnosno minimalni predviđeni kvalitet. U posljednjem slučaju treba paziti da ne dođe do protivrječnih ili nejasnih rješenja. koji je 26 predmet prodaje. to je onaj “koji je zapečaćen i na kome je etiketa potpisana od stranaka. Vidjeti član 403. ZOO). mjerodavan je za određivanje kvaliteta onaj “koji su stranke kao takav odredile” (uz. Zakon o obligacionim odnosima (čl. Kvalitet se može odrediti i specifikacijom. 538. Ukoliko su specifikacijom određena samo neka svojstva robe. pa se ne mora ni ugovarati. I ostali problemi vezani za 25 ovu situaciju rješavaju se prema pravilima koja važe za alternativne obaveze. Ugovorom se kvalitet može odrediti i alternativno. Na bazi opštih pravila može se smatrati da je odstupanje dopušteno jedino ako je to na neki način ugovoreno. ZOO. Ukoliko su se stranke sporazumjele o kvalitetu nižem od fiksiranog. Zakon dalje dozvoljava “nedostatak jednakosti” (saobraznosti) onda kada je uzorak. glasnik BiH br. Model je tijelo koje predstavlja osobine i dimenzije industrijskog ili zanatskog proizvoda.

Manja količina robe koja predstavlja tip često se čuva kod nadležnih tržišnih ustanova.) znači da se roba sa određenog mjesta ili iz određene proizvodnje uzima bez prebiranja i izdvajanja dijelova boljeg. Trenutak zaključenja ugovora je mjerodavno vrijeme za određivanje “uobičajenog kvaliteta”.specifikaciona prodaja. Izraz “uobičajeni kvalitet” označava ona svojstva stvari koja se “u mjestu prodavca redovno traže u prometu takvom robom” (uz. postoji posebna vrsta ugovora . koja je poznata samo užem krugu stručnjaka. Isto dejstvo ima i sintagma “viđenoodobreno” (uz. tehničkih termina. Mogu biti 28 međunarodni. Ona je regulisana i u Zakonu o obligacionim odnosima (član 539).drugačiju specifikaciju. Standardi su pravila o 27 organizaciji i načinu proizvodnje. mjere i intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine. Razrađeni su u čl. napokon. te predstavlja i uzorak te robe. Kvalitet se. 143. može ugovoriti i primjenom posebnih. osim u slučaju obmane. tržnica na veliko i berzi. Prodavčeva specifikacija važi ukoliko kupac u razumnom roku po prijemu obavještenja o specifikaciji prodavca ne da svoju . 142. odnosno lošijeg kvaliteta. Zakona o standardizaciji. na primjer). daje izuzetno široku definiciju standarda Član 12. 37 . 27 28 Zakon o standardizaciji (Sl. Kvalitet se može odrediti i tipom. “podrazumijeva se standard koji važi u mjestu prodavca” (uz. Bude li sporazumom stranaka utanačeno da je kupac dužan da nakon zaključenja ugovora ispostavi specifikaciju. te proizvodu kao njihovom rezultatu. 30 i 31. Upravo zbog toga se smatra da prodavac. bilo u uzansama.). 144. Tip se označava posebnim nazivom (vlašićki sir.) Razlog za usvojeno rješenje je u tome što se ovdje smatra da je kupac prije zaključenja ugovora pregledao robu i pristao na njen kvalitet. 145. ne odgovara za materijalne nedostatke koji bi se u ovom slučaju pojavili. Termin “kakva . Suština zakonskih rješenja je u tome da nakon bezuspješnog proteka roka za davanje specifikacije od strane kupca. nacionalni.). granski i proizvođački ili interni. Razlika između tipa i tehničke oznake je faktičko pitanje. 13/93) u članu 1. Kod nas su najvažniji termini ove vrste definisani u Opštim uzansama. I drugo. pri definisanju svojstava stvari mora se voditi računa i o količini. istog akta. odnosno poslovnim običajima. i 24. Politika standardizacije se sprovodi u državnom Institutu za standarde. Njihovo značenje je određeno bilo u dispozitivnim propisima. prodavac može da bira da li će raskinuti ugovor ili će sam sačiniti specifikaciju. a stranke nisu istakle koji žele.takva” (uz. Tip je onaj skup svojstava pod kojim se jedna roba pojavljuje u prometu tako da je ona više ili manje poznata širokom krugu potrošača. Postoji li više standarda za istu robu. Stranke mogu ugovarati kvalitet pozivom na standarde. Ovom treba dodati još dva značajna momenta. Od tipa treba razlikovati tehničku oznaku pojedine robe.osobine koje nisu predviđene moraju da zadovolje dva kriterija: da budu u skladu sa specificiranim svojstvima i da odgovaraju onome što je u prometu uobičajeno. list RBiH.

ni ugovoren. potrošna i nepotrošna. Stoga je neophodno tumačenjem čl. Ambalaža je bitan element ugovora. str. “proizvodi u originalnom pakovanju”. jasno je da je i poslovna pozicija prodavca ovim poboljšana. Prodavac koji zna namjenu za koju će kupac koristiti stvar “dužan je dati stvari odgovarajuće kakvoće” (član 311. isto djelo. 2. ZOO). 1). Prodavac može svoju obavezu uredno ispuniti i predajom robe boljeg kvaliteta. No. 146. stav 2. 6-8 navodi sljedeće vrste ambalaže: neodvojiva i odvojiva. 2. Isti pravni tretman ima i obaveza Prema Kapor dr Vladimir . odnosno upotrijebiti bez otvaranja ili oštećivanja pakovanja. Može se definisati i kao zaštitni omot robe. A to znači da se sa neznanjem prodavca izjednačava i situacija u kojoj mu namjena nije ni “morala biti poznata”.). Od ambalaže treba razlikovati zaštitu robe koja se ne pakuje. odnosno korisniku”. Bukljaš dr Ivo: “Pravne norme i trgovački običaji za ambalažu”. Ambalažu je moguće podijeliti na različite načine. Ako prodavac ne zna namjenu generičkih stvari.2. str. Sa poznavanjem namjene valja izjednačiti i situaciju u kojoj je prodavac morao da zna za šta će se stvar upotrebljavati. a u cilju da se tako upakovan proizvod ponudi neposrednom potrošaču. I drugo. Zakon o obligacionim odnosima. za razliku od Opštih uzansi (uz. Obezbjeđenje ambalaže i pakovanje robe je po dispozitivnim propisima obaveza prodavca. ako je to propisano ili izričito ugovoreno. nema posebnih pravila koja bi važila samo za prodaju.4. Ovakvo rješenje pojačava poslovni položaj kupca. 3. Prema članu 75. zamjenljiva i nezamjenljiva. 311 ZOO). te sitna i krupna. jer olakšava dokazivanje nepažnje ili nesavjesnosti prodavca. on će se utvrditi na osnovu dispozitivnih propisa. Bukljaš dr Ivo. 311. str. st. utrošiti. uprkos tome potrebno joj je posvetiti posebnu pažnju. dužan je dati stvari “srednje kakvoće” (član 311. ne treba smatrati da je prodavac obavezan 29 na isporuku upravo srednjeg kvaliteta.Carić dr Slavko. isto djelo. Ambalaža 30 “Ambalaža je stvar. sredstvo pakovanja. Kada se zna da je “srednji kvalitet” aritmetička sredina svih poznatih kvaliteta jedne vrste robe na bosanskohercegovačkom tržištu. onoga koji “ne može biti ispod srednjeg kvaliteta” (uz. No. Time je položaj prodavca u procesu dokazivanja znatno olakšan. U svim ostalim slučajevima ona je nebitan sastojak. investiciona i neinvesticiona. te običnu i originalnu (“originalno pakovanje”). st. 31 Juridički su najvažnije podjele na potrošnu i nepotrošnu ambalažu. Stilizacija uzanse 146. Zakona o standardizaciji. a time i imovinska vrijednost”. 129. Progres. 30 31 29 38 . Određivanje kvaliteta dispozitivnim propisom Ako kvalitet nije ni propisan. je bila opširnija i bolja. 5. st. Zagreb 1962. doći do rješenja koja smo već imali u našem pravu. suštinskih razlika između posmatranih izvora nema.). (čl. 146. Zbog toga se za rješavanje ovog pitanja koriste opšte norme o ispunjenju obaveza. su oni “koji su prije stavljanja u promet na tržištu upakovani na način koji osigurava da se sadržaj pakovanja ne može izmijeniti.

te prelaz rizika sa prodavca na kupca. Ona. 32 Ukoliko ugovor šuti o pitanju ambalaže. Suprotna rješenja moraju biti nesumnjivo utanačena. snošenje troškova isporuke i transporta. organizacija transporta. 32 33 Vidjeti rješenja pojedinih posebnih uzansi kod Bukljaš dr Ivo. ambalaža se ne mora ni 33 platiti ni vratiti (uz. važiće dispozitivna norma Opštih uzansi. X 1964. Vidjeti odluku Vrhovnog privrednog suda ex-SFRJ P 408/64 od 1. Vrednija ambalaža i namijenjena za višekratnu upotrebu mora se vratiti ako na to ukazuju okolnosti posla. Ambalažu manje vrijednosti i onu koja je namijenjena za jednokratnu upotrebu kupac ne mora vratiti i kad ništa nije u ugovoru predviđeno. transportne klauzule nikada neposredno ne uređuju odnose između prodavca ili kupca sa vršiocima usluga. Rješenja transportne klauzule unesene u ugovor o prodaji bitno utiču na sadržaje ugovora koje prodavac ili kupac zaključuju sa špediterom. tada Opšte uzanse zahtijevaju da prodavac obezbijedi uobičajenu ambalažu. Transportne klauzule Transportne klauzule su tehnički trgovački termini kojima se prodavac i kupac na skraćen način dogovaraju o nizu pitanja od značaja za izvršavanje ugovora o prodaji. Ambalaža može biti određena prinudnim propisima. prevoznikom. Drugi izvor pravila o ambalaži je konkretan ugovor. ambalaža mora biti takva da obezbjeđuje primjenu najnižeg podvoznog stava na izabranim načinima transporta. str. Tek ako ova nije predviđena. Sudska praksa je razvila još neke kriterije u pogledu obaveze vraćanja ambalaže. poslovnih i pravnih normi o pakovanju pojedinih vrsta robe. I drugo. Kogentan režim karakterističan je za ambalažu koja ima sanitarni značaj u najširem smislu riječi: od pakovanja hrane do radioaktivnih supstanci. transportnim klauzulama mogu se urediti i druga kao što su: plaćanje carina. 4. Bude li u ugovor unesena neka od sljedećih klauzula: “franco ambalaža”. Dva su osnovna zahtjeva koje uzansa 79. 162). onda onaj kojim se roba po prirodi posla redovno transportuje između mjesta otpreme i opredjeljenja u konkretnom slučaju. Pored ovih. sklapanje ugovora o transportnom osiguranju i snošenje troškova tog osiguranja. 39 . 73 . “ambalaža izgubljena”. Kao mjerodavan se uzima ugovoreni način prevoza. trajnu ambalažu veće vrijednosti kupac je dužan vratiti i kad ništa posebno nije između stranaka utanačeno. upotrebom tehničkih termina ili pozivom na posebne uzanse. a ako on nije predviđen. U njima postoji razrađen sistem tehničkih. najprije. zavisno od vrste klauzule i izvora za određivanje njenog sadržaja. postavlja u pogledu ambalaže. Napokon. Stranke se o ambalaži sporazumijevaju opisujući je.97. 74). mora da robu učini sposobnom za prevoz bez oštećenja.zaštite robe koja se posebno ne pakuje. osiguravačem i drugim vršiocima usluga u prometu robe. pribavljanje dozvola i slično. Ali. isto djelo. Preciziranje se vrši podzakonskim aktima. “ambalaža gratis” ili njima slična. U ta pitanja spadaju: organizacija isporuke. Osnovu i elemente za to daje Zakon o standardizaciji (čl.

dok to sa uzansama nije slučaj. 1976. Za reviziju iz 1980. a kakav u pogledu osnova primjene INCOTERMS-a i Opštih uzansi. Prva. str. st. Time je INCOTERMS praktično postao dokument sa univerzalnom primjenom. godine. skloni smo shvatanju da će se i u domaćem prometu davati 37 značenja transportnim klauzulama koja one imaju u INCOTERMS-u. 40 . godine je prilagodila značenje klauzula potrebama multimodalnog i kontejnerskog transporta. Akt kojim je to učinjeno nosi naziv INCOTERMS (International Commercial Terms). I treće. Bude li to slučaj. Svezak II. Revizije INCOTERMS-a izvršene su 1953. sadržaj odnosa koji je inače tipičan za dati slučaj. Beograd 1987. Zahvaljujući izuzetno obimnom sadržaju pojedinih klauzula to se u praksi relativno rijetko čini. broj klauzula je u INCOTERMS-u manji. 38 Tačka 7. I drugo. 273. ne sadrže potpuno iste klauzule. 2 naročito. III Aufl. I drugo. INCOTERMS i Opšte uzanse. str. najprije. pretpostavlja se važenje posljednje revizije. Razlog za to leži u činjenici što su opšte uzanse (uz. godine su značajne dvije stvari. pojedine klauzule imaju različita značenja u ova dva akta. klauzule INCOTERMS-a sadrže po deset obaveza svake stranke. Otto Schmidt. 1980.publik. “Uvoda” u INCOTERMS 1980. Na kraju dvije napomene. 34 Draškić dr Mladen: “Transportne klauzule” u “Ugovori u međunarodnoj trgovini” Pravni fakultet. INCOTERMS sadrži samo pravila o tumačenju pojedinih transportnih 34 35 klauzula. Na osnovu toga se postavljaju dva važna pitanja: kakav je odnos u pogledu sadržaja. sugeriše isto rješenje. revizija iz 1980. U domaćem pravu ono može biti sporno. Zbog toga se smatra da je primjena INCOTERMS značenja pojedinih klauzula uobičajena. one iz 2000. 38 I najmanja izmjena u skraćenici koja označava pojedinu klauzulu može značajno da promijeni smisao. ali je njihov sadržaj određen daleko šire. Složenost poslova i veliki broj obaveza stranaka uvijek mogu da rezultiraju rješenjima koje stranka ili stranke nisu željele. 1 ZOO) i na činjenicu da su INCOTERMS značenja u veoma širokoj upotrebi. treba biti posebno oprezan. 1967. ukoliko se transportne klauzule mijenjaju ili dopunjavaju. Nacionalni odbor SFRJ u MTK u Parizu Jugoslavija . 37 Tačka 6. 35 Tačka 6. 1107. Njihov sadržaj može ugovorom biti proširen ili sužen. 36 Ovo pravilo važi za međunarodnu prodaju. Drugo. str. “Uvoda” u INCOTERMS 1980. transportne klauzule se ne smiju upotrebljavati rutinski. Beograd 1985.Međunarodna privredna komora u Parizu (1936. 1990 i 2000 g. najprije. Uvoda u INCOTERMS prema publikaciji INCOTERMS”. 100 do 114) regulisale istu materiju. 7. Koln 1980.) kodifikovala je najvažnije transportne klauzule. 36 Vidjeti Reithmann dr Christoph: “Internationales Vertragsrecht”. izjednačen sa Revidiranim spoljnotrgovinskim definicijama SAD (1941) koje regulišu ista pitanja. S obzirom da pretpostavka o pristanku stranaka na pravila Opštih uzansi više ne postoji (čl. Posljednja revizija je u sebe uključila zahtjeve novih transportnih tehnologija (multimodalni i rollov/rollott prevozi) te sve češće elektronske obrade podataka. Njome je ovaj reglman.

Zbog toga se može smatrati da ona ima karakter opšte obaveze prodavca. iako je relevantne zakonske odredbe o prodaji regulišu samo sporadično. Svaka od njih se sastoji od većeg broja relativno samostalnih radnji za koje važe posebna pravila i za čije izvršenje 39 Član 473. ZOO: Organizovanje prijevoza. 2. čine od obaveza prodavca izuzetno složene pojave. a potrebno je posebno istaći dvije: čuvanje stvari i obavještavanje. Ukorijenjenost prodaje u osnovni prometni odnos i bogatstvo veza kroz koje se zadovoljavaju različite potrebe stranaka. 41 . st. 39 Ostale sporedne obaveze mogu biti fundirane u dispozitivnim propisima ili na ugovoru. Sporedne obaveze su vezane za izvršavanje glavnih obaveza i za režim odgovornosti prodavca. Karakter obaveza prodavca Ugovor o prodaji je sinalagmatičan.GLAVA DRUGA OBAVEZE PRODAVCA I . Postoje različite klasifikacije ove grupe obaveza. Ona leži na prodavcu onda kada je zbog kupčeve docnje sa prijemom isporuke rizik prešao na kupca. 1 ZOO). Pravni režim ove dvije vrste obaveza biće izložen u sklopu razmatranja odgovornosti stranaka za neispunjenje ili neuredno ispunjenje ugovora.522 ZOO). Ove obaveze biće predmet posebnog izlaganja. garancija za materijalne nedostatke. Ispitaćemo ih na mjestima na kojima se to može učiniti povezano sa drugim srodnim predmetima izlaganja. Vezanost pojedinih obaveza za ekonomsku suštinu posla prodaje. Dužnost obavještavanja kupca o svim momentima relevantnim za zaključenje i izvršavanje ugovora kod nas predstavlja konkretizaciju načela poštenja i savjesnosti. garancija za pravne nedostatke i ispostavljanje fakture. a državina (posjed) stvari ostala kod prodavca (član 520. U osnovne dužnosti ubrajaju se isporuka. Vrste obaveza Obaveze prodavca su dužnosti izvršavanja određenih radnji koje za njega proističu iz ugovora o prodaji. Zbog toga su obaveze prodavca istovremeno i prava kupca. njihova zastupljenost u dispozitivnom zakonodavstvu i značaj u praksi su mjerila prema kojima se dužnosti prodavca mogu podijeliti na osnovne i sporedne.UOPŠTE O OBAVEZAMA PRODAVCA 1. Obaveza čuvanja stvari je zajednička dužnost saugovaratelja (član 520 .

.. Uprkos ovome. Nečinjenje ili propuštanje može. Zbog toga njihovo pravno regulisanje treba uvijek precizno razgraničiti. 127.74. stavljanje robe na raspolaganje kupcu. i mogu se učiniti izričito ili prećutno. Njihov značaj je u tome što jednu materijalnu radnju koja može imati različita pravna 40 41 42 O različitim pojmovima i konceptima “predaje” ili isporuke vidjeti Krulj dr Vrleta. One prate faktičke radnje. str. po nekom osnovu. Ona je neraskidivo vezana sa prenosom rizika i prelaskom svojine. dužnosti su povezane i sa odgovornošću prodavca za neizvršenje ili neuredno izvršenje ugovora. ali se cijela obaveza ne može na nju reducirati. Razumljivo je. 467. obaveza i odgovornosti postoje bitne pojmovne i funkcionalne razlike. stoga. kada na prodavca pada i obaveza organizovanja ili omogućavanja prevoza. Draškić dr Mladen “Međunarodna prodaja prema.. 44 Opširno o ovome vidjeti kod Krulj dr Vrleta. između elemenata.79.”. isto djelo. str. Radnja uručenja stvari je najčešća i najtipičnija među njima. “predaja stvari” (čl. Ona čini kičmu isporuke. Obaveze prodavca tijesno su povezane sa elementima ugovora. II – ISPORUKA 1. Oni označavaju vrste radnji koje treba preduzeti i način na koji to valja učiniti da bi se konkretna dužnost smatrala uredno ispunjenom. da je isporuka postala “centralna os cijelog sistema prava prodaje”. već nalazi kod kupca (na primjer po osnovu posla lizinga). 73 . Načini izvršavanja obaveza tipizirani su kroz njihove modalitete. Član 473 ZOO. 43 Mitrović dr Dobrosav. str. Isporuka se mora sastojati barem iz jedne faktičke i jedne pravne radnje. Pored toga. Složenost ove kategorije zahtijeva posebnu razradu njenih elemenata. Faktičkim radnjama smatramo fizička i materijalna činjenja ili nečinjenja čiji je cilj omogućavanje kupcu da stekne posjed na stvari koja je predmet prodaje. str. To će biti slučaj kada se stvar. To posebno nije moguće kod trgovačkih 42 prodaja sa otpremom stvari ili sa prodajom u mjestu opredjeljenja. str. 78 . ZOO) ili njeno uručenje kupcu odnosno kupčevom zastupniku. isto djelo.. 43 Ovakva predaja naziva se i fiktivnom. Pojam isporuke “Isporuka” robe. 44 Pravne radnje su izjave volje. 125. Osnovne dužnosti neposredno proističu iz bitnih sastojaka prodaje. isto djelo. ali samo izuzetno da predstavlja radnju isporuke. Vidjeti Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema.”. osnovna je 40 obaveza prodavca. te zato predstavlja karakterističnu dužnost u ugovoru o prodaji.moraju biti ispunjene predviđene pretpostavke. 42 . 41 Pod “isporukom” podrazumijevamo sistem faktičkih i pravnih radnji koje prodavac mora da izvrši prema svim relevantnim izvorima da bi kupac mogao steći posjed stvari i svojine na njoj. 49 smatra da ovo rješenje treba prihvatiti iako nije sadržano u ZOO.

vrijeme i dejstva isporuke. ZOO pripaci i koristi od stvari (plodovi i zakupnina npr.Carić dr Slavko. ona može biti određena i kao pomoćni pravni posao. Zbog toga ona ima više modaliteta. 132. prema članu 468. Za njih postoje rješenja u dispozitivnim propisima. razmatrano rješenje smo uvrstili u definiciju isporuke. Predmet isporuke obuhvata predmet prodaje. str. a ne neke druge stvari (aliud) (član 307. 2. Prema članu 467. Manifestacija volje ovdje se odnosi samo na obligacionu radnju. Pošto ono ne isključuje i mogućnost sticanja najjačeg stvarnog . 45 Ovakva pravna kvalifikacija isporuke ne znači usvajanje njemačke koncepcije apstraktnog stvarnopravnog posla kao trećeg sastavnog dijela isporuke. obilježja tih radnji. 46 Kapor dr Vladimir . cilj isporuke nije bio aktualni prenos posjeda. Isporuka je složena obaveza. To su. 45 Koje će materijalne i pravne radnje ulaziti u sistem isporuke zavisi od istih faktora od kojih zavisi i cijeli sistem obaveza prodavca. ZOO). 2. Uzansa 70 je o ovom pitanju sadržavala rješenje koje je više odgovaralo poslovnoj prodaji. a ne na svojinsko pravo. 43 . ZOO zahtijeva da stvar bude bez materijalnih nedostataka. Zahvaljujući tome što isporuka uvijek predstavlja i akt volje. st. prodavac je morao da uradi ono što je potrebno “da bi kupac mogao primiti isporuku”. isto djelo. a to znači prenos posjeda stvari na njega. Dakle. 2 ZOO primarni je cilj isporuke uručenje stvari kupcu. ZOO zahtijeva da stvar bude predana u “ispravnom stanju”. Bitno je zapaziti da se pored izvora prava ovdje uključuju običaji i okolnosti konkretnog posla. Upravo “takav pojam isporuke dopušta da se pitanje prelaska rizika 46 za robu reguliše nezavisno od pitanja prelaska svojine sa prodavca na kupca”. Modaliteti su pojam koji u sebe uključuje: vrste radnji koje ulaze u sistem isporuke. način. I drugo. nego stvaranje mogućnosti kupcu da posjed stekne.značenja kvalifikuju upravo kao radnju isporuke. st.svojinskog prava. od kojih su najvažniji tipizirani. Vrste modaliteta o kojima govorimo su: predmet. te način na koji one moraju biti ispunjene. mjesto. To od isporuke čini i faktičko pitanje. ali i druge stvari koje određuju isporuku i na kojima se vrše radnje isporuke. Prema njoj.). Član 468. Zadovoljavanje normi kako o pojedinim modalitetima tako i o svima modalitetima zajedno znači i uredno izvršenje isporuke. Predmet isporuke “Predmet isporuke” je širi pojam od “predmeta ugovora”. Ova formulacija podrazumijeva isporuku stvari koja je ugovorena.

Očito je da se citirano rješenje odnosi na prodaju poslovnog prava. str. a lokaliteta u užem smislu. primijeniće se dispozitivna pravila. 2 ZOO.kod njih prodavac i kupac. st. ZOO.najčešće onda kada su sjedišta stranaka u raznim mjestima i 3 . isto djelo. Pošto između člana 471. mjestom isporuke smatraće se ono iz koga je poslana ponuda ili u kome je prodavac dao prihvat. izložićemo ih kao jedinstven sistem pravila. Određivanje lokacije jeste utvrđivanje mjesta isporuke u širem. Taj sistem nije suprotan opštim rješenjima o mjestu ispunjenja nenovčanih obaveza iz člana 319.prodaje u mjestu opredjeljenja (distancione). po pravilu. Mjesto isporuke može da posluži i kao kriterij za određivanje tipa ugovora o prodaji.prodaje u mjestu (nedistancione) . Za mjesto isporuke se vezuju: razgraničenja dužnosti stranaka. Pored toga. Mjesto isporuke i u širem i u užem smislu se određuje prvenstveno ugovorom. 47 Kritiku ove formulacije vidjeti kod Mitrović dr Dobrosav. Mjesto isporuke 3. Mjesto isporuke u širem smislu Određivanje mjesta isporuke u širem smislu. ili barem najvažnije. 2). prema dispozitivnim normama. 44 . prelazak troškova. 71. Bude li utanačeno da će se generičke stvari uzeti sa određenog stovarišta ili količine. 55. imaju sjedišta u istom mjestu. a radi se o robi određenoj po rodu. uz. prelazak svojinskih prava i neka dispozitivna pravila o načinu izvršenja ugovora. 2). 2 . prelazak rizika. odnosno roba (član 471. mjesto isporuke je sjedište prodavca.prodaje sa otpremom (distancione) . Pojam mjesta isporuke Mjesto isporuke je geografska lokacija ili lokalitet u kome sve. Smatramo da kod nas princip pravne sigurnosti zahtijeva da se mjesto isporuke određuje prema sjedištu prodavca u vrijeme zaključenja ugovora. 3. Izričito određivanje se u privrednoj prodaji najčešće vrši transportnim klauzulama. 72. zavisi od vrste stvari koja je predmet ugovora.2. ono može zavisiti i od posebnih okolnosti konkretnog posla. Prema njemu prodaje mogu biti: 1 .1. Uporedno pravo poznaje različita rješenja.74 ne postoji protivrječnost. Otuda je njegov značaj veliki. ZOO i uzansi 71 . “Ako je prodavac zaključio ugovor u vršenju svoje redovne privredne 47 djelatnosti”. U kojem trenutku .nije precizirano. radnje isporuke moraju da budu završene. U slučaju da prodavac u trenutku zaključenja ugovora ima više poslovnih jedinica.3. st. Sporazum stranaka o tome može biti izričit ili prećutan. Ako u ugovoru nije ništa rečeno. zavisno od okolnosti konkretnog ugovora (uz. kod kojih se mjesto isporuke nalazi u mjestu opredjeljenja i koje takođe pretpostavljaju postojanje različitih sjedišta stranaka. mjesto isporuke biće ono u kome se u trenutku zaključenja ugovora nalazilo stovarište. st.

veoma ograničeno dispozitivnim propisima. 4). Ako u vrijeme zaključenja ugovora stranke znaju gdje se stvar nalazi. Pored toga. Pojam i vrste “Način isporuke” je pojam koji obuhvata sve vrste radnji (izdvajanje.3. 74. mjesto isporuke je skladište prodavca (uz. Mjesto isporuke u užem smislu Kod nedistancione prodaje. poslovnim običajima. U suprotnom. Način isporuke je izuzetno složena kategorija. zato što su nastupile transportne smetnje. 1). odnosno gdje će se proizvesti. mjesto isporuke u užem smislu je transportni terminal. 71. on određuje sa kojega od njih će isporuka biti izvršena (uz. mjesto isporuke u užem smislu je skladište prodavca. 4. on može zahtijevati da to bude mjesto u kome se roba nalazi u trenutku nastupanja prekida prevoza. važe opšta pravila.) udaljen od skladišta prodavca manje od deset kilometara. uzanse se izjašnjavaju za mjesto otpreme (uz. Ako je transportni terminal (željeznička stanica.Za individualizirane i buduće stvari postoji alternativno rješenje. kupac može da ih odbije od onoga što plaća prodavcu po osnovu prodaje (uzansa 73). odnosno gdje će biti proizvedena.) koje prodavac treba da izvrši da bi predmet isporuke stavio na raspolaganje kupcu i tako izvršio svoju osnovnu obavezu. luka itd. 3). kao supsidijarna pravila primjenjuju se i norme 45 . ta lokacija je i mjesto isporuke (član 472. prirodom robe i okolnostima posla. pregled. Kada na osnovu teksta ugovora postoji sumnja o tome da li su stranke željele da mjesto isporuke bude mjesto otpreme ili opredjeljenja. 3. Ne znaju li stranke gdje se stvar nalazi. pakovanje. st. 1). ukoliko nešto drugo iz ugovora izričito ne proizlazi (uz. Prodavac koji ne može da izvrši isporuku u ugovorenom mjestu. Pošto su troškovi prevoza do ugovorenog mjesta isporuke uračunati u cijenu. st. Mjesto isporuke u užem smislu značajno utiče i na pravila o načinu isporuke. uzansa 72. st. On je uređen ugovorom. Ako prodavac ima više skladišta u istom mjestu. Način isporuke 4. Opštim uzansama. Mjesto opredjeljenja se određuje po podacima ugovora o prevozu. utovar i slično) i modalitete obavljanja tih radnji (izdvajanje u skladištu uz odabir loših komada npr. Prodavac koji ima više skladišta u mjestu isporuke u širem smislu. 71. sam određuje sa koga će se izvršiti isporuka.1. 74. st. st. 5). Rješenja su složenija kod distancione prodaje. mora o tome da obavijesti kupca. Kupac je tada ovlašten da jednostranom izjavom promijeni mjesto isporuke. st. 2 ZOO.

Tada prodavac ove radnje može učiniti sam. I treće. Akteri odbira robe su prodavac i kupac (uz. 76. 2. Zato za simboličku isporuku ne postoje posebna dispozitivna pravila. Ona se sastoji u stavljanju kupcu na raspolaganje cijele ugovorene količine odjednom ili unutar izvjesnog perioda. Kod nedistancione prodaje postoje tri načina isporuke na skladištu prodavca. koji je legitimacioni papir i skladišnice. način isporuke. Drugi način se realizuje ako uredno pozvani kupac ne dođe radi odabira i izdvajanja robe. Prema načinu na koji se predmet stavlja kupcu na raspolaganje. tj. 4. ali kontinuelno. Pod simboličnom isporukom podrazumijeva se predaja manjeg dijela predmeta isporuke ili neke druge stvari koja predstavlja ukupno ugovorenu cjelinu i koja je podobna da manifestuje stavljanje posjeda na raspolaganje kupcu. U takvim uslovima poseban supsidijarni pravni režim razvio se samo za realnu isporuku. bez većih prekida. Dokumentarna isporuka se može izvršiti prodajom bilo kojih robnih hartija. koja daje pravo svojine na robi. I transportni dokumenti mogu biti iskorišteni za dokumentarnu isporuku. Tako će se isporukom smatrati i prenos skladišnog lista. Prvi se sastoji u zajedničkom izboru i izdvajanju generičke robe radi njene otpreme. Po vremenu predaje cijele ugovorene količine način isporuke može biti kontinuelan i sukcesivan. isporuka se sastoji u izvršavanju onih radnji koje prodavac može da obavi sam. Takvu isporuku nazivamo realnom. ako uredno pozvani kupac nije došao. a time i sama isporuka. odnosno prenos posjeda sa prodavca na kupca. posebno. Ovo rješenje uzanse 72. Realna jednokratna isporuka Način stavljanja kupcu na raspolaganje stvari koja reprezentuje cijelu količinu zavisi od okolnosti konkretnog slučaja i od prirode robe. Pravila se razlikuju za nedistancionu i za distancionu prodaju. st. On važi i za cijelu količinu i za obrok. a prodavac ne može bez njega da odabere i izdvoji robu. Kao primjeri mogu da posluže predaja ključeva automobila ili ključeva skladišta u kome se nalazi predmet ugovora. ne stvarnopravnih. One ne moraju da imaju svojstvo papira od vrijednosti. isporuka se može izvršiti i uručenjem samih stvari koje su predmet ugovora. st. relativno samostalnim dijelovima između čijeg uručenja postoji vremenski diskontinuitet.Zakona o obligacionim odnosima o ispunjenju nenovčanih obaveza (član 296. Dokumentarna isporuka vrši se uručenjem robnih hartija ili prevoznih papira na način koji je za svaki od njih posebno predviđen.2. 1. može biti: simboličan. dokumentaran i realan (stvaran). i 298. Sukcesivnom ili obročnom isporukom nazivamo onu isporuku kod koje se ugovorena količina stavlja na raspolaganje kupcu u manjim. Sa uručenjem se izjednačava stavljanje stvari na raspolaganje kupcu. 77). U prvom slučaju postoji jednokratna isporuka. Dokumentarna isporuka je ona koja se vrši predajom papira koji kupcu omogućavaju efektivno raspolaganje prodanim stvarima. Napokon. je značajno zbog toga što u trenutku izvršenja posljednje radnje 46 . i uz. naročito).

i 469. na primjer slaganje robe na utovarnoj rampi skladišta. Tada se isporuka sastoji u utovaru robe na vozilo. Ako vozar ili špediter zahtijevaju nešto drugo.317. pa se ugovori sa rokom isporuke kao bitnim elementom smatraju posebnom vrstom posla . Pojam Vrijeme isporuke je trenutak ili period u kome sve radnje koje predstavljaju 48 isporuku treba da budu završene. 1). definiše drukčije rok isporuke. naročito) i Opšte uzanse.. iz sporazuma stranaka ili iz okolnosti posla može proizaći kvalifikacija roka kao bitnog elementa posla. . U praksi preovlađuju situacije u kojima se stranke sporazumijevaju o vremenu isporuke.fiksnom prodajom. pravila koja važe za predaju robe na prevoz ujedno su i pravila o načinu isporuke. 131.2. onih o odgovornosti posebno.1. 76. st. uz. koja predstavljaju komercijalnu interpretaciju pojedinih izraza (uz. na primjer).prodavca. 5. Da bi roba došla do mjesta opredjeljenja prodavac mora “na uobičajeni način i pod uobičajenim uslovima” sklopiti sve ugovore potrebne za izvršavanje prevoza “do određenog mjesta” (član 473. str. Interesantno je da posljednji akt ima dvostruku funkciju. odnosno ako nije individualizirana. Situacija je složenija kada se isporuka vrši na skladištu prodavca. Kod distancione prodaje način isporuke zavisi od toga da li je mjesto isporuke transportni terminal ili skladište prodavca. 48 Draškić dr Mladen “Međunarodna prodaja prema.”. 5.) i posebna rješenja. Vrijeme isporuke 5. Na primjer. Kod nas dolaze u obzir Zakon o obligacionim odnosima (član 315. Tehnički termini se odnose na utvrđivanje perioda isporuke. ZOO). 3). st. Tek od tog trenutka rizik i troškovi prelaze na kupca (član 474. kod komadnih pošiljki koje se prevoze željeznicom način isporuke će se sastojati u predaji pošiljke sa popunjenim tovarnim listom u željezničkom magazinu. On postavlja i opšta pravila o civilnom računanju rokova (uz. No. rizik prelazi na kupca i onda kada stvar nije izdvojena iz mase. To je “trenutak vremena počevši od koga kupac može zahtevati izvršenje isporuke”. 76. način isporuke biće identičan načinu uručenja robe primaocu. 86. Vrijeme jednokratne isporuke Prvi izvor prava za određivanje vremena jednokratne isporuke je ugovor. U prvom slučaju. Bude li ugovorom o distancionoj prodaji predviđena isporuka u mjestu opredjeljenja. ZOO. a tačno utvrđivanje značenja njihovog sporazuma vrši se prema dispozitivnim propisima.. 47 . isporuka će biti izvršena traženim radnjama (uz. U njemu je to moguće učiniti na tri načina: označavanjem datuma. Ova činjenica značajno utiče na niz drugih rješenja. Rok isporuke je u načelu nebitan element ugovora. određivanjem perioda i upotrebom tehničkih termina. 82. Vrijeme isporuke određuje se ugovorom i/ili dispozitivnim propisima.

koje ne mogu biti isporučene u jednom danu. Prodavac mora sve radnje isporuke da završi “najdalje na dan koji neposredno prethodi nedjelji ili prazniku” (uz. 93. Na određeni datum prodavac je dužan da izvrši isporuku do kraja radnog vremena.). kada se rok završava i ko ima pravo da odredi stvarno vrijeme isporuke kada je ono utvrđeno periodom? Osnovno je pravilo da rok počinje teći od dana zaključenja ugovora. i 94. otvaranje akreditiva ili slanje ambalaže. U slučaju ugovaranja nemogućeg datuma. tada rok isporuke počinje teći prvog radnog dana po izvršenju radnje kupca (uzanse 92. Stranka koja ima pravo da odredi vrijeme isporuke. Kada je vrijeme isporuke utvrđeno u rasponu. “po prestanku leta” ili slična. ovlaštena strana mora datum da odredi tako da se isporuka u cjelini može izvršiti do kraja predviđenih rokova (uz. koji u mjestu isporuke pada u nedjelju ili državni praznik.). ZOO). 2. st. a nije ugovorom određeno ko ima pravo da ga konkretizuje. rok isporuke počinje da teče od dana službenog obavještenja da je plovni put otvoren. 87. ono se skraćuje. vrijeme isporuke može biti produženo za vrijeme u kome traju saobraćajne smetnje koje prodavac nije sam prouzrokovao. Ne odredi li ovlaštena strana datum isporuke. Ako su oznake vremena upotrijebljene kombinovano. mora da izabere radni dan (uz.).) i da o tome obavijesti drugu stranu. te godinama. računanje počinje od veće vremenske kategorije. Zbog ovog rješenja smo i samo vrijeme isporuke definisali kao period do koga sve radnje isporuke moraju da budu završene. Interesantno je da se ovo 48 . Ako je rok isporuke određen datumom.Pod datumom se podrazumijeva bilo koji mogući kalendarski datum. Ovo pravilo ne vrijedi za rok određen periodom. Bude li u ugovor unesena klauzula “po otvaranju plovidbe”. 90. No. Kod distancione prodaje sa isporukom u mjestu opredjeljenja. 90. bez obzira na to da li je objava tačna ili ne (uz. osim kad iz okolnosti slučaja proizlazi da je određivanje datuma predaje ostavljeno kupcu” (član 469. dijelovima godine. ako je izvršenje isporuke vezano za neku radnju prodavca: prethodnu isplatu cijene. 88. Za svaki od njih postoji poseban način računanja (član 77. Kraj roka treba shvatiti onako kako je to utvrđeno pri izlaganju rokova isporuke određenih periodom. i 3. 85. Određuje se: danima. smatraće se da je to posljednji dan roka. Period je protek vremena u kome sve radnje isporuke moraju biti završene. O nastupanju i prestanku zapreka prevoza prodavac mora bez odlaganja obavijestiti kupca (uz. sedmicama. 91. pravilo je da “to pravo pripada prodavcu. Obavještenje mora da sadrži označenje posla i preciziranje vremena isporuke. tumačenjem će se utvrditi prava volja stranaka. isporuka se ima izvršiti prvi naredni radni dan (uz.). mjesecima. st. Tri se pravna pitanja postavljaju pri ovakvom načinu određivanja vremena isporuke: od kada teče rok.). Drukčije može biti izričito ugovoreno ili određeno na osnovu mjesnih običaja. Kod većih količina robe. 1. ZOO).). Umjesto produženja vremena isporuke za jedan dan.

). Razuman rok se određuje s obzirom na prirodu stvari i ostale okolnosti posla. isto djelo. pravni standard čiju sadržinu treba svaki put posebno utvrđivati. Ona sadrži norme za dvije situacije. ZOO. dakle. 4. Pri tome i razmak između pojedinih obroka treba da bude približno jednak. ŠZO. Ako ugovor o tome ništa ne govori. sredinom. krajem i u drugoj polovini mjeseca.). 54. ZOO. st. 82. isporuka će se izvršiti u dva približno jednaka obroka sredinom i krajem ugovornog perioda. 271. Ovoj grupi termina pripadali bi izrazi kao što su: “plivajuća”. 904. I razuman rok počinje teći od dana zaključenja ugovora. o promptnoj isporuci stavljeno van snage. Kupac. Drugi izvor za određivanje vremena isporuke je dispozitivni propis. samoodrediv (uz. st. ali to prodavac ne mora učiniti prije isteka roka koji se smatra 50 “razumnim”. smatra se da je ugovorena promptna isporuka” (uz. Vidjeti član 77. 4. Značenje svakog od ovih izraza je precizirano članom 77. “u vožnji”. Bude li rok isporuke kraći od dva mjeseca.obavještenje smatra izvršenim kada bude primljeno. str. Danas se kod nas primjenjuje isključivo član 470. Prvi tehnički termin koji uzanse preciziraju je “odmah” ili “prompt”. Vidjeti p. a ne u trenutku otposlanja. Kada je rok isporuke cijele količine dva mjeseca ili više od toga. 80. BGB i član 75.3. On je. primjeniće se uzansa 95. treću grupu čine izrazi koji pokazuju da je u trenutku zaključenja ugovora roba već utovarena. ZOO (uz. dakle. Dakle. Mitrović dr Dobrosav. Vrijeme sukcesivne isporuke Vrijeme isporuke pojedinog obroka unutar cijele ugovorene količine određuje se prema pravilima koja važe za jednokratnu isporuku. U oba slučaja rokovi za isporuku posljednjeg obroka moraju da budu postavljeni tako da se očuva i ukupno ugovoreni rok isporuke cijele količine. Time su uzanse prihvatile za ovaj slučaj teoriju prijema (uz. 50 49 49 . Zakon o obligacionim odnosima u opštem dijelu sadrži isto rješenje. isporuka će se izvršiti u približno jednakim obrocima svakoga mjeseca. 89. dakle. Tada se isporuka smatra izvršenom onoga časa kada roba stigne u mjesto opredjeljenja. ako vrijeme isporuke nije ugovoreno. 83. u prvoj polovini. prodavac je dužan da je izvrši “u razumnom roku”. On označava isporuku u roku od osam dana od dana zaključenja ugovora (uz. 49 Druga grupa tehničkih termina odnosi se na izvršenje isporuke u toku kalendarskog mjeseca: početkom. budući da je rješenje uzanse 80. p. može zahtijevati ispunjenje obaveze odmah. “utovarena” i slični.). 5. AGZ. 81. Izloženim rješenjima smo kod prodaje odstupili od stava kruga evropskih prava kojima pripadamo.). Zbog toga je ovdje potrebno utvrditi samo pravila o tome kada pojedini obroci dospijevaju za isporuku.). Ovo rješenje je bilo predviđeno i kao osnovno dispozitivno pravilo uzansi: “ako rok isporuke nije određen ugovorom. rok isporuke je. Napokon.

prodavac “može odložiti odašiljanje stvari do isplate cijene” ili poslati stvar uz zadržavanje prava raspolaganja njome u toku prevoza (član 476. te da li faktura odgovara isporučenoj robi. novine FBiH 2/95). ZOO u članu 477. Da bi se ono moglo primijeniti mora da bude ispunjeno nekoliko pretpostavki. da prodavac ne mora izvršiti isporuku u određenom roku ako kupac istovremeno ne plati. 1. prodaje na kredit. Ovo načelo djeluje i u korist kupca. Istovremenim plaćanjem smatra se ono koje je izvršeno u ugovorenom ili zakonskom roku 52 po prijemu robe i fakture. ili nije spreman da plati ugovorenu cijenu. Dispozitivno je pravilo. ZOO). 53 Ovaj rok je neophodno ostaviti kupcu kako bi on mogao da provjeri da li mu je isporučeno ono što je ugovoreno. ide i korak dalje. Pravni instrument za to je unošenje klauzule o pouzeću u tovarni list onih vrsta prevoza koje ovaj institut poznaju. i 123. U suprotnom važi princip istovremenosti isporuke i plaćanja kao izraz manifestacije šireg principa o istovremenom ispunjavanju obaveza kod sinalgamatičkih ugovora (član 122. Prodavac se pozivom na ovaj princip ovlašćuje da u slučaju osnovane sumnje u kupčevu sposobnost plaćanja zatraži od vozara da pošiljku ne isporuči i onda kada je kupcu već uručena isprava “koja ga ovlašćuje da zahtijeva izručenje stvari”. Napokon. Prodavac može usloviti predaju stvari u mjestu opredjeljenja isplatom cijene (član 476. Zakona o finansijskom poslovanju (Sl. st. ZOO).4. Član 12. dakle. 50 . odnosno kada ne pokaže svoju spremnost da plaćanje izvrši simultano sa isporukom. st. Prvu smo već spomenuli: nepostojanje suprotnog ugovora ili običaja. st. Da zaključimo: u privrednom prometu praktični značaj pravila o istovremenosti isporuke i plaćanja postoji u onim situacijama u kojima prodavac prije izvršenja isporuke opravdano posumnja u kupčevu sposobnost da izmiri svoje novčane obaveze što pokazuju i rješenja ZOO vezana za distancionu prodaju. Uzansa 177. 51 52 53 Prema Mitrović dr Dobrosav. Druga pretpostavka odnosi se na vrstu i modalitete prodaje. 1.5. prenumeracione (pretplatne) prodaje i klirinške prodaje nisu pogodne za primjenu 51 ovog instituta. Istovremenost isporuke i plaćanja Sva dosadašnja rješenja o vremenu isporuke su uslovna. isto djelo. Kada se kod distancione prodaje isporuka vrši uručenjem stvari prevozniku. Ona važe ako je ugovoreno ili uobičajeno da prodavac mora izvršiti isporuku i onda kada kupac ne plati cijenu istovremeno sa isporukom. 2. a ne doslovno. Ovo pravo prodavac nema prema trećem savjesnom licu koje je od kupca steklo prevozni dokument prije postavljanja zahtjeva od strane prodavca. 61. ZOO). Razumije se da korištenje ovim ovlaštenjima pretpostavlja odgovarajući način zaključivanja ugovora o prevozu. pojam “istovremeno” kod privrednih prodaja mora biti shvaćen komercijalno.). On ne mora platiti cijenu “prije nego što je imao mogućnost da pregleda stvar” (član 475. str.

Zbog toga je moguće dejstva isporuke razmotriti kroz ispitivanje prelaska rizika.. dakle. predstavlja odsustvo krivice. Upravo zbog toga Zakon o obligacionim odnosima i reguliše samo rizik (član 456 . premija pokriva upravo onaj dio naknade štete koji se ne može ni od koga regresirati ili koji osiguranje ne može da naplati od odgovornog lica. Centralni problem koji ovdje postoji jeste: šta je “slučajno”.1. Rizik se može definisati i kao mogućnost nastupanja štete na predmetu prodaje za koju niko ne odgovara. moraju se desiti “u vremenu između zaključenja ugovora i njegovog ispunjenja”.. Ona ulaze u modalitete isporuke zato što je bitno obilježavaju u pravnom smislu. za 54 neskrivljenu radnju jedne ugovorne strane.. str. Teoretičari koji se bave pravom prodaje vezuju slučaj. str. najkraće rečeno. Pojmovna određenja Dejstva isporuke su njene pravne posljedice. 323 . da on “pripada potpuno obligacionom pravu”.. a ne samo ugovornog partnera. Upravo zbog toga štetne posljedice mora da snosi ona ugovorna strana na kojoj rizik počiva. rizik. Dejstva isporuke zavise od koncepta ugovora o prodaji u svakom pravnom sistemu. Budući da štetni događaj.. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. stoga.457). “rizik” djeluje na stvar. 323. Beograd 1972. a ne samo ugovornog partnera. 121-122. ne upuštajući se u pitanja prenosa svojine na prodatim stvarima. odnosno privrednopravnoj prodaji akcent je sa prenosa svojine stavljen na prelazak rizika. Kada su u pitanju 54 Vidjeti Krulj dr Vrleta: “Dejstva ugovora o kupoprodaji”. Rizik obuhvata štete izazvane gubitkom. odnosno od toga kako su određena dejstva samog ugovora. str.počinioca štetne radnje ili od osiguravača nije mogla dobiti puna 55 naknada. Naš ZOO u podnaslovu “Rizik” predviđa da do predaje stvari kupcu “rizik slučajne propasti ili oštećenja stvari” snosi prodavac.”. pa i transportnih. treba podvući da kod osiguranja uopšte. cena. odnosno kako shvatiti pravni pojam slučaja. propašću ili oštećenjem stvari. te druge štete koje su sa njima neposredno povezane.”. pokriva “rizik” iz ugovora o prodaji onako kako smo ga mi definisali. Institut za uporedno pravo. 55 O uticaju osiguranja na rizik vidjeti Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. tj. koja su za distancionu prodaju najvažnija.6. U te štete ulaze i one koje su nastale zato što se od odgovornog lica . koji predstavljaju rizik. 324. prelaz rizika mora biti povezan i sa pravom svojine na predmetu prodaje.324 i tamo citirane autore. 51 . No. ili štetnim događajem za koji niko ne odgovara.”. štete koja bi bila izazvana neskrivljenom štetnom radnjom bilo koga lica. predaja. pa time i rizik. Mi smatramo da “slučaj” i u pravu prodaje mora biti vezan za opšti teorijski pojam ovoga instituta i da. Dejstvo isporuke: prelaz rizika 6. Rizik je mogućnost nastupanja štete na predmetu prodaje. 56 Jasno je. Štetna radnja ili događaj. U trgovačkoj. skrivljene štetne radnje bilo kojega lica. Premija osiguranja u suštini. da djeluje samo između stranaka (inter partes) i da se po tim osobinama bitno razlikuje od svojine.. Svojina. str. 56 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema.

Napokon. zadrži slanje robe ili njenu isporuku kupcu. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. 128. ZOO). 2. 57 U pogledu generičkih stvari uporedno pravna rješenja su u velikoj mjeri izjednačena: rizik prelazi sa prodavca na kupca njihovom individualizacijom. 6.. Ukoliko ugovor ne reguliše ovo pitanje.”. stoje na raspolaganju dvije tehnike: prva jeste mogućnost da se stranke sporazumiju izričito. Prelaz rizika kada kupac nije u docnji Prelaz rizika sa prodavca na kupca koji nije u docnji sa prijemom isporuke ili izvršavanjem radnji koje isporuku uslovljavaju. str. Rizik. najprije.. druga. Rizik tada ostaje na prodavcu. treba podrazumijevati isporuku koja odgovara uslovima konkretnog ugovora. a kupac ima. “rizik se vraća prodavcu 59 i to retroaktivno”. ZOO) veže prelaz rizika za isporuku. primjeniće se dispozitivna pravila član 465. u tom slučaju. obavezu da stvar čuva (član 520. a kupac ima pravo na naknadu troškova izazvanih čuvanjem stvari. uređuje se prvenstveno ugovorom. Drugo pitanje jeste sa kojim radnjama kupac može biti u docnji? To su očigledno činidbe koje su potrebne da bi prodavac mogao da izvrši svoju obavezu isporuke. 1.2. Pošto isporuka nije izvršena. st. ZOO) koje se nadovezuju na materijalne akte isporuke.individualizirane stvari. naše pravo (član 465. 6. 2-509 UCC. kao i radnje “preuzimanja stvari” (član 519. shodno terminologiji ZOO.”. Pod “predajom” stvari. Drugi izuzetak postoji onda kada prodavac. 326. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. opisujući rješenje koje žele.. eventualno. jeste da stranke upotrijebe transportne klauzule. Strankama. Prvo je šta je predaja? Smatramo da pod tim treba podrazumijevati “isporuku”. našeg ZOO. rizik prelazi na kupca u času kada je došao u docnju” (član 457. Od opšteg dispozitivnog pravila postoje dva izuzetka. str. ZOO: “do predaje stvari kupcu rizik slučajne propasti ili oštećenja snosi prodavalac. Modalitet koji bitno utiče na prelaz rizika je način isporuke. 58 U tom smislu može se tumačiti i član 457.. st.3. 52 . Prelaz rizika kada je kupac u docnji “Ako predaja stvari nije izvršena zbog kupčeve docnje. a predajom stvari rizik prelazi na kupca”. koristeći se svojim ovlaštenjima u slučaju sumnje u ostvarivanje naplate istovremeno sa isporukom. To mora biti učinjeno pažnjom dobrog privrednika. koja predstavlja češće rješenje. a ne samo njenu osnovnu radnju “uručenje”. Ova zakonska formulacija otvara nekoliko značajnih pitanja. može biti sporno i kakav je karakter kupčeve 57 58 59 P. ZOO). ne prelazi na kupca isporukom kada je on “zbog nekog nedostatka predane stvari raskinuo ugovor ili tražio zamjenu stvari”.

No.1. IV 1941. Kvalitativni i količinski 60 61 Suprotno Mitrović dr Dobrosav. st. 60 Razmotreno pravilo ima opšti karakter. da li je u pitanju dužničko ili povjerilačko zakašnjenje? Pošto je “preuzimanje stvari” obaveza kupca. isto djelo. godine važio i na području naše zemlje. a ne kao izuzetke od nje. a uredno pozvani kupac nije došao da učestvuje u tom poslu. 30. Koja su to rješenja? Najprije. Pojam materijalnih nedostataka Određivanje koncepta i vrsta “fizičkih” mana. Nužno je da su “stvari očito namijenjene za izvršenje predaje” i da je prodavac “o tome odaslao obavještenje kupcu” (član 457. str. Pojam i vrste materijalnih nedostataka 1. tim trenutkom rizik još uvijek ne prelazi na kupca. struktura obaveza prodavca i izgled odnosa odgovornosti za neizvršenje ili neuredno izvršenje ugovora. Mitrović dr Dobrosav. pod uslovom da uredno pozvani kupac nije na vrijeme došao da prisustvuje tome činu. Ono odgovara pojmu i načinu isporuke koje smo izložili. Međutim. st. Od načina njegovog rješavanja zavise: mjera ekvivalentnosti razmjene robe za novac. treba shvatiti kao proširenje generalne norme. U ovom slučaju isporuka će se smatrati izvršenom kada je prodavac završio one radnje koje kupcu omogućavaju preuzimanje stvari. obavještenje o izdvajanju se daje kada je 61 radnja izdvajanja već izvršena. ZOO). Ranije jugoslovensko pravo je u Opštim uzansama usvojilo austrijski sistem.GARANCIJA ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE 1. isto djelo. kada su predmet ugovora stvari određene po rodu. za prelaz rizika je potrebno da je prodavac “odaslao obavijest kupcu” (član 457. str. Pravni režim ovoga obavještenja isti je kao i u prethodnom slučaju. Zbog toga prodavac treba da ga učini na siguran način. Zato dva posebna rješenja koja sadrži član 457. a ne kada je primljeno. Potrebna su dva dodatna uslova koja štite njegove opravdane interese.docnje.prema terminologiji našeg Zakona o obligacionim odnosima .jedno je od ključnih pitanja u oblasti prava prodaje. smatraće se da je prodavac izvršio isporuku kada je ugovorenu količinu izdvojio iz mase. koji je do 6. “tako da je ono od značaja samo za prelaz rizika”. “nedostataka” ili “materijalnih nedostataka” . smatramo da se radi o dužničkoj docnji. 3. 31. rizik ne prelazi u tom trenutku na kupca. 2). Drugi slučaj odnosi se na onaj način isporuke u kome prodavac sam ne može da izvrši izdvajanje. Ovo obavještenje ne treba miješati sa obavještenjem o pozivu da pristupi radnjama isporuke. 53 . III . Obavještenje se smatra izvršenim kada je poslano (teorija odašiljanja).

64 Član 478. nedostaci se dijele na vidljive i skrivene. 4. 64 Pozitivno pravno određenje materijalnih nedostataka sadržano je u članu 479. Između ove dvije vrste mana nije uvijek lako povući jasnu granicu. osim ako su uzorak ili model prikazani samo radi obavijesti”. Vrste materijalnih nedostataka Nedostaci koji se određuju prinudnim propisima. a sa druge neće biti protivrječna regulativi međunarodnog karaktera sadržanoj u haškom Zakonu o prodaji. Prema vrsti osobine koja ne odgovara ugovoru. ako stvar nema svojstva i odlike koje su izričito ili prešutno ugovorene odnosno propisane.2. redovnom praksom u prometu i/ili običajima nazivaju se objektivnim.“na očigled”. 1. U ovom članu je samo konstatovana odgovornost svakog ugovaratelja “za materijalne nedostatke svog ispunjenja” i predviđeno da režim materijalnih nedostataka kod ugovora o prodaji važi kao supsidijaran. Oni koji postoje suprotno izričito ili prećutno ugovorenim svojstvima predmeta prodaje. onda kada “za određeni slučaj nije što drugo propisano”. Član 121. 2. ZOO.134 za količinu i uzanse 135 . kada je prodavalac predao stvar koja nije jednaka uzorku ili modelu. onda nedostatak u količini uvijek predstavlja i kvalitativnu manu. Prema mjerilu vidljivosti. Mi pod njima podrazumijevamo svako odstupanje na lošije od propisanih.nedostaci se posebno regulišu i pravno tretiraju na različite načine. Iako je pravni režim posljedica ovih nedostataka isti. 62 Zakon o obligacionim odnosima morao je naći rješenja koja će se sa jedne strane naslanjati na jugoslovensku pravnu tradiciju. na prvi pogled protivrječnog zadatka. Skriveni nedostaci su oni za čije je utvrđivanje potreban Uzanse 115 . te odstupanja nabolje ako su svojstva stvari ugovorom predviđena kao njegovi bitni elementi. koji vrijeđaju interese i ciljeve konkretnog kupca su subjektivni nedostaci. tj. a koja je bila poznata prodavaocu ili mu je morala biti poznata. Ukoliko je količina bitan element posla. njihove faktičke razlike i osobine ponekad tumačenjem dovode do različitih rješenja za pojedina pitanja.159 (“Odgovornost za mane”) za kvalitet. ZOO. 63 62 54 . U prvu skupinu spadaju oni koji se mogu primijetiti već pri uobičajenom spoljnjem pregledu stvari . nedostaci se dijele na kvalitativne (“mane” u užem smislu riječi) i količinske ili kvantitativne. Moguće su različite teorijske definicije materijalnih nedostataka. Rezultat ovog. ako stvar nema potrebna svojstva za njezinu redovnu upotrebu ili za promet. Prema ovom zakonu: “Nedostatak postoji: 1. redovnih odnosno uobičajenih ili ugovorenih svojstava stvari. ako stvar nema potrebna svojstva za naročitu upotrebu za koju je kupac nabavlja. i 479. 3. je novi institut “materijalnih nedostataka” u sinalagmatičnim ugovorima uopšte 63 i u prodaji posebno. za pojam nedostatka.

onaj koji se uvijek sreće u ugovorima o prodaji poslovnog prava. Nebitni nedostaci mogu da prouzrokuju naknadu štete. Neotklonjivi su oni kod kojih popravak ili nije moguć ili nema ekonomskog smisla. 65 Član 486. Pojam garancije Garancija za materijalne nedostatke je jamčenje prodavca kupcu da prodata roba nema nikakvih fizičkih svojstava koja bi ometala urednu i nesmetanu. Ovi nedostaci svojom faktičkom snagom djeluju na prava koja kupac može koristiti u datom slučaju. ZOO). i rješenja o uslovima potrebnim za postojanje ove obaveze. uobičajenu ili ugovorenu upotrebu stvari. ima prvenstveno ulogu zaštite krajnjih potrošača (član 501 . nedostaci mogu biti znatni i neznatni. Pravni osnov garancije je bio sporan. Usvojena je. Zakon o obligacionim odnosima stoji na pozicijama ugovornog osnova garancije. Prvi onemogućavaju ostvarivanje svrhe ugovora. 55 . Otklonjivi nedostaci su oni čije je popravljanje moguće bez bitnog umanjenja upotrebne ili prometne vrijednosti stvari. Pravna kvalifikacija ove garancije nije sporna. U daljem tekstu ćemo samo razmatrati opšti tip garancije za materijalne nedostatke. st. Prema obimu. pored već navedenog rješenja o mogućnosti ugovornog isključivanja ili ograničavanja garancije.507 ZOO). Ona se može definisati i kao jamčenje prodavca kupcu da će isporučena roba biti saobrazna onome što je predviđeno ugovorom. Razlikovanje je izuzetno važno kod rokova za reklamaciju nedostataka. Neznatni ne umanjuju vrijednost stvari ni u kom pogledu. Postoji u ugovoru o prodaji uvijek kada nije izričito isključena i u mjeri 65 u kojoj nije samim ugovorom ograničena.1.poseban postupak provjere osobina stvari ili njihova upotreba (član 482. 3. ZOO. Napokon. dakle. 2. Znatni su oni koji dovode do poništavanja ili umanjenja prometnih ili upotrebnih vrijednosti stvari. kako bi se izbjeglo šikaniranje prodavca. nedostaci mogu s obzirom na njihov uticaj na ugovor biti bitni ili nebitni. ali ne utiču na samo postojanje ugovora. ZOO). funkcionalna koncepcija nedostataka (član 478. st. O tome svjedoče. 1. propisanu. Garancija za ispravno funkcionisanje stvari. Garancija za materijalne nedostatke 2. Njihovo postojanje ne povlači za sobom nikakve pravne posljedice. kao posebno jamčenje proizvođača i/ili prodavca pojedinih vrsta tehničke robe. Ona je sastavni dio ugovora po prirodi posla.

Drugi uslov za postojanje obaveze garancije jeste da u času zaključenja ugovora nedostaci nisu “bili poznati kupcu ili mu nisu mogli ostati nepoznati” (član 480. ali se bolest zbog perioda inkubacije pojavila nakon isporuke. st. 1. odnosno propisane”. Ipak. ZOO. ZOO). 68 No. st. najprije. st. “Smatra se da nisu mogli ostati nepoznati kupcu oni nedostaci koje bi brižljivo lice sa prosječnim znanjem i iskustvom lica istog zanimanja i struke kao kupac moglo lako opaziti pri uobičajenom pregledu stvari”. st. Oni imaju karakter: zakonskih odredbi prinudnog karaktera. Stoga je nepostojanje ovakve klauzule treći uslov za egzistenciju obaveze garancije. Obaveza garancije se može ugovorom sasvim isključiti ili samo ograničiti (član 486. st. ZOO. st. Izuzetno. te na svojstva i odlike “koje su izričito ili 66 prećutno ugovorene. Postojanje nedostatka ili uzroka nedostatka dokazuje kupac. “kakva . stoka je u momentu prelaska rizika već bila zaražena.). budući da se smatra da je kupac morao da ih uoči. osim u slučaju obmane od strane prodavca (uz. 56 . On ne postoji kod subjektivnih mana i kod prodaja po uzorku ili modelu. moraju biti ispunjeni pravom predviđeni uslovi. Svi uslovi moraju biti ispunjeni kumulativno.). ako je nedostatak bio poznat prodavcu ili ako ju je nametnuo koristeći svoj “poseban monopolski položaj” (član 486. Clan 480. Ovaj uslov savjesnosti kupca odnosi se samo na svojstva potrebna za redovnu upotrebu ili za promet robe. i odgovornost. 67 U slučajevima za koje uslov savjesnosti kupca važi. 1. Bude li ugovor zaključen sa klauzulom “viđeno-odobreno”. Na primjer. st. obaveza garancije za materijalne nedostatke postoji i kad je prodavac bio savjestan (član 478. st. pa. Uslovi za postojanje garancije Da bi garancija za materijalne nedostatke postojala. st. 1. 3. Razlog za to leži u ništavosti navedenih uglavaka.takva” ili nekom sličnom. nesavjesnost prodavca djeluje u sferi odgovornosti za materijalne nedostatke. 1. ZOO. odnosno da uočenih ili indiciranih nedostataka nema (član 480. zakonodavac pojačava kriterije pažljivosti i poštenja kod obje stranke. ZOO). jednostranih pravnih poslova i pravnih stanja. 2. kupac se ne može pozivati na nedostatke stvari.2. 1. 2. st. ugovornih klauzula. 66 67 68 Član 480. u vezi sa članom 479. 144. obaveza garancije. 1. shodno tome. da je svoju dužnost provjere obavio kako treba. mora postojati u času prelaska rizika. Obaveza garancije će postojati uprkos ovakvoj klauzuli. st. ZOO). 1.2. Član 480. ZOO). u vezi sa članom 479. ako je on posljedica uzroka koji je postojao prije toga momenta. Znanje ili neznanje prodavca za postojanje nedostataka su pravno irelevantni. 1. i 145. prodavac će odgovarati i za ove nedostatke ako je u pogledu osobina stvari ili postojanja nedostataka obmanuo kupca svojom izjavom da tražene odlike postoje. postoji i onda kada se nedostatak pojavio nakon prelaska rizika. i 481. Nedostatak.

Prema obimu uticaja na stvar i pravo svojine na njoj teorija dijeli pravne nedostatke na potpune i djelimične. Razlozi za ovakvo rješenje leže u mehanizmu prinudne javne prodaje koji isključuje pristanak i učešće prodavca u zaključivanju ugovora. Privredna štampa. U privrednim prodajama su izuzetno značajna ona koja imaju Perović dr Slobodan: “Obligaciono pravo”. umanjuju ili ograničavaju kupčevo pravo (član 508. 70 69 57 . Pravni nedostaci se. I dejstvo nedostatka može biti mjerilo za njihovu sistematizaciju. 378. Beograd. Polazeći od titulara prava koje predstavlja nedostatak. predstavlja pravni nedostatak ili pravnu manu. mogu podijeliti prema više kriterija.GARANCIJA ZA PRAVNE NEDOSTATKE (ZAŠTITA OD EVIKCIJE) 1. pa shodno tome i odgovornost prodavca po tom osnovu. isto djelo. reklamacija nije uslov za nastanak obaveze garancije. hipoteka. službenost). 487 ZOO). osoba van ugovornog odnosa. Pojam i vrste pravnih nedostataka Zaključenjem ugovora o prodaji kupac ne želi samo to da mu stvari budu stavljene na raspolaganje. Napokon. 70 Pravo koje sa stanovišta kupca predstavlja manu može biti javnopravne i privatnopravne prirode (član 514. Detaljno razmatranje pravnih problema vezano za ovu vrstu nedostataka nalazi se kod Perović dr Slobodan. Kupac teži da stekne mirnu i nesmetanu državinu i svojinu kao najjače stvarno pravo na predmetu prodaje.Četvrti uslov jeste da stvar nije prodata “na prinudnoj prodaji” (čl. protekom prekluzivnih rokova za reklamiranje gasi se i sama obaveza garancije. str. Naime. Jedino na taj način on može u punom obimu da iskoristi upotrebne i prometnu vrijednost stvari i postigne jednakost davanja kao princip obligacionog prava (član 15. peti uslov čini uredna reklamacija na materijalne nedostatke. Zakon o obligacionim odnosima insistira na pravu “trećeg” i time samo drugu varijantu uključuje u krug pravnih mana (član 508). Od privatnih. tj. koje pod određenim uslovima isključuje ili ograničava bilo miran posjed. Upravo zbog ovoga pravo nekog lica. ZOO). ZOO). Njegovi ciljevi su složeniji. kao i materijalni. Shodno tome. ali jeste neophodna pretpostavka za održavanje ove dužnosti prodavca na snazi. ili vršenje najjačeg svojinskog prava na predmetu prodaje. bilo nastanak. IV . 377. imovinskih prava najčešće se sreću stvarna prava (svojina. str. 1980. ZOO). nedostaci se dijele na one koji: isključuju. oni se mogu svrstati u 69 nedostatke čiji je subjekat prodavac i one kod kojih je nosilac prava treće lice. Striktno posmatrano.

obligaciono porijeklo (zaloga) 71 ili potiču iz prava intelektualne svojine (pravo na patent. glasnik BiH br. st. 58 . a ne i za postojanje prava trećeg. 1. 73 Ono može biti izvršeno “putem tužbe i u vidu prigovora”. model i uzorak. 377. Napokon. pojedini nedostaci se mogu pojaviti samo kod nepokretnih stvari. “odgovornost prodavca za pravne nedostatke može se ugovorom ograničiti ili sasvim isključiti” (član 513. ZOO izričito ne uređuje ovo pitanje pa se rješenje mora naći vezivanjem garancije za momenat nastanka prava. izdavanja skladišnice (član 740. 71 Zaloga može biti konstituisana ugovorom o zalogu (član 966 . Generalno se može reći da određivanje vremena postojanja nedostatka u prenesenom pravu nije jednostavno. 4. služnosti na primjer. Oni imaju različit juridički karakter. žig). i 513. garancija za pravne nedostatke je prirodan sastojak ugovora. U uporednom pravu su postavljeni na sličan način. str. 2. odnosno industrijski dizajn. Pravila Zakona o obligacionim odnosima su i u pogledu ovoga instituta dispozitivne prirode. 382. Pojam garancije za pravne nedostake i uslovi za njeno postojanje Garancija za pravne nedostatke je jemčenje prodavca kupcu da preneseno pravo nema nikakvih nedostataka koji bi onemogućavali nastanak ili trajanje kupčevog svojinskog prava. str. Nedostatak mora postojati u času prelaska svojinskog prava sa prodavca na kupca. Codice civile samo garanciji za sopstveno uznemiravanje daje zakonski osnov. Ona se ugovorom ne može isključiti ili ograničiti. Zato ćemo se zadržati samo na rješenjima Zakona o obligacionim odnosima. postoji uvijek kada sporazumom stranaka nije izričito ili prećutno isključena. No. 72 Vidjeti: Zakon o industrijskom vlasništvu u Bosni i Hercegovini (Sl. 75 Član 1487. Smatramo da je taj trenutak relevantan samo za određivanje savjesnosti kupca.996). 2. To je kod nas izvršenje isporuke. str. 3/02). odnosno prodavca. isto djelo. Po svojoj pravnoj prirodi. trgovinskog zastupanja (član 809). 73 Perović dr Slobodan. Zbog toga zaštita od 75 evikcije u našem sistemu ima ugovorni osnov. 74 ali i isticanjem nekih prava trećeg lica neposredno. i dalje) i slično. član 1628. a time i miran posjed prodane stvari. Za postojanje garancije za pravne nedostatke moraju biti kumulativno ispunjeni zakonski uslovi. Mi ćemo se zbog pojma trgovačke prodaje baviti samo pravnim manama koje se mogu vezati za pokretne stvari. 74 Perović dr Slobodan. Code civil isto. 76 Perović dr Slobodan. nužno je da je stvarno pravo trećeg nastalo još dok je stvar bila u državini prenosioca”. “To znači. garancija za pravne nedostatke (zaštita od evikcije) se može definisati i kao jamčenje prodavca kupcu da je preneseno svojinsko pravo saglasno onome što je predviđeno ugovorom. ona češće proističe iz nekog drugog privredno-pravnog posla: komisiona (član 786). st. No. 72 Za postojanje mane je bitno da “je uznemiravanje pravno”. govori i o momentu zaključenja ugovora. Analogno garanciji za materijalne nedostatke. odnosno koji bi umanjivali ili ograničavali upotrebu toga prava. 381. 76 Ovo je prvi uslov. ZOO). st. isto djelo. ZOO u članu 510. isto djelo.

Da bi ovaj uslov postojao. uvijek sadrži i neke elemente ugovora: predmet. Kupac. ZOO). Reklamacija. st. ne mora reklamirati pravne nedostatke koji su prodavcu već poznati (član 509.Drugi uslov jeste da je kupac savjestan. ili da njegovo pravo bude smanjeno ili ograničeno” (član 510. jer nije izvršeno obavještavanje. 4. Prodavac se tada može osloboditi odgovornosti ne dokazom da njegova obaveza garancije ne postoji. kupac se smatra savjesnim i onda kada je znao za nedostatak. Određivanje savjesnosti je složeno. Pojam fakture i obaveza njenog ispostavljanja Pravno posmatrano. Smatraće se da on nije savjestan ako mu je nedostatak u vrijeme sklapanja ugovora “bio poznat ili mu nije mogao ostati nepoznat” (član 513. reklamacija nije uslov ni za slučaj u kome je pravo trećeg “očito osnovano” (član 512). ZOO). količinu. st. nego dokazom da je “raspolagao sredstvima da se odbije zahtjev treće osobe” (član 511. 59 . U slučaju nesavjesnosti prodavca. transportnu klauzulu i ukupan iznos cijene. ZOO). 2. st. ZOO). U posljednjem slučaju radi se o situaciji u kojoj je prodavac obmanuo kupca u pogledu karaktera prava trećeg ili u kojoj je kupcu obećao da će do preuzimanja stvari i prenosa svojine otkloniti nedostatak. I na kraju. Obaveza postoji i kad reklamacija nije izvršena i to u tri slučaja. ZOO). Faktura. potrebno je da prodavalac bude savjestan. reklamiranje pravnih mana nije uvijek uslov za održavanje prodavčeve obaveze garancije na snazi. Treći uslov jeste da garancija nije ugovorom isključena ili ograničena. V . jediničnu cijenu. najprije.). klauzula o isključenju ili ograničenju odgovornosti za pravne nedostatke je ništava. faktura se može definisati kao izjava volje prodavca data u formi pisanog dokumenta kojim on zahtijeva od kupca da mu isplati cijenu iz ugovora i eventualno ostale izdatke koje je učinio u vezi sa ugovorom. pored zahtjeva za plaćanjem. Četvrti uslov je obavještavanje prodavca o nedostatku. nije uslov za postojanje obaveze garancije ni onda kada se kupac upustio u sudski spor sa trećim licem i izgubio ga. 1. Napokon. Faktura je materijalizacija pravno relevantne izjave volje usmjerene na plaćanje cijene. smatraće se da je kupac savjestan ako u času sklapanja ugovora nije “znao za mogućnost da mu stvar bude oduzeta. dalje. U praksi se sreću i obrasci faktura čiji ih sadržaj približava zaključnici. njegovo reklamiranje (član 509. tj. Zbog toga se ona pravno kvalifikuje kao pomoćni pravni posao. Ona najprije postoji ako kupac nije bio obaviješten o postojanju pravnog nedostatka (član 508. Za razliku od materijalnih nedostataka.ISPOSTAVLJANJE FAKTURE 1. st. 1. Dalje. ali nije “pristao da uzme stvar opterećenu tim pravom” (član 508. ZOO).

napokon. najprije. naročito). Beograd 1957. Ona ima preliminarnu finansijsku. Ona može predstavljati ponudu za zaključenje ugovora ili prihvat ponude. Ovo je razumljivo. Ovo pravilo važi i onda kada je kupac fakturu primio bez prigovora. str. Nadalje. Zavisno od faze pregovora ili ugovaranja. odnosno ukoliko 82 su u pitanju nove klauzule da ne postoji obaveza da se na njih odgovori”. Profaktura je pisani dokument – po sadržaju i obliku sličan fakturi . Sistemsko tumačenje izvora pokazuje da je i danas izdavanje fakture obaveza prodavca. Kada konačan obračun bude sačinjen. 79 Na isti stav upućuju Zakon o računovodstvu (član 3. a stranke se o cijeni nisu sporazumjele. dalje. Član 10. koji predstavlja rezultat sporazuma stranaka. U tom svojstvu ona pokriva oblast od dokumentarnog akreditiva do sprečavanja zastarjelosti zahtjeva za plaćanjem ugovorne cijene. 87. predstavlja zahtjev za isplatu cijene. Zakona o računovodstvu (Sl. 81 Od fakture treba razlikovati profakturu. faktura može imati još dvije fukncije. ne obavezuju kupca. 87. Ovu ulogu imaće u slučaju u kome ugovor ne važi bez određivanja cijene. Kapor dr Vladimir: “Ugovor o kupovini i prodaji robe prema Opštim uzansama za promet robom”. 82 Kapor dr Vladimir. To je njen osnovni zadatak. No. FBiH. knjigovodstvenu i dokaznu funkciju. Obaveznost jednostrano unesenih klauzula Faktura se izdaje na osnovu ugovora. iznosi plaćeni po profakturi se odbijaju od iznosa fakture. 79 Vidjeti uzanse 177. n. Kod nas je ono riješeno Opštim uzansama. naročito iz onih koje govore o kupčevoj obavezi plaćanja. Faktura. podoban instrument za dopunu i preciziranje ugovora. 77 Ona zbog toga mora biti uredna. vjerodostojna i dovoljna za knjiženje poslovne promjene koju izaziva isplata ugovorne cijene. Ona. Ona predstavlja značajno dokazno sredstvo o sadržaju toga sporazuma. 80 Sl. Odredbe fakture koje se ne nalaze u ugovoru.kojim prodavac zahtijeva od kupca plaćanje prema prethodnom obračunu cijene. faktura je izuzetno važno dokazno sredstvo. 81 Sl.Funkcije fakture su brojne. i 217. isto djelo. u principu. 2/95). 2. niti se iz njega mogu tumačenjem nesumnjivo konstruisati. Rezultat može da bude: ostatak duga kod kupca. Faktura je. potpuno izmirenje obaveze ili pojava potraživanja kupca za vraćanje više plaćenog iznosa po profakturi. n. str. Ona može biti sredstvo za oživljavanje ugovora preciziranjem cijene od strane prodavca. FBiH. Savremena administracija. Pravni režim cijene omogućava još jedan način upotrebe fakture. i 10) 80 i Zakon o finansijskom poslovanju (član 3. Takav zaključak se može izvući iz Opštih uzansi. 78 77 60 . jeste izuzetno važan knjigovodstveni dokument. 180. Polazi se od pretpostavke “da se ne može jednostrano menjati ono što su stranke ugovorile. budući da je 78 faktura “obično prvi pismeni akt o ugovoru”. n. FBiH 2/95. Zbog toga je pitanje klauzula koje prodavac jednostrano unese u fakturu veoma složeno. 2/95.

st.sadržaj ugovora i princip pacta sunt servanda stvaraju izuzetke od izložene norme uzanse 203. 61 . ne može odbiti isplatu iznosa na koje nije uložio prigovor (uz. 2). U praksi se formiralo stanovište da jednostrano unesene klauzule obavezuju prodavca ukoliko otežavaju njegov položaj. Ta činjenica će se utvrđivati primjenom pravila o interpretaciji. “Šta je neophodno zavisi od konkretnih okolnosti svakog pojedinog slučaja”. Kada kupac prigovori samo nekim stavkama fakture. Ovo pravilo važi i onda kada ove odredbe prevazilaze okvire ugovora. faktičko je pitanje (uz. 204). Smatra se da je tada prodavac želio da pruži pogodnosti kupcu. razmatrane klauzule moraju biti u skladu sa ostalim odredbama ugovora. Pošto je u pitanju ponuda za naknadnu izmjenu ili dopunu posla. 103. str. Uslovi plaćanja i drugi uslovi koje prodavac jednostrano unese u fakturu obavezuju kupca ako su kumulativno ispunjene tri pretpostavke. isto djelo. 83 Drugo. kupac ne mora prihvatiti korišćenje ponuđenim pogodnostima. Napokon. Jednostrano unesene klauzule moraju biti neophodne za izvršenje ugovora. 83 Kapor dr Vladimir. 88. odnosno kada nisu neophodne za njegovo izvršavanje. nužno je da kupac nije u kratkom roku po prijemu fakture prigovorio jednostranim klauzulama. Koji je rok “kratak”.

62 .

tj. plaćanje cijene i obavještavanje o materijalnom nedostatku (reklamacija). Drugo. Ali. a on želi da je vrati prodavcu bilo zbog nedostataka. Zato ćemo je izložiti tek u narednom poglavlju. ova varijabla dovodi do različite kvalifikacije pojedinih radnji koje kupac kao poslovni subjekt preduzima. Uporedno posmatrano. Pošto se reklamacijom materijalnih nedostataka obezbjeđuje realizacija obaveza prodavca po osnovu garancije. Sporednih obaveza kupca takođe ima više. prvo. Obaveze kupca su tijesno vezane za obaveze prodavca. postoji i jedan dodatni element. ZOO). sankcije za neizvršenje osnovnih obaveza nisu uvijek precizirane. njegova odgovornost. Najkarakterističniji primjeri su pregled robe i obavještavanje o nedostacima. postoje i obilježja koja su donekle specifična.prijem isporuke) i funkcionalno (isporuka . Karakter obaveza kupca Opšte karakteristike obaveza kupca iste su kao i osobine dužnosti prodavca. 2. obaveza reklamiranja ulazi u vanredan tok posla. prijem isporuke. Osnovne obaveze kupca u našem pravu su: pregled robe (provjera da li roba ima materijalnih nedostataka). Od onih koje su zasnovane na dispozitivnim odredbama Zakona o obligacionim odnosima treba istaći obavezu čuvanja stvari. One. Pored toga.UOPŠTE O OBAVEZAMA KUPCA 1. Od dužnosti zasnovanih na ugovoru ističu se: slanje ambalaže i dostavljanje specifikacije. predstavljaju komplementarne pojmove povezane i sadržinski (isporuka . oni se u zakonodavstvu određuju ili kao obaveza ili kao pravo kupca. Vrste obaveza Obaveze kupca su njegove dužnosti izvršavanja radnji koje proističu iz ugovora o prodaji. Posljednja obaveza je uslovljena. su isti kao i kod obaveza prodavca. ako on postoji. Sadržaj obaveze je isti kao i kod prodavčeve istovrsne dužnosti. u načelu. Ona leži na kupcu kada mu je stvar uručena. Osnov obaveza kupca i faktori koji uslovljavaju njihov pojedinačni izgled. Izložićemo ga u sklopu odgovornosti prodavca. a to je činjenica da je kupac povjerilac za karakterističnu obavezu isporuke i ujedno aktualni ili potencijalni vlasnik stvari koja je predmet ugovora. bilo zbog raskida ugovora (član 520. 2.GLAVA TREĆA OBAVEZE KUPCA I . st.plaćanje uz poštovanje načela istovremenosti). Često se 63 . O režimu ovih radnji govorićemo prilikom raspravljanja o odgovornosti za docnju sa izvršenjem posmatranih obaveza.

ZOO “kupac je dužan primljenu stvar na uobičajen način pregledati ili je dati na pregled”. II . provjera materijalnih nedostataka obaveza kupca. Za ovakvu pravnu kvalifikaciju pored uporedno-pravnih razloga govore i argumenti komercijalne i juridičke prirode. koje treba preduzeti da bi se došlo do relativno sigurnog i pravno relevantnog stava o tome da li isporučena roba po svojim osobinama odgovara onome što je predviđeno ugovorom. 86 Zbog toga definicija pregleda mora da ima teorijski karakter. Član 2 . Pojam pregleda 1. kontrola i “kvalitativni”. U ekonomskom smislu njime kupac provjerava da li dobija ono što prema ugovoru treba da plati. Ne treba je koristiti jer sadrži prevaziđeni koncept “mana”. U našem je pravu. 1. Zbog toga se pregled robe može kvalifikovati i kao pomoćni pravni posao. Pojam provjere materijalnih nedostataka Postupak provjere materijalnih nedostataka u zakonodavstvu se najčešće 84 naziva “pregled”. Stranke mogu odmah da riješe sporove o činjenicama..”. 118. odgovornost za neizvršenje sporednih obaveza je u velikoj mjeri izjednačena sa opštim režimom odgovornosti za neizvršenje ili neuredno izvršenje ugovora. 85 84 64 . 87 Vilus dr Jelena : “Određivanje i kontrola. nego posredno . Značaj pregleda robe radi utvrđivanja (ne)postojanja materijalnih nedostataka je ogroman. 181.”. 1. U praksi se koriste i izrazi: provjera.. zajedno sa njihovim modalitetima. Pravno gledano.PREGLED ROBE 1. st. Pregled robe radi provjere postojanja ili nepostojanja materijalnih nedostataka predstavlja sistem faktičkih i pravnih radnji. ZOO. 88 Član 34.. str. naime ne znači prijem (vidjeti Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola kvaliteta robe kod ugovora o prodaji”. te za obezbjeđenje dokaza o tim faktima . npr.”). 86 Član 481.sastoje u gubitku nekih kupčevih prava... Prema članu 481. 85 Pravni pojam pregleda se u propisima ne određuje izričito. koje prate izričite ili prećutne izjave volje vezane za izvršavanje pojedinih postupaka i ocjenu njihovih rezultata. Isto čini i naš ZOO u članu 481. HGB. budnosti kupca. SGA.1. 88 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Pregled robe još uvijek. govori o uobičajenom pregledu stvari. Ova terminologija zasnovana je na rješenjima Opštih uzansi. Stoga on. str. odnosno “kvantitativni prijem”. 377. p. Institut za uporedno pravo. dakle. predstavlja “akte vigilancije”. 121 (dalje ćemo ovaj rad citirati kao Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. da utvrde svoje ekonomske i pravne pozicije i izaberu dalji način djelovanja.kroz opis načina na koji on treba da bude izvršen. Pregled robe sastoji se iz niza povezanih faktičkih radnji. zajedno sa reklamacijom.606 UCC.. ŠZO. str. član 201. st. Napokon. pregled robe je nezamjenjivo sredstvo vjerodostojnog konstatovanja činjenica vezanih za saobraznost isporuke 87 robe preme uslovima iz ugovora. Beograd 1970. ali i zato što je suštinski netačna.

Tek ukoliko one ništa ne utanače. onda je to treće lice dužno da dokaže postojanje svojih ovlaštenja. govorićemo o subjektima. ali ne moraju prihvatiti rezultate ove kontrole kao jedino mjerodavne za njihove međusobne odnose. zajedno sa njihovim modalitetima. 1. 2. Da bismo ih izložili logičnim redoslijedom i u cilju izbjegavanja ponavljanja. Napokon.Postoje četiri osnovna modaliteta pregleda. Priroda pravnih nedostataka dozvoljava da se oni valjano reklamiraju i kad nisu posebno provjeravane osobine prenesenog prava. No. kupac je po pretpostavci savjestan.2. Zbog toga se na ovome pitanju više nećemo zadržavati. Sastoji se bilo u kontroli sirovina. Ova vrsta pregleda robe najčešće se sreće kod onih proizvoda kod kojih je propisan minimalni kvalitet. Lica koja mogu izvršiti kontrolu ima više. Stranke u ugovoru o prodaji mogu. A to znači da može i od nevlasnika steći svojinu. bilo u pregledu gotovog proizvoda. primijeniće se rješenja dispozitivnog zakonodavstva. u uporednom zakonodavstvu ova teorijska mogućnost nije posebno regulisana. ukoliko se pravni nedostatak sastoji u pravu trećeg lica. mjestu. Pojam provjere pravnih nedostataka Provjera pravnih nedostataka se može definisati analogno provjeri materijalnih nedostataka kao sistem faktičkih i pravnih radnji. Drugo. To mogu biti subjekti javne vlasti ili lica poslovnog prava. Kontrola koju oni vrše zasnovana je na imperativnim normama i ima obavezan karakter. javnopravna kontrola je naročito česta u spoljnotrgovinskom poslovanju. 65 . Postoji više razloga zbog kojih se provjeri pravnih nedostataka ne posvećuje pažnja koja bi odgovarala kontroli robe. Određivanje subjekata pregleda u konkretnom ugovoru zavisi prvenstveno od sporazuma stranaka. Subjekti javne vlasti su nadležni inspekcijski organi. koje se preduzimaju radi toga da bi se došlo do relativno sigurnog stava o tome da li pravo koje se prenosi postoji i da li se može upotrebljavati na način predviđen ugovorom. u uporednom pravu je opšte prihvaćeno da prodavac mora obavijestiti kupca ukoliko zna za nedostatak. Pored toga. Najprije. pošto se privredna prodaja obavlja na mjestima i između lica za koje je to uobičajeno. vremenu i načinu pregleda. Subjekti pregleda robe Subjekti pregleda su lica koja imaju obavezu i pravo da izvrše uvid u stanje robe radi konstatovanja nepostojanja ili postojanja materijalnih nedostataka.

4). odnosno kontradiktorni pregled. st. “mana”. Pregled najčešće zajednički vrše prodavac i kupac. 122. 90 91 89 66 . Upravo zbog toga valja odabrati ono treće lice čija su stručnost i savjesnost neosporni. Vozar će. s tim da on ne sprečava dalje dokazivanje materijalnih nedostataka.. 134 . Ovo rješenje karakteristično je za pravo SAD. 94 Ovakvo rješenje predviđa i član 2-515 UCC: stranke “se mogu dogovoriti da će nalaz trećeg lica biti obavezan za njih u svakom kasnijem parničenju. 90 Pregledu koji izvrši sam prodavac pridaje se značaj jedino onda kada se druge kontrole ne vrše. Subjekat pregleda može biti i treće lice.. Tada su moguće dvije situacije. pod uslovom da uredno pozvani kupac nije došao da uzme učešće u pregledu. “merenje na istovarnoj stanici” i “srednja mera utovara i istovara” (uz.prevoznikom (vozarom) i špediterom najčešće. dovela je do toga da prodavac ili kupac rijetko potpuno sami vrše pregled robe.. tako i pred sudom. tada je mjerodavna količina koju na svome skladištu utvrdi sam prodavac. 93 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. Oni to čine ili zajedno sa nekim trećim licem .135. str.”. 133.. 119.”.Pregled robe najprije može da izvrši sam prodavac. Ako je ugovorena “otprema željeznicom bez merenja”. Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. učestvovati u utvrđivanju količine robe koja je mjerodavna za ocjenu pravilnosti ispunjenja ugovora o prodaji ako je u ugovoru unesena neka od sljedećih klauzula: “merenje na utovarnoj stanici”. budući da se prodavac već vezao ugovornom garancijom da roba nema materijalnih nedostataka. Stranke se mogu sporazumjeti i tako da pregled koji vrši treći služi dobijanju robnog dokumenta pogodnog za dalju upotrebu. Ono to svojstvo stiče najprije na osnovu sporazuma stranaka. 1. 89 U teoriji je ono sporno.. Prema kontinentalnim i našem pravu pregled je njegova dužnost. 2 . Tada njegovi nalazi mogu imati samo dokazno dejstvo.. Drugi subjekat je kupac. 91 Jedan ovakav slučaj moguć je i na osnovu uzanse 127.”. i 123. Upravo zbog toga se naziva i 92 “kontradiktorni način”. st. U interesu prometa ovo je najbolje rješenje. 93 Smatramo da u slučaju nejasnog regulisanja položaja trećeg lica treba usvojiti drugo rješenje. Ovaj zahtjev i pojava novog imenovanog ugovora o kontroli Član 2 . 94 Treće lice može biti subjekt pregleda i na osnovu odluke jedne ugovorne stranke.515 (1) UCC. 92 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. jer je strankama omogućeno da odmah riješe sva eventualna sporna pitanja vezana za svojstva i stanje robe. 127. str. str. Ugovorom može biti predviđeno da je nalaz trećeg isključivi i obavezan dokaz o stanju robe.”. ili sa komisijom. odnosno vođenju spora”. str. Od uslova ugovora i okolnosti slučaja zavisi vjerodostojnost rezultata do kojih je on došao. po pravilu.. Potreba da rezultat pregleda bude tačan i upotrebljiv kako prema drugoj strani.

Ako su obje stranke prisutne isporuci i ako je prilikom isporuke moguće izvršiti i pregled. a kvalitet u skladištu kupca.. Vidjeti i član 848 . Ovo pravilo važi samo za vidljive nedostake. str. po pravilu. a druga strana (naručilac kontrole) naknadu”. 127 i Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. nezavisno od individualnih osobina konkretnog kupca. No. Različiti faktički uslovi provjere količine i kvaliteta.”. 96 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. str. Određivanje mjesta provjere materijalnih nedostataka vrši se u ugovoru izričito ili transportnim klauzulama.robe i usluga 95 uslovili su u poslu prodaje još jedan novum . ugovorom. Mjesto pregleda robe Mjesto pregleda je geografska lokacija ili lokalitet na kome sve radnje pregleda moraju biti završene. 67 . st. st. 168. ono mora biti poštovano.. postoji li dilema oko toga da li je kao mjesto isporuke i 95 Član 847. Može se. 97 Vidjeti Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. mjesto pregleda vežu za mjesto izvršenja isporuke kao primaran i vrijeme pregleda kao sekundaran faktor.. “Redovan tok stvari” je pravni standard koji se shvata objektivno. 1.858 ZOO. a dijelom od tipa prodaje (nedistanciona ili distanciona). Mjerodavan je samo onaj nalaz o stanju robe koji je dobijen na ugovorenom mjestu pregleda. 183. mjesto provjere je prvo mjesto u kome je to prema redovnom toku stvari moguće učiniti. Zakon o obligacionim odnosima i Opšte uzanse. Upravo zbog toga postoji veliki broj solucija. 1. tj. Bez obzira kako mjesto provjere bilo ugovoreno.. će dovoditi do različitog određivanja mjesta provjere količine i kvaliteta pozivom na redovan tok stvari. Zakonodavna rješenja zavise dijelom od vrste robe (individualizirana ili generička). a njihova primjena zavisi od faktičkih okolnosti svakog konkretnog posla.. ZOO po kojoj je kupac “dužan primljenu stvar na uobičajeni način pregledati ili je dati na pregled čim je to prema redovnom toku stvari moguće”. str.”. najprije.“pregled od strane trećeg”. usvajajući široko prihvaćena 97 rješenja uporednog prava. Kod distancionih prodaja generičkih stvari mjesto provjere će biti identično mjestu isporuke. Određivanje mjesta provjere materijalnih nedostataka vrši se. mjesto isporuke u širem i užem smislu je ujedno i mjesto pregleda. Ne pozove li prodavac kupca da prisustvuje isporuci.”. ZOO: “Ugovorom o kontroli robe jedna ugovorna strana (vršilac kontrole) obavezuje se da izda certifikat o tome. kao i onda kada prisutne stranke ne mogu da izvrše pregled prilikom isporuke bez svoje krivice. kao i mjesto isporuke. Ovi činioci dovode do različitog tumačenja osnovne norme člana 481. 96 3. Količina će se najčešće provjeravati u prvom usputnom mjestu koje raspolaže odgovarajućim mjernim instrumentima. a potom dispozitivnim propisima.. posmatrati u širem i u užem smislu.

Ona se mogu posmatrati prema tome da li je prodavac bio nesavjestan ili savjestan. Kao mjesto pregleda u užem smislu valja uzeti transportni terminal (uzansa 74). str.. ZOO) potrebno je da bude ispunjeno nekoliko uslova. uzeće se da je mjesto pregleda jednako mjestu otpreme. ovo je najsloženiji modalitet postupka provjere (ne)postojanja materijalnih nedostataka. ga moraju obaviti odmah. tipa prodaje i od usvojenih pravila o vremenu reklamacije. Ovakvo rješenje odgovara ne samo izvorima prava nego i potrebama poslovne prakse. Budu li obje stranke prisutne isporuci i pregled se može izvršiti prilikom isporuke. Pravno-tehnička rješenja su naročito u prvom slučaju veoma složena. 68 . zahtijeva se da je prodavcu “pri sklapanju ugovora bila poznata ili morala biti poznata mogućnost takve dalje otpreme” (član 481. prema uporednom 98 i našem pravu (član 481.pregleda određeno mjesto otpreme ili mjesto opredjeljenja. Drugo.”. Stoga ćemo ih ispitati posebno. pa i našeg Zakona o obligacionim odnosima zavise od vrste robe. ZOO). Razumije se da kupac ili kupčev kupac mogu kao mjesto provjere u širem smislu odrediti i neko drugo usputno mjesto koje se nalazi između dva mjesta opredjeljenja. Određuje se ugovorom na isti način kao i mjesto. mora postojati ugovor između kupca i njegovog kupca o prodaji iste robe. Određivanje mjesta provjere kod reekspedicije predstavlja poseban problem. 4. Ovo rješenje 98 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. Budu li ispunjeni ovi uslovi. 127-130. ZOO). Mjesto utvrđivanja skrivenih nedostataka nije ničim određeno. 3. I treće. Rješenja dispozitivnih propisa uopšte. Vrijeme pregleda robe Vrijeme pregleda je trenutak ili vremenski period u kojemu sve radnje koje sačinjavaju pregled robe moraju biti izvršene. stranke ili drugi subjekti pregleda. st. vrijeme reklamacije. 3. Ako je “nedostatak bio poznat prodavcu ili mu nije mogao ostati nepoznat” (član 485. te dispozitivnim propisima. pa prema tome i vrijeme utvrđivanja nedostataka nije ničim ograničeno. potrebno je da kupac robu šalje u novo mjesto opredjeljenja bez pretovara. Ono zavisi ili od volje kupca ili od okolnosti slučaja. st.. Ovo rješenje potiče iz principa da se niko ne može pozivati na sopstvene nedopuštene radnje (nemo turpitudi nemo suam allegans). Kada je prodavac bio savjestan. Da bi “reekspedicija” kao poseban institut postojala. mjesto provjere može biti i mjesto novog opredjeljenja. Sva do sada iznesena pravila o određivanju mjesta pregleda važila su za uobičajeni pregled kojim se mogu konstatovati vidljivi nedostaci. vrijeme pregleda zavisi od toga da li je nedostatak vidljiv ili skriven. Pravno. Najprije.

ZOO. 126 i 138. st. 124 .. ZOO). Ovo pravilo ne važi samo onda 100 kada je u pitanju lakopokvarljiva roba. No. početak toka roka se odlaže do prijema dokumenata.125. zapravo. 1. Ovo znači da mora bez nepotrebnih odlaganja pristupiti pregledu i sam pregled završiti u roku u kome bi to učinilo i drugo lice njegovog položaja djelujući pažnjom dobrog privrednika. U slučaju reekspedicije. Specifični zahtjevi provjere kvaliteta mogu da dovedu do toga da se izraz “čim” interpretira tako da važi od momenta prispijeća robe u skladište kupca. ako se pregled ne može izvršiti. ako je zbog popravke ili isporuke druge stvari kupac bio prinuđen da ne koristi predmet prodaje. Isto rješenje postoji i u našem sistemu.zasniva se na pravilima o reklamaciji iz člana 481.. Jasno je da se vrijeme isporuke i vrijeme pregleda ne moraju potpuno podudariti. u kojoj treba konstatovati vidljive nedostatke. ukoliko to ne učine. rokovi počinju teći “od predaje popravljene stvari. da se u ovakvim slučajevima kontrola robe vrši pre predaje 99 robe vozaru”. 3. “pregled stvari može biti odgođen do njezina prispijeća u novo odredišno mjesto” (član 481. Ono je potvrđeno i pravilima uzanse 74.. “Redovan tok stvari” i ovdje se shvata objektivno. budući da se zadnja tranša robe mora ispitati po završetku isporuke. ZOO). sadržaj navedenih pravnih standarda zavisi naročito od vrste robe. predaje druge stvari. krajnji rok za izvršenje pregleda je prekluzivni rok za ostvarivanje kupčevih prava 99 100 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. o mjestu isporuke u situaciji kada postoji dilema između mjesta otpreme i opredjeljenja. Kod distancione prodaje generičkih stvari princip je da se vrijeme pregleda veže za vrijeme isporuke. 2. dužni su da pregledu pristupe “čim” je roba prispjela u konačnu destinaciju. Pored poslovnih običaja i uslova posla. st. Sva izložena rješenja vrijede za situaciju u kojoj se vrši “uobičajeni pregled”. ili ako pregled ne bude moguće izvršiti prilikom isporuke bez krivice stranaka. Konačni izgled relevantnog rješenja u pogledu vremena provjere zavisiće i od toga da li je u pitanju provjera količine ili kvaliteta. Ako su u pitanju skriveni nedostaci. jer prodavac nije predao potrebna dokumenta. kupac tada treba da “opomene prodavca da mu te isprave bez odlaganja dostavi”. Izvršenje pregleda “odmah” je.”.”. 69 . Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. Prema uzansi 138. st.. Prvo. I drugo. tj. str. Zbog toga je u uporednom pravu “gotovo opšte prihvaćeno pravilo .. Njegov sadržaj zavisi od poslovnih običaja i od konkretnih uslova isporuke u datom slučaju. pravni standard. Kupac ili kupčev kupac imaju pravo da pregled izvrše i ranije. Ako prodavac ne ispuni svoju obavezu pozivanja kupca da prisustvuje isporuci i pregledu. Navedeni rokovi za pregled mogu biti produženi u dva slučaja. str. kupac ga mora obaviti “čim je to prema redovnom toku stvari moguće” (član 481. ZOO). izvršene zamjene dijelova i slično” (član 483..

način kontrole može biti potpun ili djelimičan. zahtjev uzansi u pogledu utvrđivanja kvaliteta jeste da primijenjeni način bude “vjerodostojan” (uz. već od prirode robe u 101 Kod sukcesivnih isporuka provjeru treba vršiti za svaki obrok pitanju”.Carić dr Slavko. fizičko mjerenje.po tom osnovu.”. isporuke. 130. Institut za uporedno pravo .. “izuzev kada je ugovorom određen dulji rok” (član 482. Tehnološki postupci koji ispunjavaju ovaj uslov su navedeni primjera radi: stručni pregled. isto djelo. Način pregleda robe Način pregleda obuhvata sve vrste radnji i njihove modalitete koje subjekt pregleda treba da obavi da bi se došlo do relativno sigurnog i pravno relevantnog stava o tome da li materijalni nedostaci postoje ili ne. 2.82.132. Ako se roba isporučuje u originalnom pakovanju. Prema cilju. zato mu Opšte uzanse posvećuju značajnu pažnju. 5. način pregleda se dijeli na: način pregleda koji teži utvrđivanju količine i način pregleda koji je usmjeren na konstatovanje kvaliteta. sadrže i pravila o tehnološkim postupcima provjere koji moraju biti primijenjeni. 102 103 101 70 . Na prvom mjestu se i ovdje pojavljuje ugovor. Toroman dr Marija: “Vrste i modaliteti ugovora o kupovini i prodaji”. vađenje uzorka. Prema obimu.”. str. kao na primjer za žitarice. komercijalna procedura ili pravni postupak. a analiza specifičnosti na str. No. Opšte uzanse. st. 76 . str. ZOO). Zadnja dva vida nazvaćemo društvenom procedurom i obraditi zajedno.. budući da odvajanje ekonomskih i pravnih aspekata pri vršenju kontrole nije moguće. posebne uzanse i poslovni običaji. posebno. bez obzira na svoju uvjerljivost i vjerodostojnost. merenjem ili prebrojavanjem”. 147). 131 . str. 148).. Tehnološki postupci provjere treba da budu provedeni najprije onako kako je izričito ugovoreno. str. “što često ne zavisi od volje ugovornih strana. Razumije se da je za primjenu svakog od navedenih postupaka 103 Suštinski potrebno da količina u ugovoru bude utvrđena na odgovarajući način. upoređivanje sa uzorkom. kao i drugi zakonici i izvori uporednog prava. Kapor dr Vladimir . Rezultati dobijeni na drugi način ne bi bili pravno relevantni. Posebne uzanse za promet pojedinim vrstama robe. 104 Društvene procedure kroz koje se vrši provjera postojanja materijalnih nedostataka veoma su složene. 75. Beograd 1975. On se može posmatrati kao tehnološki proces. 75. Izvori prava za način provjere veoma su brojni. On iznosi šest mjeseci od predaje stvari. ništa ne govore o ovom aspektu provjere. 104 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. Zakon o obligacionim odnosima. “utvrđivanje količine robe vrši se vaganjem. 102 Način provjere je složena pojava. hemijska analiza. Prema uzansi 115. 155. Njihovo regulisanje vrši se najprije sporazumom Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. Potom dolaze dispozitivni propisi. Definicija se daje na str.Savremena administracija. ističe da je učestalost primjene ovakvog načina ugovaranja i kontrole količine “učinila da ovaj postupak danas preraste u poseban modalitet ugovora o kupovini i prodaji pokretnih stvari”. tehnološki postupci se primjenjuju samo na konstatovanje stanja ambalaže (uz..

131. i Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. 105 Ne postoje li ni ovi izvori. Uzanse 129..stranaka. Ukoliko je on uobičajen.. Ako su pregledom konstatovane mane za koje prodavac odgovara. ZOO. pregled se mora izvršiti na “uobičajeni način”. ipak. Na kraju se sastavlja komisijski zapisnik koji treba da potpišu obje strane. Način provjere količine komisijskom procedurom Opšte uzanse predviđaju za situacije u kojima između jedne ugovorne strane i vozara ili špeditera postoji spor u pogledu količine. dolazi u obzir i kao način provjere materijalnih nedostataka prema Zakonu o obligacionim odnosima. dakle o svom trošku. komisijski postupak se a priori smatra vjerodostojnim (uz. kao i onda kada količinu provjerava jedna strana na svome skladištu bez prisustva drugog partnera (uz. 128). Jedan izuzetak. troškove njihovog utvrđivanja kupac može da regresira od prodavca. Ukoliko članovi komisije nisu jednodušni o nekom pitanju.”. manjina može izdvojiti svoje mišljenje ili odbiti da potpiše zapisnik. prirodi robe i okolnostima provjere. poslovnim običajima date trgovačke branše. 133. Snošenje troškova provjere stranke mogu urediti ugovorom. primijeniće se pravila Opštih uzansi predviđena za troškove utvrđivanja kvaliteta (uz. Dakle. str. Sva ostala pitanja se u oba 106 Suštinskih razlika između slučaja uređuju kroz sadržinu komisijskog zapisnika. on je dužan da kupcu bez naknade. usvojenih rješenja nema. i 149. U pogledu članova komisije nema ograničenja. stavi na raspolaganje potrebnu radnu snagu i sredstva kojima raspolaže. Komisiju formira strana koja je subjekt pregleda.. provjera se vrši prema dispozitivnim propisima. ovaj pravni standard uvijek treba veoma pažljivo popunjavati elementima sadržaja koji imaju faktičku prirodu. Opšte uzanse za promet robom kao vjerodostojan način pregleda predviđaju komisijski pregled. Kod provjere kvaliteta. Zatim se utvrđuju rezultati pregleda. pa ćemo ih izložiti zajedno. 105 106 107 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. Poželjno je da komisiju sačinjavaju nepristrasna lica i da u nju po mogućnosti uđu sudski vještaci. U svim drugim slučajevima troškove pregleda snosi kupac kao lice na kome leži obaveza da ga izvrši. Ovo rješenje ima i uporedno-pravnu vrijednost. najčešće onoga koji se naziva kontradiktornim. postoji. Ne bude li to učinjeno. O svim radnjama vodi se zabilješka.. članovi komisije i eventualni svjedoci. Korisno je da to učini svojim rješenjem. To može biti učinjeno u ugovoru ili prilikom samog pregleda. Dokazna snaga ovakvog zapisnika je oslabljena. Uzansa 129.”. 1. Ako se provjera vrši na skladištu prodavca. st. Prema članu 481. Uobičajeni način se određuje prema običajima u mjestu pregleda. 147). ali se njihova svojstva i odnosi sa ugovornim partnerima moraju naznačiti u zapisniku. Ako posebne uzanse ili standardi dolaze do primjene. određivanju tehnoloških postupaka i njihovom provođenju. 139). odnosno njihovi predstavnici. 71 . biće obavezna procedura koju oni predviđaju. str. 107 Potom se pristupa identifikaciji robe.

te u odnošenju stvari” (član 519. ZOO. str. “komplementarni pojmovi”.PRIJEM ISPORUKE 1. Ovakvom stilizacijom zakonodavac je želio ne samo da rastereti prodavca brige oko stvari nego i da jasno odredi momenat prijema. Potrebno je da on izričito izjavi da prima robu koja je kod njega ili da preuzme radnje iz kojih se može “na siguran način utvrditi da je on 110 robu hteo da zadrži”. Odnošenje stvari neće značiti radnju prijema ako se stvar već nalazi kod kupca. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema . a količina ne predstavlja bitan element ugovora. prema ugovoru. Izvršenje 108 109 110 Uzansa 70. Opšte uzanse i Zakon o obligacionim odnosima su ovu dilemu riješili u korist stava da se radi o obavezi kupca (uz. 155. čl.. Obaveza prijema isporuke postoji samo ako je roba isporučena saglasno ugovoru. Sadržaj obaveze prijema isporuke Obaveza prijema isporuke je složena. 70. 72 . Kupčeva obaveza prijema je djelimična onda kada se vrši sukcesivna predaja pojedinih obroka i onda kada samo dio robe ima materijalnih nedostataka. “Preuzimanje stvari se sastoji u poduzimanju potrebnih radnji da bi predaja bila moguća. mora da izvrši da bi prodavac mogao isporučiti robu i prenijeti svojinsko pravo na njoj. 254. čl. 519. Tada će prijem biti potpun.”. Drugu vrstu radnje kojom se izvršava obaveza prijema predstavlja “odnošenje stvari”. Isporuka i prijem isporuke su.. ZOO). ZOO). Zbog toga može biti određen i kao pomoćni pravni posao. prirode stvari i okolnosti konkretnog posla. Analogno fiktivnoj isporuci ovdje ćemo imati fiktivni prijem isporuke. Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. 2.III . dakle. Zbog toga je broj činidbi kupca veći što je posao prodaje komplikovaniji. više kod sukcesivne nego jednokratne isporuke.. ugovora. Da li izvršenje radnji prijema predstavlja obavezu ili pravo sporno je i u zakonodavstvu i u teoriji. Koje su radnje kupca potrebne da bi prodavac mogao da izvrši isporuku zavisi od prinudnih propisa. st.”. poslovnih običaja. str.. Sličnu definiciju sadrži i uzansa 70. Pojam Prijem isporuke ili “preuzimanje stvari” 108 je sistem faktičkih i pravnih radnji koje kupac. 519. Kao i isporuka i prijem se sastoji najmanje iz jedne faktičke i jedne pravne radnje. Pri tome treba imati u vidu da šutnja kupca ne znači fiktivni prijem. 2. biće ih više kod distancione nego kod prodaje u mjestu. 109 ali u praksi oni ne moraju biti uključeni u jedinstven proces primopredaje robe.

dužnost plaćanja je složena. ukoliko nisu stavljene van snage kasnijom regulativom. značaj manifestacija volje kupca prilikom preduzimanja pojedinih akata isplate je toliki da se plaćanje dâ kvalifikovati i kao pomoćni pravni posao. svojinsko pravo na njoj. 230. kauzu zbog koje prodavac zaključuje ugovor. Broj radnji i pravnih izvora raste kada se sa građanske pređe na poslovnu prodaju. Njeno Plaćanje ili isplata je osnovna izvršenje predstavlja glavni razlog.. Na drugom mjestu se nalazi ugovor o prodaji. primijeniće se dispozitivni propisi.PLAĆANJE CIJENE 1. str. Obaveza plaćanja. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. U našoj zemlji to su: Zakon o obligacionim odnosima i Opšte uzanse. 111 112 Kapor dr Vladimir . isto djelo. Plaćanje cijene je. Izvori prava kojima se uređuje obaveza plaćanja su brojni. str. Imperativne norme ovih akata imaju za osnov svoje primjene ono što je ugovorom predviđeno izričito ili upućivanjem na važenje dispozitivnih normi. Ako on ne reguliše ovu dužnost.2. predmet obaveze plaćanja nije identičan sa cijenom. 1. je veća od same cijene budući da u nju ulaze i drugi izdaci. Pojam obaveze plaćanja 1. 144. 73 . ugovorna obaveza kupca. Sadržaj obaveze plaćanja Sadržaj. nesumnjivo.obaveze prijema ne znači gubitak prava na popravljanje štete izazvane postojanjem skrivenih nedostataka na robi. Rješenja ugovora i dispozitivnih propisa dopunjavaju se prinudnim normama pojedinih specijalnih zakona.. kreditni i devizni sistem. Pored toga ona se s obzirom na pravni režim cijene u prodaji poslovnog prava može odrediti i kao prirodan sastojak ugovora.1. Definicija i kvalifikacija obaveze 111 i najvažnija 112 obaveza kupca.Carić dr Slavko. IV . Analogno isporuci može se definisati kao sistem faktičkih i pravnih radnji koje kupac mora da izvrši prema svim relevantnim izvorima da bi prodavcu predao ugovorom određenu količinu novca i prenio mu najjače. po pravilu. prvenstveno različiti troškovi robnog prometa. Na prvom mjestu se nalaze prinudni propisi čiji su predmet regulisanja novčani.”. Napokon. Iako se sastoji u predaji novca.

bez obzira na to da li je obaveza na plaćanje dospjela ili nije (čl. međutim u ugovor unesena klauzula “bruto za neto”. novčana obaveza. SGA. 164). Kupac. ali ne i jedini element kalkulacije.. ukoliko se prodavac pojavljuje i kao kreditor. 114 Dakle. Ovo utoliko prije što je ista tehnika primjenjena i u drugim nacionalnim zakonodavstvima. Sve ostale troškove prometa (“zavisne troškove”) kupac snosi od mjesta i vremena isporuke. ŠZO. Kod prodaje na kredit stvari koje daju plodove ili druge koristi. čiji predmet se ispoljava u aktu predaje sume novca”.3. Troškove robnog prometa nastale prije mjesta i vremena isporuke kupac plaća samo izuzetno. ZOO). 117 Perović dr Slobodan. bez obzira na to što je mjesto isporuke eventualno u zemlji. 380 HGB. kupac plaća i kamatu na dugovanu cijenu od dana prijema stvari. biti predujmljeni (uz. Primjena opštih pravila o novčanim obavezama Plaćanje cijene je.kupac mora to da ugovori ili da se osloni na poslovne običaje.Cijena je osnovni. 114 115 113 74 .”. 3. 1. 94-105. st. kupac snosi i rizik plaćanja. 2. Samo se po sebi razumije da kupac plaća prodavcu i kamate kod ugovora o prodaji na kredit. ostale uvozne dažbine i troškove carinjenja. Ako je. Ovakva dužnost mora biti ugovorena ili predviđena u uzansama. Kupac snosi i troškove plaćanja. a ne 116 samo na sigurnost novca. 160. 115 Uslovi pod kojim se ambalaža ne plaća već su izloženi.. Vidjeti uporedni pregled kod Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema.”.. Ako efektivno plaćanje tih izdataka vrši prodavac. potrebni iznosi moraju mu. 171).odbitkom od cijene zbog njene isplate odmah i gotovinski . Ako ništa nije ugovoreno i u uporednom pravu 113 i kod nas se plaća za neto težinu robe bez skonta. Pošto je posebnih rješenja veoma malo. a potom i specifičnim normama koje vrijede samo za ugovor o prodaji. Detaljnu analizu režima ovih obaveza vidjeti na str. član 212. Izuzeci od ovog pravila posebno su utvrđeni i odnose se na one troškove koji nastanu uslijed promjene mjesta plaćanja izazvane postupcima prodavca (čl. dalje. isto djelo.. str. 169). na njegov zahtjev. kupac plaća i ambalažu po cijeni robe (uz. str. 94: “Novčanim obligacijama nazivaju se samo one koje se neposredno odnose na sumu novca. 517 ZOO). 117 Zbog toga je ona u Zakonu o obligacionim odnosima regulisana najprije opštim pravilima o ovoj vrsti ugovornih dužnosti. uz. Tako kupac snosi uvozne carine. a ne na samoj granici (uz. “Skonto se najčešće ugovara kod prodaje sa kratkoročnim kreditom”. po svoj prirodi. snosi troškove pribavljanja i legalizovanja uvjerenja o porijeklu robe i onda kada je dužan da ih pribavi prodavac (uz. 235. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. 161). str. Uz trošak. Uzansa 160. ukoliko želi da se koristi skontom . Smatramo da se taj rizik odnosi na sve slučajeve koji ometaju urednu isplatu. 116 U njemačkom pravu kupac ne odgovara za docnju sa prenosom pošiljke. Član 28. nužno je osvrnuti se i na opšta pravila koja ovdje važe neposredno. 240. st. p. 320.

118 Princip monetarnog nominalizma može normalno funkcionisati samo u uslovima relativno niske inflacije. 310). ako to proizilazi iz ugovora ili običaja. Pored njih postoje i drugi instrumenti kojima se cijena može prilagoditi realnoj vrijednosti. od sporazuma dužnika i povjerioca.. Odredba kojom bi se unaprijed odrekao svoga prava na plaćanje prije dospjelosti je ništava (čl. Specifičnim rješenjima o plaćanju cijene posvećena su svega tri člana dijela Zakona o obligacionim odnosima koji govori o prodaji (čl.”. kada između istog podavca i kupca postoji više ugovora i više obaveza koje su dospjele. 238. Pošto posmatramo prodaju poslovnog prava. 119 120 118 75 . 15 Zakona o finansijskom poslovanju). A zakon to čini! Klauzule o promjeni cijene već su izložene (klizna skala. namiruju se tek u četvrtom redu (čl. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. str. kao izraz principa valorizma nisu dopuštene. indeksna skala). One su ništave smatra se da u ugovor nisu ni unesene. Od opštih instituta tu ulazi klauzula o promjenjenim okolnostima (čl. Naredna grupa pravila tiče se mjesta i vremena isplate. može se tvrditi da je kupac uvijek ovlašten na eskont. Tada je ovlašten da od svoga duga odbije eskontni iznos. izuzev ako zakon naređuje što drugo” (čl. No. Ona se primjenjuje neposredno na plaćanje kupovne cijene (čl. 18 ZOO) i u cjelini (čl. 139-140 ZOO). redoslijed namirenja zavisi. Ukoliko on ne bude postignut. Sl. ali i prema njegovim povjeriocima. 310 ZOO). ako prodavac to izričito ili prećutno odobri (čl. dovode do veoma složenog pravnog Vidjeti Perović dr Slobodan. 398 ZOO).. isto djelo. str. vezanost normi o načinu. Pošto potraživanja i dugovanja po osnovu ugovora o prodaji spadaju u “ostale obaveze”. licu koje on odredi ili subjektu kojega odredi sud. mjestu i vremenu plaćanja za isporuku 120 i obilje faktičkih stiuacija koje zahtijevaju posebno tumačenje. najprije. Sljedeća grupa opštih pravila tiče se načina ispunjenja obaveza. zlatne i valutne klauzule. Pri tome treba voditi 119 veoma strog prema nelikvidnom računa da je Zakon o finansijskom poslovanju dužniku. dužnik je dužan isplatiti onaj broj novčanih jedinica na koje obaveza glasi. Valjano je ispunjenje trećem licu koje nije prethodno određeno. Kupac svoje obaveze uvijek može izmiriti prije dospjelosti. Zato ćemo ih i izložiti u sklopu odgovarajućih kupoprodajnih podinstituta. 516-518). n. 320 i 318 ZOO). Obavezu izvršava kupac lično ili preko svoga zastupnika. 305 ZOO). primijeniće se zakonski red uračunavanja (čl. Napokon. prodavac je dužan da primi i djelimičnu isplatu (čl. 103-105. 394). FBiH 2/95. govori o “načelu uzajamnosti” između mjesta plaćanja i mjesta isporuke. 133-136). a kupac ne može sve da ih izmiri. Plaćanje se vrši prodavcu. pošto su novčane obaveze djeljive. te prekomjerno oštećenje (čl. No. Obaveza plaćanja izvršava se pažnjom dobrog privrednika (čl. 312 ZOO). No.Plaćanje cijene kod ugovora o prodaji je podvrgnuto principu monetarnog nominalizma: “kada obaveza ima za predmet svotu novca. Ovdje je potrebno istaći još jedno pravilo.

čeka. gotov novac nema položaj prvenstvenog instrumenta plaćanja. vrši izmirenje novčanih obaveza. Osim instrumentima plaćanja. ako obaveza plaćanja ne bude izvršena u skladu sa ugovorom. FBiH 10/95. 76 . Uzansa 188. te ukupan sistem postupaka koje kupac mora da učini da bi svoju dužnost isplate izvršio u skladu sa ugovorom i prinudnim finansijskim propisima. Zadržaćemo se na pojedinim instrumentima plaćanja u mjeri u kojoj je to potrebno radi osvjetljavanja obaveze plaćanja kupovne cijene. dakle. vremena i mjesta plaćanja. U Zakonu o finansijskom poslovanju. Zakon o hatrijama od vrijednosti. u skladu sa propisima o plaćanju i poslovanju hartijama od vrijednosti. Obezbjeđenje plaćanja može se izvršiti predajom mjenice. 2. Obezbjeđenje plaćanja može se izvršiti i zalaganjem vrijednosnih papira (član 17. Zakon o čeku. Od načina plaćanja treba razlikovati obezbjeđenje plaćanja. Citiraćemo ga dalje kao ZFP. privredni subjekt može plaćati međusobne obaveze prebijanjem. 2. Način plaćanja i način obezbjeđenja plaćanja su. iz kojih je prodavac ovlašten da se namiri. Mjesto. ZFP). kao prvi način plaćanja predviđa polaganje “novčanog iznosa na tekući račun povjerioca kod banke koja je u zemlji”. Način plaćanja 2. prepušteni ugovoru. Uopšte o načinu plaćanja Pod načinom plaćanja podrazumijevamo instrumente plaćanja i radnje koje se u vezi sa njima preduzimaju. No. Zakon o obligacionim odnosima i Opšte uzanse za promet robom. Izložićemo je zato kroz modalitete načina. n. Zakon o mjenici. cesijom i asignacijom u skladu sa zakonom kojim se uređuju ovi odnosi. Instrumenti plaćanja Instrumenti plaćanja su sredstva kojima se. bankarske garancije (član 17 ZFP). prodavac i kupac postaju vezani složenim sistemom prinudnih i dispozitivnih propisa. budući da su privredni subjekti dužni da obavljaju “novčani promet preko 121 Sl. uručenjem akceptnog naloga sa upisanim datumom dospijeća (član 18 ZFP) ili na drugi način u skladu sa Zakonom o obligacionim odnosima. Najvažniji među njima su: Zakon o finansijskom poslovanju. kada se jednom stranke sporazumiju o njima. međutim. Zakon o finansijskom poslovanju ugovaranje obezbjeđenja plaćanja 121 prepušta sporazumu stranaka i time vrši radikalnu promjenu ranijeg stanja. Ono se sastoji u davanju prodavcu finansijskih instrumenata podobnih za brzu i sigurnu naplatu ili u pružanju stvarnih (realnih) obezbjeđenja sa istim svojstvima.2. vrijeme i način predaje instrumenata plaćanja takođe se određuju ugovorom. Sistem postupaka može se nazvati i modalitetima načina plaćanja.1.regulisanja ove dužnosti kupca.

Uređeni su rokovi za plaćanje bilo kojom vrstom trgovačkog efekta (uz. str. tj. 191). str. banka preuzima jednostranim apstraktnim pravnim poslom obavezu prema prodavcu. 122 Antonijević dr Zoran. prodavcu “isplatiti određenu novčanu svotu ako do određenog vremena bude udovoljeno uvjetima navedenim u nalogu za otvaranje akreditiva” (član 1072 ZOO). plaćanje se može izvršiti i akreditivom. Od ostalih. plaćanje se može izvršiti i instrumentima obračuna. Takse i troškove vezane za izdavanje hartija od vrijednosti kao instrumenata plaćanja ili obezbjeđenja plaćanja snosi kupac (uz. Pored toga. 2).129. U vezi sa ovim instrumentom plaćanja treba zapaziti tri stvari: kupac je dužan da sa bankom sklopi ugovor o otvaranju akreditiva prema uslovima iz ugovora o prodaji. Savremena administracija.računa” (član 9. instrumenti doznake. ZFP).1082 ZOO.445 ZOO) i asignacioni (član 1020 124 1034 ZOO). st. koje nalažu prodavcu da gotovinu primljenu “po bilo kom osnovu uplati istog dana na svoj račun. kojim se banci nalaže da izvrši doznaku računu prodavca (član 12. pravni posao kojim se akreditivna banka na osnovu ugovora sa kupcem obavezuje da će korisniku. Drugu veliku grupu instrumenata plaćanja čine tzv. Petrović dr Milan. 190) i bjanko mjenicom (uz. zadnja revizija 1993. godine. prodavčevo pravo je uslovljeno ispunjavanjem uslova koji su navedeni u akreditivu. Pavićević dr Božidar: “Bankarsko pravo”. 122 Zakon o finansijskom poslovanju na prvo mjesto stavlja nalog za prenos. Ova pravila Međunarodne trgovačke komore u Parizu imaju univerzalnu primjenu. odredbe o blagajničkom maksimumu čine od gotovog novca veoma nepodesan instrument plaćanja (član 11. 189 i 196). Treba dodati da se u ovu grupu instrumenata može svrstati i poštanska uplatnica. ne nužno i u ugovoru o prodaji. pa ćemo se na datim rješenjima zadržati prilikom izlaganja odgovarajućih dijelova ove materije. Zakon o finansijskom poslovanju spominje samo prebijanje ili kompenzaciju (član 12. a banke ih se pridržavaju kao obaveznog propisa. ali nisu isključeni ni ostali: cesioni (član 436 . 77 . Predmet uređivanja je prvenstveno vrijeme kada se smatra da je isplata izvršena. Beograd 1982. Odnosi banke i drugih lica u poslu akreditiva su uređeni Jednoobraznim pravilima i običajima za dokumentarne akreditive iz 1933. 123 Član 1072 . uzanse regulišu plaćanje obračunskim ili virmanskim čekom (“virmanski nalog”) i čekovnu uplatnicu (uz. 128 . ZFP). 124 Antonijević dr Zoran i drugi. 128. isto djelo. a najkasnije narednog dana”. 192). 123 Akreditiv je apstraktan Četvrto. Treću značajnu skupinu instrumenata plaćanja čine hartije od vrijednosti. Napokon. ZFP). U prilog plaćanju gotovim novcem ne idu ni odredbe člana 10 ZFP.

Najprije. Izloženo pravilo o predujmu kod sukcesivne isporuke jasno razlikuje ovaj 125 modalitet plaćanja i od plaćanja rata kod ugovora o prodaji uz pretplatu.. od opštih dispozitivnih principa o avansu. “Pri ovakvom plaćanju kupac je dužan da izvrši svoju obavezu plaćanja cene čim su mu stavljena na raspolaganje dokumenta koja predstavljaju robu”... 126 dakle i prije nego što je imao mogućnost da isporučenu stvar pregleda. Zadržaćemo se samo na prvom slučaju.2. str. 184). biti “čista” i izdata po naredbi (uz. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. 185). najprije. “prve isporuke naplaćuju se iz predujma. Interesi kupca zaštićeni su i posebnim zahtjevima u pogledu teretnice (konosmana). Pod uticajem načela jednovremenog izvršavanja obaveza ovo pravilo se modifikuje kod predaje predmeta ugovora u obrocima. 127 Česti su naročito u međunarodnom prometu. iz pravila o jednovremenosti isporuke i plaćanja vidljivo je da je kupac dužan platiti cijenu tek pošto je imao mogućnost da pregleda stvar (član 475).. 125 126 127 Toroman dr Marija. Ovo rješenje odstupa. “prodavac u tom slučaju jamči za kvalitet. težinu. Razmotrićemo ih odvojeno. str.”. Ona mora glasiti na “ukrcano”. Ako je u ovakvim ugovorima kupac dao prodavcu predujam. 241. Ako ništa nije posebno ugovoreno ili ne proizlazi iz okolnosti posla.”. ali im i Opšte uzanse posvećuju znatnu pažnju. pravila o plaćanju i instrumenti kojima se ono vrši prilagođeni su jednokratnoj isporuci. “prodavac mora prezentirati ona dokumenta koja su prema prirodi ugovora uobičajena u takvom slučaju” (uz. 241. ZOO). ako ništa nije ugovoreno” (član 518. te potrebi isplate u cjelini i odjednom. te da njome raspolaže (uz. 2. koji zahtijevaju da se iznos cijene dat kao predujam ravnomjerno rasporedi na sve dijelove dužnikove obaveze. Ako dokumenti nisu u ugovoru naznačeni. 183. Drugo. Tipovi načina plaćanja Prema različitim osobinama ugovora o prodaji i specifičnim obilježjima same obaveze plaćanja mogu se utvrditi četiri karakteristična tipa ili modaliteta načina plaćanja. Ne postoji li odgovarajući običaj. st. isto djelo. 179 detaljno izlaže razliku između prodaje uz avans i prenumeracione prodaje. “u slučaju uzastopnih isporuka kupac je dužan isplatiti cijenu za svaku isporuku u času njezina preuzimanja”. dokumenti moraju biti takvi da dokazuju izvršenje obaveze isporuke i ujedno omogućavaju kupcu da odredi vrstu i količinu robe. Izuzetak od ovog tipa plaćanja postoji ako je ugovoreno plaćanje uz predaju dokumenata (D/P). Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. uz. Na ovaj način su interesi kupca obezbjeđeni i u onim elementima ugovora koji nisu vidljivi iz prevoznih dokumenata. meru i dimenziju robe koji su označeni u fakturi” (uz. Kada je dokument uz koji se vrši plaćanje vozarska isprava. Dvije su podvrste ovoga tipa plaćanja: plaćanja uz dokumenta i dokumentarni akreditiv. str. 186). 78 . 184). (član 518 ZOO).3.

U privredi dominira pouzeće koje je vezano za plaćanje prevozniku. plaćanje se ima izvršiti najkasnije u roku od osam dana od dana zaključenja ugovora (uz.Treći tip načina plaćanja jeste ono koje se vrši pouzećem. str. Ako je prodavac odbio prigovore na pojedine stavke ili cijeli iznos fakture.. Ukoliko je određeno rokom. Specifična pravila pojavljuju se onda kada se vrijeme plaćanja stavi u odnos sa vremenom isporuke. isto djelo. ova dospjelost se utvrđuje za svaki obrok posebno. str. 79 . određeno datumom. istovremeno sa njom i nakon preuzimanja stvari. Vrijeme plaćanja Vrijeme plaćanja je trenutak u kome ili period unutar koga sve radnje koje sačinjavaju obavezu plaćanja moraju biti završene.Carić dr Slavko. Razlikuju se situacije u kojim je plaćanje ugovoreno prije isporuke. budući da predstavlja odstupanje od načela istovremenosti izvršenja ugovornih obaveza. Vrijeme izvršenja isplate 3. 1 ZOO. bez obzira na način na koji će to biti učinjeno. najprije.. ali ne mora da ima 130 obilježja prenumeracionog ili pretplatnog posla. 128 Kapor dr Vladimir . ZOO). Zbog toga kupac za njega ne duguje kamatu ni u slučaju da spor izgubi. st. Deponovanjem novca plaćanje se smatra izvršenim do visine položenog iznosa (uz.1. Kod sukcesivnih isporuka. Ako rok isplate prije isporuke nije utanačen. Depozit traje do rješavanja spora. S obzirom na specifičnost novčanih obaveza. Ukoliko se radi o “periodu” u pitanju je protek vremena od nastanka do dospjelosti obaveze plaćanja. 130 Toroman dr Marija. 129 Član 516. O izvršenom deponovanju kupac mora obavijestiti prodavca. kupac je ovlašten da odmah po prijemu takvog obavještenja sporni iznos deponuje kod nadležnog suda (sudski depozit). ugovorom. preovladava “trenutak”.. ugovor o prodaji može. 204). nego kod građanske prodaje putem pouzeća preko pošte. Prodavac ne može odbiti prijem tih iznosa (uz. 129 Ako je U našem pravu vrijeme plaćanja se određuje. Četvrti tip načina plaćanja postoji u slučaju spora o cijeni. unaprijed.. 146 svrstavaju ovu prodaju u prodaje sa plaćanjem cijene unaprijed. 205). po pravilu se ugovara izričito i precizno. Kada je ugovoreno plaćanje prije isporuke. plaćanje mora biti izvršeno do kraja radnog dana institucije kod koje se vrši plaćanje. 178: prodaja uz pretplatu je takav ugovor “kojim se kupac obavezuje da isplati prodavcu . odnosno dan u kome plaćanje mora biti izvršeno. Kupac koji ima prigovore samo na neke stavke iz fakture.”. 3. 182). 128 Kupac u svome sjedištu ili u mjestu isporuke stiče mogućnost da primi robu tek kada je pošti ili prevozniku platio cijenu i troškove robnog prometa koje on sam snosi. pa su zloupotrebe ovoga modaliteta manje. mora platiti nesporne iznose. Plaćanje prije isporuke. njegove granice utvrđuju se opštim pravilima (član 77. cenu pre nego što primi stvar. isto djelo.

st. str. Za razliku od rješenja u uporednom pravu.. ono se rijetko izričito ugovara. ZOO). na osnovu izričitog ili prećutnog sporazuma stranaka.”. Ono zavisi od načina plaćanja uopšte. ZOO). Ukoliko se ne prihvati gledište da je rješenje Opštih uzansi postalo poslovni običaj..”. odnosno obezbjeđenje plaćanja. U ovom slučaju prodavac kreditira kupca. 80 . st. Bude li to slučaj. naš Zakon o obligacionim odnosima predviđa da se plaćanje ima izvršiti u roku koji je predviđen poslovnim običajima (član 516. Po pravilu. 177.. Ovim rješenjem je u stvari sažeta stilizacija uzanse 189. onda važi dispozitivna norma po kojoj se cijena plaća “u času . ZOO. 131 Pored toga. Vrijeme isplate Vrijeme isplate je trenutak u kome se smatra da je plaćanje izvršeno. 1. 2).Pošto je istovremenost isporuke i plaćanja osnovno dispozitivno pravilo u ovoj oblasti. daju osnova za stav da u ovom slučaju plaćanje treba izvršiti u roku od osam dana od dana prijema robe. odnosno od prijema fakture. lišava prodavca prava da raspolaže robom (uz. 177. kupac može odbiti ili odložiti isplatu (član 475.238. 3).. prodavac traži obezbjeđenje ovakvih kredita. Oba dispozitivna pravila su uslovna. ako je isporuka izvršena uz predaju dokumenata koja. Ukorijenjenost Opštih uzansi u našoj poslovnoj praksi i racionalnost uzanse 177. ono se ravna prema dispozitivnim 132 propisima.2. st.. ako je kupac robu dobio prije fakture. pri tome. Kreditiranje se vrši za ukupan iznos potraživanja. Plaćanje unazad je ono koje se. a od instrumenata plaćanja posebno. Kada se plaćanje vrši instrumentima doznake preko banke (nalog za prenos i obračunski ček ili virman) plaćanje se smatra izvršenim onda kada su to stranke dogovorile. 236 . 3. kupac nije ovlašten da odloži plaćanje ni pozivom na dužnost i/ili pravo pregleda robe. 3). Vidjeti Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. 238. vrši pošto je proteklo vrijeme koje kupcu stoji na raspolaganju za pregled robe. str. Ako vrijeme plaćanja nije ugovoreno. uz. Izuzetno. st. o plaćanju polaganjem 131 132 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. 2. Plaćanje gotovim novcem smatra se izvršenim kada kupac dugovanu sumu uruči prodavcu ili je položi na njegov tekući račun. U slučaju da sporazuma stranaka nema. 188). st. odnosno organizacije da odobri računu vjerovnika iznos naznačen u nalogu” (član 318. Ona će se primijeniti ukoliko nije ugrožen princip jednovremenosti isporuke i plaćanja.. u praksi se sreće posredno ugovaranje istovremenosti isporuke i plaćanja stipulisanjem dokumentarne isporuke. Poslovni običaji često vežu ova dva momenta onda kada je ugovoreno “plaćanje uz fakturu”. Polaganje se vrši virmanom (uz. u kome se obavlja predaja stvari” (član 516. dug je namiren kada banci ili drugom subjektu kod koga se vodi račun prodavca “stigne novčana doznaka u korist vjerovnika ili nalog (virman) dužnikove banke.

st. 1. ali kod ove obaveze ta podjela nema poseban pravni značaj. ZOO u članu 318. Ako se plaćanje vrši virmanom ili drugim obračunskim sredstvom. Analogno mjestu isporuke ono se može posmatrati u užem i u širem smislu. kada je u pitanju plaćanje preko pošte. Određivanje mjesta plaćanja Mjesto plaćanja je lokalitet na kome sve radnje koje ulaze u obavezu plaćanja moraju biti završene. kupac. Ne bude li dug predajom hartija izmiren u roku. Mjesto plaćanja 4. dakle. a ni dva dana po prijemu prodavčeve opomene. tj. Vrijeme isplate kod izmirenja obaveza kompenzacijom. razumije se pod uslovom da na kupčevom računu ima sredstava. koja važe za pomenute instrumente. Prvi je da su novčane obaveze donosive. neophodno je da kupčeva banka dostavi nalog za prenos prodavčevoj banci. Da kupac ne bi pao u docnju bez svoje krivice. 3. st. obaveza se smatra izmirenom kada dužnik uplati iznos svoje obaveze pošti. ZOO). Da bi se plaćanje smatralo izvršenim. st. Trenutak u kome je isplata izvršena je onaj u kome je prodavac postao povjerilac po tražbini. odnosno onaj u kome je njegova obaveza prema kupcu prestala da postoji ili se smanjila. Kad ovakav način plaćanja nije ugovoren. obaveza je isplaćena onda “kad vjerovnik primi novčanu doznaku” (član 318. preuzima pravila uzanse 181. 2. 2). Plaćanje akreditivom se smatra izvršenim kada je banka otvorila akreditiv u skladu sa uslovima iz ugovora.1. Plaćanje hartijama od vrijednosti smatra se uslovno izvršenim onda kada one budu prenesene prodavcu na način koji je dogovoren i koji mora biti u skladu sa pravilima prenosa odgovarajućeg trgovačkog efekta. Ako je plaćanje preko pošte ugovoreno. smatramo da ovo pravilo treba tumačiti tako da je vrijeme isplate ono u kome pošta prema redovnom toku stvari ponudi prodavcu isplatu novca.sredstava na tekući račun putem virmana. prodavac i kupac imaju istu banku. da se ispunjavaju u sjedištu povjerioca (član 320. pa je plaćanje izvršeno onda kada kupac da nalog banci. 2). Posljedice eventualne docnje svoje banke snosi. 4. cesijom i asignacijom utvrđuje se prema pravilima obligacionog prava. U prvoj. Stoga se i dalje razlikuju dvije osnovne situacije.). Ista rješenja važe i za plaćanje čekovnom uplatnicom. Iz ovoga rješenja je vidljivo i drugo načelo: mjesto isplate nalazi se pod snažnim 81 . Obaveza se konačno gasi kada prenesene hartije budu honorisane. st. U drugoj nije dovoljno da kupac da nalog svojoj banci. st. s tim što se kao prenosilac novca ne mora pojaviti pošta (član 318. onda se ovaj princip konkretizuje tako što se kao mjesto plaćanja određuje “sjedište organizacije kod koje se vode vjerovnikova novčana sredstva” (član 320. Tri principa vladaju pravilima o određivanju mjesta plaćanja. ZOO). prodavac može zahtijevati isplatu u gotovom uz priznavanje eskonta (uzansa 190.

Uštede u troškovima idu u korist prodavca. Time se specijalna pravila o plaćanju kupovne cijene vraćaju na opšti pravni režim izmirenja novčanih obaveza. No.. st. ako se iz ugovora ili okolnosti posla vidi “iz kojeg će se poveriočevog sedišta izvršiti isporuka. plaćanje se obavlja u prebivalištu. 238. dakle prodavca. st.2.. 133 Naše pravo slijedi kontinentalne sisteme. Povjerilac može promijeniti svoje sjedište u periodu između zaključenja ugovora o prodaji i dospjelosti obaveze plaćanja. Cilj usvojenih rješenja jeste zaštita opravdanih interesa kupca. Napokon. 1 ZOO). plaćanje se vrši “u mjestu u kome se obavlja predaja stvari” (član 516. Napokon. No. st. povećanje troškova ispunjenja “pada na teret vjerovnika”. tj. 82 . Smatramo da ova rješenja analogno vrijede i u situacijama u kojima je promijenjena institucija preko koje se vrši plaćanje. 3. Član 320.. ZOO). str. st. Promjena mjesta plaćanja Stranke mogu uvijek sporazumno promijeniti mjesto plaćanja. On je dalje ovlašten da traži plaćanje u novom sjedištu. ZOO). princip uzajamnosti ukazuje na to da “je i mjesto plaćanja određeno mjestom isporuke. I napokon. st. plaćanje se vrši u sjedištu one koja je poslala ponudu. U nedostatku pravila običajnog porijekla. ZOO je jasan. Ako povjerilac ima više sjedišta. odnosno sjedištu prodavca” (član 516. više poslovnih jedinica. način plaćanja dozvoljava da se povjeriocu pruži ovlaštenje na jednostranu promjenu mjesta plaćanja. Opšte uzanse dalje razrađuju ovo rješenje. 3. odnosno u onima u kojima je prodavčeva banka promijenila svoje sjedište. 2. Cijena se najprije mora platiti u mjestu koje je određeno ugovorom (član 516. plaćanje se vrši u mestu tog sedišta” (uz. Ukoliko ugovor ništa ne govori o ovom pitanju. Napokon. 4. odnosno izvršila prihvat. 174).”. st. 2 ZOO). Odnosi koji tim povodom nastaju predmet su posebne pažnje zakonodavca. po kojoj ovi principi vrijede i kad povjerilac naloži plaćanje na račun nekog trećeg lica. 175. “ako se cijena ne mora platiti u času predaje.uticajem rješenja o načinu i vremenu isplate.”.. mjesto plaćanja se određuje prema poslovnim običajima (član 516. 133 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. ZOO ne isključuje ni primjenu uz. 2.

Radi rješavanja ove dileme naš Zakon o obligacionim odnosima za najvažniji i najsloženiji prigovor . Drugo. svaki prigovor se može odrediti i kao pomoćni pravni posao. posebno baviti samo najvažnijim. Zbog toga se može smatrati da oni predstavljaju samostalan. očuvanje prava na naknadu je najvažnija. različitih od opšte sankcije naknade štete izazvane propuštanjem generalne dužnosti obavještavanja (član 268. Prigovarati mogu i kupac i prodavac.UOPŠTE O PRIGOVORIMA 1. No specifičan sadržaj. odnosno obavještenjima o nedostacima. prigovori se ponekad kvalifikuju kao pravo. No. Mi ćemo se. mogu smatrati izjave ugovornog povjerioca. posljedice prigovora na oba učesnika u poslu i pogoršanje pravnog položaja povjerioca u slučaju propuštanja ili docnje sa prigovorom dopuštaju da se on kvalifikuje i kao obaveza. stoga. Zbog toga se ovdje moramo zadovoljiti sa tri osnovne pravne kvalifikacije. ZOO). poticanje dužnika da sam izvrši obavezu ili da je izvrši uredno. ZOO). u najširem smislu. logičnije je prvo rješenje. viši institut prava prodaje. Tretman prigovora iste vrste je u uporednom pravu različit. kupca ili prodavca. odnosno da ga ne smatra uredno izvršenim. tako i posljedice.GLAVA ČETVRTA PRIGOVORI I . dok će ostali biti izloženi uz odgovarajuće obaveze ili odgovornost za njihovo neizvršenje. kojima on ukazuje dužniku na činjenicu da ugovor ne smatra izvršenim. funkcije i pravni režim doveli su do posebnih sankcija. značaj i kvalifikacija prigovora su različiti. Prigovori su usmjereni na: vjerodostojno konstatovanje činjenica. s obzirom da predstavlja izjavu volje sa značajnim juridičkim konsekvencama. Vrste prigovora Prigovor neispunjenja ili neurednog ispunjenja se može staviti povodom povrede svake obaveze.reklamaciju na materijalne nedostatke izričito kaže da predstavlja dužnost kupca (član 481). Od svih navedenih funkcija. Pojam prigovora Prigovorima se. a ponekad kao obaveza. S obzirom na ekonomsku poziciju povjerioca. Najznačajniji prigovori koje stavlja kupac su oni koji se daju zbog: docnje sa isporukom. prigovori spadaju u opštu obavezu obavještavanja o relevantnim činjenicama i stoga su zasnovani na načelu poštenja i savjesnosti (član 12. nepoštivanja garancije da stvar nema materijalnih nedostataka i 83 . očuvanje prava na popravljanje štete i na vansudsko rješavanje sporova. No. 2. Stoga se razlikuju kako iscrpnost pravnog režima. Prigovori se i u našem i u uporednom pravu nazivaju i reklamacijama. Prvo. Pravna kvalifikacija prigovora je veoma složena i ne može se dati za sve vrste na isti način. Treće.

i bez intervencije trećih lica.. 165. II . Ne učine li tako. te izričitim redigovanjem člana 481. Zato je logično da se davanje ovoga obavještenja kvalifikuje i kao prirodan sastojak ugovora. Pojam reklamacije Reklamacija na materijalne nedostatke je pravna radnja.”. 2. odnosno odrediti njene modalitete. po njegovim nalazima i mišljenju. Na strani prodavca je najvažniji prigovor zbog docnje kupca sa plaćanjem cijene. 134 Reklamacija se upućuje prodavcu ili njegovom vozar. Ukoliko žele. Ona je akcesorna pravu kupca da zahtijeva obeštećenje u slučaju postojanja materijalnih nedostataka. str. javljaju subjekti koji sa kupcem imaju ugovor o obavljanju nekih poslova iz oblasti usluga u prometu robe (špediter. 134 Opširnije vidjeti Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola kvaliteta. Modaliteti reklamacije i njenog davanja su brojni. Reklamacija na materijalne nedostatke predstavlja obavezu kupca. ZOO dilema da li je reklamacija mana robe obaveza ili pravo je prevaziđena. Uvođenjem koncepta materijalnih nedostataka kao višeg instituta. Komercijalni značaj reklamacije ogleda se prije svega u održavanju dobrih poslovnih odnosa između partnera.prekršaja garancije da preneseno pravo nema pravnih nedostataka. Reklamacija je tijesno vezana sa obavezom garancije da roba nema materijalnih nedostataka. Napokon. Pravni značaj uredne reklamacije je u tome što ona služi održavanju kupčevog prava na popravljanje štete na snazi. reklamacija predstavlja pomoćni pravni posao. Pored toga. po pravilu. davanje reklamacije postoji u ugovoru kao dužnost kupca i to u izgledu koji predviđa Zakon o obligacionim odnosima. Način reklamiranja Reklamaciju daje kupac neposredno ili preko svoga ovlaštenog punomoćnika. Ispitaćemo ih kroz tri osnovna: način. ona predstavlja uslov za očuvanje prava na naknadu štete.. trgovački zastupnik). Kao punomoćnici u privredi se. ali nesumnjivo. mjesto i vrijeme. te u mogućnosti rješavanja sporova vansudskim putem. Drugim riječima. konkretan materijalni nedostatak i kojom mu stavlja do znanja da ima namjeru da se koristi nekim od prava koja mu po tom osnovu pripadaju.REKLAMACIJA NA MATERIJALNE NEDOSTATKE 1. isključiti iz ugovora. 84 . stranke mogu dužnost reklamiranja izričito ili prećutno. reklamacija je obavještenje prodavcu o neizvršenoj obavezi garancije da stvar nema materijalnih nedostataka. izjava kojom kupac obavještava prodavca da isporučena roba ima.

166. Vilus dr Jelena: “Utvrđivanje i kontrola. st. neki su. Uz. 132. stvar je konkretnih okolnosti: od stručnosti kupca. 137 Ako je način slanja reklamacije određen ugovorom. Prodavac može na pregled uputiti i svoga punomoćnika. Funkcije reklamacije zahtijevaju da se u nju uvijek unese i ugovor povodom koga je sporna roba isporučena.”. po pravilu. Iako oni zavise od prirode i okolnosti posla. zahtijevaju da kupac dostavi prodavcu relevantne dokumente. Zakon o obligacionim odnosima primjera radi kao “pouzdan način” slanja reklamacija navodi preporučeno pismo i telegram. on daje osnova da se svi elementi sadržaja reklamacije podijele na: bitne i nebitne. Ovaj sastojak diktiran je funkcijama prigovora. 85 . Lica koja će biti ovlaštena da upute ili prime reklamaciju mogu se i posebno odrediti ugovorom o prodaji. pošto njime ni jedan od ciljeva radi kojih je reklamacija uvedena ne bi mogao da bude ostvaren. i 152.. vrijediće samo onaj prigovor koji je otpremljen u skladu sa ugovorom. preko prirode robe i nedostatka. Generalna izjava da roba ima materijalnih nedostataka kojoj bi se priznavala svojstva reklamacije. Prvi bitan element sadržaja jeste potanji opis nedostatka. Sadržaj reklamacije veoma je složen. No. To znači da opis nedostatka mora biti konkretan i jasan. Da bi se one mogle ostvariti neophodno je da poziv bude konkretan i učinjen u skladu sa poslovnim običajima. 135 dovoljno precizan da omogući prodavcu da formira stav o vjerovatnoj osnovanosti i ozbiljnosti reklamacije.. onda je iskoristio opciju i ne može kasnije jednostrano da mijenja svoj odštetni zahtjev. da budu precizirana. Prvo. Uopšten prigovor ne proizvodi pravne posljedice.. Ukoliko je on korišten “smatra se da je kupac izvršio svoju obavezu da obavijesti prodavca” i kada on uopšte ne primi reklamaciju ili je dobije sa zakašnjenjem (član 484. tipizirani. Napokon. Stoga. “sudovi stoje na stanovištu da se iz reklamacije mora da vidi da je kupac podnosi s namerom da se koristi jednim od prava koja mu se 136 Ta prava u našem sistemu ne moraju priznaju u vezi sa nesaobraznom robom”. Reklamaciji nikada ne treba prilagati originale dokumenata. U reklamaciji “kupac je dužan potanje opisati nedostatak i pozvati prodavca da pregleda stvar” (član 484 ZOO). Svi ostali elementi su nebitni. Član 484. kod reklamacija važi teorija prijema. str. navode dokumenti i dokazi kojima kupac raspolaže. do brzine kojom cijeli postupak mora biti obavljen. ako to kupac učini. vodila bi stavljanju prodavca u neravnopravan ekonomski i pravni položaj. str. Do koje mjere će se ići u detaljno navođenje nedostatka. 166. Uz ovo rješenje treba primijetiti dvije stvari. ZOO se poveo za poslovnom praksom i međunarodnom regulativom prije nego za uporednim zakonodavstvom.”. Najprije. ipak. 2 ZOO).. u reklamaciji se.punomoćniku. Drugi element sadržaja bez koga reklamacija ne može da postoji je poziv prodavcu da pregleda stvar kako bi se uvjerio da je reklamacija zaista opravdana. osim u slučaju slanja prigovora na 135 136 137 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola.

No. Predstavlja veoma složen modalitet. Očuvanju kupčevih prava po osnovu postojanja materijalnih nedostataka vodi samo onaj prigovor koji je blagovremen. Mjesto reklamiranja Mjesto u kome treba izvršiti reklamaciju nije posebno regulisano u izvorima prava.u mjesto iz koga je učinjena bilo ponuda. ako su stranke učestvovale u pregledu i konstatovale vidljivi nedostatak. Pošto je usvojena teorija prijema. 3. I drugo. ako je nedostatak “bio poznat prodavaocu ili mu nije mogao ostati nepoznat” (član 485 ZOO). Njegovo određivanje zavisi od: savjesnosti prodavca. kupcu stoji na raspolaganju neograničeno vrijeme da izvrši reklamaciju. Unutar svakog od ta dva slučaja postoje specifična rješenja. a ako se to ne zna . Kada je prodavac savjestan. 4. tj. reklamacija se šalje u mjesto iz koga se ugovor izvršava.siguran način. 86 . Ni protek objektivnog roka od 6 mjeseci nakon isporuke na gasi kupčevo pravo u ovom slučaju. biće pravovaljan samo onaj prigovor koji je u to mjesto i upućen. vrste materijalnog nedostatka i vremena kontrole urednosti ispunjenja isporuke. prepušteno opštim pravilima. Vrijeme reklamiranja Vrijeme reklamiranja je trenutak u kome ili period unutar koga sve radnje koje su vezane za obavještavanja prodavca o materijalnom nedostatku moraju biti završene. Blagovremenost reklamacije je izuzetno važna. Na tu situaciju je primijenjena teorija otposlanja. važiće rješenja Zakona o obligacionim odnosima. On to pravo ne gubi čak ni onda kada je sam propustio da izvrši radnju pregleda bez odlaganja ili da reklamira na vrijeme. reklamacija kao neformalan pravni posao treba da se obavi u mjestu pregleda. Ne bude li to učinjeno. stoga. jasno je da je sjedište prodavca ujedno i mjesto u koje treba uputiti reklamaciju. uspostavljeni izuzetak je jedan od rijetkih primjera pozitivnih sankcija u našem zakonodavstvu. Ono je. bilo prihvat. Ako je prodavac bio nesavjestan. U našem pravu stranke su slobodne da vrijeme prigovora utvrde sporazumno. Izložena pravila o mjestu reklamiranja vrijede za slučaj da obje stranke nisu prisustvovale pregledu i za slanje reklamacije “na siguran način”. vrijeme reklamiranja zavisi od toga da li je nedostatak vidljiv ili skriven. Ako je mjesto u koje treba poslati reklamaciju posebno ugovoreno. Ako on ima više poslovnih jedinica. Dispozitivno rješenje mora se izvući iz opštih pravila i iz regulative načina slanja reklamacije.

a ne stvarno vrijeme u kome je kupac obaviješten o nedostatku. a njegov kraj za period koji je normalno potreban za sastavljanje uredne reklamacije (član 481. on ne bira konačnog kupca. 87 . ZOO “kupac je dužan prodavaoca obavijestiti o nedostacima čim je po redovnom toku stvari mogao za njih doznati od svojih klijenata”. kupac je dužan da u privrednoj prodaji reklamaciju izvrši “bez odlaganja”. Prodavac mora znati da se radi o reekspediciji. za vrijeme provjere. st. Početak toka roka za reklamiranje veže se.Ako su obje stranke prisustvovale isporuci i ako je pregled tada izvršen “kupac je dužan svoje primjedbe zbog vidljivih nedostataka saopćiti prodavaocu odmah. rokovi za reklamiranje počinju da teku od prijema nove stvari. Izraz “odmah” je pravni standard. 1 ZOO). Na ovaj način je odgovornost za otezanje sa slanjem obavještenja od krajnjeg prebačena na prvobitnog kupca. dakle. Subjektivni rok počinje teći od dana otkrivanja nedostatka. Početak toka roka za reklamiranje je u ovom slučaju objektiviziran. a ne na prodavca. a najkasnije razumno vrijeme po isteku vremena isporuke. Ipak. zakonodavac dopušta strankama da ugovaranjem dužeg objektivnog roka ugovor potpuno prilagode svojim specifičnim potrebama i uslovima (član 482 ZOO). Vrijeme reklamiranja skrivenih nedostataka određeno je subjektivnim i objektivnim rokom. Prema članu 481. njegovim istekom gasi se i pravo kupca na popravljanje štete. a često i ne zna ko se javlja u toj ulozi. st. 2 ZOO). Rješenje je logično. Njegova dužina je u ugovorima o prodaji poslovnog prava određena standardom “bez odgađanja”. Dobije li kupac stvari po osnovu odgovornosti prodavca za materijalne nedostatke. Objektivni rok je prekluzivan. st. Uzima se u obzir objektivno mogući tok odnosa između klijenta (kupčevog kupca) i kupca. On praktično znači da kupac mora prigovoriti čim opazi nedostatak. Ne bude li pregled moguć pri isporuci ili kada prodavac ne pozove kupca da prisustvuje isporuci i pregledu. Dan isporuke je ujedno i dan početka toka objektivnog roka od 6 mjeseci unutar koga se reklamacija prema savjesnom prodavcu uopšte može izvršiti. No. Razumno vrijeme je ono koje je urednom kupcu potrebno i dovoljno da sačini reklamaciju (član 481. Upravo zbog toga se šestomjesečni period ne može produžiti subjektivnim rokom ili njegovim dijelom u slučaju kad je nedostatak otkriven u periodu prije isteka objektivnog roka koji odgovara pravnom standardu “bez odgađanja”. Samo se na taj način može očuvati jednakost davanja stranaka i u ovome poslu. počevši od trenutka kada je prema redovnom toku stvari utvrdio ili mogao da utvrdi postojanje materijalnih nedostataka. Oni moraju biti održani kumulativno. 3. Poseban slučaj i ovdje predstavlja reekspedicija. inače gubi pravo koje mu po toj osnovi pripada”. a ne samo procesna mogućnost ulaganja prigovora. koji upućuje na povećan stepen hitnosti. odnosno od izvršene zamjene ili popravke (član 483).

a ne kada ju je prodavac primio. ZOO je takva da dopušta još jednu osobenost: kupac se mora već u prigovoru opredijeliti za vid zaštite koji želi (oslobađanje stvari od pretenzije trećeg. 2. Pošto u ovom slučaju nema posebnih pravila o načinu obavještavanja. reklamacija predstavlja i prirodan sastojak ugovora. ovaj prigovor predstavlja obavezu kupca (član 510 i 509 ZOO). Pojam reklamacije Reklamacija na pravne nedostatke je izjava kojom kupac obavještava prodavca da preneseno pravo nije uopšte konstituisano ili nije konstituisano u obimu i na način predviđen ugovorom i kojom mu daje do znanja da ima namjeru da se koristi nekim od prava koja mu po tom osnovu pripadaju. Modaliteti reklamacije na pravne nedostatke su isti kao i kod prigovora na materijalne nedostatke. Reklamacijom na pravne nedostatke kupac opominje prodavca na neizvršavanje obaveze garancije za osobine prenesenog svojinskog prava. Priroda pravnih nedostataka je takva da njihovo dokazivanje redovno vrši treći. isporuka nove stvari bez nedostatka). Specifičnosti režima reklamacije na pravne nedostatke Prvo odstupanje režima reklamacije na pravne od pravila o prigovoru na materijalne nedostatke leži u sadržaju reklamacije. Ako se prigovor mora dati da bi kupac sačuvao svoja prava. Kupac mora da obavijesti prodavca barem o zahtjevu trećeg i to u cjelini. Druga karakteristika tiče se načina davanja reklamacije. To je treća 88 . rokovi se moraju utvrditi tumačenjem pravila o prekluziji prava na naknadu štete. onaj ko tvrdi da ima jače pravo na prodanoj stvari nego kupac. Specifičnosti pravnih nedostataka i osobiti vidovi popravljanja štete kada oni postoje. Ako to nije učinjeno. budući da Zakon o obligacionim odnosima nema posebnih pravila o ovom pitanju. Pravni značaj reklamacije oličen je u činjenici da se određeni vidovi šteta izazvanih postojanjem pravnih nedostataka mogu reparirati samo ako je kupac uredno obavijestio prodavca o postojanju pravnih mana. Stilizacija člana 509. treba uzeti da je reklamacija na pravne nedostatke uvijek učinjena kada je poslata.III . Pored toga. U daljim izlaganjima zadržaćemo se samo na njima. Slučajevi u kojima kupac nije dužan da reklamira posebno su uređeni Zakonom o obligacionim odnosima. doveli su i do nekih posebnih rješenja. Ovakva solucija ne isključuje. ona ima i svojstva pomoćnog pravnog posla. Zbog toga je dužnost kupca u pogledu preciziranja pravnih nedostatka strožija. U principu. Vrijeme reklamacije može se odrediti ugovorom.REKLAMACIJA NA PRAVNE NEDOSTATKE 1. nego povećava potrebu da kupac svoju izjavu uputi “na siguran način”.

Ako je u pitanju vansudska evikcija. 89 . kupac je pozvao prodavca da mu pomogne u parnici. krajnji rok za reklamaciju i za ostvarivanje prava prema prodavcu je šest mjeseci od “pravomoćno okončanog spora” (član 515. krajnji rokovi za reklamaciju su izjednačeni sa rokovima za ostvarivanje prava na popravljanje štete. Ako se ometanje prava manifestuje u pokretanju spora (sudska evikcija). st. Momenat saznanja je faktičko pitanje i sud ga cijeni od slučaja do slučaja. st.osobenost ove reklamacije. 1 ZOO). 2 ZOO). krajnji rok za reklamaciju je godina dana od dana saznanja za pravo trećeg (član 515. U suštini.

90 .

141 Opširnije vidjeti Perović dr Slobodan. u principu. docnja prodavca sa isporukom je činjenica neizvršavanja obaveze stavljanja stvari na raspolaganje kupcu u vrijeme koje je utvrđeno ugovorom ili na osnovu ugovora. naime. samim tim što je do zakašnjenja sa isporukom došlo. 503.raskid 138 ugovora po samom zakonu. Upravo zbog toga docnju sa isporukom ne treba miješati sa odgovornošću za docnju sa isporukom. Pitanje je.” 142 138 139 140 Član 125. str. 1. Docnja sa isporukom se može pravno kvalifikovati kao štetna radnja povrede ugovora. Zbog toga. st. 142 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema.ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA ISPORUKOM 1. činjenica da su se te norme formirale pretežno na terenu ugovora o prodaji dozvoljava njihovo zajedničko izlaganje. Nesumnjivo je da docnja sa isporukom spada u dužničku docnju i to sa neispunjenjem nenovčanih obaveza. rat. Prema njima se procjena posljedica djelimičnog ispunjenja vrši shodno cilju radi kojeg je druga strana zaključila ugovor (subjektivni kriterij). objektivni čin docnje sa isporukom može kod fiksnih poslova imati još jednu pravnu posljedicu . 139 Djelimična docnja je pravno relevantna ako se odnosi na znatniji dio obaveze. štrajk. 91 .. 1 ZOO). “Dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obavezu u roku određenom za ispunjenje” (član 324. Pojam docnje sa isporukom Docnja prodavca sa isporukom je pojavni oblik docnje ugovornog dužnika. Dilema nije samo akademska. ZOO. O različitim vidovima djelimične docnje i o njihovim posljedicama vidjeti Perović dr Slobodan. 141 Najveći i za docnju sa isporukom najvažniji problem predstavlja kvalifikacija docnje po njenom osnovu. 140 Pored toga. str. isto djelo.GLAVA PETA ODGOVORNOST PRODAVCA I . Ona dovodi do ugovorne odgovornosti prodavca samo ako su ispunjene i druge pretpostavke (šteta. Docnja sa isporukom može se svrstati u različite podvrste opšteg pojma docnje. (objektivna docnja). važe opšta pravila obligacionog prava. Član 131. str. st. Zavisno od mjere neispunjenja isporuke. isto djelo.”. uzročna veza i krivica). požar. da li je prodavac kao dužnik u docnji. 504. zabrana izvoza i slično). Shodno tome. ili samo onda ako je pao u zadocnjenje svojom krivicom (subjektivna docnja). za njeno određenje.. 144. moraju biti primijenjeni i vrijednosni kriteriji. Pojam docnje i odgovornosti za docnju sa isporukom 1.1. Pored odgovornosti. ZOO. No. Neke od ovih kvalifikacija su jednostavne i nesporne. docnja prodavca u ovom slučaju može biti potpuna ili djelimična. “Praktičan značaj razlike između objektivnog i subjektivnog shvatanja docnje naročito dolazi do izražaja pri prolaznoj nemogućnosti izvršenja za koju prodavac nije kriv (npr.

126 ZOO) osnovano se može zaključiti da domaće pravo prihvata objektivni koncept docnje “koji je karakterističan za ugovore u privredi”. Treća se odnosi na raskid ugovora zbog neispunjenja (član 124 . Prva se tiče opštih rješenja o odgovornosti ugovornog dužnika (član 324). On je različit kod dokumentarnih i kod realnih isporuka. Različite faktičke i pravne osobine jednokratne i sukcesivne isporuke utiču na režim odgovornosti za zadocnjenje. 144 1. Pored toga.526 ZOO). stranke svojim sporazumom često utiču na dužinu primjerenog. 143 144 Perović dr Slobodan. 92 . razumnog roka za naknadno uredno ispunjenje isporuke. Konkretan izgled toga sistema zavisi od vrste isporuke. str. str. Mogućnost ugovornog uticaja na dispozitivne norme postoji. Perović dr Slobodan. tj. Odgovornost prodavca za docnju sa isporukom uređena je prvenstveno Zakonom o obligacionim odnosima. na pravila o odgovornosti djeluje i karakter roka. osim kod fiksnih ugovora. Unutar realnih isporuka. dalje. 505. 143 Budući da je odgovornost za docnju subjektivna i da se krivica dužnika pretpostavlja (član 263 ZOO) “praktično se pitanje svodi na teret dokazivanja”. a četvrta na posebna pravila o naknadi štete u slučaju raskida prodaje (član 523 .2. Četiri su grupe pravila koje su pri tome najvažnije.Iz definicije dužnikove docnje u članu 324. isto djelo. 504. u onoj mjeri u kojoj je šteta posljedica docnje. ali se mora kretati u granicama Zakona (član 264 i 265 ZOO).132 ZOO). ZOO i na osnovu pravila o raskidu ugovora zbog docnje (član 124 . Pored toga. do toga da u praksi odgovornost kao jednostrano obavezni obligacioni odnos postoji samo kao temelj složenog sistema obaveza i prava u koje prodavac i kupac stupaju povodom popravljanja štete izazvane docnjom. Zbog toga je neophodno pravne posljedice zakašnjenja sa isporukom posmatrati odvojeno za fiksne i nefiksne poslove prodaje. ova vrsta odgovornosti se može kvalifikovati kao subjektivna. Značaj naturalne restitucije u popravljanju štete dovodi. Napokon. Zajednička karakteristika izloženih izvora jeste u tome da se. Pojam odgovornosti za docnju sa isporukom Odgovornost za docnju sa isporukom je jednostrano obavezni obligacioni odnos čiji je predmet radnja popravljanja štete u naturi ili novcu. insistira na održavanju ugovora na snazi i na njegovom realnom ispunjenju. Drugu čine opšta pravila o posljedicama neispunjenja ugovora (član 262 269 ZOO). odnos odgovornosti za docnju dalje se razlikuje prema tome da li je u pitanju jednokratna ili sukcesivna isporuka. i zadocnjenje sa dokumentarnom isporukom ima neke specifičnosti zbog kojih mora biti posebno ispitano. S obzirom da se krivica prodavca za docnju pretpostavlja (član 263 ZOO). isto djelo.

ZOO. Član 155. Kupac koji želi da uprkos docnji prodavca sa isporukom održi ugovor na snazi ima tri mogućnosti na raspolaganju. 185 . kupac nije pri tome potpuno slobodan. No. isto djelo. da potpuno 145 Kupac je. st. Tek po njegovom bezuspješnom proteku. u ovom slučaju on kao povjerilac “mora ostaviti dužniku primjeren naknadni rok za ispunjenje “ (član 126. Pravo na raskid ugovora zbog zadocnjenja prodavca sa isporukom pripada samo kupcu. Odgovornost za docnju sa jednokratnom realnom isporukom 2. 3 ZOO).192 ZOO. Ova osnovna šema je u pravno-tehničkom smislu veoma složena. Prodavac koji je u docnji može izvršiti isporuku sve dok ne primi obavještenje kupca o tome da se ugovor raskida (član 130). Dužina naknadnog primjerenog roka može biti određena u izjavi kupca.Carić dr Slavko. st. 164: “pravo na ispunjenje ugovora pripada mu i bez toga”. 146 Napokon. No. 147 Pošto kupac mora dokazati i umanjenje svoje postojeće imovine i sprečavanje njenog opravdano očekivanog povećanja. On. Kapor dr Vladimir . st. A to znači da kupac može zahtijevati naknadu proste štete i izgubljene dobiti koji su prouzrokovani docnjom. Zato ćemo se posebno zadržati na rješenjima vezanim za pojedine elemente. 93 . Naknadni primjereni rok se daje samo za ispunjenje u skladu sa ugovorom. 3 ZOO). Prva je održavanje ugovora na snazi uz prodavčevu obavezu da naknadi štetu izazvanu docnjom Načelo realnog ispunjenja ugovora i potrebe prometa navele su zakonodavca da ovu mogućnost pruži objema strankama: “kad ispunjenje obaveze u određenom roku nije bitan sastojak ugovora. Odgovornost kod nefiksnih poslova Pravo BiH predviđa dvije osnovne posljedice zadocnjenja prodavca sa izvršenjem realne jednokratne isporuke kod nefiksnih poslova. str. 2 ZOO). 511. st. Kupac ne može u njemu jednostrano mijenjati modalitete isporuke zasnovane na sporazumu stranaka. pasivno čeka da se prodavac samoinicijativno očisti od docnje.1. dalje. kupac ima pravo da zahtijeva ispunjenje u skladu sa ugovorom uz davanje naknadnog primjerenog roka za ispunjenje (član 262. Ovakvo čišćenje od zadocnjenja (purgatio morae) djeluje samo na pravo kupca da ugovor raskine. 1 ZOO). Druga moguća posljedica jeste raskid ugovora uz postojanje obaveze prodavca da nadoknadi štetu izazvanu raskidom (član 124 ZOO). isto djelo. ovlašten da zahtijeva uredno ispunjenje bez davanja primjerenog roka u kome to treba učiniti. to je njegovo pravo na naknadu ograničeno na konkretnu štetu. dužnik to može učiniti do isteka roka zastarelosti. tj. a na strani kupca nastaje pravo na popravljanje štete. najprije može da šuti. ugovor prestaje da postoji. str.2. a vjerovnik da zahtijeva njezino ispunjenje “ (član 126. U sva tri slučaja ima mogućnost da traži naknadu štete prema opštim pravilima. On mora da vodi računa o 145 146 147 Perović dr Slobodan. Ono ne oslobađa prodavca obaveze da naknadi štete izazvane zadocnjenjem (član 262. dužnik zadržava pravo da i nakon isteka roka ispuni svoju obavezu.

To mu pravo pripada najprije onda kada “iz dužnikova držanja proizilazi da on svoju obavezu neće izvršiti ni u naknadnom roku” (član 127 ZOO). Prvo pravo koje ima kupac jeste naknada štete prema opštim pravilima obligacionog prava (član 523 ZOO). Zbog toga. Pravo na davanje novih primjerenih rokova nije ničim ograničeno.526 ZOO). Zbog toga ćemo se ovdje detaljnije zadržati na zakonskim rješenjima. st. Njegovim bezuspješnim istekom ugovor se smatra raskinutim po samom zakonu (član 126. 3 ZOO). posebna izjava kupca o raskidu ugovora nije potrebna. Posljedice raskida u promatranoj vrsti prodaje se ne ravnaju prema opštim pravilima o učincima raskida (član 132 ZOO). ne smije da predstavlja potpuno novi rok za isporuku. Pošto on ima karakter dopunskog roka. važe bez obzira na vrstu obaveze zbog čije se povrede ugovor jednostrano raskida i bez obzira na to da li je povredu ugovora izvršio prodavac ili kupac. st. prema našem pravu. Kupac koji je zbog docnje prodavca raskinuo ugovor ima na raspolaganju tri načina za svoje obeštećenje. Ona su zajednička za sve slučajeve raskida ugovora krivicom dužnika. primjereni rok nije potreban ni kod fiksne prodaje (član 125 ZOO). 3 upućivanjem na član 125 ZOO). bez odgađanja obavijesti dužnika da zahtijeva ispunjenje ugovora” (član 125. ni izjavom kupca. Davanje naknadnog primjerenog roka ne utiče na kupčevo pravo na popravljanje štete (član 262. Prodavčevo ponašanje se može manifestovati kao izjava volje ili kao činidbe iz kojih je stanje njegove svijesti vidljivo na nesumnjiv način (konkludentne radnje). Specifične norme o kojima je riječ. iako nije zahtijevao naknadno ispunjenje. Kupac zadržava pravo na naknadu štete. prvenstveno o onim koja su sadržana u samom Zakonu. Napokon. kao i kod drugih pravnih standarda. osim izjavom prodavca da isporuku neće izvršiti. U prva dva slučaja je kupac ovlašten “raskinuti ugovor prostom izjavom” (član 124). 2 ZOO). dakle.prirodi stvari i okolnostima posla. on može “održati ugovor na snazi ako nakon isteka roka. a to znači da može zahtijevati popravljanje 94 . pošto je kupac u ovom slučaju gospodar posla (dominus negotii). Drugi slučaj postoji ako je iz okolnosti posla vidljivo da dužnik ne može izvršiti isporuku ni u naknadnom primjerenom roku (član 128 ZOO). dok u trećem takva posljedica nastupa po samome zakonu (član 125). No. Na njih se primjenjuju posebna rješenja o raskidu prodaje (član 523 . st. vrijeme isporuke se od nebitnog pretvara u bitan element posla. U načelu. te o načelima obligacionog prava. Jednom izvršen izbor obavezuje kupca. njegova dužina će se utvrđivati prema faktičkim okolnostima. razmotrićemo ih posebno. Oni su mu dati alternativno. Kupac može raskinuti ugovor i bez davanja naknadnog primjerenog roka u tri zakonom predviđena slučaja. Ako naknadni primjereni rok nije određen ni ugovorom. naknadni rok treba da omogući prodavcu koji već ima pripremljenu robu da izvrši njenu isporuku shodno ugovoru. Davanjem primjerenog roka. Pošto je svaki od pravaca djelovanja kupca složen i po broju zahtjeva i prema njihovoj pravnoj prirodi.

Pošto se u ovom slučaju veličina štete koju je kupac pretrpio utvrđuje obračunskim putem. obavijestiti svoga prvobitnog prodavca (član 525. Obavještavanje. Ako u mjestu isporuke nema tekuće cijene. 2 ZOO). 95 . mjerodavna je tekuća cijena na supstituirajućem tržištu “kojoj treba dodati razliku u troškovima prevoza” (član 524. str. 166. u ovoj dominira naturalna. Zbog toga se ovaj način obeštećenja može primijeniti samo onda kada su predmet prodaje stvari određene po rodu. te da zahtijeva razliku između ugovorne cijene i cijene po kojoj je robu stvarno kupio. Razliku između nje i apstraktne štete kupac može zahtijevati prema opštim pravilima obligacionog prava (član 526 ZOO). st. Prodavac može odbiti da prizna onaj dio razlike u cijeni i one troškove za koje dokaže da ne bi nastali da je on na vrijeme bio obaviješten o namjeravanoj kupovini.Carić dr Slavko. Pored toga. Jasno je da će se kupac ovim načinom obeštećenja koristiti samo ako je tekuća cijena bila ili je postala višom od ugovorne cijene. Sadržina ovih pravnih standarda određuje se prema okolnostima konkretnog slučaja i uz poštovanje načela poštenja i 149 Pored toga. 1 ZOO). predstavlja relativno samostalnu obavezu. Treće pravo oličeno je u institutu kupovine radi pokrića (član 525. u ovom slučaju.2. predstavljaju drugo pravo kupca u slučaju raskida ugovora zbog docnje prodavca sa isporukom. st. Zajednička im je karakteristika to da je 148 149 Kapor dr Vladimir . 165. To mjesto teorija određuje kao mjesto isporuke 148 i time usklađuje ovo rješenje sa zakonskom definicijom “tekuće cijene” iz člana 464. međutim da bude veća.proste štete i izgubljene dobiti. Ta činjenica i u uporednom i u našem pravu opredjeljuje sva specifična rješenja o odgovornosti prodavca u ovom slučaju. Odgovornost kod fiksnih poslova Ugovor o prodaji je fiksan onda kada je rok isporuke bitan element posla. o namjeravanoj kupovini radi pokrića kupac mora savjesnosti. Kupac je dužan da kupovinu radi pokrića izvrši “u razumnom roku i na razuman način” (član 525. Izložena rješenja. ZOO). st. ZOO. st. On je ovlašten da robu koja je bila predmet ugovora kupi od trećeg lica. razmatrani vid obeštećenja se naziva i naknadom apstraktne štete. Kapor dr Vladimir . uzeta zajedno. Zato su posljedice propuštanja obavještenja ograničene. 2. Naknadu eventualnih dodatnih troškova i druge konkretne štete može zahtijevati prema opštim pravilima (član 526 ZOO). Konkretna šteta može. Zbog toga je. isto djelo. 2 ZOO). isto djelo. 3). Za razliku od prethodne dvije mogućnosti. Pošto ih kupac mora dokazati u pitanju je naknada konkretne štete. Dokazivanje štete može biti veoma mukotrpno za kupca. str.Carić dr Slavko. a ne novčana restitucija. u slučaju da “stvar ima tekuću cijenu”. kupac ovlašten “zahtijevati razliku između cijene određene ugovorom i tekuće cijene na dan raskida ugovora na tržištu mjesta u kome je posao obavljen” (član 524. a ne konkretnim dokazivanjem. prodaja u privredi se prema definiciji zaključuje radi dalje prodaje stvari u prerađenom ili neprerađenom stanju. Položaj kupca ovdje karakteriše postojanje ne samo prava nego i obaveza.

st.1. Pravni sistem BiH traži da se kombinuju generalne norme o raskidu ugovora s uzastopnim obavezama (član 129. ako isporuka ne bude izvršena u određenom roku (član 125. U tom slučaju duguje prodavcu i odgovarajući dio cijene. U uporednom pravu posljedice docnje. kupac može održati ugovor na snazi ako nakon isteka roka “bez odgađanja. 131 . 150 Pravno-tehnička rješenja se. za obrok sa kojim je prodavac u docnji i za buduće obroke.. isti je kao i kod nefiksnih poslova. u slučaju docnje sa jednim obrokom. Stilizacija zakonskog teksta upućuje na to da izjavu o ostanku pri ugovoru treba dati veoma brzo. Dužina roka za obavještavanje je faktičko pitanje. st. ni kupac kao povjerilac ne može više da utiče na sudbinu pravnog posla. a ne i za ugovor u cjelini.132 ZOO) sa posebnim rješenjima o raskidu prodaje (član 523 . “Razuman rok” za obavljanje kupovine radi pokrića će se zbog samih okolnosti fiksne prodaje morati odrediti kao kraći vremenski period nego kod nefiksnih poslova. Ista pravila važe i onda kada su stranke predvidjele da će se ugovor smatrati raskinutim. 96 . U pogledu obroka sa kojim je prodavac u docnji.”. kada je ugovor raskinut. 3. str. kupac nema pravo da raskine ugovor i zahtijeva naknadu štete za obroke koje je već primio bez prigovora. No. U suprotnom. Sistem prava kupca. međutim. 150. Jedan izuzetak u domenu pravno-tehničkih rješenja. Razmotrićemo ih odvojeno. Njihova konkretizacija zavisi od toga da li je rok isporuke za dati obrok bitan element ugovora ili nije. “ugovor se raskida po samom zakonu” (član 125. Kada je količina nebitan element. 2 ZOO). 4 ZOO). to bi bilo priznanje da rok isporuke za stranke i nije bio bitan element ugovora. kupčeva prava su ograničena na taj 150 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. regulisane su opštim pravilima. kupac ima ista prava koja mu stoje na raspolaganju u slučaju zakašnjenja sa jednokratnom realnom isporukom.526). st. Odgovornost za docnju sa isporukom obroka 3. Tim postupkom se dobijaju različita rješenja za uredno isporučene obroke. postoji.. Ako prodavac kod fiksnih poslova ne izvrši isporuku na vrijeme. ipak. No.“dalja sudbina ugovora neposredno poslije proteka roka prešla potpuno u ruke kupca”. Zbog toga. budući da su problemi nastali samo u vezi sa jednim relativno samostalnim dijelom ukupne količine. kupac ima interesa i za djelimičnim urednim ispunjenjem. zakašnjenje sa isporukom jednog obroka predstavlja djelimičnu docnju. obavijesti dužnika da zahtijeva ispunjenje ugovora” (član 125. 1 ZOO). u ovom slučaju. Odgovornost prodavca veže se samo za neizvršeni ili neuredno izvršeni dio. Količina nije bitan element ugovora Ako količina nije bitan element ugovora. U suprotnom. razlikuju.

zakon postavlja jedan izuzetak. Kupac ima opciju: ostati pri ugovoru u cjelini uz primjenu već izloženih rješenja o popravljanju štete i pribavljanju obezbjeđenja ili odustati od ugovora i zahtijevati naknadu prouzrokovanu raskidom. st. Za razliku od situacije u kojoj količina nije bitan element.dio ugovora. Od budućih obroka kupac može odustati i bez davanja razumnog roka u kome bi prodavac eventualno ponudio “osiguranje”. vodeći računa o interesima prodavca. 151 Kapor dr Vladimir . 4 ZOO). Za svaki od njih kupac može koristiti različita prava. On ne može naknadu štete zbog zadocnjenja obračunati za cijeli ugovor. 2 ZOO). Količina je bitan element ugovora Kada je količina bitan element ugovora. st. da ispunjenje budućih obroka nije od interesa za kupca onda kada je količina bitan element ugovora. Iako ovakvo rješenje nije izričito sadržano u članu 129. Kupac može “raskinuti ugovor u pogledu budućih obaveza. a ne samo na obrok koji nije na vrijeme isporučen. niti može ugovor raskinuti u cjelini. On mora biti toliki da prodavac koji želi da ugovor održi na snazi ima mogućnost da “dade odgovarajuće osiguranje” (član 129. ZOO izjava o raskidu mora se saopštiti prodavcu bez odgađanja. st. Ovim pravom kupac se mora koristiti u “razumnom roku”. Postupak raskida zavisi od toga da li je rok isporuke obroka i cijele količine nefiksan ili fiksan. st. ako je iz danih okolnosti očito da ni one neće biti ispunjene” (član 129. radi zaštite kupca. U ovoj situaciji “svaka strana duguje drugoj naknadu za koristi koju je u međuvremenu imala od onoga što je dužna vratiti odnosno nadoknaditi” (član 132. 3) “Osiguranje” može biti realno (davanje stvari). obrok. 166. st. str. 3 ZOO). docnja sa isporukom obroka ima značenje potpunog zakašnjenja. zasnovano na hartijama od vrijednosti (predaja bjanko mjenice) ili na ugovornim instrumentima obezbjeđenja (jemstvo). Za obroke koji još nisu dospjeli. 1 ZOO). dužnik se ne nalazi u docnji. a jedan obrok već nije isporučen. ugovor u kome je količina bitan sastojak se raskida u cjelini (član 129. 3. tj. Očito je. Prodavac može biti u docnji sa isporukom nekoliko obroka po osnovu istog 151 ugovora o prodaji. st.Carić dr Slavko. ono. No. Shodno članu 130. isto djelo.2. Stoga kupac u principu nema nikakvih prava prema prodavcu. Razuman rok se određuje prema okolnostima slučaja. 97 . Saopštenje se smatra izvršenim i proizvodi pravne posljedice danom prijema od strane prodavca (član 130). Po isteku “razumnog roka” ugovor se ne raskida automatski. Primljene obroke kupac može vratiti uz istovremeni zahtjev za vraćanjem plaćenih iznosa uvećanih za zateznu kamatu (član 132. naime. proizlazi iz njegove stilistike. 2 ZOO. ipak. Zbog toga se i odgovornost za docnju odnosi na cijeli ugovor.

Odgovornost za docnju sa predajom dokumenata Odgovornost za docnju sa predajom dokumenata zavisi od kvalifikacije isporuke. Odgovornost se. Ako je u pitanju dokumentarna isporuka. str. šteta se mora manifestovati kao skriveni nedostatak. očito je da štetnu radnju predstavlja samo neuručenje potrebnih papira.ODGOVORNOST ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE 1. kupčeva prava nastaju bez obzira na njegove eventualne propuste u vezi sa pregledom robe i reklamiranjem. Pravni režim kojim je to učinjeno je jedinstven. stoga. st. Da bi ova 152 odgovornost postojala. posljedice docnje iste su kao i kod realne isporuke (uz. a traju i nakon isteka prekluzivnih rokova garancije (član 485 ZOO). 228. Perović dr Slobodan.4. Pošto je prodavac obavezu isporuke izvršio uredno. a ne neizvršenjem ugovora bilo u cjelini. Ovo pravilo važi i za jednokratno i za sukcesivno ispunjenje. 1). str. ima dispozitivan karakter. Perović dr Slobodan. Pošto je garancija za materijalne nedostatke prirodan sastojak ugovora. Ova odgovornost se može definisati kao jednostranoobavezni obligacioni odnos u kome kupac ima pravo da od prodavca zahtijeva neku od zakonom predviđenih radnji popravljanja štete izazvane postojanjem materijalnih nedostataka. st. bilo djelimično. Pojam odgovornosti za materijalne nedostatke Odgovornost za materijalne nedostatke je posljedica neizvršenja ili neurednog izvršenja prodavčeve obaveze garancije da stvar nema materijalnih nedostataka.393. II . 153 No. stanje svijesti prodavca nije potpuno pravno irelevantno. 152 153 Član 480. Ako je prodavac znao za nedostatak ili mu on nije mogao ostati nepoznat. isto djelo. odgovornost za nepoštovanje ove obaveze. 2). ona kod koje se prodavac predajom robnih dokumenata lišava prava raspolaganja robom. bilo količinskim nedostacima. 392. faktičke razlike između dvije posmatrane vrste nedostataka mogu i ovdje da dovedu do specifičnih rješenja za pojedine slučajeve. pa se ona kvalifikuje kao objektivna. Ovakav uglavak je ništav. 228. 391 . Krivica prodavca nije uslov za nastanak odgovornosti. Kada predaja dokumenata predstavlja sporednu obavezu prodavca. ipak. ograničava na štete izazvane ovim propustom. Član 478. Odgovornost za materijalne nedostatke pokriva obavezu popravljanja šteta nastalih bilo kvalitativnim. st. ako je prodavac prećutao nedostatke koji su mu bili poznati ili ako je takvu klauzulu nametnuo “koristeći se svojim posebnim monopolskim položajem” (član 486. “kupac može u slučaju docnje prodavca u pogledu predaje dokumenata zahtevati samo naknadu štete” (uz. 1). “Ugovaratelji mogu ograničiti ili sasvim isključiti prodavčevu odgovornost za materijalne nedostatke stvari” (član 486. 2). 98 . ZOO. st. i 485. isto djelo. No.

a ne samo kao pravni odnos sačinjen od jednog ovlaštenja i jedne obaveze. 99 . uporedno posmatrano. 1.1. st. 397. u principu ne može odmah optirati za raskid ugovora”. Stilizacija člana 488. Zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora Prvo pravo koje kupac ima u slučaju isporuke robe sa materijalnim nedostacima jeste “zahtijevati od prodavca da nedostatak ukloni ili da mu preda drugu stvar bez nedostatka (ispunjenje ugovora)” (član 488. onda pod zakonskim uslovima ima pravo na raskid. tačka 1). kao i kod docnje. Bezuspješan protek primjerenog roka i ovdje dovodi do raskida ugovora po sili zakona. 1. str. u sistemu naknade dominiraju ovlaštenja koja znače naturalnu restituciju. ali nisu ni nepoznata u uporednom pravu. Detaljna rješenja već su iznesena kod izlaganja o odgovornosti za docnju. dakle. položaj kupca je isti kao i u svim drugim slučajevima prestanka posla jednostranom izjavom volje povjerioca. “Pribavilac. prilikom raskida.Na izgled odgovornosti utiče i pravna kvalifikacija količine. Prava kupca 2. Ono što je specifičnost Zakona o obligacionim odnosima jeste konstituisanje ove mogućnosti kupca i kao prava i kao uslova za raskid ugovora. ako bez odgađanja izjavi prodavaocu da ugovor održava na snazi” (član 491 ZOO). Ako su prema konkretnim faktičkim okolnostima slučaja moguća oba zahtjeva. nekoliko specifičnih rješenja. Potrebno vrijeme određuje sam kupac ili se ono utvrđuje prema okolnostima slučaja. isto djelo. Uz zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora kupac mora prodavcu dati i naknadni primjereni rok u kome to mora biti učinjeno (član 490 ZOO). preferiranje principa realnog ispunjenja ugovora i uvažavanje potrebe za unifikacijom domaćeg i međunarodnog prava. kupac mora da zahtijeva uredno ispunjenje ugovora. U pogledu položaja kupca u odnosima odgovornosti Zakon o obligacionim odnosima ima. smatramo da pravo izbora pripada kupcu kao nevinoj strani. ako ništa nije posebno ugovoreno. Najprije. U teoriji postoji i stav da bi prodavcu trebalo “ostaviti mogućnost da prigovori i dokaže da izbor kupca u pogledu jednog oblika ispunjenja nije u skladu sa dobrim poslovnim 154 Perović dr Slobodan. tačka 3 je takva da su moguća različita tumačenja u pogledu subjekta kome pripada pravo izbora između otklanjanja nedostataka i zamjene stvari. Sve ovo pokazuje da je i odgovornost za materijalne nedostatke potrebno posmatrati kao složen sistem prava i obaveza stranaka. 154 Dalje. Ovakva ovlaštenja nisu uobičajena. dakle. “ali ga kupac može održati. Tri su osnova za ovakvo rješenje: insistiranje na načelu pacta sunt servanda. Pojam i dejstva primjerenog roka isti su. Napokon. st. pa ako ga ne dobije. 2. odnosno kvaliteta kao bitnog ili nebitnog elementa konkretnog posla.

Drugi se tiče prirode nedostataka. 155 Bez obzira za koje se pravo opredijelio. sredstvo za obezbjeđenje jednakosti davanja kupca i prodavca. Po drugome se iznos 156 Naš sniženja ne dobija operacijom oduzimanja. Bez obzira ko vrši obračun. Naknadu ostale štete može kupac zahtijevati u skladu sa opštim pravilima obligacionog prava. Ovaj zahtjev ima dvostruku pravnu prirodu. bilo onda kada “ne dobije zahtijevano ispunjenje ugovora u razumnom roku” (član 489 ZOO). kupac zahtjev za sniženjem može istaći bilo odmah po neurednom ispunjenju. nego procentualnim računom. to će učiniti sud. Tri su najvažnija faktička momenta koji uslovljavaju kupčevo pravo izbora između popravljanja nedostatka i isporuke nove stvari. 220 -227. najprije. Prema prvome se plaća razlika između vrijednosti stvari bez nedostatka i vrijednosti stvari sa nedostatkom. 1 ZOO). Vidjeti Čović dr Šefik. njegova suština se ne mijenja. No. isto djelo. Stoga. Pored postizanja ekvivalencije prestacija. Ono je opšte poznato u kontinentalnim sistemima rimske tradicije (actio quanti minoris) i u međunarodnim reglemanima. izuzev u slučaju njegove prevare. Prema članu 498. Kada se koristi u ovom svojstvu. donose stranke. 100 . kupac je ovlašten i na naknadu one štete koja nije pokrivena izabranim vidom naturalne restitucije. “cijena se snižava prema odnosu između vrijednosti stvari bez nedostatka i vrijednosti stvari sa nedostatkom. isto djelo. razmatranim ovlaštenjem mogu da se ostvare i reparatorni efekti. Iznos za koji se zbog postojanja materijalnog nedostatka cijena snižava izaziva u praksi najviše sporova između kupca i prodavca. Kod individualnih predmeta prodaje dolazi u obzir samo otklanjanje nedostataka. On je. u kome se pravo na uredno ispunjenje ugovora može zahtijevati (član 500. Zbog toga ga kupac može koristiti i kad nisu ispunjeni uslovi za odgovornost prodavca za materijalne nedostatke. 155 156 Mitrović dr Dobrosav.2. sniženje cijene može biti praćeno i naknadom ostale štete. u principu. potrebno je da nije istekao jednogodišnji prekluzivni rok “računajući od dana odašiljanja obavijesti prodavaocu”. Odluku o sniženju. ZOO. Ukoliko je predmet prodaje individualiziran. u vrijeme sklapanja ugovora”.običajima ili da mu prouzrokuje veću štetu ili troškove nego da je izabrao drugi oblik ispunjenja (umesto opravke predaja nove stvari i obrnuto)”. u slučaju spora. 2. Da bi se kriteriji za rješavanje ovog sukoba interesa objektivizirali. str. i faktički i pravno je moguće tražiti samo zamjenu generičkih stvari. Zahtjev za sniženjem cijene Zahtjev za sniženjem cijene je samostalno pravo kupca. Ona se sastoji u uvažavanju ne samo tržišne nego i cijene po kojoj je konkretni posao zaključen. 99. I treće. kupac se mora odlučiti za neku od drugih mogućnosti otklanjanja štete. Ako su oni neotklonjivi. Prvi je da se radi o generičkoj stvari. st. zakonodavac usvaja ovaj prvi način. str. shodno opštim pravilima obligacionog prava. u praksi su razvijena dva osnovna metoda: apsolutni i relativni.

I to je jedina razlika pravne prirode između primjerenog roka za uredno ispunjenje ugovora u slučaju kada se povreda sastoji u zadocnjenju i onda kada se ona manifestuje kao nesaobrazna isporuka.3. određivanja. Pravno-tehnička rješenja u pogledu svrhe roka. Faktička razlika potiče iz karaktera povrede ugovora. Zahtjev za raskid ugovora Zahtjev za raskid ugovora je treće samostalno pravo kupca u slučaju isporuke robe sa materijalnim nedostacima. Razlog za to leži u postojanju brojnih izuzetaka zakonskog karaktera. a cijenu nije platio. Prema članu 495. On se sastoji u zahtjevu da je kupac sposoban da vrati stvari u načelno nepromijenjenom stanju (član 495 ZOO). kupac stiče pravo na popravljanje štete prema pravilima koja su specifična za ugovor o prodaji. ZOO. Uslovi se tiču bezuspješnog proteka primjerenog roka za uredno. Zato ćemo ih ispitati posebno. kupac može i tada “raskinuti ugovor ili zahtijevati novo sniženje cijene” (član 499 ZOO). zahtjev za sniženjem može istaći prilikom plaćanja ili kao prigovor bez ikakvih vremenskih ograničenja (član 500. Naknadni primjereni rok za uredno izvršenje ugovora otklanjanjem materijalnih nedostataka zasnovan je na pravilima koja važe za ugovor o prodaji. Sva tri podinstituta vezana za raskid ugovora veoma su složena. Dobijeni rezultat ne mora biti identičan onome koji postoji kada je roba bez nedostataka već pripremljena za isporuku. na opštim pravilima obligacionog prava. Davanje naknadnog primjerenog roka i njegov bezuspješan protek predstavljaju prvi uslov za raskid ugovora. Metod obračuna ostaje isti. realno ispunjenje ugovora i mogućnosti vraćanja stvari u načelno nepromijenjenom stanju. dejstva.Jednom utvrđeno sniženje ne mora biti definitivno. st. trajanja.491 ZOO). Naime. Samo u vezi sa njima pravo na raskid ima ekonomskog smisla. a ne. kupac može 101 . Ako je kupac blagovremeno reklamirao nedostatak. U kontinentalnim sistemima se pojavljuje kao direktni nasljednik rimske actio redhibitoria. U anglosaksonskim pravima je vezano za kvalifikaciju nedostatka kao bitne povrede ugovora. 2 ZOO). Kada se ugovor o prodaji raskine zbog materijalnih nedostataka. Pri tome će se voditi računa o činjenici da su neki od njih već izloženi prilikom razmatranja odgovornosti prodavca za docnju sa isporukom. Ako se naknadno otkrije drugi nedostatak. Uslov. ali nije isporučena. kao kod odgovornosti za docnju. dužina primjerenog roka određivaće se prema mogućnosti prodavca da robu pripremljenu za isporuku dovede u stanje saobrazno ugovoru. Drugi uslov je specifičan za materijalne nedostatke. koji predstavlja konkretizaciju opšteg pravila o restituciji kod raskida sinalagmatičnih ugovora. Originalnost Zakona o obligacionim odnosima sastoji se u tome što je ovo pravo kupca uslovljeno. Koncipiranje sniženja cijene kao instrumenta za ostvarivanje jednakosti davanja stranaka uticalo je i na rokove za ostvarivanje prava. definisan je uz ograde. održavanja ugovora na snazi i raskida ugovora bez davanja primjerenog roka identična su (član 489 . 2.

Pravila o restituciji i popravljanju štete tada se primjenjuju na cijeli predmet posla. pravo ga ne ostavlja bez zaštite. No. niti da se pozove na neki od navedenih izuzetaka. budući da je on nevina strana. str.211. odnosno ako je oštećena. ukoliko je do toga došlo zbog: “nedostatka koji opravdava raskid ugovora”. Kupac koji ne može ni da vrati stvar u načelno nepromijenjenom stanju. prirodu predmeta ugovora i pogođene interese kupca. Režim ovih reparatornih zahtjeva izložen je kod odgovornosti prodavca za raskid ugovora zbog docnje sa isporukom Zato se na njemu nećemo više zadržavati. do sada. ili ako samo dio robe ima materijalne nedostatke. 2. budući da će se ona. 205 .raskinuti ugovor i kad je stvar djelimično ili potpuno propala. pregleda stvari. Rješenja se odnose samo na ugovore o prodaji poslovnog prava. kupac mora da u razumnom roku izjavi da višak 157 Vidjeti uporedni pregled kod Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. 210 . položaj kupca zavisi od toga da li su količine i/ili kvalitet nebitni ili bitni elementi ugovora. posebno reguliše slučaj predaje veće količine od ugovorene.526 ZOO. prema specifičnim pravilima koja važe za sve slučajeve odgovornosti dužnika čijom je krivicom ugovor prestao da postoji. Izložićemo najvažnije slučajeve. ograničiti samo na dio koji ima nedostatke.. Ako ne želi da primi veću količinu. kupac ima pravo na naknadu štete zbog raskida. ili naknadu apstraktne štete i ostale konkretne štete ili kupovinu radi pokrića i naknadu ostale štete. nije ovlašten da raskine ugovor. kupac može zahtijevati: naknadu proste štete i izgubljene dobiti. Shodno članovima 523 . U prvom slučaju. štetnog događaja za koji ne odgovaraju ni kupac ni njegovi radnici. Ostala ovlaštenja kupca nisu izričito spomenuta u Zakonu o obligacionim odnosima. Interesantna su zbog toga što pokazuju uticaj faktičkih razlika između količine i kvaliteta na jedinstvenu pravnu kategoriju materijalnih nedostataka i što predstavljaju izvjesno odstupanje od rješenja opšte uzanse 133.:”. izložena prava kupca predstavljaju osnovu sistema odgovornosti prodavca za isporuku robe sa materijalnim nedostacima. 102 . Zakon o obligacionim odnosima u članu 493. za neisporučenu količinu ili za dio robe koji ima kvalitativnih mana (član 492 ZOO). kupac može raskinuti ugovor samo djelimično. Bude li ugovor o prodaji raskinut. Niz okolnosti vezanih za osobine nedostataka. Ako je predana manja količina od ugovorene. 157 uz napomenu da oni imaju svoje pandane i u uporednom pravu. tj. već po načinu svoje primjene. kupac je ovlašten da ugovor raskine u cjelini. zbog redovne upotrebe stvari prije otkrivanja nedostatka i zbog toga što su “oštećenja ili izmjena bez značaja”.4. U drugom slučaju.206. I naknada štete zbog raskida se ograničava jedino na dio ugovora koji je prestao da postoji. kupac “zadržava ostala prava koja mu daje zakon zbog postojanja nekog nedostatka” (član 496 ZOO). zahtijevao je proširenje i dopunu osnovne šeme. Obim vršenja prava na popravljanje štete Tri.

faktičko je pitanje. odnosno stvari sa materijalnim nedostacima. Pošto je u pitanju štetna radnja prodavca. Dužnosti kupca su najsloženije kada zahtijeva uredno ispunjenje ugovora. a samo neke od njih imaju nedostatke. i u tu svrhu poduzeti potrebne mjere” (član 520. ukoliko su to stranke izričito ugovorile ili ako se na mjerodavnom tržištu formirao poslovni običaj o primjeni neukinutih pravila Opštih uzansi. Prvo se odnosi na “naknadu troškova potrebnih radi očuvanja stvari” (član 520. bilo samo djelimični raskid. 3. Ako stvari čine cjelinu. 1). Interesantno je da zakon ne predviđa rješenje za slučaj isporuke boljeg kvaliteta.. st. ali ne i kao specijalista za čuvanje robe. U suprotnom. st.. 2 ZOO). Ako kupac ne primi višak. Zbog toga su za kupčeva ovlaštenja vezane i neke obaveze. On to mora učiniti “s pažnjom dobrog privrednika . 103 .odbija. tj. Koje radnje i na koji način kupac mora da obavi. po onoj koja je sporazumom izričito ili prećutno predviđena za cijelu ugovorenu količinu. Obaveze kupca Izbor i vršenje pojedinih prava kupca značajno utiču ne samo na položaj prodavca nego i na stanje robnog prometa. isto djelo. Stvar sa nedostatkom može prouzrokovati štetu i drugim dobrima kupca. 158 Ako je jedinim ugovorom za jednu cijenu prodano više stvari. U ovoj situaciji kupac ima i dvije vrste prava. kupac može raskinuti ugovor samo u pogledu oštećenih stvari. 3). položaj stranaka zavisi od toga da li te stvari čine ili ne čine jednu cjelinu. ima pravo na naknadu štete prema opštim pravilima. smatraće se da je primio cijelu isporučenu količinu i da to što je primio mora da plati. Kupac najprije mora da čuva primljene stvari (član 520. ako one ne čine cjelinu. 108. Pošto se u slučaju izdvajanja nekih stvari iz cjeline može umanjiti vrijednost ostalih. Drugo pravo se tiče mogućnosti 158 Mitrović dr Dobrosav. One zavise od toga za koje se od tri zakonske mogućnosti popravljanja štete kupac opredijelio. Ako razdvajanje stvari nije štetno. One se kreću u dva pravca. kupac je ovlašten da traži: bilo raskid čitavog ugovora i naknadu štete u istom obimu. zbog izbora koji je napravio kupac. Iz zakonske stilizacije je očito da su u ovu obavezu uključene i pasivne i aktivne radnje staranja o primljenoj stvari koja ostaje u vlasništvu prodavca. Zbog toga će se na ovu situaciju primjeniti pravila uzanse 157. Pri tome on mora postupati kao prosječan privrednik. Plaćanje se vrši “po istoj cijeni”. ne utiče na obim kupčevih prava na popravljanje štete. Činjenica da je prodavac djelimično raskinuo ugovor. tj. “prodavac sa svoje strane može raskinuti ugovor i u pogledu ostalih stvari” (član 494). str. st. zakonodavac kupcu daje pravo i na naknadu ovako prouzrokovanih šteta prema opštim pravilima obligacionog prava (član 488 ZOO).

kupac mora staviti prodavca u situaciju da faktički raspolaže robom. mora obavijestiti prodavca da je robu stavio na raspolaganje (uz. dugovanu stvar položiti kod suda. 158. One su uređene posebnim odjeljkom ugovora o prodaji. Prodaju može izvršiti putem suda (javna prodaja).335) takva da razlike sa ranijim sistemom stvarno ne postoje. Za poslovnopravne prodaje je značajno da se predaja stvari javnom skladištu izjednačuje sa sudskim depozitom (član 329. a to znači da mu mora predati bilo sudske. Obaveze kupca koji se opredijelio za raskid ugovora moraju se posmatrati odvojeno za sam raskid.522) i polaganju i prodaji dugovane stvari (član 327 . njegove obaveze. stavljanje na raspolaganje podrazumijeva još neke radnje kupca. Prema članu 522. ZOO. Pored obaveze čuvanja ili davanja robe na čuvanje. član 329 ZOO). U tom kontekstu već su izložene. kupac može. ako je roba pokvarljiva ili u kvaru (član 333 ZOO). “iz slobodne ruke”. a odvojeno za odnose koji nastaju u fazi popravljanja šteta izazvanih raskidom. Napokon. A to znači da će restitucija primljenih stvari u naturi ili u novcu biti osnovna obaveza kupca. Zakon o obligacionim odnosima ga ne koristi. stvar prodati na teret i rizik prodavca. bilo komercijalne dokumente koji ga ovlašćuju na sticanje posjeda na stvarima koje su predmet prodaje. On. ako su ispunjeni uslovi iz člana 333.oslobađanja obaveze čuvanja stvari. takođe. ako razlozi ekonomičnosti ili priroda stvari ne zahtijevaju da se ono izvrši u mjestu u kome se stvar nalazi (član 328). neposredno i na uobičajen trgovački način. shodno opštim pravilima. Ono je složeno. U procesu popravljanja štete. Druga obaveza kupca jeste stavljanje stvari na raspolaganje prodavcu. kupac može. Od tog trenutka kupac se oslobađa posljedica dužničke docnje sa plaćanjem za deponovani iznos cijene. Ovaj termin je ustanovljen i razrađen opštom uzansom 158. Ako se stvar ne može čuvati kod suda i kad nema javnog skladišta u mjestu čuvanja. dati na čuvanje nekom trećem ili prodati za račun druge strane. će zavisiti od izabranog prava. Kada kupac izabere srazmjerno sniženje cijene. kupac može zahtijevati od suda da odredi lice koje će čuvati prodavčeve stvari (sekvestar). Polaganje se vrši “kod stvarno nadležnog suda u mjestu ispunjenja”. Ako prodavac to odbija da primi. umjesto polaganja. ZOO. tj. te “bez odgađanja i na najpogodniji način”. pa ćemo ga posebno razmotriti. U prvom slučaju će se primijeniti opšta pravila obligacionog prava. st. Pored toga. 104 . ali su rješenja u pogledu čuvanja stvari za račun saugovarača (član 520 . Zato se na njima nećemo ovdje zadržavati. 2 ZOO). najprije. dužan je odmah platiti ono što on smatra da je cijena stvari sa nedostatkom. Alternativno određeni sud ne smije odbiti prijem stvari u sudski depozit. kupac će određeni iznos deponovati kod suda.

Ova rješenja važe i u ostalim slučajevima. pripada kupcu. Koliki će biti zahtjev po ovom osnovu. dovele su kod odgovornosti za pravne nedostatke do nekih rješenja koja se ne sreću u slučaju popravljanja šteta izazvanih materijalnim nedostacima. No. o “razumnom roku”. Prava kupca 2. 2. 105 .1. Pojam odgovornosti za pravne nedostatke Odgovornost za pravne nedostatke rezultat je neizvršenja prodavčeve obaveze garancije da preneseno pravo nema nedostataka. Zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora Kada se pravni nedostatak pojavi. U našem pravu je odgovornost prodavca za pravne nedostatke postavljena analogno njegovoj odgovornosti za materijalne nedostatke. Uredno ispunjenje se može zahtijevati na dva načina: oslobađanjem stvari “od prava ili pretenzije trećeg” ili isporukom druge stvari određene po rodu “bez pravnog nedostatka” (član 509 ZOO). najprije. osim u onom u kome je kupac tražio pomoć u parnici (član 515 ZOO). Ovih faktičkih mjerila mora se pridržavati i kupac kada u svom zahtjevu precizira trajanje primjerenog roka. a potom i od okolnosti posla.ODGOVORNOST ZA PRAVNE NEDOSTATKE 1. smatramo. No.III . kupcu. ZOO i na rješenja člana 510. No. Mogućnost da se putem suda zahtijeva uredno ispunjenje sa povezanim pravima zastarijeva za “godinu dana od saznanja za postojanje prava trećeg”. Za izvršenje izabrane opcije kupac mora prodavcu ostaviti “razuman rok”. Član 509. priroda svojstva za koje se garantuje i specifičnost povreda. koje je pretrpio zbog pojave nedostatka. ono mu pripada na osnovu opštih pravila. ako se opredijelio za prvu varijantu. način oslobađanja stvari “od prava ili pretenzije trećeg” određuje prodavac. ZOO ne spominje pravo kupca na naknadu ostalih šteta. Njegova dužina zavisi prvenstveno od suštine zahtjeva. Rok je subjektivan i prekluzivan. Pravo izbora. jasno je da je vršenje ovog prava istovremeno i uslov za korišćenje drugih mogućnosti koje je zakonodavac predvidio za ovaj slučaj. najčešće se može utvrditi tek po isteku naknadnog razumnog roka za otklanjanje mane. S obzirom na stilizaciju člana 509. Ova činjenica i priroda pravnih mana dozvoljavaju da se zadržimo samo na sistemu prava kupca u ovom slučaju. Po svojim obilježjima ona je identična odgovornosti za materijalne nedostatke: objektivna je i dispozitivna. stoji na raspolaganju zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora.

526 ZOO). zahtjev 159 Perović dr Slobodan. No. kupac ima pravo na naknadu štete prema posebnim pravilima koja važe za ugovor o prodaji (član 523 . st. 1 ZOO). kupac mora vratiti onaj dio stvari koji je ostao u njegovom posjedu. st. potrebno je da uznemiravanje ima karakter tužbe (sudska evikcija). zbog propusta kupca da otkloni pravne nedostatke u ostavljenom razumnom roku. 2 ZOO). u odnosu na isto ovlaštenje kod materijalnih nedostataka. sa stanovišta uspjeha u sporu. kupac ima pravo i na naknadu ostale pretrpljene štete (član 510. Kupac je dužan da. po tom osnovu. Pored toga. podvrgnuto nekim specifičnim rješenjima. pa usljed toga kupčevo pravo bude umanjeno ili ograničeno (član 510. Pravo na srazmjerno sniženje cijene pripada kupcu i onda kada je u času sklapanja ugovora znao da stvar može biti oduzeta ili pravo smanjeno. 386. Zahtjev za srazmjernim sniženjem cijene Pravo kupca da zahtijeva srazmjerno sniženje cijene je. 106 . djelimične evikcije. stvar bude kupcu oduzeta (član 510. cijenu koju je primio “bez obzira 159 U slučaju na visinu vrednosti predate stvari koju ona ima u momentu evikcije”. zakonu i po volji kupca. ovo pravo nije samostalno. Preciziranje zahtjeva kupca ne znači da je prodavac stavljen u pasivnu poziciju. str. 1). primila. 2. preko prihvatanja svojstva umješača do potpunog preuzimanja spora.3. Raskid ugovora Raskid ugovora zbog pravnih nedostataka može da se desi po naređenju. Kada ugovor bude raskinut svaka strana vraća ono što je. 3 ZOO).2. Prodavac je dužan da vrati vrijednost. On treba da upotrijebi sva sredstva kojima raspolaže da bi tuženi zahtjev bio odbijen. isto djelo. ZOO proizlazi da je kupac ovlašten da zatraži bilo koju vrstu pomoći u sporu sa trećim licem: od obezbjeđivanja dokaza. Iz stilizacije člana 511. Ono se može zahtijevati tek ako prodavac u razumnom roku ne otkloni nedostatak na traženi način. Oduzimanje stvari nije uslov za vršenje ovoga prava. tj. Da bi se on mogao postaviti.2. st. prema izričitoj odredbi zakona.4. Izjavom kupca ugovor se raskida onda kada se “njegova svrha ne može ostvariti” zbog toga što prodavac u naknadnom razumnom roku nije udovoljio zahtjevu za urednim ispunjenjem (član 510. U ovom slučaju. Ugovor o prodaji prestaje da postoji “po samom zakonu” onda kada. tada kupac nema pravo na naknadu štete budući da je ona nastala uz njegov pristanak. 2. Najprije. Pomoć u parnici Zahtjev za pomoć u parnici je pravo kupca koje postoji jedino kod odgovornosti za pravne nedostatke. odnosno ograničeno uslijed nedostataka. st.

prodavac koji tada dokaže da je “raspolagao sredstvima da se odbije zahtjev treće osobe” ima pravo da odbije i zahtjev za popravljanjem štete. 2). Kupac koji je izgubio parnicu može se prodavcu i bez obavještavanja obratiti sa zahtjevom za popravljanje štete. član 512. Korištenje ovog prava kupca utiče i na dužinu prekluzivnog roka u kome se pravo na naknadu može ostvariti. Neblagovremeno postavljeni zahtjevi imaju isto dejstvo kao da nisu ni postavljeni. st. ni drugi dokazi nisu isključeni. 107 . No. Mehanizam ostvarivanja ovog prava je specifičan. vođenje sudskog spora je besmisleno i štetno.postavi blagovremeno. Da bi se u izloženim uslovima na najekonomičniji način spriječila vansudska evikcija. U poslovnom pravu će se smatrati da je pravo nesumnjivo onda kada je potkrijepljeno urednim robnim dokumentima (skladišni list. Pravo kupca se u ovom slučaju gasi “tek istekom šest mjeseci nakon pravomoćno okončanog spora” (član 515. Ovaj rok je objektivan.5. prenosivi tovarni list i slično). varant. kako za kupca. 2). Priznavanje očito osnovanog prava trećeg lica Kada je pravo trećeg lica očito osnovano. ZOO dozvoljava kupcu da i bez obavještavanja prodavca prizna ovakvo pravo. 2. st. Ukoliko se to priznanje manifestuje kao plaćanje određene svote novca “prodavac se može osloboditi svoje odgovornosti ako naknadi kupcu isplaćenu svotu i pretrpljenu štetu” (član 512. tako i za prodavca. No.

108 .

koliko je prema okolnostima potrebno da bi prodavac mogao izvršiti na vreme pakovanje i isporuku robe” (uz. Ako rok za ovu radnju nije predviđen sporazumom stranaka. Bude li to slučaj. Prava prodavca Prodavcu stoje na raspolaganju dvije osnovne mogućnosti: održavanje ugovora na snazi ili njegov raskid. Sadržaj odnosa odgovornosti određen je dijelom Opštim uzansama. Drugo. prodavac može o trošku kupca dati svoju 109 .ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA SLANJEM AMBALAŽE 1. a ne Zakonom o obligacionim odnosima. Nepoštivanje ovih odredbi predstavlja docnju sa dostavom ambalaže. prodavac najprije može izvršiti isporuku predajom robe na teret i rizik kupca u javno skladište. 4).GLAVA ŠESTA ODGOVORNOST KUPCA I . Kupac pada u docnju kada ambalažu ne dostavi u ugovoreno vrijeme. Njen pravni režim utvrđen je opštom uzansom 229. On se manifestuje kao sistem prava prodavca u ovom slučaju. Opšte uzanse će se primijeniti onda kada su to stranke izričito ili prećutno ugovorile. kao i u situacijama u kojima na to upućuje poslovni običaj. Ukoliko konkretne okolnosti dozvoljavaju. dostavljanje odgovarajuće ambalaže prodavcu je. a u drugom . hronološki posmatrano. Odnos između realnog izvršenja ugovora i njegovog raskida isti je kao i u ostalim slučajevima odgovornosti dužnika iz ugovora o prodaji. uključujući tu i krivicu.zbog raskida ugovora o prodaji. Pojam docnje kupca sa slanjem ambalaže i odgovornost kupca za nju Slanje ambalaže je kupčeva obaveza samo ako je to bilo izričito. smatra se da je ambalaža blagovremeno dostavljena “ako je stigla prodavcu toliko vremena pre isteka roka za isporuku. bilo prećutno nesumnjivo ugovoreno. Prestanak ugovora voljom jedne stranke . Odgovornost kupca za docnju sa slanjem ambalaže postoji ako su pored neblagovremenog slanja ispunjene i druge pretpostavke za nastanak odgovornosti. 2 ZOO). prva obaveza kupca. 229. Način održavanja ugovora na snazi i vid popravljanja štete zavise od izbora prodavca. U prvom slučaju ima i pravo na naknadu štete za neuredno izvršenje ugovora. st. a dijelom opštim i posebnim odredbama Zakona o obligacionim odnosima o popravljanju štete.prodavca moguć je tek po bezuspješnom proteku naknadnog roka za uredno ispunjenje. 2. Održavanje ugovora na snazi prodavac može ostvariti na nekoliko načina. O tome kupac mora biti obaviješten (član 329. ovaj čin ima svojstvo polaganja kod suda. Pošto je u pitanju ugovor u privredi. st.

po isteku dodatnog perioda. Pojam i pretpostavke odgovornosti za docnju sa prijemom isporuke su isti kao i kod drugih slučajeva neurednog ispunjenja nenovčanih obaveza. mora definisati kao neizvršenje svih ili pojedinih radnji preuzimanja uredno ponuđene isporuke u vrijeme određeno ugovorom. pravna priroda obaveze prijema. popravljanje apstraktne štete i naknadu ostale štete. poslovni karakter ove obaveze i pravna tradicija dovode do rješenja koja su bliska srednjoevropskim pravima. 160 Vidjeti član 327. U svim ovim situacijama prodavcu pripada i naknada proste štete i izgubljenog dobitka. Otuda su posljedice docnje u principu iste kao i u drugim slučajevima dužničke odgovornosti po ovom osnovu. Zato je moguće odgovornost i u ovom slučaju izložiti kao sistem prava prodavca. I drugo. te izvršenje prodaje radi pokrića. pa i odgovornosti za docnju sa njom nije do kraja jasna. 2). 229. No. poslovnim običajima ili redovnim tokom stvari. a ne o dužničkoj docnji. Da bi do raskida došlo. II . vršenje pojedinih prava prodavca vezano je za komplikovane komercijalne ili sudske procedure. Pojam docnje sa prijemom isporuke i odgovornost za nju Prijem isporuke je veoma složena obaveza kupca. No. ZOO. 110 . 1. šuti. Posljednjim instrumentom će se koristiti samo ako cijena robe pada. Tada ima pravo na popravljanje štete shodno posebnim pravilima o posljedicama raskida prodaje. U tom slučaju pripada mu i pravo na produženje roka isporuke “koliko je prema okolnostima potrebno za pribavljanje ambalaže” (uz. pojedinih prava prodavca. dovoljno je da prodavac. Ovo se ogleda naročito kod načina vršenja pojedinih ovlaštenja prodavca. st. germanskim posebno. Njegova dužina je faktičko pitanje. One svakom od učesnika nameću složen sistem obaveza. dva momenta komplikuju ovo jednostavno rješenje. Prvo. Prodavac može raskinuti ugovor ako mu kupac ni u naknadnom primjerenom roku ne dostavi dugovanu ambalažu. Bosanskohercegovačko pravo prijem isporuke izričito određuje kao obavezu kupca. Napokon.ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA PRIJEMOM ISPORUKE 1. Zbog toga se i docnja. st. Taj tok utvrđuje se prvenstveno ugovornim režimom i faktičkim okolnostima izvršenja konkretne isporuke. A to znači da prodavac može zahtijevati naknadu konkretne štete. U tom domenu pravila o prodaji upućuju na rješenja o 160 Razmotrićemo naš sistem polazeći od povjerilačkoj.ambalažu ili zakupiti ambalažu i izvršiti ugovor onako kako je predviđeno. u ovom slučaju. prodavac može kupcu dati i naknadan primjeren rok za dostavu ambalaže.

Za obje situacije su predviđeni posebni zakonski uslovi i postupci (član 522). 1. 1 ZOO). st. isto djelo. nije u zakonu izričito rečeno. prodavac može izvršiti deponovanje stvari kod suda. Posljedice polaganja u sva tri slučaja su identične. O prispjelom depozitu sud obavještava kupca. ZOO. Ako predmet isporuke nije podoban za sudski depozit. Polaganje se vrši kod stvarno nadležnog suda u mjestu ispunjenja. Ne bude li to moguće. Predaja robe na čuvanje Padom kupca u docnju sa prijemom isporuke prodavac postaje obavezan da robu čuva pažnjom dobrog privrednika na rizik i trošak kupca (član 520. stoji na raspolaganju. 162 Dejstvo polaganja identično je posljedicama uredne isporuke. Prodavac može izabrati i neki drugi stvarno nadležni sud. u drugoj . prodavac je ovlašten da izabere skladište u drugom mjestu. Razumije se da je sud dužan prihvatiti depozit. Napokon. U prvoj varijanti. ZOO). Ovakav postupak “ima učinak polaganja kod suda” (član 329. 2. ili po svojoj sopstvenoj odluci. Prodavac se najprije oslobađa svoje obaveze isporuke. Za predaju na čuvanje važe pravila o polaganju stvari kod suda (član 327 . dužnost stavljanja dokumenata u posjed kupca postoji.152. 150 .ne. Pod nazivom “prodaja umjesto 161 162 Vidjeti Mitrović dr Dobrosav. st. rizik i svojina prelaze na kupca (član 331 ZOO). Ukoliko odgovarajuće javno skladište ne postoji. ali tada kupcu duguje naknadu štete izazvane promjenom suda (član 328). na osnovu člana 522. st. ako je stvar podobna da bude čuvana kod suda. prodavac mora obavijestiti kupca (član 329. Predaja na čuvanje u privrednim prodajama vrši se najprije i najčešće uskladištenjem robe u javnom skladištu. Analogna primjena člana 328. prodavac može tražiti da sud odredi lice koje će o trošku i za račun kupca primiti stvar na čuvanje (član 329. st. Troškovi polaganja prelaze na kupca u onoj mjeri u kojoj su viši od troškova isporuke koje je trebalo da snosi prodavac (član 332 ZOO). 3). ono prestaje (purgatio morae). 161 Te svoje obaveze prodavac ima pravo da se oslobodi predajom robe na čuvanje ili prodajom. Mislimo da odgovor zavisi prvenstveno od toga da li je kupac platio ili nije platio cijenu. O izvršenom polaganju. st. 111 . rizik i svojina prelaze na kupca. Da li mu mora prenijeti dokumente koji omogućavaju podizanje robe ili raspolaganje njome. bilo po ocjeni prodavca. 2 ZOO). Ako je bio u zakašnjenju.2. ali tada duguje kupcu štetu koju je on pretrpio zbog promjene mjesta uskladištenja. O izvršenom polaganju prodavac mora obavijestiti kupca. Iako nije u zakonu izričito rečeno. bilo po ocjeni suda.332 ZOO). ZOO. 3. predaja se vrši javnom skladištu u mjestu isporuke. Prodaja robe Prodaja robe umjesto predaje na čuvanje je druga mogućnost koja prodavcu.

Treći modalitet “prodaje umjesto polaganja stvari” je prodaja “na najpogodniji način”. Prvi način je javna prodaja (član 333. o rezultatima i deponovanju ostatka iznosa prodavac mora obavijestiti prvobitnog kupca u docnji. 112 . zavisno od uslova. Potrebno je da sud i odobri prodaju i odredi način na koji će ona biti obavljena. početnoj cijeni. Nakon javnog obavještenja o predmetu. st. Kupac je onaj ko je ponudio najviši iznos. ZOO. Obavještavanje kupca o namjeravanoj prodaji je potrebno. No. O namjeravanoj prodaji iz slobodne ruke kupac u docnji mora biti obaviješten “kad god je to moguće” (član 333. a ostatak se deponuje kod suda na ime kupca. tako “da može brzo propasti ili se pokvariti” (član 333. a zatim prodavčeva potraživanja. Odluku o javnoj prodaji donosi sud. a dopunjena pravilima o “prodaji radi pokrića troškova čuvanja” iz člana 335. potom cijena koju je sa prvobitnim kupcem ugovorio prodavac. Od dobijenog iznosa se najprije odbijaju troškovi javne prodaje. Sud je i subjekt koji vrši javnu prodaju.polaganja stvari” uređena je članom 333. Način prodaje zavisi prvenstveno od poslovnih običaja. prodavac mora da vodi računa o interesima kupca u docnji čiju robu prodaje. izvršiti na nekoliko načina. ako ne vodi ugrožavanju predmeta prodaje. zatim prioritetna založna prava. Ovaj postupak prodavac ne može provesti sam. Ona se može primijeniti kad je stvar pokvarljiva ili se nalazi u kvaru. 4 ZOO). Na ovaj način se štite opravdani interesi kupca u docnji. Ostatak se deponuje kod suda u korist kupca čija je roba izložena javnoj prodaji. Drugi način jeste prodaja “iz slobodne ruke”. 3 ZOO). ali u interesu kupca prodavac može zahtijevati da to bude učinjeno u nekom drugom mjestu. Od dobijenog iznosa se najprije odbijaju troškovi prodaje. st. Subjekat ove prodaje je sam prodavac. U svakom slučaju. Ona se može vršiti: ako stvar ima tekuću cijenu. sud prodaju vrši javnim nadmetanjem. Razlog za ovu prodaju jeste neplaćanje troškova čuvanja u razumnom roku (član 335). 1 ZOO). prodavac može zahtijevati od suda da se organizuje javna prodaja. st. te o mjestu i vremenu u kojima se stvar može pregledati. Bez ikakvih uslova prodavac mora obavijestiti kupca o postignutoj cijeni i mjestu deponovanja eventualnog ostatka potraživanja. O namjeravanoj prodaji i o njenim rezultatima prodavac mora obavijestiti kupca. Može se. Ona treba da bude upriličena u mjestu određenom za isporuku. ZOO. Način prodaje određuje sam prodavac rukovodeći se isključivo potrebom predupređivanja ili smanjivanja štete. ili ako je njena vrijednost nesrazmjerno mala u odnosu na troškove javne prodaje. mjestu i vremenu održavanja javne prodaje. prodaji može pristupiti i lice koje čuva stvar za kupca u docnji. on i obavještava kupca o njoj. Od dobijenog iznosa odbijaju se troškovi prodaje i troškovi čuvanja. Eventualni ostatak se deponuje kod suda u korist prvobitnog kupca. Ako je stvar nepodesna za čuvanje ili ako je njena vrijednost nesrazmjerno mala u odnosu na troškove čuvanja. Pošto sud odobrava prodaju. Napokon.

isto djelo. Upravo zbog toga smo skloni ovu mogućnost raskida ugovora tumačiti kao proširenje opštih pravila o raskidu ugovora u slučaju docnje dužnika. A to znači da će prodavac moći da bira između: popravljanja konkretne štete. Razlozi vezani za važenje Opštih uzansi. 113 . Zato će se primijeniti pravila koja i inače važe za naknadu štete u slučaju raskida prodaje (član 523 . Treba prihvatiti tumačenje teorije 164 po kome: odbijanje prijema uredno ponuđene isporuke konstituiše osnovanu sumnju u sposobnost kupca da plati cijenu. a ne kao njihovu derogaciju. ni u posebnom dijelu nema posebnih pravila o raskidu ugovora zbog dužničke docnje (kupca) sa plaćanjem cijene. Ona se tiču prvenstveno zatezne kamate i prava prodavca na raskid ugovora zbog docnje kupca sa plaćanjem cijene. Ugovor se raskida izjavom prodavca. str. i 324. Pored toga.DOCNJA KUPCA SA PLAĆANJEM CIJENE 1. ako se roba već nalazila u posjedu kupca. Neblagovremenost isplate cijeni se prema uslovima konkretnog ugovora i odredbama dispozitivnih izvora koje stranke svojim sporazumom nisu stavile van snage. Zbog toga se prava prodavca u ovom slučaju ravnaju prema opštim pravilima član 124-132 ZOO o ovom pitanju. dejstva ugovora i njegovog raskida i specifičnosti prodaje 163 164 Vidjeti član 125. ZOO prodavac može odustati od ugovora “ako ima osnovanog razloga da posumnja da kupac neće isplatiti cijenu”. III . istovremeno ili naknadno. Posljednje dvije varijante mu mogu koristiti samo ako je cijena robe pala u periodu između zaključenja ugovora i izvršavanja prava po osnovu raskida. Odgovornost za docnju sa plaćanjem je objektivna.4. u slučaju docnje kupca sa prijemom nije riješeno u skladu sa opštim pravilima o dužničkoj docnji. st. obaveza popravljanja štete podvrgnuta je i nekim specifičnim pravilima. Docnja može postojati bez obzira na to da li je u odnosu na isporuku plaćanje predviđeno kao prethodno. 163 Prema članu 519. Posljedice raskida zbog “osnovane sumnje” u kupčevu sposobnost plaćanja nisu posebno regulisane. Opšte uzanse su u uzansi 213. Zakon ne zahtjeva da joj prethodi davanje naknadnog primjerenog roka razumne dužine. Pojam docnje sa plaćanjem cijene i odgovornost kupca za nju Docnja sa plaćanjem cijene postoji onda kada kupac svoju obavezu isplate ne izvrši na vrijeme. 2. naknade apstraktne štete i drugih šteta i prodaje radi pokrića. imale posebno rješenje za slučaj docnje sa plaćanjem. prodavčevo pravo na raskid ugovora. ZOO. 149.526 ZOO). Raskid ugovora Iako je prijem isporuke obaveza kupca. Mitrović dr Dobrosav. Zakon o obligacionim odnosima ni u opštem. Prodavac tada nije mogao raskinuti ugovor.

Plaća se prema stopi koju utvrđuje Vlada 167 Do godine dana zadocnjenja sa plaćanjem. U ovom dijelu. Ako njegova dužina nije određena u izjavi prodavca. Kao izvor prava služi i Zakon o visini stope zatezne kamate. Sl. onda kada iz kupčevog ponašanja proizlazi da neće izvršiti svoju obavezu (član 127) i kada je “očito” da on to ne može izvršiti (član 128). ovdje se primjenjuju i odredbe o zateznoj kamati (član 277 279) 165 i naknadi štete zbog raskida prodaje (član 523 . na vrijeme. ZZK. dakle. st. Budući da se ta šteta dokazuje. imao na raspolaganju. Budući da se šteta ne dokazuje. On je složen. Na izloženoj pravnoj prirodi zatezne kamate počiva još jedno pravo prodavca. Stopa zatezne kamate je određena zakonom. ZZK. Docnja kupca sa plaćanjem cijene prije prijema isporuke Položaj prodavca koji kupcu u docnji sa plaćanjem nije isporučio stvar isti je kao položaj bilo kog povjerioca u slučaju dužničke docnje sa izvršenjem novčanih obaveza. Pored opštih pravila Zakona o obligacionim odnosima o raskidu ugovora (član 124 . On može zahtijevati i naknadu one štete koja prevazilazi iznos zateznih kamata. odgovornost kupca je subjektivna.526). zahtijevaju da se o stavu Opštih uzansi i dalje vodi računa. ona spada u konkretne štete. zatezna kamata ima i osobinu naknade apstraktne štete. Zato ćemo njihovu sistematiku uzeti za osnov ispitivanja posljedica docnje dužnika sa plaćanjem kupovne cijene. Zatezna kamata je naknada štete za koju se pretpostavlja da ju je prodavac pretrpio zato što dugovanu svotu nije.132). Iz ovoga se može izvući zaključak o njenoj pravnoj prirodi. 168 Ako je ovako utvrđena stopa zatezne kamate niža od stope ugovorne kamate. mjesečno primjenom konformne metode. utvrđivaće se prema okolnostima slučaja. pa ćemo ga ispitati prema pojedinim elementima. Odgovornost kupca za neizvršenje novčanih obaveza je do iznosa zatezne kamate objektivna. FBiH 18/96 (dalje ZKK) Član 1. 166 Prvi zahtjev koji prodavcu stoji na raspolaganju jeste izvršenje ugovora. 168 Član 2. Zatezna kamata se plaća bez obzira na to da li je prodavac štetu pretrpio (član 278. Stoga odgovornost kupca za njihovo naknađivanje ravna se po opštim pravilima.privrednog prava. Krivica kupca za docnju nije uslov za nastanak prodavčevog prava na iznos zatezne kamate. primijeniće se ugovorna kamata (član 277. Uz isplatu cijene. njen obračun se vrši FBiH. Pri tome treba imati u vidu relativnu jednostavnost izvršavanja novčanih obaveza. n. 165 166 167 Zakon o izmjenama Zakona o obligacionim odnosima (“Sl. Primjeren rok se ne mora dati kod fiksnih poslova (član 125 ZOO). primjeren rok. 2 ZOO). Za plaćanje cijene prodavac kupcu najprije mora dati naknadan. ZOO. Zasniva se na krivici. prodavcu pripada i zatezna kamata (član 277 ZOO). 1 ZOO). 2. list SFRJ 57/89) je novelirao član 277. st. 114 .

U kom smislu? Posljedica raskida ugovora shodno članu 132. st. 3 ZOO). st. ili pravo na prodaju radi pokrića. dakle. 213.Drugi generalni zahtjev koji prodavac ima jeste raskid ugovora. st. Raskid ugovora za prodavca ima smisla samo ako može isporučenu stvar dobiti natrag.526 ZOO). 1. tj. budući da takav postupak nameće nemoguće obaveze kupcu. dugovao je i naknadu ostale štete. Ako primjena Opštih uzansi nije izričito ugovorena. moguće primijeniti samo “ako su stranke izričito ugovorile primjenu uzanse” (član 1107. st. može važiti na osnovu pravnog principa da se obligacija može zasnovati samo povodom moguće radnje. i ovdje je bezuspješan protek naknadnog primjerenog roka za plaćanje cijene (član 126. Prvi je nastanak svojine kod savjesnog lica kome je kupac dalje prodao stvar. Važe li ova pravila i danas? Odgovor zavisi od mogućnosti primjene Opštih uzansi i od faktičkog stanja predmeta prodaje i vlasništva u konkretnom slučaju. 213. ili pravo na naknadu apstraktne štete i ostale štete. Upravo to nije uvijek moguće. 2). A to znači da prodavac ima pravo na naknadu stvarne štete i izgubljene dobiti. I to po dva osnova. Prava koja prodavac tada stiče uređena su posebnim pravilima o naknadi štete zbog raskida prodaje (član 523 . 1. 213. Ni pozivanje na novčanu restituciju ovdje ne daje nikakav efekat. Drugi je prerada stvari od strane samog kupca. rješenje uz. On može tražiti “isplatu kupovne cene i kamatu zbog zadocnjenja”. 3 ZOO). ZOO je restitucija primljenog. Stoga smatramo da je pravilo iz uz. I on je složen. st. I ovdje će se posljednja dva ovlaštenja koristiti ako cijena robe pada. Rješenje postoji u uzansi 213. prodavac nema pravne mogućnosti da raskine ugovor. 115 . st. Uslov za sticanje prava na raskid. Rezultati koji bi se njome postigli mogu se jednostavnije ostvariti tužbom za isplatu cijene. Odricanje prava prodavcu da raskine ugovor zbog docnje kupca sa plaćanjem suprotno je već razmotrenim dispozitivnim normama Zakona o obligacionim odnosima. osim u tri navedena slučaja. Docnja kupca sa plaćanjem nakon prijema isporuke Zakon o obligacionim odnosima nema posebnih pravila o odgovornosti kupca za docnju sa plaćanjem pošto je primio isporuku. Ako je kupac bio “odgovoran” (uz. 1. 3. Njome je u ovoj situaciji prodavcu uskraćena mogućnost da ugovor raskine. U ove dvije situacije. kriv.

116 .

posrednička preduzeća i posrednički biroi . a nalogodavac se obavezuje da mu isplati određenu naknadu. kao supsidijaran izvor. upućujući jednog na drugog i obavještavajući ih o potrebama jednog i eventualnoj mogućnosti drugog. Tada se na njega. kao dodatnom djelatnošću. Bude li ugovoreno da posrednik ima pravo na izvjesnu naknadu i kada njegovo nastojanje ostane bez rezultata. 117 . ako odredbama o posredovanju ili samim ugovorom nije drukčije određeno. dovede u vezu dvije poslovne organizacije da bi one sklopile neki pravni posao. “ugovor o nalogu”. Pojam posla Posrednički posao sastoji se u tome što neko lice.629 ZOO. posrednik može i da učestvuje u pregovorima. Prema Zakonu o obligacionim odnosima “ugovorom o posredovanju obavezuje se posrednik da nastoji naći i dovesti u vezu s nalogodavcem osobu koja bi s njim pregovarala o sklapanju određenog ugovora. ovaj posao poprima obilježja ugovora o djelu. U času kad joj se obrati neki komitent. senzalom). maklerom. za čije sklapanje posreduje posrednik.770). pa se na njega primjenjuju pravila ZOO koja govore o ovome ugovoru (član 749 .kao i trgovinske agencije kojima je posredovanje sporedna privredna djelatnost. i trgovinskim zastupanjem i pružanjem drugih trgovinskih usluga. Posredničkim poslovima se bave posebni subjekti kojima je to osnovna privredna djelatnost .DIO DRUGI UGOVORI O USLUGAMA U PROMETU ROBE GLAVA PRVA TRGOVINSKO POSREDOVANJE (MEŠETARENJE) I . Posredovanje je po svojoj pravnoj prirodi.POJAM POSLA I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. posrednička organizacija pronalazi odgovarajućeg poslovnog partnera i dovodi ih u vezu. Pored toga. ali se najčešće posreduje pri sklapanju ugovora o kupovini i prodaji robe i pri prevozu. ali on ne zaključuje ugovor o tom poslu. može biti svaki posao iz oblasti prometa robe i usluga. Poslovne organizacije kojima je posredništvo glavna privredna djelatnost obično se još bave. o njihovim mogućnostima i kapacitetima. ako taj ugovor bude sklopljen” (član 813). Posrednik stvara samo komercijalnu vezu. a ne i pravnu. koje se naziva posrednikom (mešetarem. primjenjuju pravila člana 600 . Taj posao. Posrednička organizacija prikuplja obavještenja o organizacijama koje obavljaju pojedine privredne djelatnosti. kao i o stanju na tržištu.

Posredničke privredne organizacije mogu se baviti posredničkom djelatnošću koja može biti: opšta i posebna (specijalizovana). jer bi odgovarao za štetu koja bi uslijed toga nastala posredniku. smatra se da je prihvatio i da je ugovor o posredovanju zaključen na dan prijema naloga. Posrednik može povjeriti izvršenje naloga drugome samo ako mu je to odobreno ili kada ga okolnosti tjeraju da tako postupi. odgovaraće za štetu. 4). Predmet ugovora Karakteristična radnja i bitan elemenat ugovora je činidba nastojanja posrednika da nađe i dovede u vezu sa nalogodavcem osobu “koja bi sa njima 118 . Nalogodavac čak nije ni dužan pristupiti pregovorima za zaključivanje ugovora sa preduzećem koje mu je našao posrednik. 2. II . posrednik “je dužan izvršiti nalog osobno” (član 752 ZOO). U tom slučaju ličnost posrednika ima obilježja nebitnog elementa posla. kod posredovanja takođe važi pravilo o zaključivanju ugovora o uslugama robnog prometa šutnjom. trgovini ili u osiguranju. npr. u principu. Nalogodavac može opozvati nalog kad god hoće. ako posrednik odmah ne odbije nalog. Stoga. Ali ako je u tom slučaju postupao nesavjesno. Zaključivanje ugovora Ugovor je neformalan i konsenzualan. tada posrednik ne mora nalog izvršiti lično (član 610 ZOO). nalogodavac nije dužan zaključiti ugovor. st. Kada posredovanje ima karakter ugovora o djelu. dok specijalizovana posrednička djelatnost obuhvata samo određene poslove robnog prometa ili posredovanje samo u jednoj ili u nekim određenim oblastima robnog prometa. 2. No. Opšta posrednička djelatnost obuhvata pružanje svih usluga i to u svim oblastima robnog prometa. ali pri tom ne smije postupiti nesavjesno. Pravila o odgovornosti nalogoprimca u slučaju davanja naloga na izvršenje trećem licu znatno ublažavaju strogost odredbi po kojima je ličnost posrednika bitan elemenat posla (član 753. Kad posrednik prihvati nalog. Obično se zaključuje na taj način što neka poslovna organizacija izdaje nalog posredničkom birou da joj nađe saugovarača za neki privredni posao.. ugovor je zaključen.BITNI ELEMENTI 1. To znači da je ličnost posrednika. samo u transportu. I kad je posredniku dao uslove pod kojima bi zaključio ugovor i posrednik našao saugovarača koji će zaključiti ugovor pod tim uslovima. po svojoj pravnoj prirodi ugovor o nalogu. bitan elemenat posla. Ličnost posrednika Pošto je posredovanje.

Pravo na naknadu ima posrednik i kad to nije posebno ugovoreno. No. st. Pošto posrednikovo djelovanje ne mora da dovede do rezultata. što nije predviđeno i kao mogućnost posrednika u slučajevima u kojima se može smatrati da je provizija preniska u odnosu na zalaganje i rezultat posrednika. on nastoji da stranke ostvare kontakt radi zaključenja ugovora. pojedinačna faktička radnja dovođenja potencijalnih partnera u vezu radi zaključivanja određenog ili određenih ugovora. Cijena se odnosi jedino na usluge koje ulaze u predmet ugovora. “ako nađe da je pretjerano visoka s obzirom na posrednikov trud i učinjenu uslugu” (član 822. tj. nalogodavac može tražiti od suda da je snizi. dakle. Ni ovlaštenje na zastupanje ne ulazi u sadržaj ovoga posla. Ovo je jedan od slučajeva u Zakonu o obligacionim odnosima. To ovlaštenje nema ni u primanju ispunjenja ugovora koji je sklopljen njegovim djelovanjem (član 815 ZOO). Trajno nastojanje da treća lica sa konkretnim nalogodavcem sklapaju ugovore nije predmet ugovora o posredovanju. Ovo rješenje je posljedica činjenice da. 3. Posrednik vrši faktičke. a ne pravne radnje. Predmet ugovora o posredovanju je. ali ne daje izjave volje u ime i za račun svoga nalogodavca.pregovarala o sklapanju određenog ugovora” (član 813 ZOO). Predmet ugovora je. Izostane li i običaj. cijenu na zahtjev jedne od stranaka određuje sud “prema posrednikovom trudu i učinjenoj usluzi” (član 822 ZOO). istraživanje tržišta itd. Drugi izvor prava za određivanje naknade je sam ugovor o posredovanju. tako da ih može posebno zaračunati samo kada je to izričito ugovoreno (član 824 ZOO). On će važiti kada opšti uslovi. tada on izlazi iz okvira ovog posla i djeluje prema pravilima o punomoćstvu. nego o trgovačkom zastupanju (agenciji). kao profesionalni vršilac usluga. Ne bude li cijena isplaćena nakon sklapanja ugovora. jasno je da ugovorna obligacija glasi na rad. 3 ZOO). Za djelovanje u svojstvu zastupnika. Cijena se određuje najprije tarifom ili drugim opštim aktom posrednika. tarife ne postoje.ona koja se redovno naplaćuje u sjedištu posrednika u vrijeme zaključenja posla za ugovore sličnih osobina. posrednik najčešće radi na bazi opštih uslova poslovanja. a ne na rezultat. posebno se naknađuju. Sporedne usluge. jednokratna činidba. U cijenu su uračunati redovni troškovi posrednika. tj. dakle. u kojima je izričito dozvoljeno sudu da jednostrano interveniše u ugovor nastao sporazumom stranaka. Rješenje utoliko više začuđuje. 119 . do pregovora ili čak ugovora. kao što su davanje obavještenja o tržištu. posrednik mora imati posebnu pismenu punomoć. kao i onda kada se posebnim sporazumom oni mijenjaju. Kada cijena nije ni u jednoj varijanti određena ugovorom primjenjuje se običajna cijena . Cijena Cijena je naknada posrednika za izvršeni rad i za postignuti rezultat. Tu činidbu posrednik vrši u svoje ime i za svoj račun.

ako se ove mogućnosti odrekao u ugovoru. Dovođenje u vezu zainteresovanih strana Osnovna obaveza posrednika je da nastoji da nađe i da dovede u vezu s nalogodavcem privrednu organizaciju koja bi s njegovim nalogodavcem stupila u pregovore radi sklapanja određenog ugovora. uputiće je na svoga nalogodavca radi zaključivanja ugovora. Komitent može davati uputstva i naknadno. kao i kakvi bi trebalo da budu neki sastojci ugovora. On to ne može učiniti. Kad je nađe. Izuzeci od ovog principa sadržani su u članu 816. Pošto je posredovanje njegova privredna djelatnost.1. Tražeći uslugu posrednika. Nalogodavac može opozvati nalog kad god želi. Ako je prvobitni nalog nejasan. posrednik treba da raspolaže 120 . Postupanje pažnjom dobrog privrednika . Postupanje po nalogu Posrednik je dužan pridržavati se komitentovog naloga. U tom cilju posrednik prikuplja podatke. korespondira i vrši različite poslove koji prethode sklapanju ugovora. ne odgovara za to. Može se posebno obavezati da učestvuje u pregovorima i da nastoji da dođe do ugovora (član 818). Posrednik obično i učestvuje u pregovorima. ili bi se teško izvršavao. pod kojim uslovima. 1. ako i pored sveg nastojanja i potrebne brižljivosti ne uspije.OBAVEZE STRANAKA 1. Tada djeluje kao punomoćnik (član 815).3. nalogodavac daje naknadna uputstva. Nalozi mogu biti više ili manje čvrsti.stručnjaka Posrednik je dužan da postupa u poslu kao dobar stručnjak (član 818). 1. ZOO. Nije posrednikova redovna obaveza da primi ispunjenje ugovora koji je sklopio za svoga nalogodavca.III . Posrednik je obavezan da nastoji da nađe organizaciju koja će s njegovim komitentom sklopiti ugovor. ili mogu biti samo instruktivni. mora biti posebno ovlašten.2. Iz te obaveze proizlazi njegova dužnost da traži i da nađe najpovoljnijeg saugovarača. a nalogodavca će o tome obavezno obavijestiti (član 818). No. Da bi mogao i to uraditi za nalogodavca. kao ni onda kada bi opoziv bio protivan savjesnosti. Obaveze posrednika 1. komitent u nalogu može davati posredniku uputstva o tome kakav ugovor želi da sklopi. Komitent u nalogu obično daje posredniku podatke o glavnim sastojcima ugovora kakav bi želio sklopiti. Desi li se nešto novo uslijed čega se nalog ne bi mogao izvršiti. Opozivom naloga prestaje i obaveza posrednika da dalje djeluje za komitenta. naknadnim uputstvom će otkloniti te nejasnoće.

1. To je posrednički ili mešetarski dnevnik. ili izvod iz posredničkog dnevnika sa podacima koji su uvedeni u dnevnik (član 821 ZOO). u stvari. ako je predviđeno ugovorom. 121 . Čuvanje poslovne tajne Posrednik je dužan da čuva poslovnu tajnu.6. jer je ne potpisuju stranke. nego s onim koji će najbolje moći zadovoljiti uslove naloga i ispuniti uputstva koja je dao komitent. U praksi je usvojeno da se u mešetarskom dnevniku vode nazivi organizacija koje su zaključile ugovor. obavještenje o izvršenom posredovanju. gubi pravo i na naknadu i na troškove (član 826 ZOO). Ta posrednička zaključnica. Tada posrednik djeluje u interesu oba subjekta. bitni sastojci ugovora i neki drugi njegovi važniji sastojci. nije ni potvrda o zaključenom ugovoru. Čuvanje poslovne tajne je trajna obaveza. Posrednički list potpisuje posrednik i podnosi ga na potpis strankama koje su zaključile posao njegovim posredovanjem. On ne smije davati drugima obavještenja o poslovima za čije je sklapanje pregovarao. Izuzetno. te datum zaključenja ugovora. odnosno posrednički list nije zaključnica stranaka o poslu. Ako posrednik radi protivno interesima svoga komitenta. za drugu stranku. Zakon određuje da se u dnevnik upisuju bitni sastojci i podaci o ugovoru koji je zaključen njegovim posredovanjem. a i posrednički dnevnik mogu poslužiti pred sudom kao dokaz o sklopljenom poslu. ali se odbijanje potpisivanja uzima kao neuredno poslovanje. Ona je. Ova zaključnica. U taj dnevnik upisuje hronološkim redom stranke i poslove u kojima je posredovao.mnoštvom podataka o mogućim partnerima i o uslovima na tržištu. odnosno o onome što je upisano u njima. Posrednički dnevnik Posrednik je dužan da vodi knjigu o privrednim poslovima za koje je posredovao i o kojima je sklopljen ugovor njegovim posredovanjem (član 821 ZOO). Identično rješenje vrijedi i onda kada je posrednik od dva lica dobio nalog za posredovanje u istom poslu. I u pregovorima je dužan savjesno postupiti po uputstvima svog nalogodavca. O samom poslu za koji posreduje može davati obavještenja poslovnim partnerima onoliko koliko je u tom slučaju ovlašten. datum upisa u dnevnik i potpis radnika koji je to upisivao. Nije njegov zadatak da dovede u vezu komitenta s prvim subjektom kojim bi mogao sklopiti posao. lica dovedena u vezu plaćaju proviziju po pola. 1. mešetarski list).4. Ono se ne gasi ispunjenjem posrednikovih obaveza ili raskidom ugovora. Posrednički list Posrednik je dužan da izda strankama zaključnicu o poslu koji su ugovorili (posrednički list.5. Stranke nisu pravno obavezne da ga potpišu. 1. izuzev ako su mu stranke to dozvolile. Postupanje posrednika uvećanom pažnjom dobrog stručnjaka vrši se u interesu nalogodavca.

on zadržava pravo na proviziju. jer posrednik posreduje. za čije je zaključivanje posredovao. obavještavanje je nužan sastavni dio njegovog rada na posredovanju. ne kao sastavni dio ugovora o posredovanju. u privrednu djelatnost posredovanja i posrednici ih daju uz posebnu naknadu. Prvo među njima glasi da ova obaveza postoji i kada nije izričito ugovorena (član 822. sadrži dva rješenja. o potražnji ili ponudi robe i usluga. Ukoliko je obaveza plaćanja uslovljena. posrednik je dužan davati obavještenja o stanju na tržištu. provizija. nego kao osnovni i samostalni zahtjev. Treće. Po jednom mišljenju. proizlazi iz naloga koji je dobio. kod raskidnog uslova sadržanog u ugovoru između komitenta i trećeg lica. 1 ZOO). jer je to domen ugovornih strana. kao i o poslovnim partnerima. Obaveza davanja obavještenja o okolnostima koje imaju značaja za posao za koji posreduje. mogu tražiti obavještenja o konjunkturama. o tržištu uopšte. Obavještavanje o stanju na tržištu Ako stranke zahtijevaju. Obaveza nalogodavca 2. dakle. posrednik ima odmah pravo na isplatu cijene svojih usluga. Privredna društva. on treba da poznaje prilike na tržištu bolje od drugih privrednika. međutim. Drugo. o stanju ponude i potražnje nekih roba i usluga.7. st.1. posredniku pripada provizija čim je komitenta doveo u vezu s poslovnim partnerom. ispostavi li se da je ugovor između stranaka nevažeći iz razloga za koje posrednik nije znao niti je mogao znati. se plaća prema uslovima ugovora. Napokon. koje je prihvaćeno u nekim stranim zemljama. o cijenama i tarifama. posrednik stiče pravo na proviziju tek kada druga strana iz ugovora. a to je učinio kad stvori mogućnost za postizanje toga efekta sklapanjem ugovora između njegovog komitenta i trećeg lica koje je našao. kada stranke sklope ugovor radi kojega je posredovano pod odložnim uslovom. izvrši svoje obaveze iz ugovora. posrednik ima pravo i na sukcesivnu naplatu svojih potraživanja (član 623 ZOO). Prvo. ukoliko se radnje posredovanja vrše sukcesivno. i njegova stvar. Ovdje se smatra da je posrednik dužan da dovede do ekonomskog efekta. vrijede dispozitivna pravila. Zato što u posrednikovu privrednu djelatnost spada i prikupljanje raznih obavještenja i podataka. Postoje tri različita mišljenja o tome kada posrednik stiče pravo na proviziju. međutim. 2. posredniku pripada provizija tek kada komitent sklopi ugovor s trećim licem. o cijenama itd. tj. i 825. Vrijeme u kome obaveza plaćanja dospijeva posebno je složeno. Sklapanje ugovora je. Davanje tih obavještenja spada. Realizacija ugovora se njega ne tiče. obaveza plaćanja postoji tek kada se uslov ispuni. Po drugom shvatanju. Plaćanje provizije Cijena. ZOO u članu 823.1. Po trećem mišljenju. takođe. Ako oni ne postoje.. čim je našao drugu stranu s kojom bi njegov komitent mogao pregovarati i zaključiti posao. pomaže da se 122 . te o svim okolnostima koje su od značaja za namjeravani posao.

2. Trpljenje posrednikovih prava zaloge. da isplati posredniku određenu naknadu. pridržaja i prvenstva naplate Obezbjeđenju posrednikovih potraživanja prema komitentu služe njegova prava zaloge. posrednik je na štetu komitenta radio za drugu stranu. tj. uobičajeni troškovi pokriveni su provizijom. ako taj ugovor bude zaključen. Ona pravno nije vezana za naknadu za izvršeno posredovanje. ako drugačije nije ugovoreno (član 823 ZOO). Napokon.3. pa ćemo ih ovdje samo navesti: ugovor radi koga je posredovano nije zaključen. i stručnim poznavanjem stanja na tržištu utiče na pregovarače da sklope ugovor. U odnosu na opšta pravila o obavezi plaćanja cijene. Ona služe ne samo naplati komitentovih obaveza nego i vršenju zakonitog pritiska na komitenta da udovolji svojim obavezama plaćanja. nije došlo do zaključenja ugovora između partnera koje je doveo u vezu. do zaključivanja ugovora između komitenta i trećeg lica (član 623 ZOO). Naš Zakon takođe. ali ne u cjelini. Ukoliko posrednik dobije nalog od dva lica za zaključenje istog konkretnog posla. pridržaja i prvenstvene naplate. Pravni režim ovih obaveza komitenta podvrgnut je opštim pravilima obligacionog prava. Posrednik stiče pravo na naknadu u času zaključenja ugovora za koji je posredovao. 2. Dva su već obrađena.ugovor sklopi. Većina pozitivnih prava stoje na ovom stanovištu. pa ih ovdje nećemo posebno ponavljati. Bude li ugovorom priznato posredniku pravo na naknadu troškova. nego po pola. po Zakonu. objašnjava. U ovoj situaciji naknadu plaća onaj ko je sa posrednikom sklopio ugovor. Naknadni sporazum između posrednika i komitenta da će pola provizije platiti treći nema ovo dejstvo. oni mu pripadaju i kad. nego se posreduje. Nalogodavac se obavezuje. 123 . nego i druge poslove. komitent ipak nema obavezu da je isplati. 2. obje stranke su dužne da plate proviziju. Iako bi bilo logično pretpostaviti da posredniku i za to pripada dio naknade. Komitent tada jemči posredniku da će mu cijela provizija biti plaćena. bez njegove krivice. prenose obavještenja. a nalogodavac obavezu. ako ih je morao učiniti radi uspješnog okončanja posredničke uloge. Posredovanje se tada ravna prema pravilima o ugovoru o djelu. Posrednik nema pravo. Normalni. Njihova rješenja ista su kao i u ugovoru o komisionu. postoje i neki posebno uređeni slučajevi. Posebna situacija postoji onda kada komitent sa partnerom koga je posrednik našao sklopi ne samo ugovor za koji je posredovano. Naknada troškova Komitent je dužan naknaditi posredniku izuzetne troškove. provizija za posebne usluge posebno se i plaća. Posredništvo se ne završava samim dovođenjem u vezu pregovarača. na plaćanje provizije u tri slučaja. Tako se može posebno ugovoriti da posredniku pripada naknada i onda kada njegovo djelovanje ne dovede do rezultata. Na naknadu redovnih troškova učinjenih u izvršenju naloga posrednik ima pravo samo ako je tako ugovorio.

postoje. odnosno o ugovoru o djelu. ukoliko je za to posrednik znao ili morao znati. A to znači da je odgovornost zasnovana na propuštanju dužne pažnje posrednika (subjektivna odgovornost). ukoliko se radi o neizvršenju obaveze plaćanja provizije i troškova. objektivna. Imovinsko-pravna odgovornost se. One se posebno konkretizuju za propuste u vođenju posredničke knjige. Oni su regulisani u članu 820. Odgovornost komitenta je subjektivna. 124 . Neki posebni slučajevi imovinske odgovornosti. I napokon. Odgovornost komitenta Komitent odgovara za svoje obaveze prema opštim pravilima o ugovornoj odgovornosti i popravljanju šteta izazvanih neizvršenjem. Posrednik. Supsidijarno se primjenjuju i pravila o nalogu. odnosno neurednim izvršenjem ugovornih obaveza. odgovornost postoji kada posrednik poveže komitenta sa osobom “za koju je znao ili morao znati da neće moći izvršiti obavezu iz ugovora”. ipak. No.IV . u principu. posrednik odgovara i za nepoštovanje obaveze čuvanja poslovne tajne. ravna prema opštim pravilima obligacionog prava. shodno opštim pravilima. dok se pravila o popravljanju štete ravnaju prema rješenjima iz oblasti ugovorne odgovornosti.ODGOVORNOST STRANAKA 1. 2. Supsidijarno važe i pravila o odgovornosti nalogoprimca (član 756 i 757 ZOO). Odgovornost posrednika Administrativna i kazneno-pravna odgovornost posrednika određene su opštim propisima. odgovornost je. Isključivanje ultra vires teorije iz našeg prava znatno ublažava strogost ove odredbe. Nadalje. u principu. najprije odgovara za štete koje je komitent pretrpio zato što je doveden u vezu sa poslovno-nesposobnim licem. ZOO.

GLAVA DRUGA TRGOVINSKO ZASTUPNIŠTVO
I - POJAM I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O TRGOVINSKOM ZASTUPANJU 1. Pojam ugovora U ekonomskom smislu posao trgovinskog zastupanja sastoji se u tome što specijalizovani subjekt, trgovinski zastupnik, trajno djelujući u interesu svoga nalogodavca, komitenta, istražuje tržište i nastoji obezbijediti poslovne partnere koji će sa komitentom zaključivati ugovore. Ukoliko ima ovlaštenje komitenta, trgovinski zastupnik može i sam zaključivati ugovore u ime i za račun komitenta. Suštinu trgovinskog zastupstva, dakle, predstavlja trajno posredovanje za jednog nalogodavca. Radnje zastupnika određuju se: ugovorom, dispozitivnim propisima, opštim uslovima poslovanja koje donose sami zastupnici ili njihove asocijacije, te uzansama i poslovnim običajima. Postoji veliki broj razlika između trgovinskog zastupanja i srodnih poslova pružanja usluga u prometu robe. Trgovinsko zastupstvo se od posredništva razlikuje u dva bitna momenta: trajnosti djelovanja i mogućnosti da se punomoćstvo uključi u poslovni odnos kao njegov integralni dio. Za razliku od komisiona, trgovinsko zastupstvo može postojati i bez davanja izjava volje za komitenta. No, ukoliko su i one uključene u nalog zastupnika, onda ih zastupnik daje u ime i za račun komitenta. Komisionar izjave volje, međutim, uvijek čini u svoje ime, a za račun komitenta. Iste razlike postoje i u odnosu na špediciju. Trgovinsko zastupništvo kao samostalan posao ima svoje korijene u anglosaksonskom institutu “agency”. Otuda se ovaj posao često naziva i “agencijom” ili “agenturom”. U kontinentalnim sistemima se dugo vremena ovaj posao obavljao u pravnom režimu naloga i punomoćstva. Sredinom pedesetih godina ovog vijeka ulazi i u zakonodavstva velikih kontinentalnih sistema (Njemačka 1953, Francuska 1958). U bivšoj SFRJ trgovinsko zastupstvo je najprije bilo uređivano u propisima o domaćoj i vanjskoj trgovini. Materijalnopravnu regulativu ugovora o trgovinskom zastupanju donosi Zakon o obligacionim odnosima 1978. godine. Istorijsko nasljeđe određuje stanje izvora prava u Bosni i Hercegovini. Vanjskotrgovinski režim trgovinskog zastupstva sadržan je u Zakonu o 169 i Uredbi o zastupanju stranih lica u Republici vanjskotrgovinskom poslovanju 170 Zakon o trgovini 171 svrstava trgovinsko zastupanje u Bosni i Hercegovini. poslove trgovinskih usluga. Definicija u članu 14 ima komercijalni, a ne pravni
169 170 171

Sl. n. FBiH, 2/95. Vidjeti Član 35. i 36., Sl. l. RBiH 20/95. Vidjeti čl. 35. i 36. Sl. l. RBiH 4/96. Sl. n. FBiH 2/95.

125

karakter: “Uslugama zastupanja smatra se naročito obavljanje trgovinskih usluga u ime i za račun trgovca, kao i obavljanje servisne službe i drugih tehničkih usluga u vezi s održavanjem i opravkom proizvoda”. Ovakvo rješenje dozvoljava da se u daljim izlaganjima zadržimo samo na Zakonu o obligacionim odnosima. Ugovor o trgovinskom zastupanju definisan je u članu 790. Zakona o obligacionim odnosima. Prema njemu, “ugovorom o trgovinskom zastupanju obavezuje se zastupnik da se stalno stara da treća lica zaključuju ugovore sa njegovim nalogodavcem, i da u tom smislu posreduje između njih i nalogodavca, a ovaj se obavezuje da mu za svaki zaključeni ugovor isplati određenu naknadu (proviziju)”. Na ovaj ugovor se primjenjuju najprije odredbe članova 790 - 812 ZOO. Pošto trgovinsko zastupanje spada u ugovore o nalogu i sadrži elemente punomoćstva, kao supsidijarni izvori mogu se primijeniti i članovi 749 - 770, odnosno 84 - 98. Karakteristike ovog ugovora su: a) trajno djelovanje za komitenta, b) preduzimanje pravnih i faktičkih radnji, c) djelovanje u tuđe ime i za tuđi račun, tj. u interesu komitenta, d) formalnost, e) komutativnost, f) u principu se preuzima samo obaveza rada, ne i rezultata, g) relativna samostalnost agenta u djelovanju; on nije službenik nalogodavca, h) postojanje posebnog odnosa povjerenja - fiduciae, što od ugovora čini posao intuitu personae. 2. Zaključivanje ugovora Za razliku od ugovora o komisionu i posredovanju, ugovor o trgovinskom zastupanju je, po samome zakonu, formalan. On važi samo onda kada je “sklopljen u pismenoj formi” (član 791 ZOO). Za način na koji će ova forma biti ostvarena, važe opšta pravila obligacionog prava. Razlog za ovakvo rješenje leži u činjenici da se ugovorom o trgovinskom zastupanju stvara trajan poslovni i obligacioni odnos čije je najvažnije elemente potrebno unaprijed i na siguran način utvrditi. Okvirni karakter ugovora o trgovinskom zastupanju ne važi i za pojedinačne poslove koji se na osnovu njega i u granicama, koje su unaprijed određene, zasnivaju. Zbog toga se pojedinačni poslovi između agenta i njegovog komitenta mogu sklapati bilo putem naloga, bilo konkludentnim radnjama. Ako je pojedinačni nalog u skladu sa ugovorom o trgovinskom zastupanju, i šutnja agenta može se smatrati prihvatom.

126

II - BITNI ELEMENTI 1. Ličnost trgovinskog zastupnika Ličnost trgovinskog zastupnika, kao nalogoprimca je bitan elemenat ugovora. Pored člana 753. ZOO, na ovakav stav upućuje karakter odnosa u koje stranke stupaju. Poslovima trgovinskog zastupnika bave se, uglavnom, trgovinska zastupništva (trgovinske agencije, agenture), dok se tim poslovima kao sporednom privrednom djelatnošću mogu baviti, kako posrednički biroi, tako i druge privredne organizacije. Trgovinska zastupništva se mogu baviti kao sporednom privrednom djelatnošću trgovinskim posredovanjem i davanjem obavještenja o stanju na tržištu. Prema tome, po kriteriju djelatnosti ne postoji bitna razlika između posredničkih preduzeća i posredničkih biroa i trgovinskih agencija. I jedni i drugi mogu se baviti istim poslovima. Zastupništvo treba razlikovati od trgovinskog predstavništva, mada je sadržina poslovanja gotovo ista. Trgovinsko predstavništvo je organizaciona poslovna jedinica preduzeća, dok se zastupničkim poslovima bave samostalne privredne organizacije, najčešće agencije. Razlika je i u tome što zastupnik, ako drži robu zastupanog, čini to u režimu konsignacije, dok je roba koja se nalazi u predstavništvu roba preduzeća o čijoj se organizacionoj jedinici radi. 2. Predmet ugovora Karakteristična činidba kao bitan elemenat ugovora, je složena. Predmet ugovora se sastoji iz dvije osnovne komponente; iz trajnog nastojanja trgovinskog zastupnika da promoviše interese svoga nalogodavca sa ciljem učestalog sklapanja ugovora, i iz njegovog stalnog posredovanja za komitenta. Predmet ugovora su dakle, faktičke, a ne pravne radnje. To znači da ugovor o trgovinskom zastupanju može postojati i bez davanja izjava volje u ime i za račun nalogodavca. Neke faktičke radnje trgovinski zastupnik vrši u svoje ime i za svoj račun. One ne moraju da dovedu do zaključivanja ugovora, niti do njegovog izvršavanja. Stoga, trgovinski zastupnik preuzima obavezu rada, a ne rezultata. Pravni režim obaveze na isplatu provizije, sadržan u Zakonu o obligacionim odnosima, ne utiče na izloženo rješenje. Ovlaštenje na zastupanje komitenta može, ali ne mora, biti predmet ugovora. Iako je punomoćstvo u poslovnoj praksi uobičajeno, ono ulazi u predmet posla samo na osnovu posebnog i izričitog sporazuma stranaka. Ono može biti dato kao posebno ili kao generalno ovlaštenje (član 792). Generalna punomoć se, najčešće, uključuje u sam ugovor o trgovinskom zastupanju, dok se specijalna daje odvojeno. Do sada izložena rješenja odnose se na dvije situacije: zaključivanja ugovora i primanja ispunjenja ugovora (član 793 ZOO).

127

Tehnologija poslovanja zahtijevala je, međutim, da se i u samom Zakonu predvide neke situacije u kojima je agent ovlašten na vršenje pravnih radnji, davanje izjava volje koje obavezuju nalogodavca. I bez posebnog davanja ovlaštenja, trgovinski zastupnik mora prihvatiti izjave trećih lica sa kojima je komitent sklopio ugovor djelovanjem zastupnika, ukoliko se one tiču nedostataka predmeta ugovora ili drugih momenata koji su relevantni za ostvarivanje ili očuvanje prava trećih lica prema komitentu (član 794 ZOO). I obrnuto, kada to zahtijevaju interesi nalogodavca, zastupnik je ovlašten da i bez posebne punomoći daje izjave potrebne za očuvanje ili osiguranje nalogodavčevih prava (član 795 i 796 ZOO). 3. Cijena Cijena poslova iz ugovora o trgovinskom zastupanju se sastoji iz naknade (provizije) i troškova. Pri tome je pravni režim troškova dvostruk. Cijena se, najprije, određuje ugovorom. U okvirnom i formalnom ugovoru o trgovinskom zastupanju mogu biti date pojedinačne cijene ili elementi za njihovo utvrđivanje. Najčešće, to je određeni procenat od vrijednosti posla. Ovi kriteriji se definišu bilo kao nepromjenjivi, bilo kao osnova koja se može korigovati shodno uslovima konkretnog naloga. Ugovorom može i tarifa agenta biti prihvaćena kao mjerodavan izvor za visinu cijene, proviziju. Ako se provizija ne može utvrditi na osnovu ugovora ili tarifa, “zastupnik ima pravo na uobičajenu naknadu” (član 806 ZOO). Poslovni običaj se određuje u sjedištu zastupnika, u vrijeme davanja konkretnog naloga za izvršenje posla. Posebna naknada pripada zastupniku za naplatu komitentovih potraživanja (član 807 ZOO). Kao u ugovoru o komisionu i ovdje je moguća sudska intervencija u pogledu visine provizije. Sud će, na zahtjev nalogodavca, sniziti proviziju na pravičan iznos kada utvrdi da je ona “nerazmjerno velika prema učinjenoj usluzi” (član 806 ZOO). Agent nema pravo na istu vrstu zahtjeva kada je provizija nesrazmjerno malena u odnosu na učinjenu uslugu. Redovni, fiksni troškovi zastupnika uračunati su u proviziju. Njihovu posebnu naknadu može zastupnik zahtijevati samo kada je to izričito ugovorio. Posebni troškovi učinjeni na nalog ili u interesu nalogodavca odvojeno se namiruju u stvarnim iznosima (član 808 ZOO).

128

III - OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. Obaveze agencije 1.1. Iznalaženje saugovarača Glavna je obaveza agencije da se stara da se poslovanje njenog nalogodavca proširi, da istražuje i obrađuje tržište i da što više zainteresuje potencijalne poslovne partnere za djelatnost svoga nalogodavca, kako bi s njim stupili u ugovorne odnose. U tom cilju agencija stalno posreduje između organizacija i svoga nalogodavca da dođe do zaključenja ugovora među njima. Ovlašćenje, ni generalno ni posebno, za zaključenje ugovora u ime i za račun nalogodavca ne uključuje ni pravo, ni obavezu zastupnika da zahtijeva od druge strane ispunjenje ugovora, kao ni primanje ispunjenja. Ali ga nalogodavac može ovlastiti i na ove radnje (član 793 ZOO). 1.2. Učestvovanje u sklapanju poslova Funkcija agencije se ne završava iznalaženjem eventualnog saugovarača nalogodavca. Agent je dužan da po uputstvima nalogodavca učestvuje pri zaključenju posla zastupajući interese nalogodavca i da nastoji da se sklopi povoljan ugovor. Kad je ugovoreno i da sklapa ugovore, odnosno, kad ima generalno ovlašćenje, onda je zastupnikova obaveza da ugovor sklopi za nalogodavca kao dobar stručnjak (član 798 ZOO). 1.3. Davanje obavještenja Agent je dužan davati nalogodavcu obavještenja o stanju na tržištu, naročito o situaciji na tržištu robe i usluga za čiji se plasman stara. Posebno je dužan obavještavati o prilikama i stanju koji su od značaja za konkretni posao, koji mu je povjeren (član 797 ZOO). 1.4. Vođenje knjige ugovora I zastupnik je, kao i posrednik, dužan da vodi knjigu u koju, po redu sklapanja poslova, upisuje ugovore koje je zaključio u ime nalogodavca sa podacima o njihovoj sadržini. Kad ugovor zaključi, sastavlja o tome zaključnicu, koju potpisuje i podnosi na potpis drugoj ugovornoj strani. Po jedan primjerak dobijaju nalogodavac i druga strana, a jedan ostaje agenciji. Pravni značaj i knjige ugovora i zaključnice je u tome što mogu poslužiti kao dokaz o sklopljenim ugovorima. Zaključnica nije ni ugovor ni potvrda o zaključenom ugovoru. Stoga, na punovažnost ugovora nema uticaja njeno potpisivanje. I ako bi saugovarač odbio da potpiše zaključnicu, ugovor važi.

129

Zastupnik takođe vodi i posrednički dnevnik za poslove u kojima samo posreduje. Tada izdaje i izvode iz dnevnika (posrednički list). 1.5. Staranje o interesima nalogodavca U svim poslovima koje preduzima za nalogodavca dužan je da nastoji da se ostvari rezultat što je moguće povoljniji za nalogodavca, da posao obavlja brižljivo, sa pažnjom dobrog stručnjaka. Kada mu je nalogodavac naredio kako će postupati, zastupnik je obavezan da se drži naloga i uputstava, ali uvijek vodeći računa o interesima nalogodavca. Ako smatra da su prilike na tržištu takve da bi postupanje po uputstvima išlo protiv nalogodavčevih interesa, dužan je da na to skrene pažnju nalogodavcu. U cilju zaštite interesa nalogodavca, agencija može zahtijevati preduzimanje potrebnih mjera obezbjeđenja. Ovo ovlaštenje je zasnovano na Zakonu, pa se ne mora posebno ugovarati (član 796 ZOO). 1.6. Primanje izjava od saugovarača Druga strana može izjave koje se tiču nedostataka predmeta ugovora, kao i druge izjave u vezi s tim ugovorom, umjesto saugovaraču, činiti agenciji. Takve izjave, koje se tiču ugovora zaključenog posredstvom agencije ili ugovora koji je zaključila agencija za nalogodavca, punovažne su. Njima je saugovarač sačuvao prava iz ugovora koja bi bila vezana za te izjave. Agencija je obavezna da primi te izjave i da postupi kako je propisano ili ugovorom predviđeno. 1.7. Poslovna tajna Sve što bude saznao u vezi s poslom koji mu je povjerio nalogodavac agent mora čuvati kao poslovnu tajnu. Agencija naročito odgovara ako ma kakve podatke do kojih je došla radeći na povjerenom joj poslu otkrije trećem licu. Trgovinski zastupnik ne smije podatke koje je saznao u toku ugovora ni sam koristiti. Ova zabrana važi i poslije prestanka ugovora o trgovinskom zastupanju. Ona ima trajan karakter (član 799 ZOO). 1.8. Vraćanje stvari primljenih od komitenta Ugovorom o trgovinskom zastupanju nastaje trajan i složen odnos između agenta i nalogodavca. Da bi trgovinski zastupnik mogao uspješno da promoviše interese svog partnera, neophodno je da mu ovaj dostavi niz stvari potrebnih za navedenu svrhu. To mogu biti uzorci, alati za servisiranje, tehnička uputstva, reklamni materijal, kancelarijska oprema i slično. Po prestanku ugovora, agent mora sve primljene stvari vratiti u stanju u kome se one nalaze (član 800 ZOO). Rok u kome to valja učiniti nije preciziran, pa ga treba utvrđivati prema prirodi stvari i okolnostima posla.

130

1.9. Polaganje računa Obaveza polaganja računa zasnovana je na opštim pravilima ugovora o nalogu (član 754 ZOO) i na prirodi posla. Ona postoji kako za konkretan nalog, tako i za ugovor u cjelini. Razlikuje se samo vrijeme u kome se dužnost polaganja računa mora izvršiti: po završetku konkretnog posla, periodično ili nakon prestanka ugovora u cjelini. U svakom slučaju, račun se mora položiti bez odugovlačenja. Nalogodavac je gospodar posla. Zbog toga on može zahtijevati da mu trgovinski zastupnik podnese izvještaj i položi račun i prije završetka poslova po konkretnom nalogu, odnosno uvijek u toku trajanja ugovora (član 755). 1.10. Trpljenje odbijanja posla Pošto agencija radi za račun nalogodavca, jasno je da nalogodavac može pripremljeni posao sa trećim licem prihvatiti ili odbiti. Nalogodavac je, međutim, dužan da o svojoj odluci bez odlaganja obavijesti trgovinskog zastupnika. Odbijanjem prihvatanja pripremljenog posla od strane nalogodavca može trećim licima biti prouzrokovana šteta. Obaveza njene naknade pada na nalogodavca. Pretpostavka za to je da je agent djelovao dužnom pažnjom i da je treće lice bilo savjesno. 2. Obaveze komitenta 2.1. Predaja materijala potrebnih agentu Ekonomska suština zastupničkog posla, vidjeli smo, ponekad zahtijeva da nalogodavac stavi agentu na raspolaganje određene stvari. Ako je to slučaj, komitent, već po zakonu, ima obavezu da zastupniku prenese posjed određenih predmeta (član 802). Vrsta stvari, vrijeme i način predaje, te drugi modaliteti određuju se ili samim ugovorom ili po prirodi stvari, odnosno prema logici poslovnog odnosa u koji stranke stupaju. 2.2. Obavještavanje o relevantnim momentima Dužnost komitenta da o relevantnim momentima obavještava svoga agenta takođe proističe iz prirode njihovog odnosa i iz načela poštenja i savjesnosti. Zakon o obligacionim odnosima je u članu 803. posebno apostrofirao dva slučaja: odbijanje prihvatanja pripremljenog posla i smanjenje obima poslovanja. Dešava se da nalogodavac, iz raznih razloga, smanji proizvodnju robe za čiju se prodaju stara agencija, ili da se proizvedena roba mnogo traži pa je nema dovoljno za prodaju, ili da su kapaciteti za pružanje usluga prenapregnuto iskorišteni i da je, stoga, smanjena potreba za prodajom usluga i sl. Trebalo bi, stoga, da i agencija smanji svoju preduzimljivost, jer nalogodavac neće moći da prihvati sve ponude za sklapanje ugovora, niti da ispuni ugovore koje agencija bude sklopila. Nalogodavac je, u tom slučaju, dužan da blagovremeno obavijesti

131

agenciju o potrebi da svede na manju mjeru svoje aktivnosti, da djeluje ispod nivoa koji je ona mogla osnovano očekivati kad je sklapala ugovor o agenturi. Ako to nalogodavac ne učini, odgovara agenciji za pretrpljenu štetu. 2.3. Plaćanje cijene Plaćanje cijene je osnovna obaveza nalogodavca. Ukoliko nije ugovorom regulisano, primijeniće se dispozitivne odredbe člana 805 - 808 ZOO. Razmotrićemo najvažnija od tih pravila. Obaveza plaćanja postoji i onda kada nije izričito ugovorena. Provizija, kao elemenat ukupne cijene usluge, se plaća za: ugovore sklopljene posredovanjem agenta, ugovore koje je agent sklopio sa trećim licima (ukoliko je za to bio ovlašten), ugovore koje sa trećim licem nađenim od agenta sklopi sam nalogodavac i ugovore koje bilo ko sklopi sa bilo kojim trećim licem, ukoliko se radi o isključivoj agenciji. Pravo na posebnu naknadu od naplaćene svote ima agent koji ju je naplatio po ovlaštenju komitenta. Vrijeme plaćanja posebno je regulisano. Obaveza nalogodavca dospijeva “kad ugovor bude izvršen” (član 805). Dakle, kao i kod posredovanja i ovdje je momenat sticanja prava nalogoprimca na naknadu pomjeren za jedan dalji korak u odnosu na izvršenje njegove osnovne obaveze: dovođenje stranaka u vezu, odnosno zaključivanje ugovora. Izloženo pojačavanje pozicije nalogodavca, ipak, trpi i neka zakonska ograničenja. Najprije, agent ima pravo na proviziju iako ugovor nije izvršen, “ako je do toga došlo iz uzroka koji je na strani nalogodavca” (član 805 ZOO). I drugo, u slučaju neizvršenja ugovora koji je sklopljen sa trećim licem, agent odgovara samo ako je za to posebno jamčio (del credere zastupništvo) (član 801). Dakle, neizvršenje ugovora od strane trećeg lica ne predstavlja ujedno i neizvršenje ugovora o trgovinskom zastupanju od strane zastupnika. Troškovi koji nisu uračunati u proviziju posebno se plaćaju. Ova obaveza izvršava se shodno ugovoru ili prema opštim pravilima o izmirenju novčanih dugova. 2.4. Trpljenje agentovih prava zaloge, pridržaja i prvenstva naplate Radi obezbjeđenja naplate svojih potraživanja koja su nastala u vezi s ugovorom o zastupanju, agencija ima pravo zaloge i pridržaja na svim nalogodavčevim stvarima koje je u vezi s ugovorom primila od nalogodavca, kao i na onim stvarima koje je u vezi s tim ugovorom primila od nekog drugog. Ono što vrijedi za zalogu uopšte, vrijedi i za zalogu kod agencije. Ona ima založno pravo na stvarima dok se nalaze kod nje, ili kod nekog drugog ko ih drži za agenciju. Ima založno pravo takođe i na stvarima za koje ima u rukama dokument pomoću koga može raspolagati tim stvarima (član 809 ZOO). Za svoja dospjela potraživanja, koja su nastala u vezi s ugovorom, agencija ima pravo zaloge i na novcu koji je naplatila za nalogodavca po njegovom

132

ovlaštenju. Kao i uvijek, pravo se može konstituisati na stvarima i na novcu samo ako se do njih dođe legalnim putem. IV - ODGOVORNOST STRANAKA 1. Odgovornost trgovinskog zastupnika Odgovornost trgovinskog zastupnika može, kao i kod ostalih vršilaca usluga na osnovu naloga, biti administrativna i kaznenopravna. Imovinska odgovornost se ravna prema opštim pravilima. Imovinska odgovornost ugovornog je karaktera, subjektivna i podložena opštim pravilima o popravljanju štete za neizvršenje nenovčanih obaveza. U ZOO postoje i dva posebno uređena slučaja. Prvi se tiče otkrivanja poslovne tajne. Specifičnost postoji u pogledu trajanja obaveze, a ne s obzirom na pravila o odgovornosti i naknadi (član 799 ZOO). Drugi je “poseban slučaj odgovornosti”, tj. davanje posebnog pismenog jemstva komitentu da će treće lice ispuniti obaveze na osnovu ugovora koji bude sklopljen djelovanjem agenta (del credere trgovinsko zastupstvo). Tada zastupnik odgovara solidarno sa trećim licem. To znači da u slučaju neispunjenja ili neurednog ispunjenja ugovora od strane trećeg, nalogodavac može da se obrati agentu odmah i da traži ispunjenje i naknadu štete ili, pod zakonskim uslovima, raskid ugovora. Samo se po sebi razumije da agent tada nema pravo ni na proviziju. 2. Odgovornost nalogodavca Odgovornost nalogodavca se ravna prema opštim pravilima obligacionog prava. Pri tome treba razlikovati slučajeve neizvršenja novčanih od nenovčanih obaveza. V - POSEBNE VRSTE TRGOVINSKOG ZASTUPANJA 1. Podjela poslova Trgovinsko zastupanje je pravna forma kroz koju se mogu zadovoljavati različite vrste poslovnih potreba. Ta činjenica dovodi do niza podjela od kojih nisu sve podjednako pravno interesantne. Obim ovlaštenja je jedno od pravnih mjerila za podjelu ovih poslova. Ako svoga komitenta mogu zastupati u svim njegovim aktivnostima, agenti se smatraju generalnim. Ukoliko je aktivnost ograničena na jednu ili više određenih struka ili vrsta poslova, trgovinsko zastupstvo je specijalno. Istovrsna podjela je moguća i prema obimu ovlaštenja na zastupanje.

133

Pravno su najinteresantnije podjele trgovinskog zastupstva po vezanosti i odgovornosti. Razmotrićemo ih posebno, bez obzira na to što su neka rješenja u vezi sa njima već izložena. 2. Neisključiva i isključiva agencija Neisključiva agencija postoji onda kada bilo nalogodavac, bilo agent mogu na istom području za istu vrstu poslova imati više poslovnih partnera. Isključiva agencija postoji onda kada su oba ili jedan partner vezani samo za jednu osobu. Preduzeću komitentu je stalo da ima što veći promet robe i usluga. Upravo zbog toga Zakon polazi od neisključive agencije kada je u pitanju nalogodavac. On “može imati na istom području za istu vrstu poslova više zastupnika” (član 790. st. 2 ZOO). Suprotno se može ugovoriti. Kada je u pitanju agent, važi zakonska pretpostavka isključive agencije. “Jedan zastupnik ne može bez pristanka nalogodavca preuzeti obavezu da na istom području i za istu vrstu poslova radi za drugog nalogodavca” (član 790. st. 3 ZOO). 3. Del credere zastupstvo Zastupstvo sa jamstvom za ispunjenje obaveza trećeg lica ili del credere agencija postoji onda kada agent posebnim pismenim sporazumom preuzme obavezu jemčenja. U ovom slučaju, agent ima pravo i na veću proviziju (del credere provizija). Posebna naknada, koja se dodaje na redovni iznos provizije, služi, u stvari, kao premija za preuzeti rizik (ne)ispunjenja ugovora od strane trećeg lica. Prije donošenja Zakona o obligacionim odnosima važio je i kod nas trgovački običaj da se ugovaranje provizije dvostruko veće od uobičajene smatra ugovaranjem del credere zastupstva. Izričita odredba člana 801. st. 1 ZOO ukida ovo običajno pravilo. Kod nas se, dakle, del credere zastupstvo mora posebno pismeno ugovoriti. VI - PRESTANAK UGOVORA 1. Prestanak ugovora sklopljenih na određeno vrijeme Vrijeme trajanja ugovora može biti određeno izričito ili prećutno, po prirodi samog posla. U prvom slučaju ugovor prestaje kada istekne rok na koji je zaključen. U drugom je potrebno analizom sadržaja posla utvrditi da li je ugovor prestao ili nije.

134

i sama raskinuti ugovor bez davanja otkaznog roka (član 811 ZOO). Prestanak ugovora sklopljenih na neodređeno vrijeme Kada je ugovor sklopljen na neodređeno vrijeme. nego će se smatrati izjavom o otkazivanju ugovora. I ovdje se vrijeme računa unazad . strana koja je primila neosnovani otkaz može. Strana koja je neosnovano dala otkaz. otkazom bilo koje strane. Uslovi pod kojima se otkaz može dati i način na koji to može biti učinjeno mogu se posebno urediti ugovorom. važiće dispozitivne odredbe ZOO. Ukoliko je odnos trajao više od 3 godine. ali je potrebno drugu stranu obavijestiti o razlozima raskida. Ova rješenja stranke mogu i izmijeniti svojim sporazumom. u tom slučaju.Ugovori sklopljeni na određeno vrijeme mogu se prećutno produžiti. a ne kada to pojedina stranka želi. usljed koga je uslijedio raskid ugovora. ali otkazni rok ne smije ni u kom slučaju biti kraći od mjesec dana (član 810 ZOO). Ukoliko to nije slučaj. To se čini nastavljanjem ugovorenih radnji i nakon isteka roka njegovog važenja. Ugovor se može raskinuti krajem svakog kalendarskog tromjesečja. neće se uzeti da je to izjava o raskidu ugovora. tj. U ovom slučaju se smatra da je novi ugovor sklopljen pod istim uslovima. Ako razlog raskida nije dovoljno ozbiljan. Svaka strana može raskinuti ugovor i onda kada za to ima ozbiljne razloge. Za prestanak ovako produženog ugovora potreban je otkaz. pa je potrebno da protekne redovni otkazni rok da bi ugovor prestao. on može prestati sporazumom stranaka ili jednostranom izjavom. otkaz se mora dati najmanje mjesec dana prije isteka kalendarskog tromjesečja. ukoliko želi. Ukoliko su stranke bile povezane ugovorom o trgovinskom zastupanju manje od tri godine. Ugovor se. 135 . otkazni rok iznosi dva mjeseca. raskida bez otkaznog roka. 2.od nastupanja tromjesečja sa čijim početkom ugovor prestaje da postoji. Dužina otkaznog roka zavisi od vremena trajanja ugovornog odnosa. U njima su predviđene dvije osnovne situacije: raskid ugovora sa otkaznim rokom i bez njega. Pored toga. obavezna je da naknadi štetu drugoj strani. ali na neodređeno vrijeme.

136 .

Komitent je lice koje ovlašćuje drugu stranu da za njegov račun izvrši povjereni posao. a druga će joj strana za to platiti. iz tog posla. kao da je sebi kupuje. Po svojoj pravnoj prirodi. Zakona o trgovini (Sl. 137 . naziva se u poslovnom svijetu komisijom. što rezultati komisije pripadaju komitentu. U inkaso komisiji se njemu vrše uplate. kad kupuje robu. Za to treće lice odnos između komisionara i komitenta je u principu irelevantan. a za račun komitenta. kupuje je u vlastito ime. Pojam komisionog posla Komision je takav privredni posao u kome se jedna strana obavezuje da će izvršiti neki privredni pravni posao u svoje ima a za račun druge strane. Komisionar je lice koje prima i izvršava komitentov nalog i s trećim licem zaključuje naređeni mu privredni posao u svoje ime. Za komisione poslove karakteristično je što ih komisionar obavlja u svoje ime. privredni posao koji zaključuje komisionar s trećim licem.n. Sličnu . u stvari. Prema sistematizaciji Zakona o trgovini. Za komisione poslove je karakteristično i to što ih komisionar obavlja za račun komitentov. on je ugovorna strana. “Ugovorom o komisionu obavezuje se komisionar da za naknadu (proviziju) obavi u svoje ime i za račun komitenta jedan ili više poslova koje mu povjerava komitent” (član 771 ZOO). stiče prava i obaveze. U anglosaksonskim porecima ovaj posao se pojavljuje u pravnom obliku prikrivene agencije (undisclosed agency). mada užu. Stoga se na njega primjenjuju odredbe ZOO naloga (član 749 . definiciju sadrži i član 15. on plaća u svoje ime. Strane koje učestvuju u ugovoru o komisionu zovu se komitent i komisionar. Prema trećim licima s kojima sklapa povjereni mu posao. Komision su usvojila sva moderna prava. “ako pravilima o komisionu nije drugačije određeno” (član 772 ZOO). Komisionar obavlja povjereni mu posao kao svoj i radi u vlastito ime. njemu se izvršava obaveza i on odgovara za izvršenje posla.GLAVA TREĆA KOMISION I . dakle. Prava i dužnosti stranaka povodom ovoga posla su u kontinentalnim sistemima više ili manje jednako regulisana. pored privrednih subjekata kojima je to osnovna djelatnost. ugovor o komisionu je ugovor o nalogu (član 772 ZOO). Sam posao koji komitent naređuje da bude obavljen. Tako. komision pripada trgovinskim uslugama (član 11).POJAM I ZAKLJUČIVANJE KOMISIONOG POSLA 1. Komisionim poslovima.770). a za račun komitenta”. komisionar. Treće lice kao stranka u komisiji zna samo za njega. 2/95): “Ugovorom o komisionu smatra se naročito prodaja ili kupovina robe u svoje ime. FBiH. U savremenim sistemima ovaj posao ima sličnu pravnu i ekonomsku fizionomiju. redovno se bave trgovinske organizacije. kod komisione prodaje komisionar prodaje stvar kao svoju.

jer on u poslu s trećim licem nastupa u svoje ime. Zakon o obligacionim odnosima je prihvatio drugo gledište. koji se sklapa u cilju izvršenja prvog ugovora (naloga komitentovog). kao što komitent i stiče to pravo čim komisionar nabavi stvar za njega.obavlja povjereni mu posao i polaže o tome račun komitentu kao svome nalogodavcu. sa poslovnog stanovišta to je posao komitenta. privredni rezultati posla su komitentovi. a komitent mu za tu uslugu isplaćuje proviziju. Iz istih razloga komitent može zahtijevati od trećeg lica. Po drugima. jer on sklapa posao sa trećim licem u svoje ime. Pravo svojine na stvari koja je data u komision ostaje komitentovo. jer komisionar sklapa posao za njegov račun. U slučaju stečaja komisionara. ali nije radio za svoj račun. kako onih koje je predao komisionaru radi prodaje za njegov račun tako i onih koje je komisionar nabavio za njega. Tim ugovorom mu daje nalog. Po drugom gledištu komitent polaže izlučno pravo na stvar. Takve mjere ne mogu preduzimati uopšte. Komitent bi ulazio u konkurenciju s ostalim povjeriocima. svojina odmah po prijemu isporuke prelazi na komitenta. Jedan je ugovor između komitenta i komisionara. onda je interesantno i od praktičnog značaja i pitanje svojine nad stvari koja je predmet komisione prodaje ili kupovine. Između komitenta i komisionara postoji u pogledu te stvari samo obligacioni odnos. Komisionar izvršava taj nalog . Stoga. nego za račun komitenta.komitent. po prvom shvatanju. da cijenu plati njemu. u kome je komisionar dužan da prenese svojinu na komitenta i da mu preda stvar. Dakle. a to znači da su te stvari i prava komitentova. komitent ima izlučno pravo iz stečajne mase stvari. treće lice. povjerioci komisionarevi ne mogu radi naplate svojih potraživanja preduzimati mjere izvršenja na pravima i stvarima njegovih 138 . Kad se radi o međusobnim odnosima stranaka koje učestvuju u jednom komisionom poslu . prodaju ili kupovinu. preduzimati mjere izvršenja na pravima i stvarima koje je komisionar stekao izvršavajući nalog komitenta. radi naplate svojih potraživanja. Nadalje. a ne u stečajnu masu (član 789 ZOO). pošto je u svojini komisionarevoj. kome je komisionar predao stvar.Iako je komisija pravni posao komisionara sa trećim licem. povjerioci komisionara ne mogu. odnosno neki drugi posao u zemljama gdje je to pravno moguće. Prema dosad izloženome. u slučaju stečaja komisionara. Naime. jeste komisionar radio u svoje ime. Postojanje tri subjekta znači mogućnost uspostavljanja tri grupe odnosa. i drugi je ugovor između komisionara i trećeg lica. povjerava komisionaru da za njega obavi neki privredni posao. Neposredan odnos između komitenta i trećeg lica nastaće onda kada komisionar na zahtjev komitenta (član 779) ili samostalno otkrije komitentu ličnost trećeg i prenesena prava koja prema trećem ima (član 787). Kod komisione prodaje komitent ostaje vlasnik stvari sve do njene isporuke trećem licu. stvar ulazi u stečajnu masu. svojinu na kupljenoj stvari stiče komisionar. komisionar. Kod komisione kupovine pitanje je sporno: po jednima. Stoga. npr. Rezultati drugog ugovora pripadaju komitentu. pa ni u slučaju komisionarevog stečaja. u ovom privrednom poslu postoje tri subjekta i dva ugovora. komisioni posao se sastoji u ovome: komitent zaključuje ugovor sa komisionarom.

Zaključivanje ugovora Ugovor o komisionu je. konsenzualan i neformalan. 788 ZOO). 2. Za praksu je značajno i pitanje ko je prodavac? Jer. ako je komisionar primio na prodaju stvar od nekoga ko nije njen sopstvenik i prodao je. obično sklapa individualnom ponudom i njenim prihvatom. prodavac odgovara ako na prodatoj stvari postoji neko pravo trećeg lica.g. Stoga će komisionar. Kod komisione prodaje sporno je pitanje odgovornosti za evikciju. ovaj ugovor fiducijaran. samo ako su potraživanja nastala u vezi sa sticanjem tih prava i stvari (čl. Kad se pojavi sopstvenik stvari i po svom pravu svojine zahtijeva od kupca da mu stvar preda. ili ograničava ili umanjuje kupčevo pravo (pravni nedostatak). po svojoj prirodi. Jasno je da odgovornost za pravne nedostatke treba da leži na komitentu. Smatramo da treba usvojiti prvo shvatanje. hoće li tom kupcu odgovarati komisionar od koga je stvar kupljena. “u roku od tri mjeseca od danas” i sl. pa za njegovo zaključivanje važe sve opšte norme o ovakvim ugovorima. iako je prodaje u svoje ime. Nalogom se posao zaključuje sa 139 . može ugovoriti rok u svoju korist tako da komitent ne može povući stvar. odnosno naknadi štetu.). oni to mogu činiti ako se potraživanje odnosi na posao sklopljen povodom tih stvari i prava. pošto je. Stoji njegova obaveza da u tom slučaju komisionaru naknadi troškove. Komitent ima uvijek pravo da traži povraćaj stvari datih u komisionu prodaju . ili komitent koji se pred komisionarom pojavio kao njen sopstvenik? Za pravne mane. Komisionar prodaje njegovu stvar. odnosno nalog komitentov može glasiti na određeni rok (“prodajte ili kupite robu do 1. Među privrednim organizacijama kojima komisioni posao ne spada u privrednu djelatnost nalog za komisiju se rjeđe upotrebljava. kada mu se kupac obrati tražeći njegovu zaštitu protiv zahtjeva trećeg lica koje polaže pravo na stvar.dok još nisu prodate. ili ne može povući nalog za kupovinu. odgovarao bi komitent. Prema tome trećem licu bi za pravne mane odgovarao komisionar.”. znači za svojinu stvari. po pravilu.komitenata. jer se komisionar ne upušta u ispitivanje svojine stvari koja mu se predaje na prodaju. Naše pravo nema direktne odredbe koja bi ovaj slučaj rješavala. Posao se zasniva na povjerenju poslovnih partnera. ne može jednostrano raskinuti ugovor do određenog roka. tj. Nasuprot takvom shvatanju stoji činjenica da se odnos komitenta i komisionara ne tiče trećeg lica koje kupuje stvar od komisionara i s njim stupa u pravni odnos. Ugovorni odnos može se zasnovati ponudom i prihvatom. više odgovara zahtjevu pravičnosti i bolje je uklopljeno u rješenje ZOO o odnosima povodom stečaja komisionara. Ugovor o komisionu može se sklopiti i na određeno vrijeme. Dakle. takođe. Izuzetno. Ono odražava faktičko stanje. uslijed koga se isključuje. Posao se tada.dok stvar nije kupljena. nalogom i konkludentnim radnjama. Komisionar. odnosno može tražiti povraćaj iznosa koji je dao za kupovinu . decembra t. pozvati komitenta da odnos raščisti i stvar oslobodi od prava ili ma kakvog zahtjeva trećeg lica.

Obavljanje privrednih poslova u svoje ime. 3 ZOO). u kom obimu. pa se njihovo značenje utvrđuje prema okolnostima konkretnog slučaja. pravnu prirodu radnji predaje i prijema treba cijeniti prema uslovima u kojima se vrši. odnosno kupovnom komisionu. pod kojim će uslovima pružati svoje usluge i u kom će organizacijskom obliku poslovati. st. odnosno da tuđim novcem nabavi robu kao kupac. Davanje komisionaru i ovlaštenja da robu proda kao svoju . pokazuje da komitent ima posebno povjerenje u komisionara. a za tuđi račun. Drugo je mišljenje da je ugovor o komisionu uopšte. To ugovorom o komisionu daje osobine fiducijarnog pravnog posla. Ako komisionar nalog ne odbije bez odlaganja. odlučuje da li će se baviti vršenjem jedne ili više usluga.komisionarom kome je taj posao profesija. dakle. Iz izlaganja o pojmu posla vidljivo je da komitent prenosi na komisionara više pravnih nego ekonomskih ovlaštenja. pa bi ovo bio realan ugovor. odgovara za štetu koju potencijalni komitent trpi zbog ovog zadocnjenja (član 750 ZOO). odnosno novca dobijaju svojstva konkludentnih činidbi kojima se sklapa ugovor o prodajnom. na sve načine na koje se može sklapati neformalan ugovor. Ugovor o komisionu je. Za nalog se. Navedeni izrazi predstavljaju pravne standarde. nego obaveza iz ugovora. ne traži određena forma. usmeno. Predaja stvari koju treba prodati nije uslov za ugovor. No. telefonom. Međutim.u svoje ime. mora biti uneseno u sudski registar. Po jednima je potrebna predaja stvari komisionaru. a ne i sa onim pravnim subjektom koji se komisionim poslom bavi kao sporednom djelatnošću. on nije posrednik u pravno-tehničkom smislu. Zato komisionar mora nalog izvršiti lično (član 753 ZOO). II . U teoriji ne postoji jedinstveno shvatanje o tome da li je za zaključenje ugovora o komisionoj prodaji potrebno da se preda stvar koju treba da proda komisionar. Nalog se smatra prihvaćenim ako ga komisionar ne odbije “odmah” (član 32. Nalog se može dati: pismeno.BITNI ELEMENTI 1. pa i ugovor o komisionoj prodaji konsenzualan. Izloženo opšte rješenje važi i za komisionu djelatnost. u našem pravu. Ako izričita ponuda i prihvat nisu dati. odnosno “bez odgađanja” (član 750 ZOO). a ličnosti komisionara svojstvo bitnog elementa ugovora. Ne posreduje između stranaka da bi ih doveo u vezu da sklope posao. sam i slobodno. onda predaja i prijem stvari. Komisionar igra ulogu ekonomskog posrednika u prometu robe. Ovo je načelno stanovište i Zakona o obligacionim odnosima. nego on sam zaključuje ugovor sa komitentom i 140 . posao intuitu personae. ili ako im nalog ne prethodi. Ličnost komisionara Iz načela samostalnosti proizlazi da poslovni subjekt. telegramom.

Iznos provizije se obično ugovara. transport itd. plaća se prema običaju koji važi za tu granu u mjestu u kome je komisionarevo sjedište. u jednom iznosu. Bez obzira na obilježja predmeta. komisionaru pripada naknada prema obavljenom poslu i poslovnom rezultatu (član 783). bilo procentualno prema vrijednosti posla. Cijena Treći bitni element ovoga ugovora je cijena. kada nije srazmjerna obavljenom poslu i rezultatu. ugovorom preuzima na sebe obavezu rezultata. Sa trećim licem se pravno angažuje. špedicija. mogu biti trajni. ako iznos naknade nije određen ugovorom ili tarifom. Poslovi mogu biti ograničeni rokom ili. Komisionar ne igra ulogu zastupnika. samo komisionar. a ne između komitenta i tih trećih lica. sav efekat koji se u ekonomskom pogledu postigne tim poslom pripada komitentu. a može biti i plaćanje za račun komitenta. Predmet ugovora može se sastojati od jednog ili više. Pošto je ovo privredni posao. Po Zakonu. ili paušalno. To je i inače karakteristično za ugovore poslovnog prava. u većini zemalja. Privredni posao koji komisionar preuzima da završi za račun komitenta može biti različit: najčešće. 3. Predmet komisiona može biti i izdavanje mjenice. 141 . Pravna veza po tom poslu postoji samo između komisionara i trećeg lica i stoga se obaveze i prava zasnivaju samo između komisionara i trećih lica. komisionar mora naložene poslove da “obavi” (član 771). 2. pa kupovina za račun komitenta. Kod zastupstva je obratno: sva prava i obaveze iz posla koji zaključi zastupnik za zastupanog tiču se zastupanog nalogodavca i trećeg lica. Predmet Predmet ugovora je pravni posao koji jedna stranka (komitent) povjerava drugoj (komisionaru) da ga obavi za njen račun. komitent može zahtijevati da sud snizi naknadu na pravičan iznos. ZOO je prihvatio drugačije rješenje za ovaj slučaj. kako je već rečeno. Komisionar obavlja povjereni mu posao uz naknadu koja se kod ovog posla naziva provizijom. dakle.drugi ugovor sa trećim licem. Pošto on posao obavlja za račun komitenta. On. bilo istorodnih. da bi izvršio prvi ugovor sklopljen sa komitentom. komisionaru pripada provizija i kad je posebno ne ugovori (član 771 ZOO). to je prodaja neke komitentove stvari. Komisionar nema ovo pravo ako je ugovorena naknada nesrazmjerno niska u odnosu na trud koji on mora da uloži pri izvršavanju ugovora. bilo raznorodnih poslova. Ako iznos provizije nije ugovoren. Kada je naknada komisionara pretjerano velika. pak.

To su: ponuda. Pod “nalogom” u ovom kontekstu podrazumijevamo sadržaj odnosa u koji stranke stupaju ugovorom. Neki nazivaju i imperativni nalog limitiranim. Pošto je ovaj odnos bitno određen karakterističnom obavezom komisionara. jer komitent nije precizan u izražavanju. Pored toga. on predstavlja srednje rješenje. a za račun komitenta dâ pravno relevantnu izjavu volje. Uslov za vršenje ovih prava jeste obavještavanje o odbijanju prihvatanja sklopljenog posla. kao i kod limitativnih naloga. Nalog može biti opštiji: širi. komitent je ovlašten na naknadu štete. kako se vidi. može biti i potpuno određen. smatra se da je prepustio komisionaru da proda. proda ili kupi po tačno određenoj cijeni. koje komitent mora dati “odmah” (član 773). Razlikovanje u pogledu širine ovlašćenja koje komitent daje nalogom komisionaru ima značaj za odgovornost komisionara. kada komitent ne dozvoljava mogućnost slobodnog izbora i djelovanja komisionaru. Zavisno od okolnosti u kojima se pojavljuje.OBAVEZE STRANAKA 1.III . prihvat i dokument koji se tiče komisionog posla. jer. ili može dati gornju i donju granicu cijene. dalje. Ponekad se iz sadržine naloga ne može sigurno i tačno zaključiti o kakvoj se vrsti naloga radi. kada komitent ostavlja komisionaru veću slobodu izbora i kretanja u pogledu ostvarivanja povjerenog mu posla (fakultativni nalog). komitent može ne priznati. ili samo najnižu ili samo najvišu cijenu. Ipak. On. Postupanje po nalogu Osnovna komisionareva obaveza je da zaključi posao s trećim licem u svoje ime. Takvi nalozi nazivaju se limitnim. limitativnim.1. Ako komitent nije odredio nikakvu cijenu. kod limitativnih naloga komisionar može ponuditi da naknadi razliku između limitirane i postignute cijene. nije mu dao slobodu ne samo u pogledu cijene nego i u pogledu ostalih uslova. odbiti posao. ali data uputstva nisu čvrsta i dozvoljavaju komisionaru da od njih unekoliko odstupi. ako se komisionar nije držao naloga. Tada se mora pridržavati komitentovih uputstava i naređenja i nema elastičnosti u ostvarenju povjerenog mu posla (imperativni. odnosno usluga. da postupi po nalogu. Napokon. Kod komisiona sa imperativnim nalogom. limitiranim. može komitent dati uputstva kako će komisionar postupati. nalog može biti nešto uopšteniji. Pravilo je da se u slučaju sumnje uzima da se radi o demonstrativnom nalogu. a komitent je tada dužan 142 . jer komitent je ograničio komisionara. odnosno kupi robu po cijeni koju on nađe za shodno. a za račun komitenta. najnižu i najvišu. naređujući nalog). Komitent može narediti da se stvar. Obaveze komisionara 1. “nalog” označava i način na koji komisionar treba da u svoje ime. kad komisionar valja da postupa onako kako glasi nalog. ako smatra da je to u interesu komitenta (demonstrativni ili indikativni nalog). termin “nalog” može imati i druga značenja. svoga nalogodavca.

kada komitent naknadno da dozvolu. jer mora štititi interese komitenta. komisionar može odstupati od datog mu naloga kada smatra da je to u interesu komitenta. da obavijesti komitenta o namjeri i potrebi da odstupi od primljenih uputstava. Komisionar. Smatraće se da je komisionar prisiljen da uzme potkomisionara bez odobrenja komitenta. a s kim će stupiti u poslovnu vezu ne tiče se komitenta. Čak se smatra da je to njegova dužnost. naime.2. komisionar mora djelovati pošteno i savjesno. komisionar treba. u interesu komitenta. nego iz poslovnih razloga. komitent je dužan prihvatiti rezultat posla. Takav stav je prihvaćen ne iz pravnih. Smisao fakultativnog naloga je upravo u tome da komisionar uradi kako smatra da je najbolje u interesu komitenta. Komisionar mora nalog. izvršiti lično. Ako je potrebno. Ovo je posebno važno kod trajnijeg poslovnog odnosa s obzirom da se cijene i drugi uslovi mijenjaju. da robu nije mogao prodati po određenoj cijeni i da je cijena kakvu je postigao. Neka prava dozvoljavaju komisionaru da dokazuje. Ako to dokaže. Neka prava ne zauzimaju navedeno stanovište i ne smatraju obavezom komisionara da saopštava komitentu s kim je sklopio posao. tu stvarno i nema uputstava i komisionar se nema čega pridržavati. Ako za to ima vremena. djeluje profesionalno. Bez obzira na okolnosti.prihvatiti rezultat posla (član 773). On stvara svoje poslovne veze. 1. bez obzira na vrstu. Razlog je u tome što je komisionarova odgovornost vezana za izvršenje posla povjerenog u nalogu (obaveza rezultata). najprije. Praktično posmatrano. sam. Komisionar je dužan da ga obavijesti o takvoj situaciji. Obavještavanje o poslu Komisionar je obavezan da u toku posla obavještava komitenta na njegov zahtjev. Kod demonstrativnog naloga. pažnjom dobrog privrednika i uz stalno uvažavanje interesa svoga komitenta. Teorijsko opravdanje našlo se u činjenici da komisionar kao nalogoprimac radi za račun komitenta. Za rad potkomisionara ne odgovara. “te ako je na to primoran okolnostima” (član 753). odgovara za izbor zamjenika i uputstva koja mu je dao. a upravo mu širina i rasprostranjenost tih veza omogućuju da zaključuje veći broj poslova. u slučaju kad proda robu po nižoj cijeni od limitirane. komisionar je dužan da obavještava komitenta o relevantnim momentima posla i kad to komitent ne traži. može ukoliko je to ugovoreno. Povjeriti ispunjenje naloga drugome. osim onoga što je kao najvažnije sadržano u nalogu. što znači i veću proviziju i veći dobitak. razlozi za ovakav stav leže u poslovanju dokumentima iz kojih komitent prije ili kasnije može utvrditi ličnost trećeg. potkomisionaru. Naročito kad se situacija na tržištu mijenja i kad je vjerovatno da bi uslijed drukčijih okolnosti i uslova komitent mogao izmijeniti nalog. onda kada ne može na drugi način da sačuva interese svoga nalogodavca. Prilikom izvršavanja naloga. komisionar je dužan da daje podatke o tome s kim je zaključio posao za račun komitenta (član 779). i kod limitiranog i kod demonstrativnog naloga. Po našem pravu. Ako bi bio 143 . ipak.

ako stvar nije osigurao. a kome je zanimanje sklapanje poslova za račun svojih komitenata. Dužan je da utvrđuje kvalitet. bilo što mu je povjerena na prodaju. mogao bi biti komisionarov interes okrnjen. komisionar je dužan obavijestiti komitenta o tim promjenama na stvari i tražiti uputstva.3. Tu se podrazumijeva i obaveza da stvar osigura. Sadržaj ove dužnosti su dva podatka: datum prispijeća i opis vidljivog nedostatka ili manjka. čiji je odnos prema komitentu zasnovan na povjerenju. Obaveza obavještavanja postoji i onda kada komisionar prilikom preuzimanja robe koju mu je uputio komitent. utvrdi da je ona oštećena. bilo zbog uticaja spoljnih činilaca.dužan da komitentu daje obavještenja o trećem licu s kojim je zaključio posao. a postoji opasnost da ona bude znatnije oštećena. povodom novih poslova. 144 . osigura dokaze o stanju stvari. uloži prigovore i slično. 1. Odgovornosti se oslobađa samo ako dokaže da se ta šteta nije mogla otkloniti i pored njegove naročite pažnje. ako je osiguravanje obavezno. Međutim. ako je takav običaj za tu vrstu stvari. njegov dotadašnji komitent bi mogao sam stupiti u poslovni odnos sa poznatim trećim licem.4. Mora da preduzima mjere ako se pokažu mane na stvari. odgovara i za slučajnu propast i slučajno oštećenje stvari (član 776). za ocjenu komisionareve odgovornosti uzima se u obzir posebna pažnja. bilo što je tu stvar kupio za komitenta. ova obaveza ima višestruke pravne oblike. komisionar je dužan čuvati i preduzimati sve mjere radi njene zaštite. Ubuduće. Znači. količinu i stanje pakovanja. Stoga. bilo zbog svojih svojstava. U praksi. i uopšte prema odgovornom licu. Komisionar odgovara za štetu koja nastane neizvršenjem ili neurednim izvršenjem ove dužnosti (član 777). komisionar je obavezan na drugi način štititi interese komitenta. Kao privrednik. podaci o trećem licu u ovom konceptu imaju karakter poslovne tajne komisionara. ako je tako naredio komitent. vozaru i skladištaru. Ako bi stvar koja mu je povjerena na prodaju mogla izgubiti od svoje vrijednosti. Čuvanje stvari Komisionar je obavezan da brižljivo. ili ma iz kojih drugih uzroka. komisionar je dužan u svakom pogledu i u svakoj prilici čuvati interese svoga nalogodavca. pažnjom dobrog privrednika čuva stvar (član 776). 1. Tako je komisionar dužan preduzimati sve mjere radi očuvanja komitentovih prava prema špediteru. Ne dobije li na vrijeme uputstva šta će činiti sa stvari. a bio je na to obavezan nalogom ili zakonom. Zaštita komitentovih interesa Pored dužnosti obavještavanja o nedostacima. Iz obaveze čuvanja povjerene stvari proističu odgovornosti komisionara za štetu koja bi nastala na toj stvari. dužan je stvar prodati kao dobar privrednik na najpogodniji način (član 778). Stvar koja se nalazi kod njega. ili ako je to uobičajeno u poslovnim odnosima komisionara sa komitentima.

odnosno da li može davati avans trećem licu za stvar koju kupuje za račun komitenta. kupi je jeftinije. ili bolju stvar. pa mu je to komisionar dužan predati. Međutim. Obaveza čuvanja poslovne tajne je trajna.. ako je.zavisi od prirode posla i ugovora.5.). za one vrste poslova. Posao je sklopljen za račun komitenta i ono što je postignuto. proda je uz neke druge povoljnije uslove i sl. ako nema naloga da tako ne uradi. Isto je tako interesantno i pitanje da li komisionar može prodati povjerenu mu robu na kredit. pripada komitentu. Šta će to biti . sve koristi iz posla pripadaju komitentu. Sve to treba uzeti kao poslovnu tajnu. ako se radilo o komisionoj prodaji. odnosno za prodaju i kupovinu onih stvari za koje je takav način rada uobičajen. ekonomski rezultat posla.: proda stvar skuplje. Komisionar je dužan da isplati komitentu cio iznos prodajne cijene. Ona postoji ne samo za vrijeme izvršenja ugovora nego i po njegovom ispunjenju. Stoga je komisionar dužan predati i višak iznad cijene ili stvari. ako o tome nema dispozicije u nalogu. preduzima na svoj rizik. uslovima i odnosima koje je saznao u izvršenju tih poslova. završen onako kako glasi nalog. kao ni o činjenicama. predati mu stvar koju je nabavio zajedno sa dokumentima uz stvar. Čuvanje poslovne tajne Komisionar nije ovlašten da trećim licima daje obavještenja i podatke o poslovima koje je zaključio sa svojim komitentima. 145 . Interesantno je pitanje kome pripada višak rezultata posla ako komisionar u izvršenju naloga uspije da završi posao uz povoljnije uslove.1. Nikakve neposredne koristi iz posla ne može imati komisionar. komisionar je dužan da. pošto završi posao. Pored predaje rezultata posla. stvar prodata na kredit. bez obzira što je on dao stvar na kredit ili na otplatu u ratama. sa povoljnijim rezultatom nego što je glasila dispozicija (npr. npr. itd. Jasno je da komitent može naknadno odobriti postupak komisionaru. okolnostima. Njegova je korist u proviziji (član 773). a neutrošeni novac kod komisione kupovine. Predaja rezultata posla Komisionar je obavezan da “bez nepotrebnog odgađanja” preda rezultat posla i položi račun o svome djelovanju (član 780). vrati ostatak neprodatih stvari kod komisione prodaje. da mu obezbijedi podatke potrebne za ocjenu rezultata posla i da preda dokumenta. Pravilo je da ne može i da te radnje.6. itd. Kako se posao izvršava za račun komitenta. smatra se da komisionar može davati avans i prodati ih na kredit. 1. Ispunjenjem ove obaveze upravo se postiže cilj posla. Komitentu mora predati čist posao. položi račun komitentu. Tako će komisionar predati komitentu iznos koji je primio na ime cijene za prodatu stvar. prenijeti na njega potraživanja prema trećem licu.

Bitno je da je došlo do ugovorenog rezultata. ako se radi o komisionoj prodaji ili transportu. Provizija pripada komisionaru tek kad obavi posao. ili će mu dati novac radi neke isplate. jer ovdje se rad nagrađuje tek kada je doveo do uspjeha. odnosno proviziju prema ugovoru ili odluci suda. komisionar u ovom slučaju nema pravo na naknadu za uloženi trud. Izuzetno. Obaveza plaćanja postoji i kada nije izričito ugovorena. Obaveze komitenta 2. npr.pa jednim poslom udovolji nalozima obojice komitenata. Pošto se niko ne može pozivati na svoju nesavjesnost.jedan mu. nego naknada za trud.data je. komitent će biti dužan da komisionaru da robu ili stvari. Njena visina se određuje prema okolnostima konkretnog slučaja. Kad se posao ne izvrši zbog uzroka za koje ne odgovaraju ni komisionar ni komitent. koji je od njega komitent tražio ugovorom. 2. veća količina robe u komisiju da se prodaje prema potrebama potrošača. a drugi mu daje nalog za kupovinu baš te robe . ima pravo na odgovarajuću naknadu. daje robu i nalog za prodaju.2.komisionar ima pravo da traži srazmjeran dio naknade poslije svakog djelimičnog izvršenja posla (član 782).. ipak. Nasuprot ovoj dužnosti komitenta stoji nasuprot obaveza komisionara da primljena sredstva upotrijebi samo u svrhu za koju su mu data. npr. komisionar ima pravo da zahtijeva punu proviziju i onda kada je u izvršenju posla bio “spriječen nekim uzrokom za koji odgovara komitent” (član 782).2. Kada će se posao smatrati završenim zavisi od toga kako glasi konkretan komitentov nalog. Davanje sredstava za izvršenje naloga i avansa Komitent je dužan da komisionaru da sredstva za izvršenje naloga. kad izvrši komitentov nalog i postigne rezultat. Može se desiti da komisionar primi nalog od dvojice svojih komitenata za isti posao . Davanje avansa komisionaru mora se izričito ugovoriti (član 785). “Komisionar koji je nevjerno postupio prema komitentu nema pravo na naknadu” (član 782). Kad se radi o davanju novca za obavljanje posla.1. Prema prirodi posla.. Zakon ne predviđa da je komitent dužan predujmiti komisionaru potrebna sredstva za obavljanje povjerenog mu posla. Ako je ugovoreno da komisionar postupno izvršava posao . Plaćanje naknade (provizije) Komitent je dužan isplatiti komisionaru naknadu. Tada mu pripada provizija od obojice komitenata. ili je ugovoreno da komisionar otkupljuje u vrijeme sezone poljoprivredne proizvode za račun komitenta . Nevjernim postupanjem smatra se djelovanje na štetu komitenta koje je istovremeno u suprotnosti sa principom poštenja i savjesnosti. “Odgovarajuća naknada” ne predstavlja proviziju od posla. komisionar. 146 .

takođe. Takvi su troškovi i izdaci naročito: vozarina. premije za osiguranje. prevoz. ili sam kupiti stvar koja mu je data u komisionu prodaju.). 147 . koji prelaze obim normalnih troškova poslovanja komitent je dužan da mu naknadi. ili za prodatu zalogu. odnosno stvarima koje se nalaze u njegovom posjedu komisionar ima pravo zaloge i pridržaja za sva potraživanja koja proističu iz komisionih poslova (član 786). Pravo zaloge ima i na stvarima koje se nalaze kod njega i na stvarima koje drži neko drugi za njega. s tim stvarima i s robom postupati kao založni povjerilac. Jasno je da mu to pravo pripada i za potraživanja iz zajmova i predujmova koje je dao komitentu. Za ocjenu da li je trebalo učiniti izdatke nije važno je li svaki konkretni izdatak i trošak komisionara. to se ne bi moglo dozvoliti. otklanjanje mana. nego je odlučno da je taj izdatak bilo potrebno ili korisno učiniti za taj posao. može li prodati komitentu svoju stvar. itd. uskladištenje i sl. I onda kada komisionar vrši neke usluge svojim sredstvima (npr. odnosno jesu li otklonili štetu od povjerene mu stvari. Trpljenje komisionarevih prava zaloge. 2. pakovanje. Komisionar ima pravo i na kamatu na troškove od dana kada su oni učinjeni (član 748). Načelno. Dakle. Prihvatanje komisionara kao saugovarača u komisiji Postavlja se pitanje da li komisionar može stupiti u odnos kao saugovarač u povjerenoj mu komisiji. ima pravo na naknadu troškova. 2. Obezbjeđuju se. jer je jedan dio troškova poslovanja sadržan u proviziji. donio korist komitentu. ne sve troškove. i to založni povjerilac po trgovinskom. koje daje šira ovlaštenja i uprošćava proceduru za prodaju založene stvari. jer bi tada komisionar mogao oštetiti komitenta dajući prvenstvo svojim interesima. dok mu komitent ne isplati proviziju i naknadi ostale troškove. odnosno stvari ili novac. utovar. Troškovi Komitent je dužan da komisionaru naknadi troškove koji prelaze okvir njegove režije.5.4. vještačenje. odnosno poslovnom pravu. kao i na onima za koje ima ispravu na osnovu koje može raspolagati tim stvarima.2. komisionar prvenstveno podmiruje svoja potraživanja prije ostalih komitentovih povjerilaca. a ostatak predaje komitentu. tj. takođe ima pravo na naknadu troškova. potraživanja po tekućem računu (komercijalni koneksitet). sortiranje. a ne samo iz posljednjeg posla na osnovu koga se u njegovim rukama nalazi roba. dakle. bilo da se radi o cijeni koju je primio za prodatu stvar. Komisionar može zadržati robu ili stvari komitentove. Može. Kada bez svoje krivice ne uspije da izvrši nalog komisionara. pridržaja i prvenstvene naplate Na robi. Iz dobivene cijene.3. Sve troškove i izdatke komisionara u vezi sa povjerenim poslom. ležarina. Pravo pridržaja i zaloge pripada komisionaru za obezbjeđenje potraživanja iz svih komisionih poslova koje je obavljao za komitenta.

Zatim slijede: prodaja robe osobi za čiju je prezaduženost komisionar znao ili morao znati (član 774). odnosno neurednog ispunjenja ugovornih obaveza. onoga dana u kome je roba kupljena. komisionar plaća cijenu koja je manja onda kada prodaje robu. što povlači obavezu plaćanja razlike i naknade ostale štete. Odgovornost je subjektivna. Da bi zaštitio interese komitenta. Iako ova obaveza komitenta ima isključivo ugovorni karakter.Naime. IV . propust pažnje dobrog privrednika pri čuvanju robe komitenta (član 776). pa ih komitent duguje u mjeri na koju ukazuju okolnosti konkretnog posla. Konkretizacija ovih pravila je posebno istaknuta za pojedine situacije koje se tiču isključivo komisiona. Odgovornost komisionara Administrativno-pravna i kaznena odgovornost komisionara određena je različitim vrstama propisa za pojedine propuste za koje odgovaraju i drugi poslovni subjekti. 148 . kupovina komitentove stvari po nižoj cijeni) nije povoljno za komitenta. komisionar ima pravo na proviziju za obavljeni posao. U prvu grupu spadaju sljedeći slučajevi neispunjenja ugovora. Režim troškova. Ako se te cijene ne bi slagale sa cijenama iz naloga. Zbog toga ćemo se zadržati samo na imovinskim sankcijama za povredu ugovornih obaveza. Može se očekivati da će komisionar dati prevagu svojim interesima. takođe. a plaća cijenu koja je veća onda kada kupuje robu. u sukobu su očigledno interesi komisionara i komitenta. Cijena po kojoj komisionar kupuje ili prodaje robu je tržišna ili berzanska cijena u vrijeme izvršenja posla. odnosno prodata. tj. ipak su neki njeni modaliteti uređeni zakonom. te izostanak ispunjenja ugovora od strane trećeg lica kod komisiona star del credere (član 781). Tu je na prvom mjestu sklapanje posla pod uslovima koji su nepovoljniji od naloženih (član 773). i obratno. I kad je saugovarač u komisiji.ODGOVORNOST STRANAKA 1. jer se odnosi na nenovčane obaveze. propuštanje pregleda i obavještavanja o utvrđenim nedostacima poslane robe (član 777). naš Zakon o obligacionim odnosima dopušta komisionaru da bude saugovarač u komisiji samo na osnovu sporazuma sa komitentom (član 775). ono što je povoljno za komisionara (prodaja svoje stvari po višoj cijeni. ili za one u kojima se primjenjuju pravila o ugovoru o nalogu kao supsidijaran izvor. nije promijenjen. Imovinska odgovornost komisionara je podvrgnuta opštim pravilima obligacionog prava za slučajeve neispunjenja.

V . Jemstvo za ispunjenje obaveze trećeg (komision star del credere) Komisionar ne odgovara ako ne zaključi ugovor ili ne obavi drugi pravni posao koji mu je naložen. primjenjivaće se poglavito pravila o odgovornosti za neispunjenje novčanih obaveza. Isto tako. uredno ispuniti ugovor. Jedina posljedica ovog propusta jeste nemogućnost ostvarivanja prava na naknadu (proviziju). od koga se stvar kupuje. 2. komisionar ne odgovara ako je stvar kupio. Za jemstvo. bilo novca dobijenog po osnovu prodate robe ili usluge. preuzimanje jemstva za obaveze trećeg saugovarača. njegov saugovarač. Odgovornost komitenta Slučajevi imovinske odgovornosti komitenta nisu posebno istaknuti u Zakonu o obligacionim odnosima. Kad je komisionar sa znanjem komitenta prodao stvar na poček ili kupio stvar pod nekim pravnim teretom. Supsidijarna pravila o nalogu donekle modifikuju ova rješenja. ne garantuje da će treće lice. Najprije. odnosno kome se stvar prodaje. i da će treće lice. Takođe. Klauzula “star del credere”. A to znači da će odgovornost komitenta ovdje biti objektivna. Može on preuzeti i takvu obavezu da garantuje komitentu da će izvršiti nalog. ovi komisionari odgovaraju solidarno za ispunjenje naloga (član 757). Takav komisioni posao naziva se “del credere”. komision uz jemstvo za obavezu trećeg lica. Ako je brižljivo postupao pri poslu. komisionar je dužan platiti “kamatu po najvišoj dopuštenoj ugovorenoj stopi” računajući od dana prijema. Ako ništa suprotno nije izričito dogovoreno. odnosno od dana kada je komitentu trebalo novac predati. Bilo da se radi o upotrebi novca dobijenog za plaćanje. i sklopiti ugovor. Stoga se njegova odgovornost ravna prema opštim pravilima obligacionog prava. komisionar ne odgovara za treće lice. ili terminski posao. komisionaru pripada posebna nagrada (del credere provizija). I drugo. dakle. Posebnim sporazumom može se navedeni režim odgovornosti komisionara pojačati. ili zaključio distancioni. posebno 149 .U drugu skupinu spadaju dva slučaja odgovornosti nalogoprimca. odnosno prodao uz neke uslove na koje je komitent pristao. Druga situacija postoji onda kada je izvršenje posla povjereno nekolicini komisionara istim nalogom. po dispozitivnim pravilima. izvršiti svoje obaveze. komitent je dužan komisionaru naknaditi one štete koje je ovaj pretrpio u izvršenju naloga bez svoje krivice (član 760). posebno utvrditi da će komisionar jamčiti za saugovarača koga izabere. Može se. da će treće lice ispuniti obavezu.POSEBNE VRSTE KOMISIONA 1. Prvi je upotreba komitentovog novca za sopstvene svrhe (član 756). on ne odgovara za urednost ispunjenja obaveze trećeg lica.

Isto važi i za posljedice prestanka ugovora u pojedinim slučajevima.naročito na strani komisionara. To su: sporazuman raskid. automobili. Ovo rješenje ne postoji u Zakonu o obveznim odnosima. Ako je bilo više povjerilaca. kao avans. budući da se radi o ugovoru intuitu personae. na putu. a može i odvojeno. da bi se komisionar kao konsignator obezbijedio u slučaju pada cijene. u gotovu. 150 . protek vremena na koje je ugovor zaključen. Kredit se daje. koji reflektiraju na naplatu iz postignute cijene. Pravo zaloge ima za iznos svih potraživanja. iz postignute cijene naplaćuje prvenstveno iznos kojim je kreditirao komitenta. objektivna nemogućnost ispunjenja obaveza . u iznosu nižem od vrijednosti robe u konsignaciji (obično 60-90%). da jemči za trećeg saugovarača. iako je dao dio cijene u kreditu ili. 2. po pravilu. prestanak subjektiviteta komisionara. Kad komisionar proda robu koja mu je data u konsignaciju. odnosno uobičajene. Konsignacioni posao je čest kod robe koja ima veliku vrijednost po jedinici (npr.se ugovara. Opšta pravila Ugovor o komisionu može prestati na načine koji su poznati i kod drugih pravnih poslova. Izloženi načini prestanka podvrgnuti su opštim pravilima obligacionog prava. ili je kod vozara. Može to biti u ugovoru o samom komisionom poslu. a komisionar mu otvara kredit na podlozi primljene robe. mašine) i kod robe iz uvoza. Jasno je da kod ove vrste ugovora komitent ima prema komisionaru prava koja ima povjerilac prema jemcu. ili mu isplaćuje unaprijed dio cijene. iako to nije izričito ugovoreno. Ima izvjesnih poslova za koje se pretpostavlja da za njih komisionar preuzima del credere. Komisionaru pripada veća provizija. Komisionar prima u prodaju robu koja ostaje u komitentovoj svojini. Konsignacija Konsignacija je takav komisioni posao u kome se ugovara da komitent šalje komisionaru robu na stovarište. Već je opšteprihvaćeno da postoji komision del credere ako se za posao ugovori provizija dva puta veća od propisane. komisionaru pripada pravo zaloge čak i kad roba nije u njegovim rukama. kao i kamatu i ostale troškove. Dok robu ne preda. rjeđe. posebnim sporazumom.PRESTANAK UGOVORA 1. a ne samo za glavnicu. VI . te uredno ispunjenje posla. ili utvrđena propisom ili običajima. koja može biti ugovorena. Komisionar odgovara solidarno sa svojim saugovaračem. kad se nalazi u carinskom ili u nekom drugom skladištu. komisionar ima pravo prvenstvene naplate svih svojih potraživanja.

ili bitno otežava komitentu da postigne one ekonomske ciljeve radi kojih je angažovao komisionara. komision nema posebnih pravila za ove situacije. faktičko je pitanje. Ona stoga važe i kod drugih ugovora o uslugama u prometu robe i usluga. To mora činiti sve dok nalogodavac ne bude mogao po redovnom toku stvari preuzeti brigu o njima. za razliku od njih. Komitent to najčešće čini angažovanjem drugog komisionara. Bez obzira na to kako se može kvalifikovati otkaz. komitent duguje komisionaru odgovarajući dio naknade za učinjeni trud i naknadu štete (član 765). Ukoliko otkaže nalog u nevrijeme i to učini bez osnovanog razloga. Šta se smatra otkazom “u nevrijeme” i koji razlozi nisu “osnovani”. duguje komitentu naknadu štete koju ovakav otkaz prouzrokuje. ZOO u tom pogledu nije potpuno jasna. I nalogoprimac (komisionar) može uvijek odustati od ugovora. Treba uzeti da je otkaz dat “u nevrijeme” ako onemogućava. iako stilizacija člana 766.2. Uslovi pod kojima se to može učiniti i posljedice raskida jednostranom izjavom volje su uređene pravilima koja važe za ugovor o nalogu. No. komisionar je dužan i nakon otkaza obavljati one poslove iz ugovora koji ne trpe odgađanja. a otkaz komisionar. Odredbe ugovora o nalogu ovdje se neposredno primjenjuju kao supsidijaran izvor. Nalogodavac (komitent) u principu uvijek ima pravo da odustane od ugovora. Ako za odustanak nije bilo osnovanih razloga. 151 . Opoziv i otkaz naloga Opoziv naloga vrši komitent.

152 .

2/95 . ili koji je dalje preprodaju. Zakona o trgovini “uslugama uskladištenja robe smatraju se naročito smještaj i čuvanje robe. Prema članu 16. Ova konstatacija se odnosi na režim opštih uslova poslovanja koje skladištari redovno donose i objavljuju. Po Zakonu o obligacionim odnosima “ugovorom o uskladištenju obavezuje se skladištar da primi i čuva određenu robu i da poduzima potrebne ili ugovorene mjere radi njezina očuvanja u određenom stanju. a ostavodavac se obavezuje da mu za to plati određenu naknadu” (član 730). ne moraju podizati svoja skladišta ni zapošljavati osoblje za čuvanje i manipulaciju robe. ne moraju tražiti posrednike ni špeditere koji će za njih završavati poslove u vezi sa prijemom ili ekspedovanjem robe i njenim čuvanjem. Trgovcima i proizvođačima je olakšano time što u nekim mjestima. Zakona o trgovini (Sl. ZOT. Ekonomski značaj javnih skladišta naročito je porastao s međunarodnim razvojem trgovine i s uvećanim prometom robe uopšte.POJAM I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O USKLADIŠTENJU 1. Čl. značaj i pravna priroda ugovora Uskladištenje je privredni posao koji se sastoji u smještaju i čuvanju tuđe robe uz naknadu. skladišna preduzeća obavljaju i druge radnje koje su u neposrednoj ili u posrednoj vezi s uskladištenjem. i na otklanjanje posljedica transportnih smetnji. Nadalje. Pored ove osnovne djelatnosti smještaja i čuvanja robe. Uskladištena roba se smatra veoma dobrom podlogom za dobijanje realnog kredita. 153 . Pojam. 172 173 Član 16. a interesentima se pruža mogućnost da vide robu i ispitaju njene osobine. FBiH. 173 Skladišni posao ubraja se u trgovinske usluge. n. jer roba u skladištu može da čeka povoljnije uslove. mogućnost prenosa skladišnice olakšava prođu uskladištene robe i onim kupcima koji nemaju svog prostora da je smjeste. posao uskladištenja sadrži elemente javne službe. Na kraju. ostavljanje robe u javno skladište olakšava kupovinu i prodaju robe. na ravnomjerno snabdijevanje velikih i malih potrošača. a taj kredit daju i neka skladišta. 11. S obzirom na značaj ovoga posla u cirkulaciji dobara. pa ostavioci ne moraju čak ni tražiti kreditora. te utiče na stabilizaciju cijena. gdje postoje javna skladišta. Uskladištenje velikih stokova robe omogućuje korisne intervencije na tržištu. Pravni režim za skladišna preduzeća isti je kao i za druga preduzeća.ZOT). Kod nas se takav karakter ovoga privrednog posla danas uveliko izgubio. te da je preda na zahtjev ostavodavca ili druge ovlaštene osobe. kao i 172 drugi poslovi i radnje koji se uobičajeno obavljaju uz smještaj i čuvanje robe”.GLAVA ČETVRTA USKLADIŠTENJE I .

Ako se stvar čuva uz naknadu. na primjer. takvu pošiljku prihvata skladišno preduzeće. ugovor o uskladištenju se mora smatrati konsensualnim. Odnos se može zasnovati sporazumom sklopljenim na bilo koji način na koji se zaključuju konsensualni ugovori. a posao ne vodi špediter. Dispozicija se posebnom odredbom poziva na uslove poslovanja kao na sastavni dio ugovora. onda u ugovoru o uskladištenju ima i elemenata ugovora o djelu. Odgovor zavisi od toga da li je posao sa naknadom ili ne. Ovakvo rješenje dozvoljava znatnu slobodu u prilagođavanju pravila o ostavi na ugovor o uskladištenju. Razumije se da ostavilac mora biti upoznat s tim uslovima. vozar predaje pošiljku na čuvanje skladišnom preduzeću. On mu služi kao dokaz o zaključenju ugovora o uskladištenju. ugovor je konsensualan. dvostrano obavezan. ostaviocem se smatra 154 . ugovor je realan. Jedan primjerak ovako potpisanog naloga za uskladištenje dobija ostavilac. Pored toga. U teoriji je sporno da li je ugovor o ostavi konsensualan ili realan. U suprotnom. kad se korisnik ne javi blagovremeno da primi pošiljku. U pogledu forme ugovora i tehnike zaključivanja važi i kod ovog posla ono što je rečeno za špediterski posao i što je propisano i uobičajeno uopšte za zaključivanje ugovora o trgovinskim uslugama. U svim navedenim slučajevima prećutnog zaključivanja ugovora. zaključivanja ugovora o uslugama u prometu robom: uskladištenje se vrši isključivo na osnovu dispozicije. Zaključivanje ugovora U građanskom pravu. 2. znači shodna (član 739 ZOO). Druga je stvar što se u nekim slučajevima smatra da je ugovor zaključen činom predaje robe u skladište.729 ZOO). konkludentnim radnjama se zasniva ugovorni odnos kada se roba upućuje u skladište preko vozara. Pošto je za privredne poslove karakteristično da se obavljaju uz naknadu. Ugovor o uskladištenju je teretan. Primjena je “odgovarajuća”. uključujući i nalog. Posao je sklopljen kada skladišno preduzeće primi i potpiše dispoziciju i stavi na nju pečat preduzeća sa datumom. Preovladava shvatanje da može biti i konsensualan i realan. konsensualan i neformalan. i kao dokaz o pravu da raspolaže uskladištenom robom.Po svojoj pravnoj prirodi uskladištenje se svrstava u ugovore o ostavi (član 712 . Tada se radi samo o zaključivanju ugovora konkludentnim radnjama. Zbog toga će se odredbe o ugovoru o ostavi primjenjivati kao supsidijarna pravila na pitanja koja nisu za uskladištenje posebno uređena. postoje i neka obilježja ugovora intuitu persone. uskladištenju odgovara ostava (depozit). kad se u prekomorskom saobraćaju roba pretovaruje u brod ili iz broda. Za sadržinu ugovora važi opšte pravilo da skladištar može imati svoje uslove poslovanja i da nalog sadrži samo njihove najnužnije elemente. komutativan. Po lučkim uzansama i po trgovinskim običajima. vrši utovar ili istovar i čuva je potrebno vrijeme. Skladišna preduzeća su prihvatila u poslovnom svijetu uobičajenu praksu razvijenu u. Iz tih slučajeva ne bi trebalo izvoditi zaključak da je riječ o realnom ugovoru. Kada skladištar po posebnom sporazumu vrši neke dodatne radnje u vezi sa robom. Prećutno. Nadalje.

ili ako je očigledno da se radi o stvarima koje se mogu miješati bez opasnosti da će se time nanijeti šteta ostaviocu (član 734 ZOO).sopstvenik robe. Podaci iz transportnih dokumenata uzimaju se kao elementi dispozicije. istovarom i pretovarom na brod i na 174 Sl. Tip C je vlastito skladište gdje je skladištar ista osoba kao i korisnik skladišta ali ne i neophodno vlasnik robe. njegova ličnost ima neka svojstva bitnog elementa ugovora. Novine FBiH br. Za njihovo osnivanje potrebno je odobrenje. Pošto je skladištar. ali je stalno pod nadzorom carinskih organa. Često se ugovor o skladišnom poslu sklapa posredno. npr. a ne onaj ko je predao robu. To smije činiti sa pristankom ostavioca. Javna skladišta obično se osnivaju u lukama. 130 155 . U većim lukama postoje posebna preduzeća luka i skladišta koja se pored smještaja i čuvanja robe bave i utovarom. ne mora biti vlasnik stvari koju povjerava na čuvanje skladištaru. dužan da stvari sam čuva (član 715 ZOO).BITNI ELEMENTI UGOVORA O USKLADIŠTENJU 1. Javna skladišta mogu poslovati i kao carinska skladišta. Roba se čuva za račun i na rizik vlasnika. 59/01 Čl. U njih se smješta tranzitna roba. Robom se može manipulisati. Carinske dažbine se plaćaju prilikom iznošenja robe radi njenog stavljanja u promet. Odobrenje izdaje Uprava carina. inače. Stranke Kao ostavilac (ostavodavac) može se pojaviti svaki subjekt prava. žitarice i sl. dakle. da skladištar ne smije miješati ni zamjenljive stvari sa stvarima iste vrste i istog kvaliteta. Pravilo je. II . Tip A je javno skladište za koje je odgovoran skladištar. u principu.: rude. Pružanjem usluga uskladištenja stvari mogu se privredni subjekti baviti kao osnovnom djelatnošću (skladišna preduzeća) ili kao sporednom (prevozničke i špediterske organizacije). Specijalna skladišta primaju na čuvanje samo neke vrste robe. Zakonom o carinskoj 174 politici u Bosni i Hercegovini carinska skladišta su podijeljena na tri tipa. Dok je u takvom skladištu. I tip F je javno skladište kojim upravljaju carinski organi. Ostavilac. koji pohranjuju robu svoga komitenta u javna skladišta. Skladišno preduzeće se ne upušta u ispitivanje da li je on ujedno i sopstvenik robe. Specijalna skladišta mogu miješati robu iste vrste. ne smiju miješati stvari raznih ostavilaca. preko špeditera ili preko vozara. uvezena roba i roba namijenjena izvozu. na robu se ne plaća carina. riječnim pristaništima i većim saobraćajnim čvorištima gdje postoje carinarnice. Javna skladišta mogu biti opšta i specijalna. Opšta primaju robu bez obzira na vrstu i pakovanje i čuvaju je odvojeno od druge.

te se ne bave smještajem i čuvanjem tuđe robe. Uporedno pravo poznaje još i tzv. Da bi ulazili u cijenu. Koje će od tih radnji skladištar vršiti u konkretnom poslu . i tada ne preuzima odgovornost ni za smještaj.zavisi od dispozicije. Roba je pod carinskim nadzorom. nisu mogla izdavati skladišnice. O ovoj zabrani postojala je ranije izričita odredba. Izuzetno može i to učiniti posebnim ugovorom. privatna skladišta koja. ni za tuđi račun. 2. Po pravilu. Cijena usluga je uvijek sastavni element ugovora o uskladištenju. Povjerenu robu skladištar smješta u odgovarajuće magacinske prostorije ili na otvoreni skladišni prostor. kad se iznosi iz skladišta. nego sam smješta robu. i čuva je. provjetravanje i sl. troškovi moraju biti “opravdano” učinjeni (član 719 ZOO). ni otvoreni prostor skladištar ne izdaje u zakup. prema sporazumu sa ostaviocem. pakovanje. Skladišno preduzeće se ne može baviti kupovinom i prodajom robe ni za sopstveni. premije osiguranja. sortiranje. za razliku od ostave. Ovo stanovište zauzimaju i mnoga strana prava. To su skladišta privrednih društava u kojima je smještena uvozna roba kojom trguju te organizacije kao zastupnici. Na ovaj ugovor se odnose pravila o ostavi. Konsignaciona skladišta nisu javna skladišta. popravka ambalaže. ni zatvorena skladišta. Mogu ih otvarati privredne organizacije registrovane kao zastupnici inostranih firmi na osnovu ugovora o konsignaciji. Pored toga. Skladišna preduzeća mogu i izdavati skladišnice. te vršenje radnji koje se uobičajeno obavljaju uz smještanje i čuvanje robe. raznih pristojbi i drugih troškova. otpremanje robe i sl. Sastoji se iz naknade za osnovnu i sa njome povezane sporedne usluge skladištara. U dispoziciji treba tačno naznačiti svaku radnju koja se nalaže preduzeću. kao 156 . 3. pošto nejasnosti i nepotpunosti idu na rizik nalogodavca.kopnena vozila. Cijena usluge Cijena usluge je složena. Uobičajene radnje bile bi: vaganje. carine. predmet poslovanja skladišnih preduzeća mogu biti i sporedne djelatnosti u vezi s uskladištenjem robe. od naknade za posebne usluge koje su izričito ugovorene i od troškova isplaćenih u interesu ostavioca. a carini se poslije prodaje. Neka zakonodavstva dopuštaju da skladištar prodaje povjerenu mu robu kao komisionar. carinjenje. osiguranje. plaćanje vozarine. za razliku od javnih.). Sporedne djelatnosti skladištara mogu biti različite: primanje robe od prevoznika. odnosno koje se predviđaju ugovorom. vađenje uzoraka. nego građanskog. ni za čuvanje robe. manipulisanje (čišćenje. Predmet posla Predmet posla je smještaj i čuvanje robe. Dakle. Odnosi sopstvenika tih skladišta sa ostaviocem većinom nisu regulisana propisima trgovinskog prava.

Tarifom je roba koja se uskladištava klasirana (skupocjena. špeditera ili ma od koga posrednika. Javno skladište prima robu prema težini deklarisanoj u dispoziciji i ne odgovara za tu težinu. odvojeno od uslova poslovanja. prema tome. lako zapaljiva. Za reklamaciju važi opšti rok iz ZOO. Preduzeće može donijeti tarifu i kao poseban opšti akt. ako drukčije nije ugovoreno. ako nije propisano uslovima poslovanja. kvara ili ma kakvih mana na robi ili u pakovanju. ugalj. Da bi tarifa obavezivala. mora biti objavljena. Tarifa može biti sastavni dio opštih uslova poslovanja.posla građanskog prava. Roba u zatvorenim koletima smatra se da je ona i onakva kako je deklarisana i skladištar je ne mora provjeravati. Cijene pojedinih usluga. odnosno. Tarifa obavezuje obje strane. U suprotnom smatra se da je robu primio onako kako glasi dispozicija. Prilikom prijema skladištar treba da provjeri podatke o identitetu robe i da utvrdi njeno stanje “na oko”. Tada odgovara i za težinu. No. cement.). Samo ako ostavilac naročito traži. jaja. što znači da je donosi samo preduzeće i da važi ono što je već rečeno za obaveznost tih uslova. osnovne kao i sporednih. Naša skladišna preduzeća obično predviđaju. pogotovo kad prima robu od vozara. ukoliko skladište posumnja u deklarisanu težinu.1. prljava. Prijem robe Javno skladište je dužno primiti na smještaj i čuvanje robu prema prihvaćenom nalogu. mašine. prima javno skladište uz posebnu izjavu ostavioca. ako može. kojom se konstatuje takvo stanje robe. Naknada je izdiferencirana ne samo prema toj klasifikaciji. On odgovara samo u slučaju da ambalaža bude oštećena za vrijeme dok se roba nalazila kod njega na čuvanju. voluminozna. da se reklamacije mogu činiti u roku od 30 dana po prijemu fakture. voće. III . kolonijal. pa se. iznos naknade može ispravljati. Ovim aktom ostavilac prima svu odgovornost za štetu koja bi mogla nastati uslijed toga. staklo. skladištar je dužan da to pismeno konstatuje. tj. U slučaju manjka. u svojim opštim uslovima poslovanja. ako tarifa nije pravilno primijenjena. drvo. po pravilu. Loše ili nedovoljno upakovanu robu. ruda itd. cijena se u privrednom poslu uskladištenja ne mora posebno ugovarati. nego i prema tome čuva li se roba u zatvorenom ili u otvorenom skladištu. i ako ustanovi razliku ovlašteno je na 157 .OBAVEZE STRANAKA 1. propisane tarifom. kao i prema vremenu čuvanja. bez odlaganja. su. ima pravo robu vagati. Obaveze skladištara 1. kao i robu sa manama. skladište je dužno vagati robu. alkohol.

i kad ostavilac ne odgovori odmah. ako postoji opasnost da se roba pokvari. onda ono potvrđuje jedan primjerak naloga i daje ga ostaviocu. Roba se čuva do isteka ugovorenog roka. Skladište nema pravo zahtijevati od ostavioca da preuzme 158 . U tom slučaju je potvrđeni nalog istovremeno i dokaz o zaključenju ugovora i potvrda o prijemu robe na uskladištenje. dan prijema robe. podaci o robi koja se prima na uskladištenje. bez pristanka ostavioca. obaveze u pogledu sporednih radnji. Ako to interesi ostavioca zahtijevaju. 1. propadne ili ošteti. Ako bi to učinio.naplatu naknade za usluge po tarifi prema nađenoj težini. skladištar može preduzimati mjere ne čekajući dispoziciju ostavioca. ako smatra da je to potrebno činiti u korist očuvanja robe. Podaci se u skladišnu knjigu unose prema dispoziciji i drugim informacijama dobijenim u toku prijema robe. sa podacima iz skladišne knjige. Nadalje. koju kod naših skladišta često zamjenjuje obavijest o uskladištenju tereta. povjerenu mu robu drugome na čuvanje. Čuvanje robe Javno skladište je dužno da čuva povjerenu mu robu pažnjom dobrog privrednika i u stanju u kakvom je primljena. potvrda se tom prilikom vraća. kao i o drugim činjenicama iz sadržaja potvrde. Vođenje skladišne knjige Javno skladište je dužno da vodi skladišnu knjigu sa podacima o ostaviocu i o robi. kao dobar privrednik.2. odnosno vlasnik ima pravo podići robu i prije isteka roka uz obavezu da naknadi štetu skladištu. O svim preduzetim mjerama skladištar je dužan izvijestiti ostavioca. 1. U hitnim slučajevima. skladišno preduzeće. Tako će skladište. odnosno obavijest služi kao dokaz o prijemu na smještaj i čuvanje u njoj navedene robe. kao i na naplatu troškova vaganja. ona služi kao isprava za podizanje uskladištene robe. te mjera i nalozi ostavioca. ili tražiti novu dispoziciju. Izdavanje potvrde Javno skladište je dužno izdati ostaviocu potvrdu.3. odmah tražiti uputstvo ostavioca. Potvrda. Stoga je skladištar dužan voditi nadzor nad robom. odnosno u stanju koje je utvrđeno ugovorom. pa čak može robu i prodati na najpogodniji način. Ako je skladišno preduzeće uvelo nalog kao formular ugovora. treba da preduzme odgovarajuće mjere radi očuvanja robe i ne čekajući to uputstvo. Takođe može samoinicijativno popraviti ambalažu. uslovi smještaja. U tu se knjigu unosi ime i adresa ostavioca. Ako javno skladište izda skladišnicu. S obzirom na prirodu posla. Skladištar ne može predati. odgovarao bi i za slučajnu propast i oštećenje robe (član 715 ZOO). Od skladišne knjige treba razlikovati knjigu skladišnice.4. ostavilac. a u nekim slučajevima predlagati ostaviocu potrebne mjere. 1.

1. na trošak i rizik ostavioca. 1. odnosno. Bude li ugovorom samo utvrđena obaveza skladištara da stvari osigura. I bez posebnog naloga.5. 1. odnosno na zahtjev ostavioca i prije toga.robu prije ugovorenog. Po isteku roka čuvanja. uslovima poslovanja predviđenog roka. Prodaju mora izvršiti “na najpogodniji način”.6. odnosno ovlašćenom licu u onakvom stanju u kakvom ih je primio. Izdavanje robe Postoji dužnost skladištara da izda robu ostaviocu po isteku roka. vodeći računa o interesima ostavioca (član 731. Ako to traži ostavilac. zakonskog ili ugovorenog. ili ako to ostavilac po njegovu pozivu ne bi mogao na vrijeme učiniti. Stvari primljene na čuvanje skladištar treba da vrati ostaviocu. skladištar je dužan da robu proda sam.9. Prodaja robe u kvaru Ako se na uskladištenoj robi dešavaju neotklonjive promjene usljed kojih postoji opasnost da će se ona pokvariti. Prethodno je dužan da o tome obavijesti ostavioca. dužno je da osigura robu i za slučaj oštećenja ili propasti stvari. Zakon predviđa da je skladištar dužan čuvati povjerenu mu robu godinu dana. skladištar je dužan da izvrši osiguranje od uobičajenih rizika (član 732 ZOO). 1. st. Ovo se naročito odnosi na slučaj kad robu prima od vozara ili od špeditera. 3 ZOO). ako rok čuvanja nije ugovoren. 1. skladištar je dužan da traži uputstvo ostavioca.8. Pregled robe Javno skladište je dužno da dopusti ostaviocu i drugim licima koja on ovlasti da pregleda uskladištenu robu. Očuvanje prava ostavioca Javno skladište mora da preduzme radnje za očuvanje prava ostavioca. Istim osobama mora dozvoliti i uzimanje uzoraka. Ne dobije li uputstvo blagovremeno. Postupanje po nalogu Skladištar je obavezan da postupa po nalogu ostavioca i preduzima radnje koje su naređene nalogom. skladištar je ovlašten da robu proda na javnoj prodaji. 1.10. tj. uključujući i one koje su predviđene uslovima poslovanja. a rizici ne budu precizirani. No. od rizika koje stranke utvrde ugovorom. Osiguranje robe Javno skladište je dužno da osigura robu od rizika za koji postoji obavezno osiguranje. 159 . skladištar mora preduzeti uobičajene radnje u vezi sa robom.7.

smatra se da odustaje od ugovora i snosi za to odgovornost. Na te nedostatke skladište je dužno upozoriti ostavioca čim ih je opazilo ili ih je kao dobar stručnjak moralo opaziti (član 731 ZOO). Skladištaru se moraju uručiti i propisani administrativni dokumenti. Ako to ne učini. nego robu iste vrste i kvaliteta. Ako ništa posebno nije ugovoreno. Specijalna skladišta. ako bi usljed toga moglo doći do štete na robi. ne moraju izdavati istu robu. takođe. Obaveze ostavioca 2. Ukoliko se provjerom utvrde nedostaci.donosiocu skladišnice.skladištar može primiti obavezu i da poboljša stanje tih stvari. da izjavi kolika je vrijednost robe (član 730 ZOO). Ne učini li tako. 2. silosi i elevatori. 1. Uskladištena roba se izdaje ostaviocu. Izdaje se ista roba koja je predata na uskladištenje. Kada je nedostatak vidljiv. ostavilac je obavezan da pruži sva potrebna obavještenja o robi. Predaja robe i dokumenata Ostavilac je dužan da preda robu za koju je sklopio ugovor (dao dispoziciju) na smještaj i čuvanje. Prilikom predaje robe na uskladištenje. naročito kad je dao nalog za otpremu ili prijem robe od vozara. Pregled robe pri prijemu i reklamacija Prema izričitoj zakonskoj formulaciji “primalac robe dužan je robu pregledati u trenutku njezina preuzimanja” (član 738 ZOO). Dužan je.2. pregled se vrši na uobičajeni način.11.1. Troškove uobičajenog pregleda snosi primalac robe. skladištar opšteg tipa može iz tih smiješanih stvari izdvojiti i predati ostaviocu njegov dio. Upozorenje na mane Skladište je dužno da upozori ostavioca na mane ili na prirodna svojstva stvari. Ovo je posljedica njihovog prava da miješaju primljenu robu. 2. U slučaju da s razlogom posumnja u osobine stvari. odnosno donosiocu potvrde. uvidom u spoljnje stanje robe i pakovanja. Ne mora za to tražiti pristanak ostalih ostavilaca čije su stvari smiješane (član 734 ZOO). kao i na neispravnu ambalažu. primalac mora “odmah” da sačini reklamaciju i da o nedostatku obavijesti skladištara. a ako je na robu izdata skladišnica . Uz robu ostavilac je dužan da preda skladištu potrebne dokumente. primalac može zahtijevati i provođenje svih drugih potrebnih postupaka kontrole robe. “smatra se da je roba uredno 160 . troškove postupka snosi skladištar. ukoliko on to traži. Tada mora da izda robu u stanju u kojem roba treba da bude prema ugovoru. Ako su zamjenljive stvari pomiješane.

Ostavilac može u dispoziciji označiti da naknadu plati i neko treće lice. Odgovornost skladištara Odgovornost skladištara je zasnovana na njegovoj krivici. U suprotnom. iz dobivene cijene naplatiti svoja potraživanja. carinu i sl. Skladište treba da dokazuje te okolnosti. ili uslijed propusta ostavioca i rđavog pakovanja koje se nije moglo primijetiti. I posljedice propuštanja blagovremene i sigurno date reklamacije su izjednačene sa onima koje možemo naći kod ugovora o prodaji: “smatra se da je roba uredno primljena” (član 738. IV .3. ili uslijed prirodnih svojstava robe. Pitanje eventualne naknade štete ostaviocu rješava se odvojeno. manjka. Takva odredba važi samo ako na nju pristane treće lice. Reklamacija na skrivene nedostatke mora se dati “na pouzdan način”. Usluge se plaćaju na osnovu fakture skladišta. za osiguranje. Po drugom sistemu skladište je dužno da obavlja svoje poslove s pažnjom dobrog privrednika (član 714 ZOO) i odgovara ako nije tako 161 . Rok za reklamiranje skrivenih nedostataka je sedam dana od momenta preuzimanja. U pogledu određivanja odgovornosti skladišta za smještenu robu postoje dva sistema. a može biti i drukčije ugovoreno. obaveza ostaje na ostaviocu. plaća se prilikom izdavanja robe ostaviocu. Da zaključimo. Po jednom. skladištar može na osnovu zakonskog prava zaloge i pridržaja robu prodati na javnoj prodaji i. Neke troškove. ili oštećenja. Po pravilu. prema ovom shvatanju odgovornost skladištara je objektivna. izgubljena. Značenje ovog termina isto je kao i kod prodaje.ODGOVORNOST STRANAKA 1. Sankcionisanje propusta vezanih za dužnost i čuvanje robe podvrgnuto je nekim specifičnim rješenjima. ako dođe do: gubitka. odnosno primaocu. pa i za onu robu koja je za vrijeme uskladištenja oštećena. Ako korisnik ne plati naknadu za usluge i ne podmiri ostale troškove o roku.primljena” (član 738. subjektivna je. dužan je da plati korisnik i prije preuzimanja robe (član 736 ZOO). kvara. Oslobađa se odgovornosti samo ako je do štete došlo uslijed neotklonjive sile. st. st. 2 ZOO). i u tom pogledu važe opšti propisi. Pokvarljiva roba može biti i neposredno prodata. Kad se radi o neizvršenju radnji koje nemaju karakter čuvanja robe. 2. kao što su izdaci za utovar i pretovar.. 3 ZOO). Eventualni ostatak stavlja se na raspolaganje korisniku. uništena ili pokvarena. Naknada se plaća za izvršene radove i usluge. Plaćanje usluge Naknadu plaća stranka koja je izdala dispoziciju. skladište odgovara za robu uvijek. odgovornost se ravna prema opštim pravilima obligacionog prava.

uslijed normalnog i manipulativnog kala. Za težinu robe skladištar odgovara izuzetno. Jasno je.uradilo. Dakle. onda kada skladištar bez pristanka ostavodavca ili bez nužde povjeri drugom čuvanje robe (član 715 ZOO). Pored odsustva svoje krivice. ili otkloniti. zbog čega je propušteno da se preduzmu odgovarajuće mjere i uobičajena manipulacija. U pogledu količine skladište odgovara samo za broj komada. st. Ipak. ali samo kao osnovni model. da postoji slučaj. ili je uzrokovana krivicom ostavodavca. a skladištar je za to odgovoran. Osim što ne odgovara za štetu do koje je došlo uslijed više sile. nesretnih slučajeva. tj. Prihvaćeno je. mjera i naredaba vlasti. umanjenja ili oštećenja robe za vrijeme njenog čuvanja. prirodnih pojava. Primjenom pravila o ostavi mogu se utvrditi i dva slučaja objektivne odgovornosti skladištara za štete na robi. pa i izgubljeni dobitak ostavioca (član 733 ZOO). ako dokaže da bi do propasti ili oštećenja stvari došlo i da je on postupao u skladu sa ugovorom (član 717 ZOO). skladištar naknađuje štetu do stvarne vrijednosti robe. 1 ZOO “skladištar odgovara za štetu na robi osim ako dokaže da je šteta uzrokovana uslijed okolnosti koje se nisu mogle izbjeći. te neispravnom ambalažom”. osobina robe ili radnja imaoca prava. dakle. a to značajno otežava njegov položaj. kao i za štete koje nastanu uslijed rđavog funkcionisanja tehničkih sredstava. manama ili prirodnim svojstvima robe. da skladište ne odgovara ni za druge štete koje bi nastale uslijed krivice ili nemarnosti ostavioca. najprije. Ako je šteta prouzrokovana namjerno ili krajnjom nepažnjom skladištar naknađuje svu štetu. uslijed unutrašnjih mana koje se na robi nisu mogle uočiti. Prema članu 731. uslijed nepotpunih ili nejasnih oznaka na robi ili u dispoziciji. 162 . skladištar neće ni u ovakvoj situaciji odgovarati za slučajne štete. Ova blaža odgovornost prihvaćena je i u našem pravu. ili do umanjenja štete. ako se na to posebno obavezao. Ako bi došlo do propasti. a smatra se da je skladište krivo što kao dobar privrednik nije preduzelo potrebne mjere koje bi dovele do otklanjanja. ako dokaže da je uzrok štete bila neka okolnost koja se da kvalifikovati kao: viša sila. skladištar se ne može osloboditi odgovornosti dokazujući da se ponašao pažnjom dobrog privrednika. ni otkloniti ni pored redovne pažnje. on mora da dokaže i postojanje nekog od konkretnih uzroka štete navedenih u zakonu. Tada se odgovornosti može osloboditi. skladištar odgovara za slučajnu propast i oštećenje stvari i onda kada ju je upotrebljavao bez dozvole (član 716 ZOO). načelo odgovornosti za krivicu. skladište ne odgovara ni za štetu nastalu: uslijed prirodnih svojstava robe. Ona postoji. Teret dokazivanja je na skladištaru. kao i uslijed svih pojava i događaja na koje skladište nije moglo imati uticaja pod normalnim okolnostima ili po njihovoj prirodi. kao i kad je robu vagao prilikom prijema. Drugo. Skladište snosi odgovornost i za rad ljudi koji za njega obavljaju posao.

Kao hartija od vrijednosti. Stoga. Tada ostavilac. U tome je. suština hartija od vrijednosti. Skladišnica je perforirana.SKLADIŠNICA 1. količinu i kvalitet robe. obilježja. oznaka. U matičnu knjigu unose se podaci o ostaviocu. količina. ne samo da gubi pravo na naknadu štete koju je sam pretrpio nego i duguje naknadu za sve štete koje skladištaru budu prouzrokovane uslijed toga što nije znao osobine i vrijednost stvari.skladišni list. To znači da skladište odgovara za štetu koja bi proizašla za nekoga ko bi preuzeo ma kakve radnje oslanjajući se 163 . To je isprava kojom skladišno preduzeće potvrđuje da je robu navedenu u toj skladišnici primilo na uskladištenje. A to znači da se njegov položaj razlikuje zavisno od toga da li je u pitanju nenovčana ili novčana obaveza. U oba dijela upisuje se broj skladišnice i podaci iz matične knjige koje potpisuje skladištar. a skladište koje je ovlašćeno da izdaje skladišnice dužno je da je izda na zahtjev ostavioca. koja se bave izdavanjem skladišnica. Kad je izdata skladišnica. o magacinu gdje je roba smještena. Ko ima skladišnicu ima pravo zahtijevati da mu se preda roba navedena u njoj. iz koje se mogu iskinuti pojedine skladišnice. Bitno je da garancija važi i za vrstu. onda je pravo raspolaganja robom inkorporirano u skladišnicu i bez nje se to pravo ne može ostvarivati ni prenositi. kvalitetu. Sastoji se iz dva dijela: iz priznanice i založnice ili varanta (Warrant). o troškovima i taksama koje terete robu. vrsta. o robi (naziv. ona cirkuliše u prometu dobara i njena prodaja znači i prodaju robe. V . o carini.2. Pojam i značaj skladišnice U osnovnu djelatnost javnog skladišta. Skladišnica je hartija od vrijednosti. Za tačnost podataka jamči javno skladište. o vremenu skladištenja. Za zakašnjenje u plaćanju ostavilac duguje zateznu kamatu. upravo. možemo ubrajati i izdavanje skladišnice (skladišnog lista). Odgovornost ostavioca Za neizvršenje ili neuredno izvršavanje svojih obaveza ostavilac odgovara prema opštim pravilima obligacionog prava. vode matičnu knjigu skladišnica (registar). Javna skladišta. Skladišnica se izdaje samo onom ostaviocu koji je zatraži. podaci za određivanje njene vrijednosti). U prvoj grupi slučajeva posebno treba istaći posljedice propusta obaveze obavještavanja skladištara o svojstvima i vrijednosti pošiljke. o osiguranju robe. a prenosom njenih pojedinih dijelova prenose se i prava sadržana u tim hartijama: pravo svojine ili pravo zaloga na robi. zatim naziv skladišta i datum upisa (član 741 ZOO). skladišnica nije prosta isprava o uskladištenju robe . pored primanja robe na smještaj i čuvanje.

Kad su predate na uskladištenje zamjenjive stvari. a vratiti cijelu skladišnicu. Ako je na ime. Založnica utvrđuje pravo zaloge na uskladištenoj robi za iznos koji je na njoj označen. Izdavanje i prenos skladišnice Skladišnica i svaki njen dio ponaosob su robne hartije od vrijednosti i mogu se prenositi zajedno ili odvojeno. Indosiranje se vrši na taj način što imalac skladišnice “po naredbi” na poleđini ispisuje ime onoga na koga prenosi skladišnicu. značaj je i u mogućnosti dobijanja realnog kredita prenosom varanta. sa eventualnim ograničenjem za iznos za koji je roba založena. Indosiranjem se prenose sva prava iz priznanice i iz varanta na treće lice (na indosatara). Indosiranje skladišnice znači prenos prava raspolaganja robom koja je u njoj upisana. Prema tome. pa da mu izda za svaki taj dio zasebnu skladišnicu. Nadalje. prenosi se cesijom. ostavilac može tražiti da mu se i bez podjele robe izda skladišnica samo za neki dio tih stvari. a ne jedan njen dio. Dalje. Pri tom valja imati na umu kod indosiranja same priznanice da je pravo raspolaganja robom ograničeno pravom zaloge 164 . Skladište. Svaki dio skladišnice ima svoju posebnu funkciju i pravnu važnost. dovoljno je i ako se prenos upiše samo u priznanicu. držalac priznanice pravo na robu. koje time stiče pravo na robi onako kako ih je imao i ostavilac. izdaje cijelu skladišnicu . i to kako cijela tako i njeni odvojeni dijelovi. 2. ne mora se prenos upisavati na oba dijela. Roba se može prodavati prodajom skladišnice. može zahtijevati od skladišta to isto. Svaki držalac pojedinog dijela skladišnice ima samo ona prava koja proizlaze iz toga dijela: držalac varanta ima pravo zaloga za upisani iznos. Priznanica ide sa robom. te se na osnovu nje stiče pravo raspolaganja uskladištenom robom.priznanicu i založnicu. Stoga skladištar može. ako se varant nalazi u trećim rukama. a skladišnica “po naredbi” prenosi se indosmanom. pa se prodaja robe obavlja stvarno indosiranjem skladišnice ili i same priznanice. Kad se prenosi cijela skladišnica. davanje zajma na podlozi robe). Ekonomski značaj skladišnice je u mogućnosti trgovanja. provjeravati tačnost podataka o robi iz dispozicije.na te podatke (na primjer: kupovanje robe. i prema tome je prenos drukčiji. Ako je već dobio skladišnicu za svu robu. kada izdaje skladišnicu. Onome ko daje kredit na podlozi robe za koju je izdata skladišnica indosira se varant na iznos kredita. S obzirom na njihove različite funkcije u robnom prometu. To znači da potpuno pravo raspolaganja robom ima onaj koji drži u rukama oba dijela skladišnice. po pravilu. i svaki dio skladišnice može se prenositi odvojeno. ostavilac može tražiti da skladištar podijeli robu na određene dijelove. potpisuje izjavu o prenosu i navodi datum prenosa. Skladišnica može glasiti na ime ili “po naredbi”. pravo raspolaganja robom može biti ograničeno založnim pravom utvrđenim varantom.

165 . Kad toga ne bi bilo. založnica se ne može prenositi indosamentom.prenos ne vrijedi. i za koji je iznos založena. Protest i pravo regresa ostvaruju se po postupku predviđenom za mjenicu. od onih na koje je varant bio prenošen prije nego na njega. Novac se može položiti i javnom skladištu za račun založnog povjerioca . kad se varant prvi put sam prenosi. Upis tih podataka je odlučujući za pravnu važnost prenosa. imalac varanta je dužan to utvrditi protestom kod suda. Bez ubilježavanja na priznanici. Protest i amortizacija skladišnice Ako varant nije na vrijeme isplaćen. uz koju kamatu. mora isplatiti sumu za koju je roba založena i kamatu do dospjelosti varanta. vrši se jednostavno indosamentom i nije vezan za ove formalnosti. roba bi se mogla izuzeti sa skladišta na osnovu priznanice. Skladištar je dužan da to upiše u skladišni registar. Javno skladište može robu izdati samo onom ko podnese oba dijela skladišnice. kome je založena. Ako se imalac varanta ne bi mogao podmiriti. a na varantu još i potpis indosanta. kao i priznanice. Na varantu i u skladišnu knjigu ubilježava se: za koju je sumu roba založena. ima pravo potraživanja od prenosilaca (regresnih dužnika). ima pravo zahtijevati prodaju založene robe po proteku osam dana od dospjelosti potraživanja (član 747 ZOO). Ispusti li se ma šta . pošto je u toku regresnog postupka isplatio potraživanje upisano u založnici.imaoca varanta. Imalac založnice. onaj koji je podigao protest. onaj na koga je prenesena založnica mora odmah obavijestiti skladište o prvom prenosu založnice. Upisivanje u skladišnu knjigu (registar) potrebno je da bi skladištar znao za zalogu i da bi prilikom izdavanja robe mogao pravilno postupiti. 3. No. imalac priznanice. a zatim se isplaćuje dug imaocu varanta. a da na založnici konstatuje da je taj upis izvršen. kad je varant prenesen na koga drugog. koji ima založno pravo po varantu. upisati taj prenos i u priznanicu da se zna da je roba založena. Stoga je potrebno. dan dospjelosti duga i datum izdavanja. može tražiti da se prenos na njega upiše u registar skladišta i skladište je dužno da to učini. To je mjera za zaštitu založnog povjerioca. ali po pravilima građanskog prava. upis prvog samostalnog prenosa varanta u priznanicu omogućava imaocu priznanice da se sa vlasnikom varanta sporazumije o eventualnoj isplati duga. a da povjerilac. ipak. Ako varant nije bio prenošen. U tom slučaju. Tek poslije toga može zahtijevati isplatu od prenosilaca kao regresnih dužnika. svaki onaj ko primi ma koji ovaj dio. Iz prodajne cijene podmiruju se najprije troškovi protesta. za razliku odgovara ostavilac. Iz tih razloga. priznanicu ili založnicu. Pored navedenog. ili onaj kome je založnica predata. prodaje i uskladištenja. Ona se isplaćuje imaocu založnice i time se založnica otkupljuje. moglo bi doći do zloupotreba. te nije u rukama imaoca priznanice. izgubi to pravo prema novom sopstveniku koji je robu kupio bez ikakvih tereta.imaoca varanta. može zahtijevati da mu se izda roba. Međutim. na založnici i u registar. Dalji prenos varanta. Ova operacija ponovo ukazuje na opravdanost formalnosti za upis prvog zalaganja robe u priznanicu i u skladišnu knjigu. pošto javno skladište ima prvenstveno pravo zaloga.

sud donosi odluku o amortizaciji. ako takav tražilac da potpuno obezbjeđenje za eventualno potraživanje založnog povjerioca kao i sopstvenika robe. 166 . Postupak vodi sud. Na taj se način sprečava skladište da izda robu onome ko bi se javio sa priznanicom. upućuje se na spor o pravu vlasništva. da se javi sudu u roku od 60 dana. Ako se neko pojavi. koje je dužno da o tome stavi zabilješku u skladišnu knjigu pored upisa robe na koju glasi skladišnica. na molbu lica koje traži amortizaciju. ili njen dio. I prije donošenja odluke. Sud objavljuje pokretanje postupka za amortizaciju i poziva svakog ko eventualno drži u rukama takvu skladišnicu. Ukoliko se niko ne javi. Takav se imalac upućuje sudu da raspravi zakonitost svoga prava na skladišnicu.Izgubljena skladišnica ili njen dio amortizuju se po posebnom postupku. O pokretanju postupka sud obavještava javno skladište. pa čak ni sa cijelom skladišnicom. sud može dozvoliti da se roba preuzme iz skladišta.

član 827). ugovorom o špediciji obavezuje se špediter da. izvrši organizovanje otpreme ili dopreme stvari te obavi druge uobičajene poslove i radnje uz naknadu. Najčešće.DIO TREĆI UGOVORI O ORGANIZOVANJU PREVOZA I PREVOZU STVARI GLAVA PRVA UGOVOR O ŠPEDICIJI (OTPREMANJU) I . dakle. svoga nalogodavca.POJAM. obično. Prema našem zakonu. u svoje ime a za račun komitenta (nalogodavca). Pojam ugovora Ugovor o špediciji (otpremanju. Špediter je “arhitekta” prevoza stvari. rusko i donekle švajcarsko). Razlika između špeditera i komisionara jeste u samoj prirodi poslova i radnji koje oni obavljaju u pravnom prometu. definiše kao ugovor kojim se špediter (otpremnik) obavezuje da. “radi prevoza stvari zaključi u svoje ime i za račun nalogodavca ugovor o prevozu i druge ugovore potrebne za izvršenje prevoza. član 827). odnosno podvrstu komisiona (francusko. kao i da obavi ostale uobičajene poslove i radnje”. ugovorom se može predvidjeti da špediter djeluje. otpremništvu. Iz teorijskog i legislativnog poimanja ugovora o špediciji jasno slijedi da je osnovni sadržaj posla špedicije i poslovne djelatnosti špeditera u organizaciji prevoza stvari. kao zastupnik s tim što se to mora izričito ugovoriti. otpremi odnosno dopremi stvari. ne u svoje ime. tj. Prema tekstu Zakona o obligacionim odnosima. Pojam ugovora o špediciji određuje pravni položaj špeditera. ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI 1. organizacija prevoza obuhvata otpremu odnosno dopremu stvari po principu “od vrata do vrata” ili “od skladišta do skladišta”. a komitent se obavezuje isplatiti naknadu (ZOO. Zato se u nekim pravima špediterski ugovor podvodi pod ugovor o komisionu. Radi. 167 . Isti je pravni položaj špeditera i komisionara. otpravljanju) u teoriji se. Nekada će biti potrebno da špediter samo neke pravne radnje (npr. što se može vidjeti kod izlaganja o bitnim elementima tih ugovora. On djeluje u svoje ime a za račun komitenta. carinjenje) obavi kao zastupnik (agenturna klauzula). nego u ime i za račun svoga nalogodavca (ZOO. oba djeluju u svoje ime a za račun drugoga.

Sve to treba da zna onaj koji otprema stvari. Svjetska organizacija špeditera (FIATA) usvojila je autentične tekstove ovih isprava. špediter organizuje zbirni prevoz stvari (zbirna špedicija). poljsko). na ovaj ugovor 168 . Stvari se prevoze: vagonskim pošiljkama.U uporednom pravu postoje tri sistema regulisanja špedicije: po prvom. tražila da se pojavi subjekt u prometu robe. Zakonom o obligacionim odnosima regulisan je ovaj ugovor u cjelini (član 827846).iznalaženje najpovoljnijih uslova za povjerenu mu organizaciju prevoza stvari. predaje na prevoz i carinjenja do preduzimanja sanitarnih mjera i izbora puteva prevoza . pomorskih. ugovor o špediciji je poseban i samostalan nominatni ugovor (njemačko. jeftinije i brže. plaćanje kazni i penala. u koji spada i naše pravo. organizuju se maršrutni vozovi.postaju sve komplikovaniji. Dokumenta koja se naročito koriste u međunarodnoj špediciji su ova: špediterska potvrda (FCR). prekomorski prevoz se obavlja na osnovu grupne teretnice. posljednja 1968.željezničkih. Prilikom transporta stvari. ugovor o špediciji je vrsta agencije (agency). 3. ekonomski i tehnički . ali njena pravila imaju snažan uticaj na poslovnu praksu. kao poseban i samostalan ugovor. nije regulisana niti unificirana međunarodnim konvencijama. da bi iskoristio razne olakšice (povlastice) i organizovao prevoz stvari što sigurnije. Značaj špedicije Špedicija je uslužna djelatnost i sastoji se u stručnoj organizaciji prevoza stvari.pravni. Pojavila se kao nužan rezultat podjele rada u prometu roba. U posljednje vrijeme se naglo razvila jer je sve veća cirkulacija dobara. na prvom mjestu između trgovine i saobraćaja. a uslovi prevoza . mađarsko. po drugom sistemu. U slučaju pravne praznine. potrebno je poznavanje mnogobrojnih propisa i poslovnih običaja koji se tiču niza radnji počev od pakovanja. Bilo je izrađeno nekoliko konvencija. koji je karakterističan za anglosaksonsko pravo. za razliku od transporta. špediterska transportna potvrda (FCT). U vezi s tim je i primjena raznih tarifa i beneficija. Putevi prevoza postaju sve mnogobrojniji. zadržavanje robe ili čak zapljenu robe u slučaju da se ne udovolji nekom propisu. kako u jednoj zemlji tako i između raznih zemalja. 2. Poznato je da na transport djeluju dvojaki faktori: stimulativni i restriktivni. rusko) i po trećem sistemu. ugovor o špediciji je posebna vrsta ugovora o komisionu (francusko. Da bi ostvario svoj osnovni cilj . suvozemnih i drugih. kamionski karavani. koji obezbjeđuje organizaciju prevoza robe. naročito u međunarodnoj razmjeni. postigao istovremeno njihovu zaštitu i sniženje troškova transporta. eventualno. godine koja nije usvojena. Veliki značaj imaju unificirana pravila i sadržaji koji se nalaze u špediterskim ispravama. špediterski konosman (FBL) i špediterska skladišna potvrda. Pravni izvori Špedicija. preferencijala i refakcija. Izbjegao.

Može se zaključiti na bilo koji način. putem ponude i prihvata. 387.ZAKLJUČIVANJE I BITNI ELEMENTI UGOVORA 1.str. U poslovnoj praksi je uobičajeno. Radi lakšeg i bržeg zaključivanja ugovora špediter svojim poslovnim partnerima unaprijed šalje kompletne setove tih obrazaca. Većina autora smatra da je. mjesto. 169 .cit. odnosno trgovinskom zastupanju. Oni to čine poslovnim komunikacijama. promocijom i propagandom. Ugovor se najčešće zaključuje tako što komitent dostavlja špediteru dispoziciju. Tehnika zaključivanja ovoga ugovora je ista kao i kod ostalih. Draškić dr Mladen. ona se pravno ima smatrati prihvatom ponude. op.str. a pretpostavlja se da su mu bili poznati ako su objavljeni na uobičajen ili propisan način. te davanjem savjeta zainteresovanim subjektima. Opšti uslovi su autonomni izvor prava i primjenjuju se po volji ugovornih stranaka. op. 175 Njihova primjena može se izričito ili prećutno ugovoriti zašto je dovoljno da je komitent znao ili morao znati da špediter djeluje isključivo na osnovu opštih uslova poslovanja. 772). Dispozicija je u obliku standardizovanog obrasca (formulara) koji štampa špediter i sadrži potrebne rubrike vezane za stvari koje se otpremaju.se primjenjuju odredbe zakona koje se odnose na ugovor o komisionu. naročito jača. Značajan izvor prava su i opšti uslovi poslovanja špeditera koje donose grupacije špediterskih organizacija ili trgovinske komore. Dakle. a između stranaka već postoji 175 176 O različitim shvatanjima vidjeti: Đurović dr Radomir. II . Zaključivanje ugovora U našem pravu. dispozicija. može imati značaj ponude 176 ili prihvata ponude. da se ponuda i prihvat kod ugovora o špediciji daju u pisanoj formi. ipak. mada ima mišljenja da oni spadaju u domen objektivnog prava. Ako je dispozicija data na osnovu ponude špeditera. Ukoliko je šalje komitent. tada ima karakter ponude. Ugovor se. način otpreme. smatra zaključenim kad špediter primi dispoziciju. bez prethodne ponude špeditera. takođe. I u oblasti špedicije postoje odnosi konkurencije u kom smislu špediterska društva. 330. potrebno da su opšti uslovi poslovanja bili poznati komitentu u vrijeme zaključenja ugovora. pa čak i uputstva ako je data nakon zaključenja ugovora. Ako se ne daju u pisanom obliku onda za zaključenje ugovora važe opšta pravila obligacionog prava. preduzimaju poslovne aktivnosti na pojačavanju akvizicije komitenata. U našem pravu.cit. član 829. a shodno i pravila o nalogu (ZOO. vrijeme i drugo. ugovor o špediciji je neformalne prirode jer zakon ne traži obaveznu pismenu formu ugovora. na čemu insistiraju i opšti uslovi poslovanja. ugovor o špediciji se može zaključiti i prećutno. u slučaju da špediter primljenu dispoziciju (ponudu) odmah ne odbije.

što se redovno čini. predstavljaju vjerodostojne isprave za sva plaćanja putem dokumentarnog robnog akreditiva. Te isprave predstavljaju pravne instrumente za regulisanje odnosa između komitenta i njegovih poslovnih partnera. a poslije zaključenja ugovora o špediciji. pa komitent shodno tom ugovoru izda dispoziciju (ZOO. prevoznom putu i načinu prevoza. ne samo da je roba primljena na otpremu nego i da je špediter zaključio ugovor o prevozu te da je robu predao na prevoz. mjesto prijema. a ne predstavljaju hartije od vrijednosti.cit. sadrži informacije o prevoziocu. ugovora o špediciji. tako da se ujedno rješava i pitanje primjene opštih uslova na konkretni ugovor o špediciji. uz prezentaciju mišljenja. Potvrda sadrži: ime komitenta. Ovaj špediterski dokument ima osobine hartije od vrijednosti i daje mogućnost trgovine stvarima datim na otpremu (prenos prava na njima) te predstavlja vjerodostojnu ispravu kod plaćanja dokumentarnim robnim akreditivom. pošto učestvuje 177 Vilus dr Jelena – Carić dr Slavko . 510. Špediterski konosman pojačava odgovornost samog špeditera jer on preuzima odgovornost za rad transportera što je veoma značajno kod kombinovanog prevoza. op. Špediterske isprave Na zahtjev komitenta.). I na ovoj potvrdi špediter može upisati svoje primjedbe koje se odnose na “spoljnje stanje” stvari i ambalažu. Na tim potvrdama mogu se štampati opšti uslovi poslovanja špeditera. U međunarodnoj špediciji prilikom kombinovanog prevoza stvari koristi se. pored podataka koje sadrži prethodna potvrda (FCR). U praksi se najčešće koriste špediterska potvrda i špediterska transportna potvrda. 2. mada u pogledu špediterske transportne potvrde postoje i drugačija 177 U poslovnoj praksi značajno je to: obje potvrde. špediter može izdati određene isprave. kao i na obavljanje svih usluga špedicije za jednog komitenta i važi do opoziva odnosno otkaza (generalni nalog). Špediterska transportna potvrda (FCT) ima veći značaj jer predstavlja dokazno sredstvo. Zato ova potvrda. 170 . član 42). Ona predstavlja dokazno sredstvo da je roba primljena na otpremu u “naizgled dobrom stanju”. Dispozicija se može odnositi na vršenje jedne ili više tačno određenih špediterskih usluga (specijalni nalog). str. Ukoliko komitent mijenja svoj nalog on mora vratiti špediteru original potvrde. januara 1988.Šogorov dr Stevan. s tim što špediter može staviti primjedbe na robu i ambalažu. a neke predstavljaju i hartije od vrijednosti.generalni ili okvirni ugovor o pružanju špediterskih usluga. Obje potvrde su autorizovane od strane FIATA. Špediterska potvrda (FCR) se izdaje nakon što je špediter primio stvari od komitenta. ali još uvijek nedovoljno. špediterski konosman za kombinovani transport (FBL) koji je takođe sastavila FIATA (novi tekst se primjenjuje od 01. mjesto opredjeljenja i ime adresata te oznaku vrste i količine robe.

Stranke kod ugovora o špediciji su komitent i špediterska organizacija (špediter). Najčešće se registruju istovremeno i za domaću i za međunarodnu špediciju. odnosno komitentovog naloga (generalni ili specijalni nalog). sirovine. Poslovima špedicije bave se trgovačka društva koja su registrovana za tu djelatnost. tarifom ili drugim aktom špeditera. bez obzira na državne granice i transportna sredstva. To se postiže i aranžmanima sa špediterima iz raznih zemalja (korespondentima) ili otvaranjem filijala. i drugo. Špediter obavlja i transportne usluge (potpuna špedicija). Savremena organizacija rada špediterskih društava je takva da se špediterska djelatnost kombinuje sa prevozom. član 839). sortiranje. Predmet ugovora o špediciji su pravne i fizičke radnje koje špediter preduzima u cilju prijema. Komitent ili nalogodavac je lice koje angažuje špeditera da za njegov račun izvrši otpremu. predmet špediterske usluge i cijena usluge. Ugovorom se može predvidjeti jedinstven iznos koji 171 . na lokalna i centralna. Podjela špediterskih društava može se izvršiti po raznim kriterijima. zaključivanje ugovora o osiguranju. utovar. kvantiteta i drugih svojstava robe. Voljom stranaka mogu se odrediti i drugi sastojci ugovora kao bitni. su stranke. U ekonomskom smislu. odnosno dopremu određenih stvari. Bitni elementi ugovora Bitni elementi ovoga ugovora. Pitanje subjekta odgovornosti se znatno pravno pojednostavljuje time što se sva odgovornost zasniva na jednom dokumentu. zaključivanje ugovora o kontroli kvaliteta. špediterskom konosmanu. prevoza i predaje stvari. prepakiranje. zaključivanje ugovora o uskladištenju ili samo skladištenje stvari ako špediter ima vlastita skladišta. jer savremeni proces rada špeditera zahtijeva da se prati roba na cijelom prevoznom putu. a ako nema ni toga cijenu određuje sud (ZOO. presortiranje. Najčešće su to proizvođači koji su svoje proizvode (gotove proizvode. repromaterijal) već prodali određenom kupcu ili kupcima. Ona može biti određena ugovorom. pribavljanje odgovarajućih dokumenata i isprava.više prevozilaca. zastupstava. Naknada (provizija) predstavlja cijenu špediterovih usluga. zatim. po prirodi posla. Prema glavnoj špediterskoj djelatnosti dijele se na pomorska ili lučka i kontinentalna. špedicija spada u uslužnu djelatnost. 3. pakovanje. obavljanje carinskih i drugih radnji (formalnosti). pretovar ili istovar stvari. prirode špediterskog posla (domaća ili međunarodna špedicija) te poslovnih običaja koji određuju “ostale uobičajene poslove i radnje”. a prema teritoriji djelovanja na društva za domaću i za međunarodnu špediciju. Koje će pravne i fizičke radnje špediter obaviti zavisi od: ugovora sa komitentom. Tu spadaju ove radnje: zaključivanje ugovora o prevozu sa prevoziocem ili prevoz robe od špeditera.

ali može i na drugi način o čemu. Ova obaveza je opšte prirode i podrazumijeva da se špediter u izvršavanju svojih obaveza pridržava zakona. Obaveza je špeditera da upozori nalogodavca na nedostatke u njegovom nalogu. Obaveze špeditera 1. Pridržavati se mora uputstava komitenta o putnom pravcu. ugovora i poslovnih običaja. osiguravateljem. Svoje upozorenje je dužan dati bez odlaganja (ZOO.vozarom. član 832). član 833). u svakom pojedinom slučaju. III . obično. Pažnju dobrog i urednog privrednika špediter treba da manifestuje u izvršavanju svih pravnih i faktičkih radnji i u odnosima sa svim subjektima sa kojim stupa u pravne odnose . Rad po uputstvima Špediter je dužan izvršiti nalog komitenta i postupati onako kako je njime predviđeno. Pažnja urednog privrednika se procjenjuje objektivno: špediter djeluje lege artis u skladu sa pravilima objektivnog prava i poslovnim običajima pri čemu uvijek vodi računa o pravilima struke (branše). skladištarom. značajne su odredbe koje se odnose na naloge u komisionarskom poslu. postoje odredbe u opštim uslovima poslovanja špeditera. 1. te licima koja angažuje neposredno na izvršavanju određenih radnji. Ako za nove instrukcije nema vremena ili je to.2.OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. Pošto se na ugovor o komisionu primjenjuju pravila o nalogu treba uzeti u obzir i ta pravila (ZOO. nejasna. a za njihovo tumačenje. Načelo savjesnosti i poštenja se primjenjuje uvijek kada nisu precizirane određene obaveze špeditera a to se procjenjuje u svakoj pojedinoj situaciji. Kada su uputstva komitenta nepotpuna. član 833). Uputstva mogu biti data sa većim ili manjim ograničenjima (imperativni ili indikativni nalozi). protivurječna ili se po njima ne može postupati. U svakoj pojedinoj situaciji špediter procjenjuje da li je moguće postupati po uputstvima. a naročito na one koji ga izlažu većim troškovima ili šteti. član 830). član 751-753). Komitent svoja uputstva daje.1. opštih uslova poslovanja. špediter će tražiti nova (dodatna) uputstva. nemoguće onda će špediter postupati u svemu “kako to zahtijevaju interesi nalogodavca” (ZOO. te da li je moguće dobiti nova (dodatna) 172 . prvenstveno.obuhvata: naknadu za špediterske usluge uključujući sve troškove učinjene radi izvršenja naloga o otpremanju stvari (forfetni stav). dispozicijom. pak. Postupanje sa pažnjom savjesnog i urednog privrednika Špediter je dužan “u svakoj prilici postupati kako to zahtijevaju interesi nalogodavca i sa pažnjom urednog privrednika” (ZOO. sredstvima i načinu prevoza “kao i ostalih uputstava dobijenih od nalogodavca” (ZOO.

ugovore o utovaru ili istovaru. osiguravatelja. na ime troškova za izvršenje naloga o otpremanju stvari (ZOO. Špediter je. prema opštim uslovima poslovanja. ukoliko komitent želi isključenje pravila o ograničenju odgovornosti prevozioca. najčešće ovlašten da zaključi ugovor sa prevoziocem na uobičajenom tipskom formularu. i dužan je da ih podmiri. špediter je obavezan o tome obavijestiti komitenta. pakovanju. Tako se špediter u brodarskom ugovoru može pojaviti: kao pošiljalac. član 833). Osim ugovora o prevozu. kao krcatelj. osim ako dokaže da bi se šteta dogodila sve i da se pridržavao datih uputstava (ZOO. Za slučaj odstupanja od dobijenih uputstava (prvobitnih ili dodatnih) odgovornost špeditera je znatno strožija. izvrši kontrolu troškova i drugo). Kada je špediteru data dispozicija za otpremu ili dopremu stvari. ugovor sa organizacijom za kontrolu kvaliteta i kvantiteta i drugih svojstava stvari. radiće bez uputstava uz ograničenje da njegovo postupanje bude u skladu sa interesima komitenta. odnosno čim je moguće po redovnom toku stvari. ugovor o skladištenju. 173 . Sa njima zaključuje ugovore jer je špediter organizator (“arhitekta”) svih tih operacija. primalac ili uopšte. 1. sastavljanje zapisnika. To se procjenjuje u svakoj konkretnoj situaciji. osim ako se ne radi o punoj špediciji. ima se smatrati da mu je dato i ovlaštenje za plaćanje vozarine i drugih troškova koji nastanu. Prilikom zaključenja ugovora sa trećim licima špediter mora voditi računa o izboru prevozioca. U izvršenju otpreme odnosno dopreme stvari on koristi usluge drugih subjekata. Zatim da u tim ugovorima i svojim faktičkim radnjama zaštiti i obezbijedi ostvarivanje prava komitenta prema tim subjektima (izvrši pregled robe. Klauzule toga ugovora koje se odnose na ograničenje odgovornosti prevozioca istovremeno obavezuju komitenta.uputstva. Zaključivanje ugovora za komitenta Špediter pravno djeluje u svoje ime a za račun komitenta. kao korisnik prevoza. mora to blagovremeno saopštiti špediteru kako bi on mogao postupiti po uputstvima. U slučaju odstupanja od naloga. U tom smislu je konstituisano zakonom njegovo pravo na predujam (avans). Zakon u prvi plan ističe njegovu obavezu da zaključi ugovor sa prevoziocem o prevozu stvari. sortiranju stvari i druge.3. špediter zaključuje ugovor sa osiguravateljem o transportnom osiguranju stvari. bez odlaganja. Odgovara za štetu nastalu i uslijed više sile. skladištara i drugih lica koja angažuje. Stoga. Ako sve to nije moguće. član 841).

1. brzini i ekonomičnosti prevoza i prirodi stvari koja se prevozi. No.4. Izvršavanje ove obaveze podrazumijeva dobro poznavanje prevoznog puta. ako je 178 Antonijević dr Zoran. način prevoza i prevozni put) kao i kada stvar nije spremljena za prevoz. Ako stvar. sklonost trulenju ili rđanju. Angažovanjem domaćih kapaciteta izbjegavaju se devizna plaćanja. nije upakovana ili postoje manjkavosti u pakovanju (s obzirom na vrstu stvari. U međunarodnoj špediciji. prirodi stvari i drugim okolnostima koje mogu nastati u izvršavanju otpreme odnosno dopreme. Obaveza postoji kada komitent nije odredio elemente za transport stvari koje se otpremaju odnosno dopremaju.cit. prevozno sredstvo i način prevoza špediter će odrediti onako “kako zahtijevaju interesi nalogodavca u datom slučaju” (ZOO. imaće uticaja na izbor prevoznog puta. On to može učiniti i bez posebnog naloga komitenta. 174 . S obzirom na tu obavezu.str. odnosno okolnosti koje se mogu desiti na tom putnom pravcu. lomljivost. špediter je dužan na osnovu njih odrediti druge potrebne elemente prevoznog puta ili da ih dopuni. transportnog sredstva i načina transporta od strane špeditera. kao i druga svojstva. U izvršavanju ove obaveze špediter može stvari uskladištiti u svom ili javnom skladištu. instradacija daje mogućnost domaćim špediterima da angažuju domaće prevoznike. Prevozni put. Izbor prevoznog puta (instradacija) Instradacija obuhvata određivanje prevoznog puta. u pravnoj teoriji ima mišljenja da ovaj ugovor 178 sadrži elemente ugovora o ostavi. Obaveza špeditera temelji se na pravnoj pretpostavci da je on specijalizovan i stručan privrednik za poslove otpreme i dopreme. Prilikom njihovog određivanja on će voditi računa o sigurnosti puta. dužnost je špeditera da na sve to upozori komitenta. 342. inače. op.5. zakonska je obaveza špeditera da sam pristupi i otkloni nedostatke (upakuje ili prepakuje robu odnosno pripremi je za transport). ukoliko bi čekanje da komitent otkloni nedostatke prouzrokovalo za njega štetu. sredstva i radnu snagu. U svakom pojedinom slučaju on će kombinovati te elemente da bi prevoz bio najpovoljniji za komitenta. Priroda same robe. član 833). Na strani komitenta je obrnuta pretpostavka. Špediter može koristiti usluge druge specijalizovane organizacije za izvršenje tih radnji. ne bi angažovao špeditera. Čuvanje stvari i zaštita prava Špediter je obavezan čuvati stvari svoga komitenta saglasno ugovoru. Špediter će izbjegavati prevozni put koji zahtijeva pretovare i druge manipulacije stvarima. koja je data na otpremu. administrativno-pravnog režima kod prelaza državne granice i drugo. poznavanje režima saobraćaja i saobraćajnih tarifa. naročito. Ako je komitent djelimično odredio elemente prevoza.1.

U tom smislu on će pribaviti odgovarajuća dokumenta i druga dokazna sredstva (sačiniti na vjerodostojan način zapisnik o manjku ili stanju robe. član 837). po našem pravu.7. što se i čini u nekim granama saobraćaja. Ti poslovi se ne moraju povjeriti špediteru. ali se to mora izričito ugovoriti. osim u slučaju kada se stvari skladište u “uobičajeno skladište ili kod uobičajenog preduzeća”. Koji su to uobičajeni rizici cijeni se s obzirom na vrstu prevoza. carinske olakšice. U našem pravu. špediter je dužan izvršiti osiguranje jer se njegova obaveza zasniva na zakonu. Kada je izdata špediterska transportna potvrda (FCT) u njoj redovno stoji klauzula: da li je ili ne špediter u obavezi osigurati pošiljku. Moguće je. Opšti uslovi poslovanja. u osnovi. Ako za pojedine pošiljke (robu) postoji obavezno osiguranje. Ako ugovorom nisu određeni rizici onda je špediter. za razliku od nekih drugih (njemačko. Špediteru se redovno. komitent to ugovara sa špediterom i određuje rizike koji se osiguranjem pokrivaju. što je veoma važno. 1. Osiguranje stvari Ova obaveza dolazi u obzir samo kada je izričito ugovorom predviđena (ZOO. nego ih može obaviti sam komitent. osim ukoliko nalogom za otpremu stvari preko državne granice nije drugačije određeno (ZOO. Kada želi osigurati pošiljku. skladištaru. Špediterska transportna potvrda traži da se nalog za osiguranje pošiljke daje u pisanoj formi. postoji pravna pretpostavka. prevoznik ili neko drugo lice.potrebno pakovanje ili sortiranje stvari te popravak ambalaže. najčešće. 175 . povjerava carinjenje stvari. Izvršenje carinskih radnji i plaćanje carine Za ovu obavezu špeditera. član 837). dužan da pošiljku osigura od “uobičajenih rizika” (ZOO. austrijsko) ne postoji osiguranje špedicije. putni pravac i prirodu stvari. Za te poslove on je stručan jer prati i poznaje carinske propise i tarife i. Takvim rezervisanjem prava komitent može lakše i brže ostvariti svoj zahtjev prema trećem licu. Osiguranje obuhvata samo osiguranje pošiljke (kargo) i u tome smislu zakon je izričit. kombinovati kasko i kargo osiguranje. oni koji imaju karakteristike osnovnih rizika u pravu osiguranja. Obaveza osiguranja od strane špeditera ne obuhvata osiguranje prevoznog sredstva (kasko osiguranje). prekontrolisati obračun troškova pojedinih usluga). 1.6. ostalim angažovanim licima) u cilju zaštite prava komitenta. kažu: o uskladištenju stvari špediter je dužan obavijestiti komitenta. član 835). stvari se mogu uskladištiti i na otvorenom prostoru ako je uobičajeno da se tako skladište. Bez izričitog naloga komitenta špediter ne može podnijeti odštetni zahtjev niti voditi spor. po našem pravu. Špediter je dužan preduzeti sve radnje prema trećim licima (prevoziocu. Uobičajeni rizici su.

niti u slučaju kolizije između podataka unešenih u dokumenta i stvarnog stanja robe. Špediter nije dužan kreditirati komitenta u realizaciji njegovog posla. potvrde o porijeklu stvari. kada komitent to zatraži (ZOO. U tom smislu. 1. Polaganje računa je posljednja obaveza špeditera. Inače. Špediter je dužan predati komitentu sve što je primio po osnovu izvršenog posla. težinske liste i drugo). a ako je potrebno tražiće instrukcije. samim polaganjem računa špediter ustupa (cedira) na komitenta potraživanja i prava koja je on stekao prema trećim licima kada je djelovao u svoje ime a za račun komitenta. Kod komisionog istupanja špeditera (u svoje ime a za račun komitenta) postoji određena nesaglasnost pravnih i ekonomskih efekata. a to znači i refakcije (povlastice prevozioca). Polaganje računa je bitno kako bi komitent mogao izvršiti uvid u troškove te ih provjeriti. član 838). član 838). Pravni značaj ustupanja jeste dovođenje u neposredan pravni odnos komitenta sa trećim licima. špediter će o tome odmah obavijestiti komitenta. špediter određuje mjesto carinjenja stvari ukoliko komitent u nalogu nije naznačio. izvršiti obračun troškova i predati sva dokumenta (ZOO. kao što je slučaj i kod ugovora o komisionu. a ako je potrebno da uloži prigovor špediteru. Dužan mu je predati i sva dokazna sredstva. davati prigovore i ostvarivati zahtjeve. uvijek. Prema opštim uslovima poslovanja špediter ne odgovara za tačnost i vjerodostojnost tih dokumenata.Poznaje svu tehniku i postupke carinjenja čime se obezbjeđuje jednostavnije i brže obavljanje tih operacija. Pored obavljanja carinskih radnji špediter je obavezan da plati carinske dažbine jer je on u direktnom pravnom odnosu sa carinskim organima. najčešće se čini pismeno u vidu ispunjenja odštampanog obrasca (formulara) sa odgovarajućim klauzulama. fitopatološke potvrde. U međunarodnoj špediciji praksa je da se refakcije dijele između komitenta i špeditera.8. Polaganje računa Iz prirode špediterskog odnosa slijedi da je on dužan nakon obavljenih svih pravnih i fizičkih radnji položiti račun komitentu. ako ih ima. špediter ima pravo da traži od komitenta predujam (avans) u valuti kojom se plaćaju carine. član 787). tj. Ova obaveza ne dolazi u obzir kada je ugovoren forfetni stav. U poslovnoj praksi. 176 . Nije propisana forma polaganja računa. Špediter je dužan položiti račun i u toku samog izvršenja naloga. na osnovu kojih bi komitent mogao ostvariti svoja prava prema trećim licima (zahtjev iz osnova rezervisanih prava). Primjenom pravila ugovora o komisionu (ZOO. Ako se carinjenje stvari ne može izvesti ili postoje određene smetnje. tako da komitent može ostvarivati svoja potraživanja. Špediter je dužan od komitenta zatražiti potrebna dokumenta za stvari (ateste.

U određenim situacijama može doći do kumulacije zahtjeva. Ne može li se odrediti provizija ni na takav način pravilo je da proviziju određuje sud (ZOO. Polazeći od obaveza špeditera. I naknada štete može doći u obzir. član 828). presortiranja i drugi). Sigurno je da ne mora platiti troškove koji nisu bili nužni i korisni ili koji su nastali zbog špediterove nepažnje. član 840). komitent će snositi i druge troškove koje je špediter napravio u pripremanju stvari za prevoz (troškovi pakovanja. Obaveze komitenta 2. što je faktičko pitanje u svakom konkretnom slučaju (ZOO. kada se izvrši prevoz stvari (francusko pravo). član 839). komitent ostaje u obavezi platiti naknadu i u slučaju da je ugovoreno da će proviziju platiti primalac. koje su izložene. Plaćanje troškova dospijeva “odmah”. Plaćanje troškova i novčanog predujma (avansa) Pored provizije komitent je u obavezi špediteru da naknadi i sve troškove koje je ovaj imao u izvršenju ugovora. član 841). bez kojih se ne bi mogao izvršiti nalog komitenta. plati špediteru naknadu za izvršene usluge. prema ugovoru. a po našem pravu. špediter ima pravo na sve troškove i srazmjeran dio naknade za do tada izvršen rad. ako je odustankom od ugovora špediter pretrpio određenu štetu. što se prosuđuje po opštim pravilima obligacionog prava. pa ovaj to odbije. 2. Plaćanje naknade (provizije) Zakonska je obaveza komitenta da. odnosno izvršenje naloga. U obzir dolaze svi troškovi koji se prema redovnom toku stvari imaju smatrati nužnim i korisnim. Špediteru tada pripada naknada na ime prevoza (prevoznina). Provizija obuhvata cijenu špediterovog rada.1. usluga i sve režijske troškove koje on ima u izvršenju naloga. jer u tome dijelu ima status prevozioca i naknada za usluge špedicije (provizija) za radnje u kojima je djelovao kao otpremnik. To je slučaj kada špediter istovremeno vrši i prevoz stvari (potpuna špedicija). I logično je da ih snosi komitent pošto se otprema ili doprema vrši po njegovom nalogu i u njegovu korist. Ako visina provizije nije određena ugovorom onda se ona plaća prema tarifi ili drugom opštem aktu špeditera.2. Prema zakonu i opštim uslovima poslovanja špeditera.2. ukoliko oni postoje. a što se utvrđuje u svakom pojedinom slučaju. Špediter može zahtijevati naplatu provizije kada stvari preda prevoziocu (njemačko pravo). Kada komitent odustane od ugovora. U pogledu dospijeća obaveze 177 . prepakivanja. radnje ili dio radnji (ZOO. Provizija može biti određena u procentu ili u apsolutnom iznosu. jer špediter može zahtijevati njihovo plaćanje nakon što ih je učinio (ZOO. “kada špediter izvrši svoje obaveze iz ugovora o špediciji” (princip posljednje prestacije).

jer tada postoji jedinstvena odgovornost samog špeditera po osnovu te hartije od vrijednosti. Opšti uslovi poslovanja. posebno. U nekim vrstama transporta prevozilac ima ovlaštenje da uništi ili istovari opasne stvari. dažbina i drugih troškova koji proizlaze iz date dispozicije. Ako se u pošiljci nalaze dragocjenosti. najčešće. član 843). IV . ili bi. 2. zbog opasnih osobina tih stvari.plaćanja troškova postoji razlika u odnosu na dospijeće plaćanja provizije pošto ovdje ne važi princip posljednje prestacije. Ako komitent odustane od ugovora dužan je naknaditi špediteru sve troškove koje je ovaj imao u izvršenju naloga do momenta odustanka (ZOO. Isključivo je pravo špeditera hoće li ili ne kreditirati komitenta. računa da li je u pitanju podšpediter ili međušpediter i c) odgovornost špeditera kada on ima pravni status prevozioca. Svojstva i vrijednost ovih stvari utiču na visinu špediterove provizije. vodeći pri tome. “komitent je obavezan o tome obavijestiti špeditera i saopštiti mu njihovu vrijednost u času predaje” (ZOO. plemeniti metali ili druge skupocjene stvari. ili da nije ugovoren forfetni stav. Komitent unaprijed uplaćuje (avansira) novčana sredstva u iznosu očekivanih troškova u valuti u kojoj očekuje troškove. Zakonsko je pravo špeditera da od komitenta zahtijeva unaprijed plaćanje predujma (avansa) za troškove koji su potrebni u izvršavanju otpreme odnosno dopreme stvari. Odgovornost špeditera Prilikom analize odgovornosti špeditera bitno je razlikovati sljedeće: a) odgovornost špeditera za svoje sopstvene radnje.ODGOVORNOST I OBEZBJEĐENJE POTRAŽIVANJA 1. ako mu njihova svojstva nisu blagovremeno saopštena.3. polaze od toga da je aktom davanja dispozicije komitent preuzeo na sebe obavezu: da unaprijed predujmi novčani iznos sredstava koji se odnosi na plaćanje vozarine. Obavještavanje o opasnim stvarima i dragocjenostima Kada preda na otpremu stvari kojima bi mogla biti ugrožena sigurnost ljudi ili dobara. hartije od vrijednosti. komitent je obavezan obavijestiti špeditera (ZOO. sve pod uslovom da špediter nije izdao špediterski konosman za kombinovani transport (FBL). transportera ili skladištara. 178 . Razumije se. član 843). mogla biti nanesena šteta. a posebno da o tome obavijesti prevozioca. visinu prevoznine. a ugovori o prevozu često se zaključuju uz posebne kondicije. član 828). Na osnovu toga špediter je dužan da preduzme dodatne mjere u pogledu čuvanja tih stvari. visinu osiguranja. b) odgovornost špeditera za treća lica.

ulaganje prigovora. glavni špediter.Za svoje radnje špediter odgovara po sistemu subjektivne odgovornosti. Ne odgovara za radnje i propuste komitenta i njegovih ugovornih partnera. Špediter neće odgovarati ako dokaže da je šteta nastala uslijed više sile. s tim što se njegova krivica uvijek pretpostavlja. reklamacije) imaju se smatrati kao njegove sopstvene radnje. 179 . obezbjeđenja. Kada se radi o odgovornosti špeditera za treća lica sa kojima je zaključio ugovore. Podšpediter je drugi špediter. koji je zaključio ugovor sa komitentom. U našem pravu prihvaćen je njemački sistem. Visinu štete dokazuje komitent na osnovu deklarisane vrijednosti stvari predatih na otpremu odnosno dopremu. U anglosaksonskom pravu. lučkog stivadora i drugih). Umjesto da sam izvrši nalog. postoje velike razlike u nacionalnim pravima. za njih. a time i odgovornost. glavnog špeditera. koga u izvršavanju naloga komitenta angažuje glavni špediter. prava svoga komitenta (sastavljanje zapisnika o stanju stvari. tj. špediter odgovara za izbor trećih lica. član 834). profesionalac iste struke kao i glavni špediter. Osnov angažovanja je isključivo volja glavnog špeditera o čemu se komitent obično samo obavještava. Prema francuskom pravu. za sve vrijeme od trenutka prijema stvari do njihove predaje primaocu u mjestu opredjeljenja. može angažovati podšpeditera i međušpeditera. Pravilo je dispozitivne prirode jer špediter ugovorom sa komitentom može preuzeti odgovornost “i za rad trećih lica” (ZOO. Odgovornost špeditera može se postaviti zbog neizvršenja ili neurednog izvršenja ugovora o špediciji. u granicama regresnog zahtjeva. Između podšpeditera i međušpeditera postoje bitne razlike koje se ogledaju u osnovu angažovanja i odgovornosti prvog. Švajcarsko pravo predviđa odgovornost za rad prevoznika. taj rad povjerava nekom drugom špediteru. Sporno je u teoriji da li komitent ili špediter mogu dokazivati suprotno: da deklarisana vrijednost stvari nije realno utvrđena. špediter odgovara za rad trećih lica. špediter djeluje kao jedna vrsta agenta. ali ne i komitent. koje je sa stanovišta odgovornosti špeditera i najstrožije. Glavni špediter. odnosno nesavjesnog postupanja u izvršavanju naloga komitenta. pa špediter može upotrijebiti dokazna sredstva da sa sebe skine krivicu. kao i za izbor drugih lica sa kojima je u izvršavanju naloga zaključio ugovor” (skladištara. događaja koji se kvalifikuje kao slučaj. Radnje koje špediter preduzima prema trećim licima u cilju rezervacije. a za izbor ostalih trećih lica. I ovdje vrijedi opšte pravilo obligacionog prava o dokazivanju suprotnog. “Špediter odgovara za izbor prevozioca. pa se pravni odnos neposredno zasniva između komitenta i trećih angažovanih lica. u ime i za račun komitenta. prirode i svojstava stvari ili radnji lica za koje on ne odgovara. ali se može ugovoriti i odgovornost za njihov rad. Špediter odgovara i za radnje subjekata i lica koja imaju status njegovih pomoćnika i predstavnika ili radnika jer se njihove radnje pravno imaju smatrati radnjama špeditera. Po njemačkom pravu. Podšpediter je pomoćnik glavnog špeditera.

takođe. Pravilo je dispozitivne prirode te glavni špediter ugovorom sa komitentom može preuzeti odgovornost i za rad međušpeditera. komitentu odgovara glavni špediter. Međušpediter je. ograničavanje odgovornosti špeditera manifestuje se kroz široko tumačenje instituta više sile. Prava zaloge i retencije se protežu na stvari iz ugovora o špediciji iz kojega potiče samo potraživanje. pa se pravno smatra da glavni špediter izvršava nalog komitenta. jeste odgovornost za njihov izbor. koje proističu iz imperativnih zakonskih pravila. Između njih treba da postoji pravni koneksitet. U poslovnoj praksi. član 834). Minimalna zakonska odgovornost za treća lica. Zato je sa stanovišta odgovornosti bitno jasno utvrditi: do kojega momenta je špediter djelovao u funkciji špeditera. član 834). Zakon je u tome izričit: “Otpremnik koji izvršenje naloga povjeri drugom otpremniku umjesto da ga sam izvrši. međušpeditera. Za ostvarivanje potraživanja iz jednog ugovora. dakle. 2. egzoneracionih klauzula je nedopušteno. Glavni špediter odgovara samo za izbor. Kada špediter prevozi ili skladišti stvari. Stoga postoji i bitno drugačiji sistem odgovornosti glavnog špeditera za međušpeditera. Zakonska odgovornost glavnog špeditera za podšpeditera ne može se ugovorom isključiti niti ograničiti. da pojača svoju odgovornost. drugi špediter i stručnjak iste branše. Ta prava se ugovorom ne mogu isključiti. špediter ne može upotrijebiti pravo zaloge i 180 . Opšte je pravilo u našem pravu da se zakonska pravila o odgovornosti špeditera za treća lica “ne mogu ugovorom isključiti niti ograničiti” (ZOO. ne bi se mogle isključivati ili ograničavati. a od kojega kao prevozilac ili skladištar. što se često dešava kod zbirne špedicije. podšpeditera. a za podšpeditera za rad. Korištenje ovih prava je ograničeno u pogledu objekta i vremena. član 834). U nekim slučajevima špediter vrši i prevoz stvari (puna špedicija) ili skladišti stvari u vlastitom skladištu. za slučaj oštećenja ili gubitka stvari odnosno zakašnjenja. ne i za rad. ispod koje se ne može. on u obavljanju tih poslova ima status transportera odnosno skladištara i na njega se primjenjuju pravila koja važe za te subjekte. “ako je to očigledno u interesu komitenta” (ZOO. Odgovornost za sopstvene obaveze špeditera. određivanje unaprijed obima špediterove odgovornosti. prebacivanje tereta dokazivanja na komitenta. Osnov angažovanja međušpeditera jeste ovlaštenje komitenta ili faktička činjenica (očigledan interes) što nije slučaj kod podšpeditera. koga glavni špediter angažuje iz reda svojih “korespondentnih” špeditera u cilju racionalnije i ekonomičnije otpreme odnosno dopreme stvari. Ugovaranje klauzula o neodgovornosti tzv.koji i dalje ostaje u pravnom odnosu sa komitentom. Obezbjeđenje potraživanja špeditera U cilju obezbjeđivanja potraživanja koja je stekao izvršavanjem ugovora o špediciji (provizija i troškovi) špediter ima pravo koristiti zakonsko založno pravo i pravo retencije (pridržaja). odgovara za njegov rad” (ZOO. Angažuje se na osnovu izričitog ili prećutnog ovlaštenja komitenta ili. pak. Stoga je i usvojeno pravilo da za rad svoga pomoćnika.

odgovara za rad prevozioca i trećih lica koja je angažovao u izvršenju naloga komitenta. ugovara se naknada u fiksnom iznosu i druga karakteristika. pretpostavlja se da obuhvata sve naknade i sve troškove vezane za realizaciju tog ugovora o špediciji (ZOO. Čim je ugovorena fiksna naknada. Prva. Fiksni iznos sadrži sve izdatke komitenta za konkretni posao špedicije.). Fiksna (forfetna) špedicija Kada zahtijevaju interesi komitenta i špeditera. član 846). Ugovorom se može predvidjeti da fiksna naknada (forfetni stav) ne obuhata sve naprijed navedene stavke. špediter. vozarinu prevozioca i sve ostale troškove (osiguranja. a nije specificirano šta obuhvata. kasniji špediter je dužan starati se o ostvarivanju potraživanja prethodnih špeditera. jer su njena pravna dejstva bitno drugačija i za komitenta i za špeditera. Sadržina prava zaloge i retencije ista je kao i kod ostalih ugovora. 181 . Dvije su osnovne pravne karakteristike fiksne špedicije. Fiksna špedicija se nikada ne pretpostavlja nego se izričito ugovara. Ako je u izvršavanju jednog ugovora učestvovalo više špeditera.za rad trećih lica. Obično se ugovara posebna klauzula koja se u poslovnom svijetu naziva “forfetni stav” ili kraće “forfet”. Inače. po zakonu. Fiksna naknada je ukupna novčana svota koja obuhvata proviziju špeditera. U slučaju da posljednji špediter isplati prethodnom špediteru i prevozniku njihova potraživanja koja oni imaju prema nalogodavcu (komitentu) tada na njega prelaze. uskladištenja.POSEBNI SLUČAJEVI ŠPEDICIJE 1. špediter strožije odgovara . i sva njihova potraživanja (zakonska subrogacija) kao i pravo zaloge (ZOO. a zapostavi kvalitet. i to je zakonska odgovornost koja se ne može ugovorom isključiti. Ako je ugovorena fiksna naknada. po zakonu. carina i drugih javnih dažbina i sl. član 844). blaža odgovornost (samo za izbor) mogla bi imati za posljedicu da špediter prilikom angažovanja trećih lica preferira cijenu njihovih usluga. Smisao pojačane odgovornosti špeditera jeste u tome da u ovakvim slučajevima više vodi računa o stručnosti i kvalitetu rada lica koja angažuje. ugovora se fiksna ili forfetna špedicija. član 846). U pogledu vremena korištenja ovih prava važi pravilo: špediter se njima može služiti sve dok stvari drži u svojoj fizičkoj vlasti (ima državinu) ili dok ima u rukama ispravu pomoću koje može raspolagati stvarima (ZOO.retencije na stvarima do kojih je došao u državinu izvršavajući drugi ugovor o špediciji istog komitenta. V .

182 . Pri tome se redovno ostvaruje saradnja više špeditera koji zajednički prikupljaju robu u sabirni centar. Umjesto da vrši otpremu svake pošiljke svakog komitenta posebno (odvojeno). član 845). Kod zbirne špedicije važi specijalno pravilo o pojačanoj odgovornosti špeditera za rad prevozioca. a time i troškovi. transportuje u određene putne pravce odnosno odredišta. inače. organizuje se prevoz koji obezbjeđuje primjenu nižeg tarifnog stava (kod željeznice zbirni tovar se prevozi kao kolska. ekstra zaradu. Sam špediter stiče pravo na posebnu dodatnu naknadu.2. do čega. Zbirna (skupna) špedicija Zbirna ili skupna špedicija podrazumijeva takvu organizaciju otpreme stvari kada špediter skuplja (sabire) pojedinačne pošiljke od različitih komitenata i formira zbirne tovare (pošiljke). vagonska. manipulacije robom se smanjuju. Ekonomski značaj zbirne špedicije jeste u sljedećem: prevoz je jeftiniji jer transporter redovno daje izuzetne povlastice pošto bolje i potpunije iskorištava svoje prevozne kapacitete. da špediter ima ovlaštenje za organizovanje zbirne špedicije. Isključenje zbirne špedicije mora biti ugovorom predviđeno (ZOO. ostvaruje se veća poslovna saradnja špeditera i prevoznika čime se ujednačava praksa i tehnika otpreme uz podizanje kvaliteta. špediter odgovara za gubitak ili oštećenje stvari “nastale za vrijeme prevoza”. formira velike pošiljke (zbirni tovari). ne bi došlo da nije organizovana zbirna špedicija (ZOO. Špediter ima pravo na “posebnu dodatnu naknadu” u slučaju da se zbirnom špedicijom postigne pozitivna razlika u vozarini u korist komitenta. on na jednom mjestu. pošiljka jer je njen prevoz jeftiniji od prevoza denčanih pošiljki). Opšte je pravilo u našem pravu. obično u sabirnom centru. koje na osnovu ugovora sa prevoziocem. član 845). Naime.

Velika zainteresovanost svake države za željeznički saobraćaj.). 2. kao transporter. Dobar dio materije je administrativne prirode (bezbjednosti na putevima. kao jedan od osnovnih oblika prevoza stvari.Konvencija o međunarodnim željezničkim prevozima (COTIF). pomenućemo samo činjenicu da željeznica obavlja saobraćaj javnog karaktera.GLAVA DRUGA UGOVOR O PREVOZU STVARI ŽELJEZNICOM I . Tokom 1994. a pošiljalac se obavezuje da željeznici isplati ugovorenu prevozninu (vozarinu). Jedan dodatak se odnosi na prevoz stvari . Pravni izvori Značaj željezničkog saobraćaja uticao je da se u ovoj oblasti unificiraju pravila na međunarodnom planu.Jadnoobrazna pravila o ugovoru o međunarodnom prevozu robe željeznicama (JP-CIM). U svakoj zemlji željeznički saobraćaj je regulisan nizom zakonskih i drugih propisa. posebno željezničkog. Tu su. regulisanje saobraćaja i dr. prevozu kontejnera (RICo) te prevozu ekspresnih pošiljki (RIEx). Uvijek se polazi od mogućnosti željeznice i njenoj tehničkoj organizaciji i opremljenosti. Ne ulazeći u razmatranje pitanja ekonomske politike o ogromnoj važnosti saobraćaja uopšte. koja ima nekoliko dodataka. Stvar ili stvari se prevoze od otpravne do uputne stanice koje se nalaze u jednoj zemlji (unutrašnji željeznički saobraćaj) ili u različitim zemljama (međunarodni željeznički saobraćaj). obavezuje da stvar preveze do uputne stanice i preda je primaocu. prevozu kola korisnika prevoza (RIP). godine u Bernu donesen je novi tekst Konvencije pod nazivom . godine donesena Međunarodna konvencija o prevozu robe na željeznicama (CIM ili Bernska konvencija) koja je imala osam revizija. funkcionisanje i pravna pravila da se na prvom mjestu vodi računa o njenoj javnoj funkciji. Pojam ugovora Ovaj ugovor uobičajeno se naziva ugovorom o prevozu stvari (robe). Na osmoj reviziji 1980. uključena i sljedeća pravila: pravila o prevozu opasne robe (RID). Sa stanovišta imovinskih 183 . To je takav ugovor kojim se željeznica. U Ženevi je usvojena Konvencija UN o međunarodnom multimodalnom (kombinovanom) prevozu robe (1980). Iz konkurentskih razloga redovno se uz prevoz željeznicom koriste i druge vrste prevoza kako bi se transport stvari obavio “od vrata do vrata” odnosno “od skladišta do skladišta”. proizvodnje i tržišta. saobraćajna sredstva. o potrebama privrede uopšte. godine donesena je uredba o pristupanju BiH ovoj konvenciji. uslovljava takvu organizaciju.POJAM UGOVORA I PRAVNI IZVORI 1. takođe. Željeznica ima veliki značaj za privredni razvoj zemlje kako sa unutrašnjeg tako i sa međunarodnog stanovišta. Već je 1890.

Prema zakonskim rješenjima. pored predaje stvari potrebna je još jedna činjenica izdavanje ovjerenog tovarnog lista. član 11). Prema tome. nije samo po sebi dovoljno.preuzet Uredbom Sl. list SFRJ broj 2/73. član 35. 37. prema zakonu. način slanja izvještaja o prispijeću pošiljke i dr. broj 2/92). str. kao pismena isprava. 56. NIO Univerzitetska riječ. Titograd. dakle. rok utovara. ne predstavlja pisanu formu ugovora i on 180 Izdavanje tovarnog lista zamagljuje može biti zaključen u bilo kojoj formi. rok odnošenja stvari.odnosa u ovoj materiji primarni izvori su Zakon o ugovorima o prevozu u željezničkom saobraćaju (skraćeno ZUPŽS) 179 i Zakon o obligacionim odnosima (skraćeno ZOO). (ZUPŽS. JP-CIM. Sam sporazum. Ugovorom o prevozu. U autonomne izvore spadaju tarife koje imaju karakter opštih uslova poslovanja (prevoza) i zato moraju biti javno objavljene na propisan ili uobičajen način. rok isporuke. Za razliku od opšteg tipa realnih ugovora. ZOO sadrži opšta i jedinstvena pravila za sve vrste prevoza (ZOO. list RBiH. 179 180 Tekst Zakona (Sl. Ugovor o prevozu stvari željeznicom je realan. Ugovor je neformalan i realan U pravnoj teoriji ne postoji jedinstven stav o prirodi ovog ugovora sa stanovišta forme.ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. Nedostatak ili neispravnost tovarnog lista (nije stavljen žig) ne znači da ugovor nije zaključen. a po međunarodnim pravilima i o “sadržaju ugovora” te se izdaje u momentu predaje stvari na prevoz. 17/90 . 63). ugovor o prevozu stvari željeznicom je zaključen kada željeznica primi stvari na prevoz sa tovarnim listom. Prijem se potvrđuje stavljanjem datuma i žiga otpravne stanice (može i otisak računara) na tovarni list. član 29. Suprotno. vrste tovarnih listova. jedinstven je stav teorije da je ugovor realan. te kada se ima smatrati da je ugovor zaključen? Inače. Žigosani tovarni list vrijedi kao “dokaz o zaključenju i sadržini ugovora o prevozu” (ZUPŽS. tj. član 648 . 184 . Osnovi Saobraćajnog prava. jer je za njegov nastanak potrebna predaja stvari na prevoz. Spor se sastoji u tome: da li je ugovor formalan ili je neformalan.680) i ima značaj supsidijarnog izvora. postojanje ugovora upravo zato što je ugovor neformalan. tovarni list. Ovjereni tovarni list je. Ivošević dr Borislav. II . za nastanak ovog ugovora (zaključenje). saglasnost volja. kakav je pravni značaj tovarnog lista kod zaključivanja ugovora. 112. dokazno sredstvo o zaključenom ugovoru. određuje se: broj tovarnih listova koji se izdaju. 55. 1983.

Obligatorni sastojci tovarnog lista su: mjesto i datum sastavljanja. vrsta i masa (težina) stvari. upiše lice zaposleno na željeznici (službenik željeznice) odgovornost snosi pošiljalac. U poslovnom prometu njegov je formular (obrazac) tipiziran. fakultativne. 185 . po zahtjevu stranke. Čak i kada te podatke. broj kola. član 34. dok tovarni list prati pošiljku. Duplikat može poslužiti kao legitimacioni papir za postavljanje zahtjeva za izmjene ugovora ili dokaz da su plaćeni prevozni troškovi (vozarina) ili kod izvoznih poslova kao dokument za plaćanja preko banke (dokument uz akreditiv).). Željeznica stavlja žig i na duplikat predajući ga pošiljaocu. ime i prezime ili naziv pošiljaoca. Tovarni list se uvijek popunjava u više primjeraka. Za tačnost podataka koje unosi pošiljalac ili od njega ovlašteno lice. tako da se u svakom pojedinačnom slučaju predaje robe na prevoz upisuju u odgovarajuće rubrike (stavke) referentni podaci. prevozni i drugi troškovi kao i spisak isprava koje se prilažu uz tovarni list. Donosilac tovarnog lista smatra se punomoćnikom pošiljaoca i ovlašten je da u njegovo ime preduzima potrebne radnje. elemente kao što su rok isporuke i drugo (ZUPŽS. standardizovan. Tovarni list i prenosivi tovarni list Tovarni list je javna isprava čiji je minimalni sadržaj određen zakonom. žig otpravne stanice. prtljažnicom). Tovarni list može sadržavati i ostale. naziv uputne stanice (prema imeniku željezničkih stanica). ime i prezime primaoca ili naziv primaoca i njegova adresa. Ova činjenica ukazuje na specifičnost ugovora kao i na to da tovarni list nije ugovor. Tovarni list se ne može zamijeniti (supstituirati) drugim ispravama niti se druge isprave mogu saobraziti tovarnom listu. U tome slučaju radnje preuzima u svoje ime. Inače. mora ispuniti i predati poseban tovarni list. odgovara sam pošiljalac i snosi pravne posljedice u slučaju neispravnosti. odnosno međunarodnim pravilima. a koje željeznica. a ne kao punomoćnik pošiljaoca. Određeno je koje podatke unosi (popunjava) pošiljalac. Prema domaćim i međunarodnim pravilima duplikat nema važnost tovarnog lista pa se na osnovu njega ne bi mogao vršiti prijem stvari. a koji se izdaje prilikom prijema stvari na prevoz. u transportu je izraz “pošiljka” stručni termin i označava jednu ili više stvari koje se predaju na prevoz jednom prevoznom ispravom (tovarnim listom. Pravilo je da se za svaku pošiljku. te da dopunjuje i mijenja izjave upisane u tovarnom listu. Ako je donosilac tovarnog lista adresat (primalac prevezene stvari) onda prijemom tovarnog lista on ulazi u ugovorni odnos i postaje stranka u ugovoru.2. netačnosti ili nepotpunosti tih podataka i izjava. a kada se radi o vagonskoj pošiljci (robi) za svaki kolski tovar. izuzev za predmete za čije je prevoženje zbog dimenzija potrebno više kola.

U mnogim zemljama javljaju se zahtjevi poslovnog svijeta da duplikat dobije svojstvo hartije od vrijednosti. ako su ispunjeni propisani uslovi. a isto vrijedi i za prepise. izuzev odredaba koje se odnose na regres (ZUPŽS. Za pravna dejstva indosamenta i njegov oblik važe propisi mjeničnog prava (Zakon o mjenici). što bi značilo da se njime može trgovati za vrijeme dok je roba na putu. ako glasi “na donosioca”. po redovnom toku stvari. po pravilu. Najprije. 3. otkloniti ili izbjeći. Ograničenje slobode ugovaranja za pošiljaoca ogleda se u tome što je dužan za svaku pošiljku. da se može prenositi (negocijabilnost). obimu. on ima i posebna pravna dejstva (načelo inkorporacije). U tom slučaju mora izričito biti navedeno da se radi o prenosivom tovarnom listu kojega potpisuju obje strane. da preda posebno ispunjen tovarni list i to na obrascu (formularu). Pošto je prenosivi tovarni list vrijednosni papir. Ograničenja slobode ugovaranja Kod prevoza stvari željeznicom postoje izvjesna ograničenja slobode ugovaranja koja proizlaze iz propisa ili same tehnike zaključivanja ugovora. i ne mogu se prenositi na treća lica. Za željeznicu je ta sloboda ugovaranja još ograničenija zbog javnopravnog karaktera njene djelatnosti. po obliku. a manje kao stranka iz ugovora kojoj je ostavljeno da prilikom ugovaranja iznalazi najpovoljnija rješenja za ostvarivanje svojih poslovnih interesa. odnosno predajom iz ruke u ruku. u slobodi njihovog određivanja. ako su sačinjeni. c) stvari su podesne za prevoz. Željeznica je dužna primiti stvari na prevoz.Tovarni list i njegov duplikat nisu hartije od vrijednosti. Ovakva tehnika zaključivanja ugovora ograničava pošiljaoca u konstituisanju prava i obaveza. jer je u dobrom dijelu sve unaprijed određeno. Željeznica ne može odbiti nikoga ko želi sklopiti sa njom ugovor o prevozu. koji nije pošiljalac samo ako su ti uslovi sadržani u tovarnom listu ili se prenosivi tovarni list na njih izričito poziva. ona se ogleda u obaveznom ugovaranju i ograničenjima u izboru saugovarača. Pri vršenju svojih usluga željeznica. Može se prenositi (transferisati) indosamentom ako glasi “po naredbi”. funkcioniše kao organizacija koja treba da sprovodi kogentne odredbe zakona i tarife. d) prevoz je moguć redovnim prevoznim sredstvima željeznice i e) prevoz nije onemogućen okolnostima koje željeznica ne bi mogla spriječiti. Uslovi ugovora o prevozu i tarife obavezuju imaoca prenosivog tovarnog lista. 186 . jedinstven je stav teorije. b) prevoz tih stvari nije zabranjen. po svemu. koji obavezno sastavlja željeznica saglasno opštim uslovima poslovanja i tarifi. Željeznica i pošiljalac se mogu sporazumjeti da prevozilac izda prenosivi tovarni list koji može glasiti “po naredbi” ili “na donosioca”. član 38). ako su ispunjeni ovi uslovi: a) prevoz se može izvršiti bez odlaganja. masi. Na duplikatu se označava da je izdat prenosivi tovarni list. Pošiljalac popunjava određene podatke unoseći ih u tovarni list vodeći pri tome računa o uslovima iz željezničke tarife.

najčešće se sastojci samog tovarnog lista uzimaju kao bitni elementi ugovora o prevozu stvari željeznicom. Specifičnost ovog ugovora ogleda se i u slobodi raspolaganja ugovorom. koje predaje stvari na prevoz. lice koje predaje stvar na prevoz. Ako se uz tovarni list šalju određeni dokumenti onda se mora priložiti i spisak tih dokumenata (isprava). Ugovorne strane Ugovorne strane su prevozilac (željeznica) i pošiljalac. Od svakog ko preda stvari i podnese uredno ispunjen tovarni list otpravna stanica 187 . Radi se. U suštini. III . specifičnosti koje se manifestuju u ograničavanju slobode ugovaranja proizlaze iz samog karaktera djelatnosti koju obavlja željeznica i statusa željezničkih organizacija. Druga ugovorna strana je pošiljalac. Za prevoz nekih stvari mogu biti propisani posebni uslovi (opasne stvari) i njih će željeznica primiti na prevoz samo ako su ispunjeni i ti posebni uslovi. nego što je to tipično kod ugovora poslovnog prava. mada se obično one nazivaju “željeznica” i “stranka”. Stvari se predaju na prevoz u otpravnoj ili otpremnoj stanici željeznice. Kako se ugovor zaključuje predajom stvari na prevoz i predajom popunjenog tovarnog lista u koji se unose određeni podaci. špediteru) što se obično vrši u međunarodnom prevozu. zapravo.ELEMENTI UGOVORA 1. istovremeno i njihov vlasnik. te da li je to lice (pravno ili fizičko). Bitni elementi ugovora Uobičajeno je da se u bitne elemente ovog ugovora ubraja veći broj sastojaka. Inače. a koje ne mora biti i sopstvenik robe. U ime željeznice pojavljuje se željeznička transportna organizacija koja redovno ima status javnog preduzeća (javne korporacije). Željeznica se ne upušta u ispitivanje sa kime zaključuje ugovor. luke plovidbenih linija i sve ostale poslovnice transportnih organizacija otvorene radi izvršenja nekog od ugovora o prevozu. sam ugovor može izmijeniti ili raskinuti. opšti pojam “stanica” označava: željezničke stanice. o posebnim slučajevima kada se na osnovu jednostrane izjave volje. a prevoz može obustaviti samo pod uslovima koji su određeni zakonom.Željeznica je dužna obavljati prevoz stvari po redu vožnje (voznom redu) kao i kod svakog linijskog saobraćaja. Na osnovu svega toga mogu se odrediti tipični bitni elementi ovog ugovora.1. uz ispunjenje odgovarajućih uslova. Taj posao i zaključenje ugovora o prevozu može se povjeriti različitim subjektima (zastupniku. 1. Ugovor se može jednostrano izmijeniti nalozima koje daje pošiljalac ili imalac prava iz prenosivog tovarnog lista.

3. Pošiljalac stvari može uputiti na svoje ime što znači da isto lice može biti i pošiljalac i primalac. Za netačno. Kod denčanih (komadnih) pošiljki. kao i kod kolskih. 1. ukoliko bi se desilo da željeznica primi tovarni list sa tako naznačenom uputnom stanicom. Pri tome pošiljalac mora u tovarni list upisati svoj tačan naziv ili ime i prezime sa adresom i potpisati tovarni list. a ako se to desi tražiće od pošiljaoca odgovarajuće upute. Stanica mora biti navedena prema službenom imeniku željezničkih stanica.2. svojstvo primaoca ima svako lice koje prezentira željeznici takav tovarni list. ako se sastoje od više komada navodi se broj komada. 1. ne može ih biti više. istovarna stanica) je ona željeznička stanica do koje stvar treba da se preveze. Neke željeznice dozvoljavaju da se kao primalac naznači uputna stanica ili službenik te stanice. Kao mjesto istovara može biti označen i industrijski kolosijek u nekom mjestu ili poslovnoj organizaciji. Kad se radi o stvarima koje trebaju biti upakovane. Ako je izdat prenosivi tovarni list po naredbi. ambalaža i masa (težina). Označavaju se komercijalnim nazivima ili nazivom koji je upotrijebljen u tarifi. Primalac Primalac je lice ovlašteno da u uputnoj (istovarnoj) stanici iskupi tovarni list i preuzme stvar ili stvari. nejasno ili neprecizno upisivanje uputne stanice odgovara pošiljalac. kod prenosivog tovarnog lista na donosioca. odnosno staviti faksimil potpisa ovlaštenog lica. Za primaoca se može označiti samo jedno fizičko lice ili jedan pravni subjekt.željeznice primiće stvari i ovjeriti žigom tovarni list. Vrsta. Tovarne listove sa neodređenim adresiranjem primaoca željeznica neće primiti. plaćanje dangubnine željeznici). Ali. 1. količina i masa (težina) stvari upisuju se u tovarni list. u koju se roba upućuje. Neke stvari su isključene iz prevoza željeznicom dok je za druge prevoz ograničen. kvar ili oštećenje stvari. Uputna stanica Uputna stanica (mjesto opredjeljenja. Predmet prevoza (stvari) U saobraćajnom pravu svaka stvar koja se prima na prevoz ima karakter “robe”.4. broju i masi pošiljke. primalac je posljednje lice na koje je indosamentom prenesen tovarni list (indosatar). kako bi se sačuvale 188 . Željeznica može provjeravati podatke o sadržini. Posljedice pogađaju pošiljaoca (docnja sa isporukom prema saugovaraču. Od prevoza željeznicom takođe su isključene stvari (predmeti) koje ima pravo da prevozi samo pošta. Faktički je to lice na koje je pošiljka adresirana. članovi 4 i 5). Neke stvari se mogu primiti na prevoz uslovno (IP-CIM. takve stvari se mogu predati na prevoz željeznici samo ako su upakovane na odgovarajući način i mogu izdržati prevoz.

od propasti ili oštećenja. 1. Obavljanje određenih radnji i spisak isprava Ako je predviđeno da prilikom prevoza stvari treba obaviti neke radnje (carinjenje. sporednih naknada i taksa. pošiljalac je obavezan priložiti odgovarajuće isprave. Inače. ugovor važi i to sa cijenom koju predviđa tarifa.6. ako o tome nema posebne međunarodne tarife (JPCIM. Obezbjeđuju se i naročiti uslovi prevoza (hranjenje i pojenje). Mjesto i datum Kao mjesto i datum zaključenja ugovora. Žive životinje se mogu prevoziti željeznicom ukoliko se to ne protivi veterinarsko-sanitarnim propisima i ako je po ocjeni otpravne stanice isključena svaka opasnost po ljude i životinje. kao i svaka mogućnost oštećenja stvari. važe mjesto i datum navedeni na žigu otpravne stanice koji ona stavlja na tovarni list pošto primi stvari na prevoz.). Zato se cijena i svi prevozni troškovi (dodatak na vozarinu. pa je ta obaveza povjerena željeznici. a obje strane imaju pravo na njihovu ispravku prema tarifi. Tarifom je određena vozarina za pojedine vrste stvari. Za lako kvarljive stvari i žive životinje navodi se i čas prijema u duplikatu tovarnog lista. 1. član 6). U tom slučaju pošiljalac preuzima na sebe odgovornost za štetu. vrsta vozova na pojedinim relacijama. veterinarski ili fitopatološki pregled i dr. način prevoza. Obavljanje ovih radnji željeznica može povjeriti stručnim organizacijama i licima. član 47). po pravilu. Ukoliko postoje izuzeci oni su izričito navedeni propisima. Prevozni troškovi u međunarodnom saobraćaju određeni su domaćom tarifom. naknade za sporedne usluge i dr. Zato se u tovarni list moraju unijeti sve vrste stvari koje se šalju tim jednim dokumentom.5.7. kao i drugi elementi za izračunavanje troškova. Naplata cijene po tarifi nije samo pravo željeznice nego i njena obaveza. željeznica naplaćuje vozarinu za sve stvari date na prevoz po najvišem tarifnom stavu koji vrijedi za jednu vrstu stvari iz pošiljke. 1. Uslijed nedostatka ili manjkavosti u pakovanju željeznica može odbiti prijem stvari na prevoz ili iste primiti uz zahtjev da pošiljalac u tovarnom listu potvrdi nedostatke u pakovanju.) mogu utvrditi i naknadno. Prevozni i drugi troškovi Cijena usluga željeznice određena je tarifom. Prevozilac nije dužan ispitivati da li su priložene isprave dovoljne ili tačne (ZUPŽS. tarifa obavezuje obje ugovorne strane. Prevoznina (vozarina) i troškovi prevoza unose se u tovarni list. Ne učini li tako pošiljalac. Ako se oni unesu pogrešno ili se uopšte ne unesu. 189 .

brodaru). Ako nije određeno prevozno sredstvo željeznica će ga sama izabrati u kome slučaju odgovara za izbor prevozioca. ali vozarinu može zaračunati samo za put koji je najpovoljniji za korisnika prevoza.2.4. Prevozni put Pošiljalac može odrediti pravac prevoza (prevozni put) samo za brzovoz.5.3. 2. Može zahtijevati da ga željeznica o tome obavijesti kako bi on ili njegov zastupnik prisustvovao carinjenju. 2. za slučajeve koji su tarifom predviđeni. Mješoviti (kombinovani) prevoz Izjavom u tovarnom listu pošiljalac može zahtijevati da željeznica stvari preda drugom prevozniku na dalji prevoz do mjesta u koje se one upućuju (drugoj željeznici. Pošiljalac može odrediti stanicu na kojoj će željeznica obaviti te radnje. Tarifom se može odrediti najniža granica pouzeća.1. 2. Sve ostale izjave nisu dopuštene i ne obavezuju željeznicu. Pouzeće U tovarnom listu pošiljalac može označiti da stvar šalje pouzećem i naznačiti iznos pouzeća (iznos kojim se stvari opterećuju). željeznica je slobodna u izboru puta kojim će stvari prevesti. 2. Nebitni elementi ugovora Kod ovog ugovora postoje i nebitni elementi koji se mogu ugovarati. količinu i broj komada željeznica je 190 . Utvrđenu masu. Pošiljka se može opteretiti pouzećem najviše do vrijednosti stvari koje se prevoze. Pouzeće je nalog željeznici da stvari izda primaocu samo pod uslovom da primalac plati naznačeni iznos na ime pouzeća. Željeznica je obavezna po tome postupiti. U tovarni list se mogu unositi samo one klauzule koje su predviđene zakonom ili tarifom ili su uobičajene u međunarodnom saobraćaju. 2. Po pravilu. drumskom prevozniku. kao i za prevoz stoke. Franko carina Upisivanjem klauzule “franko carina” pošiljalac obavezuje željeznicu da obavi carinske i druge formalnosti. ako su potrebne prilikom prevoza. Provjera pošiljke Pošiljalac može zahtijevati od željeznice da utvrdi masu i broj komada stvari koje su predate na prevoz. Za klauzule koje se unesu u tovarni list plaća se posebna naknada utvrđena tarifom.2. Željeznica može i sama izvršiti nalog o daljem prevozu vlastitim prevoznim sredstvima. Prema okolnostima slučaja u tovarni list se mogu unositi sljedeće notifikacije i izjave.

čl. kao posebna.8. Obezbjeđenje uredne isporuke U posebnu rubriku u tovarnom listu “obezbjeđenje uredne isporuke” pošiljalac može upisati određeni novčani iznos.7.). 181 dovodi do manje materijalne štete. JP-CIM. Čak ako masu ne bi mogla utvrditi na otpravnoj stanici. list RBiH. dužna je to učiniti na usputnoj stanici gdje je moguće. 2. Ako nije određeno primjenjuju se dispozitivna pravila zakona (ZUPŽS. 181 Zakon o sigurnosti željezničkog prometa. Ako rok isporuke nije utvrđen. Vrijeme isporuke U tovarni list se može unijeti odredba o vremenu za koje je prevozilac dužan prevesti stvari (rok isporuke). Pretpostavka je da će pošiljalac ili primalac doći po pošiljku. Rok utovara Stranke se mogu posebno sporazumjeti o roku utovara. Tako može odrediti da se u slučaju smetnji pošiljka vrati u otpravnu stanicu. 33/95) 191 . član 75. član 57). vremenu u kome je pošiljalac dužan utovariti stvari u vagon. Klauzula “ostaje na stanici” U tovarni list se može unijeti. 2. 2. i drugu dokazanu štetu do visine naznačenog obezbjeđenja. br.6. 2. 5 (Sl.10. ako bi pri prevozu ili izdavanju stvari došlo do određenih smetnji. klauzula “ostaje na stanici”. Udes je vanredni događaj koji je prouzrokovao znatnu materijalnu štetu ili veći prekid (sudar. između stranaka važe dispozitivna pravila zakona (ZUPŽS. Obavještavanje o prispijeću pošiljke To je element kojim se utvrđuje kada i na koji način će željeznica obavijestiti primaoca o prispijeću pošiljke na uputnoj stanici. Smetnje Pošiljalac može posebno upisati instrukcije šta treba željeznica da radi. član 56).dužna upisati u tovarni list i ovjeriti. nalet ili iskliznuće voza).9. To znači da željeznica nije dužna nikoga izvještavati o prispijeću pošiljke na uputnu stanicu. Nezgoda. Smetnje nastaju uslijed udesa ili nezgode. kao vanredan događaj. U tom slučaju željeznica namiruje pošiljaocu. Protekom toga roka nastaju nepovoljne pravne posljedice za pošiljaoca (plaćanje posebne naknade i dr. 2. manjeg prekida ili ugrožavanja prometa. 2.11. Naknada za obezbjeđenje uredne isporuke računa se za cijeli prevozni put (ZUPŽS. oštećenje ili zadocnjenje. član 16). pored štete za gubitak. tj.

član 56). navodi u tovarnom listu o masi i broju komada ne mogu da služe kao dokaz protiv prevozioca. odnosno tarifama. Kada željeznica provjerava pošiljku. prema međunarodnim pravilima. Učešće države ogleda se u određivanju statusa željezničkih organizacija kao javnih preduzeća. član 30. član 21). U tom slučaju željeznica nije dužna primiti stvari na prevoz bez tih dokumenata. Kada pošiljka ne odgovara navodima u tovarnom listu ili nisu ispunjeni uslovi za prevoz stvari. Kada se vrši provjeravanje pošiljke. Ako se ustanovi razlika u 192 . Za neke stvari može se ugovorom ili tarifom predvidjeti prezentacija i drugih dokumenata (isprava) od strane pošiljaoca. osim stvari koje se ne mogu primiti na prevoz ili se mogu primiti samo ako su ispunjeni posebni uslovi (ZUPŽS. Ako zainteresovani ne dođe ili kada se provjeravanje vrši u toku prevoza toj radnji treba da prisustvuju dva svjedoka koji nisu službena lica željeznice ili kako je predviđeno propisima određene države (JP-CIM. Prijem i provjeravanje stvari (pošiljke) Već je istaknuto da je željeznica dužna primiti na prevoz teret pod ugovorenim uslovima. Inače. Rok isporuke ne teče za vrijeme provjeravanja pošiljke. tada troškovi provjeravanja terete robu datu na prevoz. na osnovu uredno ispunjenog tovarnog lista prima stvari na prevoz. da primi svaku stvar kada su ispunjeni uslovi utvrđeni u objavljenim opštim uslovima poslovanja. 31). ima elemenata javnog karaktera u čijoj regulaciji znatno participira država. provjeravanje podataka u tovarnom listu i pošiljke utvrđeno je i kao pravo željeznice. a takav je i željeznički. željeznica je dužna pozvati pošiljaoca ili primaoca da prisustvuje provjeravanju. ako nisu odmah plaćeni. Obaveze željeznice Djelatnost željeznice. ako se utvrdi netačnost navoda u tovarnom listu (ZUPŽS. Ukoliko provjeru nije moguće izvršiti u otpravnoj stanici to se čini u prvoj podesnoj usputnoj stanici. željeznica je dužna utvrditi masu i broj komada stvari na otpravnoj stanici ukoliko postoje odgovarajući uslovi (mjerne sprave ili ne remeti redovan tok saobraćaja). jer joj je to važno “polje korisne intervencije”. 1. ako se provjera vrši u otpravnoj stanici. kao što je već rečeno. Rezultat provjeravanja upisuje se u tovarni list i u duplikat tovarnog lista. Na zahtjev pošiljaoca. Zakon obavezuje prevozioca koji obavlja linijski prevoz. Prema domaćem pravu postoje ove obaveze željeznice koje su skoro iste i po međunarodnim pravilima. Željeznica.1.IV . a u ugovornom pravu kroz detaljnije regulisanje prava i obaveza strana zakonom i drugim propisima. Zainteresovanost država u ovoj materiji ispoljena je i kroz unifikaciju pravila željezničkog prevoza na međunarodnom planu (COTIF).OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1.

željeznica ima pravo da pored prevoznine naplati još i dvostruki iznos razlike u vozarini (ZUPŽS. br. ako je tako predviđeno ugovorom odnosno uslovima poslovanja. Tako prema međunarodnim pravilima (RIEx) kao ekspresna pošiljka mogu se slati stvari koje se mogu utovariti u prtljažna kola putničkih vozova. ali u svakom slučaju u roku kako bi se izvršio uredan prevoz. pošiljalac stvari predaje željeznici u skladište. mora se voditi računa o osovinskom opterećenju pruga (magistralnih 22. ako je on upisan u tovarni list. član 44). osim kada je tarifom određeno plaćanje vozarine po drugoj jediničnoj mjeri (ne po masi). 1. iako je upis izvršio pošiljalac. ako pošiljalac nije naveo podatke o masi i broju komada u tovarni list. odnosno stvari utvrđene tarifom. obimu i masi. bez obzira koliko prevozilaca učestvovalo. Isto vrijedi kada je potrebno u određenom roku transportovati izuzetno velike količine stvari. 182 Zakon o sigurnosti željezničkog prometa. brzovozni ili sporovozni. Željeznica ne mora primiti stvari na prevoz. Kada utovar vrši željeznica. željeznica nije dužna primiti stvari na prevoz u slučaju da nema kola na raspolaganju.ekspresni. list RBiH. Ako korisnici prevoza ne izvrše prijave. podjela prevoznih troškova. što se praktikuje iz konkurentskih razloga. Željeznica je dužna izvršiti utovar stvari u roku koji je određen ugovorom (rok utovara). te ostalim osobinama podesne za takav prevoz. manipulacije stvarima i drugo. Korisnika prevoza se ne tiču njihovi međusobni odnosi. mjerodavno je ono što je upisano u tovarni list. Svaka željeznička transportna organizacija dužna je primiti na direktan prevoz stvari od otpravne do uputne stanice.5 t po osovini i 8 t po dužnom metru) kao i osovinskom opterećenju vozila 182 (vagona). Na ekspresni i brzovozni prevoz željeznica je obavezna primiti stvari samo ako su one po svome obliku. smjer. Utovar stvari Željeznica je obavezna izvršiti utovar stvari. U slučaju da željeznica ne vrši provjeravanja mase i broja komada. čl. Radi sigurnosti prevoza.masi preko 2% ili netačno imenovanje stvari koje utiče na visinu prevoznine. vrijeme namjeravanog prevoza) kako bi ona izradila plan prevoza. 20 (Sl.2. Ugovorom se može predvidjeti da utovar stvari obavlja pošiljalac. 33/95) 193 . organizacija prevoza. Masu i broj komada željeznica treba uvijek da utvrđuje. Od poslovnih subjekata koji šalju velike količine stvari željeznica može zahtijevati da prethodno prijave svoje pošiljke (količinu. Pošiljalac određuje način prevoza .

pismenim putem. 194 . U tome poslu ona nastupa kao komisionar i ima pravo na naplatu stvarnih troškova i naknada po tarifi. odnosno prelaznu stanicu između željeznica dviju zemalja koje su otvorene za saobraćaj na određenoj relaciji (JPCIM. Inače. jer su stvari podložne brzom kvaru ili su u pitanju žive životinje tada će željeznica izvršiti njihovu prodaju. član 46. ako je stvari uputila pomoćnim putem da bi izbjegla smetnje. željeznica ima pravo: da na trošak i rizik pošiljaoca stvari stavi na privremeni smještaj ili da ih preda špediteru ili u javno skladište. nije zainteresovan kojim će se putem stvari prevesti. krivica željeznice ili pošiljaoca. Ona je dužna stvari prevesti u stanju u kojem ih je i primila.dejstvo više sile. Ne dobije li uputstvo u razumnom roku. niti se pošiljalac koristi pravom raskida ugovora. član 58). te organizovala iskorištavanje pruga i transportnih sredstava.1.željeznica je dužna preduzeti odgovarajuće mjere da bi se izbjegle rđave posljedice po korisnika prevoza. Ako. pak. do mjesta naznačenog u tovarnom listu (uputne stanice). Željeznica ne ispituje tačnost priloženih isprava. Željeznica nema pravo na naplatu veće vozarine. rijetko ugovaraju. član 58). Rok isporuke računa se prema stvarno upotrijebljenom putu (ZUPŽS. O svim preduzetim radnjama željeznica će izvijestiti pošiljaoca (ZUPŽS. 48). priroda same stvari . Sloboda u izboru pravca potrebna je željeznici kako bi radila što ekonomičnije i racionalnije. bez obzira iz kojih je razloga nastala . osim u slučaju privremenih smetnji. po pravilu. Vozarinu za izvršeni prevoz i ostale troškove po tarifi dužan je snositi pošiljalac. sigurnim putem i u što kraćem vremenu. ako se smetnja može prevladati na taj način (ZUPŽS. osim ako je do smetnji došlo krivicom željeznice. Rok isporuke Željeznica je dužna stvari prevesti u ugovorenom roku (rok isporuke). ipak. mjere vlasti. Ukoliko pošiljalac nije već dao u tovarnom listu instrukcije šta će željeznica raditi u slučaju smetnji onda će ona stvari uputiti pomoćnim (drugim) putem. Uredan prevoz stvari Cilj ugovora jeste da se stvari prevezu uredno u čemu i jeste privredna funkcija željeznice. Ako vrijeme isporuke nije određeno ugovorom. produženje prevoza nije moguće tražiće dispoziciju od pošiljaoca i po njoj postupiti. izvršenje ovih radnji može se povjeriti i drugom licu. jer se primjenjuju tarife u kojima je određeno vrijeme prevoza. Uputstva pošiljalac daje otpravnoj stanici ili stanici u kojoj se nalaze stvari. Kada se to ne može učiniti. Ako bi pri prevozu nastala ma kakva smetnja. Stalo mu je da se prevezu po najnižoj tarifi. Vrijeme trajanja prevoza stranke. U međunarodnom saobraćaju pošiljalac može označiti prevozni put određujući graničnu ili pograničnu tačku. Željeznica će obaviti carinske i druge radnje određene propisima zemlje.4.3. Pošiljalac. član 64). Ako nema njene krivice ona ima pravo i naplatiti kolsku dangubninu. 1. član 14). bez oštećenja i gubitka. ali odgovara ako ih izgubi ili upotrijebi nepravilno (ZUPŽS.

ako su uzrok i trajanje zadržavanja upisani u tovarni list. odnosno ako je stvar pripremljena za odnošenje kada se primalac ne obavještava (ZUPŽS. U slučajevima koji su određeni propisom ili tarifom rokovi ne teku i za to vrijeme rok isporuke se produžava (zadržavanje pošiljke). rok isporuke se računa od ponoći poslije prijema stvari pa do predaje izvještaja o prispijeću stvari adresatu. ali je dopušteno dokazivanje i na drugi način (drugim sredstvima dokazivanja). bez obzira koliko je prevozilaca učestvovalo u prevozu. a prevozni za cijelo odstojanje od otpravne do uputne stanice. ali samo pod uslovima i 195 . a prevozni za svakih otpočetih 400 km 24 časa. Postupanje po nalozima Specifičnost ugovora o prevozu stvari željeznicom jeste u tome što se on može jednostrano izmijeniti davanjem naloga (uputstava) od strane pošiljaoca ili primaoca ili ovlaštenog imaoca prenosivog tovarnog lista. Željeznica se može uspješno pozivati na produženje roka isporuke. Prema međunarodnim pravilima rokovi su ovi: za kolsku brzovoznu pošiljku otpravni rok je 12 časova. Za brzo pokvarljive stvari i žive životinje rok se računa od podne i od ponoći. Sva rastojanja računaju se prema tarifnim kilometrima. sporednim prugama. hranjenje i pojenje živih životinja. za kolsku sporovoznu pošiljku . a prevozni za svakih otpočetih 300 km 24 časa. dodavanje leda i drugo. Ova pravila posebno važe u međunarodnom prevozu. veterinarski pregledi. Otpravni rok se računa samo jedanput. ako posebnim propisima ili ugovorima nije što drugo predviđeno (JP-CIM. 1.5. Postoje i dopunski rokovi za isporuku stvari koji su takođe određeni propisom i tarifom. kod kombinovanog prevoza i u vanrednim prilikama.željeznica je dužna stvari prevesti za vrijeme koje je uobičajeno za prevoz takvih stvari s obzirom na dužinu puta i vrstu prevoza (prema tarifi). član 27). član 56). zavisno od toga da li su stvari predate prije podne ili poslije podne (ZUPŽS. Posebni rokovi važe za denčane pošiljke .brzovozne i sporovozne (JP-CIM.otpravni rok je 24 časa. član 27). provjeravanje sadržine i težine (mase) pošiljke. odnosno za stvari o čijem se prispijeću ne izvještava primalac do časa kada je pošiljka pripremljena za izdavanje (predaju). Dopunski rokovi važe za slučaj: prevoza stvari prugama različitih širina kolosijeka. Rok isporuke je održan od strane željeznice ako je prije isteka roka obavijestila primaoca o prispijeću stvari i iste pripremila za odnošenje. Ukoliko ugovorom nije drugačije predviđeno. Zadržavanje pošiljke postoji onda kada je neophodno da se obave određene radnje kao što su: carinjenje. Rok isporuke sastoji se iz otpravnog i prevoznog roka. Otpravni i prevozni rok su određeni zavisno od vrste prevoza i razdaljine između otpravne i uputne stanice. član 56). prugama koje nisu osposobljene za brzovozni prevoz.

pošiljaoca ili imaoca prenosivog tovarnog lista kada nastupe određene smetnje u prevozu (udes. Imalac prenosivog tovarnog lista. samo iz razloga određenih zakonom. I primalac ima pravo davati iste naloge željeznici pod uslovom da je ovlašten na to u tovarnom listu ili da mu pošiljalac preda duplikat tovarnog lista. ona je dužna obavijestiti ta lica u svakom slučaju kada prevoz odstupa od redovnog toka stvari.6. dakle. promijeni uputna stanica (reekspedicija). odnosno zahtjev za izmjenu ugovora podnosi se u pisanoj formi preko otpravne stanice ili stanice u kojoj se stvari nalaze. 1. nezgoda). Pošiljalac može tražiti da se: stvar vrati i njemu preda u otpravnoj stanici. ako bi izvršenje naloga prouzrokovalo poremećaje u saobraćaju. stvari izdaju drugom primaocu. u protivnom. Željeznica može odbiti izvršenje naloga. Već je rečeno. kao hartije od vrijednosti. kada su troškovi veći od vrijednosti stvari. jednostranu izmjenu ugovora. kada je nalog protivan carinskim i drugim imperativnim propisima. Pošiljalac ima pravo tražiti izmjenu ugovora do momenta predaje tovarnog lista primaocu. Nalozi. Generalno. U protivnom. stvar izda u nekoj drugoj uputnoj stanici ili stvar vrati u otpravnu stanicu. to se pravo ponovo vraća pošiljaocu. ima takođe pravo davati određene naloge željeznici. Obavještavanje korisnika prevoza Korisnik prevoza je svako lice koje na osnovu ugovora o prevozu stiče određena prava i preuzima određene obaveze (pošiljalac.53). Šteta se tada obračunava po pravilima koja vrijede za gubitak (propast) stvari.32). Njegovi nalozi mogu biti sljedeći: da se prevoz stvari obustavi. Željeznica može odbiti izvršenje naloga u sljedećim slučajevima: ako nalog nije moguće izvršiti. imalac prenosivog tovarnog lista). smanji. odgovara za štetu koja nastane neizvršenjem naloga. a nije dato jemstvo (nemogućnost ekonomske realizacije zakonskog prava zaloge na stvarima). U tom smislu idu i međunarodna pravila (JP-CIM. nema pravo davati naloge. odnosno izmijeniti ugovor.na način kako je utvrđeno zakonom (ZUPŽS. stvari izdaju u nekoj drugoj stanici. ako se carinjenje ili druge radnje iz tovarnog lista ne mogu obaviti u mjestu (stanici). a ako primalac odbije prijem stvari. stvari ne izdaju odnosno da se izdavanje odloži. da je željeznica dužna u određenim situacijama da obavijesti pošiljaoca ili primaoca ili imaoca prenosivog tovarnog lista kada je na njih prešlo pravo raspolaganja pošiljkom. pošiljaoca. Može se promijeniti nalog o pouzeću (povisi. primalac. a stvar je prispjela na to mjesto. Davalac naloga snosi troškove koje je željeznica imala izvršenjem tih naloga s tim što se naplata može osigurati jemstvom. briše ili pošiljka optereti pouzećem) odnosno o isplati nekog novčanog iznosa (dio vozarine ili drugi troškovi). zaustavi pošiljka u nekoj usputnoj stanici. član 30 . Tako je željeznica dužna obavijestiti: pošiljaoca kada je u tovarnom listu upisano da pošiljalac ili njegov punomoćnik prisustvuje carinjenju ili obavljanju drugih radnji. 196 . član 49 .

pošiljaoca kada stvari prispiju na uputnu stanicu. U izvještaju se daje rok za otkup tovarnog lista i preuzimanje stvari sa naznakom gdje se one nalaze (kolosijek.8. odnosno kada se zagubljena pošiljka kasnije pronađe. špeditera da u njegovo ime prima izvještaj o prispijeću pošiljke. pošiljaoca kada je stvari potrebno staviti u javno skladište (na ležanje) ili predati špediteru ili ih prodati. telegrama. Izvještavanje o prispijeću stvari Kada pošiljka prispije na uputnu stanicu željeznica je dužna. Zakonska je pretpostavka da je obavještavanje izvršeno nakon proteka određenog vremena (24 odnosno 12 časova po predaji preporuke. željeznica nikoga ne obavještava o prispijeću stvari na uputnu stanicu jer ne zna ko je stvarno primalac. odnosno u čijim se rukama nalazi tovarni list. član 12). 1. da je pripremi za izdavanje (odnošenje) i obavijesti adresata da istu preuzme i iskupi tovarni list. Ukoliko željeznica ne izvrši obavještavanje povrijedila je ugovor i ima se smatrati da se nije pridržavala principa savjesnosti i poštenja i zaštite interesa korisnika prevoza (ZOO. telefonom ili neposredno preko kurira. pa je imalac takvog tovarnog lista izvijestio željeznicu da je on prenesen na njega (indosamentom) odnosno da glasi na njega. Ukoliko po tovarnom listu primalac ima nešto da plati (pouzeće ili dio troškova što je naznačeno u tovarnom listu) stvari će se predati nakon uplate tog iznosa. obavezao 197 . a to je pravo upisano u tovarni list. telegramom. 1. Od tada. kao što je rečeno. bez odlaganja. Primalac se ne obavještava ako je ugovoreno da nema obavještavanja ili je primalac ovlastio vozara. Predaja stvari primaocu (izdavanje stvari) Donosiocu izvještaja o prispijeću stvari. broj kola. može primati naloge od primaoca. pošiljaoca. Kada je izdat prenosivi tovarni list na donosioca. željeznica je dužna u uputnoj stanici izdati tovarni list i predati stvari. Pravno dejstvo predaje tovarnog lista primaocu ogleda se u tome što od toga časa primalac stupa u pravni odnos sa željeznicom. U slučaju da primalac odbije prijem stvari tada oživljavaju prava pošiljaoca iz ugovora. Ako prenosivi tovarni list glasi po naredbi. primaoca ili imaoca prava iz prenosivog tovarnog lista u slučaju kada dođe do oštećenja ili gubitka pošiljke. a nikako od pošiljaoca. telefaksom. iskupa tovarnog lista. skladište). Obavještavanje se vrši na različite načine: preporučenim pismom. pošiljaoca ili imaoca prava iz prenosivog tovarnog lista kada se posumnja da je nastupilo oštećenje ili djelimičan gubitak stvari kako bi oni mogli prisustvovati pregledu stvari na uputnoj stanici. a telefonom kada je razgovor završen).7. Samo primanje tovarnog lista znači da je primalac pristao. Željeznica ima pravo na troškove za obavještavanje. željeznica to lice obavještava o prispijeću pošiljke. kada ga je primalac kao adresat potvrdio.

podaci o masi ili broju komada. O svim tim radnjama obavijestiće pošiljaoca blagovremeno. a svjedoka i vještaka kada je potrebno. Ne dobije li uputstva ili se dobijena uputstva ne mogu provesti tada će željeznica stvari staviti na privremeni smještaj. Primalac i sam. Isto pravo ima pošiljalac upisom odgovarajuće klauzule u tovarni list. a sama odgovara za izbor (culpa in eligendo). Ako se prilikom pregleda ne utvrdi nikakva šteta (oštećenje ili gubitak stvari) ili se utvrdi šteta koju je željeznica prije pregleda priznala. U zapisniku se utvrđuje: stanje stvari.se na isplatu iznosa iz tovarnog lista. dakle. Za to vrijeme stvari leže na rizik i trošak željeznice. Pregled će se izvršiti i bez prisustva imaoca prava kada se ne odazove ili je stanje pošiljke takvo da je potrebno odmah pristupiti njenom utvrđivanju. Ne vrši se. ako je to moguće. primalac je odbio prijem stvari. tada će lice koje je zahtijevalo pregled (pošiljalac. ako su podložne brzom kvaru ili su nepodesne za držanje. I prilikom izdavanja stvari mogu nastupiti smetnje: primalac se ne može pronaći. kada je moguće. ima pravo nakon prispijeća stvari zahtijevati da mu se preda tovarni list i izdaju stvari. Željeznica može odbiti predaju stvari ako joj se ne preda duplikat tovarnog lista. te visini štete. ona može stvari predati špediteru ili u javno skladište na trošak pošiljaoca i njegov rizik. Željeznica će u razumnom roku o tome obavijestiti pošiljaoca i tražiti uputstva. Činjenica predaje stvari primaocu je od pravnog značaja za željeznicu jer se toga časa smatra da je ona izvršila obavezu iz ugovora. a ona odgovara kao čuvar. Prilikom pregleda stvari sastavlja se zapisnik koji se predaje imaocu prava na stvarima. na rizik i trošak pošiljaoca. bez obzira da li ga je uputna stanica obavijestila o prispijeću stvari ili to nije učinila. Pri tome se konstatuje stanje plombi i drugih zatvarača na vagonu kao i spoljni izgled. imalac prenosivog tovarnog lista) snositi troškove pregleda. Takođe. Osim toga. Predaja denčane pošiljke vrši se faktičkom predajom. Ukoliko korisnik prevoza posumnja da je stvar oštećena ili da postoji djelimičan gubitak stvari (nema plombe ili je ista oštećena) može zahtijevati utvrđivanje stanja pošiljke i željeznica je dužna to izvršiti. faktička predaja stvari nego simbolična tradicija (u prisustvu primaoca vrši se skidanje plombi sa vagona). I sama željeznica kada posumnja u oštećenje ili djelimični gubitak stvari ili kada oni stvarno postoje obavezna je pristupiti utvrđivanju stanja pošiljke. ostale stvari koje je držala (čuvala) 30 dana po isteku roka za njihovo odnošenje 198 . Utvrđivanje stanja pošiljke vrši se na objektivan način u prisustvu korisnika prevoza. Dok se ne izvrši pregled stvari primalac ne mora primiti stvari. primalac. Kada se radi o kolskim (vagonskim) pošiljkama predaja stvari vrši se primopredajom kola što se konstatuje pismeno. Ukoliko je uredan prevoz (bez zadocnjenja. oštećenja ili gubitka) prestaju sva potraživanja imaoca prava prema željeznici. tovarni list nije iskupljen u roku ili je izdavanje (predaja) stvari zabranjena odlukom nadležnog organa. Stvari koje nisu odnesene željeznica može prodati odmah. uzroku nastanka štete.

2. obavezna je postupati po naročitim pravilima o prevozu i čuvanju stvari (kod prevoza opasnih materija vrijede posebna pravila RID). za sve vrijeme dok je ne preda primaocu. sadržini. zapravo. obavezna je da je tokom prevoza i po prispijeću u uputnu stanicu poji i hrani. a pošiljalac nije odredio pratioca. Objavljuju se na način da tarife budu pristupačne i saznatljive za korisnike prevoza. Ta obaveza postoji za vrijeme cijelog roka isporuke (otpravnog i prevoznog roka) kao i za vrijeme dok se stvar ne odnese.ona može prodati. odnosno ne postupi sa njom prema ovlaštenjima iz zakona i ugovora. Kod prevoza određenih stvari koje imaju naročite osobine i svojstva. ali nije odnio stvar. ako nisu plaćeni. količini i masi pošiljke.9. član 654). član 59 . a u međunarodnom prevozu i uslove za preračunavanje valuta. To posebno važi kada se transportuju masovni tereti. Obaveze pošiljaoca 2. Iz postignute cijene naplatiće svoje troškove. sporednih usluga. Objavljivanje tarifa Željeznica je obavezna objaviti tarife na propisan ili uobičajen način.1. 1. dužna je da postupa sa istom kao čuvar. Suština obaveze pošiljaoca jeste u tome da željeznica na vrijeme pripremi kola. Tarife moraju sadržavati sve posebne uslove prevoza. željeznica je dužna stvar čuvati i sa njom postupati kao savjestan i uredan privrednik za sve vrijeme dok se ona nalazi u njenim rukama (državini). Može se desiti da je primalac iskupio tovarni list. Ako i nakon poziva stvar ne bude odnesena. Kada se prevozi živa stoka. naročito. Zapisnik o prodaji dostavlja pošiljaocu. a ostatak stavlja na raspolaganje pošiljaocu (ZUPŽS. 1. uz notifikacije u tovarnom listu. željeznica istu može predati u javno skladište ili prodati. dužna je da na zahtjev korisnika prevoza stavi na uvid tarife u otpravnoj ili uputnoj stanici.10. kao i drugim relevantnim elementima (ZOO.64). Uobičajeno je da se tarife ili izvodi iz tarifa oglašavaju na vidnim mjestima u stanicama. uputnoj stanici i primaocu. Usto. Čuvanje stvari Pošto ovaj ugovor ima elemenata ugovora o ostavi. a naročito elemente za izračunavanje visine prevoznine. 199 . Ako stvar ostavlja na privremeni smještaj. Primaoca željeznica obavještava i poziva da odnese stvari koje leže na njegov rizik i trošak. Tarife se primjenjuju prema svim korisnicima pod istim uslovima koji su važili na dan zaključivanja ugovora. Obavještavanje o namjeravanom prevozu Opšta je obaveza pošiljaoca da obavijesti željeznicu o namjeravanom prevozu u kome smislu daje podatke. o vrsti. opasne stvari ili one koje zahtijevaju posebne uslove prevoza. Pošiljalac odgovara za štetu koja bi nastala zbog nedavanja podataka ili davanja pogrešnih podataka. preduzme sve nužne radnje i mjere za nesmetan i bezbijedan prevoz.

2. Odstupanja mogu biti u slučaju da pošiljalac odredi prevozni put. Plaćanje prevoznih troškova Ekonomski interes željeznice jeste da naplati prevozne troškove za svoju uslugu. Predaja stvari i tovarnog lista Iz prirode nastanka ovog ugovora proizlazi da je pošiljalac obavezan predati stvari na prevoz i predati uredno popunjen tovarni list. prekorači ugovoreno vrijeme. dodataka na vozarinu. ta obaveza je na primaocu ako iskupi tovarni list u kome nije naznačeno da pošiljalac plaća prevozne troškove (ZUPŽS. član 45). Stvari stavlja na raspolaganje pošiljaocu na njegov trošak i rizik. Ti prevozni troškovi sastoje se od: vozarine (prevoznine). Pošiljalac plaća prevozne troškove po tarifi koja se primjenjuje na dan zaključenja ugovora kada je tako ugovoreno i upisano u tovarni list. 2. Kada se radi o lako kvarljivim stvarima ili stvarima male vrijednosti (vrijednost stvari ne može pokriti troškove prevoza) otpravna stanica uvijek može 200 . Pri tome željeznica može tražiti trostruki iznos prevoznine za izvršeni prevoz kao i naknadu štete ako je nastala (ZUPŽS. Kada se završi utovar na vagon se stavlja plomba i drugi zatvarači. na trošak i rizik pošiljaoca istovari stvari (oslobodi kola) i iste preda na privremeni smještaj ili špediteru ili u javno skladište (ZUPŽS. Stvari se predaju blagovremeno. Tarifa može odrediti da neke troškove prevoza obavezno plaća pošiljalac.2. ako vrši utovar. bez obzira na stvarni put prevoza. Inače. željeznica može tražiti posebnu naknadu (kolsku dangubninu). način prevoza i prevozni put. s obzirom na njihovu vrstu. Ako pošiljalac ne održi rok utovara. Kada je rok utovara prekoračen za više od 24 časa. Obaveza utovara je dispozitivne prirode jer se ugovorom može predvidjeti da tu radnju obavi željeznica. upakovane na propisan ili uobičajen način kako bi. Ona može odbiti prijem pošiljke kada su nedostaci pakovanja takve prirode da se može ugroziti sigurnost lica. član 39). Opšte je pravilo da željeznica ima pravo na vozarinu za najkraći prevozni put kojim bi se stvari mogle prevesti. netačno ili nepotpuno upisanih podataka u tovarni list o stvarima koje su isključene iz transporta i stvarima koje se prevoze pod posebnim uslovima. željeznica je ovlaštena da. dužan je pridržavati se ugovorenog roka utovara i uputstava željeznice u pogledu smještaja stvari na kola. zakonska je obaveza željeznice da na prvoj stanici gdje je to moguće istovari cijelu pošiljku ili preteg.3. Željeznica će upozoriti pošiljaoca na nedostatke pakovanja. te količine i mase koju kola mogu da prime (osovinsko opterećenje). a u tovarni list pošiljalac unosi broj i oznaku plombe. U slučaju preopterećenja kola (preteg) ili neispravno. Pošiljalac. naknada za sporedne usluge te drugih naknada saglasno ugovoru i tarifi. bile prevezene bez oštećenja ili ugrožavanja lica i dobara. član 55). kola i dobara. Obaveza plaćanja prevoznih troškova može biti različito određena.

Plaćanje prevoznih troškova Primalac ima obavezu plaćanja prevoznih troškova. Smatra se da je htio te troškove da snosi primalac. Ako reklamacija ostane bezuspješna. Obaveze primaoca 3. “franko iznos. Inače.pošiljalac plaća naznačeni iznos.1. protekom 30 dana. Reklamacija se podnosi u pisanoj formi uz obrazloženje i prezentaciju odgovarajućih dokumenata. “franko vozarina uključivo .” . da pošiljalac ne plaća prevozne troškove ili dio troškova.pošiljalac preuzima na sebe vozarinu i plaćanje svih troškova.. Primalac je u obavezi da plati i sve troškove nastale po njegovim nalozima jer i on može davati uputstva željeznici kada na njega prijeđu ovlaštenja iz ugovora. 3. kako je navedeno u tovarnom listu i ako on taj dokument preuzme. Osim toga. Željeznica i pošiljalac imaju pravo odnosno obavezu na ispravak naplaćenih iznosa u slučaju nepravilne primjene tarifa ili greške prilikom izračunavanja ili naplate troškova. ako o tome nema njegove izjave u tovarnom listu. primalac i svako lice na koje je prešlo potraživanje iz ugovora ima pravo reklamacije željeznici u slučaju više plaćenog iznosa troškova prevoza (preplaćen iznos).. oborive prirode.” . Kada.. Samo preuzimanje tovarnog lista obavezuje primaoca na plaćanje troškova. ono može pokrenuti spor podizanjem tužbe. Tada se u tovarni list i njegov duplikat unosi iznos unaprijed plaćenih troškova od strane pošiljaoca. 201 . U međunarodnom saobraćaju pošiljalac nije dužan platiti manje uplaćeni iznos ako je razlika manja od 4 obračunske jedinice po tovarnom listu (JP-DIM. Pošiljalac. član 29). Izjavu o vozarini i drugim troškovima pošiljalac upisuje u tovarni list standardnim izrazima (klauzule) koje se primjenjuju i u međunarodnom transportu.pored vozarine.pošiljalac preuzima na sebe samo plaćanje vozarine. primalac preuzme tovarni list zasniva se obaveza primaoca na plaćanje troškova prevoza u obimu kako je određeno tovarnim listom. Pošiljalac je dužan platiti kamatu od dana prijema reklamacije. on će platiti prevozne troškove ukoliko primalac ne iskupi tovarni list ili ne bude davao naloge za izmjene ugovora tokom prevoza stvari. Isto vrijedi i za ekspresne pošiljke. “franko svi troškovi” .zahtijevati da pošiljalac unaprijed plati troškove prevoza. preuzimanje tovarnog lista je pravo primaoca i na to ga ne može niko natjerati. pošiljalac preuzima pojedinačno naznačene troškove. dakle. Međutim. Ako pošiljalac u roku od 30 dana ne izvrši plaćanje. Evo nekih: “franko vozarina” . željeznica može pokrenuti spor. Pravna je pretpostavka. Manje plaćene iznose treba da plati pošiljalac ako tovarni list nije iskupljen ili se potraživanje željeznice odnosi na troškove koje je u tovarnom listu preuzeo pošiljalac. svih ili djelimično..

izgorjela. željeznica naplaćuje dangubninu (ležarinu) prema tarifi. 202 . Odgovornost željeznice Prema međunarodnim pravilima i domaćem pravu željeznica odgovara za štetu nastalu u toku prevoza zbog djelimičnog ili potpunog oštećenja ili gubitka stvari. Stvari može odmah i prodati ako su ispunjeni određeni uslovi (lako kvarljive stvari. ukradena. Odnošenje stvari Primalac. U svim slučajevima prekoračenja roka za odnošenje stvari primalac je obavezan platiti posebnu naknadu određenu tarifom. Beograd. Naučna knjiga. uzroci štete. Odgovornost železničkog prevozioca. Djelimični 183 Đurdev dr Dušanka. Ustanovi li se istovjetnost pošiljke. stvar se ne može predati špediteru ili u skladište prema mjesnim običajima). visina. 35.). izdata trećem neovlaštenom licu. i dalje. Dakle. 3. kao i drugom prevozniku radi predaje primaocu. Prilikom provjere sastavlja se zapisnik o izviđaju čiji se prepis predaje primaocu. str. za slučaj gubitka i za slučaj zadocnjenja i to od časa 183 Željeznica kada je primila stvar na prevoz pa dok je ne preda primaocu.ODGOVORNOST STRANAKA 1. ležarina i dr. gubitak ili oštećenje. odnosno koja su radila po njenim nalozima. dužan je stvar odnijeti u ugovorenom roku (rok odnošenja).). Gubitak postoji onda kada željeznica nije u mogućnosti da u odredišnom mjestu izda stvar primaocu (izgubljena. Ako stvari na vrijeme ne odnese. Ako primalac ne prizna činjenice utvrđene zapisnikom. na trošak i rizik primaoca. član 65). ona odgovara za slučaj oštećenja. prodata i dr. Željeznica odgovara za povredu integriteta pošiljke. troškove utvrđivanja snosi primalac (ZOO. može zahtijevati sudskim putem utvrđivanje stanja pošiljke (količina. Pretpostavka je da postoji gubitak ukoliko željeznica ne izda stvari primaocu u roku od 30 dana po isteku vremena za isporuku. ako iskupi tovarni list. 1987. ili ih predati špediteru ili u javno skladište. član 36. ZUPŽS.2. nakon prihvatanja tovarnog lista (dangubnina.primalac je u obavezi da plati i one troškove koji su nastali njegovim radnjama za željeznicu ili nečinjenjem. Dovoljno je da postoji sumnja u oštećenje ili gubitak pa da se priđe provjeri. kao i za štetu nastalu zbog prekoračenja roka isporuke (zadocnjenja). odgovara za lica koja je angažovala. Primalac može zahtijevati da se provjeri stanje pošiljke i utvrdi oštećenje i može odbiti prijem sve dok se to ne učini. V . Ukoliko se taj rok prekorači za više od 14 časova željeznica ima pravo staviti stvari na privremeni smještaj. nepreduzimanjem radnji. okolnosti pod kojim je šteta nastala). član 689). u toku redovnog radnog vremena koje važi u uputnoj stanici. žive životinje. za sve vrijeme do predaje stvari primaocu (JP-CIM.

462. Cigoj dr Stojan. željeznica mora dokazati uzročnu vezu između nekog od naprijed navedenih uzroka i same štete. a to su: a) Prevoz je izvršen otvorenim kolima po važećim propisima ili ugovoru stranaka što je upisano u tovarni list. 1978. mogu svesti na sljedeće: djelatnost željeznice povezana je sa pojačanim rizikom.gubitak postoji kada željeznica ne može da izda primaocu dio pošiljke. Da bi se oslobodila odgovornosti. Ljubljana. oštećenja ili zadocnjenja. b) Stvar nije upakovana ili je nedovoljno upakovana (prevoz bez odgovarajuće ambalaže) zbog čega je. 185 Prevladava drugo stanovište. Prema tim pravilima.). Oni važe samo za slučaj povrede integriteta pošiljke (gubitka ili oštećenja). ukratko. op. str. Pravni osnovi (razlozi) koji ublažavaju (“omekšavaju”) dejstva stroge objektivne odgovornosti željeznice dijele se u teoriji na opšte i posebne. 1985. Kapor dr Vladimir -Carić dr Slavko. Došlo je do umanjenja vrijednosti stvari jer je pogoršano njeno stanje (lom. Opšti (“neprivilegovani”) razlozi oslobađaju željeznicu od naknade štete za slučaj gubitka. d) Ako se prevozi stvar koja je po svojoj prirodi (svojstvima) naročito izložena potpunom ili djelimičnom gubitku ili oštećenju (lomljenju. štete se dešavaju usljed dejstava nepoznatih uzroka.cit. 203 .spoljnih uzroka koji se nisu mogli predvidjeti. rđanju. Stoga se njena objektivna odgovornost bazira na teoriji interesa (čija korist onoga i rizik) jer iz vršenja svoje djelatnosti željeznica ostvaruje korist pa treba i da snosi nastale štetne posljedice. izbjeći niti otkloniti (JP-CIM. Postoji izuzetak.). 184 185 Antonijević dr Zoran. ali se. str. krivicu je teško dokazati jer pošiljalac nema uvid u kontrolu nad radom željeznice. cijepanje.cit. 358. ZUPŽS. Beograd. str. Ne postoji jedinstveno stanovište o pravnoj prirodi odgovornosti željeznice. jeste kvalitativno umanjenje pošiljke. truljenje. Saobraćajno pravo. djelimično ili potpuno. 334. Oštećenje. nalogom pošiljaoca. zakasnila) kada nije na vrijeme preuzela pošiljku ili je nije na vrijeme predala primaocu. došlo do gubitka ili oštećenja. uslijed mana na samoj stvari (svojstava stvari) i dejstava više sile . truljenju i sl. željeznica odgovara kada je došlo do očiglednog manjka ili gubitka cijelih komada stvari. Sinteza. s obzirom na prirodu stvari. deformisanje. Željeznica neće odgovarati ako je šteta nastala: krivicom korisnika prevoza. Transportno pravo. Spor se sastoji u tome: da li se radi o njenoj ugovornoj odgovornosti zasnovanoj na sistemu subjektivne odgovornosti (princip kulpe) sa pretpostavljenom krivicom željeznice 184 ili o sistemu objektivne odgovornosti. c) Kada je šteta nastala utovarom ili istovarom koji vrši pošiljalac ili primalac na osnovu propisa ili ugovora. Željeznica je prekoračila rok isporuke (zadocnila. član 36. Trajković dr Miodrag. ne pretpostavlja se odgovornost željeznice za štetu nastalu gubitkom ili oštećenjem pošiljke. str. vlažnost i dr. postoji količinsko umanjenje pošiljke. U cilju daljeg ublažavanja odgovornosti željeznice uvedeni su i posebni (“privilegovani”) osnovi ekskulpacije koje međunarodna i domaća pravila izričito navode. Razlozi su mnogobrojni. ako se utvrdi da je do te štete došlo zbog jednog ili više “privilegovanih” osnova. op. 61. ali ne i za slučaj zadocnjenja. član 66). samom faktu prouzrokovanja štete.

korist (lucrum cessans). a sve ostalo (pozitivni dokazi) su na imaocu prava. što se utvrđuje pregledom ili stručnim 204 .dva posto (na tečnost. Određen je procenat dozvoljenog kala za pojedine vrste stvari . iznos carina i drugih troškova jer se smatra da nije izvršila prevoz. svježe voće i povrće. Željeznica naknađuje samo prostu štetu. Kad je unaprijed određena cijena stvari koje se prevoze. tj. Za željeznicu je dovoljno da učini vjerovatnim postojanje neke od posebnih okolnosti (oslobađajućih razloga). visina štete se odmjerava prema toj unaprijed utvrđenoj cijeni. U poslovnom/trgovačkom pravu opšte je pravilo da se kod prouzrokovanja štete naknađuje stvarna. To je. kompenzacija za strogi sistem objektivne odgovornosti. a tiču se normalnog kala. f) Ako je došlo do štete u prevozu živih životinja dejstvom posebnih okolnosti kojima su izložene životinje ili kada je na osnovu tarife. ako za prouzrokovanu štetu odgovara korisnik nuklearnog uređaja ili drugo odgovorno lice. član 68). Sudska praksa je kolebljiva u tome da li je fakturna cijena stvari i njena tržišna cijena. po mišljenju teorije. ugalj. sapun. Razumije se. Specijalni osnov za oslobađanje željeznice od odgovornosti jesu nuklearni udesi. netačnom ili nepotpunom deklaracijom ili se radi o stvari koja se prima na prevoz pod posebnim predostrožnostima i uslovima. U slučaju oštećenja (djelimičnog ili potpunog) stvari željeznica vrši naknadu štete u visini vrijednosti stvarnog oštećenja.e) Stvar je predata na prevoz pod neispravnom. Odgovaraće za dio gubitka u masi koji prelazi propisane (standardne) norme kala. osim u slučajevima kvalifikovane krivnje (zle namjere ili krajnje nepažnje). JPCIM član 41). da šteta nije nastala ili nije isključivo nastala uslijed tih posebnih okolnosti (razloga). prosta šteta (damnum emergens) i izgubljena dobit. Ako stvar nema berzansku ili tržišnu cijenu visina štete se obračunava po uobičajenoj cijeni kao za stvari iste vrste i kvaliteta. član 36. Pored opštih i posebnih. a jedan posto za ostale stvari (ZUPŽS član 70. postoje i specijalni razlozi za oslobađanje željeznice od odgovornosti. ugovora i uz naznaku u tovarnom listu trebao biti pratilac pa je to izostalo (JP-CIM.). U svim navedenim slučajevima pretpostavka o neodgovornosti željeznice nije apsolutne prirode jer imalac prava može dokazivati suprotno. Za slučaj djelimičnog ili potpunog gubitka (propasti) stvari. Željeznica vraća naplaćenu vozarinu. a u nedostatku nje po tržišnoj cijeni. Ona ne odgovara za normalni kalo. krzno. ZUPŽS. so. gubitak u masi (težini) koji zbog prirodnih svojstava stvari redovno nastaje u prevozu. željeznica naknađuje štetu u visini vrijednosti izgubljene stvari obračunate po berzanskoj cijeni. kod djelimičnog gubitka željeznica naknađuje štetu u visini vrijednosti samo tog izgubljenog dijela stvari (tereta) i vraća srazmjeran dio vozarine i drugih troškova. masti. U svim slučajevima važi cijena koja je postojala u vrijeme i u mjestu predaje stvari na prevoz. stvari predate u vlažnom stanju i dr.

vještačenjem. Plaća se. odgovornost željeznice. dakle. inače. uslijed oštećenja. a za neizgubljeni ili neoštećeni dio plaća štetu po osnovu zadocnjenja. po svim osnovima. Transportno pravo poznaje princip ograničenja (limitiranja) odgovornosti prevoznika što je slučaj i kod željeznice. Ukupna šteta. Kada je gubitak. tržišna ili uobičajena cijena minus postotak oštećenja stvari). 186 Vasiljević dr Mirko. Radi li se o krajnjoj nepažnji iznos dokazane štete ne može prijeći dvostruku vrijednost koju. oštećenje ili zadocnjenje prouzrokovano zlonamjerno ili iz krajnje nepažnje. 205 . oštećenje ili zadocnjenje plus iznos dokazane štete. željeznica mora imaocu prava naknaditi cjelokupni (puni) iznos dokazane štete koja obuhvata prostu štetu i izgubljenu dobit. str. kod potpunog gubitka samo štetu po tome osnovu bez obzira na zadocnjenje. Kvalifikovana krivnja željeznice (zla namjera. visina štete ne može prijeći iznos koji bi željeznica platila na ime izgubljene pošiljke. Odgovornost željeznice regulisana je imperativnim normama pa ugovor ne može zamijeniti ili isključiti zakon. U tom slučaju može biti obuhvaćena i stvarna šteta i izgubljeni dobitak. član 44). Odgovornost železnice u domaćem i međunarodnom prevozu robe. inače. Visina štete koja se plaća za gubitak uvijek je gornja granica i za njen obračun u slučaju oštećenja stvari. 1987. platila za slučaj potpunog gubitka stvari. Kumulacija zahtjeva prema željeznici postoji kod djelimičnog gubitka ili oštećenja. Neki smatraju da ova situacija ima sličnosti sa transportnim osiguranjem. potpuno ili djelimično. Željeznica tada plaća štetu saglasno opštim pravilima za gubitak. oštećenja ili zadocnjenja (JP-CIM. Željeznica tada plaća štetu na ime izgubljenog ili oštećenog dijela pošiljke. član 3). član 75). Za slučaj oštećenja ili gubitka stvari odgovornost željeznice se ograničava na određeni iznos koji ona plaća po kilogramu bruto mase (težine) te izgubljene ili oštećene stvari ili njenog dijela. izgubio vrijednost. Ako je cijela ili dio pošiljke. Beograd. krajnja nepažnja) utiču na visinu štete. željeznica plaća za slučaj gubitka. Istovremeno. Za slučaj zadocnjenja (prekoračenja roka isporuke) željeznica naknađuje samo štetu koja je uslijed toga prouzrokovana vezujući istu za visinu vozarine 186 : kod gubitka ili oštećenja stvari plaća iznos dokazane štete koja ne može biti veća od trostrukog iznosa vozarine. šteta koja odgovara procentu umanjenja vrijednosti stvari (berzanska. Ugovorom o prevozu ili tarifom ne može se isključiti niti ograničiti. 42. ali samo do visine ukupnog obezbjeđenja. ne može se stipulisati prebacivanje tereta dokazivanja sa željeznice na imaoca prava u slučajevima kada je predviđeno da ona vrši dokazivanje (ZUPŽS. respektabilno. ne može prijeći iznos koji bi željeznica. Visina naknade štete koju željeznica plaća može se povećati kada je u tovarnom listu predviđen institut plaćanja štete u svrhu obezbjeđenja uredne isporuke (ZUPŽS.

Odgovornost pošiljaoca Već je rečeno da pošiljalac odgovara za tačnost unesenih podataka i izjava u tovarni list pa i kada ih na njegov zahtjev unosi željeznica. ona solidarno odgovaraju. iako je ona predala pošiljku. Imalac prava svoj odštetni zahtjev može postaviti prema onome za koga se odluči. odnosno prema opštim pravilima o prestanku obligacija. Najčešće se to odnosi na plaćanje dangubnine. Svako preduzeće odgovara samo za svoj dio prevoza (ZOO. zbog rđavog pakovanja. član 678). Odgovornost postoji i po osnovu štete nanesene utovarom. Kada je očigledno da nikakav stvarni manjak ne odgovara razlici u masi ili broju komada u odnosu na podatke iz tovarnog lista ti dokazi ne mogu služiti protiv željeznice. Podaci koji se odnose na masu i broj komada mogu se upotrijebiti protiv željeznice samo ako je ona te podatke provjerila (vagala. istovarom. Pravo zahtijevanja prema željeznici prestaje kada imalac prava iz ugovora primi pošiljku. a kada postoji osiguranje i osiguravajućem društvu. ugovora ili pravila autonomnog poslovnog prava. posebno.Ako u prevozu učestvuje više željezničkih preduzeća. brojala) i potvrdila u tovarnom listu. ležarine ili troškova uskladištenja. VI . Nije bitno da li obaveze proističu iz propisa. Međutim i tada ima odstupanja. član 43). primalac. Primalac stvari može se obratiti sa zahtjevom uputnoj stanici. on odgovara željeznici. pa ih primalac ne održi. Imalac prava može biti pošiljalac. Kada su propisani određeni rokovi. odnosno imalac prenosivog tovarnog lista. pravo potraživanja prema željeznici ne prestaje.PRESTANAK PRAVA IZ UGOVORA 1. Izuzetno. Pošiljalac odgovara za štetu prouzrokovanu drugim licima ili stvarima uslijed naročitih svojstava (opasne) stvari koja nisu bila poznata željeznici. nedeklarisanja ili netačnog deklarisanja stvari. u slučaju djelimičnog gubitka ili oštećenja što je utvrđeno prije prijema pošiljke ili nije uopšte utvrđeno 206 . ako su primaocu predata kola (vagon) sa ispravnim plombama (ZUPŽS. 2. korisnik prevoza. koga izabere. u sljedećim slučajevima: ako imalac prava dokaže da je šteta prouzrokovana namjerno ili krajnjom nepažnjom željeznice. Prestanak ugovora Ugovor o prevozu stvari željeznicom prestaje na isti način kao i drugi ugovori. Pošiljalac odgovara željeznici i dužan je naknaditi štetu koja nastane uslijed toga što nije priložio potrebne isprave uz tovarni list ili nije priložio sve ili su one neispravne. Ako je u prevozu učestvovalo više željezničkih preduzeća koja je odredio pošiljalac tada nema solidarne odgovornosti.

ako oštećenje ili djelimični gubitak stvari imalac prava nije mogao opaziti prilikom prijema pošiljke. dodatka na vozarinu.prilikom prijema uslijed propusta željeznice. Svoja potraživanja iz ugovora imalac prava može ostvariti prema željeznici ako stavi reklamaciju u pismenoj formi i na način određen tarifom. član 79). Naknadne reklamacije o istoj stvari ne obustavljaju zastarijevanje. 207 . Pošiljalac može koristiti pravo na reklamaciju sve dok ima pravo da raspolaže pošiljkom. kada se potraživanje odnosi na vraćanje plaćenih iznosa ili pouzeća (ZUPŽS. Zastara potraživanja Za potraživanja iz ugovora o prevozu stvari željeznicom određeni su specijalni rokovi kao i rokovi za početak toka zastarjelosti (ZUPŽS. Potraživanja zbog više ili manje naplaćene vozarine. Protekom roka od 30 dana po dostavi reklamacije imalac prava može svoj zahtjev ostvariti podizanjem tužbe (glavni zahtjev plus kamata). 2. Zahtjev za naknadu štete iz osnova zadocnjenja mora staviti u roku od 15 dana od dana izdavanja stvari. pada u prekluziju. a primalac od trenutka prijema tovarnog lista. član 80. 81). a nastavlja dalje uručenjem pismenog odgovora od strane željeznice. ali je zahtjev za utvrđivanje oštećenja stavio čim je otkrio štetu (najkasnije sedam dana od prijema pošiljke) uz obavezu dokazivanja da je do štete došlo u periodu od prijema do izdavanja (odnošenja) pošiljke. Ostala potraživanja iz ovog ugovora zastarijevaju za jednu godinu dana. naknada za sporedne usluge ili drugih troškova zastarijevaju za šest mjeseci. Obustava zastare nastaje dostavljanjem pismene reklamacije. inače.

208 .

2. nalaze u dvjema različitim državama” (CMR. On se razlikuje po konkretizaciji ličnosti prevoznika. član 1). da će stvari čiji je transport dozvoljen. ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI 1. unutar određenog ili odredivog roka. Prava i obaveze stranaka iz ugovora o prevozu robe drumom. tako da drumski prevoz tek početkom ovoga vijeka ponovno oživljava da bi puni značaj doživio poslije pedesetih godina. Značaj drumskog prevoza Drumski prevoz ima najdužu tradiciju. prikolice i poluprikolice (CMR. 1970. ukratko. Institut za uporedno pravo. u ovome: moguće je obaviti direktan prevoz stvari po principu “od vrata do vrata” odnosno “od skladišta do skladišta”. Prednosti drumskog transporta ogledaju se.POJAM. a do industrijske revolucije i najveći značaj. uz naknadu obavezuje pošiljaocu. Tehnološka otkrića vezana za parnu mašinu išla su u korist željezničkog transporta. str. paleta). lakše se koriste prednosti integralnog prevoza primjenom modernih transportnih sudova (kontejnera. korištenjem zaobilaznih ili sporednih puteva lakše se savladavaju saobraćajne smetnje na pojedinim relacijama.GLAVA TREĆA UGOVOR O PREVOZU STVARI DRUMOM (CESTOM) I . član 1). Sredstvo prevoza jeste “motorno vozilo”. 12. prema ugovoru. bitno od opšteg pojma ugovora o prevozu. jeftinija je izgradnja prevoznih sredstava. osobito za pojedine vrste prevoza stvari (kamioni 187 Opširnije: Trifković mr Miloš. S obzirom na ekonomske i druge karakteristike drumski prevoz ima značajnu ulogu u privrednom životu svake zemlje i predstavlja konkurenciju drugim granama saobraćaja. Beograd. prevoznom putu i sredstvima prevoza. Ugovor ima međunarodni karakter kada se “mjesto preuzimanja i mjesto opredjeljenja. Ovaj ugovor sve više dobija međunarodni značaj. 209 . Pojam ugovora Ugovor o prevozu stvari drumom (cestom) je takav ugovor kojim se drumski transporter. Sredstvo prevoza je ta činjenica koja daje karakteristike ostalim. a pod motornim vozilom se podrazumijeva vozilo koje se pokreće mehaničkom snagom sopstvenog motora neovisno od postojanja šina ili električnih vodova. u neoštećenom stanju prevesti (premjestiti) iz mjesta otpreme u mjesto opredjeljenja i tamo ih staviti na 187 Pojam ovog ugovora ne odstupa raspolaganje pošiljaocu ili licu koje on odredi. pogodniji je za prevoz manjih količina stvari ili stvari specifičnih osobina. Pod pravila drumskog prevoza potpadaju i kombinovana vozila.

mada se formiraju zbirni transporti (konvoji). transport stvari vrši angažovanjem prevoznih sredstava iz različitih grana saobraćaja (kamion. Drumski prevoz. cijena i uslovi prevoza. Postoji niz specijalnih pravila kojima se regulišu pitanja značajna za određenu vrstu drumskog prevoza. Isprava može glasiti “po naredbi” ili “na donosioca” i može biti prenosiva ili neprenosiva. a time i ugovori u vezi sa njim. mogu se podijeliti po različitim kriterijima. Ona su skoro unificirana kada se radi o karakteristikama vozila. Postoji jedinstvena odgovornost prvog transportera. a prevoznik je obavezan donijeti tarife i objaviti ih na uobičajen ili propisan način. nego što je slučaj u pomorskom ili željezničkom prevozu. teže se prevozi naročito kabasta roba. Nedostaci ovog vida prevoza su. ugovorom se određuje prevozni put. Prevoz za vlastite potrebe podrazumijeva prevoz putnika i stvari radi zadovoljavanja sopstvenih potreba i ne obuhvata vršenje prevozničkih usluga trećim licima. željeznica. mada i za ovaj vid transporta prevoznici mogu unaprijed donijeti uslove poslovanja i tarife. prije svega. U tom slučaju. Mješoviti (kombinovani) prevoz. U slobodnom drumskom prevozu. drumski transport je pogodan za prevoz za vlastite potrebe poslovnih subjekata. U literaturi je uobičajeno da se drumski transport razvrstava i prema vrsti pošiljki na prevoz denčanih pošiljki i prevoz kamionskih pošiljki (tereta). cisterne). osiguranju. sa unaprijed određenom polaznom i krajnjom stanicom i međustanicama. u sljedećem: nije pogodan za istovremeni prevoz velikih količina stvari. koji se dosta koristi. prelasku državne granice i dr. Cijena i ostali uslovi prevoza su unaprijed utvrđeni tarifom. Uobičajeno je da se prema predmetu prevoza drumski transport dijeli na prevoz putnika.hladnjače. lakše se kombinuje sa prevozom iz ostalih grana saobraćaja. 3. posadi. kod međunarodnog prevoza transport se odvija na osnovu jedinstvene isprave o kombinovanom (multimodalnom) prevozu i jedinstvene naknade za prevoz. postoji onda kada se. brod). prevoz stvari (robe) i prevoz prtljaga pa u tom pravcu postoje različita pravila u zakonu. kao organizatora 210 . Vrste prevoza i ugovora Od vrste drumskog prevoza ovisi njegov pravni režim. sigurnosnim propisima. Javni drumski prevoz se obavlja kao prevoz u linijskom i slobodnom drumskom saobraćaju. Po načinu organizovanja prevoza putnika i stvari postoji javni drumski prevoz i prevoz za vlastite potrebe. prevozna sredstva su podložnija kvarovima. Linijski (redovni) prevoz se odvija po unaprijed utvrđenom redu vožnje. i na kraju. željezničkim i pomorskim naročito. vezan je za vremenske prilike i najzad. Javni prevoz obavljaju poslovni subjekti (transportne organizacije) kao svoju registrovanu djelatnost na bazi ugovora sa poslovnim partnerima. posebno u sferi autonomnog prava. na osnovu ugovora o prevozu.

kraće TIR konvencija. putne oznake. tada se primjenjuju pravila CMR na cio prevozni put. Postoji i niz drugih međunarodnih akata koji se odnose na posadu vozila. Na međunarodnom nivou značajno je pomenuti dvije konvencije: jedna.list RBiH. 13/94. Pravni izvori Razvojem drumskog saobraćaja ustanovljena su posebna pravila koja se zasnivaju na posebnostima drumskih prevoznih sredstava. list RBiH. 503. prevoza za lične potrebe. Sl. str. nadzor i kontrolu te druga pitanja relevantna za odvijanje drumskog prevoza. broj 22/90. broj 24/92. 188 Ako se motorno vozilo “prenosi jednim dijelom puta morem. cit. S obzirom na različitost materije koju uređuju ovi zakoni njihova primjena je u praksi kao takva zadržana. Zakon o međunarodnom drumskom transportu (Sl . 39/95). signalizaciju. 33/95. koja se odnosi na carine i fiskalna davanja. 4. unutrašnjim vodama ili vazdušnim putem”. list SR BiH. fiskalni režim drumskih vozila u međunarodnom prevozu. Međunarodna unija za javni saobraćaj (UITU). autobusne stanice. prevoz opasnih stvari. ograničeno na njegove međunarodne aspekte kao i rješenja sadržana u ZOO. putevima prevoza i zahtjevima sigurnosti transporta. Pravila su predmet regulisanja nacionalnih i međunarodnih izvora (konvencija). Osnovni pravni izvori za ugovorno pravo su Zakon o obligacionim odnosima i specijalni 189 Zakon o unutrašnjem cestovnom prometu reguliše materiju: javnog zakoni. željeznicom. 33/95). br. To su: Konvencija o ugovoru za međunarodni prevoz robe drumom (Ženeva. uglavnom.međunarodnog kombinovanog prevoza. te ekonomskim ciljevima korisnika prevoza. U domaćem pravu drumski saobraćaj regulisan je nizom zakonskih akata koji se odnose na organizaciju i funkcionisanje saobraćaja. prevoza. S obzirom na dominantan međunarodni karakter ovog ugovora daljnje izlaganje će biti. koja se odnosi na oblast međunarodnog prevoza stvari i druga. Evropska organizacija za drumski prevoz rashladne robe i dr. Radi se o slijedećim zakonima: Zakon o prevozu u drumskom saobraćaju (Sl. članom 73 je predviđeno da prestaje primjena zakona koji su se primjenjivali na teritoriji Federacije BiH do dana stupanja na snagu ovog zakona. 23/98). stajališta i teretne autostanice i inspekcijski nadzor. ali bez istovara. Vilus-Carić-Šogorov. Donošenjem Zakona o unutrašnjem cestovnom prevozu (Sl. pošto i u ovoj oblasti postoji unifikacija prava na međunarodnom planu. Međunarodna drumska federacija (IRF). Formirano je nekoliko međunarodnih asocijacija u ovoj oblasti: Međunarodna unija za drumski transport (IRU). novine FBiH br. op. poznatija pod skraćenim imenom CMR konvencija i Carinska konvencija o međunarodnom prevozu robe na osnovu karneta TIR (Ženeva. 189 188 211 . bezbjednost. 27/91. 1959). za cijeli mješoviti prevoz. prevoza za posebne namjene. 1956).

član 4). Nepostojanje. a što je našlo mjesto i u našoj sudskoj praksi. a treći ostaje prevozniku. Ovaj ugovor spada u kategoriju adhezionih ugovora što je odlika ugovora i u drugim oblastima transporta. CMR. Te činjenice mogu se dokazivati i drugim pravnim sredstvima. op. 2. drugi prati pošiljku. a takođe. Ima shvatanja da je ovaj ugovor formalan. pa i realan. 190 Kod prevoza stvari u drumskom saobraćaju postoji.). ali se ona odnose na izvršenje ugovora. Za neke vrste ugovora zakon može odrediti način zaključivanja. Tovarni list predstavlja dokaz o zaključenom ugovoru.ZAKLJUČIVANJE. Ako stvari koje se prevoze moraju biti utovarene u različita vozila ili se prevoze različite vrste stvari ili su stvari podijeljene u grupe. i opšti uslovi poslovanja. neispravnost ili gubitak tovarnog lista ne utiče na postojanje i valjanost ugovora o prevozu stvari (ZOO. TOVARNI LIST I ELEMENTI UGOVORA 1.cit. On je ovlašten za zaključenje ugovora o prevozu ukoliko je to u okviru redovnog poslovanja prevoznika i ugovor zaključuje pod uobičajenim uslovima. odnosno količinu robe (CMR. Obavezni sastojci tovarnog lista su: datum i mjesto izdavanja tovarnog lista. U linijskom prevozu sloboda ugovaranja je donekle ograničena. Prevoznik prima stvari na prevoz kada se postigne saglasnost sa pošiljaocem. ime i adresa pošiljaoca kao i ime i adresa primaoca. mjesto i datum preuzimanja stvari kao i mjesto 190 Opširnije: Ivošević dr Borislav. U odnosu na druge grane saobraćaja u drumskom prevozu veći značaj imaju poslovni običaji. Tovarni list I u drumskom prevozu stvari postoji prevoznička isprava u vidu tovarnog lista. Ovlaštenja i pravnu valjanost izjava vozača treba procjenjivati po pravilima obligacionog prava koja se odnose na punomoćstvo. vozač je punomoćnik po zaposlenju (ZOO. član 656.str. 212 . Za pojedine vrste stvari vrijede posebna pravila. uslovima ugovora i prijemu stvari od strane prevozioca. sloboda ugovaranja. svaka strana (pošiljalac i prevoznik) može zahtijevati izdavanje posebne isprave za svako vozilo ili svaku vrstu stvari ili svaku grupu stvari. identifikacija prevoznog sredstva. čl. 5). 140. Tovarni list se izdaje u tri originalna primjerka: prvi ide pošiljaocu. Opšte je usvojen stav u međunarodnoj praksi. načelno. Izdavanje tovarnog lista vrši se na zahtjev pošiljaoca ili prevoznika. posebno u međunarodnom transportu. ime i adresa prevoznika.II . Zaključivanje Ugovor o prevozu stvari u drumskom saobraćaju je neformalan i može se zaključiti na bilo koji način. da je vozač prevoznika (šofer) ovlašten na zaključenje ugovora. član 98.

troškovi u vezi sa prevozom (troškovi prevoza. Pošiljalac odgovara za sve troškove i štetu koja nastane unošenjem netačnih ili nepotpunih podataka u tovarni list ili to učini prevozilac na zahtjev pošiljaoca.isporuke (mjesto utovara i istovara). Za potrebe pošiljaoca i prevoznika može se izdati prepis tovarnog lista odnosno prenosivog tovarnog lista. carine i drugi izdaci). nedovoljnošću ili neispravnošću tih dokumenata i podataka u njima. mora biti naznačeno da se radi o prenosivom tovarnom listu jer samo taj primjerak ima značaj hartije od vrijednosti. čl. bruto masa (težina) pošiljke ili količina izražena na drugi način. Kada je prevoznik vršio provjeru podataka unesenih u tovarni list (broj koleta. Uobičajeno je da se prilikom prijema stvari na prevoz izdaju tovarni list ili potvrda o prijemu stvari na prevoz u koje se unose određeni podaci. mjesto otpreme i mjesto opredjeljenja. Tovarni list se prenosi indosamentom ako glasi po naredbi odnosno prostom predajom kada glasi na donosioca. Dozvoljeno je suprotno dokazivati. Stranke mogu navesti u tovarnom listu i druge podatke koje smatraju korisnim. instrukcije o osiguranju tereta. 9). stvari koje se prevoze i naknada za prevoz. oznaku. dodatni troškovi. član 657). 3. Ako prevoznik ne upiše nikakve primjedbe u tovarni list. koje troškove pošiljalac preuzima na sebe. zakonska je pretpostavka da su stvari i ambalaža primljeni na prevoz “u dobrom spoljnjem stanju” kao i da broj i oznaka koleta odgovara podacima iz tovarnog lista (CMR. 213 . Na oblik i pravna dejstva indosamenta shodno se primjenjuju pravila mjeničnog prava. ali je teret dokaza na prevozniku. i njihove oznake. primalac. U tom slučaju. plaćanja izvršena u trenutku isporuke. bitni sastojci ugovora o prevozu stvari drumom su: ugovorne strane. mora sadržavati potpise pošiljaoca i prevoznika odnosno njihovih punomoćnika. rok prevoza i drugo. kao hartija od vrijednosti. Bitni elementi ugovora Po prirodi posla. osim pravila o regresu. Prevoznik nije obavezan da ispituje ispravnost dokumenata koji se prilažu. Na ostala dva originalna primjerka samo se upisuje notifikacija da je izdat prenosivi tovarni list. Stoga je pošiljalac odgovoran za svaku štetu prouzrokovanu nedostatkom. Umjesto tovarnog lista prevoznik može izdati potvrdu o prijemu stvari na prevoz (ZOO. Na svakom prepisu mora biti vidno označeno da se radi o prepisu kao i upozorenje da se na osnovu prepisa ne može raspolagati sa stvarima (pošiljkom). deklaraciju o vrijednosti stvari. na primjerku originala. koji se predaje pošiljaocu. broj paketa. a naročito: oznaku o pretovaru. Pošiljalac i prevozilac se mogu sporazumjeti da se izda prenosivi tovarni list koji glasi “po naredbi” ili “na donosioca”. Prenosivi tovarni list. uobičajeni opis stvari koje se prevoze i način pakovanja. Pošto se radi o individualnoj hartiji od vrijednosti potpisi ne mogu biti u vidu faksimila. spoljnje stanje stvari i ambalaže) svoje primjedbe unosi u tovarni list. instrukcije vezane za carine i druge formalnosti te spisak isprava priloženih uz tovarni list.

III . Za neblagovremeno dostavljanje vozila prevoznik odgovara kao za docnju u izvršenju ugovora. ako uslove prevoza poznaje. Vozilo se postavlja na mjesto utovara ugovorenog dana i sata. pošiljalac može preduzeti radnje utovara. Ugovorom se određuje. Obaveze drumskog prevoznika 1.Otuda se sastojci tovarnog lista uzimaju najčešće kao bitni elementi ugovora o prevozu stvari drumom. Postoje bitne razlike u odgovornosti podprevoznika i uzastopnog prevoznika.dangubninu. a ako toga nema onda ono koje odgovara najmasovnijim vrstama 191 Prevoznik angažuje iskusno i obučeno osoblje koje može izvršiti prevoza. Ako mjesto utovara nije određeno prevoznik je dužan postaviti vozilo na najbliže mjesto koje ispunjava uslove za utovar. 214 . odnosno na mjesto utovara. on ne potpisuje tovarni list. po pravilu. Kada vozilo ranije stigne. prevoznik je obavezan dostaviti vozilo koje uobičajeno koristi u poslovima sa pošiljaocem. Pored ugovornog prevoznika (vozara) može se pojaviti podprevoznik (podvozar) i uzastopni prevoznik. ali najkasnije u vrijeme koje omogućava utovar stvari prije isteka radnog vremena pošiljaoca. Stavljanje motornog vozila na raspolaganje pošiljaocu Motorno vozilo koje prevoznik stavlja na raspolaganje pošiljaocu treba da omogući bezbijedno i pravilno izvršenje prevoza.cit. Kada okolnosti posla ne zna. na osnovu ugovora o prevozu zaključenog između pošiljaoca i prevoznika i jedne prevozne isprave. U slučaju da sat nije određen. op. ugovoreni prevoz. 17. ali ako ne koristi blagovremeno dostavljeno vozilo snosi posebnu naknadu . ako to može učiniti bez opasnosti za vozilo. učestvuje kao jedan od vozara u prevozu stvari (izvršenju ugovora). 191 Trifković mr Miloš. tip vozila koje vrši prevoz. Podprevoznik je lice kome ugovorni prevoznik (vozar) povjeri izvršenje cijelog ili dijela ugovora o prevozu stvari drumom. Uzastopni prevoznik je lice koje. Vozilo se postavlja na mjesto određeno ugovorom. Kada ugovorom nije određen tip vozila smatra se da je izbor prepušten prevozniku i on je dužan obezbijediti vozilo koje je pogodno za namjeravani prevoz. O postavljanju vozila prevoznik obavještava pošiljaoca ili lice koje on odredi.1. prevoznik je dužan vozilo postaviti ugovorenog dana. str. najčešće.OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1.

obavezan je čuvati stvar da bi je zaštitio od trećih lica i transportnih rizika i.3. primaocu. Prilikom preuzimanja stvari prevoznik je dužan da kontroliše tačnost navoda u tovarnom listu u pogledu broja koleta i njihovih oznaka i brojki. niti sadržinu paketa. Svoje rezerve upisuje u tovarni list i one obavezuju pošiljaoca.1. željeznički daljinar. a u slobodnom određuje se ugovorom i prevoznik je dužan izvršiti prevoz ugovorenim putem (ZOO. dok su kod linijskog prevoza mnogi elementi ove obaveze unaprijed određeni. 1. prevoz od mjesta otpreme u mjesto opredjeljenja. Ako angažuje treće lice. Prevoznik ima pravo na naknadu troškova provjere i rezultati se unose u tovarni list (CMR. kao i spoljnje stanje pošiljke i njenog pakovanja (CMR. Prevoznik je dužan da izvrši prevoz u ugovorenom roku. Tu spada provjera stanja i mase (težine) pošiljke. U linijskom prevozu on je utvrđen redom vožnje. Prevoz stvari Obaveza prevoza stvari je osnovna.). prevoznik odgovara za izbor toga lica. može se odrediti na različite načine (autokarta. tada je prevoznik dužan stvari prevesti “onim putem koji najviše odgovara interesima pošiljaoca”. skretanja. Preuzimanje stvari na prevoz Preuzimanje stvari je zbirni pojam za niz radnji koje prevoznik pojedinačno ili u vezi sa drugim radnjama mora preduzeti da bi stekao detenciju stvari. a ako rok prevoza nije ugovoren prevoz treba izvršiti za vrijeme koje je uobičajeno za prevoz takve 215 . na teret i rizik imaoca prava na stvari. Prevoznik nije obavezan da kontroliše bruto masu stvari ili njihovu količinu izraženu na drugi način. ali pošiljalac može zahtijevati provjeru. Obaveza vremenski traje od momenta prijema do predaje stvari. kao detentor. a prema okolnostima slučaja i utovar stvari. 1. jer pošiljalac zaključenjem i izvršenjem ugovora očekuje premještanje stvari. a troškovi se određuju ugovorom ili običajem. ako se “on sa tim izričito saglasio u tovarnom listu”. u nepromijenjenom stanju predao prevezenu stvar. načelno. prijem stvari i dokumenata. pregled oznaka.4. Dužinu prevoznog puta predstavlja onaj put koji je vozilo stvarno prešlo uključujući potrebna (nužna) odstupanja. Ako prevozni put nije ugovoren. Čuvanje stvari primljenih na prevoz Prevoznik. Prevozni put je linija kretanja koju vozilo treba da pređe iz mjesta otpreme do mjesta opredjeljenja. Troškovi čuvanja koji nastanu uslijed neopravdanog odugovlačenja izvršenja prevoza padaju na teret samog prevoznika. član 661).2. Ovu obavezu prevoznik može izvršiti bilo u svojstvu prevoznika ili skladištara. Dužina prevoznog puta. zavisno od prirode radnje i okolnosti slučaja. koja utiče na cijenu prevoza. putem brojila vozila i dr. član 8). član 8). To se postiže kombinacijom zahtjeva brzine. U slobodnom prevozu drumom ova obaveza se reguliše ugovorom. ekonomičnosti i sigurnosti.

primalac i imalac prenosivog tovarnog lista. On se određuje ugovorom. Prevoznik ima pravo na naknadu troškova koje je imao uslijed smetnji nastalih bez njegove krivice. pa čak. da se stvar uputi u drugo mjesto opredjeljenja. odnosno isteka dodatnog vremena za utovar tereta i obuhvata rok otpreme i rok prevoženja. Naime. i izjavom volje lica koje nije učestvovalo u zaključivanju ugovora (imaoca prenosivog tovarnog lista). s obzirom na vrstu i dužinu puta kao i vrstu vozila. pod uslovom da su ispunjene sve obaveze koje proizlaze iz tog papira. Ona u suštini znači izmjenu ugovora jednostranom izjavom volje. kojima se mijenjaju nalozi sadržani u ugovoru. Ako prevoz stvari nije moguće izvršiti u ugovorenom roku i pod ugovorenim uslovima prevoznik je obavezan tražiti uputstva od lica ovlaštenog za raspolaganje teretom. Vrijeme prevoza počinje teći od isteka vremena za utovar. Ovlašteni imalac prenosivog tovarnog lista ima isključivo pravo i on može raspolagati pošiljkom. da se predaja stvari odloži. Nalozi moraju biti izdati u pisanoj formi uz potvrdu o njihovom prijemu od strane prevoznika. u protivnom.5. Kada imalac prenosivog tovarnog lista nije poznat instrukcije će tražiti od pošiljaoca. 1. Rok prevoza kao i rok otpreme ne teče za vrijeme smetnji koje nastanu bez krivice prevoznika. primalac. ne proizvodi pravna dejstva. davati naloge prevozniku u smislu: da se obustavi prevoz stvari. da se stvar preda drugom primaocu. Opštim uslovima određuje se vrijeme prevoza koje ugovorom može biti produženo ili skraćeno. ako u razumnom roku ne dobije potrebne instrukcije za postupanje. To podrazumijeva ovlaštenje prevoznika da stvar istovari. 216 . Nije dopušteno višestruko davanje uputstava. a često je određen opštim uslovima poslovanja prevoznika. da se stvar vrati u mjesto otpreme. postoji kod svih ugovora o prevozu stvari. ako imalac prava (pošiljalac. Ako nije izdat prenosivi tovarni list. pošiljalac može u toku prevoza pa sve do predaje tovarnog lista drugom licu. Postupanje po uputstvima imaoca prava Mogućnost davanja uputstava. Rok prevoza je vrijeme od isteka roka otpreme do predaje tovarnog lista primaocu. Iste naloge može izdavati i primalac pod uslovom da je pošiljalac u tovarni list upisao takva ovlaštenja primaoca ili mu je predao svoj primjerak tovarnog lista ili ako je stvar stigla u mjesto opredjeljenja. Naknadna uputstva predstavljaju manifestaciju raspolaganja pošiljkom. uzimajući u obzir karakter smetnji i okolnosti slučaja.stvari. Prevoznik će preduzeti mjere radi zaštite interesa imaoca prava. Instrukcija se unosi u prenosivi tovarni list i potvrđuje potpisom imaoca tog papira. Rok otpreme je vrijeme nakon utovara stvari do momenta kada prevoženje treba da počne. Ta uputstva može davati pošiljalac. imalac prenosivog tovarnog lista) naredi predaju stvari drugom licu to drugo lice nema pravo da imenuje drugog adresata (CMR. član 12). da je preda na čuvanje ili da je sam čuva na teret i rizik imaoca prava.

1. Neopravdano odbijanje uputstava povlači odgovornost prevoznika. ako je pošiljka oštećena u čemu se sastoji to oštećenje. str. 441. član 670). a nekada i treće lice bez posebnog ovlaštenja. Pošto je prenosivi tovarni list hartija od vrijednosti. cit. ako prevoznik to zahtijeva. Prevoznik ne može odbiti primljena uputstva ako je izvršenje naloga moguće. op. da se naknade troškovi. stvari i motornog vozila. cit. tada i sam primalac ima pravo zahtijevati predaju tovarnog lista i stvari. smatra se da mu je stvar uredno predata u stanju kako je određeno u tovarnom listu. da bi mogao vršiti prava iz ugovora. primalac se obavezuje da isplati naknadu za prevoz. Draškić dr Mladen. on treba sporni iznos da položi kod suda (ZOO. 42. primalac stavlja prigovor na licu mjesta. ili se ne nanosi šteta drugom korisniku prevoza.Ovlašteno lice koje se posluži svojim pravom na davanje instrukcija dužno je prevozniku naknaditi odgovarajuće troškove i štetu koja nastane za prevoznika. obuhvata predaju stvari. ako ugovorom nije drugačije određeno. 217 . ako što drugo nije određeno ugovorom ili u tovarnom listu. Isporuka stvari se vrši u mjestu opredjeljenja koje je određeno ugovorom odnosno prevoznim dokumentom ili naknadnim uputstvima. obavijestiti primaoca i staviti mu stvari na raspolaganje. odnosno pruži valjana garancija za troškove i štetu te ako izvršenje naloga nije protivno carinskim i drugim imperativnim propisima. Troškove utvrđivanja istovjetnosti pošiljke snosi prevoznik ako ne postoji istovjetnost ili ako je oštećenje veće od onog koje je tvrdio prevoznik. Lica koja su ovlaštena da prime uredno prispjelu pošiljku su primalac (lice označeno u ugovoru ili tovarnom listu). odnosno. kao i predati duplikat tovarnog lista. Kada primalac smatra da nije dužan isplatiti prevozniku onoliko koliko se od njega zahtijeva. pretpostavlja se da je to mjesto adresa primaoca. njegov imalac je dužan predati papir prevozniku prilikom preuzimanja pošiljke. Za nedostatke koje odmah uoči prilikom prijema. njegov punomoćnik. Istovar stvari vrši primalac. predaju dokumenata kao i 192 radnje primaoca vezane za njihovo prihvatanje. Prevoznik ne snosi odgovornost za razliku u količini nastalu kao posljedica 193 transportnog kala i uobičajenih tolerancija u vagama. da se ne vrši razdvajanje pošiljke. op. Isporuka pošiljke primaocu (predaja stvari) Isporuka pošiljke. u suštini. Prevoznik daje uputstva pri istovaru koja se odnose na bezbjednost lica. Ako primalac pošiljku preuzme bez prigovora. Po prispijeću pošiljke u mjesto opredjeljenja prevoznik je dužan. Ukoliko nije posebno utvrđeno. Preuzimanjem stvari i tovarnog lista. primalac je dužan da u 192 193 Trifković mr Miloš. Kada stvari prispiju u mjesto opredjeljenja. Provjeravanje pošiljke vrši se zapisnički. Primalac ima pravo da zahtijeva utvrđivanje istovjetnosti pošiljke. Obavezno je pružiti jemstvo za troškove i štetu.6. str. Kada su nedostaci na pošiljci takvi da se nisu mogli opaziti u času predaje. bez odlaganja. ako ispuni uslove predviđene ugovorom.

Pakovanje i označavanje stvari (priprema pošiljke) Pošiljalac priprema stvari za prevoz što. koji se unose u tovarni list kao i predaju isprava koje se prilažu uz tovarni list. administrativnim) ili ugovorom. zavisno od zakona i ugovora. 2. tada je drumski prevoznik dužan. drumski prevoznik može: odbiti prevoz i odustati od ugovora. Reklamacija se može staviti najkasnije u prekluzivnom roku od sedam dana računajući od dana predaje stvari. Od protuvrijednosti prodate stvari prevoznik odbija troškove koji terete pošiljku. na trošak i rizik imaoca prava na pošiljci. da sam izvrši popravljanje na trošak pošiljaoca ili da stavi prigovor upisom u tovarni list i izvrši prevoz (CMR. Kad primalac odbije prijem stvari ili se jednostavno ne može naći. mjesto opredjeljenja.pismenoj formi i bez odlaganja po otkrivanju oštećenja. Generalno. stavi reklamaciju. obavještenje je pošiljalac dužan dati na vrijeme. podrazumijeva pakovanje i označavanje. ime primaoca itd. Kada se radi o opasnim stvarima ili onim za koje treba obezbijediti posebne uslove prevoza. Smatra se da je pakovanje izvršeno na odgovarajući način ako može pod redovnim uslovima prevoza i pri uobičajenim postupcima prevoznika zaštititi stvari od gubitka i oštećenja te obezbijediti sigurnost lica i nenanošenje štete tuđoj imovini. bez odlaganja. odnosno prijeti opasnost od kvara ili su troškovi čuvanja u nesrazmjeri sa vrijednosti stvari.1. Davanje pogrešnih obavještenja i podataka odnosno njihovo ne davanje povlači odgovornost pošiljaoca.). Za stvari naročite vrijednosti (dragocjenosti. hartije od vrijednosti. član 8 i 218 . sanitarnim. da stvari: istovari i preda na čuvanje u javno skladište ili drugom licu ili stvar odmah izloži prodaji ako je u kvaru. 2. član 16). a to zavisi od vrste stvari koje se prevoze. tražiti uputstva od pošiljaoca. Kada utvrdi nedostatke pakovanja. U slučaju da prevoznik ne dobije tražena uputstva on može. a ostatak stavlja na raspolaganje imaocu prava na pošiljci.2. Ako troškovi prelaze vrijednost stvari prevoznik ima pravo na razliku. Način pakovanja i označavanja mogu biti određeni prinudnim propisima (carinskim. ako istekom razumnog roka ne dobije potrebno uputstvo od lica ovlaštenog na raspolaganje pošiljkom (CMR. prvenstveno. ova obaveza podrazumijeva davanje obavještenja kako bi se izvršio uredan prijem i prevoz stvari. Obavještavanje o prevozu i predaja potrebnih dokumenata Pošiljalac ima opštu obavezu da obavijesti drumskog prevoznika o namjeravanom prevozu dajući mu o tome sve relevantne podatke (sadržaj i količinu pošiljke. U svim slučajevima smatra se da je prevoz završen. Obaveze pošiljaoca 2. Obavještavanje obuhvata obavezu pošiljaoca na davanje svih podataka. tražiti popravljanje pakovanja. skupocjene stvari) obavezu davanja obavještenja treba ispuniti u času predaje stvari uz saopštenje njihove vrijednosti. Prodaji stvari može pristupiti i u svakom drugom slučaju.

Mjesto utovara stipuliše se ugovorom. okolnostima posla ili poslovnoj praksi stranaka. dužina prevoznog puta. Rok utovara se produžava ako nastupe razlozi koji se ne mogu upisati u krivicu ni jednoj strani. jasno. Označavanje. djelimično izvršenje prevoza. Deklarisanje stvari vrši se na uobičajen način. prekid prevoza koji je nastao uslijed odgovornosti transportera.3. Ne ispuni li svoju obavezu utovara pošiljalac i nakon proteka dodatnog vremena za utovar prevoznik može odustati od ugovora i zahtijevati naknadu štete. ako ih je prema ugovoru dužan obaviti pošiljalac. dodatke na vozarinu. No. ako nije utvrđeno ugovorom. uključujući zaradu prevoznika te dažbine i takse na vozilo. Može se ugovoriti da utovar vrši prevoznik ili prevoznik i pošiljalac. vrijednost i sadržaj pošiljke. a u nedostatku toga određuje se prema poslovnom običaju.10). treba da bude istinito. ugovaranje forfetnog stava. Vrijeme utovara. mora početi i završiti se u primjerenom roku. inače.. slaganje i dr. plaća se vozarina srazmjerno pređenom putu. Posebni slučajevi obračuna vozarine i ostalih naknada u vezi sa prevozom postoje u onim situacijama kada dolazi do odstupanja od uobičajenog načina izvršenja ugovora ili plaćanja. predaju isprava. Ako je stvar prevezena samo jednim dijelom puta. tarifom ili na drugi uobičajen način. Vozarina (prevoznina) je najvažniji dio naknade i obuhvata: troškove koji se odnose na primjenu i korištenje vozila i rad osoblja. uočljivo i trajno. inače. izvršenje prevoza drugim putem. pokrivanje. u vrijeme utovara uračunava se i vrijeme potrebno za popunjavanje tovarnog lista. masa i oblik stvari. vezivanje i drugo obezbjeđenje vozila. Plaća se samo na stvari koje su u mjestu opredjeljenja stavljene na raspolaganje primaocu odnosno imaocu prava. obično je to mjesto skladište pošiljaoca. osim u slučajevima prevoza opasnih stvari. Plaćanje naknade za prevoz Naknada za prevoz obuhvata vozarinu.4. vozila i pošiljke. Kada stvar nije utovarena u ugovorenom roku. koje se plaćaju po propisima zemlje u kojoj se prevoz obavlja. Ti slučajevi su: paušalni obračun. dovoljno. 2. prekid prevoza nastao uslijed više sile ili razloga 219 . Već je rečeno. Inače. da se provjera vrši prilikom preuzimanja stvari. U slobodnom transportu. zbog razloga za koje je odgovoran pošiljalac. dangubninu i troškove. ako je do djelimičnog prevoza došlo krivnjom korisnika prevoza. 2. Utovar stvari Obaveza pošiljaoca da vrši utovar stvari je dispozitivnog karaktera jer ugovorom može biti određeno i drugačije. način prevoza itd. koji se obavlja “od vrata do vrata”. pošiljalac ima pravo na dodatno vrijeme utovara koje iznosi najviše polovinu ugovorenog vremena predviđenog za utovar. Za dodatno vrijeme utovara prevoznik ima pravo na posebnu naknadu saglasno ugovoru ili tarifi. njihov smještaj. i tada se plaća vozarina u punom iznosu. Vozarina se određuje ugovorom. od čega zavisi sigurnost lica. U izvršavanju ove obaveze pošiljalac se mora pridržavati instrukcija transportera jer utovar obuhvata unošenje stvari u vozilo. Na visinu obračunate vozarine utiče.

1. takođe. Dispozitivno zakonsko pravilo jeste da naknadu plaća pošiljalac. Plaćaju se i troškovi koji treba da su nužni i korisno učinjeni.koji se ne mogu upisati u krivicu stranaka. Istovar se vrši u mjestu opredjeljenja kako je to predviđeno ugovorom ili poslovnim običajem. Zakonska je pretpostavka da plaćanje naknade pada na teret primaoca i u slučaju da pošiljalac u tovarnom listu nije preuzeo obavezu plaćanja naknade. obračunata po standardnim elementima. 220 . Istovar stvari Obaveza je primaoca da stvari istovari. ima obavezu plaćanja naknade za prevoz ako je to pošiljalac naveo u tovarnom listu. član 659). Obaveza primaoca 3. U određenim slučajevima. ne bi ostvarila ekvivalentnost prestacija iz ugovora o prevozu. On je ovlašten da u tovarni list upiše troškove koje preuzima na sebe. ukoliko je primalac iskupio tovarni list i time preuzeo pošiljku. Ukoliko primalac ne istovari stvari. on može stvar izložiti prodaji ako je u kvaru ili prijeti neposredna opasnost od kvara. 3. iako nije ugovorna strana (po engleskom pravu jeste). kao i kada su troškovi smještaja i čuvanja stvari u nesrazmjeri sa njenom vrijednošću. Dodaci na vozarinu predstavljaju iznose koji se dodaju na vozarinu kada ona. a u ugovoru i tovarnom listu nije određeno drugo lice koje će izvršiti plaćanje. primalac može promijeniti mjesto istovara. a na njemu je obaveza istovara. Smatra se da je tada on uputio prevoznika da naknadu naplati od primaoca (ZOO. naknada štete koju je prevoznik pretrpio uslijed zadržavanja vozila izazvanih postupcima imaoca prava. stvari i vozila. za druge tarifa ili poslovni običaj. Plaćanje naknade za prevoz Primalac. Isto tako. Za neke od ovih situacija zakon je odredio pravila.2. primalac odnosno lice ovlašteno za raspolaganje pošiljkom? Na kome stoji ta obaveza određuje se ugovorom i odgovarajućom notifikacijom u tovarnom listu. Opšte je prihvaćen stav. Dangubnina je. naprijed navedenim.pošiljalac. 3. Kao i kod ostalih ugovora o transportu i ovdje se postavlja pitanje: ko plaća naknadu za prevoz . Prilikom istovara dužan je postupati po instrukcijama transportera. elemente naknade. Razumije se. prevoz stvari čiji je sadržaj drugačiji od deklarisanog i dr. a koje se odnose na bezbjednost lica. u suštini. Primalac je obavezan na plaćanje naknade za prevoz i kada preuzme pošiljku i tovarni list. da navodi pošiljaoca u tovarnom listu o plaćanju naknade predstavljaju obavezu za primaoca. Dodaci na vozarinu. ako ugovorom nije drugačije utanačeno. tada prevoznik može sam da istovari stvari na teret i rizik primaoca. dangubnina i troškovi prevoza čine.

Najčešći osnov isključenja odgovornosti prevoznika 196 Drumski jeste viša sila za koju se prihvata subjektivno-objektivna koncepcija. potpunog ili djelimičnog.str. Oni se primjenjuju samo za slučaj gubitka ili oštećenja stvari. drumski prevoznik odgovara po sistemu objektivne odgovornosti odnosno na osnovu fakta prouzrokovanja štete. 196 Opširnije o višoj sili: Trifković dr Miloš.IV . Trifković dr Miloš.ODGOVORNOST STRANAKA 1. kao što je slučaj i sa željeznicom.cit. oštećenje ili zakašnjenje. što prevoznik dokazuje (CMR. op. Odgovornost prevoznika za neizvršenje obaveza iz opšteg tipa ugovora o prevozu stvari drumom u domaćem transportu. 195 Međunarodna i domaća pravila o drumskom prevozu. respektabilno. 478. oštećenja ili zakašnjenja važi ono što je rečeno kod ugovora o prevozu željeznicom. Prema pravilima međunarodnog i domaćeg prava. 15-50. za slučaj oštećenja. drumski prevoznik se oslobađa od odgovornosti za gubitak. transporter se ne oslobađa odgovornosti uslijed defektnog stanja vozila ili zbog pogrešne radnje ili nehata lica od koga je eventualno iznajmio vozilo odnosno njegovog zastupnika ili službenika. Drugi smatraju da drumski transporter odgovara dvojako: po sistemu objektivne odgovornosti kada se radi o povredi obaveze očuvanja stvari date na prevoz. op. 221 . Prevoznik se oslobađa od odgovornosti ako gubitak ili oštećenje nastupe uslijed “specijalnog rizika” na koji su uticale jedna ili više niže navedenih okolnosti: 194 195 Draškić dr Mladen. 1972. Za gubitak i oštećenje (povredu integriteta pošiljke) drumski transporter odgovara od momenta preuzimanja stvari do trenutka predaje (isporuke) primaocu. što prevoznik treba da dokaže. Kada se ima smatrati da je došlo do gubitka. član 17 i 18). op. 194 s tim da se navode slučajevi kada neće odgovarati. a za povrede ostalih dužnosti odgovara po sistemu pretpostavljene subjektivne odgovornosti (otežana pretpostavka krivice). takođe. kao i za slučaj zakašnjenja.cit. Odgovornost drumskog prevoznika U pogledu načina odgovornosti drumskog prevoznika ne postoji jedinstveno stanovište u teoriji. str. izbjeći ili otkloniti. Institut za uporedno pravo. 442. prirodnih svojstava stvari ili okolnosti koje prevoznik nije mogao predvidjeti. cit. kako bi se umanjile pravne posljedice isključivom primjenom stroge objektivne odgovornosti. a kod zakašnjenja “za ma kakvo zadocnjenje u isporuci” (CMR. str. Drumski prevoznik može odgovarati: za slučaj gubitka stvari (potpunog ili djelimičnog). pokazuju da se radi o kombinovanju objektivnog i subjektivnog sistema na bazi pretpostavljene krivice. 51-67. zaista. str. ako je do toga došlo uslijed: radnji ili propusta korisnika prevoza. Prema prvom shvatanju. Beograd. Kao i kod željeznice i u drumskom prevozu postoje specijalni osnovi isključenja odgovornosti prevoznika. Vilus-Carić-Šogorov. član 17).

truljenja. U tim slučajevima. rđe. I u drumskom prevozu postoji princip ograničenja odgovornosti prevoznika. pretpostavlja se da je to uzrok. f) prevoz živih životinja. U slučaju zakašnjenja. uz mogućnost regresa od podvozara. a u nedostatku nje. po tekućim cijenama. drumski prevoznik se ne može pozivati na pravila koja isključuju ili ograničavaju njegovu odgovornost ili prebacuju teret dokazivanja na suprotnu stranu. obarati pretpostavku. b) nedostatak ili rđavo stanje ambalaže za stvar koja je po svojoj prirodi podložna rasturu ili oštećenju. u slučaju oštećenja iznos naknade štete ne može prijeći iznos koji bi prevoznik morao da plati za gubitak pošiljke odnosno dijela pošiljke (CMR. zastupnike ili bilo koje drugo lice čijim se uslugama prevoznik koristio). Za štetu koja je prouzrokovana radnjama podvozara odgovara ugovorni prevoznik. “uz plaćanje posebnog dodatka deklarisati u tovarnom listu vrijednost pošiljke ili specijalnog interesa i tada ograničenja odgovornosti prevoznika ne važe. sušenja. što je čest slučaj u drumskom transportu. sam prevoznik mora dokazivati da je preduzeo neophodne radnje i djelovao prema svim specijalnim instrukcijama. visina se obračunava prema berzanskoj cijeni stvari. Imalac prava može dokazivati suprotno. ako nije upakovana ili nije uredno upakovana. curenja. Isto tako. drumski prevoznik naknađuje dokazanu štetu koja ne može biti veća od iznosa naknade za prevoz. Već je rečeno da pored ugovornog prevoznika može biti angažovan podprevoznik (podvozar) i uzastopni prevoznik. u načelu. c) manipulacije. s obzirom na okolnosti slučaja. d) priroda stvari koja je po svojim svojstvima izložena gubitku ili oštećenju (potpunom ili djelimičnom) naročito zbog loma. e) nedovoljna ili nepotpuna oznaka ili brojke na paketima. Kada prevoznik ustanovi. postoje slučajevi kada zakonska pretpostavka u korist prevoznika ne važi: neuobičajeni manjak ili gubitak koleta. Solidarna odgovornost podvozara 222 . ako postoji njegova kvalifikovana krivnja (zla namjera ili krajnja nepažnja). U tom smislu važe sljedeća pravila: za slučaj gubitka ili oštećenja (potpunog ili djelimičnog) naknada se određuje po vrijednosti stvari u vrijeme i u mjestu otpreme. utovar. Ipak. obračun se vrši na osnovu “normalne vrijednosti stvari iste vrste i kvaliteta”. jednog ili više. ako je upotreba takvih vozila izričito ugovorena i upisana u tovarni list. 25). prevoz živih životinja. normalnog rastura ili dejstva insekata. prevoz obavljen vozilom specijalno opremljenim. Međutim. član 23. Drumski prevoznik. slaganje i istovar stvari od strane pošiljaoca ili primaoca (adresata) ili lica koja su radila po njihovim nalozima. pošiljalac može. naknađuje samo stvarnu štetu. ako stvari nemaju berzansku ni tekuću cijenu. da je gubitak ili oštećenje moglo nastati iz nekog od navedenih razloga.a) upotreba otvorenih i nepokrivenih vozila. To se proširuje i na lica koja su po nalogu prevoznika radila na izvršenju prevoza (službenike.

i nakon isteka dodatnog roka za utovar. neispravnog prenosa negocijabilnog tovarnog lista u skladu sa pravilima mjeničnog prava. V . Pošiljalac odgovara za štetu nastalu zbog: netačnih i nepotpunih podataka unesenih u tovarni list. uvijek postoji solidarna odgovornost prvog i zadnjeg vozara. 2. nepridržavanja uputstava prevoznika prilikom utovara.PRESTANAK PRAVA IZ UGOVORA 1. oštećenje i zakašnjenje solidarno odgovaraju ugovorni prevoznik. ne utovari pošiljku na vozilo. član 677). nedostatka. Potraživanja iz ugovora imalac prava ostvaruje podnošenjem reklamacije u pismenoj formi ili tužbe. uopšte. Prema principu koneksiteta to pravo se odnosi samo na stvari preuzete na prevoz. pošiljalac može odustati od ugovora kada prevoznik kasni sa započinjanjem prevoza toliko dugo da on nema interesa za ugovoreni prevoz. po zakonu. Ako se ne može utvrditi na čijem dijelu puta je šteta prouzrokovana. Odgovornost pošiljaoca Pošiljalac odgovara. prevoza opasnih stvari bez upozorenja prevoznika. netačnosti ili neispravnosti podataka i isprava koje se prilažu uz tovarni list. 223 . Normalan način gašenja obaveza jeste ispunjenje ugovora. Tako.postoji u slučaju kada on od ugovornog prevoznika sa pošiljkom preuzme i tovarni list jer se tada. član 40). Dakle. za cijeli prevozni put (CMR. Kod uzastopnih prevoza za gubitak. smatra da je ugovorna strana u ugovoru o prevozu (ZOO. tada solidarno odgovaraju svi prevoznici. kao i u drugim granama transporta. slaganja i istovara stvari. U cilju obezbjeđenja potraživanja. U transportnom pravu postoje slučajevi kada jedna od ugovornih strana može odustati od ugovora. Prestanak ugovora Ugovor o drumskom prevozu prestaje na jedan od načina o prestanku obligacija iz ugovora. I prevoznik može odustati od ugovora ako pošiljalac. zakon je konstituisao u korist drumskog prevoznika pravo zaloge i pravo pridržaja. posljednji prevoznik i prevoznik na čijem dijelu puta je prouzrokovana šteta. za svoje radnje ili propuste. Utvrđeni su rokovi za reklamaciju koji su različiti i zavise od okolnosti slučaja.

2. prema okolnostima slučaja. bilo da se radi o gubitku ili oštećenju stvari ili zakašnjenju. 224 . Za potraživanja nastala zbog gubitka stvari rok teče od dana kada se. smatra da je stvar izgubljena. Zastara potraživanja Potraživanja iz ugovora o prevozu stvari drumom zastarijevaju za jednu godinu dana. Kada se radi o potraživanju zbog oštećenja ili zakašnjenja rok počinje teći od dana kada je prevoznik predao stvar.

197 Detaljnije o pravnim problemima kontejnera: Arsić dr Zoran. posebno rijekama. po pravilu u nepromijenjenom stanju.). Upravo radi toga rijekama se prevoze masovni. Beograd. 2. ovim putevima prevoze se lica i stvari (tereti) što je predmet obrade. građevinski materijal. kojih može biti više. Zato u ugovor nije potrebno navoditi niz uslova. Naučna knjiga. kabasti. ima veliki privredni značaj za saobraćajni sistem jedne zemlje.slobodna plovidba. naročito industrijskim.GLAVA ČETVRTA UGOVOR O PREVOZU STVARI U UNUTRAŠNJOJ PLOVIDBI (UNUTRAŠNJIM VODAMA) I . tako da manji brodovi sa manjim troškovima mogu prevoziti velike terete. Rizik koji postoji ne izražava se u takom vidu kao što to može biti “rizik mora” (perils of the seas). Ovaj ugovor je znatno jednostavniji od ugovora pomorskog prevoza zbog karaktera plovidbe i prirode prevoznog puta. Značaj unutrašnje plovidbe Prevoz unutrašnjim vodama. Inače. Opšti je stav da je prevoz unutrašnjim vodama jedan od najjeftinijih oblika transporta (10-15% jeftiniji od željezničkog). rasuti i jeftini tereti odnosno stvari čija je cijena na tržištu relativno niska (kamen. klauzula. (“lutaju”) vodenim putevima kao što je slučaj u pomorskom saobraćaju . pijesak. Njegov značaj usko je povezan sa privrednim. Ugovorom o prevozu stvari u unutrašnjoj plovidbi brodar se obavezuje da preveze stvari od pristaništa (luke) ukrcaja do pristaništa odredišta (luke iskrcaja). specijalno slobodnoj plovidbi. jezerima i kanalima. razvojem područja kroz koja vodeni put protiče. komadna roba i dr. kvar tereta. Obično se naziva i “riječnom plovidbom” zbog najvećeg značaja riječnog prevoza. U slučaju da treba prekrcati teret sa jednog šlepa (nasukivanje. odnosno unutrašnjim plovnim putevima. instrukcija koje se primjenjuju za različite slučajeve i okolnosti u pomorskom prevozu. opadanje vode) na drugi. Pogonska snaga (brod) najčešće je odvojen od nosioca tereta (šlepova). Kombinovani prevoz robe. vrši se šiftovanje (šifter . Manipulacija teretom (ukrcaj. 225 . uz naknadu (naplatu prevoznine).pomoćni šlep).POJAM. 36-59. iskrcaj) je svedena na minimum 197 kao i troškovi. palete) ili crpni sistemi za tečne terete. ugalj) mada se prevoze i druge stvari (nafta. 1985. ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI 1. str. U unutrašnjoj plovidbi nema plovnih objekata (brodova) koji krstare. Pojam ugovora Unutrašnja plovidba obuhvata prevoz rijekama. posebno kada se koriste savremene transportne posude (kontejneri.

posebno kada se radi o pravilima koja se odnose na ukrcaj tereta (ZPUP.ZAKLJUČIVANJE I ELEMENTI UGOVORA 1. s tim što zakonodavac izričito navodi kada postoje specifičnosti za unutrašnju plovidbu (subcharter. 551. 515). U pravnoj teoriji je sporan pojam riječnog 198 pristaništa i operativne obale. II . 454. brodskih isprava i knjiga.Carić dr Slavko . član 496). 506. Brodarski ugovor za više putovanja ili na vrijeme za cio brod zaključuju se u pismenoj formi. Izdavanje tovarnog lista može zahtijevati i brodar (ZPUP. Uveden je princip jedinstvenih pravila za pomorsku i unutrašnju plovidbu. 511. zakonskog založnog prava na brodu i drugih prava.Šogorov dr Stevan. odustanak od ugovora. Zaključivanje ugovora i isprave o prevozu Na zaključivanje ugovora u unutrašnjoj plovidbi primjenjuju se ista pravila kao i kod pomorske plovidbe. Teretnica se izdaje u jednom primjerku. Što se tiče prevoznih dokumenata. Specifična rješenja za unutrašnju plovidbu postoje i u pogledu upisa brodova u registar. ograničenja odgovornosti . 496. U toj materiji ona imaju značaj primarnog izvora.cit. Obje strane potpisuju tovarni list. ovisi od padavina. I tovarni list se izdaje u jednom primjerku i prati stvari (ZPUP. havarije. 570). a 198 Vilus dr Jelena . pojava plićaka. pismena zakonska forma (forma ad solemnitatem). op. ako krcatelj zahtijeva. krivina) ili postoje umjetne zapreke kao što su mostovi. član 483). Pošto se prevoz unutrašnjim vodama odvija u istom pravcu riječna pristaništa. 504. ovisi o različitoj dubini vode (plitak gaz. 473. ovisi o mogućnosti zamrzavanja. 3. odgovornost. odnosno riječni brodari donose svoje tarife isto kao i željezničke organizacije. Prevoz je vezan za vodostaj koji oscilira. Kao i u pomorskom prevozu i ovdje veliki značaj imaju običaji i opšti uslovi poslovanja luke ukrcaja i iskrcaja odnosno pristaništa. a ne kao kod pomorskog prevoza. član 504. isprave. Pravni izvori Ugovor o prevozu stvari u unutrašnjoj plovidbi regulisan je istim pravnim izvorima kao i pomorski: Zakonom o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi (ZPUP) te Zakonom o obligacionim odnosima (ZOO). ukrcaj.član 448.str. Za ostale ugovore može se predvidjeti ugovorena forma. kao i u pomorskom prevozu.Prevoz unutrašnjim vodama ima i svoje nepovoljnosti usljed prirodnih i vještačkih zapreka. 226 . brodar je dužan. brane i sl. da izda teretnicu ili tovarni list. Radi toga kao i činjenice da se plovidba odvija uvijek u istim pravcima ovaj vid transporta redovno je povezan sa željezničkim i drumskim prevozom (kombinovani prevoz). 500.

Stvari prate i druga dokumenta kao što su carinske. oznake za identifikaciju. Upiše li brodar primjedbe u tovarni list zakonska je pretpostavka da je teret preuzeo onako kako je predao primaocu. Specifičnost ovog ugovora ogleda se kod podčartera. Popis isprava unosi se u tovarni list. član 448). Ako brodar nije unio primjedbe.potpisi se mogu zamijeniti pečatom ili faksimilom. Nepostojanje. sanitarne. Naime. tovarni list je dokaz da je zaključen ugovor o prevozu i da je u njemu navedeni teret primljen u stanju i pod uslovima kako su upisani u tovarni list. 227 . kojih je znatno manje nego kod teretnice (ZPUP. obim ili količina. neispravnost ili gubitak tovarnog lista ne utiče na postojanje. korisnik prevoza). naznačenje opasnosti. U oba slučaja postoji mogućnost suprotnog dokazivanja (ZPUP. Zakon je odredio obavezne elemente tovarnog lista. ugovor o podčarteru u unutrašnjoj plovidbi može se zaključiti samo ako je brodarskim (principalnim) ugovorom to dozvoljeno. Bitni elementi ugovora Lica koja se pojavljuju u pomorskoj mogu se pojaviti i u unutrašnjoj plovidbi (brodar. primalac. Ugovor može sadržavati odredbe o naknadnim dispozicijama. odnosno iskrcaja. Može se izdati i jedan prepis tovarnog lista s potpisom brodara. 2. član 518). U protivnom on se ne može zaključiti. U međunarodnom transportu sastavlja se i brodski manifest koji sadrži podatke i popis tereta (stvari) i predaje se carinskim vlastima. valjanost ili sadržaj ugovora o prevozu (ZPUP. a brodar može kao i kod teretnice da unese primjedbe (marginalije). veterinarske i druge isprave. naručilac. Troškove naknadnih dispozicija snosi nalogodavac. Podatke u tovarni list i njegove prepise unosi krcatelj. Inače. ako se prevozi opasan teret). te opis tereta (broj komada ili koleta. podčarterski ugovor se može zaključiti pod uslovom da brodarski ugovor ne isključuje zaključenje podčartera sa trećim licem. Kod brodarskog ugovora na vrijeme za cio brod (čartera). član 520). I ovdje se određuju stojnice i prekostojnice. težina. član 517). zakonska je pretpostavka da je teret primio onako (količina i stanje) kako je upisano u tovarnom listu. krcatelj. pristanište ukrcaja. što je bitno drugačije nego kod brodarskog ugovora o prevozu stvari morem (ZPUP.

pomanjkanja ili slabog stanja ambalaže. Uobičajeno je da se težina denčanih pošiljki vrši po gazu šlepa. član 796). U pogledu vozarine. ukrcavanja ili iskrcavanja od strane krcatelja ili primaoca. dok se vozarina ne mijenja. U slučaju sumnje kada je do oštećenja. Ako vrijeme i put nisu predviđeni ugovorom dužan je to izvršiti uobičajenim putem i u primjerenom roku. U pogledu postupanja brodara sa teretom za vrijeme prevoza. tada se primjenjuju propisi koji su nepovoljniji za brodara. za vrijeme unutrašnje ili pomorske plovidbe (plovidba na graničnim vodenim putevima).III . Prilikom ukrcavanja. od preuzimanja do predaje. kao i za zakašnjenje. a dijelom u unutrašnjoj plovidbi (kombinacija tih plovidbi). jer se smatra da su matični šlep i šifter ista cjelina. ugovorenim putem i u ugovoreno vrijeme. Za štetu odgovara po sistemu pretpostavljene subjektivne odgovornosti. pa dođe do zakašnjenja. brodar odgovara prema 228 . Prilikom prevoza tereta. 2. Odgovornost stranaka Brodar odgovara za svako oštećenje. Nema oslobađanja od odgovornosti ako korisnik prevoza dokaže suprotno (ZPUP. Vaganje. krcatelj je dužan pridržavati se uputstava brodara (zapovjednika broda). ako postoje. član 557). manjak ili gubitak tereta. a kod ostalih masovnih pošiljki na osnovu srednjeg gaza primjenom tabele gaženja. mogu nastati okolnosti koje zahtijevaju olakšanje šlepa i prekrcaj stvari na drugi šlep (šiftovanje). predaje tereta i plaćanja vozarine važe pravila kao i kod pomorskog prevoza. provjera stanja tereta vrši se prilikom predaje. osim kod brodova linijske plovidbe gdje brodar preuzima stvari ispod čekrka (ZPUP. prirode stvari i prevoza živih životinja. Obaveze stranaka U unutrašnjoj plovidbi ukrcavanje tereta na brod vrši krcatelj. a s obzirom na prirodu vodenog puta. Pravila zakona o zajedničkoj havariji primjenjuju se pod uslovom da je njihova primjena ugovorom izričito predviđena (ZPUP. Ako se prevoz vrši dijelom u pomorskoj. Kao i u pomorskoj plovidbi. Oslobađa se od odgovornosti ako “učini vjerovatnim” da je šteta mogla nastati usljed: smještaja tereta na palubu. brodar je dužan izvršiti prevoz ugovorenim brodom. Troškovi šiftovanja padaju na teret stvari koje se prevoze. Obično je tarifom ili ugovorom predviđeno da se šiftovanje vrši po odluci brodara uz obavijest stranci. Brodar može suprotno dokazivati.OBAVEZE I ODGOVORNOST STRANAKA 1. odnosno pravila opštih uslova poslovanja brodara. koja je sastavni dio tarife. prava zaloge i zastare potraživanja važe pravila koja se odnose na ugovore u pomorskoj plovidbi. član 473). brojanje i uopšte. manjka ili gubitka došlo.

Mjerodavan je zakon luke iskrcaja (ZPUP. 229 . član 551).propisima koji važe za pristanište (luku) gdje se. mora izvršiti predaja tereta. prema ugovoru.

230 .

GRAĐENJU I OSIGURANJU GLAVA PRVA UGOVOR O LICENCI I POJAM POSLA I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. Najvažnije među njima su stekle status objekta prava. 201 ZIS. čl. iskustava i vještina koja se može primijeniti u industrijskoj i drugoj proizvodnji (know-how) koje kao posebnu kategoriju uvodi i ZOO (član 686). a sa druge podložnost objektiviziranom tržišnom vrednovanju dovodi do dvostruke prirode prava koja povodom njih nastaju. Pojam posla Kreativnost je izuzetno značajan faktor uspješnog privređivanja. trgovačko 199 i pravom industrijske svojine. U prvom slučaju se i u zakonodavstvu i u teoriji govori o prenosu prava. Književna. Izumi. Vezanost navedenih objekata sa jedne strane za ličnost stvaraoca. Odnosi povodom tih objekata uređeni su posebnim granama prava. 200 Osnovni izvor prava u ovoj oblasti Zakon o industrijskom vlasništvu u Bosni i Hercegovini (Sl. ali i kompjuterski programi. 51 (Sl. 3. pod zakonskim uslovima svome titularu daju monopolska ovlaštenja i djeluju prema svim drugim licima (erga omnes). Prava industrijske svojine mogu se prenositi na druga lica u cjelini i djelimično. 201 Oba imaju apsolutni karakter. ime i oznaka uređeni su poslovnim pravom tehnička unapređenja i znakovi razlikovanja (modeli. Upravo zbog toga se većina prava industrijske svojine upisuje u posebne registre kod Instituta za standarde. pravo na trgovačko ime i oznaku izričito svrstava u pravo industrijske svojine. 200 U istu granu je uključena i nova. Ona su istovremeno i lična (moralna) i imovinska prava. predmet su autorskog prava. Ugovor 199 Zakon o vanjskotrgovinskom poslovanju. Prenosiva su samo ona prava industrijske svojine koja imaju imovinski karakter. naučna i umjetnička djela. 231 . RBiH 20/95) (dalje ZVTP).DIO ČETVRTI UGOVORI O LICENCI. Zbog toga duhovne tvorevine kroz koje se ona izražava imaju posebnu ekonomsku vrijednost.l. robni i uslužni žigoviindustrijski dizajn i geografske oznake) spadaju u pravo industrijske svojine.glasnik BiH 22/02) (dalje ZIS). mjeriteljstvo i intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine (dalje: Institut). Firma. specifična i tajna kombinacija poznatih savremenih tehničkih i tehnoloških znanja. čl.

106-107.“licentia” . svaki ugovor o licenci ima izvjesne specifičnosti. 116 i čl. ZIS. 1. Us prkos tome moguće je konstruisati i opšti tip ugovora o licenci. 204 Verona dr Albert: “Licencni ugovor u jugoslovenskom. dopuštanje ili slobodu za korišćenje tuđeg isključivog prava industrijskog vlasništva. između njih postoji značajan stepen ujednačenosti. One potiču najprije iz osobenosti objekata i prava industrijske svojine. Izvori prava Izvori prava za ugovor o licenci se mogu podijeliti na međunarodne i domaće.i označava dozvolu. Ta činjenica je uticala i na izgled izvora prava za ovaj ugovor. Tako je postupio i Zakon o obligacionim odnosima (čl. Informator. Zahvaljujući snažnim tendencijama ka unifikaciji rješenja ove dvije grupe pravnih vrela. Pored prenosivih objekata industrijskog vlasništva. Riječ je latinskog porijekla . tačka 4. Zagreb. čl. 205 ZIS. 202 Prenos samo prava na upotrebu ili korišćenje objekata industrijske svojine. Bez obzira na predmet. Madridski sporazum o međunarodnoj registraciji žigova (1981) i Lokarnski sporazum za međunarodnu klasifikaciju modela i uzoraka (1968). Tu mogućnost ima podnosilac prijave patenta. Značaj ugovora o licenci je ogroman. uzorak i modeli. ugovorom o licenci se mogu ustupati i prava koja još nisu definitivno zaštićena. 133. 202 203 232 .kojim se to čini je po svojoj pravnoj prirodi ugovor o cesiji. 2. Beograd. U principu se i patent prenosi na isti način. Poslovna politika. str. ustupaju se isključivo ugovorom. osim kolektivnog žiga i geografske oznake . 203 naziva se licencom ili licencijom. Pariška konvencija za zaštitu industrijskog vlasništva (1883). inozemnom i međunarodnom pravu”. modela. Za nas su najznačajnije sljedeće međunarodne konvencije: Konvencija o osnivanju svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo. Takva licenca se naziva ugovornom. a primaocu sticanje potrebnih znanja brzo i uz minimalizaciju rizika. 686 . str. Zbog toga je ugovor o licenci kao samostalan pravni posao ili kao dio šireg ugovornog akta prisutan u većini poslova transfera tehnologije i direktnih stranih investicija. odnosno Sud Bosne i Hercegovine za davanje prinudne licence. član 50 koji reguliše pravo na korištenje patenta za povjerljivi pronalazak od strane nadležnog ministarstva odbrane. koji se sada definišu kao industrijski dizajn. žig.711). 1984. On je instrument koji omogućava prenosiocu valorizaciju resursa uloženih u naučnoistraživački i organizacioni rad. a potom iz zakonske regulative unutar koje se autonomija volje stranaka mora da kreće. 1981. 205 Ostali prenosivi objekti prava industrijske svojine: tehničko znanje i iskustvo (know-how). uzorka i žiga. O ovome ugovoru vidjeti Besarović dr Vesna: “Pravo industrijske svojine i autorsko pravo”. 204 Dopuštenje za korištenje tuđeg patenta može biti zasnovano na administrativnom aktu nadležnog upravnog organa.

II POJAM I BITNI ELEMENTI UGOVORA 1. Pravna priroda razmatranja ugovora je sporna u teoriji. koji vodi i registar tih ugovora (čl. 55) odnose se na ugovore o licenci patenta i znanja (know-how). Upis može tražiti svaka od stranaka (čl. On uređuje ona pitanja sadržaja ugovora o licenci koja su značajna za zaštitu interesa domaćih subjekata i cijele zemlje u ovim poslovima sa elementom inostranosti. str. ugovor o licenci je ovim dobio svojstvo imenovanog pravnog posla. 132 ZIS). 54) i zabranjene klauzule (čl. Ova forma ima svojstva ad solemnitatem. čl. uzorka ili modela. da postoje 206 Verona dr Albert. teretan i formalan. 64. posvećen utvrđivanju materijalno-pravnog režima objekata industrijske svojine koji se. Napokon. 63 ZVTP).Od domaćih izvora na prvom mjestu se nalazi ZIS. on se može upisati u registar. Pošto se ugovorom o licenci prenosi pravo korištenja apsolutnim pravom.prema svima (erga omnes). žiga. 130 ZIS). ugovor se upisuje u odgovarajući registar koji vodi Institut. pa predstavlja i bitan elemenat ugovora. komutativan. Registrovani ugovor djeluje i prema trećim licima . Pojam ugovora “Ugovorom o licenci obavezuje se davalac licence da stjecaocu licence ustupi u cjelini ili djelimično pravo iskorištavanja izuma. 687 ZOO. intelektualnog vlasništva (ugovor o cesiji) formalan (čl. Uporedni pregled pokazuje da se ugovor o licenci zaključuje u pisanom obliku i onda kada po nacionalnim 206 Pored toga. Obavezne (čl. Drugo mjesto zauzima Zakon o vanjskotrgovinskom poslovanju. 3. 56 ZVTP). Smatra se da je on podvrsta ugovora o prodaji. odnosno primjene ZOO. Donošenjem ZIS-a ova materija se nalazi skoro isključivo u oblasti obligacionih odnosa. 233 . Ugovori o licenci prava industrijske svojine i know-how sa stranim licem obavezno se prijavljuju organu nadležnom za ekonomske odnose sa inostranstvom. 686-711). isto djelo. U domaćem prometu. a stjecalac licence se obavezuje da mu za to plati određenu naknadu” (čl. zajedno sa pravima nad njima. tehničkog znanja i iskustva. dugotrajnost i važnost ugovora o licenci naveli su zakonodavca da zaključivanje ugovora o licenci uslovi postizanjem sporazuma stranaka u pismenom obliku (čl. Uz uvažavanje specifičnosti pojedinih predmeta industrijske svojine. Zaključivanje ugovora Složenost. 686 ZOO). pravilo je da je ugovor o prenosu prava pravima nije formalan. da su najjače izraženi elementi zakupa. Zakon o obligacionim odnosima sadrži detaljnu regulativu opšteg tipa ugovora o licenci (čl. prenose ugovorom o licenci. Ugovor koji nije upisan proizvodi pravne posljedice samo prema strankama (inter partes). Ovaj obligacioni pravni posao ima sljedeće karakteristike: dvostrano je obavezan.

36 i Besarović dr Vesna. 19 210 ZIS.” 211 Raniji zakon je industrijski dizajn definisao kao modele. odnosno prava industrijske svojine. dakle. u literaturi dominira izričito ili prećutno izražen stav da je u pitanju samosvojna vrsta ugovora (sui generis ugovor). Određivanje davaoca opredjeljuje ugovor o licenci kao pravni posao intuitu personae. kontura. odnosno usluga jednog učesnika u privrednom prometu od istih ili sličnih roba. Određivanje davaoca licence daleko je složenije. 132 ZIS). koji se sada definiše samo kao žig je znak koji se može grafički prikazati i koji je podoban za razlikovanje roba. Predmet ugovora Predmet ugovora o licenci je složena pojava. Subjekti ugovora Subjekti ugovora su davalac i primalac licence. 97 234 . isto djelo. nov. modela ili uzorka-industrijskog dizajna.osnove da se svrsta u grupu ugovora čije je obilježje propuštanje ili trpljenje upotrebe sopstvenog prava itd. 207 Sve ovo ukazuje i na mješovitu pravnu prirodu posla. čl. odnosno žiga (čl. čl. isto djelo. odnosno usluga drugog učesnika u privrednom prometu”. str. 29-36. Patent je pravo kojim se štiti pronalazak iz bilo kog područja tehnike. str. 69 211 ZIS. On se može posmatrati kao objekat industrijske svojine radi koga se ugovor zaključuje i kao karakteristična radnja koju povodom određenog objekta treba da izvrši prenosilac. nosilac prava iskorištavanja objekta industrijske svojine i podnosilac prijave patenta. Besarović dr Vesna. boja. Navedenim 207 208 209 Vidjeti Verona dr Albert. Bitni elementi ugovora 2.1. Vrsta prava utiče i na rješenje u ugovoru o licenci. Verona dr Albert. str. svi moraju dati saglasnost za zaključenje ugovora ili se zajednički moraju pojaviti kao davaoci prava korištenja. 2. koji ima inventivnu razinu i koji se može industrijski primjeniti. 110. isto djelo. odnosno materijala proizvoda samog po sebi ili njegovih ornamenata. Kao primalac licence se u zakonskim okvirima može pojaviti bilo koje domaće ili strano. odnosno uzorke. 210 “Industrijskim dizajnom štiti se izgled cijelog ili dijela proizvoda koji je nov i čiji je individualni karakter rezultat posebnih obilježja linija. kao jedna strana u prvom ugovoru o isključivoj licenci. Ipak. narocito. čl. Ako prijavu podnosi više lica zajedno i ako im je pravo priznato kao suvlasnicima. Svi ovi objekti. str. mogu se podijeliti po različitim osnovama. odnosno uslužni žig. 110 ZIS. oblika. davalac licence. 208 2.2. Najuopštenije govoreći. koji je 209 Robni. davalac licence može biti: vlasnik apsolutnog prava industrijske svojine na predmetu licence. fizičko ili pravno lice. isto djelo.

235 . Cijena Naknada je protuvrijednost koju primalac stavlja na raspolaganje davaocu licence za ustupljeno pravo iskorištavanja objekta intelektualne svojine koji je predmet ugovora. 688 ZOO). Ukoliko je davalac licence zadržao za sebe bilo kakvo pravo iskorištavanja licence ili neku mogućnost da prenos izvrši i trećim licima. naprijed citirano djelo. Napokon. 686 ZOO). a industrijski dizajn 10 godina (čl. S obzirom na strogost ograničenja. 695 ZOO) ne može koristiti ni sam. st. Postoje i izuzeci. 212 Čl. produžiti za još najviše 5 godina (čl. patent traje 20 godina. Zakonska pretpostavka da je licenca prostorno neograničena mora biti opravdana tumačenjem cijelog ugovora. Računajući od dana podnošenja prijave. A to znači da je on u “granicama prostornog važenja licence” (čl. 2. Radnja koja je predmet ugovora o licenci je ustupanje ovlaštenja na iskorištavanje nekog od objekata prava industrijske svojine. tako i na sve varijante korištenja predmeta 212 logično je da se isključivost licence licence. Licenca može biti prostorno neograničena i ograničena. st. Ugovor o licenci nikada ne može trajati duže od perioda zakonske zaštite prava koje se prenosi (čl. 60. 2 ZOO dozvoljava i tumačenje po kome postoji mogućnost davanja njenog predmeta. 690 ZOO). mora izričito ugovoriti (čl. 690 ZOO). Kvalifikacija licence prema ovome mjerilu zavisi od sadržaja konkretnog ugovora. Sam prenos se može izvršiti u različitim modalitetima. Naknada mora biti određena ili odrediva. budući da se u ovom slučaju ne traži izričito ugovaranje ograničenja (čl. 2 i 3 ZIS). 689 ZOO). a trajanje patenta po proteku 20 godina može se. Zabrana se odnosi kako na cijelo pravo. tako patent sa skraćenim trajanjem traje 10 godina. 689. Garancije koje padaju na davaoca licence pokazuju da je u pitanju obaveza rezultata. čija je definicija već data. Suprotno Carić dr Slavko u “Komentaru Zakona o obligacionim odnosima”.predmetima ugovora o licenci treba dodati i “znanje i iskustvo”. licenca je neisključiva. dr Dragoljub Stojanović. izuzetno.3. Prostorna ograničenja na području Bosne i Hercegovine ne smiju biti suprotna propisima o jedinstvenom tržištu (čl. Isključiva licenca je ona kod koje primalac stiče pravo isključivog iskorištavanja predmeta licence. Mislimo da član 695 ne daje dovoljno osnova za ovakvo tumačenje. Utvrđuje se ugovorom i predstavlja njegov bitan elemenat (čl. 473-474. Oni služe i kao mjerilo za osnovnu podjelu licenci. str. 60 i 113 ZIS). ona može biti potpuna i djelimična. prema obimu i mjeri prenosa ovlaštenja na primaoca licence. dr Slobodan Perović i prof. redaktori prof. Zakon o obligacionim odnosima pretpostavlja postojanje neisključive licence. niti je može prenijeti nekom trećem licu. čim suprotno nije izričito predviđeno u ugovoru.

ipak. 89. 67 i 68 ZOO). u teoriji prava intelektualne svojine se. citiranog djela. 122. Burnazović dr Tufik . III OBAVEZE STRANAKA 1. Besarović dr Vesna. 133 ZOO). tržišta i monopola. isto djelo. Predaja predmeta licence Predaja predmeta licence je karakteristična obaveza davaoca. Vidjeti Besarović dr Vesna. jasno je da i forma ugovora ima svojstvo bitnog elementa. Zbog toga se omogućava svakoj zainteresovanoj strani da zahtijeva izmjenu ugovorene naknade. str. kombinovani način odredivanja cijene.Na vrijednost licence utiču faktori proizvodnje. smatra da je u ugovor o licenci uvedena klauzula o 216 promijenjenim okolnostima. Ona se sastoji od tri radnje: uručenja patenta ili drugog spisa. 703 ZOO). Forma ugovora Pošto se ugovor o licenci mora zaključiti u pismenom obliku. isto djelo. str. 214 Svi navedeni metodi mogu biti primijenjeni i u nekoj kombinaciji o kojoj se stranke dogovore. Carić dr Slavko u komentaru čl. 216 Verona dr Albert.4. 215 Način određivanja cijene utiče na modalitete plaćanja i na obaveze primaoca licence koje su povezane sa plaćanjem cijene. Ona se može ugovoriti u paušalnom iznosu. Besarović dr Vesna. Ova forma ima zakonski karakter. 29. str. Obaveze davaoca licence 1. 215 Ovo je tzv. Faktori koji opredjeljuju vrijednost licence determinišu i (ne)izvjesnost njenog ostvarivanja. isto djelo. str. po komadu. 703 ZOO se uzdržava od ovakve kvalifikacije prirode odredaba koje su u njemu sadržane. a ne i zbog naknadnih “okolnosti koje otežavaju ispunjenje obaveze jedne strane” (čl. dozvole za korištenje i predaje tehničke dokumentacije potrebne za praktičnu primjenu predmeta licence. 122 i Verona dr Albert. Čović dr Šefik i Trifković dr Miloš: “Modeli ugovora o poslovnoj saradnji sa inostranstvom (sa komentarima)”. prema prometu i po veličini dobiti. 1982. isto djelo. ako je ona “postala očito nesrazmjerna u odnosu prema prihodu koji sticalac licence ima od iskorištavanja predmeta licence” (čl. 2. Prema Begtić dr Rešad. 89. Ekonomski institut. isto djelo. Ona značajno utiče na način kasnijih izmjena i dopuna ugovora i raskid samoga posla (čl.1. str. 213 Složenost ovih činilaca i nužnost njihove ne samo objektivne nego i subjektivne procjene dovela je do više načina određivanja visine naknade. Iako do nesrazmjerne naknade i koristi može doći i isključivo usljed krive procjene jedne od ugovornih strana. Sarajevo. 485-486. Vidjeti str. 214 213 236 . srazmjerno materijalnim troškovima proizvodnje. str. 123.

692 ZOO).3. 218 217 237 . Zakonom o vanjskotrgovinskom poslovanju su taksativno određene četiri restriktivne klauzule u ugovorima o licenci patenta. zahtjevima tržišta i eventualno posebnim uslovima ugovora. 114. Dozvola za korištenje daje se u okviru ugovora i zakona. obaveza garancije ima svojstvo prirodnog sastojka ugovora. 114. ali može biti sporazumom stranaka precizirana ili čak proširena. Prema Čl. Davanje uputstva i objašnjenja Dužnost davanja uputstva i objašnjenja koja su potrebna za uspješno iskorištavanje licence zasniva se na iskustvu po kome patentna prijava i dokumentacija nisu uvijek dovoljne za ostvarivanje svrhe ugovora na strani 217 primaoca licence. Garancije za tehničke osobine predmeta licence Prenosilac prava na određenom objektu industrijske svojine jemči primaocu da predmet ugovora i njegova upotreba ispunjavaju tehno-ekonomske uslove predviđene propisima i/ili ugovorom. budući da se tu radi o nepatentiranim izumima ili tajnim vještinama.2. str. Kod licence know-how ova obaveza je veoma značajna. Besarović dr Vesna. str. 55 ZVTP). treba smatrati da ona ima trajan karakter. te znanja i iskustva (know-how) sa stranim partnerima. Predaja tehničke dokumentacije potrebna za eksploataciju objekta je obaveza koja se najčešće javlja u ugovorima o licenci know-how. ona se naziva opštom. ako jesu posebnom. industrijskog dizajna ili ugovorno ustupanje upotrebe žiga zaključuje ugovor o licenci u skladu sa ovim zakonom i drugim propisima. Tehnička upotrebljivost je mogućnost da se primjenom licenciranog objekta obavi zahtijevani proces i/ili dobije proizvod koji će odgovarati stanju tehnike. 1. isto djelo. koje se u njima ne smiju nalaziti (čl.Uručenje potrebnih spisa i dokumentacije zavisi od vrste objekta koji se licencira. Zakon izričito zahtijeva da se daju “sve upute” (čl. U mjeri u kojoj počiva na propisu. 693 ZOO). Tehnička izvodljivost je “mogućnost da se tehničkim putem proizvede određeni proizvod ili 218 Ako u ugovoru nisu bliže određeni primijeni određeni postupak u proizvodnji”. 603 ZOO). 1. ZIS ovu materiju ne reguliše više u onom obimu kako je to bilo u ranijem zakonodavstvu. Prema Zakonu “Davalac licence garantuje sticaocu licence tehničku izvodljivost i tehničku upotrebljivost predmeta licence” (čl. Kriteriji za njihovo ocjenjivanje zavise od vrste objekta i od toga da li je on već primjenjivan u praksi. Besarović dr Vesna. klauzula sa ovakvom garancijom se mora nalaziti u ugovoru o licenci sa stranim elementima. Članom 133 ZIS samo utvrđuje da se za ugovorno ustupanje iskorištavanja patenta. zahtjevi u pogledu tehničke izvodljivost. Ova obaveza postoji na osnovu Zakona (čl. 54 ZVTP. Pošto vremenskih određenja ove obaveze nema. A to znači da se davalac licence mora ponašati pošteno i savjesno. isto djelo.

nego i dužnost iskorištavanja predmeta licence. str. Obaveze primaoca licence 2. te po prirodnu okolinu. Pored zakonskih. sljedeće garancije: a) Da li će se primjenom predmeta licence dobiti proizvod ugovorenog kvaliteta i b) Neškodljivost dobijenih proizvoda po život i zdravlje ljudi. ugovori o licenci patenta i znanja i iskustva moraju sadržavati. isto djelo. ne stiče samo pravo. Citirana formulacija dozvoljava da se ova dužnost dvostruko shvati. 115-119. garancija za rezultat. Ova obaveza postoji tokom cijelog 220 trajanja ugovora. str. Davalac licence jemči primaocu da pravo pripada njemu. te u zaštiti primaoca od svih pravnih zahtjeva trećih lica. 696 ZOO). 54 ZVTP). Primalac najprije. I ta je garancija zasnovana na zakonu te ima svojstva prirodnog elementa ugovora. isto djelo. da na pravu nisu konstituisana ovlaštenja trećih lica. Ukoliko je predmet posla isključiva licenca. te da ne postoji ograničenje prava u korist lica koja nisu stranke ugovora. Garancija za pravne osobine prenesenog prava Davalac licence prenosi na primaoca pravo iskorištavanja objekta na kome ima apsolutno pravo. isto djelo. u ugovorenom obimu i u ugovorenim granicama” (čl. svoju obavezu i 219 O ovim vrstama garancija vidjeti šire kod Verona dr Albert. između ostalog. Ograničavanje toga monopola u korist primaoca je osnovni razlog zbog koga ta strana zaključuje ugovor. Prema specijalnom zakonu (čl. 238 . 1. 84-86 i Besarović dr Vesna. te jemstvo da su znanja i iskustva prenesena ugovorom o licenci know219 how zaista tajna. poslovna praksa je razvila još neke (pod)tipove garancija. 694 ZOO). Davalac “jemči da pravo iskorištavanja nije ustupio drugome ni potpuno ni djelimično” (čl. Tu na prvom mjestu spada garancija za tajnost know-how.Garancije iz Zakona o obligacionim odnosima razvijene su i proširene u spoljnotrgovinskom prometu. I drugo.1.4. 54 ZVTP). 694 ZOO) jemči primaocu za svojstva prava koje mu prenosi. garancija za rentabilnost i konkurentnost proizvoda dobijenih primjenom predmeta licence. 81. U vanjskotrgovinskom prometu ova je garancija izričito utvrđena (čl. str. Sadržaj ove obaveze sastoji se u održavanju onoga stanja prenesenog prava koje je postojalo u času zaključenja ugovora. Iskorištavanje predmeta licence “Sticalac licence dužan je iskorištavati predmet licence na ugovoreni način. 220 Verona dr Albert. 2. garancija se proširuje. Suština i ove garancije sastoji se u eventualnoj obavezi davaoca licence da nadoknadi štetu prouzrokovanu nedostacima prenesenog prava. Zbog toga je logično da davalac već po samom zakonu (čl.

Suprotno može biti predviđeno prinudnim propisom 222 ili izričito ugovoreno. 2. Ukoliko one ne postoje. Besarović dr Vesna.3. Obaveze uslovljene vrstom ugovora o licenci Različitost objekata industrijske svojine i njihovog iskorištavanja dovela je do pojave obaveza karakterističnih samo za neke tipove ugovora o licenci. ako ugovorom nije za to određen kraći rok” (čl. Pravo i obaveza iskorištavanja postoje u pogledu predmeta ugovora o licenci. 121. 1. 702 ZOO). odnosno trenutak padanja u docnju sa izvršenjem obaveze. tačka 1) ZVTP. Suprotno rješenje mora nesumnjivo proizlaziti iz ugovora. Složenost ovog metoda utvrđivanja i plaćanja cijene zahtijeva da se ugovorom detaljno urede postupci utvrđivanja rezultata poslovanja i rokovi obavještavanja o njima. 2. Verona dr Albert. isto djelo. 88. Od rješenja ovih procedura zavisi i početak rokova za plaćanje. st. Ukoliko prekorači utvrđena ograničenja. Način plaćanja zavisi od modaliteta po kojem je cijena licence utvrđena i od posebnih odredbi ugovora o ovom pitanju. Povreda ove dužnosti predstavlja i povredu poslovne tajne davaoca licence.pravo iskorištavanja licenciranog objekta mora vršiti u skladu sa ugovorom. Ova obaveza postoji po samom zakonu (čl. Dozvoljeno korišćenje kasnijim usavršavanjima predmeta licence mora se takođe odvijati u granicama zakona ili sporazuma stranaka. 54. Kod ugovora o licenci know-how. primijeniće se opšta pravila obligacionog prava o ispunjenju novčanih obligacija. isto djelo. primalac licence odgovara kao i svako treće lice koje se neovlašteno služi tuđim pravom industrijske svojine. “sticalac licence dužan je podnijeti davaocu licence izvještaj o obimu iskorištavanja i obračunati naknadu svake godine. 222 221 239 . 698 ZOO). pa se njeno poštovanje štiti i po tom osnovu. Tako je postupio i čl. str. str. Trajnog je karaktera. Plaćanje naknade Primalac je obavezan da plati ugovorenu naknadu. dakle i onda kada nije izričito ugovorena. 221 Način iskorištavanja predmeta licence zavisi od ugovora. čak i onda kada je data neisključiva licenca.2. Zbog toga se primalac licence mora suzdržavati od korišćenja naknadnim usavršavanjima objekta industrijske svojine. Teorija je zauzela stanovište da je primalac dužan i iskorištavati licencu i to činiti na ugovoreni način. Najvažnije među njima su uređene u Zakonu o obligacionim odnosima. uključujući i nepatentirani izum. Ako se naknada utvrđuje prema obimu iskorištavanja predmeta licence. primalac licence ima obavezu čuvanja u tajnosti dobijenih znanja. Ugovor o licenci patenta i know-how sa elementom inostranosti mora sadržavati obavezu davaoca da za vrijeme važenja ugovora “primaocu stavlja na raspolaganje poboljšanje na patentu i znanju i iskustvu”.

223 Vidjeti Verona dr Albert. 84-86. 700 ZOO). davalac odgovara samo onda kada je za to kriv. 121 ZOO). isto djelo. Za neizvršavanje ostalih obaveza iz ugovora o licenci. Za neizvršavanje ostalih obaveza primalac licence odgovara subjektivno. IV ODGOVORNOST STRANAKA 1. Prava primaoca licence analogna su onima koja ima kupac u slučaju 223 skrivenih materijalnih nedostataka kod ugovora o prodaji (čl. Ta činjenica i karakter obaveza znatno otežavaju položaj primaoca u postupku dokazivanja. 699 ZOO). Prava davaoca licence prema primaocu koji kasni sa plaćanjem naknade analogna su pravima prodavca u slučaju docnje kupca sa plaćanjem cijene. Besarović dr Vesna. 115. roba proizvedena po licenci mora biti obilježena oznakom o proizvodnji po licenci i kada se ne prodaje pod određenim robnim žigom (čl. Drugi slučaj objektivne odgovornosti davaoca licence postoji onda kada se pojave pravni nedostaci (čl. Prava primaoca licence u ovom slučaju ista su kao i prava kupca kada roba ima pravne nedostatke. da je teret dokazivanja njenog odsustva na primaocu licence. str. primalac licence stiče i posebne zakonske obaveze. ukoliko je nedostatak bio skriven. Pored toga.Bude li zajedno sa licencom za određenu proizvodnju ustupljena i licenca žiga kojim se proizvodi obilježavaju. Odgovornost primaoca licence Primalac licence odgovara objektivno za neizvršavanje svojih novčanih obaveza. Odgovornost davaoca licence Davalac licence odgovara bez obzira na odsustvo svoje krivice za prekršaj obaveza garancije za tehničku izvodljivost i upotrebljivost predmeta licence. a naknada štete se ravna po opštim pravilima. Njegova odgovornost je tada subjektivna. objektivna. str. On može tako dobijene proizvode pustiti u promet sa tim žigom “samo ako je njezin kvalitet isti kao što je kvalitet robe koju proizvodi davalac licence” (čl. 240 . pri tome treba voditi računa da se krivica pretpostavlja. No. 2. 121 ZOO). dakle. isto djelo. Njegova odgovornost u ovom slučaju je.

dakle. Ono je pravovaljano i kada se pribavi 226 Dopuštenje može biti uskraćeno “samo iz ozbiljnih naknadno. 71-72 i Besarović dr Vesna. str. Radi se. lična licenca je ona koja se ne može prenositi na drugoga ukoliko ta mogućnost nije izričito ugovorena. isto djelo. Ono što predstavlja specifičnost ovoga posla jesu posebni odnosi između prvobitnog davaoca isključive licence. 112 i 113. I ličnost primaoca može biti osnov za klasifikaciju. Prema namjeni za koju se preneseno pravo može koristiti. Dopuštanje se može dati unaprijed. licence se dijele na one za proizvodnju. 704 ZOO). najčešće u samom ugovoru o licenci. str. bilo relativno. isto djelo. 72. isto djelo. str. Koncernskom se naziva licenca čiji je nosilac koncern. O vrstama licenci vidjeti Verona dr Albert. zavisno od ovlaštenja koje primalac dobija ugovorom. str. kao “odobrenje”. Podjela licenci Podjela licenci može se vršiti prema različitim mjerilima.” može biti posebno značajna pri prodaji trgovačkog društva ili njegovog dijela. Pogonske licence su one koje su ustupljene određenom preduzeću (društvu).V VRSTE LICENCI I PODLICENCA 1. Tada ima karakter dozvole prema Zakonu (čl. 29 ZOO). U spoljnotrgovinskoj razmjeni licence se mogu podijeliti na uvozne i izvozne. Ugovorom o licenci mora biti izričito isključena ova mogućnost. primaoca isključive licence i trećeg lica. primalac isključive licence je ovlašten da je ekonomski iskorištava i na taj način što će na treće lice prenijeti pravo njenog korištenja (čl. 241 . o novom ugovoru o licenci čiji predmet ne može da bude širi od predmeta prvobitnog ugovora o licenci istog objekta (predmeta). Podlicenca Podlicenca ili ugovor o podlicenci je rezultat sporazuma primaoca isključive licence i trećeg lica o prenosu prava iskorištavanja predmeta ugovora o licenci. Ako drukčije nije ugovoreno. 225 Nelične isključive licence mogu se prenositi na treća lica ugovorom o podlicenci. upotrebu i prodaju proizvoda dobijenih licenciranim postupkom ili obilježenih ustupljenim žigom. ista mjerila su relevantna i za klasifikaciju ugovora o licenci. 224 225 226 Verona dr Albert. Pošto vrsta objekta i karakteristike prava koje se prenosi bitno utiču i na izgled ugovora. bilo apsolutno. Relativno ograničavanje slobode podlicenciranja postoji onda kada zaključivanje novog ugovora nije moguće bez dopuštenja davaoca licence. ali je namijenjena preduzećima u njegovom sastavu. 2. Napokon. Verona dr Albert. U principu. Ovdje ćemo se zadržati samo na onim vrstama licenci koje već nisu obrađene kroz razmatranje predmeta ugovora. isto djelo. ova “licenca nije prenosiva bez 224 Pogonska licenca istodobnog prijenosa samog pogona u kojem se ona koristi. Treba istaći da u pogledu zabranjenih i obaveznih klauzula Zakon o vanjskotrgovinskom poslovanju ne pravi razliku između ugovora u kojima je BiH partner davalac i onih u kojima je on primalac licence. 95.

227 Verona dr Albert. dakle prinudni karakter. Davalac licence je ovlašten da od primaoca podlicence zahtijeva “isplatu iznosa koje ovaj duguje davaocu podlicence po osnovi podlicence” ukoliko primalac licence ne izmiruje svoja potraživanja prema njenom davaocu (čl. 709 ZOO). Ukoliko stranke ugovor raskidaju sporazumno. 707). 708 ZOO). ugovor se ne može otkazati u prvoj godini svog trajanja. VI PRESTANAK UGOVORA O LICENCI 1. Ako primalac licence nastavi da iskorištava predmet ugovora i nakon proteka roka. Prema njima. Otkaz Ugovori o licenci sklopljeni na neodređeno vrijeme prestaju otkazom bilo koje stranke. 710 ZOO). 242 . Otkazni rok se ugovara. isto djelo. 705 ZOO). Treće lice kao primalac podlicence načelno ne stoji sa prvobitnim davaocem licence ni u kakvom pravnom odnosu. Ukoliko on ne bude utvrđen u ugovoru. a davalac se tome ne protivi. davalac može otkazati ugovor o licenci i bez otkaznog roka.razloga” (čl. “čak ni kad je davalac licence dao potrebno dopuštenje za zaključivanje podlicence” (čl. njegovim istekom se gasi i ugovor (čl. 2. same mogu da urede sve modalitete raskida. Načelo autonomije volje važi i u ovome domenu. Produžni ugovor je zaključen na neodređeno vrijeme. Prestanak protekom vremena Ukoliko je ugovor o licenci sklopljen na određeno vrijeme. 95. Po njenom isteku. otkazni zakonski rok iznosi šest mjeseci (čl. koje je prema zakonu ili ugovoru neophodno. 707 ZOO). Jedan izuzetak ipak postoji i on ima zakonski. a to znači odmah (čl. obezbjeđenja koja su dala treća lica prestaju da važe (čl. 706 ZOO). Izložena rješenja ne utiču na pravo stranaka da ugovor raskinu sporazumno. Pored toga. vrijediće dispozitivna rješenja Zakona o obligacionim odnosima. Ukoliko primalac licence zaključi ugovor o podlicenci bez dopuštanja davaoca. Ovaj pravni standard tumači se prema okolnostima konkretnog ugovora o licenci. pa mora prestati otkazom. str. zavisno od predmeta licence i ciljeva stranaka. produžavanje ovakvih ugovora konkludentnim radnjama je moguće. Poseban otkaz nije tada potreban. U ovom rješenju dolazi do izražaja shvatanje po 227 kome je licencni ugovor po svojoj pravnoj prirodi zakup. smatra se da je ugovor prećutno produžen sa istim elementima. Shodno opštim pravilima obligacionog prava. osim toka trajanja.

243 . Ovaj opšti stav ipak trpi dva ograničenja. Nasljednici stupaju u ugovor samo pod zakonskim uslovom da produžavaju djelatnost primaoca licence (čl. Stečaj ili redovna likvidacija primaoca licence daju pravo njenom prenosiocu da ugovor o licenci otkaže. Ugovor o licenci može odrediti i uslove pod kojima nasljednici postaju stranka u ugovoru o licenci. Prestanak subjektiviteta Smrt fizičkog lica kao davaoca ili primaoca licence ne utiče na ugovor o licenci.3. Ovo pravilo motivisano je nemogućnošću davaoca licence da je dalje ekonomski koristi. odnosno raskine. 711 ZOO). Rješenja za pravna lica su drukčija. Nasljednici davaoca licence stupaju u ugovor o licenci samo ako ta mogućnost nije ugovorom isključena. Obrnuto nije slučaj. pa analogno pravo nije priznato primaocu licence. Za sticaoce licenci situacija je nešto drukčija.

244 .

Od prinudnih propisa treba spomenuti one koji se odnose na pojedina pitanja finansiranja izgradnje. koji nastavlja tendenciju uporednog prava da se dio ovoga posla zasnovan na autonomiji volje stranaka uredi i ključnim izvorom privrednog prava. 7-8. “ugovor o građenju je ugovor o djelu kojim se izvođač obavezuje prema određenom projektu sagraditi u ugovorenom roku određenu građevinu na određenom zemljištu. Njena važnost je došla do izražaja i u Zakonu o obligacionim odnosima. 549-550. 245 . 1987. nego obavezu postizanja ugovorenog rezultata. str. Upravo zbog toga je veoma teško razlučiti posao građenja od samog ugovora kojim se uređuje onaj dio poduhvata koji je zasnovan na autonomiji volje stranaka. VI izdanje. a naručilac se obavezuje da mu za to isplati određenu cijenu”. odnosno na već postojećem objektu izvršiti kakve druge građevinske radove.administrativnih i dispozitivnih imovinskih elemenata. Ukoliko pojedina pitanja nisu u njima regulisana. Vilus dr Jelena: “Ugovor o građenju”. 228 Po članu 630 ZOO. Naučna knjiga. Ugovoru o građenju su posvećeni članovi 630-647. shodno će se primijeniti članovi 600-629 koji sadrže norme o ugovoru o djelu. Od dispozitivnih propisa na prvom mjestu se nalazi Zakon o obligacionim odnosima. Po svojim osobinama ugovor o građenju je teretan. dvostrano obavezan. Oni se mogu podijeliti na imovinske i administrativne. str.Carić dr Slavko: “Ugovori robnog prometa“.1968. Federalni propisi su veoma opširni. Izvori prava Najvažniji izvor prava za ugovor o građenju su zakoni. Pojam ugovora Građevinarstvo predstavlja jednu od najsloženijih i najznačajnijih privrednih djelatnosti. Mogu se podijeliti u dvije grupe. Njega karakteriše i velika isprepletenost prinudnopravnih . Prva uređuje urbanističko-komunalne uslove za zaključivanje i izvršavanje ugovora o 228 Vidjeti Kapor dr Vladimir . Beograd. sinalagmatičan i formalan pravni posao. 2. kao karakteristični dužnik. ili na takvom zemljištu. Shodno tome. Već po zakonskoj definiciji ugovor o građenju spada u ugovore o djelu. Beograd.GLAVA DRUGA UGOVOR O GRAĐENJU I POJAM UGOVORA I IZVORI PRAVA 1. članove 29-34 Zakona o vanjskotrgovinskom poslovanju u kojima su uređena pojedina pitanja kada se u ovom ugovoru pojavljuje element inostranosti. Institut za uporedno pravo. ne preuzima obavezu rada. izvođač.

list SRBiH 33/77. novine FBiH br. javnog sektora ili pravnih lica u većinskom vlasništvu države. 230 Ono što je karakteristično za ovaj pravni propis je to što. 233 One predstavljaju kodifikaciju poslovnih običaja u ovoj oblasti. CIP. 234 Na primjer: Opšti uslovi INGRE iz Zagreba. Zagreb. 232 Od izvora privrednog prava koji su autonomnog karaktera treba istaći Posebne uzanse u građevinarstvu. Izmjene i dopune su urađene na osnovu Dogovora SR i SAP o ustupanju izgradnje investicionih objekata u društvenom vlasništvu (Sl. do sada. izmjene i dopune u broju 26/82. inženjering organizacije. 233 Sl. Druga se tiče načina zaključivanja ugovora o građenju. Pored njih se u poslu građenja sreću i drugi subjekti: arhitekti. novine FBiH br. Vidjeti kod Trifković dr Miloš: “Sadržaj ugovora o investicionoj izgradnji u svjetlu izvora prava” u “Ekonomika investicija kao faktor stabilizacije privrede”. subjekti specijalizovani za vršenje nadzora. 230 229 246 . Ona imaju svojstvo stranke. Proceduralna pitanja predstavljaju najveći dio sadržaja ovih akata. 235 Njihovo važenje je uslovljeno uključivanjem u ugovor. 231 Ova materija je regulisana Uredbom o postupku nabavke roba. 1980. uključiti Zakon o prostornom uređenju (Sl. Najvažniji su: Zakon o prostornom uređenju 229 i Zakon o ustupanju izgradnje investicionih objekata. Tekst kod Vukmir dr Branko “Ugovori o izvođenju investicijskih radova međunarodni”. II STRANKE I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1.2003. 234 Oni se najčešće rade oslonom na neke od opštih uslova međunarodnog karaktera. 52/02. 141-157. ustupanju radova i usluga (Sl. 34/04) 232 Sl. Pored posebnih uzansi.05. te inspekcijski nadzor. ustupanju radova i usluga. Stranke Lica za koja nastaju obaveze i prava na osnovu ugovora su. novine FBiH br. U propisima i u praksi za njih se koriste i nazivi: investitor i građevinar. Ovo se posebno odnosi na materiju ustupanja izgradnje investicionih objekata od strane tzv. 1987. zatim opšti uslovi Međunarodne federacije savjetodavnih inženjera (FIDIC). str. 56/02. prema terminologiji ZOO. 231 Kao posebni izvori prava mogu se spomenuti i Zakon o građenju i Zakon o građevinskom zemljištu Federacije BiH. značajno vrelo iz ove grupe predstavljaju i opšti uslovi poslovanja koje usvajaju pojedini investitori ili izvođači. U ovoj oblasti sada postoji određena pravna praznina koja je nadomještena postojanjem posebnih propisa koji se odnose na ustupanje građevinskih radova od strane tzv. Radi se o posebnom režimu prava javnih nabavki. Danas je njihova primjena uslovljena sporazumom stranaka u svim slučajevima u kojima one sadrže rješenja suprotna dispozitivnim odredbama ZOO.građenju. Sarajevo. odnosno nosilaca raspolaganja društvenom svojinom. SFRJ 18/77. korisnika. 235 Tri su najvažnije grupe ovih pravila: opšti uslovi Evropske ekonomske komisije UN. dalje će se citirati kao ZG i Odluka Visokog predstavnika o proglašenju Zakona o građevinskom zemljištu Federacije BiH od 15.g. projektantske organizacije. Sl. naručilac i izvođač. Međunarodne banke za obnovu i razvoj (IBRD) i ORGALIME naročito. SFRJ 69/80). kao i budžetskih korisnika. te upravni organi. Savez finansijskih i računovodstvenih radnika BiH. te akti ostalih međunarodnih organizacija. nije stavljena van snage njegova važnost iako je njegova materija postala neaktuelna. l. Dalje ćemo ih citirati kao: UG. Dalje: ZPU). l.

Prethodne radnje 2. potrebno je da i investitor bude privredni subjekat. Projektovanje. kao jedan subjekt. kontrola projekta. zemljišno-knjižni ured. U tom slučaju se radi o konzorcijalnom nastupu koji se zasniva na posebnom ugovoru. odnosno izvođenje predviđenih radova ekonomično. montažnih i ostalih radova može se pristupiti na osnovu investicionog programa i investicione tehničke dokumentacije. Konzorcij se pojavljuje kod velikih investicionih objekata. Investitor ima pravo da u pozivu za javno nadmetanje . Građenjem građevina u prostoru se mogu baviti samo pravna lica registrovana za obavljanje te djelatnosti ako pored opštih uslova ispunjavaju i uslov da u radnom odnosu imaju najmanje jednog diplomiranog inženjera sa najmanje 5 godina radnog iskustva i položenim stručnim ispitom (čl. Investicioni program je elaborat iz koga se vidi o kakvom se objektu radi. gas i sl. On se tada pojavljuje u ulozi komisionara. Oni mogu djelovati samostalno . tj. pošta. odnosno lice sa statusom koji dozvoljava sklapanje trgovačkih poslova. vodovod i kanalizacija. Da bi ugovor o građenju bio posao poslovnog prava. U praksi se drugi učesnici u poslu nazivaju kooperanti. 2.ograniči broj članova konzorcija (konzorata). Izvođač može zaključiti posebne ugovore sa drugim subjektima za izvođenje pojedinih dijelova objekata ili pojedinih radova. 20 ZG). katastar).treba i komunalne organizacije koje daju saglasnosti na projekat (elektroprivreda.za ponudbenu licitaciju . Investitor može biti fizičko ili pravno lice u čije ime i za čiji račun se gradi građevina i vrše drugi zahvati u prostoru. Za sva navedena lica. Tako se i poslovi projektovanja. Tendencija zakonodavca je da sve značajnije faze posla građenja mogu da obavljaju samo specijalizovane organizacije i lica. osim investitora. Ovakvo rješenje je opravdano s obzirom da je posao građenja. 18 ZG). propisani su uslovi koje moraju ispuniti prije registracije za obavljanje djelatnosti kojom se bave. gdje se daje analiza uslova za njegovu izgradnju i dokazuje da je izgradnja toga objekta. Kao izvođač se može pojaviti i više registrovanih subjekata istovremeno. rentabilno i društveno opravdano i da je tehnološki proces. odnosno eksploatacija.1. Investicioni program treba da sadrži sljedeće podatke: opis 247 . Investicioni program i tehnička dokumentacija Izgradnji objekata i uopšte izvođenju građevinskih. nadzora nad građenjem i revidiranja projekta povjeravaju samo pravnim ili fizičkim licima registrovanim za obavljanje te djelatnosti. funkcionalnost objekta cjelishodna. građenje i nadzor nad građenjem investitor mora povjeriti pravnim ili fizičkim licima registrovanim za obavljanje te djelatnosti (čl. Kao izvođač može se pojaviti pravno ili fizičko lice registrovano za obavljanje te djelatnosti. Njihovo pribavljanje predstavlja prvu grupu prethodnih radnji koje investitor mora da obavi da bi mogao pristupiti zaključenju ugovora. ili jedinstveno..svaki na osnovu posebnog ugovora o građenju. po svojoj pravnoj prirodi predstavlja opasnu djelatnost.

rezultatima prethodnih ispitivanja i istraživanja. Investiciona tehnička dokumentacija je elaborat u kome se tehnički razrađuje tehnološko-proizvodna. ona obuhvata različite projekte. te sa tehnološkom. kao što će se vidjeti. pored ostalog. posebne uslove za građenje toga objekta itd. Tehnička dokumentacija se radi na osnovu uslova utvrđenih u urbanističkoj saglasnosti. bez koje se ne može graditi niti sklapati ugovor o izgradnji objekta. nego samo neke od njih i druge specifične. izvedbenog projekta. Investicioni program može izraditi sam investitor. jer se na osnovu njega izdaje urbanistička saglasnost. ali se iz njega mora vidjeti njihova namjena. onda kreditor prilikom odobravanja kredita vrlo pažljivo razmatra program i uvjerava se o tačnosti podataka i opravdanosti i rentabilnosti izgradnje toga objekta. kapacitet. a može ugovoriti njegovu izradu sa nekim preduzećem koje je registrovano za tu djelatnost. vrijednost prethodnih ulaganja. i sa dobijenim saglasnostima komunalnih organizacija. analizu osnovnih ekonomskih pokazatelja. karakteristike objekta. ako je investitor odlučio da gradi objekat po dijelovima. tehničke opise. projekat instalacija i drugi. socijalne i kulturne ustanove. a odobrenje se ne može dobiti bez investicione tehničke dokumentacije. odnosno eksploatacionu koncepciju. zgrade za zdravstvene. tehnološki. U praksi se idejni projekat redovno radi. program proizvodnje. trajanje izgradnje. Pored toga. odnosno eksploataciona koncepcija objekta i radova i daju tehnička rješenja za njegovu izgradnju. ili usluga. njegovu namjenu. Program rade stručna lica i donosi ga investitor bez ičijeg odobravanja.kao što su škole. Investicioni program se izrađuje za cio objekat. kao što su građevinski. odnosno saglasnosti. Zakon zahtijeva da postoji projekat “za izvođenje”. eksploatacionom i ekonomskom koncepcijom objekta (čl. upravne zgrade. izvore finansiranja. Između njega i projekta “za izvođenje”. ekonomičnost i funkcionalno povoljno rješenje. tj. sportske terene itd.objekta. Njegovoj izradi može. predračun sa opisom radova. ali se može izrađivati i za dijelove objekta koji predstavljaju ekonomsko-tehničku cjelinu. Obaveza je da se ugovor sačini u pismenoj formi. 25 ZG). analizu uslova za izgradnju i eksploataciju objekta. analizu tržišta i mogućnost plasmana robe. postrojenja i montaže i razlog za njihov izbor. Prema prirodi posla. tehničko obrazloženje. po sporazumu stranaka. društvena opravdanost. a naročito rentabilnosti. opreme. odnosno eksploatacije. crteže. odnosno o izvođenju radova. potrebna obrtna sredstva. Projekti sadrže. tehnološko-proizvodnu. Investicioni program je preduslov za izradu investicione tehničke dokumentacije. Tehnička rješenja u projektima moraju biti u skladu sa tehničkim propisima i standardima. parkove. predmjer. Naime. Ali ako se objekat gradi iz kredita. Za objekte neprivrednog karaktera . specifikaciju. da prethodi “idejni projekat”. početak eksploatacije itd. ona 248 . često se sreće i “glavni projekat”. onaj u kome su cjelovito i detaljno data sva rješenja vezana za planirani objekat i/ili radove. – jasno je da investicioni program neće sadržavati sve navedene podatke. građenju se ne može pristupiti bez odobrenja koje izdaje državni organ.

Za neke objekte se predviđa da je izdavanje odobrenja za objekte posebno utvrđene u zakonu nadležan kantonalni organ uprave. i platio troškove vezane za objekat. 22 ZG). odnosno njenog dijela (čl. Izradom investicione tehničke dokumentacije bave se fizička i pravna lica koja su za takav rad registrovana (čl. Odobrenje za građenje nije potrebno za manje složene objekte i infrastrukturne priključke kao ni za radove redovnog održavanja oštećenih građevina koji se mogu svrstati u radove tekućeg održavanja (čl. uslovi vezani za protivpožarnu zaštitu i zaštitu na radu. investitor mora da obezbijedi odobrenje za građenje.moraju biti i racionalna. 27 koje se odnose na kontrolu projekta. Odobrenjem za građenje nadležni organ uprave potvrđuje da su ispunjeni svi uslovi predviđeni u ZG i ZPU i da stoga investitor može da pristupi izgradnji projektovanog objekta. ZG). 249 . Ono se u praksi naziva i građevinska dozvola. Istim ugovorom može biti predviđena i izrada investicionog programa i investicione tehničke dokumentacije. Najprije. Projekti koji ulaze u tehničku dokumentaciju moraju biti revidirani. Postupak podnošenja zahtjeva i procedura izdavanja odobrenja za građenje uređeni su u ZG veoma detaljno. Drugo. Posebno egzistiraju i novčane kao prekršajne sankcije. Za objekte određenih vrsta može biti propisana i posebna tehnička kontrola od strane državnih organa ili ovlaštenih organizacija. 2. Treće. Rješenja su osavremenjena na taj način da se sve više uvažavaju ekološki zahtjevi kao i zahtjevi lica sa umanjenim tjelesnim sposobnostima. Poštovanje ovih zahtjeva je i administrativna obaveza organizacija koje rade tehničku dokumentaciju. u postupku izdavanja odobrenja organ uprave provjerava da li je tehnička dokumentacija urađena prema urbanističkoj saglasnosti. odobrenje se mora izdati ili odbiti u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva. zakonu i propisima za odgovarajuću izgradnju. Ono prestaje da važi ako radovi ne budu započeti u roku koji je u odobrenju naveden. Samo započinjanje izgradnje bez odobrenja je krivično djelo zapriječeno kaznom zatvora od 1 do 3 godine (čl. 32 ZG). Reviziju vrše organizacije koje su registrovane za izradu odgovarajuće tehničke dokumentacije.2. Investitor sklapa pismeni ugovor sa projektantom koji mu izrađuje investicionu tehničku dokumentaciju. Ovdje je dovoljno istaći nekoliko momenata. 30 ZG). odnosno izvođenju konkretnih radova. Odobrenje za građenje važi 2 godine od dana pravosnažnosti odobrenja za građenje i može se na zahtjev investitora produžiti za još jednu godinu ako se nisu izmijenili uslovi za građenje. Odobrenje za građenje Kada je pribavio investicioni elaborat i revidiranu tehničku dokumentaciju. Ovo pitanje je danas upotpunjeno odredbama ZG čl. odobrenje izdaje opštinska služba uprave nadležna za poslove građenja na čijem teritoriju se izvode radovi (čl. 74 ZG).

Pravni režim za izbor saugovarača Pravni režim izbora saugovarača obuhvata pravila o načinu određivanja građevinara sa kojim će se sklopiti ugovor i proceduru koja se provodi u primjeni izabranog načina. bez obzira na svojinska obilježja investitora. Kada se izvođenje investicionih radova u BiH povjerava stranom izvođaču.1. putem kredita. tehnički karakter i ona zavisi od prihvaćenog načina izbora građevinara. investitor mora imati obezbijeđena sredstva za finansiranje investicionog objekta. Druga skupina ima procesni. Da bi donio odluku o izgradnji.2. Izbor saugovarača 3. Kada je investitor lice koje djeluje na bazi privatne svojine. Ta sredstva investitor može obezbijediti iz sopstvenih ili drugih izvora. 3. Javno nadmetanje Javno nadmetanje se naziva i ponudbenom. prikupljanjem ponuda ili neposrednom pogodbom. Investitor samostalno odlučuje o tome da li će izabrati saugovarača javnim nadmetanjem (ponudbenom licitacijom). on se mora izabrati bilo na osnovu javnog nadmetanja. 3. Prema čl. Pravila koja ga uređuju izložićemo polazeći od rješenja koja važe za investitore zasnovane na državnom kapitalu. 32 Zakona o vanjskotrgovinskom poslovanju). odnosno ofertalnom licitacijom. Procesna pravila o načinu izbora saugovarača u principu su ista. izuzev ako je tu obavezu isključio u pozivu na nadmetanje”. 604 ZOO. Radi se o već spomenutom režimu javnih nabavki. Prva grupa rješenja zavisi od toga da li se kao investitor pojavljuje subjekat zasnovan na državnoj ili privatnoj svojini. U posebnom pravnom režimu se nalaze pravna lica u vlasništvu države i korisnici budžetskih sredstava. Značajna razlika postoji samo kod javnog nadmetanja. investitor mora prethodno obezbijediti finansijska sredstva. Investitor objekta koji se gradi državnim sredstvima ne mora da isključi svoju obavezu da zaključi ugovor sa najjeftinijim ponuđačem ali je dužan da ugovor zaključi sa najpovoljnijim ponuđačem koji ispuni uslove utvrđene kriterijima u javnom pozivu za nadmetanje. O obezbjeđenju sredstava za građenje kao i o obezbjeđenju plaćanja po ugovorima o izgradnji investicionih objekata investitor ne mora podnijeti posebne dokaze pošto se najčešće praktikuje uzimanje odgovarajućih sredstava obezbjeđenja plaćanja. Jedan izuzetak ipak postoji. bez obzira na to o kakvom se predmetu ugovora radi. npr. poziv na nadmetanje radi izvršenja određenih radova obavezuje privatnog investitora da sklopi ugovor sa onim “koji ponudi najnižu cijenu. Sredstva za izgradnju Pored programa i tehničke dokumentacije. on samostalno odlučuje o načinu odabira građevinara. bilo prikupljanjem ponuda (čl. Ona imaju privredno-pravnu prirodu i 250 .2.3.

Prikupljanje ponuda Prikupljanje ponuda se sastoji u pozivanju određenog kruga izvođača neposredno. Pored toga. Sama procedura predstavlja kompromis između zahtjeva za što kraće i ekonomičnije zaključenje ugovora i težnje za što većom ekonomskom i pravnom sigurnošću kako tražioca usluge u odnosu sa ponuđačima. a ne putem javnog oglasa. ona se mogu primijeniti i za zaključivanje drugih vrsta ugovora.rasprostranjena su i u međunarodnim poslovima investicione izgradnje. Tender po pravilu sadrži više elemenata. procjena ponuda. pregovori sa izabranim i zaključenje ugovora (Letter of Acceptance). Time je njegova i poslovna i pravna pozicija znatno poboljšana. predstavljaju poseban dio tendera. eventualnim izmjenama ponude i o postupku koji će se provesti sa ponudama. Tender. a po potrebi i posebne uslove za izgradnju konkretnog objekta ili izvođenje radova. Javno nadmetanje ili ofertalna licitacija je jednostrani građansko pravni posao kojim se investitor javno obavezuje da će primiti i razmotriti sve ponude za zaključenje ugovora o građenju koje odgovaraju uslovima javnog poziva ili da će preduzeti i druge radnje vezane za eventualno zaključivanje određenog ugovora. 251 . Procedura ispitivanja. dalje. tender sadrži opšte. U ovaj dio tendera mogu biti uvršteni obrasci za (tehničke) specifikacije kao što su liste opreme. odluka organa upravljanja o neuspjelom nadmetanju ili o izboru jednog ili više najpovoljnijih izvođača (Letter of Intend). Ukoliko su ovi elementi brojni i složeni. Pri tome. Prvi je uputstvo ponuđačima. po pravilu se uobličavaju u tenderu. odabira i dodjeljivanja ponuda veoma je složena. Napokon. Ovi opšti i posebni uslovi su po pravilu veoma opširni i imaju karakteristike samoregulirajućih ugovora. tako i samih izvođača između sebe. osim cijene. Odluku o raspisivanju javnog nadmetanja donosi organ upravljanja investitora. preko tipske ponude i formulara ugovora do garancije koji se moraju dostaviti uz ponudu. Njene faze su: prijem ponuda. Tender je skup dokumenata u kojima su precizno i detaljno određeni: jednoobrazan sadržaj ponuda.3. Oglas sadrži kratak opis objekata i radova i bliže uslove za ustupanje izgradnje. predaje ponuda. U njemu investitor obavještava potencijalne ponuđače o svim relevantnim radnjama i momentima popunjavanja ponude. Ovom tehnikom odabira izvođača investitor koji je u ekonomskom smislu ponudilac pravno dobija položaj ponuđenog. Drugo. Odluka se objavljuje u službenom glasilu i/ili sredstvima javnog informisanja. da dostave svoje ponude za izgradnju. sadrži zbirku obrazaca: od formulara za dobijanje informacija. referens-lista i lista osoblja. tender sadrži sve potrebne planove i projekte. ravnopravnost svih potencijalnih učesnika u nadmetanju i svih ponuđača mora biti obezbijeđena. javno otvaranje ponuda. ugovora o prodaji naročito. Ako su ovi elementi zadati. koje investitor želi da dobije i postupak investitora sa tako dobijenim ponudama. 3.

On je zaključen kada je sporazum postignut u pisanoj formi. Oni se mogu podijeliti u dvije grupe. O tome ih obavještava pismom o namjerama (Letter of Intend). odnosno kontakata sa pojedinim izvođačima investitor još nije konačno izabrao partnere. poziv na dalje pregovore i zaključenje ugovora može se uputiti samo jednom ili nekim već kvalifikovanim izvođačima. te da će onima koji se kvalifikuju uputiti poziv da pošalju svoje ponude. Rezultati tih pregovora su odlučujući za izbor saugovarača. Tu spadaju slučajevi u kojima se izgradnja ustupa: nakon nepogoda i drugih nepredviđenih događaja s ciljem otklanjanja njihovih štetnih posljedica. I treće. 4. prikupljanja ponuda. 2 ZOO). Neposredna pogodba Bez provođenja postupka ofertalne ili licitacije o podobnosti investitora može se zaključiti ugovor samo u slučajevima koji su određeni zakonom. Drugo. Postupak konkursa za utvrđivanje podobnosti sličan je postupku ofertalne licitacije. Ovo pravilo postoji samo u režimu javnih nabavki ali je i u ovom slučaju potrebno odobrenje Ministarstva finansija Federacije BiH. Zaključenje ugovora Završetkom postupka ponudbene licitacije. odluka se odnosi ne na najpovoljnijeg. Ugovor o građenju je formalan pravni posao po sili zakona (čl. oglas mora sadržavati i zahtjev za podatke o ličnosti izvođača (oprema. referens-lista i slično). U prva dva slučaja on ima pravo da traži nastavak pregovora sa onima koje je odredio kao najpovoljnije.odnosno radove. nego na sve izvođače koji su se kvalifikovali. radi ostvarivanja određenih programa stambene izgradnje i objekata infrastrukture. 630. U prvu ulaze one situacije u kojima licitacija nije ni potrebna. 3. na objektima koji su od posebnog značaja za narodnu odbranu i na bazi sporazuma investitora i izvođača o zajedničkom finansiranju izgradnje. U našem pravu se krug lica kojima će biti poslan poziv obavezno određuje licitacijom o podobnosti ako se radi o režimu javnih nabavki.4. investitor ima pravo da ugovor zaključi neposrednom pogodbom. Po svojoj pravnoj prirodi ono predstavlja prihvat. bilo licitacija o podobnosti. Izabrani izvođač se obavještava o tome pismom o prihvatanju (Letter of Acceptance). Licitacija (konkurs) o podobnosti je jednostrani građanskopravni posao kojim se investitor javno obavezuje da će prema jedinstvenim mjerilima utvrditi podobnost svakog prijavljenog subjekta za izvođenje određenog objekta ili radova. Ako ne uspije ni ponovljena. Druga grupa slučajeva u kojima je moguće zaključenje ugovora neposrednom pogodbom odnosi se na situacije u kojima je neka vrsta licitacije potrebna. Ona može biti 252 . st. bilo ponudbena. Razlike su sljedeće: prvo. kadrovi.

Carić dr Slavko. nesumnjivo je. III BITNI ELEMENTI UGOVORA 1. 561. Mogu se podijeliti na građevinske radove u užem smislu (“čisti”) i na zanatske radove. 253 . Predmet Predmet ugovora o građenju određen je u čl. češće. Te karakteristike su veličina i složenost (čl. Da bi neki poslovi bili građevinski. potrebno je i na građevinske radove primijeniti ista mjerila kao i na pojam “građevine”. tehnička dokumentacija je uvijek sastavni dio ugovora. 238 Predmet posla se određuje ili u ugovoru neposredno ili. Materijal za savjetovanje. “Građevinski radovi” nisu precizirani u zakonu. kao i samostalna postrojenja trajno povezana sa tlom. Vidjeti: Kapor dr Vladimir . Ugovor se može zaključiti i tako da se izvođač obavezuje da izvrši sve radove prema tehničkoj dokumentaciji. osim onih koji su sporazumom stranaka izričito isključeni. upućivanjem na tehničku dokumentaciju. Građevinom se smatra građevinski objekat koji je trajno povezan sa tlom i koji se sastoji od građevinskog sklopa i ugrađene opreme koji u okviru tehnološkog procesa čine tehnološku cjelinu. koji može imati isti predmet. građevinskih radova. Upravo zbog toga se u drugom slučaju ugovor o građenju smatra sklopljenim danom prijema pisma o prihvatanju. 630 ZOO dvostruko: kao “građevina” i kao “građevinski radovi”. a može i razmjenom pisama identičnog sadržaja. str. 236 Građenje je članom 2 ZG definisano kao izvođenje pripremnih radova. A to znači da i oni treba da budu veći i složeniji.) i navođenjem bitnih osobina građevinskih objekata. gotovih građevinskih elemenata i konstrukcija kao i drugi zahvati u prostoru. istražnih. 236 U teoriji je kritikovana neodređenost u definisanju predmeta ovog posla. Pojam “građevina” određen je nabrajanjem objekata primjera radi (zgrade. 61-63. Predmet ugovora o građenju može biti uključen i u predmet ugovora o investicionoj izgradnji. 238 Vidjeti Trifković dr Miloš: “Građevinski nadzor”. 631 ZOO). ugradnja i montaža opreme. Prema UG 11. str.ostvarena potpisivanjem jedinstvenog dokumenta. isto djelo. da moraju ulaziti u okvire ove djelatnosti. montažnih i drugih radova. On se tada određuje u sklopu pripremnih. Može biti povezan i sa isporukom investicione opreme. Stručna knjiga. 237 Kako bi se ugovor o građenju razlikovao od ugovora o djelu. brane. 237 Vidjeti Đuretić dr Slobodan: “Ugovor o izgradnji investicionih objekata”. najprije. 1983. mostovi itd. Beograd.

Drugu relevantnu vrstu radova čine “nepredviđeni radovi”. neočekivanom pojavom vode ili drugim izvanrednim i neočekivanim događajima” 240 Za ove radove izvođač ima pravo na pravičnu naknadu. Napokon. 239 Biro Zoltan: “Ugovor o građenju s posebnim osvrtom na reviziju cene i klauzula “ključ u ruke”. Osnov za ugovaranje cijene je predmjer radova. cijena može biti određena uz navođenje izraza “ključ u ruke” ili neke druge sintagme sličnog značenja. Drugi i u praksi najčešći metod jeste određivanje cijene kao zbira jediničnih cijena za pojedine radove. uvijek ulazi vrijednost radova navedenih u tehničkoj dokumentaciji u predmjeru prvenstveno. Cijena 2. 240 UG 9 definiše nepredviđene radove kao one “koji ugovorom nisu obuhvaćeni. 1978. To su oni “čije je poduzimanje bilo nužno da bi se osigurala stabilnost objekta ili spriječio nastanak štete. Ako bi (čl. 634 ZOO). pa ćemo se na ovom modalitetu zadržati kasnije. Ona znači pretvaranje opšteg tipa ugovora o građenju u poseban posao. 121. materijala. a koji se moraju izvesti”. tako da se 239 Danas se. ali da tekst nigdje izričito ne spominje hitnost. Ako njihov uticaj na cijenu nije ugovoren posebne uzanse o građenju smatraju da se jedinične cijene primjenjuju i za viškove. Cijena radova ne uključuje i cijenu materijala. već se daje jedinstvena cijena ugrađeno. U cijenu. u nju su već uključeni fiksni troškovi građevinara. Postoje tri osnovna načina na koja se određuje cijena. odnosno manjkove radova. odnosno radova (UG 22). Beograd. Prvi je paušalno utvrđivanje. Treba istaći da naslov čl. 634 ZOO govori o “hitnim nepredviđenim radovima”. ne razdvaja cijena rada i oni posebno ne iskazuju. I treće. Određivanje cijene Cijena je naknada koju investitor duguje izvođaču za postignuti rezultat: građevinu ili obavljene građevinske radove. investitor može i raskinuti ugovor. Ovaj metod može se primijeniti i za dio objekta. Zbornik radova sa Savjetovanja o Zakonu o obveznim (obligacionim) odnosima. ukoliko oni ne prelaze 10% ugovorenih količina (uzansa br. tj. ona dovela do znatnog povećanja cijene. Cijena dalje zavisi od odnosa količina radova koje su predviđene ugovorom i onih koje stvarno treba izvesti. str. Prema UG 32 “cijena određena u ukupnom iznosu ne mijenja se zbog nastalih viškova i manjkova radova”.IPU. u pravilu. višak ili manjak radova ne utiče na cijenu. a izazvani su neočekivano težom prirodom zemljišta. Postoji više vrsta radova čiji troškovi čine cijenu.oni koji nisu ni ugovoreni ni nužni ne utiču na cijenu. Kod ugovora “ključ u ruke”. davanje ukupne cijene za cijeli objekat (čl. ali cijena ne mora odgovarati onome iznosu koji je investitor utvrdio predračunom. Jedinične cijene se iskazuju prema predmjeru radova.2. No. SUPJ . tj. od “viškova” i od “manjkova” radova (UG 9). Složenost posla u punoj mjeri se odrazila i na pravni režim cijene. najprije. Svi oni nemaju jednak tretman. naknadni radovi . O njihovoj vrijednosti stranke se moraju posebno sporazumjeti (UG 35). Određivanje cijene se uvijek vrši sporazumom stranaka. 254 .1. 635 ZOO). 22).

25. 27-28. U slučaju da izvođač nije u docnji. naručilac ima pravo na sniženja koja prevazilaze 2%. Vidjeti UG 22-33. Ako ugovor ne sadrži posebna rješenja o modifikaciji cijene. Već pri zaključenju ugovora u njega mogu biti unesene klizna skala i indeksna klauzula.2. odnosno radova. Ukoliko je avans predviđen i dat izvođaču radi nabavke materijala.2. Zbog toga mu zakonodavac daje pravo da u uslovima znatnog povećanja raskine ugovor. Prema njoj. Čak i onda kada je predviđeno da se cijena neće mijenjati ako se nakon zaključenja ugovora povećaju cijene elemenata na osnovu kojih je ona utvrđena. Njegov pravni režim je u principu isti kao i kod ugovora o prodaji. Ukoliko je izvođač u docnji. Nastavljajući koncept usvojen u sudskoj praksi 241 i u Posebnim uzansama. kada se promjene pojave i unaprijed. 636 ZOO). Ravnopravan tretman stranaka naveo je zakonodavca da naručiocu obezbijedi pravo na sniženje cijene onda kada padaju cijene elemenata na osnovu kojih je utvrđena vrijednost objekta. Pored toga. odnosno kod fiksnih cijena 10%. Pošto ovo rješenje odgovara i opštim pravilima 241 242 Vidjeti Šurlan Petar: “Posebne uzanse o građenju”. mogla se primijeniti kada se troškovi života promijene za 5%. uticaj može imati i avans. Izvođač tada snosi povećanja do 10%. 638 ZOO). Tada duguje izvođaču dio cijene za već završene radove i “pravičnu naknadu za učinjene neophodne troškove” (čl. Ono jednako djeluje i prema investitoru i prema izvođaču. Prvi instrument se gotovo redovno sreće u praksi. izvođač koji nije u docnji snosi povećanja cijene do 2%. cijena može biti modifikovana i u skladu sa sporazumom stranaka. nego onaj njen dio sa kojim je izvođač u docnji. Na pravila o promjeni cijene. sva sniženja cijena idu u korist investitora (čl. Sporazumna promjena cijena može se izvršiti naknadno. Ukoliko je izvođač u docnji svojom krivicom. Jasno je da u sva tri slučaja investitor može biti doveden u situaciju da ne može da nastavi izgradnju. Beograd. Ovaj načelni stav. 639 ZOO). koji odgovara principima našeg obligacionog prava. 255 . str. 242 ZOO je usvojio načelo promjenjivosti cijene. Povećanje cijena elemenata na osnovu kojih je određena cijena radova nastalo nakon pada građevinara u docnju u cjelini snosi sam izvođač (čl. kod ugovora o građenju je razvijeniji nego kod drugih poslova. Indeksna klauzula je uređena u posebnoj uzansi o građenju br. na njega pada teret povećanja cijena do 5%. cijena je ipak promjenjiva. izmjena cijena se ne može zahtijevati radi promjene cijena materijala u onoj mjeri u kojoj je izvođač avansom mogao “isključiti uticaj izmena cena materijala na ugovorenu cenu” (UG 29). 1977. Promjena cijene Ugovorena cijena se može mijenjati. tako i ugovorna. Privredna štampa. 637 ZOO). kako zakonska. a preko toga investitor (čl. Osnovicu za utvrđivanje procenata u ovom slučaju ne predstavlja ukupna vrijednost radova.

Pod tim se podrazumijeva završavanje svih “onih obaveza naručioca bez čijeg prethodnog ispunjenja započinjanje radova faktički nije moguće ili pravno nije dozvoljeno” (UG 45). Njegovo nepoštovanje daje investitoru pravo na raskid ugovora (UG 39). Ugovorom se predviđa plaćanje ugovorne kazne u slučaju izvođačeve docnje. vrijeme za izvođenje svake faze ima pravno dejstvo posebnog roka (UG 36). Tada. bilo naknadno. uključivanja posebnih uzansi u izvore prava i od dispozitivnih rješenja Zakona o obligacionim odnosima. investitor mu može dati primjeren rok. To se najčešće čini utvrđivanjem dinamičkog vremenskog plana radova. on teče od dana uvođenja građevinara u posao. 3. ako ugovarači posebno odrede. ili na isti ovaj način. On se kroz izvođenje konstatuje tzv. privremenim situacijama. 2% od ugovorenih. Zakon o obligacionim odnosima ni kod ugovora o djelu. odnosno građevinski radovi moraju biti završeni. Ako to nije slučaj. Zahtjev za produženje mora se podnijeti čim izvođač sazna za razlog produženja. 256 . Stoga će se i na ovaj posao primjenjivati opšta pravila. a neizvršenih radova za svaki dan zakašnjenja). ni kod ugovora o građenju ne sadrži posebna rješenja o vremenu u kome izvršilac treba da ispuni svoju osnovnu obavezu. U praksi dominira određivanje roka periodom. Prema posebnoj uzansi 42.obligacionog prava. Ukoliko izvođač bez opravdanog razloga odlaže početak korištenja roka za građenje. Kao i obično kod ugovorne kazne.000 KM za svaki dan zakašnjenja) ili u procentima od vrijednosti neizvršenih radova za utvrđeno vrijeme (npr. primijeniće se i onda kada važenje Posebnih uzansi nije izričito ugovoreno. 5. Početak toka roka utvrđenog periodom može biti izričito ugovoren. Rok Rok je trenutak do koga ili period unutar koga objekat. 4. Produžavanje roka je moguće na osnovu ugovora i to bilo unaprijed. odnosno za eventualno pomjeranje radova zbog nepovoljnijeg godišnjeg doba (UG 42). Rok se u ovom slučaju produžava za vrijeme potrebno za ponovno otpočinjanje radova. Njihovoj interpretaciji i dopuni u svojstvu običajnih normi služe posebne uzanse 36-44. Ugovorna kazna Pravni režim ugovorne kazne zavisi od sporazuma stranaka. Razumije se da stranke svojim sporazumom mogu i samo pojedinim faznim rokovima dati ovo svojstvo. prolongiranje rokova se može tražiti u slučajevima u kojima zbog promijenjenih okolnosti ili neispunjavanja obaveza naručioca izvođač ne može izvoditi radove. plaćanje se može predvidjeti u utvrđenom iznosu po ugovorenim periodima (npr.

i ugovorna kazna iznosi jedan promil od ukupno ugovorene cijene radova za svaki dan zakašnjenja.g. I kod ovog posla važi pravilo da dužnik ne plaća ugovornu kaznu ako ugovor nije ispunio zbog uzroka za koje nije 243 odgovoran.ali po progresivnoj stopi (npr. U tom slučaju. 42-46. Ekonomski fakultet u Sarajevu-Izdavačka djelatnost. 42-45. ni Posebne uzanse o građenju ne sadrže dispozitivna pravila o premiji. primijeniti analogija sa metodom utvrđivanja ugovorne 244 kazne. Pri tome se može. Ugovorna kazna se plaća od primopredaje objekta. U ukupnu cijenu ne ulazi vrijednost već predatog dijela objekta (UG 53). ali ne mora. Veljko Trivun: “Uticaj principa pacta sunt servanda na izvršavanje obaveza kod ugovora o građenju”. Premija se nalazi u istom pravnom režimu kao i ugovorna kazna. Garantni rok za kvalitet radova I garantni rokovi za kvalitet izvedenih radova su bitan elemenat ugovora u onoj mjeri u kojoj postoji režim primjene posebnih uzansi. Ni Zakon o obligacionim odnosima. Premija egistira da bi se stimulisao izvođač na ispunjenje obaveza prije roka i da bi izjednačio njegovu pravnu poziciju sa investitorom. dr. 2002. O njima će biti riječi pri izlaganju odgovornosti projektanta i izvođača. Veljko Trivun «Uticaj principa pacta sunt servanda na izvršavanje obaveza kod ugovora o građenju». 52). Shodno tome. str. stranke se u svakom konkretnom poslu moraju sporazumjeti o uslovima za primjenu ovog instituta i o iznosima koje investitor duguje izvođaču za prijevremeno završavanje njegovih obaveza. Ekonomski fakultet u Sarajevu-Izdavačka djelatnost Fakulteta. Smatra se da je kazna ugovorena za neuredno ispunjenje ugovornih obaveza ako nije drukčije ugovoreno.g. 6. 5. po Posebnim uzansama o građenju (uzansa br. Premija izvođaču Izvođač koji je u docnji sa ispunjenjem svojih obaveza duguje investitoru isplatu ugovorene kazne shodno njihovom sporazumu. 244 O pojedinim aspektima ugovorne kazne i premije pobliže: Docent dr. UG 104 određuje poseban rok za stabilnost i sigurnost objekta koji iznosi 10 godina od dana primopredaje objekta. iznos ne može preći 5% od ukupne cijene radova. Ipak. odnosno njegovog dijela koji je dovršen i može se upotrijebiti i samostalno koristiti. sarajevo. Ostali garantni rokovi su uređeni prinudnim propisima u Zakonu o obligacionim odnosima.). Iznos premije se može utvrditi i paušalno. 243 257 . str. 2% za svaki dan za prvih 10 dana docnje. Njihovo trajanje iznosi dvije godine za kvalitet radova ako ugovorom ili propisima nije drugačije određeno (UG 85). U pogledu ugrađene opreme važi tzv. O modalitetima ugovaranja ugovorne kazne pobliže vidjeti: Doc. Sarajevo 2002. prenesena garancija izvođača radova (UG 87). 4% za drugih 10 dana docnje itd.

Uvođenje izvođača u posao Uvođenje izvođača u posao je ugovorna obaveza. 245 Ovo je slučaj naročito kod ugovora zaključenih po sistemu inženjeringa. Vidjeti Šurlan Petar. Uređenje gradilišta može biti predmet posebnog ugovora o prethodnim radovima 245 Pored predaje koje investitor zaključuje bilo sa trećim licem. Uređenim se smatra samo ono gradilište koje izvođaču. 42. iznijećemo ih logičkim redoslijedom. IV OBAVEZE INVESTITORA 1. Pisana forma ugovora Ugovor o građenju je prema ZOO bitan element posla. isto djelo. str. dobijanje odobrenja za građenje i poštovanje pismene forme ugovora. 2. Obaveza je složena. one u toku građenja i po završetku izgradnje. Dužnosti investitora u toku gradnje nećemo izlagati prema njihovoj pravnoj prirodi. pribavljanje sredstava. Ove obaveze već su razmatrane. Ako se kao mjerilo uzme vrijeme nastanka. Prethodne obaveze Obaveze investitora se po osnovu nastanka. Investitor mora najprije da preda samo gradilište. Pod njim se podrazumijeva uređena obezbijeđena i iskolčena parcela sa obilježenim osnovnim kotama i osovinama. U prethodne obaveze spadaju: izrada elaborata. prateći redovan tok posla građenja. Pismena forma se nameće kao uslov ad solemnitatem i ad probationem. između ostalog. Pošto se obaveze administrativne i imovinsko-pravne prirode prepliću. investitor mora da uruči izvođaču: tehničku dokumentaciju u potrebnom broju primjeraka. 258 . odnosno prema pravnoj prirodi mogu podijeliti na administrativne i ugovorne. On može biti modifikovan sporazumom stranaka i onda kada su UG izričito prihvaćene. odobrenje za izgradnju i potvrdu da su sredstva obezbijeđena. provođenje izabranog načina odabira saugovarača u skladu sa zakonom. gradilišta. obezbjeđuje faktičku i pravnu mogućnost pristupa parceli na kojoj se izvode radovi. obaveze se svrstavaju u: prethodne.7. “Pod uvođenjem izvođača u posao podrazumijeva se ispunjenje onih obaveza naručioca bez čijeg prethodnog ispunjenja započinjanje radova faktički nije moguće ili pravno nije dozvoljeno” (UG 45). O izvršenju ove obaveze se vodi poseban zapisnik i to se konstatuje u građevinskom dnevniku. Njen dispozitivni režim dat je u Posebnim uzansama o građenju broj 45-47. obezbjeđenje tehničke dokumentacije sa revidiranim projektima. bilo sa izvođačem.

Od trenutka uvođenja u posao. materijala i radova potrebnih za izgradnju objekta. pod građevinskim nadzorom podrazumijevamo samo kontrolu nad izvođenjem radova koju obavlja investitor. 21 ZG. Bez posebnog ovlaštenja nadzorni organ nema pravo da mijenja tehničku dokumentaciju i projekte. Prema čl. samo pravnom licu registrovanom za poslove građenja koje ima u radnom odnosu zaposlenog najmanje po jednog diplomiranog inženjera sa 5 godina radnog staža i položenim stručnim ispitom za svaku vrstu radova za koju se obavlja nadzor. kvaliteta i zakonitosti dokumentacije. odnosno posjed. Svoje primjedbe nadzorni organ je dužan da bez odlaganja saopšti izvođaču posebnim pisanim aktom (“notom”) i upisom u građevinski dnevnik (UG 101). 246 Šurlan Petar. U užem smislu. određuje se ugovorom i Posebnim uzansama. ugovorom i. bilo preko posebno angažovanog lica. 3. postupaka. Investitor ima pravo na produženje roka za ispunjenje ove obaveze za ono vrijeme za koje traje viša sila koja ga u tome sprečava (UG 47). Posebnim uzansama o građenju. 259 . kao i samog objekta. kada su uključene u izvore prava. ovaj nadzor obuhvata samo stručnu kontrolu koja se nad svim elementima i momentima posla obavlja u toku građenja. bilo sam. Građevinski nadzor U najširem smislu. Predmet investitorovog nadzora izuzetno je kompleksan. 81. Zakon o obligacionim odnosima ne predviđa građevinski nadzor kao obavezu investitora. teče rok za izgradnju objekta. količina i kvalitet radova. Zato se vrijeme uvođenja u posao utvrđuje ugovorom. građevinski nadzor je sistem materijalnih i pravnih radnji stručne provjere racionalnosti. niti da interveniše 246 Način nadzora u imovinsko-pravne odnose vezane za ispunjenje ugovora. Njegovim bezuspješnim protekom izvođač stiče pravo na raskid ugovora i naknadu štete po tom osnovu (UG 46). pridržavanje tehničke dokumentacije i rješenja značajnih za stabilnost i sigurnost objekta. izvođač ima pravo da investitoru da naknadan primjeren rok za ispunjenje ove obaveze. Podaci o nadzornom organu se moraju dostaviti nadležnoj inspekciji. savremenosti.Formalnosti vezane za ispunjenje obaveze uvođenja izvođača u posao uslovljene su njenim značajem. nadzor se može povjeriti. odnosno izvođenje radova. Ukoliko razlozi koji spadaju pod “višu silu” ne postoje. Stav prinudnih propisa nešto je drukčiji. u ime investitora. Iz člana 632 može se zaključiti da ove radnje imaju karakter njegovog prava. Uređuje se prinudnim propisima. U njega ulaze naročito: vrste. str. materijala i opreme (UG 99). isto djelo. U najužem smislu.

Plaćanje cijene 4. privremena situacija treba da sadrži i iznos koji investitor odbija od uplate. U praksi postoje i tzv.1. ili iznosa koji nije osporen. pa se ono mora unaprijed ugovoriti. Ukoliko izričit sporazum ne postoji. Posebne uzanse o građenju ih ne regulišu. nego kod većine drugih ugovora u privredi. prema UG 60. Radovi se utvrđuju na osnovu građevinskog dnevnika i građevinske knjige u koju se dnevno bilježi situacija na gradilištu. Avans se obračunava i vraća shodno ugovoru. Izvori prava su: prinudni propisi. Obračunska situacija se ispostavlja za radove obavljene u jednoj fazi. odnosno njegov nadzorni organ ne ovjeri. Karakteristika plaćanja u poslu građenja jeste da je to trajna obaveza koja se izvršava prije. odnosno obavljanja radova. Izvođač nema zakonsko pravo na avans. Ona je pravovaljana i kada je investitor. ali se na njih može shodno primijeniti režim predviđen za “okončanu situaciju”. “avans se plaća prije početka izvođenja ugovorenih radova” (UG 59).4. U poslu građenja one se nazivaju “situacijama”. Ako vrijeme uručenja avansa nije utanačeno. To je faktura koja se ispostavlja za radove izvedene u proteklom periodu od mjesec dana. Plaćanje u toku izvođenja radova U toku izvođenja radova plaćanje se vrši na osnovu faktura. vrši se u roku od 8 dana od prijema privremene situacije. Posebne uzanse o građenju detaljno regulišu “privremenu situaciju” (UG 5865). te opšte odredbe Zakona o obligacionim odnosima o ispunjenju novčanih obaveza. Privremena situacija se ispostavlja u primjerenom roku po isteku perioda na koji se odnosi. 4. 260 . Posebne uzanse o građenju kao običajna pravila. Vraćanje se vrši sukcesivno i u srazmjeri primljenog avansa i vrijednosti ugovorenih.2. koja u tom svojstvu važe i kad nisu izričito uključena u ugovor. Njihova vrijednost se utvrđuje prema ugovorenim cijenama. a neizvršenih radova (UG 60). Plaćanje prije početka izvođenja objekta/radova vrši se davanjem avansa. Za iznose koje će uručiti investitor po pravilu traži garanciju banke da će izvođač ili izvršiti ugovorene radove ili vratiti avans (“avansna garancija”). ugovor. Iskazuju se stvarno izvedene količine prema specifikaciji koja je data u tehničkoj dokumentaciji. obaveza vraćanja počinje teći “kad novčani iznos ispostavljenih privremenih situacija dostigne visinu 50% ugovorene cene”. u toku i po završetku izgradnje objekta. O tome mora odmah obavijestiti izvođača. Ukoliko je izvođač primio avans koji se počeo vraćati. Plaćanje prije početka radova Plaćanje cijene je osnovna obaveza investitora. obračunske situacije. Investitor može osporavati pojedine stavke fakture. Plaćanje fakturisanog iznosa. Zbog složenosti posla građenja ona je komplikovanija kod ovoga. Tehnika povrata avansa se sastoji u odbijanju odgovarajuće rate od cijene koju treba platiti po dospjeloj privremenoj situaciji.

V OBAVEZE IZVOĐAČA 1. Prethodne obaveze Obaveze izvođača mogu se podijeliti po istim mjerilima kao i one koje padaju na investitora. Osnov za plaćanje predstavlja “okončana situacija”. a u drugu: pregled tehničke dokumentacije. No. 176 UG). Rok za plaćanje ove situacije je 15 dana od prijema. odnosno radova. zajedničko tijelo investitora i izvođača koje provjerava saglasnost i kvalitet izvedenih radova sa tehničkom dokumentacijom. prijava početka radova i preduzimanje mjera obezbjeđenja. Sadrži podatke do kojih je došla kolaudaciona komisija. On obično iznosi 2% i služi za otklanjanje nedostataka na koje ukaže superkolaudacija . Razumije se da ovakav obračun može da pokaže da investitor ne duguje ništa. U prvu grupu spada poštovanje pismene forme ugovora. Imaju prinudni karakter. a eventualno i obračunskih situacija. Posebna uzansa 13 predviđa da je izvođač “dužan da blagovremeno i detaljno prouči tehničku dokumentaciju na osnovu koje se 261 . 4. Tek nakon toga se vrše i krajnji obračun i završno plaćanje po ugovoru o građenju. Po svome osnovu su imovinsko-pravne i administrativne. ima pravo da zadrži “srazmjerni dio cijene za otklanjanje nedostataka utvrđenih prilikom primopredaje radova” (UG 66). Prethodne obaveze su malobrojne. Pregled tehničke dokumentacije prije početka radova je administrativna obaveza izvođača (čl. obavlja se konačan obračun (UG 116-121) i plaćanje između stranaka.3. Sadržaj ove situacije isti je kao i privremene. iznos se utvrđuje na drugi način: od ukupne vrijednosti dijela objekta se odbija ono što je već plaćeno po osnovu privremenih situacija. odnosno da je platio više nego što je utvrđena vrijednost dijela objekta.stranački pregled objekta po isteku garantnog roka. Napokon.dijelu objekta. Ona se sastavlja i podnosi investitoru po “izvršenoj primopredaji izvedenih radova” (UG 62). najprije. Zadržani iznos ili njegov ostatak se moraju platiti u roku od 8 dana po otklanjanju utvrđenih nedostataka (UG 69). Suma za plaćanje se utvrđuje konstatovanjem vrijednosti nespornih izvedenih radova i njenim umanjenjem za iznose plaćanja po osnovu privremenih. On. Investitor po pravilu ne plaća cijeli iznos okončane situacije. I njih ćemo izložiti logičkim redoslijedom. investitor po ugovoru ima pravo da zadrži dio cijene do isteka garantnog roka za kvalitet radova. Osnov je građevinska knjiga. Plaćanje nakon završetka radova Nakon završetka objekta.

radnike. Vođenje knjiga o građenju Značaj i složenost posla građenja zahtijevaju preciznu dokumentaciju o svim relevantnim momentima koji se tiču njegovog izvršavanja. 47 ZG). Izvođač je dužan i u toku gradnje da ažurira mjere koje je preduzeo i da uvodi nove. Zbog toga je prinudnim propisima građevinaru nametnuta dužnost da vodi odgovarajuće knjige (čl. ali nema jednokratan karakter. 2. 247 Ovo je stav sudske prakse. testiranje materijala. kiša. 1112/72 od 9. 129/2 od 16. inspekcijski pregledi itd. Po pravilu se predviđaju građevinski dnevnik i građevinska knjiga.noti.izvode ugovoreni radovi i da od naručioca blagovremeno zatraži objašnjenje o nedovoljno jasnim detaljima”. Građevinska knjiga sadrži navode o završetku pojedinih faza radova i za uređivanje odnosa između stranaka povodom te faze. Potpisivanje se vrši svakodnevno. te susjedne objekte. On to mora učiniti najmanje osam dana prije početka izvođenja radova. odnosno njegovog nadzornog organa. Sl. Bez obzira na pravnu prirodu pregleda. posljedice propusta su iste. Nepotpisani zapisi se ne mogu upotrijebiti kao dokaz. daju se putem dnevnika. Prijava se podnosi nadležnom inspekcijskom organu uprave nadležnom za poslove građenja. ako je dakle. I nju potpisuju obje stranke. opremu i materijal.VII 1972 i Sl. koje okolnosti slučaja zahtijevaju. sva relevantna komunikacija stranaka u pogledu izvođenja radova se vrši preko dnevnika. 1503 od 25. Izvođač mora blagovremeno poduzeti sve potrebne mjere da bi u skladu sa važećim propisima i okolnostima posla zaštitio: građevinu i radove. prolaznike i saobraćaj. 247 Prijava početka radova je druga administrativna obaveza izvođača. Izvođač odgovara za štete nastale usljed nedostataka u projektu ako je za njih kao stručnjak znao ili morao znati. Građevinska knjiga je jedan od izvora podataka za obračunske situacije. Zato je logično da ga obje strane potpisuju. Nalozi i primjedbe investitora. Praktično. Preduzimanje mjera sigurnosti je takođe javno-pravna obaveza. ali pokrivaju približno iste sadržaje. Ova obaveza se mora izvršiti prije početka građenja. Njihov broj i sadržaj nisu uređeni identično. U građevinski dnevnik se unose dnevni podaci o otpočinjanju i završetku pojedinih radova i o njihovim količinama. 262 . Pored toga.V 1972. Ugovorom može biti predviđeno da se pojedini momenti i izjave mogu pravovaljano konstatovati. Vidjeti presude Vrhovnog privrednog suda Sl. bio nesavjestan.).V 1973. Podaci iz dnevnika su osnov za izdavanje privremenih situacija. odnosno dati samo na posebnom dokumentu . Isto vrijedi i za navode koje nadzorni organ nije potvrdio svojim potpisom. dnevnik mora da sadrži sve važnije momente koji se tiču izvođenja radova ili koji mogu da utiču na njihov kvalitet (temperatura.

izvođač je dužan da o tome obavijesti nadležni inspekcijski organ. Solidno izvođenje radova 3. u načelu. Za pravilnost njenog ispunjenja mjerodavan je niz administrativnih. valja da preduzme i mjere za otklanjanje takvih nedostataka. dispozitivnih (čl. Inače. Materijal se predaje na gradilištu u skladu sa ugovorenom dinamikom radova (UG 93). ugovornih i odredbi Posebnih uzansi o građenju (UG 75-82). dužan je da ugradi onaj koji je predviđen tehničkom dokumentacijom i snabdjeven atestom. odnosno investitora. tipično za ugovor o građenju uopšte. Stoga ćemo je izložiti po pojedinim elementima. djelujući pažnjom stručnjaka. On je tada dužan da provjeri kvalitet samo ako je to ugovoreno. 607 ZOO). a radi se o nedostacima koji predstavljaju javnu opasnost. može nastaviti izmijenjene radove. Postojanje revidiranog glavnog projekta i stručnog nadzora od strane investitora ne oslobađa izvođača obaveze da se savjesno i pažljivo odnosi prema projektu. Pridržavanje projektne dokumentacije S obzirom na to da je ugovor o građenju po svojoj pravnoj prirodi ugovor o djelu. Pored pridržavanja ugovornih elemenata. mora o tome da bez odlaganja obavijesti nadzorni organ. Kada sam nabavlja materijal. Izuzetak su jedino “hitni nepredviđeni radovi” iz člana 633 ZOO. investiciono-tehničke dokumentacije i drugih planova te dokumenata koji su sastavni dio ugovora. Sve to mora izvođač da učini pošteno i savjesno. U slučaju akutne opasnosti. Obaveza i troškovi čuvanja padaju na izvođača.1. Pravni karakter obaveze Solidno izvođenje radova je karakteristična obaveza cijelog ugovora i osnovna činidba izvođača. Jedinstvo javno-pravnih i obligacionih elemenata. O njima će naknadno biti riječi. mora upozoriti na nedostatke koje zapazi poslujući pažnjom dobrog stručnjaka. obavezne standarde. izvođač ne smije odstupiti od projekta. 3. Investitor je dužan da u primjerenom roku i u pismenoj formi pruži tražena objašnjenja tehničke dokumentacije (UG 13) i svoj stav o nedostacima na koje je ukazano. Bez odobrenja investitora. propise o bezbjednosti i slično. Ukoliko u toku izvođenja zapazi nedostatke ili nejasnoće u projektu. 632-634 ZOO). Upotreba odgovarajućeg materijala Izvođač mora upotrijebiti materijal koji je dobio od investitora. A to najprije znači da se u svemu mora pridržavati glavnog i izvedbenih projekata. Uoči li nepodudarnost rješenja tehničke dokumentacije sa propisima ili svrhom 263 . nema pravo na naknadu za učinjene radove. Bude li potrebno. izvođač mora da poštuje i javno-pravne propise koji se na njih odnose: tehničke norme. posebno se jasno manifestuje u režimu ove obaveze. izvođač mora samoinicijativno privremeno obustaviti radove. “izvođač je dužan izvršiti djelo kako je ugovoreno i po pravilima posla” (čl. Ako nije.3. Ova dužnost je složena.2. 3. Ako ovlašteno lice ne reaguje na opomenu. Tek po dobijanju pismene saglasnosti.3.

Ukoliko izvođač neće da postupi po nalogu. izvođač mora. To je tzv. Ne učini li tako “ne može zahtijevati povećanje ugovorene cijene za radove što ih je izvršio bez takve saglasnosti”. Ovdje stoga istaknuti samo to da vremenski plan radova koji je sastavni dio investiciono-tehničke dokumentacije može i od parcijalnih rokova da učini samostalne cjeline čijim nepoštivanjem izvođač pada u docnju. Obavještavanje o višku radova Obavještavanje o višku radova može se. mora o tome obavijestiti investitora i tražiti otklanjanje nedostataka. primjenu adekvatnog materijala. Nepredviđenim radovima u ispunjavaju dva uslova: karakter može izvesti i bez prethodne saglasnosti nije mogao pribaviti tu saglasnost” (čl. a pojavljuju se kao nužni ili korisni s obzirom na uslove izgradnje konkretnog objekta. višak radova. Primijeti li investitor da izvođač koristi nepodoban materijal. Obavještavanje o njemu treba izvršiti bez odlaganja kroz građevinski dnevnik i na druge ugovorene načine. Ove odredbe važe i za radove koji nisu predviđeni u projektu i u ugovorenoj dokumentaciji. izvođač mora imati pismenu saglasnost naručioca i projektanta vezano za njegovo autorstvo”. Razumije se da i tada ima pravo na naknadu štete. Ako metod provjere nije ugovoren. Bez obzira na to da li je kvalitet materijala propisan ili ugovoren.objekta. 634 smislu ove odredbe smatraju se oni koji više sile i mogućnost nanošenja štete 264 . kada je to potrebno. rušenje dijela koji je napravljen od takvog materijala. No. uvrstiti i u obavezu urednog i savjesnog izvođenja radova. On snosi i troškove provjere (UG 76). da provjeri kvalitet materijala koji ugrađuje. investitor može i odustati od ugovora. 4. određuje ga sam izvođač. analogno obavještavanju o nedostacima projekta.4. O vremenu je već govoreno prilikom izlaganja bitnih elemenata posla. ima neko od sljedećih prava: zahtijevati obustavu radova. 3. Rokovi izgradnje Izvođač mora da na vrijeme izvrši radove. Ono predstavlja uslov za naknadu viška radova. Zahtjev treba dati pismeno. angažovanje drugog izvođača za izradu porušenog dijela i naknadu eventualne štete koju je pretrpio. Jedan značajan izuzetak ipak postoji. odnosno ugovorenih radova. Član 633 ZOO predviđa da “za svako odstupanje od projekta građenja. iz posebnih razloga to ne činimo. No. druge objekte i okolinu (UG 76-78). ova obaveza ne postoji onda kada bi primjena neadekvatnog materijala ugrozila stabilnost objekta ili kada bi predstavljala opasnost po ljude. po pravilu kroz građevinski dnevnik. Materijal na koji ima primjedbe izvođač može da ugradi samo onda kada je to zahtijevao investitor. “Nepredviđene radove izvođač naručioca ako zbog njihove hitnosti ZOO).

U nju ulaze sve one radnje koje su potrebne da se radovi. 7. On to mora učiniti na propisan i ugovoren način. Sadržaj ove obaveze je određen pravom naručioca da vrši nadzor i Posebnim uzansama o građenju (UG 99-102). Ako ništa nije posebno ugovoreno. Ako na istom gradilištu ima više izvođača. reguliše je UG 126. UG 100). čl. Ako ništa nije posebno ugovoreno.ugrožavanjem stabilnosti objekta ili na drugi način. Izvođač mora učiniti sve da bi naručilac mogao realizovati svoja nadzorna ovlaštenja. Troškove nadzora i vraćanje objekta u stanje u kome je bio prije kontrole. Čuvanje gradilišta Čuvanje gradilišta “od početka izvođenja do predaje radova naručiocu” (UG 109) ugovorna je obaveza koju ne treba miješati sa administrativnim dužnostima preduzimanja mjera sigurnosti javnog karaktera. izdaci za njih padaju na izvođača (UG 80). Uređenje gradilišta Uređenje gradilišta je posljednja obaveza izvođača prije onih koje spadaju u fazu predaje objekta. svaki od njih preuzima samostalnu obavezu čuvanja. Ukoliko su ti radovi prouzrokovani onemogućavanjem naručioca da na vrijeme izvrši kontrolu. materijal i oprema sačuvaju od uništenja. Saopštavaju se izvođaču bez odlaganja (UG 101). pozivanje na testiranje. Mogućnost njihovog izvođenja bez saglasnosti investitora ne znači i prestanak obaveze obavještavanja koja leži na izvođaču. pružanje dokaza o kvalitetu upotrijebljene opreme i radova (UG 80). 265 . Troškove čuvanja snosi izvođač. ali uvijek u pisanoj formi. Ona postoji i pri raskidu ugovora. Na njega pada i rizik šteta izazvanih neuspjehom u izvršavanju ove dužnosti. Primjedbe koje su rezultat nadzora se upisuju u građevinski dnevnik ili daju na drugi način. 5. odnosno radova. Tu prvenstveno spada: omogućavanje pristupa na gradilište i u skladišta. sadržaj ove obaveze se uređuje shodno uzansi 109 i okolnostima posla. omogućavanje izvođenja proba na licu mjesta. 6. izvođenje pojedinih radova u prisustvu nadzornog organa. naročito kod otkrivanja radova. uzimanje uzoraka i slično. Izvođač je dužan da postupi “po svim osnovnim zahtjevima naručioca podnesenim u vezi s vršenjem stručnog nadzora” (UG 102). prisustvovanje testovima. snosi naručilac. uz nadoknadu. otkrivanje pojedinih radova. 603 ZOO. Omogućavanje nadzora Omogućavanje nadzora na koji investitor ima pravo je prinudna i dispozitivna i običajna dužnost izvođača (ZG. ili tu obavezu preuzima jedan za sve. Ova obaveza ne postoji onda kada nadzorni organ prekoračuje svoja ovlaštenja (UG 103). odnošenja ili propadanja.

Uređena je ZG (čl. Komisija radi na bazi dokumentacije koju investitor i izvođač obavezno dostavljaju na osnovu rješenja o vršenju tehničkog pregleda. Vrši se za cijeli objekat ili njegov dio koji čini samostalnu ekonomsko-tehničku cjelinu. Podnosi se organu koji je izdao odobrenje za građenje. Pored njih pregledu obavezno prisustvuju predstavnici investitora i izvođača. Ukoliko odobrenje nije uopšte izdato. preostali materijal i otpad. odnosno nakon raskida ugovora. kao i da li je objekat izgrađen u skladu sa tehničkim propisima. Njihova je dužnost da komisiji pruže sve tražene podatke i informacije.Po završenim radovima. Prva etapa u predaji gotovog objekta sastoji se u njegovoj javno-pravnoj kontroli i prihvatanju koje vrši organ koji je izdao odobrenje za građenje. standardima i normativima” čija je primjena obavezna ili potrebna da bi se spriječilo štetno dejstvo objekta na okolinu. diplomirani inženjeri sa najmanje 5 godina radnog iskustva i položenim stručnim ispitom. Jedan izuzetak ipak postoji. Program sastavlja 266 . VI PREDAJA OBJEKTA 1. U slučaju raskida ugovora. ili u sklopu cjelokupnog posla. Tehnički pregled je sistem upravnih i stručnih postupaka kojim posebno imenovana komisija “utvrđuje da li je objekat izgrađen u skladu sa tehničkom dokumentacijom na osnovu koje je dato odobrenje za građenje. Ovo uređenje se vrši i u skladu sa regulacionim planom. U zahtjevu se moraju navesti podaci o tome ko je i kada izdao odobrenje za građenje. Takođe mora ukloniti privremene objekte i raščistiti teren. U radu komisije ne mogu učestvovati službena lica koja su učestvovala u postupku izdavanja odobrenja za građenje. 50-60) na način koji isključuje autonomiju volje bilo kog učesnika u toj proceduri. Kada prihvati zahtjev. 50 ZG). Troškovi okolnog uređenja se posebno ugovaraju. organ uprave je dužan da u roku od 30 dana obavi tehnički pregled (čl. tehnički pregled obuhvata kontrolu građevinskih radova. opreme i postrojenja. te njegov broj i datum izdavanja. troškove ove obaveze snosi ona strana koja je odgovorna za raskid ugovora. nadležni organ je dužan da odbije zahtjev za tehnički pregled i izdavanje odobrenja za upotrebu. izvođač ili oba subjekta zajedno. Zahtjev za tehnički pregled daju investitor. podobnu za odvojeno korištenje. Tehnički pregled obavlja komisija za tehnički pregled. Prema prirodi građevine. Troškove ovih radova u principu snosi izvođač. instalacija. Tehnički pregled i odobrenje za upotrebu Zainteresovanost društva za rezultat ugovora o građenju i prinudni karakter velikog dijela regulative cjelokupne djelatnosti uticali su i na fazu predaje objekta. izvođač je dužan da o svom trošku povuče radnike i opremu. U komisiji se moraju nalaziti stručna lica.

Osnov je uvijek ugovorna dokumentacija. Vrijeme kolaudacije može se odrediti različito. Komisija može naložiti i posebne stručne preglede koje smatra potrebnim. ako je donesen zaključak kojim se dopušta obnova postupka za izdavanje odobrenja za građenje ili ako je u toku postupak građevinske inspekcije. Zahtjev može podnijeti svaka strana nakon što je izvođač obavijestio investitora da su radovi završeni (UG 110). Zakon o obligacionim odnosima. odnosno dobijanja odobrenja za upotrebu. O radu komisije se vodi zapisnik. Ako zakonodavstvo ništa ne propisuje. Zapisnik potpisuju obje strane. bilo na osnovu sporazuma stranaka. pitanja o kojima nije postignuta saglasnost. ovaj postupak se da izvesti prije tehničkog pregleda. Postupak pregleda se određuje sporazumom i po prirodi stvari. On će biti značajan naročito kod većih i složenijih objekata. odnosno njihovi predstavnici sa ciljem da se utvrdi saobraznost objekta/radova sa ugovorom. Naziva se i kolaudacijom. kvalitet radova. Po završenom pregledu. komisija je dužna da organu koji ju je imenovao podnese izvještaj najkasnije u roku od 10 dana (čl. Zahtjev za izdavanje upotrebne dozvole će se odbiti: ako je građevina izgrađena bez odobrenja za građenje. Ako jedna strana neopravdano neće da pristupi pregledu ili odbije da potpiše zapisnik. ako se u roku 90 dana ne otklone nedostaci. Posljednje rješenje je i poslovno i pravno najlogičnije. U njemu svaki od ugovarača može izdvojiti svoje mišljenje o pojedinom pitanju. bilo kao običaj (UG 110-115). O pregledu se vodi zapisnik. Njegov sadržaj je određen u UG 113. drugi partner 267 . uključujući i one koji se mogu podvesti pod investicione. obim radova. predaju garantnih listova i atesta i datum završetka pregleda te primopredaje radova. uspostavlja obavezu naručioca da pregleda “izvršeno djelo čim je to po redovnom toku stvari moguće i o nađenim nedostacima bez odgađanja obavijesti izvođača” (čl.predsjednik komisije. odnosno radova Primopredaja objekta ili radova je sistem stručnih postupaka koje provode same stranke. na ovu proceduru će se primijeniti i Posebne uzanse o građenju. pa dominira u praksi. Primopredaja objekta. paralelno sa njim i nakon tehničkog pregleda. Njih ćemo uzeti kao osnov za dalja izlaganja. Napokon. Predviđene su i posljedice neizvršenja ove dužnosti. ako su u toku gradnje izvršene izmjene na građevini za koje nije izdato odobrenje za građenje. U zahtjevu se imenuju i članovi komisije podnosioca zahtjeva. 2. govoreći o ugovoru o djelu. Podaci se odnose na: poštovanje pravila struke u izvođenju radova. Drugi izvor je ugovor. Stranke su dužne “da bez odlaganja pristupe primopredaji i konačnom obračunu” (UG 111). Osnov kolaudacije je autonomija volje stranaka. 55 ZG). Pravna priroda kolaudacije odredila je i njene izvore. 614). radove koje treba popraviti ili ponovo izvesti i o rokovima u kojima to valja učiniti. Sam pregled se sastoji od uvida u dokumentaciju i obilaska građevine. Ne provjeravaju se oni elementi koji su već bili predmet tehničkog pregleda.

Ona se na različite načine manifestuje kod svakog učesnika u poslu. cit. Danom dostavljanja takvog zapisnika drugom ugovaraču “nastaju posljedice u vezi sa primopredajom”. treći put u režimu regresnih zahtjeva. op. Bez ovoga nije moguće ni izvršiti konačan obračun. onih koji se nisu mogli utvrditi prilikom kolaudacije. str. 3. Čim je konstatovano da nedostaci ne postoje. Kada se radi o 248 Pobliže o oblicima odogovrnosti kod posla građenje: Docent dr. Veljko Trivun. Kada zapisnik o primopredaji bude potpisan i eventualni nedostaci otklonjeni. Poslije toga se objekat zapisnički preuzima od izvođača. Opšta karakteristika režima odgovornosti u ugovoru o građenju jeste njegova strogost. odnosi između stranaka po redovnom toku posla su definitivno prestali. investitor. odnosno da su otklonjeni. Uopšte o odgovornosti učesnika u poslu Složenost posla građenja dovodi do pojave više učesnika čiji postupci samostalno ili u vezi sa radnjama drugih lica utiču na ishod ugovora. a četvrti u uređenju aktivne legitimacije. Zbog toga svako od njih može da odgovara samostalno ili povezano sa drugim učesnicima za neizvršenje ili neuredno izvršenje ugovora o građenju. Superkolaudacija Superkolaudacija je pregled koji stranke vrše po isteku garantnih rokova. 268 . Kada se iznosi po ovoj fakturi plate. To se po pravilu čini iz pridržanih iznosa u veličini do 2% cijene. Ta lica su: projektant. 248 izvođač i podizvođač. ali na trošak izvođača.to može učiniti sam. investitor to može učiniti sam ili preko trećih lica. VII ODGOVORNOST UČESNIKA U POSLU 1. Jednom je to nemogućnost da se odgovornost ugovorom isključi ili ograniči. Predmet kontrole jeste pojava eventualnih skrivenih nedostataka objekta ili radova. drugi put se odgovornost manifestuje u dužini prekluzivnih rokova. Utvrđeni nedostaci se konstatuju u zapisniku i određuje rok za njihovo otklanjanje. organizacija koja ispituje teren i daje mišljenje o podobnosti zemljišta. Ukoliko ih izvođač ne otkloni. investitor donosi odluku o prijemu objekta. on je dužan da odmah pristupi izvođenju tih radova. pristupa se konačnom svođenju računa između stranaka. Obavlja ga komisija koju imenuju investitor i izvođač. I superkolaudacija se vrši na osnovu dokumentacije i uvida u stanje građevine. Ukoliko je primopredajom obostrano konstatovano postojanje nedostataka sa stanovišta ugovora koje izvođač mora o svom trošku da otkloni. 74-92.

kao i u slučaju izvođenja radova bez odobrenja za građenje. str. Uslov za to je da je bio upozoren od strane izvođača o mogućnostima nastanka štetnih posljedica. Ovu svoju odgovornost projektant ne može ugovorom ni isključiti. KCGM Pravni fakultet Kragujevac. Štete na objektima snosi onda kada su one rezultat njegovih naloga. redaktori prof. za povrede ugovora koje nisu predviđene kod ugovora o djelu primjenjuju se opšta pravila o odgovornosti za neispunjenje nenovčanih obaveza. Projektant se može osloboditi odgovornosti samo ako dokaže da nestabilnost objekta nije posljedica njegovog propusta. Prestup postoji kada se radovi izvode na zaštitnom infrastrukturnom pojasu suprotno svrsi radi koje je on uspostavljen. 249 “Komentar Zakona o obligacionim odnosima”. Stručna geofizička organizacija koja je dala mišljenje o podobnosti zemljišta za gradnju odgovara za stabilnost građevine u periodu od 10 godina isto kao i projektant. ni ograničiti.prof. 644 ZOO). 360. Osloboditi se ove odgovornosti može samo dokazom da se u toku građenja nisu pojavile okolnosti koje bi dovele u sumnju osnovanost stručnog mišljenja o svojstvima građevinskog zemljišta (čl. davaoca mišljenja o zemljištu i investitora Projektant. ukoliko se pojave unutar perioda od 10 godina od primopredaje radova. 2. odnosno prekršaje. Imovinsko-pravna odgovornost se može svrstati u tri osnovne grupe slučajeva. 269 . 644 ZOO). Izvođač u tom pogledu za svoje radnje odgovara na isti način kao i projektant (čl. kao opšti režim primjenjuje se onaj koji sadrži odredbe o ugovoru o djelu (čl. Najprije.odgovornosti za nedostatke građevine. Prva i specifična tiče se solidnosti građevine. Gornji Milanovac 1980. Odgovornost projektanta. Pravo na tužbu ima ne samo naručilac nego i svaki sticalac građevine unutar desetogodišnjeg perioda garancije (čl. Odgovornost građevinara Odgovornost građevinara je najprije kaznene prirode. Investitor za svoje novčane obaveze odgovara po opštim pravilima o ovom tipu obligacija.dr Dragoljub Stojanović. 641 ZOO). U drugu grupu spada odgovornost za nedostatke građevine i radova koji ne utiču na njenu stabilnost. ako ih je utvrđivao sam projektant. 614621 ZOO). prema opštim pravilima. on odgovara za nedostatke građevine koji se tiču njene solidnosti. 644 ZOO). U jednom slučaju njegova odgovornost je otežana. autor Jankovec dr Ivica. Osnovni izvor prava ovdje su norme koje važe za ugovor o djelu uopšte (čl. odgovara za štete koje nastanu njegovim propustima u projektovanju. Svoje odgovornosti izvođač se ne može unaprijed ugovorom osloboditi. 3. Zapriječena su krivična djela i prekršaji (čl. Nepoštovanje najvažnijih administrativnih obaveza predstavlja privredne prestupe. 249 Nedostaci mogu biti rezultat grešaka u projektovanju ili zbog osobina zemljišta. Nedostaci moraju biti takvi da ugrožavaju stabilnost i sigurnost objekta.dr Slobodan Perović . Napokon. 74-81 ZG).

odnosno po uputstvima investitora (čl. U tom slučaju on ima pravo na regres. Institut za uporedno pravo. Ukoliko je izvođač naknadio štetu sam. a ne na obimu radova. 251 Ova rješenja su opravdana već i zbog toga što je UG 34 u stavu 2 dozvoljavala promjenu cijena na osnovu promijenjenih okolnosti i plaćanja naknadnih radova. Pod nesumnjivim načinom se podrazumijeva upotreba izraza koji pokazuju da se “izvođač samostalno obavezuje izvršiti skupno sve radove potrebne za izgradnju i upotrebu određenog cjelovitog objekta” (čl. Ugovor “ključ u ruke” može se sklopiti primjenom ove klauzule. Prva je sadržana u čl. Ovo ovlaštenje može ostvariti ako podizvođača obavijesti o postojanju nedostataka u roku od dva mjeseca od dana u kome ga je investitor informisao o svojim primjedbama i zahtjevima (čl.Isključenje ili umanjenje je moguće samo onda kada izvođač dokaže da je upozorio investitora na opasnost od šteta koje mogu nastati ako se radovi nastave prema tehničkoj dokumentaciji. “Ključ u ruke” Ugovor o građenju sa klauzulom “ključ u ruke” bio je u našem pravu najprije predviđen u Posebnim uzansama o građenju (UG 34). Izvođač. 274. Ugovor “ključ u ruke” pokazuje neke osobine koje se ne javljaju kod opšteg tipa ugovora o građenju. Pod ugovorom o građenju “ključ u ruke” podrazumijeva se takav građevinski posao kod koga se cijeli objekat i svi radovi koji su potrebni za njegovo izvršenje obuhvataju jednom i jedinstvenom cijenom. CIP. str. 126-127. Zbornik radova sa Savjetovanja o Zakonu o obveznim (obligacionim) odnosima. 251 Biro Zoltan: “Ugovor o građenju s posebnim osvrtom na reviziju cijena i klauzulu “ključ u ruke”. zasnovana na drugim pravom predviđenim elementima. ima pravo regresa prema projektantu i to u onoj mjeri u kojoj je ona prouzrokovana nedostacima u projektu. 636 i 637 ZOO. 646). odgovara investitoru i za štete koje je skrivio podizvođač. 640 ZOO). 640 ZOO: kada na strani izvođača 250 Vukmir dr Branko: “Ugovori o izvođenju investicijskih radova . Beograd 1978. 640 ZOO: “Ugovor o građenju sa posebnom odredbom”. Višak radova. hitni nepredviđeni radovi ili radovi koji su predviđeni. a potom je u nešto izmijenjenom obliku preuzet u čl. 1980. naročito sa pozicija ugovora o investicionoj 250 Zbog toga se smatra da do promjene cijene može doći ukoliko je ona izgradnji. Zagreb. a za razliku od ugovora kod kojih se cijena određuje paušalno. str. svako od njih snosi dio naknade koji je srazmjeran krivici. kao ugovorna strana. Ako su za štetu krivi i izvođač i projektant. 270 . Ovo rješenje je kritikovano u teoriji. ili na neki drugi nesumnjiv način.međunarodni”. a ne treba ih izvršiti (manjak radova) nemaju uticaja na cijenu. naročito smatra da nepredviđeni radovi i manjak radova moraju uticati na cijenu i kod ovog posla. VIII POSEBNE VRSTE POSLA 1. naročito onim iz čl. 647 ZOO).

isto djelo. puštanje u pogon itd). Ta se pojava ogleda u prebacivanju tereta dokaza na izvođača.” 253 Ova definicija danas najviše odgovara opštem pojmu inženjeringa. Pod njim se podrazumijeva “stvaralačka primjena naučnih principa i iskustava u svim fazama jednog poduhvata . Sarajevo. izrade studija pa do različitih savjeta u toku realizovanja projekta.sudjeluje više subjekata sa tim svojstvom. 275. odnosno isključenju odgovornosti. Ostale posebne vrste ugovora o građenju Građevinski inženjering je konstrukcija poslovne prakse. ali ne kao jedini predmet ugovora. str. oni prema naručiocu odgovaraju solidarno. kao poseban posao prodaje. Može se definisati kao sporazum kojim se izvođač za naknadu obavezuje investitoru da će mu izvršiti jednu ili više povezanih radnji potrebnih da se određeni investicioni objekat. Isporuka investicione opreme. 271 . str. Na nivou pozitivnog prava enumeracija je data u čl. Beograd. 2. U ovim slučajevima radi se više o propisivanju tehničkih i administrativnih uslova vezano za postojanje specifičnih situacija prilikom izvođenja posla građenja. predviđa postojanje posebnih slučajeva građenja ( glava VII. 40-44). poslovno je pravilo da ovdje izvođač obezbjeđuje i nadzor. izvođač veoma često nabavlja materijal. str. preda u određenom roku sposoban za iskorištavanje u skladu sa ugovorom i pravilima struke. može biti uključena u ugovor o investicionoj izgradnji. 33 Zakona o spoljnotrgovinskom poslovanju. građenje privremenih objekata i bespravno građenje. ZG. Drugo. 252 Đuretić dr Slobodan. čl. I peto. Ugovor o investicionoj izgradnji također je nastao u poslovnoj praksi. 252 Četvrto. 434. te u smanjenju broja i dejstava klauzula o ograničenju. Uz njega postoje “izvođački i savjetodavni inženjering (konsalting)”.od davanja ideja. 253 “Pravni leksikon”. izvođenje pripremnih radova. str. 1978. montaža. 254 Od ugovora o građenju se razlikuje po tome što izgradnja objekata ili izvođenje građevinskih radova ne mogu biti jedina obaveza izvođača. 207. Sadržaj ugovora je određen najprije prema vrsti posla koji samostalno ili u kombinaciji sa drugim može biti predmet sporazuma stranaka. također. izvođač se gotovo redovno pojavljuje kao komisionar. Savremena administracija. režim njegove odgovornosti je stroži. isto djelo. Radi se o slijedećim slučajevima: građenje u slučaju neposredne opasnosti. 254 Vidjeti Trifković dr Miloš: “Sadržaj ugovora o investicionoj izgradnji u svjetlu izvora prava” u “Ekonomika investicija kao faktor stabilizacije privrede”. vršenja nadzora i sl. građenje složene građevine. Savez finansijskih i računovodstvenih radnika BiH. Ona mora biti povezana sa nekom radnjom potrebnom za završetak poduhvata (građenje. Treće. odnosno njegov dio. Vidjeti i raspravu u Svjetskoj banci kod Vukmir dr Branko. 1987. 141.

nemogućnost ispunjenja (čl. Specifičnost ugovora o građenju zahtijevala je da se neka pitanja jednostranog raskida posebno urede. sadržana u članovima 124-132. 637 ZOO). te naknade izvođaču za ono što je već učinio. Jednostrani raskid ugovora Pored sporazumnog. moguć je i raskid ugovora voljom samo jedne stranke. zbog upotrebe neadekvatnog materijala od strane izvođača. Drugo značajno pitanje jeste i naknada eventualnih šteta. To su: promijenjene okolnosti (čl. Dakle. One se tiču prije svega završavanja i zašite pojedinih radova. Zato ćemo ih ovdje samo ponoviti. To ne traže ni izvori prava za ugovor o građenju. Napokon. 68 ZOO). 139 ZOO) ako su za njega ispunjeni potrebni zakonski i faktički uslovi. argument za ovu tvrdnju je i veliki broj administrativnih obaveza stranaka. Iz tih razloga smatramo da za ovaj posao važi izuzetak od opšteg pravila predviđen u članu 68 ZOO. Za sporazuman raskid ugovora koji je po zakonu formalan u principu nije potrebna posebna forma (čl. Ova rješenja su već razmotrena. Broj slučajeva u kojima je investitor ovlašten da sam raskine ugovor je veći. kada se ispita cilj forme koju je zakonodavac odredio kod ovog posla. Opšta rješenja Zakona o obligacionim odnosima.IX PRESTANAK UGOVORA 1. U posljednja dva slučaja ugovor se može raskinuti i samo u jednom dijelu. primjenjuju se i na posao građenja. dolazi se do nesumnjivog zaključka da je ona predviđena i radi zaštite opštih interesa. Ovo pravo mu pripada zbog znatnog povećanja cijene izazvanog nepredviđenim radovima (čl. sporazum stranaka o raskidu ugovora o građenju mora imati pisanu formu da bi bio pravno valjan. 2. 10 ZOO). te zato što je izvođač u docnji sa izvođenjem pojedinih radova prema vremenskom planu. Međutim. Ona se tiču situacija u kojima se ugovor može raskinuti jednostranom izjavom volje i posljedica raskida. 133-136 ZOO). Ovim sporazumom stranke uređuju i posljedice raskida. Izvođač ima pravo na jednostrani raskid onda kada investitor kasni sa uvođenjem građevinara u posao. Pored njih. 137-138 ZOO) i prekomjerno oštećenje (čl. važiće i pojedine odredbe o ugovoru o djelu (čl. ugovor o građenju može prestati i na osnovu sporazuma izvođača i investitora (čl. 619 ZOO). Primjena opštih pravila Ugovor o građenju prestaje iz razloga koji imaju opšti karakter. 272 . 634 ZOO) ili višim cijenama materijala i radova (čl. Pored značaja ugovora.

Prvi zakon koji je regulisao pravo osiguranja je Zakon o pomorskom osiguranju u Dubrovačkoj republici iz 1562. razlikuju prema vrsti i obimu pokrivenih rizika.. dok su prvi elementi cehovskog osiguranja sadržani u Statutu Ljubljanskog krojačkog ceha iz 1579. 273 . zdravstveno i osiguranje imovine i od odgovornosti. Jelena Kočović.GLAVA TREĆA UGOVOR O OSIGURANJU I POJAM I ZNAČAJ 1.g. Danas. Šteta koja bi nastala na dijelu prevožene robe snosila se solidarno. dr.g. Ono što u ekonomskom pogledu karakteriše posao osiguranja je: koncentracija kapitala. Zakonik cara Stefana Dušana 1349. Kineski trgovci su prilikom riječnog transporta robe dijelili robu na više brodica kako bi. Ovo posebno sa nastankom i razvojem različitih matematsko-statističkih metoda i načina izračunavanja rizika. u modernom svijetu. okrupnjivanje osiguravajućih kompanija i izmjena strukture usluga na račun povećavanja udjela životnog i drugih vidova ličnog osiguranja. i Poljički Statut 1440. Ovaj proces je zaokružen sa tzv. Kao svojevrsna simbioza pravnih i ekonomskih kategorija ovaj posao se svrstava među najstarije. 255 Pobliže o istorijskim aspektima pravnog posla osiguranja: Dr. Tako su prve vrste pomorskog osiguranja spominju i u Hamurabijevom zakonu. trećom generacijom direktiva iz 1992. Elemente osiguranja poznaje i rimsko pravo kroz instituciju religioznih udruženja (kolegija) koji su pored religioznih ciljeva imali i ciljeve koji su se odnosili 255 Prava polisa osiguranja datira iz 1182. Beograd 2002. Djelatnost osiguranja se dijeli na tri grupe: životno.g. a na osnovu jedinstvene dozvole (single licence).g.g. Posao osiguranja i njegov ekonomski značaj Posao osiguranja predstavlja jednu od najznačajnijih ne samo ekonomskih već i pravnih kategorija. U pogledu organizacije posla osiguranja osiguravajuće kompanije se. osiguranje je jedna od rijetkih djelatnosti koja je u mnogim aspektima slična.g. danas. Na našim prostorima pojedini oblici osiguranja se sureću u statutima gradova: Vinodolski iz 1288. Još u XVII vijeku holandski matematičar Jan de Vit postavlja matematičke osnove određivanja životne rente. Danas osiguranje predstavlja jednu kompleksnu pojavu koja zahtijeva multi disciplinaran pristup. Predrag Šulejić: Osiguranje. CID Ekonomski Fakultet u Beogradu.g.g. nastala u na uzajamnu pomoć. Lombardijii također je vezana za pomorsko osiguranje. a što je uslovilo i unifikaciju prava osiguranja. sa kojima je omogućeno slobodno obavljanje usluga osiguranja. savremenim riječnikom rečeno. Tako je na nivou Evropske Unije harmonizacija prava osiguranja izvršena putem Direktiva Savjeta Zajednice. Savremeni oblici osiguranja javljaju se sa nastankom i razvojem kapitalizma. vršili disperziju rizika.

U ostvarenje toga cilja spada i finansiranje mjera za otklanjanje ili smanjenje nepovoljnog dejstva uzroka koji mogu da izazovu štetu a na bazi principa uzajamnosti i solidarnosti. Ciljevi osiguranja su ekonomska zaštita imovine i lica od rizika. dr. odnosno štete. kad se radi o osiguranju imovine. Aktivnosti i mjere osiguranja imaju veoma složenu prirodu. 256 No. Prof. 257 Tako je prema podacima iz 1999. Uništeno dobro je.Osiguranje je kompleksna aktivnost usmjerena na čuvanje dobara i obnovu oštećene imovine. u psihološkom pogledu. Ti se ciljevi ostvaruju isplatom naknade štete za oštećene ili propale stvari. uvjerenje ljudi da ih štetni događaji neće oštetiti. Ekonomska funkcija osiguranja sastoji se prvenstveno u represivnim mjerama. Nije svejedno hoće li se ono obnoviti i hoće li se i kada će se na njegovo mjesto uspostaviti novo. najizrazitija osobina osiguranja jeste da se ekonomskim sredstvima postigne garancija i/ili ostvari obeštećenje od štetnih događaja. onda je to sistem mjera za očuvanje života.g.stvara osjećanje sigurnosti. Radi se o udruživanju svih kategorija subjekata prava koji su izloženi istim opasnostima kako bi zajednički podnijeli štetu koja će pogoditi 257 samo neke od njih. Rizik tada prelazi na tu zajednicu. Štetan događaj neće djelovati kao potpuno neočekivan slučaj ako se stvori zajednica rizika. one se nadoknađuju iz takvih sredstava. Obnova uništenih dobara putem osiguranja ostvaruje se na taj način što se organizovano prikupljaju sredstva od onih koji hoće da se međusobno pomažu i solidarno snose određene štete. te otklanjanje ili smanjenje nepovoljnog dejstva uzroka koji mogu izazvati štetu. dok je Nipon Life zapošljavao 714. Zadatak je osiguravača da organizuje takvu zajednicu. str. Radi se. Osiguranje ima i svoj psihološki efekat . 14-16 i 18-21. Sad. ili da ih neće suviše oštetiti. kad nastane osigurani slučaj. odnosno isplatom ugovorenih iznosa u osiguranju lica. U slučaju da dođe do predviđenih šteta. zdravlja i životnog standarda ljudi. Značaj imovinskog osiguranja postaje tim veći što je ono uspjelo da stvori organizaciju koja sve efikasnije djeluje u pravcu zaštite imovine i sprečavanja štetnog dejstva i prirodnih sila i ljudskih radnji koje nanose te štete. ali i da preduzima mjere preventive i represije i da štetu koja nastane od slučaja raspodijeli na tu čitavu zajednicu.g. 2001. Stvara se posebna organizacija (osiguravač) 256 Vidjeti: Šulejić dr Predrag: “Pravo osiguranja”. Novi Sad. o razvijanju odbrambenog mehanizma kako bi se svi zainteresovani zaštitili od posljedica nastupanja štetnih događaja. Boris Marović: “ Osiguranje i špedicija”. N. ako se udruže svi oni koji su izloženi mogućnosti štete od takvog slučaja. izgubljeno. i za pojedinca čije je i za društvo. a kad se radi o osiguranju lica. Misao. berzanska vrijednost Alianz Holdinga je iznosila 95 milijardi Eura.000 radnika. repariranju nastalih štetnih posljedica. Po svojim karakteristikama ulaze u veoma širok krug disciplina . 274 . Stylos. 1992. On će se dogoditi i dočekujemo ga spremno.od tehničkih i tehnoloških do psiholoških. i da sa stanovišta zajednice osiguranja taj događaj ne predstavlja slučajnost.

proizvodnja aparata za gašenje požara. Osiguranje može izvršiti svoju ekonomsku funkciju samo ako postoji masa osiguranika kod istog osiguravača. stanje je povoljnije što je više ugroženih organizovano u zajednicu rizika. podnošljive za svakoga člana zajedničkog fonda osiguranja. Zaključak je jasan: samo neke stvari od mnogobrojnih koje sačinjavaju imovinu raznih lica bivaju pogođene opasnostima i oštećene. kao što je poznato. Osiguravač. građenje sefova. Ovo je drugi izraz za solidarnost ugroženih. predstavlja udruživanje sredstava subjekata koji su izloženi istoj opasnosti. utoliko će biti manji broj onih koji pretrpe štetu u odnosu prema svima koji čine organizaciju osiguravača. Uzajamnost i solidarnost zahtijevaju i ravnopravan tretman svih osiguranika. Ako se udruže svi oni koji su izloženi takvim izuzetnim pojavama. fond osiguranja. organizuje udruživanje onih koji su izloženi istoj opasnosti i prikuplja od njih sredstva u posebni fond . U tom smislu. dešavaju normalno kao i one redovne. Moderno osiguranje. U mjere prevencije spadali bi: zaštita od požara upotrebom naročitog materijala za gradnju. dakle. samo neke od njih bivaju oštećene ili uništene. Fond osiguranja se stvara od jednog dijela viška vrijednosti. U poslu osiguranja se to naziva atomiziranje rizika ili nivelisanje rizika. Osiguranjem se iz uloga osiguranika obrazuju sredstva i rezerve radi naknađivanja nastalih šteta i isplaćivanja ugovorenih iznosa po osnovu osiguranja.osiguravajući fond. Osiguravač unaprijed prikuplja i namjenjuje sredstva za obnovu onog što bude uništeno. 2 ZOIO). osiguranje je zajednica jednako ili slično ugroženih. Stoga je uzajamnost jedan od osnova osiguranja. 275 . postavljanje gromobrana. U tom odnosu ugroženi prema oštećenim. Osiguranje se zasniva na iskustvu da se neke pojave u prirodi i društvu dešavaju izuzetno. To se čini u skladu sa ekonomskim interesima osiguranika i osiguravajućih organizacija. Zato je zakonska obaveza osiguravajućih organizacija da imovinu i lica osiguravaju po jedinstvenim uslovima i tarifama za pojedine vrste osiguranja. organizovanje protivpožarne službe. u stvari. Ukoliko jedan osiguravač uspije da organizuje i poveže što više ljudi i organizacija koji raspolažu imovinom. Osnovna načela na kojima zainteresovani udružuju sredstva u zajednicu i fond osiguranja su uzajamnost i solidarnost (čl. Radi se. organizuje one koji su ugroženi eventualnim nastajanjem nekih štetnih događaja. 897 ZOO). štetne posljedice mogu se ekonomski ublažiti ili otkloniti ili čak preduprijediti. obuhvata i preduzimanje nekih mjera kojima je cilj predupređenje i otklanjanje štetnih događaja (čl. Međutim. postavljanje nekih instalacija. ipak. ali se. a još manji broj ih biva uništen.koja. Fond osiguranja. o organizovanju uzajamne raspodjele rizika i eventualne štete između onih koji su izloženi istoj opasnosti. Na taj se način krupne štete raspodjeljuju na manje. u što je moguće širem obimu. Mnoge stvari i dobra koja imaju imovinsku vrijednost izloženi su raznim opasnostima. prema tome.

pravila osiguranja.vakcinisanje stoke i podučavanje osiguranika. Karakteristike ovoga akta su: imperativan karakter. U njemu su navedeni poslovi osiguranja. odnosno prilikom zaključivanja ugovora o osiguranju sa osiguranicima. jedan dio naplaćenih premija od osiguranika ide neposredno u fond akumulacije. U te mjere. 2. način poslovanja i pravni tretman sredstava. određivanje nižih pažljivijim i viših premija manje pažljivim osiguranicima. učešće osiguranika u dijelu štete. posao i ugovor o osiguranju Složenost osiguranja i važnost posla ne samo za stranke nego i za društvo opredjeljuju izvore prava i njihove osobine. 6/98. Čuvanje imovine sastoji se u preduzimanju preventivnih i represivnih mjera. 7/95. Ekonomski posmatrano pospješuje se trgovina. U ove mjere spada i primjena sankcija protiv nebrižljivih osiguranika. Osiguranjem se prikupljaju ogromna novčana sredstva. a i neposredno. osiguranje bi se moglo definisati kao poslovna djelatnost kojom se. gubitak prava na naknadu i sl. obezbjeđuje ekonomska zaštita imovine i lica od rizika koji ih ugrožavaju.1. Ugovor o osiguranju 2. Izvori prava. te uređena pitanja nadzora nad radom ove vrste subjekata. akumulacija novčanih sredstava i socijalna sigurnost. Uz to. 41/98 . Dakle. pored ostalog. gašenja požara i sl. u stvari. Pored toga. u preventivnim mjerama učestvuju ne samo osiguravači nego i osiguranici koji su zainteresovani za to.list FBiH 2/95. unutrašnja organizacija i upravljanje. predvidjeti i mjere kojima je svrha otklanjanje uzroka i smanjenje šteta. taksativno određene organizacije za osiguranje. te u naknadi štete. koja se putem banaka. Osiguravač takođe organizuje i represivne mjere kojima se ide na ublažavanje štetnih posljedica kad je događaj već nastao (razne medicinske i veterinarske mjere i akcije liječenja. Prvi od dva najvažnija legislativna akta je Zakon o osiguranju imovine i osoba (Sl. ZOIO detaljno uređuje četiri vrste obaveznih osiguranja. vrši štednja i podiže životni standard ljudi. finansijska stabilnost i alokacija kapitala. I u našem pravnom sistemu stoji se na stanovištu da osiguranje uključuje i preventivne mjere. regulisani uslovi za njihovo osnivanje i prestanak. Socijalna funkcija osiguranja ogleda se u tome što se osiguranjem lica ublažavaju materijalne nezgode izazvane nesretnim slučajevima i što se nekim vrstama ličnog osiguranja (za slučaj doživljenja).). Prema svemu. Pravna vrela se mogu podijeliti u dvije osnovne grupe: zakone i autonomne izvore .dalje ZOIO). stavljaju na raspolaganje poslovnom svijetu. po načelu uzajamnosti i solidarnosti. Radi toga su osiguravači dužni pri utvrđivanju uslova osiguranja. odstupanje od sistema statusnog prava u pogledu položaja osiguravajućih organizacija i 276 . Autori se većinom slažu da su funkcije osiguranja trojake: čuvanje imovine. spadaju: davanje beneficija u premijama brižljivim osiguranicima.

Pravila osiguranja mogu biti opšta . ZOIO sve aktivnosti osiguravača dijeli u dvije osnovne grupe. Iako se radi o propisu koji je u načelu dispozitivne prirode. 277 . pružanja pravne pomoći i drugih intelektualnih i tehničkih usluga u osiguranju”.za pojedinu vrstu osiguranja. st. Prema članu 2 ZOIO.dakle.kao zastupnik. Prometnu. pa se na njih u prometu primjenjuju rješenja čl. 258 O ograničenjima važenja ZOO vidjeti Šulejić dr Predrag. Polise osiguranja zapravo predstavljaju posebne uslove osiguranja o kojima ugovorne strane pregovaraju prilikom zaključenja ugovora. ugovornu stranu osiguranja reguliše Zakon o obligacionim odnosima.l. Prvu čine “poslovi osiguranja”. Treći značajan akt u ovoj oblasti je Zakon o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi (Sl. RBiH 2/92). 2. snimanja i procjene šteta. zastupanja u osiguranju. ZOIO).l. prodaje ostataka osiguranih uništenih stvari. On. Odstupanje je moguće samo ako to Zakon o obligacionim odnosima izričito dopušta (čl. 258 U članovima 897-923 uređuju se najprije zajednička pitanja osiguranja imovine i lica. u tuđe ime i za tuđi račun . str.l. u smislu djelatnosti postoji značajna razlika između posla i ugovora. Donose ih osiguravajuće organizacije samostalno. normiranje osiguranja ima pretežno imperativan karakter. I drugo. riječnom i kanalskom saobraćaju. isto djelo. potom specifičnost ugovora o osiguranju imovine i na kraju ugovor o osiguranju lica. U vazdušnom saobraćaju pitanja osiguranja su uređena Zakonom o obligacionim i osnovnim materijalno-pravnim odnosima u vazdušnoj plovidbi (Sl. U njih spadaju “poslovi posredovanja u ugovaranju osiguranja. a ne samo onaj dio koji se zasniva na sporazumu stranaka. RBiH 2/92). 3.za pojedine tipove i grupe osiguranja i posebna . Posao osiguranja je širi pojam od ugovora o osiguranju. Polica osiguranja se poziva na uslove osiguranja i oni moraju biti uručeni ugovaratelju zajedno sa policom.prilagođavanje pravnog tretmana imovine kriterijima koji su uporedno pravno već poznati. a za tuđi račun . snimanja rizika.l. 142-144 ZOO. tu spadaju: “zaključivanje i izvršavanje ugovora o osiguranju imovine i osoba. SFRJ 33/77. Obje grupe poslova organizacija za osiguranje može obavljati u svoje ime i za svoj račun. “Druge poslove osiguranja” mogu vršiti “pravne i fizičke osobe za društvo za osiguranje ili za osiguranika na temelju ugovora” (čl. 45-49. najprije. zaključivanje i izvršavanje ugovora o saosiguranju i reosiguranju. U njemu su uređena plovidbena osiguranja u pomorskom. označava ukupnu pravnu regulativu pojedinog osiguranja. kao komisionar. Po svome pravnom karakteru pravila osiguranja su opšti uslovi poslovanja. te u svoje ime. usvojen u pravni sistem BiH u Sl. U članu 3 određeni su “drugi poslovi osiguranja”. SFRJ 22/77. 900 ZOO). preuzet Sl. Autonomne izvore predstavljaju pravila osiguranja. mjere za sprečavanje i smanjenje rizika koji ugrožavaju osiguranu imovinu i osobe i mjere na sprečavanju i smanjenju šteta i drugi poslovi osiguranja”.

Protivugovorne teorije polaze od gledišta da je posao osiguranja uvijek rezultat djelovanja ekonomski jače strane . Kao argument u prilog tome navode se i osiguranja obavezna po samom zakonu. da predstavlja objektivnim pravom priznato dejstvo saglasnosti partnera o potrebi zaštite putem osiguranja. one se mogu podijeliti na protivugovorna i ugovorna shvatanja. odnosno sumom osiguranja. mogu 260 se podijeliti u pet teorija. zaključenjem ugovora o osiguranju za svaku stranu nastaju obaveze na izvršenje tačno određenih činidbi: plaćanje premije i otklanjanje eventualnih šteta. U suštini.Legislativna definicija ugovora o osiguranju data je u čl. 139-148. ako se desi događaj koji predstavlja osigurani slučaj. smatra da posao osiguranja nastaje sporazumom stranaka. U osnovi. Obilježja ugovora o osiguranju su: sinalagmatičnost. c) Aleatorna teorija smatra da neizvjesnost u nastanku rizika i moguća nepodudarnost uplaćenih premija sa naknadom štete. str. “ugovorom o osiguranju obavezuje se ugovaratelj osiguranja da. Prema njemu. ZOO. uz posebno uvažavanje načela uzajamnosti i solidarnosti. formalnost. Shvatanja po kojima je osiguranje ugovor daleko su brojnija. kao i dosadašnji propisi. d) Po teoriji prestacije. On. samo potvrđuje ovakav stav. 2. o pravnoj prirodi ugovora o osiguranju formiralo se više teorija. te u pojedinim slučajevima i svojstva ugovora u korist trećih lica. 31 i dalje. odnosno ugovorenu svotu ili učini nešto drugo”. a zajednica se obavezuje da. str. Zbog toga se ovaj posao mora procjenjivati prema pravilima za aleatorne ugovore. 897 ZOO. udružuje određeni iznos u zajednici osiguranja. isplati osiguraniku ili nekoj trećoj osobi naknadu. odnosno isplata osigurane sume. Dakle. ugovor je samim nastankom sinalagmatičan i ekvivalentan. ukidaju ekvivalentnost odnosa između osiguravača i osiguranika. To su sljedeće: a) Teorija naknade štete . isto djelo. na načelima uzajamnosti i solidarnosti. unaprijed propisuje pravila za sve buduće slučajeve osiguranja. Pošto nema ravnopravne saglasnosti volja. poput zakonodavca. Obaveza osiguranika u biti se svodi na popravljanje štete koju je osiguranik pretrpio usljed osiguranog slučaja. a ugovor o ličnom osiguranju predstavlja aleatoran pravni posao. 278 . teretnost.po njoj je ugovor o imovinskom osiguranju ugovor o naknadi štete koja može da se dogodi. nema ni ugovora. Vidjeti Šulejić dr Predrag. Snažna državna intervencija u oblasti osiguranja. Izjavom volje osiguranika samo počinje dejstvo takvog jednostranog pravnog akta. isto djelo.po kojoj se osiguranik ovim ugovorom obezbjeđuje od eventualnih štetnih posljedica osiguranog slučaja. 259 260 Vidjeti Šulejić dr Predrag. Pravna priroda posla osiguranja 259 i promjene koje su nastale u S obzirom na istorijski razvoj osiguranja funkcijama i značaju ovog posla. odnosno zajednici rizika (osiguravatelj).osiguravača. usmjerena prema obje strane u poslu podjednako.2. b) Mješovita teorija .

Ako je ovlašćenje zastupnika ograničeno. nego podrazumijeva sinalagmatičnost i ekvivalentnost ugovora o osiguranju. obavezuje ponuđača za određeno vrijeme. U drugim. a za to druga strana. čak uzeta i sama za sebe. 901 ZOO). akiviziter osiguranja. kao i da prima razne izjave od ugovarača za osiguravača u vezi sa osiguranjem. 279 . ne zna. smatramo da teorija organizovanja zaštite od rizika. odnosno sume osiguranja. smatra se da nema ograničenja (čl. Predstavnik osiguravača. naplaćuje premije. u najvećoj mjeri odgovara na brojne probleme u ovoj oblasti. za neke vrste osiguranja imati ovlaštenja zastupnika. Pretpostavlja se da akviziter nema ovlaštenja na zastupanje. Akviziter može nastupati kao zastupnik ili kao posrednik.e) Teorija organizovanja zaštite od rizika motivisana je ekonomskim. Prema tome. da izdaje polise osiguranja. Razuđenost posla osiguranja dozvoljava da se svakom od pomenutih shvatanja stave ozbiljni prigovori. Ako nije ovlašten za sklapanje ugovora. a ugovor o osiguranju se zaključuje na osnovu pismene ponude. Inicijativa je pretežno na strani osiguravača. takođe. za druge . 2. ugovarač osiguranja. Ipak. Može.posrednika. Ponudilac može odrediti i kraći rok. obavezuje samo za neke grane osiguranja. U pravu BiH ako osiguravač nije zastupniku odredio obim ovlaštenja. Ova teorija ne isključuje. traži saugovarača. Po Zakonu. zastupnik je po samom zakonu ovlašćen da u ime i za račun osiguravača zaključuje ugovore o osiguranju. akviziter priprema ponudu sa budućim osiguranikom i podnosi tu ponudu osiguravaču. Kod životnog osiguranja. ako ponudilac nije odredio kraći rok (čl. Postoje formulari upitnika koje popunjava lice koje želi sklopiti ugovor o osiguranju i koji ima funkciju ponude. sastavlja polisu koju potpisuju oba saugovarača. vrijeme za koje je ponudilac vezan svojom ponudom za zaključenje ugovora o osiguranju određeno je zakonom. ponuda veže ponudioca za vrijeme od 30 dana. Ako je predstavnik (akviziter) ovlašćen za zaključivanje ugovora. koji je prihvata ili ne prihvata.3. 906 ZOO). a u trećima. tehničkim i pravnim karakteristikama osiguranja. obezbijediti osiguranika od nastupanja štetnog događaja ili njegovih štetnih posljedica. dolazi budućem osiguraniku i upoznaje ga sa uslovima osiguranja. Po njoj se osiguravač za premiju obavezuje da će preduzimanjem preventivnih i represivnih mjera. da ih mijenja i produžuje njihovo važenje. Pravno dejstvo ponude je različito. pismena ponuda veže ponudioca za vrijeme od osam dana od prispijeća osiguravaču. te isplatom naknade. ako je za osiguranje potreban i ljekarski pregled. Zaključivanje i oblik ugovora U najvećem broju slučajeva osiguravač traži posao. U nekim pravnim sistemima ponuda uopšte ne obavezuje. U našoj praksi se osiguranje zasniva ugovorom.

zaključen konkludentnom radnjom.osigurani slučaj (čl. 280 . datum njegovog rođenja i događaj ili rok od koga zavisi nastanak prava na isplatu osigurane svote . Kao pravilo uzima da je ugovor o osiguranju zaključen kad ugovarači potpišu policu osiguranja ili listu pokrića. pa u slučaju neslaganja važi tekst police. svota osiguranja ili podatak o tome ako je osiguranje neograničeno. Ugovor je. smatra se da je ugovor zaključen. U polisi osiguranja života mora biti još navedeno ime i prezime lica na čiji se život odnosi osiguranje. Ako postoji suprotnost između štampane i “rukopisne odredbe” polise. 943 ZOO). Po zakonu. 2. Ako nije tako urađeno. osigurana stvar. rizik obuhvaćen osiguranjem. trajanje osiguranja i period pokrića. putnik se smatra osiguranim ako su ispunjeni propisani uslovi (ako je bio u blizini mjesta polaska ili dolaska prevoznog sredstva i dokaže da je namjeravao da putuje). Ako neće da zaključi ugovor. smatra se da je ugovor zaključen trideset i prvog dana od primitka ponude. premija. onda u polisu mora biti unesena klauzula da su opšti i posebni uslovi osiguranja sastavni dio ugovora i da su ti uslovi predati ugovaraču osiguranja (čl. Najposlije. uslovima osiguranja može biti predviđeno da za neke slučajeve ugovorni odnos iz osiguranja može nastati samim plaćanjem premije (čl. Naročito kad je hitno potrebno osigurati neku imovinu (u transportu). upravo čim uplati premiju. obaveze i prava stranaka utvrđeni su zakonom i pravilima osiguranja pa nastaju i bez zaključenja ugovora čim osiguranik podnese prijavu. Kod obaveznog osiguranja.Ako ponuda odgovara uslovima pod kojima osiguravač vrši tu vrstu osiguranja. 902. bez obzira na to da li je prevoznik zaključio ugovor sa osiguravačem. 902 ZOO). Ona može biti data i na polici. uzima se da je ugovor zaključen kad osiguravač telefonom potvrdi da prihvata ponudu. “primijenit će se ova posljednja” (čl. smatra se da je osiguravač prihvatio ponudu i da je ugovor zaključen kad je osiguravač primio ponudu. Ako ponuda ne odstupa od uslova pod kojima osiguravač vrši predloženo osiguranje. dakle.4. a u roku od osam dana (odnosno 30 dana ako treba ljekarski pregled) osiguravač ne odbije ponudu.obećati). Polisa osiguranja O zaključenom ugovoru o osiguranju osiguravač izdaje policu osiguranja (od latinskog policere . u polisu moraju biti uneseni sljedeći podaci: ugovorne strane. Kod ličnog osiguranja. Drugi način je kad neko podnese pismenu ponudu za zaključenje ugovora o osiguranju osiguravaču i osiguravač je prihvati ili ne odgovori da odbija ponudu. odnosno osigurano lice. Na polisi moraju biti odštampani i uslovi osiguranja. 901 i 03). Zakon o obligacionim odnosima predviđa tri načina zaključivanja ugovora. Kod obaveznog osiguranja putnika u javnom saobraćaju. Ono što je upisano u polisi ima prednost nad opštim i posebnim uslovima osiguranja. Za zaključivanje ugovora za slučaj smrti nekog trećeg lica potrebna je njegova pismena saglasnost. dužan je da u roku važenja ponude obavijesti ponuđača o odbijanju ponude. datum izdanja polise i potpis ugovornih strana.

Polisa može privremeno biti zamijenjena listom pokrića. str. polise su tipizirane za pojedine grane ili vrste osiguranja. Kad glasi po naredbi. 281 . ili osiguranikom. Ne može glasiti na donosioca. valutirane i nevalutirane i kargo i kasko polise. ZOO). stav 6. Polisa se izdaje kad se prikupe potrebni podaci. izdaje se u takvim slučajevima lista pokrića. II ELEMENTI UGOVORA 1. može se ugovarati da naknada štete bude isplaćena i nekom trećem licu. pa i njihov pravni tretman mora biti isti. Zakon o obligacionim odnosima naziva stranke osiguravačem (osiguravateljem) i ugovaračem osiguranja (čl.a za njihovo osiguranje treba da ih pregleda stručnjak osiguravača . U tom periodu osiguravač nije u obavezi. A to se postiže tipiziranim ugovorima. 897). Polise se najčešće dijele na: pomorske i kopnene. S obzirom na masovnost 261 To je poslova. individualne i kolektivne. pojedinačne i generalne. a ne ugovaraču osiguranja. koji se ugovorom obezbjeđuje za slučaj nastupanja štetnog događaja. isto djelo. Lista pokrića ima. znači. a stvar je izložena riziku. To je pismeno kojim osiguravač izvještava osiguranika da prihvata njegovu ponudu i preuzima osiguranje odmah. Može se i zalagati. potpisivanjem. Polisa je šablon i ugovor se po pravilu zaključuje jednostavnim pristupanjem. 902. zalaže se indosamentom. osiguravateljem. osiguravaocem. Način dodavanja je pravno irelevantan.stav 5 ZOO) jer se smatra da ona izražava pravu volju stranaka. Ko se bavi poslom osiguranja kao djelatnošću. Kod imovinskog osiguranja. (čl. onaj koji se osigurava. Prema sporazumu ugovarača. razumljivo kad se ima u vidu da osiguranje predstavlja brojnu zajednicu interesa osiguranika koji se nalaze u istoj ili u vrlo sličnoj situaciji. Da bi se izbjegle štetne posljedice po osiguranika. ali je privremena: traje dok se ne izda polisa. Isto je tako kod ličnog osiguranja . naziva se ugovaračem osiguranja. Polisa osiguranja lica je hartija od vrijednosti. karakter isprave o osiguranju. a terminologija o njima nije ujednačena.od podnošenja prijave za osiguranje do sklapanja ugovora i plaćanja premije može proći i duže vremena. osigurateljem. naziva se osiguravačem. 164-165. Lica u ugovoru o osiguranju U poslu osiguranja susrećemo više lica. po naredbi i na donosioca. može glasiti na određeno lice. ugovoriocem osiguranja. Druga ugovorna strana. Kod većih objekata i kod stvari koje su posebno izložene riziku .1. Polisa osiguranja života može glasiti na određeno lice ili po naredbi. Stranke 1.da se osigurana suma 261 Vidjeti opširnije kod Šulejić dr Predrag. Pod “rukopisnom odredbom” treba podrazumijevati i one kasnije dodane. Lista pokrića sadrži sastojke koje ima i polisa.

koji je i korisnik osiguranja. potrebna je njegova pismena saglasnost. Ova pozitivna zainteresovanost određuje se po objektivnim mjerilima. komisionara. odnosno kod ličnog osiguranja još i osigurano lice. međutim. skladištara. zanatlija. za valjanost ugovora je neophodna pismena saglasnost bilo na polici. ili. osiguranikom. 946 ZOO). založni povjerilac. Pravni odnos između ugovarača osiguranja i sopstvenika stvari je. različiti. a može i docnije.(suma osiguranja). osigurati i tuđa stvar za čije je očuvanje ugovarač osiguranja pozitivno zainteresovan. prava iz osiguranja po ovakvom ugovoru ima samo onaj ko u času nastanka štete ima materijalni interes da se osigurani slučaj ne dogodi. 924 ZOO). Znači. bilo na posebnom dokumentu. pošto bi. To se lice naziva osiguranim licem. Nije potrebna nikakva izjava korisnika niti saglasnost izjava volje osiguravača i korisnika osiguranja. međutim. ugovor može zaključiti ne samo sopstvenik stvari koja se osigurava nego i svako ko ima imovinskog interesa da se ta stvar očuva neoštećena. gostioničara i hotelijera za stvari koje su im predate. a ne onoga koje sklapa ugovor. u teoriji postoji razmimoilaženje o tome ko stiče neposredna prava iz takvog ugovora: ugovarač ili korisnik osiguranja. iako stvarno uvijek ne mora biti tako.licu koje stvar drži ili ju je držalo. Može se. Ali ima ugovora u kojima su osiguranik i korisnik osiguranja. Kod ličnog osiguranja može se ugovor sklopiti tako da se osigurava život ili zdravlje nekog trećeg lica. Takvo osiguranje za tuđi račun postoji u poslovanju špeditera. čuvar (čl. To treće lice naziva se korisnikom osiguranja (beneficijarem). Razlog da se osigura tuđa stvar je najčešće u tome što vlasnik ne može voditi brigu o toj stvari. On je stranka u ugovoru i raspolaže svim pravima iz ugovora. odnosno osigurano lice. naknada se isplaćuje njemu. ako nije vraćena . ali ono nije ugovorna strana.zakupac. Redovno se dešava da se u ugovoru o osiguranju pojavljuju samo osiguravač i osiguranik. znači. Uzima se da su srodnici određenog stepena pozitivno zainteresovani za život i zdravlje jednih za druge. Za osiguranje života nekog drugog lica. Taj dokumenat mora sadržavati naznaku osigurane svote (čl. u suprotnom. Ugovaraču ostaje pravo da opozove korisnika ili da ga zamijeni drugim sve do nastupanja osiguranog slučaja. može isplatiti trećem licu. Ako se osiguranje vrši za slučaj smrti trećeg. onakav kakav proizlazi iz njihovog osnovnog ugovornog odnosa. svako ko ima interesa da se ne dogodi određeni slučaj. kad je sopstveniku vraćena stvar. No. takođe. Korisnik može biti određen odmah prilikom zaključivanja ugovora. Kod osiguranja imovine. 282 . Ugovarač osiguranja treba da je pozitivno zainteresovan za život i zdravlje osiguranog lica. druga lica. odnosno osigurana svota isplaćuje korisniku osiguranja kao trećem licu koje nije učestvovalo u sklapanju ugovora. Danas i u zakonodavstvu i u praksi prevladava shvatanje da se takvim ugovorom stvara neposredno pravo za korisnika. Kod osiguranja kod koga se naknada štete. Korisnik stiče neposredno pravo i zahtjev na naplatu osigurane svote kad nastupi osigurani slučaj. tj. pretrpio neki materijalni gubitak .

uslove iz odluke. 29 ZOIO). nasljednici. sredstva poslovnog fonda i drugih sredstava (čl. sredstava preventive. može se navesti poimenično. zaključiti i sa više osiguravača koji su se prethodno sporazumjeli u zajedničkom snošenju rizika i njegovoj raspodjeli. Pored toga. Zato su ugovarač osiguranja i osiguranik po pravilu isto lice. Kao osiguravač može se pojaviti i društvo za uzajamno osiguranje.000. sredstva kojim društvo posluje formiraju se iz premija. Ugovor se može.000. 924 ZOO). Najrasprostranjenija statusna forma osiguravača je dioničko društvo za osiguranje. sredstava tehničke rezerve.000. povezivati (čl. 12 ZOIO). Za pojedine vrste osiguranja (čl.3. za osnivanje je potrebna i saglasnost Ministarstva finansija (čl. suprug i sl. 5 ZOIO). Kod osiguranja lica može ugovarač osigurati život.00 KM za poslove osiguranja života. Osiguravač može zaključivati ugovore o osiguranju kada ispuni zakonske uslove. i naš zakon i to treće lice naziva osiguranikom. odnosno svoj tjelesni integritet. 13 ZOIO). rezerve sigurnosti. Ugovarač osigurava svoju stvar. Ukoliko je ulog stranih osnivača veći od 50% temeljnog kapitala. pošto bi inače pretrpjela neki materijalni gubitak” (čl. 283 . odnosno svoj imovinski interes kod imovinskog osiguranja. organizacija u čiju djelatnost spada obavljanje poslova osiguranja. Pored temeljnog kapitala.000. Zbog opšteg interesa koncentrisanog u osiguranju. kod ličnog osiguranja. ali može biti označeno i neodređeno. ali odredivo (djeca. Na strani osiguravača može biti i više subjekata. dvije ili više organizacija za osiguranje mogu se poslovno i profesionalno udruživati. 13 ZOIO) ti iznosi su: 1.2. 1. djelatnost i statusna rješenja posebno su određeni u članovima 17-26 ZOIO.00 KM za društva koja se osnivaju za vršenje više vrsta osiguranja i za reosiguranje (čl. vrste subjekata koje se mogu baviti poslovima osiguranja određene su taksativno (numerus clausus). 14 ZOIO). Za osnivanje je predviđen koncesioni sistem. a svoj život. Osiguravač Osiguravač je pravno lice. Mogu ga osnovati domaća fizička i pravna lica zaključivanjem ugovora o osnivanju. 12-26 ZOIO). i po 2.Kao korisnik može biti određeno neko lice. 1.). Odobrenje daje Ured za nadzor (čl. Ugovarač osiguranja Ugovor o osiguranju se najčešće zaključuje u svoje ime i za svoj račun. Svaki osiguravač koji je naveden u polici osiguranja odgovara osiguraniku za potpunu naknadu. odnosno tjelesni integritet nekog trećeg lica. Stranka u ugovoru o osiguranju imovine može biti “svaka osoba koja ima interes da se ne dogodi osigurani slučaj. Osnivači. odnosno ugovora o osnivanju i kada se registruje za obavljanje ovih poslova (čl. te ulaganjem sredstava u temeljni (osnovni) kapital društva barem u minimalnom iznosu koji zakon predviđa. dakle.

a neki da su to obaveze i prava stranaka. 902). lica izloženih opasnosti i sl.Ugovarač uvijek sklapa ugovor u svoje ime. ugovor prestaje da postoji (čl. treći . predmet u osiguranju imovine mogu biti stvari. Predmet osiguranja treba posmatrati kao dobro za čije su normalno postojanje stranke zainteresovane. ističe da polisa treba naročito da sadrži i podatak o stvari. pa i sastavljača uslova osiguranja. to je osiguranje za tuđi račun. Pojedini autori su mišljenja da je to osigurana svota. 284 . Naknada se isplaćuje njemu ili nekome drugom.rizik. 905 ZOO). a kao što je rečeno. Poslije toga. zatim prestacija. odnosno označeni korisnik pristupanje ugovoru. ono čemu se pruža zaštita od rizika. Tako posmatrano. osiguranje za račun određenog lica. može ga sklopiti za svoj ili za tuđi račun. 904 ZOO). Zakon o obligacionim odnosima stoji na istom stanovištu. Ugovarač osiguranja u ovom slučaju duguje i premiju osiguravaču. osim ako je obavijestio osiguravača da djeluje kao poslovođa bez naloga. Kad govori o sadržini polise. Radi naplate ovih potraživanja ugovarač osiguranja ima pravo prvenstvene naplate iz naknade koja se plaća po osnovu osiguranja.da je to interes. Jedni smatraju da je to stvar ili lice koje se osigurava. Prava i obaveze prelaze na zainteresovano lice pošto odobri ugovor. 905 ZOO). o čemu je sklopljen ugovor. pa i lica su predmet u osiguranju života i od nesretnog slučaja. No. Odbije li zainteresovano lice. Ako ugovarač osiguranja djeluje bez ovlaštenja zainteresovanog lica ili korisnika. Premiju plaća i ostale obaveze izvršava ugovarač osiguranja. drugi . odnosno kojoj pripadaju prava iz ugovora (čl. dužan je ispuniti sve obaveze prema osiguravaču. Zato se predmetom osiguranja naziva ono što se osigurava. on ne može vršiti prava iz osiguranja i naplatiti naknadu osim sa pristankom osobe čiji je interes osiguran. ali ovlaštenoj osobi ne mora predati policu dok mu ne bude naknađeno plaćanje premije i troškovi ugovora. dužno je da obavijesti osiguravača o dobijanju prihvatanja osiguranja. bestjelesne stvari (osiguranje kredita. U tom smislu ćemo dalje upotrebljavati izraz “predmet osiguranja”. 2. Predmet osiguranja Određivanje predmeta osiguranja zavisi od shvatanja njegove prirode. Ako je u polici određeno drugo lice. Pristupanje ugovoru može se izvršiti i poslije nastupanja osiguranog slučaja. I u uporednom zakonodavstvu preovlađuje terminologija po kojoj su stvari i lica predmet osiguranja. ili preciznije. odnosno o osiguranom licu (čl. životinje. lica. podešena tako da bude dostupna osiguranicima. osiguranje od odgovornosti). Govori se o osiguranju imovine. Valja imati na umu da je terminologija zakonodavca. To pravo može vršiti i neposredno prema osiguravaču (čl. koju smatra ispravom o osiguranju. stvari.

događaj uslijed čijeg nastupanja nastaje obaveza osiguravača na naknadu. ugovor je ništav. ili relativna. ili je bio u nastajanju. Prema tome. kod krađe . Ako se osigurava od poplave. događaja uslijed koga može nastati šteta na predmetu osiguranja. potrebno je da bude izložen riziku. Uvijek se rizikom smatra mogućnost nastupanja ekonomski štetnog događaja. Naime. nema ni osiguranja . potrebna su dva osnovna uslova: mogućnost njegovog nastupanja i da je podoban da prouzrokuje posljedicu protiv koje se osigurava. događaj protiv koga se osigurava. To je jasno naročito kod osiguranja lica (života). o tome da se rizik desio i sl. treba da se predmet osiguranja nalazi u predjelu koji može biti poplavljen. odnosno da bi predstavljao rizik. stav 2 ZOO). Nema li je. rizikom neki nazivaju i sam štetni događaj. može se osigurati od rizika koji je već nastupio u 285 . Da bi se neki događaj mogao smatrati rizikom u osiguranju. dakle. Najposlije. nastupiće. nema ni rizika. Nije izvjesno da li će događaj protiv kog se osigurava nastati u odnosu na osigurani predmet. dakle. putativni rizik (od latinskog “puta” . Stoga se umjesto riječi rizik upotrebljava i izraz “osigurani slučaj” (čl. Rizikom se smatra i sama opasnost. tj. Neizvjesnost. u pogledu nastupanja događaja može biti apsolutna.smatram. to je neizvjesno. Pored toga. Svaki će osiguranik umrijeti. Mogućnost nastupanja štetnog događaja procjenjuje se objektivno. na prvom mjestu. Izuzetak je tzv. ne zna se. Pod rizikom se u poslu osiguranja podrazumijeva nekoliko stvari.to je osnovno pravilo kako u osiguranju imovine. odlučujući elemenat rizika. Da bi bio “osigurani slučaj”. slučaj protiv koga se osigurava. tj. Generalno posmatrano se to dešava. ne zna se kada će nastupiti. Rizik nosi u sebi. Rizik Da bi neki predmet mogao biti osiguran. Uslovi osiguranja takođe upotrebljavaju riječ rizik za opasnost nastupanja osiguranog slučaja. Ako se u času zaključenja ugovora osigurani slučaj već desio. ali se ne zna hoće li taj događaj štetno pogoditi osigurani predmet. rizikom se naziva i sama šteta. Upravo zbog toga događaj treba da bude budući. U tom se smislu govori o ostvarenom riziku. ali se ne zna kada. Ugovor je ništav i onda ako je u času njegovog zaključenja već prestala mogućnost da se događaj desi ili je bilo izvjesno da će događaj nastupiti (čl. mislim). To je osnovni uslov posla i bitan elemenat ugovora o osiguranju. Neizvjesnost je bitan.3. elemenat neizvjesnosti. pa nema ni ugovora o osiguranju. ako se osigurava od požara. 897 i 898 ZOO). ako je izvjesno da će događaj nastupiti u odnosu na osigurani predmet. ne zna se da li će nastupiti s obzirom na taj predmet osiguranja. uzrok štete. Ali kada će. 898. to je izvjesno. rizik je budući neizvjestan događaj koji u konkretnom slučaju može prouzrokovati štetnu posljedicu. dakle. objektivno mogući događaj mora ispunjavati još neke zakonske uslove. tako i u osiguranju lica. 898 ZOO). Gdje nema rizika. da stvar može gorjeti. Ili.da je stvar pokretna itd. On mora biti budući. neizvjestan i “nezavisan od isključive volje ugovarača” (čl.

kao bitan faktor. treba da se ponavlja. a ne subjektivno. odnosno za ostvarenje rizika. Na njenu visinu utiče stepen vjerovatnoće za nastupanje štetnog događaja. Lična svojstva ugovarača osiguranja nisu u ovom slučaju pravno relevantna. u zavisnosti od rizika od kojih se imovina i lica osiguravaju. osjeća se veća potreba za zaštitom od njega. A od toga će zavisiti ulog osiguranika u osiguravajući fond. stav 3 ZOO). treba da se štetni događaj . Ima nekih vrsta osiguranja za koje postoji samo osiguranje od više rizika (pomorsko osiguranje).ponavlja da bi se utvrdile neke zakonitosti. Osigurava se brod koji je već otplovio. visina štete izračunavaju se posebnim matematičkim metodama. Drugi razlog zahtjeva za ponavljanje događaja protiv koga se osigurava je tehničke prirode: vjerovatnoća nastupanja ekonomski i štetnog događaja. odnosno koji predstavlja opasnost. uslovljava i treću karakteristiku rizika: barem djelimičnu nezavisnost od volje ugovarača. Osigurati se može protiv jednog i protiv više rizika. Znači. Pravo postavlja još dva uslova da bi rizik mogao biti pokriven osiguranjem. I drugo. Premija Premija je iznos koji ugovarač osiguranja uplaćuje u fond osiguranja kao cijenu za rizik koji preuzima osiguravač. tj. u ovisnosti od njegovih osobina dijeli na: objektivni i subjektivni. Ponavljanje događaja koji prouzrokuje štetu. ako drže da se događaj još nije desio. tj. da bi se događaj mogao uzeti kao rizik protiv koga se osigurava. To je potrebno iz sljedećih razloga. s tim u vezi. Mogućnost ugovarača da utiče na ostvarenje rizika procjenjuje se objektivno. da radnje pri kojima je čovjek izložen riziku nisu protivpravne (povreda prilikom provalne krađe). da je veza osiguranika i imovine koju osigurava zakonom zaštićena. Osiguranje od putativnog rizika praktikuje se u transportnom osiguranju. ako stranke za to nisu znale. Pod ugovaračem treba podrazumijevati prvenstveno ugovarača osiguranja. već je moguće da je potonuo na pučini (čl. stvara kod ljudi osjećanje potrebe za zaštitom. opšti i pojedinačni. čisti i špekulativni. Podloga za to je dugotrajnije statističko posmatranje. Opšti uslovi osiguranja imovine imaju odredbu da se ugovor o osiguranju imovine ne može zaključiti prije nego što se utvrde okolnosti od značaja za veličinu rizika (opasnosti). Premije se izračunavaju računom 286 . visina premije. Visina premije se izračunava za pojedine grane i vrste osiguranja. Svi elementi rizika utvrđuju se prilikom zaključivanja ugovora o osiguranju. a u času kad se osigurava. Premije se utvrđuju tarifom. legalna (da nisu kradene stvari).času sklapanja ugovora. naročito pomorskom. konstantni i varijabilni. 4. Intenzitet toga osjećanja je direktno zavisan od učestalosti štetnog događaja: što se češće ponavlja taj događaj.rizik . 898. stepen njegove jačine i. Neizvjesnost. Rizik se. kod osiguranja lica. odnosno. osnovni i dopunski i ratni i politički rizik. Prvo. za osiguranjem.

Intenzitet nastupanja štetnog događaja je vrlo različit: premija će biti veća što se događaj češće dešava. U ta dodatna sredstva ulaze akvizicioni troškovi . ZOIO za nju koristi izraz “tehnička premija”. Najposlije. vjerovatnoća nastupanja štetnog događaja je veća. 30. Iz nje se pokrivaju i premije reosiguranja. upravni troškovi osiguravača. svakako. st. Sam događaj nije uvijek jednakog intenziteta. Statistički je utvrđeno da je veoma rijetko šteta potpuna i da je nivo djelimičnog oštećenja nejednak. Premija izračunata na prethodni način naziva se u literaturi teorijskom. 287 . statističkom ili neto-premijom. Na sve ovo osiguravač dodaje i srazmjeran dio svoje dobiti. Kada se na tehničku premiju dodaju naknade za organizovanje preventive. druga za trećinu svoje vrijednosti. Elementi za to izračunavanje dobivaju se statističkim posmatranjem štetnih događaja. Jedna zgrada izgori potpuno. Poznato je više tablica smrtnosti koje daju pregled vjerovatnoće nastupanja smrti za pojedino doba ljudske starosti. jer je vjerovatnije da će osiguravač isplatiti naknadu. U njima je data vjerovatnoća smrtnosti ili nezgoda kod pojedinih rizika kojima su ljudi izloženi. pa i premija treba da bude veća. tj. porezi. dobija se “funkcionalna premija”. U njima su poredani i klasirani rizici kojima je ugrožena imovina (kakva je vjerovatnoća da će nastupiti požar kod zidanih ili drvenih zgrada).oni koji se odnose na zaključivanje ugovora. takse i druga davanja državi. najodlučnije. 2 ZOIO). odnosno od naknade. Tako se za svaki konkretan slučaj premija ne izračunava nego se primjenjuju te tablice. Ako je period za koji se osigurava duži. I to je. a i osigurani predmeti različito odolijevaju istoj vrsti događaja. Njena veličina zavisi i od trajanja osiguranja. dakle. Istoj svrsi služe tablice kod osiguranja lica. treća za desetinu itd. Na osnovu statističkog posmatranja. Na toj osnovi dobijena premijska stopa koriguje se prosječnim intenzitetom štete.vjerovatnoće. izračunati su podaci potrebni za izradu tabela. visina premije zavisi od vrijednosti stvari. troškovi naplate premija. od sume na koju se osigurava. čak i kad su oni istog intenziteta. Konačni iznos premije ili “bruto-premija” utvrđuje se tako da se na funkcionalnu premiju doda alikvotni dio sredstava potrebnih za pokrivanje ukupnih troškova osiguranja. vjerovatnim stepenom jačine štete. U tarifama i u polici se iskazuje jedinstvenim iznosima premda je premija složena kategorija. koju se osiguravač obavezuje da isplati u slučaju ostvarenog rizika. Ona je “dio premije namijenjen ispunjavanju obaveza iz osiguranja” (čl. Iznos premije u konkretnom ugovoru rezultat je primjene tarifskih stavova na date elemente pojedinačnog posla. Premija je ne samo funkcija rizika nego i funkcija vremena. Premija kao izvor prihoda osiguravača određuje se tarifom koju donosi svaki osiguravač.

kad se. 936 ZOO). Kada stranke vrijednost osigurane svote utvrđuju sporazumno. koja je uvijek predmet ugovaranja. 933 ZOO). Razlog usvajanja načela nedjeljivosti premije je u tome što se rizici (štetni događaji) ne ostvaruju ravnomjerno u cijelom periodu trajanja osiguranja. Naknada se u imovinskom osiguranju ne ugovara. trebalo bi da premija bude nedjeljiva.Po načelima tehnike osiguranja. st. a osiguranik plaća manju premiju. kad se ostvari rizik koji je pokriven osiguranjem. U tom slučaju se plaća veća premija. Može se ići ispod te vrijednosti. To znači da se plaća za cio period osiguranja. tada važi dispozitivno pravilo po kome je ugovor sklopljen uz najvišu svotu osiguranja (čl. i tada rizik za tu razliku snosi sam osiguranik. Može se sporazumjeti i da suma osiguranja bude iznad stvarne vrijednosti stvari. Zakon o obligacionim odnosima toleriše slučajeve u kojima je nadosiguranje izvršeno u manjoj mjeri ili iz opravdanih razloga. Osigurati se ne mora na stvarnu vrijednost stvari. I premija i naknada se smanjuju proporcionalno osiguranoj vrijednosti stvari. 934. druga strana može tražiti poništenje ugovora. naknada zavisi i od osigurane svote.više i češće zimi). Ono je sadržano u aktima osiguravača. desi predviđeni događaj koji prouzrokuje štetu. na zgradama . Ako se pri zaključenju ugovora jedna strana poslužila prevarom i ugovorila je veću svotu osiguranja od stvarne vrijednosti. sniziće se do stvarne vrijednosti stvari. 5. To je slučaj podosiguranja. ako je izričito ugovoreno da odnos između vrijednosti stvari i sume osiguranja ne utiče na visinu naknade (čl. osiguravač duguje naknadu do iznosa sume osiguranja. Faktičko je pitanje kada se nadosiguranje može tolerisati zbog nesrazmjere između osigurane sume i procijenjene vrijednosti stvari. Pod naknadom podrazumijevamo iznos koji iz osiguravajućeg fonda isplaćuje osiguravač korisniku osiguranja kad nastupi ugovorom predviđeni događaj. Zakon o obligacionim odnosima u načelu ne prihvata nadosiguranje. Tu spadaju osiguranje upotrebljavane stvari na vrijednost nove (“staro za novo”) i osiguranje 288 . To je nadosiguranje. odnosno premije i to od dana saopštavanja zahtjeva drugoj strani (čl. a isto tako i premija. Smanjenje vrijednosti stvari u toku ugovora o osiguranju daje pravo svakoj strani da zahtijeva srazmjerno sniženje osigurane sume. dakle. Nasuprot tome. Ona zavisi od štete koju pretrpi osiguranik na osiguranom dobru kad se ostvari predviđeni rizik. Osigurana suma Osigurana vrijednost (svota osiguranja) je u ugovoru utvrđena vrijednost imovinskog interesa koja je za ugovarača osiguranja koncentrisana u predmetu ugovora. 5). No. Različita je od naknade po osnovu osiguranja. U njemu će i iznos naknade biti manji od štete. Izuzetno. Kad je ugovorena svota veća od vrijednosti stvari. Ukoliko je u ugovoru pokriće. “opravdani razlozi” za nadosiguranje se navode primjera radi. jer osiguravač preuzima rizik i za razliku vrijednosti. nego u jednom razdoblju učešća ili više. a u drugom rjeđe ili manje (požari u šumama i na poljima su veći i dešavaju se češće ljeti. Zbog toga bi osiguranici zaključivali osiguranje samo za periode kad su izloženi većem riziku i plaćali bi ukupno manju premiju.

odnosno na tržnu cijenu.da osiguranik ne bi izazvao nastanak osiguranog slučaja. stoga. dokumenti . zaliha robe i materijala na nabavnu. prema tome koja je niža. dalje. No. odnosno da je mogućnost da se događaj desi već prestala da postoji (čl. a ne naknada. Time se želi i spriječiti špekulacija . Stranke mogu predvidjeti da je osiguranjem pokriven i period koji prethodi zaključivanju ugovora. Pravila. No. Stranke su slobodne da ugovor sklope i na neodređeno vrijeme. kao elemenat ugovora odrediva. To se može učiniti izričitim određivanjem početka i kraja vremena u kome postoji osiguravaočeva obaveza. Ugovor je važeći ukoliko zainteresovana strana nije znala da se događaj već desio. 6. Trajanje osiguranja se najprije određuje ugovorom. transportna sredstva.) od pričinjene štete. mašine. 898 ZOO). naknada je cilj ugovora naročito kod imovinskih osiguranja i zavisi od osigurane svote. Kod osiguranja lica ugovara se osigurana suma koja predstavlja iznos naknade. Takvo ograničenje postoji u transportnom osiguranju. a elementi za njeno određivanje su osigurana svota i vrijednost stvari kod imovinskog osiguranja. U ostalim slučajevima osiguravač može tražiti smanjenje osigurane sume proporcionalno stvarnoj vrijednosti predmeta. može biti predviđeno da kod pojedinih vrsta obaveza osiguravača traje i izvjesno vrijeme nakon isteka vremena trajanja osiguranja. uređaji i instalacije na nabavnu cijenu umanjenu za iznos tehničkog i ekonomskog rabaćenja.maksimuma.subjektivne vrijednosti (čl. ili izbjegao preduzimanje mjera za njegovo otklanjanje. Trajanje osiguranja Trajanje osiguranja je period u kome je osiguranik pokriven osiguranjem. Tako. kad osiguravač preuzima rizik do nekog dijela (90% npr. Uslovima osiguranja. Njegova dužina bitno utiče na veličinu rizika i iznos premije. 925. Trajanje osiguranja po pravilu se podudara sa trajanjem ugovora. Naknada je. stav 7). 289 . odnosno uslovi osiguranja imovine. U našem sistemu osiguranja takav je slučaj predviđen kod osiguranja stoke. planovi. Kod ličnih osiguranja tu ulogu ima suma osiguranja. U polisu se unosi osigurana svota. građevinski objekti se osiguravaju na cijenu izgradnje umanjenu za iznos rabaćenja. dragocjenosti. modeli. U nekim slučajevima uslovi osiguranja ili ugovor predviđaju da se naknada ograničava određivanjem najveće sume osiguranja . izuzeci postoje. nego je određen dio vrijednosti do koga se stvar može osigurati.po sporazumu itd. Kod nekih vrsta osiguranje nije ograničen maksimum osiguranja. Jedan dio vrijednosti osigurane imovine u tom slučaju ostaje nepokriven osiguranjem. ali osiguravač može za pojedine vrste životinja predvidjeti najviši iznos do koga se može zaključiti osiguranje. ili pozivom na opšte uslove poslovanja. predviđaju na koju se vrijednost osiguravaju pojedine vrste stvari. Pravila za osiguranje životinja predviđaju svotu osiguranja životinja u visini njihove tržišne vrijednosti.

Najprije. ono prestaje svršetkom posljednjeg dana roka (čl. Isti problem postoji i kada osiguranik ne da tačne. tj.1 Davanje podataka o riziku Podatke o stvari. Tako se i radi. Za neke posebne slučajeve su predviđeni izuzeci. Obaveza osiguranika na davanje obavještenja pravno se pravdala na nekoliko načina. daje ugovarač osiguranja. Obaveze osiguranika 1. Pošto osiguranik ne zna uvijek koje su okolnosti od značaja za ocjenu rizika. osiguravač može i pregledati i stvar i lica i utvrditi okolnosti koje su mu potrebne. Osiguravači sastavljaju upitnike. osiguranje djeluje od dana izdavanja police. 913). osiguranje da traje ne od dana naznačenog u polici. Drugi smatraju da se davanje netačnih podataka kao i prećutkivanje ravnaju sa zabludom i prevarom. neizvjesnost i nada treba da budu jednaki za sve strane i da stoga osiguranik treba da saopšti osiguravaču sve okolnosti koje su od važnosti za rizik. Oni koji ovaj ugovor smatraju aleatornim sasvim dosljedno insistiraju da. Pored toga. Ako je trajanje osiguranja ugovoreno. kao kod svake kocke. 290 . bilo otkazom neke od ugovornih stranaka. Postavilo se pitanje kakve su posljedice ako osiguranik svjesno ne da tačne i potpune podatke. Treći pri ocjeni uzimaju u obzir savjesnost i vele da savjestan saugovarač ne smije ništa sakriti od druge strane. koje popunjavaju budući ugovarači i koji važe kao ponuda za osiguranje. Ugovarač osiguranja može dati obavještenja o onome što je poznato.Osnovno dispozitivno pravilo člana 922 ZOO razlikuje trenutak zaključenja ugovora od trenutka u kome počinje njegovo dejstvo. dok osiguravač kao profesionalac treba bolje da zna šta mu treba. Ugovarač je dužan da prilikom zaključenja ugovora prijavi osiguravaču sve okolnosti koje su od značaja za ocjenu rizika. koji mogu biti od značaja za ocjenu rizika. osiguranje prestaje i prestankom ugovora. odnosno potpune podatke bez svoje krivice. Ugovor o osiguranju “proizvodi svoj učinak počev od dvadeset četvrtog sata dana koji je u polici označen kao dan početka trajanja osiguranja”. I drugo. III OBAVEZE STRANAKA 1. 907 ZOO). ako je ugovoreno da se premija plaća odjednom i prilikom zaključenja ugovora. bez namjere da dovede u zabludu osiguravača ili da ga prevari. pitanja o tome treba da mu postavlja osiguravač. 922 ZOO). Ovi podaci služe osiguravaču ne samo za klasifikaciju rizika i za određivanje premijske stope nego i radi organizovanja zaštite od rizika i preduzimanja eventualnih preventivnih mjera. kada se ispostavlja lista pokrića. Pored toga. odnosno o licu koje se osigurava. a koje su mu poznate ili mu nisu mogle ostati nepoznate (čl. nego od idućeg dana po uplati premije (čl. bilo iz zakonskih razloga.

914. Slično je i kod osiguranja lica. Istu obavezu ima osiguranik i u toku trajanja ugovora. ili čak u zabludi. 2 ZOO). Rok nije utvrđen zakonom (čl. jer je u tom slučaju rizik. 1 ZOO). Stoga bi on morao da postavlja adekvatna pitanja. odnosno uslovi osiguranja sadrže odredbu da je osiguranik pri zaključenju ugovora dužan da da tačne podatke o okolnostima koje mogu biti od značaja za ocjenu opasnosti. a na medicinskom pregledu stanje utvrđuje i ljekar. Osigurano lice je takođe dužno da prijavi svaku promjenu zanimanja. koliko treba da budu precizni i jasni. Čine ga odgovornim ne uzimajući u obzir jesu li mu neke okolnosti bile poznate i koliko su mu bile poznate. osiguravač može u zakonom određenom roku od tri mjeseca tražiti poništavanje konkretnog ugovora. Kod osiguranja imovine on mora obavijestiti osiguravača o svakoj promjeni okolnosti značajnoj za ocjenu rizika. Naše pravo uzima u obzir savjesnost i ugovarača osiguranja i osiguravača. a koje su mu poznate. Gotovo sva pravila. O svakoj drugoj promjeni okolnosti koje mogu biti od značaja za ocjenu rizika dužan je obavijestiti osiguravača. međutim. izuzev ako je išao na prevaru. drukčiji (čl. odnosno o nesavjesnosti osiguranika. Takođe se rijetko obraća pažnja na savjesnost i svijest osiguravača. naročito kad se radi o nepotpunim podacima. 914. dužan je osiguraniku prijaviti promjenu stana. dužan je o tome bez odlaganja izvijestiti osiguravača (čl. st. Ako ima namjeru da preduzme neku radnju koja bi povećala opasnost. Uslovi osiguranja traže da osiguranik obavezno odgovori istinito i potpuno na sva pitanja u ponudi. a naročito odgovornost osiguranika u davanju obavještenja o riziku. kod osiguranja lica ugovarač osiguranja mora obavijestiti osiguravača samo ako je rizik povećan zbog toga što je osigurano lice promijenilo zanimanje. osiguravač može ili ići na raskid 291 . odnosno prava raspolaganja. po pravilu. Ako je ugovarač osiguranja dao namjerno netačne podatke ili prećutao neku okolnost koja može biti od značaja za ocjenu rizika. te da li je odgovor dao u namjeri da poboljša svoj položaj u ugovorenom odnosu. I kod osiguranja života bez ljekarskog pregleda. ili mu nisu mogle biti nepoznate. S obzirom na ulogu organizatora. st. smatramo. Posljedice su uvijek iste. tako da osiguravač ne bi ni zaključio takav ugovor da je znao pravo stanje stvari. trebalo bi nametnuti osiguravaču obavezu da njegovi stručnjaci pregledaju predmet koji se osigurava i da zajedno s osiguranikom utvrđuje činjenice koje su im potrebne.Propisi nekih država i teorije o ovom pitanju ne vode računa o savjesnosti. a koje mogu uticati na povećanje opasnosti. Međutim. 2). shvatanje da bi trebalo uopšte ukinuti obavezu. Kad ugovarač osiguranja nije to učinio namjerno. Takođe je dužan izvijestiti o premještanju osiguranih stvari i o promjeni vlasništva. Po Zakonu o obligacionim odnosima. Obavještenja koja bi tražili ti stručnjaci morao bi ugovarač osiguranja savjesno davati. Opravdano je. 914. a zatim da primljene odgovore provjerava prilikom zaključivanja ugovora. st. ili je bio samo nemaran. mjesta rada i sve druge okolnosti koje nastanu poslije zaključenja ugovora o osiguranju. osiguravač kao profesionalac mora bolje znati kakvi su mu podaci potrebni.

ili predložiti povećanje premije. ili nekako drukčije. unaprijed. premija se plaća u mjestu u kome ugovarač osiguranja ima sjedište. kvartalno. osim ako nije drukčije ugovoreno. plaća se prilikom zaključenja ugovora. na primjer. obaveze osiguravača počinju od dana koji je ugovorom predviđen kao dan početka osiguranja (čl. 913 ZOO). odnosno na isplatu osigurane sume nastaje te pošto osiguranik uplati premiju. Treba obratiti pažnju na okolnost da obaveza osiguravača na naknadu štete. 912 ZOO). Moguće je i naknadno plaćanje premije. Plaća se. Kad osiguranik ima manje godina nego što je prijavljeno. a stvarne godine života prelaze granicu od koje osiguravač osigurava život. Isto je rješenje i kad je osiguravač saznao za takve okolnosti za vrijeme trajanja osiguranja. 1. Razliku između primljenih premija i premija na koje ima pravo osiguravač je dužan vratiti (čl. Danas je kod svih osiguranja usvojeno da se plaća fiksna premija koju izračunava osiguravač. ugovor je ništav. Za uplatu prve premije je vezan početak dejstva ugovora. To sasvim odgovara prirodi osiguranja kao organizovanog prikupljanja sredstava putem premije radi obezbjeđenja od rizika. obaveza plaćanja nije u ovom slučaju donosiva. U suprotnom. međutim. gubi to pravo. Osigurana svota se smanjuje u srazmjeri ugovorene premije i premije koja je predviđena za osiguranje života za njegove stvarne godine. Promjenljive premije se rijetko upotrebljavaju. On se više ne može pozivati na netačnost prijave ili na prećutkivanje radi raskidanja ugovora. po pravilu. No. Premija se plaća u ugovorenim rokovima. svakako srazmjerno uvećanom riziku. Ako je netačno prijavljeno da je osiguranik mlađi. 944 ZOO). Plaćanje premije Premiju je dužan da plaća ugovaratelj osiguranja. odnosno traženja povećanja premije. Ako su prilikom sklapanja ugovora o osiguranju godine života osiguranika prijavljene netačno. Ako ništa nije posebno ugovoreno. kod osiguranja u poljoprivredi. odnosno prebivalište.2. odnosno pri uručenju police (čl. ugovor prestaje po samom zakonu. osiguravač je dužan primiti premiju od svakog ko ima pravni interes da ona bude plaćena. ne može ostvarivati zbog toga svoje pravo. Osiguravač je dužan da vrati sve primljene premije. izuzev kod 292 . Može se koristiti svojim pravom za raskid ili za povećanje premije u zakonom utvrđenom roku. 912 ZOO. ugovoreno da se premija plaća poslije zaključenja ugovora. Osiguravač koji je u času zaključenja ugovora znao ili je mogao znati da su dobijeni podaci netačni ili da je ugovarač neke informacije prećutao. Prema izričitoj odredbi čl. a smanjuje se premija na iznos predviđen za osiguranikove stvarne godine života. Ukoliko ugovarač osiguranja ne prihvati prijedlog za povećanje premije.ugovora. a može se ugovoriti da se plaća polugodišnje. ugovor ostaje na snazi. Ukoliko treba da se isplati odjednom. Ako je. ugovor je punovažan. a njegove godine života ne prelaze gornju granicu do koje osiguravač osigurava život.

osiguranik je dužan da o tome obavijesti osiguravača kako bi osiguravač mogao provjeriti stanje i utvrditi nastalu štetu. osiguravač mu nije dužan naknaditi onaj dio štete koji je uslijed toga propusta 293 . Ako osiguranik ni tada ne plati. Uzajamno osiguranje postoji onda kada se zainteresovani udruže radi provođenja međusobnog osiguranja i sami određuju svoja prava i obaveze. a premije su date u tabelama za pojedine rizike i godine života. Davanje bonifikacija onim osiguranicima koji u proteklom periodu nisu pretrpjeli štetu. Ovdje se za određivanje premije uzima u obzir i visina svote osiguranja. U njima su klasificirane pojedine stvari prema rizicima i mjestima i date stope premija. Kod osiguranja života. Sankcije za neplaćanje premije kod osiguranja života se razlikuju od sankcija u osiguranju imovine. Pravilo je da osiguravač nije dužan da opominje na plaćanje premije. Uslovi osiguranja sadrže detaljnije odredbe o tome što treba da radi i o čemu i kada osiguranik treba da obavijesti zajednicu osiguranja. Ako nastupe događaji usljed kojih se smanjuje rizik.uzajamnog osiguranja. Kod osiguranja lica strane se sporazumijevaju o visini svote osiguranja. To se čini ili u promilima osigurane sume. Osiguravač izrađuje cjenike premija imovinskih osiguranja koji sadrže tabele za sva imovinska osiguranja. osiguravač je dužan preporučenim pismom opomenuti osiguranika. To produžuje vrijeme plaćanja još za mjesec dana od opomene. O tome ima odredaba i u zakonu. 917 ZOO). odnosno rizika. ako premija ne bude plaćena o dospjelosti. jer najčešće suma prikupljenih premija visoko prevazilazi iznos isplaćenih šteta u jednoj godini čak i kad se uzme u obzir potreba za prenosom slobodnih rezervi za fond rizika u idućim godinama. ili paušalno prema nekom drugom kriteriju. ne utiče na fiksni karakter premije. nego neka druga osobina (za motorna vozila snaga motora). osiguravač može raskinuti ugovor. ako se ne uplati premija za idući period u predviđenom roku.3. ugovarač osiguranja ima pravo na odgovarajuće smanjenje premije. Osiguravač ne može raskinuti ugovor ako su dotle uplaćene premije bar za tri godine. Fiksnoj se premiji prigovara da nije pravična i da ne odgovara cijeni rizika. dakle. a povećanje premija onima koji su pod određenim uslovima imali štetu. Rok ne može biti kraći od 30 dana. Samo kod osiguranja na neodređeno vrijeme. osiguravač opominje ugovarača i daje mu rok za uplatu dospjele premije. a najdalje u roku od tri dana. U tom slučaju će smanjiti osiguranu svotu na iznos otkupne vrijednosti osiguranja. Ako to ne učini. Fiksna premija je nepravična naročito kad se kao kriterij u osiguranju dobara ne uzima vrijednost stvari. odnosno štetne posljedice toga slučaja (čl. Pravila i uslovi za osiguranje od pojedinih rizika sadrže i odredbe o sankcijama. ako premija ne bude uredno uplaćena. i bez opomene. Ne bude li premija plaćena. ugovor prestaje po samom zakonu. Obavještenje o osiguranom slučaju i promjeni rizika Čim se desi osigurani slučaj. 1.

Plaćanje naknade Pored obaveze da sa ugovaračem osiguranja utvrdi okolnosti od značaja za ocjenu rizika. Kod osiguranja lica obaveza je osiguranika da obavijesti osiguravača u slučaju da je rizik povećan promjenom zanimanja. Rok za obavještavanje o smanjenju rizika nije postavljen jer ugovarač ima interesa da o tome što prije obavijesti osiguravača. 2. dužan je da se pridržava tih uputstava. Čak i kada bi bilo ugovoreno drukčije. Pojedinim opštim uslovima osiguranja su te radnje i zaštitne mjere detaljno razrađene (čl. Obaveza staranja se produžuje i kad nastane osigurani slučaj. Osiguranik je dužan da preduzme sve mjere spasavanja ugrožene imovine i za sprečavanje povećanja štete. Povećanje. ta odredba ugovora bila bi nevažeća. Ukoliko ugovarač osiguranja nije sudjelovao u povećanju rizika. odnosno štetnog događaja. izuzev ako je preduzimanje tih mjera bilo od uticaja za nastajanje štete. Staranje o osiguranom predmetu Osiguranik je dužan da vodi brigu o osiguranoj imovini i održava je u redu. Opšta pravila o osiguranju imovine predviđaju da osiguravač ima pravo da prema ocjeni okolnosti smanji odštetu u mjeri u kojoj je šteta prouzrokovana time što se osiguranik nije pridržavao propisanih mjera i što nije preduzimao određene radnje. a da plati osiguranu sumu u osiguranju lica. 926 ZOO). kod požara). Ne učini li to. 294 . Ali se ni ugovorom ne može predvidjeti da osiguranik gubi prava iz osiguranja zbog toga što je propustio rok za prijavu štete. On to mora učiniti bez odgađanja. Ako o tome postoje uputstva (kao npr. ostaje kao osiguravaočeva osnovna obaveza prema osiguraniku da mu naknadi štetu u osiguranju imovine. osiguranik ne može uslijed toga izgubiti prava iz osiguranja. Osiguravač ima pravo da vrši kontrolu nad izvršavanjem preventivnih i represivnih mjera koje preduzima osiguranik. Ugovarač osiguranja je dužan obavještavati osiguravača o svakoj okolnosti koja može biti od značaja za ocjenu rizika kod osiguranja imovine. bez obzira na to kako se shvata pravni karakter ugovora o osiguranju. Tako određuje i Zakon (čl.1. On mora da preduzima sve potrebne mjere i ugovorene radnje radi otklanjanja opasnosti koju izaziva nastupanje osiguranog slučaja. Obaveze osiguravača 2. osiguravač ima pravo da mu ne naknadi onaj dio štete koji je nastao zbog konkretnog propusta. rok za obavještavanje iznosi 14 dana (čl.4. 918 ZOO). 1. 926 ZOO). ako je rizik povećan njegovim postupkom. No. Takva bi odredba bila ništava (čl. 914 i 916 ZOO). zainteresovani partner može raskinuti ugovor (čl.nastao. odnosno smanjenje rizika kod imovinskih osiguranja daju pravo na zahtjev za promjenu premije. Ako druga strana odbije zahtjev. 914 ZOO).

ako to traži ovlašteno lice (čl. odnosno korisnik osiguranja. Ako se osiguravač i osiguranik ne slože o visini nastale štete. Razumije se da će osiguravač najprije utvrditi postoji li ugovor o osiguranju i je li se desio slučaj predviđen ugovorom. Kod naknade štete u imovinskom osiguranju važi kao osnovno načelo da iznos naknade ne može preći vrijednost štete. isplatiti naknadu. Strana koja nije zadovoljna nalazom. procjena se povjerava vještacima. Pri obeštećenju se kombinuju ova dva načela. pristupiti utvrđivanju da li se desio ugovorom predviđeni događaj i je li pogodio osiguranika. tako u pogledu nastale štete i njene visine. Takođe ni štete prouzrokovane ratnim operacijama ili pobunama osiguravač nije dužan naknaditi. pa zatim ima li osiguranik pravo na naknadu i kolika je naknada. čim primi prijavu da se desio osigurani slučaj. rok od 14 dana za isplatu teče od dana kada su oni konačno utvrđeni. kad je ta stvar propala ili oštećena. Bude li sporno postojanje ili visina obaveze osiguravača. Izgubljeni dobitak se naknađuje samo ako je to izričito ugovoreno (čl. Kod osiguranja lica i kod manjih šteta na imovini. odnosno uslovi osiguranja. Postupak kojim se utvrđuje postojanje obaveze za naknadu i njen iznos je veoma složen. Ali se i takva obaveza osiguravača može posebno ugovoriti. dakle. osiguravač ne odgovara za takvu štetu. neće je naknaditi. 925 ZOO). predviđaju kod svih osiguranja imovine da je osiguravač dužan. Teret dokazivanja leži na osiguravaču (čl. To znači da u imovinskom osiguranju naknada štete koju osiguravač isplaćuje za osiguranu stvar. Osiguravač je dužan. Opšta pravila. visina naknade je ograničena visinom osigurane svote. koje podnosi osiguranik. odnosno procjenom vještaka. Drugu fazu predstavlja procjena štete. Osiguranik je dužan davati obavještenja i podatke kojima raspolaže. Treću fazu čini utvrđivanje veličine naknade. Osiguravač ima za te poslove svoje stručnjake.kad se desi događaj protiv koga se osiguralo. Pretpostavlja se. Prva je utvrđivanje osiguranog slučaja. kako za utvrđivanje samog rizika. pristupa se procjeni štete. 919 ZOO). odnosno imaocu polise ako je izdata polisa na donosioca. odnosno ugovorenu svotu osiguranja osiguraniku. Ne bude li iznos obaveze utvrđen u navedenom roku. Rok za isplatu naknade iznosi najviše 14 dana od dana dobijanja obavještenja da se osigurani slučaj desio. Osiguranje ne može nikome poslužiti kao izvor obogaćenja. Kad se utvrdi da je nastao osigurani slučaj i šteta. Ako je šteta na stvari nastala uslijed nekog njenog nedostatka. a koji su potrebni za utvrđivanje uzroka i obima štete. osim ako se to posebno ugovori. odnosno dio naknade koji nije sporan. nastanak događaja i naknada utvrđuje se na osnovu propisanih dokumenata. Izložićemo njegove osnovne faze. 930 i 931 ZOO). ne može biti veća od pretrpljene štete ni 295 . kad utvrdi da se desio osigurani slučaj. samo naknada stvarne štete. može pokrenuti spor kod suda. osiguravač je dužan isplatiti predujam. Nadalje.

nego će osiguravač isplatiti samo svotu osiguranja. primjenjuje se pravilo proporcije. neće se naknaditi stvarna šteta. Primjena pravila proporcije nalazi svoje opravdanje u načelu i da premija treba da odgovara težini rizika.x stvarna šteta iznos premije koju bi trebalo plaćati Kod nas se primjenjuje prva formula. Ako je osigurana stvar djelimično oštećena. Ugovorom se može predvidjeti da odnos između vrijednosti stvari i svote 296 . Naknada štete zavisi od srazmjere između osigurane svote i stvarne vrijednosti osigurane stvari. odnosno plaćena premija. ako bi šteta bila veća od osigurane svote. osiguranje subjektivne vrijednosti. primjenjuje u Francuskoj. onda je opravdano da mu se u toj srazmjeri i šteta naknadi. onda će naknada štete biti ravna stvarno pretrpljenoj šteti. No. osiguranje staro za novo i dr). ukoliko je stvar vrednija. bez obzira na stvarnu vrijednost stvari. 925 ZOO). Ako se utvrdi da za tu povećanu vrijednost stvari nema opravdanog razloga. Ako osiguranik nije htio da plaća premiju koja odgovara stvarnoj vrijednosti stvari. To. naknada će se isplatiti prema stvarnoj vrijednosti (npr. I ovo je još jedan dokaz da je naš sistem osiguranja imovine koncipiran da se izbjegne špekulacija. To je slučaj podosiguranja. Kod podosiguranja naknada ne može preći osiguranu sumu. Osiguranik je u tom slučaju preuzeo na sebe dio rizika. koji je srazmjeran razlici između stvarne vrijednosti stvari i ugovorene svote osiguranja. Druga se formula. Formule glase: osigurana svota Naknada štete = -----------------------------------. Pravilo proporcije primjenjuje se dvojako: ili se uzimaju kao njegovi elementi osigurana svota i stvarna vrijednost osigurane stvari. Stoga će za taj dio sam i štetu snositi. opet. nego je ugovorio nižu svotu osiguranja da bi plaćao manju premiju. zasnovana na srazmjeri između premija. osiguravač je ovlašten da naknadu izvrši i u naturi. Ako je ugovorom o osiguranju vrijednost stvari utvrđena sporazumno. Nadosiguranje u principu nije dozvoljeno (čl. i premija koju bi trebalo plaćati prema stvarnoj vrijednosti osigurane imovine. Ugovorom se može ograničiti iznos naknade na manju svotu od stvarne štete. biće veća i naknada štete ako se desi osigurani slučaj. Naknada se isplaćuje u novcu. tj. naknada se određuje prema toj vrijednosti. a da se težina rizika ogleda i u vrijednosti stvari. Kad su stvari bile osigurane na stvarnu vrijednosti.x stvarna šteta stvarna vrijednost ili iznos plaćene premije Naknada štete = ----------------------------------------------.od osigurane svote. popravkom stvari. Pa i u ovom slučaju osiguravač može dokazivati da je ugovorom predviđena vrijednost stvari znatno veća od stvarne vrijednosti. ili se uzimaju ugovorena. tj. znači da je i rizik veći. ugovorom predviđeni iznos. To znači: ako je stvar potpuno propala.

U nekim slučajevima može se ugovarati da osiguravač naknađuje štetu samo ako šteta pređe određenu granicu. Franšize su predviđene u osiguranju vozila. da je abandonira. Dispozitivno je pravilo da osiguranik nema pravo da oštećenu stvar prepusti u vlasništvo osiguravača. isplaćuje se samo dio osigurane sume.000 KM znači da štetu ispod 10. mašina. nego da se isplaćuje potpuna naknada štete do visine ugovorene svote. Tada je osiguravač dužan isplatiti potpunu naknadu sve do iznosa svote osiguranja. šteta se naknađuje u visini troškova opravke umanjeno za iznos vrijednosti rabaćenja ostatka stvari. Ako je smrt prouzrokovana ratnim 297 . Naravno da je tada i premija veća od premije koja odgovara sumi osiguranja. Slaba strana franšiza je što osiguranik nije stimulisan na radnje i mjere uslijed kojih bi šteta mogla biti manja. Naprotiv. Taj dio štete koji ne isplaćuje osiguravač naziva se franšiza. a ne stvarna vrijednost. Osiguravači izrađuju tablice za određivanje procenta trajnog gubitka opšte radne sposobnosti uslijed nesrećnog slučaja. Naknada se isplaćuje u istom procentu od osigurane sume u kome je u tablici ocijenjen gubitak opšte radne sposobnosti. U ovoj situaciji osiguravač duguje naknadu troškova i onda kada oni zajedno sa naknadom prevazilaze osiguranu sumu (čl. može se ugovarati da se u slučaju djelimične štete ne primjenjuje pravilo proporcije. 926 ZOO). Ali se i takvo osiguranje može posebno ugovarati. kad se stvar osigurava ispod vrijednosti. Franšiza 10. u zamjenu za isplatu pune sume osiguranja. dakle. usjeva itd. Drukčije se može ugovoriti (čl. Sitne štete koje su ispod određenog minimuma snosi sam osiguranik. Ako stvar nije potpuno propala. garantuje puno obeštećenje uvijek kad djelimična šteta nije veća od svote osiguranja. Pored toga. ako je stvar oštećena. Kod osiguranja lica od nesretnog slučaja uslijed koga ne nastupa smrt. osiguravač naknađuje i troškove koje je osiguranik morao nužno učiniti radi otklanjanja i smanjenja štete i posljedica osiguranog slučaja. Ima ga kod požarnog osiguranja. Kod osiguranja života isplaćuje se osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurana suma kad nastupi ugovoreni slučaj. U nekim vrstama osiguranja. U tim tablicama navedene su pojave i oštećenja pojedinih grupa i njima odgovarajući procenti gubitka opšte radne sposobnosti. tj. Prema tome. Pravilo je da osiguravač nije dužan naknaditi štete prouzrokovane ratnim operacijama. aparata. kad osiguranik umre ili doživi određeno doba života. osiguranikov je interes da šteta bude veća. prema stepenu nesposobnosti za rad prouzrokovane nesretnim slučajem. jer će mu se naknaditi samo ako pređe franšizu.000 KM ne naknađuje osiguravač. 927 ZOO). Ugovorom se. odšteta se smanjuje za vrijednost ostatka. pobunama i nemirima. Takvo osiguranje naziva se osiguranjem na prvi rizik. kod osiguranja protiv krađe itd. ali i manja od premije na stvarnu vrijednost osigurane stvari.osiguranja nema značaja za određivanje iznosa naknade. Ako stvar potpuno propadne. instalacija. Isto je kod osiguranja lica. isplaćuje se suma osiguranja.

929 ZOO). štetu. testamentom i sl. svota osiguranja se isplaćuje tome korisniku. Korisnik stiče pravo na osiguranu svotu od časa zaključenja ugovora. može tražiti da mu osiguravač isplati unaprijed dio osigurane svote do visine otkupne vrijednosti polise. Izuzetak od pravila da osiguravač ne naknađuje osiguranja namjerno prouzrokovao osigurani slučaj. zakonom je posebno predviđena mogućnost njihovog plasmana. a ugovarač nije odredio njihov dio. a ugovarač umre. u skladu sa ugovorom o osnivanju društva (čl. 50 ZOIO). osigurana svota ulazi u imovinu za raspodjelu nasljednicima. osiguravač je dužan da mu isplati otkupnu vrijednost polise. zaključen ugovor o osiguranju života u korist trećega. a tu mu sumu ugovarač osiguranja može vratiti docnije (predujam). Način kako se ta otkupna vrijednost izračunava mora takođe biti naznačen na polisi i u uslovima osiguranja. pod predviđenim uslovima. kao i da može zahtijevati i predujam. poseban slučaj predstavljaju otkup polise i predujam. osiguravač naknađuje sve štete bez obzira na to kako je krivice korisnika vozila. Isto tako. Štete koje osiguranik prouzrokuje nepažnjom su pokrivene osiguranjem. namjernim ubistvom ili samoubistvom. Suprotna ugovorna odredba je ništava (čl. 28 ZOIO). a društva za uzajamno osiguranje i sredstvima osiguranika. pa i uslijed Kad je ugovarač osiguranja života odredio korisnika osiguranja. bez obzira na to kojim je aktom određen za korisnika: ugovorom. 19 i čl. nekim docnijim pravnim aktom. Da bi se vrijednost sredstava kojima osiguravač odgovara obezbijedila od deprecijacije. ako je ugovarač postoji kod obaveznog U ovoj vrsti osiguranja do njih došlo. Zato je u zakonu odgovornost za njeno ispunjenje posebno uređena. Osiguravač dokazuje da je šteta prouzrokovana nekim od navedenih oslobađajućih uzroka (čl. osiguravač se oslobađa obaveze iz ugovora o osiguranju i nije dužan korisniku isplatiti ugovorenu svotu. Plaćanje naknade je osnovna obaveza osiguravača. Ako korisnik nije određen. osiguranja korisnika motornih vozila od odgovornosti. Napokon. 931 ZOO). dakle. ako je uplaćena premija bar za tri godine. Izričito se zahtijeva da plasmani budu sigurni (čl. Osiguravač ne naknađuje ni štete koje je osiguranik prouzrokovao namjerno. U polisi osiguranja života moraju biti navedeni uslovi pod kojima ugovarač osiguranja može zahtijevati isplatu njene otkupne vrijednosti. Ugovorom se može predvidjeti obaveza osiguravača da isplati svotu osiguranja i za slučaj kad nastupe smrt ili ozljede uslijed ratnih operacija. kad je.operacijama. Kad je osiguranje zaključeno za cio život osiguranika. Kad su za korisnike određeni nasljednici. ako drukčije nije izričito utanačeno između stranaka. 28 ZOIO). svakom nasljedniku pripada dio osigurane svote srazmjeran dijelu nasljedstva koji mu pripada. Osiguravač (dioničko društvo) za obaveze iz ugovora o osiguranju odgovara svim svojim sredstvima (čl. Sredstva kojima se osigurava isplata osiguranih suma i naknada po ugovorima o osiguranju lica su posebno pravno tretirana. 298 .

Drugo. radi otklanjanja uzroka šteta kao i radi smanjenja šteta. kada je propisana. on mora da. nego iz karaktera i iz tehnike poslovanja osiguravača. To podrazumijeva mogućnost trajnog obezbjeđenja izvršenja svojih obaveza po osnovu osiguranja. Pored toga. prati i analizira uzroke šteta i da preduzima mjere za to. osiguravač mora da se pridržava pravila struke. izda osiguraniku polisu ili drugu ispravu o osiguranju. Zbog toga je osiguravač dužan da. shodno čl. da stvara razne fondove i da te fondove jača.2. učini dostupnim javnosti. 299 . Već je bilo riječi o ovoj obavezi prilikom objašnjavanja pojma osiguranja. 6 ZOIO. Četvrto. tarife. i ova obaveza je motivisana potrebom zaštite osiguranika. Kao i prethodna. Pored toga. uslovi osiguranja i sl. Zbog toga njegovi akviziteri upoznaju buduće osiguranike sa pravilima i sa uslovima pod kojima se provodi osiguranje. Osiguravači su zato dužni i da materijalno zainteresiraju osiguranike za preduzimanje mjera za otklanjanje i smanjenje šteta. Smatramo da ova obaveza ne potiče iz ugovora o osiguranju. ako ih ne bi mogao pokriti premijama i rezervama. Na nekim polisama osiguranja odštampan je izvod iz pravila. Ona je i javnog karaktera. Zato ima.2. Treća obaveza osiguravača jeste da svoje opšte akte kojima se utvrđuju ekonomski osnovi poslovanja. 6 ZOIO). načela lojalne utakmice i dobrih poslovnih običaja (čl. To je slučaj u našem pravu. 7 ZOIO). Ostale obaveze osiguravača Osiguravač je najprije obavezan da putem reosiguranja ili saosiguranja obezbijedi pokriće obaveza iz osiguranja. osiguravač je dužan da obavijesti i osiguranike o uslovima osiguranja. osiguravač mora da svoju ekonomsku djelatnost organizuje saglasno ekonomskim načelima osiguranja. (čl. prinudan karakter. osiguravač je dužan da organizuje zaštitu od rizika i da s tim ciljem organizuje i preduzima mjere prevencije i represije. Jačanju fondova naročito služi proširenje osiguranja na što veći broj lica i na što šire područje radi stvaranja neophodne uzajamnosti rizika. I peto. kao što su pravila osiguranja. odnosno uslova. po prirodi posla i tehnici organizacije osiguranja. Zakonska je dužnost osiguravača da prilikom zaključenja ugovora o osiguranju preda osiguraniku pravila ili uslove osiguranja i da ga upozori da su oni sastavni dijelovi ugovora o osiguranju. pošto zaključi ugovor o osiguranju.

IV KUMULIRANJE ZAHTJEVA ZA NAKNADU I VIŠESTRUKO OSIGURANJE 1. Kod osiguranja života osiguranik ili korisnik osiguranja može u cjelini ostvariti pravo na naknadu od odgovornog lica i naplatiti sumu osiguranja iz ugovora o osiguranju. Dakle. Ono se svodi na mogućnost kumuliranja zahtjeva u onim vrstama osiguranja u kojima se štite opravdani interesi osiguranika uz istovremenu nemogućnost zloupotrebe ovog ovlaštenja. U pojedinim vrstama osiguranja osiguravači pokrivaju štetu ne ispitujući da li za nju postoji odgovornost trećeg lica. U izloženoj situaciji nastaju složeni pravni odnosi. Mi u principu usvajamo teoriju zaštite od rizika kao dominantnu. Ako naplaćenom naknadom nije šteta potpuno izmirena. Postojanje elemenata drugih shvatanja u legislativi i praksi osiguranja. razliku može tražiti od drugog. Ovo je naročito slučaj kod obaveznih osiguranja. dakle. ipak ne dozvoljavaju jednoznačan odgovor. Kumuliranje zahtjeva za naknadu Osiguranje ne pokriva samo rizike od dejstva više sile i slučaja nego i od štetnih ljudskih radnji. osiguravač ima regresno pravo prema trećem odgovornom licu do iznosa isplaćene naknade. Pravno pitanje koje se ovdje postavlja glasi: imali oštećeno lice koje je ujedno i osiguranik pravo na dvostruku naknadu štete. Osiguranjem se. Osiguravač je dužan da isplati osiguranu svotu po ugovoru o osiguranju lica i kad je neko treće lice odgovorno za nastupanje osiguranog slučaja. pokrivaju i štete prouzrokovane građanskim deliktom za koje postoji odgovorno lice i koje se mogu nadoknaditi i po pravilima građanskog prava. Na naknadu ima pravo ugovarač osiguranja. na naknadu i po osnovu građanskog delikta i po osnovu osiguranja? Odgovor zavisi od teorijskog shvatanja o pravnoj prirodi ugovora o osiguranju koje je usvojeno u konkretnom pravnom sistemu. odnosno korisnik osiguranja. Kod imovinskog osiguranja nema kumuliranja zahtjeva naknade. Naše pravo spada u grupu prava koja u razmatranom domenu razlikuju imovinsko od ličnog osiguranja. Osiguranik se može obeštetiti samo po jednom osnovu. Ukoliko osiguranik naplati naknadu štete od osiguravača. Zbog toga je neophodno potražiti eklektično i praktično rješenje. ovdje postoji kumulacija zahtjeva. b) oštećenog osiguranika i osiguravača i c) osiguravača i štetnika koji je odgovoran za građanski delikt. ali po kome hoće: po osnovu osiguranja ili po osnovu delikta trećeg lica. Osiguravač nema pravo na regresnu naknadu isplaćene svote od odgovornog lica. tj. Oni se konstituišu između više lica: a) oštećenog i odgovornog po osnovu građanskog delikta. a bez obzira 300 . te značajne razlike između imovinskih i ličnih osiguranja.

na osnovu ugovora. Prema načinu na koji nastaje. 2. osiguranje lica i pomorsko osiguranje. Osigurana svota mu pripada po ugovoru o osiguranju. nastaju obaveze osiguranika da izvijesti svakog saosiguravača i saopšti mu naziv i adresu ostalih osiguravača (čl. odnosno do smrti ili povrede osiguranog lica. Višestruko i dvostruko osiguranje Postavlja se pitanje da li osiguranik može naplatiti naknadu od dva ili više osiguravača ako je ista imovina ili isto lice bilo osigurano kod njih za isto vrijeme od istih rizika. svaki osiguravač ima pravo na svoju premiju. mora zaključiti. Najčešće usvojena podjela osiguranja. s naknadom u slučaju dvostrukog i višestrukog osiguranja? Trebalo bi da odgovor bude isti kao kod kumuliranja zahtjeva za naknadu od osiguravača i od odgovornog lica uslijed čije je radnje došlo do štete. Ako nije postupio nesavjesno. Pri tome treba imati u vidu da zakon pravi razliku između višestrukog osiguranja kad zbir svota osiguranja ne prelazi vrijednost osiguranog predmeta i dvostrukog osiguranja kad tu vrijednost prelazi. za to je uplaćivao premije u fond osiguranja. prema zakonskim odredbama. Ukoliko jedan osiguravač ne može da plati svoj dio dugovne naknade. dok se obavezno osiguranje. Obje naknade zajedno ne mogu preći iznos štete. Vrsta osiguranja označava vrstu rizika. Dobrovoljno osiguranje nastaje voljom stranaka. Kod dvostrukog osiguranja vodi se računa o savjesnosti ugovarača osiguranja. 948 ZOO). Naknada mu pripada po drugom pravnom osnovu.na to što je naplatio osiguranu svotu. za njega odgovaraju ostali osiguravači srazmjerno svojim dijelovima. Svaki osiguravač snosi iznos naknade srazmjeran svoti osiguranja po njegovom ugovoru. oštećen mu dio tijela. osiguranje se dijeli na dobrovoljno i obavezno. Ako je ugovarač postupio nesavjesno. U višestrukom osiguranju svaki osiguravač odgovara za izvršenje svojih obaveza u potpunosti. Kriteriji podjele Podjele osiguranja na različite grupe zavise od kriterija na osnovu kojih se klasifikacija vrši. Tek kad se dogodi osigurani slučaj. vrstu opasnosti od koje se osigurava s obzirom na osobine. svaki osiguravač može tražiti poništenje ugovora i zadržati premije. Svaka od glavnih grupa osiguranja dijeli se na vrste. umanjena mu radna sposobnost i sl. jeste osiguranje imovine. 934 ZOO). To je razumljivo. a ugovaraču pripada naknada od svakog osiguravača po ugovoru. jer zbir svih naknada ne prelazi vrijednost osiguranog predmeta. koju prihvata i naš zakon. dakle. Šta je. i prouzrokovač treba da odgovara za to (čl. Nečijom skrivljenom radnjom nanesen je bol osiguraniku ili korisniku osiguranja. 301 . V PODJELA OSIGURANJA 1.

snježna lavina. eksplozija. .stakla od loma. Član 9. osiguranje od odgovornosti. . . koje su prouzrokovane njegovom upotrebom opasne stvari. transportno osiguranje obuhvata i osiguranje lica u prevozu. jednostavno. po tom ugovoru se ugovarač osiguranja obezbjeđuje od šteta. klizanje tla). Osiguravač sa statusom dioničkog društva može se uz ostale poslove osiguranja baviti i reosiguranjem. Kod osiguranja stvari predmet je stvar imovinske vrijednosti i naknađuje se šteta u slučaju propasti ili oštećenja stvari.transportno osiguranje. jer ih naknađuje osiguravač.montažno osiguranje. ZOIO netaksativno nabraja neka od njih: . .od požara i nekih drugih opasnosti (grom. . bez obzira na to ima li oštećenja stvari.osiguranje od odgovornosti za nedostatke isporučenih proizvoda (garancijsko osiguranje). Osiguranje imovine Osiguranje imovine (imovinsko osiguranje. . . 302 .šomažno osiguranje. poplava. . koje obuhvata osiguranje prevoznih sredstava (kasko) i osiguranje tereta u prevozu (kargo). osiguranje dobara) dijeli se na osiguranje stvari i osiguranje od imovinskih šteta. . oluja.kombinovano osiguranje namještaja. je li šteta nastala kao neposredna ili posredna posljedica oštećenja ili uništenja stvari. Osiguravač može provoditi sve vrste osiguranja imovine i lica za koje je registrovan.mašina od loma i nekih drugih opasnosti.osiguranje od zakonske odgovornosti ili. .osiguranje dobitka. zatim kad nije ostvaren mogući dobitak ili kad su prouzrokovani neki troškovi.osiguranje troškova i liječenja. 2. .osiguranje predmeta za naknadu ako radnik strada ili se povrijedi na poslu. Kod osiguranja od imovinskih šteta obaveza osiguravača se sastoji u naknadu imovinske štete koja nastaje kad se desi osigurani slučaj. odnosno istim uslovima osiguranja. Poznato je više vrsta osiguranja imovine. Društvo za uzajamno osiguranje nema ovu mogućnost (čl. . 9 ZOIO). odronjavanje.na upotrebljivost stvari ili lica obuhvaćenih jednim pravilima osiguranja. .osiguranje životinja. osiguranje privrednih organizacija od opasnosti prekida rada uslijed požara i nekih drugih opasnosti.od provalne krađe. tj.

Osiguranja lica su u teoriji i praksi postavljena šire. očekivani dobitak. Kod osiguranja na doživljenje određene starosti može se obezbijediti da se osiguraniku isplati ugovorena suma odjednom kad doživi ugovorenu starost. nezgode i nesposobnosti za rad (osiguranje od nesrećnog slučaja). osiguranjem su pokrivene štete koje nastanu uslijed potpunog ili djelimičnog gubitka i oštećenja stvari. Kod osiguranja na slučaj smrti može se ugovoriti da se osigurana suma isplati nekom korisniku. troškovi opremanja broda. Ovim osiguranjem nije obuhvaćeno i osiguranje od odgovornosti za štete koje se nanesu trećim licima u vezi s pravom raspolaganja ili sa iskorištavanjem broda. manipulativni. osim obične bolesti. Ugovarač osiguranja je po pravilu i osiguranik. neisporuka. ili da mu se isplaćuje periodično (rentno osiguranje). nagrade za spasavanje i štete. od razbojništva na moru i unutrašnjim vodama. požara. kopneni i drugi rizici. ili da se isplaćuje porodici u vidu penzije. Kod osiguranja od nezgode osigurava se od nesretnog slučaja koji može imati za posljedicu smrt. Beneficijaru (korisniku) isplaćuje se osigurana suma kad je nastupila smrt osiguranog lica.3. Treće lice se pojavljuje kao osiguranik onda kada ugovarač djeluje u svojstvu komisionara i onda kada je izričito označeno kao korisnik. isplaćuje se naknada. Ugovarati se može osiguranje i od drugih rizika kojima su stvari izložene za vrijeme trajanja osiguranja. politički rizici. te roba i druge stvari koje se prevoze brodom (kargo-osiguranje). U svakom slučaju. vozarina. Osiguraniku. Pristanak trećeg na zaključeni ugovor je neophodan. Može se obezbijediti renta i u neke druge svrhe (školovanje djece. gubitak radne sposobnosti i narušenje zdravlja. kao što su krađa. troškovi utvrđivanja i likvidiranja štete. ili beneficiraju se daje dio osigurane sume koji odgovara dijelu trajnog smanjenja opšte radne sposobnosti. njegovih uređaja i opreme i tereta na brodu. Osiguranik može biti samo lice koje ima ili koje može da očekuje da će imati opravdani materijalni interes da ne nastupi osigurani slučaj. Osiguranje lica ZOIO u članu 9 razvrstava poslove životnih osiguranja na osiguranje života i rentno osiguranje. Ako nije drukčije ugovoreno. uređaji i oprema broda (kasko-osiguranje). zatim troškovi spasavanja. isplaćuje se i naknada troškova liječenja. Plovidbeno osiguranje Plovidbenim osiguranjem se pokrivaju rizici kojima su za vrijeme plovidbe izloženi brod. infektivne i profesionalne bolesti. ratni rizici. od zajedničke havarije. eksplozija. ili da pripadne nasljednicima. Ovo se osiguranje može posebno ugovarati. Bude li posljedica nezgode prolazna neposobnost za rad. provizija i dr. elementarnih nepogoda. 303 . Osiguranje se vrši od plovidbenih nezgoda. miraz itd). a može se dati na različite načine. 4. U ovoj grupi su osiguranje na nedoživljenje (osiguranje života) i osiguranje na slučaj bolesti.

U slučaju zajedničke havarije koja je nastala u vezi s osiguranim rizicima. troškovi u vezi s osiguranjem. To bi bilo. dakle. ako to nije posebno ugovoreno. Ima pravo još i na kamatu i proviziju koje su priznate u diobenoj osnovi. Ako bi se promijenio brod bez saglasnosti osiguravača. Osiguravač preuzima i rizik baraterije. kojim se brod i stvar izlažu uništenju. na primjer. namjeran i nedozvoljen akt zapovjednika broda i članova posade. Kad osiguravač isplati te naknade. drugog člana posade broda ili pilota u plovidbi i rukovanju brodom. Obavezno osiguranje Obavezno osiguranje se može uvoditi samo zakonom. učinjen bez saglasnosti brodara. To je pravilo. krijumčarenje. osiguravač ih može odbiti od naknade prilikom likvidacije štete. Baraterija je. odnosno korisnika brodica na motorni pogon. Zakonom se može uvesti obavezno osiguranje i u drugim slučajevima. nedozvoljena trgovina. To je slučaj kod ugovora po tzv. ugovor se raskida. Po Zakonu o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi. bez obzira na koji je brod ukrcan. 304 . b) vlasnika. pristajanje u nepredviđenim lukama radi nekog nedozvoljenog posla. odnosno korisnika vazduhoplova. međutim. Može biti propisano osiguranje od rizika koji ugrožavaju treća lica i od rizika koji predstavljaju opštu opasnost. oštećenju ili konfiskaciji. od odgovornosti za štete počinjene trećim licima i d) vlasnika. kao i štete nastale uslijed radnji i propuštenja zapovjednika. Prema članu 66 ZOIO.Osigurane stvari se moraju prevoziti ugovorenim brodom. pod baraterijom se podrazumijevaju. Ako nisu plaćene premije. 5. kako namjerne štete koje pričine zapovjednik i članovi posade. Po pravima drugih zemalja. odnosno i jednom i drugom. iz osiguranja se naknađuju gubici i oštećenja osiguranog predmeta. obavezna su sljedeća osiguranja: a) putnika u javnom saobraćaju od posljedica nesretnog slučaja. a čime se nanosi šteta brodu ili teretu. tako i sve štete koje su posljedica ne samo krivice nego i njihove obične neopreznosti. Osiguravač naknađuje štete samo do iznosa sume osiguranja. skretanje s utvrđenog puta itd. odnosno korisnika motornih vozila od odgovornosti za štete počinjene trećim licima. osim pretovara u slučaju nevolje. plovidba bez dozvole brodara. osiguranjem su pokrivene štete koje nastanu zbog namjernog postupka ili krajnje nepažnje posade broda. po pravu nekih zemalja (Engleska i Njemačka). c) vlasnika. doprinosi u zajedničku havariju koji se plaćaju za osigurani predmet. osigurati i teret “na ma kome brodu”. od odgovornosti za štete počinjene trećim licima. Osiguravač nije dužan da ugovaraču osiguranja preda polisu prije nego što naplati premiju. a nema pravo da ne izvršava svoje obaveze iz ugovora o osiguranju. Može se. prelazi na njega pravo osiguranika na naplate iz zajedničke havarije do iznosa koji je platio. generalnoj polisi.

Od iznosa naknade štete koju po osnovu sudske odluke prevoznik duguje putniku. Ipak.turističke. povreda ili oboljenja. aerodrom). Putnik je treće lice koje se koristi osiguranjem. odbija se iznos koji je putnik već naplatio od osiguravača (čl. odnosno korisnika vozila. To isto su dužne učiniti i druge organizacije kad prevoze lica (ne svoje radnike) u vezi sa obavljanjem svoje djelatnosti . 70 ZOIO). 72 ZOIO). ili nanesene nečijoj imovini (uništenje ili oštećenje). osiguravač je dužan isplatiti: a) ugovorenu osiguranu sumu ako je nastupila smrt ili ako je došlo do trajnog gubitka opšte radne sposobnosti. obavezu naknadu štete na zahtjev osiguranika preuzima osiguravač koji obavlja obavezno osiguranje autoodgovornosti sa sjedištem na teritoriji Federacije (čl. 73 ZOIO). bez obzira na to imaju li kartu za to putovanje ili je nemaju (čl. c) naknadu izgubljene zarade i nužnih stvarnih troškova liječenja. Osiguravač ima pravo na regres od prevozioca koji je propustio da zaključi ugovor o osiguranju. ako se desi da šteta bude nanesena motornim vozilom za koje nije zaključen ovaj ugovor. 74 ZOIO). trajnog gubitka opšte radne sposobnosti i za slučaj prolazne nesposobnosti putnika za rad (čl. pristanište. Kod obaveznog osiguranja u saobraćaju nema kumuliranja zahtjeva za naknadu. nego u krugu (stanica. Sve štete nastale uslijed smrti. (čl. Prema trećim licima koja su ma po kom osnovu odgovorna za štetu prouzrokovanu nesrećnim slučajem pravo na naknadu do iznosa isplaćene svote prelazi na osiguravača. ugostiteljske (čl. pa i kad se ne nalaze u prevoznom sredstvu.Svi koji obavljaju javni prevoz putnika dužni su da sa osiguravačem sklope ugovor o osiguranju putnika koje prevoze od posljedica nesrećnog slučaja za slučaj smrti.članice ureda (čl. 67). odgovornost. ostala pravna lica su državni organi dužni da osiguraju svoje radnike kad ih prevoze na rad ili ih prevoze u vezi s obavljanjem svoje djelatnosti. jer ugovor ne zaključuje pojedinac putnik. naknađuje osiguravač (čl. nego organizacija koja obavlja saobraćaj i osiguravač. Ured za osiguranje objavljuje zajedničke uslove i tarifu premija osiguranja koje zajednički utvrde društva za osiguranje . 69 ZOIO). 69 ZOIO). U prethodnom slučaju osiguravač ima pravo regresa od vlasnika. Za svako vozilo koje se obavezno registruje mora se zaključiti ugovor o osiguranju od odgovornosti i bez dokaza o tome ne može biti registrovano. 82 ZOIO). onda onoliki procenat od osigurane sume koliki je procenat djelimičnog gubitka opšte radne sposobnosti. b) ako je došlo samo do djelimičnog gubitka opšte radne sposobnosti. Isto tako drugi poslovni subjekti. Osiguranim se smatraju sva lica koja su namjeravala da putuju. tj. Osiguravač preuzima odogovornost i kad je vozilom upravljalo 305 . Oštećeni ima pravo na razliku od lica odgovornog za štetu ako je šteta bila veća od iznosa koji isplati osiguravač po osnovu obaveznog osiguranja (čl. Ako putnika zadesi nesrećan slučaj. Svi putnici ili njihovi nasljednici imaju pravo na isplatu osigurane sume i naknadu troškova. ako su prouzrokovane upotrebom motornog vozila. 72 ZOIO) po osnovu obaveznog osiguranja putnika u javnom saobraćaju.

Pojam reosiguranja Osiguravač. Reosiguravač u tom slučaju daje osiguravaču sredstva za naknadu šteta i za isplate suma osiguranja. S druge strane.. osiguranje osiguravača i zato se naziva “izravnanjem rizika”. 84 ZOIO). Tada pomaže reosiguranje. uvijek su moguća odstupanja. Premije se ne mogu određivati proizvoljno sa ciljem da se visokim premijama obezbijedi osiguravač. Premiju izračunava na osnovu zakona velikih brojeva i pomoću računa vjerovatnoće. 262 Šulejić dr Predrag: “Pravo osiguranja”. premija za njih mora biti stimulativna i koliko je moguće niža. u stvari. nastoji da stvori što širu zajednicu osiguranika kako bi od prikupljenih premija obrazovao toliki osiguravajući fond da može podmiriti sve štete koje nastanu na imovini osiguranika i isplatiti sve osigurane sume kod osiguranja lica. da bi se obrazovala što šira zajednica osiguranika. putem svoje organizacije. Pošto se statističkim putem iznalazi prosjek. Novi Sad. odnosno vlasnika brodica na motorni pogon (čl. 1992. teža je situacija za osiguravača kad dođe do izuzetno velikih šteta. 76 ZOIO). a ima pravo na regres od toga lica. Misao. No. Ako se regres ne može ostvariti od odgovornog lica ni sudskim putem. Najniže iznose osiguranja određuje Vlada Federacije na prijedlog ureda za nadzor (čl. 440 306 . ravnoteža je poremećena jer osiguravajući fond ne može da pokrije sve rizike.neovlašćeno lice. Pri tom valja voditi računa da osiguranje ima svoje funkcije i da su za njihovo obavljanje potrebna sredstva koja bi trebalo da budu što veća. str. Neophodno je postići ravnotežu u osiguravajućem fondu. 84 ZOIO). VI REOSIGURANJE 1. Služi da se obezbijede sredstva za isplatu naknade šteta i suma osiguranja kad sredstva osiguravača nisu dovoljna za to. Ta se odstupanja nastoje neutralisati stvaranjem rezervi iz kojih se isplaćuju štete koje. iako 262 reosiguravač u principu dijeli položaj osiguravača prema osiguraniku. 95 ZOIO). Zajednica rizika koju je organizovao osiguravač s ciljem kompenzacije i nivelisanja redovno očekivanih šteta nije u stanju da obezbijedi kompenzaciju. odnosno vlasnika vazduhoplova od odgovornosti za štete pričinjene licima i imovini na zemlji (čl. u nekim periodima. osiguravač ima. shodno zakonskim kriterijima. Reosiguranje je. Osiguranje se stoga i služi statistikom radi iznalaženja broja mogućih štetnih događaja za razne rizike koje pokriva. Postoji i obavezno osiguranje korisnika. 93-94 ZOIO) i korisnika. pravo na regres prema ostalim osiguravačima koji se bave ovom vrstom osiguranja (čl. Reosiguranjem ne nastaju direktni odnosi između reosiguravača i osiguranika. prelaze iznos sume naplaćenih premija. Sličan sistem odgovornosti postoji i kod šteta koje prouzrokuje nepoznato vozilo (čl.

Danas se rjeđe koristi. U svakom poslu koji zaključi osiguravač. u svakoj naknadi štete. 7 ZOIO). najprije. osiguravač određuje. Ali u svakom poslu osiguranja učestvuje u snošenju rizika i reosiguravač. a reosiguravač se obavezuje da će učestvovati u isplati naknade štete. Reosiguravač za svoje obaveze odgovara svim svojim sredstvima. Reosiguranje predstavlja posebnu vrstu poslova osiguranja koje obavljaju subjekti registrovani za tu djelatnost (čl. učestvuje i 307 . Osiguravač može stipulisati da snosi sve štete do ugovorenog iznosa. Vrste reosiguranja Reosiguranje se provodi na osnovu ugovora. Reosiguranje stoga i jeste sredstvo za podjelu rizika.00 KM). Na primjer. u naknadi štete. Sve štete naknađuje osiguravač dok te isplate ne dosegnu ugovorenu svotu.Reosiguranjem osiguravač prenosi na drugog osiguravača dio rizika plaćajući mu za to dio premije. U istoj mjeri učestvuje i u premiji. kvoti (npr. da do izvjesne visine snosi sam štetu (npr. posebno za svaki slučaj. odnosno sume osiguranja. čisto reosiguranje viška štete. Kod osiguranja drugog rizika. za koju osiguravač tako odredi. 2 ZOIO). odnosno u isplati sume osiguranja učestvuju oba srazmjerno dijelovima u kojima su preuzeli rizik. a javlja se u nekoliko oblika. odnosno višak. Za dio obaveza koje se ne mogu pokriti na ovaj način osiguravač mora zaključiti ugovor o reosiguranju u inostranstvu (čl. Zato se takvo reosiguranje zove kvotnim. te naknade isplatiće reosiguravač. a višak prenosi na reosiguravača. Kod osiguranja štete. a ostatak. Značaj reosiguranja za ostvarivanje funkcija osiguranja je doveo do njegovog uređivanja prinudnim propisima. učestvuje u riziku i reosiguravač u ugovorenom dijelu. Osiguravač može da ustupi na reosiguranje jedan dio svih rizika.000. Kad po ugovorima o osiguranju imovine od požara isplati na ime naknade tu milijardu dinara. 2. Osiguravač. a koji će prenijeti na reosiguravača. Kad se desi osigurani slučaj. U jednoj kvoti za sva svoja osiguranja rasterećuje se osiguravač. do 50. Može biti uspostavljeno na osnovu osigurane sume ili na osnovu štete. 10%). reosiguranje se može ugovarati na nekoliko načina. U drugom slučaju može se organizovati kao reosiguranje viška štete i reosiguranje viška (godišnjeg) gubitka. da svojim opštim aktom predvidi iznose koje pokriva sopstvenim sredstvima. za svaki ugovor o osiguranju. Drugi i osnovni način reosiguranja je ekscedentno reosiguranje. Osiguravač zadržava osiguranje jednog dijela rizika za se. a ima još obaveza na naknadu štete. To je tzv. Organizacija za osiguranje dužna je. Ponuda za zaključivanje ugovora o reosiguranju mora se dati najprije reosiguravačima u zemlji. To je osiguranje drugog rizika. prenosi na reosiguravača. Obaveze po zaključenim ugovorima koji prevazilaze ovako utvrđen limit osiguravač je dužan da reosigura (čl. a drugi dio ustupa reosiguravaču. 7 ZOIO). osiguravač ima u fondu milijardu dinara za pokriće šteta po osnovu imovinskog osiguranja od požara. ocjenjuje koji će dio rizika zadržati (samopridržaj).

Istu posljedicu ima i činjenica da je bilo izvjesno da se osigurani slučaj ne može desiti (čl. 2). st. jedan dio rizika uvijek zadržava osiguravač. U ovakvim situacijama stranke su dužne jedna drugoj vratiti ono što su primile po osnovu ugovora. 923. I stečaj nad osiguravačem dovodi do prestanka ugovora po sili zakona. tačka 1). 898. reosiguravač preuzima obavezu da osiguravaču naknadi gubitak nastao u ugovornoj vrsti osiguranja u određenom periodu. dejstvo stečaja nije trenutno. st. 1. ako je u času njegovog sklapanja osigurani slučaj već nastao. bilo raskinut. Ako za vrijeme trajanja osiguranja predmet osiguranja propadne uslijed nekog događaja koji nije predviđen u polici. 944. Kojom će se vrstom reosiguranja baviti. posljedice poništenja i raskida ravnaju se prema opštim pravilima obligacionog prava. Sredstva reosiguranja obezbjeđuju se iz premija osiguranja i drugih prihoda po istom režimu koji važi i za ostale organizacije osiguranja. Kod reosiguranja viška (godišnjeg) gubitka. ugovor prestaje da postoji posljednjeg dana roka (čl. 2 ZOO). st. Kod reosiguranja viška štete. 928 ZOO). VII PRESTANAK UGOVORA O OSIGURANJU 1. ugovor prestaje da postoji ubuduće (pro futuro). dakle. Kod oba načina. Smatra se da ugovor o osiguranju nije ni zaključen. Ako ništa posebno nije rečeno. ili je postalo sigurno da će se desiti. najčešće u toku jedne finansijske godine. 922). Prestanak ugovora po sili zakona Zainteresovanost društva za poslove osiguranja i njihov prinudno pravni režim stvorili su veći broj slučajeva u kojima se već po osnovu izričite zakonske odredbe smatra da je ugovor bilo ništav. Osiguravač je tada dužan vratiti osiguraniku srazmjeran dio premije. Pošto su ove situacije već djelimično razmotrene. ovdje će akcenat biti stavljen na njihov sistemski prikaz. Otvaranje stečaja nad ličnošću ugovarača osiguranja nema ovakvo dejstvo. Kod osiguranja lica važi pravilo da je ugovor o osiguranju života ništav ako je osiguranik prešao starosnu granicu do koje osiguravač vrši ova osiguranja. da je ništav. ili je bio u nastupanju.reosiguravač. reosiguravač isplaćuje naknade koje nastanu pošto je osiguravač iscrpio svoj fond za te naknade. No. 308 . Osiguravač je tada dužan vratiti licu koje je željelo da sklopi ugovor sve uplaćene premije (čl. Ugovor prestaje nakon isteka trideset dana od dana otvaranja stečajnog postupka (čl. Bude li trajanje osiguranja ugovoreno. Ista rješenja važe i za propast jedne ili nekoliko stvari onda kada ugovor obuhvata više stvari (čl. određuje svaki reosiguravač samostalno.

Ovdje se nećemo zadržavati na opštim pravilima. osiguravač po proteku ugovorenog roka uvijek može izjaviti da raskida ugovor. dakle. 914 ZOO). Izjavu o raskidu osiguravač je dužan dati u subjektivnom roku od mjesec dana po saznanju za istinite podatke ili po sticanju uvida u sve relevantne činjenice. Procjena uticaja povećanja rizika pripada osiguravaču. osiguravač može da se opredijeli za raskid ugovora ili za povećanje premije srazmjerno novoutvrđenoj veličini rizika. Iznosi šest mjeseci od dana pismeno date izjave o raskidu. 309 . Otkazni rok iznosi tri mjeseca. dalje. ugovor prestaje istekom roka od trideset dana od uručenja osiguranika preporučenog pisma kojim ga osiguravač obavještava o isteku roka za uplatu dospjelih premija (čl. Ako to nije učinjeno odmah. Značaj pogrešnog informisanja mora biti takav da osiguravač ne bi zaključio ugovor da je znao pravo stanje stvari. nego samo na mogućnostima jednostranog raskida koje Zakon o obligacionim odnosima predviđa za svaku od stranaka. 913). No. Kod ugovora sa neodređenim rokom trajanja osiguravač može raskinuiti ugovor sa danom dospjelosti premije. 909 i 914 ZOO). Istim činjenicama je motivisano i rješenje prema kome ugovor u svakom slučaju prestaje ako premija ne bude plaćena ni u roku od godine dana od dana dospjelosti. budući da on može da se opredijeli i za održavanje ugovora na snazi uz povećanu premiju (čl. Kada osiguranik nenamjerno da pogrešne podatke ili propusti da pruži potrebna obavještenja. Osiguravač može. Kod osiguranja dužih od pet godina. otkazni rok je duži nego u prethodnom slučaju. 922 ZOO). Prestanak ugovora jednostranim raskidom Ugovor može biti raskinut izjavom volje jedne strane onda kada postoje uslovi koje zakon za to predviđa. 908 ZOO). pod uslovom da je osiguravač odmah i preporučenim pismom obavijestio osiguranika o dospjelosti premije. raskinuti ugovor ako se u periodu nakon njegovog sklapanja rizik toliko poveća da on ne bi u takvim uslovima ugovor uopšte zaključio. osiguravač ima pravo zadržati primljene premije i zahtijevati naplatu onih premija koje pokrivaju razdoblje osiguranja u kome je zatražio poništenje ugovora (čl. Izjava o raskidu mora se.Ugovor o imovinskom osiguranju prestaje i zbog neplaćanja premija koje dospijevaju nakon zaključenja posla. ugovor se raskida po samom zakonu (čl. 2. dati najmanje tri mjeseca prije dospjelosti premije. Razlozi za ovakvo rješenje leže u principima uzajamnosti i solidarnosti na kojima se osiguranje zasniva. Prestanak po samom zakonu nastupa kada protekne trideset dana od dospjelosti premije. Ako osiguranik u drugom slučaju ni u roku od četrnaest dana ne prihvati prijedlog o povećanju premija. Prvi slučaj u kome osiguravač ima pravo na jednostrani raskid je onaj u kome mu osiguranik namjerno da netačnu prijavu ili prešuti relevantne podatke. U ovakvim situacijama i osiguranik ima potpuno ista prava (čl. Kada ugovor raskine.

Isto pravo pripada i osiguraniku (čl. Napokon. Razumije se da tada treba da duguje naknadu štete koju je 263 takvim aktom prouzrokovao. 932 ZOO). osiguranik ima pravo na raskid ugovora kada osiguravač odbije smanjenje premije zato što se od zaključenja ugovora rizik smanjio. 310 . I osiguranik koji je pao pod stečaj ima pravo na raskid ugovora pod istim uslovima (čl. u teoriji se smatra da osiguranik ima opšte ovlaštenje da u svako doba otkaže ugovor. Izjavu o raskidu mora dati u roku od tri mjeseca od dana otvaranja stečaja. Dio premije koja je plaćena za preostalo vrijeme osiguranja ulazi u stečajnu masu. 923 ZOO). 358. isto djelo.Carić dr Slavko. Posebni rokovi za zahtjev i forma u kojoj se mora obratiti osiguravaču nisu predviđeni (čl. Napokon. 916 ZOO). Pored tri posljednje obrađene situacije.Stečaj osiguranika može biti razlog zbog koga osiguravač ima pravo na jednostrani raskid ugovora. 263 Kapor dr Vladimir . str. osiguravač može raskinuti ugovor i onda kada je izvršeno nadosiguranje uslijed prevare osiguranika.

kao vrijednosni papir. oni su doneseni na bazi unificiranih pravila sadržanih u međunarodnim konvencijama (tri konvencije iz oblasti mjeničnog prava 264 Vidjeti: ZOO. a kod nekih (dugoročnih) i obavezno učešće određenog državnog organa. osim odredaba o regresu). U okviru pojedinih ugovora (o uskladištenju. skraćeno: ZM. i unutrašnjim vodama). konosman (teretnica). drumom. po pravilu. oni papiri i znaci koji nemaju obilježja hartija od vrijednosti. 234-256 i 259-261 o vrijednosnim papirima i čl. skraćeno: ZČ. Istim zakonom regulisani su legitimacioni papiri i 264 legitimacioni znaci. čl. kratkim rokovima za preduzimanje radnji. Zato je materija regulisana. Specifičnost toga režima ogleda se u strogoj formi izdavanja (pismena isprava).32/00). hitnosti postupka. Pravni izvori (vrela) Vrijednosni papiri (hartije od vrijednosti) predstavljaju jedan od izvora nastanka obaveza na bazi jednostrane izjave volje. 267 Zakon o čeku (Sl. 266 Zakon o mjenici (Sl. Mnogobrojni su pravni izvori koji uobličavaju ovu značajnu materiju. Ček je uređen Zakonom o čeku. 265 Mjenica. ostvarivanje i dejstva prava. detaljno je regulisana Zakonom o mjenici. prenos papira. Priroda nastanka obaveze kao i ekonomski i pravni značaj u prometu uticali su na određivanje njihovog pravnog režima koji je znatno strožiji u odnosu na ugovorno pravo. imperativnim zakonskim normama. prevozu) utvrđena su pravila koja se odnose na instrumente robnog prometa (robne hartije od vrijednosti). 266 koji je postao i zakon model za ostale hartije od vrijednosti (pravila o mjenici primjenjuju se na teretnicu i prenosivi tovarni list. a to su skladišnica. 265 Vidjeti izlaganja kod ugovora o prevozu (željeznicom. Opšta (zajednička) pravila o hartijama od vrijednosti sadržana su u Zakonu o obligacionim odnosima i bitni sastojci. preduzimanju radnji (notifikacije na hartiji ili drugi upisi). promjene kod papira koje vrši izdavalac (emitent) ili imalac papira. Detaljnije regulisanje tih papira nalazi se u specijalnim zakonima koji se odnose na pojedine ugovore.32/00). nastanak obaveze. novine Federacije BiH br. 267 Inače. prenosivi tovarni list. suženom krugu prigovora. novine Federacije BiH br. 311 . prestanak prava i drugo.DIO PETI HARTIJE OD VRIJEDNOSTI (VRIJEDNOSNI PAPIRI) GLAVA PRVA ZAJEDNIČKI PRAVNI ELEMENTI HARTIJA OD VRIJEDNOSTI I UOPŠTE O HARTIJAMA OD VRIJEDNOSTI 1. 257-258 o legitimacionim papirima i legitimacionim znacima.

Zakon koji se odnosi na postupak rješavanja nestalih ili izgubljenih papira je Zakon o vanparničnom postupku. Uredba o zamjeni protesta dostavljanjem prepisa mjenice i čeka (Sl.). isprava o imovinskom pravu koje je sadržano u toj hartiji. državnih i drugih tržišnih institucija (komisije za vrijednosne papire. osiguravajućih i investicionih društava). list RBiH broj 10/94. list FNRJ broj 8/47) . list FBiH broj 2/98). ostvarivati. pa se kaže da pravo iz hartije proizlazi iz prava na hartiju. 474. 13/94) 271 Zakon o vanparničnom postupku (Sl. list RBiH broj 10/94. 268 Za pojedine vrijednosne papire postoje posebna zakonska pravila. op. investirajućih društava. Tako je prestala i primjena Zakona o vrijednosnim papirima (Sl. Kod izdavanja (emisije) i korištenja hartija od vrijednosti značajan izvor predstavljaju zakoni kojima se regulišu statusna pitanja određenih institucija (dioničkih društava. Naziv zakona nije odgovarajući jer se isključivo odnosi na pet vrsta hartija od vrijednosti. Pojam i osobine Hartija od vrijednosti je isprava o nekom građanskom (imovinskom) pravu koje je usko vezano za tu hartiju i čije je iskorišćavanje uslovljeno držanjem isprave. transfer agenata i dr.Trifković dr Miloš . 39/98 i 36/99).cit. dakle. najuže je vezano za nju. 272 Sultanović dr Aziz . novine Federacije BiH br. niti prenositi na drugog. bankarskim poslovima. fondova i dr. U procesno pravnom smislu zakoni su jedini izvori prava. str. pravilnici. 2.su donesene 1930. funkcionisanje berzi (berzi efekata). list RBiH broj 2/92. pa i vrijednosnih papira. to pravo o kome je sačinjena isprava. veliki značaj imaju zakoni i drugi propisi vezani za osnivanje i kapitala. Pravo se ne može ostvariti bez isprave. organizovanje profesionalnih posrednika kao i pitanja zaštite investitora. 312 . Tako je Zakonom o vrijednosnim papirima 269 regulisana materija koja se odnosi na dionicu i obveznicu (dugoročne.preuzeti aktom. 272 Smatra se da je hartija od vrijednosti takva isprava bez koje se pravo ne može zasnovati. 270 Zakon o tržištu novca i tržištu kapitala (Sl. Pravni akti specijalizovanih institucija kao što su berze (statut. Pravo se zasniva izdavanjem isprave. komercijalni zapis i certifikat (kratkoročne papire). zatim propisi o deviznom i bankarskom poslovanju. rad brokera. finansijskih organizacija i institucionalizovanih oblika kapitala (holdinga. Neka pitanja mjeničnog i čekovnog prava regulisana su i podzakonskim aktima. Sl. 13/94). shodno čl. a tri iz oblasti čekovnog prava 1931).Simić dr Milić. ali se u praksi i dalje koristi pošto pobliže definiše pojedine hartije od vrijednosti. 2. banaka. ostvaruje se raspolaganjem tom ispravom i prenosi se 268 Uredba o praznicima u smislu Zakona o mjenici i čeku (Sl. To je. odluke organa berze). koje je konstatovano na toj hartiji.) zauzimaju ključno polje regulacije u oblasti hartija od vrijednosti. Ovaj propis pobliže uređuje materiju: emisije i prometa vrijednosnih papira. 269 Zakon o vrijednosnim papirima (Sl. 271 u kome su sadržana pravila o amortizaciji isprava. posredovanje u prometu vrijednosnih papira. investicione papire) te blagajnički zapis. Članom 35 ovog Zakona prestala je primjena zakona i drugih propisa koji su regulisali ovu materiju na teritoriji Federacije BiH. list FNRJ broj 8/47). Opšta pravila o posredovanju sa papirima na tržištu kapitala sadrži Zakon o tržištu novca i tržištu 270 Danas. koncerna.

“Ispunjenje potraživanja iz hartija od vrijednosti može zahtijevati. a mogu nastati i javnim obećanjem nagrade i ponudom. i to lako prenosive. pravo da traži 313 . čl. Jednostrani obligacioni poslovi nastaju uglavnom izdavanjem hartija od vrijednosti. Najsavršenije i najpotpunije su one koje imaju sva tri obilježja: pravo nastaje. Naše pravo usvaja definiciju da je hartija od vrijednosti pismena isprava kojom se njen izdavalac obavezuje da ispuni obavezu upisanu na toj ispravi njenom zakonitom imaocu (ZOO. Potraživanje iz hartije od vrijednosti vezano je za samu hartiju i pripada njenom zakonitom imaocu. koja ne mora biti uvijek gotov novac. drugo.prenošenjem. No isto tako. Najčešće je izdavalac hartije u isto vrijeme i dužnik po hartiji. da se pravo iz nje ne može zasnovati drukčije nego uvijek izdavanjem hartije. ali se ipak hartijom od vrijednosti smatra i isprava bez koje se samo ne može ostvariti neko pravo (ono koje je u njoj zapisano). utjelovljeno u toj ispravi. Pošto se hartijama od vrijednosti ostvaruje ogroman privredni promet i pošto one služe mnogobrojnim finansijskim. Neki autori kažu da je kod hartije pravo inkorporirano. ili određenu količinu zamjenljivih stvari. sama hartija i ono imovinsko pravo koje je u njoj označeno čine cjelinu. Sadrže. Manifestacije toga prava vezane su za odgovarajuće radnje sa hartijom. zatim korisnika (povjerioca) koji ima ovlašćenje da se koristi pravom iz hartije. Moguće su različite kombinacije i sjedinjavanja uloga tih lica. najčešće. Hartije od vrijednosti imaju sljedeće osobine: prenosive su. ili da izda određene stvari. Stvaranje (izdavanje) hartije od vrijednosti je jednostrani obligacioni posao. kako se vidi. imovinskopravno potraživanje neke imovinske vrijednosti. Kod hartija od vrijednosti razlikujemo tri lica: izdavaoca. uz njeno podnošenje. 234). Iz prednjeg izlaganja izlazi: da bi se jedna isprava smatrala za hartiju od vrijednosti. Sopstvenik hartije ovlašćen je da od dužnika zahtijeva da ispuni ono na što je obavezan tom hartijom. čl. Pravo na hartiju daje i pravo iz hartije. i treće. sadrže ovlašćenje korisniku da može tražiti izvršenje činidbe zapisane u hartiji i obavezu izdavaoca koji je dužan. dužnika koji je obavezan na činidbu koja proizlazi iz hartije. ostvaruje se i prenosi ispravom. da isplati određenu svotu novca. kreditnim i trgovačkim transakcijama. Za pojedine hartije od vrijednosti važe razne kombinacije bar dvaju od ova tri elementa. prvo. reprezentant prava. odnosno lice koje on ovlasti” (ZOO. da se ne može prenositi bez prenosa hartije. pitanje hoće li i koja će od ovih obilježja sadržavati pojedina hartija zavisi od njene funkcije i od pozitivnih propisa. Drugi smatraju da je kod hartije od vrijednosti papir nosilac. ustupanjem te isprave. 240). da se pravo ne može ostvarivati bez raspolaganja hartijom. Hartijama od vrijednosti zasnivaju se obligacioni odnosi. potrebno je. tj. samo njen zakoniti imalac. i najposlije. Navedene karakteristike ne nalaze se kod svih hartija od vrijednosti.

pa se ona ne bi mogla ni prenositi. Time što ima pravo na hartiju. red toga prenošenja nije isti kod svih vrsta hartija od vrijednosti. pa se tek na osnovu toga prenosa može tražiti ustupanje hartije. Nosilac toga prava (sopstvenik) ima pravo da hartiju drži i da s njom raspolaže. 3. zalagati i poklanjati itd. Hartije od vrijednosti predstavljaju pouzdana sredstva (instrumente) obezbjeđenja. To je i svrha postojanja hartije od vrijednosti. Značaj hartija od vrijednosti Ekonomska i pravna važnost vrijednosnih papira je izuzetna. Pravo je. a utvrđena su i precizirana propisima za svaku vrstu hartije od vrijednosti. Kaže se da pravo iz hartije ide za pravom na hartiju i da pravo na hartiju proizlazi iz prava iz hartije. Pravo na hartiju i prava iz hartije su tijesno vezani. nego onome ko posjeduje hartiju. Pravo da traži izvršenje obaveze navedene u hartiji ima samo onaj ko posjeduje hartiju. povezano s hartijom dvojako: za ostvarenje prava upisanog u hartiju potrebna je hartija. No. niti se može tražiti ostvarenje prava bez hartije. Izvjesno je da se unutrašnji i međunarodni platni i robni promet. Bez hartije ne bi se mogla zahtijevati od dužnika isplata svote upisane na hartiji (izvršenje činidbe iz hartije) niti bi se mogla ostvarivati druga prava. Pravo na hartiju omogućuje imaocu da ostvaruje prava koja su sadržana u toj hartiji. iako je prenošenje tih prava zajedničko svim hartijama od vrijednosti. Osnivanje i funkcionisanje dioničkih društava (banaka. Prava iz hartije su prava koja. da se može kupovati i prodavati. prema načelima i propisima. nema nikakvog prenosa prava iz hartije odvojenog od prenosa hartije. Ali prenosom hartije prenose se i prava vezana za nju. a naročito da je pusti u promet. dakle. prenošenjem hartije prenose se i jedna i druga prava: onaj na koga su prenesena ima pravo da zahtijeva da mu se uruči hartija i da mu dužnik izvrši obavezu na koju glasi hartija. Ta prava mogu biti djelimično naznačena na hartiji. pripadaju povjeriocu (imaocu hartije).ispunjenje obaveze sadržane u hartiji ima samo onaj ko posjeduje tu hartiju. u ovoj mjeri. Kod hartija od vrijednosti postoje dvije vrste prava: pravo na hartiju i pravo iz hartije. Prenošenje hartije na drugo lice znači prenošenje prava sadržanih u hartiji. kao i razne novčane i kreditne transakcije. kao investicionih papira. 314 . ne bi mogle obavljati. upravo njen zakonski imalac. radi kojih je ona izdata. Prema tome. bez njihovog korištenja. osiguravajućih i investicionih društava) ostvaruje se investicijama preko dionica. njen imalac može ostvarivati potraživanje koje je naznačeno na hartiji. Kod jednih se mogu prenositi prava iz hartije pojedinim pravnim poslovima odvojenim od prenosa hartije (prodajom). Pravo na hartiju je kao i svako drugo stvarno pravo koje pravni subjekt može imati na nekoj stvari. Kod drugih je obratno. niti se može izvršiti obaveza drugome. Na prvom mjestu. prenos i uopšte raspolaganje pravom mogući su samo putem hartije.

robna uputnica. 276 Foley Bernard J. uputstava. Te funkcije se ogledaju u: efikasnom korištenju hartija od vrijednosti i ostvarivanju njihove efikasne zaštite. prenos (transfer). blagajnički i komercijalni zapis. obveznica).dionica. 1963.mjenica. imaju obilježja hartije od vrijednosti. nego što je slučaj kod ostalih pravnih poslova. investicioni i korporativni pristup značenju hartija od vrijednosti. Držanje hartije je dovoljan dokaz. U okviru ekonomskog značaja hartija od vrijednosti potrebno je spomenuti da savremena kretanja karakteriše proces donošenja jedinstvenih standarda. način korištenja. kod nekih uz prethodno odobrenje državnog tijela za hartije od vrijednosti (dionica. dionice vezane za indeks i drugo. polica o osiguranju. postupak amortizacije u slučaju nestanka ili nesposobnosti za cirkulaciju. prenosivi tovarni list. kao instrumenti dugoročnog kreditiranja obveznica ili kratkoročnog kreditiranja . U sudskom postupku povjerilac mnogo lakše i jednostavnije ostvaruje svoje potraživanje jer ne mora dokazivati pravni osnov nastanka potraživanja. direktiva i pravnih akata koji terba da ostvare dvostruku funkciju. prevozna isprava kod multimodalnog prevoza. certifikat. prima ispravu u dobroj vjeri stice nad njom vlasništvo jer se “consideration” pretpostavlja (prethodi mu “good consideration”). Prema anglosaksonskom pravu: svako ko. 86-91. 1993. 273 Svi ovi pristupi zajedno čine jedno jedinstvo u okviru materije prava hartija od vrijednosti. Posebna je napredak ostvaren u oblasti komunikacija elektronskim putem uz upotrebu modernih informaciono-komunikacionih Pobliže kod: Silvije Orsag. Revicon. skladišnica.g. Javni pristup poklanja pažnju oblicima društvene kontrole nad emisijom i prometom hartija od vrijednosti dok ostala dva pristupa tretiraju njihov značaj sa različitih ekonomskih aspekata. kao instrumenti akumulacije kapitala . hipotekarne obveznice. Sarajevo. 274 Prednost za dužnika je u tome što mu povjerilac vraća hartiju od vrijednosti kada izvrši činidbu i tako ima vjerodostojan dokaz da je obavezu izvršio. kreditno pismo. “consideration” je neki razuman razlog. postoje i drugi papiri kao što su trgovačka uputnica. str. koji. špediterski tovarni list. obveznice sa varijabilnom stopom. Zagreb. Inače.teretnica. obveznice vezane za indeks. str. pravni ili juridički. Svi oni su u tijesnoj vezi sa pravnim pristupom koji je upravljen na bitne elemente hartija od vrijednosti i legalne radnje sa istim. ček. te stroge sankcije (imovinske i krivične) protiv zloupotrebe i falsifikata. javni ili društveni. hipotekarno pismo. 2003. u određenim pravnim sistemima. 275 U novije vrijeme tradicionalni vrijednosni papiri javljaju se u različitim varijantama kao što su: obveznice bez kupona. 276 Zbog njihove naročite važnosti nacionalna prava im pružaju posebnu zaštitu: propisan je način izdavanja. Zagreb.Danas se posebno raščlanjuje tzv. uz naknadu. oblik (forma).: “Tržišta kapitala”. Narodne novine. Pored ovih. 300307. Vrijedonosni papiri. većinom određena protučinidba. takođe. obveznica te kao instrumenti robnog prometa .mjenica. str. Mate. U literaturi se navode osnovne funkcije hartija od vrijednosti koje služe kao instrumenti plaćanja . Jedan od razloga za čestu upotrebu vrijednosnih papira jeste sigurniji položaj povjerioca. 273 274 315 . 4. 275 Vajner dr Zdenko: “Vrijednosni i drugi papiri robno-novčanog prometa”.

Čl. Zapravo. 316 . ona tada ne važi kao hartija od vrijednosti. kao što je slučaj u našem pravu gotovo sa svim hartijama od vrijednosti. Kada se hartija od vrijednosti sastoji iz više dijelova (složeni papiri). Postavljanje problema Pravo iz hartije od vrijednosti je tako povezano sa hartijom da ono ne može nastati bez pisane isprave. 3) Firmu. koji je momenat njegovog nastanka. 965.g. odnosno naziv ili ime lica na koje hartija glasi. odnosno po čijoj naredbi glasi ili oznaku da je papir na donosioca. Službeni glasnik. određeni su i drugi sastojci kao bitni (npr.tehnologija. Tako je za dionicu određeno šta sadrži plašt (isprava o dionici). svaki komad hartije od vrijednosti mora da sadrži. Bitni elementi (sastojci) hartija od vrijednosti Da bi se jedna pisana isprava smatrala hartijom od vrijednosti. za dionicu. niti se ostvariti i prenositi. Posebnim zakonom. 5) Mjesto i datum izdavanja hartije. 278 Osnovno pitanje koje se u teoriji postavilo jeste kada nastaje obligacioni odnos izdavanjem hartije od vrijednosti. da li je sastavljanje pisane isprave dovoljno za postojanje konačne volje izdavaoca. komercijalni zapis). 6) Potpis izdavaoca hartije. akciji). Beograd. obveznicu. 235): 1) Oznaku vrste vrijednosnog papira. čl. Savremene hartije od vrednosti. Svetislav Milovanović. Zahvaljujući tehničkom napretku i u ovoj oblasti se sve više razvija poslovanje bez papira. Bitne elemente. odnosno faksimil potpisa izdavaoca za hartije koje se emituju u seriji. kako bi se znalo o kojem se papiru radi (mjenici. a šta kupon. koji su zakonom određeni. Ako isprava ne bi sadržavala ma koji od njenih bitnih elemenata. obveznice). II OSNOVNE TEORIJE O HARTIJAMA OD VRIJEDNOSTI 1. Kada se hartija izdaje u seriji i serijski broj te hartije (dionice. Zavisno od 277 O ovim aspektima pobliže: Mr. 4) Tačno označenu obavezu izdavaoca koja proizlazi iz hartije od vrijednosti (čekovnu ili mjeničnu sumu). Vrijednosni papiri mogu imati i nebitne elemente. zakonom je određeno koje bitne elemente sadrži svaki od tih dijelova. 2) Firmu. 278 ŠZO. zakon predviđa sljedeće obavezne sastojke (ZOO. odnosno talon. čeku. 277 4. 1999. odnosno naziv i sjedište ili ime i prebivalište izdavaoca hartije (emitenta).

Teorija kreacije Prema shvatanju ove teorije. U zakonodavstvima postoje različita rješenja. odnosno povjeriocu iz te hartije. Izložićemo stavove osnovnih teorija. Za jednostrano obavezivanje izdavaoca samo je to dovoljno. Teorija emisije I teorija emisije vidi u izdavanju hartije od vrijednosti jednostrani pravni posao i osnov obvezivanja. Međutim.trenutka nastanka teku pravna dejstva obligacionog odnosa i utvrđuju se potrebni uslovi za sticanje vlasništva na hartiji. donekle. kao što su teorija poštenja. pa nije potrebno postojanje drugog pravnog osnova ili akta povjerioca. Obaveza izdavaoca je nastala samostalno i nezavisno. korisnika papira. teorija stipulacije. Druga shvatanja. Za nastanak obaveze izdavaoca nije. 2. teorija emisije i teorija ugovora. Nesavjestan sticalac papira ne bi mogao postati vlasnikom isprave niti bi mogao steći valjano pravo povjerioca (papir ukraden).kao jedinstva nastanka prava i obaveza. Zato je u trenutku kreacije papira i obaveze nužno da izdavalac ima sposobnost za obavezivanje. dakle. potreban i prijem hartije. prvenstveno objašnjavaju prirodu mjeničnog odnosa. obligacioni odnos nastaje jednostranim pravnim poslom izdavanjem hartije od vrijednosti. ona smatra da obligacioni odnos nastaje u momentu stavljanja papira u promet. po mišljenju ove teorije. Stoga je neki autori smatraju varijantom teorije kreacije jer samo pomjera momenat nastanka obligacionog odnosa. U vezi sa momentom nastanka obligacionog odnosa razvilo se više teorija. voljom i radnjama izdavaoca. jeste u tome što štiti imaoca prava iz hartije od prigovora izdavaoca isprave da je hartija mogla biti protivpravno puštena u promet. Jednostrana volja izdavaoca 317 . odlaganje pravnih dejstava obligacionog odnosa do momenta predaje hartije od vrijednosti. koja je bila dugo primjenjivana. pravna dejstva tako stvorenog obligacionog odnosa odgađaju se do momenta predaje hartije njenom sticaocu. Za razliku od teorije kreacije. u trenutku izdavanja hartije i nastanka obaveze. Dobra strana teorije kreacije. isprava je kod izdavaoca i nije uručena povjeriocu. kao korisniku prava. ali su osnovne tri: teorija kreacije. Teorijski posmatrano. kao pisane isprave. teorija delegacije. Ova teorija uslovljava sticanje papira savjesnošću povjerioca. Potpisivanje je završni čin davanja jednostrane izjave volje. teorija pravnog privida. Samo izdavanje obuhvata sastavljanje (pisanje) i stavljanje potpisa na hartiju. pojava povjerioca. Obavezu treba ispuniti povjeriocu koji je u trenutku izdavanja hartije samo određen (glasi na ime) ili nije određen (glasi na donosioca). Po shvatanju ove teorije. koriguje monističku teoriju o pravnoj prirodi obligacija uopšte . mada su se prenosila i na ostale hartije od vrijednosti. Razlog za takvo shvatanje leži u činjenici što se izdavanje hartije od vrijednosti ne završava činom njegovog sastavljanja i potpisivanja (kreacije). Za dejstvo obligacionog odnosa neophodno je sticanje hartije. opticaj. nego puštanjem u promet (emitovanjem). 3. Jednostrana izjava volje izdavaoca očituje se u činu izdavanja papira.

Odluka je pravno tek tada donesena. Naročito u slučaju masovnih trgovačkih efekata (akcija. nije zaključen ugovor. S druge strane. kao što uči teorija kreacije. kao dvostranim pravnim aktom. odnosno voljnim radnjama izdavaoca i primaoca hartije od vrijednosti. sa razlikama u momentu nastanka. nađena). a treće vrši distribuciju. drugo potpisuje kao izdavalac. Samo sastavljanje hartije. nema obaveze izdavaoca ili ranijeg imaoca pošto u ovom slučaju nema njegove volje. Dosljedno ugovornoj teoriji. obligacioni odnos nastaje u momentu kada izdavalac preda hartiju njenom korisniku.na obvezivanje završava se činjenicom stavljanja hartije u opticaj jer je tada njegova volja konačna. Da bi se zaštitio savjesni pribavilac hartije od vrijednosti kada papir dospije u promet bez volje izdavaoca. 4. Tada obligacioni odnos može proizvoditi pravna dejstva jer su ispunjeni svi potrebni uslovi. ovdje to nije slučaj. Ne pruža se pravna zaštita savjesnom sticaocu hartije od vrijednosti koji je istu stekao dobronamjerno kada je hartija stavljena u promet bez volje izdavaoca ili ranijeg imaoca papira (indosatara). Makar bilo savjesno. Teorija ugovora Teorija ugovora ili ugovorna teorija bitno se razlikuje od prve dvije. Kada je pustio hartiju u promet. Ona dopunjuje nedostatke prethodnih teorija. da bi izdavalac i tada bio obavezan. Prema ovoj teoriji. ova polazi od toga da obligacioni odnos nastaje ugovorom. Pošto postoji izdavalac. Prigovara se teoriji emisije da nije riješila neke ključne probleme. Osnov nastanka obligacije jeste ugovor koji je zaključen onda kada je između izdavaoca i primaoca izvršena predaja i prijem hartije. odnosno svoje obaveze. ne predstavlja gotovu (konačnu) jednostranu izjavu volje izdavaoca. Sve do tog trenutka (stavljanja u promet) izdavalac je mogao povući ili izmijeniti sadržaj hartije. ta voljna predaja i voljni prijem (sporazum) stvaraju dvostrani pravni akt . Sama teorija emisije pojavila se kasnije pod uticajem prakse gdje su uloge kod izdavanja hartija podijeljene. Obaveza iz hartije nije uopšte nastala jer nije bilo voljne predaje hartije. izdavalac je učinio sve što je u njegovoj moći i što se traži od njega za nastanak obligacionog odnosa. ne bi se smatralo nosiocem prava iz takve hartije. kao povjerilac po hartiji. Jedno lice štampa. Otuda i naziv ove teorije. Obaveza izdavaoca prema savjesnom sticatelju hartije od vrijednosti koju je stekao kada je ona izašla 318 . postoji i prisustvo povjerioca pa se prava i obaveze iz hartije mogu ostvarivati. posebne institucije). ako bi neko lice došlo u posjed hartije bez predaje od strane izdavaoca (ukradena. Izdavalac može staviti prigovore da je hartija puštena u promet bez njegove volje i da njegova obaveza nije pravno valjana.ugovor. Dok teorija kreacije i teorija emisije smatraju da obaveza iz hartije od vrijednosti nastaje jednostranom izjavom volje izdavaoca. stavlja u promet (banke. Po teoriji ugovora. obveznica). kada se pojavio i povjerilac bez koga se ne može ostvariti pravo iz hartije. Dok teorija emisije u faktu predaje vidi izjavu volje izdavaoca. razvila se teorija pravnog privida. kao dužnik i ovlašteni primalac. a ne kada je papir potpisao.

op.Luger-Katušić dr Jadranka: “Vrijednosni papiri . bez njegove volje. 266. op. 266). 1979.kada izdavalac preda papir kupcu ili njegovom ovlaštenom zastupniku (ZOVP. U tome vidimo da se teoriji emisije pridodaje teorija pravnog privida jer izdavalac. 282 Rastovčan dr Pavao . 239). str. 283 Radišić dr Jakov. Savjesni pribavilac hartije od vrijednosti na donosioca. čl. čl. nije u izjavi volje (nema ugovora niti jednostrane pravno valjane volje) nego u pravnom prividu. 1985. odnosno njenog ranijeg imaoca. po zakonu. Teorijske razlike nemaju i svoje praktično značenje. odnosno raniji imalac (indosatar). str.iz ruke izdavaoca ili ranijeg imaoca. Teorija ugovora. Nolit. zakon predviđa zaštitu savjesnog pribavioca (sticatelja) hartije na donosioca. Usvojena je teorija ugovora 281 ili teorija emisije. Zagreb. što je opravdano kritikovano. obaveza iz hartije od vrijednosti “nastaje u trenutku kada izdavalac hartiju od vrijednosti preda njenom korisniku” (ZOO. Prema izričitoj odredbi Zakona o obligacionim odnosima. stvaranjem hartije od vrijednosti izdavalac je stvorio vanjski pravni privid o valjanom puštanju hartije u promet. danas je pretežno zastupljena u njemačkoj pravnoj literaturi. str. Dosljedno iznesenim shvatanjima (teorijama) i gramatičkom tumačenju zakonske odredbe (ZOO. a to znači prihvatanje teorije emisije. koja je “izašla iz ruke njenog izdavaoca. str. Naime.cit. Sistemsko tumačenje zakona navodi na zaključak da su hartije od vrijednosti jednostrane izjave volje jer su obrađene pod tim naslovom (Odjeljak 5 ZOO). Utvrđujući princip da je pravo (potraživanje) iz hartije od vrijednosti vezano za samu ispravu i da pripada njenom zakonitom imaocu. München. Sarajevo.cit. 282 odnosno teorija kreacije. 237). 12. Otuda smatramo da zakonski pojam “predaja” hartije od vrijednosti može samo značiti završni (krajnji) akt jednostrane izjave volje izdavaoca kada i nastaje obligacioni odnos. iako starija. Loza dr Bogdan: “Obligaciono pravo”. 279 Shvatanje teorije pravnog privida je u interesu pravne sigurnosti. Larenz Karl: “Lehrbuch des Schuldrechts”. čl. Beograd. II Band. jemči savjesnom pribaviocu hartije od vrijednosti na donosioca da će izvršiti obavezu u njoj upisanu. 1977. Isto rješenje prihvata i Zakon o vrijednosnim papirima .mjenica i ček”. 280 a prihvaćena je i u anglosaksonskom pravu. po zakonu. Informator. Radišić dr Jakov: “Obligaciono pravo”. str. svakom savjesnom pribaviocu hartije od vrijednosti. 10). Onaj ko je stvorio takav privid dužan je. str. 443 (prema Radišić. i bez njegove volje” postaje zakoniti imalac te hartije i stiče pravo na potraživanje upisano u ispravi (ZOO. slijedilo bi da je zakon prihvatio teoriju ugovora. 267. izdavalac mora računati na sopstveni rizik da hartija može doći u promet i mimo njegove volje. 1981. Pri izdavanju hartije. jamčiti bez obzira na njegovu volju. 280 281 279 319 . 237). čl. 244. 283 zavisno od toga koji se pravni značaj pridaje faktu predaje hartije od vrijednosti.

one se dijele na: korporacione ili papire sa učešćem.1.2. 2001.III VRSTE HARTIJA OD VRIJEDNOSTI 1. dalje. tradicione hartije. skladišnica). može imati i druga prava (pravo prioriteta. načinu određivanja valute. str. Kriteriji podjele Hartije od vrijednosti se mogu klasificirati po različitim kriterijima uzimajući u obzir sve njihove karakteristike i specifičnosti. proizvodi iste pravne posljedice. kao da je izvršena i Vajner dr Zdenko. 2. Dionica je tipičan primjer ovih hartija. papiri nose (daju) različit kvalitet prava. op. načinu određivanja imaoca prava iz hartije (korisnika). 2. Izložićemo njihovu podjelu prema: sadržini prava koje je vezano za papir. Uobičajeno je da se sistematizacija vrši prema: ekonomskim funkcijama. kao član društva. Udruženje pravnika u privredi. pravo opcije i dr. Stvarnopravne hartije Stvarnopravne hartije od vrijednosti sadrže neko stvarno pravo koje se može koristiti samo na osnovu te hartije (založnica. Daju pravo učešća (participacije) u imovinskim interesima društva (pravo na dividendu) i. Beograd. Hartije od vrijednosti prema sadržini prava Prema sadržini inkorporisanog prava koje je utjelovljeno u hartiju. vremenu dospjelosti. To znači da prenos hartije vrijedi i kao prenos svojine i ostalih stvarnih prava na predmetima naznačenim u toj hartiji. Korporacione hartije Korporacione hartije sadrže (daju) pravo članstva u nekoj korporaciji. Predaja takvih hartija uključuje i predaju predmeta navedenih u toj hartiji. 830-837. na učešće u upravljanju (pravo glasa). O klasifikaciji hartija od vrijednosti pobliže: Dr. Vasiljević Mirko.cit. 285 284 320 . Ostale podjele daće se u pregledu. mjestu 284 285 plaćanja.). Zavisno gdje spadaju. vremenu kada treba ispuniti obavezu iz hartije. Svaka od hartija se. odnosu hartije sa osnovnim poslom. vrsti prihoda koje ona nosi (daje). str. a nekada i ličnopravnim papirima. kompaniji tipa dioničarskog društva. osobinama izdavaoca hartije (emitenta). 45 i dalje. vrsti inkorporisanog prava. može razvrstavati. imaoca papira). načinu i obimu izdavanja (emisije). stvarnopravne i obligacionopravne. po pravilu. Ti papiri reprezentuju ulog (kontribuciju) onoga ko ih je kupio (investitora. a taj ulog čini dio osnovne glavnice (osnovnog kapitala) dioničkog društva. Poslovno pravo. načinu kako je označeno lice (korisnik) ovlašteno iz papira i prema dospjelosti. Predaja hartije ima isto značenje. Među ovim hartijama su od naročite važnosti tzv.g. Zato se i nazivaju papiri sa učešćem. Pored prava na dividendu i prava glasa imalac papira. 2.

Sadržaj ovih hartija nisu samo tražbine (obligaciona prava) mada su najvažnije i najčešće. zapravo. Predajom hartije prenosi se i pravo iz hartije. obveznice. Za hartije na donosioca je karakteristično što je u njima naročito naglašen stvarnopravni momenat jer se korisnik ne vidi iz hartije. lice koje može tražiti izvršenje obaveze upisane u ispravi. Na koga. naročito. Hartije od vrijednosti prema nosiocu prava iz hartije Po načinu kako je na hartiji naznačen ovlašćenik. dispozicionim hartijama. 2. Na ovim hartijama upisana je klauzula “na donosioca”. Hartije na donosioca predstavljaju najvažnije obligacionopravne papire i one su za promet (transfer) najpodesnije jer njihov prenos nije povezan sa bilo kakvim formalnostima. ali se za svakog držaoca pretpostavlja da je savjestan. što imamo slučaj kod korporacionih hartija (akcije na donosioca). Nekada i trgovački običaj određuje da određena hartija glasi na donosioca. Stoga ih u poslovnom svijetu često nazivaju cirkulacionim papirima. na predaju stvari. Obligacionopravne hartije Treća vrsta hartija od vrijednosti su obligacione hartije čiji je sadržaj neka tražbina. nosilac (titular) prava iz hartije. Tražbina može biti upravljena i na neku drugu činidbu. i po pravilu. 3. 321 . svaki njen savjestan držalac (posjednik). I za obligacione hartije je karakteristično da se izvršenje tražbine označeno u takvoj hartiji može tražiti samo na osnovu hartije. 3. Kod njih je spojen stvarnopravni element (pravo svojine na hartiju) sa obligacionopravnim (tražbina označena na hartiji). Najčešće je tražbina upravljena na novac. Za neke hartije sam zakon određuje da su to hartije na donosioca pa klauzula i ne mora biti upisana na hartiji. razlikuju se hartije od vrijednosti na donosioca. jer se njenom prostom predajom (bez ikakvih drugih radnji) prenose i prava iz nje. hartija može glasiti. Hartije od vrijednosti na donosioca Hartije od vrijednosti na donosioca su takvi papiri kod kojih je povjerilac.fizička predaja tih stvari.3. Za zahtjev da se ispuni obaveza dovoljno je imati u rukama hartiju. Samo savjestan držalac može tražiti ostvarenje prava iz hartije. 236). Pošto imalac takve hartije ima pravo da raspolaže robom navedenom u njoj.1. čeka. čl. na ime i po naredbi (ZOO. Za onoga ko drži u rukama hartiju na donosioca pretpostavlja se da je njen vlasnik. te se hartije nazivaju i robnim. Sadržaj mogu biti i članska prava. Zbog toga i jeste ova hartija najpodesnija za promet. kao što je slučaj kod mjenice.

3. Pravo iz hartije na ime. U pogledu sposobnosti da služi prometu. Kod dionica postoji i opasnost “preuzimanja” (take over) kompanije jer uprava nema uvida u imaoce dionica. dakle. Ostvarenje prava iz hartije pripada licu koje je poimenično navedeno u hartiji. Kod hartija od 322 . Rđava strana ovih hartija je što su u prometu nesigurne. Hartije od vrijednosti po naredbi Ovlašteno lice (povjerilac) po ovoj hartiji je lice koje je imenovano u hartiji. To je neophodno. kao što je već rečeno. Nije. Omogućuje neke posebne transakcije sa povjeriocem. I za ovu vrstu hartija od vrijednosti važi pravilo da je za ostvarenje prava iz hartije potrebno posjedovati hartiju. hartija na ime je manje savršena i od hartije na donosioca i od hartije po naredbi. jer je pravni odnos među njima neposredan. ako se on vodi (ZOO. bude ukradena). Ova ograničena mogućnost cirkulacije hartije na ime može biti i dobra strana za njenog izdavaoca. može se ova hartija pretvoriti u hartiju na ime. One sadrže pored imena povjerioca (remitenta) klauzulu “po naredbi”. o čemu je već bilo riječi. iako nije dovoljno potrebno je izvršiti upis na samoj hartiji. jer su ostala lica koja su učestvovala u prometu nepoznata i ne odgovaraju za obavezu iz hartije. 3. Mogu se sopstvenik ove hartije i njen izdavalac sporazumjeti da se ova bilješka (vinkulacija) briše i tako opet hartija postane hartijom na donosioca. nego samo onaj ko je upisan na hartiji (ZOO. uništi se. čl. može narediti da se činidba izvrši tome drugom. Izvršenje obaveze se može tražiti samo od izdavaoca te hartije. ali i svako drugo lice za koje naredi u hartiji imenovano lice. čl. Takvo preinačenje hartije na donosioca u hartiju na ime naziva se vinkulacijom. To brisanje naziva se devinkulacijom. 239). Imenovano lice može prenijeti svoje pravo iz hartije na nekog drugog.Po sporazumu izdavaoca i imaoca hartije od vrijednosti na donosioca.3.2. 246). Hartije od vrijednosti na ime Hartije od vrijednosti na ime najčešće nazivaju rekta hartijama. To se dešava kad imalac hoće da osigura svoje potraživanje bojeći se da hartija ne dođe u ruke neovlašćenom licu i da je ono ne zloupotrijebi. Zakonitom imaocu gotovo je nemoguće da ostvari pravo iz hartije na donosioca ako hartija nestane (izgubi se. pošto mu je poznat. pismeno obavijestiti izdavaoca te da se prenos upiše u registar izdavaoca. pa za njih nije važno da li je na samoj hartiji napisana klauzula po naredbi. a ima i širu mogućnost upotrebe prigovora. Pravo se prenosi indosiranjem (žirom). Za neke hartije od vrijednosti zakon određuje da su po naredbi. Može je izdavalac vezati za samo nekog (određenog imaoca) i zabilježiti na takvoj hartiji da će radnju navedenu na hartiji izvršiti samo tome licu. može se prenositi ustupanjem (cesijom). ovlašćen iz ove hartije svaki njen imalac ili donosilac.

komercijalni zapis). Predmet obaveze može biti: neka stvar. c) Hartije bez utvrđenog roka su one u kojima nije upisan rok dospjelosti. b) Hartije od vrijednosti po viđenju (a vista) takve su kod kojih je dužnik obavezan na izvršenje činidbe iz hartije čim mu je povjerilac prezentira (podnese.vrijednosti po naredbi može se. ovdje će se istaći još neke kako bi se stekla slika o složenosti materije vezane za hartije od vrijednosti. po viđenju i sa neodređenim rokom. 323 . Imalac ostvaruje svoje pravo o roku koji se ugovara (skladišnica) ili se posebno utvrđuje nekim aktom (obveznica. a) Razlikovanje hartija od vrijednosti prema predmetu obaveze sadržane u papiru. b) Hartije od vrijednosti prema izdavaocu (emitentu). godišnja isplata kamata kod obveznica). jula 1998. takođe. str. hartije kreditnog prometa i dr. Protekom određenog vremena od dana izdanja hartije (“platite šest mjeseci od dana izdanja ove hartije”). papire bezgotovinskog platnog prometa. 4. ček). prenosivim tovarnim listom. država. založnicom. jer se po zakonu smatra da je izvršenje obaveze po viđenju. samo je pitanje kako je on određen. 220. mada se one dalje mogu dijeliti na papire za finansiranje nekretnina. može biti novac i tada se govori o novčanim hartijama (mjenica. godine”). dionica. grad. odnosno ništa ne stoji u papiru. 5. banke i druge finansijske 286 Foley Bernard J. kada se mora izvršiti činidba. a dužnik je obavezan izvršiti. a može ih izdavati opština. javnim povjerenjem (obveznica). Ostvarivanje prava može biti djelimično u određenim rokovima (godišnja isplata dividende. one se dijele na oročene. kao što je slučaj sa konosmanom. Protekom određenog vremena od nekog događaja (radnje) utvrđene u hartiji (“platite za tri mjeseca od podnošenja ove isprave na uvid” ili “platite za tri mjeseca od podnošenja ove isprave na akcept”). a) Oročene hartije od vrijednosti su takvi papiri kod kojih je rok dospjelosti tačno određen i upisan na hartiji. op. vremenu kada treba izvršiti činidbu iz hartije. predoči).cit. Privatnopravne hartije izdaju poslovni subjekti. skladišnicom. pa se takve hartije nazivaju realnim (stvarnim. Svaka hartija ima svoj rok dospjelosti. Razlikuju se javnopravne 286 Javnopravne izdaje država i za njih se kaže da su papiri sa i privatnopravne. Hartije od vrijednosti prema dospjelosti Prema roku dospjelosti. Ostale vrste hartija od vrijednosti Pored navedenih podjela. U tom roku imalac hartije ovlašten je da traži izvršenje činidbe. okrug-kanton. robnim). Na papiru stoji klauzula o tome (“platite po viđenju”) ili (“platite na prvi zahtjev”). upotrijebiti rekta klauzula i time zabraniti njihov prenos. Rok dospjelosti može biti određen na jedan od sljedećih načina: Tačno određenog dana (datuma) (“platite 30.

Imalac hartije u sporu mora dokazati postojanje i valjanost osnovnog posla. čl. viša ili niža od nominalne vrijednosti. na osnovu kojih se može raspolagati stvarima navedenim u hartiji. nominala 80 KM). Ti manji iznosi hartija ne mogu biti niži od najnižeg apoena hartije iz neke serije (ZOO. d) Prema odnosu sa osnovnim poslom. papiri se dijele na masovne i pojedinačne. Ako zakon nalaže. hartije od vrijednosti dijele se na apstraktne i kauzalne. Ta cijena je. Zahtjev za izvršenje činidbe iz hartije je osnovan samo ako je pravno valjan osnovni posao. Odlikuju se najvećim stepenom zamjenljivosti (fungibilnosti). one koja je upisana na hartiji. 252). Serija B. odnosno važiće. Hartije koje se izdaju u seriji mogu glasiti na različite nominalne vrijednosti (Serija A. Imalac papira poziva se u sporu samo na formalno ispravnu (urednu) ispravu. Serija C. kako je nastala osnovna tražbina. predaje prodate robe. niti da li je ona pravno valjana (ZOO. Zbornik radova. druge daju promjenljiv prihod (akcija. 324 . nominala 20 KM. Svaki komad nosi određen serijski broj (“Serija A. ne dokazuje se valjanost osnovnog posla (skladišnica po naredbi). Izdaju se u seriji. kontrolni broj 00004”). na osnovu kojih se može tražiti predaja stvari. što omogućuje lakšu cirkulaciju i trgovanje. skladišnica. Iako osnovni posao ima nedostatke. Prve su nezavisne od osnovnog posla. hartija će imati pravna dejstva. osnovni posao se ne vidi i on je odvojen od hartija. komercijalni zapis. Kod apstraktnih osnova obaveze. za sticanje svojine na stvari dovoljna je predaja hartije (teretnica). Pošto hartija reprezentuje stvari. 256). čl. Ne mora dokazivati. trgovačke efekte. c) Hartije od vrijednosti se razlikuju i prema prihodu (prinosu) koji donose imaocu papira. a treće ne donose nikakav prihod 287 (ček. Zavod za računovodstvo i reviziju. f) Prema načinu i obimu izdavanja. Dionica i obveznica predstavljaju “osnovni materijal” tržišta kapitala. Ekonomska i pravna svrha izdavanja hartije se vidi kod kauzalnih papira. izdavanja stvari predatih na čuvanje i dr. Hartija je mogla biti izdata radi isplate duga. po pravilu. 287 Simić dr Milić: “Vrijednosni papiri/hartije od vrijednosti”. str. niti se upuštati. nominala 50 KM. Masovne hartije od vrijednosti koje imaju tržišnu ili berzansku cijenu nazivaju se trgovačkim efektima. Za svaki posao izdaje se posebna hartija (mjenica). 180. ček. i dispozicione.institucije (dionica. i kod kauzalnih hartija mjerodavno je ono što je upisano na njih. odnosno podijeliti na više hartija koje glase na manje iznose. Pojedinačne ili individualne hartije izdaju se za svaki slučaj pojedinačno. Na zahtjev i o trošku imaoca te hartije se mogu sjediniti u jednu ili više. U tom smislu postoje hartije koje: nose (daju) stalan prihod i nazivaju se investicionim hartijama (obveznica). a kod drugih se vidi ta veza iz same hartije. e) Postoje tradicione hartije. teretnica). povodom koga su izdate. Sarajevo. komercijalni zapis). Masovne hartije se izdaju u velikom broju primjeraka (komada) u istom obliku. 1996. mjenica).

a ne samo one koje glase na ime. no takav način prenosa je za te druge hartije od vrijednosti izuzetan i rjeđi. odnosno za njega je svejedno ko mu se javlja kao povjerilac. Posebnim propisom može se odrediti da se hartije od vrijednosti na ime prenose i indosamentom (ZOO. One se mogu među poslovnim ljudima davati i uzimati umjesto novca ili. 242). One se stoga i nazivaju rekta hartijama (neprenosivim) jer se ne prenose na način karakterističan i uobičajen za hartije od vrijednosti. ZOVP. njihova bitna karakteristika jeste prenosivost. inače. negocijabilnost (negotiable instruments). i predaja hartije. prenose potraživanja u obligacionom pravu. Cesijom se. o poklonu te tražbine. čl. jednostavnije i sigurnije izrazila. obavještava izdavalac i vrši upis prenosa u registar te hartije od vrijednosti. dužnik je mora prihvatiti. Cesija Cesija je ustupanje tražbine ugovorom između dotadašnjeg povjerioca (cedenta) i trećeg lica (cesionara) koje tom cesijom postaje novi povjerilac. čl. prostom predajom iz ruke u ruku (tradicijom). prenose se i na poseban način karakterističan za ove instrumente. ako se on vodi. odnosno ime novog imaoca (stjecatelja). Na ovom se slučaju dobro vidi kako dolazi do izražaja značaj načela inkorporacije. Tražbina iz hartije od vrijednosti može se. Važno je da za ovakav prenos ne treba nikakav pristanak dužnika. Njega se ne tiče. Cesiji. 242. Cesijom se prenose hartije na ime (ZOO. o ispunjenju neke obaveze i sl. 2.IV PRENOS HARTIJA OD VRIJEDNOSTI 1. pravo iz hartije slijedi iz prava na hartiju. 10). razumije se. osnovni pravni posao (ugovor o prodaji te tražbine. dakle. Cesijom se mogu prenositi i druge hartije od vrijednosti. Uopšte o prenosu hartija od vrijednosti Pošto su hartije od vrijednosti namijenjene cirkulaciji u prometu. znači. umjesto robe. brže. Prilikom prenosa hartije od vrijednosti na ime cesijom vrše se sljedeće radnje: na samoj hartiji upisuje se naziv. Da bi se ta osobina što lakše. Za dužnika je važno što se kod prenosa cesijom primjenjuje načelo da se njegov položaj ne može pogoršati. a to je indosiranjem (indosmanom) i najzad. Ako je cesija punovažna. prethodi neki drugi. cedirati.). Za punovažnost cesije hartije od vrijednosti potrebna je. vrijednosni papiri se mogu prenositi na više načina i to: ustupanjem (cesijom) kako se. mijenja povjerilac u tom pravnom odnosu. takođe. čl. Bez pismenog obavještavanja i upisa u registar (ako se vodi) prenos hartije od vrijednosti na ime ne može proizvoditi 325 . stavlja potpis prenosioca hartije. Kako ove tražbine ne mogu biti ostvarene bez hartije i cesija je nepotpuna dok se cesionaru ne preda hartija. pod određenim uslovima.

bez obzira na to prenosi li se hartija cesijom ili indosamentom. kad hartiju ne prenosi sam izdavalac.N. 248). Drugi mu dokaz ne treba. u posebnom jemstvu: indosant preuzima 326 . Izdavalac hartije od vrijednosti na ime može zabraniti njen prenos.N. čl. Ovaj postupak pri prenosu prava iz hartije od vrijednosti na ime traži se uvijek. stvara se lanac povjerilaca. Indosamentom se prenosi pravo onako kako je zapisano u hartiji. To pravo može biti jače od prava koje je imao indosant. Prvobitni ovlašćenik prenosi svoje pravo na drugo lice. To znači da se činidba ima izvršiti na zahtjev. Dužnik pri ispunjenju činidbe iz hartije po naredbi nije dužan.-u ili po njegovoj naredbi”). ili po njegovoj naredbi nekome drugom. kad je tako određeno propisom. onaj koji prenosi hartiju. onaj na koga se prenosi hartija. Tako se pravo iz ove hartije može. Svaki prenosi pravo iz hartije na svoga slijednika. To je takav način prenošenja kada se na poleđini hartije zabilježi da ostvarenje prava koje je pripadalo licu označenom na hartiji pripada. prenositi dalje i na taj način se stvara čitav niz indosamenata. po naredbi. čl. Stoga dužnik ne može imaocu hartije stavljati druge prigovore osim onih koji proističu iz same hartije i iz neposrednog odnosa sa sadašnjim imaocem. Indosament se bilježi na samoj hartiji tako da svako ko je dobije u ruke odmah vidi ko je povjerilac iz te hartije. Naime. a ni ovlašćen da ispituje osnov i valjanost prenosa. nekom drugom licu. ako je indosantu mogao isticati neke prigovore njegov dužnik iz hartije. Prenos indosamentom (indosmanom) Indosiranje je za hartije od vrijednosti specifičan. Lica koja učestvuju u ovom poslu nazivaju se indosant i indosatar.N. a i najčešći način prenošenja.” ili “predati po naredbi N. Za njega je dovoljna formalna urednost prenosa. Svaki povjerilac (indosatar) stiče prava iz hartije samostalno. čl. onom koje je tom bilješkom na hartiji označeno. onoga ko je upisan na hartiji kao nosilac prava. po njegovoj naredbi. po naredbi svakog imaoca. Prenošenje ovih hartija može biti zabranjeno i propisom (ZOO. 3. Indosant je dotadašnji imalac hartije. Izjavom o prenosu indosant prenosi na indosatara pravo na hartiju sa svim pravima iz hartije. Izjava o zabrani mora se upisati na samoj hartiji. 249). Naznačene radnje traže se i kod daljeg prenosa. Kod nekih hartija od vrijednosti pravno dejstvo indosamenta može se sastojati. Indosamentom se prenose hartije po naredbi (order papiri). 246). ne može ih isticati indosataru. Ako je neprekidnost indosamenata formalno uredna. Indosatar je novi imalac.” ili “platiti N.pravna dejstva prema izdavaocu hartije (ZOO. on je dužan da izvrši činidbu označenu u hartiji svakom licu koje takvim nizom indosamenata dokaže da je steklo pravo iz hartije (ZOO. neovisno od svoga prethodnika (indosanta). One glase na neko lice (fizičko ili pravno) uz dodatak po naredbi (“platiti po naredbi N.

čl. potpis dotadašnjeg imaoca hartije (indosanta). ako se hoće da otkloni njihova osobina prenosivosti. po nekim hartijama ne samo svom indosataru nego i docnijim indosatarima u nizu indosamenata. želi da postanu rekta hartije. napisala se ta klauzula ili ne napisala (mjenica. obaveza ne prestaje. Indosament može biti puni. dolazi do niza indosamenata (lanca potpisnika). Ima. Svaki će indosant ispuniti obavezu iz hartije onom zakonitom imaocu hartije na koga je prenio hartiju i tako će ići redom do njenog izdavaoca. dakle. Svakim indosamentom stvara se novi povjerilac. odnosno naziv ili ime lica na koje se hartija prenosi (indosatar). a to znači i prenošenju. čl. Za hartije koje su po zakonu namijenjene prometu. Puni indosament je kad se na hartiji napiše odredba o prenošenju i firma. Izdavalac odgovara samostalno za obavezu povodom koje je izdao hartiju od vrijednosti. od onih koji su indosirali hartiju prije njega. Odgovara. To se čini unošenjem na hartiju odredbe “ne po naredbi”. Odgovornost za obavezu leži na izdavaocu. Osnovna obaveza je na njemu. Prenos hartije od vrijednosti po naredbi može se zabraniti. Kod nekih hartija. mjesto i datum prenosa. Dovoljan je i sam potpis indosantov na poleđini hartije od vrijednosti. 244). hartija koje su po zakonu hartije po naredbi. Ako se želi da se takve hartije učine lako prenosivim.jemstvo prema indosataru i prema svim docnijim sljednicima (licima na koja hartija bude indosirana) da će činidba biti ispunjena. Hartije po naredbi mogu se pretvoriti u hartije na ime. Vrlo često dodaje se i odredba “po naredbi”. Blanko indosament je takav prenos kada se na hartiji ne upisuje ime indosatara. Svaki indosant odgovara svome indosataru i preuzima jemstvo da će u slučaju daljeg prenosa hartije svaki docniji indosant ispuniti obavezu iz te hartije. mora se to izričito upisati u tu hartiju. Postoje takođe i druge vrste hartija koje su po zakonu rekta hartije. 327 . kako je rečeno. da postanu hartije po naredbi. Ako se. a svaki je takođe i povjerilac svih prethodnih potpisnika. Njegova obaveza ostaje bez obzira na to što se hartija prenosila i koliko se puta prenosila. Postoji posebna vrsta solidarne odgovornosti dužnika: dužnik koji izvrši činidbu iz takve hartije od vrijednosti stiče pravo da traži izvršenje te činidbe od svojih prethodnika. Sve dok izdavalac hartije od vrijednosti ne izvrši obavezu iz hartije. a dotadašnji povjerilac postaje novi dužnik i tako ide dalje. hartije na ime (skladišnica i konosman). naime. bjanko i na donosioca (ZOO. ali je zabranu potrebno upisati na samoj hartiji (“ne po naredbi”) ili stavljanjem slične klauzule koja ima isto značenje. 249). Takva hartija prenosi se isključivo cesijom (ZOO. u nizu indosamenata svaki potpisnik jemči svim docnijim potpisnicima. Zabranu može staviti sam izdavalac ili indosant. potrebno je izričito staviti odredbu “ne po naredbi”. ček).

Upisuje se još mjesto i datum prenosa. 244). V PRESTANAK PRAVA IZ HARTIJA OD VRIJEDNOSTI Prava i obaveze iz hartije od vrijednosti prestaju prema opštim pravilima o prestanku obligacija i specijalnim pravilima vezanim za hartije. 241). kao da to nije napisano. Izvršava se onom ko je donese. povjerilac (imalac hartije na donosioca) mora ići izdavaocu jer je on poznat. ali je u tom slučaju napisana i klauzula “ili donosiocu” (“platiti po naredbi N. pa sve što je rečeno o blanko indosamentu odnosi se i na indosament na donosioca. 328 . prostom predajom iz ruke u ruku (tradicijom). nema imena korisnika. stavlja se riječ “donosiocu”. i tražiti ispunjenje. Blanko indosament naziva se u poslovnom svijetu još i otvorenim žirom. Pri indosiranju hartija od vrijednosti ne može se postavljati nikakav uslov. Lice koje je steklo hartiju blanko indosamentom može je dalje prenositi blanko ili punim indosamentom. čl. Prenos predajom (tradicijom) Predajom hartije. kao i svaki drugi imalac hartije od vrijednosti. na prazno (blanko) mjesto. U slučaju prenosa na donosioca. potrebno je samo da upiše naziv. tražiti ispunjenje činidbe iz hartije. umjesto imena indosatara. predajom hartije drugome. Indosirati se mogu sva prava iz hartije od vrijednosti. Povjerilac iz hartije na donosioca je svaki onaj ko drži tu hartiju. smatra se kao da uslova i nema. 5). čl. Propisom može biti određeno za neke hartije od vrijednosti da se ne mogu prenositi indosamentom na donosioca. Dužnik je dužan izvršiti obavezu svakom ko mu pokaže hartiju i zatraži izvršenje činidbe iz hartije. U tom slučaju. Pošto se ne zna korisnik. 4. Dalji prenos može se vršiti prostim ustupanjem. a ne samo neka.N-a ili donosiocu”). prenose se prava iz hartije na donosioca (ZOO. Djelimični indosament je ništav (ZOO. Tipična hartija na donosioca je ček (ZČ. ima njegov potpis na hartiji. Indosament na donosioca važi kao blanko indosament. odnosno svoje ime iznad potpisa indosanta. čl. Ako bi indosant ili ma ko drugi stavio neki uslov u indosament. Zato takva hartija i jeste hartija na donosioca. ova hartija može da sadrži i ime korisnika. a može i punim indosamentom. Izuzetno. Obaveza iz hartije od vrijednosti ostaje uvijek onakva kako je upisana u hartiju prilikom njenog izdavanja. Razumije se da može. Nije potrebno nikakvo upisivanje na hartiji ni obavještavanje dužnika o prenosu.

a zasniva se na sporazumu dužnika i povjerioca iz hartije. na jedan od načina na koji prestaju (gase se) obligacije uopšte. kompenzacija. po pravilu. po pravilu. 2. izdavanje stvari kod konosmana i skladišnice). Sudska amortizacija hartije od vrijednosti dolazi u obzir kad je hartija 288 Amortizacija se izgubljena. Za neke hartije od vrijednosti nije uopšte dozvoljeno vođenje amortizacionog postupka. Prestanak prema opštim pravilima Prava iz hartije od vrijednosti prestaju. Za pojedine papire zakon može odrediti da se na osnovu sporazuma stranaka izvrši proglašenje hartije za nevažeću (mortifikacija). Paul. Najčešće se koriste ovi načini otkupa: vrši se izvlačenje (žrijebanje) brojeva i vlasnicima onih hartija čiji brojevi budu izvučeni isplaćuje se vrijednost hartije. 288 Henn Harry G: “Law of corporations and other business enterprises”. imalac te hartije može tražiti izdavanje nove isprave. Tu dolazi u obzir: izvršenje činidbe na koju glasi hartija (isplata mjenice. na trošak imaoca. a oštećena isprava se vraća izdavaocu. novacija. St. Privatnopravni postupak mortifikacije mora biti zakonom dozvoljen za određenu hartiju. str. konfuzija (sjedinjenje). ukradena. izvlačenje se vrši po lutrijskom sistemu i sopstvenicima se isplaćuje pored vrijednosti hartije i određen iznos (premija). 1970. oštećena ili na bilo koji način nestala. Sud će u vanparničnom postupku donijeti rješenje koje. Izdavalac hartije će izdati novu ispravu na trošak imaoca hartije. oproštaj duga. može tražiti za hartije koje glase na ime ili po naredbi. a njena istinitost i sadržina se mogu tačno utvrditi. čeka) ne mogu se ostvarivati nikakva prava. nastupom određenog roka vlasnicima hartija se jednostavno isplaćuje vrijednost hartija. vrijedi za lutrijske hartije i one koje glase na donosioca a plative po viđenju. Na osnovu sudskog rješenja imalac poništene hartije može tražiti: ispunjenje obaveze koja je proizlazila iz poništene isprave ili zahtijevati od izdavaoca da se. što. 329 .1. Na osnovu amortizovane hartije (mjenice. a time i prava iz hartije. Ako je određena hartija (isprava) oštećena u toj mjeri da je nepodobna za promet (cirkulaciju). 335. jer je odnos povodom hartije od vrijednosti po svojoj prirodi obligacioni. Otkupom prestaje da važi hartija. kada postane pravosnažno. Prava prestaju otkupljivanjem hartije od vrijednosti što se često čini kod korporacionih hartija (dionica). čl. Specijalni načini prestanka prava Prava iz hartije od vrijednosti prestaju poništenjem papira s obzirom na načelo inkorporacije. zastarjelost prava. West Publishing Co. izda nova isprava. zamjenjuje poništenu ispravu (ZOVP. 230).

330 .

Postoje i druge o kojima će biti riječi kasnije (bjanko. po naređenju izdavaoca. Pojam mjenice Savremeni zakoni o hartijama od vrijednosti ili mjenici obično ne daju definiciju mjenice. Može se reći da su one nastale. Kao i svaka hartija od vrijednosti. Izdavalac može uzeti na sebe obavezu da sam isplati mjeničnu svotu u kom slučaju daje bezuslovno obećanje i tada se radi o sopstvenoj (vlastitoj. Mjenica je. isplati određenu (upisanu) svotu novca licu naznačenom na toj hartiji ili isplati trećem licu za koje ono to naredi. prema tome ko plaća mjeničnu svotu sam izdavalac ili drugo lice. trata) mjenici. prvenstveno. I to su osnovne vrste mjenice. U nacionalnim pravima najznačajniji izvor jeste zakon. u modernom pravu. cirkulaciona. u određeno vrijeme i na određenom mjestu.model za druge vrijednosne papire. Isto tako. rekta i dr. nego umjesto toga. Mjenično pravo je skup pravnih pravila kojima se regulišu mjenični poslovi i odnosi lica koja te poslove obavljaju. To pravo se odnosi na isplatu mjenične svote koja je naznačena (upisana) na samoj mjenici. kao i druge uslove koje isprava mora da ispunjava. Mora biti pismeno sačinjena jer je strogo formalna isprava čiju sadržinu određuje zakon.). Osnovno razlikovanje mjenica je. Iz navedene sintetičke definicije mjenice proizlazi sljedeće. Ovakvo određenje mjenice odgovara kontinentalnim pravnim sistemima. posebno obligacione. solo) mjenici. U ranom srednjem vijeku. kao što se vidi. Razlog leži u činjenici što je mjenica već odavno postala hartija . sadrže odredbe o tome koje sastojke mora imati isprava da bi se smatrala mjenicom. kreditna. hartija od vrijednosti kojom jedno lice daje bezuslovno obećanje da će isplatiti određenu svotu novca samo ili kojom izdaje bezuslovan nalog drugom licu da ono. U našem pravu osnovni izvori su Zakon o mjenici (ZM) i Zakon o obligacionim odnosima (ZOO). nasuprot prava stoji obaveza (izdavaoca ili drugog lica) na isplatu mjenične sume. radi objašnjenja momenta nastanka mjenično-pravne obaveze. utisnuto) određeno obligaciono pravo (potraživanje). i mjenica je pisana isprava izdata u zakonom propisanoj formi.GLAVA DRUGA MJENICA I POJAM I FUNKCIJE MJENICE 1. izdavalac mjenice može dati bezuslovan nalog drugom licu da ono isplati mjeničnu svotu kada se govori o trasiranoj (vučenoj. Pravne teorije koje su izložene ranije vrijede i za mjenicu. Kako se radi o obligacionom odnosu (jednostranom pravnom poslu). Na osnovu zakonskih rješenja može se konstruisati i odrediti pojam mjenice. komisiona. Pojmovno određenje mjenice jasno pokazuje da se radi o jednostranoj izjavi volje izdavaoca i pisanoj ispravi u koju je inkorporirano (utjelovljeno. kada se mjenica i 331 .

bankarski akcept se koristi i kod plaćanja izvoznouvoznih poslova po osnovu neopozivog dokumentarnog akreditiva. Umjesto da banka svome klijentu dadne kredit. Banka tako vrši kratkoročna ulaganja kapitala koja su obezbijeđena mjenicom. akceptirana i rekta mjenica. mjenica služi kao sredstvo plaćanja na području platnog prometa jer se pomoću nje vrši doznaka novca. zamijenio ček. kupac akceptira mjenicu do visine kredita. kratki rokovi).pojavila. Ekonomske funkcije mjenice Mjenica spada među najinteresantnije hartije od vrijednosti.reeskontna redovno niža. mjenica može zadovoljiti mnoge ekonomske ciljeve. 2. putem svoje bankovne veze. koju je na njega prodavac (davalac kredita) vukao i tako davalac kredita stiče mogućnost vođenja mjeničnog spora (ograničenost prigovora. kao bjanko akceptirana mjenica. Pored toga. mjenični povjerilac može eskontovati svoje nedospjelo mjenično potraživanje kod banke i tako dobiti prije gotov novac (umanjen za iznos kamate od dana eskontovanja do dospjelosti mjenice). Mjenica se može koristiti i kod čistih finansijskih transakcija kreditnog karaktera (finansijska ili kreditna mjenica). Međutim. U unutrašnjem prometu danas ju je. Isključivo kao sredstvo obezbjeđenja služi kod kreditnih potraživanja (osiguranje kredita). ona to obezbjeđuje kod drugih poslovnih subjekata. Kao što se vidi. nego zahvaljujući svojoj negocijabilnosti putem indosamenta. Osim ovoga. mjenica je mogla da se upotrijebi kao zaloga (mjenični lombard). Može služiti i u svrhu polaganja kaucije (kauciona mjenica). Banka kasnije može reeskontovati mjenicu i time zaraditi (razlika između eskontne i reeskontne kamatne stope . u materiji mjeničnog prava izvršena je unifikacija pravila na međunarodnom planu. U modernom prometu mjenica se rjeđe pojavljuje kao sredstvo jednog plaćanja (gašenja jedne obaveze). u dobroj mjeri. 332 . Kao što je već rečeno. Najčešće se radi o akceptnom kreditu. Već je rečeno da mjenica služi i kao sredstvo obezbjeđenja tražbine. mjenicom je vršeno mobilizovanje kapitala (kredita) kroz eskontni kredit. a izdaje se kao bjanko. Zahvaljujući njenim osobinama. bezgotovinsko plaćanje. isključivi pravni izvor bili su trgovački običaji. u međunarodnom prometu inostrana mjenica predstavlja oblik deviznog plaćanja. ona omogućava gašenje niza obaveza. Danas je prisutnija uloga mjenice kao kreditnog sredstva kod osiguranja potraživanja ili odobravanja kratkoročnog kredita. Tradicionalno. Zadržaćemo se ukratko na njenim ekonomskim funkcijama jer se opširnije uči u ekonomskim disciplinama koje se bave finansijskim tržištima. a i obračunava se za kraći period). s tim što akceptira tako izdatu mjenicu (akceptni kredit). bilo kao mjenični lombard ili jemstvo. Inače. Kod robnih kredita. a posebno prenosivosti (negocijabilnosti). Sigurnost je još veća ako je mjenica snabdjevena potpisima i drugih lica. pa je njen značaj u unutrašnjem i međunarodnom prometu izuzetan.

ona spada u grupu berzanskih hartija i zajedno sa obveznicom predstavlja značajan izvor finansiranja poslovnih subjekata. U momentu predaje mjenice. Radi očuvanja pravne sigurnosti teorija omisije ističe dva momenta: prvi. Stoga ona dopušta da se svi mjenični elementi ne moraju unijeti u pismenu ispravu u času sastavljanja mjenice. svi elementi moraju postojati. Ovakvo shvatanje ne odgovara potrebama savremenog prometa. u protivnom.). Kupovina nedospjelih mjeničnih potraživanja je česta pojava u tržišnim ekonomijama gdje se zarada ogleda u eskontu. 333 . str. Obaveza je imaoca mjenice da ispuni potrebne sastojke najkasnije u momentu podnošenja isprave na plaćanje. svi sastojci mjenice koje zakon zahtijeva moraju biti uneseni u ispravu u momentu podnošenja mjenice na isplatu. saglasno ugovoru sa izdavaocem.7% . U pogledu vremena kad pojedini elementi treba da budu uneseni u ispravu. 289 Kod nefinansijskih korporacija u SAD od 1982. postoji pravna pretpostavka da je izdavalac ovlastio svakog savjesnog imaoca mjenice da upiše u ispravu neki od elemenata koji nedostaje. teoriji jedinstvene radnje (unitu actu). pored zakonskih i drugih pravila. Iako je mjenica individualni (pojedinačni) papir od vrijednosti. koja se daje kao sredstvo obezbjeđenja za buduća potraživanja. Prema starijoj teoriji. biti uneseni. dakle. op.6%. da bi ona imala karakter mjenice.prema Bernard J. Foley. propuštanja) stvorena je prema potrebama trgovačkog prometa i bankarske tehnike. jednim rukopisom i mastilom. neće biti savjestan. U protivnom. Dopušteno je. a krediti sa 13. bankarska tehnika. god. i drugi. ima veliki uticaj na način vršenja “tradicionalnih finansijskih usluga” u koje spadaju i poslovi vezani za mjenicu.I na kraju. nije uvijek moguće precizno odrediti sve elemente (mjeničnu svotu. 9. rok dospjelosti i dr. Teorija omisije Mjenica je pismena isprava koja ima određen sadržaj kao i svaka hartija od vrijednosti. isprava nema obilježja mjenice. postoje različite teorije. obveznice i mjenice ucestvuju sa 19. Svi podaci (elementi) unose se istovremeno. Moderna teorija o mjenici (teorija omisije. Zakon o mjenici prihvata teoriju omisije.cit. do 1988. u času stvaranja mjenice. Teorija omisije dala je mogućnost postojanja bjanko (blanko. a po zakonu mora postojati. II SASTOJCI (ELEMENTI) MJENICE 1. sukcesivno dopunjavanje (upisivanje) mjenice onim elementima koje je njen izdavalac propustio unijeti prilikom izdavanja. trata) mjenica je u daleko većoj upotrebi pa će biti i detaljnije obrađena u narednim izlaganjima koja se odnose na sastojke (bitne i nebitne) te mjeničnopravne radnje. u kategoriji eksternih izvora kapitala. Cilj teorije omisije jeste da se omogući potrebni elasticitet u mjeničnom saobraćaju uz očuvanje pravne sigurnosti. Inače. bjelice) mjenice koja se dosta koristi u trgovačkim i finansijskim transakcijama. 289 Trasirana (vučena. mjenica predstavlja sredstvo kratkoročnog ulaganja novčanog kapitala.

str. Vedad Silajdžić. U stalne elemente koji su odštampani na mjeničnom blanketu spada i naziv “mjenica”. Opšti su naziv da je to mjenica i nalog za isplatu. Naziv mora biti upisan u samom slogu. firma onoga kome treba platiti. Ovaj elemenat neophodan je u kontinentalnim pravima. trata) mjenica sadrži sljedeće bitne elemente (ZM. c) ime. odnosno o kakvoj se ispravi radi. Razlog tome bi bio da se izbjegne falsifikovanje. Bitni sastojci (elementi) 2. geografske i kalendarske. Oznaka u tekstu da je isprava mjenica Naziv “mjenica” mora biti napisan u tekstu same isprave još u času kad se ta isprava izdaje. 2. i taj je blanket cio štampan na zvaničnom jeziku sa stalnim elementima. neki autori dijele bitne elemente mjenice na opšte. takva isprava ne bi se smatrala mjenicom. Mogla bi to biti obična građanskopravna obligacija. Veljko Trivun. pošto se nove riječi teže mogu unositi u tekst. b) bezuslovan nalog da se isplati određena svota novca. 290 334 . čl. f) ime. Ako taj naziv ne bi bio upisan u ispravu. gotovo isključivo. O pojedinim elementima mjenice kao i o načinu popunjavanja pojedinih vrsta mjenice pobliže: Doc. 3): a) označenje u slogu isprave da je to mjenica. Sarajevo 2003. dr. i to na jeziku na kojem je isprava izdata. mjenica je hartija po naredbi (bill on order) i nije nužno da u ispravi bude sadržan i naziv “mjenica”. U praksi se. upotrebljava mjenični blanket. Fatima Mahmutćehajić i mr. a lakše u naslov. a za ono što je promjenljivo ostavljeno je prazno da se popuni. ili po čijoj naredbi treba platiti (remitent). tekstu.1. U pravnoj teoriji. Po anglosaksonskom pravu. koji izdaje država ili neka ovlaštena organizacija. a u kalendarske elemente mjenice 290 ubraja se datum izdavanja i rok dospjelosti mjenice. Naziv “mjenica” potrebno je upisati da bi potpisnik i svaki onaj ko dobije ispravu u ruke znao šta potpisuje. 588-628. odnosno naziv.2. Po našem zakonu.g. Izdavačka djelatnost Ekonomskog fakulteta u Sarajevu. geografski su mjesto izdavanja i mjesto plaćanja mjenice. d) označenje kad treba da plati (dospjelost). personalne. Uopšte o bitnim elementima mjenice Trasirana (vučena. odnosno naziv. ne može biti upisan kao naslov. Zinka Grbo Praktikum poslovnog prava. g) dan i mjesto izdavanja mjenice i h) potpis onoga ko je izdao mjenicu (trasant). firma onoga koji treba da plati (trasat). e) mjesto gdje treba platiti. personalni su ime trasata.2. ime remitenta i potpis trasata.

Na mjenici može biti navedeno više trasata. Ne može biti potraživanja stvari. bilo brojevima . naredba mora da glasi na sumu novca. Mjenica sa više trasata nije rijetka pojava u međunarodnom mjeničnom saobraćaju. Isplata mjenične svote ne može se ničim uslovljavati. ili kad kod jedne banke nema 335 . ako to i nije učinjeno. Pitanje je kako mora biti naznačena mjenična svota i mora li biti naznačena po vrsti i količini novca. Kod neslaganja svote napisane slovima i brojem . jer imalac mjenice valja da zna ko treba da mu isplati mjeničnu svotu. Kod vučene mjenice ime trasata mora biti navedeno u mjenici i obično stoji u donjem lijevom uglu. U slučaju ovog nepodudaranja. Pri upisivanju iznosa novca brojem i slovima može doći do neslaganja. Da li ovu ulogu mogu imati kumulativno ili alternativno . bezuslovnosti toga naloga i oznake svote novca. Na prvom mjestu. naredba za isplatu.zakon izričito ne govori.važi najmanja svota. obično se navodi svota i brojem i slovima.00 KM”). ili ne zna kod koje mu je banke veće pokriće. Bezuslovan nalog da se isplati određena svota novca Ovaj elemenat sastoji se iz tri dijela: naloga za isplatu. Nije svuda tako. Zatim može biti neslaganja između svote napisane cifrom i slovima. da zna ko mu je dužnik. Dešava se da neko ima u inostranstvu dvije ili više banaka koje plaćaju za njega. 8).tada važi ona najmanja svota koja je napisana slovima. a slovima u tekstu mjenice. Teorija prihvata oba rješenja. a samim tim i mjenična obaveza.4. Ime trasata Navođenje u mjenici imena onoga ko treba da plati (trasata) bitan je elemenat. Kad takvo lice kao izdavalac mjenice ne zna sigurno ima li pokrića kod neke banke. Vrsta novca treba da bude naznačena. bilo slovima. Neke zemlje dozvoljavaju u mjenici i alternativno naznačenje valute (“platite 100 USD ili 1. Ona se zove neoperativnom mjenicom. zakon je dao pravila kako se sukob rješava (ZM čl.3. U Engleskoj i u SAD. ako bi se za isplatu postavljao neki uslov. u Francuskoj uz potpis trasanta. pretpostavlja se da isplatu treba izvršiti u onoj vrsti novca koji ima zakonski tečaj u mjestu plaćanja. može biti vezana za ispunjenje nekog uslova (“platite uz podnošenje tovarnog lista”).vrijedi svota napisana slovima. Ako je u mjenici ispisano više različitih svota i slovima i brojevima . Kod nas se iznos brojem piše desno gore izvan teksta.2. mogli bi se činiti prigovori o neispunjavanju uslova i time bi tražbina iz mjenice bila neizvjesna. Po anglosaksonskom pravu. Zakon ne određuje to mjesto i o tome važi običaj. Što se tiče naznačenja količine novca. 2.600. Iznos može biti napisan i slovima i brojem više od jedanput. Ako je u mjenici naznačeno više različitih svota. Mjenica je hartija od vrijednosti koja u sebi utjelovljuje tražbinu na određeni iznos novca i. iznos brojevima piše se u gornjem lijevom uglu.

Po pravilu se stavlja štambilj. ili ima li kod banke dovoljno sredstava koja mu služe kao pokriće. Imalac mjenice može (u regresnom postupku) tražiti od svakog od njih isplatu cijelog mjeničnog iznosa. Potpis izdavaoca mjenice (trasanta) Kako je mjenica obligacija. trasat može biti svako lice koje po propisima građanskog prava.6. Inače. pa bi i isplatu mogli tražiti svi zajedno. mora imati poslovnu sposobnost u času izdavanja mjenice. sasvim je prirodno da na njoj mora biti potpis onoga ko je izdaje. zanimanje. može primati obaveze. Međusobni odnos takvih remitenata je građanskopravne prirode i. banka kojoj se imalac mjenice obrati prihvatiće mjenicu do iznosa pokrića. smatramo. Po prirodi položaja trasantovog u mjenici. pored potpisa ovlašćenih lica na mjenici mora biti ispisana i firma. Kad takva firma ne zna sigurno ima li uopšte. Iako to zakon ne traži. vući će mjenicu na obje banke kao trasate. odnosno uz naziv pravnog lica. vući će mjenicu alternativno na obje banke. Na istoj mjenici može biti označeno i više lica za trasante (satrasanti). pa i u našem. U kontinentalnom zakonodavstvu. 2. Na istoj mjenici može biti navedeno više remitenata i to kumulativno ili alternativno. ali bi trebalo to učiniti. Kad je trasant pravno lice. Prilikom upisivanja imena remitenta. isplatiće je dužnik onome ko mu mjenicu podnese na isplatu. vrstu poslovanja i sl. jer ako je mjenica prenošena. Ako su remitenti označeni kumulativno. nije neophodno stavljati bližu adresu. odnosno naziv povjerioca. trasant je jedini dužnik po toj mjenici i razumljivo je da je on mora i potpisati i time dati izjavu da preuzima mjeničnu obavezu. Ako su remitenti navedeni alternativno. adresa je ipak potrebna. pošto je i on regresni dužnik. za razliku od anglosaksonskog. samo zajednički.dovoljno pokrića.5. odnosno naziv pravnog lica. Remitent može biti fizičko i pravno lice. a može i od svih kao zajedničkih 336 . po pravilu. U času izdavanja mjenice. mora biti navedeno u mjenici. a dođe do protesta ili tužbe. onda bi svoja mjenična prava mogli ostvarivati. lica kome treba isplatiti mjeničnu svotu. valjaće se obraćati i remitentu. razumljivo je da satrasanti mogu biti samo zajednički (kumulativni) dužnici i da nema smisla da budu označeni alternativno. To može biti alternativno. mjenica nije hartija na donosioca i zato remitent mora biti naveden u mjeničnom pismenu. Mjenica mora biti potpisana onako kako je registrovano da se to pravno lice potpisuje. uz ime. u momentu kad je potpisuje. 2. Ako se mjenica vuče kumulativno. Ime remitenta Ime. dakle. a za ostatak će se imalac mjenice obratiti drugoj banci. Dužnik mora potpisati obavezu kada je već propisana pismena forma. Takvo označavanje ne unosi u mjenični odnos nikakvu neizvjesnost. a može i kumulativno. Svi su zajednički dužnici. bio bi određen njihovim međusobnim sporazumom. svako poslovno sposobno lice. Pošto se trasant potpisom obavezuje.

2). da se plaća od dana izdanja mjenice.” ili “platite čim se ova mjenica podnese na isplatu” ili “pri podnošenju na isplatu platite. Može ga odrediti i svaki indosant. 77). Rok dospjelosti kod mjenice može biti određen na jedan od ova četiri načina (ZM. 4. To su: “početkom mjeseca” ili “primo”. da ne bi došlo do zabune od kada treba računati protek roka. čl.38.” Rok dospjelosti je određen tačno datumom. Ta mjenica glasi: “platite šest mjeseci od danas” ili “tri mjeseca a dato platite za ovu mjenicu. 2. 38). Kada se mjenica plativa na određeno vrijeme od dana izdavanja trasira iz jednog mjesta na neko drugo mjesto i kad u tim mjestima ne vrijede isti kalendari. “polovinom mjeseca” ili “medio”. st. kad to ne bi bilo naglašeno.. st. čl. Takva mjenica po viđenju kod koje je određen krajnji 337 . onda se smatra da je dan dospjelosti po kalendaru koji vrijedi u mjestu plaćanja (ZM. mjenica ipak važi. Zakon ipak određuje krajnji rok u kome se mjenica po viđenju mora podnijeti na isplatu.. platite. Kada je mjenica plativa na određeni dan u mjestu u kome ne vrijede isti kalendar koji vrijedi u mjestu izdavanja.. god. c) Mjenica po viđenju (Sichtwechsel. ma kojim izrazom.” ili “pola godine od izdanja ove mjenice platite.. onda se dan izdavanja dovodi na dan koji mu odgovara u kalendaru koji vrijedi u mjestu plaćanja. dospjelost označiti i uobičajenim izrazima koji pokazuju tačno o kom se danu radi. lettre de change a jour five). pa se prema tome određuje dospjelost (ZM. vrijeme kad mjenična svota dospijeva za isplatu. a zakonska je pretpostavka da je to mjenica po viđenju (ZM.. Ova mjenica glasi: “1.. To znači prvi dan u mjesecu. čl.. čl. b) Mjenica na određeno vrijeme od izdanja (Dato wechsel. Rok dospjelosti ne može se odrediti van mjenice.. 34): a) Mjenica sa dospjelošću na određeni dan. lettre de change a date). nego građanskopravne.7. To je godina dana od izdanja. fiksan je. “krajem mjeseca” ili “ultimo”.38. No ako se ne naznači. uzeti da se vrijeme računa od dana podnošenja na akcept. Rok dospjelosti se mora naznačiti na mjenici.. Označenje dospjelosti Dospjelost je vrijeme kad se mjenica ima isplatiti. jer je to njen bitni sastojak. juna 2002. Međusobni odnos satrasanata nije mjeničnopravne prirode. Vrijeme se računa onako kako određuje građansko pravo (ZOO.” ili “kad imalac ove mjenice zahtijeva platite. čl. Dospjelost ovakve mjenice je određena protekom na mjenici naznačenog vremena od njenog izdanja. lettre de change a vue). ali samo na kraće vrijeme od godine dana (ZM. odnosno na viđenje. 35). kalendarska mjenica (Tagwechsel. Moglo bi se.” Važno je naznačiti. Mjenica po viđenju obično glasi: “po viđenju platite za ovu mjenicu. umjesto fiksno određenog dana. st..1). petnaesti dan u mjesecu i posljednji dan u mjesecu (ZM.2). Ovaj rok podnošenja na isplatu može trasant skratiti ili produžiti da traje duže od godinu dana. Trasant je dužan isplatiti kad god mu je imalac podnese u okviru zakonom predviđenog roka. dnevna mjenica..dužnika. Dopušteno je. inače. Mjenica po viđenju dospijeva kad god se podnese na isplatu.” i sl.. čl. čl.

U ovim slučajevima se ne može primijeniti pravilo da se dospjelost izvršenja obaveze pomiče na najbliži mogući datum.. ne važi. takođe. aprila”). čl. Ako više mjesta nosi isti naziv. Nije dopušteno navesti na mjenici dvije ili više dospjelosti.000 KM”). 2). onaj naziv koji se za to mjesto upotrebljava u toj zemlji. kosilo bi se s načelom određenosti mjenice. i rok se računa od dana podizanja protesta. po svome izboru.rok podnošenja na isplatu glasila bi: “platite po viđenju. godine platite 10. stavlja se toponomastički naziv mjesta. tako da se vrijeme koje treba da protekne do dospjelosti računa od dana kad trasat akceptira mjenicu i stavi datum akcepta.. svakog od tih dana plaća se jedan dio mjenične svote (1. jula t. U takvom slučaju rok za podnošenje na naplatu počinje teći od tog vremena (ZM. lettre de change de vue). st. 2). 36). 36. Podnošenje na viđenje u stvari je podnošenje na akcept. a po pravilu se i ne podnose. a najdalje 20. Ne važe ni mjenice sa kumulativnim ili alternativnim naznačenjem dospjelosti. Prema međunarodnoj praksi. aprila iste godine platite 20.. st. Takve bi mjenice bile ništave (ZM.”). 35. a nije stavljena i bliža oznaka iz koje bi se vidjelo na koje od tih mjesta izdavalac mjenice misli. ako se jasno i nesumnjivo zna na koje se mjesto misli. februara 2000. čl. a 5. d) Mjenica na određeno vrijeme po viđenju (Nachsichwechsel. savjesni imalac mjenice je ovlašćen da je podnese na isplatu u ma kome od tih mjesta. čl.” i sl. sudska praksa toleriše i uobičajeni naziv mjesta.000 KM. rok se računa bilo prema danu akcepta bilo prema danu protesta (ZM. godine” ili “platite po viđenju. Dakle. Trasant može odrediti da mjenica plativa po viđenju ne smije biti podnesena na isplatu prije naznačenog vremena. Ako prilikom podnošenja trasat nije stavio datum. 338 . kao i kad je odbio da akceptira takvu mjenicu. No i kad ne bi bilo tako navedeno. ali ne prije deset mjeseci od danas. Mjenice sa naznačenjem krajnjeg roka plaćanja ne važe (“platite do 1. Kada protest nije podignut. 2. pa pošto je on vidi i upiše na mjenici datum kad mu je podnesena na viđenje. Ne važe ni sa nemogućim datumom (“platite 31. onda se u pogledu akceptiranja smatra da je nedatirani akcept stavljen posljednjeg dana roka predviđenog za podnošenje na akceptiranje (ZM. 34). Zakoni nekih zemalja sadrže odredbu da je ništava mjenica u kojoj mjesto plaćanja nije označeno zvaničnim nazivom. valja je podnijeti na protest. Mjesto plaćanja U mjenici mora biti navedeno mjesto u kome treba mjenicu platiti.. Mjenica sa dospjelošću ranijom od dana izdanja.g. ne bi postojao razlog za ništavost mjenice.” Mjenice po viđenju ne moraju se podnositi na akcept. pošto bi to stvaralo zabunu. podnosi se na isplatu. Ne važi ni mjenica sa naznačenjem isplate na rate (obročne mjenice) kod koje je dospjelost naznačena sa više dana. Ova mjenica mora se najprije podnijeti trasatu na viđenje. U zemljama u kojima zakon ne traži upotrebu zvaničnog naziva mjesta pod sankcijom ništavosti mjenice. čl. juna 2002. i kada protekne na mjenici označeni rok. Takva mjenica glasi: “tri mjeseca po viđenju platite.8.

Sarajevo. Da bi se ipak omogućila što lakša upotreba mjenice. 339 . Među bitnim sastojcima mjenice učinjeno je podvajanje na one koji se moraju izričito navesti i moraju postojati u času kad se mjenica podnosi na isplatu i one koji se mogu pretpostaviti iako nisu izričito navedeni u mjeničnom tekstu. logički se nameću iz same prirode mjenice i zato jesu bitni. st. u lijevom gornjem uglu. Plaćanje kod HBB banke d. Važi i mjenica na kojoj je kao datum izdavanja stavljen neki drugi dan. znači. Zakon o mjenici navodi tri pretpostavke bitnih sastojaka (ZM. Naznačenje datuma izdanja ne mora odgovarati istini. Plaćanje u Sarajevu” ili “Vispak d. 2. Naziv mjesta plaćanja upisuje se u mjenicu obično u donjem lijevom uglu ispod trasatovog imena (“Dijamant d. 4): a) Trasirana mjenica u kojoj nije naznačena dospjelost pretpostavlja se da je to mjenica po viđenju. a ne onaj kad je mjenica stvarno izdata. kako se vidi.d. 3). čl. Mjenično pravo dozvoljava da ovaj zahtjev bude formalno zadovoljen. pretpostavlja se da je mjenica izdana u mjestu koje je navedeno pored trasantovog potpisa.Mjesto plaćanja je bitan elemenat mjenice. Pretpostavljeni bitni sastojci mjenice Svi nabrojani elementi mjenice. c) Ako u trasiranoj mjenici nije naznačeno mjesto izdanja. ni to mjesto ne bi bilo navedeno. 4. Dan i mjesto izdavanja Datum i mjesto izdavanja mjenice obično se stavlja na početku. ali ne mora biti tako. Po teoriji omisije.d. ali nije neophodan. dozvoljeno je odstupanje od ovog pravila u tom smislu što se za neke od sastojaka uzima kao da postoje u mjenici. U pogledu naziva mjesta važi ono što je rečeno za mjesto plaćanja. ali je razumljivo da to treba učiniti. u gornjem lijevom uglu. Ako. pretpostavlja se da je mjesto plaćanja ono mjesto koje je označeno pored trasatovog imena. i tada postoji zakonska pretpostavka da je mjesto plaćanja ono mjesto koje je na mjenici označeno pored imena trasata (ZM. Može biti. U mjeničnom blanketu su ovi podaci navedeni na početku mjeničnog teksta. pak.9. takva bi mjenica bila ništava jer joj nedostaje jedan bitan elemenat. Znači da označenje dospjelosti na mjenici može biti ispušteno. pa ma gdje na mjenici. Sarajevo). Važno je da se stave. čl.d. savjesni imalac mjenice može sam popuniti mjeničnu ispravu i upisati mjesto plaćanja ili pored imena trasatovog dodati mjesto njegovog prebivališta. jer se time omogućuju ili olakšavaju mnoge radnje koje je potrebno preduzimati radi ostvarivanja prava iz mjenice. i antidatirana kao i postdatirana. Može taj podatak biti izostavljen. Zakon ne traži da se mora pored geografskog naziva plaćanja staviti i bliža adresa (ulica i broj). 3. Visoko. b) Ako u mjenici nije označeno mjesto plaćanja.

a ne trasat.o. Ovdje se čak radi i o tome da se stvarno sjedište trasata podudara sa mjestom plaćanja. a ne u Sarajevu. Tako je upisano u mjenicu i nema uticaja činjenica što je stvarno sjedište “Soko” d. pa ipak se radi o domiciliranoj mjenici. odnosno kod koga će se mjenica platiti. Trasat može na domiciliranoj mjenici odrediti samo domicilijata. a ne stvarno stanje. Plaćanje u Sarajevu”). jer se smatra da je trasant.d. lice koje će za njega platiti mjenicu u mjestu plaćanja koje je već odredio trasant. Moguća je i takva kombinacija da i mjesto plaćanja bude različito od sjedišta trasatovog. Mišljenje da mjenicu može domicilirati samo trasant nije opšteprihvaćeno. ili kod koga treba da se plati.d. Sarajevo. odnosno nepravom domiciliranom mjenicom. Platac ne ulazi uopšte u mjeničnopravni odnos. koje nisu domicilirane.d. Ako je to cilj. Plaćanje u Tuzli”). Navođenjem nekog drugog lica koje treba da plati mjenicu (platac) ne mijenja se trasat. radilo bi se o domiciliranoj mjenici.d. To lice (platac). Mjenicu može domicilirati samo trasant. lice koje treba da plati. Sarajevo. Sarajevo”). Zakon o mjenici (čl. Domicilirana mjenica Najčešći slučaj jeste da mjenicu plaća akceptant u mjestu svoga sjedišta. a ne trasat (“Merkur d. u Mostaru. Ako na mjenici piše: “Soko d. Sjedište društva “Soko” nije u Sarajevu. Mjenica na kojoj je označeno drugo mjesto kao mjesto plaćanja. a ne u mjestu sjedišta ili prebivališta. Nema njegovog potpisa na mjenici. Mostar. Plaćanje kod HBB banke d. ne može se govoriti o domiciliranoj mjenici (“Soko d. ovlastio svakog imaoca da to po potrebi učini. Razlozi trgovačkog saobraćaja nekada zahtijevaju da se mjenica plati u drugom mjestu. a da platac. Plaćanje u Mostaru”.4. Sarajevo.d. Neki i tu mjenicu nazivaju domiciliranom. da trasat može prilikom akcepta označiti adresu u tom mjestu gdje će se mjenica platiti. 28) dozvoljava kod mjenica plativih u mjestu trasatovog sjedišta. Po teoriji omisije. bude neko drugi. Time se ne mijenja mjesto plaćanja.o. određuje trasat. nego u Mostaru. onda se tako mora odrediti (upisati) u mjenici. nego se samo daje adresa gdje će se. Kod ocjene da li je mjenica domicilirana mjerodavno je samo ono što je upisano na mjenici. odnosno prebivališta i da mu se tu podnosi. kad je izostavio tu oznaku. 340 . iako nije tačna adresa trasata. U slučaju kada se sjedište ili prebivalište trasata podudara sa mjestom plaćanja. Domiciliranom mjenicom se naziva i mjenica u kojoj je trasant naznačio da će istu platiti neko drugi. odnosno mjesto (platište). mogao bi mjenicu domicilirati svaki njen savjesni imalac. a ne sjedišta ili prebivališta trasata i upisano na mjenici pored njegovog imena naziva se domiciliranom mjenicom (“Soko d.

Klauzula o moneti (klauzula o efektivnosti) Naziva se još i klauzulom o efektivnom plaćanju u stranoj valuti. jula t.”).N. treći (tertia).”. Njihovo unošenje nije nužno pa se stoga i nazivaju nebitnim sastojcima (fakultativnim elementima).. a ne u mjestu koje je navedeno u mjenici kao sjedište trasatovo. u stranoj valuti. platite za ovu jedinu mjenicu po naredbi N. Oznaka “po naredbi” Mjenica je hartija od vrijednosti koja je po sili zakona prenosiva (negocijabilna) po naredbi...1.”). Za punovažnost isprave kao mjenice nema uticaja da li su ti elementi uneseni u ispravu ili nisu. ali se iz teksta ne vidi u kojoj efektivnoj valuti (moneti). potrebno je navesti u tekstu i naznačiti koji je po redu primjerak: prvi (prima).”. stavlja se solo klauzula (“1. nego o većem broju primjeraka jedne iste mjenice.2. bilo to u njoj označeno ili ne. a ne akceptant ili u kojoj je naznačeno da će se isplatiti u nekom drugom mjestu. Navešćemo najčešće mjenične klauzule: 5... Nebitni sastojci mjenice (mjenične klauzule) Pored bitnih sastojaka koje hartija od vrijednosti mora sadržavati da bi bila mjenica. Ako bi naredba glasila samo na isplatu nekog stranog novca (“Platite. njenog podnošenja na akcept. “po viđenju platite za ovu drugu mjenicu.. Svaka je mjenica prenosiva indosamentom. jula t. 5. Mjenica bi glasila: “12.” ili “..” ili “u švicarskim francima”. Svi primjerci predstavljaju jednu mjenicu i isplatom jednog primjerka svi ostali gube važnost. (“1. To bi bilo za slučaj gubitka mjenice. godine platite za ovu prvu mjenicu.. 10..g..g..3. Trasant njome određuje da se mjenica ima isplatiti u naznačenoj vrsti novca. platite za ovu solo mjenicu. U mjenici ne mora biti upisano: “Platite za ovu mjenicu po naredbi N. Podatak o broju mjeničnog primjerka (duplikatna klauzula) Nekad je potrebno da se mjenica izda u dva ili više primjeraka.N..Postoji i shvatanje da je domicilirana mjenica svaka u kojoj je označeno da će je isplatiti neko treće lice. pa izostavljanje tog naređenja ne ometa njen lak i nesmetan prenos. Ako se ne želi izdavanje više primjeraka jedne mjenice.. u mjenični tekst se mogu unositi i neki drugi sastojci (mjenične klauzule).. Ako se mjenica izdaje u više primjeraka.000 švicarskih franaka efektivno. a interesantna je u međunarodnom mjeničnom saobraćaju.” 5. septembra 2003...N. nego može i ovako: “Platite za ovu mjenicu N..”). za ovu jedinu mjenicu. 5.. Navođenjem broja primjeraka mjenice treba da se ukaže da se ne radi o izdavanju novih mjenica.. mjenični dužnik je ovlašten da mjenicu isplati u domaćem 341 . drugi (sekunda). Unose se ako mjenici treba dati još neko pravno dejstvo ili da se jasnije označe neki pravni odnosi između lica koja učestvuju u mjeničnom poslu..

Njegova činidba je u isplati mjenične svote. i stavite na račun N. on time. klauzula o pokriću pokazuje trasatu koga on treba da zaduži u računu ili kome računu će odobriti mjeničnu svotu. trgovačkim efektima. Klauzula “bez izvještaja” znači da trasant neće slati trasatu nikakav 342 .novcu prema dnevnom ili određenom službenom kursu.N. Ta klauzula obično glasi: “Valuta primljena u robi” ako je trasant primio robu i plaća mjenicu ili “Valuta primljena u gotovu” jer je od njega primio novac ili “Valuta za eskont“ ako remitent kao banka trasanta eskontira mjenicu. Klauzula o pokriću (revalirajuća klauzula) Označava oblik vrijednosti koju je trasat primio od trasanta. Prema načelu strogosti. Klauzula ima građanskopravna dejstva i pozivanje na pokriće i njegovo osiguranje (obezbjeđenje) nema mjeničnopravnu vrijednost jer stavljanjem potpisa na mjenicu od strane trasata smatra se da je zasnovana njegova mjenična obaveza. ova klauzula se primjenjuje ukoliko nije u suprotnosti sa devizno-valutnim propisima zemlje. Inače. Postoje pravni odnosi između trasata i N. i na osnovu čega trasat pristaje da se mjenica vuče na njega. Klauzula valute (valutna klauzula ili klauzula o primljenoj vrijednosti) Pokazuje odnos između trasanta i remitenta. Ukoliko trasat akceptira i/ili isplati mjenicu prije dobijanja izvještaja. treba da sačeka izvještaj od trasanta ili ne treba. U suštini.6. ali i između trasanta i N. ugrožava svoj zahtjev na pokriće. na osnovu čega trasant.. prije nego što prihvati nalog iz mjenice... Kada postoji ovakva klauzula: “Platite. Ako klauzula glasi: “Platite. protivno izvještaju. kreditu.N. i stavite na moj račun” znači da trasat ima poslovni odnos sa trasantom iz koga nešto duguje pa će mjenicu isplatiti sa tog trasantovog računa.. Može da glasi: “Platite . 5.4.5.N. Bezuslovnost mjeničnog naloga može se ublažiti unošenjem ove klauzule ako se akceptiranje i plaćanje mjenice veže za izvještaj koji trasant treba da pošalje trasatu (upisano “sa izvještajem”).. 5. i stavite istu u račun N. O komisionoj mjenici biće riječi kasnije.. vuče mjenicu na trasata. Trasat prihvata mjenicu.N.. zatim “Vrijednost u meni (nama) samom” kada je trasant označio sebe kao remitenta. ulazi u mjeničnu obavezu kao dužnik. i stavite istu na moj račun sa izvještajem” ili “Platite.” radi se o komisionoj mjenici (komisiona trata). a ne mjenična dejstva. mjenični posao je samostalan i apstraktan. kao komisionar N.N. bez izvještaja”. čime ga je pokrio. Ova klauzula ima građanskopravna. robi. 5. odnosno u čemu je bila ili se očekuje protučinidba remitenta. Tiče se osnovnog odnosa između njih jer govori o tome u čemu se sastoji naknada (protučinidba) koju trasat prima. radi toga što je primio pokriće od trasanta u novcu.. a može biti i dug. pa se ne vidi kauza (razlog) obavezivanja. Avizna klauzula (avizo ili klauzula o izvještaju) Klauzula govori o tome da li trasat.

” ili “Platite za ovu mjenicu N. 5.8. a ne indosiranjem. Ako se lice ne može pronaći ili se iz mjenice ne vidi adresa lokala. Ako je upiše trasant. Klauzula “bez obaveze” ili “bez regresa” Njome indosant isključuje svoju mjeničnopravnu odgovornost. a ne i za ostale mjenice. imalac mjenice zadržava sva mjenična prava.7... Međutim. to trebalo da učini.” 5.12. ona djeluje prema svim potpisnicima.N. nema pravo na protestne troškove od lica koje je stavilo klauzulu. prema daljnim imaocima mjenice. Klauzula “bez troškova” ili “bez protesta” Unošenjem ove klauzule imalac mjenice se oslobađa obaveze na podizanje protesta. Klauzulu može unijeti trasant. Takva bi mjenica glasila: “Platite za ovu mjenicu N. Ne može se unositi kod mjenica čija je dospjelost određena na drugi način.. i pored postojanja ove klauzule. koja nije indosabilna. radi izbjegavanja suvišnih troškova. iako nije podigao protest u slučajevima u kojima bi. 5. niti od njegovih sljednika.. 5. a ne mjenična dejstva.N. 5. ali ne i po njegovoj naredbi. Isplatom toga primjerka ostali gube pravnu vrijednost. tada se radnje mogu preduzeti u stanu ili na drugom 343 .. Obično glasi: “Platite za ovu prvu. kao regresnog dužnika. Klauzula važi samo prema indosantu koji je istu upisao. Klauzula o kamati Unosi je trasant kod mjenice plative po viđenju (a vista) ili na određeno vrijeme po viđenju uz upis visine kamatne stope. Kasatorna klauzula Upisuje se u slučaju izdavanja mjenice u više primjeraka. I ova klauzula ima građanskopravna. Ukoliko bi imalac mjenice.11. indosant ili avalist. tada djeluje isključivo prema njima.” Rekta klauzula slabi opticajnu sposobnost mjenice. 5.izvještaj niti objašnjenje u pogledu mjenice...10. a ako je stavi indosant ili avalist. inače. podnio mjenicu na protest. Rekta klauzula (negativna klauzula po naredbi) Ovom klauzulom mjenica se pretvara u hartiju od vrijednosti na ime i može se prenositi samo cesijom. Akceptant i trasant kod vlastite (solo) mjenice nemaju pravo stavljati ovu klauzulu.. a cilj je da se mjenična svota isplati samo imaocu jednog (određenog) primjerka mjenice. Oznaka adrese Sve radnje koje treba preduzeti radi ostvarivanja mjeničnih prava obavljaju se u poslovnom lokalu lica koga se one tiču.9.” ili “Platite samo po ovom primjerku.

N. To je onda falsifikat i slučaj se rješava po propisima građanskog. Stoga je potrebno unijeti u mjenicu bližu adresu trasanta. 344 .str. ipak su obaveze ostalih potpisnika pravovaljane (ZM. punomoćnik kad stupa u neki pravni odnos za svoga nalogodavca. obavijestiti je da nastupa kao punomoćnik. dužnika ili trećeg lica. Po mjeničnom pravu. po punomoći od 10. Za preuzimanje mjeničnih obaveza punomoćnik mora imati posebno (specijalno) punomoćje (ZOO. Pošto je mjenica strogo pismena isprava. mijenjaju ili prestaju preduzimanjem određenih radnji. Vajner dr Zdenko. bilo povjerioca. 9).”). Lažni zastupnik (falsus procurator) dužan je ispuniti obavezu u svoje ime pod uslovom da je sam potpisao mjenicu. ili u ime kojih je ona potpisana. već potpišu zastupanoga. dok su druge fakultativne. U građanskom pravu.. Uopšte o mjeničnim radnjama Mjenica je tipična hartija od vrijednosti po naredbi kod koje prava nastaju. 91). op. tada ne nastupa njihova obaveza. Ako ne stave svoj potpis na mjenicu. godine ovlašten A. čl. Isto važi i za zastupnika koji je prekoračio ovlaštenje.mjestu. op. Svako lice iz mjenice može ovlastiti drugo da kao njegov punomoćnik izvrši neku mjeničnu radnju. samo dok se punomoćnik kreće u granicama ovlaštenja. III MJENIČNE RADNJE 1. Ako se na mjenici nalaze potpisi lica koja su nesposobna da se mjenično obavežu ili lažni potpisi ili potpisi izmišljenih lica ili potpisi koji iz bilo kojeg drugog razloga ne obavezuju lica koja su potpisala mjenicu. Kada punomoćnik kod mjenice prekorači svoja ovlaštenja. ko se na mjenici potpiše kao zastupnik drugoga. Radnje se preduzimaju u zakonom propisanom obliku i na zakonom predviđen način jer važi princip mjenične formalnosti. lično je obavezan po toj mjenici. Stoga se smatra da je mjenica skupni pojam za koji je vezan niz radnji i pravnih 291 poslova (mjeničnopravne radnje). 141. 291 Suprotno: Antonijević dr Zoran. odnosno krivičnog prava. Svakom radnjom (izjavom na mjenici) stvaraju se novi pravni odnosi i svaka ima svoje pravno dejstvo. Neke mjenične radnje su obavezne. Odnos vlastodavca i punomoćnika rješava se prema pravilima obligacionog prava. treba da napiše u ime koga je potpisuje. prenose se.cit.A. mora na to upozoriti drugu stranu.cit. a da za to nije bio ovlašćen. on postaje solidarni mjenični dužnik. a trebalo bi da doda i po kome ovlašćenju (“za N. uz pristanak tog lica. str. trasata kao i uz mjesto plaćanja kod domicilirane mjenice. čl. 491. maja 2004. punomoćnik kad potpisuje mjenicu kao trasant.

Već je rečeno da kod mjenice postoji niz pravnih radnji koje se dijele na osnovne mjenične radnje i radnje koje se preduzimaju radi očuvanja i ostvarenja mjeničnih prava. U privrednom životu mjenicu izdaje poslovna organizacija (privredno društvo) kao dužnik. protest. 99). Štambilj. što znači sposobnost za preuzimanje mjeničnih obaveza. Radnje kojima je cilj očuvanje mjeničnih prava su: regres. označavajući sebe kao remitenta. U tom slučaju. Izdavanje se sastoji u popunjavanju isprave i stavljanju potpisa trasanta na mjenično pismeno. akceptiranje. sposobnost za izdavanje mjenice naziva se pasivnom mjeničnom sposobnošću. trasant mora imati poslovnu sposobnost. U mjeničnom pravu. Pravno lice potpisuje mjenicu tako što se uz potpis ovlašćenih lica stavlja i pečat. Popunjavanje mjeničnog blanketa nije neophodno. prenos. Obično povjerilac i dužnik ugovaraju da za vrijednost prodate robe (stvari) ili za izvršene usluge prodavac. mjenično jemstvo (aval). Kao remitenta može označiti i nekog svoga povjerioca (drugo lice) sa kojim je ugovoreno plaćanje na ovaj način. Izdavanje mjenice Mjenicu izdaje trasant i to je prva radnja koja se preduzima. ali je izdavanje mjenice i vršenje ostalih pravnih radnji za njih uslovljeno. čl. Mjenicu može da vuče i neka treća organizacija na kupca u korist prodavca. nije rijedak slučaj da dužnik iz nekog ugovora (kupac. isplata (plaćanje). jer je to pravna radnja. Nadalje. pošto po teoriji omisije izostavljene mjenične elemente može upisati u mjenicu svaki njen imalac do podnošenja na isplatu. odnosno primaoca usluga. intervencija te umnožavanje i prepis mjenice. ta se organizacija formalno pojavljuje kao trasant (izdavalac mjenice). organizacija kojoj se pružaju usluge) predaje svome povjeriocu bjanko akceptiranu mjenicu. 345 . a za preduzimanje pravnih radnji potrebno je da subjekt ima poslovnu sposobnost. Nepismeni i slijepi imaju pasivnu mjeničnu sposobnost. iako u nekim zemljama ima u tom pogledu odstupanja. Pasivna mjenična sposobnost uglavnom je izjednačena u modernom pravu sa opštom poslovnom sposobnošću. Nepismeni i oni koji ne mogu pisati obavezuju se stavljanjem na mjenicu otiska prsta pred sudom i taj znak ovjerava sud. Da bi izdavanje mjenice bilo punovažno. Aktivna mjenična sposobnost jeste sposobnost lica da bude povjerilac po mjenici. 2. žig i pečat imaju istu pravnu i dokaznu snagu kao i rukoznak (ZM. amortizacija mjenice i podizanje mjenične tužbe. Potpis izdavaoca mora biti u momentu izdavanja. a stvarno je ona garant (žirant). Zakonska pravila koja se odnose na pojedine radnje jasno pokazuju zašto je mjenica omiljen instrument u trgovačkom prometu. vuče (trasira) mjenicu na kupca. odnosno organizacija koja pruža usluge. ako postoji takav ugovor. Potpis slijepih na mjenici važi samo ako ga ovjeri sud. U osnovne mjenične radnje spadaju: izdavanje. radi ispunjenja neke obaveze prema povjeriocu.

novi povjerilac. Treba upotrijebiti riječi da bude jasno da se radi o indosamentu. Forma indosamenta nije zakonom propisana.N. čl. Žirant je indosant. o čemu je bilo riječi u dijelu o hartijama od vrijednosti uopšte. Djelomičan indosament je ništavan (ZM. 3. Puni indosament Indosament je izjava na mjenici ili na njenom produžetku (alonžu) kojom imalac mjenice prenosi svoja prava iz mjenice na neko drugo lice.puni indosament (indosman). Mjenica se može prenositi cesijom (ustupanjem) i indosamentom. 246). 436-445) i pravila o cesiji hartija od vrijednosti (ZOO.2. Obično se još stavlja datum i mjesto.N. koriste se i termini žirant i žiratar. Prenosom mjenice indosamentom nastaje između dužnika i svakog novog povjerioca (lica na koje je mjenica indosirana) samostalan pravni odnos. ali tada mora biti cio ispisan . Mora se potpisati jer dosadašnji indosatar postaje dužnik. 3. Specifičan način prenosa hartija od vrijednosti po naredbi.N. Prvi indosant je uvijek remitent.-u” ili “Mjesto mene platite N. dosadašnji povjerilac koji indosamentom postaje dužnik. 13. Indosament mora biti bezuslovan. Dosadašnji imalac mjenice. kao indosatara. Bjanko indosament Indosatar sa bjanko indosiranom mjenicom može da preduzme slijedeće radnje: 346 .1. st. dozvoljeno je unošenje uslova u indosament pošto je dozvoljen i mjenični nalog sa uslovom (neoperativna mjenica). U izuzetnim slučajevima indosament može biti napisan i na licu mjenice. čl.3. Cesija i indosament Jedna od osnovnih karakteristika hartija od vrijednosti jeste njihova negocijabilnost (prenosivost). Za prenošenje mjeničnih prava cesijom važe pravila obligacionog prava o ustupanju potraživanja (ZOO. daje na poleđini mjenice pa odatle i naziv indosament (in dosso . jer je on prvi povjerilac po mjenici. Izjava se.-a” ili “Platite N. a žiratar je indosatar. On je nezavisan od odnosa prema starom povjeriocu jer je odlučan samo sadržaj mjenice i međusobni lični odnos tog novog povjerioca i dužnika. jeste indosament (indosman).na leđima). Obično se piše: “Platite po naredbi N.N.-u” ili “Za me N. smatra se kao da nije napisan. Prenos mjenice 3. 2).3.-u”. po pravilu. prenosi prava iz mjenice na novog imaoca. a ako je stavljen uslov. čl. a dužnik po hartiji od vrijednosti se postaje samo potpisom. Po anglosaksonskom pravu. Pored naziva indosant i indosatar. kao indosant. kakva je mjenica.

tačka 3).N-u. I založni indosament može biti puni i bjanko.a) Prenijeti dalje na drugo lice punim indosamentom. opunomoćujući. jer to je sadržaj njegovih ovlaštenja. čl. koji mu je prenio mjenicu blanko indosamentom.5. i u tom će slučaju ispod potpisa ranijeg indosanta. vrijednost za zalogu”. za inkaso. 15. indosatar kod blanko indosamenta je onaj koji ima mjenicu u rukama. upisati svoj indosament i potpisati. nije dužnik po toj mjenici. Pošto na takvoj mjenici nema njegovog potpisa. nema ni njegove obaveze. Punomoćničkim indosamentom se ne prenosi pravo svojine na mjenicu.N-u. Založni indosament Mjenica se može i založiti za neko pravo povjerioca koje ima osnov u pravnom poslu van mjenice. On nije stekao svojinsko pravo na mjenicu i ne može je prenositi ni na kakav način osim kao punomoćje. vrijednost za osiguranje” ili “Platite za mene N.N-u. može to učiniti samo kao prenos punomoćja. st. za naplatu) indosament se preduzima radi opunomoćenja. s tim što mjenicu može dalje prenositi samo punomoćničkim indosamentom. Mjenica se zalaže indosamentom koji sadrži odredbu iz koje se može vidjeti da se radi o zalogu: “Platite N. O dospjelosti mjenice založni indosatar ima pravo tražiti isplatu 347 . e) Mjenicu predati nekom trećem licu ništa ne upisujući. d) Ispuniti blanko indosament imenom nekog trećeg lica i predati mu mjenicu. da obavi i neke radnje. b) Indosirati svojim blanko indosamentom stavljajući samo svoj potpis (ispod potpisa svog indosanta). Indosant samo ovlašćuje indosatara da u njegovo ime i za njegov račun vrši neka prava iz mjenice. Punomoćnik (indosatar) ne stiče samostalno pravo iz mjenice. On po zakonu ima prava koja proističu iz mjenice. niti je potpisujući. Prema tome. 3.4. Novi imalac ovakve mjenice postupa s njom kao s blanko mjenicom (ZM. Odnos naredbodavca i punomoćnika se mora jasno vidjeti iz mjenice i stoga se upisuje klauzula koja to označava: “Platite N. c) Prazno mjesto ispuniti svojim imenom i mjenicu dalje prenijeti ili podnijeti na naplatu.N-u kao punomoćniku” ili “N.N-u kao punomoć” ili “Mjesto mene N. On ima sva prava koja proističu iz mjenice. 2. U pogledu prava založnog povjerioca (indosatara) situacija je slična prokura indosamentu sa specifičnostima koje ima svaka zaloga. ono ostaje kod indosanta. Prokura indosament Prokura (punomoćnički. vrijednost za naplatu”. u svojoj državini. 3. ali ako bi mjenicu htio indosirati.

a eventualni višak dužan je predati indosantu. odnosno dodaje tzv. da se kasnije ne može uopšte prenositi indosamentom.N. klauzulu straha. Povratni indosament Povratni indosament postoji onda kada se mjenica indosira na trasata. mjeničnopravna radnja 348 . Međutim. potrebno je da obavezu prihvati (akceptira). smatra se da nije napisana i ne bi proizvodila pravna dejstva. on isključuje indosiranje. Naravno da ovakva klauzula slabi snagu mjenice jer isključuje iz obaveze tog dužnika.6. on je ovlašten da isključi svoju odgovornost. Čini to tako što izjavi o prenosu (indosamentu) dodaje odgovarajuću klauzulu kao “bez obaveze” ili “bez garancije” ili “bez moje dalje obaveze” ili “ne odgovaram za isplatu”. čl. 16). čl. Na to je jedino ovlašten trasant. Prijem mjenice (prihvat. Treba istaći da klauzulu straha. Time se umanjuje cirkulaciona moć mjenice jer se tada ona može prenositi isključivo cesijom kao i druge građanskopravne tražbine. ali ne i po njegovoj naredbi” ili neki drugi izraz koji to isto označava. Akcept je. zatim na trasanta kao i na lice koje je već bilo indosant na toj mjenici. Indosament sa klauzulom straha Opšte je pravilo da indosant odgovara da će mjenica biti akceptirana i isplaćena (ZM. Izjava bi glasila: “Umjesto meni platite N.8. 3. 3. bilo da ju je on akceptirao ili ne. U mjeničnu obavezu se ulazi samo potpisom na mjenici. Time trasat postaje samo pretpostavljeni dužnik po mjenici. Indosant koji je upisao rekta indosament ne može mjenicu pretvoriti trajno u rekta mjenicu. Sva ova lica mogu mjenicu dalje indosirati. 3. 16). Ako bi se klauzula odnosila na isključenje trasantove odgovornosti za neisplatu mjenice. čl. prema tome. On tada ne odgovara licima na koja bude mjenica kasnije indosirana (ZM. akcept) Mjenicom trasant upućuje bezuslovan nalog trasatu da isplati određenu svotu novca. Da bi trasat postao dužnik i da bi bio obavezan da postupi po naredbi trasanta i o dospjelosti isplati mjenicu. kao nebitni elemenat mjenice. indosant koji je zabranio indosiranje rekta indosamentom umanjuje svoju odgovornost. Rekta indosament Svojstvo prenosivosti mjenice po naredbi može se oduzeti rekta indosamentom tako što se izjavi o prenosu dodaju odgovarajuće riječi kao “ne po naredbi” ili “ne po njegovoj naredbi”. Obaveza se vraća opet na lice na kome je jednom već bila (ZM. 12).mjenične svote i iz dobijenog iznosa namiriti svoje potraživanje. može unijeti i trasant. 4. ali ne tako široko kao indosant.7. Međutim.

U tome je osobina mjenice i u tome je značaj akcepta. 1). To je sam potpis trasatov na mjenici. To je njegovo pravo jer zakon kaže “može” podnijeti na akcept (ZM. Postoji i blanko akcept. akceptant ipak odgovara za mjenicu. U tom slučaju. Izjava o akceptu se. potvrđuje da prihvata mjeničnu obavezu. “prihvatam”. Do tada je dužnik bio njen izdavalac. ako je mjenica došla u njegove ruke. ako ne plati glavni dužnik. Akceptom trasat postaje glavni dužnik. jer odgovara svakom imaocu mjenice neposredno. Akceptantova obaveza je neposredna. nego prema licu koje je ili koje će biti pravovaljano legitimisano kao povjerilac. Akceptant ne preuzima obavezu prema onome ko mjenicu predoči (podnese) na akceptiranje. pa je ovaj odbije. čl. po našem pravu. a ostali potpisnici na mjenici postaju drugostepeni (regresni) obveznici. Na dan dospjelosti ili kasnije ne može se prezentirati na akcept. st. Mjenicu na akcept podnosi imalac mjenice ili svaki njen držalac. Označavanje imena trasata jest njen bitan sastojak i bez toga nema mjenice.(izjava) kojom trasat. Ako mjenicu isplati ma koji drugi mjenični obveznik. 22). Mjenica se podnosi na akcept “do dospjelosti”. ona se ne gasi. Imalac mjenice stiče prema njima regresno pravo. vjerovatno iz praktičnih razloga. Akcept i potpis stavljaju se obično na licu mjenice. Akcept nije bitan sastojak mjenice. u donjem lijevom uglu ispod naznačenja trasatove adrese ili poprijeko preko mjeničnog sloga na lijevoj strani. uz mjenično obezbjeđenje. Dalji je značaj akcepta u tome što mjenica i mjenične obaveze prestaju jedino ako mjenicu isplati akceptant. “primljeno”. Obaveza je i samostalna. Obično se daje riječima: “priznajem”. Ali i bez trasatovog potpisa mjenica je pravovaljana. Neka prava dopuštaju da se akcept može dati i posebnim pismom (pismenom izjavom). Stoga za akcept nije ni propisana forma. Kada mjenicu nije podnio na akceptiranje. a o dospjelosti od trasata traži isplatu. imalac mjenice neće moći ostvariti zahtjev protiv trasata jer nema njegovog potpisa na mjenici. stavljanjem odgovarajuće klauzule i svojim potpisom na mjenici. čl. “akceptiram” i stavlja se potpis. Kod dodjeljivanja kredita. 349 . Od volje imaoca mjenice zavisi da li će je podnijeti na akcept trasatu. imalac mjenice mora imati dovoljno garancija od ostalih potpisnika u tom mjeničnom poslu (indosanta i trasanta) da naplati mjeničnu tražbinu. mora dati na mjenici i to licu mjenice. banke traže da se potpis akceptanta stavi u donjem desnom uglu mjenice. Akceptom se mijenja glavni dužnik u mjenici. jer je zakonska pretpostavka da kao akcept važi i sam trasatov potpis stavljen na licu mjenice (ZM. jer ako bi mjenica s obzirom na potpise ostalih potpisnika bila nevažeća. pa čak i trasantu. pravo da se naplati od njih. 26.

čl. d) Može akcept ograničiti na jedan dio mjenične svote. b) Akcept može odbiti i tako ne ući uopšte u mjeničnu obavezu. prema regresnim dužnicima. trasat ima alternativno jedno od sljedećih prava: a) Mjenicu može akceptirati i time preuzeti mjeničnu obavezu i postati glavni dužnik po toj mjenici. Tako. c) Može tražiti jedan dan vremena da se odluči (deliberacioni rok. Može odrediti i rok u kome se to mora učiniti. Ako se mjenica i pored zabrane podnese na akcept. ali ne može doći u sukob sa trasantom. Postoje slučajevi kada trasant ne može zabraniti podnošenje mjenice na akcept. i akcept mora biti bezuslovan. 2). b) Trasant može zabraniti da se mjenica podnosi na akcept uopšte ili da se podnosi prije određenog vremena. a indosanti mogu samo skratiti (ZM. mjenica važi. ali ga trasat može ograničiti na jedan dio mjenične svote. Podnošenjem na akcept domicilirane mjenice trasat se stvarno obavještava o tome da mjenicu treba platiti u nekom drugom mjestu ili kod nekog trećeg lica. smatra se da je izvršeno odbijanje akcepta. Ako je akcept uslovljen. tempus deliberationis). U tom slučaju. mjenica ipak zadržava sve svoje osobine. kod suda. (“Mora se podnijeti na akcept” ili “Akcept obavezan do 20. Naredbu o obaveznom podnošenju na akcept može dati i indosant.” ili “Ne smije se podnijeti na akcept prije tri mjeseca od danas”. god. čl.000. Drugi slučaj je kada se radi o domiciliranoj mjenici. Akcept se ne mora datirati (stavljen samo potpis trasata na lice mjenice).00 KM.Od pravila da se trasirana mjenica može. Ako naredbu o obaveznom akceptu ne izvrši. pa imalac ne treba da je protestuje. a za neakceptirani dio povjerilac preduzima radnje protiv regresnih dužnika (“Akceptiram 50. Ako odbije akcept. Međutim. Kada se mjenica podnese na akcept. Prvi slučaj. odnosno dok ne protekne određeno vrijeme. septembra 2004. st. septembra 2004. 1).00 KM). povjerilac ima pravo da preduzme postupak. 24. imalac mjenice gubi pravo na regres i zbog neakceptiranja i zbog neisplate. odnosno “da mu se mjenica podnese još jedanput sutradan nakon prvog podnošenja na akceptiranje” (ZM. kao da nije ni dat. čl. st. datiranje se mora izvršiti: kada je trasirana mjenica plativa na određeno vrijeme po viđenju i kad je 350 . a ne mora podnositi na akcept. a akceptant je obavezan prema sadržini svog akcepta (ZM. mjenica trasirana na određeno vrijeme po viđenju “mora se podnijeti na akceptiranje u roku od jedne godine od dana izdanja”. Taj rok trasant može skratiti ili produžiti. akcept će biti pravovaljan ako trasat mjenicu akceptira. Pošto je mjenični nalog bezuslovan. 27). može napisati: “Ne smije se podnijeti na akcept” ili “Bez prezentiranja na akcept” ili “Ne podnositi na akcept do 20.” a mjenična svota glasi 90. god”).000. pa mu se pruža prilika da se za to pripremi. 25. postoje izuzeci: a) Trasant može u mjenici odrediti da se ona obavezno podnese na akcept.

trasat može pismeno izvijestiti imaoca mjenice ili drugog potpisnika da je mjenicu akceptirao i tada je obavezan prema sadržaju danog akcepta (ZM. Radnja akceptiranja je konačna. izdavalac solo mjenice). No. avalista odgovara povjeriocu neposredno. Ako se mjenica ne datira. treba da odredi za koga garantuje. ako to nisu potpisi trasanta ili trasata. u tim slučajevima. važi zakonska pretpostavka da se radi o avalu za trasanta (ZM.posebnom odredbom (naredbom) utvrđeno da se mjenica mora podnijeti na akcept po proteku određenog vremena. Ako se to ne vidi (stavljen samo potpis na licu mjenice ili alonžu). Zakonska je pretpostavka da se svaki potpis na licu mjenice ili alonžu smatra avalom. st. Naprotiv. a ne akcesoran pravni odnos. posebnom izjavom. isplatiti mjenicu. To je pismena izjava sa potpisom ili samo potpis na mjenici kojim neko lice (avalist) garantuje (jemči) da će mjenični dužnik za koga on daje aval (honorat) ispuniti svoju mjeničnu obavezu. čl. Aval se daje samo za isplatu. glavni mjenični dužnik ne može se pojaviti kao avalist (akceptant. Može se dati za cijelu mjeničnu svotu ili za jedan njen dio (ZM. čl. Mjeničnopravno jemstvo razlikuje se od jemstva u obligacionom pravu u sljedećem: avalom se zasniva samostalan. Mjenično jemstvo se može preuzeti (dati) za bilo kog dužnika iz mjenice (honorata). sam potpis na poleđini mjenice ne vrijedi kao aval. Prava nekih zemalja dopuštaju davanje avala odvojeno od mjenice. “jemčim za isplatu” ili drugačije. To je slučaj kada je dozvoljeno koristiti dokaze van mjenice da bi se potvrdila činjenica upisa na mjenici. nego kao bjanko indosament. u principu. pa i neki već postojeći obveznik na mjenici. trasant do akceptiranja. zatim avalista može biti pozvan da plati mjenicu prije nego što je pokušana naplata od glavnog dužnika. 30). čl. 32. Dakle. a ne i za druge mjenične radnje i obaveze. a akcept neopoziv kada trasant preda akceptiranu mjenicu povjeriocu. “per aval”. 4). Napisani akcept trasat može precrtati prije nego što vrati mjenicu i smatra se da je odbio akcept.N”). samo da ta izjava znači jemstvo. “kao garant”. Prije davanja avala (upisa na mjenici). 31). 33). ko je njegov honorat (“kao jemac N. samostalno i solidarno jer važi princip da “avalista odgovara onako kako odgovara onaj za koga jamči” (ZM. Svako lice koje ima pasivnu mjeničnu sposobnost može dati aval. Aval se može izraziti riječima “kao jemac”. “kao poruk”. Izjava o avalu mora biti upisana i potpisana na mjenici (licu ili poleđini) ili na alonžu. 5. Ipak. čl. Dovoljan je i sam potpis na licu mjenice ili alonžu. imalac mjenice mora podignuti protest da bi održao regresna prava protiv indosanata i trasanta. Avalista. Mjenično jemstvo (aval) Aval je mjenično jemstvo. obično se između budućeg avaliste i njegovog honorata zaključuje poseban ugovor koji je izvan mjeničnog posla (neki 351 .

radi ojačavanja obaveze. po zakonu. čl. pravo regresa prema svome honoratu kao i prema licima koja su odgovorna honoratu (trasantu. Isplata (plaćanje) mjenice Cilj izdavanja mjenice jeste isplata mjenične svote. Njegova dejstva su obligacionopravnog karaktera. Neki misle da potpis žiranta ne predstavlja izjavu o avalu. akceptanta kao i ostale mjenične obveznike (potpisnike). čiju funkciju preuzima. nema dovoljno povjerenja ili ne poznaje dobro trasata.obligacioni ugovor. pa i trasata. u vrijeme dospjelosti. obaveza avaliste neće vrijediti ako je obaveza za koju je jemčio ništavna zbog formalnih mjeničnopravnih nedostataka (preuzeo aval za lice čiji je potpis na mjenici precrtan. akceptantu. dao aval za nepismeno ili slijepo lice čiji potpisi nisu dati u skladu sa zakonom). garanti. Odgovornost je uvijek onakva kakva je odgovornost lica koje pokriva. Poleđinu mjenice nazivaju i žirom. Mjenični dug je “potražljiv” (Holschuld) pa povjerilac mora ići dužniku da bi se izvršilo plaćanje. Podnošenje (prezentacija) mjenice na isplatu uvijek je obavezno za razliku od prezentacije na akcept. Formalno izgleda da su ta lica imala mjenicu u rukama. 33. Aval se daje u slučajevima kada remitent. nego da su žiranti indosanti. st. potpisuje na poleđini mjenice. ili kao trasant. 352 . Smisao avala jeste sticanje većeg povjerenja u mjenicu. pa su je dalje indosirala blanko indosamentom i tako postali dužnici. potpisuje mjenicu (žirira) kao indosant.odgovara isto kao lice (honorat) za koje je dao mjenično jemstvo (kao trasant. indosant). pa otuda za indosante naziv žiranti. Zapravo. Onaj koji hoće da garantuje za isplatu mjenice. Razlog je u činjenici što dužnik ne mora znati. postizanje sigurnosti za naplatu mjeničnog potraživanja. Prema tome u kakvoj je ulozi stavio svoj potpis. akceptant. Već je rečeno kakav je pravni položaj avaliste . ko je povjerilac uslijed prenosa i cirkulacije mjenice u prometu. a želi to da prikrije. obaveza avaliste je pravno valjana iako je obaveza lica za koje avalira ništavna. Ako avalista isplati mjeničnu sumu stiče. Međutim. Slijedeći princip samostalnosti u mjeničnom pravu. pa su stoga takvi potpisnici (indosanti) stvarno žiranti. Umjesto avala često se koristi prikriveno jemstvo (žiro). avalista postaje vlasnik mjenice i stiče status regresnog povjerioca (ZM. 6. bankarski posao). Oni koji potpišu mjenicu na poleđini odgovaraju solidarno. U teoriji nije prihvaćeno jedinstveno mišljenje da je žiriranje skriveni aval. ili kao trasat. odnosno indosatar (povjerilac). Žiro se ostvaruje na taj način što se svako ko se želi uvući u mjeničnu obavezu. Skriveni aval može se dati preuzimajući ulogu trasanta. iz ma kog razloga (dao aval za obveznika koji je mjeničnopravno nesposoban). tako i odgovara. indosantovim prethodnicima). 3).

st. opasnost i štetu povjerioca (ZM. st. ukoliko trasant rok nije skratio ili produžio. čl. po pravilu. čl. 39. 310). vjerske) jer plaćanje treba tražiti sljedećeg radnog dana. 1). Kada povjerilac ne prezentira mjenicu na isplatu na vrijeme. U slučaju da je mjenična isprava izdata u više primjeraka. Kada se mjenica podnese nekoj organizaciji ovlaštenoj za obavljanje platnog prometa. onda u njegovom stanu. a ne obaveza.Pravilo je da se mjenica prezentira na isplatu i plaća na dan dospjelosti. po zakonu. Ovo je njihovo pravo. čl. Ako je mjenicu isplatio neki drugi dužnik. 43). Mjenica se isplaćuje. Povjerilac i dužnik se mogu sporazumjeti da se mjenica isplati i prije dospjelosti. a povjerilac ne može odbiti djelimičnu isplatu (ZM. Kada je u cijelosti isplatio mjeničnu svotu. st. dužnik može zahtijevati predaju (izručenje) mjenične isprave i da se na njoj konstatuje isplata. Inače. Neće se podudariti i kada rok dospjelosti pada u zakonom priznate praznike (državne. Što se tiče mjenice po viđenju (a vista). njena isplata se može tražiti bilo kada u roku od jedne godine dana računajući od dana izdanja. 2).39. 3). od glavnog mjeničnog 353 . on ima pravo da traži naplatu onoga što je platio. ovlašten da to učini i dva radna dana po dospjelosti ako se radi o mjenici plativoj na određeni dan ili na određeno vrijeme od dana izdanja ili viđenja (ZM. st. a ako se to ne vidi iz mjenice. Mjenični zakon zahtijeva od onoga ko vrši plaćanje da “ispita pravilnost niza indosamenata. što utiče na položaj regresnih dužnika. smatra se da je podnesena na isplatu (ZM. Dužan je odbiti isplatu ako zna ili bi morao znati da podnosilac mjenice nije njen zakoniti imalac. ovlašteno lice za podnošenje mjenice na isplatu je isključivo ono koje je formalno legitimisano pa se njemu ili punomoćniku vrši isplata mjenice. On je. Ima mišljenja da mjenicu treba podnijeti trasatu iako nije akceptirao mjenicu jer može prihvatiti isplatu. čl. pa ni jedan ne mora pristati na raniju isplatu. u cijelom iznosu (iskup mjenice). čl. zatezne kamate i troškove. tada je svaki mjenični dužnik ovlašten da mjeničnu svotu položi (deponuje) kod redovnog suda prvog stepena u mjestu plaćanja i to na trošak. Dužnik koji isplati dio mjenične svote može zahtijevati da se to upiše u mjeničnu ispravu i da se izda pismena priznanica. Domicilirana mjenica se podnosi na isplatu domicilijatu. Ostatak neisplaćenog iznosa povjerilac će tražiti od regresnih dužnika pošto se prethodno kod suda utvrdi djelimična isplata glavnog dužnika. izdavaocu solo mjenice. mjenica se podnosi na isplatu glavnom dužniku (akceptantu. Mjenica se podnosi u poslovnom lokalu dužnika. trasantu ako nije akceptirana). što je različito od opštih pravila obligacionog prava o djelimičnom ispunjenju novčanih obaveza (ZOO. Za razliku od prezentacije na akcept. U tim slučajevima. čl. Dužnik može isplatiti dio mjenične svote (djelimična isplata). ali ne i istinitost potpisa indosanata” (ZM. dužnik koji isplati mjenicu ima pravo zahtijevati predaju primjerka na kome je upisana klauzula o akceptu. Mjenična obaveza prestaje potpuno i mjenica se gasi samo ako je isplati glavni mjenični dužnik. 40. rok dospjelosti i dan plaćanja se ne podudaraju. odnosno indosanti skratili. 41. 2).

Postoje dvije vrste regresa i to: 1. Ipak. Pod regresnim pravom podrazumijeva se. uključena je kamata. ili ako je trasat. kamata se računa od izdanja mjenice. a radi se o mjenici koja se ne smije podnijeti na akceptiranje (ZM. Ona se priračunava glavnici već prilikom izdavanja mjenice. Pravo se ostvaruje u regresnom postupku. a trasanta u jednom slučaju. 7. i da je trasat prihvati i potpiše čime postaje akceptant (glavni mjenični dužnik). Zakon polazi od toga jer odredba o kamatama unesena u mjenicu smatra se da nije napisana. 2. koju plaća dužnik. obustavio plaćanje. Kod ovih mjenica kamata se ne može unaprijed izračunati i pripisati glavnici.dužnika. jemče povjeriocu da će mjenica biti isplaćena. Regresni zahtjev prije dospjelosti može se postaviti u slučajevima određenim zakonom: a) Ako je akceptiranje odbijeno. u prvom redu. odnosno akceptant. odnosno akceptanta. kod mjenice plative po viđenju ili na određeno vrijeme po viđenju dozvoljava se odredba o kamati uz naznačenje kamatne stope. a to su trasant. Taj normalan tok mjeničnih radnji se prekida i kada trasat odbije akcept ili odbije isplatu. Ako nije određeno. osim ako postoji klauzula o zabrani podnošenja na akcept. pa makar obustava i ne bila sudski utvrđena. a mjenica važi (ZM. regresno pravo obuhvata i pravo mjeničnog dužnika (regresnog) da traži naplatu isplaćenog od svojih prednika ako je iskupio mjenicu (iskupljujući regres). O dospjelosti se mjenica podnosi akceptantu na isplatu.regresnim dužnicima. čl. Regresni dužnici su sva lica koja. kao i od ostalih mjeničnih dužnika koji su po mjeničnom pravu njemu odgovorni. Regres Normalan tok mjeničnih radnji je takav da se najprije mjenica podnese na akcept trasatu. bilo potpuno bilo djelimično. Takođe i u slučaju kad je izvršenje nad imovinom tih lica ostalo bezuspješno. kao mjenični potpisnici. U mjeničnu svotu. Imalac mjenice stiče pravo da se obrati ostalim dužnicima . na dan plaćanja ili za dva radna dana po dospjelosti. isplatu mjenice od regresnih dužnika. 7). uz ispunjenje zakonskih uslova. Regres prije dospjelosti koji se podnosi zbog neakceptiranja ili nesposobnosti za plaćanje trasata i akceptanta. indosanti i njihovi avalisti. čl. b) Ako je prije ili poslije akceptiranja mjenice otvoren stečaj ili prinudna likvidacija nad imovinom trasata. pravo na osnovu koga imalac mjenice može tražiti. a postupak koji se pri tome provodi jeste regresni postupak. 354 . Regres o dospjelosti ili regres zbog neisplate je češći i njega imalac mjenice vrši ako glavni dužnik ne plati mjenicu u cijelosti ili djelimično. 44). Međutim. c) Ako je otvoren stečaj odnosno likvidacija nad imovinom trasanta.

Za ostvarivanje regresnih prava potrebno je ispuniti i određene formalne uslove u vidu dokaza. Ako je mjenica akceptirana. To se odnosi. Već je rečeno da regres u mjeničnom pravu nije ustanovljen samo u korist mjeničnog povjerioca. Od regresnih dužnika povjerilac (remitent. nego se vrši prevaljivanje (prebacivanje) mjenične obaveze na ona lica koja su mjenicu potpisala prije njega. posljednji regresni dužnik jeste trasant pošto je prvi potpisao mjenicu. Obuhvata svotu utvrđenu članom 49 i 50 ZM. kamatu ako je bila upisana na mjenici. ostali troškovi) i najposlije. To je nova mjenica trasirana po viđenju koju vuče povjerilac (vršilac regresa) na nekog od svojih prethodnika (regresnih dužnika) njemu odgovornih.Kad nastane neki od iznesenih materijalnopravnih razloga za regres. ne poštujući red kojim su potpisivali mjenicu. Povjerilac se može obratiti ma kome od njih. tada su prema njemu regresni dužnici: svi prethodni indosanti i avalisti. svi prethodnici koji su prije njega potpisali mjenicu. trasant kod neakceptirane mjenice. ali ne i na ona koja su poslije njega potpisala mjenicu. zateznu kamatu od dospjelosti mjenice. nego pravo regresa postoji i u međusobnim odnosima regresnih dužnika (iskupni regres). Ako se regres vrši prije roka dospjelosti. onda se od mjenične svote odbija eskont određen po stopi službenog eskonta. dokaze o nemogućnosti izvršenja. prije svega. odgovaraju povjeriocu solidarno. Zahtjev može postaviti prema svakom pojedinačno ili istovremeno prema više njih po izboru (opciji) ili protiv svih zajedno. slanja izvještaja. čl. 50). rješenje o otvaranju stečaja ili prinudne likvidacije. 48). kamate na taj iznos od dana iskupljenja u visini eskontne stope koju utvrđuje Evropska centralna banka iz Frankfurta. kao i troškove. Ako regresni zahtjev (iskupni) postavlja neki od mjeničnih dužnika koji je već iskupio mjenicu u prethodnom regresnom postupku. Svi mjenični potpisnici. čl. Kada neki od regresnih dužnika isplati (iskupi) mjenicu. na posjedovanje uredne isprave o podizanju protesta. on može tražiti cjelokupni iznos koji je već platio (regresni iznos). Ovo stoga što isplatom mjenične svote od strane nekog regresnog dužnika ne prestaje mjenična obaveza. indosatar) u regresnom postupku može tražiti: mjeničnu svotu. Otuda je teži položaj regresnih dužnika čiji su potpisi na mjenici bliže potpisu glavnog dužnika (ZM. ako nije protivno ugovoreno. izdavalac solo mjenice) ne isplati mjenicu. po svome izboru. U regresnom postupku plaćanje se može izvršiti povratnom mjenicom. imalac mjenice svoj regresni zahtjev može postaviti prema svakom od regresnih dužnika i tražiti isplatu mjenice (trasatu. Dok glavni mjenični dužnik (akceptant. odnosno regresni dužnici. neposredno i samostalno. postoji nečije pravo regresa u obliku iskupljujućeg regresa. I ovdje dolazi u obzir eskont ako se regres vrši prije roka dospjelosti (ZM. zatim trasant i eventualni intervenijent. indosantima i njihovim avalistima). troškove koje je imao u vezi sa regresom (troškovi protesta. odnosno svotu koja nije isplaćena ili akceptirana. naknadu za 355 . Zapravo.

c) Protest zbog nedatiranja akcepta jer akceptant nije stavio datum akcepta kod mjenice plative na određeno vrijeme po viđenju. odnosno imalac duplikata ili kopije mjenice i to lice naziva se protestant. Zavisno od razloga postoje i različite vrste protesta: a) Protest zbog neakceptiranja ili djelimičnog akceptiranja se podiže kada je trasat odbio potpuno ili djelimično da akceptira mjenicu. Lice protiv koga je podignut protest naziva se protestat. d) Perkvizicioni protest podiže imalac duplikata ili kopije mjenice kojim traži predaju akceptiranog primjerka mjenice od držaoca toga primjerka kako bi tražio isplatu mjenice od akceptanta. čl. Zavisno od razloga zbog koga se vrši protest. imalac akceptiranog primjerka mjenice i drugi. mjenica postaje “prejudicirana” i povodom takve mjenice ne mogu se vršiti regresna prava. rokovi su različiti (ZM. Protest podiže imalac mjenice ili njegov punomoćnik. Stoga se on prvo mora obratiti glavnom dužniku i tražiti izvršenje odgovarajuće radnje. Rokovi su kratki. ostaje samo odgovornost glavnog dužnika. a plativa je u mjestu prebivanja tog dužnika (ZM. Zakonski rokovi se mogu prolongirati u slučaju više sile ili zakonskih razloga. nije isplatio mjenicu i dr). 8. ako hoće da očuva svoja prava prema regresnim dužnicima. ali se mora izvršiti notifikacija. čl. st. Podizanje protesta nije samo pravo imaoca mjenice nego i njegova obaveza. Protest je istovremeno i javna isprava kojom se na vjerodostojan način utvrđuje da dužnik nije izvršio određenu radnju iz mjenice (nije akceptirao ili datirao akcept. korištenje regresnih prava. a protest se podiže odmah po odbijanju izvršenja mjenične radnje. Protest Protest ima dvojako značenje. Ako protest nije podnesen u roku. Najprije. 356 . a u toj ulozi mogu biti trasat. ali da su one ostale bez uspjeha. Ispravom se dokazuje da je imalac mjenice ili njegov punomoćnik preduzeo na vrijeme potrebne radnje prema glavnom dužniku. kao i načina određivanja dospjelosti mjenice. Kod protesta zbog neakceptiranja protestat je uvijek trasat. 45). b) Protest zbog neisplate ili djelimične isplate preduzima se kada je akceptant odbio potpuno ili je djelimično isplatio mjeničnu svotu. nema ni mjenične tužbe prema njima. Razlozi zbog kojih se podiže protest su zakonom utvrđeni. 1). akceptant. Time se može bitno umanjiti pravna sigurnost povjerioca. Protest se mora podići u zakonom predviđenim rokovima (protestni rokovi). on predstavlja mjeničnopravnu radnju koja se preduzima radi očuvanja prava iz mjenice prema regresnim dužnicima. Bez protesta ne može se aktivirati mjenična odgovornost regresnih dužnika. 53.posredovanje kao i pristojbu za povratnu mjenicu. Protest je uslov za regres.

Isplaćena mjenica se predaje isplatiocu. Protest se podiže kod suda mjesno nadležnog za protestata. 79). imena protestanta i protestata. Do intervencije dolazi onda kada imalac mjenice može zahtijevati regres uslijed neakceptiranja ili neisplate mjenice. Za sastavljanje ove izjave potrebno je da se ispune određeni uslovi. izjava da je protest ostao bez uspjeha. Uvijek se preduzima u korist određenog regresnog dužnika (“u njegovu čast”) radi zaštite od regresa. Protestni organ (može biti službenik suda) poziva protestata da izvrši mjeničnu radnju radi koje je podignut protest. Ako. bez odlaganja. ali se i ona datira. protestni organ sastavlja protestnu ispravu. O tome se na zahtjev izdaje potvrda koja se. Protestna isprava dostavlja se.). isplati mjenicu). ipak. imaocu mjenice ili licu koje je u njegovo ime podnijelo mjenicu na protest. potpisuje i unosi u registar protesta (ZM. “bez protesta”. imalac mjenice ima još jednu obavezu ako se radi o odbijanju akcepta ili isplate. akceptanta. Ovo obavještavanje se naziva notifikacija. Svaka protestna isprava zavodi se u poseban registar (registar protesta) koji ima karakter javne knjige. upisuje u registar protesta. u protestnom roku. Intervencija Intervencija je takva mjeničnopravna radnja kojom neko lice (intervenijent) vrši akceptiranje ili isplatu mjenice umjesto nekog mjeničnog dužnika (honorata) u slučajevima kada je imalac mjenice stekao regresno pravo po toj mjenici. godina i sat kada je pokušano izvršenje mjenične radnje prema protestatu te broj isprave i datum. jedina posljedica jeste što sam snosi protestne troškove. U tim slučajevima. imalac mjenice dužan je obavijestiti svoga indosanta i trasanta (četiri dana nakon dana protesta). dan. intervenijenta i dr. Protestna isprava može biti zamijenjena pismenom izjavom na mjenici lica od koga se traži izvršenje određene radnje (trasata. Notifikacija nije uslov za održanje regresnih prava. ali je obavezan na notifikaciju. Ako protestat ne izvrši mjeničnu radnju ili se ne može naći. ukratko. imalac mjenice nije dužan podizati protest radi očuvanja regresnih prava. Svaki indosant mora dalje obavijestiti svog prethodnog indosanta i njegovog avalistu (dva dana nakon dobijene obavijesti). odnosno ako je pozivanje ostalo bez uspjeha.Pored podizanja protesta. Već je rečeno da trasant. Ako udovolji zahtjevu (akceptira ili datira akcept. U tim slučajevima. mjesto. Elementi protestne isprave su. sljedeći: prepis protestovane mjenice. Vlada Federacije Bosne i Hercegovine utvrđuje do koje mjenične svote protestno tijelo može umjesto protesta preporučenim pismom dostaviti prepis mjenice svim mjeničnim dužnicima sa napomenom da je mjenica protestirana. postupak se obustavlja. čl. 357 . indosant ili avalista može na mjenici upisati klauzulu “bez troškova”. a može se izvršiti i putem pošte. broj iz registra protesta uz potpis ovlaštenog lica i pečat suda. 9. imalac mjenice podigne protest. odnosno djelimična isplata konstatuje na mjenici.

u njegovu čast.N”. U ulozi intervenijenta ne može se pojaviti akceptant. To može biti treće lice (izvan kruga lica na mjenici) ili lice koje je već dužnik po toj mjenici.N” ili “Obratiti se N. razlog intervencije. kako zakon kaže. dakle. postoji onda kada trasant. Obično se određuje upisom izjave: “U slučaju potrebe obratiti se N. Dakle. Već je rečeno da do regresa prije dospjelosti može doći ako je trasat odbio akcept (potpuno ili djelimično) ili usljed otvaranja stečaja. Do spontane intervencije dolazi kada treće lice (van lica u mjenici) ili ma koji potpisnik na mjenici (osim akceptanta) bez poziva (naredbe). Dva su osnovna kriterija za razlikovanje intervencije: prvi. prihvati intervenciju. Intervencija zbog neakceptiranja i intervencija zbog neisplate Do intervencije zbog neakceptiranja može doći na osnovu pozivne ili spontane intervencije (po pozivu ili spontano). način na koji dolazi do intervencije i drugi. Mogućnost regresa se. 9. Može biti čak i trasat koji je odbio redovan akcept. Otklanja se samo prema honoratu i njegovim povjeriocima. U prvom slučaju razlikuje se pozivna i spontana intervencija. spontano interveniše (ZM. imalac mjenice može odbiti akcept kod spontane intervencije jer ne želi spontanog intervenijenta kao dužnika. odnosno adresa u nuždi. 56. Međutim. Primjenjuje se samo u slučajevima ako bi došlo do vršenja regresa prije dospjelosti. a u drugom intervencija zbog neakceptiranja i intervencija zbog neisplate.2. po svojoj volji (sua sponte). on ne može odbiti isplatu potpunu ili djelimičnu putem spontane intervencije. 2). obustave plaćanja i dr. “kad god je prije dospjelosti mjenice njen imalac ovlašten na regres po mjenici koja se može 358 . Poziv (naredba) upisana je u mjeničnu ispravu. ne otklanja prema honoratovim prethodnicima. Za razliku od pozivne intervencije. čl. Ako se ispune uslovi za regres. licima čiji se potpisi na mjenici nalaze poslije potpisa honorata. indosant ili avalist upisom na mjenici ili da određeno lice. I spontana intervencija može biti za neakceptiranje ili za neisplatu. po svojoj volji.Intervenijenta može odrediti trasant. Intervenisati se može za svakog regresnog dužnika. indosant ili avalist odredi lice koje će intervenisati za slučaj neakceptiranja ili neisplate mjenice ili za oba slučaja.1. 9. st. imalac mjenice dužan je da se obrati licu naznačenom za intervenciju (adresatu) koje postaje intervenijent kada prihvati poziv. Pozivna i spontana intervencija Pozivna intervencija ili adresa po potrebi. U ulozi intervenijenta može biti svako lice koje ima pasivnu mjeničnopravnu sposobnost. Pravna dejstva intervencije su relativnog karaktera jer se njome ne otklanja regres prema svim dužnicima.

57). Kada glavni mjenični dužnik odbije isplatu. Ako nije označen honorat. Tek kada ga i adresat u nuždi odbije. Intervenijent koji akceptira mjenicu (intervenijent-akceptant) odgovara isto kao i njegov honorat. Akceptiranje spontanom intervencijom povjerilac može odbiti. Akceptiranjem mjenice intervenijent ne postaje glavni mjenični dužnik. iako to možda ne želi. Kada bi odbio isplatu intervencijom. niti prema njegovim sljednicima. može se obratiti regresnim dužnicima. imao platiti honorat. Isplata intervencijom može se vršiti u svim slučajevima kada je moguć regres. Dakle. bilo o dospjelosti (glavni dužnik odbio isplatu) ili prije dospjelosti (materijalnopravni razlozi za regres prije dospjelosti). važi zakonska pretpostavka da je to trasant (ZM. inače. ako intervenijent nije trasat ili trasant. ma gdje bio stavljen. ako se potpis nalazi na poleđini mjenice. Vrijedi istaći neke napomene: sam potpis intervenijenta na licu mjenice. Odgovara prema imaocu mjenice i prema indosantima čiji potpisi na mjenici dolaze iza potpista honorata. isplaćuje mjenicu za čast (u korist) određenog regresnog dužnika (honorata) u slučaju kad imalac mjenice stekne pravo da zahtijeva isplatu mjenične svote od regresnih dužnika. izgubio bi pravo regresa prema svim 359 . pošto podigne protest.podnijeti na akceptiranje” (ZM. pozvan ili spontano. Imalac mjenice je dužan primiti taj iznos jer se time smanjuje obaveza honorata i ostalih dužnika kao i troškovi. Ako propusti da podnese mjenicu na isplatu pozivnom intervenijentu. čl. čl. ima svrhu da otkloni regres. Ako nastanu okolnosti za regres prije dospjelosti mjenice. ima pravno značenje avala. ako trasat interveniše pa stavi svoj potpis na lice mjenice bez odgovarajuće izjave o intervenciji. Intervenijent na mjenici upisuje izjavu o akceptu. odgovara onako i onoliko kako i koliko odgovara njegov honorat. onda takvim potpisom on postaje akceptant. imalac mjenice mora se obratiti pozivnom intervenijentu (adresatu u nuždi) prije regresnih dužnika. Akceptiranje intervencijom ne dolazi u obzir kada je trasant svojom naredbom zabranio podnošenje mjenice na akcept. Njegov pravni položaj se razlikuje bitno od položaja akceptanta kod redovnog akcepta. To je pravna radnja kojom neko.N.” i potpis). a ako prihvati. Intervencija zbog neisplate. a to može biti potpuni ili djelimični iznos mjenice. takođe. imalac mjenice obraća se pozivnom intervenijentu radi akceptiranja (potpunog iznosa mjenice ili neakceptiranog dijela od trasata). ima značenje bjanko indosamenta. imalac mjenice gubi pravo naplate od dužnika koji je naznačio intervenijenta ili za koga je mjenica akceptirana intervencijom (honorata). kao i prema dužnicima čiji potpisi slijede iza potpisa honorata. 58). Isplata intervencijom obuhvata cjelokupan iznos koji bi. Pravne posljedice propuštanja jesu: imalac mjenice neće moći ostvariti regres prema licu označenom za intervenciju. spontani intervenijent odgovara kao i njegov honorat. za koga akceptira (ko je honorat) i potpisuje mjenicu (“Akceptiram u korist N.

Intervenijent-platac stiče prava koja ima njegov honorat i prema honoratovim prethodnicima. Imalac mjenice nije dužan davati objašnjenje zašto zahtijeva nove primjerke mjenice. svaki bi se primjerak smatrao posebnom mjenicom (ZM. Duplikat odnosno drugi primjerak vraća se istim putem natrag od jednog indosanta do drugog i svaki od njih stavlja svoj potpis na taj primjerak. Intervenijent ne može mjenicu dalje indosirati.. Izdavanje novih primjeraka može zahtijevati svaki njen imalac.. trećim (duplikat. ako nije naznačeno da je ta mjenica trasirana samo u jednom primjerku. 62). Imalac mjenice je dužan potvrditi na mjenici isplatu intervencijom. Kad traži novi primjerak mjenice. “. a može i za to da posluže kao prepis u druge svrhe kao i svaki drugi prepis. (“Po viđenju platite za ovu prvu mjenicu. Umnožavanje i prepisi mjenice Mjenica se može umnožavati s namjerom da novi primjerci imaju osobine trgovačkih efekata.za ovu drugu mjenicu. zakonska je pretpostavka da je to izvršeno za čast trasanta (ZM. dok mjenica ne stigne do onoga ko je tražio novi primjerak. Tada se mjenica izdaje u više primjeraka i jedan se šalje na akcept.. Ako se oznaka ne bi stavila. imalac mjenice je dužan prihvatiti isplatu onoga intervenijenta koja oslobađa najviše dužnika. Mjenica može biti izdata u više primjeraka od kojih je svaki jednak sa prvim primjerkom. 63). imalac treba da se obrati svom neposrednom prethodniku.”). dok zahtjev ne stigne do trasanta. Oznaku tekućeg broja svakog takvog primjerka može staviti samo trasant. Intervenijent svoja prava ostvaruje samostalno i neposredno. Intervenijent koji postupi drugačije.. čl... Svaki od njih je izvornik (original) i nosi svoj tekući broj. gubi pravo regresa od onih koji bi bili oslobođeni da je prihvaćena najpovoljnija intervencija.. Nerijetko se dešava da remitent ili koji drugi imalac mjenice.mjeničnim dužnicima koje bi isplata intervencijom oslobodila obaveze (ZM..”..platite za ovu jedinu mjenicu. 65)... čl. Ti se ostali primjerci nazivaju drugim. Više primjeraka jedne mjenice izdaje se da bi se povjerilac osigurao za slučaj gubitka mjenice. kad ne živi u istom mjestu u kome i trasat.”).. 360 . a znao je za to. da budu hartije od vrijednosti. 10. triplikat).”. On ne stupa na mjesto honorata pa se prema njemu ne mogu isticati prigovori koji bi se mogli stavljati njegovom honoratu. a ostali se indosiranjem prenose i tako imalac može brže doći do potrebnog novca. ovaj svome. i tako redom po nizu indosamenata. naznačiti honorata i mjenicu predati intervenijentu-placu. čl... U slučaju da isplatu ponudi više intervenijenata. “. Nove primjerke trasirane mjenice može izdati samo trasant. Ako se ne naznači honorat. platite za ovu solo mjenicu. Izdavanje više primjeraka može se spriječiti unošenjem solo klauzule (“. šalje mjenicu na akcept poštom.

klauzulama i naznačenjem potpisa. Prepis se. Mora biti vjeran originalu sa svim indosamentima. 361 . Kad jedan primjerak bude poslat na akceptiranje. Prepisivanje je pravo svakog imaoca i zato ne mora tražiti da to učini trasant. Ako je trasat akceptirao više primjeraka.. Svaki imalac mjenice ima pravo sačiniti prepis mjenice. intervencija i žiro). niti ga može indosirati (ZM. Ako nema naznake kod koga je original. a ne za ostale. nego svi ti primjerci sačinjavaju jednu obavezu. Zato prilikom regresne naplate treba da traži da mu se ti primjerci vrate. ako bi se prepis indosirao ili avalirao. čl. pored ličnih mjeničnih garancija (aval.Pošto izdavanjem novih primjeraka nije izdata nova mjenica. koji se sačinjava kao za svaku drugu ispravu i kojim se samo utvrđuje da postoji takva mjenica. Obezbjeđenje mjeničnog potraživanja (pravo zaloga i pridržaja) Kao sredstva za obezbjeđenje mjeničnog potraživanja. Svaki indosant može svoj primjerak prenositi na razna lica i odgovoran je. st. 11. Obično se napiše: “dovde prepis” ili “odavde original”. 69. to se isplatom jednog primjerka gasi obaveza i potpisnici se oslobađaju obaveze po svim ostalim primjercima. imaocu duplikata. U prepisu se mora naznačiti da je to prepis i kod koga se nalazi original mjenice.. 68). Prepis se može indosirati i avalirati na isti način i sa istim pravnim dejstvom kao da se to čini sa originalom. sa svojim daljim indosantima solidarno.platite za ovu prvu mjenicu. Tada se isplatom jednog primjerka ne gase ostali primjerci koje je akceptirao.”). Prepis mora sadržavati sve što sadrži original mjenice. odakle počinje originalni tekst na prepisu. čl. ne može podnositi na akcept. Ako bi predaju odbio. 3). Depozitar je dužan čuvati akceptirani primjerak i predati ga ovlaštenom licu. kad ga zatraži (ZM. Mjenični povjerilac koji ima založno pravo na osnovu mjenice kao i korisnik prava pridržaja imaju određene privilegije u poređenju s istim nosiocima tih prava po građanskom pravu.. čl. ako je na mjenici napisana kasatorna klauzula. prepis gubi snagu mjeničnopravne isprave. onda se može isplatiti samo po tom primjerku (“. obavezan je po svakom primjerku na kome ima njegov potpis. po svim primjercima koje je potpisao. Mora se naznačiti gdje se prepis završava. 67). služe zaloga i pridržaj. imalac duplikata podiže protest (perkvizicioni protest). Izuzetno. te imalac nema pravo regresa na osnovu njega.. međutim. Od ovoga mjeničnog prepisa koji služi kao trgovački efekat treba razlikovati obični prepis mjenice. pa ma i ne bilo navedeno da se isplatom jednog primjerka gase i ostali. mora se to naznačiti na svim ostalim primjercima i upisati ime onoga kod koga se nalazi taj primjerak (depozitara). kopiju (ZM. da bi se znalo.

pravo pridržaja nad dužnikovim novcem. Povjerilac može svoje potraživanje ostvariti po osnovu sudske odluke o amortizaciji mjenice (ZM. bez svoje krivice. povjerilac može od suda tražiti javnu prodaju zaloge bez tužbe i bez saslušanja zalogodavca. Da bi osigurao svoje potraživanje.Mjenični založni povjerilac može tražiti od zalogodavca još i pismenu izjavu o zalaganju. koji su zakonitim putem došli u njegove ruke. Naprosto. Po pravilu. i prije dospjelosti mjenice . iako nema založnog prava. Specijalna procesna pravila o amortizaciji mjenice sadržana su u Zakonu o mjenici. da su ti predmeti došli u ruke povjeriocu povodom nekog posla koji ima veze s njegovim potraživanjem (koneksitet). Ne traži se. čl. Postupak je kao i kod ostalih hartija od vrijednosti. mjenični povjerilac može. 362 . Tražbinu ili mjenicu može sam naplatiti i bez posredovanja suda. 88-91). zato što nema mjenicu u svojim rukama. sud oglašava mjenicu nevažećom.kvalifikovani pridržaj. Ukoliko se niko ne pojavi i ne predoči mjenicu u određenom roku. a založne tražbine može zadržati (ZM. čl. čl. 94). O tome se obavještavaju svi zainteresovani. kao u građanskom pravu. Ako sud nađe da su podneseni podaci dovoljni. tražbini ili mjenici. bio lišen ostvarivanja prava iz mjenice. odnosno o zasnivanju založnog prava na datoj stvari. koji neki nazivaju redovnim pridržajem. Svrha amortizacije mjenice jeste ublažavanje strogog načela inkorporacije. 88). izgorjela ili na ma koji način nestala) oglašava nevažećom (amortizovanom). dokaze o tražbinama i pokretne stvari. ili ako je izvršenje novčanog duga iz njegove imovine ostalo bezuspješno ili je kao trgovac obustavio plaćanje kvalifikovana retencija (ZM. zadržati dužnikov novac. Amortizacija mjenice Amortizacija je vanparnični sudski postupak u kome se nestala mjenica (ukradena. a opšta u Zakonu o vanparničnom postupku. mora zabilježiti na mjenici. Imalac mjenice može se poslužiti pravom pridržaja i prije nego što mu je tražbina dospjela. hartije od vrijednosti. Sudska odluka zamjenjuje mjeničnu ispravu. Ako dužnik na vrijeme ne isplati mjenicu. pokretnostima i hartijama od vrijednosti stiče se kad imalac mjenice stekne pravo na tužbu protiv mjeničnog dužnika redovni pridržaj. Razlikuju se dvije vrste pridržaja: o dospjelosti mjenice. putem oglasa u Službenom listu BiH poziva lice koje drži mjenicu u rukama da je podnese sudu. Kad dobije takvu izjavu. ako je dužnik pao pod stečaj. bez pismene isprave ne mogu se ostvarivati i prenositi prava. onda je u privilegovanom položaju. Ako se zalogoprimac samo djelimično namirio. Štiti se povjerilac koji bi zato što ne posjeduje mjeničnu ispravu. IV OSTALE MJENIČNE RADNJE (MJENIČNI ZAHTJEVI) 1. Imalac nestale mjenice podnosi prijedlog sudu uz prezentiranje odgovarajućih dokaza.

u osnovi. da to lice preda sudu mjenicu i tada se postupak amortizacije obustavlja i druga. Postoje dvije vrste mjeničnih tužbi: redovna i regresna. što uslovljava prekid amortizacionog postupka. intervenijentu. Radi se. ipak. a da se izbjegnu sve smetnje pa i neizvjesnosti. pojavi neko lice. Radi toga je data naročita pravna zaštita imaocu mjenice jer su ograničeni prigovori koji se mogu isticati. kada lice odbije da preda mjenicu. a regresna protiv regresnih dužnika po mjenici. Prije podizanja mjenične tužbe potrebno je blagovremeno podizanje protesta. b) Koji se ne zasnivaju na ličnom odnosu dužnika i povjerioca. ako je sadašnji imalac znao ili je morao znati da postoji neka nedopuštena radnja povodom koje dužnik može staviti prigovor. a koji se ne vide iz mjenične isprave. objektivni prigovori. a mogu biti upravljeni prema akceptantu. 2. Mjenični zahtjevi su svi oni koji neposredno proizlaze iz same mjenice. koje može postavljati samo određeni dužnik. trasantu. Zaštita se daje isključivo savjesnom imaocu mjenice. trasantu kod solo mjenice. znači. avalistima. Mjenične tužbe i prigovori Svoje zahtjeve iz mjenice (mjeničnopravne zahtjeve) imalac mjenice može ostvariti putem tužbe (mjenične tužbe) u parničnom postupku (mjenična parnica). Mjenični promet zahtijeva što bržu i lakšu cirkulaciju mjenice. U mjeničnom pravu mogu se isticati prigovori: a) Koji se zasnivaju na ličnom odnosu dužnika sa povjeriocem koji postavlja mjenični zahtjev. ne daje nesavjesnom imaocu mjenice. mogu nastati. nego na mjeničnoj ispravi. indosantima. Može ih isticati svaki mjenični dužnik svakom mjeničnom povjeriocu. dvije situacije: prva. Redovna mjenična tužba podnosi se protiv glavnog mjeničnog dužnika.Ako se u roku. revindikaciona tužba). o nesavjesnosti imaoca mjenice. Povjerilac se upućuje na parnični postupak da u tom postupku dokaže vlasništvo mjenice (vlasnička. koji je odredio sud. dakle. kao i uopšte trgovački efekti. 363 . da se imaocu mjenice ne mogu isticati prigovori koji bi se zasnivali na odnosima mjeničnog dužnika i nekog ranijeg imaoca mjenice. Zaštita se. postane instrumenat kredita i finansijskih operacija pomoću kojih se nabavlja ili prodaje roba. Usvajanjem ovih načela o pravnoj zaštiti imaoca mjenice omogućeno je da mjenica. c) Koji proističu iz ličnog odnosa dužnika prema nekom ranijem imaocu mjenice. za razliku od prvih. Pravilo je.

ako su se na njegovu štetu neopravdano obogatili. primili vrijednost bez davanja protuvrijednosti. U slučaju propuštanja preduzimanja zakonom propisanih radnji i u slučaju proteka roka zastarjelosti. pa ako bude odbijen. jer su građanskopravne prirode. Da bi mjenicu mogao naplatiti. odgovaraju imaocu mjenice. nego se zasnivaju i na nekim drugim činjenicama. ako su iz tog odnosa stekla neosnovano neku imovinsku korist. a u svemu ostalom primjenjuju se pravila Zakona o obligacionim odnosima. U Zakonu o mjenici stoji: “Trasant. Za njihovo ostvarivanje ne važe pravila mjeničnog prava. 87).3. gubi pravo da traži da mu se obaveza iz mjenice izvrši po postupku za ostvarenje mjeničnog potraživanja. Zadržaćemo se na neosnovanom obogaćenju koje obrađuje Zakon o mjenici (čl. Ako imalac mjenice ne izvrši potrebne radnje na vrijeme. može se podići tužba za naplatu protiv nekih lica koja su bila u mjeničnom odnosu. Načelo strogosti. da na vrijeme podigne kod suda protest. ublaženo je usvajanjem instituta neosnovanog obogaćenja. Isto je pravno dejstvo i u slučaju zastarjelosti: gase se mjeničnopravni zahtjevi. 87). ipak. 364 . Potraživanje kod neosnovanog obogaćenja zastarijeva za tri godine. čl. Smatra se da su se neosnovano obogatili. akceptant i indosant čije su se mjenične obaveze ugasile uslijed zastarjelosti ili uslijed toga što su propuštene radnje propisane radi održavanja mjeničnih prava. Neosnovano obogaćenje i drugi zahtjevi (zahtjevi građanskopravne prirode) U vezi sa mjeničnim poslom mogu proisteći određeni zahtjevi koji nemaju isključivo osnova u mjenici. jer su dobili neku imovinsku korist. zahtjev akceptanta radi pokrića protiv trasanta kada je isplatio mjenicu. Slučajevi kada se može podići građanskopravna tužba radi ostvarivanja zahtjeva nastalog u vezi sa mjeničnom poslom su ovi: ostvarivanje zahtjeva iz osnova neopravdanog obogaćenja. Mjenično pravo zasnovano je na načelima strogosti i formalizma. Ostali mjenični obveznici oslobađaju se ove mjenične odgovornosti” (ZM. zahtjev vlasnika mjenice protiv posjednika mjenice (revindikacioni zahtjev). potrebno je da je njen imalac na vrijeme podnese trasatu na akcept i akceptantu na isplatu. pa se podiže neka od tužbi poznatih u građanskom pravu. zbog čega se mjenična tražbina gasi. zahtjev iz osnova prouzrokovanja šteta uslijed propuštene notifikacije.

trasirana mjenica po sopstvenoj naredbi i trasirana vlastita mjenica. Prema trgovačkom poslu kod koga se primjenjuje i funkciji koju zadovoljava. Izdavanje mjenica u različitim varijantama jasno pokazuje njenu poslovnu (trgovačku) moć jer može da zadovolji širok krug poslovnih zahtjeva. Osnovna ili tradicionalna podjela mjenice jeste prema tome ko plaća mjeničnu svotu (obavezu). koja u momentu izdavanja sadrži sve bitne sastojke. za razliku od trasirane. mjesta izdanja i mjesta plaćanja. Vlastita (sopstvena. takođe. Kod ove mjenice. Kod sopstvene mjenice. odnosno sjedište izdavaoca. solo) mjenica. odnosno da li je mjenica bezuslovno obećanje ili bezuslovan nalog. 4. Prema formi i sadržini. solo) mjenica Vlastita mjenica je hartija od vrijednosti koju izdaje određeno lice i bezuslovno obećava da će o dospjelosti isplatiti mjeničnu svotu licu naznačenom u mjenici (remitentu). jer po prirodi vlastite mjenice ne može ga ni biti. pošto nema trasata (ZM. a tiču se dospjelosti. Što se tiče mjesta plaćanja koje je izostavljeno. Trasirana mjenica može imati nekoliko podvrsta: redovna trasirana mjenica. U tom smislu. osim što nema trasata. postoje bitni pretpostavljeni sastojci. mjenica može biti: poslovna (robna ili trgovačka) i finansijska mjenica sa različitim podvrstama. pretpostavlja se da je to mjesto koje je označeno kao mjesto izdanja.V VRSTE MJENICA 1. 3). i bjanko (blanko) mjenica. mjenične isprave u momentu izdavanja razlikuju se: potpuna mjenica. To je jednostrana izjava volje koja se sastoji u bezuslovnom obećanju izvršenja obaveze od strane izdavaoca mjenične isprave. Kriteriji podjele Postoji više vrsta mjenica zavisno od toga šta se uzima kao kriterij podjele. 365 . U toj ulozi može se pojaviti trasirana i vlastita mjenica. nema naredbe trećem licu (trasatu). st. Bitni sastojci sopstvene mjenice su isti kao i kod trasirane. postoji trasirana (vučena) mjenica o kojoj je do sada govoreno i vlastita (sopstvena. Poslovna praksa poznaje i druge vrste mjenica koje su moguće zahvaljujući elastičnosti i pravnom karakteru mjenice te pravilima mjeničnog prava uopšte. 2. Pitanje dospjelosti i mjesta izdanja rješava se po istim pravilima kao i kod trasirane mjenice. čl. nego postoji obećanje samog izdavaoca da će on izvršiti mjeničnu obavezu.

Bjanko (blanko) mjenica Izdavanje bjanko mjenice je u skladu sa teorijom omisije (propuštanja). daje samo njene bitne i pretpostavljene sastojke. Ona predstavlja buduću mjenicu koja će 292 postati punovažna kada se popuni zakonom predviđenim sastojcima. elementi trasirane mjenice se mogu tako kombinovati da ona prima razne funkcije. 292 Vidi: Vajner dr Zdenko. Slijedeći načelo mjenične strogosti i formalizma. Kad se zna da u vlastitoj mjenici nema trasata ni akceptanta i da je odgovornost izdavaoca ista kao i odgovornost akceptanta trasirane mjenice. Glavni dužnik je njen izdavalac. a najdocnije kad se prezentira na isplatu. ukoliko se. 120 366 . Izdavalac izdaje naredbu samom sebi da isplati mjeničnu svotu i kad tu naredbu prihvati (akceptom). značenja i dejstva pojedinih mjeničnih sastojaka kod sopstvene mjenice. ovlašteno je da popuni (upiše) odgovarajuće elemente. postoji ugovor koji je van mjeničnog posla. i naređuje da se imaju primjenjivati na sopstvenu mjenicu. To je mjenica koja se izdaje i pušta u promet. u odredbama o sopstvenoj mjenici. pa će on ili savjesno treće lice u čijim se rukama kasnije nađe mjenica ispuniti (upisati) potrebne elemente saglasno tom ugovoru (saglasno npr. nije punovažna mjenica jer se ne može nepopunjena naplatiti.cit. a jasno je da je prihvata čim je mjenicu izdao. Po pravilu. 3. a da nema sve bitne sastojke. Trasirana mjenica se može svesti na sopstvenu i da tako posluži istoj svrsi kojoj služi sopstvena. Prazna mjesta popuniće se kasnije. To je slučaj kad trasant označi samog sebe za trasata (trasirana mjenica vučena na sebe). Prema teoriji omisije. Stariji teoretičari je nazivaju bjelicom. Zakon o mjenici. u suštini. blanko). Na mjeničnoj ispravi (blanketu) neka su mjesta nepopunjena. Bjanko mjenica je nepotpuna mjenica. U savremenom kreditnom i uopšte mjeničnom prometu prevladava tip blanko mjenice. a zatim nabraja članove zakona koji se odnose na trasiranu mjenicu.U pogledu značaja. u vlastitoj mjenici se to odnosi na njenog izdavaoca. ali privremeno nepotpuna. pa i funkciju sopstvene mjenice. prazna (bijela. ne protivi prirodi vlastite mjenice. izdavalac bjanko mjenice i primalac te nepopunjene isprave već su nešto ugovorili. Akceptant samo potpisuje mjenicu i na taj način se obavezuje da će isplatiti mjeničnu svotu svakome u čijim se rukama nađe mjenica. kao imalac mjenice.str. bjanko mjenica. nego potpis akceptanta (bjanko akcept). ugovoru o potrošačkom kreditu). ta mjenica praktično postaje vlastita mjenica. op. važi sve što je rečeno o tome za trasiranu mjenicu. onda je primjena odgovarajućih odredaba o trasiranoj mjenici na sopstvenu mjenicu laka. U momentu izdavanja bjanko mjenica može da sadrži samo potpis trasanta ili ne mora ni njegov. pa gdje se govori o akceptantu kao glavnom dužniku trasirane mjenice. svako savjesno treće lice. razumljivo. Naime. iako je po formi trasirana.

5. Izdavanjem poslovne mjenice postiže se više stvari. 4. Najprije. Poslovna (trgovačka. Ti se potpisi raspoređuju tako da im se odrede uloge neophodne za punovažnost mjenice. uslugama) zasnovan je građanskopravni odnos te je nastalo potraživanje i obaveza. obuhvata cijenu koju kupac iz ugovora o prodaji treba da plati ili korisnik usluga za izvršene usluge iz nekog ugovora. Jedna ugovorna strana je izvršila svoju obavezu (isporučila robu. a drugog za avalistu. Stoga im najbolje odgovara da ta dva elementa mjenice izostave. jer je kupac mogao prodati kupljenu robu unutar roka dospjelosti mjenice i prikupiti sredstva za plaćanje. a ne znaju ni kad će tražbina biti aktuelna. I napokon. robna) mjenica Koristi se kod jednokratnih kratkoročnih poslovnih odnosa (dugovanja i potraživanja) iz ugovora robnog prometa. kreditnim odnosima. imalac mjenice (povjerilac) može izvršiti eskont mjenice i tako prije doći do potrebnog gotovog kapitala (novca). odnosno kada će vršiti međusobni obračun). u suštini. plaćanje izvršenih usluga). Blanko mjenica se izdaje i tako što se na mjenični blanket stave dva ili tri potpisa. Preostalog ili preostale označi za trasante ili jednog za trasanta. Finansijska mjenica Ovo je generički pojam za sve mjenice koje se izdaju u vezi sa poslovima finansijske prirode.Najčešće se u blanko mjenici ispušta svota i dospjelost. Određenim ugovorom (o prodaji. prodaje na poček. kod potraživanja iz konto korenta. Kad dođe do obračuna. protučinidba iz jednog građanskopravnog (ugovornog) odnosa izvršava se po pravilima strogog i formalnog mjeničnog prava. poslova “sa odgođenim plaćanjem” i. izvršila uslugu) ili će to učiniti. Izostavljanje ova dva elementa razlog je u preduzetom poslu u kome se mjenica daje kao osiguranje za neko buduće potraživanje(npr. Imalac mjenice iza riječi “po naredbi” ispisuje svoje ime i postaje remitent. ali radi obezbjeđenja svoga potraživanja prima robnu mjenicu. finansijskim dugovanjima te obezbjeđivanju novčanih potraživanja. popuniće i te elemente. Mjenični iznos. unijeće iznos ostatka obaveza sa dospjelošću na dan kad treba dug likvidirati. Zbog svojih prednosti i ciljeva koji se postižu poslovna mjenica je podesna kod poslova liferacije. kod poslovnih transakcija kada se ne želi “otvoreno” dati kredit. uopšte. “isplaćuje sama sebe”. Za razliku od poslovnih mjenica koje se 367 . Obično se kaže da robna mjenica “likvidira”. kad stranke još ne znaju koliko će biti potraživanje. postignuto je obezbjeđenje potraživanja. Zatim. Trasant (prodavac) vuče mjenicu “plativu dva mjeseca uz akcept” na trasata (kupca) koja se prilikom izdavanja akceptira od strane kupca. Jednog ili dvojicu potpisnika odredi za trasate. Ekonomski cilj poslovne (robne) mjenice jeste izvršenje protučinidbe druge ugovorne strane (plaćanje kupoprodajne cijene. odmah akceptiranu. odnosno za akceptante.

uz to i akceptiranu. Prvo. Licu koje položi određenu svotu novca kod banke izdaje banka akceptiranu mjenicu na taj iznos ili više mjenica do tog iznosa. Žiro se svjesno koristi umjesto avala (banka-kreditor zahtijeva takvo potpisivanje). U mjenici se taj odnos može 368 . imalac mjenice ili mjenica iste podnosi na isplatu ili na eskont. Banka redovno daje revers na primljenu mjenicu. Kreditna mjenica može se izdati i u bjanko formi (bjanko mjenica). 6. ako isplati mjenicu. Trasant. Ona služi kao pokriće za kredit. Ukoliko račun ne likvidira. Položaj žiranata nije jednak. Pojavljuje se. Cirkulaciona mjenica Cirkulaciona mjenica se koristi kao instrument plaćanja. svaka tri mjeseca) vrši prolongacija mjeničnih obaveza. na licu mjenice kao trasant. 5. a za račun komitenta koji ostaje izvan mjeničnog odnosa pošto njegovog potpisa nema u lancu mjeničnih potpisnika. njemu odgovara samo akceptant. st. banka će popuniti mjenicu na iznos preostalog duga i preduzeti odgovarajuće mjeničnopravne radnje za realizaciju svoga zahtjeva. Prema svojim potrebama. Prikazuju se i “drže” kao kratkoročna potraživanja tako što se u određenim vremenskim razmacima (npr. Ostali žiranti potpisuju se na poleđini.koriste za jednokratne kratkoročne poslove. U komisionoj mjenici. na iznos do visine odobrenog kredita. odmah akceptiranu. Iznos može. čl. Razlog leži u činjenici što je obaveza žiranata samostalna. odnosno svojim prethodnicima. a potom i na poleđini kao bjanko indosant. banka vraća bjanko mjenicu. Lice koje traži kredit predaje kreditoru mjenicu vučenu na sebe. kao i prema akceptantu. a on banci revers. Ova vrsta mjenice više se koristi u međunarodnim plaćanjima. Komisiona mjenica Komisiona mjenica postoji onda kada se izdaje (trasira) za račun trećeg lica (ZM. Najčešća varijanta finansijske mjenice jeste kreditna mjenica. ali i ne mora biti naznačen. Ako vlasnik tekućeg računa likvidira dug na vrijeme. Trasant se može pojaviti kao žirant. kao komisionar. Kad banka otvori nekome kredit u vidu tekućeg računa. najčešće. treći) imaju mogućnost regresnih prava prema prvom žirantu. Kod kreditne mjenice često se koristi jemstvo (žiro) umjesto avala.zajmoprimac). 7. zahtijeva od svog dužnika (vlasnika tekućeg računa) da joj položi bjanko mjenicu. kao trasirana mjenica na samog sebe (trasant i trasat su isto lice . trasant (komisionar) naglašava trasatu klauzulom o pokriću da se trasat za pokriće ne obraća njemu nego licu za čiji račun je mjenicu izdao. dok kod avala njegova obaveza može biti ništavna ako je iz formalnih razloga (na mjenici) ništavna obaveza njegovog honorata. Davalac kredita zahtijeva da prvi žirant mjenicu potpiše dva puta. 3). U najlošijoj poziciji je prvi žirant. Kod komisione mjenice trasant je komisionar koji vuče mjenicu za račun svoga poslovnog partnera (komitenta). ove mjenice se koriste kod dugoročnijih kreditnih i drugih finansijskih odnosa. Ostali žiranti (drugi. radi u svoje ime.

Banka je osigurana za iznos kredita pošto posjeduje konosman (hartiju od vrijednosti koja daje pravo raspolaganja robom). Trasant (prodavac) vuče mjenicu u iznosu kupoprodajne cijene na trasata (kupčevu banku).vidjeti iz klauzule o pokriću: “. uvjerenje o porijeklu robe.njen komitent (kupac). trasat i remitent. trasant će biti odgovoran trasatu (akceptantu).N.). Postoje i druge vrste mjenica. rekta mjenici. 5). račun. U suštini. Da bi se izvršio akcept mjenici treba priložiti dokumenta. b) Trasirana vlastita (sopstvena) mjenica. Koristi se često kod isplate kupoprodajne cijene iz ugovora o prodaji: trasant (prodavac) vuče mjenicu na trasata (kupčevu banku) stavljajući na mjeničnoj ispravi klauzulu da za isplaćenu mjeničnu svotu trasat. na iznos fakturne cijene iz ugovora. Komisiona mjenica se često pojavljuje u formi dokumentarne trate mjenice koja se koristi u domaćem i međunarodnom prometu. ovdje dužnik vuče mjenicu na samog sebe u korist povjerioca (banke).i stavite na račun N. Banka odobrava kredit određenom licu koje će iz toga kredita platiti kupoprodajnu cijenu iz ugovora o prodaji. čl. c) Trasirana vlastita (sopstvena) mjenica po vlastitoj (sopstvenoj) naredbi. 8. Kod ove mjenice jedno (isto) lice je trasant i remitent (ZM. Koristi se kod izvršenja obaveza iz ugovora. Mjenice kod kojih se jedno lice pojavljuje u više uloga a) Trasirana mjenica po vlastitoj (sopstvenoj) naredbi. Za izdavanje komisone mjenice potrebno je prethodno da postoje ugovori o tome: prodavac . Tu je suština izjave “stavite na račun” (zadužite). Kod ovih mjenica isto lice je trasant. odnosno akceptant (kupčeva banka). Ako komitent ne položi pokriće. a ne trasanta (prodavca). 369 . I druga dokumenta mogu poslužiti kao obezbjeđenje (negocijabilni tovarni list u željezničkom ili drumskom transportu). Isto lice se pojavljuje u ulozi trasanta i trasata jer mjenicu vuče na samog sebe (ZM. carinsku deklaraciju i dr.. Na odgovarajućim mjestima bilo je govora o domiciliranoj mjenici.. Banka će mjenicu akceptirati ako trasant (prodavac) preda njoj određena dokumenta iz ugovora o prodaji (konosman. Banka treba da tereti (zaduži) račun svog komitenta. Uz prethodni dogovor: trasant (podavac) vuče mjenicu na trasata (kupca) u korist remitenta (prodavca). kao i ugovor banka .kupac. čl. Ovdje je povezano nekoliko pravnih odnosa. povratnoj mjenici i prejudiciranoj mjenici.”. 5). tereti račun kupca. veoma rijetko se pojavljuje u praksi. Mada su moguće. Upotrebljava se i u kreditnim odnosima: trasant (banka kreditor) vuče mjenicu na trasata (zajmoprimca. Mjenica je snabdjevena odgovarajućom klauzulom (“platite na mene” ili “platite po mojoj vlastitoj naredbi”). dužnika) označavajući sebe za remitenta (banka kreditor). ali putem mjenice uz prezentaciju odgovarajućih dokumenata.

trasantu i ostalim obveznicima. čl. pa on mjenicu može indosirati. odnosno obaveze iz hartija od vrijednosti što je ranije izloženo. kao i indosanata prema trasantu zastarjevaju za šest mjeseci od dana kad je indosant mjenicu iskupio. izuzev akceptanta. 80-86). c) Amortizacija. ako se iz tog posla neopravdano obogatio. mjenična prava i obaveze prestaju kad je mjenična isprava nestala (ukradena. Rok zastare određen je prema tome ko je dužnik. Obradićemo načine prestanka prava i obaveza zadržavajući se na specifičnostima. 80). po građanskom pravu. ako na vrijeme ne preduzme potrebne radnje: ne podnese na vrijeme mjenicu na akcept ili na viđenje ili na isplatu ili ne podigne protest u slučajevima zakonom predviđenim. Sud nije dužan da vodi računa o zastarjelosti po službenoj dužnosti. Imalac mjenice gubi svoja prava prema indosantima. Sva prava i obaveze iz mjenice se gase kad glavni dužnik (akceptant. Zastarjelost Zakon je odredio koje se radnje i u kojim rokovima moraju preduzeti da bi se sačuvala mjenična prava. čl. a) Zahtjevi protiv akceptanta zastarijevaju za tri godine računajući od dana dospjelosti mjenice (ZM. U mjeničnoj obavezi ostaje tada samo glavni mjenični dužnik i mjenica se od njega može naplatiti mjeničnopravnim putem. onoliki koliki je i za lice za koje je avalirao. Zastarjelost se može prekinuti i obustaviti (zastoj) slično kao i kod građanskopravnog potraživanja (ZM. b) Mjeničnopravni zahtjevi imaoca mjenice prema trasantu i indosantima zastarijevaju za godinu dana od podignutog protesta. Poslije tog roka ostaje akceptant obavezan. odnosno od tužbe. na naknadu štete još kroz tri godine. ako je bila podignuta za naplatu mjenice (ZM. znači. čl. Rok zastarjelosti je. 80. d) Za avalistu važi pravilo da je njegova odgovornost jednaka odgovornosti onoga za koga je avalirao. dok ne nastupi zastarjelost. Propuštanjem se gube regresna prava. Prestanak mjeničnih prava i obaveza Mjenična prava i obaveze mogu prestati na jedan od načina na koji se. iako su preduzete potrebne radnje (protest). izgorjela i dr) ili je 370 . S obzirom na načelo inkorporacije. ali se nije dalje išlo pa nije tražena naplata. Ako se to desi prije dospjelosti. st. 2. trasant neakceptirane mjenice ili izdavalac solo mjenice) isplati mjeničnu svotu ili mu na drugi način dođe poslije dospjelosti. Ako je unesena klauzula “bez troškova” zastarjelost se računa po dospjelosti. Može zastarjeti i pravo na potraživanje isplate.VI ZASTARJELOST I PRESTANAK MJENIČNIH PRAVA I OBAVEZA 1. b) Gubitak prava prema određenim dužnicima. c) Mjeničnopravni zahtjevi indosanata jednih prema drugima. 3). obaveza se ne gasi. inače. gase obligacije. izgubljena. a) Isplata mjenice.

f) Kompenzacija. može se vršiti kompenzacija. indosanta. što je slučaj kod povratnog indosamenta. za razliku se može izdati nova mjenica ili otvoriti regresni postupak. Kada se novacija vrši sa glavnim dužnikom. 394. 293 Suprotno. mjenična obaveza se. Beograd 1986. izvrši drugu činidbu (nešto da ili učini) u vrijednosti mjenične svote. a mjenične svote glase na istu valutu. U slučaju sjedinjenja svojstva povjerioca i dužnika po istoj mjenici. Đurović dr Radomir: “Međunarodno privredno pravo”. Tipičan način novacije u mjeničnom pravu jeste prolongacija mjenice. To je slučaj kada se umjesto dotadašnje izdaje nova mjenica sa novim rokom dospjelosti. e) Oproštaj duga. a djelimično. Kada se desi da na isti dan dospijevaju dvije mjenice. i po njoj postati opet dužnik. 371 . d) Poništenje mjenice. Savremena administracija. sa istim licima u različitim ulogama. op. Prava i obaveze iz mjenice prestaju kada imalac mjenice namjerno poništi mjenicu upisujući odgovarajuću izjavu na mjeničnoj ispravi (“ne važi” ili “poništava se”). Stara mjenica se gasi. Oproštajem duga gasi se mjenica pod uslovom da je dug oprošten glavnom dužniku. Antonijević dr Zoran. a prava i obaveze se zasnivaju po novoj. takav imalac mjenice može tražiti isplatu mjenice od glavnog dužnika i od svojih prethodnika. U slučaju konfuzije kod regresnog dužnika. čime se vrši prenov obaveze. a nije zatražena i donesena odluka o amortizaciji (rješenje suda). str. kako bi proizveo puno pravno dejstvo prema imaocu i savjesnom sticatelju mjenice. kao i mjeničnopravna za građanskopravna potraživanja. Mjenično pravo poznaje generalni oproštaj duga. 505. Takav prenov bi se morao upisati na mjeničnu ispravu (“umjesto mjenične svote primio robu”). To je slučaj kada imalac mjenice svjesno poništi mjenicu ili kada svjesno propusti da preduzme zakonom predviđene radnje kako bi sačuvao prava iz mjenice (“prejudicirana” mjenica). pa je ovi mogu dalje indosirati. po pravilu. indosirati na trasata. str. trasanta. Oproštajem duga nekom regresnom dužniku prestaje njegova obaveza. Dužnici čiji su potpisi ispred njegovog ostaju u mjeničnoj obavezi.tako uništena da nije sposobna za promet.cit. Kompenzacijom se mogu gasiti mjeničnopravna potraživanja za mjeničnopravna. umjesto isplate mjenične svote. što je slučaj i kod ostalih trgovačkih efekata. Samo se gase obaveze dužnika čiji su potpisi na mjenici poslije njegovog potpisa. ne gasi jer povjerilac tu istu mjenicu 293 Mjenica se može može dalje pustiti u cirkulaciju. Dužnik može ugovoriti sa povjeriocem da. dakle. h) Konfuzija. g) Novacija. nije kao u građanskom pravu. kao i obaveza indosanata koji dolaze na mjenici iza regresnog dužnika kome je dug oprošten. Ako nisu istog iznosa. povjerilac vraća mjenicu i sklapa poseban ugovor o prenovljenoj obligaciji. Konfuzijom obaveza prestaje samo privremeno i to dok konfuzija traje pri jednom licu. Pravno dejstvo konfuzije.

372 .

2). i drugi poslovni subjekt ili drugo lice (netrgovac) kada je to određeno zakonom zemlje u kojoj se vrši plaćanje čeka (ZČ. Kada je pušten u promet. Lihtenštajnu. čl. u malom obimu. a plativ u inostranstvu (nostro ček). Vatikanu i dr. a plativ je u BiH (loro ček). 2. u principu. Savremena administracija. Kod ovih čekova trasat može biti. Ta veza ima samo uticaja u neposrednom odnosu 294 Ček se može izdati na drugu finansijsku instituciju i neka trgovačka društva u Francuskoj i Njemačkoj. novčane obaveze se redovno izmiruju putem različitih instrumenata plaćanja. EKONOMSKA ULOGA I SLIČNOSTI I RAZLIKE SA MJENICOM 1.GLAVA TREĆA ČEK I POJAM. predajom gotovog novca. Luksemburgu.prema Krulj dr Vrleta: “Instrumenti plaćanja u savremenom prometu (virman. čl. izvršilac bezuslovnog naloga (naredbe). Samim izdavanjem i predajom čeka ta se obaveza ne gasi. U savremenom svijetu. izjednačene sa bankom. u toj materiji. u nekim zemljama ček se može vući i na druge finansijske institucije. Polazeći od pravila međunarodne konvencije. novčanu svotu upisanu na čeku iz pokrića koje trasant ima kod trasata (banke). Izvršavanje novčanih obaveza (plaćanje) vrši se. čl. . Trasat. Iranu. po viđenju. instrumenata platnog prometa. Gvatemali. str. pored banke. Pojmovno određenje čeka zavisi od toga da li je on plativ u zemlji ili inostranstvu. Ček koji je plativ u zemlji predstavlja hartiju od vrijednosti kojom izdavalac (trasant) daje bezuslovan nalog banci (trasatu) da korisniku čeka (remitentu) isplati. ček samostalno cirkuliše bez ikakve veze sa poslom povodom koga je izdat. izraziti u novcu. Pojam čeka Svaki obligacioni odnos predstavlja određen imovinskopravni odnos koji se može. a u nekim i na 294 netrgovce. pošto je za ocjenu čekovne sposobnosti trasata mjerodavno nacionalno pravo mjesta plaćanja (ZČ. 3). Ova definicija odnosi se i na ček izdat u inostranstvu. Egiptu. Radi se o formalnoj (pisanoj) ispravi sa rokom dospjelosti isključivo po viđenju (a vista). a i na druga lica netrgovce u Španiji. ček. Jedan od najznačajnijih instrumenata jeste ček koji ujedno ima obilježje hartije od vrijednosti. Ček je nalog (uput) za isplatu na ime neke već postojeće tražbine. 1975. Beograd. novčanica (fiducijarnog novca). st. 60. Dug ostaje sve dok se ček ne isplati. može biti jedino banka koja vrši plaćanje iz trasantovog pokrića. kompenzacija)”. Ako je u pitanju ček koji je izdat u BiH. Iz tih odnosa. redovno nastaju i obaveze koje se ispunjavaju predajom određene svote novca-novčane obaveze. ugovornog ili vanugovornog karaktera. 373 . 4. izložena definicija se mijenja u pogledu ličnosti trasata. naročito između poslovnih subjekata. Ženevska konvencija.

veoma raširen i koji se sve više favorizuje. materija o čeku regulisana je posebnim zakonom (Zakon o čeku). na principu kompenzacije. 25). Sredstva. potraživanja. plaćanju. Različite transakcije u unutrašnjem i međunarodnom prometu obavljaju se brzo i lako bez obzira na razlike između novčanih sistema. 2. dok prema trećem savjesnom licu ček dejstvuje onako kako je i sačinjen dajući prava koja predviđa zakon i tekst čekovne isprave. sredstvo plaćanja i obračuna. pa i angažovanjem svojih sredstava. Čekovni obračun danas je postao glavna tehnika podmirivanja računa između dužnika i povjerilaca. Pored Zakona o obligacionim odnosima kao opšteg izvora. pravu zaloge i pridržaja. Ekonomska uloga čeka Ček predstavlja sredstvo bezgotovinskog plaćanja. normalno. neosnovanom obogaćenju. predaje ček. njen klijent. inače. I ček je jednostrana izjava volje pa se i na njega primjenjuju teorije koje su izložene kod hartija od vrijednosti. bez korištenja gotovog novca. otvoreni kredit i dr. Konvencija o regulisanju izvjesnih sukoba zakona u materiji čeka i Konvencija o čekovnim taksama). amortizaciji i drugo (ZČ. čl. Klirinški i drugi obračuni vrše se. ali i povećavanje finansijskog potencijala poslovnih subjekata raznim transakcijama koje banke preduzimaju za svoje klijente. Njegovom upotrebom umanjuje se obim novca u opticaju pa se sa relativno manjom emisijom novčanica mogu realizovati poslovne transakcije. instrument platnog prometa. Samo vršenje usluga banaka po čekovima predstavlja jednu od 374 . avalu. Pošto ček spada u istu grupu hartija od vrijednosti gdje i mjenica na mnoga pitanja čekovnog prava analogno se primjenjuju pravila Zakona o mjenici kao što su pravila o: pravovaljanosti potpisa.između izdavaoca čeka i njegovog pribavioca. povjerioca. po pravilu. Sama banka može vršiti naplate čekova tako što povjerilac. Danas je u poslovnom svijetu ček postao redovno. solidarnoj odgovornosti. čl. višoj sili. umnožavanju. 237 i 239). zastari.). U našem pravu usvojena je teorija kreacije uz korekciju primjenom teorije pravnog privida kada se radi o čeku na donosioca (ZOO. Upotreba čeka regulisana je nizom propisa iz oblasti platnog prometa. Ček omogućava distanciona plaćanja prostim slanjem isprava. odnosno iz sredstava sa kojim trasant može slobodno raspolagati. protestu. i nakon realizacije naplaćeni iznos se stavlja na račun klijenta. Isplatama putem čekova vrši se održavanje finansijske discipline. To jasno pokazuju primjeri zemalja gdje je ček u velikoj upotrebi. indosamentu (osim o akceptu). godine u Ženevi (Konvencija o Jednoobrazovnom zakonu o čeku. U ovoj materiji izvršena je unifikacija pravila kroz tri konvencije koje su donesene 1931. mogu poticati iz različitih izvora (gotovina. Ček se isplaćuje iz trasantovog pokrića koje ima kod banke trasata. regresnoj svoti. Vrši se internacionalizacija platnog prometa jer jedna banka isplaćuje ček za račun druge neovisno od zemlje izdanja čeka. obavještavanju.

Sličnosti i razlike sa mjenicom Sama činjenica da se na ček analogno primjenjuju određena pravila o mjenici pokazuje da između tih hartija od vrijednosti postoje određene sličnosti.isključen akcept i sve što je vezano za akcept .ekonomska funkcija .djelimične isplate.regres zbog neisplate.postoji tužba iz osnovnog posla U kasnijim izlaganjima detaljnije će se ukazati na pojedine sličnosti i razlike mjenice i čeka.punovažnost potpisa. osim zbog neakceptiranja i na osnovu prepisa .ličnost trasata (banka) . ukratko.pravo zaloge i pridržaja . nema .nema kamate .izdavanje bjanko isprave .aval.indosiranje .nije dopušteno korištenje određenih klauzula .pokriće kod trasata (banke) . koristi generički pojam finansijske ili novčane hartije od vrijednosti. ne može se umnožavati i nema prepisa .prezentacija na isplatu .zastara . regulisani imperativnim propisima svake zemlje. No.viša sila . regresna svota i notifikacija . Osim što se obračun vrši između banaka.u načelu.solidarna odgovornost . osim avala trasata . 3. Izložićemo.nije bezuslovno potreban protest za regres . kao i sam rad sa čekovima.ček može glasiti i na donosioca .pravila o razlici u novčanoj svoti na ispravi . sadržinu i funkciju.isključena intervencija .protest.ček se može opozvati .nema domiciliranja .amortizacija isprave .“tradicionalnih finansijskih usluga”. rad lica bez ovlaštenja i prekoračenje ovlaštenja . Način i tehnika obračuna redovno se obavlja i putem određenih institucija platnog prometa čiji su položaj. 375 .ček dospijeva po viđenju . u načelu. prava i obaveze.neosnovano obogaćenje Razlike sa mjenicom . sličnosti i razlike između mjenice i čeka. svaka hartija od vrijednosti ima i svoje specifičnosti s obzirom na formu. pored ostalih. Sličnosti sa mjenicom . on se vrši i u okviru jedne banke između korisnika računa te banke i to prostim virmanskim obračunom (nalogom za prenos). Ček i mjenica spadaju u istu grupu hartija od vrijednosti za koje se u poslovnom svijetu.

kao i kod mjenice. U momentu predaje trasatu (banci) ček mora biti popunjen sa svim elementima. Pojedini bitni elementi Što se tiče značenja pojedinih sastojaka. Bitni pretpostavljeni elementi. c) Ime lica koje treba da plati (trasat). pretpostavlja njihovo postojanje (bitni pretpostavljeni elementi).II BITNI I NEBITNI SASTOJCI (ELEMENTI) ČEKA 1.2. Dospjelost se u čeku ne određuje jer se radi o tipičnoj hartiji po viđenju. zato što bi promijenila njegovu funkciju. Okolnost da nema pokrića ili nema dovoljno ne povlači ništavost čeka. b) Bezuslovan uput (nalog) da se plati određena svota novca iz trasantovog pokrića. Za razliku od mjenice kod čeka nije prihvaćena teorija omisije. 1. Bitni sastojci 1.1. f) Potpis izdavaoca (trasant). uglavnom je isto kao kod mjenice. Već je rečeno da se u nekim zemljama dozvoljava izdavanje čeka na trgovce ili na netrgovce. e) Mjesto i datum izdanja. Čekovno pokriće mora biti u novcu. Ime remitenta je pretpostavljeni element jer ček bez oznake remitenta važi kao ček na donosioca. čije se postojanje po zakonu pretpostavlja. Uopšte o bitnim elementima Ček je strogo formalna isprava koja sadrži određene sastojke bilo da se oni unose (upisuju) u ispravu ili se. c) Trasat mora biti imenovan. jer tako može ispuniti svoju funkciju instrumenta plaćanja. Bitni sastojci čeka koji se moraju upisati u ispravu prilikom izdavanja su ovi: a) Oznaka u samom tekstu (slogu) isprave da je ček. a) Naziv “ček” mora biti u tekstu (slogu) isprave i na jeziku na kome je izdata isprava. hartija od vrijednosti po viđenju. Ako bi se unijela drugačija klauzula u pogledu dospjelosti. b) Nalog (uput) za isplatu mora biti bezuslovan i glasiti na određenu svotu novca iz trasantovog pokrića koje on ima kod trasata (banke). d) Mjesto gdje treba platiti. po zakonu. a u unutrašnjem prometu i kod loro čekova to je neka banka. U trenutku izdavanja čeka (ne stvaranja) trasant mora imati ovlaštenje za raspolaganje na sredstvima. takva isprava ne vrijedi kao ček. ali ne mora biti u gotovini. 376 . Može se sastojati u novčanom potraživanju trasanta od trasata ili kreditu trasata datog trasantu. po zakonu. jesu mjesto izdanja i mjesto plaćanja čeka. ali povlači trasantovu odgovornost zbog izdavanja neistinitog čeka. Razlog leži u činjenici što je ček.

pa ako nije navedeno smatra se da je to mjesto koje je označeno pored trasatovog imena.klauzula “ne po naredbi” (rekta) . Na blanketu su već odštampani neki bitni elementi (naziv čeka.klauzula “bez obaveze” . kao i kod mjenice.). takva isprava neće važiti kao ček. U pojedinim zemljama dozvoljeno je unošenje. pod određenim uslovima. takođe. Navešćemo uporedo dozvoljene i nedozvoljene klauzule kod čeka.d) Mjesto plaćanja je bitan pretpostavljeni sastojak. Naravno.klauzula o platištu .klauzula “za obračun” Nedopuštene klauzule kod čeka .klauzula o kamatama . e) Mjesto izdanja čeka je. Za razliku od mjenice. a takav ček je punovažan. a nekada i ime trasata i mjesto plaćanja). 2. bezuslovna naredba za isplatu čekovne svote. a ček je pravovaljan. Kada i tu nije navedeno mjesto. 377 . kod međunarodnih plaćanja. U poslovnoj praksi štampaju se čekovni blanketi (formulari) i u vidu knjižica predaju poslovnim subjektima. dok je upisivanje drugih nedopušteno. Ako nije navedeno mjesto izdanja. što znatno olakšava korištenje čeka. Ako se u čekovnu ispravu unese (upiše) neka od nedopuštenih klauzula. pretpostavlja se da je to mjesto koje je navedeno pored potpisa trasanta. bitan pretpostavljeni element.klauzula o broju čekovnih primjeraka osim kod nostro čekova Najčešće klauzule kod čeka su “po naredbi”. jednako vrijedi i za potpis izdavaoca (trasanta). neke od tih klauzula mogu se upisivati u čekovnu ispravu.klauzula o akceptu .klauzula “bez protesta” .klauzula o deviznom kursu . Za datum izdanja čeka važi sve što je rečeno za ovaj sastojak kod mjenice. po zakonu.klauzula “sa izvještajem” ili “bez izvještaja” . “za obračun” te klauzula o moneti i deviznom kursu.klauzula o moneti (efektivnosti) .klauzula o neodgovornosti trasanta . takva isprava ne vrijedi kao ček.klauzula “po naredbi” . tada se smatra da ona nije napisana. nekih od tih klauzula (o akceptu u vidu certificiranja ili viziranja čeka. Kod čeka nije dozvoljeno domiciliranje niti određivanje platišta pa unesene klauzule o tome neće važiti.klauzula o domiciliranju . Ako nije navedeno ni pored imena trasata. odnosno ne može se pretpostaviti koje je mjesto izdanja čeka. Nebitni sastojci Nebitni (fakultativni) sastojci čeka su određene klauzule (odredbe) koje se upisuju od strane nekog lica u čekovnopravnom poslu. o domiciliranju i dr. dok su za druge elemente ostavljene prazne rubrike u koje trasant unosi odgovarajući sadržaj. Dopuštene klauzule sa značenjem kao kod mjenice .

cit. protest. 297 Jankovec dr Ivica: “Privredno pravo”. ali samo u određenim slučajevima. Isto rješenje stoji i u međunarodnoj konvenciji o čeku. 378 . Već je rečeno da u našem pravu nema akceptiranja čeka pa odredba o akceptiranju stavljena na ček smatra se kao da nije napisana. op. S obzirom na funkciju i prirodu čeka osnovna obilježja radnji kod ove hartije od vrijednosti su: a) Kod čeka ne postoje neke radnje poznate u mjeničnom pravu. bez preuzimanja obaveze da će ček biti isplaćen u trenutku prezentacije na plaćanje (viziranje čeka u Francuskoj i Italiji). kao i drugih razloga. prvenstveno zbog nepostojanja akcepta. Iz ovih. u suprotnosti je sa prirodom čeka koji predstavlja nalog za plaćanje po viđenju.” 296 Bartoš-Antonijević-Jovanović. kao i Ženevska konvencija o čeku. obezbjeđenje čekovnog potraživanja. a u slučaju da pribavljena imovinska korist prelazi 50.cit. Akceptiranje čeka. Novine FBiH br. 298 Antonijević dr Zoran. prenos. amortizacija i čekovne tužbe. Prema odredbama ovog člana “ko zloupotrebom čeka. predlaže se uvođenje ustanove intervencije kod čeka. str. 525.000. opoziv i umnožavanje čeka. isplati ček vučen na nju. str. kao i u mjeničnom. povlači imovinskopravnu. 516. 229.00 KM kazniće se zatvorom od 2 do 10 godina. Međutim. d) Izdavanje čeka. Ne postoji radnja akceptiranja čeka niti intervencija.str. 298 295 Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine (Sl. a ne akcept. Osnovne čekovne radnje su: izdavanje. 295 administrativnopravnu i krivičnopravnu odgovornost. ali bez pokrića. op. U nizu zemalja prihvaćeno je takvo rješenje. u nekim zemljama postoje određene radnje (upisi na čeku) trasata koje imaju pravno značenje isto kao i akcept (certificiranje čeka u SAD) ili samo predstavljaju konstataciju da postoji pokriće u momentu izdavanja čeka. Uopšte o čekovnim radnjama U čekovnom pravu. postoje osnovne radnje i radnje za očuvanje i ostvarivanje prava iz čeka. 1981. te predočavanje čeka na isplatu ima za cilj plaćanje. Beograd. ne poznaje intervenciju kao čekovnopravnu radnju. kreditne ili druge kartice obaveže banku ili drugu pravnu osobu na isplatu iznosa za koji nema pokrića kazniće se novčanom kaznom i zatvorom do 3 godine. 297 Navode se i mogući slučajevi: banka kao intervenijent spontana intervencija.III ČEKOVNE RADNJE 1. aval. 36/03) u članu 271 definiše krivično djelo zloupotrebe čeka i kartice. Zakon o čeku. prezentacija i dr. regres.) specifične su u odnosu na iste radnje u mjeničnom pravu. Kao radnje za očuvanje i ostvarivanje čekovnih prava pojavljuju se: protest. smatra se. Ima shvatanja u pravnoj teoriji da je intervencija kod čeka 296 ali samo kao prihvatljiva i moguća pošto je njen cilj olakšanje isplate čeka. isplata. c) Ostale čekovne radnje (aval. a koji nema pokriće ili kada jedna banka (bankaintervenijent) isplati ček koji je vučen na drugu banku (banku-trasata). b) Kod čeka postoji radnja opozivanja (opoziv čeka) nepoznata u mjeničnom pravu.

Da li u momentu potpisivanja i sastavljanja čeka ili u trenutku predaje čeka trasatu (banci)? Polazeći od prihvaćene teorije kreacije da je predaja hartije od vrijednosti završni akt jednostrane izjave volje izdavaoca. 83 i dalje. 3 Konvencije o čeku). kao i isplate po tim računima. da sa njim trasant može raspolagati putem čeka na osnovu ugovora o čeku. a ne već prilikom sastavljanja i potpisivanja čeka. Ne može se sastojati. Ček se može izdati samo na banku kod koje trasant ima pokriće sa kojim može raspolagati putem čeka.Čekovne radnje mogu se preduzimati lično ili preko punomoćnika. Aktivnu čekovnu sposobnost. Pasivnu čekovnu sposobnost. Pravna i poslovna sposobnost kod čeka cijeni se prema pravilima građanskog prava. Izdavanje čeka Pitanje čekovne sposobnosti riješeno je kao i kod mjenice.cit. op. Ranije je već rečeno da po čekovima plativim izvan naše zemlje (nostro čekovi) u ulozi trasata može biti. u stvarima (robi) ili u trgovačkim efektima. Ugovor o čeku (čekovni ugovor) može biti i sastavni dio jednog opšteg (generalnog) ugovora između komitenta i banke kojim se regulišu otvaranje žiro i deviznog računa. sposobnost biti dužnik po čeku pa izdati ili prenijeti ček. 2. Ugovor između komitenta banke (trasanta) i banke (trasata) predstavlja pravnu osnovu čekovnopravnog odnosa i naziva se ugovorom o čeku. na osnovu prethodnog izričitog ili prećutnog sporazuma sa trasatom-bankom. str. Odnos punomoćstva je građanskopravne prirode. 379 . onda ta tražbina mora biti izvjesna. i drugo lice (trgovac ili netrgovac) zavisno od prava (zakona) zemlje mjesta plaćanja čeka. odnosno “punovažnost isprave kao čeka ne dolazi u pitanje” (čl. Pokriće mora biti “raspoloživo”. Pokriće se mora sastojati u novcu: u gotovini ili u novčanom potraživanju trasanta prema trasatu ili u otvorenom kreditu koji je banka trasat otvorila izdavaocu čeka. ima svako lice koje posjeduje pravnu sposobnost. Zakon polazi od toga da pokriće za cjelokupnu čekovnu svotu mora biti u trenutku izdavanja čeka. ima svako lice koje posjeduje poslovnu sposobnost. osim banke. Kada se radi o pokriću u 299 novčanoj tražbini. Za punomoćstvo kod čeka važi sve što je rečeno za punomoćstvo u mjeničnom pravu pa i u pogledu prekoračenja ovlaštenja i neovlaštenog potpisivanja u svojstvu zastupnika (falsus procurator). Njime su regulisana prava i obaveze ugovornih stranaka po osnovu izdavanja i isplate čeka. Nedostatak pokrića ne povlači ništavost čeka. Svaki učesnik u čekovnom poslu može ovlastiti poslovno sposobno lice da u njegovo ime i za njegov račun izvrši neku radnju. kao kod mjenice. sposobnost biti povjerilac po čeku. pokriće trasanta kod trasata mora postojati u trenutku predaje čeka. utuživa i likvidna. Smatra se da pokriće nije 299 Krulj dr Vrleta.

izvještaj o uplati). Ček na ime (nominativni. ako je znao da nema pokrića. prevara. izdavanje lažnih čekova i sl.N. Izdavanje čeka bez datuma ili sa neistinitim datumom povlači administrativnopravnu odgovornost trasanta za prekršaj (2-10%. takav ček glasi po naredbi. i najzad. a odgovorno lice 1-5%. 8). Inače. po naredbi. pa jedna filijala vuče ček na drugu. izvještaj o isplati.1. 380 . U tom slučaju. zatim imovinskopravnu odgovornost korisniku čeka u vidu naknade potpune štete (prosta plus izgubljena dobit). Ček je na donosioca ako je unesena klauzula “platite donosiocu” ili “platite na donosioca” ili ako nije uopšte navedeno ime remitenta.”). čl. Alternativnim čekom se naziva onaj ček kod koga je remitent označen alternativno (“platite N. rekta ček) postoji onda kada je uz ime korisnika upisana i klauzula “ne po naredbi” (rekta odredba). predviđene su odgovarajuće sankcije u slučaju da trasant nema uopšte ili nema dovoljno pokrića u momentu predaje čeka trasatu. njime komitent banke (trasant) povlači gotov novac sa svoga računa koji ima kod određene banke. Ako je pored imena remitenta unesena klauzula ”po naredbi”. Izdavanje čeka bez pokrića povlači trasantovu: administrativnopravnu odgovornost za prekršaj u iznosu od 10% do 20% od nepokrivene čekovne svote. ono predstavlja krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti(npr. U suštini. na donosioca i alternativno. čl.bitan sastojak čeka. krivičnopravnu odgovornost zbog krivičnog djela izdavanja i stavljanja u promet čeka bez pokrića. Međutim. Prenos čeka 3. 8).). trasant i trasat su isto lice: banka koja ima više filijala. Ne vrijedi ček na donosioca u kome su trasant i trasat isto lice (ZČ. Čekovni formular može imati više kopija koje se dostavljaju učesnicima u čekovnom poslu (primjerak za banku. I u drugim zemljama oštro se kažnjava izdavanje čeka bez pokrića. Uopšte o prenosu čeka Ček je negocijabilna hartija od vrijednosti čiji način prenosa zavisi od toga kako je određen korisnik čeka (remitent). jer je to zakonska pretpostavka (ZČ. sve od čekovne svote). a pored toga. Ček trasiran po sopstvenoj naredbi postoji onda kada su trasant i remitent isto lice. U određenim slučajevima sankcionišu se i radnje trasanta kojima nakon izdavanja čeka vrši blokiranje pokrića i onemogućava isplatu čekovne svote. ček je po naredbi i ako u ispravi nije upisana takva klauzula (samo stoji “platite N. U trenutku izdavanja ček mora biti popunjen jer nije usvojena teorija omisije.N ili donosiocu”). ček može glasiti na ime. Moguće je izdati vlastiti (sopstveni) trasirani ček samo ako glasi na ime ili po naredbi. 3.

Pošto je kratak rok važenja. 300 Suprotno: Krulj dr Vrleta. indosamentom se prenosi i ček na ime. ne postoji založni dospjelosti jer ček dospijeva po viđenju i ne može imati funkciju instrumenta kredita. pa se na poleđini upiše izjava “na donosioca”. Svaki uslov smatra se kao da nije napisan. takav indosament važi kao bjanko indosament (ZČ. ako bilo ko osim trasata stavi svoj potpis na poleđini čeka koji glasi na donosioca bez izjave o indosamentu. cesijom i prostom predajom (traditio). u sljedećem: ništav je trasatov indosament jer banka ne može prenositi ček.2. Ako ček glasi na ime ili po naredbi. kao kod mjenice. Indosant može zabraniti prenos čeka i u tom slučaju ne odgovara licima na koja ček kasnije bude indosiran. Ako je indosament učinjen prije tih rokova. Ček se može indosirati i na trasanta i na ranijeg indosanta (povratni indosament). gdje je remitent alternativno određen. indosament na trasata (banku) ima pravni značaj priznanice o isplati čekovne svote. taj odgovara kao trasantov avalista.cit. 26). Razlike u odnosu na mjenicu ogledaju se. po zakonu. Ček na donosioca može se samo punim indosamentom pretvoriti u ček na ime ili u ček po naredbi (vinkulacija čeka). pa i kada nije datiran. on važi i proizvodi čekovnopravna dejstva. 3. op. Time se u krug lica odgovornih po ovom čeku uvode indosanti i avalisti. Prenos indosamentom Prenos indosamentom kod čeka je nešto naglašeniji nego kod mjenice. Sposobnost čeka za prenos putem indosamenta može se isključiti upisivanjem klauzule “ne po naredbi” (rekta indosament). Prema pravilima Ženevske konvencije o čeku. 381 . važe za ček i Zakon o čeku na to izričito upućuje (čl. Zakon o čeku ne sadrži odredbe o datiranju indosamenta i u tom smislu postoji praznina. ne i na donosioca.str. nema bjanko 300 i indosament poslije indosamenta kod čeka na donosioca. takođe se može indosirati. Pravila mjeničnog prava o indosamentu. 84. indosament učinjen po isteku roka za prezentaciju čeka na isplatu ili poslije protesta ima pravna dejstva obične cesije građanskog prava. kao i mjenica. Indosament i kod čeka mora biti bezuslovan i glasiti na cijelu čekovnu svotu. uglavnom. ne vrijedi opšte pravilo hartije od vrijednosti da se prenose isključivo cesijom. čl. Ovaj izuzetak unesen je da bi se pojačala cirkulaciona moć tih hartija od vrijednosti pojednostavljenjem prenosa. isto kao za dionicu i obveznicu na ime. a djelimičan indosament (na dio čekovne svote) je ništavan. naročito. Za ček na ime. čime se pojačava povjerenje i povećava cirkulaciona moć čeka. u praksi se ček rijetko prenosi pa ova radnja nema ono značenje kao kod mjenice. Alternativni ček.Ček se. prenosi indosamentom. Pored čeka po naredbi. 11).

No. on se kasnije ne može pretvoriti u ček na ime ili po naredbi. 26).3. Aval se može dati za trasanta i za nekog indosanta. aval kod čeka se rijetko koristi. sam potpis na poleđini čeka koji glasi na donosioca znači aval za trasanta (kod ove vrste čeka ne postoji bjanko indosament). bez formalnosti. Međunarodna pravila su usvojila definitivnu formu čeka na donosioca. značio bi akcept koji nije dopušten kod čeka. Ako je izdat prvobitno na donosioca. trasant.4. 1). Zbog toga što iz funkcije čeka proizlazi njegova kratka cirkulacija i što se isplaćuje iz pokrića trasanta koje mora postojati u času izdavanja. pitanje “neprenosivosti” čeka prepušteno je nacionalnim pravima. S obzirom na to da je ček sredstvo plaćanja. 4. zakon nije prepustio isključivo volji korisnika čeka da on odlučuje kada će se ček isplatiti. Odgovornost avaliste je neposredna. U tom smislu. osim trasata. a ne kreditiranja. st. Prenos čeka cesijom Cesijom se samo prenose čekovi kod kojih je pored imena remitenta upisana klauzula “ne po naredbi” (nominatni. rekta čekovi). 5. 3. neke zemlje unijele su pravilo o “neprenosivosti” (non transferable) čeka pa on može biti isplaćen samo imaocu čeka koji ga je primio sa takvom klauzulom. ako hoće da naplati ček. gubitka čeka. Aval (jemstvo) Aval je čekovnopravno jemstvo kojim neko garantuje svojim potpisom na čeku da će čekovna svota biti isplaćena. u suštini. Trasatov aval nema čekovnopravno dejstvo (ZČ. krađe. Isplata čeka Ček je hartija od vrijednosti koja dospijeva i plativa je po viđenju. čl. čl. Prenos se vrši iz ruke u ruku “prostom predajom” (ZČ. Imalac može ček podnijeti trasatu na isplatu istog dana kada je i izdan. a prenosilac nije preuzeo nikakvu čekovnu odgovornost. 10. Forma i pravna dejstva avala kod čeka su isti kao u mjeničnom pravu. Iz ranijih izlaganja o indosamentu vidi se da takvo rješenje ne prihvata Zakon o čeku. Za razliku od mjenice. Trasatov aval. samostalna i solidarna sa položajem onoga za koga je dao aval.3. u cijelosti ili djelimično. Takvi čekovi su veoma rijetki i mogu se prenositi putem cesije čija su pravna dejstva i forma kao kod mjenice. kasniji pribavilac takvog čeka preuzima rizik neisplate. Prednost je u lakom i brzom prenosu. Aval može dati svako poslovno sposobno lice (pasivna čekovnopravna sposobnost) uključujući i lica koja su već potpisala ček (indosanti. Prema međunarodnoj konvenciji. ali može i samim potpisom avaliste. Imalac čeka je obavezan. Prenos čeka predajom Na ovaj način se prenosi ček koji glasi na donosioca. Daje se upisivanjem odgovarajuće izjave na licu ili alonžu čekovne isprave. isti podnijeti (prezentirati) trasatu na isplatu u zakonom 382 . avalist).

Prenos se vrši putem obračunskog (virmanskog) čeka na kome stoji klauzula “samo za obračun”. indosataru) u trenutku prezentacije čeka na isplatu. onda se on precrtava dvjema paralelnim linijama (bariranje gotovinskog čeka). odbiti ili zatražiti da se ček uskladi sa zakonom. čl. ali prije nego što to učini. Rokovi u kojima se prezentacija na isplatu mora izvršiti su sljedeći: a) Osam dana. Ako se ovaj ček koristi za bezgotovinska plaćanja. brisanje i druge činjenice koje bi ukazivale na moguće falsifikovanje. Inače. tražbine su istorodne. ako je ček izdat u bilo kojoj zemlji izvan Evrope. ako je ček izdat u bilo kojoj evropskoj zemlji. rokovi se računaju od dana izdanja čeka (datiranja). 21. Ti rokovi važe i za podnošenje čekova mjerodavnoj organizaciji za obavljanje platnog prometa čiji je trasat član. Isplata čeka može se vršiti na različite načine: a) plaćanje u gotovini. dospjele i likvidne i stavljen je zahtjev za kompenzaciju. Ako korisnik čeka propusti rok za prezentaciju na isplatu. takav ček postaje “prejudiciran” i povjerilac gubi regresna prava. da li postoji preinačenje čeka. ako su to različita mjesta. te potpis trasanta (prema deponovanom potpisu kod banke) i ovlašćenje lica da primi čekovnu svotu. Najčešće se koristi prenos čekovne svote sa računa trasanta (dužnika po nekom ugovoru) u korist računa imaoca čeka (povjerioca iz ugovora). Prednji rokovi važe za čekove koji se isplaćuju u našoj zemlji. Smatra se da trasat (banka) ne može istaći prigovor 383 . dužan je provjeriti ček i ovlaštenje lica koje ga prezentira (verifikacija čeka i prava titulara). b) Petnaest dana. čl 15. a banka (trasat) obavezna je izvršiti isplatu čeka. u suštini. ako je mjesto izdanja i mjesto plaćanja isto i u našoj zemlji. regularnost lanca indosamenata. Trasat nije dužan da provjerava potpise indosanata. Provjera se odnosi na: sadržinu čeka. c) prenosom čekovne svote sa računa trasanta u korist računa korisnika čeka (kod obračunskih čekova). čl. Obračunski ček je. 2). 3). d) putem kompenzacije i e) predajom korisniku drugog čeka. st. imalac ima pravo podnijeti i takav ček na isplatu. Trasat može prihvatiti ček. ako je to moguće. Izuzetno cirkulirani ček može se podnijeti na isplatu i u roku od šest mjeseci od dana izdavanja. konačna forma čeka jer se klauzula “samo za obračun” ne može opozvati (ZČ. Nije dozvoljeno ugovaranje drugih rokova. ako nije predviđeno plaćanje na drugi način (“samo za obračun”). b) uplatom čekovne svote u korist računa korisnika čeka. avalista) stekao je tražbinu prema korisniku čeka (remitentu. po zakonu. c) Dvadeset dana. dnevnice i druga plaćanja obaveza u skladu sa propisima). 18). Uplata čekovne svote u korist računa remitenta. ali su u našoj zemlji. indosant. Po zakonu. predstavlja prenos sa jednog na drugi račun. (ZČ. Isplata kompenzacijom može doći u obzir ukoliko su se stekli ovi uslovi: potpisnik čeka (trasant. ako nije opozvan i ako nema drugačijeg ugovora sa trasantom (ZČ.utvrđenim rokovima. Plaćanje u gotovom (koristi se obrazac gotovinskog čeka) vrši se kod plaćanja licima koja nemaju otvorene račune (podizanje novca za plate. d) Šezdeset dana. ako je on saglasan. st. Trasat (banka) vrši isplatu čeka.

Čekovna svota se. Isplatu čeka poslije proteka roka za njegovu prezentaciju na isplatu trasant može zabraniti putem opšteg ili pojedinačnog opoziva. isplaćuje u cijelosti. može se opozvati poslije proteka roka za prezentaciju. Kod opoziva čeka treba razlikovati dva slučaja: a) Opozivanje čeka prije roka određenog za njegovu prezentaciju na isplatu. I kada čekovnu svotu isplati trasant.cit. može tražiti upis na čekovnoj ispravi. Za ostatak čekovne svote solidarno odgovaraju potpisnici čeka. Svaki ček. ostvarivanje prava. 301 Isplata čeka se može vršiti predajom drugog čeka koji se vuče na drugu banku. Pojedinačni opoziv se odnosi na zabranu isplate svakog pojedinog čeka posebno. Dalje.kompenzacije. odbijanje treba da se konstatuje protestom. Bartoš dr Milan i drugi. U slučaju djelimične isplate. Trasant mora isplatiti cijelu čekovnu svotu. Kod djelimične isplate obaveza prestaje u iznosu koji je trasat isplatio. U ovom roku može se opozvati ček koji glasi na ime i ček po naredbi. Korisnik čeka nije dužan. primiti djelimičnu isplatu. cit. Ako trasat odbije isplatu čeka koji je blagovremeno podnesen na isplatu.str. u pravilu. op. kao i da se na ispravi konstatuje da je ček isplaćen. odnosno zabranjuje trasatu da isplati čekovnu svotu iz njegovog pokrića korisniku čeka. Opozivanje čeka Opozivanje čeka je radnja nepoznata u mjeničnom pravu. čl. a ne može vršiti djelimičnu isplatu. str. pa i ček na donosioca. 18). Opoziv čeka prije roka određenog za prezentaciju (ček 301 Krulj dr Vrleta. 6. ali to može učiniti. Njome se unaprijed stipuliše zabrana isplate svih čekova komitenta (trasanta) koje on vuče na banku trasata. Opoziv čeka može izvršiti isključivo trasant (izdavalac) pod zakonom predviđenim uslovima. 252. prestaju obaveze svih čekovnih dužnika. 102. kao i posebnu priznanicu na djelimično isplaćeni iznos (ZČ. čl. ako su korisnik čeka i trasat sa tim saglasni. Ako je trasat isplatio cijelu čekovnu svotu. Opozivom trasant povlači svoj nalog (uput). 19). Kad isplati ček. vrši odgovarajućim pravnim radnjama (podizanjem tužbe). dok se ček na donosioca ne može opozvati i b) Opozivanje čeka nakon proteka roka za njegovu prezentaciju na isplatu (ZČ. a kojima je protekao rok za prezentaciju. Opoziv čeka može biti opšti ili generalni i pojedinačni ili individualni. ako ne dođe do isplate čeka. Pravno dejstvo isplate čeka je isto kao i kod mjenice. prestaju obaveze ostalih regresnih dužnika. op. kao što je dužan imalac mjenice. 384 . pa korisnik čeka isplatu može tražiti od trasanta i ostalih čekovnih potpisnika. trasat ima pravo zahtijevati predaju čeka. Opšti opoziv obično se utvrđuje kao odredba generalnog ugovora o otvaranju čekovnog računa ili depozita zaključenog između banke i njenog komitenta.

ako bi raspolagao pokrićem (u obimu čekovne svote) i nakon isteka roka za prezentaciju. mora biti učinjen prije nego što protekne rok za prezentaciju čeka na isplatu. a ne čekovnopravne. U pogledu forme protesta. ako ček nije opozvan. 385 . odnosno prenosa sa računa trasanta u korist računa imaoca čeka (kod obračunskog ili bariranog čeka). čl. Korisnik čeka može biti oslobođen obaveze na podizanje protesta ako je u ispravi upisana klauzula “bez troškova” ili “bez protesta”. Odbijanje isplate može se utvrditi na tri načina: putem javne isprave (protest zbog neisplate). Ako je ček podnesen na isplatu posljednjeg dana roka određenog za prezentaciju. sudske nadležnosti i postupka vrijede pravila mjeničnog prava. Ta obaveza postoji prema trasantu je građanskopravne prirode. indosant ili avalist sa pravnim dejstvima kao i kod mjenice. Klauzulu mogu upisati trasant. takva isplata ne ide na teret trasantovog pokrića.na ime i po naredbi) vrši se pojedinačnim opozivom. protest se može podići još samo prvog radnog dana koji dolazi. 18). Trasant može odgovarati za prouzrokovanje štete korisniku čeka. uključujući i izjavu na čeku i potvrdu obračunske ustanove. jer trasat nije potpisnik čeka. 19). Obaveza trasata prema korisniku čeka ne postoji. čl. pa ne bude isplaćen. Protest zbog neisplate. između njih nema pravnog odnosa. Pravila mjeničnog prava o notifikaciji (obavještavanju) primjenjuju se i kod čeka (ZČ. pa korisnik i ne može zahtijevati isplatu čeka. Protest I kod čeka postoji čekovnopravna radnja podizanje protesta radi očuvanja regresnih prava. odbijanja isplate u naznačenoj valuti te perkvizicioni protest imaoca duplikata čeka (ne i kopije) radi pribavljanja originala. Korisnik čeka koji ni toga dana ne podigne protest gubi pravo na regres prema ostalim potpisnicima čeka. potpisanom i datiranom izjavom trasata na čeku kojom odbija isplatu i datiranom potvrdom obračunske ustanove kojom se utvrđuje da je ček bio podnesen na vrijeme i da nije namiren (ZČ. čl. uži je krug razloga zbog kojih se može podignuti protest pošto nema akceptiranja čeka. trasat je u obavezi da izvrši isplatu čekovne svote. odbijanja obračuna. čl. odbijanja isplate protestnih troškova. 21). I sama izjava trasata na čeku kojom odbija isplatu mora biti upisana u registar protesta uz odgovarajući upis na čeku ili njegovom alonžu (ZČ. Po proteku roka za prezentaciju čeka na isplatu. 7. Protest se može podignuti zbog: odbijanja isplate ili djelimične isplate. 26). a nije pravovaljano opozvao ček (ZČ. U odnosu na mjenicu. Ako trasat isplati ček nakon opoziva (zabrane).

Inače. čl. Umnožavanje čeka Pravni saobraćaj sa čekovima. i nije dužan držati se reda kojim su oni potpisivali čekovnu ispravu. Što se tiče odgovornosti trasata (banke). regresira se u cjelini od lica čiji se potpis nalazi ispred njegovog potpisa.8. avalisti) ne dijele između sebe teret isplaćene čekovne obaveze (kao što je pravilo u građanskom pravu). “imalac čeka može vršiti regres protiv indosanata. indosanata i avalista i korisnika čeka te međusobni odnosi između regresnih dužnika. uopšte. u nekim slučajevima zahtijeva umnožavanje čeka kako bi se ubrzala i olakšala njegova cirkulacija. Bez obzira na nevažnost potpisa drugih lica iz materijalnopravnih razloga potpisnik na čekovnoj ispravi samostalno odgovara. Prestankom čekovne odgovornosti ne znači da prestaje njegova odgovornost po građanskom pravu (može uslijediti tužba iz osnovnog posla). bilo pojedinačno. trasanta i avalista ako bude odbijena isplata čeka koji je podnesen na vrijeme” (čl. Regresni dužnici (trasant. Svi oni odgovaraju korisniku čeka samostalno i solidarno. dopušteno je umnožavanje čekova izdatih u zemlji. Potpisom se stvara samostalan čekovni odnos koji je nezavisan od drugih učesnika. Osnovno pravilo čekovnog prava jeste da se obaveza i odgovornost zasnivaju potpisom na čekovnoj ispravi. pa prema tome nema ni obaveze niti odgovornosti trasata prema korisniku čeka. indosanti. Solidarna odgovornost se sastoji u tome što korisnik čeka može zahtijevati isplatu od čekovnih dužnika. kao i sa mjenicom. 9. Odgovornost potpisnika u čekovnom poslu uglavnom je ista kao i kod mjenice. Nasuprot tome. zateznu kamatu od dospjelosti i troškove. Kao tvorac čeka (bezuslovnog naloga) za isplatu iz njegovog pokrića. On se te odgovornosti ne može osloboditi ni na koji način jer svaka odredba u čekovnoj ispravi kojom bi se trasant oslobađao odgovornosti za isplatu smatra se da nije napisana. Pošto trasatovog potpisa nema (isključen akcept). Ko plati. između trasata (banke) i korisnika čeka (remitenta. Jedino su čekovnopravne prirode odnosi između: trasanta i korisnika čeka. po čekovnom pravu. regresni zahtjev obuhvata čekovnu svotu. izdavaoca čeka. nego jednostavno cijelu obavezu prevaljuju (prebacuju) jedan na drugog. pravnog odnosa. U čekovnom pravu naročita je odgovornost trasanta. zastari. 22). indosatara) nema. Pri tome važe sljedeća pravila: nije dopušteno umnožavanje čekova u unutrašnjem pravnom prometu. i ona je specifična kod čeka. od više njih ili svih zajedno. Njegova odgovornost prestaje kad ček isplati trasat (banka) ili on u regresnom postupku ili kad potraživanje. Uslov za to jeste blagovremeno podizanje protesta ili konstatacija o neisplati čeka na drugi način (izjava trasata na čeku ili potvrda obračunske ustanove). 9). trasant “odgovara za isplatu” svakom korisniku čeka (ZČ. Regres Prema Zakonu o čeku. njegova obaveza prema trasantu nije čekovnopravne nego građanskopravne prirode (obaveza iz ugovora). a plativih u 386 .

Problem je tim veći što savjesni pribavilac čeka na donosioca. u slogu svakog primjerka mora se staviti njegov tekući broj. Tužbe kod čeka Korisnik čeka zaštitu svojih prava može ostvariti tužbom. a) Regresna tužba je čekovna tužba koja se podiže kada su provedene sve radnje. 2. ček na donosioca ne može se uopšte umnožavati (ZČ. čl. 3. Amortizacija čeka Razlozi za amortizaciju čeka su isti kao i kod mjenice pa se pravila mjeničnog prava u svemu primjenjuju (ZČ. putem zaloge i pridržaja (retencije). postoje tri vrste tužbi: regresna tužba koja je čekovnopravna tužba jer ima osnov u čekovnom odnosu. postoji privilegovan položaj povjerioca. Kada se ček umnožava. Zavisno od pravnog osnova zaštite i prema kome su usmjerene. Čekovno pravo ne poznaje ustanovu prepisa čeka kao hartije od vrijednosti. tužba iz osnovnog posla i tužba zbog neosnovanog obogaćenja. primjenom teorije pravnog privida postaje zakoniti imalac čeka i stiče pravo potraživanja upisano u čekovnu ispravu (ZOO. naprijed izložene. bez obzira na samostalnu i solidarnu odgovornost svakog potpisnika. kao i u mjeničnom pravu. u protivnom. Ako je zalog konstituisan pismenom izjavom. Na pravo zaloge i pridržaja kod čeka primjenjuju se pravila mjeničnog prava (ZČ. odnosno pravni osnov je u neopravdanom obogaćenju). čl. na sve ostalo primjenjuju se pravila o umnožavanju mjenice (ZČ. koje su građanskopravnog karaktera jer se pravni osnov za njihovo podizanje nalazi izvan čekovnog odnosa (odnos na bazi koga je izdat ili prenesen ček. 26). Podiže se protiv regresnih dužnika uključujući i trasanta. IV OSTALE ČEKOVNE RADNJE 1. čl. svaki primjerak vrijedi kao poseban ček. ali je izostala naplata čekovne svote. kao i procesna pravila Zakona o vanparničnom postupku. Međutim. čl.inostranstvu (nostro čekovi) pod uslovom da glase na ime ili po naredbi. Inače. 23). koji je ček stekao kada je on izašao iz ruke izdavaoca ili ranijeg imaoca čeka i bez njegove volje. Obezbjeđenje potraživanja Obezbjeđenje čekovnog potraživanja može biti. 387 . 26). Obični prepisi (kopije) mogu se praviti i imaju pravnu snagu običnog dokaznog sredstva. 26). na terenu prava problem se postavlja kod čekova na donosioca pošto je gotovo nemoguće podnijeti sudu valjan dokaz o identifikaciji takvog čeka. čl. 239).

Osnovni posao je ugovor o prodaji. tada može istaći tužbu zbog neosnovanog obogaćenja (sticanja bez osnova). da kupca tuži za izvršenje ugovora o prodaji. Ne postoji mogućnost kumulacije zahtjeva. Da bi zaštitio korisnika čeka. kao što je rečeno. Osim toga. Razlog za postojanje tužbe iz osnovnog posla je u tome što. 25). da korisnik čeka zadržava svoja prava iz čeka prema trasantu i kada nije podigao protest (izgubio regresna prava prema indosantima i avalistima). Korisnik čeka tužbu može podići samo protiv trasanta i svog neposrednog indosanta (pasivno legitimisana lica). zakon je dao mogućnost korištenja ove tužbe u dvije situacije: a) umjesto regresne tužbe koju korisnik čeka neće da koristi i b) kada je ček postao prejudiciran ili su prava iz čeka zastarjela po čekovnom pravu. da kao korisnik čeka preduzme sve radnje radi očuvanja regresnih prava prema indosantima (ako je bilo prenosa) i trasantu (kupcu) i naplatu zahtijeva regresnom tužbom i drugo. Dakle. c) Tužba zbog neosnovanog obogaćenja je takođe građanskopravna tužba. Za podizanje tužbe iz osnovnog posla moraju biti ispunjeni određeni uslovi: da sporazumom sa trasantom ili indosantom korištenje ove tužbe nije isključeno i da je korisnik čeka vratio čekovnu ispravu licu protiv koga podiže tužbu.b) Tužba iz osnovnog posla je redovna građanska (parnična) tužba čiji je pravni osnov. čl. stoji na raspolaganju tužba iz osnovnog posla. njihove se obaveze po čeku mogu ugasiti ili da je protekao rok za ostvarivanje čekovnih prava ili je nastupila zastara. prvo. odnosno povodom koga je došlo do prenosa čeka. indosatar) zaključio neki pravni posao pa traži izvršenje obaveze. čl. od iznosa potraživanja odbija se iznos na ime štete koju je korisnik čeka prouzrokovao drugoj strani zbog toga što je dopustio da ček postane prejudiciran (ZČ. za naplatu ugovorene cijene. u poslu koji je bio razlog izdavanja ili prenosa čeka. U takvoj situaciji oni su se neopravdano obogatili pa je korisniku prava data mogućnost zaštite ovom tužbom. Korisniku čeka. kao u nekim drugim zemljama. I u čekovnom pravu može doći do neosnovanog obogaćenja. 25). pa ako nisu ispunjeni uslovi za njeno podizanje. a zauzvrat ne učine odgovarajuću protučinidbu. da trasant ili indosant nešto ostvare. Zakon o čeku nije predvidio rješenje. za što mu stoji na raspolaganju tužba iz