P. 1
Poslovno pravo- ugovori...

Poslovno pravo- ugovori...

|Views: 14,380|Likes:
Published by Vitez Templar

More info:

Published by: Vitez Templar on Sep 29, 2011
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

10/17/2014

pdf

text

original

Sections

  • DIO PRVI
  • UGOVOR O PRODAJI
  • POJAM, ZAKLJUČIVANJE I ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI
  • I - POJAM UGOVORA O PRODAJI
  • II ZAKLJUČIVANJE UGOVORA
  • III - BITNI ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI
  • IV NEBITNI ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI
  • OBAVEZE PRODAVCA
  • I - UOPŠTE O OBAVEZAMA PRODAVCA
  • 1. Vrste obaveza
  • 2. Karakter obaveza prodavca
  • 1. Pojam isporuke
  • 3. Mjesto isporuke
  • 3.1. Pojam mjesta isporuke
  • 3.2. Mjesto isporuke u širem smislu
  • 3.3. Mjesto isporuke u užem smislu
  • 4. Način isporuke
  • 4.1. Pojam i vrste
  • 4.2. Realna jednokratna isporuka
  • 5. Vrijeme isporuke
  • 5.1. Pojam
  • 5.2. Vrijeme jednokratne isporuke
  • 5.3. Vrijeme sukcesivne isporuke
  • 5.4. Istovremenost isporuke i plaćanja
  • 6. Dejstvo isporuke: prelaz rizika
  • 6.1. Pojmovna određenja
  • 6.2. Prelaz rizika kada kupac nije u docnji
  • 6.3. Prelaz rizika kada je kupac u docnji
  • III - GARANCIJA ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE
  • 1. Pojam i vrste materijalnih nedostataka
  • 1.1. Pojam materijalnih nedostataka
  • 1.2. Vrste materijalnih nedostataka
  • 2. Garancija za materijalne nedostatke
  • 2.1. Pojam garancije
  • 2.2. Uslovi za postojanje garancije
  • 1. Pojam i vrste pravnih nedostataka
  • V - ISPOSTAVLJANJE FAKTURE
  • 1. Pojam fakture i obaveza njenog ispostavljanja
  • 2. Obaveznost jednostrano unesenih klauzula
  • OBAVEZE KUPCA
  • I - UOPŠTE O OBAVEZAMA KUPCA
  • 2. Karakter obaveza kupca
  • II - PREGLED ROBE
  • 1. Pojam pregleda
  • 1.1. Pojam provjere materijalnih nedostataka
  • 1.2. Pojam provjere pravnih nedostataka
  • 2. Subjekti pregleda robe
  • 3. Mjesto pregleda robe
  • 4. Vrijeme pregleda robe
  • 5. Način pregleda robe
  • III - PRIJEM ISPORUKE
  • 2. Sadržaj obaveze prijema isporuke
  • IV - PLAĆANJE CIJENE
  • 1. Pojam obaveze plaćanja
  • 1.1. Definicija i kvalifikacija obaveze
  • 1.2. Sadržaj obaveze plaćanja
  • 1.3. Primjena opštih pravila o novčanim obavezama
  • 2. Način plaćanja
  • 2.1. Uopšte o načinu plaćanja
  • 2.2. Instrumenti plaćanja
  • 2.3. Tipovi načina plaćanja
  • 3. Vrijeme izvršenja isplate
  • 3.1. Vrijeme plaćanja
  • 3.2. Vrijeme isplate
  • 4. Mjesto plaćanja
  • 4.1. Određivanje mjesta plaćanja
  • 4.2. Promjena mjesta plaćanja
  • PRIGOVORI
  • I - UOPŠTE O PRIGOVORIMA
  • 1. Pojam prigovora
  • 2. Vrste prigovora
  • II - REKLAMACIJA NA MATERIJALNE NEDOSTATKE
  • 1. Pojam reklamacije
  • 2. Način reklamiranja
  • 3. Mjesto reklamiranja
  • 4. Vrijeme reklamiranja
  • III - REKLAMACIJA NA PRAVNE NEDOSTATKE
  • 2. Specifičnosti režima reklamacije na pravne nedostatke
  • ODGOVORNOST PRODAVCA
  • I - ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA ISPORUKOM
  • 1. Pojam docnje i odgovornosti za docnju sa isporukom
  • 1.1. Pojam docnje sa isporukom
  • 1.2. Pojam odgovornosti za docnju sa isporukom
  • 2. Odgovornost za docnju sa jednokratnom realnom isporukom
  • 2.1. Odgovornost kod nefiksnih poslova
  • 2.2. Odgovornost kod fiksnih poslova
  • 3. Odgovornost za docnju sa isporukom obroka
  • 3.1. Količina nije bitan element ugovora
  • 3.2. Količina je bitan element ugovora
  • 4. Odgovornost za docnju sa predajom dokumenata
  • II - ODGOVORNOST ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE
  • 1. Pojam odgovornosti za materijalne nedostatke
  • 2. Prava kupca
  • 2.1. Zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora
  • 2.2. Zahtjev za sniženjem cijene
  • 2.3. Zahtjev za raskid ugovora
  • 2.4. Obim vršenja prava na popravljanje štete
  • 3. Obaveze kupca
  • III - ODGOVORNOST ZA PRAVNE NEDOSTATKE
  • 1. Pojam odgovornosti za pravne nedostatke
  • 2.2. Zahtjev za srazmjernim sniženjem cijene
  • 2.3. Raskid ugovora
  • 2.4. Pomoć u parnici
  • 2.5. Priznavanje očito osnovanog prava trećeg lica
  • GLAVA ŠESTA
  • ODGOVORNOST KUPCA
  • I - ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA SLANJEM AMBALAŽE
  • 2. Prava prodavca
  • II - ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA PRIJEMOM ISPORUKE
  • 1. Pojam docnje sa prijemom isporuke i odgovornost za nju
  • 2. Predaja robe na čuvanje
  • 3. Prodaja robe
  • 4. Raskid ugovora
  • III - DOCNJA KUPCA SA PLAĆANJEM CIJENE
  • 1. Pojam docnje sa plaćanjem cijene i odgovornost kupca za nju
  • 2. Docnja kupca sa plaćanjem cijene prije prijema isporuke
  • 3. Docnja kupca sa plaćanjem nakon prijema isporuke
  • DIO DRUGI
  • UGOVORI O USLUGAMA U PROMETU ROBE
  • TRGOVINSKO POSREDOVANJE (MEŠETARENJE)
  • I - POJAM POSLA I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA
  • II - BITNI ELEMENTI
  • IV - ODGOVORNOST STRANAKA
  • TRGOVINSKO ZASTUPNIŠTVO
  • III - OBAVEZE I PRAVA STRANAKA
  • 2.1. Predaja materijala potrebnih agentu
  • 2.2. Obavještavanje o relevantnim momentima
  • 1. Odgovornost trgovinskog zastupnika
  • V - POSEBNE VRSTE TRGOVINSKOG ZASTUPANJA
  • 2. Neisključiva i isključiva agencija
  • VI - PRESTANAK UGOVORA
  • 1. Prestanak ugovora sklopljenih na određeno vrijeme
  • 2. Prestanak ugovora sklopljenih na neodređeno vrijeme
  • GLAVA TREĆA
  • I - POJAM I ZAKLJUČIVANJE KOMISIONOG POSLA
  • III - OBAVEZE STRANAKA
  • 1.3. Zaštita komitentovih interesa
  • 2.1. Davanje sredstava za izvršenje naloga i avansa
  • 2.2. Plaćanje naknade (provizije)
  • 2.5. Prihvatanje komisionara kao saugovarača u komisiji
  • V - POSEBNE VRSTE KOMISIONA
  • 1. Jemstvo za ispunjenje obaveze trećeg (komision star del credere)
  • GLAVA ČETVRTA
  • USKLADIŠTENJE
  • I - POJAM I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O USKLADIŠTENJU
  • II - BITNI ELEMENTI UGOVORA O USKLADIŠTENJU
  • V - SKLADIŠNICA
  • DIO TREĆI
  • UGOVOR O ŠPEDICIJI (OTPREMANJU)
  • I - POJAM, ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI
  • 1. Pojam ugovora
  • 2. Značaj špedicije
  • 3. Pravni izvori
  • II - ZAKLJUČIVANJE I BITNI ELEMENTI UGOVORA
  • 1. Zaključivanje ugovora
  • 2. Špediterske isprave
  • 3. Bitni elementi ugovora
  • 1. Obaveze špeditera
  • 1.1. Postupanje sa pažnjom savjesnog i urednog privrednika
  • 1.2. Rad po uputstvima
  • 1.3. Zaključivanje ugovora za komitenta
  • 1.4. Izbor prevoznog puta (instradacija)
  • 1.5. Čuvanje stvari i zaštita prava
  • 1.6. Osiguranje stvari
  • 1.7. Izvršenje carinskih radnji i plaćanje carine
  • 1.8. Polaganje računa
  • 2. Obaveze komitenta
  • 2.1. Plaćanje naknade (provizije)
  • 2.2. Plaćanje troškova i novčanog predujma (avansa)
  • 2.3. Obavještavanje o opasnim stvarima i dragocjenostima
  • IV - ODGOVORNOST I OBEZBJEĐENJE POTRAŽIVANJA
  • 1. Odgovornost špeditera
  • 2. Obezbjeđenje potraživanja špeditera
  • V - POSEBNI SLUČAJEVI ŠPEDICIJE
  • 1. Fiksna (forfetna) špedicija
  • 2. Zbirna (skupna) špedicija
  • UGOVOR O PREVOZU STVARI ŽELJEZNICOM
  • I - POJAM UGOVORA I PRAVNI IZVORI
  • 2. Pravni izvori
  • II - ZAKLJUČIVANJE UGOVORA
  • 1. Ugovor je neformalan i realan
  • 2. Tovarni list i prenosivi tovarni list
  • 3. Ograničenja slobode ugovaranja
  • III - ELEMENTI UGOVORA
  • 1. Bitni elementi ugovora
  • 1.1. Ugovorne strane
  • 1.2. Primalac
  • 1.3. Uputna stanica
  • 1.4. Predmet prevoza (stvari)
  • 1.5. Mjesto i datum
  • 1.6. Prevozni i drugi troškovi
  • 1.7. Obavljanje određenih radnji i spisak isprava
  • 2. Nebitni elementi ugovora
  • 2.1. Prevozni put
  • 2.2. Franko carina
  • 2.4. Mješoviti (kombinovani) prevoz
  • 2.5. Provjera pošiljke
  • 2.6. Vrijeme isporuke
  • 2.7. Klauzula “ostaje na stanici”
  • 2.9. Obezbjeđenje uredne isporuke
  • 2.10. Rok utovara
  • 2.11. Obavještavanje o prispijeću pošiljke
  • IV - OBAVEZE I PRAVA STRANAKA
  • 1. Obaveze željeznice
  • 1.1. Prijem i provjeravanje stvari (pošiljke)
  • 1.2. Utovar stvari
  • 1.3. Uredan prevoz stvari
  • 1.4. Rok isporuke
  • 1.5. Postupanje po nalozima
  • 1.6. Obavještavanje korisnika prevoza
  • 1.7. Izvještavanje o prispijeću stvari
  • 1.8. Predaja stvari primaocu (izdavanje stvari)
  • 1.9. Čuvanje stvari
  • 1.10. Objavljivanje tarifa
  • 2. Obaveze pošiljaoca
  • 2.1. Obavještavanje o namjeravanom prevozu
  • 2.2. Predaja stvari i tovarnog lista
  • 2.3. Plaćanje prevoznih troškova
  • 3. Obaveze primaoca
  • 3.1. Plaćanje prevoznih troškova
  • 3.2. Odnošenje stvari
  • V - ODGOVORNOST STRANAKA
  • 1. Odgovornost željeznice
  • 2. Odgovornost pošiljaoca
  • VI - PRESTANAK PRAVA IZ UGOVORA
  • 1. Prestanak ugovora
  • 2. Zastara potraživanja
  • UGOVOR O PREVOZU STVARI DRUMOM (CESTOM)
  • I - POJAM, ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI
  • 2. Značaj drumskog prevoza
  • 3. Vrste prevoza i ugovora
  • 4. Pravni izvori
  • II - ZAKLJUČIVANJE, TOVARNI LIST I ELEMENTI UGOVORA
  • 1.1. Stavljanje motornog vozila na raspolaganje pošiljaocu
  • 1.2. Preuzimanje stvari na prevoz
  • 1.3. Čuvanje stvari primljenih na prevoz
  • 1.5. Postupanje po uputstvima imaoca prava
  • 1.6. Isporuka pošiljke primaocu (predaja stvari)
  • 2.2. Pakovanje i označavanje stvari (priprema pošiljke)
  • 1. Odgovornost drumskog prevoznika
  • V - PRESTANAK PRAVA IZ UGOVORA
  • II - ZAKLJUČIVANJE I ELEMENTI UGOVORA
  • 1. Zaključivanje ugovora i isprave o prevozu
  • III - OBAVEZE I ODGOVORNOST STRANAKA
  • DIO ČETVRTI
  • GLAVA PRVA
  • UGOVOR O LICENCI
  • I POJAM POSLA I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA
  • 3. Zaključivanje ugovora
  • II POJAM I BITNI ELEMENTI UGOVORA
  • 2. Bitni elementi ugovora
  • 2.1. Subjekti ugovora
  • 2.2. Predmet ugovora
  • 2.4. Forma ugovora
  • 1. Obaveze davaoca licence
  • 1.1. Predaja predmeta licence
  • 1.2. Davanje uputstva i objašnjenja
  • 1.3. Garancije za tehničke osobine predmeta licence
  • 1.4. Garancija za pravne osobine prenesenog prava
  • 2. Obaveze primaoca licence
  • 2.1. Iskorištavanje predmeta licence
  • 2.2. Plaćanje naknade
  • 2.3. Obaveze uslovljene vrstom ugovora o licenci
  • IV ODGOVORNOST STRANAKA
  • 1. Odgovornost davaoca licence
  • 2. Odgovornost primaoca licence
  • V VRSTE LICENCI I PODLICENCA
  • 1. Podjela licenci
  • VI PRESTANAK UGOVORA O LICENCI
  • 1. Prestanak protekom vremena
  • 3. Prestanak subjektiviteta
  • UGOVOR O GRAĐENJU
  • I POJAM UGOVORA I IZVORI PRAVA
  • II STRANKE I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA
  • 2. Prethodne radnje
  • 2.1. Investicioni program i tehnička dokumentacija
  • 2.2. Odobrenje za građenje
  • 2.3. Sredstva za izgradnju
  • 3. Izbor saugovarača
  • 3.1. Pravni režim za izbor saugovarača
  • 3.2. Javno nadmetanje
  • 3.3. Prikupljanje ponuda
  • 3.4. Neposredna pogodba
  • 4. Zaključenje ugovora
  • III BITNI ELEMENTI UGOVORA
  • 1. Predmet
  • 2. Cijena
  • 2.1. Određivanje cijene
  • 2.2. Promjena cijene
  • 3. Rok
  • 4. Ugovorna kazna
  • 5. Premija izvođaču
  • 6. Garantni rok za kvalitet radova
  • 7. Pisana forma ugovora
  • IV OBAVEZE INVESTITORA
  • 1. Prethodne obaveze
  • 2. Uvođenje izvođača u posao
  • 3. Građevinski nadzor
  • 4. Plaćanje cijene
  • 4.1. Plaćanje prije početka radova
  • 4.2. Plaćanje u toku izvođenja radova
  • 4.3. Plaćanje nakon završetka radova
  • V OBAVEZE IZVOĐAČA
  • 2. Vođenje knjiga o građenju
  • 3. Solidno izvođenje radova
  • 3.1. Pravni karakter obaveze
  • 3.2. Pridržavanje projektne dokumentacije
  • 3.3. Upotreba odgovarajućeg materijala
  • 3.4. Rokovi izgradnje
  • 4. Obavještavanje o višku radova
  • 5. Omogućavanje nadzora
  • 6. Čuvanje gradilišta
  • 7. Uređenje gradilišta
  • VI PREDAJA OBJEKTA
  • 1. Tehnički pregled i odobrenje za upotrebu
  • 2. Primopredaja objekta, odnosno radova
  • 3. Superkolaudacija
  • VII ODGOVORNOST UČESNIKA U POSLU
  • 1. Uopšte o odgovornosti učesnika u poslu
  • 3. Odgovornost građevinara
  • VIII POSEBNE VRSTE POSLA
  • 1. “Ključ u ruke”
  • 2. Ostale posebne vrste ugovora o građenju
  • IX PRESTANAK UGOVORA
  • 1. Primjena opštih pravila
  • 2. Jednostrani raskid ugovora
  • UGOVOR O OSIGURANJU
  • I POJAM I ZNAČAJ
  • 1. Posao osiguranja i njegov ekonomski značaj
  • 2. Ugovor o osiguranju
  • 2.1. Izvori prava, posao i ugovor o osiguranju
  • 2.2. Pravna priroda posla osiguranja
  • 2.3. Zaključivanje i oblik ugovora
  • 2.4. Polisa osiguranja
  • II ELEMENTI UGOVORA
  • 1. Stranke
  • 1.1. Lica u ugovoru o osiguranju
  • 1.2. Osiguravač
  • 1.3. Ugovarač osiguranja
  • 2. Predmet osiguranja
  • 3. Rizik
  • 4. Premija
  • 5. Osigurana suma
  • 6. Trajanje osiguranja
  • III OBAVEZE STRANAKA
  • 1. Obaveze osiguranika
  • 1.1 Davanje podataka o riziku
  • 1.2. Plaćanje premije
  • 1.3. Obavještenje o osiguranom slučaju i promjeni rizika
  • 1.4. Staranje o osiguranom predmetu
  • 2. Obaveze osiguravača
  • 2.1. Plaćanje naknade
  • 2.2. Ostale obaveze osiguravača
  • 1. Kumuliranje zahtjeva za naknadu
  • 2. Višestruko i dvostruko osiguranje
  • V PODJELA OSIGURANJA
  • 1. Kriteriji podjele
  • 2. Osiguranje imovine
  • 3. Osiguranje lica
  • 4. Plovidbeno osiguranje
  • 5. Obavezno osiguranje
  • VI REOSIGURANJE
  • 1. Pojam reosiguranja
  • 2. Vrste reosiguranja
  • VII PRESTANAK UGOVORA O OSIGURANJU
  • 1. Prestanak ugovora po sili zakona
  • 2. Prestanak ugovora jednostranim raskidom
  • DIO PETI
  • HARTIJE OD VRIJEDNOSTI (VRIJEDNOSNI PAPIRI)
  • ZAJEDNIČKI PRAVNI ELEMENTI HARTIJA OD VRIJEDNOSTI
  • I UOPŠTE O HARTIJAMA OD VRIJEDNOSTI
  • 1. Pravni izvori (vrela)
  • 2. Pojam i osobine
  • 3. Značaj hartija od vrijednosti
  • 4. Bitni elementi (sastojci) hartija od vrijednosti
  • II OSNOVNE TEORIJE O HARTIJAMA OD VRIJEDNOSTI
  • 1. Postavljanje problema
  • 2. Teorija kreacije
  • 3. Teorija emisije
  • 4. Teorija ugovora
  • III VRSTE HARTIJA OD VRIJEDNOSTI
  • 2. Hartije od vrijednosti prema sadržini prava
  • 2.1. Korporacione hartije
  • 2.2. Stvarnopravne hartije
  • 2.3. Obligacionopravne hartije
  • 3. Hartije od vrijednosti prema nosiocu prava iz hartije
  • 3.1. Hartije od vrijednosti na donosioca
  • 3.2. Hartije od vrijednosti na ime
  • 3.3. Hartije od vrijednosti po naredbi
  • 4. Hartije od vrijednosti prema dospjelosti
  • 5. Ostale vrste hartija od vrijednosti
  • IV PRENOS HARTIJA OD VRIJEDNOSTI
  • 1. Uopšte o prenosu hartija od vrijednosti
  • 2. Cesija
  • 3. Prenos indosamentom (indosmanom)
  • 4. Prenos predajom (tradicijom)
  • V PRESTANAK PRAVA IZ HARTIJA OD VRIJEDNOSTI
  • 1. Prestanak prema opštim pravilima
  • 2. Specijalni načini prestanka prava
  • I POJAM I FUNKCIJE MJENICE
  • 1. Pojam mjenice
  • 2. Ekonomske funkcije mjenice
  • II SASTOJCI (ELEMENTI) MJENICE
  • 1. Teorija omisije
  • 2. Bitni sastojci (elementi)
  • 2.1. Uopšte o bitnim elementima mjenice
  • 2.2. Oznaka u tekstu da je isprava mjenica
  • 2.3. Bezuslovan nalog da se isplati određena svota novca
  • 2.4. Ime trasata
  • 2.5. Ime remitenta
  • 2.6. Potpis izdavaoca mjenice (trasanta)
  • 2.7. Označenje dospjelosti
  • 2.8. Mjesto plaćanja
  • 2.9. Dan i mjesto izdavanja
  • 3. Pretpostavljeni bitni sastojci mjenice
  • 4. Domicilirana mjenica
  • 5. Nebitni sastojci mjenice (mjenične klauzule)
  • 5.2. Oznaka “po naredbi”
  • 5.3. Klauzula o moneti (klauzula o efektivnosti)
  • 5.4. Klauzula o pokriću (revalirajuća klauzula)
  • 5.6. Avizna klauzula (avizo ili klauzula o izvještaju)
  • 5.7. Kasatorna klauzula
  • 5.8. Rekta klauzula (negativna klauzula po naredbi)
  • 5.9. Klauzula “bez troškova” ili “bez protesta”
  • 5.10. Klauzula “bez obaveze” ili “bez regresa”
  • 5.11. Klauzula o kamati
  • 5.12. Oznaka adrese
  • III MJENIČNE RADNJE
  • 1. Uopšte o mjeničnim radnjama
  • 2. Izdavanje mjenice
  • 3. Prenos mjenice
  • 3.1. Cesija i indosament
  • 3.2. Puni indosament
  • 3.3. Bjanko indosament
  • 3.4. Prokura indosament
  • 3.5. Založni indosament
  • 3.6. Rekta indosament
  • 3.7. Povratni indosament
  • 3.8. Indosament sa klauzulom straha
  • 4. Prijem mjenice (prihvat, akcept)
  • 5. Mjenično jemstvo (aval)
  • 6. Isplata (plaćanje) mjenice
  • 7. Regres
  • 8. Protest
  • 9. Intervencija
  • 9.1. Pozivna i spontana intervencija
  • 9.2. Intervencija zbog neakceptiranja i intervencija zbog neisplate
  • 10. Umnožavanje i prepisi mjenice
  • IV OSTALE MJENIČNE RADNJE (MJENIČNI ZAHTJEVI)
  • 1. Amortizacija mjenice
  • 2. Mjenične tužbe i prigovori
  • V VRSTE MJENICA
  • 2. Vlastita (sopstvena, solo) mjenica
  • 3. Bjanko (blanko) mjenica
  • 4. Poslovna (trgovačka, robna) mjenica
  • 5. Finansijska mjenica
  • 6. Cirkulaciona mjenica
  • 7. Komisiona mjenica
  • 8. Mjenice kod kojih se jedno lice pojavljuje u više uloga
  • 1. Zastarjelost
  • 2. Prestanak mjeničnih prava i obaveza
  • ČEK
  • 1. Pojam čeka
  • 2. Ekonomska uloga čeka
  • 3. Sličnosti i razlike sa mjenicom
  • Sličnosti sa mjenicom Razlike sa mjenicom
  • II BITNI I NEBITNI SASTOJCI (ELEMENTI) ČEKA
  • 1. Bitni sastojci
  • 1.1. Uopšte o bitnim elementima
  • 1.2. Pojedini bitni elementi
  • 2. Nebitni sastojci
  • III ČEKOVNE RADNJE
  • 1. Uopšte o čekovnim radnjama
  • 2. Izdavanje čeka
  • 3. Prenos čeka
  • 3.1. Uopšte o prenosu čeka
  • 3.2. Prenos indosamentom
  • 3.3. Prenos čeka cesijom
  • 3.4. Prenos čeka predajom
  • 4. Aval (jemstvo)
  • 5. Isplata čeka
  • 6. Opozivanje čeka
  • 7. Protest
  • 8. Regres
  • 9. Umnožavanje čeka
  • IV OSTALE ČEKOVNE RADNJE
  • 1. Amortizacija čeka
  • 2. Obezbjeđenje potraživanja
  • 3. Tužbe kod čeka
  • 4. Delikti u čekovnom pravu
  • V VRSTE ČEKOVA
  • 2. Osnovne vrste čekova prema namjeni
  • 2.1. Isplatni (gotovinski, blagajnički) ček
  • 2.2. Obračunski (virmanski) ček
  • 2.3. Precrtani (barirani) ček
  • 2.4. Cirkulacioni (cirkularni) ček
  • 2.5. Putnički ček
  • 2.6. Ček za potrošački kredit
  • 2.7. Dokumentovani (dokumentarni) ček
  • 2. Prestanak čekovnopravnog odnosa
  • OBVEZNICA
  • I POJAM I PRAVNE KARAKTERISTIKE
  • 1. Pojam obveznice
  • II DIJELOVI I BITNI SASTOJCI OBVEZNICE
  • 2. Bitni sastojci
  • 3. Klauzule o pravima izdavaoca i imaoca obveznice
  • III RADNJE SA OBVEZNICAMA
  • 1. Izdavanje i emisija
  • 2. Prenos
  • 3. Amortizacija i promjene
  • IV VRSTE OBVEZNICA
  • 2. Obveznice prema načinu određivanja nosioca prava
  • 3. Obveznice prema položaju izdavaoca (emitenta)
  • 4. Obveznice prema roku dospijevanja
  • 5. Obveznice prema načinu amortizacije
  • 6. Obveznice prema stepenu garancije
  • 7. Obveznice prema prihodu koji nose
  • 8. Obveznice prema načinu određivanja kamate i rokovima isplate
  • 9. Obveznice prema mogućnostima zamjene
  • 10. Obveznice prema valuti na koju glase
  • 11. Obveznice prema teritoriju
  • OSTALE HARTIJE OD VRIJEDNOSTI (VRIJEDNOSNI PAPIRI)
  • I BLAGAJNIČKI ZAPIS
  • 1. Pojam i karakteristike
  • 3. Radnje sa blagajničkim zapisom
  • II KOMERCIJALNI ZAPIS
  • 3. Radnje sa komercijalnim zapisom
  • III CERTIFIKAT I POTVRDA DEPOZITARA
  • 3. Radnje sa certifikatom
  • IV ROBNE HARTIJE OD VRIJEDNOSTI
  • 1. Pojam robnih hartija
  • 2. Vrste robnih hartija
  • PRAVO KONKURENCIJE
  • POJAM PRAVA KONKURENCIJE
  • I POJAM KONKURENCIJE
  • 1. Ekonomski pojam konkurencije
  • 2. Pravni pojam konkurencije
  • 1. Pretpostavke pravnog regulisanja konkurencije
  • 2. Izvori prava konkurencije
  • III PREDMET I METOD PRAVA KONKURENCIJE
  • 1. Predmet prava konkurencije
  • 2. Metod prava konkurencije
  • GLAVA DRUGA
  • INSTITUTI I ODGOVORNOSTI U PRAVU KONKURENCIJE
  • I INSTITUTI PRAVA KONKURENCIJE
  • 1. Monopolističko djelovanje
  • 1.1. Pojam monopolističkog djelovanja
  • 1.2. Monopolistički sporazum
  • 1.3. Monopolističko ponašanje
  • 2. Špekulacija
  • 2.1. Pojam špekulacije i metode njenog suzbijanja
  • II ODGOVORNOST U PRAVU KONKURENCIJE

Prof. dr. Miloš Trifković Prof. dr. Milić Simić Doc. dr. Veljko Trivun

POSLOVNO PRAVO UGOVORI, VRIJEDNOSNI PAPIRI I PRAVO KONKURENCIJE

Ekonomski fakultet u Sarajevu Izdavačka djelatnost Fakulteta

Naziv djela: ”POSLOVNO PRAVO-UGOVORI, VRIJEDONOSNI PAPIRI I PRAVO KONKURENCIJE” Autori: Prof. dr. Miloš Trifković Prof. dr. Milić Simić Doc. dr. Veljko Trivun Redaktor: Doc. dr. Veljko Trivun Izdavač: Ekonomski fakultet u Sarajevu Izdavačka djelatnost Fakulteta Glavni urednik: Dekan: Prof. dr. Muris Čičić Urednik: Prof. dr. Hasan Muratović Recenzenti: Akademik, Krneta dr. Slavica, redovni profesor Pravnog fakulteta u Sarajevu Mirko dr. Vasiljević, redovni profesor Pravnog fakulteta u Beogradu Lektor: Amra Trivun Obrada teksta: Mia Mrgud Godina izdavanja i štampanja: 2004. Tiraž: 600 primjeraka Štampa: VMG Grafika, d.o.o. Mostar Odgovorno lice štamparije: Vencel Pralas

Napomene autora Već duže vremena se osjeća potreba za novim izdanjem udžbenika "Poslovno pravo " koji reguliše materiju ugovornog prava, hartija od vrijednosti i prava konkurencije. Posljednje izdanje, iz 1997.g. pretrpjelo je značajne izmjene. Osnovni su razlozi izmjene pozitivnih propisa kao i donošenje niza novih. Ugovori koji se odnose na materiju prevoza robe zračnim putem i prevoza morem više se ne nalaze u ovom udžbeniku. S obzirom na to da nisu ni bili dio ispitne materije svoje će mjesto naći u udžbeniku Međunarodnog poslovnog prava. U ovom izdanju kao autor se po prvi put pojavljuje docent dr. Veljko Trivun koji je izvršio redakciju cjelokupnog teksta i usklađivanja vezana za izmjenu i donošenje novih zakonskih propisa. Izmjene su posebno izvršene kod slijedećih pravnih instituta: ugovor o građenju, ugovor o licenci, hartije od vrijednosti i pravo konkurencije. Ostala materija ovog udžbenika je pretrpjela izmjene u manjoj mjeri. Obrađen je i izmijenjen je i dio koji se odnosi na ugovor o osiguranju. Tvorac ovog dijela udžbenika je bio prof. Aziz Sultanović koji se, od ovog izdanja, više ne pojavljuje kao autor. Na žalost, profesor Aziz Sultanović, kao utemeljitelj discipline privrednog, odnosno poslovnog prava na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu, od prošle godine, nije više među živima. Brojnim generacijama studenata, ekonomista, pravnika, kao i kolega po profesiji i struci ostaće u pamćenju kao vrstan znalac materije koja se nalazi pred Vama. Kao i ranije izdanje ovaj udžbenik je, prije svega, namijenjen studentima Ekonomskog fakulteta u Sarajevu. Nadamo se da će se ovaj udžbenik koristiti i na drugim fakultetima kao obavezna literatura, što je bio slučaj i do sada. Nezaobilazna veza akademske sfere sa privrednim tokovima i pravnom praksom i ovaj put je uvažavana. Autori su mišljenja da će i stručnjaci iz privrede dijeliti isti stav. Zahvalnost dugujemo svima koji su pomogli u izdavanju ovog udžbenika. Autori Sarajevo, oktobra 2004.g.

SADRŽAJ

strana DIO PRVI UGOVOR O PRODAJI GLAVA PRVA POJAM, ZAKLJUČIVANJE I ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI POJAM UGOVORA O PRODAJI 1. Pojam prodaje 1.1. Posao prodaje i ugovor o prodaji 1.2. Definicija ugovora i njegove vrste 2. Osobina i djejstvo ugovora o prodaji 2.1. Osobine ugovora 2.2. Dejstvo ugovora ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. Primjena opštih pravila 2. Postupak zaključivanja ugovora 3. Posebne tehnike zaključivanja ugovora 3.1. Standardni ugovori 3.2. Zaključnica 3.3. Porudžbina BITNI ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI 1. Pojam i vrste 2. Predmet 2.1. Stvar kao predmet prodaje 2.2. Količina 3. Cijena 3.1. Pojam, struktura i način određivanja cijene 3.2. Određivanje cijena prinudnim aktom 3.3. Određivanje cijene ugovorom 3.4. Određivanje cijene dispozitivnim propisom 3.5. Promjena cijene NEBITNI ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI 1. Pojam i vrste 2. Kvalitet 2.1. Pojam kvaliteta 2.2. Određivanje kvaliteta prinudnim propisom 2.3. Određivanje kvaliteta ugovorom 2.4. Određivanje kvaliteta dispozitivnim propisom 3. Ambalaža 4. Transportne klauzule 21 21 21 21 21 21 21 21 23 23 23 24 24 24 26 26 26 27 27 27 28 28 29 30 30 31 31 32 32 34 34 35 35 35 36 38 38 39

I

II

III

IV

1

I II

III

IV

V

GLAVA DRUGA OBAVEZE PRODAVCA UOPŠTE O OBAVEZAMA PRODAVCA 1. Vrste obaveza 2. Karakter obaveza prodavca ISPORUKA 1. Pojam isporuke 2. Predmet isporuke 3. Mjesto isporuke 3.1. Pojam mjesta isporuke 3.2. Mjesto isporuke i u širem smislu 3.3. Mjesto isporuke u užem smislu 4. Način isporuke 4.1. Pojam i vrste 4.2. Realna jednokratna isporuka 5. Vrijeme isporuke 5.1. Pojam 5.2. Vrijeme jednokratne isporuke 5.3. Vrijeme sukcesivne isporuke 5.4. Istovremenost isporuke i plaćanja 6. Dejstva isporuke - prelaz rizika 6.1. Pojmovna određenja 6.2. Prelaz rizika kada kupac nije u docnji 6.3. Prelaz rizika kada je kupac u docnji GARANCIJA ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE 1. Pojam i vrste materijalnih nedostataka 1.1. Pojam materijalnih nedostataka 1.2. Vrste materijalnih nedostataka 2. Garancija za materijalne nedostatke 2.1. Pojam garancije 2.2. Uslovi za postojanje garancije GARANCIJA ZA PRAVNE NEDOSTATKE (ZAŠTITA OD EVIKCIJE) 1. Pojam i vrste pravnih nedostataka 2. Pojam garancije za pravne nedostatke i uslovi za njeno postojanje ISPOSTAVLJANJE FAKTURE 1. Pojam fakture i obaveza njenog ispostavljanja 2. Obaveznost jednostrano unesenih klauzula GLAVA TREĆA OBAVEZE KUPCA UOPŠTE O OBAVEZAMA KUPCA 1. Vrste obaveza 2. Karakter obaveza kupca PREGLED ROBE

41 41 41 41 41 42 42 42 44 44 44 45 45 45 46 47 47 47 49 50 51 51 52 52 53 53 53 54 55 55 56 57 57 58 59 59 60 63 63 63 63 63 64

I II

2

III IV

1. Pojam pregleda 1.1. Pojam provjere materijalnih nedostataka 1.2. Pojam provjere pravnih nedostataka 2. Subjekti pregleda robe 3. Mjesto pregleda robe 4. Vrijeme pregleda robe 5. Način pregleda robe PRIJEM ISPORUKE 1. Pojam prijema isporuke 2. Sadržaj obaveze prijema isporuke PLAĆANJE CIJENE 1. Pojam obaveze plaćanja 1.1. Deficinija i kvalifikacija obaveze 1.2. Sadržaj obaveze plaćanja 1.3. Primjena opštih pravila o novčanim obavezama 2. Način plaćanja 2.1. Uopšte o načinu plaćanja 2.2. Instrumenti plaćanja 2.3. Tipovi načina plaćanja 3. Vrijeme izvršenja isplate 3.1. Vrijeme plaćanja 3.2. Vrijeme isplate 4. Mjesto plaćanja 4.1. Određivanje mjesta plaćanja 4.2. Promjena mjesta plaćanja GLAVA ČETVRTA PRIGOVORI UOPŠTE O PRIGOVORIMA 1. Pojam prigovora 2. Vrste prigovora REKLAMACIJA ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE 1. Pojam reklamacije 2. Način reklamiranja 3. Mjesto reklamiranja 4. Vrijeme reklamiranja REKLAMACIJA NA PRAVNE NEDOSTATKE 1. Pojam reklamacije 2. Specifičnosti režima reklamacije na pravne nedostatke GLAVA PETA ODGOVORNOST PRODAVCA ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA ISPORUKOM 1. Pojam docnje i odgovornosti za docnju sa isporukom 1.1. Pojam docnje sa isporukom 1.2. Pojam odgovornosti za docnju sa isporukom

64 64 65 65 67 68 70 72 72 72 73 73 73 73 74 76 76 76 78 79 79 80 81 81 82 83 83 83 83 83 84 84 84 86 86 88 88 88 91 91 91 91 91 92

I II

III

I

3

II

III

2. Odgovornost za docnju sa jednokratnom realnom isporukom 2.1. Odgovornost kod nefiksnih poslova 2.2. Odgovornost kod fiksnih poslova 3. Odgovornost za docnju sa isporukom obroka 3.1. Količina nije bitan elemenat ugovora 3.2. Količina je bitan elemenat ugovora 4. Odgovornost za docnju sa predajom dokumenata ODGOVORNOST ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE 1. Pojam odgovornosti za materijalne nedostatke 2. Prava kupca 2.1. Zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora 2.2. Zahtjev za sniženjem cijene 2.3. Zahtjev za raskid ugovora 2.4. Obim vršenja prava na popravljanje štete 3. Obaveze kupca ODGOVORNOST ZA PRAVNE NEDOSTATKE 1. Pojam odgovornosti za pravne nedostatke 2. Prava kupca 2.1. Zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora 2.2. Zahtjev za srazmjernim sniženjem cijene 2.3. Raskid ugovora 2.4. Pomoć u parnici 2.5. Priznavanje očito osnovnog prava trećeg lica GLAVA ŠESTA ODGOVORNOST KUPCA ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA SLANJEM AMBALAŽE 1. Pojam docnje kupca sa slanjem ambalaže i odgovornost kupca za nju 2. Prava prodavca ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA PRIJEMOM ISPORUKE 1. Pojam docnje sa prijemom isporuke i odgovornosti za nju 2. Predaja robe na čuvanje 3. Prodaja robe 4. Raskid ugovora DOCNJA KUPCA SA PLAĆANJEM CIJENE 1. Pojam docnje sa plaćanjem cijene i odgovornost kupca za nju 2. Docnja kupca sa plaćanjem cijene prije prijema isporuke 3. Docnja kupca sa plaćanjem nakon prijema isporuke DIO DRUGI UGOVORI O USLUGAMA U PROMETU ROBE GLAVA PRVA TRGOVINSKO POSREDOVANJE (MEŠETARENJE) POJAM POSLA I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA

93 93 95 96 96 97 98 98 98 99 99 100 101 102 103 105 105 105 105 106 106 106 107 109 109 109 109 109 110 110 111 111 113 113 113 114 115 117 117 117 117 117

I

II

III

I

4

II

III

IV

1. Pojam posla 2. Zaključivanje ugovora BITNI ELEMENTI 1. Ličnost posrednika 2. Predmet ugovora 3. Cijena OBAVEZE STRANAKA 1. Obaveze posrednika 1.1. Dovođenje u vezu zainteresovanih stranaka 1.2. Postupanje po nalogu 1.3. Postupanje pažnjom dobrog privrednika - stručnjaka 1.4. Posrednički dnevnik 1.5. Posrednički list 1.6. Čuvanje poslovne tajne 1.7. Obavještavanje o stanju na tržištu 2. Obaveze nalogodavca 2.1. Plaćanje provizije 2.2. Naknada troškova 2.3. Trpljenje posrednikovih prava zaloge, pridržaja i prvenstva naplate ODGOVORNOST STRANAKA 1. Odgovornost posrednika 2. Odgovornost komitenta GLAVA DRUGA TRGOVINSKO ZASTUPNIŠTVO POJAM I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O TRGOVINSKOM ZASTUPANJU 1. Pojam ugovora 2. Zaključivanje ugovora BITNI ELEMENTI 1. Ličnost trgovinskog zastupnika 2. Predmet ugovora 3. Cijena OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. Obaveze agencije 1.1. Iznalaženje saugovarača 1.2. Učestvovanje u sklapanju poslova 1.3. Davanje obavještenja 1.4. Vođenje knjige ugovora 1.5. Staranje o interesima nalogodavca 1.6. Primanje izjava od saugovarača 1.7. Poslovna tajna 1.8. Vraćanje stvari primljenih od komitenta 1.9. Polaganje računa 1.10. Trpljenje odbijanja posla

117 118 118 118 118 119 120 120 120 120 120 121 121 121 122 122 122 123 123 124 124 124 125 125 125 125 126 127 127 127 128 129 129 129 129 129 129 130 130 130 130 131 131

I

II

III

5

2. Predaja materijala potrebnih agentu 2. Trpljenje agentovih prava zaloge. Predmet 3. Jemstvo za ispunjenje obaveze trećeg (komision star del 131 131 131 132 132 133 133 133 133 133 134 134 134 134 135 137 137 137 137 139 140 140 141 141 142 142 142 143 144 144 145 145 146 146 146 147 147 147 148 148 149 149 149 I II III IV V 6 . Predaja rezultata posla 1.IV V VI 2. Podjela poslova 2.3.5. Obaveze komitenta 2. Ličnost komisionara 2. Obaveze komitenta 2. Troškovi 2.6. Del credere zastupstvo PRESTANAK UGOVORA 1.5. Pojam posla 2. Trpljenje komisionarevih prava zaloge. Prestanak ugovora sklopljenih na neodređeno vrijeme GLAVA TREĆA KOMISION POJAM I ZAKLJUČIVANJE KOMISIONOG POSLA 1. Postupanje po nalogu 1. Odgovornost nalogodavca POSEBNE VRSTE TRGOVINSKOG ZASTUPANJA 1. Plaćanje naknade (provizije) 2.2. Plaćanje cijene 2. pridržaja i prvenstva naplate ODGOVORNOST STRANAKA 1. Obaveze komisionara 1. Odgovornost komisionara 2.4. Obavještavanje o poslu 1. Zaštita komitentovih interesa 1.3. Cijena OBAVEZE STRANAKA 1.3.1.1.1. Prihvatanje komisionara kao saugovarača u komisiji ODGOVORNOST STRANAKA 1. Neisključiva i isključiva agencija 3. Čuvanje stvari 1. Čuvanje poslovne tajne 2. Zaključivanje ugovora BITNI ELEMENTI 1.2. Davanje sredstava za izvršenje naloga i avansa 2. Odgovornost trgovinskog zastupnika 2. Prestanak ugovora sklopljenih na određeno vrijeme 2. Odgovornost komitenta POSEBNE VRSTE KOMISIONA 1.4.4. Obavještavanje o relevantnim momentima 2. pridržaja i prvenstvene naplate 2.

9. Pregled robe 1.VI credere) 2. Stranke 2.1. Cijena usluga OBAVEZE STRANAKA 1. Izdavanje i prenos skladišnice 3.10. Postupanje po nalogu 1. Obaveze ostavioca 2. Izdavanje potvrde 1. Konsignacija PRESTANAK UGOVORA 1. značaj i pravna priroda ugovora 2.7.5. Izdavanje robe 1. Pojam. Upozorenje na mane 2. Prijem robe 1. Pojam i značaj skladišnice 2. Očuvanje prava ostavioca 1. Odgovornost ostavioca SKLADIŠNICA 1. Odgovornost skladištara 2.4.3. Protest i amortizacija skladišnice DIO TREĆI UGOVORI O ORGANIZOVANJU PREVOZA STVARI GLAVA PRVA UGOVOR O ŠPEDICIJI (OTPREMANJU) 150 150 150 151 153 153 153 153 154 155 155 156 156 157 157 157 158 158 158 159 159 159 159 159 159 160 160 160 160 161 161 161 163 163 163 164 165 167 167 167 167 I II III IV V I PREVOZU 7 . Osiguranje robe 1. Opšta pravila 2.8.11. Pregled robe pri prijemu i reklamacija 2. Vođenje skladišne knjige 1. Čuvanje robe 1. Prodaja robe u kvaru 1.2. Obaveze skladištara 1. Plaćanje usluge ODGOVORNOST STRANAKA 1.1.3. Zaključivanje ugovora BITNI ELEMENTI UGOVORA O USKLADIŠTENJU 1. Predaja robe i dokumenata 2.2. Opoziv i otkaz naloga GLAVA ČETVRTA USKLADIŠTENJE POJAM I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O USKLADIŠTENJU 1.6. Predmet posla 3.

4. Špediterske isprave 3. Uputna stanica 1.1. Obezbjeđenje potraživanja špeditera POSEBNI SLUČAJEVI ŠPEDICIJE 1.1. Odgovornost špeditera 2. Osiguranje stvari 1.I II III IV V POJAM.7. Plaćanje troškova i novčanog predujma (avansa) 2. Pojam ugovora 2.6.6. Izvršenje carinskih radnji i plaćanje carina 1. Zbirna (skupna) špedicija GLAVA DRUGA UGOVOR O PREVOZU STVARI ŽELJEZNICOM POJAM UGOVORA I PRAVNI IZVORI 1. Ugovor je neformalan i realan 2.3. Polaganje računa 2. Ugovorne strane 1.3.1. Značaj špedicije 3. Pojam ugovora 2. Tovarni list i prenosivi tovarni list 3. Predmet prevoza (stvari) 1.4. Zaključivanje ugovora 2. Obavještavanje o opasnim stvarima i dragocjenostima ODGOVORNOST I OBEZBJEĐENJE POTRAŽIVANJA 1. Obaveze komitenta 2. Obaveze špeditera 1. ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI 1. Pravni izvori ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. Bitni elementi ugovora 1. Fiksna (forfetna) špedicija 2. Pravni izvori ZAKLJUČIVANJE I BITNI ELEMENTI UGOVORA 1.2. Zaključivanje ugovora za komitenta 1. Čuvanje stvari i zaštita prava 1. Prevozni i drugi troškovi 167 167 168 168 169 169 170 171 172 172 172 172 173 174 174 175 175 176 177 177 177 178 178 178 180 181 181 182 183 183 183 183 183 184 184 185 186 187 187 187 188 188 188 189 189 I II III 8 . Primalac 1.2.5.5.8.2.3. Izbor prevoznog puta (instradacija) 1. Ograničenje slobode ugovaranja ELEMENTI UGOVORA 1. Rad po uputstvima 1. Mjesto i datum 1. Postupanje sa pažnjom savjesnog i urednog privrednika 1. Plaćanje naknade (provizije) 2. Bitni elementi ugovora OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1.

Obezbjeđenje uredne isporuke 2.9. Pojam ugovora 2.9. Obavljanje određenih radnji i spisak isprava 2.10. Postupanje po nalozima 1. Smetnje 2.2. Plaćanje prevoznih troškova 3. Objavljivanje tarifa 2. Klauzula “ostaje na stanici” 2. Odgovornost željeznice 2. Obaveze željeznice 1.8. Predaja stvari primaocu (izdavanje stvari) 1.7. Plaćanje prevoznih troškova 3. Prevozni put 2. Obaveze pošiljaoca 2.6. Izvještavanje o prispijeću stvari 1.1. Prijem i provjeravanje stvari (pošiljke) 1.2.1.4. Odnošenje stvari ODGOVORNOST STRANAKA 1. Pouzeće 2. Čuvanje stvari 1. Rok utovara 2.1.5. ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI 1.2.1.3.7. Obavještavanje o prispijeću pošiljke OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. Vrste prevoza i ugovora 4. Obavještavanje korisnika prevoza 1.6. Pravni izvori 189 190 190 190 190 190 190 191 191 191 191 191 191 192 192 192 193 194 194 195 196 197 197 199 199 199 199 200 200 201 201 202 202 202 206 206 206 207 209 209 209 209 209 210 211 I 9 .10.3. Obavještavanje o namjeravanom prevozu 2. Obaveze primaoca 3. Franko carina 2. Predaja stvari i tovarnog lica 2. Vrijeme isporuke 2.5. Prestanak ugovora 2. Zastara potraživanja GLAVA TREĆA UGOVOR O PREVOZU STVARI DRUMOM (CESTOM) POJAM.3. Utovar stvari 1. Uredan prevoz stvari 1.7.4. Značaj drumskog prevoza 3. Mješoviti (kombinovani) prevoz 2.8. Provjera pošiljke 2. Rok isporuke 1. Odgovornost pošiljaoca PRESTANAK PRAVA IZ UGOVORA 1.11. Nebitni elementi ugovora 2.2.IV V VI 1.

Odgovornost drumskog prevoznika 2. GRAĐENJE I OSIGURANJE GLAVA PRVA UGOVOR O LICENCI 212 212 212 213 214 214 214 215 215 215 216 217 218 218 218 219 219 220 220 220 221 221 223 223 223 224 225 225 225 225 225 226 226 226 227 228 228 228 231 231 231 231 I II III 10 .5. Značaj unutrašnje plovidbe 3. Čuvanje stvari primljenih na prevoz 1. Isporuka pošiljke primaocu (predaja stvari) 2. Obaveze stranaka 2.3. Zaključivanje ugovora i isprave o prevozu 2. Stavljanje motornog vozila na raspolaganje pošiljaocu 1. Plaćanje naknade za prevoz 3.1. Preuzimanje stvari na prevoz 1.2. Utovar stvari 2. Postupanje po uputstvima imaoca prava 1.1. Odgovornost stranaka DIO ČETVRTI LICENCA. Pravni izvori ZAKLJUČIVANJE I ELEMENTI UGOVORA 1.6.4. Zaključivanje 2. Plaćanje naknade za prevoz 3. Obaveze drumskog prevoznika 1. Obaveze primaoca 3. Istovar stvari ODGOVORNOST STRANAKA 1. Prestanak ugovora 2.4.3.II III IV V ZAKLJUČIVANJE.2. Tovarni list 3. Obaveze pošiljaoca 2. Zastara potraživanja GLAVA ČETVRTA UGOVOR O PREVOZU STVARI U UNUTRAŠNJOJ PLOVIDBI (UNUTRAŠNJIM VODAMA) POJAM. Odgovornost pošiljaoca PRESTANAK PRAVA IZ UGOVORA 1. Bitni elementi ugovora OBAVEZE I ODGOVORNOST STRANAKA 1. Bitni elemetni ugovora OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. Pakovanje i označavanje stvari (priprema pošiljke) 2.2. Prevoz stvari 1. Pojam ugovora 2. Obavještavanje o prevozu i predaja potrebnih dokumenata 2. ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI 1.1. TOVARNI LIST I ELEMENTI UGOVORA 1.

Pojam ugovora 2. Plaćanje naknade 2. Obaveze uslovljene vrstom ugovora o licenci ODGOVORNOST STRANAKA 1.3. Prethodne radnje 2. Javno nadmetanje 231 231 232 233 233 233 234 234 234 235 236 236 236 236 237 237 238 238 238 239 239 240 240 240 241 241 241 242 242 242 243 245 245 245 245 245 246 246 247 247 249 250 250 250 250 I II 11 . Cijena 2. Obaveze davaoca licence 1.2.I II III IV V VI POJAM POSLA I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. Subjekti ugovora 2. Prestanak protekom vremena 2. Iskorištavanje predmeta licence 2.2.2.1. Sredstva za izgradnju 3. Garancije za tehničke osobine predmeta licence 1. Bitni elementi ugovora 2. Pravni režim za izbor saugovarača 3.2. Predaja predmeta licence 1.3. Predmet ugovora 2. Podjela licenci 2. Garancija za pravne osobine prenesenog prava 2.3.1. Odgovornost davaoca licence 2. Podlicenca PRESTANAK UGOVORA O LICENCI 1.1. Zaključivanje ugovora POJAM I BITNI ELEMENTI UGOVORA 1. Odgovornost primaoca licence VRSTE LICENCI I PODLICENCA 1. Odobrenje za građenje 2. Stranke 2. Pojam posla 2.3. Prestanak subjektiviteta GLAVA DRUGA UGOVOR O GRAĐENJU POJAM UGOVORA I IZVORI PRAVA 1.4. Pojam ugovora 2. Forma ugovora OBAVEZE STRANAKA 1. Davanje uputstava i objašnjenja 1. Izvori prava STRANKE I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. Obaveze primaoca licence 2.4. Izbor saugovarača 3. Otkaz 3.2. Izvori prava 3. Investicioni program i tehnička dokumentacija 2.1.1.

Rok 4. Primopredaja objekta.3.4.III IV V VI VII VIII IX 3. Odgovornost projektanta. Neposredna pogodba 4. Omogućavanje nadzora 6. Pravni karakter obaveze 3.1. Plaćanje prije početka radova 4. Obavještavanje o višku radova 5.2. Pisana forma ugovora OBAVEZE INVESTITORA 1. Građevinski nadzor 4. Upotreba odgovarajućeg materijala 3.1.1. Prethodne obaveze 2. Predmet 2. Promjena cijene 3. Odgovornost građevinara POSEBNE VRSTE POSLA 1.3. Superkolaudacija ODGOVORNOST UČESNIKA U POSLU 1. Garantni rok za kvalitet radova 7. Cijena 2. Uvođenje izvođača u posao 3. Plaćanje nakon završetka radova OBAVEZE IZVOĐAČA 1. davaoca mišljenja o zemljištu i investitora 3. Vođenje knjiga o građenju 3.3. Prikupljanje ponuda 3. Čuvanje gradilišta 7. Uopšte o odgovornosti učesnika u poslu 2. Plaćanje u toku izvođenja radova 4. Solidno izvođenje radova 3. Premija izvođača 6.4. “Ključ u ruke” 2.2. Tehnički pregled i odobrenje za upotrebu 2. Pridržavanje projektne dokumentacije 3. Ugovorna kazna 5. odnosno radova 3. Ostale posebne vrste ugovora o građenju PRESTANAK UGOVORA 251 252 252 253 253 254 254 255 256 256 257 257 258 258 258 258 259 260 260 260 261 261 261 262 263 263 263 263 264 264 265 265 265 266 266 267 268 268 268 269 269 270 270 271 272 12 . Prethodne obaveze 2. Zaključivanje ugovora BITNI ELEMENTI UGOVORA 1. Određivanje cijene 2. Plaćanje cijene 4. Uređenje gradilišta PREDAJA OBJEKTA 1. Rokovi izgradnje 4.2.

1. Davanje podataka o riziku 1. Trajanje osiguranja OBAVEZE STRANAKA 1. Obaveze osiguranika 1. Ugovor o osiguranju 2. Osiguranje imovine 3.2. Osigurana suma 6. Plaćanje premije 1. Prestanak ugovora po sili zakona 272 272 273 273 273 273 276 276 278 279 280 281 281 281 283 283 284 285 286 288 289 290 290 290 292 293 294 294 294 299 300 300 301 301 301 302 303 303 304 306 306 307 308 308 I II III IV V VI VII 13 . Stranke 1.3. Ostale obaveze osiguravača KUMULIRANJE ZAHTIJEVA ZA NAKNADU I VIŠESTRUKO OSIGURANJE 1.2. Izvori prava.4. Višestruko i dvostruko osiguranje PODJELA OSIGURANJA 1. Rizik 4. Pojam reosiguranja 2. Lica u ugovoru o osiguranju 1. Obavještenje o osiguranom slučaju i promjeni rizika 1. Premija 5.1. Osiguranje lica 4.1. Plovidbeno osiguranje 5. Plaćanje naknade 2. Zaključivanje i oblik ugovora 2. Kriteriji podjele 2. Obaveze osiguravača 2.4. Staranje o osiguranom predmetu 2. Ugovarač osiguranja 2. Polisa osiguranja ELEMENTI UGOVORA 1. Obavezno osiguranje REOSIGURANJE 1. Primjena opštih pravila 2. Predmet osiguranja 3. Pravna priroda posla osiguranja 2. Vrste reosiguranja PRESTANAK UGOVORA O OSIGURANJU 1.1. Kumuliranje zahtijeva za naknadu 2.2. Osiguravač 1.1. Jednostrani raskid ugovora GLAVA TREĆA UGOVOR O OSIGURANJU POJAM I ZNAČAJ 1.2.3.3. posao i ugovor o osiguranju 2. Posao osiguranja i njegov ekonomski značaj 2.

Značaj hartija od vrijednosti 4. Hartije od vrijednosti prema dospjelosti 5. Pojam i osobine 3. Prestanak prema opštim pravilima 2. Hartije od vrijednosti prema sadržini prava 2. Specijalni načini prestanka prava GLAVA DRUGA MJENICA POJAM I FUNKCIJE MJENICE 1. Bitni elementi (sastojci) hartija od vrijednosti OSNOVNE TEORIJE O HARTIJAMA OD VRIJEDNOSTI 1. Ostale vrste hartija od vrijednosti PRENOS HARTIJA OD VRIJEDNOSTI 1. Postavljanje problema 2. Teorija ugovora VRSTE HARTIJA OD VRIJEDNOSTI 1. Pravni izvori (vrela) 2. Obligacionopravne hartije 3.2.1. Cesija 3. Hartije od vrijednosti prema nosiocu prava iz hartija 3.1. Hartije od vrijednosti po naredbi 4. Kriteriji podjele 2. Teorija kreacije 3. Prenos indosamentom (indosmanom) 4.2.3. Prestanak ugovora jednostranim raskidom DIO PETI HARTIJE OD VRIJEDNOSTI (VRIJEDNOSNI PAPIRI) GLAVA PRVA ZAJEDNIČKI PRAVNI ELEMENTI HARTIJA OD VRIJEDNOSTI UOPŠTE O HARTIJAMA OD VRIJEDNOSTI 1. Korporacione hartije 2. Bitni sastojci (elementi) 309 311 311 311 311 311 311 312 314 316 316 316 317 317 318 320 320 320 320 320 321 321 321 322 322 323 323 325 325 325 326 328 328 329 329 331 331 331 331 332 333 333 334 I II III IV V I II 14 . Hartije od vrijednosti na ime 3.2. Teorija omisije 2. Ekonomske funkcije mjenice SASTOJCI (ELEMENTI) MJENICE 1. Pojam mjenice 2.3. Teorija emisije 4. Hartije od vrijednosti na donosioca 3. Prenos predajom (tradicijom) PRESTANAK PRAVA IZ HARTIJA OD VRIJEDNOSTI 1. Stvarnopravne hartije 2. Uopšte o prenosu hartija od vrijednosti 2.

6. Domicilirana mjenica 5. Isplata (plaćanje) mjenice 7.III 2. Cesija i indosament 3.9. Bezuslovan nalog da se isplati određena svota novca 2. Klauzula o moneti (klauzula o efektivnosti) 5. Povratni indosament 3.4. Rekta klauzula (negativna klauzula po naredbi) 5. Intervencija 9. Založni indosament 3. Klauzula valute (valutna klauzula ili klauzula o o primljenoj vrijednosti) 5. Oznaka adrese MJENIČNE RADNJE 1. Klauzula “bez obaveze” ili “bez regresa” 5.11.5. Klauzula o pokriću (revalirajuća klauzula) 5.2. Mjenično jemstvo (aval) 6. Avizna klauzula (avizo ili klauzula o izvještaju) 5.7. Prenos mjenice 3. Ime trasata 2.4.3. Bjanko indosament 3.10.1. Mjesto plaćanja 2.6.1. Uopšte o mjeničnim radnjama 2.1.3. Dan i mjesto izdavanja 3.5. Pozivna i spontana intervencija 9.1.12. Prokura indosament 3. Kasatorna klauzula 5. Označenje dospjelosti 2. Izdavanje mjenice 3. Klauzula “bez troškova” ili “bez protesta” 5. Uopšte o bitnim elementima mjenice 2.8.3. Indosament sa klauzulom straha 4. Oznaka “po naredbi” 5. Protest 9. akcept) 5. Regres 8.2.2. Pretpostavljeni bitni sastojci mjenice 4.6.4.8. Ime remitenta 2. Puni indosament 3.8. Podatak o broju mjeničnog primjerka (duplikatna klauzula) 5.9. Nebitni sastojci mjenice (mjenične klauzule) 5. Potpis izdavaoca mjenice (trasanta) 2. Klauzula o kamati 5.7.2.5. Rekta indosament 3. Oznaka u tekstu da je isprava mjenica 2. Prijem mjenice (prihvat.7. Intervencija zbog neakceptiranja i intervencija zbog 334 334 335 335 336 336 337 338 339 339 340 341 341 341 341 342 342 342 343 343 343 343 343 343 344 344 345 346 346 346 346 347 347 348 348 348 348 351 352 354 356 357 358 358 15 .

Cirkulaciona mjenica 7. Isplata čeka 6. Bitni sastojci 1. Umnožavanje i prepisi mjenice 11. Poslovna (trgovačka.3. Mjenične tužbe i prigovori 3. Prestanak mjeničnih prava i obaveza GLAVA TREĆA ČEK POJAM. Izdavanje čeka 3. Aval (jemstvo) 5. Nebitni sastojci ČEKOVNE RADNJE 1. Mjenice kod kojih se jedno lice pojavljuje u više uloga ZASTARJELOST I PRESTANAK MJENIČNIH PRAVA I OBAVEZA 1. Uopšte o bitnim elementima 1. Pojedini bitni elementi 2. Obezbjeđenje mjeničnog potraživanja (pravo zaloga i pridržaja) OSTALE MJENIČNE RADNJE (MJENIČNI ZAHTJEVI) 1. Opozivanje čeka 360 361 362 362 363 364 365 365 365 366 367 367 368 368 369 370 370 370 373 373 373 373 374 375 376 376 376 376 377 378 378 379 380 380 381 382 382 382 382 384 I II III 16 . Vlastita (sopstvena. Komisiona mjenica 8.2. robna) mjenica 5. Bjanko (blanko) mjenica 4. Prenos čeka predajom 4. Finansijska mjenica 6.4.IV V VI neisplate 10. solo) mjenica 3. Sličnosti i razlike sa mjenicom BITNI I NEBITNI SASTOJCI (ELEMENTI) ČEKA 1.2. Ekonomska uloga čeka 3. Uopšte o čekovnim radnjama 2. Prenos čeka 3. Amortizacija mjenice 2. Zastarjelost 2. Uopšte o prenosu čeka 3.1. EKONOMSKA ULOGA I SLIČNOSTI I RAZLIKE SA MJENICOM 1. Pojam čeka 2. Prenos indosamentom 3. Prenos čeka cesijom 3. Neosnovano obogaćenje i drugi zahtjevi (zahtjevi građanskopravne prirode) VRSTE MJENICE 1.1. Kriteriji podjele 2.

1. Kriteriji podjele 2. Klauzule o pravima izdavaoca i imaoca obveznice RADNJE SA OBVEZNICAMA 1. Precrtani (barirani) ček 2. Protest 8. Obračunski (virmanski) ček 2. Pravne karakteristike DIJELOVI I BITNI SASTOJCI OBVEZNICE 1.IV V VI 7. Regres 9. Obveznice prema načinu amortizacije 6. Obezbjeđenje potraživanja 3. Amortizacija i promjene VRSTE OBVEZNICA 1.2. Kriteriji podjele 2. Obveznice prema načinu određivanja kamate i rokovima isplate 9. Putnički ček 2. Amortiazcija čeka 2. Obveznice prema stepenu garancije 7. Dokumentovani (dokumentarni) ček ZASTARJELOST I PRESTANAK ČEKOVNOPRAVNOG ODNOSA 1.5. Osnovne vrste čekova prema namjeni 2.4.7. Umnožavanje čeka OSTALE ČEKOVNE RADNJE 1. Izdavanje i emisija 2. Ček za potrošački kredit 2. Cirkulacioni (cirkularni) ček 2. Bitni sastojci 3. Obveznice prema položaju izdavaoca (emitenta) 4.3. Pojam obveznice 2. blagajnički) ček 2. Dijelovi 2. Prenos 3. Tužbe kod čeka 4. Zastarjelost 2. Obveznice prema mogućnostima zamjene 385 386 386 387 387 387 387 389 389 389 390 390 390 391 392 392 393 393 393 393 394 395 395 395 395 394 398 398 399 399 400 400 401 402 403 403 403 404 404 405 405 406 406 407 I II III IV 17 .6. Prestanak čekovnopravnog odnosa GLAVA ČETVRTA OBVEZNICA POJAM I PRAVNE KARAKTERISTIKE 1. Delikti u čekovnom pravu VRSTE ČEKOVA 1. Obveznice prema prihodu koji nose 8. Isplatni (gotovinski. Obveznice prema roku dospjevanja 5. Obveznice prema načinu određivanja nosioca prava 3.

Izvori prava konkurencije PREDMET I METOD PRAVA KONKURENCIJE 1. Radnje sa blagajničkim zapisom KOMERCIJALNI ZAPIS 1. Bitni sastojci 3. Pojam i karakteristike 2. Predmet prava konkurencije 2.1. Pojam i karakteristike 2.3. Pojam robnih hartija 2. Špekulacije 2. Obveznice prema teritoriju GLAVA PETA OSTALE HARTIJE OD VRIJEDNOSTI (VRIJEDNOSNI PAPIRI) BLAGAJNIČKI ZAPIS 1. Pojam špekulacije i metodi njenog suzbijanja 18 . Pravni pojam konkurencije PRETPOSTAVKE I IZVORI PRAVNOG KONKURENCIJE 1. Bitni sastojci 3. Metod prava konkurencije 407 408 409 409 409 409 410 410 411 411 412 412 413 413 414 414 415 415 415 417 417 417 417 417 417 418 419 419 420 422 422 423 427 427 427 427 427 429 431 433 433 I II III IV I II UREĐIVANJA III I GLAVA DRUGA INSTITUTI I ODGOVORNOSTI U PRAVU KONKURENCIJE INSTITUTI PRAVA KONKURENCIJE 1.10.2. Ekonomski pojam konkurencije 2. Radnje sa komercijalnim zapisom CERTIFIKAT I POTVRDA DEPOZITARA 1. Monopolističko djelovanje 1. Monopolističko ponašanje 2. Obveznice prema valuti na koju glase 11. Radnje sa certifikatom ROBNE HARTIJE OD VRIJEDNOSTI 1. Vrste robnih hartija DIO ŠESTI PRAVO KONKURENCIJE GLAVA PRVA POJAM PRAVA KONKURENCIJE POJAM KONKURENCIJE 1. Pretpostavke pravnog regulisanja konkurencije 2. Pojam monopolističkog djelovanja 1. Bitni sastojci 3.1. Pojam i karakteristike 2. Monopolistički sporazum 1.

Nelojalna konkurencija 4. Generalna klauzula 4. Generalna klauzula 2. Generalna klauzula 3.3. Ograničavanje tržišta 3.1.3. Imenovani slučajevi 4. Sankcije prema licima 3. Sistem odgovornosti 2. Sankcije prema aktima 3.II 2. Organi za nadzor LITERATURA SKRAĆENICE I KORIŠTENI PROPISI 435 436 437 437 438 439 440 440 441 443 444 444 445 446 446 448 449 451 456 19 .2. Pojam nelojalne konkurencije 4.2.1. Krivičnopravne sankcije 4.1. Pojam ograničavanja tržišta i metodi njegovog suzbijanja 3.2. Imenovani slučajevi ODGOVORNOST U PRAVU KONKURENCIJE 1.3.2. Imovinskopravne sanckije 3. Imenovani slučajevi 3.

20 .

prodavalac . Posao prodaje obuhvata ukupnu pravnu regulativu ekonomskog odnosa stranaka. 1 Uporedno pravni pregled vidjeti kod Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema uniformnim pravilima i uporednom pravu”. prodaja predstavlja posao kojim se normativno uređuje i pod zaštitu države stavlja razmjena robe za novac. Beograd 1987. privatna itd.kupcu . koji se najčešće tiču transporta i plaćanja. str.N N1 . Exportpress i Institut društvenih nauka. isporuči drugoj strani . on je ipak uži pravni institut.1. Iako ugovor predstavlja kičmu posla prodaje. a kupac se obavezuje da prodavaocu plati cijenu”. Zbog toga predstavljaju jedinstvenu poslovnu operaciju. 454). Prema njemu “ugovorom o prodaji obavezuje se prodavalac da stvar koju prodaje preda kupcu tako da kupac stekne pravo raspolaganja odnosno pravo 1 vlasništva. Posao prodaje i ugovor o prodaji Ekonomski posmatrano. prodaja je neposredni izraz procesa razmjene R . Ona je osnovni posao prometa robe i sastoji se u razmjeni robe za novac. 5. Teoretski posmatrano. ugovor o prodaji je rezultat sporazuma stranaka kojim se jedna od njih .i da mu prenese najjače svojinsko pravo na njoj. Ako su stranke u ugovoru nosioci različitih vrsta svojine (državna. 1.). U privrednom životu. ZAKLJUČIVANJE I ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI I .obavezuje da određenu stvar povodom koje posao nastaje preda. a kupac se obavezuje da prodavcu preda određenu sumu novca i da mu prenese najjače svojinsko pravo na njoj.2. na ugovor o prodaji se nadovezuju brojni drugi poslovi i ugovori.POJAM UGOVORA O PRODAJI 1. Pravno. svako od njih se u toku prenosa transformiše u onaj svojinski oblik koji odgovara sticaocu. Oni su i ekonomski i pravno povezani.DIO PRVI UGOVOR O PRODAJI GLAVA PRVA POJAM. Ugovor o prodaji je rezultat sporazuma stranaka o razmjeni robe za novac.R1. Pojam prodaje 1. Definicija ugovora i njegove vrste Legislativna definicija sadržana je u Zakonu o obligacionim odnosima (ZOO čl. 21 .

Različitost svojinskih prava koja se pojavljuju u prometu, veliki broj vrsta subjekata, te nejednakost objekata, ciljeva i obilježja razmjene doveli su do pojave tri osnovna tipa ugovora o prodaji. To su prodaja građanskog, poslovnog i međunarodnog poslovnog prava. Subjekti građanske prodaje su domaća i strana fizička i pravna lica građanskog prava, te subjekti poslovnog ili trgovinskog prava i to kada oba djeluju izvan registrovanog predmeta svoga poslovanja. Građanska prodaja se stoga zaključuje sporadično i neprofesionalno, a njen osnovni cilj jeste sticanje upotrebnih vrijednosti objekta. Predmet ove prodaje mogu biti i nepokretne stvari. Savremeni načini poslovanja doveli su kod prodaje građanskog karaktera do toga da se sve više razvijaju i neki novi načini poslovanja. Radi se, prije svega, o prodaji na daljinu, upotrebom savremenih informaciono-komunikacionih tehnologija, i to korištenjem interneta, web oglašavanja i slično. Uporedo s tim razvijaju se i novi oblici plaćanja, i to putem elektronskog novca a uz korištenje elektronskog 2 potpisa. Neovisno od ove pravne discipline, u međunarodnom pravnom i ekonomskom saobraćaju, već su u primjeni u svom elektronskom obliku i pojedini robni i transportni dokumenti, bankarske garancije i akreditivi. Težište regulative postavljeno je na prelaz svojine. Zakon o obligacionim odnosima u osnovu svoga regulisanja postavlja građansku prodaju. No, ograničenja monističke koncepcije, koja predstavlja temelj Zakona, zahtijevala su da se za privrednu prodaju uspostavi čitav sistem izuzetaka od opštih rješenja. Time se ovaj akt približava drugim velikim kodifikacijama koje su izgrađene na istim principima (švajcarskom i talijanskom, naročito.) 3 Subjekti privredne prodaje su subjekti poslovnog, odnosno trgovinskog prava. Da bi ugovor o prodaji zaključen između navedenih subjekata bio posao domaćeg poslovnog prava, on mora da ispuni dva uslova: prvi, da je zaključen u okviru registrovane djelatnosti bar jednog od njih i drugi, da je do sklapanja ugovora došlo na području BiH. Poslovnopravna prodaja se zaključuje masovno, trajno i profesionalno, a njen osnovni cilj jeste sticanje prometnih vrijednosti stvari i dobiti. Zbog toga je u njoj podjednaka pažnja posvećena i prelasku svojinskih prava i prelasku rizika. Predmet prodaje poslovnog prava može biti samo pokretna stvar. Treba istaći da se ova vrsta ugovora zaključuje bilo zato da bi se prodala roba sopstvene proizvodnje, bilo zato da bi se izvršila dalja prodaja kupljenih stvari u prerađenom ili neprerađenom stanju. Razmatrano obilježje značajno utiče na pojedina pravnotehnička rješenja, naročito u oblasti popravljanja šteta izazvanih neizvršenjem ili neurednim izvršenjem ugovora.

2 Pobliže vidjeti: Zakon o zaštiti potrošača u Bosni i Hercegovini (Sl. glasnik BiH br.17/02); Zakon o elektronskom poslovanju i elektronskom potpisu Republike Slovenije (Sl. List R Slovenije br. 20/03); Zakon o elektronskom potpisu Republike Hrvatske ( Nar. Nov. R Hrvatske br. 10/02) i Zakon o elektorničkoj trgovini Republike Hrvatske (Nar. Nov. R Hrvatske br. 173/03); Model Zakona o elektronskom poslovanju UNICITRAL-a. 3 Vidjeti čl. 212 (važenje trgovačkih običaja u pogledu cijene) i čl. 215 (posljedice docnje sa plaćanjem cijene) švajcarskog Zakonika o obligacijama (SZO). Vidjeti čl. 1536. italijanskog Građanskog zakonika. U drugim velikim kontinentalnim sistemima, izuzeci kod trgovačke prodaje regulišu se u trgovačkim zakonicima. To je slučaj u francuskom i njemačkom pravu.

22

Prema pravnotehničkim osobinama i osobenostima koje pokazuju u odnosu na opšta pravila, ugovori o prodaji se mogu svrstati u više posebnih poslova. Najčešći i najvažniji su: fiksna prodaja, specifikaciona prodaja, prodaja po uzorku ili modelu, ugovor o isporuci, ugovor o isporuci investicione opreme, prodaja s obročnim otplatama cijene i berzanski poslovi. U novije vrijeme ugovori o prodaji poslovnog prava se klasifikuju i prema uticaju koji na sadržaj posla i odnose stranaka vrše upotrijebljene transportne klauzule. 4 2. Osobine i dejstvo ugovora o prodaji 2.1. Osobine ugovora Ugovor o prodaji je teretan, dvostrano obavezan i komutativan. Teretnost se kod privredne prodaje pretpostavlja, tako da ugovor postoji i kad cijena nije određena sporazumom stranaka (čl. 462, stav 2 ZOO). Komutativnost označava uzajamnu podudarnost obaveza i prava stranaka: ono što je obaveza jedne, pravo je druge stranke. No, treba imati u vidu da se ova osobina jače ispoljava kod osnovnih, nego kod prava i obaveza koja ih prate. Ugovor se zaključuje sporazumom stranaka i konsenzualan je. Za njegov nastanak ili dejstvo nije potrebna predaja stvari koja je predmet ugovora. Sporazum stranaka se, u načelu, postiže u bilo kojoj formi. Izuzetno, zakon za pojedine vrste prodaje propisuje pisanu formu ugovora. Forma tada dobija svojstvo bitnog elementa. Naše pravo ne poznaje dokaznu formu (ad solemnitatem). 2.2. Dejstvo ugovora Dejstvom ugovora nazivamo pravne posljedice koje on proizvodi. Te posljedice mogu biti prelazak svojine sa prodavca na kupca ili nastanak obaveze na isporuku stvari. Ugovor o prodaji može, dakle, imati stvarnopravna i obligacionopravna dejstva. U istom pravnom sistemu efekti ugovora mogu biti različiti za generičke i individualizirane stvari. Prema dejstvu ugovora sve pravne sisteme dijelimo na: tradicione, translativne i mješovite. Ova podjela je uslovna, obzirom na činjenicu da u translativnim sistemima postoje brojna specifična rješenja koja ih približavaju pravima tradicione grupe.

4

Vidjeti Starović dr Borivoje: “Međunarodna CIF i FOB kupoprodaja”, Institut za uporedno pravo, Beograd 1977.

23

II ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. Primjena opštih pravila Istorijski posmatrano, većina opštih pravila ugovornog obligacionog prava nastala je generalizacijom rješenja koja su se formirala u oblasti ugovora o prodaji. To važi i za pravila o zaključivanju ugovora. 5 Zbog toga se generalne odredbe Zakona o obligacionim odnosima, koje važe za ovu materiju, 6 primjenjuju i na sklapanje ugovora o prodaji. Principi kojih se stranke moraju pridržavati pri zaključenju ugovora o prodaji sadržani su u Osnovnim načelima Zakona o obligacionim odnosima. To su naročito: autonomija volje stranaka (čl. 10), savjesno i pošteno postupanje (čl. 12) i zabrana stvaranja i iskorištavanja monopolskog položaja (čl. 14). 2. Postupak zaključivanja ugovora Savremeno pravo pod pritiskom potreba prakse i pod uticajem teorije prevazilazi koncept zaključivanja ugovora o prodaji i drugih ugovora koji ovaj proces ograničava samo na radnje ponude i prihvata. Pravno zaštićeni pregovori predstavljaju posljednji legislativni izraz proširivanja postupka zaključivanja posla (čl. 30 ZOO). Danas ono obuhvata sljedeće etape: eventualne faze, nužne faze, 7 8 perfekciju ugovora i intervenciju države u domenu nastanka pojedinih ugovora. U eventualne faze zaključivanja ugovora ubrajamo najprije, preliminarne kontakte. To su jednostrane faktičke, komercijalne radnje kojima jedno lice poziva drugo na pregovaranje ili traži informacije radi donošenja odluke o otpočinjanju pregovora. Drugu etapu predstavljaju pregovori kao dvostrani kontakti stranaka sa jasno izraženim ciljem da se otpočne proces utvrđivanja namjere učesnika u pogledu budućeg ugovora. Pismeno fiksirana saglasnost strana do koje se dođe u toku pregovora, a koja se tiče pojedinih dijelova ugovora, naziva se punktacija (punktacije). Završnu, treću etapu, čini tzv. pripremni ugovor. On predstavlja projekat ugovora do koga se došlo pregovorima. Pripremni ugovor daje osnovu za upućivanje “čvrste ponude”. Nužne faze zaključivanja ugovora su davanje ponude i prihvata. Obje etape su složene i međusobno povezane. Njihovu uslovljenost najbolje ilustruje institut kontraponude (čl. 41. ZOO). Po svojoj pravnoj prirodi ponuda je jednostrani građansko pravni posao; nastaje izjavom samo jednog subjekta i stvara obavezu samo za njega. Obaveza
5 Vidjeti haške Jednoobrazne zakone, dio II Bečke konvencije UN o međunarodnoj prodaji robe (BK), Opšte uzanse za promet robom. 6 To su čl. 26 - 73 ZOO. 7 Do ove faze se radi o sistematici preuzetoj iz monografije Draškić dr Mladena: “Zaključivanje ugovora o prodaji”, CRS, II izdanje, Beograd 1986, str. 16 - 21. 8 Ova faza predstavlja pravilo kod međunarodnih prodaja.

24

ponudioca se sastoji u tome da se unutar perioda označenog u ponudi ili, ako toga nema, u dispozitivnom propisu ostane pri ponudi. Ta obaveza u izjavi o ponudi može biti izričito isključena. Isključenje je moguće i na osnovu okolnosti posla (čl. 36. ZOO). Pošto ponuda u načelu stvara strogu obavezu za ponudioca, razvili su se posebni postupci kojima se lice koje je ponudilac u ekonomskom smislu stavlja u pravnu poziciju ponuđenog. Ti posebni postupci su: ofertalne licitacije, licitacije o podobnosti i prikupljanje ponuda. Sva tri postupka se kod složenijih ugovora i kod ugovora veće vrijednosti obavljaju na osnovu prethodno izrađenog tendera. Tender izrađuje ili pribavlja lice koje je ponudilac u ekonomskom smislu, a ponuđeni u pravnom značenju riječi. Tender predstavlja veoma detaljno sačinjen i obavezan obrazac ponude u kome su sadržani svi elementi koje ona mora da ima, osim cijene. Prihvat je izjava ili ponašanje ponuđenog koje nesumnjivo ukazuje na saglasnost ponuđenog sa ponudom. Uzansa 34 navodi neke primjere zaključivanja ugovora o prodaji konkludentnim radnjama: raspolaganje primaoca robom u svoje ime i za svoj račun, ukoliko on ne zna da je roba poslana u druge svrhe; prijem dokumenata na osnovu kojih se može raspolagati robom, ako primalac ne zna da su mu dokumenta predata u drugu svrhu; propuštanje kupca da robu predatu “na ogled”, “na probu”, vrati po isteku roka u kome je trebalo da da izjavu o tome da li želi ili ne želi zaključenje ugovora. Pod uslovima predviđenim u Zakonu o obligacionim odnosima (čl. 42) ugovor o prodaji može biti zaključen i šutnjom. Pošto šutnja predstavlja potpuno pasivno držanje ponuđenog, ona se može smatrati prihvatom samo ako postoje sljedeće pretpostavke: stalna poslovna veza ponudioca i ponuđenog i to u pogledu određene, a ne bilo koje robe, i propuštanje ponuđenog da se u ostavljenom roku ili odmah izjavi da ponudu odbija. Pod perfekcijom ugovora o prodaji podrazumijevaju se pravila koja određuju mjesto i vrijeme njegovog nastanka. Ona se razlikuju prema tome da li su stranke bile prisutne, ili su pak, bile odsutne kada je saglasnost postignuta. Tehnike komuniciranja kod kojih su stranke u neposrednoj vezi, iako su prostorno udaljene (telefon, teleprinter, televizuelne veze) kombinuju primjenu normi koje važe među odsutnim (za mjesto zaključenja) i među prisutnim (za vrijeme nastanka ugovora). Potpisivanje ugovora može predstavljati etapu njegovog zaključenja u tri slučaja. Prva dva obuhvataju situacije u kojima je prodaja po zakonu ili po sporazumu stranaka formalan pravni posao. Treći slučaj regulisan je čl. 69, st. 3 ZOO koji kaže: “Ako su ugovorne strane predvidjele posebnu formu samo da osiguraju dokaz svoga ugovora, ili da postignu što drugo, ugovor je zaključen kad je postignuta saglasnost o njegovoj sadržini, a za ugovarače je u isto vrijeme nastala obaveza da ugovoru dadnu predviđenu formu”. Forma može biti zadovoljena zajedničkim potpisom jednog ili odvojenim potpisima dva dokumenta 9 identičnog sadržaja. Pravnu kvalifikaciju pisane forme ugovora o prodaji važno je uvijek izvršiti zato što se za nju vežu značajne pravne posljedice u pogledu
9

Vidjeti Perović dr Slobodan: “Formalni ugovori građanskog prava”, Savez udruženja pravnika Jugoslavije, Beograd 1964, str. 62 - 63 i Draškić dr Mladen: “Zaključivanje ugovora o prodaji”, str. 295 - 296.

25

posebno usmeno dogovorenih nebitnih elemenata i načina kasnijih izmjena i dopuna ugovora. 10 3. Posebne tehnike zaključivanja ugovora 3.1. Standardni ugovori Poslovnopravna prodaja se uvijek obavlja profesionalno, a njen najčešći predmet su pokretne stvari određene po rodu. Ove osobine, u uslovima masovnog prometa, po pravilu, dovode do tipizacije pojedinih elemenata i rješenja u ugovorima iste vrste. Na toj osnovi nastaje veliki broj tipskih i formularnih obrazaca i opštih uslova poslovanja, koji se po tendenciji primjenjuju jednako na sve učesnike u poslu. Zato se nazivaju standardnim ugovorima. U njima su unaprijed dati tipizirani nebitni elementi ugovora. Bitni elementi se određuju u mjeri u kojoj je to moguće. Najčešće se posebno sporazumijeva o količini kao odrednici predmeta i o iznosu cijene. Primjena standardnih kupoprodajnih ugovora uvodi u ovu oblast cjelokupnu 11 problematiku formularnog prava. Ovdje je potrebno posebnu pažnju skrenuti na režim opštih uslova poslovanja (članovi 142 - 144 ZOO) i na zabranu stvaranja i iskorištavanja monopolskog ili dominantnog položaja na tržištu. 12 3.2. Zaključnica Zaključnica je pismena potvrda o usmeno zaključenom ugovoru. Daje se na unaprijed utvrđenom i odštampanom formularu ili na ad hoc sastavljenom obrascu. Pošto zaključnica ne predstavlja pismenu formu ugovora, on je punovažan i kada zaključnica nije izdata, odnosno potpisana. Zaključnici može biti pridodato svojstvo obavezne ugovorne forme pravnog posla prodaje, samo nesumnjivim sporazumom stranaka. U sadržaj zaključnice uvijek ulaze bitni elementi ugovora bez obzira na to da li su oni određeni zakonom, sporazumom stranaka ili prirodom posla. Pitanje je konkretnih okolnosti i stepena standardizacije posla u kojoj mjeri će nebitni sastojci ugovora biti navedeni u zaključnici. Zaključnice veoma često sadrže izvode iz opštih uslova poslovanja ili klauzulu kojom ih stranke uključuju u svoj ugovor. Sve što se nalazi iznad potpisa stranaka, bilo u tekstu, bilo na margini, obavezuje stranke. Sadržaj zaključnice u svemu mora “odgovarati usmeno zaključenom ugovoru” (uz. 16). Svaka stranka može od druge zahtijevati ispostavljanje ili potpisivanje zaključnice, sve dok druga strana nije ispunila svoje ugovorne obaveze (uz. 15). Zaključnica se sastavlja najmanje u dva ravnoglasna primjerka. Stranka koja ju je
10 11 12

Čl. 67 i 71 ZOO naročito. Vilus dr Jelena: “Opšti uslovi formularnih ugovora”, Institut za uporedno pravo, Beograd 1976. Član 38 - 42 Zakona o trgovini (Sl. n. FBiH, 2/95).

26

sačinila i potpisala, dostavlja drugom, partneru oba primjera zaključnice potpis sa zahtjevom da “joj vrati jedan primjerak pošto ga potpiše”. Opšte uzanse su za vraćanje potpisane zaključnice predvidjele rok od tri dana (uz. 17). Ako druga strana neće da potpiše ili vrati zaključnicu, spor će se najprije rješavati “mirnim putem”, razgovorom stranaka. Ukoliko on ne da rezultate, strana koja je sastavila i potpisala zaključnicu može tužbom tražiti od suda da utvrdi postojanje ugovora i njegov sadržaj. Sud u parničnom postupku, dakle uz izjašnjavanje druge strane, rješava spor. Ako usvoji tužbene zahtjeve donijeće deklaratornu presudu kojom konstatuje da je ugovor zaključen i šta je njegov sadržaj. Ovakva presuda, u svim slučajevima, predstavlja izuzetno jako dokazno sredstvo. Paralelno sa zahtjevom za utvrđivanje ili nakon dobijanja povoljne presude, strana koja je potpisala zaključnicu može od druge strane tražiti naknadu štete koju je pretrpjela zato što nije imala zaključnicu. 3.3. Porudžbina “Porudžbina” je poslovni naziv za komercijalni dokument sa različitim položajem i funkcijama u postupku zaključivanja i dokazivanja ugovora. Te činjenice opredjeljuju njegovu pravnu kvalifikaciju. Porudžbina predstavlja ponudu kada kupac na osnovu prethodno pribavljenih informacija njome izražava ozbiljnu namjeru da zaključi određeni, u dokumentu definisani ugovor. Ako kupac šalje porudžbinu na osnovu već primljene ponude prodavca, tada ona ima pravni karakter prihvata. Takva porudžbina mora u svemu biti saglasna sa ponudom. Postoje li u porudžbini razlike u odnosu na ponudu, ona ima pravna svojstva kontraponude. Napokon, kada je ugovor već sklopljen, porudžbina ima svojstvo dokaznog sredstva i knjigovodstvenog dokumenta. III - BITNI ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI 1. Pojam i vrste bitnih elemenata Bitni elementi ugovora su oni sastojci koji ugovoru daju bilo osobine jednog definisanog tipa pravnog posla, bilo specifičan sadržaj i karakteristike koji odgovaraju zajedničkoj namjeri stranaka. Bitni elementi ugovora o prodaji dijele se na: propisane, utanačene sporazumom stranaka i one koji u ugovor ulaze na osnovu njegove ekonomske suštine - po prirodi posla. Mi ćemo se zadržati samo na posljednjoj vrsti elemenata i to u našem pravu. Kod prodaje poslovnog prava to je uvijek predmet, stvar. Količina i cijena imaju ovo svojstvo pod određenim uslovima.

27

2. Predmet Karakterističan predmet trgovačke prodaje su pokretne stvari. To mogu biti: roba, energije i hartije od vrijednosti. Posebni pravni režimi predviđeni su za prodaju energija. Prodaja hartija od vrijednosti vrši se prema pravilima predviđenim za pojedine vrste. Njihovu osnovu predstavljaju režimi mjeničnog i akcijskog (dioničarskog) prava. Zbog toga ćemo se u daljim izlaganjima zadržati samo na stvari kao predmetu prodaje. 2.1. Stvar kao predmet prodaje Ograničeni dio prirode koji se može staviti pod ljudsku kontrolu i vlast predstavljaće i predmet poslovnopravne prodaje ukoliko je faktički i pravno pokretan. Ostale osobine stvari kao objekta imovinskog prava nisu relevantne za kvalifikaciju stvari kao predmeta prodaje, ali mogu značajno da utiču na pojedina pravna rješenja u ugovoru. Da bi stvar bila predmet prodaje mora se nalaziti u pravnom prometu (in commercio). Promet može biti neograničen ili ograničen. Ograničenja prometa mogu biti trajna ili privremena. Privremena ograničenja mogu se uspostaviti posebnim zakonima ili odlukama nadležnih organa zasnovanim na zakonu. Isti pravni režim važi i za zabranu prometa. Ograničenja i zabrane prometa predstavljaju za stranke u ugovoru višu silu ukoliko su ispunjeni zakonski uslovi za takvo dejstvo ovih činjenica (čl. 177 ZOO). Prema kriteriju egzistencije, predmet prodaje može biti propala, postojeća i buduća stvar. Shodno članu 459 ZOO “Ugovor o prodaji nema pravno dejstvo, ako je u času njegovog zaključenja stvar o kojoj je ugovor bila propala”. Dejstvo djelimične propasti zavisi od poslovnih običaja i od toga da li je svrha ugovora ugrožena ili nije. U principu, kupac može da bira da li će ugovor raskinuti ili će ostati pri njemu uz srazmjerno sniženje cijene. No, ugovor po sili zakona ostaje na snazi, ako djelimična propast ne smeta postizanju svrhe ugovora ili ako za određenu stvar postoji poslovni običaj koji zahtijeva očuvanje ugovora (in favorem contractus). Kupac tada ima pravo samo na sniženje cijene. Mjera sniženja određuje se prema okolnostima slučaja. Zakonodavac ne insistira na tome da ono bude srazmjerno djelimičnoj propasti. Naše pravo neposredno (član 458. stav 3. 13 ZOO) i posredno priznaje prodaju budućih stvari. Njenim zaključenjem prodavac na sebe preuzima rizik zakašnjenja ili nenastanka stvari u roku koji je predviđen za isporuku. Ako stvar ne nastane na vrijeme ili ne nastane uopšte, kupac ima prava predviđena za slučaj odgovornosti prodavca za docnju. Ugovor o prodaji budućih stvari ne treba izjednačavati sa dobavnim poslom. Stvar može biti određena po rodu (generičke stvari) ili po svojim sopstvenim jedinstvenim osobinama (individualizirane stvari). Generičko
13 Vidjeti član 471. ZOO koji reguliše mjesto isporuke. U engleskom pravu postoji sporazum o budućoj prodaji, a ne ugovor o prodaji.

28

definisanje predstavlja ujedno i minimalno kvalitativno određivanje stvari. U količinskom smislu, stvar može biti precizno određena ili odrediva. U ugovoru stvar koja je predmet prodaje mora biti opisana barem do mjere koja je čini odredivom. Predmetom prodaje može biti vlastita ili tuđa stvar. Situacija koja nastaje prodajom tuđe stvari slična je onoj kod ugovora čiji je predmet buduća stvar. Prodavac preuzima na sebe obavezu da, do vremena isporuke, pribavi svojinsko pravo i da ga prenese na kupca. Ne uspije li u tome, odgovara za docnju, odnosno raskid ugovora. No, savjestan kupac, onaj koji nije, niti je morao znati da kupuje stvar od nevlasnika, može raskinuti ugovor i tražiti naknadu štete ako zbog pravnog nedostatka nije u stanju da ostvari svrhu ugovora. Treba istaći da način privrednog poslovanja olakšava kupcu dokazivanje savjesnosti. Time se pojačava zaštita od pravnih nedostataka, zaštita od evikcije. 2.2. Količina Količina predstavlja fizičko, prostorno i kvantitativno određivanje stvari koja je predmet prodaje. Količina je uvijek sastavni dio predmeta prodaje. Njena pravna kvalifikacija zavisi od značaja količine za ostvarivanje svrhe posla i od posljedica koje proizvodi neuredno ispunjenje ugovora u pogledu količine. Količina je bitan element ugovora ako je tako izričito ugovoreno, ako na to upućuje priroda stvari i kada to zahtijevaju specifične okolnosti konkretnog posla. U svim ostalim slučajevima, količina je nebitan element ugovora. Bez obzira na pravnu kvalifikaciju, količina se uvijek određuje ugovorom. Prinudnih ili dispozitivnih propisa koji bi mogli da zamijene sporazum stranaka nema. Količina najprije može biti određena ugovorom. Određivanje se vrši nesumnjivim definisanjem u okviru usvojenog sistema mjera. To može, ali i ne mora da bude metarsko-decimalni sistem. Na osnovu uzanse 117 i zakonodavstva kojim se uređuje sistem mjera, metarsko-decimalni sistem se pretpostavlja, ukoliko stranke nisu izričito navele neki drugi sistem. Prvi način određivanja količine jeste njeno numeričko preciziranje. Ako količina nije bitan element posla ili ako se ne utvrđuje prema broju komada, odstupanje isporučene od ugovorene količine za ± 2% smatra se urednom isporukom (uz. 121). Precizno određivanje količine može se postići i upotrebom tehničkih termina. Prema uzansi 118, izraz “vagon”, bez bližeg označenja, znači deset hiljada kilograma bruto, a “cisterna” deset hiljada kilograma neto težine. Drugi način svodi se na približno određivanje količine. Ako je uz naznaku količine naveden izraz “circa” ili sličan, tolerancija u količini iznosi ± 5%. Navođenje količine u rasponu, upotrebom izraza “od ... do” ili “najmanje ... najviše”, znači da je predmet ugovora bilo koja količina unutar datih granica (uz. 119). Treći metod sastoji se u upotrebi izraza “đuture”, “kako padne”, “viđeno odobreno” ili njima sličnih. Njima se kao ugovorna količina određuje ona koja se dobija uvidom u robu na određenom lokalitetu.

29

Da bi ugovor o prodaji postojao, količina mora biti barem odrediva. A to znači da u sporazumu stranaka moraju biti navedeni elementi koji omogućavaju da se utvrdi šta one tačno žele u pogledu količine. Konkretizacija ovih elemenata je i pravno i faktičko pitanje. 3. Cijena 3.1. Pojam, struktura i način određivanja cijene Ekonomski posmatrano, cijena je vrijednosna naknada za ustupljenu stvar i preneseno svojinsko pravo na njoj. U pravnom smislu, cijena je bitan element ugovora koji predstavlja pretežno novčanu protuvrijednost predmeta prodaje i svojinskog prava na njemu. U građanskoj prodaji cijena može biti izražena većim dijelom u novcu, a manjim u stvarima. Ako se cijena iskazuje isključivo u stvarima, 14 Za prodaju poslovnog prava postoji poseban ugovor o razmjeni, trampi. karakteristično je iskazivanje cijene isključivo u novcu. Struktura cijene veoma je složena. O toj činjenici treba voditi računa i prilikom kalkulacije i kod ugovornog određivanja cijene. U cijenu, najprije, ulazi novčana protuvrijednost neto težine robe, ukoliko ugovorom nije izričito predviđeno da ona obuhvata i težinu ambalaže (“bruto za neto”) 15 Pošto je prema dispozitivnim pravilima pribavljanje ambalaže obaveza prodavca, to troškovi koje ona izaziva, također, moraju biti uključeni u cijenu. Ovo pravilo se neće primijeniti, ako postoji izričit suprotan sporazum stranaka ili kada to zahtijevaju osobine ambalaže. Troškovi robnog prometa u užem smislu: porezi, takse, vozarine, izdaci povodom pripreme za isporuku ili uskladištenje itd., po pravilu, ulaze u cijenu u iznosima koje prodavac mora da snosi do mjesta i vremena isporuke. 16 Ostali “zavisni troškovi” uključuju se u cijenu prema istom kriteriju. No, postoje i pravila za pojedine među njima, koja odvajaju obavezu izvršavanja određenih radnji od snošenja troškova koje te radnje izazivaju. Prema uzansi 160. to je slučaj sa pribavljanjem uvjerenja o porijeklu robe i sa njegovim legalizovanjem. Ako se prodavac pojavljuje kao izvoznik, on u cijenu mora da uključi izvozne carine zajedno sa troškovima izvoznog carinjenja (uz. 165). Prodavac koji je ujedno i uvoznik robe u cijenu mora da ukalkuliše uvozne carine i troškove uvoznog carinjenja (uz. 164). Pored toga, na njega padaju i druge uvozne dažbine, što mora imati odraza u cijeni. Treba napomenuti da posebni propisi o porezima, carinama, te drugim procedurama vezanim za promet robom, mogu sadržavati rješenja drukčija od do sada izloženih. U napomenama o bitnim elementima prodaje rečeno je da ovaj ugovor poslovnog prava postoji i onda kada u njemu nije određena cijena. Ona se tada u krajnjoj liniji konstatuje na osnovu pravila dispozitivnog karaktera. Stoga smatramo opravdanim stav da cijena u ugovoru mora biti određena ili bar odrediva. Načini na koje se cijena određuje su prinudni propis, ugovor i dispozitivni propis.
14 15 16

Vidjeti Zakon o obligacionim odnosima, čl. 552. i 553. Uzansa 161. Uzansa 168.

30

Ako stranke ugovore veću cijenu. na primjer kupovanjem robe po izloženoj cijeni. 31 . određenim iznosom. bilo kao garantovane. 2 Zakona o kontroli cijena (Sl. Kada je odlukom Vlade utvrđena najviša cijena.3. odgovor na njega 17 Čl. tada će biti valjana svaka cijena koja se nalazi unutar predviđenih veličina. Za kontrolu cijena je nadležna Federacija Bosne i Hercegovine.otkupne”. pretpostaviće se da je ugovorena minimalna cijena. i plasiranje proizvoda iz robnih rezervi mogu dovesti do veće ili manje intervencije državnih (administrativnih) organa u oblasti cijena. Dalje će se citirati i kao ZKC. i 2. st. Razumije se da bi rješenja tada imala suprotan predznak od izloženih. Predvide li ugovorom nižu od minimalne. potrebe vođenja ekonomske politike. mjere neposredne kontrole cijena propisuje entitetska Vlada. sprečavanje monopolističkog sporazumijevanja ili ponašanja. najviše cijene. FBiH 2/95). bilo kao “minimalno . faktičko pitanje. No. 17 Pri tome postoji obaveza da se utvrde pravila o načinu formiranja cijena i da se ta pravila poštuju. Određivanje cijena prinudnim aktom Privredna društva. ZOO). ugovor će važiti i bez sporazuma o cijeni. Ako je cijena propisana konkretno i precizno. strukturu najviših cijena. U ove mjere spada i mogućnost Vlade da propiše davanje svoje saglasnosti na cijene ili da promjenu cijena uslovi prethodnim obavještavanjem Vlade. takođe.. ZOO). 1. 6). Sporazum o cijeni višoj od maksimalne propisane ima isti efekat. dakle. Bude li cijena prinudnim propisom određena u rasponu (od . do). Smatra se da je cijena odrediva kada ugovor sadrži “dovoljno podataka pomoću kojih bi se ona mogla odrediti” (član 462. odnosno cijenu koja se nalazi na najvišem utvrđenom nivou. Odredivost cijene je. Ona može odrediti: fiksne cijene. Kada su ispunjeni zakonski uslovi. Tada će se smatrati da su stranke htjele najvišu cijenu. n. ne mora u ugovoru biti ni spomenuta. kupac duguje “samo iznos propisane cijene” (član 463. Cijena je odrediva i onda kada ju je moguće utvrditi “prema okolnostima” (uz. Određivanje cijene ugovorom Određivanje cijene u ugovoru je najčešći slučaj u praksi.3. odnosno entiteti Bosne i Hercegovine. Za pojedine poljoprivredne proizvode Vlada može propisati i zaštitne cijene. smatraće se da su željele maksimalnu. “formiraju cijene slobodno prema uvjetima tržišta”. Bude li ugovorena veća ili manja cijena. Ista logika primijeniće se i u situaciji u kojoj je propisana minimalna cijena. U tom slučaju važiće ona fiksna cijena koja je predviđena aktom nadležnog organa.. Ugovaranje niže cijene je. Cijena se u ugovor unosi kao određena ili kao odrediva.2. To može biti učinjeno izričito ili prećutno. zadržavanje cijena na zatečenom odnosno određenom nivou. pravovaljano i kupac duguje samo ono na šta upućuje ugovor. 3. u principu. te marže u trgovini.

str. Treći metod jeste obračunavanje cijene prema izvađenom uzorku. Nesporno je da cijenu mogu da odrede prodavac i kupac zajedno. fusnota 45. Ako značenje tehničkih termina o cijeni nije precizirano u propisima. U našem pravu se smatra da cijena nije “ni ugovorena” i da tada kupac duguje onu koju bi platio “u slučaju kad cijena nije određena” (čl. Drugi način se sastoji u upotrebi trgovačkih termina. Nacionalna prava su saglasna i u tome da stranke mogu imenovati treće lice koje će odrediti cijenu. 169. Krulj dr Vrleta. 35. Za ovu situaciju Zakon predviđa niz pravila koja se primjenjuju sukcesivno (čl. bilo na bazi metodologija koje su po zakonu obavezne. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema.. “kupac duguje cijenu utvrđenu službenom evidencijom na tržištu mjesta prodavca u vrijeme kada je trebalo da uslijedi ispunjenje”. 35.zavisi od uslova svakog konkretnog ugovora. 169.. a ne raskinu ugovor. U tom svjetlu treba procjenjivati i ugovaranje “približne” i orjentacione cijene. isto djelo. str. ZOO). Postoje u osnovi tri tehnike kojima se određuje ugovorna cijena. isto djelo. uzansa 163. str. Strankama se. predviđa da je za cijenu svake partije robe mjerodavan 18 19 20 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. str. Tako “berzanska cijena” označava kotiranu berzansku cijenu jedine ili najbliže berze. “Cijena 18 konkurencije” podrazumijeva cijenu “po kojoj istu robu prodaje lojalni konkurent”. “smatraće se da je ugovorena razumna cijena”. Prva se sastoji u njenom individualnom ugovaranju. ostavlja mogućnost da naknadno odrede cijenu. Ako je ona ugovorena bez ikakvih preciziranja. Rezultati dobijeni njihovom primjenom vrijede i onda kada je utvrđena cijena “rđava”. 19 a “fabrička cijena” onu “po kojoj fabrika prodaje robu u prodaji na veliko”. isporuka robe. ZOO). str. Izraz “cijena koštanja” znači cijenu “koja obuhvata ukupne troškove prodajnog mjesta za pripremanje robe bez uračunavanja dobiti”. fusnota 46.. Ne postoji li zvanična evidencija. 35. “tekuća cijena” se utvrđuje “na osnovu elemenata pomoću kojih se prema običajima tržišta utvrđuje cijena” (član 464. Zakon o obligacionim odnosima to čini samo za “tekuću cijenu”. Njihovo značenje može biti određeno u dispozitivnim propisima. Ako to ne učine. 20 Poslovni običaj u pogledu pojedinih izraza za određivanje cijene treba svaki put pažljivo provjeriti vodeći računa o tome da oni sa užeg područja imaju prednost nad poslovnim običajima koji važe na širem tržištu. Problem lica koja mogu da odrede ugovornu cijenu veoma je složen. I u našem i u uporednom pravu postoje različite solucije. Elementi cijene se u posljednjem slučaju utvrđuju na tržištu sjedišta prodavca i u vrijeme u koje je trebalo izvršiti isporuku. primjeniće se ono na koje upućuje poslovni običaj. bilo na osnovu procjene stranaka. najprije. str. Razlike nastaju onda kada treće lice neće ili ne može da odredi cijenu. 32 . isto djelo.”. Sporno je i pitanje da li određivanje cijene može biti prepušteno samo jednoj od stranaka. fusnota 47. Draškić dr Mladen: isto djelo. 169. Krulj dr Vrleta.”. Krulj dr Vrleta.. 465 ZOO). 466. Vadi li se više uzoraka. kada ne predstavlja ekvivalent za isporučenu robu i preneseno pravo.

Stranke mogu u ugovoru unaprijed predviđati uslove pod kojim će se kao i način na koji će se mijenjati utvrđena cijena. Ako redovna prodavčeva cijena ne postoji. Prvi je raskid ili izmjena ugovora zbog promijenjenih okolnosti (član 133. .136. Određivanje cijene dispozitivnim propisom Ako cijena u ugovoru nije određena. smatra se da je ugovorena “razumna cijena”. 3. isti ili sličan kvalitet i jednake. ili obje podnesu sudu zahtjev da to bude učinjeno. predstavlja i faktičko pitanje. ako se ni razumna cijena ne može utvrditi.uzorak koji je iz nje izvađen. niti je odrediva. Redovna prodavčeva cijena pretpostavlja da se radi o trgovcu. 3. teško primijeniti na poslovnopravne prodaje budući da je neznanje. jasno je da se razmatrani način određivanja cijene može primijeniti samo onda kada jedna strana. treba smatrati da ugovor o prodaji ne postoji. kupac je dužan platiti cijenu koju “je prodavac redovno naplaćivao u vrijeme zaključenja ugovora” (član 462. dakle. Utvrđuje se za približno istu količinu. Prva je vezana za vrijeme isporuke. Opšta pravila o prekomjernom oštećenju će se međutim. Promjena cijene Pod promjenom cijene podrazumijevamo njeno naknadno. 3. ZOO). ZOO). odnosno slične uslove ugovora. prodavac i kupac su u zakonskim granicama uvijek ovlašteni da svojim naknadnim sporazumom promijene cijenu. različito određivanje u odnosu na cijenu iz ugovora. Drugi je prekomjerno oštećenje (član 139. 2. . ukoliko nije izričito ugovoreno da se kao mjerodavan uzima prosječan kvalitet svih uzoraka za cijelu količinu robe. Prema zakonskoj definiciji “pod razumnom cijenom smatra se tekuća cijena u vrijeme zaključenja ugovora” (član 462. Zakon o obligacionim odnosima sadrži dva instituta koji mogu na osnovu zahtjeva samo jedne strane da dovedu do promjene cijene. nego njegovom poslovnom funkcionisanju. st. Načini na koje se to postiže mogu biti različiti. 3. Od “tekuće cijene” se “razumna cijena” razlikuje prema vremenu utvrđivanja. Napokon. onda se smatra da je ugovorna cijena ona “koju utvrđuje sud prema okolnostima slučaja” (član 462. odnosno nemogućnost znanja za pravu vrijednost stvari uslov za podnošenje zahtjeva po ovom osnovu. a druga za vrijeme zaključenja ugovora. Prvi i najčešći način jeste ugovaranje 33 . st. Ona. Mogu se podijeliti na one koji se zasnivaju na dispozitivnim propisima i one čiji je temelj sam ugovor. ZOO). Prema načelu autonomije volje (član 10 ZOO). st.140. ZOO).5.4. Ako ni jedna stranka unutar rokova zastare prava ne pokrene postupak za određivanje cijene putem suda. Karakter i trajanje sudskog postupka pokazuju da ovo rješenje više služi logičkom zatvaranju sistema određivanja cijene. Pošto sud ne može djelovati po sopstvenoj inicijativi. ZOO).

Ipak. naročito za isporuku investicionih dobara. Zakon ih smatra dozvoljenim “ako je izabrani indeks u neposrednoj ekonomskoj vezi sa predmetom posla” ili kada je ova odredba unesena u ugovor “radi osiguranja životnog standarda ugovorne strane” (član 396. 22 Da bi se izbjegao špekulativni karakter ovih klauzula. u vidu matematičke formule. Informator. 21 U međunarodnom poslovanju poznate su klauzule revizije cijene koje sadrže opšti uslovi poslovanja Evropske ekonomske komisije za dobavu postrojenja i opreme u izvozu (br. niti radi sačinjavanja ugovora shodno ključnim ciljevima stranaka. 574 i 574 A) Vidjeti “Međunarodno trgovačko pravo”. svi ostali sastojci posla pravno imaju karakter nebitnih elemenata već po pretpostavci. Zagreb. ZOO). Druga vrsta klauzula kojima se revidira cijena su indeksne klauzule (član 396. Za pojedine vrste poslova. detaljnije izlaže pojedine valorimetre i tipove klauzula. isto djelo. 21 Prilikom njihove primjene moraju se imati u vidu i uzeti u obzir okolnosti konkretnog posla. to je nastupanje i kvantifikacija promjena predviđenih elemenata. Ovdje ćemo se zadržati na onima koji još nisu izloženi. Ono što u ovom slučaju može biti sporno. Pojam i vrste Nebitni elementi posla prodaje su oni sastojci ugovora koji se u njemu ne moraju nalaziti niti po prirodi posla. 34 . transportne klauzule i ambalaža. robe i usluga izraženih indeksom cijena utvrđenim od ovlaštene organizacije”. 187. Ti elementi su: kvalitet. 188 A. postoje tipske ugovorne klauzule. uvod i redakcija Aleksandar Goldštajn. Njima stranke postižu potpunu prilagođenost ugovora svojim konkretnim potrebama. Upravo zbog toga nebitni elementi su čest uzrok sporova. U ugovorima u kojima se jedna strana obavezuje “izraditi i isporučiti određene predmete” može se unijeti klauzula kojom se. U njima se promjena cijene veže za “promjene cijene dobara. str. 1970. 223 i druge). Suprotno može biti propisano ili ugovoreno. Na osnovu izloženog je jasno da je broj nebitnih elemenata izuzetno veliki. ili o kojima neće ni kasnije biti posebno riječi. 188. U suprotnom. a ne sam iznos promjenjene cijene. str. Osim bitnih elemenata prodaje. odredba o indeksnoj klauzuli je ništava. određivanje nebitnih elemenata izuzetno je značajno i u ekonomskom i u pravnom smislu. ZOO). IV NEBITNI ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI 1. precizira uticaj izmjene pojedinih kalkulativnih elemenata cijene u određeno vrijeme i na određenom tržištu na samu cijenu.klizne skale (član 397 ZOO). 171. Kao valorimetar mogu biti uzeti i troškovi radne snage ili života. 22 Krulj dr Vrleta.

2. Od pravne kvalifikacije kvaliteta zavise i posljedice neurednog ispunjavanja ugovora u pogledu ovoga elementa. odrednica predmeta ugovora. glasnik BiH br. estetskih. Za razliku od količine. 23 Sistemski okvir za to sadržan je u Zakonu o standardizaciji. Pojam kvaliteta Kvalitet je skup hemijskih. kao i uslovi i zahtjevi za postizanje i očuvanje propisanog nivoa kvaliteta pojedinih proizvoda.2. i objavljen u Sl. 24 23 35 . odnosno državnom Institutu za standarde. Centar regulative ove vrste nalazi se ministarstvu nadležnom za energetiku. ako na to ukazuje priroda stvari ili okolnosti posla. funkcionalnih i drugih svojstava stvari koje je čine upotrebljivom bilo za svrhe za koje se uobičajeno koristi. Kvalitet 2. ZS). Kvalitet će predstavljati bitan element posla ako je tako propisano ili ugovoreno. dakle. fizičkih. Pošto je kvalitet. sigurnost. kao i količina. izvoz. ZS) i o obaveznim proizvođačkim specifikacijama (član 35. 29/00). razvio se ili kako se to u pravnoj terminologiji kaže tipizirao se i niz ugovornih metoda njegovog određivanja. moguća je njegova različita pravna kvalifikacija. kvalitet može biti određen prinudnim ili dispozitivnim propisima. oružane snage. Posebno ćemo ispitati svaki od ovih načina određivanja kvaliteta u ugovoru. Ovakve definicije jasno ukazuju na ekonomski značaj i na pravnu složenost kvaliteta kao elementa ugovora. listu RBiH 13/1993.” (član 34.. skup svojstava robe uslijed kojih se ona može korisno upotrijebiti. ispitivanja i kontrole kvaliteta. 24 Kvalitet može biti propisan zakonom ili podzakonskim aktom. Pored toga. bilo za posebne namjene koje proističu iz ugovora ili okolnosti posla. ZS). postupci i metode obezbjeđenja. Određivanje kvaliteta prinudnim propisom Kvalitet se određuje prinudnim propisom onda kada je od posebnog interesa za širu društvenu zajednicu (zdravlje.2. Zakon je kao Uredba sa zakonskom snagom donesen 1993.. industriju i rudarstvo. itd). mjere i intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine (Sl. To je. Neposredno obligatorno propisivanje kvaliteta može se izvršiti i bosanskohercegovačkim standardima u kojima je predviđeno da je njihova primjena obavezna u cjelini ili djelimično (član 23. mjere i intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine. U svim ostalim slučajevima kvalitet ima svojstva nebitnog elementa. Neposredno prinudno određivanje kvaliteta vrši se propisima o kvalitetu proizvoda i robe. Citiraće se kao: ZS Vidjeti: Odluka o Zakonu o osnivanju Instituta za standarde. Zbog njih je kvalitet jedan od najčešćih razloga za sporove među strankama. Njima se određuju “norme kvaliteta.1. U metode posrednog propisivanja kvaliteta ulaze propisi o tehničkim normativima (član 23.

mjerodavan je za određivanje kvaliteta onaj “koji su stranke kao takav odredile” (uz. Posebnu sigurnost strankama pruža “autentičan uzorak”. Za mnoge artikle je u trgovini već uobičajen način na koji se opisuje kvalitet i zna se na koje osobine treba obratiti pažnju. to je onaj “koji je zapečaćen i na kome je etiketa potpisana od stranaka. 2. . propisani kvalitet je obavezan. Ako ima više uzoraka. odnosno njihovog dijela. ili uzorak koji je posrednik izdvojio i zapečatio svojim pečatom”. koji je 26 predmet prodaje. Za neke artikle postoje i tipske mustre. puštanja u rad pogona i rukovanja. 26 25 36 . Ako nije riješeno kojoj strani pripada pravo izbora. Drugi i u praksi veoma čest način je određivanje kvaliteta po mustri (uzorku) ili modelu. prema uzansi 140. st. Pri ovakvom načinu ugovaranja kvaliteta posebnu pažnju treba posvetiti određivanju i očuvanju identiteta mustre (uzorka). Kod određivanja kvaliteta opisom u ugovoru se riječima i/ili crtežima označavaju sve ili samo pojedine osobine stvari. Ukoliko su specifikacijom određena samo neka svojstva robe. Utvrđuju ih privredne asocijacije i ustanove. ZOO). U posljednjem slučaju treba paziti da ne dođe do protivrječnih ili nejasnih rješenja. odnosno minimalni predviđeni kvalitet. često pod posebnim komercijalnim nazivima. glasnik BiH br. ili uzorak koji je jedna stranka pod svojim pečatom predala drugoj. 141). Ukoliko su se stranke sporazumjele o kvalitetu nižem od fiksiranog. Zakon o obligacionim odnosima (čl.408. Vidjeti član 403. odnosno model podnesen kupcu “samo radi obavijesti i približnog određivanja osobine stvari. Zakon dalje dozvoljava “nedostatak jednakosti” (saobraznosti) onda kada je uzorak. izrade. kontrole. Mustra ili uzorak je manja količina stvari čijim osobinama mora da odgovara ukupno ugovorena količina.ZS). Njima se kvalitet robe determiniše kroz nametanje postupaka projektovanja. Uzorak i model ne moraju biti novi i po tome se razlikuju od istih pojmova iz Zakona o industrijskom vlasništvu u Bosni i Hercegovini (Sl. Određivanje kvaliteta ugovorom Kvalitet se određuje sporazumom stranaka i to na više načina. I ostali problemi vezani za 25 ovu situaciju rješavaju se prema pravilima koja važe za alternativne obaveze. Pod njom se. podrazumijeva “svaka odredba ugovora kojom se bliže određuju svojstva i asortiman robe”. bez obećanja saobraznosti”. Na bazi opštih pravila može se smatrati da je odstupanje dopušteno jedino ako je to na neki način ugovoreno. 3/02).3. Oni se mogu primijeniti samostalno ili kombinovano. ZOO. 538. Bez obzira kako je određen. Kvalitet se može odrediti i specifikacijom. 1) ne daje osnova za široku mogućnost odstupanja od uzorka ili modela. smatraće se da su htjele propisani. Model je tijelo koje predstavlja osobine i dimenzije industrijskog ili zanatskog proizvoda. treba uzeti da ono postoji u korist prodavca kao dužnika (član 403. Prema uzansi 141. pa se ne mora ni ugovarati. Ugovorom se kvalitet može odrediti i alternativno.

drugačiju specifikaciju. te predstavlja i uzorak te robe. Mogu biti 28 međunarodni. postoji posebna vrsta ugovora . Prodavčeva specifikacija važi ukoliko kupac u razumnom roku po prijemu obavještenja o specifikaciji prodavca ne da svoju . Bude li sporazumom stranaka utanačeno da je kupac dužan da nakon zaključenja ugovora ispostavi specifikaciju. koja je poznata samo užem krugu stručnjaka. Razrađeni su u čl. 142. a stranke nisu istakle koji žele. Tip je onaj skup svojstava pod kojim se jedna roba pojavljuje u prometu tako da je ona više ili manje poznata širokom krugu potrošača. 145. te proizvodu kao njihovom rezultatu. 27 28 Zakon o standardizaciji (Sl. odnosno lošijeg kvaliteta.). Kvalitet se. daje izuzetno široku definiciju standarda Član 12. 143. Ona je regulisana i u Zakonu o obligacionim odnosima (član 539). prodavac može da bira da li će raskinuti ugovor ili će sam sačiniti specifikaciju.takva” (uz. Izraz “uobičajeni kvalitet” označava ona svojstva stvari koja se “u mjestu prodavca redovno traže u prometu takvom robom” (uz. i 24. Razlika između tipa i tehničke oznake je faktičko pitanje. granski i proizvođački ili interni. Manja količina robe koja predstavlja tip često se čuva kod nadležnih tržišnih ustanova. Trenutak zaključenja ugovora je mjerodavno vrijeme za određivanje “uobičajenog kvaliteta”. Ovom treba dodati još dva značajna momenta. mjere i intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine.osobine koje nisu predviđene moraju da zadovolje dva kriterija: da budu u skladu sa specificiranim svojstvima i da odgovaraju onome što je u prometu uobičajeno.) znači da se roba sa određenog mjesta ili iz određene proizvodnje uzima bez prebiranja i izdvajanja dijelova boljeg. napokon. nacionalni. odnosno poslovnim običajima. Suština zakonskih rješenja je u tome da nakon bezuspješnog proteka roka za davanje specifikacije od strane kupca. ne odgovara za materijalne nedostatke koji bi se u ovom slučaju pojavili. 37 . list RBiH. pri definisanju svojstava stvari mora se voditi računa i o količini. Kod nas su najvažniji termini ove vrste definisani u Opštim uzansama. Od tipa treba razlikovati tehničku oznaku pojedine robe. 30 i 31. Politika standardizacije se sprovodi u državnom Institutu za standarde. Termin “kakva . Isto dejstvo ima i sintagma “viđenoodobreno” (uz. Njihovo značenje je određeno bilo u dispozitivnim propisima. istog akta. Stranke mogu ugovarati kvalitet pozivom na standarde.specifikaciona prodaja. može ugovoriti i primjenom posebnih. tehničkih termina. Kvalitet se može odrediti i tipom. I drugo. Tip se označava posebnim nazivom (vlašićki sir. 13/93) u članu 1.) Razlog za usvojeno rješenje je u tome što se ovdje smatra da je kupac prije zaključenja ugovora pregledao robu i pristao na njen kvalitet. “podrazumijeva se standard koji važi u mjestu prodavca” (uz. 144. Zakona o standardizaciji.). Standardi su pravila o 27 organizaciji i načinu proizvodnje. Postoji li više standarda za istu robu. tržnica na veliko i berzi. Upravo zbog toga se smatra da prodavac. bilo u uzansama. na primjer). osim u slučaju obmane.

str. doći do rješenja koja smo već imali u našem pravu. (čl. 2. 311 ZOO). Prema članu 75. Isti pravni tretman ima i obaveza Prema Kapor dr Vladimir . 146. su oni “koji su prije stavljanja u promet na tržištu upakovani na način koji osigurava da se sadržaj pakovanja ne može izmijeniti. Stilizacija uzanse 146. Bukljaš dr Ivo: “Pravne norme i trgovački običaji za ambalažu”. nema posebnih pravila koja bi važila samo za prodaju. investiciona i neinvesticiona. Određivanje kvaliteta dispozitivnim propisom Ako kvalitet nije ni propisan. 311. sredstvo pakovanja. Može se definisati i kao zaštitni omot robe. 6-8 navodi sljedeće vrste ambalaže: neodvojiva i odvojiva. za razliku od Opštih uzansi (uz. Obezbjeđenje ambalaže i pakovanje robe je po dispozitivnim propisima obaveza prodavca.4. potrošna i nepotrošna. st. Od ambalaže treba razlikovati zaštitu robe koja se ne pakuje. str. U svim ostalim slučajevima ona je nebitan sastojak. jasno je da je i poslovna pozicija prodavca ovim poboljšana. zamjenljiva i nezamjenljiva. 30 31 29 38 . 129. on će se utvrditi na osnovu dispozitivnih propisa. te sitna i krupna. A to znači da se sa neznanjem prodavca izjednačava i situacija u kojoj mu namjena nije ni “morala biti poznata”. je bila opširnija i bolja. odnosno upotrijebiti bez otvaranja ili oštećivanja pakovanja. 2. ZOO). No. Progres. Zbog toga se za rješavanje ovog pitanja koriste opšte norme o ispunjenju obaveza. Bukljaš dr Ivo. Ambalažu je moguće podijeliti na različite načine. isto djelo. Sa poznavanjem namjene valja izjednačiti i situaciju u kojoj je prodavac morao da zna za šta će se stvar upotrebljavati. utrošiti. stav 2. Ambalaža je bitan element ugovora. a time i imovinska vrijednost”. I drugo. odnosno korisniku”. str.Carić dr Slavko. jer olakšava dokazivanje nepažnje ili nesavjesnosti prodavca. “proizvodi u originalnom pakovanju”. Time je položaj prodavca u procesu dokazivanja znatno olakšan. 5. Zakon o obligacionim odnosima. Zagreb 1962. dužan je dati stvari “srednje kakvoće” (član 311. ni ugovoren. No. Stoga je neophodno tumačenjem čl. isto djelo.). Ambalaža 30 “Ambalaža je stvar. Ovakvo rješenje pojačava poslovni položaj kupca. Kada se zna da je “srednji kvalitet” aritmetička sredina svih poznatih kvaliteta jedne vrste robe na bosanskohercegovačkom tržištu. ako je to propisano ili izričito ugovoreno. 3. Prodavac može svoju obavezu uredno ispuniti i predajom robe boljeg kvaliteta. onoga koji “ne može biti ispod srednjeg kvaliteta” (uz. 31 Juridički su najvažnije podjele na potrošnu i nepotrošnu ambalažu. suštinskih razlika između posmatranih izvora nema. Prodavac koji zna namjenu za koju će kupac koristiti stvar “dužan je dati stvari odgovarajuće kakvoće” (član 311. st. a u cilju da se tako upakovan proizvod ponudi neposrednom potrošaču. uprkos tome potrebno joj je posvetiti posebnu pažnju. st. te običnu i originalnu (“originalno pakovanje”). Zakona o standardizaciji. Ako prodavac ne zna namjenu generičkih stvari. 1). 146.). ne treba smatrati da je prodavac obavezan 29 na isporuku upravo srednjeg kvaliteta.2.

Drugi izvor pravila o ambalaži je konkretan ugovor. Transportne klauzule Transportne klauzule su tehnički trgovački termini kojima se prodavac i kupac na skraćen način dogovaraju o nizu pitanja od značaja za izvršavanje ugovora o prodaji. prevoznikom. 32 33 Vidjeti rješenja pojedinih posebnih uzansi kod Bukljaš dr Ivo. Kao mjerodavan se uzima ugovoreni način prevoza. Ambalaža može biti određena prinudnim propisima. “ambalaža gratis” ili njima slična. str. 73 .97. Pored ovih. Tek ako ova nije predviđena. ambalaža mora biti takva da obezbjeđuje primjenu najnižeg podvoznog stava na izabranim načinima transporta. Sudska praksa je razvila još neke kriterije u pogledu obaveze vraćanja ambalaže. Kogentan režim karakterističan je za ambalažu koja ima sanitarni značaj u najširem smislu riječi: od pakovanja hrane do radioaktivnih supstanci. Bude li u ugovor unesena neka od sljedećih klauzula: “franco ambalaža”. onda onaj kojim se roba po prirodi posla redovno transportuje između mjesta otpreme i opredjeljenja u konkretnom slučaju. snošenje troškova isporuke i transporta. najprije. trajnu ambalažu veće vrijednosti kupac je dužan vratiti i kad ništa posebno nije između stranaka utanačeno. te prelaz rizika sa prodavca na kupca. tada Opšte uzanse zahtijevaju da prodavac obezbijedi uobičajenu ambalažu. Preciziranje se vrši podzakonskim aktima. Rješenja transportne klauzule unesene u ugovor o prodaji bitno utiču na sadržaje ugovora koje prodavac ili kupac zaključuju sa špediterom. važiće dispozitivna norma Opštih uzansi. “ambalaža izgubljena”. 162). Vidjeti odluku Vrhovnog privrednog suda ex-SFRJ P 408/64 od 1. mora da robu učini sposobnom za prevoz bez oštećenja. osiguravačem i drugim vršiocima usluga u prometu robe. Ona. Ali. I drugo. Dva su osnovna zahtjeva koje uzansa 79. pribavljanje dozvola i slično. Suprotna rješenja moraju biti nesumnjivo utanačena. zavisno od vrste klauzule i izvora za određivanje njenog sadržaja. 4. Osnovu i elemente za to daje Zakon o standardizaciji (čl. 32 Ukoliko ugovor šuti o pitanju ambalaže. a ako on nije predviđen. transportnim klauzulama mogu se urediti i druga kao što su: plaćanje carina. Napokon. Vrednija ambalaža i namijenjena za višekratnu upotrebu mora se vratiti ako na to ukazuju okolnosti posla. postavlja u pogledu ambalaže. poslovnih i pravnih normi o pakovanju pojedinih vrsta robe. 39 . 74). U ta pitanja spadaju: organizacija isporuke. sklapanje ugovora o transportnom osiguranju i snošenje troškova tog osiguranja. organizacija transporta. Stranke se o ambalaži sporazumijevaju opisujući je.zaštite robe koja se posebno ne pakuje. transportne klauzule nikada neposredno ne uređuju odnose između prodavca ili kupca sa vršiocima usluga. U njima postoji razrađen sistem tehničkih. ambalaža se ne mora ni 33 platiti ni vratiti (uz. X 1964. isto djelo. Ambalažu manje vrijednosti i onu koja je namijenjena za jednokratnu upotrebu kupac ne mora vratiti i kad ništa nije u ugovoru predviđeno. upotrebom tehničkih termina ili pozivom na posebne uzanse.

treba biti posebno oprezan. Njihov sadržaj može ugovorom biti proširen ili sužen. III Aufl. U domaćem pravu ono može biti sporno. 1980. 35 Tačka 6. Beograd 1987. Posljednja revizija je u sebe uključila zahtjeve novih transportnih tehnologija (multimodalni i rollov/rollott prevozi) te sve češće elektronske obrade podataka. st. Beograd 1985. dok to sa uzansama nije slučaj. pojedine klauzule imaju različita značenja u ova dva akta. sadržaj odnosa koji je inače tipičan za dati slučaj. Revizije INCOTERMS-a izvršene su 1953. Uvoda u INCOTERMS prema publikaciji INCOTERMS”. Zahvaljujući izuzetno obimnom sadržaju pojedinih klauzula to se u praksi relativno rijetko čini. I drugo. 40 .publik. skloni smo shvatanju da će se i u domaćem prometu davati 37 značenja transportnim klauzulama koja one imaju u INCOTERMS-u. Složenost poslova i veliki broj obaveza stranaka uvijek mogu da rezultiraju rješenjima koje stranka ili stranke nisu željele. “Uvoda” u INCOTERMS 1980. str. ali je njihov sadržaj određen daleko šire. Svezak II. I treće. 1107. Time je INCOTERMS praktično postao dokument sa univerzalnom primjenom. 37 Tačka 6. str. Bude li to slučaj.) kodifikovala je najvažnije transportne klauzule. 1967. izjednačen sa Revidiranim spoljnotrgovinskim definicijama SAD (1941) koje regulišu ista pitanja. INCOTERMS i Opšte uzanse. 1990 i 2000 g. najprije. Zbog toga se smatra da je primjena INCOTERMS značenja pojedinih klauzula uobičajena. sugeriše isto rješenje. Akt kojim je to učinjeno nosi naziv INCOTERMS (International Commercial Terms). 273. Prva. “Uvoda” u INCOTERMS 1980. 1976. broj klauzula je u INCOTERMS-u manji. najprije. 2 naročito. 34 Draškić dr Mladen: “Transportne klauzule” u “Ugovori u međunarodnoj trgovini” Pravni fakultet. klauzule INCOTERMS-a sadrže po deset obaveza svake stranke. Otto Schmidt. a kakav u pogledu osnova primjene INCOTERMS-a i Opštih uzansi.Međunarodna privredna komora u Parizu (1936. Njome je ovaj reglman. 100 do 114) regulisale istu materiju. Na osnovu toga se postavljaju dva važna pitanja: kakav je odnos u pogledu sadržaja. revizija iz 1980. one iz 2000. 38 Tačka 7. 1 ZOO) i na činjenicu da su INCOTERMS značenja u veoma širokoj upotrebi. Za reviziju iz 1980. 7. str. transportne klauzule se ne smiju upotrebljavati rutinski. godine su značajne dvije stvari. I drugo. Razlog za to leži u činjenici što su opšte uzanse (uz. godine. INCOTERMS sadrži samo pravila o tumačenju pojedinih transportnih 34 35 klauzula. Nacionalni odbor SFRJ u MTK u Parizu Jugoslavija . Koln 1980. godine je prilagodila značenje klauzula potrebama multimodalnog i kontejnerskog transporta. 36 Ovo pravilo važi za međunarodnu prodaju. ne sadrže potpuno iste klauzule. Drugo. S obzirom da pretpostavka o pristanku stranaka na pravila Opštih uzansi više ne postoji (čl. 36 Vidjeti Reithmann dr Christoph: “Internationales Vertragsrecht”. ukoliko se transportne klauzule mijenjaju ili dopunjavaju. Na kraju dvije napomene. pretpostavlja se važenje posljednje revizije. 38 I najmanja izmjena u skraćenici koja označava pojedinu klauzulu može značajno da promijeni smisao.

Sporedne obaveze su vezane za izvršavanje glavnih obaveza i za režim odgovornosti prodavca. 1 ZOO). Postoje različite klasifikacije ove grupe obaveza. 2.522 ZOO). Zbog toga su obaveze prodavca istovremeno i prava kupca. ZOO: Organizovanje prijevoza. U osnovne dužnosti ubrajaju se isporuka.GLAVA DRUGA OBAVEZE PRODAVCA I . Obaveza čuvanja stvari je zajednička dužnost saugovaratelja (član 520 . čine od obaveza prodavca izuzetno složene pojave.UOPŠTE O OBAVEZAMA PRODAVCA 1. Ona leži na prodavcu onda kada je zbog kupčeve docnje sa prijemom isporuke rizik prešao na kupca. njihova zastupljenost u dispozitivnom zakonodavstvu i značaj u praksi su mjerila prema kojima se dužnosti prodavca mogu podijeliti na osnovne i sporedne. st. Pravni režim ove dvije vrste obaveza biće izložen u sklopu razmatranja odgovornosti stranaka za neispunjenje ili neuredno ispunjenje ugovora. 39 Ostale sporedne obaveze mogu biti fundirane u dispozitivnim propisima ili na ugovoru. Zbog toga se može smatrati da ona ima karakter opšte obaveze prodavca. garancija za materijalne nedostatke. a potrebno je posebno istaći dvije: čuvanje stvari i obavještavanje. Ispitaćemo ih na mjestima na kojima se to može učiniti povezano sa drugim srodnim predmetima izlaganja. iako je relevantne zakonske odredbe o prodaji regulišu samo sporadično. Ove obaveze biće predmet posebnog izlaganja. Dužnost obavještavanja kupca o svim momentima relevantnim za zaključenje i izvršavanje ugovora kod nas predstavlja konkretizaciju načela poštenja i savjesnosti. Vrste obaveza Obaveze prodavca su dužnosti izvršavanja određenih radnji koje za njega proističu iz ugovora o prodaji. Svaka od njih se sastoji od većeg broja relativno samostalnih radnji za koje važe posebna pravila i za čije izvršenje 39 Član 473. 41 . Ukorijenjenost prodaje u osnovni prometni odnos i bogatstvo veza kroz koje se zadovoljavaju različite potrebe stranaka. garancija za pravne nedostatke i ispostavljanje fakture. a državina (posjed) stvari ostala kod prodavca (član 520. Vezanost pojedinih obaveza za ekonomsku suštinu posla prodaje. Karakter obaveza prodavca Ugovor o prodaji je sinalagmatičan.

već nalazi kod kupca (na primjer po osnovu posla lizinga). ZOO) ili njeno uručenje kupcu odnosno kupčevom zastupniku.74. “predaja stvari” (čl. ali se cijela obaveza ne može na nju reducirati. 44 Opširno o ovome vidjeti kod Krulj dr Vrleta. Vidjeti Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. One prate faktičke radnje. Isporuka se mora sastojati barem iz jedne faktičke i jedne pravne radnje. 43 Mitrović dr Dobrosav. 125. Nečinjenje ili propuštanje može. Pored toga. Pojam isporuke “Isporuka” robe.”.79. obaveza i odgovornosti postoje bitne pojmovne i funkcionalne razlike. Ona je neraskidivo vezana sa prenosom rizika i prelaskom svojine. po nekom osnovu. Radnja uručenja stvari je najčešća i najtipičnija među njima. Razumljivo je. Draškić dr Mladen “Međunarodna prodaja prema. str. str. 42 . To će biti slučaj kada se stvar. 73 . Ona čini kičmu isporuke. Složenost ove kategorije zahtijeva posebnu razradu njenih elemenata. Član 473 ZOO. str. 78 . osnovna je 40 obaveza prodavca. Osnovne dužnosti neposredno proističu iz bitnih sastojaka prodaje.. Faktičkim radnjama smatramo fizička i materijalna činjenja ili nečinjenja čiji je cilj omogućavanje kupcu da stekne posjed na stvari koja je predmet prodaje. 127. isto djelo. stoga... To posebno nije moguće kod trgovačkih 42 prodaja sa otpremom stvari ili sa prodajom u mjestu opredjeljenja. isto djelo. 43 Ovakva predaja naziva se i fiktivnom. te zato predstavlja karakterističnu dužnost u ugovoru o prodaji. da je isporuka postala “centralna os cijelog sistema prava prodaje”. Oni označavaju vrste radnji koje treba preduzeti i način na koji to valja učiniti da bi se konkretna dužnost smatrala uredno ispunjenom. stavljanje robe na raspolaganje kupcu. Uprkos ovome. Njihov značaj je u tome što jednu materijalnu radnju koja može imati različita pravna 40 41 42 O različitim pojmovima i konceptima “predaje” ili isporuke vidjeti Krulj dr Vrleta. i mogu se učiniti izričito ili prećutno. 49 smatra da ovo rješenje treba prihvatiti iako nije sadržano u ZOO. str. dužnosti su povezane i sa odgovornošću prodavca za neizvršenje ili neuredno izvršenje ugovora. 467. 41 Pod “isporukom” podrazumijevamo sistem faktičkih i pravnih radnji koje prodavac mora da izvrši prema svim relevantnim izvorima da bi kupac mogao steći posjed stvari i svojine na njoj. između elemenata. kada na prodavca pada i obaveza organizovanja ili omogućavanja prevoza. II – ISPORUKA 1. isto djelo. 44 Pravne radnje su izjave volje.”..moraju biti ispunjene predviđene pretpostavke. Načini izvršavanja obaveza tipizirani su kroz njihove modalitete. ali samo izuzetno da predstavlja radnju isporuke. Obaveze prodavca tijesno su povezane sa elementima ugovora. str. Zbog toga njihovo pravno regulisanje treba uvijek precizno razgraničiti.

Vrste modaliteta o kojima govorimo su: predmet. Prema članu 467. a to znači prenos posjeda stvari na njega. Zbog toga ona ima više modaliteta.svojinskog prava. a ne na svojinsko pravo. I drugo. Zahvaljujući tome što isporuka uvijek predstavlja i akt volje. To su. nego stvaranje mogućnosti kupcu da posjed stekne. mjesto. ZOO zahtijeva da stvar bude bez materijalnih nedostataka. Isporuka je složena obaveza. Predmet isporuke obuhvata predmet prodaje. ZOO pripaci i koristi od stvari (plodovi i zakupnina npr. od kojih su najvažniji tipizirani. prodavac je morao da uradi ono što je potrebno “da bi kupac mogao primiti isporuku”. ZOO). Član 468. Za njih postoje rješenja u dispozitivnim propisima. ZOO zahtijeva da stvar bude predana u “ispravnom stanju”. str. Dakle. 46 Kapor dr Vladimir . 2 ZOO primarni je cilj isporuke uručenje stvari kupcu. 132. a ne neke druge stvari (aliud) (član 307. Upravo “takav pojam isporuke dopušta da se pitanje prelaska rizika 46 za robu reguliše nezavisno od pitanja prelaska svojine sa prodavca na kupca”. isto djelo.značenja kvalifikuju upravo kao radnju isporuke. obilježja tih radnji. vrijeme i dejstva isporuke. način. Manifestacija volje ovdje se odnosi samo na obligacionu radnju. To od isporuke čini i faktičko pitanje. 43 . ona može biti određena i kao pomoćni pravni posao. cilj isporuke nije bio aktualni prenos posjeda. razmatrano rješenje smo uvrstili u definiciju isporuke. 2. Zadovoljavanje normi kako o pojedinim modalitetima tako i o svima modalitetima zajedno znači i uredno izvršenje isporuke.Carić dr Slavko. 45 Koje će materijalne i pravne radnje ulaziti u sistem isporuke zavisi od istih faktora od kojih zavisi i cijeli sistem obaveza prodavca. Uzansa 70 je o ovom pitanju sadržavala rješenje koje je više odgovaralo poslovnoj prodaji. 2. Modaliteti su pojam koji u sebe uključuje: vrste radnji koje ulaze u sistem isporuke. prema članu 468. st. st. Bitno je zapaziti da se pored izvora prava ovdje uključuju običaji i okolnosti konkretnog posla. te način na koji one moraju biti ispunjene.). Prema njoj. Ova formulacija podrazumijeva isporuku stvari koja je ugovorena. Predmet isporuke “Predmet isporuke” je širi pojam od “predmeta ugovora”. Pošto ono ne isključuje i mogućnost sticanja najjačeg stvarnog . ali i druge stvari koje određuju isporuku i na kojima se vrše radnje isporuke. 45 Ovakva pravna kvalifikacija isporuke ne znači usvajanje njemačke koncepcije apstraktnog stvarnopravnog posla kao trećeg sastavnog dijela isporuke.

prelazak rizika. Pored toga. ili barem najvažnije. Određivanje lokacije jeste utvrđivanje mjesta isporuke u širem.74 ne postoji protivrječnost. zavisi od vrste stvari koja je predmet ugovora. 71. Sporazum stranaka o tome može biti izričit ili prećutan. str. prema dispozitivnim normama. mjesto isporuke je sjedište prodavca. Očito je da se citirano rješenje odnosi na prodaju poslovnog prava. zavisno od okolnosti konkretnog ugovora (uz. a radi se o robi određenoj po rodu. Izričito određivanje se u privrednoj prodaji najčešće vrši transportnim klauzulama. Mjesto isporuke može da posluži i kao kriterij za određivanje tipa ugovora o prodaji. kod kojih se mjesto isporuke nalazi u mjestu opredjeljenja i koje takođe pretpostavljaju postojanje različitih sjedišta stranaka.kod njih prodavac i kupac. Pojam mjesta isporuke Mjesto isporuke je geografska lokacija ili lokalitet u kome sve. U kojem trenutku .2. 72. “Ako je prodavac zaključio ugovor u vršenju svoje redovne privredne 47 djelatnosti”. Pošto između člana 471. mjesto isporuke biće ono u kome se u trenutku zaključenja ugovora nalazilo stovarište. 44 . izložićemo ih kao jedinstven sistem pravila. Ako u ugovoru nije ništa rečeno. Prema njemu prodaje mogu biti: 1 . ZOO i uzansi 71 . uz. Mjesto isporuke i u širem i u užem smislu se određuje prvenstveno ugovorom. Uporedno pravo poznaje različita rješenja. prelazak svojinskih prava i neka dispozitivna pravila o načinu izvršenja ugovora.nije precizirano. mjestom isporuke smatraće se ono iz koga je poslana ponuda ili u kome je prodavac dao prihvat. po pravilu.prodaje u mjestu (nedistancione) . 3. st. 47 Kritiku ove formulacije vidjeti kod Mitrović dr Dobrosav. Smatramo da kod nas princip pravne sigurnosti zahtijeva da se mjesto isporuke određuje prema sjedištu prodavca u vrijeme zaključenja ugovora. primijeniće se dispozitivna pravila. Mjesto isporuke 3. 2 . radnje isporuke moraju da budu završene. Bude li utanačeno da će se generičke stvari uzeti sa određenog stovarišta ili količine. 2). ono može zavisiti i od posebnih okolnosti konkretnog posla.3. prelazak troškova.1. Taj sistem nije suprotan opštim rješenjima o mjestu ispunjenja nenovčanih obaveza iz člana 319. st. ZOO. Za mjesto isporuke se vezuju: razgraničenja dužnosti stranaka. Mjesto isporuke u širem smislu Određivanje mjesta isporuke u širem smislu.prodaje u mjestu opredjeljenja (distancione). 2 ZOO.prodaje sa otpremom (distancione) . isto djelo. 2). a lokaliteta u užem smislu. Otuda je njegov značaj veliki. imaju sjedišta u istom mjestu. 55. st. odnosno roba (član 471. U slučaju da prodavac u trenutku zaključenja ugovora ima više poslovnih jedinica.najčešće onda kada su sjedišta stranaka u raznim mjestima i 3 .

Ako u vrijeme zaključenja ugovora stranke znaju gdje se stvar nalazi. st. veoma ograničeno dispozitivnim propisima. uzansa 72. 5). sam određuje sa koga će se izvršiti isporuka. on može zahtijevati da to bude mjesto u kome se roba nalazi u trenutku nastupanja prekida prevoza. on određuje sa kojega od njih će isporuka biti izvršena (uz. Način isporuke 4. važe opšta pravila. On je uređen ugovorom. pakovanje. 3. Rješenja su složenija kod distancione prodaje. Ako je transportni terminal (željeznička stanica. st. st. U suprotnom. Pojam i vrste “Način isporuke” je pojam koji obuhvata sve vrste radnji (izdvajanje. Kada na osnovu teksta ugovora postoji sumnja o tome da li su stranke željele da mjesto isporuke bude mjesto otpreme ili opredjeljenja. Mjesto opredjeljenja se određuje po podacima ugovora o prevozu. poslovnim običajima. Ne znaju li stranke gdje se stvar nalazi. kupac može da ih odbije od onoga što plaća prodavcu po osnovu prodaje (uzansa 73). Prodavac koji ima više skladišta u mjestu isporuke u širem smislu. Pošto su troškovi prevoza do ugovorenog mjesta isporuke uračunati u cijenu. Mjesto isporuke u užem smislu Kod nedistancione prodaje. luka itd. utovar i slično) i modalitete obavljanja tih radnji (izdvajanje u skladištu uz odabir loših komada npr. 1). 71.3. mora o tome da obavijesti kupca. prirodom robe i okolnostima posla. odnosno gdje će biti proizvedena. Način isporuke je izuzetno složena kategorija. 4). 74. mjesto isporuke u užem smislu je transportni terminal. pregled. mjesto isporuke u užem smislu je skladište prodavca. mjesto isporuke je skladište prodavca (uz. 71. uzanse se izjašnjavaju za mjesto otpreme (uz. Mjesto isporuke u užem smislu značajno utiče i na pravila o načinu isporuke. 4. 3). Pored toga. ukoliko nešto drugo iz ugovora izričito ne proizlazi (uz.Za individualizirane i buduće stvari postoji alternativno rješenje. st. Kupac je tada ovlašten da jednostranom izjavom promijeni mjesto isporuke. st. zato što su nastupile transportne smetnje. 2 ZOO. kao supsidijarna pravila primjenjuju se i norme 45 .1. Opštim uzansama. odnosno gdje će se proizvesti.) koje prodavac treba da izvrši da bi predmet isporuke stavio na raspolaganje kupcu i tako izvršio svoju osnovnu obavezu. 1). st. 74. Ako prodavac ima više skladišta u istom mjestu.) udaljen od skladišta prodavca manje od deset kilometara. Prodavac koji ne može da izvrši isporuku u ugovorenom mjestu. ta lokacija je i mjesto isporuke (član 472.

način isporuke.2. U prvom slučaju postoji jednokratna isporuka. Kod nedistancione prodaje postoje tri načina isporuke na skladištu prodavca. a time i sama isporuka. 76. Dokumentarna isporuka je ona koja se vrši predajom papira koji kupcu omogućavaju efektivno raspolaganje prodanim stvarima. 2. One ne moraju da imaju svojstvo papira od vrijednosti.Zakona o obligacionim odnosima o ispunjenju nenovčanih obaveza (član 296. ako uredno pozvani kupac nije došao. ne stvarnopravnih. Prvi se sastoji u zajedničkom izboru i izdvajanju generičke robe radi njene otpreme. 1. može biti: simboličan. tj. Akteri odbira robe su prodavac i kupac (uz. Tada prodavac ove radnje može učiniti sam. Pod simboličnom isporukom podrazumijeva se predaja manjeg dijela predmeta isporuke ili neke druge stvari koja predstavlja ukupno ugovorenu cjelinu i koja je podobna da manifestuje stavljanje posjeda na raspolaganje kupcu. Dokumentarna isporuka se može izvršiti prodajom bilo kojih robnih hartija. Dokumentarna isporuka vrši se uručenjem robnih hartija ili prevoznih papira na način koji je za svaki od njih posebno predviđen. isporuka se može izvršiti i uručenjem samih stvari koje su predmet ugovora. dokumentaran i realan (stvaran). Pravila se razlikuju za nedistancionu i za distancionu prodaju. st. Po vremenu predaje cijele ugovorene količine način isporuke može biti kontinuelan i sukcesivan. Prema načinu na koji se predmet stavlja kupcu na raspolaganje. 77). odnosno prenos posjeda sa prodavca na kupca. isporuka se sastoji u izvršavanju onih radnji koje prodavac može da obavi sam. I transportni dokumenti mogu biti iskorišteni za dokumentarnu isporuku. koji je legitimacioni papir i skladišnice. st. posebno. Realna jednokratna isporuka Način stavljanja kupcu na raspolaganje stvari koja reprezentuje cijelu količinu zavisi od okolnosti konkretnog slučaja i od prirode robe. Ona se sastoji u stavljanju kupcu na raspolaganje cijele ugovorene količine odjednom ili unutar izvjesnog perioda. koja daje pravo svojine na robi. Ovo rješenje uzanse 72. Napokon. je značajno zbog toga što u trenutku izvršenja posljednje radnje 46 . Tako će se isporukom smatrati i prenos skladišnog lista. Kao primjeri mogu da posluže predaja ključeva automobila ili ključeva skladišta u kome se nalazi predmet ugovora. naročito). a prodavac ne može bez njega da odabere i izdvoji robu. U takvim uslovima poseban supsidijarni pravni režim razvio se samo za realnu isporuku. i uz. i 298. relativno samostalnim dijelovima između čijeg uručenja postoji vremenski diskontinuitet. Takvu isporuku nazivamo realnom. Sa uručenjem se izjednačava stavljanje stvari na raspolaganje kupcu. Sukcesivnom ili obročnom isporukom nazivamo onu isporuku kod koje se ugovorena količina stavlja na raspolaganje kupcu u manjim. On važi i za cijelu količinu i za obrok. Drugi način se realizuje ako uredno pozvani kupac ne dođe radi odabira i izdvajanja robe. 4. bez većih prekida. ali kontinuelno. I treće. Zato za simboličku isporuku ne postoje posebna dispozitivna pravila.

način isporuke biće identičan načinu uručenja robe primaocu. 5. Vrijeme isporuke 5. str.2. ZOO. odnosno ako nije individualizirana. na primjer). Ova činjenica značajno utiče na niz drugih rješenja. 3). 48 Draškić dr Mladen “Međunarodna prodaja prema. Tehnički termini se odnose na utvrđivanje perioda isporuke. definiše drukčije rok isporuke. Pojam Vrijeme isporuke je trenutak ili period u kome sve radnje koje predstavljaju 48 isporuku treba da budu završene. Vrijeme jednokratne isporuke Prvi izvor prava za određivanje vremena jednokratne isporuke je ugovor. naročito) i Opšte uzanse. Rok isporuke je u načelu nebitan element ugovora. Na primjer. i 469. Kod nas dolaze u obzir Zakon o obligacionim odnosima (član 315. U praksi preovlađuju situacije u kojima se stranke sporazumijevaju o vremenu isporuke. 5. 86. Vrijeme isporuke određuje se ugovorom i/ili dispozitivnim propisima. pravila koja važe za predaju robe na prevoz ujedno su i pravila o načinu isporuke. Ako vozar ili špediter zahtijevaju nešto drugo. koja predstavljaju komercijalnu interpretaciju pojedinih izraza (uz. Interesantno je da posljednji akt ima dvostruku funkciju. 82. Tada se isporuka sastoji u utovaru robe na vozilo. rizik prelazi na kupca i onda kada stvar nije izdvojena iz mase. onih o odgovornosti posebno. To je “trenutak vremena počevši od koga kupac može zahtevati izvršenje isporuke”. određivanjem perioda i upotrebom tehničkih termina. Bude li ugovorom o distancionoj prodaji predviđena isporuka u mjestu opredjeljenja. Kod distancione prodaje način isporuke zavisi od toga da li je mjesto isporuke transportni terminal ili skladište prodavca.317. 131. uz. . 1). U njemu je to moguće učiniti na tri načina: označavanjem datuma. a tačno utvrđivanje značenja njihovog sporazuma vrši se prema dispozitivnim propisima. Tek od tog trenutka rizik i troškovi prelaze na kupca (član 474. 76. kod komadnih pošiljki koje se prevoze željeznicom način isporuke će se sastojati u predaji pošiljke sa popunjenim tovarnim listom u željezničkom magazinu. isporuka će biti izvršena traženim radnjama (uz.fiksnom prodajom. 47 . U prvom slučaju.”. st. pa se ugovori sa rokom isporuke kao bitnim elementom smatraju posebnom vrstom posla . na primjer slaganje robe na utovarnoj rampi skladišta. Situacija je složenija kada se isporuka vrši na skladištu prodavca... Da bi roba došla do mjesta opredjeljenja prodavac mora “na uobičajeni način i pod uobičajenim uslovima” sklopiti sve ugovore potrebne za izvršavanje prevoza “do određenog mjesta” (član 473. ZOO). iz sporazuma stranaka ili iz okolnosti posla može proizaći kvalifikacija roka kao bitnog elementa posla.1.) i posebna rješenja. 76. st. On postavlja i opšta pravila o civilnom računanju rokova (uz. No.prodavca.

te godinama. No. ovlaštena strana mora datum da odredi tako da se isporuka u cjelini može izvršiti do kraja predviđenih rokova (uz. Kada je vrijeme isporuke utvrđeno u rasponu. Drukčije može biti izričito ugovoreno ili određeno na osnovu mjesnih običaja. Za svaki od njih postoji poseban način računanja (član 77. bez obzira na to da li je objava tačna ili ne (uz. sedmicama.). st. rok isporuke počinje da teče od dana službenog obavještenja da je plovni put otvoren. kada se rok završava i ko ima pravo da odredi stvarno vrijeme isporuke kada je ono utvrđeno periodom? Osnovno je pravilo da rok počinje teći od dana zaključenja ugovora.). koji u mjestu isporuke pada u nedjelju ili državni praznik. ZOO). Tri se pravna pitanja postavljaju pri ovakvom načinu određivanja vremena isporuke: od kada teče rok. pravilo je da “to pravo pripada prodavcu. i 3. koje ne mogu biti isporučene u jednom danu.). 90. 2. i 94. Na određeni datum prodavac je dužan da izvrši isporuku do kraja radnog vremena. mora da izabere radni dan (uz.). 85. st. Određuje se: danima. Interesantno je da se ovo 48 . vrijeme isporuke može biti produženo za vrijeme u kome traju saobraćajne smetnje koje prodavac nije sam prouzrokovao. otvaranje akreditiva ili slanje ambalaže. dijelovima godine. U slučaju ugovaranja nemogućeg datuma. osim kad iz okolnosti slučaja proizlazi da je određivanje datuma predaje ostavljeno kupcu” (član 469. Prodavac mora sve radnje isporuke da završi “najdalje na dan koji neposredno prethodi nedjelji ili prazniku” (uz.Pod datumom se podrazumijeva bilo koji mogući kalendarski datum. mjesecima. 1.). tada rok isporuke počinje teći prvog radnog dana po izvršenju radnje kupca (uzanse 92. “po prestanku leta” ili slična. računanje počinje od veće vremenske kategorije. Kod distancione prodaje sa isporukom u mjestu opredjeljenja. Kraj roka treba shvatiti onako kako je to utvrđeno pri izlaganju rokova isporuke određenih periodom. Period je protek vremena u kome sve radnje isporuke moraju biti završene. Stranka koja ima pravo da odredi vrijeme isporuke. 91. Ne odredi li ovlaštena strana datum isporuke. tumačenjem će se utvrditi prava volja stranaka. 93. 88. Ako je rok isporuke određen datumom. Obavještenje mora da sadrži označenje posla i preciziranje vremena isporuke. a nije ugovorom određeno ko ima pravo da ga konkretizuje. isporuka se ima izvršiti prvi naredni radni dan (uz. ako je izvršenje isporuke vezano za neku radnju prodavca: prethodnu isplatu cijene.) i da o tome obavijesti drugu stranu. Zbog ovog rješenja smo i samo vrijeme isporuke definisali kao period do koga sve radnje isporuke moraju da budu završene. 90. ZOO). Kod većih količina robe. Umjesto produženja vremena isporuke za jedan dan. O nastupanju i prestanku zapreka prevoza prodavac mora bez odlaganja obavijestiti kupca (uz. 87. smatraće se da je to posljednji dan roka.). Ako su oznake vremena upotrijebljene kombinovano. Bude li u ugovor unesena klauzula “po otvaranju plovidbe”. Ovo pravilo ne vrijedi za rok određen periodom. ono se skraćuje.

Time su uzanse prihvatile za ovaj slučaj teoriju prijema (uz. 81. Drugi izvor za određivanje vremena isporuke je dispozitivni propis. može zahtijevati ispunjenje obaveze odmah. 4. rok isporuke je.obavještenje smatra izvršenim kada bude primljeno.). I razuman rok počinje teći od dana zaključenja ugovora. Ovoj grupi termina pripadali bi izrazi kao što su: “plivajuća”. samoodrediv (uz. str. budući da je rješenje uzanse 80. dakle. ZOO (uz. Prvi tehnički termin koji uzanse preciziraju je “odmah” ili “prompt”. ZOO. “u vožnji”. dakle. primjeniće se uzansa 95. 80. Ako ugovor o tome ništa ne govori. 54. dakle. Kada je rok isporuke cijele količine dva mjeseca ili više od toga. 82. Vrijeme sukcesivne isporuke Vrijeme isporuke pojedinog obroka unutar cijele ugovorene količine određuje se prema pravilima koja važe za jednokratnu isporuku. “utovarena” i slični. Danas se kod nas primjenjuje isključivo član 470.). 4. Bude li rok isporuke kraći od dva mjeseca. Napokon. Vidjeti član 77.). 50 49 49 . On označava isporuku u roku od osam dana od dana zaključenja ugovora (uz. On je. st. Zakon o obligacionim odnosima u opštem dijelu sadrži isto rješenje. ali to prodavac ne mora učiniti prije isteka roka koji se smatra 50 “razumnim”. Dakle. 904. Razuman rok se određuje s obzirom na prirodu stvari i ostale okolnosti posla. 271. st. Zbog toga je ovdje potrebno utvrditi samo pravila o tome kada pojedini obroci dospijevaju za isporuku. u prvoj polovini.). 5. Vidjeti p. krajem i u drugoj polovini mjeseca. treću grupu čine izrazi koji pokazuju da je u trenutku zaključenja ugovora roba već utovarena. sredinom.). Izloženim rješenjima smo kod prodaje odstupili od stava kruga evropskih prava kojima pripadamo. 83. Značenje svakog od ovih izraza je precizirano članom 77. Pri tome i razmak između pojedinih obroka treba da bude približno jednak. isporuka će se izvršiti u dva približno jednaka obroka sredinom i krajem ugovornog perioda. 89. prodavac je dužan da je izvrši “u razumnom roku”. Ona sadrži norme za dvije situacije. Kupac. isporuka će se izvršiti u približno jednakim obrocima svakoga mjeseca. p. ZOO. U oba slučaja rokovi za isporuku posljednjeg obroka moraju da budu postavljeni tako da se očuva i ukupno ugovoreni rok isporuke cijele količine. Mitrović dr Dobrosav. ŠZO. a ne u trenutku otposlanja. smatra se da je ugovorena promptna isporuka” (uz.3. ako vrijeme isporuke nije ugovoreno. pravni standard čiju sadržinu treba svaki put posebno utvrđivati. isto djelo. AGZ. BGB i član 75. Ovo rješenje je bilo predviđeno i kao osnovno dispozitivno pravilo uzansi: “ako rok isporuke nije određen ugovorom. o promptnoj isporuci stavljeno van snage. 49 Druga grupa tehničkih termina odnosi se na izvršenje isporuke u toku kalendarskog mjeseca: početkom. Tada se isporuka smatra izvršenom onoga časa kada roba stigne u mjesto opredjeljenja.

Kada se kod distancione prodaje isporuka vrši uručenjem stvari prevozniku. i 123. 1. st.). 2. Uzansa 177. Istovremenim plaćanjem smatra se ono koje je izvršeno u ugovorenom ili zakonskom roku 52 po prijemu robe i fakture. Ona važe ako je ugovoreno ili uobičajeno da prodavac mora izvršiti isporuku i onda kada kupac ne plati cijenu istovremeno sa isporukom. ZOO). 51 52 53 Prema Mitrović dr Dobrosav. U suprotnom važi princip istovremenosti isporuke i plaćanja kao izraz manifestacije šireg principa o istovremenom ispunjavanju obaveza kod sinalgamatičkih ugovora (član 122. ili nije spreman da plati ugovorenu cijenu. Istovremenost isporuke i plaćanja Sva dosadašnja rješenja o vremenu isporuke su uslovna. 61. Druga pretpostavka odnosi se na vrstu i modalitete prodaje. Da zaključimo: u privrednom prometu praktični značaj pravila o istovremenosti isporuke i plaćanja postoji u onim situacijama u kojima prodavac prije izvršenja isporuke opravdano posumnja u kupčevu sposobnost da izmiri svoje novčane obaveze što pokazuju i rješenja ZOO vezana za distancionu prodaju.4. ide i korak dalje. Član 12. novine FBiH 2/95). Prvu smo već spomenuli: nepostojanje suprotnog ugovora ili običaja. Pravni instrument za to je unošenje klauzule o pouzeću u tovarni list onih vrsta prevoza koje ovaj institut poznaju. Napokon. te da li faktura odgovara isporučenoj robi. Razumije se da korištenje ovim ovlaštenjima pretpostavlja odgovarajući način zaključivanja ugovora o prevozu. prodavac “može odložiti odašiljanje stvari do isplate cijene” ili poslati stvar uz zadržavanje prava raspolaganja njome u toku prevoza (član 476. ZOO u članu 477. Prodavac može usloviti predaju stvari u mjestu opredjeljenja isplatom cijene (član 476. 53 Ovaj rok je neophodno ostaviti kupcu kako bi on mogao da provjeri da li mu je isporučeno ono što je ugovoreno. odnosno kada ne pokaže svoju spremnost da plaćanje izvrši simultano sa isporukom. 50 . ZOO).5. Zakona o finansijskom poslovanju (Sl. da prodavac ne mora izvršiti isporuku u određenom roku ako kupac istovremeno ne plati. Da bi se ono moglo primijeniti mora da bude ispunjeno nekoliko pretpostavki. Ovo pravo prodavac nema prema trećem savjesnom licu koje je od kupca steklo prevozni dokument prije postavljanja zahtjeva od strane prodavca. st. dakle. a ne doslovno. Prodavac se pozivom na ovaj princip ovlašćuje da u slučaju osnovane sumnje u kupčevu sposobnost plaćanja zatraži od vozara da pošiljku ne isporuči i onda kada je kupcu već uručena isprava “koja ga ovlašćuje da zahtijeva izručenje stvari”. Ovo načelo djeluje i u korist kupca. str. 1. isto djelo. st. On ne mora platiti cijenu “prije nego što je imao mogućnost da pregleda stvar” (član 475. prodaje na kredit. pojam “istovremeno” kod privrednih prodaja mora biti shvaćen komercijalno. ZOO). Dispozitivno je pravilo. prenumeracione (pretplatne) prodaje i klirinške prodaje nisu pogodne za primjenu 51 ovog instituta.

odnosno kako shvatiti pravni pojam slučaja.6. 121-122. predstavlja odsustvo krivice. da on “pripada potpuno obligacionom pravu”.počinioca štetne radnje ili od osiguravača nije mogla dobiti puna 55 naknada. Upravo zbog toga Zakon o obligacionim odnosima i reguliše samo rizik (član 456 . 323 . 324. str. 56 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Rizik obuhvata štete izazvane gubitkom. Institut za uporedno pravo. 51 . ne upuštajući se u pitanja prenosa svojine na prodatim stvarima. propašću ili oštećenjem stvari. Mi smatramo da “slučaj” i u pravu prodaje mora biti vezan za opšti teorijski pojam ovoga instituta i da. odnosno od toga kako su određena dejstva samog ugovora.. U trgovačkoj.. “rizik” djeluje na stvar. Dejstva isporuke zavise od koncepta ugovora o prodaji u svakom pravnom sistemu. koji predstavljaju rizik. str. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema.. skrivljene štetne radnje bilo kojega lica. pokriva “rizik” iz ugovora o prodaji onako kako smo ga mi definisali.. Rizik je mogućnost nastupanja štete na predmetu prodaje. Ona ulaze u modalitete isporuke zato što je bitno obilježavaju u pravnom smislu. stoga.. tj. najkraće rečeno. treba podvući da kod osiguranja uopšte. str. cena. Dejstvo isporuke: prelaz rizika 6. premija pokriva upravo onaj dio naknade štete koji se ne može ni od koga regresirati ili koji osiguranje ne može da naplati od odgovornog lica. za 54 neskrivljenu radnju jedne ugovorne strane. rizik. 56 Jasno je.”. Naš ZOO u podnaslovu “Rizik” predviđa da do predaje stvari kupcu “rizik slučajne propasti ili oštećenja stvari” snosi prodavac. dakle. pa i transportnih. 55 O uticaju osiguranja na rizik vidjeti Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Premija osiguranja u suštini. str. No. koja su za distancionu prodaju najvažnija. moraju se desiti “u vremenu između zaključenja ugovora i njegovog ispunjenja”. da djeluje samo između stranaka (inter partes) i da se po tim osobinama bitno razlikuje od svojine. predaja.”.1. a ne samo ugovornog partnera. prelaz rizika mora biti povezan i sa pravom svojine na predmetu prodaje. pa time i rizik. Teoretičari koji se bave pravom prodaje vezuju slučaj. Centralni problem koji ovdje postoji jeste: šta je “slučajno”. Beograd 1972. Rizik se može definisati i kao mogućnost nastupanja štete na predmetu prodaje za koju niko ne odgovara. a ne samo ugovornog partnera. Budući da štetni događaj. Svojina. odnosno privrednopravnoj prodaji akcent je sa prenosa svojine stavljen na prelazak rizika.”. 323. Upravo zbog toga štetne posljedice mora da snosi ona ugovorna strana na kojoj rizik počiva.324 i tamo citirane autore. Zbog toga je moguće dejstva isporuke razmotriti kroz ispitivanje prelaska rizika. ili štetnim događajem za koji niko ne odgovara.457).. U te štete ulaze i one koje su nastale zato što se od odgovornog lica . te druge štete koje su sa njima neposredno povezane. Pojmovna određenja Dejstva isporuke su njene pravne posljedice. Kada su u pitanju 54 Vidjeti Krulj dr Vrleta: “Dejstva ugovora o kupoprodaji”. štete koja bi bila izazvana neskrivljenom štetnom radnjom bilo koga lica. Štetna radnja ili događaj.

str. u tom slučaju. 6. uređuje se prvenstveno ugovorom. 2-509 UCC. st.. stoje na raspolaganju dvije tehnike: prva jeste mogućnost da se stranke sporazumiju izričito. eventualno. Ova zakonska formulacija otvara nekoliko značajnih pitanja. Ukoliko ugovor ne reguliše ovo pitanje. ZOO). 52 .”. Od opšteg dispozitivnog pravila postoje dva izuzetka. Rizik. Napokon. ne prelazi na kupca isporukom kada je on “zbog nekog nedostatka predane stvari raskinuo ugovor ili tražio zamjenu stvari”. koristeći se svojim ovlaštenjima u slučaju sumnje u ostvarivanje naplate istovremeno sa isporukom. 1. ZOO) veže prelaz rizika za isporuku. 2. Drugi izuzetak postoji onda kada prodavac. jeste da stranke upotrijebe transportne klauzule. Strankama. Prelaz rizika kada kupac nije u docnji Prelaz rizika sa prodavca na kupca koji nije u docnji sa prijemom isporuke ili izvršavanjem radnji koje isporuku uslovljavaju. Pošto isporuka nije izvršena. ZOO: “do predaje stvari kupcu rizik slučajne propasti ili oštećenja snosi prodavalac. Pod “predajom” stvari. koja predstavlja češće rješenje. 57 U pogledu generičkih stvari uporedno pravna rješenja su u velikoj mjeri izjednačena: rizik prelazi sa prodavca na kupca njihovom individualizacijom.. a ne samo njenu osnovnu radnju “uručenje”. treba podrazumijevati isporuku koja odgovara uslovima konkretnog ugovora. 58 U tom smislu može se tumačiti i član 457.individualizirane stvari.”.. To mora biti učinjeno pažnjom dobrog privrednika. 326.2. naše pravo (član 465. “rizik se vraća prodavcu 59 i to retroaktivno”. 6. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. rizik prelazi na kupca u času kada je došao u docnju” (član 457. ZOO). Drugo pitanje jeste sa kojim radnjama kupac može biti u docnji? To su očigledno činidbe koje su potrebne da bi prodavac mogao da izvrši svoju obavezu isporuke. a kupac ima pravo na naknadu troškova izazvanih čuvanjem stvari. ZOO) koje se nadovezuju na materijalne akte isporuke. obavezu da stvar čuva (član 520. najprije. a predajom stvari rizik prelazi na kupca”. Prelaz rizika kada je kupac u docnji “Ako predaja stvari nije izvršena zbog kupčeve docnje. druga. primjeniće se dispozitivna pravila član 465. 128. našeg ZOO. može biti sporno i kakav je karakter kupčeve 57 58 59 P. a kupac ima.. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. str. Prvo je šta je predaja? Smatramo da pod tim treba podrazumijevati “isporuku”. Modalitet koji bitno utiče na prelaz rizika je način isporuke. kao i radnje “preuzimanja stvari” (član 519. st. opisujući rješenje koje žele. shodno terminologiji ZOO. zadrži slanje robe ili njenu isporuku kupcu.3. Rizik tada ostaje na prodavcu.

Ranije jugoslovensko pravo je u Opštim uzansama usvojilo austrijski sistem. da li je u pitanju dužničko ili povjerilačko zakašnjenje? Pošto je “preuzimanje stvari” obaveza kupca. Potrebna su dva dodatna uslova koja štite njegove opravdane interese. a ne kada je primljeno. Kvalitativni i količinski 60 61 Suprotno Mitrović dr Dobrosav.prema terminologiji našeg Zakona o obligacionim odnosima . 31. str. Zato dva posebna rješenja koja sadrži član 457. Mitrović dr Dobrosav. “nedostataka” ili “materijalnih nedostataka” . Pravni režim ovoga obavještenja isti je kao i u prethodnom slučaju. Obavještenje se smatra izvršenim kada je poslano (teorija odašiljanja). treba shvatiti kao proširenje generalne norme. koji je do 6. smatraće se da je prodavac izvršio isporuku kada je ugovorenu količinu izdvojio iz mase. isto djelo. rizik ne prelazi u tom trenutku na kupca. Nužno je da su “stvari očito namijenjene za izvršenje predaje” i da je prodavac “o tome odaslao obavještenje kupcu” (član 457. Međutim. IV 1941. “tako da je ono od značaja samo za prelaz rizika”. str. Od načina njegovog rješavanja zavise: mjera ekvivalentnosti razmjene robe za novac. pod uslovom da uredno pozvani kupac nije na vrijeme došao da prisustvuje tome činu. Zbog toga prodavac treba da ga učini na siguran način.1. struktura obaveza prodavca i izgled odnosa odgovornosti za neizvršenje ili neuredno izvršenje ugovora. godine važio i na području naše zemlje. Pojam materijalnih nedostataka Određivanje koncepta i vrsta “fizičkih” mana. No. Pojam i vrste materijalnih nedostataka 1. U ovom slučaju isporuka će se smatrati izvršenom kada je prodavac završio one radnje koje kupcu omogućavaju preuzimanje stvari. 3. Koja su to rješenja? Najprije. st. III . 60 Razmotreno pravilo ima opšti karakter. za prelaz rizika je potrebno da je prodavac “odaslao obavijest kupcu” (član 457. 2).docnje. a uredno pozvani kupac nije došao da učestvuje u tom poslu. obavještenje o izdvajanju se daje kada je 61 radnja izdvajanja već izvršena. 53 . ZOO). Drugi slučaj odnosi se na onaj način isporuke u kome prodavac sam ne može da izvrši izdvajanje. kada su predmet ugovora stvari određene po rodu.GARANCIJA ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE 1. a ne kao izuzetke od nje. smatramo da se radi o dužničkoj docnji. isto djelo. tim trenutkom rizik još uvijek ne prelazi na kupca. Ono odgovara pojmu i načinu isporuke koje smo izložili. st.jedno je od ključnih pitanja u oblasti prava prodaje. Ovo obavještenje ne treba miješati sa obavještenjem o pozivu da pristupi radnjama isporuke. 30.

Prema mjerilu vidljivosti. Prema ovom zakonu: “Nedostatak postoji: 1. Ukoliko je količina bitan element posla.nedostaci se posebno regulišu i pravno tretiraju na različite načine. Mi pod njima podrazumijevamo svako odstupanje na lošije od propisanih.159 (“Odgovornost za mane”) za kvalitet. Moguće su različite teorijske definicije materijalnih nedostataka. 62 Zakon o obligacionim odnosima morao je naći rješenja koja će se sa jedne strane naslanjati na jugoslovensku pravnu tradiciju. nedostaci se dijele na kvalitativne (“mane” u užem smislu riječi) i količinske ili kvantitativne. U ovom članu je samo konstatovana odgovornost svakog ugovaratelja “za materijalne nedostatke svog ispunjenja” i predviđeno da režim materijalnih nedostataka kod ugovora o prodaji važi kao supsidijaran. Oni koji postoje suprotno izričito ili prećutno ugovorenim svojstvima predmeta prodaje. 1.“na očigled”. je novi institut “materijalnih nedostataka” u sinalagmatičnim ugovorima uopšte 63 i u prodaji posebno. ako stvar nema potrebna svojstva za njezinu redovnu upotrebu ili za promet. Skriveni nedostaci su oni za čije je utvrđivanje potreban Uzanse 115 . tj. redovnih odnosno uobičajenih ili ugovorenih svojstava stvari. koji vrijeđaju interese i ciljeve konkretnog kupca su subjektivni nedostaci. ako stvar nema svojstva i odlike koje su izričito ili prešutno ugovorene odnosno propisane. a koja je bila poznata prodavaocu ili mu je morala biti poznata. 63 62 54 . nedostaci se dijele na vidljive i skrivene. ako stvar nema potrebna svojstva za naročitu upotrebu za koju je kupac nabavlja. onda kada “za određeni slučaj nije što drugo propisano”.2. Iako je pravni režim posljedica ovih nedostataka isti. 3. te odstupanja nabolje ako su svojstva stvari ugovorom predviđena kao njegovi bitni elementi. Rezultat ovog. 64 Pozitivno pravno određenje materijalnih nedostataka sadržano je u članu 479. za pojam nedostatka. njihove faktičke razlike i osobine ponekad tumačenjem dovode do različitih rješenja za pojedina pitanja. 64 Član 478. redovnom praksom u prometu i/ili običajima nazivaju se objektivnim. U prvu skupinu spadaju oni koji se mogu primijetiti već pri uobičajenom spoljnjem pregledu stvari . na prvi pogled protivrječnog zadatka. Vrste materijalnih nedostataka Nedostaci koji se određuju prinudnim propisima. ZOO. Između ove dvije vrste mana nije uvijek lako povući jasnu granicu. i 479.134 za količinu i uzanse 135 . 4. onda nedostatak u količini uvijek predstavlja i kvalitativnu manu. osim ako su uzorak ili model prikazani samo radi obavijesti”. 2. ZOO. kada je prodavalac predao stvar koja nije jednaka uzorku ili modelu. Prema vrsti osobine koja ne odgovara ugovoru. a sa druge neće biti protivrječna regulativi međunarodnog karaktera sadržanoj u haškom Zakonu o prodaji. Član 121.

Neotklonjivi su oni kod kojih popravak ili nije moguć ili nema ekonomskog smisla. ima prvenstveno ulogu zaštite krajnjih potrošača (član 501 . Ovi nedostaci svojom faktičkom snagom djeluju na prava koja kupac može koristiti u datom slučaju. st. onaj koji se uvijek sreće u ugovorima o prodaji poslovnog prava. Prvi onemogućavaju ostvarivanje svrhe ugovora. i rješenja o uslovima potrebnim za postojanje ove obaveze. Garancija za materijalne nedostatke 2. O tome svjedoče. Postoji u ugovoru o prodaji uvijek kada nije izričito isključena i u mjeri 65 u kojoj nije samim ugovorom ograničena. 3. dakle. 1. Pojam garancije Garancija za materijalne nedostatke je jamčenje prodavca kupcu da prodata roba nema nikakvih fizičkih svojstava koja bi ometala urednu i nesmetanu. U daljem tekstu ćemo samo razmatrati opšti tip garancije za materijalne nedostatke.poseban postupak provjere osobina stvari ili njihova upotreba (član 482. nedostaci mogu biti znatni i neznatni. Neznatni ne umanjuju vrijednost stvari ni u kom pogledu. st. propisanu. Ona je sastavni dio ugovora po prirodi posla. Prema obimu. Zakon o obligacionim odnosima stoji na pozicijama ugovornog osnova garancije. Znatni su oni koji dovode do poništavanja ili umanjenja prometnih ili upotrebnih vrijednosti stvari. ZOO). Nebitni nedostaci mogu da prouzrokuju naknadu štete. uobičajenu ili ugovorenu upotrebu stvari. 55 . ZOO. Napokon.507 ZOO). Pravni osnov garancije je bio sporan. pored već navedenog rješenja o mogućnosti ugovornog isključivanja ili ograničavanja garancije. Otklonjivi nedostaci su oni čije je popravljanje moguće bez bitnog umanjenja upotrebne ili prometne vrijednosti stvari.1. ZOO). Ona se može definisati i kao jamčenje prodavca kupcu da će isporučena roba biti saobrazna onome što je predviđeno ugovorom. kako bi se izbjeglo šikaniranje prodavca. Razlikovanje je izuzetno važno kod rokova za reklamaciju nedostataka. Usvojena je. 65 Član 486. 2. Pravna kvalifikacija ove garancije nije sporna. funkcionalna koncepcija nedostataka (član 478. nedostaci mogu s obzirom na njihov uticaj na ugovor biti bitni ili nebitni. Njihovo postojanje ne povlači za sobom nikakve pravne posljedice. kao posebno jamčenje proizvođača i/ili prodavca pojedinih vrsta tehničke robe. ali ne utiču na samo postojanje ugovora. Garancija za ispravno funkcionisanje stvari.

ZOO). 1. Bude li ugovor zaključen sa klauzulom “viđeno-odobreno”. st.). st. budući da se smatra da je kupac morao da ih uoči.2. te na svojstva i odlike “koje su izričito ili 66 prećutno ugovorene. Znanje ili neznanje prodavca za postojanje nedostataka su pravno irelevantni. Nedostatak. 1. odnosno da uočenih ili indiciranih nedostataka nema (član 480. u vezi sa članom 479. 2. Na primjer. Obaveza garancije će postojati uprkos ovakvoj klauzuli. 56 . ako je nedostatak bio poznat prodavcu ili ako ju je nametnuo koristeći svoj “poseban monopolski položaj” (član 486. ali se bolest zbog perioda inkubacije pojavila nakon isporuke. st. najprije. Ipak. ZOO). 1. Stoga je nepostojanje ovakve klauzule treći uslov za egzistenciju obaveze garancije. st. ZOO). st. 1. obaveza garancije. stoka je u momentu prelaska rizika već bila zaražena. mora postojati u času prelaska rizika. st. 2. 1. 3. st. kupac se ne može pozivati na nedostatke stvari. odnosno propisane”. st. st. “kakva . Clan 480. Drugi uslov za postojanje obaveze garancije jeste da u času zaključenja ugovora nedostaci nisu “bili poznati kupcu ili mu nisu mogli ostati nepoznati” (član 480. Obaveza garancije se može ugovorom sasvim isključiti ili samo ograničiti (član 486. On ne postoji kod subjektivnih mana i kod prodaja po uzorku ili modelu. prodavac će odgovarati i za ove nedostatke ako je u pogledu osobina stvari ili postojanja nedostataka obmanuo kupca svojom izjavom da tražene odlike postoje. Član 480. jednostranih pravnih poslova i pravnih stanja. i 481. 67 U slučajevima za koje uslov savjesnosti kupca važi. Izuzetno. postoji i onda kada se nedostatak pojavio nakon prelaska rizika. Svi uslovi moraju biti ispunjeni kumulativno. ZOO.2. Oni imaju karakter: zakonskih odredbi prinudnog karaktera. ZOO. obaveza garancije za materijalne nedostatke postoji i kad je prodavac bio savjestan (član 478. osim u slučaju obmane od strane prodavca (uz. shodno tome. i odgovornost. pa. zakonodavac pojačava kriterije pažljivosti i poštenja kod obje stranke. st. ako je on posljedica uzroka koji je postojao prije toga momenta. moraju biti ispunjeni pravom predviđeni uslovi. 68 No. 66 67 68 Član 480. 1. 1. da je svoju dužnost provjere obavio kako treba. st.takva” ili nekom sličnom. ZOO. ZOO). nesavjesnost prodavca djeluje u sferi odgovornosti za materijalne nedostatke. ugovornih klauzula. Razlog za to leži u ništavosti navedenih uglavaka. Uslovi za postojanje garancije Da bi garancija za materijalne nedostatke postojala. 144. u vezi sa članom 479. Ovaj uslov savjesnosti kupca odnosi se samo na svojstva potrebna za redovnu upotrebu ili za promet robe. “Smatra se da nisu mogli ostati nepoznati kupcu oni nedostaci koje bi brižljivo lice sa prosječnim znanjem i iskustvom lica istog zanimanja i struke kao kupac moglo lako opaziti pri uobičajenom pregledu stvari”. Postojanje nedostatka ili uzroka nedostatka dokazuje kupac. 1. i 145.).

Beograd. Shodno tome. isto djelo. 378. službenost). Razlozi za ovakvo rješenje leže u mehanizmu prinudne javne prodaje koji isključuje pristanak i učešće prodavca u zaključivanju ugovora. U privrednim prodajama su izuzetno značajna ona koja imaju Perović dr Slobodan: “Obligaciono pravo”. oni se mogu svrstati u 69 nedostatke čiji je subjekat prodavac i one kod kojih je nosilac prava treće lice. ili vršenje najjačeg svojinskog prava na predmetu prodaje. imovinskih prava najčešće se sreću stvarna prava (svojina. Pravni nedostaci se. Detaljno razmatranje pravnih problema vezano za ovu vrstu nedostataka nalazi se kod Perović dr Slobodan. umanjuju ili ograničavaju kupčevo pravo (član 508. I dejstvo nedostatka može biti mjerilo za njihovu sistematizaciju.Četvrti uslov jeste da stvar nije prodata “na prinudnoj prodaji” (čl. ali jeste neophodna pretpostavka za održavanje ove dužnosti prodavca na snazi. kao i materijalni. 70 69 57 . pa shodno tome i odgovornost prodavca po tom osnovu. nedostaci se dijele na one koji: isključuju. IV . Upravo zbog ovoga pravo nekog lica. Pojam i vrste pravnih nedostataka Zaključenjem ugovora o prodaji kupac ne želi samo to da mu stvari budu stavljene na raspolaganje. hipoteka. ZOO). tj. Napokon. koje pod određenim uslovima isključuje ili ograničava bilo miran posjed. Naime. str. reklamacija nije uslov za nastanak obaveze garancije. Kupac teži da stekne mirnu i nesmetanu državinu i svojinu kao najjače stvarno pravo na predmetu prodaje. Polazeći od titulara prava koje predstavlja nedostatak. 70 Pravo koje sa stanovišta kupca predstavlja manu može biti javnopravne i privatnopravne prirode (član 514. bilo nastanak. ZOO). osoba van ugovornog odnosa. protekom prekluzivnih rokova za reklamiranje gasi se i sama obaveza garancije. Njegovi ciljevi su složeniji. 487 ZOO). peti uslov čini uredna reklamacija na materijalne nedostatke. Od privatnih. 377. Zakon o obligacionim odnosima insistira na pravu “trećeg” i time samo drugu varijantu uključuje u krug pravnih mana (član 508). Prema obimu uticaja na stvar i pravo svojine na njoj teorija dijeli pravne nedostatke na potpune i djelimične. mogu podijeliti prema više kriterija. ZOO). Jedino na taj način on može u punom obimu da iskoristi upotrebne i prometnu vrijednost stvari i postigne jednakost davanja kao princip obligacionog prava (član 15. Privredna štampa. Striktno posmatrano. predstavlja pravni nedostatak ili pravnu manu. 1980.GARANCIJA ZA PRAVNE NEDOSTATKE (ZAŠTITA OD EVIKCIJE) 1. str.

2. govori i o momentu zaključenja ugovora. 1. str. 2. To je kod nas izvršenje isporuke. st. Smatramo da je taj trenutak relevantan samo za određivanje savjesnosti kupca. isto djelo. No. 72 Vidjeti: Zakon o industrijskom vlasništvu u Bosni i Hercegovini (Sl. i 513. a ne i za postojanje prava trećeg.996). Pojam garancije za pravne nedostake i uslovi za njeno postojanje Garancija za pravne nedostatke je jemčenje prodavca kupcu da preneseno pravo nema nikakvih nedostataka koji bi onemogućavali nastanak ili trajanje kupčevog svojinskog prava. Analogno garanciji za materijalne nedostatke. st. izdavanja skladišnice (član 740. pojedini nedostaci se mogu pojaviti samo kod nepokretnih stvari. 73 Ono može biti izvršeno “putem tužbe i u vidu prigovora”. ZOO u članu 510. garancija za pravne nedostatke (zaštita od evikcije) se može definisati i kao jamčenje prodavca kupcu da je preneseno svojinsko pravo saglasno onome što je predviđeno ugovorom. 4. 75 Član 1487. odnosno prodavca. i dalje) i slično. “To znači. str. 382. No. nužno je da je stvarno pravo trećeg nastalo još dok je stvar bila u državini prenosioca”. postoji uvijek kada sporazumom stranaka nije izričito ili prećutno isključena. ZOO). služnosti na primjer. Code civil isto. 3/02). 76 Perović dr Slobodan. žig). st. 72 Za postojanje mane je bitno da “je uznemiravanje pravno”. glasnik BiH br. 73 Perović dr Slobodan. isto djelo. ZOO izričito ne uređuje ovo pitanje pa se rješenje mora naći vezivanjem garancije za momenat nastanka prava. Zato ćemo se zadržati samo na rješenjima Zakona o obligacionim odnosima. a time i miran posjed prodane stvari. Codice civile samo garanciji za sopstveno uznemiravanje daje zakonski osnov. model i uzorak. str. isto djelo. U uporednom pravu su postavljeni na sličan način. Nedostatak mora postojati u času prelaska svojinskog prava sa prodavca na kupca. odnosno koji bi umanjivali ili ograničavali upotrebu toga prava. 74 ali i isticanjem nekih prava trećeg lica neposredno.obligaciono porijeklo (zaloga) 71 ili potiču iz prava intelektualne svojine (pravo na patent. Mi ćemo se zbog pojma trgovačke prodaje baviti samo pravnim manama koje se mogu vezati za pokretne stvari. Oni imaju različit juridički karakter. 74 Perović dr Slobodan. Generalno se može reći da određivanje vremena postojanja nedostatka u prenesenom pravu nije jednostavno. Za postojanje garancije za pravne nedostatke moraju biti kumulativno ispunjeni zakonski uslovi. Zbog toga zaštita od 75 evikcije u našem sistemu ima ugovorni osnov. 377. Ona se ugovorom ne može isključiti ili ograničiti. trgovinskog zastupanja (član 809). garancija za pravne nedostatke je prirodan sastojak ugovora. Pravila Zakona o obligacionim odnosima su i u pogledu ovoga instituta dispozitivne prirode. 71 Zaloga može biti konstituisana ugovorom o zalogu (član 966 . Po svojoj pravnoj prirodi. 76 Ovo je prvi uslov. Napokon. 58 . “odgovornost prodavca za pravne nedostatke može se ugovorom ograničiti ili sasvim isključiti” (član 513. član 1628. ona češće proističe iz nekog drugog privredno-pravnog posla: komisiona (član 786). odnosno industrijski dizajn. 381.

Reklamacija. Ona najprije postoji ako kupac nije bio obaviješten o postojanju pravnog nedostatka (član 508. Da bi ovaj uslov postojao. nego dokazom da je “raspolagao sredstvima da se odbije zahtjev treće osobe” (član 511. reklamiranje pravnih mana nije uvijek uslov za održavanje prodavčeve obaveze garancije na snazi. uvijek sadrži i neke elemente ugovora: predmet. st. ZOO). faktura se može definisati kao izjava volje prodavca data u formi pisanog dokumenta kojim on zahtijeva od kupca da mu isplati cijenu iz ugovora i eventualno ostale izdatke koje je učinio u vezi sa ugovorom. Pojam fakture i obaveza njenog ispostavljanja Pravno posmatrano. 4.ISPOSTAVLJANJE FAKTURE 1. jer nije izvršeno obavještavanje. Kupac. I na kraju. U praksi se sreću i obrasci faktura čiji ih sadržaj približava zaključnici. Faktura je materijalizacija pravno relevantne izjave volje usmjerene na plaćanje cijene. 2. ZOO). 59 .Drugi uslov jeste da je kupac savjestan. Četvrti uslov je obavještavanje prodavca o nedostatku. kupac se smatra savjesnim i onda kada je znao za nedostatak. ZOO). Obaveza postoji i kad reklamacija nije izvršena i to u tri slučaja. dalje. ili da njegovo pravo bude smanjeno ili ograničeno” (član 510. Zbog toga se ona pravno kvalifikuje kao pomoćni pravni posao. st.). V . količinu. reklamacija nije uslov ni za slučaj u kome je pravo trećeg “očito osnovano” (član 512). nije uslov za postojanje obaveze garancije ni onda kada se kupac upustio u sudski spor sa trećim licem i izgubio ga. Za razliku od materijalnih nedostataka. ne mora reklamirati pravne nedostatke koji su prodavcu već poznati (član 509. njegovo reklamiranje (član 509. Napokon. 1. ZOO). Smatraće se da on nije savjestan ako mu je nedostatak u vrijeme sklapanja ugovora “bio poznat ili mu nije mogao ostati nepoznat” (član 513. st. U slučaju nesavjesnosti prodavca. Faktura. potrebno je da prodavalac bude savjestan. st. pored zahtjeva za plaćanjem. ZOO). najprije. Treći uslov jeste da garancija nije ugovorom isključena ili ograničena. Prodavac se tada može osloboditi odgovornosti ne dokazom da njegova obaveza garancije ne postoji. ZOO). klauzula o isključenju ili ograničenju odgovornosti za pravne nedostatke je ništava. Dalje. Određivanje savjesnosti je složeno. ali nije “pristao da uzme stvar opterećenu tim pravom” (član 508. smatraće se da je kupac savjestan ako u času sklapanja ugovora nije “znao za mogućnost da mu stvar bude oduzeta. tj. jediničnu cijenu. transportnu klauzulu i ukupan iznos cijene. U posljednjem slučaju radi se o situaciji u kojoj je prodavac obmanuo kupca u pogledu karaktera prava trećeg ili u kojoj je kupcu obećao da će do preuzimanja stvari i prenosa svojine otkloniti nedostatak. 1.

Funkcije fakture su brojne. Odredbe fakture koje se ne nalaze u ugovoru. Ovu ulogu imaće u slučaju u kome ugovor ne važi bez određivanja cijene. 78 77 60 . 2. Kod nas je ono riješeno Opštim uzansama. Polazi se od pretpostavke “da se ne može jednostrano menjati ono što su stranke ugovorile. budući da je 78 faktura “obično prvi pismeni akt o ugovoru”. knjigovodstvenu i dokaznu funkciju. Pravni režim cijene omogućava još jedan način upotrebe fakture. predstavlja zahtjev za isplatu cijene. U tom svojstvu ona pokriva oblast od dokumentarnog akreditiva do sprečavanja zastarjelosti zahtjeva za plaćanjem ugovorne cijene. 81 Sl. Rezultat može da bude: ostatak duga kod kupca. potpuno izmirenje obaveze ili pojava potraživanja kupca za vraćanje više plaćenog iznosa po profakturi. 2/95. i 10) 80 i Zakon o finansijskom poslovanju (član 3. Faktura. n. No. 77 Ona zbog toga mora biti uredna. ne obavezuju kupca. n. Kapor dr Vladimir: “Ugovor o kupovini i prodaji robe prema Opštim uzansama za promet robom”. isto djelo. iznosi plaćeni po profakturi se odbijaju od iznosa fakture.kojim prodavac zahtijeva od kupca plaćanje prema prethodnom obračunu cijene. 87. u principu. vjerodostojna i dovoljna za knjiženje poslovne promjene koju izaziva isplata ugovorne cijene. a stranke se o cijeni nisu sporazumjele. 79 Na isti stav upućuju Zakon o računovodstvu (član 3. dalje. napokon. Takav zaključak se može izvući iz Opštih uzansi. 180. Obaveznost jednostrano unesenih klauzula Faktura se izdaje na osnovu ugovora. podoban instrument za dopunu i preciziranje ugovora. FBiH. To je njen osnovni zadatak. Zbog toga je pitanje klauzula koje prodavac jednostrano unese u fakturu veoma složeno. Ovo pravilo važi i onda kada je kupac fakturu primio bez prigovora. Savremena administracija. naročito iz onih koje govore o kupčevoj obavezi plaćanja. koji predstavlja rezultat sporazuma stranaka. 81 Od fakture treba razlikovati profakturu. Ona. 79 Vidjeti uzanse 177. Sistemsko tumačenje izvora pokazuje da je i danas izdavanje fakture obaveza prodavca. FBiH 2/95. n. str. Faktura je. FBiH. i 217. niti se iz njega mogu tumačenjem nesumnjivo konstruisati. Nadalje. najprije. Ovo je razumljivo. 80 Sl. 2/95). Ona ima preliminarnu finansijsku. Beograd 1957. Ona može biti sredstvo za oživljavanje ugovora preciziranjem cijene od strane prodavca. faktura je izuzetno važno dokazno sredstvo. Zakona o računovodstvu (Sl. odnosno ukoliko 82 su u pitanju nove klauzule da ne postoji obaveza da se na njih odgovori”. Član 10. 82 Kapor dr Vladimir. 87. jeste izuzetno važan knjigovodstveni dokument. naročito). Zavisno od faze pregovora ili ugovaranja. faktura može imati još dvije fukncije. Ona može predstavljati ponudu za zaključenje ugovora ili prihvat ponude. Profaktura je pisani dokument – po sadržaju i obliku sličan fakturi . str. Ona predstavlja značajno dokazno sredstvo o sadržaju toga sporazuma. Kada konačan obračun bude sačinjen.

str. Smatra se da je tada prodavac želio da pruži pogodnosti kupcu. st. ne može odbiti isplatu iznosa na koje nije uložio prigovor (uz. nužno je da kupac nije u kratkom roku po prijemu fakture prigovorio jednostranim klauzulama. “Šta je neophodno zavisi od konkretnih okolnosti svakog pojedinog slučaja”. kupac ne mora prihvatiti korišćenje ponuđenim pogodnostima. 88. Pošto je u pitanju ponuda za naknadnu izmjenu ili dopunu posla. 83 Kapor dr Vladimir. Koji je rok “kratak”.sadržaj ugovora i princip pacta sunt servanda stvaraju izuzetke od izložene norme uzanse 203. Kada kupac prigovori samo nekim stavkama fakture. U praksi se formiralo stanovište da jednostrano unesene klauzule obavezuju prodavca ukoliko otežavaju njegov položaj. 83 Drugo. Jednostrano unesene klauzule moraju biti neophodne za izvršenje ugovora. Ta činjenica će se utvrđivati primjenom pravila o interpretaciji. odnosno kada nisu neophodne za njegovo izvršavanje. Uslovi plaćanja i drugi uslovi koje prodavac jednostrano unese u fakturu obavezuju kupca ako su kumulativno ispunjene tri pretpostavke. faktičko je pitanje (uz. 61 . isto djelo. Napokon. razmatrane klauzule moraju biti u skladu sa ostalim odredbama ugovora. 2). 103. Ovo pravilo važi i onda kada ove odredbe prevazilaze okvire ugovora. 204).

62 .

Osnovne obaveze kupca u našem pravu su: pregled robe (provjera da li roba ima materijalnih nedostataka). prijem isporuke. ako on postoji. Od onih koje su zasnovane na dispozitivnim odredbama Zakona o obligacionim odnosima treba istaći obavezu čuvanja stvari. Obaveze kupca su tijesno vezane za obaveze prodavca. oni se u zakonodavstvu određuju ili kao obaveza ili kao pravo kupca. Uporedno posmatrano. Karakter obaveza kupca Opšte karakteristike obaveza kupca iste su kao i osobine dužnosti prodavca. Izložićemo ga u sklopu odgovornosti prodavca. Najkarakterističniji primjeri su pregled robe i obavještavanje o nedostacima. postoje i obilježja koja su donekle specifična.prijem isporuke) i funkcionalno (isporuka . prvo. su isti kao i kod obaveza prodavca. a on želi da je vrati prodavcu bilo zbog nedostataka. plaćanje cijene i obavještavanje o materijalnom nedostatku (reklamacija). obaveza reklamiranja ulazi u vanredan tok posla. u načelu. bilo zbog raskida ugovora (član 520. Posljednja obaveza je uslovljena. st. Ona leži na kupcu kada mu je stvar uručena.UOPŠTE O OBAVEZAMA KUPCA 1. 2. ZOO). Od dužnosti zasnovanih na ugovoru ističu se: slanje ambalaže i dostavljanje specifikacije. Vrste obaveza Obaveze kupca su njegove dužnosti izvršavanja radnji koje proističu iz ugovora o prodaji. 2. Sadržaj obaveze je isti kao i kod prodavčeve istovrsne dužnosti. Pored toga. predstavljaju komplementarne pojmove povezane i sadržinski (isporuka . Sporednih obaveza kupca takođe ima više.GLAVA TREĆA OBAVEZE KUPCA I . Zato ćemo je izložiti tek u narednom poglavlju. njegova odgovornost. One. O režimu ovih radnji govorićemo prilikom raspravljanja o odgovornosti za docnju sa izvršenjem posmatranih obaveza. Pošto se reklamacijom materijalnih nedostataka obezbjeđuje realizacija obaveza prodavca po osnovu garancije. Osnov obaveza kupca i faktori koji uslovljavaju njihov pojedinačni izgled. Ali. tj. Često se 63 . sankcije za neizvršenje osnovnih obaveza nisu uvijek precizirane. ova varijabla dovodi do različite kvalifikacije pojedinih radnji koje kupac kao poslovni subjekt preduzima. a to je činjenica da je kupac povjerilac za karakterističnu obavezu isporuke i ujedno aktualni ili potencijalni vlasnik stvari koja je predmet ugovora. postoji i jedan dodatni element.plaćanje uz poštovanje načela istovremenosti). Drugo.

odnosno “kvantitativni prijem”. str.606 UCC. 118.1. provjera materijalnih nedostataka obaveza kupca. str. str.sastoje u gubitku nekih kupčevih prava. Pravno gledano. II .”. 87 Vilus dr Jelena : “Određivanje i kontrola. 1. 85 84 64 . Pojam provjere materijalnih nedostataka Postupak provjere materijalnih nedostataka u zakonodavstvu se najčešće 84 naziva “pregled”. kontrola i “kvalitativni”. st. ZOO. pregled robe je nezamjenjivo sredstvo vjerodostojnog konstatovanja činjenica vezanih za saobraznost isporuke 87 robe preme uslovima iz ugovora. Pregled robe sastoji se iz niza povezanih faktičkih radnji. Ne treba je koristiti jer sadrži prevaziđeni koncept “mana”. te za obezbjeđenje dokaza o tim faktima . Član 2 . U našem je pravu. npr. 85 Pravni pojam pregleda se u propisima ne određuje izričito. Beograd 1970. 121 (dalje ćemo ovaj rad citirati kao Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola.kroz opis načina na koji on treba da bude izvršen. odgovornost za neizvršenje sporednih obaveza je u velikoj mjeri izjednačena sa opštim režimom odgovornosti za neizvršenje ili neuredno izvršenje ugovora. ŠZO. koje treba preduzeti da bi se došlo do relativno sigurnog i pravno relevantnog stava o tome da li isporučena roba po svojim osobinama odgovara onome što je predviđeno ugovorom. naime ne znači prijem (vidjeti Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola kvaliteta robe kod ugovora o prodaji”. Isto čini i naš ZOO u članu 481. Značaj pregleda robe radi utvrđivanja (ne)postojanja materijalnih nedostataka je ogroman. budnosti kupca. Ova terminologija zasnovana je na rješenjima Opštih uzansi. koje prate izričite ili prećutne izjave volje vezane za izvršavanje pojedinih postupaka i ocjenu njihovih rezultata. Zbog toga se pregled robe može kvalifikovati i kao pomoćni pravni posao. predstavlja “akte vigilancije”. Stoga on. 88 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema.”. 86 Član 481. p. ZOO “kupac je dužan primljenu stvar na uobičajen način pregledati ili je dati na pregled”. zajedno sa njihovim modalitetima. nego posredno . da utvrde svoje ekonomske i pravne pozicije i izaberu dalji način djelovanja. 88 Član 34. Stranke mogu odmah da riješe sporove o činjenicama. Pregled robe još uvijek.. zajedno sa reklamacijom. 181. 377. Pregled robe radi provjere postojanja ili nepostojanja materijalnih nedostataka predstavlja sistem faktičkih i pravnih radnji. U ekonomskom smislu njime kupac provjerava da li dobija ono što prema ugovoru treba da plati. Prema članu 481. ali i zato što je suštinski netačna... 1.. član 201. Napokon.”). st.. Pojam pregleda 1. Institut za uporedno pravo. govori o uobičajenom pregledu stvari.PREGLED ROBE 1.. HGB. Za ovakvu pravnu kvalifikaciju pored uporedno-pravnih razloga govore i argumenti komercijalne i juridičke prirode. U praksi se koriste i izrazi: provjera. dakle. SGA. 86 Zbog toga definicija pregleda mora da ima teorijski karakter.

Pored toga. No. Ova vrsta pregleda robe najčešće se sreće kod onih proizvoda kod kojih je propisan minimalni kvalitet. Kontrola koju oni vrše zasnovana je na imperativnim normama i ima obavezan karakter. kupac je po pretpostavci savjestan. 2.Postoje četiri osnovna modaliteta pregleda. Lica koja mogu izvršiti kontrolu ima više. ukoliko se pravni nedostatak sastoji u pravu trećeg lica. Najprije. Da bismo ih izložili logičnim redoslijedom i u cilju izbjegavanja ponavljanja. Stranke u ugovoru o prodaji mogu. koje se preduzimaju radi toga da bi se došlo do relativno sigurnog stava o tome da li pravo koje se prenosi postoji i da li se može upotrebljavati na način predviđen ugovorom. bilo u pregledu gotovog proizvoda. pošto se privredna prodaja obavlja na mjestima i između lica za koje je to uobičajeno. zajedno sa njihovim modalitetima. 1. A to znači da može i od nevlasnika steći svojinu. Postoji više razloga zbog kojih se provjeri pravnih nedostataka ne posvećuje pažnja koja bi odgovarala kontroli robe. 65 . onda je to treće lice dužno da dokaže postojanje svojih ovlaštenja. javnopravna kontrola je naročito česta u spoljnotrgovinskom poslovanju. govorićemo o subjektima. u uporednom zakonodavstvu ova teorijska mogućnost nije posebno regulisana.2. Zbog toga se na ovome pitanju više nećemo zadržavati. Drugo. Subjekti javne vlasti su nadležni inspekcijski organi. Napokon. Tek ukoliko one ništa ne utanače. Sastoji se bilo u kontroli sirovina. Određivanje subjekata pregleda u konkretnom ugovoru zavisi prvenstveno od sporazuma stranaka. Priroda pravnih nedostataka dozvoljava da se oni valjano reklamiraju i kad nisu posebno provjeravane osobine prenesenog prava. vremenu i načinu pregleda. primijeniće se rješenja dispozitivnog zakonodavstva. To mogu biti subjekti javne vlasti ili lica poslovnog prava. u uporednom pravu je opšte prihvaćeno da prodavac mora obavijestiti kupca ukoliko zna za nedostatak. Pojam provjere pravnih nedostataka Provjera pravnih nedostataka se može definisati analogno provjeri materijalnih nedostataka kao sistem faktičkih i pravnih radnji. ali ne moraju prihvatiti rezultate ove kontrole kao jedino mjerodavne za njihove međusobne odnose. Subjekti pregleda robe Subjekti pregleda su lica koja imaju obavezu i pravo da izvrše uvid u stanje robe radi konstatovanja nepostojanja ili postojanja materijalnih nedostataka. mjestu.

dovela je do toga da prodavac ili kupac rijetko potpuno sami vrše pregled robe.prevoznikom (vozarom) i špediterom najčešće. Tada su moguće dvije situacije. Tada njegovi nalazi mogu imati samo dokazno dejstvo. st. Subjekat pregleda može biti i treće lice. odnosno vođenju spora”. Oni to čine ili zajedno sa nekim trećim licem . Pregled najčešće zajednički vrše prodavac i kupac. Ovaj zahtjev i pojava novog imenovanog ugovora o kontroli Član 2 . Drugi subjekat je kupac. 133. str.”. ili sa komisijom. i 123. Ugovorom može biti predviđeno da je nalaz trećeg isključivi i obavezan dokaz o stanju robe. 2 . Vozar će. Stranke se mogu sporazumjeti i tako da pregled koji vrši treći služi dobijanju robnog dokumenta pogodnog za dalju upotrebu.. po pravilu. Upravo zbog toga valja odabrati ono treće lice čija su stručnost i savjesnost neosporni. “merenje na istovarnoj stanici” i “srednja mera utovara i istovara” (uz. 91 Jedan ovakav slučaj moguć je i na osnovu uzanse 127. 94 Ovakvo rješenje predviđa i član 2-515 UCC: stranke “se mogu dogovoriti da će nalaz trećeg lica biti obavezan za njih u svakom kasnijem parničenju. 122. 92 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. s tim da on ne sprečava dalje dokazivanje materijalnih nedostataka. odnosno kontradiktorni pregled. Potreba da rezultat pregleda bude tačan i upotrebljiv kako prema drugoj strani. U interesu prometa ovo je najbolje rješenje. Upravo zbog toga se naziva i 92 “kontradiktorni način”. Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. tako i pred sudom.”. str. str.”. jer je strankama omogućeno da odmah riješe sva eventualna sporna pitanja vezana za svojstva i stanje robe.. budući da se prodavac već vezao ugovornom garancijom da roba nema materijalnih nedostataka. 93 Smatramo da u slučaju nejasnog regulisanja položaja trećeg lica treba usvojiti drugo rješenje.Pregled robe najprije može da izvrši sam prodavac. pod uslovom da uredno pozvani kupac nije došao da uzme učešće u pregledu. 94 Treće lice može biti subjekt pregleda i na osnovu odluke jedne ugovorne stranke. 90 91 89 66 . 127. tada je mjerodavna količina koju na svome skladištu utvrdi sam prodavac. 90 Pregledu koji izvrši sam prodavac pridaje se značaj jedino onda kada se druge kontrole ne vrše.. Ako je ugovorena “otprema željeznicom bez merenja”.515 (1) UCC.. 93 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola.. 1..”.. 134 .4). Ono to svojstvo stiče najprije na osnovu sporazuma stranaka. 89 U teoriji je ono sporno. st. Od uslova ugovora i okolnosti slučaja zavisi vjerodostojnost rezultata do kojih je on došao.135. “mana”. Ovo rješenje karakteristično je za pravo SAD. Prema kontinentalnim i našem pravu pregled je njegova dužnost. učestvovati u utvrđivanju količine robe koja je mjerodavna za ocjenu pravilnosti ispunjenja ugovora o prodaji ako je u ugovoru unesena neka od sljedećih klauzula: “merenje na utovarnoj stanici”. str. 119. Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola.

858 ZOO. najprije. a dijelom od tipa prodaje (nedistanciona ili distanciona). nezavisno od individualnih osobina konkretnog kupca. mjesto provjere je prvo mjesto u kome je to prema redovnom toku stvari moguće učiniti. Bez obzira kako mjesto provjere bilo ugovoreno. Ako su obje stranke prisutne isporuci i ako je prilikom isporuke moguće izvršiti i pregled.. Ovi činioci dovode do različitog tumačenja osnovne norme člana 481. st. Različiti faktički uslovi provjere količine i kvaliteta. a druga strana (naručilac kontrole) naknadu”.”. str. Ovo pravilo važi samo za vidljive nedostake. Vidjeti i član 848 .”. 67 . 1. str.. Može se.. Kod distancionih prodaja generičkih stvari mjesto provjere će biti identično mjestu isporuke. 127 i Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema.. ugovorom. Zakonodavna rješenja zavise dijelom od vrste robe (individualizirana ili generička). 96 3. “Redovan tok stvari” je pravni standard koji se shvata objektivno.robe i usluga 95 uslovili su u poslu prodaje još jedan novum .. po pravilu. a njihova primjena zavisi od faktičkih okolnosti svakog konkretnog posla. Ne pozove li prodavac kupca da prisustvuje isporuci. 1. No. ono mora biti poštovano. Određivanje mjesta provjere materijalnih nedostataka vrši se u ugovoru izričito ili transportnim klauzulama. 183. usvajajući široko prihvaćena 97 rješenja uporednog prava.“pregled od strane trećeg”. tj. Upravo zbog toga postoji veliki broj solucija. će dovoditi do različitog određivanja mjesta provjere količine i kvaliteta pozivom na redovan tok stvari. Određivanje mjesta provjere materijalnih nedostataka vrši se. posmatrati u širem i u užem smislu.. Zakon o obligacionim odnosima i Opšte uzanse. Mjesto pregleda robe Mjesto pregleda je geografska lokacija ili lokalitet na kome sve radnje pregleda moraju biti završene. kao i mjesto isporuke. 168. ZOO po kojoj je kupac “dužan primljenu stvar na uobičajeni način pregledati ili je dati na pregled čim je to prema redovnom toku stvari moguće”. a kvalitet u skladištu kupca. str. postoji li dilema oko toga da li je kao mjesto isporuke i 95 Član 847. mjesto pregleda vežu za mjesto izvršenja isporuke kao primaran i vrijeme pregleda kao sekundaran faktor. st. 97 Vidjeti Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. a potom dispozitivnim propisima. ZOO: “Ugovorom o kontroli robe jedna ugovorna strana (vršilac kontrole) obavezuje se da izda certifikat o tome. Mjerodavan je samo onaj nalaz o stanju robe koji je dobijen na ugovorenom mjestu pregleda. 96 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Količina će se najčešće provjeravati u prvom usputnom mjestu koje raspolaže odgovarajućim mjernim instrumentima.”. kao i onda kada prisutne stranke ne mogu da izvrše pregled prilikom isporuke bez svoje krivice. mjesto isporuke u širem i užem smislu je ujedno i mjesto pregleda.

zahtijeva se da je prodavcu “pri sklapanju ugovora bila poznata ili morala biti poznata mogućnost takve dalje otpreme” (član 481. st. uzeće se da je mjesto pregleda jednako mjestu otpreme. 3. Sva do sada iznesena pravila o određivanju mjesta pregleda važila su za uobičajeni pregled kojim se mogu konstatovati vidljivi nedostaci.”. pa prema tome i vrijeme utvrđivanja nedostataka nije ničim ograničeno. te dispozitivnim propisima. Ovo rješenje 98 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. Pravno-tehnička rješenja su naročito u prvom slučaju veoma složena. st. Ona se mogu posmatrati prema tome da li je prodavac bio nesavjestan ili savjestan. Da bi “reekspedicija” kao poseban institut postojala. vrijeme reklamacije. Ovo rješenje potiče iz principa da se niko ne može pozivati na sopstvene nedopuštene radnje (nemo turpitudi nemo suam allegans). Određuje se ugovorom na isti način kao i mjesto. str. ZOO).. Ovakvo rješenje odgovara ne samo izvorima prava nego i potrebama poslovne prakse. Vrijeme pregleda robe Vrijeme pregleda je trenutak ili vremenski period u kojemu sve radnje koje sačinjavaju pregled robe moraju biti izvršene. potrebno je da kupac robu šalje u novo mjesto opredjeljenja bez pretovara. mjesto provjere može biti i mjesto novog opredjeljenja. Ono zavisi ili od volje kupca ili od okolnosti slučaja. Budu li obje stranke prisutne isporuci i pregled se može izvršiti prilikom isporuke. ga moraju obaviti odmah. Određivanje mjesta provjere kod reekspedicije predstavlja poseban problem. Kada je prodavac bio savjestan. pa i našeg Zakona o obligacionim odnosima zavise od vrste robe. ZOO). Stoga ćemo ih ispitati posebno. tipa prodaje i od usvojenih pravila o vremenu reklamacije. Kao mjesto pregleda u užem smislu valja uzeti transportni terminal (uzansa 74). 4. Drugo. I treće. prema uporednom 98 i našem pravu (član 481. 68 .. mora postojati ugovor između kupca i njegovog kupca o prodaji iste robe. vrijeme pregleda zavisi od toga da li je nedostatak vidljiv ili skriven. Budu li ispunjeni ovi uslovi. Ako je “nedostatak bio poznat prodavcu ili mu nije mogao ostati nepoznat” (član 485. stranke ili drugi subjekti pregleda. Najprije. Rješenja dispozitivnih propisa uopšte. Pravno. ovo je najsloženiji modalitet postupka provjere (ne)postojanja materijalnih nedostataka. Razumije se da kupac ili kupčev kupac mogu kao mjesto provjere u širem smislu odrediti i neko drugo usputno mjesto koje se nalazi između dva mjesta opredjeljenja. ZOO) potrebno je da bude ispunjeno nekoliko uslova. 127-130. Mjesto utvrđivanja skrivenih nedostataka nije ničim određeno. 3.pregleda određeno mjesto otpreme ili mjesto opredjeljenja.

Kupac ili kupčev kupac imaju pravo da pregled izvrše i ranije. Isto rješenje postoji i u našem sistemu. krajnji rok za izvršenje pregleda je prekluzivni rok za ostvarivanje kupčevih prava 99 100 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. st. ZOO. Jasno je da se vrijeme isporuke i vrijeme pregleda ne moraju potpuno podudariti. st. st. u kojoj treba konstatovati vidljive nedostatke. početak toka roka se odlaže do prijema dokumenata. 69 . pravni standard.. Ovo pravilo ne važi samo onda 100 kada je u pitanju lakopokvarljiva roba. ZOO). Sva izložena rješenja vrijede za situaciju u kojoj se vrši “uobičajeni pregled”. jer prodavac nije predao potrebna dokumenta.”. Pored poslovnih običaja i uslova posla. izvršene zamjene dijelova i slično” (član 483. “pregled stvari može biti odgođen do njezina prispijeća u novo odredišno mjesto” (član 481. 3.125. Izvršenje pregleda “odmah” je. o mjestu isporuke u situaciji kada postoji dilema između mjesta otpreme i opredjeljenja. predaje druge stvari... 126 i 138. Zbog toga je u uporednom pravu “gotovo opšte prihvaćeno pravilo . zapravo. Ono je potvrđeno i pravilima uzanse 74. I drugo. ZOO). sadržaj navedenih pravnih standarda zavisi naročito od vrste robe. ZOO). ako se pregled ne može izvršiti. ili ako pregled ne bude moguće izvršiti prilikom isporuke bez krivice stranaka.. Ovo znači da mora bez nepotrebnih odlaganja pristupiti pregledu i sam pregled završiti u roku u kome bi to učinilo i drugo lice njegovog položaja djelujući pažnjom dobrog privrednika. kupac tada treba da “opomene prodavca da mu te isprave bez odlaganja dostavi”. Konačni izgled relevantnog rješenja u pogledu vremena provjere zavisiće i od toga da li je u pitanju provjera količine ili kvaliteta.. ako je zbog popravke ili isporuke druge stvari kupac bio prinuđen da ne koristi predmet prodaje. str. No. Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. Navedeni rokovi za pregled mogu biti produženi u dva slučaja. dužni su da pregledu pristupe “čim” je roba prispjela u konačnu destinaciju.”. tj. U slučaju reekspedicije. 2. 124 . “Redovan tok stvari” i ovdje se shvata objektivno. Njegov sadržaj zavisi od poslovnih običaja i od konkretnih uslova isporuke u datom slučaju. str. Prema uzansi 138. Prvo. Kod distancione prodaje generičkih stvari princip je da se vrijeme pregleda veže za vrijeme isporuke.zasniva se na pravilima o reklamaciji iz člana 481. Specifični zahtjevi provjere kvaliteta mogu da dovedu do toga da se izraz “čim” interpretira tako da važi od momenta prispijeća robe u skladište kupca. 1. kupac ga mora obaviti “čim je to prema redovnom toku stvari moguće” (član 481. budući da se zadnja tranša robe mora ispitati po završetku isporuke. Ako prodavac ne ispuni svoju obavezu pozivanja kupca da prisustvuje isporuci i pregledu.. rokovi počinju teći “od predaje popravljene stvari. da se u ovakvim slučajevima kontrola robe vrši pre predaje 99 robe vozaru”. Ako su u pitanju skriveni nedostaci. ukoliko to ne učine.

”. Definicija se daje na str. str.Carić dr Slavko. hemijska analiza. budući da odvajanje ekonomskih i pravnih aspekata pri vršenju kontrole nije moguće. Tehnološki postupci koji ispunjavaju ovaj uslov su navedeni primjera radi: stručni pregled. Razumije se da je za primjenu svakog od navedenih postupaka 103 Suštinski potrebno da količina u ugovoru bude utvrđena na odgovarajući način. Prema obimu. 104 Društvene procedure kroz koje se vrši provjera postojanja materijalnih nedostataka veoma su složene.Savremena administracija. merenjem ili prebrojavanjem”. Ako se roba isporučuje u originalnom pakovanju. vađenje uzorka. Kapor dr Vladimir . 5. Beograd 1975. a analiza specifičnosti na str. 104 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. posebne uzanse i poslovni običaji. Toroman dr Marija: “Vrste i modaliteti ugovora o kupovini i prodaji”. Potom dolaze dispozitivni propisi... Rezultati dobijeni na drugi način ne bi bili pravno relevantni.”. 130. ZOO).po tom osnovu. str. komercijalna procedura ili pravni postupak. upoređivanje sa uzorkom. tehnološki postupci se primjenjuju samo na konstatovanje stanja ambalaže (uz. 75. isto djelo. No. “što često ne zavisi od volje ugovornih strana. 148). Posebne uzanse za promet pojedinim vrstama robe. On iznosi šest mjeseci od predaje stvari. 155. Opšte uzanse. 131 . Izvori prava za način provjere veoma su brojni. “utvrđivanje količine robe vrši se vaganjem. bez obzira na svoju uvjerljivost i vjerodostojnost. već od prirode robe u 101 Kod sukcesivnih isporuka provjeru treba vršiti za svaki obrok pitanju”. On se može posmatrati kao tehnološki proces. “izuzev kada je ugovorom određen dulji rok” (član 482.. Tehnološki postupci provjere treba da budu provedeni najprije onako kako je izričito ugovoreno. Način pregleda robe Način pregleda obuhvata sve vrste radnji i njihove modalitete koje subjekt pregleda treba da obavi da bi se došlo do relativno sigurnog i pravno relevantnog stava o tome da li materijalni nedostaci postoje ili ne. 76 . 147).82. 102 103 101 70 . ništa ne govore o ovom aspektu provjere. Njihovo regulisanje vrši se najprije sporazumom Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. isporuke. str. način pregleda se dijeli na: način pregleda koji teži utvrđivanju količine i način pregleda koji je usmjeren na konstatovanje kvaliteta. kao na primjer za žitarice. str. Prema uzansi 115.. kao i drugi zakonici i izvori uporednog prava. zahtjev uzansi u pogledu utvrđivanja kvaliteta jeste da primijenjeni način bude “vjerodostojan” (uz. Zadnja dva vida nazvaćemo društvenom procedurom i obraditi zajedno. 2. Prema cilju. st.132. posebno. zato mu Opšte uzanse posvećuju značajnu pažnju. Zakon o obligacionim odnosima. 75. ističe da je učestalost primjene ovakvog načina ugovaranja i kontrole količine “učinila da ovaj postupak danas preraste u poseban modalitet ugovora o kupovini i prodaji pokretnih stvari”. fizičko mjerenje. 102 Način provjere je složena pojava. Institut za uporedno pravo . Na prvom mjestu se i ovdje pojavljuje ugovor. način kontrole može biti potpun ili djelimičan. sadrže i pravila o tehnološkim postupcima provjere koji moraju biti primijenjeni.

”. biće obavezna procedura koju oni predviđaju. Uobičajeni način se određuje prema običajima u mjestu pregleda. Ovo rješenje ima i uporedno-pravnu vrijednost. Uzanse 129. Ako posebne uzanse ili standardi dolaze do primjene. najčešće onoga koji se naziva kontradiktornim. 105 106 107 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. članovi komisije i eventualni svjedoci. str. određivanju tehnoloških postupaka i njihovom provođenju.. Ukoliko je on uobičajen. manjina može izdvojiti svoje mišljenje ili odbiti da potpiše zapisnik. Ako su pregledom konstatovane mane za koje prodavac odgovara. 1. ali se njihova svojstva i odnosi sa ugovornim partnerima moraju naznačiti u zapisniku. Na kraju se sastavlja komisijski zapisnik koji treba da potpišu obje strane. U svim drugim slučajevima troškove pregleda snosi kupac kao lice na kome leži obaveza da ga izvrši. kao i onda kada količinu provjerava jedna strana na svome skladištu bez prisustva drugog partnera (uz. prirodi robe i okolnostima provjere. Opšte uzanse za promet robom kao vjerodostojan način pregleda predviđaju komisijski pregled. 139). Jedan izuzetak. usvojenih rješenja nema. Poželjno je da komisiju sačinjavaju nepristrasna lica i da u nju po mogućnosti uđu sudski vještaci. Sva ostala pitanja se u oba 106 Suštinskih razlika između slučaja uređuju kroz sadržinu komisijskog zapisnika. Korisno je da to učini svojim rješenjem. stavi na raspolaganje potrebnu radnu snagu i sredstva kojima raspolaže.. ovaj pravni standard uvijek treba veoma pažljivo popunjavati elementima sadržaja koji imaju faktičku prirodu. 107 Potom se pristupa identifikaciji robe. pregled se mora izvršiti na “uobičajeni način”. To može biti učinjeno u ugovoru ili prilikom samog pregleda. i 149. troškove njihovog utvrđivanja kupac može da regresira od prodavca. Snošenje troškova provjere stranke mogu urediti ugovorom. Dakle. komisijski postupak se a priori smatra vjerodostojnim (uz. postoji. O svim radnjama vodi se zabilješka. dakle o svom trošku. primijeniće se pravila Opštih uzansi predviđena za troškove utvrđivanja kvaliteta (uz. st. i Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. provjera se vrši prema dispozitivnim propisima. Dokazna snaga ovakvog zapisnika je oslabljena.”. 133. ipak. U pogledu članova komisije nema ograničenja. Ako se provjera vrši na skladištu prodavca.. odnosno njihovi predstavnici. dolazi u obzir i kao način provjere materijalnih nedostataka prema Zakonu o obligacionim odnosima. 71 . Ukoliko članovi komisije nisu jednodušni o nekom pitanju.stranaka. on je dužan da kupcu bez naknade.. str. 105 Ne postoje li ni ovi izvori. 147). Komisiju formira strana koja je subjekt pregleda. 128). ZOO. Kod provjere kvaliteta. poslovnim običajima date trgovačke branše. Ne bude li to učinjeno. Zatim se utvrđuju rezultati pregleda. Uzansa 129. 131. pa ćemo ih izložiti zajedno. Prema članu 481. Način provjere količine komisijskom procedurom Opšte uzanse predviđaju za situacije u kojima između jedne ugovorne strane i vozara ili špeditera postoji spor u pogledu količine.

a količina ne predstavlja bitan element ugovora. Da li izvršenje radnji prijema predstavlja obavezu ili pravo sporno je i u zakonodavstvu i u teoriji. “komplementarni pojmovi”. 2. ZOO). 519. dakle. st. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema . 2. Isporuka i prijem isporuke su. Zbog toga je broj činidbi kupca veći što je posao prodaje komplikovaniji. Pri tome treba imati u vidu da šutnja kupca ne znači fiktivni prijem. biće ih više kod distancione nego kod prodaje u mjestu. Kupčeva obaveza prijema je djelimična onda kada se vrši sukcesivna predaja pojedinih obroka i onda kada samo dio robe ima materijalnih nedostataka.III . prirode stvari i okolnosti konkretnog posla. Drugu vrstu radnje kojom se izvršava obaveza prijema predstavlja “odnošenje stvari”. 72 . Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. te u odnošenju stvari” (član 519. Obaveza prijema isporuke postoji samo ako je roba isporučena saglasno ugovoru. Sličnu definiciju sadrži i uzansa 70. Kao i isporuka i prijem se sastoji najmanje iz jedne faktičke i jedne pravne radnje. ZOO. Zbog toga može biti određen i kao pomoćni pravni posao.. Sadržaj obaveze prijema isporuke Obaveza prijema isporuke je složena. Ovakvom stilizacijom zakonodavac je želio ne samo da rastereti prodavca brige oko stvari nego i da jasno odredi momenat prijema. ZOO). ugovora. Izvršenje 108 109 110 Uzansa 70. 109 ali u praksi oni ne moraju biti uključeni u jedinstven proces primopredaje robe.PRIJEM ISPORUKE 1. str. mora da izvrši da bi prodavac mogao isporučiti robu i prenijeti svojinsko pravo na njoj. 254. 519.. str. više kod sukcesivne nego jednokratne isporuke. prema ugovoru. 70. poslovnih običaja. “Preuzimanje stvari se sastoji u poduzimanju potrebnih radnji da bi predaja bila moguća. Analogno fiktivnoj isporuci ovdje ćemo imati fiktivni prijem isporuke.”. čl. čl.. Tada će prijem biti potpun. Pojam Prijem isporuke ili “preuzimanje stvari” 108 je sistem faktičkih i pravnih radnji koje kupac. 155. Odnošenje stvari neće značiti radnju prijema ako se stvar već nalazi kod kupca.. Opšte uzanse i Zakon o obligacionim odnosima su ovu dilemu riješili u korist stava da se radi o obavezi kupca (uz. Koje su radnje kupca potrebne da bi prodavac mogao da izvrši isporuku zavisi od prinudnih propisa. Potrebno je da on izričito izjavi da prima robu koja je kod njega ili da preuzme radnje iz kojih se može “na siguran način utvrditi da je on 110 robu hteo da zadrži”.”.

Na drugom mjestu se nalazi ugovor o prodaji. 230. Napokon. Pojam obaveze plaćanja 1.. ukoliko nisu stavljene van snage kasnijom regulativom. Ako on ne reguliše ovu dužnost.PLAĆANJE CIJENE 1. Pored toga ona se s obzirom na pravni režim cijene u prodaji poslovnog prava može odrediti i kao prirodan sastojak ugovora. Na prvom mjestu se nalaze prinudni propisi čiji su predmet regulisanja novčani. ugovorna obaveza kupca. svojinsko pravo na njoj. 144. Plaćanje cijene je. U našoj zemlji to su: Zakon o obligacionim odnosima i Opšte uzanse.1. Iako se sastoji u predaji novca. Obaveza plaćanja. kauzu zbog koje prodavac zaključuje ugovor. isto djelo. značaj manifestacija volje kupca prilikom preduzimanja pojedinih akata isplate je toliki da se plaćanje dâ kvalifikovati i kao pomoćni pravni posao. po pravilu. Analogno isporuci može se definisati kao sistem faktičkih i pravnih radnji koje kupac mora da izvrši prema svim relevantnim izvorima da bi prodavcu predao ugovorom određenu količinu novca i prenio mu najjače. str. 111 112 Kapor dr Vladimir . Sadržaj obaveze plaćanja Sadržaj. predmet obaveze plaćanja nije identičan sa cijenom. dužnost plaćanja je složena. str. je veća od same cijene budući da u nju ulaze i drugi izdaci. nesumnjivo. Izvori prava kojima se uređuje obaveza plaćanja su brojni..”. Definicija i kvalifikacija obaveze 111 i najvažnija 112 obaveza kupca. Imperativne norme ovih akata imaju za osnov svoje primjene ono što je ugovorom predviđeno izričito ili upućivanjem na važenje dispozitivnih normi. 1. Rješenja ugovora i dispozitivnih propisa dopunjavaju se prinudnim normama pojedinih specijalnih zakona. 73 . primijeniće se dispozitivni propisi. Njeno Plaćanje ili isplata je osnovna izvršenje predstavlja glavni razlog.Carić dr Slavko. Broj radnji i pravnih izvora raste kada se sa građanske pređe na poslovnu prodaju.obaveze prijema ne znači gubitak prava na popravljanje štete izazvane postojanjem skrivenih nedostataka na robi. kreditni i devizni sistem.2. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. IV . prvenstveno različiti troškovi robnog prometa.

320. Uzansa 160. kupac snosi i rizik plaćanja. Uz trošak. potrebni iznosi moraju mu. SGA. “Skonto se najčešće ugovara kod prodaje sa kratkoročnim kreditom”. Samo se po sebi razumije da kupac plaća prodavcu i kamate kod ugovora o prodaji na kredit. 517 ZOO). Kod prodaje na kredit stvari koje daju plodove ili druge koristi. Kupac snosi i troškove plaćanja. a ne na samoj granici (uz. Troškove robnog prometa nastale prije mjesta i vremena isporuke kupac plaća samo izuzetno. nužno je osvrnuti se i na opšta pravila koja ovdje važe neposredno. bez obzira na to da li je obaveza na plaćanje dospjela ili nije (čl. 164). ali ne i jedini element kalkulacije.. bez obzira na to što je mjesto isporuke eventualno u zemlji. 380 HGB. st. uz. 115 Uslovi pod kojim se ambalaža ne plaća već su izloženi.. 117 Perović dr Slobodan. 1. Član 28. Ovakva dužnost mora biti ugovorena ili predviđena u uzansama. 114 115 113 74 . 116 U njemačkom pravu kupac ne odgovara za docnju sa prenosom pošiljke. Sve ostale troškove prometa (“zavisne troškove”) kupac snosi od mjesta i vremena isporuke. Ako je. 2. isto djelo. 169). Smatramo da se taj rizik odnosi na sve slučajeve koji ometaju urednu isplatu. ukoliko se prodavac pojavljuje i kao kreditor. član 212. čiji predmet se ispoljava u aktu predaje sume novca”. Ako efektivno plaćanje tih izdataka vrši prodavac. 160. novčana obaveza. 117 Zbog toga je ona u Zakonu o obligacionim odnosima regulisana najprije opštim pravilima o ovoj vrsti ugovornih dužnosti. Vidjeti uporedni pregled kod Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. 94-105. Primjena opštih pravila o novčanim obavezama Plaćanje cijene je. 94: “Novčanim obligacijama nazivaju se samo one koje se neposredno odnose na sumu novca. kupac plaća i ambalažu po cijeni robe (uz. 3.odbitkom od cijene zbog njene isplate odmah i gotovinski . Tako kupac snosi uvozne carine. 161). Detaljnu analizu režima ovih obaveza vidjeti na str. str.3. biti predujmljeni (uz. ostale uvozne dažbine i troškove carinjenja. ukoliko želi da se koristi skontom . p. Ovo utoliko prije što je ista tehnika primjenjena i u drugim nacionalnim zakonodavstvima. Ako ništa nije ugovoreno i u uporednom pravu 113 i kod nas se plaća za neto težinu robe bez skonta. Pošto je posebnih rješenja veoma malo. a potom i specifičnim normama koje vrijede samo za ugovor o prodaji. međutim u ugovor unesena klauzula “bruto za neto”. st. 171).kupac mora to da ugovori ili da se osloni na poslovne običaje. 240. 114 Dakle. snosi troškove pribavljanja i legalizovanja uvjerenja o porijeklu robe i onda kada je dužan da ih pribavi prodavac (uz. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. kupac plaća i kamatu na dugovanu cijenu od dana prijema stvari. a ne 116 samo na sigurnost novca. str. 235.. na njegov zahtjev. Izuzeci od ovog pravila posebno su utvrđeni i odnose se na one troškove koji nastanu uslijed promjene mjesta plaćanja izazvane postupcima prodavca (čl.”.”. str.. dalje. ZOO). Kupac. ŠZO.Cijena je osnovni. po svoj prirodi.

Tada je ovlašten da od svoga duga odbije eskontni iznos. indeksna skala). namiruju se tek u četvrtom redu (čl. One su ništave smatra se da u ugovor nisu ni unesene. 310). dužnik je dužan isplatiti onaj broj novčanih jedinica na koje obaveza glasi. 118 Princip monetarnog nominalizma može normalno funkcionisati samo u uslovima relativno niske inflacije. Plaćanje se vrši prodavcu. 398 ZOO). izuzev ako zakon naređuje što drugo” (čl.Plaćanje cijene kod ugovora o prodaji je podvrgnuto principu monetarnog nominalizma: “kada obaveza ima za predmet svotu novca. No. str. Zato ćemo ih i izložiti u sklopu odgovarajućih kupoprodajnih podinstituta. govori o “načelu uzajamnosti” između mjesta plaćanja i mjesta isporuke. Ukoliko on ne bude postignut. 133-136). Obaveza plaćanja izvršava se pažnjom dobrog privrednika (čl. 312 ZOO). može se tvrditi da je kupac uvijek ovlašten na eskont. a kupac ne može sve da ih izmiri. Sljedeća grupa opštih pravila tiče se načina ispunjenja obaveza. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. str. FBiH 2/95.. ali i prema njegovim povjeriocima. 119 120 118 75 . od sporazuma dužnika i povjerioca. 15 Zakona o finansijskom poslovanju). Pošto posmatramo prodaju poslovnog prava. Pri tome treba voditi 119 veoma strog prema nelikvidnom računa da je Zakon o finansijskom poslovanju dužniku. No. No. Valjano je ispunjenje trećem licu koje nije prethodno određeno. 305 ZOO).. 238. kada između istog podavca i kupca postoji više ugovora i više obaveza koje su dospjele. prodavac je dužan da primi i djelimičnu isplatu (čl. najprije. 394). Pošto potraživanja i dugovanja po osnovu ugovora o prodaji spadaju u “ostale obaveze”. A zakon to čini! Klauzule o promjeni cijene već su izložene (klizna skala. 320 i 318 ZOO). Specifičnim rješenjima o plaćanju cijene posvećena su svega tri člana dijela Zakona o obligacionim odnosima koji govori o prodaji (čl. 139-140 ZOO). 516-518). vezanost normi o načinu. Obavezu izvršava kupac lično ili preko svoga zastupnika. Odredba kojom bi se unaprijed odrekao svoga prava na plaćanje prije dospjelosti je ništava (čl. Kupac svoje obaveze uvijek može izmiriti prije dospjelosti. Ovdje je potrebno istaći još jedno pravilo. 310 ZOO). isto djelo. Ona se primjenjuje neposredno na plaćanje kupovne cijene (čl. mjestu i vremenu plaćanja za isporuku 120 i obilje faktičkih stiuacija koje zahtijevaju posebno tumačenje. kao izraz principa valorizma nisu dopuštene. ako to proizilazi iz ugovora ili običaja. 103-105. Sl.”. te prekomjerno oštećenje (čl. pošto su novčane obaveze djeljive. Naredna grupa pravila tiče se mjesta i vremena isplate. ako prodavac to izričito ili prećutno odobri (čl. redoslijed namirenja zavisi. 18 ZOO) i u cjelini (čl. n. licu koje on odredi ili subjektu kojega odredi sud. Napokon. Pored njih postoje i drugi instrumenti kojima se cijena može prilagoditi realnoj vrijednosti. primijeniće se zakonski red uračunavanja (čl. zlatne i valutne klauzule. Od opštih instituta tu ulazi klauzula o promjenjenim okolnostima (čl. dovode do veoma složenog pravnog Vidjeti Perović dr Slobodan.

Najvažniji među njima su: Zakon o finansijskom poslovanju. kao prvi način plaćanja predviđa polaganje “novčanog iznosa na tekući račun povjerioca kod banke koja je u zemlji”. prodavac i kupac postaju vezani složenim sistemom prinudnih i dispozitivnih propisa. Zakon o finansijskom poslovanju ugovaranje obezbjeđenja plaćanja 121 prepušta sporazumu stranaka i time vrši radikalnu promjenu ranijeg stanja. Zakon o obligacionim odnosima i Opšte uzanse za promet robom. Izložićemo je zato kroz modalitete načina. Zadržaćemo se na pojedinim instrumentima plaćanja u mjeri u kojoj je to potrebno radi osvjetljavanja obaveze plaćanja kupovne cijene. n. 2.1. Obezbjeđenje plaćanja može se izvršiti i zalaganjem vrijednosnih papira (član 17. Od načina plaćanja treba razlikovati obezbjeđenje plaćanja. Zakon o čeku. Uopšte o načinu plaćanja Pod načinom plaćanja podrazumijevamo instrumente plaćanja i radnje koje se u vezi sa njima preduzimaju. međutim. Obezbjeđenje plaćanja može se izvršiti predajom mjenice. iz kojih je prodavac ovlašten da se namiri. vremena i mjesta plaćanja. vrijeme i način predaje instrumenata plaćanja takođe se određuju ugovorom. u skladu sa propisima o plaćanju i poslovanju hartijama od vrijednosti. 2. Osim instrumentima plaćanja. FBiH 10/95. No. gotov novac nema položaj prvenstvenog instrumenta plaćanja. ako obaveza plaćanja ne bude izvršena u skladu sa ugovorom.regulisanja ove dužnosti kupca. Način plaćanja 2. U Zakonu o finansijskom poslovanju. Mjesto. kada se jednom stranke sporazumiju o njima. Uzansa 188. cesijom i asignacijom u skladu sa zakonom kojim se uređuju ovi odnosi. prepušteni ugovoru. bankarske garancije (član 17 ZFP).2. Instrumenti plaćanja Instrumenti plaćanja su sredstva kojima se. ZFP). Način plaćanja i način obezbjeđenja plaćanja su. Zakon o hatrijama od vrijednosti. privredni subjekt može plaćati međusobne obaveze prebijanjem. Zakon o mjenici. 76 . Ono se sastoji u davanju prodavcu finansijskih instrumenata podobnih za brzu i sigurnu naplatu ili u pružanju stvarnih (realnih) obezbjeđenja sa istim svojstvima. budući da su privredni subjekti dužni da obavljaju “novčani promet preko 121 Sl. vrši izmirenje novčanih obaveza. dakle. Sistem postupaka može se nazvati i modalitetima načina plaćanja. čeka. uručenjem akceptnog naloga sa upisanim datumom dospijeća (član 18 ZFP) ili na drugi način u skladu sa Zakonom o obligacionim odnosima. te ukupan sistem postupaka koje kupac mora da učini da bi svoju dužnost isplate izvršio u skladu sa ugovorom i prinudnim finansijskim propisima. Citiraćemo ga dalje kao ZFP.

banka preuzima jednostranim apstraktnim pravnim poslom obavezu prema prodavcu. Ova pravila Međunarodne trgovačke komore u Parizu imaju univerzalnu primjenu. 190) i bjanko mjenicom (uz. odredbe o blagajničkom maksimumu čine od gotovog novca veoma nepodesan instrument plaćanja (član 11. Odnosi banke i drugih lica u poslu akreditiva su uređeni Jednoobraznim pravilima i običajima za dokumentarne akreditive iz 1933. Petrović dr Milan. uzanse regulišu plaćanje obračunskim ili virmanskim čekom (“virmanski nalog”) i čekovnu uplatnicu (uz. Treću značajnu skupinu instrumenata plaćanja čine hartije od vrijednosti. koje nalažu prodavcu da gotovinu primljenu “po bilo kom osnovu uplati istog dana na svoj račun. 123 Član 1072 . plaćanje se može izvršiti i akreditivom. Savremena administracija. 122 Zakon o finansijskom poslovanju na prvo mjesto stavlja nalog za prenos.129. Uređeni su rokovi za plaćanje bilo kojom vrstom trgovačkog efekta (uz. str. st. 77 . pravni posao kojim se akreditivna banka na osnovu ugovora sa kupcem obavezuje da će korisniku. tj. 124 Antonijević dr Zoran i drugi. ne nužno i u ugovoru o prodaji. prodavčevo pravo je uslovljeno ispunjavanjem uslova koji su navedeni u akreditivu.računa” (član 9. ZFP). Drugu veliku grupu instrumenata plaćanja čine tzv. Zakon o finansijskom poslovanju spominje samo prebijanje ili kompenzaciju (član 12. Pored toga. U vezi sa ovim instrumentom plaćanja treba zapaziti tri stvari: kupac je dužan da sa bankom sklopi ugovor o otvaranju akreditiva prema uslovima iz ugovora o prodaji. zadnja revizija 1993. 192). 2). ali nisu isključeni ni ostali: cesioni (član 436 . 191). instrumenti doznake. plaćanje se može izvršiti i instrumentima obračuna. str.1082 ZOO. Predmet uređivanja je prvenstveno vrijeme kada se smatra da je isplata izvršena. pa ćemo se na datim rješenjima zadržati prilikom izlaganja odgovarajućih dijelova ove materije. U prilog plaćanju gotovim novcem ne idu ni odredbe člana 10 ZFP. kojim se banci nalaže da izvrši doznaku računu prodavca (član 12. Treba dodati da se u ovu grupu instrumenata može svrstati i poštanska uplatnica. a banke ih se pridržavaju kao obaveznog propisa. Beograd 1982. a najkasnije narednog dana”. 122 Antonijević dr Zoran. ZFP). 123 Akreditiv je apstraktan Četvrto. godine. Pavićević dr Božidar: “Bankarsko pravo”. 189 i 196). isto djelo. Napokon. ZFP). Od ostalih. Takse i troškove vezane za izdavanje hartija od vrijednosti kao instrumenata plaćanja ili obezbjeđenja plaćanja snosi kupac (uz.445 ZOO) i asignacioni (član 1020 124 1034 ZOO). 128. prodavcu “isplatiti određenu novčanu svotu ako do određenog vremena bude udovoljeno uvjetima navedenim u nalogu za otvaranje akreditiva” (član 1072 ZOO). 128 .

241. “Pri ovakvom plaćanju kupac je dužan da izvrši svoju obavezu plaćanja cene čim su mu stavljena na raspolaganje dokumenta koja predstavljaju robu”.”. težinu. Tipovi načina plaćanja Prema različitim osobinama ugovora o prodaji i specifičnim obilježjima same obaveze plaćanja mogu se utvrditi četiri karakteristična tipa ili modaliteta načina plaćanja. Izloženo pravilo o predujmu kod sukcesivne isporuke jasno razlikuje ovaj 125 modalitet plaćanja i od plaćanja rata kod ugovora o prodaji uz pretplatu. “prodavac u tom slučaju jamči za kvalitet. isto djelo. biti “čista” i izdata po naredbi (uz. pravila o plaćanju i instrumenti kojima se ono vrši prilagođeni su jednokratnoj isporuci.”. Ako ništa nije posebno ugovoreno ili ne proizlazi iz okolnosti posla. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Pod uticajem načela jednovremenog izvršavanja obaveza ovo pravilo se modifikuje kod predaje predmeta ugovora u obrocima. Ovo rješenje odstupa. Razmotrićemo ih odvojeno. Na ovaj način su interesi kupca obezbjeđeni i u onim elementima ugovora koji nisu vidljivi iz prevoznih dokumenata. “prve isporuke naplaćuju se iz predujma. 2. uz. 185).. 125 126 127 Toroman dr Marija. od opštih dispozitivnih principa o avansu. 127 Česti su naročito u međunarodnom prometu. Dvije su podvrste ovoga tipa plaćanja: plaćanja uz dokumenta i dokumentarni akreditiv.3. te potrebi isplate u cjelini i odjednom. 179 detaljno izlaže razliku između prodaje uz avans i prenumeracione prodaje. 126 dakle i prije nego što je imao mogućnost da isporučenu stvar pregleda. st. str. Zadržaćemo se samo na prvom slučaju. dokumenti moraju biti takvi da dokazuju izvršenje obaveze isporuke i ujedno omogućavaju kupcu da odredi vrstu i količinu robe. ZOO). str. Ona mora glasiti na “ukrcano”. 186). Drugo. iz pravila o jednovremenosti isporuke i plaćanja vidljivo je da je kupac dužan platiti cijenu tek pošto je imao mogućnost da pregleda stvar (član 475).. Ako dokumenti nisu u ugovoru naznačeni.2. ali im i Opšte uzanse posvećuju znatnu pažnju. 241. Ne postoji li odgovarajući običaj. najprije. (član 518 ZOO). 184). 183. “prodavac mora prezentirati ona dokumenta koja su prema prirodi ugovora uobičajena u takvom slučaju” (uz. Ako je u ovakvim ugovorima kupac dao prodavcu predujam. str. koji zahtijevaju da se iznos cijene dat kao predujam ravnomjerno rasporedi na sve dijelove dužnikove obaveze. “u slučaju uzastopnih isporuka kupac je dužan isplatiti cijenu za svaku isporuku u času njezina preuzimanja”. meru i dimenziju robe koji su označeni u fakturi” (uz.. 78 . Interesi kupca zaštićeni su i posebnim zahtjevima u pogledu teretnice (konosmana). Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema.. Najprije. Kada je dokument uz koji se vrši plaćanje vozarska isprava. Izuzetak od ovog tipa plaćanja postoji ako je ugovoreno plaćanje uz predaju dokumenata (D/P). ako ništa nije ugovoreno” (član 518. te da njome raspolaže (uz. 184).

Carić dr Slavko. mora platiti nesporne iznose. Četvrti tip načina plaćanja postoji u slučaju spora o cijeni. 128 Kupac u svome sjedištu ili u mjestu isporuke stiče mogućnost da primi robu tek kada je pošti ili prevozniku platio cijenu i troškove robnog prometa koje on sam snosi. ZOO). ugovorom. str. Ukoliko se radi o “periodu” u pitanju je protek vremena od nastanka do dospjelosti obaveze plaćanja. Ako rok isplate prije isporuke nije utanačen. Kod sukcesivnih isporuka. budući da predstavlja odstupanje od načela istovremenosti izvršenja ugovornih obaveza. 205). Vrijeme izvršenja isplate 3. pa su zloupotrebe ovoga modaliteta manje. 1 ZOO. bez obzira na način na koji će to biti učinjeno. plaćanje mora biti izvršeno do kraja radnog dana institucije kod koje se vrši plaćanje. Specifična pravila pojavljuju se onda kada se vrijeme plaćanja stavi u odnos sa vremenom isporuke.. po pravilu se ugovara izričito i precizno. nego kod građanske prodaje putem pouzeća preko pošte. cenu pre nego što primi stvar.”. ugovor o prodaji može. 79 . Kupac koji ima prigovore samo na neke stavke iz fakture. njegove granice utvrđuju se opštim pravilima (član 77. Ukoliko je određeno rokom. unaprijed. Deponovanjem novca plaćanje se smatra izvršenim do visine položenog iznosa (uz. Plaćanje prije isporuke. 178: prodaja uz pretplatu je takav ugovor “kojim se kupac obavezuje da isplati prodavcu . odnosno dan u kome plaćanje mora biti izvršeno. 128 Kapor dr Vladimir . 204). Vrijeme plaćanja Vrijeme plaćanja je trenutak u kome ili period unutar koga sve radnje koje sačinjavaju obavezu plaćanja moraju biti završene. određeno datumom. Razlikuju se situacije u kojim je plaćanje ugovoreno prije isporuke. O izvršenom deponovanju kupac mora obavijestiti prodavca. 129 Član 516. 3. 146 svrstavaju ovu prodaju u prodaje sa plaćanjem cijene unaprijed. preovladava “trenutak”.1. najprije. S obzirom na specifičnost novčanih obaveza.. Prodavac ne može odbiti prijem tih iznosa (uz. isto djelo. kupac je ovlašten da odmah po prijemu takvog obavještenja sporni iznos deponuje kod nadležnog suda (sudski depozit). U privredi dominira pouzeće koje je vezano za plaćanje prevozniku. plaćanje se ima izvršiti najkasnije u roku od osam dana od dana zaključenja ugovora (uz. 129 Ako je U našem pravu vrijeme plaćanja se određuje. istovremeno sa njom i nakon preuzimanja stvari. Zbog toga kupac za njega ne duguje kamatu ni u slučaju da spor izgubi. 130 Toroman dr Marija.Treći tip načina plaćanja jeste ono koje se vrši pouzećem.. Ako je prodavac odbio prigovore na pojedine stavke ili cijeli iznos fakture. isto djelo.. Kada je ugovoreno plaćanje prije isporuke. ali ne mora da ima 130 obilježja prenumeracionog ili pretplatnog posla. ova dospjelost se utvrđuje za svaki obrok posebno. 182). str. Depozit traje do rješavanja spora. st.

ono se rijetko izričito ugovara.”. str. uz. 2. Ovim rješenjem je u stvari sažeta stilizacija uzanse 189.. 236 . 3. Plaćanje unazad je ono koje se. Za razliku od rješenja u uporednom pravu. st...2. 2). 80 .Pošto je istovremenost isporuke i plaćanja osnovno dispozitivno pravilo u ovoj oblasti.238. u kome se obavlja predaja stvari” (član 516.. o plaćanju polaganjem 131 132 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Vrijeme isplate Vrijeme isplate je trenutak u kome se smatra da je plaćanje izvršeno. Bude li to slučaj. Kada se plaćanje vrši instrumentima doznake preko banke (nalog za prenos i obračunski ček ili virman) plaćanje se smatra izvršenim onda kada su to stranke dogovorile. Plaćanje gotovim novcem smatra se izvršenim kada kupac dugovanu sumu uruči prodavcu ili je položi na njegov tekući račun. lišava prodavca prava da raspolaže robom (uz. odnosno obezbjeđenje plaćanja. ako je isporuka izvršena uz predaju dokumenata koja. Oba dispozitivna pravila su uslovna. dug je namiren kada banci ili drugom subjektu kod koga se vodi račun prodavca “stigne novčana doznaka u korist vjerovnika ili nalog (virman) dužnikove banke. ZOO. naš Zakon o obligacionim odnosima predviđa da se plaćanje ima izvršiti u roku koji je predviđen poslovnim običajima (član 516. na osnovu izričitog ili prećutnog sporazuma stranaka. vrši pošto je proteklo vrijeme koje kupcu stoji na raspolaganju za pregled robe. prodavac traži obezbjeđenje ovakvih kredita. U ovom slučaju prodavac kreditira kupca.. a od instrumenata plaćanja posebno. 188). st. 3). U slučaju da sporazuma stranaka nema. Ukoliko se ne prihvati gledište da je rješenje Opštih uzansi postalo poslovni običaj. st. ZOO). 131 Pored toga. st. onda važi dispozitivna norma po kojoj se cijena plaća “u času . Vidjeti Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Ono zavisi od načina plaćanja uopšte. Ona će se primijeniti ukoliko nije ugrožen princip jednovremenosti isporuke i plaćanja. 3). 1. Izuzetno. 238. odnosno od prijema fakture. daju osnova za stav da u ovom slučaju plaćanje treba izvršiti u roku od osam dana od dana prijema robe. Ukorijenjenost Opštih uzansi u našoj poslovnoj praksi i racionalnost uzanse 177. Poslovni običaji često vežu ova dva momenta onda kada je ugovoreno “plaćanje uz fakturu”. st. str. Ako vrijeme plaćanja nije ugovoreno. ono se ravna prema dispozitivnim 132 propisima. u praksi se sreće posredno ugovaranje istovremenosti isporuke i plaćanja stipulisanjem dokumentarne isporuke. ZOO).. kupac nije ovlašten da odloži plaćanje ni pozivom na dužnost i/ili pravo pregleda robe. kupac može odbiti ili odložiti isplatu (član 475. Kreditiranje se vrši za ukupan iznos potraživanja. Polaganje se vrši virmanom (uz. ako je kupac robu dobio prije fakture. 177. odnosno organizacije da odobri računu vjerovnika iznos naznačen u nalogu” (član 318. Po pravilu. 177. pri tome.”.

kupac. razumije se pod uslovom da na kupčevom računu ima sredstava. smatramo da ovo pravilo treba tumačiti tako da je vrijeme isplate ono u kome pošta prema redovnom toku stvari ponudi prodavcu isplatu novca. 2.sredstava na tekući račun putem virmana. Stoga se i dalje razlikuju dvije osnovne situacije. st. Vrijeme isplate kod izmirenja obaveza kompenzacijom. U prvoj. st. ZOO). st.1. 1. 2). dakle. Plaćanje hartijama od vrijednosti smatra se uslovno izvršenim onda kada one budu prenesene prodavcu na način koji je dogovoren i koji mora biti u skladu sa pravilima prenosa odgovarajućeg trgovačkog efekta. Iz ovoga rješenja je vidljivo i drugo načelo: mjesto isplate nalazi se pod snažnim 81 . da se ispunjavaju u sjedištu povjerioca (član 320. Ne bude li dug predajom hartija izmiren u roku. Obaveza se konačno gasi kada prenesene hartije budu honorisane. 3. preuzima pravila uzanse 181. 4. Da kupac ne bi pao u docnju bez svoje krivice. Ako se plaćanje vrši virmanom ili drugim obračunskim sredstvom. onda se ovaj princip konkretizuje tako što se kao mjesto plaćanja određuje “sjedište organizacije kod koje se vode vjerovnikova novčana sredstva” (član 320. pa je plaćanje izvršeno onda kada kupac da nalog banci. Posljedice eventualne docnje svoje banke snosi. Mjesto plaćanja 4. Tri principa vladaju pravilima o određivanju mjesta plaćanja. Trenutak u kome je isplata izvršena je onaj u kome je prodavac postao povjerilac po tražbini. Ista rješenja važe i za plaćanje čekovnom uplatnicom. prodavac i kupac imaju istu banku. st. ZOO). Kad ovakav način plaćanja nije ugovoren. koja važe za pomenute instrumente.). obaveza se smatra izmirenom kada dužnik uplati iznos svoje obaveze pošti. obaveza je isplaćena onda “kad vjerovnik primi novčanu doznaku” (član 318. Ako je plaćanje preko pošte ugovoreno. st. ali kod ove obaveze ta podjela nema poseban pravni značaj. s tim što se kao prenosilac novca ne mora pojaviti pošta (član 318. kada je u pitanju plaćanje preko pošte. cesijom i asignacijom utvrđuje se prema pravilima obligacionog prava. tj. odnosno onaj u kome je njegova obaveza prema kupcu prestala da postoji ili se smanjila. Određivanje mjesta plaćanja Mjesto plaćanja je lokalitet na kome sve radnje koje ulaze u obavezu plaćanja moraju biti završene. U drugoj nije dovoljno da kupac da nalog svojoj banci. a ni dva dana po prijemu prodavčeve opomene. prodavac može zahtijevati isplatu u gotovom uz priznavanje eskonta (uzansa 190. 2). Da bi se plaćanje smatralo izvršenim. ZOO u članu 318. Prvi je da su novčane obaveze donosive. Analogno mjestu isporuke ono se može posmatrati u užem i u širem smislu. Plaćanje akreditivom se smatra izvršenim kada je banka otvorila akreditiv u skladu sa uslovima iz ugovora. neophodno je da kupčeva banka dostavi nalog za prenos prodavčevoj banci.

ZOO ne isključuje ni primjenu uz. 2. st.uticajem rješenja o načinu i vremenu isplate. 3. “ako se cijena ne mora platiti u času predaje. Ukoliko ugovor ništa ne govori o ovom pitanju. ZOO je jasan. str. povećanje troškova ispunjenja “pada na teret vjerovnika”. plaćanje se obavlja u prebivalištu. st. 133 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. ZOO). plaćanje se vrši u mestu tog sedišta” (uz. odnosno u onima u kojima je prodavčeva banka promijenila svoje sjedište. st. No. Povjerilac može promijeniti svoje sjedište u periodu između zaključenja ugovora o prodaji i dospjelosti obaveze plaćanja. Uštede u troškovima idu u korist prodavca.”. 175. Napokon. No. I napokon. st.. plaćanje se vrši “u mjestu u kome se obavlja predaja stvari” (član 516. Član 320. odnosno izvršila prihvat. plaćanje se vrši u sjedištu one koja je poslala ponudu. ZOO). st. Promjena mjesta plaćanja Stranke mogu uvijek sporazumno promijeniti mjesto plaćanja. način plaćanja dozvoljava da se povjeriocu pruži ovlaštenje na jednostranu promjenu mjesta plaćanja. dakle prodavca. Cilj usvojenih rješenja jeste zaštita opravdanih interesa kupca.2. Ako povjerilac ima više sjedišta. 133 Naše pravo slijedi kontinentalne sisteme. 238.. mjesto plaćanja se određuje prema poslovnim običajima (član 516. 2. Napokon. ako se iz ugovora ili okolnosti posla vidi “iz kojeg će se poveriočevog sedišta izvršiti isporuka.”. tj. 2 ZOO). Opšte uzanse dalje razrađuju ovo rješenje. 4. Napokon. 1 ZOO). st. princip uzajamnosti ukazuje na to da “je i mjesto plaćanja određeno mjestom isporuke. Cijena se najprije mora platiti u mjestu koje je određeno ugovorom (član 516.. po kojoj ovi principi vrijede i kad povjerilac naloži plaćanje na račun nekog trećeg lica. Odnosi koji tim povodom nastaju predmet su posebne pažnje zakonodavca.. Smatramo da ova rješenja analogno vrijede i u situacijama u kojima je promijenjena institucija preko koje se vrši plaćanje. 82 . 174). On je dalje ovlašten da traži plaćanje u novom sjedištu. Time se specijalna pravila o plaćanju kupovne cijene vraćaju na opšti pravni režim izmirenja novčanih obaveza. više poslovnih jedinica. 3. U nedostatku pravila običajnog porijekla. odnosno sjedištu prodavca” (član 516.

kupca ili prodavca. ZOO). Od svih navedenih funkcija. tako i posljedice. Mi ćemo se. ZOO). Treće. Pojam prigovora Prigovorima se. Prigovori se i u našem i u uporednom pravu nazivaju i reklamacijama. Prvo. posebno baviti samo najvažnijim. Zbog toga se ovdje moramo zadovoljiti sa tri osnovne pravne kvalifikacije. a ponekad kao obaveza. Pravna kvalifikacija prigovora je veoma složena i ne može se dati za sve vrste na isti način.reklamaciju na materijalne nedostatke izričito kaže da predstavlja dužnost kupca (član 481). posljedice prigovora na oba učesnika u poslu i pogoršanje pravnog položaja povjerioca u slučaju propuštanja ili docnje sa prigovorom dopuštaju da se on kvalifikuje i kao obaveza. odnosno da ga ne smatra uredno izvršenim. u najširem smislu. Stoga se razlikuju kako iscrpnost pravnog režima. s obzirom da predstavlja izjavu volje sa značajnim juridičkim konsekvencama. Najznačajniji prigovori koje stavlja kupac su oni koji se daju zbog: docnje sa isporukom. prigovori se ponekad kvalifikuju kao pravo. očuvanje prava na naknadu je najvažnija. funkcije i pravni režim doveli su do posebnih sankcija. Prigovori su usmjereni na: vjerodostojno konstatovanje činjenica. logičnije je prvo rješenje. viši institut prava prodaje. očuvanje prava na popravljanje štete i na vansudsko rješavanje sporova. značaj i kvalifikacija prigovora su različiti. dok će ostali biti izloženi uz odgovarajuće obaveze ili odgovornost za njihovo neizvršenje. odnosno obavještenjima o nedostacima. Prigovarati mogu i kupac i prodavac. različitih od opšte sankcije naknade štete izazvane propuštanjem generalne dužnosti obavještavanja (član 268. Tretman prigovora iste vrste je u uporednom pravu različit. prigovori spadaju u opštu obavezu obavještavanja o relevantnim činjenicama i stoga su zasnovani na načelu poštenja i savjesnosti (član 12. Zbog toga se može smatrati da oni predstavljaju samostalan. svaki prigovor se može odrediti i kao pomoćni pravni posao. kojima on ukazuje dužniku na činjenicu da ugovor ne smatra izvršenim. Drugo. No. stoga. Vrste prigovora Prigovor neispunjenja ili neurednog ispunjenja se može staviti povodom povrede svake obaveze. No specifičan sadržaj. nepoštivanja garancije da stvar nema materijalnih nedostataka i 83 . Radi rješavanja ove dileme naš Zakon o obligacionim odnosima za najvažniji i najsloženiji prigovor .GLAVA ČETVRTA PRIGOVORI I . 2. mogu smatrati izjave ugovornog povjerioca.UOPŠTE O PRIGOVORIMA 1. poticanje dužnika da sam izvrši obavezu ili da je izvrši uredno. S obzirom na ekonomsku poziciju povjerioca. No.

po pravilu. 134 Reklamacija se upućuje prodavcu ili njegovom vozar. ali nesumnjivo. Komercijalni značaj reklamacije ogleda se prije svega u održavanju dobrih poslovnih odnosa između partnera. ZOO dilema da li je reklamacija mana robe obaveza ili pravo je prevaziđena. davanje reklamacije postoji u ugovoru kao dužnost kupca i to u izgledu koji predviđa Zakon o obligacionim odnosima. isključiti iz ugovora. te izričitim redigovanjem člana 481. Način reklamiranja Reklamaciju daje kupac neposredno ili preko svoga ovlaštenog punomoćnika. Kao punomoćnici u privredi se.. trgovački zastupnik).. i bez intervencije trećih lica. II . reklamacija predstavlja pomoćni pravni posao. Reklamacija na materijalne nedostatke predstavlja obavezu kupca. Reklamacija je tijesno vezana sa obavezom garancije da roba nema materijalnih nedostataka. Ne učine li tako. Pored toga. Pojam reklamacije Reklamacija na materijalne nedostatke je pravna radnja. izjava kojom kupac obavještava prodavca da isporučena roba ima. Ona je akcesorna pravu kupca da zahtijeva obeštećenje u slučaju postojanja materijalnih nedostataka. 84 . 2.prekršaja garancije da preneseno pravo nema pravnih nedostataka. Uvođenjem koncepta materijalnih nedostataka kao višeg instituta. 165. Pravni značaj uredne reklamacije je u tome što ona služi održavanju kupčevog prava na popravljanje štete na snazi. 134 Opširnije vidjeti Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola kvaliteta.REKLAMACIJA NA MATERIJALNE NEDOSTATKE 1. Modaliteti reklamacije i njenog davanja su brojni. str. Ispitaćemo ih kroz tri osnovna: način. javljaju subjekti koji sa kupcem imaju ugovor o obavljanju nekih poslova iz oblasti usluga u prometu robe (špediter. te u mogućnosti rješavanja sporova vansudskim putem. Ukoliko žele. odnosno odrediti njene modalitete. Drugim riječima. ona predstavlja uslov za očuvanje prava na naknadu štete. Napokon. reklamacija je obavještenje prodavcu o neizvršenoj obavezi garancije da stvar nema materijalnih nedostataka. Zato je logično da se davanje ovoga obavještenja kvalifikuje i kao prirodan sastojak ugovora. stranke mogu dužnost reklamiranja izričito ili prećutno.”. konkretan materijalni nedostatak i kojom mu stavlja do znanja da ima namjeru da se koristi nekim od prava koja mu po tom osnovu pripadaju. po njegovim nalazima i mišljenju. mjesto i vrijeme. Na strani prodavca je najvažniji prigovor zbog docnje kupca sa plaćanjem cijene.

Prvo. Svi ostali elementi su nebitni. 166. vrijediće samo onaj prigovor koji je otpremljen u skladu sa ugovorom.punomoćniku. str. Ovaj sastojak diktiran je funkcijama prigovora. Lica koja će biti ovlaštena da upute ili prime reklamaciju mogu se i posebno odrediti ugovorom o prodaji. preko prirode robe i nedostatka. zahtijevaju da kupac dostavi prodavcu relevantne dokumente. Napokon. To znači da opis nedostatka mora biti konkretan i jasan.. Reklamaciji nikada ne treba prilagati originale dokumenata. Prodavac može na pregled uputiti i svoga punomoćnika.. on daje osnova da se svi elementi sadržaja reklamacije podijele na: bitne i nebitne... pošto njime ni jedan od ciljeva radi kojih je reklamacija uvedena ne bi mogao da bude ostvaren. ako to kupac učini. Uopšten prigovor ne proizvodi pravne posljedice. U reklamaciji “kupac je dužan potanje opisati nedostatak i pozvati prodavca da pregleda stvar” (član 484 ZOO). Zakon o obligacionim odnosima primjera radi kao “pouzdan način” slanja reklamacija navodi preporučeno pismo i telegram. Član 484. onda je iskoristio opciju i ne može kasnije jednostrano da mijenja svoj odštetni zahtjev. 166. Sadržaj reklamacije veoma je složen. po pravilu. da budu precizirana. Generalna izjava da roba ima materijalnih nedostataka kojoj bi se priznavala svojstva reklamacije. Drugi element sadržaja bez koga reklamacija ne može da postoji je poziv prodavcu da pregleda stvar kako bi se uvjerio da je reklamacija zaista opravdana. str. neki su. Funkcije reklamacije zahtijevaju da se u nju uvijek unese i ugovor povodom koga je sporna roba isporučena. 85 . Uz ovo rješenje treba primijetiti dvije stvari. Uz. Iako oni zavise od prirode i okolnosti posla. Najprije. “sudovi stoje na stanovištu da se iz reklamacije mora da vidi da je kupac podnosi s namerom da se koristi jednim od prava koja mu se 136 Ta prava u našem sistemu ne moraju priznaju u vezi sa nesaobraznom robom”. navode dokumenti i dokazi kojima kupac raspolaže. 135 dovoljno precizan da omogući prodavcu da formira stav o vjerovatnoj osnovanosti i ozbiljnosti reklamacije. st. Prvi bitan element sadržaja jeste potanji opis nedostatka.”. No. i 152. ZOO se poveo za poslovnom praksom i međunarodnom regulativom prije nego za uporednim zakonodavstvom. Da bi se one mogle ostvariti neophodno je da poziv bude konkretan i učinjen u skladu sa poslovnim običajima. ipak. stvar je konkretnih okolnosti: od stručnosti kupca.”. Vilus dr Jelena: “Utvrđivanje i kontrola. 2 ZOO). do brzine kojom cijeli postupak mora biti obavljen. Do koje mjere će se ići u detaljno navođenje nedostatka. osim u slučaju slanja prigovora na 135 136 137 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. 137 Ako je način slanja reklamacije određen ugovorom. kod reklamacija važi teorija prijema. tipizirani. vodila bi stavljanju prodavca u neravnopravan ekonomski i pravni položaj. Ukoliko je on korišten “smatra se da je kupac izvršio svoju obavezu da obavijesti prodavca” i kada on uopšte ne primi reklamaciju ili je dobije sa zakašnjenjem (član 484. 132. u reklamaciji se. Stoga.

Dispozitivno rješenje mora se izvući iz opštih pravila i iz regulative načina slanja reklamacije. tj. 3. Na tu situaciju je primijenjena teorija otposlanja. Pošto je usvojena teorija prijema. prepušteno opštim pravilima. On to pravo ne gubi čak ni onda kada je sam propustio da izvrši radnju pregleda bez odlaganja ili da reklamira na vrijeme. Mjesto reklamiranja Mjesto u kome treba izvršiti reklamaciju nije posebno regulisano u izvorima prava.u mjesto iz koga je učinjena bilo ponuda. Predstavlja veoma složen modalitet. I drugo. ako je nedostatak “bio poznat prodavaocu ili mu nije mogao ostati nepoznat” (član 485 ZOO). Njegovo određivanje zavisi od: savjesnosti prodavca. Unutar svakog od ta dva slučaja postoje specifična rješenja. važiće rješenja Zakona o obligacionim odnosima. Vrijeme reklamiranja Vrijeme reklamiranja je trenutak u kome ili period unutar koga sve radnje koje su vezane za obavještavanja prodavca o materijalnom nedostatku moraju biti završene. vrijeme reklamiranja zavisi od toga da li je nedostatak vidljiv ili skriven. Ako on ima više poslovnih jedinica. reklamacija kao neformalan pravni posao treba da se obavi u mjestu pregleda. Kada je prodavac savjestan. uspostavljeni izuzetak je jedan od rijetkih primjera pozitivnih sankcija u našem zakonodavstvu. Ni protek objektivnog roka od 6 mjeseci nakon isporuke na gasi kupčevo pravo u ovom slučaju. jasno je da je sjedište prodavca ujedno i mjesto u koje treba uputiti reklamaciju. 4. kupcu stoji na raspolaganju neograničeno vrijeme da izvrši reklamaciju. Očuvanju kupčevih prava po osnovu postojanja materijalnih nedostataka vodi samo onaj prigovor koji je blagovremen. Ako je mjesto u koje treba poslati reklamaciju posebno ugovoreno. a ako se to ne zna . vrste materijalnog nedostatka i vremena kontrole urednosti ispunjenja isporuke. bilo prihvat.siguran način. Ono je. ako su stranke učestvovale u pregledu i konstatovale vidljivi nedostatak. Ako je prodavac bio nesavjestan. Ne bude li to učinjeno. Blagovremenost reklamacije je izuzetno važna. biće pravovaljan samo onaj prigovor koji je u to mjesto i upućen. 86 . No. stoga. reklamacija se šalje u mjesto iz koga se ugovor izvršava. U našem pravu stranke su slobodne da vrijeme prigovora utvrde sporazumno. Izložena pravila o mjestu reklamiranja vrijede za slučaj da obje stranke nisu prisustvovale pregledu i za slanje reklamacije “na siguran način”.

st. 1 ZOO). a često i ne zna ko se javlja u toj ulozi. st. a njegov kraj za period koji je normalno potreban za sastavljanje uredne reklamacije (član 481. 2 ZOO). za vrijeme provjere. počevši od trenutka kada je prema redovnom toku stvari utvrdio ili mogao da utvrdi postojanje materijalnih nedostataka. Početak toka roka za reklamiranje veže se. Rješenje je logično.Ako su obje stranke prisustvovale isporuci i ako je pregled tada izvršen “kupac je dužan svoje primjedbe zbog vidljivih nedostataka saopćiti prodavaocu odmah. No. Ne bude li pregled moguć pri isporuci ili kada prodavac ne pozove kupca da prisustvuje isporuci i pregledu. Vrijeme reklamiranja skrivenih nedostataka određeno je subjektivnim i objektivnim rokom. inače gubi pravo koje mu po toj osnovi pripada”. Na ovaj način je odgovornost za otezanje sa slanjem obavještenja od krajnjeg prebačena na prvobitnog kupca. st. odnosno od izvršene zamjene ili popravke (član 483). Subjektivni rok počinje teći od dana otkrivanja nedostatka. Oni moraju biti održani kumulativno. Poseban slučaj i ovdje predstavlja reekspedicija. Dobije li kupac stvari po osnovu odgovornosti prodavca za materijalne nedostatke. zakonodavac dopušta strankama da ugovaranjem dužeg objektivnog roka ugovor potpuno prilagode svojim specifičnim potrebama i uslovima (član 482 ZOO). kupac je dužan da u privrednoj prodaji reklamaciju izvrši “bez odlaganja”. njegovim istekom gasi se i pravo kupca na popravljanje štete. Prodavac mora znati da se radi o reekspediciji. 87 . Razumno vrijeme je ono koje je urednom kupcu potrebno i dovoljno da sačini reklamaciju (član 481. Objektivni rok je prekluzivan. Njegova dužina je u ugovorima o prodaji poslovnog prava određena standardom “bez odgađanja”. 3. Upravo zbog toga se šestomjesečni period ne može produžiti subjektivnim rokom ili njegovim dijelom u slučaju kad je nedostatak otkriven u periodu prije isteka objektivnog roka koji odgovara pravnom standardu “bez odgađanja”. a ne stvarno vrijeme u kome je kupac obaviješten o nedostatku. Prema članu 481. a najkasnije razumno vrijeme po isteku vremena isporuke. rokovi za reklamiranje počinju da teku od prijema nove stvari. Uzima se u obzir objektivno mogući tok odnosa između klijenta (kupčevog kupca) i kupca. a ne samo procesna mogućnost ulaganja prigovora. Dan isporuke je ujedno i dan početka toka objektivnog roka od 6 mjeseci unutar koga se reklamacija prema savjesnom prodavcu uopšte može izvršiti. Početak toka roka za reklamiranje je u ovom slučaju objektiviziran. on ne bira konačnog kupca. Samo se na taj način može očuvati jednakost davanja stranaka i u ovome poslu. koji upućuje na povećan stepen hitnosti. ZOO “kupac je dužan prodavaoca obavijestiti o nedostacima čim je po redovnom toku stvari mogao za njih doznati od svojih klijenata”. a ne na prodavca. dakle. Izraz “odmah” je pravni standard. Ipak. On praktično znači da kupac mora prigovoriti čim opazi nedostatak.

Slučajevi u kojima kupac nije dužan da reklamira posebno su uređeni Zakonom o obligacionim odnosima. Ovakva solucija ne isključuje. ZOO je takva da dopušta još jednu osobenost: kupac se mora već u prigovoru opredijeliti za vid zaštite koji želi (oslobađanje stvari od pretenzije trećeg.III . Ako to nije učinjeno. To je treća 88 . doveli su i do nekih posebnih rješenja. Kupac mora da obavijesti prodavca barem o zahtjevu trećeg i to u cjelini. Modaliteti reklamacije na pravne nedostatke su isti kao i kod prigovora na materijalne nedostatke. treba uzeti da je reklamacija na pravne nedostatke uvijek učinjena kada je poslata. nego povećava potrebu da kupac svoju izjavu uputi “na siguran način”. 2. budući da Zakon o obligacionim odnosima nema posebnih pravila o ovom pitanju. Zbog toga je dužnost kupca u pogledu preciziranja pravnih nedostatka strožija. Specifičnosti pravnih nedostataka i osobiti vidovi popravljanja štete kada oni postoje. Ako se prigovor mora dati da bi kupac sačuvao svoja prava. Druga karakteristika tiče se načina davanja reklamacije. Vrijeme reklamacije može se odrediti ugovorom. Specifičnosti režima reklamacije na pravne nedostatke Prvo odstupanje režima reklamacije na pravne od pravila o prigovoru na materijalne nedostatke leži u sadržaju reklamacije. Pravni značaj reklamacije oličen je u činjenici da se određeni vidovi šteta izazvanih postojanjem pravnih nedostataka mogu reparirati samo ako je kupac uredno obavijestio prodavca o postojanju pravnih mana. Reklamacijom na pravne nedostatke kupac opominje prodavca na neizvršavanje obaveze garancije za osobine prenesenog svojinskog prava. isporuka nove stvari bez nedostatka). Pored toga. reklamacija predstavlja i prirodan sastojak ugovora. Stilizacija člana 509. Pošto u ovom slučaju nema posebnih pravila o načinu obavještavanja. ovaj prigovor predstavlja obavezu kupca (član 510 i 509 ZOO). Pojam reklamacije Reklamacija na pravne nedostatke je izjava kojom kupac obavještava prodavca da preneseno pravo nije uopšte konstituisano ili nije konstituisano u obimu i na način predviđen ugovorom i kojom mu daje do znanja da ima namjeru da se koristi nekim od prava koja mu po tom osnovu pripadaju. Priroda pravnih nedostataka je takva da njihovo dokazivanje redovno vrši treći. a ne kada ju je prodavac primio. onaj ko tvrdi da ima jače pravo na prodanoj stvari nego kupac. U daljim izlaganjima zadržaćemo se samo na njima. ona ima i svojstva pomoćnog pravnog posla. rokovi se moraju utvrditi tumačenjem pravila o prekluziji prava na naknadu štete.REKLAMACIJA NA PRAVNE NEDOSTATKE 1. U principu.

krajnji rokovi za reklamaciju su izjednačeni sa rokovima za ostvarivanje prava na popravljanje štete. krajnji rok za reklamaciju je godina dana od dana saznanja za pravo trećeg (član 515. krajnji rok za reklamaciju i za ostvarivanje prava prema prodavcu je šest mjeseci od “pravomoćno okončanog spora” (član 515. 89 . Ako se ometanje prava manifestuje u pokretanju spora (sudska evikcija). Momenat saznanja je faktičko pitanje i sud ga cijeni od slučaja do slučaja. Ako je u pitanju vansudska evikcija.osobenost ove reklamacije. 1 ZOO). U suštini. st. 2 ZOO). st. kupac je pozvao prodavca da mu pomogne u parnici.

90 .

docnja prodavca sa isporukom je činjenica neizvršavanja obaveze stavljanja stvari na raspolaganje kupcu u vrijeme koje je utvrđeno ugovorom ili na osnovu ugovora. zabrana izvoza i slično). Neke od ovih kvalifikacija su jednostavne i nesporne. Prema njima se procjena posljedica djelimičnog ispunjenja vrši shodno cilju radi kojeg je druga strana zaključila ugovor (subjektivni kriterij). 1 ZOO).raskid 138 ugovora po samom zakonu. 91 . docnja prodavca u ovom slučaju može biti potpuna ili djelimična. za njeno određenje. ZOO. Dilema nije samo akademska. isto djelo. 140 Pored toga. rat. požar. naime. Zavisno od mjere neispunjenja isporuke. 504. samim tim što je do zakašnjenja sa isporukom došlo. O različitim vidovima djelimične docnje i o njihovim posljedicama vidjeti Perović dr Slobodan. st. da li je prodavac kao dužnik u docnji. štrajk. Docnja sa isporukom može se svrstati u različite podvrste opšteg pojma docnje. st. činjenica da su se te norme formirale pretežno na terenu ugovora o prodaji dozvoljava njihovo zajedničko izlaganje. Pojam docnje sa isporukom Docnja prodavca sa isporukom je pojavni oblik docnje ugovornog dužnika. 141 Najveći i za docnju sa isporukom najvažniji problem predstavlja kvalifikacija docnje po njenom osnovu. ili samo onda ako je pao u zadocnjenje svojom krivicom (subjektivna docnja). No. 141 Opširnije vidjeti Perović dr Slobodan. “Dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obavezu u roku određenom za ispunjenje” (član 324. ZOO. Zbog toga. uzročna veza i krivica).. 142 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. važe opšta pravila obligacionog prava. (objektivna docnja). “Praktičan značaj razlike između objektivnog i subjektivnog shvatanja docnje naročito dolazi do izražaja pri prolaznoj nemogućnosti izvršenja za koju prodavac nije kriv (npr. str.GLAVA PETA ODGOVORNOST PRODAVCA I . 139 Djelimična docnja je pravno relevantna ako se odnosi na znatniji dio obaveze.” 142 138 139 140 Član 125. u principu..1. isto djelo. Shodno tome. 144. objektivni čin docnje sa isporukom može kod fiksnih poslova imati još jednu pravnu posljedicu . Pojam docnje i odgovornosti za docnju sa isporukom 1.ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA ISPORUKOM 1. 1. Nesumnjivo je da docnja sa isporukom spada u dužničku docnju i to sa neispunjenjem nenovčanih obaveza. moraju biti primijenjeni i vrijednosni kriteriji. str. Ona dovodi do ugovorne odgovornosti prodavca samo ako su ispunjene i druge pretpostavke (šteta. str. 503. Član 131. Docnja sa isporukom se može pravno kvalifikovati kao štetna radnja povrede ugovora. Upravo zbog toga docnju sa isporukom ne treba miješati sa odgovornošću za docnju sa isporukom. Pored odgovornosti.”. Pitanje je.

143 144 Perović dr Slobodan. ali se mora kretati u granicama Zakona (član 264 i 265 ZOO). Odgovornost prodavca za docnju sa isporukom uređena je prvenstveno Zakonom o obligacionim odnosima. Pored toga. tj. Drugu čine opšta pravila o posljedicama neispunjenja ugovora (član 262 269 ZOO). Četiri su grupe pravila koje su pri tome najvažnije. Konkretan izgled toga sistema zavisi od vrste isporuke. Različite faktičke i pravne osobine jednokratne i sukcesivne isporuke utiču na režim odgovornosti za zadocnjenje. Napokon. S obzirom da se krivica prodavca za docnju pretpostavlja (član 263 ZOO). Unutar realnih isporuka. odnos odgovornosti za docnju dalje se razlikuje prema tome da li je u pitanju jednokratna ili sukcesivna isporuka. On je različit kod dokumentarnih i kod realnih isporuka. u onoj mjeri u kojoj je šteta posljedica docnje. osim kod fiksnih ugovora. do toga da u praksi odgovornost kao jednostrano obavezni obligacioni odnos postoji samo kao temelj složenog sistema obaveza i prava u koje prodavac i kupac stupaju povodom popravljanja štete izazvane docnjom. Značaj naturalne restitucije u popravljanju štete dovodi. Perović dr Slobodan. a četvrta na posebna pravila o naknadi štete u slučaju raskida prodaje (član 523 . Mogućnost ugovornog uticaja na dispozitivne norme postoji. isto djelo. str.526 ZOO). na pravila o odgovornosti djeluje i karakter roka. dalje. 505. 504. 92 . Zajednička karakteristika izloženih izvora jeste u tome da se. ova vrsta odgovornosti se može kvalifikovati kao subjektivna. Zbog toga je neophodno pravne posljedice zakašnjenja sa isporukom posmatrati odvojeno za fiksne i nefiksne poslove prodaje.132 ZOO). stranke svojim sporazumom često utiču na dužinu primjerenog. Prva se tiče opštih rješenja o odgovornosti ugovornog dužnika (član 324). i zadocnjenje sa dokumentarnom isporukom ima neke specifičnosti zbog kojih mora biti posebno ispitano. razumnog roka za naknadno uredno ispunjenje isporuke. Pojam odgovornosti za docnju sa isporukom Odgovornost za docnju sa isporukom je jednostrano obavezni obligacioni odnos čiji je predmet radnja popravljanja štete u naturi ili novcu. 144 1. isto djelo. Pored toga. Treća se odnosi na raskid ugovora zbog neispunjenja (član 124 . 143 Budući da je odgovornost za docnju subjektivna i da se krivica dužnika pretpostavlja (član 263 ZOO) “praktično se pitanje svodi na teret dokazivanja”. ZOO i na osnovu pravila o raskidu ugovora zbog docnje (član 124 .2. str.126 ZOO) osnovano se može zaključiti da domaće pravo prihvata objektivni koncept docnje “koji je karakterističan za ugovore u privredi”.Iz definicije dužnikove docnje u članu 324. insistira na održavanju ugovora na snazi i na njegovom realnom ispunjenju.

Zato ćemo se posebno zadržati na rješenjima vezanim za pojedine elemente. st. Odgovornost za docnju sa jednokratnom realnom isporukom 2. 511. kupac ima pravo da zahtijeva ispunjenje u skladu sa ugovorom uz davanje naknadnog primjerenog roka za ispunjenje (član 262. No. 147 Pošto kupac mora dokazati i umanjenje svoje postojeće imovine i sprečavanje njenog opravdano očekivanog povećanja. u ovom slučaju on kao povjerilac “mora ostaviti dužniku primjeren naknadni rok za ispunjenje “ (član 126. isto djelo. Ovakvo čišćenje od zadocnjenja (purgatio morae) djeluje samo na pravo kupca da ugovor raskine. st. Prodavac koji je u docnji može izvršiti isporuku sve dok ne primi obavještenje kupca o tome da se ugovor raskida (član 130). da potpuno 145 Kupac je. Ova osnovna šema je u pravno-tehničkom smislu veoma složena. ZOO. U sva tri slučaja ima mogućnost da traži naknadu štete prema opštim pravilima. st. ovlašten da zahtijeva uredno ispunjenje bez davanja primjerenog roka u kome to treba učiniti. 146 Napokon. On. to je njegovo pravo na naknadu ograničeno na konkretnu štetu. No. 3 ZOO).2. dužnik zadržava pravo da i nakon isteka roka ispuni svoju obavezu. tj. str. Kapor dr Vladimir . najprije može da šuti. Tek po njegovom bezuspješnom proteku. 93 . kupac nije pri tome potpuno slobodan.Carić dr Slavko. Dužina naknadnog primjerenog roka može biti određena u izjavi kupca. Kupac ne može u njemu jednostrano mijenjati modalitete isporuke zasnovane na sporazumu stranaka. On mora da vodi računa o 145 146 147 Perović dr Slobodan.192 ZOO. Ono ne oslobađa prodavca obaveze da naknadi štete izazvane zadocnjenjem (član 262. pasivno čeka da se prodavac samoinicijativno očisti od docnje. Pravo na raskid ugovora zbog zadocnjenja prodavca sa isporukom pripada samo kupcu. 164: “pravo na ispunjenje ugovora pripada mu i bez toga”. dužnik to može učiniti do isteka roka zastarelosti. A to znači da kupac može zahtijevati naknadu proste štete i izgubljene dobiti koji su prouzrokovani docnjom. Član 155. 3 ZOO).1. a na strani kupca nastaje pravo na popravljanje štete. str. 185 . Druga moguća posljedica jeste raskid ugovora uz postojanje obaveze prodavca da nadoknadi štetu izazvanu raskidom (član 124 ZOO). 1 ZOO). Kupac koji želi da uprkos docnji prodavca sa isporukom održi ugovor na snazi ima tri mogućnosti na raspolaganju. st. ugovor prestaje da postoji. isto djelo. dalje. a vjerovnik da zahtijeva njezino ispunjenje “ (član 126. Naknadni primjereni rok se daje samo za ispunjenje u skladu sa ugovorom. 2 ZOO). Prva je održavanje ugovora na snazi uz prodavčevu obavezu da naknadi štetu izazvanu docnjom Načelo realnog ispunjenja ugovora i potrebe prometa navele su zakonodavca da ovu mogućnost pruži objema strankama: “kad ispunjenje obaveze u određenom roku nije bitan sastojak ugovora. Odgovornost kod nefiksnih poslova Pravo BiH predviđa dvije osnovne posljedice zadocnjenja prodavca sa izvršenjem realne jednokratne isporuke kod nefiksnih poslova.

Posljedice raskida u promatranoj vrsti prodaje se ne ravnaju prema opštim pravilima o učincima raskida (član 132 ZOO). njegova dužina će se utvrđivati prema faktičkim okolnostima. Pošto je svaki od pravaca djelovanja kupca složen i po broju zahtjeva i prema njihovoj pravnoj prirodi. prvenstveno o onim koja su sadržana u samom Zakonu. 2 ZOO). Davanjem primjerenog roka. U prva dva slučaja je kupac ovlašten “raskinuti ugovor prostom izjavom” (član 124). posebna izjava kupca o raskidu ugovora nije potrebna. U načelu. Zbog toga ćemo se ovdje detaljnije zadržati na zakonskim rješenjima. st. dok u trećem takva posljedica nastupa po samome zakonu (član 125). a to znači da može zahtijevati popravljanje 94 . Specifične norme o kojima je riječ. razmotrićemo ih posebno. st. Pravo na davanje novih primjerenih rokova nije ničim ograničeno. To mu pravo pripada najprije onda kada “iz dužnikova držanja proizilazi da on svoju obavezu neće izvršiti ni u naknadnom roku” (član 127 ZOO). Zbog toga. Drugi slučaj postoji ako je iz okolnosti posla vidljivo da dužnik ne može izvršiti isporuku ni u naknadnom primjerenom roku (član 128 ZOO). Pošto on ima karakter dopunskog roka. Kupac koji je zbog docnje prodavca raskinuo ugovor ima na raspolaganju tri načina za svoje obeštećenje. Oni su mu dati alternativno. osim izjavom prodavca da isporuku neće izvršiti. Davanje naknadnog primjerenog roka ne utiče na kupčevo pravo na popravljanje štete (član 262. pošto je kupac u ovom slučaju gospodar posla (dominus negotii). ne smije da predstavlja potpuno novi rok za isporuku. ni izjavom kupca. te o načelima obligacionog prava. dakle. 3 upućivanjem na član 125 ZOO). Prodavčevo ponašanje se može manifestovati kao izjava volje ili kao činidbe iz kojih je stanje njegove svijesti vidljivo na nesumnjiv način (konkludentne radnje). Napokon.526 ZOO). važe bez obzira na vrstu obaveze zbog čije se povrede ugovor jednostrano raskida i bez obzira na to da li je povredu ugovora izvršio prodavac ili kupac. No. kao i kod drugih pravnih standarda. Njegovim bezuspješnim istekom ugovor se smatra raskinutim po samom zakonu (član 126.prirodi stvari i okolnostima posla. Ona su zajednička za sve slučajeve raskida ugovora krivicom dužnika. iako nije zahtijevao naknadno ispunjenje. Na njih se primjenjuju posebna rješenja o raskidu prodaje (član 523 . Jednom izvršen izbor obavezuje kupca. primjereni rok nije potreban ni kod fiksne prodaje (član 125 ZOO). Kupac može raskinuti ugovor i bez davanja naknadnog primjerenog roka u tri zakonom predviđena slučaja. 3 ZOO). Ako naknadni primjereni rok nije određen ni ugovorom. Prvo pravo koje ima kupac jeste naknada štete prema opštim pravilima obligacionog prava (član 523 ZOO). st. prema našem pravu. vrijeme isporuke se od nebitnog pretvara u bitan element posla. on može “održati ugovor na snazi ako nakon isteka roka. naknadni rok treba da omogući prodavcu koji već ima pripremljenu robu da izvrši njenu isporuku shodno ugovoru. bez odgađanja obavijesti dužnika da zahtijeva ispunjenje ugovora” (član 125. Kupac zadržava pravo na naknadu štete.

Pored toga. Prodavac može odbiti da prizna onaj dio razlike u cijeni i one troškove za koje dokaže da ne bi nastali da je on na vrijeme bio obaviješten o namjeravanoj kupovini. st. isto djelo. u ovoj dominira naturalna. Sadržina ovih pravnih standarda određuje se prema okolnostima konkretnog slučaja i uz poštovanje načela poštenja i 149 Pored toga. Zbog toga je. Zato su posljedice propuštanja obavještenja ograničene. ZOO). Kapor dr Vladimir . obavijestiti svoga prvobitnog prodavca (član 525. o namjeravanoj kupovini radi pokrića kupac mora savjesnosti. ZOO. uzeta zajedno. 166. Položaj kupca ovdje karakteriše postojanje ne samo prava nego i obaveza. 165. 1 ZOO). predstavlja relativno samostalnu obavezu.proste štete i izgubljene dobiti. predstavljaju drugo pravo kupca u slučaju raskida ugovora zbog docnje prodavca sa isporukom.Carić dr Slavko. Kupac je dužan da kupovinu radi pokrića izvrši “u razumnom roku i na razuman način” (član 525. Zajednička im je karakteristika to da je 148 149 Kapor dr Vladimir . razmatrani vid obeštećenja se naziva i naknadom apstraktne štete. prodaja u privredi se prema definiciji zaključuje radi dalje prodaje stvari u prerađenom ili neprerađenom stanju. Naknadu eventualnih dodatnih troškova i druge konkretne štete može zahtijevati prema opštim pravilima (član 526 ZOO). Izložena rješenja. te da zahtijeva razliku između ugovorne cijene i cijene po kojoj je robu stvarno kupio. st. str. Obavještavanje. Jasno je da će se kupac ovim načinom obeštećenja koristiti samo ako je tekuća cijena bila ili je postala višom od ugovorne cijene. 2 ZOO). u slučaju da “stvar ima tekuću cijenu”. a ne novčana restitucija. Konkretna šteta može. Zbog toga se ovaj način obeštećenja može primijeniti samo onda kada su predmet prodaje stvari određene po rodu. Pošto se u ovom slučaju veličina štete koju je kupac pretrpio utvrđuje obračunskim putem. st. On je ovlašten da robu koja je bila predmet ugovora kupi od trećeg lica. Ta činjenica i u uporednom i u našem pravu opredjeljuje sva specifična rješenja o odgovornosti prodavca u ovom slučaju. a ne konkretnim dokazivanjem. kupac ovlašten “zahtijevati razliku između cijene određene ugovorom i tekuće cijene na dan raskida ugovora na tržištu mjesta u kome je posao obavljen” (član 524. Pošto ih kupac mora dokazati u pitanju je naknada konkretne štete. Za razliku od prethodne dvije mogućnosti. To mjesto teorija određuje kao mjesto isporuke 148 i time usklađuje ovo rješenje sa zakonskom definicijom “tekuće cijene” iz člana 464. Odgovornost kod fiksnih poslova Ugovor o prodaji je fiksan onda kada je rok isporuke bitan element posla. 2. mjerodavna je tekuća cijena na supstituirajućem tržištu “kojoj treba dodati razliku u troškovima prevoza” (član 524. str. Razliku između nje i apstraktne štete kupac može zahtijevati prema opštim pravilima obligacionog prava (član 526 ZOO). u ovom slučaju. Ako u mjestu isporuke nema tekuće cijene. 3).Carić dr Slavko.2. Dokazivanje štete može biti veoma mukotrpno za kupca. 2 ZOO). međutim da bude veća. st. isto djelo. Treće pravo oličeno je u institutu kupovine radi pokrića (član 525. 95 .

str.”. ni kupac kao povjerilac ne može više da utiče na sudbinu pravnog posla. 150. a ne i za ugovor u cjelini. kupčeva prava su ograničena na taj 150 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. zakašnjenje sa isporukom jednog obroka predstavlja djelimičnu docnju. 4 ZOO). kupac ima ista prava koja mu stoje na raspolaganju u slučaju zakašnjenja sa jednokratnom realnom isporukom. Tim postupkom se dobijaju različita rješenja za uredno isporučene obroke. u ovom slučaju. 131 . “Razuman rok” za obavljanje kupovine radi pokrića će se zbog samih okolnosti fiksne prodaje morati odrediti kao kraći vremenski period nego kod nefiksnih poslova. međutim. 150 Pravno-tehnička rješenja se. kupac nema pravo da raskine ugovor i zahtijeva naknadu štete za obroke koje je već primio bez prigovora. ipak. Pravni sistem BiH traži da se kombinuju generalne norme o raskidu ugovora s uzastopnim obavezama (član 129. postoji. Količina nije bitan element ugovora Ako količina nije bitan element ugovora..132 ZOO) sa posebnim rješenjima o raskidu prodaje (član 523 .“dalja sudbina ugovora neposredno poslije proteka roka prešla potpuno u ruke kupca”. Stilizacija zakonskog teksta upućuje na to da izjavu o ostanku pri ugovoru treba dati veoma brzo. U suprotnom. U tom slučaju duguje prodavcu i odgovarajući dio cijene. st. za obrok sa kojim je prodavac u docnji i za buduće obroke. kupac ima interesa i za djelimičnim urednim ispunjenjem. kada je ugovor raskinut. Odgovornost prodavca veže se samo za neizvršeni ili neuredno izvršeni dio.526). 1 ZOO). kupac može održati ugovor na snazi ako nakon isteka roka “bez odgađanja. U uporednom pravu posljedice docnje.1. 3. U pogledu obroka sa kojim je prodavac u docnji. regulisane su opštim pravilima. No. Kada je količina nebitan element. 2 ZOO). razlikuju. Sistem prava kupca. Odgovornost za docnju sa isporukom obroka 3. obavijesti dužnika da zahtijeva ispunjenje ugovora” (član 125. u slučaju docnje sa jednim obrokom. U suprotnom. Ista pravila važe i onda kada su stranke predvidjele da će se ugovor smatrati raskinutim. Njihova konkretizacija zavisi od toga da li je rok isporuke za dati obrok bitan element ugovora ili nije. Zbog toga. to bi bilo priznanje da rok isporuke za stranke i nije bio bitan element ugovora. Dužina roka za obavještavanje je faktičko pitanje. ako isporuka ne bude izvršena u određenom roku (član 125. 96 . st. st. isti je kao i kod nefiksnih poslova. No. Razmotrićemo ih odvojeno.. “ugovor se raskida po samom zakonu” (član 125. budući da su problemi nastali samo u vezi sa jednim relativno samostalnim dijelom ukupne količine. Ako prodavac kod fiksnih poslova ne izvrši isporuku na vrijeme. Jedan izuzetak u domenu pravno-tehničkih rješenja.

Po isteku “razumnog roka” ugovor se ne raskida automatski.Carić dr Slavko. On ne može naknadu štete zbog zadocnjenja obračunati za cijeli ugovor. Za razliku od situacije u kojoj količina nije bitan element. isto djelo. ono. da ispunjenje budućih obroka nije od interesa za kupca onda kada je količina bitan element ugovora.dio ugovora. Ovim pravom kupac se mora koristiti u “razumnom roku”. Shodno članu 130. U ovoj situaciji “svaka strana duguje drugoj naknadu za koristi koju je u međuvremenu imala od onoga što je dužna vratiti odnosno nadoknaditi” (član 132. Od budućih obroka kupac može odustati i bez davanja razumnog roka u kome bi prodavac eventualno ponudio “osiguranje”. Kupac može “raskinuti ugovor u pogledu budućih obaveza. a jedan obrok već nije isporučen. 2 ZOO). st. st. Za obroke koji još nisu dospjeli. Postupak raskida zavisi od toga da li je rok isporuke obroka i cijele količine nefiksan ili fiksan. Saopštenje se smatra izvršenim i proizvodi pravne posljedice danom prijema od strane prodavca (član 130). Primljene obroke kupac može vratiti uz istovremeni zahtjev za vraćanjem plaćenih iznosa uvećanih za zateznu kamatu (član 132. str.2. naime. st. 97 . zasnovano na hartijama od vrijednosti (predaja bjanko mjenice) ili na ugovornim instrumentima obezbjeđenja (jemstvo). Kupac ima opciju: ostati pri ugovoru u cjelini uz primjenu već izloženih rješenja o popravljanju štete i pribavljanju obezbjeđenja ili odustati od ugovora i zahtijevati naknadu prouzrokovanu raskidom. st. zakon postavlja jedan izuzetak. 4 ZOO). ZOO izjava o raskidu mora se saopštiti prodavcu bez odgađanja. proizlazi iz njegove stilistike. 166. tj. Razuman rok se određuje prema okolnostima slučaja. No. st. ipak. Za svaki od njih kupac može koristiti različita prava. 1 ZOO). niti može ugovor raskinuti u cjelini. 3. obrok. On mora biti toliki da prodavac koji želi da ugovor održi na snazi ima mogućnost da “dade odgovarajuće osiguranje” (član 129. a ne samo na obrok koji nije na vrijeme isporučen. 151 Kapor dr Vladimir . Prodavac može biti u docnji sa isporukom nekoliko obroka po osnovu istog 151 ugovora o prodaji. docnja sa isporukom obroka ima značenje potpunog zakašnjenja. Količina je bitan element ugovora Kada je količina bitan element ugovora. 3) “Osiguranje” može biti realno (davanje stvari). st. dužnik se ne nalazi u docnji. radi zaštite kupca. Zbog toga se i odgovornost za docnju odnosi na cijeli ugovor. Iako ovakvo rješenje nije izričito sadržano u članu 129. Očito je. Stoga kupac u principu nema nikakvih prava prema prodavcu. ugovor u kome je količina bitan sastojak se raskida u cjelini (član 129. vodeći računa o interesima prodavca. 3 ZOO). 2 ZOO. ako je iz danih okolnosti očito da ni one neće biti ispunjene” (član 129.

Pošto je prodavac obavezu isporuke izvršio uredno.4. posljedice docnje iste su kao i kod realne isporuke (uz. ZOO. str. 98 . Odgovornost za materijalne nedostatke pokriva obavezu popravljanja šteta nastalih bilo kvalitativnim. Pravni režim kojim je to učinjeno je jedinstven. isto djelo. 153 No. stoga. Da bi ova 152 odgovornost postojala. Ovo pravilo važi i za jednokratno i za sukcesivno ispunjenje. 228. a traju i nakon isteka prekluzivnih rokova garancije (član 485 ZOO). Krivica prodavca nije uslov za nastanak odgovornosti.ODGOVORNOST ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE 1. Perović dr Slobodan. Ovakav uglavak je ništav. ipak. i 485.393. “Ugovaratelji mogu ograničiti ili sasvim isključiti prodavčevu odgovornost za materijalne nedostatke stvari” (član 486. 392. a ne neizvršenjem ugovora bilo u cjelini. 391 . šteta se mora manifestovati kao skriveni nedostatak. Ako je u pitanju dokumentarna isporuka. II . st. očito je da štetnu radnju predstavlja samo neuručenje potrebnih papira. No. Kada predaja dokumenata predstavlja sporednu obavezu prodavca. Ova odgovornost se može definisati kao jednostranoobavezni obligacioni odnos u kome kupac ima pravo da od prodavca zahtijeva neku od zakonom predviđenih radnji popravljanja štete izazvane postojanjem materijalnih nedostataka. isto djelo. Ako je prodavac znao za nedostatak ili mu on nije mogao ostati nepoznat. stanje svijesti prodavca nije potpuno pravno irelevantno. ima dispozitivan karakter. 152 153 Član 480. ona kod koje se prodavac predajom robnih dokumenata lišava prava raspolaganja robom. 228. pa se ona kvalifikuje kao objektivna. Odgovornost se. kupčeva prava nastaju bez obzira na njegove eventualne propuste u vezi sa pregledom robe i reklamiranjem. Pojam odgovornosti za materijalne nedostatke Odgovornost za materijalne nedostatke je posljedica neizvršenja ili neurednog izvršenja prodavčeve obaveze garancije da stvar nema materijalnih nedostataka. st. st. 1). bilo djelimično. Pošto je garancija za materijalne nedostatke prirodan sastojak ugovora. “kupac može u slučaju docnje prodavca u pogledu predaje dokumenata zahtevati samo naknadu štete” (uz. st. bilo količinskim nedostacima. odgovornost za nepoštovanje ove obaveze. 2). 2). faktičke razlike između dvije posmatrane vrste nedostataka mogu i ovdje da dovedu do specifičnih rješenja za pojedine slučajeve. str. Član 478. Odgovornost za docnju sa predajom dokumenata Odgovornost za docnju sa predajom dokumenata zavisi od kvalifikacije isporuke. 1). ako je prodavac prećutao nedostatke koji su mu bili poznati ili ako je takvu klauzulu nametnuo “koristeći se svojim posebnim monopolskim položajem” (član 486. Perović dr Slobodan. ograničava na štete izazvane ovim propustom.

dakle. Stilizacija člana 488. u sistemu naknade dominiraju ovlaštenja koja znače naturalnu restituciju. Ono što je specifičnost Zakona o obligacionim odnosima jeste konstituisanje ove mogućnosti kupca i kao prava i kao uslova za raskid ugovora. Sve ovo pokazuje da je i odgovornost za materijalne nedostatke potrebno posmatrati kao složen sistem prava i obaveza stranaka. “Pribavilac. Zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora Prvo pravo koje kupac ima u slučaju isporuke robe sa materijalnim nedostacima jeste “zahtijevati od prodavca da nedostatak ukloni ili da mu preda drugu stvar bez nedostatka (ispunjenje ugovora)” (član 488. dakle. U pogledu položaja kupca u odnosima odgovornosti Zakon o obligacionim odnosima ima. st. Uz zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora kupac mora prodavcu dati i naknadni primjereni rok u kome to mora biti učinjeno (član 490 ZOO). st. preferiranje principa realnog ispunjenja ugovora i uvažavanje potrebe za unifikacijom domaćeg i međunarodnog prava. Ovakva ovlaštenja nisu uobičajena. tačka 3 je takva da su moguća različita tumačenja u pogledu subjekta kome pripada pravo izbora između otklanjanja nedostataka i zamjene stvari. Napokon. smatramo da pravo izbora pripada kupcu kao nevinoj strani. ali nisu ni nepoznata u uporednom pravu. Bezuspješan protek primjerenog roka i ovdje dovodi do raskida ugovora po sili zakona. str. isto djelo. “ali ga kupac može održati. tačka 1). Detaljna rješenja već su iznesena kod izlaganja o odgovornosti za docnju. položaj kupca je isti kao i u svim drugim slučajevima prestanka posla jednostranom izjavom volje povjerioca. odnosno kvaliteta kao bitnog ili nebitnog elementa konkretnog posla. Potrebno vrijeme određuje sam kupac ili se ono utvrđuje prema okolnostima slučaja. Ako su prema konkretnim faktičkim okolnostima slučaja moguća oba zahtjeva. 2.Na izgled odgovornosti utiče i pravna kvalifikacija količine. 154 Dalje. nekoliko specifičnih rješenja. Pojam i dejstva primjerenog roka isti su.1. ako bez odgađanja izjavi prodavaocu da ugovor održava na snazi” (član 491 ZOO). Tri su osnova za ovakvo rješenje: insistiranje na načelu pacta sunt servanda. prilikom raskida. onda pod zakonskim uslovima ima pravo na raskid. U teoriji postoji i stav da bi prodavcu trebalo “ostaviti mogućnost da prigovori i dokaže da izbor kupca u pogledu jednog oblika ispunjenja nije u skladu sa dobrim poslovnim 154 Perović dr Slobodan. pa ako ga ne dobije. uporedno posmatrano. u principu ne može odmah optirati za raskid ugovora”. Prava kupca 2. 1. ako ništa nije posebno ugovoreno. 1. 397. Najprije. kupac mora da zahtijeva uredno ispunjenje ugovora. 99 . a ne samo kao pravni odnos sačinjen od jednog ovlaštenja i jedne obaveze. kao i kod docnje.

najprije. Prvi je da se radi o generičkoj stvari. Ukoliko je predmet prodaje individualiziran. to će učiniti sud. 2. u praksi su razvijena dva osnovna metoda: apsolutni i relativni. kupac je ovlašten i na naknadu one štete koja nije pokrivena izabranim vidom naturalne restitucije. Tri su najvažnija faktička momenta koji uslovljavaju kupčevo pravo izbora između popravljanja nedostatka i isporuke nove stvari. 155 156 Mitrović dr Dobrosav. I treće. Naknadu ostale štete može kupac zahtijevati u skladu sa opštim pravilima obligacionog prava. Odluku o sniženju. 155 Bez obzira za koje se pravo opredijelio. Zbog toga ga kupac može koristiti i kad nisu ispunjeni uslovi za odgovornost prodavca za materijalne nedostatke. u vrijeme sklapanja ugovora”. Po drugome se iznos 156 Naš sniženja ne dobija operacijom oduzimanja. Prema članu 498. sredstvo za obezbjeđenje jednakosti davanja kupca i prodavca. njegova suština se ne mijenja. potrebno je da nije istekao jednogodišnji prekluzivni rok “računajući od dana odašiljanja obavijesti prodavaocu”. Bez obzira ko vrši obračun. u slučaju spora. Drugi se tiče prirode nedostataka. nego procentualnim računom. 100 . “cijena se snižava prema odnosu između vrijednosti stvari bez nedostatka i vrijednosti stvari sa nedostatkom. Pored postizanja ekvivalencije prestacija. sniženje cijene može biti praćeno i naknadom ostale štete. isto djelo. kupac zahtjev za sniženjem može istaći bilo odmah po neurednom ispunjenju. Kod individualnih predmeta prodaje dolazi u obzir samo otklanjanje nedostataka. Ono je opšte poznato u kontinentalnim sistemima rimske tradicije (actio quanti minoris) i u međunarodnim reglemanima. donose stranke. Vidjeti Čović dr Šefik.2. On je. kupac se mora odlučiti za neku od drugih mogućnosti otklanjanja štete. Kada se koristi u ovom svojstvu. u principu. u kome se pravo na uredno ispunjenje ugovora može zahtijevati (član 500. st. Stoga. 99. Ako su oni neotklonjivi. i faktički i pravno je moguće tražiti samo zamjenu generičkih stvari. zakonodavac usvaja ovaj prvi način. shodno opštim pravilima obligacionog prava. Ona se sastoji u uvažavanju ne samo tržišne nego i cijene po kojoj je konkretni posao zaključen. izuzev u slučaju njegove prevare. Iznos za koji se zbog postojanja materijalnog nedostatka cijena snižava izaziva u praksi najviše sporova između kupca i prodavca. bilo onda kada “ne dobije zahtijevano ispunjenje ugovora u razumnom roku” (član 489 ZOO). str. razmatranim ovlaštenjem mogu da se ostvare i reparatorni efekti. str. isto djelo. 1 ZOO). No. Ovaj zahtjev ima dvostruku pravnu prirodu. 220 -227. Prema prvome se plaća razlika između vrijednosti stvari bez nedostatka i vrijednosti stvari sa nedostatkom. Zahtjev za sniženjem cijene Zahtjev za sniženjem cijene je samostalno pravo kupca. Da bi se kriteriji za rješavanje ovog sukoba interesa objektivizirali. ZOO.običajima ili da mu prouzrokuje veću štetu ili troškove nego da je izabrao drugi oblik ispunjenja (umesto opravke predaja nove stvari i obrnuto)”.

Pri tome će se voditi računa o činjenici da su neki od njih već izloženi prilikom razmatranja odgovornosti prodavca za docnju sa isporukom. definisan je uz ograde. kupac stiče pravo na popravljanje štete prema pravilima koja su specifična za ugovor o prodaji. Originalnost Zakona o obligacionim odnosima sastoji se u tome što je ovo pravo kupca uslovljeno. na opštim pravilima obligacionog prava. Sva tri podinstituta vezana za raskid ugovora veoma su složena. Samo u vezi sa njima pravo na raskid ima ekonomskog smisla. Pravno-tehnička rješenja u pogledu svrhe roka. ZOO. Uslovi se tiču bezuspješnog proteka primjerenog roka za uredno. Dobijeni rezultat ne mora biti identičan onome koji postoji kada je roba bez nedostataka već pripremljena za isporuku. Kada se ugovor o prodaji raskine zbog materijalnih nedostataka. a cijenu nije platio. ali nije isporučena. Koncipiranje sniženja cijene kao instrumenta za ostvarivanje jednakosti davanja stranaka uticalo je i na rokove za ostvarivanje prava. Zahtjev za raskid ugovora Zahtjev za raskid ugovora je treće samostalno pravo kupca u slučaju isporuke robe sa materijalnim nedostacima. Naime. održavanja ugovora na snazi i raskida ugovora bez davanja primjerenog roka identična su (član 489 .491 ZOO). zahtjev za sniženjem može istaći prilikom plaćanja ili kao prigovor bez ikakvih vremenskih ograničenja (član 500. Naknadni primjereni rok za uredno izvršenje ugovora otklanjanjem materijalnih nedostataka zasnovan je na pravilima koja važe za ugovor o prodaji. dejstva. kupac može 101 . Faktička razlika potiče iz karaktera povrede ugovora. kao kod odgovornosti za docnju.Jednom utvrđeno sniženje ne mora biti definitivno. U kontinentalnim sistemima se pojavljuje kao direktni nasljednik rimske actio redhibitoria. U anglosaksonskim pravima je vezano za kvalifikaciju nedostatka kao bitne povrede ugovora. dužina primjerenog roka određivaće se prema mogućnosti prodavca da robu pripremljenu za isporuku dovede u stanje saobrazno ugovoru. On se sastoji u zahtjevu da je kupac sposoban da vrati stvari u načelno nepromijenjenom stanju (član 495 ZOO). Zato ćemo ih ispitati posebno. Razlog za to leži u postojanju brojnih izuzetaka zakonskog karaktera. I to je jedina razlika pravne prirode između primjerenog roka za uredno ispunjenje ugovora u slučaju kada se povreda sastoji u zadocnjenju i onda kada se ona manifestuje kao nesaobrazna isporuka.3. Ako se naknadno otkrije drugi nedostatak. trajanja. Drugi uslov je specifičan za materijalne nedostatke. određivanja. realno ispunjenje ugovora i mogućnosti vraćanja stvari u načelno nepromijenjenom stanju. 2 ZOO). 2. a ne. Uslov. kupac može i tada “raskinuti ugovor ili zahtijevati novo sniženje cijene” (član 499 ZOO). koji predstavlja konkretizaciju opšteg pravila o restituciji kod raskida sinalagmatičnih ugovora. Davanje naknadnog primjerenog roka i njegov bezuspješan protek predstavljaju prvi uslov za raskid ugovora. Ako je kupac blagovremeno reklamirao nedostatak. st. Prema članu 495. Metod obračuna ostaje isti.

kupac može zahtijevati: naknadu proste štete i izgubljene dobiti. kupac je ovlašten da ugovor raskine u cjelini. Ostala ovlaštenja kupca nisu izričito spomenuta u Zakonu o obligacionim odnosima. budući da je on nevina strana. kupac “zadržava ostala prava koja mu daje zakon zbog postojanja nekog nedostatka” (član 496 ZOO). pregleda stvari.211.206. Izložićemo najvažnije slučajeve.526 ZOO. Ako ne želi da primi veću količinu. izložena prava kupca predstavljaju osnovu sistema odgovornosti prodavca za isporuku robe sa materijalnim nedostacima. Obim vršenja prava na popravljanje štete Tri. tj. 210 . budući da će se ona. prirodu predmeta ugovora i pogođene interese kupca. Režim ovih reparatornih zahtjeva izložen je kod odgovornosti prodavca za raskid ugovora zbog docnje sa isporukom Zato se na njemu nećemo više zadržavati. već po načinu svoje primjene. No.. štetnog događaja za koji ne odgovaraju ni kupac ni njegovi radnici. pravo ga ne ostavlja bez zaštite. 102 . do sada. prema specifičnim pravilima koja važe za sve slučajeve odgovornosti dužnika čijom je krivicom ugovor prestao da postoji. kupac može raskinuti ugovor samo djelimično. 157 uz napomenu da oni imaju svoje pandane i u uporednom pravu. Pravila o restituciji i popravljanju štete tada se primjenjuju na cijeli predmet posla. U drugom slučaju. Shodno članovima 523 . kupac mora da u razumnom roku izjavi da višak 157 Vidjeti uporedni pregled kod Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. str.raskinuti ugovor i kad je stvar djelimično ili potpuno propala. Bude li ugovor o prodaji raskinut. ukoliko je do toga došlo zbog: “nedostatka koji opravdava raskid ugovora”. kupac ima pravo na naknadu štete zbog raskida. ograničiti samo na dio koji ima nedostatke. Zakon o obligacionim odnosima u članu 493. posebno reguliše slučaj predaje veće količine od ugovorene. zahtijevao je proširenje i dopunu osnovne šeme. niti da se pozove na neki od navedenih izuzetaka. položaj kupca zavisi od toga da li su količine i/ili kvalitet nebitni ili bitni elementi ugovora. odnosno ako je oštećena. ili ako samo dio robe ima materijalne nedostatke. I naknada štete zbog raskida se ograničava jedino na dio ugovora koji je prestao da postoji.:”. zbog redovne upotrebe stvari prije otkrivanja nedostatka i zbog toga što su “oštećenja ili izmjena bez značaja”. Rješenja se odnose samo na ugovore o prodaji poslovnog prava. Kupac koji ne može ni da vrati stvar u načelno nepromijenjenom stanju. Niz okolnosti vezanih za osobine nedostataka. Interesantna su zbog toga što pokazuju uticaj faktičkih razlika između količine i kvaliteta na jedinstvenu pravnu kategoriju materijalnih nedostataka i što predstavljaju izvjesno odstupanje od rješenja opšte uzanse 133. za neisporučenu količinu ili za dio robe koji ima kvalitativnih mana (član 492 ZOO). U prvom slučaju. nije ovlašten da raskine ugovor.4. Ako je predana manja količina od ugovorene. 2. 205 . ili naknadu apstraktne štete i ostale konkretne štete ili kupovinu radi pokrića i naknadu ostale štete.

158 Ako je jedinim ugovorom za jednu cijenu prodano više stvari. zbog izbora koji je napravio kupac. Pošto se u slučaju izdvajanja nekih stvari iz cjeline može umanjiti vrijednost ostalih. 3). Dužnosti kupca su najsloženije kada zahtijeva uredno ispunjenje ugovora. Obaveze kupca Izbor i vršenje pojedinih prava kupca značajno utiču ne samo na položaj prodavca nego i na stanje robnog prometa. On to mora učiniti “s pažnjom dobrog privrednika . str. i u tu svrhu poduzeti potrebne mjere” (član 520. Pri tome on mora postupati kao prosječan privrednik. Ako stvari čine cjelinu. položaj stranaka zavisi od toga da li te stvari čine ili ne čine jednu cjelinu. kupac može raskinuti ugovor samo u pogledu oštećenih stvari. st. Zbog toga će se na ovu situaciju primjeniti pravila uzanse 157. zakonodavac kupcu daje pravo i na naknadu ovako prouzrokovanih šteta prema opštim pravilima obligacionog prava (član 488 ZOO). Kupac najprije mora da čuva primljene stvari (član 520. 1). st. Ako razdvajanje stvari nije štetno. Plaćanje se vrši “po istoj cijeni”.. ako one ne čine cjelinu. 2 ZOO). Prvo se odnosi na “naknadu troškova potrebnih radi očuvanja stvari” (član 520. kupac je ovlašten da traži: bilo raskid čitavog ugovora i naknadu štete u istom obimu. faktičko je pitanje. ima pravo na naknadu štete prema opštim pravilima. Ako kupac ne primi višak. 108. ali ne i kao specijalista za čuvanje robe. st. One se kreću u dva pravca. isto djelo. tj. odnosno stvari sa materijalnim nedostacima. 103 . Činjenica da je prodavac djelimično raskinuo ugovor. Stvar sa nedostatkom može prouzrokovati štetu i drugim dobrima kupca. bilo samo djelimični raskid. ne utiče na obim kupčevih prava na popravljanje štete. U ovoj situaciji kupac ima i dvije vrste prava. Zbog toga su za kupčeva ovlaštenja vezane i neke obaveze. Interesantno je da zakon ne predviđa rješenje za slučaj isporuke boljeg kvaliteta. Iz zakonske stilizacije je očito da su u ovu obavezu uključene i pasivne i aktivne radnje staranja o primljenoj stvari koja ostaje u vlasništvu prodavca. Koje radnje i na koji način kupac mora da obavi. 3.odbija. U suprotnom. One zavise od toga za koje se od tri zakonske mogućnosti popravljanja štete kupac opredijelio. tj. po onoj koja je sporazumom izričito ili prećutno predviđena za cijelu ugovorenu količinu. Pošto je u pitanju štetna radnja prodavca. Drugo pravo se tiče mogućnosti 158 Mitrović dr Dobrosav. a samo neke od njih imaju nedostatke. “prodavac sa svoje strane može raskinuti ugovor i u pogledu ostalih stvari” (član 494). smatraće se da je primio cijelu isporučenu količinu i da to što je primio mora da plati. ukoliko su to stranke izričito ugovorile ili ako se na mjerodavnom tržištu formirao poslovni običaj o primjeni neukinutih pravila Opštih uzansi..

Pored toga. Polaganje se vrši “kod stvarno nadležnog suda u mjestu ispunjenja”. ako je roba pokvarljiva ili u kvaru (član 333 ZOO). dugovanu stvar položiti kod suda. a odvojeno za odnose koji nastaju u fazi popravljanja šteta izazvanih raskidom. Ono je složeno. U prvom slučaju će se primijeniti opšta pravila obligacionog prava. Za poslovnopravne prodaje je značajno da se predaja stvari javnom skladištu izjednačuje sa sudskim depozitom (član 329. bilo komercijalne dokumente koji ga ovlašćuju na sticanje posjeda na stvarima koje su predmet prodaje. A to znači da će restitucija primljenih stvari u naturi ili u novcu biti osnovna obaveza kupca. 2 ZOO).522) i polaganju i prodaji dugovane stvari (član 327 . umjesto polaganja. a to znači da mu mora predati bilo sudske. ZOO. pa ćemo ga posebno razmotriti. st. Prodaju može izvršiti putem suda (javna prodaja). Zakon o obligacionim odnosima ga ne koristi. stavljanje na raspolaganje podrazumijeva još neke radnje kupca. tj. Obaveze kupca koji se opredijelio za raskid ugovora moraju se posmatrati odvojeno za sam raskid. njegove obaveze. Prema članu 522. shodno opštim pravilima. Druga obaveza kupca jeste stavljanje stvari na raspolaganje prodavcu. One su uređene posebnim odjeljkom ugovora o prodaji. najprije. On.335) takva da razlike sa ranijim sistemom stvarno ne postoje. dužan je odmah platiti ono što on smatra da je cijena stvari sa nedostatkom. kupac može. takođe. “iz slobodne ruke”. Kada kupac izabere srazmjerno sniženje cijene.oslobađanja obaveze čuvanja stvari. član 329 ZOO). ako su ispunjeni uslovi iz člana 333. mora obavijestiti prodavca da je robu stavio na raspolaganje (uz. stvar prodati na teret i rizik prodavca. Ako prodavac to odbija da primi. kupac može. Ovaj termin je ustanovljen i razrađen opštom uzansom 158. Od tog trenutka kupac se oslobađa posljedica dužničke docnje sa plaćanjem za deponovani iznos cijene. će zavisiti od izabranog prava. dati na čuvanje nekom trećem ili prodati za račun druge strane. kupac mora staviti prodavca u situaciju da faktički raspolaže robom. U tom kontekstu već su izložene. Ako se stvar ne može čuvati kod suda i kad nema javnog skladišta u mjestu čuvanja. ali su rješenja u pogledu čuvanja stvari za račun saugovarača (član 520 . ZOO. neposredno i na uobičajen trgovački način. ako razlozi ekonomičnosti ili priroda stvari ne zahtijevaju da se ono izvrši u mjestu u kome se stvar nalazi (član 328). kupac može zahtijevati od suda da odredi lice koje će čuvati prodavčeve stvari (sekvestar). te “bez odgađanja i na najpogodniji način”. Alternativno određeni sud ne smije odbiti prijem stvari u sudski depozit. Napokon. 104 . 158. Zato se na njima nećemo ovdje zadržavati. U procesu popravljanja štete. kupac će određeni iznos deponovati kod suda. Pored obaveze čuvanja ili davanja robe na čuvanje.

Njegova dužina zavisi prvenstveno od suštine zahtjeva. koje je pretrpio zbog pojave nedostatka. jasno je da je vršenje ovog prava istovremeno i uslov za korišćenje drugih mogućnosti koje je zakonodavac predvidio za ovaj slučaj. stoji na raspolaganju zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora. Uredno ispunjenje se može zahtijevati na dva načina: oslobađanjem stvari “od prava ili pretenzije trećeg” ili isporukom druge stvari određene po rodu “bez pravnog nedostatka” (član 509 ZOO). No. ZOO i na rješenja člana 510. način oslobađanja stvari “od prava ili pretenzije trećeg” određuje prodavac. ono mu pripada na osnovu opštih pravila. dovele su kod odgovornosti za pravne nedostatke do nekih rješenja koja se ne sreću u slučaju popravljanja šteta izazvanih materijalnim nedostacima. Rok je subjektivan i prekluzivan.III . Prava kupca 2. No. Član 509.ODGOVORNOST ZA PRAVNE NEDOSTATKE 1. a potom i od okolnosti posla. Koliki će biti zahtjev po ovom osnovu. No. Ova činjenica i priroda pravnih mana dozvoljavaju da se zadržimo samo na sistemu prava kupca u ovom slučaju. Ovih faktičkih mjerila mora se pridržavati i kupac kada u svom zahtjevu precizira trajanje primjerenog roka. 105 . priroda svojstva za koje se garantuje i specifičnost povreda. kupcu. osim u onom u kome je kupac tražio pomoć u parnici (član 515 ZOO). 2. pripada kupcu. ako se opredijelio za prvu varijantu. o “razumnom roku”. U našem pravu je odgovornost prodavca za pravne nedostatke postavljena analogno njegovoj odgovornosti za materijalne nedostatke. Po svojim obilježjima ona je identična odgovornosti za materijalne nedostatke: objektivna je i dispozitivna. Pojam odgovornosti za pravne nedostatke Odgovornost za pravne nedostatke rezultat je neizvršenja prodavčeve obaveze garancije da preneseno pravo nema nedostataka. smatramo. najčešće se može utvrditi tek po isteku naknadnog razumnog roka za otklanjanje mane.1. Za izvršenje izabrane opcije kupac mora prodavcu ostaviti “razuman rok”. Pravo izbora. S obzirom na stilizaciju člana 509. Mogućnost da se putem suda zahtijeva uredno ispunjenje sa povezanim pravima zastarijeva za “godinu dana od saznanja za postojanje prava trećeg”. Zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora Kada se pravni nedostatak pojavi. Ova rješenja važe i u ostalim slučajevima. ZOO ne spominje pravo kupca na naknadu ostalih šteta. najprije.

Iz stilizacije člana 511. st. po tom osnovu. str. 2 ZOO). Preciziranje zahtjeva kupca ne znači da je prodavac stavljen u pasivnu poziciju. 1). Pored toga. sa stanovišta uspjeha u sporu. st. Pomoć u parnici Zahtjev za pomoć u parnici je pravo kupca koje postoji jedino kod odgovornosti za pravne nedostatke. 386. kupac mora vratiti onaj dio stvari koji je ostao u njegovom posjedu. prema izričitoj odredbi zakona. 106 . potrebno je da uznemiravanje ima karakter tužbe (sudska evikcija). cijenu koju je primio “bez obzira 159 U slučaju na visinu vrednosti predate stvari koju ona ima u momentu evikcije”. Zahtjev za srazmjernim sniženjem cijene Pravo kupca da zahtijeva srazmjerno sniženje cijene je. podvrgnuto nekim specifičnim rješenjima. U ovom slučaju. odnosno ograničeno uslijed nedostataka. djelimične evikcije. zakonu i po volji kupca. kupac ima pravo na naknadu štete prema posebnim pravilima koja važe za ugovor o prodaji (član 523 . Izjavom kupca ugovor se raskida onda kada se “njegova svrha ne može ostvariti” zbog toga što prodavac u naknadnom razumnom roku nije udovoljio zahtjevu za urednim ispunjenjem (član 510. Raskid ugovora Raskid ugovora zbog pravnih nedostataka može da se desi po naređenju.2. Ugovor o prodaji prestaje da postoji “po samom zakonu” onda kada. st. primila. isto djelo. ZOO proizlazi da je kupac ovlašten da zatraži bilo koju vrstu pomoći u sporu sa trećim licem: od obezbjeđivanja dokaza. Kupac je dužan da. st. Da bi se on mogao postaviti. 1 ZOO). 2. zbog propusta kupca da otkloni pravne nedostatke u ostavljenom razumnom roku. Pravo na srazmjerno sniženje cijene pripada kupcu i onda kada je u času sklapanja ugovora znao da stvar može biti oduzeta ili pravo smanjeno. Prodavac je dužan da vrati vrijednost. 2. Kada ugovor bude raskinut svaka strana vraća ono što je.2. tj. Oduzimanje stvari nije uslov za vršenje ovoga prava. pa usljed toga kupčevo pravo bude umanjeno ili ograničeno (član 510.4. Ono se može zahtijevati tek ako prodavac u razumnom roku ne otkloni nedostatak na traženi način. zahtjev 159 Perović dr Slobodan. Najprije. On treba da upotrijebi sva sredstva kojima raspolaže da bi tuženi zahtjev bio odbijen. kupac ima pravo i na naknadu ostale pretrpljene štete (član 510. 3 ZOO).3. stvar bude kupcu oduzeta (član 510.526 ZOO). u odnosu na isto ovlaštenje kod materijalnih nedostataka. ovo pravo nije samostalno. preko prihvatanja svojstva umješača do potpunog preuzimanja spora. tada kupac nema pravo na naknadu štete budući da je ona nastala uz njegov pristanak. No.

ZOO dozvoljava kupcu da i bez obavještavanja prodavca prizna ovakvo pravo. tako i za prodavca. član 512. st. 107 . prodavac koji tada dokaže da je “raspolagao sredstvima da se odbije zahtjev treće osobe” ima pravo da odbije i zahtjev za popravljanjem štete. U poslovnom pravu će se smatrati da je pravo nesumnjivo onda kada je potkrijepljeno urednim robnim dokumentima (skladišni list. Kupac koji je izgubio parnicu može se prodavcu i bez obavještavanja obratiti sa zahtjevom za popravljanje štete. 2). st. 2. Neblagovremeno postavljeni zahtjevi imaju isto dejstvo kao da nisu ni postavljeni. Mehanizam ostvarivanja ovog prava je specifičan. varant. Korištenje ovog prava kupca utiče i na dužinu prekluzivnog roka u kome se pravo na naknadu može ostvariti. Pravo kupca se u ovom slučaju gasi “tek istekom šest mjeseci nakon pravomoćno okončanog spora” (član 515. ni drugi dokazi nisu isključeni. No. prenosivi tovarni list i slično). Da bi se u izloženim uslovima na najekonomičniji način spriječila vansudska evikcija. kako za kupca. vođenje sudskog spora je besmisleno i štetno. No. Ukoliko se to priznanje manifestuje kao plaćanje određene svote novca “prodavac se može osloboditi svoje odgovornosti ako naknadi kupcu isplaćenu svotu i pretrpljenu štetu” (član 512. 2).5. Ovaj rok je objektivan. Priznavanje očito osnovanog prava trećeg lica Kada je pravo trećeg lica očito osnovano.postavi blagovremeno.

108 .

st. Njen pravni režim utvrđen je opštom uzansom 229. prodavac može o trošku kupca dati svoju 109 . Opšte uzanse će se primijeniti onda kada su to stranke izričito ili prećutno ugovorile. bilo prećutno nesumnjivo ugovoreno. a dijelom opštim i posebnim odredbama Zakona o obligacionim odnosima o popravljanju štete. 229. Ukoliko konkretne okolnosti dozvoljavaju. Način održavanja ugovora na snazi i vid popravljanja štete zavise od izbora prodavca. On se manifestuje kao sistem prava prodavca u ovom slučaju. smatra se da je ambalaža blagovremeno dostavljena “ako je stigla prodavcu toliko vremena pre isteka roka za isporuku.GLAVA ŠESTA ODGOVORNOST KUPCA I . st. U prvom slučaju ima i pravo na naknadu štete za neuredno izvršenje ugovora.ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA SLANJEM AMBALAŽE 1. dostavljanje odgovarajuće ambalaže prodavcu je. uključujući tu i krivicu. Sadržaj odnosa odgovornosti određen je dijelom Opštim uzansama. a ne Zakonom o obligacionim odnosima. Pošto je u pitanju ugovor u privredi. Odnos između realnog izvršenja ugovora i njegovog raskida isti je kao i u ostalim slučajevima odgovornosti dužnika iz ugovora o prodaji. 2. Prava prodavca Prodavcu stoje na raspolaganju dvije osnovne mogućnosti: održavanje ugovora na snazi ili njegov raskid. Prestanak ugovora voljom jedne stranke . a u drugom . ovaj čin ima svojstvo polaganja kod suda. kao i u situacijama u kojima na to upućuje poslovni običaj. 2 ZOO). koliko je prema okolnostima potrebno da bi prodavac mogao izvršiti na vreme pakovanje i isporuku robe” (uz. Odgovornost kupca za docnju sa slanjem ambalaže postoji ako su pored neblagovremenog slanja ispunjene i druge pretpostavke za nastanak odgovornosti.prodavca moguć je tek po bezuspješnom proteku naknadnog roka za uredno ispunjenje. prva obaveza kupca. 4). Kupac pada u docnju kada ambalažu ne dostavi u ugovoreno vrijeme. prodavac najprije može izvršiti isporuku predajom robe na teret i rizik kupca u javno skladište. Održavanje ugovora na snazi prodavac može ostvariti na nekoliko načina. O tome kupac mora biti obaviješten (član 329. Pojam docnje kupca sa slanjem ambalaže i odgovornost kupca za nju Slanje ambalaže je kupčeva obaveza samo ako je to bilo izričito. hronološki posmatrano. Bude li to slučaj. Drugo. Ako rok za ovu radnju nije predviđen sporazumom stranaka.zbog raskida ugovora o prodaji. Nepoštivanje ovih odredbi predstavlja docnju sa dostavom ambalaže.

popravljanje apstraktne štete i naknadu ostale štete. 110 . Napokon. pravna priroda obaveze prijema. te izvršenje prodaje radi pokrića. po isteku dodatnog perioda. 160 Vidjeti član 327. prodavac može kupcu dati i naknadan primjeren rok za dostavu ambalaže. Zbog toga se i docnja. st. ZOO. 1. Prvo. U tom slučaju pripada mu i pravo na produženje roka isporuke “koliko je prema okolnostima potrebno za pribavljanje ambalaže” (uz. Zato je moguće odgovornost i u ovom slučaju izložiti kao sistem prava prodavca.ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA PRIJEMOM ISPORUKE 1. Pojam i pretpostavke odgovornosti za docnju sa prijemom isporuke su isti kao i kod drugih slučajeva neurednog ispunjenja nenovčanih obaveza.ambalažu ili zakupiti ambalažu i izvršiti ugovor onako kako je predviđeno. vršenje pojedinih prava prodavca vezano je za komplikovane komercijalne ili sudske procedure. dovoljno je da prodavac. 2). No. Pojam docnje sa prijemom isporuke i odgovornost za nju Prijem isporuke je veoma složena obaveza kupca. pa i odgovornosti za docnju sa njom nije do kraja jasna. šuti. A to znači da prodavac može zahtijevati naknadu konkretne štete. Posljednjim instrumentom će se koristiti samo ako cijena robe pada. a ne o dužničkoj docnji. Otuda su posljedice docnje u principu iste kao i u drugim slučajevima dužničke odgovornosti po ovom osnovu. u ovom slučaju. One svakom od učesnika nameću složen sistem obaveza. 229. Njegova dužina je faktičko pitanje. Bosanskohercegovačko pravo prijem isporuke izričito određuje kao obavezu kupca. No. II . Tada ima pravo na popravljanje štete shodno posebnim pravilima o posljedicama raskida prodaje. Prodavac može raskinuti ugovor ako mu kupac ni u naknadnom primjerenom roku ne dostavi dugovanu ambalažu. U svim ovim situacijama prodavcu pripada i naknada proste štete i izgubljenog dobitka. Da bi do raskida došlo. Taj tok utvrđuje se prvenstveno ugovornim režimom i faktičkim okolnostima izvršenja konkretne isporuke. poslovni karakter ove obaveze i pravna tradicija dovode do rješenja koja su bliska srednjoevropskim pravima. U tom domenu pravila o prodaji upućuju na rješenja o 160 Razmotrićemo naš sistem polazeći od povjerilačkoj. germanskim posebno. poslovnim običajima ili redovnim tokom stvari. st. mora definisati kao neizvršenje svih ili pojedinih radnji preuzimanja uredno ponuđene isporuke u vrijeme određeno ugovorom. I drugo. dva momenta komplikuju ovo jednostavno rješenje. Ovo se ogleda naročito kod načina vršenja pojedinih ovlaštenja prodavca. pojedinih prava prodavca.

Predaja na čuvanje u privrednim prodajama vrši se najprije i najčešće uskladištenjem robe u javnom skladištu. Ako predmet isporuke nije podoban za sudski depozit. O prispjelom depozitu sud obavještava kupca. bilo po ocjeni suda.332 ZOO). st. ono prestaje (purgatio morae). ZOO. Za obje situacije su predviđeni posebni zakonski uslovi i postupci (član 522). prodavac je ovlašten da izabere skladište u drugom mjestu. dužnost stavljanja dokumenata u posjed kupca postoji. Razumije se da je sud dužan prihvatiti depozit. O izvršenom polaganju prodavac mora obavijestiti kupca. prodavac mora obavijestiti kupca (član 329. Ako je bio u zakašnjenju. 1 ZOO). bilo po ocjeni prodavca. Analogna primjena člana 328. Ne bude li to moguće. isto djelo. st. Prodaja robe Prodaja robe umjesto predaje na čuvanje je druga mogućnost koja prodavcu. 150 . 111 . ZOO. 3.ne. O izvršenom polaganju. u drugoj . U prvoj varijanti. 1. Prodavac se najprije oslobađa svoje obaveze isporuke. rizik i svojina prelaze na kupca (član 331 ZOO). prodavac može izvršiti deponovanje stvari kod suda. Mislimo da odgovor zavisi prvenstveno od toga da li je kupac platio ili nije platio cijenu. Iako nije u zakonu izričito rečeno. st. Za predaju na čuvanje važe pravila o polaganju stvari kod suda (član 327 . Pod nazivom “prodaja umjesto 161 162 Vidjeti Mitrović dr Dobrosav. rizik i svojina prelaze na kupca. ako je stvar podobna da bude čuvana kod suda. Posljedice polaganja u sva tri slučaja su identične. nije u zakonu izričito rečeno. Polaganje se vrši kod stvarno nadležnog suda u mjestu ispunjenja. st. prodavac može tražiti da sud odredi lice koje će o trošku i za račun kupca primiti stvar na čuvanje (član 329. ZOO). 2. 162 Dejstvo polaganja identično je posljedicama uredne isporuke. ali tada duguje kupcu štetu koju je on pretrpio zbog promjene mjesta uskladištenja. predaja se vrši javnom skladištu u mjestu isporuke. Napokon. st. 3). ali tada kupcu duguje naknadu štete izazvane promjenom suda (član 328). Ukoliko odgovarajuće javno skladište ne postoji. 161 Te svoje obaveze prodavac ima pravo da se oslobodi predajom robe na čuvanje ili prodajom. stoji na raspolaganju.152. Ovakav postupak “ima učinak polaganja kod suda” (član 329. ili po svojoj sopstvenoj odluci. Predaja robe na čuvanje Padom kupca u docnju sa prijemom isporuke prodavac postaje obavezan da robu čuva pažnjom dobrog privrednika na rizik i trošak kupca (član 520. 2 ZOO). Da li mu mora prenijeti dokumente koji omogućavaju podizanje robe ili raspolaganje njome. Troškovi polaganja prelaze na kupca u onoj mjeri u kojoj su viši od troškova isporuke koje je trebalo da snosi prodavac (član 332 ZOO).2. Prodavac može izabrati i neki drugi stvarno nadležni sud. na osnovu člana 522.

Može se. ZOO. a dopunjena pravilima o “prodaji radi pokrića troškova čuvanja” iz člana 335. Obavještavanje kupca o namjeravanoj prodaji je potrebno. st. O namjeravanoj prodaji i o njenim rezultatima prodavac mora obavijestiti kupca. Način prodaje zavisi prvenstveno od poslovnih običaja. Eventualni ostatak se deponuje kod suda u korist prvobitnog kupca. Na ovaj način se štite opravdani interesi kupca u docnji. sud prodaju vrši javnim nadmetanjem. 112 . Od dobijenog iznosa odbijaju se troškovi prodaje i troškovi čuvanja. Od dobijenog iznosa se najprije odbijaju troškovi prodaje. Ona treba da bude upriličena u mjestu određenom za isporuku. izvršiti na nekoliko načina. Pošto sud odobrava prodaju. Potrebno je da sud i odobri prodaju i odredi način na koji će ona biti obavljena. Nakon javnog obavještenja o predmetu. Prvi način je javna prodaja (član 333. prodavac može zahtijevati od suda da se organizuje javna prodaja.polaganja stvari” uređena je članom 333. početnoj cijeni. ZOO. Ako je stvar nepodesna za čuvanje ili ako je njena vrijednost nesrazmjerno mala u odnosu na troškove čuvanja. te o mjestu i vremenu u kojima se stvar može pregledati. Ona se može vršiti: ako stvar ima tekuću cijenu. tako “da može brzo propasti ili se pokvariti” (član 333. 4 ZOO). potom cijena koju je sa prvobitnim kupcem ugovorio prodavac. 3 ZOO). Drugi način jeste prodaja “iz slobodne ruke”. Kupac je onaj ko je ponudio najviši iznos. Način prodaje određuje sam prodavac rukovodeći se isključivo potrebom predupređivanja ili smanjivanja štete. Ostatak se deponuje kod suda u korist kupca čija je roba izložena javnoj prodaji. a ostatak se deponuje kod suda na ime kupca. Napokon. prodaji može pristupiti i lice koje čuva stvar za kupca u docnji. Bez ikakvih uslova prodavac mora obavijestiti kupca o postignutoj cijeni i mjestu deponovanja eventualnog ostatka potraživanja. zatim prioritetna založna prava. st. Odluku o javnoj prodaji donosi sud. zavisno od uslova. Treći modalitet “prodaje umjesto polaganja stvari” je prodaja “na najpogodniji način”. No. 1 ZOO). o rezultatima i deponovanju ostatka iznosa prodavac mora obavijestiti prvobitnog kupca u docnji. Sud je i subjekt koji vrši javnu prodaju. a zatim prodavčeva potraživanja. on i obavještava kupca o njoj. Ona se može primijeniti kad je stvar pokvarljiva ili se nalazi u kvaru. prodavac mora da vodi računa o interesima kupca u docnji čiju robu prodaje. U svakom slučaju. Od dobijenog iznosa se najprije odbijaju troškovi javne prodaje. O namjeravanoj prodaji iz slobodne ruke kupac u docnji mora biti obaviješten “kad god je to moguće” (član 333. mjestu i vremenu održavanja javne prodaje. ali u interesu kupca prodavac može zahtijevati da to bude učinjeno u nekom drugom mjestu. st. Subjekat ove prodaje je sam prodavac. Razlog za ovu prodaju jeste neplaćanje troškova čuvanja u razumnom roku (član 335). Ovaj postupak prodavac ne može provesti sam. ili ako je njena vrijednost nesrazmjerno mala u odnosu na troškove javne prodaje. ako ne vodi ugrožavanju predmeta prodaje.

naknade apstraktne štete i drugih šteta i prodaje radi pokrića. 113 . 163 Prema članu 519. Raskid ugovora Iako je prijem isporuke obaveza kupca. dejstva ugovora i njegovog raskida i specifičnosti prodaje 163 164 Vidjeti član 125. 149. prodavčevo pravo na raskid ugovora. Mitrović dr Dobrosav. st. istovremeno ili naknadno.4. Razlozi vezani za važenje Opštih uzansi. Zakon o obligacionim odnosima ni u opštem. ni u posebnom dijelu nema posebnih pravila o raskidu ugovora zbog dužničke docnje (kupca) sa plaćanjem cijene. A to znači da će prodavac moći da bira između: popravljanja konkretne štete. Posljedice raskida zbog “osnovane sumnje” u kupčevu sposobnost plaćanja nisu posebno regulisane. ako se roba već nalazila u posjedu kupca. Zakon ne zahtjeva da joj prethodi davanje naknadnog primjerenog roka razumne dužine. obaveza popravljanja štete podvrgnuta je i nekim specifičnim pravilima. Treba prihvatiti tumačenje teorije 164 po kome: odbijanje prijema uredno ponuđene isporuke konstituiše osnovanu sumnju u sposobnost kupca da plati cijenu. a ne kao njihovu derogaciju. u slučaju docnje kupca sa prijemom nije riješeno u skladu sa opštim pravilima o dužničkoj docnji. Pored toga. Zato će se primijeniti pravila koja i inače važe za naknadu štete u slučaju raskida prodaje (član 523 . Ona se tiču prvenstveno zatezne kamate i prava prodavca na raskid ugovora zbog docnje kupca sa plaćanjem cijene. Pojam docnje sa plaćanjem cijene i odgovornost kupca za nju Docnja sa plaćanjem cijene postoji onda kada kupac svoju obavezu isplate ne izvrši na vrijeme. imale posebno rješenje za slučaj docnje sa plaćanjem. ZOO. ZOO prodavac može odustati od ugovora “ako ima osnovanog razloga da posumnja da kupac neće isplatiti cijenu”. 2. Upravo zbog toga smo skloni ovu mogućnost raskida ugovora tumačiti kao proširenje opštih pravila o raskidu ugovora u slučaju docnje dužnika. str. Prodavac tada nije mogao raskinuti ugovor. i 324. Docnja može postojati bez obzira na to da li je u odnosu na isporuku plaćanje predviđeno kao prethodno. Opšte uzanse su u uzansi 213. isto djelo.DOCNJA KUPCA SA PLAĆANJEM CIJENE 1. Zbog toga se prava prodavca u ovom slučaju ravnaju prema opštim pravilima član 124-132 ZOO o ovom pitanju. Neblagovremenost isplate cijeni se prema uslovima konkretnog ugovora i odredbama dispozitivnih izvora koje stranke svojim sporazumom nisu stavile van snage. Posljednje dvije varijante mu mogu koristiti samo ako je cijena robe pala u periodu između zaključenja ugovora i izvršavanja prava po osnovu raskida. Ugovor se raskida izjavom prodavca. Odgovornost za docnju sa plaćanjem je objektivna. III .526 ZOO).

primijeniće se ugovorna kamata (član 277.privrednog prava. ZZK. st. Stopa zatezne kamate je određena zakonom. 1 ZOO). ovdje se primjenjuju i odredbe o zateznoj kamati (član 277 279) 165 i naknadi štete zbog raskida prodaje (član 523 .132). Budući da se šteta ne dokazuje. Primjeren rok se ne mora dati kod fiksnih poslova (član 125 ZOO). imao na raspolaganju. Kao izvor prava služi i Zakon o visini stope zatezne kamate. Ako njegova dužina nije određena u izjavi prodavca. Uz isplatu cijene. 168 Član 2. Iz ovoga se može izvući zaključak o njenoj pravnoj prirodi. Zatezna kamata se plaća bez obzira na to da li je prodavac štetu pretrpio (član 278. primjeren rok. list SFRJ 57/89) je novelirao član 277. 166 Prvi zahtjev koji prodavcu stoji na raspolaganju jeste izvršenje ugovora. zahtijevaju da se o stavu Opštih uzansi i dalje vodi računa. Odgovornost kupca za neizvršenje novčanih obaveza je do iznosa zatezne kamate objektivna. Zatezna kamata je naknada štete za koju se pretpostavlja da ju je prodavac pretrpio zato što dugovanu svotu nije. ona spada u konkretne štete. Pri tome treba imati u vidu relativnu jednostavnost izvršavanja novčanih obaveza. dakle. Na izloženoj pravnoj prirodi zatezne kamate počiva još jedno pravo prodavca. Budući da se ta šteta dokazuje.526). utvrđivaće se prema okolnostima slučaja. zatezna kamata ima i osobinu naknade apstraktne štete. Stoga odgovornost kupca za njihovo naknađivanje ravna se po opštim pravilima. 114 . prodavcu pripada i zatezna kamata (član 277 ZOO). U ovom dijelu. 165 166 167 Zakon o izmjenama Zakona o obligacionim odnosima (“Sl. onda kada iz kupčevog ponašanja proizlazi da neće izvršiti svoju obavezu (član 127) i kada je “očito” da on to ne može izvršiti (član 128). Zasniva se na krivici. odgovornost kupca je subjektivna. Zato ćemo njihovu sistematiku uzeti za osnov ispitivanja posljedica docnje dužnika sa plaćanjem kupovne cijene. Krivica kupca za docnju nije uslov za nastanak prodavčevog prava na iznos zatezne kamate. On može zahtijevati i naknadu one štete koja prevazilazi iznos zateznih kamata. pa ćemo ga ispitati prema pojedinim elementima. Pored opštih pravila Zakona o obligacionim odnosima o raskidu ugovora (član 124 . st. 2 ZOO). ZZK. Docnja kupca sa plaćanjem cijene prije prijema isporuke Položaj prodavca koji kupcu u docnji sa plaćanjem nije isporučio stvar isti je kao položaj bilo kog povjerioca u slučaju dužničke docnje sa izvršenjem novčanih obaveza. na vrijeme. n. 168 Ako je ovako utvrđena stopa zatezne kamate niža od stope ugovorne kamate. mjesečno primjenom konformne metode. Sl. njen obračun se vrši FBiH. FBiH 18/96 (dalje ZKK) Član 1. On je složen. Plaća se prema stopi koju utvrđuje Vlada 167 Do godine dana zadocnjenja sa plaćanjem. ZOO. 2. Za plaćanje cijene prodavac kupcu najprije mora dati naknadan.

Prvi je nastanak svojine kod savjesnog lica kome je kupac dalje prodao stvar. st. Odricanje prava prodavcu da raskine ugovor zbog docnje kupca sa plaćanjem suprotno je već razmotrenim dispozitivnim normama Zakona o obligacionim odnosima. Uslov za sticanje prava na raskid. Upravo to nije uvijek moguće. st. rješenje uz. 3. 3 ZOO). I on je složen. osim u tri navedena slučaja. I ovdje će se posljednja dva ovlaštenja koristiti ako cijena robe pada. Docnja kupca sa plaćanjem nakon prijema isporuke Zakon o obligacionim odnosima nema posebnih pravila o odgovornosti kupca za docnju sa plaćanjem pošto je primio isporuku.526 ZOO). U ove dvije situacije. ZOO je restitucija primljenog. U kom smislu? Posljedica raskida ugovora shodno članu 132. st.Drugi generalni zahtjev koji prodavac ima jeste raskid ugovora. prodavac nema pravne mogućnosti da raskine ugovor. može važiti na osnovu pravnog principa da se obligacija može zasnovati samo povodom moguće radnje. kriv. 1. i ovdje je bezuspješan protek naknadnog primjerenog roka za plaćanje cijene (član 126. Rezultati koji bi se njome postigli mogu se jednostavnije ostvariti tužbom za isplatu cijene. 115 . Ako primjena Opštih uzansi nije izričito ugovorena. ili pravo na naknadu apstraktne štete i ostale štete. Stoga smatramo da je pravilo iz uz. 2). 213. 3 ZOO). moguće primijeniti samo “ako su stranke izričito ugovorile primjenu uzanse” (član 1107. Njome je u ovoj situaciji prodavcu uskraćena mogućnost da ugovor raskine. st. Ni pozivanje na novčanu restituciju ovdje ne daje nikakav efekat. dakle. On može tražiti “isplatu kupovne cene i kamatu zbog zadocnjenja”. I to po dva osnova. 213. Drugi je prerada stvari od strane samog kupca. 213. st. Raskid ugovora za prodavca ima smisla samo ako može isporučenu stvar dobiti natrag. dugovao je i naknadu ostale štete. Važe li ova pravila i danas? Odgovor zavisi od mogućnosti primjene Opštih uzansi i od faktičkog stanja predmeta prodaje i vlasništva u konkretnom slučaju. A to znači da prodavac ima pravo na naknadu stvarne štete i izgubljene dobiti. Prava koja prodavac tada stiče uređena su posebnim pravilima o naknadi štete zbog raskida prodaje (član 523 . st. tj. 1. ili pravo na prodaju radi pokrića. Ako je kupac bio “odgovoran” (uz. 1. budući da takav postupak nameće nemoguće obaveze kupcu. Rješenje postoji u uzansi 213.

116 .

dovede u vezu dvije poslovne organizacije da bi one sklopile neki pravni posao. kao i o stanju na tržištu. Bude li ugovoreno da posrednik ima pravo na izvjesnu naknadu i kada njegovo nastojanje ostane bez rezultata. i trgovinskim zastupanjem i pružanjem drugih trgovinskih usluga. za čije sklapanje posreduje posrednik. “ugovor o nalogu”. Pojam posla Posrednički posao sastoji se u tome što neko lice. Prema Zakonu o obligacionim odnosima “ugovorom o posredovanju obavezuje se posrednik da nastoji naći i dovesti u vezu s nalogodavcem osobu koja bi s njim pregovarala o sklapanju određenog ugovora. Taj posao. upućujući jednog na drugog i obavještavajući ih o potrebama jednog i eventualnoj mogućnosti drugog. Posrednik stvara samo komercijalnu vezu. Tada se na njega. kao supsidijaran izvor. Posredničkim poslovima se bave posebni subjekti kojima je to osnovna privredna djelatnost . ali on ne zaključuje ugovor o tom poslu. 117 . Posrednička organizacija prikuplja obavještenja o organizacijama koje obavljaju pojedine privredne djelatnosti. Posredovanje je po svojoj pravnoj prirodi. koje se naziva posrednikom (mešetarem.DIO DRUGI UGOVORI O USLUGAMA U PROMETU ROBE GLAVA PRVA TRGOVINSKO POSREDOVANJE (MEŠETARENJE) I . a ne i pravnu. Poslovne organizacije kojima je posredništvo glavna privredna djelatnost obično se još bave.posrednička preduzeća i posrednički biroi . primjenjuju pravila člana 600 . maklerom. ovaj posao poprima obilježja ugovora o djelu. ali se najčešće posreduje pri sklapanju ugovora o kupovini i prodaji robe i pri prevozu. Pored toga.629 ZOO.kao i trgovinske agencije kojima je posredovanje sporedna privredna djelatnost. kao dodatnom djelatnošću.POJAM POSLA I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. može biti svaki posao iz oblasti prometa robe i usluga. U času kad joj se obrati neki komitent. posrednička organizacija pronalazi odgovarajućeg poslovnog partnera i dovodi ih u vezu. ako taj ugovor bude sklopljen” (član 813). senzalom). posrednik može i da učestvuje u pregovorima. a nalogodavac se obavezuje da mu isplati određenu naknadu. ako odredbama o posredovanju ili samim ugovorom nije drukčije određeno. pa se na njega primjenjuju pravila ZOO koja govore o ovome ugovoru (član 749 .770). o njihovim mogućnostima i kapacitetima.

po svojoj pravnoj prirodi ugovor o nalogu. odgovaraće za štetu.BITNI ELEMENTI 1. dok specijalizovana posrednička djelatnost obuhvata samo određene poslove robnog prometa ili posredovanje samo u jednoj ili u nekim određenim oblastima robnog prometa. Nalogodavac čak nije ni dužan pristupiti pregovorima za zaključivanje ugovora sa preduzećem koje mu je našao posrednik. jer bi odgovarao za štetu koja bi uslijed toga nastala posredniku.Posredničke privredne organizacije mogu se baviti posredničkom djelatnošću koja može biti: opšta i posebna (specijalizovana). u principu. Zaključivanje ugovora Ugovor je neformalan i konsenzualan. Opšta posrednička djelatnost obuhvata pružanje svih usluga i to u svim oblastima robnog prometa. I kad je posredniku dao uslove pod kojima bi zaključio ugovor i posrednik našao saugovarača koji će zaključiti ugovor pod tim uslovima. 2. Nalogodavac može opozvati nalog kad god hoće. Pravila o odgovornosti nalogoprimca u slučaju davanja naloga na izvršenje trećem licu znatno ublažavaju strogost odredbi po kojima je ličnost posrednika bitan elemenat posla (član 753. nalogodavac nije dužan zaključiti ugovor. 4). Kad posrednik prihvati nalog. To znači da je ličnost posrednika. U tom slučaju ličnost posrednika ima obilježja nebitnog elementa posla. Stoga. bitan elemenat posla. No. tada posrednik ne mora nalog izvršiti lično (član 610 ZOO). ali pri tom ne smije postupiti nesavjesno. Predmet ugovora Karakteristična radnja i bitan elemenat ugovora je činidba nastojanja posrednika da nađe i dovede u vezu sa nalogodavcem osobu “koja bi sa njima 118 . Posrednik može povjeriti izvršenje naloga drugome samo ako mu je to odobreno ili kada ga okolnosti tjeraju da tako postupi. kod posredovanja takođe važi pravilo o zaključivanju ugovora o uslugama robnog prometa šutnjom. posrednik “je dužan izvršiti nalog osobno” (član 752 ZOO). smatra se da je prihvatio i da je ugovor o posredovanju zaključen na dan prijema naloga. Kada posredovanje ima karakter ugovora o djelu. Obično se zaključuje na taj način što neka poslovna organizacija izdaje nalog posredničkom birou da joj nađe saugovarača za neki privredni posao. samo u transportu. st. ako posrednik odmah ne odbije nalog. 2. ugovor je zaključen. Ali ako je u tom slučaju postupao nesavjesno. Ličnost posrednika Pošto je posredovanje. npr. II .. trgovini ili u osiguranju.

kao profesionalni vršilac usluga. kao i onda kada se posebnim sporazumom oni mijenjaju.ona koja se redovno naplaćuje u sjedištu posrednika u vrijeme zaključenja posla za ugovore sličnih osobina. tada on izlazi iz okvira ovog posla i djeluje prema pravilima o punomoćstvu. Ne bude li cijena isplaćena nakon sklapanja ugovora. Trajno nastojanje da treća lica sa konkretnim nalogodavcem sklapaju ugovore nije predmet ugovora o posredovanju. a ne pravne radnje. do pregovora ili čak ugovora. Cijena se određuje najprije tarifom ili drugim opštim aktom posrednika. Pošto posrednikovo djelovanje ne mora da dovede do rezultata. Cijena Cijena je naknada posrednika za izvršeni rad i za postignuti rezultat. tarife ne postoje. pojedinačna faktička radnja dovođenja potencijalnih partnera u vezu radi zaključivanja određenog ili određenih ugovora. Ovo je jedan od slučajeva u Zakonu o obligacionim odnosima. Rješenje utoliko više začuđuje. Drugi izvor prava za određivanje naknade je sam ugovor o posredovanju. ali ne daje izjave volje u ime i za račun svoga nalogodavca. nalogodavac može tražiti od suda da je snizi. tj. To ovlaštenje nema ni u primanju ispunjenja ugovora koji je sklopljen njegovim djelovanjem (član 815 ZOO). a ne na rezultat. 3. Predmet ugovora o posredovanju je. kao što su davanje obavještenja o tržištu. jednokratna činidba. Ni ovlaštenje na zastupanje ne ulazi u sadržaj ovoga posla. Predmet ugovora je. on nastoji da stranke ostvare kontakt radi zaključenja ugovora. st.pregovarala o sklapanju određenog ugovora” (član 813 ZOO). tako da ih može posebno zaračunati samo kada je to izričito ugovoreno (član 824 ZOO). posrednik mora imati posebnu pismenu punomoć. “ako nađe da je pretjerano visoka s obzirom na posrednikov trud i učinjenu uslugu” (član 822. nego o trgovačkom zastupanju (agenciji). Tu činidbu posrednik vrši u svoje ime i za svoj račun. cijenu na zahtjev jedne od stranaka određuje sud “prema posrednikovom trudu i učinjenoj usluzi” (član 822 ZOO). tj. U cijenu su uračunati redovni troškovi posrednika. Pravo na naknadu ima posrednik i kad to nije posebno ugovoreno. Ovo rješenje je posljedica činjenice da. dakle. On će važiti kada opšti uslovi. dakle. Posrednik vrši faktičke. posebno se naknađuju. Cijena se odnosi jedino na usluge koje ulaze u predmet ugovora. jasno je da ugovorna obligacija glasi na rad. istraživanje tržišta itd. 3 ZOO). u kojima je izričito dozvoljeno sudu da jednostrano interveniše u ugovor nastao sporazumom stranaka. Za djelovanje u svojstvu zastupnika. Sporedne usluge. No. Izostane li i običaj. 119 . posrednik najčešće radi na bazi opštih uslova poslovanja. Kada cijena nije ni u jednoj varijanti određena ugovorom primjenjuje se običajna cijena . što nije predviđeno i kao mogućnost posrednika u slučajevima u kojima se može smatrati da je provizija preniska u odnosu na zalaganje i rezultat posrednika.

Nalozi mogu biti više ili manje čvrsti. ZOO.III . a nalogodavca će o tome obavezno obavijestiti (član 818). Postupanje pažnjom dobrog privrednika . Opozivom naloga prestaje i obaveza posrednika da dalje djeluje za komitenta.2.1. Dovođenje u vezu zainteresovanih strana Osnovna obaveza posrednika je da nastoji da nađe i da dovede u vezu s nalogodavcem privrednu organizaciju koja bi s njegovim nalogodavcem stupila u pregovore radi sklapanja određenog ugovora. kao i kakvi bi trebalo da budu neki sastojci ugovora. 1. mora biti posebno ovlašten. naknadnim uputstvom će otkloniti te nejasnoće. ili bi se teško izvršavao. Posrednik obično i učestvuje u pregovorima. uputiće je na svoga nalogodavca radi zaključivanja ugovora. Kad je nađe. kao ni onda kada bi opoziv bio protivan savjesnosti. ako i pored sveg nastojanja i potrebne brižljivosti ne uspije. Komitent može davati uputstva i naknadno. Nije posrednikova redovna obaveza da primi ispunjenje ugovora koji je sklopio za svoga nalogodavca. Tražeći uslugu posrednika. Tada djeluje kao punomoćnik (član 815). Izuzeci od ovog principa sadržani su u članu 816. pod kojim uslovima. U tom cilju posrednik prikuplja podatke. Nalogodavac može opozvati nalog kad god želi. Desi li se nešto novo uslijed čega se nalog ne bi mogao izvršiti. Posrednik je obavezan da nastoji da nađe organizaciju koja će s njegovim komitentom sklopiti ugovor. On to ne može učiniti. posrednik treba da raspolaže 120 . ako se ove mogućnosti odrekao u ugovoru. Ako je prvobitni nalog nejasan. Postupanje po nalogu Posrednik je dužan pridržavati se komitentovog naloga. Pošto je posredovanje njegova privredna djelatnost. korespondira i vrši različite poslove koji prethode sklapanju ugovora. nalogodavac daje naknadna uputstva. Da bi mogao i to uraditi za nalogodavca.OBAVEZE STRANAKA 1.stručnjaka Posrednik je dužan da postupa u poslu kao dobar stručnjak (član 818). Iz te obaveze proizlazi njegova dužnost da traži i da nađe najpovoljnijeg saugovarača. Komitent u nalogu obično daje posredniku podatke o glavnim sastojcima ugovora kakav bi želio sklopiti. ili mogu biti samo instruktivni.3. No. Obaveze posrednika 1. 1. Može se posebno obavezati da učestvuje u pregovorima i da nastoji da dođe do ugovora (član 818). komitent u nalogu može davati posredniku uputstva o tome kakav ugovor želi da sklopi. ne odgovara za to.

te datum zaključenja ugovora. Ova zaključnica. Postupanje posrednika uvećanom pažnjom dobrog stručnjaka vrši se u interesu nalogodavca. Čuvanje poslovne tajne Posrednik je dužan da čuva poslovnu tajnu. jer je ne potpisuju stranke. u stvari.5. a i posrednički dnevnik mogu poslužiti pred sudom kao dokaz o sklopljenom poslu. On ne smije davati drugima obavještenja o poslovima za čije je sklapanje pregovarao. Čuvanje poslovne tajne je trajna obaveza. izuzev ako su mu stranke to dozvolile. 1. Posrednički list Posrednik je dužan da izda strankama zaključnicu o poslu koji su ugovorili (posrednički list. Ako posrednik radi protivno interesima svoga komitenta. Tada posrednik djeluje u interesu oba subjekta. Posrednički list potpisuje posrednik i podnosi ga na potpis strankama koje su zaključile posao njegovim posredovanjem. 121 .mnoštvom podataka o mogućim partnerima i o uslovima na tržištu. U praksi je usvojeno da se u mešetarskom dnevniku vode nazivi organizacija koje su zaključile ugovor. odnosno posrednički list nije zaključnica stranaka o poslu. Posrednički dnevnik Posrednik je dužan da vodi knjigu o privrednim poslovima za koje je posredovao i o kojima je sklopljen ugovor njegovim posredovanjem (član 821 ZOO). O samom poslu za koji posreduje može davati obavještenja poslovnim partnerima onoliko koliko je u tom slučaju ovlašten. Izuzetno. ali se odbijanje potpisivanja uzima kao neuredno poslovanje. Ona je. 1. Identično rješenje vrijedi i onda kada je posrednik od dva lica dobio nalog za posredovanje u istom poslu. gubi pravo i na naknadu i na troškove (član 826 ZOO). datum upisa u dnevnik i potpis radnika koji je to upisivao. ili izvod iz posredničkog dnevnika sa podacima koji su uvedeni u dnevnik (član 821 ZOO). ako je predviđeno ugovorom. Zakon određuje da se u dnevnik upisuju bitni sastojci i podaci o ugovoru koji je zaključen njegovim posredovanjem. nije ni potvrda o zaključenom ugovoru.6. To je posrednički ili mešetarski dnevnik. 1. za drugu stranku. Stranke nisu pravno obavezne da ga potpišu.4. lica dovedena u vezu plaćaju proviziju po pola. Ono se ne gasi ispunjenjem posrednikovih obaveza ili raskidom ugovora. I u pregovorima je dužan savjesno postupiti po uputstvima svog nalogodavca. odnosno o onome što je upisano u njima. Nije njegov zadatak da dovede u vezu komitenta s prvim subjektom kojim bi mogao sklopiti posao. bitni sastojci ugovora i neki drugi njegovi važniji sastojci. mešetarski list). obavještenje o izvršenom posredovanju. Ta posrednička zaključnica. nego s onim koji će najbolje moći zadovoljiti uslove naloga i ispuniti uputstva koja je dao komitent. U taj dnevnik upisuje hronološkim redom stranke i poslove u kojima je posredovao.

Po jednom mišljenju. sadrži dva rješenja. nego kao osnovni i samostalni zahtjev. kod raskidnog uslova sadržanog u ugovoru između komitenta i trećeg lica. Napokon. jer posrednik posreduje. Prvo. takođe. proizlazi iz naloga koji je dobio. kao i o poslovnim partnerima. Ukoliko je obaveza plaćanja uslovljena. koje je prihvaćeno u nekim stranim zemljama. posrednik ima odmah pravo na isplatu cijene svojih usluga. Plaćanje provizije Cijena. Postoje tri različita mišljenja o tome kada posrednik stiče pravo na proviziju. ispostavi li se da je ugovor između stranaka nevažeći iz razloga za koje posrednik nije znao niti je mogao znati. obavještavanje je nužan sastavni dio njegovog rada na posredovanju. Ovdje se smatra da je posrednik dužan da dovede do ekonomskog efekta. posredniku pripada provizija čim je komitenta doveo u vezu s poslovnim partnerom. posredniku pripada provizija tek kada komitent sklopi ugovor s trećim licem. jer je to domen ugovornih strana. Vrijeme u kome obaveza plaćanja dospijeva posebno je složeno. Po drugom shvatanju. dakle. Obaveza nalogodavca 2. Realizacija ugovora se njega ne tiče. tj. Privredna društva. ukoliko se radnje posredovanja vrše sukcesivno. Treće.7. te o svim okolnostima koje su od značaja za namjeravani posao.1. Po trećem mišljenju. Prvo među njima glasi da ova obaveza postoji i kada nije izričito ugovorena (član 822. obaveza plaćanja postoji tek kada se uslov ispuni. Zato što u posrednikovu privrednu djelatnost spada i prikupljanje raznih obavještenja i podataka. o cijenama itd. izvrši svoje obaveze iz ugovora. međutim. mogu tražiti obavještenja o konjunkturama. 1 ZOO). za čije je zaključivanje posredovao. provizija. on treba da poznaje prilike na tržištu bolje od drugih privrednika. o potražnji ili ponudi robe i usluga. on zadržava pravo na proviziju. Obavještavanje o stanju na tržištu Ako stranke zahtijevaju.. Obaveza davanja obavještenja o okolnostima koje imaju značaja za posao za koji posreduje. a to je učinio kad stvori mogućnost za postizanje toga efekta sklapanjem ugovora između njegovog komitenta i trećeg lica koje je našao. Drugo. ne kao sastavni dio ugovora o posredovanju. i 825. Ako oni ne postoje. Sklapanje ugovora je. o cijenama i tarifama. o tržištu uopšte. ZOO u članu 823. Davanje tih obavještenja spada. 2. o stanju ponude i potražnje nekih roba i usluga. st.1. i njegova stvar. međutim. kada stranke sklope ugovor radi kojega je posredovano pod odložnim uslovom. posrednik ima pravo i na sukcesivnu naplatu svojih potraživanja (član 623 ZOO). se plaća prema uslovima ugovora. pomaže da se 122 . posrednik je dužan davati obavještenja o stanju na tržištu. posrednik stiče pravo na proviziju tek kada druga strana iz ugovora. u privrednu djelatnost posredovanja i posrednici ih daju uz posebnu naknadu. vrijede dispozitivna pravila. čim je našao drugu stranu s kojom bi njegov komitent mogao pregovarati i zaključiti posao.

Ukoliko posrednik dobije nalog od dva lica za zaključenje istog konkretnog posla. ako taj ugovor bude zaključen. U odnosu na opšta pravila o obavezi plaćanja cijene. U ovoj situaciji naknadu plaća onaj ko je sa posrednikom sklopio ugovor. prenose obavještenja. Ona služe ne samo naplati komitentovih obaveza nego i vršenju zakonitog pritiska na komitenta da udovolji svojim obavezama plaćanja.3. Njihova rješenja ista su kao i u ugovoru o komisionu. Naš Zakon takođe. Pravni režim ovih obaveza komitenta podvrgnut je opštim pravilima obligacionog prava. obje stranke su dužne da plate proviziju. Na naknadu redovnih troškova učinjenih u izvršenju naloga posrednik ima pravo samo ako je tako ugovorio. Trpljenje posrednikovih prava zaloge. Iako bi bilo logično pretpostaviti da posredniku i za to pripada dio naknade. nego i druge poslove. Posredništvo se ne završava samim dovođenjem u vezu pregovarača. Dva su već obrađena. Posrednik stiče pravo na naknadu u času zaključenja ugovora za koji je posredovao. bez njegove krivice. nije došlo do zaključenja ugovora između partnera koje je doveo u vezu. nego po pola. nego se posreduje.ugovor sklopi. tj. pridržaja i prvenstva naplate Obezbjeđenju posrednikovih potraživanja prema komitentu služe njegova prava zaloge. Ona pravno nije vezana za naknadu za izvršeno posredovanje. Naknada troškova Komitent je dužan naknaditi posredniku izuzetne troškove.2. Napokon. posrednik je na štetu komitenta radio za drugu stranu. Tako se može posebno ugovoriti da posredniku pripada naknada i onda kada njegovo djelovanje ne dovede do rezultata. komitent ipak nema obavezu da je isplati. po Zakonu. 2. uobičajeni troškovi pokriveni su provizijom. ako ih je morao učiniti radi uspješnog okončanja posredničke uloge. na plaćanje provizije u tri slučaja. Posebna situacija postoji onda kada komitent sa partnerom koga je posrednik našao sklopi ne samo ugovor za koji je posredovano. oni mu pripadaju i kad. Bude li ugovorom priznato posredniku pravo na naknadu troškova. Normalni. do zaključivanja ugovora između komitenta i trećeg lica (član 623 ZOO). da isplati posredniku određenu naknadu. Komitent tada jemči posredniku da će mu cijela provizija biti plaćena. objašnjava. Većina pozitivnih prava stoje na ovom stanovištu. Nalogodavac se obavezuje. provizija za posebne usluge posebno se i plaća. ali ne u cjelini. i stručnim poznavanjem stanja na tržištu utiče na pregovarače da sklope ugovor. ako drugačije nije ugovoreno (član 823 ZOO). postoje i neki posebno uređeni slučajevi. Posrednik nema pravo. pa ih ovdje nećemo posebno ponavljati. pridržaja i prvenstvene naplate. pa ćemo ih ovdje samo navesti: ugovor radi koga je posredovano nije zaključen. 2. Posredovanje se tada ravna prema pravilima o ugovoru o djelu. 123 . a nalogodavac obavezu. Naknadni sporazum između posrednika i komitenta da će pola provizije platiti treći nema ovo dejstvo.

Isključivanje ultra vires teorije iz našeg prava znatno ublažava strogost ove odredbe. Neki posebni slučajevi imovinske odgovornosti. 124 . A to znači da je odgovornost zasnovana na propuštanju dužne pažnje posrednika (subjektivna odgovornost). postoje. objektivna. One se posebno konkretizuju za propuste u vođenju posredničke knjige. dok se pravila o popravljanju štete ravnaju prema rješenjima iz oblasti ugovorne odgovornosti. No. ravna prema opštim pravilima obligacionog prava. Oni su regulisani u članu 820. Imovinsko-pravna odgovornost se. ukoliko se radi o neizvršenju obaveze plaćanja provizije i troškova. ipak. odgovornost postoji kada posrednik poveže komitenta sa osobom “za koju je znao ili morao znati da neće moći izvršiti obavezu iz ugovora”. u principu. u principu. odnosno neurednim izvršenjem ugovornih obaveza. Supsidijarno se primjenjuju i pravila o nalogu.IV . shodno opštim pravilima. Odgovornost posrednika Administrativna i kazneno-pravna odgovornost posrednika određene su opštim propisima. Posrednik. odgovornost je. Supsidijarno važe i pravila o odgovornosti nalogoprimca (član 756 i 757 ZOO).ODGOVORNOST STRANAKA 1. ukoliko je za to posrednik znao ili morao znati. posrednik odgovara i za nepoštovanje obaveze čuvanja poslovne tajne. najprije odgovara za štete koje je komitent pretrpio zato što je doveden u vezu sa poslovno-nesposobnim licem. I napokon. Odgovornost komitenta je subjektivna. Odgovornost komitenta Komitent odgovara za svoje obaveze prema opštim pravilima o ugovornoj odgovornosti i popravljanju šteta izazvanih neizvršenjem. odnosno o ugovoru o djelu. Nadalje. 2. ZOO.

GLAVA DRUGA TRGOVINSKO ZASTUPNIŠTVO
I - POJAM I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O TRGOVINSKOM ZASTUPANJU 1. Pojam ugovora U ekonomskom smislu posao trgovinskog zastupanja sastoji se u tome što specijalizovani subjekt, trgovinski zastupnik, trajno djelujući u interesu svoga nalogodavca, komitenta, istražuje tržište i nastoji obezbijediti poslovne partnere koji će sa komitentom zaključivati ugovore. Ukoliko ima ovlaštenje komitenta, trgovinski zastupnik može i sam zaključivati ugovore u ime i za račun komitenta. Suštinu trgovinskog zastupstva, dakle, predstavlja trajno posredovanje za jednog nalogodavca. Radnje zastupnika određuju se: ugovorom, dispozitivnim propisima, opštim uslovima poslovanja koje donose sami zastupnici ili njihove asocijacije, te uzansama i poslovnim običajima. Postoji veliki broj razlika između trgovinskog zastupanja i srodnih poslova pružanja usluga u prometu robe. Trgovinsko zastupstvo se od posredništva razlikuje u dva bitna momenta: trajnosti djelovanja i mogućnosti da se punomoćstvo uključi u poslovni odnos kao njegov integralni dio. Za razliku od komisiona, trgovinsko zastupstvo može postojati i bez davanja izjava volje za komitenta. No, ukoliko su i one uključene u nalog zastupnika, onda ih zastupnik daje u ime i za račun komitenta. Komisionar izjave volje, međutim, uvijek čini u svoje ime, a za račun komitenta. Iste razlike postoje i u odnosu na špediciju. Trgovinsko zastupništvo kao samostalan posao ima svoje korijene u anglosaksonskom institutu “agency”. Otuda se ovaj posao često naziva i “agencijom” ili “agenturom”. U kontinentalnim sistemima se dugo vremena ovaj posao obavljao u pravnom režimu naloga i punomoćstva. Sredinom pedesetih godina ovog vijeka ulazi i u zakonodavstva velikih kontinentalnih sistema (Njemačka 1953, Francuska 1958). U bivšoj SFRJ trgovinsko zastupstvo je najprije bilo uređivano u propisima o domaćoj i vanjskoj trgovini. Materijalnopravnu regulativu ugovora o trgovinskom zastupanju donosi Zakon o obligacionim odnosima 1978. godine. Istorijsko nasljeđe određuje stanje izvora prava u Bosni i Hercegovini. Vanjskotrgovinski režim trgovinskog zastupstva sadržan je u Zakonu o 169 i Uredbi o zastupanju stranih lica u Republici vanjskotrgovinskom poslovanju 170 Zakon o trgovini 171 svrstava trgovinsko zastupanje u Bosni i Hercegovini. poslove trgovinskih usluga. Definicija u članu 14 ima komercijalni, a ne pravni
169 170 171

Sl. n. FBiH, 2/95. Vidjeti Član 35. i 36., Sl. l. RBiH 20/95. Vidjeti čl. 35. i 36. Sl. l. RBiH 4/96. Sl. n. FBiH 2/95.

125

karakter: “Uslugama zastupanja smatra se naročito obavljanje trgovinskih usluga u ime i za račun trgovca, kao i obavljanje servisne službe i drugih tehničkih usluga u vezi s održavanjem i opravkom proizvoda”. Ovakvo rješenje dozvoljava da se u daljim izlaganjima zadržimo samo na Zakonu o obligacionim odnosima. Ugovor o trgovinskom zastupanju definisan je u članu 790. Zakona o obligacionim odnosima. Prema njemu, “ugovorom o trgovinskom zastupanju obavezuje se zastupnik da se stalno stara da treća lica zaključuju ugovore sa njegovim nalogodavcem, i da u tom smislu posreduje između njih i nalogodavca, a ovaj se obavezuje da mu za svaki zaključeni ugovor isplati određenu naknadu (proviziju)”. Na ovaj ugovor se primjenjuju najprije odredbe članova 790 - 812 ZOO. Pošto trgovinsko zastupanje spada u ugovore o nalogu i sadrži elemente punomoćstva, kao supsidijarni izvori mogu se primijeniti i članovi 749 - 770, odnosno 84 - 98. Karakteristike ovog ugovora su: a) trajno djelovanje za komitenta, b) preduzimanje pravnih i faktičkih radnji, c) djelovanje u tuđe ime i za tuđi račun, tj. u interesu komitenta, d) formalnost, e) komutativnost, f) u principu se preuzima samo obaveza rada, ne i rezultata, g) relativna samostalnost agenta u djelovanju; on nije službenik nalogodavca, h) postojanje posebnog odnosa povjerenja - fiduciae, što od ugovora čini posao intuitu personae. 2. Zaključivanje ugovora Za razliku od ugovora o komisionu i posredovanju, ugovor o trgovinskom zastupanju je, po samome zakonu, formalan. On važi samo onda kada je “sklopljen u pismenoj formi” (član 791 ZOO). Za način na koji će ova forma biti ostvarena, važe opšta pravila obligacionog prava. Razlog za ovakvo rješenje leži u činjenici da se ugovorom o trgovinskom zastupanju stvara trajan poslovni i obligacioni odnos čije je najvažnije elemente potrebno unaprijed i na siguran način utvrditi. Okvirni karakter ugovora o trgovinskom zastupanju ne važi i za pojedinačne poslove koji se na osnovu njega i u granicama, koje su unaprijed određene, zasnivaju. Zbog toga se pojedinačni poslovi između agenta i njegovog komitenta mogu sklapati bilo putem naloga, bilo konkludentnim radnjama. Ako je pojedinačni nalog u skladu sa ugovorom o trgovinskom zastupanju, i šutnja agenta može se smatrati prihvatom.

126

II - BITNI ELEMENTI 1. Ličnost trgovinskog zastupnika Ličnost trgovinskog zastupnika, kao nalogoprimca je bitan elemenat ugovora. Pored člana 753. ZOO, na ovakav stav upućuje karakter odnosa u koje stranke stupaju. Poslovima trgovinskog zastupnika bave se, uglavnom, trgovinska zastupništva (trgovinske agencije, agenture), dok se tim poslovima kao sporednom privrednom djelatnošću mogu baviti, kako posrednički biroi, tako i druge privredne organizacije. Trgovinska zastupništva se mogu baviti kao sporednom privrednom djelatnošću trgovinskim posredovanjem i davanjem obavještenja o stanju na tržištu. Prema tome, po kriteriju djelatnosti ne postoji bitna razlika između posredničkih preduzeća i posredničkih biroa i trgovinskih agencija. I jedni i drugi mogu se baviti istim poslovima. Zastupništvo treba razlikovati od trgovinskog predstavništva, mada je sadržina poslovanja gotovo ista. Trgovinsko predstavništvo je organizaciona poslovna jedinica preduzeća, dok se zastupničkim poslovima bave samostalne privredne organizacije, najčešće agencije. Razlika je i u tome što zastupnik, ako drži robu zastupanog, čini to u režimu konsignacije, dok je roba koja se nalazi u predstavništvu roba preduzeća o čijoj se organizacionoj jedinici radi. 2. Predmet ugovora Karakteristična činidba kao bitan elemenat ugovora, je složena. Predmet ugovora se sastoji iz dvije osnovne komponente; iz trajnog nastojanja trgovinskog zastupnika da promoviše interese svoga nalogodavca sa ciljem učestalog sklapanja ugovora, i iz njegovog stalnog posredovanja za komitenta. Predmet ugovora su dakle, faktičke, a ne pravne radnje. To znači da ugovor o trgovinskom zastupanju može postojati i bez davanja izjava volje u ime i za račun nalogodavca. Neke faktičke radnje trgovinski zastupnik vrši u svoje ime i za svoj račun. One ne moraju da dovedu do zaključivanja ugovora, niti do njegovog izvršavanja. Stoga, trgovinski zastupnik preuzima obavezu rada, a ne rezultata. Pravni režim obaveze na isplatu provizije, sadržan u Zakonu o obligacionim odnosima, ne utiče na izloženo rješenje. Ovlaštenje na zastupanje komitenta može, ali ne mora, biti predmet ugovora. Iako je punomoćstvo u poslovnoj praksi uobičajeno, ono ulazi u predmet posla samo na osnovu posebnog i izričitog sporazuma stranaka. Ono može biti dato kao posebno ili kao generalno ovlaštenje (član 792). Generalna punomoć se, najčešće, uključuje u sam ugovor o trgovinskom zastupanju, dok se specijalna daje odvojeno. Do sada izložena rješenja odnose se na dvije situacije: zaključivanja ugovora i primanja ispunjenja ugovora (član 793 ZOO).

127

Tehnologija poslovanja zahtijevala je, međutim, da se i u samom Zakonu predvide neke situacije u kojima je agent ovlašten na vršenje pravnih radnji, davanje izjava volje koje obavezuju nalogodavca. I bez posebnog davanja ovlaštenja, trgovinski zastupnik mora prihvatiti izjave trećih lica sa kojima je komitent sklopio ugovor djelovanjem zastupnika, ukoliko se one tiču nedostataka predmeta ugovora ili drugih momenata koji su relevantni za ostvarivanje ili očuvanje prava trećih lica prema komitentu (član 794 ZOO). I obrnuto, kada to zahtijevaju interesi nalogodavca, zastupnik je ovlašten da i bez posebne punomoći daje izjave potrebne za očuvanje ili osiguranje nalogodavčevih prava (član 795 i 796 ZOO). 3. Cijena Cijena poslova iz ugovora o trgovinskom zastupanju se sastoji iz naknade (provizije) i troškova. Pri tome je pravni režim troškova dvostruk. Cijena se, najprije, određuje ugovorom. U okvirnom i formalnom ugovoru o trgovinskom zastupanju mogu biti date pojedinačne cijene ili elementi za njihovo utvrđivanje. Najčešće, to je određeni procenat od vrijednosti posla. Ovi kriteriji se definišu bilo kao nepromjenjivi, bilo kao osnova koja se može korigovati shodno uslovima konkretnog naloga. Ugovorom može i tarifa agenta biti prihvaćena kao mjerodavan izvor za visinu cijene, proviziju. Ako se provizija ne može utvrditi na osnovu ugovora ili tarifa, “zastupnik ima pravo na uobičajenu naknadu” (član 806 ZOO). Poslovni običaj se određuje u sjedištu zastupnika, u vrijeme davanja konkretnog naloga za izvršenje posla. Posebna naknada pripada zastupniku za naplatu komitentovih potraživanja (član 807 ZOO). Kao u ugovoru o komisionu i ovdje je moguća sudska intervencija u pogledu visine provizije. Sud će, na zahtjev nalogodavca, sniziti proviziju na pravičan iznos kada utvrdi da je ona “nerazmjerno velika prema učinjenoj usluzi” (član 806 ZOO). Agent nema pravo na istu vrstu zahtjeva kada je provizija nesrazmjerno malena u odnosu na učinjenu uslugu. Redovni, fiksni troškovi zastupnika uračunati su u proviziju. Njihovu posebnu naknadu može zastupnik zahtijevati samo kada je to izričito ugovorio. Posebni troškovi učinjeni na nalog ili u interesu nalogodavca odvojeno se namiruju u stvarnim iznosima (član 808 ZOO).

128

III - OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. Obaveze agencije 1.1. Iznalaženje saugovarača Glavna je obaveza agencije da se stara da se poslovanje njenog nalogodavca proširi, da istražuje i obrađuje tržište i da što više zainteresuje potencijalne poslovne partnere za djelatnost svoga nalogodavca, kako bi s njim stupili u ugovorne odnose. U tom cilju agencija stalno posreduje između organizacija i svoga nalogodavca da dođe do zaključenja ugovora među njima. Ovlašćenje, ni generalno ni posebno, za zaključenje ugovora u ime i za račun nalogodavca ne uključuje ni pravo, ni obavezu zastupnika da zahtijeva od druge strane ispunjenje ugovora, kao ni primanje ispunjenja. Ali ga nalogodavac može ovlastiti i na ove radnje (član 793 ZOO). 1.2. Učestvovanje u sklapanju poslova Funkcija agencije se ne završava iznalaženjem eventualnog saugovarača nalogodavca. Agent je dužan da po uputstvima nalogodavca učestvuje pri zaključenju posla zastupajući interese nalogodavca i da nastoji da se sklopi povoljan ugovor. Kad je ugovoreno i da sklapa ugovore, odnosno, kad ima generalno ovlašćenje, onda je zastupnikova obaveza da ugovor sklopi za nalogodavca kao dobar stručnjak (član 798 ZOO). 1.3. Davanje obavještenja Agent je dužan davati nalogodavcu obavještenja o stanju na tržištu, naročito o situaciji na tržištu robe i usluga za čiji se plasman stara. Posebno je dužan obavještavati o prilikama i stanju koji su od značaja za konkretni posao, koji mu je povjeren (član 797 ZOO). 1.4. Vođenje knjige ugovora I zastupnik je, kao i posrednik, dužan da vodi knjigu u koju, po redu sklapanja poslova, upisuje ugovore koje je zaključio u ime nalogodavca sa podacima o njihovoj sadržini. Kad ugovor zaključi, sastavlja o tome zaključnicu, koju potpisuje i podnosi na potpis drugoj ugovornoj strani. Po jedan primjerak dobijaju nalogodavac i druga strana, a jedan ostaje agenciji. Pravni značaj i knjige ugovora i zaključnice je u tome što mogu poslužiti kao dokaz o sklopljenim ugovorima. Zaključnica nije ni ugovor ni potvrda o zaključenom ugovoru. Stoga, na punovažnost ugovora nema uticaja njeno potpisivanje. I ako bi saugovarač odbio da potpiše zaključnicu, ugovor važi.

129

Zastupnik takođe vodi i posrednički dnevnik za poslove u kojima samo posreduje. Tada izdaje i izvode iz dnevnika (posrednički list). 1.5. Staranje o interesima nalogodavca U svim poslovima koje preduzima za nalogodavca dužan je da nastoji da se ostvari rezultat što je moguće povoljniji za nalogodavca, da posao obavlja brižljivo, sa pažnjom dobrog stručnjaka. Kada mu je nalogodavac naredio kako će postupati, zastupnik je obavezan da se drži naloga i uputstava, ali uvijek vodeći računa o interesima nalogodavca. Ako smatra da su prilike na tržištu takve da bi postupanje po uputstvima išlo protiv nalogodavčevih interesa, dužan je da na to skrene pažnju nalogodavcu. U cilju zaštite interesa nalogodavca, agencija može zahtijevati preduzimanje potrebnih mjera obezbjeđenja. Ovo ovlaštenje je zasnovano na Zakonu, pa se ne mora posebno ugovarati (član 796 ZOO). 1.6. Primanje izjava od saugovarača Druga strana može izjave koje se tiču nedostataka predmeta ugovora, kao i druge izjave u vezi s tim ugovorom, umjesto saugovaraču, činiti agenciji. Takve izjave, koje se tiču ugovora zaključenog posredstvom agencije ili ugovora koji je zaključila agencija za nalogodavca, punovažne su. Njima je saugovarač sačuvao prava iz ugovora koja bi bila vezana za te izjave. Agencija je obavezna da primi te izjave i da postupi kako je propisano ili ugovorom predviđeno. 1.7. Poslovna tajna Sve što bude saznao u vezi s poslom koji mu je povjerio nalogodavac agent mora čuvati kao poslovnu tajnu. Agencija naročito odgovara ako ma kakve podatke do kojih je došla radeći na povjerenom joj poslu otkrije trećem licu. Trgovinski zastupnik ne smije podatke koje je saznao u toku ugovora ni sam koristiti. Ova zabrana važi i poslije prestanka ugovora o trgovinskom zastupanju. Ona ima trajan karakter (član 799 ZOO). 1.8. Vraćanje stvari primljenih od komitenta Ugovorom o trgovinskom zastupanju nastaje trajan i složen odnos između agenta i nalogodavca. Da bi trgovinski zastupnik mogao uspješno da promoviše interese svog partnera, neophodno je da mu ovaj dostavi niz stvari potrebnih za navedenu svrhu. To mogu biti uzorci, alati za servisiranje, tehnička uputstva, reklamni materijal, kancelarijska oprema i slično. Po prestanku ugovora, agent mora sve primljene stvari vratiti u stanju u kome se one nalaze (član 800 ZOO). Rok u kome to valja učiniti nije preciziran, pa ga treba utvrđivati prema prirodi stvari i okolnostima posla.

130

1.9. Polaganje računa Obaveza polaganja računa zasnovana je na opštim pravilima ugovora o nalogu (član 754 ZOO) i na prirodi posla. Ona postoji kako za konkretan nalog, tako i za ugovor u cjelini. Razlikuje se samo vrijeme u kome se dužnost polaganja računa mora izvršiti: po završetku konkretnog posla, periodično ili nakon prestanka ugovora u cjelini. U svakom slučaju, račun se mora položiti bez odugovlačenja. Nalogodavac je gospodar posla. Zbog toga on može zahtijevati da mu trgovinski zastupnik podnese izvještaj i položi račun i prije završetka poslova po konkretnom nalogu, odnosno uvijek u toku trajanja ugovora (član 755). 1.10. Trpljenje odbijanja posla Pošto agencija radi za račun nalogodavca, jasno je da nalogodavac može pripremljeni posao sa trećim licem prihvatiti ili odbiti. Nalogodavac je, međutim, dužan da o svojoj odluci bez odlaganja obavijesti trgovinskog zastupnika. Odbijanjem prihvatanja pripremljenog posla od strane nalogodavca može trećim licima biti prouzrokovana šteta. Obaveza njene naknade pada na nalogodavca. Pretpostavka za to je da je agent djelovao dužnom pažnjom i da je treće lice bilo savjesno. 2. Obaveze komitenta 2.1. Predaja materijala potrebnih agentu Ekonomska suština zastupničkog posla, vidjeli smo, ponekad zahtijeva da nalogodavac stavi agentu na raspolaganje određene stvari. Ako je to slučaj, komitent, već po zakonu, ima obavezu da zastupniku prenese posjed određenih predmeta (član 802). Vrsta stvari, vrijeme i način predaje, te drugi modaliteti određuju se ili samim ugovorom ili po prirodi stvari, odnosno prema logici poslovnog odnosa u koji stranke stupaju. 2.2. Obavještavanje o relevantnim momentima Dužnost komitenta da o relevantnim momentima obavještava svoga agenta takođe proističe iz prirode njihovog odnosa i iz načela poštenja i savjesnosti. Zakon o obligacionim odnosima je u članu 803. posebno apostrofirao dva slučaja: odbijanje prihvatanja pripremljenog posla i smanjenje obima poslovanja. Dešava se da nalogodavac, iz raznih razloga, smanji proizvodnju robe za čiju se prodaju stara agencija, ili da se proizvedena roba mnogo traži pa je nema dovoljno za prodaju, ili da su kapaciteti za pružanje usluga prenapregnuto iskorišteni i da je, stoga, smanjena potreba za prodajom usluga i sl. Trebalo bi, stoga, da i agencija smanji svoju preduzimljivost, jer nalogodavac neće moći da prihvati sve ponude za sklapanje ugovora, niti da ispuni ugovore koje agencija bude sklopila. Nalogodavac je, u tom slučaju, dužan da blagovremeno obavijesti

131

agenciju o potrebi da svede na manju mjeru svoje aktivnosti, da djeluje ispod nivoa koji je ona mogla osnovano očekivati kad je sklapala ugovor o agenturi. Ako to nalogodavac ne učini, odgovara agenciji za pretrpljenu štetu. 2.3. Plaćanje cijene Plaćanje cijene je osnovna obaveza nalogodavca. Ukoliko nije ugovorom regulisano, primijeniće se dispozitivne odredbe člana 805 - 808 ZOO. Razmotrićemo najvažnija od tih pravila. Obaveza plaćanja postoji i onda kada nije izričito ugovorena. Provizija, kao elemenat ukupne cijene usluge, se plaća za: ugovore sklopljene posredovanjem agenta, ugovore koje je agent sklopio sa trećim licima (ukoliko je za to bio ovlašten), ugovore koje sa trećim licem nađenim od agenta sklopi sam nalogodavac i ugovore koje bilo ko sklopi sa bilo kojim trećim licem, ukoliko se radi o isključivoj agenciji. Pravo na posebnu naknadu od naplaćene svote ima agent koji ju je naplatio po ovlaštenju komitenta. Vrijeme plaćanja posebno je regulisano. Obaveza nalogodavca dospijeva “kad ugovor bude izvršen” (član 805). Dakle, kao i kod posredovanja i ovdje je momenat sticanja prava nalogoprimca na naknadu pomjeren za jedan dalji korak u odnosu na izvršenje njegove osnovne obaveze: dovođenje stranaka u vezu, odnosno zaključivanje ugovora. Izloženo pojačavanje pozicije nalogodavca, ipak, trpi i neka zakonska ograničenja. Najprije, agent ima pravo na proviziju iako ugovor nije izvršen, “ako je do toga došlo iz uzroka koji je na strani nalogodavca” (član 805 ZOO). I drugo, u slučaju neizvršenja ugovora koji je sklopljen sa trećim licem, agent odgovara samo ako je za to posebno jamčio (del credere zastupništvo) (član 801). Dakle, neizvršenje ugovora od strane trećeg lica ne predstavlja ujedno i neizvršenje ugovora o trgovinskom zastupanju od strane zastupnika. Troškovi koji nisu uračunati u proviziju posebno se plaćaju. Ova obaveza izvršava se shodno ugovoru ili prema opštim pravilima o izmirenju novčanih dugova. 2.4. Trpljenje agentovih prava zaloge, pridržaja i prvenstva naplate Radi obezbjeđenja naplate svojih potraživanja koja su nastala u vezi s ugovorom o zastupanju, agencija ima pravo zaloge i pridržaja na svim nalogodavčevim stvarima koje je u vezi s ugovorom primila od nalogodavca, kao i na onim stvarima koje je u vezi s tim ugovorom primila od nekog drugog. Ono što vrijedi za zalogu uopšte, vrijedi i za zalogu kod agencije. Ona ima založno pravo na stvarima dok se nalaze kod nje, ili kod nekog drugog ko ih drži za agenciju. Ima založno pravo takođe i na stvarima za koje ima u rukama dokument pomoću koga može raspolagati tim stvarima (član 809 ZOO). Za svoja dospjela potraživanja, koja su nastala u vezi s ugovorom, agencija ima pravo zaloge i na novcu koji je naplatila za nalogodavca po njegovom

132

ovlaštenju. Kao i uvijek, pravo se može konstituisati na stvarima i na novcu samo ako se do njih dođe legalnim putem. IV - ODGOVORNOST STRANAKA 1. Odgovornost trgovinskog zastupnika Odgovornost trgovinskog zastupnika može, kao i kod ostalih vršilaca usluga na osnovu naloga, biti administrativna i kaznenopravna. Imovinska odgovornost se ravna prema opštim pravilima. Imovinska odgovornost ugovornog je karaktera, subjektivna i podložena opštim pravilima o popravljanju štete za neizvršenje nenovčanih obaveza. U ZOO postoje i dva posebno uređena slučaja. Prvi se tiče otkrivanja poslovne tajne. Specifičnost postoji u pogledu trajanja obaveze, a ne s obzirom na pravila o odgovornosti i naknadi (član 799 ZOO). Drugi je “poseban slučaj odgovornosti”, tj. davanje posebnog pismenog jemstva komitentu da će treće lice ispuniti obaveze na osnovu ugovora koji bude sklopljen djelovanjem agenta (del credere trgovinsko zastupstvo). Tada zastupnik odgovara solidarno sa trećim licem. To znači da u slučaju neispunjenja ili neurednog ispunjenja ugovora od strane trećeg, nalogodavac može da se obrati agentu odmah i da traži ispunjenje i naknadu štete ili, pod zakonskim uslovima, raskid ugovora. Samo se po sebi razumije da agent tada nema pravo ni na proviziju. 2. Odgovornost nalogodavca Odgovornost nalogodavca se ravna prema opštim pravilima obligacionog prava. Pri tome treba razlikovati slučajeve neizvršenja novčanih od nenovčanih obaveza. V - POSEBNE VRSTE TRGOVINSKOG ZASTUPANJA 1. Podjela poslova Trgovinsko zastupanje je pravna forma kroz koju se mogu zadovoljavati različite vrste poslovnih potreba. Ta činjenica dovodi do niza podjela od kojih nisu sve podjednako pravno interesantne. Obim ovlaštenja je jedno od pravnih mjerila za podjelu ovih poslova. Ako svoga komitenta mogu zastupati u svim njegovim aktivnostima, agenti se smatraju generalnim. Ukoliko je aktivnost ograničena na jednu ili više određenih struka ili vrsta poslova, trgovinsko zastupstvo je specijalno. Istovrsna podjela je moguća i prema obimu ovlaštenja na zastupanje.

133

Pravno su najinteresantnije podjele trgovinskog zastupstva po vezanosti i odgovornosti. Razmotrićemo ih posebno, bez obzira na to što su neka rješenja u vezi sa njima već izložena. 2. Neisključiva i isključiva agencija Neisključiva agencija postoji onda kada bilo nalogodavac, bilo agent mogu na istom području za istu vrstu poslova imati više poslovnih partnera. Isključiva agencija postoji onda kada su oba ili jedan partner vezani samo za jednu osobu. Preduzeću komitentu je stalo da ima što veći promet robe i usluga. Upravo zbog toga Zakon polazi od neisključive agencije kada je u pitanju nalogodavac. On “može imati na istom području za istu vrstu poslova više zastupnika” (član 790. st. 2 ZOO). Suprotno se može ugovoriti. Kada je u pitanju agent, važi zakonska pretpostavka isključive agencije. “Jedan zastupnik ne može bez pristanka nalogodavca preuzeti obavezu da na istom području i za istu vrstu poslova radi za drugog nalogodavca” (član 790. st. 3 ZOO). 3. Del credere zastupstvo Zastupstvo sa jamstvom za ispunjenje obaveza trećeg lica ili del credere agencija postoji onda kada agent posebnim pismenim sporazumom preuzme obavezu jemčenja. U ovom slučaju, agent ima pravo i na veću proviziju (del credere provizija). Posebna naknada, koja se dodaje na redovni iznos provizije, služi, u stvari, kao premija za preuzeti rizik (ne)ispunjenja ugovora od strane trećeg lica. Prije donošenja Zakona o obligacionim odnosima važio je i kod nas trgovački običaj da se ugovaranje provizije dvostruko veće od uobičajene smatra ugovaranjem del credere zastupstva. Izričita odredba člana 801. st. 1 ZOO ukida ovo običajno pravilo. Kod nas se, dakle, del credere zastupstvo mora posebno pismeno ugovoriti. VI - PRESTANAK UGOVORA 1. Prestanak ugovora sklopljenih na određeno vrijeme Vrijeme trajanja ugovora može biti određeno izričito ili prećutno, po prirodi samog posla. U prvom slučaju ugovor prestaje kada istekne rok na koji je zaključen. U drugom je potrebno analizom sadržaja posla utvrditi da li je ugovor prestao ili nije.

134

u tom slučaju. Uslovi pod kojima se otkaz može dati i način na koji to može biti učinjeno mogu se posebno urediti ugovorom. pa je potrebno da protekne redovni otkazni rok da bi ugovor prestao. raskida bez otkaznog roka. ali otkazni rok ne smije ni u kom slučaju biti kraći od mjesec dana (član 810 ZOO). obavezna je da naknadi štetu drugoj strani. nego će se smatrati izjavom o otkazivanju ugovora. Dužina otkaznog roka zavisi od vremena trajanja ugovornog odnosa. Ukoliko to nije slučaj. Strana koja je neosnovano dala otkaz. tj. 2. Ukoliko je odnos trajao više od 3 godine.Ugovori sklopljeni na određeno vrijeme mogu se prećutno produžiti. neće se uzeti da je to izjava o raskidu ugovora. Prestanak ugovora sklopljenih na neodređeno vrijeme Kada je ugovor sklopljen na neodređeno vrijeme. i sama raskinuti ugovor bez davanja otkaznog roka (član 811 ZOO). Ako razlog raskida nije dovoljno ozbiljan. ali na neodređeno vrijeme. Za prestanak ovako produženog ugovora potreban je otkaz. važiće dispozitivne odredbe ZOO. Ugovor se može raskinuti krajem svakog kalendarskog tromjesečja. usljed koga je uslijedio raskid ugovora. a ne kada to pojedina stranka želi. I ovdje se vrijeme računa unazad . Pored toga. To se čini nastavljanjem ugovorenih radnji i nakon isteka roka njegovog važenja. on može prestati sporazumom stranaka ili jednostranom izjavom. otkaz se mora dati najmanje mjesec dana prije isteka kalendarskog tromjesečja. Ova rješenja stranke mogu i izmijeniti svojim sporazumom. Ukoliko su stranke bile povezane ugovorom o trgovinskom zastupanju manje od tri godine. otkazom bilo koje strane. Svaka strana može raskinuti ugovor i onda kada za to ima ozbiljne razloge. U njima su predviđene dvije osnovne situacije: raskid ugovora sa otkaznim rokom i bez njega. 135 . strana koja je primila neosnovani otkaz može. U ovom slučaju se smatra da je novi ugovor sklopljen pod istim uslovima.od nastupanja tromjesečja sa čijim početkom ugovor prestaje da postoji. otkazni rok iznosi dva mjeseca. ukoliko želi. Ugovor se. ali je potrebno drugu stranu obavijestiti o razlozima raskida.

136 .

ugovor o komisionu je ugovor o nalogu (član 772 ZOO). Po svojoj pravnoj prirodi.GLAVA TREĆA KOMISION I . on plaća u svoje ime. on je ugovorna strana. kupuje je u vlastito ime. “ako pravilima o komisionu nije drugačije određeno” (član 772 ZOO). Prema sistematizaciji Zakona o trgovini. Stoga se na njega primjenjuju odredbe ZOO naloga (član 749 . Komisionar je lice koje prima i izvršava komitentov nalog i s trećim licem zaključuje naređeni mu privredni posao u svoje ime. njemu se izvršava obaveza i on odgovara za izvršenje posla. stiče prava i obaveze. iz tog posla. kad kupuje robu. što rezultati komisije pripadaju komitentu.770). Sam posao koji komitent naređuje da bude obavljen. Komisionar obavlja povjereni mu posao kao svoj i radi u vlastito ime. a za račun komitenta. FBiH. Komision su usvojila sva moderna prava. Prava i dužnosti stranaka povodom ovoga posla su u kontinentalnim sistemima više ili manje jednako regulisana. komision pripada trgovinskim uslugama (član 11). Strane koje učestvuju u ugovoru o komisionu zovu se komitent i komisionar. naziva se u poslovnom svijetu komisijom.n. komisionar. Pojam komisionog posla Komision je takav privredni posao u kome se jedna strana obavezuje da će izvršiti neki privredni pravni posao u svoje ima a za račun druge strane. mada užu. kod komisione prodaje komisionar prodaje stvar kao svoju. Za komisione poslove karakteristično je što ih komisionar obavlja u svoje ime. Zakona o trgovini (Sl. Tako. Za komisione poslove je karakteristično i to što ih komisionar obavlja za račun komitentov. 2/95): “Ugovorom o komisionu smatra se naročito prodaja ili kupovina robe u svoje ime. redovno se bave trgovinske organizacije. Sličnu . “Ugovorom o komisionu obavezuje se komisionar da za naknadu (proviziju) obavi u svoje ime i za račun komitenta jedan ili više poslova koje mu povjerava komitent” (član 771 ZOO). Komitent je lice koje ovlašćuje drugu stranu da za njegov račun izvrši povjereni posao. U inkaso komisiji se njemu vrše uplate. Komisionim poslovima. U savremenim sistemima ovaj posao ima sličnu pravnu i ekonomsku fizionomiju. Treće lice kao stranka u komisiji zna samo za njega. a druga će joj strana za to platiti. 137 .POJAM I ZAKLJUČIVANJE KOMISIONOG POSLA 1. u stvari. Prema trećim licima s kojima sklapa povjereni mu posao. definiciju sadrži i član 15. Za to treće lice odnos između komisionara i komitenta je u principu irelevantan. kao da je sebi kupuje. a za račun komitenta”. privredni posao koji zaključuje komisionar s trećim licem. U anglosaksonskim porecima ovaj posao se pojavljuje u pravnom obliku prikrivene agencije (undisclosed agency). dakle. pored privrednih subjekata kojima je to osnovna djelatnost.

a to znači da su te stvari i prava komitentova. kako onih koje je predao komisionaru radi prodaje za njegov račun tako i onih koje je komisionar nabavio za njega. nego za račun komitenta. svojina odmah po prijemu isporuke prelazi na komitenta. povjerioci komisionara ne mogu. U slučaju stečaja komisionara. jer on u poslu s trećim licem nastupa u svoje ime. povjerioci komisionarevi ne mogu radi naplate svojih potraživanja preduzimati mjere izvršenja na pravima i stvarima njegovih 138 . povjerava komisionaru da za njega obavi neki privredni posao. Kad se radi o međusobnim odnosima stranaka koje učestvuju u jednom komisionom poslu . jeste komisionar radio u svoje ime. Dakle. radi naplate svojih potraživanja. Komisionar izvršava taj nalog . Postojanje tri subjekta znači mogućnost uspostavljanja tri grupe odnosa. Stoga. Prema dosad izloženome.komitent. kao što komitent i stiče to pravo čim komisionar nabavi stvar za njega. svojinu na kupljenoj stvari stiče komisionar. stvar ulazi u stečajnu masu. preduzimati mjere izvršenja na pravima i stvarima koje je komisionar stekao izvršavajući nalog komitenta. pa ni u slučaju komisionarevog stečaja. komisioni posao se sastoji u ovome: komitent zaključuje ugovor sa komisionarom. Kod komisione prodaje komitent ostaje vlasnik stvari sve do njene isporuke trećem licu. Po drugom gledištu komitent polaže izlučno pravo na stvar. Jedan je ugovor između komitenta i komisionara. koji se sklapa u cilju izvršenja prvog ugovora (naloga komitentovog). Takve mjere ne mogu preduzimati uopšte. po prvom shvatanju. i drugi je ugovor između komisionara i trećeg lica. Neposredan odnos između komitenta i trećeg lica nastaće onda kada komisionar na zahtjev komitenta (član 779) ili samostalno otkrije komitentu ličnost trećeg i prenesena prava koja prema trećem ima (član 787). Između komitenta i komisionara postoji u pogledu te stvari samo obligacioni odnos. a komitent mu za tu uslugu isplaćuje proviziju. Zakon o obligacionim odnosima je prihvatio drugo gledište. Komitent bi ulazio u konkurenciju s ostalim povjeriocima. kome je komisionar predao stvar. komitent ima izlučno pravo iz stečajne mase stvari. onda je interesantno i od praktičnog značaja i pitanje svojine nad stvari koja je predmet komisione prodaje ili kupovine. Iz istih razloga komitent može zahtijevati od trećeg lica. odnosno neki drugi posao u zemljama gdje je to pravno moguće. komisionar. Kod komisione kupovine pitanje je sporno: po jednima. pošto je u svojini komisionarevoj.obavlja povjereni mu posao i polaže o tome račun komitentu kao svome nalogodavcu. Rezultati drugog ugovora pripadaju komitentu. u kome je komisionar dužan da prenese svojinu na komitenta i da mu preda stvar. npr. treće lice. Tim ugovorom mu daje nalog. da cijenu plati njemu. Po drugima. Stoga. jer on sklapa posao sa trećim licem u svoje ime.Iako je komisija pravni posao komisionara sa trećim licem. u ovom privrednom poslu postoje tri subjekta i dva ugovora. Naime. sa poslovnog stanovišta to je posao komitenta. jer komisionar sklapa posao za njegov račun. Nadalje. Pravo svojine na stvari koja je data u komision ostaje komitentovo. prodaju ili kupovinu. u slučaju stečaja komisionara. ali nije radio za svoj račun. privredni rezultati posla su komitentovi. a ne u stečajnu masu (član 789 ZOO).

Posao se zasniva na povjerenju poslovnih partnera. ne može jednostrano raskinuti ugovor do određenog roka. Prema tome trećem licu bi za pravne mane odgovarao komisionar. Među privrednim organizacijama kojima komisioni posao ne spada u privrednu djelatnost nalog za komisiju se rjeđe upotrebljava. Za praksu je značajno i pitanje ko je prodavac? Jer. ili ograničava ili umanjuje kupčevo pravo (pravni nedostatak). Kod komisione prodaje sporno je pitanje odgovornosti za evikciju.g. “u roku od tri mjeseca od danas” i sl. Stoji njegova obaveza da u tom slučaju komisionaru naknadi troškove. uslijed koga se isključuje. Komisionar. Dakle. odnosno nalog komitentov može glasiti na određeni rok (“prodajte ili kupite robu do 1. obično sklapa individualnom ponudom i njenim prihvatom. Komisionar prodaje njegovu stvar. Ugovorni odnos može se zasnovati ponudom i prihvatom. Posao se tada. ili ne može povući nalog za kupovinu. 2. Kad se pojavi sopstvenik stvari i po svom pravu svojine zahtijeva od kupca da mu stvar preda. pa za njegovo zaključivanje važe sve opšte norme o ovakvim ugovorima. prodavac odgovara ako na prodatoj stvari postoji neko pravo trećeg lica. Nasuprot takvom shvatanju stoji činjenica da se odnos komitenta i komisionara ne tiče trećeg lica koje kupuje stvar od komisionara i s njim stupa u pravni odnos. po svojoj prirodi. Ono odražava faktičko stanje. Izuzetno.dok stvar nije kupljena. jer se komisionar ne upušta u ispitivanje svojine stvari koja mu se predaje na prodaju. pošto je.). ovaj ugovor fiducijaran. Zaključivanje ugovora Ugovor o komisionu je. Jasno je da odgovornost za pravne nedostatke treba da leži na komitentu. može ugovoriti rok u svoju korist tako da komitent ne može povući stvar. ako je komisionar primio na prodaju stvar od nekoga ko nije njen sopstvenik i prodao je. oni to mogu činiti ako se potraživanje odnosi na posao sklopljen povodom tih stvari i prava. samo ako su potraživanja nastala u vezi sa sticanjem tih prava i stvari (čl. Ugovor o komisionu može se sklopiti i na određeno vrijeme. takođe. Smatramo da treba usvojiti prvo shvatanje. decembra t.komitenata.dok još nisu prodate. znači za svojinu stvari. Stoga će komisionar. 788 ZOO). Nalogom se posao zaključuje sa 139 . ili komitent koji se pred komisionarom pojavio kao njen sopstvenik? Za pravne mane. odnosno naknadi štetu. Komitent ima uvijek pravo da traži povraćaj stvari datih u komisionu prodaju .”. nalogom i konkludentnim radnjama. odgovarao bi komitent. Naše pravo nema direktne odredbe koja bi ovaj slučaj rješavala. kada mu se kupac obrati tražeći njegovu zaštitu protiv zahtjeva trećeg lica koje polaže pravo na stvar. po pravilu. više odgovara zahtjevu pravičnosti i bolje je uklopljeno u rješenje ZOO o odnosima povodom stečaja komisionara. pozvati komitenta da odnos raščisti i stvar oslobodi od prava ili ma kakvog zahtjeva trećeg lica. tj. odnosno može tražiti povraćaj iznosa koji je dao za kupovinu . iako je prodaje u svoje ime. hoće li tom kupcu odgovarati komisionar od koga je stvar kupljena. konsenzualan i neformalan.

Za nalog se. on nije posrednik u pravno-tehničkom smislu. pa i ugovor o komisionoj prodaji konsenzualan. Izloženo opšte rješenje važi i za komisionu djelatnost. odnosno novca dobijaju svojstva konkludentnih činidbi kojima se sklapa ugovor o prodajnom. usmeno. ili ako im nalog ne prethodi. Nalog se može dati: pismeno. odnosno “bez odgađanja” (član 750 ZOO). Obavljanje privrednih poslova u svoje ime. a ne i sa onim pravnim subjektom koji se komisionim poslom bavi kao sporednom djelatnošću. u kom obimu. Ne posreduje između stranaka da bi ih doveo u vezu da sklope posao. odnosno kupovnom komisionu. Iz izlaganja o pojmu posla vidljivo je da komitent prenosi na komisionara više pravnih nego ekonomskih ovlaštenja. Zato komisionar mora nalog izvršiti lično (član 753 ZOO). Ugovor o komisionu je. Ovo je načelno stanovište i Zakona o obligacionim odnosima. Drugo je mišljenje da je ugovor o komisionu uopšte. odgovara za štetu koju potencijalni komitent trpi zbog ovog zadocnjenja (član 750 ZOO).BITNI ELEMENTI 1. Predaja stvari koju treba prodati nije uslov za ugovor. Ličnost komisionara Iz načela samostalnosti proizlazi da poslovni subjekt. Po jednima je potrebna predaja stvari komisionaru. telegramom. No. dakle. odnosno da tuđim novcem nabavi robu kao kupac. 3 ZOO).komisionarom kome je taj posao profesija. a ličnosti komisionara svojstvo bitnog elementa ugovora. Navedeni izrazi predstavljaju pravne standarde. sam i slobodno. nego obaveza iz ugovora. telefonom. nego on sam zaključuje ugovor sa komitentom i 140 . Ako izričita ponuda i prihvat nisu dati. pa bi ovo bio realan ugovor.u svoje ime. pod kojim će uslovima pružati svoje usluge i u kom će organizacijskom obliku poslovati. posao intuitu personae. pa se njihovo značenje utvrđuje prema okolnostima konkretnog slučaja. Davanje komisionaru i ovlaštenja da robu proda kao svoju . U teoriji ne postoji jedinstveno shvatanje o tome da li je za zaključenje ugovora o komisionoj prodaji potrebno da se preda stvar koju treba da proda komisionar. odlučuje da li će se baviti vršenjem jedne ili više usluga. Nalog se smatra prihvaćenim ako ga komisionar ne odbije “odmah” (član 32. Ako komisionar nalog ne odbije bez odlaganja. Komisionar igra ulogu ekonomskog posrednika u prometu robe. mora biti uneseno u sudski registar. st. u našem pravu. II . a za tuđi račun. pravnu prirodu radnji predaje i prijema treba cijeniti prema uslovima u kojima se vrši. onda predaja i prijem stvari. To ugovorom o komisionu daje osobine fiducijarnog pravnog posla. na sve načine na koje se može sklapati neformalan ugovor. pokazuje da komitent ima posebno povjerenje u komisionara. ne traži određena forma. Međutim.

ako iznos naknade nije određen ugovorom ili tarifom. špedicija. Bez obzira na obilježja predmeta. komisionar mora naložene poslove da “obavi” (član 771). Kod zastupstva je obratno: sva prava i obaveze iz posla koji zaključi zastupnik za zastupanog tiču se zastupanog nalogodavca i trećeg lica. Pošto je ovo privredni posao. Privredni posao koji komisionar preuzima da završi za račun komitenta može biti različit: najčešće. 141 . Iznos provizije se obično ugovara. Sa trećim licem se pravno angažuje. Komisionar nema ovo pravo ako je ugovorena naknada nesrazmjerno niska u odnosu na trud koji on mora da uloži pri izvršavanju ugovora. ugovorom preuzima na sebe obavezu rezultata. Pravna veza po tom poslu postoji samo između komisionara i trećeg lica i stoga se obaveze i prava zasnivaju samo između komisionara i trećih lica. dakle. Komisionar ne igra ulogu zastupnika. Po Zakonu. pak. To je i inače karakteristično za ugovore poslovnog prava. Cijena Treći bitni element ovoga ugovora je cijena. sav efekat koji se u ekonomskom pogledu postigne tim poslom pripada komitentu. bilo istorodnih. bilo raznorodnih poslova. Poslovi mogu biti ograničeni rokom ili. plaća se prema običaju koji važi za tu granu u mjestu u kome je komisionarevo sjedište. a može biti i plaćanje za račun komitenta. samo komisionar.drugi ugovor sa trećim licem. Ako iznos provizije nije ugovoren. Predmet komisiona može biti i izdavanje mjenice. ZOO je prihvatio drugačije rješenje za ovaj slučaj. mogu biti trajni. a ne između komitenta i tih trećih lica. Komisionar obavlja povjereni mu posao uz naknadu koja se kod ovog posla naziva provizijom. komisionaru pripada provizija i kad je posebno ne ugovori (član 771 ZOO). u jednom iznosu. to je prodaja neke komitentove stvari. 3. kako je već rečeno. ili paušalno. kada nije srazmjerna obavljenom poslu i rezultatu. bilo procentualno prema vrijednosti posla. Pošto on posao obavlja za račun komitenta. On. pa kupovina za račun komitenta. komisionaru pripada naknada prema obavljenom poslu i poslovnom rezultatu (član 783). Predmet Predmet ugovora je pravni posao koji jedna stranka (komitent) povjerava drugoj (komisionaru) da ga obavi za njen račun. transport itd. Kada je naknada komisionara pretjerano velika. Predmet ugovora može se sastojati od jednog ili više. u većini zemalja. da bi izvršio prvi ugovor sklopljen sa komitentom. 2. komitent može zahtijevati da sud snizi naknadu na pravičan iznos.

limitativnim. on predstavlja srednje rješenje. Postupanje po nalogu Osnovna komisionareva obaveza je da zaključi posao s trećim licem u svoje ime. prihvat i dokument koji se tiče komisionog posla. jer komitent je ograničio komisionara. kao i kod limitativnih naloga. nalog može biti nešto uopšteniji. Pod “nalogom” u ovom kontekstu podrazumijevamo sadržaj odnosa u koji stranke stupaju ugovorom. Neki nazivaju i imperativni nalog limitiranim. odnosno usluga. Komitent može narediti da se stvar. “nalog” označava i način na koji komisionar treba da u svoje ime. a komitent je tada dužan 142 . ako se komisionar nije držao naloga. ili samo najnižu ili samo najvišu cijenu. može biti i potpuno određen. Tada se mora pridržavati komitentovih uputstava i naređenja i nema elastičnosti u ostvarenju povjerenog mu posla (imperativni. kad komisionar valja da postupa onako kako glasi nalog. jer. najnižu i najvišu. Pošto je ovaj odnos bitno određen karakterističnom obavezom komisionara. Takvi nalozi nazivaju se limitnim. Napokon. svoga nalogodavca. Razlikovanje u pogledu širine ovlašćenja koje komitent daje nalogom komisionaru ima značaj za odgovornost komisionara. odnosno kupi robu po cijeni koju on nađe za shodno. ali data uputstva nisu čvrsta i dozvoljavaju komisionaru da od njih unekoliko odstupi. da postupi po nalogu. dalje. ili može dati gornju i donju granicu cijene. komitent može ne priznati. odbiti posao. Pravilo je da se u slučaju sumnje uzima da se radi o demonstrativnom nalogu.1. a za račun komitenta dâ pravno relevantnu izjavu volje. smatra se da je prepustio komisionaru da proda. kada komitent ne dozvoljava mogućnost slobodnog izbora i djelovanja komisionaru. Zavisno od okolnosti u kojima se pojavljuje. Uslov za vršenje ovih prava jeste obavještavanje o odbijanju prihvatanja sklopljenog posla. limitiranim.III . Pored toga. Ponekad se iz sadržine naloga ne može sigurno i tačno zaključiti o kakvoj se vrsti naloga radi. ako smatra da je to u interesu komitenta (demonstrativni ili indikativni nalog). može komitent dati uputstva kako će komisionar postupati. nije mu dao slobodu ne samo u pogledu cijene nego i u pogledu ostalih uslova. Ako komitent nije odredio nikakvu cijenu. Ipak. Kod komisiona sa imperativnim nalogom. kod limitativnih naloga komisionar može ponuditi da naknadi razliku između limitirane i postignute cijene. kada komitent ostavlja komisionaru veću slobodu izbora i kretanja u pogledu ostvarivanja povjerenog mu posla (fakultativni nalog).OBAVEZE STRANAKA 1. naređujući nalog). Obaveze komisionara 1. On. komitent je ovlašten na naknadu štete. To su: ponuda. kako se vidi. Nalog može biti opštiji: širi. a za račun komitenta. jer komitent nije precizan u izražavanju. proda ili kupi po tačno određenoj cijeni. termin “nalog” može imati i druga značenja. koje komitent mora dati “odmah” (član 773).

Smisao fakultativnog naloga je upravo u tome da komisionar uradi kako smatra da je najbolje u interesu komitenta. komisionar mora djelovati pošteno i savjesno. u interesu komitenta. Teorijsko opravdanje našlo se u činjenici da komisionar kao nalogoprimac radi za račun komitenta. a upravo mu širina i rasprostranjenost tih veza omogućuju da zaključuje veći broj poslova.2. Naročito kad se situacija na tržištu mijenja i kad je vjerovatno da bi uslijed drukčijih okolnosti i uslova komitent mogao izmijeniti nalog. i kod limitiranog i kod demonstrativnog naloga. Obavještavanje o poslu Komisionar je obavezan da u toku posla obavještava komitenta na njegov zahtjev. što znači i veću proviziju i veći dobitak. Praktično posmatrano. 1. On stvara svoje poslovne veze. izvršiti lično. Smatraće se da je komisionar prisiljen da uzme potkomisionara bez odobrenja komitenta. sam.prihvatiti rezultat posla (član 773). osim onoga što je kao najvažnije sadržano u nalogu. Za rad potkomisionara ne odgovara. Ako je potrebno. Neka prava dozvoljavaju komisionaru da dokazuje. može ukoliko je to ugovoreno. ipak. Razlog je u tome što je komisionarova odgovornost vezana za izvršenje posla povjerenog u nalogu (obaveza rezultata). komisionar je dužan da obavještava komitenta o relevantnim momentima posla i kad to komitent ne traži. onda kada ne može na drugi način da sačuva interese svoga nalogodavca. pažnjom dobrog privrednika i uz stalno uvažavanje interesa svoga komitenta. jer mora štititi interese komitenta. Neka prava ne zauzimaju navedeno stanovište i ne smatraju obavezom komisionara da saopštava komitentu s kim je sklopio posao. da obavijesti komitenta o namjeri i potrebi da odstupi od primljenih uputstava. Ako za to ima vremena. a s kim će stupiti u poslovnu vezu ne tiče se komitenta. Takav stav je prihvaćen ne iz pravnih. komisionar može odstupati od datog mu naloga kada smatra da je to u interesu komitenta. bez obzira na vrstu. da robu nije mogao prodati po određenoj cijeni i da je cijena kakvu je postigao. potkomisionaru. Ovo je posebno važno kod trajnijeg poslovnog odnosa s obzirom da se cijene i drugi uslovi mijenjaju. razlozi za ovakav stav leže u poslovanju dokumentima iz kojih komitent prije ili kasnije može utvrditi ličnost trećeg. Komisionar je dužan da ga obavijesti o takvoj situaciji. tu stvarno i nema uputstava i komisionar se nema čega pridržavati. Bez obzira na okolnosti. naime. Čak se smatra da je to njegova dužnost. djeluje profesionalno. najprije. Komisionar. Ako to dokaže. “te ako je na to primoran okolnostima” (član 753). Povjeriti ispunjenje naloga drugome. Komisionar mora nalog. komitent je dužan prihvatiti rezultat posla. Kod demonstrativnog naloga. u slučaju kad proda robu po nižoj cijeni od limitirane. Po našem pravu. Prilikom izvršavanja naloga. kada komitent naknadno da dozvolu. komisionar treba. komisionar je dužan da daje podatke o tome s kim je zaključio posao za račun komitenta (član 779). odgovara za izbor zamjenika i uputstva koja mu je dao. Ako bi bio 143 . nego iz poslovnih razloga.

bilo što mu je povjerena na prodaju. Obaveza obavještavanja postoji i onda kada komisionar prilikom preuzimanja robe koju mu je uputio komitent. 1. za ocjenu komisionareve odgovornosti uzima se u obzir posebna pažnja. utvrdi da je ona oštećena. ili ma iz kojih drugih uzroka. Međutim. ako je tako naredio komitent. podaci o trećem licu u ovom konceptu imaju karakter poslovne tajne komisionara. ili ako je to uobičajeno u poslovnim odnosima komisionara sa komitentima. čiji je odnos prema komitentu zasnovan na povjerenju. Ne dobije li na vrijeme uputstva šta će činiti sa stvari. Sadržaj ove dužnosti su dva podatka: datum prispijeća i opis vidljivog nedostatka ili manjka. pažnjom dobrog privrednika čuva stvar (član 776). 1. Tu se podrazumijeva i obaveza da stvar osigura. Iz obaveze čuvanja povjerene stvari proističu odgovornosti komisionara za štetu koja bi nastala na toj stvari. Kao privrednik. vozaru i skladištaru. Komisionar odgovara za štetu koja nastane neizvršenjem ili neurednim izvršenjem ove dužnosti (član 777). Stoga. dužan je stvar prodati kao dobar privrednik na najpogodniji način (član 778). ako je takav običaj za tu vrstu stvari. Dužan je da utvrđuje kvalitet. ova obaveza ima višestruke pravne oblike. komisionar je dužan čuvati i preduzimati sve mjere radi njene zaštite. komisionar je obavezan na drugi način štititi interese komitenta. 144 .dužan da komitentu daje obavještenja o trećem licu s kojim je zaključio posao. a postoji opasnost da ona bude znatnije oštećena. Tako je komisionar dužan preduzimati sve mjere radi očuvanja komitentovih prava prema špediteru. Ako bi stvar koja mu je povjerena na prodaju mogla izgubiti od svoje vrijednosti. osigura dokaze o stanju stvari. ako stvar nije osigurao. ako je osiguravanje obavezno. Znači. komisionar je dužan obavijestiti komitenta o tim promjenama na stvari i tražiti uputstva. Čuvanje stvari Komisionar je obavezan da brižljivo. bilo zbog svojih svojstava.4. njegov dotadašnji komitent bi mogao sam stupiti u poslovni odnos sa poznatim trećim licem. Mora da preduzima mjere ako se pokažu mane na stvari. odgovara i za slučajnu propast i slučajno oštećenje stvari (član 776). a kome je zanimanje sklapanje poslova za račun svojih komitenata. Stvar koja se nalazi kod njega. uloži prigovore i slično. količinu i stanje pakovanja. povodom novih poslova. i uopšte prema odgovornom licu. mogao bi biti komisionarov interes okrnjen. komisionar je dužan u svakom pogledu i u svakoj prilici čuvati interese svoga nalogodavca.3. U praksi. bilo što je tu stvar kupio za komitenta. Odgovornosti se oslobađa samo ako dokaže da se ta šteta nije mogla otkloniti i pored njegove naročite pažnje. Zaštita komitentovih interesa Pored dužnosti obavještavanja o nedostacima. bilo zbog uticaja spoljnih činilaca. Ubuduće. a bio je na to obavezan nalogom ili zakonom.

Međutim. Sve to treba uzeti kao poslovnu tajnu. Pravilo je da ne može i da te radnje. Komitentu mora predati čist posao. 145 .. okolnostima. odnosno da li može davati avans trećem licu za stvar koju kupuje za račun komitenta. sa povoljnijim rezultatom nego što je glasila dispozicija (npr. završen onako kako glasi nalog. Komisionar je dužan da isplati komitentu cio iznos prodajne cijene. smatra se da komisionar može davati avans i prodati ih na kredit. Stoga je komisionar dužan predati i višak iznad cijene ili stvari. Pored predaje rezultata posla. pošto završi posao. preduzima na svoj rizik. bez obzira što je on dao stvar na kredit ili na otplatu u ratama. Nikakve neposredne koristi iz posla ne može imati komisionar.). predati mu stvar koju je nabavio zajedno sa dokumentima uz stvar. Predaja rezultata posla Komisionar je obavezan da “bez nepotrebnog odgađanja” preda rezultat posla i položi račun o svome djelovanju (član 780). Tako će komisionar predati komitentu iznos koji je primio na ime cijene za prodatu stvar. položi račun komitentu. pa mu je to komisionar dužan predati. za one vrste poslova. proda je uz neke druge povoljnije uslove i sl. komisionar je dužan da. Ispunjenjem ove obaveze upravo se postiže cilj posla. odnosno za prodaju i kupovinu onih stvari za koje je takav način rada uobičajen. prenijeti na njega potraživanja prema trećem licu.6. Šta će to biti . ili bolju stvar. Kako se posao izvršava za račun komitenta. Njegova je korist u proviziji (član 773). ekonomski rezultat posla. kao ni o činjenicama. Ona postoji ne samo za vrijeme izvršenja ugovora nego i po njegovom ispunjenju. Čuvanje poslovne tajne Komisionar nije ovlašten da trećim licima daje obavještenja i podatke o poslovima koje je zaključio sa svojim komitentima. Jasno je da komitent može naknadno odobriti postupak komisionaru. ako je. ako nema naloga da tako ne uradi. npr. vrati ostatak neprodatih stvari kod komisione prodaje. stvar prodata na kredit. ako o tome nema dispozicije u nalogu. Isto je tako interesantno i pitanje da li komisionar može prodati povjerenu mu robu na kredit. Interesantno je pitanje kome pripada višak rezultata posla ako komisionar u izvršenju naloga uspije da završi posao uz povoljnije uslove. Posao je sklopljen za račun komitenta i ono što je postignuto. uslovima i odnosima koje je saznao u izvršenju tih poslova. Obaveza čuvanja poslovne tajne je trajna. da mu obezbijedi podatke potrebne za ocjenu rezultata posla i da preda dokumenta. ako se radilo o komisionoj prodaji. a neutrošeni novac kod komisione kupovine. itd. pripada komitentu. 1.5. sve koristi iz posla pripadaju komitentu.: proda stvar skuplje.zavisi od prirode posla i ugovora. itd. kupi je jeftinije.1.

jer ovdje se rad nagrađuje tek kada je doveo do uspjeha. komisionar ima pravo da zahtijeva punu proviziju i onda kada je u izvršenju posla bio “spriječen nekim uzrokom za koji odgovara komitent” (član 782). daje robu i nalog za prodaju.jedan mu. Davanje avansa komisionaru mora se izričito ugovoriti (član 785). npr. Može se desiti da komisionar primi nalog od dvojice svojih komitenata za isti posao . Kada će se posao smatrati završenim zavisi od toga kako glasi konkretan komitentov nalog. ili će mu dati novac radi neke isplate. Nevjernim postupanjem smatra se djelovanje na štetu komitenta koje je istovremeno u suprotnosti sa principom poštenja i savjesnosti. Bitno je da je došlo do ugovorenog rezultata.2.. Provizija pripada komisionaru tek kad obavi posao.pa jednim poslom udovolji nalozima obojice komitenata. ipak. Plaćanje naknade (provizije) Komitent je dužan isplatiti komisionaru naknadu. kad izvrši komitentov nalog i postigne rezultat. “Komisionar koji je nevjerno postupio prema komitentu nema pravo na naknadu” (član 782). komitent će biti dužan da komisionaru da robu ili stvari. 146 . Obaveze komitenta 2. Tada mu pripada provizija od obojice komitenata. komisionar. Davanje sredstava za izvršenje naloga i avansa Komitent je dužan da komisionaru da sredstva za izvršenje naloga. Kad se posao ne izvrši zbog uzroka za koje ne odgovaraju ni komisionar ni komitent. “Odgovarajuća naknada” ne predstavlja proviziju od posla.data je.komisionar ima pravo da traži srazmjeran dio naknade poslije svakog djelimičnog izvršenja posla (član 782).1. Kad se radi o davanju novca za obavljanje posla. Pošto se niko ne može pozivati na svoju nesavjesnost. nego naknada za trud. Prema prirodi posla. koji je od njega komitent tražio ugovorom. Izuzetno. 2. Nasuprot ovoj dužnosti komitenta stoji nasuprot obaveza komisionara da primljena sredstva upotrijebi samo u svrhu za koju su mu data. Ako je ugovoreno da komisionar postupno izvršava posao . a drugi mu daje nalog za kupovinu baš te robe . Zakon ne predviđa da je komitent dužan predujmiti komisionaru potrebna sredstva za obavljanje povjerenog mu posla.2. komisionar u ovom slučaju nema pravo na naknadu za uloženi trud.. ili je ugovoreno da komisionar otkupljuje u vrijeme sezone poljoprivredne proizvode za račun komitenta . Obaveza plaćanja postoji i kada nije izričito ugovorena. Njena visina se određuje prema okolnostima konkretnog slučaja. odnosno proviziju prema ugovoru ili odluci suda. veća količina robe u komisiju da se prodaje prema potrebama potrošača. ako se radi o komisionoj prodaji ili transportu. ima pravo na odgovarajuću naknadu. npr.

2. 147 . Pravo zaloge ima i na stvarima koje se nalaze kod njega i na stvarima koje drži neko drugi za njega.5. komisionar prvenstveno podmiruje svoja potraživanja prije ostalih komitentovih povjerilaca. Prihvatanje komisionara kao saugovarača u komisiji Postavlja se pitanje da li komisionar može stupiti u odnos kao saugovarač u povjerenoj mu komisiji. potraživanja po tekućem računu (komercijalni koneksitet). donio korist komitentu. ili za prodatu zalogu. 2. Jasno je da mu to pravo pripada i za potraživanja iz zajmova i predujmova koje je dao komitentu. otklanjanje mana. odnosno poslovnom pravu. Načelno. odnosno stvarima koje se nalaze u njegovom posjedu komisionar ima pravo zaloge i pridržaja za sva potraživanja koja proističu iz komisionih poslova (član 786). Dakle. i to založni povjerilac po trgovinskom. koji prelaze obim normalnih troškova poslovanja komitent je dužan da mu naknadi. odnosno jesu li otklonili štetu od povjerene mu stvari.3. dakle. dok mu komitent ne isplati proviziju i naknadi ostale troškove. nego je odlučno da je taj izdatak bilo potrebno ili korisno učiniti za taj posao. koje daje šira ovlaštenja i uprošćava proceduru za prodaju založene stvari. premije za osiguranje.). Komisionar ima pravo i na kamatu na troškove od dana kada su oni učinjeni (član 748). itd. prevoz. a ne samo iz posljednjeg posla na osnovu koga se u njegovim rukama nalazi roba. pridržaja i prvenstvene naplate Na robi. jer bi tada komisionar mogao oštetiti komitenta dajući prvenstvo svojim interesima.4. Obezbjeđuju se. bilo da se radi o cijeni koju je primio za prodatu stvar. pakovanje. sortiranje. jer je jedan dio troškova poslovanja sadržan u proviziji. I onda kada komisionar vrši neke usluge svojim sredstvima (npr. Komisionar može zadržati robu ili stvari komitentove. Trpljenje komisionarevih prava zaloge. ima pravo na naknadu troškova. Kada bez svoje krivice ne uspije da izvrši nalog komisionara. Iz dobivene cijene. Troškovi Komitent je dužan da komisionaru naknadi troškove koji prelaze okvir njegove režije. odnosno stvari ili novac. ne sve troškove. takođe ima pravo na naknadu troškova. Može.2. ili sam kupiti stvar koja mu je data u komisionu prodaju. uskladištenje i sl. može li prodati komitentu svoju stvar. Takvi su troškovi i izdaci naročito: vozarina. a ostatak predaje komitentu. kao i na onima za koje ima ispravu na osnovu koje može raspolagati tim stvarima. ležarina. utovar. Sve troškove i izdatke komisionara u vezi sa povjerenim poslom. s tim stvarima i s robom postupati kao založni povjerilac. Pravo pridržaja i zaloge pripada komisionaru za obezbjeđenje potraživanja iz svih komisionih poslova koje je obavljao za komitenta. takođe. to se ne bi moglo dozvoliti. Za ocjenu da li je trebalo učiniti izdatke nije važno je li svaki konkretni izdatak i trošak komisionara. vještačenje. tj.

Odgovornost komisionara Administrativno-pravna i kaznena odgovornost komisionara određena je različitim vrstama propisa za pojedine propuste za koje odgovaraju i drugi poslovni subjekti. tj. Može se očekivati da će komisionar dati prevagu svojim interesima. i obratno.ODGOVORNOST STRANAKA 1. propuštanje pregleda i obavještavanja o utvrđenim nedostacima poslane robe (član 777). ono što je povoljno za komisionara (prodaja svoje stvari po višoj cijeni. Tu je na prvom mjestu sklapanje posla pod uslovima koji su nepovoljniji od naloženih (član 773). 148 . Režim troškova. Ako se te cijene ne bi slagale sa cijenama iz naloga. propust pažnje dobrog privrednika pri čuvanju robe komitenta (član 776). Konkretizacija ovih pravila je posebno istaknuta za pojedine situacije koje se tiču isključivo komisiona. I kad je saugovarač u komisiji. takođe. što povlači obavezu plaćanja razlike i naknade ostale štete. ili za one u kojima se primjenjuju pravila o ugovoru o nalogu kao supsidijaran izvor. odnosno neurednog ispunjenja ugovornih obaveza. Cijena po kojoj komisionar kupuje ili prodaje robu je tržišna ili berzanska cijena u vrijeme izvršenja posla. pa ih komitent duguje u mjeri na koju ukazuju okolnosti konkretnog posla. odnosno prodata. Imovinska odgovornost komisionara je podvrgnuta opštim pravilima obligacionog prava za slučajeve neispunjenja. Zbog toga ćemo se zadržati samo na imovinskim sankcijama za povredu ugovornih obaveza. te izostanak ispunjenja ugovora od strane trećeg lica kod komisiona star del credere (član 781). Odgovornost je subjektivna. ipak su neki njeni modaliteti uređeni zakonom. naš Zakon o obligacionim odnosima dopušta komisionaru da bude saugovarač u komisiji samo na osnovu sporazuma sa komitentom (član 775). komisionar plaća cijenu koja je manja onda kada prodaje robu. kupovina komitentove stvari po nižoj cijeni) nije povoljno za komitenta. nije promijenjen.Naime. jer se odnosi na nenovčane obaveze. onoga dana u kome je roba kupljena. IV . a plaća cijenu koja je veća onda kada kupuje robu. Da bi zaštitio interese komitenta. Iako ova obaveza komitenta ima isključivo ugovorni karakter. u sukobu su očigledno interesi komisionara i komitenta. U prvu grupu spadaju sljedeći slučajevi neispunjenja ugovora. Zatim slijede: prodaja robe osobi za čiju je prezaduženost komisionar znao ili morao znati (član 774). komisionar ima pravo na proviziju za obavljeni posao.

Jemstvo za ispunjenje obaveze trećeg (komision star del credere) Komisionar ne odgovara ako ne zaključi ugovor ili ne obavi drugi pravni posao koji mu je naložen. posebno utvrditi da će komisionar jamčiti za saugovarača koga izabere. Takav komisioni posao naziva se “del credere”.POSEBNE VRSTE KOMISIONA 1. on ne odgovara za urednost ispunjenja obaveze trećeg lica. ovi komisionari odgovaraju solidarno za ispunjenje naloga (član 757). komisionar ne odgovara za treće lice. primjenjivaće se poglavito pravila o odgovornosti za neispunjenje novčanih obaveza. komisionaru pripada posebna nagrada (del credere provizija). komitent je dužan komisionaru naknaditi one štete koje je ovaj pretrpio u izvršenju naloga bez svoje krivice (član 760). Odgovornost komitenta Slučajevi imovinske odgovornosti komitenta nisu posebno istaknuti u Zakonu o obligacionim odnosima. Najprije. izvršiti svoje obaveze. komision uz jemstvo za obavezu trećeg lica. Može on preuzeti i takvu obavezu da garantuje komitentu da će izvršiti nalog. I drugo. Klauzula “star del credere”. uredno ispuniti ugovor. i sklopiti ugovor. Jedina posljedica ovog propusta jeste nemogućnost ostvarivanja prava na naknadu (proviziju). Supsidijarna pravila o nalogu donekle modifikuju ova rješenja. Takođe. njegov saugovarač. da će treće lice ispuniti obavezu. Prvi je upotreba komitentovog novca za sopstvene svrhe (član 756). ili terminski posao. odnosno prodao uz neke uslove na koje je komitent pristao. Ako ništa suprotno nije izričito dogovoreno. komisionar ne odgovara ako je stvar kupio. preuzimanje jemstva za obaveze trećeg saugovarača. posebno 149 . komisionar je dužan platiti “kamatu po najvišoj dopuštenoj ugovorenoj stopi” računajući od dana prijema. bilo novca dobijenog po osnovu prodate robe ili usluge. odnosno od dana kada je komitentu trebalo novac predati. Posebnim sporazumom može se navedeni režim odgovornosti komisionara pojačati. i da će treće lice. Stoga se njegova odgovornost ravna prema opštim pravilima obligacionog prava. Ako je brižljivo postupao pri poslu. V . 2. ne garantuje da će treće lice. odnosno kome se stvar prodaje. A to znači da će odgovornost komitenta ovdje biti objektivna. Za jemstvo. Kad je komisionar sa znanjem komitenta prodao stvar na poček ili kupio stvar pod nekim pravnim teretom. od koga se stvar kupuje. Isto tako. ili zaključio distancioni. dakle. po dispozitivnim pravilima. Bilo da se radi o upotrebi novca dobijenog za plaćanje. Može se.U drugu skupinu spadaju dva slučaja odgovornosti nalogoprimca. Druga situacija postoji onda kada je izvršenje posla povjereno nekolicini komisionara istim nalogom.

Isto važi i za posljedice prestanka ugovora u pojedinim slučajevima. Može to biti u ugovoru o samom komisionom poslu. Ako je bilo više povjerilaca. automobili. koja može biti ugovorena. mašine) i kod robe iz uvoza. Ovo rješenje ne postoji u Zakonu o obveznim odnosima. prestanak subjektiviteta komisionara. 2. a može i odvojeno. da jemči za trećeg saugovarača. te uredno ispunjenje posla. VI . Već je opšteprihvaćeno da postoji komision del credere ako se za posao ugovori provizija dva puta veća od propisane. komisionaru pripada pravo zaloge čak i kad roba nije u njegovim rukama. Izloženi načini prestanka podvrgnuti su opštim pravilima obligacionog prava. kao avans. protek vremena na koje je ugovor zaključen. ili mu isplaćuje unaprijed dio cijene.naročito na strani komisionara. ili utvrđena propisom ili običajima. iako to nije izričito ugovoreno. iz postignute cijene naplaćuje prvenstveno iznos kojim je kreditirao komitenta. a komisionar mu otvara kredit na podlozi primljene robe. Konsignacioni posao je čest kod robe koja ima veliku vrijednost po jedinici (npr.se ugovara. Kad komisionar proda robu koja mu je data u konsignaciju.PRESTANAK UGOVORA 1. Opšta pravila Ugovor o komisionu može prestati na načine koji su poznati i kod drugih pravnih poslova. iako je dao dio cijene u kreditu ili. na putu. Jasno je da kod ove vrste ugovora komitent ima prema komisionaru prava koja ima povjerilac prema jemcu. Kredit se daje. Komisionar prima u prodaju robu koja ostaje u komitentovoj svojini. u iznosu nižem od vrijednosti robe u konsignaciji (obično 60-90%). a ne samo za glavnicu. posebnim sporazumom. kad se nalazi u carinskom ili u nekom drugom skladištu. po pravilu. koji reflektiraju na naplatu iz postignute cijene. Pravo zaloge ima za iznos svih potraživanja. 150 . Ima izvjesnih poslova za koje se pretpostavlja da za njih komisionar preuzima del credere. rjeđe. To su: sporazuman raskid. komisionar ima pravo prvenstvene naplate svih svojih potraživanja. objektivna nemogućnost ispunjenja obaveza . Komisionar odgovara solidarno sa svojim saugovaračem. kao i kamatu i ostale troškove. odnosno uobičajene. Dok robu ne preda. Komisionaru pripada veća provizija. u gotovu. ili je kod vozara. budući da se radi o ugovoru intuitu personae. da bi se komisionar kao konsignator obezbijedio u slučaju pada cijene. Konsignacija Konsignacija je takav komisioni posao u kome se ugovara da komitent šalje komisionaru robu na stovarište.

151 . komitent duguje komisionaru odgovarajući dio naknade za učinjeni trud i naknadu štete (član 765). komision nema posebnih pravila za ove situacije. duguje komitentu naknadu štete koju ovakav otkaz prouzrokuje. Ona stoga važe i kod drugih ugovora o uslugama u prometu robe i usluga. ZOO u tom pogledu nije potpuno jasna. Nalogodavac (komitent) u principu uvijek ima pravo da odustane od ugovora. za razliku od njih. Ako za odustanak nije bilo osnovanih razloga. Komitent to najčešće čini angažovanjem drugog komisionara. komisionar je dužan i nakon otkaza obavljati one poslove iz ugovora koji ne trpe odgađanja. Uslovi pod kojima se to može učiniti i posljedice raskida jednostranom izjavom volje su uređene pravilima koja važe za ugovor o nalogu. Bez obzira na to kako se može kvalifikovati otkaz.2. No. Šta se smatra otkazom “u nevrijeme” i koji razlozi nisu “osnovani”. Opoziv i otkaz naloga Opoziv naloga vrši komitent. iako stilizacija člana 766. ili bitno otežava komitentu da postigne one ekonomske ciljeve radi kojih je angažovao komisionara. I nalogoprimac (komisionar) može uvijek odustati od ugovora. a otkaz komisionar. faktičko je pitanje. Treba uzeti da je otkaz dat “u nevrijeme” ako onemogućava. To mora činiti sve dok nalogodavac ne bude mogao po redovnom toku stvari preuzeti brigu o njima. Odredbe ugovora o nalogu ovdje se neposredno primjenjuju kao supsidijaran izvor. Ukoliko otkaže nalog u nevrijeme i to učini bez osnovanog razloga.

152 .

Prema članu 16. Pravni režim za skladišna preduzeća isti je kao i za druga preduzeća. pa ostavioci ne moraju čak ni tražiti kreditora. Uskladištenje velikih stokova robe omogućuje korisne intervencije na tržištu. i na otklanjanje posljedica transportnih smetnji. gdje postoje javna skladišta. Pored ove osnovne djelatnosti smještaja i čuvanja robe. posao uskladištenja sadrži elemente javne službe. Nadalje. ostavljanje robe u javno skladište olakšava kupovinu i prodaju robe.ZOT). ne moraju tražiti posrednike ni špeditere koji će za njih završavati poslove u vezi sa prijemom ili ekspedovanjem robe i njenim čuvanjem. Ova konstatacija se odnosi na režim opštih uslova poslovanja koje skladištari redovno donose i objavljuju. Zakona o trgovini “uslugama uskladištenja robe smatraju se naročito smještaj i čuvanje robe. Čl. Pojam. a interesentima se pruža mogućnost da vide robu i ispitaju njene osobine. Uskladištena roba se smatra veoma dobrom podlogom za dobijanje realnog kredita. ili koji je dalje preprodaju. na ravnomjerno snabdijevanje velikih i malih potrošača. 11. FBiH. Po Zakonu o obligacionim odnosima “ugovorom o uskladištenju obavezuje se skladištar da primi i čuva određenu robu i da poduzima potrebne ili ugovorene mjere radi njezina očuvanja u određenom stanju. Na kraju. 153 . Zakona o trgovini (Sl. skladišna preduzeća obavljaju i druge radnje koje su u neposrednoj ili u posrednoj vezi s uskladištenjem. kao i 172 drugi poslovi i radnje koji se uobičajeno obavljaju uz smještaj i čuvanje robe”. n. 2/95 . ZOT. Trgovcima i proizvođačima je olakšano time što u nekim mjestima. jer roba u skladištu može da čeka povoljnije uslove. te da je preda na zahtjev ostavodavca ili druge ovlaštene osobe. S obzirom na značaj ovoga posla u cirkulaciji dobara.GLAVA ČETVRTA USKLADIŠTENJE I . 173 Skladišni posao ubraja se u trgovinske usluge. Kod nas se takav karakter ovoga privrednog posla danas uveliko izgubio. 172 173 Član 16. ne moraju podizati svoja skladišta ni zapošljavati osoblje za čuvanje i manipulaciju robe. značaj i pravna priroda ugovora Uskladištenje je privredni posao koji se sastoji u smještaju i čuvanju tuđe robe uz naknadu. Ekonomski značaj javnih skladišta naročito je porastao s međunarodnim razvojem trgovine i s uvećanim prometom robe uopšte. a taj kredit daju i neka skladišta. a ostavodavac se obavezuje da mu za to plati određenu naknadu” (član 730). mogućnost prenosa skladišnice olakšava prođu uskladištene robe i onim kupcima koji nemaju svog prostora da je smjeste.POJAM I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O USKLADIŠTENJU 1. te utiče na stabilizaciju cijena.

dvostrano obavezan. Preovladava shvatanje da može biti i konsensualan i realan. i kao dokaz o pravu da raspolaže uskladištenom robom. Dispozicija se posebnom odredbom poziva na uslove poslovanja kao na sastavni dio ugovora. zaključivanja ugovora o uslugama u prometu robom: uskladištenje se vrši isključivo na osnovu dispozicije. Pored toga. uskladištenju odgovara ostava (depozit). Odgovor zavisi od toga da li je posao sa naknadom ili ne. Zaključivanje ugovora U građanskom pravu. komutativan. Prećutno. takvu pošiljku prihvata skladišno preduzeće. U teoriji je sporno da li je ugovor o ostavi konsensualan ili realan. 2. Kada skladištar po posebnom sporazumu vrši neke dodatne radnje u vezi sa robom. ugovor o uskladištenju se mora smatrati konsensualnim. Po lučkim uzansama i po trgovinskim običajima. konsensualan i neformalan. On mu služi kao dokaz o zaključenju ugovora o uskladištenju.Po svojoj pravnoj prirodi uskladištenje se svrstava u ugovore o ostavi (član 712 . kad se korisnik ne javi blagovremeno da primi pošiljku. Ugovor o uskladištenju je teretan. vrši utovar ili istovar i čuva je potrebno vrijeme. U pogledu forme ugovora i tehnike zaključivanja važi i kod ovog posla ono što je rečeno za špediterski posao i što je propisano i uobičajeno uopšte za zaključivanje ugovora o trgovinskim uslugama. Primjena je “odgovarajuća”.729 ZOO). Zbog toga će se odredbe o ugovoru o ostavi primjenjivati kao supsidijarna pravila na pitanja koja nisu za uskladištenje posebno uređena. a posao ne vodi špediter. Druga je stvar što se u nekim slučajevima smatra da je ugovor zaključen činom predaje robe u skladište. Skladišna preduzeća su prihvatila u poslovnom svijetu uobičajenu praksu razvijenu u. Razumije se da ostavilac mora biti upoznat s tim uslovima. Ovakvo rješenje dozvoljava znatnu slobodu u prilagođavanju pravila o ostavi na ugovor o uskladištenju. ugovor je realan. U suprotnom. Ako se stvar čuva uz naknadu. postoje i neka obilježja ugovora intuitu persone. Odnos se može zasnovati sporazumom sklopljenim na bilo koji način na koji se zaključuju konsensualni ugovori. uključujući i nalog. onda u ugovoru o uskladištenju ima i elemenata ugovora o djelu. Pošto je za privredne poslove karakteristično da se obavljaju uz naknadu. konkludentnim radnjama se zasniva ugovorni odnos kada se roba upućuje u skladište preko vozara. Tada se radi samo o zaključivanju ugovora konkludentnim radnjama. na primjer. kad se u prekomorskom saobraćaju roba pretovaruje u brod ili iz broda. Posao je sklopljen kada skladišno preduzeće primi i potpiše dispoziciju i stavi na nju pečat preduzeća sa datumom. znači shodna (član 739 ZOO). U svim navedenim slučajevima prećutnog zaključivanja ugovora. Iz tih slučajeva ne bi trebalo izvoditi zaključak da je riječ o realnom ugovoru. vozar predaje pošiljku na čuvanje skladišnom preduzeću. ugovor je konsensualan. ostaviocem se smatra 154 . Za sadržinu ugovora važi opšte pravilo da skladištar može imati svoje uslove poslovanja i da nalog sadrži samo njihove najnužnije elemente. Jedan primjerak ovako potpisanog naloga za uskladištenje dobija ostavilac. Nadalje.

Pravilo je. Za njihovo osnivanje potrebno je odobrenje. npr. Javna skladišta mogu poslovati i kao carinska skladišta. Ostavilac. žitarice i sl. Specijalna skladišta mogu miješati robu iste vrste. Robom se može manipulisati. To smije činiti sa pristankom ostavioca. ne smiju miješati stvari raznih ostavilaca.sopstvenik robe. u principu. na robu se ne plaća carina. Skladišno preduzeće se ne upušta u ispitivanje da li je on ujedno i sopstvenik robe. koji pohranjuju robu svoga komitenta u javna skladišta. ne mora biti vlasnik stvari koju povjerava na čuvanje skladištaru. dakle. U njih se smješta tranzitna roba. Često se ugovor o skladišnom poslu sklapa posredno.BITNI ELEMENTI UGOVORA O USKLADIŠTENJU 1. Opšta primaju robu bez obzira na vrstu i pakovanje i čuvaju je odvojeno od druge. ali je stalno pod nadzorom carinskih organa. II . preko špeditera ili preko vozara. da skladištar ne smije miješati ni zamjenljive stvari sa stvarima iste vrste i istog kvaliteta. Dok je u takvom skladištu. Specijalna skladišta primaju na čuvanje samo neke vrste robe. Pošto je skladištar. Podaci iz transportnih dokumenata uzimaju se kao elementi dispozicije. Odobrenje izdaje Uprava carina. U većim lukama postoje posebna preduzeća luka i skladišta koja se pored smještaja i čuvanja robe bave i utovarom. a ne onaj ko je predao robu. Roba se čuva za račun i na rizik vlasnika. I tip F je javno skladište kojim upravljaju carinski organi. inače. Novine FBiH br. Zakonom o carinskoj 174 politici u Bosni i Hercegovini carinska skladišta su podijeljena na tri tipa. Tip A je javno skladište za koje je odgovoran skladištar.: rude. Tip C je vlastito skladište gdje je skladištar ista osoba kao i korisnik skladišta ali ne i neophodno vlasnik robe. 130 155 . Stranke Kao ostavilac (ostavodavac) može se pojaviti svaki subjekt prava. Javna skladišta obično se osnivaju u lukama. Javna skladišta mogu biti opšta i specijalna. dužan da stvari sam čuva (član 715 ZOO). Pružanjem usluga uskladištenja stvari mogu se privredni subjekti baviti kao osnovnom djelatnošću (skladišna preduzeća) ili kao sporednom (prevozničke i špediterske organizacije). njegova ličnost ima neka svojstva bitnog elementa ugovora. istovarom i pretovarom na brod i na 174 Sl. ili ako je očigledno da se radi o stvarima koje se mogu miješati bez opasnosti da će se time nanijeti šteta ostaviocu (član 734 ZOO). uvezena roba i roba namijenjena izvozu. 59/01 Čl. riječnim pristaništima i većim saobraćajnim čvorištima gdje postoje carinarnice. Carinske dažbine se plaćaju prilikom iznošenja robe radi njenog stavljanja u promet.

predmet poslovanja skladišnih preduzeća mogu biti i sporedne djelatnosti u vezi s uskladištenjem robe. U dispoziciji treba tačno naznačiti svaku radnju koja se nalaže preduzeću. Cijena usluge Cijena usluge je složena.kopnena vozila. prema sporazumu sa ostaviocem. za razliku od ostave. Dakle. ni za tuđi račun. Cijena usluga je uvijek sastavni element ugovora o uskladištenju. te vršenje radnji koje se uobičajeno obavljaju uz smještanje i čuvanje robe. i tada ne preuzima odgovornost ni za smještaj. manipulisanje (čišćenje.). nego sam smješta robu. carinjenje. Ovo stanovište zauzimaju i mnoga strana prava. Neka zakonodavstva dopuštaju da skladištar prodaje povjerenu mu robu kao komisionar. Povjerenu robu skladištar smješta u odgovarajuće magacinske prostorije ili na otvoreni skladišni prostor. popravka ambalaže. te se ne bave smještajem i čuvanjem tuđe robe. Mogu ih otvarati privredne organizacije registrovane kao zastupnici inostranih firmi na osnovu ugovora o konsignaciji. Skladišno preduzeće se ne može baviti kupovinom i prodajom robe ni za sopstveni. Uobičajene radnje bile bi: vaganje. za razliku od javnih. Uporedno pravo poznaje još i tzv. odnosno koje se predviđaju ugovorom. privatna skladišta koja. premije osiguranja. 2. pošto nejasnosti i nepotpunosti idu na rizik nalogodavca. ni otvoreni prostor skladištar ne izdaje u zakup. O ovoj zabrani postojala je ranije izričita odredba. i čuva je.zavisi od dispozicije. Sporedne djelatnosti skladištara mogu biti različite: primanje robe od prevoznika. sortiranje. provjetravanje i sl. Po pravilu. ni zatvorena skladišta. Da bi ulazili u cijenu. otpremanje robe i sl. kao 156 . Predmet posla Predmet posla je smještaj i čuvanje robe. pakovanje. Konsignaciona skladišta nisu javna skladišta. 3. Na ovaj ugovor se odnose pravila o ostavi. nisu mogla izdavati skladišnice. Sastoji se iz naknade za osnovnu i sa njome povezane sporedne usluge skladištara. a carini se poslije prodaje. Roba je pod carinskim nadzorom. nego građanskog. plaćanje vozarine. raznih pristojbi i drugih troškova. Pored toga. Skladišna preduzeća mogu i izdavati skladišnice. Odnosi sopstvenika tih skladišta sa ostaviocem većinom nisu regulisana propisima trgovinskog prava. od naknade za posebne usluge koje su izričito ugovorene i od troškova isplaćenih u interesu ostavioca. kad se iznosi iz skladišta. troškovi moraju biti “opravdano” učinjeni (član 719 ZOO). carine. Izuzetno može i to učiniti posebnim ugovorom. vađenje uzoraka. ni za čuvanje robe. To su skladišta privrednih društava u kojima je smještena uvozna roba kojom trguju te organizacije kao zastupnici. osiguranje. Koje će od tih radnji skladištar vršiti u konkretnom poslu .

su. osnovne kao i sporednih. ugalj. pa se. špeditera ili ma od koga posrednika. cement. U suprotnom smatra se da je robu primio onako kako glasi dispozicija. ukoliko skladište posumnja u deklarisanu težinu. da se reklamacije mogu činiti u roku od 30 dana po prijemu fakture. alkohol. odnosno. prljava. jaja. voluminozna. propisane tarifom. Obaveze skladištara 1. kao i prema vremenu čuvanja. kao i robu sa manama. Javno skladište prima robu prema težini deklarisanoj u dispoziciji i ne odgovara za tu težinu. ima pravo robu vagati.posla građanskog prava. No. Naknada je izdiferencirana ne samo prema toj klasifikaciji.1. bez odlaganja. skladište je dužno vagati robu. voće. u svojim opštim uslovima poslovanja. što znači da je donosi samo preduzeće i da važi ono što je već rečeno za obaveznost tih uslova. kolonijal. nego i prema tome čuva li se roba u zatvorenom ili u otvorenom skladištu. tj. ako drukčije nije ugovoreno. Cijene pojedinih usluga. ruda itd. Ovim aktom ostavilac prima svu odgovornost za štetu koja bi mogla nastati uslijed toga. ako može. Za reklamaciju važi opšti rok iz ZOO. skladištar je dužan da to pismeno konstatuje. Da bi tarifa obavezivala. Naša skladišna preduzeća obično predviđaju. Tada odgovara i za težinu. Tarifa može biti sastavni dio opštih uslova poslovanja.OBAVEZE STRANAKA 1. iznos naknade može ispravljati. mašine. kvara ili ma kakvih mana na robi ili u pakovanju. prima javno skladište uz posebnu izjavu ostavioca. Preduzeće može donijeti tarifu i kao poseban opšti akt. III . Prilikom prijema skladištar treba da provjeri podatke o identitetu robe i da utvrdi njeno stanje “na oko”. po pravilu. U slučaju manjka. Roba u zatvorenim koletima smatra se da je ona i onakva kako je deklarisana i skladištar je ne mora provjeravati. staklo. pogotovo kad prima robu od vozara. cijena se u privrednom poslu uskladištenja ne mora posebno ugovarati. Prijem robe Javno skladište je dužno primiti na smještaj i čuvanje robu prema prihvaćenom nalogu.). ako nije propisano uslovima poslovanja. ako tarifa nije pravilno primijenjena. On odgovara samo u slučaju da ambalaža bude oštećena za vrijeme dok se roba nalazila kod njega na čuvanju. prema tome. i ako ustanovi razliku ovlašteno je na 157 . drvo. odvojeno od uslova poslovanja. mora biti objavljena. Samo ako ostavilac naročito traži. Loše ili nedovoljno upakovanu robu. Tarifa obavezuje obje strane. kojom se konstatuje takvo stanje robe. Tarifom je roba koja se uskladištava klasirana (skupocjena. lako zapaljiva.

odnosno obavijest služi kao dokaz o prijemu na smještaj i čuvanje u njoj navedene robe. kao i o drugim činjenicama iz sadržaja potvrde. skladištar može preduzimati mjere ne čekajući dispoziciju ostavioca. obaveze u pogledu sporednih radnji.4. onda ono potvrđuje jedan primjerak naloga i daje ga ostaviocu. Stoga je skladištar dužan voditi nadzor nad robom. Od skladišne knjige treba razlikovati knjigu skladišnice. S obzirom na prirodu posla.naplatu naknade za usluge po tarifi prema nađenoj težini. dan prijema robe. Čuvanje robe Javno skladište je dužno da čuva povjerenu mu robu pažnjom dobrog privrednika i u stanju u kakvom je primljena. ili tražiti novu dispoziciju. Skladištar ne može predati. ona služi kao isprava za podizanje uskladištene robe. Takođe može samoinicijativno popraviti ambalažu. koju kod naših skladišta često zamjenjuje obavijest o uskladištenju tereta. ako postoji opasnost da se roba pokvari. Izdavanje potvrde Javno skladište je dužno izdati ostaviocu potvrdu. Ako je skladišno preduzeće uvelo nalog kao formular ugovora. a u nekim slučajevima predlagati ostaviocu potrebne mjere. ostavilac.3.2. odnosno u stanju koje je utvrđeno ugovorom. pa čak može robu i prodati na najpogodniji način. Tako će skladište. te mjera i nalozi ostavioca. potvrda se tom prilikom vraća. uslovi smještaja. Podaci se u skladišnu knjigu unose prema dispoziciji i drugim informacijama dobijenim u toku prijema robe. i kad ostavilac ne odgovori odmah. U hitnim slučajevima. kao dobar privrednik. 1. sa podacima iz skladišne knjige. U tom slučaju je potvrđeni nalog istovremeno i dokaz o zaključenju ugovora i potvrda o prijemu robe na uskladištenje. U tu se knjigu unosi ime i adresa ostavioca. Roba se čuva do isteka ugovorenog roka. propadne ili ošteti. odmah tražiti uputstvo ostavioca. Skladište nema pravo zahtijevati od ostavioca da preuzme 158 . povjerenu mu robu drugome na čuvanje. odgovarao bi i za slučajnu propast i oštećenje robe (član 715 ZOO). odnosno vlasnik ima pravo podići robu i prije isteka roka uz obavezu da naknadi štetu skladištu. podaci o robi koja se prima na uskladištenje. Vođenje skladišne knjige Javno skladište je dužno da vodi skladišnu knjigu sa podacima o ostaviocu i o robi. 1. O svim preduzetim mjerama skladištar je dužan izvijestiti ostavioca. Nadalje. Ako javno skladište izda skladišnicu. skladišno preduzeće. 1. kao i na naplatu troškova vaganja. Ako bi to učinio. Ako to interesi ostavioca zahtijevaju. ako smatra da je to potrebno činiti u korist očuvanja robe. treba da preduzme odgovarajuće mjere radi očuvanja robe i ne čekajući to uputstvo. Potvrda. bez pristanka ostavioca.

9. skladištar je dužan da traži uputstvo ostavioca. 1. Osiguranje robe Javno skladište je dužno da osigura robu od rizika za koji postoji obavezno osiguranje. 1.7. 159 . a rizici ne budu precizirani. vodeći računa o interesima ostavioca (član 731. No. 1. Prodaju mora izvršiti “na najpogodniji način”.8. uključujući i one koje su predviđene uslovima poslovanja. Bude li ugovorom samo utvrđena obaveza skladištara da stvari osigura. odnosno ovlašćenom licu u onakvom stanju u kakvom ih je primio.6.robu prije ugovorenog. Stvari primljene na čuvanje skladištar treba da vrati ostaviocu. zakonskog ili ugovorenog. ako rok čuvanja nije ugovoren. dužno je da osigura robu i za slučaj oštećenja ili propasti stvari.10. Pregled robe Javno skladište je dužno da dopusti ostaviocu i drugim licima koja on ovlasti da pregleda uskladištenu robu.5. Zakon predviđa da je skladištar dužan čuvati povjerenu mu robu godinu dana. ili ako to ostavilac po njegovu pozivu ne bi mogao na vrijeme učiniti. na trošak i rizik ostavioca. Prodaja robe u kvaru Ako se na uskladištenoj robi dešavaju neotklonjive promjene usljed kojih postoji opasnost da će se ona pokvariti. odnosno. Postupanje po nalogu Skladištar je obavezan da postupa po nalogu ostavioca i preduzima radnje koje su naređene nalogom. 1. Istim osobama mora dozvoliti i uzimanje uzoraka. skladištar je dužan da izvrši osiguranje od uobičajenih rizika (član 732 ZOO). uslovima poslovanja predviđenog roka. skladištar je dužan da robu proda sam. 1. odnosno na zahtjev ostavioca i prije toga. Po isteku roka čuvanja. tj. skladištar je ovlašten da robu proda na javnoj prodaji. st. Očuvanje prava ostavioca Javno skladište mora da preduzme radnje za očuvanje prava ostavioca. skladištar mora preduzeti uobičajene radnje u vezi sa robom. Prethodno je dužan da o tome obavijesti ostavioca. 3 ZOO). Izdavanje robe Postoji dužnost skladištara da izda robu ostaviocu po isteku roka. od rizika koje stranke utvrde ugovorom. Ako to traži ostavilac. 1. I bez posebnog naloga. Ne dobije li uputstvo blagovremeno. Ovo se naročito odnosi na slučaj kad robu prima od vozara ili od špeditera.

11. Pregled robe pri prijemu i reklamacija Prema izričitoj zakonskoj formulaciji “primalac robe dužan je robu pregledati u trenutku njezina preuzimanja” (član 738 ZOO). primalac može zahtijevati i provođenje svih drugih potrebnih postupaka kontrole robe. uvidom u spoljnje stanje robe i pakovanja. Obaveze ostavioca 2. 2. odnosno donosiocu potvrde. Na te nedostatke skladište je dužno upozoriti ostavioca čim ih je opazilo ili ih je kao dobar stručnjak moralo opaziti (član 731 ZOO). Izdaje se ista roba koja je predata na uskladištenje.donosiocu skladišnice. primalac mora “odmah” da sačini reklamaciju i da o nedostatku obavijesti skladištara. 2. Troškove uobičajenog pregleda snosi primalac robe. a ako je na robu izdata skladišnica . nego robu iste vrste i kvaliteta.2. takođe. Ne mora za to tražiti pristanak ostalih ostavilaca čije su stvari smiješane (član 734 ZOO). smatra se da odustaje od ugovora i snosi za to odgovornost. Ako ništa posebno nije ugovoreno. ne moraju izdavati istu robu. Skladištaru se moraju uručiti i propisani administrativni dokumenti. “smatra se da je roba uredno 160 . kao i na neispravnu ambalažu. Tada mora da izda robu u stanju u kojem roba treba da bude prema ugovoru. U slučaju da s razlogom posumnja u osobine stvari. Predaja robe i dokumenata Ostavilac je dužan da preda robu za koju je sklopio ugovor (dao dispoziciju) na smještaj i čuvanje. Ukoliko se provjerom utvrde nedostaci. troškove postupka snosi skladištar. skladištar opšteg tipa može iz tih smiješanih stvari izdvojiti i predati ostaviocu njegov dio. ostavilac je obavezan da pruži sva potrebna obavještenja o robi. naročito kad je dao nalog za otpremu ili prijem robe od vozara. da izjavi kolika je vrijednost robe (član 730 ZOO). Dužan je. Ovo je posljedica njihovog prava da miješaju primljenu robu. ako bi usljed toga moglo doći do štete na robi. 1. Specijalna skladišta. Uz robu ostavilac je dužan da preda skladištu potrebne dokumente. Upozorenje na mane Skladište je dužno da upozori ostavioca na mane ili na prirodna svojstva stvari. Kada je nedostatak vidljiv. pregled se vrši na uobičajeni način. Ako to ne učini. Prilikom predaje robe na uskladištenje. Uskladištena roba se izdaje ostaviocu.skladištar može primiti obavezu i da poboljša stanje tih stvari.1. silosi i elevatori. Ako su zamjenljive stvari pomiješane. ukoliko on to traži. Ne učini li tako.

Odgovornost skladištara Odgovornost skladištara je zasnovana na njegovoj krivici. I posljedice propuštanja blagovremene i sigurno date reklamacije su izjednačene sa onima koje možemo naći kod ugovora o prodaji: “smatra se da je roba uredno primljena” (član 738. skladište odgovara za robu uvijek. plaća se prilikom izdavanja robe ostaviocu. Plaćanje usluge Naknadu plaća stranka koja je izdala dispoziciju. Skladište treba da dokazuje te okolnosti. Neke troškove. 2 ZOO).primljena” (član 738. pa i za onu robu koja je za vrijeme uskladištenja oštećena. Rok za reklamiranje skrivenih nedostataka je sedam dana od momenta preuzimanja. odgovornost se ravna prema opštim pravilima obligacionog prava. ili uslijed prirodnih svojstava robe. Reklamacija na skrivene nedostatke mora se dati “na pouzdan način”. Da zaključimo. ili oštećenja. iz dobivene cijene naplatiti svoja potraživanja. Po pravilu. 3 ZOO). uništena ili pokvarena. Pokvarljiva roba može biti i neposredno prodata. a može biti i drukčije ugovoreno. Ostavilac može u dispoziciji označiti da naknadu plati i neko treće lice. U suprotnom. Usluge se plaćaju na osnovu fakture skladišta. IV . ako dođe do: gubitka. 2. odnosno primaocu. U pogledu određivanja odgovornosti skladišta za smještenu robu postoje dva sistema. Pitanje eventualne naknade štete ostaviocu rješava se odvojeno. kao što su izdaci za utovar i pretovar. Oslobađa se odgovornosti samo ako je do štete došlo uslijed neotklonjive sile. Naknada se plaća za izvršene radove i usluge. Kad se radi o neizvršenju radnji koje nemaju karakter čuvanja robe. prema ovom shvatanju odgovornost skladištara je objektivna. Po drugom sistemu skladište je dužno da obavlja svoje poslove s pažnjom dobrog privrednika (član 714 ZOO) i odgovara ako nije tako 161 . dužan je da plati korisnik i prije preuzimanja robe (član 736 ZOO). carinu i sl. Po jednom.3.. ili uslijed propusta ostavioca i rđavog pakovanja koje se nije moglo primijetiti. kvara. Značenje ovog termina isto je kao i kod prodaje. za osiguranje. Eventualni ostatak stavlja se na raspolaganje korisniku. obaveza ostaje na ostaviocu. izgubljena. st. i u tom pogledu važe opšti propisi.ODGOVORNOST STRANAKA 1. subjektivna je. manjka. st. Takva odredba važi samo ako na nju pristane treće lice. Sankcionisanje propusta vezanih za dužnost i čuvanje robe podvrgnuto je nekim specifičnim rješenjima. Ako korisnik ne plati naknadu za usluge i ne podmiri ostale troškove o roku. skladištar može na osnovu zakonskog prava zaloge i pridržaja robu prodati na javnoj prodaji i.

Tada se odgovornosti može osloboditi. Prema članu 731. kao i kad je robu vagao prilikom prijema. skladište ne odgovara ni za štetu nastalu: uslijed prirodnih svojstava robe. načelo odgovornosti za krivicu. Ova blaža odgovornost prihvaćena je i u našem pravu. pa i izgubljeni dobitak ostavioca (član 733 ZOO). Ako je šteta prouzrokovana namjerno ili krajnjom nepažnjom skladištar naknađuje svu štetu. Prihvaćeno je. Ako bi došlo do propasti. ili do umanjenja štete. mjera i naredaba vlasti. Dakle. dakle. zbog čega je propušteno da se preduzmu odgovarajuće mjere i uobičajena manipulacija. ili otkloniti. osobina robe ili radnja imaoca prava. skladištar se ne može osloboditi odgovornosti dokazujući da se ponašao pažnjom dobrog privrednika. Za težinu robe skladištar odgovara izuzetno. 1 ZOO “skladištar odgovara za štetu na robi osim ako dokaže da je šteta uzrokovana uslijed okolnosti koje se nisu mogle izbjeći. uslijed unutrašnjih mana koje se na robi nisu mogle uočiti. uslijed nepotpunih ili nejasnih oznaka na robi ili u dispoziciji. Ipak. 162 . Drugo. a smatra se da je skladište krivo što kao dobar privrednik nije preduzelo potrebne mjere koje bi dovele do otklanjanja. U pogledu količine skladište odgovara samo za broj komada. prirodnih pojava. najprije. ili je uzrokovana krivicom ostavodavca. Pored odsustva svoje krivice. st. Osim što ne odgovara za štetu do koje je došlo uslijed više sile. ako dokaže da bi do propasti ili oštećenja stvari došlo i da je on postupao u skladu sa ugovorom (član 717 ZOO). da skladište ne odgovara ni za druge štete koje bi nastale uslijed krivice ili nemarnosti ostavioca. a skladištar je za to odgovoran. skladištar neće ni u ovakvoj situaciji odgovarati za slučajne štete. ako se na to posebno obavezao. Teret dokazivanja je na skladištaru. nesretnih slučajeva. skladištar naknađuje štetu do stvarne vrijednosti robe. Ona postoji. uslijed normalnog i manipulativnog kala. ali samo kao osnovni model. kao i uslijed svih pojava i događaja na koje skladište nije moglo imati uticaja pod normalnim okolnostima ili po njihovoj prirodi. Skladište snosi odgovornost i za rad ljudi koji za njega obavljaju posao. ni otkloniti ni pored redovne pažnje. on mora da dokaže i postojanje nekog od konkretnih uzroka štete navedenih u zakonu. tj. kao i za štete koje nastanu uslijed rđavog funkcionisanja tehničkih sredstava. skladištar odgovara za slučajnu propast i oštećenje stvari i onda kada ju je upotrebljavao bez dozvole (član 716 ZOO). manama ili prirodnim svojstvima robe. a to značajno otežava njegov položaj.uradilo. Primjenom pravila o ostavi mogu se utvrditi i dva slučaja objektivne odgovornosti skladištara za štete na robi. te neispravnom ambalažom”. umanjenja ili oštećenja robe za vrijeme njenog čuvanja. ako dokaže da je uzrok štete bila neka okolnost koja se da kvalifikovati kao: viša sila. da postoji slučaj. onda kada skladištar bez pristanka ostavodavca ili bez nužde povjeri drugom čuvanje robe (član 715 ZOO). Jasno je.

ona cirkuliše u prometu dobara i njena prodaja znači i prodaju robe. zatim naziv skladišta i datum upisa (član 741 ZOO). podaci za određivanje njene vrijednosti). o magacinu gdje je roba smještena. Kao hartija od vrijednosti. U oba dijela upisuje se broj skladišnice i podaci iz matične knjige koje potpisuje skladištar. obilježja. Odgovornost ostavioca Za neizvršenje ili neuredno izvršavanje svojih obaveza ostavilac odgovara prema opštim pravilima obligacionog prava. kvalitetu. Javna skladišta. Stoga. koja se bave izdavanjem skladišnica. U tome je. Pojam i značaj skladišnice U osnovnu djelatnost javnog skladišta. suština hartija od vrijednosti. U matičnu knjigu unose se podaci o ostaviocu.skladišni list. iz koje se mogu iskinuti pojedine skladišnice. Skladišnica je hartija od vrijednosti. U prvoj grupi slučajeva posebno treba istaći posljedice propusta obaveze obavještavanja skladištara o svojstvima i vrijednosti pošiljke. o vremenu skladištenja. Za zakašnjenje u plaćanju ostavilac duguje zateznu kamatu. Za tačnost podataka jamči javno skladište. Ko ima skladišnicu ima pravo zahtijevati da mu se preda roba navedena u njoj.SKLADIŠNICA 1. količina.2. možemo ubrajati i izdavanje skladišnice (skladišnog lista). Skladišnica se izdaje samo onom ostaviocu koji je zatraži. a skladište koje je ovlašćeno da izdaje skladišnice dužno je da je izda na zahtjev ostavioca. a prenosom njenih pojedinih dijelova prenose se i prava sadržana u tim hartijama: pravo svojine ili pravo zaloga na robi. o carini. količinu i kvalitet robe. vrsta. skladišnica nije prosta isprava o uskladištenju robe . onda je pravo raspolaganja robom inkorporirano u skladišnicu i bez nje se to pravo ne može ostvarivati ni prenositi. Kad je izdata skladišnica. upravo. o troškovima i taksama koje terete robu. Bitno je da garancija važi i za vrstu. pored primanja robe na smještaj i čuvanje. V . Tada ostavilac. ne samo da gubi pravo na naknadu štete koju je sam pretrpio nego i duguje naknadu za sve štete koje skladištaru budu prouzrokovane uslijed toga što nije znao osobine i vrijednost stvari. Sastoji se iz dva dijela: iz priznanice i založnice ili varanta (Warrant). To je isprava kojom skladišno preduzeće potvrđuje da je robu navedenu u toj skladišnici primilo na uskladištenje. o robi (naziv. oznaka. o osiguranju robe. A to znači da se njegov položaj razlikuje zavisno od toga da li je u pitanju nenovčana ili novčana obaveza. vode matičnu knjigu skladišnica (registar). To znači da skladište odgovara za štetu koja bi proizašla za nekoga ko bi preuzeo ma kakve radnje oslanjajući se 163 . Skladišnica je perforirana.

provjeravati tačnost podataka o robi iz dispozicije. pravo raspolaganja robom može biti ograničeno založnim pravom utvrđenim varantom. Svaki držalac pojedinog dijela skladišnice ima samo ona prava koja proizlaze iz toga dijela: držalac varanta ima pravo zaloga za upisani iznos. Kad se prenosi cijela skladišnica. i prema tome je prenos drukčiji. dovoljno je i ako se prenos upiše samo u priznanicu. Izdavanje i prenos skladišnice Skladišnica i svaki njen dio ponaosob su robne hartije od vrijednosti i mogu se prenositi zajedno ili odvojeno. Skladišnica može glasiti na ime ili “po naredbi”. S obzirom na njihove različite funkcije u robnom prometu. i to kako cijela tako i njeni odvojeni dijelovi. Nadalje. po pravilu. davanje zajma na podlozi robe). ostavilac može tražiti da skladištar podijeli robu na određene dijelove. Dalje. 2. Prema tome. Kad su predate na uskladištenje zamjenjive stvari. potpisuje izjavu o prenosu i navodi datum prenosa. koje time stiče pravo na robi onako kako ih je imao i ostavilac. Priznanica ide sa robom. pa da mu izda za svaki taj dio zasebnu skladišnicu. Svaki dio skladišnice ima svoju posebnu funkciju i pravnu važnost. Roba se može prodavati prodajom skladišnice. kada izdaje skladišnicu. Skladište. Onome ko daje kredit na podlozi robe za koju je izdata skladišnica indosira se varant na iznos kredita. a skladišnica “po naredbi” prenosi se indosmanom.na te podatke (na primjer: kupovanje robe. ako se varant nalazi u trećim rukama. Ekonomski značaj skladišnice je u mogućnosti trgovanja. može zahtijevati od skladišta to isto. Indosiranje se vrši na taj način što imalac skladišnice “po naredbi” na poleđini ispisuje ime onoga na koga prenosi skladišnicu. Ako je već dobio skladišnicu za svu robu. Indosiranjem se prenose sva prava iz priznanice i iz varanta na treće lice (na indosatara). prenosi se cesijom. To znači da potpuno pravo raspolaganja robom ima onaj koji drži u rukama oba dijela skladišnice. ne mora se prenos upisavati na oba dijela. i svaki dio skladišnice može se prenositi odvojeno. držalac priznanice pravo na robu. značaj je i u mogućnosti dobijanja realnog kredita prenosom varanta. pa se prodaja robe obavlja stvarno indosiranjem skladišnice ili i same priznanice. Stoga skladištar može. Pri tom valja imati na umu kod indosiranja same priznanice da je pravo raspolaganja robom ograničeno pravom zaloge 164 . izdaje cijelu skladišnicu . sa eventualnim ograničenjem za iznos za koji je roba založena. Ako je na ime. te se na osnovu nje stiče pravo raspolaganja uskladištenom robom. ostavilac može tražiti da mu se i bez podjele robe izda skladišnica samo za neki dio tih stvari. Indosiranje skladišnice znači prenos prava raspolaganja robom koja je u njoj upisana. a ne jedan njen dio. Založnica utvrđuje pravo zaloge na uskladištenoj robi za iznos koji je na njoj označen. a vratiti cijelu skladišnicu.priznanicu i založnicu.

ima pravo zahtijevati prodaju založene robe po proteku osam dana od dospjelosti potraživanja (član 747 ZOO). pošto javno skladište ima prvenstveno pravo zaloga. izgubi to pravo prema novom sopstveniku koji je robu kupio bez ikakvih tereta. To je mjera za zaštitu založnog povjerioca. Pored navedenog. Stoga je potrebno. 165 . ili onaj kome je založnica predata. a zatim se isplaćuje dug imaocu varanta. Bez ubilježavanja na priznanici. priznanicu ili založnicu. Međutim.prenos ne vrijedi. Skladištar je dužan da to upiše u skladišni registar. kao i priznanice. koji ima založno pravo po varantu. Ova operacija ponovo ukazuje na opravdanost formalnosti za upis prvog zalaganja robe u priznanicu i u skladišnu knjigu. upis prvog samostalnog prenosa varanta u priznanicu omogućava imaocu priznanice da se sa vlasnikom varanta sporazumije o eventualnoj isplati duga. kad se varant prvi put sam prenosi. a na varantu još i potpis indosanta. ali po pravilima građanskog prava. za razliku odgovara ostavilac. svaki onaj ko primi ma koji ovaj dio. od onih na koje je varant bio prenošen prije nego na njega. a da povjerilac. ima pravo potraživanja od prenosilaca (regresnih dužnika). Kad toga ne bi bilo. prodaje i uskladištenja. a da na založnici konstatuje da je taj upis izvršen. Novac se može položiti i javnom skladištu za račun založnog povjerioca . vrši se jednostavno indosamentom i nije vezan za ove formalnosti. založnica se ne može prenositi indosamentom. 3. Na varantu i u skladišnu knjigu ubilježava se: za koju je sumu roba založena. upisati taj prenos i u priznanicu da se zna da je roba založena. imalac priznanice. Javno skladište može robu izdati samo onom ko podnese oba dijela skladišnice. na založnici i u registar. Upisivanje u skladišnu knjigu (registar) potrebno je da bi skladištar znao za zalogu i da bi prilikom izdavanja robe mogao pravilno postupiti.imaoca varanta. Imalac založnice. onaj koji je podigao protest. kome je založena. Protest i amortizacija skladišnice Ako varant nije na vrijeme isplaćen. U tom slučaju. uz koju kamatu. te nije u rukama imaoca priznanice. No. i za koji je iznos založena. moglo bi doći do zloupotreba. roba bi se mogla izuzeti sa skladišta na osnovu priznanice. ipak. mora isplatiti sumu za koju je roba založena i kamatu do dospjelosti varanta. može zahtijevati da mu se izda roba. može tražiti da se prenos na njega upiše u registar skladišta i skladište je dužno da to učini. Tek poslije toga može zahtijevati isplatu od prenosilaca kao regresnih dužnika. Dalji prenos varanta. Upis tih podataka je odlučujući za pravnu važnost prenosa. Protest i pravo regresa ostvaruju se po postupku predviđenom za mjenicu. onaj na koga je prenesena založnica mora odmah obavijestiti skladište o prvom prenosu založnice. Ona se isplaćuje imaocu založnice i time se založnica otkupljuje. Iz tih razloga. Ako varant nije bio prenošen.imaoca varanta. dan dospjelosti duga i datum izdavanja. kad je varant prenesen na koga drugog. imalac varanta je dužan to utvrditi protestom kod suda. Ako se imalac varanta ne bi mogao podmiriti. pošto je u toku regresnog postupka isplatio potraživanje upisano u založnici. Iz prodajne cijene podmiruju se najprije troškovi protesta. Ispusti li se ma šta .

koje je dužno da o tome stavi zabilješku u skladišnu knjigu pored upisa robe na koju glasi skladišnica. pa čak ni sa cijelom skladišnicom. I prije donošenja odluke. Ako se neko pojavi.Izgubljena skladišnica ili njen dio amortizuju se po posebnom postupku. ako takav tražilac da potpuno obezbjeđenje za eventualno potraživanje založnog povjerioca kao i sopstvenika robe. O pokretanju postupka sud obavještava javno skladište. upućuje se na spor o pravu vlasništva. Postupak vodi sud. Na taj se način sprečava skladište da izda robu onome ko bi se javio sa priznanicom. sud može dozvoliti da se roba preuzme iz skladišta. sud donosi odluku o amortizaciji. Ukoliko se niko ne javi. Sud objavljuje pokretanje postupka za amortizaciju i poziva svakog ko eventualno drži u rukama takvu skladišnicu. da se javi sudu u roku od 60 dana. ili njen dio. 166 . Takav se imalac upućuje sudu da raspravi zakonitost svoga prava na skladišnicu. na molbu lica koje traži amortizaciju.

Radi. Prema našem zakonu. “radi prevoza stvari zaključi u svoje ime i za račun nalogodavca ugovor o prevozu i druge ugovore potrebne za izvršenje prevoza. definiše kao ugovor kojim se špediter (otpremnik) obavezuje da. otpravljanju) u teoriji se. član 827). Isti je pravni položaj špeditera i komisionara. odnosno podvrstu komisiona (francusko. organizacija prevoza obuhvata otpremu odnosno dopremu stvari po principu “od vrata do vrata” ili “od skladišta do skladišta”. Najčešće. oba djeluju u svoje ime a za račun drugoga. dakle. a komitent se obavezuje isplatiti naknadu (ZOO. Iz teorijskog i legislativnog poimanja ugovora o špediciji jasno slijedi da je osnovni sadržaj posla špedicije i poslovne djelatnosti špeditera u organizaciji prevoza stvari. Nekada će biti potrebno da špediter samo neke pravne radnje (npr. nego u ime i za račun svoga nalogodavca (ZOO. ne u svoje ime. Špediter je “arhitekta” prevoza stvari. što se može vidjeti kod izlaganja o bitnim elementima tih ugovora. otpremništvu. rusko i donekle švajcarsko). Zato se u nekim pravima špediterski ugovor podvodi pod ugovor o komisionu. član 827). izvrši organizovanje otpreme ili dopreme stvari te obavi druge uobičajene poslove i radnje uz naknadu. otpremi odnosno dopremi stvari. ugovorom o špediciji obavezuje se špediter da. Prema tekstu Zakona o obligacionim odnosima. Pojam ugovora o špediciji određuje pravni položaj špeditera. svoga nalogodavca.POJAM. tj. kao zastupnik s tim što se to mora izričito ugovoriti. 167 . obično. Razlika između špeditera i komisionara jeste u samoj prirodi poslova i radnji koje oni obavljaju u pravnom prometu. carinjenje) obavi kao zastupnik (agenturna klauzula). On djeluje u svoje ime a za račun komitenta. ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI 1.DIO TREĆI UGOVORI O ORGANIZOVANJU PREVOZA I PREVOZU STVARI GLAVA PRVA UGOVOR O ŠPEDICIJI (OTPREMANJU) I . Pojam ugovora Ugovor o špediciji (otpremanju. kao i da obavi ostale uobičajene poslove i radnje”. u svoje ime a za račun komitenta (nalogodavca). ugovorom se može predvidjeti da špediter djeluje.

ekonomski i tehnički . jeftinije i brže. špediter organizuje zbirni prevoz stvari (zbirna špedicija). prekomorski prevoz se obavlja na osnovu grupne teretnice. za razliku od transporta. U posljednje vrijeme se naglo razvila jer je sve veća cirkulacija dobara. predaje na prevoz i carinjenja do preduzimanja sanitarnih mjera i izbora puteva prevoza . potrebno je poznavanje mnogobrojnih propisa i poslovnih običaja koji se tiču niza radnji počev od pakovanja. U vezi s tim je i primjena raznih tarifa i beneficija. na prvom mjestu između trgovine i saobraćaja. kako u jednoj zemlji tako i između raznih zemalja. Bilo je izrađeno nekoliko konvencija. ugovor o špediciji je posebna vrsta ugovora o komisionu (francusko. Veliki značaj imaju unificirana pravila i sadržaji koji se nalaze u špediterskim ispravama. a uslovi prevoza . preferencijala i refakcija. Poznato je da na transport djeluju dvojaki faktori: stimulativni i restriktivni.željezničkih. Značaj špedicije Špedicija je uslužna djelatnost i sastoji se u stručnoj organizaciji prevoza stvari. kamionski karavani.iznalaženje najpovoljnijih uslova za povjerenu mu organizaciju prevoza stvari.postaju sve komplikovaniji. tražila da se pojavi subjekt u prometu robe. Izbjegao. suvozemnih i drugih. Putevi prevoza postaju sve mnogobrojniji. koji obezbjeđuje organizaciju prevoza robe. naročito u međunarodnoj razmjeni. 3. kao poseban i samostalan ugovor. godine koja nije usvojena. po drugom sistemu. špediterska transportna potvrda (FCT). Dokumenta koja se naročito koriste u međunarodnoj špediciji su ova: špediterska potvrda (FCR). Zakonom o obligacionim odnosima regulisan je ovaj ugovor u cjelini (član 827846). ugovor o špediciji je vrsta agencije (agency). U slučaju pravne praznine. rusko) i po trećem sistemu.pravni. eventualno. koji je karakterističan za anglosaksonsko pravo. Stvari se prevoze: vagonskim pošiljkama. plaćanje kazni i penala. nije regulisana niti unificirana međunarodnim konvencijama. mađarsko.U uporednom pravu postoje tri sistema regulisanja špedicije: po prvom. organizuju se maršrutni vozovi. Prilikom transporta stvari. 2. Da bi ostvario svoj osnovni cilj . Sve to treba da zna onaj koji otprema stvari. Pravni izvori Špedicija. ugovor o špediciji je poseban i samostalan nominatni ugovor (njemačko. ali njena pravila imaju snažan uticaj na poslovnu praksu. posljednja 1968. da bi iskoristio razne olakšice (povlastice) i organizovao prevoz stvari što sigurnije. špediterski konosman (FBL) i špediterska skladišna potvrda. postigao istovremeno njihovu zaštitu i sniženje troškova transporta. u koji spada i naše pravo. pomorskih. zadržavanje robe ili čak zapljenu robe u slučaju da se ne udovolji nekom propisu. Svjetska organizacija špeditera (FIATA) usvojila je autentične tekstove ovih isprava. na ovaj ugovor 168 . poljsko). Pojavila se kao nužan rezultat podjele rada u prometu roba.

ipak. preduzimaju poslovne aktivnosti na pojačavanju akvizicije komitenata. takođe. Ukoliko je šalje komitent.ZAKLJUČIVANJE I BITNI ELEMENTI UGOVORA 1. Opšti uslovi su autonomni izvor prava i primjenjuju se po volji ugovornih stranaka. mada ima mišljenja da oni spadaju u domen objektivnog prava. Može se zaključiti na bilo koji način.cit.cit. I u oblasti špedicije postoje odnosi konkurencije u kom smislu špediterska društva. pa čak i uputstva ako je data nakon zaključenja ugovora. 175 Njihova primjena može se izričito ili prećutno ugovoriti zašto je dovoljno da je komitent znao ili morao znati da špediter djeluje isključivo na osnovu opštih uslova poslovanja.str. Dispozicija je u obliku standardizovanog obrasca (formulara) koji štampa špediter i sadrži potrebne rubrike vezane za stvari koje se otpremaju. potrebno da su opšti uslovi poslovanja bili poznati komitentu u vrijeme zaključenja ugovora. 772). mjesto. ugovor o špediciji je neformalne prirode jer zakon ne traži obaveznu pismenu formu ugovora. Oni to čine poslovnim komunikacijama. Radi lakšeg i bržeg zaključivanja ugovora špediter svojim poslovnim partnerima unaprijed šalje kompletne setove tih obrazaca. promocijom i propagandom. te davanjem savjeta zainteresovanim subjektima. bez prethodne ponude špeditera. II . Ako je dispozicija data na osnovu ponude špeditera. način otpreme. U poslovnoj praksi je uobičajeno. a pretpostavlja se da su mu bili poznati ako su objavljeni na uobičajen ili propisan način. Većina autora smatra da je. naročito jača. ona se pravno ima smatrati prihvatom ponude. Zaključivanje ugovora U našem pravu. Ugovor se. u slučaju da špediter primljenu dispoziciju (ponudu) odmah ne odbije. U našem pravu. Tehnika zaključivanja ovoga ugovora je ista kao i kod ostalih. a shodno i pravila o nalogu (ZOO. član 829.se primjenjuju odredbe zakona koje se odnose na ugovor o komisionu. 387. op. 330. Dakle. a između stranaka već postoji 175 176 O različitim shvatanjima vidjeti: Đurović dr Radomir. putem ponude i prihvata. 169 . Draškić dr Mladen. odnosno trgovinskom zastupanju. dispozicija. tada ima karakter ponude. smatra zaključenim kad špediter primi dispoziciju. Ugovor se najčešće zaključuje tako što komitent dostavlja špediteru dispoziciju.str. da se ponuda i prihvat kod ugovora o špediciji daju u pisanoj formi. na čemu insistiraju i opšti uslovi poslovanja. ugovor o špediciji se može zaključiti i prećutno. Ako se ne daju u pisanom obliku onda za zaključenje ugovora važe opšta pravila obligacionog prava. Značajan izvor prava su i opšti uslovi poslovanja špeditera koje donose grupacije špediterskih organizacija ili trgovinske komore. vrijeme i drugo. može imati značaj ponude 176 ili prihvata ponude. op.

510. ali još uvijek nedovoljno. pošto učestvuje 177 Vilus dr Jelena – Carić dr Slavko . mjesto prijema. Ovaj špediterski dokument ima osobine hartije od vrijednosti i daje mogućnost trgovine stvarima datim na otpremu (prenos prava na njima) te predstavlja vjerodostojnu ispravu kod plaćanja dokumentarnim robnim akreditivom.cit.generalni ili okvirni ugovor o pružanju špediterskih usluga. U praksi se najčešće koriste špediterska potvrda i špediterska transportna potvrda.Šogorov dr Stevan. a ne predstavljaju hartije od vrijednosti. 2. Ukoliko komitent mijenja svoj nalog on mora vratiti špediteru original potvrde. član 42). I na ovoj potvrdi špediter može upisati svoje primjedbe koje se odnose na “spoljnje stanje” stvari i ambalažu. januara 1988. Na tim potvrdama mogu se štampati opšti uslovi poslovanja špeditera. s tim što špediter može staviti primjedbe na robu i ambalažu. špediter može izdati određene isprave. ugovora o špediciji. mada u pogledu špediterske transportne potvrde postoje i drugačija 177 U poslovnoj praksi značajno je to: obje potvrde. a poslije zaključenja ugovora o špediciji. prevoznom putu i načinu prevoza. što se redovno čini. Dispozicija se može odnositi na vršenje jedne ili više tačno određenih špediterskih usluga (specijalni nalog). Špediterske isprave Na zahtjev komitenta. U međunarodnoj špediciji prilikom kombinovanog prevoza stvari koristi se.). Špediterska potvrda (FCR) se izdaje nakon što je špediter primio stvari od komitenta. Ona predstavlja dokazno sredstvo da je roba primljena na otpremu u “naizgled dobrom stanju”. mjesto opredjeljenja i ime adresata te oznaku vrste i količine robe. Špediterski konosman pojačava odgovornost samog špeditera jer on preuzima odgovornost za rad transportera što je veoma značajno kod kombinovanog prevoza. Obje potvrde su autorizovane od strane FIATA. op. tako da se ujedno rješava i pitanje primjene opštih uslova na konkretni ugovor o špediciji. Potvrda sadrži: ime komitenta. a neke predstavljaju i hartije od vrijednosti. špediterski konosman za kombinovani transport (FBL) koji je takođe sastavila FIATA (novi tekst se primjenjuje od 01. predstavljaju vjerodostojne isprave za sva plaćanja putem dokumentarnog robnog akreditiva. Te isprave predstavljaju pravne instrumente za regulisanje odnosa između komitenta i njegovih poslovnih partnera. Špediterska transportna potvrda (FCT) ima veći značaj jer predstavlja dokazno sredstvo. Zato ova potvrda. 170 . sadrži informacije o prevoziocu. pored podataka koje sadrži prethodna potvrda (FCR). pa komitent shodno tom ugovoru izda dispoziciju (ZOO. ne samo da je roba primljena na otpremu nego i da je špediter zaključio ugovor o prevozu te da je robu predao na prevoz. kao i na obavljanje svih usluga špedicije za jednog komitenta i važi do opoziva odnosno otkaza (generalni nalog). uz prezentaciju mišljenja. str.

tarifom ili drugim aktom špeditera. prevoza i predaje stvari. zastupstava. repromaterijal) već prodali određenom kupcu ili kupcima. sortiranje. špediterskom konosmanu. su stranke. po prirodi posla. i drugo. Stranke kod ugovora o špediciji su komitent i špediterska organizacija (špediter). Savremena organizacija rada špediterskih društava je takva da se špediterska djelatnost kombinuje sa prevozom. zatim. Pitanje subjekta odgovornosti se znatno pravno pojednostavljuje time što se sva odgovornost zasniva na jednom dokumentu. kvantiteta i drugih svojstava robe. bez obzira na državne granice i transportna sredstva. prepakiranje. odnosno dopremu određenih stvari. na lokalna i centralna. Ugovorom se može predvidjeti jedinstven iznos koji 171 . Koje će pravne i fizičke radnje špediter obaviti zavisi od: ugovora sa komitentom. jer savremeni proces rada špeditera zahtijeva da se prati roba na cijelom prevoznom putu. zaključivanje ugovora o kontroli kvaliteta. To se postiže i aranžmanima sa špediterima iz raznih zemalja (korespondentima) ili otvaranjem filijala. pretovar ili istovar stvari. odnosno komitentovog naloga (generalni ili specijalni nalog). pakovanje. zaključivanje ugovora o uskladištenju ili samo skladištenje stvari ako špediter ima vlastita skladišta. U ekonomskom smislu. Tu spadaju ove radnje: zaključivanje ugovora o prevozu sa prevoziocem ili prevoz robe od špeditera. Bitni elementi ugovora Bitni elementi ovoga ugovora. Predmet ugovora o špediciji su pravne i fizičke radnje koje špediter preduzima u cilju prijema. član 839). sirovine. a ako nema ni toga cijenu određuje sud (ZOO. Voljom stranaka mogu se odrediti i drugi sastojci ugovora kao bitni. Naknada (provizija) predstavlja cijenu špediterovih usluga. zaključivanje ugovora o osiguranju. Najčešće se registruju istovremeno i za domaću i za međunarodnu špediciju. Najčešće su to proizvođači koji su svoje proizvode (gotove proizvode. Poslovima špedicije bave se trgovačka društva koja su registrovana za tu djelatnost.više prevozilaca. Ona može biti određena ugovorom. Prema glavnoj špediterskoj djelatnosti dijele se na pomorska ili lučka i kontinentalna. pribavljanje odgovarajućih dokumenata i isprava. prirode špediterskog posla (domaća ili međunarodna špedicija) te poslovnih običaja koji određuju “ostale uobičajene poslove i radnje”. presortiranje. utovar. predmet špediterske usluge i cijena usluge. špedicija spada u uslužnu djelatnost. Špediter obavlja i transportne usluge (potpuna špedicija). 3. Podjela špediterskih društava može se izvršiti po raznim kriterijima. Komitent ili nalogodavac je lice koje angažuje špeditera da za njegov račun izvrši otpremu. obavljanje carinskih i drugih radnji (formalnosti). a prema teritoriji djelovanja na društva za domaću i za međunarodnu špediciju.

nemoguće onda će špediter postupati u svemu “kako to zahtijevaju interesi nalogodavca” (ZOO. ali može i na drugi način o čemu. Kada su uputstva komitenta nepotpuna. član 832). Obaveze špeditera 1. te da li je moguće dobiti nova (dodatna) 172 . dispozicijom. sredstvima i načinu prevoza “kao i ostalih uputstava dobijenih od nalogodavca” (ZOO. član 751-753). Načelo savjesnosti i poštenja se primjenjuje uvijek kada nisu precizirane određene obaveze špeditera a to se procjenjuje u svakoj pojedinoj situaciji. značajne su odredbe koje se odnose na naloge u komisionarskom poslu. član 830).OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. nejasna. postoje odredbe u opštim uslovima poslovanja špeditera. ugovora i poslovnih običaja. Pažnju dobrog i urednog privrednika špediter treba da manifestuje u izvršavanju svih pravnih i faktičkih radnji i u odnosima sa svim subjektima sa kojim stupa u pravne odnose . Komitent svoja uputstva daje. u svakom pojedinom slučaju.2. 1. te licima koja angažuje neposredno na izvršavanju određenih radnji. U svakoj pojedinoj situaciji špediter procjenjuje da li je moguće postupati po uputstvima. obično. pak.1. III . a za njihovo tumačenje. Uputstva mogu biti data sa većim ili manjim ograničenjima (imperativni ili indikativni nalozi). Obaveza je špeditera da upozori nalogodavca na nedostatke u njegovom nalogu. član 833). Ako za nove instrukcije nema vremena ili je to. Postupanje sa pažnjom savjesnog i urednog privrednika Špediter je dužan “u svakoj prilici postupati kako to zahtijevaju interesi nalogodavca i sa pažnjom urednog privrednika” (ZOO.vozarom. Pažnja urednog privrednika se procjenjuje objektivno: špediter djeluje lege artis u skladu sa pravilima objektivnog prava i poslovnim običajima pri čemu uvijek vodi računa o pravilima struke (branše). a naročito na one koji ga izlažu većim troškovima ili šteti. prvenstveno. Svoje upozorenje je dužan dati bez odlaganja (ZOO. skladištarom. Ova obaveza je opšte prirode i podrazumijeva da se špediter u izvršavanju svojih obaveza pridržava zakona. osiguravateljem. Pošto se na ugovor o komisionu primjenjuju pravila o nalogu treba uzeti u obzir i ta pravila (ZOO. protivurječna ili se po njima ne može postupati. član 833). Pridržavati se mora uputstava komitenta o putnom pravcu. špediter će tražiti nova (dodatna) uputstva. opštih uslova poslovanja. Rad po uputstvima Špediter je dužan izvršiti nalog komitenta i postupati onako kako je njime predviđeno.obuhvata: naknadu za špediterske usluge uključujući sve troškove učinjene radi izvršenja naloga o otpremanju stvari (forfetni stav).

prema opštim uslovima poslovanja. Klauzule toga ugovora koje se odnose na ograničenje odgovornosti prevozioca istovremeno obavezuju komitenta. ugovore o utovaru ili istovaru. mora to blagovremeno saopštiti špediteru kako bi on mogao postupiti po uputstvima. sortiranju stvari i druge. skladištara i drugih lica koja angažuje. ugovor sa organizacijom za kontrolu kvaliteta i kvantiteta i drugih svojstava stvari. špediter zaključuje ugovor sa osiguravateljem o transportnom osiguranju stvari.3. osiguravatelja. bez odlaganja. Osim ugovora o prevozu. Prilikom zaključenja ugovora sa trećim licima špediter mora voditi računa o izboru prevozioca. sastavljanje zapisnika. Sa njima zaključuje ugovore jer je špediter organizator (“arhitekta”) svih tih operacija. Špediter je. Zakon u prvi plan ističe njegovu obavezu da zaključi ugovor sa prevoziocem o prevozu stvari. osim ako se ne radi o punoj špediciji. ukoliko komitent želi isključenje pravila o ograničenju odgovornosti prevozioca. U izvršenju otpreme odnosno dopreme stvari on koristi usluge drugih subjekata. na ime troškova za izvršenje naloga o otpremanju stvari (ZOO. Ako sve to nije moguće. To se procjenjuje u svakoj konkretnoj situaciji. U slučaju odstupanja od naloga. primalac ili uopšte. špediter je obavezan o tome obavijestiti komitenta. ugovor o skladištenju. pakovanju. 1. kao krcatelj. Kada je špediteru data dispozicija za otpremu ili dopremu stvari. izvrši kontrolu troškova i drugo). najčešće ovlašten da zaključi ugovor sa prevoziocem na uobičajenom tipskom formularu. kao korisnik prevoza. Za slučaj odstupanja od dobijenih uputstava (prvobitnih ili dodatnih) odgovornost špeditera je znatno strožija. odnosno čim je moguće po redovnom toku stvari. U tom smislu je konstituisano zakonom njegovo pravo na predujam (avans). Tako se špediter u brodarskom ugovoru može pojaviti: kao pošiljalac. 173 . radiće bez uputstava uz ograničenje da njegovo postupanje bude u skladu sa interesima komitenta. ima se smatrati da mu je dato i ovlaštenje za plaćanje vozarine i drugih troškova koji nastanu. član 833). Odgovara za štetu nastalu i uslijed više sile. član 841). Zatim da u tim ugovorima i svojim faktičkim radnjama zaštiti i obezbijedi ostvarivanje prava komitenta prema tim subjektima (izvrši pregled robe. Stoga.uputstva. osim ako dokaže da bi se šteta dogodila sve i da se pridržavao datih uputstava (ZOO. i dužan je da ih podmiri. Zaključivanje ugovora za komitenta Špediter pravno djeluje u svoje ime a za račun komitenta.

administrativno-pravnog režima kod prelaza državne granice i drugo. No. transportnog sredstva i načina transporta od strane špeditera. ako je 178 Antonijević dr Zoran. instradacija daje mogućnost domaćim špediterima da angažuju domaće prevoznike. U svakom pojedinom slučaju on će kombinovati te elemente da bi prevoz bio najpovoljniji za komitenta. 342.cit.1. 1. koja je data na otpremu. sredstva i radnu snagu. u pravnoj teoriji ima mišljenja da ovaj ugovor 178 sadrži elemente ugovora o ostavi. Špediter će izbjegavati prevozni put koji zahtijeva pretovare i druge manipulacije stvarima. Priroda same robe. S obzirom na tu obavezu. brzini i ekonomičnosti prevoza i prirodi stvari koja se prevozi. prirodi stvari i drugim okolnostima koje mogu nastati u izvršavanju otpreme odnosno dopreme. sklonost trulenju ili rđanju. zakonska je obaveza špeditera da sam pristupi i otkloni nedostatke (upakuje ili prepakuje robu odnosno pripremi je za transport). Prilikom njihovog određivanja on će voditi računa o sigurnosti puta. 174 . poznavanje režima saobraćaja i saobraćajnih tarifa. ukoliko bi čekanje da komitent otkloni nedostatke prouzrokovalo za njega štetu. Angažovanjem domaćih kapaciteta izbjegavaju se devizna plaćanja. Čuvanje stvari i zaštita prava Špediter je obavezan čuvati stvari svoga komitenta saglasno ugovoru. inače. Špediter može koristiti usluge druge specijalizovane organizacije za izvršenje tih radnji. špediter je dužan na osnovu njih odrediti druge potrebne elemente prevoznog puta ili da ih dopuni. Izbor prevoznog puta (instradacija) Instradacija obuhvata određivanje prevoznog puta. prevozno sredstvo i način prevoza špediter će odrediti onako “kako zahtijevaju interesi nalogodavca u datom slučaju” (ZOO. Obaveza špeditera temelji se na pravnoj pretpostavci da je on specijalizovan i stručan privrednik za poslove otpreme i dopreme. Izvršavanje ove obaveze podrazumijeva dobro poznavanje prevoznog puta. nije upakovana ili postoje manjkavosti u pakovanju (s obzirom na vrstu stvari. dužnost je špeditera da na sve to upozori komitenta. Ako stvar.4. naročito. On to može učiniti i bez posebnog naloga komitenta. član 833). imaće uticaja na izbor prevoznog puta.str. Ako je komitent djelimično odredio elemente prevoza. način prevoza i prevozni put) kao i kada stvar nije spremljena za prevoz.5. Na strani komitenta je obrnuta pretpostavka. op. U izvršavanju ove obaveze špediter može stvari uskladištiti u svom ili javnom skladištu. U međunarodnoj špediciji. kao i druga svojstva. odnosno okolnosti koje se mogu desiti na tom putnom pravcu. lomljivost. Prevozni put. Obaveza postoji kada komitent nije odredio elemente za transport stvari koje se otpremaju odnosno dopremaju. ne bi angažovao špeditera.

Kada je izdata špediterska transportna potvrda (FCT) u njoj redovno stoji klauzula: da li je ili ne špediter u obavezi osigurati pošiljku. po našem pravu. prekontrolisati obračun troškova pojedinih usluga). Bez izričitog naloga komitenta špediter ne može podnijeti odštetni zahtjev niti voditi spor. 1. Špediteru se redovno. ali se to mora izričito ugovoriti. osim u slučaju kada se stvari skladište u “uobičajeno skladište ili kod uobičajenog preduzeća”. skladištaru. Špediterska transportna potvrda traži da se nalog za osiguranje pošiljke daje u pisanoj formi. ostalim angažovanim licima) u cilju zaštite prava komitenta. Takvim rezervisanjem prava komitent može lakše i brže ostvariti svoj zahtjev prema trećem licu. oni koji imaju karakteristike osnovnih rizika u pravu osiguranja. osim ukoliko nalogom za otpremu stvari preko državne granice nije drugačije određeno (ZOO. špediter je dužan izvršiti osiguranje jer se njegova obaveza zasniva na zakonu. putni pravac i prirodu stvari. Opšti uslovi poslovanja. komitent to ugovara sa špediterom i određuje rizike koji se osiguranjem pokrivaju. Osiguranje obuhvata samo osiguranje pošiljke (kargo) i u tome smislu zakon je izričit. po našem pravu. dužan da pošiljku osigura od “uobičajenih rizika” (ZOO. član 837).potrebno pakovanje ili sortiranje stvari te popravak ambalaže. U našem pravu.6. postoji pravna pretpostavka. Obaveza osiguranja od strane špeditera ne obuhvata osiguranje prevoznog sredstva (kasko osiguranje). Osiguranje stvari Ova obaveza dolazi u obzir samo kada je izričito ugovorom predviđena (ZOO. austrijsko) ne postoji osiguranje špedicije. Špediter je dužan preduzeti sve radnje prema trećim licima (prevoziocu. U tom smislu on će pribaviti odgovarajuća dokumenta i druga dokazna sredstva (sačiniti na vjerodostojan način zapisnik o manjku ili stanju robe. Ti poslovi se ne moraju povjeriti špediteru. najčešće. Koji su to uobičajeni rizici cijeni se s obzirom na vrstu prevoza. kombinovati kasko i kargo osiguranje. Za te poslove on je stručan jer prati i poznaje carinske propise i tarife i. Uobičajeni rizici su. carinske olakšice. član 837). nego ih može obaviti sam komitent. Izvršenje carinskih radnji i plaćanje carine Za ovu obavezu špeditera. Moguće je. član 835). u osnovi. Kada želi osigurati pošiljku. stvari se mogu uskladištiti i na otvorenom prostoru ako je uobičajeno da se tako skladište. povjerava carinjenje stvari. 1. što se i čini u nekim granama saobraćaja. prevoznik ili neko drugo lice. kažu: o uskladištenju stvari špediter je dužan obavijestiti komitenta.7. Ako ugovorom nisu određeni rizici onda je špediter. Ako za pojedine pošiljke (robu) postoji obavezno osiguranje. 175 . za razliku od nekih drugih (njemačko. što je veoma važno.

niti u slučaju kolizije između podataka unešenih u dokumenta i stvarnog stanja robe. Inače. Nije propisana forma polaganja računa. špediter ima pravo da traži od komitenta predujam (avans) u valuti kojom se plaćaju carine. na osnovu kojih bi komitent mogao ostvariti svoja prava prema trećim licima (zahtjev iz osnova rezervisanih prava). U tom smislu. član 787). Špediter je dužan od komitenta zatražiti potrebna dokumenta za stvari (ateste. Ako se carinjenje stvari ne može izvesti ili postoje određene smetnje. Kod komisionog istupanja špeditera (u svoje ime a za račun komitenta) postoji određena nesaglasnost pravnih i ekonomskih efekata. Pored obavljanja carinskih radnji špediter je obavezan da plati carinske dažbine jer je on u direktnom pravnom odnosu sa carinskim organima. član 838). Dužan mu je predati i sva dokazna sredstva. 176 . samim polaganjem računa špediter ustupa (cedira) na komitenta potraživanja i prava koja je on stekao prema trećim licima kada je djelovao u svoje ime a za račun komitenta. Ova obaveza ne dolazi u obzir kada je ugovoren forfetni stav. težinske liste i drugo). kada komitent to zatraži (ZOO. Polaganje računa je bitno kako bi komitent mogao izvršiti uvid u troškove te ih provjeriti. Primjenom pravila ugovora o komisionu (ZOO. Špediter nije dužan kreditirati komitenta u realizaciji njegovog posla. kao što je slučaj i kod ugovora o komisionu. a ako je potrebno da uloži prigovor špediteru. 1. Polaganje računa Iz prirode špediterskog odnosa slijedi da je on dužan nakon obavljenih svih pravnih i fizičkih radnji položiti račun komitentu. fitopatološke potvrde. najčešće se čini pismeno u vidu ispunjenja odštampanog obrasca (formulara) sa odgovarajućim klauzulama. a to znači i refakcije (povlastice prevozioca).Poznaje svu tehniku i postupke carinjenja čime se obezbjeđuje jednostavnije i brže obavljanje tih operacija. izvršiti obračun troškova i predati sva dokumenta (ZOO. uvijek.8. špediter određuje mjesto carinjenja stvari ukoliko komitent u nalogu nije naznačio. Prema opštim uslovima poslovanja špediter ne odgovara za tačnost i vjerodostojnost tih dokumenata. Špediter je dužan položiti račun i u toku samog izvršenja naloga. član 838). Polaganje računa je posljednja obaveza špeditera. potvrde o porijeklu stvari. U međunarodnoj špediciji praksa je da se refakcije dijele između komitenta i špeditera. ako ih ima. tj. špediter će o tome odmah obavijestiti komitenta. Pravni značaj ustupanja jeste dovođenje u neposredan pravni odnos komitenta sa trećim licima. U poslovnoj praksi. Špediter je dužan predati komitentu sve što je primio po osnovu izvršenog posla. tako da komitent može ostvarivati svoja potraživanja. davati prigovore i ostvarivati zahtjeve. a ako je potrebno tražiće instrukcije.

Plaćanje naknade (provizije) Zakonska je obaveza komitenta da. U određenim situacijama može doći do kumulacije zahtjeva. U obzir dolaze svi troškovi koji se prema redovnom toku stvari imaju smatrati nužnim i korisnim. koje su izložene. komitent ostaje u obavezi platiti naknadu i u slučaju da je ugovoreno da će proviziju platiti primalac.1. a što se utvrđuje u svakom pojedinom slučaju. Provizija obuhvata cijenu špediterovog rada.2. Ne može li se odrediti provizija ni na takav način pravilo je da proviziju određuje sud (ZOO. Plaćanje troškova i novčanog predujma (avansa) Pored provizije komitent je u obavezi špediteru da naknadi i sve troškove koje je ovaj imao u izvršenju ugovora. član 839). Provizija može biti određena u procentu ili u apsolutnom iznosu. Obaveze komitenta 2. 2. član 840). Špediteru tada pripada naknada na ime prevoza (prevoznina). Polazeći od obaveza špeditera. Prema zakonu i opštim uslovima poslovanja špeditera. član 828). I logično je da ih snosi komitent pošto se otprema ili doprema vrši po njegovom nalogu i u njegovu korist. ukoliko oni postoje. I naknada štete može doći u obzir. radnje ili dio radnji (ZOO. Sigurno je da ne mora platiti troškove koji nisu bili nužni i korisni ili koji su nastali zbog špediterove nepažnje. prema ugovoru. što je faktičko pitanje u svakom konkretnom slučaju (ZOO. “kada špediter izvrši svoje obaveze iz ugovora o špediciji” (princip posljednje prestacije). pa ovaj to odbije. Špediter može zahtijevati naplatu provizije kada stvari preda prevoziocu (njemačko pravo). jer u tome dijelu ima status prevozioca i naknada za usluge špedicije (provizija) za radnje u kojima je djelovao kao otpremnik. plati špediteru naknadu za izvršene usluge. usluga i sve režijske troškove koje on ima u izvršenju naloga. ako je odustankom od ugovora špediter pretrpio određenu štetu.2. Kada komitent odustane od ugovora. komitent će snositi i druge troškove koje je špediter napravio u pripremanju stvari za prevoz (troškovi pakovanja. što se prosuđuje po opštim pravilima obligacionog prava. a po našem pravu. presortiranja i drugi). odnosno izvršenje naloga. Ako visina provizije nije određena ugovorom onda se ona plaća prema tarifi ili drugom opštem aktu špeditera. Plaćanje troškova dospijeva “odmah”. bez kojih se ne bi mogao izvršiti nalog komitenta. kada se izvrši prevoz stvari (francusko pravo). član 841). špediter ima pravo na sve troškove i srazmjeran dio naknade za do tada izvršen rad. jer špediter može zahtijevati njihovo plaćanje nakon što ih je učinio (ZOO. prepakivanja. U pogledu dospijeća obaveze 177 . To je slučaj kada špediter istovremeno vrši i prevoz stvari (potpuna špedicija).

Opšti uslovi poslovanja. a ugovori o prevozu često se zaključuju uz posebne kondicije. Zakonsko je pravo špeditera da od komitenta zahtijeva unaprijed plaćanje predujma (avansa) za troškove koji su potrebni u izvršavanju otpreme odnosno dopreme stvari. polaze od toga da je aktom davanja dispozicije komitent preuzeo na sebe obavezu: da unaprijed predujmi novčani iznos sredstava koji se odnosi na plaćanje vozarine.plaćanja troškova postoji razlika u odnosu na dospijeće plaćanja provizije pošto ovdje ne važi princip posljednje prestacije. Isključivo je pravo špeditera hoće li ili ne kreditirati komitenta. najčešće. “komitent je obavezan o tome obavijestiti špeditera i saopštiti mu njihovu vrijednost u času predaje” (ZOO. ili bi. Komitent unaprijed uplaćuje (avansira) novčana sredstva u iznosu očekivanih troškova u valuti u kojoj očekuje troškove. Ako komitent odustane od ugovora dužan je naknaditi špediteru sve troškove koje je ovaj imao u izvršenju naloga do momenta odustanka (ZOO. član 843). Odgovornost špeditera Prilikom analize odgovornosti špeditera bitno je razlikovati sljedeće: a) odgovornost špeditera za svoje sopstvene radnje. visinu osiguranja. a posebno da o tome obavijesti prevozioca. IV . transportera ili skladištara. vodeći pri tome. računa da li je u pitanju podšpediter ili međušpediter i c) odgovornost špeditera kada on ima pravni status prevozioca. U nekim vrstama transporta prevozilac ima ovlaštenje da uništi ili istovari opasne stvari. b) odgovornost špeditera za treća lica. komitent je obavezan obavijestiti špeditera (ZOO. sve pod uslovom da špediter nije izdao špediterski konosman za kombinovani transport (FBL). Ako se u pošiljci nalaze dragocjenosti. član 843). član 828). Svojstva i vrijednost ovih stvari utiču na visinu špediterove provizije. Razumije se. 178 . hartije od vrijednosti. mogla biti nanesena šteta. ako mu njihova svojstva nisu blagovremeno saopštena.3. posebno. ili da nije ugovoren forfetni stav.ODGOVORNOST I OBEZBJEĐENJE POTRAŽIVANJA 1. visinu prevoznine. Obavještavanje o opasnim stvarima i dragocjenostima Kada preda na otpremu stvari kojima bi mogla biti ugrožena sigurnost ljudi ili dobara. 2. zbog opasnih osobina tih stvari. Na osnovu toga špediter je dužan da preduzme dodatne mjere u pogledu čuvanja tih stvari. plemeniti metali ili druge skupocjene stvari. dažbina i drugih troškova koji proizlaze iz date dispozicije. jer tada postoji jedinstvena odgovornost samog špeditera po osnovu te hartije od vrijednosti.

Po njemačkom pravu. Podšpediter je pomoćnik glavnog špeditera. profesionalac iste struke kao i glavni špediter. u ime i za račun komitenta. Visinu štete dokazuje komitent na osnovu deklarisane vrijednosti stvari predatih na otpremu odnosno dopremu.Za svoje radnje špediter odgovara po sistemu subjektivne odgovornosti. Švajcarsko pravo predviđa odgovornost za rad prevoznika. Odgovornost špeditera može se postaviti zbog neizvršenja ili neurednog izvršenja ugovora o špediciji. Špediter neće odgovarati ako dokaže da je šteta nastala uslijed više sile. Podšpediter je drugi špediter. “Špediter odgovara za izbor prevozioca. Osnov angažovanja je isključivo volja glavnog špeditera o čemu se komitent obično samo obavještava. član 834). u granicama regresnog zahtjeva. glavni špediter. koga u izvršavanju naloga komitenta angažuje glavni špediter. U anglosaksonskom pravu. ali ne i komitent. špediter djeluje kao jedna vrsta agenta. Kada se radi o odgovornosti špeditera za treća lica sa kojima je zaključio ugovore. prava svoga komitenta (sastavljanje zapisnika o stanju stvari. pa se pravni odnos neposredno zasniva između komitenta i trećih angažovanih lica. odnosno nesavjesnog postupanja u izvršavanju naloga komitenta. s tim što se njegova krivica uvijek pretpostavlja. za njih. Prema francuskom pravu. I ovdje vrijedi opšte pravilo obligacionog prava o dokazivanju suprotnog. Radnje koje špediter preduzima prema trećim licima u cilju rezervacije. Pravilo je dispozitivne prirode jer špediter ugovorom sa komitentom može preuzeti odgovornost “i za rad trećih lica” (ZOO. ali se može ugovoriti i odgovornost za njihov rad. reklamacije) imaju se smatrati kao njegove sopstvene radnje. a za izbor ostalih trećih lica. postoje velike razlike u nacionalnim pravima. U našem pravu prihvaćen je njemački sistem. događaja koji se kvalifikuje kao slučaj. može angažovati podšpeditera i međušpeditera. špediter odgovara za rad trećih lica. za sve vrijeme od trenutka prijema stvari do njihove predaje primaocu u mjestu opredjeljenja. Ne odgovara za radnje i propuste komitenta i njegovih ugovornih partnera. Između podšpeditera i međušpeditera postoje bitne razlike koje se ogledaju u osnovu angažovanja i odgovornosti prvog. kao i za izbor drugih lica sa kojima je u izvršavanju naloga zaključio ugovor” (skladištara. Glavni špediter. glavnog špeditera. 179 . obezbjeđenja. Špediter odgovara i za radnje subjekata i lica koja imaju status njegovih pomoćnika i predstavnika ili radnika jer se njihove radnje pravno imaju smatrati radnjama špeditera. a time i odgovornost. Sporno je u teoriji da li komitent ili špediter mogu dokazivati suprotno: da deklarisana vrijednost stvari nije realno utvrđena. koji je zaključio ugovor sa komitentom. koje je sa stanovišta odgovornosti špeditera i najstrožije. ulaganje prigovora. prirode i svojstava stvari ili radnji lica za koje on ne odgovara. špediter odgovara za izbor trećih lica. lučkog stivadora i drugih). tj. pa špediter može upotrijebiti dokazna sredstva da sa sebe skine krivicu. taj rad povjerava nekom drugom špediteru. Umjesto da sam izvrši nalog.

Ugovaranje klauzula o neodgovornosti tzv. U poslovnoj praksi. Odgovornost za sopstvene obaveze špeditera. međušpeditera. ne i za rad. 2. Zakon je u tome izričit: “Otpremnik koji izvršenje naloga povjeri drugom otpremniku umjesto da ga sam izvrši. “ako je to očigledno u interesu komitenta” (ZOO. Minimalna zakonska odgovornost za treća lica. takođe. pa se pravno smatra da glavni špediter izvršava nalog komitenta. jeste odgovornost za njihov izbor. Angažuje se na osnovu izričitog ili prećutnog ovlaštenja komitenta ili. Zakonska odgovornost glavnog špeditera za podšpeditera ne može se ugovorom isključiti niti ograničiti. prebacivanje tereta dokazivanja na komitenta. Međušpediter je. Pravilo je dispozitivne prirode te glavni špediter ugovorom sa komitentom može preuzeti odgovornost i za rad međušpeditera. U nekim slučajevima špediter vrši i prevoz stvari (puna špedicija) ili skladišti stvari u vlastitom skladištu. egzoneracionih klauzula je nedopušteno. a od kojega kao prevozilac ili skladištar. komitentu odgovara glavni špediter. Osnov angažovanja međušpeditera jeste ovlaštenje komitenta ili faktička činjenica (očigledan interes) što nije slučaj kod podšpeditera. da pojača svoju odgovornost. Glavni špediter odgovara samo za izbor. ograničavanje odgovornosti špeditera manifestuje se kroz široko tumačenje instituta više sile. Ta prava se ugovorom ne mogu isključiti. ispod koje se ne može. član 834). koga glavni špediter angažuje iz reda svojih “korespondentnih” špeditera u cilju racionalnije i ekonomičnije otpreme odnosno dopreme stvari. dakle. špediter ne može upotrijebiti pravo zaloge i 180 . Stoga postoji i bitno drugačiji sistem odgovornosti glavnog špeditera za međušpeditera. on u obavljanju tih poslova ima status transportera odnosno skladištara i na njega se primjenjuju pravila koja važe za te subjekte. ne bi se mogle isključivati ili ograničavati. Stoga je i usvojeno pravilo da za rad svoga pomoćnika. a za podšpeditera za rad. pak. što se često dešava kod zbirne špedicije. podšpeditera. odgovara za njegov rad” (ZOO. Obezbjeđenje potraživanja špeditera U cilju obezbjeđivanja potraživanja koja je stekao izvršavanjem ugovora o špediciji (provizija i troškovi) špediter ima pravo koristiti zakonsko založno pravo i pravo retencije (pridržaja). Za ostvarivanje potraživanja iz jednog ugovora. Između njih treba da postoji pravni koneksitet. Zato je sa stanovišta odgovornosti bitno jasno utvrditi: do kojega momenta je špediter djelovao u funkciji špeditera. za slučaj oštećenja ili gubitka stvari odnosno zakašnjenja. Kada špediter prevozi ili skladišti stvari. Korištenje ovih prava je ograničeno u pogledu objekta i vremena. član 834). drugi špediter i stručnjak iste branše. član 834). Opšte je pravilo u našem pravu da se zakonska pravila o odgovornosti špeditera za treća lica “ne mogu ugovorom isključiti niti ograničiti” (ZOO.koji i dalje ostaje u pravnom odnosu sa komitentom. određivanje unaprijed obima špediterove odgovornosti. Prava zaloge i retencije se protežu na stvari iz ugovora o špediciji iz kojega potiče samo potraživanje. koje proističu iz imperativnih zakonskih pravila.

Sadržina prava zaloge i retencije ista je kao i kod ostalih ugovora. a zapostavi kvalitet. ugovara se naknada u fiksnom iznosu i druga karakteristika. Prva. Fiksna naknada je ukupna novčana svota koja obuhvata proviziju špeditera. Ako je u izvršavanju jednog ugovora učestvovalo više špeditera. Obično se ugovara posebna klauzula koja se u poslovnom svijetu naziva “forfetni stav” ili kraće “forfet”. V . a nije specificirano šta obuhvata. špediter strožije odgovara . Smisao pojačane odgovornosti špeditera jeste u tome da u ovakvim slučajevima više vodi računa o stručnosti i kvalitetu rada lica koja angažuje. jer su njena pravna dejstva bitno drugačija i za komitenta i za špeditera. špediter. ugovora se fiksna ili forfetna špedicija. carina i drugih javnih dažbina i sl. član 844). Fiksni iznos sadrži sve izdatke komitenta za konkretni posao špedicije. i sva njihova potraživanja (zakonska subrogacija) kao i pravo zaloge (ZOO. uskladištenja.za rad trećih lica. Dvije su osnovne pravne karakteristike fiksne špedicije. po zakonu. Inače. član 846). vozarinu prevozioca i sve ostale troškove (osiguranja. U pogledu vremena korištenja ovih prava važi pravilo: špediter se njima može služiti sve dok stvari drži u svojoj fizičkoj vlasti (ima državinu) ili dok ima u rukama ispravu pomoću koje može raspolagati stvarima (ZOO. odgovara za rad prevozioca i trećih lica koja je angažovao u izvršenju naloga komitenta. pretpostavlja se da obuhvata sve naknade i sve troškove vezane za realizaciju tog ugovora o špediciji (ZOO. Čim je ugovorena fiksna naknada. Ugovorom se može predvidjeti da fiksna naknada (forfetni stav) ne obuhata sve naprijed navedene stavke.). Ako je ugovorena fiksna naknada. po zakonu.POSEBNI SLUČAJEVI ŠPEDICIJE 1. blaža odgovornost (samo za izbor) mogla bi imati za posljedicu da špediter prilikom angažovanja trećih lica preferira cijenu njihovih usluga. 181 . kasniji špediter je dužan starati se o ostvarivanju potraživanja prethodnih špeditera. Fiksna (forfetna) špedicija Kada zahtijevaju interesi komitenta i špeditera. član 846). Fiksna špedicija se nikada ne pretpostavlja nego se izričito ugovara.retencije na stvarima do kojih je došao u državinu izvršavajući drugi ugovor o špediciji istog komitenta. i to je zakonska odgovornost koja se ne može ugovorom isključiti. U slučaju da posljednji špediter isplati prethodnom špediteru i prevozniku njihova potraživanja koja oni imaju prema nalogodavcu (komitentu) tada na njega prelaze.

do čega. ostvaruje se veća poslovna saradnja špeditera i prevoznika čime se ujednačava praksa i tehnika otpreme uz podizanje kvaliteta. Naime. on na jednom mjestu. špediter odgovara za gubitak ili oštećenje stvari “nastale za vrijeme prevoza”. Umjesto da vrši otpremu svake pošiljke svakog komitenta posebno (odvojeno). ne bi došlo da nije organizovana zbirna špedicija (ZOO. manipulacije robom se smanjuju. pošiljka jer je njen prevoz jeftiniji od prevoza denčanih pošiljki). Zbirna (skupna) špedicija Zbirna ili skupna špedicija podrazumijeva takvu organizaciju otpreme stvari kada špediter skuplja (sabire) pojedinačne pošiljke od različitih komitenata i formira zbirne tovare (pošiljke). Opšte je pravilo u našem pravu. inače.2. član 845). a time i troškovi. Isključenje zbirne špedicije mora biti ugovorom predviđeno (ZOO. Špediter ima pravo na “posebnu dodatnu naknadu” u slučaju da se zbirnom špedicijom postigne pozitivna razlika u vozarini u korist komitenta. ekstra zaradu. član 845). Pri tome se redovno ostvaruje saradnja više špeditera koji zajednički prikupljaju robu u sabirni centar. koje na osnovu ugovora sa prevoziocem. 182 . Kod zbirne špedicije važi specijalno pravilo o pojačanoj odgovornosti špeditera za rad prevozioca. Sam špediter stiče pravo na posebnu dodatnu naknadu. Ekonomski značaj zbirne špedicije jeste u sljedećem: prevoz je jeftiniji jer transporter redovno daje izuzetne povlastice pošto bolje i potpunije iskorištava svoje prevozne kapacitete. obično u sabirnom centru. da špediter ima ovlaštenje za organizovanje zbirne špedicije. formira velike pošiljke (zbirni tovari). vagonska. organizuje se prevoz koji obezbjeđuje primjenu nižeg tarifnog stava (kod željeznice zbirni tovar se prevozi kao kolska. transportuje u određene putne pravce odnosno odredišta.

uslovljava takvu organizaciju. 2. Dobar dio materije je administrativne prirode (bezbjednosti na putevima. Ne ulazeći u razmatranje pitanja ekonomske politike o ogromnoj važnosti saobraćaja uopšte. obavezuje da stvar preveze do uputne stanice i preda je primaocu. Tokom 1994. kao transporter.Konvencija o međunarodnim željezničkim prevozima (COTIF). godine u Bernu donesen je novi tekst Konvencije pod nazivom . takođe. Stvar ili stvari se prevoze od otpravne do uputne stanice koje se nalaze u jednoj zemlji (unutrašnji željeznički saobraćaj) ili u različitim zemljama (međunarodni željeznički saobraćaj). kao jedan od osnovnih oblika prevoza stvari. a pošiljalac se obavezuje da željeznici isplati ugovorenu prevozninu (vozarinu). godine donesena Međunarodna konvencija o prevozu robe na željeznicama (CIM ili Bernska konvencija) koja je imala osam revizija. Pojam ugovora Ovaj ugovor uobičajeno se naziva ugovorom o prevozu stvari (robe).). Željeznica ima veliki značaj za privredni razvoj zemlje kako sa unutrašnjeg tako i sa međunarodnog stanovišta. o potrebama privrede uopšte. Uvijek se polazi od mogućnosti željeznice i njenoj tehničkoj organizaciji i opremljenosti. U Ženevi je usvojena Konvencija UN o međunarodnom multimodalnom (kombinovanom) prevozu robe (1980). Velika zainteresovanost svake države za željeznički saobraćaj. Na osmoj reviziji 1980. koja ima nekoliko dodataka. To je takav ugovor kojim se željeznica. saobraćajna sredstva. prevozu kola korisnika prevoza (RIP). uključena i sljedeća pravila: pravila o prevozu opasne robe (RID). Pravni izvori Značaj željezničkog saobraćaja uticao je da se u ovoj oblasti unificiraju pravila na međunarodnom planu. proizvodnje i tržišta. Iz konkurentskih razloga redovno se uz prevoz željeznicom koriste i druge vrste prevoza kako bi se transport stvari obavio “od vrata do vrata” odnosno “od skladišta do skladišta”.GLAVA DRUGA UGOVOR O PREVOZU STVARI ŽELJEZNICOM I . pomenućemo samo činjenicu da željeznica obavlja saobraćaj javnog karaktera. Tu su. prevozu kontejnera (RICo) te prevozu ekspresnih pošiljki (RIEx). funkcionisanje i pravna pravila da se na prvom mjestu vodi računa o njenoj javnoj funkciji. regulisanje saobraćaja i dr. Jedan dodatak se odnosi na prevoz stvari . posebno željezničkog. godine donesena je uredba o pristupanju BiH ovoj konvenciji. Sa stanovišta imovinskih 183 .POJAM UGOVORA I PRAVNI IZVORI 1. Već je 1890. U svakoj zemlji željeznički saobraćaj je regulisan nizom zakonskih i drugih propisa.Jadnoobrazna pravila o ugovoru o međunarodnom prevozu robe željeznicama (JP-CIM).

nije samo po sebi dovoljno. način slanja izvještaja o prispijeću pošiljke i dr.preuzet Uredbom Sl. prema zakonu. Sam sporazum. 55. Žigosani tovarni list vrijedi kao “dokaz o zaključenju i sadržini ugovora o prevozu” (ZUPŽS. član 648 . te kada se ima smatrati da je ugovor zaključen? Inače. 184 . JP-CIM. broj 2/92). jer je za njegov nastanak potrebna predaja stvari na prevoz. (ZUPŽS. tj. jedinstven je stav teorije da je ugovor realan.odnosa u ovoj materiji primarni izvori su Zakon o ugovorima o prevozu u željezničkom saobraćaju (skraćeno ZUPŽS) 179 i Zakon o obligacionim odnosima (skraćeno ZOO). 37. za nastanak ovog ugovora (zaključenje). 1983. 179 180 Tekst Zakona (Sl. kao pismena isprava.680) i ima značaj supsidijarnog izvora. ugovor o prevozu stvari željeznicom je zaključen kada željeznica primi stvari na prevoz sa tovarnim listom. određuje se: broj tovarnih listova koji se izdaju. ne predstavlja pisanu formu ugovora i on 180 Izdavanje tovarnog lista zamagljuje može biti zaključen u bilo kojoj formi. dokazno sredstvo o zaključenom ugovoru. Suprotno. član 11). II . U autonomne izvore spadaju tarife koje imaju karakter opštih uslova poslovanja (prevoza) i zato moraju biti javno objavljene na propisan ili uobičajen način. Ugovor je neformalan i realan U pravnoj teoriji ne postoji jedinstven stav o prirodi ovog ugovora sa stanovišta forme. Prijem se potvrđuje stavljanjem datuma i žiga otpravne stanice (može i otisak računara) na tovarni list. član 35.ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. list SFRJ broj 2/73. 17/90 . list RBiH. Nedostatak ili neispravnost tovarnog lista (nije stavljen žig) ne znači da ugovor nije zaključen. tovarni list. vrste tovarnih listova. Prema tome. pored predaje stvari potrebna je još jedna činjenica izdavanje ovjerenog tovarnog lista. Prema zakonskim rješenjima. rok utovara. str. Osnovi Saobraćajnog prava. kakav je pravni značaj tovarnog lista kod zaključivanja ugovora. 112. NIO Univerzitetska riječ. rok isporuke. član 29. Ovjereni tovarni list je. Titograd. dakle. rok odnošenja stvari. Spor se sastoji u tome: da li je ugovor formalan ili je neformalan. Za razliku od opšteg tipa realnih ugovora. Ugovorom o prevozu. Ivošević dr Borislav. a po međunarodnim pravilima i o “sadržaju ugovora” te se izdaje u momentu predaje stvari na prevoz. 56. 63). postojanje ugovora upravo zato što je ugovor neformalan. saglasnost volja. ZOO sadrži opšta i jedinstvena pravila za sve vrste prevoza (ZOO. Ugovor o prevozu stvari željeznicom je realan.

član 34. standardizovan. 185 . a koji se izdaje prilikom prijema stvari na prevoz. fakultativne.2. mora ispuniti i predati poseban tovarni list. U tome slučaju radnje preuzima u svoje ime. izuzev za predmete za čije je prevoženje zbog dimenzija potrebno više kola. a koje željeznica. tako da se u svakom pojedinačnom slučaju predaje robe na prevoz upisuju u odgovarajuće rubrike (stavke) referentni podaci. prevozni i drugi troškovi kao i spisak isprava koje se prilažu uz tovarni list. ime i prezime primaoca ili naziv primaoca i njegova adresa. Duplikat može poslužiti kao legitimacioni papir za postavljanje zahtjeva za izmjene ugovora ili dokaz da su plaćeni prevozni troškovi (vozarina) ili kod izvoznih poslova kao dokument za plaćanja preko banke (dokument uz akreditiv). Tovarni list i prenosivi tovarni list Tovarni list je javna isprava čiji je minimalni sadržaj određen zakonom. dok tovarni list prati pošiljku. vrsta i masa (težina) stvari. elemente kao što su rok isporuke i drugo (ZUPŽS. Ako je donosilac tovarnog lista adresat (primalac prevezene stvari) onda prijemom tovarnog lista on ulazi u ugovorni odnos i postaje stranka u ugovoru. Čak i kada te podatke. upiše lice zaposleno na željeznici (službenik željeznice) odgovornost snosi pošiljalac. Određeno je koje podatke unosi (popunjava) pošiljalac. odgovara sam pošiljalac i snosi pravne posljedice u slučaju neispravnosti. Donosilac tovarnog lista smatra se punomoćnikom pošiljaoca i ovlašten je da u njegovo ime preduzima potrebne radnje.). po zahtjevu stranke. prtljažnicom). te da dopunjuje i mijenja izjave upisane u tovarnom listu. u transportu je izraz “pošiljka” stručni termin i označava jednu ili više stvari koje se predaju na prevoz jednom prevoznom ispravom (tovarnim listom. naziv uputne stanice (prema imeniku željezničkih stanica). netačnosti ili nepotpunosti tih podataka i izjava. ime i prezime ili naziv pošiljaoca. Obligatorni sastojci tovarnog lista su: mjesto i datum sastavljanja. Prema domaćim i međunarodnim pravilima duplikat nema važnost tovarnog lista pa se na osnovu njega ne bi mogao vršiti prijem stvari. Ova činjenica ukazuje na specifičnost ugovora kao i na to da tovarni list nije ugovor. Željeznica stavlja žig i na duplikat predajući ga pošiljaocu. žig otpravne stanice. Inače. Pravilo je da se za svaku pošiljku. Tovarni list može sadržavati i ostale. a ne kao punomoćnik pošiljaoca. broj kola. odnosno međunarodnim pravilima. Za tačnost podataka koje unosi pošiljalac ili od njega ovlašteno lice. Tovarni list se uvijek popunjava u više primjeraka. a kada se radi o vagonskoj pošiljci (robi) za svaki kolski tovar. Tovarni list se ne može zamijeniti (supstituirati) drugim ispravama niti se druge isprave mogu saobraziti tovarnom listu. U poslovnom prometu njegov je formular (obrazac) tipiziran.

funkcioniše kao organizacija koja treba da sprovodi kogentne odredbe zakona i tarife. član 38). Pri vršenju svojih usluga željeznica. otkloniti ili izbjeći. d) prevoz je moguć redovnim prevoznim sredstvima željeznice i e) prevoz nije onemogućen okolnostima koje željeznica ne bi mogla spriječiti. ako su sačinjeni. ako su ispunjeni ovi uslovi: a) prevoz se može izvršiti bez odlaganja.Tovarni list i njegov duplikat nisu hartije od vrijednosti. Pošiljalac popunjava određene podatke unoseći ih u tovarni list vodeći pri tome računa o uslovima iz željezničke tarife. Najprije. Za pravna dejstva indosamenta i njegov oblik važe propisi mjeničnog prava (Zakon o mjenici). po pravilu. Uslovi ugovora o prevozu i tarife obavezuju imaoca prenosivog tovarnog lista. i ne mogu se prenositi na treća lica. po redovnom toku stvari. Ograničenje slobode ugovaranja za pošiljaoca ogleda se u tome što je dužan za svaku pošiljku. Željeznica ne može odbiti nikoga ko želi sklopiti sa njom ugovor o prevozu. ako glasi “na donosioca”. koji nije pošiljalac samo ako su ti uslovi sadržani u tovarnom listu ili se prenosivi tovarni list na njih izričito poziva. c) stvari su podesne za prevoz. po svemu. u slobodi njihovog određivanja. koji obavezno sastavlja željeznica saglasno opštim uslovima poslovanja i tarifi. Pošto je prenosivi tovarni list vrijednosni papir. Željeznica i pošiljalac se mogu sporazumjeti da prevozilac izda prenosivi tovarni list koji može glasiti “po naredbi” ili “na donosioca”. po obliku. Ovakva tehnika zaključivanja ugovora ograničava pošiljaoca u konstituisanju prava i obaveza. da se može prenositi (negocijabilnost). on ima i posebna pravna dejstva (načelo inkorporacije). Za željeznicu je ta sloboda ugovaranja još ograničenija zbog javnopravnog karaktera njene djelatnosti. U mnogim zemljama javljaju se zahtjevi poslovnog svijeta da duplikat dobije svojstvo hartije od vrijednosti. 186 . jedinstven je stav teorije. Može se prenositi (transferisati) indosamentom ako glasi “po naredbi”. Željeznica je dužna primiti stvari na prevoz. U tom slučaju mora izričito biti navedeno da se radi o prenosivom tovarnom listu kojega potpisuju obje strane. odnosno predajom iz ruke u ruku. Ograničenja slobode ugovaranja Kod prevoza stvari željeznicom postoje izvjesna ograničenja slobode ugovaranja koja proizlaze iz propisa ili same tehnike zaključivanja ugovora. 3. b) prevoz tih stvari nije zabranjen. da preda posebno ispunjen tovarni list i to na obrascu (formularu). ona se ogleda u obaveznom ugovaranju i ograničenjima u izboru saugovarača. izuzev odredaba koje se odnose na regres (ZUPŽS. a isto vrijedi i za prepise. ako su ispunjeni propisani uslovi. masi. Na duplikatu se označava da je izdat prenosivi tovarni list. obimu. a manje kao stranka iz ugovora kojoj je ostavljeno da prilikom ugovaranja iznalazi najpovoljnija rješenja za ostvarivanje svojih poslovnih interesa. što bi značilo da se njime može trgovati za vrijeme dok je roba na putu. jer je u dobrom dijelu sve unaprijed određeno.

sam ugovor može izmijeniti ili raskinuti. Od svakog ko preda stvari i podnese uredno ispunjen tovarni list otpravna stanica 187 . o posebnim slučajevima kada se na osnovu jednostrane izjave volje. Stvari se predaju na prevoz u otpravnoj ili otpremnoj stanici željeznice. Ugovor se može jednostrano izmijeniti nalozima koje daje pošiljalac ili imalac prava iz prenosivog tovarnog lista. Za prevoz nekih stvari mogu biti propisani posebni uslovi (opasne stvari) i njih će željeznica primiti na prevoz samo ako su ispunjeni i ti posebni uslovi. a koje ne mora biti i sopstvenik robe. Druga ugovorna strana je pošiljalac. Specifičnost ovog ugovora ogleda se i u slobodi raspolaganja ugovorom. uz ispunjenje odgovarajućih uslova. U ime željeznice pojavljuje se željeznička transportna organizacija koja redovno ima status javnog preduzeća (javne korporacije). koje predaje stvari na prevoz.Željeznica je dužna obavljati prevoz stvari po redu vožnje (voznom redu) kao i kod svakog linijskog saobraćaja. Kako se ugovor zaključuje predajom stvari na prevoz i predajom popunjenog tovarnog lista u koji se unose određeni podaci. mada se obično one nazivaju “željeznica” i “stranka”. zapravo. Željeznica se ne upušta u ispitivanje sa kime zaključuje ugovor. nego što je to tipično kod ugovora poslovnog prava. Radi se. najčešće se sastojci samog tovarnog lista uzimaju kao bitni elementi ugovora o prevozu stvari željeznicom.1. Na osnovu svega toga mogu se odrediti tipični bitni elementi ovog ugovora. Taj posao i zaključenje ugovora o prevozu može se povjeriti različitim subjektima (zastupniku. Ugovorne strane Ugovorne strane su prevozilac (željeznica) i pošiljalac. špediteru) što se obično vrši u međunarodnom prevozu. specifičnosti koje se manifestuju u ograničavanju slobode ugovaranja proizlaze iz samog karaktera djelatnosti koju obavlja željeznica i statusa željezničkih organizacija. istovremeno i njihov vlasnik. te da li je to lice (pravno ili fizičko). opšti pojam “stanica” označava: željezničke stanice. luke plovidbenih linija i sve ostale poslovnice transportnih organizacija otvorene radi izvršenja nekog od ugovora o prevozu. Bitni elementi ugovora Uobičajeno je da se u bitne elemente ovog ugovora ubraja veći broj sastojaka. a prevoz može obustaviti samo pod uslovima koji su određeni zakonom. lice koje predaje stvar na prevoz. III .ELEMENTI UGOVORA 1. Ako se uz tovarni list šalju određeni dokumenti onda se mora priložiti i spisak tih dokumenata (isprava). Inače. 1. U suštini.

takve stvari se mogu predati na prevoz željeznici samo ako su upakovane na odgovarajući način i mogu izdržati prevoz. Označavaju se komercijalnim nazivima ili nazivom koji je upotrijebljen u tarifi. Pri tome pošiljalac mora u tovarni list upisati svoj tačan naziv ili ime i prezime sa adresom i potpisati tovarni list. istovarna stanica) je ona željeznička stanica do koje stvar treba da se preveze. odnosno staviti faksimil potpisa ovlaštenog lica. 1. Posljedice pogađaju pošiljaoca (docnja sa isporukom prema saugovaraču. količina i masa (težina) stvari upisuju se u tovarni list. Ako je izdat prenosivi tovarni list po naredbi. Primalac Primalac je lice ovlašteno da u uputnoj (istovarnoj) stanici iskupi tovarni list i preuzme stvar ili stvari.2. Od prevoza željeznicom takođe su isključene stvari (predmeti) koje ima pravo da prevozi samo pošta.željeznice primiće stvari i ovjeriti žigom tovarni list. broju i masi pošiljke. nejasno ili neprecizno upisivanje uputne stanice odgovara pošiljalac. plaćanje dangubnine željeznici). Neke stvari su isključene iz prevoza željeznicom dok je za druge prevoz ograničen. Kod denčanih (komadnih) pošiljki. Za netačno. svojstvo primaoca ima svako lice koje prezentira željeznici takav tovarni list. Vrsta. kao i kod kolskih. a ako se to desi tražiće od pošiljaoca odgovarajuće upute. 1. kvar ili oštećenje stvari. Faktički je to lice na koje je pošiljka adresirana. Kao mjesto istovara može biti označen i industrijski kolosijek u nekom mjestu ili poslovnoj organizaciji. 1. u koju se roba upućuje. Neke stvari se mogu primiti na prevoz uslovno (IP-CIM. Kad se radi o stvarima koje trebaju biti upakovane. ukoliko bi se desilo da željeznica primi tovarni list sa tako naznačenom uputnom stanicom. ako se sastoje od više komada navodi se broj komada. Pošiljalac stvari može uputiti na svoje ime što znači da isto lice može biti i pošiljalac i primalac. Tovarne listove sa neodređenim adresiranjem primaoca željeznica neće primiti. Predmet prevoza (stvari) U saobraćajnom pravu svaka stvar koja se prima na prevoz ima karakter “robe”. članovi 4 i 5). kod prenosivog tovarnog lista na donosioca. Stanica mora biti navedena prema službenom imeniku željezničkih stanica. Uputna stanica Uputna stanica (mjesto opredjeljenja.3. Neke željeznice dozvoljavaju da se kao primalac naznači uputna stanica ili službenik te stanice. ambalaža i masa (težina). Ali. Za primaoca se može označiti samo jedno fizičko lice ili jedan pravni subjekt. Željeznica može provjeravati podatke o sadržini. kako bi se sačuvale 188 . primalac je posljednje lice na koje je indosamentom prenesen tovarni list (indosatar).4. ne može ih biti više.

način prevoza. 1. Obavljanje ovih radnji željeznica može povjeriti stručnim organizacijama i licima. vrsta vozova na pojedinim relacijama. član 47).) mogu utvrditi i naknadno. Uslijed nedostatka ili manjkavosti u pakovanju željeznica može odbiti prijem stvari na prevoz ili iste primiti uz zahtjev da pošiljalac u tovarnom listu potvrdi nedostatke u pakovanju.6. 1. Prevozni i drugi troškovi Cijena usluga željeznice određena je tarifom. Ne učini li tako pošiljalac.od propasti ili oštećenja.7. kao i drugi elementi za izračunavanje troškova. a obje strane imaju pravo na njihovu ispravku prema tarifi. Mjesto i datum Kao mjesto i datum zaključenja ugovora. kao i svaka mogućnost oštećenja stvari. važe mjesto i datum navedeni na žigu otpravne stanice koji ona stavlja na tovarni list pošto primi stvari na prevoz. pa je ta obaveza povjerena željeznici. ugovor važi i to sa cijenom koju predviđa tarifa. veterinarski ili fitopatološki pregled i dr. U tom slučaju pošiljalac preuzima na sebe odgovornost za štetu. tarifa obavezuje obje ugovorne strane. Obezbjeđuju se i naročiti uslovi prevoza (hranjenje i pojenje). Prevozni troškovi u međunarodnom saobraćaju određeni su domaćom tarifom. član 6). Naplata cijene po tarifi nije samo pravo željeznice nego i njena obaveza. ako o tome nema posebne međunarodne tarife (JPCIM. naknade za sporedne usluge i dr. 189 . Zato se u tovarni list moraju unijeti sve vrste stvari koje se šalju tim jednim dokumentom. pošiljalac je obavezan priložiti odgovarajuće isprave. Tarifom je određena vozarina za pojedine vrste stvari. Za lako kvarljive stvari i žive životinje navodi se i čas prijema u duplikatu tovarnog lista. 1. Ukoliko postoje izuzeci oni su izričito navedeni propisima. Inače. sporednih naknada i taksa. po pravilu. Žive životinje se mogu prevoziti željeznicom ukoliko se to ne protivi veterinarsko-sanitarnim propisima i ako je po ocjeni otpravne stanice isključena svaka opasnost po ljude i životinje. željeznica naplaćuje vozarinu za sve stvari date na prevoz po najvišem tarifnom stavu koji vrijedi za jednu vrstu stvari iz pošiljke. Ako se oni unesu pogrešno ili se uopšte ne unesu. Prevozilac nije dužan ispitivati da li su priložene isprave dovoljne ili tačne (ZUPŽS. Obavljanje određenih radnji i spisak isprava Ako je predviđeno da prilikom prevoza stvari treba obaviti neke radnje (carinjenje. Prevoznina (vozarina) i troškovi prevoza unose se u tovarni list. Zato se cijena i svi prevozni troškovi (dodatak na vozarinu.5.).

Prema okolnostima slučaja u tovarni list se mogu unositi sljedeće notifikacije i izjave. Pouzeće U tovarnom listu pošiljalac može označiti da stvar šalje pouzećem i naznačiti iznos pouzeća (iznos kojim se stvari opterećuju).1. Po pravilu. Pošiljka se može opteretiti pouzećem najviše do vrijednosti stvari koje se prevoze. Nebitni elementi ugovora Kod ovog ugovora postoje i nebitni elementi koji se mogu ugovarati. Željeznica je obavezna po tome postupiti. drumskom prevozniku.2. kao i za prevoz stoke. Mješoviti (kombinovani) prevoz Izjavom u tovarnom listu pošiljalac može zahtijevati da željeznica stvari preda drugom prevozniku na dalji prevoz do mjesta u koje se one upućuju (drugoj željeznici. Pošiljalac može odrediti stanicu na kojoj će željeznica obaviti te radnje. 2. U tovarni list se mogu unositi samo one klauzule koje su predviđene zakonom ili tarifom ili su uobičajene u međunarodnom saobraćaju. Željeznica može i sama izvršiti nalog o daljem prevozu vlastitim prevoznim sredstvima. Sve ostale izjave nisu dopuštene i ne obavezuju željeznicu. 2. Tarifom se može odrediti najniža granica pouzeća.4.3. Pouzeće je nalog željeznici da stvari izda primaocu samo pod uslovom da primalac plati naznačeni iznos na ime pouzeća. brodaru). Ako nije određeno prevozno sredstvo željeznica će ga sama izabrati u kome slučaju odgovara za izbor prevozioca.2. Franko carina Upisivanjem klauzule “franko carina” pošiljalac obavezuje željeznicu da obavi carinske i druge formalnosti. 2.5. Prevozni put Pošiljalac može odrediti pravac prevoza (prevozni put) samo za brzovoz. 2. ako su potrebne prilikom prevoza. Provjera pošiljke Pošiljalac može zahtijevati od željeznice da utvrdi masu i broj komada stvari koje su predate na prevoz. ali vozarinu može zaračunati samo za put koji je najpovoljniji za korisnika prevoza. Utvrđenu masu. željeznica je slobodna u izboru puta kojim će stvari prevesti. 2. količinu i broj komada željeznica je 190 . Za klauzule koje se unesu u tovarni list plaća se posebna naknada utvrđena tarifom. za slučajeve koji su tarifom predviđeni. Može zahtijevati da ga željeznica o tome obavijesti kako bi on ili njegov zastupnik prisustvovao carinjenju.

i drugu dokazanu štetu do visine naznačenog obezbjeđenja. nalet ili iskliznuće voza).). 2. manjeg prekida ili ugrožavanja prometa. 2. Tako može odrediti da se u slučaju smetnji pošiljka vrati u otpravnu stanicu. čl. To znači da željeznica nije dužna nikoga izvještavati o prispijeću pošiljke na uputnu stanicu. klauzula “ostaje na stanici”.7. između stranaka važe dispozitivna pravila zakona (ZUPŽS. Protekom toga roka nastaju nepovoljne pravne posljedice za pošiljaoca (plaćanje posebne naknade i dr. Nezgoda. Klauzula “ostaje na stanici” U tovarni list se može unijeti. 181 Zakon o sigurnosti željezničkog prometa. U tom slučaju željeznica namiruje pošiljaocu. Ako rok isporuke nije utvrđen. Obezbjeđenje uredne isporuke U posebnu rubriku u tovarnom listu “obezbjeđenje uredne isporuke” pošiljalac može upisati određeni novčani iznos.11. član 56). Čak ako masu ne bi mogla utvrditi na otpravnoj stanici. vremenu u kome je pošiljalac dužan utovariti stvari u vagon.dužna upisati u tovarni list i ovjeriti. oštećenje ili zadocnjenje. Naknada za obezbjeđenje uredne isporuke računa se za cijeli prevozni put (ZUPŽS. 2. tj. kao vanredan događaj. br. 2. Udes je vanredni događaj koji je prouzrokovao znatnu materijalnu štetu ili veći prekid (sudar. JP-CIM. 2. dužna je to učiniti na usputnoj stanici gdje je moguće.9. Smetnje Pošiljalac može posebno upisati instrukcije šta treba željeznica da radi. 33/95) 191 . list RBiH. kao posebna. član 57). Obavještavanje o prispijeću pošiljke To je element kojim se utvrđuje kada i na koji način će željeznica obavijestiti primaoca o prispijeću pošiljke na uputnoj stanici. Ako nije određeno primjenjuju se dispozitivna pravila zakona (ZUPŽS. pored štete za gubitak. Rok utovara Stranke se mogu posebno sporazumjeti o roku utovara. 181 dovodi do manje materijalne štete. ako bi pri prevozu ili izdavanju stvari došlo do određenih smetnji.6.8. 5 (Sl. Vrijeme isporuke U tovarni list se može unijeti odredba o vremenu za koje je prevozilac dužan prevesti stvari (rok isporuke). Smetnje nastaju uslijed udesa ili nezgode. 2. član 75. član 16). Pretpostavka je da će pošiljalac ili primalac doći po pošiljku.10.

ima elemenata javnog karaktera u čijoj regulaciji znatno participira država. a u ugovornom pravu kroz detaljnije regulisanje prava i obaveza strana zakonom i drugim propisima. a takav je i željeznički. na osnovu uredno ispunjenog tovarnog lista prima stvari na prevoz. Učešće države ogleda se u određivanju statusa željezničkih organizacija kao javnih preduzeća. U tom slučaju željeznica nije dužna primiti stvari na prevoz bez tih dokumenata. Kada pošiljka ne odgovara navodima u tovarnom listu ili nisu ispunjeni uslovi za prevoz stvari. 1. željeznica je dužna utvrditi masu i broj komada stvari na otpravnoj stanici ukoliko postoje odgovarajući uslovi (mjerne sprave ili ne remeti redovan tok saobraćaja). ako nisu odmah plaćeni.IV . ako se utvrdi netačnost navoda u tovarnom listu (ZUPŽS. Rok isporuke ne teče za vrijeme provjeravanja pošiljke. Prijem i provjeravanje stvari (pošiljke) Već je istaknuto da je željeznica dužna primiti na prevoz teret pod ugovorenim uslovima. da primi svaku stvar kada su ispunjeni uslovi utvrđeni u objavljenim opštim uslovima poslovanja. osim stvari koje se ne mogu primiti na prevoz ili se mogu primiti samo ako su ispunjeni posebni uslovi (ZUPŽS. Zainteresovanost država u ovoj materiji ispoljena je i kroz unifikaciju pravila željezničkog prevoza na međunarodnom planu (COTIF). ako se provjera vrši u otpravnoj stanici. jer joj je to važno “polje korisne intervencije”. Na zahtjev pošiljaoca. Rezultat provjeravanja upisuje se u tovarni list i u duplikat tovarnog lista. Kada se vrši provjeravanje pošiljke. Kada željeznica provjerava pošiljku. Ako zainteresovani ne dođe ili kada se provjeravanje vrši u toku prevoza toj radnji treba da prisustvuju dva svjedoka koji nisu službena lica željeznice ili kako je predviđeno propisima određene države (JP-CIM. Zakon obavezuje prevozioca koji obavlja linijski prevoz. prema međunarodnim pravilima. član 21). tada troškovi provjeravanja terete robu datu na prevoz.1. 31). željeznica je dužna pozvati pošiljaoca ili primaoca da prisustvuje provjeravanju. kao što je već rečeno. Inače. Ukoliko provjeru nije moguće izvršiti u otpravnoj stanici to se čini u prvoj podesnoj usputnoj stanici. Za neke stvari može se ugovorom ili tarifom predvidjeti prezentacija i drugih dokumenata (isprava) od strane pošiljaoca. Ako se ustanovi razlika u 192 . Željeznica. član 56).OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. provjeravanje podataka u tovarnom listu i pošiljke utvrđeno je i kao pravo željeznice. navodi u tovarnom listu o masi i broju komada ne mogu da služe kao dokaz protiv prevozioca. Obaveze željeznice Djelatnost željeznice. član 30. odnosno tarifama. Prema domaćem pravu postoje ove obaveze željeznice koje su skoro iste i po međunarodnim pravilima.

odnosno stvari utvrđene tarifom. podjela prevoznih troškova. Pošiljalac određuje način prevoza . Kada utovar vrši željeznica.masi preko 2% ili netačno imenovanje stvari koje utiče na visinu prevoznine. Svaka željeznička transportna organizacija dužna je primiti na direktan prevoz stvari od otpravne do uputne stanice. manipulacije stvarima i drugo. Radi sigurnosti prevoza. ali u svakom slučaju u roku kako bi se izvršio uredan prevoz. 1. vrijeme namjeravanog prevoza) kako bi ona izradila plan prevoza. 182 Zakon o sigurnosti željezničkog prometa. ako je on upisan u tovarni list. osim kada je tarifom određeno plaćanje vozarine po drugoj jediničnoj mjeri (ne po masi). Željeznica je dužna izvršiti utovar stvari u roku koji je određen ugovorom (rok utovara). 20 (Sl. te ostalim osobinama podesne za takav prevoz. ako je tako predviđeno ugovorom odnosno uslovima poslovanja. Korisnika prevoza se ne tiču njihovi međusobni odnosi. Ako korisnici prevoza ne izvrše prijave. iako je upis izvršio pošiljalac.ekspresni. brzovozni ili sporovozni. Tako prema međunarodnim pravilima (RIEx) kao ekspresna pošiljka mogu se slati stvari koje se mogu utovariti u prtljažna kola putničkih vozova. 33/95) 193 . Isto vrijedi kada je potrebno u određenom roku transportovati izuzetno velike količine stvari. list RBiH. Od poslovnih subjekata koji šalju velike količine stvari željeznica može zahtijevati da prethodno prijave svoje pošiljke (količinu. željeznica nije dužna primiti stvari na prevoz u slučaju da nema kola na raspolaganju. Utovar stvari Željeznica je obavezna izvršiti utovar stvari. pošiljalac stvari predaje željeznici u skladište. U slučaju da željeznica ne vrši provjeravanja mase i broja komada.5 t po osovini i 8 t po dužnom metru) kao i osovinskom opterećenju vozila 182 (vagona). Na ekspresni i brzovozni prevoz željeznica je obavezna primiti stvari samo ako su one po svome obliku. br. član 44). što se praktikuje iz konkurentskih razloga.2. organizacija prevoza. ako pošiljalac nije naveo podatke o masi i broju komada u tovarni list. Ugovorom se može predvidjeti da utovar stvari obavlja pošiljalac. obimu i masi. Masu i broj komada željeznica treba uvijek da utvrđuje. željeznica ima pravo da pored prevoznine naplati još i dvostruki iznos razlike u vozarini (ZUPŽS. čl. Željeznica ne mora primiti stvari na prevoz. bez obzira koliko prevozilaca učestvovalo. mjerodavno je ono što je upisano u tovarni list. smjer. mora se voditi računa o osovinskom opterećenju pruga (magistralnih 22.

priroda same stvari . sigurnim putem i u što kraćem vremenu. Ako vrijeme isporuke nije određeno ugovorom. član 58). mjere vlasti.dejstvo više sile.4. izvršenje ovih radnji može se povjeriti i drugom licu. Vozarinu za izvršeni prevoz i ostale troškove po tarifi dužan je snositi pošiljalac. 48). Stalo mu je da se prevezu po najnižoj tarifi. Željeznica ne ispituje tačnost priloženih isprava. po pravilu. Pošiljalac. Vrijeme trajanja prevoza stranke. Kada se to ne može učiniti. O svim preduzetim radnjama željeznica će izvijestiti pošiljaoca (ZUPŽS. bez obzira iz kojih je razloga nastala . Ako nema njene krivice ona ima pravo i naplatiti kolsku dangubninu. Inače. osim u slučaju privremenih smetnji. do mjesta naznačenog u tovarnom listu (uputne stanice). nije zainteresovan kojim će se putem stvari prevesti. član 64). Rok isporuke Željeznica je dužna stvari prevesti u ugovorenom roku (rok isporuke). Rok isporuke računa se prema stvarno upotrijebljenom putu (ZUPŽS.željeznica je dužna preduzeti odgovarajuće mjere da bi se izbjegle rđave posljedice po korisnika prevoza. pak. Uredan prevoz stvari Cilj ugovora jeste da se stvari prevezu uredno u čemu i jeste privredna funkcija željeznice. Željeznica nema pravo na naplatu veće vozarine. ako je stvari uputila pomoćnim putem da bi izbjegla smetnje. Ne dobije li uputstvo u razumnom roku. Uputstva pošiljalac daje otpravnoj stanici ili stanici u kojoj se nalaze stvari. član 58).1. niti se pošiljalac koristi pravom raskida ugovora. U tome poslu ona nastupa kao komisionar i ima pravo na naplatu stvarnih troškova i naknada po tarifi. Ako. željeznica ima pravo: da na trošak i rizik pošiljaoca stvari stavi na privremeni smještaj ili da ih preda špediteru ili u javno skladište. 1. jer se primjenjuju tarife u kojima je određeno vrijeme prevoza. 194 . pismenim putem.3. bez oštećenja i gubitka. osim ako je do smetnji došlo krivicom željeznice. ako se smetnja može prevladati na taj način (ZUPŽS. rijetko ugovaraju. te organizovala iskorištavanje pruga i transportnih sredstava. Sloboda u izboru pravca potrebna je željeznici kako bi radila što ekonomičnije i racionalnije. produženje prevoza nije moguće tražiće dispoziciju od pošiljaoca i po njoj postupiti. Ona je dužna stvari prevesti u stanju u kojem ih je i primila. ali odgovara ako ih izgubi ili upotrijebi nepravilno (ZUPŽS. ipak. odnosno prelaznu stanicu između željeznica dviju zemalja koje su otvorene za saobraćaj na određenoj relaciji (JPCIM. član 46. Željeznica će obaviti carinske i druge radnje određene propisima zemlje. jer su stvari podložne brzom kvaru ili su u pitanju žive životinje tada će željeznica izvršiti njihovu prodaju. Ako bi pri prevozu nastala ma kakva smetnja. član 14). U međunarodnom saobraćaju pošiljalac može označiti prevozni put određujući graničnu ili pograničnu tačku. Ukoliko pošiljalac nije već dao u tovarnom listu instrukcije šta će željeznica raditi u slučaju smetnji onda će ona stvari uputiti pomoćnim (drugim) putem. krivica željeznice ili pošiljaoca.

zavisno od toga da li su stvari predate prije podne ili poslije podne (ZUPŽS. hranjenje i pojenje živih životinja. Ukoliko ugovorom nije drugačije predviđeno. dodavanje leda i drugo. kod kombinovanog prevoza i u vanrednim prilikama. sporednim prugama. odnosno ako je stvar pripremljena za odnošenje kada se primalac ne obavještava (ZUPŽS.otpravni rok je 24 časa. Dopunski rokovi važe za slučaj: prevoza stvari prugama različitih širina kolosijeka. Rok isporuke je održan od strane željeznice ako je prije isteka roka obavijestila primaoca o prispijeću stvari i iste pripremila za odnošenje. a prevozni za svakih otpočetih 400 km 24 časa. Ova pravila posebno važe u međunarodnom prevozu.5. a prevozni za cijelo odstojanje od otpravne do uputne stanice. veterinarski pregledi. prugama koje nisu osposobljene za brzovozni prevoz. Otpravni rok se računa samo jedanput. Postupanje po nalozima Specifičnost ugovora o prevozu stvari željeznicom jeste u tome što se on može jednostrano izmijeniti davanjem naloga (uputstava) od strane pošiljaoca ili primaoca ili ovlaštenog imaoca prenosivog tovarnog lista. Rok isporuke sastoji se iz otpravnog i prevoznog roka. ako su uzrok i trajanje zadržavanja upisani u tovarni list. rok isporuke se računa od ponoći poslije prijema stvari pa do predaje izvještaja o prispijeću stvari adresatu. Zadržavanje pošiljke postoji onda kada je neophodno da se obave određene radnje kao što su: carinjenje. član 56).željeznica je dužna stvari prevesti za vrijeme koje je uobičajeno za prevoz takvih stvari s obzirom na dužinu puta i vrstu prevoza (prema tarifi). Za brzo pokvarljive stvari i žive životinje rok se računa od podne i od ponoći. Sva rastojanja računaju se prema tarifnim kilometrima. odnosno za stvari o čijem se prispijeću ne izvještava primalac do časa kada je pošiljka pripremljena za izdavanje (predaju). član 27). 1. Željeznica se može uspješno pozivati na produženje roka isporuke. ako posebnim propisima ili ugovorima nije što drugo predviđeno (JP-CIM. bez obzira koliko je prevozilaca učestvovalo u prevozu. a prevozni za svakih otpočetih 300 km 24 časa. za kolsku sporovoznu pošiljku . Prema međunarodnim pravilima rokovi su ovi: za kolsku brzovoznu pošiljku otpravni rok je 12 časova. Postoje i dopunski rokovi za isporuku stvari koji su takođe određeni propisom i tarifom. član 27).brzovozne i sporovozne (JP-CIM. ali je dopušteno dokazivanje i na drugi način (drugim sredstvima dokazivanja). U slučajevima koji su određeni propisom ili tarifom rokovi ne teku i za to vrijeme rok isporuke se produžava (zadržavanje pošiljke). član 56). Posebni rokovi važe za denčane pošiljke . Otpravni i prevozni rok su određeni zavisno od vrste prevoza i razdaljine između otpravne i uputne stanice. provjeravanje sadržine i težine (mase) pošiljke. ali samo pod uslovima i 195 .

to se pravo ponovo vraća pošiljaocu. član 30 . odnosno zahtjev za izmjenu ugovora podnosi se u pisanoj formi preko otpravne stanice ili stanice u kojoj se stvari nalaze. nema pravo davati naloge. Tako je željeznica dužna obavijestiti: pošiljaoca kada je u tovarnom listu upisano da pošiljalac ili njegov punomoćnik prisustvuje carinjenju ili obavljanju drugih radnji. Njegovi nalozi mogu biti sljedeći: da se prevoz stvari obustavi. ona je dužna obavijestiti ta lica u svakom slučaju kada prevoz odstupa od redovnog toka stvari. Šteta se tada obračunava po pravilima koja vrijede za gubitak (propast) stvari. odnosno izmijeniti ugovor. samo iz razloga određenih zakonom. stvari izdaju drugom primaocu. u protivnom. ako bi izvršenje naloga prouzrokovalo poremećaje u saobraćaju. a nije dato jemstvo (nemogućnost ekonomske realizacije zakonskog prava zaloge na stvarima).6. promijeni uputna stanica (reekspedicija). kao hartije od vrijednosti. pošiljaoca ili imaoca prenosivog tovarnog lista kada nastupe određene smetnje u prevozu (udes. nezgoda). dakle. ima takođe pravo davati određene naloge željeznici. stvari izdaju u nekoj drugoj stanici. Željeznica može odbiti izvršenje naloga.na način kako je utvrđeno zakonom (ZUPŽS. kada je nalog protivan carinskim i drugim imperativnim propisima. Nalozi. član 49 . a ako primalac odbije prijem stvari. stvar izda u nekoj drugoj uputnoj stanici ili stvar vrati u otpravnu stanicu. I primalac ima pravo davati iste naloge željeznici pod uslovom da je ovlašten na to u tovarnom listu ili da mu pošiljalac preda duplikat tovarnog lista. Davalac naloga snosi troškove koje je željeznica imala izvršenjem tih naloga s tim što se naplata može osigurati jemstvom. ako se carinjenje ili druge radnje iz tovarnog lista ne mogu obaviti u mjestu (stanici). imalac prenosivog tovarnog lista). zaustavi pošiljka u nekoj usputnoj stanici. Može se promijeniti nalog o pouzeću (povisi. Već je rečeno.53). jednostranu izmjenu ugovora. Imalac prenosivog tovarnog lista. Željeznica može odbiti izvršenje naloga u sljedećim slučajevima: ako nalog nije moguće izvršiti. pošiljaoca. 1. U protivnom. primalac. a stvar je prispjela na to mjesto. da je željeznica dužna u određenim situacijama da obavijesti pošiljaoca ili primaoca ili imaoca prenosivog tovarnog lista kada je na njih prešlo pravo raspolaganja pošiljkom. briše ili pošiljka optereti pouzećem) odnosno o isplati nekog novčanog iznosa (dio vozarine ili drugi troškovi).32). odgovara za štetu koja nastane neizvršenjem naloga. kada su troškovi veći od vrijednosti stvari. U tom smislu idu i međunarodna pravila (JP-CIM. Obavještavanje korisnika prevoza Korisnik prevoza je svako lice koje na osnovu ugovora o prevozu stiče određena prava i preuzima određene obaveze (pošiljalac. Generalno. stvari ne izdaju odnosno da se izdavanje odloži. Pošiljalac može tražiti da se: stvar vrati i njemu preda u otpravnoj stanici. Pošiljalac ima pravo tražiti izmjenu ugovora do momenta predaje tovarnog lista primaocu. 196 . smanji.

pošiljaoca. Predaja stvari primaocu (izdavanje stvari) Donosiocu izvještaja o prispijeću stvari. kada ga je primalac kao adresat potvrdio. obavezao 197 . Ako prenosivi tovarni list glasi po naredbi. U izvještaju se daje rok za otkup tovarnog lista i preuzimanje stvari sa naznakom gdje se one nalaze (kolosijek. Izvještavanje o prispijeću stvari Kada pošiljka prispije na uputnu stanicu željeznica je dužna. telefonom ili neposredno preko kurira. Ukoliko po tovarnom listu primalac ima nešto da plati (pouzeće ili dio troškova što je naznačeno u tovarnom listu) stvari će se predati nakon uplate tog iznosa.8. Zakonska je pretpostavka da je obavještavanje izvršeno nakon proteka određenog vremena (24 odnosno 12 časova po predaji preporuke. željeznica je dužna u uputnoj stanici izdati tovarni list i predati stvari. a telefonom kada je razgovor završen). Samo primanje tovarnog lista znači da je primalac pristao. pošiljaoca kada je stvari potrebno staviti u javno skladište (na ležanje) ili predati špediteru ili ih prodati. 1. Ukoliko željeznica ne izvrši obavještavanje povrijedila je ugovor i ima se smatrati da se nije pridržavala principa savjesnosti i poštenja i zaštite interesa korisnika prevoza (ZOO. željeznica to lice obavještava o prispijeću pošiljke. odnosno u čijim se rukama nalazi tovarni list. a nikako od pošiljaoca. može primati naloge od primaoca. bez odlaganja. odnosno kada se zagubljena pošiljka kasnije pronađe. primaoca ili imaoca prava iz prenosivog tovarnog lista u slučaju kada dođe do oštećenja ili gubitka pošiljke. Od tada. telegrama. broj kola. 1. član 12).7. kao što je rečeno. Kada je izdat prenosivi tovarni list na donosioca. Pravno dejstvo predaje tovarnog lista primaocu ogleda se u tome što od toga časa primalac stupa u pravni odnos sa željeznicom. a to je pravo upisano u tovarni list. iskupa tovarnog lista. da je pripremi za izdavanje (odnošenje) i obavijesti adresata da istu preuzme i iskupi tovarni list. telefaksom. špeditera da u njegovo ime prima izvještaj o prispijeću pošiljke. Primalac se ne obavještava ako je ugovoreno da nema obavještavanja ili je primalac ovlastio vozara. telegramom. skladište). pa je imalac takvog tovarnog lista izvijestio željeznicu da je on prenesen na njega (indosamentom) odnosno da glasi na njega. U slučaju da primalac odbije prijem stvari tada oživljavaju prava pošiljaoca iz ugovora. Obavještavanje se vrši na različite načine: preporučenim pismom. Željeznica ima pravo na troškove za obavještavanje. pošiljaoca ili imaoca prava iz prenosivog tovarnog lista kada se posumnja da je nastupilo oštećenje ili djelimičan gubitak stvari kako bi oni mogli prisustvovati pregledu stvari na uputnoj stanici.pošiljaoca kada stvari prispiju na uputnu stanicu. željeznica nikoga ne obavještava o prispijeću stvari na uputnu stanicu jer ne zna ko je stvarno primalac.

kada je moguće. Prilikom pregleda stvari sastavlja se zapisnik koji se predaje imaocu prava na stvarima. ona može stvari predati špediteru ili u javno skladište na trošak pošiljaoca i njegov rizik. Pregled će se izvršiti i bez prisustva imaoca prava kada se ne odazove ili je stanje pošiljke takvo da je potrebno odmah pristupiti njenom utvrđivanju. Utvrđivanje stanja pošiljke vrši se na objektivan način u prisustvu korisnika prevoza. Kada se radi o kolskim (vagonskim) pošiljkama predaja stvari vrši se primopredajom kola što se konstatuje pismeno. ako su podložne brzom kvaru ili su nepodesne za držanje.se na isplatu iznosa iz tovarnog lista. te visini štete. primalac. imalac prenosivog tovarnog lista) snositi troškove pregleda. Činjenica predaje stvari primaocu je od pravnog značaja za željeznicu jer se toga časa smatra da je ona izvršila obavezu iz ugovora. ako je to moguće. podaci o masi ili broju komada. Pri tome se konstatuje stanje plombi i drugih zatvarača na vagonu kao i spoljni izgled. a ona odgovara kao čuvar. Ukoliko korisnik prevoza posumnja da je stvar oštećena ili da postoji djelimičan gubitak stvari (nema plombe ili je ista oštećena) može zahtijevati utvrđivanje stanja pošiljke i željeznica je dužna to izvršiti. oštećenja ili gubitka) prestaju sva potraživanja imaoca prava prema željeznici. uzroku nastanka štete. ima pravo nakon prispijeća stvari zahtijevati da mu se preda tovarni list i izdaju stvari. Željeznica može odbiti predaju stvari ako joj se ne preda duplikat tovarnog lista. Ne vrši se. bez obzira da li ga je uputna stanica obavijestila o prispijeću stvari ili to nije učinila. U zapisniku se utvrđuje: stanje stvari. dakle. faktička predaja stvari nego simbolična tradicija (u prisustvu primaoca vrši se skidanje plombi sa vagona). ostale stvari koje je držala (čuvala) 30 dana po isteku roka za njihovo odnošenje 198 . O svim tim radnjama obavijestiće pošiljaoca blagovremeno. Stvari koje nisu odnesene željeznica može prodati odmah. I prilikom izdavanja stvari mogu nastupiti smetnje: primalac se ne može pronaći. tovarni list nije iskupljen u roku ili je izdavanje (predaja) stvari zabranjena odlukom nadležnog organa. Ako se prilikom pregleda ne utvrdi nikakva šteta (oštećenje ili gubitak stvari) ili se utvrdi šteta koju je željeznica prije pregleda priznala. Takođe. a svjedoka i vještaka kada je potrebno. tada će lice koje je zahtijevalo pregled (pošiljalac. Ne dobije li uputstva ili se dobijena uputstva ne mogu provesti tada će željeznica stvari staviti na privremeni smještaj. a sama odgovara za izbor (culpa in eligendo). I sama željeznica kada posumnja u oštećenje ili djelimični gubitak stvari ili kada oni stvarno postoje obavezna je pristupiti utvrđivanju stanja pošiljke. Predaja denčane pošiljke vrši se faktičkom predajom. Osim toga. primalac je odbio prijem stvari. na rizik i trošak pošiljaoca. Željeznica će u razumnom roku o tome obavijestiti pošiljaoca i tražiti uputstva. Isto pravo ima pošiljalac upisom odgovarajuće klauzule u tovarni list. Primalac i sam. Za to vrijeme stvari leže na rizik i trošak željeznice. Dok se ne izvrši pregled stvari primalac ne mora primiti stvari. Ukoliko je uredan prevoz (bez zadocnjenja.

Čuvanje stvari Pošto ovaj ugovor ima elemenata ugovora o ostavi. Ako stvar ostavlja na privremeni smještaj. opasne stvari ili one koje zahtijevaju posebne uslove prevoza. a u međunarodnom prevozu i uslove za preračunavanje valuta. a naročito elemente za izračunavanje visine prevoznine. o vrsti. To posebno važi kada se transportuju masovni tereti. Tarife se primjenjuju prema svim korisnicima pod istim uslovima koji su važili na dan zaključivanja ugovora. Obavještavanje o namjeravanom prevozu Opšta je obaveza pošiljaoca da obavijesti željeznicu o namjeravanom prevozu u kome smislu daje podatke.1. obavezna je da je tokom prevoza i po prispijeću u uputnu stanicu poji i hrani. Iz postignute cijene naplatiće svoje troškove. sadržini. Ako i nakon poziva stvar ne bude odnesena. Obaveze pošiljaoca 2. sporednih usluga. Kada se prevozi živa stoka. Suština obaveze pošiljaoca jeste u tome da željeznica na vrijeme pripremi kola. naročito. 2. Zapisnik o prodaji dostavlja pošiljaocu. za sve vrijeme dok je ne preda primaocu. odnosno ne postupi sa njom prema ovlaštenjima iz zakona i ugovora.10. Ta obaveza postoji za vrijeme cijelog roka isporuke (otpravnog i prevoznog roka) kao i za vrijeme dok se stvar ne odnese. Usto. kao i drugim relevantnim elementima (ZOO. količini i masi pošiljke.9. Primaoca željeznica obavještava i poziva da odnese stvari koje leže na njegov rizik i trošak. željeznica istu može predati u javno skladište ili prodati. Uobičajeno je da se tarife ili izvodi iz tarifa oglašavaju na vidnim mjestima u stanicama. Kod prevoza određenih stvari koje imaju naročite osobine i svojstva. uz notifikacije u tovarnom listu. Može se desiti da je primalac iskupio tovarni list. zapravo. preduzme sve nužne radnje i mjere za nesmetan i bezbijedan prevoz. uputnoj stanici i primaocu. Tarife moraju sadržavati sve posebne uslove prevoza. ako nisu plaćeni. obavezna je postupati po naročitim pravilima o prevozu i čuvanju stvari (kod prevoza opasnih materija vrijede posebna pravila RID). a pošiljalac nije odredio pratioca. Objavljuju se na način da tarife budu pristupačne i saznatljive za korisnike prevoza. 1. Pošiljalac odgovara za štetu koja bi nastala zbog nedavanja podataka ili davanja pogrešnih podataka. 199 . Objavljivanje tarifa Željeznica je obavezna objaviti tarife na propisan ili uobičajen način. dužna je da na zahtjev korisnika prevoza stavi na uvid tarife u otpravnoj ili uputnoj stanici. dužna je da postupa sa istom kao čuvar. 1. član 654). ali nije odnio stvar. željeznica je dužna stvar čuvati i sa njom postupati kao savjestan i uredan privrednik za sve vrijeme dok se ona nalazi u njenim rukama (državini).ona može prodati. a ostatak stavlja na raspolaganje pošiljaocu (ZUPŽS. član 59 .64).

Stvari stavlja na raspolaganje pošiljaocu na njegov trošak i rizik. netačno ili nepotpuno upisanih podataka u tovarni list o stvarima koje su isključene iz transporta i stvarima koje se prevoze pod posebnim uslovima. prekorači ugovoreno vrijeme. Ti prevozni troškovi sastoje se od: vozarine (prevoznine). dužan je pridržavati se ugovorenog roka utovara i uputstava željeznice u pogledu smještaja stvari na kola. kola i dobara. član 55). Kada se radi o lako kvarljivim stvarima ili stvarima male vrijednosti (vrijednost stvari ne može pokriti troškove prevoza) otpravna stanica uvijek može 200 . a u tovarni list pošiljalac unosi broj i oznaku plombe. Ona može odbiti prijem pošiljke kada su nedostaci pakovanja takve prirode da se može ugroziti sigurnost lica. željeznica može tražiti posebnu naknadu (kolsku dangubninu). dodataka na vozarinu. član 45). Inače. način prevoza i prevozni put. bez obzira na stvarni put prevoza. upakovane na propisan ili uobičajen način kako bi. Plaćanje prevoznih troškova Ekonomski interes željeznice jeste da naplati prevozne troškove za svoju uslugu. na trošak i rizik pošiljaoca istovari stvari (oslobodi kola) i iste preda na privremeni smještaj ili špediteru ili u javno skladište (ZUPŽS.2. ako vrši utovar. Odstupanja mogu biti u slučaju da pošiljalac odredi prevozni put. zakonska je obaveza željeznice da na prvoj stanici gdje je to moguće istovari cijelu pošiljku ili preteg. Stvari se predaju blagovremeno. Pri tome željeznica može tražiti trostruki iznos prevoznine za izvršeni prevoz kao i naknadu štete ako je nastala (ZUPŽS. Obaveza utovara je dispozitivne prirode jer se ugovorom može predvidjeti da tu radnju obavi željeznica. U slučaju preopterećenja kola (preteg) ili neispravno. s obzirom na njihovu vrstu. Predaja stvari i tovarnog lista Iz prirode nastanka ovog ugovora proizlazi da je pošiljalac obavezan predati stvari na prevoz i predati uredno popunjen tovarni list. bile prevezene bez oštećenja ili ugrožavanja lica i dobara. Pošiljalac plaća prevozne troškove po tarifi koja se primjenjuje na dan zaključenja ugovora kada je tako ugovoreno i upisano u tovarni list. 2.2.3. željeznica je ovlaštena da. Tarifa može odrediti da neke troškove prevoza obavezno plaća pošiljalac. naknada za sporedne usluge te drugih naknada saglasno ugovoru i tarifi. Kada je rok utovara prekoračen za više od 24 časa. Željeznica će upozoriti pošiljaoca na nedostatke pakovanja. te količine i mase koju kola mogu da prime (osovinsko opterećenje). Obaveza plaćanja prevoznih troškova može biti različito određena. Pošiljalac. Ako pošiljalac ne održi rok utovara. član 39). Opšte je pravilo da željeznica ima pravo na vozarinu za najkraći prevozni put kojim bi se stvari mogle prevesti. ta obaveza je na primaocu ako iskupi tovarni list u kome nije naznačeno da pošiljalac plaća prevozne troškove (ZUPŽS. Kada se završi utovar na vagon se stavlja plomba i drugi zatvarači.

pošiljalac preuzima na sebe vozarinu i plaćanje svih troškova. željeznica može pokrenuti spor. Ako pošiljalac u roku od 30 dana ne izvrši plaćanje. primalac i svako lice na koje je prešlo potraživanje iz ugovora ima pravo reklamacije željeznici u slučaju više plaćenog iznosa troškova prevoza (preplaćen iznos).. Reklamacija se podnosi u pisanoj formi uz obrazloženje i prezentaciju odgovarajućih dokumenata. Pravna je pretpostavka. “franko svi troškovi” . ono može pokrenuti spor podizanjem tužbe. Osim toga. protekom 30 dana. Samo preuzimanje tovarnog lista obavezuje primaoca na plaćanje troškova. Međutim. 201 . Obaveze primaoca 3. Tada se u tovarni list i njegov duplikat unosi iznos unaprijed plaćenih troškova od strane pošiljaoca. kako je navedeno u tovarnom listu i ako on taj dokument preuzme.. Isto vrijedi i za ekspresne pošiljke.pošiljalac plaća naznačeni iznos. Željeznica i pošiljalac imaju pravo odnosno obavezu na ispravak naplaćenih iznosa u slučaju nepravilne primjene tarifa ili greške prilikom izračunavanja ili naplate troškova. Ako reklamacija ostane bezuspješna. član 29). Pošiljalac.pored vozarine. pošiljalac preuzima pojedinačno naznačene troškove..zahtijevati da pošiljalac unaprijed plati troškove prevoza. “franko vozarina uključivo . Pošiljalac je dužan platiti kamatu od dana prijema reklamacije. on će platiti prevozne troškove ukoliko primalac ne iskupi tovarni list ili ne bude davao naloge za izmjene ugovora tokom prevoza stvari.” . dakle.” . svih ili djelimično.pošiljalac preuzima na sebe samo plaćanje vozarine. Inače. 3. U međunarodnom saobraćaju pošiljalac nije dužan platiti manje uplaćeni iznos ako je razlika manja od 4 obračunske jedinice po tovarnom listu (JP-DIM. “franko iznos.1. oborive prirode. Evo nekih: “franko vozarina” . preuzimanje tovarnog lista je pravo primaoca i na to ga ne može niko natjerati. Primalac je u obavezi da plati i sve troškove nastale po njegovim nalozima jer i on može davati uputstva željeznici kada na njega prijeđu ovlaštenja iz ugovora. Izjavu o vozarini i drugim troškovima pošiljalac upisuje u tovarni list standardnim izrazima (klauzule) koje se primjenjuju i u međunarodnom transportu. da pošiljalac ne plaća prevozne troškove ili dio troškova. Kada.. ako o tome nema njegove izjave u tovarnom listu. Smatra se da je htio te troškove da snosi primalac. Manje plaćene iznose treba da plati pošiljalac ako tovarni list nije iskupljen ili se potraživanje željeznice odnosi na troškove koje je u tovarnom listu preuzeo pošiljalac. Plaćanje prevoznih troškova Primalac ima obavezu plaćanja prevoznih troškova. primalac preuzme tovarni list zasniva se obaveza primaoca na plaćanje troškova prevoza u obimu kako je određeno tovarnim listom.

). Odnošenje stvari Primalac. član 65). Ustanovi li se istovjetnost pošiljke. visina.2. željeznica naplaćuje dangubninu (ležarinu) prema tarifi. 1987. i dalje. 202 . kao i drugom prevozniku radi predaje primaocu. Pretpostavka je da postoji gubitak ukoliko željeznica ne izda stvari primaocu u roku od 30 dana po isteku vremena za isporuku. stvar se ne može predati špediteru ili u skladište prema mjesnim običajima). Djelimični 183 Đurdev dr Dušanka. Stvari može odmah i prodati ako su ispunjeni određeni uslovi (lako kvarljive stvari. za sve vrijeme do predaje stvari primaocu (JP-CIM. ukradena. Dakle. ili ih predati špediteru ili u javno skladište.primalac je u obavezi da plati i one troškove koji su nastali njegovim radnjama za željeznicu ili nečinjenjem. dužan je stvar odnijeti u ugovorenom roku (rok odnošenja). Ako primalac ne prizna činjenice utvrđene zapisnikom. Odgovornost željeznice Prema međunarodnim pravilima i domaćem pravu željeznica odgovara za štetu nastalu u toku prevoza zbog djelimičnog ili potpunog oštećenja ili gubitka stvari. ona odgovara za slučaj oštećenja. kao i za štetu nastalu zbog prekoračenja roka isporuke (zadocnjenja). Naučna knjiga. ZUPŽS. nepreduzimanjem radnji. U svim slučajevima prekoračenja roka za odnošenje stvari primalac je obavezan platiti posebnu naknadu određenu tarifom. Prilikom provjere sastavlja se zapisnik o izviđaju čiji se prepis predaje primaocu. nakon prihvatanja tovarnog lista (dangubnina. prodata i dr. na trošak i rizik primaoca. odgovara za lica koja je angažovala. uzroci štete. okolnosti pod kojim je šteta nastala). izgorjela. Primalac može zahtijevati da se provjeri stanje pošiljke i utvrdi oštećenje i može odbiti prijem sve dok se to ne učini. str.ODGOVORNOST STRANAKA 1. Ako stvari na vrijeme ne odnese. žive životinje. izdata trećem neovlaštenom licu. ako iskupi tovarni list. 35. Dovoljno je da postoji sumnja u oštećenje ili gubitak pa da se priđe provjeri. Odgovornost železničkog prevozioca. odnosno koja su radila po njenim nalozima. Beograd. za slučaj gubitka i za slučaj zadocnjenja i to od časa 183 Željeznica kada je primila stvar na prevoz pa dok je ne preda primaocu. 3. član 36. član 689). može zahtijevati sudskim putem utvrđivanje stanja pošiljke (količina. Ukoliko se taj rok prekorači za više od 14 časova željeznica ima pravo staviti stvari na privremeni smještaj. u toku redovnog radnog vremena koje važi u uputnoj stanici. ležarina i dr. gubitak ili oštećenje.). Željeznica odgovara za povredu integriteta pošiljke. V . Gubitak postoji onda kada željeznica nije u mogućnosti da u odredišnom mjestu izda stvar primaocu (izgubljena. troškove utvrđivanja snosi primalac (ZOO.

Željeznica neće odgovarati ako je šteta nastala: krivicom korisnika prevoza. Beograd. 358. str. 203 . cijepanje. 1978. štete se dešavaju usljed dejstava nepoznatih uzroka. ali se. Spor se sastoji u tome: da li se radi o njenoj ugovornoj odgovornosti zasnovanoj na sistemu subjektivne odgovornosti (princip kulpe) sa pretpostavljenom krivicom željeznice 184 ili o sistemu objektivne odgovornosti. op. postoji količinsko umanjenje pošiljke. 61. Oštećenje. 185 Prevladava drugo stanovište. ako se utvrdi da je do te štete došlo zbog jednog ili više “privilegovanih” osnova. deformisanje. mogu svesti na sljedeće: djelatnost željeznice povezana je sa pojačanim rizikom. Kapor dr Vladimir -Carić dr Slavko. a to su: a) Prevoz je izvršen otvorenim kolima po važećim propisima ili ugovoru stranaka što je upisano u tovarni list. jeste kvalitativno umanjenje pošiljke. djelimično ili potpuno. član 36. Razlozi su mnogobrojni. Ne postoji jedinstveno stanovište o pravnoj prirodi odgovornosti željeznice. Oni važe samo za slučaj povrede integriteta pošiljke (gubitka ili oštećenja). Trajković dr Miodrag. željeznica odgovara kada je došlo do očiglednog manjka ili gubitka cijelih komada stvari. d) Ako se prevozi stvar koja je po svojoj prirodi (svojstvima) naročito izložena potpunom ili djelimičnom gubitku ili oštećenju (lomljenju. Opšti (“neprivilegovani”) razlozi oslobađaju željeznicu od naknade štete za slučaj gubitka. izbjeći niti otkloniti (JP-CIM. s obzirom na prirodu stvari. zakasnila) kada nije na vrijeme preuzela pošiljku ili je nije na vrijeme predala primaocu. željeznica mora dokazati uzročnu vezu između nekog od naprijed navedenih uzroka i same štete. op. ukratko.cit. truljenje. Pravni osnovi (razlozi) koji ublažavaju (“omekšavaju”) dejstva stroge objektivne odgovornosti željeznice dijele se u teoriji na opšte i posebne.). b) Stvar nije upakovana ili je nedovoljno upakovana (prevoz bez odgovarajuće ambalaže) zbog čega je. oštećenja ili zadocnjenja. uslijed mana na samoj stvari (svojstava stvari) i dejstava više sile .spoljnih uzroka koji se nisu mogli predvidjeti. U cilju daljeg ublažavanja odgovornosti željeznice uvedeni su i posebni (“privilegovani”) osnovi ekskulpacije koje međunarodna i domaća pravila izričito navode. ZUPŽS. Saobraćajno pravo. došlo do gubitka ili oštećenja. ali ne i za slučaj zadocnjenja. ne pretpostavlja se odgovornost željeznice za štetu nastalu gubitkom ili oštećenjem pošiljke.). Stoga se njena objektivna odgovornost bazira na teoriji interesa (čija korist onoga i rizik) jer iz vršenja svoje djelatnosti željeznica ostvaruje korist pa treba i da snosi nastale štetne posljedice. Željeznica je prekoračila rok isporuke (zadocnila. Transportno pravo. Prema tim pravilima.cit.gubitak postoji kada željeznica ne može da izda primaocu dio pošiljke. str. samom faktu prouzrokovanja štete. član 66). 184 185 Antonijević dr Zoran. vlažnost i dr. str. c) Kada je šteta nastala utovarom ili istovarom koji vrši pošiljalac ili primalac na osnovu propisa ili ugovora. rđanju. Ljubljana. nalogom pošiljaoca. Cigoj dr Stojan. 334. Postoji izuzetak. Sinteza. 1985. Došlo je do umanjenja vrijednosti stvari jer je pogoršano njeno stanje (lom. str. truljenju i sl. krivicu je teško dokazati jer pošiljalac nema uvid u kontrolu nad radom željeznice. Da bi se oslobodila odgovornosti. 462.

osim u slučajevima kvalifikovane krivnje (zle namjere ili krajnje nepažnje). Ona ne odgovara za normalni kalo. visina štete se odmjerava prema toj unaprijed utvrđenoj cijeni. U slučaju oštećenja (djelimičnog ili potpunog) stvari željeznica vrši naknadu štete u visini vrijednosti stvarnog oštećenja. član 68). sapun. ako za prouzrokovanu štetu odgovara korisnik nuklearnog uređaja ili drugo odgovorno lice. Kad je unaprijed određena cijena stvari koje se prevoze. masti. netačnom ili nepotpunom deklaracijom ili se radi o stvari koja se prima na prevoz pod posebnim predostrožnostima i uslovima. To je. so. svježe voće i povrće.e) Stvar je predata na prevoz pod neispravnom. kompenzacija za strogi sistem objektivne odgovornosti. a tiču se normalnog kala. korist (lucrum cessans). JPCIM član 41). a sve ostalo (pozitivni dokazi) su na imaocu prava. Ako stvar nema berzansku ili tržišnu cijenu visina štete se obračunava po uobičajenoj cijeni kao za stvari iste vrste i kvaliteta. Željeznica naknađuje samo prostu štetu. ZUPŽS. Odgovaraće za dio gubitka u masi koji prelazi propisane (standardne) norme kala. Željeznica vraća naplaćenu vozarinu. što se utvrđuje pregledom ili stručnim 204 . Sudska praksa je kolebljiva u tome da li je fakturna cijena stvari i njena tržišna cijena. Specijalni osnov za oslobađanje željeznice od odgovornosti jesu nuklearni udesi. U poslovnom/trgovačkom pravu opšte je pravilo da se kod prouzrokovanja štete naknađuje stvarna. a u nedostatku nje po tržišnoj cijeni. ugovora i uz naznaku u tovarnom listu trebao biti pratilac pa je to izostalo (JP-CIM. da šteta nije nastala ili nije isključivo nastala uslijed tih posebnih okolnosti (razloga). Razumije se. Određen je procenat dozvoljenog kala za pojedine vrste stvari . tj. iznos carina i drugih troškova jer se smatra da nije izvršila prevoz.). kod djelimičnog gubitka željeznica naknađuje štetu u visini vrijednosti samo tog izgubljenog dijela stvari (tereta) i vraća srazmjeran dio vozarine i drugih troškova. željeznica naknađuje štetu u visini vrijednosti izgubljene stvari obračunate po berzanskoj cijeni. ugalj. Za slučaj djelimičnog ili potpunog gubitka (propasti) stvari. krzno. a jedan posto za ostale stvari (ZUPŽS član 70. po mišljenju teorije. Za željeznicu je dovoljno da učini vjerovatnim postojanje neke od posebnih okolnosti (oslobađajućih razloga). prosta šteta (damnum emergens) i izgubljena dobit. Pored opštih i posebnih. U svim navedenim slučajevima pretpostavka o neodgovornosti željeznice nije apsolutne prirode jer imalac prava može dokazivati suprotno. U svim slučajevima važi cijena koja je postojala u vrijeme i u mjestu predaje stvari na prevoz. gubitak u masi (težini) koji zbog prirodnih svojstava stvari redovno nastaje u prevozu. stvari predate u vlažnom stanju i dr. f) Ako je došlo do štete u prevozu živih životinja dejstvom posebnih okolnosti kojima su izložene životinje ili kada je na osnovu tarife. član 36.dva posto (na tečnost. postoje i specijalni razlozi za oslobađanje željeznice od odgovornosti.

U tom slučaju može biti obuhvaćena i stvarna šteta i izgubljeni dobitak. Ako je cijela ili dio pošiljke. tržišna ili uobičajena cijena minus postotak oštećenja stvari). član 75). 1987. potpuno ili djelimično. dakle. član 44). str. a za neizgubljeni ili neoštećeni dio plaća štetu po osnovu zadocnjenja. izgubio vrijednost. inače. Za slučaj zadocnjenja (prekoračenja roka isporuke) željeznica naknađuje samo štetu koja je uslijed toga prouzrokovana vezujući istu za visinu vozarine 186 : kod gubitka ili oštećenja stvari plaća iznos dokazane štete koja ne može biti veća od trostrukog iznosa vozarine. Za slučaj oštećenja ili gubitka stvari odgovornost željeznice se ograničava na određeni iznos koji ona plaća po kilogramu bruto mase (težine) te izgubljene ili oštećene stvari ili njenog dijela. Visina naknade štete koju željeznica plaća može se povećati kada je u tovarnom listu predviđen institut plaćanja štete u svrhu obezbjeđenja uredne isporuke (ZUPŽS. ali samo do visine ukupnog obezbjeđenja. 186 Vasiljević dr Mirko. Neki smatraju da ova situacija ima sličnosti sa transportnim osiguranjem. Kvalifikovana krivnja željeznice (zla namjera.vještačenjem. Istovremeno. član 3). ne može se stipulisati prebacivanje tereta dokazivanja sa željeznice na imaoca prava u slučajevima kada je predviđeno da ona vrši dokazivanje (ZUPŽS. ne može prijeći iznos koji bi željeznica. oštećenja ili zadocnjenja (JP-CIM. Željeznica tada plaća štetu saglasno opštim pravilima za gubitak. po svim osnovima. Plaća se. Ugovorom o prevozu ili tarifom ne može se isključiti niti ograničiti. šteta koja odgovara procentu umanjenja vrijednosti stvari (berzanska. Radi li se o krajnjoj nepažnji iznos dokazane štete ne može prijeći dvostruku vrijednost koju. odgovornost željeznice. krajnja nepažnja) utiču na visinu štete. respektabilno. oštećenje ili zadocnjenje prouzrokovano zlonamjerno ili iz krajnje nepažnje. Željeznica tada plaća štetu na ime izgubljenog ili oštećenog dijela pošiljke. visina štete ne može prijeći iznos koji bi željeznica platila na ime izgubljene pošiljke. željeznica mora imaocu prava naknaditi cjelokupni (puni) iznos dokazane štete koja obuhvata prostu štetu i izgubljenu dobit. Beograd. platila za slučaj potpunog gubitka stvari. Odgovornost željeznice regulisana je imperativnim normama pa ugovor ne može zamijeniti ili isključiti zakon. Kumulacija zahtjeva prema željeznici postoji kod djelimičnog gubitka ili oštećenja. Visina štete koja se plaća za gubitak uvijek je gornja granica i za njen obračun u slučaju oštećenja stvari. kod potpunog gubitka samo štetu po tome osnovu bez obzira na zadocnjenje. Kada je gubitak. inače. oštećenje ili zadocnjenje plus iznos dokazane štete. 42. Transportno pravo poznaje princip ograničenja (limitiranja) odgovornosti prevoznika što je slučaj i kod željeznice. uslijed oštećenja. Ukupna šteta. željeznica plaća za slučaj gubitka. Odgovornost železnice u domaćem i međunarodnom prevozu robe. 205 .

Kada je očigledno da nikakav stvarni manjak ne odgovara razlici u masi ili broju komada u odnosu na podatke iz tovarnog lista ti dokazi ne mogu služiti protiv željeznice. ako su primaocu predata kola (vagon) sa ispravnim plombama (ZUPŽS. odnosno prema opštim pravilima o prestanku obligacija. Ako je u prevozu učestvovalo više željezničkih preduzeća koja je odredio pošiljalac tada nema solidarne odgovornosti. Imalac prava svoj odštetni zahtjev može postaviti prema onome za koga se odluči. Podaci koji se odnose na masu i broj komada mogu se upotrijebiti protiv željeznice samo ako je ona te podatke provjerila (vagala. 2. posebno. Nije bitno da li obaveze proističu iz propisa. ona solidarno odgovaraju. ugovora ili pravila autonomnog poslovnog prava. Pošiljalac odgovara za štetu prouzrokovanu drugim licima ili stvarima uslijed naročitih svojstava (opasne) stvari koja nisu bila poznata željeznici. Odgovornost pošiljaoca Već je rečeno da pošiljalac odgovara za tačnost unesenih podataka i izjava u tovarni list pa i kada ih na njegov zahtjev unosi željeznica. VI . primalac. zbog rđavog pakovanja. korisnik prevoza. član 43). ležarine ili troškova uskladištenja. brojala) i potvrdila u tovarnom listu. pravo potraživanja prema željeznici ne prestaje. član 678). u sljedećim slučajevima: ako imalac prava dokaže da je šteta prouzrokovana namjerno ili krajnjom nepažnjom željeznice. a kada postoji osiguranje i osiguravajućem društvu. Odgovornost postoji i po osnovu štete nanesene utovarom. Najčešće se to odnosi na plaćanje dangubnine. Primalac stvari može se obratiti sa zahtjevom uputnoj stanici. koga izabere. Pravo zahtijevanja prema željeznici prestaje kada imalac prava iz ugovora primi pošiljku. Kada su propisani određeni rokovi.Ako u prevozu učestvuje više željezničkih preduzeća. istovarom. on odgovara željeznici.PRESTANAK PRAVA IZ UGOVORA 1. odnosno imalac prenosivog tovarnog lista. Izuzetno. Prestanak ugovora Ugovor o prevozu stvari željeznicom prestaje na isti način kao i drugi ugovori. pa ih primalac ne održi. Imalac prava može biti pošiljalac. Pošiljalac odgovara željeznici i dužan je naknaditi štetu koja nastane uslijed toga što nije priložio potrebne isprave uz tovarni list ili nije priložio sve ili su one neispravne. iako je ona predala pošiljku. nedeklarisanja ili netačnog deklarisanja stvari. Međutim i tada ima odstupanja. u slučaju djelimičnog gubitka ili oštećenja što je utvrđeno prije prijema pošiljke ili nije uopšte utvrđeno 206 . Svako preduzeće odgovara samo za svoj dio prevoza (ZOO.

pada u prekluziju. 81). Naknadne reklamacije o istoj stvari ne obustavljaju zastarijevanje. naknada za sporedne usluge ili drugih troškova zastarijevaju za šest mjeseci. Zahtjev za naknadu štete iz osnova zadocnjenja mora staviti u roku od 15 dana od dana izdavanja stvari. 207 . 2. član 80. dodatka na vozarinu. Potraživanja zbog više ili manje naplaćene vozarine. Protekom roka od 30 dana po dostavi reklamacije imalac prava može svoj zahtjev ostvariti podizanjem tužbe (glavni zahtjev plus kamata). ali je zahtjev za utvrđivanje oštećenja stavio čim je otkrio štetu (najkasnije sedam dana od prijema pošiljke) uz obavezu dokazivanja da je do štete došlo u periodu od prijema do izdavanja (odnošenja) pošiljke. ako oštećenje ili djelimični gubitak stvari imalac prava nije mogao opaziti prilikom prijema pošiljke. član 79). a primalac od trenutka prijema tovarnog lista. Pošiljalac može koristiti pravo na reklamaciju sve dok ima pravo da raspolaže pošiljkom. Svoja potraživanja iz ugovora imalac prava može ostvariti prema željeznici ako stavi reklamaciju u pismenoj formi i na način određen tarifom. Obustava zastare nastaje dostavljanjem pismene reklamacije.prilikom prijema uslijed propusta željeznice. kada se potraživanje odnosi na vraćanje plaćenih iznosa ili pouzeća (ZUPŽS. Zastara potraživanja Za potraživanja iz ugovora o prevozu stvari željeznicom određeni su specijalni rokovi kao i rokovi za početak toka zastarjelosti (ZUPŽS. a nastavlja dalje uručenjem pismenog odgovora od strane željeznice. Ostala potraživanja iz ovog ugovora zastarijevaju za jednu godinu dana. inače.

208 .

pogodniji je za prevoz manjih količina stvari ili stvari specifičnih osobina. Prava i obaveze stranaka iz ugovora o prevozu robe drumom. a pod motornim vozilom se podrazumijeva vozilo koje se pokreće mehaničkom snagom sopstvenog motora neovisno od postojanja šina ili električnih vodova. Značaj drumskog prevoza Drumski prevoz ima najdužu tradiciju. Sredstvo prevoza je ta činjenica koja daje karakteristike ostalim. jeftinija je izgradnja prevoznih sredstava. Prednosti drumskog transporta ogledaju se. Ovaj ugovor sve više dobija međunarodni značaj. Tehnološka otkrića vezana za parnu mašinu išla su u korist željezničkog transporta. osobito za pojedine vrste prevoza stvari (kamioni 187 Opširnije: Trifković mr Miloš. a do industrijske revolucije i najveći značaj. u neoštećenom stanju prevesti (premjestiti) iz mjesta otpreme u mjesto opredjeljenja i tamo ih staviti na 187 Pojam ovog ugovora ne odstupa raspolaganje pošiljaocu ili licu koje on odredi. korištenjem zaobilaznih ili sporednih puteva lakše se savladavaju saobraćajne smetnje na pojedinim relacijama. 209 . nalaze u dvjema različitim državama” (CMR. lakše se koriste prednosti integralnog prevoza primjenom modernih transportnih sudova (kontejnera. prevoznom putu i sredstvima prevoza. prema ugovoru. ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI 1. član 1).POJAM. član 1). S obzirom na ekonomske i druge karakteristike drumski prevoz ima značajnu ulogu u privrednom životu svake zemlje i predstavlja konkurenciju drugim granama saobraćaja. unutar određenog ili odredivog roka.GLAVA TREĆA UGOVOR O PREVOZU STVARI DRUMOM (CESTOM) I . u ovome: moguće je obaviti direktan prevoz stvari po principu “od vrata do vrata” odnosno “od skladišta do skladišta”. On se razlikuje po konkretizaciji ličnosti prevoznika. da će stvari čiji je transport dozvoljen. paleta). str. bitno od opšteg pojma ugovora o prevozu. Beograd. Institut za uporedno pravo. 2. ukratko. Pojam ugovora Ugovor o prevozu stvari drumom (cestom) je takav ugovor kojim se drumski transporter. prikolice i poluprikolice (CMR. 1970. Sredstvo prevoza jeste “motorno vozilo”. 12. Pod pravila drumskog prevoza potpadaju i kombinovana vozila. Ugovor ima međunarodni karakter kada se “mjesto preuzimanja i mjesto opredjeljenja. uz naknadu obavezuje pošiljaocu. tako da drumski prevoz tek početkom ovoga vijeka ponovno oživljava da bi puni značaj doživio poslije pedesetih godina.

sa unaprijed određenom polaznom i krajnjom stanicom i međustanicama. željeznica. osiguranju. prevozna sredstva su podložnija kvarovima. nego što je slučaj u pomorskom ili željezničkom prevozu. drumski transport je pogodan za prevoz za vlastite potrebe poslovnih subjekata. transport stvari vrši angažovanjem prevoznih sredstava iz različitih grana saobraćaja (kamion. U slobodnom drumskom prevozu. koji se dosta koristi. Drumski prevoz. lakše se kombinuje sa prevozom iz ostalih grana saobraćaja. Mješoviti (kombinovani) prevoz. mada se formiraju zbirni transporti (konvoji). U tom slučaju. mogu se podijeliti po različitim kriterijima. Javni prevoz obavljaju poslovni subjekti (transportne organizacije) kao svoju registrovanu djelatnost na bazi ugovora sa poslovnim partnerima. a time i ugovori u vezi sa njim. Linijski (redovni) prevoz se odvija po unaprijed utvrđenom redu vožnje. i na kraju. cijena i uslovi prevoza. prelasku državne granice i dr. vezan je za vremenske prilike i najzad. cisterne). Prevoz za vlastite potrebe podrazumijeva prevoz putnika i stvari radi zadovoljavanja sopstvenih potreba i ne obuhvata vršenje prevozničkih usluga trećim licima. sigurnosnim propisima. posadi. postoji onda kada se.hladnjače. Javni drumski prevoz se obavlja kao prevoz u linijskom i slobodnom drumskom saobraćaju. mada i za ovaj vid transporta prevoznici mogu unaprijed donijeti uslove poslovanja i tarife. Isprava može glasiti “po naredbi” ili “na donosioca” i može biti prenosiva ili neprenosiva. kao organizatora 210 . brod). Uobičajeno je da se prema predmetu prevoza drumski transport dijeli na prevoz putnika. u sljedećem: nije pogodan za istovremeni prevoz velikih količina stvari. Vrste prevoza i ugovora Od vrste drumskog prevoza ovisi njegov pravni režim. teže se prevozi naročito kabasta roba. Postoji niz specijalnih pravila kojima se regulišu pitanja značajna za određenu vrstu drumskog prevoza. Ona su skoro unificirana kada se radi o karakteristikama vozila. ugovorom se određuje prevozni put. U literaturi je uobičajeno da se drumski transport razvrstava i prema vrsti pošiljki na prevoz denčanih pošiljki i prevoz kamionskih pošiljki (tereta). Postoji jedinstvena odgovornost prvog transportera. posebno u sferi autonomnog prava. kod međunarodnog prevoza transport se odvija na osnovu jedinstvene isprave o kombinovanom (multimodalnom) prevozu i jedinstvene naknade za prevoz. na osnovu ugovora o prevozu. Nedostaci ovog vida prevoza su. a prevoznik je obavezan donijeti tarife i objaviti ih na uobičajen ili propisan način. Po načinu organizovanja prevoza putnika i stvari postoji javni drumski prevoz i prevoz za vlastite potrebe. 3. željezničkim i pomorskim naročito. Cijena i ostali uslovi prevoza su unaprijed utvrđeni tarifom. prevoz stvari (robe) i prevoz prtljaga pa u tom pravcu postoje različita pravila u zakonu. prije svega.

S obzirom na dominantan međunarodni karakter ovog ugovora daljnje izlaganje će biti. br. signalizaciju. tada se primjenjuju pravila CMR na cio prevozni put. list RBiH.međunarodnog kombinovanog prevoza. 33/95). autobusne stanice. 27/91. str. U domaćem pravu drumski saobraćaj regulisan je nizom zakonskih akata koji se odnose na organizaciju i funkcionisanje saobraćaja. 4. poznatija pod skraćenim imenom CMR konvencija i Carinska konvencija o međunarodnom prevozu robe na osnovu karneta TIR (Ženeva. 188 Ako se motorno vozilo “prenosi jednim dijelom puta morem. članom 73 je predviđeno da prestaje primjena zakona koji su se primjenjivali na teritoriji Federacije BiH do dana stupanja na snagu ovog zakona. 189 188 211 . koja se odnosi na carine i fiskalna davanja. Evropska organizacija za drumski prevoz rashladne robe i dr. putevima prevoza i zahtjevima sigurnosti transporta. Postoji i niz drugih međunarodnih akata koji se odnose na posadu vozila. 1959). unutrašnjim vodama ili vazdušnim putem”. Formirano je nekoliko međunarodnih asocijacija u ovoj oblasti: Međunarodna unija za drumski transport (IRU). prevoza. op. ali bez istovara. prevoz opasnih stvari.list RBiH. Vilus-Carić-Šogorov. Međunarodna unija za javni saobraćaj (UITU). fiskalni režim drumskih vozila u međunarodnom prevozu. S obzirom na različitost materije koju uređuju ovi zakoni njihova primjena je u praksi kao takva zadržana. za cijeli mješoviti prevoz. 1956). 23/98). Zakon o međunarodnom drumskom transportu (Sl . broj 24/92. Radi se o slijedećim zakonima: Zakon o prevozu u drumskom saobraćaju (Sl. Međunarodna drumska federacija (IRF). nadzor i kontrolu te druga pitanja relevantna za odvijanje drumskog prevoza. željeznicom. uglavnom. To su: Konvencija o ugovoru za međunarodni prevoz robe drumom (Ženeva. Donošenjem Zakona o unutrašnjem cestovnom prevozu (Sl. stajališta i teretne autostanice i inspekcijski nadzor. Pravila su predmet regulisanja nacionalnih i međunarodnih izvora (konvencija). putne oznake. ograničeno na njegove međunarodne aspekte kao i rješenja sadržana u ZOO. bezbjednost. kraće TIR konvencija. 33/95. koja se odnosi na oblast međunarodnog prevoza stvari i druga. cit. Osnovni pravni izvori za ugovorno pravo su Zakon o obligacionim odnosima i specijalni 189 Zakon o unutrašnjem cestovnom prometu reguliše materiju: javnog zakoni. novine FBiH br. Sl. pošto i u ovoj oblasti postoji unifikacija prava na međunarodnom planu. prevoza za posebne namjene. te ekonomskim ciljevima korisnika prevoza. 503. list SR BiH. broj 22/90. prevoza za lične potrebe. Na međunarodnom nivou značajno je pomenuti dvije konvencije: jedna. 13/94. 39/95). Pravni izvori Razvojem drumskog saobraćaja ustanovljena su posebna pravila koja se zasnivaju na posebnostima drumskih prevoznih sredstava.

U linijskom prevozu sloboda ugovaranja je donekle ograničena. Te činjenice mogu se dokazivati i drugim pravnim sredstvima.cit.). član 4). Nepostojanje. Tovarni list I u drumskom prevozu stvari postoji prevoznička isprava u vidu tovarnog lista. Opšte je usvojen stav u međunarodnoj praksi. TOVARNI LIST I ELEMENTI UGOVORA 1. 212 . ime i adresa pošiljaoca kao i ime i adresa primaoca. Zaključivanje Ugovor o prevozu stvari u drumskom saobraćaju je neformalan i može se zaključiti na bilo koji način. ime i adresa prevoznika. a treći ostaje prevozniku. CMR. Tovarni list se izdaje u tri originalna primjerka: prvi ide pošiljaocu. identifikacija prevoznog sredstva. posebno u međunarodnom transportu. 5). op. da je vozač prevoznika (šofer) ovlašten na zaključenje ugovora. vozač je punomoćnik po zaposlenju (ZOO. i opšti uslovi poslovanja. 190 Kod prevoza stvari u drumskom saobraćaju postoji. pa i realan. Za pojedine vrste stvari vrijede posebna pravila.II . načelno. odnosno količinu robe (CMR.str. ali se ona odnose na izvršenje ugovora. Ima shvatanja da je ovaj ugovor formalan. Za neke vrste ugovora zakon može odrediti način zaključivanja. uslovima ugovora i prijemu stvari od strane prevozioca. Tovarni list predstavlja dokaz o zaključenom ugovoru. 140. drugi prati pošiljku. član 98. Ovlaštenja i pravnu valjanost izjava vozača treba procjenjivati po pravilima obligacionog prava koja se odnose na punomoćstvo. Ako stvari koje se prevoze moraju biti utovarene u različita vozila ili se prevoze različite vrste stvari ili su stvari podijeljene u grupe. Ovaj ugovor spada u kategoriju adhezionih ugovora što je odlika ugovora i u drugim oblastima transporta. mjesto i datum preuzimanja stvari kao i mjesto 190 Opširnije: Ivošević dr Borislav. a takođe. Prevoznik prima stvari na prevoz kada se postigne saglasnost sa pošiljaocem. 2. svaka strana (pošiljalac i prevoznik) može zahtijevati izdavanje posebne isprave za svako vozilo ili svaku vrstu stvari ili svaku grupu stvari. član 656. On je ovlašten za zaključenje ugovora o prevozu ukoliko je to u okviru redovnog poslovanja prevoznika i ugovor zaključuje pod uobičajenim uslovima.ZAKLJUČIVANJE. Obavezni sastojci tovarnog lista su: datum i mjesto izdavanja tovarnog lista. sloboda ugovaranja. Izdavanje tovarnog lista vrši se na zahtjev pošiljaoca ili prevoznika. a što je našlo mjesto i u našoj sudskoj praksi. neispravnost ili gubitak tovarnog lista ne utiče na postojanje i valjanost ugovora o prevozu stvari (ZOO. U odnosu na druge grane saobraćaja u drumskom prevozu veći značaj imaju poslovni običaji. čl.

Ako prevoznik ne upiše nikakve primjedbe u tovarni list. Pošto se radi o individualnoj hartiji od vrijednosti potpisi ne mogu biti u vidu faksimila. deklaraciju o vrijednosti stvari. instrukcije o osiguranju tereta. Za potrebe pošiljaoca i prevoznika može se izdati prepis tovarnog lista odnosno prenosivog tovarnog lista. dodatni troškovi. koje troškove pošiljalac preuzima na sebe. član 657). koji se predaje pošiljaocu. bitni sastojci ugovora o prevozu stvari drumom su: ugovorne strane. Bitni elementi ugovora Po prirodi posla. carine i drugi izdaci). Dozvoljeno je suprotno dokazivati. Stoga je pošiljalac odgovoran za svaku štetu prouzrokovanu nedostatkom. plaćanja izvršena u trenutku isporuke. Pošiljalac i prevozilac se mogu sporazumjeti da se izda prenosivi tovarni list koji glasi “po naredbi” ili “na donosioca”. zakonska je pretpostavka da su stvari i ambalaža primljeni na prevoz “u dobrom spoljnjem stanju” kao i da broj i oznaka koleta odgovara podacima iz tovarnog lista (CMR. mora biti naznačeno da se radi o prenosivom tovarnom listu jer samo taj primjerak ima značaj hartije od vrijednosti. kao hartija od vrijednosti. Pošiljalac odgovara za sve troškove i štetu koja nastane unošenjem netačnih ili nepotpunih podataka u tovarni list ili to učini prevozilac na zahtjev pošiljaoca. mjesto otpreme i mjesto opredjeljenja. bruto masa (težina) pošiljke ili količina izražena na drugi način. čl. uobičajeni opis stvari koje se prevoze i način pakovanja. Stranke mogu navesti u tovarnom listu i druge podatke koje smatraju korisnim. primalac. Tovarni list se prenosi indosamentom ako glasi po naredbi odnosno prostom predajom kada glasi na donosioca. Na svakom prepisu mora biti vidno označeno da se radi o prepisu kao i upozorenje da se na osnovu prepisa ne može raspolagati sa stvarima (pošiljkom). broj paketa. 3. troškovi u vezi sa prevozom (troškovi prevoza. spoljnje stanje stvari i ambalaže) svoje primjedbe unosi u tovarni list. Umjesto tovarnog lista prevoznik može izdati potvrdu o prijemu stvari na prevoz (ZOO. rok prevoza i drugo. i njihove oznake. a naročito: oznaku o pretovaru. instrukcije vezane za carine i druge formalnosti te spisak isprava priloženih uz tovarni list. ali je teret dokaza na prevozniku. oznaku. Prenosivi tovarni list. na primjerku originala. stvari koje se prevoze i naknada za prevoz. osim pravila o regresu. 9). nedovoljnošću ili neispravnošću tih dokumenata i podataka u njima. Na oblik i pravna dejstva indosamenta shodno se primjenjuju pravila mjeničnog prava. mora sadržavati potpise pošiljaoca i prevoznika odnosno njihovih punomoćnika. Na ostala dva originalna primjerka samo se upisuje notifikacija da je izdat prenosivi tovarni list. Uobičajeno je da se prilikom prijema stvari na prevoz izdaju tovarni list ili potvrda o prijemu stvari na prevoz u koje se unose određeni podaci.isporuke (mjesto utovara i istovara). 213 . Kada je prevoznik vršio provjeru podataka unesenih u tovarni list (broj koleta. Prevoznik nije obavezan da ispituje ispravnost dokumenata koji se prilažu. U tom slučaju.

odnosno na mjesto utovara. Stavljanje motornog vozila na raspolaganje pošiljaocu Motorno vozilo koje prevoznik stavlja na raspolaganje pošiljaocu treba da omogući bezbijedno i pravilno izvršenje prevoza. ako to može učiniti bez opasnosti za vozilo. Za neblagovremeno dostavljanje vozila prevoznik odgovara kao za docnju u izvršenju ugovora.OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1.dangubninu. Pored ugovornog prevoznika (vozara) može se pojaviti podprevoznik (podvozar) i uzastopni prevoznik. 191 Trifković mr Miloš. prevoznik je obavezan dostaviti vozilo koje uobičajeno koristi u poslovima sa pošiljaocem.cit. Ugovorom se određuje. O postavljanju vozila prevoznik obavještava pošiljaoca ili lice koje on odredi. ugovoreni prevoz. na osnovu ugovora o prevozu zaključenog između pošiljaoca i prevoznika i jedne prevozne isprave. 214 . pošiljalac može preduzeti radnje utovara. U slučaju da sat nije određen. Kada okolnosti posla ne zna. Ako mjesto utovara nije određeno prevoznik je dužan postaviti vozilo na najbliže mjesto koje ispunjava uslove za utovar. ali ako ne koristi blagovremeno dostavljeno vozilo snosi posebnu naknadu . po pravilu. Obaveze drumskog prevoznika 1. Kada ugovorom nije određen tip vozila smatra se da je izbor prepušten prevozniku i on je dužan obezbijediti vozilo koje je pogodno za namjeravani prevoz. Postoje bitne razlike u odgovornosti podprevoznika i uzastopnog prevoznika. str.1. 17. Vozilo se postavlja na mjesto utovara ugovorenog dana i sata. tip vozila koje vrši prevoz. III . Kada vozilo ranije stigne. ali najkasnije u vrijeme koje omogućava utovar stvari prije isteka radnog vremena pošiljaoca. on ne potpisuje tovarni list.Otuda se sastojci tovarnog lista uzimaju najčešće kao bitni elementi ugovora o prevozu stvari drumom. prevoznik je dužan vozilo postaviti ugovorenog dana. Uzastopni prevoznik je lice koje. Vozilo se postavlja na mjesto određeno ugovorom. najčešće. Podprevoznik je lice kome ugovorni prevoznik (vozar) povjeri izvršenje cijelog ili dijela ugovora o prevozu stvari drumom. a ako toga nema onda ono koje odgovara najmasovnijim vrstama 191 Prevoznik angažuje iskusno i obučeno osoblje koje može izvršiti prevoza. ako uslove prevoza poznaje. op. učestvuje kao jedan od vozara u prevozu stvari (izvršenju ugovora).

1. Dužinu prevoznog puta predstavlja onaj put koji je vozilo stvarno prešlo uključujući potrebna (nužna) odstupanja.3. član 8). koja utiče na cijenu prevoza. U linijskom prevozu on je utvrđen redom vožnje. Obaveza vremenski traje od momenta prijema do predaje stvari. Prevozni put je linija kretanja koju vozilo treba da pređe iz mjesta otpreme do mjesta opredjeljenja. Prevoznik nije obavezan da kontroliše bruto masu stvari ili njihovu količinu izraženu na drugi način. ako se “on sa tim izričito saglasio u tovarnom listu”. zavisno od prirode radnje i okolnosti slučaja. može se odrediti na različite načine (autokarta. ali pošiljalac može zahtijevati provjeru. Tu spada provjera stanja i mase (težine) pošiljke. a u slobodnom određuje se ugovorom i prevoznik je dužan izvršiti prevoz ugovorenim putem (ZOO. Ovu obavezu prevoznik može izvršiti bilo u svojstvu prevoznika ili skladištara. a prema okolnostima slučaja i utovar stvari. 1. kao detentor.).2. načelno. Ako prevozni put nije ugovoren. Prevoznik je dužan da izvrši prevoz u ugovorenom roku. Ako angažuje treće lice. ekonomičnosti i sigurnosti. pregled oznaka. jer pošiljalac zaključenjem i izvršenjem ugovora očekuje premještanje stvari. Preuzimanje stvari na prevoz Preuzimanje stvari je zbirni pojam za niz radnji koje prevoznik pojedinačno ili u vezi sa drugim radnjama mora preduzeti da bi stekao detenciju stvari. Prilikom preuzimanja stvari prevoznik je dužan da kontroliše tačnost navoda u tovarnom listu u pogledu broja koleta i njihovih oznaka i brojki. prijem stvari i dokumenata. Dužina prevoznog puta. na teret i rizik imaoca prava na stvari. član 8). u nepromijenjenom stanju predao prevezenu stvar.4. Prevoz stvari Obaveza prevoza stvari je osnovna. skretanja. dok su kod linijskog prevoza mnogi elementi ove obaveze unaprijed određeni. kao i spoljnje stanje pošiljke i njenog pakovanja (CMR. To se postiže kombinacijom zahtjeva brzine. tada je prevoznik dužan stvari prevesti “onim putem koji najviše odgovara interesima pošiljaoca”. obavezan je čuvati stvar da bi je zaštitio od trećih lica i transportnih rizika i. niti sadržinu paketa. Svoje rezerve upisuje u tovarni list i one obavezuju pošiljaoca. Čuvanje stvari primljenih na prevoz Prevoznik. prevoznik odgovara za izbor toga lica. a troškovi se određuju ugovorom ili običajem. član 661). prevoz od mjesta otpreme u mjesto opredjeljenja. putem brojila vozila i dr. 1. a ako rok prevoza nije ugovoren prevoz treba izvršiti za vrijeme koje je uobičajeno za prevoz takve 215 . primaocu. Troškovi čuvanja koji nastanu uslijed neopravdanog odugovlačenja izvršenja prevoza padaju na teret samog prevoznika. U slobodnom prevozu drumom ova obaveza se reguliše ugovorom. željeznički daljinar. Prevoznik ima pravo na naknadu troškova provjere i rezultati se unose u tovarni list (CMR.

ako u razumnom roku ne dobije potrebne instrukcije za postupanje. 216 . uzimajući u obzir karakter smetnji i okolnosti slučaja. da se stvar uputi u drugo mjesto opredjeljenja. i izjavom volje lica koje nije učestvovalo u zaključivanju ugovora (imaoca prenosivog tovarnog lista). Nalozi moraju biti izdati u pisanoj formi uz potvrdu o njihovom prijemu od strane prevoznika. da se stvar vrati u mjesto otpreme. Ovlašteni imalac prenosivog tovarnog lista ima isključivo pravo i on može raspolagati pošiljkom. primalac i imalac prenosivog tovarnog lista. Ta uputstva može davati pošiljalac. Instrukcija se unosi u prenosivi tovarni list i potvrđuje potpisom imaoca tog papira. da se stvar preda drugom primaocu. da je preda na čuvanje ili da je sam čuva na teret i rizik imaoca prava. ako imalac prava (pošiljalac. Kada imalac prenosivog tovarnog lista nije poznat instrukcije će tražiti od pošiljaoca. Opštim uslovima određuje se vrijeme prevoza koje ugovorom može biti produženo ili skraćeno. Vrijeme prevoza počinje teći od isteka vremena za utovar. u protivnom. a često je određen opštim uslovima poslovanja prevoznika. primalac. Rok prevoza je vrijeme od isteka roka otpreme do predaje tovarnog lista primaocu. Naknadna uputstva predstavljaju manifestaciju raspolaganja pošiljkom. ne proizvodi pravna dejstva. Prevoznik će preduzeti mjere radi zaštite interesa imaoca prava. da se predaja stvari odloži. imalac prenosivog tovarnog lista) naredi predaju stvari drugom licu to drugo lice nema pravo da imenuje drugog adresata (CMR. Iste naloge može izdavati i primalac pod uslovom da je pošiljalac u tovarni list upisao takva ovlaštenja primaoca ili mu je predao svoj primjerak tovarnog lista ili ako je stvar stigla u mjesto opredjeljenja. Ako prevoz stvari nije moguće izvršiti u ugovorenom roku i pod ugovorenim uslovima prevoznik je obavezan tražiti uputstva od lica ovlaštenog za raspolaganje teretom.5. pod uslovom da su ispunjene sve obaveze koje proizlaze iz tog papira. pa čak. 1. On se određuje ugovorom. Postupanje po uputstvima imaoca prava Mogućnost davanja uputstava. član 12).stvari. Ona u suštini znači izmjenu ugovora jednostranom izjavom volje. postoji kod svih ugovora o prevozu stvari. Nije dopušteno višestruko davanje uputstava. pošiljalac može u toku prevoza pa sve do predaje tovarnog lista drugom licu. kojima se mijenjaju nalozi sadržani u ugovoru. To podrazumijeva ovlaštenje prevoznika da stvar istovari. davati naloge prevozniku u smislu: da se obustavi prevoz stvari. Ako nije izdat prenosivi tovarni list. Rok otpreme je vrijeme nakon utovara stvari do momenta kada prevoženje treba da počne. s obzirom na vrstu i dužinu puta kao i vrstu vozila. Rok prevoza kao i rok otpreme ne teče za vrijeme smetnji koje nastanu bez krivice prevoznika. Prevoznik ima pravo na naknadu troškova koje je imao uslijed smetnji nastalih bez njegove krivice. Naime. odnosno isteka dodatnog vremena za utovar tereta i obuhvata rok otpreme i rok prevoženja.

bez odlaganja. Kada primalac smatra da nije dužan isplatiti prevozniku onoliko koliko se od njega zahtijeva. ako je pošiljka oštećena u čemu se sastoji to oštećenje. on treba sporni iznos da položi kod suda (ZOO. str. op. primalac je dužan da u 192 193 Trifković mr Miloš. u suštini. 42. cit. Neopravdano odbijanje uputstava povlači odgovornost prevoznika. Lica koja su ovlaštena da prime uredno prispjelu pošiljku su primalac (lice označeno u ugovoru ili tovarnom listu). da bi mogao vršiti prava iz ugovora. 217 . Draškić dr Mladen. Isporuka stvari se vrši u mjestu opredjeljenja koje je određeno ugovorom odnosno prevoznim dokumentom ili naknadnim uputstvima. predaju dokumenata kao i 192 radnje primaoca vezane za njihovo prihvatanje. smatra se da mu je stvar uredno predata u stanju kako je određeno u tovarnom listu. cit.Ovlašteno lice koje se posluži svojim pravom na davanje instrukcija dužno je prevozniku naknaditi odgovarajuće troškove i štetu koja nastane za prevoznika. Kada stvari prispiju u mjesto opredjeljenja. Primalac ima pravo da zahtijeva utvrđivanje istovjetnosti pošiljke. obuhvata predaju stvari. član 670). stvari i motornog vozila. ako ugovorom nije drugačije određeno. da se ne vrši razdvajanje pošiljke. pretpostavlja se da je to mjesto adresa primaoca. Troškove utvrđivanja istovjetnosti pošiljke snosi prevoznik ako ne postoji istovjetnost ili ako je oštećenje veće od onog koje je tvrdio prevoznik. Pošto je prenosivi tovarni list hartija od vrijednosti. Prevoznik daje uputstva pri istovaru koja se odnose na bezbjednost lica. ako prevoznik to zahtijeva. ako ispuni uslove predviđene ugovorom. Isporuka pošiljke primaocu (predaja stvari) Isporuka pošiljke. odnosno pruži valjana garancija za troškove i štetu te ako izvršenje naloga nije protivno carinskim i drugim imperativnim propisima. Kada su nedostaci na pošiljci takvi da se nisu mogli opaziti u času predaje. njegov punomoćnik. odnosno. Obavezno je pružiti jemstvo za troškove i štetu. str. 441. da se naknade troškovi. primalac stavlja prigovor na licu mjesta. 1. Ako primalac pošiljku preuzme bez prigovora. a nekada i treće lice bez posebnog ovlaštenja. tada i sam primalac ima pravo zahtijevati predaju tovarnog lista i stvari.6. Provjeravanje pošiljke vrši se zapisnički. Preuzimanjem stvari i tovarnog lista. obavijestiti primaoca i staviti mu stvari na raspolaganje. Prevoznik ne može odbiti primljena uputstva ako je izvršenje naloga moguće. ako što drugo nije određeno ugovorom ili u tovarnom listu. ili se ne nanosi šteta drugom korisniku prevoza. Ukoliko nije posebno utvrđeno. primalac se obavezuje da isplati naknadu za prevoz. Za nedostatke koje odmah uoči prilikom prijema. kao i predati duplikat tovarnog lista. Po prispijeću pošiljke u mjesto opredjeljenja prevoznik je dužan. njegov imalac je dužan predati papir prevozniku prilikom preuzimanja pošiljke. Prevoznik ne snosi odgovornost za razliku u količini nastalu kao posljedica 193 transportnog kala i uobičajenih tolerancija u vagama. op. Istovar stvari vrši primalac.

Prodaji stvari može pristupiti i u svakom drugom slučaju. Kad primalac odbije prijem stvari ili se jednostavno ne može naći. da stvari: istovari i preda na čuvanje u javno skladište ili drugom licu ili stvar odmah izloži prodaji ako je u kvaru. U svim slučajevima smatra se da je prevoz završen. Obavještavanje o prevozu i predaja potrebnih dokumenata Pošiljalac ima opštu obavezu da obavijesti drumskog prevoznika o namjeravanom prevozu dajući mu o tome sve relevantne podatke (sadržaj i količinu pošiljke. 2. koji se unose u tovarni list kao i predaju isprava koje se prilažu uz tovarni list. Ako troškovi prelaze vrijednost stvari prevoznik ima pravo na razliku. ako istekom razumnog roka ne dobije potrebno uputstvo od lica ovlaštenog na raspolaganje pošiljkom (CMR. a to zavisi od vrste stvari koje se prevoze. Smatra se da je pakovanje izvršeno na odgovarajući način ako može pod redovnim uslovima prevoza i pri uobičajenim postupcima prevoznika zaštititi stvari od gubitka i oštećenja te obezbijediti sigurnost lica i nenanošenje štete tuđoj imovini. da sam izvrši popravljanje na trošak pošiljaoca ili da stavi prigovor upisom u tovarni list i izvrši prevoz (CMR. 2. stavi reklamaciju. Davanje pogrešnih obavještenja i podataka odnosno njihovo ne davanje povlači odgovornost pošiljaoca. zavisno od zakona i ugovora. tražiti uputstva od pošiljaoca. odnosno prijeti opasnost od kvara ili su troškovi čuvanja u nesrazmjeri sa vrijednosti stvari. podrazumijeva pakovanje i označavanje. hartije od vrijednosti. Od protuvrijednosti prodate stvari prevoznik odbija troškove koji terete pošiljku. Obavještavanje obuhvata obavezu pošiljaoca na davanje svih podataka. Kada utvrdi nedostatke pakovanja.2.). ova obaveza podrazumijeva davanje obavještenja kako bi se izvršio uredan prijem i prevoz stvari. Pakovanje i označavanje stvari (priprema pošiljke) Pošiljalac priprema stvari za prevoz što. administrativnim) ili ugovorom. član 16). skupocjene stvari) obavezu davanja obavještenja treba ispuniti u času predaje stvari uz saopštenje njihove vrijednosti.1. na trošak i rizik imaoca prava na pošiljci. tražiti popravljanje pakovanja. a ostatak stavlja na raspolaganje imaocu prava na pošiljci. Obaveze pošiljaoca 2. ime primaoca itd. sanitarnim. bez odlaganja. drumski prevoznik može: odbiti prevoz i odustati od ugovora. Kada se radi o opasnim stvarima ili onim za koje treba obezbijediti posebne uslove prevoza. U slučaju da prevoznik ne dobije tražena uputstva on može. Za stvari naročite vrijednosti (dragocjenosti.pismenoj formi i bez odlaganja po otkrivanju oštećenja. Generalno. mjesto opredjeljenja. Način pakovanja i označavanja mogu biti određeni prinudnim propisima (carinskim. član 8 i 218 . prvenstveno. obavještenje je pošiljalac dužan dati na vrijeme. tada je drumski prevoznik dužan. Reklamacija se može staviti najkasnije u prekluzivnom roku od sedam dana računajući od dana predaje stvari.

da se provjera vrši prilikom preuzimanja stvari. Plaća se samo na stvari koje su u mjestu opredjeljenja stavljene na raspolaganje primaocu odnosno imaocu prava. treba da bude istinito. Na visinu obračunate vozarine utiče. ako je do djelimičnog prevoza došlo krivnjom korisnika prevoza. prekid prevoza koji je nastao uslijed odgovornosti transportera. Označavanje. Kada stvar nije utovarena u ugovorenom roku. uočljivo i trajno. 2. ako nije utvrđeno ugovorom. dangubninu i troškove. osim u slučajevima prevoza opasnih stvari. Ti slučajevi su: paušalni obračun. od čega zavisi sigurnost lica. jasno. vezivanje i drugo obezbjeđenje vozila. Za dodatno vrijeme utovara prevoznik ima pravo na posebnu naknadu saglasno ugovoru ili tarifi. obično je to mjesto skladište pošiljaoca. djelimično izvršenje prevoza. okolnostima posla ili poslovnoj praksi stranaka. predaju isprava. pošiljalac ima pravo na dodatno vrijeme utovara koje iznosi najviše polovinu ugovorenog vremena predviđenog za utovar. U izvršavanju ove obaveze pošiljalac se mora pridržavati instrukcija transportera jer utovar obuhvata unošenje stvari u vozilo. Vrijeme utovara. Već je rečeno. a u nedostatku toga određuje se prema poslovnom običaju. zbog razloga za koje je odgovoran pošiljalac. 2. Posebni slučajevi obračuna vozarine i ostalih naknada u vezi sa prevozom postoje u onim situacijama kada dolazi do odstupanja od uobičajenog načina izvršenja ugovora ili plaćanja. njihov smještaj. izvršenje prevoza drugim putem. Može se ugovoriti da utovar vrši prevoznik ili prevoznik i pošiljalac. Ako je stvar prevezena samo jednim dijelom puta. Utovar stvari Obaveza pošiljaoca da vrši utovar stvari je dispozitivnog karaktera jer ugovorom može biti određeno i drugačije. No. mora početi i završiti se u primjerenom roku. Vozarina se određuje ugovorom. u vrijeme utovara uračunava se i vrijeme potrebno za popunjavanje tovarnog lista. uključujući zaradu prevoznika te dažbine i takse na vozilo. inače. Deklarisanje stvari vrši se na uobičajen način. i tada se plaća vozarina u punom iznosu. ugovaranje forfetnog stava. dužina prevoznog puta. U slobodnom transportu. prekid prevoza nastao uslijed više sile ili razloga 219 .4. masa i oblik stvari.3. tarifom ili na drugi uobičajen način. dovoljno. koje se plaćaju po propisima zemlje u kojoj se prevoz obavlja. ako ih je prema ugovoru dužan obaviti pošiljalac. pokrivanje. Plaćanje naknade za prevoz Naknada za prevoz obuhvata vozarinu.. koji se obavlja “od vrata do vrata”.10). vozila i pošiljke. slaganje i dr. dodatke na vozarinu. Vozarina (prevoznina) je najvažniji dio naknade i obuhvata: troškove koji se odnose na primjenu i korištenje vozila i rad osoblja. način prevoza itd. Ne ispuni li svoju obavezu utovara pošiljalac i nakon proteka dodatnog vremena za utovar prevoznik može odustati od ugovora i zahtijevati naknadu štete. Rok utovara se produžava ako nastupe razlozi koji se ne mogu upisati u krivicu ni jednoj strani. inače. vrijednost i sadržaj pošiljke. Inače. Mjesto utovara stipuliše se ugovorom. plaća se vozarina srazmjerno pređenom putu.

koji se ne mogu upisati u krivicu stranaka. prevoz stvari čiji je sadržaj drugačiji od deklarisanog i dr. Dodaci na vozarinu predstavljaju iznose koji se dodaju na vozarinu kada ona. Plaćaju se i troškovi koji treba da su nužni i korisno učinjeni. Dangubnina je. Prilikom istovara dužan je postupati po instrukcijama transportera.pošiljalac. U određenim slučajevima. da navodi pošiljaoca u tovarnom listu o plaćanju naknade predstavljaju obavezu za primaoca. ne bi ostvarila ekvivalentnost prestacija iz ugovora o prevozu. u suštini. iako nije ugovorna strana (po engleskom pravu jeste). ako ugovorom nije drugačije utanačeno. Dispozitivno zakonsko pravilo jeste da naknadu plaća pošiljalac. ukoliko je primalac iskupio tovarni list i time preuzeo pošiljku. primalac odnosno lice ovlašteno za raspolaganje pošiljkom? Na kome stoji ta obaveza određuje se ugovorom i odgovarajućom notifikacijom u tovarnom listu. on može stvar izložiti prodaji ako je u kvaru ili prijeti neposredna opasnost od kvara. naprijed navedenim. a na njemu je obaveza istovara. Dodaci na vozarinu. obračunata po standardnim elementima. Plaćanje naknade za prevoz Primalac.2.1. Opšte je prihvaćen stav. Istovar stvari Obaveza je primaoca da stvari istovari. Isto tako. ima obavezu plaćanja naknade za prevoz ako je to pošiljalac naveo u tovarnom listu. Primalac je obavezan na plaćanje naknade za prevoz i kada preuzme pošiljku i tovarni list. a koje se odnose na bezbjednost lica. Istovar se vrši u mjestu opredjeljenja kako je to predviđeno ugovorom ili poslovnim običajem. Zakonska je pretpostavka da plaćanje naknade pada na teret primaoca i u slučaju da pošiljalac u tovarnom listu nije preuzeo obavezu plaćanja naknade. a u ugovoru i tovarnom listu nije određeno drugo lice koje će izvršiti plaćanje. takođe. Razumije se. naknada štete koju je prevoznik pretrpio uslijed zadržavanja vozila izazvanih postupcima imaoca prava. primalac može promijeniti mjesto istovara. Obaveza primaoca 3. elemente naknade. 220 . 3. Za neke od ovih situacija zakon je odredio pravila. stvari i vozila. dangubnina i troškovi prevoza čine. Smatra se da je tada on uputio prevoznika da naknadu naplati od primaoca (ZOO. tada prevoznik može sam da istovari stvari na teret i rizik primaoca. Ukoliko primalac ne istovari stvari. Kao i kod ostalih ugovora o transportu i ovdje se postavlja pitanje: ko plaća naknadu za prevoz . On je ovlašten da u tovarni list upiše troškove koje preuzima na sebe. član 659). za druge tarifa ili poslovni običaj. 3. kao i kada su troškovi smještaja i čuvanja stvari u nesrazmjeri sa njenom vrijednošću.

51-67. pokazuju da se radi o kombinovanju objektivnog i subjektivnog sistema na bazi pretpostavljene krivice. 15-50. Za gubitak i oštećenje (povredu integriteta pošiljke) drumski transporter odgovara od momenta preuzimanja stvari do trenutka predaje (isporuke) primaocu. član 17 i 18). Prema prvom shvatanju. op. oštećenje ili zakašnjenje. Najčešći osnov isključenja odgovornosti prevoznika 196 Drumski jeste viša sila za koju se prihvata subjektivno-objektivna koncepcija. što prevoznik dokazuje (CMR. Prevoznik se oslobađa od odgovornosti ako gubitak ili oštećenje nastupe uslijed “specijalnog rizika” na koji su uticale jedna ili više niže navedenih okolnosti: 194 195 Draškić dr Mladen. prirodnih svojstava stvari ili okolnosti koje prevoznik nije mogao predvidjeti. a kod zakašnjenja “za ma kakvo zadocnjenje u isporuci” (CMR. str.str. zaista. Oni se primjenjuju samo za slučaj gubitka ili oštećenja stvari.IV .cit. op. kao i za slučaj zakašnjenja. drumski prevoznik odgovara po sistemu objektivne odgovornosti odnosno na osnovu fakta prouzrokovanja štete. 195 Međunarodna i domaća pravila o drumskom prevozu. što prevoznik treba da dokaže. Kao i kod željeznice i u drumskom prevozu postoje specijalni osnovi isključenja odgovornosti prevoznika. transporter se ne oslobađa odgovornosti uslijed defektnog stanja vozila ili zbog pogrešne radnje ili nehata lica od koga je eventualno iznajmio vozilo odnosno njegovog zastupnika ili službenika. 194 s tim da se navode slučajevi kada neće odgovarati. ako je do toga došlo uslijed: radnji ili propusta korisnika prevoza. član 17). Prema pravilima međunarodnog i domaćeg prava. potpunog ili djelimičnog. oštećenja ili zakašnjenja važi ono što je rečeno kod ugovora o prevozu željeznicom. kako bi se umanjile pravne posljedice isključivom primjenom stroge objektivne odgovornosti. Odgovornost prevoznika za neizvršenje obaveza iz opšteg tipa ugovora o prevozu stvari drumom u domaćem transportu. respektabilno. 478. op. Beograd. Odgovornost drumskog prevoznika U pogledu načina odgovornosti drumskog prevoznika ne postoji jedinstveno stanovište u teoriji. str. Drugi smatraju da drumski transporter odgovara dvojako: po sistemu objektivne odgovornosti kada se radi o povredi obaveze očuvanja stvari date na prevoz. a za povrede ostalih dužnosti odgovara po sistemu pretpostavljene subjektivne odgovornosti (otežana pretpostavka krivice). Institut za uporedno pravo. takođe. kao što je slučaj i sa željeznicom. Trifković dr Miloš. str. 1972. Drumski prevoznik može odgovarati: za slučaj gubitka stvari (potpunog ili djelimičnog). cit. Kada se ima smatrati da je došlo do gubitka. Vilus-Carić-Šogorov.ODGOVORNOST STRANAKA 1. izbjeći ili otkloniti. 196 Opširnije o višoj sili: Trifković dr Miloš.cit. za slučaj oštećenja. drumski prevoznik se oslobađa od odgovornosti za gubitak. 442. 221 .

ako stvari nemaju berzansku ni tekuću cijenu. I u drumskom prevozu postoji princip ograničenja odgovornosti prevoznika. prevoz obavljen vozilom specijalno opremljenim. c) manipulacije. drumski prevoznik se ne može pozivati na pravila koja isključuju ili ograničavaju njegovu odgovornost ili prebacuju teret dokazivanja na suprotnu stranu. ako postoji njegova kvalifikovana krivnja (zla namjera ili krajnja nepažnja). sam prevoznik mora dokazivati da je preduzeo neophodne radnje i djelovao prema svim specijalnim instrukcijama. visina se obračunava prema berzanskoj cijeni stvari. rđe. naknađuje samo stvarnu štetu. U tom smislu važe sljedeća pravila: za slučaj gubitka ili oštećenja (potpunog ili djelimičnog) naknada se određuje po vrijednosti stvari u vrijeme i u mjestu otpreme. pretpostavlja se da je to uzrok. slaganje i istovar stvari od strane pošiljaoca ili primaoca (adresata) ili lica koja su radila po njihovim nalozima. po tekućim cijenama. Solidarna odgovornost podvozara 222 . curenja. Drumski prevoznik. f) prevoz živih životinja. 25). ako je upotreba takvih vozila izričito ugovorena i upisana u tovarni list. obarati pretpostavku. zastupnike ili bilo koje drugo lice čijim se uslugama prevoznik koristio). Međutim. s obzirom na okolnosti slučaja. Kada prevoznik ustanovi. uz mogućnost regresa od podvozara.a) upotreba otvorenih i nepokrivenih vozila. e) nedovoljna ili nepotpuna oznaka ili brojke na paketima. normalnog rastura ili dejstva insekata. postoje slučajevi kada zakonska pretpostavka u korist prevoznika ne važi: neuobičajeni manjak ili gubitak koleta. Imalac prava može dokazivati suprotno. u načelu. sušenja. truljenja. drumski prevoznik naknađuje dokazanu štetu koja ne može biti veća od iznosa naknade za prevoz. ako nije upakovana ili nije uredno upakovana. Ipak. da je gubitak ili oštećenje moglo nastati iz nekog od navedenih razloga. Isto tako. član 23. d) priroda stvari koja je po svojim svojstvima izložena gubitku ili oštećenju (potpunom ili djelimičnom) naročito zbog loma. U tim slučajevima. obračun se vrši na osnovu “normalne vrijednosti stvari iste vrste i kvaliteta”. pošiljalac može. utovar. U slučaju zakašnjenja. Za štetu koja je prouzrokovana radnjama podvozara odgovara ugovorni prevoznik. a u nedostatku nje. u slučaju oštećenja iznos naknade štete ne može prijeći iznos koji bi prevoznik morao da plati za gubitak pošiljke odnosno dijela pošiljke (CMR. To se proširuje i na lica koja su po nalogu prevoznika radila na izvršenju prevoza (službenike. prevoz živih životinja. “uz plaćanje posebnog dodatka deklarisati u tovarnom listu vrijednost pošiljke ili specijalnog interesa i tada ograničenja odgovornosti prevoznika ne važe. što je čest slučaj u drumskom transportu. b) nedostatak ili rđavo stanje ambalaže za stvar koja je po svojoj prirodi podložna rasturu ili oštećenju. jednog ili više. Već je rečeno da pored ugovornog prevoznika može biti angažovan podprevoznik (podvozar) i uzastopni prevoznik.

nepridržavanja uputstava prevoznika prilikom utovara. smatra da je ugovorna strana u ugovoru o prevozu (ZOO. tada solidarno odgovaraju svi prevoznici. 223 . Utvrđeni su rokovi za reklamaciju koji su različiti i zavise od okolnosti slučaja. Odgovornost pošiljaoca Pošiljalac odgovara. Prema principu koneksiteta to pravo se odnosi samo na stvari preuzete na prevoz. 2. slaganja i istovara stvari.postoji u slučaju kada on od ugovornog prevoznika sa pošiljkom preuzme i tovarni list jer se tada.PRESTANAK PRAVA IZ UGOVORA 1. U cilju obezbjeđenja potraživanja. Tako. Dakle. Prestanak ugovora Ugovor o drumskom prevozu prestaje na jedan od načina o prestanku obligacija iz ugovora. I prevoznik može odustati od ugovora ako pošiljalac. Pošiljalac odgovara za štetu nastalu zbog: netačnih i nepotpunih podataka unesenih u tovarni list. prevoza opasnih stvari bez upozorenja prevoznika. V . po zakonu. neispravnog prenosa negocijabilnog tovarnog lista u skladu sa pravilima mjeničnog prava. i nakon isteka dodatnog roka za utovar. kao i u drugim granama transporta. posljednji prevoznik i prevoznik na čijem dijelu puta je prouzrokovana šteta. član 40). Ako se ne može utvrditi na čijem dijelu puta je šteta prouzrokovana. član 677). za svoje radnje ili propuste. nedostatka. uopšte. netačnosti ili neispravnosti podataka i isprava koje se prilažu uz tovarni list. Normalan način gašenja obaveza jeste ispunjenje ugovora. oštećenje i zakašnjenje solidarno odgovaraju ugovorni prevoznik. za cijeli prevozni put (CMR. ne utovari pošiljku na vozilo. zakon je konstituisao u korist drumskog prevoznika pravo zaloge i pravo pridržaja. Kod uzastopnih prevoza za gubitak. uvijek postoji solidarna odgovornost prvog i zadnjeg vozara. Potraživanja iz ugovora imalac prava ostvaruje podnošenjem reklamacije u pismenoj formi ili tužbe. pošiljalac može odustati od ugovora kada prevoznik kasni sa započinjanjem prevoza toliko dugo da on nema interesa za ugovoreni prevoz. U transportnom pravu postoje slučajevi kada jedna od ugovornih strana može odustati od ugovora.

Kada se radi o potraživanju zbog oštećenja ili zakašnjenja rok počinje teći od dana kada je prevoznik predao stvar. Za potraživanja nastala zbog gubitka stvari rok teče od dana kada se.2. smatra da je stvar izgubljena. Zastara potraživanja Potraživanja iz ugovora o prevozu stvari drumom zastarijevaju za jednu godinu dana. 224 . bilo da se radi o gubitku ili oštećenju stvari ili zakašnjenju. prema okolnostima slučaja.

1985. Naučna knjiga. Ovaj ugovor je znatno jednostavniji od ugovora pomorskog prevoza zbog karaktera plovidbe i prirode prevoznog puta. opadanje vode) na drugi. kabasti. iskrcaj) je svedena na minimum 197 kao i troškovi. građevinski materijal. klauzula.slobodna plovidba. ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI 1. kvar tereta. Obično se naziva i “riječnom plovidbom” zbog najvećeg značaja riječnog prevoza. posebno rijekama. posebno kada se koriste savremene transportne posude (kontejneri. Upravo radi toga rijekama se prevoze masovni. palete) ili crpni sistemi za tečne terete. U unutrašnjoj plovidbi nema plovnih objekata (brodova) koji krstare. Njegov značaj usko je povezan sa privrednim. Značaj unutrašnje plovidbe Prevoz unutrašnjim vodama. 2. ima veliki privredni značaj za saobraćajni sistem jedne zemlje. U slučaju da treba prekrcati teret sa jednog šlepa (nasukivanje. Ugovorom o prevozu stvari u unutrašnjoj plovidbi brodar se obavezuje da preveze stvari od pristaništa (luke) ukrcaja do pristaništa odredišta (luke iskrcaja). instrukcija koje se primjenjuju za različite slučajeve i okolnosti u pomorskom prevozu. Beograd. odnosno unutrašnjim plovnim putevima. specijalno slobodnoj plovidbi. 36-59.pomoćni šlep). po pravilu u nepromijenjenom stanju. razvojem područja kroz koja vodeni put protiče. vrši se šiftovanje (šifter . Rizik koji postoji ne izražava se u takom vidu kao što to može biti “rizik mora” (perils of the seas).GLAVA ČETVRTA UGOVOR O PREVOZU STVARI U UNUTRAŠNJOJ PLOVIDBI (UNUTRAŠNJIM VODAMA) I . pijesak. Manipulacija teretom (ukrcaj. ovim putevima prevoze se lica i stvari (tereti) što je predmet obrade. (“lutaju”) vodenim putevima kao što je slučaj u pomorskom saobraćaju . Pojam ugovora Unutrašnja plovidba obuhvata prevoz rijekama. Zato u ugovor nije potrebno navoditi niz uslova. tako da manji brodovi sa manjim troškovima mogu prevoziti velike terete.POJAM. str. Pogonska snaga (brod) najčešće je odvojen od nosioca tereta (šlepova). jezerima i kanalima. naročito industrijskim. komadna roba i dr. Opšti je stav da je prevoz unutrašnjim vodama jedan od najjeftinijih oblika transporta (10-15% jeftiniji od željezničkog). kojih može biti više. rasuti i jeftini tereti odnosno stvari čija je cijena na tržištu relativno niska (kamen. uz naknadu (naplatu prevoznine).). 225 . ugalj) mada se prevoze i druge stvari (nafta. 197 Detaljnije o pravnim problemima kontejnera: Arsić dr Zoran. Inače. Kombinovani prevoz robe.

I tovarni list se izdaje u jednom primjerku i prati stvari (ZPUP.Carić dr Slavko . brodar je dužan. II . Prevoz je vezan za vodostaj koji oscilira. ovisi o mogućnosti zamrzavanja. odustanak od ugovora. da izda teretnicu ili tovarni list. Zaključivanje ugovora i isprave o prevozu Na zaključivanje ugovora u unutrašnjoj plovidbi primjenjuju se ista pravila kao i kod pomorske plovidbe. ovisi o različitoj dubini vode (plitak gaz. ograničenja odgovornosti . Kao i u pomorskom prevozu i ovdje veliki značaj imaju običaji i opšti uslovi poslovanja luke ukrcaja i iskrcaja odnosno pristaništa. Specifična rješenja za unutrašnju plovidbu postoje i u pogledu upisa brodova u registar. brane i sl. s tim što zakonodavac izričito navodi kada postoje specifičnosti za unutrašnju plovidbu (subcharter.ZAKLJUČIVANJE I ELEMENTI UGOVORA 1. isprave.str. posebno kada se radi o pravilima koja se odnose na ukrcaj tereta (ZPUP. havarije. a 198 Vilus dr Jelena . 511. član 504. odgovornost.Prevoz unutrašnjim vodama ima i svoje nepovoljnosti usljed prirodnih i vještačkih zapreka. 473. 551. kao i u pomorskom prevozu. brodskih isprava i knjiga. 226 . 570). Obje strane potpisuju tovarni list. krivina) ili postoje umjetne zapreke kao što su mostovi. Radi toga kao i činjenice da se plovidba odvija uvijek u istim pravcima ovaj vid transporta redovno je povezan sa željezničkim i drumskim prevozom (kombinovani prevoz). odnosno riječni brodari donose svoje tarife isto kao i željezničke organizacije. 504. ako krcatelj zahtijeva. Pravni izvori Ugovor o prevozu stvari u unutrašnjoj plovidbi regulisan je istim pravnim izvorima kao i pomorski: Zakonom o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi (ZPUP) te Zakonom o obligacionim odnosima (ZOO). član 483). Izdavanje tovarnog lista može zahtijevati i brodar (ZPUP. Za ostale ugovore može se predvidjeti ugovorena forma. a ne kao kod pomorskog prevoza. 3. ovisi od padavina. Teretnica se izdaje u jednom primjerku. Uveden je princip jedinstvenih pravila za pomorsku i unutrašnju plovidbu. op. 515). 496. 506. Što se tiče prevoznih dokumenata.Šogorov dr Stevan. pismena zakonska forma (forma ad solemnitatem). član 496). Brodarski ugovor za više putovanja ili na vrijeme za cio brod zaključuju se u pismenoj formi. U pravnoj teoriji je sporan pojam riječnog 198 pristaništa i operativne obale. 500.cit. U toj materiji ona imaju značaj primarnog izvora.član 448. pojava plićaka. 454. Pošto se prevoz unutrašnjim vodama odvija u istom pravcu riječna pristaništa. zakonskog založnog prava na brodu i drugih prava. ukrcaj.

odnosno iskrcaja. kojih je znatno manje nego kod teretnice (ZPUP. Bitni elementi ugovora Lica koja se pojavljuju u pomorskoj mogu se pojaviti i u unutrašnjoj plovidbi (brodar. Stvari prate i druga dokumenta kao što su carinske. obim ili količina. naručilac. ako se prevozi opasan teret). krcatelj. pristanište ukrcaja. 227 . tovarni list je dokaz da je zaključen ugovor o prevozu i da je u njemu navedeni teret primljen u stanju i pod uslovima kako su upisani u tovarni list. Kod brodarskog ugovora na vrijeme za cio brod (čartera). član 518). U protivnom on se ne može zaključiti. neispravnost ili gubitak tovarnog lista ne utiče na postojanje. te opis tereta (broj komada ili koleta. Ako brodar nije unio primjedbe. Može se izdati i jedan prepis tovarnog lista s potpisom brodara. a brodar može kao i kod teretnice da unese primjedbe (marginalije). U oba slučaja postoji mogućnost suprotnog dokazivanja (ZPUP. sanitarne. Ugovor može sadržavati odredbe o naknadnim dispozicijama. primalac. Specifičnost ovog ugovora ogleda se kod podčartera. Podatke u tovarni list i njegove prepise unosi krcatelj. naznačenje opasnosti. 2. Nepostojanje. član 448). podčarterski ugovor se može zaključiti pod uslovom da brodarski ugovor ne isključuje zaključenje podčartera sa trećim licem. Popis isprava unosi se u tovarni list. Troškove naknadnih dispozicija snosi nalogodavac. valjanost ili sadržaj ugovora o prevozu (ZPUP. U međunarodnom transportu sastavlja se i brodski manifest koji sadrži podatke i popis tereta (stvari) i predaje se carinskim vlastima. Inače. član 517). Zakon je odredio obavezne elemente tovarnog lista. Upiše li brodar primjedbe u tovarni list zakonska je pretpostavka da je teret preuzeo onako kako je predao primaocu.potpisi se mogu zamijeniti pečatom ili faksimilom. korisnik prevoza). Naime. oznake za identifikaciju. I ovdje se određuju stojnice i prekostojnice. veterinarske i druge isprave. zakonska je pretpostavka da je teret primio onako (količina i stanje) kako je upisano u tovarnom listu. ugovor o podčarteru u unutrašnjoj plovidbi može se zaključiti samo ako je brodarskim (principalnim) ugovorom to dozvoljeno. težina. član 520). što je bitno drugačije nego kod brodarskog ugovora o prevozu stvari morem (ZPUP.

član 557). Obično je tarifom ili ugovorom predviđeno da se šiftovanje vrši po odluci brodara uz obavijest stranci. mogu nastati okolnosti koje zahtijevaju olakšanje šlepa i prekrcaj stvari na drugi šlep (šiftovanje). brojanje i uopšte. Prilikom ukrcavanja. Pravila zakona o zajedničkoj havariji primjenjuju se pod uslovom da je njihova primjena ugovorom izričito predviđena (ZPUP. Troškovi šiftovanja padaju na teret stvari koje se prevoze. U pogledu postupanja brodara sa teretom za vrijeme prevoza.III . jer se smatra da su matični šlep i šifter ista cjelina. prirode stvari i prevoza živih životinja. ako postoje. član 796). brodar je dužan izvršiti prevoz ugovorenim brodom. Brodar može suprotno dokazivati. manjak ili gubitak tereta. Vaganje. prava zaloge i zastare potraživanja važe pravila koja se odnose na ugovore u pomorskoj plovidbi. za vrijeme unutrašnje ili pomorske plovidbe (plovidba na graničnim vodenim putevima). Ako se prevoz vrši dijelom u pomorskoj. odnosno pravila opštih uslova poslovanja brodara. pomanjkanja ili slabog stanja ambalaže. ukrcavanja ili iskrcavanja od strane krcatelja ili primaoca. manjka ili gubitka došlo. tada se primjenjuju propisi koji su nepovoljniji za brodara. a s obzirom na prirodu vodenog puta. brodar odgovara prema 228 . Ako vrijeme i put nisu predviđeni ugovorom dužan je to izvršiti uobičajenim putem i u primjerenom roku. krcatelj je dužan pridržavati se uputstava brodara (zapovjednika broda). a kod ostalih masovnih pošiljki na osnovu srednjeg gaza primjenom tabele gaženja. ugovorenim putem i u ugovoreno vrijeme. Uobičajeno je da se težina denčanih pošiljki vrši po gazu šlepa. Obaveze stranaka U unutrašnjoj plovidbi ukrcavanje tereta na brod vrši krcatelj. dok se vozarina ne mijenja. kao i za zakašnjenje. a dijelom u unutrašnjoj plovidbi (kombinacija tih plovidbi). provjera stanja tereta vrši se prilikom predaje. osim kod brodova linijske plovidbe gdje brodar preuzima stvari ispod čekrka (ZPUP. Oslobađa se od odgovornosti ako “učini vjerovatnim” da je šteta mogla nastati usljed: smještaja tereta na palubu.OBAVEZE I ODGOVORNOST STRANAKA 1. Kao i u pomorskoj plovidbi. predaje tereta i plaćanja vozarine važe pravila kao i kod pomorskog prevoza. Za štetu odgovara po sistemu pretpostavljene subjektivne odgovornosti. Prilikom prevoza tereta. U pogledu vozarine. 2. pa dođe do zakašnjenja. koja je sastavni dio tarife. Nema oslobađanja od odgovornosti ako korisnik prevoza dokaže suprotno (ZPUP. Odgovornost stranaka Brodar odgovara za svako oštećenje. U slučaju sumnje kada je do oštećenja. član 473). od preuzimanja do predaje.

član 551). Mjerodavan je zakon luke iskrcaja (ZPUP.propisima koji važe za pristanište (luku) gdje se. prema ugovoru. mora izvršiti predaja tereta. 229 .

230 .

201 Oba imaju apsolutni karakter. 200 Osnovni izvor prava u ovoj oblasti Zakon o industrijskom vlasništvu u Bosni i Hercegovini (Sl. U prvom slučaju se i u zakonodavstvu i u teoriji govori o prenosu prava. ime i oznaka uređeni su poslovnim pravom tehnička unapređenja i znakovi razlikovanja (modeli. 3. 200 U istu granu je uključena i nova. Zbog toga duhovne tvorevine kroz koje se ona izražava imaju posebnu ekonomsku vrijednost. predmet su autorskog prava. Pojam posla Kreativnost je izuzetno značajan faktor uspješnog privređivanja. iskustava i vještina koja se može primijeniti u industrijskoj i drugoj proizvodnji (know-how) koje kao posebnu kategoriju uvodi i ZOO (član 686). 201 ZIS. pravo na trgovačko ime i oznaku izričito svrstava u pravo industrijske svojine. Firma. Prava industrijske svojine mogu se prenositi na druga lica u cjelini i djelimično.DIO ČETVRTI UGOVORI O LICENCI. 231 . Književna. GRAĐENJU I OSIGURANJU GLAVA PRVA UGOVOR O LICENCI I POJAM POSLA I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. 51 (Sl. Ugovor 199 Zakon o vanjskotrgovinskom poslovanju. trgovačko 199 i pravom industrijske svojine. čl.glasnik BiH 22/02) (dalje ZIS). a sa druge podložnost objektiviziranom tržišnom vrednovanju dovodi do dvostruke prirode prava koja povodom njih nastaju. specifična i tajna kombinacija poznatih savremenih tehničkih i tehnoloških znanja. Izumi. Najvažnije među njima su stekle status objekta prava. robni i uslužni žigoviindustrijski dizajn i geografske oznake) spadaju u pravo industrijske svojine. RBiH 20/95) (dalje ZVTP). Upravo zbog toga se većina prava industrijske svojine upisuje u posebne registre kod Instituta za standarde. Ona su istovremeno i lična (moralna) i imovinska prava. čl. naučna i umjetnička djela. Odnosi povodom tih objekata uređeni su posebnim granama prava. pod zakonskim uslovima svome titularu daju monopolska ovlaštenja i djeluju prema svim drugim licima (erga omnes). Vezanost navedenih objekata sa jedne strane za ličnost stvaraoca.l. mjeriteljstvo i intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine (dalje: Institut). Prenosiva su samo ona prava industrijske svojine koja imaju imovinski karakter. ali i kompjuterski programi.

205 Ostali prenosivi objekti prava industrijske svojine: tehničko znanje i iskustvo (know-how). 203 naziva se licencom ili licencijom. modela. Pored prenosivih objekata industrijskog vlasništva. One potiču najprije iz osobenosti objekata i prava industrijske svojine. 204 Verona dr Albert: “Licencni ugovor u jugoslovenskom. osim kolektivnog žiga i geografske oznake . između njih postoji značajan stepen ujednačenosti. Informator. 1981. Zbog toga je ugovor o licenci kao samostalan pravni posao ili kao dio šireg ugovornog akta prisutan u većini poslova transfera tehnologije i direktnih stranih investicija. O ovome ugovoru vidjeti Besarović dr Vesna: “Pravo industrijske svojine i autorsko pravo”.kojim se to čini je po svojoj pravnoj prirodi ugovor o cesiji. uzorka i žiga. Ta činjenica je uticala i na izgled izvora prava za ovaj ugovor. dopuštanje ili slobodu za korišćenje tuđeg isključivog prava industrijskog vlasništva. Zahvaljujući snažnim tendencijama ka unifikaciji rješenja ove dvije grupe pravnih vrela. Riječ je latinskog porijekla . odnosno Sud Bosne i Hercegovine za davanje prinudne licence. a primaocu sticanje potrebnih znanja brzo i uz minimalizaciju rizika. 106-107. Izvori prava Izvori prava za ugovor o licenci se mogu podijeliti na međunarodne i domaće.i označava dozvolu. Značaj ugovora o licenci je ogroman. čl. str. koji se sada definišu kao industrijski dizajn. tačka 4. 116 i čl. inozemnom i međunarodnom pravu”. ugovorom o licenci se mogu ustupati i prava koja još nisu definitivno zaštićena. Tu mogućnost ima podnosilac prijave patenta. Beograd. 202 203 232 . uzorak i modeli. Zagreb. 133. Takva licenca se naziva ugovornom. Us prkos tome moguće je konstruisati i opšti tip ugovora o licenci. Tako je postupio i Zakon o obligacionim odnosima (čl. On je instrument koji omogućava prenosiocu valorizaciju resursa uloženih u naučnoistraživački i organizacioni rad. str. Bez obzira na predmet. U principu se i patent prenosi na isti način. Za nas su najznačajnije sljedeće međunarodne konvencije: Konvencija o osnivanju svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo. 204 Dopuštenje za korištenje tuđeg patenta može biti zasnovano na administrativnom aktu nadležnog upravnog organa. žig. član 50 koji reguliše pravo na korištenje patenta za povjerljivi pronalazak od strane nadležnog ministarstva odbrane. ZIS. Madridski sporazum o međunarodnoj registraciji žigova (1981) i Lokarnski sporazum za međunarodnu klasifikaciju modela i uzoraka (1968). a potom iz zakonske regulative unutar koje se autonomija volje stranaka mora da kreće. 202 Prenos samo prava na upotrebu ili korišćenje objekata industrijske svojine. 1.711). 686 . 1984. Poslovna politika.“licentia” . Pariška konvencija za zaštitu industrijskog vlasništva (1883). 205 ZIS. svaki ugovor o licenci ima izvjesne specifičnosti. ustupaju se isključivo ugovorom. 2.

posvećen utvrđivanju materijalno-pravnog režima objekata industrijske svojine koji se. Smatra se da je on podvrsta ugovora o prodaji. 63 ZVTP). on se može upisati u registar. zajedno sa pravima nad njima. Obavezne (čl. Donošenjem ZIS-a ova materija se nalazi skoro isključivo u oblasti obligacionih odnosa. Pravna priroda razmatranja ugovora je sporna u teoriji. 686-711). Ovaj obligacioni pravni posao ima sljedeće karakteristike: dvostrano je obavezan. 64. dugotrajnost i važnost ugovora o licenci naveli su zakonodavca da zaključivanje ugovora o licenci uslovi postizanjem sporazuma stranaka u pismenom obliku (čl. Uporedni pregled pokazuje da se ugovor o licenci zaključuje u pisanom obliku i onda kada po nacionalnim 206 Pored toga. U domaćem prometu. Zakon o obligacionim odnosima sadrži detaljnu regulativu opšteg tipa ugovora o licenci (čl. da su najjače izraženi elementi zakupa. isto djelo. Pošto se ugovorom o licenci prenosi pravo korištenja apsolutnim pravom. II POJAM I BITNI ELEMENTI UGOVORA 1. Ugovori o licenci prava industrijske svojine i know-how sa stranim licem obavezno se prijavljuju organu nadležnom za ekonomske odnose sa inostranstvom. Napokon. Uz uvažavanje specifičnosti pojedinih predmeta industrijske svojine. Ugovor koji nije upisan proizvodi pravne posljedice samo prema strankama (inter partes). tehničkog znanja i iskustva. 233 . teretan i formalan. Zaključivanje ugovora Složenost. On uređuje ona pitanja sadržaja ugovora o licenci koja su značajna za zaštitu interesa domaćih subjekata i cijele zemlje u ovim poslovima sa elementom inostranosti. 132 ZIS). ugovor o licenci je ovim dobio svojstvo imenovanog pravnog posla. žiga. Pojam ugovora “Ugovorom o licenci obavezuje se davalac licence da stjecaocu licence ustupi u cjelini ili djelimično pravo iskorištavanja izuma. prenose ugovorom o licenci. odnosno primjene ZOO. str. 55) odnose se na ugovore o licenci patenta i znanja (know-how). komutativan.prema svima (erga omnes). intelektualnog vlasništva (ugovor o cesiji) formalan (čl. čl.Od domaćih izvora na prvom mjestu se nalazi ZIS. pa predstavlja i bitan elemenat ugovora. Upis može tražiti svaka od stranaka (čl. Ova forma ima svojstva ad solemnitatem. 687 ZOO. 56 ZVTP). 130 ZIS). uzorka ili modela. da postoje 206 Verona dr Albert. 686 ZOO). Drugo mjesto zauzima Zakon o vanjskotrgovinskom poslovanju. 54) i zabranjene klauzule (čl. koji vodi i registar tih ugovora (čl. a stjecalac licence se obavezuje da mu za to plati određenu naknadu” (čl. pravilo je da je ugovor o prenosu prava pravima nije formalan. ugovor se upisuje u odgovarajući registar koji vodi Institut. Registrovani ugovor djeluje i prema trećim licima . 3.

u literaturi dominira izričito ili prećutno izražen stav da je u pitanju samosvojna vrsta ugovora (sui generis ugovor). isto djelo. svi moraju dati saglasnost za zaključenje ugovora ili se zajednički moraju pojaviti kao davaoci prava korištenja. davalac licence. str. odnosno uslužni žig. oblika. Vrsta prava utiče i na rješenje u ugovoru o licenci. isto djelo. 29-36. narocito. 110. dakle. Verona dr Albert. odnosno usluga drugog učesnika u privrednom prometu”.2. kao jedna strana u prvom ugovoru o isključivoj licenci.osnove da se svrsta u grupu ugovora čije je obilježje propuštanje ili trpljenje upotrebe sopstvenog prava itd. Predmet ugovora Predmet ugovora o licenci je složena pojava. davalac licence može biti: vlasnik apsolutnog prava industrijske svojine na predmetu licence. odnosno žiga (čl. 19 210 ZIS. Kao primalac licence se u zakonskim okvirima može pojaviti bilo koje domaće ili strano. 207 Sve ovo ukazuje i na mješovitu pravnu prirodu posla. koji se sada definiše samo kao žig je znak koji se može grafički prikazati i koji je podoban za razlikovanje roba. boja. 110 ZIS. 69 211 ZIS. modela ili uzorka-industrijskog dizajna. fizičko ili pravno lice. Najuopštenije govoreći. čl. Besarović dr Vesna. Određivanje davaoca licence daleko je složenije. 36 i Besarović dr Vesna. isto djelo. čl. kontura. čl. str. Bitni elementi ugovora 2. str. 208 2. Subjekti ugovora Subjekti ugovora su davalac i primalac licence. nov. 132 ZIS). nosilac prava iskorištavanja objekta industrijske svojine i podnosilac prijave patenta. odnosno materijala proizvoda samog po sebi ili njegovih ornamenata. odnosno usluga jednog učesnika u privrednom prometu od istih ili sličnih roba.1. On se može posmatrati kao objekat industrijske svojine radi koga se ugovor zaključuje i kao karakteristična radnja koju povodom određenog objekta treba da izvrši prenosilac. odnosno prava industrijske svojine. 210 “Industrijskim dizajnom štiti se izgled cijelog ili dijela proizvoda koji je nov i čiji je individualni karakter rezultat posebnih obilježja linija. Ako prijavu podnosi više lica zajedno i ako im je pravo priznato kao suvlasnicima. Svi ovi objekti. Ipak. 97 234 . isto djelo. mogu se podijeliti po različitim osnovama. Patent je pravo kojim se štiti pronalazak iz bilo kog područja tehnike.” 211 Raniji zakon je industrijski dizajn definisao kao modele. koji je 209 Robni. Navedenim 207 208 209 Vidjeti Verona dr Albert. 2. Određivanje davaoca opredjeljuje ugovor o licenci kao pravni posao intuitu personae. odnosno uzorke. str. koji ima inventivnu razinu i koji se može industrijski primjeniti.

Zakonska pretpostavka da je licenca prostorno neograničena mora biti opravdana tumačenjem cijelog ugovora.predmetima ugovora o licenci treba dodati i “znanje i iskustvo”. čija je definicija već data. 2 i 3 ZIS). Naknada mora biti određena ili odrediva. Zabrana se odnosi kako na cijelo pravo. a industrijski dizajn 10 godina (čl. Suprotno Carić dr Slavko u “Komentaru Zakona o obligacionim odnosima”. Utvrđuje se ugovorom i predstavlja njegov bitan elemenat (čl. patent traje 20 godina. 690 ZOO). niti je može prenijeti nekom trećem licu. mora izričito ugovoriti (čl. 235 . A to znači da je on u “granicama prostornog važenja licence” (čl. Napokon. 60. 690 ZOO). licenca je neisključiva. dr Slobodan Perović i prof. Oni služe i kao mjerilo za osnovnu podjelu licenci. redaktori prof. prema obimu i mjeri prenosa ovlaštenja na primaoca licence. 695 ZOO) ne može koristiti ni sam. Isključiva licenca je ona kod koje primalac stiče pravo isključivog iskorištavanja predmeta licence. izuzetno. Računajući od dana podnošenja prijave. čim suprotno nije izričito predviđeno u ugovoru. Cijena Naknada je protuvrijednost koju primalac stavlja na raspolaganje davaocu licence za ustupljeno pravo iskorištavanja objekta intelektualne svojine koji je predmet ugovora. 473-474.3. tako i na sve varijante korištenja predmeta 212 logično je da se isključivost licence licence. Radnja koja je predmet ugovora o licenci je ustupanje ovlaštenja na iskorištavanje nekog od objekata prava industrijske svojine. produžiti za još najviše 5 godina (čl. Ugovor o licenci nikada ne može trajati duže od perioda zakonske zaštite prava koje se prenosi (čl. Postoje i izuzeci. Prostorna ograničenja na području Bosne i Hercegovine ne smiju biti suprotna propisima o jedinstvenom tržištu (čl. Sam prenos se može izvršiti u različitim modalitetima. 686 ZOO). Zakon o obligacionim odnosima pretpostavlja postojanje neisključive licence. st. 2. naprijed citirano djelo. st. budući da se u ovom slučaju ne traži izričito ugovaranje ograničenja (čl. Garancije koje padaju na davaoca licence pokazuju da je u pitanju obaveza rezultata. S obzirom na strogost ograničenja. dr Dragoljub Stojanović. Kvalifikacija licence prema ovome mjerilu zavisi od sadržaja konkretnog ugovora. 688 ZOO). 212 Čl. Ukoliko je davalac licence zadržao za sebe bilo kakvo pravo iskorištavanja licence ili neku mogućnost da prenos izvrši i trećim licima. 689. a trajanje patenta po proteku 20 godina može se. ona može biti potpuna i djelimična. Mislimo da član 695 ne daje dovoljno osnova za ovakvo tumačenje. 2 ZOO dozvoljava i tumačenje po kome postoji mogućnost davanja njenog predmeta. Licenca može biti prostorno neograničena i ograničena. tako patent sa skraćenim trajanjem traje 10 godina. 60 i 113 ZIS). str. 689 ZOO).

215 Način određivanja cijene utiče na modalitete plaćanja i na obaveze primaoca licence koje su povezane sa plaćanjem cijene. 485-486. 2. 214 Svi navedeni metodi mogu biti primijenjeni i u nekoj kombinaciji o kojoj se stranke dogovore. III OBAVEZE STRANAKA 1. Vidjeti Besarović dr Vesna. Čović dr Šefik i Trifković dr Miloš: “Modeli ugovora o poslovnoj saradnji sa inostranstvom (sa komentarima)”. a ne i zbog naknadnih “okolnosti koje otežavaju ispunjenje obaveze jedne strane” (čl. 123. 67 i 68 ZOO). str. 703 ZOO se uzdržava od ovakve kvalifikacije prirode odredaba koje su u njemu sadržane. Iako do nesrazmjerne naknade i koristi može doći i isključivo usljed krive procjene jedne od ugovornih strana. str. 214 213 236 . Ona se može ugovoriti u paušalnom iznosu. isto djelo. citiranog djela. Carić dr Slavko u komentaru čl. Faktori koji opredjeljuju vrijednost licence determinišu i (ne)izvjesnost njenog ostvarivanja. Ona se sastoji od tri radnje: uručenja patenta ili drugog spisa. Besarović dr Vesna. po komadu. 213 Složenost ovih činilaca i nužnost njihove ne samo objektivne nego i subjektivne procjene dovela je do više načina određivanja visine naknade. 215 Ovo je tzv. isto djelo. Prema Begtić dr Rešad. str. ipak. prema prometu i po veličini dobiti. Vidjeti str. Obaveze davaoca licence 1. 1982. Ekonomski institut. isto djelo. tržišta i monopola.4. kombinovani način odredivanja cijene. Predaja predmeta licence Predaja predmeta licence je karakteristična obaveza davaoca. srazmjerno materijalnim troškovima proizvodnje. Besarović dr Vesna. str.Na vrijednost licence utiču faktori proizvodnje. ako je ona “postala očito nesrazmjerna u odnosu prema prihodu koji sticalac licence ima od iskorištavanja predmeta licence” (čl. jasno je da i forma ugovora ima svojstvo bitnog elementa. 216 Verona dr Albert. str. Burnazović dr Tufik . 133 ZOO). 89. str. 703 ZOO). dozvole za korištenje i predaje tehničke dokumentacije potrebne za praktičnu primjenu predmeta licence. 89.1. isto djelo. smatra da je u ugovor o licenci uvedena klauzula o 216 promijenjenim okolnostima. Ona značajno utiče na način kasnijih izmjena i dopuna ugovora i raskid samoga posla (čl. u teoriji prava intelektualne svojine se. Zbog toga se omogućava svakoj zainteresovanoj strani da zahtijeva izmjenu ugovorene naknade. Forma ugovora Pošto se ugovor o licenci mora zaključiti u pismenom obliku. 122 i Verona dr Albert. 122. Ova forma ima zakonski karakter. isto djelo. 29. Sarajevo.

Zakonom o vanjskotrgovinskom poslovanju su taksativno određene četiri restriktivne klauzule u ugovorima o licenci patenta. Ova obaveza postoji na osnovu Zakona (čl. industrijskog dizajna ili ugovorno ustupanje upotrebe žiga zaključuje ugovor o licenci u skladu sa ovim zakonom i drugim propisima. Članom 133 ZIS samo utvrđuje da se za ugovorno ustupanje iskorištavanja patenta. Besarović dr Vesna. te znanja i iskustva (know-how) sa stranim partnerima. 693 ZOO).2. ako jesu posebnom. 114. treba smatrati da ona ima trajan karakter. ona se naziva opštom. isto djelo. Tehnička upotrebljivost je mogućnost da se primjenom licenciranog objekta obavi zahtijevani proces i/ili dobije proizvod koji će odgovarati stanju tehnike. 692 ZOO). str. ZIS ovu materiju ne reguliše više u onom obimu kako je to bilo u ranijem zakonodavstvu. Zakon izričito zahtijeva da se daju “sve upute” (čl. zahtjevi u pogledu tehničke izvodljivost. Predaja tehničke dokumentacije potrebna za eksploataciju objekta je obaveza koja se najčešće javlja u ugovorima o licenci know-how. Dozvola za korištenje daje se u okviru ugovora i zakona. 114. Prema Čl. 1. Pošto vremenskih određenja ove obaveze nema. obaveza garancije ima svojstvo prirodnog sastojka ugovora. 603 ZOO). Tehnička izvodljivost je “mogućnost da se tehničkim putem proizvede određeni proizvod ili 218 Ako u ugovoru nisu bliže određeni primijeni određeni postupak u proizvodnji”. str. klauzula sa ovakvom garancijom se mora nalaziti u ugovoru o licenci sa stranim elementima. Garancije za tehničke osobine predmeta licence Prenosilac prava na određenom objektu industrijske svojine jemči primaocu da predmet ugovora i njegova upotreba ispunjavaju tehno-ekonomske uslove predviđene propisima i/ili ugovorom.3. A to znači da se davalac licence mora ponašati pošteno i savjesno. 1. 55 ZVTP). Davanje uputstva i objašnjenja Dužnost davanja uputstva i objašnjenja koja su potrebna za uspješno iskorištavanje licence zasniva se na iskustvu po kome patentna prijava i dokumentacija nisu uvijek dovoljne za ostvarivanje svrhe ugovora na strani 217 primaoca licence.Uručenje potrebnih spisa i dokumentacije zavisi od vrste objekta koji se licencira. koje se u njima ne smiju nalaziti (čl. zahtjevima tržišta i eventualno posebnim uslovima ugovora. ali može biti sporazumom stranaka precizirana ili čak proširena. U mjeri u kojoj počiva na propisu. Prema Zakonu “Davalac licence garantuje sticaocu licence tehničku izvodljivost i tehničku upotrebljivost predmeta licence” (čl. isto djelo. budući da se tu radi o nepatentiranim izumima ili tajnim vještinama. Kriteriji za njihovo ocjenjivanje zavise od vrste objekta i od toga da li je on već primjenjivan u praksi. Besarović dr Vesna. 218 217 237 . 54 ZVTP. Kod licence know-how ova obaveza je veoma značajna.

694 ZOO). I ta je garancija zasnovana na zakonu te ima svojstva prirodnog elementa ugovora. garancija se proširuje. te da ne postoji ograničenje prava u korist lica koja nisu stranke ugovora. svoju obavezu i 219 O ovim vrstama garancija vidjeti šire kod Verona dr Albert. Pored zakonskih. str. isto djelo.Garancije iz Zakona o obligacionim odnosima razvijene su i proširene u spoljnotrgovinskom prometu. Suština i ove garancije sastoji se u eventualnoj obavezi davaoca licence da nadoknadi štetu prouzrokovanu nedostacima prenesenog prava.4. Obaveze primaoca licence 2. str. u ugovorenom obimu i u ugovorenim granicama” (čl. I drugo. 1. Davalac licence jemči primaocu da pravo pripada njemu. te u zaštiti primaoca od svih pravnih zahtjeva trećih lica. te jemstvo da su znanja i iskustva prenesena ugovorom o licenci know219 how zaista tajna. isto djelo. Garancija za pravne osobine prenesenog prava Davalac licence prenosi na primaoca pravo iskorištavanja objekta na kome ima apsolutno pravo.1. garancija za rezultat. ne stiče samo pravo. te po prirodnu okolinu. 696 ZOO). Ograničavanje toga monopola u korist primaoca je osnovni razlog zbog koga ta strana zaključuje ugovor. između ostalog. str. 238 . Davalac “jemči da pravo iskorištavanja nije ustupio drugome ni potpuno ni djelimično” (čl. 220 Verona dr Albert. poslovna praksa je razvila još neke (pod)tipove garancija. Zbog toga je logično da davalac već po samom zakonu (čl. da na pravu nisu konstituisana ovlaštenja trećih lica. sljedeće garancije: a) Da li će se primjenom predmeta licence dobiti proizvod ugovorenog kvaliteta i b) Neškodljivost dobijenih proizvoda po život i zdravlje ljudi. isto djelo. 84-86 i Besarović dr Vesna. ugovori o licenci patenta i znanja i iskustva moraju sadržavati. Ova obaveza postoji tokom cijelog 220 trajanja ugovora. 54 ZVTP). 2. Ukoliko je predmet posla isključiva licenca. 115-119. 694 ZOO) jemči primaocu za svojstva prava koje mu prenosi. Prema specijalnom zakonu (čl. Citirana formulacija dozvoljava da se ova dužnost dvostruko shvati. garancija za rentabilnost i konkurentnost proizvoda dobijenih primjenom predmeta licence. 81. 54 ZVTP). Sadržaj ove obaveze sastoji se u održavanju onoga stanja prenesenog prava koje je postojalo u času zaključenja ugovora. Iskorištavanje predmeta licence “Sticalac licence dužan je iskorištavati predmet licence na ugovoreni način. nego i dužnost iskorištavanja predmeta licence. Tu na prvom mjestu spada garancija za tajnost know-how. U vanjskotrgovinskom prometu ova je garancija izričito utvrđena (čl. Primalac najprije.

Verona dr Albert. Najvažnije među njima su uređene u Zakonu o obligacionim odnosima. Suprotno rješenje mora nesumnjivo proizlaziti iz ugovora. ako ugovorom nije za to određen kraći rok” (čl. 698 ZOO). Povreda ove dužnosti predstavlja i povredu poslovne tajne davaoca licence. Ova obaveza postoji po samom zakonu (čl. 2. Besarović dr Vesna. Način plaćanja zavisi od modaliteta po kojem je cijena licence utvrđena i od posebnih odredbi ugovora o ovom pitanju. 2. Ugovor o licenci patenta i know-how sa elementom inostranosti mora sadržavati obavezu davaoca da za vrijeme važenja ugovora “primaocu stavlja na raspolaganje poboljšanje na patentu i znanju i iskustvu”. 54. Ako se naknada utvrđuje prema obimu iskorištavanja predmeta licence. 222 221 239 . 88. 121. odnosno trenutak padanja u docnju sa izvršenjem obaveze. Kod ugovora o licenci know-how. primalac licence ima obavezu čuvanja u tajnosti dobijenih znanja. isto djelo. Od rješenja ovih procedura zavisi i početak rokova za plaćanje. “sticalac licence dužan je podnijeti davaocu licence izvještaj o obimu iskorištavanja i obračunati naknadu svake godine. primalac licence odgovara kao i svako treće lice koje se neovlašteno služi tuđim pravom industrijske svojine. Pravo i obaveza iskorištavanja postoje u pogledu predmeta ugovora o licenci. dakle i onda kada nije izričito ugovorena. st. isto djelo.2. 702 ZOO). tačka 1) ZVTP. primijeniće se opšta pravila obligacionog prava o ispunjenju novčanih obligacija. Suprotno može biti predviđeno prinudnim propisom 222 ili izričito ugovoreno. čak i onda kada je data neisključiva licenca. Obaveze uslovljene vrstom ugovora o licenci Različitost objekata industrijske svojine i njihovog iskorištavanja dovela je do pojave obaveza karakterističnih samo za neke tipove ugovora o licenci. 1. Ukoliko prekorači utvrđena ograničenja. Dozvoljeno korišćenje kasnijim usavršavanjima predmeta licence mora se takođe odvijati u granicama zakona ili sporazuma stranaka. Teorija je zauzela stanovište da je primalac dužan i iskorištavati licencu i to činiti na ugovoreni način. str. Plaćanje naknade Primalac je obavezan da plati ugovorenu naknadu. pa se njeno poštovanje štiti i po tom osnovu.pravo iskorištavanja licenciranog objekta mora vršiti u skladu sa ugovorom. Tako je postupio i čl. Trajnog je karaktera.3. str. Ukoliko one ne postoje. Složenost ovog metoda utvrđivanja i plaćanja cijene zahtijeva da se ugovorom detaljno urede postupci utvrđivanja rezultata poslovanja i rokovi obavještavanja o njima. 221 Način iskorištavanja predmeta licence zavisi od ugovora. uključujući i nepatentirani izum. Zbog toga se primalac licence mora suzdržavati od korišćenja naknadnim usavršavanjima objekta industrijske svojine.

2. Njegova odgovornost u ovom slučaju je. pri tome treba voditi računa da se krivica pretpostavlja. 700 ZOO). dakle. 121 ZOO). 699 ZOO). Prava davaoca licence prema primaocu koji kasni sa plaćanjem naknade analogna su pravima prodavca u slučaju docnje kupca sa plaćanjem cijene. objektivna. Za neizvršavanje ostalih obaveza primalac licence odgovara subjektivno. Odgovornost davaoca licence Davalac licence odgovara bez obzira na odsustvo svoje krivice za prekršaj obaveza garancije za tehničku izvodljivost i upotrebljivost predmeta licence. Besarović dr Vesna. Njegova odgovornost je tada subjektivna. IV ODGOVORNOST STRANAKA 1. str.Bude li zajedno sa licencom za određenu proizvodnju ustupljena i licenca žiga kojim se proizvodi obilježavaju. a naknada štete se ravna po opštim pravilima. ukoliko je nedostatak bio skriven. da je teret dokazivanja njenog odsustva na primaocu licence. davalac odgovara samo onda kada je za to kriv. Za neizvršavanje ostalih obaveza iz ugovora o licenci. isto djelo. 240 . 121 ZOO). Pored toga. Prava primaoca licence analogna su onima koja ima kupac u slučaju 223 skrivenih materijalnih nedostataka kod ugovora o prodaji (čl. roba proizvedena po licenci mora biti obilježena oznakom o proizvodnji po licenci i kada se ne prodaje pod određenim robnim žigom (čl. Prava primaoca licence u ovom slučaju ista su kao i prava kupca kada roba ima pravne nedostatke. Odgovornost primaoca licence Primalac licence odgovara objektivno za neizvršavanje svojih novčanih obaveza. primalac licence stiče i posebne zakonske obaveze. Drugi slučaj objektivne odgovornosti davaoca licence postoji onda kada se pojave pravni nedostaci (čl. 223 Vidjeti Verona dr Albert. isto djelo. 115. str. On može tako dobijene proizvode pustiti u promet sa tim žigom “samo ako je njezin kvalitet isti kao što je kvalitet robe koju proizvodi davalac licence” (čl. Ta činjenica i karakter obaveza znatno otežavaju položaj primaoca u postupku dokazivanja. No. 84-86.

Ovdje ćemo se zadržati samo na onim vrstama licenci koje već nisu obrađene kroz razmatranje predmeta ugovora. upotrebu i prodaju proizvoda dobijenih licenciranim postupkom ili obilježenih ustupljenim žigom. Tada ima karakter dozvole prema Zakonu (čl. primaoca isključive licence i trećeg lica. 2. Treba istaći da u pogledu zabranjenih i obaveznih klauzula Zakon o vanjskotrgovinskom poslovanju ne pravi razliku između ugovora u kojima je BiH partner davalac i onih u kojima je on primalac licence. 29 ZOO). 241 . 224 225 226 Verona dr Albert. lična licenca je ona koja se ne može prenositi na drugoga ukoliko ta mogućnost nije izričito ugovorena. Koncernskom se naziva licenca čiji je nosilac koncern. Prema namjeni za koju se preneseno pravo može koristiti.V VRSTE LICENCI I PODLICENCA 1. Ono je pravovaljano i kada se pribavi 226 Dopuštenje može biti uskraćeno “samo iz ozbiljnih naknadno. Napokon. Dopuštanje se može dati unaprijed. O vrstama licenci vidjeti Verona dr Albert. najčešće u samom ugovoru o licenci. isto djelo.” može biti posebno značajna pri prodaji trgovačkog društva ili njegovog dijela. isto djelo. 95. Relativno ograničavanje slobode podlicenciranja postoji onda kada zaključivanje novog ugovora nije moguće bez dopuštenja davaoca licence. Ugovorom o licenci mora biti izričito isključena ova mogućnost. bilo relativno. 112 i 113. Podjela licenci Podjela licenci može se vršiti prema različitim mjerilima. isto djelo. str. 225 Nelične isključive licence mogu se prenositi na treća lica ugovorom o podlicenci. ali je namijenjena preduzećima u njegovom sastavu. Ako drukčije nije ugovoreno. o novom ugovoru o licenci čiji predmet ne može da bude širi od predmeta prvobitnog ugovora o licenci istog objekta (predmeta). Verona dr Albert. isto djelo. dakle. Pošto vrsta objekta i karakteristike prava koje se prenosi bitno utiču i na izgled ugovora. Radi se. primalac isključive licence je ovlašten da je ekonomski iskorištava i na taj način što će na treće lice prenijeti pravo njenog korištenja (čl. I ličnost primaoca može biti osnov za klasifikaciju. bilo apsolutno. Podlicenca Podlicenca ili ugovor o podlicenci je rezultat sporazuma primaoca isključive licence i trećeg lica o prenosu prava iskorištavanja predmeta ugovora o licenci. ista mjerila su relevantna i za klasifikaciju ugovora o licenci. U spoljnotrgovinskoj razmjeni licence se mogu podijeliti na uvozne i izvozne. 704 ZOO). str. 71-72 i Besarović dr Vesna. zavisno od ovlaštenja koje primalac dobija ugovorom. 72. Pogonske licence su one koje su ustupljene određenom preduzeću (društvu). U principu. str. str. Ono što predstavlja specifičnost ovoga posla jesu posebni odnosi između prvobitnog davaoca isključive licence. licence se dijele na one za proizvodnju. kao “odobrenje”. ova “licenca nije prenosiva bez 224 Pogonska licenca istodobnog prijenosa samog pogona u kojem se ona koristi.

obezbjeđenja koja su dala treća lica prestaju da važe (čl. isto djelo. 242 . produžavanje ovakvih ugovora konkludentnim radnjama je moguće. vrijediće dispozitivna rješenja Zakona o obligacionim odnosima. a davalac se tome ne protivi. Jedan izuzetak ipak postoji i on ima zakonski. Treće lice kao primalac podlicence načelno ne stoji sa prvobitnim davaocem licence ni u kakvom pravnom odnosu. a to znači odmah (čl. koje je prema zakonu ili ugovoru neophodno. Ukoliko on ne bude utvrđen u ugovoru. smatra se da je ugovor prećutno produžen sa istim elementima. Prema njima. Davalac licence je ovlašten da od primaoca podlicence zahtijeva “isplatu iznosa koje ovaj duguje davaocu podlicence po osnovi podlicence” ukoliko primalac licence ne izmiruje svoja potraživanja prema njenom davaocu (čl. Shodno opštim pravilima obligacionog prava. 2. osim toka trajanja. Otkazni rok se ugovara. Po njenom isteku. 707 ZOO). njegovim istekom se gasi i ugovor (čl. 706 ZOO). otkazni zakonski rok iznosi šest mjeseci (čl. U ovom rješenju dolazi do izražaja shvatanje po 227 kome je licencni ugovor po svojoj pravnoj prirodi zakup. Produžni ugovor je zaključen na neodređeno vrijeme. 227 Verona dr Albert. VI PRESTANAK UGOVORA O LICENCI 1. 709 ZOO). Poseban otkaz nije tada potreban. Ako primalac licence nastavi da iskorištava predmet ugovora i nakon proteka roka. 708 ZOO). dakle prinudni karakter. Pored toga. Ukoliko stranke ugovor raskidaju sporazumno. Ovaj pravni standard tumači se prema okolnostima konkretnog ugovora o licenci. 95. zavisno od predmeta licence i ciljeva stranaka.razloga” (čl. Izložena rješenja ne utiču na pravo stranaka da ugovor raskinu sporazumno. Ukoliko primalac licence zaključi ugovor o podlicenci bez dopuštanja davaoca. Načelo autonomije volje važi i u ovome domenu. same mogu da urede sve modalitete raskida. pa mora prestati otkazom. Otkaz Ugovori o licenci sklopljeni na neodređeno vrijeme prestaju otkazom bilo koje stranke. “čak ni kad je davalac licence dao potrebno dopuštenje za zaključivanje podlicence” (čl. ugovor se ne može otkazati u prvoj godini svog trajanja. 707). 710 ZOO). Prestanak protekom vremena Ukoliko je ugovor o licenci sklopljen na određeno vrijeme. 705 ZOO). str. davalac može otkazati ugovor o licenci i bez otkaznog roka.

Ovaj opšti stav ipak trpi dva ograničenja.3. Ugovor o licenci može odrediti i uslove pod kojima nasljednici postaju stranka u ugovoru o licenci. 243 . pa analogno pravo nije priznato primaocu licence. Prestanak subjektiviteta Smrt fizičkog lica kao davaoca ili primaoca licence ne utiče na ugovor o licenci. odnosno raskine. Nasljednici stupaju u ugovor samo pod zakonskim uslovom da produžavaju djelatnost primaoca licence (čl. Stečaj ili redovna likvidacija primaoca licence daju pravo njenom prenosiocu da ugovor o licenci otkaže. Ovo pravilo motivisano je nemogućnošću davaoca licence da je dalje ekonomski koristi. Nasljednici davaoca licence stupaju u ugovor o licenci samo ako ta mogućnost nije ugovorom isključena. Obrnuto nije slučaj. 711 ZOO). Rješenja za pravna lica su drukčija. Za sticaoce licenci situacija je nešto drukčija.

244 .

Pojam ugovora Građevinarstvo predstavlja jednu od najsloženijih i najznačajnijih privrednih djelatnosti. Federalni propisi su veoma opširni. str. dvostrano obavezan.GLAVA DRUGA UGOVOR O GRAĐENJU I POJAM UGOVORA I IZVORI PRAVA 1. 245 . 228 Po članu 630 ZOO. članove 29-34 Zakona o vanjskotrgovinskom poslovanju u kojima su uređena pojedina pitanja kada se u ovom ugovoru pojavljuje element inostranosti. Upravo zbog toga je veoma teško razlučiti posao građenja od samog ugovora kojim se uređuje onaj dio poduhvata koji je zasnovan na autonomiji volje stranaka.Carić dr Slavko: “Ugovori robnog prometa“. izvođač. VI izdanje. ne preuzima obavezu rada. Izvori prava Najvažniji izvor prava za ugovor o građenju su zakoni. ili na takvom zemljištu. odnosno na već postojećem objektu izvršiti kakve druge građevinske radove. 549-550. Od dispozitivnih propisa na prvom mjestu se nalazi Zakon o obligacionim odnosima. a naručilac se obavezuje da mu za to isplati određenu cijenu”. koji nastavlja tendenciju uporednog prava da se dio ovoga posla zasnovan na autonomiji volje stranaka uredi i ključnim izvorom privrednog prava. shodno će se primijeniti članovi 600-629 koji sadrže norme o ugovoru o djelu. 1987. Od prinudnih propisa treba spomenuti one koji se odnose na pojedina pitanja finansiranja izgradnje. Naučna knjiga. nego obavezu postizanja ugovorenog rezultata. Oni se mogu podijeliti na imovinske i administrativne. 2. Po svojim osobinama ugovor o građenju je teretan. 7-8. Beograd. Mogu se podijeliti u dvije grupe. Prva uređuje urbanističko-komunalne uslove za zaključivanje i izvršavanje ugovora o 228 Vidjeti Kapor dr Vladimir . Njena važnost je došla do izražaja i u Zakonu o obligacionim odnosima. “ugovor o građenju je ugovor o djelu kojim se izvođač obavezuje prema određenom projektu sagraditi u ugovorenom roku određenu građevinu na određenom zemljištu. Shodno tome.1968. Već po zakonskoj definiciji ugovor o građenju spada u ugovore o djelu. Vilus dr Jelena: “Ugovor o građenju”. Ukoliko pojedina pitanja nisu u njima regulisana. Beograd. sinalagmatičan i formalan pravni posao.administrativnih i dispozitivnih imovinskih elemenata. str. kao karakteristični dužnik. Institut za uporedno pravo. Ugovoru o građenju su posvećeni članovi 630-647. Njega karakteriše i velika isprepletenost prinudnopravnih .

56/02. 232 Od izvora privrednog prava koji su autonomnog karaktera treba istaći Posebne uzanse u građevinarstvu. SFRJ 69/80). Radi se o posebnom režimu prava javnih nabavki. uključiti Zakon o prostornom uređenju (Sl.g. izmjene i dopune u broju 26/82. CIP. Pored posebnih uzansi. Vidjeti kod Trifković dr Miloš: “Sadržaj ugovora o investicionoj izgradnji u svjetlu izvora prava” u “Ekonomika investicija kao faktor stabilizacije privrede”. Najvažniji su: Zakon o prostornom uređenju 229 i Zakon o ustupanju izgradnje investicionih objekata.građenju. projektantske organizacije. II STRANKE I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. list SRBiH 33/77.2003. te akti ostalih međunarodnih organizacija. dalje će se citirati kao ZG i Odluka Visokog predstavnika o proglašenju Zakona o građevinskom zemljištu Federacije BiH od 15. Međunarodne banke za obnovu i razvoj (IBRD) i ORGALIME naročito. značajno vrelo iz ove grupe predstavljaju i opšti uslovi poslovanja koje usvajaju pojedini investitori ili izvođači. 231 Kao posebni izvori prava mogu se spomenuti i Zakon o građenju i Zakon o građevinskom zemljištu Federacije BiH. Pored njih se u poslu građenja sreću i drugi subjekti: arhitekti. Zagreb. l. 1987. Druga se tiče načina zaključivanja ugovora o građenju. Savez finansijskih i računovodstvenih radnika BiH. 233 One predstavljaju kodifikaciju poslovnih običaja u ovoj oblasti. Dalje: ZPU). U ovoj oblasti sada postoji određena pravna praznina koja je nadomještena postojanjem posebnih propisa koji se odnose na ustupanje građevinskih radova od strane tzv. 234 Na primjer: Opšti uslovi INGRE iz Zagreba. javnog sektora ili pravnih lica u većinskom vlasništvu države. Izmjene i dopune su urađene na osnovu Dogovora SR i SAP o ustupanju izgradnje investicionih objekata u društvenom vlasništvu (Sl. novine FBiH br. 1980. ustupanju radova i usluga (Sl. str. naručilac i izvođač. odnosno nosilaca raspolaganja društvenom svojinom. U propisima i u praksi za njih se koriste i nazivi: investitor i građevinar. Ona imaju svojstvo stranke. 34/04) 232 Sl. 235 Tri su najvažnije grupe ovih pravila: opšti uslovi Evropske ekonomske komisije UN. Tekst kod Vukmir dr Branko “Ugovori o izvođenju investicijskih radova međunarodni”. novine FBiH br.05. Sarajevo. 230 229 246 . ustupanju radova i usluga. Stranke Lica za koja nastaju obaveze i prava na osnovu ugovora su. do sada. prema terminologiji ZOO. zatim opšti uslovi Međunarodne federacije savjetodavnih inženjera (FIDIC). 141-157. Proceduralna pitanja predstavljaju najveći dio sadržaja ovih akata. 52/02. novine FBiH br. Danas je njihova primjena uslovljena sporazumom stranaka u svim slučajevima u kojima one sadrže rješenja suprotna dispozitivnim odredbama ZOO. inženjering organizacije. te inspekcijski nadzor. Sl. 234 Oni se najčešće rade oslonom na neke od opštih uslova međunarodnog karaktera. nije stavljena van snage njegova važnost iako je njegova materija postala neaktuelna. 233 Sl. kao i budžetskih korisnika. l. Dalje ćemo ih citirati kao: UG. Ovo se posebno odnosi na materiju ustupanja izgradnje investicionih objekata od strane tzv. 231 Ova materija je regulisana Uredbom o postupku nabavke roba. 235 Njihovo važenje je uslovljeno uključivanjem u ugovor. subjekti specijalizovani za vršenje nadzora. SFRJ 18/77. 230 Ono što je karakteristično za ovaj pravni propis je to što. korisnika. te upravni organi.

Da bi ugovor o građenju bio posao poslovnog prava.treba i komunalne organizacije koje daju saglasnosti na projekat (elektroprivreda. pošta.ograniči broj članova konzorcija (konzorata).svaki na osnovu posebnog ugovora o građenju. U tom slučaju se radi o konzorcijalnom nastupu koji se zasniva na posebnom ugovoru. Izvođač može zaključiti posebne ugovore sa drugim subjektima za izvođenje pojedinih dijelova objekata ili pojedinih radova. ili jedinstveno. Njihovo pribavljanje predstavlja prvu grupu prethodnih radnji koje investitor mora da obavi da bi mogao pristupiti zaključenju ugovora.za ponudbenu licitaciju . Investitor može biti fizičko ili pravno lice u čije ime i za čiji račun se gradi građevina i vrše drugi zahvati u prostoru. Tendencija zakonodavca je da sve značajnije faze posla građenja mogu da obavljaju samo specijalizovane organizacije i lica. 2. Kao izvođač se može pojaviti i više registrovanih subjekata istovremeno. Investicioni program je elaborat iz koga se vidi o kakvom se objektu radi. osim investitora. odnosno eksploatacija. Za sva navedena lica. montažnih i ostalih radova može se pristupiti na osnovu investicionog programa i investicione tehničke dokumentacije. 20 ZG). funkcionalnost objekta cjelishodna. kao jedan subjekt. propisani su uslovi koje moraju ispuniti prije registracije za obavljanje djelatnosti kojom se bave. odnosno lice sa statusom koji dozvoljava sklapanje trgovačkih poslova.1. kontrola projekta. U praksi se drugi učesnici u poslu nazivaju kooperanti. Građenjem građevina u prostoru se mogu baviti samo pravna lica registrovana za obavljanje te djelatnosti ako pored opštih uslova ispunjavaju i uslov da u radnom odnosu imaju najmanje jednog diplomiranog inženjera sa najmanje 5 godina radnog iskustva i položenim stručnim ispitom (čl. Investitor ima pravo da u pozivu za javno nadmetanje . gdje se daje analiza uslova za njegovu izgradnju i dokazuje da je izgradnja toga objekta. Ovakvo rješenje je opravdano s obzirom da je posao građenja. Investicioni program i tehnička dokumentacija Izgradnji objekata i uopšte izvođenju građevinskih. potrebno je da i investitor bude privredni subjekat. tj. zemljišno-knjižni ured. vodovod i kanalizacija. Prethodne radnje 2.. odnosno izvođenje predviđenih radova ekonomično. On se tada pojavljuje u ulozi komisionara. građenje i nadzor nad građenjem investitor mora povjeriti pravnim ili fizičkim licima registrovanim za obavljanje te djelatnosti (čl. nadzora nad građenjem i revidiranja projekta povjeravaju samo pravnim ili fizičkim licima registrovanim za obavljanje te djelatnosti. Investicioni program treba da sadrži sljedeće podatke: opis 247 . po svojoj pravnoj prirodi predstavlja opasnu djelatnost. katastar). rentabilno i društveno opravdano i da je tehnološki proces. Kao izvođač može se pojaviti pravno ili fizičko lice registrovano za obavljanje te djelatnosti. Konzorcij se pojavljuje kod velikih investicionih objekata. Projektovanje. gas i sl. Oni mogu djelovati samostalno . Tako se i poslovi projektovanja. 18 ZG).

analizu tržišta i mogućnost plasmana robe. upravne zgrade. potrebna obrtna sredstva. vrijednost prethodnih ulaganja. njegovu namjenu. tehničko obrazloženje. Investicioni program se izrađuje za cio objekat. odnosno eksploatacije. Investiciona tehnička dokumentacija je elaborat u kome se tehnički razrađuje tehnološko-proizvodna. Zakon zahtijeva da postoji projekat “za izvođenje”. Investicioni program je preduslov za izradu investicione tehničke dokumentacije. tehnološki. a može ugovoriti njegovu izradu sa nekim preduzećem koje je registrovano za tu djelatnost. Prema prirodi posla. rezultatima prethodnih ispitivanja i istraživanja. trajanje izgradnje. društvena opravdanost. ona obuhvata različite projekte. jer se na osnovu njega izdaje urbanistička saglasnost. da prethodi “idejni projekat”. Naime. sportske terene itd. ekonomičnost i funkcionalno povoljno rješenje. specifikaciju. a naročito rentabilnosti. odnosno eksploataciona koncepcija objekta i radova i daju tehnička rješenja za njegovu izgradnju. ali se iz njega mora vidjeti njihova namjena. onaj u kome su cjelovito i detaljno data sva rješenja vezana za planirani objekat i/ili radove. Tehnička rješenja u projektima moraju biti u skladu sa tehničkim propisima i standardima. Za objekte neprivrednog karaktera . kao što će se vidjeti. parkove. analizu osnovnih ekonomskih pokazatelja. često se sreće i “glavni projekat”. kapacitet. ona 248 . odnosno o izvođenju radova. Tehnička dokumentacija se radi na osnovu uslova utvrđenih u urbanističkoj saglasnosti. predmjer.objekta. tj. analizu uslova za izgradnju i eksploataciju objekta. opreme. Projekti sadrže. Između njega i projekta “za izvođenje”. karakteristike objekta. odnosno saglasnosti. posebne uslove za građenje toga objekta itd. te sa tehnološkom. 25 ZG). po sporazumu stranaka. zgrade za zdravstvene. nego samo neke od njih i druge specifične. Ali ako se objekat gradi iz kredita. U praksi se idejni projekat redovno radi. Obaveza je da se ugovor sačini u pismenoj formi. Njegovoj izradi može.kao što su škole. pored ostalog. crteže. i sa dobijenim saglasnostima komunalnih organizacija. građenju se ne može pristupiti bez odobrenja koje izdaje državni organ. ali se može izrađivati i za dijelove objekta koji predstavljaju ekonomsko-tehničku cjelinu. početak eksploatacije itd. bez koje se ne može graditi niti sklapati ugovor o izgradnji objekta. Pored toga. predračun sa opisom radova. program proizvodnje. postrojenja i montaže i razlog za njihov izbor. izvedbenog projekta. izvore finansiranja. socijalne i kulturne ustanove. tehničke opise. ako je investitor odlučio da gradi objekat po dijelovima. – jasno je da investicioni program neće sadržavati sve navedene podatke. odnosno eksploatacionu koncepciju. kao što su građevinski. tehnološko-proizvodnu. projekat instalacija i drugi. eksploatacionom i ekonomskom koncepcijom objekta (čl. onda kreditor prilikom odobravanja kredita vrlo pažljivo razmatra program i uvjerava se o tačnosti podataka i opravdanosti i rentabilnosti izgradnje toga objekta. Investicioni program može izraditi sam investitor. Program rade stručna lica i donosi ga investitor bez ičijeg odobravanja. ili usluga. a odobrenje se ne može dobiti bez investicione tehničke dokumentacije.

Rješenja su osavremenjena na taj način da se sve više uvažavaju ekološki zahtjevi kao i zahtjevi lica sa umanjenim tjelesnim sposobnostima. Treće. 74 ZG). zakonu i propisima za odgovarajuću izgradnju. Projekti koji ulaze u tehničku dokumentaciju moraju biti revidirani. u postupku izdavanja odobrenja organ uprave provjerava da li je tehnička dokumentacija urađena prema urbanističkoj saglasnosti. odobrenje izdaje opštinska služba uprave nadležna za poslove građenja na čijem teritoriju se izvode radovi (čl. 2. Samo započinjanje izgradnje bez odobrenja je krivično djelo zapriječeno kaznom zatvora od 1 do 3 godine (čl. uslovi vezani za protivpožarnu zaštitu i zaštitu na radu. Postupak podnošenja zahtjeva i procedura izdavanja odobrenja za građenje uređeni su u ZG veoma detaljno. 30 ZG). ZG). odnosno njenog dijela (čl. Posebno egzistiraju i novčane kao prekršajne sankcije. odobrenje se mora izdati ili odbiti u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva. investitor mora da obezbijedi odobrenje za građenje. 249 . Investitor sklapa pismeni ugovor sa projektantom koji mu izrađuje investicionu tehničku dokumentaciju. Poštovanje ovih zahtjeva je i administrativna obaveza organizacija koje rade tehničku dokumentaciju. Reviziju vrše organizacije koje su registrovane za izradu odgovarajuće tehničke dokumentacije. 22 ZG). Ono prestaje da važi ako radovi ne budu započeti u roku koji je u odobrenju naveden. Istim ugovorom može biti predviđena i izrada investicionog programa i investicione tehničke dokumentacije.2. 27 koje se odnose na kontrolu projekta. Najprije. Za objekte određenih vrsta može biti propisana i posebna tehnička kontrola od strane državnih organa ili ovlaštenih organizacija. Za neke objekte se predviđa da je izdavanje odobrenja za objekte posebno utvrđene u zakonu nadležan kantonalni organ uprave. i platio troškove vezane za objekat.moraju biti i racionalna. Odobrenje za građenje važi 2 godine od dana pravosnažnosti odobrenja za građenje i može se na zahtjev investitora produžiti za još jednu godinu ako se nisu izmijenili uslovi za građenje. odnosno izvođenju konkretnih radova. Ovo pitanje je danas upotpunjeno odredbama ZG čl. Odobrenje za građenje Kada je pribavio investicioni elaborat i revidiranu tehničku dokumentaciju. 32 ZG). Ono se u praksi naziva i građevinska dozvola. Odobrenjem za građenje nadležni organ uprave potvrđuje da su ispunjeni svi uslovi predviđeni u ZG i ZPU i da stoga investitor može da pristupi izgradnji projektovanog objekta. Izradom investicione tehničke dokumentacije bave se fizička i pravna lica koja su za takav rad registrovana (čl. Odobrenje za građenje nije potrebno za manje složene objekte i infrastrukturne priključke kao ni za radove redovnog održavanja oštećenih građevina koji se mogu svrstati u radove tekućeg održavanja (čl. Ovdje je dovoljno istaći nekoliko momenata. Drugo.

O obezbjeđenju sredstava za građenje kao i o obezbjeđenju plaćanja po ugovorima o izgradnji investicionih objekata investitor ne mora podnijeti posebne dokaze pošto se najčešće praktikuje uzimanje odgovarajućih sredstava obezbjeđenja plaćanja. Izbor saugovarača 3. 3. on samostalno odlučuje o načinu odabira građevinara. Ona imaju privredno-pravnu prirodu i 250 . 32 Zakona o vanjskotrgovinskom poslovanju). Investitor objekta koji se gradi državnim sredstvima ne mora da isključi svoju obavezu da zaključi ugovor sa najjeftinijim ponuđačem ali je dužan da ugovor zaključi sa najpovoljnijim ponuđačem koji ispuni uslove utvrđene kriterijima u javnom pozivu za nadmetanje. Ta sredstva investitor može obezbijediti iz sopstvenih ili drugih izvora. Pravni režim za izbor saugovarača Pravni režim izbora saugovarača obuhvata pravila o načinu određivanja građevinara sa kojim će se sklopiti ugovor i proceduru koja se provodi u primjeni izabranog načina. izuzev ako je tu obavezu isključio u pozivu na nadmetanje”.2. U posebnom pravnom režimu se nalaze pravna lica u vlasništvu države i korisnici budžetskih sredstava. Javno nadmetanje Javno nadmetanje se naziva i ponudbenom. 604 ZOO. Pravila koja ga uređuju izložićemo polazeći od rješenja koja važe za investitore zasnovane na državnom kapitalu. tehnički karakter i ona zavisi od prihvaćenog načina izbora građevinara. Kada se izvođenje investicionih radova u BiH povjerava stranom izvođaču. investitor mora imati obezbijeđena sredstva za finansiranje investicionog objekta. bilo prikupljanjem ponuda (čl. bez obzira na to o kakvom se predmetu ugovora radi. odnosno ofertalnom licitacijom. Da bi donio odluku o izgradnji. Sredstva za izgradnju Pored programa i tehničke dokumentacije. bez obzira na svojinska obilježja investitora. prikupljanjem ponuda ili neposrednom pogodbom. putem kredita. Procesna pravila o načinu izbora saugovarača u principu su ista. Druga skupina ima procesni. poziv na nadmetanje radi izvršenja određenih radova obavezuje privatnog investitora da sklopi ugovor sa onim “koji ponudi najnižu cijenu.1. Prema čl. Radi se o već spomenutom režimu javnih nabavki. npr. Kada je investitor lice koje djeluje na bazi privatne svojine. investitor mora prethodno obezbijediti finansijska sredstva. Investitor samostalno odlučuje o tome da li će izabrati saugovarača javnim nadmetanjem (ponudbenom licitacijom). 3. Prva grupa rješenja zavisi od toga da li se kao investitor pojavljuje subjekat zasnovan na državnoj ili privatnoj svojini. Jedan izuzetak ipak postoji.3.2. Značajna razlika postoji samo kod javnog nadmetanja. on se mora izabrati bilo na osnovu javnog nadmetanja.

Oglas sadrži kratak opis objekata i radova i bliže uslove za ustupanje izgradnje. Javno nadmetanje ili ofertalna licitacija je jednostrani građansko pravni posao kojim se investitor javno obavezuje da će primiti i razmotriti sve ponude za zaključenje ugovora o građenju koje odgovaraju uslovima javnog poziva ili da će preduzeti i druge radnje vezane za eventualno zaključivanje određenog ugovora. a po potrebi i posebne uslove za izgradnju konkretnog objekta ili izvođenje radova. eventualnim izmjenama ponude i o postupku koji će se provesti sa ponudama. Time je njegova i poslovna i pravna pozicija znatno poboljšana. ugovora o prodaji naročito.rasprostranjena su i u međunarodnim poslovima investicione izgradnje. predstavljaju poseban dio tendera. dalje. Napokon. Njene faze su: prijem ponuda. odluka organa upravljanja o neuspjelom nadmetanju ili o izboru jednog ili više najpovoljnijih izvođača (Letter of Intend). Tender. Ovom tehnikom odabira izvođača investitor koji je u ekonomskom smislu ponudilac pravno dobija položaj ponuđenog. odabira i dodjeljivanja ponuda veoma je složena. po pravilu se uobličavaju u tenderu. tender sadrži sve potrebne planove i projekte. procjena ponuda. predaje ponuda. tako i samih izvođača između sebe. javno otvaranje ponuda. ona se mogu primijeniti i za zaključivanje drugih vrsta ugovora. Ako su ovi elementi zadati. preko tipske ponude i formulara ugovora do garancije koji se moraju dostaviti uz ponudu. Tender po pravilu sadrži više elemenata. Pri tome. 251 . U njemu investitor obavještava potencijalne ponuđače o svim relevantnim radnjama i momentima popunjavanja ponude. Drugo. Odluku o raspisivanju javnog nadmetanja donosi organ upravljanja investitora. pregovori sa izabranim i zaključenje ugovora (Letter of Acceptance). osim cijene. koje investitor želi da dobije i postupak investitora sa tako dobijenim ponudama. Odluka se objavljuje u službenom glasilu i/ili sredstvima javnog informisanja. U ovaj dio tendera mogu biti uvršteni obrasci za (tehničke) specifikacije kao što su liste opreme. a ne putem javnog oglasa. da dostave svoje ponude za izgradnju. sadrži zbirku obrazaca: od formulara za dobijanje informacija. tender sadrži opšte. referens-lista i lista osoblja. 3. Prvi je uputstvo ponuđačima. Prikupljanje ponuda Prikupljanje ponuda se sastoji u pozivanju određenog kruga izvođača neposredno. ravnopravnost svih potencijalnih učesnika u nadmetanju i svih ponuđača mora biti obezbijeđena. Ovi opšti i posebni uslovi su po pravilu veoma opširni i imaju karakteristike samoregulirajućih ugovora. Sama procedura predstavlja kompromis između zahtjeva za što kraće i ekonomičnije zaključenje ugovora i težnje za što većom ekonomskom i pravnom sigurnošću kako tražioca usluge u odnosu sa ponuđačima. Procedura ispitivanja. Ukoliko su ovi elementi brojni i složeni. Tender je skup dokumenata u kojima su precizno i detaljno određeni: jednoobrazan sadržaj ponuda.3. Pored toga.

Postupak konkursa za utvrđivanje podobnosti sličan je postupku ofertalne licitacije. Ona može biti 252 . U našem pravu se krug lica kojima će biti poslan poziv obavezno određuje licitacijom o podobnosti ako se radi o režimu javnih nabavki. I treće. Rezultati tih pregovora su odlučujući za izbor saugovarača. na objektima koji su od posebnog značaja za narodnu odbranu i na bazi sporazuma investitora i izvođača o zajedničkom finansiranju izgradnje. radi ostvarivanja određenih programa stambene izgradnje i objekata infrastrukture. Ako ne uspije ni ponovljena. oglas mora sadržavati i zahtjev za podatke o ličnosti izvođača (oprema.4. bilo licitacija o podobnosti. Licitacija (konkurs) o podobnosti je jednostrani građanskopravni posao kojim se investitor javno obavezuje da će prema jedinstvenim mjerilima utvrditi podobnost svakog prijavljenog subjekta za izvođenje određenog objekta ili radova. bilo ponudbena. referens-lista i slično). U prva dva slučaja on ima pravo da traži nastavak pregovora sa onima koje je odredio kao najpovoljnije. Druga grupa slučajeva u kojima je moguće zaključenje ugovora neposrednom pogodbom odnosi se na situacije u kojima je neka vrsta licitacije potrebna. 2 ZOO). 630. Oni se mogu podijeliti u dvije grupe. On je zaključen kada je sporazum postignut u pisanoj formi. 3. prikupljanja ponuda. Neposredna pogodba Bez provođenja postupka ofertalne ili licitacije o podobnosti investitora može se zaključiti ugovor samo u slučajevima koji su određeni zakonom.odnosno radove. te da će onima koji se kvalifikuju uputiti poziv da pošalju svoje ponude. Zaključenje ugovora Završetkom postupka ponudbene licitacije. st. odnosno kontakata sa pojedinim izvođačima investitor još nije konačno izabrao partnere. Po svojoj pravnoj prirodi ono predstavlja prihvat. Ugovor o građenju je formalan pravni posao po sili zakona (čl. Tu spadaju slučajevi u kojima se izgradnja ustupa: nakon nepogoda i drugih nepredviđenih događaja s ciljem otklanjanja njihovih štetnih posljedica. Ovo pravilo postoji samo u režimu javnih nabavki ali je i u ovom slučaju potrebno odobrenje Ministarstva finansija Federacije BiH. kadrovi. odluka se odnosi ne na najpovoljnijeg. Drugo. Izabrani izvođač se obavještava o tome pismom o prihvatanju (Letter of Acceptance). poziv na dalje pregovore i zaključenje ugovora može se uputiti samo jednom ili nekim već kvalifikovanim izvođačima. nego na sve izvođače koji su se kvalifikovali. U prvu ulaze one situacije u kojima licitacija nije ni potrebna. investitor ima pravo da ugovor zaključi neposrednom pogodbom. Razlike su sljedeće: prvo. O tome ih obavještava pismom o namjerama (Letter of Intend). 4.

češće. 238 Vidjeti Trifković dr Miloš: “Građevinski nadzor”. 1983. Predmet ugovora o građenju može biti uključen i u predmet ugovora o investicionoj izgradnji. upućivanjem na tehničku dokumentaciju.Carić dr Slavko. nesumnjivo je. istražnih. On se tada određuje u sklopu pripremnih.ostvarena potpisivanjem jedinstvenog dokumenta. potrebno je i na građevinske radove primijeniti ista mjerila kao i na pojam “građevine”. 236 Građenje je članom 2 ZG definisano kao izvođenje pripremnih radova. str. Ugovor se može zaključiti i tako da se izvođač obavezuje da izvrši sve radove prema tehničkoj dokumentaciji. montažnih i drugih radova. 253 . 631 ZOO). Te karakteristike su veličina i složenost (čl. Prema UG 11. kao i samostalna postrojenja trajno povezana sa tlom. Da bi neki poslovi bili građevinski. najprije. Mogu se podijeliti na građevinske radove u užem smislu (“čisti”) i na zanatske radove. koji može imati isti predmet. mostovi itd. Upravo zbog toga se u drugom slučaju ugovor o građenju smatra sklopljenim danom prijema pisma o prihvatanju.) i navođenjem bitnih osobina građevinskih objekata. da moraju ulaziti u okvire ove djelatnosti. 630 ZOO dvostruko: kao “građevina” i kao “građevinski radovi”. Građevinom se smatra građevinski objekat koji je trajno povezan sa tlom i koji se sastoji od građevinskog sklopa i ugrađene opreme koji u okviru tehnološkog procesa čine tehnološku cjelinu. Beograd. 238 Predmet posla se određuje ili u ugovoru neposredno ili. 237 Vidjeti Đuretić dr Slobodan: “Ugovor o izgradnji investicionih objekata”. gotovih građevinskih elemenata i konstrukcija kao i drugi zahvati u prostoru. građevinskih radova. A to znači da i oni treba da budu veći i složeniji. osim onih koji su sporazumom stranaka izričito isključeni. brane. Stručna knjiga. 561. Predmet Predmet ugovora o građenju određen je u čl. Materijal za savjetovanje. 237 Kako bi se ugovor o građenju razlikovao od ugovora o djelu. ugradnja i montaža opreme. isto djelo. tehnička dokumentacija je uvijek sastavni dio ugovora. str. Pojam “građevina” određen je nabrajanjem objekata primjera radi (zgrade. III BITNI ELEMENTI UGOVORA 1. “Građevinski radovi” nisu precizirani u zakonu. 61-63. a može i razmjenom pisama identičnog sadržaja. Vidjeti: Kapor dr Vladimir . 236 U teoriji je kritikovana neodređenost u definisanju predmeta ovog posla. Može biti povezan i sa isporukom investicione opreme.

121. cijena može biti određena uz navođenje izraza “ključ u ruke” ili neke druge sintagme sličnog značenja. tj. 239 Biro Zoltan: “Ugovor o građenju s posebnim osvrtom na reviziju cene i klauzula “ključ u ruke”. Ovaj metod može se primijeniti i za dio objekta. 22). materijala. Određivanje cijene Cijena je naknada koju investitor duguje izvođaču za postignuti rezultat: građevinu ili obavljene građevinske radove. ona dovela do znatnog povećanja cijene. 1978. ukoliko oni ne prelaze 10% ugovorenih količina (uzansa br. Drugu relevantnu vrstu radova čine “nepredviđeni radovi”. investitor može i raskinuti ugovor. Svi oni nemaju jednak tretman. od “viškova” i od “manjkova” radova (UG 9). Prema UG 32 “cijena određena u ukupnom iznosu ne mijenja se zbog nastalih viškova i manjkova radova”. 634 ZOO). To su oni “čije je poduzimanje bilo nužno da bi se osigurala stabilnost objekta ili spriječio nastanak štete. najprije. ali cijena ne mora odgovarati onome iznosu koji je investitor utvrdio predračunom. Složenost posla u punoj mjeri se odrazila i na pravni režim cijene. 240 UG 9 definiše nepredviđene radove kao one “koji ugovorom nisu obuhvaćeni. 634 ZOO govori o “hitnim nepredviđenim radovima”. naknadni radovi . 254 . ne razdvaja cijena rada i oni posebno ne iskazuju. Ona znači pretvaranje opšteg tipa ugovora o građenju u poseban posao.oni koji nisu ni ugovoreni ni nužni ne utiču na cijenu. Postoje tri osnovna načina na koja se određuje cijena. tako da se 239 Danas se. SUPJ . Cijena 2. U cijenu. odnosno radova (UG 22).1. str. 635 ZOO). uvijek ulazi vrijednost radova navedenih u tehničkoj dokumentaciji u predmjeru prvenstveno. pa ćemo se na ovom modalitetu zadržati kasnije. Prvi je paušalno utvrđivanje. Beograd. već se daje jedinstvena cijena ugrađeno. Kod ugovora “ključ u ruke”. a koji se moraju izvesti”. a izazvani su neočekivano težom prirodom zemljišta. Ako bi (čl. Drugi i u praksi najčešći metod jeste određivanje cijene kao zbira jediničnih cijena za pojedine radove. Postoji više vrsta radova čiji troškovi čine cijenu. Napokon. neočekivanom pojavom vode ili drugim izvanrednim i neočekivanim događajima” 240 Za ove radove izvođač ima pravo na pravičnu naknadu. O njihovoj vrijednosti stranke se moraju posebno sporazumjeti (UG 35). odnosno manjkove radova. Cijena dalje zavisi od odnosa količina radova koje su predviđene ugovorom i onih koje stvarno treba izvesti. I treće. Jedinične cijene se iskazuju prema predmjeru radova.2. višak ili manjak radova ne utiče na cijenu. u nju su već uključeni fiksni troškovi građevinara. Treba istaći da naslov čl. Cijena radova ne uključuje i cijenu materijala. Osnov za ugovaranje cijene je predmjer radova. u pravilu. davanje ukupne cijene za cijeli objekat (čl. No. Ako njihov uticaj na cijenu nije ugovoren posebne uzanse o građenju smatraju da se jedinične cijene primjenjuju i za viškove. ali da tekst nigdje izričito ne spominje hitnost. Zbornik radova sa Savjetovanja o Zakonu o obveznim (obligacionim) odnosima. tj.IPU. Određivanje cijene se uvijek vrši sporazumom stranaka.

Sporazumna promjena cijena može se izvršiti naknadno. Tada duguje izvođaču dio cijene za već završene radove i “pravičnu naknadu za učinjene neophodne troškove” (čl. kod ugovora o građenju je razvijeniji nego kod drugih poslova. Beograd. Osnovicu za utvrđivanje procenata u ovom slučaju ne predstavlja ukupna vrijednost radova. 639 ZOO). Zbog toga mu zakonodavac daje pravo da u uslovima znatnog povećanja raskine ugovor. 636 ZOO). Prema njoj. 27-28. Ukoliko je avans predviđen i dat izvođaču radi nabavke materijala. Indeksna klauzula je uređena u posebnoj uzansi o građenju br. Pored toga. a preko toga investitor (čl. Ravnopravan tretman stranaka naveo je zakonodavca da naručiocu obezbijedi pravo na sniženje cijene onda kada padaju cijene elemenata na osnovu kojih je utvrđena vrijednost objekta. tako i ugovorna. odnosno radova. Čak i onda kada je predviđeno da se cijena neće mijenjati ako se nakon zaključenja ugovora povećaju cijene elemenata na osnovu kojih je ona utvrđena. mogla se primijeniti kada se troškovi života promijene za 5%. 255 . Privredna štampa.2. naručilac ima pravo na sniženja koja prevazilaze 2%. Nastavljajući koncept usvojen u sudskoj praksi 241 i u Posebnim uzansama. sva sniženja cijena idu u korist investitora (čl. izmjena cijena se ne može zahtijevati radi promjene cijena materijala u onoj mjeri u kojoj je izvođač avansom mogao “isključiti uticaj izmena cena materijala na ugovorenu cenu” (UG 29). U slučaju da izvođač nije u docnji. 637 ZOO). 242 ZOO je usvojio načelo promjenjivosti cijene. Jasno je da u sva tri slučaja investitor može biti doveden u situaciju da ne može da nastavi izgradnju. kako zakonska. Pošto ovo rješenje odgovara i opštim pravilima 241 242 Vidjeti Šurlan Petar: “Posebne uzanse o građenju”. 638 ZOO). Ukoliko je izvođač u docnji. Ovaj načelni stav. Prvi instrument se gotovo redovno sreće u praksi. cijena je ipak promjenjiva. Ono jednako djeluje i prema investitoru i prema izvođaču. koji odgovara principima našeg obligacionog prava. Izvođač tada snosi povećanja do 10%. 25. Promjena cijene Ugovorena cijena se može mijenjati. Ako ugovor ne sadrži posebna rješenja o modifikaciji cijene. Vidjeti UG 22-33. nego onaj njen dio sa kojim je izvođač u docnji. Povećanje cijena elemenata na osnovu kojih je određena cijena radova nastalo nakon pada građevinara u docnju u cjelini snosi sam izvođač (čl. uticaj može imati i avans. izvođač koji nije u docnji snosi povećanja cijene do 2%. Ukoliko je izvođač u docnji svojom krivicom. na njega pada teret povećanja cijena do 5%. str.2. kada se promjene pojave i unaprijed. 1977. odnosno kod fiksnih cijena 10%. Njegov pravni režim je u principu isti kao i kod ugovora o prodaji. Na pravila o promjeni cijene. Već pri zaključenju ugovora u njega mogu biti unesene klizna skala i indeksna klauzula. cijena može biti modifikovana i u skladu sa sporazumom stranaka.

on teče od dana uvođenja građevinara u posao. bilo naknadno. Početak toka roka utvrđenog periodom može biti izričito ugovoren. 256 . vrijeme za izvođenje svake faze ima pravno dejstvo posebnog roka (UG 36). Njihovoj interpretaciji i dopuni u svojstvu običajnih normi služe posebne uzanse 36-44. Kao i obično kod ugovorne kazne. Zakon o obligacionim odnosima ni kod ugovora o djelu. investitor mu može dati primjeren rok.obligacionog prava. odnosno građevinski radovi moraju biti završeni. Tada. 4. odnosno za eventualno pomjeranje radova zbog nepovoljnijeg godišnjeg doba (UG 42). Rok se u ovom slučaju produžava za vrijeme potrebno za ponovno otpočinjanje radova. 3. Stoga će se i na ovaj posao primjenjivati opšta pravila. Ukoliko izvođač bez opravdanog razloga odlaže početak korištenja roka za građenje. 2% od ugovorenih. Pod tim se podrazumijeva završavanje svih “onih obaveza naručioca bez čijeg prethodnog ispunjenja započinjanje radova faktički nije moguće ili pravno nije dozvoljeno” (UG 45). a neizvršenih radova za svaki dan zakašnjenja). On se kroz izvođenje konstatuje tzv. Ako to nije slučaj. Produžavanje roka je moguće na osnovu ugovora i to bilo unaprijed. Prema posebnoj uzansi 42. Njegovo nepoštovanje daje investitoru pravo na raskid ugovora (UG 39). Rok Rok je trenutak do koga ili period unutar koga objekat. To se najčešće čini utvrđivanjem dinamičkog vremenskog plana radova. 5. uključivanja posebnih uzansi u izvore prava i od dispozitivnih rješenja Zakona o obligacionim odnosima. prolongiranje rokova se može tražiti u slučajevima u kojima zbog promijenjenih okolnosti ili neispunjavanja obaveza naručioca izvođač ne može izvoditi radove. primijeniće se i onda kada važenje Posebnih uzansi nije izričito ugovoreno. privremenim situacijama. U praksi dominira određivanje roka periodom. Razumije se da stranke svojim sporazumom mogu i samo pojedinim faznim rokovima dati ovo svojstvo. Ugovorom se predviđa plaćanje ugovorne kazne u slučaju izvođačeve docnje. Zahtjev za produženje mora se podnijeti čim izvođač sazna za razlog produženja. plaćanje se može predvidjeti u utvrđenom iznosu po ugovorenim periodima (npr. Ugovorna kazna Pravni režim ugovorne kazne zavisi od sporazuma stranaka. ili na isti ovaj način.000 KM za svaki dan zakašnjenja) ili u procentima od vrijednosti neizvršenih radova za utvrđeno vrijeme (npr. ako ugovarači posebno odrede. ni kod ugovora o građenju ne sadrži posebna rješenja o vremenu u kome izvršilac treba da ispuni svoju osnovnu obavezu.

Ekonomski fakultet u Sarajevu-Izdavačka djelatnost Fakulteta. Ugovorna kazna se plaća od primopredaje objekta. 2002. 244 O pojedinim aspektima ugovorne kazne i premije pobliže: Docent dr. Ekonomski fakultet u Sarajevu-Izdavačka djelatnost. 4% za drugih 10 dana docnje itd. Iznos premije se može utvrditi i paušalno. primijeniti analogija sa metodom utvrđivanja ugovorne 244 kazne. Premija egistira da bi se stimulisao izvođač na ispunjenje obaveza prije roka i da bi izjednačio njegovu pravnu poziciju sa investitorom. U ukupnu cijenu ne ulazi vrijednost već predatog dijela objekta (UG 53). Pri tome se može. I kod ovog posla važi pravilo da dužnik ne plaća ugovornu kaznu ako ugovor nije ispunio zbog uzroka za koje nije 243 odgovoran. 243 257 . Smatra se da je kazna ugovorena za neuredno ispunjenje ugovornih obaveza ako nije drukčije ugovoreno. Veljko Trivun «Uticaj principa pacta sunt servanda na izvršavanje obaveza kod ugovora o građenju». ni Posebne uzanse o građenju ne sadrže dispozitivna pravila o premiji. Njihovo trajanje iznosi dvije godine za kvalitet radova ako ugovorom ili propisima nije drugačije određeno (UG 85). ali ne mora. U pogledu ugrađene opreme važi tzv. sarajevo. O njima će biti riječi pri izlaganju odgovornosti projektanta i izvođača. str. 6. po Posebnim uzansama o građenju (uzansa br.g. 2% za svaki dan za prvih 10 dana docnje. iznos ne može preći 5% od ukupne cijene radova. stranke se u svakom konkretnom poslu moraju sporazumjeti o uslovima za primjenu ovog instituta i o iznosima koje investitor duguje izvođaču za prijevremeno završavanje njegovih obaveza. str. O modalitetima ugovaranja ugovorne kazne pobliže vidjeti: Doc. 42-45. 5. Garantni rok za kvalitet radova I garantni rokovi za kvalitet izvedenih radova su bitan elemenat ugovora u onoj mjeri u kojoj postoji režim primjene posebnih uzansi. odnosno njegovog dijela koji je dovršen i može se upotrijebiti i samostalno koristiti. Shodno tome. U tom slučaju. i ugovorna kazna iznosi jedan promil od ukupno ugovorene cijene radova za svaki dan zakašnjenja.g. prenesena garancija izvođača radova (UG 87). Premija izvođaču Izvođač koji je u docnji sa ispunjenjem svojih obaveza duguje investitoru isplatu ugovorene kazne shodno njihovom sporazumu. 52). Veljko Trivun: “Uticaj principa pacta sunt servanda na izvršavanje obaveza kod ugovora o građenju”. Premija se nalazi u istom pravnom režimu kao i ugovorna kazna. dr. 42-46. UG 104 određuje poseban rok za stabilnost i sigurnost objekta koji iznosi 10 godina od dana primopredaje objekta. Ostali garantni rokovi su uređeni prinudnim propisima u Zakonu o obligacionim odnosima. Ipak. Sarajevo 2002.ali po progresivnoj stopi (npr.). Ni Zakon o obligacionim odnosima.

odnosno prema pravnoj prirodi mogu podijeliti na administrativne i ugovorne. odobrenje za izgradnju i potvrdu da su sredstva obezbijeđena. Uređenje gradilišta može biti predmet posebnog ugovora o prethodnim radovima 245 Pored predaje koje investitor zaključuje bilo sa trećim licem. isto djelo. O izvršenju ove obaveze se vodi poseban zapisnik i to se konstatuje u građevinskom dnevniku. Dužnosti investitora u toku gradnje nećemo izlagati prema njihovoj pravnoj prirodi. Pisana forma ugovora Ugovor o građenju je prema ZOO bitan element posla. 258 . Obaveza je složena. Pošto se obaveze administrativne i imovinsko-pravne prirode prepliću. “Pod uvođenjem izvođača u posao podrazumijeva se ispunjenje onih obaveza naručioca bez čijeg prethodnog ispunjenja započinjanje radova faktički nije moguće ili pravno nije dozvoljeno” (UG 45). Vidjeti Šurlan Petar. Investitor mora najprije da preda samo gradilište. On može biti modifikovan sporazumom stranaka i onda kada su UG izričito prihvaćene. IV OBAVEZE INVESTITORA 1. provođenje izabranog načina odabira saugovarača u skladu sa zakonom. obezbjeđenje tehničke dokumentacije sa revidiranim projektima. 245 Ovo je slučaj naročito kod ugovora zaključenih po sistemu inženjeringa. str. Uređenim se smatra samo ono gradilište koje izvođaču. prateći redovan tok posla građenja. pribavljanje sredstava. bilo sa izvođačem. Ako se kao mjerilo uzme vrijeme nastanka. Pismena forma se nameće kao uslov ad solemnitatem i ad probationem. iznijećemo ih logičkim redoslijedom. Uvođenje izvođača u posao Uvođenje izvođača u posao je ugovorna obaveza. dobijanje odobrenja za građenje i poštovanje pismene forme ugovora. obaveze se svrstavaju u: prethodne. obezbjeđuje faktičku i pravnu mogućnost pristupa parceli na kojoj se izvode radovi. one u toku građenja i po završetku izgradnje. Prethodne obaveze Obaveze investitora se po osnovu nastanka. U prethodne obaveze spadaju: izrada elaborata. između ostalog.7. Pod njim se podrazumijeva uređena obezbijeđena i iskolčena parcela sa obilježenim osnovnim kotama i osovinama. investitor mora da uruči izvođaču: tehničku dokumentaciju u potrebnom broju primjeraka. 42. gradilišta. Njen dispozitivni režim dat je u Posebnim uzansama o građenju broj 45-47. 2. Ove obaveze već su razmatrane.

Predmet investitorovog nadzora izuzetno je kompleksan. Njegovim bezuspješnim protekom izvođač stiče pravo na raskid ugovora i naknadu štete po tom osnovu (UG 46). U njega ulaze naročito: vrste. količina i kvalitet radova. Svoje primjedbe nadzorni organ je dužan da bez odlaganja saopšti izvođaču posebnim pisanim aktom (“notom”) i upisom u građevinski dnevnik (UG 101). Od trenutka uvođenja u posao. Podaci o nadzornom organu se moraju dostaviti nadležnoj inspekciji. bilo sam. bilo preko posebno angažovanog lica. materijala i opreme (UG 99). pridržavanje tehničke dokumentacije i rješenja značajnih za stabilnost i sigurnost objekta. U užem smislu. ovaj nadzor obuhvata samo stručnu kontrolu koja se nad svim elementima i momentima posla obavlja u toku građenja. Prema čl. 246 Šurlan Petar. određuje se ugovorom i Posebnim uzansama. Zato se vrijeme uvođenja u posao utvrđuje ugovorom. samo pravnom licu registrovanom za poslove građenja koje ima u radnom odnosu zaposlenog najmanje po jednog diplomiranog inženjera sa 5 godina radnog staža i položenim stručnim ispitom za svaku vrstu radova za koju se obavlja nadzor. U najužem smislu. isto djelo. niti da interveniše 246 Način nadzora u imovinsko-pravne odnose vezane za ispunjenje ugovora. postupaka. 81. 21 ZG. Posebnim uzansama o građenju. u ime investitora. Zakon o obligacionim odnosima ne predviđa građevinski nadzor kao obavezu investitora. odnosno izvođenje radova. 259 . savremenosti. nadzor se može povjeriti. Uređuje se prinudnim propisima. pod građevinskim nadzorom podrazumijevamo samo kontrolu nad izvođenjem radova koju obavlja investitor. kao i samog objekta. Investitor ima pravo na produženje roka za ispunjenje ove obaveze za ono vrijeme za koje traje viša sila koja ga u tome sprečava (UG 47). teče rok za izgradnju objekta. Ukoliko razlozi koji spadaju pod “višu silu” ne postoje. ugovorom i. Bez posebnog ovlaštenja nadzorni organ nema pravo da mijenja tehničku dokumentaciju i projekte. kada su uključene u izvore prava. Iz člana 632 može se zaključiti da ove radnje imaju karakter njegovog prava. str.Formalnosti vezane za ispunjenje obaveze uvođenja izvođača u posao uslovljene su njenim značajem. odnosno posjed. izvođač ima pravo da investitoru da naknadan primjeren rok za ispunjenje ove obaveze. Građevinski nadzor U najširem smislu. kvaliteta i zakonitosti dokumentacije. materijala i radova potrebnih za izgradnju objekta. 3. građevinski nadzor je sistem materijalnih i pravnih radnji stručne provjere racionalnosti. Stav prinudnih propisa nešto je drukčiji.

O tome mora odmah obavijestiti izvođača. koja u tom svojstvu važe i kad nisu izričito uključena u ugovor. U praksi postoje i tzv. a neizvršenih radova (UG 60). 260 . Privremena situacija se ispostavlja u primjerenom roku po isteku perioda na koji se odnosi. U poslu građenja one se nazivaju “situacijama”. Izvođač nema zakonsko pravo na avans.4. Plaćanje u toku izvođenja radova U toku izvođenja radova plaćanje se vrši na osnovu faktura. Njihova vrijednost se utvrđuje prema ugovorenim cijenama. privremena situacija treba da sadrži i iznos koji investitor odbija od uplate.2. ili iznosa koji nije osporen. Posebne uzanse o građenju ih ne regulišu. ugovor. Plaćanje cijene 4. Posebne uzanse o građenju kao običajna pravila. To je faktura koja se ispostavlja za radove izvedene u proteklom periodu od mjesec dana. prema UG 60. Posebne uzanse o građenju detaljno regulišu “privremenu situaciju” (UG 5865). 4. Tehnika povrata avansa se sastoji u odbijanju odgovarajuće rate od cijene koju treba platiti po dospjeloj privremenoj situaciji. Za iznose koje će uručiti investitor po pravilu traži garanciju banke da će izvođač ili izvršiti ugovorene radove ili vratiti avans (“avansna garancija”). “avans se plaća prije početka izvođenja ugovorenih radova” (UG 59).1. Plaćanje prije početka radova Plaćanje cijene je osnovna obaveza investitora. te opšte odredbe Zakona o obligacionim odnosima o ispunjenju novčanih obaveza. Ona je pravovaljana i kada je investitor. Investitor može osporavati pojedine stavke fakture. u toku i po završetku izgradnje objekta. Plaćanje prije početka izvođenja objekta/radova vrši se davanjem avansa. Karakteristika plaćanja u poslu građenja jeste da je to trajna obaveza koja se izvršava prije. Ako vrijeme uručenja avansa nije utanačeno. Obračunska situacija se ispostavlja za radove obavljene u jednoj fazi. nego kod većine drugih ugovora u privredi. Vraćanje se vrši sukcesivno i u srazmjeri primljenog avansa i vrijednosti ugovorenih. odnosno njegov nadzorni organ ne ovjeri. Plaćanje fakturisanog iznosa. Zbog složenosti posla građenja ona je komplikovanija kod ovoga. Izvori prava su: prinudni propisi. Ukoliko izričit sporazum ne postoji. pa se ono mora unaprijed ugovoriti. Iskazuju se stvarno izvedene količine prema specifikaciji koja je data u tehničkoj dokumentaciji. Ukoliko je izvođač primio avans koji se počeo vraćati. Radovi se utvrđuju na osnovu građevinskog dnevnika i građevinske knjige u koju se dnevno bilježi situacija na gradilištu. vrši se u roku od 8 dana od prijema privremene situacije. odnosno obavljanja radova. Avans se obračunava i vraća shodno ugovoru. obračunske situacije. ali se na njih može shodno primijeniti režim predviđen za “okončanu situaciju”. obaveza vraćanja počinje teći “kad novčani iznos ispostavljenih privremenih situacija dostigne visinu 50% ugovorene cene”.

stranački pregled objekta po isteku garantnog roka. Osnov je građevinska knjiga. V OBAVEZE IZVOĐAČA 1. 176 UG). U prvu grupu spada poštovanje pismene forme ugovora. On. prijava početka radova i preduzimanje mjera obezbjeđenja. odnosno radova. a eventualno i obračunskih situacija. Ona se sastavlja i podnosi investitoru po “izvršenoj primopredaji izvedenih radova” (UG 62). Imaju prinudni karakter. Suma za plaćanje se utvrđuje konstatovanjem vrijednosti nespornih izvedenih radova i njenim umanjenjem za iznose plaćanja po osnovu privremenih. On obično iznosi 2% i služi za otklanjanje nedostataka na koje ukaže superkolaudacija .3. obavlja se konačan obračun (UG 116-121) i plaćanje između stranaka. ima pravo da zadrži “srazmjerni dio cijene za otklanjanje nedostataka utvrđenih prilikom primopredaje radova” (UG 66). Rok za plaćanje ove situacije je 15 dana od prijema. No. najprije. zajedničko tijelo investitora i izvođača koje provjerava saglasnost i kvalitet izvedenih radova sa tehničkom dokumentacijom. a u drugu: pregled tehničke dokumentacije. Zadržani iznos ili njegov ostatak se moraju platiti u roku od 8 dana po otklanjanju utvrđenih nedostataka (UG 69). Prethodne obaveze su malobrojne. iznos se utvrđuje na drugi način: od ukupne vrijednosti dijela objekta se odbija ono što je već plaćeno po osnovu privremenih situacija. odnosno da je platio više nego što je utvrđena vrijednost dijela objekta. investitor po ugovoru ima pravo da zadrži dio cijene do isteka garantnog roka za kvalitet radova. Sadržaj ove situacije isti je kao i privremene. I njih ćemo izložiti logičkim redoslijedom. Posebna uzansa 13 predviđa da je izvođač “dužan da blagovremeno i detaljno prouči tehničku dokumentaciju na osnovu koje se 261 . Prethodne obaveze Obaveze izvođača mogu se podijeliti po istim mjerilima kao i one koje padaju na investitora. Napokon. Razumije se da ovakav obračun može da pokaže da investitor ne duguje ništa.dijelu objekta. Pregled tehničke dokumentacije prije početka radova je administrativna obaveza izvođača (čl. 4. Tek nakon toga se vrše i krajnji obračun i završno plaćanje po ugovoru o građenju. Plaćanje nakon završetka radova Nakon završetka objekta. Osnov za plaćanje predstavlja “okončana situacija”. Po svome osnovu su imovinsko-pravne i administrativne. Investitor po pravilu ne plaća cijeli iznos okončane situacije. Sadrži podatke do kojih je došla kolaudaciona komisija.

bio nesavjestan. opremu i materijal. 262 . 247 Ovo je stav sudske prakse. Preduzimanje mjera sigurnosti je takođe javno-pravna obaveza. 1112/72 od 9.). Nalozi i primjedbe investitora. ali pokrivaju približno iste sadržaje. Po pravilu se predviđaju građevinski dnevnik i građevinska knjiga. Sl. 2. prolaznike i saobraćaj. Bez obzira na pravnu prirodu pregleda. Praktično. ali nema jednokratan karakter. koje okolnosti slučaja zahtijevaju. Isto vrijedi i za navode koje nadzorni organ nije potvrdio svojim potpisom. Pored toga. Izvođač mora blagovremeno poduzeti sve potrebne mjere da bi u skladu sa važećim propisima i okolnostima posla zaštitio: građevinu i radove. Građevinska knjiga sadrži navode o završetku pojedinih faza radova i za uređivanje odnosa između stranaka povodom te faze. Njihov broj i sadržaj nisu uređeni identično.VII 1972 i Sl. dnevnik mora da sadrži sve važnije momente koji se tiču izvođenja radova ili koji mogu da utiču na njihov kvalitet (temperatura. Zato je logično da ga obje strane potpisuju.izvode ugovoreni radovi i da od naručioca blagovremeno zatraži objašnjenje o nedovoljno jasnim detaljima”. te susjedne objekte.noti. I nju potpisuju obje stranke. 129/2 od 16. Ova obaveza se mora izvršiti prije početka građenja. On to mora učiniti najmanje osam dana prije početka izvođenja radova.V 1973. 47 ZG). testiranje materijala. Građevinska knjiga je jedan od izvora podataka za obračunske situacije. Izvođač je dužan i u toku gradnje da ažurira mjere koje je preduzeo i da uvodi nove. U građevinski dnevnik se unose dnevni podaci o otpočinjanju i završetku pojedinih radova i o njihovim količinama. 247 Prijava početka radova je druga administrativna obaveza izvođača. ako je dakle. Ugovorom može biti predviđeno da se pojedini momenti i izjave mogu pravovaljano konstatovati. odnosno njegovog nadzornog organa. inspekcijski pregledi itd. Nepotpisani zapisi se ne mogu upotrijebiti kao dokaz. Izvođač odgovara za štete nastale usljed nedostataka u projektu ako je za njih kao stručnjak znao ili morao znati. 1503 od 25. radnike. Vidjeti presude Vrhovnog privrednog suda Sl. daju se putem dnevnika. Prijava se podnosi nadležnom inspekcijskom organu uprave nadležnom za poslove građenja. odnosno dati samo na posebnom dokumentu . Vođenje knjiga o građenju Značaj i složenost posla građenja zahtijevaju preciznu dokumentaciju o svim relevantnim momentima koji se tiču njegovog izvršavanja. Podaci iz dnevnika su osnov za izdavanje privremenih situacija. posljedice propusta su iste. Potpisivanje se vrši svakodnevno. Zbog toga je prinudnim propisima građevinaru nametnuta dužnost da vodi odgovarajuće knjige (čl. sva relevantna komunikacija stranaka u pogledu izvođenja radova se vrši preko dnevnika. kiša.V 1972.

3. Pored pridržavanja ugovornih elemenata. On je tada dužan da provjeri kvalitet samo ako je to ugovoreno. izvođač ne smije odstupiti od projekta. Stoga ćemo je izložiti po pojedinim elementima. mora o tome da bez odlaganja obavijesti nadzorni organ. Sve to mora izvođač da učini pošteno i savjesno. Pridržavanje projektne dokumentacije S obzirom na to da je ugovor o građenju po svojoj pravnoj prirodi ugovor o djelu. propise o bezbjednosti i slično. “izvođač je dužan izvršiti djelo kako je ugovoreno i po pravilima posla” (čl. Za pravilnost njenog ispunjenja mjerodavan je niz administrativnih. Upotreba odgovarajućeg materijala Izvođač mora upotrijebiti materijal koji je dobio od investitora. ugovornih i odredbi Posebnih uzansi o građenju (UG 75-82). dispozitivnih (čl. Kada sam nabavlja materijal. mora upozoriti na nedostatke koje zapazi poslujući pažnjom dobrog stručnjaka. 632-634 ZOO). a radi se o nedostacima koji predstavljaju javnu opasnost. dužan je da ugradi onaj koji je predviđen tehničkom dokumentacijom i snabdjeven atestom. Ukoliko u toku izvođenja zapazi nedostatke ili nejasnoće u projektu. Tek po dobijanju pismene saglasnosti. Inače. Materijal se predaje na gradilištu u skladu sa ugovorenom dinamikom radova (UG 93). Jedinstvo javno-pravnih i obligacionih elemenata.3. Izuzetak su jedino “hitni nepredviđeni radovi” iz člana 633 ZOO. investiciono-tehničke dokumentacije i drugih planova te dokumenata koji su sastavni dio ugovora.3. Uoči li nepodudarnost rješenja tehničke dokumentacije sa propisima ili svrhom 263 . odnosno investitora. može nastaviti izmijenjene radove. A to najprije znači da se u svemu mora pridržavati glavnog i izvedbenih projekata. tipično za ugovor o građenju uopšte. posebno se jasno manifestuje u režimu ove obaveze. Ako nije. Bez odobrenja investitora. izvođač mora samoinicijativno privremeno obustaviti radove. Ova dužnost je složena. djelujući pažnjom stručnjaka. 3. O njima će naknadno biti riječi. Investitor je dužan da u primjerenom roku i u pismenoj formi pruži tražena objašnjenja tehničke dokumentacije (UG 13) i svoj stav o nedostacima na koje je ukazano. Solidno izvođenje radova 3. izvođač je dužan da o tome obavijesti nadležni inspekcijski organ. U slučaju akutne opasnosti.1. Ako ovlašteno lice ne reaguje na opomenu. Pravni karakter obaveze Solidno izvođenje radova je karakteristična obaveza cijelog ugovora i osnovna činidba izvođača. izvođač mora da poštuje i javno-pravne propise koji se na njih odnose: tehničke norme. valja da preduzme i mjere za otklanjanje takvih nedostataka. obavezne standarde. Obaveza i troškovi čuvanja padaju na izvođača. u načelu. Postojanje revidiranog glavnog projekta i stručnog nadzora od strane investitora ne oslobađa izvođača obaveze da se savjesno i pažljivo odnosi prema projektu. nema pravo na naknadu za učinjene radove. Bude li potrebno. 607 ZOO).2.

To je tzv. Ne učini li tako “ne može zahtijevati povećanje ugovorene cijene za radove što ih je izvršio bez takve saglasnosti”. izvođač mora imati pismenu saglasnost naručioca i projektanta vezano za njegovo autorstvo”. angažovanje drugog izvođača za izradu porušenog dijela i naknadu eventualne štete koju je pretrpio. Ovdje stoga istaknuti samo to da vremenski plan radova koji je sastavni dio investiciono-tehničke dokumentacije može i od parcijalnih rokova da učini samostalne cjeline čijim nepoštivanjem izvođač pada u docnju. Ukoliko izvođač neće da postupi po nalogu. Ako metod provjere nije ugovoren. Ono predstavlja uslov za naknadu viška radova. ova obaveza ne postoji onda kada bi primjena neadekvatnog materijala ugrozila stabilnost objekta ili kada bi predstavljala opasnost po ljude. No. Zahtjev treba dati pismeno. Bez obzira na to da li je kvalitet materijala propisan ili ugovoren. Materijal na koji ima primjedbe izvođač može da ugradi samo onda kada je to zahtijevao investitor. investitor može i odustati od ugovora. rušenje dijela koji je napravljen od takvog materijala. Član 633 ZOO predviđa da “za svako odstupanje od projekta građenja. analogno obavještavanju o nedostacima projekta. višak radova. Nepredviđenim radovima u ispunjavaju dva uslova: karakter može izvesti i bez prethodne saglasnosti nije mogao pribaviti tu saglasnost” (čl. izvođač mora. O vremenu je već govoreno prilikom izlaganja bitnih elemenata posla. a pojavljuju se kao nužni ili korisni s obzirom na uslove izgradnje konkretnog objekta. Obavještavanje o višku radova Obavještavanje o višku radova može se. Razumije se da i tada ima pravo na naknadu štete. Primijeti li investitor da izvođač koristi nepodoban materijal. Rokovi izgradnje Izvođač mora da na vrijeme izvrši radove. 3. druge objekte i okolinu (UG 76-78). Obavještavanje o njemu treba izvršiti bez odlaganja kroz građevinski dnevnik i na druge ugovorene načine.4. određuje ga sam izvođač. primjenu adekvatnog materijala. uvrstiti i u obavezu urednog i savjesnog izvođenja radova. iz posebnih razloga to ne činimo. Jedan značajan izuzetak ipak postoji. mora o tome obavijestiti investitora i tražiti otklanjanje nedostataka. No. 4. On snosi i troškove provjere (UG 76). ima neko od sljedećih prava: zahtijevati obustavu radova. po pravilu kroz građevinski dnevnik. kada je to potrebno. “Nepredviđene radove izvođač naručioca ako zbog njihove hitnosti ZOO).objekta. Ove odredbe važe i za radove koji nisu predviđeni u projektu i u ugovorenoj dokumentaciji. odnosno ugovorenih radova. 634 smislu ove odredbe smatraju se oni koji više sile i mogućnost nanošenja štete 264 . da provjeri kvalitet materijala koji ugrađuje.

naročito kod otkrivanja radova. Sadržaj ove obaveze je određen pravom naručioca da vrši nadzor i Posebnim uzansama o građenju (UG 99-102). Mogućnost njihovog izvođenja bez saglasnosti investitora ne znači i prestanak obaveze obavještavanja koja leži na izvođaču. omogućavanje izvođenja proba na licu mjesta. 265 . Troškove čuvanja snosi izvođač. reguliše je UG 126. čl.ugrožavanjem stabilnosti objekta ili na drugi način. odnosno radova. Saopštavaju se izvođaču bez odlaganja (UG 101). Omogućavanje nadzora Omogućavanje nadzora na koji investitor ima pravo je prinudna i dispozitivna i običajna dužnost izvođača (ZG. izvođenje pojedinih radova u prisustvu nadzornog organa. Primjedbe koje su rezultat nadzora se upisuju u građevinski dnevnik ili daju na drugi način. Ukoliko su ti radovi prouzrokovani onemogućavanjem naručioca da na vrijeme izvrši kontrolu. ali uvijek u pisanoj formi. Izvođač mora učiniti sve da bi naručilac mogao realizovati svoja nadzorna ovlaštenja. prisustvovanje testovima. uzimanje uzoraka i slično. U nju ulaze sve one radnje koje su potrebne da se radovi. pružanje dokaza o kvalitetu upotrijebljene opreme i radova (UG 80). 603 ZOO. Na njega pada i rizik šteta izazvanih neuspjehom u izvršavanju ove dužnosti. sadržaj ove obaveze se uređuje shodno uzansi 109 i okolnostima posla. Uređenje gradilišta Uređenje gradilišta je posljednja obaveza izvođača prije onih koje spadaju u fazu predaje objekta. svaki od njih preuzima samostalnu obavezu čuvanja. uz nadoknadu. Čuvanje gradilišta Čuvanje gradilišta “od početka izvođenja do predaje radova naručiocu” (UG 109) ugovorna je obaveza koju ne treba miješati sa administrativnim dužnostima preduzimanja mjera sigurnosti javnog karaktera. ili tu obavezu preuzima jedan za sve. 6. 7. Izvođač je dužan da postupi “po svim osnovnim zahtjevima naručioca podnesenim u vezi s vršenjem stručnog nadzora” (UG 102). Troškove nadzora i vraćanje objekta u stanje u kome je bio prije kontrole. pozivanje na testiranje. On to mora učiniti na propisan i ugovoren način. Tu prvenstveno spada: omogućavanje pristupa na gradilište i u skladišta. otkrivanje pojedinih radova. 5. Ova obaveza ne postoji onda kada nadzorni organ prekoračuje svoja ovlaštenja (UG 103). Ako ništa nije posebno ugovoreno. materijal i oprema sačuvaju od uništenja. Ako na istom gradilištu ima više izvođača. snosi naručilac. Ako ništa nije posebno ugovoreno. izdaci za njih padaju na izvođača (UG 80). odnošenja ili propadanja. Ona postoji i pri raskidu ugovora. UG 100).

Uređena je ZG (čl. U slučaju raskida ugovora. Troškovi okolnog uređenja se posebno ugovaraju. Njihova je dužnost da komisiji pruže sve tražene podatke i informacije. Ukoliko odobrenje nije uopšte izdato. instalacija. U zahtjevu se moraju navesti podaci o tome ko je i kada izdao odobrenje za građenje. opreme i postrojenja. kao i da li je objekat izgrađen u skladu sa tehničkim propisima. VI PREDAJA OBJEKTA 1. Program sastavlja 266 . organ uprave je dužan da u roku od 30 dana obavi tehnički pregled (čl. Ovo uređenje se vrši i u skladu sa regulacionim planom. Prema prirodi građevine. odnosno nakon raskida ugovora. te njegov broj i datum izdavanja. Tehnički pregled i odobrenje za upotrebu Zainteresovanost društva za rezultat ugovora o građenju i prinudni karakter velikog dijela regulative cjelokupne djelatnosti uticali su i na fazu predaje objekta. tehnički pregled obuhvata kontrolu građevinskih radova. Tehnički pregled je sistem upravnih i stručnih postupaka kojim posebno imenovana komisija “utvrđuje da li je objekat izgrađen u skladu sa tehničkom dokumentacijom na osnovu koje je dato odobrenje za građenje. 50 ZG). 50-60) na način koji isključuje autonomiju volje bilo kog učesnika u toj proceduri. Tehnički pregled obavlja komisija za tehnički pregled.Po završenim radovima. U komisiji se moraju nalaziti stručna lica. Prva etapa u predaji gotovog objekta sastoji se u njegovoj javno-pravnoj kontroli i prihvatanju koje vrši organ koji je izdao odobrenje za građenje. Jedan izuzetak ipak postoji. ili u sklopu cjelokupnog posla. nadležni organ je dužan da odbije zahtjev za tehnički pregled i izdavanje odobrenja za upotrebu. Zahtjev za tehnički pregled daju investitor. podobnu za odvojeno korištenje. Takođe mora ukloniti privremene objekte i raščistiti teren. Troškove ovih radova u principu snosi izvođač. standardima i normativima” čija je primjena obavezna ili potrebna da bi se spriječilo štetno dejstvo objekta na okolinu. Podnosi se organu koji je izdao odobrenje za građenje. preostali materijal i otpad. U radu komisije ne mogu učestvovati službena lica koja su učestvovala u postupku izdavanja odobrenja za građenje. troškove ove obaveze snosi ona strana koja je odgovorna za raskid ugovora. Pored njih pregledu obavezno prisustvuju predstavnici investitora i izvođača. Komisija radi na bazi dokumentacije koju investitor i izvođač obavezno dostavljaju na osnovu rješenja o vršenju tehničkog pregleda. diplomirani inženjeri sa najmanje 5 godina radnog iskustva i položenim stručnim ispitom. izvođač ili oba subjekta zajedno. izvođač je dužan da o svom trošku povuče radnike i opremu. Vrši se za cijeli objekat ili njegov dio koji čini samostalnu ekonomsko-tehničku cjelinu. Kada prihvati zahtjev.

Primopredaja objekta. odnosno njihovi predstavnici sa ciljem da se utvrdi saobraznost objekta/radova sa ugovorom. obim radova. ako se u roku 90 dana ne otklone nedostaci. na ovu proceduru će se primijeniti i Posebne uzanse o građenju. Naziva se i kolaudacijom. govoreći o ugovoru o djelu. drugi partner 267 . Sam pregled se sastoji od uvida u dokumentaciju i obilaska građevine. Njih ćemo uzeti kao osnov za dalja izlaganja. Zakon o obligacionim odnosima. pa dominira u praksi. Predviđene su i posljedice neizvršenja ove dužnosti. Posljednje rješenje je i poslovno i pravno najlogičnije. Njegov sadržaj je određen u UG 113. Napokon. O pregledu se vodi zapisnik. Stranke su dužne “da bez odlaganja pristupe primopredaji i konačnom obračunu” (UG 111). Podaci se odnose na: poštovanje pravila struke u izvođenju radova. pitanja o kojima nije postignuta saglasnost. U zahtjevu se imenuju i članovi komisije podnosioca zahtjeva. Komisija može naložiti i posebne stručne preglede koje smatra potrebnim. 614). odnosno dobijanja odobrenja za upotrebu. predaju garantnih listova i atesta i datum završetka pregleda te primopredaje radova. U njemu svaki od ugovarača može izdvojiti svoje mišljenje o pojedinom pitanju. ako su u toku gradnje izvršene izmjene na građevini za koje nije izdato odobrenje za građenje. Zahtjev za izdavanje upotrebne dozvole će se odbiti: ako je građevina izgrađena bez odobrenja za građenje. Ako jedna strana neopravdano neće da pristupi pregledu ili odbije da potpiše zapisnik. Zahtjev može podnijeti svaka strana nakon što je izvođač obavijestio investitora da su radovi završeni (UG 110). Postupak pregleda se određuje sporazumom i po prirodi stvari. Drugi izvor je ugovor. kvalitet radova. Zapisnik potpisuju obje strane. ako je donesen zaključak kojim se dopušta obnova postupka za izdavanje odobrenja za građenje ili ako je u toku postupak građevinske inspekcije. radove koje treba popraviti ili ponovo izvesti i o rokovima u kojima to valja učiniti. Vrijeme kolaudacije može se odrediti različito. Ako zakonodavstvo ništa ne propisuje. Osnov kolaudacije je autonomija volje stranaka. uključujući i one koji se mogu podvesti pod investicione. bilo kao običaj (UG 110-115). ovaj postupak se da izvesti prije tehničkog pregleda. Osnov je uvijek ugovorna dokumentacija. 2. paralelno sa njim i nakon tehničkog pregleda. Po završenom pregledu. bilo na osnovu sporazuma stranaka. Ne provjeravaju se oni elementi koji su već bili predmet tehničkog pregleda. On će biti značajan naročito kod većih i složenijih objekata.predsjednik komisije. 55 ZG). komisija je dužna da organu koji ju je imenovao podnese izvještaj najkasnije u roku od 10 dana (čl. odnosno radova Primopredaja objekta ili radova je sistem stručnih postupaka koje provode same stranke. O radu komisije se vodi zapisnik. uspostavlja obavezu naručioca da pregleda “izvršeno djelo čim je to po redovnom toku stvari moguće i o nađenim nedostacima bez odgađanja obavijesti izvođača” (čl. Pravna priroda kolaudacije odredila je i njene izvore.

Poslije toga se objekat zapisnički preuzima od izvođača. Kada zapisnik o primopredaji bude potpisan i eventualni nedostaci otklonjeni. organizacija koja ispituje teren i daje mišljenje o podobnosti zemljišta. op. Ta lica su: projektant. odnosi između stranaka po redovnom toku posla su definitivno prestali. investitor. Predmet kontrole jeste pojava eventualnih skrivenih nedostataka objekta ili radova. on je dužan da odmah pristupi izvođenju tih radova. Čim je konstatovano da nedostaci ne postoje. Ukoliko ih izvođač ne otkloni. cit. Ona se na različite načine manifestuje kod svakog učesnika u poslu. 268 . VII ODGOVORNOST UČESNIKA U POSLU 1. drugi put se odgovornost manifestuje u dužini prekluzivnih rokova. I superkolaudacija se vrši na osnovu dokumentacije i uvida u stanje građevine. To se po pravilu čini iz pridržanih iznosa u veličini do 2% cijene. Kada se radi o 248 Pobliže o oblicima odogovrnosti kod posla građenje: Docent dr. str. Superkolaudacija Superkolaudacija je pregled koji stranke vrše po isteku garantnih rokova.to može učiniti sam. Kada se iznosi po ovoj fakturi plate. Bez ovoga nije moguće ni izvršiti konačan obračun. investitor to može učiniti sam ili preko trećih lica. Opšta karakteristika režima odgovornosti u ugovoru o građenju jeste njegova strogost. Utvrđeni nedostaci se konstatuju u zapisniku i određuje rok za njihovo otklanjanje. ali na trošak izvođača. odnosno da su otklonjeni. treći put u režimu regresnih zahtjeva. investitor donosi odluku o prijemu objekta. Ukoliko je primopredajom obostrano konstatovano postojanje nedostataka sa stanovišta ugovora koje izvođač mora o svom trošku da otkloni. Obavlja ga komisija koju imenuju investitor i izvođač. Uopšte o odgovornosti učesnika u poslu Složenost posla građenja dovodi do pojave više učesnika čiji postupci samostalno ili u vezi sa radnjama drugih lica utiču na ishod ugovora. onih koji se nisu mogli utvrditi prilikom kolaudacije. Jednom je to nemogućnost da se odgovornost ugovorom isključi ili ograniči. a četvrti u uređenju aktivne legitimacije. 74-92. Danom dostavljanja takvog zapisnika drugom ugovaraču “nastaju posljedice u vezi sa primopredajom”. 248 izvođač i podizvođač. Zbog toga svako od njih može da odgovara samostalno ili povezano sa drugim učesnicima za neizvršenje ili neuredno izvršenje ugovora o građenju. 3. Veljko Trivun. pristupa se konačnom svođenju računa između stranaka.

Prva i specifična tiče se solidnosti građevine. ukoliko se pojave unutar perioda od 10 godina od primopredaje radova. Izvođač u tom pogledu za svoje radnje odgovara na isti način kao i projektant (čl. Odgovornost projektanta. Investitor za svoje novčane obaveze odgovara po opštim pravilima o ovom tipu obligacija. U drugu grupu spada odgovornost za nedostatke građevine i radova koji ne utiču na njenu stabilnost. Projektant se može osloboditi odgovornosti samo ako dokaže da nestabilnost objekta nije posljedica njegovog propusta. 644 ZOO). autor Jankovec dr Ivica. Štete na objektima snosi onda kada su one rezultat njegovih naloga. 269 . 74-81 ZG). 614621 ZOO). ako ih je utvrđivao sam projektant. 641 ZOO). 644 ZOO).dr Slobodan Perović . kao i u slučaju izvođenja radova bez odobrenja za građenje. 360. str. Odgovornost građevinara Odgovornost građevinara je najprije kaznene prirode.odgovornosti za nedostatke građevine. Gornji Milanovac 1980. Svoje odgovornosti izvođač se ne može unaprijed ugovorom osloboditi.dr Dragoljub Stojanović. za povrede ugovora koje nisu predviđene kod ugovora o djelu primjenjuju se opšta pravila o odgovornosti za neispunjenje nenovčanih obaveza. Stručna geofizička organizacija koja je dala mišljenje o podobnosti zemljišta za gradnju odgovara za stabilnost građevine u periodu od 10 godina isto kao i projektant. 644 ZOO). kao opšti režim primjenjuje se onaj koji sadrži odredbe o ugovoru o djelu (čl. davaoca mišljenja o zemljištu i investitora Projektant. on odgovara za nedostatke građevine koji se tiču njene solidnosti. Ovu svoju odgovornost projektant ne može ugovorom ni isključiti. Pravo na tužbu ima ne samo naručilac nego i svaki sticalac građevine unutar desetogodišnjeg perioda garancije (čl. Nepoštovanje najvažnijih administrativnih obaveza predstavlja privredne prestupe. Prestup postoji kada se radovi izvode na zaštitnom infrastrukturnom pojasu suprotno svrsi radi koje je on uspostavljen. U jednom slučaju njegova odgovornost je otežana. 249 Nedostaci mogu biti rezultat grešaka u projektovanju ili zbog osobina zemljišta. 249 “Komentar Zakona o obligacionim odnosima”. 3.prof. KCGM Pravni fakultet Kragujevac. ni ograničiti. redaktori prof. prema opštim pravilima. Uslov za to je da je bio upozoren od strane izvođača o mogućnostima nastanka štetnih posljedica. Zapriječena su krivična djela i prekršaji (čl. Napokon. 2. Nedostaci moraju biti takvi da ugrožavaju stabilnost i sigurnost objekta. Imovinsko-pravna odgovornost se može svrstati u tri osnovne grupe slučajeva. odnosno prekršaje. Osnovni izvor prava ovdje su norme koje važe za ugovor o djelu uopšte (čl. odgovara za štete koje nastanu njegovim propustima u projektovanju. Najprije. Osloboditi se ove odgovornosti može samo dokazom da se u toku građenja nisu pojavile okolnosti koje bi dovele u sumnju osnovanost stručnog mišljenja o svojstvima građevinskog zemljišta (čl.

Pod nesumnjivim načinom se podrazumijeva upotreba izraza koji pokazuju da se “izvođač samostalno obavezuje izvršiti skupno sve radove potrebne za izgradnju i upotrebu određenog cjelovitog objekta” (čl. naročito sa pozicija ugovora o investicionoj 250 Zbog toga se smatra da do promjene cijene može doći ukoliko je ona izgradnji. Pod ugovorom o građenju “ključ u ruke” podrazumijeva se takav građevinski posao kod koga se cijeli objekat i svi radovi koji su potrebni za njegovo izvršenje obuhvataju jednom i jedinstvenom cijenom. Zbornik radova sa Savjetovanja o Zakonu o obveznim (obligacionim) odnosima. CIP. 640 ZOO: “Ugovor o građenju sa posebnom odredbom”. VIII POSEBNE VRSTE POSLA 1. odgovara investitoru i za štete koje je skrivio podizvođač. 636 i 637 ZOO. Ugovor “ključ u ruke” može se sklopiti primjenom ove klauzule. 126-127. ima pravo regresa prema projektantu i to u onoj mjeri u kojoj je ona prouzrokovana nedostacima u projektu. a ne treba ih izvršiti (manjak radova) nemaju uticaja na cijenu. zasnovana na drugim pravom predviđenim elementima. svako od njih snosi dio naknade koji je srazmjeran krivici. 270 . 647 ZOO). Zagreb. a ne na obimu radova. str. ili na neki drugi nesumnjiv način. 646). 1980. Ukoliko je izvođač naknadio štetu sam. Višak radova. U tom slučaju on ima pravo na regres. Prva je sadržana u čl. 274. 251 Ova rješenja su opravdana već i zbog toga što je UG 34 u stavu 2 dozvoljavala promjenu cijena na osnovu promijenjenih okolnosti i plaćanja naknadnih radova. naročito smatra da nepredviđeni radovi i manjak radova moraju uticati na cijenu i kod ovog posla. Ugovor “ključ u ruke” pokazuje neke osobine koje se ne javljaju kod opšteg tipa ugovora o građenju. 640 ZOO). Izvođač.međunarodni”. odnosno po uputstvima investitora (čl. Institut za uporedno pravo. Ovo ovlaštenje može ostvariti ako podizvođača obavijesti o postojanju nedostataka u roku od dva mjeseca od dana u kome ga je investitor informisao o svojim primjedbama i zahtjevima (čl. str. Ako su za štetu krivi i izvođač i projektant. kao ugovorna strana. hitni nepredviđeni radovi ili radovi koji su predviđeni. a za razliku od ugovora kod kojih se cijena određuje paušalno.Isključenje ili umanjenje je moguće samo onda kada izvođač dokaže da je upozorio investitora na opasnost od šteta koje mogu nastati ako se radovi nastave prema tehničkoj dokumentaciji. a potom je u nešto izmijenjenom obliku preuzet u čl. 251 Biro Zoltan: “Ugovor o građenju s posebnim osvrtom na reviziju cijena i klauzulu “ključ u ruke”. Ovo rješenje je kritikovano u teoriji. “Ključ u ruke” Ugovor o građenju sa klauzulom “ključ u ruke” bio je u našem pravu najprije predviđen u Posebnim uzansama o građenju (UG 34). Beograd 1978. 640 ZOO: kada na strani izvođača 250 Vukmir dr Branko: “Ugovori o izvođenju investicijskih radova . naročito onim iz čl.

Drugo. Ugovor o investicionoj izgradnji također je nastao u poslovnoj praksi. građenje privremenih objekata i bespravno građenje. građenje složene građevine. režim njegove odgovornosti je stroži. 40-44). 1987. poslovno je pravilo da ovdje izvođač obezbjeđuje i nadzor. I peto. puštanje u pogon itd). Sadržaj ugovora je određen najprije prema vrsti posla koji samostalno ili u kombinaciji sa drugim može biti predmet sporazuma stranaka. vršenja nadzora i sl. isto djelo. 253 “Pravni leksikon”. izvođenje pripremnih radova. Treće. 252 Đuretić dr Slobodan. oni prema naručiocu odgovaraju solidarno. Vidjeti i raspravu u Svjetskoj banci kod Vukmir dr Branko. 141. izvođač veoma često nabavlja materijal. Uz njega postoje “izvođački i savjetodavni inženjering (konsalting)”. Na nivou pozitivnog prava enumeracija je data u čl. odnosno isključenju odgovornosti. montaža. 271 . 2. predviđa postojanje posebnih slučajeva građenja ( glava VII. Beograd. čl. 33 Zakona o spoljnotrgovinskom poslovanju. Savremena administracija. 275. ali ne kao jedini predmet ugovora. 1978. 434. Ostale posebne vrste ugovora o građenju Građevinski inženjering je konstrukcija poslovne prakse. Pod njim se podrazumijeva “stvaralačka primjena naučnih principa i iskustava u svim fazama jednog poduhvata . Sarajevo. Ta se pojava ogleda u prebacivanju tereta dokaza na izvođača. izvođač se gotovo redovno pojavljuje kao komisionar. 207. str.od davanja ideja.sudjeluje više subjekata sa tim svojstvom. Radi se o slijedećim slučajevima: građenje u slučaju neposredne opasnosti. U ovim slučajevima radi se više o propisivanju tehničkih i administrativnih uslova vezano za postojanje specifičnih situacija prilikom izvođenja posla građenja. izrade studija pa do različitih savjeta u toku realizovanja projekta. te u smanjenju broja i dejstava klauzula o ograničenju. može biti uključena u ugovor o investicionoj izgradnji. Isporuka investicione opreme. 254 Vidjeti Trifković dr Miloš: “Sadržaj ugovora o investicionoj izgradnji u svjetlu izvora prava” u “Ekonomika investicija kao faktor stabilizacije privrede”. 254 Od ugovora o građenju se razlikuje po tome što izgradnja objekata ili izvođenje građevinskih radova ne mogu biti jedina obaveza izvođača. odnosno njegov dio. također. kao poseban posao prodaje. isto djelo. preda u određenom roku sposoban za iskorištavanje u skladu sa ugovorom i pravilima struke. Savez finansijskih i računovodstvenih radnika BiH. 252 Četvrto.” 253 Ova definicija danas najviše odgovara opštem pojmu inženjeringa. str. str. ZG. Ona mora biti povezana sa nekom radnjom potrebnom za završetak poduhvata (građenje. str. Može se definisati kao sporazum kojim se izvođač za naknadu obavezuje investitoru da će mu izvršiti jednu ili više povezanih radnji potrebnih da se određeni investicioni objekat.

Opšta rješenja Zakona o obligacionim odnosima. 137-138 ZOO) i prekomjerno oštećenje (čl. zbog upotrebe neadekvatnog materijala od strane izvođača. Ova rješenja su već razmotrena. ugovor o građenju može prestati i na osnovu sporazuma izvođača i investitora (čl. Ovo pravo mu pripada zbog znatnog povećanja cijene izazvanog nepredviđenim radovima (čl. argument za ovu tvrdnju je i veliki broj administrativnih obaveza stranaka. To ne traže ni izvori prava za ugovor o građenju. Broj slučajeva u kojima je investitor ovlašten da sam raskine ugovor je veći. nemogućnost ispunjenja (čl. To su: promijenjene okolnosti (čl. Zato ćemo ih ovdje samo ponoviti. kada se ispita cilj forme koju je zakonodavac odredio kod ovog posla. Ovim sporazumom stranke uređuju i posljedice raskida. Pored značaja ugovora. 619 ZOO). One se tiču prije svega završavanja i zašite pojedinih radova. Za sporazuman raskid ugovora koji je po zakonu formalan u principu nije potrebna posebna forma (čl. 133-136 ZOO). dolazi se do nesumnjivog zaključka da je ona predviđena i radi zaštite opštih interesa. Primjena opštih pravila Ugovor o građenju prestaje iz razloga koji imaju opšti karakter. te zato što je izvođač u docnji sa izvođenjem pojedinih radova prema vremenskom planu. Izvođač ima pravo na jednostrani raskid onda kada investitor kasni sa uvođenjem građevinara u posao. U posljednja dva slučaja ugovor se može raskinuti i samo u jednom dijelu. Drugo značajno pitanje jeste i naknada eventualnih šteta. 634 ZOO) ili višim cijenama materijala i radova (čl. 272 . Ona se tiču situacija u kojima se ugovor može raskinuti jednostranom izjavom volje i posljedica raskida. 2. Dakle. Napokon. 68 ZOO). Jednostrani raskid ugovora Pored sporazumnog. važiće i pojedine odredbe o ugovoru o djelu (čl. Međutim. 637 ZOO). primjenjuju se i na posao građenja. Pored njih. moguć je i raskid ugovora voljom samo jedne stranke.IX PRESTANAK UGOVORA 1. te naknade izvođaču za ono što je već učinio. sadržana u članovima 124-132. 10 ZOO). 139 ZOO) ako su za njega ispunjeni potrebni zakonski i faktički uslovi. Specifičnost ugovora o građenju zahtijevala je da se neka pitanja jednostranog raskida posebno urede. sporazum stranaka o raskidu ugovora o građenju mora imati pisanu formu da bi bio pravno valjan. Iz tih razloga smatramo da za ovaj posao važi izuzetak od opšteg pravila predviđen u članu 68 ZOO.

CID Ekonomski Fakultet u Beogradu. zdravstveno i osiguranje imovine i od odgovornosti. trećom generacijom direktiva iz 1992. Ovaj proces je zaokružen sa tzv. Prvi zakon koji je regulisao pravo osiguranja je Zakon o pomorskom osiguranju u Dubrovačkoj republici iz 1562. Beograd 2002. osiguranje je jedna od rijetkih djelatnosti koja je u mnogim aspektima slična. Elemente osiguranja poznaje i rimsko pravo kroz instituciju religioznih udruženja (kolegija) koji su pored religioznih ciljeva imali i ciljeve koji su se odnosili 255 Prava polisa osiguranja datira iz 1182. U pogledu organizacije posla osiguranja osiguravajuće kompanije se. Još u XVII vijeku holandski matematičar Jan de Vit postavlja matematičke osnove određivanja životne rente. razlikuju prema vrsti i obimu pokrivenih rizika. 255 Pobliže o istorijskim aspektima pravnog posla osiguranja: Dr. Danas. Kineski trgovci su prilikom riječnog transporta robe dijelili robu na više brodica kako bi. Ovo posebno sa nastankom i razvojem različitih matematsko-statističkih metoda i načina izračunavanja rizika. savremenim riječnikom rečeno. i Poljički Statut 1440. sa kojima je omogućeno slobodno obavljanje usluga osiguranja.g. u modernom svijetu. Tako je na nivou Evropske Unije harmonizacija prava osiguranja izvršena putem Direktiva Savjeta Zajednice. Posao osiguranja i njegov ekonomski značaj Posao osiguranja predstavlja jednu od najznačajnijih ne samo ekonomskih već i pravnih kategorija. Lombardijii također je vezana za pomorsko osiguranje. Ono što u ekonomskom pogledu karakteriše posao osiguranja je: koncentracija kapitala. Danas osiguranje predstavlja jednu kompleksnu pojavu koja zahtijeva multi disciplinaran pristup. Šteta koja bi nastala na dijelu prevožene robe snosila se solidarno. Tako su prve vrste pomorskog osiguranja spominju i u Hamurabijevom zakonu. 273 . Zakonik cara Stefana Dušana 1349. Kao svojevrsna simbioza pravnih i ekonomskih kategorija ovaj posao se svrstava među najstarije.g. dok su prvi elementi cehovskog osiguranja sadržani u Statutu Ljubljanskog krojačkog ceha iz 1579.g. Na našim prostorima pojedini oblici osiguranja se sureću u statutima gradova: Vinodolski iz 1288.GLAVA TREĆA UGOVOR O OSIGURANJU I POJAM I ZNAČAJ 1.g. danas. vršili disperziju rizika. dr.. Jelena Kočović. Djelatnost osiguranja se dijeli na tri grupe: životno.g.g. okrupnjivanje osiguravajućih kompanija i izmjena strukture usluga na račun povećavanja udjela životnog i drugih vidova ličnog osiguranja.g. a na osnovu jedinstvene dozvole (single licence). Predrag Šulejić: Osiguranje.g. Savremeni oblici osiguranja javljaju se sa nastankom i razvojem kapitalizma. nastala u na uzajamnu pomoć. a što je uslovilo i unifikaciju prava osiguranja.

2001. uvjerenje ljudi da ih štetni događaji neće oštetiti. Štetan događaj neće djelovati kao potpuno neočekivan slučaj ako se stvori zajednica rizika.000 radnika. Po svojim karakteristikama ulaze u veoma širok krug disciplina . Stvara se posebna organizacija (osiguravač) 256 Vidjeti: Šulejić dr Predrag: “Pravo osiguranja”. Rizik tada prelazi na tu zajednicu. dr. odnosno štete. Osiguranje ima i svoj psihološki efekat . i za pojedinca čije je i za društvo. izgubljeno. Uništeno dobro je. ali i da preduzima mjere preventive i represije i da štetu koja nastane od slučaja raspodijeli na tu čitavu zajednicu. Radi se o udruživanju svih kategorija subjekata prava koji su izloženi istim opasnostima kako bi zajednički podnijeli štetu koja će pogoditi 257 samo neke od njih. Boris Marović: “ Osiguranje i špedicija”. Ti se ciljevi ostvaruju isplatom naknade štete za oštećene ili propale stvari. Aktivnosti i mjere osiguranja imaju veoma složenu prirodu. odnosno isplatom ugovorenih iznosa u osiguranju lica. 256 No. dok je Nipon Life zapošljavao 714. Obnova uništenih dobara putem osiguranja ostvaruje se na taj način što se organizovano prikupljaju sredstva od onih koji hoće da se međusobno pomažu i solidarno snose određene štete. te otklanjanje ili smanjenje nepovoljnog dejstva uzroka koji mogu izazvati štetu. Zadatak je osiguravača da organizuje takvu zajednicu. zdravlja i životnog standarda ljudi.Osiguranje je kompleksna aktivnost usmjerena na čuvanje dobara i obnovu oštećene imovine. berzanska vrijednost Alianz Holdinga je iznosila 95 milijardi Eura. Radi se. str. Misao. repariranju nastalih štetnih posljedica.od tehničkih i tehnoloških do psiholoških. u psihološkom pogledu. onda je to sistem mjera za očuvanje života.g. 257 Tako je prema podacima iz 1999. Nije svejedno hoće li se ono obnoviti i hoće li se i kada će se na njegovo mjesto uspostaviti novo. Novi Sad. najizrazitija osobina osiguranja jeste da se ekonomskim sredstvima postigne garancija i/ili ostvari obeštećenje od štetnih događaja. Stylos. one se nadoknađuju iz takvih sredstava. i da sa stanovišta zajednice osiguranja taj događaj ne predstavlja slučajnost. Ekonomska funkcija osiguranja sastoji se prvenstveno u represivnim mjerama. ako se udruže svi oni koji su izloženi mogućnosti štete od takvog slučaja. kad nastane osigurani slučaj. kad se radi o osiguranju imovine. a kad se radi o osiguranju lica.stvara osjećanje sigurnosti. Ciljevi osiguranja su ekonomska zaštita imovine i lica od rizika. 1992. 14-16 i 18-21. Sad. o razvijanju odbrambenog mehanizma kako bi se svi zainteresovani zaštitili od posljedica nastupanja štetnih događaja. U slučaju da dođe do predviđenih šteta. N. Prof. U ostvarenje toga cilja spada i finansiranje mjera za otklanjanje ili smanjenje nepovoljnog dejstva uzroka koji mogu da izazovu štetu a na bazi principa uzajamnosti i solidarnosti. On će se dogoditi i dočekujemo ga spremno.g. Značaj imovinskog osiguranja postaje tim veći što je ono uspjelo da stvori organizaciju koja sve efikasnije djeluje u pravcu zaštite imovine i sprečavanja štetnog dejstva i prirodnih sila i ljudskih radnji koje nanose te štete. 274 . ili da ih neće suviše oštetiti.

Međutim. proizvodnja aparata za gašenje požara. u stvari. Osiguranje može izvršiti svoju ekonomsku funkciju samo ako postoji masa osiguranika kod istog osiguravača. Moderno osiguranje. U mjere prevencije spadali bi: zaštita od požara upotrebom naročitog materijala za gradnju. Ako se udruže svi oni koji su izloženi takvim izuzetnim pojavama. postavljanje nekih instalacija. Ovo je drugi izraz za solidarnost ugroženih. Uzajamnost i solidarnost zahtijevaju i ravnopravan tretman svih osiguranika. kao što je poznato. dešavaju normalno kao i one redovne. Osiguravač unaprijed prikuplja i namjenjuje sredstva za obnovu onog što bude uništeno. dakle. Osnovna načela na kojima zainteresovani udružuju sredstva u zajednicu i fond osiguranja su uzajamnost i solidarnost (čl. 275 .osiguravajući fond. Stoga je uzajamnost jedan od osnova osiguranja. a još manji broj ih biva uništen. osiguranje je zajednica jednako ili slično ugroženih. Ukoliko jedan osiguravač uspije da organizuje i poveže što više ljudi i organizacija koji raspolažu imovinom. U tom odnosu ugroženi prema oštećenim. prema tome. Zaključak je jasan: samo neke stvari od mnogobrojnih koje sačinjavaju imovinu raznih lica bivaju pogođene opasnostima i oštećene. štetne posljedice mogu se ekonomski ublažiti ili otkloniti ili čak preduprijediti. 2 ZOIO). organizuje one koji su ugroženi eventualnim nastajanjem nekih štetnih događaja. stanje je povoljnije što je više ugroženih organizovano u zajednicu rizika. obuhvata i preduzimanje nekih mjera kojima je cilj predupređenje i otklanjanje štetnih događaja (čl. o organizovanju uzajamne raspodjele rizika i eventualne štete između onih koji su izloženi istoj opasnosti. utoliko će biti manji broj onih koji pretrpe štetu u odnosu prema svima koji čine organizaciju osiguravača. predstavlja udruživanje sredstava subjekata koji su izloženi istoj opasnosti. Osiguranje se zasniva na iskustvu da se neke pojave u prirodi i društvu dešavaju izuzetno. U tom smislu. Radi se. podnošljive za svakoga člana zajedničkog fonda osiguranja. Osiguravač. samo neke od njih bivaju oštećene ili uništene.koja. 897 ZOO). Osiguranjem se iz uloga osiguranika obrazuju sredstva i rezerve radi naknađivanja nastalih šteta i isplaćivanja ugovorenih iznosa po osnovu osiguranja. Fond osiguranja se stvara od jednog dijela viška vrijednosti. Na taj se način krupne štete raspodjeljuju na manje. građenje sefova. Zato je zakonska obaveza osiguravajućih organizacija da imovinu i lica osiguravaju po jedinstvenim uslovima i tarifama za pojedine vrste osiguranja. u što je moguće širem obimu. organizuje udruživanje onih koji su izloženi istoj opasnosti i prikuplja od njih sredstva u posebni fond . U poslu osiguranja se to naziva atomiziranje rizika ili nivelisanje rizika. ali se. organizovanje protivpožarne službe. fond osiguranja. Fond osiguranja. ipak. Mnoge stvari i dobra koja imaju imovinsku vrijednost izloženi su raznim opasnostima. postavljanje gromobrana. To se čini u skladu sa ekonomskim interesima osiguranika i osiguravajućih organizacija.

vakcinisanje stoke i podučavanje osiguranika. stavljaju na raspolaganje poslovnom svijetu. 41/98 .dalje ZOIO). odstupanje od sistema statusnog prava u pogledu položaja osiguravajućih organizacija i 276 . Radi toga su osiguravači dužni pri utvrđivanju uslova osiguranja. učešće osiguranika u dijelu štete.). Pravna vrela se mogu podijeliti u dvije osnovne grupe: zakone i autonomne izvore . Prema svemu. taksativno određene organizacije za osiguranje. Uz to. Ugovor o osiguranju 2. obezbjeđuje ekonomska zaštita imovine i lica od rizika koji ih ugrožavaju. 6/98. gubitak prava na naknadu i sl. akumulacija novčanih sredstava i socijalna sigurnost. vrši štednja i podiže životni standard ljudi. te u naknadi štete. Karakteristike ovoga akta su: imperativan karakter. Osiguranjem se prikupljaju ogromna novčana sredstva. osiguranje bi se moglo definisati kao poslovna djelatnost kojom se. Čuvanje imovine sastoji se u preduzimanju preventivnih i represivnih mjera. Pored toga. unutrašnja organizacija i upravljanje. Socijalna funkcija osiguranja ogleda se u tome što se osiguranjem lica ublažavaju materijalne nezgode izazvane nesretnim slučajevima i što se nekim vrstama ličnog osiguranja (za slučaj doživljenja). spadaju: davanje beneficija u premijama brižljivim osiguranicima. 2. Prvi od dva najvažnija legislativna akta je Zakon o osiguranju imovine i osoba (Sl. ZOIO detaljno uređuje četiri vrste obaveznih osiguranja. odnosno prilikom zaključivanja ugovora o osiguranju sa osiguranicima. Ekonomski posmatrano pospješuje se trgovina. pored ostalog. a i neposredno. gašenja požara i sl. regulisani uslovi za njihovo osnivanje i prestanak. Dakle. 7/95. u preventivnim mjerama učestvuju ne samo osiguravači nego i osiguranici koji su zainteresovani za to. način poslovanja i pravni tretman sredstava. Autori se većinom slažu da su funkcije osiguranja trojake: čuvanje imovine.pravila osiguranja.1. U ove mjere spada i primjena sankcija protiv nebrižljivih osiguranika. Izvori prava. U te mjere.list FBiH 2/95. finansijska stabilnost i alokacija kapitala. jedan dio naplaćenih premija od osiguranika ide neposredno u fond akumulacije. predvidjeti i mjere kojima je svrha otklanjanje uzroka i smanjenje šteta. koja se putem banaka. te uređena pitanja nadzora nad radom ove vrste subjekata. I u našem pravnom sistemu stoji se na stanovištu da osiguranje uključuje i preventivne mjere. određivanje nižih pažljivijim i viših premija manje pažljivim osiguranicima. U njemu su navedeni poslovi osiguranja. posao i ugovor o osiguranju Složenost osiguranja i važnost posla ne samo za stranke nego i za društvo opredjeljuju izvore prava i njihove osobine. Osiguravač takođe organizuje i represivne mjere kojima se ide na ublažavanje štetnih posljedica kad je događaj već nastao (razne medicinske i veterinarske mjere i akcije liječenja. u stvari. po načelu uzajamnosti i solidarnosti.

Iako se radi o propisu koji je u načelu dispozitivne prirode. a ne samo onaj dio koji se zasniva na sporazumu stranaka. str. U njemu su uređena plovidbena osiguranja u pomorskom.l. označava ukupnu pravnu regulativu pojedinog osiguranja. 258 O ograničenjima važenja ZOO vidjeti Šulejić dr Predrag.dakle. Po svome pravnom karakteru pravila osiguranja su opšti uslovi poslovanja. RBiH 2/92).l. najprije. RBiH 2/92). zastupanja u osiguranju. I drugo. Prvu čine “poslovi osiguranja”. u smislu djelatnosti postoji značajna razlika između posla i ugovora. Odstupanje je moguće samo ako to Zakon o obligacionim odnosima izričito dopušta (čl. kao komisionar. ZOIO sve aktivnosti osiguravača dijeli u dvije osnovne grupe. tu spadaju: “zaključivanje i izvršavanje ugovora o osiguranju imovine i osoba.l. Treći značajan akt u ovoj oblasti je Zakon o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi (Sl. normiranje osiguranja ima pretežno imperativan karakter. st. U njih spadaju “poslovi posredovanja u ugovaranju osiguranja. U vazdušnom saobraćaju pitanja osiguranja su uređena Zakonom o obligacionim i osnovnim materijalno-pravnim odnosima u vazdušnoj plovidbi (Sl. prodaje ostataka osiguranih uništenih stvari. U članu 3 određeni su “drugi poslovi osiguranja”.l. 45-49. ugovornu stranu osiguranja reguliše Zakon o obligacionim odnosima.za pojedine tipove i grupe osiguranja i posebna . Autonomne izvore predstavljaju pravila osiguranja. Donose ih osiguravajuće organizacije samostalno. pružanja pravne pomoći i drugih intelektualnih i tehničkih usluga u osiguranju”.kao zastupnik.za pojedinu vrstu osiguranja. a za tuđi račun . Posao osiguranja je širi pojam od ugovora o osiguranju. Pravila osiguranja mogu biti opšta . preuzet Sl. Prometnu. Prema članu 2 ZOIO. SFRJ 22/77. 2. zaključivanje i izvršavanje ugovora o saosiguranju i reosiguranju. On. Polise osiguranja zapravo predstavljaju posebne uslove osiguranja o kojima ugovorne strane pregovaraju prilikom zaključenja ugovora. riječnom i kanalskom saobraćaju. SFRJ 33/77. 900 ZOO). Polica osiguranja se poziva na uslove osiguranja i oni moraju biti uručeni ugovaratelju zajedno sa policom. isto djelo. potom specifičnost ugovora o osiguranju imovine i na kraju ugovor o osiguranju lica. pa se na njih u prometu primjenjuju rješenja čl. u tuđe ime i za tuđi račun . 142-144 ZOO. Obje grupe poslova organizacija za osiguranje može obavljati u svoje ime i za svoj račun. snimanja i procjene šteta. snimanja rizika. “Druge poslove osiguranja” mogu vršiti “pravne i fizičke osobe za društvo za osiguranje ili za osiguranika na temelju ugovora” (čl. 258 U članovima 897-923 uređuju se najprije zajednička pitanja osiguranja imovine i lica. 277 . ZOIO). te u svoje ime. usvojen u pravni sistem BiH u Sl.prilagođavanje pravnog tretmana imovine kriterijima koji su uporedno pravno već poznati. 3. mjere za sprečavanje i smanjenje rizika koji ugrožavaju osiguranu imovinu i osobe i mjere na sprečavanju i smanjenju šteta i drugi poslovi osiguranja”.

c) Aleatorna teorija smatra da neizvjesnost u nastanku rizika i moguća nepodudarnost uplaćenih premija sa naknadom štete. Kao argument u prilog tome navode se i osiguranja obavezna po samom zakonu. U suštini. Zbog toga se ovaj posao mora procjenjivati prema pravilima za aleatorne ugovore. Shvatanja po kojima je osiguranje ugovor daleko su brojnija. one se mogu podijeliti na protivugovorna i ugovorna shvatanja. Prema njemu. Pošto nema ravnopravne saglasnosti volja.2. smatra da posao osiguranja nastaje sporazumom stranaka. mogu 260 se podijeliti u pet teorija. str. ZOO. Pravna priroda posla osiguranja 259 i promjene koje su nastale u S obzirom na istorijski razvoj osiguranja funkcijama i značaju ovog posla. d) Po teoriji prestacije.Legislativna definicija ugovora o osiguranju data je u čl. poput zakonodavca. formalnost. Snažna državna intervencija u oblasti osiguranja. str. te u pojedinim slučajevima i svojstva ugovora u korist trećih lica. b) Mješovita teorija . unaprijed propisuje pravila za sve buduće slučajeve osiguranja. odnosno zajednici rizika (osiguravatelj). 278 . ukidaju ekvivalentnost odnosa između osiguravača i osiguranika. Obaveza osiguranika u biti se svodi na popravljanje štete koju je osiguranik pretrpio usljed osiguranog slučaja. Protivugovorne teorije polaze od gledišta da je posao osiguranja uvijek rezultat djelovanja ekonomski jače strane . na načelima uzajamnosti i solidarnosti. ugovor je samim nastankom sinalagmatičan i ekvivalentan. a zajednica se obavezuje da. Vidjeti Šulejić dr Predrag. isplati osiguraniku ili nekoj trećoj osobi naknadu. isto djelo. uz posebno uvažavanje načela uzajamnosti i solidarnosti. odnosno ugovorenu svotu ili učini nešto drugo”. odnosno isplata osigurane sume. zaključenjem ugovora o osiguranju za svaku stranu nastaju obaveze na izvršenje tačno određenih činidbi: plaćanje premije i otklanjanje eventualnih šteta. To su sljedeće: a) Teorija naknade štete . o pravnoj prirodi ugovora o osiguranju formiralo se više teorija. Dakle. U osnovi. isto djelo. da predstavlja objektivnim pravom priznato dejstvo saglasnosti partnera o potrebi zaštite putem osiguranja. usmjerena prema obje strane u poslu podjednako.po njoj je ugovor o imovinskom osiguranju ugovor o naknadi štete koja može da se dogodi. Obilježja ugovora o osiguranju su: sinalagmatičnost. 2. On. nema ni ugovora. a ugovor o ličnom osiguranju predstavlja aleatoran pravni posao. 139-148. udružuje određeni iznos u zajednici osiguranja. 259 260 Vidjeti Šulejić dr Predrag. kao i dosadašnji propisi. 897 ZOO. samo potvrđuje ovakav stav. Izjavom volje osiguranika samo počinje dejstvo takvog jednostranog pravnog akta.osiguravača. “ugovorom o osiguranju obavezuje se ugovaratelj osiguranja da. odnosno sumom osiguranja.po kojoj se osiguranik ovim ugovorom obezbjeđuje od eventualnih štetnih posljedica osiguranog slučaja. 31 i dalje. teretnost. ako se desi događaj koji predstavlja osigurani slučaj.

vrijeme za koje je ponudilac vezan svojom ponudom za zaključenje ugovora o osiguranju određeno je zakonom.3. Ako nije ovlašten za sklapanje ugovora. Može. Ako je predstavnik (akviziter) ovlašćen za zaključivanje ugovora. ponuda veže ponudioca za vrijeme od 30 dana. a u trećima. Pravno dejstvo ponude je različito. Ponudilac može odrediti i kraći rok. Razuđenost posla osiguranja dozvoljava da se svakom od pomenutih shvatanja stave ozbiljni prigovori. Ako je ovlašćenje zastupnika ograničeno. koji je prihvata ili ne prihvata. u najvećoj mjeri odgovara na brojne probleme u ovoj oblasti. Inicijativa je pretežno na strani osiguravača. 906 ZOO). takođe. akviziter priprema ponudu sa budućim osiguranikom i podnosi tu ponudu osiguravaču. da ih mijenja i produžuje njihovo važenje. nego podrazumijeva sinalagmatičnost i ekvivalentnost ugovora o osiguranju. zastupnik je po samom zakonu ovlašćen da u ime i za račun osiguravača zaključuje ugovore o osiguranju. Predstavnik osiguravača. Akviziter može nastupati kao zastupnik ili kao posrednik. Prema tome. 2. za neke vrste osiguranja imati ovlaštenja zastupnika. smatra se da nema ograničenja (čl. kao i da prima razne izjave od ugovarača za osiguravača u vezi sa osiguranjem. a ugovor o osiguranju se zaključuje na osnovu pismene ponude. traži saugovarača. Zaključivanje i oblik ugovora U najvećem broju slučajeva osiguravač traži posao. smatramo da teorija organizovanja zaštite od rizika. akiviziter osiguranja. za druge . ako ponudilac nije odredio kraći rok (čl. ako je za osiguranje potreban i ljekarski pregled. obezbijediti osiguranika od nastupanja štetnog događaja ili njegovih štetnih posljedica. U drugim. Postoje formulari upitnika koje popunjava lice koje želi sklopiti ugovor o osiguranju i koji ima funkciju ponude. odnosno sume osiguranja. Kod životnog osiguranja. tehničkim i pravnim karakteristikama osiguranja. naplaćuje premije. sastavlja polisu koju potpisuju oba saugovarača. Ova teorija ne isključuje. obavezuje ponuđača za određeno vrijeme. čak uzeta i sama za sebe. Ipak. ne zna.e) Teorija organizovanja zaštite od rizika motivisana je ekonomskim. te isplatom naknade. 901 ZOO). 279 . Po Zakonu. obavezuje samo za neke grane osiguranja. a za to druga strana. Po njoj se osiguravač za premiju obavezuje da će preduzimanjem preventivnih i represivnih mjera.posrednika. U našoj praksi se osiguranje zasniva ugovorom. pismena ponuda veže ponudioca za vrijeme od osam dana od prispijeća osiguravaču. Pretpostavlja se da akviziter nema ovlaštenja na zastupanje. U nekim pravnim sistemima ponuda uopšte ne obavezuje. ugovarač osiguranja. dolazi budućem osiguraniku i upoznaje ga sa uslovima osiguranja. U pravu BiH ako osiguravač nije zastupniku odredio obim ovlaštenja. da izdaje polise osiguranja.

Ako neće da zaključi ugovor. Po zakonu. Naročito kad je hitno potrebno osigurati neku imovinu (u transportu). “primijenit će se ova posljednja” (čl. Zakon o obligacionim odnosima predviđa tri načina zaključivanja ugovora. 901 i 03). rizik obuhvaćen osiguranjem. Kod ličnog osiguranja. osigurana stvar. Kao pravilo uzima da je ugovor o osiguranju zaključen kad ugovarači potpišu policu osiguranja ili listu pokrića. dakle. premija. Za zaključivanje ugovora za slučaj smrti nekog trećeg lica potrebna je njegova pismena saglasnost. Ona može biti data i na polici. onda u polisu mora biti unesena klauzula da su opšti i posebni uslovi osiguranja sastavni dio ugovora i da su ti uslovi predati ugovaraču osiguranja (čl. pa u slučaju neslaganja važi tekst police. 902.Ako ponuda odgovara uslovima pod kojima osiguravač vrši tu vrstu osiguranja. trajanje osiguranja i period pokrića. zaključen konkludentnom radnjom. Ako postoji suprotnost između štampane i “rukopisne odredbe” polise. 943 ZOO). Drugi način je kad neko podnese pismenu ponudu za zaključenje ugovora o osiguranju osiguravaču i osiguravač je prihvati ili ne odgovori da odbija ponudu. Na polisi moraju biti odštampani i uslovi osiguranja. Kod obaveznog osiguranja. dužan je da u roku važenja ponude obavijesti ponuđača o odbijanju ponude. smatra se da je ugovor zaključen trideset i prvog dana od primitka ponude. u polisu moraju biti uneseni sljedeći podaci: ugovorne strane. Ako ponuda ne odstupa od uslova pod kojima osiguravač vrši predloženo osiguranje.obećati). smatra se da je osiguravač prihvatio ponudu i da je ugovor zaključen kad je osiguravač primio ponudu. Kod obaveznog osiguranja putnika u javnom saobraćaju. odnosno osigurano lice. Polisa osiguranja O zaključenom ugovoru o osiguranju osiguravač izdaje policu osiguranja (od latinskog policere . Ono što je upisano u polisi ima prednost nad opštim i posebnim uslovima osiguranja. smatra se da je ugovor zaključen.osigurani slučaj (čl. Najposlije. 2. datum njegovog rođenja i događaj ili rok od koga zavisi nastanak prava na isplatu osigurane svote . obaveze i prava stranaka utvrđeni su zakonom i pravilima osiguranja pa nastaju i bez zaključenja ugovora čim osiguranik podnese prijavu. svota osiguranja ili podatak o tome ako je osiguranje neograničeno. uzima se da je ugovor zaključen kad osiguravač telefonom potvrdi da prihvata ponudu. uslovima osiguranja može biti predviđeno da za neke slučajeve ugovorni odnos iz osiguranja može nastati samim plaćanjem premije (čl. U polisi osiguranja života mora biti još navedeno ime i prezime lica na čiji se život odnosi osiguranje. datum izdanja polise i potpis ugovornih strana. Ako nije tako urađeno. 280 .4. Ugovor je. a u roku od osam dana (odnosno 30 dana ako treba ljekarski pregled) osiguravač ne odbije ponudu. bez obzira na to da li je prevoznik zaključio ugovor sa osiguravačem. putnik se smatra osiguranim ako su ispunjeni propisani uslovi (ako je bio u blizini mjesta polaska ili dolaska prevoznog sredstva i dokaže da je namjeravao da putuje). upravo čim uplati premiju. 902 ZOO).

karakter isprave o osiguranju. Polisa je šablon i ugovor se po pravilu zaključuje jednostavnim pristupanjem. zalaže se indosamentom. Ko se bavi poslom osiguranja kao djelatnošću. Način dodavanja je pravno irelevantan. Polisa osiguranja lica je hartija od vrijednosti. S obzirom na masovnost 261 To je poslova. Polisa može privremeno biti zamijenjena listom pokrića. Polise se najčešće dijele na: pomorske i kopnene. Može se i zalagati. koji se ugovorom obezbjeđuje za slučaj nastupanja štetnog događaja. naziva se osiguravačem. isto djelo. Lista pokrića sadrži sastojke koje ima i polisa. Da bi se izbjegle štetne posljedice po osiguranika. osiguravaocem. individualne i kolektivne. pa i njihov pravni tretman mora biti isti. po naredbi i na donosioca. ali je privremena: traje dok se ne izda polisa. stav 6. Kad glasi po naredbi. pojedinačne i generalne. naziva se ugovaračem osiguranja.a za njihovo osiguranje treba da ih pregleda stručnjak osiguravača . 902. Lista pokrića ima. može se ugovarati da naknada štete bude isplaćena i nekom trećem licu. Prema sporazumu ugovarača.da se osigurana suma 261 Vidjeti opširnije kod Šulejić dr Predrag. ZOO). A to se postiže tipiziranim ugovorima. U tom periodu osiguravač nije u obavezi. Polisa se izdaje kad se prikupe potrebni podaci. Kod većih objekata i kod stvari koje su posebno izložene riziku . Zakon o obligacionim odnosima naziva stranke osiguravačem (osiguravateljem) i ugovaračem osiguranja (čl. potpisivanjem. To je pismeno kojim osiguravač izvještava osiguranika da prihvata njegovu ponudu i preuzima osiguranje odmah. onaj koji se osigurava. 164-165. a terminologija o njima nije ujednačena. a stvar je izložena riziku. Druga ugovorna strana. valutirane i nevalutirane i kargo i kasko polise. 897). ili osiguranikom. razumljivo kad se ima u vidu da osiguranje predstavlja brojnu zajednicu interesa osiguranika koji se nalaze u istoj ili u vrlo sličnoj situaciji.1. (čl. Stranke 1. 281 .stav 5 ZOO) jer se smatra da ona izražava pravu volju stranaka. osiguravateljem. Isto je tako kod ličnog osiguranja . str. Kod imovinskog osiguranja. Pod “rukopisnom odredbom” treba podrazumijevati i one kasnije dodane. a ne ugovaraču osiguranja. ugovoriocem osiguranja.od podnošenja prijave za osiguranje do sklapanja ugovora i plaćanja premije može proći i duže vremena. znači. Polisa osiguranja života može glasiti na određeno lice ili po naredbi. II ELEMENTI UGOVORA 1. Lica u ugovoru o osiguranju U poslu osiguranja susrećemo više lica. osigurateljem. izdaje se u takvim slučajevima lista pokrića. Ne može glasiti na donosioca. polise su tipizirane za pojedine grane ili vrste osiguranja. može glasiti na određeno lice.

Može se. odnosno osigurana svota isplaćuje korisniku osiguranja kao trećem licu koje nije učestvovalo u sklapanju ugovora.licu koje stvar drži ili ju je držalo. kad je sopstveniku vraćena stvar. međutim. bilo na posebnom dokumentu. zanatlija. koji je i korisnik osiguranja. Kod osiguranja kod koga se naknada štete. različiti. odnosno kod ličnog osiguranja još i osigurano lice. može isplatiti trećem licu. potrebna je njegova pismena saglasnost. ugovor može zaključiti ne samo sopstvenik stvari koja se osigurava nego i svako ko ima imovinskog interesa da se ta stvar očuva neoštećena.zakupac. Danas i u zakonodavstvu i u praksi prevladava shvatanje da se takvim ugovorom stvara neposredno pravo za korisnika. No. Razlog da se osigura tuđa stvar je najčešće u tome što vlasnik ne može voditi brigu o toj stvari. naknada se isplaćuje njemu. čuvar (čl. odnosno osigurano lice. međutim. osigurati i tuđa stvar za čije je očuvanje ugovarač osiguranja pozitivno zainteresovan. 282 . To se lice naziva osiguranim licem. 924 ZOO). pretrpio neki materijalni gubitak . Uzima se da su srodnici određenog stepena pozitivno zainteresovani za život i zdravlje jednih za druge. prava iz osiguranja po ovakvom ugovoru ima samo onaj ko u času nastanka štete ima materijalni interes da se osigurani slučaj ne dogodi. ili. Pravni odnos između ugovarača osiguranja i sopstvenika stvari je. Takvo osiguranje za tuđi račun postoji u poslovanju špeditera. Korisnik može biti određen odmah prilikom zaključivanja ugovora. Korisnik stiče neposredno pravo i zahtjev na naplatu osigurane svote kad nastupi osigurani slučaj. iako stvarno uvijek ne mora biti tako. 946 ZOO). takođe. Ugovarač osiguranja treba da je pozitivno zainteresovan za život i zdravlje osiguranog lica. osiguranikom. založni povjerilac. Ova pozitivna zainteresovanost određuje se po objektivnim mjerilima. Redovno se dešava da se u ugovoru o osiguranju pojavljuju samo osiguravač i osiguranik. tj. Ali ima ugovora u kojima su osiguranik i korisnik osiguranja. u teoriji postoji razmimoilaženje o tome ko stiče neposredna prava iz takvog ugovora: ugovarač ili korisnik osiguranja. u suprotnom. pošto bi. komisionara. Ako se osiguranje vrši za slučaj smrti trećeg. Za osiguranje života nekog drugog lica. On je stranka u ugovoru i raspolaže svim pravima iz ugovora. gostioničara i hotelijera za stvari koje su im predate. Nije potrebna nikakva izjava korisnika niti saglasnost izjava volje osiguravača i korisnika osiguranja. za valjanost ugovora je neophodna pismena saglasnost bilo na polici. skladištara. Kod osiguranja imovine. Kod ličnog osiguranja može se ugovor sklopiti tako da se osigurava život ili zdravlje nekog trećeg lica. Ugovaraču ostaje pravo da opozove korisnika ili da ga zamijeni drugim sve do nastupanja osiguranog slučaja. onakav kakav proizlazi iz njihovog osnovnog ugovornog odnosa. svako ko ima interesa da se ne dogodi određeni slučaj. To treće lice naziva se korisnikom osiguranja (beneficijarem).(suma osiguranja). a može i docnije. Znači. druga lica. ali ono nije ugovorna strana. a ne onoga koje sklapa ugovor. Taj dokumenat mora sadržavati naznaku osigurane svote (čl. ako nije vraćena . znači.

ali može biti označeno i neodređeno. Za pojedine vrste osiguranja (čl. Kao osiguravač može se pojaviti i društvo za uzajamno osiguranje. 1. i po 2. kod ličnog osiguranja. dakle. 283 . Na strani osiguravača može biti i više subjekata. uslove iz odluke. odnosno tjelesni integritet nekog trećeg lica. odnosno ugovora o osnivanju i kada se registruje za obavljanje ovih poslova (čl. može se navesti poimenično.00 KM za poslove osiguranja života. 924 ZOO). Ukoliko je ulog stranih osnivača veći od 50% temeljnog kapitala.00 KM za društva koja se osnivaju za vršenje više vrsta osiguranja i za reosiguranje (čl. 13 ZOIO) ti iznosi su: 1. Odobrenje daje Ured za nadzor (čl. nasljednici. Za osnivanje je predviđen koncesioni sistem. 12 ZOIO). rezerve sigurnosti. odnosno svoj imovinski interes kod imovinskog osiguranja.2. Pored temeljnog kapitala. djelatnost i statusna rješenja posebno su određeni u članovima 17-26 ZOIO. zaključiti i sa više osiguravača koji su se prethodno sporazumjeli u zajedničkom snošenju rizika i njegovoj raspodjeli. Mogu ga osnovati domaća fizička i pravna lica zaključivanjem ugovora o osnivanju. suprug i sl. 12-26 ZOIO). Stranka u ugovoru o osiguranju imovine može biti “svaka osoba koja ima interes da se ne dogodi osigurani slučaj. sredstava preventive. pošto bi inače pretrpjela neki materijalni gubitak” (čl. povezivati (čl. organizacija u čiju djelatnost spada obavljanje poslova osiguranja. a svoj život. 14 ZOIO). 29 ZOIO). Najrasprostranjenija statusna forma osiguravača je dioničko društvo za osiguranje. odnosno svoj tjelesni integritet. Pored toga. Zbog opšteg interesa koncentrisanog u osiguranju. te ulaganjem sredstava u temeljni (osnovni) kapital društva barem u minimalnom iznosu koji zakon predviđa.000.000. sredstva poslovnog fonda i drugih sredstava (čl. za osnivanje je potrebna i saglasnost Ministarstva finansija (čl. Osnivači.3.000. Ugovarač osiguranja Ugovor o osiguranju se najčešće zaključuje u svoje ime i za svoj račun.000. 13 ZOIO).Kao korisnik može biti određeno neko lice. vrste subjekata koje se mogu baviti poslovima osiguranja određene su taksativno (numerus clausus). Ugovor se može. Kod osiguranja lica može ugovarač osigurati život. ali odredivo (djeca. Zato su ugovarač osiguranja i osiguranik po pravilu isto lice.). dvije ili više organizacija za osiguranje mogu se poslovno i profesionalno udruživati. 1. Svaki osiguravač koji je naveden u polici osiguranja odgovara osiguraniku za potpunu naknadu. Osiguravač Osiguravač je pravno lice. 5 ZOIO). sredstva kojim društvo posluje formiraju se iz premija. Osiguravač može zaključivati ugovore o osiguranju kada ispuni zakonske uslove. i naš zakon i to treće lice naziva osiguranikom. Ugovarač osigurava svoju stvar. sredstava tehničke rezerve.

pa i lica su predmet u osiguranju života i od nesretnog slučaja. lica. to je osiguranje za tuđi račun. bestjelesne stvari (osiguranje kredita. on ne može vršiti prava iz osiguranja i naplatiti naknadu osim sa pristankom osobe čiji je interes osiguran. podešena tako da bude dostupna osiguranicima. a kao što je rečeno.rizik. odnosno označeni korisnik pristupanje ugovoru. Valja imati na umu da je terminologija zakonodavca. lica izloženih opasnosti i sl. Pojedini autori su mišljenja da je to osigurana svota. osiguranje od odgovornosti). Predmet osiguranja treba posmatrati kao dobro za čije su normalno postojanje stranke zainteresovane. može ga sklopiti za svoj ili za tuđi račun. životinje. Radi naplate ovih potraživanja ugovarač osiguranja ima pravo prvenstvene naplate iz naknade koja se plaća po osnovu osiguranja. Premiju plaća i ostale obaveze izvršava ugovarač osiguranja.Ugovarač uvijek sklapa ugovor u svoje ime. Ako ugovarač osiguranja djeluje bez ovlaštenja zainteresovanog lica ili korisnika. a neki da su to obaveze i prava stranaka. predmet u osiguranju imovine mogu biti stvari. No. Odbije li zainteresovano lice. stvari. Ugovarač osiguranja u ovom slučaju duguje i premiju osiguravaču. drugi . Jedni smatraju da je to stvar ili lice koje se osigurava. I u uporednom zakonodavstvu preovlađuje terminologija po kojoj su stvari i lica predmet osiguranja. ističe da polisa treba naročito da sadrži i podatak o stvari. To pravo može vršiti i neposredno prema osiguravaču (čl. odnosno o osiguranom licu (čl. Govori se o osiguranju imovine. koju smatra ispravom o osiguranju. ono čemu se pruža zaštita od rizika. pa i sastavljača uslova osiguranja. treći . 284 . osim ako je obavijestio osiguravača da djeluje kao poslovođa bez naloga. Zato se predmetom osiguranja naziva ono što se osigurava. 905 ZOO). Poslije toga. ali ovlaštenoj osobi ne mora predati policu dok mu ne bude naknađeno plaćanje premije i troškovi ugovora. Prava i obaveze prelaze na zainteresovano lice pošto odobri ugovor. Zakon o obligacionim odnosima stoji na istom stanovištu. zatim prestacija. 2. ugovor prestaje da postoji (čl. Predmet osiguranja Određivanje predmeta osiguranja zavisi od shvatanja njegove prirode. Pristupanje ugovoru može se izvršiti i poslije nastupanja osiguranog slučaja. osiguranje za račun određenog lica. Kad govori o sadržini polise. ili preciznije. Ako je u polici određeno drugo lice. o čemu je sklopljen ugovor. dužan je ispuniti sve obaveze prema osiguravaču. 902).da je to interes. 904 ZOO). odnosno kojoj pripadaju prava iz ugovora (čl. dužno je da obavijesti osiguravača o dobijanju prihvatanja osiguranja. 905 ZOO). U tom smislu ćemo dalje upotrebljavati izraz “predmet osiguranja”. Naknada se isplaćuje njemu ili nekome drugom. Tako posmatrano.

rizikom neki nazivaju i sam štetni događaj. Upravo zbog toga događaj treba da bude budući. Pored toga. nema ni rizika. To je osnovni uslov posla i bitan elemenat ugovora o osiguranju. ali se ne zna hoće li taj događaj štetno pogoditi osigurani predmet. ako je izvjesno da će događaj nastupiti u odnosu na osigurani predmet. tako i u osiguranju lica. 898 ZOO). objektivno mogući događaj mora ispunjavati još neke zakonske uslove. 898. ili relativna. na prvom mjestu. ugovor je ništav. Nema li je. ne zna se kada će nastupiti. ne zna se da li će nastupiti s obzirom na taj predmet osiguranja. dakle. putativni rizik (od latinskog “puta” . Pod rizikom se u poslu osiguranja podrazumijeva nekoliko stvari. pa nema ni ugovora o osiguranju. potrebna su dva osnovna uslova: mogućnost njegovog nastupanja i da je podoban da prouzrokuje posljedicu protiv koje se osigurava. događaj protiv koga se osigurava. odlučujući elemenat rizika. U tom se smislu govori o ostvarenom riziku.3. Svaki će osiguranik umrijeti. stav 2 ZOO). elemenat neizvjesnosti.to je osnovno pravilo kako u osiguranju imovine. Ili. Ali kada će. može se osigurati od rizika koji je već nastupio u 285 . ili je bio u nastajanju. kod krađe . rizik je budući neizvjestan događaj koji u konkretnom slučaju može prouzrokovati štetnu posljedicu. uzrok štete. Rizikom se smatra i sama opasnost. mislim). Uvijek se rizikom smatra mogućnost nastupanja ekonomski štetnog događaja. Ugovor je ništav i onda ako je u času njegovog zaključenja već prestala mogućnost da se događaj desi ili je bilo izvjesno da će događaj nastupiti (čl. Neizvjesnost je bitan. ne zna se.da je stvar pokretna itd. to je neizvjesno. događaj uslijed čijeg nastupanja nastaje obaveza osiguravača na naknadu. da stvar može gorjeti. Da bi se neki događaj mogao smatrati rizikom u osiguranju. Nije izvjesno da li će događaj protiv kog se osigurava nastati u odnosu na osigurani predmet. ako se osigurava od požara. Gdje nema rizika. Naime. treba da se predmet osiguranja nalazi u predjelu koji može biti poplavljen. nastupiće. dakle. o tome da se rizik desio i sl.smatram. u pogledu nastupanja događaja može biti apsolutna. nema ni osiguranja . Generalno posmatrano se to dešava. 897 i 898 ZOO). Rizik Da bi neki predmet mogao biti osiguran. Uslovi osiguranja takođe upotrebljavaju riječ rizik za opasnost nastupanja osiguranog slučaja. slučaj protiv koga se osigurava. to je izvjesno. odnosno da bi predstavljao rizik. događaja uslijed koga može nastati šteta na predmetu osiguranja. neizvjestan i “nezavisan od isključive volje ugovarača” (čl. Mogućnost nastupanja štetnog događaja procjenjuje se objektivno. Ako se osigurava od poplave. dakle. Ako se u času zaključenja ugovora osigurani slučaj već desio. ali se ne zna kada. On mora biti budući. To je jasno naročito kod osiguranja lica (života). Stoga se umjesto riječi rizik upotrebljava i izraz “osigurani slučaj” (čl. Neizvjesnost. Da bi bio “osigurani slučaj”. Izuzetak je tzv. potrebno je da bude izložen riziku. Prema tome. tj. Najposlije. rizikom se naziva i sama šteta. tj. Rizik nosi u sebi.

opšti i pojedinačni. To je potrebno iz sljedećih razloga. Pod ugovaračem treba podrazumijevati prvenstveno ugovarača osiguranja. Neizvjesnost. Rizik se. treba da se ponavlja.rizik . odnosno. kod osiguranja lica. tj. tj. s tim u vezi. Znači. Osigurava se brod koji je već otplovio. Premije se utvrđuju tarifom. osnovni i dopunski i ratni i politički rizik. osjeća se veća potreba za zaštitom od njega. da radnje pri kojima je čovjek izložen riziku nisu protivpravne (povreda prilikom provalne krađe). odnosno koji predstavlja opasnost. Drugi razlog zahtjeva za ponavljanje događaja protiv koga se osigurava je tehničke prirode: vjerovatnoća nastupanja ekonomski i štetnog događaja. a ne subjektivno. a u času kad se osigurava. konstantni i varijabilni.ponavlja da bi se utvrdile neke zakonitosti. Osiguranje od putativnog rizika praktikuje se u transportnom osiguranju. A od toga će zavisiti ulog osiguranika u osiguravajući fond. uslovljava i treću karakteristiku rizika: barem djelimičnu nezavisnost od volje ugovarača. u zavisnosti od rizika od kojih se imovina i lica osiguravaju. 898. odnosno za ostvarenje rizika. 4. legalna (da nisu kradene stvari). za osiguranjem. ako stranke za to nisu znale. Lična svojstva ugovarača osiguranja nisu u ovom slučaju pravno relevantna. stav 3 ZOO). Pravo postavlja još dva uslova da bi rizik mogao biti pokriven osiguranjem. Na njenu visinu utiče stepen vjerovatnoće za nastupanje štetnog događaja. kao bitan faktor. da bi se događaj mogao uzeti kao rizik protiv koga se osigurava. Opšti uslovi osiguranja imovine imaju odredbu da se ugovor o osiguranju imovine ne može zaključiti prije nego što se utvrde okolnosti od značaja za veličinu rizika (opasnosti). Visina premije se izračunava za pojedine grane i vrste osiguranja. da je veza osiguranika i imovine koju osigurava zakonom zaštićena. već je moguće da je potonuo na pučini (čl. Ponavljanje događaja koji prouzrokuje štetu. Osigurati se može protiv jednog i protiv više rizika. naročito pomorskom. Prvo. čisti i špekulativni. visina štete izračunavaju se posebnim matematičkim metodama. Premije se izračunavaju računom 286 . Intenzitet toga osjećanja je direktno zavisan od učestalosti štetnog događaja: što se češće ponavlja taj događaj. stepen njegove jačine i. ako drže da se događaj još nije desio. Svi elementi rizika utvrđuju se prilikom zaključivanja ugovora o osiguranju. treba da se štetni događaj . Premija Premija je iznos koji ugovarač osiguranja uplaćuje u fond osiguranja kao cijenu za rizik koji preuzima osiguravač. u ovisnosti od njegovih osobina dijeli na: objektivni i subjektivni. I drugo. visina premije. Ima nekih vrsta osiguranja za koje postoji samo osiguranje od više rizika (pomorsko osiguranje).času sklapanja ugovora. Podloga za to je dugotrajnije statističko posmatranje. stvara kod ljudi osjećanje potrebe za zaštitom. Mogućnost ugovarača da utiče na ostvarenje rizika procjenjuje se objektivno.

druga za trećinu svoje vrijednosti. Konačni iznos premije ili “bruto-premija” utvrđuje se tako da se na funkcionalnu premiju doda alikvotni dio sredstava potrebnih za pokrivanje ukupnih troškova osiguranja. vjerovatnim stepenom jačine štete. koju se osiguravač obavezuje da isplati u slučaju ostvarenog rizika. Istoj svrsi služe tablice kod osiguranja lica. pa i premija treba da bude veća. odnosno od naknade. tj.vjerovatnoće. U njima je data vjerovatnoća smrtnosti ili nezgoda kod pojedinih rizika kojima su ljudi izloženi. statističkom ili neto-premijom. od sume na koju se osigurava. Ona je “dio premije namijenjen ispunjavanju obaveza iz osiguranja” (čl. vjerovatnoća nastupanja štetnog događaja je veća. Na toj osnovi dobijena premijska stopa koriguje se prosječnim intenzitetom štete. Premija izračunata na prethodni način naziva se u literaturi teorijskom. Poznato je više tablica smrtnosti koje daju pregled vjerovatnoće nastupanja smrti za pojedino doba ljudske starosti. 2 ZOIO). Ako je period za koji se osigurava duži. U tarifama i u polici se iskazuje jedinstvenim iznosima premda je premija složena kategorija. Premija kao izvor prihoda osiguravača određuje se tarifom koju donosi svaki osiguravač. upravni troškovi osiguravača. visina premije zavisi od vrijednosti stvari. ZOIO za nju koristi izraz “tehnička premija”. st. 287 . takse i druga davanja državi. čak i kad su oni istog intenziteta. Statistički je utvrđeno da je veoma rijetko šteta potpuna i da je nivo djelimičnog oštećenja nejednak. a i osigurani predmeti različito odolijevaju istoj vrsti događaja. porezi. dobija se “funkcionalna premija”. Elementi za to izračunavanje dobivaju se statističkim posmatranjem štetnih događaja. 30. troškovi naplate premija. U ta dodatna sredstva ulaze akvizicioni troškovi .oni koji se odnose na zaključivanje ugovora. Iz nje se pokrivaju i premije reosiguranja. Na osnovu statističkog posmatranja. Intenzitet nastupanja štetnog događaja je vrlo različit: premija će biti veća što se događaj češće dešava. jer je vjerovatnije da će osiguravač isplatiti naknadu. Premija je ne samo funkcija rizika nego i funkcija vremena. Iznos premije u konkretnom ugovoru rezultat je primjene tarifskih stavova na date elemente pojedinačnog posla. I to je. Na sve ovo osiguravač dodaje i srazmjeran dio svoje dobiti. najodlučnije. Njena veličina zavisi i od trajanja osiguranja. Kada se na tehničku premiju dodaju naknade za organizovanje preventive. Jedna zgrada izgori potpuno. dakle. svakako. Sam događaj nije uvijek jednakog intenziteta. izračunati su podaci potrebni za izradu tabela. Tako se za svaki konkretan slučaj premija ne izračunava nego se primjenjuju te tablice. Najposlije. U njima su poredani i klasirani rizici kojima je ugrožena imovina (kakva je vjerovatnoća da će nastupiti požar kod zidanih ili drvenih zgrada). treća za desetinu itd.

5). kad se. Ukoliko je u ugovoru pokriće. tada važi dispozitivno pravilo po kome je ugovor sklopljen uz najvišu svotu osiguranja (čl. Može se sporazumjeti i da suma osiguranja bude iznad stvarne vrijednosti stvari. osiguravač duguje naknadu do iznosa sume osiguranja. nego u jednom razdoblju učešća ili više. To znači da se plaća za cio period osiguranja. Naknada se u imovinskom osiguranju ne ugovara. Ona zavisi od štete koju pretrpi osiguranik na osiguranom dobru kad se ostvari predviđeni rizik. Zbog toga bi osiguranici zaključivali osiguranje samo za periode kad su izloženi većem riziku i plaćali bi ukupno manju premiju. na zgradama . ako je izričito ugovoreno da odnos između vrijednosti stvari i sume osiguranja ne utiče na visinu naknade (čl. sniziće se do stvarne vrijednosti stvari. Ako se pri zaključenju ugovora jedna strana poslužila prevarom i ugovorila je veću svotu osiguranja od stvarne vrijednosti. Razlog usvajanja načela nedjeljivosti premije je u tome što se rizici (štetni događaji) ne ostvaruju ravnomjerno u cijelom periodu trajanja osiguranja. Može se ići ispod te vrijednosti. No. desi predviđeni događaj koji prouzrokuje štetu. koja je uvijek predmet ugovaranja. I premija i naknada se smanjuju proporcionalno osiguranoj vrijednosti stvari. naknada zavisi i od osigurane svote. Pod naknadom podrazumijevamo iznos koji iz osiguravajućeg fonda isplaćuje osiguravač korisniku osiguranja kad nastupi ugovorom predviđeni događaj. U njemu će i iznos naknade biti manji od štete. Faktičko je pitanje kada se nadosiguranje može tolerisati zbog nesrazmjere između osigurane sume i procijenjene vrijednosti stvari. “opravdani razlozi” za nadosiguranje se navode primjera radi. U tom slučaju se plaća veća premija. To je nadosiguranje. 936 ZOO). a u drugom rjeđe ili manje (požari u šumama i na poljima su veći i dešavaju se češće ljeti. dakle. Zakon o obligacionim odnosima u načelu ne prihvata nadosiguranje. Izuzetno. Tu spadaju osiguranje upotrebljavane stvari na vrijednost nove (“staro za novo”) i osiguranje 288 . Zakon o obligacionim odnosima toleriše slučajeve u kojima je nadosiguranje izvršeno u manjoj mjeri ili iz opravdanih razloga.Po načelima tehnike osiguranja. Osigurati se ne mora na stvarnu vrijednost stvari. a osiguranik plaća manju premiju. Kada stranke vrijednost osigurane svote utvrđuju sporazumno. Osigurana suma Osigurana vrijednost (svota osiguranja) je u ugovoru utvrđena vrijednost imovinskog interesa koja je za ugovarača osiguranja koncentrisana u predmetu ugovora. Smanjenje vrijednosti stvari u toku ugovora o osiguranju daje pravo svakoj strani da zahtijeva srazmjerno sniženje osigurane sume. a isto tako i premija. kad se ostvari rizik koji je pokriven osiguranjem. Ono je sadržano u aktima osiguravača. 933 ZOO). To je slučaj podosiguranja. st. Različita je od naknade po osnovu osiguranja. jer osiguravač preuzima rizik i za razliku vrijednosti. trebalo bi da premija bude nedjeljiva. i tada rizik za tu razliku snosi sam osiguranik. Kad je ugovorena svota veća od vrijednosti stvari. 5. odnosno premije i to od dana saopštavanja zahtjeva drugoj strani (čl. Nasuprot tome.više i češće zimi). 934. druga strana može tražiti poništenje ugovora.

) od pričinjene štete. planovi. građevinski objekti se osiguravaju na cijenu izgradnje umanjenu za iznos rabaćenja. 289 . dragocjenosti. mašine. zaliha robe i materijala na nabavnu. ali osiguravač može za pojedine vrste životinja predvidjeti najviši iznos do koga se može zaključiti osiguranje. kad osiguravač preuzima rizik do nekog dijela (90% npr. a ne naknada. odnosno da je mogućnost da se događaj desi već prestala da postoji (čl. naknada je cilj ugovora naročito kod imovinskih osiguranja i zavisi od osigurane svote. Uslovima osiguranja. U našem sistemu osiguranja takav je slučaj predviđen kod osiguranja stoke. stav 7). Tako. Ugovor je važeći ukoliko zainteresovana strana nije znala da se događaj već desio. Naknada je. a elementi za njeno određivanje su osigurana svota i vrijednost stvari kod imovinskog osiguranja. Jedan dio vrijednosti osigurane imovine u tom slučaju ostaje nepokriven osiguranjem. uređaji i instalacije na nabavnu cijenu umanjenu za iznos tehničkog i ekonomskog rabaćenja. kao elemenat ugovora odrediva. To se može učiniti izričitim određivanjem početka i kraja vremena u kome postoji osiguravaočeva obaveza. Pravila. izuzeci postoje. U nekim slučajevima uslovi osiguranja ili ugovor predviđaju da se naknada ograničava određivanjem najveće sume osiguranja . 925. može biti predviđeno da kod pojedinih vrsta obaveza osiguravača traje i izvjesno vrijeme nakon isteka vremena trajanja osiguranja. modeli. Trajanje osiguranja po pravilu se podudara sa trajanjem ugovora. U ostalim slučajevima osiguravač može tražiti smanjenje osigurane sume proporcionalno stvarnoj vrijednosti predmeta. odnosno na tržnu cijenu. transportna sredstva. Stranke su slobodne da ugovor sklope i na neodređeno vrijeme. 6. odnosno uslovi osiguranja imovine. dokumenti . No.da osiguranik ne bi izazvao nastanak osiguranog slučaja. Njegova dužina bitno utiče na veličinu rizika i iznos premije. Pravila za osiguranje životinja predviđaju svotu osiguranja životinja u visini njihove tržišne vrijednosti. Takvo ograničenje postoji u transportnom osiguranju. predviđaju na koju se vrijednost osiguravaju pojedine vrste stvari. Stranke mogu predvidjeti da je osiguranjem pokriven i period koji prethodi zaključivanju ugovora. 898 ZOO). stoga. ili pozivom na opšte uslove poslovanja. dalje. Kod nekih vrsta osiguranje nije ograničen maksimum osiguranja. Trajanje osiguranja Trajanje osiguranja je period u kome je osiguranik pokriven osiguranjem.po sporazumu itd. U polisu se unosi osigurana svota. Time se želi i spriječiti špekulacija . Trajanje osiguranja se najprije određuje ugovorom. Kod osiguranja lica ugovara se osigurana suma koja predstavlja iznos naknade. No. ili izbjegao preduzimanje mjera za njegovo otklanjanje. nego je određen dio vrijednosti do koga se stvar može osigurati.subjektivne vrijednosti (čl. Kod ličnih osiguranja tu ulogu ima suma osiguranja. prema tome koja je niža.maksimuma.

Treći pri ocjeni uzimaju u obzir savjesnost i vele da savjestan saugovarač ne smije ništa sakriti od druge strane. osiguranje djeluje od dana izdavanja police. daje ugovarač osiguranja. pitanja o tome treba da mu postavlja osiguravač. ako je ugovoreno da se premija plaća odjednom i prilikom zaključenja ugovora. Osiguravači sastavljaju upitnike. Za neke posebne slučajeve su predviđeni izuzeci. Tako se i radi. Pored toga. 290 . koji mogu biti od značaja za ocjenu rizika. Ugovor o osiguranju “proizvodi svoj učinak počev od dvadeset četvrtog sata dana koji je u polici označen kao dan početka trajanja osiguranja”. Obaveze osiguranika 1. I drugo. osiguranje prestaje i prestankom ugovora. bez namjere da dovede u zabludu osiguravača ili da ga prevari. Isti problem postoji i kada osiguranik ne da tačne. Pored toga. bilo iz zakonskih razloga. Ugovarač je dužan da prilikom zaključenja ugovora prijavi osiguravaču sve okolnosti koje su od značaja za ocjenu rizika. Ugovarač osiguranja može dati obavještenja o onome što je poznato. osiguravač može i pregledati i stvar i lica i utvrditi okolnosti koje su mu potrebne. III OBAVEZE STRANAKA 1. 913). kada se ispostavlja lista pokrića.Osnovno dispozitivno pravilo člana 922 ZOO razlikuje trenutak zaključenja ugovora od trenutka u kome počinje njegovo dejstvo. 907 ZOO). Ako je trajanje osiguranja ugovoreno. bilo otkazom neke od ugovornih stranaka. tj. 922 ZOO). Pošto osiguranik ne zna uvijek koje su okolnosti od značaja za ocjenu rizika. ono prestaje svršetkom posljednjeg dana roka (čl. koje popunjavaju budući ugovarači i koji važe kao ponuda za osiguranje. Obaveza osiguranika na davanje obavještenja pravno se pravdala na nekoliko načina. odnosno potpune podatke bez svoje krivice. Najprije. nego od idućeg dana po uplati premije (čl. osiguranje da traje ne od dana naznačenog u polici. Drugi smatraju da se davanje netačnih podataka kao i prećutkivanje ravnaju sa zabludom i prevarom.1 Davanje podataka o riziku Podatke o stvari. neizvjesnost i nada treba da budu jednaki za sve strane i da stoga osiguranik treba da saopšti osiguravaču sve okolnosti koje su od važnosti za rizik. Oni koji ovaj ugovor smatraju aleatornim sasvim dosljedno insistiraju da. a koje su mu poznate ili mu nisu mogle ostati nepoznate (čl. kao kod svake kocke. dok osiguravač kao profesionalac treba bolje da zna šta mu treba. Ovi podaci služe osiguravaču ne samo za klasifikaciju rizika i za određivanje premijske stope nego i radi organizovanja zaštite od rizika i preduzimanja eventualnih preventivnih mjera. Postavilo se pitanje kakve su posljedice ako osiguranik svjesno ne da tačne i potpune podatke. odnosno o licu koje se osigurava.

Obavještenja koja bi tražili ti stručnjaci morao bi ugovarač osiguranja savjesno davati. st. 2). izuzev ako je išao na prevaru. Čine ga odgovornim ne uzimajući u obzir jesu li mu neke okolnosti bile poznate i koliko su mu bile poznate. st. Posljedice su uvijek iste. Slično je i kod osiguranja lica. 1 ZOO). drukčiji (čl. trebalo bi nametnuti osiguravaču obavezu da njegovi stručnjaci pregledaju predmet koji se osigurava i da zajedno s osiguranikom utvrđuje činjenice koje su im potrebne. 914. Istu obavezu ima osiguranik i u toku trajanja ugovora. osiguravač kao profesionalac mora bolje znati kakvi su mu podaci potrebni. te da li je odgovor dao u namjeri da poboljša svoj položaj u ugovorenom odnosu. dužan je osiguraniku prijaviti promjenu stana. Uslovi osiguranja traže da osiguranik obavezno odgovori istinito i potpuno na sva pitanja u ponudi. a zatim da primljene odgovore provjerava prilikom zaključivanja ugovora. Stoga bi on morao da postavlja adekvatna pitanja. ili je bio samo nemaran. S obzirom na ulogu organizatora. ili čak u zabludi.Propisi nekih država i teorije o ovom pitanju ne vode računa o savjesnosti. O svakoj drugoj promjeni okolnosti koje mogu biti od značaja za ocjenu rizika dužan je obavijestiti osiguravača. Takođe je dužan izvijestiti o premještanju osiguranih stvari i o promjeni vlasništva. Gotovo sva pravila. Po Zakonu o obligacionim odnosima. osiguravač može ili ići na raskid 291 . odnosno o nesavjesnosti osiguranika. naročito kad se radi o nepotpunim podacima. a koje mogu uticati na povećanje opasnosti. Osigurano lice je takođe dužno da prijavi svaku promjenu zanimanja. dužan je o tome bez odlaganja izvijestiti osiguravača (čl. a naročito odgovornost osiguranika u davanju obavještenja o riziku. a na medicinskom pregledu stanje utvrđuje i ljekar. smatramo. odnosno uslovi osiguranja sadrže odredbu da je osiguranik pri zaključenju ugovora dužan da da tačne podatke o okolnostima koje mogu biti od značaja za ocjenu opasnosti. 2 ZOO). Ako ima namjeru da preduzme neku radnju koja bi povećala opasnost. Kad ugovarač osiguranja nije to učinio namjerno. osiguravač može u zakonom određenom roku od tri mjeseca tražiti poništavanje konkretnog ugovora. tako da osiguravač ne bi ni zaključio takav ugovor da je znao pravo stanje stvari. Međutim. I kod osiguranja života bez ljekarskog pregleda. 914. 914. Rok nije utvrđen zakonom (čl. po pravilu. koliko treba da budu precizni i jasni. Kod osiguranja imovine on mora obavijestiti osiguravača o svakoj promjeni okolnosti značajnoj za ocjenu rizika. ili mu nisu mogle biti nepoznate. jer je u tom slučaju rizik. međutim. mjesta rada i sve druge okolnosti koje nastanu poslije zaključenja ugovora o osiguranju. odnosno prava raspolaganja. a koje su mu poznate. kod osiguranja lica ugovarač osiguranja mora obavijestiti osiguravača samo ako je rizik povećan zbog toga što je osigurano lice promijenilo zanimanje. Ako je ugovarač osiguranja dao namjerno netačne podatke ili prećutao neku okolnost koja može biti od značaja za ocjenu rizika. Opravdano je. Naše pravo uzima u obzir savjesnost i ugovarača osiguranja i osiguravača. Takođe se rijetko obraća pažnja na savjesnost i svijest osiguravača. st. shvatanje da bi trebalo uopšte ukinuti obavezu.

Za uplatu prve premije je vezan početak dejstva ugovora. 944 ZOO). Kad osiguranik ima manje godina nego što je prijavljeno. Ako ništa nije posebno ugovoreno. a stvarne godine života prelaze granicu od koje osiguravač osigurava život. ugovor ostaje na snazi. a njegove godine života ne prelaze gornju granicu do koje osiguravač osigurava život. svakako srazmjerno uvećanom riziku.ugovora. Plaćanje premije Premiju je dužan da plaća ugovaratelj osiguranja. Prema izričitoj odredbi čl. No. Promjenljive premije se rijetko upotrebljavaju. kod osiguranja u poljoprivredi. 912 ZOO). odnosno traženja povećanja premije. Osiguravač je dužan da vrati sve primljene premije. unaprijed. odnosno pri uručenju police (čl. kvartalno. Danas je kod svih osiguranja usvojeno da se plaća fiksna premija koju izračunava osiguravač. Plaća se. Osigurana svota se smanjuje u srazmjeri ugovorene premije i premije koja je predviđena za osiguranje života za njegove stvarne godine. Ukoliko treba da se isplati odjednom. Premija se plaća u ugovorenim rokovima. ili predložiti povećanje premije. Ukoliko ugovarač osiguranja ne prihvati prijedlog za povećanje premije. a smanjuje se premija na iznos predviđen za osiguranikove stvarne godine života. 1. ugovor je ništav. na primjer. osiguravač je dužan primiti premiju od svakog ko ima pravni interes da ona bude plaćena. gubi to pravo. 913 ZOO). ne može ostvarivati zbog toga svoje pravo. osim ako nije drukčije ugovoreno. a može se ugovoriti da se plaća polugodišnje. Ako je. ugovor prestaje po samom zakonu. izuzev kod 292 . Razliku između primljenih premija i premija na koje ima pravo osiguravač je dužan vratiti (čl. međutim. ugovoreno da se premija plaća poslije zaključenja ugovora. ugovor je punovažan. premija se plaća u mjestu u kome ugovarač osiguranja ima sjedište. po pravilu. ili nekako drukčije. Isto je rješenje i kad je osiguravač saznao za takve okolnosti za vrijeme trajanja osiguranja. U suprotnom. Moguće je i naknadno plaćanje premije.2. Ako je netačno prijavljeno da je osiguranik mlađi. To sasvim odgovara prirodi osiguranja kao organizovanog prikupljanja sredstava putem premije radi obezbjeđenja od rizika. obaveza plaćanja nije u ovom slučaju donosiva. 912 ZOO. On se više ne može pozivati na netačnost prijave ili na prećutkivanje radi raskidanja ugovora. odnosno prebivalište. Osiguravač koji je u času zaključenja ugovora znao ili je mogao znati da su dobijeni podaci netačni ili da je ugovarač neke informacije prećutao. odnosno na isplatu osigurane sume nastaje te pošto osiguranik uplati premiju. Treba obratiti pažnju na okolnost da obaveza osiguravača na naknadu štete. plaća se prilikom zaključenja ugovora. Može se koristiti svojim pravom za raskid ili za povećanje premije u zakonom utvrđenom roku. obaveze osiguravača počinju od dana koji je ugovorom predviđen kao dan početka osiguranja (čl. Ako su prilikom sklapanja ugovora o osiguranju godine života osiguranika prijavljene netačno.

osiguranik je dužan da o tome obavijesti osiguravača kako bi osiguravač mogao provjeriti stanje i utvrditi nastalu štetu. ako premija ne bude uredno uplaćena.uzajamnog osiguranja. ako se ne uplati premija za idući period u predviđenom roku. Uzajamno osiguranje postoji onda kada se zainteresovani udruže radi provođenja međusobnog osiguranja i sami određuju svoja prava i obaveze. Uslovi osiguranja sadrže detaljnije odredbe o tome što treba da radi i o čemu i kada osiguranik treba da obavijesti zajednicu osiguranja. odnosno rizika. ako premija ne bude plaćena o dospjelosti. U njima su klasificirane pojedine stvari prema rizicima i mjestima i date stope premija. jer najčešće suma prikupljenih premija visoko prevazilazi iznos isplaćenih šteta u jednoj godini čak i kad se uzme u obzir potreba za prenosom slobodnih rezervi za fond rizika u idućim godinama. 917 ZOO). nego neka druga osobina (za motorna vozila snaga motora). ugovor prestaje po samom zakonu. ugovarač osiguranja ima pravo na odgovarajuće smanjenje premije. Osiguravač izrađuje cjenike premija imovinskih osiguranja koji sadrže tabele za sva imovinska osiguranja. Ako osiguranik ni tada ne plati. To se čini ili u promilima osigurane sume. osiguravač opominje ugovarača i daje mu rok za uplatu dospjele premije. Samo kod osiguranja na neodređeno vrijeme. Ovdje se za određivanje premije uzima u obzir i visina svote osiguranja. i bez opomene. Obavještenje o osiguranom slučaju i promjeni rizika Čim se desi osigurani slučaj. odnosno štetne posljedice toga slučaja (čl. Sankcije za neplaćanje premije kod osiguranja života se razlikuju od sankcija u osiguranju imovine. Kod osiguranja života. 1. Pravila i uslovi za osiguranje od pojedinih rizika sadrže i odredbe o sankcijama. U tom slučaju će smanjiti osiguranu svotu na iznos otkupne vrijednosti osiguranja. ili paušalno prema nekom drugom kriteriju. osiguravač mu nije dužan naknaditi onaj dio štete koji je uslijed toga propusta 293 . Ako to ne učini. Fiksnoj se premiji prigovara da nije pravična i da ne odgovara cijeni rizika. Ako nastupe događaji usljed kojih se smanjuje rizik.3. To produžuje vrijeme plaćanja još za mjesec dana od opomene. O tome ima odredaba i u zakonu. a povećanje premija onima koji su pod određenim uslovima imali štetu. Davanje bonifikacija onim osiguranicima koji u proteklom periodu nisu pretrpjeli štetu. osiguravač može raskinuti ugovor. ne utiče na fiksni karakter premije. Rok ne može biti kraći od 30 dana. a premije su date u tabelama za pojedine rizike i godine života. Ne bude li premija plaćena. osiguravač je dužan preporučenim pismom opomenuti osiguranika. dakle. Osiguravač ne može raskinuti ugovor ako su dotle uplaćene premije bar za tri godine. Kod osiguranja lica strane se sporazumijevaju o visini svote osiguranja. Pravilo je da osiguravač nije dužan da opominje na plaćanje premije. a najdalje u roku od tri dana. Fiksna premija je nepravična naročito kad se kao kriterij u osiguranju dobara ne uzima vrijednost stvari.

Ne učini li to. Tako određuje i Zakon (čl. Obaveze osiguravača 2. 926 ZOO). Čak i kada bi bilo ugovoreno drukčije. dužan je da se pridržava tih uputstava. 914 ZOO). bez obzira na to kako se shvata pravni karakter ugovora o osiguranju. 914 i 916 ZOO). Ukoliko ugovarač osiguranja nije sudjelovao u povećanju rizika. Plaćanje naknade Pored obaveze da sa ugovaračem osiguranja utvrdi okolnosti od značaja za ocjenu rizika. 1. osiguranik ne može uslijed toga izgubiti prava iz osiguranja. ostaje kao osiguravaočeva osnovna obaveza prema osiguraniku da mu naknadi štetu u osiguranju imovine. Takva bi odredba bila ništava (čl. Ako druga strana odbije zahtjev. izuzev ako je preduzimanje tih mjera bilo od uticaja za nastajanje štete. Osiguravač ima pravo da vrši kontrolu nad izvršavanjem preventivnih i represivnih mjera koje preduzima osiguranik. Ugovarač osiguranja je dužan obavještavati osiguravača o svakoj okolnosti koja može biti od značaja za ocjenu rizika kod osiguranja imovine. 2. kod požara). On to mora učiniti bez odgađanja. No.1. 918 ZOO). a da plati osiguranu sumu u osiguranju lica. Povećanje. 926 ZOO). ako je rizik povećan njegovim postupkom. Ako o tome postoje uputstva (kao npr. rok za obavještavanje iznosi 14 dana (čl. Opšta pravila o osiguranju imovine predviđaju da osiguravač ima pravo da prema ocjeni okolnosti smanji odštetu u mjeri u kojoj je šteta prouzrokovana time što se osiguranik nije pridržavao propisanih mjera i što nije preduzimao određene radnje.nastao. odnosno štetnog događaja. osiguravač ima pravo da mu ne naknadi onaj dio štete koji je nastao zbog konkretnog propusta. Rok za obavještavanje o smanjenju rizika nije postavljen jer ugovarač ima interesa da o tome što prije obavijesti osiguravača. 294 . Obaveza staranja se produžuje i kad nastane osigurani slučaj. Osiguranik je dužan da preduzme sve mjere spasavanja ugrožene imovine i za sprečavanje povećanja štete.4. ta odredba ugovora bila bi nevažeća. Kod osiguranja lica obaveza je osiguranika da obavijesti osiguravača u slučaju da je rizik povećan promjenom zanimanja. Staranje o osiguranom predmetu Osiguranik je dužan da vodi brigu o osiguranoj imovini i održava je u redu. Ali se ni ugovorom ne može predvidjeti da osiguranik gubi prava iz osiguranja zbog toga što je propustio rok za prijavu štete. odnosno smanjenje rizika kod imovinskih osiguranja daju pravo na zahtjev za promjenu premije. On mora da preduzima sve potrebne mjere i ugovorene radnje radi otklanjanja opasnosti koju izaziva nastupanje osiguranog slučaja. Pojedinim opštim uslovima osiguranja su te radnje i zaštitne mjere detaljno razrađene (čl. zainteresovani partner može raskinuti ugovor (čl.

kad je ta stvar propala ili oštećena. osim ako se to posebno ugovori. Ne bude li iznos obaveze utvrđen u navedenom roku. Drugu fazu predstavlja procjena štete. Osiguravač ima za te poslove svoje stručnjake. kako za utvrđivanje samog rizika. odnosno procjenom vještaka. Treću fazu čini utvrđivanje veličine naknade. Pri obeštećenju se kombinuju ova dva načela. samo naknada stvarne štete. Osiguravač je dužan. osiguravač je dužan isplatiti predujam. Kod naknade štete u imovinskom osiguranju važi kao osnovno načelo da iznos naknade ne može preći vrijednost štete. Rok za isplatu naknade iznosi najviše 14 dana od dana dobijanja obavještenja da se osigurani slučaj desio. Izgubljeni dobitak se naknađuje samo ako je to izričito ugovoreno (čl. predviđaju kod svih osiguranja imovine da je osiguravač dužan. Strana koja nije zadovoljna nalazom. To znači da u imovinskom osiguranju naknada štete koju osiguravač isplaćuje za osiguranu stvar. pristupa se procjeni štete. pa zatim ima li osiguranik pravo na naknadu i kolika je naknada. Osiguranik je dužan davati obavještenja i podatke kojima raspolaže. Postupak kojim se utvrđuje postojanje obaveze za naknadu i njen iznos je veoma složen. osiguravač ne odgovara za takvu štetu. Bude li sporno postojanje ili visina obaveze osiguravača. Pretpostavlja se. Ako se osiguravač i osiguranik ne slože o visini nastale štete. odnosno ugovorenu svotu osiguranja osiguraniku. tako u pogledu nastale štete i njene visine. Razumije se da će osiguravač najprije utvrditi postoji li ugovor o osiguranju i je li se desio slučaj predviđen ugovorom. odnosno imaocu polise ako je izdata polisa na donosioca. a koji su potrebni za utvrđivanje uzroka i obima štete. Kod osiguranja lica i kod manjih šteta na imovini. može pokrenuti spor kod suda. Izložićemo njegove osnovne faze. Opšta pravila. dakle. 930 i 931 ZOO). koje podnosi osiguranik.kad se desi događaj protiv koga se osiguralo. procjena se povjerava vještacima. 919 ZOO). visina naknade je ograničena visinom osigurane svote. odnosno korisnik osiguranja. Nadalje. ako to traži ovlašteno lice (čl. čim primi prijavu da se desio osigurani slučaj. neće je naknaditi. Ali se i takva obaveza osiguravača može posebno ugovoriti. rok od 14 dana za isplatu teče od dana kada su oni konačno utvrđeni. Ako je šteta na stvari nastala uslijed nekog njenog nedostatka. odnosno dio naknade koji nije sporan. nastanak događaja i naknada utvrđuje se na osnovu propisanih dokumenata. 925 ZOO). Osiguranje ne može nikome poslužiti kao izvor obogaćenja. Prva je utvrđivanje osiguranog slučaja. Takođe ni štete prouzrokovane ratnim operacijama ili pobunama osiguravač nije dužan naknaditi. isplatiti naknadu. Teret dokazivanja leži na osiguravaču (čl. kad utvrdi da se desio osigurani slučaj. pristupiti utvrđivanju da li se desio ugovorom predviđeni događaj i je li pogodio osiguranika. ne može biti veća od pretrpljene štete ni 295 . odnosno uslovi osiguranja. Kad se utvrdi da je nastao osigurani slučaj i šteta.

I ovo je još jedan dokaz da je naš sistem osiguranja imovine koncipiran da se izbjegne špekulacija. tj. ugovorom predviđeni iznos. popravkom stvari. ukoliko je stvar vrednija. naknada će se isplatiti prema stvarnoj vrijednosti (npr. No. naknada se određuje prema toj vrijednosti. Ako je osigurana stvar djelimično oštećena. osiguranje staro za novo i dr). primjenjuje se pravilo proporcije. Formule glase: osigurana svota Naknada štete = -----------------------------------. bez obzira na stvarnu vrijednost stvari.od osigurane svote. Primjena pravila proporcije nalazi svoje opravdanje u načelu i da premija treba da odgovara težini rizika. Stoga će za taj dio sam i štetu snositi. ili se uzimaju ugovorena. ako bi šteta bila veća od osigurane svote.x stvarna šteta stvarna vrijednost ili iznos plaćene premije Naknada štete = ----------------------------------------------. Ako je ugovorom o osiguranju vrijednost stvari utvrđena sporazumno. biće veća i naknada štete ako se desi osigurani slučaj. Druga se formula. Ugovorom se može ograničiti iznos naknade na manju svotu od stvarne štete. osiguravač je ovlašten da naknadu izvrši i u naturi. 925 ZOO). nego je ugovorio nižu svotu osiguranja da bi plaćao manju premiju. Pa i u ovom slučaju osiguravač može dokazivati da je ugovorom predviđena vrijednost stvari znatno veća od stvarne vrijednosti. To. Nadosiguranje u principu nije dozvoljeno (čl. Naknada se isplaćuje u novcu. znači da je i rizik veći. To znači: ako je stvar potpuno propala. Kod podosiguranja naknada ne može preći osiguranu sumu. a da se težina rizika ogleda i u vrijednosti stvari. Ako osiguranik nije htio da plaća premiju koja odgovara stvarnoj vrijednosti stvari. primjenjuje u Francuskoj. koji je srazmjeran razlici između stvarne vrijednosti stvari i ugovorene svote osiguranja. To je slučaj podosiguranja. Kad su stvari bile osigurane na stvarnu vrijednosti. Osiguranik je u tom slučaju preuzeo na sebe dio rizika. onda je opravdano da mu se u toj srazmjeri i šteta naknadi. zasnovana na srazmjeri između premija.x stvarna šteta iznos premije koju bi trebalo plaćati Kod nas se primjenjuje prva formula. i premija koju bi trebalo plaćati prema stvarnoj vrijednosti osigurane imovine. Naknada štete zavisi od srazmjere između osigurane svote i stvarne vrijednosti osigurane stvari. neće se naknaditi stvarna šteta. Pravilo proporcije primjenjuje se dvojako: ili se uzimaju kao njegovi elementi osigurana svota i stvarna vrijednost osigurane stvari. odnosno plaćena premija. nego će osiguravač isplatiti samo svotu osiguranja. osiguranje subjektivne vrijednosti. Ako se utvrdi da za tu povećanu vrijednost stvari nema opravdanog razloga. Ugovorom se može predvidjeti da odnos između vrijednosti stvari i svote 296 . opet. onda će naknada štete biti ravna stvarno pretrpljenoj šteti. tj.

nego da se isplaćuje potpuna naknada štete do visine ugovorene svote. isplaćuje se samo dio osigurane sume. Tada je osiguravač dužan isplatiti potpunu naknadu sve do iznosa svote osiguranja. Slaba strana franšiza je što osiguranik nije stimulisan na radnje i mjere uslijed kojih bi šteta mogla biti manja. Naknada se isplaćuje u istom procentu od osigurane sume u kome je u tablici ocijenjen gubitak opšte radne sposobnosti. kad osiguranik umre ili doživi određeno doba života. tj. ako je stvar oštećena. prema stepenu nesposobnosti za rad prouzrokovane nesretnim slučajem. 926 ZOO). Franšize su predviđene u osiguranju vozila. osiguranikov je interes da šteta bude veća. Sitne štete koje su ispod određenog minimuma snosi sam osiguranik. Drukčije se može ugovoriti (čl.000 KM znači da štetu ispod 10. mašina. aparata. Prema tome. Ako stvar nije potpuno propala. Naravno da je tada i premija veća od premije koja odgovara sumi osiguranja. Franšiza 10. Dispozitivno je pravilo da osiguranik nema pravo da oštećenu stvar prepusti u vlasništvo osiguravača. Ali se i takvo osiguranje može posebno ugovarati. Isto je kod osiguranja lica. Ako stvar potpuno propadne. ali i manja od premije na stvarnu vrijednost osigurane stvari. osiguravač naknađuje i troškove koje je osiguranik morao nužno učiniti radi otklanjanja i smanjenja štete i posljedica osiguranog slučaja. Taj dio štete koji ne isplaćuje osiguravač naziva se franšiza. Naprotiv. u zamjenu za isplatu pune sume osiguranja. da je abandonira. instalacija. dakle. Kod osiguranja života isplaćuje se osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurana suma kad nastupi ugovoreni slučaj.osiguranja nema značaja za određivanje iznosa naknade. U tim tablicama navedene su pojave i oštećenja pojedinih grupa i njima odgovarajući procenti gubitka opšte radne sposobnosti. 927 ZOO). Kod osiguranja lica od nesretnog slučaja uslijed koga ne nastupa smrt. U nekim slučajevima može se ugovarati da osiguravač naknađuje štetu samo ako šteta pređe određenu granicu. kad se stvar osigurava ispod vrijednosti. Takvo osiguranje naziva se osiguranjem na prvi rizik. U nekim vrstama osiguranja. U ovoj situaciji osiguravač duguje naknadu troškova i onda kada oni zajedno sa naknadom prevazilaze osiguranu sumu (čl. Pravilo je da osiguravač nije dužan naknaditi štete prouzrokovane ratnim operacijama. usjeva itd. može se ugovarati da se u slučaju djelimične štete ne primjenjuje pravilo proporcije. Osiguravači izrađuju tablice za određivanje procenta trajnog gubitka opšte radne sposobnosti uslijed nesrećnog slučaja. odšteta se smanjuje za vrijednost ostatka. isplaćuje se suma osiguranja. jer će mu se naknaditi samo ako pređe franšizu. a ne stvarna vrijednost.000 KM ne naknađuje osiguravač. šteta se naknađuje u visini troškova opravke umanjeno za iznos vrijednosti rabaćenja ostatka stvari. Ako je smrt prouzrokovana ratnim 297 . kod osiguranja protiv krađe itd. pobunama i nemirima. Ugovorom se. Pored toga. garantuje puno obeštećenje uvijek kad djelimična šteta nije veća od svote osiguranja. Ima ga kod požarnog osiguranja.

ako drukčije nije izričito utanačeno između stranaka. Kad su za korisnike određeni nasljednici. Osiguravač (dioničko društvo) za obaveze iz ugovora o osiguranju odgovara svim svojim sredstvima (čl. U polisi osiguranja života moraju biti navedeni uslovi pod kojima ugovarač osiguranja može zahtijevati isplatu njene otkupne vrijednosti. osiguravač naknađuje sve štete bez obzira na to kako je krivice korisnika vozila. pod predviđenim uslovima. Sredstva kojima se osigurava isplata osiguranih suma i naknada po ugovorima o osiguranju lica su posebno pravno tretirana. Korisnik stiče pravo na osiguranu svotu od časa zaključenja ugovora. Način kako se ta otkupna vrijednost izračunava mora takođe biti naznačen na polisi i u uslovima osiguranja. Zato je u zakonu odgovornost za njeno ispunjenje posebno uređena. Štete koje osiguranik prouzrokuje nepažnjom su pokrivene osiguranjem. namjernim ubistvom ili samoubistvom. ako je uplaćena premija bar za tri godine. a ugovarač nije odredio njihov dio. osigurana svota ulazi u imovinu za raspodjelu nasljednicima. 298 . 28 ZOIO). Ako korisnik nije određen. testamentom i sl. osiguravač se oslobađa obaveze iz ugovora o osiguranju i nije dužan korisniku isplatiti ugovorenu svotu. ako je ugovarač postoji kod obaveznog U ovoj vrsti osiguranja do njih došlo. Kad je osiguranje zaključeno za cio život osiguranika. zaključen ugovor o osiguranju života u korist trećega. osiguravač je dužan da mu isplati otkupnu vrijednost polise. Izuzetak od pravila da osiguravač ne naknađuje osiguranja namjerno prouzrokovao osigurani slučaj. Ugovorom se može predvidjeti obaveza osiguravača da isplati svotu osiguranja i za slučaj kad nastupe smrt ili ozljede uslijed ratnih operacija. 50 ZOIO). svota osiguranja se isplaćuje tome korisniku. Napokon. Isto tako. 931 ZOO). a ugovarač umre. Suprotna ugovorna odredba je ništava (čl. a društva za uzajamno osiguranje i sredstvima osiguranika. 929 ZOO). kad je. Izričito se zahtijeva da plasmani budu sigurni (čl. 28 ZOIO). dakle. može tražiti da mu osiguravač isplati unaprijed dio osigurane svote do visine otkupne vrijednosti polise. a tu mu sumu ugovarač osiguranja može vratiti docnije (predujam). osiguranja korisnika motornih vozila od odgovornosti. štetu.operacijama. kao i da može zahtijevati i predujam. bez obzira na to kojim je aktom određen za korisnika: ugovorom. Plaćanje naknade je osnovna obaveza osiguravača. zakonom je posebno predviđena mogućnost njihovog plasmana. u skladu sa ugovorom o osnivanju društva (čl. Da bi se vrijednost sredstava kojima osiguravač odgovara obezbijedila od deprecijacije. poseban slučaj predstavljaju otkup polise i predujam. Osiguravač ne naknađuje ni štete koje je osiguranik prouzrokovao namjerno. 19 i čl. Osiguravač dokazuje da je šteta prouzrokovana nekim od navedenih oslobađajućih uzroka (čl. svakom nasljedniku pripada dio osigurane svote srazmjeran dijelu nasljedstva koji mu pripada. nekim docnijim pravnim aktom. pa i uslijed Kad je ugovarač osiguranja života odredio korisnika osiguranja.

Već je bilo riječi o ovoj obavezi prilikom objašnjavanja pojma osiguranja. osiguravač je dužan da organizuje zaštitu od rizika i da s tim ciljem organizuje i preduzima mjere prevencije i represije. Pored toga. Drugo. Ona je i javnog karaktera. To podrazumijeva mogućnost trajnog obezbjeđenja izvršenja svojih obaveza po osnovu osiguranja. i ova obaveza je motivisana potrebom zaštite osiguranika. odnosno uslova. Na nekim polisama osiguranja odštampan je izvod iz pravila. 299 . 6 ZOIO. da stvara razne fondove i da te fondove jača. učini dostupnim javnosti. To je slučaj u našem pravu. osiguravač mora da svoju ekonomsku djelatnost organizuje saglasno ekonomskim načelima osiguranja. tarife. ako ih ne bi mogao pokriti premijama i rezervama. prati i analizira uzroke šteta i da preduzima mjere za to. nego iz karaktera i iz tehnike poslovanja osiguravača. Zato ima. Smatramo da ova obaveza ne potiče iz ugovora o osiguranju. 6 ZOIO). Zbog toga je osiguravač dužan da. Osiguravači su zato dužni i da materijalno zainteresiraju osiguranike za preduzimanje mjera za otklanjanje i smanjenje šteta.2. kao što su pravila osiguranja. radi otklanjanja uzroka šteta kao i radi smanjenja šteta. Ostale obaveze osiguravača Osiguravač je najprije obavezan da putem reosiguranja ili saosiguranja obezbijedi pokriće obaveza iz osiguranja. Zakonska je dužnost osiguravača da prilikom zaključenja ugovora o osiguranju preda osiguraniku pravila ili uslove osiguranja i da ga upozori da su oni sastavni dijelovi ugovora o osiguranju. I peto. uslovi osiguranja i sl.2. Treća obaveza osiguravača jeste da svoje opšte akte kojima se utvrđuju ekonomski osnovi poslovanja. načela lojalne utakmice i dobrih poslovnih običaja (čl. po prirodi posla i tehnici organizacije osiguranja. 7 ZOIO). shodno čl. Kao i prethodna. Jačanju fondova naročito služi proširenje osiguranja na što veći broj lica i na što šire područje radi stvaranja neophodne uzajamnosti rizika. prinudan karakter. izda osiguraniku polisu ili drugu ispravu o osiguranju. kada je propisana. on mora da. (čl. osiguravač mora da se pridržava pravila struke. pošto zaključi ugovor o osiguranju. Četvrto. Zbog toga njegovi akviziteri upoznaju buduće osiguranike sa pravilima i sa uslovima pod kojima se provodi osiguranje. osiguravač je dužan da obavijesti i osiguranike o uslovima osiguranja. Pored toga.

U izloženoj situaciji nastaju složeni pravni odnosi. odnosno korisnik osiguranja. Oni se konstituišu između više lica: a) oštećenog i odgovornog po osnovu građanskog delikta. U pojedinim vrstama osiguranja osiguravači pokrivaju štetu ne ispitujući da li za nju postoji odgovornost trećeg lica. Kod imovinskog osiguranja nema kumuliranja zahtjeva naknade. razliku može tražiti od drugog. Pravno pitanje koje se ovdje postavlja glasi: imali oštećeno lice koje je ujedno i osiguranik pravo na dvostruku naknadu štete. b) oštećenog osiguranika i osiguravača i c) osiguravača i štetnika koji je odgovoran za građanski delikt. Ako naplaćenom naknadom nije šteta potpuno izmirena. Osiguranjem se. Mi u principu usvajamo teoriju zaštite od rizika kao dominantnu. Naše pravo spada u grupu prava koja u razmatranom domenu razlikuju imovinsko od ličnog osiguranja. Ono se svodi na mogućnost kumuliranja zahtjeva u onim vrstama osiguranja u kojima se štite opravdani interesi osiguranika uz istovremenu nemogućnost zloupotrebe ovog ovlaštenja. Osiguravač je dužan da isplati osiguranu svotu po ugovoru o osiguranju lica i kad je neko treće lice odgovorno za nastupanje osiguranog slučaja. pokrivaju i štete prouzrokovane građanskim deliktom za koje postoji odgovorno lice i koje se mogu nadoknaditi i po pravilima građanskog prava. dakle. Kumuliranje zahtjeva za naknadu Osiguranje ne pokriva samo rizike od dejstva više sile i slučaja nego i od štetnih ljudskih radnji. Ukoliko osiguranik naplati naknadu štete od osiguravača. Zbog toga je neophodno potražiti eklektično i praktično rješenje. ovdje postoji kumulacija zahtjeva. na naknadu i po osnovu građanskog delikta i po osnovu osiguranja? Odgovor zavisi od teorijskog shvatanja o pravnoj prirodi ugovora o osiguranju koje je usvojeno u konkretnom pravnom sistemu.IV KUMULIRANJE ZAHTJEVA ZA NAKNADU I VIŠESTRUKO OSIGURANJE 1. Osiguranik se može obeštetiti samo po jednom osnovu. ali po kome hoće: po osnovu osiguranja ili po osnovu delikta trećeg lica. a bez obzira 300 . osiguravač ima regresno pravo prema trećem odgovornom licu do iznosa isplaćene naknade. Dakle. ipak ne dozvoljavaju jednoznačan odgovor. Postojanje elemenata drugih shvatanja u legislativi i praksi osiguranja. Kod osiguranja života osiguranik ili korisnik osiguranja može u cjelini ostvariti pravo na naknadu od odgovornog lica i naplatiti sumu osiguranja iz ugovora o osiguranju. Osiguravač nema pravo na regresnu naknadu isplaćene svote od odgovornog lica. tj. Na naknadu ima pravo ugovarač osiguranja. te značajne razlike između imovinskih i ličnih osiguranja. Ovo je naročito slučaj kod obaveznih osiguranja.

jer zbir svih naknada ne prelazi vrijednost osiguranog predmeta. osiguranje se dijeli na dobrovoljno i obavezno. svaki osiguravač može tražiti poništenje ugovora i zadržati premije. na osnovu ugovora. s naknadom u slučaju dvostrukog i višestrukog osiguranja? Trebalo bi da odgovor bude isti kao kod kumuliranja zahtjeva za naknadu od osiguravača i od odgovornog lica uslijed čije je radnje došlo do štete. odnosno do smrti ili povrede osiguranog lica. Ako nije postupio nesavjesno. svaki osiguravač ima pravo na svoju premiju. Dobrovoljno osiguranje nastaje voljom stranaka. Kriteriji podjele Podjele osiguranja na različite grupe zavise od kriterija na osnovu kojih se klasifikacija vrši. V PODJELA OSIGURANJA 1. Svaka od glavnih grupa osiguranja dijeli se na vrste. Ako je ugovarač postupio nesavjesno. dok se obavezno osiguranje. 948 ZOO). Šta je. vrstu opasnosti od koje se osigurava s obzirom na osobine. Ukoliko jedan osiguravač ne može da plati svoj dio dugovne naknade. oštećen mu dio tijela. za njega odgovaraju ostali osiguravači srazmjerno svojim dijelovima. osiguranje lica i pomorsko osiguranje. Višestruko i dvostruko osiguranje Postavlja se pitanje da li osiguranik može naplatiti naknadu od dva ili više osiguravača ako je ista imovina ili isto lice bilo osigurano kod njih za isto vrijeme od istih rizika. za to je uplaćivao premije u fond osiguranja. Tek kad se dogodi osigurani slučaj. Nečijom skrivljenom radnjom nanesen je bol osiguraniku ili korisniku osiguranja. 301 . U višestrukom osiguranju svaki osiguravač odgovara za izvršenje svojih obaveza u potpunosti. prema zakonskim odredbama. Pri tome treba imati u vidu da zakon pravi razliku između višestrukog osiguranja kad zbir svota osiguranja ne prelazi vrijednost osiguranog predmeta i dvostrukog osiguranja kad tu vrijednost prelazi. jeste osiguranje imovine. dakle. koju prihvata i naš zakon. Najčešće usvojena podjela osiguranja. 2. i prouzrokovač treba da odgovara za to (čl. mora zaključiti.na to što je naplatio osiguranu svotu. To je razumljivo. Prema načinu na koji nastaje. Vrsta osiguranja označava vrstu rizika. a ugovaraču pripada naknada od svakog osiguravača po ugovoru. Kod dvostrukog osiguranja vodi se računa o savjesnosti ugovarača osiguranja. umanjena mu radna sposobnost i sl. Svaki osiguravač snosi iznos naknade srazmjeran svoti osiguranja po njegovom ugovoru. Naknada mu pripada po drugom pravnom osnovu. Obje naknade zajedno ne mogu preći iznos štete. 934 ZOO). nastaju obaveze osiguranika da izvijesti svakog saosiguravača i saopšti mu naziv i adresu ostalih osiguravača (čl. Osigurana svota mu pripada po ugovoru o osiguranju.

302 . Član 9. osiguranje od odgovornosti. jednostavno. .osiguranje od odgovornosti za nedostatke isporučenih proizvoda (garancijsko osiguranje). .mašina od loma i nekih drugih opasnosti. .šomažno osiguranje. odronjavanje. koje su prouzrokovane njegovom upotrebom opasne stvari. Osiguravač sa statusom dioničkog društva može se uz ostale poslove osiguranja baviti i reosiguranjem. 2. . osiguranje privrednih organizacija od opasnosti prekida rada uslijed požara i nekih drugih opasnosti. Osiguranje imovine Osiguranje imovine (imovinsko osiguranje. tj.od požara i nekih drugih opasnosti (grom. eksplozija. po tom ugovoru se ugovarač osiguranja obezbjeđuje od šteta. . poplava. .montažno osiguranje. Kod osiguranja od imovinskih šteta obaveza osiguravača se sastoji u naknadu imovinske štete koja nastaje kad se desi osigurani slučaj. Društvo za uzajamno osiguranje nema ovu mogućnost (čl. bez obzira na to ima li oštećenja stvari. klizanje tla).osiguranje predmeta za naknadu ako radnik strada ili se povrijedi na poslu. . . Poznato je više vrsta osiguranja imovine. . transportno osiguranje obuhvata i osiguranje lica u prevozu. je li šteta nastala kao neposredna ili posredna posljedica oštećenja ili uništenja stvari.osiguranje troškova i liječenja. .osiguranje životinja. snježna lavina.osiguranje od zakonske odgovornosti ili. Kod osiguranja stvari predmet je stvar imovinske vrijednosti i naknađuje se šteta u slučaju propasti ili oštećenja stvari. jer ih naknađuje osiguravač. 9 ZOIO).osiguranje dobitka. . odnosno istim uslovima osiguranja.stakla od loma. oluja. Osiguravač može provoditi sve vrste osiguranja imovine i lica za koje je registrovan. . osiguranje dobara) dijeli se na osiguranje stvari i osiguranje od imovinskih šteta.od provalne krađe. zatim kad nije ostvaren mogući dobitak ili kad su prouzrokovani neki troškovi. ZOIO netaksativno nabraja neka od njih: . .transportno osiguranje.kombinovano osiguranje namještaja.na upotrebljivost stvari ili lica obuhvaćenih jednim pravilima osiguranja. koje obuhvata osiguranje prevoznih sredstava (kasko) i osiguranje tereta u prevozu (kargo).

elementarnih nepogoda. isplaćuje se i naknada troškova liječenja. Osiguranje se vrši od plovidbenih nezgoda. Osiguranja lica su u teoriji i praksi postavljena šire. Osiguraniku. politički rizici. Može se obezbijediti renta i u neke druge svrhe (školovanje djece. Plovidbeno osiguranje Plovidbenim osiguranjem se pokrivaju rizici kojima su za vrijeme plovidbe izloženi brod. te roba i druge stvari koje se prevoze brodom (kargo-osiguranje). infektivne i profesionalne bolesti. ili beneficiraju se daje dio osigurane sume koji odgovara dijelu trajnog smanjenja opšte radne sposobnosti. neisporuka. Bude li posljedica nezgode prolazna neposobnost za rad. miraz itd). Ugovarač osiguranja je po pravilu i osiguranik. požara. kopneni i drugi rizici. uređaji i oprema broda (kasko-osiguranje). od razbojništva na moru i unutrašnjim vodama. Osiguranik može biti samo lice koje ima ili koje može da očekuje da će imati opravdani materijalni interes da ne nastupi osigurani slučaj. Kod osiguranja na doživljenje određene starosti može se obezbijediti da se osiguraniku isplati ugovorena suma odjednom kad doživi ugovorenu starost. osiguranjem su pokrivene štete koje nastanu uslijed potpunog ili djelimičnog gubitka i oštećenja stvari. Kod osiguranja na slučaj smrti može se ugovoriti da se osigurana suma isplati nekom korisniku. Treće lice se pojavljuje kao osiguranik onda kada ugovarač djeluje u svojstvu komisionara i onda kada je izričito označeno kao korisnik. Pristanak trećeg na zaključeni ugovor je neophodan. eksplozija. Ovim osiguranjem nije obuhvaćeno i osiguranje od odgovornosti za štete koje se nanesu trećim licima u vezi s pravom raspolaganja ili sa iskorištavanjem broda. od zajedničke havarije. ratni rizici. kao što su krađa. provizija i dr. njegovih uređaja i opreme i tereta na brodu. Osiguranje lica ZOIO u članu 9 razvrstava poslove životnih osiguranja na osiguranje života i rentno osiguranje. U svakom slučaju. manipulativni. 303 . isplaćuje se naknada. Ovo se osiguranje može posebno ugovarati. očekivani dobitak. osim obične bolesti. 4. U ovoj grupi su osiguranje na nedoživljenje (osiguranje života) i osiguranje na slučaj bolesti. nezgode i nesposobnosti za rad (osiguranje od nesrećnog slučaja). zatim troškovi spasavanja. a može se dati na različite načine. Beneficijaru (korisniku) isplaćuje se osigurana suma kad je nastupila smrt osiguranog lica. Ako nije drukčije ugovoreno. nagrade za spasavanje i štete. ili da mu se isplaćuje periodično (rentno osiguranje). ili da se isplaćuje porodici u vidu penzije. ili da pripadne nasljednicima. Kod osiguranja od nezgode osigurava se od nesretnog slučaja koji može imati za posljedicu smrt. troškovi utvrđivanja i likvidiranja štete. Ugovarati se može osiguranje i od drugih rizika kojima su stvari izložene za vrijeme trajanja osiguranja. vozarina. troškovi opremanja broda. gubitak radne sposobnosti i narušenje zdravlja.3.

odnosno korisnika vazduhoplova. generalnoj polisi. na primjer. Ima pravo još i na kamatu i proviziju koje su priznate u diobenoj osnovi. prelazi na njega pravo osiguranika na naplate iz zajedničke havarije do iznosa koji je platio. ako to nije posebno ugovoreno. plovidba bez dozvole brodara. tako i sve štete koje su posljedica ne samo krivice nego i njihove obične neopreznosti. iz osiguranja se naknađuju gubici i oštećenja osiguranog predmeta. učinjen bez saglasnosti brodara. a čime se nanosi šteta brodu ili teretu. međutim. Kad osiguravač isplati te naknade. osigurati i teret “na ma kome brodu”. b) vlasnika. nedozvoljena trgovina. kao i štete nastale uslijed radnji i propuštenja zapovjednika. troškovi u vezi s osiguranjem. Po pravima drugih zemalja. ugovor se raskida. Može se. 5. od odgovornosti za štete počinjene trećim licima i d) vlasnika. Zakonom se može uvesti obavezno osiguranje i u drugim slučajevima. obavezna su sljedeća osiguranja: a) putnika u javnom saobraćaju od posljedica nesretnog slučaja. Može biti propisano osiguranje od rizika koji ugrožavaju treća lica i od rizika koji predstavljaju opštu opasnost. To je pravilo. krijumčarenje. Osiguravač naknađuje štete samo do iznosa sume osiguranja. Ako nisu plaćene premije. osiguranjem su pokrivene štete koje nastanu zbog namjernog postupka ili krajnje nepažnje posade broda. doprinosi u zajedničku havariju koji se plaćaju za osigurani predmet. Osiguravač nije dužan da ugovaraču osiguranja preda polisu prije nego što naplati premiju. po pravu nekih zemalja (Engleska i Njemačka). U slučaju zajedničke havarije koja je nastala u vezi s osiguranim rizicima. kako namjerne štete koje pričine zapovjednik i članovi posade. bez obzira na koji je brod ukrcan. Po Zakonu o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi. odnosno korisnika motornih vozila od odgovornosti za štete počinjene trećim licima.Osigurane stvari se moraju prevoziti ugovorenim brodom. pristajanje u nepredviđenim lukama radi nekog nedozvoljenog posla. osim pretovara u slučaju nevolje. odnosno korisnika brodica na motorni pogon. kojim se brod i stvar izlažu uništenju. oštećenju ili konfiskaciji. c) vlasnika. Prema članu 66 ZOIO. To je slučaj kod ugovora po tzv. dakle. osiguravač ih može odbiti od naknade prilikom likvidacije štete. drugog člana posade broda ili pilota u plovidbi i rukovanju brodom. od odgovornosti za štete počinjene trećim licima. pod baraterijom se podrazumijevaju. Baraterija je. Obavezno osiguranje Obavezno osiguranje se može uvoditi samo zakonom. Osiguravač preuzima i rizik baraterije. namjeran i nedozvoljen akt zapovjednika broda i članova posade. 304 . Ako bi se promijenio brod bez saglasnosti osiguravača. a nema pravo da ne izvršava svoje obaveze iz ugovora o osiguranju. odnosno i jednom i drugom. To bi bilo. skretanje s utvrđenog puta itd.

Putnik je treće lice koje se koristi osiguranjem. c) naknadu izgubljene zarade i nužnih stvarnih troškova liječenja. osiguravač je dužan isplatiti: a) ugovorenu osiguranu sumu ako je nastupila smrt ili ako je došlo do trajnog gubitka opšte radne sposobnosti. (čl. Oštećeni ima pravo na razliku od lica odgovornog za štetu ako je šteta bila veća od iznosa koji isplati osiguravač po osnovu obaveznog osiguranja (čl. b) ako je došlo samo do djelimičnog gubitka opšte radne sposobnosti. odbija se iznos koji je putnik već naplatio od osiguravača (čl. Prema trećim licima koja su ma po kom osnovu odgovorna za štetu prouzrokovanu nesrećnim slučajem pravo na naknadu do iznosa isplaćene svote prelazi na osiguravača. Od iznosa naknade štete koju po osnovu sudske odluke prevoznik duguje putniku. Kod obaveznog osiguranja u saobraćaju nema kumuliranja zahtjeva za naknadu. jer ugovor ne zaključuje pojedinac putnik. U prethodnom slučaju osiguravač ima pravo regresa od vlasnika. 82 ZOIO). 69 ZOIO). 69 ZOIO). Za svako vozilo koje se obavezno registruje mora se zaključiti ugovor o osiguranju od odgovornosti i bez dokaza o tome ne može biti registrovano. Svi putnici ili njihovi nasljednici imaju pravo na isplatu osigurane sume i naknadu troškova. obavezu naknadu štete na zahtjev osiguranika preuzima osiguravač koji obavlja obavezno osiguranje autoodgovornosti sa sjedištem na teritoriji Federacije (čl. onda onoliki procenat od osigurane sume koliki je procenat djelimičnog gubitka opšte radne sposobnosti. 70 ZOIO). odnosno korisnika vozila. pa i kad se ne nalaze u prevoznom sredstvu.članice ureda (čl. To isto su dužne učiniti i druge organizacije kad prevoze lica (ne svoje radnike) u vezi sa obavljanjem svoje djelatnosti . Ako putnika zadesi nesrećan slučaj. ugostiteljske (čl. aerodrom). Osiguravač ima pravo na regres od prevozioca koji je propustio da zaključi ugovor o osiguranju. pristanište. Ipak. tj. povreda ili oboljenja. nego u krugu (stanica. 73 ZOIO). 74 ZOIO).Svi koji obavljaju javni prevoz putnika dužni su da sa osiguravačem sklope ugovor o osiguranju putnika koje prevoze od posljedica nesrećnog slučaja za slučaj smrti. 72 ZOIO) po osnovu obaveznog osiguranja putnika u javnom saobraćaju. Sve štete nastale uslijed smrti. Isto tako drugi poslovni subjekti. odgovornost. bez obzira na to imaju li kartu za to putovanje ili je nemaju (čl. ili nanesene nečijoj imovini (uništenje ili oštećenje). 67). 72 ZOIO).turističke. Ured za osiguranje objavljuje zajedničke uslove i tarifu premija osiguranja koje zajednički utvrde društva za osiguranje . trajnog gubitka opšte radne sposobnosti i za slučaj prolazne nesposobnosti putnika za rad (čl. Osiguravač preuzima odogovornost i kad je vozilom upravljalo 305 . Osiguranim se smatraju sva lica koja su namjeravala da putuju. ostala pravna lica su državni organi dužni da osiguraju svoje radnike kad ih prevoze na rad ili ih prevoze u vezi s obavljanjem svoje djelatnosti. naknađuje osiguravač (čl. ako su prouzrokovane upotrebom motornog vozila. nego organizacija koja obavlja saobraćaj i osiguravač. ako se desi da šteta bude nanesena motornim vozilom za koje nije zaključen ovaj ugovor.

nastoji da stvori što širu zajednicu osiguranika kako bi od prikupljenih premija obrazovao toliki osiguravajući fond da može podmiriti sve štete koje nastanu na imovini osiguranika i isplatiti sve osigurane sume kod osiguranja lica. odnosno vlasnika vazduhoplova od odgovornosti za štete pričinjene licima i imovini na zemlji (čl. 95 ZOIO). Osiguranje se stoga i služi statistikom radi iznalaženja broja mogućih štetnih događaja za razne rizike koje pokriva. Postoji i obavezno osiguranje korisnika. Neophodno je postići ravnotežu u osiguravajućem fondu. Reosiguranje je. Premije se ne mogu određivati proizvoljno sa ciljem da se visokim premijama obezbijedi osiguravač. odnosno vlasnika brodica na motorni pogon (čl. putem svoje organizacije. Pri tom valja voditi računa da osiguranje ima svoje funkcije i da su za njihovo obavljanje potrebna sredstva koja bi trebalo da budu što veća. u nekim periodima.. shodno zakonskim kriterijima. Zajednica rizika koju je organizovao osiguravač s ciljem kompenzacije i nivelisanja redovno očekivanih šteta nije u stanju da obezbijedi kompenzaciju. S druge strane. uvijek su moguća odstupanja. prelaze iznos sume naplaćenih premija. Tada pomaže reosiguranje. 84 ZOIO). a ima pravo na regres od toga lica. 84 ZOIO). Premiju izračunava na osnovu zakona velikih brojeva i pomoću računa vjerovatnoće. Novi Sad. str. pravo na regres prema ostalim osiguravačima koji se bave ovom vrstom osiguranja (čl. ravnoteža je poremećena jer osiguravajući fond ne može da pokrije sve rizike. Reosiguranjem ne nastaju direktni odnosi između reosiguravača i osiguranika. da bi se obrazovala što šira zajednica osiguranika. 93-94 ZOIO) i korisnika. Najniže iznose osiguranja određuje Vlada Federacije na prijedlog ureda za nadzor (čl. Pojam reosiguranja Osiguravač. teža je situacija za osiguravača kad dođe do izuzetno velikih šteta. Misao. No. osiguravač ima. iako 262 reosiguravač u principu dijeli položaj osiguravača prema osiguraniku. premija za njih mora biti stimulativna i koliko je moguće niža. Ako se regres ne može ostvariti od odgovornog lica ni sudskim putem. osiguranje osiguravača i zato se naziva “izravnanjem rizika”. 1992. 440 306 . Reosiguravač u tom slučaju daje osiguravaču sredstva za naknadu šteta i za isplate suma osiguranja. Sličan sistem odgovornosti postoji i kod šteta koje prouzrokuje nepoznato vozilo (čl. Služi da se obezbijede sredstva za isplatu naknade šteta i suma osiguranja kad sredstva osiguravača nisu dovoljna za to. Ta se odstupanja nastoje neutralisati stvaranjem rezervi iz kojih se isplaćuju štete koje. VI REOSIGURANJE 1. u stvari.neovlašćeno lice. 76 ZOIO). Pošto se statističkim putem iznalazi prosjek. 262 Šulejić dr Predrag: “Pravo osiguranja”.

Zato se takvo reosiguranje zove kvotnim. Osiguravač. čisto reosiguranje viška štete.Reosiguranjem osiguravač prenosi na drugog osiguravača dio rizika plaćajući mu za to dio premije. Reosiguranje stoga i jeste sredstvo za podjelu rizika. 7 ZOIO). Na primjer. To je osiguranje drugog rizika. Ali u svakom poslu osiguranja učestvuje u snošenju rizika i reosiguravač. prenosi na reosiguravača. reosiguranje se može ugovarati na nekoliko načina. posebno za svaki slučaj.000. U istoj mjeri učestvuje i u premiji. Kad po ugovorima o osiguranju imovine od požara isplati na ime naknade tu milijardu dinara. Osiguravač zadržava osiguranje jednog dijela rizika za se. 2. a reosiguravač se obavezuje da će učestvovati u isplati naknade štete. osiguravač određuje. Kad se desi osigurani slučaj. učestvuje u riziku i reosiguravač u ugovorenom dijelu. do 50. a drugi dio ustupa reosiguravaču. Organizacija za osiguranje dužna je. za koju osiguravač tako odredi. najprije. Kod osiguranja štete. 10%). Reosiguravač za svoje obaveze odgovara svim svojim sredstvima. 7 ZOIO). 2 ZOIO). Sve štete naknađuje osiguravač dok te isplate ne dosegnu ugovorenu svotu. To je tzv. U drugom slučaju može se organizovati kao reosiguranje viška štete i reosiguranje viška (godišnjeg) gubitka. a višak prenosi na reosiguravača. Ponuda za zaključivanje ugovora o reosiguranju mora se dati najprije reosiguravačima u zemlji. Osiguravač može stipulisati da snosi sve štete do ugovorenog iznosa. a ima još obaveza na naknadu štete. Reosiguranje predstavlja posebnu vrstu poslova osiguranja koje obavljaju subjekti registrovani za tu djelatnost (čl. a javlja se u nekoliko oblika. odnosno sume osiguranja. u naknadi štete. Za dio obaveza koje se ne mogu pokriti na ovaj način osiguravač mora zaključiti ugovor o reosiguranju u inostranstvu (čl. da svojim opštim aktom predvidi iznose koje pokriva sopstvenim sredstvima. ocjenjuje koji će dio rizika zadržati (samopridržaj). da do izvjesne visine snosi sam štetu (npr. Danas se rjeđe koristi. a ostatak. Drugi i osnovni način reosiguranja je ekscedentno reosiguranje. učestvuje i 307 . odnosno višak. te naknade isplatiće reosiguravač. Može biti uspostavljeno na osnovu osigurane sume ili na osnovu štete. Vrste reosiguranja Reosiguranje se provodi na osnovu ugovora. Obaveze po zaključenim ugovorima koji prevazilaze ovako utvrđen limit osiguravač je dužan da reosigura (čl. Osiguravač može da ustupi na reosiguranje jedan dio svih rizika.00 KM). Značaj reosiguranja za ostvarivanje funkcija osiguranja je doveo do njegovog uređivanja prinudnim propisima. U jednoj kvoti za sva svoja osiguranja rasterećuje se osiguravač. za svaki ugovor o osiguranju. a koji će prenijeti na reosiguravača. U svakom poslu koji zaključi osiguravač. u svakoj naknadi štete. kvoti (npr. odnosno u isplati sume osiguranja učestvuju oba srazmjerno dijelovima u kojima su preuzeli rizik. osiguravač ima u fondu milijardu dinara za pokriće šteta po osnovu imovinskog osiguranja od požara. Kod osiguranja drugog rizika.

Prestanak ugovora po sili zakona Zainteresovanost društva za poslove osiguranja i njihov prinudno pravni režim stvorili su veći broj slučajeva u kojima se već po osnovu izričite zakonske odredbe smatra da je ugovor bilo ništav. Ista rješenja važe i za propast jedne ili nekoliko stvari onda kada ugovor obuhvata više stvari (čl. No. 922). Istu posljedicu ima i činjenica da je bilo izvjesno da se osigurani slučaj ne može desiti (čl. Kod reosiguranja viška štete. I stečaj nad osiguravačem dovodi do prestanka ugovora po sili zakona. Ako ništa posebno nije rečeno. Sredstva reosiguranja obezbjeđuju se iz premija osiguranja i drugih prihoda po istom režimu koji važi i za ostale organizacije osiguranja. U ovakvim situacijama stranke su dužne jedna drugoj vratiti ono što su primile po osnovu ugovora. Osiguravač je tada dužan vratiti licu koje je željelo da sklopi ugovor sve uplaćene premije (čl. VII PRESTANAK UGOVORA O OSIGURANJU 1. 1. Ako za vrijeme trajanja osiguranja predmet osiguranja propadne uslijed nekog događaja koji nije predviđen u polici. određuje svaki reosiguravač samostalno. ovdje će akcenat biti stavljen na njihov sistemski prikaz. Kod oba načina. dakle. 308 . posljedice poništenja i raskida ravnaju se prema opštim pravilima obligacionog prava. 2 ZOO). Pošto su ove situacije već djelimično razmotrene. ili je postalo sigurno da će se desiti. najčešće u toku jedne finansijske godine. 928 ZOO). 2). st. Smatra se da ugovor o osiguranju nije ni zaključen. 944. 898. da je ništav. jedan dio rizika uvijek zadržava osiguravač. ako je u času njegovog sklapanja osigurani slučaj već nastao. Kojom će se vrstom reosiguranja baviti. Bude li trajanje osiguranja ugovoreno. reosiguravač isplaćuje naknade koje nastanu pošto je osiguravač iscrpio svoj fond za te naknade. Kod reosiguranja viška (godišnjeg) gubitka. Ugovor prestaje nakon isteka trideset dana od dana otvaranja stečajnog postupka (čl. ugovor prestaje da postoji posljednjeg dana roka (čl. dejstvo stečaja nije trenutno. st. ugovor prestaje da postoji ubuduće (pro futuro). bilo raskinut. Osiguravač je tada dužan vratiti osiguraniku srazmjeran dio premije. Kod osiguranja lica važi pravilo da je ugovor o osiguranju života ništav ako je osiguranik prešao starosnu granicu do koje osiguravač vrši ova osiguranja. tačka 1).reosiguravač. 923. ili je bio u nastupanju. Otvaranje stečaja nad ličnošću ugovarača osiguranja nema ovakvo dejstvo. st. reosiguravač preuzima obavezu da osiguravaču naknadi gubitak nastao u ugovornoj vrsti osiguranja u određenom periodu.

nego samo na mogućnostima jednostranog raskida koje Zakon o obligacionim odnosima predviđa za svaku od stranaka. osiguravač ima pravo zadržati primljene premije i zahtijevati naplatu onih premija koje pokrivaju razdoblje osiguranja u kome je zatražio poništenje ugovora (čl. dati najmanje tri mjeseca prije dospjelosti premije. osiguravač po proteku ugovorenog roka uvijek može izjaviti da raskida ugovor. Kada osiguranik nenamjerno da pogrešne podatke ili propusti da pruži potrebna obavještenja. Kada ugovor raskine. dakle. 2. Prestanak po samom zakonu nastupa kada protekne trideset dana od dospjelosti premije. No. ugovor prestaje istekom roka od trideset dana od uručenja osiguranika preporučenog pisma kojim ga osiguravač obavještava o isteku roka za uplatu dospjelih premija (čl. ugovor se raskida po samom zakonu (čl. Otkazni rok iznosi tri mjeseca. Ako osiguranik u drugom slučaju ni u roku od četrnaest dana ne prihvati prijedlog o povećanju premija. 914 ZOO). Prvi slučaj u kome osiguravač ima pravo na jednostrani raskid je onaj u kome mu osiguranik namjerno da netačnu prijavu ili prešuti relevantne podatke. dalje. Izjavu o raskidu osiguravač je dužan dati u subjektivnom roku od mjesec dana po saznanju za istinite podatke ili po sticanju uvida u sve relevantne činjenice. Značaj pogrešnog informisanja mora biti takav da osiguravač ne bi zaključio ugovor da je znao pravo stanje stvari. otkazni rok je duži nego u prethodnom slučaju. pod uslovom da je osiguravač odmah i preporučenim pismom obavijestio osiguranika o dospjelosti premije. 309 . Ovdje se nećemo zadržavati na opštim pravilima. osiguravač može da se opredijeli za raskid ugovora ili za povećanje premije srazmjerno novoutvrđenoj veličini rizika. Procjena uticaja povećanja rizika pripada osiguravaču. U ovakvim situacijama i osiguranik ima potpuno ista prava (čl. 913). Kod osiguranja dužih od pet godina. Osiguravač može. raskinuti ugovor ako se u periodu nakon njegovog sklapanja rizik toliko poveća da on ne bi u takvim uslovima ugovor uopšte zaključio.Ugovor o imovinskom osiguranju prestaje i zbog neplaćanja premija koje dospijevaju nakon zaključenja posla. Prestanak ugovora jednostranim raskidom Ugovor može biti raskinut izjavom volje jedne strane onda kada postoje uslovi koje zakon za to predviđa. budući da on može da se opredijeli i za održavanje ugovora na snazi uz povećanu premiju (čl. 922 ZOO). Istim činjenicama je motivisano i rješenje prema kome ugovor u svakom slučaju prestaje ako premija ne bude plaćena ni u roku od godine dana od dana dospjelosti. Razlozi za ovakvo rješenje leže u principima uzajamnosti i solidarnosti na kojima se osiguranje zasniva. Izjava o raskidu mora se. 909 i 914 ZOO). Kod ugovora sa neodređenim rokom trajanja osiguravač može raskinuiti ugovor sa danom dospjelosti premije. 908 ZOO). Ako to nije učinjeno odmah. Iznosi šest mjeseci od dana pismeno date izjave o raskidu.

I osiguranik koji je pao pod stečaj ima pravo na raskid ugovora pod istim uslovima (čl. 358. osiguranik ima pravo na raskid ugovora kada osiguravač odbije smanjenje premije zato što se od zaključenja ugovora rizik smanjio. Dio premije koja je plaćena za preostalo vrijeme osiguranja ulazi u stečajnu masu. Isto pravo pripada i osiguraniku (čl. 310 . 932 ZOO). Napokon. Izjavu o raskidu mora dati u roku od tri mjeseca od dana otvaranja stečaja.Stečaj osiguranika može biti razlog zbog koga osiguravač ima pravo na jednostrani raskid ugovora. Posebni rokovi za zahtjev i forma u kojoj se mora obratiti osiguravaču nisu predviđeni (čl. 923 ZOO). Pored tri posljednje obrađene situacije. isto djelo. str. osiguravač može raskinuti ugovor i onda kada je izvršeno nadosiguranje uslijed prevare osiguranika. Razumije se da tada treba da duguje naknadu štete koju je 263 takvim aktom prouzrokovao. 916 ZOO). Napokon. 263 Kapor dr Vladimir .Carić dr Slavko. u teoriji se smatra da osiguranik ima opšte ovlaštenje da u svako doba otkaže ugovor.

skraćeno: ZČ. 267 Inače.32/00). preduzimanju radnji (notifikacije na hartiji ili drugi upisi). a kod nekih (dugoročnih) i obavezno učešće određenog državnog organa. 266 Zakon o mjenici (Sl. suženom krugu prigovora. Istim zakonom regulisani su legitimacioni papiri i 264 legitimacioni znaci. novine Federacije BiH br. po pravilu. 267 Zakon o čeku (Sl. 265 Vidjeti izlaganja kod ugovora o prevozu (željeznicom. nastanak obaveze. konosman (teretnica). promjene kod papira koje vrši izdavalac (emitent) ili imalac papira. detaljno je regulisana Zakonom o mjenici.DIO PETI HARTIJE OD VRIJEDNOSTI (VRIJEDNOSNI PAPIRI) GLAVA PRVA ZAJEDNIČKI PRAVNI ELEMENTI HARTIJA OD VRIJEDNOSTI I UOPŠTE O HARTIJAMA OD VRIJEDNOSTI 1. 234-256 i 259-261 o vrijednosnim papirima i čl. skraćeno: ZM. U okviru pojedinih ugovora (o uskladištenju. Specifičnost toga režima ogleda se u strogoj formi izdavanja (pismena isprava). 311 . ostvarivanje i dejstva prava.32/00). Ček je uređen Zakonom o čeku. a to su skladišnica. prestanak prava i drugo. čl. i unutrašnjim vodama). Opšta (zajednička) pravila o hartijama od vrijednosti sadržana su u Zakonu o obligacionim odnosima i bitni sastojci. prenos papira. hitnosti postupka. drumom. 266 koji je postao i zakon model za ostale hartije od vrijednosti (pravila o mjenici primjenjuju se na teretnicu i prenosivi tovarni list. osim odredaba o regresu). Detaljnije regulisanje tih papira nalazi se u specijalnim zakonima koji se odnose na pojedine ugovore. 265 Mjenica. prenosivi tovarni list. Zato je materija regulisana. Priroda nastanka obaveze kao i ekonomski i pravni značaj u prometu uticali su na određivanje njihovog pravnog režima koji je znatno strožiji u odnosu na ugovorno pravo. prevozu) utvrđena su pravila koja se odnose na instrumente robnog prometa (robne hartije od vrijednosti). novine Federacije BiH br. oni papiri i znaci koji nemaju obilježja hartija od vrijednosti. imperativnim zakonskim normama. Mnogobrojni su pravni izvori koji uobličavaju ovu značajnu materiju. kratkim rokovima za preduzimanje radnji. Pravni izvori (vrela) Vrijednosni papiri (hartije od vrijednosti) predstavljaju jedan od izvora nastanka obaveza na bazi jednostrane izjave volje. 257-258 o legitimacionim papirima i legitimacionim znacima. kao vrijednosni papir. oni su doneseni na bazi unificiranih pravila sadržanih u međunarodnim konvencijama (tri konvencije iz oblasti mjeničnog prava 264 Vidjeti: ZOO.

Pravni akti specijalizovanih institucija kao što su berze (statut. Tako je prestala i primjena Zakona o vrijednosnim papirima (Sl. Sl. zatim propisi o deviznom i bankarskom poslovanju. 2. isprava o imovinskom pravu koje je sadržano u toj hartiji. Pravo se zasniva izdavanjem isprave. Pravo se ne može ostvariti bez isprave. list FBiH broj 2/98). 272 Sultanović dr Aziz .cit. 312 . 270 Zakon o tržištu novca i tržištu kapitala (Sl. investirajućih društava. funkcionisanje berzi (berzi efekata). 13/94) 271 Zakon o vanparničnom postupku (Sl. ostvarivati. Kod izdavanja (emisije) i korištenja hartija od vrijednosti značajan izvor predstavljaju zakoni kojima se regulišu statusna pitanja određenih institucija (dioničkih društava. odluke organa berze). rad brokera. Opšta pravila o posredovanju sa papirima na tržištu kapitala sadrži Zakon o tržištu novca i tržištu 270 Danas. U procesno pravnom smislu zakoni su jedini izvori prava. dakle. pravilnici. državnih i drugih tržišnih institucija (komisije za vrijednosne papire. 272 Smatra se da je hartija od vrijednosti takva isprava bez koje se pravo ne može zasnovati. 269 Zakon o vrijednosnim papirima (Sl. list FNRJ broj 8/47). banaka. 13/94). To je. organizovanje profesionalnih posrednika kao i pitanja zaštite investitora. komercijalni zapis i certifikat (kratkoročne papire). shodno čl. 39/98 i 36/99). to pravo o kome je sačinjena isprava. transfer agenata i dr. fondova i dr. koje je konstatovano na toj hartiji.Trifković dr Miloš . pa se kaže da pravo iz hartije proizlazi iz prava na hartiju. 474. 271 u kome su sadržana pravila o amortizaciji isprava. Ovaj propis pobliže uređuje materiju: emisije i prometa vrijednosnih papira. veliki značaj imaju zakoni i drugi propisi vezani za osnivanje i kapitala. Uredba o zamjeni protesta dostavljanjem prepisa mjenice i čeka (Sl. list RBiH broj 2/92. 2. koncerna. najuže je vezano za nju. posredovanje u prometu vrijednosnih papira. ostvaruje se raspolaganjem tom ispravom i prenosi se 268 Uredba o praznicima u smislu Zakona o mjenici i čeku (Sl. niti prenositi na drugog. str. Članom 35 ovog Zakona prestala je primjena zakona i drugih propisa koji su regulisali ovu materiju na teritoriji Federacije BiH. a tri iz oblasti čekovnog prava 1931).) zauzimaju ključno polje regulacije u oblasti hartija od vrijednosti.Simić dr Milić.). Tako je Zakonom o vrijednosnim papirima 269 regulisana materija koja se odnosi na dionicu i obveznicu (dugoročne. ali se u praksi i dalje koristi pošto pobliže definiše pojedine hartije od vrijednosti.preuzeti aktom. Neka pitanja mjeničnog i čekovnog prava regulisana su i podzakonskim aktima. investicione papire) te blagajnički zapis. novine Federacije BiH br. op. pa i vrijednosnih papira. Zakon koji se odnosi na postupak rješavanja nestalih ili izgubljenih papira je Zakon o vanparničnom postupku. list RBiH broj 10/94. osiguravajućih i investicionih društava). 268 Za pojedine vrijednosne papire postoje posebna zakonska pravila. Naziv zakona nije odgovarajući jer se isključivo odnosi na pet vrsta hartija od vrijednosti. finansijskih organizacija i institucionalizovanih oblika kapitala (holdinga. Pojam i osobine Hartija od vrijednosti je isprava o nekom građanskom (imovinskom) pravu koje je usko vezano za tu hartiju i čije je iskorišćavanje uslovljeno držanjem isprave. bankarskim poslovima. list RBiH broj 10/94. list FNRJ broj 8/47) .su donesene 1930.

Moguće su različite kombinacije i sjedinjavanja uloga tih lica. kako se vidi. dužnika koji je obavezan na činidbu koja proizlazi iz hartije. najčešće. utjelovljeno u toj ispravi. pitanje hoće li i koja će od ovih obilježja sadržavati pojedina hartija zavisi od njene funkcije i od pozitivnih propisa. tj. Pravo na hartiju daje i pravo iz hartije. Kod hartija od vrijednosti razlikujemo tri lica: izdavaoca. čl. 240). potrebno je. Sopstvenik hartije ovlašćen je da od dužnika zahtijeva da ispuni ono na što je obavezan tom hartijom. ali se ipak hartijom od vrijednosti smatra i isprava bez koje se samo ne može ostvariti neko pravo (ono koje je u njoj zapisano). drugo. Navedene karakteristike ne nalaze se kod svih hartija od vrijednosti. ili određenu količinu zamjenljivih stvari. Neki autori kažu da je kod hartije pravo inkorporirano. ostvaruje se i prenosi ispravom. sadrže ovlašćenje korisniku da može tražiti izvršenje činidbe zapisane u hartiji i obavezu izdavaoca koji je dužan. Jednostrani obligacioni poslovi nastaju uglavnom izdavanjem hartija od vrijednosti. Hartije od vrijednosti imaju sljedeće osobine: prenosive su. Manifestacije toga prava vezane su za odgovarajuće radnje sa hartijom. i najposlije. Iz prednjeg izlaganja izlazi: da bi se jedna isprava smatrala za hartiju od vrijednosti. samo njen zakoniti imalac. 234). da se pravo ne može ostvarivati bez raspolaganja hartijom. “Ispunjenje potraživanja iz hartija od vrijednosti može zahtijevati. Najsavršenije i najpotpunije su one koje imaju sva tri obilježja: pravo nastaje. pravo da traži 313 . Stvaranje (izdavanje) hartije od vrijednosti je jednostrani obligacioni posao. uz njeno podnošenje. Za pojedine hartije od vrijednosti važe razne kombinacije bar dvaju od ova tri elementa. Najčešće je izdavalac hartije u isto vrijeme i dužnik po hartiji. reprezentant prava. Sadrže. čl. i treće. zatim korisnika (povjerioca) koji ima ovlašćenje da se koristi pravom iz hartije. No isto tako. imovinskopravno potraživanje neke imovinske vrijednosti. i to lako prenosive.prenošenjem. a mogu nastati i javnim obećanjem nagrade i ponudom. da se ne može prenositi bez prenosa hartije. da isplati određenu svotu novca. koja ne mora biti uvijek gotov novac. ustupanjem te isprave. Naše pravo usvaja definiciju da je hartija od vrijednosti pismena isprava kojom se njen izdavalac obavezuje da ispuni obavezu upisanu na toj ispravi njenom zakonitom imaocu (ZOO. Pošto se hartijama od vrijednosti ostvaruje ogroman privredni promet i pošto one služe mnogobrojnim finansijskim. da se pravo iz nje ne može zasnovati drukčije nego uvijek izdavanjem hartije. Potraživanje iz hartije od vrijednosti vezano je za samu hartiju i pripada njenom zakonitom imaocu. ili da izda određene stvari. Drugi smatraju da je kod hartije od vrijednosti papir nosilac. odnosno lice koje on ovlasti” (ZOO. prvo. sama hartija i ono imovinsko pravo koje je u njoj označeno čine cjelinu. kreditnim i trgovačkim transakcijama. Hartijama od vrijednosti zasnivaju se obligacioni odnosi.

nego onome ko posjeduje hartiju. Kod drugih je obratno. Prenošenje hartije na drugo lice znači prenošenje prava sadržanih u hartiji. prenošenjem hartije prenose se i jedna i druga prava: onaj na koga su prenesena ima pravo da zahtijeva da mu se uruči hartija i da mu dužnik izvrši obavezu na koju glasi hartija. prenos i uopšte raspolaganje pravom mogući su samo putem hartije. pa se tek na osnovu toga prenosa može tražiti ustupanje hartije. Nosilac toga prava (sopstvenik) ima pravo da hartiju drži i da s njom raspolaže. Pravo na hartiju i prava iz hartije su tijesno vezani. Kod jednih se mogu prenositi prava iz hartije pojedinim pravnim poslovima odvojenim od prenosa hartije (prodajom). Ta prava mogu biti djelimično naznačena na hartiji. da se može kupovati i prodavati. To je i svrha postojanja hartije od vrijednosti. Pravo je. niti se može tražiti ostvarenje prava bez hartije. Prava iz hartije su prava koja. No. a naročito da je pusti u promet. u ovoj mjeri. 3. povezano s hartijom dvojako: za ostvarenje prava upisanog u hartiju potrebna je hartija. pripadaju povjeriocu (imaocu hartije). Kaže se da pravo iz hartije ide za pravom na hartiju i da pravo na hartiju proizlazi iz prava iz hartije. Prema tome. kao i razne novčane i kreditne transakcije.ispunjenje obaveze sadržane u hartiji ima samo onaj ko posjeduje tu hartiju. njen imalac može ostvarivati potraživanje koje je naznačeno na hartiji. Osnivanje i funkcionisanje dioničkih društava (banaka. Izvjesno je da se unutrašnji i međunarodni platni i robni promet. kao investicionih papira. upravo njen zakonski imalac. nema nikakvog prenosa prava iz hartije odvojenog od prenosa hartije. Ali prenosom hartije prenose se i prava vezana za nju. Pravo na hartiju omogućuje imaocu da ostvaruje prava koja su sadržana u toj hartiji. dakle. Kod hartija od vrijednosti postoje dvije vrste prava: pravo na hartiju i pravo iz hartije. pa se ona ne bi mogla ni prenositi. Bez hartije ne bi se mogla zahtijevati od dužnika isplata svote upisane na hartiji (izvršenje činidbe iz hartije) niti bi se mogla ostvarivati druga prava. Hartije od vrijednosti predstavljaju pouzdana sredstva (instrumente) obezbjeđenja. osiguravajućih i investicionih društava) ostvaruje se investicijama preko dionica. niti se može izvršiti obaveza drugome. ne bi mogle obavljati. radi kojih je ona izdata. a utvrđena su i precizirana propisima za svaku vrstu hartije od vrijednosti. Na prvom mjestu. Značaj hartija od vrijednosti Ekonomska i pravna važnost vrijednosnih papira je izuzetna. red toga prenošenja nije isti kod svih vrsta hartija od vrijednosti. 314 . bez njihovog korištenja. Pravo na hartiju je kao i svako drugo stvarno pravo koje pravni subjekt može imati na nekoj stvari. prema načelima i propisima. Time što ima pravo na hartiju. zalagati i poklanjati itd. iako je prenošenje tih prava zajedničko svim hartijama od vrijednosti. Pravo da traži izvršenje obaveze navedene u hartiji ima samo onaj ko posjeduje hartiju.

275 U novije vrijeme tradicionalni vrijednosni papiri javljaju se u različitim varijantama kao što su: obveznice bez kupona. Jedan od razloga za čestu upotrebu vrijednosnih papira jeste sigurniji položaj povjerioca. Pored ovih. 276 Zbog njihove naročite važnosti nacionalna prava im pružaju posebnu zaštitu: propisan je način izdavanja. Vrijedonosni papiri. 274 Prednost za dužnika je u tome što mu povjerilac vraća hartiju od vrijednosti kada izvrši činidbu i tako ima vjerodostojan dokaz da je obavezu izvršio. direktiva i pravnih akata koji terba da ostvare dvostruku funkciju. nego što je slučaj kod ostalih pravnih poslova. obveznice vezane za indeks. U literaturi se navode osnovne funkcije hartija od vrijednosti koje služe kao instrumenti plaćanja . oblik (forma). “consideration” je neki razuman razlog. 275 Vajner dr Zdenko: “Vrijednosni i drugi papiri robno-novčanog prometa”. Posebna je napredak ostvaren u oblasti komunikacija elektronskim putem uz upotrebu modernih informaciono-komunikacionih Pobliže kod: Silvije Orsag. investicioni i korporativni pristup značenju hartija od vrijednosti. 276 Foley Bernard J. hipotekarno pismo. obveznice sa varijabilnom stopom. skladišnica. Prema anglosaksonskom pravu: svako ko. prenosivi tovarni list. prima ispravu u dobroj vjeri stice nad njom vlasništvo jer se “consideration” pretpostavlja (prethodi mu “good consideration”). uputstava. prevozna isprava kod multimodalnog prevoza. blagajnički i komercijalni zapis. str. 1963. 2003. 86-91. U sudskom postupku povjerilac mnogo lakše i jednostavnije ostvaruje svoje potraživanje jer ne mora dokazivati pravni osnov nastanka potraživanja. obveznica te kao instrumenti robnog prometa .mjenica. robna uputnica. način korištenja. 1993. Zagreb. pravni ili juridički. kod nekih uz prethodno odobrenje državnog tijela za hartije od vrijednosti (dionica. imaju obilježja hartije od vrijednosti. ček. takođe. postoje i drugi papiri kao što su trgovačka uputnica. koji. 4. Svi oni su u tijesnoj vezi sa pravnim pristupom koji je upravljen na bitne elemente hartija od vrijednosti i legalne radnje sa istim. hipotekarne obveznice. 273 274 315 . Narodne novine. kao instrumenti dugoročnog kreditiranja obveznica ili kratkoročnog kreditiranja . dionice vezane za indeks i drugo. str. Zagreb. kreditno pismo.dionica. Inače. str. 273 Svi ovi pristupi zajedno čine jedno jedinstvo u okviru materije prava hartija od vrijednosti.: “Tržišta kapitala”.g. Javni pristup poklanja pažnju oblicima društvene kontrole nad emisijom i prometom hartija od vrijednosti dok ostala dva pristupa tretiraju njihov značaj sa različitih ekonomskih aspekata. Sarajevo. kao instrumenti akumulacije kapitala . prenos (transfer). Mate. Revicon.Danas se posebno raščlanjuje tzv. špediterski tovarni list. u određenim pravnim sistemima. uz naknadu.mjenica. obveznica). postupak amortizacije u slučaju nestanka ili nesposobnosti za cirkulaciju. certifikat. Te funkcije se ogledaju u: efikasnom korištenju hartija od vrijednosti i ostvarivanju njihove efikasne zaštite.teretnica. U okviru ekonomskog značaja hartija od vrijednosti potrebno je spomenuti da savremena kretanja karakteriše proces donošenja jedinstvenih standarda. većinom određena protučinidba. 300307. polica o osiguranju. Držanje hartije je dovoljan dokaz. javni ili društveni. te stroge sankcije (imovinske i krivične) protiv zloupotrebe i falsifikata.

kao što je slučaj u našem pravu gotovo sa svim hartijama od vrijednosti. 316 . 277 4.tehnologija. 3) Firmu. Postavljanje problema Pravo iz hartije od vrijednosti je tako povezano sa hartijom da ono ne može nastati bez pisane isprave. Ako isprava ne bi sadržavala ma koji od njenih bitnih elemenata. 2) Firmu. Kada se hartija izdaje u seriji i serijski broj te hartije (dionice. odnosno naziv ili ime lica na koje hartija glasi. odnosno talon. čl. zakonom je određeno koje bitne elemente sadrži svaki od tih dijelova. II OSNOVNE TEORIJE O HARTIJAMA OD VRIJEDNOSTI 1. Beograd. 4) Tačno označenu obavezu izdavaoca koja proizlazi iz hartije od vrijednosti (čekovnu ili mjeničnu sumu). Čl. komercijalni zapis). koji su zakonom određeni. za dionicu. 965. 6) Potpis izdavaoca hartije. Zahvaljujući tehničkom napretku i u ovoj oblasti se sve više razvija poslovanje bez papira. svaki komad hartije od vrijednosti mora da sadrži. 235): 1) Oznaku vrste vrijednosnog papira. 5) Mjesto i datum izdavanja hartije. Službeni glasnik. Tako je za dionicu određeno šta sadrži plašt (isprava o dionici). Bitni elementi (sastojci) hartija od vrijednosti Da bi se jedna pisana isprava smatrala hartijom od vrijednosti. 278 ŠZO. odnosno naziv i sjedište ili ime i prebivalište izdavaoca hartije (emitenta). akciji). da li je sastavljanje pisane isprave dovoljno za postojanje konačne volje izdavaoca. Posebnim zakonom. zakon predviđa sljedeće obavezne sastojke (ZOO. Bitne elemente. Zapravo. odnosno po čijoj naredbi glasi ili oznaku da je papir na donosioca. odnosno faksimil potpisa izdavaoca za hartije koje se emituju u seriji. Zavisno od 277 O ovim aspektima pobliže: Mr. obveznice). niti se ostvariti i prenositi. Savremene hartije od vrednosti. Kada se hartija od vrijednosti sastoji iz više dijelova (složeni papiri). a šta kupon. čeku. 278 Osnovno pitanje koje se u teoriji postavilo jeste kada nastaje obligacioni odnos izdavanjem hartije od vrijednosti.g. kako bi se znalo o kojem se papiru radi (mjenici. obveznicu. 1999. Vrijednosni papiri mogu imati i nebitne elemente. ona tada ne važi kao hartija od vrijednosti. određeni su i drugi sastojci kao bitni (npr. koji je momenat njegovog nastanka. Svetislav Milovanović.

Obaveza izdavaoca je nastala samostalno i nezavisno. u trenutku izdavanja hartije i nastanka obaveze. Međutim. voljom i radnjama izdavaoca.trenutka nastanka teku pravna dejstva obligacionog odnosa i utvrđuju se potrebni uslovi za sticanje vlasništva na hartiji. donekle. Ova teorija uslovljava sticanje papira savjesnošću povjerioca. Samo izdavanje obuhvata sastavljanje (pisanje) i stavljanje potpisa na hartiju. nego puštanjem u promet (emitovanjem). Za jednostrano obavezivanje izdavaoca samo je to dovoljno. teorija emisije i teorija ugovora. Izložićemo stavove osnovnih teorija. Zato je u trenutku kreacije papira i obaveze nužno da izdavalac ima sposobnost za obavezivanje. opticaj. obligacioni odnos nastaje jednostranim pravnim poslom izdavanjem hartije od vrijednosti. isprava je kod izdavaoca i nije uručena povjeriocu. Teorija emisije I teorija emisije vidi u izdavanju hartije od vrijednosti jednostrani pravni posao i osnov obvezivanja. teorija delegacije. U vezi sa momentom nastanka obligacionog odnosa razvilo se više teorija. potreban i prijem hartije. Za nastanak obaveze izdavaoca nije. pojava povjerioca. U zakonodavstvima postoje različita rješenja. ona smatra da obligacioni odnos nastaje u momentu stavljanja papira u promet. 3. Dobra strana teorije kreacije. teorija stipulacije. kao pisane isprave. kao što su teorija poštenja. Po shvatanju ove teorije. Razlog za takvo shvatanje leži u činjenici što se izdavanje hartije od vrijednosti ne završava činom njegovog sastavljanja i potpisivanja (kreacije). koja je bila dugo primjenjivana. po mišljenju ove teorije. teorija pravnog privida. Teorija kreacije Prema shvatanju ove teorije. ali su osnovne tri: teorija kreacije. Druga shvatanja. korisnika papira. Za dejstvo obligacionog odnosa neophodno je sticanje hartije. Nesavjestan sticalac papira ne bi mogao postati vlasnikom isprave niti bi mogao steći valjano pravo povjerioca (papir ukraden). jeste u tome što štiti imaoca prava iz hartije od prigovora izdavaoca isprave da je hartija mogla biti protivpravno puštena u promet. prvenstveno objašnjavaju prirodu mjeničnog odnosa. Potpisivanje je završni čin davanja jednostrane izjave volje. Stoga je neki autori smatraju varijantom teorije kreacije jer samo pomjera momenat nastanka obligacionog odnosa. koriguje monističku teoriju o pravnoj prirodi obligacija uopšte . Za razliku od teorije kreacije. Jednostrana izjava volje izdavaoca očituje se u činu izdavanja papira. Obavezu treba ispuniti povjeriocu koji je u trenutku izdavanja hartije samo određen (glasi na ime) ili nije određen (glasi na donosioca). mada su se prenosila i na ostale hartije od vrijednosti. odlaganje pravnih dejstava obligacionog odnosa do momenta predaje hartije od vrijednosti.kao jedinstva nastanka prava i obaveza. kao korisniku prava. 2. pa nije potrebno postojanje drugog pravnog osnova ili akta povjerioca. pravna dejstva tako stvorenog obligacionog odnosa odgađaju se do momenta predaje hartije njenom sticaocu. odnosno povjeriocu iz te hartije. dakle. Teorijski posmatrano. Jednostrana volja izdavaoca 317 .

nema obaveze izdavaoca ili ranijeg imaoca pošto u ovom slučaju nema njegove volje. Obaveza izdavaoca prema savjesnom sticatelju hartije od vrijednosti koju je stekao kada je ona izašla 318 . ovdje to nije slučaj. ne bi se smatralo nosiocem prava iz takve hartije. Naročito u slučaju masovnih trgovačkih efekata (akcija. Sama teorija emisije pojavila se kasnije pod uticajem prakse gdje su uloge kod izdavanja hartija podijeljene. da bi izdavalac i tada bio obavezan. Osnov nastanka obligacije jeste ugovor koji je zaključen onda kada je između izdavaoca i primaoca izvršena predaja i prijem hartije. postoji i prisustvo povjerioca pa se prava i obaveze iz hartije mogu ostvarivati. ako bi neko lice došlo u posjed hartije bez predaje od strane izdavaoca (ukradena. ova polazi od toga da obligacioni odnos nastaje ugovorom. ne predstavlja gotovu (konačnu) jednostranu izjavu volje izdavaoca. Ona dopunjuje nedostatke prethodnih teorija. Obaveza iz hartije nije uopšte nastala jer nije bilo voljne predaje hartije. nađena). izdavalac je učinio sve što je u njegovoj moći i što se traži od njega za nastanak obligacionog odnosa. Izdavalac može staviti prigovore da je hartija puštena u promet bez njegove volje i da njegova obaveza nije pravno valjana. stavlja u promet (banke. sa razlikama u momentu nastanka. odnosno svoje obaveze. Dosljedno ugovornoj teoriji. a treće vrši distribuciju. Pošto postoji izdavalac. nije zaključen ugovor. drugo potpisuje kao izdavalac. ta voljna predaja i voljni prijem (sporazum) stvaraju dvostrani pravni akt . kao povjerilac po hartiji. Otuda i naziv ove teorije. odnosno voljnim radnjama izdavaoca i primaoca hartije od vrijednosti. kao što uči teorija kreacije. Ne pruža se pravna zaštita savjesnom sticaocu hartije od vrijednosti koji je istu stekao dobronamjerno kada je hartija stavljena u promet bez volje izdavaoca ili ranijeg imaoca papira (indosatara). Teorija ugovora Teorija ugovora ili ugovorna teorija bitno se razlikuje od prve dvije. Kada je pustio hartiju u promet. Sve do tog trenutka (stavljanja u promet) izdavalac je mogao povući ili izmijeniti sadržaj hartije. Makar bilo savjesno. kao dužnik i ovlašteni primalac. Samo sastavljanje hartije. Tada obligacioni odnos može proizvoditi pravna dejstva jer su ispunjeni svi potrebni uslovi. Jedno lice štampa. obveznica). Po teoriji ugovora.ugovor. obligacioni odnos nastaje u momentu kada izdavalac preda hartiju njenom korisniku. Prema ovoj teoriji. razvila se teorija pravnog privida. S druge strane. a ne kada je papir potpisao. Prigovara se teoriji emisije da nije riješila neke ključne probleme. Odluka je pravno tek tada donesena. Dok teorija kreacije i teorija emisije smatraju da obaveza iz hartije od vrijednosti nastaje jednostranom izjavom volje izdavaoca. kao dvostranim pravnim aktom.na obvezivanje završava se činjenicom stavljanja hartije u opticaj jer je tada njegova volja konačna. 4. kada se pojavio i povjerilac bez koga se ne može ostvariti pravo iz hartije. Da bi se zaštitio savjesni pribavilac hartije od vrijednosti kada papir dospije u promet bez volje izdavaoca. Dok teorija emisije u faktu predaje vidi izjavu volje izdavaoca. posebne institucije).

što je opravdano kritikovano. Sarajevo.cit. str. bez njegove volje. 1979. Teorija ugovora.iz ruke izdavaoca ili ranijeg imaoca. 1981. i bez njegove volje” postaje zakoniti imalac te hartije i stiče pravo na potraživanje upisano u ispravi (ZOO. 280 a prihvaćena je i u anglosaksonskom pravu. Teorijske razlike nemaju i svoje praktično značenje. 280 281 279 319 . stvaranjem hartije od vrijednosti izdavalac je stvorio vanjski pravni privid o valjanom puštanju hartije u promet. 282 odnosno teorija kreacije.kada izdavalac preda papir kupcu ili njegovom ovlaštenom zastupniku (ZOVP. 244. obaveza iz hartije od vrijednosti “nastaje u trenutku kada izdavalac hartiju od vrijednosti preda njenom korisniku” (ZOO. Prema izričitoj odredbi Zakona o obligacionim odnosima. 1985. 282 Rastovčan dr Pavao . 266. čl. odnosno raniji imalac (indosatar). 237). Pri izdavanju hartije. Utvrđujući princip da je pravo (potraživanje) iz hartije od vrijednosti vezano za samu ispravu i da pripada njenom zakonitom imaocu.cit. slijedilo bi da je zakon prihvatio teoriju ugovora. čl. po zakonu. 283 Radišić dr Jakov. str. Loza dr Bogdan: “Obligaciono pravo”. Isto rješenje prihvata i Zakon o vrijednosnim papirima . II Band. jamčiti bez obzira na njegovu volju. 266). 239). str. Otuda smatramo da zakonski pojam “predaja” hartije od vrijednosti može samo značiti završni (krajnji) akt jednostrane izjave volje izdavaoca kada i nastaje obligacioni odnos. München. Onaj ko je stvorio takav privid dužan je. 279 Shvatanje teorije pravnog privida je u interesu pravne sigurnosti. nije u izjavi volje (nema ugovora niti jednostrane pravno valjane volje) nego u pravnom prividu. Savjesni pribavilac hartije od vrijednosti na donosioca. Usvojena je teorija ugovora 281 ili teorija emisije. čl. Beograd. Informator. str. Nolit. koja je “izašla iz ruke njenog izdavaoca. 283 zavisno od toga koji se pravni značaj pridaje faktu predaje hartije od vrijednosti. Dosljedno iznesenim shvatanjima (teorijama) i gramatičkom tumačenju zakonske odredbe (ZOO.mjenica i ček”. po zakonu. a to znači prihvatanje teorije emisije.Luger-Katušić dr Jadranka: “Vrijednosni papiri . Sistemsko tumačenje zakona navodi na zaključak da su hartije od vrijednosti jednostrane izjave volje jer su obrađene pod tim naslovom (Odjeljak 5 ZOO). str. Larenz Karl: “Lehrbuch des Schuldrechts”. svakom savjesnom pribaviocu hartije od vrijednosti. op. zakon predviđa zaštitu savjesnog pribavioca (sticatelja) hartije na donosioca. 267. 237). iako starija. 443 (prema Radišić. čl. op. jemči savjesnom pribaviocu hartije od vrijednosti na donosioca da će izvršiti obavezu u njoj upisanu. U tome vidimo da se teoriji emisije pridodaje teorija pravnog privida jer izdavalac. Radišić dr Jakov: “Obligaciono pravo”. Naime. 1977. str. 10). 12. izdavalac mora računati na sopstveni rizik da hartija može doći u promet i mimo njegove volje. odnosno njenog ranijeg imaoca. Zagreb. danas je pretežno zastupljena u njemačkoj pravnoj literaturi.

mjestu 284 285 plaćanja. Među ovim hartijama su od naročite važnosti tzv. Udruženje pravnika u privredi. Ti papiri reprezentuju ulog (kontribuciju) onoga ko ih je kupio (investitora. str. skladišnica). načinu kako je označeno lice (korisnik) ovlašteno iz papira i prema dospjelosti. osobinama izdavaoca hartije (emitenta). vrsti prihoda koje ona nosi (daje). proizvodi iste pravne posljedice. vremenu kada treba ispuniti obavezu iz hartije.III VRSTE HARTIJA OD VRIJEDNOSTI 1. 285 284 320 . papiri nose (daju) različit kvalitet prava.1. Svaka od hartija se. po pravilu. str. Predaja hartije ima isto značenje. tradicione hartije. Hartije od vrijednosti prema sadržini prava Prema sadržini inkorporisanog prava koje je utjelovljeno u hartiju. može razvrstavati. Predaja takvih hartija uključuje i predaju predmeta navedenih u toj hartiji. načinu određivanja valute. stvarnopravne i obligacionopravne. 830-837. Izložićemo njihovu podjelu prema: sadržini prava koje je vezano za papir. op. Daju pravo učešća (participacije) u imovinskim interesima društva (pravo na dividendu) i. načinu određivanja imaoca prava iz hartije (korisnika). one se dijele na: korporacione ili papire sa učešćem. pravo opcije i dr. kao član društva.cit. na učešće u upravljanju (pravo glasa). Pored prava na dividendu i prava glasa imalac papira. imaoca papira).g. a nekada i ličnopravnim papirima. vremenu dospjelosti. Poslovno pravo. kao da je izvršena i Vajner dr Zdenko. može imati i druga prava (pravo prioriteta. Kriteriji podjele Hartije od vrijednosti se mogu klasificirati po različitim kriterijima uzimajući u obzir sve njihove karakteristike i specifičnosti. dalje. Dionica je tipičan primjer ovih hartija. Ostale podjele daće se u pregledu. 2001. 2. kompaniji tipa dioničarskog društva. 2. Beograd.2. Zavisno gdje spadaju. odnosu hartije sa osnovnim poslom. načinu i obimu izdavanja (emisije). 45 i dalje. Stvarnopravne hartije Stvarnopravne hartije od vrijednosti sadrže neko stvarno pravo koje se može koristiti samo na osnovu te hartije (založnica. Uobičajeno je da se sistematizacija vrši prema: ekonomskim funkcijama. Korporacione hartije Korporacione hartije sadrže (daju) pravo članstva u nekoj korporaciji. Vasiljević Mirko. vrsti inkorporisanog prava. Zato se i nazivaju papiri sa učešćem. 2.). a taj ulog čini dio osnovne glavnice (osnovnog kapitala) dioničkog društva. O klasifikaciji hartija od vrijednosti pobliže: Dr. To znači da prenos hartije vrijedi i kao prenos svojine i ostalih stvarnih prava na predmetima naznačenim u toj hartiji.

čeka. razlikuju se hartije od vrijednosti na donosioca. i po pravilu. zapravo.3. te se hartije nazivaju i robnim. svaki njen savjestan držalac (posjednik). Na ovim hartijama upisana je klauzula “na donosioca”. 236). Stoga ih u poslovnom svijetu često nazivaju cirkulacionim papirima. Predajom hartije prenosi se i pravo iz hartije. jer se njenom prostom predajom (bez ikakvih drugih radnji) prenose i prava iz nje. Obligacionopravne hartije Treća vrsta hartija od vrijednosti su obligacione hartije čiji je sadržaj neka tražbina. Najčešće je tražbina upravljena na novac. ali se za svakog držaoca pretpostavlja da je savjestan. Hartije na donosioca predstavljaju najvažnije obligacionopravne papire i one su za promet (transfer) najpodesnije jer njihov prenos nije povezan sa bilo kakvim formalnostima.fizička predaja tih stvari. na predaju stvari.1. Samo savjestan držalac može tražiti ostvarenje prava iz hartije. Za neke hartije sam zakon određuje da su to hartije na donosioca pa klauzula i ne mora biti upisana na hartiji. Hartije od vrijednosti na donosioca Hartije od vrijednosti na donosioca su takvi papiri kod kojih je povjerilac. 3. što imamo slučaj kod korporacionih hartija (akcije na donosioca). obveznice. Nekada i trgovački običaj određuje da određena hartija glasi na donosioca. hartija može glasiti. nosilac (titular) prava iz hartije. čl. kao što je slučaj kod mjenice. na ime i po naredbi (ZOO. Za onoga ko drži u rukama hartiju na donosioca pretpostavlja se da je njen vlasnik. Za hartije na donosioca je karakteristično što je u njima naročito naglašen stvarnopravni momenat jer se korisnik ne vidi iz hartije. 321 . Hartije od vrijednosti prema nosiocu prava iz hartije Po načinu kako je na hartiji naznačen ovlašćenik. Pošto imalac takve hartije ima pravo da raspolaže robom navedenom u njoj. Zbog toga i jeste ova hartija najpodesnija za promet. Kod njih je spojen stvarnopravni element (pravo svojine na hartiju) sa obligacionopravnim (tražbina označena na hartiji). lice koje može tražiti izvršenje obaveze upisane u ispravi. Za zahtjev da se ispuni obaveza dovoljno je imati u rukama hartiju. naročito. Tražbina može biti upravljena i na neku drugu činidbu. 2. Sadržaj ovih hartija nisu samo tražbine (obligaciona prava) mada su najvažnije i najčešće. Na koga. dispozicionim hartijama. Sadržaj mogu biti i članska prava. 3. I za obligacione hartije je karakteristično da se izvršenje tražbine označeno u takvoj hartiji može tražiti samo na osnovu hartije.

dakle. Takvo preinačenje hartije na donosioca u hartiju na ime naziva se vinkulacijom. a ima i širu mogućnost upotrebe prigovora. uništi se. Kod hartija od 322 . I za ovu vrstu hartija od vrijednosti važi pravilo da je za ostvarenje prava iz hartije potrebno posjedovati hartiju. Pravo iz hartije na ime. 239). jer je pravni odnos među njima neposredan. Imenovano lice može prenijeti svoje pravo iz hartije na nekog drugog. To je neophodno. hartija na ime je manje savršena i od hartije na donosioca i od hartije po naredbi. iako nije dovoljno potrebno je izvršiti upis na samoj hartiji. U pogledu sposobnosti da služi prometu. jer su ostala lica koja su učestvovala u prometu nepoznata i ne odgovaraju za obavezu iz hartije. pismeno obavijestiti izdavaoca te da se prenos upiše u registar izdavaoca.2. 246). To se dešava kad imalac hoće da osigura svoje potraživanje bojeći se da hartija ne dođe u ruke neovlašćenom licu i da je ono ne zloupotrijebi. Ostvarenje prava iz hartije pripada licu koje je poimenično navedeno u hartiji. Izvršenje obaveze se može tražiti samo od izdavaoca te hartije. čl. Kod dionica postoji i opasnost “preuzimanja” (take over) kompanije jer uprava nema uvida u imaoce dionica. Nije. Hartije od vrijednosti na ime Hartije od vrijednosti na ime najčešće nazivaju rekta hartijama.3. 3. kao što je već rečeno. može se prenositi ustupanjem (cesijom). pošto mu je poznat. 3. čl. Ova ograničena mogućnost cirkulacije hartije na ime može biti i dobra strana za njenog izdavaoca. To brisanje naziva se devinkulacijom. pa za njih nije važno da li je na samoj hartiji napisana klauzula po naredbi. ali i svako drugo lice za koje naredi u hartiji imenovano lice. Omogućuje neke posebne transakcije sa povjeriocem. ako se on vodi (ZOO. Hartije od vrijednosti po naredbi Ovlašteno lice (povjerilac) po ovoj hartiji je lice koje je imenovano u hartiji. nego samo onaj ko je upisan na hartiji (ZOO. Rđava strana ovih hartija je što su u prometu nesigurne. bude ukradena). Mogu se sopstvenik ove hartije i njen izdavalac sporazumjeti da se ova bilješka (vinkulacija) briše i tako opet hartija postane hartijom na donosioca. One sadrže pored imena povjerioca (remitenta) klauzulu “po naredbi”. o čemu je već bilo riječi. ovlašćen iz ove hartije svaki njen imalac ili donosilac. Zakonitom imaocu gotovo je nemoguće da ostvari pravo iz hartije na donosioca ako hartija nestane (izgubi se.Po sporazumu izdavaoca i imaoca hartije od vrijednosti na donosioca. može narediti da se činidba izvrši tome drugom. Pravo se prenosi indosiranjem (žirom). može se ova hartija pretvoriti u hartiju na ime. Za neke hartije od vrijednosti zakon određuje da su po naredbi. Može je izdavalac vezati za samo nekog (određenog imaoca) i zabilježiti na takvoj hartiji da će radnju navedenu na hartiji izvršiti samo tome licu.

mada se one dalje mogu dijeliti na papire za finansiranje nekretnina. grad. Privatnopravne hartije izdaju poslovni subjekti. okrug-kanton. op. može biti novac i tada se govori o novčanim hartijama (mjenica. robnim). odnosno ništa ne stoji u papiru. godine”). banke i druge finansijske 286 Foley Bernard J. 323 . ovdje će se istaći još neke kako bi se stekla slika o složenosti materije vezane za hartije od vrijednosti. prenosivim tovarnim listom. hartije kreditnog prometa i dr. kada se mora izvršiti činidba. a može ih izdavati opština.vrijednosti po naredbi može se. vremenu kada treba izvršiti činidbu iz hartije. 220. po viđenju i sa neodređenim rokom. ček). U tom roku imalac hartije ovlašten je da traži izvršenje činidbe. one se dijele na oročene. Ostale vrste hartija od vrijednosti Pored navedenih podjela. jula 1998.cit. Predmet obaveze može biti: neka stvar. a) Oročene hartije od vrijednosti su takvi papiri kod kojih je rok dospjelosti tačno određen i upisan na hartiji. b) Hartije od vrijednosti prema izdavaocu (emitentu). dionica. str. jer se po zakonu smatra da je izvršenje obaveze po viđenju. kao što je slučaj sa konosmanom. Svaka hartija ima svoj rok dospjelosti. Na papiru stoji klauzula o tome (“platite po viđenju”) ili (“platite na prvi zahtjev”). Protekom određenog vremena od dana izdanja hartije (“platite šest mjeseci od dana izdanja ove hartije”). 4. samo je pitanje kako je on određen. Rok dospjelosti može biti određen na jedan od sljedećih načina: Tačno određenog dana (datuma) (“platite 30. takođe. Protekom određenog vremena od nekog događaja (radnje) utvrđene u hartiji (“platite za tri mjeseca od podnošenja ove isprave na uvid” ili “platite za tri mjeseca od podnošenja ove isprave na akcept”). založnicom. javnim povjerenjem (obveznica). komercijalni zapis). a dužnik je obavezan izvršiti. Imalac ostvaruje svoje pravo o roku koji se ugovara (skladišnica) ili se posebno utvrđuje nekim aktom (obveznica. predoči). Razlikuju se javnopravne 286 Javnopravne izdaje država i za njih se kaže da su papiri sa i privatnopravne. godišnja isplata kamata kod obveznica). upotrijebiti rekta klauzula i time zabraniti njihov prenos. b) Hartije od vrijednosti po viđenju (a vista) takve su kod kojih je dužnik obavezan na izvršenje činidbe iz hartije čim mu je povjerilac prezentira (podnese. papire bezgotovinskog platnog prometa. država. a) Razlikovanje hartija od vrijednosti prema predmetu obaveze sadržane u papiru. 5. Hartije od vrijednosti prema dospjelosti Prema roku dospjelosti. Ostvarivanje prava može biti djelimično u određenim rokovima (godišnja isplata dividende. skladišnicom. pa se takve hartije nazivaju realnim (stvarnim. c) Hartije bez utvrđenog roka su one u kojima nije upisan rok dospjelosti.

c) Hartije od vrijednosti se razlikuju i prema prihodu (prinosu) koji donose imaocu papira. ne dokazuje se valjanost osnovnog posla (skladišnica po naredbi). čl. Ta cijena je. Sarajevo. Prve su nezavisne od osnovnog posla. Pošto hartija reprezentuje stvari. 1996. 324 . Serija C. čl. Odlikuju se najvećim stepenom zamjenljivosti (fungibilnosti). za sticanje svojine na stvari dovoljna je predaja hartije (teretnica). Hartije koje se izdaju u seriji mogu glasiti na različite nominalne vrijednosti (Serija A. hartija će imati pravna dejstva. Zahtjev za izvršenje činidbe iz hartije je osnovan samo ako je pravno valjan osnovni posao. odnosno podijeliti na više hartija koje glase na manje iznose. a treće ne donose nikakav prihod 287 (ček. niti se upuštati. Ti manji iznosi hartija ne mogu biti niži od najnižeg apoena hartije iz neke serije (ZOO. i kod kauzalnih hartija mjerodavno je ono što je upisano na njih. Imalac papira poziva se u sporu samo na formalno ispravnu (urednu) ispravu. Dionica i obveznica predstavljaju “osnovni materijal” tržišta kapitala. Imalac hartije u sporu mora dokazati postojanje i valjanost osnovnog posla. Izdaju se u seriji. što omogućuje lakšu cirkulaciju i trgovanje. povodom koga su izdate. papiri se dijele na masovne i pojedinačne. druge daju promjenljiv prihod (akcija. 180. nominala 20 KM. Za svaki posao izdaje se posebna hartija (mjenica). Serija B. odnosno važiće. kontrolni broj 00004”). Iako osnovni posao ima nedostatke. 287 Simić dr Milić: “Vrijednosni papiri/hartije od vrijednosti”. Masovne hartije od vrijednosti koje imaju tržišnu ili berzansku cijenu nazivaju se trgovačkim efektima. skladišnica. 256). komercijalni zapis). komercijalni zapis. niti da li je ona pravno valjana (ZOO. hartije od vrijednosti dijele se na apstraktne i kauzalne. Ako zakon nalaže. Masovne hartije se izdaju u velikom broju primjeraka (komada) u istom obliku. predaje prodate robe. Zbornik radova. Zavod za računovodstvo i reviziju. Ne mora dokazivati. Na zahtjev i o trošku imaoca te hartije se mogu sjediniti u jednu ili više. a kod drugih se vidi ta veza iz same hartije. teretnica). f) Prema načinu i obimu izdavanja. d) Prema odnosu sa osnovnim poslom. kako je nastala osnovna tražbina. trgovačke efekte. str. nominala 80 KM). e) Postoje tradicione hartije. Hartija je mogla biti izdata radi isplate duga. nominala 50 KM. na osnovu kojih se može tražiti predaja stvari. na osnovu kojih se može raspolagati stvarima navedenim u hartiji. Ekonomska i pravna svrha izdavanja hartije se vidi kod kauzalnih papira. ček.institucije (dionica. Kod apstraktnih osnova obaveze. 252). i dispozicione. izdavanja stvari predatih na čuvanje i dr. one koja je upisana na hartiji. mjenica). po pravilu. viša ili niža od nominalne vrijednosti. Svaki komad nosi određen serijski broj (“Serija A. U tom smislu postoje hartije koje: nose (daju) stalan prihod i nazivaju se investicionim hartijama (obveznica). osnovni posao se ne vidi i on je odvojen od hartija. Pojedinačne ili individualne hartije izdaju se za svaki slučaj pojedinačno.

10). Na ovom se slučaju dobro vidi kako dolazi do izražaja značaj načela inkorporacije.IV PRENOS HARTIJA OD VRIJEDNOSTI 1. Cesiji. takođe. inače. a to je indosiranjem (indosmanom) i najzad. pravo iz hartije slijedi iz prava na hartiju. Za punovažnost cesije hartije od vrijednosti potrebna je. Uopšte o prenosu hartija od vrijednosti Pošto su hartije od vrijednosti namijenjene cirkulaciji u prometu. obavještava izdavalac i vrši upis prenosa u registar te hartije od vrijednosti. ako se on vodi. 242). stavlja potpis prenosioca hartije. razumije se. One se mogu među poslovnim ljudima davati i uzimati umjesto novca ili. znači. o ispunjenju neke obaveze i sl. prethodi neki drugi. Da bi se ta osobina što lakše. Za dužnika je važno što se kod prenosa cesijom primjenjuje načelo da se njegov položaj ne može pogoršati. dakle. i predaja hartije. jednostavnije i sigurnije izrazila. o poklonu te tražbine. Cesijom se mogu prenositi i druge hartije od vrijednosti. no takav način prenosa je za te druge hartije od vrijednosti izuzetan i rjeđi. Njega se ne tiče. umjesto robe. a ne samo one koje glase na ime.). čl. čl. Cesijom se. prenose potraživanja u obligacionom pravu. Posebnim propisom može se odrediti da se hartije od vrijednosti na ime prenose i indosamentom (ZOO. negocijabilnost (negotiable instruments). 2. ZOVP. Kako ove tražbine ne mogu biti ostvarene bez hartije i cesija je nepotpuna dok se cesionaru ne preda hartija. osnovni pravni posao (ugovor o prodaji te tražbine. vrijednosni papiri se mogu prenositi na više načina i to: ustupanjem (cesijom) kako se. prenose se i na poseban način karakterističan za ove instrumente. njihova bitna karakteristika jeste prenosivost. 242. mijenja povjerilac u tom pravnom odnosu. Cesijom se prenose hartije na ime (ZOO. Ako je cesija punovažna. brže. Važno je da za ovakav prenos ne treba nikakav pristanak dužnika. dužnik je mora prihvatiti. odnosno ime novog imaoca (stjecatelja). čl. Tražbina iz hartije od vrijednosti može se. odnosno za njega je svejedno ko mu se javlja kao povjerilac. cedirati. pod određenim uslovima. Bez pismenog obavještavanja i upisa u registar (ako se vodi) prenos hartije od vrijednosti na ime ne može proizvoditi 325 . Cesija Cesija je ustupanje tražbine ugovorom između dotadašnjeg povjerioca (cedenta) i trećeg lica (cesionara) koje tom cesijom postaje novi povjerilac. One se stoga i nazivaju rekta hartijama (neprenosivim) jer se ne prenose na način karakterističan i uobičajen za hartije od vrijednosti. prostom predajom iz ruke u ruku (tradicijom). Prilikom prenosa hartije od vrijednosti na ime cesijom vrše se sljedeće radnje: na samoj hartiji upisuje se naziv.

Prvobitni ovlašćenik prenosi svoje pravo na drugo lice.N. Izjava o zabrani mora se upisati na samoj hartiji. a i najčešći način prenošenja. Indosant je dotadašnji imalac hartije. Za njega je dovoljna formalna urednost prenosa. čl.N. kad je tako određeno propisom. ne može ih isticati indosataru. čl. po naredbi svakog imaoca. Prenos indosamentom (indosmanom) Indosiranje je za hartije od vrijednosti specifičan. One glase na neko lice (fizičko ili pravno) uz dodatak po naredbi (“platiti po naredbi N.-u ili po njegovoj naredbi”). po njegovoj naredbi. onoga ko je upisan na hartiji kao nosilac prava. Tako se pravo iz ove hartije može. prenositi dalje i na taj način se stvara čitav niz indosamenata.” ili “predati po naredbi N. 249). Dužnik pri ispunjenju činidbe iz hartije po naredbi nije dužan. Indosament se bilježi na samoj hartiji tako da svako ko je dobije u ruke odmah vidi ko je povjerilac iz te hartije. Indosamentom se prenose hartije po naredbi (order papiri). To pravo može biti jače od prava koje je imao indosant. Indosatar je novi imalac. Ako je neprekidnost indosamenata formalno uredna.pravna dejstva prema izdavaocu hartije (ZOO. Drugi mu dokaz ne treba. Lica koja učestvuju u ovom poslu nazivaju se indosant i indosatar. kad hartiju ne prenosi sam izdavalac. ako je indosantu mogao isticati neke prigovore njegov dužnik iz hartije. Svaki povjerilac (indosatar) stiče prava iz hartije samostalno. Prenošenje ovih hartija može biti zabranjeno i propisom (ZOO. Stoga dužnik ne može imaocu hartije stavljati druge prigovore osim onih koji proističu iz same hartije i iz neposrednog odnosa sa sadašnjim imaocem. u posebnom jemstvu: indosant preuzima 326 . Izdavalac hartije od vrijednosti na ime može zabraniti njen prenos. onaj na koga se prenosi hartija. ili po njegovoj naredbi nekome drugom.N. bez obzira na to prenosi li se hartija cesijom ili indosamentom. Izjavom o prenosu indosant prenosi na indosatara pravo na hartiju sa svim pravima iz hartije. onaj koji prenosi hartiju. onom koje je tom bilješkom na hartiji označeno. Kod nekih hartija od vrijednosti pravno dejstvo indosamenta može se sastojati. Indosamentom se prenosi pravo onako kako je zapisano u hartiji. Ovaj postupak pri prenosu prava iz hartije od vrijednosti na ime traži se uvijek.” ili “platiti N. neovisno od svoga prethodnika (indosanta). po naredbi. nekom drugom licu. Naime. Naznačene radnje traže se i kod daljeg prenosa. Svaki prenosi pravo iz hartije na svoga slijednika. a ni ovlašćen da ispituje osnov i valjanost prenosa. čl. 246). stvara se lanac povjerilaca. To je takav način prenošenja kada se na poleđini hartije zabilježi da ostvarenje prava koje je pripadalo licu označenom na hartiji pripada. 3. 248). To znači da se činidba ima izvršiti na zahtjev. on je dužan da izvrši činidbu označenu u hartiji svakom licu koje takvim nizom indosamenata dokaže da je steklo pravo iz hartije (ZOO.

Svaki indosant odgovara svome indosataru i preuzima jemstvo da će u slučaju daljeg prenosa hartije svaki docniji indosant ispuniti obavezu iz te hartije. kako je rečeno. Puni indosament je kad se na hartiji napiše odredba o prenošenju i firma. čl. dolazi do niza indosamenata (lanca potpisnika). Za hartije koje su po zakonu namijenjene prometu. Svakim indosamentom stvara se novi povjerilac. ali je zabranu potrebno upisati na samoj hartiji (“ne po naredbi”) ili stavljanjem slične klauzule koja ima isto značenje. potpis dotadašnjeg imaoca hartije (indosanta).jemstvo prema indosataru i prema svim docnijim sljednicima (licima na koja hartija bude indosirana) da će činidba biti ispunjena. obaveza ne prestaje. napisala se ta klauzula ili ne napisala (mjenica. hartija koje su po zakonu hartije po naredbi. mjesto i datum prenosa. Dovoljan je i sam potpis indosantov na poleđini hartije od vrijednosti. Prenos hartije od vrijednosti po naredbi može se zabraniti. Svaki će indosant ispuniti obavezu iz hartije onom zakonitom imaocu hartije na koga je prenio hartiju i tako će ići redom do njenog izdavaoca. Izdavalac odgovara samostalno za obavezu povodom koje je izdao hartiju od vrijednosti. Indosament može biti puni. Hartije po naredbi mogu se pretvoriti u hartije na ime. dakle. po nekim hartijama ne samo svom indosataru nego i docnijim indosatarima u nizu indosamenata. Sve dok izdavalac hartije od vrijednosti ne izvrši obavezu iz hartije. Takva hartija prenosi se isključivo cesijom (ZOO. Njegova obaveza ostaje bez obzira na to što se hartija prenosila i koliko se puta prenosila. Postoje takođe i druge vrste hartija koje su po zakonu rekta hartije. mora se to izričito upisati u tu hartiju. Blanko indosament je takav prenos kada se na hartiji ne upisuje ime indosatara. želi da postanu rekta hartije. potrebno je izričito staviti odredbu “ne po naredbi”. od onih koji su indosirali hartiju prije njega. Odgovornost za obavezu leži na izdavaocu. da postanu hartije po naredbi. a dotadašnji povjerilac postaje novi dužnik i tako ide dalje. u nizu indosamenata svaki potpisnik jemči svim docnijim potpisnicima. čl. 244). Osnovna obaveza je na njemu. ako se hoće da otkloni njihova osobina prenosivosti. ček). Ima. Kod nekih hartija. odnosno naziv ili ime lica na koje se hartija prenosi (indosatar). Vrlo često dodaje se i odredba “po naredbi”. 327 . bjanko i na donosioca (ZOO. Odgovara. Zabranu može staviti sam izdavalac ili indosant. a svaki je takođe i povjerilac svih prethodnih potpisnika. hartije na ime (skladišnica i konosman). To se čini unošenjem na hartiju odredbe “ne po naredbi”. Ako se. Ako se želi da se takve hartije učine lako prenosivim. a to znači i prenošenju. Postoji posebna vrsta solidarne odgovornosti dužnika: dužnik koji izvrši činidbu iz takve hartije od vrijednosti stiče pravo da traži izvršenje te činidbe od svojih prethodnika. 249). naime.

na prazno (blanko) mjesto. Lice koje je steklo hartiju blanko indosamentom može je dalje prenositi blanko ili punim indosamentom. prenose se prava iz hartije na donosioca (ZOO. Propisom može biti određeno za neke hartije od vrijednosti da se ne mogu prenositi indosamentom na donosioca. Dužnik je dužan izvršiti obavezu svakom ko mu pokaže hartiju i zatraži izvršenje činidbe iz hartije. umjesto imena indosatara. i tražiti ispunjenje. Povjerilac iz hartije na donosioca je svaki onaj ko drži tu hartiju. kao i svaki drugi imalac hartije od vrijednosti. prostom predajom iz ruke u ruku (tradicijom). Izvršava se onom ko je donese. ova hartija može da sadrži i ime korisnika. kao da to nije napisano. a ne samo neka. 5). Prenos predajom (tradicijom) Predajom hartije. Razumije se da može. Indosament na donosioca važi kao blanko indosament. Nije potrebno nikakvo upisivanje na hartiji ni obavještavanje dužnika o prenosu. čl. Tipična hartija na donosioca je ček (ZČ. pa sve što je rečeno o blanko indosamentu odnosi se i na indosament na donosioca. povjerilac (imalac hartije na donosioca) mora ići izdavaocu jer je on poznat. 244). ima njegov potpis na hartiji. Zato takva hartija i jeste hartija na donosioca. U slučaju prenosa na donosioca. Dalji prenos može se vršiti prostim ustupanjem. nema imena korisnika. 4. stavlja se riječ “donosiocu”. predajom hartije drugome. 241). Ako bi indosant ili ma ko drugi stavio neki uslov u indosament. čl. smatra se kao da uslova i nema. čl. Djelimični indosament je ništav (ZOO. tražiti ispunjenje činidbe iz hartije. U tom slučaju. Obaveza iz hartije od vrijednosti ostaje uvijek onakva kako je upisana u hartiju prilikom njenog izdavanja. potrebno je samo da upiše naziv. Izuzetno.N-a ili donosiocu”). V PRESTANAK PRAVA IZ HARTIJA OD VRIJEDNOSTI Prava i obaveze iz hartije od vrijednosti prestaju prema opštim pravilima o prestanku obligacija i specijalnim pravilima vezanim za hartije. Pri indosiranju hartija od vrijednosti ne može se postavljati nikakav uslov. odnosno svoje ime iznad potpisa indosanta.Upisuje se još mjesto i datum prenosa. Blanko indosament naziva se u poslovnom svijetu još i otvorenim žirom. Pošto se ne zna korisnik. a može i punim indosamentom. Indosirati se mogu sva prava iz hartije od vrijednosti. 328 . ali je u tom slučaju napisana i klauzula “ili donosiocu” (“platiti po naredbi N.

čl. Tu dolazi u obzir: izvršenje činidbe na koju glasi hartija (isplata mjenice. izdavanje stvari kod konosmana i skladišnice). Najčešće se koriste ovi načini otkupa: vrši se izvlačenje (žrijebanje) brojeva i vlasnicima onih hartija čiji brojevi budu izvučeni isplaćuje se vrijednost hartije. a zasniva se na sporazumu dužnika i povjerioca iz hartije. a njena istinitost i sadržina se mogu tačno utvrditi. a time i prava iz hartije. po pravilu. može tražiti za hartije koje glase na ime ili po naredbi.1. Privatnopravni postupak mortifikacije mora biti zakonom dozvoljen za određenu hartiju. oštećena ili na bilo koji način nestala. St. što. Izdavalac hartije će izdati novu ispravu na trošak imaoca hartije. 230). ukradena. Sudska amortizacija hartije od vrijednosti dolazi u obzir kad je hartija 288 Amortizacija se izgubljena. jer je odnos povodom hartije od vrijednosti po svojoj prirodi obligacioni. 2. imalac te hartije može tražiti izdavanje nove isprave. kada postane pravosnažno. Prestanak prema opštim pravilima Prava iz hartije od vrijednosti prestaju. Sud će u vanparničnom postupku donijeti rješenje koje. Prava prestaju otkupljivanjem hartije od vrijednosti što se često čini kod korporacionih hartija (dionica). Specijalni načini prestanka prava Prava iz hartije od vrijednosti prestaju poništenjem papira s obzirom na načelo inkorporacije. kompenzacija. a oštećena isprava se vraća izdavaocu. vrijedi za lutrijske hartije i one koje glase na donosioca a plative po viđenju. novacija. zamjenjuje poništenu ispravu (ZOVP. 1970. 329 . Ako je određena hartija (isprava) oštećena u toj mjeri da je nepodobna za promet (cirkulaciju). čeka) ne mogu se ostvarivati nikakva prava. 288 Henn Harry G: “Law of corporations and other business enterprises”. oproštaj duga. Na osnovu amortizovane hartije (mjenice. str. zastarjelost prava. Za pojedine papire zakon može odrediti da se na osnovu sporazuma stranaka izvrši proglašenje hartije za nevažeću (mortifikacija). Na osnovu sudskog rješenja imalac poništene hartije može tražiti: ispunjenje obaveze koja je proizlazila iz poništene isprave ili zahtijevati od izdavaoca da se. West Publishing Co. konfuzija (sjedinjenje). po pravilu. na jedan od načina na koji prestaju (gase se) obligacije uopšte. Otkupom prestaje da važi hartija. Za neke hartije od vrijednosti nije uopšte dozvoljeno vođenje amortizacionog postupka. izda nova isprava. izvlačenje se vrši po lutrijskom sistemu i sopstvenicima se isplaćuje pored vrijednosti hartije i određen iznos (premija). nastupom određenog roka vlasnicima hartija se jednostavno isplaćuje vrijednost hartija. 335. na trošak imaoca. Paul.

330 .

isplati određenu (upisanu) svotu novca licu naznačenom na toj hartiji ili isplati trećem licu za koje ono to naredi. Mjenica je. Iz navedene sintetičke definicije mjenice proizlazi sljedeće. rekta i dr. kreditna. po naređenju izdavaoca.model za druge vrijednosne papire. solo) mjenici. Pojam mjenice Savremeni zakoni o hartijama od vrijednosti ili mjenici obično ne daju definiciju mjenice. Pojmovno određenje mjenice jasno pokazuje da se radi o jednostranoj izjavi volje izdavaoca i pisanoj ispravi u koju je inkorporirano (utjelovljeno. Kako se radi o obligacionom odnosu (jednostranom pravnom poslu). Kao i svaka hartija od vrijednosti. I to su osnovne vrste mjenice. nasuprot prava stoji obaveza (izdavaoca ili drugog lica) na isplatu mjenične sume. Osnovno razlikovanje mjenica je. nego umjesto toga. u modernom pravu. prvenstveno. Ovakvo određenje mjenice odgovara kontinentalnim pravnim sistemima. kada se mjenica i 331 . Mjenično pravo je skup pravnih pravila kojima se regulišu mjenični poslovi i odnosi lica koja te poslove obavljaju. Isto tako. Može se reći da su one nastale. u određeno vrijeme i na određenom mjestu. sadrže odredbe o tome koje sastojke mora imati isprava da bi se smatrala mjenicom. cirkulaciona. U nacionalnim pravima najznačajniji izvor jeste zakon. izdavalac mjenice može dati bezuslovan nalog drugom licu da ono isplati mjeničnu svotu kada se govori o trasiranoj (vučenoj. i mjenica je pisana isprava izdata u zakonom propisanoj formi. prema tome ko plaća mjeničnu svotu sam izdavalac ili drugo lice. Pravne teorije koje su izložene ranije vrijede i za mjenicu. U ranom srednjem vijeku. Postoje i druge o kojima će biti riječi kasnije (bjanko. U našem pravu osnovni izvori su Zakon o mjenici (ZM) i Zakon o obligacionim odnosima (ZOO).GLAVA DRUGA MJENICA I POJAM I FUNKCIJE MJENICE 1. hartija od vrijednosti kojom jedno lice daje bezuslovno obećanje da će isplatiti određenu svotu novca samo ili kojom izdaje bezuslovan nalog drugom licu da ono. To pravo se odnosi na isplatu mjenične svote koja je naznačena (upisana) na samoj mjenici. utisnuto) određeno obligaciono pravo (potraživanje).). kao i druge uslove koje isprava mora da ispunjava. kao što se vidi. Na osnovu zakonskih rješenja može se konstruisati i odrediti pojam mjenice. komisiona. Mora biti pismeno sačinjena jer je strogo formalna isprava čiju sadržinu određuje zakon. posebno obligacione. Izdavalac može uzeti na sebe obavezu da sam isplati mjeničnu svotu u kom slučaju daje bezuslovno obećanje i tada se radi o sopstvenoj (vlastitoj. Razlog leži u činjenici što je mjenica već odavno postala hartija . radi objašnjenja momenta nastanka mjenično-pravne obaveze. trata) mjenici.

reeskontna redovno niža. bezgotovinsko plaćanje. bilo kao mjenični lombard ili jemstvo. Može služiti i u svrhu polaganja kaucije (kauciona mjenica). U modernom prometu mjenica se rjeđe pojavljuje kao sredstvo jednog plaćanja (gašenja jedne obaveze). bankarski akcept se koristi i kod plaćanja izvoznouvoznih poslova po osnovu neopozivog dokumentarnog akreditiva. isključivi pravni izvor bili su trgovački običaji. Tradicionalno. 332 . akceptirana i rekta mjenica. Pored toga. kupac akceptira mjenicu do visine kredita. Danas je prisutnija uloga mjenice kao kreditnog sredstva kod osiguranja potraživanja ili odobravanja kratkoročnog kredita. Kod robnih kredita. Zadržaćemo se ukratko na njenim ekonomskim funkcijama jer se opširnije uči u ekonomskim disciplinama koje se bave finansijskim tržištima. a izdaje se kao bjanko. Umjesto da banka svome klijentu dadne kredit. Ekonomske funkcije mjenice Mjenica spada među najinteresantnije hartije od vrijednosti. nego zahvaljujući svojoj negocijabilnosti putem indosamenta. zamijenio ček. 2. a posebno prenosivosti (negocijabilnosti). u međunarodnom prometu inostrana mjenica predstavlja oblik deviznog plaćanja. mjenicom je vršeno mobilizovanje kapitala (kredita) kroz eskontni kredit. Banka tako vrši kratkoročna ulaganja kapitala koja su obezbijeđena mjenicom. kao bjanko akceptirana mjenica. pa je njen značaj u unutrašnjem i međunarodnom prometu izuzetan. Već je rečeno da mjenica služi i kao sredstvo obezbjeđenja tražbine. a i obračunava se za kraći period). U unutrašnjem prometu danas ju je. u materiji mjeničnog prava izvršena je unifikacija pravila na međunarodnom planu. s tim što akceptira tako izdatu mjenicu (akceptni kredit). ona to obezbjeđuje kod drugih poslovnih subjekata. Zahvaljujući njenim osobinama. u dobroj mjeri.pojavila. mjenica služi kao sredstvo plaćanja na području platnog prometa jer se pomoću nje vrši doznaka novca. mjenični povjerilac može eskontovati svoje nedospjelo mjenično potraživanje kod banke i tako dobiti prije gotov novac (umanjen za iznos kamate od dana eskontovanja do dospjelosti mjenice). Sigurnost je još veća ako je mjenica snabdjevena potpisima i drugih lica. ona omogućava gašenje niza obaveza. Najčešće se radi o akceptnom kreditu. Kao što je već rečeno. kratki rokovi). Međutim. Osim ovoga. Isključivo kao sredstvo obezbjeđenja služi kod kreditnih potraživanja (osiguranje kredita). putem svoje bankovne veze. Inače. mjenica je mogla da se upotrijebi kao zaloga (mjenični lombard). mjenica može zadovoljiti mnoge ekonomske ciljeve. Kao što se vidi. Banka kasnije može reeskontovati mjenicu i time zaraditi (razlika između eskontne i reeskontne kamatne stope . Mjenica se može koristiti i kod čistih finansijskih transakcija kreditnog karaktera (finansijska ili kreditna mjenica). koju je na njega prodavac (davalac kredita) vukao i tako davalac kredita stiče mogućnost vođenja mjeničnog spora (ograničenost prigovora.

da bi ona imala karakter mjenice. obveznice i mjenice ucestvuju sa 19. svi sastojci mjenice koje zakon zahtijeva moraju biti uneseni u ispravu u momentu podnošenja mjenice na isplatu. postoji pravna pretpostavka da je izdavalac ovlastio svakog savjesnog imaoca mjenice da upiše u ispravu neki od elemenata koji nedostaje. koja se daje kao sredstvo obezbjeđenja za buduća potraživanja. ona spada u grupu berzanskih hartija i zajedno sa obveznicom predstavlja značajan izvor finansiranja poslovnih subjekata. Iako je mjenica individualni (pojedinačni) papir od vrijednosti. dakle. Cilj teorije omisije jeste da se omogući potrebni elasticitet u mjeničnom saobraćaju uz očuvanje pravne sigurnosti. Obaveza je imaoca mjenice da ispuni potrebne sastojke najkasnije u momentu podnošenja isprave na plaćanje. god. nije uvijek moguće precizno odrediti sve elemente (mjeničnu svotu. u protivnom. Foley. biti uneseni. bankarska tehnika. Ovakvo shvatanje ne odgovara potrebama savremenog prometa. ima veliki uticaj na način vršenja “tradicionalnih finansijskih usluga” u koje spadaju i poslovi vezani za mjenicu. Inače. str. Moderna teorija o mjenici (teorija omisije. U pogledu vremena kad pojedini elementi treba da budu uneseni u ispravu. saglasno ugovoru sa izdavaocem. isprava nema obilježja mjenice. jednim rukopisom i mastilom. sukcesivno dopunjavanje (upisivanje) mjenice onim elementima koje je njen izdavalac propustio unijeti prilikom izdavanja. Svi podaci (elementi) unose se istovremeno. Teorija omisije Mjenica je pismena isprava koja ima određen sadržaj kao i svaka hartija od vrijednosti. neće biti savjestan.cit. 333 . Stoga ona dopušta da se svi mjenični elementi ne moraju unijeti u pismenu ispravu u času sastavljanja mjenice. II SASTOJCI (ELEMENTI) MJENICE 1. a krediti sa 13.7% . do 1988. bjelice) mjenice koja se dosta koristi u trgovačkim i finansijskim transakcijama. i drugi. mjenica predstavlja sredstvo kratkoročnog ulaganja novčanog kapitala. Teorija omisije dala je mogućnost postojanja bjanko (blanko. a po zakonu mora postojati. propuštanja) stvorena je prema potrebama trgovačkog prometa i bankarske tehnike. op. 289 Trasirana (vučena. Zakon o mjenici prihvata teoriju omisije.prema Bernard J. 9. Dopušteno je.). u kategoriji eksternih izvora kapitala. svi elementi moraju postojati. U protivnom.6%. postoje različite teorije. teoriji jedinstvene radnje (unitu actu). Kupovina nedospjelih mjeničnih potraživanja je česta pojava u tržišnim ekonomijama gdje se zarada ogleda u eskontu. rok dospjelosti i dr. u času stvaranja mjenice.I na kraju. pored zakonskih i drugih pravila. trata) mjenica je u daleko većoj upotrebi pa će biti i detaljnije obrađena u narednim izlaganjima koja se odnose na sastojke (bitne i nebitne) te mjeničnopravne radnje. Radi očuvanja pravne sigurnosti teorija omisije ističe dva momenta: prvi. 289 Kod nefinansijskih korporacija u SAD od 1982. U momentu predaje mjenice. Prema starijoj teoriji.

neki autori dijele bitne elemente mjenice na opšte.2. Vedad Silajdžić. 290 334 . i to na jeziku na kojem je isprava izdata. 2. Naziv “mjenica” potrebno je upisati da bi potpisnik i svaki onaj ko dobije ispravu u ruke znao šta potpisuje. Veljko Trivun. personalne. d) označenje kad treba da plati (dospjelost). Ako taj naziv ne bi bio upisan u ispravu. trata) mjenica sadrži sljedeće bitne elemente (ZM.2. U praksi se. ime remitenta i potpis trasata. U pravnoj teoriji. Izdavačka djelatnost Ekonomskog fakulteta u Sarajevu. takva isprava ne bi se smatrala mjenicom. ne može biti upisan kao naslov. O pojedinim elementima mjenice kao i o načinu popunjavanja pojedinih vrsta mjenice pobliže: Doc. odnosno naziv.g. Bitni sastojci (elementi) 2. Fatima Mahmutćehajić i mr. dr. str. Mogla bi to biti obična građanskopravna obligacija. Opšti su naziv da je to mjenica i nalog za isplatu. c) ime. pošto se nove riječi teže mogu unositi u tekst. čl. U stalne elemente koji su odštampani na mjeničnom blanketu spada i naziv “mjenica”. e) mjesto gdje treba platiti. firma onoga kome treba platiti. a za ono što je promjenljivo ostavljeno je prazno da se popuni. tekstu. Ovaj elemenat neophodan je u kontinentalnim pravima.1. f) ime. ili po čijoj naredbi treba platiti (remitent). Razlog tome bi bio da se izbjegne falsifikovanje. b) bezuslovan nalog da se isplati određena svota novca. upotrebljava mjenični blanket. mjenica je hartija po naredbi (bill on order) i nije nužno da u ispravi bude sadržan i naziv “mjenica”. Uopšte o bitnim elementima mjenice Trasirana (vučena. 3): a) označenje u slogu isprave da je to mjenica. odnosno naziv. odnosno o kakvoj se ispravi radi. firma onoga koji treba da plati (trasat). 588-628. geografski su mjesto izdavanja i mjesto plaćanja mjenice. Naziv mora biti upisan u samom slogu. koji izdaje država ili neka ovlaštena organizacija. Po našem zakonu. Zinka Grbo Praktikum poslovnog prava. g) dan i mjesto izdavanja mjenice i h) potpis onoga ko je izdao mjenicu (trasant). personalni su ime trasata. Po anglosaksonskom pravu. a lakše u naslov. Oznaka u tekstu da je isprava mjenica Naziv “mjenica” mora biti napisan u tekstu same isprave još u času kad se ta isprava izdaje. i taj je blanket cio štampan na zvaničnom jeziku sa stalnim elementima. gotovo isključivo. a u kalendarske elemente mjenice 290 ubraja se datum izdavanja i rok dospjelosti mjenice. geografske i kalendarske. Sarajevo 2003.

pretpostavlja se da isplatu treba izvršiti u onoj vrsti novca koji ima zakonski tečaj u mjestu plaćanja.3.2. Ne može biti potraživanja stvari. Mjenica sa više trasata nije rijetka pojava u međunarodnom mjeničnom saobraćaju. može biti vezana za ispunjenje nekog uslova (“platite uz podnošenje tovarnog lista”). Kod neslaganja svote napisane slovima i brojem . da zna ko mu je dužnik. naredba za isplatu. Neke zemlje dozvoljavaju u mjenici i alternativno naznačenje valute (“platite 100 USD ili 1. Ako je u mjenici naznačeno više različitih svota. Da li ovu ulogu mogu imati kumulativno ili alternativno . Nije svuda tako. Pitanje je kako mora biti naznačena mjenična svota i mora li biti naznačena po vrsti i količini novca. Teorija prihvata oba rješenja. bezuslovnosti toga naloga i oznake svote novca. ili ne zna kod koje mu je banke veće pokriće. Kad takvo lice kao izdavalac mjenice ne zna sigurno ima li pokrića kod neke banke.važi najmanja svota. u Francuskoj uz potpis trasanta.zakon izričito ne govori. U Engleskoj i u SAD. Na prvom mjestu. 2. Što se tiče naznačenja količine novca.00 KM”). Ako je u mjenici ispisano više različitih svota i slovima i brojevima . ako bi se za isplatu postavljao neki uslov.600. obično se navodi svota i brojem i slovima. a samim tim i mjenična obaveza. Kod nas se iznos brojem piše desno gore izvan teksta. Ime trasata Navođenje u mjenici imena onoga ko treba da plati (trasata) bitan je elemenat. Dešava se da neko ima u inostranstvu dvije ili više banaka koje plaćaju za njega. ili kad kod jedne banke nema 335 .tada važi ona najmanja svota koja je napisana slovima. Kod vučene mjenice ime trasata mora biti navedeno u mjenici i obično stoji u donjem lijevom uglu. Zatim može biti neslaganja između svote napisane cifrom i slovima. Po anglosaksonskom pravu.4. Zakon ne određuje to mjesto i o tome važi običaj. U slučaju ovog nepodudaranja. bilo brojevima . Na mjenici može biti navedeno više trasata. jer imalac mjenice valja da zna ko treba da mu isplati mjeničnu svotu. Mjenica je hartija od vrijednosti koja u sebi utjelovljuje tražbinu na određeni iznos novca i. Ona se zove neoperativnom mjenicom. mogli bi se činiti prigovori o neispunjavanju uslova i time bi tražbina iz mjenice bila neizvjesna. naredba mora da glasi na sumu novca. iznos brojevima piše se u gornjem lijevom uglu. Iznos može biti napisan i slovima i brojem više od jedanput. Isplata mjenične svote ne može se ničim uslovljavati. zakon je dao pravila kako se sukob rješava (ZM čl. Pri upisivanju iznosa novca brojem i slovima može doći do neslaganja. ako to i nije učinjeno.vrijedi svota napisana slovima. 8). Vrsta novca treba da bude naznačena. bilo slovima. Bezuslovan nalog da se isplati određena svota novca Ovaj elemenat sastoji se iz tri dijela: naloga za isplatu. a slovima u tekstu mjenice.

Pošto se trasant potpisom obavezuje. a za ostatak će se imalac mjenice obratiti drugoj banci. vrstu poslovanja i sl. U času izdavanja mjenice. Ako su remitenti navedeni alternativno. Iako to zakon ne traži. uz ime. vući će mjenicu alternativno na obje banke.dovoljno pokrića. U kontinentalnom zakonodavstvu. banka kojoj se imalac mjenice obrati prihvatiće mjenicu do iznosa pokrića. nije neophodno stavljati bližu adresu. Ime remitenta Ime. Svi su zajednički dužnici. adresa je ipak potrebna. Po prirodi položaja trasantovog u mjenici. vući će mjenicu na obje banke kao trasate. Na istoj mjenici može biti označeno i više lica za trasante (satrasanti). a može i od svih kao zajedničkih 336 . Imalac mjenice može (u regresnom postupku) tražiti od svakog od njih isplatu cijelog mjeničnog iznosa. po pravilu. Dužnik mora potpisati obavezu kada je već propisana pismena forma. pored potpisa ovlašćenih lica na mjenici mora biti ispisana i firma. zanimanje. mora imati poslovnu sposobnost u času izdavanja mjenice.5. svako poslovno sposobno lice. lica kome treba isplatiti mjeničnu svotu. a dođe do protesta ili tužbe. sasvim je prirodno da na njoj mora biti potpis onoga ko je izdaje. 2. trasat može biti svako lice koje po propisima građanskog prava. mora biti navedeno u mjenici. Kad je trasant pravno lice. pa i u našem. pošto je i on regresni dužnik. a može i kumulativno. Remitent može biti fizičko i pravno lice. odnosno uz naziv pravnog lica. dakle. odnosno naziv povjerioca. Ako se mjenica vuče kumulativno. odnosno naziv pravnog lica. Na istoj mjenici može biti navedeno više remitenata i to kumulativno ili alternativno. To može biti alternativno. bio bi određen njihovim međusobnim sporazumom. smatramo. 2. mjenica nije hartija na donosioca i zato remitent mora biti naveden u mjeničnom pismenu. Potpis izdavaoca mjenice (trasanta) Kako je mjenica obligacija. Mjenica mora biti potpisana onako kako je registrovano da se to pravno lice potpisuje. u momentu kad je potpisuje. Međusobni odnos takvih remitenata je građanskopravne prirode i.6. onda bi svoja mjenična prava mogli ostvarivati. može primati obaveze. pa bi i isplatu mogli tražiti svi zajedno. Takvo označavanje ne unosi u mjenični odnos nikakvu neizvjesnost. Kad takva firma ne zna sigurno ima li uopšte. jer ako je mjenica prenošena. ali bi trebalo to učiniti. valjaće se obraćati i remitentu. trasant je jedini dužnik po toj mjenici i razumljivo je da je on mora i potpisati i time dati izjavu da preuzima mjeničnu obavezu. Po pravilu se stavlja štambilj. za razliku od anglosaksonskog. razumljivo je da satrasanti mogu biti samo zajednički (kumulativni) dužnici i da nema smisla da budu označeni alternativno. isplatiće je dužnik onome ko mu mjenicu podnese na isplatu. Inače. Prilikom upisivanja imena remitenta. samo zajednički. ili ima li kod banke dovoljno sredstava koja mu služe kao pokriće. Ako su remitenti označeni kumulativno.

lettre de change a vue). da se plaća od dana izdanja mjenice... čl. Dospjelost ovakve mjenice je određena protekom na mjenici naznačenog vremena od njenog izdanja. onda se smatra da je dan dospjelosti po kalendaru koji vrijedi u mjestu plaćanja (ZM. Može ga odrediti i svaki indosant. čl.” ili “kad imalac ove mjenice zahtijeva platite.. st. čl. Ova mjenica glasi: “1.2). pa se prema tome određuje dospjelost (ZM.... dnevna mjenica. fiksan je. nego građanskopravne.38. st.1). odnosno na viđenje. “krajem mjeseca” ili “ultimo”. lettre de change a jour five). čl. uzeti da se vrijeme računa od dana podnošenja na akcept.7. umjesto fiksno određenog dana. To znači prvi dan u mjesecu. c) Mjenica po viđenju (Sichtwechsel.” Važno je naznačiti. čl. 77). da ne bi došlo do zabune od kada treba računati protek roka. platite. Mjenica po viđenju dospijeva kad god se podnese na isplatu. Ovaj rok podnošenja na isplatu može trasant skratiti ili produžiti da traje duže od godinu dana. Zakon ipak određuje krajnji rok u kome se mjenica po viđenju mora podnijeti na isplatu.2). Trasant je dužan isplatiti kad god mu je imalac podnese u okviru zakonom predviđenog roka. lettre de change a date)... 2. petnaesti dan u mjesecu i posljednji dan u mjesecu (ZM. Kada je mjenica plativa na određeni dan u mjestu u kome ne vrijede isti kalendar koji vrijedi u mjestu izdavanja. Ta mjenica glasi: “platite šest mjeseci od danas” ili “tri mjeseca a dato platite za ovu mjenicu. Takva mjenica po viđenju kod koje je određen krajnji 337 . Moglo bi se. kalendarska mjenica (Tagwechsel. inače. Mjenica po viđenju obično glasi: “po viđenju platite za ovu mjenicu. a zakonska je pretpostavka da je to mjenica po viđenju (ZM. No ako se ne naznači. Rok dospjelosti kod mjenice može biti određen na jedan od ova četiri načina (ZM.dužnika. juna 2002.” ili “pola godine od izdanja ove mjenice platite. Dopušteno je. vrijeme kad mjenična svota dospijeva za isplatu.” i sl. mjenica ipak važi. god. Kada se mjenica plativa na određeno vrijeme od dana izdavanja trasira iz jednog mjesta na neko drugo mjesto i kad u tim mjestima ne vrijede isti kalendari.” ili “platite čim se ova mjenica podnese na isplatu” ili “pri podnošenju na isplatu platite.. ali samo na kraće vrijeme od godine dana (ZM. jer je to njen bitni sastojak. 35). To su: “početkom mjeseca” ili “primo”. To je godina dana od izdanja..38. 4. Rok dospjelosti ne može se odrediti van mjenice. kad to ne bi bilo naglašeno. st. “polovinom mjeseca” ili “medio”. Vrijeme se računa onako kako određuje građansko pravo (ZOO. Međusobni odnos satrasanata nije mjeničnopravne prirode. b) Mjenica na određeno vrijeme od izdanja (Dato wechsel. 34): a) Mjenica sa dospjelošću na određeni dan. Označenje dospjelosti Dospjelost je vrijeme kad se mjenica ima isplatiti. Rok dospjelosti se mora naznačiti na mjenici. 38). ma kojim izrazom. dospjelost označiti i uobičajenim izrazima koji pokazuju tačno o kom se danu radi. čl.” Rok dospjelosti je određen tačno datumom.. čl.. onda se dan izdavanja dovodi na dan koji mu odgovara u kalendaru koji vrijedi u mjestu plaćanja.

36. po svome izboru. Ne važe ni mjenice sa kumulativnim ili alternativnim naznačenjem dospjelosti.000 KM”).000 KM. Takva mjenica glasi: “tri mjeseca po viđenju platite. ne važi. ne bi postojao razlog za ništavost mjenice. Trasant može odrediti da mjenica plativa po viđenju ne smije biti podnesena na isplatu prije naznačenog vremena. jula t. Zakoni nekih zemalja sadrže odredbu da je ništava mjenica u kojoj mjesto plaćanja nije označeno zvaničnim nazivom.” i sl. tako da se vrijeme koje treba da protekne do dospjelosti računa od dana kad trasat akceptira mjenicu i stavi datum akcepta. valja je podnijeti na protest. st. stavlja se toponomastički naziv mjesta. ali ne prije deset mjeseci od danas. st. godine” ili “platite po viđenju.. Mjenica sa dospjelošću ranijom od dana izdanja.rok podnošenja na isplatu glasila bi: “platite po viđenju. onda se u pogledu akceptiranja smatra da je nedatirani akcept stavljen posljednjeg dana roka predviđenog za podnošenje na akceptiranje (ZM. 2. Mjenice sa naznačenjem krajnjeg roka plaćanja ne važe (“platite do 1. Mjesto plaćanja U mjenici mora biti navedeno mjesto u kome treba mjenicu platiti. Prema međunarodnoj praksi.. februara 2000. a 5. čl. lettre de change de vue). Kada protest nije podignut. takođe. 2). aprila”). Ne važi ni mjenica sa naznačenjem isplate na rate (obročne mjenice) kod koje je dospjelost naznačena sa više dana. Nije dopušteno navesti na mjenici dvije ili više dospjelosti.g. 36). Ako prilikom podnošenja trasat nije stavio datum. 2). d) Mjenica na određeno vrijeme po viđenju (Nachsichwechsel. 338 . 35.8. onaj naziv koji se za to mjesto upotrebljava u toj zemlji. Dakle. Ova mjenica mora se najprije podnijeti trasatu na viđenje. i rok se računa od dana podizanja protesta. a najdalje 20. Podnošenje na viđenje u stvari je podnošenje na akcept.. svakog od tih dana plaća se jedan dio mjenične svote (1.. pa pošto je on vidi i upiše na mjenici datum kad mu je podnesena na viđenje. 34). kosilo bi se s načelom određenosti mjenice. U ovim slučajevima se ne može primijeniti pravilo da se dospjelost izvršenja obaveze pomiče na najbliži mogući datum. čl.” Mjenice po viđenju ne moraju se podnositi na akcept. juna 2002. godine platite 10. savjesni imalac mjenice je ovlašćen da je podnese na isplatu u ma kome od tih mjesta. ako se jasno i nesumnjivo zna na koje se mjesto misli. i kada protekne na mjenici označeni rok. sudska praksa toleriše i uobičajeni naziv mjesta. No i kad ne bi bilo tako navedeno. pošto bi to stvaralo zabunu. rok se računa bilo prema danu akcepta bilo prema danu protesta (ZM. podnosi se na isplatu. kao i kad je odbio da akceptira takvu mjenicu. Ne važe ni sa nemogućim datumom (“platite 31. Ako više mjesta nosi isti naziv. a po pravilu se i ne podnose. čl. čl.”). Takve bi mjenice bile ništave (ZM. aprila iste godine platite 20. a nije stavljena i bliža oznaka iz koje bi se vidjelo na koje od tih mjesta izdavalac mjenice misli. U zemljama u kojima zakon ne traži upotrebu zvaničnog naziva mjesta pod sankcijom ništavosti mjenice. U takvom slučaju rok za podnošenje na naplatu počinje teći od tog vremena (ZM.

Dan i mjesto izdavanja Datum i mjesto izdavanja mjenice obično se stavlja na početku. kako se vidi. Naznačenje datuma izdanja ne mora odgovarati istini. logički se nameću iz same prirode mjenice i zato jesu bitni. c) Ako u trasiranoj mjenici nije naznačeno mjesto izdanja. 4): a) Trasirana mjenica u kojoj nije naznačena dospjelost pretpostavlja se da je to mjenica po viđenju. U mjeničnom blanketu su ovi podaci navedeni na početku mjeničnog teksta. ali ne mora biti tako. Po teoriji omisije. Zakon o mjenici navodi tri pretpostavke bitnih sastojaka (ZM. jer se time omogućuju ili olakšavaju mnoge radnje koje je potrebno preduzimati radi ostvarivanja prava iz mjenice. Sarajevo. Zakon ne traži da se mora pored geografskog naziva plaćanja staviti i bliža adresa (ulica i broj). Može biti. Visoko. Može taj podatak biti izostavljen. Važi i mjenica na kojoj je kao datum izdavanja stavljen neki drugi dan. ali nije neophodan. pretpostavlja se da je mjenica izdana u mjestu koje je navedeno pored trasantovog potpisa. u lijevom gornjem uglu. Ako. 3).9. Mjenično pravo dozvoljava da ovaj zahtjev bude formalno zadovoljen. Pretpostavljeni bitni sastojci mjenice Svi nabrojani elementi mjenice. Sarajevo). čl. 4. pretpostavlja se da je mjesto plaćanja ono mjesto koje je označeno pored trasatovog imena.d. čl. Znači da označenje dospjelosti na mjenici može biti ispušteno. Plaćanje kod HBB banke d. a ne onaj kad je mjenica stvarno izdata. 339 . U pogledu naziva mjesta važi ono što je rečeno za mjesto plaćanja. savjesni imalac mjenice može sam popuniti mjeničnu ispravu i upisati mjesto plaćanja ili pored imena trasatovog dodati mjesto njegovog prebivališta. Među bitnim sastojcima mjenice učinjeno je podvajanje na one koji se moraju izričito navesti i moraju postojati u času kad se mjenica podnosi na isplatu i one koji se mogu pretpostaviti iako nisu izričito navedeni u mjeničnom tekstu. Naziv mjesta plaćanja upisuje se u mjenicu obično u donjem lijevom uglu ispod trasatovog imena (“Dijamant d. i antidatirana kao i postdatirana.d. st. ali je razumljivo da to treba učiniti. takva bi mjenica bila ništava jer joj nedostaje jedan bitan elemenat. pa ma gdje na mjenici. dozvoljeno je odstupanje od ovog pravila u tom smislu što se za neke od sastojaka uzima kao da postoje u mjenici. 2. u gornjem lijevom uglu. i tada postoji zakonska pretpostavka da je mjesto plaćanja ono mjesto koje je na mjenici označeno pored imena trasata (ZM. Da bi se ipak omogućila što lakša upotreba mjenice. pak. 3. Važno je da se stave. ni to mjesto ne bi bilo navedeno.d.Mjesto plaćanja je bitan elemenat mjenice. znači. b) Ako u mjenici nije označeno mjesto plaćanja. Plaćanje u Sarajevu” ili “Vispak d.

Plaćanje u Sarajevu”). radilo bi se o domiciliranoj mjenici. Mjenica na kojoj je označeno drugo mjesto kao mjesto plaćanja. mogao bi mjenicu domicilirati svaki njen savjesni imalac. Tako je upisano u mjenicu i nema uticaja činjenica što je stvarno sjedište “Soko” d. Moguća je i takva kombinacija da i mjesto plaćanja bude različito od sjedišta trasatovog.d. Domiciliranom mjenicom se naziva i mjenica u kojoj je trasant naznačio da će istu platiti neko drugi. 28) dozvoljava kod mjenica plativih u mjestu trasatovog sjedišta. a da platac. Sarajevo. Platac ne ulazi uopšte u mjeničnopravni odnos. Po teoriji omisije. a ne u Sarajevu. Mišljenje da mjenicu može domicilirati samo trasant nije opšteprihvaćeno. Trasat može na domiciliranoj mjenici odrediti samo domicilijata. a ne stvarno stanje. a ne u mjestu sjedišta ili prebivališta. Plaćanje u Mostaru”. Mostar.d. Razlozi trgovačkog saobraćaja nekada zahtijevaju da se mjenica plati u drugom mjestu. Neki i tu mjenicu nazivaju domiciliranom.o. kad je izostavio tu oznaku. Sarajevo”). Ovdje se čak radi i o tome da se stvarno sjedište trasata podudara sa mjestom plaćanja. pa ipak se radi o domiciliranoj mjenici. u Mostaru. Time se ne mijenja mjesto plaćanja. U slučaju kada se sjedište ili prebivalište trasata podudara sa mjestom plaćanja. određuje trasat. da trasat može prilikom akcepta označiti adresu u tom mjestu gdje će se mjenica platiti. To lice (platac). onda se tako mora odrediti (upisati) u mjenici. 340 .d. Nema njegovog potpisa na mjenici. lice koje će za njega platiti mjenicu u mjestu plaćanja koje je već odredio trasant. nego se samo daje adresa gdje će se.d. bude neko drugi. Plaćanje u Tuzli”). Navođenjem nekog drugog lica koje treba da plati mjenicu (platac) ne mijenja se trasat. nego u Mostaru. Sarajevo. Zakon o mjenici (čl. iako nije tačna adresa trasata. koje nisu domicilirane. a ne sjedišta ili prebivališta trasata i upisano na mjenici pored njegovog imena naziva se domiciliranom mjenicom (“Soko d. Ako na mjenici piše: “Soko d. Plaćanje kod HBB banke d. ili kod koga treba da se plati. ne može se govoriti o domiciliranoj mjenici (“Soko d. Kod ocjene da li je mjenica domicilirana mjerodavno je samo ono što je upisano na mjenici.d. odnosno mjesto (platište). odnosno kod koga će se mjenica platiti.o. ovlastio svakog imaoca da to po potrebi učini. jer se smatra da je trasant. odnosno nepravom domiciliranom mjenicom. Sjedište društva “Soko” nije u Sarajevu. lice koje treba da plati. a ne trasat (“Merkur d. Mjenicu može domicilirati samo trasant. Ako je to cilj.4. a ne trasat. odnosno prebivališta i da mu se tu podnosi. Sarajevo. Domicilirana mjenica Najčešći slučaj jeste da mjenicu plaća akceptant u mjestu svoga sjedišta.

jula t. bilo to u njoj označeno ili ne.” ili “u švicarskim francima”. godine platite za ovu prvu mjenicu.3. nego o većem broju primjeraka jedne iste mjenice. Njihovo unošenje nije nužno pa se stoga i nazivaju nebitnim sastojcima (fakultativnim elementima).000 švicarskih franaka efektivno.Postoji i shvatanje da je domicilirana mjenica svaka u kojoj je označeno da će je isplatiti neko treće lice. platite za ovu jedinu mjenicu po naredbi N... a ne u mjestu koje je navedeno u mjenici kao sjedište trasatovo. 5.. Podatak o broju mjeničnog primjerka (duplikatna klauzula) Nekad je potrebno da se mjenica izda u dva ili više primjeraka. 5. drugi (sekunda). a ne akceptant ili u kojoj je naznačeno da će se isplatiti u nekom drugom mjestu..N..”... Ako se mjenica izdaje u više primjeraka.”).2. Ako bi naredba glasila samo na isplatu nekog stranog novca (“Platite. potrebno je navesti u tekstu i naznačiti koji je po redu primjerak: prvi (prima)... 10. jula t.” ili “. nego može i ovako: “Platite za ovu mjenicu N.. njenog podnošenja na akcept...”).. ali se iz teksta ne vidi u kojoj efektivnoj valuti (moneti). Mjenica bi glasila: “12.” 5.g. Za punovažnost isprave kao mjenice nema uticaja da li su ti elementi uneseni u ispravu ili nisu. Ako se ne želi izdavanje više primjeraka jedne mjenice. za ovu jedinu mjenicu. Trasant njome određuje da se mjenica ima isplatiti u naznačenoj vrsti novca.”.g.. treći (tertia). Nebitni sastojci mjenice (mjenične klauzule) Pored bitnih sastojaka koje hartija od vrijednosti mora sadržavati da bi bila mjenica.N.1. mjenični dužnik je ovlašten da mjenicu isplati u domaćem 341 .. septembra 2003.. Unose se ako mjenici treba dati još neko pravno dejstvo ili da se jasnije označe neki pravni odnosi između lica koja učestvuju u mjeničnom poslu. Oznaka “po naredbi” Mjenica je hartija od vrijednosti koja je po sili zakona prenosiva (negocijabilna) po naredbi. Klauzula o moneti (klauzula o efektivnosti) Naziva se još i klauzulom o efektivnom plaćanju u stranoj valuti.”). Navođenjem broja primjeraka mjenice treba da se ukaže da se ne radi o izdavanju novih mjenica. Svi primjerci predstavljaju jednu mjenicu i isplatom jednog primjerka svi ostali gube važnost.. pa izostavljanje tog naređenja ne ometa njen lak i nesmetan prenos.N... a interesantna je u međunarodnom mjeničnom saobraćaju. u mjenični tekst se mogu unositi i neki drugi sastojci (mjenične klauzule). “po viđenju platite za ovu drugu mjenicu. Svaka je mjenica prenosiva indosamentom. u stranoj valuti. Navešćemo najčešće mjenične klauzule: 5.. platite za ovu solo mjenicu. U mjenici ne mora biti upisano: “Platite za ovu mjenicu po naredbi N. stavlja se solo klauzula (“1. To bi bilo za slučaj gubitka mjenice. (“1.

čime ga je pokrio. prije nego što prihvati nalog iz mjenice.5. Ta klauzula obično glasi: “Valuta primljena u robi” ako je trasant primio robu i plaća mjenicu ili “Valuta primljena u gotovu” jer je od njega primio novac ili “Valuta za eskont“ ako remitent kao banka trasanta eskontira mjenicu. 5... Klauzula “bez izvještaja” znači da trasant neće slati trasatu nikakav 342 .novcu prema dnevnom ili određenom službenom kursu. Ukoliko trasat akceptira i/ili isplati mjenicu prije dobijanja izvještaja. Ako klauzula glasi: “Platite. Trasat prihvata mjenicu..6. zatim “Vrijednost u meni (nama) samom” kada je trasant označio sebe kao remitenta. trgovačkim efektima. Klauzula o pokriću (revalirajuća klauzula) Označava oblik vrijednosti koju je trasat primio od trasanta. na osnovu čega trasant. a može biti i dug.4. i stavite istu na moj račun sa izvještajem” ili “Platite.. O komisionoj mjenici biće riječi kasnije.” radi se o komisionoj mjenici (komisiona trata). 5. kao komisionar N. radi toga što je primio pokriće od trasanta u novcu.N.N. Avizna klauzula (avizo ili klauzula o izvještaju) Klauzula govori o tome da li trasat. ugrožava svoj zahtjev na pokriće. ova klauzula se primjenjuje ukoliko nije u suprotnosti sa devizno-valutnim propisima zemlje. Njegova činidba je u isplati mjenične svote. odnosno u čemu je bila ili se očekuje protučinidba remitenta. i stavite na račun N. Inače. i na osnovu čega trasat pristaje da se mjenica vuče na njega.N. protivno izvještaju. vuče mjenicu na trasata. mjenični posao je samostalan i apstraktan. Postoje pravni odnosi između trasata i N.. bez izvještaja”. treba da sačeka izvještaj od trasanta ili ne treba. Klauzula valute (valutna klauzula ili klauzula o primljenoj vrijednosti) Pokazuje odnos između trasanta i remitenta. 5. kreditu. on time. Ova klauzula ima građanskopravna. ali i između trasanta i N.N. Tiče se osnovnog odnosa između njih jer govori o tome u čemu se sastoji naknada (protučinidba) koju trasat prima.. pa se ne vidi kauza (razlog) obavezivanja. i stavite istu u račun N... Može da glasi: “Platite . ulazi u mjeničnu obavezu kao dužnik. robi. Kada postoji ovakva klauzula: “Platite. a ne mjenična dejstva. Prema načelu strogosti.N. Klauzula ima građanskopravna dejstva i pozivanje na pokriće i njegovo osiguranje (obezbjeđenje) nema mjeničnopravnu vrijednost jer stavljanjem potpisa na mjenicu od strane trasata smatra se da je zasnovana njegova mjenična obaveza. klauzula o pokriću pokazuje trasatu koga on treba da zaduži u računu ili kome računu će odobriti mjeničnu svotu. i stavite na moj račun” znači da trasat ima poslovni odnos sa trasantom iz koga nešto duguje pa će mjenicu isplatiti sa tog trasantovog računa. U suštini. Bezuslovnost mjeničnog naloga može se ublažiti unošenjem ove klauzule ako se akceptiranje i plaćanje mjenice veže za izvještaj koji trasant treba da pošalje trasatu (upisano “sa izvještajem”).

a ne i za ostale mjenice. niti od njegovih sljednika.. indosant ili avalist. i pored postojanja ove klauzule. ona djeluje prema svim potpisnicima. Klauzulu može unijeti trasant... tada se radnje mogu preduzeti u stanu ili na drugom 343 . iako nije podigao protest u slučajevima u kojima bi. kao regresnog dužnika. Klauzula “bez obaveze” ili “bez regresa” Njome indosant isključuje svoju mjeničnopravnu odgovornost. to trebalo da učini. I ova klauzula ima građanskopravna.10.. Takva bi mjenica glasila: “Platite za ovu mjenicu N. Akceptant i trasant kod vlastite (solo) mjenice nemaju pravo stavljati ovu klauzulu. koja nije indosabilna.8. radi izbjegavanja suvišnih troškova...” ili “Platite za ovu mjenicu N. a cilj je da se mjenična svota isplati samo imaocu jednog (određenog) primjerka mjenice. podnio mjenicu na protest. Ne može se unositi kod mjenica čija je dospjelost određena na drugi način.” ili “Platite samo po ovom primjerku. a ne indosiranjem. Ukoliko bi imalac mjenice. prema daljnim imaocima mjenice.izvještaj niti objašnjenje u pogledu mjenice.7.. a ako je stavi indosant ili avalist. Klauzula o kamati Unosi je trasant kod mjenice plative po viđenju (a vista) ili na određeno vrijeme po viđenju uz upis visine kamatne stope.N. Klauzula važi samo prema indosantu koji je istu upisao.11. inače. ali ne i po njegovoj naredbi. Kasatorna klauzula Upisuje se u slučaju izdavanja mjenice u više primjeraka. nema pravo na protestne troškove od lica koje je stavilo klauzulu. Oznaka adrese Sve radnje koje treba preduzeti radi ostvarivanja mjeničnih prava obavljaju se u poslovnom lokalu lica koga se one tiču. Ako se lice ne može pronaći ili se iz mjenice ne vidi adresa lokala. a ne mjenična dejstva. 5.9. Klauzula “bez troškova” ili “bez protesta” Unošenjem ove klauzule imalac mjenice se oslobađa obaveze na podizanje protesta. Obično glasi: “Platite za ovu prvu. Ako je upiše trasant. 5. Rekta klauzula (negativna klauzula po naredbi) Ovom klauzulom mjenica se pretvara u hartiju od vrijednosti na ime i može se prenositi samo cesijom.. imalac mjenice zadržava sva mjenična prava.” Rekta klauzula slabi opticajnu sposobnost mjenice. 5. 5. Isplatom toga primjerka ostali gube pravnu vrijednost.12.” 5. 5. Međutim. tada djeluje isključivo prema njima.N.

uz pristanak tog lica.cit. ipak su obaveze ostalih potpisnika pravovaljane (ZM. Stoga je potrebno unijeti u mjenicu bližu adresu trasanta. punomoćnik kad stupa u neki pravni odnos za svoga nalogodavca. Radnje se preduzimaju u zakonom propisanom obliku i na zakonom predviđen način jer važi princip mjenične formalnosti. Svako lice iz mjenice može ovlastiti drugo da kao njegov punomoćnik izvrši neku mjeničnu radnju. 91). Isto važi i za zastupnika koji je prekoračio ovlaštenje. 491. maja 2004. Kada punomoćnik kod mjenice prekorači svoja ovlaštenja. Odnos vlastodavca i punomoćnika rješava se prema pravilima obligacionog prava. ko se na mjenici potpiše kao zastupnik drugoga. obavijestiti je da nastupa kao punomoćnik. Pošto je mjenica strogo pismena isprava. trasata kao i uz mjesto plaćanja kod domicilirane mjenice. III MJENIČNE RADNJE 1. po punomoći od 10. on postaje solidarni mjenični dužnik. čl. treba da napiše u ime koga je potpisuje. čl.str. mijenjaju ili prestaju preduzimanjem određenih radnji. To je onda falsifikat i slučaj se rješava po propisima građanskog. odnosno krivičnog prava. 344 . Neke mjenične radnje su obavezne. Vajner dr Zdenko. Uopšte o mjeničnim radnjama Mjenica je tipična hartija od vrijednosti po naredbi kod koje prava nastaju.”). tada ne nastupa njihova obaveza. Svakom radnjom (izjavom na mjenici) stvaraju se novi pravni odnosi i svaka ima svoje pravno dejstvo.mjestu. a trebalo bi da doda i po kome ovlašćenju (“za N. Ako se na mjenici nalaze potpisi lica koja su nesposobna da se mjenično obavežu ili lažni potpisi ili potpisi izmišljenih lica ili potpisi koji iz bilo kojeg drugog razloga ne obavezuju lica koja su potpisala mjenicu. Po mjeničnom pravu..A.N. dok su druge fakultativne. 9). op. godine ovlašten A. 291 Suprotno: Antonijević dr Zoran. Za preuzimanje mjeničnih obaveza punomoćnik mora imati posebno (specijalno) punomoćje (ZOO. Ako ne stave svoj potpis na mjenicu. U građanskom pravu. Lažni zastupnik (falsus procurator) dužan je ispuniti obavezu u svoje ime pod uslovom da je sam potpisao mjenicu. ili u ime kojih je ona potpisana.cit. bilo povjerioca. 141. samo dok se punomoćnik kreće u granicama ovlaštenja. dužnika ili trećeg lica. punomoćnik kad potpisuje mjenicu kao trasant. mora na to upozoriti drugu stranu. lično je obavezan po toj mjenici. str. prenose se. već potpišu zastupanoga. a da za to nije bio ovlašćen. op. Stoga se smatra da je mjenica skupni pojam za koji je vezan niz radnji i pravnih 291 poslova (mjeničnopravne radnje).

Potpis izdavaoca mora biti u momentu izdavanja. ako postoji takav ugovor. Nepismeni i slijepi imaju pasivnu mjeničnu sposobnost. odnosno organizacija koja pruža usluge. akceptiranje. U mjeničnom pravu. a stvarno je ona garant (žirant). što znači sposobnost za preuzimanje mjeničnih obaveza. intervencija te umnožavanje i prepis mjenice. sposobnost za izdavanje mjenice naziva se pasivnom mjeničnom sposobnošću. prenos. čl. označavajući sebe kao remitenta. U osnovne mjenične radnje spadaju: izdavanje. vuče (trasira) mjenicu na kupca. amortizacija mjenice i podizanje mjenične tužbe. nije rijedak slučaj da dužnik iz nekog ugovora (kupac. Izdavanje se sastoji u popunjavanju isprave i stavljanju potpisa trasanta na mjenično pismeno. Štambilj. Kao remitenta može označiti i nekog svoga povjerioca (drugo lice) sa kojim je ugovoreno plaćanje na ovaj način. 2. Pasivna mjenična sposobnost uglavnom je izjednačena u modernom pravu sa opštom poslovnom sposobnošću. radi ispunjenja neke obaveze prema povjeriocu. organizacija kojoj se pružaju usluge) predaje svome povjeriocu bjanko akceptiranu mjenicu. 99). iako u nekim zemljama ima u tom pogledu odstupanja. Nepismeni i oni koji ne mogu pisati obavezuju se stavljanjem na mjenicu otiska prsta pred sudom i taj znak ovjerava sud. Obično povjerilac i dužnik ugovaraju da za vrijednost prodate robe (stvari) ili za izvršene usluge prodavac. Popunjavanje mjeničnog blanketa nije neophodno. U privrednom životu mjenicu izdaje poslovna organizacija (privredno društvo) kao dužnik. a za preduzimanje pravnih radnji potrebno je da subjekt ima poslovnu sposobnost. Izdavanje mjenice Mjenicu izdaje trasant i to je prva radnja koja se preduzima.Već je rečeno da kod mjenice postoji niz pravnih radnji koje se dijele na osnovne mjenične radnje i radnje koje se preduzimaju radi očuvanja i ostvarenja mjeničnih prava. Radnje kojima je cilj očuvanje mjeničnih prava su: regres. Mjenicu može da vuče i neka treća organizacija na kupca u korist prodavca. protest. Nadalje. Pravno lice potpisuje mjenicu tako što se uz potpis ovlašćenih lica stavlja i pečat. ali je izdavanje mjenice i vršenje ostalih pravnih radnji za njih uslovljeno. pošto po teoriji omisije izostavljene mjenične elemente može upisati u mjenicu svaki njen imalac do podnošenja na isplatu. 345 . trasant mora imati poslovnu sposobnost. isplata (plaćanje). Aktivna mjenična sposobnost jeste sposobnost lica da bude povjerilac po mjenici. mjenično jemstvo (aval). U tom slučaju. ta se organizacija formalno pojavljuje kao trasant (izdavalac mjenice). Zakonska pravila koja se odnose na pojedine radnje jasno pokazuju zašto je mjenica omiljen instrument u trgovačkom prometu. Potpis slijepih na mjenici važi samo ako ga ovjeri sud. jer je to pravna radnja. odnosno primaoca usluga. žig i pečat imaju istu pravnu i dokaznu snagu kao i rukoznak (ZM. Da bi izdavanje mjenice bilo punovažno.

čl. Prvi indosant je uvijek remitent. On je nezavisan od odnosa prema starom povjeriocu jer je odlučan samo sadržaj mjenice i međusobni lični odnos tog novog povjerioca i dužnika.2. Obično se piše: “Platite po naredbi N. 436-445) i pravila o cesiji hartija od vrijednosti (ZOO. Puni indosament Indosament je izjava na mjenici ili na njenom produžetku (alonžu) kojom imalac mjenice prenosi svoja prava iz mjenice na neko drugo lice.1. Po anglosaksonskom pravu. prenosi prava iz mjenice na novog imaoca.-u” ili “Mjesto mene platite N. U izuzetnim slučajevima indosament može biti napisan i na licu mjenice. Žirant je indosant. čl. a žiratar je indosatar.N. Cesija i indosament Jedna od osnovnih karakteristika hartija od vrijednosti jeste njihova negocijabilnost (prenosivost). dosadašnji povjerilac koji indosamentom postaje dužnik. koriste se i termini žirant i žiratar.-u”. 3.N. 246). o čemu je bilo riječi u dijelu o hartijama od vrijednosti uopšte. Mora se potpisati jer dosadašnji indosatar postaje dužnik. novi povjerilac. Dosadašnji imalac mjenice. Izjava se.N. Prenos mjenice 3. Za prenošenje mjeničnih prava cesijom važe pravila obligacionog prava o ustupanju potraživanja (ZOO.-a” ili “Platite N. smatra se kao da nije napisan. kakva je mjenica. jer je on prvi povjerilac po mjenici. st. 13. Forma indosamenta nije zakonom propisana.puni indosament (indosman). Mjenica se može prenositi cesijom (ustupanjem) i indosamentom. dozvoljeno je unošenje uslova u indosament pošto je dozvoljen i mjenični nalog sa uslovom (neoperativna mjenica). Prenosom mjenice indosamentom nastaje između dužnika i svakog novog povjerioca (lica na koje je mjenica indosirana) samostalan pravni odnos. Treba upotrijebiti riječi da bude jasno da se radi o indosamentu. kao indosatara.3. daje na poleđini mjenice pa odatle i naziv indosament (in dosso . ali tada mora biti cio ispisan . Djelomičan indosament je ništavan (ZM.3. a ako je stavljen uslov. Bjanko indosament Indosatar sa bjanko indosiranom mjenicom može da preduzme slijedeće radnje: 346 . 3. Pored naziva indosant i indosatar. čl. a dužnik po hartiji od vrijednosti se postaje samo potpisom.-u” ili “Za me N. Obično se još stavlja datum i mjesto.N. po pravilu.na leđima). jeste indosament (indosman). Indosament mora biti bezuslovan. kao indosant. Specifičan način prenosa hartija od vrijednosti po naredbi. 2).

On po zakonu ima prava koja proističu iz mjenice. 3. vrijednost za osiguranje” ili “Platite za mene N. U pogledu prava založnog povjerioca (indosatara) situacija je slična prokura indosamentu sa specifičnostima koje ima svaka zaloga.N-u.4. u svojoj državini. za inkaso. Mjenica se zalaže indosamentom koji sadrži odredbu iz koje se može vidjeti da se radi o zalogu: “Platite N.N-u. b) Indosirati svojim blanko indosamentom stavljajući samo svoj potpis (ispod potpisa svog indosanta). Odnos naredbodavca i punomoćnika se mora jasno vidjeti iz mjenice i stoga se upisuje klauzula koja to označava: “Platite N. nije dužnik po toj mjenici. vrijednost za naplatu”. Novi imalac ovakve mjenice postupa s njom kao s blanko mjenicom (ZM. O dospjelosti mjenice založni indosatar ima pravo tražiti isplatu 347 . za naplatu) indosament se preduzima radi opunomoćenja. Indosant samo ovlašćuje indosatara da u njegovo ime i za njegov račun vrši neka prava iz mjenice.a) Prenijeti dalje na drugo lice punim indosamentom. Punomoćnik (indosatar) ne stiče samostalno pravo iz mjenice. Pošto na takvoj mjenici nema njegovog potpisa. 3. d) Ispuniti blanko indosament imenom nekog trećeg lica i predati mu mjenicu. Založni indosament Mjenica se može i založiti za neko pravo povjerioca koje ima osnov u pravnom poslu van mjenice. da obavi i neke radnje. On ima sva prava koja proističu iz mjenice.N-u kao punomoć” ili “Mjesto mene N. tačka 3). st. upisati svoj indosament i potpisati. ono ostaje kod indosanta. koji mu je prenio mjenicu blanko indosamentom. čl. jer to je sadržaj njegovih ovlaštenja. može to učiniti samo kao prenos punomoćja. e) Mjenicu predati nekom trećem licu ništa ne upisujući. Punomoćničkim indosamentom se ne prenosi pravo svojine na mjenicu. vrijednost za zalogu”. indosatar kod blanko indosamenta je onaj koji ima mjenicu u rukama. 2. nema ni njegove obaveze. s tim što mjenicu može dalje prenositi samo punomoćničkim indosamentom. On nije stekao svojinsko pravo na mjenicu i ne može je prenositi ni na kakav način osim kao punomoćje.N-u. ali ako bi mjenicu htio indosirati. I založni indosament može biti puni i bjanko. niti je potpisujući.5. Prokura indosament Prokura (punomoćnički. 15. opunomoćujući. c) Prazno mjesto ispuniti svojim imenom i mjenicu dalje prenijeti ili podnijeti na naplatu.N-u kao punomoćniku” ili “N. i u tom će slučaju ispod potpisa ranijeg indosanta. Prema tome.

16). akcept) Mjenicom trasant upućuje bezuslovan nalog trasatu da isplati određenu svotu novca. mjeničnopravna radnja 348 . odnosno dodaje tzv. prema tome. može unijeti i trasant. Indosament sa klauzulom straha Opšte je pravilo da indosant odgovara da će mjenica biti akceptirana i isplaćena (ZM. bilo da ju je on akceptirao ili ne. Međutim. Time trasat postaje samo pretpostavljeni dužnik po mjenici. klauzulu straha. 16). on isključuje indosiranje. ali ne i po njegovoj naredbi” ili neki drugi izraz koji to isto označava. Naravno da ovakva klauzula slabi snagu mjenice jer isključuje iz obaveze tog dužnika. Akcept je.7. zatim na trasanta kao i na lice koje je već bilo indosant na toj mjenici. ali ne tako široko kao indosant. 3. Na to je jedino ovlašten trasant. Time se umanjuje cirkulaciona moć mjenice jer se tada ona može prenositi isključivo cesijom kao i druge građanskopravne tražbine. smatra se da nije napisana i ne bi proizvodila pravna dejstva. on je ovlašten da isključi svoju odgovornost. čl. Izjava bi glasila: “Umjesto meni platite N. indosant koji je zabranio indosiranje rekta indosamentom umanjuje svoju odgovornost. 3. Rekta indosament Svojstvo prenosivosti mjenice po naredbi može se oduzeti rekta indosamentom tako što se izjavi o prenosu dodaju odgovarajuće riječi kao “ne po naredbi” ili “ne po njegovoj naredbi”. Čini to tako što izjavi o prenosu (indosamentu) dodaje odgovarajuću klauzulu kao “bez obaveze” ili “bez garancije” ili “bez moje dalje obaveze” ili “ne odgovaram za isplatu”. 4. potrebno je da obavezu prihvati (akceptira). Treba istaći da klauzulu straha. Obaveza se vraća opet na lice na kome je jednom već bila (ZM.6. Povratni indosament Povratni indosament postoji onda kada se mjenica indosira na trasata. Da bi trasat postao dužnik i da bi bio obavezan da postupi po naredbi trasanta i o dospjelosti isplati mjenicu. da se kasnije ne može uopšte prenositi indosamentom. čl. U mjeničnu obavezu se ulazi samo potpisom na mjenici. Međutim.mjenične svote i iz dobijenog iznosa namiriti svoje potraživanje. On tada ne odgovara licima na koja bude mjenica kasnije indosirana (ZM. 12). Ako bi se klauzula odnosila na isključenje trasantove odgovornosti za neisplatu mjenice.N. 3. Sva ova lica mogu mjenicu dalje indosirati. Prijem mjenice (prihvat. a eventualni višak dužan je predati indosantu. čl. Indosant koji je upisao rekta indosament ne može mjenicu pretvoriti trajno u rekta mjenicu.8. kao nebitni elemenat mjenice.

To je njegovo pravo jer zakon kaže “može” podnijeti na akcept (ZM. Akceptom trasat postaje glavni dužnik. pa je ovaj odbije. po našem pravu. “akceptiram” i stavlja se potpis. vjerovatno iz praktičnih razloga. Obično se daje riječima: “priznajem”. a ostali potpisnici na mjenici postaju drugostepeni (regresni) obveznici. ona se ne gasi. U tom slučaju. Akceptant ne preuzima obavezu prema onome ko mjenicu predoči (podnese) na akceptiranje. Stoga za akcept nije ni propisana forma. Akcept nije bitan sastojak mjenice. jer je zakonska pretpostavka da kao akcept važi i sam trasatov potpis stavljen na licu mjenice (ZM. akceptant ipak odgovara za mjenicu. Kod dodjeljivanja kredita. nego prema licu koje je ili koje će biti pravovaljano legitimisano kao povjerilac. Mjenica se podnosi na akcept “do dospjelosti”. u donjem lijevom uglu ispod naznačenja trasatove adrese ili poprijeko preko mjeničnog sloga na lijevoj strani. Do tada je dužnik bio njen izdavalac. stavljanjem odgovarajuće klauzule i svojim potpisom na mjenici. Kada mjenicu nije podnio na akceptiranje.(izjava) kojom trasat. čl. uz mjenično obezbjeđenje. a o dospjelosti od trasata traži isplatu. “prihvatam”. pravo da se naplati od njih. Mjenicu na akcept podnosi imalac mjenice ili svaki njen držalac. čl. Označavanje imena trasata jest njen bitan sastojak i bez toga nema mjenice. Izjava o akceptu se. Ako mjenicu isplati ma koji drugi mjenični obveznik. mora dati na mjenici i to licu mjenice. “primljeno”. imalac mjenice mora imati dovoljno garancija od ostalih potpisnika u tom mjeničnom poslu (indosanta i trasanta) da naplati mjeničnu tražbinu. pa čak i trasantu. Od volje imaoca mjenice zavisi da li će je podnijeti na akcept trasatu. ako ne plati glavni dužnik. Akceptantova obaveza je neposredna. Akcept i potpis stavljaju se obično na licu mjenice. imalac mjenice neće moći ostvariti zahtjev protiv trasata jer nema njegovog potpisa na mjenici. Ali i bez trasatovog potpisa mjenica je pravovaljana. 1). Dalji je značaj akcepta u tome što mjenica i mjenične obaveze prestaju jedino ako mjenicu isplati akceptant. 349 . Postoji i blanko akcept. Imalac mjenice stiče prema njima regresno pravo. 22). 26. jer odgovara svakom imaocu mjenice neposredno. Akceptom se mijenja glavni dužnik u mjenici. U tome je osobina mjenice i u tome je značaj akcepta. st. banke traže da se potpis akceptanta stavi u donjem desnom uglu mjenice. Neka prava dopuštaju da se akcept može dati i posebnim pismom (pismenom izjavom). jer ako bi mjenica s obzirom na potpise ostalih potpisnika bila nevažeća. ako je mjenica došla u njegove ruke. Na dan dospjelosti ili kasnije ne može se prezentirati na akcept. potvrđuje da prihvata mjeničnu obavezu. To je sam potpis trasatov na mjenici. Obaveza je i samostalna.

odnosno dok ne protekne određeno vrijeme. a indosanti mogu samo skratiti (ZM. 2). ali ne može doći u sukob sa trasantom. kao da nije ni dat. pa imalac ne treba da je protestuje. Međutim. 24. Ako se mjenica i pored zabrane podnese na akcept. Pošto je mjenični nalog bezuslovan. može napisati: “Ne smije se podnijeti na akcept” ili “Bez prezentiranja na akcept” ili “Ne podnositi na akcept do 20. a ne mora podnositi na akcept. Naredbu o obaveznom podnošenju na akcept može dati i indosant. Prvi slučaj.000. god”). akcept će biti pravovaljan ako trasat mjenicu akceptira. čl. Taj rok trasant može skratiti ili produžiti. septembra 2004. kod suda. odnosno “da mu se mjenica podnese još jedanput sutradan nakon prvog podnošenja na akceptiranje” (ZM. a akceptant je obavezan prema sadržini svog akcepta (ZM. mjenica trasirana na određeno vrijeme po viđenju “mora se podnijeti na akceptiranje u roku od jedne godine od dana izdanja”. pa mu se pruža prilika da se za to pripremi.000. imalac mjenice gubi pravo na regres i zbog neakceptiranja i zbog neisplate. mjenica važi. d) Može akcept ograničiti na jedan dio mjenične svote. Kada se mjenica podnese na akcept. ali ga trasat može ograničiti na jedan dio mjenične svote. Ako odbije akcept. Drugi slučaj je kada se radi o domiciliranoj mjenici. god. st. 1). st. 27). b) Akcept može odbiti i tako ne ući uopšte u mjeničnu obavezu. mjenica ipak zadržava sve svoje osobine. Podnošenjem na akcept domicilirane mjenice trasat se stvarno obavještava o tome da mjenicu treba platiti u nekom drugom mjestu ili kod nekog trećeg lica. Ako naredbu o obaveznom akceptu ne izvrši.” ili “Ne smije se podnijeti na akcept prije tri mjeseca od danas”. a za neakceptirani dio povjerilac preduzima radnje protiv regresnih dužnika (“Akceptiram 50.Od pravila da se trasirana mjenica može.” a mjenična svota glasi 90. prema regresnim dužnicima. (“Mora se podnijeti na akcept” ili “Akcept obavezan do 20. čl.00 KM. trasat ima alternativno jedno od sljedećih prava: a) Mjenicu može akceptirati i time preuzeti mjeničnu obavezu i postati glavni dužnik po toj mjenici. U tom slučaju. datiranje se mora izvršiti: kada je trasirana mjenica plativa na određeno vrijeme po viđenju i kad je 350 . čl. postoje izuzeci: a) Trasant može u mjenici odrediti da se ona obavezno podnese na akcept. Postoje slučajevi kada trasant ne može zabraniti podnošenje mjenice na akcept. tempus deliberationis). i akcept mora biti bezuslovan. Može odrediti i rok u kome se to mora učiniti. c) Može tražiti jedan dan vremena da se odluči (deliberacioni rok. b) Trasant može zabraniti da se mjenica podnosi na akcept uopšte ili da se podnosi prije određenog vremena. septembra 2004. povjerilac ima pravo da preduzme postupak. Akcept se ne mora datirati (stavljen samo potpis trasata na lice mjenice). Ako je akcept uslovljen. smatra se da je izvršeno odbijanje akcepta. 25.00 KM). Tako.

“kao poruk”. “jemčim za isplatu” ili drugačije. čl. a ne i za druge mjenične radnje i obaveze.posebnom odredbom (naredbom) utvrđeno da se mjenica mora podnijeti na akcept po proteku određenog vremena. čl. Aval se može izraziti riječima “kao jemac”. treba da odredi za koga garantuje. a ne akcesoran pravni odnos. Naprotiv. “per aval”. Ako se mjenica ne datira. izdavalac solo mjenice). Dakle. Prava nekih zemalja dopuštaju davanje avala odvojeno od mjenice. 33). važi zakonska pretpostavka da se radi o avalu za trasanta (ZM. Napisani akcept trasat može precrtati prije nego što vrati mjenicu i smatra se da je odbio akcept. obično se između budućeg avaliste i njegovog honorata zaključuje poseban ugovor koji je izvan mjeničnog posla (neki 351 . glavni mjenični dužnik ne može se pojaviti kao avalist (akceptant. Izjava o avalu mora biti upisana i potpisana na mjenici (licu ili poleđini) ili na alonžu. pa i neki već postojeći obveznik na mjenici. Radnja akceptiranja je konačna. zatim avalista može biti pozvan da plati mjenicu prije nego što je pokušana naplata od glavnog dužnika. Mjenično jemstvo (aval) Aval je mjenično jemstvo. isplatiti mjenicu. u principu. Mjenično jemstvo se može preuzeti (dati) za bilo kog dužnika iz mjenice (honorata). 30). To je pismena izjava sa potpisom ili samo potpis na mjenici kojim neko lice (avalist) garantuje (jemči) da će mjenični dužnik za koga on daje aval (honorat) ispuniti svoju mjeničnu obavezu. samostalno i solidarno jer važi princip da “avalista odgovara onako kako odgovara onaj za koga jamči” (ZM. No. Aval se daje samo za isplatu. nego kao bjanko indosament. samo da ta izjava znači jemstvo.N”). a akcept neopoziv kada trasant preda akceptiranu mjenicu povjeriocu. Dovoljan je i sam potpis na licu mjenice ili alonžu. Svako lice koje ima pasivnu mjeničnu sposobnost može dati aval. sam potpis na poleđini mjenice ne vrijedi kao aval. čl. 31). avalista odgovara povjeriocu neposredno. “kao garant”. 32. trasant do akceptiranja. Može se dati za cijelu mjeničnu svotu ili za jedan njen dio (ZM. Ipak. Zakonska je pretpostavka da se svaki potpis na licu mjenice ili alonžu smatra avalom. Ako se to ne vidi (stavljen samo potpis na licu mjenice ili alonžu). Avalista. 4). trasat može pismeno izvijestiti imaoca mjenice ili drugog potpisnika da je mjenicu akceptirao i tada je obavezan prema sadržaju danog akcepta (ZM. ako to nisu potpisi trasanta ili trasata. ko je njegov honorat (“kao jemac N. imalac mjenice mora podignuti protest da bi održao regresna prava protiv indosanata i trasanta. Prije davanja avala (upisa na mjenici). Mjeničnopravno jemstvo razlikuje se od jemstva u obligacionom pravu u sljedećem: avalom se zasniva samostalan. 5. st. u tim slučajevima. posebnom izjavom. To je slučaj kada je dozvoljeno koristiti dokaze van mjenice da bi se potvrdila činjenica upisa na mjenici. čl.

odgovara isto kao lice (honorat) za koje je dao mjenično jemstvo (kao trasant. Skriveni aval može se dati preuzimajući ulogu trasanta. nego da su žiranti indosanti. dao aval za nepismeno ili slijepo lice čiji potpisi nisu dati u skladu sa zakonom). Formalno izgleda da su ta lica imala mjenicu u rukama. potpisuje mjenicu (žirira) kao indosant. U teoriji nije prihvaćeno jedinstveno mišljenje da je žiriranje skriveni aval. akceptantu. ili kao trasat. Onaj koji hoće da garantuje za isplatu mjenice. čiju funkciju preuzima. Smisao avala jeste sticanje većeg povjerenja u mjenicu. ko je povjerilac uslijed prenosa i cirkulacije mjenice u prometu. tako i odgovara. radi ojačavanja obaveze. bankarski posao). garanti. st. Odgovornost je uvijek onakva kakva je odgovornost lica koje pokriva. Neki misle da potpis žiranta ne predstavlja izjavu o avalu. akceptant. akceptanta kao i ostale mjenične obveznike (potpisnike). pa otuda za indosante naziv žiranti. indosantovim prethodnicima). obaveza avaliste je pravno valjana iako je obaveza lica za koje avalira ništavna. Mjenični dug je “potražljiv” (Holschuld) pa povjerilac mora ići dužniku da bi se izvršilo plaćanje. Žiro se ostvaruje na taj način što se svako ko se želi uvući u mjeničnu obavezu. pravo regresa prema svome honoratu kao i prema licima koja su odgovorna honoratu (trasantu. u vrijeme dospjelosti. avalista postaje vlasnik mjenice i stiče status regresnog povjerioca (ZM. Podnošenje (prezentacija) mjenice na isplatu uvijek je obavezno za razliku od prezentacije na akcept. odnosno indosatar (povjerilac). Ako avalista isplati mjeničnu sumu stiče. Međutim. obaveza avaliste neće vrijediti ako je obaveza za koju je jemčio ništavna zbog formalnih mjeničnopravnih nedostataka (preuzeo aval za lice čiji je potpis na mjenici precrtan. Poleđinu mjenice nazivaju i žirom. po zakonu. 6. Zapravo. 33.obligacioni ugovor. indosant). pa i trasata. 3). Slijedeći princip samostalnosti u mjeničnom pravu. a želi to da prikrije. Umjesto avala često se koristi prikriveno jemstvo (žiro). Njegova dejstva su obligacionopravnog karaktera. potpisuje na poleđini mjenice. Aval se daje u slučajevima kada remitent. Razlog je u činjenici što dužnik ne mora znati. Prema tome u kakvoj je ulozi stavio svoj potpis. nema dovoljno povjerenja ili ne poznaje dobro trasata. 352 . pa su stoga takvi potpisnici (indosanti) stvarno žiranti. postizanje sigurnosti za naplatu mjeničnog potraživanja. čl. iz ma kog razloga (dao aval za obveznika koji je mjeničnopravno nesposoban). ili kao trasant. pa su je dalje indosirala blanko indosamentom i tako postali dužnici. Isplata (plaćanje) mjenice Cilj izdavanja mjenice jeste isplata mjenične svote. Već je rečeno kakav je pravni položaj avaliste . Oni koji potpišu mjenicu na poleđini odgovaraju solidarno.

po zakonu. on ima pravo da traži naplatu onoga što je platio. zatezne kamate i troškove. po pravilu. dužnik može zahtijevati predaju (izručenje) mjenične isprave i da se na njoj konstatuje isplata. dužnik koji isplati mjenicu ima pravo zahtijevati predaju primjerka na kome je upisana klauzula o akceptu. 2). a ne obaveza. 39. ovlašteno lice za podnošenje mjenice na isplatu je isključivo ono koje je formalno legitimisano pa se njemu ili punomoćniku vrši isplata mjenice. tada je svaki mjenični dužnik ovlašten da mjeničnu svotu položi (deponuje) kod redovnog suda prvog stepena u mjestu plaćanja i to na trošak. Ovo je njihovo pravo. 2). 43). 40. čl. čl. izdavaocu solo mjenice. st. rok dospjelosti i dan plaćanja se ne podudaraju. što utiče na položaj regresnih dužnika. od glavnog mjeničnog 353 . U tim slučajevima. U slučaju da je mjenična isprava izdata u više primjeraka. st. Domicilirana mjenica se podnosi na isplatu domicilijatu. st. a povjerilac ne može odbiti djelimičnu isplatu (ZM. njena isplata se može tražiti bilo kada u roku od jedne godine dana računajući od dana izdanja. st. Što se tiče mjenice po viđenju (a vista). On je. odnosno indosanti skratili. trasantu ako nije akceptirana). vjerske) jer plaćanje treba tražiti sljedećeg radnog dana. 3). Mjenica se isplaćuje. Mjenična obaveza prestaje potpuno i mjenica se gasi samo ako je isplati glavni mjenični dužnik. mjenica se podnosi na isplatu glavnom dužniku (akceptantu. ukoliko trasant rok nije skratio ili produžio. Ima mišljenja da mjenicu treba podnijeti trasatu iako nije akceptirao mjenicu jer može prihvatiti isplatu. Kada je u cijelosti isplatio mjeničnu svotu. Dužan je odbiti isplatu ako zna ili bi morao znati da podnosilac mjenice nije njen zakoniti imalac. čl. pa ni jedan ne mora pristati na raniju isplatu. 310). Mjenični zakon zahtijeva od onoga ko vrši plaćanje da “ispita pravilnost niza indosamenata. ali ne i istinitost potpisa indosanata” (ZM. smatra se da je podnesena na isplatu (ZM. 1).39. Ostatak neisplaćenog iznosa povjerilac će tražiti od regresnih dužnika pošto se prethodno kod suda utvrdi djelimična isplata glavnog dužnika. onda u njegovom stanu. a ako se to ne vidi iz mjenice. Dužnik može isplatiti dio mjenične svote (djelimična isplata). Kada se mjenica podnese nekoj organizaciji ovlaštenoj za obavljanje platnog prometa. Dužnik koji isplati dio mjenične svote može zahtijevati da se to upiše u mjeničnu ispravu i da se izda pismena priznanica. 41. opasnost i štetu povjerioca (ZM. ovlašten da to učini i dva radna dana po dospjelosti ako se radi o mjenici plativoj na određeni dan ili na određeno vrijeme od dana izdanja ili viđenja (ZM. Mjenica se podnosi u poslovnom lokalu dužnika. čl. Inače.Pravilo je da se mjenica prezentira na isplatu i plaća na dan dospjelosti. Za razliku od prezentacije na akcept. Povjerilac i dužnik se mogu sporazumjeti da se mjenica isplati i prije dospjelosti. čl. Ako je mjenicu isplatio neki drugi dužnik. što je različito od opštih pravila obligacionog prava o djelimičnom ispunjenju novčanih obaveza (ZOO. Kada povjerilac ne prezentira mjenicu na isplatu na vrijeme. Neće se podudariti i kada rok dospjelosti pada u zakonom priznate praznike (državne. u cijelom iznosu (iskup mjenice). čl.

Pravo se ostvaruje u regresnom postupku. Imalac mjenice stiče pravo da se obrati ostalim dužnicima . Taj normalan tok mjeničnih radnji se prekida i kada trasat odbije akcept ili odbije isplatu. regresno pravo obuhvata i pravo mjeničnog dužnika (regresnog) da traži naplatu isplaćenog od svojih prednika ako je iskupio mjenicu (iskupljujući regres). indosanti i njihovi avalisti. ili ako je trasat. osim ako postoji klauzula o zabrani podnošenja na akcept. koju plaća dužnik. kamata se računa od izdanja mjenice. jemče povjeriocu da će mjenica biti isplaćena. odnosno akceptant. u prvom redu. 2. U mjeničnu svotu. uz ispunjenje zakonskih uslova. isplatu mjenice od regresnih dužnika. a to su trasant. Međutim. Regres prije dospjelosti koji se podnosi zbog neakceptiranja ili nesposobnosti za plaćanje trasata i akceptanta. 7). c) Ako je otvoren stečaj odnosno likvidacija nad imovinom trasanta. Postoje dvije vrste regresa i to: 1. bilo potpuno bilo djelimično. obustavio plaćanje.regresnim dužnicima. 7. a trasanta u jednom slučaju. a mjenica važi (ZM. 354 . a radi se o mjenici koja se ne smije podnijeti na akceptiranje (ZM. 44). uključena je kamata. kao i od ostalih mjeničnih dužnika koji su po mjeničnom pravu njemu odgovorni. a postupak koji se pri tome provodi jeste regresni postupak. O dospjelosti se mjenica podnosi akceptantu na isplatu. odnosno akceptanta. Kod ovih mjenica kamata se ne može unaprijed izračunati i pripisati glavnici.dužnika. Regresni dužnici su sva lica koja. b) Ako je prije ili poslije akceptiranja mjenice otvoren stečaj ili prinudna likvidacija nad imovinom trasata. kod mjenice plative po viđenju ili na određeno vrijeme po viđenju dozvoljava se odredba o kamati uz naznačenje kamatne stope. Ona se priračunava glavnici već prilikom izdavanja mjenice. Regres o dospjelosti ili regres zbog neisplate je češći i njega imalac mjenice vrši ako glavni dužnik ne plati mjenicu u cijelosti ili djelimično. i da je trasat prihvati i potpiše čime postaje akceptant (glavni mjenični dužnik). pravo na osnovu koga imalac mjenice može tražiti. na dan plaćanja ili za dva radna dana po dospjelosti. kao mjenični potpisnici. čl. Zakon polazi od toga jer odredba o kamatama unesena u mjenicu smatra se da nije napisana. Ako nije određeno. Pod regresnim pravom podrazumijeva se. pa makar obustava i ne bila sudski utvrđena. Takođe i u slučaju kad je izvršenje nad imovinom tih lica ostalo bezuspješno. Ipak. Regresni zahtjev prije dospjelosti može se postaviti u slučajevima određenim zakonom: a) Ako je akceptiranje odbijeno. Regres Normalan tok mjeničnih radnji je takav da se najprije mjenica podnese na akcept trasatu. čl.

tada su prema njemu regresni dužnici: svi prethodni indosanti i avalisti. imalac mjenice svoj regresni zahtjev može postaviti prema svakom od regresnih dužnika i tražiti isplatu mjenice (trasatu. Od regresnih dužnika povjerilac (remitent. odgovaraju povjeriocu solidarno. ali ne i na ona koja su poslije njega potpisala mjenicu. Povjerilac se može obratiti ma kome od njih. Kada neki od regresnih dužnika isplati (iskupi) mjenicu. nego pravo regresa postoji i u međusobnim odnosima regresnih dužnika (iskupni regres). Za ostvarivanje regresnih prava potrebno je ispuniti i određene formalne uslove u vidu dokaza. kamatu ako je bila upisana na mjenici. indosatar) u regresnom postupku može tražiti: mjeničnu svotu. 48). kamate na taj iznos od dana iskupljenja u visini eskontne stope koju utvrđuje Evropska centralna banka iz Frankfurta. Dok glavni mjenični dužnik (akceptant. U regresnom postupku plaćanje se može izvršiti povratnom mjenicom. ostali troškovi) i najposlije. odnosno svotu koja nije isplaćena ili akceptirana. Zapravo. Ovo stoga što isplatom mjenične svote od strane nekog regresnog dužnika ne prestaje mjenična obaveza. odnosno regresni dužnici. Otuda je teži položaj regresnih dužnika čiji su potpisi na mjenici bliže potpisu glavnog dužnika (ZM. naknadu za 355 . Svi mjenični potpisnici. neposredno i samostalno. na posjedovanje uredne isprave o podizanju protesta. Ako se regres vrši prije roka dospjelosti. izdavalac solo mjenice) ne isplati mjenicu. rješenje o otvaranju stečaja ili prinudne likvidacije. To se odnosi. zateznu kamatu od dospjelosti mjenice. po svome izboru. troškove koje je imao u vezi sa regresom (troškovi protesta. To je nova mjenica trasirana po viđenju koju vuče povjerilac (vršilac regresa) na nekog od svojih prethodnika (regresnih dužnika) njemu odgovornih. trasant kod neakceptirane mjenice. on može tražiti cjelokupni iznos koji je već platio (regresni iznos). čl. postoji nečije pravo regresa u obliku iskupljujućeg regresa. ne poštujući red kojim su potpisivali mjenicu. 50). Obuhvata svotu utvrđenu članom 49 i 50 ZM. kao i troškove. Ako je mjenica akceptirana. Ako regresni zahtjev (iskupni) postavlja neki od mjeničnih dužnika koji je već iskupio mjenicu u prethodnom regresnom postupku. indosantima i njihovim avalistima). I ovdje dolazi u obzir eskont ako se regres vrši prije roka dospjelosti (ZM. zatim trasant i eventualni intervenijent.Kad nastane neki od iznesenih materijalnopravnih razloga za regres. Već je rečeno da regres u mjeničnom pravu nije ustanovljen samo u korist mjeničnog povjerioca. Zahtjev može postaviti prema svakom pojedinačno ili istovremeno prema više njih po izboru (opciji) ili protiv svih zajedno. onda se od mjenične svote odbija eskont određen po stopi službenog eskonta. čl. nego se vrši prevaljivanje (prebacivanje) mjenične obaveze na ona lica koja su mjenicu potpisala prije njega. prije svega. svi prethodnici koji su prije njega potpisali mjenicu. ako nije protivno ugovoreno. dokaze o nemogućnosti izvršenja. posljednji regresni dužnik jeste trasant pošto je prvi potpisao mjenicu. slanja izvještaja.

posredovanje kao i pristojbu za povratnu mjenicu. Protest podiže imalac mjenice ili njegov punomoćnik. Najprije. d) Perkvizicioni protest podiže imalac duplikata ili kopije mjenice kojim traži predaju akceptiranog primjerka mjenice od držaoca toga primjerka kako bi tražio isplatu mjenice od akceptanta. Ako protest nije podnesen u roku. ako hoće da očuva svoja prava prema regresnim dužnicima. b) Protest zbog neisplate ili djelimične isplate preduzima se kada je akceptant odbio potpuno ili je djelimično isplatio mjeničnu svotu. Razlozi zbog kojih se podiže protest su zakonom utvrđeni. a plativa je u mjestu prebivanja tog dužnika (ZM. a u toj ulozi mogu biti trasat. Zavisno od razloga postoje i različite vrste protesta: a) Protest zbog neakceptiranja ili djelimičnog akceptiranja se podiže kada je trasat odbio potpuno ili djelimično da akceptira mjenicu. Stoga se on prvo mora obratiti glavnom dužniku i tražiti izvršenje odgovarajuće radnje. on predstavlja mjeničnopravnu radnju koja se preduzima radi očuvanja prava iz mjenice prema regresnim dužnicima. Podizanje protesta nije samo pravo imaoca mjenice nego i njegova obaveza. Time se može bitno umanjiti pravna sigurnost povjerioca. kao i načina određivanja dospjelosti mjenice. a protest se podiže odmah po odbijanju izvršenja mjenične radnje. odnosno imalac duplikata ili kopije mjenice i to lice naziva se protestant. c) Protest zbog nedatiranja akcepta jer akceptant nije stavio datum akcepta kod mjenice plative na određeno vrijeme po viđenju. 356 . 53. Ispravom se dokazuje da je imalac mjenice ili njegov punomoćnik preduzeo na vrijeme potrebne radnje prema glavnom dužniku. čl. ali se mora izvršiti notifikacija. čl. Protest se mora podići u zakonom predviđenim rokovima (protestni rokovi). Kod protesta zbog neakceptiranja protestat je uvijek trasat. Bez protesta ne može se aktivirati mjenična odgovornost regresnih dužnika. nema ni mjenične tužbe prema njima. ostaje samo odgovornost glavnog dužnika. 8. imalac akceptiranog primjerka mjenice i drugi. Protest Protest ima dvojako značenje. rokovi su različiti (ZM. 1). akceptant. Zavisno od razloga zbog koga se vrši protest. korištenje regresnih prava. Zakonski rokovi se mogu prolongirati u slučaju više sile ili zakonskih razloga. Protest je istovremeno i javna isprava kojom se na vjerodostojan način utvrđuje da dužnik nije izvršio određenu radnju iz mjenice (nije akceptirao ili datirao akcept. nije isplatio mjenicu i dr). Protest je uslov za regres. 45). Lice protiv koga je podignut protest naziva se protestat. mjenica postaje “prejudicirana” i povodom takve mjenice ne mogu se vršiti regresna prava. Rokovi su kratki. st. ali da su one ostale bez uspjeha.

protestni organ sastavlja protestnu ispravu. Uvijek se preduzima u korist određenog regresnog dužnika (“u njegovu čast”) radi zaštite od regresa. čl. 9. Intervencija Intervencija je takva mjeničnopravna radnja kojom neko lice (intervenijent) vrši akceptiranje ili isplatu mjenice umjesto nekog mjeničnog dužnika (honorata) u slučajevima kada je imalac mjenice stekao regresno pravo po toj mjenici. intervenijenta i dr. odnosno djelimična isplata konstatuje na mjenici. imalac mjenice ima još jednu obavezu ako se radi o odbijanju akcepta ili isplate. U tim slučajevima. broj iz registra protesta uz potpis ovlaštenog lica i pečat suda. ukratko. bez odlaganja. Za sastavljanje ove izjave potrebno je da se ispune određeni uslovi. Protestna isprava dostavlja se. izjava da je protest ostao bez uspjeha. “bez protesta”. Svaka protestna isprava zavodi se u poseban registar (registar protesta) koji ima karakter javne knjige. jedina posljedica jeste što sam snosi protestne troškove. Ako protestat ne izvrši mjeničnu radnju ili se ne može naći. Ovo obavještavanje se naziva notifikacija. sljedeći: prepis protestovane mjenice. ali je obavezan na notifikaciju. imalac mjenice podigne protest. 79). Svaki indosant mora dalje obavijestiti svog prethodnog indosanta i njegovog avalistu (dva dana nakon dobijene obavijesti). Elementi protestne isprave su. potpisuje i unosi u registar protesta (ZM. U tim slučajevima. mjesto. akceptanta.Pored podizanja protesta. Do intervencije dolazi onda kada imalac mjenice može zahtijevati regres uslijed neakceptiranja ili neisplate mjenice. imalac mjenice nije dužan podizati protest radi očuvanja regresnih prava. Notifikacija nije uslov za održanje regresnih prava. u protestnom roku. imalac mjenice dužan je obavijestiti svoga indosanta i trasanta (četiri dana nakon dana protesta). Ako udovolji zahtjevu (akceptira ili datira akcept. O tome se na zahtjev izdaje potvrda koja se. imaocu mjenice ili licu koje je u njegovo ime podnijelo mjenicu na protest. upisuje u registar protesta. isplati mjenicu). 357 . Protest se podiže kod suda mjesno nadležnog za protestata. indosant ili avalista može na mjenici upisati klauzulu “bez troškova”. Isplaćena mjenica se predaje isplatiocu. Već je rečeno da trasant. odnosno ako je pozivanje ostalo bez uspjeha. Vlada Federacije Bosne i Hercegovine utvrđuje do koje mjenične svote protestno tijelo može umjesto protesta preporučenim pismom dostaviti prepis mjenice svim mjeničnim dužnicima sa napomenom da je mjenica protestirana. postupak se obustavlja. a može se izvršiti i putem pošte. ipak.). Protestni organ (može biti službenik suda) poziva protestata da izvrši mjeničnu radnju radi koje je podignut protest. Ako. godina i sat kada je pokušano izvršenje mjenične radnje prema protestatu te broj isprave i datum. Protestna isprava može biti zamijenjena pismenom izjavom na mjenici lica od koga se traži izvršenje određene radnje (trasata. ali se i ona datira. dan. imena protestanta i protestata.

Poziv (naredba) upisana je u mjeničnu ispravu. Dva su osnovna kriterija za razlikovanje intervencije: prvi. imalac mjenice dužan je da se obrati licu naznačenom za intervenciju (adresatu) koje postaje intervenijent kada prihvati poziv. Ako se ispune uslovi za regres. Intervenisati se može za svakog regresnog dužnika. Otklanja se samo prema honoratu i njegovim povjeriocima. U prvom slučaju razlikuje se pozivna i spontana intervencija. u njegovu čast. odnosno adresa u nuždi. po svojoj volji (sua sponte). Primjenjuje se samo u slučajevima ako bi došlo do vršenja regresa prije dospjelosti. 9. I spontana intervencija može biti za neakceptiranje ili za neisplatu.N”. imalac mjenice može odbiti akcept kod spontane intervencije jer ne želi spontanog intervenijenta kao dužnika. indosant ili avalist upisom na mjenici ili da određeno lice. U ulozi intervenijenta ne može se pojaviti akceptant. To može biti treće lice (izvan kruga lica na mjenici) ili lice koje je već dužnik po toj mjenici. način na koji dolazi do intervencije i drugi. dakle. Dakle. licima čiji se potpisi na mjenici nalaze poslije potpisa honorata.Intervenijenta može odrediti trasant. U ulozi intervenijenta može biti svako lice koje ima pasivnu mjeničnopravnu sposobnost. a u drugom intervencija zbog neakceptiranja i intervencija zbog neisplate. spontano interveniše (ZM. Intervencija zbog neakceptiranja i intervencija zbog neisplate Do intervencije zbog neakceptiranja može doći na osnovu pozivne ili spontane intervencije (po pozivu ili spontano). 9. Za razliku od pozivne intervencije.2. st. po svojoj volji.1. 56. ne otklanja prema honoratovim prethodnicima.N” ili “Obratiti se N. Međutim. obustave plaćanja i dr. razlog intervencije. postoji onda kada trasant. on ne može odbiti isplatu potpunu ili djelimičnu putem spontane intervencije. indosant ili avalist odredi lice koje će intervenisati za slučaj neakceptiranja ili neisplate mjenice ili za oba slučaja. Pravna dejstva intervencije su relativnog karaktera jer se njome ne otklanja regres prema svim dužnicima. čl. Pozivna i spontana intervencija Pozivna intervencija ili adresa po potrebi. Obično se određuje upisom izjave: “U slučaju potrebe obratiti se N. 2). kako zakon kaže. Već je rečeno da do regresa prije dospjelosti može doći ako je trasat odbio akcept (potpuno ili djelimično) ili usljed otvaranja stečaja. Mogućnost regresa se. prihvati intervenciju. “kad god je prije dospjelosti mjenice njen imalac ovlašten na regres po mjenici koja se može 358 . Do spontane intervencije dolazi kada treće lice (van lica u mjenici) ili ma koji potpisnik na mjenici (osim akceptanta) bez poziva (naredbe). Može biti čak i trasat koji je odbio redovan akcept.

a to može biti potpuni ili djelimični iznos mjenice. iako to možda ne želi. Akceptiranjem mjenice intervenijent ne postaje glavni mjenični dužnik. kao i prema dužnicima čiji potpisi slijede iza potpisa honorata. Dakle. Intervenijent koji akceptira mjenicu (intervenijent-akceptant) odgovara isto kao i njegov honorat.podnijeti na akceptiranje” (ZM. Intervenijent na mjenici upisuje izjavu o akceptu. izgubio bi pravo regresa prema svim 359 . Isplata intervencijom može se vršiti u svim slučajevima kada je moguć regres. ima svrhu da otkloni regres. Akceptiranje spontanom intervencijom povjerilac može odbiti. a ako prihvati. Intervencija zbog neisplate. ima značenje bjanko indosamenta. ako intervenijent nije trasat ili trasant. imalac mjenice obraća se pozivnom intervenijentu radi akceptiranja (potpunog iznosa mjenice ili neakceptiranog dijela od trasata). Imalac mjenice je dužan primiti taj iznos jer se time smanjuje obaveza honorata i ostalih dužnika kao i troškovi. Njegov pravni položaj se razlikuje bitno od položaja akceptanta kod redovnog akcepta. niti prema njegovim sljednicima. Kada bi odbio isplatu intervencijom. Kada glavni mjenični dužnik odbije isplatu. važi zakonska pretpostavka da je to trasant (ZM. ma gdje bio stavljen. pošto podigne protest. Isplata intervencijom obuhvata cjelokupan iznos koji bi. imalac mjenice gubi pravo naplate od dužnika koji je naznačio intervenijenta ili za koga je mjenica akceptirana intervencijom (honorata). Ako propusti da podnese mjenicu na isplatu pozivnom intervenijentu. spontani intervenijent odgovara kao i njegov honorat. isplaćuje mjenicu za čast (u korist) određenog regresnog dužnika (honorata) u slučaju kad imalac mjenice stekne pravo da zahtijeva isplatu mjenične svote od regresnih dužnika. Odgovara prema imaocu mjenice i prema indosantima čiji potpisi na mjenici dolaze iza potpista honorata.” i potpis). 57). odgovara onako i onoliko kako i koliko odgovara njegov honorat. ako se potpis nalazi na poleđini mjenice. Pravne posljedice propuštanja jesu: imalac mjenice neće moći ostvariti regres prema licu označenom za intervenciju. Ako nastanu okolnosti za regres prije dospjelosti mjenice. takođe. ako trasat interveniše pa stavi svoj potpis na lice mjenice bez odgovarajuće izjave o intervenciji. može se obratiti regresnim dužnicima.N. Vrijedi istaći neke napomene: sam potpis intervenijenta na licu mjenice. čl. ima pravno značenje avala. bilo o dospjelosti (glavni dužnik odbio isplatu) ili prije dospjelosti (materijalnopravni razlozi za regres prije dospjelosti). onda takvim potpisom on postaje akceptant. imao platiti honorat. imalac mjenice mora se obratiti pozivnom intervenijentu (adresatu u nuždi) prije regresnih dužnika. To je pravna radnja kojom neko. Ako nije označen honorat. za koga akceptira (ko je honorat) i potpisuje mjenicu (“Akceptiram u korist N. inače. Akceptiranje intervencijom ne dolazi u obzir kada je trasant svojom naredbom zabranio podnošenje mjenice na akcept. čl. pozvan ili spontano. Tek kada ga i adresat u nuždi odbije. 58).

platite za ovu solo mjenicu. Imalac mjenice nije dužan davati objašnjenje zašto zahtijeva nove primjerke mjenice. Izdavanje novih primjeraka može zahtijevati svaki njen imalac. Intervenijent-platac stiče prava koja ima njegov honorat i prema honoratovim prethodnicima. Tada se mjenica izdaje u više primjeraka i jedan se šalje na akcept. čl.. čl. Mjenica može biti izdata u više primjeraka od kojih je svaki jednak sa prvim primjerkom. kad ne živi u istom mjestu u kome i trasat. zakonska je pretpostavka da je to izvršeno za čast trasanta (ZM. šalje mjenicu na akcept poštom. Oznaku tekućeg broja svakog takvog primjerka može staviti samo trasant. Ako se oznaka ne bi stavila.. 10. Intervenijent ne može mjenicu dalje indosirati. 63). a može i za to da posluže kao prepis u druge svrhe kao i svaki drugi prepis. Duplikat odnosno drugi primjerak vraća se istim putem natrag od jednog indosanta do drugog i svaki od njih stavlja svoj potpis na taj primjerak.”).. da budu hartije od vrijednosti. “. čl. a znao je za to. Nerijetko se dešava da remitent ili koji drugi imalac mjenice. 360 . Intervenijent koji postupi drugačije. Umnožavanje i prepisi mjenice Mjenica se može umnožavati s namjerom da novi primjerci imaju osobine trgovačkih efekata. svaki bi se primjerak smatrao posebnom mjenicom (ZM.. “.”).mjeničnim dužnicima koje bi isplata intervencijom oslobodila obaveze (ZM. Kad traži novi primjerak mjenice. Izdavanje više primjeraka može se spriječiti unošenjem solo klauzule (“.za ovu drugu mjenicu. Svaki od njih je izvornik (original) i nosi svoj tekući broj. 62). dok mjenica ne stigne do onoga ko je tražio novi primjerak. imalac mjenice je dužan prihvatiti isplatu onoga intervenijenta koja oslobađa najviše dužnika. i tako redom po nizu indosamenata. gubi pravo regresa od onih koji bi bili oslobođeni da je prihvaćena najpovoljnija intervencija. (“Po viđenju platite za ovu prvu mjenicu. Više primjeraka jedne mjenice izdaje se da bi se povjerilac osigurao za slučaj gubitka mjenice.. naznačiti honorata i mjenicu predati intervenijentu-placu. U slučaju da isplatu ponudi više intervenijenata. triplikat). On ne stupa na mjesto honorata pa se prema njemu ne mogu isticati prigovori koji bi se mogli stavljati njegovom honoratu. Ti se ostali primjerci nazivaju drugim. imalac treba da se obrati svom neposrednom prethodniku. Intervenijent svoja prava ostvaruje samostalno i neposredno....”.. dok zahtjev ne stigne do trasanta. 65). a ostali se indosiranjem prenose i tako imalac može brže doći do potrebnog novca. Imalac mjenice je dužan potvrditi na mjenici isplatu intervencijom.”. Nove primjerke trasirane mjenice može izdati samo trasant. ovaj svome. trećim (duplikat..... Ako se ne naznači honorat.platite za ovu jedinu mjenicu.. ako nije naznačeno da je ta mjenica trasirana samo u jednom primjerku.

Prepis se. niti ga može indosirati (ZM. međutim. Od ovoga mjeničnog prepisa koji služi kao trgovački efekat treba razlikovati obični prepis mjenice.. Ako nema naznake kod koga je original. Prepis se može indosirati i avalirati na isti način i sa istim pravnim dejstvom kao da se to čini sa originalom. Svaki indosant može svoj primjerak prenositi na razna lica i odgovoran je. sa svojim daljim indosantima solidarno. kad ga zatraži (ZM. obavezan je po svakom primjerku na kome ima njegov potpis. pa ma i ne bilo navedeno da se isplatom jednog primjerka gase i ostali. Izuzetno. 67). Prepis mora sadržavati sve što sadrži original mjenice. koji se sačinjava kao za svaku drugu ispravu i kojim se samo utvrđuje da postoji takva mjenica. imaocu duplikata. Svaki imalac mjenice ima pravo sačiniti prepis mjenice. čl.. po svim primjercima koje je potpisao. kopiju (ZM. st. Zato prilikom regresne naplate treba da traži da mu se ti primjerci vrate.”). intervencija i žiro). služe zaloga i pridržaj. Mjenični povjerilac koji ima založno pravo na osnovu mjenice kao i korisnik prava pridržaja imaju određene privilegije u poređenju s istim nosiocima tih prava po građanskom pravu. prepis gubi snagu mjeničnopravne isprave. onda se može isplatiti samo po tom primjerku (“. 69. čl. 3). imalac duplikata podiže protest (perkvizicioni protest). Ako bi predaju odbio. klauzulama i naznačenjem potpisa. a ne za ostale. Kad jedan primjerak bude poslat na akceptiranje. te imalac nema pravo regresa na osnovu njega.platite za ovu prvu mjenicu. to se isplatom jednog primjerka gasi obaveza i potpisnici se oslobađaju obaveze po svim ostalim primjercima. ne može podnositi na akcept. odakle počinje originalni tekst na prepisu. Ako je trasat akceptirao više primjeraka. U prepisu se mora naznačiti da je to prepis i kod koga se nalazi original mjenice. Depozitar je dužan čuvati akceptirani primjerak i predati ga ovlaštenom licu. 68). mora se to naznačiti na svim ostalim primjercima i upisati ime onoga kod koga se nalazi taj primjerak (depozitara). Mora se naznačiti gdje se prepis završava. Prepisivanje je pravo svakog imaoca i zato ne mora tražiti da to učini trasant.Pošto izdavanjem novih primjeraka nije izdata nova mjenica. Obično se napiše: “dovde prepis” ili “odavde original”.. nego svi ti primjerci sačinjavaju jednu obavezu. Mora biti vjeran originalu sa svim indosamentima. ako je na mjenici napisana kasatorna klauzula.. da bi se znalo. ako bi se prepis indosirao ili avalirao. Tada se isplatom jednog primjerka ne gase ostali primjerci koje je akceptirao. čl. Obezbjeđenje mjeničnog potraživanja (pravo zaloga i pridržaja) Kao sredstva za obezbjeđenje mjeničnog potraživanja. 11. pored ličnih mjeničnih garancija (aval. 361 .

iako nema založnog prava. Imalac mjenice može se poslužiti pravom pridržaja i prije nego što mu je tražbina dospjela. ako je dužnik pao pod stečaj. Postupak je kao i kod ostalih hartija od vrijednosti. zato što nema mjenicu u svojim rukama.Mjenični založni povjerilac može tražiti od zalogodavca još i pismenu izjavu o zalaganju. koji su zakonitim putem došli u njegove ruke. izgorjela ili na ma koji način nestala) oglašava nevažećom (amortizovanom). Tražbinu ili mjenicu može sam naplatiti i bez posredovanja suda. povjerilac može od suda tražiti javnu prodaju zaloge bez tužbe i bez saslušanja zalogodavca. kao u građanskom pravu. Ako dužnik na vrijeme ne isplati mjenicu. bez pismene isprave ne mogu se ostvarivati i prenositi prava. onda je u privilegovanom položaju. Ukoliko se niko ne pojavi i ne predoči mjenicu u određenom roku. Svrha amortizacije mjenice jeste ublažavanje strogog načela inkorporacije. Ako sud nađe da su podneseni podaci dovoljni. Naprosto. da su ti predmeti došli u ruke povjeriocu povodom nekog posla koji ima veze s njegovim potraživanjem (koneksitet). O tome se obavještavaju svi zainteresovani. dokaze o tražbinama i pokretne stvari. i prije dospjelosti mjenice . čl. 94). putem oglasa u Službenom listu BiH poziva lice koje drži mjenicu u rukama da je podnese sudu. bez svoje krivice. zadržati dužnikov novac. čl. hartije od vrijednosti. sud oglašava mjenicu nevažećom. pravo pridržaja nad dužnikovim novcem. ili ako je izvršenje novčanog duga iz njegove imovine ostalo bezuspješno ili je kao trgovac obustavio plaćanje kvalifikovana retencija (ZM. Da bi osigurao svoje potraživanje. Sudska odluka zamjenjuje mjeničnu ispravu. 362 . mjenični povjerilac može. IV OSTALE MJENIČNE RADNJE (MJENIČNI ZAHTJEVI) 1. čl. bio lišen ostvarivanja prava iz mjenice. tražbini ili mjenici. Razlikuju se dvije vrste pridržaja: o dospjelosti mjenice. Specijalna procesna pravila o amortizaciji mjenice sadržana su u Zakonu o mjenici. Povjerilac može svoje potraživanje ostvariti po osnovu sudske odluke o amortizaciji mjenice (ZM. Imalac nestale mjenice podnosi prijedlog sudu uz prezentiranje odgovarajućih dokaza. pokretnostima i hartijama od vrijednosti stiče se kad imalac mjenice stekne pravo na tužbu protiv mjeničnog dužnika redovni pridržaj. odnosno o zasnivanju založnog prava na datoj stvari. Amortizacija mjenice Amortizacija je vanparnični sudski postupak u kome se nestala mjenica (ukradena. koji neki nazivaju redovnim pridržajem. 88-91). Ne traži se. a opšta u Zakonu o vanparničnom postupku.kvalifikovani pridržaj. a založne tražbine može zadržati (ZM. 88). Ako se zalogoprimac samo djelimično namirio. Štiti se povjerilac koji bi zato što ne posjeduje mjeničnu ispravu. Kad dobije takvu izjavu. Po pravilu. mora zabilježiti na mjenici.

Povjerilac se upućuje na parnični postupak da u tom postupku dokaže vlasništvo mjenice (vlasnička. koje može postavljati samo određeni dužnik. a regresna protiv regresnih dužnika po mjenici. ipak. a koji se ne vide iz mjenične isprave. u osnovi. ako je sadašnji imalac znao ili je morao znati da postoji neka nedopuštena radnja povodom koje dužnik može staviti prigovor. pojavi neko lice. a mogu biti upravljeni prema akceptantu. mogu nastati. znači. postane instrumenat kredita i finansijskih operacija pomoću kojih se nabavlja ili prodaje roba. U mjeničnom pravu mogu se isticati prigovori: a) Koji se zasnivaju na ličnom odnosu dužnika sa povjeriocem koji postavlja mjenični zahtjev. 363 . Radi se. Pravilo je. revindikaciona tužba). Postoje dvije vrste mjeničnih tužbi: redovna i regresna. Može ih isticati svaki mjenični dužnik svakom mjeničnom povjeriocu. dakle. za razliku od prvih. 2. da to lice preda sudu mjenicu i tada se postupak amortizacije obustavlja i druga. koji je odredio sud. trasantu. Mjenični promet zahtijeva što bržu i lakšu cirkulaciju mjenice. Zaštita se daje isključivo savjesnom imaocu mjenice. b) Koji se ne zasnivaju na ličnom odnosu dužnika i povjerioca. intervenijentu. Zaštita se. indosantima.Ako se u roku. ne daje nesavjesnom imaocu mjenice. trasantu kod solo mjenice. Usvajanjem ovih načela o pravnoj zaštiti imaoca mjenice omogućeno je da mjenica. avalistima. što uslovljava prekid amortizacionog postupka. kada lice odbije da preda mjenicu. Radi toga je data naročita pravna zaštita imaocu mjenice jer su ograničeni prigovori koji se mogu isticati. nego na mjeničnoj ispravi. dvije situacije: prva. a da se izbjegnu sve smetnje pa i neizvjesnosti. Redovna mjenična tužba podnosi se protiv glavnog mjeničnog dužnika. da se imaocu mjenice ne mogu isticati prigovori koji bi se zasnivali na odnosima mjeničnog dužnika i nekog ranijeg imaoca mjenice. Prije podizanja mjenične tužbe potrebno je blagovremeno podizanje protesta. objektivni prigovori. Mjenični zahtjevi su svi oni koji neposredno proizlaze iz same mjenice. kao i uopšte trgovački efekti. o nesavjesnosti imaoca mjenice. c) Koji proističu iz ličnog odnosa dužnika prema nekom ranijem imaocu mjenice. Mjenične tužbe i prigovori Svoje zahtjeve iz mjenice (mjeničnopravne zahtjeve) imalac mjenice može ostvariti putem tužbe (mjenične tužbe) u parničnom postupku (mjenična parnica).

Ostali mjenični obveznici oslobađaju se ove mjenične odgovornosti” (ZM. Isto je pravno dejstvo i u slučaju zastarjelosti: gase se mjeničnopravni zahtjevi. 87). 87). može se podići tužba za naplatu protiv nekih lica koja su bila u mjeničnom odnosu. Da bi mjenicu mogao naplatiti. primili vrijednost bez davanja protuvrijednosti. ako su iz tog odnosa stekla neosnovano neku imovinsku korist. ako su se na njegovu štetu neopravdano obogatili. zbog čega se mjenična tražbina gasi. Ako imalac mjenice ne izvrši potrebne radnje na vrijeme. Slučajevi kada se može podići građanskopravna tužba radi ostvarivanja zahtjeva nastalog u vezi sa mjeničnom poslom su ovi: ostvarivanje zahtjeva iz osnova neopravdanog obogaćenja. jer su dobili neku imovinsku korist. gubi pravo da traži da mu se obaveza iz mjenice izvrši po postupku za ostvarenje mjeničnog potraživanja. Neosnovano obogaćenje i drugi zahtjevi (zahtjevi građanskopravne prirode) U vezi sa mjeničnim poslom mogu proisteći određeni zahtjevi koji nemaju isključivo osnova u mjenici. Zadržaćemo se na neosnovanom obogaćenju koje obrađuje Zakon o mjenici (čl. jer su građanskopravne prirode. zahtjev vlasnika mjenice protiv posjednika mjenice (revindikacioni zahtjev). 364 . ublaženo je usvajanjem instituta neosnovanog obogaćenja. Mjenično pravo zasnovano je na načelima strogosti i formalizma. pa ako bude odbijen. ipak. Za njihovo ostvarivanje ne važe pravila mjeničnog prava. Smatra se da su se neosnovano obogatili. zahtjev iz osnova prouzrokovanja šteta uslijed propuštene notifikacije. čl. a u svemu ostalom primjenjuju se pravila Zakona o obligacionim odnosima. zahtjev akceptanta radi pokrića protiv trasanta kada je isplatio mjenicu. U Zakonu o mjenici stoji: “Trasant. akceptant i indosant čije su se mjenične obaveze ugasile uslijed zastarjelosti ili uslijed toga što su propuštene radnje propisane radi održavanja mjeničnih prava. U slučaju propuštanja preduzimanja zakonom propisanih radnji i u slučaju proteka roka zastarjelosti. Načelo strogosti. da na vrijeme podigne kod suda protest. nego se zasnivaju i na nekim drugim činjenicama. potrebno je da je njen imalac na vrijeme podnese trasatu na akcept i akceptantu na isplatu. Potraživanje kod neosnovanog obogaćenja zastarijeva za tri godine. pa se podiže neka od tužbi poznatih u građanskom pravu. odgovaraju imaocu mjenice.3.

Kod ove mjenice. Što se tiče mjesta plaćanja koje je izostavljeno. Poslovna praksa poznaje i druge vrste mjenica koje su moguće zahvaljujući elastičnosti i pravnom karakteru mjenice te pravilima mjeničnog prava uopšte. 365 . 4. Bitni sastojci sopstvene mjenice su isti kao i kod trasirane. trasirana mjenica po sopstvenoj naredbi i trasirana vlastita mjenica. odnosno sjedište izdavaoca. U toj ulozi može se pojaviti trasirana i vlastita mjenica.V VRSTE MJENICA 1. mjenica može biti: poslovna (robna ili trgovačka) i finansijska mjenica sa različitim podvrstama. takođe. To je jednostrana izjava volje koja se sastoji u bezuslovnom obećanju izvršenja obaveze od strane izdavaoca mjenične isprave. Kod sopstvene mjenice. postoje bitni pretpostavljeni sastojci. postoji trasirana (vučena) mjenica o kojoj je do sada govoreno i vlastita (sopstvena. solo) mjenica. Izdavanje mjenica u različitim varijantama jasno pokazuje njenu poslovnu (trgovačku) moć jer može da zadovolji širok krug poslovnih zahtjeva. a tiču se dospjelosti. Prema formi i sadržini. Prema trgovačkom poslu kod koga se primjenjuje i funkciji koju zadovoljava. mjenične isprave u momentu izdavanja razlikuju se: potpuna mjenica. jer po prirodi vlastite mjenice ne može ga ni biti. 3). 2. Vlastita (sopstvena. Kriteriji podjele Postoji više vrsta mjenica zavisno od toga šta se uzima kao kriterij podjele. mjesta izdanja i mjesta plaćanja. i bjanko (blanko) mjenica. čl. Pitanje dospjelosti i mjesta izdanja rješava se po istim pravilima kao i kod trasirane mjenice. solo) mjenica Vlastita mjenica je hartija od vrijednosti koju izdaje određeno lice i bezuslovno obećava da će o dospjelosti isplatiti mjeničnu svotu licu naznačenom u mjenici (remitentu). Trasirana mjenica može imati nekoliko podvrsta: redovna trasirana mjenica. pretpostavlja se da je to mjesto koje je označeno kao mjesto izdanja. koja u momentu izdavanja sadrži sve bitne sastojke. nema naredbe trećem licu (trasatu). Osnovna ili tradicionalna podjela mjenice jeste prema tome ko plaća mjeničnu svotu (obavezu). pošto nema trasata (ZM. nego postoji obećanje samog izdavaoca da će on izvršiti mjeničnu obavezu. st. U tom smislu. odnosno da li je mjenica bezuslovno obećanje ili bezuslovan nalog. za razliku od trasirane. osim što nema trasata.

bjanko mjenica. a najdocnije kad se prezentira na isplatu. u odredbama o sopstvenoj mjenici. U savremenom kreditnom i uopšte mjeničnom prometu prevladava tip blanko mjenice. nego potpis akceptanta (bjanko akcept).str. daje samo njene bitne i pretpostavljene sastojke. 120 366 . i naređuje da se imaju primjenjivati na sopstvenu mjenicu. To je mjenica koja se izdaje i pušta u promet. ta mjenica praktično postaje vlastita mjenica.cit. a jasno je da je prihvata čim je mjenicu izdao. pa gdje se govori o akceptantu kao glavnom dužniku trasirane mjenice. Bjanko mjenica je nepotpuna mjenica. Bjanko (blanko) mjenica Izdavanje bjanko mjenice je u skladu sa teorijom omisije (propuštanja). To je slučaj kad trasant označi samog sebe za trasata (trasirana mjenica vučena na sebe). ne protivi prirodi vlastite mjenice. Ona predstavlja buduću mjenicu koja će 292 postati punovažna kada se popuni zakonom predviđenim sastojcima. onda je primjena odgovarajućih odredaba o trasiranoj mjenici na sopstvenu mjenicu laka. op. Prema teoriji omisije. ugovoru o potrošačkom kreditu). iako je po formi trasirana. nije punovažna mjenica jer se ne može nepopunjena naplatiti. Na mjeničnoj ispravi (blanketu) neka su mjesta nepopunjena. 3. ovlašteno je da popuni (upiše) odgovarajuće elemente. Zakon o mjenici. u vlastitoj mjenici se to odnosi na njenog izdavaoca. ali privremeno nepotpuna. ukoliko se. Glavni dužnik je njen izdavalac. blanko). izdavalac bjanko mjenice i primalac te nepopunjene isprave već su nešto ugovorili. Izdavalac izdaje naredbu samom sebi da isplati mjeničnu svotu i kad tu naredbu prihvati (akceptom). kao imalac mjenice. 292 Vidi: Vajner dr Zdenko. U momentu izdavanja bjanko mjenica može da sadrži samo potpis trasanta ili ne mora ni njegov. a zatim nabraja članove zakona koji se odnose na trasiranu mjenicu.U pogledu značaja. prazna (bijela. u suštini. a da nema sve bitne sastojke. postoji ugovor koji je van mjeničnog posla. razumljivo. svako savjesno treće lice. pa će on ili savjesno treće lice u čijim se rukama kasnije nađe mjenica ispuniti (upisati) potrebne elemente saglasno tom ugovoru (saglasno npr. Slijedeći načelo mjenične strogosti i formalizma. elementi trasirane mjenice se mogu tako kombinovati da ona prima razne funkcije. Prazna mjesta popuniće se kasnije. Naime. Stariji teoretičari je nazivaju bjelicom. Kad se zna da u vlastitoj mjenici nema trasata ni akceptanta i da je odgovornost izdavaoca ista kao i odgovornost akceptanta trasirane mjenice. pa i funkciju sopstvene mjenice. važi sve što je rečeno o tome za trasiranu mjenicu. Akceptant samo potpisuje mjenicu i na taj način se obavezuje da će isplatiti mjeničnu svotu svakome u čijim se rukama nađe mjenica. Po pravilu. značenja i dejstva pojedinih mjeničnih sastojaka kod sopstvene mjenice. Trasirana mjenica se može svesti na sopstvenu i da tako posluži istoj svrsi kojoj služi sopstvena.

a drugog za avalistu. plaćanje izvršenih usluga). finansijskim dugovanjima te obezbjeđivanju novčanih potraživanja. poslova “sa odgođenim plaćanjem” i. Određenim ugovorom (o prodaji. odmah akceptiranu.Najčešće se u blanko mjenici ispušta svota i dospjelost. popuniće i te elemente. robna) mjenica Koristi se kod jednokratnih kratkoročnih poslovnih odnosa (dugovanja i potraživanja) iz ugovora robnog prometa. kod potraživanja iz konto korenta. Finansijska mjenica Ovo je generički pojam za sve mjenice koje se izdaju u vezi sa poslovima finansijske prirode. kreditnim odnosima. Jednog ili dvojicu potpisnika odredi za trasate. Izostavljanje ova dva elementa razlog je u preduzetom poslu u kome se mjenica daje kao osiguranje za neko buduće potraživanje(npr. imalac mjenice (povjerilac) može izvršiti eskont mjenice i tako prije doći do potrebnog gotovog kapitala (novca). “isplaćuje sama sebe”. Blanko mjenica se izdaje i tako što se na mjenični blanket stave dva ili tri potpisa. kod poslovnih transakcija kada se ne želi “otvoreno” dati kredit. kad stranke još ne znaju koliko će biti potraživanje. prodaje na poček. Preostalog ili preostale označi za trasante ili jednog za trasanta. Stoga im najbolje odgovara da ta dva elementa mjenice izostave. postignuto je obezbjeđenje potraživanja. Poslovna (trgovačka. Ekonomski cilj poslovne (robne) mjenice jeste izvršenje protučinidbe druge ugovorne strane (plaćanje kupoprodajne cijene. Obično se kaže da robna mjenica “likvidira”. Imalac mjenice iza riječi “po naredbi” ispisuje svoje ime i postaje remitent. Izdavanjem poslovne mjenice postiže se više stvari. obuhvata cijenu koju kupac iz ugovora o prodaji treba da plati ili korisnik usluga za izvršene usluge iz nekog ugovora. odnosno kada će vršiti međusobni obračun). Kad dođe do obračuna. Jedna ugovorna strana je izvršila svoju obavezu (isporučila robu. Najprije. 5. odnosno za akceptante. Trasant (prodavac) vuče mjenicu “plativu dva mjeseca uz akcept” na trasata (kupca) koja se prilikom izdavanja akceptira od strane kupca. Ti se potpisi raspoređuju tako da im se odrede uloge neophodne za punovažnost mjenice. Zbog svojih prednosti i ciljeva koji se postižu poslovna mjenica je podesna kod poslova liferacije. jer je kupac mogao prodati kupljenu robu unutar roka dospjelosti mjenice i prikupiti sredstva za plaćanje. Za razliku od poslovnih mjenica koje se 367 . I napokon. 4. protučinidba iz jednog građanskopravnog (ugovornog) odnosa izvršava se po pravilima strogog i formalnog mjeničnog prava. unijeće iznos ostatka obaveza sa dospjelošću na dan kad treba dug likvidirati. uslugama) zasnovan je građanskopravni odnos te je nastalo potraživanje i obaveza. ali radi obezbjeđenja svoga potraživanja prima robnu mjenicu. uopšte. u suštini. Zatim. izvršila uslugu) ili će to učiniti. a ne znaju ni kad će tražbina biti aktuelna. Mjenični iznos.

7. Ako vlasnik tekućeg računa likvidira dug na vrijeme. najčešće. a potom i na poleđini kao bjanko indosant. Licu koje položi određenu svotu novca kod banke izdaje banka akceptiranu mjenicu na taj iznos ili više mjenica do tog iznosa. Prikazuju se i “drže” kao kratkoročna potraživanja tako što se u određenim vremenskim razmacima (npr. Ostali žiranti (drugi.koriste za jednokratne kratkoročne poslove. zahtijeva od svog dužnika (vlasnika tekućeg računa) da joj položi bjanko mjenicu.zajmoprimac). a za račun komitenta koji ostaje izvan mjeničnog odnosa pošto njegovog potpisa nema u lancu mjeničnih potpisnika. odnosno svojim prethodnicima. odmah akceptiranu. 3). dok kod avala njegova obaveza može biti ništavna ako je iz formalnih razloga (na mjenici) ništavna obaveza njegovog honorata. Kod kreditne mjenice često se koristi jemstvo (žiro) umjesto avala. Ukoliko račun ne likvidira. a on banci revers. Ona služi kao pokriće za kredit. imalac mjenice ili mjenica iste podnosi na isplatu ili na eskont. na iznos do visine odobrenog kredita. Cirkulaciona mjenica Cirkulaciona mjenica se koristi kao instrument plaćanja. banka će popuniti mjenicu na iznos preostalog duga i preduzeti odgovarajuće mjeničnopravne radnje za realizaciju svoga zahtjeva. Kod komisione mjenice trasant je komisionar koji vuče mjenicu za račun svoga poslovnog partnera (komitenta). na licu mjenice kao trasant. Iznos može. U komisionoj mjenici. kao trasirana mjenica na samog sebe (trasant i trasat su isto lice . Ostali žiranti potpisuju se na poleđini. Razlog leži u činjenici što je obaveza žiranata samostalna. njemu odgovara samo akceptant. Žiro se svjesno koristi umjesto avala (banka-kreditor zahtijeva takvo potpisivanje). banka vraća bjanko mjenicu. 5. ove mjenice se koriste kod dugoročnijih kreditnih i drugih finansijskih odnosa. kao komisionar. Pojavljuje se. treći) imaju mogućnost regresnih prava prema prvom žirantu. Najčešća varijanta finansijske mjenice jeste kreditna mjenica. uz to i akceptiranu. Ova vrsta mjenice više se koristi u međunarodnim plaćanjima. čl. U mjenici se taj odnos može 368 . Komisiona mjenica Komisiona mjenica postoji onda kada se izdaje (trasira) za račun trećeg lica (ZM. st. kao i prema akceptantu. 6. trasant (komisionar) naglašava trasatu klauzulom o pokriću da se trasat za pokriće ne obraća njemu nego licu za čiji račun je mjenicu izdao. Položaj žiranata nije jednak. Trasant. Lice koje traži kredit predaje kreditoru mjenicu vučenu na sebe. Prvo. Prema svojim potrebama. U najlošijoj poziciji je prvi žirant. Banka redovno daje revers na primljenu mjenicu. ako isplati mjenicu. Kreditna mjenica može se izdati i u bjanko formi (bjanko mjenica). Davalac kredita zahtijeva da prvi žirant mjenicu potpiše dva puta. Kad banka otvori nekome kredit u vidu tekućeg računa. Trasant se može pojaviti kao žirant. ali i ne mora biti naznačen. radi u svoje ime. svaka tri mjeseca) vrši prolongacija mjeničnih obaveza.

Za izdavanje komisone mjenice potrebno je prethodno da postoje ugovori o tome: prodavac . Upotrebljava se i u kreditnim odnosima: trasant (banka kreditor) vuče mjenicu na trasata (zajmoprimca. Ovdje je povezano nekoliko pravnih odnosa. čl. Ako komitent ne položi pokriće. ovdje dužnik vuče mjenicu na samog sebe u korist povjerioca (banke). Koristi se često kod isplate kupoprodajne cijene iz ugovora o prodaji: trasant (prodavac) vuče mjenicu na trasata (kupčevu banku) stavljajući na mjeničnoj ispravi klauzulu da za isplaćenu mjeničnu svotu trasat. Banka će mjenicu akceptirati ako trasant (prodavac) preda njoj određena dokumenta iz ugovora o prodaji (konosman.i stavite na račun N.. Koristi se kod izvršenja obaveza iz ugovora. dužnika) označavajući sebe za remitenta (banka kreditor). rekta mjenici.kupac. tereti račun kupca. I druga dokumenta mogu poslužiti kao obezbjeđenje (negocijabilni tovarni list u željezničkom ili drumskom transportu). Kod ovih mjenica isto lice je trasant. uvjerenje o porijeklu robe.). c) Trasirana vlastita (sopstvena) mjenica po vlastitoj (sopstvenoj) naredbi. Mjenice kod kojih se jedno lice pojavljuje u više uloga a) Trasirana mjenica po vlastitoj (sopstvenoj) naredbi. kao i ugovor banka . na iznos fakturne cijene iz ugovora. povratnoj mjenici i prejudiciranoj mjenici. Tu je suština izjave “stavite na račun” (zadužite). ali putem mjenice uz prezentaciju odgovarajućih dokumenata. Komisiona mjenica se često pojavljuje u formi dokumentarne trate mjenice koja se koristi u domaćem i međunarodnom prometu. Isto lice se pojavljuje u ulozi trasanta i trasata jer mjenicu vuče na samog sebe (ZM.”. a ne trasanta (prodavca). Banka treba da tereti (zaduži) račun svog komitenta.njen komitent (kupac). Uz prethodni dogovor: trasant (podavac) vuče mjenicu na trasata (kupca) u korist remitenta (prodavca). carinsku deklaraciju i dr. Mjenica je snabdjevena odgovarajućom klauzulom (“platite na mene” ili “platite po mojoj vlastitoj naredbi”)..vidjeti iz klauzule o pokriću: “. Na odgovarajućim mjestima bilo je govora o domiciliranoj mjenici. Banka odobrava kredit određenom licu koje će iz toga kredita platiti kupoprodajnu cijenu iz ugovora o prodaji. 5).N. račun. trasat i remitent. 8. čl. trasant će biti odgovoran trasatu (akceptantu). Da bi se izvršio akcept mjenici treba priložiti dokumenta. Banka je osigurana za iznos kredita pošto posjeduje konosman (hartiju od vrijednosti koja daje pravo raspolaganja robom). Postoje i druge vrste mjenica. Trasant (prodavac) vuče mjenicu u iznosu kupoprodajne cijene na trasata (kupčevu banku). b) Trasirana vlastita (sopstvena) mjenica. 369 . odnosno akceptant (kupčeva banka). 5). U suštini. veoma rijetko se pojavljuje u praksi. Mada su moguće. Kod ove mjenice jedno (isto) lice je trasant i remitent (ZM.

izgorjela i dr) ili je 370 . S obzirom na načelo inkorporacije. Ako se to desi prije dospjelosti. izuzev akceptanta. Imalac mjenice gubi svoja prava prema indosantima. znači. b) Gubitak prava prema određenim dužnicima. mjenična prava i obaveze prestaju kad je mjenična isprava nestala (ukradena. po građanskom pravu. Može zastarjeti i pravo na potraživanje isplate. 80-86). 80. a) Zahtjevi protiv akceptanta zastarijevaju za tri godine računajući od dana dospjelosti mjenice (ZM. gase obligacije. 80). onoliki koliki je i za lice za koje je avalirao. a) Isplata mjenice. čl. Zastarjelost Zakon je odredio koje se radnje i u kojim rokovima moraju preduzeti da bi se sačuvala mjenična prava. ako na vrijeme ne preduzme potrebne radnje: ne podnese na vrijeme mjenicu na akcept ili na viđenje ili na isplatu ili ne podigne protest u slučajevima zakonom predviđenim. pa on mjenicu može indosirati. Sud nije dužan da vodi računa o zastarjelosti po službenoj dužnosti. ali se nije dalje išlo pa nije tražena naplata. trasantu i ostalim obveznicima. c) Amortizacija. Rok zastare određen je prema tome ko je dužnik. Rok zastarjelosti je. odnosno od tužbe. na naknadu štete još kroz tri godine.VI ZASTARJELOST I PRESTANAK MJENIČNIH PRAVA I OBAVEZA 1. Poslije tog roka ostaje akceptant obavezan. Propuštanjem se gube regresna prava. kao i indosanata prema trasantu zastarjevaju za šest mjeseci od dana kad je indosant mjenicu iskupio. Obradićemo načine prestanka prava i obaveza zadržavajući se na specifičnostima. ako se iz tog posla neopravdano obogatio. odnosno obaveze iz hartija od vrijednosti što je ranije izloženo. Zastarjelost se može prekinuti i obustaviti (zastoj) slično kao i kod građanskopravnog potraživanja (ZM. U mjeničnoj obavezi ostaje tada samo glavni mjenični dužnik i mjenica se od njega može naplatiti mjeničnopravnim putem. b) Mjeničnopravni zahtjevi imaoca mjenice prema trasantu i indosantima zastarijevaju za godinu dana od podignutog protesta. trasant neakceptirane mjenice ili izdavalac solo mjenice) isplati mjeničnu svotu ili mu na drugi način dođe poslije dospjelosti. c) Mjeničnopravni zahtjevi indosanata jednih prema drugima. dok ne nastupi zastarjelost. izgubljena. čl. Prestanak mjeničnih prava i obaveza Mjenična prava i obaveze mogu prestati na jedan od načina na koji se. d) Za avalistu važi pravilo da je njegova odgovornost jednaka odgovornosti onoga za koga je avalirao. st. iako su preduzete potrebne radnje (protest). Sva prava i obaveze iz mjenice se gase kad glavni dužnik (akceptant. čl. 2. inače. ako je bila podignuta za naplatu mjenice (ZM. 3). Ako je unesena klauzula “bez troškova” zastarjelost se računa po dospjelosti. obaveza se ne gasi.

Dužnik može ugovoriti sa povjeriocem da. povjerilac vraća mjenicu i sklapa poseban ugovor o prenovljenoj obligaciji. nije kao u građanskom pravu. po pravilu. str. kao i obaveza indosanata koji dolaze na mjenici iza regresnog dužnika kome je dug oprošten. f) Kompenzacija. Kompenzacijom se mogu gasiti mjeničnopravna potraživanja za mjeničnopravna. g) Novacija. Oproštajem duga gasi se mjenica pod uslovom da je dug oprošten glavnom dužniku. može se vršiti kompenzacija. kako bi proizveo puno pravno dejstvo prema imaocu i savjesnom sticatelju mjenice. h) Konfuzija. a nije zatražena i donesena odluka o amortizaciji (rješenje suda). Takav prenov bi se morao upisati na mjeničnu ispravu (“umjesto mjenične svote primio robu”). Samo se gase obaveze dužnika čiji su potpisi na mjenici poslije njegovog potpisa. d) Poništenje mjenice. dakle. 293 Suprotno. sa istim licima u različitim ulogama. Tipičan način novacije u mjeničnom pravu jeste prolongacija mjenice. indosirati na trasata. a djelimično. kao i mjeničnopravna za građanskopravna potraživanja. Kada se novacija vrši sa glavnim dužnikom. pa je ovi mogu dalje indosirati. što je slučaj kod povratnog indosamenta. Ako nisu istog iznosa. što je slučaj i kod ostalih trgovačkih efekata. U slučaju konfuzije kod regresnog dužnika. str. takav imalac mjenice može tražiti isplatu mjenice od glavnog dužnika i od svojih prethodnika. 394. Dužnici čiji su potpisi ispred njegovog ostaju u mjeničnoj obavezi. indosanta. 371 .tako uništena da nije sposobna za promet. trasanta. Konfuzijom obaveza prestaje samo privremeno i to dok konfuzija traje pri jednom licu. ne gasi jer povjerilac tu istu mjenicu 293 Mjenica se može može dalje pustiti u cirkulaciju. Pravno dejstvo konfuzije. izvrši drugu činidbu (nešto da ili učini) u vrijednosti mjenične svote. za razliku se može izdati nova mjenica ili otvoriti regresni postupak. 505. U slučaju sjedinjenja svojstva povjerioca i dužnika po istoj mjenici. a mjenične svote glase na istu valutu. Kada se desi da na isti dan dospijevaju dvije mjenice. To je slučaj kada se umjesto dotadašnje izdaje nova mjenica sa novim rokom dospjelosti. Savremena administracija. e) Oproštaj duga. čime se vrši prenov obaveze. Antonijević dr Zoran. Oproštajem duga nekom regresnom dužniku prestaje njegova obaveza. Đurović dr Radomir: “Međunarodno privredno pravo”. Mjenično pravo poznaje generalni oproštaj duga. op. mjenična obaveza se. To je slučaj kada imalac mjenice svjesno poništi mjenicu ili kada svjesno propusti da preduzme zakonom predviđene radnje kako bi sačuvao prava iz mjenice (“prejudicirana” mjenica). Prava i obaveze iz mjenice prestaju kada imalac mjenice namjerno poništi mjenicu upisujući odgovarajuću izjavu na mjeničnoj ispravi (“ne važi” ili “poništava se”). i po njoj postati opet dužnik. umjesto isplate mjenične svote. a prava i obaveze se zasnivaju po novoj.cit. Beograd 1986. Stara mjenica se gasi.

372 .

Ček koji je plativ u zemlji predstavlja hartiju od vrijednosti kojom izdavalac (trasant) daje bezuslovan nalog banci (trasatu) da korisniku čeka (remitentu) isplati. Radi se o formalnoj (pisanoj) ispravi sa rokom dospjelosti isključivo po viđenju (a vista). Ček je nalog (uput) za isplatu na ime neke već postojeće tražbine. novčanu svotu upisanu na čeku iz pokrića koje trasant ima kod trasata (banke). a plativ u inostranstvu (nostro ček). izvršilac bezuslovnog naloga (naredbe). izložena definicija se mijenja u pogledu ličnosti trasata. Ako je u pitanju ček koji je izdat u BiH. instrumenata platnog prometa. po viđenju. a plativ je u BiH (loro ček). predajom gotovog novca. 373 . st.prema Krulj dr Vrleta: “Instrumenti plaćanja u savremenom prometu (virman. 2). izjednačene sa bankom. . čl. str. u nekim zemljama ček se može vući i na druge finansijske institucije. u malom obimu. Ova definicija odnosi se i na ček izdat u inostranstvu. 3). Egiptu. ugovornog ili vanugovornog karaktera. kompenzacija)”. a i na druga lica netrgovce u Španiji. Ta veza ima samo uticaja u neposrednom odnosu 294 Ček se može izdati na drugu finansijsku instituciju i neka trgovačka društva u Francuskoj i Njemačkoj. Savremena administracija. Polazeći od pravila međunarodne konvencije. Iranu. Kada je pušten u promet. Trasat. Lihtenštajnu. Izvršavanje novčanih obaveza (plaćanje) vrši se. 1975. pošto je za ocjenu čekovne sposobnosti trasata mjerodavno nacionalno pravo mjesta plaćanja (ZČ. 60. Pojam čeka Svaki obligacioni odnos predstavlja određen imovinskopravni odnos koji se može. Pojmovno određenje čeka zavisi od toga da li je on plativ u zemlji ili inostranstvu. novčane obaveze se redovno izmiruju putem različitih instrumenata plaćanja. Kod ovih čekova trasat može biti. izraziti u novcu. Ženevska konvencija. redovno nastaju i obaveze koje se ispunjavaju predajom određene svote novca-novčane obaveze. Gvatemali. u toj materiji. čl. čl. može biti jedino banka koja vrši plaćanje iz trasantovog pokrića. naročito između poslovnih subjekata. 2. Beograd.GLAVA TREĆA ČEK I POJAM. U savremenom svijetu. ček samostalno cirkuliše bez ikakve veze sa poslom povodom koga je izdat. novčanica (fiducijarnog novca). 4. i drugi poslovni subjekt ili drugo lice (netrgovac) kada je to određeno zakonom zemlje u kojoj se vrši plaćanje čeka (ZČ. Iz tih odnosa. EKONOMSKA ULOGA I SLIČNOSTI I RAZLIKE SA MJENICOM 1. a u nekim i na 294 netrgovce. pored banke. Samim izdavanjem i predajom čeka ta se obaveza ne gasi. Luksemburgu. u principu. Jedan od najznačajnijih instrumenata jeste ček koji ujedno ima obilježje hartije od vrijednosti. Vatikanu i dr. Dug ostaje sve dok se ček ne isplati. ček.

U našem pravu usvojena je teorija kreacije uz korekciju primjenom teorije pravnog privida kada se radi o čeku na donosioca (ZOO. odnosno iz sredstava sa kojim trasant može slobodno raspolagati. obavještavanju. Pored Zakona o obligacionim odnosima kao opšteg izvora. To jasno pokazuju primjeri zemalja gdje je ček u velikoj upotrebi. otvoreni kredit i dr. avalu. Različite transakcije u unutrašnjem i međunarodnom prometu obavljaju se brzo i lako bez obzira na razlike između novčanih sistema. indosamentu (osim o akceptu). bez korištenja gotovog novca. Njegovom upotrebom umanjuje se obim novca u opticaju pa se sa relativno manjom emisijom novčanica mogu realizovati poslovne transakcije. neosnovanom obogaćenju. Ček omogućava distanciona plaćanja prostim slanjem isprava. umnožavanju.između izdavaoca čeka i njegovog pribavioca. potraživanja. po pravilu. regresnoj svoti. instrument platnog prometa. njen klijent. solidarnoj odgovornosti. Ekonomska uloga čeka Ček predstavlja sredstvo bezgotovinskog plaćanja. Samo vršenje usluga banaka po čekovima predstavlja jednu od 374 . i nakon realizacije naplaćeni iznos se stavlja na račun klijenta. 237 i 239).). zastari. na principu kompenzacije. čl. višoj sili. Isplatama putem čekova vrši se održavanje finansijske discipline. amortizaciji i drugo (ZČ. 2. Konvencija o regulisanju izvjesnih sukoba zakona u materiji čeka i Konvencija o čekovnim taksama). Danas je u poslovnom svijetu ček postao redovno. normalno. Ček se isplaćuje iz trasantovog pokrića koje ima kod banke trasata. povjerioca. pravu zaloge i pridržaja. protestu. pa i angažovanjem svojih sredstava. dok prema trećem savjesnom licu ček dejstvuje onako kako je i sačinjen dajući prava koja predviđa zakon i tekst čekovne isprave. mogu poticati iz različitih izvora (gotovina. predaje ček. veoma raširen i koji se sve više favorizuje. ali i povećavanje finansijskog potencijala poslovnih subjekata raznim transakcijama koje banke preduzimaju za svoje klijente. U ovoj materiji izvršena je unifikacija pravila kroz tri konvencije koje su donesene 1931. Pošto ček spada u istu grupu hartija od vrijednosti gdje i mjenica na mnoga pitanja čekovnog prava analogno se primjenjuju pravila Zakona o mjenici kao što su pravila o: pravovaljanosti potpisa. materija o čeku regulisana je posebnim zakonom (Zakon o čeku). I ček je jednostrana izjava volje pa se i na njega primjenjuju teorije koje su izložene kod hartija od vrijednosti. čl. inače. Vrši se internacionalizacija platnog prometa jer jedna banka isplaćuje ček za račun druge neovisno od zemlje izdanja čeka. Sama banka može vršiti naplate čekova tako što povjerilac. Upotreba čeka regulisana je nizom propisa iz oblasti platnog prometa. Klirinški i drugi obračuni vrše se. Čekovni obračun danas je postao glavna tehnika podmirivanja računa između dužnika i povjerilaca. 25). sredstvo plaćanja i obračuna. plaćanju. Sredstva. godine u Ženevi (Konvencija o Jednoobrazovnom zakonu o čeku.

ukratko.zastara .nema kamate . Ček i mjenica spadaju u istu grupu hartija od vrijednosti za koje se u poslovnom svijetu. Osim što se obračun vrši između banaka.ček može glasiti i na donosioca . 3. nema .viša sila . No.ekonomska funkcija .nije bezuslovno potreban protest za regres .regres zbog neisplate. svaka hartija od vrijednosti ima i svoje specifičnosti s obzirom na formu. ne može se umnožavati i nema prepisa .ček se može opozvati . pored ostalih.pravila o razlici u novčanoj svoti na ispravi .solidarna odgovornost .prezentacija na isplatu . osim avala trasata . sličnosti i razlike između mjenice i čeka. 375 . u načelu. rad lica bez ovlaštenja i prekoračenje ovlaštenja .ček dospijeva po viđenju .postoji tužba iz osnovnog posla U kasnijim izlaganjima detaljnije će se ukazati na pojedine sličnosti i razlike mjenice i čeka.aval. Sličnosti i razlike sa mjenicom Sama činjenica da se na ček analogno primjenjuju određena pravila o mjenici pokazuje da između tih hartija od vrijednosti postoje određene sličnosti. Način i tehnika obračuna redovno se obavlja i putem određenih institucija platnog prometa čiji su položaj. prava i obaveze. Izložićemo. koristi generički pojam finansijske ili novčane hartije od vrijednosti. osim zbog neakceptiranja i na osnovu prepisa .indosiranje .neosnovano obogaćenje Razlike sa mjenicom . kao i sam rad sa čekovima.isključena intervencija .amortizacija isprave .isključen akcept i sve što je vezano za akcept .nije dopušteno korištenje određenih klauzula .“tradicionalnih finansijskih usluga”.protest. Sličnosti sa mjenicom . regresna svota i notifikacija . regulisani imperativnim propisima svake zemlje.nema domiciliranja .djelimične isplate.u načelu.ličnost trasata (banka) .pravo zaloge i pridržaja .punovažnost potpisa.izdavanje bjanko isprave . sadržinu i funkciju. on se vrši i u okviru jedne banke između korisnika računa te banke i to prostim virmanskim obračunom (nalogom za prenos).pokriće kod trasata (banke) .

Za razliku od mjenice kod čeka nije prihvaćena teorija omisije. Čekovno pokriće mora biti u novcu. 376 . ali povlači trasantovu odgovornost zbog izdavanja neistinitog čeka.II BITNI I NEBITNI SASTOJCI (ELEMENTI) ČEKA 1. uglavnom je isto kao kod mjenice. c) Ime lica koje treba da plati (trasat). takva isprava ne vrijedi kao ček. a) Naziv “ček” mora biti u tekstu (slogu) isprave i na jeziku na kome je izdata isprava. po zakonu. ali ne mora biti u gotovini. c) Trasat mora biti imenovan.1. jesu mjesto izdanja i mjesto plaćanja čeka. Bitni pretpostavljeni elementi. zato što bi promijenila njegovu funkciju. b) Nalog (uput) za isplatu mora biti bezuslovan i glasiti na određenu svotu novca iz trasantovog pokrića koje on ima kod trasata (banke). e) Mjesto i datum izdanja. a u unutrašnjem prometu i kod loro čekova to je neka banka. po zakonu. f) Potpis izdavaoca (trasant). Uopšte o bitnim elementima Ček je strogo formalna isprava koja sadrži određene sastojke bilo da se oni unose (upisuju) u ispravu ili se. Bitni sastojci 1.2. d) Mjesto gdje treba platiti. 1. Dospjelost se u čeku ne određuje jer se radi o tipičnoj hartiji po viđenju. čije se postojanje po zakonu pretpostavlja. Okolnost da nema pokrića ili nema dovoljno ne povlači ništavost čeka. Već je rečeno da se u nekim zemljama dozvoljava izdavanje čeka na trgovce ili na netrgovce. hartija od vrijednosti po viđenju. pretpostavlja njihovo postojanje (bitni pretpostavljeni elementi). jer tako može ispuniti svoju funkciju instrumenta plaćanja. kao i kod mjenice. U trenutku izdavanja čeka (ne stvaranja) trasant mora imati ovlaštenje za raspolaganje na sredstvima. U momentu predaje trasatu (banci) ček mora biti popunjen sa svim elementima. Razlog leži u činjenici što je ček. Može se sastojati u novčanom potraživanju trasanta od trasata ili kreditu trasata datog trasantu. Ako bi se unijela drugačija klauzula u pogledu dospjelosti. Pojedini bitni elementi Što se tiče značenja pojedinih sastojaka. Ime remitenta je pretpostavljeni element jer ček bez oznake remitenta važi kao ček na donosioca. b) Bezuslovan uput (nalog) da se plati određena svota novca iz trasantovog pokrića. Bitni sastojci čeka koji se moraju upisati u ispravu prilikom izdavanja su ovi: a) Oznaka u samom tekstu (slogu) isprave da je ček.

klauzula o deviznom kursu . Dopuštene klauzule sa značenjem kao kod mjenice . Kada i tu nije navedeno mjesto. Kod čeka nije dozvoljeno domiciliranje niti određivanje platišta pa unesene klauzule o tome neće važiti. a takav ček je punovažan.klauzula o platištu . neke od tih klauzula mogu se upisivati u čekovnu ispravu. e) Mjesto izdanja čeka je. bezuslovna naredba za isplatu čekovne svote. a nekada i ime trasata i mjesto plaćanja).klauzula “bez obaveze” . U poslovnoj praksi štampaju se čekovni blanketi (formulari) i u vidu knjižica predaju poslovnim subjektima. bitan pretpostavljeni element.klauzula “ne po naredbi” (rekta) . dok je upisivanje drugih nedopušteno. kao i kod mjenice.klauzula “za obračun” Nedopuštene klauzule kod čeka . o domiciliranju i dr.klauzula o kamatama . pod određenim uslovima. Navešćemo uporedo dozvoljene i nedozvoljene klauzule kod čeka. Ako nije navedeno mjesto izdanja. nekih od tih klauzula (o akceptu u vidu certificiranja ili viziranja čeka. takva isprava ne vrijedi kao ček. Za datum izdanja čeka važi sve što je rečeno za ovaj sastojak kod mjenice. tada se smatra da ona nije napisana.klauzula o broju čekovnih primjeraka osim kod nostro čekova Najčešće klauzule kod čeka su “po naredbi”.d) Mjesto plaćanja je bitan pretpostavljeni sastojak. što znatno olakšava korištenje čeka. 377 . po zakonu. takva isprava neće važiti kao ček. 2. jednako vrijedi i za potpis izdavaoca (trasanta). dok su za druge elemente ostavljene prazne rubrike u koje trasant unosi odgovarajući sadržaj. a ček je pravovaljan.klauzula o moneti (efektivnosti) .klauzula “po naredbi” .klauzula “sa izvještajem” ili “bez izvještaja” . Naravno.klauzula o akceptu . “za obračun” te klauzula o moneti i deviznom kursu.). odnosno ne može se pretpostaviti koje je mjesto izdanja čeka. U pojedinim zemljama dozvoljeno je unošenje. Na blanketu su već odštampani neki bitni elementi (naziv čeka. pa ako nije navedeno smatra se da je to mjesto koje je označeno pored trasatovog imena. pretpostavlja se da je to mjesto koje je navedeno pored potpisa trasanta. kod međunarodnih plaćanja. Ako se u čekovnu ispravu unese (upiše) neka od nedopuštenih klauzula. takođe.klauzula o neodgovornosti trasanta .klauzula “bez protesta” . Za razliku od mjenice.klauzula o domiciliranju . Nebitni sastojci Nebitni (fakultativni) sastojci čeka su određene klauzule (odredbe) koje se upisuju od strane nekog lica u čekovnopravnom poslu. Ako nije navedeno ni pored imena trasata.

str. protest. te predočavanje čeka na isplatu ima za cilj plaćanje. 298 Antonijević dr Zoran. postoje osnovne radnje i radnje za očuvanje i ostvarivanje prava iz čeka. prenos. op.000. isplati ček vučen na nju.) specifične su u odnosu na iste radnje u mjeničnom pravu. regres. kao i Ženevska konvencija o čeku. Iz ovih. c) Ostale čekovne radnje (aval.III ČEKOVNE RADNJE 1. Ima shvatanja u pravnoj teoriji da je intervencija kod čeka 296 ali samo kao prihvatljiva i moguća pošto je njen cilj olakšanje isplate čeka. smatra se. 297 Navode se i mogući slučajevi: banka kao intervenijent spontana intervencija. Beograd. b) Kod čeka postoji radnja opozivanja (opoziv čeka) nepoznata u mjeničnom pravu. str. 36/03) u članu 271 definiše krivično djelo zloupotrebe čeka i kartice. 298 295 Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine (Sl. opoziv i umnožavanje čeka. 525.str. a koji nema pokriće ili kada jedna banka (bankaintervenijent) isplati ček koji je vučen na drugu banku (banku-trasata). 295 administrativnopravnu i krivičnopravnu odgovornost. a ne akcept. ne poznaje intervenciju kao čekovnopravnu radnju. Prema odredbama ovog člana “ko zloupotrebom čeka. 229. 516. amortizacija i čekovne tužbe. u suprotnosti je sa prirodom čeka koji predstavlja nalog za plaćanje po viđenju.cit. 378 . Ne postoji radnja akceptiranja čeka niti intervencija. Uopšte o čekovnim radnjama U čekovnom pravu.cit. Osnovne čekovne radnje su: izdavanje. prvenstveno zbog nepostojanja akcepta. d) Izdavanje čeka. ali samo u određenim slučajevima. kreditne ili druge kartice obaveže banku ili drugu pravnu osobu na isplatu iznosa za koji nema pokrića kazniće se novčanom kaznom i zatvorom do 3 godine. 1981. aval. povlači imovinskopravnu. S obzirom na funkciju i prirodu čeka osnovna obilježja radnji kod ove hartije od vrijednosti su: a) Kod čeka ne postoje neke radnje poznate u mjeničnom pravu. Isto rješenje stoji i u međunarodnoj konvenciji o čeku. kao i drugih razloga. bez preuzimanja obaveze da će ček biti isplaćen u trenutku prezentacije na plaćanje (viziranje čeka u Francuskoj i Italiji). kao i u mjeničnom. prezentacija i dr. obezbjeđenje čekovnog potraživanja. u nekim zemljama postoje određene radnje (upisi na čeku) trasata koje imaju pravno značenje isto kao i akcept (certificiranje čeka u SAD) ili samo predstavljaju konstataciju da postoji pokriće u momentu izdavanja čeka.” 296 Bartoš-Antonijević-Jovanović. Zakon o čeku. Kao radnje za očuvanje i ostvarivanje čekovnih prava pojavljuju se: protest. Akceptiranje čeka. Već je rečeno da u našem pravu nema akceptiranja čeka pa odredba o akceptiranju stavljena na ček smatra se kao da nije napisana. predlaže se uvođenje ustanove intervencije kod čeka. U nizu zemalja prihvaćeno je takvo rješenje. ali bez pokrića.00 KM kazniće se zatvorom od 2 do 10 godina. op. 297 Jankovec dr Ivica: “Privredno pravo”. isplata. Novine FBiH br. Međutim. a u slučaju da pribavljena imovinska korist prelazi 50.

kao kod mjenice. utuživa i likvidna. 2. str. da sa njim trasant može raspolagati putem čeka na osnovu ugovora o čeku. sposobnost biti dužnik po čeku pa izdati ili prenijeti ček. osim banke. Ne može se sastojati. a ne već prilikom sastavljanja i potpisivanja čeka. Zakon polazi od toga da pokriće za cjelokupnu čekovnu svotu mora biti u trenutku izdavanja čeka. Ranije je već rečeno da po čekovima plativim izvan naše zemlje (nostro čekovi) u ulozi trasata može biti. odnosno “punovažnost isprave kao čeka ne dolazi u pitanje” (čl. pokriće trasanta kod trasata mora postojati u trenutku predaje čeka. i drugo lice (trgovac ili netrgovac) zavisno od prava (zakona) zemlje mjesta plaćanja čeka.Čekovne radnje mogu se preduzimati lično ili preko punomoćnika. Da li u momentu potpisivanja i sastavljanja čeka ili u trenutku predaje čeka trasatu (banci)? Polazeći od prihvaćene teorije kreacije da je predaja hartije od vrijednosti završni akt jednostrane izjave volje izdavaoca. onda ta tražbina mora biti izvjesna. Pasivnu čekovnu sposobnost. Aktivnu čekovnu sposobnost. Pokriće mora biti “raspoloživo”. u stvarima (robi) ili u trgovačkim efektima. Za punomoćstvo kod čeka važi sve što je rečeno za punomoćstvo u mj