Prof. dr. Miloš Trifković Prof. dr. Milić Simić Doc. dr. Veljko Trivun

POSLOVNO PRAVO UGOVORI, VRIJEDNOSNI PAPIRI I PRAVO KONKURENCIJE

Ekonomski fakultet u Sarajevu Izdavačka djelatnost Fakulteta

Naziv djela: ”POSLOVNO PRAVO-UGOVORI, VRIJEDONOSNI PAPIRI I PRAVO KONKURENCIJE” Autori: Prof. dr. Miloš Trifković Prof. dr. Milić Simić Doc. dr. Veljko Trivun Redaktor: Doc. dr. Veljko Trivun Izdavač: Ekonomski fakultet u Sarajevu Izdavačka djelatnost Fakulteta Glavni urednik: Dekan: Prof. dr. Muris Čičić Urednik: Prof. dr. Hasan Muratović Recenzenti: Akademik, Krneta dr. Slavica, redovni profesor Pravnog fakulteta u Sarajevu Mirko dr. Vasiljević, redovni profesor Pravnog fakulteta u Beogradu Lektor: Amra Trivun Obrada teksta: Mia Mrgud Godina izdavanja i štampanja: 2004. Tiraž: 600 primjeraka Štampa: VMG Grafika, d.o.o. Mostar Odgovorno lice štamparije: Vencel Pralas

Napomene autora Već duže vremena se osjeća potreba za novim izdanjem udžbenika "Poslovno pravo " koji reguliše materiju ugovornog prava, hartija od vrijednosti i prava konkurencije. Posljednje izdanje, iz 1997.g. pretrpjelo je značajne izmjene. Osnovni su razlozi izmjene pozitivnih propisa kao i donošenje niza novih. Ugovori koji se odnose na materiju prevoza robe zračnim putem i prevoza morem više se ne nalaze u ovom udžbeniku. S obzirom na to da nisu ni bili dio ispitne materije svoje će mjesto naći u udžbeniku Međunarodnog poslovnog prava. U ovom izdanju kao autor se po prvi put pojavljuje docent dr. Veljko Trivun koji je izvršio redakciju cjelokupnog teksta i usklađivanja vezana za izmjenu i donošenje novih zakonskih propisa. Izmjene su posebno izvršene kod slijedećih pravnih instituta: ugovor o građenju, ugovor o licenci, hartije od vrijednosti i pravo konkurencije. Ostala materija ovog udžbenika je pretrpjela izmjene u manjoj mjeri. Obrađen je i izmijenjen je i dio koji se odnosi na ugovor o osiguranju. Tvorac ovog dijela udžbenika je bio prof. Aziz Sultanović koji se, od ovog izdanja, više ne pojavljuje kao autor. Na žalost, profesor Aziz Sultanović, kao utemeljitelj discipline privrednog, odnosno poslovnog prava na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu, od prošle godine, nije više među živima. Brojnim generacijama studenata, ekonomista, pravnika, kao i kolega po profesiji i struci ostaće u pamćenju kao vrstan znalac materije koja se nalazi pred Vama. Kao i ranije izdanje ovaj udžbenik je, prije svega, namijenjen studentima Ekonomskog fakulteta u Sarajevu. Nadamo se da će se ovaj udžbenik koristiti i na drugim fakultetima kao obavezna literatura, što je bio slučaj i do sada. Nezaobilazna veza akademske sfere sa privrednim tokovima i pravnom praksom i ovaj put je uvažavana. Autori su mišljenja da će i stručnjaci iz privrede dijeliti isti stav. Zahvalnost dugujemo svima koji su pomogli u izdavanju ovog udžbenika. Autori Sarajevo, oktobra 2004.g.

SADRŽAJ

strana DIO PRVI UGOVOR O PRODAJI GLAVA PRVA POJAM, ZAKLJUČIVANJE I ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI POJAM UGOVORA O PRODAJI 1. Pojam prodaje 1.1. Posao prodaje i ugovor o prodaji 1.2. Definicija ugovora i njegove vrste 2. Osobina i djejstvo ugovora o prodaji 2.1. Osobine ugovora 2.2. Dejstvo ugovora ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. Primjena opštih pravila 2. Postupak zaključivanja ugovora 3. Posebne tehnike zaključivanja ugovora 3.1. Standardni ugovori 3.2. Zaključnica 3.3. Porudžbina BITNI ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI 1. Pojam i vrste 2. Predmet 2.1. Stvar kao predmet prodaje 2.2. Količina 3. Cijena 3.1. Pojam, struktura i način određivanja cijene 3.2. Određivanje cijena prinudnim aktom 3.3. Određivanje cijene ugovorom 3.4. Određivanje cijene dispozitivnim propisom 3.5. Promjena cijene NEBITNI ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI 1. Pojam i vrste 2. Kvalitet 2.1. Pojam kvaliteta 2.2. Određivanje kvaliteta prinudnim propisom 2.3. Određivanje kvaliteta ugovorom 2.4. Određivanje kvaliteta dispozitivnim propisom 3. Ambalaža 4. Transportne klauzule 21 21 21 21 21 21 21 21 23 23 23 24 24 24 26 26 26 27 27 27 28 28 29 30 30 31 31 32 32 34 34 35 35 35 36 38 38 39

I

II

III

IV

1

I II

III

IV

V

GLAVA DRUGA OBAVEZE PRODAVCA UOPŠTE O OBAVEZAMA PRODAVCA 1. Vrste obaveza 2. Karakter obaveza prodavca ISPORUKA 1. Pojam isporuke 2. Predmet isporuke 3. Mjesto isporuke 3.1. Pojam mjesta isporuke 3.2. Mjesto isporuke i u širem smislu 3.3. Mjesto isporuke u užem smislu 4. Način isporuke 4.1. Pojam i vrste 4.2. Realna jednokratna isporuka 5. Vrijeme isporuke 5.1. Pojam 5.2. Vrijeme jednokratne isporuke 5.3. Vrijeme sukcesivne isporuke 5.4. Istovremenost isporuke i plaćanja 6. Dejstva isporuke - prelaz rizika 6.1. Pojmovna određenja 6.2. Prelaz rizika kada kupac nije u docnji 6.3. Prelaz rizika kada je kupac u docnji GARANCIJA ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE 1. Pojam i vrste materijalnih nedostataka 1.1. Pojam materijalnih nedostataka 1.2. Vrste materijalnih nedostataka 2. Garancija za materijalne nedostatke 2.1. Pojam garancije 2.2. Uslovi za postojanje garancije GARANCIJA ZA PRAVNE NEDOSTATKE (ZAŠTITA OD EVIKCIJE) 1. Pojam i vrste pravnih nedostataka 2. Pojam garancije za pravne nedostatke i uslovi za njeno postojanje ISPOSTAVLJANJE FAKTURE 1. Pojam fakture i obaveza njenog ispostavljanja 2. Obaveznost jednostrano unesenih klauzula GLAVA TREĆA OBAVEZE KUPCA UOPŠTE O OBAVEZAMA KUPCA 1. Vrste obaveza 2. Karakter obaveza kupca PREGLED ROBE

41 41 41 41 41 42 42 42 44 44 44 45 45 45 46 47 47 47 49 50 51 51 52 52 53 53 53 54 55 55 56 57 57 58 59 59 60 63 63 63 63 63 64

I II

2

III IV

1. Pojam pregleda 1.1. Pojam provjere materijalnih nedostataka 1.2. Pojam provjere pravnih nedostataka 2. Subjekti pregleda robe 3. Mjesto pregleda robe 4. Vrijeme pregleda robe 5. Način pregleda robe PRIJEM ISPORUKE 1. Pojam prijema isporuke 2. Sadržaj obaveze prijema isporuke PLAĆANJE CIJENE 1. Pojam obaveze plaćanja 1.1. Deficinija i kvalifikacija obaveze 1.2. Sadržaj obaveze plaćanja 1.3. Primjena opštih pravila o novčanim obavezama 2. Način plaćanja 2.1. Uopšte o načinu plaćanja 2.2. Instrumenti plaćanja 2.3. Tipovi načina plaćanja 3. Vrijeme izvršenja isplate 3.1. Vrijeme plaćanja 3.2. Vrijeme isplate 4. Mjesto plaćanja 4.1. Određivanje mjesta plaćanja 4.2. Promjena mjesta plaćanja GLAVA ČETVRTA PRIGOVORI UOPŠTE O PRIGOVORIMA 1. Pojam prigovora 2. Vrste prigovora REKLAMACIJA ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE 1. Pojam reklamacije 2. Način reklamiranja 3. Mjesto reklamiranja 4. Vrijeme reklamiranja REKLAMACIJA NA PRAVNE NEDOSTATKE 1. Pojam reklamacije 2. Specifičnosti režima reklamacije na pravne nedostatke GLAVA PETA ODGOVORNOST PRODAVCA ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA ISPORUKOM 1. Pojam docnje i odgovornosti za docnju sa isporukom 1.1. Pojam docnje sa isporukom 1.2. Pojam odgovornosti za docnju sa isporukom

64 64 65 65 67 68 70 72 72 72 73 73 73 73 74 76 76 76 78 79 79 80 81 81 82 83 83 83 83 83 84 84 84 86 86 88 88 88 91 91 91 91 91 92

I II

III

I

3

II

III

2. Odgovornost za docnju sa jednokratnom realnom isporukom 2.1. Odgovornost kod nefiksnih poslova 2.2. Odgovornost kod fiksnih poslova 3. Odgovornost za docnju sa isporukom obroka 3.1. Količina nije bitan elemenat ugovora 3.2. Količina je bitan elemenat ugovora 4. Odgovornost za docnju sa predajom dokumenata ODGOVORNOST ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE 1. Pojam odgovornosti za materijalne nedostatke 2. Prava kupca 2.1. Zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora 2.2. Zahtjev za sniženjem cijene 2.3. Zahtjev za raskid ugovora 2.4. Obim vršenja prava na popravljanje štete 3. Obaveze kupca ODGOVORNOST ZA PRAVNE NEDOSTATKE 1. Pojam odgovornosti za pravne nedostatke 2. Prava kupca 2.1. Zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora 2.2. Zahtjev za srazmjernim sniženjem cijene 2.3. Raskid ugovora 2.4. Pomoć u parnici 2.5. Priznavanje očito osnovnog prava trećeg lica GLAVA ŠESTA ODGOVORNOST KUPCA ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA SLANJEM AMBALAŽE 1. Pojam docnje kupca sa slanjem ambalaže i odgovornost kupca za nju 2. Prava prodavca ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA PRIJEMOM ISPORUKE 1. Pojam docnje sa prijemom isporuke i odgovornosti za nju 2. Predaja robe na čuvanje 3. Prodaja robe 4. Raskid ugovora DOCNJA KUPCA SA PLAĆANJEM CIJENE 1. Pojam docnje sa plaćanjem cijene i odgovornost kupca za nju 2. Docnja kupca sa plaćanjem cijene prije prijema isporuke 3. Docnja kupca sa plaćanjem nakon prijema isporuke DIO DRUGI UGOVORI O USLUGAMA U PROMETU ROBE GLAVA PRVA TRGOVINSKO POSREDOVANJE (MEŠETARENJE) POJAM POSLA I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA

93 93 95 96 96 97 98 98 98 99 99 100 101 102 103 105 105 105 105 106 106 106 107 109 109 109 109 109 110 110 111 111 113 113 113 114 115 117 117 117 117 117

I

II

III

I

4

II

III

IV

1. Pojam posla 2. Zaključivanje ugovora BITNI ELEMENTI 1. Ličnost posrednika 2. Predmet ugovora 3. Cijena OBAVEZE STRANAKA 1. Obaveze posrednika 1.1. Dovođenje u vezu zainteresovanih stranaka 1.2. Postupanje po nalogu 1.3. Postupanje pažnjom dobrog privrednika - stručnjaka 1.4. Posrednički dnevnik 1.5. Posrednički list 1.6. Čuvanje poslovne tajne 1.7. Obavještavanje o stanju na tržištu 2. Obaveze nalogodavca 2.1. Plaćanje provizije 2.2. Naknada troškova 2.3. Trpljenje posrednikovih prava zaloge, pridržaja i prvenstva naplate ODGOVORNOST STRANAKA 1. Odgovornost posrednika 2. Odgovornost komitenta GLAVA DRUGA TRGOVINSKO ZASTUPNIŠTVO POJAM I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O TRGOVINSKOM ZASTUPANJU 1. Pojam ugovora 2. Zaključivanje ugovora BITNI ELEMENTI 1. Ličnost trgovinskog zastupnika 2. Predmet ugovora 3. Cijena OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. Obaveze agencije 1.1. Iznalaženje saugovarača 1.2. Učestvovanje u sklapanju poslova 1.3. Davanje obavještenja 1.4. Vođenje knjige ugovora 1.5. Staranje o interesima nalogodavca 1.6. Primanje izjava od saugovarača 1.7. Poslovna tajna 1.8. Vraćanje stvari primljenih od komitenta 1.9. Polaganje računa 1.10. Trpljenje odbijanja posla

117 118 118 118 118 119 120 120 120 120 120 121 121 121 122 122 122 123 123 124 124 124 125 125 125 125 126 127 127 127 128 129 129 129 129 129 129 130 130 130 130 131 131

I

II

III

5

Obaveze komitenta 2. Davanje sredstava za izvršenje naloga i avansa 2. Obaveze komisionara 1. Del credere zastupstvo PRESTANAK UGOVORA 1.3. Trpljenje komisionarevih prava zaloge. Postupanje po nalogu 1.3. Predaja materijala potrebnih agentu 2. Prestanak ugovora sklopljenih na neodređeno vrijeme GLAVA TREĆA KOMISION POJAM I ZAKLJUČIVANJE KOMISIONOG POSLA 1. Obavještavanje o poslu 1. Pojam posla 2.1.IV V VI 2. Čuvanje stvari 1. Zaključivanje ugovora BITNI ELEMENTI 1. Odgovornost nalogodavca POSEBNE VRSTE TRGOVINSKOG ZASTUPANJA 1. Predaja rezultata posla 1.6. Plaćanje cijene 2. Podjela poslova 2. pridržaja i prvenstva naplate ODGOVORNOST STRANAKA 1.1.1.2. Trpljenje agentovih prava zaloge.4. Cijena OBAVEZE STRANAKA 1. Obaveze komitenta 2. Zaštita komitentovih interesa 1. pridržaja i prvenstvene naplate 2.5. Neisključiva i isključiva agencija 3. Jemstvo za ispunjenje obaveze trećeg (komision star del 131 131 131 132 132 133 133 133 133 133 134 134 134 134 135 137 137 137 137 139 140 140 141 141 142 142 142 143 144 144 145 145 146 146 146 147 147 147 148 148 149 149 149 I II III IV V 6 . Odgovornost trgovinskog zastupnika 2.4. Čuvanje poslovne tajne 2. Odgovornost komitenta POSEBNE VRSTE KOMISIONA 1.2.5. Predmet 3. Troškovi 2. Prestanak ugovora sklopljenih na određeno vrijeme 2. Odgovornost komisionara 2.3.4. Ličnost komisionara 2. Obavještavanje o relevantnim momentima 2.2. Plaćanje naknade (provizije) 2. Prihvatanje komisionara kao saugovarača u komisiji ODGOVORNOST STRANAKA 1.

5. Odgovornost skladištara 2.2. Vođenje skladišne knjige 1. Protest i amortizacija skladišnice DIO TREĆI UGOVORI O ORGANIZOVANJU PREVOZA STVARI GLAVA PRVA UGOVOR O ŠPEDICIJI (OTPREMANJU) 150 150 150 151 153 153 153 153 154 155 155 156 156 157 157 157 158 158 158 159 159 159 159 159 159 160 160 160 160 161 161 161 163 163 163 164 165 167 167 167 167 I II III IV V I PREVOZU 7 . Odgovornost ostavioca SKLADIŠNICA 1. Opšta pravila 2.4. Pregled robe pri prijemu i reklamacija 2.1. Pojam.7. Plaćanje usluge ODGOVORNOST STRANAKA 1. Prijem robe 1. značaj i pravna priroda ugovora 2. Stranke 2. Predmet posla 3.6.1. Izdavanje potvrde 1. Izdavanje i prenos skladišnice 3. Predaja robe i dokumenata 2. Obaveze ostavioca 2.2. Cijena usluga OBAVEZE STRANAKA 1.3.11. Upozorenje na mane 2. Osiguranje robe 1.8. Izdavanje robe 1. Očuvanje prava ostavioca 1.3.VI credere) 2. Obaveze skladištara 1. Zaključivanje ugovora BITNI ELEMENTI UGOVORA O USKLADIŠTENJU 1. Pojam i značaj skladišnice 2. Postupanje po nalogu 1.10. Čuvanje robe 1. Pregled robe 1.9. Konsignacija PRESTANAK UGOVORA 1. Opoziv i otkaz naloga GLAVA ČETVRTA USKLADIŠTENJE POJAM I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O USKLADIŠTENJU 1. Prodaja robe u kvaru 1.

I II III IV V POJAM.5.2. Zbirna (skupna) špedicija GLAVA DRUGA UGOVOR O PREVOZU STVARI ŽELJEZNICOM POJAM UGOVORA I PRAVNI IZVORI 1. Primalac 1. Značaj špedicije 3. Plaćanje troškova i novčanog predujma (avansa) 2.5.8. Špediterske isprave 3. Postupanje sa pažnjom savjesnog i urednog privrednika 1. Ugovor je neformalan i realan 2. ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI 1.2.6. Ograničenje slobode ugovaranja ELEMENTI UGOVORA 1. Fiksna (forfetna) špedicija 2.3.3. Čuvanje stvari i zaštita prava 1. Zaključivanje ugovora 2.2.3.4. Pojam ugovora 2. Uputna stanica 1. Polaganje računa 2. Osiguranje stvari 1. Pravni izvori ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1.1. Bitni elementi ugovora OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. Pojam ugovora 2. Izvršenje carinskih radnji i plaćanje carina 1. Bitni elementi ugovora 1. Zaključivanje ugovora za komitenta 1.1. Izbor prevoznog puta (instradacija) 1.4.7. Odgovornost špeditera 2. Rad po uputstvima 1. Prevozni i drugi troškovi 167 167 168 168 169 169 170 171 172 172 172 172 173 174 174 175 175 176 177 177 177 178 178 178 180 181 181 182 183 183 183 183 183 184 184 185 186 187 187 187 188 188 188 189 189 I II III 8 . Tovarni list i prenosivi tovarni list 3. Predmet prevoza (stvari) 1.6. Mjesto i datum 1. Pravni izvori ZAKLJUČIVANJE I BITNI ELEMENTI UGOVORA 1. Obavještavanje o opasnim stvarima i dragocjenostima ODGOVORNOST I OBEZBJEĐENJE POTRAŽIVANJA 1. Plaćanje naknade (provizije) 2. Obaveze komitenta 2. Obezbjeđenje potraživanja špeditera POSEBNI SLUČAJEVI ŠPEDICIJE 1. Obaveze špeditera 1. Ugovorne strane 1.1.

Rok utovara 2. Vrijeme isporuke 2. Prevozni put 2.1. Nebitni elementi ugovora 2. Plaćanje prevoznih troškova 3.10. Klauzula “ostaje na stanici” 2. Postupanje po nalozima 1.2. Obezbjeđenje uredne isporuke 2. Predaja stvari i tovarnog lica 2. Izvještavanje o prispijeću stvari 1. Predaja stvari primaocu (izdavanje stvari) 1. Pojam ugovora 2.1. Obaveze pošiljaoca 2.3.IV V VI 1.4.8. Prestanak ugovora 2. Mješoviti (kombinovani) prevoz 2.8. Smetnje 2. ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI 1.7.2. Vrste prevoza i ugovora 4. Objavljivanje tarifa 2. Obavještavanje o prispijeću pošiljke OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. Obavještavanje korisnika prevoza 1. Obaveze željeznice 1. Pravni izvori 189 190 190 190 190 190 190 191 191 191 191 191 191 192 192 192 193 194 194 195 196 197 197 199 199 199 199 200 200 201 201 202 202 202 206 206 206 207 209 209 209 209 209 210 211 I 9 .6. Provjera pošiljke 2. Rok isporuke 1.5.1. Obavještavanje o namjeravanom prevozu 2. Pouzeće 2. Zastara potraživanja GLAVA TREĆA UGOVOR O PREVOZU STVARI DRUMOM (CESTOM) POJAM. Plaćanje prevoznih troškova 3. Obaveze primaoca 3.2. Odnošenje stvari ODGOVORNOST STRANAKA 1.4. Čuvanje stvari 1.9.6. Uredan prevoz stvari 1. Prijem i provjeravanje stvari (pošiljke) 1. Značaj drumskog prevoza 3.10.7. Odgovornost željeznice 2. Franko carina 2.9. Utovar stvari 1.11.2. Obavljanje određenih radnji i spisak isprava 2.7. Odgovornost pošiljaoca PRESTANAK PRAVA IZ UGOVORA 1.5.3.3.1.

Zastara potraživanja GLAVA ČETVRTA UGOVOR O PREVOZU STVARI U UNUTRAŠNJOJ PLOVIDBI (UNUTRAŠNJIM VODAMA) POJAM. Utovar stvari 2. Bitni elemetni ugovora OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. Stavljanje motornog vozila na raspolaganje pošiljaocu 1. Isporuka pošiljke primaocu (predaja stvari) 2. Plaćanje naknade za prevoz 3. Pojam ugovora 2. Odgovornost stranaka DIO ČETVRTI LICENCA. Postupanje po uputstvima imaoca prava 1. Odgovornost drumskog prevoznika 2. Istovar stvari ODGOVORNOST STRANAKA 1. Značaj unutrašnje plovidbe 3.1. Obaveze primaoca 3. Zaključivanje 2. Odgovornost pošiljaoca PRESTANAK PRAVA IZ UGOVORA 1. Pakovanje i označavanje stvari (priprema pošiljke) 2.2.II III IV V ZAKLJUČIVANJE. Čuvanje stvari primljenih na prevoz 1. GRAĐENJE I OSIGURANJE GLAVA PRVA UGOVOR O LICENCI 212 212 212 213 214 214 214 215 215 215 216 217 218 218 218 219 219 220 220 220 221 221 223 223 223 224 225 225 225 225 225 226 226 226 227 228 228 228 231 231 231 231 I II III 10 .2. Obaveze drumskog prevoznika 1. TOVARNI LIST I ELEMENTI UGOVORA 1. Prestanak ugovora 2. Obaveze stranaka 2.4. Plaćanje naknade za prevoz 3. ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI 1. Bitni elementi ugovora OBAVEZE I ODGOVORNOST STRANAKA 1. Obavještavanje o prevozu i predaja potrebnih dokumenata 2.4.1. Tovarni list 3.1.5.2. Obaveze pošiljaoca 2.3. Preuzimanje stvari na prevoz 1. Pravni izvori ZAKLJUČIVANJE I ELEMENTI UGOVORA 1.3.6. Prevoz stvari 1. Zaključivanje ugovora i isprave o prevozu 2.

1.1.3. Prestanak protekom vremena 2. Forma ugovora OBAVEZE STRANAKA 1. Prestanak subjektiviteta GLAVA DRUGA UGOVOR O GRAĐENJU POJAM UGOVORA I IZVORI PRAVA 1. Otkaz 3. Cijena 2. Odobrenje za građenje 2.2. Investicioni program i tehnička dokumentacija 2. Garancije za tehničke osobine predmeta licence 1.2. Predmet ugovora 2. Davanje uputstava i objašnjenja 1.1. Obaveze primaoca licence 2. Izvori prava 3. Podlicenca PRESTANAK UGOVORA O LICENCI 1.4. Pojam posla 2. Obaveze davaoca licence 1.2.1. Bitni elementi ugovora 2. Pojam ugovora 2. Podjela licenci 2.1. Javno nadmetanje 231 231 232 233 233 233 234 234 234 235 236 236 236 236 237 237 238 238 238 239 239 240 240 240 241 241 241 242 242 242 243 245 245 245 245 245 246 246 247 247 249 250 250 250 250 I II 11 .I II III IV V VI POJAM POSLA I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1.2. Plaćanje naknade 2. Zaključivanje ugovora POJAM I BITNI ELEMENTI UGOVORA 1. Prethodne radnje 2. Sredstva za izgradnju 3. Odgovornost primaoca licence VRSTE LICENCI I PODLICENCA 1. Obaveze uslovljene vrstom ugovora o licenci ODGOVORNOST STRANAKA 1. Iskorištavanje predmeta licence 2. Predaja predmeta licence 1. Garancija za pravne osobine prenesenog prava 2. Izbor saugovarača 3. Odgovornost davaoca licence 2. Stranke 2. Izvori prava STRANKE I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. Pravni režim za izbor saugovarača 3.4.3. Pojam ugovora 2.3.3.2. Subjekti ugovora 2.

Rokovi izgradnje 4. Određivanje cijene 2.2. Ugovorna kazna 5. Prethodne obaveze 2. Uvođenje izvođača u posao 3. Pravni karakter obaveze 3. Superkolaudacija ODGOVORNOST UČESNIKA U POSLU 1. Obavještavanje o višku radova 5. Plaćanje cijene 4. Zaključivanje ugovora BITNI ELEMENTI UGOVORA 1. Garantni rok za kvalitet radova 7. Čuvanje gradilišta 7. odnosno radova 3.3. Ostale posebne vrste ugovora o građenju PRESTANAK UGOVORA 251 252 252 253 253 254 254 255 256 256 257 257 258 258 258 258 259 260 260 260 261 261 261 262 263 263 263 263 264 264 265 265 265 266 266 267 268 268 268 269 269 270 270 271 272 12 . Tehnički pregled i odobrenje za upotrebu 2. Predmet 2.1. Pridržavanje projektne dokumentacije 3. Upotreba odgovarajućeg materijala 3. Solidno izvođenje radova 3.1.2. Cijena 2.3. davaoca mišljenja o zemljištu i investitora 3. Prikupljanje ponuda 3. Neposredna pogodba 4. Građevinski nadzor 4. Primopredaja objekta. Uređenje gradilišta PREDAJA OBJEKTA 1. Vođenje knjiga o građenju 3. Omogućavanje nadzora 6. Premija izvođača 6.2.4. Odgovornost građevinara POSEBNE VRSTE POSLA 1. Promjena cijene 3. Prethodne obaveze 2. Uopšte o odgovornosti učesnika u poslu 2. Odgovornost projektanta. Plaćanje prije početka radova 4.4. Pisana forma ugovora OBAVEZE INVESTITORA 1. Plaćanje u toku izvođenja radova 4.3. Plaćanje nakon završetka radova OBAVEZE IZVOĐAČA 1.III IV V VI VII VIII IX 3.1. Rok 4. “Ključ u ruke” 2.

Višestruko i dvostruko osiguranje PODJELA OSIGURANJA 1. Obaveze osiguranika 1. Ugovor o osiguranju 2.1. Jednostrani raskid ugovora GLAVA TREĆA UGOVOR O OSIGURANJU POJAM I ZNAČAJ 1. Staranje o osiguranom predmetu 2.1.3. Obavještenje o osiguranom slučaju i promjeni rizika 1.2. Osiguranje lica 4. Vrste reosiguranja PRESTANAK UGOVORA O OSIGURANJU 1.2. Ugovarač osiguranja 2. Plaćanje naknade 2. Predmet osiguranja 3. Pravna priroda posla osiguranja 2.4.1.1.2. Posao osiguranja i njegov ekonomski značaj 2. Pojam reosiguranja 2. Lica u ugovoru o osiguranju 1.3. Plaćanje premije 1.3. Polisa osiguranja ELEMENTI UGOVORA 1. Osiguranje imovine 3. Trajanje osiguranja OBAVEZE STRANAKA 1. Kumuliranje zahtijeva za naknadu 2.2.1.4. Zaključivanje i oblik ugovora 2. Osigurana suma 6. posao i ugovor o osiguranju 2. Kriteriji podjele 2. Stranke 1. Prestanak ugovora po sili zakona 272 272 273 273 273 273 276 276 278 279 280 281 281 281 283 283 284 285 286 288 289 290 290 290 292 293 294 294 294 299 300 300 301 301 301 302 303 303 304 306 306 307 308 308 I II III IV V VI VII 13 . Plovidbeno osiguranje 5. Primjena opštih pravila 2. Davanje podataka o riziku 1. Izvori prava. Rizik 4. Osiguravač 1. Obaveze osiguravača 2. Obavezno osiguranje REOSIGURANJE 1. Ostale obaveze osiguravača KUMULIRANJE ZAHTIJEVA ZA NAKNADU I VIŠESTRUKO OSIGURANJE 1. Premija 5.

Prestanak ugovora jednostranim raskidom DIO PETI HARTIJE OD VRIJEDNOSTI (VRIJEDNOSNI PAPIRI) GLAVA PRVA ZAJEDNIČKI PRAVNI ELEMENTI HARTIJA OD VRIJEDNOSTI UOPŠTE O HARTIJAMA OD VRIJEDNOSTI 1. Teorija emisije 4. Hartije od vrijednosti prema nosiocu prava iz hartija 3.2.3. Hartije od vrijednosti na donosioca 3. Bitni sastojci (elementi) 309 311 311 311 311 311 311 312 314 316 316 316 317 317 318 320 320 320 320 320 321 321 321 322 322 323 323 325 325 325 326 328 328 329 329 331 331 331 331 332 333 333 334 I II III IV V I II 14 . Prenos predajom (tradicijom) PRESTANAK PRAVA IZ HARTIJA OD VRIJEDNOSTI 1. Hartije od vrijednosti po naredbi 4. Postavljanje problema 2. Specijalni načini prestanka prava GLAVA DRUGA MJENICA POJAM I FUNKCIJE MJENICE 1. Pojam i osobine 3. Stvarnopravne hartije 2.1. Hartije od vrijednosti prema dospjelosti 5.3. Pojam mjenice 2. Obligacionopravne hartije 3. Korporacione hartije 2. Prenos indosamentom (indosmanom) 4. Teorija ugovora VRSTE HARTIJA OD VRIJEDNOSTI 1. Ekonomske funkcije mjenice SASTOJCI (ELEMENTI) MJENICE 1. Teorija omisije 2. Cesija 3. Prestanak prema opštim pravilima 2. Hartije od vrijednosti na ime 3. Hartije od vrijednosti prema sadržini prava 2. Bitni elementi (sastojci) hartija od vrijednosti OSNOVNE TEORIJE O HARTIJAMA OD VRIJEDNOSTI 1. Pravni izvori (vrela) 2. Uopšte o prenosu hartija od vrijednosti 2.1. Kriteriji podjele 2.2. Značaj hartija od vrijednosti 4.2. Ostale vrste hartija od vrijednosti PRENOS HARTIJA OD VRIJEDNOSTI 1. Teorija kreacije 3.

Prokura indosament 3.4. akcept) 5. Klauzula valute (valutna klauzula ili klauzula o o primljenoj vrijednosti) 5. Mjesto plaćanja 2.8. Intervencija 9.1. Potpis izdavaoca mjenice (trasanta) 2. Bezuslovan nalog da se isplati određena svota novca 2.III 2.2. Domicilirana mjenica 5.7. Indosament sa klauzulom straha 4.2. Oznaka adrese MJENIČNE RADNJE 1. Založni indosament 3. Klauzula “bez troškova” ili “bez protesta” 5. Nebitni sastojci mjenice (mjenične klauzule) 5.3.4.1. Oznaka “po naredbi” 5.2.10.5.7. Klauzula o moneti (klauzula o efektivnosti) 5. Rekta indosament 3. Ime remitenta 2. Ime trasata 2.9. Klauzula o pokriću (revalirajuća klauzula) 5. Prenos mjenice 3.6.11.3. Regres 8.2. Povratni indosament 3.1. Bjanko indosament 3. Pozivna i spontana intervencija 9. Klauzula “bez obaveze” ili “bez regresa” 5. Kasatorna klauzula 5.5. Prijem mjenice (prihvat. Dan i mjesto izdavanja 3.6. Intervencija zbog neakceptiranja i intervencija zbog 334 334 335 335 336 336 337 338 339 339 340 341 341 341 341 342 342 342 343 343 343 343 343 343 344 344 345 346 346 346 346 347 347 348 348 348 348 351 352 354 356 357 358 358 15 .7. Cesija i indosament 3. Isplata (plaćanje) mjenice 7. Avizna klauzula (avizo ili klauzula o izvještaju) 5.9. Protest 9. Rekta klauzula (negativna klauzula po naredbi) 5. Izdavanje mjenice 3. Puni indosament 3.12. Oznaka u tekstu da je isprava mjenica 2.8. Klauzula o kamati 5. Uopšte o bitnim elementima mjenice 2. Mjenično jemstvo (aval) 6.3.8.4. Podatak o broju mjeničnog primjerka (duplikatna klauzula) 5.5. Uopšte o mjeničnim radnjama 2. Označenje dospjelosti 2. Pretpostavljeni bitni sastojci mjenice 4.1.6.

Zastarjelost 2. Sličnosti i razlike sa mjenicom BITNI I NEBITNI SASTOJCI (ELEMENTI) ČEKA 1. Pojam čeka 2. Uopšte o prenosu čeka 3. Isplata čeka 6. solo) mjenica 3. Uopšte o čekovnim radnjama 2. Neosnovano obogaćenje i drugi zahtjevi (zahtjevi građanskopravne prirode) VRSTE MJENICE 1. Prenos indosamentom 3.1. Nebitni sastojci ČEKOVNE RADNJE 1.1. Ekonomska uloga čeka 3. Komisiona mjenica 8. Poslovna (trgovačka.2. Mjenice kod kojih se jedno lice pojavljuje u više uloga ZASTARJELOST I PRESTANAK MJENIČNIH PRAVA I OBAVEZA 1. Uopšte o bitnim elementima 1. Pojedini bitni elementi 2.4. Prenos čeka 3. Izdavanje čeka 3. Bitni sastojci 1. Prenos čeka cesijom 3.IV V VI neisplate 10. Vlastita (sopstvena. Prestanak mjeničnih prava i obaveza GLAVA TREĆA ČEK POJAM.2. Cirkulaciona mjenica 7. Amortizacija mjenice 2. Bjanko (blanko) mjenica 4. Prenos čeka predajom 4. Umnožavanje i prepisi mjenice 11. Obezbjeđenje mjeničnog potraživanja (pravo zaloga i pridržaja) OSTALE MJENIČNE RADNJE (MJENIČNI ZAHTJEVI) 1. Opozivanje čeka 360 361 362 362 363 364 365 365 365 366 367 367 368 368 369 370 370 370 373 373 373 373 374 375 376 376 376 376 377 378 378 379 380 380 381 382 382 382 382 384 I II III 16 . Finansijska mjenica 6. Mjenične tužbe i prigovori 3. robna) mjenica 5. EKONOMSKA ULOGA I SLIČNOSTI I RAZLIKE SA MJENICOM 1. Kriteriji podjele 2. Aval (jemstvo) 5.3.

Dokumentovani (dokumentarni) ček ZASTARJELOST I PRESTANAK ČEKOVNOPRAVNOG ODNOSA 1. Cirkulacioni (cirkularni) ček 2. Obveznice prema stepenu garancije 7.3. Obveznice prema načinu određivanja nosioca prava 3.2. Osnovne vrste čekova prema namjeni 2. blagajnički) ček 2.4. Obveznice prema prihodu koji nose 8. Putnički ček 2. Precrtani (barirani) ček 2. Kriteriji podjele 2. Prestanak čekovnopravnog odnosa GLAVA ČETVRTA OBVEZNICA POJAM I PRAVNE KARAKTERISTIKE 1. Regres 9. Obveznice prema načinu određivanja kamate i rokovima isplate 9.5. Bitni sastojci 3. Amortiazcija čeka 2. Pojam obveznice 2. Obveznice prema načinu amortizacije 6. Umnožavanje čeka OSTALE ČEKOVNE RADNJE 1. Ček za potrošački kredit 2. Obezbjeđenje potraživanja 3. Delikti u čekovnom pravu VRSTE ČEKOVA 1. Obveznice prema mogućnostima zamjene 385 386 386 387 387 387 387 389 389 389 390 390 390 391 392 392 393 393 393 393 394 395 395 395 395 394 398 398 399 399 400 400 401 402 403 403 403 404 404 405 405 406 406 407 I II III IV 17 . Klauzule o pravima izdavaoca i imaoca obveznice RADNJE SA OBVEZNICAMA 1.6. Izdavanje i emisija 2. Amortizacija i promjene VRSTE OBVEZNICA 1. Protest 8. Zastarjelost 2. Kriteriji podjele 2.IV V VI 7. Pravne karakteristike DIJELOVI I BITNI SASTOJCI OBVEZNICE 1. Obračunski (virmanski) ček 2. Obveznice prema roku dospjevanja 5. Tužbe kod čeka 4.7. Obveznice prema položaju izdavaoca (emitenta) 4. Prenos 3.1. Dijelovi 2. Isplatni (gotovinski.

Predmet prava konkurencije 2. Pojam i karakteristike 2. Monopolističko djelovanje 1. Pojam i karakteristike 2. Bitni sastojci 3.1. Izvori prava konkurencije PREDMET I METOD PRAVA KONKURENCIJE 1. Pretpostavke pravnog regulisanja konkurencije 2.10.3. Metod prava konkurencije 407 408 409 409 409 409 410 410 411 411 412 412 413 413 414 414 415 415 415 417 417 417 417 417 417 418 419 419 420 422 422 423 427 427 427 427 427 429 431 433 433 I II III IV I II UREĐIVANJA III I GLAVA DRUGA INSTITUTI I ODGOVORNOSTI U PRAVU KONKURENCIJE INSTITUTI PRAVA KONKURENCIJE 1. Bitni sastojci 3. Pojam i karakteristike 2. Špekulacije 2. Bitni sastojci 3. Monopolističko ponašanje 2. Ekonomski pojam konkurencije 2. Pravni pojam konkurencije PRETPOSTAVKE I IZVORI PRAVNOG KONKURENCIJE 1.1. Obveznice prema valuti na koju glase 11. Pojam robnih hartija 2. Monopolistički sporazum 1. Radnje sa komercijalnim zapisom CERTIFIKAT I POTVRDA DEPOZITARA 1. Vrste robnih hartija DIO ŠESTI PRAVO KONKURENCIJE GLAVA PRVA POJAM PRAVA KONKURENCIJE POJAM KONKURENCIJE 1. Radnje sa blagajničkim zapisom KOMERCIJALNI ZAPIS 1. Radnje sa certifikatom ROBNE HARTIJE OD VRIJEDNOSTI 1.2. Obveznice prema teritoriju GLAVA PETA OSTALE HARTIJE OD VRIJEDNOSTI (VRIJEDNOSNI PAPIRI) BLAGAJNIČKI ZAPIS 1. Pojam špekulacije i metodi njenog suzbijanja 18 . Pojam monopolističkog djelovanja 1.

3. Generalna klauzula 2.2. Pojam ograničavanja tržišta i metodi njegovog suzbijanja 3. Imenovani slučajevi ODGOVORNOST U PRAVU KONKURENCIJE 1. Generalna klauzula 4. Generalna klauzula 3. Ograničavanje tržišta 3. Krivičnopravne sankcije 4. Sistem odgovornosti 2.1.1. Pojam nelojalne konkurencije 4. Imenovani slučajevi 4. Imovinskopravne sanckije 3.1.2. Sankcije prema aktima 3.2.II 2. Nelojalna konkurencija 4.3.2. Sankcije prema licima 3. Imenovani slučajevi 3.3. Organi za nadzor LITERATURA SKRAĆENICE I KORIŠTENI PROPISI 435 436 437 437 438 439 440 440 441 443 444 444 445 446 446 448 449 451 456 19 .

20 .

kupcu . Exportpress i Institut društvenih nauka. 1. Ako su stranke u ugovoru nosioci različitih vrsta svojine (državna. Iako ugovor predstavlja kičmu posla prodaje. Definicija ugovora i njegove vrste Legislativna definicija sadržana je u Zakonu o obligacionim odnosima (ZOO čl. 454). Zbog toga predstavljaju jedinstvenu poslovnu operaciju. a kupac se obavezuje da prodavaocu plati cijenu”. Teoretski posmatrano. 21 . a kupac se obavezuje da prodavcu preda određenu sumu novca i da mu prenese najjače svojinsko pravo na njoj.R1.i da mu prenese najjače svojinsko pravo na njoj. Ona je osnovni posao prometa robe i sastoji se u razmjeni robe za novac. str. Ugovor o prodaji je rezultat sporazuma stranaka o razmjeni robe za novac. 5. na ugovor o prodaji se nadovezuju brojni drugi poslovi i ugovori. on je ipak uži pravni institut. 1 Uporedno pravni pregled vidjeti kod Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema uniformnim pravilima i uporednom pravu”. ZAKLJUČIVANJE I ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI I . prodaja je neposredni izraz procesa razmjene R . ugovor o prodaji je rezultat sporazuma stranaka kojim se jedna od njih . Beograd 1987.prodavalac .2. U privrednom životu.POJAM UGOVORA O PRODAJI 1. Pravno. Oni su i ekonomski i pravno povezani.DIO PRVI UGOVOR O PRODAJI GLAVA PRVA POJAM. isporuči drugoj strani .1. privatna itd.obavezuje da određenu stvar povodom koje posao nastaje preda. prodaja predstavlja posao kojim se normativno uređuje i pod zaštitu države stavlja razmjena robe za novac. Pojam prodaje 1. Posao prodaje i ugovor o prodaji Ekonomski posmatrano. svako od njih se u toku prenosa transformiše u onaj svojinski oblik koji odgovara sticaocu. Prema njemu “ugovorom o prodaji obavezuje se prodavalac da stvar koju prodaje preda kupcu tako da kupac stekne pravo raspolaganja odnosno pravo 1 vlasništva.N N1 . koji se najčešće tiču transporta i plaćanja. Posao prodaje obuhvata ukupnu pravnu regulativu ekonomskog odnosa stranaka.).

Različitost svojinskih prava koja se pojavljuju u prometu, veliki broj vrsta subjekata, te nejednakost objekata, ciljeva i obilježja razmjene doveli su do pojave tri osnovna tipa ugovora o prodaji. To su prodaja građanskog, poslovnog i međunarodnog poslovnog prava. Subjekti građanske prodaje su domaća i strana fizička i pravna lica građanskog prava, te subjekti poslovnog ili trgovinskog prava i to kada oba djeluju izvan registrovanog predmeta svoga poslovanja. Građanska prodaja se stoga zaključuje sporadično i neprofesionalno, a njen osnovni cilj jeste sticanje upotrebnih vrijednosti objekta. Predmet ove prodaje mogu biti i nepokretne stvari. Savremeni načini poslovanja doveli su kod prodaje građanskog karaktera do toga da se sve više razvijaju i neki novi načini poslovanja. Radi se, prije svega, o prodaji na daljinu, upotrebom savremenih informaciono-komunikacionih tehnologija, i to korištenjem interneta, web oglašavanja i slično. Uporedo s tim razvijaju se i novi oblici plaćanja, i to putem elektronskog novca a uz korištenje elektronskog 2 potpisa. Neovisno od ove pravne discipline, u međunarodnom pravnom i ekonomskom saobraćaju, već su u primjeni u svom elektronskom obliku i pojedini robni i transportni dokumenti, bankarske garancije i akreditivi. Težište regulative postavljeno je na prelaz svojine. Zakon o obligacionim odnosima u osnovu svoga regulisanja postavlja građansku prodaju. No, ograničenja monističke koncepcije, koja predstavlja temelj Zakona, zahtijevala su da se za privrednu prodaju uspostavi čitav sistem izuzetaka od opštih rješenja. Time se ovaj akt približava drugim velikim kodifikacijama koje su izgrađene na istim principima (švajcarskom i talijanskom, naročito.) 3 Subjekti privredne prodaje su subjekti poslovnog, odnosno trgovinskog prava. Da bi ugovor o prodaji zaključen između navedenih subjekata bio posao domaćeg poslovnog prava, on mora da ispuni dva uslova: prvi, da je zaključen u okviru registrovane djelatnosti bar jednog od njih i drugi, da je do sklapanja ugovora došlo na području BiH. Poslovnopravna prodaja se zaključuje masovno, trajno i profesionalno, a njen osnovni cilj jeste sticanje prometnih vrijednosti stvari i dobiti. Zbog toga je u njoj podjednaka pažnja posvećena i prelasku svojinskih prava i prelasku rizika. Predmet prodaje poslovnog prava može biti samo pokretna stvar. Treba istaći da se ova vrsta ugovora zaključuje bilo zato da bi se prodala roba sopstvene proizvodnje, bilo zato da bi se izvršila dalja prodaja kupljenih stvari u prerađenom ili neprerađenom stanju. Razmatrano obilježje značajno utiče na pojedina pravnotehnička rješenja, naročito u oblasti popravljanja šteta izazvanih neizvršenjem ili neurednim izvršenjem ugovora.

2 Pobliže vidjeti: Zakon o zaštiti potrošača u Bosni i Hercegovini (Sl. glasnik BiH br.17/02); Zakon o elektronskom poslovanju i elektronskom potpisu Republike Slovenije (Sl. List R Slovenije br. 20/03); Zakon o elektronskom potpisu Republike Hrvatske ( Nar. Nov. R Hrvatske br. 10/02) i Zakon o elektorničkoj trgovini Republike Hrvatske (Nar. Nov. R Hrvatske br. 173/03); Model Zakona o elektronskom poslovanju UNICITRAL-a. 3 Vidjeti čl. 212 (važenje trgovačkih običaja u pogledu cijene) i čl. 215 (posljedice docnje sa plaćanjem cijene) švajcarskog Zakonika o obligacijama (SZO). Vidjeti čl. 1536. italijanskog Građanskog zakonika. U drugim velikim kontinentalnim sistemima, izuzeci kod trgovačke prodaje regulišu se u trgovačkim zakonicima. To je slučaj u francuskom i njemačkom pravu.

22

Prema pravnotehničkim osobinama i osobenostima koje pokazuju u odnosu na opšta pravila, ugovori o prodaji se mogu svrstati u više posebnih poslova. Najčešći i najvažniji su: fiksna prodaja, specifikaciona prodaja, prodaja po uzorku ili modelu, ugovor o isporuci, ugovor o isporuci investicione opreme, prodaja s obročnim otplatama cijene i berzanski poslovi. U novije vrijeme ugovori o prodaji poslovnog prava se klasifikuju i prema uticaju koji na sadržaj posla i odnose stranaka vrše upotrijebljene transportne klauzule. 4 2. Osobine i dejstvo ugovora o prodaji 2.1. Osobine ugovora Ugovor o prodaji je teretan, dvostrano obavezan i komutativan. Teretnost se kod privredne prodaje pretpostavlja, tako da ugovor postoji i kad cijena nije određena sporazumom stranaka (čl. 462, stav 2 ZOO). Komutativnost označava uzajamnu podudarnost obaveza i prava stranaka: ono što je obaveza jedne, pravo je druge stranke. No, treba imati u vidu da se ova osobina jače ispoljava kod osnovnih, nego kod prava i obaveza koja ih prate. Ugovor se zaključuje sporazumom stranaka i konsenzualan je. Za njegov nastanak ili dejstvo nije potrebna predaja stvari koja je predmet ugovora. Sporazum stranaka se, u načelu, postiže u bilo kojoj formi. Izuzetno, zakon za pojedine vrste prodaje propisuje pisanu formu ugovora. Forma tada dobija svojstvo bitnog elementa. Naše pravo ne poznaje dokaznu formu (ad solemnitatem). 2.2. Dejstvo ugovora Dejstvom ugovora nazivamo pravne posljedice koje on proizvodi. Te posljedice mogu biti prelazak svojine sa prodavca na kupca ili nastanak obaveze na isporuku stvari. Ugovor o prodaji može, dakle, imati stvarnopravna i obligacionopravna dejstva. U istom pravnom sistemu efekti ugovora mogu biti različiti za generičke i individualizirane stvari. Prema dejstvu ugovora sve pravne sisteme dijelimo na: tradicione, translativne i mješovite. Ova podjela je uslovna, obzirom na činjenicu da u translativnim sistemima postoje brojna specifična rješenja koja ih približavaju pravima tradicione grupe.

4

Vidjeti Starović dr Borivoje: “Međunarodna CIF i FOB kupoprodaja”, Institut za uporedno pravo, Beograd 1977.

23

II ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. Primjena opštih pravila Istorijski posmatrano, većina opštih pravila ugovornog obligacionog prava nastala je generalizacijom rješenja koja su se formirala u oblasti ugovora o prodaji. To važi i za pravila o zaključivanju ugovora. 5 Zbog toga se generalne odredbe Zakona o obligacionim odnosima, koje važe za ovu materiju, 6 primjenjuju i na sklapanje ugovora o prodaji. Principi kojih se stranke moraju pridržavati pri zaključenju ugovora o prodaji sadržani su u Osnovnim načelima Zakona o obligacionim odnosima. To su naročito: autonomija volje stranaka (čl. 10), savjesno i pošteno postupanje (čl. 12) i zabrana stvaranja i iskorištavanja monopolskog položaja (čl. 14). 2. Postupak zaključivanja ugovora Savremeno pravo pod pritiskom potreba prakse i pod uticajem teorije prevazilazi koncept zaključivanja ugovora o prodaji i drugih ugovora koji ovaj proces ograničava samo na radnje ponude i prihvata. Pravno zaštićeni pregovori predstavljaju posljednji legislativni izraz proširivanja postupka zaključivanja posla (čl. 30 ZOO). Danas ono obuhvata sljedeće etape: eventualne faze, nužne faze, 7 8 perfekciju ugovora i intervenciju države u domenu nastanka pojedinih ugovora. U eventualne faze zaključivanja ugovora ubrajamo najprije, preliminarne kontakte. To su jednostrane faktičke, komercijalne radnje kojima jedno lice poziva drugo na pregovaranje ili traži informacije radi donošenja odluke o otpočinjanju pregovora. Drugu etapu predstavljaju pregovori kao dvostrani kontakti stranaka sa jasno izraženim ciljem da se otpočne proces utvrđivanja namjere učesnika u pogledu budućeg ugovora. Pismeno fiksirana saglasnost strana do koje se dođe u toku pregovora, a koja se tiče pojedinih dijelova ugovora, naziva se punktacija (punktacije). Završnu, treću etapu, čini tzv. pripremni ugovor. On predstavlja projekat ugovora do koga se došlo pregovorima. Pripremni ugovor daje osnovu za upućivanje “čvrste ponude”. Nužne faze zaključivanja ugovora su davanje ponude i prihvata. Obje etape su složene i međusobno povezane. Njihovu uslovljenost najbolje ilustruje institut kontraponude (čl. 41. ZOO). Po svojoj pravnoj prirodi ponuda je jednostrani građansko pravni posao; nastaje izjavom samo jednog subjekta i stvara obavezu samo za njega. Obaveza
5 Vidjeti haške Jednoobrazne zakone, dio II Bečke konvencije UN o međunarodnoj prodaji robe (BK), Opšte uzanse za promet robom. 6 To su čl. 26 - 73 ZOO. 7 Do ove faze se radi o sistematici preuzetoj iz monografije Draškić dr Mladena: “Zaključivanje ugovora o prodaji”, CRS, II izdanje, Beograd 1986, str. 16 - 21. 8 Ova faza predstavlja pravilo kod međunarodnih prodaja.

24

ponudioca se sastoji u tome da se unutar perioda označenog u ponudi ili, ako toga nema, u dispozitivnom propisu ostane pri ponudi. Ta obaveza u izjavi o ponudi može biti izričito isključena. Isključenje je moguće i na osnovu okolnosti posla (čl. 36. ZOO). Pošto ponuda u načelu stvara strogu obavezu za ponudioca, razvili su se posebni postupci kojima se lice koje je ponudilac u ekonomskom smislu stavlja u pravnu poziciju ponuđenog. Ti posebni postupci su: ofertalne licitacije, licitacije o podobnosti i prikupljanje ponuda. Sva tri postupka se kod složenijih ugovora i kod ugovora veće vrijednosti obavljaju na osnovu prethodno izrađenog tendera. Tender izrađuje ili pribavlja lice koje je ponudilac u ekonomskom smislu, a ponuđeni u pravnom značenju riječi. Tender predstavlja veoma detaljno sačinjen i obavezan obrazac ponude u kome su sadržani svi elementi koje ona mora da ima, osim cijene. Prihvat je izjava ili ponašanje ponuđenog koje nesumnjivo ukazuje na saglasnost ponuđenog sa ponudom. Uzansa 34 navodi neke primjere zaključivanja ugovora o prodaji konkludentnim radnjama: raspolaganje primaoca robom u svoje ime i za svoj račun, ukoliko on ne zna da je roba poslana u druge svrhe; prijem dokumenata na osnovu kojih se može raspolagati robom, ako primalac ne zna da su mu dokumenta predata u drugu svrhu; propuštanje kupca da robu predatu “na ogled”, “na probu”, vrati po isteku roka u kome je trebalo da da izjavu o tome da li želi ili ne želi zaključenje ugovora. Pod uslovima predviđenim u Zakonu o obligacionim odnosima (čl. 42) ugovor o prodaji može biti zaključen i šutnjom. Pošto šutnja predstavlja potpuno pasivno držanje ponuđenog, ona se može smatrati prihvatom samo ako postoje sljedeće pretpostavke: stalna poslovna veza ponudioca i ponuđenog i to u pogledu određene, a ne bilo koje robe, i propuštanje ponuđenog da se u ostavljenom roku ili odmah izjavi da ponudu odbija. Pod perfekcijom ugovora o prodaji podrazumijevaju se pravila koja određuju mjesto i vrijeme njegovog nastanka. Ona se razlikuju prema tome da li su stranke bile prisutne, ili su pak, bile odsutne kada je saglasnost postignuta. Tehnike komuniciranja kod kojih su stranke u neposrednoj vezi, iako su prostorno udaljene (telefon, teleprinter, televizuelne veze) kombinuju primjenu normi koje važe među odsutnim (za mjesto zaključenja) i među prisutnim (za vrijeme nastanka ugovora). Potpisivanje ugovora može predstavljati etapu njegovog zaključenja u tri slučaja. Prva dva obuhvataju situacije u kojima je prodaja po zakonu ili po sporazumu stranaka formalan pravni posao. Treći slučaj regulisan je čl. 69, st. 3 ZOO koji kaže: “Ako su ugovorne strane predvidjele posebnu formu samo da osiguraju dokaz svoga ugovora, ili da postignu što drugo, ugovor je zaključen kad je postignuta saglasnost o njegovoj sadržini, a za ugovarače je u isto vrijeme nastala obaveza da ugovoru dadnu predviđenu formu”. Forma može biti zadovoljena zajedničkim potpisom jednog ili odvojenim potpisima dva dokumenta 9 identičnog sadržaja. Pravnu kvalifikaciju pisane forme ugovora o prodaji važno je uvijek izvršiti zato što se za nju vežu značajne pravne posljedice u pogledu
9

Vidjeti Perović dr Slobodan: “Formalni ugovori građanskog prava”, Savez udruženja pravnika Jugoslavije, Beograd 1964, str. 62 - 63 i Draškić dr Mladen: “Zaključivanje ugovora o prodaji”, str. 295 - 296.

25

posebno usmeno dogovorenih nebitnih elemenata i načina kasnijih izmjena i dopuna ugovora. 10 3. Posebne tehnike zaključivanja ugovora 3.1. Standardni ugovori Poslovnopravna prodaja se uvijek obavlja profesionalno, a njen najčešći predmet su pokretne stvari određene po rodu. Ove osobine, u uslovima masovnog prometa, po pravilu, dovode do tipizacije pojedinih elemenata i rješenja u ugovorima iste vrste. Na toj osnovi nastaje veliki broj tipskih i formularnih obrazaca i opštih uslova poslovanja, koji se po tendenciji primjenjuju jednako na sve učesnike u poslu. Zato se nazivaju standardnim ugovorima. U njima su unaprijed dati tipizirani nebitni elementi ugovora. Bitni elementi se određuju u mjeri u kojoj je to moguće. Najčešće se posebno sporazumijeva o količini kao odrednici predmeta i o iznosu cijene. Primjena standardnih kupoprodajnih ugovora uvodi u ovu oblast cjelokupnu 11 problematiku formularnog prava. Ovdje je potrebno posebnu pažnju skrenuti na režim opštih uslova poslovanja (članovi 142 - 144 ZOO) i na zabranu stvaranja i iskorištavanja monopolskog ili dominantnog položaja na tržištu. 12 3.2. Zaključnica Zaključnica je pismena potvrda o usmeno zaključenom ugovoru. Daje se na unaprijed utvrđenom i odštampanom formularu ili na ad hoc sastavljenom obrascu. Pošto zaključnica ne predstavlja pismenu formu ugovora, on je punovažan i kada zaključnica nije izdata, odnosno potpisana. Zaključnici može biti pridodato svojstvo obavezne ugovorne forme pravnog posla prodaje, samo nesumnjivim sporazumom stranaka. U sadržaj zaključnice uvijek ulaze bitni elementi ugovora bez obzira na to da li su oni određeni zakonom, sporazumom stranaka ili prirodom posla. Pitanje je konkretnih okolnosti i stepena standardizacije posla u kojoj mjeri će nebitni sastojci ugovora biti navedeni u zaključnici. Zaključnice veoma često sadrže izvode iz opštih uslova poslovanja ili klauzulu kojom ih stranke uključuju u svoj ugovor. Sve što se nalazi iznad potpisa stranaka, bilo u tekstu, bilo na margini, obavezuje stranke. Sadržaj zaključnice u svemu mora “odgovarati usmeno zaključenom ugovoru” (uz. 16). Svaka stranka može od druge zahtijevati ispostavljanje ili potpisivanje zaključnice, sve dok druga strana nije ispunila svoje ugovorne obaveze (uz. 15). Zaključnica se sastavlja najmanje u dva ravnoglasna primjerka. Stranka koja ju je
10 11 12

Čl. 67 i 71 ZOO naročito. Vilus dr Jelena: “Opšti uslovi formularnih ugovora”, Institut za uporedno pravo, Beograd 1976. Član 38 - 42 Zakona o trgovini (Sl. n. FBiH, 2/95).

26

sačinila i potpisala, dostavlja drugom, partneru oba primjera zaključnice potpis sa zahtjevom da “joj vrati jedan primjerak pošto ga potpiše”. Opšte uzanse su za vraćanje potpisane zaključnice predvidjele rok od tri dana (uz. 17). Ako druga strana neće da potpiše ili vrati zaključnicu, spor će se najprije rješavati “mirnim putem”, razgovorom stranaka. Ukoliko on ne da rezultate, strana koja je sastavila i potpisala zaključnicu može tužbom tražiti od suda da utvrdi postojanje ugovora i njegov sadržaj. Sud u parničnom postupku, dakle uz izjašnjavanje druge strane, rješava spor. Ako usvoji tužbene zahtjeve donijeće deklaratornu presudu kojom konstatuje da je ugovor zaključen i šta je njegov sadržaj. Ovakva presuda, u svim slučajevima, predstavlja izuzetno jako dokazno sredstvo. Paralelno sa zahtjevom za utvrđivanje ili nakon dobijanja povoljne presude, strana koja je potpisala zaključnicu može od druge strane tražiti naknadu štete koju je pretrpjela zato što nije imala zaključnicu. 3.3. Porudžbina “Porudžbina” je poslovni naziv za komercijalni dokument sa različitim položajem i funkcijama u postupku zaključivanja i dokazivanja ugovora. Te činjenice opredjeljuju njegovu pravnu kvalifikaciju. Porudžbina predstavlja ponudu kada kupac na osnovu prethodno pribavljenih informacija njome izražava ozbiljnu namjeru da zaključi određeni, u dokumentu definisani ugovor. Ako kupac šalje porudžbinu na osnovu već primljene ponude prodavca, tada ona ima pravni karakter prihvata. Takva porudžbina mora u svemu biti saglasna sa ponudom. Postoje li u porudžbini razlike u odnosu na ponudu, ona ima pravna svojstva kontraponude. Napokon, kada je ugovor već sklopljen, porudžbina ima svojstvo dokaznog sredstva i knjigovodstvenog dokumenta. III - BITNI ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI 1. Pojam i vrste bitnih elemenata Bitni elementi ugovora su oni sastojci koji ugovoru daju bilo osobine jednog definisanog tipa pravnog posla, bilo specifičan sadržaj i karakteristike koji odgovaraju zajedničkoj namjeri stranaka. Bitni elementi ugovora o prodaji dijele se na: propisane, utanačene sporazumom stranaka i one koji u ugovor ulaze na osnovu njegove ekonomske suštine - po prirodi posla. Mi ćemo se zadržati samo na posljednjoj vrsti elemenata i to u našem pravu. Kod prodaje poslovnog prava to je uvijek predmet, stvar. Količina i cijena imaju ovo svojstvo pod određenim uslovima.

27

2. Predmet Karakterističan predmet trgovačke prodaje su pokretne stvari. To mogu biti: roba, energije i hartije od vrijednosti. Posebni pravni režimi predviđeni su za prodaju energija. Prodaja hartija od vrijednosti vrši se prema pravilima predviđenim za pojedine vrste. Njihovu osnovu predstavljaju režimi mjeničnog i akcijskog (dioničarskog) prava. Zbog toga ćemo se u daljim izlaganjima zadržati samo na stvari kao predmetu prodaje. 2.1. Stvar kao predmet prodaje Ograničeni dio prirode koji se može staviti pod ljudsku kontrolu i vlast predstavljaće i predmet poslovnopravne prodaje ukoliko je faktički i pravno pokretan. Ostale osobine stvari kao objekta imovinskog prava nisu relevantne za kvalifikaciju stvari kao predmeta prodaje, ali mogu značajno da utiču na pojedina pravna rješenja u ugovoru. Da bi stvar bila predmet prodaje mora se nalaziti u pravnom prometu (in commercio). Promet može biti neograničen ili ograničen. Ograničenja prometa mogu biti trajna ili privremena. Privremena ograničenja mogu se uspostaviti posebnim zakonima ili odlukama nadležnih organa zasnovanim na zakonu. Isti pravni režim važi i za zabranu prometa. Ograničenja i zabrane prometa predstavljaju za stranke u ugovoru višu silu ukoliko su ispunjeni zakonski uslovi za takvo dejstvo ovih činjenica (čl. 177 ZOO). Prema kriteriju egzistencije, predmet prodaje može biti propala, postojeća i buduća stvar. Shodno članu 459 ZOO “Ugovor o prodaji nema pravno dejstvo, ako je u času njegovog zaključenja stvar o kojoj je ugovor bila propala”. Dejstvo djelimične propasti zavisi od poslovnih običaja i od toga da li je svrha ugovora ugrožena ili nije. U principu, kupac može da bira da li će ugovor raskinuti ili će ostati pri njemu uz srazmjerno sniženje cijene. No, ugovor po sili zakona ostaje na snazi, ako djelimična propast ne smeta postizanju svrhe ugovora ili ako za određenu stvar postoji poslovni običaj koji zahtijeva očuvanje ugovora (in favorem contractus). Kupac tada ima pravo samo na sniženje cijene. Mjera sniženja određuje se prema okolnostima slučaja. Zakonodavac ne insistira na tome da ono bude srazmjerno djelimičnoj propasti. Naše pravo neposredno (član 458. stav 3. 13 ZOO) i posredno priznaje prodaju budućih stvari. Njenim zaključenjem prodavac na sebe preuzima rizik zakašnjenja ili nenastanka stvari u roku koji je predviđen za isporuku. Ako stvar ne nastane na vrijeme ili ne nastane uopšte, kupac ima prava predviđena za slučaj odgovornosti prodavca za docnju. Ugovor o prodaji budućih stvari ne treba izjednačavati sa dobavnim poslom. Stvar može biti određena po rodu (generičke stvari) ili po svojim sopstvenim jedinstvenim osobinama (individualizirane stvari). Generičko
13 Vidjeti član 471. ZOO koji reguliše mjesto isporuke. U engleskom pravu postoji sporazum o budućoj prodaji, a ne ugovor o prodaji.

28

definisanje predstavlja ujedno i minimalno kvalitativno određivanje stvari. U količinskom smislu, stvar može biti precizno određena ili odrediva. U ugovoru stvar koja je predmet prodaje mora biti opisana barem do mjere koja je čini odredivom. Predmetom prodaje može biti vlastita ili tuđa stvar. Situacija koja nastaje prodajom tuđe stvari slična je onoj kod ugovora čiji je predmet buduća stvar. Prodavac preuzima na sebe obavezu da, do vremena isporuke, pribavi svojinsko pravo i da ga prenese na kupca. Ne uspije li u tome, odgovara za docnju, odnosno raskid ugovora. No, savjestan kupac, onaj koji nije, niti je morao znati da kupuje stvar od nevlasnika, može raskinuti ugovor i tražiti naknadu štete ako zbog pravnog nedostatka nije u stanju da ostvari svrhu ugovora. Treba istaći da način privrednog poslovanja olakšava kupcu dokazivanje savjesnosti. Time se pojačava zaštita od pravnih nedostataka, zaštita od evikcije. 2.2. Količina Količina predstavlja fizičko, prostorno i kvantitativno određivanje stvari koja je predmet prodaje. Količina je uvijek sastavni dio predmeta prodaje. Njena pravna kvalifikacija zavisi od značaja količine za ostvarivanje svrhe posla i od posljedica koje proizvodi neuredno ispunjenje ugovora u pogledu količine. Količina je bitan element ugovora ako je tako izričito ugovoreno, ako na to upućuje priroda stvari i kada to zahtijevaju specifične okolnosti konkretnog posla. U svim ostalim slučajevima, količina je nebitan element ugovora. Bez obzira na pravnu kvalifikaciju, količina se uvijek određuje ugovorom. Prinudnih ili dispozitivnih propisa koji bi mogli da zamijene sporazum stranaka nema. Količina najprije može biti određena ugovorom. Određivanje se vrši nesumnjivim definisanjem u okviru usvojenog sistema mjera. To može, ali i ne mora da bude metarsko-decimalni sistem. Na osnovu uzanse 117 i zakonodavstva kojim se uređuje sistem mjera, metarsko-decimalni sistem se pretpostavlja, ukoliko stranke nisu izričito navele neki drugi sistem. Prvi način određivanja količine jeste njeno numeričko preciziranje. Ako količina nije bitan element posla ili ako se ne utvrđuje prema broju komada, odstupanje isporučene od ugovorene količine za ± 2% smatra se urednom isporukom (uz. 121). Precizno određivanje količine može se postići i upotrebom tehničkih termina. Prema uzansi 118, izraz “vagon”, bez bližeg označenja, znači deset hiljada kilograma bruto, a “cisterna” deset hiljada kilograma neto težine. Drugi način svodi se na približno određivanje količine. Ako je uz naznaku količine naveden izraz “circa” ili sličan, tolerancija u količini iznosi ± 5%. Navođenje količine u rasponu, upotrebom izraza “od ... do” ili “najmanje ... najviše”, znači da je predmet ugovora bilo koja količina unutar datih granica (uz. 119). Treći metod sastoji se u upotrebi izraza “đuture”, “kako padne”, “viđeno odobreno” ili njima sličnih. Njima se kao ugovorna količina određuje ona koja se dobija uvidom u robu na određenom lokalitetu.

29

Da bi ugovor o prodaji postojao, količina mora biti barem odrediva. A to znači da u sporazumu stranaka moraju biti navedeni elementi koji omogućavaju da se utvrdi šta one tačno žele u pogledu količine. Konkretizacija ovih elemenata je i pravno i faktičko pitanje. 3. Cijena 3.1. Pojam, struktura i način određivanja cijene Ekonomski posmatrano, cijena je vrijednosna naknada za ustupljenu stvar i preneseno svojinsko pravo na njoj. U pravnom smislu, cijena je bitan element ugovora koji predstavlja pretežno novčanu protuvrijednost predmeta prodaje i svojinskog prava na njemu. U građanskoj prodaji cijena može biti izražena većim dijelom u novcu, a manjim u stvarima. Ako se cijena iskazuje isključivo u stvarima, 14 Za prodaju poslovnog prava postoji poseban ugovor o razmjeni, trampi. karakteristično je iskazivanje cijene isključivo u novcu. Struktura cijene veoma je složena. O toj činjenici treba voditi računa i prilikom kalkulacije i kod ugovornog određivanja cijene. U cijenu, najprije, ulazi novčana protuvrijednost neto težine robe, ukoliko ugovorom nije izričito predviđeno da ona obuhvata i težinu ambalaže (“bruto za neto”) 15 Pošto je prema dispozitivnim pravilima pribavljanje ambalaže obaveza prodavca, to troškovi koje ona izaziva, također, moraju biti uključeni u cijenu. Ovo pravilo se neće primijeniti, ako postoji izričit suprotan sporazum stranaka ili kada to zahtijevaju osobine ambalaže. Troškovi robnog prometa u užem smislu: porezi, takse, vozarine, izdaci povodom pripreme za isporuku ili uskladištenje itd., po pravilu, ulaze u cijenu u iznosima koje prodavac mora da snosi do mjesta i vremena isporuke. 16 Ostali “zavisni troškovi” uključuju se u cijenu prema istom kriteriju. No, postoje i pravila za pojedine među njima, koja odvajaju obavezu izvršavanja određenih radnji od snošenja troškova koje te radnje izazivaju. Prema uzansi 160. to je slučaj sa pribavljanjem uvjerenja o porijeklu robe i sa njegovim legalizovanjem. Ako se prodavac pojavljuje kao izvoznik, on u cijenu mora da uključi izvozne carine zajedno sa troškovima izvoznog carinjenja (uz. 165). Prodavac koji je ujedno i uvoznik robe u cijenu mora da ukalkuliše uvozne carine i troškove uvoznog carinjenja (uz. 164). Pored toga, na njega padaju i druge uvozne dažbine, što mora imati odraza u cijeni. Treba napomenuti da posebni propisi o porezima, carinama, te drugim procedurama vezanim za promet robom, mogu sadržavati rješenja drukčija od do sada izloženih. U napomenama o bitnim elementima prodaje rečeno je da ovaj ugovor poslovnog prava postoji i onda kada u njemu nije određena cijena. Ona se tada u krajnjoj liniji konstatuje na osnovu pravila dispozitivnog karaktera. Stoga smatramo opravdanim stav da cijena u ugovoru mora biti određena ili bar odrediva. Načini na koje se cijena određuje su prinudni propis, ugovor i dispozitivni propis.
14 15 16

Vidjeti Zakon o obligacionim odnosima, čl. 552. i 553. Uzansa 161. Uzansa 168.

30

No. do). kupac duguje “samo iznos propisane cijene” (član 463. tada će biti valjana svaka cijena koja se nalazi unutar predviđenih veličina. odnosno entiteti Bosne i Hercegovine. Bude li ugovorena veća ili manja cijena. ne mora u ugovoru biti ni spomenuta. n. U ove mjere spada i mogućnost Vlade da propiše davanje svoje saglasnosti na cijene ili da promjenu cijena uslovi prethodnim obavještavanjem Vlade. Cijena se u ugovor unosi kao određena ili kao odrediva. 2 Zakona o kontroli cijena (Sl. takođe. ZOO). Razumije se da bi rješenja tada imala suprotan predznak od izloženih. Kada je odlukom Vlade utvrđena najviša cijena. Bude li cijena prinudnim propisom određena u rasponu (od . te marže u trgovini.3. ugovor će važiti i bez sporazuma o cijeni. odgovor na njega 17 Čl. 6). sprečavanje monopolističkog sporazumijevanja ili ponašanja. dakle. FBiH 2/95). Ugovaranje niže cijene je. st. bilo kao “minimalno . Tada će se smatrati da su stranke htjele najvišu cijenu. pretpostaviće se da je ugovorena minimalna cijena. najviše cijene. u principu. potrebe vođenja ekonomske politike.. “formiraju cijene slobodno prema uvjetima tržišta”. Odredivost cijene je. Ona može odrediti: fiksne cijene. 31 . Kada su ispunjeni zakonski uslovi. Predvide li ugovorom nižu od minimalne. pravovaljano i kupac duguje samo ono na šta upućuje ugovor.2. 1. bilo kao garantovane. odnosno cijenu koja se nalazi na najvišem utvrđenom nivou. 17 Pri tome postoji obaveza da se utvrde pravila o načinu formiranja cijena i da se ta pravila poštuju. Određivanje cijene ugovorom Određivanje cijene u ugovoru je najčešći slučaj u praksi. Ako stranke ugovore veću cijenu. Smatra se da je cijena odrediva kada ugovor sadrži “dovoljno podataka pomoću kojih bi se ona mogla odrediti” (član 462. određenim iznosom. Ako je cijena propisana konkretno i precizno. Cijena je odrediva i onda kada ju je moguće utvrditi “prema okolnostima” (uz. faktičko pitanje. ZOO). zadržavanje cijena na zatečenom odnosno određenom nivou. i 2. i plasiranje proizvoda iz robnih rezervi mogu dovesti do veće ili manje intervencije državnih (administrativnih) organa u oblasti cijena. Sporazum o cijeni višoj od maksimalne propisane ima isti efekat. Za kontrolu cijena je nadležna Federacija Bosne i Hercegovine. U tom slučaju važiće ona fiksna cijena koja je predviđena aktom nadležnog organa. Za pojedine poljoprivredne proizvode Vlada može propisati i zaštitne cijene. Određivanje cijena prinudnim aktom Privredna društva. Dalje će se citirati i kao ZKC. 3. To može biti učinjeno izričito ili prećutno. na primjer kupovanjem robe po izloženoj cijeni.3.otkupne”.. Ista logika primijeniće se i u situaciji u kojoj je propisana minimalna cijena. strukturu najviših cijena. mjere neposredne kontrole cijena propisuje entitetska Vlada. smatraće se da su željele maksimalnu.

predviđa da je za cijenu svake partije robe mjerodavan 18 19 20 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. I u našem i u uporednom pravu postoje različite solucije. fusnota 46.zavisi od uslova svakog konkretnog ugovora. 35. Elementi cijene se u posljednjem slučaju utvrđuju na tržištu sjedišta prodavca i u vrijeme u koje je trebalo izvršiti isporuku. U našem pravu se smatra da cijena nije “ni ugovorena” i da tada kupac duguje onu koju bi platio “u slučaju kad cijena nije određena” (čl. Rezultati dobijeni njihovom primjenom vrijede i onda kada je utvrđena cijena “rđava”.”. Razlike nastaju onda kada treće lice neće ili ne može da odredi cijenu.. 35. str. Prva se sastoji u njenom individualnom ugovaranju. str. 466. Drugi način se sastoji u upotrebi trgovačkih termina. “kupac duguje cijenu utvrđenu službenom evidencijom na tržištu mjesta prodavca u vrijeme kada je trebalo da uslijedi ispunjenje”. Zakon o obligacionim odnosima to čini samo za “tekuću cijenu”. Vadi li se više uzoraka. bilo na bazi metodologija koje su po zakonu obavezne. str. fusnota 45. Ako to ne učine.”. ZOO). 465 ZOO). 169. Nesporno je da cijenu mogu da odrede prodavac i kupac zajedno. “tekuća cijena” se utvrđuje “na osnovu elemenata pomoću kojih se prema običajima tržišta utvrđuje cijena” (član 464. bilo na osnovu procjene stranaka. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Ako značenje tehničkih termina o cijeni nije precizirano u propisima. isto djelo. str. isto djelo. Krulj dr Vrleta. Tako “berzanska cijena” označava kotiranu berzansku cijenu jedine ili najbliže berze. Draškić dr Mladen: isto djelo. ostavlja mogućnost da naknadno odrede cijenu.. kada ne predstavlja ekvivalent za isporučenu robu i preneseno pravo. Njihovo značenje može biti određeno u dispozitivnim propisima. str. Za ovu situaciju Zakon predviđa niz pravila koja se primjenjuju sukcesivno (čl. str. Ako je ona ugovorena bez ikakvih preciziranja. 169. Postoje u osnovi tri tehnike kojima se određuje ugovorna cijena. ZOO). primjeniće se ono na koje upućuje poslovni običaj. “smatraće se da je ugovorena razumna cijena”. Krulj dr Vrleta. Ne postoji li zvanična evidencija. Strankama se. Nacionalna prava su saglasna i u tome da stranke mogu imenovati treće lice koje će odrediti cijenu. Problem lica koja mogu da odrede ugovornu cijenu veoma je složen.. 169. U tom svjetlu treba procjenjivati i ugovaranje “približne” i orjentacione cijene. a ne raskinu ugovor. Krulj dr Vrleta. “Cijena 18 konkurencije” podrazumijeva cijenu “po kojoj istu robu prodaje lojalni konkurent”. 20 Poslovni običaj u pogledu pojedinih izraza za određivanje cijene treba svaki put pažljivo provjeriti vodeći računa o tome da oni sa užeg područja imaju prednost nad poslovnim običajima koji važe na širem tržištu. fusnota 47. 19 a “fabrička cijena” onu “po kojoj fabrika prodaje robu u prodaji na veliko”. 35. isporuka robe. 32 . najprije. Sporno je i pitanje da li određivanje cijene može biti prepušteno samo jednoj od stranaka. uzansa 163. Treći metod jeste obračunavanje cijene prema izvađenom uzorku. isto djelo.. Izraz “cijena koštanja” znači cijenu “koja obuhvata ukupne troškove prodajnog mjesta za pripremanje robe bez uračunavanja dobiti”.

ZOO). ZOO). ako se ni razumna cijena ne može utvrditi. jasno je da se razmatrani način određivanja cijene može primijeniti samo onda kada jedna strana.5. Napokon. Ona. Prva je vezana za vrijeme isporuke.136. teško primijeniti na poslovnopravne prodaje budući da je neznanje. 3. 2.4. Prvi je raskid ili izmjena ugovora zbog promijenjenih okolnosti (član 133. Načini na koje se to postiže mogu biti različiti. Zakon o obligacionim odnosima sadrži dva instituta koji mogu na osnovu zahtjeva samo jedne strane da dovedu do promjene cijene. isti ili sličan kvalitet i jednake. st. odnosno nemogućnost znanja za pravu vrijednost stvari uslov za podnošenje zahtjeva po ovom osnovu. Utvrđuje se za približno istu količinu. Ako ni jedna stranka unutar rokova zastare prava ne pokrene postupak za određivanje cijene putem suda. Stranke mogu u ugovoru unaprijed predviđati uslove pod kojim će se kao i način na koji će se mijenjati utvrđena cijena. smatra se da je ugovorena “razumna cijena”. ZOO). 3. Karakter i trajanje sudskog postupka pokazuju da ovo rješenje više služi logičkom zatvaranju sistema određivanja cijene. 3. Mogu se podijeliti na one koji se zasnivaju na dispozitivnim propisima i one čiji je temelj sam ugovor. . Određivanje cijene dispozitivnim propisom Ako cijena u ugovoru nije određena. kupac je dužan platiti cijenu koju “je prodavac redovno naplaćivao u vrijeme zaključenja ugovora” (član 462. niti je odrediva. Prema načelu autonomije volje (član 10 ZOO). ukoliko nije izričito ugovoreno da se kao mjerodavan uzima prosječan kvalitet svih uzoraka za cijelu količinu robe. nego njegovom poslovnom funkcionisanju. odnosno slične uslove ugovora. st. Ako redovna prodavčeva cijena ne postoji. Prvi i najčešći način jeste ugovaranje 33 . st. Prema zakonskoj definiciji “pod razumnom cijenom smatra se tekuća cijena u vrijeme zaključenja ugovora” (član 462.140. treba smatrati da ugovor o prodaji ne postoji. različito određivanje u odnosu na cijenu iz ugovora. Promjena cijene Pod promjenom cijene podrazumijevamo njeno naknadno. . a druga za vrijeme zaključenja ugovora. ZOO). Od “tekuće cijene” se “razumna cijena” razlikuje prema vremenu utvrđivanja. prodavac i kupac su u zakonskim granicama uvijek ovlašteni da svojim naknadnim sporazumom promijene cijenu. Opšta pravila o prekomjernom oštećenju će se međutim. 3. predstavlja i faktičko pitanje.uzorak koji je iz nje izvađen. ili obje podnesu sudu zahtjev da to bude učinjeno. Redovna prodavčeva cijena pretpostavlja da se radi o trgovcu. Drugi je prekomjerno oštećenje (član 139. Pošto sud ne može djelovati po sopstvenoj inicijativi. dakle. ZOO). onda se smatra da je ugovorna cijena ona “koju utvrđuje sud prema okolnostima slučaja” (član 462.

1970. 574 i 574 A) Vidjeti “Međunarodno trgovačko pravo”. U njima se promjena cijene veže za “promjene cijene dobara. U suprotnom. str. Osim bitnih elemenata prodaje. odredba o indeksnoj klauzuli je ništava. uvod i redakcija Aleksandar Goldštajn. 22 Krulj dr Vrleta. 34 . Kao valorimetar mogu biti uzeti i troškovi radne snage ili života. IV NEBITNI ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI 1. 171. U ugovorima u kojima se jedna strana obavezuje “izraditi i isporučiti određene predmete” može se unijeti klauzula kojom se.klizne skale (član 397 ZOO). Pojam i vrste Nebitni elementi posla prodaje su oni sastojci ugovora koji se u njemu ne moraju nalaziti niti po prirodi posla. niti radi sačinjavanja ugovora shodno ključnim ciljevima stranaka. to je nastupanje i kvantifikacija promjena predviđenih elemenata. u vidu matematičke formule. a ne sam iznos promjenjene cijene. detaljnije izlaže pojedine valorimetre i tipove klauzula. ili o kojima neće ni kasnije biti posebno riječi. Zagreb. robe i usluga izraženih indeksom cijena utvrđenim od ovlaštene organizacije”. Zakon ih smatra dozvoljenim “ako je izabrani indeks u neposrednoj ekonomskoj vezi sa predmetom posla” ili kada je ova odredba unesena u ugovor “radi osiguranja životnog standarda ugovorne strane” (član 396. određivanje nebitnih elemenata izuzetno je značajno i u ekonomskom i u pravnom smislu. Upravo zbog toga nebitni elementi su čest uzrok sporova. ZOO). Suprotno može biti propisano ili ugovoreno. str. Za pojedine vrste poslova. 187. transportne klauzule i ambalaža. postoje tipske ugovorne klauzule. precizira uticaj izmjene pojedinih kalkulativnih elemenata cijene u određeno vrijeme i na određenom tržištu na samu cijenu. 22 Da bi se izbjegao špekulativni karakter ovih klauzula. Ono što u ovom slučaju može biti sporno. svi ostali sastojci posla pravno imaju karakter nebitnih elemenata već po pretpostavci. ZOO). 188. Ti elementi su: kvalitet. 21 Prilikom njihove primjene moraju se imati u vidu i uzeti u obzir okolnosti konkretnog posla. Druga vrsta klauzula kojima se revidira cijena su indeksne klauzule (član 396. 188 A. isto djelo. Ovdje ćemo se zadržati na onima koji još nisu izloženi. Njima stranke postižu potpunu prilagođenost ugovora svojim konkretnim potrebama. Ipak. Na osnovu izloženog je jasno da je broj nebitnih elemenata izuzetno veliki. 21 U međunarodnom poslovanju poznate su klauzule revizije cijene koje sadrže opšti uslovi poslovanja Evropske ekonomske komisije za dobavu postrojenja i opreme u izvozu (br. 223 i druge). naročito za isporuku investicionih dobara. Informator.

Njima se određuju “norme kvaliteta. Centar regulative ove vrste nalazi se ministarstvu nadležnom za energetiku. Kvalitet će predstavljati bitan element posla ako je tako propisano ili ugovoreno. ZS) i o obaveznim proizvođačkim specifikacijama (član 35. Citiraće se kao: ZS Vidjeti: Odluka o Zakonu o osnivanju Instituta za standarde. U svim ostalim slučajevima kvalitet ima svojstva nebitnog elementa. Ovakve definicije jasno ukazuju na ekonomski značaj i na pravnu složenost kvaliteta kao elementa ugovora.” (član 34. odrednica predmeta ugovora. ZS). kao i uslovi i zahtjevi za postizanje i očuvanje propisanog nivoa kvaliteta pojedinih proizvoda. Neposredno prinudno određivanje kvaliteta vrši se propisima o kvalitetu proizvoda i robe. 2. industriju i rudarstvo. 24 23 35 . ispitivanja i kontrole kvaliteta. Kvalitet 2. razvio se ili kako se to u pravnoj terminologiji kaže tipizirao se i niz ugovornih metoda njegovog određivanja. itd). kvalitet može biti određen prinudnim ili dispozitivnim propisima. Od pravne kvalifikacije kvaliteta zavise i posljedice neurednog ispunjavanja ugovora u pogledu ovoga elementa. Neposredno obligatorno propisivanje kvaliteta može se izvršiti i bosanskohercegovačkim standardima u kojima je predviđeno da je njihova primjena obavezna u cjelini ili djelimično (član 23.. fizičkih. oružane snage. postupci i metode obezbjeđenja.. izvoz. mjere i intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine. Zakon je kao Uredba sa zakonskom snagom donesen 1993. To je. listu RBiH 13/1993. skup svojstava robe uslijed kojih se ona može korisno upotrijebiti. 23 Sistemski okvir za to sadržan je u Zakonu o standardizaciji. U metode posrednog propisivanja kvaliteta ulaze propisi o tehničkim normativima (član 23.2. Pojam kvaliteta Kvalitet je skup hemijskih. glasnik BiH br. ako na to ukazuje priroda stvari ili okolnosti posla. bilo za posebne namjene koje proističu iz ugovora ili okolnosti posla. dakle. Pošto je kvalitet. i objavljen u Sl. Pored toga. Za razliku od količine. moguća je njegova različita pravna kvalifikacija. ZS). odnosno državnom Institutu za standarde. mjere i intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine (Sl. sigurnost. 29/00). Posebno ćemo ispitati svaki od ovih načina određivanja kvaliteta u ugovoru.2.1. Određivanje kvaliteta prinudnim propisom Kvalitet se određuje prinudnim propisom onda kada je od posebnog interesa za širu društvenu zajednicu (zdravlje. funkcionalnih i drugih svojstava stvari koje je čine upotrebljivom bilo za svrhe za koje se uobičajeno koristi. estetskih. Zbog njih je kvalitet jedan od najčešćih razloga za sporove među strankama. 24 Kvalitet može biti propisan zakonom ili podzakonskim aktom. kao i količina.

treba uzeti da ono postoji u korist prodavca kao dužnika (član 403. 3/02). izrade. ZOO). Uzorak i model ne moraju biti novi i po tome se razlikuju od istih pojmova iz Zakona o industrijskom vlasništvu u Bosni i Hercegovini (Sl. ili uzorak koji je jedna stranka pod svojim pečatom predala drugoj. to je onaj “koji je zapečaćen i na kome je etiketa potpisana od stranaka. 141). Ukoliko su se stranke sporazumjele o kvalitetu nižem od fiksiranog.408. Pri ovakvom načinu ugovaranja kvaliteta posebnu pažnju treba posvetiti određivanju i očuvanju identiteta mustre (uzorka). Posebnu sigurnost strankama pruža “autentičan uzorak”. Oni se mogu primijeniti samostalno ili kombinovano. smatraće se da su htjele propisani. puštanja u rad pogona i rukovanja. Prema uzansi 141. kontrole. odnosno minimalni predviđeni kvalitet. 538. propisani kvalitet je obavezan. Bez obzira kako je određen. Model je tijelo koje predstavlja osobine i dimenzije industrijskog ili zanatskog proizvoda. Vidjeti član 403. U posljednjem slučaju treba paziti da ne dođe do protivrječnih ili nejasnih rješenja. Za neke artikle postoje i tipske mustre. Ako ima više uzoraka. . 2. Ukoliko su specifikacijom određena samo neka svojstva robe. odnosno njihovog dijela. Za mnoge artikle je u trgovini već uobičajen način na koji se opisuje kvalitet i zna se na koje osobine treba obratiti pažnju. bez obećanja saobraznosti”.3. odnosno model podnesen kupcu “samo radi obavijesti i približnog određivanja osobine stvari. Kvalitet se može odrediti i specifikacijom. Ako nije riješeno kojoj strani pripada pravo izbora. Mustra ili uzorak je manja količina stvari čijim osobinama mora da odgovara ukupno ugovorena količina. Utvrđuju ih privredne asocijacije i ustanove. 1) ne daje osnova za široku mogućnost odstupanja od uzorka ili modela. 26 25 36 . Drugi i u praksi veoma čest način je određivanje kvaliteta po mustri (uzorku) ili modelu. Njima se kvalitet robe determiniše kroz nametanje postupaka projektovanja. ili uzorak koji je posrednik izdvojio i zapečatio svojim pečatom”. Pod njom se. Zakon o obligacionim odnosima (čl. I ostali problemi vezani za 25 ovu situaciju rješavaju se prema pravilima koja važe za alternativne obaveze. podrazumijeva “svaka odredba ugovora kojom se bliže određuju svojstva i asortiman robe”. Ugovorom se kvalitet može odrediti i alternativno.ZS). Kod određivanja kvaliteta opisom u ugovoru se riječima i/ili crtežima označavaju sve ili samo pojedine osobine stvari. pa se ne mora ni ugovarati. glasnik BiH br. Zakon dalje dozvoljava “nedostatak jednakosti” (saobraznosti) onda kada je uzorak. ZOO. st. Određivanje kvaliteta ugovorom Kvalitet se određuje sporazumom stranaka i to na više načina. mjerodavan je za određivanje kvaliteta onaj “koji su stranke kao takav odredile” (uz. često pod posebnim komercijalnim nazivima. prema uzansi 140. Na bazi opštih pravila može se smatrati da je odstupanje dopušteno jedino ako je to na neki način ugovoreno. koji je 26 predmet prodaje.

koja je poznata samo užem krugu stručnjaka. odnosno lošijeg kvaliteta. na primjer).). a stranke nisu istakle koji žele. istog akta. pri definisanju svojstava stvari mora se voditi računa i o količini. Stranke mogu ugovarati kvalitet pozivom na standarde. Kvalitet se. osim u slučaju obmane. Ona je regulisana i u Zakonu o obligacionim odnosima (član 539). 144. Tip se označava posebnim nazivom (vlašićki sir. I drugo. Zakona o standardizaciji. Razlika između tipa i tehničke oznake je faktičko pitanje. te proizvodu kao njihovom rezultatu. Kvalitet se može odrediti i tipom. Razrađeni su u čl. 145. i 24. daje izuzetno široku definiciju standarda Član 12. može ugovoriti i primjenom posebnih. bilo u uzansama. te predstavlja i uzorak te robe. mjere i intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine. Politika standardizacije se sprovodi u državnom Institutu za standarde. 27 28 Zakon o standardizaciji (Sl. Termin “kakva .specifikaciona prodaja. Ovom treba dodati još dva značajna momenta. Njihovo značenje je određeno bilo u dispozitivnim propisima. 142. Izraz “uobičajeni kvalitet” označava ona svojstva stvari koja se “u mjestu prodavca redovno traže u prometu takvom robom” (uz. Trenutak zaključenja ugovora je mjerodavno vrijeme za određivanje “uobičajenog kvaliteta”. 143. 37 . “podrazumijeva se standard koji važi u mjestu prodavca” (uz. 30 i 31. odnosno poslovnim običajima. napokon. Isto dejstvo ima i sintagma “viđenoodobreno” (uz. Manja količina robe koja predstavlja tip često se čuva kod nadležnih tržišnih ustanova. tehničkih termina. Postoji li više standarda za istu robu. Standardi su pravila o 27 organizaciji i načinu proizvodnje. Upravo zbog toga se smatra da prodavac. Suština zakonskih rješenja je u tome da nakon bezuspješnog proteka roka za davanje specifikacije od strane kupca. postoji posebna vrsta ugovora .drugačiju specifikaciju. 13/93) u članu 1. prodavac može da bira da li će raskinuti ugovor ili će sam sačiniti specifikaciju.osobine koje nisu predviđene moraju da zadovolje dva kriterija: da budu u skladu sa specificiranim svojstvima i da odgovaraju onome što je u prometu uobičajeno.). Mogu biti 28 međunarodni.takva” (uz. Od tipa treba razlikovati tehničku oznaku pojedine robe. Prodavčeva specifikacija važi ukoliko kupac u razumnom roku po prijemu obavještenja o specifikaciji prodavca ne da svoju . Bude li sporazumom stranaka utanačeno da je kupac dužan da nakon zaključenja ugovora ispostavi specifikaciju. granski i proizvođački ili interni. nacionalni. ne odgovara za materijalne nedostatke koji bi se u ovom slučaju pojavili. list RBiH.) znači da se roba sa određenog mjesta ili iz određene proizvodnje uzima bez prebiranja i izdvajanja dijelova boljeg.) Razlog za usvojeno rješenje je u tome što se ovdje smatra da je kupac prije zaključenja ugovora pregledao robu i pristao na njen kvalitet. Kod nas su najvažniji termini ove vrste definisani u Opštim uzansama. Tip je onaj skup svojstava pod kojim se jedna roba pojavljuje u prometu tako da je ona više ili manje poznata širokom krugu potrošača. tržnica na veliko i berzi.

2. isto djelo. Zbog toga se za rješavanje ovog pitanja koriste opšte norme o ispunjenju obaveza. No. Prodavac koji zna namjenu za koju će kupac koristiti stvar “dužan je dati stvari odgovarajuće kakvoće” (član 311. “proizvodi u originalnom pakovanju”. A to znači da se sa neznanjem prodavca izjednačava i situacija u kojoj mu namjena nije ni “morala biti poznata”. zamjenljiva i nezamjenljiva. 6-8 navodi sljedeće vrste ambalaže: neodvojiva i odvojiva. isto djelo.Carić dr Slavko. st. 3. st. Zakon o obligacionim odnosima. Kada se zna da je “srednji kvalitet” aritmetička sredina svih poznatih kvaliteta jedne vrste robe na bosanskohercegovačkom tržištu. 311 ZOO). I drugo. a u cilju da se tako upakovan proizvod ponudi neposrednom potrošaču. stav 2. Stoga je neophodno tumačenjem čl. Zagreb 1962. suštinskih razlika između posmatranih izvora nema. je bila opširnija i bolja. Ovakvo rješenje pojačava poslovni položaj kupca. a time i imovinska vrijednost”. 2. Ambalaža 30 “Ambalaža je stvar. No. su oni “koji su prije stavljanja u promet na tržištu upakovani na način koji osigurava da se sadržaj pakovanja ne može izmijeniti. te običnu i originalnu (“originalno pakovanje”). odnosno korisniku”. ako je to propisano ili izričito ugovoreno. U svim ostalim slučajevima ona je nebitan sastojak. 146. dužan je dati stvari “srednje kakvoće” (član 311. 146. sredstvo pakovanja. (čl. str. ni ugovoren. utrošiti. za razliku od Opštih uzansi (uz. nema posebnih pravila koja bi važila samo za prodaju. Zakona o standardizaciji. Može se definisati i kao zaštitni omot robe.). Određivanje kvaliteta dispozitivnim propisom Ako kvalitet nije ni propisan. Prema članu 75. Isti pravni tretman ima i obaveza Prema Kapor dr Vladimir . Prodavac može svoju obavezu uredno ispuniti i predajom robe boljeg kvaliteta. Time je položaj prodavca u procesu dokazivanja znatno olakšan. 30 31 29 38 . doći do rješenja koja smo već imali u našem pravu. on će se utvrditi na osnovu dispozitivnih propisa. Bukljaš dr Ivo. 1). jasno je da je i poslovna pozicija prodavca ovim poboljšana. onoga koji “ne može biti ispod srednjeg kvaliteta” (uz.4. Ambalažu je moguće podijeliti na različite načine. Progres.2. odnosno upotrijebiti bez otvaranja ili oštećivanja pakovanja. potrošna i nepotrošna. 129. uprkos tome potrebno joj je posvetiti posebnu pažnju. str. st. 31 Juridički su najvažnije podjele na potrošnu i nepotrošnu ambalažu. Bukljaš dr Ivo: “Pravne norme i trgovački običaji za ambalažu”. Obezbjeđenje ambalaže i pakovanje robe je po dispozitivnim propisima obaveza prodavca. Ambalaža je bitan element ugovora. jer olakšava dokazivanje nepažnje ili nesavjesnosti prodavca. 5. investiciona i neinvesticiona. ne treba smatrati da je prodavac obavezan 29 na isporuku upravo srednjeg kvaliteta. 311. Od ambalaže treba razlikovati zaštitu robe koja se ne pakuje.). Stilizacija uzanse 146. str. te sitna i krupna. Ako prodavac ne zna namjenu generičkih stvari. Sa poznavanjem namjene valja izjednačiti i situaciju u kojoj je prodavac morao da zna za šta će se stvar upotrebljavati. ZOO).

važiće dispozitivna norma Opštih uzansi. ambalaža se ne mora ni 33 platiti ni vratiti (uz. Ambalažu manje vrijednosti i onu koja je namijenjena za jednokratnu upotrebu kupac ne mora vratiti i kad ništa nije u ugovoru predviđeno. Ali. “ambalaža izgubljena”. upotrebom tehničkih termina ili pozivom na posebne uzanse. X 1964. te prelaz rizika sa prodavca na kupca. organizacija transporta. Tek ako ova nije predviđena. I drugo. transportnim klauzulama mogu se urediti i druga kao što su: plaćanje carina. “ambalaža gratis” ili njima slična. Napokon. 32 33 Vidjeti rješenja pojedinih posebnih uzansi kod Bukljaš dr Ivo. trajnu ambalažu veće vrijednosti kupac je dužan vratiti i kad ništa posebno nije između stranaka utanačeno. Bude li u ugovor unesena neka od sljedećih klauzula: “franco ambalaža”.97. 74). prevoznikom. pribavljanje dozvola i slično.zaštite robe koja se posebno ne pakuje. Sudska praksa je razvila još neke kriterije u pogledu obaveze vraćanja ambalaže. transportne klauzule nikada neposredno ne uređuju odnose između prodavca ili kupca sa vršiocima usluga. poslovnih i pravnih normi o pakovanju pojedinih vrsta robe. 4. 39 . isto djelo. tada Opšte uzanse zahtijevaju da prodavac obezbijedi uobičajenu ambalažu. onda onaj kojim se roba po prirodi posla redovno transportuje između mjesta otpreme i opredjeljenja u konkretnom slučaju. 73 . Suprotna rješenja moraju biti nesumnjivo utanačena. Preciziranje se vrši podzakonskim aktima. Osnovu i elemente za to daje Zakon o standardizaciji (čl. 162). Dva su osnovna zahtjeva koje uzansa 79. ambalaža mora biti takva da obezbjeđuje primjenu najnižeg podvoznog stava na izabranim načinima transporta. najprije. U njima postoji razrađen sistem tehničkih. str. sklapanje ugovora o transportnom osiguranju i snošenje troškova tog osiguranja. U ta pitanja spadaju: organizacija isporuke. Vidjeti odluku Vrhovnog privrednog suda ex-SFRJ P 408/64 od 1. Pored ovih. Stranke se o ambalaži sporazumijevaju opisujući je. Kogentan režim karakterističan je za ambalažu koja ima sanitarni značaj u najširem smislu riječi: od pakovanja hrane do radioaktivnih supstanci. Transportne klauzule Transportne klauzule su tehnički trgovački termini kojima se prodavac i kupac na skraćen način dogovaraju o nizu pitanja od značaja za izvršavanje ugovora o prodaji. a ako on nije predviđen. osiguravačem i drugim vršiocima usluga u prometu robe. 32 Ukoliko ugovor šuti o pitanju ambalaže. mora da robu učini sposobnom za prevoz bez oštećenja. Kao mjerodavan se uzima ugovoreni način prevoza. Rješenja transportne klauzule unesene u ugovor o prodaji bitno utiču na sadržaje ugovora koje prodavac ili kupac zaključuju sa špediterom. Ona. Vrednija ambalaža i namijenjena za višekratnu upotrebu mora se vratiti ako na to ukazuju okolnosti posla. snošenje troškova isporuke i transporta. zavisno od vrste klauzule i izvora za određivanje njenog sadržaja. Drugi izvor pravila o ambalaži je konkretan ugovor. Ambalaža može biti određena prinudnim propisima. postavlja u pogledu ambalaže.

I drugo. Posljednja revizija je u sebe uključila zahtjeve novih transportnih tehnologija (multimodalni i rollov/rollott prevozi) te sve češće elektronske obrade podataka. transportne klauzule se ne smiju upotrebljavati rutinski. Beograd 1985. Njihov sadržaj može ugovorom biti proširen ili sužen. III Aufl. a kakav u pogledu osnova primjene INCOTERMS-a i Opštih uzansi. Drugo. 36 Vidjeti Reithmann dr Christoph: “Internationales Vertragsrecht”. 1 ZOO) i na činjenicu da su INCOTERMS značenja u veoma širokoj upotrebi. godine. str. pojedine klauzule imaju različita značenja u ova dva akta. st. str. ali je njihov sadržaj određen daleko šire. Beograd 1987. Na kraju dvije napomene. Nacionalni odbor SFRJ u MTK u Parizu Jugoslavija . Za reviziju iz 1980. S obzirom da pretpostavka o pristanku stranaka na pravila Opštih uzansi više ne postoji (čl. 1990 i 2000 g. 38 I najmanja izmjena u skraćenici koja označava pojedinu klauzulu može značajno da promijeni smisao. godine je prilagodila značenje klauzula potrebama multimodalnog i kontejnerskog transporta. Akt kojim je to učinjeno nosi naziv INCOTERMS (International Commercial Terms). 37 Tačka 6. ne sadrže potpuno iste klauzule. INCOTERMS i Opšte uzanse. Prva. Složenost poslova i veliki broj obaveza stranaka uvijek mogu da rezultiraju rješenjima koje stranka ili stranke nisu željele. Time je INCOTERMS praktično postao dokument sa univerzalnom primjenom. I treće. izjednačen sa Revidiranim spoljnotrgovinskim definicijama SAD (1941) koje regulišu ista pitanja. 2 naročito. Na osnovu toga se postavljaju dva važna pitanja: kakav je odnos u pogledu sadržaja. sugeriše isto rješenje. Razlog za to leži u činjenici što su opšte uzanse (uz. Bude li to slučaj. sadržaj odnosa koji je inače tipičan za dati slučaj. 38 Tačka 7. 1967. 36 Ovo pravilo važi za međunarodnu prodaju. ukoliko se transportne klauzule mijenjaju ili dopunjavaju. 1980. Uvoda u INCOTERMS prema publikaciji INCOTERMS”. 273. dok to sa uzansama nije slučaj. treba biti posebno oprezan.) kodifikovala je najvažnije transportne klauzule. skloni smo shvatanju da će se i u domaćem prometu davati 37 značenja transportnim klauzulama koja one imaju u INCOTERMS-u. Revizije INCOTERMS-a izvršene su 1953. 100 do 114) regulisale istu materiju. broj klauzula je u INCOTERMS-u manji. Otto Schmidt. INCOTERMS sadrži samo pravila o tumačenju pojedinih transportnih 34 35 klauzula. one iz 2000. 35 Tačka 6.Međunarodna privredna komora u Parizu (1936. najprije. “Uvoda” u INCOTERMS 1980. najprije. 40 . Svezak II. U domaćem pravu ono može biti sporno. klauzule INCOTERMS-a sadrže po deset obaveza svake stranke. revizija iz 1980. Zbog toga se smatra da je primjena INCOTERMS značenja pojedinih klauzula uobičajena. Njome je ovaj reglman. str.publik. 34 Draškić dr Mladen: “Transportne klauzule” u “Ugovori u međunarodnoj trgovini” Pravni fakultet. “Uvoda” u INCOTERMS 1980. pretpostavlja se važenje posljednje revizije. I drugo. 1976. godine su značajne dvije stvari. 7. Koln 1980. 1107. Zahvaljujući izuzetno obimnom sadržaju pojedinih klauzula to se u praksi relativno rijetko čini.

Ispitaćemo ih na mjestima na kojima se to može učiniti povezano sa drugim srodnim predmetima izlaganja. ZOO: Organizovanje prijevoza. Postoje različite klasifikacije ove grupe obaveza. Sporedne obaveze su vezane za izvršavanje glavnih obaveza i za režim odgovornosti prodavca. a potrebno je posebno istaći dvije: čuvanje stvari i obavještavanje. Karakter obaveza prodavca Ugovor o prodaji je sinalagmatičan. a državina (posjed) stvari ostala kod prodavca (član 520. U osnovne dužnosti ubrajaju se isporuka. 39 Ostale sporedne obaveze mogu biti fundirane u dispozitivnim propisima ili na ugovoru. garancija za pravne nedostatke i ispostavljanje fakture. Ukorijenjenost prodaje u osnovni prometni odnos i bogatstvo veza kroz koje se zadovoljavaju različite potrebe stranaka. njihova zastupljenost u dispozitivnom zakonodavstvu i značaj u praksi su mjerila prema kojima se dužnosti prodavca mogu podijeliti na osnovne i sporedne. Ove obaveze biće predmet posebnog izlaganja. Vezanost pojedinih obaveza za ekonomsku suštinu posla prodaje. Obaveza čuvanja stvari je zajednička dužnost saugovaratelja (član 520 . Zbog toga se može smatrati da ona ima karakter opšte obaveze prodavca. Vrste obaveza Obaveze prodavca su dužnosti izvršavanja određenih radnji koje za njega proističu iz ugovora o prodaji.GLAVA DRUGA OBAVEZE PRODAVCA I . 2. Svaka od njih se sastoji od većeg broja relativno samostalnih radnji za koje važe posebna pravila i za čije izvršenje 39 Član 473. st. iako je relevantne zakonske odredbe o prodaji regulišu samo sporadično.UOPŠTE O OBAVEZAMA PRODAVCA 1. 41 .522 ZOO). garancija za materijalne nedostatke. Pravni režim ove dvije vrste obaveza biće izložen u sklopu razmatranja odgovornosti stranaka za neispunjenje ili neuredno ispunjenje ugovora. Zbog toga su obaveze prodavca istovremeno i prava kupca. Dužnost obavještavanja kupca o svim momentima relevantnim za zaključenje i izvršavanje ugovora kod nas predstavlja konkretizaciju načela poštenja i savjesnosti. čine od obaveza prodavca izuzetno složene pojave. 1 ZOO). Ona leži na prodavcu onda kada je zbog kupčeve docnje sa prijemom isporuke rizik prešao na kupca.

str. 41 Pod “isporukom” podrazumijevamo sistem faktičkih i pravnih radnji koje prodavac mora da izvrši prema svim relevantnim izvorima da bi kupac mogao steći posjed stvari i svojine na njoj. Član 473 ZOO. već nalazi kod kupca (na primjer po osnovu posla lizinga). 49 smatra da ovo rješenje treba prihvatiti iako nije sadržano u ZOO.. i mogu se učiniti izričito ili prećutno. str. 467. Njihov značaj je u tome što jednu materijalnu radnju koja može imati različita pravna 40 41 42 O različitim pojmovima i konceptima “predaje” ili isporuke vidjeti Krulj dr Vrleta.. Uprkos ovome. Isporuka se mora sastojati barem iz jedne faktičke i jedne pravne radnje. 78 . One prate faktičke radnje. Razumljivo je. 44 Pravne radnje su izjave volje. isto djelo. 73 . Nečinjenje ili propuštanje može. 127. str. Zbog toga njihovo pravno regulisanje treba uvijek precizno razgraničiti. između elemenata. obaveza i odgovornosti postoje bitne pojmovne i funkcionalne razlike. isto djelo. da je isporuka postala “centralna os cijelog sistema prava prodaje”. To će biti slučaj kada se stvar. str. Radnja uručenja stvari je najčešća i najtipičnija među njima. Oni označavaju vrste radnji koje treba preduzeti i način na koji to valja učiniti da bi se konkretna dužnost smatrala uredno ispunjenom. ZOO) ili njeno uručenje kupcu odnosno kupčevom zastupniku.. To posebno nije moguće kod trgovačkih 42 prodaja sa otpremom stvari ili sa prodajom u mjestu opredjeljenja. stavljanje robe na raspolaganje kupcu. te zato predstavlja karakterističnu dužnost u ugovoru o prodaji. kada na prodavca pada i obaveza organizovanja ili omogućavanja prevoza. stoga. Draškić dr Mladen “Međunarodna prodaja prema. 43 Ovakva predaja naziva se i fiktivnom. Ona je neraskidivo vezana sa prenosom rizika i prelaskom svojine. “predaja stvari” (čl.”. II – ISPORUKA 1. Faktičkim radnjama smatramo fizička i materijalna činjenja ili nečinjenja čiji je cilj omogućavanje kupcu da stekne posjed na stvari koja je predmet prodaje. Načini izvršavanja obaveza tipizirani su kroz njihove modalitete. isto djelo.”. Složenost ove kategorije zahtijeva posebnu razradu njenih elemenata. ali samo izuzetno da predstavlja radnju isporuke. dužnosti su povezane i sa odgovornošću prodavca za neizvršenje ili neuredno izvršenje ugovora.79. po nekom osnovu. 125. Pored toga.. 42 . Obaveze prodavca tijesno su povezane sa elementima ugovora. Ona čini kičmu isporuke. 43 Mitrović dr Dobrosav.74.moraju biti ispunjene predviđene pretpostavke. Osnovne dužnosti neposredno proističu iz bitnih sastojaka prodaje. 44 Opširno o ovome vidjeti kod Krulj dr Vrleta. osnovna je 40 obaveza prodavca. str. Pojam isporuke “Isporuka” robe. Vidjeti Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. ali se cijela obaveza ne može na nju reducirati.

Zahvaljujući tome što isporuka uvijek predstavlja i akt volje. Vrste modaliteta o kojima govorimo su: predmet. ZOO zahtijeva da stvar bude bez materijalnih nedostataka. Pošto ono ne isključuje i mogućnost sticanja najjačeg stvarnog . 45 Koje će materijalne i pravne radnje ulaziti u sistem isporuke zavisi od istih faktora od kojih zavisi i cijeli sistem obaveza prodavca. Predmet isporuke “Predmet isporuke” je širi pojam od “predmeta ugovora”. ali i druge stvari koje određuju isporuku i na kojima se vrše radnje isporuke. Član 468. Uzansa 70 je o ovom pitanju sadržavala rješenje koje je više odgovaralo poslovnoj prodaji. To su. Zbog toga ona ima više modaliteta. ZOO). vrijeme i dejstva isporuke. ona može biti određena i kao pomoćni pravni posao. Zadovoljavanje normi kako o pojedinim modalitetima tako i o svima modalitetima zajedno znači i uredno izvršenje isporuke. a ne na svojinsko pravo. 2. nego stvaranje mogućnosti kupcu da posjed stekne. Modaliteti su pojam koji u sebe uključuje: vrste radnji koje ulaze u sistem isporuke. Bitno je zapaziti da se pored izvora prava ovdje uključuju običaji i okolnosti konkretnog posla. način. 43 . str. 2. Ova formulacija podrazumijeva isporuku stvari koja je ugovorena. Predmet isporuke obuhvata predmet prodaje. Prema članu 467. prodavac je morao da uradi ono što je potrebno “da bi kupac mogao primiti isporuku”. razmatrano rješenje smo uvrstili u definiciju isporuke. Za njih postoje rješenja u dispozitivnim propisima. Dakle. To od isporuke čini i faktičko pitanje.).značenja kvalifikuju upravo kao radnju isporuke. 2 ZOO primarni je cilj isporuke uručenje stvari kupcu. st.Carić dr Slavko. 46 Kapor dr Vladimir . st.svojinskog prava. a to znači prenos posjeda stvari na njega. Upravo “takav pojam isporuke dopušta da se pitanje prelaska rizika 46 za robu reguliše nezavisno od pitanja prelaska svojine sa prodavca na kupca”. I drugo. te način na koji one moraju biti ispunjene. Manifestacija volje ovdje se odnosi samo na obligacionu radnju. 132. ZOO pripaci i koristi od stvari (plodovi i zakupnina npr. a ne neke druge stvari (aliud) (član 307. Isporuka je složena obaveza. cilj isporuke nije bio aktualni prenos posjeda. obilježja tih radnji. ZOO zahtijeva da stvar bude predana u “ispravnom stanju”. mjesto. 45 Ovakva pravna kvalifikacija isporuke ne znači usvajanje njemačke koncepcije apstraktnog stvarnopravnog posla kao trećeg sastavnog dijela isporuke. od kojih su najvažniji tipizirani. prema članu 468. isto djelo. Prema njoj.

ZOO i uzansi 71 . Ako u ugovoru nije ništa rečeno. 2). odnosno roba (član 471. po pravilu. Bude li utanačeno da će se generičke stvari uzeti sa određenog stovarišta ili količine. a lokaliteta u užem smislu. 2 . Uporedno pravo poznaje različita rješenja.prodaje u mjestu opredjeljenja (distancione). zavisi od vrste stvari koja je predmet ugovora. mjesto isporuke biće ono u kome se u trenutku zaključenja ugovora nalazilo stovarište. uz. st. Određivanje lokacije jeste utvrđivanje mjesta isporuke u širem. Sporazum stranaka o tome može biti izričit ili prećutan. Pošto između člana 471. isto djelo. radnje isporuke moraju da budu završene. 2). 72. Smatramo da kod nas princip pravne sigurnosti zahtijeva da se mjesto isporuke određuje prema sjedištu prodavca u vrijeme zaključenja ugovora. 44 . 3.3.prodaje sa otpremom (distancione) . Očito je da se citirano rješenje odnosi na prodaju poslovnog prava. U kojem trenutku . ZOO. imaju sjedišta u istom mjestu. mjesto isporuke je sjedište prodavca. izložićemo ih kao jedinstven sistem pravila. st. str. zavisno od okolnosti konkretnog ugovora (uz.najčešće onda kada su sjedišta stranaka u raznim mjestima i 3 . ono može zavisiti i od posebnih okolnosti konkretnog posla. a radi se o robi određenoj po rodu. Pojam mjesta isporuke Mjesto isporuke je geografska lokacija ili lokalitet u kome sve.2. prelazak svojinskih prava i neka dispozitivna pravila o načinu izvršenja ugovora. kod kojih se mjesto isporuke nalazi u mjestu opredjeljenja i koje takođe pretpostavljaju postojanje različitih sjedišta stranaka. prelazak troškova. primijeniće se dispozitivna pravila.nije precizirano.74 ne postoji protivrječnost. 55. Taj sistem nije suprotan opštim rješenjima o mjestu ispunjenja nenovčanih obaveza iz člana 319.1. mjestom isporuke smatraće se ono iz koga je poslana ponuda ili u kome je prodavac dao prihvat. Za mjesto isporuke se vezuju: razgraničenja dužnosti stranaka.kod njih prodavac i kupac. Otuda je njegov značaj veliki. Mjesto isporuke u širem smislu Određivanje mjesta isporuke u širem smislu. Izričito određivanje se u privrednoj prodaji najčešće vrši transportnim klauzulama. prema dispozitivnim normama. ili barem najvažnije. st. Mjesto isporuke može da posluži i kao kriterij za određivanje tipa ugovora o prodaji.prodaje u mjestu (nedistancione) . U slučaju da prodavac u trenutku zaključenja ugovora ima više poslovnih jedinica. Pored toga. prelazak rizika. 71. Mjesto isporuke i u širem i u užem smislu se određuje prvenstveno ugovorom. “Ako je prodavac zaključio ugovor u vršenju svoje redovne privredne 47 djelatnosti”. 2 ZOO. Prema njemu prodaje mogu biti: 1 . Mjesto isporuke 3. 47 Kritiku ove formulacije vidjeti kod Mitrović dr Dobrosav.

mjesto isporuke u užem smislu je skladište prodavca. pregled. on može zahtijevati da to bude mjesto u kome se roba nalazi u trenutku nastupanja prekida prevoza. luka itd. Način isporuke je izuzetno složena kategorija. on određuje sa kojega od njih će isporuka biti izvršena (uz. st. 1). uzansa 72. 71. 3). mjesto isporuke je skladište prodavca (uz. utovar i slično) i modalitete obavljanja tih radnji (izdvajanje u skladištu uz odabir loših komada npr. ta lokacija je i mjesto isporuke (član 472.) udaljen od skladišta prodavca manje od deset kilometara. Mjesto opredjeljenja se određuje po podacima ugovora o prevozu. 4. Pojam i vrste “Način isporuke” je pojam koji obuhvata sve vrste radnji (izdvajanje. 4).3. Mjesto isporuke u užem smislu značajno utiče i na pravila o načinu isporuke. uzanse se izjašnjavaju za mjesto otpreme (uz. 74. 3. Kada na osnovu teksta ugovora postoji sumnja o tome da li su stranke željele da mjesto isporuke bude mjesto otpreme ili opredjeljenja. 74. Ako je transportni terminal (željeznička stanica. odnosno gdje će biti proizvedena. zato što su nastupile transportne smetnje. Prodavac koji ima više skladišta u mjestu isporuke u širem smislu. važe opšta pravila. Opštim uzansama. Ako prodavac ima više skladišta u istom mjestu. sam određuje sa koga će se izvršiti isporuka. kupac može da ih odbije od onoga što plaća prodavcu po osnovu prodaje (uzansa 73). Mjesto isporuke u užem smislu Kod nedistancione prodaje. kao supsidijarna pravila primjenjuju se i norme 45 . Prodavac koji ne može da izvrši isporuku u ugovorenom mjestu. st. Kupac je tada ovlašten da jednostranom izjavom promijeni mjesto isporuke. Pošto su troškovi prevoza do ugovorenog mjesta isporuke uračunati u cijenu. veoma ograničeno dispozitivnim propisima. U suprotnom. Ne znaju li stranke gdje se stvar nalazi. st. st. Pored toga. Ako u vrijeme zaključenja ugovora stranke znaju gdje se stvar nalazi. Način isporuke 4. st. st. mjesto isporuke u užem smislu je transportni terminal.) koje prodavac treba da izvrši da bi predmet isporuke stavio na raspolaganje kupcu i tako izvršio svoju osnovnu obavezu. Rješenja su složenija kod distancione prodaje. mora o tome da obavijesti kupca. 71. 1). 5).Za individualizirane i buduće stvari postoji alternativno rješenje. odnosno gdje će se proizvesti. pakovanje. 2 ZOO. prirodom robe i okolnostima posla. poslovnim običajima. ukoliko nešto drugo iz ugovora izričito ne proizlazi (uz. On je uređen ugovorom.1.

Napokon. I transportni dokumenti mogu biti iskorišteni za dokumentarnu isporuku. 1. 77). posebno. isporuka se može izvršiti i uručenjem samih stvari koje su predmet ugovora. koji je legitimacioni papir i skladišnice. I treće. koja daje pravo svojine na robi. Ona se sastoji u stavljanju kupcu na raspolaganje cijele ugovorene količine odjednom ili unutar izvjesnog perioda. Po vremenu predaje cijele ugovorene količine način isporuke može biti kontinuelan i sukcesivan.Zakona o obligacionim odnosima o ispunjenju nenovčanih obaveza (član 296. odnosno prenos posjeda sa prodavca na kupca. One ne moraju da imaju svojstvo papira od vrijednosti. način isporuke. Pravila se razlikuju za nedistancionu i za distancionu prodaju. U takvim uslovima poseban supsidijarni pravni režim razvio se samo za realnu isporuku. Dokumentarna isporuka je ona koja se vrši predajom papira koji kupcu omogućavaju efektivno raspolaganje prodanim stvarima. Sukcesivnom ili obročnom isporukom nazivamo onu isporuku kod koje se ugovorena količina stavlja na raspolaganje kupcu u manjim. ako uredno pozvani kupac nije došao. Takvu isporuku nazivamo realnom. može biti: simboličan. Kod nedistancione prodaje postoje tri načina isporuke na skladištu prodavca. naročito). Pod simboličnom isporukom podrazumijeva se predaja manjeg dijela predmeta isporuke ili neke druge stvari koja predstavlja ukupno ugovorenu cjelinu i koja je podobna da manifestuje stavljanje posjeda na raspolaganje kupcu. 2. 76. isporuka se sastoji u izvršavanju onih radnji koje prodavac može da obavi sam. On važi i za cijelu količinu i za obrok. st. ali kontinuelno. Kao primjeri mogu da posluže predaja ključeva automobila ili ključeva skladišta u kome se nalazi predmet ugovora. Realna jednokratna isporuka Način stavljanja kupcu na raspolaganje stvari koja reprezentuje cijelu količinu zavisi od okolnosti konkretnog slučaja i od prirode robe. U prvom slučaju postoji jednokratna isporuka. i 298. st. Prema načinu na koji se predmet stavlja kupcu na raspolaganje. Prvi se sastoji u zajedničkom izboru i izdvajanju generičke robe radi njene otpreme. tj. Tako će se isporukom smatrati i prenos skladišnog lista.2. Zato za simboličku isporuku ne postoje posebna dispozitivna pravila. ne stvarnopravnih. Akteri odbira robe su prodavac i kupac (uz. Dokumentarna isporuka se može izvršiti prodajom bilo kojih robnih hartija. bez većih prekida. je značajno zbog toga što u trenutku izvršenja posljednje radnje 46 . i uz. relativno samostalnim dijelovima između čijeg uručenja postoji vremenski diskontinuitet. a prodavac ne može bez njega da odabere i izdvoji robu. 4. dokumentaran i realan (stvaran). Ovo rješenje uzanse 72. Dokumentarna isporuka vrši se uručenjem robnih hartija ili prevoznih papira na način koji je za svaki od njih posebno predviđen. Sa uručenjem se izjednačava stavljanje stvari na raspolaganje kupcu. a time i sama isporuka. Tada prodavac ove radnje može učiniti sam. Drugi način se realizuje ako uredno pozvani kupac ne dođe radi odabira i izdvajanja robe.

317. određivanjem perioda i upotrebom tehničkih termina. rizik prelazi na kupca i onda kada stvar nije izdvojena iz mase. način isporuke biće identičan načinu uručenja robe primaocu. Na primjer. Vrijeme isporuke 5. 5. ZOO. 48 Draškić dr Mladen “Međunarodna prodaja prema. i 469. No.) i posebna rješenja. st. U njemu je to moguće učiniti na tri načina: označavanjem datuma.2. pravila koja važe za predaju robe na prevoz ujedno su i pravila o načinu isporuke. Ako vozar ili špediter zahtijevaju nešto drugo. 76. isporuka će biti izvršena traženim radnjama (uz. Kod nas dolaze u obzir Zakon o obligacionim odnosima (član 315. onih o odgovornosti posebno. Rok isporuke je u načelu nebitan element ugovora. U praksi preovlađuju situacije u kojima se stranke sporazumijevaju o vremenu isporuke. st. definiše drukčije rok isporuke. iz sporazuma stranaka ili iz okolnosti posla može proizaći kvalifikacija roka kao bitnog elementa posla. uz. To je “trenutak vremena počevši od koga kupac može zahtevati izvršenje isporuke”. 82. pa se ugovori sa rokom isporuke kao bitnim elementom smatraju posebnom vrstom posla . koja predstavljaju komercijalnu interpretaciju pojedinih izraza (uz. 47 . 3). Bude li ugovorom o distancionoj prodaji predviđena isporuka u mjestu opredjeljenja. Interesantno je da posljednji akt ima dvostruku funkciju.fiksnom prodajom. na primjer slaganje robe na utovarnoj rampi skladišta. Situacija je složenija kada se isporuka vrši na skladištu prodavca.1. a tačno utvrđivanje značenja njihovog sporazuma vrši se prema dispozitivnim propisima. str. 1). Vrijeme isporuke određuje se ugovorom i/ili dispozitivnim propisima. Da bi roba došla do mjesta opredjeljenja prodavac mora “na uobičajeni način i pod uobičajenim uslovima” sklopiti sve ugovore potrebne za izvršavanje prevoza “do određenog mjesta” (član 473. 131. On postavlja i opšta pravila o civilnom računanju rokova (uz.. 86.”. Kod distancione prodaje način isporuke zavisi od toga da li je mjesto isporuke transportni terminal ili skladište prodavca. ZOO). Tada se isporuka sastoji u utovaru robe na vozilo. 5. 76. Tehnički termini se odnose na utvrđivanje perioda isporuke. Ova činjenica značajno utiče na niz drugih rješenja.. naročito) i Opšte uzanse.prodavca. Tek od tog trenutka rizik i troškovi prelaze na kupca (član 474. na primjer). odnosno ako nije individualizirana. Vrijeme jednokratne isporuke Prvi izvor prava za određivanje vremena jednokratne isporuke je ugovor. Pojam Vrijeme isporuke je trenutak ili period u kome sve radnje koje predstavljaju 48 isporuku treba da budu završene. . kod komadnih pošiljki koje se prevoze željeznicom način isporuke će se sastojati u predaji pošiljke sa popunjenim tovarnim listom u željezničkom magazinu. U prvom slučaju.

Na određeni datum prodavac je dužan da izvrši isporuku do kraja radnog vremena. Kod većih količina robe. i 94. te godinama. 2. vrijeme isporuke može biti produženo za vrijeme u kome traju saobraćajne smetnje koje prodavac nije sam prouzrokovao. bez obzira na to da li je objava tačna ili ne (uz. Određuje se: danima. a nije ugovorom određeno ko ima pravo da ga konkretizuje. 88. Kraj roka treba shvatiti onako kako je to utvrđeno pri izlaganju rokova isporuke određenih periodom. 1.).).). Drukčije može biti izričito ugovoreno ili određeno na osnovu mjesnih običaja. 85. i 3. sedmicama. st. ono se skraćuje.Pod datumom se podrazumijeva bilo koji mogući kalendarski datum. Ne odredi li ovlaštena strana datum isporuke. No. Kod distancione prodaje sa isporukom u mjestu opredjeljenja. osim kad iz okolnosti slučaja proizlazi da je određivanje datuma predaje ostavljeno kupcu” (član 469. kada se rok završava i ko ima pravo da odredi stvarno vrijeme isporuke kada je ono utvrđeno periodom? Osnovno je pravilo da rok počinje teći od dana zaključenja ugovora. ZOO). tumačenjem će se utvrditi prava volja stranaka.). 90. Za svaki od njih postoji poseban način računanja (član 77.) i da o tome obavijesti drugu stranu. mora da izabere radni dan (uz. Ako je rok isporuke određen datumom. Stranka koja ima pravo da odredi vrijeme isporuke. Kada je vrijeme isporuke utvrđeno u rasponu. rok isporuke počinje da teče od dana službenog obavještenja da je plovni put otvoren. pravilo je da “to pravo pripada prodavcu. ovlaštena strana mora datum da odredi tako da se isporuka u cjelini može izvršiti do kraja predviđenih rokova (uz. Ovo pravilo ne vrijedi za rok određen periodom. Ako su oznake vremena upotrijebljene kombinovano. mjesecima. smatraće se da je to posljednji dan roka. Bude li u ugovor unesena klauzula “po otvaranju plovidbe”. Obavještenje mora da sadrži označenje posla i preciziranje vremena isporuke. Period je protek vremena u kome sve radnje isporuke moraju biti završene. Umjesto produženja vremena isporuke za jedan dan. Zbog ovog rješenja smo i samo vrijeme isporuke definisali kao period do koga sve radnje isporuke moraju da budu završene. “po prestanku leta” ili slična. ZOO). isporuka se ima izvršiti prvi naredni radni dan (uz. dijelovima godine. st. Interesantno je da se ovo 48 . tada rok isporuke počinje teći prvog radnog dana po izvršenju radnje kupca (uzanse 92.). 91. 90. koje ne mogu biti isporučene u jednom danu. otvaranje akreditiva ili slanje ambalaže. O nastupanju i prestanku zapreka prevoza prodavac mora bez odlaganja obavijestiti kupca (uz. koji u mjestu isporuke pada u nedjelju ili državni praznik. 87. ako je izvršenje isporuke vezano za neku radnju prodavca: prethodnu isplatu cijene. računanje počinje od veće vremenske kategorije. Prodavac mora sve radnje isporuke da završi “najdalje na dan koji neposredno prethodi nedjelji ili prazniku” (uz.). 93. Tri se pravna pitanja postavljaju pri ovakvom načinu određivanja vremena isporuke: od kada teče rok. U slučaju ugovaranja nemogućeg datuma.

Vidjeti p. treću grupu čine izrazi koji pokazuju da je u trenutku zaključenja ugovora roba već utovarena. a ne u trenutku otposlanja. AGZ. 4. Razuman rok se određuje s obzirom na prirodu stvari i ostale okolnosti posla. rok isporuke je. st. Zbog toga je ovdje potrebno utvrditi samo pravila o tome kada pojedini obroci dospijevaju za isporuku. isporuka će se izvršiti u dva približno jednaka obroka sredinom i krajem ugovornog perioda.). I razuman rok počinje teći od dana zaključenja ugovora. 271. Vrijeme sukcesivne isporuke Vrijeme isporuke pojedinog obroka unutar cijele ugovorene količine određuje se prema pravilima koja važe za jednokratnu isporuku. 81. Kada je rok isporuke cijele količine dva mjeseca ili više od toga. prodavac je dužan da je izvrši “u razumnom roku”. 54. Ovoj grupi termina pripadali bi izrazi kao što su: “plivajuća”. Izloženim rješenjima smo kod prodaje odstupili od stava kruga evropskih prava kojima pripadamo. Vidjeti član 77. budući da je rješenje uzanse 80. On je. Napokon. Prvi tehnički termin koji uzanse preciziraju je “odmah” ili “prompt”. 83. ZOO (uz.3. 82.). Pri tome i razmak između pojedinih obroka treba da bude približno jednak. isto djelo. ZOO. 89. dakle. dakle. U oba slučaja rokovi za isporuku posljednjeg obroka moraju da budu postavljeni tako da se očuva i ukupno ugovoreni rok isporuke cijele količine. 80. može zahtijevati ispunjenje obaveze odmah. Time su uzanse prihvatile za ovaj slučaj teoriju prijema (uz. ali to prodavac ne mora učiniti prije isteka roka koji se smatra 50 “razumnim”. o promptnoj isporuci stavljeno van snage. Danas se kod nas primjenjuje isključivo član 470.). ZOO. ŠZO. st. smatra se da je ugovorena promptna isporuka” (uz. ako vrijeme isporuke nije ugovoreno. p. 49 Druga grupa tehničkih termina odnosi se na izvršenje isporuke u toku kalendarskog mjeseca: početkom. 50 49 49 . BGB i član 75.). On označava isporuku u roku od osam dana od dana zaključenja ugovora (uz. Dakle. pravni standard čiju sadržinu treba svaki put posebno utvrđivati. krajem i u drugoj polovini mjeseca. samoodrediv (uz. isporuka će se izvršiti u približno jednakim obrocima svakoga mjeseca. 4. Bude li rok isporuke kraći od dva mjeseca.). dakle. Mitrović dr Dobrosav. 5. “utovarena” i slični. Tada se isporuka smatra izvršenom onoga časa kada roba stigne u mjesto opredjeljenja. sredinom. Ona sadrži norme za dvije situacije. Zakon o obligacionim odnosima u opštem dijelu sadrži isto rješenje. Drugi izvor za određivanje vremena isporuke je dispozitivni propis.obavještenje smatra izvršenim kada bude primljeno. “u vožnji”. Ako ugovor o tome ništa ne govori. Kupac. 904. Ovo rješenje je bilo predviđeno i kao osnovno dispozitivno pravilo uzansi: “ako rok isporuke nije određen ugovorom. primjeniće se uzansa 95. u prvoj polovini. Značenje svakog od ovih izraza je precizirano članom 77. str.

ZOO u članu 477. Istovremenost isporuke i plaćanja Sva dosadašnja rješenja o vremenu isporuke su uslovna. Zakona o finansijskom poslovanju (Sl. 1. ZOO). U suprotnom važi princip istovremenosti isporuke i plaćanja kao izraz manifestacije šireg principa o istovremenom ispunjavanju obaveza kod sinalgamatičkih ugovora (član 122. Član 12. Istovremenim plaćanjem smatra se ono koje je izvršeno u ugovorenom ili zakonskom roku 52 po prijemu robe i fakture. Ona važe ako je ugovoreno ili uobičajeno da prodavac mora izvršiti isporuku i onda kada kupac ne plati cijenu istovremeno sa isporukom. Prodavac se pozivom na ovaj princip ovlašćuje da u slučaju osnovane sumnje u kupčevu sposobnost plaćanja zatraži od vozara da pošiljku ne isporuči i onda kada je kupcu već uručena isprava “koja ga ovlašćuje da zahtijeva izručenje stvari”. ZOO).5. 53 Ovaj rok je neophodno ostaviti kupcu kako bi on mogao da provjeri da li mu je isporučeno ono što je ugovoreno.). Pravni instrument za to je unošenje klauzule o pouzeću u tovarni list onih vrsta prevoza koje ovaj institut poznaju. da prodavac ne mora izvršiti isporuku u određenom roku ako kupac istovremeno ne plati. Da bi se ono moglo primijeniti mora da bude ispunjeno nekoliko pretpostavki.4. dakle. Razumije se da korištenje ovim ovlaštenjima pretpostavlja odgovarajući način zaključivanja ugovora o prevozu. ZOO). Ovo pravo prodavac nema prema trećem savjesnom licu koje je od kupca steklo prevozni dokument prije postavljanja zahtjeva od strane prodavca. Da zaključimo: u privrednom prometu praktični značaj pravila o istovremenosti isporuke i plaćanja postoji u onim situacijama u kojima prodavac prije izvršenja isporuke opravdano posumnja u kupčevu sposobnost da izmiri svoje novčane obaveze što pokazuju i rješenja ZOO vezana za distancionu prodaju. ide i korak dalje. Ovo načelo djeluje i u korist kupca. pojam “istovremeno” kod privrednih prodaja mora biti shvaćen komercijalno. On ne mora platiti cijenu “prije nego što je imao mogućnost da pregleda stvar” (član 475. Dispozitivno je pravilo. str. st. a ne doslovno. 50 . Uzansa 177. i 123. prodaje na kredit. 1. odnosno kada ne pokaže svoju spremnost da plaćanje izvrši simultano sa isporukom. prodavac “može odložiti odašiljanje stvari do isplate cijene” ili poslati stvar uz zadržavanje prava raspolaganja njome u toku prevoza (član 476. Prvu smo već spomenuli: nepostojanje suprotnog ugovora ili običaja. Druga pretpostavka odnosi se na vrstu i modalitete prodaje. Kada se kod distancione prodaje isporuka vrši uručenjem stvari prevozniku. 2. 51 52 53 Prema Mitrović dr Dobrosav. st. novine FBiH 2/95). Prodavac može usloviti predaju stvari u mjestu opredjeljenja isplatom cijene (član 476. prenumeracione (pretplatne) prodaje i klirinške prodaje nisu pogodne za primjenu 51 ovog instituta. ili nije spreman da plati ugovorenu cijenu. isto djelo. 61. te da li faktura odgovara isporučenoj robi. Napokon. st.

Rizik obuhvata štete izazvane gubitkom. Mi smatramo da “slučaj” i u pravu prodaje mora biti vezan za opšti teorijski pojam ovoga instituta i da. Dejstva isporuke zavise od koncepta ugovora o prodaji u svakom pravnom sistemu..”.6. koji predstavljaju rizik. “rizik” djeluje na stvar.. str. da djeluje samo između stranaka (inter partes) i da se po tim osobinama bitno razlikuje od svojine. str. prelaz rizika mora biti povezan i sa pravom svojine na predmetu prodaje. ne upuštajući se u pitanja prenosa svojine na prodatim stvarima.”. štete koja bi bila izazvana neskrivljenom štetnom radnjom bilo koga lica. 56 Jasno je.. da on “pripada potpuno obligacionom pravu”. najkraće rečeno.324 i tamo citirane autore. 51 .1. Zbog toga je moguće dejstva isporuke razmotriti kroz ispitivanje prelaska rizika. pa time i rizik. 121-122. dakle. Rizik se može definisati i kao mogućnost nastupanja štete na predmetu prodaje za koju niko ne odgovara. Štetna radnja ili događaj. premija pokriva upravo onaj dio naknade štete koji se ne može ni od koga regresirati ili koji osiguranje ne može da naplati od odgovornog lica.457). treba podvući da kod osiguranja uopšte. stoga. Dejstvo isporuke: prelaz rizika 6. za 54 neskrivljenu radnju jedne ugovorne strane.. Pojmovna određenja Dejstva isporuke su njene pravne posljedice. Institut za uporedno pravo. Centralni problem koji ovdje postoji jeste: šta je “slučajno”.. Naš ZOO u podnaslovu “Rizik” predviđa da do predaje stvari kupcu “rizik slučajne propasti ili oštećenja stvari” snosi prodavac. Upravo zbog toga štetne posljedice mora da snosi ona ugovorna strana na kojoj rizik počiva. Upravo zbog toga Zakon o obligacionim odnosima i reguliše samo rizik (član 456 . Teoretičari koji se bave pravom prodaje vezuju slučaj. U te štete ulaze i one koje su nastale zato što se od odgovornog lica . str. Budući da štetni događaj..počinioca štetne radnje ili od osiguravača nije mogla dobiti puna 55 naknada. moraju se desiti “u vremenu između zaključenja ugovora i njegovog ispunjenja”.”. odnosno od toga kako su određena dejstva samog ugovora. cena. odnosno privrednopravnoj prodaji akcent je sa prenosa svojine stavljen na prelazak rizika. Ona ulaze u modalitete isporuke zato što je bitno obilježavaju u pravnom smislu. Svojina. a ne samo ugovornog partnera. 55 O uticaju osiguranja na rizik vidjeti Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. 323. 56 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. predstavlja odsustvo krivice. 323 . Rizik je mogućnost nastupanja štete na predmetu prodaje. ili štetnim događajem za koji niko ne odgovara. rizik. Kada su u pitanju 54 Vidjeti Krulj dr Vrleta: “Dejstva ugovora o kupoprodaji”. pokriva “rizik” iz ugovora o prodaji onako kako smo ga mi definisali. te druge štete koje su sa njima neposredno povezane. Premija osiguranja u suštini. No. predaja. pa i transportnih. tj. odnosno kako shvatiti pravni pojam slučaja. Beograd 1972. str. propašću ili oštećenjem stvari. koja su za distancionu prodaju najvažnija. 324. a ne samo ugovornog partnera. U trgovačkoj. skrivljene štetne radnje bilo kojega lica.

3. 1. Napokon.. Prelaz rizika kada je kupac u docnji “Ako predaja stvari nije izvršena zbog kupčeve docnje. 128. 57 U pogledu generičkih stvari uporedno pravna rješenja su u velikoj mjeri izjednačena: rizik prelazi sa prodavca na kupca njihovom individualizacijom. 6. 58 U tom smislu može se tumačiti i član 457. u tom slučaju. 2-509 UCC. ZOO) veže prelaz rizika za isporuku. a kupac ima. Pod “predajom” stvari.”. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. druga. Ukoliko ugovor ne reguliše ovo pitanje. ZOO: “do predaje stvari kupcu rizik slučajne propasti ili oštećenja snosi prodavalac.2.. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. 6.”. primjeniće se dispozitivna pravila član 465. shodno terminologiji ZOO. Prvo je šta je predaja? Smatramo da pod tim treba podrazumijevati “isporuku”. str. “rizik se vraća prodavcu 59 i to retroaktivno”. Rizik tada ostaje na prodavcu.. može biti sporno i kakav je karakter kupčeve 57 58 59 P.individualizirane stvari. našeg ZOO. ZOO). a ne samo njenu osnovnu radnju “uručenje”. str. uređuje se prvenstveno ugovorom. 326. obavezu da stvar čuva (član 520. ne prelazi na kupca isporukom kada je on “zbog nekog nedostatka predane stvari raskinuo ugovor ili tražio zamjenu stvari”. zadrži slanje robe ili njenu isporuku kupcu. treba podrazumijevati isporuku koja odgovara uslovima konkretnog ugovora. st. Strankama. ZOO) koje se nadovezuju na materijalne akte isporuke. 2. Drugo pitanje jeste sa kojim radnjama kupac može biti u docnji? To su očigledno činidbe koje su potrebne da bi prodavac mogao da izvrši svoju obavezu isporuke.. eventualno. rizik prelazi na kupca u času kada je došao u docnju” (član 457. Drugi izuzetak postoji onda kada prodavac. koristeći se svojim ovlaštenjima u slučaju sumnje u ostvarivanje naplate istovremeno sa isporukom. Modalitet koji bitno utiče na prelaz rizika je način isporuke. Pošto isporuka nije izvršena. Prelaz rizika kada kupac nije u docnji Prelaz rizika sa prodavca na kupca koji nije u docnji sa prijemom isporuke ili izvršavanjem radnji koje isporuku uslovljavaju. jeste da stranke upotrijebe transportne klauzule. najprije. 52 . To mora biti učinjeno pažnjom dobrog privrednika. Ova zakonska formulacija otvara nekoliko značajnih pitanja. a kupac ima pravo na naknadu troškova izazvanih čuvanjem stvari. naše pravo (član 465. a predajom stvari rizik prelazi na kupca”. opisujući rješenje koje žele. ZOO). Od opšteg dispozitivnog pravila postoje dva izuzetka. stoje na raspolaganju dvije tehnike: prva jeste mogućnost da se stranke sporazumiju izričito. Rizik. koja predstavlja češće rješenje. st. kao i radnje “preuzimanja stvari” (član 519.

isto djelo. III . str. smatraće se da je prodavac izvršio isporuku kada je ugovorenu količinu izdvojio iz mase. 31. struktura obaveza prodavca i izgled odnosa odgovornosti za neizvršenje ili neuredno izvršenje ugovora. “tako da je ono od značaja samo za prelaz rizika”. tim trenutkom rizik još uvijek ne prelazi na kupca. 2). st. smatramo da se radi o dužničkoj docnji. st.docnje. Od načina njegovog rješavanja zavise: mjera ekvivalentnosti razmjene robe za novac. Pravni režim ovoga obavještenja isti je kao i u prethodnom slučaju. kada su predmet ugovora stvari određene po rodu. IV 1941. Ono odgovara pojmu i načinu isporuke koje smo izložili. za prelaz rizika je potrebno da je prodavac “odaslao obavijest kupcu” (član 457. “nedostataka” ili “materijalnih nedostataka” . ZOO). a ne kao izuzetke od nje.jedno je od ključnih pitanja u oblasti prava prodaje. 3. 30. a uredno pozvani kupac nije došao da učestvuje u tom poslu. No.GARANCIJA ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE 1. Ovo obavještenje ne treba miješati sa obavještenjem o pozivu da pristupi radnjama isporuke. Mitrović dr Dobrosav. Potrebna su dva dodatna uslova koja štite njegove opravdane interese. isto djelo. a ne kada je primljeno.1. obavještenje o izdvajanju se daje kada je 61 radnja izdvajanja već izvršena. Nužno je da su “stvari očito namijenjene za izvršenje predaje” i da je prodavac “o tome odaslao obavještenje kupcu” (član 457. Koja su to rješenja? Najprije. godine važio i na području naše zemlje.prema terminologiji našeg Zakona o obligacionim odnosima . str. Pojam materijalnih nedostataka Određivanje koncepta i vrsta “fizičkih” mana. treba shvatiti kao proširenje generalne norme. U ovom slučaju isporuka će se smatrati izvršenom kada je prodavac završio one radnje koje kupcu omogućavaju preuzimanje stvari. 60 Razmotreno pravilo ima opšti karakter. Zato dva posebna rješenja koja sadrži član 457. pod uslovom da uredno pozvani kupac nije na vrijeme došao da prisustvuje tome činu. Zbog toga prodavac treba da ga učini na siguran način. 53 . Ranije jugoslovensko pravo je u Opštim uzansama usvojilo austrijski sistem. Kvalitativni i količinski 60 61 Suprotno Mitrović dr Dobrosav. Drugi slučaj odnosi se na onaj način isporuke u kome prodavac sam ne može da izvrši izdvajanje. Pojam i vrste materijalnih nedostataka 1. koji je do 6. Međutim. da li je u pitanju dužničko ili povjerilačko zakašnjenje? Pošto je “preuzimanje stvari” obaveza kupca. Obavještenje se smatra izvršenim kada je poslano (teorija odašiljanja). rizik ne prelazi u tom trenutku na kupca.

Prema mjerilu vidljivosti. onda kada “za određeni slučaj nije što drugo propisano”.“na očigled”. Između ove dvije vrste mana nije uvijek lako povući jasnu granicu.134 za količinu i uzanse 135 . ZOO. Mi pod njima podrazumijevamo svako odstupanje na lošije od propisanih. 3. Moguće su različite teorijske definicije materijalnih nedostataka. ako stvar nema potrebna svojstva za njezinu redovnu upotrebu ili za promet. a koja je bila poznata prodavaocu ili mu je morala biti poznata. kada je prodavalac predao stvar koja nije jednaka uzorku ili modelu.2. tj. U ovom članu je samo konstatovana odgovornost svakog ugovaratelja “za materijalne nedostatke svog ispunjenja” i predviđeno da režim materijalnih nedostataka kod ugovora o prodaji važi kao supsidijaran. ako stvar nema svojstva i odlike koje su izričito ili prešutno ugovorene odnosno propisane. Oni koji postoje suprotno izričito ili prećutno ugovorenim svojstvima predmeta prodaje. Skriveni nedostaci su oni za čije je utvrđivanje potreban Uzanse 115 . 63 62 54 . ZOO.159 (“Odgovornost za mane”) za kvalitet. redovnom praksom u prometu i/ili običajima nazivaju se objektivnim. je novi institut “materijalnih nedostataka” u sinalagmatičnim ugovorima uopšte 63 i u prodaji posebno. Iako je pravni režim posljedica ovih nedostataka isti. onda nedostatak u količini uvijek predstavlja i kvalitativnu manu. 64 Član 478.nedostaci se posebno regulišu i pravno tretiraju na različite načine. Rezultat ovog. nedostaci se dijele na kvalitativne (“mane” u užem smislu riječi) i količinske ili kvantitativne. i 479. Prema vrsti osobine koja ne odgovara ugovoru. 4. na prvi pogled protivrječnog zadatka. Prema ovom zakonu: “Nedostatak postoji: 1. osim ako su uzorak ili model prikazani samo radi obavijesti”. Član 121. 1. nedostaci se dijele na vidljive i skrivene. 2. njihove faktičke razlike i osobine ponekad tumačenjem dovode do različitih rješenja za pojedina pitanja. 64 Pozitivno pravno određenje materijalnih nedostataka sadržano je u članu 479. 62 Zakon o obligacionim odnosima morao je naći rješenja koja će se sa jedne strane naslanjati na jugoslovensku pravnu tradiciju. koji vrijeđaju interese i ciljeve konkretnog kupca su subjektivni nedostaci. Ukoliko je količina bitan element posla. a sa druge neće biti protivrječna regulativi međunarodnog karaktera sadržanoj u haškom Zakonu o prodaji. te odstupanja nabolje ako su svojstva stvari ugovorom predviđena kao njegovi bitni elementi. redovnih odnosno uobičajenih ili ugovorenih svojstava stvari. ako stvar nema potrebna svojstva za naročitu upotrebu za koju je kupac nabavlja. U prvu skupinu spadaju oni koji se mogu primijetiti već pri uobičajenom spoljnjem pregledu stvari . Vrste materijalnih nedostataka Nedostaci koji se određuju prinudnim propisima. za pojam nedostatka.

st. ZOO). nedostaci mogu s obzirom na njihov uticaj na ugovor biti bitni ili nebitni. 2. 55 . st. i rješenja o uslovima potrebnim za postojanje ove obaveze. Postoji u ugovoru o prodaji uvijek kada nije izričito isključena i u mjeri 65 u kojoj nije samim ugovorom ograničena. ZOO. kao posebno jamčenje proizvođača i/ili prodavca pojedinih vrsta tehničke robe. Zakon o obligacionim odnosima stoji na pozicijama ugovornog osnova garancije.1. U daljem tekstu ćemo samo razmatrati opšti tip garancije za materijalne nedostatke. uobičajenu ili ugovorenu upotrebu stvari. Pojam garancije Garancija za materijalne nedostatke je jamčenje prodavca kupcu da prodata roba nema nikakvih fizičkih svojstava koja bi ometala urednu i nesmetanu. Pravni osnov garancije je bio sporan. Usvojena je. pored već navedenog rješenja o mogućnosti ugovornog isključivanja ili ograničavanja garancije. Prvi onemogućavaju ostvarivanje svrhe ugovora. Otklonjivi nedostaci su oni čije je popravljanje moguće bez bitnog umanjenja upotrebne ili prometne vrijednosti stvari. nedostaci mogu biti znatni i neznatni. funkcionalna koncepcija nedostataka (član 478. ZOO). ima prvenstveno ulogu zaštite krajnjih potrošača (član 501 . Znatni su oni koji dovode do poništavanja ili umanjenja prometnih ili upotrebnih vrijednosti stvari. ali ne utiču na samo postojanje ugovora. O tome svjedoče. onaj koji se uvijek sreće u ugovorima o prodaji poslovnog prava. Prema obimu. Ovi nedostaci svojom faktičkom snagom djeluju na prava koja kupac može koristiti u datom slučaju. Napokon. 65 Član 486. 1. Nebitni nedostaci mogu da prouzrokuju naknadu štete. Neznatni ne umanjuju vrijednost stvari ni u kom pogledu. Ona se može definisati i kao jamčenje prodavca kupcu da će isporučena roba biti saobrazna onome što je predviđeno ugovorom. Njihovo postojanje ne povlači za sobom nikakve pravne posljedice.poseban postupak provjere osobina stvari ili njihova upotreba (član 482. Garancija za ispravno funkcionisanje stvari. Razlikovanje je izuzetno važno kod rokova za reklamaciju nedostataka. 3. Garancija za materijalne nedostatke 2. Pravna kvalifikacija ove garancije nije sporna. propisanu. dakle. Ona je sastavni dio ugovora po prirodi posla. Neotklonjivi su oni kod kojih popravak ili nije moguć ili nema ekonomskog smisla.507 ZOO). kako bi se izbjeglo šikaniranje prodavca.

ZOO.takva” ili nekom sličnom. Obaveza garancije se može ugovorom sasvim isključiti ili samo ograničiti (član 486. st. te na svojstva i odlike “koje su izričito ili 66 prećutno ugovorene. Izuzetno. u vezi sa članom 479. Oni imaju karakter: zakonskih odredbi prinudnog karaktera. 2. Postojanje nedostatka ili uzroka nedostatka dokazuje kupac. moraju biti ispunjeni pravom predviđeni uslovi. Član 480. u vezi sa članom 479.2. i 145. i odgovornost. 1. stoka je u momentu prelaska rizika već bila zaražena. st. pa. kupac se ne može pozivati na nedostatke stvari. Svi uslovi moraju biti ispunjeni kumulativno. Razlog za to leži u ništavosti navedenih uglavaka. postoji i onda kada se nedostatak pojavio nakon prelaska rizika. 68 No. najprije. “kakva . st. 56 . osim u slučaju obmane od strane prodavca (uz. ZOO. prodavac će odgovarati i za ove nedostatke ako je u pogledu osobina stvari ili postojanja nedostataka obmanuo kupca svojom izjavom da tražene odlike postoje. “Smatra se da nisu mogli ostati nepoznati kupcu oni nedostaci koje bi brižljivo lice sa prosječnim znanjem i iskustvom lica istog zanimanja i struke kao kupac moglo lako opaziti pri uobičajenom pregledu stvari”. shodno tome. st. 1. st. da je svoju dužnost provjere obavio kako treba. ugovornih klauzula. ZOO). Uslovi za postojanje garancije Da bi garancija za materijalne nedostatke postojala. Ovaj uslov savjesnosti kupca odnosi se samo na svojstva potrebna za redovnu upotrebu ili za promet robe. Obaveza garancije će postojati uprkos ovakvoj klauzuli. ako je nedostatak bio poznat prodavcu ili ako ju je nametnuo koristeći svoj “poseban monopolski položaj” (član 486. i 481. Stoga je nepostojanje ovakve klauzule treći uslov za egzistenciju obaveze garancije. Clan 480. On ne postoji kod subjektivnih mana i kod prodaja po uzorku ili modelu. 1. st. Bude li ugovor zaključen sa klauzulom “viđeno-odobreno”. ali se bolest zbog perioda inkubacije pojavila nakon isporuke. budući da se smatra da je kupac morao da ih uoči. Na primjer. 66 67 68 Član 480. 1. ZOO). ZOO. Znanje ili neznanje prodavca za postojanje nedostataka su pravno irelevantni. 3. st. 1. st. odnosno propisane”. st. ZOO).). odnosno da uočenih ili indiciranih nedostataka nema (član 480. st. 1. zakonodavac pojačava kriterije pažljivosti i poštenja kod obje stranke. 67 U slučajevima za koje uslov savjesnosti kupca važi. Nedostatak. 1. Ipak. mora postojati u času prelaska rizika. 144. nesavjesnost prodavca djeluje u sferi odgovornosti za materijalne nedostatke. jednostranih pravnih poslova i pravnih stanja. 1. ZOO). Drugi uslov za postojanje obaveze garancije jeste da u času zaključenja ugovora nedostaci nisu “bili poznati kupcu ili mu nisu mogli ostati nepoznati” (član 480. 2.). obaveza garancije. ako je on posljedica uzroka koji je postojao prije toga momenta.2. st. obaveza garancije za materijalne nedostatke postoji i kad je prodavac bio savjestan (član 478.

378. Privredna štampa. Napokon. mogu podijeliti prema više kriterija. 1980. protekom prekluzivnih rokova za reklamiranje gasi se i sama obaveza garancije. Beograd. umanjuju ili ograničavaju kupčevo pravo (član 508. Prema obimu uticaja na stvar i pravo svojine na njoj teorija dijeli pravne nedostatke na potpune i djelimične. ZOO). str. Zakon o obligacionim odnosima insistira na pravu “trećeg” i time samo drugu varijantu uključuje u krug pravnih mana (član 508). Pojam i vrste pravnih nedostataka Zaključenjem ugovora o prodaji kupac ne želi samo to da mu stvari budu stavljene na raspolaganje. tj. Naime. I dejstvo nedostatka može biti mjerilo za njihovu sistematizaciju. 70 Pravo koje sa stanovišta kupca predstavlja manu može biti javnopravne i privatnopravne prirode (član 514. U privrednim prodajama su izuzetno značajna ona koja imaju Perović dr Slobodan: “Obligaciono pravo”. službenost). Striktno posmatrano. Kupac teži da stekne mirnu i nesmetanu državinu i svojinu kao najjače stvarno pravo na predmetu prodaje. ZOO). predstavlja pravni nedostatak ili pravnu manu. hipoteka. isto djelo.GARANCIJA ZA PRAVNE NEDOSTATKE (ZAŠTITA OD EVIKCIJE) 1. ZOO). Njegovi ciljevi su složeniji. IV . pa shodno tome i odgovornost prodavca po tom osnovu. ili vršenje najjačeg svojinskog prava na predmetu prodaje. nedostaci se dijele na one koji: isključuju. Detaljno razmatranje pravnih problema vezano za ovu vrstu nedostataka nalazi se kod Perović dr Slobodan. Od privatnih. imovinskih prava najčešće se sreću stvarna prava (svojina. ali jeste neophodna pretpostavka za održavanje ove dužnosti prodavca na snazi. str. bilo nastanak. Shodno tome. Pravni nedostaci se. 70 69 57 . osoba van ugovornog odnosa. reklamacija nije uslov za nastanak obaveze garancije. peti uslov čini uredna reklamacija na materijalne nedostatke. Upravo zbog ovoga pravo nekog lica. Jedino na taj način on može u punom obimu da iskoristi upotrebne i prometnu vrijednost stvari i postigne jednakost davanja kao princip obligacionog prava (član 15. Polazeći od titulara prava koje predstavlja nedostatak. Razlozi za ovakvo rješenje leže u mehanizmu prinudne javne prodaje koji isključuje pristanak i učešće prodavca u zaključivanju ugovora. 487 ZOO). 377. koje pod određenim uslovima isključuje ili ograničava bilo miran posjed.Četvrti uslov jeste da stvar nije prodata “na prinudnoj prodaji” (čl. kao i materijalni. oni se mogu svrstati u 69 nedostatke čiji je subjekat prodavac i one kod kojih je nosilac prava treće lice.

govori i o momentu zaključenja ugovora. 2. 75 Član 1487. Analogno garanciji za materijalne nedostatke. Smatramo da je taj trenutak relevantan samo za određivanje savjesnosti kupca. Pravila Zakona o obligacionim odnosima su i u pogledu ovoga instituta dispozitivne prirode. “To znači. Codice civile samo garanciji za sopstveno uznemiravanje daje zakonski osnov. isto djelo. odnosno koji bi umanjivali ili ograničavali upotrebu toga prava. Pojam garancije za pravne nedostake i uslovi za njeno postojanje Garancija za pravne nedostatke je jemčenje prodavca kupcu da preneseno pravo nema nikakvih nedostataka koji bi onemogućavali nastanak ili trajanje kupčevog svojinskog prava. 71 Zaloga može biti konstituisana ugovorom o zalogu (član 966 . No. izdavanja skladišnice (član 740. žig). st. ZOO u članu 510. Za postojanje garancije za pravne nedostatke moraju biti kumulativno ispunjeni zakonski uslovi. i 513.obligaciono porijeklo (zaloga) 71 ili potiču iz prava intelektualne svojine (pravo na patent. i dalje) i slično. 73 Perović dr Slobodan. 74 ali i isticanjem nekih prava trećeg lica neposredno. odnosno prodavca. 72 Za postojanje mane je bitno da “je uznemiravanje pravno”. Napokon. isto djelo. postoji uvijek kada sporazumom stranaka nije izričito ili prećutno isključena. U uporednom pravu su postavljeni na sličan način. 73 Ono može biti izvršeno “putem tužbe i u vidu prigovora”. služnosti na primjer. str. 2. 3/02). 4. isto djelo. 76 Ovo je prvi uslov. 1. No. ona češće proističe iz nekog drugog privredno-pravnog posla: komisiona (član 786). Generalno se može reći da određivanje vremena postojanja nedostatka u prenesenom pravu nije jednostavno. 377. st. odnosno industrijski dizajn. To je kod nas izvršenje isporuke.996). ZOO izričito ne uređuje ovo pitanje pa se rješenje mora naći vezivanjem garancije za momenat nastanka prava. Po svojoj pravnoj prirodi. glasnik BiH br. 381. Ona se ugovorom ne može isključiti ili ograničiti. ZOO). pojedini nedostaci se mogu pojaviti samo kod nepokretnih stvari. Nedostatak mora postojati u času prelaska svojinskog prava sa prodavca na kupca. Zato ćemo se zadržati samo na rješenjima Zakona o obligacionim odnosima. Oni imaju različit juridički karakter. član 1628. Mi ćemo se zbog pojma trgovačke prodaje baviti samo pravnim manama koje se mogu vezati za pokretne stvari. 76 Perović dr Slobodan. 382. st. a ne i za postojanje prava trećeg. “odgovornost prodavca za pravne nedostatke može se ugovorom ograničiti ili sasvim isključiti” (član 513. nužno je da je stvarno pravo trećeg nastalo još dok je stvar bila u državini prenosioca”. 58 . a time i miran posjed prodane stvari. Code civil isto. Zbog toga zaštita od 75 evikcije u našem sistemu ima ugovorni osnov. model i uzorak. garancija za pravne nedostatke (zaštita od evikcije) se može definisati i kao jamčenje prodavca kupcu da je preneseno svojinsko pravo saglasno onome što je predviđeno ugovorom. trgovinskog zastupanja (član 809). 74 Perović dr Slobodan. str. 72 Vidjeti: Zakon o industrijskom vlasništvu u Bosni i Hercegovini (Sl. str. garancija za pravne nedostatke je prirodan sastojak ugovora.

tj. U slučaju nesavjesnosti prodavca.). Određivanje savjesnosti je složeno. dalje.Drugi uslov jeste da je kupac savjestan. st. Obaveza postoji i kad reklamacija nije izvršena i to u tri slučaja. kupac se smatra savjesnim i onda kada je znao za nedostatak. ZOO). ali nije “pristao da uzme stvar opterećenu tim pravom” (član 508. Četvrti uslov je obavještavanje prodavca o nedostatku. Kupac. Pojam fakture i obaveza njenog ispostavljanja Pravno posmatrano. U posljednjem slučaju radi se o situaciji u kojoj je prodavac obmanuo kupca u pogledu karaktera prava trećeg ili u kojoj je kupcu obećao da će do preuzimanja stvari i prenosa svojine otkloniti nedostatak. Treći uslov jeste da garancija nije ugovorom isključena ili ograničena. st. Dalje. pored zahtjeva za plaćanjem. ZOO). Prodavac se tada može osloboditi odgovornosti ne dokazom da njegova obaveza garancije ne postoji. klauzula o isključenju ili ograničenju odgovornosti za pravne nedostatke je ništava. reklamacija nije uslov ni za slučaj u kome je pravo trećeg “očito osnovano” (član 512).ISPOSTAVLJANJE FAKTURE 1. faktura se može definisati kao izjava volje prodavca data u formi pisanog dokumenta kojim on zahtijeva od kupca da mu isplati cijenu iz ugovora i eventualno ostale izdatke koje je učinio u vezi sa ugovorom. ne mora reklamirati pravne nedostatke koji su prodavcu već poznati (član 509. 2. 1. Zbog toga se ona pravno kvalifikuje kao pomoćni pravni posao. transportnu klauzulu i ukupan iznos cijene. 1. jer nije izvršeno obavještavanje. U praksi se sreću i obrasci faktura čiji ih sadržaj približava zaključnici. Ona najprije postoji ako kupac nije bio obaviješten o postojanju pravnog nedostatka (član 508. smatraće se da je kupac savjestan ako u času sklapanja ugovora nije “znao za mogućnost da mu stvar bude oduzeta. jediničnu cijenu. ZOO). ZOO). I na kraju. njegovo reklamiranje (član 509. nego dokazom da je “raspolagao sredstvima da se odbije zahtjev treće osobe” (član 511. potrebno je da prodavalac bude savjestan. 4. st. Napokon. uvijek sadrži i neke elemente ugovora: predmet. V . Za razliku od materijalnih nedostataka. nije uslov za postojanje obaveze garancije ni onda kada se kupac upustio u sudski spor sa trećim licem i izgubio ga. Da bi ovaj uslov postojao. ili da njegovo pravo bude smanjeno ili ograničeno” (član 510. količinu. Faktura je materijalizacija pravno relevantne izjave volje usmjerene na plaćanje cijene. st. najprije. ZOO). reklamiranje pravnih mana nije uvijek uslov za održavanje prodavčeve obaveze garancije na snazi. Reklamacija. ZOO). 59 . Faktura. Smatraće se da on nije savjestan ako mu je nedostatak u vrijeme sklapanja ugovora “bio poznat ili mu nije mogao ostati nepoznat” (član 513.

2/95. knjigovodstvenu i dokaznu funkciju. U tom svojstvu ona pokriva oblast od dokumentarnog akreditiva do sprečavanja zastarjelosti zahtjeva za plaćanjem ugovorne cijene. naročito). Obaveznost jednostrano unesenih klauzula Faktura se izdaje na osnovu ugovora. Zbog toga je pitanje klauzula koje prodavac jednostrano unese u fakturu veoma složeno. 87. faktura je izuzetno važno dokazno sredstvo. vjerodostojna i dovoljna za knjiženje poslovne promjene koju izaziva isplata ugovorne cijene. 80 Sl. Kada konačan obračun bude sačinjen. Ona može predstavljati ponudu za zaključenje ugovora ili prihvat ponude. To je njen osnovni zadatak. koji predstavlja rezultat sporazuma stranaka. 79 Na isti stav upućuju Zakon o računovodstvu (član 3. Kod nas je ono riješeno Opštim uzansama. FBiH. 2/95). iznosi plaćeni po profakturi se odbijaju od iznosa fakture. jeste izuzetno važan knjigovodstveni dokument. Beograd 1957. Kapor dr Vladimir: “Ugovor o kupovini i prodaji robe prema Opštim uzansama za promet robom”. Rezultat može da bude: ostatak duga kod kupca. Ona.Funkcije fakture su brojne. budući da je 78 faktura “obično prvi pismeni akt o ugovoru”. isto djelo. n. ne obavezuju kupca. str. 180. Odredbe fakture koje se ne nalaze u ugovoru. Polazi se od pretpostavke “da se ne može jednostrano menjati ono što su stranke ugovorile. 77 Ona zbog toga mora biti uredna. FBiH 2/95. Član 10. 87. Ovo pravilo važi i onda kada je kupac fakturu primio bez prigovora. potpuno izmirenje obaveze ili pojava potraživanja kupca za vraćanje više plaćenog iznosa po profakturi. n. niti se iz njega mogu tumačenjem nesumnjivo konstruisati. 82 Kapor dr Vladimir. str. Zavisno od faze pregovora ili ugovaranja. Ona predstavlja značajno dokazno sredstvo o sadržaju toga sporazuma. Savremena administracija. i 10) 80 i Zakon o finansijskom poslovanju (član 3. 81 Od fakture treba razlikovati profakturu. Faktura je. No. Pravni režim cijene omogućava još jedan način upotrebe fakture.kojim prodavac zahtijeva od kupca plaćanje prema prethodnom obračunu cijene. Ovu ulogu imaće u slučaju u kome ugovor ne važi bez određivanja cijene. 2. Ona ima preliminarnu finansijsku. n. napokon. Takav zaključak se može izvući iz Opštih uzansi. a stranke se o cijeni nisu sporazumjele. Faktura. dalje. Zakona o računovodstvu (Sl. i 217. 78 77 60 . Profaktura je pisani dokument – po sadržaju i obliku sličan fakturi . Ona može biti sredstvo za oživljavanje ugovora preciziranjem cijene od strane prodavca. Nadalje. FBiH. u principu. naročito iz onih koje govore o kupčevoj obavezi plaćanja. Ovo je razumljivo. faktura može imati još dvije fukncije. predstavlja zahtjev za isplatu cijene. najprije. podoban instrument za dopunu i preciziranje ugovora. 79 Vidjeti uzanse 177. 81 Sl. Sistemsko tumačenje izvora pokazuje da je i danas izdavanje fakture obaveza prodavca. odnosno ukoliko 82 su u pitanju nove klauzule da ne postoji obaveza da se na njih odgovori”.

Napokon. Uslovi plaćanja i drugi uslovi koje prodavac jednostrano unese u fakturu obavezuju kupca ako su kumulativno ispunjene tri pretpostavke. 103. 204). Ovo pravilo važi i onda kada ove odredbe prevazilaze okvire ugovora.sadržaj ugovora i princip pacta sunt servanda stvaraju izuzetke od izložene norme uzanse 203. nužno je da kupac nije u kratkom roku po prijemu fakture prigovorio jednostranim klauzulama. razmatrane klauzule moraju biti u skladu sa ostalim odredbama ugovora. 83 Drugo. 2). kupac ne mora prihvatiti korišćenje ponuđenim pogodnostima. “Šta je neophodno zavisi od konkretnih okolnosti svakog pojedinog slučaja”. str. st. faktičko je pitanje (uz. Pošto je u pitanju ponuda za naknadnu izmjenu ili dopunu posla. Smatra se da je tada prodavac želio da pruži pogodnosti kupcu. 88. odnosno kada nisu neophodne za njegovo izvršavanje. 61 . Jednostrano unesene klauzule moraju biti neophodne za izvršenje ugovora. Koji je rok “kratak”. 83 Kapor dr Vladimir. isto djelo. U praksi se formiralo stanovište da jednostrano unesene klauzule obavezuju prodavca ukoliko otežavaju njegov položaj. Ta činjenica će se utvrđivati primjenom pravila o interpretaciji. Kada kupac prigovori samo nekim stavkama fakture. ne može odbiti isplatu iznosa na koje nije uložio prigovor (uz.

62 .

predstavljaju komplementarne pojmove povezane i sadržinski (isporuka . Uporedno posmatrano. Obaveze kupca su tijesno vezane za obaveze prodavca. 2. ZOO). sankcije za neizvršenje osnovnih obaveza nisu uvijek precizirane. tj. Često se 63 . Sporednih obaveza kupca takođe ima više.prijem isporuke) i funkcionalno (isporuka . Drugo. plaćanje cijene i obavještavanje o materijalnom nedostatku (reklamacija). One. Osnovne obaveze kupca u našem pravu su: pregled robe (provjera da li roba ima materijalnih nedostataka). Pošto se reklamacijom materijalnih nedostataka obezbjeđuje realizacija obaveza prodavca po osnovu garancije.plaćanje uz poštovanje načela istovremenosti). Vrste obaveza Obaveze kupca su njegove dužnosti izvršavanja radnji koje proističu iz ugovora o prodaji. O režimu ovih radnji govorićemo prilikom raspravljanja o odgovornosti za docnju sa izvršenjem posmatranih obaveza. Osnov obaveza kupca i faktori koji uslovljavaju njihov pojedinačni izgled. Od onih koje su zasnovane na dispozitivnim odredbama Zakona o obligacionim odnosima treba istaći obavezu čuvanja stvari. ova varijabla dovodi do različite kvalifikacije pojedinih radnji koje kupac kao poslovni subjekt preduzima. Karakter obaveza kupca Opšte karakteristike obaveza kupca iste su kao i osobine dužnosti prodavca. st. prijem isporuke. Ali. postoje i obilježja koja su donekle specifična. oni se u zakonodavstvu određuju ili kao obaveza ili kao pravo kupca. Najkarakterističniji primjeri su pregled robe i obavještavanje o nedostacima. Pored toga. Posljednja obaveza je uslovljena. postoji i jedan dodatni element. prvo. 2.UOPŠTE O OBAVEZAMA KUPCA 1. obaveza reklamiranja ulazi u vanredan tok posla. a to je činjenica da je kupac povjerilac za karakterističnu obavezu isporuke i ujedno aktualni ili potencijalni vlasnik stvari koja je predmet ugovora. a on želi da je vrati prodavcu bilo zbog nedostataka. njegova odgovornost. Sadržaj obaveze je isti kao i kod prodavčeve istovrsne dužnosti. Zato ćemo je izložiti tek u narednom poglavlju. u načelu. Ona leži na kupcu kada mu je stvar uručena.GLAVA TREĆA OBAVEZE KUPCA I . su isti kao i kod obaveza prodavca. Izložićemo ga u sklopu odgovornosti prodavca. bilo zbog raskida ugovora (član 520. Od dužnosti zasnovanih na ugovoru ističu se: slanje ambalaže i dostavljanje specifikacije. ako on postoji.

Pojam provjere materijalnih nedostataka Postupak provjere materijalnih nedostataka u zakonodavstvu se najčešće 84 naziva “pregled”. budnosti kupca.606 UCC. 85 84 64 . Pregled robe radi provjere postojanja ili nepostojanja materijalnih nedostataka predstavlja sistem faktičkih i pravnih radnji. član 201.”). Ne treba je koristiti jer sadrži prevaziđeni koncept “mana”. kontrola i “kvalitativni”. ZOO. Isto čini i naš ZOO u članu 481. koje treba preduzeti da bi se došlo do relativno sigurnog i pravno relevantnog stava o tome da li isporučena roba po svojim osobinama odgovara onome što je predviđeno ugovorom.. odnosno “kvantitativni prijem”. U praksi se koriste i izrazi: provjera. da utvrde svoje ekonomske i pravne pozicije i izaberu dalji način djelovanja. 88 Član 34. Institut za uporedno pravo. Pregled robe sastoji se iz niza povezanih faktičkih radnji. Pravno gledano. ali i zato što je suštinski netačna.. zajedno sa njihovim modalitetima. 87 Vilus dr Jelena : “Određivanje i kontrola. Beograd 1970. Za ovakvu pravnu kvalifikaciju pored uporedno-pravnih razloga govore i argumenti komercijalne i juridičke prirode. 181. 377. nego posredno . Pojam pregleda 1. govori o uobičajenom pregledu stvari.. SGA.1.. naime ne znači prijem (vidjeti Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola kvaliteta robe kod ugovora o prodaji”. Napokon. 85 Pravni pojam pregleda se u propisima ne određuje izričito.”.. Zbog toga se pregled robe može kvalifikovati i kao pomoćni pravni posao. str. provjera materijalnih nedostataka obaveza kupca. predstavlja “akte vigilancije”. Pregled robe još uvijek. 1.. Značaj pregleda robe radi utvrđivanja (ne)postojanja materijalnih nedostataka je ogroman. 86 Član 481. U ekonomskom smislu njime kupac provjerava da li dobija ono što prema ugovoru treba da plati.PREGLED ROBE 1. odgovornost za neizvršenje sporednih obaveza je u velikoj mjeri izjednačena sa opštim režimom odgovornosti za neizvršenje ili neuredno izvršenje ugovora. U našem je pravu. 88 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. 118. ŠZO. npr. dakle. II . HGB. st. te za obezbjeđenje dokaza o tim faktima . Ova terminologija zasnovana je na rješenjima Opštih uzansi. koje prate izričite ili prećutne izjave volje vezane za izvršavanje pojedinih postupaka i ocjenu njihovih rezultata. Stranke mogu odmah da riješe sporove o činjenicama. st. 121 (dalje ćemo ovaj rad citirati kao Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. Prema članu 481.sastoje u gubitku nekih kupčevih prava. pregled robe je nezamjenjivo sredstvo vjerodostojnog konstatovanja činjenica vezanih za saobraznost isporuke 87 robe preme uslovima iz ugovora. 1.”.kroz opis načina na koji on treba da bude izvršen. str. p. Član 2 . ZOO “kupac je dužan primljenu stvar na uobičajen način pregledati ili je dati na pregled”. Stoga on. str. zajedno sa reklamacijom. 86 Zbog toga definicija pregleda mora da ima teorijski karakter.

Pored toga. javnopravna kontrola je naročito česta u spoljnotrgovinskom poslovanju. Kontrola koju oni vrše zasnovana je na imperativnim normama i ima obavezan karakter. No. zajedno sa njihovim modalitetima. ukoliko se pravni nedostatak sastoji u pravu trećeg lica. Priroda pravnih nedostataka dozvoljava da se oni valjano reklamiraju i kad nisu posebno provjeravane osobine prenesenog prava. Subjekti javne vlasti su nadležni inspekcijski organi. Sastoji se bilo u kontroli sirovina. Da bismo ih izložili logičnim redoslijedom i u cilju izbjegavanja ponavljanja. Određivanje subjekata pregleda u konkretnom ugovoru zavisi prvenstveno od sporazuma stranaka. bilo u pregledu gotovog proizvoda. kupac je po pretpostavci savjestan. govorićemo o subjektima. Najprije. Zbog toga se na ovome pitanju više nećemo zadržavati. Napokon. 1. u uporednom pravu je opšte prihvaćeno da prodavac mora obavijestiti kupca ukoliko zna za nedostatak. Stranke u ugovoru o prodaji mogu. Ova vrsta pregleda robe najčešće se sreće kod onih proizvoda kod kojih je propisan minimalni kvalitet. u uporednom zakonodavstvu ova teorijska mogućnost nije posebno regulisana. A to znači da može i od nevlasnika steći svojinu. Subjekti pregleda robe Subjekti pregleda su lica koja imaju obavezu i pravo da izvrše uvid u stanje robe radi konstatovanja nepostojanja ili postojanja materijalnih nedostataka. 2.Postoje četiri osnovna modaliteta pregleda. Lica koja mogu izvršiti kontrolu ima više.2. 65 . Drugo. pošto se privredna prodaja obavlja na mjestima i između lica za koje je to uobičajeno. vremenu i načinu pregleda. Tek ukoliko one ništa ne utanače. ali ne moraju prihvatiti rezultate ove kontrole kao jedino mjerodavne za njihove međusobne odnose. mjestu. onda je to treće lice dužno da dokaže postojanje svojih ovlaštenja. To mogu biti subjekti javne vlasti ili lica poslovnog prava. Pojam provjere pravnih nedostataka Provjera pravnih nedostataka se može definisati analogno provjeri materijalnih nedostataka kao sistem faktičkih i pravnih radnji. primijeniće se rješenja dispozitivnog zakonodavstva. Postoji više razloga zbog kojih se provjeri pravnih nedostataka ne posvećuje pažnja koja bi odgovarala kontroli robe. koje se preduzimaju radi toga da bi se došlo do relativno sigurnog stava o tome da li pravo koje se prenosi postoji i da li se može upotrebljavati na način predviđen ugovorom.

odnosno vođenju spora”. str.”. Ugovorom može biti predviđeno da je nalaz trećeg isključivi i obavezan dokaz o stanju robe. str. Prema kontinentalnim i našem pravu pregled je njegova dužnost. Ako je ugovorena “otprema željeznicom bez merenja”. 122. 134 . i 123. budući da se prodavac već vezao ugovornom garancijom da roba nema materijalnih nedostataka. jer je strankama omogućeno da odmah riješe sva eventualna sporna pitanja vezana za svojstva i stanje robe... 92 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. 93 Smatramo da u slučaju nejasnog regulisanja položaja trećeg lica treba usvojiti drugo rješenje.. dovela je do toga da prodavac ili kupac rijetko potpuno sami vrše pregled robe. “merenje na istovarnoj stanici” i “srednja mera utovara i istovara” (uz.Pregled robe najprije može da izvrši sam prodavac. tako i pred sudom. 94 Ovakvo rješenje predviđa i član 2-515 UCC: stranke “se mogu dogovoriti da će nalaz trećeg lica biti obavezan za njih u svakom kasnijem parničenju. 119.515 (1) UCC.4). “mana”. 89 U teoriji je ono sporno.. odnosno kontradiktorni pregled.”. str. st. Ovo rješenje karakteristično je za pravo SAD. ili sa komisijom. Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. učestvovati u utvrđivanju količine robe koja je mjerodavna za ocjenu pravilnosti ispunjenja ugovora o prodaji ako je u ugovoru unesena neka od sljedećih klauzula: “merenje na utovarnoj stanici”. Stranke se mogu sporazumjeti i tako da pregled koji vrši treći služi dobijanju robnog dokumenta pogodnog za dalju upotrebu. 90 91 89 66 . 90 Pregledu koji izvrši sam prodavac pridaje se značaj jedino onda kada se druge kontrole ne vrše.”. Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. 93 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. Upravo zbog toga valja odabrati ono treće lice čija su stručnost i savjesnost neosporni. 133.. s tim da on ne sprečava dalje dokazivanje materijalnih nedostataka.prevoznikom (vozarom) i špediterom najčešće. Ovaj zahtjev i pojava novog imenovanog ugovora o kontroli Član 2 . Tada su moguće dvije situacije. 94 Treće lice može biti subjekt pregleda i na osnovu odluke jedne ugovorne stranke. 1.”. Od uslova ugovora i okolnosti slučaja zavisi vjerodostojnost rezultata do kojih je on došao. Potreba da rezultat pregleda bude tačan i upotrebljiv kako prema drugoj strani. Upravo zbog toga se naziva i 92 “kontradiktorni način”.135. U interesu prometa ovo je najbolje rješenje. Oni to čine ili zajedno sa nekim trećim licem . Vozar će. Tada njegovi nalazi mogu imati samo dokazno dejstvo. str. 127. Drugi subjekat je kupac. 2 . po pravilu. Ono to svojstvo stiče najprije na osnovu sporazuma stranaka.. 91 Jedan ovakav slučaj moguć je i na osnovu uzanse 127. pod uslovom da uredno pozvani kupac nije došao da uzme učešće u pregledu. tada je mjerodavna količina koju na svome skladištu utvrdi sam prodavac.. Subjekat pregleda može biti i treće lice. Pregled najčešće zajednički vrše prodavac i kupac. st.

858 ZOO... No.”.robe i usluga 95 uslovili su u poslu prodaje još jedan novum . str. Bez obzira kako mjesto provjere bilo ugovoreno. tj. Ovi činioci dovode do različitog tumačenja osnovne norme člana 481. Kod distancionih prodaja generičkih stvari mjesto provjere će biti identično mjestu isporuke. Određivanje mjesta provjere materijalnih nedostataka vrši se. ZOO po kojoj je kupac “dužan primljenu stvar na uobičajeni način pregledati ili je dati na pregled čim je to prema redovnom toku stvari moguće”. posmatrati u širem i u užem smislu. Ovo pravilo važi samo za vidljive nedostake.. nezavisno od individualnih osobina konkretnog kupca.”. st. Ne pozove li prodavac kupca da prisustvuje isporuci. po pravilu. 183. st. a njihova primjena zavisi od faktičkih okolnosti svakog konkretnog posla. najprije. 1. Vidjeti i član 848 . 127 i Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema.... Mjesto pregleda robe Mjesto pregleda je geografska lokacija ili lokalitet na kome sve radnje pregleda moraju biti završene. 96 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. mjesto isporuke u širem i užem smislu je ujedno i mjesto pregleda. a potom dispozitivnim propisima. mjesto provjere je prvo mjesto u kome je to prema redovnom toku stvari moguće učiniti. Količina će se najčešće provjeravati u prvom usputnom mjestu koje raspolaže odgovarajućim mjernim instrumentima. Zakon o obligacionim odnosima i Opšte uzanse. a dijelom od tipa prodaje (nedistanciona ili distanciona). postoji li dilema oko toga da li je kao mjesto isporuke i 95 Član 847. str. Različiti faktički uslovi provjere količine i kvaliteta.“pregled od strane trećeg”. a kvalitet u skladištu kupca. Upravo zbog toga postoji veliki broj solucija. kao i onda kada prisutne stranke ne mogu da izvrše pregled prilikom isporuke bez svoje krivice. usvajajući široko prihvaćena 97 rješenja uporednog prava. ono mora biti poštovano. će dovoditi do različitog određivanja mjesta provjere količine i kvaliteta pozivom na redovan tok stvari. Može se. 96 3. Zakonodavna rješenja zavise dijelom od vrste robe (individualizirana ili generička). str. kao i mjesto isporuke. 168. Mjerodavan je samo onaj nalaz o stanju robe koji je dobijen na ugovorenom mjestu pregleda. ugovorom. mjesto pregleda vežu za mjesto izvršenja isporuke kao primaran i vrijeme pregleda kao sekundaran faktor.”. 67 . ZOO: “Ugovorom o kontroli robe jedna ugovorna strana (vršilac kontrole) obavezuje se da izda certifikat o tome. 1. Određivanje mjesta provjere materijalnih nedostataka vrši se u ugovoru izričito ili transportnim klauzulama. Ako su obje stranke prisutne isporuci i ako je prilikom isporuke moguće izvršiti i pregled. a druga strana (naručilac kontrole) naknadu”. 97 Vidjeti Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. “Redovan tok stvari” je pravni standard koji se shvata objektivno.

pa i našeg Zakona o obligacionim odnosima zavise od vrste robe. stranke ili drugi subjekti pregleda.. mora postojati ugovor između kupca i njegovog kupca o prodaji iste robe. Razumije se da kupac ili kupčev kupac mogu kao mjesto provjere u širem smislu odrediti i neko drugo usputno mjesto koje se nalazi između dva mjesta opredjeljenja. zahtijeva se da je prodavcu “pri sklapanju ugovora bila poznata ili morala biti poznata mogućnost takve dalje otpreme” (član 481. tipa prodaje i od usvojenih pravila o vremenu reklamacije. vrijeme reklamacije. vrijeme pregleda zavisi od toga da li je nedostatak vidljiv ili skriven. 3. Kada je prodavac bio savjestan. pa prema tome i vrijeme utvrđivanja nedostataka nije ničim ograničeno.pregleda određeno mjesto otpreme ili mjesto opredjeljenja. ZOO). Ovo rješenje potiče iz principa da se niko ne može pozivati na sopstvene nedopuštene radnje (nemo turpitudi nemo suam allegans).. Stoga ćemo ih ispitati posebno. Kao mjesto pregleda u užem smislu valja uzeti transportni terminal (uzansa 74). st. ZOO). Da bi “reekspedicija” kao poseban institut postojala. Ono zavisi ili od volje kupca ili od okolnosti slučaja. str. Pravno-tehnička rješenja su naročito u prvom slučaju veoma složena. te dispozitivnim propisima. Budu li obje stranke prisutne isporuci i pregled se može izvršiti prilikom isporuke. Ovakvo rješenje odgovara ne samo izvorima prava nego i potrebama poslovne prakse. Drugo. mjesto provjere može biti i mjesto novog opredjeljenja. ZOO) potrebno je da bude ispunjeno nekoliko uslova. Određivanje mjesta provjere kod reekspedicije predstavlja poseban problem. 68 . Sva do sada iznesena pravila o određivanju mjesta pregleda važila su za uobičajeni pregled kojim se mogu konstatovati vidljivi nedostaci. Mjesto utvrđivanja skrivenih nedostataka nije ničim određeno. prema uporednom 98 i našem pravu (član 481. uzeće se da je mjesto pregleda jednako mjestu otpreme. ovo je najsloženiji modalitet postupka provjere (ne)postojanja materijalnih nedostataka. Pravno. Ona se mogu posmatrati prema tome da li je prodavac bio nesavjestan ili savjestan. I treće. Vrijeme pregleda robe Vrijeme pregleda je trenutak ili vremenski period u kojemu sve radnje koje sačinjavaju pregled robe moraju biti izvršene. Ovo rješenje 98 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. Ako je “nedostatak bio poznat prodavcu ili mu nije mogao ostati nepoznat” (član 485. 4. Najprije. ga moraju obaviti odmah. 3. 127-130. st. Određuje se ugovorom na isti način kao i mjesto. Budu li ispunjeni ovi uslovi. potrebno je da kupac robu šalje u novo mjesto opredjeljenja bez pretovara.”. Rješenja dispozitivnih propisa uopšte.

. ako se pregled ne može izvršiti. Konačni izgled relevantnog rješenja u pogledu vremena provjere zavisiće i od toga da li je u pitanju provjera količine ili kvaliteta. Prvo.. o mjestu isporuke u situaciji kada postoji dilema između mjesta otpreme i opredjeljenja. krajnji rok za izvršenje pregleda je prekluzivni rok za ostvarivanje kupčevih prava 99 100 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. 1. No. ako je zbog popravke ili isporuke druge stvari kupac bio prinuđen da ne koristi predmet prodaje. jer prodavac nije predao potrebna dokumenta. da se u ovakvim slučajevima kontrola robe vrši pre predaje 99 robe vozaru”. U slučaju reekspedicije. Ono je potvrđeno i pravilima uzanse 74. 69 . kupac ga mora obaviti “čim je to prema redovnom toku stvari moguće” (član 481. “pregled stvari može biti odgođen do njezina prispijeća u novo odredišno mjesto” (član 481. Njegov sadržaj zavisi od poslovnih običaja i od konkretnih uslova isporuke u datom slučaju. ukoliko to ne učine. kupac tada treba da “opomene prodavca da mu te isprave bez odlaganja dostavi”. u kojoj treba konstatovati vidljive nedostatke.. Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. dužni su da pregledu pristupe “čim” je roba prispjela u konačnu destinaciju. zapravo. sadržaj navedenih pravnih standarda zavisi naročito od vrste robe. pravni standard. str. tj. ZOO. 126 i 138. Izvršenje pregleda “odmah” je. Ako prodavac ne ispuni svoju obavezu pozivanja kupca da prisustvuje isporuci i pregledu. st. rokovi počinju teći “od predaje popravljene stvari.125. početak toka roka se odlaže do prijema dokumenata. Ako su u pitanju skriveni nedostaci. Specifični zahtjevi provjere kvaliteta mogu da dovedu do toga da se izraz “čim” interpretira tako da važi od momenta prispijeća robe u skladište kupca. “Redovan tok stvari” i ovdje se shvata objektivno. 124 .. Ovo znači da mora bez nepotrebnih odlaganja pristupiti pregledu i sam pregled završiti u roku u kome bi to učinilo i drugo lice njegovog položaja djelujući pažnjom dobrog privrednika.”.”. ili ako pregled ne bude moguće izvršiti prilikom isporuke bez krivice stranaka. Navedeni rokovi za pregled mogu biti produženi u dva slučaja. ZOO). izvršene zamjene dijelova i slično” (član 483. Sva izložena rješenja vrijede za situaciju u kojoj se vrši “uobičajeni pregled”. Kupac ili kupčev kupac imaju pravo da pregled izvrše i ranije. Ovo pravilo ne važi samo onda 100 kada je u pitanju lakopokvarljiva roba. Isto rješenje postoji i u našem sistemu. 2. st. Jasno je da se vrijeme isporuke i vrijeme pregleda ne moraju potpuno podudariti. predaje druge stvari.zasniva se na pravilima o reklamaciji iz člana 481.. budući da se zadnja tranša robe mora ispitati po završetku isporuke.. Zbog toga je u uporednom pravu “gotovo opšte prihvaćeno pravilo . st. str. ZOO). Prema uzansi 138. 3. I drugo. Pored poslovnih običaja i uslova posla. Kod distancione prodaje generičkih stvari princip je da se vrijeme pregleda veže za vrijeme isporuke. ZOO).

ništa ne govore o ovom aspektu provjere. 102 Način provjere je složena pojava. kao i drugi zakonici i izvori uporednog prava. bez obzira na svoju uvjerljivost i vjerodostojnost. 102 103 101 70 .. 104 Društvene procedure kroz koje se vrši provjera postojanja materijalnih nedostataka veoma su složene. str. On se može posmatrati kao tehnološki proces. “što često ne zavisi od volje ugovornih strana. tehnološki postupci se primjenjuju samo na konstatovanje stanja ambalaže (uz. str. Rezultati dobijeni na drugi način ne bi bili pravno relevantni. budući da odvajanje ekonomskih i pravnih aspekata pri vršenju kontrole nije moguće. Izvori prava za način provjere veoma su brojni. Zakon o obligacionim odnosima. Opšte uzanse. “utvrđivanje količine robe vrši se vaganjem.Savremena administracija. Prema cilju. već od prirode robe u 101 Kod sukcesivnih isporuka provjeru treba vršiti za svaki obrok pitanju”. Toroman dr Marija: “Vrste i modaliteti ugovora o kupovini i prodaji”. Potom dolaze dispozitivni propisi. 75. “izuzev kada je ugovorom određen dulji rok” (član 482.po tom osnovu.. upoređivanje sa uzorkom. 131 . isto djelo. Na prvom mjestu se i ovdje pojavljuje ugovor. a analiza specifičnosti na str. hemijska analiza.. način kontrole može biti potpun ili djelimičan. Ako se roba isporučuje u originalnom pakovanju. sadrže i pravila o tehnološkim postupcima provjere koji moraju biti primijenjeni. Institut za uporedno pravo . str.”. Beograd 1975. način pregleda se dijeli na: način pregleda koji teži utvrđivanju količine i način pregleda koji je usmjeren na konstatovanje kvaliteta. ističe da je učestalost primjene ovakvog načina ugovaranja i kontrole količine “učinila da ovaj postupak danas preraste u poseban modalitet ugovora o kupovini i prodaji pokretnih stvari”. Prema obimu. Tehnološki postupci koji ispunjavaju ovaj uslov su navedeni primjera radi: stručni pregled. kao na primjer za žitarice. Njihovo regulisanje vrši se najprije sporazumom Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. posebno. fizičko mjerenje. 148).”. 147). zahtjev uzansi u pogledu utvrđivanja kvaliteta jeste da primijenjeni način bude “vjerodostojan” (uz.. On iznosi šest mjeseci od predaje stvari. Zadnja dva vida nazvaćemo društvenom procedurom i obraditi zajedno. ZOO). Kapor dr Vladimir . 104 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. Prema uzansi 115. komercijalna procedura ili pravni postupak. Posebne uzanse za promet pojedinim vrstama robe.Carić dr Slavko. 155.82. st. zato mu Opšte uzanse posvećuju značajnu pažnju. No. isporuke. Razumije se da je za primjenu svakog od navedenih postupaka 103 Suštinski potrebno da količina u ugovoru bude utvrđena na odgovarajući način. 2. posebne uzanse i poslovni običaji. 75. str.132. 76 . 130. Definicija se daje na str. Tehnološki postupci provjere treba da budu provedeni najprije onako kako je izričito ugovoreno. 5. vađenje uzorka. merenjem ili prebrojavanjem”. Način pregleda robe Način pregleda obuhvata sve vrste radnji i njihove modalitete koje subjekt pregleda treba da obavi da bi se došlo do relativno sigurnog i pravno relevantnog stava o tome da li materijalni nedostaci postoje ili ne.

Zatim se utvrđuju rezultati pregleda. Korisno je da to učini svojim rješenjem. ali se njihova svojstva i odnosi sa ugovornim partnerima moraju naznačiti u zapisniku. najčešće onoga koji se naziva kontradiktornim. Uzanse 129.stranaka. biće obavezna procedura koju oni predviđaju. 128).. To može biti učinjeno u ugovoru ili prilikom samog pregleda. troškove njihovog utvrđivanja kupac može da regresira od prodavca. Ako su pregledom konstatovane mane za koje prodavac odgovara. određivanju tehnoloških postupaka i njihovom provođenju. on je dužan da kupcu bez naknade. Ako posebne uzanse ili standardi dolaze do primjene.”. komisijski postupak se a priori smatra vjerodostojnim (uz. i Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. str. O svim radnjama vodi se zabilješka. 1. dakle o svom trošku. Dokazna snaga ovakvog zapisnika je oslabljena. 133. 147). Jedan izuzetak. članovi komisije i eventualni svjedoci. Ovo rješenje ima i uporedno-pravnu vrijednost. prirodi robe i okolnostima provjere. Ne bude li to učinjeno. postoji. 139). str. st. Opšte uzanse za promet robom kao vjerodostojan način pregleda predviđaju komisijski pregled. primijeniće se pravila Opštih uzansi predviđena za troškove utvrđivanja kvaliteta (uz. poslovnim običajima date trgovačke branše. Prema članu 481. Ako se provjera vrši na skladištu prodavca... 131. Ukoliko članovi komisije nisu jednodušni o nekom pitanju. odnosno njihovi predstavnici. pregled se mora izvršiti na “uobičajeni način”. 71 . Uobičajeni način se određuje prema običajima u mjestu pregleda. Komisiju formira strana koja je subjekt pregleda.. Ukoliko je on uobičajen. Način provjere količine komisijskom procedurom Opšte uzanse predviđaju za situacije u kojima između jedne ugovorne strane i vozara ili špeditera postoji spor u pogledu količine. kao i onda kada količinu provjerava jedna strana na svome skladištu bez prisustva drugog partnera (uz. Uzansa 129. pa ćemo ih izložiti zajedno. Dakle. ovaj pravni standard uvijek treba veoma pažljivo popunjavati elementima sadržaja koji imaju faktičku prirodu. Poželjno je da komisiju sačinjavaju nepristrasna lica i da u nju po mogućnosti uđu sudski vještaci. stavi na raspolaganje potrebnu radnu snagu i sredstva kojima raspolaže. Kod provjere kvaliteta. Na kraju se sastavlja komisijski zapisnik koji treba da potpišu obje strane. 107 Potom se pristupa identifikaciji robe. usvojenih rješenja nema. 105 106 107 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. manjina može izdvojiti svoje mišljenje ili odbiti da potpiše zapisnik. ZOO. provjera se vrši prema dispozitivnim propisima. ipak. i 149. U svim drugim slučajevima troškove pregleda snosi kupac kao lice na kome leži obaveza da ga izvrši. 105 Ne postoje li ni ovi izvori. U pogledu članova komisije nema ograničenja.”. Snošenje troškova provjere stranke mogu urediti ugovorom. dolazi u obzir i kao način provjere materijalnih nedostataka prema Zakonu o obligacionim odnosima. Sva ostala pitanja se u oba 106 Suštinskih razlika između slučaja uređuju kroz sadržinu komisijskog zapisnika.

Opšte uzanse i Zakon o obligacionim odnosima su ovu dilemu riješili u korist stava da se radi o obavezi kupca (uz. prirode stvari i okolnosti konkretnog posla. “Preuzimanje stvari se sastoji u poduzimanju potrebnih radnji da bi predaja bila moguća. Zbog toga je broj činidbi kupca veći što je posao prodaje komplikovaniji.PRIJEM ISPORUKE 1. Izvršenje 108 109 110 Uzansa 70. ZOO). ugovora. a količina ne predstavlja bitan element ugovora. 2. Ovakvom stilizacijom zakonodavac je želio ne samo da rastereti prodavca brige oko stvari nego i da jasno odredi momenat prijema.. Pri tome treba imati u vidu da šutnja kupca ne znači fiktivni prijem. Sličnu definiciju sadrži i uzansa 70. Kao i isporuka i prijem se sastoji najmanje iz jedne faktičke i jedne pravne radnje. Drugu vrstu radnje kojom se izvršava obaveza prijema predstavlja “odnošenje stvari”. Da li izvršenje radnji prijema predstavlja obavezu ili pravo sporno je i u zakonodavstvu i u teoriji. Tada će prijem biti potpun. 254. str. st. mora da izvrši da bi prodavac mogao isporučiti robu i prenijeti svojinsko pravo na njoj. biće ih više kod distancione nego kod prodaje u mjestu.”. Odnošenje stvari neće značiti radnju prijema ako se stvar već nalazi kod kupca. Kupčeva obaveza prijema je djelimična onda kada se vrši sukcesivna predaja pojedinih obroka i onda kada samo dio robe ima materijalnih nedostataka. Pojam Prijem isporuke ili “preuzimanje stvari” 108 je sistem faktičkih i pravnih radnji koje kupac. “komplementarni pojmovi”. Zbog toga može biti određen i kao pomoćni pravni posao. Sadržaj obaveze prijema isporuke Obaveza prijema isporuke je složena. Koje su radnje kupca potrebne da bi prodavac mogao da izvrši isporuku zavisi od prinudnih propisa. dakle. 519. Isporuka i prijem isporuke su. više kod sukcesivne nego jednokratne isporuke. 2.. prema ugovoru. 109 ali u praksi oni ne moraju biti uključeni u jedinstven proces primopredaje robe. te u odnošenju stvari” (član 519. 70. Obaveza prijema isporuke postoji samo ako je roba isporučena saglasno ugovoru. ZOO). 72 .III . 155.”. čl. 519. čl.. Analogno fiktivnoj isporuci ovdje ćemo imati fiktivni prijem isporuke. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema . poslovnih običaja. ZOO. str.. Potrebno je da on izričito izjavi da prima robu koja je kod njega ili da preuzme radnje iz kojih se može “na siguran način utvrditi da je on 110 robu hteo da zadrži”. Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola.

Pored toga ona se s obzirom na pravni režim cijene u prodaji poslovnog prava može odrediti i kao prirodan sastojak ugovora.2. U našoj zemlji to su: Zakon o obligacionim odnosima i Opšte uzanse. je veća od same cijene budući da u nju ulaze i drugi izdaci.Carić dr Slavko. Imperativne norme ovih akata imaju za osnov svoje primjene ono što je ugovorom predviđeno izričito ili upućivanjem na važenje dispozitivnih normi. Obaveza plaćanja. Definicija i kvalifikacija obaveze 111 i najvažnija 112 obaveza kupca. dužnost plaćanja je složena. Ako on ne reguliše ovu dužnost. po pravilu. Njeno Plaćanje ili isplata je osnovna izvršenje predstavlja glavni razlog. Plaćanje cijene je. Broj radnji i pravnih izvora raste kada se sa građanske pređe na poslovnu prodaju. str.. Sadržaj obaveze plaćanja Sadržaj. Rješenja ugovora i dispozitivnih propisa dopunjavaju se prinudnim normama pojedinih specijalnih zakona. ukoliko nisu stavljene van snage kasnijom regulativom. značaj manifestacija volje kupca prilikom preduzimanja pojedinih akata isplate je toliki da se plaćanje dâ kvalifikovati i kao pomoćni pravni posao. predmet obaveze plaćanja nije identičan sa cijenom. 144. 1.”. isto djelo. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. 73 . Iako se sastoji u predaji novca. Na prvom mjestu se nalaze prinudni propisi čiji su predmet regulisanja novčani. kreditni i devizni sistem. Izvori prava kojima se uređuje obaveza plaćanja su brojni. Na drugom mjestu se nalazi ugovor o prodaji. Analogno isporuci može se definisati kao sistem faktičkih i pravnih radnji koje kupac mora da izvrši prema svim relevantnim izvorima da bi prodavcu predao ugovorom određenu količinu novca i prenio mu najjače. Napokon. 111 112 Kapor dr Vladimir .1. 230. primijeniće se dispozitivni propisi. Pojam obaveze plaćanja 1..PLAĆANJE CIJENE 1. IV . ugovorna obaveza kupca. kauzu zbog koje prodavac zaključuje ugovor. str.obaveze prijema ne znači gubitak prava na popravljanje štete izazvane postojanjem skrivenih nedostataka na robi. svojinsko pravo na njoj. nesumnjivo. prvenstveno različiti troškovi robnog prometa.

a ne na samoj granici (uz. Uz trošak. ZOO).. Sve ostale troškove prometa (“zavisne troškove”) kupac snosi od mjesta i vremena isporuke. čiji predmet se ispoljava u aktu predaje sume novca”. Uzansa 160. 164).odbitkom od cijene zbog njene isplate odmah i gotovinski . 235. str. ostale uvozne dažbine i troškove carinjenja. 94: “Novčanim obligacijama nazivaju se samo one koje se neposredno odnose na sumu novca. 240. nužno je osvrnuti se i na opšta pravila koja ovdje važe neposredno. Detaljnu analizu režima ovih obaveza vidjeti na str. 115 Uslovi pod kojim se ambalaža ne plaća već su izloženi. “Skonto se najčešće ugovara kod prodaje sa kratkoročnim kreditom”. Kod prodaje na kredit stvari koje daju plodove ili druge koristi.. 161).3. potrebni iznosi moraju mu. Smatramo da se taj rizik odnosi na sve slučajeve koji ometaju urednu isplatu. Tako kupac snosi uvozne carine. str. 116 U njemačkom pravu kupac ne odgovara za docnju sa prenosom pošiljke.Cijena je osnovni. kupac plaća i ambalažu po cijeni robe (uz. član 212. Samo se po sebi razumije da kupac plaća prodavcu i kamate kod ugovora o prodaji na kredit.. 114 Dakle. 117 Perović dr Slobodan. Vidjeti uporedni pregled kod Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. 517 ZOO). po svoj prirodi. st. Ako efektivno plaćanje tih izdataka vrši prodavac. kupac plaća i kamatu na dugovanu cijenu od dana prijema stvari. 117 Zbog toga je ona u Zakonu o obligacionim odnosima regulisana najprije opštim pravilima o ovoj vrsti ugovornih dužnosti. Ako ništa nije ugovoreno i u uporednom pravu 113 i kod nas se plaća za neto težinu robe bez skonta. biti predujmljeni (uz. međutim u ugovor unesena klauzula “bruto za neto”. st. Ovo utoliko prije što je ista tehnika primjenjena i u drugim nacionalnim zakonodavstvima. dalje. 114 115 113 74 . Član 28. na njegov zahtjev.kupac mora to da ugovori ili da se osloni na poslovne običaje.”.”. 169). Kupac. isto djelo. 94-105.. a ne 116 samo na sigurnost novca. kupac snosi i rizik plaćanja. SGA. bez obzira na to da li je obaveza na plaćanje dospjela ili nije (čl. p. ŠZO. 2. Primjena opštih pravila o novčanim obavezama Plaćanje cijene je. 380 HGB. Ovakva dužnost mora biti ugovorena ili predviđena u uzansama. ukoliko želi da se koristi skontom . Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Kupac snosi i troškove plaćanja. novčana obaveza. ali ne i jedini element kalkulacije. a potom i specifičnim normama koje vrijede samo za ugovor o prodaji. 3. Ako je. Troškove robnog prometa nastale prije mjesta i vremena isporuke kupac plaća samo izuzetno. 1. ukoliko se prodavac pojavljuje i kao kreditor. Pošto je posebnih rješenja veoma malo. Izuzeci od ovog pravila posebno su utvrđeni i odnose se na one troškove koji nastanu uslijed promjene mjesta plaćanja izazvane postupcima prodavca (čl. snosi troškove pribavljanja i legalizovanja uvjerenja o porijeklu robe i onda kada je dužan da ih pribavi prodavac (uz. bez obzira na to što je mjesto isporuke eventualno u zemlji. str. 160. uz. 171). 320.

mjestu i vremenu plaćanja za isporuku 120 i obilje faktičkih stiuacija koje zahtijevaju posebno tumačenje. redoslijed namirenja zavisi. str.Plaćanje cijene kod ugovora o prodaji je podvrgnuto principu monetarnog nominalizma: “kada obaveza ima za predmet svotu novca. najprije. Plaćanje se vrši prodavcu. No. 398 ZOO). No. govori o “načelu uzajamnosti” između mjesta plaćanja i mjesta isporuke. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. izuzev ako zakon naređuje što drugo” (čl. FBiH 2/95. Sl. te prekomjerno oštećenje (čl. Odredba kojom bi se unaprijed odrekao svoga prava na plaćanje prije dospjelosti je ništava (čl. Kupac svoje obaveze uvijek može izmiriti prije dospjelosti. indeksna skala). Zato ćemo ih i izložiti u sklopu odgovarajućih kupoprodajnih podinstituta. ako prodavac to izričito ili prećutno odobri (čl. 516-518). One su ništave smatra se da u ugovor nisu ni unesene. od sporazuma dužnika i povjerioca. namiruju se tek u četvrtom redu (čl. Pošto potraživanja i dugovanja po osnovu ugovora o prodaji spadaju u “ostale obaveze”. Pošto posmatramo prodaju poslovnog prava.”. vezanost normi o načinu. a kupac ne može sve da ih izmiri. Ona se primjenjuje neposredno na plaćanje kupovne cijene (čl. Ovdje je potrebno istaći još jedno pravilo. 238. može se tvrditi da je kupac uvijek ovlašten na eskont. zlatne i valutne klauzule. primijeniće se zakonski red uračunavanja (čl. 312 ZOO). 103-105. dužnik je dužan isplatiti onaj broj novčanih jedinica na koje obaveza glasi. dovode do veoma složenog pravnog Vidjeti Perović dr Slobodan. Napokon. isto djelo. 320 i 318 ZOO). A zakon to čini! Klauzule o promjeni cijene već su izložene (klizna skala... Naredna grupa pravila tiče se mjesta i vremena isplate. No. kada između istog podavca i kupca postoji više ugovora i više obaveza koje su dospjele. str. prodavac je dužan da primi i djelimičnu isplatu (čl. Pored njih postoje i drugi instrumenti kojima se cijena može prilagoditi realnoj vrijednosti. ako to proizilazi iz ugovora ili običaja. ali i prema njegovim povjeriocima. Obaveza plaćanja izvršava se pažnjom dobrog privrednika (čl. 118 Princip monetarnog nominalizma može normalno funkcionisati samo u uslovima relativno niske inflacije. 310 ZOO). kao izraz principa valorizma nisu dopuštene. 310). 139-140 ZOO). Tada je ovlašten da od svoga duga odbije eskontni iznos. 15 Zakona o finansijskom poslovanju). 394). Specifičnim rješenjima o plaćanju cijene posvećena su svega tri člana dijela Zakona o obligacionim odnosima koji govori o prodaji (čl. Od opštih instituta tu ulazi klauzula o promjenjenim okolnostima (čl. 133-136). Obavezu izvršava kupac lično ili preko svoga zastupnika. 119 120 118 75 . 18 ZOO) i u cjelini (čl. licu koje on odredi ili subjektu kojega odredi sud. Ukoliko on ne bude postignut. Valjano je ispunjenje trećem licu koje nije prethodno određeno. 305 ZOO). n. pošto su novčane obaveze djeljive. Pri tome treba voditi 119 veoma strog prema nelikvidnom računa da je Zakon o finansijskom poslovanju dužniku. Sljedeća grupa opštih pravila tiče se načina ispunjenja obaveza.

regulisanja ove dužnosti kupca. Ono se sastoji u davanju prodavcu finansijskih instrumenata podobnih za brzu i sigurnu naplatu ili u pružanju stvarnih (realnih) obezbjeđenja sa istim svojstvima. budući da su privredni subjekti dužni da obavljaju “novčani promet preko 121 Sl. prodavac i kupac postaju vezani složenim sistemom prinudnih i dispozitivnih propisa. uručenjem akceptnog naloga sa upisanim datumom dospijeća (član 18 ZFP) ili na drugi način u skladu sa Zakonom o obligacionim odnosima. vrši izmirenje novčanih obaveza. ZFP). U Zakonu o finansijskom poslovanju. Obezbjeđenje plaćanja može se izvršiti i zalaganjem vrijednosnih papira (član 17. Zakon o finansijskom poslovanju ugovaranje obezbjeđenja plaćanja 121 prepušta sporazumu stranaka i time vrši radikalnu promjenu ranijeg stanja. u skladu sa propisima o plaćanju i poslovanju hartijama od vrijednosti. bankarske garancije (član 17 ZFP). Zakon o čeku. Obezbjeđenje plaćanja može se izvršiti predajom mjenice. FBiH 10/95.1. kao prvi način plaćanja predviđa polaganje “novčanog iznosa na tekući račun povjerioca kod banke koja je u zemlji”. 2. vrijeme i način predaje instrumenata plaćanja takođe se određuju ugovorom. iz kojih je prodavac ovlašten da se namiri. cesijom i asignacijom u skladu sa zakonom kojim se uređuju ovi odnosi. No. Uzansa 188. Uopšte o načinu plaćanja Pod načinom plaćanja podrazumijevamo instrumente plaćanja i radnje koje se u vezi sa njima preduzimaju. Mjesto. gotov novac nema položaj prvenstvenog instrumenta plaćanja. 2.2. Instrumenti plaćanja Instrumenti plaćanja su sredstva kojima se. Osim instrumentima plaćanja. Najvažniji među njima su: Zakon o finansijskom poslovanju. dakle. prepušteni ugovoru. Citiraćemo ga dalje kao ZFP. međutim. te ukupan sistem postupaka koje kupac mora da učini da bi svoju dužnost isplate izvršio u skladu sa ugovorom i prinudnim finansijskim propisima. vremena i mjesta plaćanja. Sistem postupaka može se nazvati i modalitetima načina plaćanja. Zadržaćemo se na pojedinim instrumentima plaćanja u mjeri u kojoj je to potrebno radi osvjetljavanja obaveze plaćanja kupovne cijene. kada se jednom stranke sporazumiju o njima. Zakon o obligacionim odnosima i Opšte uzanse za promet robom. Način plaćanja 2. Način plaćanja i način obezbjeđenja plaćanja su. privredni subjekt može plaćati međusobne obaveze prebijanjem. Od načina plaćanja treba razlikovati obezbjeđenje plaćanja. Zakon o hatrijama od vrijednosti. n. ako obaveza plaćanja ne bude izvršena u skladu sa ugovorom. Zakon o mjenici. čeka. 76 . Izložićemo je zato kroz modalitete načina.

Od ostalih. 2). banka preuzima jednostranim apstraktnim pravnim poslom obavezu prema prodavcu. instrumenti doznake. isto djelo. str.1082 ZOO. Uređeni su rokovi za plaćanje bilo kojom vrstom trgovačkog efekta (uz. U vezi sa ovim instrumentom plaćanja treba zapaziti tri stvari: kupac je dužan da sa bankom sklopi ugovor o otvaranju akreditiva prema uslovima iz ugovora o prodaji. a banke ih se pridržavaju kao obaveznog propisa. ne nužno i u ugovoru o prodaji. Beograd 1982. prodavcu “isplatiti određenu novčanu svotu ako do određenog vremena bude udovoljeno uvjetima navedenim u nalogu za otvaranje akreditiva” (član 1072 ZOO). str. kojim se banci nalaže da izvrši doznaku računu prodavca (član 12. plaćanje se može izvršiti i akreditivom. Petrović dr Milan. a najkasnije narednog dana”. odredbe o blagajničkom maksimumu čine od gotovog novca veoma nepodesan instrument plaćanja (član 11. Savremena administracija. U prilog plaćanju gotovim novcem ne idu ni odredbe člana 10 ZFP. 128. Ova pravila Međunarodne trgovačke komore u Parizu imaju univerzalnu primjenu. godine. Drugu veliku grupu instrumenata plaćanja čine tzv. zadnja revizija 1993. 123 Član 1072 . ali nisu isključeni ni ostali: cesioni (član 436 . Treću značajnu skupinu instrumenata plaćanja čine hartije od vrijednosti. 191). 122 Zakon o finansijskom poslovanju na prvo mjesto stavlja nalog za prenos. 190) i bjanko mjenicom (uz. 124 Antonijević dr Zoran i drugi. ZFP). pa ćemo se na datim rješenjima zadržati prilikom izlaganja odgovarajućih dijelova ove materije. Predmet uređivanja je prvenstveno vrijeme kada se smatra da je isplata izvršena. 123 Akreditiv je apstraktan Četvrto.računa” (član 9. ZFP). 77 . uzanse regulišu plaćanje obračunskim ili virmanskim čekom (“virmanski nalog”) i čekovnu uplatnicu (uz. plaćanje se može izvršiti i instrumentima obračuna. 128 .129. koje nalažu prodavcu da gotovinu primljenu “po bilo kom osnovu uplati istog dana na svoj račun. Pavićević dr Božidar: “Bankarsko pravo”. tj. 189 i 196). Treba dodati da se u ovu grupu instrumenata može svrstati i poštanska uplatnica. st. ZFP). Takse i troškove vezane za izdavanje hartija od vrijednosti kao instrumenata plaćanja ili obezbjeđenja plaćanja snosi kupac (uz. pravni posao kojim se akreditivna banka na osnovu ugovora sa kupcem obavezuje da će korisniku. Zakon o finansijskom poslovanju spominje samo prebijanje ili kompenzaciju (član 12. 122 Antonijević dr Zoran. prodavčevo pravo je uslovljeno ispunjavanjem uslova koji su navedeni u akreditivu.445 ZOO) i asignacioni (član 1020 124 1034 ZOO). 192). Odnosi banke i drugih lica u poslu akreditiva su uređeni Jednoobraznim pravilima i običajima za dokumentarne akreditive iz 1933. Napokon. Pored toga.

Kada je dokument uz koji se vrši plaćanje vozarska isprava. “prodavac mora prezentirati ona dokumenta koja su prema prirodi ugovora uobičajena u takvom slučaju” (uz. te potrebi isplate u cjelini i odjednom. od opštih dispozitivnih principa o avansu. ako ništa nije ugovoreno” (član 518. 184). 2.”. Ovo rješenje odstupa. 241. pravila o plaćanju i instrumenti kojima se ono vrši prilagođeni su jednokratnoj isporuci.. biti “čista” i izdata po naredbi (uz. “u slučaju uzastopnih isporuka kupac je dužan isplatiti cijenu za svaku isporuku u času njezina preuzimanja”. koji zahtijevaju da se iznos cijene dat kao predujam ravnomjerno rasporedi na sve dijelove dužnikove obaveze. Ako je u ovakvim ugovorima kupac dao prodavcu predujam. 179 detaljno izlaže razliku između prodaje uz avans i prenumeracione prodaje. ali im i Opšte uzanse posvećuju znatnu pažnju. iz pravila o jednovremenosti isporuke i plaćanja vidljivo je da je kupac dužan platiti cijenu tek pošto je imao mogućnost da pregleda stvar (član 475). 126 dakle i prije nego što je imao mogućnost da isporučenu stvar pregleda. str.2. najprije. Ako ništa nije posebno ugovoreno ili ne proizlazi iz okolnosti posla. te da njome raspolaže (uz. 125 126 127 Toroman dr Marija. Pod uticajem načela jednovremenog izvršavanja obaveza ovo pravilo se modifikuje kod predaje predmeta ugovora u obrocima. “prve isporuke naplaćuju se iz predujma. isto djelo. 127 Česti su naročito u međunarodnom prometu. Zadržaćemo se samo na prvom slučaju. Izloženo pravilo o predujmu kod sukcesivne isporuke jasno razlikuje ovaj 125 modalitet plaćanja i od plaćanja rata kod ugovora o prodaji uz pretplatu. Na ovaj način su interesi kupca obezbjeđeni i u onim elementima ugovora koji nisu vidljivi iz prevoznih dokumenata.. 183. uz. (član 518 ZOO). Tipovi načina plaćanja Prema različitim osobinama ugovora o prodaji i specifičnim obilježjima same obaveze plaćanja mogu se utvrditi četiri karakteristična tipa ili modaliteta načina plaćanja. str. Najprije. Interesi kupca zaštićeni su i posebnim zahtjevima u pogledu teretnice (konosmana).. “prodavac u tom slučaju jamči za kvalitet. ZOO).3. str. Izuzetak od ovog tipa plaćanja postoji ako je ugovoreno plaćanje uz predaju dokumenata (D/P). 78 . Razmotrićemo ih odvojeno. st. “Pri ovakvom plaćanju kupac je dužan da izvrši svoju obavezu plaćanja cene čim su mu stavljena na raspolaganje dokumenta koja predstavljaju robu”. 186). Ako dokumenti nisu u ugovoru naznačeni. meru i dimenziju robe koji su označeni u fakturi” (uz. Dvije su podvrste ovoga tipa plaćanja: plaćanja uz dokumenta i dokumentarni akreditiv. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. 241. 184). dokumenti moraju biti takvi da dokazuju izvršenje obaveze isporuke i ujedno omogućavaju kupcu da odredi vrstu i količinu robe.”. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. 185). Ona mora glasiti na “ukrcano”. težinu. Drugo. Ne postoji li odgovarajući običaj..

Kod sukcesivnih isporuka.Carić dr Slavko. plaćanje se ima izvršiti najkasnije u roku od osam dana od dana zaključenja ugovora (uz. određeno datumom. nego kod građanske prodaje putem pouzeća preko pošte. isto djelo. Ako rok isplate prije isporuke nije utanačen. O izvršenom deponovanju kupac mora obavijestiti prodavca. pa su zloupotrebe ovoga modaliteta manje. 3. Ako je prodavac odbio prigovore na pojedine stavke ili cijeli iznos fakture. budući da predstavlja odstupanje od načela istovremenosti izvršenja ugovornih obaveza. preovladava “trenutak”. Razlikuju se situacije u kojim je plaćanje ugovoreno prije isporuke. Vrijeme izvršenja isplate 3. Ukoliko se radi o “periodu” u pitanju je protek vremena od nastanka do dospjelosti obaveze plaćanja. 182).”. 178: prodaja uz pretplatu je takav ugovor “kojim se kupac obavezuje da isplati prodavcu . U privredi dominira pouzeće koje je vezano za plaćanje prevozniku. Specifična pravila pojavljuju se onda kada se vrijeme plaćanja stavi u odnos sa vremenom isporuke. cenu pre nego što primi stvar. Depozit traje do rješavanja spora. Četvrti tip načina plaćanja postoji u slučaju spora o cijeni.. ugovor o prodaji može. 128 Kapor dr Vladimir . 129 Ako je U našem pravu vrijeme plaćanja se određuje. kupac je ovlašten da odmah po prijemu takvog obavještenja sporni iznos deponuje kod nadležnog suda (sudski depozit). Ukoliko je određeno rokom. 146 svrstavaju ovu prodaju u prodaje sa plaćanjem cijene unaprijed. 205). ova dospjelost se utvrđuje za svaki obrok posebno.Treći tip načina plaćanja jeste ono koje se vrši pouzećem. 79 .1.. 129 Član 516. 1 ZOO. Plaćanje prije isporuke. Deponovanjem novca plaćanje se smatra izvršenim do visine položenog iznosa (uz. Vrijeme plaćanja Vrijeme plaćanja je trenutak u kome ili period unutar koga sve radnje koje sačinjavaju obavezu plaćanja moraju biti završene. mora platiti nesporne iznose. str. plaćanje mora biti izvršeno do kraja radnog dana institucije kod koje se vrši plaćanje. Kupac koji ima prigovore samo na neke stavke iz fakture. str. 128 Kupac u svome sjedištu ili u mjestu isporuke stiče mogućnost da primi robu tek kada je pošti ili prevozniku platio cijenu i troškove robnog prometa koje on sam snosi. st. Zbog toga kupac za njega ne duguje kamatu ni u slučaju da spor izgubi. istovremeno sa njom i nakon preuzimanja stvari. 204).. bez obzira na način na koji će to biti učinjeno. unaprijed. 130 Toroman dr Marija. isto djelo.. ugovorom. Prodavac ne može odbiti prijem tih iznosa (uz. S obzirom na specifičnost novčanih obaveza. njegove granice utvrđuju se opštim pravilima (član 77. Kada je ugovoreno plaćanje prije isporuke. ali ne mora da ima 130 obilježja prenumeracionog ili pretplatnog posla. ZOO). po pravilu se ugovara izričito i precizno. najprije. odnosno dan u kome plaćanje mora biti izvršeno.

2. st. Oba dispozitivna pravila su uslovna. a od instrumenata plaćanja posebno. Za razliku od rješenja u uporednom pravu. Po pravilu. Plaćanje gotovim novcem smatra se izvršenim kada kupac dugovanu sumu uruči prodavcu ili je položi na njegov tekući račun. vrši pošto je proteklo vrijeme koje kupcu stoji na raspolaganju za pregled robe. pri tome. ako je isporuka izvršena uz predaju dokumenata koja. ako je kupac robu dobio prije fakture. Izuzetno. prodavac traži obezbjeđenje ovakvih kredita. Kada se plaćanje vrši instrumentima doznake preko banke (nalog za prenos i obračunski ček ili virman) plaćanje se smatra izvršenim onda kada su to stranke dogovorile. 3. 238. 2. 177.”. kupac može odbiti ili odložiti isplatu (član 475. onda važi dispozitivna norma po kojoj se cijena plaća “u času . 3). odnosno obezbjeđenje plaćanja.238. u kome se obavlja predaja stvari” (član 516. 188). U ovom slučaju prodavac kreditira kupca. uz. naš Zakon o obligacionim odnosima predviđa da se plaćanje ima izvršiti u roku koji je predviđen poslovnim običajima (član 516. Poslovni običaji često vežu ova dva momenta onda kada je ugovoreno “plaćanje uz fakturu”.. Ona će se primijeniti ukoliko nije ugrožen princip jednovremenosti isporuke i plaćanja.. ono se ravna prema dispozitivnim 132 propisima. 80 . U slučaju da sporazuma stranaka nema. Ukoliko se ne prihvati gledište da je rješenje Opštih uzansi postalo poslovni običaj. Vrijeme isplate Vrijeme isplate je trenutak u kome se smatra da je plaćanje izvršeno. o plaćanju polaganjem 131 132 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. ZOO). str. ZOO). lišava prodavca prava da raspolaže robom (uz. Polaganje se vrši virmanom (uz. Kreditiranje se vrši za ukupan iznos potraživanja. Ako vrijeme plaćanja nije ugovoreno. Vidjeti Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Ono zavisi od načina plaćanja uopšte. odnosno organizacije da odobri računu vjerovnika iznos naznačen u nalogu” (član 318. 1.. ZOO.”. dug je namiren kada banci ili drugom subjektu kod koga se vodi račun prodavca “stigne novčana doznaka u korist vjerovnika ili nalog (virman) dužnikove banke. st. st. ono se rijetko izričito ugovara. str. u praksi se sreće posredno ugovaranje istovremenosti isporuke i plaćanja stipulisanjem dokumentarne isporuke. 236 . Bude li to slučaj..Pošto je istovremenost isporuke i plaćanja osnovno dispozitivno pravilo u ovoj oblasti.. Plaćanje unazad je ono koje se. daju osnova za stav da u ovom slučaju plaćanje treba izvršiti u roku od osam dana od dana prijema robe. kupac nije ovlašten da odloži plaćanje ni pozivom na dužnost i/ili pravo pregleda robe. odnosno od prijema fakture.. 131 Pored toga. Ovim rješenjem je u stvari sažeta stilizacija uzanse 189. st. 177. st. na osnovu izričitog ili prećutnog sporazuma stranaka. 2). Ukorijenjenost Opštih uzansi u našoj poslovnoj praksi i racionalnost uzanse 177. 3).

ZOO). Ako se plaćanje vrši virmanom ili drugim obračunskim sredstvom. razumije se pod uslovom da na kupčevom računu ima sredstava. Obaveza se konačno gasi kada prenesene hartije budu honorisane. kupac. U drugoj nije dovoljno da kupac da nalog svojoj banci. pa je plaćanje izvršeno onda kada kupac da nalog banci. Da bi se plaćanje smatralo izvršenim. obaveza se smatra izmirenom kada dužnik uplati iznos svoje obaveze pošti. Mjesto plaćanja 4. Ako je plaćanje preko pošte ugovoreno. 1. Određivanje mjesta plaćanja Mjesto plaćanja je lokalitet na kome sve radnje koje ulaze u obavezu plaćanja moraju biti završene. st. Prvi je da su novčane obaveze donosive. st. prodavac i kupac imaju istu banku. odnosno onaj u kome je njegova obaveza prema kupcu prestala da postoji ili se smanjila. Plaćanje akreditivom se smatra izvršenim kada je banka otvorila akreditiv u skladu sa uslovima iz ugovora. Ista rješenja važe i za plaćanje čekovnom uplatnicom. 4.sredstava na tekući račun putem virmana. 3. Kad ovakav način plaćanja nije ugovoren. Trenutak u kome je isplata izvršena je onaj u kome je prodavac postao povjerilac po tražbini. kada je u pitanju plaćanje preko pošte. Tri principa vladaju pravilima o određivanju mjesta plaćanja. ali kod ove obaveze ta podjela nema poseban pravni značaj. neophodno je da kupčeva banka dostavi nalog za prenos prodavčevoj banci. st. preuzima pravila uzanse 181. koja važe za pomenute instrumente. tj. st. Analogno mjestu isporuke ono se može posmatrati u užem i u širem smislu. cesijom i asignacijom utvrđuje se prema pravilima obligacionog prava. Posljedice eventualne docnje svoje banke snosi. 2). onda se ovaj princip konkretizuje tako što se kao mjesto plaćanja određuje “sjedište organizacije kod koje se vode vjerovnikova novčana sredstva” (član 320.1. 2). Plaćanje hartijama od vrijednosti smatra se uslovno izvršenim onda kada one budu prenesene prodavcu na način koji je dogovoren i koji mora biti u skladu sa pravilima prenosa odgovarajućeg trgovačkog efekta. Ne bude li dug predajom hartija izmiren u roku. ZOO u članu 318. ZOO). obaveza je isplaćena onda “kad vjerovnik primi novčanu doznaku” (član 318. 2. da se ispunjavaju u sjedištu povjerioca (član 320. smatramo da ovo pravilo treba tumačiti tako da je vrijeme isplate ono u kome pošta prema redovnom toku stvari ponudi prodavcu isplatu novca. Vrijeme isplate kod izmirenja obaveza kompenzacijom. dakle. Iz ovoga rješenja je vidljivo i drugo načelo: mjesto isplate nalazi se pod snažnim 81 . s tim što se kao prenosilac novca ne mora pojaviti pošta (član 318.). a ni dva dana po prijemu prodavčeve opomene. U prvoj. prodavac može zahtijevati isplatu u gotovom uz priznavanje eskonta (uzansa 190. Stoga se i dalje razlikuju dvije osnovne situacije. st. Da kupac ne bi pao u docnju bez svoje krivice.

str. odnosno sjedištu prodavca” (član 516. Time se specijalna pravila o plaćanju kupovne cijene vraćaju na opšti pravni režim izmirenja novčanih obaveza. 174). plaćanje se vrši “u mjestu u kome se obavlja predaja stvari” (član 516. U nedostatku pravila običajnog porijekla.. 133 Naše pravo slijedi kontinentalne sisteme. 2. Napokon. ZOO ne isključuje ni primjenu uz. 133 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema.uticajem rješenja o načinu i vremenu isplate. ako se iz ugovora ili okolnosti posla vidi “iz kojeg će se poveriočevog sedišta izvršiti isporuka. No. način plaćanja dozvoljava da se povjeriocu pruži ovlaštenje na jednostranu promjenu mjesta plaćanja. plaćanje se vrši u sjedištu one koja je poslala ponudu. ZOO). st. Povjerilac može promijeniti svoje sjedište u periodu između zaključenja ugovora o prodaji i dospjelosti obaveze plaćanja. “ako se cijena ne mora platiti u času predaje..”. 3. 2 ZOO). Odnosi koji tim povodom nastaju predmet su posebne pažnje zakonodavca. Uštede u troškovima idu u korist prodavca. Ukoliko ugovor ništa ne govori o ovom pitanju. više poslovnih jedinica. Smatramo da ova rješenja analogno vrijede i u situacijama u kojima je promijenjena institucija preko koje se vrši plaćanje. Napokon. 4. odnosno izvršila prihvat.2. plaćanje se vrši u mestu tog sedišta” (uz. princip uzajamnosti ukazuje na to da “je i mjesto plaćanja određeno mjestom isporuke. st. 3. Cilj usvojenih rješenja jeste zaštita opravdanih interesa kupca.. Promjena mjesta plaćanja Stranke mogu uvijek sporazumno promijeniti mjesto plaćanja. povećanje troškova ispunjenja “pada na teret vjerovnika”. 1 ZOO). No. Ako povjerilac ima više sjedišta. tj. po kojoj ovi principi vrijede i kad povjerilac naloži plaćanje na račun nekog trećeg lica. st. Napokon. On je dalje ovlašten da traži plaćanje u novom sjedištu. ZOO). ZOO je jasan. dakle prodavca. Cijena se najprije mora platiti u mjestu koje je određeno ugovorom (član 516. Član 320. st. 2.. st. mjesto plaćanja se određuje prema poslovnim običajima (član 516. 175. st. Opšte uzanse dalje razrađuju ovo rješenje. I napokon. odnosno u onima u kojima je prodavčeva banka promijenila svoje sjedište. 238. plaćanje se obavlja u prebivalištu. 82 .”.

No. Tretman prigovora iste vrste je u uporednom pravu različit. Drugo.GLAVA ČETVRTA PRIGOVORI I . kojima on ukazuje dužniku na činjenicu da ugovor ne smatra izvršenim. prigovori spadaju u opštu obavezu obavještavanja o relevantnim činjenicama i stoga su zasnovani na načelu poštenja i savjesnosti (član 12. Najznačajniji prigovori koje stavlja kupac su oni koji se daju zbog: docnje sa isporukom. različitih od opšte sankcije naknade štete izazvane propuštanjem generalne dužnosti obavještavanja (član 268. Pojam prigovora Prigovorima se. odnosno da ga ne smatra uredno izvršenim. ZOO). Prigovori se i u našem i u uporednom pravu nazivaju i reklamacijama. Zbog toga se može smatrati da oni predstavljaju samostalan. u najširem smislu. S obzirom na ekonomsku poziciju povjerioca. Zbog toga se ovdje moramo zadovoljiti sa tri osnovne pravne kvalifikacije. viši institut prava prodaje. kupca ili prodavca. prigovori se ponekad kvalifikuju kao pravo. posljedice prigovora na oba učesnika u poslu i pogoršanje pravnog položaja povjerioca u slučaju propuštanja ili docnje sa prigovorom dopuštaju da se on kvalifikuje i kao obaveza. Prigovarati mogu i kupac i prodavac. ZOO). 2. očuvanje prava na naknadu je najvažnija. No. svaki prigovor se može odrediti i kao pomoćni pravni posao. Radi rješavanja ove dileme naš Zakon o obligacionim odnosima za najvažniji i najsloženiji prigovor . nepoštivanja garancije da stvar nema materijalnih nedostataka i 83 . poticanje dužnika da sam izvrši obavezu ili da je izvrši uredno. a ponekad kao obaveza. Prigovori su usmjereni na: vjerodostojno konstatovanje činjenica.UOPŠTE O PRIGOVORIMA 1. očuvanje prava na popravljanje štete i na vansudsko rješavanje sporova. tako i posljedice. No specifičan sadržaj. Treće. značaj i kvalifikacija prigovora su različiti. Pravna kvalifikacija prigovora je veoma složena i ne može se dati za sve vrste na isti način. odnosno obavještenjima o nedostacima. dok će ostali biti izloženi uz odgovarajuće obaveze ili odgovornost za njihovo neizvršenje. posebno baviti samo najvažnijim. Stoga se razlikuju kako iscrpnost pravnog režima.reklamaciju na materijalne nedostatke izričito kaže da predstavlja dužnost kupca (član 481). Od svih navedenih funkcija. Vrste prigovora Prigovor neispunjenja ili neurednog ispunjenja se može staviti povodom povrede svake obaveze. logičnije je prvo rješenje. stoga. mogu smatrati izjave ugovornog povjerioca. Mi ćemo se. funkcije i pravni režim doveli su do posebnih sankcija. s obzirom da predstavlja izjavu volje sa značajnim juridičkim konsekvencama. Prvo.

. 134 Reklamacija se upućuje prodavcu ili njegovom vozar. davanje reklamacije postoji u ugovoru kao dužnost kupca i to u izgledu koji predviđa Zakon o obligacionim odnosima. 134 Opširnije vidjeti Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola kvaliteta. Reklamacija je tijesno vezana sa obavezom garancije da roba nema materijalnih nedostataka.REKLAMACIJA NA MATERIJALNE NEDOSTATKE 1. ZOO dilema da li je reklamacija mana robe obaveza ili pravo je prevaziđena. po pravilu. javljaju subjekti koji sa kupcem imaju ugovor o obavljanju nekih poslova iz oblasti usluga u prometu robe (špediter. Uvođenjem koncepta materijalnih nedostataka kao višeg instituta. 2. te izričitim redigovanjem člana 481.prekršaja garancije da preneseno pravo nema pravnih nedostataka. reklamacija predstavlja pomoćni pravni posao. te u mogućnosti rješavanja sporova vansudskim putem. Reklamacija na materijalne nedostatke predstavlja obavezu kupca. Napokon. mjesto i vrijeme. Pojam reklamacije Reklamacija na materijalne nedostatke je pravna radnja. Kao punomoćnici u privredi se. ona predstavlja uslov za očuvanje prava na naknadu štete.. Zato je logično da se davanje ovoga obavještenja kvalifikuje i kao prirodan sastojak ugovora. ali nesumnjivo. Modaliteti reklamacije i njenog davanja su brojni. Pravni značaj uredne reklamacije je u tome što ona služi održavanju kupčevog prava na popravljanje štete na snazi. odnosno odrediti njene modalitete. Ukoliko žele. str. trgovački zastupnik). 84 .”. Ona je akcesorna pravu kupca da zahtijeva obeštećenje u slučaju postojanja materijalnih nedostataka. Ne učine li tako. Drugim riječima. po njegovim nalazima i mišljenju. 165. Pored toga. II . Ispitaćemo ih kroz tri osnovna: način. konkretan materijalni nedostatak i kojom mu stavlja do znanja da ima namjeru da se koristi nekim od prava koja mu po tom osnovu pripadaju. reklamacija je obavještenje prodavcu o neizvršenoj obavezi garancije da stvar nema materijalnih nedostataka. Na strani prodavca je najvažniji prigovor zbog docnje kupca sa plaćanjem cijene. izjava kojom kupac obavještava prodavca da isporučena roba ima. i bez intervencije trećih lica. Komercijalni značaj reklamacije ogleda se prije svega u održavanju dobrih poslovnih odnosa između partnera. stranke mogu dužnost reklamiranja izričito ili prećutno. Način reklamiranja Reklamaciju daje kupac neposredno ili preko svoga ovlaštenog punomoćnika. isključiti iz ugovora.

. po pravilu.”. Ukoliko je on korišten “smatra se da je kupac izvršio svoju obavezu da obavijesti prodavca” i kada on uopšte ne primi reklamaciju ili je dobije sa zakašnjenjem (član 484. Napokon. i 152. Lica koja će biti ovlaštena da upute ili prime reklamaciju mogu se i posebno odrediti ugovorom o prodaji. str. Uz. Funkcije reklamacije zahtijevaju da se u nju uvijek unese i ugovor povodom koga je sporna roba isporučena. 2 ZOO).. Svi ostali elementi su nebitni. stvar je konkretnih okolnosti: od stručnosti kupca. Da bi se one mogle ostvariti neophodno je da poziv bude konkretan i učinjen u skladu sa poslovnim običajima. ZOO se poveo za poslovnom praksom i međunarodnom regulativom prije nego za uporednim zakonodavstvom.punomoćniku. Drugi element sadržaja bez koga reklamacija ne može da postoji je poziv prodavcu da pregleda stvar kako bi se uvjerio da je reklamacija zaista opravdana. Do koje mjere će se ići u detaljno navođenje nedostatka. do brzine kojom cijeli postupak mora biti obavljen. osim u slučaju slanja prigovora na 135 136 137 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. zahtijevaju da kupac dostavi prodavcu relevantne dokumente. neki su. “sudovi stoje na stanovištu da se iz reklamacije mora da vidi da je kupac podnosi s namerom da se koristi jednim od prava koja mu se 136 Ta prava u našem sistemu ne moraju priznaju u vezi sa nesaobraznom robom”. 137 Ako je način slanja reklamacije određen ugovorom. 135 dovoljno precizan da omogući prodavcu da formira stav o vjerovatnoj osnovanosti i ozbiljnosti reklamacije. pošto njime ni jedan od ciljeva radi kojih je reklamacija uvedena ne bi mogao da bude ostvaren. U reklamaciji “kupac je dužan potanje opisati nedostatak i pozvati prodavca da pregleda stvar” (član 484 ZOO). vodila bi stavljanju prodavca u neravnopravan ekonomski i pravni položaj. To znači da opis nedostatka mora biti konkretan i jasan. Ovaj sastojak diktiran je funkcijama prigovora. Uz ovo rješenje treba primijetiti dvije stvari.”. Prvo. u reklamaciji se. Zakon o obligacionim odnosima primjera radi kao “pouzdan način” slanja reklamacija navodi preporučeno pismo i telegram. Najprije. navode dokumenti i dokazi kojima kupac raspolaže. tipizirani. 166. Stoga. on daje osnova da se svi elementi sadržaja reklamacije podijele na: bitne i nebitne. Sadržaj reklamacije veoma je složen. 166. Vilus dr Jelena: “Utvrđivanje i kontrola. Iako oni zavise od prirode i okolnosti posla. preko prirode robe i nedostatka. 85 . No. Član 484. Prvi bitan element sadržaja jeste potanji opis nedostatka.. str. vrijediće samo onaj prigovor koji je otpremljen u skladu sa ugovorom. Prodavac može na pregled uputiti i svoga punomoćnika. onda je iskoristio opciju i ne može kasnije jednostrano da mijenja svoj odštetni zahtjev. Generalna izjava da roba ima materijalnih nedostataka kojoj bi se priznavala svojstva reklamacije. kod reklamacija važi teorija prijema. da budu precizirana. st. 132. Reklamaciji nikada ne treba prilagati originale dokumenata. ipak.. ako to kupac učini. Uopšten prigovor ne proizvodi pravne posljedice.

Izložena pravila o mjestu reklamiranja vrijede za slučaj da obje stranke nisu prisustvovale pregledu i za slanje reklamacije “na siguran način”. Ni protek objektivnog roka od 6 mjeseci nakon isporuke na gasi kupčevo pravo u ovom slučaju. tj. Vrijeme reklamiranja Vrijeme reklamiranja je trenutak u kome ili period unutar koga sve radnje koje su vezane za obavještavanja prodavca o materijalnom nedostatku moraju biti završene. vrijeme reklamiranja zavisi od toga da li je nedostatak vidljiv ili skriven. ako je nedostatak “bio poznat prodavaocu ili mu nije mogao ostati nepoznat” (član 485 ZOO). a ako se to ne zna . On to pravo ne gubi čak ni onda kada je sam propustio da izvrši radnju pregleda bez odlaganja ili da reklamira na vrijeme. važiće rješenja Zakona o obligacionim odnosima. Dispozitivno rješenje mora se izvući iz opštih pravila i iz regulative načina slanja reklamacije. Očuvanju kupčevih prava po osnovu postojanja materijalnih nedostataka vodi samo onaj prigovor koji je blagovremen. vrste materijalnog nedostatka i vremena kontrole urednosti ispunjenja isporuke. biće pravovaljan samo onaj prigovor koji je u to mjesto i upućen. bilo prihvat. Mjesto reklamiranja Mjesto u kome treba izvršiti reklamaciju nije posebno regulisano u izvorima prava. ako su stranke učestvovale u pregledu i konstatovale vidljivi nedostatak. I drugo. prepušteno opštim pravilima. No. Njegovo određivanje zavisi od: savjesnosti prodavca. Ono je. reklamacija se šalje u mjesto iz koga se ugovor izvršava. Ne bude li to učinjeno. Pošto je usvojena teorija prijema. Unutar svakog od ta dva slučaja postoje specifična rješenja. Ako je mjesto u koje treba poslati reklamaciju posebno ugovoreno. uspostavljeni izuzetak je jedan od rijetkih primjera pozitivnih sankcija u našem zakonodavstvu. Blagovremenost reklamacije je izuzetno važna. Na tu situaciju je primijenjena teorija otposlanja. jasno je da je sjedište prodavca ujedno i mjesto u koje treba uputiti reklamaciju.u mjesto iz koga je učinjena bilo ponuda. Kada je prodavac savjestan. kupcu stoji na raspolaganju neograničeno vrijeme da izvrši reklamaciju. U našem pravu stranke su slobodne da vrijeme prigovora utvrde sporazumno. 3. 4. Ako on ima više poslovnih jedinica. 86 . Ako je prodavac bio nesavjestan. stoga. reklamacija kao neformalan pravni posao treba da se obavi u mjestu pregleda. Predstavlja veoma složen modalitet.siguran način.

koji upućuje na povećan stepen hitnosti. Dobije li kupac stvari po osnovu odgovornosti prodavca za materijalne nedostatke. Upravo zbog toga se šestomjesečni period ne može produžiti subjektivnim rokom ili njegovim dijelom u slučaju kad je nedostatak otkriven u periodu prije isteka objektivnog roka koji odgovara pravnom standardu “bez odgađanja”. st. No. 2 ZOO). Oni moraju biti održani kumulativno. a najkasnije razumno vrijeme po isteku vremena isporuke. dakle. Samo se na taj način može očuvati jednakost davanja stranaka i u ovome poslu. za vrijeme provjere. inače gubi pravo koje mu po toj osnovi pripada”. Vrijeme reklamiranja skrivenih nedostataka određeno je subjektivnim i objektivnim rokom. Njegova dužina je u ugovorima o prodaji poslovnog prava određena standardom “bez odgađanja”. Početak toka roka za reklamiranje je u ovom slučaju objektiviziran. Dan isporuke je ujedno i dan početka toka objektivnog roka od 6 mjeseci unutar koga se reklamacija prema savjesnom prodavcu uopšte može izvršiti. počevši od trenutka kada je prema redovnom toku stvari utvrdio ili mogao da utvrdi postojanje materijalnih nedostataka. odnosno od izvršene zamjene ili popravke (član 483). st. Prodavac mora znati da se radi o reekspediciji. Na ovaj način je odgovornost za otezanje sa slanjem obavještenja od krajnjeg prebačena na prvobitnog kupca. Razumno vrijeme je ono koje je urednom kupcu potrebno i dovoljno da sačini reklamaciju (član 481. a ne stvarno vrijeme u kome je kupac obaviješten o nedostatku. 87 . Poseban slučaj i ovdje predstavlja reekspedicija. njegovim istekom gasi se i pravo kupca na popravljanje štete. Uzima se u obzir objektivno mogući tok odnosa između klijenta (kupčevog kupca) i kupca. a njegov kraj za period koji je normalno potreban za sastavljanje uredne reklamacije (član 481. 1 ZOO). Subjektivni rok počinje teći od dana otkrivanja nedostatka. Ipak. 3. a često i ne zna ko se javlja u toj ulozi. a ne samo procesna mogućnost ulaganja prigovora. Izraz “odmah” je pravni standard. ZOO “kupac je dužan prodavaoca obavijestiti o nedostacima čim je po redovnom toku stvari mogao za njih doznati od svojih klijenata”. Ne bude li pregled moguć pri isporuci ili kada prodavac ne pozove kupca da prisustvuje isporuci i pregledu. a ne na prodavca. on ne bira konačnog kupca. st. On praktično znači da kupac mora prigovoriti čim opazi nedostatak. rokovi za reklamiranje počinju da teku od prijema nove stvari. zakonodavac dopušta strankama da ugovaranjem dužeg objektivnog roka ugovor potpuno prilagode svojim specifičnim potrebama i uslovima (član 482 ZOO). Objektivni rok je prekluzivan. Početak toka roka za reklamiranje veže se. Prema članu 481. kupac je dužan da u privrednoj prodaji reklamaciju izvrši “bez odlaganja”. Rješenje je logično.Ako su obje stranke prisustvovale isporuci i ako je pregled tada izvršen “kupac je dužan svoje primjedbe zbog vidljivih nedostataka saopćiti prodavaocu odmah.

Stilizacija člana 509.III . ovaj prigovor predstavlja obavezu kupca (član 510 i 509 ZOO). Priroda pravnih nedostataka je takva da njihovo dokazivanje redovno vrši treći. isporuka nove stvari bez nedostatka). treba uzeti da je reklamacija na pravne nedostatke uvijek učinjena kada je poslata. nego povećava potrebu da kupac svoju izjavu uputi “na siguran način”. rokovi se moraju utvrditi tumačenjem pravila o prekluziji prava na naknadu štete. Specifičnosti režima reklamacije na pravne nedostatke Prvo odstupanje režima reklamacije na pravne od pravila o prigovoru na materijalne nedostatke leži u sadržaju reklamacije. ZOO je takva da dopušta još jednu osobenost: kupac se mora već u prigovoru opredijeliti za vid zaštite koji želi (oslobađanje stvari od pretenzije trećeg. Pošto u ovom slučaju nema posebnih pravila o načinu obavještavanja. budući da Zakon o obligacionim odnosima nema posebnih pravila o ovom pitanju. Kupac mora da obavijesti prodavca barem o zahtjevu trećeg i to u cjelini. To je treća 88 . reklamacija predstavlja i prirodan sastojak ugovora. Vrijeme reklamacije može se odrediti ugovorom. Ovakva solucija ne isključuje. Zbog toga je dužnost kupca u pogledu preciziranja pravnih nedostatka strožija. Pojam reklamacije Reklamacija na pravne nedostatke je izjava kojom kupac obavještava prodavca da preneseno pravo nije uopšte konstituisano ili nije konstituisano u obimu i na način predviđen ugovorom i kojom mu daje do znanja da ima namjeru da se koristi nekim od prava koja mu po tom osnovu pripadaju. ona ima i svojstva pomoćnog pravnog posla. 2. Ako se prigovor mora dati da bi kupac sačuvao svoja prava. Modaliteti reklamacije na pravne nedostatke su isti kao i kod prigovora na materijalne nedostatke. Reklamacijom na pravne nedostatke kupac opominje prodavca na neizvršavanje obaveze garancije za osobine prenesenog svojinskog prava. onaj ko tvrdi da ima jače pravo na prodanoj stvari nego kupac. U daljim izlaganjima zadržaćemo se samo na njima. Slučajevi u kojima kupac nije dužan da reklamira posebno su uređeni Zakonom o obligacionim odnosima. a ne kada ju je prodavac primio.REKLAMACIJA NA PRAVNE NEDOSTATKE 1. Specifičnosti pravnih nedostataka i osobiti vidovi popravljanja štete kada oni postoje. Pravni značaj reklamacije oličen je u činjenici da se određeni vidovi šteta izazvanih postojanjem pravnih nedostataka mogu reparirati samo ako je kupac uredno obavijestio prodavca o postojanju pravnih mana. Pored toga. doveli su i do nekih posebnih rješenja. Druga karakteristika tiče se načina davanja reklamacije. U principu. Ako to nije učinjeno.

krajnji rokovi za reklamaciju su izjednačeni sa rokovima za ostvarivanje prava na popravljanje štete. st. krajnji rok za reklamaciju i za ostvarivanje prava prema prodavcu je šest mjeseci od “pravomoćno okončanog spora” (član 515. 89 . krajnji rok za reklamaciju je godina dana od dana saznanja za pravo trećeg (član 515. Momenat saznanja je faktičko pitanje i sud ga cijeni od slučaja do slučaja. Ako je u pitanju vansudska evikcija. 1 ZOO). 2 ZOO). st. Ako se ometanje prava manifestuje u pokretanju spora (sudska evikcija). U suštini.osobenost ove reklamacije. kupac je pozvao prodavca da mu pomogne u parnici.

90 .

141 Opširnije vidjeti Perović dr Slobodan. 504. Nesumnjivo je da docnja sa isporukom spada u dužničku docnju i to sa neispunjenjem nenovčanih obaveza. 1 ZOO). 142 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Prema njima se procjena posljedica djelimičnog ispunjenja vrši shodno cilju radi kojeg je druga strana zaključila ugovor (subjektivni kriterij). rat. ZOO. str. No. Docnja sa isporukom se može pravno kvalifikovati kao štetna radnja povrede ugovora. Zbog toga.”. Dilema nije samo akademska. Docnja sa isporukom može se svrstati u različite podvrste opšteg pojma docnje. objektivni čin docnje sa isporukom može kod fiksnih poslova imati još jednu pravnu posljedicu . činjenica da su se te norme formirale pretežno na terenu ugovora o prodaji dozvoljava njihovo zajedničko izlaganje. docnja prodavca sa isporukom je činjenica neizvršavanja obaveze stavljanja stvari na raspolaganje kupcu u vrijeme koje je utvrđeno ugovorom ili na osnovu ugovora. str. 1. 139 Djelimična docnja je pravno relevantna ako se odnosi na znatniji dio obaveze. požar. docnja prodavca u ovom slučaju može biti potpuna ili djelimična. samim tim što je do zakašnjenja sa isporukom došlo. (objektivna docnja).. 144.. naime. 140 Pored toga.GLAVA PETA ODGOVORNOST PRODAVCA I . Pojam docnje i odgovornosti za docnju sa isporukom 1. “Praktičan značaj razlike između objektivnog i subjektivnog shvatanja docnje naročito dolazi do izražaja pri prolaznoj nemogućnosti izvršenja za koju prodavac nije kriv (npr. 91 . 503. “Dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obavezu u roku određenom za ispunjenje” (član 324. moraju biti primijenjeni i vrijednosni kriteriji. ili samo onda ako je pao u zadocnjenje svojom krivicom (subjektivna docnja). str. Član 131. st. isto djelo. Ona dovodi do ugovorne odgovornosti prodavca samo ako su ispunjene i druge pretpostavke (šteta. zabrana izvoza i slično).raskid 138 ugovora po samom zakonu. važe opšta pravila obligacionog prava.1. ZOO.ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA ISPORUKOM 1. st. O različitim vidovima djelimične docnje i o njihovim posljedicama vidjeti Perović dr Slobodan. Pored odgovornosti. Neke od ovih kvalifikacija su jednostavne i nesporne. uzročna veza i krivica). 141 Najveći i za docnju sa isporukom najvažniji problem predstavlja kvalifikacija docnje po njenom osnovu. Zavisno od mjere neispunjenja isporuke.” 142 138 139 140 Član 125. Shodno tome. za njeno određenje. da li je prodavac kao dužnik u docnji. isto djelo. Upravo zbog toga docnju sa isporukom ne treba miješati sa odgovornošću za docnju sa isporukom. štrajk. Pojam docnje sa isporukom Docnja prodavca sa isporukom je pojavni oblik docnje ugovornog dužnika. u principu. Pitanje je.

Zajednička karakteristika izloženih izvora jeste u tome da se. 143 Budući da je odgovornost za docnju subjektivna i da se krivica dužnika pretpostavlja (član 263 ZOO) “praktično se pitanje svodi na teret dokazivanja”. Različite faktičke i pravne osobine jednokratne i sukcesivne isporuke utiču na režim odgovornosti za zadocnjenje. ZOO i na osnovu pravila o raskidu ugovora zbog docnje (član 124 . ova vrsta odgovornosti se može kvalifikovati kao subjektivna. Perović dr Slobodan. Unutar realnih isporuka. odnos odgovornosti za docnju dalje se razlikuje prema tome da li je u pitanju jednokratna ili sukcesivna isporuka. Pored toga. Četiri su grupe pravila koje su pri tome najvažnije. Napokon. str. isto djelo. dalje. Odgovornost prodavca za docnju sa isporukom uređena je prvenstveno Zakonom o obligacionim odnosima. u onoj mjeri u kojoj je šteta posljedica docnje. str. Zbog toga je neophodno pravne posljedice zakašnjenja sa isporukom posmatrati odvojeno za fiksne i nefiksne poslove prodaje. Značaj naturalne restitucije u popravljanju štete dovodi. razumnog roka za naknadno uredno ispunjenje isporuke. 143 144 Perović dr Slobodan. 144 1. Drugu čine opšta pravila o posljedicama neispunjenja ugovora (član 262 269 ZOO). osim kod fiksnih ugovora. tj. Konkretan izgled toga sistema zavisi od vrste isporuke. On je različit kod dokumentarnih i kod realnih isporuka. a četvrta na posebna pravila o naknadi štete u slučaju raskida prodaje (član 523 . isto djelo. Mogućnost ugovornog uticaja na dispozitivne norme postoji. 504. Prva se tiče opštih rješenja o odgovornosti ugovornog dužnika (član 324).526 ZOO).132 ZOO). Pored toga. stranke svojim sporazumom često utiču na dužinu primjerenog. insistira na održavanju ugovora na snazi i na njegovom realnom ispunjenju. S obzirom da se krivica prodavca za docnju pretpostavlja (član 263 ZOO). Pojam odgovornosti za docnju sa isporukom Odgovornost za docnju sa isporukom je jednostrano obavezni obligacioni odnos čiji je predmet radnja popravljanja štete u naturi ili novcu. na pravila o odgovornosti djeluje i karakter roka.126 ZOO) osnovano se može zaključiti da domaće pravo prihvata objektivni koncept docnje “koji je karakterističan za ugovore u privredi”. i zadocnjenje sa dokumentarnom isporukom ima neke specifičnosti zbog kojih mora biti posebno ispitano. 505. ali se mora kretati u granicama Zakona (član 264 i 265 ZOO).Iz definicije dužnikove docnje u članu 324. Treća se odnosi na raskid ugovora zbog neispunjenja (član 124 . 92 .2. do toga da u praksi odgovornost kao jednostrano obavezni obligacioni odnos postoji samo kao temelj složenog sistema obaveza i prava u koje prodavac i kupac stupaju povodom popravljanja štete izazvane docnjom.

st. No. Ovakvo čišćenje od zadocnjenja (purgatio morae) djeluje samo na pravo kupca da ugovor raskine. dužnik to može učiniti do isteka roka zastarelosti. Odgovornost kod nefiksnih poslova Pravo BiH predviđa dvije osnovne posljedice zadocnjenja prodavca sa izvršenjem realne jednokratne isporuke kod nefiksnih poslova. a na strani kupca nastaje pravo na popravljanje štete. Ova osnovna šema je u pravno-tehničkom smislu veoma složena. On mora da vodi računa o 145 146 147 Perović dr Slobodan. str. pasivno čeka da se prodavac samoinicijativno očisti od docnje. najprije može da šuti. tj. Naknadni primjereni rok se daje samo za ispunjenje u skladu sa ugovorom. Kupac ne može u njemu jednostrano mijenjati modalitete isporuke zasnovane na sporazumu stranaka. ugovor prestaje da postoji.Carić dr Slavko. st.1. Član 155. Druga moguća posljedica jeste raskid ugovora uz postojanje obaveze prodavca da nadoknadi štetu izazvanu raskidom (član 124 ZOO). No. Pravo na raskid ugovora zbog zadocnjenja prodavca sa isporukom pripada samo kupcu. dalje. 93 .2. Prodavac koji je u docnji može izvršiti isporuku sve dok ne primi obavještenje kupca o tome da se ugovor raskida (član 130). isto djelo. a vjerovnik da zahtijeva njezino ispunjenje “ (član 126. Odgovornost za docnju sa jednokratnom realnom isporukom 2. 3 ZOO). 185 . A to znači da kupac može zahtijevati naknadu proste štete i izgubljene dobiti koji su prouzrokovani docnjom. 3 ZOO). Prva je održavanje ugovora na snazi uz prodavčevu obavezu da naknadi štetu izazvanu docnjom Načelo realnog ispunjenja ugovora i potrebe prometa navele su zakonodavca da ovu mogućnost pruži objema strankama: “kad ispunjenje obaveze u određenom roku nije bitan sastojak ugovora. dužnik zadržava pravo da i nakon isteka roka ispuni svoju obavezu. kupac ima pravo da zahtijeva ispunjenje u skladu sa ugovorom uz davanje naknadnog primjerenog roka za ispunjenje (član 262. 146 Napokon. On. 1 ZOO). Tek po njegovom bezuspješnom proteku. ovlašten da zahtijeva uredno ispunjenje bez davanja primjerenog roka u kome to treba učiniti. Kupac koji želi da uprkos docnji prodavca sa isporukom održi ugovor na snazi ima tri mogućnosti na raspolaganju. str.192 ZOO. da potpuno 145 Kupac je. st. to je njegovo pravo na naknadu ograničeno na konkretnu štetu. Zato ćemo se posebno zadržati na rješenjima vezanim za pojedine elemente. Ono ne oslobađa prodavca obaveze da naknadi štete izazvane zadocnjenjem (član 262. 511. 164: “pravo na ispunjenje ugovora pripada mu i bez toga”. ZOO. U sva tri slučaja ima mogućnost da traži naknadu štete prema opštim pravilima. st. 2 ZOO). kupac nije pri tome potpuno slobodan. isto djelo. Kapor dr Vladimir . u ovom slučaju on kao povjerilac “mora ostaviti dužniku primjeren naknadni rok za ispunjenje “ (član 126. Dužina naknadnog primjerenog roka može biti određena u izjavi kupca. 147 Pošto kupac mora dokazati i umanjenje svoje postojeće imovine i sprečavanje njenog opravdano očekivanog povećanja.

Pošto on ima karakter dopunskog roka. Kupac zadržava pravo na naknadu štete. prvenstveno o onim koja su sadržana u samom Zakonu. Kupac može raskinuti ugovor i bez davanja naknadnog primjerenog roka u tri zakonom predviđena slučaja. prema našem pravu. Drugi slučaj postoji ako je iz okolnosti posla vidljivo da dužnik ne može izvršiti isporuku ni u naknadnom primjerenom roku (član 128 ZOO). vrijeme isporuke se od nebitnog pretvara u bitan element posla. Zbog toga. bez odgađanja obavijesti dužnika da zahtijeva ispunjenje ugovora” (član 125. Ako naknadni primjereni rok nije određen ni ugovorom. st. Davanjem primjerenog roka. važe bez obzira na vrstu obaveze zbog čije se povrede ugovor jednostrano raskida i bez obzira na to da li je povredu ugovora izvršio prodavac ili kupac. Ona su zajednička za sve slučajeve raskida ugovora krivicom dužnika. Njegovim bezuspješnim istekom ugovor se smatra raskinutim po samom zakonu (član 126. To mu pravo pripada najprije onda kada “iz dužnikova držanja proizilazi da on svoju obavezu neće izvršiti ni u naknadnom roku” (član 127 ZOO). naknadni rok treba da omogući prodavcu koji već ima pripremljenu robu da izvrši njenu isporuku shodno ugovoru. Jednom izvršen izbor obavezuje kupca. Specifične norme o kojima je riječ. Davanje naknadnog primjerenog roka ne utiče na kupčevo pravo na popravljanje štete (član 262. Napokon. primjereni rok nije potreban ni kod fiksne prodaje (član 125 ZOO). razmotrićemo ih posebno. Posljedice raskida u promatranoj vrsti prodaje se ne ravnaju prema opštim pravilima o učincima raskida (član 132 ZOO). Na njih se primjenjuju posebna rješenja o raskidu prodaje (član 523 . njegova dužina će se utvrđivati prema faktičkim okolnostima. Kupac koji je zbog docnje prodavca raskinuo ugovor ima na raspolaganju tri načina za svoje obeštećenje. 2 ZOO). Prodavčevo ponašanje se može manifestovati kao izjava volje ili kao činidbe iz kojih je stanje njegove svijesti vidljivo na nesumnjiv način (konkludentne radnje). te o načelima obligacionog prava. ne smije da predstavlja potpuno novi rok za isporuku. Zbog toga ćemo se ovdje detaljnije zadržati na zakonskim rješenjima.prirodi stvari i okolnostima posla. 3 ZOO). pošto je kupac u ovom slučaju gospodar posla (dominus negotii).526 ZOO). on može “održati ugovor na snazi ako nakon isteka roka. posebna izjava kupca o raskidu ugovora nije potrebna. Oni su mu dati alternativno. U prva dva slučaja je kupac ovlašten “raskinuti ugovor prostom izjavom” (član 124). dakle. 3 upućivanjem na član 125 ZOO). Prvo pravo koje ima kupac jeste naknada štete prema opštim pravilima obligacionog prava (član 523 ZOO). st. Pošto je svaki od pravaca djelovanja kupca složen i po broju zahtjeva i prema njihovoj pravnoj prirodi. st. a to znači da može zahtijevati popravljanje 94 . ni izjavom kupca. osim izjavom prodavca da isporuku neće izvršiti. kao i kod drugih pravnih standarda. No. Pravo na davanje novih primjerenih rokova nije ničim ograničeno. U načelu. dok u trećem takva posljedica nastupa po samome zakonu (član 125). iako nije zahtijevao naknadno ispunjenje.

Razliku između nje i apstraktne štete kupac može zahtijevati prema opštim pravilima obligacionog prava (član 526 ZOO). st. 166. Pošto ih kupac mora dokazati u pitanju je naknada konkretne štete.proste štete i izgubljene dobiti. Kupac je dužan da kupovinu radi pokrića izvrši “u razumnom roku i na razuman način” (član 525. prodaja u privredi se prema definiciji zaključuje radi dalje prodaje stvari u prerađenom ili neprerađenom stanju. predstavlja relativno samostalnu obavezu. mjerodavna je tekuća cijena na supstituirajućem tržištu “kojoj treba dodati razliku u troškovima prevoza” (član 524. Zbog toga se ovaj način obeštećenja može primijeniti samo onda kada su predmet prodaje stvari određene po rodu. 3). Izložena rješenja. međutim da bude veća. Dokazivanje štete može biti veoma mukotrpno za kupca. u ovom slučaju. 2 ZOO). u slučaju da “stvar ima tekuću cijenu”. Odgovornost kod fiksnih poslova Ugovor o prodaji je fiksan onda kada je rok isporuke bitan element posla. Položaj kupca ovdje karakteriše postojanje ne samo prava nego i obaveza. Pored toga. str. Prodavac može odbiti da prizna onaj dio razlike u cijeni i one troškove za koje dokaže da ne bi nastali da je on na vrijeme bio obaviješten o namjeravanoj kupovini. Konkretna šteta može. Naknadu eventualnih dodatnih troškova i druge konkretne štete može zahtijevati prema opštim pravilima (član 526 ZOO). o namjeravanoj kupovini radi pokrića kupac mora savjesnosti. isto djelo. ZOO). razmatrani vid obeštećenja se naziva i naknadom apstraktne štete. 1 ZOO). a ne konkretnim dokazivanjem. 2 ZOO). Ta činjenica i u uporednom i u našem pravu opredjeljuje sva specifična rješenja o odgovornosti prodavca u ovom slučaju. obavijestiti svoga prvobitnog prodavca (član 525. te da zahtijeva razliku između ugovorne cijene i cijene po kojoj je robu stvarno kupio. Jasno je da će se kupac ovim načinom obeštećenja koristiti samo ako je tekuća cijena bila ili je postala višom od ugovorne cijene. Treće pravo oličeno je u institutu kupovine radi pokrića (član 525. 165. st. ZOO. Sadržina ovih pravnih standarda određuje se prema okolnostima konkretnog slučaja i uz poštovanje načela poštenja i 149 Pored toga. Zato su posljedice propuštanja obavještenja ograničene. Obavještavanje. 2.Carić dr Slavko. u ovoj dominira naturalna. Zajednička im je karakteristika to da je 148 149 Kapor dr Vladimir . Kapor dr Vladimir . Zbog toga je. Za razliku od prethodne dvije mogućnosti. st. str. On je ovlašten da robu koja je bila predmet ugovora kupi od trećeg lica. predstavljaju drugo pravo kupca u slučaju raskida ugovora zbog docnje prodavca sa isporukom. Pošto se u ovom slučaju veličina štete koju je kupac pretrpio utvrđuje obračunskim putem. 95 . isto djelo. kupac ovlašten “zahtijevati razliku između cijene određene ugovorom i tekuće cijene na dan raskida ugovora na tržištu mjesta u kome je posao obavljen” (član 524.2. To mjesto teorija određuje kao mjesto isporuke 148 i time usklađuje ovo rješenje sa zakonskom definicijom “tekuće cijene” iz člana 464.Carić dr Slavko. st. a ne novčana restitucija. Ako u mjestu isporuke nema tekuće cijene. uzeta zajedno.

ni kupac kao povjerilac ne može više da utiče na sudbinu pravnog posla. 4 ZOO). U suprotnom. budući da su problemi nastali samo u vezi sa jednim relativno samostalnim dijelom ukupne količine. kupac može održati ugovor na snazi ako nakon isteka roka “bez odgađanja. ako isporuka ne bude izvršena u određenom roku (član 125. ipak. regulisane su opštim pravilima. Ista pravila važe i onda kada su stranke predvidjele da će se ugovor smatrati raskinutim. Zbog toga. 150 Pravno-tehnička rješenja se. U uporednom pravu posljedice docnje. postoji.1. 1 ZOO). kupac ima interesa i za djelimičnim urednim ispunjenjem. obavijesti dužnika da zahtijeva ispunjenje ugovora” (član 125. Stilizacija zakonskog teksta upućuje na to da izjavu o ostanku pri ugovoru treba dati veoma brzo. u ovom slučaju. međutim. kupac ima ista prava koja mu stoje na raspolaganju u slučaju zakašnjenja sa jednokratnom realnom isporukom. Njihova konkretizacija zavisi od toga da li je rok isporuke za dati obrok bitan element ugovora ili nije. Odgovornost za docnju sa isporukom obroka 3.. u slučaju docnje sa jednim obrokom. No. Ako prodavac kod fiksnih poslova ne izvrši isporuku na vrijeme. “Razuman rok” za obavljanje kupovine radi pokrića će se zbog samih okolnosti fiksne prodaje morati odrediti kao kraći vremenski period nego kod nefiksnih poslova. Dužina roka za obavještavanje je faktičko pitanje. Količina nije bitan element ugovora Ako količina nije bitan element ugovora. st. Jedan izuzetak u domenu pravno-tehničkih rješenja.”. “ugovor se raskida po samom zakonu” (član 125. kupčeva prava su ograničena na taj 150 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. a ne i za ugovor u cjelini. Pravni sistem BiH traži da se kombinuju generalne norme o raskidu ugovora s uzastopnim obavezama (član 129. Kada je količina nebitan element. kada je ugovor raskinut. Razmotrićemo ih odvojeno. 2 ZOO). za obrok sa kojim je prodavac u docnji i za buduće obroke. to bi bilo priznanje da rok isporuke za stranke i nije bio bitan element ugovora. st. 3. isti je kao i kod nefiksnih poslova.. No. razlikuju. 150. Tim postupkom se dobijaju različita rješenja za uredno isporučene obroke. 96 . U pogledu obroka sa kojim je prodavac u docnji.132 ZOO) sa posebnim rješenjima o raskidu prodaje (član 523 . Sistem prava kupca.526). U tom slučaju duguje prodavcu i odgovarajući dio cijene. 131 . Odgovornost prodavca veže se samo za neizvršeni ili neuredno izvršeni dio. zakašnjenje sa isporukom jednog obroka predstavlja djelimičnu docnju. kupac nema pravo da raskine ugovor i zahtijeva naknadu štete za obroke koje je već primio bez prigovora. str. st.“dalja sudbina ugovora neposredno poslije proteka roka prešla potpuno u ruke kupca”. U suprotnom.

st. 3) “Osiguranje” može biti realno (davanje stvari).dio ugovora. 2 ZOO. U ovoj situaciji “svaka strana duguje drugoj naknadu za koristi koju je u međuvremenu imala od onoga što je dužna vratiti odnosno nadoknaditi” (član 132. st. Razuman rok se određuje prema okolnostima slučaja. st. Stoga kupac u principu nema nikakvih prava prema prodavcu. tj. On ne može naknadu štete zbog zadocnjenja obračunati za cijeli ugovor. Saopštenje se smatra izvršenim i proizvodi pravne posljedice danom prijema od strane prodavca (član 130). 151 Kapor dr Vladimir . 3 ZOO). Iako ovakvo rješenje nije izričito sadržano u članu 129. Prodavac može biti u docnji sa isporukom nekoliko obroka po osnovu istog 151 ugovora o prodaji. 2 ZOO). 97 . isto djelo. Za svaki od njih kupac može koristiti različita prava. Shodno članu 130. ugovor u kome je količina bitan sastojak se raskida u cjelini (član 129. st. docnja sa isporukom obroka ima značenje potpunog zakašnjenja.2. Očito je. a jedan obrok već nije isporučen. Ovim pravom kupac se mora koristiti u “razumnom roku”. da ispunjenje budućih obroka nije od interesa za kupca onda kada je količina bitan element ugovora. st. ZOO izjava o raskidu mora se saopštiti prodavcu bez odgađanja. Po isteku “razumnog roka” ugovor se ne raskida automatski. ipak. radi zaštite kupca.Carić dr Slavko. Zbog toga se i odgovornost za docnju odnosi na cijeli ugovor. st. str. zakon postavlja jedan izuzetak. proizlazi iz njegove stilistike. niti može ugovor raskinuti u cjelini. 1 ZOO). ono. Od budućih obroka kupac može odustati i bez davanja razumnog roka u kome bi prodavac eventualno ponudio “osiguranje”. naime. Kupac može “raskinuti ugovor u pogledu budućih obaveza. zasnovano na hartijama od vrijednosti (predaja bjanko mjenice) ili na ugovornim instrumentima obezbjeđenja (jemstvo). dužnik se ne nalazi u docnji. No. 3. On mora biti toliki da prodavac koji želi da ugovor održi na snazi ima mogućnost da “dade odgovarajuće osiguranje” (član 129. ako je iz danih okolnosti očito da ni one neće biti ispunjene” (član 129. 4 ZOO). Za razliku od situacije u kojoj količina nije bitan element. Primljene obroke kupac može vratiti uz istovremeni zahtjev za vraćanjem plaćenih iznosa uvećanih za zateznu kamatu (član 132. a ne samo na obrok koji nije na vrijeme isporučen. vodeći računa o interesima prodavca. Postupak raskida zavisi od toga da li je rok isporuke obroka i cijele količine nefiksan ili fiksan. obrok. Količina je bitan element ugovora Kada je količina bitan element ugovora. 166. Za obroke koji još nisu dospjeli. Kupac ima opciju: ostati pri ugovoru u cjelini uz primjenu već izloženih rješenja o popravljanju štete i pribavljanju obezbjeđenja ili odustati od ugovora i zahtijevati naknadu prouzrokovanu raskidom.

Kada predaja dokumenata predstavlja sporednu obavezu prodavca. Perović dr Slobodan. isto djelo. 2). “kupac može u slučaju docnje prodavca u pogledu predaje dokumenata zahtevati samo naknadu štete” (uz. ograničava na štete izazvane ovim propustom. No.393.ODGOVORNOST ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE 1. faktičke razlike između dvije posmatrane vrste nedostataka mogu i ovdje da dovedu do specifičnih rješenja za pojedine slučajeve. ona kod koje se prodavac predajom robnih dokumenata lišava prava raspolaganja robom. ako je prodavac prećutao nedostatke koji su mu bili poznati ili ako je takvu klauzulu nametnuo “koristeći se svojim posebnim monopolskim položajem” (član 486. stanje svijesti prodavca nije potpuno pravno irelevantno. 1). Pravni režim kojim je to učinjeno je jedinstven. Perović dr Slobodan. bilo djelimično. a ne neizvršenjem ugovora bilo u cjelini. Pošto je garancija za materijalne nedostatke prirodan sastojak ugovora. st. 228. Da bi ova 152 odgovornost postojala. II . ipak. isto djelo. 228. pa se ona kvalifikuje kao objektivna. stoga. st. ima dispozitivan karakter. kupčeva prava nastaju bez obzira na njegove eventualne propuste u vezi sa pregledom robe i reklamiranjem. 2). Krivica prodavca nije uslov za nastanak odgovornosti. Ovakav uglavak je ništav. st. Ako je prodavac znao za nedostatak ili mu on nije mogao ostati nepoznat. Pošto je prodavac obavezu isporuke izvršio uredno. 98 . šteta se mora manifestovati kao skriveni nedostatak. Odgovornost se. 1). 153 No. 391 . str. ZOO.4. Odgovornost za materijalne nedostatke pokriva obavezu popravljanja šteta nastalih bilo kvalitativnim. Pojam odgovornosti za materijalne nedostatke Odgovornost za materijalne nedostatke je posljedica neizvršenja ili neurednog izvršenja prodavčeve obaveze garancije da stvar nema materijalnih nedostataka. i 485. očito je da štetnu radnju predstavlja samo neuručenje potrebnih papira. 152 153 Član 480. posljedice docnje iste su kao i kod realne isporuke (uz. Odgovornost za docnju sa predajom dokumenata Odgovornost za docnju sa predajom dokumenata zavisi od kvalifikacije isporuke. Ova odgovornost se može definisati kao jednostranoobavezni obligacioni odnos u kome kupac ima pravo da od prodavca zahtijeva neku od zakonom predviđenih radnji popravljanja štete izazvane postojanjem materijalnih nedostataka. Ako je u pitanju dokumentarna isporuka. Član 478. a traju i nakon isteka prekluzivnih rokova garancije (član 485 ZOO). str. odgovornost za nepoštovanje ove obaveze. st. “Ugovaratelji mogu ograničiti ili sasvim isključiti prodavčevu odgovornost za materijalne nedostatke stvari” (član 486. Ovo pravilo važi i za jednokratno i za sukcesivno ispunjenje. 392. bilo količinskim nedostacima.

u principu ne može odmah optirati za raskid ugovora”. dakle. tačka 1). Sve ovo pokazuje da je i odgovornost za materijalne nedostatke potrebno posmatrati kao složen sistem prava i obaveza stranaka. nekoliko specifičnih rješenja. dakle. isto djelo. Zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora Prvo pravo koje kupac ima u slučaju isporuke robe sa materijalnim nedostacima jeste “zahtijevati od prodavca da nedostatak ukloni ili da mu preda drugu stvar bez nedostatka (ispunjenje ugovora)” (član 488. a ne samo kao pravni odnos sačinjen od jednog ovlaštenja i jedne obaveze. 397. 99 . Napokon. smatramo da pravo izbora pripada kupcu kao nevinoj strani. str. Ako su prema konkretnim faktičkim okolnostima slučaja moguća oba zahtjeva. ali nisu ni nepoznata u uporednom pravu. odnosno kvaliteta kao bitnog ili nebitnog elementa konkretnog posla. Bezuspješan protek primjerenog roka i ovdje dovodi do raskida ugovora po sili zakona. u sistemu naknade dominiraju ovlaštenja koja znače naturalnu restituciju. uporedno posmatrano.1. Uz zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora kupac mora prodavcu dati i naknadni primjereni rok u kome to mora biti učinjeno (član 490 ZOO). Potrebno vrijeme određuje sam kupac ili se ono utvrđuje prema okolnostima slučaja. ako bez odgađanja izjavi prodavaocu da ugovor održava na snazi” (član 491 ZOO). 2. “Pribavilac. položaj kupca je isti kao i u svim drugim slučajevima prestanka posla jednostranom izjavom volje povjerioca. 154 Dalje.Na izgled odgovornosti utiče i pravna kvalifikacija količine. 1. 1. “ali ga kupac može održati. st. prilikom raskida. kao i kod docnje. Prava kupca 2. Pojam i dejstva primjerenog roka isti su. Ovakva ovlaštenja nisu uobičajena. Ono što je specifičnost Zakona o obligacionim odnosima jeste konstituisanje ove mogućnosti kupca i kao prava i kao uslova za raskid ugovora. kupac mora da zahtijeva uredno ispunjenje ugovora. tačka 3 je takva da su moguća različita tumačenja u pogledu subjekta kome pripada pravo izbora između otklanjanja nedostataka i zamjene stvari. U teoriji postoji i stav da bi prodavcu trebalo “ostaviti mogućnost da prigovori i dokaže da izbor kupca u pogledu jednog oblika ispunjenja nije u skladu sa dobrim poslovnim 154 Perović dr Slobodan. pa ako ga ne dobije. ako ništa nije posebno ugovoreno. Najprije. U pogledu položaja kupca u odnosima odgovornosti Zakon o obligacionim odnosima ima. Tri su osnova za ovakvo rješenje: insistiranje na načelu pacta sunt servanda. st. preferiranje principa realnog ispunjenja ugovora i uvažavanje potrebe za unifikacijom domaćeg i međunarodnog prava. Stilizacija člana 488. onda pod zakonskim uslovima ima pravo na raskid. Detaljna rješenja već su iznesena kod izlaganja o odgovornosti za docnju.

“cijena se snižava prema odnosu između vrijednosti stvari bez nedostatka i vrijednosti stvari sa nedostatkom. No. Bez obzira ko vrši obračun. Da bi se kriteriji za rješavanje ovog sukoba interesa objektivizirali. Stoga. 100 . str. isto djelo. njegova suština se ne mijenja. Kada se koristi u ovom svojstvu. u vrijeme sklapanja ugovora”. bilo onda kada “ne dobije zahtijevano ispunjenje ugovora u razumnom roku” (član 489 ZOO). Ako su oni neotklonjivi. Ovaj zahtjev ima dvostruku pravnu prirodu. nego procentualnim računom. Odluku o sniženju. 99. kupac se mora odlučiti za neku od drugih mogućnosti otklanjanja štete. to će učiniti sud. Drugi se tiče prirode nedostataka. Zbog toga ga kupac može koristiti i kad nisu ispunjeni uslovi za odgovornost prodavca za materijalne nedostatke. Vidjeti Čović dr Šefik. Prvi je da se radi o generičkoj stvari. st. Ona se sastoji u uvažavanju ne samo tržišne nego i cijene po kojoj je konkretni posao zaključen. Prema prvome se plaća razlika između vrijednosti stvari bez nedostatka i vrijednosti stvari sa nedostatkom. Iznos za koji se zbog postojanja materijalnog nedostatka cijena snižava izaziva u praksi najviše sporova između kupca i prodavca. sredstvo za obezbjeđenje jednakosti davanja kupca i prodavca. Po drugome se iznos 156 Naš sniženja ne dobija operacijom oduzimanja. zakonodavac usvaja ovaj prvi način. u praksi su razvijena dva osnovna metoda: apsolutni i relativni.običajima ili da mu prouzrokuje veću štetu ili troškove nego da je izabrao drugi oblik ispunjenja (umesto opravke predaja nove stvari i obrnuto)”. u kome se pravo na uredno ispunjenje ugovora može zahtijevati (član 500. donose stranke. kupac zahtjev za sniženjem može istaći bilo odmah po neurednom ispunjenju. 2. 1 ZOO). Zahtjev za sniženjem cijene Zahtjev za sniženjem cijene je samostalno pravo kupca. izuzev u slučaju njegove prevare. kupac je ovlašten i na naknadu one štete koja nije pokrivena izabranim vidom naturalne restitucije. On je. Kod individualnih predmeta prodaje dolazi u obzir samo otklanjanje nedostataka. Naknadu ostale štete može kupac zahtijevati u skladu sa opštim pravilima obligacionog prava. I treće. razmatranim ovlaštenjem mogu da se ostvare i reparatorni efekti. i faktički i pravno je moguće tražiti samo zamjenu generičkih stvari. Ono je opšte poznato u kontinentalnim sistemima rimske tradicije (actio quanti minoris) i u međunarodnim reglemanima. najprije. u slučaju spora. Ukoliko je predmet prodaje individualiziran. Pored postizanja ekvivalencije prestacija. shodno opštim pravilima obligacionog prava. 155 Bez obzira za koje se pravo opredijelio. isto djelo. sniženje cijene može biti praćeno i naknadom ostale štete. potrebno je da nije istekao jednogodišnji prekluzivni rok “računajući od dana odašiljanja obavijesti prodavaocu”.2. 155 156 Mitrović dr Dobrosav. Prema članu 498. u principu. Tri su najvažnija faktička momenta koji uslovljavaju kupčevo pravo izbora između popravljanja nedostatka i isporuke nove stvari. str. 220 -227. ZOO.

a ne. On se sastoji u zahtjevu da je kupac sposoban da vrati stvari u načelno nepromijenjenom stanju (član 495 ZOO). 2. dužina primjerenog roka određivaće se prema mogućnosti prodavca da robu pripremljenu za isporuku dovede u stanje saobrazno ugovoru. a cijenu nije platio. Naime. Originalnost Zakona o obligacionim odnosima sastoji se u tome što je ovo pravo kupca uslovljeno. zahtjev za sniženjem može istaći prilikom plaćanja ili kao prigovor bez ikakvih vremenskih ograničenja (član 500. U kontinentalnim sistemima se pojavljuje kao direktni nasljednik rimske actio redhibitoria. Kada se ugovor o prodaji raskine zbog materijalnih nedostataka. I to je jedina razlika pravne prirode između primjerenog roka za uredno ispunjenje ugovora u slučaju kada se povreda sastoji u zadocnjenju i onda kada se ona manifestuje kao nesaobrazna isporuka. kupac može 101 . Ako je kupac blagovremeno reklamirao nedostatak. Zato ćemo ih ispitati posebno. Pravno-tehnička rješenja u pogledu svrhe roka. Pri tome će se voditi računa o činjenici da su neki od njih već izloženi prilikom razmatranja odgovornosti prodavca za docnju sa isporukom. kupac stiče pravo na popravljanje štete prema pravilima koja su specifična za ugovor o prodaji. kupac može i tada “raskinuti ugovor ili zahtijevati novo sniženje cijene” (član 499 ZOO). kao kod odgovornosti za docnju. Faktička razlika potiče iz karaktera povrede ugovora. Prema članu 495. ZOO. održavanja ugovora na snazi i raskida ugovora bez davanja primjerenog roka identična su (član 489 . Koncipiranje sniženja cijene kao instrumenta za ostvarivanje jednakosti davanja stranaka uticalo je i na rokove za ostvarivanje prava. Drugi uslov je specifičan za materijalne nedostatke. 2 ZOO). Naknadni primjereni rok za uredno izvršenje ugovora otklanjanjem materijalnih nedostataka zasnovan je na pravilima koja važe za ugovor o prodaji. Sva tri podinstituta vezana za raskid ugovora veoma su složena.Jednom utvrđeno sniženje ne mora biti definitivno.491 ZOO). U anglosaksonskim pravima je vezano za kvalifikaciju nedostatka kao bitne povrede ugovora. Dobijeni rezultat ne mora biti identičan onome koji postoji kada je roba bez nedostataka već pripremljena za isporuku. definisan je uz ograde. st. Uslovi se tiču bezuspješnog proteka primjerenog roka za uredno. Uslov. Zahtjev za raskid ugovora Zahtjev za raskid ugovora je treće samostalno pravo kupca u slučaju isporuke robe sa materijalnim nedostacima.3. trajanja. Davanje naknadnog primjerenog roka i njegov bezuspješan protek predstavljaju prvi uslov za raskid ugovora. Ako se naknadno otkrije drugi nedostatak. Samo u vezi sa njima pravo na raskid ima ekonomskog smisla. Metod obračuna ostaje isti. dejstva. određivanja. Razlog za to leži u postojanju brojnih izuzetaka zakonskog karaktera. na opštim pravilima obligacionog prava. realno ispunjenje ugovora i mogućnosti vraćanja stvari u načelno nepromijenjenom stanju. koji predstavlja konkretizaciju opšteg pravila o restituciji kod raskida sinalagmatičnih ugovora. ali nije isporučena.

Ako ne želi da primi veću količinu. već po načinu svoje primjene. budući da će se ona. nije ovlašten da raskine ugovor. izložena prava kupca predstavljaju osnovu sistema odgovornosti prodavca za isporuku robe sa materijalnim nedostacima. U drugom slučaju. pravo ga ne ostavlja bez zaštite. posebno reguliše slučaj predaje veće količine od ugovorene. 205 . No.:”. odnosno ako je oštećena. Ostala ovlaštenja kupca nisu izričito spomenuta u Zakonu o obligacionim odnosima. ili ako samo dio robe ima materijalne nedostatke. ili naknadu apstraktne štete i ostale konkretne štete ili kupovinu radi pokrića i naknadu ostale štete. prema specifičnim pravilima koja važe za sve slučajeve odgovornosti dužnika čijom je krivicom ugovor prestao da postoji. Rješenja se odnose samo na ugovore o prodaji poslovnog prava. zbog redovne upotrebe stvari prije otkrivanja nedostatka i zbog toga što su “oštećenja ili izmjena bez značaja”. 2. Bude li ugovor o prodaji raskinut. zahtijevao je proširenje i dopunu osnovne šeme.211. štetnog događaja za koji ne odgovaraju ni kupac ni njegovi radnici. ograničiti samo na dio koji ima nedostatke. Interesantna su zbog toga što pokazuju uticaj faktičkih razlika između količine i kvaliteta na jedinstvenu pravnu kategoriju materijalnih nedostataka i što predstavljaju izvjesno odstupanje od rješenja opšte uzanse 133.206. str. Pravila o restituciji i popravljanju štete tada se primjenjuju na cijeli predmet posla. Režim ovih reparatornih zahtjeva izložen je kod odgovornosti prodavca za raskid ugovora zbog docnje sa isporukom Zato se na njemu nećemo više zadržavati. kupac može raskinuti ugovor samo djelimično. kupac mora da u razumnom roku izjavi da višak 157 Vidjeti uporedni pregled kod Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Ako je predana manja količina od ugovorene.raskinuti ugovor i kad je stvar djelimično ili potpuno propala.4. Kupac koji ne može ni da vrati stvar u načelno nepromijenjenom stanju. U prvom slučaju. Shodno članovima 523 . položaj kupca zavisi od toga da li su količine i/ili kvalitet nebitni ili bitni elementi ugovora. Zakon o obligacionim odnosima u članu 493. kupac “zadržava ostala prava koja mu daje zakon zbog postojanja nekog nedostatka” (član 496 ZOO). za neisporučenu količinu ili za dio robe koji ima kvalitativnih mana (član 492 ZOO). prirodu predmeta ugovora i pogođene interese kupca. Obim vršenja prava na popravljanje štete Tri. tj.526 ZOO. do sada. I naknada štete zbog raskida se ograničava jedino na dio ugovora koji je prestao da postoji. kupac ima pravo na naknadu štete zbog raskida. kupac može zahtijevati: naknadu proste štete i izgubljene dobiti. 157 uz napomenu da oni imaju svoje pandane i u uporednom pravu. 102 .. pregleda stvari. ukoliko je do toga došlo zbog: “nedostatka koji opravdava raskid ugovora”. Izložićemo najvažnije slučajeve. 210 . niti da se pozove na neki od navedenih izuzetaka. Niz okolnosti vezanih za osobine nedostataka. budući da je on nevina strana. kupac je ovlašten da ugovor raskine u cjelini.

“prodavac sa svoje strane može raskinuti ugovor i u pogledu ostalih stvari” (član 494). Zbog toga su za kupčeva ovlaštenja vezane i neke obaveze. Plaćanje se vrši “po istoj cijeni”. faktičko je pitanje. Drugo pravo se tiče mogućnosti 158 Mitrović dr Dobrosav. ako one ne čine cjelinu. U ovoj situaciji kupac ima i dvije vrste prava. i u tu svrhu poduzeti potrebne mjere” (član 520. Ako stvari čine cjelinu. zbog izbora koji je napravio kupac. str. st. 158 Ako je jedinim ugovorom za jednu cijenu prodano više stvari. Kupac najprije mora da čuva primljene stvari (član 520. Iz zakonske stilizacije je očito da su u ovu obavezu uključene i pasivne i aktivne radnje staranja o primljenoj stvari koja ostaje u vlasništvu prodavca. 103 . Dužnosti kupca su najsloženije kada zahtijeva uredno ispunjenje ugovora. Pošto se u slučaju izdvajanja nekih stvari iz cjeline može umanjiti vrijednost ostalih. st. 1). 3. isto djelo. zakonodavac kupcu daje pravo i na naknadu ovako prouzrokovanih šteta prema opštim pravilima obligacionog prava (član 488 ZOO). ne utiče na obim kupčevih prava na popravljanje štete. ima pravo na naknadu štete prema opštim pravilima. Pošto je u pitanju štetna radnja prodavca. Interesantno je da zakon ne predviđa rješenje za slučaj isporuke boljeg kvaliteta. 2 ZOO).. 108. Ako kupac ne primi višak. Zbog toga će se na ovu situaciju primjeniti pravila uzanse 157. tj. Prvo se odnosi na “naknadu troškova potrebnih radi očuvanja stvari” (član 520. st. One se kreću u dva pravca. 3). tj. Pri tome on mora postupati kao prosječan privrednik. On to mora učiniti “s pažnjom dobrog privrednika . Obaveze kupca Izbor i vršenje pojedinih prava kupca značajno utiču ne samo na položaj prodavca nego i na stanje robnog prometa. kupac je ovlašten da traži: bilo raskid čitavog ugovora i naknadu štete u istom obimu. bilo samo djelimični raskid. ali ne i kao specijalista za čuvanje robe. Stvar sa nedostatkom može prouzrokovati štetu i drugim dobrima kupca. Činjenica da je prodavac djelimično raskinuo ugovor.odbija. odnosno stvari sa materijalnim nedostacima. kupac može raskinuti ugovor samo u pogledu oštećenih stvari. položaj stranaka zavisi od toga da li te stvari čine ili ne čine jednu cjelinu. Koje radnje i na koji način kupac mora da obavi. U suprotnom. ukoliko su to stranke izričito ugovorile ili ako se na mjerodavnom tržištu formirao poslovni običaj o primjeni neukinutih pravila Opštih uzansi. One zavise od toga za koje se od tri zakonske mogućnosti popravljanja štete kupac opredijelio. a samo neke od njih imaju nedostatke. Ako razdvajanje stvari nije štetno.. po onoj koja je sporazumom izričito ili prećutno predviđena za cijelu ugovorenu količinu. smatraće se da je primio cijelu isporučenu količinu i da to što je primio mora da plati.

dužan je odmah platiti ono što on smatra da je cijena stvari sa nedostatkom. Ono je složeno. ako su ispunjeni uslovi iz člana 333. stavljanje na raspolaganje podrazumijeva još neke radnje kupca. st. ZOO. Druga obaveza kupca jeste stavljanje stvari na raspolaganje prodavcu. Prema članu 522. te “bez odgađanja i na najpogodniji način”. dati na čuvanje nekom trećem ili prodati za račun druge strane. Za poslovnopravne prodaje je značajno da se predaja stvari javnom skladištu izjednačuje sa sudskim depozitom (član 329. umjesto polaganja. U tom kontekstu već su izložene. pa ćemo ga posebno razmotriti. mora obavijestiti prodavca da je robu stavio na raspolaganje (uz. ali su rješenja u pogledu čuvanja stvari za račun saugovarača (član 520 .oslobađanja obaveze čuvanja stvari. On. će zavisiti od izabranog prava. U prvom slučaju će se primijeniti opšta pravila obligacionog prava. Kada kupac izabere srazmjerno sniženje cijene. takođe. kupac će određeni iznos deponovati kod suda. a odvojeno za odnose koji nastaju u fazi popravljanja šteta izazvanih raskidom. kupac može. Ovaj termin je ustanovljen i razrađen opštom uzansom 158. Zakon o obligacionim odnosima ga ne koristi. Pored obaveze čuvanja ili davanja robe na čuvanje. bilo komercijalne dokumente koji ga ovlašćuju na sticanje posjeda na stvarima koje su predmet prodaje.335) takva da razlike sa ranijim sistemom stvarno ne postoje. Ako se stvar ne može čuvati kod suda i kad nema javnog skladišta u mjestu čuvanja. 104 . Alternativno određeni sud ne smije odbiti prijem stvari u sudski depozit. shodno opštim pravilima. dugovanu stvar položiti kod suda. kupac može zahtijevati od suda da odredi lice koje će čuvati prodavčeve stvari (sekvestar). član 329 ZOO). 2 ZOO). U procesu popravljanja štete. neposredno i na uobičajen trgovački način. Od tog trenutka kupac se oslobađa posljedica dužničke docnje sa plaćanjem za deponovani iznos cijene. A to znači da će restitucija primljenih stvari u naturi ili u novcu biti osnovna obaveza kupca. Zato se na njima nećemo ovdje zadržavati. ako je roba pokvarljiva ili u kvaru (član 333 ZOO). njegove obaveze. Pored toga. Prodaju može izvršiti putem suda (javna prodaja). kupac mora staviti prodavca u situaciju da faktički raspolaže robom. Napokon. Polaganje se vrši “kod stvarno nadležnog suda u mjestu ispunjenja”. stvar prodati na teret i rizik prodavca. a to znači da mu mora predati bilo sudske. kupac može. 158. “iz slobodne ruke”. najprije. One su uređene posebnim odjeljkom ugovora o prodaji. Obaveze kupca koji se opredijelio za raskid ugovora moraju se posmatrati odvojeno za sam raskid. Ako prodavac to odbija da primi. tj. ZOO. ako razlozi ekonomičnosti ili priroda stvari ne zahtijevaju da se ono izvrši u mjestu u kome se stvar nalazi (član 328).522) i polaganju i prodaji dugovane stvari (član 327 .

Uredno ispunjenje se može zahtijevati na dva načina: oslobađanjem stvari “od prava ili pretenzije trećeg” ili isporukom druge stvari određene po rodu “bez pravnog nedostatka” (član 509 ZOO). kupcu. Pravo izbora.1. ZOO i na rješenja člana 510. 105 .III . a potom i od okolnosti posla. Ova rješenja važe i u ostalim slučajevima. Koliki će biti zahtjev po ovom osnovu. Zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora Kada se pravni nedostatak pojavi. S obzirom na stilizaciju člana 509. Rok je subjektivan i prekluzivan. U našem pravu je odgovornost prodavca za pravne nedostatke postavljena analogno njegovoj odgovornosti za materijalne nedostatke. pripada kupcu. Po svojim obilježjima ona je identična odgovornosti za materijalne nedostatke: objektivna je i dispozitivna. Mogućnost da se putem suda zahtijeva uredno ispunjenje sa povezanim pravima zastarijeva za “godinu dana od saznanja za postojanje prava trećeg”. No. Njegova dužina zavisi prvenstveno od suštine zahtjeva. najčešće se može utvrditi tek po isteku naknadnog razumnog roka za otklanjanje mane. ZOO ne spominje pravo kupca na naknadu ostalih šteta. dovele su kod odgovornosti za pravne nedostatke do nekih rješenja koja se ne sreću u slučaju popravljanja šteta izazvanih materijalnim nedostacima. Član 509. priroda svojstva za koje se garantuje i specifičnost povreda. jasno je da je vršenje ovog prava istovremeno i uslov za korišćenje drugih mogućnosti koje je zakonodavac predvidio za ovaj slučaj. No. osim u onom u kome je kupac tražio pomoć u parnici (član 515 ZOO). koje je pretrpio zbog pojave nedostatka. smatramo. način oslobađanja stvari “od prava ili pretenzije trećeg” određuje prodavac. Za izvršenje izabrane opcije kupac mora prodavcu ostaviti “razuman rok”.ODGOVORNOST ZA PRAVNE NEDOSTATKE 1. 2. stoji na raspolaganju zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora. Prava kupca 2. Pojam odgovornosti za pravne nedostatke Odgovornost za pravne nedostatke rezultat je neizvršenja prodavčeve obaveze garancije da preneseno pravo nema nedostataka. Ova činjenica i priroda pravnih mana dozvoljavaju da se zadržimo samo na sistemu prava kupca u ovom slučaju. ono mu pripada na osnovu opštih pravila. No. najprije. ako se opredijelio za prvu varijantu. Ovih faktičkih mjerila mora se pridržavati i kupac kada u svom zahtjevu precizira trajanje primjerenog roka. o “razumnom roku”.

tada kupac nema pravo na naknadu štete budući da je ona nastala uz njegov pristanak. prema izričitoj odredbi zakona. On treba da upotrijebi sva sredstva kojima raspolaže da bi tuženi zahtjev bio odbijen. Preciziranje zahtjeva kupca ne znači da je prodavac stavljen u pasivnu poziciju. preko prihvatanja svojstva umješača do potpunog preuzimanja spora. u odnosu na isto ovlaštenje kod materijalnih nedostataka. ovo pravo nije samostalno. po tom osnovu. 106 . potrebno je da uznemiravanje ima karakter tužbe (sudska evikcija). Kupac je dužan da. 2. Iz stilizacije člana 511. str. Najprije. Zahtjev za srazmjernim sniženjem cijene Pravo kupca da zahtijeva srazmjerno sniženje cijene je. podvrgnuto nekim specifičnim rješenjima. 386. kupac ima pravo i na naknadu ostale pretrpljene štete (član 510. Kada ugovor bude raskinut svaka strana vraća ono što je. cijenu koju je primio “bez obzira 159 U slučaju na visinu vrednosti predate stvari koju ona ima u momentu evikcije”. tj. 3 ZOO). kupac ima pravo na naknadu štete prema posebnim pravilima koja važe za ugovor o prodaji (član 523 . 1). Izjavom kupca ugovor se raskida onda kada se “njegova svrha ne može ostvariti” zbog toga što prodavac u naknadnom razumnom roku nije udovoljio zahtjevu za urednim ispunjenjem (član 510. sa stanovišta uspjeha u sporu.2. 2 ZOO). Da bi se on mogao postaviti. st. djelimične evikcije. Oduzimanje stvari nije uslov za vršenje ovoga prava. stvar bude kupcu oduzeta (član 510. zahtjev 159 Perović dr Slobodan. st. kupac mora vratiti onaj dio stvari koji je ostao u njegovom posjedu. zbog propusta kupca da otkloni pravne nedostatke u ostavljenom razumnom roku.526 ZOO). pa usljed toga kupčevo pravo bude umanjeno ili ograničeno (član 510. st. isto djelo. No. ZOO proizlazi da je kupac ovlašten da zatraži bilo koju vrstu pomoći u sporu sa trećim licem: od obezbjeđivanja dokaza.4. Raskid ugovora Raskid ugovora zbog pravnih nedostataka može da se desi po naređenju.2. Pravo na srazmjerno sniženje cijene pripada kupcu i onda kada je u času sklapanja ugovora znao da stvar može biti oduzeta ili pravo smanjeno. Pomoć u parnici Zahtjev za pomoć u parnici je pravo kupca koje postoji jedino kod odgovornosti za pravne nedostatke.3. U ovom slučaju. Prodavac je dužan da vrati vrijednost. Ono se može zahtijevati tek ako prodavac u razumnom roku ne otkloni nedostatak na traženi način. 1 ZOO). Pored toga. zakonu i po volji kupca. 2. Ugovor o prodaji prestaje da postoji “po samom zakonu” onda kada. st. primila. odnosno ograničeno uslijed nedostataka.

vođenje sudskog spora je besmisleno i štetno. 2). Priznavanje očito osnovanog prava trećeg lica Kada je pravo trećeg lica očito osnovano. Neblagovremeno postavljeni zahtjevi imaju isto dejstvo kao da nisu ni postavljeni. Mehanizam ostvarivanja ovog prava je specifičan. kako za kupca. Korištenje ovog prava kupca utiče i na dužinu prekluzivnog roka u kome se pravo na naknadu može ostvariti. Pravo kupca se u ovom slučaju gasi “tek istekom šest mjeseci nakon pravomoćno okončanog spora” (član 515. prenosivi tovarni list i slično). tako i za prodavca. No. Da bi se u izloženim uslovima na najekonomičniji način spriječila vansudska evikcija. 2). No. 2. ni drugi dokazi nisu isključeni. U poslovnom pravu će se smatrati da je pravo nesumnjivo onda kada je potkrijepljeno urednim robnim dokumentima (skladišni list. varant.postavi blagovremeno. 107 . prodavac koji tada dokaže da je “raspolagao sredstvima da se odbije zahtjev treće osobe” ima pravo da odbije i zahtjev za popravljanjem štete. član 512. ZOO dozvoljava kupcu da i bez obavještavanja prodavca prizna ovakvo pravo. st. st. Ukoliko se to priznanje manifestuje kao plaćanje određene svote novca “prodavac se može osloboditi svoje odgovornosti ako naknadi kupcu isplaćenu svotu i pretrpljenu štetu” (član 512. Kupac koji je izgubio parnicu može se prodavcu i bez obavještavanja obratiti sa zahtjevom za popravljanje štete. Ovaj rok je objektivan.5.

108 .

Sadržaj odnosa odgovornosti određen je dijelom Opštim uzansama. st. 2. 229. Opšte uzanse će se primijeniti onda kada su to stranke izričito ili prećutno ugovorile. Odnos između realnog izvršenja ugovora i njegovog raskida isti je kao i u ostalim slučajevima odgovornosti dužnika iz ugovora o prodaji.ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA SLANJEM AMBALAŽE 1. Drugo. Ako rok za ovu radnju nije predviđen sporazumom stranaka. Kupac pada u docnju kada ambalažu ne dostavi u ugovoreno vrijeme. prva obaveza kupca.GLAVA ŠESTA ODGOVORNOST KUPCA I . hronološki posmatrano. Prestanak ugovora voljom jedne stranke . Prava prodavca Prodavcu stoje na raspolaganju dvije osnovne mogućnosti: održavanje ugovora na snazi ili njegov raskid. bilo prećutno nesumnjivo ugovoreno. On se manifestuje kao sistem prava prodavca u ovom slučaju. U prvom slučaju ima i pravo na naknadu štete za neuredno izvršenje ugovora. smatra se da je ambalaža blagovremeno dostavljena “ako je stigla prodavcu toliko vremena pre isteka roka za isporuku. Odgovornost kupca za docnju sa slanjem ambalaže postoji ako su pored neblagovremenog slanja ispunjene i druge pretpostavke za nastanak odgovornosti. 4). Njen pravni režim utvrđen je opštom uzansom 229. a ne Zakonom o obligacionim odnosima. Nepoštivanje ovih odredbi predstavlja docnju sa dostavom ambalaže. st. prodavac najprije može izvršiti isporuku predajom robe na teret i rizik kupca u javno skladište. kao i u situacijama u kojima na to upućuje poslovni običaj. Bude li to slučaj. O tome kupac mora biti obaviješten (član 329.prodavca moguć je tek po bezuspješnom proteku naknadnog roka za uredno ispunjenje. ovaj čin ima svojstvo polaganja kod suda. dostavljanje odgovarajuće ambalaže prodavcu je. prodavac može o trošku kupca dati svoju 109 . 2 ZOO).zbog raskida ugovora o prodaji. Način održavanja ugovora na snazi i vid popravljanja štete zavise od izbora prodavca. koliko je prema okolnostima potrebno da bi prodavac mogao izvršiti na vreme pakovanje i isporuku robe” (uz. Ukoliko konkretne okolnosti dozvoljavaju. Pošto je u pitanju ugovor u privredi. uključujući tu i krivicu. Održavanje ugovora na snazi prodavac može ostvariti na nekoliko načina. a u drugom . Pojam docnje kupca sa slanjem ambalaže i odgovornost kupca za nju Slanje ambalaže je kupčeva obaveza samo ako je to bilo izričito. a dijelom opštim i posebnim odredbama Zakona o obligacionim odnosima o popravljanju štete.

Posljednjim instrumentom će se koristiti samo ako cijena robe pada. popravljanje apstraktne štete i naknadu ostale štete. u ovom slučaju. te izvršenje prodaje radi pokrića. pojedinih prava prodavca. po isteku dodatnog perioda. Napokon. germanskim posebno. No. mora definisati kao neizvršenje svih ili pojedinih radnji preuzimanja uredno ponuđene isporuke u vrijeme određeno ugovorom. 229. Njegova dužina je faktičko pitanje. U svim ovim situacijama prodavcu pripada i naknada proste štete i izgubljenog dobitka. a ne o dužničkoj docnji. 2). vršenje pojedinih prava prodavca vezano je za komplikovane komercijalne ili sudske procedure. Ovo se ogleda naročito kod načina vršenja pojedinih ovlaštenja prodavca. No. dovoljno je da prodavac. pravna priroda obaveze prijema. Da bi do raskida došlo. Pojam i pretpostavke odgovornosti za docnju sa prijemom isporuke su isti kao i kod drugih slučajeva neurednog ispunjenja nenovčanih obaveza. Prvo. ZOO. Pojam docnje sa prijemom isporuke i odgovornost za nju Prijem isporuke je veoma složena obaveza kupca. st. pa i odgovornosti za docnju sa njom nije do kraja jasna. st. Taj tok utvrđuje se prvenstveno ugovornim režimom i faktičkim okolnostima izvršenja konkretne isporuke. One svakom od učesnika nameću složen sistem obaveza. 110 . 160 Vidjeti član 327. Bosanskohercegovačko pravo prijem isporuke izričito određuje kao obavezu kupca. poslovnim običajima ili redovnim tokom stvari. Otuda su posljedice docnje u principu iste kao i u drugim slučajevima dužničke odgovornosti po ovom osnovu. prodavac može kupcu dati i naknadan primjeren rok za dostavu ambalaže. Zbog toga se i docnja.ambalažu ili zakupiti ambalažu i izvršiti ugovor onako kako je predviđeno. I drugo. A to znači da prodavac može zahtijevati naknadu konkretne štete.ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA PRIJEMOM ISPORUKE 1. Prodavac može raskinuti ugovor ako mu kupac ni u naknadnom primjerenom roku ne dostavi dugovanu ambalažu. dva momenta komplikuju ovo jednostavno rješenje. U tom slučaju pripada mu i pravo na produženje roka isporuke “koliko je prema okolnostima potrebno za pribavljanje ambalaže” (uz. poslovni karakter ove obaveze i pravna tradicija dovode do rješenja koja su bliska srednjoevropskim pravima. 1. U tom domenu pravila o prodaji upućuju na rješenja o 160 Razmotrićemo naš sistem polazeći od povjerilačkoj. šuti. Tada ima pravo na popravljanje štete shodno posebnim pravilima o posljedicama raskida prodaje. II . Zato je moguće odgovornost i u ovom slučaju izložiti kao sistem prava prodavca.

2. Razumije se da je sud dužan prihvatiti depozit. st. Napokon. O prispjelom depozitu sud obavještava kupca. dužnost stavljanja dokumenata u posjed kupca postoji. Predaja robe na čuvanje Padom kupca u docnju sa prijemom isporuke prodavac postaje obavezan da robu čuva pažnjom dobrog privrednika na rizik i trošak kupca (član 520. 162 Dejstvo polaganja identično je posljedicama uredne isporuke. Analogna primjena člana 328. 150 . nije u zakonu izričito rečeno. Za obje situacije su predviđeni posebni zakonski uslovi i postupci (član 522). Polaganje se vrši kod stvarno nadležnog suda u mjestu ispunjenja. 2 ZOO). Predaja na čuvanje u privrednim prodajama vrši se najprije i najčešće uskladištenjem robe u javnom skladištu. Posljedice polaganja u sva tri slučaja su identične. Ako je bio u zakašnjenju. Ako predmet isporuke nije podoban za sudski depozit. bilo po ocjeni prodavca. 3). ako je stvar podobna da bude čuvana kod suda. rizik i svojina prelaze na kupca (član 331 ZOO). rizik i svojina prelaze na kupca. prodavac može izvršiti deponovanje stvari kod suda. 1 ZOO). st. Iako nije u zakonu izričito rečeno.152. 1. u drugoj . O izvršenom polaganju. 161 Te svoje obaveze prodavac ima pravo da se oslobodi predajom robe na čuvanje ili prodajom. U prvoj varijanti. st. Mislimo da odgovor zavisi prvenstveno od toga da li je kupac platio ili nije platio cijenu. Prodavac se najprije oslobađa svoje obaveze isporuke. predaja se vrši javnom skladištu u mjestu isporuke. Troškovi polaganja prelaze na kupca u onoj mjeri u kojoj su viši od troškova isporuke koje je trebalo da snosi prodavac (član 332 ZOO). ili po svojoj sopstvenoj odluci.332 ZOO). prodavac mora obavijestiti kupca (član 329. prodavac je ovlašten da izabere skladište u drugom mjestu. O izvršenom polaganju prodavac mora obavijestiti kupca. isto djelo. Prodavac može izabrati i neki drugi stvarno nadležni sud. Ne bude li to moguće. Da li mu mora prenijeti dokumente koji omogućavaju podizanje robe ili raspolaganje njome. 111 . ZOO. 3. ono prestaje (purgatio morae). ali tada kupcu duguje naknadu štete izazvane promjenom suda (član 328). Prodaja robe Prodaja robe umjesto predaje na čuvanje je druga mogućnost koja prodavcu. prodavac može tražiti da sud odredi lice koje će o trošku i za račun kupca primiti stvar na čuvanje (član 329. Ovakav postupak “ima učinak polaganja kod suda” (član 329. st. ZOO). Ukoliko odgovarajuće javno skladište ne postoji. st.2. ZOO. stoji na raspolaganju.ne. bilo po ocjeni suda. Za predaju na čuvanje važe pravila o polaganju stvari kod suda (član 327 . na osnovu člana 522. Pod nazivom “prodaja umjesto 161 162 Vidjeti Mitrović dr Dobrosav. ali tada duguje kupcu štetu koju je on pretrpio zbog promjene mjesta uskladištenja.

prodavac može zahtijevati od suda da se organizuje javna prodaja. 4 ZOO). st. Nakon javnog obavještenja o predmetu. 112 . prodavac mora da vodi računa o interesima kupca u docnji čiju robu prodaje. Način prodaje zavisi prvenstveno od poslovnih običaja. Kupac je onaj ko je ponudio najviši iznos. mjestu i vremenu održavanja javne prodaje. Potrebno je da sud i odobri prodaju i odredi način na koji će ona biti obavljena. Može se. Pošto sud odobrava prodaju. ili ako je njena vrijednost nesrazmjerno mala u odnosu na troškove javne prodaje. sud prodaju vrši javnim nadmetanjem. U svakom slučaju. potom cijena koju je sa prvobitnim kupcem ugovorio prodavac. Ako je stvar nepodesna za čuvanje ili ako je njena vrijednost nesrazmjerno mala u odnosu na troškove čuvanja. Treći modalitet “prodaje umjesto polaganja stvari” je prodaja “na najpogodniji način”. on i obavještava kupca o njoj.polaganja stvari” uređena je članom 333. st. Ostatak se deponuje kod suda u korist kupca čija je roba izložena javnoj prodaji. ako ne vodi ugrožavanju predmeta prodaje. Od dobijenog iznosa se najprije odbijaju troškovi prodaje. zavisno od uslova. prodaji može pristupiti i lice koje čuva stvar za kupca u docnji. Od dobijenog iznosa odbijaju se troškovi prodaje i troškovi čuvanja. ali u interesu kupca prodavac može zahtijevati da to bude učinjeno u nekom drugom mjestu. Eventualni ostatak se deponuje kod suda u korist prvobitnog kupca. Ona se može primijeniti kad je stvar pokvarljiva ili se nalazi u kvaru. a zatim prodavčeva potraživanja. Od dobijenog iznosa se najprije odbijaju troškovi javne prodaje. Subjekat ove prodaje je sam prodavac. a ostatak se deponuje kod suda na ime kupca. Obavještavanje kupca o namjeravanoj prodaji je potrebno. Način prodaje određuje sam prodavac rukovodeći se isključivo potrebom predupređivanja ili smanjivanja štete. Drugi način jeste prodaja “iz slobodne ruke”. 3 ZOO). Napokon. a dopunjena pravilima o “prodaji radi pokrića troškova čuvanja” iz člana 335. No. ZOO. Ona se može vršiti: ako stvar ima tekuću cijenu. Razlog za ovu prodaju jeste neplaćanje troškova čuvanja u razumnom roku (član 335). Odluku o javnoj prodaji donosi sud. o rezultatima i deponovanju ostatka iznosa prodavac mora obavijestiti prvobitnog kupca u docnji. ZOO. Bez ikakvih uslova prodavac mora obavijestiti kupca o postignutoj cijeni i mjestu deponovanja eventualnog ostatka potraživanja. Na ovaj način se štite opravdani interesi kupca u docnji. st. izvršiti na nekoliko načina. tako “da može brzo propasti ili se pokvariti” (član 333. Ona treba da bude upriličena u mjestu određenom za isporuku. početnoj cijeni. Prvi način je javna prodaja (član 333. te o mjestu i vremenu u kojima se stvar može pregledati. zatim prioritetna založna prava. 1 ZOO). O namjeravanoj prodaji i o njenim rezultatima prodavac mora obavijestiti kupca. O namjeravanoj prodaji iz slobodne ruke kupac u docnji mora biti obaviješten “kad god je to moguće” (član 333. Ovaj postupak prodavac ne može provesti sam. Sud je i subjekt koji vrši javnu prodaju.

III . Upravo zbog toga smo skloni ovu mogućnost raskida ugovora tumačiti kao proširenje opštih pravila o raskidu ugovora u slučaju docnje dužnika. dejstva ugovora i njegovog raskida i specifičnosti prodaje 163 164 Vidjeti član 125. prodavčevo pravo na raskid ugovora. ZOO. imale posebno rješenje za slučaj docnje sa plaćanjem. ako se roba već nalazila u posjedu kupca. st. Docnja može postojati bez obzira na to da li je u odnosu na isporuku plaćanje predviđeno kao prethodno. u slučaju docnje kupca sa prijemom nije riješeno u skladu sa opštim pravilima o dužničkoj docnji. isto djelo. 149. naknade apstraktne štete i drugih šteta i prodaje radi pokrića. Zakon o obligacionim odnosima ni u opštem. Razlozi vezani za važenje Opštih uzansi. Pored toga. ni u posebnom dijelu nema posebnih pravila o raskidu ugovora zbog dužničke docnje (kupca) sa plaćanjem cijene. Zato će se primijeniti pravila koja i inače važe za naknadu štete u slučaju raskida prodaje (član 523 . Pojam docnje sa plaćanjem cijene i odgovornost kupca za nju Docnja sa plaćanjem cijene postoji onda kada kupac svoju obavezu isplate ne izvrši na vrijeme. Zbog toga se prava prodavca u ovom slučaju ravnaju prema opštim pravilima član 124-132 ZOO o ovom pitanju.4. ZOO prodavac može odustati od ugovora “ako ima osnovanog razloga da posumnja da kupac neće isplatiti cijenu”. a ne kao njihovu derogaciju. obaveza popravljanja štete podvrgnuta je i nekim specifičnim pravilima. Prodavac tada nije mogao raskinuti ugovor. i 324. Posljednje dvije varijante mu mogu koristiti samo ako je cijena robe pala u periodu između zaključenja ugovora i izvršavanja prava po osnovu raskida. Mitrović dr Dobrosav. 2. Odgovornost za docnju sa plaćanjem je objektivna. Posljedice raskida zbog “osnovane sumnje” u kupčevu sposobnost plaćanja nisu posebno regulisane. Neblagovremenost isplate cijeni se prema uslovima konkretnog ugovora i odredbama dispozitivnih izvora koje stranke svojim sporazumom nisu stavile van snage. A to znači da će prodavac moći da bira između: popravljanja konkretne štete. str. 163 Prema članu 519.526 ZOO). Zakon ne zahtjeva da joj prethodi davanje naknadnog primjerenog roka razumne dužine. istovremeno ili naknadno. Opšte uzanse su u uzansi 213.DOCNJA KUPCA SA PLAĆANJEM CIJENE 1. Raskid ugovora Iako je prijem isporuke obaveza kupca. Treba prihvatiti tumačenje teorije 164 po kome: odbijanje prijema uredno ponuđene isporuke konstituiše osnovanu sumnju u sposobnost kupca da plati cijenu. Ona se tiču prvenstveno zatezne kamate i prava prodavca na raskid ugovora zbog docnje kupca sa plaćanjem cijene. 113 . Ugovor se raskida izjavom prodavca.

Zato ćemo njihovu sistematiku uzeti za osnov ispitivanja posljedica docnje dužnika sa plaćanjem kupovne cijene. ZZK. Zatezna kamata je naknada štete za koju se pretpostavlja da ju je prodavac pretrpio zato što dugovanu svotu nije. st. ovdje se primjenjuju i odredbe o zateznoj kamati (član 277 279) 165 i naknadi štete zbog raskida prodaje (član 523 . 165 166 167 Zakon o izmjenama Zakona o obligacionim odnosima (“Sl. pa ćemo ga ispitati prema pojedinim elementima. On je složen. Budući da se ta šteta dokazuje. 166 Prvi zahtjev koji prodavcu stoji na raspolaganju jeste izvršenje ugovora. Zatezna kamata se plaća bez obzira na to da li je prodavac štetu pretrpio (član 278. Na izloženoj pravnoj prirodi zatezne kamate počiva još jedno pravo prodavca. Krivica kupca za docnju nije uslov za nastanak prodavčevog prava na iznos zatezne kamate. Sl. list SFRJ 57/89) je novelirao član 277. mjesečno primjenom konformne metode. 2. n. On može zahtijevati i naknadu one štete koja prevazilazi iznos zateznih kamata. Iz ovoga se može izvući zaključak o njenoj pravnoj prirodi. 1 ZOO). ZZK.privrednog prava. Zasniva se na krivici. 168 Član 2. Pri tome treba imati u vidu relativnu jednostavnost izvršavanja novčanih obaveza. ona spada u konkretne štete. Primjeren rok se ne mora dati kod fiksnih poslova (član 125 ZOO). Za plaćanje cijene prodavac kupcu najprije mora dati naknadan. Kao izvor prava služi i Zakon o visini stope zatezne kamate. imao na raspolaganju. Budući da se šteta ne dokazuje. FBiH 18/96 (dalje ZKK) Član 1. primjeren rok.526). Odgovornost kupca za neizvršenje novčanih obaveza je do iznosa zatezne kamate objektivna. utvrđivaće se prema okolnostima slučaja.132). U ovom dijelu. Pored opštih pravila Zakona o obligacionim odnosima o raskidu ugovora (član 124 . onda kada iz kupčevog ponašanja proizlazi da neće izvršiti svoju obavezu (član 127) i kada je “očito” da on to ne može izvršiti (član 128). 168 Ako je ovako utvrđena stopa zatezne kamate niža od stope ugovorne kamate. Ako njegova dužina nije određena u izjavi prodavca. zatezna kamata ima i osobinu naknade apstraktne štete. Plaća se prema stopi koju utvrđuje Vlada 167 Do godine dana zadocnjenja sa plaćanjem. odgovornost kupca je subjektivna. primijeniće se ugovorna kamata (član 277. Stoga odgovornost kupca za njihovo naknađivanje ravna se po opštim pravilima. Uz isplatu cijene. njen obračun se vrši FBiH. st. 114 . dakle. na vrijeme. Stopa zatezne kamate je određena zakonom. ZOO. prodavcu pripada i zatezna kamata (član 277 ZOO). zahtijevaju da se o stavu Opštih uzansi i dalje vodi računa. Docnja kupca sa plaćanjem cijene prije prijema isporuke Položaj prodavca koji kupcu u docnji sa plaćanjem nije isporučio stvar isti je kao položaj bilo kog povjerioca u slučaju dužničke docnje sa izvršenjem novčanih obaveza. 2 ZOO).

osim u tri navedena slučaja.526 ZOO). I on je složen. ZOO je restitucija primljenog. 213. I ovdje će se posljednja dva ovlaštenja koristiti ako cijena robe pada. Uslov za sticanje prava na raskid. 3 ZOO). st. Ako je kupac bio “odgovoran” (uz. 3. 1. Upravo to nije uvijek moguće. 3 ZOO). st. Drugi je prerada stvari od strane samog kupca. A to znači da prodavac ima pravo na naknadu stvarne štete i izgubljene dobiti. 213. U ove dvije situacije. ili pravo na naknadu apstraktne štete i ostale štete. i ovdje je bezuspješan protek naknadnog primjerenog roka za plaćanje cijene (član 126. 1. Rješenje postoji u uzansi 213. I to po dva osnova. U kom smislu? Posljedica raskida ugovora shodno članu 132. prodavac nema pravne mogućnosti da raskine ugovor. st. Važe li ova pravila i danas? Odgovor zavisi od mogućnosti primjene Opštih uzansi i od faktičkog stanja predmeta prodaje i vlasništva u konkretnom slučaju. dakle. 213.Drugi generalni zahtjev koji prodavac ima jeste raskid ugovora. moguće primijeniti samo “ako su stranke izričito ugovorile primjenu uzanse” (član 1107. kriv. Raskid ugovora za prodavca ima smisla samo ako može isporučenu stvar dobiti natrag. Njome je u ovoj situaciji prodavcu uskraćena mogućnost da ugovor raskine. Docnja kupca sa plaćanjem nakon prijema isporuke Zakon o obligacionim odnosima nema posebnih pravila o odgovornosti kupca za docnju sa plaćanjem pošto je primio isporuku. Ni pozivanje na novčanu restituciju ovdje ne daje nikakav efekat. 115 . Prava koja prodavac tada stiče uređena su posebnim pravilima o naknadi štete zbog raskida prodaje (član 523 . Stoga smatramo da je pravilo iz uz. st. Prvi je nastanak svojine kod savjesnog lica kome je kupac dalje prodao stvar. dugovao je i naknadu ostale štete. Ako primjena Opštih uzansi nije izričito ugovorena. može važiti na osnovu pravnog principa da se obligacija može zasnovati samo povodom moguće radnje. tj. budući da takav postupak nameće nemoguće obaveze kupcu. 1. rješenje uz. On može tražiti “isplatu kupovne cene i kamatu zbog zadocnjenja”. Rezultati koji bi se njome postigli mogu se jednostavnije ostvariti tužbom za isplatu cijene. st. Odricanje prava prodavcu da raskine ugovor zbog docnje kupca sa plaćanjem suprotno je već razmotrenim dispozitivnim normama Zakona o obligacionim odnosima. 2). ili pravo na prodaju radi pokrića. st.

116 .

kao i trgovinske agencije kojima je posredovanje sporedna privredna djelatnost. ako taj ugovor bude sklopljen” (član 813).770). ako odredbama o posredovanju ili samim ugovorom nije drukčije određeno. o njihovim mogućnostima i kapacitetima.POJAM POSLA I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. “ugovor o nalogu”. ali se najčešće posreduje pri sklapanju ugovora o kupovini i prodaji robe i pri prevozu.DIO DRUGI UGOVORI O USLUGAMA U PROMETU ROBE GLAVA PRVA TRGOVINSKO POSREDOVANJE (MEŠETARENJE) I . koje se naziva posrednikom (mešetarem. U času kad joj se obrati neki komitent. može biti svaki posao iz oblasti prometa robe i usluga. Bude li ugovoreno da posrednik ima pravo na izvjesnu naknadu i kada njegovo nastojanje ostane bez rezultata. i trgovinskim zastupanjem i pružanjem drugih trgovinskih usluga. Posrednik stvara samo komercijalnu vezu. a nalogodavac se obavezuje da mu isplati određenu naknadu. kao supsidijaran izvor. Posredničkim poslovima se bave posebni subjekti kojima je to osnovna privredna djelatnost . Poslovne organizacije kojima je posredništvo glavna privredna djelatnost obično se još bave. maklerom. ovaj posao poprima obilježja ugovora o djelu. pa se na njega primjenjuju pravila ZOO koja govore o ovome ugovoru (član 749 . Posrednička organizacija prikuplja obavještenja o organizacijama koje obavljaju pojedine privredne djelatnosti. primjenjuju pravila člana 600 . Pored toga. kao dodatnom djelatnošću. Taj posao. senzalom). Prema Zakonu o obligacionim odnosima “ugovorom o posredovanju obavezuje se posrednik da nastoji naći i dovesti u vezu s nalogodavcem osobu koja bi s njim pregovarala o sklapanju određenog ugovora. 117 . posrednik može i da učestvuje u pregovorima. dovede u vezu dvije poslovne organizacije da bi one sklopile neki pravni posao.posrednička preduzeća i posrednički biroi . upućujući jednog na drugog i obavještavajući ih o potrebama jednog i eventualnoj mogućnosti drugog. Pojam posla Posrednički posao sastoji se u tome što neko lice. Posredovanje je po svojoj pravnoj prirodi. ali on ne zaključuje ugovor o tom poslu. a ne i pravnu. posrednička organizacija pronalazi odgovarajućeg poslovnog partnera i dovodi ih u vezu.629 ZOO. kao i o stanju na tržištu. Tada se na njega. za čije sklapanje posreduje posrednik.

po svojoj pravnoj prirodi ugovor o nalogu. ugovor je zaključen. 2. odgovaraće za štetu. Predmet ugovora Karakteristična radnja i bitan elemenat ugovora je činidba nastojanja posrednika da nađe i dovede u vezu sa nalogodavcem osobu “koja bi sa njima 118 . u principu.Posredničke privredne organizacije mogu se baviti posredničkom djelatnošću koja može biti: opšta i posebna (specijalizovana). I kad je posredniku dao uslove pod kojima bi zaključio ugovor i posrednik našao saugovarača koji će zaključiti ugovor pod tim uslovima. Posrednik može povjeriti izvršenje naloga drugome samo ako mu je to odobreno ili kada ga okolnosti tjeraju da tako postupi. Stoga. st. posrednik “je dužan izvršiti nalog osobno” (član 752 ZOO). Pravila o odgovornosti nalogoprimca u slučaju davanja naloga na izvršenje trećem licu znatno ublažavaju strogost odredbi po kojima je ličnost posrednika bitan elemenat posla (član 753. Kada posredovanje ima karakter ugovora o djelu. Ličnost posrednika Pošto je posredovanje. Obično se zaključuje na taj način što neka poslovna organizacija izdaje nalog posredničkom birou da joj nađe saugovarača za neki privredni posao. To znači da je ličnost posrednika. 2. No. jer bi odgovarao za štetu koja bi uslijed toga nastala posredniku. samo u transportu.BITNI ELEMENTI 1. bitan elemenat posla. dok specijalizovana posrednička djelatnost obuhvata samo određene poslove robnog prometa ili posredovanje samo u jednoj ili u nekim određenim oblastima robnog prometa. npr. kod posredovanja takođe važi pravilo o zaključivanju ugovora o uslugama robnog prometa šutnjom. Ali ako je u tom slučaju postupao nesavjesno. II .. tada posrednik ne mora nalog izvršiti lično (član 610 ZOO). Nalogodavac može opozvati nalog kad god hoće. smatra se da je prihvatio i da je ugovor o posredovanju zaključen na dan prijema naloga. U tom slučaju ličnost posrednika ima obilježja nebitnog elementa posla. Zaključivanje ugovora Ugovor je neformalan i konsenzualan. Opšta posrednička djelatnost obuhvata pružanje svih usluga i to u svim oblastima robnog prometa. Nalogodavac čak nije ni dužan pristupiti pregovorima za zaključivanje ugovora sa preduzećem koje mu je našao posrednik. nalogodavac nije dužan zaključiti ugovor. ali pri tom ne smije postupiti nesavjesno. 4). Kad posrednik prihvati nalog. ako posrednik odmah ne odbije nalog. trgovini ili u osiguranju.

Kada cijena nije ni u jednoj varijanti određena ugovorom primjenjuje se običajna cijena . Predmet ugovora o posredovanju je. Trajno nastojanje da treća lica sa konkretnim nalogodavcem sklapaju ugovore nije predmet ugovora o posredovanju. Cijena se odnosi jedino na usluge koje ulaze u predmet ugovora. jednokratna činidba. tarife ne postoje. tj. Ni ovlaštenje na zastupanje ne ulazi u sadržaj ovoga posla. dakle. Pošto posrednikovo djelovanje ne mora da dovede do rezultata. Cijena se određuje najprije tarifom ili drugim opštim aktom posrednika. istraživanje tržišta itd. a ne na rezultat. kao i onda kada se posebnim sporazumom oni mijenjaju. U cijenu su uračunati redovni troškovi posrednika. No. Rješenje utoliko više začuđuje. dakle. a ne pravne radnje. Pravo na naknadu ima posrednik i kad to nije posebno ugovoreno. Posrednik vrši faktičke. tako da ih može posebno zaračunati samo kada je to izričito ugovoreno (član 824 ZOO). posrednik mora imati posebnu pismenu punomoć. posebno se naknađuju. 3. On će važiti kada opšti uslovi.pregovarala o sklapanju određenog ugovora” (član 813 ZOO). Predmet ugovora je. Za djelovanje u svojstvu zastupnika. Ovo je jedan od slučajeva u Zakonu o obligacionim odnosima. što nije predviđeno i kao mogućnost posrednika u slučajevima u kojima se može smatrati da je provizija preniska u odnosu na zalaganje i rezultat posrednika. u kojima je izričito dozvoljeno sudu da jednostrano interveniše u ugovor nastao sporazumom stranaka. Tu činidbu posrednik vrši u svoje ime i za svoj račun. Drugi izvor prava za određivanje naknade je sam ugovor o posredovanju. st. Sporedne usluge. “ako nađe da je pretjerano visoka s obzirom na posrednikov trud i učinjenu uslugu” (član 822. posrednik najčešće radi na bazi opštih uslova poslovanja. cijenu na zahtjev jedne od stranaka određuje sud “prema posrednikovom trudu i učinjenoj usluzi” (član 822 ZOO). do pregovora ili čak ugovora. kao profesionalni vršilac usluga. nalogodavac može tražiti od suda da je snizi. Izostane li i običaj.ona koja se redovno naplaćuje u sjedištu posrednika u vrijeme zaključenja posla za ugovore sličnih osobina. Ovo rješenje je posljedica činjenice da. tj. tada on izlazi iz okvira ovog posla i djeluje prema pravilima o punomoćstvu. on nastoji da stranke ostvare kontakt radi zaključenja ugovora. kao što su davanje obavještenja o tržištu. 119 . 3 ZOO). Ne bude li cijena isplaćena nakon sklapanja ugovora. To ovlaštenje nema ni u primanju ispunjenja ugovora koji je sklopljen njegovim djelovanjem (član 815 ZOO). pojedinačna faktička radnja dovođenja potencijalnih partnera u vezu radi zaključivanja određenog ili određenih ugovora. nego o trgovačkom zastupanju (agenciji). jasno je da ugovorna obligacija glasi na rad. Cijena Cijena je naknada posrednika za izvršeni rad i za postignuti rezultat. ali ne daje izjave volje u ime i za račun svoga nalogodavca.

Da bi mogao i to uraditi za nalogodavca. korespondira i vrši različite poslove koji prethode sklapanju ugovora. 1. ako se ove mogućnosti odrekao u ugovoru. Tada djeluje kao punomoćnik (član 815).2. ili bi se teško izvršavao. nalogodavac daje naknadna uputstva. Tražeći uslugu posrednika. Iz te obaveze proizlazi njegova dužnost da traži i da nađe najpovoljnijeg saugovarača.1. a nalogodavca će o tome obavezno obavijestiti (član 818). Desi li se nešto novo uslijed čega se nalog ne bi mogao izvršiti. Opozivom naloga prestaje i obaveza posrednika da dalje djeluje za komitenta. Dovođenje u vezu zainteresovanih strana Osnovna obaveza posrednika je da nastoji da nađe i da dovede u vezu s nalogodavcem privrednu organizaciju koja bi s njegovim nalogodavcem stupila u pregovore radi sklapanja određenog ugovora. posrednik treba da raspolaže 120 . No. ili mogu biti samo instruktivni. kao i kakvi bi trebalo da budu neki sastojci ugovora. mora biti posebno ovlašten.III . ne odgovara za to. pod kojim uslovima. Nije posrednikova redovna obaveza da primi ispunjenje ugovora koji je sklopio za svoga nalogodavca. Posrednik je obavezan da nastoji da nađe organizaciju koja će s njegovim komitentom sklopiti ugovor. Postupanje pažnjom dobrog privrednika . 1. On to ne može učiniti. Kad je nađe. Postupanje po nalogu Posrednik je dužan pridržavati se komitentovog naloga. ako i pored sveg nastojanja i potrebne brižljivosti ne uspije. Komitent u nalogu obično daje posredniku podatke o glavnim sastojcima ugovora kakav bi želio sklopiti. Može se posebno obavezati da učestvuje u pregovorima i da nastoji da dođe do ugovora (član 818).3. kao ni onda kada bi opoziv bio protivan savjesnosti. uputiće je na svoga nalogodavca radi zaključivanja ugovora. Pošto je posredovanje njegova privredna djelatnost. Nalozi mogu biti više ili manje čvrsti. komitent u nalogu može davati posredniku uputstva o tome kakav ugovor želi da sklopi. Obaveze posrednika 1. Posrednik obično i učestvuje u pregovorima. naknadnim uputstvom će otkloniti te nejasnoće.OBAVEZE STRANAKA 1. Komitent može davati uputstva i naknadno. Nalogodavac može opozvati nalog kad god želi. ZOO. Ako je prvobitni nalog nejasan. U tom cilju posrednik prikuplja podatke.stručnjaka Posrednik je dužan da postupa u poslu kao dobar stručnjak (član 818). Izuzeci od ovog principa sadržani su u članu 816.

1. jer je ne potpisuju stranke. te datum zaključenja ugovora. On ne smije davati drugima obavještenja o poslovima za čije je sklapanje pregovarao. Stranke nisu pravno obavezne da ga potpišu. obavještenje o izvršenom posredovanju. Izuzetno. Čuvanje poslovne tajne Posrednik je dužan da čuva poslovnu tajnu. odnosno posrednički list nije zaključnica stranaka o poslu. I u pregovorima je dužan savjesno postupiti po uputstvima svog nalogodavca. gubi pravo i na naknadu i na troškove (član 826 ZOO). izuzev ako su mu stranke to dozvolile.6. Zakon određuje da se u dnevnik upisuju bitni sastojci i podaci o ugovoru koji je zaključen njegovim posredovanjem. 1. Posrednički dnevnik Posrednik je dužan da vodi knjigu o privrednim poslovima za koje je posredovao i o kojima je sklopljen ugovor njegovim posredovanjem (član 821 ZOO). Posrednički list potpisuje posrednik i podnosi ga na potpis strankama koje su zaključile posao njegovim posredovanjem. Posrednički list Posrednik je dužan da izda strankama zaključnicu o poslu koji su ugovorili (posrednički list. Ako posrednik radi protivno interesima svoga komitenta. Identično rješenje vrijedi i onda kada je posrednik od dva lica dobio nalog za posredovanje u istom poslu. To je posrednički ili mešetarski dnevnik. nije ni potvrda o zaključenom ugovoru. bitni sastojci ugovora i neki drugi njegovi važniji sastojci. ili izvod iz posredničkog dnevnika sa podacima koji su uvedeni u dnevnik (član 821 ZOO). Ova zaključnica.mnoštvom podataka o mogućim partnerima i o uslovima na tržištu. lica dovedena u vezu plaćaju proviziju po pola. 121 . O samom poslu za koji posreduje može davati obavještenja poslovnim partnerima onoliko koliko je u tom slučaju ovlašten. ako je predviđeno ugovorom. U taj dnevnik upisuje hronološkim redom stranke i poslove u kojima je posredovao. za drugu stranku. U praksi je usvojeno da se u mešetarskom dnevniku vode nazivi organizacija koje su zaključile ugovor. Nije njegov zadatak da dovede u vezu komitenta s prvim subjektom kojim bi mogao sklopiti posao. datum upisa u dnevnik i potpis radnika koji je to upisivao. a i posrednički dnevnik mogu poslužiti pred sudom kao dokaz o sklopljenom poslu. Ono se ne gasi ispunjenjem posrednikovih obaveza ili raskidom ugovora. Tada posrednik djeluje u interesu oba subjekta. ali se odbijanje potpisivanja uzima kao neuredno poslovanje. mešetarski list). Ta posrednička zaključnica. nego s onim koji će najbolje moći zadovoljiti uslove naloga i ispuniti uputstva koja je dao komitent.4. odnosno o onome što je upisano u njima. Čuvanje poslovne tajne je trajna obaveza.5. 1. Postupanje posrednika uvećanom pažnjom dobrog stručnjaka vrši se u interesu nalogodavca. u stvari. Ona je.

i 825. Ovdje se smatra da je posrednik dužan da dovede do ekonomskog efekta. on treba da poznaje prilike na tržištu bolje od drugih privrednika. kod raskidnog uslova sadržanog u ugovoru između komitenta i trećeg lica. Zato što u posrednikovu privrednu djelatnost spada i prikupljanje raznih obavještenja i podataka. posrednik ima pravo i na sukcesivnu naplatu svojih potraživanja (član 623 ZOO). kao i o poslovnim partnerima. ukoliko se radnje posredovanja vrše sukcesivno. posredniku pripada provizija čim je komitenta doveo u vezu s poslovnim partnerom. obaveza plaćanja postoji tek kada se uslov ispuni. on zadržava pravo na proviziju. jer posrednik posreduje. Sklapanje ugovora je.. ne kao sastavni dio ugovora o posredovanju. nego kao osnovni i samostalni zahtjev. mogu tražiti obavještenja o konjunkturama. te o svim okolnostima koje su od značaja za namjeravani posao. Obavještavanje o stanju na tržištu Ako stranke zahtijevaju. Privredna društva.1. Vrijeme u kome obaveza plaćanja dospijeva posebno je složeno. a to je učinio kad stvori mogućnost za postizanje toga efekta sklapanjem ugovora između njegovog komitenta i trećeg lica koje je našao. kada stranke sklope ugovor radi kojega je posredovano pod odložnim uslovom. vrijede dispozitivna pravila. za čije je zaključivanje posredovao. takođe.7. posredniku pripada provizija tek kada komitent sklopi ugovor s trećim licem. o potražnji ili ponudi robe i usluga. Ukoliko je obaveza plaćanja uslovljena. čim je našao drugu stranu s kojom bi njegov komitent mogao pregovarati i zaključiti posao. sadrži dva rješenja. dakle. o cijenama itd. Davanje tih obavještenja spada. Prvo. Prvo među njima glasi da ova obaveza postoji i kada nije izričito ugovorena (član 822. Po jednom mišljenju. i njegova stvar. proizlazi iz naloga koji je dobio. obavještavanje je nužan sastavni dio njegovog rada na posredovanju. 1 ZOO). u privrednu djelatnost posredovanja i posrednici ih daju uz posebnu naknadu. provizija. se plaća prema uslovima ugovora. Realizacija ugovora se njega ne tiče. međutim. Treće.1. Obaveza davanja obavještenja o okolnostima koje imaju značaja za posao za koji posreduje. o stanju ponude i potražnje nekih roba i usluga. Plaćanje provizije Cijena. posrednik stiče pravo na proviziju tek kada druga strana iz ugovora. Drugo. ZOO u članu 823. o tržištu uopšte. međutim. tj. jer je to domen ugovornih strana. o cijenama i tarifama. Po trećem mišljenju. 2. st. Postoje tri različita mišljenja o tome kada posrednik stiče pravo na proviziju. izvrši svoje obaveze iz ugovora. koje je prihvaćeno u nekim stranim zemljama. posrednik ima odmah pravo na isplatu cijene svojih usluga. pomaže da se 122 . Obaveza nalogodavca 2. Po drugom shvatanju. ispostavi li se da je ugovor između stranaka nevažeći iz razloga za koje posrednik nije znao niti je mogao znati. posrednik je dužan davati obavještenja o stanju na tržištu. Napokon. Ako oni ne postoje.

uobičajeni troškovi pokriveni su provizijom. Komitent tada jemči posredniku da će mu cijela provizija biti plaćena. 2. oni mu pripadaju i kad. bez njegove krivice. obje stranke su dužne da plate proviziju. pridržaja i prvenstvene naplate. Tako se može posebno ugovoriti da posredniku pripada naknada i onda kada njegovo djelovanje ne dovede do rezultata. do zaključivanja ugovora između komitenta i trećeg lica (član 623 ZOO). Iako bi bilo logično pretpostaviti da posredniku i za to pripada dio naknade. 123 . ako ih je morao učiniti radi uspješnog okončanja posredničke uloge. i stručnim poznavanjem stanja na tržištu utiče na pregovarače da sklope ugovor. na plaćanje provizije u tri slučaja. pridržaja i prvenstva naplate Obezbjeđenju posrednikovih potraživanja prema komitentu služe njegova prava zaloge. ali ne u cjelini. U ovoj situaciji naknadu plaća onaj ko je sa posrednikom sklopio ugovor. Posrednik stiče pravo na naknadu u času zaključenja ugovora za koji je posredovao. Na naknadu redovnih troškova učinjenih u izvršenju naloga posrednik ima pravo samo ako je tako ugovorio. Posebna situacija postoji onda kada komitent sa partnerom koga je posrednik našao sklopi ne samo ugovor za koji je posredovano. U odnosu na opšta pravila o obavezi plaćanja cijene. Normalni. ako drugačije nije ugovoreno (član 823 ZOO). postoje i neki posebno uređeni slučajevi. Ona služe ne samo naplati komitentovih obaveza nego i vršenju zakonitog pritiska na komitenta da udovolji svojim obavezama plaćanja. 2. Trpljenje posrednikovih prava zaloge. ako taj ugovor bude zaključen. po Zakonu. Naknadni sporazum između posrednika i komitenta da će pola provizije platiti treći nema ovo dejstvo. komitent ipak nema obavezu da je isplati. nego se posreduje. Napokon. pa ih ovdje nećemo posebno ponavljati. nije došlo do zaključenja ugovora između partnera koje je doveo u vezu. Bude li ugovorom priznato posredniku pravo na naknadu troškova. Njihova rješenja ista su kao i u ugovoru o komisionu. Ukoliko posrednik dobije nalog od dva lica za zaključenje istog konkretnog posla. Pravni režim ovih obaveza komitenta podvrgnut je opštim pravilima obligacionog prava. a nalogodavac obavezu. nego i druge poslove. nego po pola. Nalogodavac se obavezuje.3. Dva su već obrađena. prenose obavještenja. provizija za posebne usluge posebno se i plaća.2. Naš Zakon takođe. tj. Većina pozitivnih prava stoje na ovom stanovištu. Posredništvo se ne završava samim dovođenjem u vezu pregovarača. objašnjava. Posredovanje se tada ravna prema pravilima o ugovoru o djelu. Ona pravno nije vezana za naknadu za izvršeno posredovanje. posrednik je na štetu komitenta radio za drugu stranu. Posrednik nema pravo.ugovor sklopi. Naknada troškova Komitent je dužan naknaditi posredniku izuzetne troškove. da isplati posredniku određenu naknadu. pa ćemo ih ovdje samo navesti: ugovor radi koga je posredovano nije zaključen.

Isključivanje ultra vires teorije iz našeg prava znatno ublažava strogost ove odredbe. odgovornost postoji kada posrednik poveže komitenta sa osobom “za koju je znao ili morao znati da neće moći izvršiti obavezu iz ugovora”. shodno opštim pravilima. dok se pravila o popravljanju štete ravnaju prema rješenjima iz oblasti ugovorne odgovornosti. Imovinsko-pravna odgovornost se. 2. ukoliko se radi o neizvršenju obaveze plaćanja provizije i troškova. ukoliko je za to posrednik znao ili morao znati. ZOO. objektivna. No. u principu. Neki posebni slučajevi imovinske odgovornosti. Odgovornost komitenta je subjektivna. najprije odgovara za štete koje je komitent pretrpio zato što je doveden u vezu sa poslovno-nesposobnim licem. ravna prema opštim pravilima obligacionog prava. ipak.IV . postoje. odgovornost je. posrednik odgovara i za nepoštovanje obaveze čuvanja poslovne tajne. odnosno o ugovoru o djelu. One se posebno konkretizuju za propuste u vođenju posredničke knjige. I napokon. Odgovornost komitenta Komitent odgovara za svoje obaveze prema opštim pravilima o ugovornoj odgovornosti i popravljanju šteta izazvanih neizvršenjem. Odgovornost posrednika Administrativna i kazneno-pravna odgovornost posrednika određene su opštim propisima. 124 . Oni su regulisani u članu 820. Supsidijarno važe i pravila o odgovornosti nalogoprimca (član 756 i 757 ZOO).ODGOVORNOST STRANAKA 1. Supsidijarno se primjenjuju i pravila o nalogu. u principu. odnosno neurednim izvršenjem ugovornih obaveza. Nadalje. Posrednik. A to znači da je odgovornost zasnovana na propuštanju dužne pažnje posrednika (subjektivna odgovornost).

GLAVA DRUGA TRGOVINSKO ZASTUPNIŠTVO
I - POJAM I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O TRGOVINSKOM ZASTUPANJU 1. Pojam ugovora U ekonomskom smislu posao trgovinskog zastupanja sastoji se u tome što specijalizovani subjekt, trgovinski zastupnik, trajno djelujući u interesu svoga nalogodavca, komitenta, istražuje tržište i nastoji obezbijediti poslovne partnere koji će sa komitentom zaključivati ugovore. Ukoliko ima ovlaštenje komitenta, trgovinski zastupnik može i sam zaključivati ugovore u ime i za račun komitenta. Suštinu trgovinskog zastupstva, dakle, predstavlja trajno posredovanje za jednog nalogodavca. Radnje zastupnika određuju se: ugovorom, dispozitivnim propisima, opštim uslovima poslovanja koje donose sami zastupnici ili njihove asocijacije, te uzansama i poslovnim običajima. Postoji veliki broj razlika između trgovinskog zastupanja i srodnih poslova pružanja usluga u prometu robe. Trgovinsko zastupstvo se od posredništva razlikuje u dva bitna momenta: trajnosti djelovanja i mogućnosti da se punomoćstvo uključi u poslovni odnos kao njegov integralni dio. Za razliku od komisiona, trgovinsko zastupstvo može postojati i bez davanja izjava volje za komitenta. No, ukoliko su i one uključene u nalog zastupnika, onda ih zastupnik daje u ime i za račun komitenta. Komisionar izjave volje, međutim, uvijek čini u svoje ime, a za račun komitenta. Iste razlike postoje i u odnosu na špediciju. Trgovinsko zastupništvo kao samostalan posao ima svoje korijene u anglosaksonskom institutu “agency”. Otuda se ovaj posao često naziva i “agencijom” ili “agenturom”. U kontinentalnim sistemima se dugo vremena ovaj posao obavljao u pravnom režimu naloga i punomoćstva. Sredinom pedesetih godina ovog vijeka ulazi i u zakonodavstva velikih kontinentalnih sistema (Njemačka 1953, Francuska 1958). U bivšoj SFRJ trgovinsko zastupstvo je najprije bilo uređivano u propisima o domaćoj i vanjskoj trgovini. Materijalnopravnu regulativu ugovora o trgovinskom zastupanju donosi Zakon o obligacionim odnosima 1978. godine. Istorijsko nasljeđe određuje stanje izvora prava u Bosni i Hercegovini. Vanjskotrgovinski režim trgovinskog zastupstva sadržan je u Zakonu o 169 i Uredbi o zastupanju stranih lica u Republici vanjskotrgovinskom poslovanju 170 Zakon o trgovini 171 svrstava trgovinsko zastupanje u Bosni i Hercegovini. poslove trgovinskih usluga. Definicija u članu 14 ima komercijalni, a ne pravni
169 170 171

Sl. n. FBiH, 2/95. Vidjeti Član 35. i 36., Sl. l. RBiH 20/95. Vidjeti čl. 35. i 36. Sl. l. RBiH 4/96. Sl. n. FBiH 2/95.

125

karakter: “Uslugama zastupanja smatra se naročito obavljanje trgovinskih usluga u ime i za račun trgovca, kao i obavljanje servisne službe i drugih tehničkih usluga u vezi s održavanjem i opravkom proizvoda”. Ovakvo rješenje dozvoljava da se u daljim izlaganjima zadržimo samo na Zakonu o obligacionim odnosima. Ugovor o trgovinskom zastupanju definisan je u članu 790. Zakona o obligacionim odnosima. Prema njemu, “ugovorom o trgovinskom zastupanju obavezuje se zastupnik da se stalno stara da treća lica zaključuju ugovore sa njegovim nalogodavcem, i da u tom smislu posreduje između njih i nalogodavca, a ovaj se obavezuje da mu za svaki zaključeni ugovor isplati određenu naknadu (proviziju)”. Na ovaj ugovor se primjenjuju najprije odredbe članova 790 - 812 ZOO. Pošto trgovinsko zastupanje spada u ugovore o nalogu i sadrži elemente punomoćstva, kao supsidijarni izvori mogu se primijeniti i članovi 749 - 770, odnosno 84 - 98. Karakteristike ovog ugovora su: a) trajno djelovanje za komitenta, b) preduzimanje pravnih i faktičkih radnji, c) djelovanje u tuđe ime i za tuđi račun, tj. u interesu komitenta, d) formalnost, e) komutativnost, f) u principu se preuzima samo obaveza rada, ne i rezultata, g) relativna samostalnost agenta u djelovanju; on nije službenik nalogodavca, h) postojanje posebnog odnosa povjerenja - fiduciae, što od ugovora čini posao intuitu personae. 2. Zaključivanje ugovora Za razliku od ugovora o komisionu i posredovanju, ugovor o trgovinskom zastupanju je, po samome zakonu, formalan. On važi samo onda kada je “sklopljen u pismenoj formi” (član 791 ZOO). Za način na koji će ova forma biti ostvarena, važe opšta pravila obligacionog prava. Razlog za ovakvo rješenje leži u činjenici da se ugovorom o trgovinskom zastupanju stvara trajan poslovni i obligacioni odnos čije je najvažnije elemente potrebno unaprijed i na siguran način utvrditi. Okvirni karakter ugovora o trgovinskom zastupanju ne važi i za pojedinačne poslove koji se na osnovu njega i u granicama, koje su unaprijed određene, zasnivaju. Zbog toga se pojedinačni poslovi između agenta i njegovog komitenta mogu sklapati bilo putem naloga, bilo konkludentnim radnjama. Ako je pojedinačni nalog u skladu sa ugovorom o trgovinskom zastupanju, i šutnja agenta može se smatrati prihvatom.

126

II - BITNI ELEMENTI 1. Ličnost trgovinskog zastupnika Ličnost trgovinskog zastupnika, kao nalogoprimca je bitan elemenat ugovora. Pored člana 753. ZOO, na ovakav stav upućuje karakter odnosa u koje stranke stupaju. Poslovima trgovinskog zastupnika bave se, uglavnom, trgovinska zastupništva (trgovinske agencije, agenture), dok se tim poslovima kao sporednom privrednom djelatnošću mogu baviti, kako posrednički biroi, tako i druge privredne organizacije. Trgovinska zastupništva se mogu baviti kao sporednom privrednom djelatnošću trgovinskim posredovanjem i davanjem obavještenja o stanju na tržištu. Prema tome, po kriteriju djelatnosti ne postoji bitna razlika između posredničkih preduzeća i posredničkih biroa i trgovinskih agencija. I jedni i drugi mogu se baviti istim poslovima. Zastupništvo treba razlikovati od trgovinskog predstavništva, mada je sadržina poslovanja gotovo ista. Trgovinsko predstavništvo je organizaciona poslovna jedinica preduzeća, dok se zastupničkim poslovima bave samostalne privredne organizacije, najčešće agencije. Razlika je i u tome što zastupnik, ako drži robu zastupanog, čini to u režimu konsignacije, dok je roba koja se nalazi u predstavništvu roba preduzeća o čijoj se organizacionoj jedinici radi. 2. Predmet ugovora Karakteristična činidba kao bitan elemenat ugovora, je složena. Predmet ugovora se sastoji iz dvije osnovne komponente; iz trajnog nastojanja trgovinskog zastupnika da promoviše interese svoga nalogodavca sa ciljem učestalog sklapanja ugovora, i iz njegovog stalnog posredovanja za komitenta. Predmet ugovora su dakle, faktičke, a ne pravne radnje. To znači da ugovor o trgovinskom zastupanju može postojati i bez davanja izjava volje u ime i za račun nalogodavca. Neke faktičke radnje trgovinski zastupnik vrši u svoje ime i za svoj račun. One ne moraju da dovedu do zaključivanja ugovora, niti do njegovog izvršavanja. Stoga, trgovinski zastupnik preuzima obavezu rada, a ne rezultata. Pravni režim obaveze na isplatu provizije, sadržan u Zakonu o obligacionim odnosima, ne utiče na izloženo rješenje. Ovlaštenje na zastupanje komitenta može, ali ne mora, biti predmet ugovora. Iako je punomoćstvo u poslovnoj praksi uobičajeno, ono ulazi u predmet posla samo na osnovu posebnog i izričitog sporazuma stranaka. Ono može biti dato kao posebno ili kao generalno ovlaštenje (član 792). Generalna punomoć se, najčešće, uključuje u sam ugovor o trgovinskom zastupanju, dok se specijalna daje odvojeno. Do sada izložena rješenja odnose se na dvije situacije: zaključivanja ugovora i primanja ispunjenja ugovora (član 793 ZOO).

127

Tehnologija poslovanja zahtijevala je, međutim, da se i u samom Zakonu predvide neke situacije u kojima je agent ovlašten na vršenje pravnih radnji, davanje izjava volje koje obavezuju nalogodavca. I bez posebnog davanja ovlaštenja, trgovinski zastupnik mora prihvatiti izjave trećih lica sa kojima je komitent sklopio ugovor djelovanjem zastupnika, ukoliko se one tiču nedostataka predmeta ugovora ili drugih momenata koji su relevantni za ostvarivanje ili očuvanje prava trećih lica prema komitentu (član 794 ZOO). I obrnuto, kada to zahtijevaju interesi nalogodavca, zastupnik je ovlašten da i bez posebne punomoći daje izjave potrebne za očuvanje ili osiguranje nalogodavčevih prava (član 795 i 796 ZOO). 3. Cijena Cijena poslova iz ugovora o trgovinskom zastupanju se sastoji iz naknade (provizije) i troškova. Pri tome je pravni režim troškova dvostruk. Cijena se, najprije, određuje ugovorom. U okvirnom i formalnom ugovoru o trgovinskom zastupanju mogu biti date pojedinačne cijene ili elementi za njihovo utvrđivanje. Najčešće, to je određeni procenat od vrijednosti posla. Ovi kriteriji se definišu bilo kao nepromjenjivi, bilo kao osnova koja se može korigovati shodno uslovima konkretnog naloga. Ugovorom može i tarifa agenta biti prihvaćena kao mjerodavan izvor za visinu cijene, proviziju. Ako se provizija ne može utvrditi na osnovu ugovora ili tarifa, “zastupnik ima pravo na uobičajenu naknadu” (član 806 ZOO). Poslovni običaj se određuje u sjedištu zastupnika, u vrijeme davanja konkretnog naloga za izvršenje posla. Posebna naknada pripada zastupniku za naplatu komitentovih potraživanja (član 807 ZOO). Kao u ugovoru o komisionu i ovdje je moguća sudska intervencija u pogledu visine provizije. Sud će, na zahtjev nalogodavca, sniziti proviziju na pravičan iznos kada utvrdi da je ona “nerazmjerno velika prema učinjenoj usluzi” (član 806 ZOO). Agent nema pravo na istu vrstu zahtjeva kada je provizija nesrazmjerno malena u odnosu na učinjenu uslugu. Redovni, fiksni troškovi zastupnika uračunati su u proviziju. Njihovu posebnu naknadu može zastupnik zahtijevati samo kada je to izričito ugovorio. Posebni troškovi učinjeni na nalog ili u interesu nalogodavca odvojeno se namiruju u stvarnim iznosima (član 808 ZOO).

128

III - OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. Obaveze agencije 1.1. Iznalaženje saugovarača Glavna je obaveza agencije da se stara da se poslovanje njenog nalogodavca proširi, da istražuje i obrađuje tržište i da što više zainteresuje potencijalne poslovne partnere za djelatnost svoga nalogodavca, kako bi s njim stupili u ugovorne odnose. U tom cilju agencija stalno posreduje između organizacija i svoga nalogodavca da dođe do zaključenja ugovora među njima. Ovlašćenje, ni generalno ni posebno, za zaključenje ugovora u ime i za račun nalogodavca ne uključuje ni pravo, ni obavezu zastupnika da zahtijeva od druge strane ispunjenje ugovora, kao ni primanje ispunjenja. Ali ga nalogodavac može ovlastiti i na ove radnje (član 793 ZOO). 1.2. Učestvovanje u sklapanju poslova Funkcija agencije se ne završava iznalaženjem eventualnog saugovarača nalogodavca. Agent je dužan da po uputstvima nalogodavca učestvuje pri zaključenju posla zastupajući interese nalogodavca i da nastoji da se sklopi povoljan ugovor. Kad je ugovoreno i da sklapa ugovore, odnosno, kad ima generalno ovlašćenje, onda je zastupnikova obaveza da ugovor sklopi za nalogodavca kao dobar stručnjak (član 798 ZOO). 1.3. Davanje obavještenja Agent je dužan davati nalogodavcu obavještenja o stanju na tržištu, naročito o situaciji na tržištu robe i usluga za čiji se plasman stara. Posebno je dužan obavještavati o prilikama i stanju koji su od značaja za konkretni posao, koji mu je povjeren (član 797 ZOO). 1.4. Vođenje knjige ugovora I zastupnik je, kao i posrednik, dužan da vodi knjigu u koju, po redu sklapanja poslova, upisuje ugovore koje je zaključio u ime nalogodavca sa podacima o njihovoj sadržini. Kad ugovor zaključi, sastavlja o tome zaključnicu, koju potpisuje i podnosi na potpis drugoj ugovornoj strani. Po jedan primjerak dobijaju nalogodavac i druga strana, a jedan ostaje agenciji. Pravni značaj i knjige ugovora i zaključnice je u tome što mogu poslužiti kao dokaz o sklopljenim ugovorima. Zaključnica nije ni ugovor ni potvrda o zaključenom ugovoru. Stoga, na punovažnost ugovora nema uticaja njeno potpisivanje. I ako bi saugovarač odbio da potpiše zaključnicu, ugovor važi.

129

Zastupnik takođe vodi i posrednički dnevnik za poslove u kojima samo posreduje. Tada izdaje i izvode iz dnevnika (posrednički list). 1.5. Staranje o interesima nalogodavca U svim poslovima koje preduzima za nalogodavca dužan je da nastoji da se ostvari rezultat što je moguće povoljniji za nalogodavca, da posao obavlja brižljivo, sa pažnjom dobrog stručnjaka. Kada mu je nalogodavac naredio kako će postupati, zastupnik je obavezan da se drži naloga i uputstava, ali uvijek vodeći računa o interesima nalogodavca. Ako smatra da su prilike na tržištu takve da bi postupanje po uputstvima išlo protiv nalogodavčevih interesa, dužan je da na to skrene pažnju nalogodavcu. U cilju zaštite interesa nalogodavca, agencija može zahtijevati preduzimanje potrebnih mjera obezbjeđenja. Ovo ovlaštenje je zasnovano na Zakonu, pa se ne mora posebno ugovarati (član 796 ZOO). 1.6. Primanje izjava od saugovarača Druga strana može izjave koje se tiču nedostataka predmeta ugovora, kao i druge izjave u vezi s tim ugovorom, umjesto saugovaraču, činiti agenciji. Takve izjave, koje se tiču ugovora zaključenog posredstvom agencije ili ugovora koji je zaključila agencija za nalogodavca, punovažne su. Njima je saugovarač sačuvao prava iz ugovora koja bi bila vezana za te izjave. Agencija je obavezna da primi te izjave i da postupi kako je propisano ili ugovorom predviđeno. 1.7. Poslovna tajna Sve što bude saznao u vezi s poslom koji mu je povjerio nalogodavac agent mora čuvati kao poslovnu tajnu. Agencija naročito odgovara ako ma kakve podatke do kojih je došla radeći na povjerenom joj poslu otkrije trećem licu. Trgovinski zastupnik ne smije podatke koje je saznao u toku ugovora ni sam koristiti. Ova zabrana važi i poslije prestanka ugovora o trgovinskom zastupanju. Ona ima trajan karakter (član 799 ZOO). 1.8. Vraćanje stvari primljenih od komitenta Ugovorom o trgovinskom zastupanju nastaje trajan i složen odnos između agenta i nalogodavca. Da bi trgovinski zastupnik mogao uspješno da promoviše interese svog partnera, neophodno je da mu ovaj dostavi niz stvari potrebnih za navedenu svrhu. To mogu biti uzorci, alati za servisiranje, tehnička uputstva, reklamni materijal, kancelarijska oprema i slično. Po prestanku ugovora, agent mora sve primljene stvari vratiti u stanju u kome se one nalaze (član 800 ZOO). Rok u kome to valja učiniti nije preciziran, pa ga treba utvrđivati prema prirodi stvari i okolnostima posla.

130

1.9. Polaganje računa Obaveza polaganja računa zasnovana je na opštim pravilima ugovora o nalogu (član 754 ZOO) i na prirodi posla. Ona postoji kako za konkretan nalog, tako i za ugovor u cjelini. Razlikuje se samo vrijeme u kome se dužnost polaganja računa mora izvršiti: po završetku konkretnog posla, periodično ili nakon prestanka ugovora u cjelini. U svakom slučaju, račun se mora položiti bez odugovlačenja. Nalogodavac je gospodar posla. Zbog toga on može zahtijevati da mu trgovinski zastupnik podnese izvještaj i položi račun i prije završetka poslova po konkretnom nalogu, odnosno uvijek u toku trajanja ugovora (član 755). 1.10. Trpljenje odbijanja posla Pošto agencija radi za račun nalogodavca, jasno je da nalogodavac može pripremljeni posao sa trećim licem prihvatiti ili odbiti. Nalogodavac je, međutim, dužan da o svojoj odluci bez odlaganja obavijesti trgovinskog zastupnika. Odbijanjem prihvatanja pripremljenog posla od strane nalogodavca može trećim licima biti prouzrokovana šteta. Obaveza njene naknade pada na nalogodavca. Pretpostavka za to je da je agent djelovao dužnom pažnjom i da je treće lice bilo savjesno. 2. Obaveze komitenta 2.1. Predaja materijala potrebnih agentu Ekonomska suština zastupničkog posla, vidjeli smo, ponekad zahtijeva da nalogodavac stavi agentu na raspolaganje određene stvari. Ako je to slučaj, komitent, već po zakonu, ima obavezu da zastupniku prenese posjed određenih predmeta (član 802). Vrsta stvari, vrijeme i način predaje, te drugi modaliteti određuju se ili samim ugovorom ili po prirodi stvari, odnosno prema logici poslovnog odnosa u koji stranke stupaju. 2.2. Obavještavanje o relevantnim momentima Dužnost komitenta da o relevantnim momentima obavještava svoga agenta takođe proističe iz prirode njihovog odnosa i iz načela poštenja i savjesnosti. Zakon o obligacionim odnosima je u članu 803. posebno apostrofirao dva slučaja: odbijanje prihvatanja pripremljenog posla i smanjenje obima poslovanja. Dešava se da nalogodavac, iz raznih razloga, smanji proizvodnju robe za čiju se prodaju stara agencija, ili da se proizvedena roba mnogo traži pa je nema dovoljno za prodaju, ili da su kapaciteti za pružanje usluga prenapregnuto iskorišteni i da je, stoga, smanjena potreba za prodajom usluga i sl. Trebalo bi, stoga, da i agencija smanji svoju preduzimljivost, jer nalogodavac neće moći da prihvati sve ponude za sklapanje ugovora, niti da ispuni ugovore koje agencija bude sklopila. Nalogodavac je, u tom slučaju, dužan da blagovremeno obavijesti

131

agenciju o potrebi da svede na manju mjeru svoje aktivnosti, da djeluje ispod nivoa koji je ona mogla osnovano očekivati kad je sklapala ugovor o agenturi. Ako to nalogodavac ne učini, odgovara agenciji za pretrpljenu štetu. 2.3. Plaćanje cijene Plaćanje cijene je osnovna obaveza nalogodavca. Ukoliko nije ugovorom regulisano, primijeniće se dispozitivne odredbe člana 805 - 808 ZOO. Razmotrićemo najvažnija od tih pravila. Obaveza plaćanja postoji i onda kada nije izričito ugovorena. Provizija, kao elemenat ukupne cijene usluge, se plaća za: ugovore sklopljene posredovanjem agenta, ugovore koje je agent sklopio sa trećim licima (ukoliko je za to bio ovlašten), ugovore koje sa trećim licem nađenim od agenta sklopi sam nalogodavac i ugovore koje bilo ko sklopi sa bilo kojim trećim licem, ukoliko se radi o isključivoj agenciji. Pravo na posebnu naknadu od naplaćene svote ima agent koji ju je naplatio po ovlaštenju komitenta. Vrijeme plaćanja posebno je regulisano. Obaveza nalogodavca dospijeva “kad ugovor bude izvršen” (član 805). Dakle, kao i kod posredovanja i ovdje je momenat sticanja prava nalogoprimca na naknadu pomjeren za jedan dalji korak u odnosu na izvršenje njegove osnovne obaveze: dovođenje stranaka u vezu, odnosno zaključivanje ugovora. Izloženo pojačavanje pozicije nalogodavca, ipak, trpi i neka zakonska ograničenja. Najprije, agent ima pravo na proviziju iako ugovor nije izvršen, “ako je do toga došlo iz uzroka koji je na strani nalogodavca” (član 805 ZOO). I drugo, u slučaju neizvršenja ugovora koji je sklopljen sa trećim licem, agent odgovara samo ako je za to posebno jamčio (del credere zastupništvo) (član 801). Dakle, neizvršenje ugovora od strane trećeg lica ne predstavlja ujedno i neizvršenje ugovora o trgovinskom zastupanju od strane zastupnika. Troškovi koji nisu uračunati u proviziju posebno se plaćaju. Ova obaveza izvršava se shodno ugovoru ili prema opštim pravilima o izmirenju novčanih dugova. 2.4. Trpljenje agentovih prava zaloge, pridržaja i prvenstva naplate Radi obezbjeđenja naplate svojih potraživanja koja su nastala u vezi s ugovorom o zastupanju, agencija ima pravo zaloge i pridržaja na svim nalogodavčevim stvarima koje je u vezi s ugovorom primila od nalogodavca, kao i na onim stvarima koje je u vezi s tim ugovorom primila od nekog drugog. Ono što vrijedi za zalogu uopšte, vrijedi i za zalogu kod agencije. Ona ima založno pravo na stvarima dok se nalaze kod nje, ili kod nekog drugog ko ih drži za agenciju. Ima založno pravo takođe i na stvarima za koje ima u rukama dokument pomoću koga može raspolagati tim stvarima (član 809 ZOO). Za svoja dospjela potraživanja, koja su nastala u vezi s ugovorom, agencija ima pravo zaloge i na novcu koji je naplatila za nalogodavca po njegovom

132

ovlaštenju. Kao i uvijek, pravo se može konstituisati na stvarima i na novcu samo ako se do njih dođe legalnim putem. IV - ODGOVORNOST STRANAKA 1. Odgovornost trgovinskog zastupnika Odgovornost trgovinskog zastupnika može, kao i kod ostalih vršilaca usluga na osnovu naloga, biti administrativna i kaznenopravna. Imovinska odgovornost se ravna prema opštim pravilima. Imovinska odgovornost ugovornog je karaktera, subjektivna i podložena opštim pravilima o popravljanju štete za neizvršenje nenovčanih obaveza. U ZOO postoje i dva posebno uređena slučaja. Prvi se tiče otkrivanja poslovne tajne. Specifičnost postoji u pogledu trajanja obaveze, a ne s obzirom na pravila o odgovornosti i naknadi (član 799 ZOO). Drugi je “poseban slučaj odgovornosti”, tj. davanje posebnog pismenog jemstva komitentu da će treće lice ispuniti obaveze na osnovu ugovora koji bude sklopljen djelovanjem agenta (del credere trgovinsko zastupstvo). Tada zastupnik odgovara solidarno sa trećim licem. To znači da u slučaju neispunjenja ili neurednog ispunjenja ugovora od strane trećeg, nalogodavac može da se obrati agentu odmah i da traži ispunjenje i naknadu štete ili, pod zakonskim uslovima, raskid ugovora. Samo se po sebi razumije da agent tada nema pravo ni na proviziju. 2. Odgovornost nalogodavca Odgovornost nalogodavca se ravna prema opštim pravilima obligacionog prava. Pri tome treba razlikovati slučajeve neizvršenja novčanih od nenovčanih obaveza. V - POSEBNE VRSTE TRGOVINSKOG ZASTUPANJA 1. Podjela poslova Trgovinsko zastupanje je pravna forma kroz koju se mogu zadovoljavati različite vrste poslovnih potreba. Ta činjenica dovodi do niza podjela od kojih nisu sve podjednako pravno interesantne. Obim ovlaštenja je jedno od pravnih mjerila za podjelu ovih poslova. Ako svoga komitenta mogu zastupati u svim njegovim aktivnostima, agenti se smatraju generalnim. Ukoliko je aktivnost ograničena na jednu ili više određenih struka ili vrsta poslova, trgovinsko zastupstvo je specijalno. Istovrsna podjela je moguća i prema obimu ovlaštenja na zastupanje.

133

Pravno su najinteresantnije podjele trgovinskog zastupstva po vezanosti i odgovornosti. Razmotrićemo ih posebno, bez obzira na to što su neka rješenja u vezi sa njima već izložena. 2. Neisključiva i isključiva agencija Neisključiva agencija postoji onda kada bilo nalogodavac, bilo agent mogu na istom području za istu vrstu poslova imati više poslovnih partnera. Isključiva agencija postoji onda kada su oba ili jedan partner vezani samo za jednu osobu. Preduzeću komitentu je stalo da ima što veći promet robe i usluga. Upravo zbog toga Zakon polazi od neisključive agencije kada je u pitanju nalogodavac. On “može imati na istom području za istu vrstu poslova više zastupnika” (član 790. st. 2 ZOO). Suprotno se može ugovoriti. Kada je u pitanju agent, važi zakonska pretpostavka isključive agencije. “Jedan zastupnik ne može bez pristanka nalogodavca preuzeti obavezu da na istom području i za istu vrstu poslova radi za drugog nalogodavca” (član 790. st. 3 ZOO). 3. Del credere zastupstvo Zastupstvo sa jamstvom za ispunjenje obaveza trećeg lica ili del credere agencija postoji onda kada agent posebnim pismenim sporazumom preuzme obavezu jemčenja. U ovom slučaju, agent ima pravo i na veću proviziju (del credere provizija). Posebna naknada, koja se dodaje na redovni iznos provizije, služi, u stvari, kao premija za preuzeti rizik (ne)ispunjenja ugovora od strane trećeg lica. Prije donošenja Zakona o obligacionim odnosima važio je i kod nas trgovački običaj da se ugovaranje provizije dvostruko veće od uobičajene smatra ugovaranjem del credere zastupstva. Izričita odredba člana 801. st. 1 ZOO ukida ovo običajno pravilo. Kod nas se, dakle, del credere zastupstvo mora posebno pismeno ugovoriti. VI - PRESTANAK UGOVORA 1. Prestanak ugovora sklopljenih na određeno vrijeme Vrijeme trajanja ugovora može biti određeno izričito ili prećutno, po prirodi samog posla. U prvom slučaju ugovor prestaje kada istekne rok na koji je zaključen. U drugom je potrebno analizom sadržaja posla utvrditi da li je ugovor prestao ili nije.

134

usljed koga je uslijedio raskid ugovora. tj. I ovdje se vrijeme računa unazad . on može prestati sporazumom stranaka ili jednostranom izjavom. Svaka strana može raskinuti ugovor i onda kada za to ima ozbiljne razloge.od nastupanja tromjesečja sa čijim početkom ugovor prestaje da postoji. nego će se smatrati izjavom o otkazivanju ugovora. Ugovor se. obavezna je da naknadi štetu drugoj strani. ali je potrebno drugu stranu obavijestiti o razlozima raskida. važiće dispozitivne odredbe ZOO. ali na neodređeno vrijeme. neće se uzeti da je to izjava o raskidu ugovora. i sama raskinuti ugovor bez davanja otkaznog roka (član 811 ZOO). otkaz se mora dati najmanje mjesec dana prije isteka kalendarskog tromjesečja. Za prestanak ovako produženog ugovora potreban je otkaz. ali otkazni rok ne smije ni u kom slučaju biti kraći od mjesec dana (član 810 ZOO). To se čini nastavljanjem ugovorenih radnji i nakon isteka roka njegovog važenja. 135 . a ne kada to pojedina stranka želi. Uslovi pod kojima se otkaz može dati i način na koji to može biti učinjeno mogu se posebno urediti ugovorom. ukoliko želi. Dužina otkaznog roka zavisi od vremena trajanja ugovornog odnosa. Ako razlog raskida nije dovoljno ozbiljan.Ugovori sklopljeni na određeno vrijeme mogu se prećutno produžiti. u tom slučaju. otkazni rok iznosi dva mjeseca. Strana koja je neosnovano dala otkaz. otkazom bilo koje strane. Pored toga. Ukoliko to nije slučaj. pa je potrebno da protekne redovni otkazni rok da bi ugovor prestao. U njima su predviđene dvije osnovne situacije: raskid ugovora sa otkaznim rokom i bez njega. Ukoliko su stranke bile povezane ugovorom o trgovinskom zastupanju manje od tri godine. Prestanak ugovora sklopljenih na neodređeno vrijeme Kada je ugovor sklopljen na neodređeno vrijeme. Ugovor se može raskinuti krajem svakog kalendarskog tromjesečja. raskida bez otkaznog roka. Ukoliko je odnos trajao više od 3 godine. 2. U ovom slučaju se smatra da je novi ugovor sklopljen pod istim uslovima. strana koja je primila neosnovani otkaz može. Ova rješenja stranke mogu i izmijeniti svojim sporazumom.

136 .

“Ugovorom o komisionu obavezuje se komisionar da za naknadu (proviziju) obavi u svoje ime i za račun komitenta jedan ili više poslova koje mu povjerava komitent” (član 771 ZOO). komision pripada trgovinskim uslugama (član 11).GLAVA TREĆA KOMISION I . Za komisione poslove karakteristično je što ih komisionar obavlja u svoje ime. Za to treće lice odnos između komisionara i komitenta je u principu irelevantan. mada užu. a za račun komitenta”. Strane koje učestvuju u ugovoru o komisionu zovu se komitent i komisionar. U inkaso komisiji se njemu vrše uplate.n. Za komisione poslove je karakteristično i to što ih komisionar obavlja za račun komitentov. kao da je sebi kupuje. on je ugovorna strana. kod komisione prodaje komisionar prodaje stvar kao svoju. Komisionar obavlja povjereni mu posao kao svoj i radi u vlastito ime. definiciju sadrži i član 15. Sličnu . stiče prava i obaveze. Prava i dužnosti stranaka povodom ovoga posla su u kontinentalnim sistemima više ili manje jednako regulisana.POJAM I ZAKLJUČIVANJE KOMISIONOG POSLA 1. komisionar. Komisionim poslovima. Prema sistematizaciji Zakona o trgovini. Treće lice kao stranka u komisiji zna samo za njega. FBiH. U savremenim sistemima ovaj posao ima sličnu pravnu i ekonomsku fizionomiju. Tako. Stoga se na njega primjenjuju odredbe ZOO naloga (član 749 . Komitent je lice koje ovlašćuje drugu stranu da za njegov račun izvrši povjereni posao. Zakona o trgovini (Sl. “ako pravilima o komisionu nije drugačije određeno” (član 772 ZOO). kupuje je u vlastito ime. a druga će joj strana za to platiti. Prema trećim licima s kojima sklapa povjereni mu posao. ugovor o komisionu je ugovor o nalogu (član 772 ZOO). dakle.770). Po svojoj pravnoj prirodi. Pojam komisionog posla Komision je takav privredni posao u kome se jedna strana obavezuje da će izvršiti neki privredni pravni posao u svoje ima a za račun druge strane. Komision su usvojila sva moderna prava. redovno se bave trgovinske organizacije. U anglosaksonskim porecima ovaj posao se pojavljuje u pravnom obliku prikrivene agencije (undisclosed agency). privredni posao koji zaključuje komisionar s trećim licem. pored privrednih subjekata kojima je to osnovna djelatnost. 2/95): “Ugovorom o komisionu smatra se naročito prodaja ili kupovina robe u svoje ime. 137 . Sam posao koji komitent naređuje da bude obavljen. Komisionar je lice koje prima i izvršava komitentov nalog i s trećim licem zaključuje naređeni mu privredni posao u svoje ime. a za račun komitenta. naziva se u poslovnom svijetu komisijom. iz tog posla. što rezultati komisije pripadaju komitentu. on plaća u svoje ime. njemu se izvršava obaveza i on odgovara za izvršenje posla. u stvari. kad kupuje robu.

pošto je u svojini komisionarevoj. komisioni posao se sastoji u ovome: komitent zaključuje ugovor sa komisionarom. Nadalje. da cijenu plati njemu. u ovom privrednom poslu postoje tri subjekta i dva ugovora. Komitent bi ulazio u konkurenciju s ostalim povjeriocima. treće lice. Takve mjere ne mogu preduzimati uopšte. Jedan je ugovor između komitenta i komisionara. svojinu na kupljenoj stvari stiče komisionar. i drugi je ugovor između komisionara i trećeg lica. jer on sklapa posao sa trećim licem u svoje ime. a komitent mu za tu uslugu isplaćuje proviziju. Stoga. Neposredan odnos između komitenta i trećeg lica nastaće onda kada komisionar na zahtjev komitenta (član 779) ili samostalno otkrije komitentu ličnost trećeg i prenesena prava koja prema trećem ima (član 787). U slučaju stečaja komisionara. Kod komisione prodaje komitent ostaje vlasnik stvari sve do njene isporuke trećem licu. privredni rezultati posla su komitentovi. Kad se radi o međusobnim odnosima stranaka koje učestvuju u jednom komisionom poslu . pa ni u slučaju komisionarevog stečaja. preduzimati mjere izvršenja na pravima i stvarima koje je komisionar stekao izvršavajući nalog komitenta. Tim ugovorom mu daje nalog. prodaju ili kupovinu. Stoga. Iz istih razloga komitent može zahtijevati od trećeg lica. kako onih koje je predao komisionaru radi prodaje za njegov račun tako i onih koje je komisionar nabavio za njega. a to znači da su te stvari i prava komitentova.obavlja povjereni mu posao i polaže o tome račun komitentu kao svome nalogodavcu. jer komisionar sklapa posao za njegov račun. povjerava komisionaru da za njega obavi neki privredni posao. Postojanje tri subjekta znači mogućnost uspostavljanja tri grupe odnosa. svojina odmah po prijemu isporuke prelazi na komitenta. Dakle. komitent ima izlučno pravo iz stečajne mase stvari. Kod komisione kupovine pitanje je sporno: po jednima.komitent. u slučaju stečaja komisionara. povjerioci komisionara ne mogu. jeste komisionar radio u svoje ime. po prvom shvatanju. radi naplate svojih potraživanja. jer on u poslu s trećim licem nastupa u svoje ime. Naime. u kome je komisionar dužan da prenese svojinu na komitenta i da mu preda stvar. onda je interesantno i od praktičnog značaja i pitanje svojine nad stvari koja je predmet komisione prodaje ili kupovine. Pravo svojine na stvari koja je data u komision ostaje komitentovo. a ne u stečajnu masu (član 789 ZOO). Komisionar izvršava taj nalog . odnosno neki drugi posao u zemljama gdje je to pravno moguće. povjerioci komisionarevi ne mogu radi naplate svojih potraživanja preduzimati mjere izvršenja na pravima i stvarima njegovih 138 . komisionar. Po drugom gledištu komitent polaže izlučno pravo na stvar. stvar ulazi u stečajnu masu. npr.Iako je komisija pravni posao komisionara sa trećim licem. Rezultati drugog ugovora pripadaju komitentu. Zakon o obligacionim odnosima je prihvatio drugo gledište. sa poslovnog stanovišta to je posao komitenta. Između komitenta i komisionara postoji u pogledu te stvari samo obligacioni odnos. kao što komitent i stiče to pravo čim komisionar nabavi stvar za njega. Po drugima. nego za račun komitenta. koji se sklapa u cilju izvršenja prvog ugovora (naloga komitentovog). kome je komisionar predao stvar. Prema dosad izloženome. ali nije radio za svoj račun.

ako je komisionar primio na prodaju stvar od nekoga ko nije njen sopstvenik i prodao je. tj. odnosno može tražiti povraćaj iznosa koji je dao za kupovinu . znači za svojinu stvari. prodavac odgovara ako na prodatoj stvari postoji neko pravo trećeg lica. Posao se tada. Među privrednim organizacijama kojima komisioni posao ne spada u privrednu djelatnost nalog za komisiju se rjeđe upotrebljava. hoće li tom kupcu odgovarati komisionar od koga je stvar kupljena. Smatramo da treba usvojiti prvo shvatanje. ili ne može povući nalog za kupovinu. Prema tome trećem licu bi za pravne mane odgovarao komisionar. Stoji njegova obaveza da u tom slučaju komisionaru naknadi troškove. jer se komisionar ne upušta u ispitivanje svojine stvari koja mu se predaje na prodaju. kada mu se kupac obrati tražeći njegovu zaštitu protiv zahtjeva trećeg lica koje polaže pravo na stvar. po pravilu. Komitent ima uvijek pravo da traži povraćaj stvari datih u komisionu prodaju . pozvati komitenta da odnos raščisti i stvar oslobodi od prava ili ma kakvog zahtjeva trećeg lica. 2. uslijed koga se isključuje. više odgovara zahtjevu pravičnosti i bolje je uklopljeno u rješenje ZOO o odnosima povodom stečaja komisionara. oni to mogu činiti ako se potraživanje odnosi na posao sklopljen povodom tih stvari i prava.dok stvar nije kupljena. Ono odražava faktičko stanje. Za praksu je značajno i pitanje ko je prodavac? Jer. Stoga će komisionar. Ugovor o komisionu može se sklopiti i na određeno vrijeme. decembra t. Posao se zasniva na povjerenju poslovnih partnera. samo ako su potraživanja nastala u vezi sa sticanjem tih prava i stvari (čl. ovaj ugovor fiducijaran. ili komitent koji se pred komisionarom pojavio kao njen sopstvenik? Za pravne mane. može ugovoriti rok u svoju korist tako da komitent ne može povući stvar. odnosno nalog komitentov može glasiti na određeni rok (“prodajte ili kupite robu do 1. Naše pravo nema direktne odredbe koja bi ovaj slučaj rješavala. Kod komisione prodaje sporno je pitanje odgovornosti za evikciju. pa za njegovo zaključivanje važe sve opšte norme o ovakvim ugovorima. iako je prodaje u svoje ime. 788 ZOO). ili ograničava ili umanjuje kupčevo pravo (pravni nedostatak). ne može jednostrano raskinuti ugovor do određenog roka. Zaključivanje ugovora Ugovor o komisionu je. Izuzetno. Ugovorni odnos može se zasnovati ponudom i prihvatom. Komisionar. po svojoj prirodi.g. odgovarao bi komitent. pošto je. Kad se pojavi sopstvenik stvari i po svom pravu svojine zahtijeva od kupca da mu stvar preda. Dakle.”. “u roku od tri mjeseca od danas” i sl.komitenata. odnosno naknadi štetu.). Nalogom se posao zaključuje sa 139 . Nasuprot takvom shvatanju stoji činjenica da se odnos komitenta i komisionara ne tiče trećeg lica koje kupuje stvar od komisionara i s njim stupa u pravni odnos. Jasno je da odgovornost za pravne nedostatke treba da leži na komitentu. Komisionar prodaje njegovu stvar. obično sklapa individualnom ponudom i njenim prihvatom.dok još nisu prodate. takođe. konsenzualan i neformalan. nalogom i konkludentnim radnjama.

Ako izričita ponuda i prihvat nisu dati. odnosno novca dobijaju svojstva konkludentnih činidbi kojima se sklapa ugovor o prodajnom. odnosno da tuđim novcem nabavi robu kao kupac. nego obaveza iz ugovora. on nije posrednik u pravno-tehničkom smislu. a ličnosti komisionara svojstvo bitnog elementa ugovora. pa i ugovor o komisionoj prodaji konsenzualan. Ne posreduje između stranaka da bi ih doveo u vezu da sklope posao. a za tuđi račun. sam i slobodno. Drugo je mišljenje da je ugovor o komisionu uopšte. pa bi ovo bio realan ugovor. telefonom. To ugovorom o komisionu daje osobine fiducijarnog pravnog posla. odnosno “bez odgađanja” (član 750 ZOO). na sve načine na koje se može sklapati neformalan ugovor. Davanje komisionaru i ovlaštenja da robu proda kao svoju . pod kojim će uslovima pružati svoje usluge i u kom će organizacijskom obliku poslovati. Po jednima je potrebna predaja stvari komisionaru. nego on sam zaključuje ugovor sa komitentom i 140 . usmeno. Ugovor o komisionu je. Međutim. telegramom. Ličnost komisionara Iz načela samostalnosti proizlazi da poslovni subjekt. mora biti uneseno u sudski registar. odlučuje da li će se baviti vršenjem jedne ili više usluga. dakle. posao intuitu personae. Komisionar igra ulogu ekonomskog posrednika u prometu robe. Iz izlaganja o pojmu posla vidljivo je da komitent prenosi na komisionara više pravnih nego ekonomskih ovlaštenja. Nalog se može dati: pismeno. Obavljanje privrednih poslova u svoje ime. pravnu prirodu radnji predaje i prijema treba cijeniti prema uslovima u kojima se vrši. Ovo je načelno stanovište i Zakona o obligacionim odnosima. a ne i sa onim pravnim subjektom koji se komisionim poslom bavi kao sporednom djelatnošću. II . 3 ZOO). pa se njihovo značenje utvrđuje prema okolnostima konkretnog slučaja. odgovara za štetu koju potencijalni komitent trpi zbog ovog zadocnjenja (član 750 ZOO). st.BITNI ELEMENTI 1.komisionarom kome je taj posao profesija. ne traži određena forma. Za nalog se. ili ako im nalog ne prethodi. u kom obimu.u svoje ime. Izloženo opšte rješenje važi i za komisionu djelatnost. u našem pravu. Predaja stvari koju treba prodati nije uslov za ugovor. Ako komisionar nalog ne odbije bez odlaganja. onda predaja i prijem stvari. No. Navedeni izrazi predstavljaju pravne standarde. Nalog se smatra prihvaćenim ako ga komisionar ne odbije “odmah” (član 32. Zato komisionar mora nalog izvršiti lično (član 753 ZOO). odnosno kupovnom komisionu. pokazuje da komitent ima posebno povjerenje u komisionara. U teoriji ne postoji jedinstveno shvatanje o tome da li je za zaključenje ugovora o komisionoj prodaji potrebno da se preda stvar koju treba da proda komisionar.

komitent može zahtijevati da sud snizi naknadu na pravičan iznos. dakle. komisionaru pripada provizija i kad je posebno ne ugovori (član 771 ZOO). Sa trećim licem se pravno angažuje. Kada je naknada komisionara pretjerano velika. Kod zastupstva je obratno: sva prava i obaveze iz posla koji zaključi zastupnik za zastupanog tiču se zastupanog nalogodavca i trećeg lica. pak. u jednom iznosu. Komisionar nema ovo pravo ako je ugovorena naknada nesrazmjerno niska u odnosu na trud koji on mora da uloži pri izvršavanju ugovora. ako iznos naknade nije određen ugovorom ili tarifom. ZOO je prihvatio drugačije rješenje za ovaj slučaj. a ne između komitenta i tih trećih lica. ugovorom preuzima na sebe obavezu rezultata. Komisionar ne igra ulogu zastupnika. bilo raznorodnih poslova. komisionar mora naložene poslove da “obavi” (član 771). Poslovi mogu biti ograničeni rokom ili. to je prodaja neke komitentove stvari. On. To je i inače karakteristično za ugovore poslovnog prava. Predmet ugovora može se sastojati od jednog ili više. u većini zemalja. ili paušalno. Bez obzira na obilježja predmeta. Predmet Predmet ugovora je pravni posao koji jedna stranka (komitent) povjerava drugoj (komisionaru) da ga obavi za njen račun. Iznos provizije se obično ugovara. komisionaru pripada naknada prema obavljenom poslu i poslovnom rezultatu (član 783). Ako iznos provizije nije ugovoren. plaća se prema običaju koji važi za tu granu u mjestu u kome je komisionarevo sjedište. Pošto je ovo privredni posao. transport itd. 141 . a može biti i plaćanje za račun komitenta. Cijena Treći bitni element ovoga ugovora je cijena. 2. sav efekat koji se u ekonomskom pogledu postigne tim poslom pripada komitentu. Privredni posao koji komisionar preuzima da završi za račun komitenta može biti različit: najčešće. bilo procentualno prema vrijednosti posla. Pošto on posao obavlja za račun komitenta. Predmet komisiona može biti i izdavanje mjenice. pa kupovina za račun komitenta. bilo istorodnih. špedicija. kako je već rečeno.drugi ugovor sa trećim licem. Komisionar obavlja povjereni mu posao uz naknadu koja se kod ovog posla naziva provizijom. da bi izvršio prvi ugovor sklopljen sa komitentom. Pravna veza po tom poslu postoji samo između komisionara i trećeg lica i stoga se obaveze i prava zasnivaju samo između komisionara i trećih lica. mogu biti trajni. Po Zakonu. kada nije srazmjerna obavljenom poslu i rezultatu. 3. samo komisionar.

III . prihvat i dokument koji se tiče komisionog posla. kad komisionar valja da postupa onako kako glasi nalog. Napokon. najnižu i najvišu. jer. Postupanje po nalogu Osnovna komisionareva obaveza je da zaključi posao s trećim licem u svoje ime. ili može dati gornju i donju granicu cijene. da postupi po nalogu. može komitent dati uputstva kako će komisionar postupati.1. odbiti posao. naređujući nalog). a za račun komitenta. komitent može ne priznati. limitiranim. dalje. “nalog” označava i način na koji komisionar treba da u svoje ime. Pored toga. a komitent je tada dužan 142 .OBAVEZE STRANAKA 1. Ako komitent nije odredio nikakvu cijenu. termin “nalog” može imati i druga značenja. odnosno kupi robu po cijeni koju on nađe za shodno. ako se komisionar nije držao naloga. Ponekad se iz sadržine naloga ne može sigurno i tačno zaključiti o kakvoj se vrsti naloga radi. ali data uputstva nisu čvrsta i dozvoljavaju komisionaru da od njih unekoliko odstupi. Tada se mora pridržavati komitentovih uputstava i naređenja i nema elastičnosti u ostvarenju povjerenog mu posla (imperativni. odnosno usluga. ili samo najnižu ili samo najvišu cijenu. smatra se da je prepustio komisionaru da proda. Nalog može biti opštiji: širi. limitativnim. Takvi nalozi nazivaju se limitnim. Razlikovanje u pogledu širine ovlašćenja koje komitent daje nalogom komisionaru ima značaj za odgovornost komisionara. To su: ponuda. kada komitent ostavlja komisionaru veću slobodu izbora i kretanja u pogledu ostvarivanja povjerenog mu posla (fakultativni nalog). kao i kod limitativnih naloga. Zavisno od okolnosti u kojima se pojavljuje. kako se vidi. svoga nalogodavca. može biti i potpuno određen. Pošto je ovaj odnos bitno određen karakterističnom obavezom komisionara. On. kada komitent ne dozvoljava mogućnost slobodnog izbora i djelovanja komisionaru. Neki nazivaju i imperativni nalog limitiranim. kod limitativnih naloga komisionar može ponuditi da naknadi razliku između limitirane i postignute cijene. ako smatra da je to u interesu komitenta (demonstrativni ili indikativni nalog). jer komitent je ograničio komisionara. Pod “nalogom” u ovom kontekstu podrazumijevamo sadržaj odnosa u koji stranke stupaju ugovorom. Obaveze komisionara 1. Uslov za vršenje ovih prava jeste obavještavanje o odbijanju prihvatanja sklopljenog posla. koje komitent mora dati “odmah” (član 773). Ipak. proda ili kupi po tačno određenoj cijeni. on predstavlja srednje rješenje. komitent je ovlašten na naknadu štete. Kod komisiona sa imperativnim nalogom. jer komitent nije precizan u izražavanju. Komitent može narediti da se stvar. a za račun komitenta dâ pravno relevantnu izjavu volje. nalog može biti nešto uopšteniji. nije mu dao slobodu ne samo u pogledu cijene nego i u pogledu ostalih uslova. Pravilo je da se u slučaju sumnje uzima da se radi o demonstrativnom nalogu.

Neka prava ne zauzimaju navedeno stanovište i ne smatraju obavezom komisionara da saopštava komitentu s kim je sklopio posao. naime. Po našem pravu. 1. Neka prava dozvoljavaju komisionaru da dokazuje. Komisionar je dužan da ga obavijesti o takvoj situaciji. Čak se smatra da je to njegova dužnost. da robu nije mogao prodati po određenoj cijeni i da je cijena kakvu je postigao. Praktično posmatrano. komisionar mora djelovati pošteno i savjesno. pažnjom dobrog privrednika i uz stalno uvažavanje interesa svoga komitenta. Prilikom izvršavanja naloga. Naročito kad se situacija na tržištu mijenja i kad je vjerovatno da bi uslijed drukčijih okolnosti i uslova komitent mogao izmijeniti nalog. u interesu komitenta. On stvara svoje poslovne veze. Povjeriti ispunjenje naloga drugome. kada komitent naknadno da dozvolu. i kod limitiranog i kod demonstrativnog naloga. odgovara za izbor zamjenika i uputstva koja mu je dao. Komisionar mora nalog. a upravo mu širina i rasprostranjenost tih veza omogućuju da zaključuje veći broj poslova. Komisionar. Bez obzira na okolnosti. Smatraće se da je komisionar prisiljen da uzme potkomisionara bez odobrenja komitenta. ipak. može ukoliko je to ugovoreno. Takav stav je prihvaćen ne iz pravnih. izvršiti lično. komisionar može odstupati od datog mu naloga kada smatra da je to u interesu komitenta. osim onoga što je kao najvažnije sadržano u nalogu. Ovo je posebno važno kod trajnijeg poslovnog odnosa s obzirom da se cijene i drugi uslovi mijenjaju. Za rad potkomisionara ne odgovara. komitent je dužan prihvatiti rezultat posla. nego iz poslovnih razloga. sam. najprije. Kod demonstrativnog naloga. Ako to dokaže. bez obzira na vrstu. jer mora štititi interese komitenta. u slučaju kad proda robu po nižoj cijeni od limitirane. razlozi za ovakav stav leže u poslovanju dokumentima iz kojih komitent prije ili kasnije može utvrditi ličnost trećeg. Smisao fakultativnog naloga je upravo u tome da komisionar uradi kako smatra da je najbolje u interesu komitenta. djeluje profesionalno. komisionar treba.prihvatiti rezultat posla (član 773). komisionar je dužan da obavještava komitenta o relevantnim momentima posla i kad to komitent ne traži. da obavijesti komitenta o namjeri i potrebi da odstupi od primljenih uputstava. Ako za to ima vremena. Teorijsko opravdanje našlo se u činjenici da komisionar kao nalogoprimac radi za račun komitenta. “te ako je na to primoran okolnostima” (član 753). tu stvarno i nema uputstava i komisionar se nema čega pridržavati. komisionar je dužan da daje podatke o tome s kim je zaključio posao za račun komitenta (član 779). onda kada ne može na drugi način da sačuva interese svoga nalogodavca. a s kim će stupiti u poslovnu vezu ne tiče se komitenta. što znači i veću proviziju i veći dobitak. Obavještavanje o poslu Komisionar je obavezan da u toku posla obavještava komitenta na njegov zahtjev.2. Razlog je u tome što je komisionarova odgovornost vezana za izvršenje posla povjerenog u nalogu (obaveza rezultata). Ako bi bio 143 . potkomisionaru. Ako je potrebno.

Mora da preduzima mjere ako se pokažu mane na stvari. za ocjenu komisionareve odgovornosti uzima se u obzir posebna pažnja. Ne dobije li na vrijeme uputstva šta će činiti sa stvari. mogao bi biti komisionarov interes okrnjen. količinu i stanje pakovanja. a postoji opasnost da ona bude znatnije oštećena. njegov dotadašnji komitent bi mogao sam stupiti u poslovni odnos sa poznatim trećim licem. ako je takav običaj za tu vrstu stvari. 1. dužan je stvar prodati kao dobar privrednik na najpogodniji način (član 778). komisionar je dužan u svakom pogledu i u svakoj prilici čuvati interese svoga nalogodavca. Iz obaveze čuvanja povjerene stvari proističu odgovornosti komisionara za štetu koja bi nastala na toj stvari. podaci o trećem licu u ovom konceptu imaju karakter poslovne tajne komisionara. ako je tako naredio komitent. odgovara i za slučajnu propast i slučajno oštećenje stvari (član 776). ako stvar nije osigurao. Dužan je da utvrđuje kvalitet. komisionar je dužan čuvati i preduzimati sve mjere radi njene zaštite. Odgovornosti se oslobađa samo ako dokaže da se ta šteta nije mogla otkloniti i pored njegove naročite pažnje. uloži prigovore i slično. ako je osiguravanje obavezno. komisionar je dužan obavijestiti komitenta o tim promjenama na stvari i tražiti uputstva. vozaru i skladištaru. Tu se podrazumijeva i obaveza da stvar osigura. bilo zbog uticaja spoljnih činilaca. komisionar je obavezan na drugi način štititi interese komitenta. 144 . Čuvanje stvari Komisionar je obavezan da brižljivo. a bio je na to obavezan nalogom ili zakonom. U praksi. Zaštita komitentovih interesa Pored dužnosti obavještavanja o nedostacima.dužan da komitentu daje obavještenja o trećem licu s kojim je zaključio posao. ova obaveza ima višestruke pravne oblike. pažnjom dobrog privrednika čuva stvar (član 776).3. Kao privrednik. bilo što mu je povjerena na prodaju. bilo zbog svojih svojstava. osigura dokaze o stanju stvari. a kome je zanimanje sklapanje poslova za račun svojih komitenata. čiji je odnos prema komitentu zasnovan na povjerenju. Sadržaj ove dužnosti su dva podatka: datum prispijeća i opis vidljivog nedostatka ili manjka. ili ma iz kojih drugih uzroka. Obaveza obavještavanja postoji i onda kada komisionar prilikom preuzimanja robe koju mu je uputio komitent. Ako bi stvar koja mu je povjerena na prodaju mogla izgubiti od svoje vrijednosti. Stvar koja se nalazi kod njega. Ubuduće. Međutim. utvrdi da je ona oštećena. povodom novih poslova. Znači. Komisionar odgovara za štetu koja nastane neizvršenjem ili neurednim izvršenjem ove dužnosti (član 777). i uopšte prema odgovornom licu. Stoga. ili ako je to uobičajeno u poslovnim odnosima komisionara sa komitentima. Tako je komisionar dužan preduzimati sve mjere radi očuvanja komitentovih prava prema špediteru. bilo što je tu stvar kupio za komitenta. 1.4.

Međutim. Jasno je da komitent može naknadno odobriti postupak komisionaru. Ispunjenjem ove obaveze upravo se postiže cilj posla.zavisi od prirode posla i ugovora. Šta će to biti . ako je. ako se radilo o komisionoj prodaji. uslovima i odnosima koje je saznao u izvršenju tih poslova. itd. Pored predaje rezultata posla. ako nema naloga da tako ne uradi. Čuvanje poslovne tajne Komisionar nije ovlašten da trećim licima daje obavještenja i podatke o poslovima koje je zaključio sa svojim komitentima. preduzima na svoj rizik. itd. da mu obezbijedi podatke potrebne za ocjenu rezultata posla i da preda dokumenta. sa povoljnijim rezultatom nego što je glasila dispozicija (npr. Isto je tako interesantno i pitanje da li komisionar može prodati povjerenu mu robu na kredit. pripada komitentu. Sve to treba uzeti kao poslovnu tajnu. položi račun komitentu. stvar prodata na kredit. predati mu stvar koju je nabavio zajedno sa dokumentima uz stvar. proda je uz neke druge povoljnije uslove i sl. okolnostima. bez obzira što je on dao stvar na kredit ili na otplatu u ratama. Kako se posao izvršava za račun komitenta. Interesantno je pitanje kome pripada višak rezultata posla ako komisionar u izvršenju naloga uspije da završi posao uz povoljnije uslove. Stoga je komisionar dužan predati i višak iznad cijene ili stvari. ili bolju stvar. završen onako kako glasi nalog. odnosno za prodaju i kupovinu onih stvari za koje je takav način rada uobičajen.5. ekonomski rezultat posla. Njegova je korist u proviziji (član 773).6. 145 .1. Komisionar je dužan da isplati komitentu cio iznos prodajne cijene.. sve koristi iz posla pripadaju komitentu. vrati ostatak neprodatih stvari kod komisione prodaje. Komitentu mora predati čist posao. Predaja rezultata posla Komisionar je obavezan da “bez nepotrebnog odgađanja” preda rezultat posla i položi račun o svome djelovanju (član 780). a neutrošeni novac kod komisione kupovine. Nikakve neposredne koristi iz posla ne može imati komisionar. za one vrste poslova. kao ni o činjenicama. ako o tome nema dispozicije u nalogu. Posao je sklopljen za račun komitenta i ono što je postignuto. Pravilo je da ne može i da te radnje. kupi je jeftinije. smatra se da komisionar može davati avans i prodati ih na kredit.: proda stvar skuplje.). odnosno da li može davati avans trećem licu za stvar koju kupuje za račun komitenta. 1. komisionar je dužan da. Ona postoji ne samo za vrijeme izvršenja ugovora nego i po njegovom ispunjenju. Tako će komisionar predati komitentu iznos koji je primio na ime cijene za prodatu stvar. pošto završi posao. npr. Obaveza čuvanja poslovne tajne je trajna. prenijeti na njega potraživanja prema trećem licu. pa mu je to komisionar dužan predati.

kad izvrši komitentov nalog i postigne rezultat. “Odgovarajuća naknada” ne predstavlja proviziju od posla. Obaveze komitenta 2. Prema prirodi posla. ili će mu dati novac radi neke isplate.data je.pa jednim poslom udovolji nalozima obojice komitenata. a drugi mu daje nalog za kupovinu baš te robe . ako se radi o komisionoj prodaji ili transportu. Plaćanje naknade (provizije) Komitent je dužan isplatiti komisionaru naknadu.komisionar ima pravo da traži srazmjeran dio naknade poslije svakog djelimičnog izvršenja posla (član 782).. Davanje sredstava za izvršenje naloga i avansa Komitent je dužan da komisionaru da sredstva za izvršenje naloga. Nasuprot ovoj dužnosti komitenta stoji nasuprot obaveza komisionara da primljena sredstva upotrijebi samo u svrhu za koju su mu data. jer ovdje se rad nagrađuje tek kada je doveo do uspjeha. Kad se radi o davanju novca za obavljanje posla.jedan mu. Tada mu pripada provizija od obojice komitenata. 2. npr. ili je ugovoreno da komisionar otkupljuje u vrijeme sezone poljoprivredne proizvode za račun komitenta . “Komisionar koji je nevjerno postupio prema komitentu nema pravo na naknadu” (član 782). Može se desiti da komisionar primi nalog od dvojice svojih komitenata za isti posao . ima pravo na odgovarajuću naknadu. koji je od njega komitent tražio ugovorom. komitent će biti dužan da komisionaru da robu ili stvari. Davanje avansa komisionaru mora se izričito ugovoriti (član 785).2. Ako je ugovoreno da komisionar postupno izvršava posao . daje robu i nalog za prodaju. odnosno proviziju prema ugovoru ili odluci suda.2. nego naknada za trud. 146 . komisionar u ovom slučaju nema pravo na naknadu za uloženi trud. Bitno je da je došlo do ugovorenog rezultata. ipak. npr. Provizija pripada komisionaru tek kad obavi posao. Nevjernim postupanjem smatra se djelovanje na štetu komitenta koje je istovremeno u suprotnosti sa principom poštenja i savjesnosti. Pošto se niko ne može pozivati na svoju nesavjesnost. Izuzetno. Zakon ne predviđa da je komitent dužan predujmiti komisionaru potrebna sredstva za obavljanje povjerenog mu posla. komisionar. Kada će se posao smatrati završenim zavisi od toga kako glasi konkretan komitentov nalog. veća količina robe u komisiju da se prodaje prema potrebama potrošača. Kad se posao ne izvrši zbog uzroka za koje ne odgovaraju ni komisionar ni komitent. komisionar ima pravo da zahtijeva punu proviziju i onda kada je u izvršenju posla bio “spriječen nekim uzrokom za koji odgovara komitent” (član 782). Njena visina se određuje prema okolnostima konkretnog slučaja.. Obaveza plaćanja postoji i kada nije izričito ugovorena.1.

pakovanje. Komisionar može zadržati robu ili stvari komitentove. odnosno jesu li otklonili štetu od povjerene mu stvari. odnosno stvari ili novac. ima pravo na naknadu troškova. to se ne bi moglo dozvoliti. jer bi tada komisionar mogao oštetiti komitenta dajući prvenstvo svojim interesima.5. 2. sortiranje. Prihvatanje komisionara kao saugovarača u komisiji Postavlja se pitanje da li komisionar može stupiti u odnos kao saugovarač u povjerenoj mu komisiji. Za ocjenu da li je trebalo učiniti izdatke nije važno je li svaki konkretni izdatak i trošak komisionara. potraživanja po tekućem računu (komercijalni koneksitet). Takvi su troškovi i izdaci naročito: vozarina. jer je jedan dio troškova poslovanja sadržan u proviziji. odnosno stvarima koje se nalaze u njegovom posjedu komisionar ima pravo zaloge i pridržaja za sva potraživanja koja proističu iz komisionih poslova (član 786). Trpljenje komisionarevih prava zaloge. dakle. i to založni povjerilac po trgovinskom. pridržaja i prvenstvene naplate Na robi. vještačenje. 2. koji prelaze obim normalnih troškova poslovanja komitent je dužan da mu naknadi. uskladištenje i sl. odnosno poslovnom pravu. nego je odlučno da je taj izdatak bilo potrebno ili korisno učiniti za taj posao. takođe ima pravo na naknadu troškova. Dakle. donio korist komitentu. Iz dobivene cijene. ili sam kupiti stvar koja mu je data u komisionu prodaju. Može. Komisionar ima pravo i na kamatu na troškove od dana kada su oni učinjeni (član 748). I onda kada komisionar vrši neke usluge svojim sredstvima (npr. a ostatak predaje komitentu. otklanjanje mana. itd. ne sve troškove. Kada bez svoje krivice ne uspije da izvrši nalog komisionara. Sve troškove i izdatke komisionara u vezi sa povjerenim poslom. s tim stvarima i s robom postupati kao založni povjerilac. tj. Jasno je da mu to pravo pripada i za potraživanja iz zajmova i predujmova koje je dao komitentu. utovar. komisionar prvenstveno podmiruje svoja potraživanja prije ostalih komitentovih povjerilaca. a ne samo iz posljednjeg posla na osnovu koga se u njegovim rukama nalazi roba. premije za osiguranje. takođe. Pravo pridržaja i zaloge pripada komisionaru za obezbjeđenje potraživanja iz svih komisionih poslova koje je obavljao za komitenta. kao i na onima za koje ima ispravu na osnovu koje može raspolagati tim stvarima. bilo da se radi o cijeni koju je primio za prodatu stvar. koje daje šira ovlaštenja i uprošćava proceduru za prodaju založene stvari. Troškovi Komitent je dužan da komisionaru naknadi troškove koji prelaze okvir njegove režije. Načelno. može li prodati komitentu svoju stvar. dok mu komitent ne isplati proviziju i naknadi ostale troškove. Obezbjeđuju se.2. ili za prodatu zalogu.).3.4. 147 . Pravo zaloge ima i na stvarima koje se nalaze kod njega i na stvarima koje drži neko drugi za njega. ležarina. prevoz.

Ako se te cijene ne bi slagale sa cijenama iz naloga. ili za one u kojima se primjenjuju pravila o ugovoru o nalogu kao supsidijaran izvor. Zatim slijede: prodaja robe osobi za čiju je prezaduženost komisionar znao ili morao znati (član 774). kupovina komitentove stvari po nižoj cijeni) nije povoljno za komitenta. Tu je na prvom mjestu sklapanje posla pod uslovima koji su nepovoljniji od naloženih (član 773). IV . nije promijenjen. Konkretizacija ovih pravila je posebno istaknuta za pojedine situacije koje se tiču isključivo komisiona.ODGOVORNOST STRANAKA 1. i obratno.Naime. Zbog toga ćemo se zadržati samo na imovinskim sankcijama za povredu ugovornih obaveza. jer se odnosi na nenovčane obaveze. odnosno neurednog ispunjenja ugovornih obaveza. odnosno prodata. naš Zakon o obligacionim odnosima dopušta komisionaru da bude saugovarač u komisiji samo na osnovu sporazuma sa komitentom (član 775). u sukobu su očigledno interesi komisionara i komitenta. propuštanje pregleda i obavještavanja o utvrđenim nedostacima poslane robe (član 777). U prvu grupu spadaju sljedeći slučajevi neispunjenja ugovora. a plaća cijenu koja je veća onda kada kupuje robu. Odgovornost komisionara Administrativno-pravna i kaznena odgovornost komisionara određena je različitim vrstama propisa za pojedine propuste za koje odgovaraju i drugi poslovni subjekti. Režim troškova. pa ih komitent duguje u mjeri na koju ukazuju okolnosti konkretnog posla. Iako ova obaveza komitenta ima isključivo ugovorni karakter. komisionar ima pravo na proviziju za obavljeni posao. I kad je saugovarač u komisiji. 148 . ono što je povoljno za komisionara (prodaja svoje stvari po višoj cijeni. Cijena po kojoj komisionar kupuje ili prodaje robu je tržišna ili berzanska cijena u vrijeme izvršenja posla. komisionar plaća cijenu koja je manja onda kada prodaje robu. onoga dana u kome je roba kupljena. Može se očekivati da će komisionar dati prevagu svojim interesima. propust pažnje dobrog privrednika pri čuvanju robe komitenta (član 776). što povlači obavezu plaćanja razlike i naknade ostale štete. ipak su neki njeni modaliteti uređeni zakonom. Da bi zaštitio interese komitenta. takođe. Imovinska odgovornost komisionara je podvrgnuta opštim pravilima obligacionog prava za slučajeve neispunjenja. Odgovornost je subjektivna. te izostanak ispunjenja ugovora od strane trećeg lica kod komisiona star del credere (član 781). tj.

Stoga se njegova odgovornost ravna prema opštim pravilima obligacionog prava. i sklopiti ugovor. Klauzula “star del credere”. Jemstvo za ispunjenje obaveze trećeg (komision star del credere) Komisionar ne odgovara ako ne zaključi ugovor ili ne obavi drugi pravni posao koji mu je naložen. bilo novca dobijenog po osnovu prodate robe ili usluge. odnosno prodao uz neke uslove na koje je komitent pristao. Druga situacija postoji onda kada je izvršenje posla povjereno nekolicini komisionara istim nalogom. Takav komisioni posao naziva se “del credere”. Kad je komisionar sa znanjem komitenta prodao stvar na poček ili kupio stvar pod nekim pravnim teretom. 2. V . Odgovornost komitenta Slučajevi imovinske odgovornosti komitenta nisu posebno istaknuti u Zakonu o obligacionim odnosima. komisionar je dužan platiti “kamatu po najvišoj dopuštenoj ugovorenoj stopi” računajući od dana prijema. Jedina posljedica ovog propusta jeste nemogućnost ostvarivanja prava na naknadu (proviziju). komisionar ne odgovara za treće lice. Posebnim sporazumom može se navedeni režim odgovornosti komisionara pojačati. Prvi je upotreba komitentovog novca za sopstvene svrhe (član 756). Ako ništa suprotno nije izričito dogovoreno. komitent je dužan komisionaru naknaditi one štete koje je ovaj pretrpio u izvršenju naloga bez svoje krivice (član 760). I drugo. posebno utvrditi da će komisionar jamčiti za saugovarača koga izabere. Najprije. izvršiti svoje obaveze. Takođe. Može se.U drugu skupinu spadaju dva slučaja odgovornosti nalogoprimca. on ne odgovara za urednost ispunjenja obaveze trećeg lica. komisionaru pripada posebna nagrada (del credere provizija). posebno 149 . ne garantuje da će treće lice. Ako je brižljivo postupao pri poslu. ili zaključio distancioni. odnosno od dana kada je komitentu trebalo novac predati. po dispozitivnim pravilima. preuzimanje jemstva za obaveze trećeg saugovarača. odnosno kome se stvar prodaje. Isto tako. njegov saugovarač. primjenjivaće se poglavito pravila o odgovornosti za neispunjenje novčanih obaveza. ovi komisionari odgovaraju solidarno za ispunjenje naloga (član 757). ili terminski posao. komision uz jemstvo za obavezu trećeg lica. Bilo da se radi o upotrebi novca dobijenog za plaćanje. Supsidijarna pravila o nalogu donekle modifikuju ova rješenja. Može on preuzeti i takvu obavezu da garantuje komitentu da će izvršiti nalog. komisionar ne odgovara ako je stvar kupio.POSEBNE VRSTE KOMISIONA 1. dakle. i da će treće lice. od koga se stvar kupuje. uredno ispuniti ugovor. da će treće lice ispuniti obavezu. A to znači da će odgovornost komitenta ovdje biti objektivna. Za jemstvo.

budući da se radi o ugovoru intuitu personae. kad se nalazi u carinskom ili u nekom drugom skladištu. iako to nije izričito ugovoreno. Isto važi i za posljedice prestanka ugovora u pojedinim slučajevima. Dok robu ne preda. Ima izvjesnih poslova za koje se pretpostavlja da za njih komisionar preuzima del credere. rjeđe. na putu. ili utvrđena propisom ili običajima. iako je dao dio cijene u kreditu ili. odnosno uobičajene. komisionaru pripada pravo zaloge čak i kad roba nije u njegovim rukama. Kad komisionar proda robu koja mu je data u konsignaciju. posebnim sporazumom. Komisionar prima u prodaju robu koja ostaje u komitentovoj svojini. Opšta pravila Ugovor o komisionu može prestati na načine koji su poznati i kod drugih pravnih poslova. Konsignacioni posao je čest kod robe koja ima veliku vrijednost po jedinici (npr. a komisionar mu otvara kredit na podlozi primljene robe. mašine) i kod robe iz uvoza. kao i kamatu i ostale troškove. a ne samo za glavnicu. Konsignacija Konsignacija je takav komisioni posao u kome se ugovara da komitent šalje komisionaru robu na stovarište.se ugovara. ili je kod vozara. 2. protek vremena na koje je ugovor zaključen. da jemči za trećeg saugovarača. VI . 150 . Kredit se daje. te uredno ispunjenje posla. iz postignute cijene naplaćuje prvenstveno iznos kojim je kreditirao komitenta. a može i odvojeno. u iznosu nižem od vrijednosti robe u konsignaciji (obično 60-90%). kao avans. Već je opšteprihvaćeno da postoji komision del credere ako se za posao ugovori provizija dva puta veća od propisane. da bi se komisionar kao konsignator obezbijedio u slučaju pada cijene. komisionar ima pravo prvenstvene naplate svih svojih potraživanja. Komisionar odgovara solidarno sa svojim saugovaračem. automobili. Može to biti u ugovoru o samom komisionom poslu. To su: sporazuman raskid. u gotovu. ili mu isplaćuje unaprijed dio cijene. objektivna nemogućnost ispunjenja obaveza . Ovo rješenje ne postoji u Zakonu o obveznim odnosima. koji reflektiraju na naplatu iz postignute cijene. Ako je bilo više povjerilaca. po pravilu.PRESTANAK UGOVORA 1. Pravo zaloge ima za iznos svih potraživanja. prestanak subjektiviteta komisionara.naročito na strani komisionara. Jasno je da kod ove vrste ugovora komitent ima prema komisionaru prava koja ima povjerilac prema jemcu. Izloženi načini prestanka podvrgnuti su opštim pravilima obligacionog prava. koja može biti ugovorena. Komisionaru pripada veća provizija.

faktičko je pitanje. Šta se smatra otkazom “u nevrijeme” i koji razlozi nisu “osnovani”. duguje komitentu naknadu štete koju ovakav otkaz prouzrokuje. To mora činiti sve dok nalogodavac ne bude mogao po redovnom toku stvari preuzeti brigu o njima. No. Treba uzeti da je otkaz dat “u nevrijeme” ako onemogućava. komitent duguje komisionaru odgovarajući dio naknade za učinjeni trud i naknadu štete (član 765). iako stilizacija člana 766. Odredbe ugovora o nalogu ovdje se neposredno primjenjuju kao supsidijaran izvor. komision nema posebnih pravila za ove situacije. ZOO u tom pogledu nije potpuno jasna. I nalogoprimac (komisionar) može uvijek odustati od ugovora. Ako za odustanak nije bilo osnovanih razloga. komisionar je dužan i nakon otkaza obavljati one poslove iz ugovora koji ne trpe odgađanja. Opoziv i otkaz naloga Opoziv naloga vrši komitent.2. Bez obzira na to kako se može kvalifikovati otkaz. ili bitno otežava komitentu da postigne one ekonomske ciljeve radi kojih je angažovao komisionara. Ukoliko otkaže nalog u nevrijeme i to učini bez osnovanog razloga. Uslovi pod kojima se to može učiniti i posljedice raskida jednostranom izjavom volje su uređene pravilima koja važe za ugovor o nalogu. a otkaz komisionar. Komitent to najčešće čini angažovanjem drugog komisionara. 151 . Nalogodavac (komitent) u principu uvijek ima pravo da odustane od ugovora. za razliku od njih. Ona stoga važe i kod drugih ugovora o uslugama u prometu robe i usluga.

152 .

pa ostavioci ne moraju čak ni tražiti kreditora. a ostavodavac se obavezuje da mu za to plati određenu naknadu” (član 730). ostavljanje robe u javno skladište olakšava kupovinu i prodaju robe.POJAM I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O USKLADIŠTENJU 1. Trgovcima i proizvođačima je olakšano time što u nekim mjestima. 11. n. Zakona o trgovini “uslugama uskladištenja robe smatraju se naročito smještaj i čuvanje robe. jer roba u skladištu može da čeka povoljnije uslove. te da je preda na zahtjev ostavodavca ili druge ovlaštene osobe. ne moraju tražiti posrednike ni špeditere koji će za njih završavati poslove u vezi sa prijemom ili ekspedovanjem robe i njenim čuvanjem. značaj i pravna priroda ugovora Uskladištenje je privredni posao koji se sastoji u smještaju i čuvanju tuđe robe uz naknadu. ZOT. skladišna preduzeća obavljaju i druge radnje koje su u neposrednoj ili u posrednoj vezi s uskladištenjem. na ravnomjerno snabdijevanje velikih i malih potrošača. mogućnost prenosa skladišnice olakšava prođu uskladištene robe i onim kupcima koji nemaju svog prostora da je smjeste. ili koji je dalje preprodaju. Kod nas se takav karakter ovoga privrednog posla danas uveliko izgubio. Pojam. Prema članu 16. kao i 172 drugi poslovi i radnje koji se uobičajeno obavljaju uz smještaj i čuvanje robe”. FBiH.ZOT). Pravni režim za skladišna preduzeća isti je kao i za druga preduzeća. Po Zakonu o obligacionim odnosima “ugovorom o uskladištenju obavezuje se skladištar da primi i čuva određenu robu i da poduzima potrebne ili ugovorene mjere radi njezina očuvanja u određenom stanju. Nadalje. posao uskladištenja sadrži elemente javne službe. Uskladištenje velikih stokova robe omogućuje korisne intervencije na tržištu. ne moraju podizati svoja skladišta ni zapošljavati osoblje za čuvanje i manipulaciju robe. Zakona o trgovini (Sl. a interesentima se pruža mogućnost da vide robu i ispitaju njene osobine. Ova konstatacija se odnosi na režim opštih uslova poslovanja koje skladištari redovno donose i objavljuju. Na kraju. Čl. S obzirom na značaj ovoga posla u cirkulaciji dobara. Pored ove osnovne djelatnosti smještaja i čuvanja robe.GLAVA ČETVRTA USKLADIŠTENJE I . Ekonomski značaj javnih skladišta naročito je porastao s međunarodnim razvojem trgovine i s uvećanim prometom robe uopšte. 153 . i na otklanjanje posljedica transportnih smetnji. 172 173 Član 16. 2/95 . a taj kredit daju i neka skladišta. te utiče na stabilizaciju cijena. 173 Skladišni posao ubraja se u trgovinske usluge. Uskladištena roba se smatra veoma dobrom podlogom za dobijanje realnog kredita. gdje postoje javna skladišta.

Pored toga. i kao dokaz o pravu da raspolaže uskladištenom robom. Jedan primjerak ovako potpisanog naloga za uskladištenje dobija ostavilac.Po svojoj pravnoj prirodi uskladištenje se svrstava u ugovore o ostavi (član 712 . ugovor je konsensualan. ugovor je realan. Kada skladištar po posebnom sporazumu vrši neke dodatne radnje u vezi sa robom. Odgovor zavisi od toga da li je posao sa naknadom ili ne. Skladišna preduzeća su prihvatila u poslovnom svijetu uobičajenu praksu razvijenu u.729 ZOO). uskladištenju odgovara ostava (depozit). U pogledu forme ugovora i tehnike zaključivanja važi i kod ovog posla ono što je rečeno za špediterski posao i što je propisano i uobičajeno uopšte za zaključivanje ugovora o trgovinskim uslugama. kad se u prekomorskom saobraćaju roba pretovaruje u brod ili iz broda. konsensualan i neformalan. Tada se radi samo o zaključivanju ugovora konkludentnim radnjama. U suprotnom. Zaključivanje ugovora U građanskom pravu. Posao je sklopljen kada skladišno preduzeće primi i potpiše dispoziciju i stavi na nju pečat preduzeća sa datumom. U svim navedenim slučajevima prećutnog zaključivanja ugovora. dvostrano obavezan. zaključivanja ugovora o uslugama u prometu robom: uskladištenje se vrši isključivo na osnovu dispozicije. vozar predaje pošiljku na čuvanje skladišnom preduzeću. komutativan. a posao ne vodi špediter. 2. Odnos se može zasnovati sporazumom sklopljenim na bilo koji način na koji se zaključuju konsensualni ugovori. takvu pošiljku prihvata skladišno preduzeće. uključujući i nalog. Po lučkim uzansama i po trgovinskim običajima. Dispozicija se posebnom odredbom poziva na uslove poslovanja kao na sastavni dio ugovora. vrši utovar ili istovar i čuva je potrebno vrijeme. Zbog toga će se odredbe o ugovoru o ostavi primjenjivati kao supsidijarna pravila na pitanja koja nisu za uskladištenje posebno uređena. Primjena je “odgovarajuća”. na primjer. Nadalje. Ovakvo rješenje dozvoljava znatnu slobodu u prilagođavanju pravila o ostavi na ugovor o uskladištenju. konkludentnim radnjama se zasniva ugovorni odnos kada se roba upućuje u skladište preko vozara. znači shodna (član 739 ZOO). kad se korisnik ne javi blagovremeno da primi pošiljku. Iz tih slučajeva ne bi trebalo izvoditi zaključak da je riječ o realnom ugovoru. U teoriji je sporno da li je ugovor o ostavi konsensualan ili realan. onda u ugovoru o uskladištenju ima i elemenata ugovora o djelu. postoje i neka obilježja ugovora intuitu persone. Prećutno. Ako se stvar čuva uz naknadu. ugovor o uskladištenju se mora smatrati konsensualnim. Ugovor o uskladištenju je teretan. Za sadržinu ugovora važi opšte pravilo da skladištar može imati svoje uslove poslovanja i da nalog sadrži samo njihove najnužnije elemente. Preovladava shvatanje da može biti i konsensualan i realan. Razumije se da ostavilac mora biti upoznat s tim uslovima. On mu služi kao dokaz o zaključenju ugovora o uskladištenju. ostaviocem se smatra 154 . Pošto je za privredne poslove karakteristično da se obavljaju uz naknadu. Druga je stvar što se u nekim slučajevima smatra da je ugovor zaključen činom predaje robe u skladište.

Javna skladišta mogu poslovati i kao carinska skladišta. Skladišno preduzeće se ne upušta u ispitivanje da li je on ujedno i sopstvenik robe. 59/01 Čl. Novine FBiH br. Podaci iz transportnih dokumenata uzimaju se kao elementi dispozicije. da skladištar ne smije miješati ni zamjenljive stvari sa stvarima iste vrste i istog kvaliteta.BITNI ELEMENTI UGOVORA O USKLADIŠTENJU 1. Stranke Kao ostavilac (ostavodavac) može se pojaviti svaki subjekt prava. ne mora biti vlasnik stvari koju povjerava na čuvanje skladištaru. Pravilo je. Dok je u takvom skladištu. Pošto je skladištar. Roba se čuva za račun i na rizik vlasnika. Javna skladišta mogu biti opšta i specijalna. dakle. riječnim pristaništima i većim saobraćajnim čvorištima gdje postoje carinarnice. žitarice i sl. ali je stalno pod nadzorom carinskih organa.: rude. Robom se može manipulisati. Opšta primaju robu bez obzira na vrstu i pakovanje i čuvaju je odvojeno od druge. Zakonom o carinskoj 174 politici u Bosni i Hercegovini carinska skladišta su podijeljena na tri tipa. preko špeditera ili preko vozara. a ne onaj ko je predao robu. Tip C je vlastito skladište gdje je skladištar ista osoba kao i korisnik skladišta ali ne i neophodno vlasnik robe. To smije činiti sa pristankom ostavioca. U većim lukama postoje posebna preduzeća luka i skladišta koja se pored smještaja i čuvanja robe bave i utovarom. ili ako je očigledno da se radi o stvarima koje se mogu miješati bez opasnosti da će se time nanijeti šteta ostaviocu (član 734 ZOO). Specijalna skladišta primaju na čuvanje samo neke vrste robe. u principu. koji pohranjuju robu svoga komitenta u javna skladišta. II . uvezena roba i roba namijenjena izvozu. 130 155 . na robu se ne plaća carina. I tip F je javno skladište kojim upravljaju carinski organi. U njih se smješta tranzitna roba. Carinske dažbine se plaćaju prilikom iznošenja robe radi njenog stavljanja u promet. Pružanjem usluga uskladištenja stvari mogu se privredni subjekti baviti kao osnovnom djelatnošću (skladišna preduzeća) ili kao sporednom (prevozničke i špediterske organizacije). istovarom i pretovarom na brod i na 174 Sl.sopstvenik robe. npr. Tip A je javno skladište za koje je odgovoran skladištar. njegova ličnost ima neka svojstva bitnog elementa ugovora. Često se ugovor o skladišnom poslu sklapa posredno. Javna skladišta obično se osnivaju u lukama. Ostavilac. dužan da stvari sam čuva (član 715 ZOO). Odobrenje izdaje Uprava carina. Za njihovo osnivanje potrebno je odobrenje. inače. Specijalna skladišta mogu miješati robu iste vrste. ne smiju miješati stvari raznih ostavilaca.

provjetravanje i sl. raznih pristojbi i drugih troškova. Sastoji se iz naknade za osnovnu i sa njome povezane sporedne usluge skladištara. O ovoj zabrani postojala je ranije izričita odredba. Skladišna preduzeća mogu i izdavati skladišnice. To su skladišta privrednih društava u kojima je smještena uvozna roba kojom trguju te organizacije kao zastupnici. pakovanje. pošto nejasnosti i nepotpunosti idu na rizik nalogodavca. nisu mogla izdavati skladišnice. ni za tuđi račun. Konsignaciona skladišta nisu javna skladišta. i čuva je. osiguranje. Odnosi sopstvenika tih skladišta sa ostaviocem većinom nisu regulisana propisima trgovinskog prava. Na ovaj ugovor se odnose pravila o ostavi. Po pravilu. Sporedne djelatnosti skladištara mogu biti različite: primanje robe od prevoznika. plaćanje vozarine. Neka zakonodavstva dopuštaju da skladištar prodaje povjerenu mu robu kao komisionar. Koje će od tih radnji skladištar vršiti u konkretnom poslu . Mogu ih otvarati privredne organizacije registrovane kao zastupnici inostranih firmi na osnovu ugovora o konsignaciji. carinjenje. Da bi ulazili u cijenu. ni otvoreni prostor skladištar ne izdaje u zakup. Cijena usluge Cijena usluge je složena. manipulisanje (čišćenje.). Skladišno preduzeće se ne može baviti kupovinom i prodajom robe ni za sopstveni. U dispoziciji treba tačno naznačiti svaku radnju koja se nalaže preduzeću. vađenje uzoraka. Uobičajene radnje bile bi: vaganje. Ovo stanovište zauzimaju i mnoga strana prava. ni za čuvanje robe. i tada ne preuzima odgovornost ni za smještaj. carine. a carini se poslije prodaje. kad se iznosi iz skladišta. privatna skladišta koja. nego građanskog.zavisi od dispozicije. za razliku od ostave. Dakle. Predmet posla Predmet posla je smještaj i čuvanje robe. od naknade za posebne usluge koje su izričito ugovorene i od troškova isplaćenih u interesu ostavioca. te vršenje radnji koje se uobičajeno obavljaju uz smještanje i čuvanje robe. predmet poslovanja skladišnih preduzeća mogu biti i sporedne djelatnosti u vezi s uskladištenjem robe. Uporedno pravo poznaje još i tzv. premije osiguranja. Roba je pod carinskim nadzorom. te se ne bave smještajem i čuvanjem tuđe robe. Pored toga. Povjerenu robu skladištar smješta u odgovarajuće magacinske prostorije ili na otvoreni skladišni prostor. odnosno koje se predviđaju ugovorom. ni zatvorena skladišta. popravka ambalaže. Izuzetno može i to učiniti posebnim ugovorom. troškovi moraju biti “opravdano” učinjeni (član 719 ZOO). kao 156 . 3. Cijena usluga je uvijek sastavni element ugovora o uskladištenju. prema sporazumu sa ostaviocem. nego sam smješta robu.kopnena vozila. za razliku od javnih. otpremanje robe i sl. 2. sortiranje.

da se reklamacije mogu činiti u roku od 30 dana po prijemu fakture. odnosno. kao i prema vremenu čuvanja. ako tarifa nije pravilno primijenjena. pa se. drvo. pogotovo kad prima robu od vozara. Preduzeće može donijeti tarifu i kao poseban opšti akt. Javno skladište prima robu prema težini deklarisanoj u dispoziciji i ne odgovara za tu težinu. prema tome. kao i robu sa manama. III . ugalj. ako nije propisano uslovima poslovanja. kvara ili ma kakvih mana na robi ili u pakovanju. Loše ili nedovoljno upakovanu robu. prljava. jaja. Prijem robe Javno skladište je dužno primiti na smještaj i čuvanje robu prema prihvaćenom nalogu. Samo ako ostavilac naročito traži. Tarifom je roba koja se uskladištava klasirana (skupocjena. osnovne kao i sporednih. Tarifa obavezuje obje strane. On odgovara samo u slučaju da ambalaža bude oštećena za vrijeme dok se roba nalazila kod njega na čuvanju. Obaveze skladištara 1.1. po pravilu. prima javno skladište uz posebnu izjavu ostavioca. cement. ruda itd. U slučaju manjka. bez odlaganja. Za reklamaciju važi opšti rok iz ZOO. Tada odgovara i za težinu. Naša skladišna preduzeća obično predviđaju. skladištar je dužan da to pismeno konstatuje. ima pravo robu vagati. ako može. su. Cijene pojedinih usluga.posla građanskog prava. i ako ustanovi razliku ovlašteno je na 157 . Prilikom prijema skladištar treba da provjeri podatke o identitetu robe i da utvrdi njeno stanje “na oko”. iznos naknade može ispravljati. odvojeno od uslova poslovanja. tj. propisane tarifom. kolonijal. skladište je dužno vagati robu.OBAVEZE STRANAKA 1. u svojim opštim uslovima poslovanja. Da bi tarifa obavezivala. kojom se konstatuje takvo stanje robe. voće. staklo. U suprotnom smatra se da je robu primio onako kako glasi dispozicija. lako zapaljiva.). Naknada je izdiferencirana ne samo prema toj klasifikaciji. Roba u zatvorenim koletima smatra se da je ona i onakva kako je deklarisana i skladištar je ne mora provjeravati. špeditera ili ma od koga posrednika. No. ukoliko skladište posumnja u deklarisanu težinu. mašine. što znači da je donosi samo preduzeće i da važi ono što je već rečeno za obaveznost tih uslova. ako drukčije nije ugovoreno. nego i prema tome čuva li se roba u zatvorenom ili u otvorenom skladištu. Tarifa može biti sastavni dio opštih uslova poslovanja. cijena se u privrednom poslu uskladištenja ne mora posebno ugovarati. mora biti objavljena. Ovim aktom ostavilac prima svu odgovornost za štetu koja bi mogla nastati uslijed toga. alkohol. voluminozna.

1. Tako će skladište. 1. kao i na naplatu troškova vaganja. podaci o robi koja se prima na uskladištenje. odmah tražiti uputstvo ostavioca. U tom slučaju je potvrđeni nalog istovremeno i dokaz o zaključenju ugovora i potvrda o prijemu robe na uskladištenje. odnosno vlasnik ima pravo podići robu i prije isteka roka uz obavezu da naknadi štetu skladištu. skladištar može preduzimati mjere ne čekajući dispoziciju ostavioca. kao i o drugim činjenicama iz sadržaja potvrde. S obzirom na prirodu posla. Podaci se u skladišnu knjigu unose prema dispoziciji i drugim informacijama dobijenim u toku prijema robe. odgovarao bi i za slučajnu propast i oštećenje robe (član 715 ZOO). treba da preduzme odgovarajuće mjere radi očuvanja robe i ne čekajući to uputstvo. koju kod naših skladišta često zamjenjuje obavijest o uskladištenju tereta. U hitnim slučajevima. Roba se čuva do isteka ugovorenog roka. Skladištar ne može predati. 1. povjerenu mu robu drugome na čuvanje. odnosno obavijest služi kao dokaz o prijemu na smještaj i čuvanje u njoj navedene robe. Nadalje. a u nekim slučajevima predlagati ostaviocu potrebne mjere. Skladište nema pravo zahtijevati od ostavioca da preuzme 158 . U tu se knjigu unosi ime i adresa ostavioca. Od skladišne knjige treba razlikovati knjigu skladišnice. Ako javno skladište izda skladišnicu. uslovi smještaja. ako smatra da je to potrebno činiti u korist očuvanja robe. Čuvanje robe Javno skladište je dužno da čuva povjerenu mu robu pažnjom dobrog privrednika i u stanju u kakvom je primljena. onda ono potvrđuje jedan primjerak naloga i daje ga ostaviocu.naplatu naknade za usluge po tarifi prema nađenoj težini.4. Vođenje skladišne knjige Javno skladište je dužno da vodi skladišnu knjigu sa podacima o ostaviocu i o robi. Potvrda. skladišno preduzeće.3. Stoga je skladištar dužan voditi nadzor nad robom. kao dobar privrednik. bez pristanka ostavioca. ako postoji opasnost da se roba pokvari. dan prijema robe. odnosno u stanju koje je utvrđeno ugovorom. O svim preduzetim mjerama skladištar je dužan izvijestiti ostavioca. sa podacima iz skladišne knjige. potvrda se tom prilikom vraća. Ako bi to učinio. Ako to interesi ostavioca zahtijevaju. Izdavanje potvrde Javno skladište je dužno izdati ostaviocu potvrdu. Ako je skladišno preduzeće uvelo nalog kao formular ugovora. pa čak može robu i prodati na najpogodniji način. Takođe može samoinicijativno popraviti ambalažu. propadne ili ošteti. te mjera i nalozi ostavioca. ona služi kao isprava za podizanje uskladištene robe. ili tražiti novu dispoziciju. obaveze u pogledu sporednih radnji. i kad ostavilac ne odgovori odmah.2. ostavilac.

Postupanje po nalogu Skladištar je obavezan da postupa po nalogu ostavioca i preduzima radnje koje su naređene nalogom. 1. skladištar je dužan da izvrši osiguranje od uobičajenih rizika (član 732 ZOO). skladištar mora preduzeti uobičajene radnje u vezi sa robom. 159 . Ne dobije li uputstvo blagovremeno.10. I bez posebnog naloga. No. Očuvanje prava ostavioca Javno skladište mora da preduzme radnje za očuvanje prava ostavioca. Prethodno je dužan da o tome obavijesti ostavioca. 1. 3 ZOO).robu prije ugovorenog.6. Stvari primljene na čuvanje skladištar treba da vrati ostaviocu. a rizici ne budu precizirani. tj. zakonskog ili ugovorenog. odnosno na zahtjev ostavioca i prije toga.8. Zakon predviđa da je skladištar dužan čuvati povjerenu mu robu godinu dana. ako rok čuvanja nije ugovoren. st. skladištar je dužan da robu proda sam. Bude li ugovorom samo utvrđena obaveza skladištara da stvari osigura. od rizika koje stranke utvrde ugovorom.7. skladištar je ovlašten da robu proda na javnoj prodaji. 1.5. 1. ili ako to ostavilac po njegovu pozivu ne bi mogao na vrijeme učiniti. Izdavanje robe Postoji dužnost skladištara da izda robu ostaviocu po isteku roka. Prodaja robe u kvaru Ako se na uskladištenoj robi dešavaju neotklonjive promjene usljed kojih postoji opasnost da će se ona pokvariti. uključujući i one koje su predviđene uslovima poslovanja. Osiguranje robe Javno skladište je dužno da osigura robu od rizika za koji postoji obavezno osiguranje. dužno je da osigura robu i za slučaj oštećenja ili propasti stvari.9. uslovima poslovanja predviđenog roka. odnosno ovlašćenom licu u onakvom stanju u kakvom ih je primio. Ako to traži ostavilac. 1. Ovo se naročito odnosi na slučaj kad robu prima od vozara ili od špeditera. na trošak i rizik ostavioca. 1. skladištar je dužan da traži uputstvo ostavioca. Po isteku roka čuvanja. Pregled robe Javno skladište je dužno da dopusti ostaviocu i drugim licima koja on ovlasti da pregleda uskladištenu robu. vodeći računa o interesima ostavioca (član 731. Istim osobama mora dozvoliti i uzimanje uzoraka. odnosno. Prodaju mora izvršiti “na najpogodniji način”.

Na te nedostatke skladište je dužno upozoriti ostavioca čim ih je opazilo ili ih je kao dobar stručnjak moralo opaziti (član 731 ZOO). Tada mora da izda robu u stanju u kojem roba treba da bude prema ugovoru. takođe. silosi i elevatori. da izjavi kolika je vrijednost robe (član 730 ZOO). uvidom u spoljnje stanje robe i pakovanja.skladištar može primiti obavezu i da poboljša stanje tih stvari. odnosno donosiocu potvrde. ukoliko on to traži. naročito kad je dao nalog za otpremu ili prijem robe od vozara. ako bi usljed toga moglo doći do štete na robi.1.donosiocu skladišnice. Uz robu ostavilac je dužan da preda skladištu potrebne dokumente. troškove postupka snosi skladištar. Specijalna skladišta. Ako ništa posebno nije ugovoreno. kao i na neispravnu ambalažu. Ukoliko se provjerom utvrde nedostaci. Skladištaru se moraju uručiti i propisani administrativni dokumenti. ne moraju izdavati istu robu. Dužan je. U slučaju da s razlogom posumnja u osobine stvari.11. Prilikom predaje robe na uskladištenje. Kada je nedostatak vidljiv. skladištar opšteg tipa može iz tih smiješanih stvari izdvojiti i predati ostaviocu njegov dio. pregled se vrši na uobičajeni način. Predaja robe i dokumenata Ostavilac je dužan da preda robu za koju je sklopio ugovor (dao dispoziciju) na smještaj i čuvanje. Ne mora za to tražiti pristanak ostalih ostavilaca čije su stvari smiješane (član 734 ZOO). smatra se da odustaje od ugovora i snosi za to odgovornost. ostavilac je obavezan da pruži sva potrebna obavještenja o robi. Pregled robe pri prijemu i reklamacija Prema izričitoj zakonskoj formulaciji “primalac robe dužan je robu pregledati u trenutku njezina preuzimanja” (član 738 ZOO). a ako je na robu izdata skladišnica . 1. nego robu iste vrste i kvaliteta. Troškove uobičajenog pregleda snosi primalac robe. Ovo je posljedica njihovog prava da miješaju primljenu robu. Uskladištena roba se izdaje ostaviocu. 2. Obaveze ostavioca 2. “smatra se da je roba uredno 160 . Ne učini li tako. Ako to ne učini. Upozorenje na mane Skladište je dužno da upozori ostavioca na mane ili na prirodna svojstva stvari. Ako su zamjenljive stvari pomiješane.2. primalac mora “odmah” da sačini reklamaciju i da o nedostatku obavijesti skladištara. 2. Izdaje se ista roba koja je predata na uskladištenje. primalac može zahtijevati i provođenje svih drugih potrebnih postupaka kontrole robe.

kao što su izdaci za utovar i pretovar. Da zaključimo. U suprotnom. Rok za reklamiranje skrivenih nedostataka je sedam dana od momenta preuzimanja.. U pogledu određivanja odgovornosti skladišta za smještenu robu postoje dva sistema. ili oštećenja. Odgovornost skladištara Odgovornost skladištara je zasnovana na njegovoj krivici. Skladište treba da dokazuje te okolnosti. Značenje ovog termina isto je kao i kod prodaje. Takva odredba važi samo ako na nju pristane treće lice. pa i za onu robu koja je za vrijeme uskladištenja oštećena. Pitanje eventualne naknade štete ostaviocu rješava se odvojeno. ako dođe do: gubitka. Naknada se plaća za izvršene radove i usluge. Pokvarljiva roba može biti i neposredno prodata. odnosno primaocu. obaveza ostaje na ostaviocu. Neke troškove. ili uslijed prirodnih svojstava robe.primljena” (član 738. st. plaća se prilikom izdavanja robe ostaviocu. a može biti i drukčije ugovoreno. za osiguranje. prema ovom shvatanju odgovornost skladištara je objektivna. 2 ZOO). Oslobađa se odgovornosti samo ako je do štete došlo uslijed neotklonjive sile. Ako korisnik ne plati naknadu za usluge i ne podmiri ostale troškove o roku. Sankcionisanje propusta vezanih za dužnost i čuvanje robe podvrgnuto je nekim specifičnim rješenjima. 2. I posljedice propuštanja blagovremene i sigurno date reklamacije su izjednačene sa onima koje možemo naći kod ugovora o prodaji: “smatra se da je roba uredno primljena” (član 738. IV . 3 ZOO). i u tom pogledu važe opšti propisi. skladištar može na osnovu zakonskog prava zaloge i pridržaja robu prodati na javnoj prodaji i. skladište odgovara za robu uvijek. ili uslijed propusta ostavioca i rđavog pakovanja koje se nije moglo primijetiti.ODGOVORNOST STRANAKA 1. manjka. uništena ili pokvarena. iz dobivene cijene naplatiti svoja potraživanja. Po pravilu. Eventualni ostatak stavlja se na raspolaganje korisniku. Ostavilac može u dispoziciji označiti da naknadu plati i neko treće lice. Reklamacija na skrivene nedostatke mora se dati “na pouzdan način”. Plaćanje usluge Naknadu plaća stranka koja je izdala dispoziciju. dužan je da plati korisnik i prije preuzimanja robe (član 736 ZOO). kvara. st. Po jednom. Usluge se plaćaju na osnovu fakture skladišta. Kad se radi o neizvršenju radnji koje nemaju karakter čuvanja robe. carinu i sl. odgovornost se ravna prema opštim pravilima obligacionog prava. Po drugom sistemu skladište je dužno da obavlja svoje poslove s pažnjom dobrog privrednika (član 714 ZOO) i odgovara ako nije tako 161 . subjektivna je. izgubljena.3.

Jasno je. prirodnih pojava. Ipak. uslijed normalnog i manipulativnog kala. dakle. skladištar naknađuje štetu do stvarne vrijednosti robe. kao i za štete koje nastanu uslijed rđavog funkcionisanja tehničkih sredstava. ako se na to posebno obavezao. Ova blaža odgovornost prihvaćena je i u našem pravu. Prema članu 731. st. Prihvaćeno je. U pogledu količine skladište odgovara samo za broj komada. on mora da dokaže i postojanje nekog od konkretnih uzroka štete navedenih u zakonu. a smatra se da je skladište krivo što kao dobar privrednik nije preduzelo potrebne mjere koje bi dovele do otklanjanja. Primjenom pravila o ostavi mogu se utvrditi i dva slučaja objektivne odgovornosti skladištara za štete na robi. ako dokaže da je uzrok štete bila neka okolnost koja se da kvalifikovati kao: viša sila. 1 ZOO “skladištar odgovara za štetu na robi osim ako dokaže da je šteta uzrokovana uslijed okolnosti koje se nisu mogle izbjeći. nesretnih slučajeva. Teret dokazivanja je na skladištaru. Za težinu robe skladištar odgovara izuzetno. ni otkloniti ni pored redovne pažnje. tj. Drugo. skladištar se ne može osloboditi odgovornosti dokazujući da se ponašao pažnjom dobrog privrednika. kao i kad je robu vagao prilikom prijema. ili otkloniti. ili do umanjenja štete. da skladište ne odgovara ni za druge štete koje bi nastale uslijed krivice ili nemarnosti ostavioca. Ako bi došlo do propasti. a skladištar je za to odgovoran. ali samo kao osnovni model. skladište ne odgovara ni za štetu nastalu: uslijed prirodnih svojstava robe. zbog čega je propušteno da se preduzmu odgovarajuće mjere i uobičajena manipulacija. pa i izgubljeni dobitak ostavioca (član 733 ZOO). manama ili prirodnim svojstvima robe. osobina robe ili radnja imaoca prava.uradilo. najprije. Dakle. načelo odgovornosti za krivicu. Ako je šteta prouzrokovana namjerno ili krajnjom nepažnjom skladištar naknađuje svu štetu. a to značajno otežava njegov položaj. umanjenja ili oštećenja robe za vrijeme njenog čuvanja. uslijed unutrašnjih mana koje se na robi nisu mogle uočiti. Pored odsustva svoje krivice. skladištar neće ni u ovakvoj situaciji odgovarati za slučajne štete. kao i uslijed svih pojava i događaja na koje skladište nije moglo imati uticaja pod normalnim okolnostima ili po njihovoj prirodi. da postoji slučaj. skladištar odgovara za slučajnu propast i oštećenje stvari i onda kada ju je upotrebljavao bez dozvole (član 716 ZOO). 162 . mjera i naredaba vlasti. Osim što ne odgovara za štetu do koje je došlo uslijed više sile. uslijed nepotpunih ili nejasnih oznaka na robi ili u dispoziciji. te neispravnom ambalažom”. ili je uzrokovana krivicom ostavodavca. ako dokaže da bi do propasti ili oštećenja stvari došlo i da je on postupao u skladu sa ugovorom (član 717 ZOO). Tada se odgovornosti može osloboditi. Ona postoji. Skladište snosi odgovornost i za rad ljudi koji za njega obavljaju posao. onda kada skladištar bez pristanka ostavodavca ili bez nužde povjeri drugom čuvanje robe (član 715 ZOO).

o troškovima i taksama koje terete robu. Bitno je da garancija važi i za vrstu. količina. U tome je.SKLADIŠNICA 1. To je isprava kojom skladišno preduzeće potvrđuje da je robu navedenu u toj skladišnici primilo na uskladištenje. Stoga. U prvoj grupi slučajeva posebno treba istaći posljedice propusta obaveze obavještavanja skladištara o svojstvima i vrijednosti pošiljke. Javna skladišta. pored primanja robe na smještaj i čuvanje. Za zakašnjenje u plaćanju ostavilac duguje zateznu kamatu. a skladište koje je ovlašćeno da izdaje skladišnice dužno je da je izda na zahtjev ostavioca. vode matičnu knjigu skladišnica (registar). To znači da skladište odgovara za štetu koja bi proizašla za nekoga ko bi preuzeo ma kakve radnje oslanjajući se 163 . kvalitetu. koja se bave izdavanjem skladišnica. možemo ubrajati i izdavanje skladišnice (skladišnog lista). Kad je izdata skladišnica. zatim naziv skladišta i datum upisa (član 741 ZOO). Za tačnost podataka jamči javno skladište. onda je pravo raspolaganja robom inkorporirano u skladišnicu i bez nje se to pravo ne može ostvarivati ni prenositi.skladišni list. Pojam i značaj skladišnice U osnovnu djelatnost javnog skladišta. o vremenu skladištenja. Skladišnica je perforirana. Skladišnica se izdaje samo onom ostaviocu koji je zatraži. suština hartija od vrijednosti. ona cirkuliše u prometu dobara i njena prodaja znači i prodaju robe. a prenosom njenih pojedinih dijelova prenose se i prava sadržana u tim hartijama: pravo svojine ili pravo zaloga na robi. Ko ima skladišnicu ima pravo zahtijevati da mu se preda roba navedena u njoj. ne samo da gubi pravo na naknadu štete koju je sam pretrpio nego i duguje naknadu za sve štete koje skladištaru budu prouzrokovane uslijed toga što nije znao osobine i vrijednost stvari. oznaka. Kao hartija od vrijednosti. upravo. o carini. o osiguranju robe. skladišnica nije prosta isprava o uskladištenju robe . vrsta. podaci za određivanje njene vrijednosti). obilježja. Sastoji se iz dva dijela: iz priznanice i založnice ili varanta (Warrant). Skladišnica je hartija od vrijednosti. U oba dijela upisuje se broj skladišnice i podaci iz matične knjige koje potpisuje skladištar. Odgovornost ostavioca Za neizvršenje ili neuredno izvršavanje svojih obaveza ostavilac odgovara prema opštim pravilima obligacionog prava. o robi (naziv. količinu i kvalitet robe. o magacinu gdje je roba smještena. U matičnu knjigu unose se podaci o ostaviocu.2. iz koje se mogu iskinuti pojedine skladišnice. A to znači da se njegov položaj razlikuje zavisno od toga da li je u pitanju nenovčana ili novčana obaveza. V . Tada ostavilac.

S obzirom na njihove različite funkcije u robnom prometu. a skladišnica “po naredbi” prenosi se indosmanom. po pravilu. Priznanica ide sa robom. kada izdaje skladišnicu. Kad se prenosi cijela skladišnica. Pri tom valja imati na umu kod indosiranja same priznanice da je pravo raspolaganja robom ograničeno pravom zaloge 164 . pa da mu izda za svaki taj dio zasebnu skladišnicu. dovoljno je i ako se prenos upiše samo u priznanicu. držalac priznanice pravo na robu. i svaki dio skladišnice može se prenositi odvojeno. Ako je već dobio skladišnicu za svu robu. prenosi se cesijom. Izdavanje i prenos skladišnice Skladišnica i svaki njen dio ponaosob su robne hartije od vrijednosti i mogu se prenositi zajedno ili odvojeno. Dalje. pravo raspolaganja robom može biti ograničeno založnim pravom utvrđenim varantom. može zahtijevati od skladišta to isto. 2.priznanicu i založnicu. potpisuje izjavu o prenosu i navodi datum prenosa. te se na osnovu nje stiče pravo raspolaganja uskladištenom robom. ostavilac može tražiti da mu se i bez podjele robe izda skladišnica samo za neki dio tih stvari. Založnica utvrđuje pravo zaloge na uskladištenoj robi za iznos koji je na njoj označen. ne mora se prenos upisavati na oba dijela. Indosiranje se vrši na taj način što imalac skladišnice “po naredbi” na poleđini ispisuje ime onoga na koga prenosi skladišnicu. provjeravati tačnost podataka o robi iz dispozicije. Svaki dio skladišnice ima svoju posebnu funkciju i pravnu važnost. pa se prodaja robe obavlja stvarno indosiranjem skladišnice ili i same priznanice. ostavilac može tražiti da skladištar podijeli robu na određene dijelove. Nadalje. Ekonomski značaj skladišnice je u mogućnosti trgovanja. koje time stiče pravo na robi onako kako ih je imao i ostavilac. značaj je i u mogućnosti dobijanja realnog kredita prenosom varanta. Skladišnica može glasiti na ime ili “po naredbi”. ako se varant nalazi u trećim rukama. Indosiranje skladišnice znači prenos prava raspolaganja robom koja je u njoj upisana. Roba se može prodavati prodajom skladišnice. Kad su predate na uskladištenje zamjenjive stvari. Skladište. To znači da potpuno pravo raspolaganja robom ima onaj koji drži u rukama oba dijela skladišnice. Prema tome. Stoga skladištar može. Ako je na ime. i prema tome je prenos drukčiji. Indosiranjem se prenose sva prava iz priznanice i iz varanta na treće lice (na indosatara). a ne jedan njen dio. a vratiti cijelu skladišnicu. izdaje cijelu skladišnicu . sa eventualnim ograničenjem za iznos za koji je roba založena. Onome ko daje kredit na podlozi robe za koju je izdata skladišnica indosira se varant na iznos kredita. i to kako cijela tako i njeni odvojeni dijelovi. davanje zajma na podlozi robe).na te podatke (na primjer: kupovanje robe. Svaki držalac pojedinog dijela skladišnice ima samo ona prava koja proizlaze iz toga dijela: držalac varanta ima pravo zaloga za upisani iznos.

Dalji prenos varanta. onaj na koga je prenesena založnica mora odmah obavijestiti skladište o prvom prenosu založnice. U tom slučaju. koji ima založno pravo po varantu. ima pravo potraživanja od prenosilaca (regresnih dužnika). vrši se jednostavno indosamentom i nije vezan za ove formalnosti. Stoga je potrebno. Protest i amortizacija skladišnice Ako varant nije na vrijeme isplaćen. kad je varant prenesen na koga drugog. 3. ili onaj kome je založnica predata. mora isplatiti sumu za koju je roba založena i kamatu do dospjelosti varanta. Ova operacija ponovo ukazuje na opravdanost formalnosti za upis prvog zalaganja robe u priznanicu i u skladišnu knjigu. kao i priznanice. pošto je u toku regresnog postupka isplatio potraživanje upisano u založnici. svaki onaj ko primi ma koji ovaj dio. Ona se isplaćuje imaocu založnice i time se založnica otkupljuje. Imalac založnice. kome je založena. ima pravo zahtijevati prodaju založene robe po proteku osam dana od dospjelosti potraživanja (član 747 ZOO). upisati taj prenos i u priznanicu da se zna da je roba založena. može zahtijevati da mu se izda roba. a na varantu još i potpis indosanta. moglo bi doći do zloupotreba. pošto javno skladište ima prvenstveno pravo zaloga. 165 . Bez ubilježavanja na priznanici. To je mjera za zaštitu založnog povjerioca. onaj koji je podigao protest. Upis tih podataka je odlučujući za pravnu važnost prenosa. Pored navedenog. izgubi to pravo prema novom sopstveniku koji je robu kupio bez ikakvih tereta. Upisivanje u skladišnu knjigu (registar) potrebno je da bi skladištar znao za zalogu i da bi prilikom izdavanja robe mogao pravilno postupiti. Na varantu i u skladišnu knjigu ubilježava se: za koju je sumu roba založena. od onih na koje je varant bio prenošen prije nego na njega. Tek poslije toga može zahtijevati isplatu od prenosilaca kao regresnih dužnika. a zatim se isplaćuje dug imaocu varanta. Skladištar je dužan da to upiše u skladišni registar. Novac se može položiti i javnom skladištu za račun založnog povjerioca . Iz prodajne cijene podmiruju se najprije troškovi protesta. priznanicu ili založnicu. može tražiti da se prenos na njega upiše u registar skladišta i skladište je dužno da to učini. No.imaoca varanta. Ako varant nije bio prenošen.imaoca varanta. dan dospjelosti duga i datum izdavanja. založnica se ne može prenositi indosamentom. za razliku odgovara ostavilac. Protest i pravo regresa ostvaruju se po postupku predviđenom za mjenicu. a da povjerilac. upis prvog samostalnog prenosa varanta u priznanicu omogućava imaocu priznanice da se sa vlasnikom varanta sporazumije o eventualnoj isplati duga. ipak.prenos ne vrijedi. te nije u rukama imaoca priznanice. Kad toga ne bi bilo. a da na založnici konstatuje da je taj upis izvršen. prodaje i uskladištenja. uz koju kamatu. i za koji je iznos založena. roba bi se mogla izuzeti sa skladišta na osnovu priznanice. kad se varant prvi put sam prenosi. imalac priznanice. Javno skladište može robu izdati samo onom ko podnese oba dijela skladišnice. Ispusti li se ma šta . Međutim. Iz tih razloga. na založnici i u registar. Ako se imalac varanta ne bi mogao podmiriti. ali po pravilima građanskog prava. imalac varanta je dužan to utvrditi protestom kod suda.

da se javi sudu u roku od 60 dana.Izgubljena skladišnica ili njen dio amortizuju se po posebnom postupku. Sud objavljuje pokretanje postupka za amortizaciju i poziva svakog ko eventualno drži u rukama takvu skladišnicu. Ukoliko se niko ne javi. ako takav tražilac da potpuno obezbjeđenje za eventualno potraživanje založnog povjerioca kao i sopstvenika robe. na molbu lica koje traži amortizaciju. upućuje se na spor o pravu vlasništva. ili njen dio. Ako se neko pojavi. I prije donošenja odluke. 166 . Na taj se način sprečava skladište da izda robu onome ko bi se javio sa priznanicom. O pokretanju postupka sud obavještava javno skladište. Postupak vodi sud. sud može dozvoliti da se roba preuzme iz skladišta. Takav se imalac upućuje sudu da raspravi zakonitost svoga prava na skladišnicu. pa čak ni sa cijelom skladišnicom. sud donosi odluku o amortizaciji. koje je dužno da o tome stavi zabilješku u skladišnu knjigu pored upisa robe na koju glasi skladišnica.

Prema našem zakonu. Radi. rusko i donekle švajcarsko). On djeluje u svoje ime a za račun komitenta. obično. Isti je pravni položaj špeditera i komisionara. svoga nalogodavca. 167 . kao zastupnik s tim što se to mora izričito ugovoriti. otpremništvu. otpremi odnosno dopremi stvari. odnosno podvrstu komisiona (francusko. Zato se u nekim pravima špediterski ugovor podvodi pod ugovor o komisionu. ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI 1. Najčešće. Iz teorijskog i legislativnog poimanja ugovora o špediciji jasno slijedi da je osnovni sadržaj posla špedicije i poslovne djelatnosti špeditera u organizaciji prevoza stvari. dakle. Pojam ugovora o špediciji određuje pravni položaj špeditera. Pojam ugovora Ugovor o špediciji (otpremanju. kao i da obavi ostale uobičajene poslove i radnje”. Razlika između špeditera i komisionara jeste u samoj prirodi poslova i radnji koje oni obavljaju u pravnom prometu. ne u svoje ime. Špediter je “arhitekta” prevoza stvari. ugovorom o špediciji obavezuje se špediter da. otpravljanju) u teoriji se. član 827).POJAM. izvrši organizovanje otpreme ili dopreme stvari te obavi druge uobičajene poslove i radnje uz naknadu. član 827).DIO TREĆI UGOVORI O ORGANIZOVANJU PREVOZA I PREVOZU STVARI GLAVA PRVA UGOVOR O ŠPEDICIJI (OTPREMANJU) I . ugovorom se može predvidjeti da špediter djeluje. Prema tekstu Zakona o obligacionim odnosima. nego u ime i za račun svoga nalogodavca (ZOO. oba djeluju u svoje ime a za račun drugoga. organizacija prevoza obuhvata otpremu odnosno dopremu stvari po principu “od vrata do vrata” ili “od skladišta do skladišta”. što se može vidjeti kod izlaganja o bitnim elementima tih ugovora. Nekada će biti potrebno da špediter samo neke pravne radnje (npr. definiše kao ugovor kojim se špediter (otpremnik) obavezuje da. a komitent se obavezuje isplatiti naknadu (ZOO. u svoje ime a za račun komitenta (nalogodavca). “radi prevoza stvari zaključi u svoje ime i za račun nalogodavca ugovor o prevozu i druge ugovore potrebne za izvršenje prevoza. tj. carinjenje) obavi kao zastupnik (agenturna klauzula).

tražila da se pojavi subjekt u prometu robe. špediter organizuje zbirni prevoz stvari (zbirna špedicija). naročito u međunarodnoj razmjeni. Pojavila se kao nužan rezultat podjele rada u prometu roba. predaje na prevoz i carinjenja do preduzimanja sanitarnih mjera i izbora puteva prevoza . suvozemnih i drugih. 3. ekonomski i tehnički . mađarsko. 2. kao poseban i samostalan ugovor. kamionski karavani. plaćanje kazni i penala. Zakonom o obligacionim odnosima regulisan je ovaj ugovor u cjelini (član 827846). a uslovi prevoza . po drugom sistemu. Prilikom transporta stvari. ugovor o špediciji je posebna vrsta ugovora o komisionu (francusko. na prvom mjestu između trgovine i saobraćaja. da bi iskoristio razne olakšice (povlastice) i organizovao prevoz stvari što sigurnije. Svjetska organizacija špeditera (FIATA) usvojila je autentične tekstove ovih isprava. Veliki značaj imaju unificirana pravila i sadržaji koji se nalaze u špediterskim ispravama.postaju sve komplikovaniji. ugovor o špediciji je poseban i samostalan nominatni ugovor (njemačko. Značaj špedicije Špedicija je uslužna djelatnost i sastoji se u stručnoj organizaciji prevoza stvari. ugovor o špediciji je vrsta agencije (agency). nije regulisana niti unificirana međunarodnim konvencijama. Poznato je da na transport djeluju dvojaki faktori: stimulativni i restriktivni. koji je karakterističan za anglosaksonsko pravo. pomorskih. Sve to treba da zna onaj koji otprema stvari. eventualno. U slučaju pravne praznine. na ovaj ugovor 168 . Da bi ostvario svoj osnovni cilj . posljednja 1968.pravni. Stvari se prevoze: vagonskim pošiljkama. Dokumenta koja se naročito koriste u međunarodnoj špediciji su ova: špediterska potvrda (FCR). Pravni izvori Špedicija. Izbjegao. U posljednje vrijeme se naglo razvila jer je sve veća cirkulacija dobara. godine koja nije usvojena. u koji spada i naše pravo. organizuju se maršrutni vozovi. prekomorski prevoz se obavlja na osnovu grupne teretnice. špediterska transportna potvrda (FCT). preferencijala i refakcija. jeftinije i brže. U vezi s tim je i primjena raznih tarifa i beneficija. koji obezbjeđuje organizaciju prevoza robe. za razliku od transporta. poljsko). potrebno je poznavanje mnogobrojnih propisa i poslovnih običaja koji se tiču niza radnji počev od pakovanja. špediterski konosman (FBL) i špediterska skladišna potvrda. Putevi prevoza postaju sve mnogobrojniji. Bilo je izrađeno nekoliko konvencija. ali njena pravila imaju snažan uticaj na poslovnu praksu.iznalaženje najpovoljnijih uslova za povjerenu mu organizaciju prevoza stvari. postigao istovremeno njihovu zaštitu i sniženje troškova transporta.željezničkih. zadržavanje robe ili čak zapljenu robe u slučaju da se ne udovolji nekom propisu. kako u jednoj zemlji tako i između raznih zemalja. rusko) i po trećem sistemu.U uporednom pravu postoje tri sistema regulisanja špedicije: po prvom.

promocijom i propagandom. Ako je dispozicija data na osnovu ponude špeditera. mjesto.ZAKLJUČIVANJE I BITNI ELEMENTI UGOVORA 1. putem ponude i prihvata.cit. dispozicija. bez prethodne ponude špeditera. može imati značaj ponude 176 ili prihvata ponude. pa čak i uputstva ako je data nakon zaključenja ugovora. smatra zaključenim kad špediter primi dispoziciju. 772). te davanjem savjeta zainteresovanim subjektima. Može se zaključiti na bilo koji način. potrebno da su opšti uslovi poslovanja bili poznati komitentu u vrijeme zaključenja ugovora. op. Ako se ne daju u pisanom obliku onda za zaključenje ugovora važe opšta pravila obligacionog prava. 330. a između stranaka već postoji 175 176 O različitim shvatanjima vidjeti: Đurović dr Radomir. Oni to čine poslovnim komunikacijama. preduzimaju poslovne aktivnosti na pojačavanju akvizicije komitenata. odnosno trgovinskom zastupanju. Dakle. Značajan izvor prava su i opšti uslovi poslovanja špeditera koje donose grupacije špediterskih organizacija ili trgovinske komore. ugovor o špediciji je neformalne prirode jer zakon ne traži obaveznu pismenu formu ugovora. 175 Njihova primjena može se izričito ili prećutno ugovoriti zašto je dovoljno da je komitent znao ili morao znati da špediter djeluje isključivo na osnovu opštih uslova poslovanja. tada ima karakter ponude. op.str. Većina autora smatra da je. Tehnika zaključivanja ovoga ugovora je ista kao i kod ostalih. takođe. a shodno i pravila o nalogu (ZOO. način otpreme. u slučaju da špediter primljenu dispoziciju (ponudu) odmah ne odbije. na čemu insistiraju i opšti uslovi poslovanja. Radi lakšeg i bržeg zaključivanja ugovora špediter svojim poslovnim partnerima unaprijed šalje kompletne setove tih obrazaca. član 829. U poslovnoj praksi je uobičajeno. ipak. Dispozicija je u obliku standardizovanog obrasca (formulara) koji štampa špediter i sadrži potrebne rubrike vezane za stvari koje se otpremaju. 169 . vrijeme i drugo. Ugovor se najčešće zaključuje tako što komitent dostavlja špediteru dispoziciju. I u oblasti špedicije postoje odnosi konkurencije u kom smislu špediterska društva. Opšti uslovi su autonomni izvor prava i primjenjuju se po volji ugovornih stranaka.se primjenjuju odredbe zakona koje se odnose na ugovor o komisionu. Ugovor se. mada ima mišljenja da oni spadaju u domen objektivnog prava. da se ponuda i prihvat kod ugovora o špediciji daju u pisanoj formi. Zaključivanje ugovora U našem pravu. U našem pravu. ona se pravno ima smatrati prihvatom ponude.str. 387. Ukoliko je šalje komitent. Draškić dr Mladen. a pretpostavlja se da su mu bili poznati ako su objavljeni na uobičajen ili propisan način. II . ugovor o špediciji se može zaključiti i prećutno. naročito jača.cit.

U praksi se najčešće koriste špediterska potvrda i špediterska transportna potvrda. špediterski konosman za kombinovani transport (FBL) koji je takođe sastavila FIATA (novi tekst se primjenjuje od 01. kao i na obavljanje svih usluga špedicije za jednog komitenta i važi do opoziva odnosno otkaza (generalni nalog). sadrži informacije o prevoziocu. pošto učestvuje 177 Vilus dr Jelena – Carić dr Slavko . mada u pogledu špediterske transportne potvrde postoje i drugačija 177 U poslovnoj praksi značajno je to: obje potvrde. mjesto opredjeljenja i ime adresata te oznaku vrste i količine robe. ugovora o špediciji. 510. Zato ova potvrda. Potvrda sadrži: ime komitenta. Ukoliko komitent mijenja svoj nalog on mora vratiti špediteru original potvrde. U međunarodnoj špediciji prilikom kombinovanog prevoza stvari koristi se. januara 1988. a poslije zaključenja ugovora o špediciji. što se redovno čini. 170 . I na ovoj potvrdi špediter može upisati svoje primjedbe koje se odnose na “spoljnje stanje” stvari i ambalažu. Špediterska transportna potvrda (FCT) ima veći značaj jer predstavlja dokazno sredstvo. mjesto prijema. Špediterske isprave Na zahtjev komitenta. Špediterska potvrda (FCR) se izdaje nakon što je špediter primio stvari od komitenta. uz prezentaciju mišljenja. predstavljaju vjerodostojne isprave za sva plaćanja putem dokumentarnog robnog akreditiva.Šogorov dr Stevan.). 2. špediter može izdati određene isprave. Ona predstavlja dokazno sredstvo da je roba primljena na otpremu u “naizgled dobrom stanju”. ne samo da je roba primljena na otpremu nego i da je špediter zaključio ugovor o prevozu te da je robu predao na prevoz. s tim što špediter može staviti primjedbe na robu i ambalažu. Obje potvrde su autorizovane od strane FIATA. op. tako da se ujedno rješava i pitanje primjene opštih uslova na konkretni ugovor o špediciji. pored podataka koje sadrži prethodna potvrda (FCR). Dispozicija se može odnositi na vršenje jedne ili više tačno određenih špediterskih usluga (specijalni nalog). pa komitent shodno tom ugovoru izda dispoziciju (ZOO. Te isprave predstavljaju pravne instrumente za regulisanje odnosa između komitenta i njegovih poslovnih partnera.cit. a ne predstavljaju hartije od vrijednosti. ali još uvijek nedovoljno.generalni ili okvirni ugovor o pružanju špediterskih usluga. član 42). Ovaj špediterski dokument ima osobine hartije od vrijednosti i daje mogućnost trgovine stvarima datim na otpremu (prenos prava na njima) te predstavlja vjerodostojnu ispravu kod plaćanja dokumentarnim robnim akreditivom. Špediterski konosman pojačava odgovornost samog špeditera jer on preuzima odgovornost za rad transportera što je veoma značajno kod kombinovanog prevoza. a neke predstavljaju i hartije od vrijednosti. prevoznom putu i načinu prevoza. str. Na tim potvrdama mogu se štampati opšti uslovi poslovanja špeditera.

Bitni elementi ugovora Bitni elementi ovoga ugovora. Prema glavnoj špediterskoj djelatnosti dijele se na pomorska ili lučka i kontinentalna. 3. na lokalna i centralna. i drugo. Predmet ugovora o špediciji su pravne i fizičke radnje koje špediter preduzima u cilju prijema. U ekonomskom smislu. Stranke kod ugovora o špediciji su komitent i špediterska organizacija (špediter). presortiranje. Koje će pravne i fizičke radnje špediter obaviti zavisi od: ugovora sa komitentom. prepakiranje. Najčešće se registruju istovremeno i za domaću i za međunarodnu špediciju. To se postiže i aranžmanima sa špediterima iz raznih zemalja (korespondentima) ili otvaranjem filijala. Špediter obavlja i transportne usluge (potpuna špedicija). pribavljanje odgovarajućih dokumenata i isprava. prirode špediterskog posla (domaća ili međunarodna špedicija) te poslovnih običaja koji određuju “ostale uobičajene poslove i radnje”. špedicija spada u uslužnu djelatnost. zaključivanje ugovora o osiguranju. predmet špediterske usluge i cijena usluge. Naknada (provizija) predstavlja cijenu špediterovih usluga. sirovine. odnosno dopremu određenih stvari. kvantiteta i drugih svojstava robe. zaključivanje ugovora o kontroli kvaliteta. a ako nema ni toga cijenu određuje sud (ZOO. su stranke. Podjela špediterskih društava može se izvršiti po raznim kriterijima. zaključivanje ugovora o uskladištenju ili samo skladištenje stvari ako špediter ima vlastita skladišta. Voljom stranaka mogu se odrediti i drugi sastojci ugovora kao bitni. Pitanje subjekta odgovornosti se znatno pravno pojednostavljuje time što se sva odgovornost zasniva na jednom dokumentu. Tu spadaju ove radnje: zaključivanje ugovora o prevozu sa prevoziocem ili prevoz robe od špeditera. prevoza i predaje stvari. obavljanje carinskih i drugih radnji (formalnosti). po prirodi posla. član 839). zastupstava. jer savremeni proces rada špeditera zahtijeva da se prati roba na cijelom prevoznom putu. Najčešće su to proizvođači koji su svoje proizvode (gotove proizvode. špediterskom konosmanu. Poslovima špedicije bave se trgovačka društva koja su registrovana za tu djelatnost. Komitent ili nalogodavac je lice koje angažuje špeditera da za njegov račun izvrši otpremu. tarifom ili drugim aktom špeditera. Ona može biti određena ugovorom. Ugovorom se može predvidjeti jedinstven iznos koji 171 . sortiranje. Savremena organizacija rada špediterskih društava je takva da se špediterska djelatnost kombinuje sa prevozom. odnosno komitentovog naloga (generalni ili specijalni nalog).više prevozilaca. repromaterijal) već prodali određenom kupcu ili kupcima. bez obzira na državne granice i transportna sredstva. pretovar ili istovar stvari. a prema teritoriji djelovanja na društva za domaću i za međunarodnu špediciju. pakovanje. utovar. zatim.

član 751-753). član 830). III . Pažnja urednog privrednika se procjenjuje objektivno: špediter djeluje lege artis u skladu sa pravilima objektivnog prava i poslovnim običajima pri čemu uvijek vodi računa o pravilima struke (branše). a za njihovo tumačenje. nemoguće onda će špediter postupati u svemu “kako to zahtijevaju interesi nalogodavca” (ZOO. značajne su odredbe koje se odnose na naloge u komisionarskom poslu. Pošto se na ugovor o komisionu primjenjuju pravila o nalogu treba uzeti u obzir i ta pravila (ZOO. protivurječna ili se po njima ne može postupati. Rad po uputstvima Špediter je dužan izvršiti nalog komitenta i postupati onako kako je njime predviđeno. Obaveza je špeditera da upozori nalogodavca na nedostatke u njegovom nalogu. Pridržavati se mora uputstava komitenta o putnom pravcu. ugovora i poslovnih običaja. skladištarom. te da li je moguće dobiti nova (dodatna) 172 .obuhvata: naknadu za špediterske usluge uključujući sve troškove učinjene radi izvršenja naloga o otpremanju stvari (forfetni stav). U svakoj pojedinoj situaciji špediter procjenjuje da li je moguće postupati po uputstvima. špediter će tražiti nova (dodatna) uputstva. Pažnju dobrog i urednog privrednika špediter treba da manifestuje u izvršavanju svih pravnih i faktičkih radnji i u odnosima sa svim subjektima sa kojim stupa u pravne odnose . osiguravateljem. sredstvima i načinu prevoza “kao i ostalih uputstava dobijenih od nalogodavca” (ZOO. Kada su uputstva komitenta nepotpuna. Ako za nove instrukcije nema vremena ili je to. prvenstveno.1. član 833). obično. Komitent svoja uputstva daje. Svoje upozorenje je dužan dati bez odlaganja (ZOO. opštih uslova poslovanja. pak. član 833). Ova obaveza je opšte prirode i podrazumijeva da se špediter u izvršavanju svojih obaveza pridržava zakona. član 832). Uputstva mogu biti data sa većim ili manjim ograničenjima (imperativni ili indikativni nalozi). 1. Načelo savjesnosti i poštenja se primjenjuje uvijek kada nisu precizirane određene obaveze špeditera a to se procjenjuje u svakoj pojedinoj situaciji.2. Obaveze špeditera 1.OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. a naročito na one koji ga izlažu većim troškovima ili šteti. Postupanje sa pažnjom savjesnog i urednog privrednika Špediter je dužan “u svakoj prilici postupati kako to zahtijevaju interesi nalogodavca i sa pažnjom urednog privrednika” (ZOO. te licima koja angažuje neposredno na izvršavanju određenih radnji.vozarom. nejasna. dispozicijom. postoje odredbe u opštim uslovima poslovanja špeditera. ali može i na drugi način o čemu. u svakom pojedinom slučaju.

pakovanju. kao krcatelj. mora to blagovremeno saopštiti špediteru kako bi on mogao postupiti po uputstvima. Stoga. ima se smatrati da mu je dato i ovlaštenje za plaćanje vozarine i drugih troškova koji nastanu.uputstva. sortiranju stvari i druge. 173 . primalac ili uopšte. špediter zaključuje ugovor sa osiguravateljem o transportnom osiguranju stvari. U slučaju odstupanja od naloga. član 833). bez odlaganja. Tako se špediter u brodarskom ugovoru može pojaviti: kao pošiljalac. Ako sve to nije moguće. špediter je obavezan o tome obavijestiti komitenta. Odgovara za štetu nastalu i uslijed više sile. kao korisnik prevoza. Osim ugovora o prevozu. Zaključivanje ugovora za komitenta Špediter pravno djeluje u svoje ime a za račun komitenta. osiguravatelja. na ime troškova za izvršenje naloga o otpremanju stvari (ZOO.3. i dužan je da ih podmiri. Klauzule toga ugovora koje se odnose na ograničenje odgovornosti prevozioca istovremeno obavezuju komitenta. Za slučaj odstupanja od dobijenih uputstava (prvobitnih ili dodatnih) odgovornost špeditera je znatno strožija. ukoliko komitent želi isključenje pravila o ograničenju odgovornosti prevozioca. 1. prema opštim uslovima poslovanja. Prilikom zaključenja ugovora sa trećim licima špediter mora voditi računa o izboru prevozioca. Sa njima zaključuje ugovore jer je špediter organizator (“arhitekta”) svih tih operacija. član 841). Zatim da u tim ugovorima i svojim faktičkim radnjama zaštiti i obezbijedi ostvarivanje prava komitenta prema tim subjektima (izvrši pregled robe. osim ako se ne radi o punoj špediciji. To se procjenjuje u svakoj konkretnoj situaciji. odnosno čim je moguće po redovnom toku stvari. U izvršenju otpreme odnosno dopreme stvari on koristi usluge drugih subjekata. ugovore o utovaru ili istovaru. osim ako dokaže da bi se šteta dogodila sve i da se pridržavao datih uputstava (ZOO. ugovor sa organizacijom za kontrolu kvaliteta i kvantiteta i drugih svojstava stvari. U tom smislu je konstituisano zakonom njegovo pravo na predujam (avans). Zakon u prvi plan ističe njegovu obavezu da zaključi ugovor sa prevoziocem o prevozu stvari. Kada je špediteru data dispozicija za otpremu ili dopremu stvari. radiće bez uputstava uz ograničenje da njegovo postupanje bude u skladu sa interesima komitenta. ugovor o skladištenju. izvrši kontrolu troškova i drugo). skladištara i drugih lica koja angažuje. Špediter je. najčešće ovlašten da zaključi ugovor sa prevoziocem na uobičajenom tipskom formularu. sastavljanje zapisnika.

5. odnosno okolnosti koje se mogu desiti na tom putnom pravcu. špediter je dužan na osnovu njih odrediti druge potrebne elemente prevoznog puta ili da ih dopuni. Špediter će izbjegavati prevozni put koji zahtijeva pretovare i druge manipulacije stvarima. zakonska je obaveza špeditera da sam pristupi i otkloni nedostatke (upakuje ili prepakuje robu odnosno pripremi je za transport). Priroda same robe. naročito. prevozno sredstvo i način prevoza špediter će odrediti onako “kako zahtijevaju interesi nalogodavca u datom slučaju” (ZOO. Na strani komitenta je obrnuta pretpostavka. brzini i ekonomičnosti prevoza i prirodi stvari koja se prevozi. Obaveza špeditera temelji se na pravnoj pretpostavci da je on specijalizovan i stručan privrednik za poslove otpreme i dopreme. Izbor prevoznog puta (instradacija) Instradacija obuhvata određivanje prevoznog puta. Špediter može koristiti usluge druge specijalizovane organizacije za izvršenje tih radnji. koja je data na otpremu. Angažovanjem domaćih kapaciteta izbjegavaju se devizna plaćanja. inače. 174 . ne bi angažovao špeditera. 342. 1. prirodi stvari i drugim okolnostima koje mogu nastati u izvršavanju otpreme odnosno dopreme. transportnog sredstva i načina transporta od strane špeditera. U izvršavanju ove obaveze špediter može stvari uskladištiti u svom ili javnom skladištu. U međunarodnoj špediciji. način prevoza i prevozni put) kao i kada stvar nije spremljena za prevoz. sklonost trulenju ili rđanju. lomljivost. ukoliko bi čekanje da komitent otkloni nedostatke prouzrokovalo za njega štetu.1. Ako stvar. u pravnoj teoriji ima mišljenja da ovaj ugovor 178 sadrži elemente ugovora o ostavi. kao i druga svojstva. Čuvanje stvari i zaštita prava Špediter je obavezan čuvati stvari svoga komitenta saglasno ugovoru. instradacija daje mogućnost domaćim špediterima da angažuju domaće prevoznike. administrativno-pravnog režima kod prelaza državne granice i drugo. U svakom pojedinom slučaju on će kombinovati te elemente da bi prevoz bio najpovoljniji za komitenta. ako je 178 Antonijević dr Zoran. Prilikom njihovog određivanja on će voditi računa o sigurnosti puta. op. član 833). No. poznavanje režima saobraćaja i saobraćajnih tarifa.str.cit. Obaveza postoji kada komitent nije odredio elemente za transport stvari koje se otpremaju odnosno dopremaju.4. Izvršavanje ove obaveze podrazumijeva dobro poznavanje prevoznog puta. Prevozni put. imaće uticaja na izbor prevoznog puta. S obzirom na tu obavezu. On to može učiniti i bez posebnog naloga komitenta. sredstva i radnu snagu. dužnost je špeditera da na sve to upozori komitenta. nije upakovana ili postoje manjkavosti u pakovanju (s obzirom na vrstu stvari. Ako je komitent djelimično odredio elemente prevoza.

za razliku od nekih drugih (njemačko. U tom smislu on će pribaviti odgovarajuća dokumenta i druga dokazna sredstva (sačiniti na vjerodostojan način zapisnik o manjku ili stanju robe. Špediter je dužan preduzeti sve radnje prema trećim licima (prevoziocu. carinske olakšice. član 835). kombinovati kasko i kargo osiguranje. član 837). ali se to mora izričito ugovoriti. austrijsko) ne postoji osiguranje špedicije. po našem pravu. što se i čini u nekim granama saobraćaja. Bez izričitog naloga komitenta špediter ne može podnijeti odštetni zahtjev niti voditi spor. postoji pravna pretpostavka. Takvim rezervisanjem prava komitent može lakše i brže ostvariti svoj zahtjev prema trećem licu. komitent to ugovara sa špediterom i određuje rizike koji se osiguranjem pokrivaju. Ako ugovorom nisu određeni rizici onda je špediter. špediter je dužan izvršiti osiguranje jer se njegova obaveza zasniva na zakonu. Špediterska transportna potvrda traži da se nalog za osiguranje pošiljke daje u pisanoj formi. Osiguranje obuhvata samo osiguranje pošiljke (kargo) i u tome smislu zakon je izričit. osim u slučaju kada se stvari skladište u “uobičajeno skladište ili kod uobičajenog preduzeća”. Opšti uslovi poslovanja.6. ostalim angažovanim licima) u cilju zaštite prava komitenta. dužan da pošiljku osigura od “uobičajenih rizika” (ZOO. član 837). povjerava carinjenje stvari. po našem pravu. osim ukoliko nalogom za otpremu stvari preko državne granice nije drugačije određeno (ZOO. Izvršenje carinskih radnji i plaćanje carine Za ovu obavezu špeditera. najčešće. kažu: o uskladištenju stvari špediter je dužan obavijestiti komitenta. Ti poslovi se ne moraju povjeriti špediteru. Uobičajeni rizici su. putni pravac i prirodu stvari. Moguće je. Koji su to uobičajeni rizici cijeni se s obzirom na vrstu prevoza. u osnovi. Osiguranje stvari Ova obaveza dolazi u obzir samo kada je izričito ugovorom predviđena (ZOO.7. 175 . Kada je izdata špediterska transportna potvrda (FCT) u njoj redovno stoji klauzula: da li je ili ne špediter u obavezi osigurati pošiljku. Ako za pojedine pošiljke (robu) postoji obavezno osiguranje.potrebno pakovanje ili sortiranje stvari te popravak ambalaže. Obaveza osiguranja od strane špeditera ne obuhvata osiguranje prevoznog sredstva (kasko osiguranje). skladištaru. što je veoma važno. Špediteru se redovno. 1. prevoznik ili neko drugo lice. Kada želi osigurati pošiljku. nego ih može obaviti sam komitent. prekontrolisati obračun troškova pojedinih usluga). stvari se mogu uskladištiti i na otvorenom prostoru ako je uobičajeno da se tako skladište. U našem pravu. Za te poslove on je stručan jer prati i poznaje carinske propise i tarife i. oni koji imaju karakteristike osnovnih rizika u pravu osiguranja. 1.

niti u slučaju kolizije između podataka unešenih u dokumenta i stvarnog stanja robe. Dužan mu je predati i sva dokazna sredstva. tj. izvršiti obračun troškova i predati sva dokumenta (ZOO. a to znači i refakcije (povlastice prevozioca). član 787). Kod komisionog istupanja špeditera (u svoje ime a za račun komitenta) postoji određena nesaglasnost pravnih i ekonomskih efekata. Inače. špediter određuje mjesto carinjenja stvari ukoliko komitent u nalogu nije naznačio. Polaganje računa je bitno kako bi komitent mogao izvršiti uvid u troškove te ih provjeriti. Polaganje računa je posljednja obaveza špeditera. samim polaganjem računa špediter ustupa (cedira) na komitenta potraživanja i prava koja je on stekao prema trećim licima kada je djelovao u svoje ime a za račun komitenta. kao što je slučaj i kod ugovora o komisionu. U međunarodnoj špediciji praksa je da se refakcije dijele između komitenta i špeditera. potvrde o porijeklu stvari. fitopatološke potvrde. 176 . Špediter je dužan položiti račun i u toku samog izvršenja naloga. uvijek.8. najčešće se čini pismeno u vidu ispunjenja odštampanog obrasca (formulara) sa odgovarajućim klauzulama. ako ih ima. U tom smislu. član 838). Špediter nije dužan kreditirati komitenta u realizaciji njegovog posla. Prema opštim uslovima poslovanja špediter ne odgovara za tačnost i vjerodostojnost tih dokumenata. a ako je potrebno tražiće instrukcije. U poslovnoj praksi. Špediter je dužan predati komitentu sve što je primio po osnovu izvršenog posla. špediter će o tome odmah obavijestiti komitenta. član 838). Ako se carinjenje stvari ne može izvesti ili postoje određene smetnje. kada komitent to zatraži (ZOO. 1. na osnovu kojih bi komitent mogao ostvariti svoja prava prema trećim licima (zahtjev iz osnova rezervisanih prava). davati prigovore i ostvarivati zahtjeve. Nije propisana forma polaganja računa. Primjenom pravila ugovora o komisionu (ZOO. tako da komitent može ostvarivati svoja potraživanja. Pravni značaj ustupanja jeste dovođenje u neposredan pravni odnos komitenta sa trećim licima. Pored obavljanja carinskih radnji špediter je obavezan da plati carinske dažbine jer je on u direktnom pravnom odnosu sa carinskim organima. Polaganje računa Iz prirode špediterskog odnosa slijedi da je on dužan nakon obavljenih svih pravnih i fizičkih radnji položiti račun komitentu. a ako je potrebno da uloži prigovor špediteru. težinske liste i drugo).Poznaje svu tehniku i postupke carinjenja čime se obezbjeđuje jednostavnije i brže obavljanje tih operacija. Špediter je dužan od komitenta zatražiti potrebna dokumenta za stvari (ateste. špediter ima pravo da traži od komitenta predujam (avans) u valuti kojom se plaćaju carine. Ova obaveza ne dolazi u obzir kada je ugovoren forfetni stav.

Provizija može biti određena u procentu ili u apsolutnom iznosu. član 839).2. bez kojih se ne bi mogao izvršiti nalog komitenta. koje su izložene. Špediter može zahtijevati naplatu provizije kada stvari preda prevoziocu (njemačko pravo). jer špediter može zahtijevati njihovo plaćanje nakon što ih je učinio (ZOO. radnje ili dio radnji (ZOO. komitent ostaje u obavezi platiti naknadu i u slučaju da je ugovoreno da će proviziju platiti primalac. Plaćanje troškova i novčanog predujma (avansa) Pored provizije komitent je u obavezi špediteru da naknadi i sve troškove koje je ovaj imao u izvršenju ugovora. a što se utvrđuje u svakom pojedinom slučaju. U obzir dolaze svi troškovi koji se prema redovnom toku stvari imaju smatrati nužnim i korisnim. “kada špediter izvrši svoje obaveze iz ugovora o špediciji” (princip posljednje prestacije). ukoliko oni postoje. 2. usluga i sve režijske troškove koje on ima u izvršenju naloga.2. Obaveze komitenta 2. član 840). član 828). jer u tome dijelu ima status prevozioca i naknada za usluge špedicije (provizija) za radnje u kojima je djelovao kao otpremnik. što je faktičko pitanje u svakom konkretnom slučaju (ZOO. Kada komitent odustane od ugovora. plati špediteru naknadu za izvršene usluge. prepakivanja. pa ovaj to odbije. Ako visina provizije nije određena ugovorom onda se ona plaća prema tarifi ili drugom opštem aktu špeditera. komitent će snositi i druge troškove koje je špediter napravio u pripremanju stvari za prevoz (troškovi pakovanja. što se prosuđuje po opštim pravilima obligacionog prava. Ne može li se odrediti provizija ni na takav način pravilo je da proviziju određuje sud (ZOO. I naknada štete može doći u obzir. Provizija obuhvata cijenu špediterovog rada. odnosno izvršenje naloga. prema ugovoru. U određenim situacijama može doći do kumulacije zahtjeva. Plaćanje naknade (provizije) Zakonska je obaveza komitenta da. Plaćanje troškova dospijeva “odmah”. I logično je da ih snosi komitent pošto se otprema ili doprema vrši po njegovom nalogu i u njegovu korist. špediter ima pravo na sve troškove i srazmjeran dio naknade za do tada izvršen rad. ako je odustankom od ugovora špediter pretrpio određenu štetu. Prema zakonu i opštim uslovima poslovanja špeditera. To je slučaj kada špediter istovremeno vrši i prevoz stvari (potpuna špedicija). Špediteru tada pripada naknada na ime prevoza (prevoznina). U pogledu dospijeća obaveze 177 . Polazeći od obaveza špeditera.1. presortiranja i drugi). član 841). a po našem pravu. kada se izvrši prevoz stvari (francusko pravo). Sigurno je da ne mora platiti troškove koji nisu bili nužni i korisni ili koji su nastali zbog špediterove nepažnje.

“komitent je obavezan o tome obavijestiti špeditera i saopštiti mu njihovu vrijednost u času predaje” (ZOO. sve pod uslovom da špediter nije izdao špediterski konosman za kombinovani transport (FBL). Ako se u pošiljci nalaze dragocjenosti. 178 . dažbina i drugih troškova koji proizlaze iz date dispozicije. Opšti uslovi poslovanja. U nekim vrstama transporta prevozilac ima ovlaštenje da uništi ili istovari opasne stvari. mogla biti nanesena šteta. Svojstva i vrijednost ovih stvari utiču na visinu špediterove provizije. član 828). ili bi. zbog opasnih osobina tih stvari. Na osnovu toga špediter je dužan da preduzme dodatne mjere u pogledu čuvanja tih stvari.ODGOVORNOST I OBEZBJEĐENJE POTRAŽIVANJA 1. transportera ili skladištara.plaćanja troškova postoji razlika u odnosu na dospijeće plaćanja provizije pošto ovdje ne važi princip posljednje prestacije. polaze od toga da je aktom davanja dispozicije komitent preuzeo na sebe obavezu: da unaprijed predujmi novčani iznos sredstava koji se odnosi na plaćanje vozarine. Obavještavanje o opasnim stvarima i dragocjenostima Kada preda na otpremu stvari kojima bi mogla biti ugrožena sigurnost ljudi ili dobara. vodeći pri tome. b) odgovornost špeditera za treća lica. IV . Zakonsko je pravo špeditera da od komitenta zahtijeva unaprijed plaćanje predujma (avansa) za troškove koji su potrebni u izvršavanju otpreme odnosno dopreme stvari. član 843). ako mu njihova svojstva nisu blagovremeno saopštena. računa da li je u pitanju podšpediter ili međušpediter i c) odgovornost špeditera kada on ima pravni status prevozioca. visinu osiguranja. Razumije se. posebno. ili da nije ugovoren forfetni stav. Isključivo je pravo špeditera hoće li ili ne kreditirati komitenta. Ako komitent odustane od ugovora dužan je naknaditi špediteru sve troškove koje je ovaj imao u izvršenju naloga do momenta odustanka (ZOO. najčešće. a ugovori o prevozu često se zaključuju uz posebne kondicije. član 843). komitent je obavezan obavijestiti špeditera (ZOO. hartije od vrijednosti. 2. Komitent unaprijed uplaćuje (avansira) novčana sredstva u iznosu očekivanih troškova u valuti u kojoj očekuje troškove.3. Odgovornost špeditera Prilikom analize odgovornosti špeditera bitno je razlikovati sljedeće: a) odgovornost špeditera za svoje sopstvene radnje. plemeniti metali ili druge skupocjene stvari. jer tada postoji jedinstvena odgovornost samog špeditera po osnovu te hartije od vrijednosti. visinu prevoznine. a posebno da o tome obavijesti prevozioca.

prirode i svojstava stvari ili radnji lica za koje on ne odgovara. koga u izvršavanju naloga komitenta angažuje glavni špediter. “Špediter odgovara za izbor prevozioca. U anglosaksonskom pravu. a time i odgovornost. U našem pravu prihvaćen je njemački sistem. koji je zaključio ugovor sa komitentom. Špediter odgovara i za radnje subjekata i lica koja imaju status njegovih pomoćnika i predstavnika ili radnika jer se njihove radnje pravno imaju smatrati radnjama špeditera. Kada se radi o odgovornosti špeditera za treća lica sa kojima je zaključio ugovore. glavnog špeditera. ulaganje prigovora. profesionalac iste struke kao i glavni špediter. Glavni špediter. Špediter neće odgovarati ako dokaže da je šteta nastala uslijed više sile. Prema francuskom pravu. postoje velike razlike u nacionalnim pravima. može angažovati podšpeditera i međušpeditera. Švajcarsko pravo predviđa odgovornost za rad prevoznika.Za svoje radnje špediter odgovara po sistemu subjektivne odgovornosti. kao i za izbor drugih lica sa kojima je u izvršavanju naloga zaključio ugovor” (skladištara. Ne odgovara za radnje i propuste komitenta i njegovih ugovornih partnera. I ovdje vrijedi opšte pravilo obligacionog prava o dokazivanju suprotnog. lučkog stivadora i drugih). koje je sa stanovišta odgovornosti špeditera i najstrožije. ali ne i komitent. Radnje koje špediter preduzima prema trećim licima u cilju rezervacije. odnosno nesavjesnog postupanja u izvršavanju naloga komitenta. član 834). 179 . ali se može ugovoriti i odgovornost za njihov rad. špediter odgovara za izbor trećih lica. Između podšpeditera i međušpeditera postoje bitne razlike koje se ogledaju u osnovu angažovanja i odgovornosti prvog. Podšpediter je pomoćnik glavnog špeditera. špediter odgovara za rad trećih lica. Sporno je u teoriji da li komitent ili špediter mogu dokazivati suprotno: da deklarisana vrijednost stvari nije realno utvrđena. pa špediter može upotrijebiti dokazna sredstva da sa sebe skine krivicu. obezbjeđenja. tj. špediter djeluje kao jedna vrsta agenta. Visinu štete dokazuje komitent na osnovu deklarisane vrijednosti stvari predatih na otpremu odnosno dopremu. Osnov angažovanja je isključivo volja glavnog špeditera o čemu se komitent obično samo obavještava. pa se pravni odnos neposredno zasniva između komitenta i trećih angažovanih lica. u ime i za račun komitenta. Podšpediter je drugi špediter. glavni špediter. reklamacije) imaju se smatrati kao njegove sopstvene radnje. a za izbor ostalih trećih lica. događaja koji se kvalifikuje kao slučaj. Umjesto da sam izvrši nalog. u granicama regresnog zahtjeva. za njih. Po njemačkom pravu. s tim što se njegova krivica uvijek pretpostavlja. taj rad povjerava nekom drugom špediteru. Odgovornost špeditera može se postaviti zbog neizvršenja ili neurednog izvršenja ugovora o špediciji. za sve vrijeme od trenutka prijema stvari do njihove predaje primaocu u mjestu opredjeljenja. prava svoga komitenta (sastavljanje zapisnika o stanju stvari. Pravilo je dispozitivne prirode jer špediter ugovorom sa komitentom može preuzeti odgovornost “i za rad trećih lica” (ZOO.

Glavni špediter odgovara samo za izbor.koji i dalje ostaje u pravnom odnosu sa komitentom. Osnov angažovanja međušpeditera jeste ovlaštenje komitenta ili faktička činjenica (očigledan interes) što nije slučaj kod podšpeditera. član 834). egzoneracionih klauzula je nedopušteno. Stoga postoji i bitno drugačiji sistem odgovornosti glavnog špeditera za međušpeditera. podšpeditera. drugi špediter i stručnjak iste branše. Međušpediter je. Opšte je pravilo u našem pravu da se zakonska pravila o odgovornosti špeditera za treća lica “ne mogu ugovorom isključiti niti ograničiti” (ZOO. špediter ne može upotrijebiti pravo zaloge i 180 . a od kojega kao prevozilac ili skladištar. Pravilo je dispozitivne prirode te glavni špediter ugovorom sa komitentom može preuzeti odgovornost i za rad međušpeditera. da pojača svoju odgovornost. odgovara za njegov rad” (ZOO. 2. ne i za rad. za slučaj oštećenja ili gubitka stvari odnosno zakašnjenja. koga glavni špediter angažuje iz reda svojih “korespondentnih” špeditera u cilju racionalnije i ekonomičnije otpreme odnosno dopreme stvari. komitentu odgovara glavni špediter. Prava zaloge i retencije se protežu na stvari iz ugovora o špediciji iz kojega potiče samo potraživanje. U nekim slučajevima špediter vrši i prevoz stvari (puna špedicija) ili skladišti stvari u vlastitom skladištu. pa se pravno smatra da glavni špediter izvršava nalog komitenta. Stoga je i usvojeno pravilo da za rad svoga pomoćnika. Minimalna zakonska odgovornost za treća lica. koje proističu iz imperativnih zakonskih pravila. Za ostvarivanje potraživanja iz jednog ugovora. ograničavanje odgovornosti špeditera manifestuje se kroz široko tumačenje instituta više sile. a za podšpeditera za rad. pak. on u obavljanju tih poslova ima status transportera odnosno skladištara i na njega se primjenjuju pravila koja važe za te subjekte. Obezbjeđenje potraživanja špeditera U cilju obezbjeđivanja potraživanja koja je stekao izvršavanjem ugovora o špediciji (provizija i troškovi) špediter ima pravo koristiti zakonsko založno pravo i pravo retencije (pridržaja). U poslovnoj praksi. Zato je sa stanovišta odgovornosti bitno jasno utvrditi: do kojega momenta je špediter djelovao u funkciji špeditera. ne bi se mogle isključivati ili ograničavati. član 834). jeste odgovornost za njihov izbor. Ugovaranje klauzula o neodgovornosti tzv. “ako je to očigledno u interesu komitenta” (ZOO. takođe. član 834). međušpeditera. što se često dešava kod zbirne špedicije. Ta prava se ugovorom ne mogu isključiti. ispod koje se ne može. Zakonska odgovornost glavnog špeditera za podšpeditera ne može se ugovorom isključiti niti ograničiti. Angažuje se na osnovu izričitog ili prećutnog ovlaštenja komitenta ili. određivanje unaprijed obima špediterove odgovornosti. Između njih treba da postoji pravni koneksitet. Odgovornost za sopstvene obaveze špeditera. Korištenje ovih prava je ograničeno u pogledu objekta i vremena. dakle. prebacivanje tereta dokazivanja na komitenta. Zakon je u tome izričit: “Otpremnik koji izvršenje naloga povjeri drugom otpremniku umjesto da ga sam izvrši. Kada špediter prevozi ili skladišti stvari.

carina i drugih javnih dažbina i sl. ugovora se fiksna ili forfetna špedicija. špediter.). član 844). član 846). odgovara za rad prevozioca i trećih lica koja je angažovao u izvršenju naloga komitenta. ugovara se naknada u fiksnom iznosu i druga karakteristika. Fiksna špedicija se nikada ne pretpostavlja nego se izričito ugovara. Fiksna naknada je ukupna novčana svota koja obuhvata proviziju špeditera. vozarinu prevozioca i sve ostale troškove (osiguranja. blaža odgovornost (samo za izbor) mogla bi imati za posljedicu da špediter prilikom angažovanja trećih lica preferira cijenu njihovih usluga. Čim je ugovorena fiksna naknada. Smisao pojačane odgovornosti špeditera jeste u tome da u ovakvim slučajevima više vodi računa o stručnosti i kvalitetu rada lica koja angažuje. Ugovorom se može predvidjeti da fiksna naknada (forfetni stav) ne obuhata sve naprijed navedene stavke. U slučaju da posljednji špediter isplati prethodnom špediteru i prevozniku njihova potraživanja koja oni imaju prema nalogodavcu (komitentu) tada na njega prelaze. Ako je u izvršavanju jednog ugovora učestvovalo više špeditera. jer su njena pravna dejstva bitno drugačija i za komitenta i za špeditera. Sadržina prava zaloge i retencije ista je kao i kod ostalih ugovora.retencije na stvarima do kojih je došao u državinu izvršavajući drugi ugovor o špediciji istog komitenta. Fiksna (forfetna) špedicija Kada zahtijevaju interesi komitenta i špeditera. uskladištenja. a zapostavi kvalitet. po zakonu. Fiksni iznos sadrži sve izdatke komitenta za konkretni posao špedicije. Inače. Ako je ugovorena fiksna naknada. član 846). kasniji špediter je dužan starati se o ostvarivanju potraživanja prethodnih špeditera. Dvije su osnovne pravne karakteristike fiksne špedicije. 181 . i sva njihova potraživanja (zakonska subrogacija) kao i pravo zaloge (ZOO. V .POSEBNI SLUČAJEVI ŠPEDICIJE 1.za rad trećih lica. Prva. špediter strožije odgovara . po zakonu. a nije specificirano šta obuhvata. pretpostavlja se da obuhvata sve naknade i sve troškove vezane za realizaciju tog ugovora o špediciji (ZOO. Obično se ugovara posebna klauzula koja se u poslovnom svijetu naziva “forfetni stav” ili kraće “forfet”. U pogledu vremena korištenja ovih prava važi pravilo: špediter se njima može služiti sve dok stvari drži u svojoj fizičkoj vlasti (ima državinu) ili dok ima u rukama ispravu pomoću koje može raspolagati stvarima (ZOO. i to je zakonska odgovornost koja se ne može ugovorom isključiti.

vagonska. da špediter ima ovlaštenje za organizovanje zbirne špedicije. koje na osnovu ugovora sa prevoziocem. Zbirna (skupna) špedicija Zbirna ili skupna špedicija podrazumijeva takvu organizaciju otpreme stvari kada špediter skuplja (sabire) pojedinačne pošiljke od različitih komitenata i formira zbirne tovare (pošiljke). Isključenje zbirne špedicije mora biti ugovorom predviđeno (ZOO. ostvaruje se veća poslovna saradnja špeditera i prevoznika čime se ujednačava praksa i tehnika otpreme uz podizanje kvaliteta. 182 . obično u sabirnom centru. formira velike pošiljke (zbirni tovari). Pri tome se redovno ostvaruje saradnja više špeditera koji zajednički prikupljaju robu u sabirni centar. Naime. Umjesto da vrši otpremu svake pošiljke svakog komitenta posebno (odvojeno). ne bi došlo da nije organizovana zbirna špedicija (ZOO. pošiljka jer je njen prevoz jeftiniji od prevoza denčanih pošiljki).2. transportuje u određene putne pravce odnosno odredišta. član 845). on na jednom mjestu. manipulacije robom se smanjuju. Opšte je pravilo u našem pravu. inače. špediter odgovara za gubitak ili oštećenje stvari “nastale za vrijeme prevoza”. Kod zbirne špedicije važi specijalno pravilo o pojačanoj odgovornosti špeditera za rad prevozioca. Sam špediter stiče pravo na posebnu dodatnu naknadu. član 845). organizuje se prevoz koji obezbjeđuje primjenu nižeg tarifnog stava (kod željeznice zbirni tovar se prevozi kao kolska. a time i troškovi. Ekonomski značaj zbirne špedicije jeste u sljedećem: prevoz je jeftiniji jer transporter redovno daje izuzetne povlastice pošto bolje i potpunije iskorištava svoje prevozne kapacitete. do čega. Špediter ima pravo na “posebnu dodatnu naknadu” u slučaju da se zbirnom špedicijom postigne pozitivna razlika u vozarini u korist komitenta. ekstra zaradu.

kao transporter. godine u Bernu donesen je novi tekst Konvencije pod nazivom . koja ima nekoliko dodataka. Pravni izvori Značaj željezničkog saobraćaja uticao je da se u ovoj oblasti unificiraju pravila na međunarodnom planu. 2.Konvencija o međunarodnim željezničkim prevozima (COTIF). godine donesena Međunarodna konvencija o prevozu robe na željeznicama (CIM ili Bernska konvencija) koja je imala osam revizija. Tu su. Dobar dio materije je administrativne prirode (bezbjednosti na putevima. U svakoj zemlji željeznički saobraćaj je regulisan nizom zakonskih i drugih propisa. posebno željezničkog. Na osmoj reviziji 1980. To je takav ugovor kojim se željeznica. obavezuje da stvar preveze do uputne stanice i preda je primaocu. Ne ulazeći u razmatranje pitanja ekonomske politike o ogromnoj važnosti saobraćaja uopšte. Velika zainteresovanost svake države za željeznički saobraćaj. Uvijek se polazi od mogućnosti željeznice i njenoj tehničkoj organizaciji i opremljenosti.). Iz konkurentskih razloga redovno se uz prevoz željeznicom koriste i druge vrste prevoza kako bi se transport stvari obavio “od vrata do vrata” odnosno “od skladišta do skladišta”. saobraćajna sredstva. Tokom 1994. Stvar ili stvari se prevoze od otpravne do uputne stanice koje se nalaze u jednoj zemlji (unutrašnji željeznički saobraćaj) ili u različitim zemljama (međunarodni željeznički saobraćaj). Već je 1890. Željeznica ima veliki značaj za privredni razvoj zemlje kako sa unutrašnjeg tako i sa međunarodnog stanovišta.Jadnoobrazna pravila o ugovoru o međunarodnom prevozu robe željeznicama (JP-CIM).GLAVA DRUGA UGOVOR O PREVOZU STVARI ŽELJEZNICOM I . prevozu kola korisnika prevoza (RIP). o potrebama privrede uopšte. Jedan dodatak se odnosi na prevoz stvari . kao jedan od osnovnih oblika prevoza stvari. U Ženevi je usvojena Konvencija UN o međunarodnom multimodalnom (kombinovanom) prevozu robe (1980). takođe. Sa stanovišta imovinskih 183 .POJAM UGOVORA I PRAVNI IZVORI 1. Pojam ugovora Ovaj ugovor uobičajeno se naziva ugovorom o prevozu stvari (robe). a pošiljalac se obavezuje da željeznici isplati ugovorenu prevozninu (vozarinu). pomenućemo samo činjenicu da željeznica obavlja saobraćaj javnog karaktera. godine donesena je uredba o pristupanju BiH ovoj konvenciji. funkcionisanje i pravna pravila da se na prvom mjestu vodi računa o njenoj javnoj funkciji. regulisanje saobraćaja i dr. proizvodnje i tržišta. prevozu kontejnera (RICo) te prevozu ekspresnih pošiljki (RIEx). uključena i sljedeća pravila: pravila o prevozu opasne robe (RID). uslovljava takvu organizaciju.

rok utovara. Ugovor je neformalan i realan U pravnoj teoriji ne postoji jedinstven stav o prirodi ovog ugovora sa stanovišta forme. Ugovor o prevozu stvari željeznicom je realan. kakav je pravni značaj tovarnog lista kod zaključivanja ugovora. nije samo po sebi dovoljno. JP-CIM. dakle. ne predstavlja pisanu formu ugovora i on 180 Izdavanje tovarnog lista zamagljuje može biti zaključen u bilo kojoj formi. broj 2/92). list RBiH. str. Nedostatak ili neispravnost tovarnog lista (nije stavljen žig) ne znači da ugovor nije zaključen.ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. Ovjereni tovarni list je. određuje se: broj tovarnih listova koji se izdaju. za nastanak ovog ugovora (zaključenje). pored predaje stvari potrebna je još jedna činjenica izdavanje ovjerenog tovarnog lista. Prema tome. Spor se sastoji u tome: da li je ugovor formalan ili je neformalan. II . tovarni list. ZOO sadrži opšta i jedinstvena pravila za sve vrste prevoza (ZOO. ugovor o prevozu stvari željeznicom je zaključen kada željeznica primi stvari na prevoz sa tovarnim listom. dokazno sredstvo o zaključenom ugovoru. član 11). jedinstven je stav teorije da je ugovor realan. 112. način slanja izvještaja o prispijeću pošiljke i dr. Žigosani tovarni list vrijedi kao “dokaz o zaključenju i sadržini ugovora o prevozu” (ZUPŽS. rok odnošenja stvari. jer je za njegov nastanak potrebna predaja stvari na prevoz. U autonomne izvore spadaju tarife koje imaju karakter opštih uslova poslovanja (prevoza) i zato moraju biti javno objavljene na propisan ili uobičajen način. (ZUPŽS. vrste tovarnih listova. postojanje ugovora upravo zato što je ugovor neformalan. NIO Univerzitetska riječ.680) i ima značaj supsidijarnog izvora. 1983. član 35.preuzet Uredbom Sl. 184 . Za razliku od opšteg tipa realnih ugovora. Osnovi Saobraćajnog prava. te kada se ima smatrati da je ugovor zaključen? Inače. list SFRJ broj 2/73. tj. Sam sporazum. Suprotno. 63). Prijem se potvrđuje stavljanjem datuma i žiga otpravne stanice (može i otisak računara) na tovarni list. Prema zakonskim rješenjima. član 29. 56. 55. 179 180 Tekst Zakona (Sl. 17/90 . kao pismena isprava. Ugovorom o prevozu. Titograd. saglasnost volja. a po međunarodnim pravilima i o “sadržaju ugovora” te se izdaje u momentu predaje stvari na prevoz. Ivošević dr Borislav.odnosa u ovoj materiji primarni izvori su Zakon o ugovorima o prevozu u željezničkom saobraćaju (skraćeno ZUPŽS) 179 i Zakon o obligacionim odnosima (skraćeno ZOO). 37. prema zakonu. rok isporuke. član 648 .

Tovarni list se ne može zamijeniti (supstituirati) drugim ispravama niti se druge isprave mogu saobraziti tovarnom listu. U poslovnom prometu njegov je formular (obrazac) tipiziran. a koje željeznica. a koji se izdaje prilikom prijema stvari na prevoz. ime i prezime ili naziv pošiljaoca. vrsta i masa (težina) stvari. U tome slučaju radnje preuzima u svoje ime.2. u transportu je izraz “pošiljka” stručni termin i označava jednu ili više stvari koje se predaju na prevoz jednom prevoznom ispravom (tovarnim listom. mora ispuniti i predati poseban tovarni list. izuzev za predmete za čije je prevoženje zbog dimenzija potrebno više kola. Čak i kada te podatke. Tovarni list može sadržavati i ostale. Za tačnost podataka koje unosi pošiljalac ili od njega ovlašteno lice. te da dopunjuje i mijenja izjave upisane u tovarnom listu. Određeno je koje podatke unosi (popunjava) pošiljalac. Željeznica stavlja žig i na duplikat predajući ga pošiljaocu. prtljažnicom). elemente kao što su rok isporuke i drugo (ZUPŽS. 185 . odgovara sam pošiljalac i snosi pravne posljedice u slučaju neispravnosti. po zahtjevu stranke. Tovarni list i prenosivi tovarni list Tovarni list je javna isprava čiji je minimalni sadržaj određen zakonom. standardizovan. Pravilo je da se za svaku pošiljku. odnosno međunarodnim pravilima. upiše lice zaposleno na željeznici (službenik željeznice) odgovornost snosi pošiljalac. dok tovarni list prati pošiljku. a kada se radi o vagonskoj pošiljci (robi) za svaki kolski tovar. tako da se u svakom pojedinačnom slučaju predaje robe na prevoz upisuju u odgovarajuće rubrike (stavke) referentni podaci. netačnosti ili nepotpunosti tih podataka i izjava. član 34. broj kola.). žig otpravne stanice. Ova činjenica ukazuje na specifičnost ugovora kao i na to da tovarni list nije ugovor. Obligatorni sastojci tovarnog lista su: mjesto i datum sastavljanja. prevozni i drugi troškovi kao i spisak isprava koje se prilažu uz tovarni list. naziv uputne stanice (prema imeniku željezničkih stanica). Inače. ime i prezime primaoca ili naziv primaoca i njegova adresa. Tovarni list se uvijek popunjava u više primjeraka. Donosilac tovarnog lista smatra se punomoćnikom pošiljaoca i ovlašten je da u njegovo ime preduzima potrebne radnje. fakultativne. a ne kao punomoćnik pošiljaoca. Ako je donosilac tovarnog lista adresat (primalac prevezene stvari) onda prijemom tovarnog lista on ulazi u ugovorni odnos i postaje stranka u ugovoru. Prema domaćim i međunarodnim pravilima duplikat nema važnost tovarnog lista pa se na osnovu njega ne bi mogao vršiti prijem stvari. Duplikat može poslužiti kao legitimacioni papir za postavljanje zahtjeva za izmjene ugovora ili dokaz da su plaćeni prevozni troškovi (vozarina) ili kod izvoznih poslova kao dokument za plaćanja preko banke (dokument uz akreditiv).

Željeznica je dužna primiti stvari na prevoz. masi. Na duplikatu se označava da je izdat prenosivi tovarni list. funkcioniše kao organizacija koja treba da sprovodi kogentne odredbe zakona i tarife. što bi značilo da se njime može trgovati za vrijeme dok je roba na putu. Pošto je prenosivi tovarni list vrijednosni papir. ako glasi “na donosioca”. po pravilu. Za željeznicu je ta sloboda ugovaranja još ograničenija zbog javnopravnog karaktera njene djelatnosti. u slobodi njihovog određivanja. b) prevoz tih stvari nije zabranjen. Ograničenje slobode ugovaranja za pošiljaoca ogleda se u tome što je dužan za svaku pošiljku. a manje kao stranka iz ugovora kojoj je ostavljeno da prilikom ugovaranja iznalazi najpovoljnija rješenja za ostvarivanje svojih poslovnih interesa. član 38). i ne mogu se prenositi na treća lica. Pošiljalac popunjava određene podatke unoseći ih u tovarni list vodeći pri tome računa o uslovima iz željezničke tarife. ona se ogleda u obaveznom ugovaranju i ograničenjima u izboru saugovarača. izuzev odredaba koje se odnose na regres (ZUPŽS. jer je u dobrom dijelu sve unaprijed određeno. U mnogim zemljama javljaju se zahtjevi poslovnog svijeta da duplikat dobije svojstvo hartije od vrijednosti. Može se prenositi (transferisati) indosamentom ako glasi “po naredbi”. koji obavezno sastavlja željeznica saglasno opštim uslovima poslovanja i tarifi. po obliku. c) stvari su podesne za prevoz. da se može prenositi (negocijabilnost). U tom slučaju mora izričito biti navedeno da se radi o prenosivom tovarnom listu kojega potpisuju obje strane. odnosno predajom iz ruke u ruku. on ima i posebna pravna dejstva (načelo inkorporacije). Ograničenja slobode ugovaranja Kod prevoza stvari željeznicom postoje izvjesna ograničenja slobode ugovaranja koja proizlaze iz propisa ili same tehnike zaključivanja ugovora. da preda posebno ispunjen tovarni list i to na obrascu (formularu). d) prevoz je moguć redovnim prevoznim sredstvima željeznice i e) prevoz nije onemogućen okolnostima koje željeznica ne bi mogla spriječiti. Za pravna dejstva indosamenta i njegov oblik važe propisi mjeničnog prava (Zakon o mjenici). Pri vršenju svojih usluga željeznica. 3. Uslovi ugovora o prevozu i tarife obavezuju imaoca prenosivog tovarnog lista. ako su ispunjeni ovi uslovi: a) prevoz se može izvršiti bez odlaganja. po svemu. obimu.Tovarni list i njegov duplikat nisu hartije od vrijednosti. ako su ispunjeni propisani uslovi. jedinstven je stav teorije. Željeznica i pošiljalac se mogu sporazumjeti da prevozilac izda prenosivi tovarni list koji može glasiti “po naredbi” ili “na donosioca”. Željeznica ne može odbiti nikoga ko želi sklopiti sa njom ugovor o prevozu. Najprije. otkloniti ili izbjeći. 186 . a isto vrijedi i za prepise. Ovakva tehnika zaključivanja ugovora ograničava pošiljaoca u konstituisanju prava i obaveza. po redovnom toku stvari. ako su sačinjeni. koji nije pošiljalac samo ako su ti uslovi sadržani u tovarnom listu ili se prenosivi tovarni list na njih izričito poziva.

o posebnim slučajevima kada se na osnovu jednostrane izjave volje. Za prevoz nekih stvari mogu biti propisani posebni uslovi (opasne stvari) i njih će željeznica primiti na prevoz samo ako su ispunjeni i ti posebni uslovi. Taj posao i zaključenje ugovora o prevozu može se povjeriti različitim subjektima (zastupniku. uz ispunjenje odgovarajućih uslova. Od svakog ko preda stvari i podnese uredno ispunjen tovarni list otpravna stanica 187 . specifičnosti koje se manifestuju u ograničavanju slobode ugovaranja proizlaze iz samog karaktera djelatnosti koju obavlja željeznica i statusa željezničkih organizacija.1. špediteru) što se obično vrši u međunarodnom prevozu. te da li je to lice (pravno ili fizičko). 1. Kako se ugovor zaključuje predajom stvari na prevoz i predajom popunjenog tovarnog lista u koji se unose određeni podaci. mada se obično one nazivaju “željeznica” i “stranka”. Druga ugovorna strana je pošiljalac. Na osnovu svega toga mogu se odrediti tipični bitni elementi ovog ugovora. zapravo. nego što je to tipično kod ugovora poslovnog prava. Specifičnost ovog ugovora ogleda se i u slobodi raspolaganja ugovorom. a prevoz može obustaviti samo pod uslovima koji su određeni zakonom. koje predaje stvari na prevoz. lice koje predaje stvar na prevoz. Inače. Radi se.ELEMENTI UGOVORA 1. Stvari se predaju na prevoz u otpravnoj ili otpremnoj stanici željeznice. Željeznica se ne upušta u ispitivanje sa kime zaključuje ugovor. luke plovidbenih linija i sve ostale poslovnice transportnih organizacija otvorene radi izvršenja nekog od ugovora o prevozu. najčešće se sastojci samog tovarnog lista uzimaju kao bitni elementi ugovora o prevozu stvari željeznicom. Ugovorne strane Ugovorne strane su prevozilac (željeznica) i pošiljalac. Ako se uz tovarni list šalju određeni dokumenti onda se mora priložiti i spisak tih dokumenata (isprava). istovremeno i njihov vlasnik. Bitni elementi ugovora Uobičajeno je da se u bitne elemente ovog ugovora ubraja veći broj sastojaka. a koje ne mora biti i sopstvenik robe. U ime željeznice pojavljuje se željeznička transportna organizacija koja redovno ima status javnog preduzeća (javne korporacije). Ugovor se može jednostrano izmijeniti nalozima koje daje pošiljalac ili imalac prava iz prenosivog tovarnog lista. U suštini. opšti pojam “stanica” označava: željezničke stanice. sam ugovor može izmijeniti ili raskinuti.Željeznica je dužna obavljati prevoz stvari po redu vožnje (voznom redu) kao i kod svakog linijskog saobraćaja. III .

Posljedice pogađaju pošiljaoca (docnja sa isporukom prema saugovaraču. istovarna stanica) je ona željeznička stanica do koje stvar treba da se preveze.2. Tovarne listove sa neodređenim adresiranjem primaoca željeznica neće primiti. Pošiljalac stvari može uputiti na svoje ime što znači da isto lice može biti i pošiljalac i primalac. svojstvo primaoca ima svako lice koje prezentira željeznici takav tovarni list. Primalac Primalac je lice ovlašteno da u uputnoj (istovarnoj) stanici iskupi tovarni list i preuzme stvar ili stvari. plaćanje dangubnine željeznici). Označavaju se komercijalnim nazivima ili nazivom koji je upotrijebljen u tarifi. Uputna stanica Uputna stanica (mjesto opredjeljenja. 1. Za primaoca se može označiti samo jedno fizičko lice ili jedan pravni subjekt. Za netačno. primalac je posljednje lice na koje je indosamentom prenesen tovarni list (indosatar). Pri tome pošiljalac mora u tovarni list upisati svoj tačan naziv ili ime i prezime sa adresom i potpisati tovarni list. Od prevoza željeznicom takođe su isključene stvari (predmeti) koje ima pravo da prevozi samo pošta. ako se sastoje od više komada navodi se broj komada. kvar ili oštećenje stvari. Kad se radi o stvarima koje trebaju biti upakovane. u koju se roba upućuje. Vrsta. odnosno staviti faksimil potpisa ovlaštenog lica. članovi 4 i 5). Neke stvari se mogu primiti na prevoz uslovno (IP-CIM.željeznice primiće stvari i ovjeriti žigom tovarni list. ukoliko bi se desilo da željeznica primi tovarni list sa tako naznačenom uputnom stanicom. Ako je izdat prenosivi tovarni list po naredbi. Željeznica može provjeravati podatke o sadržini. ambalaža i masa (težina). kod prenosivog tovarnog lista na donosioca. 1. Kao mjesto istovara može biti označen i industrijski kolosijek u nekom mjestu ili poslovnoj organizaciji. Ali. Kod denčanih (komadnih) pošiljki. Faktički je to lice na koje je pošiljka adresirana. ne može ih biti više. Neke željeznice dozvoljavaju da se kao primalac naznači uputna stanica ili službenik te stanice. kako bi se sačuvale 188 . Stanica mora biti navedena prema službenom imeniku željezničkih stanica.4. nejasno ili neprecizno upisivanje uputne stanice odgovara pošiljalac. Neke stvari su isključene iz prevoza željeznicom dok je za druge prevoz ograničen. broju i masi pošiljke. kao i kod kolskih. Predmet prevoza (stvari) U saobraćajnom pravu svaka stvar koja se prima na prevoz ima karakter “robe”.3. 1. količina i masa (težina) stvari upisuju se u tovarni list. a ako se to desi tražiće od pošiljaoca odgovarajuće upute. takve stvari se mogu predati na prevoz željeznici samo ako su upakovane na odgovarajući način i mogu izdržati prevoz.

željeznica naplaćuje vozarinu za sve stvari date na prevoz po najvišem tarifnom stavu koji vrijedi za jednu vrstu stvari iz pošiljke. Mjesto i datum Kao mjesto i datum zaključenja ugovora. 1. važe mjesto i datum navedeni na žigu otpravne stanice koji ona stavlja na tovarni list pošto primi stvari na prevoz. ako o tome nema posebne međunarodne tarife (JPCIM. Za lako kvarljive stvari i žive životinje navodi se i čas prijema u duplikatu tovarnog lista. kao i drugi elementi za izračunavanje troškova. 189 . Ako se oni unesu pogrešno ili se uopšte ne unesu. Inače. U tom slučaju pošiljalac preuzima na sebe odgovornost za štetu. Tarifom je određena vozarina za pojedine vrste stvari.7. član 6). tarifa obavezuje obje ugovorne strane. Prevozni troškovi u međunarodnom saobraćaju određeni su domaćom tarifom. Prevozni i drugi troškovi Cijena usluga željeznice određena je tarifom. Obezbjeđuju se i naročiti uslovi prevoza (hranjenje i pojenje). naknade za sporedne usluge i dr. Ne učini li tako pošiljalac. Prevozilac nije dužan ispitivati da li su priložene isprave dovoljne ili tačne (ZUPŽS. sporednih naknada i taksa. kao i svaka mogućnost oštećenja stvari. Zato se u tovarni list moraju unijeti sve vrste stvari koje se šalju tim jednim dokumentom. ugovor važi i to sa cijenom koju predviđa tarifa. Prevoznina (vozarina) i troškovi prevoza unose se u tovarni list. Obavljanje ovih radnji željeznica može povjeriti stručnim organizacijama i licima. način prevoza.6. pošiljalac je obavezan priložiti odgovarajuće isprave. član 47). veterinarski ili fitopatološki pregled i dr.5. Obavljanje određenih radnji i spisak isprava Ako je predviđeno da prilikom prevoza stvari treba obaviti neke radnje (carinjenje.) mogu utvrditi i naknadno. vrsta vozova na pojedinim relacijama. Uslijed nedostatka ili manjkavosti u pakovanju željeznica može odbiti prijem stvari na prevoz ili iste primiti uz zahtjev da pošiljalac u tovarnom listu potvrdi nedostatke u pakovanju. pa je ta obaveza povjerena željeznici. 1. Naplata cijene po tarifi nije samo pravo željeznice nego i njena obaveza. po pravilu. Ukoliko postoje izuzeci oni su izričito navedeni propisima. Žive životinje se mogu prevoziti željeznicom ukoliko se to ne protivi veterinarsko-sanitarnim propisima i ako je po ocjeni otpravne stanice isključena svaka opasnost po ljude i životinje. Zato se cijena i svi prevozni troškovi (dodatak na vozarinu. a obje strane imaju pravo na njihovu ispravku prema tarifi.od propasti ili oštećenja. 1.).

Željeznica je obavezna po tome postupiti. Utvrđenu masu. Pošiljalac može odrediti stanicu na kojoj će željeznica obaviti te radnje. ako su potrebne prilikom prevoza. Franko carina Upisivanjem klauzule “franko carina” pošiljalac obavezuje željeznicu da obavi carinske i druge formalnosti. Po pravilu. U tovarni list se mogu unositi samo one klauzule koje su predviđene zakonom ili tarifom ili su uobičajene u međunarodnom saobraćaju. Sve ostale izjave nisu dopuštene i ne obavezuju željeznicu. Nebitni elementi ugovora Kod ovog ugovora postoje i nebitni elementi koji se mogu ugovarati. željeznica je slobodna u izboru puta kojim će stvari prevesti. Prevozni put Pošiljalac može odrediti pravac prevoza (prevozni put) samo za brzovoz. 2. količinu i broj komada željeznica je 190 . 2. kao i za prevoz stoke. Pouzeće je nalog željeznici da stvari izda primaocu samo pod uslovom da primalac plati naznačeni iznos na ime pouzeća. Pošiljka se može opteretiti pouzećem najviše do vrijednosti stvari koje se prevoze. Mješoviti (kombinovani) prevoz Izjavom u tovarnom listu pošiljalac može zahtijevati da željeznica stvari preda drugom prevozniku na dalji prevoz do mjesta u koje se one upućuju (drugoj željeznici.5. za slučajeve koji su tarifom predviđeni. Ako nije određeno prevozno sredstvo željeznica će ga sama izabrati u kome slučaju odgovara za izbor prevozioca. Željeznica može i sama izvršiti nalog o daljem prevozu vlastitim prevoznim sredstvima. 2. ali vozarinu može zaračunati samo za put koji je najpovoljniji za korisnika prevoza. 2. Provjera pošiljke Pošiljalac može zahtijevati od željeznice da utvrdi masu i broj komada stvari koje su predate na prevoz.2. Može zahtijevati da ga željeznica o tome obavijesti kako bi on ili njegov zastupnik prisustvovao carinjenju. brodaru). Prema okolnostima slučaja u tovarni list se mogu unositi sljedeće notifikacije i izjave.2.3.4.1. Tarifom se može odrediti najniža granica pouzeća. 2. Pouzeće U tovarnom listu pošiljalac može označiti da stvar šalje pouzećem i naznačiti iznos pouzeća (iznos kojim se stvari opterećuju). drumskom prevozniku. Za klauzule koje se unesu u tovarni list plaća se posebna naknada utvrđena tarifom.

oštećenje ili zadocnjenje. list RBiH. Čak ako masu ne bi mogla utvrditi na otpravnoj stanici. 2. 2. član 57). član 75. Pretpostavka je da će pošiljalac ili primalac doći po pošiljku. Obezbjeđenje uredne isporuke U posebnu rubriku u tovarnom listu “obezbjeđenje uredne isporuke” pošiljalac može upisati određeni novčani iznos. 2. kao posebna. 33/95) 191 . kao vanredan događaj. dužna je to učiniti na usputnoj stanici gdje je moguće. Ako rok isporuke nije utvrđen. 2. Obavještavanje o prispijeću pošiljke To je element kojim se utvrđuje kada i na koji način će željeznica obavijestiti primaoca o prispijeću pošiljke na uputnoj stanici. Ako nije određeno primjenjuju se dispozitivna pravila zakona (ZUPŽS. Klauzula “ostaje na stanici” U tovarni list se može unijeti. Smetnje Pošiljalac može posebno upisati instrukcije šta treba željeznica da radi. pored štete za gubitak. To znači da željeznica nije dužna nikoga izvještavati o prispijeću pošiljke na uputnu stanicu. klauzula “ostaje na stanici”. član 16).11. br. Rok utovara Stranke se mogu posebno sporazumjeti o roku utovara. čl. vremenu u kome je pošiljalac dužan utovariti stvari u vagon. 181 Zakon o sigurnosti željezničkog prometa. Udes je vanredni događaj koji je prouzrokovao znatnu materijalnu štetu ili veći prekid (sudar. i drugu dokazanu štetu do visine naznačenog obezbjeđenja. manjeg prekida ili ugrožavanja prometa.6. tj.10. Nezgoda. ako bi pri prevozu ili izdavanju stvari došlo do određenih smetnji.). Naknada za obezbjeđenje uredne isporuke računa se za cijeli prevozni put (ZUPŽS. Smetnje nastaju uslijed udesa ili nezgode. 5 (Sl.dužna upisati u tovarni list i ovjeriti.8. nalet ili iskliznuće voza). 2. Tako može odrediti da se u slučaju smetnji pošiljka vrati u otpravnu stanicu. JP-CIM.7. Vrijeme isporuke U tovarni list se može unijeti odredba o vremenu za koje je prevozilac dužan prevesti stvari (rok isporuke). Protekom toga roka nastaju nepovoljne pravne posljedice za pošiljaoca (plaćanje posebne naknade i dr. U tom slučaju željeznica namiruje pošiljaocu. između stranaka važe dispozitivna pravila zakona (ZUPŽS. član 56).9. 181 dovodi do manje materijalne štete. 2.

ako se provjera vrši u otpravnoj stanici. Kada pošiljka ne odgovara navodima u tovarnom listu ili nisu ispunjeni uslovi za prevoz stvari. Željeznica. prema međunarodnim pravilima. Na zahtjev pošiljaoca. Ako se ustanovi razlika u 192 . Obaveze željeznice Djelatnost željeznice.1. Kada željeznica provjerava pošiljku. a takav je i željeznički. Za neke stvari može se ugovorom ili tarifom predvidjeti prezentacija i drugih dokumenata (isprava) od strane pošiljaoca.OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. Učešće države ogleda se u određivanju statusa željezničkih organizacija kao javnih preduzeća. da primi svaku stvar kada su ispunjeni uslovi utvrđeni u objavljenim opštim uslovima poslovanja. željeznica je dužna pozvati pošiljaoca ili primaoca da prisustvuje provjeravanju. kao što je već rečeno. Prema domaćem pravu postoje ove obaveze željeznice koje su skoro iste i po međunarodnim pravilima. Ako zainteresovani ne dođe ili kada se provjeravanje vrši u toku prevoza toj radnji treba da prisustvuju dva svjedoka koji nisu službena lica željeznice ili kako je predviđeno propisima određene države (JP-CIM. član 56). član 30. osim stvari koje se ne mogu primiti na prevoz ili se mogu primiti samo ako su ispunjeni posebni uslovi (ZUPŽS. U tom slučaju željeznica nije dužna primiti stvari na prevoz bez tih dokumenata. Rok isporuke ne teče za vrijeme provjeravanja pošiljke.IV . na osnovu uredno ispunjenog tovarnog lista prima stvari na prevoz. Kada se vrši provjeravanje pošiljke. član 21). Zakon obavezuje prevozioca koji obavlja linijski prevoz. Zainteresovanost država u ovoj materiji ispoljena je i kroz unifikaciju pravila željezničkog prevoza na međunarodnom planu (COTIF). a u ugovornom pravu kroz detaljnije regulisanje prava i obaveza strana zakonom i drugim propisima. ako nisu odmah plaćeni. Ukoliko provjeru nije moguće izvršiti u otpravnoj stanici to se čini u prvoj podesnoj usputnoj stanici. navodi u tovarnom listu o masi i broju komada ne mogu da služe kao dokaz protiv prevozioca. tada troškovi provjeravanja terete robu datu na prevoz. ima elemenata javnog karaktera u čijoj regulaciji znatno participira država. Prijem i provjeravanje stvari (pošiljke) Već je istaknuto da je željeznica dužna primiti na prevoz teret pod ugovorenim uslovima. Rezultat provjeravanja upisuje se u tovarni list i u duplikat tovarnog lista. odnosno tarifama. Inače. jer joj je to važno “polje korisne intervencije”. 31). željeznica je dužna utvrditi masu i broj komada stvari na otpravnoj stanici ukoliko postoje odgovarajući uslovi (mjerne sprave ili ne remeti redovan tok saobraćaja). provjeravanje podataka u tovarnom listu i pošiljke utvrđeno je i kao pravo željeznice. ako se utvrdi netačnost navoda u tovarnom listu (ZUPŽS. 1.

pošiljalac stvari predaje željeznici u skladište. ako je tako predviđeno ugovorom odnosno uslovima poslovanja. Željeznica ne mora primiti stvari na prevoz. manipulacije stvarima i drugo.5 t po osovini i 8 t po dužnom metru) kao i osovinskom opterećenju vozila 182 (vagona). te ostalim osobinama podesne za takav prevoz. Pošiljalac određuje način prevoza . Kada utovar vrši željeznica. Od poslovnih subjekata koji šalju velike količine stvari željeznica može zahtijevati da prethodno prijave svoje pošiljke (količinu. ali u svakom slučaju u roku kako bi se izvršio uredan prevoz. brzovozni ili sporovozni. ako pošiljalac nije naveo podatke o masi i broju komada u tovarni list. bez obzira koliko prevozilaca učestvovalo. Ako korisnici prevoza ne izvrše prijave. list RBiH. 33/95) 193 . 20 (Sl. osim kada je tarifom određeno plaćanje vozarine po drugoj jediničnoj mjeri (ne po masi). organizacija prevoza. ako je on upisan u tovarni list. Svaka željeznička transportna organizacija dužna je primiti na direktan prevoz stvari od otpravne do uputne stanice.2.masi preko 2% ili netačno imenovanje stvari koje utiče na visinu prevoznine. obimu i masi. Tako prema međunarodnim pravilima (RIEx) kao ekspresna pošiljka mogu se slati stvari koje se mogu utovariti u prtljažna kola putničkih vozova. 182 Zakon o sigurnosti željezničkog prometa. Utovar stvari Željeznica je obavezna izvršiti utovar stvari. mora se voditi računa o osovinskom opterećenju pruga (magistralnih 22. odnosno stvari utvrđene tarifom. član 44).ekspresni. željeznica ima pravo da pored prevoznine naplati još i dvostruki iznos razlike u vozarini (ZUPŽS. vrijeme namjeravanog prevoza) kako bi ona izradila plan prevoza. 1. Isto vrijedi kada je potrebno u određenom roku transportovati izuzetno velike količine stvari. smjer. Korisnika prevoza se ne tiču njihovi međusobni odnosi. što se praktikuje iz konkurentskih razloga. mjerodavno je ono što je upisano u tovarni list. Radi sigurnosti prevoza. čl. Masu i broj komada željeznica treba uvijek da utvrđuje. iako je upis izvršio pošiljalac. Željeznica je dužna izvršiti utovar stvari u roku koji je određen ugovorom (rok utovara). željeznica nije dužna primiti stvari na prevoz u slučaju da nema kola na raspolaganju. U slučaju da željeznica ne vrši provjeravanja mase i broja komada. Na ekspresni i brzovozni prevoz željeznica je obavezna primiti stvari samo ako su one po svome obliku. Ugovorom se može predvidjeti da utovar stvari obavlja pošiljalac. podjela prevoznih troškova. br.

Ako bi pri prevozu nastala ma kakva smetnja. ali odgovara ako ih izgubi ili upotrijebi nepravilno (ZUPŽS. mjere vlasti. ipak. krivica željeznice ili pošiljaoca. osim ako je do smetnji došlo krivicom željeznice. Ako. Uredan prevoz stvari Cilj ugovora jeste da se stvari prevezu uredno u čemu i jeste privredna funkcija željeznice. rijetko ugovaraju. Ne dobije li uputstvo u razumnom roku. Vozarinu za izvršeni prevoz i ostale troškove po tarifi dužan je snositi pošiljalac. U tome poslu ona nastupa kao komisionar i ima pravo na naplatu stvarnih troškova i naknada po tarifi. Rok isporuke računa se prema stvarno upotrijebljenom putu (ZUPŽS. Rok isporuke Željeznica je dužna stvari prevesti u ugovorenom roku (rok isporuke). pismenim putem. do mjesta naznačenog u tovarnom listu (uputne stanice). 194 . nije zainteresovan kojim će se putem stvari prevesti. Željeznica nema pravo na naplatu veće vozarine. Inače. bez obzira iz kojih je razloga nastala . Pošiljalac. član 46. ako se smetnja može prevladati na taj način (ZUPŽS. član 58). Sloboda u izboru pravca potrebna je željeznici kako bi radila što ekonomičnije i racionalnije.3. Ako nema njene krivice ona ima pravo i naplatiti kolsku dangubninu. odnosno prelaznu stanicu između željeznica dviju zemalja koje su otvorene za saobraćaj na određenoj relaciji (JPCIM. Željeznica će obaviti carinske i druge radnje određene propisima zemlje. niti se pošiljalac koristi pravom raskida ugovora. član 58).1. priroda same stvari . željeznica ima pravo: da na trošak i rizik pošiljaoca stvari stavi na privremeni smještaj ili da ih preda špediteru ili u javno skladište. bez oštećenja i gubitka. te organizovala iskorištavanje pruga i transportnih sredstava. po pravilu. izvršenje ovih radnji može se povjeriti i drugom licu. osim u slučaju privremenih smetnji. Uputstva pošiljalac daje otpravnoj stanici ili stanici u kojoj se nalaze stvari. sigurnim putem i u što kraćem vremenu.4. jer su stvari podložne brzom kvaru ili su u pitanju žive životinje tada će željeznica izvršiti njihovu prodaju. O svim preduzetim radnjama željeznica će izvijestiti pošiljaoca (ZUPŽS. 1. ako je stvari uputila pomoćnim putem da bi izbjegla smetnje. Kada se to ne može učiniti. Vrijeme trajanja prevoza stranke. Ona je dužna stvari prevesti u stanju u kojem ih je i primila. U međunarodnom saobraćaju pošiljalac može označiti prevozni put određujući graničnu ili pograničnu tačku. 48). produženje prevoza nije moguće tražiće dispoziciju od pošiljaoca i po njoj postupiti.željeznica je dužna preduzeti odgovarajuće mjere da bi se izbjegle rđave posljedice po korisnika prevoza. jer se primjenjuju tarife u kojima je određeno vrijeme prevoza. pak.dejstvo više sile. Ukoliko pošiljalac nije već dao u tovarnom listu instrukcije šta će željeznica raditi u slučaju smetnji onda će ona stvari uputiti pomoćnim (drugim) putem. Željeznica ne ispituje tačnost priloženih isprava. član 64). Stalo mu je da se prevezu po najnižoj tarifi. član 14). Ako vrijeme isporuke nije određeno ugovorom.

dodavanje leda i drugo. Rok isporuke je održan od strane željeznice ako je prije isteka roka obavijestila primaoca o prispijeću stvari i iste pripremila za odnošenje. Otpravni i prevozni rok su određeni zavisno od vrste prevoza i razdaljine između otpravne i uputne stanice. hranjenje i pojenje živih životinja. Dopunski rokovi važe za slučaj: prevoza stvari prugama različitih širina kolosijeka. Sva rastojanja računaju se prema tarifnim kilometrima. član 56). a prevozni za svakih otpočetih 300 km 24 časa. Postupanje po nalozima Specifičnost ugovora o prevozu stvari željeznicom jeste u tome što se on može jednostrano izmijeniti davanjem naloga (uputstava) od strane pošiljaoca ili primaoca ili ovlaštenog imaoca prenosivog tovarnog lista. a prevozni za svakih otpočetih 400 km 24 časa.brzovozne i sporovozne (JP-CIM. provjeravanje sadržine i težine (mase) pošiljke. Postoje i dopunski rokovi za isporuku stvari koji su takođe određeni propisom i tarifom. za kolsku sporovoznu pošiljku . kod kombinovanog prevoza i u vanrednim prilikama. zavisno od toga da li su stvari predate prije podne ili poslije podne (ZUPŽS. odnosno ako je stvar pripremljena za odnošenje kada se primalac ne obavještava (ZUPŽS.5.željeznica je dužna stvari prevesti za vrijeme koje je uobičajeno za prevoz takvih stvari s obzirom na dužinu puta i vrstu prevoza (prema tarifi). Ova pravila posebno važe u međunarodnom prevozu. Željeznica se može uspješno pozivati na produženje roka isporuke. član 27). 1. Rok isporuke sastoji se iz otpravnog i prevoznog roka. član 56). ako posebnim propisima ili ugovorima nije što drugo predviđeno (JP-CIM. veterinarski pregledi. član 27). ali je dopušteno dokazivanje i na drugi način (drugim sredstvima dokazivanja). a prevozni za cijelo odstojanje od otpravne do uputne stanice. prugama koje nisu osposobljene za brzovozni prevoz. Otpravni rok se računa samo jedanput. rok isporuke se računa od ponoći poslije prijema stvari pa do predaje izvještaja o prispijeću stvari adresatu. ako su uzrok i trajanje zadržavanja upisani u tovarni list. Prema međunarodnim pravilima rokovi su ovi: za kolsku brzovoznu pošiljku otpravni rok je 12 časova. bez obzira koliko je prevozilaca učestvovalo u prevozu. sporednim prugama. odnosno za stvari o čijem se prispijeću ne izvještava primalac do časa kada je pošiljka pripremljena za izdavanje (predaju).otpravni rok je 24 časa. ali samo pod uslovima i 195 . Posebni rokovi važe za denčane pošiljke . Ukoliko ugovorom nije drugačije predviđeno. Zadržavanje pošiljke postoji onda kada je neophodno da se obave određene radnje kao što su: carinjenje. Za brzo pokvarljive stvari i žive životinje rok se računa od podne i od ponoći. U slučajevima koji su određeni propisom ili tarifom rokovi ne teku i za to vrijeme rok isporuke se produžava (zadržavanje pošiljke).

U tom smislu idu i međunarodna pravila (JP-CIM. pošiljaoca ili imaoca prenosivog tovarnog lista kada nastupe određene smetnje u prevozu (udes. odnosno zahtjev za izmjenu ugovora podnosi se u pisanoj formi preko otpravne stanice ili stanice u kojoj se stvari nalaze. u protivnom. član 30 . Davalac naloga snosi troškove koje je željeznica imala izvršenjem tih naloga s tim što se naplata može osigurati jemstvom. Obavještavanje korisnika prevoza Korisnik prevoza je svako lice koje na osnovu ugovora o prevozu stiče određena prava i preuzima određene obaveze (pošiljalac. odnosno izmijeniti ugovor. Pošiljalac ima pravo tražiti izmjenu ugovora do momenta predaje tovarnog lista primaocu. stvari izdaju drugom primaocu.32). smanji. ima takođe pravo davati određene naloge željeznici. Može se promijeniti nalog o pouzeću (povisi. U protivnom. I primalac ima pravo davati iste naloge željeznici pod uslovom da je ovlašten na to u tovarnom listu ili da mu pošiljalac preda duplikat tovarnog lista. to se pravo ponovo vraća pošiljaocu. briše ili pošiljka optereti pouzećem) odnosno o isplati nekog novčanog iznosa (dio vozarine ili drugi troškovi). a ako primalac odbije prijem stvari. nema pravo davati naloge.na način kako je utvrđeno zakonom (ZUPŽS. kada je nalog protivan carinskim i drugim imperativnim propisima. samo iz razloga određenih zakonom. Željeznica može odbiti izvršenje naloga u sljedećim slučajevima: ako nalog nije moguće izvršiti. 1. nezgoda). pošiljaoca. ona je dužna obavijestiti ta lica u svakom slučaju kada prevoz odstupa od redovnog toka stvari. da je željeznica dužna u određenim situacijama da obavijesti pošiljaoca ili primaoca ili imaoca prenosivog tovarnog lista kada je na njih prešlo pravo raspolaganja pošiljkom. ako bi izvršenje naloga prouzrokovalo poremećaje u saobraćaju. ako se carinjenje ili druge radnje iz tovarnog lista ne mogu obaviti u mjestu (stanici). primalac. a nije dato jemstvo (nemogućnost ekonomske realizacije zakonskog prava zaloge na stvarima). član 49 . odgovara za štetu koja nastane neizvršenjem naloga. Njegovi nalozi mogu biti sljedeći: da se prevoz stvari obustavi. Šteta se tada obračunava po pravilima koja vrijede za gubitak (propast) stvari. promijeni uputna stanica (reekspedicija). kao hartije od vrijednosti.6. kada su troškovi veći od vrijednosti stvari. stvari izdaju u nekoj drugoj stanici. Tako je željeznica dužna obavijestiti: pošiljaoca kada je u tovarnom listu upisano da pošiljalac ili njegov punomoćnik prisustvuje carinjenju ili obavljanju drugih radnji. stvari ne izdaju odnosno da se izdavanje odloži. imalac prenosivog tovarnog lista). Generalno. zaustavi pošiljka u nekoj usputnoj stanici. jednostranu izmjenu ugovora. Već je rečeno. a stvar je prispjela na to mjesto.53). Željeznica može odbiti izvršenje naloga. dakle. Imalac prenosivog tovarnog lista. stvar izda u nekoj drugoj uputnoj stanici ili stvar vrati u otpravnu stanicu. Nalozi. Pošiljalac može tražiti da se: stvar vrati i njemu preda u otpravnoj stanici. 196 .

željeznica nikoga ne obavještava o prispijeću stvari na uputnu stanicu jer ne zna ko je stvarno primalac. Izvještavanje o prispijeću stvari Kada pošiljka prispije na uputnu stanicu željeznica je dužna. Zakonska je pretpostavka da je obavještavanje izvršeno nakon proteka određenog vremena (24 odnosno 12 časova po predaji preporuke. 1. kao što je rečeno. U slučaju da primalac odbije prijem stvari tada oživljavaju prava pošiljaoca iz ugovora. Pravno dejstvo predaje tovarnog lista primaocu ogleda se u tome što od toga časa primalac stupa u pravni odnos sa željeznicom.7. telefaksom. telegramom. 1. a telefonom kada je razgovor završen). Ako prenosivi tovarni list glasi po naredbi. pošiljaoca kada je stvari potrebno staviti u javno skladište (na ležanje) ili predati špediteru ili ih prodati. može primati naloge od primaoca. Predaja stvari primaocu (izdavanje stvari) Donosiocu izvještaja o prispijeću stvari.pošiljaoca kada stvari prispiju na uputnu stanicu. broj kola. telefonom ili neposredno preko kurira. Obavještavanje se vrši na različite načine: preporučenim pismom. odnosno u čijim se rukama nalazi tovarni list. Željeznica ima pravo na troškove za obavještavanje. kada ga je primalac kao adresat potvrdio. špeditera da u njegovo ime prima izvještaj o prispijeću pošiljke. Ukoliko po tovarnom listu primalac ima nešto da plati (pouzeće ili dio troškova što je naznačeno u tovarnom listu) stvari će se predati nakon uplate tog iznosa. Samo primanje tovarnog lista znači da je primalac pristao. obavezao 197 . a nikako od pošiljaoca. odnosno kada se zagubljena pošiljka kasnije pronađe.8. da je pripremi za izdavanje (odnošenje) i obavijesti adresata da istu preuzme i iskupi tovarni list. telegrama. Primalac se ne obavještava ako je ugovoreno da nema obavještavanja ili je primalac ovlastio vozara. primaoca ili imaoca prava iz prenosivog tovarnog lista u slučaju kada dođe do oštećenja ili gubitka pošiljke. U izvještaju se daje rok za otkup tovarnog lista i preuzimanje stvari sa naznakom gdje se one nalaze (kolosijek. pa je imalac takvog tovarnog lista izvijestio željeznicu da je on prenesen na njega (indosamentom) odnosno da glasi na njega. Od tada. željeznica to lice obavještava o prispijeću pošiljke. pošiljaoca ili imaoca prava iz prenosivog tovarnog lista kada se posumnja da je nastupilo oštećenje ili djelimičan gubitak stvari kako bi oni mogli prisustvovati pregledu stvari na uputnoj stanici. a to je pravo upisano u tovarni list. Ukoliko željeznica ne izvrši obavještavanje povrijedila je ugovor i ima se smatrati da se nije pridržavala principa savjesnosti i poštenja i zaštite interesa korisnika prevoza (ZOO. bez odlaganja. željeznica je dužna u uputnoj stanici izdati tovarni list i predati stvari. pošiljaoca. član 12). Kada je izdat prenosivi tovarni list na donosioca. iskupa tovarnog lista. skladište).

Željeznica može odbiti predaju stvari ako joj se ne preda duplikat tovarnog lista. oštećenja ili gubitka) prestaju sva potraživanja imaoca prava prema željeznici. te visini štete. Ako se prilikom pregleda ne utvrdi nikakva šteta (oštećenje ili gubitak stvari) ili se utvrdi šteta koju je željeznica prije pregleda priznala. Dok se ne izvrši pregled stvari primalac ne mora primiti stvari. ako je to moguće. ostale stvari koje je držala (čuvala) 30 dana po isteku roka za njihovo odnošenje 198 . a svjedoka i vještaka kada je potrebno. Ne vrši se. tada će lice koje je zahtijevalo pregled (pošiljalac. ima pravo nakon prispijeća stvari zahtijevati da mu se preda tovarni list i izdaju stvari. Kada se radi o kolskim (vagonskim) pošiljkama predaja stvari vrši se primopredajom kola što se konstatuje pismeno. faktička predaja stvari nego simbolična tradicija (u prisustvu primaoca vrši se skidanje plombi sa vagona). Ne dobije li uputstva ili se dobijena uputstva ne mogu provesti tada će željeznica stvari staviti na privremeni smještaj. tovarni list nije iskupljen u roku ili je izdavanje (predaja) stvari zabranjena odlukom nadležnog organa. primalac. bez obzira da li ga je uputna stanica obavijestila o prispijeću stvari ili to nije učinila. Ukoliko korisnik prevoza posumnja da je stvar oštećena ili da postoji djelimičan gubitak stvari (nema plombe ili je ista oštećena) može zahtijevati utvrđivanje stanja pošiljke i željeznica je dužna to izvršiti. Osim toga. Činjenica predaje stvari primaocu je od pravnog značaja za željeznicu jer se toga časa smatra da je ona izvršila obavezu iz ugovora. I sama željeznica kada posumnja u oštećenje ili djelimični gubitak stvari ili kada oni stvarno postoje obavezna je pristupiti utvrđivanju stanja pošiljke. Željeznica će u razumnom roku o tome obavijestiti pošiljaoca i tražiti uputstva. Primalac i sam. U zapisniku se utvrđuje: stanje stvari. na rizik i trošak pošiljaoca. Predaja denčane pošiljke vrši se faktičkom predajom. uzroku nastanka štete. Stvari koje nisu odnesene željeznica može prodati odmah. ako su podložne brzom kvaru ili su nepodesne za držanje. dakle. Prilikom pregleda stvari sastavlja se zapisnik koji se predaje imaocu prava na stvarima. Za to vrijeme stvari leže na rizik i trošak željeznice. Utvrđivanje stanja pošiljke vrši se na objektivan način u prisustvu korisnika prevoza. a sama odgovara za izbor (culpa in eligendo). a ona odgovara kao čuvar. primalac je odbio prijem stvari. imalac prenosivog tovarnog lista) snositi troškove pregleda. O svim tim radnjama obavijestiće pošiljaoca blagovremeno. I prilikom izdavanja stvari mogu nastupiti smetnje: primalac se ne može pronaći. ona može stvari predati špediteru ili u javno skladište na trošak pošiljaoca i njegov rizik. Takođe. Pregled će se izvršiti i bez prisustva imaoca prava kada se ne odazove ili je stanje pošiljke takvo da je potrebno odmah pristupiti njenom utvrđivanju. kada je moguće. podaci o masi ili broju komada. Pri tome se konstatuje stanje plombi i drugih zatvarača na vagonu kao i spoljni izgled. Isto pravo ima pošiljalac upisom odgovarajuće klauzule u tovarni list. Ukoliko je uredan prevoz (bez zadocnjenja.se na isplatu iznosa iz tovarnog lista.

Može se desiti da je primalac iskupio tovarni list. za sve vrijeme dok je ne preda primaocu. sporednih usluga. željeznica je dužna stvar čuvati i sa njom postupati kao savjestan i uredan privrednik za sve vrijeme dok se ona nalazi u njenim rukama (državini). 1. a naročito elemente za izračunavanje visine prevoznine.9. kao i drugim relevantnim elementima (ZOO. Ta obaveza postoji za vrijeme cijelog roka isporuke (otpravnog i prevoznog roka) kao i za vrijeme dok se stvar ne odnese. obavezna je postupati po naročitim pravilima o prevozu i čuvanju stvari (kod prevoza opasnih materija vrijede posebna pravila RID). Ako stvar ostavlja na privremeni smještaj. zapravo. član 59 . Primaoca željeznica obavještava i poziva da odnese stvari koje leže na njegov rizik i trošak.64). 1. Zapisnik o prodaji dostavlja pošiljaocu. član 654). odnosno ne postupi sa njom prema ovlaštenjima iz zakona i ugovora. Suština obaveze pošiljaoca jeste u tome da željeznica na vrijeme pripremi kola. Usto. 199 . Objavljivanje tarifa Željeznica je obavezna objaviti tarife na propisan ili uobičajen način.1. Obaveze pošiljaoca 2. Tarife se primjenjuju prema svim korisnicima pod istim uslovima koji su važili na dan zaključivanja ugovora. Obavještavanje o namjeravanom prevozu Opšta je obaveza pošiljaoca da obavijesti željeznicu o namjeravanom prevozu u kome smislu daje podatke. 2. uputnoj stanici i primaocu. a u međunarodnom prevozu i uslove za preračunavanje valuta. ali nije odnio stvar. Ako i nakon poziva stvar ne bude odnesena.ona može prodati. To posebno važi kada se transportuju masovni tereti. a ostatak stavlja na raspolaganje pošiljaocu (ZUPŽS. sadržini. Pošiljalac odgovara za štetu koja bi nastala zbog nedavanja podataka ili davanja pogrešnih podataka. naročito. Kod prevoza određenih stvari koje imaju naročite osobine i svojstva. a pošiljalac nije odredio pratioca. dužna je da postupa sa istom kao čuvar. količini i masi pošiljke. o vrsti. Čuvanje stvari Pošto ovaj ugovor ima elemenata ugovora o ostavi. Tarife moraju sadržavati sve posebne uslove prevoza. Iz postignute cijene naplatiće svoje troškove. uz notifikacije u tovarnom listu. Objavljuju se na način da tarife budu pristupačne i saznatljive za korisnike prevoza. dužna je da na zahtjev korisnika prevoza stavi na uvid tarife u otpravnoj ili uputnoj stanici. ako nisu plaćeni. Uobičajeno je da se tarife ili izvodi iz tarifa oglašavaju na vidnim mjestima u stanicama.10. željeznica istu može predati u javno skladište ili prodati. opasne stvari ili one koje zahtijevaju posebne uslove prevoza. preduzme sve nužne radnje i mjere za nesmetan i bezbijedan prevoz. obavezna je da je tokom prevoza i po prispijeću u uputnu stanicu poji i hrani. Kada se prevozi živa stoka.

Obaveza utovara je dispozitivne prirode jer se ugovorom može predvidjeti da tu radnju obavi željeznica. dužan je pridržavati se ugovorenog roka utovara i uputstava željeznice u pogledu smještaja stvari na kola. na trošak i rizik pošiljaoca istovari stvari (oslobodi kola) i iste preda na privremeni smještaj ili špediteru ili u javno skladište (ZUPŽS. Pošiljalac. član 55). Stvari se predaju blagovremeno. naknada za sporedne usluge te drugih naknada saglasno ugovoru i tarifi. ako vrši utovar. Plaćanje prevoznih troškova Ekonomski interes željeznice jeste da naplati prevozne troškove za svoju uslugu. s obzirom na njihovu vrstu. Inače. Predaja stvari i tovarnog lista Iz prirode nastanka ovog ugovora proizlazi da je pošiljalac obavezan predati stvari na prevoz i predati uredno popunjen tovarni list. član 45). Tarifa može odrediti da neke troškove prevoza obavezno plaća pošiljalac. Željeznica će upozoriti pošiljaoca na nedostatke pakovanja. Ako pošiljalac ne održi rok utovara. Ona može odbiti prijem pošiljke kada su nedostaci pakovanja takve prirode da se može ugroziti sigurnost lica. Obaveza plaćanja prevoznih troškova može biti različito određena. željeznica je ovlaštena da. način prevoza i prevozni put.3. bile prevezene bez oštećenja ili ugrožavanja lica i dobara. Kada se završi utovar na vagon se stavlja plomba i drugi zatvarači. kola i dobara. ta obaveza je na primaocu ako iskupi tovarni list u kome nije naznačeno da pošiljalac plaća prevozne troškove (ZUPŽS. Stvari stavlja na raspolaganje pošiljaocu na njegov trošak i rizik. te količine i mase koju kola mogu da prime (osovinsko opterećenje). Odstupanja mogu biti u slučaju da pošiljalac odredi prevozni put. bez obzira na stvarni put prevoza.2. Kada je rok utovara prekoračen za više od 24 časa. dodataka na vozarinu. U slučaju preopterećenja kola (preteg) ili neispravno. prekorači ugovoreno vrijeme. Ti prevozni troškovi sastoje se od: vozarine (prevoznine). Kada se radi o lako kvarljivim stvarima ili stvarima male vrijednosti (vrijednost stvari ne može pokriti troškove prevoza) otpravna stanica uvijek može 200 . a u tovarni list pošiljalac unosi broj i oznaku plombe. upakovane na propisan ili uobičajen način kako bi. željeznica može tražiti posebnu naknadu (kolsku dangubninu). Pošiljalac plaća prevozne troškove po tarifi koja se primjenjuje na dan zaključenja ugovora kada je tako ugovoreno i upisano u tovarni list. zakonska je obaveza željeznice da na prvoj stanici gdje je to moguće istovari cijelu pošiljku ili preteg. član 39).2. 2. Pri tome željeznica može tražiti trostruki iznos prevoznine za izvršeni prevoz kao i naknadu štete ako je nastala (ZUPŽS. Opšte je pravilo da željeznica ima pravo na vozarinu za najkraći prevozni put kojim bi se stvari mogle prevesti. netačno ili nepotpuno upisanih podataka u tovarni list o stvarima koje su isključene iz transporta i stvarima koje se prevoze pod posebnim uslovima.

Manje plaćene iznose treba da plati pošiljalac ako tovarni list nije iskupljen ili se potraživanje željeznice odnosi na troškove koje je u tovarnom listu preuzeo pošiljalac.pored vozarine. kako je navedeno u tovarnom listu i ako on taj dokument preuzme. “franko vozarina uključivo . “franko svi troškovi” . svih ili djelimično. dakle. Obaveze primaoca 3. željeznica može pokrenuti spor. on će platiti prevozne troškove ukoliko primalac ne iskupi tovarni list ili ne bude davao naloge za izmjene ugovora tokom prevoza stvari.” .zahtijevati da pošiljalac unaprijed plati troškove prevoza. Međutim. U međunarodnom saobraćaju pošiljalac nije dužan platiti manje uplaćeni iznos ako je razlika manja od 4 obračunske jedinice po tovarnom listu (JP-DIM. primalac preuzme tovarni list zasniva se obaveza primaoca na plaćanje troškova prevoza u obimu kako je određeno tovarnim listom. Plaćanje prevoznih troškova Primalac ima obavezu plaćanja prevoznih troškova. preuzimanje tovarnog lista je pravo primaoca i na to ga ne može niko natjerati. Željeznica i pošiljalac imaju pravo odnosno obavezu na ispravak naplaćenih iznosa u slučaju nepravilne primjene tarifa ili greške prilikom izračunavanja ili naplate troškova. Ako reklamacija ostane bezuspješna.1.pošiljalac preuzima na sebe vozarinu i plaćanje svih troškova. 3. Ako pošiljalac u roku od 30 dana ne izvrši plaćanje... Primalac je u obavezi da plati i sve troškove nastale po njegovim nalozima jer i on može davati uputstva željeznici kada na njega prijeđu ovlaštenja iz ugovora. 201 . protekom 30 dana. Izjavu o vozarini i drugim troškovima pošiljalac upisuje u tovarni list standardnim izrazima (klauzule) koje se primjenjuju i u međunarodnom transportu. Tada se u tovarni list i njegov duplikat unosi iznos unaprijed plaćenih troškova od strane pošiljaoca.pošiljalac preuzima na sebe samo plaćanje vozarine. ono može pokrenuti spor podizanjem tužbe. Samo preuzimanje tovarnog lista obavezuje primaoca na plaćanje troškova. Smatra se da je htio te troškove da snosi primalac. Pošiljalac je dužan platiti kamatu od dana prijema reklamacije. “franko iznos. ako o tome nema njegove izjave u tovarnom listu.. Pošiljalac. Kada. Pravna je pretpostavka.” . član 29). Isto vrijedi i za ekspresne pošiljke.pošiljalac plaća naznačeni iznos. pošiljalac preuzima pojedinačno naznačene troškove. Reklamacija se podnosi u pisanoj formi uz obrazloženje i prezentaciju odgovarajućih dokumenata. Inače. Evo nekih: “franko vozarina” . primalac i svako lice na koje je prešlo potraživanje iz ugovora ima pravo reklamacije željeznici u slučaju više plaćenog iznosa troškova prevoza (preplaćen iznos). oborive prirode. Osim toga.. da pošiljalac ne plaća prevozne troškove ili dio troškova.

Naučna knjiga. ona odgovara za slučaj oštećenja. Željeznica odgovara za povredu integriteta pošiljke. kao i drugom prevozniku radi predaje primaocu. Pretpostavka je da postoji gubitak ukoliko željeznica ne izda stvari primaocu u roku od 30 dana po isteku vremena za isporuku. 1987. na trošak i rizik primaoca. ili ih predati špediteru ili u javno skladište. ležarina i dr. za sve vrijeme do predaje stvari primaocu (JP-CIM. prodata i dr. Djelimični 183 Đurdev dr Dušanka. član 689). Odgovornost željeznice Prema međunarodnim pravilima i domaćem pravu željeznica odgovara za štetu nastalu u toku prevoza zbog djelimičnog ili potpunog oštećenja ili gubitka stvari. Primalac može zahtijevati da se provjeri stanje pošiljke i utvrdi oštećenje i može odbiti prijem sve dok se to ne učini. 35. član 65). troškove utvrđivanja snosi primalac (ZOO. V . Ako stvari na vrijeme ne odnese. za slučaj gubitka i za slučaj zadocnjenja i to od časa 183 Željeznica kada je primila stvar na prevoz pa dok je ne preda primaocu. okolnosti pod kojim je šteta nastala). Gubitak postoji onda kada željeznica nije u mogućnosti da u odredišnom mjestu izda stvar primaocu (izgubljena. i dalje. str. odgovara za lica koja je angažovala.ODGOVORNOST STRANAKA 1. Odnošenje stvari Primalac.2. stvar se ne može predati špediteru ili u skladište prema mjesnim običajima). žive životinje. Dovoljno je da postoji sumnja u oštećenje ili gubitak pa da se priđe provjeri. može zahtijevati sudskim putem utvrđivanje stanja pošiljke (količina. ukradena. član 36. izgorjela. 3. željeznica naplaćuje dangubninu (ležarinu) prema tarifi. Prilikom provjere sastavlja se zapisnik o izviđaju čiji se prepis predaje primaocu. nepreduzimanjem radnji. ako iskupi tovarni list. gubitak ili oštećenje. izdata trećem neovlaštenom licu. dužan je stvar odnijeti u ugovorenom roku (rok odnošenja). Dakle. ZUPŽS. Stvari može odmah i prodati ako su ispunjeni određeni uslovi (lako kvarljive stvari. Odgovornost železničkog prevozioca. visina.). Ustanovi li se istovjetnost pošiljke. kao i za štetu nastalu zbog prekoračenja roka isporuke (zadocnjenja). uzroci štete. Beograd. u toku redovnog radnog vremena koje važi u uputnoj stanici. 202 . nakon prihvatanja tovarnog lista (dangubnina. Ukoliko se taj rok prekorači za više od 14 časova željeznica ima pravo staviti stvari na privremeni smještaj. Ako primalac ne prizna činjenice utvrđene zapisnikom. odnosno koja su radila po njenim nalozima. U svim slučajevima prekoračenja roka za odnošenje stvari primalac je obavezan platiti posebnu naknadu određenu tarifom.).primalac je u obavezi da plati i one troškove koji su nastali njegovim radnjama za željeznicu ili nečinjenjem.

spoljnih uzroka koji se nisu mogli predvidjeti. Sinteza. 462. član 66). cijepanje. 334. član 36. Kapor dr Vladimir -Carić dr Slavko. str. Oni važe samo za slučaj povrede integriteta pošiljke (gubitka ili oštećenja). mogu svesti na sljedeće: djelatnost željeznice povezana je sa pojačanim rizikom. b) Stvar nije upakovana ili je nedovoljno upakovana (prevoz bez odgovarajuće ambalaže) zbog čega je.). Opšti (“neprivilegovani”) razlozi oslobađaju željeznicu od naknade štete za slučaj gubitka. štete se dešavaju usljed dejstava nepoznatih uzroka. op.). 184 185 Antonijević dr Zoran. s obzirom na prirodu stvari. Trajković dr Miodrag.gubitak postoji kada željeznica ne može da izda primaocu dio pošiljke. Cigoj dr Stojan. Ne postoji jedinstveno stanovište o pravnoj prirodi odgovornosti željeznice. Stoga se njena objektivna odgovornost bazira na teoriji interesa (čija korist onoga i rizik) jer iz vršenja svoje djelatnosti željeznica ostvaruje korist pa treba i da snosi nastale štetne posljedice. a to su: a) Prevoz je izvršen otvorenim kolima po važećim propisima ili ugovoru stranaka što je upisano u tovarni list. djelimično ili potpuno. ali ne i za slučaj zadocnjenja.cit. Željeznica je prekoračila rok isporuke (zadocnila. truljenje. Željeznica neće odgovarati ako je šteta nastala: krivicom korisnika prevoza. krivicu je teško dokazati jer pošiljalac nema uvid u kontrolu nad radom željeznice. Postoji izuzetak. Transportno pravo. željeznica mora dokazati uzročnu vezu između nekog od naprijed navedenih uzroka i same štete. ali se. str.cit. Beograd. Oštećenje. op. 1985. uslijed mana na samoj stvari (svojstava stvari) i dejstava više sile . rđanju. Pravni osnovi (razlozi) koji ublažavaju (“omekšavaju”) dejstva stroge objektivne odgovornosti željeznice dijele se u teoriji na opšte i posebne. samom faktu prouzrokovanja štete. deformisanje. U cilju daljeg ublažavanja odgovornosti željeznice uvedeni su i posebni (“privilegovani”) osnovi ekskulpacije koje međunarodna i domaća pravila izričito navode. izbjeći niti otkloniti (JP-CIM. postoji količinsko umanjenje pošiljke. 185 Prevladava drugo stanovište. nalogom pošiljaoca. Da bi se oslobodila odgovornosti. Spor se sastoji u tome: da li se radi o njenoj ugovornoj odgovornosti zasnovanoj na sistemu subjektivne odgovornosti (princip kulpe) sa pretpostavljenom krivicom željeznice 184 ili o sistemu objektivne odgovornosti. Prema tim pravilima. vlažnost i dr. ako se utvrdi da je do te štete došlo zbog jednog ili više “privilegovanih” osnova. zakasnila) kada nije na vrijeme preuzela pošiljku ili je nije na vrijeme predala primaocu. došlo do gubitka ili oštećenja. željeznica odgovara kada je došlo do očiglednog manjka ili gubitka cijelih komada stvari. Ljubljana. truljenju i sl. ZUPŽS. ukratko. 61. str. Razlozi su mnogobrojni. str. 203 . Saobraćajno pravo. c) Kada je šteta nastala utovarom ili istovarom koji vrši pošiljalac ili primalac na osnovu propisa ili ugovora. oštećenja ili zadocnjenja. jeste kvalitativno umanjenje pošiljke. 1978. Došlo je do umanjenja vrijednosti stvari jer je pogoršano njeno stanje (lom. ne pretpostavlja se odgovornost željeznice za štetu nastalu gubitkom ili oštećenjem pošiljke. d) Ako se prevozi stvar koja je po svojoj prirodi (svojstvima) naročito izložena potpunom ili djelimičnom gubitku ili oštećenju (lomljenju. 358.

krzno. stvari predate u vlažnom stanju i dr. postoje i specijalni razlozi za oslobađanje željeznice od odgovornosti. gubitak u masi (težini) koji zbog prirodnih svojstava stvari redovno nastaje u prevozu. iznos carina i drugih troškova jer se smatra da nije izvršila prevoz. Sudska praksa je kolebljiva u tome da li je fakturna cijena stvari i njena tržišna cijena. a jedan posto za ostale stvari (ZUPŽS član 70.e) Stvar je predata na prevoz pod neispravnom. Za željeznicu je dovoljno da učini vjerovatnim postojanje neke od posebnih okolnosti (oslobađajućih razloga). Odgovaraće za dio gubitka u masi koji prelazi propisane (standardne) norme kala. netačnom ili nepotpunom deklaracijom ili se radi o stvari koja se prima na prevoz pod posebnim predostrožnostima i uslovima. U poslovnom/trgovačkom pravu opšte je pravilo da se kod prouzrokovanja štete naknađuje stvarna. Kad je unaprijed određena cijena stvari koje se prevoze. JPCIM član 41). a sve ostalo (pozitivni dokazi) su na imaocu prava. masti. član 36. ugalj. visina štete se odmjerava prema toj unaprijed utvrđenoj cijeni. a u nedostatku nje po tržišnoj cijeni. osim u slučajevima kvalifikovane krivnje (zle namjere ili krajnje nepažnje). Određen je procenat dozvoljenog kala za pojedine vrste stvari . so. što se utvrđuje pregledom ili stručnim 204 . Željeznica naknađuje samo prostu štetu. korist (lucrum cessans). po mišljenju teorije. Željeznica vraća naplaćenu vozarinu. Razumije se. Pored opštih i posebnih. a tiču se normalnog kala.dva posto (na tečnost. sapun. kod djelimičnog gubitka željeznica naknađuje štetu u visini vrijednosti samo tog izgubljenog dijela stvari (tereta) i vraća srazmjeran dio vozarine i drugih troškova. željeznica naknađuje štetu u visini vrijednosti izgubljene stvari obračunate po berzanskoj cijeni. To je. U slučaju oštećenja (djelimičnog ili potpunog) stvari željeznica vrši naknadu štete u visini vrijednosti stvarnog oštećenja. svježe voće i povrće. Za slučaj djelimičnog ili potpunog gubitka (propasti) stvari. član 68). da šteta nije nastala ili nije isključivo nastala uslijed tih posebnih okolnosti (razloga). prosta šteta (damnum emergens) i izgubljena dobit. Specijalni osnov za oslobađanje željeznice od odgovornosti jesu nuklearni udesi. tj. U svim navedenim slučajevima pretpostavka o neodgovornosti željeznice nije apsolutne prirode jer imalac prava može dokazivati suprotno. f) Ako je došlo do štete u prevozu živih životinja dejstvom posebnih okolnosti kojima su izložene životinje ili kada je na osnovu tarife. U svim slučajevima važi cijena koja je postojala u vrijeme i u mjestu predaje stvari na prevoz. ako za prouzrokovanu štetu odgovara korisnik nuklearnog uređaja ili drugo odgovorno lice. ugovora i uz naznaku u tovarnom listu trebao biti pratilac pa je to izostalo (JP-CIM. kompenzacija za strogi sistem objektivne odgovornosti. Ako stvar nema berzansku ili tržišnu cijenu visina štete se obračunava po uobičajenoj cijeni kao za stvari iste vrste i kvaliteta. Ona ne odgovara za normalni kalo. ZUPŽS.).

Visina naknade štete koju željeznica plaća može se povećati kada je u tovarnom listu predviđen institut plaćanja štete u svrhu obezbjeđenja uredne isporuke (ZUPŽS. Beograd. ne može prijeći iznos koji bi željeznica. Kumulacija zahtjeva prema željeznici postoji kod djelimičnog gubitka ili oštećenja. 1987. odgovornost željeznice. Transportno pravo poznaje princip ograničenja (limitiranja) odgovornosti prevoznika što je slučaj i kod željeznice. kod potpunog gubitka samo štetu po tome osnovu bez obzira na zadocnjenje. str. Željeznica tada plaća štetu na ime izgubljenog ili oštećenog dijela pošiljke. šteta koja odgovara procentu umanjenja vrijednosti stvari (berzanska. željeznica plaća za slučaj gubitka. U tom slučaju može biti obuhvaćena i stvarna šteta i izgubljeni dobitak. izgubio vrijednost. inače. član 44). Odgovornost železnice u domaćem i međunarodnom prevozu robe. tržišna ili uobičajena cijena minus postotak oštećenja stvari). Ugovorom o prevozu ili tarifom ne može se isključiti niti ograničiti. Kada je gubitak. visina štete ne može prijeći iznos koji bi željeznica platila na ime izgubljene pošiljke. krajnja nepažnja) utiču na visinu štete. respektabilno. 205 . inače. po svim osnovima. Istovremeno. Neki smatraju da ova situacija ima sličnosti sa transportnim osiguranjem. Radi li se o krajnjoj nepažnji iznos dokazane štete ne može prijeći dvostruku vrijednost koju. oštećenje ili zadocnjenje plus iznos dokazane štete. Plaća se. Za slučaj zadocnjenja (prekoračenja roka isporuke) željeznica naknađuje samo štetu koja je uslijed toga prouzrokovana vezujući istu za visinu vozarine 186 : kod gubitka ili oštećenja stvari plaća iznos dokazane štete koja ne može biti veća od trostrukog iznosa vozarine. dakle.vještačenjem. član 3). oštećenje ili zadocnjenje prouzrokovano zlonamjerno ili iz krajnje nepažnje. Ukupna šteta. Visina štete koja se plaća za gubitak uvijek je gornja granica i za njen obračun u slučaju oštećenja stvari. uslijed oštećenja. Željeznica tada plaća štetu saglasno opštim pravilima za gubitak. ne može se stipulisati prebacivanje tereta dokazivanja sa željeznice na imaoca prava u slučajevima kada je predviđeno da ona vrši dokazivanje (ZUPŽS. Odgovornost željeznice regulisana je imperativnim normama pa ugovor ne može zamijeniti ili isključiti zakon. potpuno ili djelimično. Ako je cijela ili dio pošiljke. željeznica mora imaocu prava naknaditi cjelokupni (puni) iznos dokazane štete koja obuhvata prostu štetu i izgubljenu dobit. član 75). Za slučaj oštećenja ili gubitka stvari odgovornost željeznice se ograničava na određeni iznos koji ona plaća po kilogramu bruto mase (težine) te izgubljene ili oštećene stvari ili njenog dijela. 42. 186 Vasiljević dr Mirko. Kvalifikovana krivnja željeznice (zla namjera. oštećenja ili zadocnjenja (JP-CIM. ali samo do visine ukupnog obezbjeđenja. a za neizgubljeni ili neoštećeni dio plaća štetu po osnovu zadocnjenja. platila za slučaj potpunog gubitka stvari.

istovarom. Prestanak ugovora Ugovor o prevozu stvari željeznicom prestaje na isti način kao i drugi ugovori.Ako u prevozu učestvuje više željezničkih preduzeća. Pošiljalac odgovara za štetu prouzrokovanu drugim licima ili stvarima uslijed naročitih svojstava (opasne) stvari koja nisu bila poznata željeznici. ležarine ili troškova uskladištenja. brojala) i potvrdila u tovarnom listu. pravo potraživanja prema željeznici ne prestaje. član 43). Svako preduzeće odgovara samo za svoj dio prevoza (ZOO. Najčešće se to odnosi na plaćanje dangubnine. iako je ona predala pošiljku. u sljedećim slučajevima: ako imalac prava dokaže da je šteta prouzrokovana namjerno ili krajnjom nepažnjom željeznice. ona solidarno odgovaraju. Primalac stvari može se obratiti sa zahtjevom uputnoj stanici. koga izabere. Odgovornost pošiljaoca Već je rečeno da pošiljalac odgovara za tačnost unesenih podataka i izjava u tovarni list pa i kada ih na njegov zahtjev unosi željeznica. u slučaju djelimičnog gubitka ili oštećenja što je utvrđeno prije prijema pošiljke ili nije uopšte utvrđeno 206 . on odgovara željeznici. član 678). a kada postoji osiguranje i osiguravajućem društvu. VI . Imalac prava može biti pošiljalac. Međutim i tada ima odstupanja. Izuzetno. ako su primaocu predata kola (vagon) sa ispravnim plombama (ZUPŽS. posebno. Pravo zahtijevanja prema željeznici prestaje kada imalac prava iz ugovora primi pošiljku. Ako je u prevozu učestvovalo više željezničkih preduzeća koja je odredio pošiljalac tada nema solidarne odgovornosti. Pošiljalac odgovara željeznici i dužan je naknaditi štetu koja nastane uslijed toga što nije priložio potrebne isprave uz tovarni list ili nije priložio sve ili su one neispravne. zbog rđavog pakovanja. korisnik prevoza. Kada je očigledno da nikakav stvarni manjak ne odgovara razlici u masi ili broju komada u odnosu na podatke iz tovarnog lista ti dokazi ne mogu služiti protiv željeznice. Kada su propisani određeni rokovi. odnosno imalac prenosivog tovarnog lista.PRESTANAK PRAVA IZ UGOVORA 1. ugovora ili pravila autonomnog poslovnog prava. Podaci koji se odnose na masu i broj komada mogu se upotrijebiti protiv željeznice samo ako je ona te podatke provjerila (vagala. Nije bitno da li obaveze proističu iz propisa. pa ih primalac ne održi. Imalac prava svoj odštetni zahtjev može postaviti prema onome za koga se odluči. nedeklarisanja ili netačnog deklarisanja stvari. primalac. 2. Odgovornost postoji i po osnovu štete nanesene utovarom. odnosno prema opštim pravilima o prestanku obligacija.

prilikom prijema uslijed propusta željeznice. naknada za sporedne usluge ili drugih troškova zastarijevaju za šest mjeseci. član 79). Zastara potraživanja Za potraživanja iz ugovora o prevozu stvari željeznicom određeni su specijalni rokovi kao i rokovi za početak toka zastarjelosti (ZUPŽS. a nastavlja dalje uručenjem pismenog odgovora od strane željeznice. inače. dodatka na vozarinu. Protekom roka od 30 dana po dostavi reklamacije imalac prava može svoj zahtjev ostvariti podizanjem tužbe (glavni zahtjev plus kamata). pada u prekluziju. Obustava zastare nastaje dostavljanjem pismene reklamacije. ali je zahtjev za utvrđivanje oštećenja stavio čim je otkrio štetu (najkasnije sedam dana od prijema pošiljke) uz obavezu dokazivanja da je do štete došlo u periodu od prijema do izdavanja (odnošenja) pošiljke. Ostala potraživanja iz ovog ugovora zastarijevaju za jednu godinu dana. Svoja potraživanja iz ugovora imalac prava može ostvariti prema željeznici ako stavi reklamaciju u pismenoj formi i na način određen tarifom. kada se potraživanje odnosi na vraćanje plaćenih iznosa ili pouzeća (ZUPŽS. Pošiljalac može koristiti pravo na reklamaciju sve dok ima pravo da raspolaže pošiljkom. član 80. 81). 207 . ako oštećenje ili djelimični gubitak stvari imalac prava nije mogao opaziti prilikom prijema pošiljke. Zahtjev za naknadu štete iz osnova zadocnjenja mora staviti u roku od 15 dana od dana izdavanja stvari. Potraživanja zbog više ili manje naplaćene vozarine. Naknadne reklamacije o istoj stvari ne obustavljaju zastarijevanje. 2. a primalac od trenutka prijema tovarnog lista.

208 .

12. Institut za uporedno pravo. unutar određenog ili odredivog roka. korištenjem zaobilaznih ili sporednih puteva lakše se savladavaju saobraćajne smetnje na pojedinim relacijama. uz naknadu obavezuje pošiljaocu. prema ugovoru. Značaj drumskog prevoza Drumski prevoz ima najdužu tradiciju. 2. član 1). 1970. jeftinija je izgradnja prevoznih sredstava. On se razlikuje po konkretizaciji ličnosti prevoznika. član 1). prikolice i poluprikolice (CMR. Ugovor ima međunarodni karakter kada se “mjesto preuzimanja i mjesto opredjeljenja. tako da drumski prevoz tek početkom ovoga vijeka ponovno oživljava da bi puni značaj doživio poslije pedesetih godina. prevoznom putu i sredstvima prevoza. paleta). ukratko. ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI 1. pogodniji je za prevoz manjih količina stvari ili stvari specifičnih osobina. str. a do industrijske revolucije i najveći značaj. nalaze u dvjema različitim državama” (CMR. u ovome: moguće je obaviti direktan prevoz stvari po principu “od vrata do vrata” odnosno “od skladišta do skladišta”. Prednosti drumskog transporta ogledaju se. a pod motornim vozilom se podrazumijeva vozilo koje se pokreće mehaničkom snagom sopstvenog motora neovisno od postojanja šina ili električnih vodova. Beograd. Prava i obaveze stranaka iz ugovora o prevozu robe drumom. 209 . Pojam ugovora Ugovor o prevozu stvari drumom (cestom) je takav ugovor kojim se drumski transporter. Ovaj ugovor sve više dobija međunarodni značaj. Pod pravila drumskog prevoza potpadaju i kombinovana vozila. Tehnološka otkrića vezana za parnu mašinu išla su u korist željezničkog transporta. da će stvari čiji je transport dozvoljen. u neoštećenom stanju prevesti (premjestiti) iz mjesta otpreme u mjesto opredjeljenja i tamo ih staviti na 187 Pojam ovog ugovora ne odstupa raspolaganje pošiljaocu ili licu koje on odredi. S obzirom na ekonomske i druge karakteristike drumski prevoz ima značajnu ulogu u privrednom životu svake zemlje i predstavlja konkurenciju drugim granama saobraćaja. bitno od opšteg pojma ugovora o prevozu. lakše se koriste prednosti integralnog prevoza primjenom modernih transportnih sudova (kontejnera. Sredstvo prevoza je ta činjenica koja daje karakteristike ostalim. Sredstvo prevoza jeste “motorno vozilo”.POJAM. osobito za pojedine vrste prevoza stvari (kamioni 187 Opširnije: Trifković mr Miloš.GLAVA TREĆA UGOVOR O PREVOZU STVARI DRUMOM (CESTOM) I .

U slobodnom drumskom prevozu. vezan je za vremenske prilike i najzad. Cijena i ostali uslovi prevoza su unaprijed utvrđeni tarifom. željezničkim i pomorskim naročito. koji se dosta koristi. Prevoz za vlastite potrebe podrazumijeva prevoz putnika i stvari radi zadovoljavanja sopstvenih potreba i ne obuhvata vršenje prevozničkih usluga trećim licima. Linijski (redovni) prevoz se odvija po unaprijed utvrđenom redu vožnje. prevoz stvari (robe) i prevoz prtljaga pa u tom pravcu postoje različita pravila u zakonu. i na kraju. Vrste prevoza i ugovora Od vrste drumskog prevoza ovisi njegov pravni režim. nego što je slučaj u pomorskom ili željezničkom prevozu. drumski transport je pogodan za prevoz za vlastite potrebe poslovnih subjekata. Nedostaci ovog vida prevoza su. kao organizatora 210 . U tom slučaju. posebno u sferi autonomnog prava. cijena i uslovi prevoza. brod).hladnjače. transport stvari vrši angažovanjem prevoznih sredstava iz različitih grana saobraćaja (kamion. na osnovu ugovora o prevozu. Uobičajeno je da se prema predmetu prevoza drumski transport dijeli na prevoz putnika. a prevoznik je obavezan donijeti tarife i objaviti ih na uobičajen ili propisan način. cisterne). Drumski prevoz. Po načinu organizovanja prevoza putnika i stvari postoji javni drumski prevoz i prevoz za vlastite potrebe. Mješoviti (kombinovani) prevoz. prelasku državne granice i dr. mada se formiraju zbirni transporti (konvoji). prije svega. Javni drumski prevoz se obavlja kao prevoz u linijskom i slobodnom drumskom saobraćaju. sa unaprijed određenom polaznom i krajnjom stanicom i međustanicama. Postoji jedinstvena odgovornost prvog transportera. Ona su skoro unificirana kada se radi o karakteristikama vozila. sigurnosnim propisima. Isprava može glasiti “po naredbi” ili “na donosioca” i može biti prenosiva ili neprenosiva. Postoji niz specijalnih pravila kojima se regulišu pitanja značajna za određenu vrstu drumskog prevoza. teže se prevozi naročito kabasta roba. u sljedećem: nije pogodan za istovremeni prevoz velikih količina stvari. U literaturi je uobičajeno da se drumski transport razvrstava i prema vrsti pošiljki na prevoz denčanih pošiljki i prevoz kamionskih pošiljki (tereta). postoji onda kada se. osiguranju. a time i ugovori u vezi sa njim. lakše se kombinuje sa prevozom iz ostalih grana saobraćaja. mogu se podijeliti po različitim kriterijima. Javni prevoz obavljaju poslovni subjekti (transportne organizacije) kao svoju registrovanu djelatnost na bazi ugovora sa poslovnim partnerima. ugovorom se određuje prevozni put. prevozna sredstva su podložnija kvarovima. mada i za ovaj vid transporta prevoznici mogu unaprijed donijeti uslove poslovanja i tarife. kod međunarodnog prevoza transport se odvija na osnovu jedinstvene isprave o kombinovanom (multimodalnom) prevozu i jedinstvene naknade za prevoz. 3. posadi. željeznica.

unutrašnjim vodama ili vazdušnim putem”. Vilus-Carić-Šogorov. list SR BiH. Međunarodna unija za javni saobraćaj (UITU). list RBiH. 189 188 211 . 188 Ako se motorno vozilo “prenosi jednim dijelom puta morem. Donošenjem Zakona o unutrašnjem cestovnom prevozu (Sl. stajališta i teretne autostanice i inspekcijski nadzor. članom 73 je predviđeno da prestaje primjena zakona koji su se primjenjivali na teritoriji Federacije BiH do dana stupanja na snagu ovog zakona. bezbjednost. tada se primjenjuju pravila CMR na cio prevozni put. cit. prevoza za lične potrebe. Zakon o međunarodnom drumskom transportu (Sl . 1956). 4. 33/95. signalizaciju. fiskalni režim drumskih vozila u međunarodnom prevozu. autobusne stanice. 1959). 33/95). 27/91.list RBiH. Radi se o slijedećim zakonima: Zakon o prevozu u drumskom saobraćaju (Sl. Pravila su predmet regulisanja nacionalnih i međunarodnih izvora (konvencija). br. 23/98). za cijeli mješoviti prevoz. poznatija pod skraćenim imenom CMR konvencija i Carinska konvencija o međunarodnom prevozu robe na osnovu karneta TIR (Ženeva. Sl. broj 22/90. Pravni izvori Razvojem drumskog saobraćaja ustanovljena su posebna pravila koja se zasnivaju na posebnostima drumskih prevoznih sredstava. novine FBiH br. To su: Konvencija o ugovoru za međunarodni prevoz robe drumom (Ženeva. S obzirom na dominantan međunarodni karakter ovog ugovora daljnje izlaganje će biti. koja se odnosi na carine i fiskalna davanja. U domaćem pravu drumski saobraćaj regulisan je nizom zakonskih akata koji se odnose na organizaciju i funkcionisanje saobraćaja. Međunarodna drumska federacija (IRF). putne oznake. prevoza. Formirano je nekoliko međunarodnih asocijacija u ovoj oblasti: Međunarodna unija za drumski transport (IRU). kraće TIR konvencija. str. Na međunarodnom nivou značajno je pomenuti dvije konvencije: jedna. 503. prevoz opasnih stvari. Osnovni pravni izvori za ugovorno pravo su Zakon o obligacionim odnosima i specijalni 189 Zakon o unutrašnjem cestovnom prometu reguliše materiju: javnog zakoni. 39/95). 13/94. op. putevima prevoza i zahtjevima sigurnosti transporta. uglavnom. broj 24/92. Evropska organizacija za drumski prevoz rashladne robe i dr.međunarodnog kombinovanog prevoza. koja se odnosi na oblast međunarodnog prevoza stvari i druga. ograničeno na njegove međunarodne aspekte kao i rješenja sadržana u ZOO. te ekonomskim ciljevima korisnika prevoza. željeznicom. ali bez istovara. Postoji i niz drugih međunarodnih akata koji se odnose na posadu vozila. pošto i u ovoj oblasti postoji unifikacija prava na međunarodnom planu. S obzirom na različitost materije koju uređuju ovi zakoni njihova primjena je u praksi kao takva zadržana. prevoza za posebne namjene. nadzor i kontrolu te druga pitanja relevantna za odvijanje drumskog prevoza.

On je ovlašten za zaključenje ugovora o prevozu ukoliko je to u okviru redovnog poslovanja prevoznika i ugovor zaključuje pod uobičajenim uslovima. odnosno količinu robe (CMR. svaka strana (pošiljalac i prevoznik) može zahtijevati izdavanje posebne isprave za svako vozilo ili svaku vrstu stvari ili svaku grupu stvari. Opšte je usvojen stav u međunarodnoj praksi. a treći ostaje prevozniku. pa i realan. U odnosu na druge grane saobraćaja u drumskom prevozu veći značaj imaju poslovni običaji. a takođe. Ovaj ugovor spada u kategoriju adhezionih ugovora što je odlika ugovora i u drugim oblastima transporta. Tovarni list se izdaje u tri originalna primjerka: prvi ide pošiljaocu.ZAKLJUČIVANJE. U linijskom prevozu sloboda ugovaranja je donekle ograničena. 140. Tovarni list predstavlja dokaz o zaključenom ugovoru. 190 Kod prevoza stvari u drumskom saobraćaju postoji. Izdavanje tovarnog lista vrši se na zahtjev pošiljaoca ili prevoznika. 212 . da je vozač prevoznika (šofer) ovlašten na zaključenje ugovora. a što je našlo mjesto i u našoj sudskoj praksi. 5). Ovlaštenja i pravnu valjanost izjava vozača treba procjenjivati po pravilima obligacionog prava koja se odnose na punomoćstvo. sloboda ugovaranja. Obavezni sastojci tovarnog lista su: datum i mjesto izdavanja tovarnog lista. Za pojedine vrste stvari vrijede posebna pravila. op. Zaključivanje Ugovor o prevozu stvari u drumskom saobraćaju je neformalan i može se zaključiti na bilo koji način. Ako stvari koje se prevoze moraju biti utovarene u različita vozila ili se prevoze različite vrste stvari ili su stvari podijeljene u grupe. Ima shvatanja da je ovaj ugovor formalan. čl. mjesto i datum preuzimanja stvari kao i mjesto 190 Opširnije: Ivošević dr Borislav. identifikacija prevoznog sredstva. uslovima ugovora i prijemu stvari od strane prevozioca. načelno. neispravnost ili gubitak tovarnog lista ne utiče na postojanje i valjanost ugovora o prevozu stvari (ZOO.). CMR. TOVARNI LIST I ELEMENTI UGOVORA 1. posebno u međunarodnom transportu.cit. član 4). ali se ona odnose na izvršenje ugovora.II . 2. ime i adresa prevoznika. Tovarni list I u drumskom prevozu stvari postoji prevoznička isprava u vidu tovarnog lista. drugi prati pošiljku. član 656. Prevoznik prima stvari na prevoz kada se postigne saglasnost sa pošiljaocem. vozač je punomoćnik po zaposlenju (ZOO. Te činjenice mogu se dokazivati i drugim pravnim sredstvima. član 98. ime i adresa pošiljaoca kao i ime i adresa primaoca. Za neke vrste ugovora zakon može odrediti način zaključivanja.str. Nepostojanje. i opšti uslovi poslovanja.

isporuke (mjesto utovara i istovara). nedovoljnošću ili neispravnošću tih dokumenata i podataka u njima. 9). Bitni elementi ugovora Po prirodi posla. rok prevoza i drugo. U tom slučaju. i njihove oznake. Umjesto tovarnog lista prevoznik može izdati potvrdu o prijemu stvari na prevoz (ZOO. ali je teret dokaza na prevozniku. koje troškove pošiljalac preuzima na sebe. Na oblik i pravna dejstva indosamenta shodno se primjenjuju pravila mjeničnog prava. kao hartija od vrijednosti. Na svakom prepisu mora biti vidno označeno da se radi o prepisu kao i upozorenje da se na osnovu prepisa ne može raspolagati sa stvarima (pošiljkom). mjesto otpreme i mjesto opredjeljenja. 3. deklaraciju o vrijednosti stvari. plaćanja izvršena u trenutku isporuke. Uobičajeno je da se prilikom prijema stvari na prevoz izdaju tovarni list ili potvrda o prijemu stvari na prevoz u koje se unose određeni podaci. Dozvoljeno je suprotno dokazivati. bitni sastojci ugovora o prevozu stvari drumom su: ugovorne strane. Tovarni list se prenosi indosamentom ako glasi po naredbi odnosno prostom predajom kada glasi na donosioca. stvari koje se prevoze i naknada za prevoz. mora biti naznačeno da se radi o prenosivom tovarnom listu jer samo taj primjerak ima značaj hartije od vrijednosti. Stranke mogu navesti u tovarnom listu i druge podatke koje smatraju korisnim. primalac. Pošto se radi o individualnoj hartiji od vrijednosti potpisi ne mogu biti u vidu faksimila. Pošiljalac i prevozilac se mogu sporazumjeti da se izda prenosivi tovarni list koji glasi “po naredbi” ili “na donosioca”. Prevoznik nije obavezan da ispituje ispravnost dokumenata koji se prilažu. Stoga je pošiljalac odgovoran za svaku štetu prouzrokovanu nedostatkom. dodatni troškovi. član 657). Ako prevoznik ne upiše nikakve primjedbe u tovarni list. troškovi u vezi sa prevozom (troškovi prevoza. na primjerku originala. Kada je prevoznik vršio provjeru podataka unesenih u tovarni list (broj koleta. 213 . mora sadržavati potpise pošiljaoca i prevoznika odnosno njihovih punomoćnika. instrukcije vezane za carine i druge formalnosti te spisak isprava priloženih uz tovarni list. čl. osim pravila o regresu. Prenosivi tovarni list. oznaku. koji se predaje pošiljaocu. Pošiljalac odgovara za sve troškove i štetu koja nastane unošenjem netačnih ili nepotpunih podataka u tovarni list ili to učini prevozilac na zahtjev pošiljaoca. uobičajeni opis stvari koje se prevoze i način pakovanja. Za potrebe pošiljaoca i prevoznika može se izdati prepis tovarnog lista odnosno prenosivog tovarnog lista. carine i drugi izdaci). spoljnje stanje stvari i ambalaže) svoje primjedbe unosi u tovarni list. a naročito: oznaku o pretovaru. Na ostala dva originalna primjerka samo se upisuje notifikacija da je izdat prenosivi tovarni list. bruto masa (težina) pošiljke ili količina izražena na drugi način. instrukcije o osiguranju tereta. broj paketa. zakonska je pretpostavka da su stvari i ambalaža primljeni na prevoz “u dobrom spoljnjem stanju” kao i da broj i oznaka koleta odgovara podacima iz tovarnog lista (CMR.

III .dangubninu. prevoznik je obavezan dostaviti vozilo koje uobičajeno koristi u poslovima sa pošiljaocem. ugovoreni prevoz. Kada okolnosti posla ne zna. Kada vozilo ranije stigne.cit. tip vozila koje vrši prevoz. najčešće. on ne potpisuje tovarni list.OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. po pravilu. ako uslove prevoza poznaje. O postavljanju vozila prevoznik obavještava pošiljaoca ili lice koje on odredi. prevoznik je dužan vozilo postaviti ugovorenog dana. Vozilo se postavlja na mjesto utovara ugovorenog dana i sata. Obaveze drumskog prevoznika 1. 17. ako to može učiniti bez opasnosti za vozilo. Za neblagovremeno dostavljanje vozila prevoznik odgovara kao za docnju u izvršenju ugovora. str. Podprevoznik je lice kome ugovorni prevoznik (vozar) povjeri izvršenje cijelog ili dijela ugovora o prevozu stvari drumom. 214 . ali najkasnije u vrijeme koje omogućava utovar stvari prije isteka radnog vremena pošiljaoca.Otuda se sastojci tovarnog lista uzimaju najčešće kao bitni elementi ugovora o prevozu stvari drumom. Vozilo se postavlja na mjesto određeno ugovorom. a ako toga nema onda ono koje odgovara najmasovnijim vrstama 191 Prevoznik angažuje iskusno i obučeno osoblje koje može izvršiti prevoza. odnosno na mjesto utovara. op. U slučaju da sat nije određen. Postoje bitne razlike u odgovornosti podprevoznika i uzastopnog prevoznika. Kada ugovorom nije određen tip vozila smatra se da je izbor prepušten prevozniku i on je dužan obezbijediti vozilo koje je pogodno za namjeravani prevoz. Pored ugovornog prevoznika (vozara) može se pojaviti podprevoznik (podvozar) i uzastopni prevoznik. Ugovorom se određuje.1. učestvuje kao jedan od vozara u prevozu stvari (izvršenju ugovora). Stavljanje motornog vozila na raspolaganje pošiljaocu Motorno vozilo koje prevoznik stavlja na raspolaganje pošiljaocu treba da omogući bezbijedno i pravilno izvršenje prevoza. 191 Trifković mr Miloš. Ako mjesto utovara nije određeno prevoznik je dužan postaviti vozilo na najbliže mjesto koje ispunjava uslove za utovar. Uzastopni prevoznik je lice koje. pošiljalac može preduzeti radnje utovara. na osnovu ugovora o prevozu zaključenog između pošiljaoca i prevoznika i jedne prevozne isprave. ali ako ne koristi blagovremeno dostavljeno vozilo snosi posebnu naknadu .

Čuvanje stvari primljenih na prevoz Prevoznik. Prevoz stvari Obaveza prevoza stvari je osnovna. član 661). na teret i rizik imaoca prava na stvari. ako se “on sa tim izričito saglasio u tovarnom listu”. zavisno od prirode radnje i okolnosti slučaja. ekonomičnosti i sigurnosti. prevoz od mjesta otpreme u mjesto opredjeljenja. u nepromijenjenom stanju predao prevezenu stvar.). kao detentor. Troškovi čuvanja koji nastanu uslijed neopravdanog odugovlačenja izvršenja prevoza padaju na teret samog prevoznika. To se postiže kombinacijom zahtjeva brzine. pregled oznaka. prijem stvari i dokumenata. a u slobodnom određuje se ugovorom i prevoznik je dužan izvršiti prevoz ugovorenim putem (ZOO.2. niti sadržinu paketa. 1. Obaveza vremenski traje od momenta prijema do predaje stvari. Svoje rezerve upisuje u tovarni list i one obavezuju pošiljaoca. Preuzimanje stvari na prevoz Preuzimanje stvari je zbirni pojam za niz radnji koje prevoznik pojedinačno ili u vezi sa drugim radnjama mora preduzeti da bi stekao detenciju stvari. tada je prevoznik dužan stvari prevesti “onim putem koji najviše odgovara interesima pošiljaoca”. prevoznik odgovara za izbor toga lica. može se odrediti na različite načine (autokarta. kao i spoljnje stanje pošiljke i njenog pakovanja (CMR. ali pošiljalac može zahtijevati provjeru. a ako rok prevoza nije ugovoren prevoz treba izvršiti za vrijeme koje je uobičajeno za prevoz takve 215 . član 8). Dužina prevoznog puta. Prevoznik je dužan da izvrši prevoz u ugovorenom roku. koja utiče na cijenu prevoza. obavezan je čuvati stvar da bi je zaštitio od trećih lica i transportnih rizika i.3. dok su kod linijskog prevoza mnogi elementi ove obaveze unaprijed određeni. jer pošiljalac zaključenjem i izvršenjem ugovora očekuje premještanje stvari. načelno. 1. primaocu. Prevoznik nije obavezan da kontroliše bruto masu stvari ili njihovu količinu izraženu na drugi način. U linijskom prevozu on je utvrđen redom vožnje. U slobodnom prevozu drumom ova obaveza se reguliše ugovorom.1. a prema okolnostima slučaja i utovar stvari. Prevoznik ima pravo na naknadu troškova provjere i rezultati se unose u tovarni list (CMR. Dužinu prevoznog puta predstavlja onaj put koji je vozilo stvarno prešlo uključujući potrebna (nužna) odstupanja. željeznički daljinar. skretanja. Tu spada provjera stanja i mase (težine) pošiljke. Ako prevozni put nije ugovoren. Prilikom preuzimanja stvari prevoznik je dužan da kontroliše tačnost navoda u tovarnom listu u pogledu broja koleta i njihovih oznaka i brojki. Ako angažuje treće lice. Prevozni put je linija kretanja koju vozilo treba da pređe iz mjesta otpreme do mjesta opredjeljenja. član 8). putem brojila vozila i dr.4. Ovu obavezu prevoznik može izvršiti bilo u svojstvu prevoznika ili skladištara. a troškovi se određuju ugovorom ili običajem.

da se predaja stvari odloži. Postupanje po uputstvima imaoca prava Mogućnost davanja uputstava. da se stvar preda drugom primaocu. ako imalac prava (pošiljalac. Nije dopušteno višestruko davanje uputstava. Naknadna uputstva predstavljaju manifestaciju raspolaganja pošiljkom. Nalozi moraju biti izdati u pisanoj formi uz potvrdu o njihovom prijemu od strane prevoznika. Naime. Ako nije izdat prenosivi tovarni list. postoji kod svih ugovora o prevozu stvari. Opštim uslovima određuje se vrijeme prevoza koje ugovorom može biti produženo ili skraćeno. To podrazumijeva ovlaštenje prevoznika da stvar istovari. ne proizvodi pravna dejstva. imalac prenosivog tovarnog lista) naredi predaju stvari drugom licu to drugo lice nema pravo da imenuje drugog adresata (CMR. Iste naloge može izdavati i primalac pod uslovom da je pošiljalac u tovarni list upisao takva ovlaštenja primaoca ili mu je predao svoj primjerak tovarnog lista ili ako je stvar stigla u mjesto opredjeljenja. član 12). da se stvar uputi u drugo mjesto opredjeljenja. pošiljalac može u toku prevoza pa sve do predaje tovarnog lista drugom licu. Ovlašteni imalac prenosivog tovarnog lista ima isključivo pravo i on može raspolagati pošiljkom. primalac. Rok prevoza je vrijeme od isteka roka otpreme do predaje tovarnog lista primaocu. On se određuje ugovorom. pa čak. da se stvar vrati u mjesto otpreme. odnosno isteka dodatnog vremena za utovar tereta i obuhvata rok otpreme i rok prevoženja. i izjavom volje lica koje nije učestvovalo u zaključivanju ugovora (imaoca prenosivog tovarnog lista). u protivnom. Prevoznik će preduzeti mjere radi zaštite interesa imaoca prava. Ako prevoz stvari nije moguće izvršiti u ugovorenom roku i pod ugovorenim uslovima prevoznik je obavezan tražiti uputstva od lica ovlaštenog za raspolaganje teretom. Ta uputstva može davati pošiljalac. Prevoznik ima pravo na naknadu troškova koje je imao uslijed smetnji nastalih bez njegove krivice. s obzirom na vrstu i dužinu puta kao i vrstu vozila. davati naloge prevozniku u smislu: da se obustavi prevoz stvari. Rok otpreme je vrijeme nakon utovara stvari do momenta kada prevoženje treba da počne. kojima se mijenjaju nalozi sadržani u ugovoru. Ona u suštini znači izmjenu ugovora jednostranom izjavom volje. pod uslovom da su ispunjene sve obaveze koje proizlaze iz tog papira. 216 . Kada imalac prenosivog tovarnog lista nije poznat instrukcije će tražiti od pošiljaoca. uzimajući u obzir karakter smetnji i okolnosti slučaja. primalac i imalac prenosivog tovarnog lista. Rok prevoza kao i rok otpreme ne teče za vrijeme smetnji koje nastanu bez krivice prevoznika. ako u razumnom roku ne dobije potrebne instrukcije za postupanje. Vrijeme prevoza počinje teći od isteka vremena za utovar.5. 1. da je preda na čuvanje ili da je sam čuva na teret i rizik imaoca prava. Instrukcija se unosi u prenosivi tovarni list i potvrđuje potpisom imaoca tog papira.stvari. a često je određen opštim uslovima poslovanja prevoznika.

Ovlašteno lice koje se posluži svojim pravom na davanje instrukcija dužno je prevozniku naknaditi odgovarajuće troškove i štetu koja nastane za prevoznika. njegov punomoćnik. Prevoznik daje uputstva pri istovaru koja se odnose na bezbjednost lica. primalac se obavezuje da isplati naknadu za prevoz. Kada stvari prispiju u mjesto opredjeljenja. Obavezno je pružiti jemstvo za troškove i štetu. 217 . 441. cit. njegov imalac je dužan predati papir prevozniku prilikom preuzimanja pošiljke. Primalac ima pravo da zahtijeva utvrđivanje istovjetnosti pošiljke. Isporuka stvari se vrši u mjestu opredjeljenja koje je određeno ugovorom odnosno prevoznim dokumentom ili naknadnim uputstvima. da se ne vrši razdvajanje pošiljke. primalac stavlja prigovor na licu mjesta. Lica koja su ovlaštena da prime uredno prispjelu pošiljku su primalac (lice označeno u ugovoru ili tovarnom listu). str. on treba sporni iznos da položi kod suda (ZOO. Istovar stvari vrši primalac. 42. odnosno. kao i predati duplikat tovarnog lista. član 670). odnosno pruži valjana garancija za troškove i štetu te ako izvršenje naloga nije protivno carinskim i drugim imperativnim propisima. Isporuka pošiljke primaocu (predaja stvari) Isporuka pošiljke. da se naknade troškovi. Kada su nedostaci na pošiljci takvi da se nisu mogli opaziti u času predaje. primalac je dužan da u 192 193 Trifković mr Miloš. ako ugovorom nije drugačije određeno. 1. Po prispijeću pošiljke u mjesto opredjeljenja prevoznik je dužan. ako prevoznik to zahtijeva. str. Prevoznik ne može odbiti primljena uputstva ako je izvršenje naloga moguće. obavijestiti primaoca i staviti mu stvari na raspolaganje. Ako primalac pošiljku preuzme bez prigovora. smatra se da mu je stvar uredno predata u stanju kako je određeno u tovarnom listu. Za nedostatke koje odmah uoči prilikom prijema. bez odlaganja. Kada primalac smatra da nije dužan isplatiti prevozniku onoliko koliko se od njega zahtijeva. tada i sam primalac ima pravo zahtijevati predaju tovarnog lista i stvari. Neopravdano odbijanje uputstava povlači odgovornost prevoznika. Provjeravanje pošiljke vrši se zapisnički. Draškić dr Mladen. u suštini. predaju dokumenata kao i 192 radnje primaoca vezane za njihovo prihvatanje. pretpostavlja se da je to mjesto adresa primaoca. obuhvata predaju stvari. cit. Preuzimanjem stvari i tovarnog lista. ako je pošiljka oštećena u čemu se sastoji to oštećenje. Troškove utvrđivanja istovjetnosti pošiljke snosi prevoznik ako ne postoji istovjetnost ili ako je oštećenje veće od onog koje je tvrdio prevoznik. a nekada i treće lice bez posebnog ovlaštenja. Ukoliko nije posebno utvrđeno. Prevoznik ne snosi odgovornost za razliku u količini nastalu kao posljedica 193 transportnog kala i uobičajenih tolerancija u vagama.6. Pošto je prenosivi tovarni list hartija od vrijednosti. stvari i motornog vozila. ili se ne nanosi šteta drugom korisniku prevoza. op. ako ispuni uslove predviđene ugovorom. op. da bi mogao vršiti prava iz ugovora. ako što drugo nije određeno ugovorom ili u tovarnom listu.

član 8 i 218 . odnosno prijeti opasnost od kvara ili su troškovi čuvanja u nesrazmjeri sa vrijednosti stvari. bez odlaganja. podrazumijeva pakovanje i označavanje.1.pismenoj formi i bez odlaganja po otkrivanju oštećenja. prvenstveno. hartije od vrijednosti. administrativnim) ili ugovorom. U svim slučajevima smatra se da je prevoz završen. 2. član 16). ime primaoca itd. Obavještavanje obuhvata obavezu pošiljaoca na davanje svih podataka. sanitarnim. zavisno od zakona i ugovora. Reklamacija se može staviti najkasnije u prekluzivnom roku od sedam dana računajući od dana predaje stvari. skupocjene stvari) obavezu davanja obavještenja treba ispuniti u času predaje stvari uz saopštenje njihove vrijednosti. drumski prevoznik može: odbiti prevoz i odustati od ugovora.). Obavještavanje o prevozu i predaja potrebnih dokumenata Pošiljalac ima opštu obavezu da obavijesti drumskog prevoznika o namjeravanom prevozu dajući mu o tome sve relevantne podatke (sadržaj i količinu pošiljke. a ostatak stavlja na raspolaganje imaocu prava na pošiljci. ova obaveza podrazumijeva davanje obavještenja kako bi se izvršio uredan prijem i prevoz stvari. Smatra se da je pakovanje izvršeno na odgovarajući način ako može pod redovnim uslovima prevoza i pri uobičajenim postupcima prevoznika zaštititi stvari od gubitka i oštećenja te obezbijediti sigurnost lica i nenanošenje štete tuđoj imovini. Za stvari naročite vrijednosti (dragocjenosti. 2.2. na trošak i rizik imaoca prava na pošiljci. obavještenje je pošiljalac dužan dati na vrijeme. Kad primalac odbije prijem stvari ili se jednostavno ne može naći. a to zavisi od vrste stvari koje se prevoze. Od protuvrijednosti prodate stvari prevoznik odbija troškove koji terete pošiljku. da sam izvrši popravljanje na trošak pošiljaoca ili da stavi prigovor upisom u tovarni list i izvrši prevoz (CMR. koji se unose u tovarni list kao i predaju isprava koje se prilažu uz tovarni list. ako istekom razumnog roka ne dobije potrebno uputstvo od lica ovlaštenog na raspolaganje pošiljkom (CMR. Način pakovanja i označavanja mogu biti određeni prinudnim propisima (carinskim. U slučaju da prevoznik ne dobije tražena uputstva on može. Kada utvrdi nedostatke pakovanja. mjesto opredjeljenja. Kada se radi o opasnim stvarima ili onim za koje treba obezbijediti posebne uslove prevoza. tražiti uputstva od pošiljaoca. Prodaji stvari može pristupiti i u svakom drugom slučaju. Davanje pogrešnih obavještenja i podataka odnosno njihovo ne davanje povlači odgovornost pošiljaoca. stavi reklamaciju. da stvari: istovari i preda na čuvanje u javno skladište ili drugom licu ili stvar odmah izloži prodaji ako je u kvaru. Obaveze pošiljaoca 2. Pakovanje i označavanje stvari (priprema pošiljke) Pošiljalac priprema stvari za prevoz što. Generalno. Ako troškovi prelaze vrijednost stvari prevoznik ima pravo na razliku. tada je drumski prevoznik dužan. tražiti popravljanje pakovanja.

Kada stvar nije utovarena u ugovorenom roku. djelimično izvršenje prevoza. obično je to mjesto skladište pošiljaoca. treba da bude istinito. masa i oblik stvari. No. prekid prevoza nastao uslijed više sile ili razloga 219 . uključujući zaradu prevoznika te dažbine i takse na vozilo. 2. koje se plaćaju po propisima zemlje u kojoj se prevoz obavlja. Vozarina (prevoznina) je najvažniji dio naknade i obuhvata: troškove koji se odnose na primjenu i korištenje vozila i rad osoblja. ako je do djelimičnog prevoza došlo krivnjom korisnika prevoza. Plaća se samo na stvari koje su u mjestu opredjeljenja stavljene na raspolaganje primaocu odnosno imaocu prava. U slobodnom transportu. predaju isprava. Inače. prekid prevoza koji je nastao uslijed odgovornosti transportera. Deklarisanje stvari vrši se na uobičajen način. u vrijeme utovara uračunava se i vrijeme potrebno za popunjavanje tovarnog lista. Ti slučajevi su: paušalni obračun. od čega zavisi sigurnost lica. ako ih je prema ugovoru dužan obaviti pošiljalac. 2. način prevoza itd. jasno. dovoljno. pokrivanje. a u nedostatku toga određuje se prema poslovnom običaju. dangubninu i troškove. Već je rečeno.10). koji se obavlja “od vrata do vrata”. Može se ugovoriti da utovar vrši prevoznik ili prevoznik i pošiljalac. Plaćanje naknade za prevoz Naknada za prevoz obuhvata vozarinu. tarifom ili na drugi uobičajen način. U izvršavanju ove obaveze pošiljalac se mora pridržavati instrukcija transportera jer utovar obuhvata unošenje stvari u vozilo. inače. Za dodatno vrijeme utovara prevoznik ima pravo na posebnu naknadu saglasno ugovoru ili tarifi.4. vozila i pošiljke. okolnostima posla ili poslovnoj praksi stranaka. Rok utovara se produžava ako nastupe razlozi koji se ne mogu upisati u krivicu ni jednoj strani.3. da se provjera vrši prilikom preuzimanja stvari. Na visinu obračunate vozarine utiče. Ne ispuni li svoju obavezu utovara pošiljalac i nakon proteka dodatnog vremena za utovar prevoznik može odustati od ugovora i zahtijevati naknadu štete. Utovar stvari Obaveza pošiljaoca da vrši utovar stvari je dispozitivnog karaktera jer ugovorom može biti određeno i drugačije. osim u slučajevima prevoza opasnih stvari. plaća se vozarina srazmjerno pređenom putu. vezivanje i drugo obezbjeđenje vozila. Mjesto utovara stipuliše se ugovorom. Označavanje. njihov smještaj. Ako je stvar prevezena samo jednim dijelom puta. vrijednost i sadržaj pošiljke. dužina prevoznog puta. ako nije utvrđeno ugovorom. izvršenje prevoza drugim putem. i tada se plaća vozarina u punom iznosu. pošiljalac ima pravo na dodatno vrijeme utovara koje iznosi najviše polovinu ugovorenog vremena predviđenog za utovar. zbog razloga za koje je odgovoran pošiljalac. inače. Posebni slučajevi obračuna vozarine i ostalih naknada u vezi sa prevozom postoje u onim situacijama kada dolazi do odstupanja od uobičajenog načina izvršenja ugovora ili plaćanja. Vrijeme utovara. ugovaranje forfetnog stava. mora početi i završiti se u primjerenom roku. uočljivo i trajno.. slaganje i dr. dodatke na vozarinu. Vozarina se određuje ugovorom.

stvari i vozila. Plaćaju se i troškovi koji treba da su nužni i korisno učinjeni. Za neke od ovih situacija zakon je odredio pravila. Prilikom istovara dužan je postupati po instrukcijama transportera. obračunata po standardnim elementima. a na njemu je obaveza istovara. Razumije se. 3.1. 220 . u suštini. dangubnina i troškovi prevoza čine. tada prevoznik može sam da istovari stvari na teret i rizik primaoca. ima obavezu plaćanja naknade za prevoz ako je to pošiljalac naveo u tovarnom listu. Obaveza primaoca 3. da navodi pošiljaoca u tovarnom listu o plaćanju naknade predstavljaju obavezu za primaoca. naprijed navedenim. za druge tarifa ili poslovni običaj. Istovar stvari Obaveza je primaoca da stvari istovari. ne bi ostvarila ekvivalentnost prestacija iz ugovora o prevozu. primalac odnosno lice ovlašteno za raspolaganje pošiljkom? Na kome stoji ta obaveza određuje se ugovorom i odgovarajućom notifikacijom u tovarnom listu. Zakonska je pretpostavka da plaćanje naknade pada na teret primaoca i u slučaju da pošiljalac u tovarnom listu nije preuzeo obavezu plaćanja naknade. a koje se odnose na bezbjednost lica. ako ugovorom nije drugačije utanačeno. ukoliko je primalac iskupio tovarni list i time preuzeo pošiljku. on može stvar izložiti prodaji ako je u kvaru ili prijeti neposredna opasnost od kvara. Plaćanje naknade za prevoz Primalac. U određenim slučajevima. Opšte je prihvaćen stav. Dispozitivno zakonsko pravilo jeste da naknadu plaća pošiljalac. On je ovlašten da u tovarni list upiše troškove koje preuzima na sebe. Dodaci na vozarinu predstavljaju iznose koji se dodaju na vozarinu kada ona. a u ugovoru i tovarnom listu nije određeno drugo lice koje će izvršiti plaćanje.koji se ne mogu upisati u krivicu stranaka. Isto tako. kao i kada su troškovi smještaja i čuvanja stvari u nesrazmjeri sa njenom vrijednošću. Dodaci na vozarinu. Dangubnina je. Smatra se da je tada on uputio prevoznika da naknadu naplati od primaoca (ZOO.2. elemente naknade.pošiljalac. Primalac je obavezan na plaćanje naknade za prevoz i kada preuzme pošiljku i tovarni list. član 659). Kao i kod ostalih ugovora o transportu i ovdje se postavlja pitanje: ko plaća naknadu za prevoz . primalac može promijeniti mjesto istovara. 3. Ukoliko primalac ne istovari stvari. prevoz stvari čiji je sadržaj drugačiji od deklarisanog i dr. iako nije ugovorna strana (po engleskom pravu jeste). naknada štete koju je prevoznik pretrpio uslijed zadržavanja vozila izazvanih postupcima imaoca prava. takođe. Istovar se vrši u mjestu opredjeljenja kako je to predviđeno ugovorom ili poslovnim običajem.

ODGOVORNOST STRANAKA 1.IV . op. kao i za slučaj zakašnjenja. a kod zakašnjenja “za ma kakvo zadocnjenje u isporuci” (CMR. Odgovornost prevoznika za neizvršenje obaveza iz opšteg tipa ugovora o prevozu stvari drumom u domaćem transportu. Najčešći osnov isključenja odgovornosti prevoznika 196 Drumski jeste viša sila za koju se prihvata subjektivno-objektivna koncepcija. transporter se ne oslobađa odgovornosti uslijed defektnog stanja vozila ili zbog pogrešne radnje ili nehata lica od koga je eventualno iznajmio vozilo odnosno njegovog zastupnika ili službenika. Oni se primjenjuju samo za slučaj gubitka ili oštećenja stvari. Beograd. za slučaj oštećenja.str. 195 Međunarodna i domaća pravila o drumskom prevozu. što prevoznik treba da dokaže. 221 . pokazuju da se radi o kombinovanju objektivnog i subjektivnog sistema na bazi pretpostavljene krivice. 478. Prema prvom shvatanju. Odgovornost drumskog prevoznika U pogledu načina odgovornosti drumskog prevoznika ne postoji jedinstveno stanovište u teoriji. kako bi se umanjile pravne posljedice isključivom primjenom stroge objektivne odgovornosti. ako je do toga došlo uslijed: radnji ili propusta korisnika prevoza. cit. potpunog ili djelimičnog. str. Kao i kod željeznice i u drumskom prevozu postoje specijalni osnovi isključenja odgovornosti prevoznika. što prevoznik dokazuje (CMR. 1972. Kada se ima smatrati da je došlo do gubitka. 15-50. Prema pravilima međunarodnog i domaćeg prava. drumski prevoznik se oslobađa od odgovornosti za gubitak. oštećenja ili zakašnjenja važi ono što je rečeno kod ugovora o prevozu željeznicom. član 17). 194 s tim da se navode slučajevi kada neće odgovarati. prirodnih svojstava stvari ili okolnosti koje prevoznik nije mogao predvidjeti. Drugi smatraju da drumski transporter odgovara dvojako: po sistemu objektivne odgovornosti kada se radi o povredi obaveze očuvanja stvari date na prevoz. Vilus-Carić-Šogorov. Prevoznik se oslobađa od odgovornosti ako gubitak ili oštećenje nastupe uslijed “specijalnog rizika” na koji su uticale jedna ili više niže navedenih okolnosti: 194 195 Draškić dr Mladen. član 17 i 18). op. Institut za uporedno pravo.cit. 442. takođe. Za gubitak i oštećenje (povredu integriteta pošiljke) drumski transporter odgovara od momenta preuzimanja stvari do trenutka predaje (isporuke) primaocu. zaista. 51-67. drumski prevoznik odgovara po sistemu objektivne odgovornosti odnosno na osnovu fakta prouzrokovanja štete. str. izbjeći ili otkloniti. 196 Opširnije o višoj sili: Trifković dr Miloš. str. kao što je slučaj i sa željeznicom.cit. oštećenje ili zakašnjenje. Trifković dr Miloš. respektabilno. a za povrede ostalih dužnosti odgovara po sistemu pretpostavljene subjektivne odgovornosti (otežana pretpostavka krivice). Drumski prevoznik može odgovarati: za slučaj gubitka stvari (potpunog ili djelimičnog). op.

a) upotreba otvorenih i nepokrivenih vozila. b) nedostatak ili rđavo stanje ambalaže za stvar koja je po svojoj prirodi podložna rasturu ili oštećenju. u načelu. truljenja. visina se obračunava prema berzanskoj cijeni stvari. a u nedostatku nje. jednog ili više. obračun se vrši na osnovu “normalne vrijednosti stvari iste vrste i kvaliteta”. f) prevoz živih životinja. po tekućim cijenama. u slučaju oštećenja iznos naknade štete ne može prijeći iznos koji bi prevoznik morao da plati za gubitak pošiljke odnosno dijela pošiljke (CMR. uz mogućnost regresa od podvozara. Ipak. obarati pretpostavku. pretpostavlja se da je to uzrok. 25). U tim slučajevima. e) nedovoljna ili nepotpuna oznaka ili brojke na paketima. d) priroda stvari koja je po svojim svojstvima izložena gubitku ili oštećenju (potpunom ili djelimičnom) naročito zbog loma. što je čest slučaj u drumskom transportu. ako postoji njegova kvalifikovana krivnja (zla namjera ili krajnja nepažnja). drumski prevoznik se ne može pozivati na pravila koja isključuju ili ograničavaju njegovu odgovornost ili prebacuju teret dokazivanja na suprotnu stranu. To se proširuje i na lica koja su po nalogu prevoznika radila na izvršenju prevoza (službenike. prevoz živih životinja. “uz plaćanje posebnog dodatka deklarisati u tovarnom listu vrijednost pošiljke ili specijalnog interesa i tada ograničenja odgovornosti prevoznika ne važe. sušenja. zastupnike ili bilo koje drugo lice čijim se uslugama prevoznik koristio). ako stvari nemaju berzansku ni tekuću cijenu. s obzirom na okolnosti slučaja. c) manipulacije. Za štetu koja je prouzrokovana radnjama podvozara odgovara ugovorni prevoznik. normalnog rastura ili dejstva insekata. Već je rečeno da pored ugovornog prevoznika može biti angažovan podprevoznik (podvozar) i uzastopni prevoznik. Isto tako. naknađuje samo stvarnu štetu. drumski prevoznik naknađuje dokazanu štetu koja ne može biti veća od iznosa naknade za prevoz. Solidarna odgovornost podvozara 222 . utovar. I u drumskom prevozu postoji princip ograničenja odgovornosti prevoznika. član 23. U tom smislu važe sljedeća pravila: za slučaj gubitka ili oštećenja (potpunog ili djelimičnog) naknada se određuje po vrijednosti stvari u vrijeme i u mjestu otpreme. rđe. Drumski prevoznik. ako je upotreba takvih vozila izričito ugovorena i upisana u tovarni list. U slučaju zakašnjenja. Kada prevoznik ustanovi. postoje slučajevi kada zakonska pretpostavka u korist prevoznika ne važi: neuobičajeni manjak ili gubitak koleta. da je gubitak ili oštećenje moglo nastati iz nekog od navedenih razloga. Imalac prava može dokazivati suprotno. sam prevoznik mora dokazivati da je preduzeo neophodne radnje i djelovao prema svim specijalnim instrukcijama. Međutim. pošiljalac može. prevoz obavljen vozilom specijalno opremljenim. ako nije upakovana ili nije uredno upakovana. curenja. slaganje i istovar stvari od strane pošiljaoca ili primaoca (adresata) ili lica koja su radila po njihovim nalozima.

uopšte. posljednji prevoznik i prevoznik na čijem dijelu puta je prouzrokovana šteta. netačnosti ili neispravnosti podataka i isprava koje se prilažu uz tovarni list. i nakon isteka dodatnog roka za utovar. U cilju obezbjeđenja potraživanja. oštećenje i zakašnjenje solidarno odgovaraju ugovorni prevoznik. Potraživanja iz ugovora imalac prava ostvaruje podnošenjem reklamacije u pismenoj formi ili tužbe. Tako. ne utovari pošiljku na vozilo.postoji u slučaju kada on od ugovornog prevoznika sa pošiljkom preuzme i tovarni list jer se tada. za svoje radnje ili propuste. po zakonu. Prema principu koneksiteta to pravo se odnosi samo na stvari preuzete na prevoz.PRESTANAK PRAVA IZ UGOVORA 1. Kod uzastopnih prevoza za gubitak. slaganja i istovara stvari. tada solidarno odgovaraju svi prevoznici. smatra da je ugovorna strana u ugovoru o prevozu (ZOO. Normalan način gašenja obaveza jeste ispunjenje ugovora. Utvrđeni su rokovi za reklamaciju koji su različiti i zavise od okolnosti slučaja. I prevoznik može odustati od ugovora ako pošiljalac. član 677). nedostatka. neispravnog prenosa negocijabilnog tovarnog lista u skladu sa pravilima mjeničnog prava. 2. Pošiljalac odgovara za štetu nastalu zbog: netačnih i nepotpunih podataka unesenih u tovarni list. prevoza opasnih stvari bez upozorenja prevoznika. za cijeli prevozni put (CMR. uvijek postoji solidarna odgovornost prvog i zadnjeg vozara. kao i u drugim granama transporta. pošiljalac može odustati od ugovora kada prevoznik kasni sa započinjanjem prevoza toliko dugo da on nema interesa za ugovoreni prevoz. Dakle. Ako se ne može utvrditi na čijem dijelu puta je šteta prouzrokovana. član 40). V . U transportnom pravu postoje slučajevi kada jedna od ugovornih strana može odustati od ugovora. zakon je konstituisao u korist drumskog prevoznika pravo zaloge i pravo pridržaja. 223 . Prestanak ugovora Ugovor o drumskom prevozu prestaje na jedan od načina o prestanku obligacija iz ugovora. Odgovornost pošiljaoca Pošiljalac odgovara. nepridržavanja uputstava prevoznika prilikom utovara.

smatra da je stvar izgubljena. bilo da se radi o gubitku ili oštećenju stvari ili zakašnjenju. 224 . Zastara potraživanja Potraživanja iz ugovora o prevozu stvari drumom zastarijevaju za jednu godinu dana.2. Za potraživanja nastala zbog gubitka stvari rok teče od dana kada se. Kada se radi o potraživanju zbog oštećenja ili zakašnjenja rok počinje teći od dana kada je prevoznik predao stvar. prema okolnostima slučaja.

ovim putevima prevoze se lica i stvari (tereti) što je predmet obrade. Upravo radi toga rijekama se prevoze masovni. Njegov značaj usko je povezan sa privrednim.pomoćni šlep). ugalj) mada se prevoze i druge stvari (nafta. Inače. ima veliki privredni značaj za saobraćajni sistem jedne zemlje. 1985. Beograd. Rizik koji postoji ne izražava se u takom vidu kao što to može biti “rizik mora” (perils of the seas). pijesak. komadna roba i dr. U unutrašnjoj plovidbi nema plovnih objekata (brodova) koji krstare. Ugovorom o prevozu stvari u unutrašnjoj plovidbi brodar se obavezuje da preveze stvari od pristaništa (luke) ukrcaja do pristaništa odredišta (luke iskrcaja). Obično se naziva i “riječnom plovidbom” zbog najvećeg značaja riječnog prevoza. po pravilu u nepromijenjenom stanju. kabasti. odnosno unutrašnjim plovnim putevima. iskrcaj) je svedena na minimum 197 kao i troškovi. 36-59. razvojem područja kroz koja vodeni put protiče. kojih može biti više. (“lutaju”) vodenim putevima kao što je slučaj u pomorskom saobraćaju .POJAM.GLAVA ČETVRTA UGOVOR O PREVOZU STVARI U UNUTRAŠNJOJ PLOVIDBI (UNUTRAŠNJIM VODAMA) I . ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI 1. jezerima i kanalima. palete) ili crpni sistemi za tečne terete. Značaj unutrašnje plovidbe Prevoz unutrašnjim vodama. 225 . str. specijalno slobodnoj plovidbi. klauzula. Kombinovani prevoz robe. Opšti je stav da je prevoz unutrašnjim vodama jedan od najjeftinijih oblika transporta (10-15% jeftiniji od željezničkog).).slobodna plovidba. U slučaju da treba prekrcati teret sa jednog šlepa (nasukivanje. tako da manji brodovi sa manjim troškovima mogu prevoziti velike terete. uz naknadu (naplatu prevoznine). Ovaj ugovor je znatno jednostavniji od ugovora pomorskog prevoza zbog karaktera plovidbe i prirode prevoznog puta. 2. Zato u ugovor nije potrebno navoditi niz uslova. kvar tereta. posebno rijekama. naročito industrijskim. vrši se šiftovanje (šifter . Pogonska snaga (brod) najčešće je odvojen od nosioca tereta (šlepova). Naučna knjiga. Pojam ugovora Unutrašnja plovidba obuhvata prevoz rijekama. građevinski materijal. posebno kada se koriste savremene transportne posude (kontejneri. rasuti i jeftini tereti odnosno stvari čija je cijena na tržištu relativno niska (kamen. 197 Detaljnije o pravnim problemima kontejnera: Arsić dr Zoran. instrukcija koje se primjenjuju za različite slučajeve i okolnosti u pomorskom prevozu. opadanje vode) na drugi. Manipulacija teretom (ukrcaj.

pismena zakonska forma (forma ad solemnitatem). U pravnoj teoriji je sporan pojam riječnog 198 pristaništa i operativne obale. 511. pojava plićaka. zakonskog založnog prava na brodu i drugih prava. 454. havarije. II . Kao i u pomorskom prevozu i ovdje veliki značaj imaju običaji i opšti uslovi poslovanja luke ukrcaja i iskrcaja odnosno pristaništa. kao i u pomorskom prevozu. krivina) ili postoje umjetne zapreke kao što su mostovi. Prevoz je vezan za vodostaj koji oscilira. Pošto se prevoz unutrašnjim vodama odvija u istom pravcu riječna pristaništa. ovisi o mogućnosti zamrzavanja. Obje strane potpisuju tovarni list. ako krcatelj zahtijeva. odgovornost. član 496). 515). 226 . U toj materiji ona imaju značaj primarnog izvora. 496.Prevoz unutrašnjim vodama ima i svoje nepovoljnosti usljed prirodnih i vještačkih zapreka. Za ostale ugovore može se predvidjeti ugovorena forma. brodar je dužan. brodskih isprava i knjiga. ukrcaj. ograničenja odgovornosti . ovisi od padavina.ZAKLJUČIVANJE I ELEMENTI UGOVORA 1. op. da izda teretnicu ili tovarni list. s tim što zakonodavac izričito navodi kada postoje specifičnosti za unutrašnju plovidbu (subcharter. 473.str. Uveden je princip jedinstvenih pravila za pomorsku i unutrašnju plovidbu. član 483). 3. posebno kada se radi o pravilima koja se odnose na ukrcaj tereta (ZPUP. odustanak od ugovora. 504.član 448. Zaključivanje ugovora i isprave o prevozu Na zaključivanje ugovora u unutrašnjoj plovidbi primjenjuju se ista pravila kao i kod pomorske plovidbe. 551. Teretnica se izdaje u jednom primjerku. 506. Specifična rješenja za unutrašnju plovidbu postoje i u pogledu upisa brodova u registar. Pravni izvori Ugovor o prevozu stvari u unutrašnjoj plovidbi regulisan je istim pravnim izvorima kao i pomorski: Zakonom o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi (ZPUP) te Zakonom o obligacionim odnosima (ZOO). 500. Radi toga kao i činjenice da se plovidba odvija uvijek u istim pravcima ovaj vid transporta redovno je povezan sa željezničkim i drumskim prevozom (kombinovani prevoz). isprave.cit.Carić dr Slavko . a 198 Vilus dr Jelena . odnosno riječni brodari donose svoje tarife isto kao i željezničke organizacije.Šogorov dr Stevan. brane i sl. Brodarski ugovor za više putovanja ili na vrijeme za cio brod zaključuju se u pismenoj formi. I tovarni list se izdaje u jednom primjerku i prati stvari (ZPUP. član 504. ovisi o različitoj dubini vode (plitak gaz. Što se tiče prevoznih dokumenata. 570). Izdavanje tovarnog lista može zahtijevati i brodar (ZPUP. a ne kao kod pomorskog prevoza.

Kod brodarskog ugovora na vrijeme za cio brod (čartera). Inače.potpisi se mogu zamijeniti pečatom ili faksimilom. što je bitno drugačije nego kod brodarskog ugovora o prevozu stvari morem (ZPUP. Popis isprava unosi se u tovarni list. U međunarodnom transportu sastavlja se i brodski manifest koji sadrži podatke i popis tereta (stvari) i predaje se carinskim vlastima. Stvari prate i druga dokumenta kao što su carinske. Specifičnost ovog ugovora ogleda se kod podčartera. oznake za identifikaciju. Ugovor može sadržavati odredbe o naknadnim dispozicijama. sanitarne. pristanište ukrcaja. težina. član 518). Ako brodar nije unio primjedbe. valjanost ili sadržaj ugovora o prevozu (ZPUP. U protivnom on se ne može zaključiti. Bitni elementi ugovora Lica koja se pojavljuju u pomorskoj mogu se pojaviti i u unutrašnjoj plovidbi (brodar. podčarterski ugovor se može zaključiti pod uslovom da brodarski ugovor ne isključuje zaključenje podčartera sa trećim licem. naručilac. ugovor o podčarteru u unutrašnjoj plovidbi može se zaključiti samo ako je brodarskim (principalnim) ugovorom to dozvoljeno. krcatelj. I ovdje se određuju stojnice i prekostojnice. član 520). te opis tereta (broj komada ili koleta. član 448). 227 . ako se prevozi opasan teret). 2. veterinarske i druge isprave. primalac. Naime. tovarni list je dokaz da je zaključen ugovor o prevozu i da je u njemu navedeni teret primljen u stanju i pod uslovima kako su upisani u tovarni list. Upiše li brodar primjedbe u tovarni list zakonska je pretpostavka da je teret preuzeo onako kako je predao primaocu. naznačenje opasnosti. obim ili količina. Nepostojanje. U oba slučaja postoji mogućnost suprotnog dokazivanja (ZPUP. član 517). Troškove naknadnih dispozicija snosi nalogodavac. Podatke u tovarni list i njegove prepise unosi krcatelj. odnosno iskrcaja. neispravnost ili gubitak tovarnog lista ne utiče na postojanje. zakonska je pretpostavka da je teret primio onako (količina i stanje) kako je upisano u tovarnom listu. Zakon je odredio obavezne elemente tovarnog lista. a brodar može kao i kod teretnice da unese primjedbe (marginalije). kojih je znatno manje nego kod teretnice (ZPUP. Može se izdati i jedan prepis tovarnog lista s potpisom brodara. korisnik prevoza).

dok se vozarina ne mijenja. krcatelj je dužan pridržavati se uputstava brodara (zapovjednika broda). koja je sastavni dio tarife. pa dođe do zakašnjenja. brodar je dužan izvršiti prevoz ugovorenim brodom. Troškovi šiftovanja padaju na teret stvari koje se prevoze. Prilikom prevoza tereta. Prilikom ukrcavanja. ako postoje. 2. jer se smatra da su matični šlep i šifter ista cjelina. mogu nastati okolnosti koje zahtijevaju olakšanje šlepa i prekrcaj stvari na drugi šlep (šiftovanje). osim kod brodova linijske plovidbe gdje brodar preuzima stvari ispod čekrka (ZPUP. U pogledu vozarine. Uobičajeno je da se težina denčanih pošiljki vrši po gazu šlepa. Pravila zakona o zajedničkoj havariji primjenjuju se pod uslovom da je njihova primjena ugovorom izričito predviđena (ZPUP. Obaveze stranaka U unutrašnjoj plovidbi ukrcavanje tereta na brod vrši krcatelj. za vrijeme unutrašnje ili pomorske plovidbe (plovidba na graničnim vodenim putevima). Ako se prevoz vrši dijelom u pomorskoj. Brodar može suprotno dokazivati. brojanje i uopšte. Nema oslobađanja od odgovornosti ako korisnik prevoza dokaže suprotno (ZPUP. provjera stanja tereta vrši se prilikom predaje. a s obzirom na prirodu vodenog puta. ukrcavanja ili iskrcavanja od strane krcatelja ili primaoca. član 796). član 557). U pogledu postupanja brodara sa teretom za vrijeme prevoza. brodar odgovara prema 228 . Kao i u pomorskoj plovidbi. pomanjkanja ili slabog stanja ambalaže. Odgovornost stranaka Brodar odgovara za svako oštećenje. prava zaloge i zastare potraživanja važe pravila koja se odnose na ugovore u pomorskoj plovidbi. predaje tereta i plaćanja vozarine važe pravila kao i kod pomorskog prevoza. a kod ostalih masovnih pošiljki na osnovu srednjeg gaza primjenom tabele gaženja. Obično je tarifom ili ugovorom predviđeno da se šiftovanje vrši po odluci brodara uz obavijest stranci. ugovorenim putem i u ugovoreno vrijeme. odnosno pravila opštih uslova poslovanja brodara. prirode stvari i prevoza živih životinja. Oslobađa se od odgovornosti ako “učini vjerovatnim” da je šteta mogla nastati usljed: smještaja tereta na palubu.III . a dijelom u unutrašnjoj plovidbi (kombinacija tih plovidbi). Ako vrijeme i put nisu predviđeni ugovorom dužan je to izvršiti uobičajenim putem i u primjerenom roku. manjka ili gubitka došlo. Vaganje.OBAVEZE I ODGOVORNOST STRANAKA 1. manjak ili gubitak tereta. U slučaju sumnje kada je do oštećenja. kao i za zakašnjenje. Za štetu odgovara po sistemu pretpostavljene subjektivne odgovornosti. član 473). tada se primjenjuju propisi koji su nepovoljniji za brodara. od preuzimanja do predaje.

član 551). prema ugovoru. mora izvršiti predaja tereta. 229 . Mjerodavan je zakon luke iskrcaja (ZPUP.propisima koji važe za pristanište (luku) gdje se.

230 .

GRAĐENJU I OSIGURANJU GLAVA PRVA UGOVOR O LICENCI I POJAM POSLA I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. mjeriteljstvo i intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine (dalje: Institut). čl. 200 U istu granu je uključena i nova. Izumi. 201 Oba imaju apsolutni karakter. Najvažnije među njima su stekle status objekta prava.glasnik BiH 22/02) (dalje ZIS). Vezanost navedenih objekata sa jedne strane za ličnost stvaraoca. ime i oznaka uređeni su poslovnim pravom tehnička unapređenja i znakovi razlikovanja (modeli. pod zakonskim uslovima svome titularu daju monopolska ovlaštenja i djeluju prema svim drugim licima (erga omnes). Upravo zbog toga se većina prava industrijske svojine upisuje u posebne registre kod Instituta za standarde. Odnosi povodom tih objekata uređeni su posebnim granama prava. Prenosiva su samo ona prava industrijske svojine koja imaju imovinski karakter. naučna i umjetnička djela. specifična i tajna kombinacija poznatih savremenih tehničkih i tehnoloških znanja. Ugovor 199 Zakon o vanjskotrgovinskom poslovanju. U prvom slučaju se i u zakonodavstvu i u teoriji govori o prenosu prava. predmet su autorskog prava. pravo na trgovačko ime i oznaku izričito svrstava u pravo industrijske svojine. 51 (Sl. Ona su istovremeno i lična (moralna) i imovinska prava. trgovačko 199 i pravom industrijske svojine. Firma. RBiH 20/95) (dalje ZVTP). ali i kompjuterski programi. iskustava i vještina koja se može primijeniti u industrijskoj i drugoj proizvodnji (know-how) koje kao posebnu kategoriju uvodi i ZOO (član 686). 201 ZIS. čl. 200 Osnovni izvor prava u ovoj oblasti Zakon o industrijskom vlasništvu u Bosni i Hercegovini (Sl. 3. Književna. robni i uslužni žigoviindustrijski dizajn i geografske oznake) spadaju u pravo industrijske svojine. 231 .DIO ČETVRTI UGOVORI O LICENCI.l. Prava industrijske svojine mogu se prenositi na druga lica u cjelini i djelimično. Pojam posla Kreativnost je izuzetno značajan faktor uspješnog privređivanja. Zbog toga duhovne tvorevine kroz koje se ona izražava imaju posebnu ekonomsku vrijednost. a sa druge podložnost objektiviziranom tržišnom vrednovanju dovodi do dvostruke prirode prava koja povodom njih nastaju.

Beograd. Značaj ugovora o licenci je ogroman. uzorak i modeli. Pored prenosivih objekata industrijskog vlasništva.711). između njih postoji značajan stepen ujednačenosti. 204 Verona dr Albert: “Licencni ugovor u jugoslovenskom. Pariška konvencija za zaštitu industrijskog vlasništva (1883). Bez obzira na predmet. 133. Ta činjenica je uticala i na izgled izvora prava za ovaj ugovor. čl. Takva licenca se naziva ugovornom. Tu mogućnost ima podnosilac prijave patenta. 686 . 202 Prenos samo prava na upotrebu ili korišćenje objekata industrijske svojine. tačka 4. 1981. ugovorom o licenci se mogu ustupati i prava koja još nisu definitivno zaštićena. dopuštanje ili slobodu za korišćenje tuđeg isključivog prava industrijskog vlasništva. Zbog toga je ugovor o licenci kao samostalan pravni posao ili kao dio šireg ugovornog akta prisutan u većini poslova transfera tehnologije i direktnih stranih investicija. član 50 koji reguliše pravo na korištenje patenta za povjerljivi pronalazak od strane nadležnog ministarstva odbrane. osim kolektivnog žiga i geografske oznake . žig. inozemnom i međunarodnom pravu”. 106-107. Madridski sporazum o međunarodnoj registraciji žigova (1981) i Lokarnski sporazum za međunarodnu klasifikaciju modela i uzoraka (1968). ZIS. One potiču najprije iz osobenosti objekata i prava industrijske svojine. str.“licentia” . Poslovna politika. Zahvaljujući snažnim tendencijama ka unifikaciji rješenja ove dvije grupe pravnih vrela. 202 203 232 . a primaocu sticanje potrebnih znanja brzo i uz minimalizaciju rizika. Tako je postupio i Zakon o obligacionim odnosima (čl.i označava dozvolu. On je instrument koji omogućava prenosiocu valorizaciju resursa uloženih u naučnoistraživački i organizacioni rad. 1984. ustupaju se isključivo ugovorom. 2. 205 ZIS. Zagreb. Za nas su najznačajnije sljedeće međunarodne konvencije: Konvencija o osnivanju svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo. 205 Ostali prenosivi objekti prava industrijske svojine: tehničko znanje i iskustvo (know-how). uzorka i žiga. a potom iz zakonske regulative unutar koje se autonomija volje stranaka mora da kreće. koji se sada definišu kao industrijski dizajn.kojim se to čini je po svojoj pravnoj prirodi ugovor o cesiji. 116 i čl. Riječ je latinskog porijekla . Izvori prava Izvori prava za ugovor o licenci se mogu podijeliti na međunarodne i domaće. Informator. 1. O ovome ugovoru vidjeti Besarović dr Vesna: “Pravo industrijske svojine i autorsko pravo”. str. svaki ugovor o licenci ima izvjesne specifičnosti. odnosno Sud Bosne i Hercegovine za davanje prinudne licence. Us prkos tome moguće je konstruisati i opšti tip ugovora o licenci. modela. U principu se i patent prenosi na isti način. 203 naziva se licencom ili licencijom. 204 Dopuštenje za korištenje tuđeg patenta može biti zasnovano na administrativnom aktu nadležnog upravnog organa.

a stjecalac licence se obavezuje da mu za to plati određenu naknadu” (čl. tehničkog znanja i iskustva. On uređuje ona pitanja sadržaja ugovora o licenci koja su značajna za zaštitu interesa domaćih subjekata i cijele zemlje u ovim poslovima sa elementom inostranosti. str. 3. Zakon o obligacionim odnosima sadrži detaljnu regulativu opšteg tipa ugovora o licenci (čl. 233 . Donošenjem ZIS-a ova materija se nalazi skoro isključivo u oblasti obligacionih odnosa. pa predstavlja i bitan elemenat ugovora. 54) i zabranjene klauzule (čl. 132 ZIS). 56 ZVTP). ugovor se upisuje u odgovarajući registar koji vodi Institut. dugotrajnost i važnost ugovora o licenci naveli su zakonodavca da zaključivanje ugovora o licenci uslovi postizanjem sporazuma stranaka u pismenom obliku (čl. Smatra se da je on podvrsta ugovora o prodaji. intelektualnog vlasništva (ugovor o cesiji) formalan (čl. Pojam ugovora “Ugovorom o licenci obavezuje se davalac licence da stjecaocu licence ustupi u cjelini ili djelimično pravo iskorištavanja izuma. II POJAM I BITNI ELEMENTI UGOVORA 1. Upis može tražiti svaka od stranaka (čl. Pravna priroda razmatranja ugovora je sporna u teoriji. koji vodi i registar tih ugovora (čl. posvećen utvrđivanju materijalno-pravnog režima objekata industrijske svojine koji se. ugovor o licenci je ovim dobio svojstvo imenovanog pravnog posla. 64. Ova forma ima svojstva ad solemnitatem. Uporedni pregled pokazuje da se ugovor o licenci zaključuje u pisanom obliku i onda kada po nacionalnim 206 Pored toga. Ugovori o licenci prava industrijske svojine i know-how sa stranim licem obavezno se prijavljuju organu nadležnom za ekonomske odnose sa inostranstvom. pravilo je da je ugovor o prenosu prava pravima nije formalan. Uz uvažavanje specifičnosti pojedinih predmeta industrijske svojine. Pošto se ugovorom o licenci prenosi pravo korištenja apsolutnim pravom. Zaključivanje ugovora Složenost. on se može upisati u registar. 686-711). komutativan. 686 ZOO).prema svima (erga omnes). Obavezne (čl.Od domaćih izvora na prvom mjestu se nalazi ZIS. da postoje 206 Verona dr Albert. prenose ugovorom o licenci. 687 ZOO. U domaćem prometu. Ugovor koji nije upisan proizvodi pravne posljedice samo prema strankama (inter partes). zajedno sa pravima nad njima. Drugo mjesto zauzima Zakon o vanjskotrgovinskom poslovanju. odnosno primjene ZOO. Napokon. Registrovani ugovor djeluje i prema trećim licima . žiga. 55) odnose se na ugovore o licenci patenta i znanja (know-how). 63 ZVTP). čl. teretan i formalan. da su najjače izraženi elementi zakupa. isto djelo. Ovaj obligacioni pravni posao ima sljedeće karakteristike: dvostrano je obavezan. uzorka ili modela. 130 ZIS).

oblika. Ako prijavu podnosi više lica zajedno i ako im je pravo priznato kao suvlasnicima. odnosno uzorke.osnove da se svrsta u grupu ugovora čije je obilježje propuštanje ili trpljenje upotrebe sopstvenog prava itd. Ipak. 97 234 . 210 “Industrijskim dizajnom štiti se izgled cijelog ili dijela proizvoda koji je nov i čiji je individualni karakter rezultat posebnih obilježja linija. nov. str. Verona dr Albert. isto djelo. kao jedna strana u prvom ugovoru o isključivoj licenci. Vrsta prava utiče i na rješenje u ugovoru o licenci. Patent je pravo kojim se štiti pronalazak iz bilo kog područja tehnike. 19 210 ZIS. čl. str. svi moraju dati saglasnost za zaključenje ugovora ili se zajednički moraju pojaviti kao davaoci prava korištenja. 208 2. odnosno materijala proizvoda samog po sebi ili njegovih ornamenata. 110. On se može posmatrati kao objekat industrijske svojine radi koga se ugovor zaključuje i kao karakteristična radnja koju povodom određenog objekta treba da izvrši prenosilac. str. 69 211 ZIS. isto djelo. odnosno prava industrijske svojine. odnosno uslužni žig. koji se sada definiše samo kao žig je znak koji se može grafički prikazati i koji je podoban za razlikovanje roba. 29-36. 36 i Besarović dr Vesna. nosilac prava iskorištavanja objekta industrijske svojine i podnosilac prijave patenta.” 211 Raniji zakon je industrijski dizajn definisao kao modele. Navedenim 207 208 209 Vidjeti Verona dr Albert. mogu se podijeliti po različitim osnovama. Najuopštenije govoreći. 2. odnosno žiga (čl. davalac licence. modela ili uzorka-industrijskog dizajna. dakle. 207 Sve ovo ukazuje i na mješovitu pravnu prirodu posla. davalac licence može biti: vlasnik apsolutnog prava industrijske svojine na predmetu licence.1. fizičko ili pravno lice. 132 ZIS). Svi ovi objekti. Predmet ugovora Predmet ugovora o licenci je složena pojava. Besarović dr Vesna. narocito. odnosno usluga drugog učesnika u privrednom prometu”. Subjekti ugovora Subjekti ugovora su davalac i primalac licence. Bitni elementi ugovora 2. Određivanje davaoca opredjeljuje ugovor o licenci kao pravni posao intuitu personae. čl. isto djelo. Određivanje davaoca licence daleko je složenije.2. str. kontura. u literaturi dominira izričito ili prećutno izražen stav da je u pitanju samosvojna vrsta ugovora (sui generis ugovor). koji ima inventivnu razinu i koji se može industrijski primjeniti. koji je 209 Robni. Kao primalac licence se u zakonskim okvirima može pojaviti bilo koje domaće ili strano. odnosno usluga jednog učesnika u privrednom prometu od istih ili sličnih roba. boja. čl. 110 ZIS. isto djelo.

a industrijski dizajn 10 godina (čl. naprijed citirano djelo. Garancije koje padaju na davaoca licence pokazuju da je u pitanju obaveza rezultata.predmetima ugovora o licenci treba dodati i “znanje i iskustvo”. niti je može prenijeti nekom trećem licu. 695 ZOO) ne može koristiti ni sam. Radnja koja je predmet ugovora o licenci je ustupanje ovlaštenja na iskorištavanje nekog od objekata prava industrijske svojine. 2. čija je definicija već data. S obzirom na strogost ograničenja. patent traje 20 godina. tako patent sa skraćenim trajanjem traje 10 godina. mora izričito ugovoriti (čl. Postoje i izuzeci. Ukoliko je davalac licence zadržao za sebe bilo kakvo pravo iskorištavanja licence ili neku mogućnost da prenos izvrši i trećim licima. 688 ZOO). Zakonska pretpostavka da je licenca prostorno neograničena mora biti opravdana tumačenjem cijelog ugovora. Zabrana se odnosi kako na cijelo pravo. Oni služe i kao mjerilo za osnovnu podjelu licenci. 60 i 113 ZIS). 690 ZOO). budući da se u ovom slučaju ne traži izričito ugovaranje ograničenja (čl. 689 ZOO). 686 ZOO). Isključiva licenca je ona kod koje primalac stiče pravo isključivog iskorištavanja predmeta licence. Suprotno Carić dr Slavko u “Komentaru Zakona o obligacionim odnosima”. st. dr Slobodan Perović i prof. produžiti za još najviše 5 godina (čl. 690 ZOO). Sam prenos se može izvršiti u različitim modalitetima. Ugovor o licenci nikada ne može trajati duže od perioda zakonske zaštite prava koje se prenosi (čl. A to znači da je on u “granicama prostornog važenja licence” (čl. Mislimo da član 695 ne daje dovoljno osnova za ovakvo tumačenje. 235 . Utvrđuje se ugovorom i predstavlja njegov bitan elemenat (čl. 212 Čl. Računajući od dana podnošenja prijave.3. 689. 2 ZOO dozvoljava i tumačenje po kome postoji mogućnost davanja njenog predmeta. Kvalifikacija licence prema ovome mjerilu zavisi od sadržaja konkretnog ugovora. licenca je neisključiva. čim suprotno nije izričito predviđeno u ugovoru. 2 i 3 ZIS). st. prema obimu i mjeri prenosa ovlaštenja na primaoca licence. Napokon. Prostorna ograničenja na području Bosne i Hercegovine ne smiju biti suprotna propisima o jedinstvenom tržištu (čl. str. a trajanje patenta po proteku 20 godina može se. Cijena Naknada je protuvrijednost koju primalac stavlja na raspolaganje davaocu licence za ustupljeno pravo iskorištavanja objekta intelektualne svojine koji je predmet ugovora. dr Dragoljub Stojanović. 473-474. Naknada mora biti određena ili odrediva. Zakon o obligacionim odnosima pretpostavlja postojanje neisključive licence. izuzetno. 60. ona može biti potpuna i djelimična. redaktori prof. tako i na sve varijante korištenja predmeta 212 logično je da se isključivost licence licence. Licenca može biti prostorno neograničena i ograničena.

str. Ona značajno utiče na način kasnijih izmjena i dopuna ugovora i raskid samoga posla (čl. Predaja predmeta licence Predaja predmeta licence je karakteristična obaveza davaoca. 214 Svi navedeni metodi mogu biti primijenjeni i u nekoj kombinaciji o kojoj se stranke dogovore. 2. isto djelo.1. 122. citiranog djela. kombinovani način odredivanja cijene. Obaveze davaoca licence 1. str. str. Forma ugovora Pošto se ugovor o licenci mora zaključiti u pismenom obliku. Čović dr Šefik i Trifković dr Miloš: “Modeli ugovora o poslovnoj saradnji sa inostranstvom (sa komentarima)”. 216 Verona dr Albert. Burnazović dr Tufik . 703 ZOO se uzdržava od ovakve kvalifikacije prirode odredaba koje su u njemu sadržane. tržišta i monopola. 485-486.Na vrijednost licence utiču faktori proizvodnje. isto djelo. Sarajevo. 215 Ovo je tzv. Besarović dr Vesna. jasno je da i forma ugovora ima svojstvo bitnog elementa. Ona se može ugovoriti u paušalnom iznosu. isto djelo. isto djelo. Prema Begtić dr Rešad. 703 ZOO). Carić dr Slavko u komentaru čl. 215 Način određivanja cijene utiče na modalitete plaćanja i na obaveze primaoca licence koje su povezane sa plaćanjem cijene. 213 Složenost ovih činilaca i nužnost njihove ne samo objektivne nego i subjektivne procjene dovela je do više načina određivanja visine naknade. ako je ona “postala očito nesrazmjerna u odnosu prema prihodu koji sticalac licence ima od iskorištavanja predmeta licence” (čl. smatra da je u ugovor o licenci uvedena klauzula o 216 promijenjenim okolnostima. Besarović dr Vesna. 89. prema prometu i po veličini dobiti. po komadu. a ne i zbog naknadnih “okolnosti koje otežavaju ispunjenje obaveze jedne strane” (čl. isto djelo. 67 i 68 ZOO). Vidjeti str. dozvole za korištenje i predaje tehničke dokumentacije potrebne za praktičnu primjenu predmeta licence. Zbog toga se omogućava svakoj zainteresovanoj strani da zahtijeva izmjenu ugovorene naknade. str. Ekonomski institut. str. Iako do nesrazmjerne naknade i koristi može doći i isključivo usljed krive procjene jedne od ugovornih strana. Ona se sastoji od tri radnje: uručenja patenta ili drugog spisa. III OBAVEZE STRANAKA 1. 29. Vidjeti Besarović dr Vesna. 1982. Faktori koji opredjeljuju vrijednost licence determinišu i (ne)izvjesnost njenog ostvarivanja. 123. 214 213 236 . 122 i Verona dr Albert. 133 ZOO). ipak. str. Ova forma ima zakonski karakter. 89.4. u teoriji prava intelektualne svojine se. srazmjerno materijalnim troškovima proizvodnje.

isto djelo. Prema Zakonu “Davalac licence garantuje sticaocu licence tehničku izvodljivost i tehničku upotrebljivost predmeta licence” (čl. ona se naziva opštom. Garancije za tehničke osobine predmeta licence Prenosilac prava na određenom objektu industrijske svojine jemči primaocu da predmet ugovora i njegova upotreba ispunjavaju tehno-ekonomske uslove predviđene propisima i/ili ugovorom. 1.Uručenje potrebnih spisa i dokumentacije zavisi od vrste objekta koji se licencira. Zakonom o vanjskotrgovinskom poslovanju su taksativno određene četiri restriktivne klauzule u ugovorima o licenci patenta. 114. Zakon izričito zahtijeva da se daju “sve upute” (čl. obaveza garancije ima svojstvo prirodnog sastojka ugovora. Dozvola za korištenje daje se u okviru ugovora i zakona. koje se u njima ne smiju nalaziti (čl. ako jesu posebnom. 54 ZVTP. ZIS ovu materiju ne reguliše više u onom obimu kako je to bilo u ranijem zakonodavstvu. Pošto vremenskih određenja ove obaveze nema. zahtjevi u pogledu tehničke izvodljivost. budući da se tu radi o nepatentiranim izumima ili tajnim vještinama. 114. 692 ZOO). Tehnička upotrebljivost je mogućnost da se primjenom licenciranog objekta obavi zahtijevani proces i/ili dobije proizvod koji će odgovarati stanju tehnike. 603 ZOO). Tehnička izvodljivost je “mogućnost da se tehničkim putem proizvede određeni proizvod ili 218 Ako u ugovoru nisu bliže određeni primijeni određeni postupak u proizvodnji”. 1.3. Kod licence know-how ova obaveza je veoma značajna. 218 217 237 . isto djelo. Besarović dr Vesna. str. Predaja tehničke dokumentacije potrebna za eksploataciju objekta je obaveza koja se najčešće javlja u ugovorima o licenci know-how. str. U mjeri u kojoj počiva na propisu. klauzula sa ovakvom garancijom se mora nalaziti u ugovoru o licenci sa stranim elementima. 55 ZVTP). treba smatrati da ona ima trajan karakter. industrijskog dizajna ili ugovorno ustupanje upotrebe žiga zaključuje ugovor o licenci u skladu sa ovim zakonom i drugim propisima. zahtjevima tržišta i eventualno posebnim uslovima ugovora. Članom 133 ZIS samo utvrđuje da se za ugovorno ustupanje iskorištavanja patenta. Prema Čl. ali može biti sporazumom stranaka precizirana ili čak proširena. Besarović dr Vesna. Davanje uputstva i objašnjenja Dužnost davanja uputstva i objašnjenja koja su potrebna za uspješno iskorištavanje licence zasniva se na iskustvu po kome patentna prijava i dokumentacija nisu uvijek dovoljne za ostvarivanje svrhe ugovora na strani 217 primaoca licence. 693 ZOO). Kriteriji za njihovo ocjenjivanje zavise od vrste objekta i od toga da li je on već primjenjivan u praksi. te znanja i iskustva (know-how) sa stranim partnerima.2. Ova obaveza postoji na osnovu Zakona (čl. A to znači da se davalac licence mora ponašati pošteno i savjesno.

Davalac licence jemči primaocu da pravo pripada njemu. U vanjskotrgovinskom prometu ova je garancija izričito utvrđena (čl. Pored zakonskih. 220 Verona dr Albert. 694 ZOO) jemči primaocu za svojstva prava koje mu prenosi. Garancija za pravne osobine prenesenog prava Davalac licence prenosi na primaoca pravo iskorištavanja objekta na kome ima apsolutno pravo. Sadržaj ove obaveze sastoji se u održavanju onoga stanja prenesenog prava koje je postojalo u času zaključenja ugovora. 115-119.4. 696 ZOO). str. I drugo. Zbog toga je logično da davalac već po samom zakonu (čl. str. I ta je garancija zasnovana na zakonu te ima svojstva prirodnog elementa ugovora. te da ne postoji ograničenje prava u korist lica koja nisu stranke ugovora. nego i dužnost iskorištavanja predmeta licence. 1. Tu na prvom mjestu spada garancija za tajnost know-how. isto djelo. Obaveze primaoca licence 2. te u zaštiti primaoca od svih pravnih zahtjeva trećih lica. ugovori o licenci patenta i znanja i iskustva moraju sadržavati. garancija za rezultat. 84-86 i Besarović dr Vesna. poslovna praksa je razvila još neke (pod)tipove garancija. Ukoliko je predmet posla isključiva licenca. 2. Primalac najprije. garancija se proširuje. svoju obavezu i 219 O ovim vrstama garancija vidjeti šire kod Verona dr Albert. te po prirodnu okolinu. 54 ZVTP). 54 ZVTP). Suština i ove garancije sastoji se u eventualnoj obavezi davaoca licence da nadoknadi štetu prouzrokovanu nedostacima prenesenog prava. Davalac “jemči da pravo iskorištavanja nije ustupio drugome ni potpuno ni djelimično” (čl. 81. isto djelo. sljedeće garancije: a) Da li će se primjenom predmeta licence dobiti proizvod ugovorenog kvaliteta i b) Neškodljivost dobijenih proizvoda po život i zdravlje ljudi. Ova obaveza postoji tokom cijelog 220 trajanja ugovora.1. između ostalog. str. Iskorištavanje predmeta licence “Sticalac licence dužan je iskorištavati predmet licence na ugovoreni način. u ugovorenom obimu i u ugovorenim granicama” (čl. isto djelo. te jemstvo da su znanja i iskustva prenesena ugovorom o licenci know219 how zaista tajna.Garancije iz Zakona o obligacionim odnosima razvijene su i proširene u spoljnotrgovinskom prometu. da na pravu nisu konstituisana ovlaštenja trećih lica. Ograničavanje toga monopola u korist primaoca je osnovni razlog zbog koga ta strana zaključuje ugovor. 694 ZOO). 238 . garancija za rentabilnost i konkurentnost proizvoda dobijenih primjenom predmeta licence. Citirana formulacija dozvoljava da se ova dužnost dvostruko shvati. Prema specijalnom zakonu (čl. ne stiče samo pravo.

Verona dr Albert. Dozvoljeno korišćenje kasnijim usavršavanjima predmeta licence mora se takođe odvijati u granicama zakona ili sporazuma stranaka. Kod ugovora o licenci know-how. primalac licence ima obavezu čuvanja u tajnosti dobijenih znanja. dakle i onda kada nije izričito ugovorena. str. 221 Način iskorištavanja predmeta licence zavisi od ugovora. odnosno trenutak padanja u docnju sa izvršenjem obaveze. primalac licence odgovara kao i svako treće lice koje se neovlašteno služi tuđim pravom industrijske svojine. Pravo i obaveza iskorištavanja postoje u pogledu predmeta ugovora o licenci. str. 702 ZOO). tačka 1) ZVTP. isto djelo. čak i onda kada je data neisključiva licenca. Suprotno rješenje mora nesumnjivo proizlaziti iz ugovora. uključujući i nepatentirani izum. Ako se naknada utvrđuje prema obimu iskorištavanja predmeta licence. Plaćanje naknade Primalac je obavezan da plati ugovorenu naknadu. st. 698 ZOO). Trajnog je karaktera.pravo iskorištavanja licenciranog objekta mora vršiti u skladu sa ugovorom. Ukoliko one ne postoje.3. Povreda ove dužnosti predstavlja i povredu poslovne tajne davaoca licence. Način plaćanja zavisi od modaliteta po kojem je cijena licence utvrđena i od posebnih odredbi ugovora o ovom pitanju. pa se njeno poštovanje štiti i po tom osnovu. 54. 2. Ova obaveza postoji po samom zakonu (čl. Zbog toga se primalac licence mora suzdržavati od korišćenja naknadnim usavršavanjima objekta industrijske svojine. 88. Besarović dr Vesna. Ugovor o licenci patenta i know-how sa elementom inostranosti mora sadržavati obavezu davaoca da za vrijeme važenja ugovora “primaocu stavlja na raspolaganje poboljšanje na patentu i znanju i iskustvu”. Najvažnije među njima su uređene u Zakonu o obligacionim odnosima. Obaveze uslovljene vrstom ugovora o licenci Različitost objekata industrijske svojine i njihovog iskorištavanja dovela je do pojave obaveza karakterističnih samo za neke tipove ugovora o licenci. ako ugovorom nije za to određen kraći rok” (čl. “sticalac licence dužan je podnijeti davaocu licence izvještaj o obimu iskorištavanja i obračunati naknadu svake godine. isto djelo. 121. Teorija je zauzela stanovište da je primalac dužan i iskorištavati licencu i to činiti na ugovoreni način. 222 221 239 . 2. Suprotno može biti predviđeno prinudnim propisom 222 ili izričito ugovoreno. Ukoliko prekorači utvrđena ograničenja. 1.2. Složenost ovog metoda utvrđivanja i plaćanja cijene zahtijeva da se ugovorom detaljno urede postupci utvrđivanja rezultata poslovanja i rokovi obavještavanja o njima. Tako je postupio i čl. Od rješenja ovih procedura zavisi i početak rokova za plaćanje. primijeniće se opšta pravila obligacionog prava o ispunjenju novčanih obligacija.

223 Vidjeti Verona dr Albert. 84-86. Njegova odgovornost je tada subjektivna. Pored toga. da je teret dokazivanja njenog odsustva na primaocu licence. davalac odgovara samo onda kada je za to kriv. 699 ZOO). str. Besarović dr Vesna. Prava primaoca licence u ovom slučaju ista su kao i prava kupca kada roba ima pravne nedostatke. Prava davaoca licence prema primaocu koji kasni sa plaćanjem naknade analogna su pravima prodavca u slučaju docnje kupca sa plaćanjem cijene. objektivna. a naknada štete se ravna po opštim pravilima. roba proizvedena po licenci mora biti obilježena oznakom o proizvodnji po licenci i kada se ne prodaje pod određenim robnim žigom (čl. isto djelo. Odgovornost primaoca licence Primalac licence odgovara objektivno za neizvršavanje svojih novčanih obaveza. dakle. 115. On može tako dobijene proizvode pustiti u promet sa tim žigom “samo ako je njezin kvalitet isti kao što je kvalitet robe koju proizvodi davalac licence” (čl. Drugi slučaj objektivne odgovornosti davaoca licence postoji onda kada se pojave pravni nedostaci (čl. ukoliko je nedostatak bio skriven. Prava primaoca licence analogna su onima koja ima kupac u slučaju 223 skrivenih materijalnih nedostataka kod ugovora o prodaji (čl. 2. Za neizvršavanje ostalih obaveza primalac licence odgovara subjektivno. 240 . 121 ZOO). pri tome treba voditi računa da se krivica pretpostavlja. Za neizvršavanje ostalih obaveza iz ugovora o licenci.Bude li zajedno sa licencom za određenu proizvodnju ustupljena i licenca žiga kojim se proizvodi obilježavaju. Ta činjenica i karakter obaveza znatno otežavaju položaj primaoca u postupku dokazivanja. primalac licence stiče i posebne zakonske obaveze. Odgovornost davaoca licence Davalac licence odgovara bez obzira na odsustvo svoje krivice za prekršaj obaveza garancije za tehničku izvodljivost i upotrebljivost predmeta licence. str. 700 ZOO). isto djelo. No. Njegova odgovornost u ovom slučaju je. 121 ZOO). IV ODGOVORNOST STRANAKA 1.

2. 112 i 113. Ono je pravovaljano i kada se pribavi 226 Dopuštenje može biti uskraćeno “samo iz ozbiljnih naknadno. ali je namijenjena preduzećima u njegovom sastavu. ista mjerila su relevantna i za klasifikaciju ugovora o licenci. Relativno ograničavanje slobode podlicenciranja postoji onda kada zaključivanje novog ugovora nije moguće bez dopuštenja davaoca licence. lična licenca je ona koja se ne može prenositi na drugoga ukoliko ta mogućnost nije izričito ugovorena. str. isto djelo. 29 ZOO). I ličnost primaoca može biti osnov za klasifikaciju. Tada ima karakter dozvole prema Zakonu (čl. 72. U principu. isto djelo. Ako drukčije nije ugovoreno. Treba istaći da u pogledu zabranjenih i obaveznih klauzula Zakon o vanjskotrgovinskom poslovanju ne pravi razliku između ugovora u kojima je BiH partner davalac i onih u kojima je on primalac licence. Verona dr Albert. isto djelo. Ono što predstavlja specifičnost ovoga posla jesu posebni odnosi između prvobitnog davaoca isključive licence. U spoljnotrgovinskoj razmjeni licence se mogu podijeliti na uvozne i izvozne. 241 . Podjela licenci Podjela licenci može se vršiti prema različitim mjerilima. primalac isključive licence je ovlašten da je ekonomski iskorištava i na taj način što će na treće lice prenijeti pravo njenog korištenja (čl. Ugovorom o licenci mora biti izričito isključena ova mogućnost. Pogonske licence su one koje su ustupljene određenom preduzeću (društvu). ova “licenca nije prenosiva bez 224 Pogonska licenca istodobnog prijenosa samog pogona u kojem se ona koristi. Radi se. Dopuštanje se može dati unaprijed. Pošto vrsta objekta i karakteristike prava koje se prenosi bitno utiču i na izgled ugovora. 71-72 i Besarović dr Vesna. najčešće u samom ugovoru o licenci. 704 ZOO). 95. upotrebu i prodaju proizvoda dobijenih licenciranim postupkom ili obilježenih ustupljenim žigom. dakle. bilo apsolutno. isto djelo. Napokon. primaoca isključive licence i trećeg lica. Koncernskom se naziva licenca čiji je nosilac koncern. licence se dijele na one za proizvodnju. kao “odobrenje”. zavisno od ovlaštenja koje primalac dobija ugovorom. str. str. 224 225 226 Verona dr Albert. O vrstama licenci vidjeti Verona dr Albert. Ovdje ćemo se zadržati samo na onim vrstama licenci koje već nisu obrađene kroz razmatranje predmeta ugovora. Podlicenca Podlicenca ili ugovor o podlicenci je rezultat sporazuma primaoca isključive licence i trećeg lica o prenosu prava iskorištavanja predmeta ugovora o licenci. bilo relativno.” može biti posebno značajna pri prodaji trgovačkog društva ili njegovog dijela. 225 Nelične isključive licence mogu se prenositi na treća lica ugovorom o podlicenci. str. Prema namjeni za koju se preneseno pravo može koristiti. o novom ugovoru o licenci čiji predmet ne može da bude širi od predmeta prvobitnog ugovora o licenci istog objekta (predmeta).V VRSTE LICENCI I PODLICENCA 1.

705 ZOO). njegovim istekom se gasi i ugovor (čl. ugovor se ne može otkazati u prvoj godini svog trajanja. Otkaz Ugovori o licenci sklopljeni na neodređeno vrijeme prestaju otkazom bilo koje stranke. vrijediće dispozitivna rješenja Zakona o obligacionim odnosima. Otkazni rok se ugovara. VI PRESTANAK UGOVORA O LICENCI 1. Ukoliko on ne bude utvrđen u ugovoru. Produžni ugovor je zaključen na neodređeno vrijeme. Prestanak protekom vremena Ukoliko je ugovor o licenci sklopljen na određeno vrijeme. davalac može otkazati ugovor o licenci i bez otkaznog roka. isto djelo. 95. Shodno opštim pravilima obligacionog prava. 708 ZOO). 706 ZOO). Poseban otkaz nije tada potreban. a davalac se tome ne protivi. 707 ZOO). Izložena rješenja ne utiču na pravo stranaka da ugovor raskinu sporazumno. Prema njima. 242 . otkazni zakonski rok iznosi šest mjeseci (čl. koje je prema zakonu ili ugovoru neophodno. str. osim toka trajanja. U ovom rješenju dolazi do izražaja shvatanje po 227 kome je licencni ugovor po svojoj pravnoj prirodi zakup. Ovaj pravni standard tumači se prema okolnostima konkretnog ugovora o licenci. a to znači odmah (čl. Pored toga. zavisno od predmeta licence i ciljeva stranaka. obezbjeđenja koja su dala treća lica prestaju da važe (čl. Davalac licence je ovlašten da od primaoca podlicence zahtijeva “isplatu iznosa koje ovaj duguje davaocu podlicence po osnovi podlicence” ukoliko primalac licence ne izmiruje svoja potraživanja prema njenom davaocu (čl. Po njenom isteku. same mogu da urede sve modalitete raskida. 707). 709 ZOO). Ukoliko stranke ugovor raskidaju sporazumno.razloga” (čl. Ukoliko primalac licence zaključi ugovor o podlicenci bez dopuštanja davaoca. dakle prinudni karakter. 2. Ako primalac licence nastavi da iskorištava predmet ugovora i nakon proteka roka. Načelo autonomije volje važi i u ovome domenu. Jedan izuzetak ipak postoji i on ima zakonski. produžavanje ovakvih ugovora konkludentnim radnjama je moguće. 227 Verona dr Albert. “čak ni kad je davalac licence dao potrebno dopuštenje za zaključivanje podlicence” (čl. pa mora prestati otkazom. smatra se da je ugovor prećutno produžen sa istim elementima. 710 ZOO). Treće lice kao primalac podlicence načelno ne stoji sa prvobitnim davaocem licence ni u kakvom pravnom odnosu.

odnosno raskine. Ovo pravilo motivisano je nemogućnošću davaoca licence da je dalje ekonomski koristi. Ovaj opšti stav ipak trpi dva ograničenja. Za sticaoce licenci situacija je nešto drukčija. Ugovor o licenci može odrediti i uslove pod kojima nasljednici postaju stranka u ugovoru o licenci. 711 ZOO). Nasljednici stupaju u ugovor samo pod zakonskim uslovom da produžavaju djelatnost primaoca licence (čl. 243 . Stečaj ili redovna likvidacija primaoca licence daju pravo njenom prenosiocu da ugovor o licenci otkaže. Nasljednici davaoca licence stupaju u ugovor o licenci samo ako ta mogućnost nije ugovorom isključena. Obrnuto nije slučaj. Prestanak subjektiviteta Smrt fizičkog lica kao davaoca ili primaoca licence ne utiče na ugovor o licenci. Rješenja za pravna lica su drukčija.3. pa analogno pravo nije priznato primaocu licence.

244 .

koji nastavlja tendenciju uporednog prava da se dio ovoga posla zasnovan na autonomiji volje stranaka uredi i ključnim izvorom privrednog prava. Institut za uporedno pravo. str. 2. izvođač. ne preuzima obavezu rada. Izvori prava Najvažniji izvor prava za ugovor o građenju su zakoni. Upravo zbog toga je veoma teško razlučiti posao građenja od samog ugovora kojim se uređuje onaj dio poduhvata koji je zasnovan na autonomiji volje stranaka. Naučna knjiga. 7-8. “ugovor o građenju je ugovor o djelu kojim se izvođač obavezuje prema određenom projektu sagraditi u ugovorenom roku određenu građevinu na određenom zemljištu. Shodno tome. Pojam ugovora Građevinarstvo predstavlja jednu od najsloženijih i najznačajnijih privrednih djelatnosti. Mogu se podijeliti u dvije grupe. Federalni propisi su veoma opširni. dvostrano obavezan. Od dispozitivnih propisa na prvom mjestu se nalazi Zakon o obligacionim odnosima. 549-550. Njega karakteriše i velika isprepletenost prinudnopravnih . Beograd. Ugovoru o građenju su posvećeni članovi 630-647. Beograd.GLAVA DRUGA UGOVOR O GRAĐENJU I POJAM UGOVORA I IZVORI PRAVA 1.1968. nego obavezu postizanja ugovorenog rezultata. sinalagmatičan i formalan pravni posao. 245 . str. Po svojim osobinama ugovor o građenju je teretan. ili na takvom zemljištu. Ukoliko pojedina pitanja nisu u njima regulisana. 228 Po članu 630 ZOO.Carić dr Slavko: “Ugovori robnog prometa“. VI izdanje. a naručilac se obavezuje da mu za to isplati određenu cijenu”. Vilus dr Jelena: “Ugovor o građenju”. odnosno na već postojećem objektu izvršiti kakve druge građevinske radove. kao karakteristični dužnik. Od prinudnih propisa treba spomenuti one koji se odnose na pojedina pitanja finansiranja izgradnje. 1987. Njena važnost je došla do izražaja i u Zakonu o obligacionim odnosima.administrativnih i dispozitivnih imovinskih elemenata. shodno će se primijeniti članovi 600-629 koji sadrže norme o ugovoru o djelu. Prva uređuje urbanističko-komunalne uslove za zaključivanje i izvršavanje ugovora o 228 Vidjeti Kapor dr Vladimir . Već po zakonskoj definiciji ugovor o građenju spada u ugovore o djelu. Oni se mogu podijeliti na imovinske i administrativne. članove 29-34 Zakona o vanjskotrgovinskom poslovanju u kojima su uređena pojedina pitanja kada se u ovom ugovoru pojavljuje element inostranosti.

građenju. te inspekcijski nadzor. projektantske organizacije. Ovo se posebno odnosi na materiju ustupanja izgradnje investicionih objekata od strane tzv. 52/02. te akti ostalih međunarodnih organizacija. Izmjene i dopune su urađene na osnovu Dogovora SR i SAP o ustupanju izgradnje investicionih objekata u društvenom vlasništvu (Sl. SFRJ 69/80). Dalje: ZPU). 231 Kao posebni izvori prava mogu se spomenuti i Zakon o građenju i Zakon o građevinskom zemljištu Federacije BiH. javnog sektora ili pravnih lica u većinskom vlasništvu države. Savez finansijskih i računovodstvenih radnika BiH. Stranke Lica za koja nastaju obaveze i prava na osnovu ugovora su. subjekti specijalizovani za vršenje nadzora. Zagreb. ustupanju radova i usluga. 141-157. 235 Njihovo važenje je uslovljeno uključivanjem u ugovor. 232 Od izvora privrednog prava koji su autonomnog karaktera treba istaći Posebne uzanse u građevinarstvu. uključiti Zakon o prostornom uređenju (Sl. zatim opšti uslovi Međunarodne federacije savjetodavnih inženjera (FIDIC). 230 229 246 . 230 Ono što je karakteristično za ovaj pravni propis je to što. U ovoj oblasti sada postoji određena pravna praznina koja je nadomještena postojanjem posebnih propisa koji se odnose na ustupanje građevinskih radova od strane tzv. 231 Ova materija je regulisana Uredbom o postupku nabavke roba. Proceduralna pitanja predstavljaju najveći dio sadržaja ovih akata. nije stavljena van snage njegova važnost iako je njegova materija postala neaktuelna. kao i budžetskih korisnika. U propisima i u praksi za njih se koriste i nazivi: investitor i građevinar. novine FBiH br. naručilac i izvođač. izmjene i dopune u broju 26/82. odnosno nosilaca raspolaganja društvenom svojinom. Sl. 233 One predstavljaju kodifikaciju poslovnih običaja u ovoj oblasti. 234 Na primjer: Opšti uslovi INGRE iz Zagreba. Vidjeti kod Trifković dr Miloš: “Sadržaj ugovora o investicionoj izgradnji u svjetlu izvora prava” u “Ekonomika investicija kao faktor stabilizacije privrede”.g. korisnika. 235 Tri su najvažnije grupe ovih pravila: opšti uslovi Evropske ekonomske komisije UN. SFRJ 18/77. str. te upravni organi. značajno vrelo iz ove grupe predstavljaju i opšti uslovi poslovanja koje usvajaju pojedini investitori ili izvođači. prema terminologiji ZOO. Danas je njihova primjena uslovljena sporazumom stranaka u svim slučajevima u kojima one sadrže rješenja suprotna dispozitivnim odredbama ZOO. novine FBiH br. Najvažniji su: Zakon o prostornom uređenju 229 i Zakon o ustupanju izgradnje investicionih objekata. l. Pored njih se u poslu građenja sreću i drugi subjekti: arhitekti. Sarajevo. Radi se o posebnom režimu prava javnih nabavki. 234 Oni se najčešće rade oslonom na neke od opštih uslova međunarodnog karaktera. Tekst kod Vukmir dr Branko “Ugovori o izvođenju investicijskih radova međunarodni”. 1980.05. CIP. do sada. 233 Sl. Druga se tiče načina zaključivanja ugovora o građenju. l. dalje će se citirati kao ZG i Odluka Visokog predstavnika o proglašenju Zakona o građevinskom zemljištu Federacije BiH od 15. Međunarodne banke za obnovu i razvoj (IBRD) i ORGALIME naročito. 34/04) 232 Sl. 1987. list SRBiH 33/77. II STRANKE I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. ustupanju radova i usluga (Sl. 56/02. inženjering organizacije. Dalje ćemo ih citirati kao: UG.2003. Pored posebnih uzansi. novine FBiH br. Ona imaju svojstvo stranke.

Investicioni program treba da sadrži sljedeće podatke: opis 247 . montažnih i ostalih radova može se pristupiti na osnovu investicionog programa i investicione tehničke dokumentacije. U tom slučaju se radi o konzorcijalnom nastupu koji se zasniva na posebnom ugovoru. kontrola projekta.svaki na osnovu posebnog ugovora o građenju. Investicioni program je elaborat iz koga se vidi o kakvom se objektu radi. ili jedinstveno. Tendencija zakonodavca je da sve značajnije faze posla građenja mogu da obavljaju samo specijalizovane organizacije i lica. tj. odnosno eksploatacija. kao jedan subjekt. Projektovanje. Konzorcij se pojavljuje kod velikih investicionih objekata. Građenjem građevina u prostoru se mogu baviti samo pravna lica registrovana za obavljanje te djelatnosti ako pored opštih uslova ispunjavaju i uslov da u radnom odnosu imaju najmanje jednog diplomiranog inženjera sa najmanje 5 godina radnog iskustva i položenim stručnim ispitom (čl. Njihovo pribavljanje predstavlja prvu grupu prethodnih radnji koje investitor mora da obavi da bi mogao pristupiti zaključenju ugovora. građenje i nadzor nad građenjem investitor mora povjeriti pravnim ili fizičkim licima registrovanim za obavljanje te djelatnosti (čl. zemljišno-knjižni ured. Prethodne radnje 2. 2. katastar). Investitor može biti fizičko ili pravno lice u čije ime i za čiji račun se gradi građevina i vrše drugi zahvati u prostoru. pošta. Ovakvo rješenje je opravdano s obzirom da je posao građenja. propisani su uslovi koje moraju ispuniti prije registracije za obavljanje djelatnosti kojom se bave. Za sva navedena lica. rentabilno i društveno opravdano i da je tehnološki proces. Investitor ima pravo da u pozivu za javno nadmetanje . Kao izvođač se može pojaviti i više registrovanih subjekata istovremeno. 18 ZG). odnosno lice sa statusom koji dozvoljava sklapanje trgovačkih poslova. Investicioni program i tehnička dokumentacija Izgradnji objekata i uopšte izvođenju građevinskih.ograniči broj članova konzorcija (konzorata).za ponudbenu licitaciju . On se tada pojavljuje u ulozi komisionara.1.treba i komunalne organizacije koje daju saglasnosti na projekat (elektroprivreda. vodovod i kanalizacija. Kao izvođač može se pojaviti pravno ili fizičko lice registrovano za obavljanje te djelatnosti.. gas i sl. funkcionalnost objekta cjelishodna. odnosno izvođenje predviđenih radova ekonomično. potrebno je da i investitor bude privredni subjekat. po svojoj pravnoj prirodi predstavlja opasnu djelatnost. nadzora nad građenjem i revidiranja projekta povjeravaju samo pravnim ili fizičkim licima registrovanim za obavljanje te djelatnosti. osim investitora. Da bi ugovor o građenju bio posao poslovnog prava. Tako se i poslovi projektovanja. Oni mogu djelovati samostalno . 20 ZG). Izvođač može zaključiti posebne ugovore sa drugim subjektima za izvođenje pojedinih dijelova objekata ili pojedinih radova. gdje se daje analiza uslova za njegovu izgradnju i dokazuje da je izgradnja toga objekta. U praksi se drugi učesnici u poslu nazivaju kooperanti.

izvedbenog projekta. i sa dobijenim saglasnostima komunalnih organizacija. tehničko obrazloženje. zgrade za zdravstvene. a može ugovoriti njegovu izradu sa nekim preduzećem koje je registrovano za tu djelatnost. ako je investitor odlučio da gradi objekat po dijelovima. te sa tehnološkom. ona obuhvata različite projekte. Zakon zahtijeva da postoji projekat “za izvođenje”. predmjer. građenju se ne može pristupiti bez odobrenja koje izdaje državni organ. Ali ako se objekat gradi iz kredita. Projekti sadrže. po sporazumu stranaka. kao što će se vidjeti. Pored toga. a naročito rentabilnosti. karakteristike objekta. Investicioni program se izrađuje za cio objekat. projekat instalacija i drugi. Investiciona tehnička dokumentacija je elaborat u kome se tehnički razrađuje tehnološko-proizvodna. kao što su građevinski. ona 248 . tehničke opise. odnosno o izvođenju radova. rezultatima prethodnih ispitivanja i istraživanja. ili usluga. 25 ZG). ali se može izrađivati i za dijelove objekta koji predstavljaju ekonomsko-tehničku cjelinu. onda kreditor prilikom odobravanja kredita vrlo pažljivo razmatra program i uvjerava se o tačnosti podataka i opravdanosti i rentabilnosti izgradnje toga objekta. onaj u kome su cjelovito i detaljno data sva rješenja vezana za planirani objekat i/ili radove. potrebna obrtna sredstva. tehnološko-proizvodnu. Prema prirodi posla. analizu uslova za izgradnju i eksploataciju objekta. ekonomičnost i funkcionalno povoljno rješenje. da prethodi “idejni projekat”. a odobrenje se ne može dobiti bez investicione tehničke dokumentacije. bez koje se ne može graditi niti sklapati ugovor o izgradnji objekta. vrijednost prethodnih ulaganja. sportske terene itd. jer se na osnovu njega izdaje urbanistička saglasnost. ali se iz njega mora vidjeti njihova namjena. socijalne i kulturne ustanove. društvena opravdanost. Obaveza je da se ugovor sačini u pismenoj formi. opreme. upravne zgrade. eksploatacionom i ekonomskom koncepcijom objekta (čl. odnosno eksploataciona koncepcija objekta i radova i daju tehnička rješenja za njegovu izgradnju. pored ostalog. početak eksploatacije itd. – jasno je da investicioni program neće sadržavati sve navedene podatke. postrojenja i montaže i razlog za njihov izbor. tehnološki. posebne uslove za građenje toga objekta itd. odnosno eksploatacije. Tehnička dokumentacija se radi na osnovu uslova utvrđenih u urbanističkoj saglasnosti. tj. često se sreće i “glavni projekat”. specifikaciju.kao što su škole. Investicioni program može izraditi sam investitor. Između njega i projekta “za izvođenje”. trajanje izgradnje. predračun sa opisom radova. analizu tržišta i mogućnost plasmana robe. program proizvodnje. odnosno saglasnosti. odnosno eksploatacionu koncepciju. crteže. Investicioni program je preduslov za izradu investicione tehničke dokumentacije. Program rade stručna lica i donosi ga investitor bez ičijeg odobravanja. U praksi se idejni projekat redovno radi. njegovu namjenu. Za objekte neprivrednog karaktera . analizu osnovnih ekonomskih pokazatelja. izvore finansiranja. Naime. Tehnička rješenja u projektima moraju biti u skladu sa tehničkim propisima i standardima. parkove. nego samo neke od njih i druge specifične. kapacitet.objekta. Njegovoj izradi može.

Izradom investicione tehničke dokumentacije bave se fizička i pravna lica koja su za takav rad registrovana (čl. 32 ZG). 27 koje se odnose na kontrolu projekta. 22 ZG). Samo započinjanje izgradnje bez odobrenja je krivično djelo zapriječeno kaznom zatvora od 1 do 3 godine (čl. Ono se u praksi naziva i građevinska dozvola. Investitor sklapa pismeni ugovor sa projektantom koji mu izrađuje investicionu tehničku dokumentaciju. 74 ZG). uslovi vezani za protivpožarnu zaštitu i zaštitu na radu. Reviziju vrše organizacije koje su registrovane za izradu odgovarajuće tehničke dokumentacije. Istim ugovorom može biti predviđena i izrada investicionog programa i investicione tehničke dokumentacije. Odobrenje za građenje nije potrebno za manje složene objekte i infrastrukturne priključke kao ni za radove redovnog održavanja oštećenih građevina koji se mogu svrstati u radove tekućeg održavanja (čl. Projekti koji ulaze u tehničku dokumentaciju moraju biti revidirani. Odobrenje za građenje važi 2 godine od dana pravosnažnosti odobrenja za građenje i može se na zahtjev investitora produžiti za još jednu godinu ako se nisu izmijenili uslovi za građenje. Odobrenjem za građenje nadležni organ uprave potvrđuje da su ispunjeni svi uslovi predviđeni u ZG i ZPU i da stoga investitor može da pristupi izgradnji projektovanog objekta.2. Treće. Najprije. investitor mora da obezbijedi odobrenje za građenje. Ovo pitanje je danas upotpunjeno odredbama ZG čl.moraju biti i racionalna. i platio troškove vezane za objekat. 30 ZG). Za neke objekte se predviđa da je izdavanje odobrenja za objekte posebno utvrđene u zakonu nadležan kantonalni organ uprave. Posebno egzistiraju i novčane kao prekršajne sankcije. odnosno izvođenju konkretnih radova. ZG). zakonu i propisima za odgovarajuću izgradnju. Odobrenje za građenje Kada je pribavio investicioni elaborat i revidiranu tehničku dokumentaciju. Ono prestaje da važi ako radovi ne budu započeti u roku koji je u odobrenju naveden. Ovdje je dovoljno istaći nekoliko momenata. odobrenje izdaje opštinska služba uprave nadležna za poslove građenja na čijem teritoriju se izvode radovi (čl. Poštovanje ovih zahtjeva je i administrativna obaveza organizacija koje rade tehničku dokumentaciju. Za objekte određenih vrsta može biti propisana i posebna tehnička kontrola od strane državnih organa ili ovlaštenih organizacija. Postupak podnošenja zahtjeva i procedura izdavanja odobrenja za građenje uređeni su u ZG veoma detaljno. 249 . Rješenja su osavremenjena na taj način da se sve više uvažavaju ekološki zahtjevi kao i zahtjevi lica sa umanjenim tjelesnim sposobnostima. u postupku izdavanja odobrenja organ uprave provjerava da li je tehnička dokumentacija urađena prema urbanističkoj saglasnosti. 2. Drugo. odobrenje se mora izdati ili odbiti u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva. odnosno njenog dijela (čl.

izuzev ako je tu obavezu isključio u pozivu na nadmetanje”. 604 ZOO. Radi se o već spomenutom režimu javnih nabavki. Prema čl. investitor mora imati obezbijeđena sredstva za finansiranje investicionog objekta. Značajna razlika postoji samo kod javnog nadmetanja. Pravila koja ga uređuju izložićemo polazeći od rješenja koja važe za investitore zasnovane na državnom kapitalu.2. Jedan izuzetak ipak postoji. putem kredita. bez obzira na svojinska obilježja investitora.1. Druga skupina ima procesni. Sredstva za izgradnju Pored programa i tehničke dokumentacije. Da bi donio odluku o izgradnji. U posebnom pravnom režimu se nalaze pravna lica u vlasništvu države i korisnici budžetskih sredstava. 3. Pravni režim za izbor saugovarača Pravni režim izbora saugovarača obuhvata pravila o načinu određivanja građevinara sa kojim će se sklopiti ugovor i proceduru koja se provodi u primjeni izabranog načina. on samostalno odlučuje o načinu odabira građevinara. Prva grupa rješenja zavisi od toga da li se kao investitor pojavljuje subjekat zasnovan na državnoj ili privatnoj svojini. prikupljanjem ponuda ili neposrednom pogodbom. 32 Zakona o vanjskotrgovinskom poslovanju). Ona imaju privredno-pravnu prirodu i 250 . odnosno ofertalnom licitacijom. Ta sredstva investitor može obezbijediti iz sopstvenih ili drugih izvora. Javno nadmetanje Javno nadmetanje se naziva i ponudbenom. bilo prikupljanjem ponuda (čl. bez obzira na to o kakvom se predmetu ugovora radi. on se mora izabrati bilo na osnovu javnog nadmetanja. 3. tehnički karakter i ona zavisi od prihvaćenog načina izbora građevinara. Investitor samostalno odlučuje o tome da li će izabrati saugovarača javnim nadmetanjem (ponudbenom licitacijom). poziv na nadmetanje radi izvršenja određenih radova obavezuje privatnog investitora da sklopi ugovor sa onim “koji ponudi najnižu cijenu. O obezbjeđenju sredstava za građenje kao i o obezbjeđenju plaćanja po ugovorima o izgradnji investicionih objekata investitor ne mora podnijeti posebne dokaze pošto se najčešće praktikuje uzimanje odgovarajućih sredstava obezbjeđenja plaćanja. npr. Kada je investitor lice koje djeluje na bazi privatne svojine. Kada se izvođenje investicionih radova u BiH povjerava stranom izvođaču. Izbor saugovarača 3.3. Investitor objekta koji se gradi državnim sredstvima ne mora da isključi svoju obavezu da zaključi ugovor sa najjeftinijim ponuđačem ali je dužan da ugovor zaključi sa najpovoljnijim ponuđačem koji ispuni uslove utvrđene kriterijima u javnom pozivu za nadmetanje.2. investitor mora prethodno obezbijediti finansijska sredstva. Procesna pravila o načinu izbora saugovarača u principu su ista.

Tender po pravilu sadrži više elemenata. koje investitor želi da dobije i postupak investitora sa tako dobijenim ponudama. referens-lista i lista osoblja. Pored toga. Tender. Time je njegova i poslovna i pravna pozicija znatno poboljšana. U njemu investitor obavještava potencijalne ponuđače o svim relevantnim radnjama i momentima popunjavanja ponude. sadrži zbirku obrazaca: od formulara za dobijanje informacija. pregovori sa izabranim i zaključenje ugovora (Letter of Acceptance).rasprostranjena su i u međunarodnim poslovima investicione izgradnje. predaje ponuda. Pri tome. ravnopravnost svih potencijalnih učesnika u nadmetanju i svih ponuđača mora biti obezbijeđena. Njene faze su: prijem ponuda. Ovom tehnikom odabira izvođača investitor koji je u ekonomskom smislu ponudilac pravno dobija položaj ponuđenog. odluka organa upravljanja o neuspjelom nadmetanju ili o izboru jednog ili više najpovoljnijih izvođača (Letter of Intend). Napokon. Prvi je uputstvo ponuđačima. Odluka se objavljuje u službenom glasilu i/ili sredstvima javnog informisanja. 3. preko tipske ponude i formulara ugovora do garancije koji se moraju dostaviti uz ponudu. Javno nadmetanje ili ofertalna licitacija je jednostrani građansko pravni posao kojim se investitor javno obavezuje da će primiti i razmotriti sve ponude za zaključenje ugovora o građenju koje odgovaraju uslovima javnog poziva ili da će preduzeti i druge radnje vezane za eventualno zaključivanje određenog ugovora. 251 . predstavljaju poseban dio tendera. Prikupljanje ponuda Prikupljanje ponuda se sastoji u pozivanju određenog kruga izvođača neposredno. tender sadrži sve potrebne planove i projekte. tender sadrži opšte. Procedura ispitivanja. tako i samih izvođača između sebe. da dostave svoje ponude za izgradnju. ugovora o prodaji naročito. procjena ponuda. U ovaj dio tendera mogu biti uvršteni obrasci za (tehničke) specifikacije kao što su liste opreme. Drugo. Odluku o raspisivanju javnog nadmetanja donosi organ upravljanja investitora. Sama procedura predstavlja kompromis između zahtjeva za što kraće i ekonomičnije zaključenje ugovora i težnje za što većom ekonomskom i pravnom sigurnošću kako tražioca usluge u odnosu sa ponuđačima.3. a po potrebi i posebne uslove za izgradnju konkretnog objekta ili izvođenje radova. dalje. Ukoliko su ovi elementi brojni i složeni. po pravilu se uobličavaju u tenderu. Oglas sadrži kratak opis objekata i radova i bliže uslove za ustupanje izgradnje. Tender je skup dokumenata u kojima su precizno i detaljno određeni: jednoobrazan sadržaj ponuda. eventualnim izmjenama ponude i o postupku koji će se provesti sa ponudama. Ako su ovi elementi zadati. javno otvaranje ponuda. osim cijene. Ovi opšti i posebni uslovi su po pravilu veoma opširni i imaju karakteristike samoregulirajućih ugovora. a ne putem javnog oglasa. odabira i dodjeljivanja ponuda veoma je složena. ona se mogu primijeniti i za zaključivanje drugih vrsta ugovora.

3. na objektima koji su od posebnog značaja za narodnu odbranu i na bazi sporazuma investitora i izvođača o zajedničkom finansiranju izgradnje. oglas mora sadržavati i zahtjev za podatke o ličnosti izvođača (oprema. Ona može biti 252 . investitor ima pravo da ugovor zaključi neposrednom pogodbom. On je zaključen kada je sporazum postignut u pisanoj formi. O tome ih obavještava pismom o namjerama (Letter of Intend). st. prikupljanja ponuda. Razlike su sljedeće: prvo. 4. Neposredna pogodba Bez provođenja postupka ofertalne ili licitacije o podobnosti investitora može se zaključiti ugovor samo u slučajevima koji su određeni zakonom. Izabrani izvođač se obavještava o tome pismom o prihvatanju (Letter of Acceptance). poziv na dalje pregovore i zaključenje ugovora može se uputiti samo jednom ili nekim već kvalifikovanim izvođačima. Licitacija (konkurs) o podobnosti je jednostrani građanskopravni posao kojim se investitor javno obavezuje da će prema jedinstvenim mjerilima utvrditi podobnost svakog prijavljenog subjekta za izvođenje određenog objekta ili radova. Rezultati tih pregovora su odlučujući za izbor saugovarača. I treće. Zaključenje ugovora Završetkom postupka ponudbene licitacije. Ovo pravilo postoji samo u režimu javnih nabavki ali je i u ovom slučaju potrebno odobrenje Ministarstva finansija Federacije BiH. te da će onima koji se kvalifikuju uputiti poziv da pošalju svoje ponude. U našem pravu se krug lica kojima će biti poslan poziv obavezno određuje licitacijom o podobnosti ako se radi o režimu javnih nabavki. bilo ponudbena. Ako ne uspije ni ponovljena. kadrovi. radi ostvarivanja određenih programa stambene izgradnje i objekata infrastrukture. U prva dva slučaja on ima pravo da traži nastavak pregovora sa onima koje je odredio kao najpovoljnije. Tu spadaju slučajevi u kojima se izgradnja ustupa: nakon nepogoda i drugih nepredviđenih događaja s ciljem otklanjanja njihovih štetnih posljedica. Oni se mogu podijeliti u dvije grupe. 2 ZOO). U prvu ulaze one situacije u kojima licitacija nije ni potrebna. Po svojoj pravnoj prirodi ono predstavlja prihvat. 630. Postupak konkursa za utvrđivanje podobnosti sličan je postupku ofertalne licitacije. Druga grupa slučajeva u kojima je moguće zaključenje ugovora neposrednom pogodbom odnosi se na situacije u kojima je neka vrsta licitacije potrebna. Drugo. odluka se odnosi ne na najpovoljnijeg. Ugovor o građenju je formalan pravni posao po sili zakona (čl. bilo licitacija o podobnosti.4. nego na sve izvođače koji su se kvalifikovali.odnosno radove. referens-lista i slično). odnosno kontakata sa pojedinim izvođačima investitor još nije konačno izabrao partnere.

236 Građenje je članom 2 ZG definisano kao izvođenje pripremnih radova. brane. III BITNI ELEMENTI UGOVORA 1. Stručna knjiga.ostvarena potpisivanjem jedinstvenog dokumenta. Upravo zbog toga se u drugom slučaju ugovor o građenju smatra sklopljenim danom prijema pisma o prihvatanju. Beograd. Prema UG 11. A to znači da i oni treba da budu veći i složeniji. str. str. građevinskih radova. Vidjeti: Kapor dr Vladimir . 237 Vidjeti Đuretić dr Slobodan: “Ugovor o izgradnji investicionih objekata”. Da bi neki poslovi bili građevinski. osim onih koji su sporazumom stranaka izričito isključeni. upućivanjem na tehničku dokumentaciju. “Građevinski radovi” nisu precizirani u zakonu. On se tada određuje u sklopu pripremnih. koji može imati isti predmet. da moraju ulaziti u okvire ove djelatnosti. Mogu se podijeliti na građevinske radove u užem smislu (“čisti”) i na zanatske radove. 61-63. 238 Vidjeti Trifković dr Miloš: “Građevinski nadzor”.) i navođenjem bitnih osobina građevinskih objekata. kao i samostalna postrojenja trajno povezana sa tlom. Građevinom se smatra građevinski objekat koji je trajno povezan sa tlom i koji se sastoji od građevinskog sklopa i ugrađene opreme koji u okviru tehnološkog procesa čine tehnološku cjelinu. 630 ZOO dvostruko: kao “građevina” i kao “građevinski radovi”.Carić dr Slavko. 253 . montažnih i drugih radova. 236 U teoriji je kritikovana neodređenost u definisanju predmeta ovog posla. najprije. Može biti povezan i sa isporukom investicione opreme. potrebno je i na građevinske radove primijeniti ista mjerila kao i na pojam “građevine”. 631 ZOO). 1983. tehnička dokumentacija je uvijek sastavni dio ugovora. Predmet ugovora o građenju može biti uključen i u predmet ugovora o investicionoj izgradnji. Te karakteristike su veličina i složenost (čl. Pojam “građevina” određen je nabrajanjem objekata primjera radi (zgrade. češće. istražnih. Predmet Predmet ugovora o građenju određen je u čl. 561. gotovih građevinskih elemenata i konstrukcija kao i drugi zahvati u prostoru. Materijal za savjetovanje. 238 Predmet posla se određuje ili u ugovoru neposredno ili. isto djelo. a može i razmjenom pisama identičnog sadržaja. ugradnja i montaža opreme. nesumnjivo je. mostovi itd. Ugovor se može zaključiti i tako da se izvođač obavezuje da izvrši sve radove prema tehničkoj dokumentaciji. 237 Kako bi se ugovor o građenju razlikovao od ugovora o djelu.

davanje ukupne cijene za cijeli objekat (čl. 1978. materijala. Prema UG 32 “cijena određena u ukupnom iznosu ne mijenja se zbog nastalih viškova i manjkova radova”. Beograd. neočekivanom pojavom vode ili drugim izvanrednim i neočekivanim događajima” 240 Za ove radove izvođač ima pravo na pravičnu naknadu. Prvi je paušalno utvrđivanje. 634 ZOO). odnosno radova (UG 22). I treće. već se daje jedinstvena cijena ugrađeno. 121. Ona znači pretvaranje opšteg tipa ugovora o građenju u poseban posao. Jedinične cijene se iskazuju prema predmjeru radova. višak ili manjak radova ne utiče na cijenu. ne razdvaja cijena rada i oni posebno ne iskazuju. cijena može biti određena uz navođenje izraza “ključ u ruke” ili neke druge sintagme sličnog značenja. Ako bi (čl.IPU. u pravilu. 239 Biro Zoltan: “Ugovor o građenju s posebnim osvrtom na reviziju cene i klauzula “ključ u ruke”. Određivanje cijene Cijena je naknada koju investitor duguje izvođaču za postignuti rezultat: građevinu ili obavljene građevinske radove. Cijena 2. str. Postoje tri osnovna načina na koja se određuje cijena. a koji se moraju izvesti”.2. u nju su već uključeni fiksni troškovi građevinara. pa ćemo se na ovom modalitetu zadržati kasnije. Zbornik radova sa Savjetovanja o Zakonu o obveznim (obligacionim) odnosima. ukoliko oni ne prelaze 10% ugovorenih količina (uzansa br. Napokon. Drugu relevantnu vrstu radova čine “nepredviđeni radovi”. ona dovela do znatnog povećanja cijene. Složenost posla u punoj mjeri se odrazila i na pravni režim cijene. 254 . a izazvani su neočekivano težom prirodom zemljišta. Određivanje cijene se uvijek vrši sporazumom stranaka. Ako njihov uticaj na cijenu nije ugovoren posebne uzanse o građenju smatraju da se jedinične cijene primjenjuju i za viškove. No. od “viškova” i od “manjkova” radova (UG 9). tj. U cijenu. 635 ZOO). ali cijena ne mora odgovarati onome iznosu koji je investitor utvrdio predračunom. Svi oni nemaju jednak tretman. Treba istaći da naslov čl. tako da se 239 Danas se. O njihovoj vrijednosti stranke se moraju posebno sporazumjeti (UG 35). najprije. Postoji više vrsta radova čiji troškovi čine cijenu. uvijek ulazi vrijednost radova navedenih u tehničkoj dokumentaciji u predmjeru prvenstveno. ali da tekst nigdje izričito ne spominje hitnost. investitor može i raskinuti ugovor. 240 UG 9 definiše nepredviđene radove kao one “koji ugovorom nisu obuhvaćeni.1. tj. Cijena dalje zavisi od odnosa količina radova koje su predviđene ugovorom i onih koje stvarno treba izvesti.oni koji nisu ni ugovoreni ni nužni ne utiču na cijenu. To su oni “čije je poduzimanje bilo nužno da bi se osigurala stabilnost objekta ili spriječio nastanak štete. Cijena radova ne uključuje i cijenu materijala. Osnov za ugovaranje cijene je predmjer radova. 634 ZOO govori o “hitnim nepredviđenim radovima”. naknadni radovi . odnosno manjkove radova. 22). Kod ugovora “ključ u ruke”. Ovaj metod može se primijeniti i za dio objekta. SUPJ . Drugi i u praksi najčešći metod jeste određivanje cijene kao zbira jediničnih cijena za pojedine radove.

tako i ugovorna. izmjena cijena se ne može zahtijevati radi promjene cijena materijala u onoj mjeri u kojoj je izvođač avansom mogao “isključiti uticaj izmena cena materijala na ugovorenu cenu” (UG 29). 255 . Nastavljajući koncept usvojen u sudskoj praksi 241 i u Posebnim uzansama. 637 ZOO). 638 ZOO). uticaj može imati i avans. Pošto ovo rješenje odgovara i opštim pravilima 241 242 Vidjeti Šurlan Petar: “Posebne uzanse o građenju”. Ukoliko je avans predviđen i dat izvođaču radi nabavke materijala. Čak i onda kada je predviđeno da se cijena neće mijenjati ako se nakon zaključenja ugovora povećaju cijene elemenata na osnovu kojih je ona utvrđena. cijena je ipak promjenjiva. Ako ugovor ne sadrži posebna rješenja o modifikaciji cijene. Beograd.2. kod ugovora o građenju je razvijeniji nego kod drugih poslova. kada se promjene pojave i unaprijed. nego onaj njen dio sa kojim je izvođač u docnji. Njegov pravni režim je u principu isti kao i kod ugovora o prodaji. odnosno kod fiksnih cijena 10%. Ravnopravan tretman stranaka naveo je zakonodavca da naručiocu obezbijedi pravo na sniženje cijene onda kada padaju cijene elemenata na osnovu kojih je utvrđena vrijednost objekta. 1977. Promjena cijene Ugovorena cijena se može mijenjati. U slučaju da izvođač nije u docnji. Jasno je da u sva tri slučaja investitor može biti doveden u situaciju da ne može da nastavi izgradnju. Pored toga. kako zakonska. cijena može biti modifikovana i u skladu sa sporazumom stranaka. 242 ZOO je usvojio načelo promjenjivosti cijene. na njega pada teret povećanja cijena do 5%. Izvođač tada snosi povećanja do 10%. Ukoliko je izvođač u docnji svojom krivicom. Već pri zaključenju ugovora u njega mogu biti unesene klizna skala i indeksna klauzula. str. 25. Na pravila o promjeni cijene. 636 ZOO). mogla se primijeniti kada se troškovi života promijene za 5%. Vidjeti UG 22-33. naručilac ima pravo na sniženja koja prevazilaze 2%. Ovaj načelni stav. koji odgovara principima našeg obligacionog prava. Sporazumna promjena cijena može se izvršiti naknadno. odnosno radova. Prvi instrument se gotovo redovno sreće u praksi. a preko toga investitor (čl. izvođač koji nije u docnji snosi povećanja cijene do 2%.2. Zbog toga mu zakonodavac daje pravo da u uslovima znatnog povećanja raskine ugovor. Povećanje cijena elemenata na osnovu kojih je određena cijena radova nastalo nakon pada građevinara u docnju u cjelini snosi sam izvođač (čl. Prema njoj. Ono jednako djeluje i prema investitoru i prema izvođaču. 639 ZOO). sva sniženja cijena idu u korist investitora (čl. 27-28. Indeksna klauzula je uređena u posebnoj uzansi o građenju br. Osnovicu za utvrđivanje procenata u ovom slučaju ne predstavlja ukupna vrijednost radova. Privredna štampa. Ukoliko je izvođač u docnji. Tada duguje izvođaču dio cijene za već završene radove i “pravičnu naknadu za učinjene neophodne troškove” (čl.

Prema posebnoj uzansi 42. 2% od ugovorenih. bilo naknadno. Zahtjev za produženje mora se podnijeti čim izvođač sazna za razlog produženja. On se kroz izvođenje konstatuje tzv. on teče od dana uvođenja građevinara u posao. Zakon o obligacionim odnosima ni kod ugovora o djelu. ili na isti ovaj način. odnosno građevinski radovi moraju biti završeni. Početak toka roka utvrđenog periodom može biti izričito ugovoren. Tada. 256 . primijeniće se i onda kada važenje Posebnih uzansi nije izričito ugovoreno. 4. vrijeme za izvođenje svake faze ima pravno dejstvo posebnog roka (UG 36). Stoga će se i na ovaj posao primjenjivati opšta pravila. Ugovorna kazna Pravni režim ugovorne kazne zavisi od sporazuma stranaka. privremenim situacijama. U praksi dominira određivanje roka periodom. Ako to nije slučaj. To se najčešće čini utvrđivanjem dinamičkog vremenskog plana radova. plaćanje se može predvidjeti u utvrđenom iznosu po ugovorenim periodima (npr. investitor mu može dati primjeren rok. Ugovorom se predviđa plaćanje ugovorne kazne u slučaju izvođačeve docnje.000 KM za svaki dan zakašnjenja) ili u procentima od vrijednosti neizvršenih radova za utvrđeno vrijeme (npr. uključivanja posebnih uzansi u izvore prava i od dispozitivnih rješenja Zakona o obligacionim odnosima. a neizvršenih radova za svaki dan zakašnjenja). Njegovo nepoštovanje daje investitoru pravo na raskid ugovora (UG 39). Rok Rok je trenutak do koga ili period unutar koga objekat. odnosno za eventualno pomjeranje radova zbog nepovoljnijeg godišnjeg doba (UG 42). 3.obligacionog prava. 5. prolongiranje rokova se može tražiti u slučajevima u kojima zbog promijenjenih okolnosti ili neispunjavanja obaveza naručioca izvođač ne može izvoditi radove. Njihovoj interpretaciji i dopuni u svojstvu običajnih normi služe posebne uzanse 36-44. Ukoliko izvođač bez opravdanog razloga odlaže početak korištenja roka za građenje. Razumije se da stranke svojim sporazumom mogu i samo pojedinim faznim rokovima dati ovo svojstvo. ako ugovarači posebno odrede. ni kod ugovora o građenju ne sadrži posebna rješenja o vremenu u kome izvršilac treba da ispuni svoju osnovnu obavezu. Kao i obično kod ugovorne kazne. Produžavanje roka je moguće na osnovu ugovora i to bilo unaprijed. Pod tim se podrazumijeva završavanje svih “onih obaveza naručioca bez čijeg prethodnog ispunjenja započinjanje radova faktički nije moguće ili pravno nije dozvoljeno” (UG 45). Rok se u ovom slučaju produžava za vrijeme potrebno za ponovno otpočinjanje radova.

UG 104 određuje poseban rok za stabilnost i sigurnost objekta koji iznosi 10 godina od dana primopredaje objekta. Ugovorna kazna se plaća od primopredaje objekta. prenesena garancija izvođača radova (UG 87). Pri tome se može. Njihovo trajanje iznosi dvije godine za kvalitet radova ako ugovorom ili propisima nije drugačije određeno (UG 85). I kod ovog posla važi pravilo da dužnik ne plaća ugovornu kaznu ako ugovor nije ispunio zbog uzroka za koje nije 243 odgovoran. iznos ne može preći 5% od ukupne cijene radova. Premija se nalazi u istom pravnom režimu kao i ugovorna kazna. Shodno tome. 42-45. str. O modalitetima ugovaranja ugovorne kazne pobliže vidjeti: Doc. Iznos premije se može utvrditi i paušalno.). Veljko Trivun: “Uticaj principa pacta sunt servanda na izvršavanje obaveza kod ugovora o građenju”. po Posebnim uzansama o građenju (uzansa br. ni Posebne uzanse o građenju ne sadrže dispozitivna pravila o premiji. stranke se u svakom konkretnom poslu moraju sporazumjeti o uslovima za primjenu ovog instituta i o iznosima koje investitor duguje izvođaču za prijevremeno završavanje njegovih obaveza.ali po progresivnoj stopi (npr. 244 O pojedinim aspektima ugovorne kazne i premije pobliže: Docent dr. sarajevo. Garantni rok za kvalitet radova I garantni rokovi za kvalitet izvedenih radova su bitan elemenat ugovora u onoj mjeri u kojoj postoji režim primjene posebnih uzansi.g. Smatra se da je kazna ugovorena za neuredno ispunjenje ugovornih obaveza ako nije drukčije ugovoreno. 6. 5. Ostali garantni rokovi su uređeni prinudnim propisima u Zakonu o obligacionim odnosima. Sarajevo 2002. i ugovorna kazna iznosi jedan promil od ukupno ugovorene cijene radova za svaki dan zakašnjenja. 2% za svaki dan za prvih 10 dana docnje. Premija izvođaču Izvođač koji je u docnji sa ispunjenjem svojih obaveza duguje investitoru isplatu ugovorene kazne shodno njihovom sporazumu. str. Ekonomski fakultet u Sarajevu-Izdavačka djelatnost. Ipak. Veljko Trivun «Uticaj principa pacta sunt servanda na izvršavanje obaveza kod ugovora o građenju». primijeniti analogija sa metodom utvrđivanja ugovorne 244 kazne. 4% za drugih 10 dana docnje itd. 42-46. Ni Zakon o obligacionim odnosima. 243 257 . 52). U ukupnu cijenu ne ulazi vrijednost već predatog dijela objekta (UG 53). O njima će biti riječi pri izlaganju odgovornosti projektanta i izvođača. Ekonomski fakultet u Sarajevu-Izdavačka djelatnost Fakulteta. 2002. dr. U tom slučaju. odnosno njegovog dijela koji je dovršen i može se upotrijebiti i samostalno koristiti. Premija egistira da bi se stimulisao izvođač na ispunjenje obaveza prije roka i da bi izjednačio njegovu pravnu poziciju sa investitorom. ali ne mora.g. U pogledu ugrađene opreme važi tzv.

Ove obaveze već su razmatrane. dobijanje odobrenja za građenje i poštovanje pismene forme ugovora. Investitor mora najprije da preda samo gradilište. “Pod uvođenjem izvođača u posao podrazumijeva se ispunjenje onih obaveza naručioca bez čijeg prethodnog ispunjenja započinjanje radova faktički nije moguće ili pravno nije dozvoljeno” (UG 45). Prethodne obaveze Obaveze investitora se po osnovu nastanka. investitor mora da uruči izvođaču: tehničku dokumentaciju u potrebnom broju primjeraka. Pismena forma se nameće kao uslov ad solemnitatem i ad probationem. Pisana forma ugovora Ugovor o građenju je prema ZOO bitan element posla. bilo sa izvođačem.7. IV OBAVEZE INVESTITORA 1. Uređenim se smatra samo ono gradilište koje izvođaču. 245 Ovo je slučaj naročito kod ugovora zaključenih po sistemu inženjeringa. odobrenje za izgradnju i potvrdu da su sredstva obezbijeđena. Ako se kao mjerilo uzme vrijeme nastanka. obaveze se svrstavaju u: prethodne. provođenje izabranog načina odabira saugovarača u skladu sa zakonom. 2. Uređenje gradilišta može biti predmet posebnog ugovora o prethodnim radovima 245 Pored predaje koje investitor zaključuje bilo sa trećim licem. O izvršenju ove obaveze se vodi poseban zapisnik i to se konstatuje u građevinskom dnevniku. isto djelo. Pošto se obaveze administrativne i imovinsko-pravne prirode prepliću. odnosno prema pravnoj prirodi mogu podijeliti na administrativne i ugovorne. 258 . Uvođenje izvođača u posao Uvođenje izvođača u posao je ugovorna obaveza. On može biti modifikovan sporazumom stranaka i onda kada su UG izričito prihvaćene. prateći redovan tok posla građenja. iznijećemo ih logičkim redoslijedom. Njen dispozitivni režim dat je u Posebnim uzansama o građenju broj 45-47. Pod njim se podrazumijeva uređena obezbijeđena i iskolčena parcela sa obilježenim osnovnim kotama i osovinama. između ostalog. Vidjeti Šurlan Petar. Dužnosti investitora u toku gradnje nećemo izlagati prema njihovoj pravnoj prirodi. gradilišta. U prethodne obaveze spadaju: izrada elaborata. str. obezbjeđuje faktičku i pravnu mogućnost pristupa parceli na kojoj se izvode radovi. obezbjeđenje tehničke dokumentacije sa revidiranim projektima. Obaveza je složena. 42. pribavljanje sredstava. one u toku građenja i po završetku izgradnje.

pod građevinskim nadzorom podrazumijevamo samo kontrolu nad izvođenjem radova koju obavlja investitor. Građevinski nadzor U najširem smislu. U njega ulaze naročito: vrste. Posebnim uzansama o građenju. bilo preko posebno angažovanog lica. kao i samog objekta. Investitor ima pravo na produženje roka za ispunjenje ove obaveze za ono vrijeme za koje traje viša sila koja ga u tome sprečava (UG 47). Zato se vrijeme uvođenja u posao utvrđuje ugovorom. postupaka. 259 . količina i kvalitet radova. Njegovim bezuspješnim protekom izvođač stiče pravo na raskid ugovora i naknadu štete po tom osnovu (UG 46). niti da interveniše 246 Način nadzora u imovinsko-pravne odnose vezane za ispunjenje ugovora. teče rok za izgradnju objekta. Bez posebnog ovlaštenja nadzorni organ nema pravo da mijenja tehničku dokumentaciju i projekte. Svoje primjedbe nadzorni organ je dužan da bez odlaganja saopšti izvođaču posebnim pisanim aktom (“notom”) i upisom u građevinski dnevnik (UG 101). materijala i radova potrebnih za izgradnju objekta. U najužem smislu. U užem smislu. kada su uključene u izvore prava. odnosno posjed. bilo sam. izvođač ima pravo da investitoru da naknadan primjeren rok za ispunjenje ove obaveze. Iz člana 632 može se zaključiti da ove radnje imaju karakter njegovog prava. u ime investitora. Podaci o nadzornom organu se moraju dostaviti nadležnoj inspekciji. 3. Ukoliko razlozi koji spadaju pod “višu silu” ne postoje. ugovorom i. građevinski nadzor je sistem materijalnih i pravnih radnji stručne provjere racionalnosti. kvaliteta i zakonitosti dokumentacije. isto djelo. 81. Prema čl. odnosno izvođenje radova. Predmet investitorovog nadzora izuzetno je kompleksan. Od trenutka uvođenja u posao. samo pravnom licu registrovanom za poslove građenja koje ima u radnom odnosu zaposlenog najmanje po jednog diplomiranog inženjera sa 5 godina radnog staža i položenim stručnim ispitom za svaku vrstu radova za koju se obavlja nadzor.Formalnosti vezane za ispunjenje obaveze uvođenja izvođača u posao uslovljene su njenim značajem. 21 ZG. određuje se ugovorom i Posebnim uzansama. Stav prinudnih propisa nešto je drukčiji. materijala i opreme (UG 99). Uređuje se prinudnim propisima. ovaj nadzor obuhvata samo stručnu kontrolu koja se nad svim elementima i momentima posla obavlja u toku građenja. Zakon o obligacionim odnosima ne predviđa građevinski nadzor kao obavezu investitora. savremenosti. nadzor se može povjeriti. pridržavanje tehničke dokumentacije i rješenja značajnih za stabilnost i sigurnost objekta. 246 Šurlan Petar. str.

a neizvršenih radova (UG 60). Plaćanje u toku izvođenja radova U toku izvođenja radova plaćanje se vrši na osnovu faktura. To je faktura koja se ispostavlja za radove izvedene u proteklom periodu od mjesec dana. Plaćanje cijene 4. U poslu građenja one se nazivaju “situacijama”. Obračunska situacija se ispostavlja za radove obavljene u jednoj fazi. privremena situacija treba da sadrži i iznos koji investitor odbija od uplate. Plaćanje prije početka radova Plaćanje cijene je osnovna obaveza investitora. Plaćanje prije početka izvođenja objekta/radova vrši se davanjem avansa. ali se na njih može shodno primijeniti režim predviđen za “okončanu situaciju”. Vraćanje se vrši sukcesivno i u srazmjeri primljenog avansa i vrijednosti ugovorenih. ili iznosa koji nije osporen. Ukoliko je izvođač primio avans koji se počeo vraćati. prema UG 60. Plaćanje fakturisanog iznosa. nego kod većine drugih ugovora u privredi. Za iznose koje će uručiti investitor po pravilu traži garanciju banke da će izvođač ili izvršiti ugovorene radove ili vratiti avans (“avansna garancija”). pa se ono mora unaprijed ugovoriti. Zbog složenosti posla građenja ona je komplikovanija kod ovoga. O tome mora odmah obavijestiti izvođača. Izvori prava su: prinudni propisi. Ona je pravovaljana i kada je investitor. Radovi se utvrđuju na osnovu građevinskog dnevnika i građevinske knjige u koju se dnevno bilježi situacija na gradilištu. odnosno obavljanja radova. ugovor. Avans se obračunava i vraća shodno ugovoru. odnosno njegov nadzorni organ ne ovjeri. U praksi postoje i tzv.4. Ako vrijeme uručenja avansa nije utanačeno. Posebne uzanse o građenju ih ne regulišu. Posebne uzanse o građenju detaljno regulišu “privremenu situaciju” (UG 5865). Izvođač nema zakonsko pravo na avans. obaveza vraćanja počinje teći “kad novčani iznos ispostavljenih privremenih situacija dostigne visinu 50% ugovorene cene”. Ukoliko izričit sporazum ne postoji. obračunske situacije. Iskazuju se stvarno izvedene količine prema specifikaciji koja je data u tehničkoj dokumentaciji. Posebne uzanse o građenju kao običajna pravila. 4. koja u tom svojstvu važe i kad nisu izričito uključena u ugovor. te opšte odredbe Zakona o obligacionim odnosima o ispunjenju novčanih obaveza. Njihova vrijednost se utvrđuje prema ugovorenim cijenama.2. Tehnika povrata avansa se sastoji u odbijanju odgovarajuće rate od cijene koju treba platiti po dospjeloj privremenoj situaciji. “avans se plaća prije početka izvođenja ugovorenih radova” (UG 59). u toku i po završetku izgradnje objekta. 260 . Karakteristika plaćanja u poslu građenja jeste da je to trajna obaveza koja se izvršava prije. Investitor može osporavati pojedine stavke fakture. Privremena situacija se ispostavlja u primjerenom roku po isteku perioda na koji se odnosi. vrši se u roku od 8 dana od prijema privremene situacije.1.

Razumije se da ovakav obračun može da pokaže da investitor ne duguje ništa. Napokon. I njih ćemo izložiti logičkim redoslijedom. Suma za plaćanje se utvrđuje konstatovanjem vrijednosti nespornih izvedenih radova i njenim umanjenjem za iznose plaćanja po osnovu privremenih. Sadrži podatke do kojih je došla kolaudaciona komisija. Ona se sastavlja i podnosi investitoru po “izvršenoj primopredaji izvedenih radova” (UG 62). investitor po ugovoru ima pravo da zadrži dio cijene do isteka garantnog roka za kvalitet radova. odnosno da je platio više nego što je utvrđena vrijednost dijela objekta. Prethodne obaveze Obaveze izvođača mogu se podijeliti po istim mjerilima kao i one koje padaju na investitora. zajedničko tijelo investitora i izvođača koje provjerava saglasnost i kvalitet izvedenih radova sa tehničkom dokumentacijom. iznos se utvrđuje na drugi način: od ukupne vrijednosti dijela objekta se odbija ono što je već plaćeno po osnovu privremenih situacija. Investitor po pravilu ne plaća cijeli iznos okončane situacije. Prethodne obaveze su malobrojne. Sadržaj ove situacije isti je kao i privremene. On. Zadržani iznos ili njegov ostatak se moraju platiti u roku od 8 dana po otklanjanju utvrđenih nedostataka (UG 69). 4. a eventualno i obračunskih situacija. prijava početka radova i preduzimanje mjera obezbjeđenja. obavlja se konačan obračun (UG 116-121) i plaćanje između stranaka. No. odnosno radova.stranački pregled objekta po isteku garantnog roka. 176 UG). Osnov za plaćanje predstavlja “okončana situacija”. Rok za plaćanje ove situacije je 15 dana od prijema.dijelu objekta.3. ima pravo da zadrži “srazmjerni dio cijene za otklanjanje nedostataka utvrđenih prilikom primopredaje radova” (UG 66). Tek nakon toga se vrše i krajnji obračun i završno plaćanje po ugovoru o građenju. Imaju prinudni karakter. najprije. V OBAVEZE IZVOĐAČA 1. Plaćanje nakon završetka radova Nakon završetka objekta. a u drugu: pregled tehničke dokumentacije. Pregled tehničke dokumentacije prije početka radova je administrativna obaveza izvođača (čl. Osnov je građevinska knjiga. Posebna uzansa 13 predviđa da je izvođač “dužan da blagovremeno i detaljno prouči tehničku dokumentaciju na osnovu koje se 261 . U prvu grupu spada poštovanje pismene forme ugovora. On obično iznosi 2% i služi za otklanjanje nedostataka na koje ukaže superkolaudacija . Po svome osnovu su imovinsko-pravne i administrativne.

ali nema jednokratan karakter. radnike. Izvođač mora blagovremeno poduzeti sve potrebne mjere da bi u skladu sa važećim propisima i okolnostima posla zaštitio: građevinu i radove. inspekcijski pregledi itd. dnevnik mora da sadrži sve važnije momente koji se tiču izvođenja radova ili koji mogu da utiču na njihov kvalitet (temperatura. 129/2 od 16. Po pravilu se predviđaju građevinski dnevnik i građevinska knjiga. ali pokrivaju približno iste sadržaje. koje okolnosti slučaja zahtijevaju. prolaznike i saobraćaj. Građevinska knjiga sadrži navode o završetku pojedinih faza radova i za uređivanje odnosa između stranaka povodom te faze. sva relevantna komunikacija stranaka u pogledu izvođenja radova se vrši preko dnevnika. Bez obzira na pravnu prirodu pregleda. bio nesavjestan. Praktično. Izvođač odgovara za štete nastale usljed nedostataka u projektu ako je za njih kao stručnjak znao ili morao znati. Nepotpisani zapisi se ne mogu upotrijebiti kao dokaz. Pored toga. Isto vrijedi i za navode koje nadzorni organ nije potvrdio svojim potpisom. Nalozi i primjedbe investitora. daju se putem dnevnika.). 247 Prijava početka radova je druga administrativna obaveza izvođača. odnosno njegovog nadzornog organa. U građevinski dnevnik se unose dnevni podaci o otpočinjanju i završetku pojedinih radova i o njihovim količinama. opremu i materijal.VII 1972 i Sl. 247 Ovo je stav sudske prakse. Zato je logično da ga obje strane potpisuju. 1503 od 25. Potpisivanje se vrši svakodnevno. Vođenje knjiga o građenju Značaj i složenost posla građenja zahtijevaju preciznu dokumentaciju o svim relevantnim momentima koji se tiču njegovog izvršavanja. Njihov broj i sadržaj nisu uređeni identično.izvode ugovoreni radovi i da od naručioca blagovremeno zatraži objašnjenje o nedovoljno jasnim detaljima”. 1112/72 od 9. I nju potpisuju obje stranke. testiranje materijala. Prijava se podnosi nadležnom inspekcijskom organu uprave nadležnom za poslove građenja. Zbog toga je prinudnim propisima građevinaru nametnuta dužnost da vodi odgovarajuće knjige (čl. odnosno dati samo na posebnom dokumentu . ako je dakle. 2.noti. Preduzimanje mjera sigurnosti je takođe javno-pravna obaveza. Izvođač je dužan i u toku gradnje da ažurira mjere koje je preduzeo i da uvodi nove. Ugovorom može biti predviđeno da se pojedini momenti i izjave mogu pravovaljano konstatovati. Ova obaveza se mora izvršiti prije početka građenja. kiša. te susjedne objekte. Vidjeti presude Vrhovnog privrednog suda Sl. Građevinska knjiga je jedan od izvora podataka za obračunske situacije.V 1973. Podaci iz dnevnika su osnov za izdavanje privremenih situacija. posljedice propusta su iste. Sl.V 1972. 262 . 47 ZG). On to mora učiniti najmanje osam dana prije početka izvođenja radova.

mora o tome da bez odlaganja obavijesti nadzorni organ.3. Jedinstvo javno-pravnih i obligacionih elemenata. ugovornih i odredbi Posebnih uzansi o građenju (UG 75-82). Investitor je dužan da u primjerenom roku i u pismenoj formi pruži tražena objašnjenja tehničke dokumentacije (UG 13) i svoj stav o nedostacima na koje je ukazano. nema pravo na naknadu za učinjene radove. mora upozoriti na nedostatke koje zapazi poslujući pažnjom dobrog stručnjaka. obavezne standarde. “izvođač je dužan izvršiti djelo kako je ugovoreno i po pravilima posla” (čl. tipično za ugovor o građenju uopšte. 607 ZOO).3. Ako nije. izvođač ne smije odstupiti od projekta. djelujući pažnjom stručnjaka. Kada sam nabavlja materijal. Izuzetak su jedino “hitni nepredviđeni radovi” iz člana 633 ZOO. Sve to mora izvođač da učini pošteno i savjesno. 632-634 ZOO). Solidno izvođenje radova 3. Materijal se predaje na gradilištu u skladu sa ugovorenom dinamikom radova (UG 93). Obaveza i troškovi čuvanja padaju na izvođača.2. Ukoliko u toku izvođenja zapazi nedostatke ili nejasnoće u projektu. Postojanje revidiranog glavnog projekta i stručnog nadzora od strane investitora ne oslobađa izvođača obaveze da se savjesno i pažljivo odnosi prema projektu. Ako ovlašteno lice ne reaguje na opomenu. On je tada dužan da provjeri kvalitet samo ako je to ugovoreno. Uoči li nepodudarnost rješenja tehničke dokumentacije sa propisima ili svrhom 263 . Inače. Pravni karakter obaveze Solidno izvođenje radova je karakteristična obaveza cijelog ugovora i osnovna činidba izvođača. izvođač mora samoinicijativno privremeno obustaviti radove. Stoga ćemo je izložiti po pojedinim elementima. investiciono-tehničke dokumentacije i drugih planova te dokumenata koji su sastavni dio ugovora. valja da preduzme i mjere za otklanjanje takvih nedostataka. može nastaviti izmijenjene radove. u načelu. odnosno investitora. Bude li potrebno. Pored pridržavanja ugovornih elemenata. Za pravilnost njenog ispunjenja mjerodavan je niz administrativnih. propise o bezbjednosti i slično. O njima će naknadno biti riječi. 3. A to najprije znači da se u svemu mora pridržavati glavnog i izvedbenih projekata. Pridržavanje projektne dokumentacije S obzirom na to da je ugovor o građenju po svojoj pravnoj prirodi ugovor o djelu. dispozitivnih (čl. izvođač je dužan da o tome obavijesti nadležni inspekcijski organ. Tek po dobijanju pismene saglasnosti. Upotreba odgovarajućeg materijala Izvođač mora upotrijebiti materijal koji je dobio od investitora. dužan je da ugradi onaj koji je predviđen tehničkom dokumentacijom i snabdjeven atestom. U slučaju akutne opasnosti.1. Ova dužnost je složena. Bez odobrenja investitora. 3. a radi se o nedostacima koji predstavljaju javnu opasnost. posebno se jasno manifestuje u režimu ove obaveze. izvođač mora da poštuje i javno-pravne propise koji se na njih odnose: tehničke norme.

Bez obzira na to da li je kvalitet materijala propisan ili ugovoren. Ukoliko izvođač neće da postupi po nalogu. izvođač mora.4. Ne učini li tako “ne može zahtijevati povećanje ugovorene cijene za radove što ih je izvršio bez takve saglasnosti”. No. O vremenu je već govoreno prilikom izlaganja bitnih elemenata posla. iz posebnih razloga to ne činimo. 634 smislu ove odredbe smatraju se oni koji više sile i mogućnost nanošenja štete 264 . Obavještavanje o višku radova Obavještavanje o višku radova može se. Zahtjev treba dati pismeno. To je tzv. Jedan značajan izuzetak ipak postoji. po pravilu kroz građevinski dnevnik. uvrstiti i u obavezu urednog i savjesnog izvođenja radova. Primijeti li investitor da izvođač koristi nepodoban materijal. druge objekte i okolinu (UG 76-78). određuje ga sam izvođač. ima neko od sljedećih prava: zahtijevati obustavu radova. 3. Materijal na koji ima primjedbe izvođač može da ugradi samo onda kada je to zahtijevao investitor. 4. primjenu adekvatnog materijala. Nepredviđenim radovima u ispunjavaju dva uslova: karakter može izvesti i bez prethodne saglasnosti nije mogao pribaviti tu saglasnost” (čl. On snosi i troškove provjere (UG 76). Ono predstavlja uslov za naknadu viška radova. da provjeri kvalitet materijala koji ugrađuje. Rokovi izgradnje Izvođač mora da na vrijeme izvrši radove. analogno obavještavanju o nedostacima projekta. izvođač mora imati pismenu saglasnost naručioca i projektanta vezano za njegovo autorstvo”. Ove odredbe važe i za radove koji nisu predviđeni u projektu i u ugovorenoj dokumentaciji. angažovanje drugog izvođača za izradu porušenog dijela i naknadu eventualne štete koju je pretrpio. No. Obavještavanje o njemu treba izvršiti bez odlaganja kroz građevinski dnevnik i na druge ugovorene načine. Član 633 ZOO predviđa da “za svako odstupanje od projekta građenja.objekta. a pojavljuju se kao nužni ili korisni s obzirom na uslove izgradnje konkretnog objekta. ova obaveza ne postoji onda kada bi primjena neadekvatnog materijala ugrozila stabilnost objekta ili kada bi predstavljala opasnost po ljude. Ovdje stoga istaknuti samo to da vremenski plan radova koji je sastavni dio investiciono-tehničke dokumentacije može i od parcijalnih rokova da učini samostalne cjeline čijim nepoštivanjem izvođač pada u docnju. kada je to potrebno. mora o tome obavijestiti investitora i tražiti otklanjanje nedostataka. Razumije se da i tada ima pravo na naknadu štete. višak radova. odnosno ugovorenih radova. Ako metod provjere nije ugovoren. investitor može i odustati od ugovora. rušenje dijela koji je napravljen od takvog materijala. “Nepredviđene radove izvođač naručioca ako zbog njihove hitnosti ZOO).

603 ZOO. reguliše je UG 126. čl. Ako ništa nije posebno ugovoreno. pozivanje na testiranje. ali uvijek u pisanoj formi. materijal i oprema sačuvaju od uništenja. 7.ugrožavanjem stabilnosti objekta ili na drugi način. odnosno radova. prisustvovanje testovima. uz nadoknadu. U nju ulaze sve one radnje koje su potrebne da se radovi. snosi naručilac. Sadržaj ove obaveze je određen pravom naručioca da vrši nadzor i Posebnim uzansama o građenju (UG 99-102). 5. Ako ništa nije posebno ugovoreno. otkrivanje pojedinih radova. uzimanje uzoraka i slično. Primjedbe koje su rezultat nadzora se upisuju u građevinski dnevnik ili daju na drugi način. naročito kod otkrivanja radova. sadržaj ove obaveze se uređuje shodno uzansi 109 i okolnostima posla. Ova obaveza ne postoji onda kada nadzorni organ prekoračuje svoja ovlaštenja (UG 103). Ona postoji i pri raskidu ugovora. Ako na istom gradilištu ima više izvođača. svaki od njih preuzima samostalnu obavezu čuvanja. UG 100). Troškove čuvanja snosi izvođač. izvođenje pojedinih radova u prisustvu nadzornog organa. On to mora učiniti na propisan i ugovoren način. pružanje dokaza o kvalitetu upotrijebljene opreme i radova (UG 80). omogućavanje izvođenja proba na licu mjesta. 265 . Omogućavanje nadzora Omogućavanje nadzora na koji investitor ima pravo je prinudna i dispozitivna i običajna dužnost izvođača (ZG. Saopštavaju se izvođaču bez odlaganja (UG 101). Izvođač mora učiniti sve da bi naručilac mogao realizovati svoja nadzorna ovlaštenja. Čuvanje gradilišta Čuvanje gradilišta “od početka izvođenja do predaje radova naručiocu” (UG 109) ugovorna je obaveza koju ne treba miješati sa administrativnim dužnostima preduzimanja mjera sigurnosti javnog karaktera. Na njega pada i rizik šteta izazvanih neuspjehom u izvršavanju ove dužnosti. Tu prvenstveno spada: omogućavanje pristupa na gradilište i u skladišta. ili tu obavezu preuzima jedan za sve. Mogućnost njihovog izvođenja bez saglasnosti investitora ne znači i prestanak obaveze obavještavanja koja leži na izvođaču. izdaci za njih padaju na izvođača (UG 80). 6. Troškove nadzora i vraćanje objekta u stanje u kome je bio prije kontrole. Ukoliko su ti radovi prouzrokovani onemogućavanjem naručioca da na vrijeme izvrši kontrolu. Izvođač je dužan da postupi “po svim osnovnim zahtjevima naručioca podnesenim u vezi s vršenjem stručnog nadzora” (UG 102). odnošenja ili propadanja. Uređenje gradilišta Uređenje gradilišta je posljednja obaveza izvođača prije onih koje spadaju u fazu predaje objekta.

U slučaju raskida ugovora. Program sastavlja 266 . nadležni organ je dužan da odbije zahtjev za tehnički pregled i izdavanje odobrenja za upotrebu. Komisija radi na bazi dokumentacije koju investitor i izvođač obavezno dostavljaju na osnovu rješenja o vršenju tehničkog pregleda. Tehnički pregled i odobrenje za upotrebu Zainteresovanost društva za rezultat ugovora o građenju i prinudni karakter velikog dijela regulative cjelokupne djelatnosti uticali su i na fazu predaje objekta. ili u sklopu cjelokupnog posla. izvođač ili oba subjekta zajedno. Troškove ovih radova u principu snosi izvođač. Troškovi okolnog uređenja se posebno ugovaraju. tehnički pregled obuhvata kontrolu građevinskih radova. Pored njih pregledu obavezno prisustvuju predstavnici investitora i izvođača. Jedan izuzetak ipak postoji. Kada prihvati zahtjev. Ukoliko odobrenje nije uopšte izdato. U komisiji se moraju nalaziti stručna lica. Prema prirodi građevine. U radu komisije ne mogu učestvovati službena lica koja su učestvovala u postupku izdavanja odobrenja za građenje. preostali materijal i otpad. instalacija. Njihova je dužnost da komisiji pruže sve tražene podatke i informacije. 50-60) na način koji isključuje autonomiju volje bilo kog učesnika u toj proceduri. U zahtjevu se moraju navesti podaci o tome ko je i kada izdao odobrenje za građenje. odnosno nakon raskida ugovora. Tehnički pregled je sistem upravnih i stručnih postupaka kojim posebno imenovana komisija “utvrđuje da li je objekat izgrađen u skladu sa tehničkom dokumentacijom na osnovu koje je dato odobrenje za građenje. standardima i normativima” čija je primjena obavezna ili potrebna da bi se spriječilo štetno dejstvo objekta na okolinu. Prva etapa u predaji gotovog objekta sastoji se u njegovoj javno-pravnoj kontroli i prihvatanju koje vrši organ koji je izdao odobrenje za građenje. Tehnički pregled obavlja komisija za tehnički pregled. 50 ZG). VI PREDAJA OBJEKTA 1. kao i da li je objekat izgrađen u skladu sa tehničkim propisima. podobnu za odvojeno korištenje.Po završenim radovima. troškove ove obaveze snosi ona strana koja je odgovorna za raskid ugovora. Zahtjev za tehnički pregled daju investitor. Podnosi se organu koji je izdao odobrenje za građenje. diplomirani inženjeri sa najmanje 5 godina radnog iskustva i položenim stručnim ispitom. Takođe mora ukloniti privremene objekte i raščistiti teren. izvođač je dužan da o svom trošku povuče radnike i opremu. opreme i postrojenja. Vrši se za cijeli objekat ili njegov dio koji čini samostalnu ekonomsko-tehničku cjelinu. organ uprave je dužan da u roku od 30 dana obavi tehnički pregled (čl. Uređena je ZG (čl. Ovo uređenje se vrši i u skladu sa regulacionim planom. te njegov broj i datum izdavanja.

ako se u roku 90 dana ne otklone nedostaci. Stranke su dužne “da bez odlaganja pristupe primopredaji i konačnom obračunu” (UG 111). Ako zakonodavstvo ništa ne propisuje. Podaci se odnose na: poštovanje pravila struke u izvođenju radova. bilo kao običaj (UG 110-115). Napokon. Drugi izvor je ugovor. ovaj postupak se da izvesti prije tehničkog pregleda. odnosno dobijanja odobrenja za upotrebu. odnosno njihovi predstavnici sa ciljem da se utvrdi saobraznost objekta/radova sa ugovorom. pa dominira u praksi. Predviđene su i posljedice neizvršenja ove dužnosti. Naziva se i kolaudacijom. komisija je dužna da organu koji ju je imenovao podnese izvještaj najkasnije u roku od 10 dana (čl. On će biti značajan naročito kod većih i složenijih objekata. Ako jedna strana neopravdano neće da pristupi pregledu ili odbije da potpiše zapisnik. na ovu proceduru će se primijeniti i Posebne uzanse o građenju. Posljednje rješenje je i poslovno i pravno najlogičnije. U zahtjevu se imenuju i članovi komisije podnosioca zahtjeva. 55 ZG). Njih ćemo uzeti kao osnov za dalja izlaganja. Zakon o obligacionim odnosima. O pregledu se vodi zapisnik. drugi partner 267 . U njemu svaki od ugovarača može izdvojiti svoje mišljenje o pojedinom pitanju. Zahtjev za izdavanje upotrebne dozvole će se odbiti: ako je građevina izgrađena bez odobrenja za građenje. govoreći o ugovoru o djelu. Zahtjev može podnijeti svaka strana nakon što je izvođač obavijestio investitora da su radovi završeni (UG 110). bilo na osnovu sporazuma stranaka. 2. 614). Osnov kolaudacije je autonomija volje stranaka. uključujući i one koji se mogu podvesti pod investicione. Njegov sadržaj je određen u UG 113. paralelno sa njim i nakon tehničkog pregleda. Pravna priroda kolaudacije odredila je i njene izvore. O radu komisije se vodi zapisnik. odnosno radova Primopredaja objekta ili radova je sistem stručnih postupaka koje provode same stranke. Zapisnik potpisuju obje strane. kvalitet radova. ako su u toku gradnje izvršene izmjene na građevini za koje nije izdato odobrenje za građenje. radove koje treba popraviti ili ponovo izvesti i o rokovima u kojima to valja učiniti. Sam pregled se sastoji od uvida u dokumentaciju i obilaska građevine. ako je donesen zaključak kojim se dopušta obnova postupka za izdavanje odobrenja za građenje ili ako je u toku postupak građevinske inspekcije. Po završenom pregledu. uspostavlja obavezu naručioca da pregleda “izvršeno djelo čim je to po redovnom toku stvari moguće i o nađenim nedostacima bez odgađanja obavijesti izvođača” (čl. Vrijeme kolaudacije može se odrediti različito.predsjednik komisije. Komisija može naložiti i posebne stručne preglede koje smatra potrebnim. Postupak pregleda se određuje sporazumom i po prirodi stvari. Osnov je uvijek ugovorna dokumentacija. pitanja o kojima nije postignuta saglasnost. obim radova. Ne provjeravaju se oni elementi koji su već bili predmet tehničkog pregleda. Primopredaja objekta. predaju garantnih listova i atesta i datum završetka pregleda te primopredaje radova.

Obavlja ga komisija koju imenuju investitor i izvođač. cit. To se po pravilu čini iz pridržanih iznosa u veličini do 2% cijene. Jednom je to nemogućnost da se odgovornost ugovorom isključi ili ograniči. odnosi između stranaka po redovnom toku posla su definitivno prestali. pristupa se konačnom svođenju računa između stranaka. VII ODGOVORNOST UČESNIKA U POSLU 1. Poslije toga se objekat zapisnički preuzima od izvođača. odnosno da su otklonjeni. ali na trošak izvođača. investitor to može učiniti sam ili preko trećih lica. Kada zapisnik o primopredaji bude potpisan i eventualni nedostaci otklonjeni. op. str. drugi put se odgovornost manifestuje u dužini prekluzivnih rokova. 248 izvođač i podizvođač. a četvrti u uređenju aktivne legitimacije. investitor donosi odluku o prijemu objekta. on je dužan da odmah pristupi izvođenju tih radova. Ta lica su: projektant. Ona se na različite načine manifestuje kod svakog učesnika u poslu.to može učiniti sam. Kada se radi o 248 Pobliže o oblicima odogovrnosti kod posla građenje: Docent dr. investitor. Predmet kontrole jeste pojava eventualnih skrivenih nedostataka objekta ili radova. onih koji se nisu mogli utvrditi prilikom kolaudacije. organizacija koja ispituje teren i daje mišljenje o podobnosti zemljišta. Uopšte o odgovornosti učesnika u poslu Složenost posla građenja dovodi do pojave više učesnika čiji postupci samostalno ili u vezi sa radnjama drugih lica utiču na ishod ugovora. Superkolaudacija Superkolaudacija je pregled koji stranke vrše po isteku garantnih rokova. Kada se iznosi po ovoj fakturi plate. 3. Danom dostavljanja takvog zapisnika drugom ugovaraču “nastaju posljedice u vezi sa primopredajom”. I superkolaudacija se vrši na osnovu dokumentacije i uvida u stanje građevine. Zbog toga svako od njih može da odgovara samostalno ili povezano sa drugim učesnicima za neizvršenje ili neuredno izvršenje ugovora o građenju. Bez ovoga nije moguće ni izvršiti konačan obračun. 268 . Opšta karakteristika režima odgovornosti u ugovoru o građenju jeste njegova strogost. 74-92. Ukoliko je primopredajom obostrano konstatovano postojanje nedostataka sa stanovišta ugovora koje izvođač mora o svom trošku da otkloni. treći put u režimu regresnih zahtjeva. Čim je konstatovano da nedostaci ne postoje. Veljko Trivun. Ukoliko ih izvođač ne otkloni. Utvrđeni nedostaci se konstatuju u zapisniku i određuje rok za njihovo otklanjanje.

249 Nedostaci mogu biti rezultat grešaka u projektovanju ili zbog osobina zemljišta. Projektant se može osloboditi odgovornosti samo ako dokaže da nestabilnost objekta nije posljedica njegovog propusta. 249 “Komentar Zakona o obligacionim odnosima”. kao opšti režim primjenjuje se onaj koji sadrži odredbe o ugovoru o djelu (čl. U drugu grupu spada odgovornost za nedostatke građevine i radova koji ne utiču na njenu stabilnost. Investitor za svoje novčane obaveze odgovara po opštim pravilima o ovom tipu obligacija. 269 . Prestup postoji kada se radovi izvode na zaštitnom infrastrukturnom pojasu suprotno svrsi radi koje je on uspostavljen. U jednom slučaju njegova odgovornost je otežana. Imovinsko-pravna odgovornost se može svrstati u tri osnovne grupe slučajeva. autor Jankovec dr Ivica. za povrede ugovora koje nisu predviđene kod ugovora o djelu primjenjuju se opšta pravila o odgovornosti za neispunjenje nenovčanih obaveza. 641 ZOO).odgovornosti za nedostatke građevine.dr Slobodan Perović . Odgovornost projektanta. Uslov za to je da je bio upozoren od strane izvođača o mogućnostima nastanka štetnih posljedica. ukoliko se pojave unutar perioda od 10 godina od primopredaje radova. Nepoštovanje najvažnijih administrativnih obaveza predstavlja privredne prestupe. 360. 644 ZOO). 3. kao i u slučaju izvođenja radova bez odobrenja za građenje. redaktori prof. Stručna geofizička organizacija koja je dala mišljenje o podobnosti zemljišta za gradnju odgovara za stabilnost građevine u periodu od 10 godina isto kao i projektant. Napokon. Osnovni izvor prava ovdje su norme koje važe za ugovor o djelu uopšte (čl.prof. Gornji Milanovac 1980. Štete na objektima snosi onda kada su one rezultat njegovih naloga. odnosno prekršaje. 614621 ZOO). davaoca mišljenja o zemljištu i investitora Projektant. 74-81 ZG). Nedostaci moraju biti takvi da ugrožavaju stabilnost i sigurnost objekta. Prva i specifična tiče se solidnosti građevine. on odgovara za nedostatke građevine koji se tiču njene solidnosti. ni ograničiti.dr Dragoljub Stojanović. 644 ZOO). ako ih je utvrđivao sam projektant. 644 ZOO). 2. Najprije. Osloboditi se ove odgovornosti može samo dokazom da se u toku građenja nisu pojavile okolnosti koje bi dovele u sumnju osnovanost stručnog mišljenja o svojstvima građevinskog zemljišta (čl. Svoje odgovornosti izvođač se ne može unaprijed ugovorom osloboditi. Zapriječena su krivična djela i prekršaji (čl. KCGM Pravni fakultet Kragujevac. str. Odgovornost građevinara Odgovornost građevinara je najprije kaznene prirode. Izvođač u tom pogledu za svoje radnje odgovara na isti način kao i projektant (čl. Ovu svoju odgovornost projektant ne može ugovorom ni isključiti. prema opštim pravilima. odgovara za štete koje nastanu njegovim propustima u projektovanju. Pravo na tužbu ima ne samo naručilac nego i svaki sticalac građevine unutar desetogodišnjeg perioda garancije (čl.

646). Ovo ovlaštenje može ostvariti ako podizvođača obavijesti o postojanju nedostataka u roku od dva mjeseca od dana u kome ga je investitor informisao o svojim primjedbama i zahtjevima (čl. U tom slučaju on ima pravo na regres. a ne treba ih izvršiti (manjak radova) nemaju uticaja na cijenu. 640 ZOO: “Ugovor o građenju sa posebnom odredbom”. Ugovor “ključ u ruke” može se sklopiti primjenom ove klauzule. ili na neki drugi nesumnjiv način. hitni nepredviđeni radovi ili radovi koji su predviđeni. ima pravo regresa prema projektantu i to u onoj mjeri u kojoj je ona prouzrokovana nedostacima u projektu. Pod ugovorom o građenju “ključ u ruke” podrazumijeva se takav građevinski posao kod koga se cijeli objekat i svi radovi koji su potrebni za njegovo izvršenje obuhvataju jednom i jedinstvenom cijenom. 126-127.međunarodni”. odgovara investitoru i za štete koje je skrivio podizvođač. odnosno po uputstvima investitora (čl. Ako su za štetu krivi i izvođač i projektant. kao ugovorna strana. naročito onim iz čl. Izvođač. Višak radova. Pod nesumnjivim načinom se podrazumijeva upotreba izraza koji pokazuju da se “izvođač samostalno obavezuje izvršiti skupno sve radove potrebne za izgradnju i upotrebu određenog cjelovitog objekta” (čl. str. a ne na obimu radova. Ovo rješenje je kritikovano u teoriji. 270 . 1980. 640 ZOO: kada na strani izvođača 250 Vukmir dr Branko: “Ugovori o izvođenju investicijskih radova . naročito sa pozicija ugovora o investicionoj 250 Zbog toga se smatra da do promjene cijene može doći ukoliko je ona izgradnji. 636 i 637 ZOO. Ugovor “ključ u ruke” pokazuje neke osobine koje se ne javljaju kod opšteg tipa ugovora o građenju. naročito smatra da nepredviđeni radovi i manjak radova moraju uticati na cijenu i kod ovog posla. a potom je u nešto izmijenjenom obliku preuzet u čl. Beograd 1978. 251 Biro Zoltan: “Ugovor o građenju s posebnim osvrtom na reviziju cijena i klauzulu “ključ u ruke”. “Ključ u ruke” Ugovor o građenju sa klauzulom “ključ u ruke” bio je u našem pravu najprije predviđen u Posebnim uzansama o građenju (UG 34). a za razliku od ugovora kod kojih se cijena određuje paušalno. svako od njih snosi dio naknade koji je srazmjeran krivici.Isključenje ili umanjenje je moguće samo onda kada izvođač dokaže da je upozorio investitora na opasnost od šteta koje mogu nastati ako se radovi nastave prema tehničkoj dokumentaciji. Ukoliko je izvođač naknadio štetu sam. VIII POSEBNE VRSTE POSLA 1. 647 ZOO). str. zasnovana na drugim pravom predviđenim elementima. Zagreb. Institut za uporedno pravo. 274. Prva je sadržana u čl. CIP. 640 ZOO). Zbornik radova sa Savjetovanja o Zakonu o obveznim (obligacionim) odnosima. 251 Ova rješenja su opravdana već i zbog toga što je UG 34 u stavu 2 dozvoljavala promjenu cijena na osnovu promijenjenih okolnosti i plaćanja naknadnih radova.

Ta se pojava ogleda u prebacivanju tereta dokaza na izvođača. te u smanjenju broja i dejstava klauzula o ograničenju. ZG. Sarajevo. 33 Zakona o spoljnotrgovinskom poslovanju. predviđa postojanje posebnih slučajeva građenja ( glava VII. 1987. odnosno isključenju odgovornosti. Ugovor o investicionoj izgradnji također je nastao u poslovnoj praksi. čl. Uz njega postoje “izvođački i savjetodavni inženjering (konsalting)”. preda u određenom roku sposoban za iskorištavanje u skladu sa ugovorom i pravilima struke. str.od davanja ideja. 254 Vidjeti Trifković dr Miloš: “Sadržaj ugovora o investicionoj izgradnji u svjetlu izvora prava” u “Ekonomika investicija kao faktor stabilizacije privrede”. građenje privremenih objekata i bespravno građenje. Vidjeti i raspravu u Svjetskoj banci kod Vukmir dr Branko. 271 . režim njegove odgovornosti je stroži. 2. ali ne kao jedini predmet ugovora. U ovim slučajevima radi se više o propisivanju tehničkih i administrativnih uslova vezano za postojanje specifičnih situacija prilikom izvođenja posla građenja. Treće. Pod njim se podrazumijeva “stvaralačka primjena naučnih principa i iskustava u svim fazama jednog poduhvata . 275. Ostale posebne vrste ugovora o građenju Građevinski inženjering je konstrukcija poslovne prakse. izvođenje pripremnih radova. I peto. str. Ona mora biti povezana sa nekom radnjom potrebnom za završetak poduhvata (građenje. 254 Od ugovora o građenju se razlikuje po tome što izgradnja objekata ili izvođenje građevinskih radova ne mogu biti jedina obaveza izvođača. kao poseban posao prodaje. građenje složene građevine. Sadržaj ugovora je određen najprije prema vrsti posla koji samostalno ili u kombinaciji sa drugim može biti predmet sporazuma stranaka. Radi se o slijedećim slučajevima: građenje u slučaju neposredne opasnosti. puštanje u pogon itd). isto djelo. izrade studija pa do različitih savjeta u toku realizovanja projekta. vršenja nadzora i sl. oni prema naručiocu odgovaraju solidarno. poslovno je pravilo da ovdje izvođač obezbjeđuje i nadzor. 40-44). 141. 434. Savremena administracija. Savez finansijskih i računovodstvenih radnika BiH. montaža.sudjeluje više subjekata sa tim svojstvom. također. Beograd. Na nivou pozitivnog prava enumeracija je data u čl. isto djelo. 207.” 253 Ova definicija danas najviše odgovara opštem pojmu inženjeringa. Može se definisati kao sporazum kojim se izvođač za naknadu obavezuje investitoru da će mu izvršiti jednu ili više povezanih radnji potrebnih da se određeni investicioni objekat. izvođač se gotovo redovno pojavljuje kao komisionar. Drugo. 252 Četvrto. 253 “Pravni leksikon”. izvođač veoma često nabavlja materijal. 1978. str. Isporuka investicione opreme. str. 252 Đuretić dr Slobodan. odnosno njegov dio. može biti uključena u ugovor o investicionoj izgradnji.

Ova rješenja su već razmotrena. 634 ZOO) ili višim cijenama materijala i radova (čl. Dakle. ugovor o građenju može prestati i na osnovu sporazuma izvođača i investitora (čl. 2. važiće i pojedine odredbe o ugovoru o djelu (čl. 68 ZOO). kada se ispita cilj forme koju je zakonodavac odredio kod ovog posla. 272 . zbog upotrebe neadekvatnog materijala od strane izvođača. dolazi se do nesumnjivog zaključka da je ona predviđena i radi zaštite opštih interesa. Opšta rješenja Zakona o obligacionim odnosima. primjenjuju se i na posao građenja. Izvođač ima pravo na jednostrani raskid onda kada investitor kasni sa uvođenjem građevinara u posao. 137-138 ZOO) i prekomjerno oštećenje (čl. te zato što je izvođač u docnji sa izvođenjem pojedinih radova prema vremenskom planu. Pored njih. 10 ZOO). U posljednja dva slučaja ugovor se može raskinuti i samo u jednom dijelu. One se tiču prije svega završavanja i zašite pojedinih radova. Međutim. 139 ZOO) ako su za njega ispunjeni potrebni zakonski i faktički uslovi. sadržana u članovima 124-132.IX PRESTANAK UGOVORA 1. sporazum stranaka o raskidu ugovora o građenju mora imati pisanu formu da bi bio pravno valjan. Pored značaja ugovora. nemogućnost ispunjenja (čl. Iz tih razloga smatramo da za ovaj posao važi izuzetak od opšteg pravila predviđen u članu 68 ZOO. Drugo značajno pitanje jeste i naknada eventualnih šteta. Primjena opštih pravila Ugovor o građenju prestaje iz razloga koji imaju opšti karakter. Za sporazuman raskid ugovora koji je po zakonu formalan u principu nije potrebna posebna forma (čl. te naknade izvođaču za ono što je već učinio. 637 ZOO). Broj slučajeva u kojima je investitor ovlašten da sam raskine ugovor je veći. Ovim sporazumom stranke uređuju i posljedice raskida. moguć je i raskid ugovora voljom samo jedne stranke. Zato ćemo ih ovdje samo ponoviti. 619 ZOO). To su: promijenjene okolnosti (čl. To ne traže ni izvori prava za ugovor o građenju. Ovo pravo mu pripada zbog znatnog povećanja cijene izazvanog nepredviđenim radovima (čl. Napokon. argument za ovu tvrdnju je i veliki broj administrativnih obaveza stranaka. Specifičnost ugovora o građenju zahtijevala je da se neka pitanja jednostranog raskida posebno urede. 133-136 ZOO). Ona se tiču situacija u kojima se ugovor može raskinuti jednostranom izjavom volje i posljedica raskida. Jednostrani raskid ugovora Pored sporazumnog.

Ono što u ekonomskom pogledu karakteriše posao osiguranja je: koncentracija kapitala.g. Na našim prostorima pojedini oblici osiguranja se sureću u statutima gradova: Vinodolski iz 1288. Danas. Ovo posebno sa nastankom i razvojem različitih matematsko-statističkih metoda i načina izračunavanja rizika.g. Tako je na nivou Evropske Unije harmonizacija prava osiguranja izvršena putem Direktiva Savjeta Zajednice.g. trećom generacijom direktiva iz 1992.g. Prvi zakon koji je regulisao pravo osiguranja je Zakon o pomorskom osiguranju u Dubrovačkoj republici iz 1562. Kineski trgovci su prilikom riječnog transporta robe dijelili robu na više brodica kako bi. Šteta koja bi nastala na dijelu prevožene robe snosila se solidarno. Danas osiguranje predstavlja jednu kompleksnu pojavu koja zahtijeva multi disciplinaran pristup. u modernom svijetu.g. 273 . savremenim riječnikom rečeno. 255 Pobliže o istorijskim aspektima pravnog posla osiguranja: Dr. osiguranje je jedna od rijetkih djelatnosti koja je u mnogim aspektima slična. Ovaj proces je zaokružen sa tzv. CID Ekonomski Fakultet u Beogradu.g. a na osnovu jedinstvene dozvole (single licence).. Elemente osiguranja poznaje i rimsko pravo kroz instituciju religioznih udruženja (kolegija) koji su pored religioznih ciljeva imali i ciljeve koji su se odnosili 255 Prava polisa osiguranja datira iz 1182. dr. zdravstveno i osiguranje imovine i od odgovornosti. sa kojima je omogućeno slobodno obavljanje usluga osiguranja. vršili disperziju rizika. a što je uslovilo i unifikaciju prava osiguranja. Predrag Šulejić: Osiguranje.g. okrupnjivanje osiguravajućih kompanija i izmjena strukture usluga na račun povećavanja udjela životnog i drugih vidova ličnog osiguranja. Kao svojevrsna simbioza pravnih i ekonomskih kategorija ovaj posao se svrstava među najstarije. dok su prvi elementi cehovskog osiguranja sadržani u Statutu Ljubljanskog krojačkog ceha iz 1579. U pogledu organizacije posla osiguranja osiguravajuće kompanije se. Jelena Kočović. i Poljički Statut 1440. Posao osiguranja i njegov ekonomski značaj Posao osiguranja predstavlja jednu od najznačajnijih ne samo ekonomskih već i pravnih kategorija. Savremeni oblici osiguranja javljaju se sa nastankom i razvojem kapitalizma. razlikuju prema vrsti i obimu pokrivenih rizika. nastala u na uzajamnu pomoć.GLAVA TREĆA UGOVOR O OSIGURANJU I POJAM I ZNAČAJ 1. danas. Tako su prve vrste pomorskog osiguranja spominju i u Hamurabijevom zakonu. Beograd 2002.g. Djelatnost osiguranja se dijeli na tri grupe: životno. Lombardijii također je vezana za pomorsko osiguranje. Još u XVII vijeku holandski matematičar Jan de Vit postavlja matematičke osnove određivanja životne rente. Zakonik cara Stefana Dušana 1349.

1992. kad se radi o osiguranju imovine. te otklanjanje ili smanjenje nepovoljnog dejstva uzroka koji mogu izazvati štetu. ili da ih neće suviše oštetiti. zdravlja i životnog standarda ljudi. N. Štetan događaj neće djelovati kao potpuno neočekivan slučaj ako se stvori zajednica rizika. Ti se ciljevi ostvaruju isplatom naknade štete za oštećene ili propale stvari. Obnova uništenih dobara putem osiguranja ostvaruje se na taj način što se organizovano prikupljaju sredstva od onih koji hoće da se međusobno pomažu i solidarno snose određene štete. U slučaju da dođe do predviđenih šteta. Radi se o udruživanju svih kategorija subjekata prava koji su izloženi istim opasnostima kako bi zajednički podnijeli štetu koja će pogoditi 257 samo neke od njih. odnosno isplatom ugovorenih iznosa u osiguranju lica. 257 Tako je prema podacima iz 1999. 2001. Aktivnosti i mjere osiguranja imaju veoma složenu prirodu. Stylos.stvara osjećanje sigurnosti. one se nadoknađuju iz takvih sredstava.g. On će se dogoditi i dočekujemo ga spremno. Sad. Boris Marović: “ Osiguranje i špedicija”. Stvara se posebna organizacija (osiguravač) 256 Vidjeti: Šulejić dr Predrag: “Pravo osiguranja”. berzanska vrijednost Alianz Holdinga je iznosila 95 milijardi Eura. ako se udruže svi oni koji su izloženi mogućnosti štete od takvog slučaja. uvjerenje ljudi da ih štetni događaji neće oštetiti. str. onda je to sistem mjera za očuvanje života. kad nastane osigurani slučaj. Ekonomska funkcija osiguranja sastoji se prvenstveno u represivnim mjerama. Značaj imovinskog osiguranja postaje tim veći što je ono uspjelo da stvori organizaciju koja sve efikasnije djeluje u pravcu zaštite imovine i sprečavanja štetnog dejstva i prirodnih sila i ljudskih radnji koje nanose te štete. Ciljevi osiguranja su ekonomska zaštita imovine i lica od rizika.000 radnika. Misao. dok je Nipon Life zapošljavao 714. Rizik tada prelazi na tu zajednicu. odnosno štete. U ostvarenje toga cilja spada i finansiranje mjera za otklanjanje ili smanjenje nepovoljnog dejstva uzroka koji mogu da izazovu štetu a na bazi principa uzajamnosti i solidarnosti. 256 No. i da sa stanovišta zajednice osiguranja taj događaj ne predstavlja slučajnost. Prof.g. u psihološkom pogledu. Novi Sad. Po svojim karakteristikama ulaze u veoma širok krug disciplina . o razvijanju odbrambenog mehanizma kako bi se svi zainteresovani zaštitili od posljedica nastupanja štetnih događaja. Radi se. izgubljeno. ali i da preduzima mjere preventive i represije i da štetu koja nastane od slučaja raspodijeli na tu čitavu zajednicu.Osiguranje je kompleksna aktivnost usmjerena na čuvanje dobara i obnovu oštećene imovine. 274 . Zadatak je osiguravača da organizuje takvu zajednicu. i za pojedinca čije je i za društvo. a kad se radi o osiguranju lica. Uništeno dobro je. 14-16 i 18-21. najizrazitija osobina osiguranja jeste da se ekonomskim sredstvima postigne garancija i/ili ostvari obeštećenje od štetnih događaja. repariranju nastalih štetnih posljedica. Nije svejedno hoće li se ono obnoviti i hoće li se i kada će se na njegovo mjesto uspostaviti novo. dr. Osiguranje ima i svoj psihološki efekat .od tehničkih i tehnoloških do psiholoških.

u stvari. U mjere prevencije spadali bi: zaštita od požara upotrebom naročitog materijala za gradnju. Fond osiguranja. Moderno osiguranje. dakle. štetne posljedice mogu se ekonomski ublažiti ili otkloniti ili čak preduprijediti. proizvodnja aparata za gašenje požara.koja. postavljanje gromobrana. U tom smislu. 2 ZOIO).osiguravajući fond. o organizovanju uzajamne raspodjele rizika i eventualne štete između onih koji su izloženi istoj opasnosti. utoliko će biti manji broj onih koji pretrpe štetu u odnosu prema svima koji čine organizaciju osiguravača. Fond osiguranja se stvara od jednog dijela viška vrijednosti. organizuje one koji su ugroženi eventualnim nastajanjem nekih štetnih događaja. 897 ZOO). Međutim. predstavlja udruživanje sredstava subjekata koji su izloženi istoj opasnosti. podnošljive za svakoga člana zajedničkog fonda osiguranja. dešavaju normalno kao i one redovne. a još manji broj ih biva uništen. kao što je poznato. obuhvata i preduzimanje nekih mjera kojima je cilj predupređenje i otklanjanje štetnih događaja (čl. Mnoge stvari i dobra koja imaju imovinsku vrijednost izloženi su raznim opasnostima. u što je moguće širem obimu. 275 . Osiguranjem se iz uloga osiguranika obrazuju sredstva i rezerve radi naknađivanja nastalih šteta i isplaćivanja ugovorenih iznosa po osnovu osiguranja. Osiguravač. osiguranje je zajednica jednako ili slično ugroženih. To se čini u skladu sa ekonomskim interesima osiguranika i osiguravajućih organizacija. Zaključak je jasan: samo neke stvari od mnogobrojnih koje sačinjavaju imovinu raznih lica bivaju pogođene opasnostima i oštećene. Osiguranje se zasniva na iskustvu da se neke pojave u prirodi i društvu dešavaju izuzetno. Radi se. stanje je povoljnije što je više ugroženih organizovano u zajednicu rizika. organizuje udruživanje onih koji su izloženi istoj opasnosti i prikuplja od njih sredstva u posebni fond . samo neke od njih bivaju oštećene ili uništene. Na taj se način krupne štete raspodjeljuju na manje. Osiguranje može izvršiti svoju ekonomsku funkciju samo ako postoji masa osiguranika kod istog osiguravača. građenje sefova. Uzajamnost i solidarnost zahtijevaju i ravnopravan tretman svih osiguranika. Ovo je drugi izraz za solidarnost ugroženih. prema tome. organizovanje protivpožarne službe. Ako se udruže svi oni koji su izloženi takvim izuzetnim pojavama. Osnovna načela na kojima zainteresovani udružuju sredstva u zajednicu i fond osiguranja su uzajamnost i solidarnost (čl. Ukoliko jedan osiguravač uspije da organizuje i poveže što više ljudi i organizacija koji raspolažu imovinom. postavljanje nekih instalacija. U poslu osiguranja se to naziva atomiziranje rizika ili nivelisanje rizika. U tom odnosu ugroženi prema oštećenim. fond osiguranja. Stoga je uzajamnost jedan od osnova osiguranja. Zato je zakonska obaveza osiguravajućih organizacija da imovinu i lica osiguravaju po jedinstvenim uslovima i tarifama za pojedine vrste osiguranja. Osiguravač unaprijed prikuplja i namjenjuje sredstva za obnovu onog što bude uništeno. ipak. ali se.

pored ostalog. u preventivnim mjerama učestvuju ne samo osiguravači nego i osiguranici koji su zainteresovani za to. U njemu su navedeni poslovi osiguranja. odnosno prilikom zaključivanja ugovora o osiguranju sa osiguranicima. 41/98 . Ekonomski posmatrano pospješuje se trgovina. jedan dio naplaćenih premija od osiguranika ide neposredno u fond akumulacije. po načelu uzajamnosti i solidarnosti. posao i ugovor o osiguranju Složenost osiguranja i važnost posla ne samo za stranke nego i za društvo opredjeljuju izvore prava i njihove osobine. stavljaju na raspolaganje poslovnom svijetu.dalje ZOIO). Osiguravač takođe organizuje i represivne mjere kojima se ide na ublažavanje štetnih posljedica kad je događaj već nastao (razne medicinske i veterinarske mjere i akcije liječenja. spadaju: davanje beneficija u premijama brižljivim osiguranicima. u stvari. U ove mjere spada i primjena sankcija protiv nebrižljivih osiguranika. osiguranje bi se moglo definisati kao poslovna djelatnost kojom se. 7/95. Autori se većinom slažu da su funkcije osiguranja trojake: čuvanje imovine. Osiguranjem se prikupljaju ogromna novčana sredstva. U te mjere. gašenja požara i sl. Pravna vrela se mogu podijeliti u dvije osnovne grupe: zakone i autonomne izvore .pravila osiguranja. ZOIO detaljno uređuje četiri vrste obaveznih osiguranja. 6/98. određivanje nižih pažljivijim i viših premija manje pažljivim osiguranicima. učešće osiguranika u dijelu štete.1. odstupanje od sistema statusnog prava u pogledu položaja osiguravajućih organizacija i 276 . unutrašnja organizacija i upravljanje. a i neposredno. vrši štednja i podiže životni standard ljudi. te uređena pitanja nadzora nad radom ove vrste subjekata. 2. predvidjeti i mjere kojima je svrha otklanjanje uzroka i smanjenje šteta. Čuvanje imovine sastoji se u preduzimanju preventivnih i represivnih mjera. Izvori prava. obezbjeđuje ekonomska zaštita imovine i lica od rizika koji ih ugrožavaju.). I u našem pravnom sistemu stoji se na stanovištu da osiguranje uključuje i preventivne mjere. finansijska stabilnost i alokacija kapitala. Prema svemu. gubitak prava na naknadu i sl.vakcinisanje stoke i podučavanje osiguranika. Karakteristike ovoga akta su: imperativan karakter. Radi toga su osiguravači dužni pri utvrđivanju uslova osiguranja. način poslovanja i pravni tretman sredstava. taksativno određene organizacije za osiguranje. Socijalna funkcija osiguranja ogleda se u tome što se osiguranjem lica ublažavaju materijalne nezgode izazvane nesretnim slučajevima i što se nekim vrstama ličnog osiguranja (za slučaj doživljenja). Dakle. akumulacija novčanih sredstava i socijalna sigurnost. Pored toga. Uz to. regulisani uslovi za njihovo osnivanje i prestanak.list FBiH 2/95. te u naknadi štete. Ugovor o osiguranju 2. koja se putem banaka. Prvi od dva najvažnija legislativna akta je Zakon o osiguranju imovine i osoba (Sl.

st. ugovornu stranu osiguranja reguliše Zakon o obligacionim odnosima. u tuđe ime i za tuđi račun .l.za pojedine tipove i grupe osiguranja i posebna . Prema članu 2 ZOIO. 142-144 ZOO. preuzet Sl. u smislu djelatnosti postoji značajna razlika između posla i ugovora. U vazdušnom saobraćaju pitanja osiguranja su uređena Zakonom o obligacionim i osnovnim materijalno-pravnim odnosima u vazdušnoj plovidbi (Sl. Odstupanje je moguće samo ako to Zakon o obligacionim odnosima izričito dopušta (čl. te u svoje ime. ZOIO). Polica osiguranja se poziva na uslove osiguranja i oni moraju biti uručeni ugovaratelju zajedno sa policom. pa se na njih u prometu primjenjuju rješenja čl. 277 . mjere za sprečavanje i smanjenje rizika koji ugrožavaju osiguranu imovinu i osobe i mjere na sprečavanju i smanjenju šteta i drugi poslovi osiguranja”. Polise osiguranja zapravo predstavljaju posebne uslove osiguranja o kojima ugovorne strane pregovaraju prilikom zaključenja ugovora. 900 ZOO). On. 258 U članovima 897-923 uređuju se najprije zajednička pitanja osiguranja imovine i lica.dakle. označava ukupnu pravnu regulativu pojedinog osiguranja.l. str. U njih spadaju “poslovi posredovanja u ugovaranju osiguranja.l. tu spadaju: “zaključivanje i izvršavanje ugovora o osiguranju imovine i osoba. snimanja rizika. isto djelo. Posao osiguranja je širi pojam od ugovora o osiguranju.za pojedinu vrstu osiguranja. 45-49. I drugo. a ne samo onaj dio koji se zasniva na sporazumu stranaka. U članu 3 određeni su “drugi poslovi osiguranja”. prodaje ostataka osiguranih uništenih stvari. zastupanja u osiguranju. ZOIO sve aktivnosti osiguravača dijeli u dvije osnovne grupe. Po svome pravnom karakteru pravila osiguranja su opšti uslovi poslovanja.kao zastupnik. snimanja i procjene šteta. SFRJ 22/77. zaključivanje i izvršavanje ugovora o saosiguranju i reosiguranju. RBiH 2/92). 258 O ograničenjima važenja ZOO vidjeti Šulejić dr Predrag. “Druge poslove osiguranja” mogu vršiti “pravne i fizičke osobe za društvo za osiguranje ili za osiguranika na temelju ugovora” (čl. a za tuđi račun . pružanja pravne pomoći i drugih intelektualnih i tehničkih usluga u osiguranju”. Prometnu. 2. U njemu su uređena plovidbena osiguranja u pomorskom. Pravila osiguranja mogu biti opšta . Obje grupe poslova organizacija za osiguranje može obavljati u svoje ime i za svoj račun. Donose ih osiguravajuće organizacije samostalno. 3. Iako se radi o propisu koji je u načelu dispozitivne prirode. Treći značajan akt u ovoj oblasti je Zakon o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi (Sl. Autonomne izvore predstavljaju pravila osiguranja. Prvu čine “poslovi osiguranja”. najprije. riječnom i kanalskom saobraćaju.prilagođavanje pravnog tretmana imovine kriterijima koji su uporedno pravno već poznati. RBiH 2/92). potom specifičnost ugovora o osiguranju imovine i na kraju ugovor o osiguranju lica. usvojen u pravni sistem BiH u Sl. normiranje osiguranja ima pretežno imperativan karakter. SFRJ 33/77.l. kao komisionar.

udružuje određeni iznos u zajednici osiguranja. U osnovi. Obilježja ugovora o osiguranju su: sinalagmatičnost. 278 . nema ni ugovora. te u pojedinim slučajevima i svojstva ugovora u korist trećih lica.Legislativna definicija ugovora o osiguranju data je u čl. o pravnoj prirodi ugovora o osiguranju formiralo se više teorija.osiguravača. b) Mješovita teorija . c) Aleatorna teorija smatra da neizvjesnost u nastanku rizika i moguća nepodudarnost uplaćenih premija sa naknadom štete. To su sljedeće: a) Teorija naknade štete . da predstavlja objektivnim pravom priznato dejstvo saglasnosti partnera o potrebi zaštite putem osiguranja. isto djelo. “ugovorom o osiguranju obavezuje se ugovaratelj osiguranja da. teretnost. Zbog toga se ovaj posao mora procjenjivati prema pravilima za aleatorne ugovore. 259 260 Vidjeti Šulejić dr Predrag.po kojoj se osiguranik ovim ugovorom obezbjeđuje od eventualnih štetnih posljedica osiguranog slučaja. On. Prema njemu. isplati osiguraniku ili nekoj trećoj osobi naknadu. 897 ZOO. kao i dosadašnji propisi. Pravna priroda posla osiguranja 259 i promjene koje su nastale u S obzirom na istorijski razvoj osiguranja funkcijama i značaju ovog posla.po njoj je ugovor o imovinskom osiguranju ugovor o naknadi štete koja može da se dogodi. poput zakonodavca. odnosno sumom osiguranja. ugovor je samim nastankom sinalagmatičan i ekvivalentan. Pošto nema ravnopravne saglasnosti volja. odnosno zajednici rizika (osiguravatelj). Snažna državna intervencija u oblasti osiguranja. U suštini. ZOO. ako se desi događaj koji predstavlja osigurani slučaj. 31 i dalje. uz posebno uvažavanje načela uzajamnosti i solidarnosti. str. usmjerena prema obje strane u poslu podjednako. odnosno isplata osigurane sume. Shvatanja po kojima je osiguranje ugovor daleko su brojnija. 139-148. ukidaju ekvivalentnost odnosa između osiguravača i osiguranika. isto djelo. zaključenjem ugovora o osiguranju za svaku stranu nastaju obaveze na izvršenje tačno određenih činidbi: plaćanje premije i otklanjanje eventualnih šteta. odnosno ugovorenu svotu ili učini nešto drugo”. na načelima uzajamnosti i solidarnosti. mogu 260 se podijeliti u pet teorija. d) Po teoriji prestacije. Protivugovorne teorije polaze od gledišta da je posao osiguranja uvijek rezultat djelovanja ekonomski jače strane . str. Obaveza osiguranika u biti se svodi na popravljanje štete koju je osiguranik pretrpio usljed osiguranog slučaja. Kao argument u prilog tome navode se i osiguranja obavezna po samom zakonu. one se mogu podijeliti na protivugovorna i ugovorna shvatanja.2. Izjavom volje osiguranika samo počinje dejstvo takvog jednostranog pravnog akta. Dakle. 2. smatra da posao osiguranja nastaje sporazumom stranaka. a ugovor o ličnom osiguranju predstavlja aleatoran pravni posao. samo potvrđuje ovakav stav. formalnost. unaprijed propisuje pravila za sve buduće slučajeve osiguranja. a zajednica se obavezuje da. Vidjeti Šulejić dr Predrag.

naplaćuje premije. Po Zakonu. Ponudilac može odrediti i kraći rok. Prema tome. nego podrazumijeva sinalagmatičnost i ekvivalentnost ugovora o osiguranju. tehničkim i pravnim karakteristikama osiguranja. Ova teorija ne isključuje. za druge . dolazi budućem osiguraniku i upoznaje ga sa uslovima osiguranja. obezbijediti osiguranika od nastupanja štetnog događaja ili njegovih štetnih posljedica. ako je za osiguranje potreban i ljekarski pregled. traži saugovarača. Pravno dejstvo ponude je različito. a za to druga strana. obavezuje ponuđača za određeno vrijeme. te isplatom naknade. Razuđenost posla osiguranja dozvoljava da se svakom od pomenutih shvatanja stave ozbiljni prigovori. Ako nije ovlašten za sklapanje ugovora. a ugovor o osiguranju se zaključuje na osnovu pismene ponude. U našoj praksi se osiguranje zasniva ugovorom. akiviziter osiguranja. ako ponudilac nije odredio kraći rok (čl. Ako je predstavnik (akviziter) ovlašćen za zaključivanje ugovora. Kod životnog osiguranja. smatra se da nema ograničenja (čl. odnosno sume osiguranja. Pretpostavlja se da akviziter nema ovlaštenja na zastupanje. Akviziter može nastupati kao zastupnik ili kao posrednik. zastupnik je po samom zakonu ovlašćen da u ime i za račun osiguravača zaključuje ugovore o osiguranju. ugovarač osiguranja.3. Postoje formulari upitnika koje popunjava lice koje želi sklopiti ugovor o osiguranju i koji ima funkciju ponude. za neke vrste osiguranja imati ovlaštenja zastupnika. ne zna. takođe. 2. 279 . obavezuje samo za neke grane osiguranja.e) Teorija organizovanja zaštite od rizika motivisana je ekonomskim. ponuda veže ponudioca za vrijeme od 30 dana. U pravu BiH ako osiguravač nije zastupniku odredio obim ovlaštenja. 906 ZOO). a u trećima. pismena ponuda veže ponudioca za vrijeme od osam dana od prispijeća osiguravaču. kao i da prima razne izjave od ugovarača za osiguravača u vezi sa osiguranjem. smatramo da teorija organizovanja zaštite od rizika. sastavlja polisu koju potpisuju oba saugovarača. Ako je ovlašćenje zastupnika ograničeno. 901 ZOO). koji je prihvata ili ne prihvata. u najvećoj mjeri odgovara na brojne probleme u ovoj oblasti. Predstavnik osiguravača. vrijeme za koje je ponudilac vezan svojom ponudom za zaključenje ugovora o osiguranju određeno je zakonom. U drugim. akviziter priprema ponudu sa budućim osiguranikom i podnosi tu ponudu osiguravaču.posrednika. da izdaje polise osiguranja. Ipak. U nekim pravnim sistemima ponuda uopšte ne obavezuje. da ih mijenja i produžuje njihovo važenje. čak uzeta i sama za sebe. Inicijativa je pretežno na strani osiguravača. Može. Zaključivanje i oblik ugovora U najvećem broju slučajeva osiguravač traži posao. Po njoj se osiguravač za premiju obavezuje da će preduzimanjem preventivnih i represivnih mjera.

smatra se da je osiguravač prihvatio ponudu i da je ugovor zaključen kad je osiguravač primio ponudu. putnik se smatra osiguranim ako su ispunjeni propisani uslovi (ako je bio u blizini mjesta polaska ili dolaska prevoznog sredstva i dokaže da je namjeravao da putuje). rizik obuhvaćen osiguranjem. upravo čim uplati premiju. Kod obaveznog osiguranja putnika u javnom saobraćaju. a u roku od osam dana (odnosno 30 dana ako treba ljekarski pregled) osiguravač ne odbije ponudu.obećati). “primijenit će se ova posljednja” (čl. premija. smatra se da je ugovor zaključen trideset i prvog dana od primitka ponude. bez obzira na to da li je prevoznik zaključio ugovor sa osiguravačem. Najposlije. 2. uzima se da je ugovor zaključen kad osiguravač telefonom potvrdi da prihvata ponudu. zaključen konkludentnom radnjom. Polisa osiguranja O zaključenom ugovoru o osiguranju osiguravač izdaje policu osiguranja (od latinskog policere . pa u slučaju neslaganja važi tekst police. Zakon o obligacionim odnosima predviđa tri načina zaključivanja ugovora. 902. Po zakonu.osigurani slučaj (čl. u polisu moraju biti uneseni sljedeći podaci: ugovorne strane. Za zaključivanje ugovora za slučaj smrti nekog trećeg lica potrebna je njegova pismena saglasnost. obaveze i prava stranaka utvrđeni su zakonom i pravilima osiguranja pa nastaju i bez zaključenja ugovora čim osiguranik podnese prijavu. Naročito kad je hitno potrebno osigurati neku imovinu (u transportu). smatra se da je ugovor zaključen. Ako postoji suprotnost između štampane i “rukopisne odredbe” polise. dakle. 901 i 03). onda u polisu mora biti unesena klauzula da su opšti i posebni uslovi osiguranja sastavni dio ugovora i da su ti uslovi predati ugovaraču osiguranja (čl. 280 . Kao pravilo uzima da je ugovor o osiguranju zaključen kad ugovarači potpišu policu osiguranja ili listu pokrića. U polisi osiguranja života mora biti još navedeno ime i prezime lica na čiji se život odnosi osiguranje. Na polisi moraju biti odštampani i uslovi osiguranja.Ako ponuda odgovara uslovima pod kojima osiguravač vrši tu vrstu osiguranja. Ako neće da zaključi ugovor.4. Ona može biti data i na polici. datum njegovog rođenja i događaj ili rok od koga zavisi nastanak prava na isplatu osigurane svote . svota osiguranja ili podatak o tome ako je osiguranje neograničeno. Ako nije tako urađeno. odnosno osigurano lice. dužan je da u roku važenja ponude obavijesti ponuđača o odbijanju ponude. trajanje osiguranja i period pokrića. datum izdanja polise i potpis ugovornih strana. 902 ZOO). Ono što je upisano u polisi ima prednost nad opštim i posebnim uslovima osiguranja. Ugovor je. Drugi način je kad neko podnese pismenu ponudu za zaključenje ugovora o osiguranju osiguravaču i osiguravač je prihvati ili ne odgovori da odbija ponudu. Ako ponuda ne odstupa od uslova pod kojima osiguravač vrši predloženo osiguranje. Kod obaveznog osiguranja. osigurana stvar. uslovima osiguranja može biti predviđeno da za neke slučajeve ugovorni odnos iz osiguranja može nastati samim plaćanjem premije (čl. Kod ličnog osiguranja. 943 ZOO).

Ko se bavi poslom osiguranja kao djelatnošću. individualne i kolektivne. može se ugovarati da naknada štete bude isplaćena i nekom trećem licu. zalaže se indosamentom. Polisa može privremeno biti zamijenjena listom pokrića. II ELEMENTI UGOVORA 1. To je pismeno kojim osiguravač izvještava osiguranika da prihvata njegovu ponudu i preuzima osiguranje odmah. osigurateljem. Prema sporazumu ugovarača. Lica u ugovoru o osiguranju U poslu osiguranja susrećemo više lica. karakter isprave o osiguranju. pojedinačne i generalne. Polise se najčešće dijele na: pomorske i kopnene. a ne ugovaraču osiguranja. ali je privremena: traje dok se ne izda polisa. Stranke 1. A to se postiže tipiziranim ugovorima. ugovoriocem osiguranja. stav 6. naziva se osiguravačem. 897). ZOO). naziva se ugovaračem osiguranja.od podnošenja prijave za osiguranje do sklapanja ugovora i plaćanja premije može proći i duže vremena. a stvar je izložena riziku. može glasiti na određeno lice. koji se ugovorom obezbjeđuje za slučaj nastupanja štetnog događaja. ili osiguranikom. isto djelo. U tom periodu osiguravač nije u obavezi. Da bi se izbjegle štetne posljedice po osiguranika. Lista pokrića sadrži sastojke koje ima i polisa. Ne može glasiti na donosioca. str.1. izdaje se u takvim slučajevima lista pokrića. Pod “rukopisnom odredbom” treba podrazumijevati i one kasnije dodane. Isto je tako kod ličnog osiguranja . Lista pokrića ima. Polisa je šablon i ugovor se po pravilu zaključuje jednostavnim pristupanjem. znači.da se osigurana suma 261 Vidjeti opširnije kod Šulejić dr Predrag. 902. Kod većih objekata i kod stvari koje su posebno izložene riziku . Može se i zalagati. Zakon o obligacionim odnosima naziva stranke osiguravačem (osiguravateljem) i ugovaračem osiguranja (čl. Druga ugovorna strana. 164-165. razumljivo kad se ima u vidu da osiguranje predstavlja brojnu zajednicu interesa osiguranika koji se nalaze u istoj ili u vrlo sličnoj situaciji.stav 5 ZOO) jer se smatra da ona izražava pravu volju stranaka. 281 . Polisa osiguranja lica je hartija od vrijednosti. Način dodavanja je pravno irelevantan. po naredbi i na donosioca. (čl. Kad glasi po naredbi. polise su tipizirane za pojedine grane ili vrste osiguranja. potpisivanjem. S obzirom na masovnost 261 To je poslova. osiguravaocem. osiguravateljem. valutirane i nevalutirane i kargo i kasko polise. pa i njihov pravni tretman mora biti isti. onaj koji se osigurava. Kod imovinskog osiguranja. Polisa se izdaje kad se prikupe potrebni podaci.a za njihovo osiguranje treba da ih pregleda stručnjak osiguravača . a terminologija o njima nije ujednačena. Polisa osiguranja života može glasiti na određeno lice ili po naredbi.

znači. odnosno osigurano lice. ako nije vraćena . kad je sopstveniku vraćena stvar. Znači. potrebna je njegova pismena saglasnost. različiti. osigurati i tuđa stvar za čije je očuvanje ugovarač osiguranja pozitivno zainteresovan.(suma osiguranja). bilo na posebnom dokumentu. To se lice naziva osiguranim licem. a ne onoga koje sklapa ugovor. čuvar (čl. Za osiguranje života nekog drugog lica.zakupac. gostioničara i hotelijera za stvari koje su im predate. To treće lice naziva se korisnikom osiguranja (beneficijarem). Takvo osiguranje za tuđi račun postoji u poslovanju špeditera. ali ono nije ugovorna strana. ugovor može zaključiti ne samo sopstvenik stvari koja se osigurava nego i svako ko ima imovinskog interesa da se ta stvar očuva neoštećena. komisionara. 946 ZOO). međutim. u teoriji postoji razmimoilaženje o tome ko stiče neposredna prava iz takvog ugovora: ugovarač ili korisnik osiguranja. Ugovarač osiguranja treba da je pozitivno zainteresovan za život i zdravlje osiguranog lica. pošto bi. pretrpio neki materijalni gubitak .licu koje stvar drži ili ju je držalo. Kod osiguranja imovine. naknada se isplaćuje njemu. Taj dokumenat mora sadržavati naznaku osigurane svote (čl. druga lica. 924 ZOO). 282 . Ali ima ugovora u kojima su osiguranik i korisnik osiguranja. Ova pozitivna zainteresovanost određuje se po objektivnim mjerilima. Ako se osiguranje vrši za slučaj smrti trećeg. Pravni odnos između ugovarača osiguranja i sopstvenika stvari je. u suprotnom. On je stranka u ugovoru i raspolaže svim pravima iz ugovora. a može i docnije. koji je i korisnik osiguranja. Ugovaraču ostaje pravo da opozove korisnika ili da ga zamijeni drugim sve do nastupanja osiguranog slučaja. tj. Redovno se dešava da se u ugovoru o osiguranju pojavljuju samo osiguravač i osiguranik. Korisnik stiče neposredno pravo i zahtjev na naplatu osigurane svote kad nastupi osigurani slučaj. založni povjerilac. međutim. osiguranikom. Danas i u zakonodavstvu i u praksi prevladava shvatanje da se takvim ugovorom stvara neposredno pravo za korisnika. ili. Nije potrebna nikakva izjava korisnika niti saglasnost izjava volje osiguravača i korisnika osiguranja. prava iz osiguranja po ovakvom ugovoru ima samo onaj ko u času nastanka štete ima materijalni interes da se osigurani slučaj ne dogodi. takođe. skladištara. svako ko ima interesa da se ne dogodi određeni slučaj. onakav kakav proizlazi iz njihovog osnovnog ugovornog odnosa. No. odnosno osigurana svota isplaćuje korisniku osiguranja kao trećem licu koje nije učestvovalo u sklapanju ugovora. odnosno kod ličnog osiguranja još i osigurano lice. za valjanost ugovora je neophodna pismena saglasnost bilo na polici. Kod osiguranja kod koga se naknada štete. može isplatiti trećem licu. Razlog da se osigura tuđa stvar je najčešće u tome što vlasnik ne može voditi brigu o toj stvari. Uzima se da su srodnici određenog stepena pozitivno zainteresovani za život i zdravlje jednih za druge. Korisnik može biti određen odmah prilikom zaključivanja ugovora. iako stvarno uvijek ne mora biti tako. Kod ličnog osiguranja može se ugovor sklopiti tako da se osigurava život ili zdravlje nekog trećeg lica. Može se. zanatlija.

i naš zakon i to treće lice naziva osiguranikom. 12 ZOIO). za osnivanje je potrebna i saglasnost Ministarstva finansija (čl. Zato su ugovarač osiguranja i osiguranik po pravilu isto lice. 12-26 ZOIO). Na strani osiguravača može biti i više subjekata. organizacija u čiju djelatnost spada obavljanje poslova osiguranja. 283 .000. sredstava tehničke rezerve. Osnivači. Ugovarač osiguranja Ugovor o osiguranju se najčešće zaključuje u svoje ime i za svoj račun. ali može biti označeno i neodređeno. Za pojedine vrste osiguranja (čl. 924 ZOO). 13 ZOIO). dakle. povezivati (čl. Pored toga.Kao korisnik može biti određeno neko lice. Za osnivanje je predviđen koncesioni sistem.000. kod ličnog osiguranja. Ukoliko je ulog stranih osnivača veći od 50% temeljnog kapitala.). 29 ZOIO). rezerve sigurnosti. nasljednici. odnosno svoj tjelesni integritet. sredstva kojim društvo posluje formiraju se iz premija. Osiguravač Osiguravač je pravno lice. Osiguravač može zaključivati ugovore o osiguranju kada ispuni zakonske uslove. Stranka u ugovoru o osiguranju imovine može biti “svaka osoba koja ima interes da se ne dogodi osigurani slučaj. djelatnost i statusna rješenja posebno su određeni u članovima 17-26 ZOIO. 1. odnosno tjelesni integritet nekog trećeg lica. 14 ZOIO). uslove iz odluke. Najrasprostranjenija statusna forma osiguravača je dioničko društvo za osiguranje. pošto bi inače pretrpjela neki materijalni gubitak” (čl. Pored temeljnog kapitala. odnosno ugovora o osnivanju i kada se registruje za obavljanje ovih poslova (čl.00 KM za poslove osiguranja života. 1. Zbog opšteg interesa koncentrisanog u osiguranju. 13 ZOIO) ti iznosi su: 1. ali odredivo (djeca. vrste subjekata koje se mogu baviti poslovima osiguranja određene su taksativno (numerus clausus). zaključiti i sa više osiguravača koji su se prethodno sporazumjeli u zajedničkom snošenju rizika i njegovoj raspodjeli. Kod osiguranja lica može ugovarač osigurati život. 5 ZOIO).00 KM za društva koja se osnivaju za vršenje više vrsta osiguranja i za reosiguranje (čl.3. sredstava preventive.000. Ugovor se može. suprug i sl. sredstva poslovnog fonda i drugih sredstava (čl. Mogu ga osnovati domaća fizička i pravna lica zaključivanjem ugovora o osnivanju. Kao osiguravač može se pojaviti i društvo za uzajamno osiguranje. i po 2. Svaki osiguravač koji je naveden u polici osiguranja odgovara osiguraniku za potpunu naknadu. može se navesti poimenično. odnosno svoj imovinski interes kod imovinskog osiguranja.2. a svoj život. dvije ili više organizacija za osiguranje mogu se poslovno i profesionalno udruživati. te ulaganjem sredstava u temeljni (osnovni) kapital društva barem u minimalnom iznosu koji zakon predviđa. Ugovarač osigurava svoju stvar. Odobrenje daje Ured za nadzor (čl.000.

ali ovlaštenoj osobi ne mora predati policu dok mu ne bude naknađeno plaćanje premije i troškovi ugovora. Poslije toga. pa i lica su predmet u osiguranju života i od nesretnog slučaja. Tako posmatrano. 2. osiguranje za račun određenog lica. Zakon o obligacionim odnosima stoji na istom stanovištu. 904 ZOO). on ne može vršiti prava iz osiguranja i naplatiti naknadu osim sa pristankom osobe čiji je interes osiguran. Pojedini autori su mišljenja da je to osigurana svota. pa i sastavljača uslova osiguranja. bestjelesne stvari (osiguranje kredita. Prava i obaveze prelaze na zainteresovano lice pošto odobri ugovor. Predmet osiguranja Određivanje predmeta osiguranja zavisi od shvatanja njegove prirode. drugi . osim ako je obavijestio osiguravača da djeluje kao poslovođa bez naloga. Radi naplate ovih potraživanja ugovarač osiguranja ima pravo prvenstvene naplate iz naknade koja se plaća po osnovu osiguranja. predmet u osiguranju imovine mogu biti stvari. Premiju plaća i ostale obaveze izvršava ugovarač osiguranja.rizik.da je to interes. treći . Odbije li zainteresovano lice. 905 ZOO). Pristupanje ugovoru može se izvršiti i poslije nastupanja osiguranog slučaja. Predmet osiguranja treba posmatrati kao dobro za čije su normalno postojanje stranke zainteresovane. osiguranje od odgovornosti). ugovor prestaje da postoji (čl. 284 . Ako je u polici određeno drugo lice. Jedni smatraju da je to stvar ili lice koje se osigurava. dužno je da obavijesti osiguravača o dobijanju prihvatanja osiguranja. No. Valja imati na umu da je terminologija zakonodavca. ističe da polisa treba naročito da sadrži i podatak o stvari. Govori se o osiguranju imovine. lica izloženih opasnosti i sl. ono čemu se pruža zaštita od rizika. Kad govori o sadržini polise. odnosno o osiguranom licu (čl. o čemu je sklopljen ugovor. odnosno označeni korisnik pristupanje ugovoru. a kao što je rečeno. podešena tako da bude dostupna osiguranicima. Ugovarač osiguranja u ovom slučaju duguje i premiju osiguravaču. životinje. ili preciznije. I u uporednom zakonodavstvu preovlađuje terminologija po kojoj su stvari i lica predmet osiguranja. Zato se predmetom osiguranja naziva ono što se osigurava.Ugovarač uvijek sklapa ugovor u svoje ime. može ga sklopiti za svoj ili za tuđi račun. odnosno kojoj pripadaju prava iz ugovora (čl. to je osiguranje za tuđi račun. U tom smislu ćemo dalje upotrebljavati izraz “predmet osiguranja”. zatim prestacija. a neki da su to obaveze i prava stranaka. Naknada se isplaćuje njemu ili nekome drugom. stvari. 902). Ako ugovarač osiguranja djeluje bez ovlaštenja zainteresovanog lica ili korisnika. dužan je ispuniti sve obaveze prema osiguravaču. To pravo može vršiti i neposredno prema osiguravaču (čl. 905 ZOO). koju smatra ispravom o osiguranju. lica.

Uvijek se rizikom smatra mogućnost nastupanja ekonomski štetnog događaja. to je izvjesno. potrebna su dva osnovna uslova: mogućnost njegovog nastupanja i da je podoban da prouzrokuje posljedicu protiv koje se osigurava. Najposlije. uzrok štete. Da bi se neki događaj mogao smatrati rizikom u osiguranju. Generalno posmatrano se to dešava. Da bi bio “osigurani slučaj”. 898 ZOO). nastupiće. ili relativna. ali se ne zna kada. nema ni osiguranja . to je neizvjesno. Gdje nema rizika. To je jasno naročito kod osiguranja lica (života). objektivno mogući događaj mora ispunjavati još neke zakonske uslove.3. Nema li je. Neizvjesnost.to je osnovno pravilo kako u osiguranju imovine. Ako se osigurava od poplave. Uslovi osiguranja takođe upotrebljavaju riječ rizik za opasnost nastupanja osiguranog slučaja. u pogledu nastupanja događaja može biti apsolutna. To je osnovni uslov posla i bitan elemenat ugovora o osiguranju. dakle. ne zna se da li će nastupiti s obzirom na taj predmet osiguranja. Svaki će osiguranik umrijeti. 898. Ili.da je stvar pokretna itd. On mora biti budući. ali se ne zna hoće li taj događaj štetno pogoditi osigurani predmet. tj. kod krađe . Nije izvjesno da li će događaj protiv kog se osigurava nastati u odnosu na osigurani predmet. odnosno da bi predstavljao rizik. potrebno je da bude izložen riziku. Ako se u času zaključenja ugovora osigurani slučaj već desio. Ali kada će. Izuzetak je tzv. dakle.smatram. mislim). rizikom se naziva i sama šteta. nema ni rizika. ugovor je ništav. neizvjestan i “nezavisan od isključive volje ugovarača” (čl. slučaj protiv koga se osigurava. na prvom mjestu. ne zna se. Neizvjesnost je bitan. Upravo zbog toga događaj treba da bude budući. Stoga se umjesto riječi rizik upotrebljava i izraz “osigurani slučaj” (čl. Prema tome. Rizikom se smatra i sama opasnost. Pored toga. ne zna se kada će nastupiti. tj. rizikom neki nazivaju i sam štetni događaj. događaj uslijed čijeg nastupanja nastaje obaveza osiguravača na naknadu. U tom se smislu govori o ostvarenom riziku. može se osigurati od rizika koji je već nastupio u 285 . tako i u osiguranju lica. o tome da se rizik desio i sl. dakle. odlučujući elemenat rizika. događaja uslijed koga može nastati šteta na predmetu osiguranja. 897 i 898 ZOO). Ugovor je ništav i onda ako je u času njegovog zaključenja već prestala mogućnost da se događaj desi ili je bilo izvjesno da će događaj nastupiti (čl. stav 2 ZOO). ako je izvjesno da će događaj nastupiti u odnosu na osigurani predmet. ili je bio u nastajanju. događaj protiv koga se osigurava. putativni rizik (od latinskog “puta” . Pod rizikom se u poslu osiguranja podrazumijeva nekoliko stvari. elemenat neizvjesnosti. Mogućnost nastupanja štetnog događaja procjenjuje se objektivno. Rizik Da bi neki predmet mogao biti osiguran. da stvar može gorjeti. treba da se predmet osiguranja nalazi u predjelu koji može biti poplavljen. ako se osigurava od požara. Rizik nosi u sebi. Naime. pa nema ni ugovora o osiguranju. rizik je budući neizvjestan događaj koji u konkretnom slučaju može prouzrokovati štetnu posljedicu.

Mogućnost ugovarača da utiče na ostvarenje rizika procjenjuje se objektivno. osnovni i dopunski i ratni i politički rizik. Podloga za to je dugotrajnije statističko posmatranje. Neizvjesnost. Rizik se. opšti i pojedinačni. ako drže da se događaj još nije desio. A od toga će zavisiti ulog osiguranika u osiguravajući fond. Pravo postavlja još dva uslova da bi rizik mogao biti pokriven osiguranjem. I drugo. osjeća se veća potreba za zaštitom od njega. kod osiguranja lica. čisti i špekulativni. Svi elementi rizika utvrđuju se prilikom zaključivanja ugovora o osiguranju. 4. legalna (da nisu kradene stvari). Osigurati se može protiv jednog i protiv više rizika. da bi se događaj mogao uzeti kao rizik protiv koga se osigurava. s tim u vezi. odnosno za ostvarenje rizika. Premije se utvrđuju tarifom. stvara kod ljudi osjećanje potrebe za zaštitom. odnosno. u zavisnosti od rizika od kojih se imovina i lica osiguravaju. treba da se ponavlja. Drugi razlog zahtjeva za ponavljanje događaja protiv koga se osigurava je tehničke prirode: vjerovatnoća nastupanja ekonomski i štetnog događaja. Znači. da radnje pri kojima je čovjek izložen riziku nisu protivpravne (povreda prilikom provalne krađe). odnosno koji predstavlja opasnost.ponavlja da bi se utvrdile neke zakonitosti. visina štete izračunavaju se posebnim matematičkim metodama. Ponavljanje događaja koji prouzrokuje štetu. stav 3 ZOO). Prvo. Lična svojstva ugovarača osiguranja nisu u ovom slučaju pravno relevantna. Premije se izračunavaju računom 286 . Na njenu visinu utiče stepen vjerovatnoće za nastupanje štetnog događaja. Osiguranje od putativnog rizika praktikuje se u transportnom osiguranju. ako stranke za to nisu znale. Pod ugovaračem treba podrazumijevati prvenstveno ugovarača osiguranja.času sklapanja ugovora. Osigurava se brod koji je već otplovio. već je moguće da je potonuo na pučini (čl. Ima nekih vrsta osiguranja za koje postoji samo osiguranje od više rizika (pomorsko osiguranje). u ovisnosti od njegovih osobina dijeli na: objektivni i subjektivni. uslovljava i treću karakteristiku rizika: barem djelimičnu nezavisnost od volje ugovarača. treba da se štetni događaj . za osiguranjem. Opšti uslovi osiguranja imovine imaju odredbu da se ugovor o osiguranju imovine ne može zaključiti prije nego što se utvrde okolnosti od značaja za veličinu rizika (opasnosti). Intenzitet toga osjećanja je direktno zavisan od učestalosti štetnog događaja: što se češće ponavlja taj događaj. stepen njegove jačine i. visina premije. naročito pomorskom. a u času kad se osigurava. 898. Premija Premija je iznos koji ugovarač osiguranja uplaćuje u fond osiguranja kao cijenu za rizik koji preuzima osiguravač. tj. tj. kao bitan faktor. da je veza osiguranika i imovine koju osigurava zakonom zaštićena. To je potrebno iz sljedećih razloga. Visina premije se izračunava za pojedine grane i vrste osiguranja. konstantni i varijabilni. a ne subjektivno.rizik .

Intenzitet nastupanja štetnog događaja je vrlo različit: premija će biti veća što se događaj češće dešava. koju se osiguravač obavezuje da isplati u slučaju ostvarenog rizika. tj. Njena veličina zavisi i od trajanja osiguranja. troškovi naplate premija. 2 ZOIO). Premija je ne samo funkcija rizika nego i funkcija vremena. Premija izračunata na prethodni način naziva se u literaturi teorijskom. čak i kad su oni istog intenziteta. Na osnovu statističkog posmatranja.oni koji se odnose na zaključivanje ugovora. statističkom ili neto-premijom. U njima je data vjerovatnoća smrtnosti ili nezgoda kod pojedinih rizika kojima su ljudi izloženi. ZOIO za nju koristi izraz “tehnička premija”. vjerovatnim stepenom jačine štete. izračunati su podaci potrebni za izradu tabela. najodlučnije. dobija se “funkcionalna premija”. visina premije zavisi od vrijednosti stvari. porezi. upravni troškovi osiguravača. Statistički je utvrđeno da je veoma rijetko šteta potpuna i da je nivo djelimičnog oštećenja nejednak. a i osigurani predmeti različito odolijevaju istoj vrsti događaja. svakako. Ako je period za koji se osigurava duži. Ona je “dio premije namijenjen ispunjavanju obaveza iz osiguranja” (čl. odnosno od naknade. Na sve ovo osiguravač dodaje i srazmjeran dio svoje dobiti. st. I to je. Kada se na tehničku premiju dodaju naknade za organizovanje preventive. Najposlije. Jedna zgrada izgori potpuno. 287 . Tako se za svaki konkretan slučaj premija ne izračunava nego se primjenjuju te tablice. Iz nje se pokrivaju i premije reosiguranja. od sume na koju se osigurava. U ta dodatna sredstva ulaze akvizicioni troškovi . treća za desetinu itd. Konačni iznos premije ili “bruto-premija” utvrđuje se tako da se na funkcionalnu premiju doda alikvotni dio sredstava potrebnih za pokrivanje ukupnih troškova osiguranja. Premija kao izvor prihoda osiguravača određuje se tarifom koju donosi svaki osiguravač. pa i premija treba da bude veća. Sam događaj nije uvijek jednakog intenziteta. Istoj svrsi služe tablice kod osiguranja lica. U tarifama i u polici se iskazuje jedinstvenim iznosima premda je premija složena kategorija. dakle. Na toj osnovi dobijena premijska stopa koriguje se prosječnim intenzitetom štete. vjerovatnoća nastupanja štetnog događaja je veća. jer je vjerovatnije da će osiguravač isplatiti naknadu. takse i druga davanja državi. U njima su poredani i klasirani rizici kojima je ugrožena imovina (kakva je vjerovatnoća da će nastupiti požar kod zidanih ili drvenih zgrada).vjerovatnoće. Iznos premije u konkretnom ugovoru rezultat je primjene tarifskih stavova na date elemente pojedinačnog posla. druga za trećinu svoje vrijednosti. 30. Poznato je više tablica smrtnosti koje daju pregled vjerovatnoće nastupanja smrti za pojedino doba ljudske starosti. Elementi za to izračunavanje dobivaju se statističkim posmatranjem štetnih događaja.

desi predviđeni događaj koji prouzrokuje štetu. Razlog usvajanja načela nedjeljivosti premije je u tome što se rizici (štetni događaji) ne ostvaruju ravnomjerno u cijelom periodu trajanja osiguranja.Po načelima tehnike osiguranja. koja je uvijek predmet ugovaranja. druga strana može tražiti poništenje ugovora. Naknada se u imovinskom osiguranju ne ugovara. I premija i naknada se smanjuju proporcionalno osiguranoj vrijednosti stvari. st. a osiguranik plaća manju premiju. Pod naknadom podrazumijevamo iznos koji iz osiguravajućeg fonda isplaćuje osiguravač korisniku osiguranja kad nastupi ugovorom predviđeni događaj. Tu spadaju osiguranje upotrebljavane stvari na vrijednost nove (“staro za novo”) i osiguranje 288 . Zbog toga bi osiguranici zaključivali osiguranje samo za periode kad su izloženi većem riziku i plaćali bi ukupno manju premiju. U tom slučaju se plaća veća premija. ako je izričito ugovoreno da odnos između vrijednosti stvari i sume osiguranja ne utiče na visinu naknade (čl. odnosno premije i to od dana saopštavanja zahtjeva drugoj strani (čl. To znači da se plaća za cio period osiguranja. Smanjenje vrijednosti stvari u toku ugovora o osiguranju daje pravo svakoj strani da zahtijeva srazmjerno sniženje osigurane sume. a isto tako i premija. Izuzetno. Kada stranke vrijednost osigurane svote utvrđuju sporazumno. Ona zavisi od štete koju pretrpi osiguranik na osiguranom dobru kad se ostvari predviđeni rizik. na zgradama . Ukoliko je u ugovoru pokriće. Različita je od naknade po osnovu osiguranja. To je nadosiguranje. Osigurati se ne mora na stvarnu vrijednost stvari. Zakon o obligacionim odnosima u načelu ne prihvata nadosiguranje. U njemu će i iznos naknade biti manji od štete. To je slučaj podosiguranja. i tada rizik za tu razliku snosi sam osiguranik. Može se sporazumjeti i da suma osiguranja bude iznad stvarne vrijednosti stvari. trebalo bi da premija bude nedjeljiva. osiguravač duguje naknadu do iznosa sume osiguranja. No. kad se. Zakon o obligacionim odnosima toleriše slučajeve u kojima je nadosiguranje izvršeno u manjoj mjeri ili iz opravdanih razloga. sniziće se do stvarne vrijednosti stvari. dakle. Osigurana suma Osigurana vrijednost (svota osiguranja) je u ugovoru utvrđena vrijednost imovinskog interesa koja je za ugovarača osiguranja koncentrisana u predmetu ugovora.više i češće zimi). kad se ostvari rizik koji je pokriven osiguranjem. 5). naknada zavisi i od osigurane svote. 5. jer osiguravač preuzima rizik i za razliku vrijednosti. 933 ZOO). 936 ZOO). Nasuprot tome. a u drugom rjeđe ili manje (požari u šumama i na poljima su veći i dešavaju se češće ljeti. “opravdani razlozi” za nadosiguranje se navode primjera radi. Ono je sadržano u aktima osiguravača. Kad je ugovorena svota veća od vrijednosti stvari. tada važi dispozitivno pravilo po kome je ugovor sklopljen uz najvišu svotu osiguranja (čl. nego u jednom razdoblju učešća ili više. Može se ići ispod te vrijednosti. Ako se pri zaključenju ugovora jedna strana poslužila prevarom i ugovorila je veću svotu osiguranja od stvarne vrijednosti. 934. Faktičko je pitanje kada se nadosiguranje može tolerisati zbog nesrazmjere između osigurane sume i procijenjene vrijednosti stvari.

Time se želi i spriječiti špekulacija . Pravila. dokumenti . dragocjenosti. može biti predviđeno da kod pojedinih vrsta obaveza osiguravača traje i izvjesno vrijeme nakon isteka vremena trajanja osiguranja. građevinski objekti se osiguravaju na cijenu izgradnje umanjenu za iznos rabaćenja.subjektivne vrijednosti (čl. izuzeci postoje. Kod ličnih osiguranja tu ulogu ima suma osiguranja.po sporazumu itd. kad osiguravač preuzima rizik do nekog dijela (90% npr.maksimuma. Uslovima osiguranja. 925. No. uređaji i instalacije na nabavnu cijenu umanjenu za iznos tehničkog i ekonomskog rabaćenja. Stranke mogu predvidjeti da je osiguranjem pokriven i period koji prethodi zaključivanju ugovora. ili pozivom na opšte uslove poslovanja. a ne naknada. zaliha robe i materijala na nabavnu. Jedan dio vrijednosti osigurane imovine u tom slučaju ostaje nepokriven osiguranjem. Trajanje osiguranja se najprije određuje ugovorom. nego je određen dio vrijednosti do koga se stvar može osigurati. U polisu se unosi osigurana svota. planovi. To se može učiniti izričitim određivanjem početka i kraja vremena u kome postoji osiguravaočeva obaveza. U našem sistemu osiguranja takav je slučaj predviđen kod osiguranja stoke. U nekim slučajevima uslovi osiguranja ili ugovor predviđaju da se naknada ograničava određivanjem najveće sume osiguranja . transportna sredstva.) od pričinjene štete. 6. kao elemenat ugovora odrediva. mašine.da osiguranik ne bi izazvao nastanak osiguranog slučaja. ali osiguravač može za pojedine vrste životinja predvidjeti najviši iznos do koga se može zaključiti osiguranje. 289 . prema tome koja je niža. No. 898 ZOO). odnosno na tržnu cijenu. Kod osiguranja lica ugovara se osigurana suma koja predstavlja iznos naknade. naknada je cilj ugovora naročito kod imovinskih osiguranja i zavisi od osigurane svote. U ostalim slučajevima osiguravač može tražiti smanjenje osigurane sume proporcionalno stvarnoj vrijednosti predmeta. Naknada je. predviđaju na koju se vrijednost osiguravaju pojedine vrste stvari. Kod nekih vrsta osiguranje nije ograničen maksimum osiguranja. Ugovor je važeći ukoliko zainteresovana strana nije znala da se događaj već desio. stoga. Stranke su slobodne da ugovor sklope i na neodređeno vrijeme. dalje. Pravila za osiguranje životinja predviđaju svotu osiguranja životinja u visini njihove tržišne vrijednosti. ili izbjegao preduzimanje mjera za njegovo otklanjanje. Trajanje osiguranja Trajanje osiguranja je period u kome je osiguranik pokriven osiguranjem. odnosno da je mogućnost da se događaj desi već prestala da postoji (čl. Njegova dužina bitno utiče na veličinu rizika i iznos premije. stav 7). Trajanje osiguranja po pravilu se podudara sa trajanjem ugovora. a elementi za njeno određivanje su osigurana svota i vrijednost stvari kod imovinskog osiguranja. modeli. odnosno uslovi osiguranja imovine. Tako. Takvo ograničenje postoji u transportnom osiguranju.

odnosno o licu koje se osigurava. odnosno potpune podatke bez svoje krivice. Osiguravači sastavljaju upitnike. Obaveze osiguranika 1. 907 ZOO). dok osiguravač kao profesionalac treba bolje da zna šta mu treba. 290 . Za neke posebne slučajeve su predviđeni izuzeci. pitanja o tome treba da mu postavlja osiguravač. Najprije. osiguravač može i pregledati i stvar i lica i utvrditi okolnosti koje su mu potrebne. Oni koji ovaj ugovor smatraju aleatornim sasvim dosljedno insistiraju da. kao kod svake kocke. Pored toga. Ugovarač osiguranja može dati obavještenja o onome što je poznato. ako je ugovoreno da se premija plaća odjednom i prilikom zaključenja ugovora. osiguranje da traje ne od dana naznačenog u polici. 922 ZOO). Drugi smatraju da se davanje netačnih podataka kao i prećutkivanje ravnaju sa zabludom i prevarom. Postavilo se pitanje kakve su posljedice ako osiguranik svjesno ne da tačne i potpune podatke. ono prestaje svršetkom posljednjeg dana roka (čl. Ugovarač je dužan da prilikom zaključenja ugovora prijavi osiguravaču sve okolnosti koje su od značaja za ocjenu rizika. osiguranje djeluje od dana izdavanja police.1 Davanje podataka o riziku Podatke o stvari. koje popunjavaju budući ugovarači i koji važe kao ponuda za osiguranje. Obaveza osiguranika na davanje obavještenja pravno se pravdala na nekoliko načina. bilo iz zakonskih razloga. Treći pri ocjeni uzimaju u obzir savjesnost i vele da savjestan saugovarač ne smije ništa sakriti od druge strane. tj. III OBAVEZE STRANAKA 1. Ugovor o osiguranju “proizvodi svoj učinak počev od dvadeset četvrtog sata dana koji je u polici označen kao dan početka trajanja osiguranja”. Ovi podaci služe osiguravaču ne samo za klasifikaciju rizika i za određivanje premijske stope nego i radi organizovanja zaštite od rizika i preduzimanja eventualnih preventivnih mjera. 913). Isti problem postoji i kada osiguranik ne da tačne. Pored toga. neizvjesnost i nada treba da budu jednaki za sve strane i da stoga osiguranik treba da saopšti osiguravaču sve okolnosti koje su od važnosti za rizik. I drugo. kada se ispostavlja lista pokrića. Ako je trajanje osiguranja ugovoreno. Tako se i radi. koji mogu biti od značaja za ocjenu rizika. nego od idućeg dana po uplati premije (čl. a koje su mu poznate ili mu nisu mogle ostati nepoznate (čl. bez namjere da dovede u zabludu osiguravača ili da ga prevari. daje ugovarač osiguranja.Osnovno dispozitivno pravilo člana 922 ZOO razlikuje trenutak zaključenja ugovora od trenutka u kome počinje njegovo dejstvo. Pošto osiguranik ne zna uvijek koje su okolnosti od značaja za ocjenu rizika. bilo otkazom neke od ugovornih stranaka. osiguranje prestaje i prestankom ugovora.

st. O svakoj drugoj promjeni okolnosti koje mogu biti od značaja za ocjenu rizika dužan je obavijestiti osiguravača. jer je u tom slučaju rizik. st. ili mu nisu mogle biti nepoznate. trebalo bi nametnuti osiguravaču obavezu da njegovi stručnjaci pregledaju predmet koji se osigurava i da zajedno s osiguranikom utvrđuje činjenice koje su im potrebne. naročito kad se radi o nepotpunim podacima. Rok nije utvrđen zakonom (čl. Posljedice su uvijek iste. 2). smatramo. Gotovo sva pravila. osiguravač kao profesionalac mora bolje znati kakvi su mu podaci potrebni. S obzirom na ulogu organizatora. Ako je ugovarač osiguranja dao namjerno netačne podatke ili prećutao neku okolnost koja može biti od značaja za ocjenu rizika. ili čak u zabludi. drukčiji (čl. st. Opravdano je. Stoga bi on morao da postavlja adekvatna pitanja. mjesta rada i sve druge okolnosti koje nastanu poslije zaključenja ugovora o osiguranju. 914. Po Zakonu o obligacionim odnosima. osiguravač može u zakonom određenom roku od tri mjeseca tražiti poništavanje konkretnog ugovora. Takođe se rijetko obraća pažnja na savjesnost i svijest osiguravača. Naše pravo uzima u obzir savjesnost i ugovarača osiguranja i osiguravača. Istu obavezu ima osiguranik i u toku trajanja ugovora. dužan je o tome bez odlaganja izvijestiti osiguravača (čl. Čine ga odgovornim ne uzimajući u obzir jesu li mu neke okolnosti bile poznate i koliko su mu bile poznate. a koje mogu uticati na povećanje opasnosti. međutim. 2 ZOO). Kod osiguranja imovine on mora obavijestiti osiguravača o svakoj promjeni okolnosti značajnoj za ocjenu rizika. odnosno o nesavjesnosti osiguranika. po pravilu. kod osiguranja lica ugovarač osiguranja mora obavijestiti osiguravača samo ako je rizik povećan zbog toga što je osigurano lice promijenilo zanimanje. Obavještenja koja bi tražili ti stručnjaci morao bi ugovarač osiguranja savjesno davati. shvatanje da bi trebalo uopšte ukinuti obavezu. osiguravač može ili ići na raskid 291 . tako da osiguravač ne bi ni zaključio takav ugovor da je znao pravo stanje stvari. 1 ZOO). 914. a zatim da primljene odgovore provjerava prilikom zaključivanja ugovora. Osigurano lice je takođe dužno da prijavi svaku promjenu zanimanja. a koje su mu poznate. te da li je odgovor dao u namjeri da poboljša svoj položaj u ugovorenom odnosu. Kad ugovarač osiguranja nije to učinio namjerno. koliko treba da budu precizni i jasni. ili je bio samo nemaran. Ako ima namjeru da preduzme neku radnju koja bi povećala opasnost. a naročito odgovornost osiguranika u davanju obavještenja o riziku. Takođe je dužan izvijestiti o premještanju osiguranih stvari i o promjeni vlasništva. Slično je i kod osiguranja lica. odnosno uslovi osiguranja sadrže odredbu da je osiguranik pri zaključenju ugovora dužan da da tačne podatke o okolnostima koje mogu biti od značaja za ocjenu opasnosti. dužan je osiguraniku prijaviti promjenu stana. Međutim. I kod osiguranja života bez ljekarskog pregleda. a na medicinskom pregledu stanje utvrđuje i ljekar. Uslovi osiguranja traže da osiguranik obavezno odgovori istinito i potpuno na sva pitanja u ponudi. izuzev ako je išao na prevaru. odnosno prava raspolaganja.Propisi nekih država i teorije o ovom pitanju ne vode računa o savjesnosti. 914.

ili predložiti povećanje premije. Danas je kod svih osiguranja usvojeno da se plaća fiksna premija koju izračunava osiguravač. osim ako nije drukčije ugovoreno. odnosno prebivalište. To sasvim odgovara prirodi osiguranja kao organizovanog prikupljanja sredstava putem premije radi obezbjeđenja od rizika.ugovora. Za uplatu prve premije je vezan početak dejstva ugovora. U suprotnom. a stvarne godine života prelaze granicu od koje osiguravač osigurava život. ugovor je ništav. unaprijed. ugovor ostaje na snazi. Ako ništa nije posebno ugovoreno. obaveza plaćanja nije u ovom slučaju donosiva. odnosno traženja povećanja premije. Ukoliko treba da se isplati odjednom. Treba obratiti pažnju na okolnost da obaveza osiguravača na naknadu štete. na primjer. Može se koristiti svojim pravom za raskid ili za povećanje premije u zakonom utvrđenom roku. Osigurana svota se smanjuje u srazmjeri ugovorene premije i premije koja je predviđena za osiguranje života za njegove stvarne godine. Plaćanje premije Premiju je dužan da plaća ugovaratelj osiguranja. 944 ZOO). svakako srazmjerno uvećanom riziku. ugovor je punovažan. ili nekako drukčije. Ako je netačno prijavljeno da je osiguranik mlađi. Moguće je i naknadno plaćanje premije. kvartalno. Promjenljive premije se rijetko upotrebljavaju. 913 ZOO). izuzev kod 292 . Osiguravač je dužan da vrati sve primljene premije. Ako je. ugovoreno da se premija plaća poslije zaključenja ugovora. Ako su prilikom sklapanja ugovora o osiguranju godine života osiguranika prijavljene netačno. 912 ZOO). Plaća se. međutim. No. po pravilu. odnosno na isplatu osigurane sume nastaje te pošto osiguranik uplati premiju. kod osiguranja u poljoprivredi. Razliku između primljenih premija i premija na koje ima pravo osiguravač je dužan vratiti (čl. a može se ugovoriti da se plaća polugodišnje. 912 ZOO. Kad osiguranik ima manje godina nego što je prijavljeno. ne može ostvarivati zbog toga svoje pravo. gubi to pravo. Premija se plaća u ugovorenim rokovima. ugovor prestaje po samom zakonu. a smanjuje se premija na iznos predviđen za osiguranikove stvarne godine života. a njegove godine života ne prelaze gornju granicu do koje osiguravač osigurava život. odnosno pri uručenju police (čl. plaća se prilikom zaključenja ugovora. obaveze osiguravača počinju od dana koji je ugovorom predviđen kao dan početka osiguranja (čl. Prema izričitoj odredbi čl. premija se plaća u mjestu u kome ugovarač osiguranja ima sjedište. On se više ne može pozivati na netačnost prijave ili na prećutkivanje radi raskidanja ugovora. Osiguravač koji je u času zaključenja ugovora znao ili je mogao znati da su dobijeni podaci netačni ili da je ugovarač neke informacije prećutao. 1. osiguravač je dužan primiti premiju od svakog ko ima pravni interes da ona bude plaćena. Ukoliko ugovarač osiguranja ne prihvati prijedlog za povećanje premije.2. Isto je rješenje i kad je osiguravač saznao za takve okolnosti za vrijeme trajanja osiguranja.

dakle. a premije su date u tabelama za pojedine rizike i godine života. ili paušalno prema nekom drugom kriteriju.uzajamnog osiguranja. osiguranik je dužan da o tome obavijesti osiguravača kako bi osiguravač mogao provjeriti stanje i utvrditi nastalu štetu. U tom slučaju će smanjiti osiguranu svotu na iznos otkupne vrijednosti osiguranja. odnosno rizika. Fiksna premija je nepravična naročito kad se kao kriterij u osiguranju dobara ne uzima vrijednost stvari. Uzajamno osiguranje postoji onda kada se zainteresovani udruže radi provođenja međusobnog osiguranja i sami određuju svoja prava i obaveze. Osiguravač izrađuje cjenike premija imovinskih osiguranja koji sadrže tabele za sva imovinska osiguranja. ako premija ne bude plaćena o dospjelosti. a najdalje u roku od tri dana. i bez opomene. ako premija ne bude uredno uplaćena. Ako nastupe događaji usljed kojih se smanjuje rizik. a povećanje premija onima koji su pod određenim uslovima imali štetu. To produžuje vrijeme plaćanja još za mjesec dana od opomene. 917 ZOO). Ovdje se za određivanje premije uzima u obzir i visina svote osiguranja. odnosno štetne posljedice toga slučaja (čl. ugovor prestaje po samom zakonu. jer najčešće suma prikupljenih premija visoko prevazilazi iznos isplaćenih šteta u jednoj godini čak i kad se uzme u obzir potreba za prenosom slobodnih rezervi za fond rizika u idućim godinama. Davanje bonifikacija onim osiguranicima koji u proteklom periodu nisu pretrpjeli štetu. Kod osiguranja lica strane se sporazumijevaju o visini svote osiguranja. osiguravač mu nije dužan naknaditi onaj dio štete koji je uslijed toga propusta 293 . osiguravač je dužan preporučenim pismom opomenuti osiguranika. Pravila i uslovi za osiguranje od pojedinih rizika sadrže i odredbe o sankcijama. Kod osiguranja života. Ako osiguranik ni tada ne plati. Obavještenje o osiguranom slučaju i promjeni rizika Čim se desi osigurani slučaj. Osiguravač ne može raskinuti ugovor ako su dotle uplaćene premije bar za tri godine. 1. ugovarač osiguranja ima pravo na odgovarajuće smanjenje premije. ne utiče na fiksni karakter premije. Ne bude li premija plaćena.3. O tome ima odredaba i u zakonu. ako se ne uplati premija za idući period u predviđenom roku. nego neka druga osobina (za motorna vozila snaga motora). osiguravač opominje ugovarača i daje mu rok za uplatu dospjele premije. Uslovi osiguranja sadrže detaljnije odredbe o tome što treba da radi i o čemu i kada osiguranik treba da obavijesti zajednicu osiguranja. Ako to ne učini. Fiksnoj se premiji prigovara da nije pravična i da ne odgovara cijeni rizika. Sankcije za neplaćanje premije kod osiguranja života se razlikuju od sankcija u osiguranju imovine. Samo kod osiguranja na neodređeno vrijeme. osiguravač može raskinuti ugovor. U njima su klasificirane pojedine stvari prema rizicima i mjestima i date stope premija. Pravilo je da osiguravač nije dužan da opominje na plaćanje premije. Rok ne može biti kraći od 30 dana. To se čini ili u promilima osigurane sume.

On mora da preduzima sve potrebne mjere i ugovorene radnje radi otklanjanja opasnosti koju izaziva nastupanje osiguranog slučaja. Tako određuje i Zakon (čl. No. Čak i kada bi bilo ugovoreno drukčije. 1. Pojedinim opštim uslovima osiguranja su te radnje i zaštitne mjere detaljno razrađene (čl. Staranje o osiguranom predmetu Osiguranik je dužan da vodi brigu o osiguranoj imovini i održava je u redu. Plaćanje naknade Pored obaveze da sa ugovaračem osiguranja utvrdi okolnosti od značaja za ocjenu rizika. 914 i 916 ZOO). osiguravač ima pravo da mu ne naknadi onaj dio štete koji je nastao zbog konkretnog propusta. 926 ZOO). Ako druga strana odbije zahtjev. Obaveza staranja se produžuje i kad nastane osigurani slučaj. rok za obavještavanje iznosi 14 dana (čl. 914 ZOO). Ne učini li to. bez obzira na to kako se shvata pravni karakter ugovora o osiguranju. odnosno štetnog događaja. Takva bi odredba bila ništava (čl. Ugovarač osiguranja je dužan obavještavati osiguravača o svakoj okolnosti koja može biti od značaja za ocjenu rizika kod osiguranja imovine. dužan je da se pridržava tih uputstava. 918 ZOO). 2. Obaveze osiguravača 2. 926 ZOO). odnosno smanjenje rizika kod imovinskih osiguranja daju pravo na zahtjev za promjenu premije. Rok za obavještavanje o smanjenju rizika nije postavljen jer ugovarač ima interesa da o tome što prije obavijesti osiguravača. ta odredba ugovora bila bi nevažeća. Ako o tome postoje uputstva (kao npr. ako je rizik povećan njegovim postupkom. a da plati osiguranu sumu u osiguranju lica. Opšta pravila o osiguranju imovine predviđaju da osiguravač ima pravo da prema ocjeni okolnosti smanji odštetu u mjeri u kojoj je šteta prouzrokovana time što se osiguranik nije pridržavao propisanih mjera i što nije preduzimao određene radnje. kod požara). On to mora učiniti bez odgađanja. Kod osiguranja lica obaveza je osiguranika da obavijesti osiguravača u slučaju da je rizik povećan promjenom zanimanja.nastao.4. Osiguravač ima pravo da vrši kontrolu nad izvršavanjem preventivnih i represivnih mjera koje preduzima osiguranik. Osiguranik je dužan da preduzme sve mjere spasavanja ugrožene imovine i za sprečavanje povećanja štete. izuzev ako je preduzimanje tih mjera bilo od uticaja za nastajanje štete. Povećanje. osiguranik ne može uslijed toga izgubiti prava iz osiguranja. Ukoliko ugovarač osiguranja nije sudjelovao u povećanju rizika. 294 . zainteresovani partner može raskinuti ugovor (čl. ostaje kao osiguravaočeva osnovna obaveza prema osiguraniku da mu naknadi štetu u osiguranju imovine.1. Ali se ni ugovorom ne može predvidjeti da osiguranik gubi prava iz osiguranja zbog toga što je propustio rok za prijavu štete.

930 i 931 ZOO). Treću fazu čini utvrđivanje veličine naknade. Pri obeštećenju se kombinuju ova dva načela. odnosno ugovorenu svotu osiguranja osiguraniku. visina naknade je ograničena visinom osigurane svote. tako u pogledu nastale štete i njene visine. kako za utvrđivanje samog rizika. Ako se osiguravač i osiguranik ne slože o visini nastale štete. ako to traži ovlašteno lice (čl. Pretpostavlja se. Teret dokazivanja leži na osiguravaču (čl. odnosno procjenom vještaka. kad utvrdi da se desio osigurani slučaj. osim ako se to posebno ugovori. Bude li sporno postojanje ili visina obaveze osiguravača. 925 ZOO). Kad se utvrdi da je nastao osigurani slučaj i šteta. pristupiti utvrđivanju da li se desio ugovorom predviđeni događaj i je li pogodio osiguranika. Opšta pravila. Takođe ni štete prouzrokovane ratnim operacijama ili pobunama osiguravač nije dužan naknaditi. Prva je utvrđivanje osiguranog slučaja. ne može biti veća od pretrpljene štete ni 295 . osiguravač je dužan isplatiti predujam. predviđaju kod svih osiguranja imovine da je osiguravač dužan. procjena se povjerava vještacima. Osiguravač je dužan. odnosno uslovi osiguranja. odnosno imaocu polise ako je izdata polisa na donosioca. osiguravač ne odgovara za takvu štetu. dakle. koje podnosi osiguranik. odnosno dio naknade koji nije sporan. neće je naknaditi. nastanak događaja i naknada utvrđuje se na osnovu propisanih dokumenata. pristupa se procjeni štete. Izgubljeni dobitak se naknađuje samo ako je to izričito ugovoreno (čl. čim primi prijavu da se desio osigurani slučaj. Rok za isplatu naknade iznosi najviše 14 dana od dana dobijanja obavještenja da se osigurani slučaj desio. može pokrenuti spor kod suda. 919 ZOO). Ne bude li iznos obaveze utvrđen u navedenom roku. Osiguranik je dužan davati obavještenja i podatke kojima raspolaže. a koji su potrebni za utvrđivanje uzroka i obima štete. pa zatim ima li osiguranik pravo na naknadu i kolika je naknada. Ako je šteta na stvari nastala uslijed nekog njenog nedostatka.kad se desi događaj protiv koga se osiguralo. Drugu fazu predstavlja procjena štete. odnosno korisnik osiguranja. Nadalje. Razumije se da će osiguravač najprije utvrditi postoji li ugovor o osiguranju i je li se desio slučaj predviđen ugovorom. Kod osiguranja lica i kod manjih šteta na imovini. Strana koja nije zadovoljna nalazom. kad je ta stvar propala ili oštećena. Kod naknade štete u imovinskom osiguranju važi kao osnovno načelo da iznos naknade ne može preći vrijednost štete. To znači da u imovinskom osiguranju naknada štete koju osiguravač isplaćuje za osiguranu stvar. samo naknada stvarne štete. Postupak kojim se utvrđuje postojanje obaveze za naknadu i njen iznos je veoma složen. Izložićemo njegove osnovne faze. isplatiti naknadu. Osiguravač ima za te poslove svoje stručnjake. Ali se i takva obaveza osiguravača može posebno ugovoriti. rok od 14 dana za isplatu teče od dana kada su oni konačno utvrđeni. Osiguranje ne može nikome poslužiti kao izvor obogaćenja.

osiguranje subjektivne vrijednosti. a da se težina rizika ogleda i u vrijednosti stvari. naknada će se isplatiti prema stvarnoj vrijednosti (npr. opet.x stvarna šteta stvarna vrijednost ili iznos plaćene premije Naknada štete = ----------------------------------------------. onda će naknada štete biti ravna stvarno pretrpljenoj šteti. koji je srazmjeran razlici između stvarne vrijednosti stvari i ugovorene svote osiguranja. nego je ugovorio nižu svotu osiguranja da bi plaćao manju premiju. tj. osiguranje staro za novo i dr). Ako se utvrdi da za tu povećanu vrijednost stvari nema opravdanog razloga. ukoliko je stvar vrednija. To znači: ako je stvar potpuno propala. Ugovorom se može predvidjeti da odnos između vrijednosti stvari i svote 296 . i premija koju bi trebalo plaćati prema stvarnoj vrijednosti osigurane imovine. Osiguranik je u tom slučaju preuzeo na sebe dio rizika. neće se naknaditi stvarna šteta. Pravilo proporcije primjenjuje se dvojako: ili se uzimaju kao njegovi elementi osigurana svota i stvarna vrijednost osigurane stvari. Naknada štete zavisi od srazmjere između osigurane svote i stvarne vrijednosti osigurane stvari. tj. To je slučaj podosiguranja. zasnovana na srazmjeri između premija. ili se uzimaju ugovorena. biće veća i naknada štete ako se desi osigurani slučaj. Ako osiguranik nije htio da plaća premiju koja odgovara stvarnoj vrijednosti stvari. Pa i u ovom slučaju osiguravač može dokazivati da je ugovorom predviđena vrijednost stvari znatno veća od stvarne vrijednosti. Kad su stvari bile osigurane na stvarnu vrijednosti. I ovo je još jedan dokaz da je naš sistem osiguranja imovine koncipiran da se izbjegne špekulacija. onda je opravdano da mu se u toj srazmjeri i šteta naknadi. Druga se formula. Kod podosiguranja naknada ne može preći osiguranu sumu. znači da je i rizik veći. Ako je ugovorom o osiguranju vrijednost stvari utvrđena sporazumno. bez obzira na stvarnu vrijednost stvari. Ugovorom se može ograničiti iznos naknade na manju svotu od stvarne štete. naknada se određuje prema toj vrijednosti. Stoga će za taj dio sam i štetu snositi. No. popravkom stvari.od osigurane svote. Ako je osigurana stvar djelimično oštećena. primjenjuje u Francuskoj.x stvarna šteta iznos premije koju bi trebalo plaćati Kod nas se primjenjuje prva formula. 925 ZOO). ugovorom predviđeni iznos. Primjena pravila proporcije nalazi svoje opravdanje u načelu i da premija treba da odgovara težini rizika. nego će osiguravač isplatiti samo svotu osiguranja. ako bi šteta bila veća od osigurane svote. To. odnosno plaćena premija. primjenjuje se pravilo proporcije. osiguravač je ovlašten da naknadu izvrši i u naturi. Formule glase: osigurana svota Naknada štete = -----------------------------------. Nadosiguranje u principu nije dozvoljeno (čl. Naknada se isplaćuje u novcu.

Ima ga kod požarnog osiguranja. prema stepenu nesposobnosti za rad prouzrokovane nesretnim slučajem. jer će mu se naknaditi samo ako pređe franšizu. U tim tablicama navedene su pojave i oštećenja pojedinih grupa i njima odgovarajući procenti gubitka opšte radne sposobnosti. U nekim slučajevima može se ugovarati da osiguravač naknađuje štetu samo ako šteta pređe određenu granicu. Ako stvar nije potpuno propala. isplaćuje se suma osiguranja. Sitne štete koje su ispod određenog minimuma snosi sam osiguranik. 926 ZOO). Ako stvar potpuno propadne. kod osiguranja protiv krađe itd. Franšiza 10. Naknada se isplaćuje u istom procentu od osigurane sume u kome je u tablici ocijenjen gubitak opšte radne sposobnosti. Kod osiguranja života isplaćuje se osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurana suma kad nastupi ugovoreni slučaj. Ako je smrt prouzrokovana ratnim 297 . instalacija. šteta se naknađuje u visini troškova opravke umanjeno za iznos vrijednosti rabaćenja ostatka stvari. Osiguravači izrađuju tablice za određivanje procenta trajnog gubitka opšte radne sposobnosti uslijed nesrećnog slučaja. tj. osiguravač naknađuje i troškove koje je osiguranik morao nužno učiniti radi otklanjanja i smanjenja štete i posljedica osiguranog slučaja. Prema tome. Franšize su predviđene u osiguranju vozila. isplaćuje se samo dio osigurane sume. Pored toga. U nekim vrstama osiguranja. ali i manja od premije na stvarnu vrijednost osigurane stvari. U ovoj situaciji osiguravač duguje naknadu troškova i onda kada oni zajedno sa naknadom prevazilaze osiguranu sumu (čl. Taj dio štete koji ne isplaćuje osiguravač naziva se franšiza. Ali se i takvo osiguranje može posebno ugovarati. kad se stvar osigurava ispod vrijednosti. Naravno da je tada i premija veća od premije koja odgovara sumi osiguranja. Takvo osiguranje naziva se osiguranjem na prvi rizik. Tada je osiguravač dužan isplatiti potpunu naknadu sve do iznosa svote osiguranja. pobunama i nemirima. Naprotiv. Slaba strana franšiza je što osiguranik nije stimulisan na radnje i mjere uslijed kojih bi šteta mogla biti manja. dakle. Pravilo je da osiguravač nije dužan naknaditi štete prouzrokovane ratnim operacijama. Kod osiguranja lica od nesretnog slučaja uslijed koga ne nastupa smrt. Ugovorom se. aparata. a ne stvarna vrijednost. može se ugovarati da se u slučaju djelimične štete ne primjenjuje pravilo proporcije. 927 ZOO). u zamjenu za isplatu pune sume osiguranja. da je abandonira.osiguranja nema značaja za određivanje iznosa naknade. Isto je kod osiguranja lica. osiguranikov je interes da šteta bude veća.000 KM znači da štetu ispod 10. ako je stvar oštećena. garantuje puno obeštećenje uvijek kad djelimična šteta nije veća od svote osiguranja. kad osiguranik umre ili doživi određeno doba života. mašina. Dispozitivno je pravilo da osiguranik nema pravo da oštećenu stvar prepusti u vlasništvo osiguravača. nego da se isplaćuje potpuna naknada štete do visine ugovorene svote. usjeva itd. Drukčije se može ugovoriti (čl. odšteta se smanjuje za vrijednost ostatka.000 KM ne naknađuje osiguravač.

osiguravač naknađuje sve štete bez obzira na to kako je krivice korisnika vozila.operacijama. Kad su za korisnike određeni nasljednici. 28 ZOIO). ako je uplaćena premija bar za tri godine. poseban slučaj predstavljaju otkup polise i predujam. a ugovarač nije odredio njihov dio. nekim docnijim pravnim aktom. osiguravač je dužan da mu isplati otkupnu vrijednost polise. svakom nasljedniku pripada dio osigurane svote srazmjeran dijelu nasljedstva koji mu pripada. Plaćanje naknade je osnovna obaveza osiguravača. namjernim ubistvom ili samoubistvom. pa i uslijed Kad je ugovarač osiguranja života odredio korisnika osiguranja. Napokon. kao i da može zahtijevati i predujam. Suprotna ugovorna odredba je ništava (čl. Zato je u zakonu odgovornost za njeno ispunjenje posebno uređena. ako je ugovarač postoji kod obaveznog U ovoj vrsti osiguranja do njih došlo. u skladu sa ugovorom o osnivanju društva (čl. U polisi osiguranja života moraju biti navedeni uslovi pod kojima ugovarač osiguranja može zahtijevati isplatu njene otkupne vrijednosti. Ako korisnik nije određen. a ugovarač umre. svota osiguranja se isplaćuje tome korisniku. 298 . osigurana svota ulazi u imovinu za raspodjelu nasljednicima. Osiguravač (dioničko društvo) za obaveze iz ugovora o osiguranju odgovara svim svojim sredstvima (čl. testamentom i sl. 28 ZOIO). bez obzira na to kojim je aktom određen za korisnika: ugovorom. 929 ZOO). Osiguravač ne naknađuje ni štete koje je osiguranik prouzrokovao namjerno. Sredstva kojima se osigurava isplata osiguranih suma i naknada po ugovorima o osiguranju lica su posebno pravno tretirana. zakonom je posebno predviđena mogućnost njihovog plasmana. Da bi se vrijednost sredstava kojima osiguravač odgovara obezbijedila od deprecijacije. Kad je osiguranje zaključeno za cio život osiguranika. pod predviđenim uslovima. osiguranja korisnika motornih vozila od odgovornosti. a društva za uzajamno osiguranje i sredstvima osiguranika. Izuzetak od pravila da osiguravač ne naknađuje osiguranja namjerno prouzrokovao osigurani slučaj. štetu. osiguravač se oslobađa obaveze iz ugovora o osiguranju i nije dužan korisniku isplatiti ugovorenu svotu. a tu mu sumu ugovarač osiguranja može vratiti docnije (predujam). dakle. Korisnik stiče pravo na osiguranu svotu od časa zaključenja ugovora. Način kako se ta otkupna vrijednost izračunava mora takođe biti naznačen na polisi i u uslovima osiguranja. Štete koje osiguranik prouzrokuje nepažnjom su pokrivene osiguranjem. Izričito se zahtijeva da plasmani budu sigurni (čl. Osiguravač dokazuje da je šteta prouzrokovana nekim od navedenih oslobađajućih uzroka (čl. može tražiti da mu osiguravač isplati unaprijed dio osigurane svote do visine otkupne vrijednosti polise. 50 ZOIO). ako drukčije nije izričito utanačeno između stranaka. 19 i čl. 931 ZOO). zaključen ugovor o osiguranju života u korist trećega. Isto tako. Ugovorom se može predvidjeti obaveza osiguravača da isplati svotu osiguranja i za slučaj kad nastupe smrt ili ozljede uslijed ratnih operacija. kad je.

učini dostupnim javnosti. osiguravač mora da se pridržava pravila struke. 7 ZOIO). Osiguravači su zato dužni i da materijalno zainteresiraju osiguranike za preduzimanje mjera za otklanjanje i smanjenje šteta. Na nekim polisama osiguranja odštampan je izvod iz pravila. Zbog toga njegovi akviziteri upoznaju buduće osiguranike sa pravilima i sa uslovima pod kojima se provodi osiguranje. Drugo. Ona je i javnog karaktera. on mora da.2. kao što su pravila osiguranja. Već je bilo riječi o ovoj obavezi prilikom objašnjavanja pojma osiguranja. radi otklanjanja uzroka šteta kao i radi smanjenja šteta. To je slučaj u našem pravu. ako ih ne bi mogao pokriti premijama i rezervama. i ova obaveza je motivisana potrebom zaštite osiguranika. (čl. Pored toga. prati i analizira uzroke šteta i da preduzima mjere za to. I peto. osiguravač je dužan da organizuje zaštitu od rizika i da s tim ciljem organizuje i preduzima mjere prevencije i represije. 299 . uslovi osiguranja i sl. kada je propisana. Ostale obaveze osiguravača Osiguravač je najprije obavezan da putem reosiguranja ili saosiguranja obezbijedi pokriće obaveza iz osiguranja. izda osiguraniku polisu ili drugu ispravu o osiguranju. Treća obaveza osiguravača jeste da svoje opšte akte kojima se utvrđuju ekonomski osnovi poslovanja. Zato ima. načela lojalne utakmice i dobrih poslovnih običaja (čl. da stvara razne fondove i da te fondove jača. Kao i prethodna. prinudan karakter. Pored toga. osiguravač je dužan da obavijesti i osiguranike o uslovima osiguranja. tarife. Jačanju fondova naročito služi proširenje osiguranja na što veći broj lica i na što šire područje radi stvaranja neophodne uzajamnosti rizika. shodno čl. Zakonska je dužnost osiguravača da prilikom zaključenja ugovora o osiguranju preda osiguraniku pravila ili uslove osiguranja i da ga upozori da su oni sastavni dijelovi ugovora o osiguranju. 6 ZOIO. Četvrto. 6 ZOIO). Smatramo da ova obaveza ne potiče iz ugovora o osiguranju. odnosno uslova. po prirodi posla i tehnici organizacije osiguranja. To podrazumijeva mogućnost trajnog obezbjeđenja izvršenja svojih obaveza po osnovu osiguranja. nego iz karaktera i iz tehnike poslovanja osiguravača. osiguravač mora da svoju ekonomsku djelatnost organizuje saglasno ekonomskim načelima osiguranja.2. Zbog toga je osiguravač dužan da. pošto zaključi ugovor o osiguranju.

Osiguranik se može obeštetiti samo po jednom osnovu. Ono se svodi na mogućnost kumuliranja zahtjeva u onim vrstama osiguranja u kojima se štite opravdani interesi osiguranika uz istovremenu nemogućnost zloupotrebe ovog ovlaštenja. osiguravač ima regresno pravo prema trećem odgovornom licu do iznosa isplaćene naknade. ovdje postoji kumulacija zahtjeva. ipak ne dozvoljavaju jednoznačan odgovor. a bez obzira 300 . razliku može tražiti od drugog. b) oštećenog osiguranika i osiguravača i c) osiguravača i štetnika koji je odgovoran za građanski delikt. Osiguranjem se. Kod imovinskog osiguranja nema kumuliranja zahtjeva naknade. Ako naplaćenom naknadom nije šteta potpuno izmirena. Oni se konstituišu između više lica: a) oštećenog i odgovornog po osnovu građanskog delikta. Pravno pitanje koje se ovdje postavlja glasi: imali oštećeno lice koje je ujedno i osiguranik pravo na dvostruku naknadu štete. Na naknadu ima pravo ugovarač osiguranja. dakle. Dakle. U izloženoj situaciji nastaju složeni pravni odnosi. na naknadu i po osnovu građanskog delikta i po osnovu osiguranja? Odgovor zavisi od teorijskog shvatanja o pravnoj prirodi ugovora o osiguranju koje je usvojeno u konkretnom pravnom sistemu. ali po kome hoće: po osnovu osiguranja ili po osnovu delikta trećeg lica. Zbog toga je neophodno potražiti eklektično i praktično rješenje. pokrivaju i štete prouzrokovane građanskim deliktom za koje postoji odgovorno lice i koje se mogu nadoknaditi i po pravilima građanskog prava. Naše pravo spada u grupu prava koja u razmatranom domenu razlikuju imovinsko od ličnog osiguranja. Kod osiguranja života osiguranik ili korisnik osiguranja može u cjelini ostvariti pravo na naknadu od odgovornog lica i naplatiti sumu osiguranja iz ugovora o osiguranju. Osiguravač je dužan da isplati osiguranu svotu po ugovoru o osiguranju lica i kad je neko treće lice odgovorno za nastupanje osiguranog slučaja. Kumuliranje zahtjeva za naknadu Osiguranje ne pokriva samo rizike od dejstva više sile i slučaja nego i od štetnih ljudskih radnji. Mi u principu usvajamo teoriju zaštite od rizika kao dominantnu. tj. U pojedinim vrstama osiguranja osiguravači pokrivaju štetu ne ispitujući da li za nju postoji odgovornost trećeg lica.IV KUMULIRANJE ZAHTJEVA ZA NAKNADU I VIŠESTRUKO OSIGURANJE 1. Postojanje elemenata drugih shvatanja u legislativi i praksi osiguranja. Osiguravač nema pravo na regresnu naknadu isplaćene svote od odgovornog lica. odnosno korisnik osiguranja. Ukoliko osiguranik naplati naknadu štete od osiguravača. Ovo je naročito slučaj kod obaveznih osiguranja. te značajne razlike između imovinskih i ličnih osiguranja.

jeste osiguranje imovine. Najčešće usvojena podjela osiguranja. nastaju obaveze osiguranika da izvijesti svakog saosiguravača i saopšti mu naziv i adresu ostalih osiguravača (čl. Šta je. V PODJELA OSIGURANJA 1. Ako je ugovarač postupio nesavjesno. To je razumljivo. Vrsta osiguranja označava vrstu rizika. osiguranje se dijeli na dobrovoljno i obavezno. s naknadom u slučaju dvostrukog i višestrukog osiguranja? Trebalo bi da odgovor bude isti kao kod kumuliranja zahtjeva za naknadu od osiguravača i od odgovornog lica uslijed čije je radnje došlo do štete. 301 . koju prihvata i naš zakon. Pri tome treba imati u vidu da zakon pravi razliku između višestrukog osiguranja kad zbir svota osiguranja ne prelazi vrijednost osiguranog predmeta i dvostrukog osiguranja kad tu vrijednost prelazi. za njega odgovaraju ostali osiguravači srazmjerno svojim dijelovima. Dobrovoljno osiguranje nastaje voljom stranaka. dok se obavezno osiguranje. a ugovaraču pripada naknada od svakog osiguravača po ugovoru. i prouzrokovač treba da odgovara za to (čl. 2. Tek kad se dogodi osigurani slučaj. Osigurana svota mu pripada po ugovoru o osiguranju. umanjena mu radna sposobnost i sl. oštećen mu dio tijela. Ako nije postupio nesavjesno. svaki osiguravač ima pravo na svoju premiju. odnosno do smrti ili povrede osiguranog lica. dakle. Kriteriji podjele Podjele osiguranja na različite grupe zavise od kriterija na osnovu kojih se klasifikacija vrši. Svaki osiguravač snosi iznos naknade srazmjeran svoti osiguranja po njegovom ugovoru. Nečijom skrivljenom radnjom nanesen je bol osiguraniku ili korisniku osiguranja. svaki osiguravač može tražiti poništenje ugovora i zadržati premije. vrstu opasnosti od koje se osigurava s obzirom na osobine. Višestruko i dvostruko osiguranje Postavlja se pitanje da li osiguranik može naplatiti naknadu od dva ili više osiguravača ako je ista imovina ili isto lice bilo osigurano kod njih za isto vrijeme od istih rizika. Kod dvostrukog osiguranja vodi se računa o savjesnosti ugovarača osiguranja. osiguranje lica i pomorsko osiguranje. Svaka od glavnih grupa osiguranja dijeli se na vrste. U višestrukom osiguranju svaki osiguravač odgovara za izvršenje svojih obaveza u potpunosti. Prema načinu na koji nastaje.na to što je naplatio osiguranu svotu. jer zbir svih naknada ne prelazi vrijednost osiguranog predmeta. na osnovu ugovora. Obje naknade zajedno ne mogu preći iznos štete. 948 ZOO). mora zaključiti. za to je uplaćivao premije u fond osiguranja. Naknada mu pripada po drugom pravnom osnovu. Ukoliko jedan osiguravač ne može da plati svoj dio dugovne naknade. prema zakonskim odredbama. 934 ZOO).

jer ih naknađuje osiguravač. Kod osiguranja od imovinskih šteta obaveza osiguravača se sastoji u naknadu imovinske štete koja nastaje kad se desi osigurani slučaj. osiguranje od odgovornosti. klizanje tla). Osiguravač može provoditi sve vrste osiguranja imovine i lica za koje je registrovan. 302 .šomažno osiguranje.osiguranje troškova i liječenja. jednostavno. . osiguranje privrednih organizacija od opasnosti prekida rada uslijed požara i nekih drugih opasnosti. ZOIO netaksativno nabraja neka od njih: . . je li šteta nastala kao neposredna ili posredna posljedica oštećenja ili uništenja stvari. . osiguranje dobara) dijeli se na osiguranje stvari i osiguranje od imovinskih šteta. .osiguranje od zakonske odgovornosti ili. 9 ZOIO).od provalne krađe.osiguranje dobitka. Član 9. snježna lavina.osiguranje životinja. Društvo za uzajamno osiguranje nema ovu mogućnost (čl. po tom ugovoru se ugovarač osiguranja obezbjeđuje od šteta. tj.osiguranje od odgovornosti za nedostatke isporučenih proizvoda (garancijsko osiguranje). koje su prouzrokovane njegovom upotrebom opasne stvari. . . poplava.montažno osiguranje.transportno osiguranje. . 2. . . Osiguravač sa statusom dioničkog društva može se uz ostale poslove osiguranja baviti i reosiguranjem. . . .osiguranje predmeta za naknadu ako radnik strada ili se povrijedi na poslu. Poznato je više vrsta osiguranja imovine.kombinovano osiguranje namještaja.mašina od loma i nekih drugih opasnosti.od požara i nekih drugih opasnosti (grom. eksplozija.na upotrebljivost stvari ili lica obuhvaćenih jednim pravilima osiguranja. Osiguranje imovine Osiguranje imovine (imovinsko osiguranje. koje obuhvata osiguranje prevoznih sredstava (kasko) i osiguranje tereta u prevozu (kargo).stakla od loma. bez obzira na to ima li oštećenja stvari. oluja. . transportno osiguranje obuhvata i osiguranje lica u prevozu. Kod osiguranja stvari predmet je stvar imovinske vrijednosti i naknađuje se šteta u slučaju propasti ili oštećenja stvari. odronjavanje. zatim kad nije ostvaren mogući dobitak ili kad su prouzrokovani neki troškovi. odnosno istim uslovima osiguranja.

elementarnih nepogoda. Kod osiguranja od nezgode osigurava se od nesretnog slučaja koji može imati za posljedicu smrt. isplaćuje se naknada. Osiguranje lica ZOIO u članu 9 razvrstava poslove životnih osiguranja na osiguranje života i rentno osiguranje. eksplozija. politički rizici. od razbojništva na moru i unutrašnjim vodama. te roba i druge stvari koje se prevoze brodom (kargo-osiguranje). Osiguranik može biti samo lice koje ima ili koje može da očekuje da će imati opravdani materijalni interes da ne nastupi osigurani slučaj. Osiguranje se vrši od plovidbenih nezgoda. nagrade za spasavanje i štete. Pristanak trećeg na zaključeni ugovor je neophodan. od zajedničke havarije. U svakom slučaju. Osiguraniku. Ovim osiguranjem nije obuhvaćeno i osiguranje od odgovornosti za štete koje se nanesu trećim licima u vezi s pravom raspolaganja ili sa iskorištavanjem broda.3. provizija i dr. kopneni i drugi rizici. 4. Kod osiguranja na doživljenje određene starosti može se obezbijediti da se osiguraniku isplati ugovorena suma odjednom kad doživi ugovorenu starost. ili da pripadne nasljednicima. neisporuka. Treće lice se pojavljuje kao osiguranik onda kada ugovarač djeluje u svojstvu komisionara i onda kada je izričito označeno kao korisnik. Beneficijaru (korisniku) isplaćuje se osigurana suma kad je nastupila smrt osiguranog lica. 303 . a može se dati na različite načine. ili da mu se isplaćuje periodično (rentno osiguranje). Ugovarač osiguranja je po pravilu i osiguranik. nezgode i nesposobnosti za rad (osiguranje od nesrećnog slučaja). njegovih uređaja i opreme i tereta na brodu. zatim troškovi spasavanja. troškovi utvrđivanja i likvidiranja štete. Ovo se osiguranje može posebno ugovarati. požara. ili beneficiraju se daje dio osigurane sume koji odgovara dijelu trajnog smanjenja opšte radne sposobnosti. Kod osiguranja na slučaj smrti može se ugovoriti da se osigurana suma isplati nekom korisniku. troškovi opremanja broda. Ako nije drukčije ugovoreno. ili da se isplaćuje porodici u vidu penzije. osiguranjem su pokrivene štete koje nastanu uslijed potpunog ili djelimičnog gubitka i oštećenja stvari. osim obične bolesti. miraz itd). gubitak radne sposobnosti i narušenje zdravlja. Plovidbeno osiguranje Plovidbenim osiguranjem se pokrivaju rizici kojima su za vrijeme plovidbe izloženi brod. Ugovarati se može osiguranje i od drugih rizika kojima su stvari izložene za vrijeme trajanja osiguranja. U ovoj grupi su osiguranje na nedoživljenje (osiguranje života) i osiguranje na slučaj bolesti. Bude li posljedica nezgode prolazna neposobnost za rad. Osiguranja lica su u teoriji i praksi postavljena šire. Može se obezbijediti renta i u neke druge svrhe (školovanje djece. vozarina. uređaji i oprema broda (kasko-osiguranje). ratni rizici. manipulativni. infektivne i profesionalne bolesti. očekivani dobitak. isplaćuje se i naknada troškova liječenja. kao što su krađa.

osigurati i teret “na ma kome brodu”. Prema članu 66 ZOIO. Može biti propisano osiguranje od rizika koji ugrožavaju treća lica i od rizika koji predstavljaju opštu opasnost. obavezna su sljedeća osiguranja: a) putnika u javnom saobraćaju od posljedica nesretnog slučaja. Ako bi se promijenio brod bez saglasnosti osiguravača. na primjer. 5. osim pretovara u slučaju nevolje. 304 . doprinosi u zajedničku havariju koji se plaćaju za osigurani predmet. troškovi u vezi s osiguranjem. namjeran i nedozvoljen akt zapovjednika broda i članova posade. Po pravima drugih zemalja. od odgovornosti za štete počinjene trećim licima i d) vlasnika. međutim. odnosno korisnika vazduhoplova. To bi bilo. osiguranjem su pokrivene štete koje nastanu zbog namjernog postupka ili krajnje nepažnje posade broda. Obavezno osiguranje Obavezno osiguranje se može uvoditi samo zakonom. Ako nisu plaćene premije. Osiguravač preuzima i rizik baraterije. odnosno i jednom i drugom. U slučaju zajedničke havarije koja je nastala u vezi s osiguranim rizicima. To je slučaj kod ugovora po tzv. osiguravač ih može odbiti od naknade prilikom likvidacije štete. iz osiguranja se naknađuju gubici i oštećenja osiguranog predmeta. a nema pravo da ne izvršava svoje obaveze iz ugovora o osiguranju. oštećenju ili konfiskaciji. To je pravilo. po pravu nekih zemalja (Engleska i Njemačka). Po Zakonu o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi. odnosno korisnika brodica na motorni pogon. Baraterija je. kao i štete nastale uslijed radnji i propuštenja zapovjednika. a čime se nanosi šteta brodu ili teretu. od odgovornosti za štete počinjene trećim licima. odnosno korisnika motornih vozila od odgovornosti za štete počinjene trećim licima. Kad osiguravač isplati te naknade. kako namjerne štete koje pričine zapovjednik i članovi posade.Osigurane stvari se moraju prevoziti ugovorenim brodom. pristajanje u nepredviđenim lukama radi nekog nedozvoljenog posla. b) vlasnika. Osiguravač nije dužan da ugovaraču osiguranja preda polisu prije nego što naplati premiju. Zakonom se može uvesti obavezno osiguranje i u drugim slučajevima. ugovor se raskida. c) vlasnika. skretanje s utvrđenog puta itd. krijumčarenje. učinjen bez saglasnosti brodara. ako to nije posebno ugovoreno. prelazi na njega pravo osiguranika na naplate iz zajedničke havarije do iznosa koji je platio. Ima pravo još i na kamatu i proviziju koje su priznate u diobenoj osnovi. Može se. bez obzira na koji je brod ukrcan. Osiguravač naknađuje štete samo do iznosa sume osiguranja. nedozvoljena trgovina. plovidba bez dozvole brodara. dakle. kojim se brod i stvar izlažu uništenju. tako i sve štete koje su posljedica ne samo krivice nego i njihove obične neopreznosti. drugog člana posade broda ili pilota u plovidbi i rukovanju brodom. pod baraterijom se podrazumijevaju. generalnoj polisi.

ostala pravna lica su državni organi dužni da osiguraju svoje radnike kad ih prevoze na rad ili ih prevoze u vezi s obavljanjem svoje djelatnosti. pristanište. Ipak. 69 ZOIO). ili nanesene nečijoj imovini (uništenje ili oštećenje). Putnik je treće lice koje se koristi osiguranjem. pa i kad se ne nalaze u prevoznom sredstvu. 73 ZOIO). 69 ZOIO). odgovornost. nego u krugu (stanica. Ako putnika zadesi nesrećan slučaj.članice ureda (čl. Svi putnici ili njihovi nasljednici imaju pravo na isplatu osigurane sume i naknadu troškova. Osiguranim se smatraju sva lica koja su namjeravala da putuju. ako se desi da šteta bude nanesena motornim vozilom za koje nije zaključen ovaj ugovor. povreda ili oboljenja. Prema trećim licima koja su ma po kom osnovu odgovorna za štetu prouzrokovanu nesrećnim slučajem pravo na naknadu do iznosa isplaćene svote prelazi na osiguravača. 70 ZOIO). 67). trajnog gubitka opšte radne sposobnosti i za slučaj prolazne nesposobnosti putnika za rad (čl. 72 ZOIO). Za svako vozilo koje se obavezno registruje mora se zaključiti ugovor o osiguranju od odgovornosti i bez dokaza o tome ne može biti registrovano. onda onoliki procenat od osigurane sume koliki je procenat djelimičnog gubitka opšte radne sposobnosti. osiguravač je dužan isplatiti: a) ugovorenu osiguranu sumu ako je nastupila smrt ili ako je došlo do trajnog gubitka opšte radne sposobnosti. 82 ZOIO). odnosno korisnika vozila. To isto su dužne učiniti i druge organizacije kad prevoze lica (ne svoje radnike) u vezi sa obavljanjem svoje djelatnosti . Od iznosa naknade štete koju po osnovu sudske odluke prevoznik duguje putniku. Osiguravač preuzima odogovornost i kad je vozilom upravljalo 305 . Oštećeni ima pravo na razliku od lica odgovornog za štetu ako je šteta bila veća od iznosa koji isplati osiguravač po osnovu obaveznog osiguranja (čl. tj. ako su prouzrokovane upotrebom motornog vozila. (čl. c) naknadu izgubljene zarade i nužnih stvarnih troškova liječenja. naknađuje osiguravač (čl. 72 ZOIO) po osnovu obaveznog osiguranja putnika u javnom saobraćaju. ugostiteljske (čl. Osiguravač ima pravo na regres od prevozioca koji je propustio da zaključi ugovor o osiguranju. Ured za osiguranje objavljuje zajedničke uslove i tarifu premija osiguranja koje zajednički utvrde društva za osiguranje . Kod obaveznog osiguranja u saobraćaju nema kumuliranja zahtjeva za naknadu. odbija se iznos koji je putnik već naplatio od osiguravača (čl. jer ugovor ne zaključuje pojedinac putnik. aerodrom). Isto tako drugi poslovni subjekti.turističke. bez obzira na to imaju li kartu za to putovanje ili je nemaju (čl. b) ako je došlo samo do djelimičnog gubitka opšte radne sposobnosti. 74 ZOIO).Svi koji obavljaju javni prevoz putnika dužni su da sa osiguravačem sklope ugovor o osiguranju putnika koje prevoze od posljedica nesrećnog slučaja za slučaj smrti. Sve štete nastale uslijed smrti. obavezu naknadu štete na zahtjev osiguranika preuzima osiguravač koji obavlja obavezno osiguranje autoodgovornosti sa sjedištem na teritoriji Federacije (čl. nego organizacija koja obavlja saobraćaj i osiguravač. U prethodnom slučaju osiguravač ima pravo regresa od vlasnika.

84 ZOIO). Pri tom valja voditi računa da osiguranje ima svoje funkcije i da su za njihovo obavljanje potrebna sredstva koja bi trebalo da budu što veća. 440 306 . VI REOSIGURANJE 1. 93-94 ZOIO) i korisnika. No. Novi Sad. u nekim periodima. Osiguranje se stoga i služi statistikom radi iznalaženja broja mogućih štetnih događaja za razne rizike koje pokriva. Ta se odstupanja nastoje neutralisati stvaranjem rezervi iz kojih se isplaćuju štete koje. 84 ZOIO). da bi se obrazovala što šira zajednica osiguranika. Pošto se statističkim putem iznalazi prosjek.. u stvari. shodno zakonskim kriterijima. Reosiguravač u tom slučaju daje osiguravaču sredstva za naknadu šteta i za isplate suma osiguranja. uvijek su moguća odstupanja. osiguranje osiguravača i zato se naziva “izravnanjem rizika”. 95 ZOIO). 262 Šulejić dr Predrag: “Pravo osiguranja”.neovlašćeno lice. odnosno vlasnika vazduhoplova od odgovornosti za štete pričinjene licima i imovini na zemlji (čl. nastoji da stvori što širu zajednicu osiguranika kako bi od prikupljenih premija obrazovao toliki osiguravajući fond da može podmiriti sve štete koje nastanu na imovini osiguranika i isplatiti sve osigurane sume kod osiguranja lica. Postoji i obavezno osiguranje korisnika. prelaze iznos sume naplaćenih premija. Premije se ne mogu određivati proizvoljno sa ciljem da se visokim premijama obezbijedi osiguravač. Najniže iznose osiguranja određuje Vlada Federacije na prijedlog ureda za nadzor (čl. Zajednica rizika koju je organizovao osiguravač s ciljem kompenzacije i nivelisanja redovno očekivanih šteta nije u stanju da obezbijedi kompenzaciju. Tada pomaže reosiguranje. premija za njih mora biti stimulativna i koliko je moguće niža. ravnoteža je poremećena jer osiguravajući fond ne može da pokrije sve rizike. Služi da se obezbijede sredstva za isplatu naknade šteta i suma osiguranja kad sredstva osiguravača nisu dovoljna za to. Reosiguranje je. Reosiguranjem ne nastaju direktni odnosi između reosiguravača i osiguranika. Misao. Ako se regres ne može ostvariti od odgovornog lica ni sudskim putem. str. Premiju izračunava na osnovu zakona velikih brojeva i pomoću računa vjerovatnoće. iako 262 reosiguravač u principu dijeli položaj osiguravača prema osiguraniku. S druge strane. pravo na regres prema ostalim osiguravačima koji se bave ovom vrstom osiguranja (čl. a ima pravo na regres od toga lica. 1992. Sličan sistem odgovornosti postoji i kod šteta koje prouzrokuje nepoznato vozilo (čl. Neophodno je postići ravnotežu u osiguravajućem fondu. putem svoje organizacije. 76 ZOIO). teža je situacija za osiguravača kad dođe do izuzetno velikih šteta. Pojam reosiguranja Osiguravač. osiguravač ima. odnosno vlasnika brodica na motorni pogon (čl.

u svakoj naknadi štete.Reosiguranjem osiguravač prenosi na drugog osiguravača dio rizika plaćajući mu za to dio premije. Ponuda za zaključivanje ugovora o reosiguranju mora se dati najprije reosiguravačima u zemlji. Sve štete naknađuje osiguravač dok te isplate ne dosegnu ugovorenu svotu. Osiguravač može da ustupi na reosiguranje jedan dio svih rizika. osiguravač ima u fondu milijardu dinara za pokriće šteta po osnovu imovinskog osiguranja od požara. U svakom poslu koji zaključi osiguravač. a višak prenosi na reosiguravača. Reosiguranje stoga i jeste sredstvo za podjelu rizika. ocjenjuje koji će dio rizika zadržati (samopridržaj). Za dio obaveza koje se ne mogu pokriti na ovaj način osiguravač mora zaključiti ugovor o reosiguranju u inostranstvu (čl. a ostatak. Reosiguravač za svoje obaveze odgovara svim svojim sredstvima. Kad se desi osigurani slučaj. Kad po ugovorima o osiguranju imovine od požara isplati na ime naknade tu milijardu dinara. Reosiguranje predstavlja posebnu vrstu poslova osiguranja koje obavljaju subjekti registrovani za tu djelatnost (čl.000. posebno za svaki slučaj. Organizacija za osiguranje dužna je. učestvuje i 307 . U jednoj kvoti za sva svoja osiguranja rasterećuje se osiguravač. za koju osiguravač tako odredi. u naknadi štete. čisto reosiguranje viška štete. učestvuje u riziku i reosiguravač u ugovorenom dijelu. Na primjer. a drugi dio ustupa reosiguravaču. kvoti (npr. Osiguravač može stipulisati da snosi sve štete do ugovorenog iznosa. U istoj mjeri učestvuje i u premiji. To je tzv. a javlja se u nekoliko oblika. a ima još obaveza na naknadu štete. Vrste reosiguranja Reosiguranje se provodi na osnovu ugovora. prenosi na reosiguravača. odnosno u isplati sume osiguranja učestvuju oba srazmjerno dijelovima u kojima su preuzeli rizik. 7 ZOIO). 10%). Drugi i osnovni način reosiguranja je ekscedentno reosiguranje. Ali u svakom poslu osiguranja učestvuje u snošenju rizika i reosiguravač. te naknade isplatiće reosiguravač. 2 ZOIO). a reosiguravač se obavezuje da će učestvovati u isplati naknade štete. da do izvjesne visine snosi sam štetu (npr. U drugom slučaju može se organizovati kao reosiguranje viška štete i reosiguranje viška (godišnjeg) gubitka. odnosno sume osiguranja. 2. To je osiguranje drugog rizika. osiguravač određuje. Osiguravač. Obaveze po zaključenim ugovorima koji prevazilaze ovako utvrđen limit osiguravač je dužan da reosigura (čl. da svojim opštim aktom predvidi iznose koje pokriva sopstvenim sredstvima. Zato se takvo reosiguranje zove kvotnim. najprije. Kod osiguranja štete. a koji će prenijeti na reosiguravača.00 KM). do 50. 7 ZOIO). Kod osiguranja drugog rizika. reosiguranje se može ugovarati na nekoliko načina. Značaj reosiguranja za ostvarivanje funkcija osiguranja je doveo do njegovog uređivanja prinudnim propisima. Osiguravač zadržava osiguranje jednog dijela rizika za se. za svaki ugovor o osiguranju. odnosno višak. Danas se rjeđe koristi. Može biti uspostavljeno na osnovu osigurane sume ili na osnovu štete.

posljedice poništenja i raskida ravnaju se prema opštim pravilima obligacionog prava. Kod reosiguranja viška (godišnjeg) gubitka. Kod oba načina. Sredstva reosiguranja obezbjeđuju se iz premija osiguranja i drugih prihoda po istom režimu koji važi i za ostale organizacije osiguranja. Otvaranje stečaja nad ličnošću ugovarača osiguranja nema ovakvo dejstvo. tačka 1). I stečaj nad osiguravačem dovodi do prestanka ugovora po sili zakona. dakle. jedan dio rizika uvijek zadržava osiguravač. 944. Kod osiguranja lica važi pravilo da je ugovor o osiguranju života ništav ako je osiguranik prešao starosnu granicu do koje osiguravač vrši ova osiguranja. 2). 308 . Istu posljedicu ima i činjenica da je bilo izvjesno da se osigurani slučaj ne može desiti (čl. U ovakvim situacijama stranke su dužne jedna drugoj vratiti ono što su primile po osnovu ugovora. Ugovor prestaje nakon isteka trideset dana od dana otvaranja stečajnog postupka (čl. Ako ništa posebno nije rečeno. 1. Prestanak ugovora po sili zakona Zainteresovanost društva za poslove osiguranja i njihov prinudno pravni režim stvorili su veći broj slučajeva u kojima se već po osnovu izričite zakonske odredbe smatra da je ugovor bilo ništav. Ako za vrijeme trajanja osiguranja predmet osiguranja propadne uslijed nekog događaja koji nije predviđen u polici. ako je u času njegovog sklapanja osigurani slučaj već nastao. Pošto su ove situacije već djelimično razmotrene. st. Smatra se da ugovor o osiguranju nije ni zaključen. Kojom će se vrstom reosiguranja baviti. najčešće u toku jedne finansijske godine. reosiguravač isplaćuje naknade koje nastanu pošto je osiguravač iscrpio svoj fond za te naknade. određuje svaki reosiguravač samostalno. Ista rješenja važe i za propast jedne ili nekoliko stvari onda kada ugovor obuhvata više stvari (čl. dejstvo stečaja nije trenutno. Kod reosiguranja viška štete. ugovor prestaje da postoji posljednjeg dana roka (čl. 922). ili je postalo sigurno da će se desiti. VII PRESTANAK UGOVORA O OSIGURANJU 1. bilo raskinut. st. reosiguravač preuzima obavezu da osiguravaču naknadi gubitak nastao u ugovornoj vrsti osiguranja u određenom periodu. No. st. 928 ZOO). Bude li trajanje osiguranja ugovoreno. Osiguravač je tada dužan vratiti licu koje je željelo da sklopi ugovor sve uplaćene premije (čl. 2 ZOO). ovdje će akcenat biti stavljen na njihov sistemski prikaz. ili je bio u nastupanju. 923. 898. da je ništav. ugovor prestaje da postoji ubuduće (pro futuro).reosiguravač. Osiguravač je tada dužan vratiti osiguraniku srazmjeran dio premije.

osiguravač po proteku ugovorenog roka uvijek može izjaviti da raskida ugovor. Razlozi za ovakvo rješenje leže u principima uzajamnosti i solidarnosti na kojima se osiguranje zasniva. Ako osiguranik u drugom slučaju ni u roku od četrnaest dana ne prihvati prijedlog o povećanju premija. No. 908 ZOO). Otkazni rok iznosi tri mjeseca. dakle. 309 . 913). Prvi slučaj u kome osiguravač ima pravo na jednostrani raskid je onaj u kome mu osiguranik namjerno da netačnu prijavu ili prešuti relevantne podatke. dalje. ugovor se raskida po samom zakonu (čl. raskinuti ugovor ako se u periodu nakon njegovog sklapanja rizik toliko poveća da on ne bi u takvim uslovima ugovor uopšte zaključio. nego samo na mogućnostima jednostranog raskida koje Zakon o obligacionim odnosima predviđa za svaku od stranaka. U ovakvim situacijama i osiguranik ima potpuno ista prava (čl. Iznosi šest mjeseci od dana pismeno date izjave o raskidu. Kod ugovora sa neodređenim rokom trajanja osiguravač može raskinuiti ugovor sa danom dospjelosti premije. osiguravač može da se opredijeli za raskid ugovora ili za povećanje premije srazmjerno novoutvrđenoj veličini rizika. Izjavu o raskidu osiguravač je dužan dati u subjektivnom roku od mjesec dana po saznanju za istinite podatke ili po sticanju uvida u sve relevantne činjenice. Ovdje se nećemo zadržavati na opštim pravilima. Značaj pogrešnog informisanja mora biti takav da osiguravač ne bi zaključio ugovor da je znao pravo stanje stvari. Prestanak ugovora jednostranim raskidom Ugovor može biti raskinut izjavom volje jedne strane onda kada postoje uslovi koje zakon za to predviđa. 914 ZOO). pod uslovom da je osiguravač odmah i preporučenim pismom obavijestio osiguranika o dospjelosti premije. Procjena uticaja povećanja rizika pripada osiguravaču. Prestanak po samom zakonu nastupa kada protekne trideset dana od dospjelosti premije. 909 i 914 ZOO).Ugovor o imovinskom osiguranju prestaje i zbog neplaćanja premija koje dospijevaju nakon zaključenja posla. Kada osiguranik nenamjerno da pogrešne podatke ili propusti da pruži potrebna obavještenja. otkazni rok je duži nego u prethodnom slučaju. 922 ZOO). Izjava o raskidu mora se. dati najmanje tri mjeseca prije dospjelosti premije. budući da on može da se opredijeli i za održavanje ugovora na snazi uz povećanu premiju (čl. Osiguravač može. Kada ugovor raskine. Kod osiguranja dužih od pet godina. ugovor prestaje istekom roka od trideset dana od uručenja osiguranika preporučenog pisma kojim ga osiguravač obavještava o isteku roka za uplatu dospjelih premija (čl. Istim činjenicama je motivisano i rješenje prema kome ugovor u svakom slučaju prestaje ako premija ne bude plaćena ni u roku od godine dana od dana dospjelosti. osiguravač ima pravo zadržati primljene premije i zahtijevati naplatu onih premija koje pokrivaju razdoblje osiguranja u kome je zatražio poništenje ugovora (čl. Ako to nije učinjeno odmah. 2.

Napokon. Izjavu o raskidu mora dati u roku od tri mjeseca od dana otvaranja stečaja. 263 Kapor dr Vladimir . Dio premije koja je plaćena za preostalo vrijeme osiguranja ulazi u stečajnu masu. I osiguranik koji je pao pod stečaj ima pravo na raskid ugovora pod istim uslovima (čl. Isto pravo pripada i osiguraniku (čl. Pored tri posljednje obrađene situacije. 358. u teoriji se smatra da osiguranik ima opšte ovlaštenje da u svako doba otkaže ugovor. Razumije se da tada treba da duguje naknadu štete koju je 263 takvim aktom prouzrokovao.Carić dr Slavko. str. 932 ZOO). 310 . osiguranik ima pravo na raskid ugovora kada osiguravač odbije smanjenje premije zato što se od zaključenja ugovora rizik smanjio. 916 ZOO).Stečaj osiguranika može biti razlog zbog koga osiguravač ima pravo na jednostrani raskid ugovora. osiguravač može raskinuti ugovor i onda kada je izvršeno nadosiguranje uslijed prevare osiguranika. isto djelo. 923 ZOO). Posebni rokovi za zahtjev i forma u kojoj se mora obratiti osiguravaču nisu predviđeni (čl. Napokon.

konosman (teretnica). Opšta (zajednička) pravila o hartijama od vrijednosti sadržana su u Zakonu o obligacionim odnosima i bitni sastojci. promjene kod papira koje vrši izdavalac (emitent) ili imalac papira.32/00).DIO PETI HARTIJE OD VRIJEDNOSTI (VRIJEDNOSNI PAPIRI) GLAVA PRVA ZAJEDNIČKI PRAVNI ELEMENTI HARTIJA OD VRIJEDNOSTI I UOPŠTE O HARTIJAMA OD VRIJEDNOSTI 1. 267 Zakon o čeku (Sl. 266 Zakon o mjenici (Sl. čl. oni su doneseni na bazi unificiranih pravila sadržanih u međunarodnim konvencijama (tri konvencije iz oblasti mjeničnog prava 264 Vidjeti: ZOO. 234-256 i 259-261 o vrijednosnim papirima i čl. skraćeno: ZM. novine Federacije BiH br. prenos papira. detaljno je regulisana Zakonom o mjenici. 257-258 o legitimacionim papirima i legitimacionim znacima. hitnosti postupka. a kod nekih (dugoročnih) i obavezno učešće određenog državnog organa. preduzimanju radnji (notifikacije na hartiji ili drugi upisi). a to su skladišnica. prestanak prava i drugo. drumom. 265 Vidjeti izlaganja kod ugovora o prevozu (željeznicom. po pravilu. 265 Mjenica. nastanak obaveze. Zato je materija regulisana. Priroda nastanka obaveze kao i ekonomski i pravni značaj u prometu uticali su na određivanje njihovog pravnog režima koji je znatno strožiji u odnosu na ugovorno pravo. oni papiri i znaci koji nemaju obilježja hartija od vrijednosti.32/00). i unutrašnjim vodama). U okviru pojedinih ugovora (o uskladištenju. Specifičnost toga režima ogleda se u strogoj formi izdavanja (pismena isprava). Pravni izvori (vrela) Vrijednosni papiri (hartije od vrijednosti) predstavljaju jedan od izvora nastanka obaveza na bazi jednostrane izjave volje. Detaljnije regulisanje tih papira nalazi se u specijalnim zakonima koji se odnose na pojedine ugovore. prenosivi tovarni list. skraćeno: ZČ. suženom krugu prigovora. osim odredaba o regresu). 266 koji je postao i zakon model za ostale hartije od vrijednosti (pravila o mjenici primjenjuju se na teretnicu i prenosivi tovarni list. Ček je uređen Zakonom o čeku. imperativnim zakonskim normama. 311 . kratkim rokovima za preduzimanje radnji. ostvarivanje i dejstva prava. prevozu) utvrđena su pravila koja se odnose na instrumente robnog prometa (robne hartije od vrijednosti). Istim zakonom regulisani su legitimacioni papiri i 264 legitimacioni znaci. novine Federacije BiH br. 267 Inače. kao vrijednosni papir. Mnogobrojni su pravni izvori koji uobličavaju ovu značajnu materiju.

zatim propisi o deviznom i bankarskom poslovanju. bankarskim poslovima.Simić dr Milić.preuzeti aktom. ali se u praksi i dalje koristi pošto pobliže definiše pojedine hartije od vrijednosti. Naziv zakona nije odgovarajući jer se isključivo odnosi na pet vrsta hartija od vrijednosti. list RBiH broj 10/94. 2. Neka pitanja mjeničnog i čekovnog prava regulisana su i podzakonskim aktima. novine Federacije BiH br. Članom 35 ovog Zakona prestala je primjena zakona i drugih propisa koji su regulisali ovu materiju na teritoriji Federacije BiH. 271 u kome su sadržana pravila o amortizaciji isprava. 39/98 i 36/99). posredovanje u prometu vrijednosnih papira. osiguravajućih i investicionih društava). list FNRJ broj 8/47). pa se kaže da pravo iz hartije proizlazi iz prava na hartiju. list RBiH broj 2/92. Pravni akti specijalizovanih institucija kao što su berze (statut. Pravo se ne može ostvariti bez isprave. 312 . U procesno pravnom smislu zakoni su jedini izvori prava. op. državnih i drugih tržišnih institucija (komisije za vrijednosne papire. komercijalni zapis i certifikat (kratkoročne papire). Ovaj propis pobliže uređuje materiju: emisije i prometa vrijednosnih papira. list RBiH broj 10/94. odluke organa berze). shodno čl. koncerna. str. ostvaruje se raspolaganjem tom ispravom i prenosi se 268 Uredba o praznicima u smislu Zakona o mjenici i čeku (Sl. Tako je Zakonom o vrijednosnim papirima 269 regulisana materija koja se odnosi na dionicu i obveznicu (dugoročne. fondova i dr. banaka. list FNRJ broj 8/47) . Opšta pravila o posredovanju sa papirima na tržištu kapitala sadrži Zakon o tržištu novca i tržištu 270 Danas. a tri iz oblasti čekovnog prava 1931). Zakon koji se odnosi na postupak rješavanja nestalih ili izgubljenih papira je Zakon o vanparničnom postupku.Trifković dr Miloš .su donesene 1930. Pravo se zasniva izdavanjem isprave. niti prenositi na drugog. Sl. to pravo o kome je sačinjena isprava. investirajućih društava. Kod izdavanja (emisije) i korištenja hartija od vrijednosti značajan izvor predstavljaju zakoni kojima se regulišu statusna pitanja određenih institucija (dioničkih društava. investicione papire) te blagajnički zapis. 13/94) 271 Zakon o vanparničnom postupku (Sl. 272 Smatra se da je hartija od vrijednosti takva isprava bez koje se pravo ne može zasnovati. finansijskih organizacija i institucionalizovanih oblika kapitala (holdinga. list FBiH broj 2/98). 270 Zakon o tržištu novca i tržištu kapitala (Sl. Pojam i osobine Hartija od vrijednosti je isprava o nekom građanskom (imovinskom) pravu koje je usko vezano za tu hartiju i čije je iskorišćavanje uslovljeno držanjem isprave.) zauzimaju ključno polje regulacije u oblasti hartija od vrijednosti.). dakle. isprava o imovinskom pravu koje je sadržano u toj hartiji. pa i vrijednosnih papira. funkcionisanje berzi (berzi efekata).cit. rad brokera. transfer agenata i dr. veliki značaj imaju zakoni i drugi propisi vezani za osnivanje i kapitala. To je. 268 Za pojedine vrijednosne papire postoje posebna zakonska pravila. organizovanje profesionalnih posrednika kao i pitanja zaštite investitora. koje je konstatovano na toj hartiji. Tako je prestala i primjena Zakona o vrijednosnim papirima (Sl. 474. ostvarivati. pravilnici. Uredba o zamjeni protesta dostavljanjem prepisa mjenice i čeka (Sl. 2. najuže je vezano za nju. 272 Sultanović dr Aziz . 269 Zakon o vrijednosnim papirima (Sl. 13/94).

odnosno lice koje on ovlasti” (ZOO. drugo. reprezentant prava. prvo. Kod hartija od vrijednosti razlikujemo tri lica: izdavaoca. tj. pitanje hoće li i koja će od ovih obilježja sadržavati pojedina hartija zavisi od njene funkcije i od pozitivnih propisa. ustupanjem te isprave. Stvaranje (izdavanje) hartije od vrijednosti je jednostrani obligacioni posao. Manifestacije toga prava vezane su za odgovarajuće radnje sa hartijom. i najposlije. zatim korisnika (povjerioca) koji ima ovlašćenje da se koristi pravom iz hartije. i treće. imovinskopravno potraživanje neke imovinske vrijednosti. kako se vidi. No isto tako. pravo da traži 313 . Potraživanje iz hartije od vrijednosti vezano je za samu hartiju i pripada njenom zakonitom imaocu. Pošto se hartijama od vrijednosti ostvaruje ogroman privredni promet i pošto one služe mnogobrojnim finansijskim. i to lako prenosive. 240). dužnika koji je obavezan na činidbu koja proizlazi iz hartije. samo njen zakoniti imalac. čl. sama hartija i ono imovinsko pravo koje je u njoj označeno čine cjelinu. ostvaruje se i prenosi ispravom. koja ne mora biti uvijek gotov novac. ili da izda određene stvari. Neki autori kažu da je kod hartije pravo inkorporirano. najčešće. da se ne može prenositi bez prenosa hartije. Naše pravo usvaja definiciju da je hartija od vrijednosti pismena isprava kojom se njen izdavalac obavezuje da ispuni obavezu upisanu na toj ispravi njenom zakonitom imaocu (ZOO. Pravo na hartiju daje i pravo iz hartije. Navedene karakteristike ne nalaze se kod svih hartija od vrijednosti. 234). kreditnim i trgovačkim transakcijama. Najčešće je izdavalac hartije u isto vrijeme i dužnik po hartiji. “Ispunjenje potraživanja iz hartija od vrijednosti može zahtijevati. Sadrže. a mogu nastati i javnim obećanjem nagrade i ponudom. Sopstvenik hartije ovlašćen je da od dužnika zahtijeva da ispuni ono na što je obavezan tom hartijom. Hartijama od vrijednosti zasnivaju se obligacioni odnosi. uz njeno podnošenje. da se pravo ne može ostvarivati bez raspolaganja hartijom. Moguće su različite kombinacije i sjedinjavanja uloga tih lica. Najsavršenije i najpotpunije su one koje imaju sva tri obilježja: pravo nastaje. utjelovljeno u toj ispravi. sadrže ovlašćenje korisniku da može tražiti izvršenje činidbe zapisane u hartiji i obavezu izdavaoca koji je dužan. Hartije od vrijednosti imaju sljedeće osobine: prenosive su. potrebno je.prenošenjem. Jednostrani obligacioni poslovi nastaju uglavnom izdavanjem hartija od vrijednosti. Za pojedine hartije od vrijednosti važe razne kombinacije bar dvaju od ova tri elementa. da isplati određenu svotu novca. ali se ipak hartijom od vrijednosti smatra i isprava bez koje se samo ne može ostvariti neko pravo (ono koje je u njoj zapisano). čl. Drugi smatraju da je kod hartije od vrijednosti papir nosilac. Iz prednjeg izlaganja izlazi: da bi se jedna isprava smatrala za hartiju od vrijednosti. ili određenu količinu zamjenljivih stvari. da se pravo iz nje ne može zasnovati drukčije nego uvijek izdavanjem hartije.

To je i svrha postojanja hartije od vrijednosti. radi kojih je ona izdata. Kod drugih je obratno. Ta prava mogu biti djelimično naznačena na hartiji. Pravo na hartiju i prava iz hartije su tijesno vezani. zalagati i poklanjati itd. bez njihovog korištenja.ispunjenje obaveze sadržane u hartiji ima samo onaj ko posjeduje tu hartiju. No. Time što ima pravo na hartiju. povezano s hartijom dvojako: za ostvarenje prava upisanog u hartiju potrebna je hartija. Pravo da traži izvršenje obaveze navedene u hartiji ima samo onaj ko posjeduje hartiju. da se može kupovati i prodavati. Kaže se da pravo iz hartije ide za pravom na hartiju i da pravo na hartiju proizlazi iz prava iz hartije. a utvrđena su i precizirana propisima za svaku vrstu hartije od vrijednosti. prenošenjem hartije prenose se i jedna i druga prava: onaj na koga su prenesena ima pravo da zahtijeva da mu se uruči hartija i da mu dužnik izvrši obavezu na koju glasi hartija. Značaj hartija od vrijednosti Ekonomska i pravna važnost vrijednosnih papira je izuzetna. Kod jednih se mogu prenositi prava iz hartije pojedinim pravnim poslovima odvojenim od prenosa hartije (prodajom). nema nikakvog prenosa prava iz hartije odvojenog od prenosa hartije. Hartije od vrijednosti predstavljaju pouzdana sredstva (instrumente) obezbjeđenja. upravo njen zakonski imalac. pripadaju povjeriocu (imaocu hartije). njen imalac može ostvarivati potraživanje koje je naznačeno na hartiji. Osnivanje i funkcionisanje dioničkih društava (banaka. niti se može tražiti ostvarenje prava bez hartije. prema načelima i propisima. Prema tome. kao investicionih papira. u ovoj mjeri. ne bi mogle obavljati. Izvjesno je da se unutrašnji i međunarodni platni i robni promet. Nosilac toga prava (sopstvenik) ima pravo da hartiju drži i da s njom raspolaže. iako je prenošenje tih prava zajedničko svim hartijama od vrijednosti. Pravo na hartiju je kao i svako drugo stvarno pravo koje pravni subjekt može imati na nekoj stvari. dakle. Pravo na hartiju omogućuje imaocu da ostvaruje prava koja su sadržana u toj hartiji. Bez hartije ne bi se mogla zahtijevati od dužnika isplata svote upisane na hartiji (izvršenje činidbe iz hartije) niti bi se mogla ostvarivati druga prava. 314 . pa se ona ne bi mogla ni prenositi. prenos i uopšte raspolaganje pravom mogući su samo putem hartije. 3. Na prvom mjestu. pa se tek na osnovu toga prenosa može tražiti ustupanje hartije. nego onome ko posjeduje hartiju. red toga prenošenja nije isti kod svih vrsta hartija od vrijednosti. a naročito da je pusti u promet. Pravo je. Prava iz hartije su prava koja. Ali prenosom hartije prenose se i prava vezana za nju. Prenošenje hartije na drugo lice znači prenošenje prava sadržanih u hartiji. Kod hartija od vrijednosti postoje dvije vrste prava: pravo na hartiju i pravo iz hartije. niti se može izvršiti obaveza drugome. kao i razne novčane i kreditne transakcije. osiguravajućih i investicionih društava) ostvaruje se investicijama preko dionica.

Inače. Svi oni su u tijesnoj vezi sa pravnim pristupom koji je upravljen na bitne elemente hartija od vrijednosti i legalne radnje sa istim. certifikat. takođe. obveznice sa varijabilnom stopom. dionice vezane za indeks i drugo. U sudskom postupku povjerilac mnogo lakše i jednostavnije ostvaruje svoje potraživanje jer ne mora dokazivati pravni osnov nastanka potraživanja. skladišnica. prevozna isprava kod multimodalnog prevoza. 300307. U literaturi se navode osnovne funkcije hartija od vrijednosti koje služe kao instrumenti plaćanja . Te funkcije se ogledaju u: efikasnom korištenju hartija od vrijednosti i ostvarivanju njihove efikasne zaštite. hipotekarno pismo. kreditno pismo. str. 274 Prednost za dužnika je u tome što mu povjerilac vraća hartiju od vrijednosti kada izvrši činidbu i tako ima vjerodostojan dokaz da je obavezu izvršio. postoje i drugi papiri kao što su trgovačka uputnica. Vrijedonosni papiri. kao instrumenti dugoročnog kreditiranja obveznica ili kratkoročnog kreditiranja . kod nekih uz prethodno odobrenje državnog tijela za hartije od vrijednosti (dionica. 275 Vajner dr Zdenko: “Vrijednosni i drugi papiri robno-novčanog prometa”. koji. polica o osiguranju. str. Posebna je napredak ostvaren u oblasti komunikacija elektronskim putem uz upotrebu modernih informaciono-komunikacionih Pobliže kod: Silvije Orsag. Revicon. Pored ovih. 4. Jedan od razloga za čestu upotrebu vrijednosnih papira jeste sigurniji položaj povjerioca. 2003.mjenica. str. Narodne novine. robna uputnica.: “Tržišta kapitala”. obveznice vezane za indeks. 275 U novije vrijeme tradicionalni vrijednosni papiri javljaju se u različitim varijantama kao što su: obveznice bez kupona.teretnica. Mate. 1963. javni ili društveni. 273 Svi ovi pristupi zajedno čine jedno jedinstvo u okviru materije prava hartija od vrijednosti. postupak amortizacije u slučaju nestanka ili nesposobnosti za cirkulaciju. 273 274 315 . nego što je slučaj kod ostalih pravnih poslova.g. prima ispravu u dobroj vjeri stice nad njom vlasništvo jer se “consideration” pretpostavlja (prethodi mu “good consideration”). hipotekarne obveznice. 276 Foley Bernard J. 1993. Zagreb. blagajnički i komercijalni zapis. uz naknadu. Sarajevo. uputstava. ček.dionica. kao instrumenti akumulacije kapitala . prenos (transfer). Prema anglosaksonskom pravu: svako ko. 276 Zbog njihove naročite važnosti nacionalna prava im pružaju posebnu zaštitu: propisan je način izdavanja.Danas se posebno raščlanjuje tzv.mjenica. 86-91. te stroge sankcije (imovinske i krivične) protiv zloupotrebe i falsifikata. Držanje hartije je dovoljan dokaz. investicioni i korporativni pristup značenju hartija od vrijednosti. Zagreb. način korištenja. prenosivi tovarni list. direktiva i pravnih akata koji terba da ostvare dvostruku funkciju. obveznica te kao instrumenti robnog prometa . “consideration” je neki razuman razlog. obveznica). imaju obilježja hartije od vrijednosti. špediterski tovarni list. u određenim pravnim sistemima. U okviru ekonomskog značaja hartija od vrijednosti potrebno je spomenuti da savremena kretanja karakteriše proces donošenja jedinstvenih standarda. Javni pristup poklanja pažnju oblicima društvene kontrole nad emisijom i prometom hartija od vrijednosti dok ostala dva pristupa tretiraju njihov značaj sa različitih ekonomskih aspekata. pravni ili juridički. oblik (forma). većinom određena protučinidba.

Postavljanje problema Pravo iz hartije od vrijednosti je tako povezano sa hartijom da ono ne može nastati bez pisane isprave. 235): 1) Oznaku vrste vrijednosnog papira. Vrijednosni papiri mogu imati i nebitne elemente. Kada se hartija izdaje u seriji i serijski broj te hartije (dionice. Bitni elementi (sastojci) hartija od vrijednosti Da bi se jedna pisana isprava smatrala hartijom od vrijednosti. zakonom je određeno koje bitne elemente sadrži svaki od tih dijelova. koji su zakonom određeni. 1999. Zapravo. 965. Tako je za dionicu određeno šta sadrži plašt (isprava o dionici). a šta kupon. 6) Potpis izdavaoca hartije. za dionicu. Kada se hartija od vrijednosti sastoji iz više dijelova (složeni papiri). Službeni glasnik. Savremene hartije od vrednosti. II OSNOVNE TEORIJE O HARTIJAMA OD VRIJEDNOSTI 1. Čl. odnosno naziv i sjedište ili ime i prebivalište izdavaoca hartije (emitenta). ona tada ne važi kao hartija od vrijednosti.tehnologija. odnosno faksimil potpisa izdavaoca za hartije koje se emituju u seriji. obveznicu. odnosno po čijoj naredbi glasi ili oznaku da je papir na donosioca. kao što je slučaj u našem pravu gotovo sa svim hartijama od vrijednosti. 4) Tačno označenu obavezu izdavaoca koja proizlazi iz hartije od vrijednosti (čekovnu ili mjeničnu sumu). Posebnim zakonom. kako bi se znalo o kojem se papiru radi (mjenici. zakon predviđa sljedeće obavezne sastojke (ZOO.g. Bitne elemente. određeni su i drugi sastojci kao bitni (npr. 278 Osnovno pitanje koje se u teoriji postavilo jeste kada nastaje obligacioni odnos izdavanjem hartije od vrijednosti. 2) Firmu. 5) Mjesto i datum izdavanja hartije. Svetislav Milovanović. niti se ostvariti i prenositi. akciji). Beograd. 3) Firmu. čeku. Zavisno od 277 O ovim aspektima pobliže: Mr. koji je momenat njegovog nastanka. čl. 277 4. Ako isprava ne bi sadržavala ma koji od njenih bitnih elemenata. obveznice). 278 ŠZO. odnosno talon. komercijalni zapis). Zahvaljujući tehničkom napretku i u ovoj oblasti se sve više razvija poslovanje bez papira. odnosno naziv ili ime lica na koje hartija glasi. svaki komad hartije od vrijednosti mora da sadrži. da li je sastavljanje pisane isprave dovoljno za postojanje konačne volje izdavaoca. 316 .

voljom i radnjama izdavaoca.trenutka nastanka teku pravna dejstva obligacionog odnosa i utvrđuju se potrebni uslovi za sticanje vlasništva na hartiji. Teorijski posmatrano. pojava povjerioca. Teorija kreacije Prema shvatanju ove teorije. Za dejstvo obligacionog odnosa neophodno je sticanje hartije. jeste u tome što štiti imaoca prava iz hartije od prigovora izdavaoca isprave da je hartija mogla biti protivpravno puštena u promet. 2. u trenutku izdavanja hartije i nastanka obaveze. Ova teorija uslovljava sticanje papira savjesnošću povjerioca. Međutim. Potpisivanje je završni čin davanja jednostrane izjave volje. Jednostrana volja izdavaoca 317 . kao pisane isprave. pa nije potrebno postojanje drugog pravnog osnova ili akta povjerioca. po mišljenju ove teorije. nego puštanjem u promet (emitovanjem). dakle. isprava je kod izdavaoca i nije uručena povjeriocu. potreban i prijem hartije. Nesavjestan sticalac papira ne bi mogao postati vlasnikom isprave niti bi mogao steći valjano pravo povjerioca (papir ukraden). teorija emisije i teorija ugovora. U zakonodavstvima postoje različita rješenja. Dobra strana teorije kreacije. 3. Razlog za takvo shvatanje leži u činjenici što se izdavanje hartije od vrijednosti ne završava činom njegovog sastavljanja i potpisivanja (kreacije). pravna dejstva tako stvorenog obligacionog odnosa odgađaju se do momenta predaje hartije njenom sticaocu. korisnika papira. Jednostrana izjava volje izdavaoca očituje se u činu izdavanja papira. kao korisniku prava. opticaj. Za jednostrano obavezivanje izdavaoca samo je to dovoljno. kao što su teorija poštenja. koja je bila dugo primjenjivana. Izložićemo stavove osnovnih teorija. odlaganje pravnih dejstava obligacionog odnosa do momenta predaje hartije od vrijednosti. Samo izdavanje obuhvata sastavljanje (pisanje) i stavljanje potpisa na hartiju. mada su se prenosila i na ostale hartije od vrijednosti. donekle. Stoga je neki autori smatraju varijantom teorije kreacije jer samo pomjera momenat nastanka obligacionog odnosa. koriguje monističku teoriju o pravnoj prirodi obligacija uopšte . odnosno povjeriocu iz te hartije. Druga shvatanja. prvenstveno objašnjavaju prirodu mjeničnog odnosa. obligacioni odnos nastaje jednostranim pravnim poslom izdavanjem hartije od vrijednosti. Teorija emisije I teorija emisije vidi u izdavanju hartije od vrijednosti jednostrani pravni posao i osnov obvezivanja. Obaveza izdavaoca je nastala samostalno i nezavisno. Po shvatanju ove teorije.kao jedinstva nastanka prava i obaveza. Za nastanak obaveze izdavaoca nije. U vezi sa momentom nastanka obligacionog odnosa razvilo se više teorija. Za razliku od teorije kreacije. ona smatra da obligacioni odnos nastaje u momentu stavljanja papira u promet. Zato je u trenutku kreacije papira i obaveze nužno da izdavalac ima sposobnost za obavezivanje. teorija delegacije. teorija stipulacije. Obavezu treba ispuniti povjeriocu koji je u trenutku izdavanja hartije samo određen (glasi na ime) ili nije određen (glasi na donosioca). teorija pravnog privida. ali su osnovne tri: teorija kreacije.

Otuda i naziv ove teorije.ugovor. nađena). 4. odnosno svoje obaveze. kao što uči teorija kreacije. ne predstavlja gotovu (konačnu) jednostranu izjavu volje izdavaoca. nije zaključen ugovor. Da bi se zaštitio savjesni pribavilac hartije od vrijednosti kada papir dospije u promet bez volje izdavaoca. Odluka je pravno tek tada donesena. obveznica). ovdje to nije slučaj. ako bi neko lice došlo u posjed hartije bez predaje od strane izdavaoca (ukradena. stavlja u promet (banke. Osnov nastanka obligacije jeste ugovor koji je zaključen onda kada je između izdavaoca i primaoca izvršena predaja i prijem hartije. a ne kada je papir potpisao. Teorija ugovora Teorija ugovora ili ugovorna teorija bitno se razlikuje od prve dvije. sa razlikama u momentu nastanka. Ona dopunjuje nedostatke prethodnih teorija. razvila se teorija pravnog privida. da bi izdavalac i tada bio obavezan. Samo sastavljanje hartije. Prigovara se teoriji emisije da nije riješila neke ključne probleme.na obvezivanje završava se činjenicom stavljanja hartije u opticaj jer je tada njegova volja konačna. Po teoriji ugovora. a treće vrši distribuciju. ne bi se smatralo nosiocem prava iz takve hartije. izdavalac je učinio sve što je u njegovoj moći i što se traži od njega za nastanak obligacionog odnosa. Ne pruža se pravna zaštita savjesnom sticaocu hartije od vrijednosti koji je istu stekao dobronamjerno kada je hartija stavljena u promet bez volje izdavaoca ili ranijeg imaoca papira (indosatara). Obaveza izdavaoca prema savjesnom sticatelju hartije od vrijednosti koju je stekao kada je ona izašla 318 . Obaveza iz hartije nije uopšte nastala jer nije bilo voljne predaje hartije. Tada obligacioni odnos može proizvoditi pravna dejstva jer su ispunjeni svi potrebni uslovi. Dosljedno ugovornoj teoriji. posebne institucije). Izdavalac može staviti prigovore da je hartija puštena u promet bez njegove volje i da njegova obaveza nije pravno valjana. drugo potpisuje kao izdavalac. Pošto postoji izdavalac. kada se pojavio i povjerilac bez koga se ne može ostvariti pravo iz hartije. Dok teorija emisije u faktu predaje vidi izjavu volje izdavaoca. kao povjerilac po hartiji. ova polazi od toga da obligacioni odnos nastaje ugovorom. obligacioni odnos nastaje u momentu kada izdavalac preda hartiju njenom korisniku. odnosno voljnim radnjama izdavaoca i primaoca hartije od vrijednosti. Naročito u slučaju masovnih trgovačkih efekata (akcija. kao dvostranim pravnim aktom. Jedno lice štampa. ta voljna predaja i voljni prijem (sporazum) stvaraju dvostrani pravni akt . Dok teorija kreacije i teorija emisije smatraju da obaveza iz hartije od vrijednosti nastaje jednostranom izjavom volje izdavaoca. S druge strane. nema obaveze izdavaoca ili ranijeg imaoca pošto u ovom slučaju nema njegove volje. kao dužnik i ovlašteni primalac. Sama teorija emisije pojavila se kasnije pod uticajem prakse gdje su uloge kod izdavanja hartija podijeljene. Makar bilo savjesno. Kada je pustio hartiju u promet. Sve do tog trenutka (stavljanja u promet) izdavalac je mogao povući ili izmijeniti sadržaj hartije. postoji i prisustvo povjerioca pa se prava i obaveze iz hartije mogu ostvarivati. Prema ovoj teoriji.

Isto rješenje prihvata i Zakon o vrijednosnim papirima . Teorijske razlike nemaju i svoje praktično značenje. 283 Radišić dr Jakov. izdavalac mora računati na sopstveni rizik da hartija može doći u promet i mimo njegove volje. nije u izjavi volje (nema ugovora niti jednostrane pravno valjane volje) nego u pravnom prividu. obaveza iz hartije od vrijednosti “nastaje u trenutku kada izdavalac hartiju od vrijednosti preda njenom korisniku” (ZOO. što je opravdano kritikovano. 1981. slijedilo bi da je zakon prihvatio teoriju ugovora.cit. iako starija. 239).cit. 1985. 443 (prema Radišić. 280 281 279 319 . Nolit. po zakonu. 237). 10).kada izdavalac preda papir kupcu ili njegovom ovlaštenom zastupniku (ZOVP. danas je pretežno zastupljena u njemačkoj pravnoj literaturi. 283 zavisno od toga koji se pravni značaj pridaje faktu predaje hartije od vrijednosti. koja je “izašla iz ruke njenog izdavaoca. Savjesni pribavilac hartije od vrijednosti na donosioca. zakon predviđa zaštitu savjesnog pribavioca (sticatelja) hartije na donosioca. U tome vidimo da se teoriji emisije pridodaje teorija pravnog privida jer izdavalac. Dosljedno iznesenim shvatanjima (teorijama) i gramatičkom tumačenju zakonske odredbe (ZOO. Loza dr Bogdan: “Obligaciono pravo”. Utvrđujući princip da je pravo (potraživanje) iz hartije od vrijednosti vezano za samu ispravu i da pripada njenom zakonitom imaocu. 266. II Band. str. čl.mjenica i ček”. Pri izdavanju hartije. čl. svakom savjesnom pribaviocu hartije od vrijednosti. 267. 1977.iz ruke izdavaoca ili ranijeg imaoca. i bez njegove volje” postaje zakoniti imalac te hartije i stiče pravo na potraživanje upisano u ispravi (ZOO. bez njegove volje. Beograd. München. 279 Shvatanje teorije pravnog privida je u interesu pravne sigurnosti. str. odnosno raniji imalac (indosatar). a to znači prihvatanje teorije emisije. str. op. str. Prema izričitoj odredbi Zakona o obligacionim odnosima. čl. str. Zagreb. jemči savjesnom pribaviocu hartije od vrijednosti na donosioca da će izvršiti obavezu u njoj upisanu. čl. 12. jamčiti bez obzira na njegovu volju. Onaj ko je stvorio takav privid dužan je. Radišić dr Jakov: “Obligaciono pravo”.Luger-Katušić dr Jadranka: “Vrijednosni papiri . Larenz Karl: “Lehrbuch des Schuldrechts”. str. po zakonu. Informator. Usvojena je teorija ugovora 281 ili teorija emisije. 244. Otuda smatramo da zakonski pojam “predaja” hartije od vrijednosti može samo značiti završni (krajnji) akt jednostrane izjave volje izdavaoca kada i nastaje obligacioni odnos. 266). Naime. 280 a prihvaćena je i u anglosaksonskom pravu. stvaranjem hartije od vrijednosti izdavalac je stvorio vanjski pravni privid o valjanom puštanju hartije u promet. op. odnosno njenog ranijeg imaoca. Sistemsko tumačenje zakona navodi na zaključak da su hartije od vrijednosti jednostrane izjave volje jer su obrađene pod tim naslovom (Odjeljak 5 ZOO). Teorija ugovora. 237). Sarajevo. 282 Rastovčan dr Pavao . 282 odnosno teorija kreacije. 1979.

Zato se i nazivaju papiri sa učešćem. kao da je izvršena i Vajner dr Zdenko. načinu i obimu izdavanja (emisije). dalje. Uobičajeno je da se sistematizacija vrši prema: ekonomskim funkcijama. a taj ulog čini dio osnovne glavnice (osnovnog kapitala) dioničkog društva. Kriteriji podjele Hartije od vrijednosti se mogu klasificirati po različitim kriterijima uzimajući u obzir sve njihove karakteristike i specifičnosti. 2. može razvrstavati. može imati i druga prava (pravo prioriteta. Stvarnopravne hartije Stvarnopravne hartije od vrijednosti sadrže neko stvarno pravo koje se može koristiti samo na osnovu te hartije (založnica. stvarnopravne i obligacionopravne. Ostale podjele daće se u pregledu. 285 284 320 .2. 2. Korporacione hartije Korporacione hartije sadrže (daju) pravo članstva u nekoj korporaciji. odnosu hartije sa osnovnim poslom.III VRSTE HARTIJA OD VRIJEDNOSTI 1. Izložićemo njihovu podjelu prema: sadržini prava koje je vezano za papir. po pravilu. Predaja takvih hartija uključuje i predaju predmeta navedenih u toj hartiji. 45 i dalje. one se dijele na: korporacione ili papire sa učešćem. Svaka od hartija se. tradicione hartije. 2001. Vasiljević Mirko.1. pravo opcije i dr. skladišnica). a nekada i ličnopravnim papirima. kao član društva.). proizvodi iste pravne posljedice. Daju pravo učešća (participacije) u imovinskim interesima društva (pravo na dividendu) i. str. načinu određivanja valute. Predaja hartije ima isto značenje. papiri nose (daju) različit kvalitet prava. To znači da prenos hartije vrijedi i kao prenos svojine i ostalih stvarnih prava na predmetima naznačenim u toj hartiji. na učešće u upravljanju (pravo glasa).cit. vrsti inkorporisanog prava. Poslovno pravo. Zavisno gdje spadaju. Beograd. Udruženje pravnika u privredi. 830-837.g. Među ovim hartijama su od naročite važnosti tzv. Ti papiri reprezentuju ulog (kontribuciju) onoga ko ih je kupio (investitora. Dionica je tipičan primjer ovih hartija. vremenu dospjelosti. 2. O klasifikaciji hartija od vrijednosti pobliže: Dr. imaoca papira). načinu određivanja imaoca prava iz hartije (korisnika). vrsti prihoda koje ona nosi (daje). kompaniji tipa dioničarskog društva. osobinama izdavaoca hartije (emitenta). op. mjestu 284 285 plaćanja. načinu kako je označeno lice (korisnik) ovlašteno iz papira i prema dospjelosti. vremenu kada treba ispuniti obavezu iz hartije. Pored prava na dividendu i prava glasa imalac papira. str. Hartije od vrijednosti prema sadržini prava Prema sadržini inkorporisanog prava koje je utjelovljeno u hartiju.

lice koje može tražiti izvršenje obaveze upisane u ispravi. Hartije od vrijednosti prema nosiocu prava iz hartije Po načinu kako je na hartiji naznačen ovlašćenik. Na ovim hartijama upisana je klauzula “na donosioca”. Kod njih je spojen stvarnopravni element (pravo svojine na hartiju) sa obligacionopravnim (tražbina označena na hartiji). Za hartije na donosioca je karakteristično što je u njima naročito naglašen stvarnopravni momenat jer se korisnik ne vidi iz hartije. Samo savjestan držalac može tražiti ostvarenje prava iz hartije. hartija može glasiti. te se hartije nazivaju i robnim. i po pravilu.fizička predaja tih stvari. svaki njen savjestan držalac (posjednik).3. Zbog toga i jeste ova hartija najpodesnija za promet. 3. I za obligacione hartije je karakteristično da se izvršenje tražbine označeno u takvoj hartiji može tražiti samo na osnovu hartije. 3. što imamo slučaj kod korporacionih hartija (akcije na donosioca). zapravo. 321 . Nekada i trgovački običaj određuje da određena hartija glasi na donosioca. ali se za svakog držaoca pretpostavlja da je savjestan. čl. obveznice. Predajom hartije prenosi se i pravo iz hartije. Za neke hartije sam zakon određuje da su to hartije na donosioca pa klauzula i ne mora biti upisana na hartiji. na predaju stvari. kao što je slučaj kod mjenice. Obligacionopravne hartije Treća vrsta hartija od vrijednosti su obligacione hartije čiji je sadržaj neka tražbina. Za zahtjev da se ispuni obaveza dovoljno je imati u rukama hartiju. Hartije od vrijednosti na donosioca Hartije od vrijednosti na donosioca su takvi papiri kod kojih je povjerilac. Pošto imalac takve hartije ima pravo da raspolaže robom navedenom u njoj. naročito. Sadržaj mogu biti i članska prava. Stoga ih u poslovnom svijetu često nazivaju cirkulacionim papirima. jer se njenom prostom predajom (bez ikakvih drugih radnji) prenose i prava iz nje. Hartije na donosioca predstavljaju najvažnije obligacionopravne papire i one su za promet (transfer) najpodesnije jer njihov prenos nije povezan sa bilo kakvim formalnostima. nosilac (titular) prava iz hartije. 236). Najčešće je tražbina upravljena na novac. na ime i po naredbi (ZOO.1. dispozicionim hartijama. Sadržaj ovih hartija nisu samo tražbine (obligaciona prava) mada su najvažnije i najčešće. čeka. razlikuju se hartije od vrijednosti na donosioca. Tražbina može biti upravljena i na neku drugu činidbu. 2. Za onoga ko drži u rukama hartiju na donosioca pretpostavlja se da je njen vlasnik. Na koga.

Po sporazumu izdavaoca i imaoca hartije od vrijednosti na donosioca. Ostvarenje prava iz hartije pripada licu koje je poimenično navedeno u hartiji. 3. kao što je već rečeno. nego samo onaj ko je upisan na hartiji (ZOO. iako nije dovoljno potrebno je izvršiti upis na samoj hartiji. Kod hartija od 322 . ali i svako drugo lice za koje naredi u hartiji imenovano lice. uništi se. Pravo se prenosi indosiranjem (žirom). Omogućuje neke posebne transakcije sa povjeriocem. Izvršenje obaveze se može tražiti samo od izdavaoca te hartije. To je neophodno. 239). Zakonitom imaocu gotovo je nemoguće da ostvari pravo iz hartije na donosioca ako hartija nestane (izgubi se. Može je izdavalac vezati za samo nekog (određenog imaoca) i zabilježiti na takvoj hartiji da će radnju navedenu na hartiji izvršiti samo tome licu. jer su ostala lica koja su učestvovala u prometu nepoznata i ne odgovaraju za obavezu iz hartije. Mogu se sopstvenik ove hartije i njen izdavalac sporazumjeti da se ova bilješka (vinkulacija) briše i tako opet hartija postane hartijom na donosioca. pa za njih nije važno da li je na samoj hartiji napisana klauzula po naredbi. može se ova hartija pretvoriti u hartiju na ime. Pravo iz hartije na ime. Hartije od vrijednosti po naredbi Ovlašteno lice (povjerilac) po ovoj hartiji je lice koje je imenovano u hartiji. 3. U pogledu sposobnosti da služi prometu. pismeno obavijestiti izdavaoca te da se prenos upiše u registar izdavaoca. Takvo preinačenje hartije na donosioca u hartiju na ime naziva se vinkulacijom. hartija na ime je manje savršena i od hartije na donosioca i od hartije po naredbi. To se dešava kad imalac hoće da osigura svoje potraživanje bojeći se da hartija ne dođe u ruke neovlašćenom licu i da je ono ne zloupotrijebi. može narediti da se činidba izvrši tome drugom. Rđava strana ovih hartija je što su u prometu nesigurne. To brisanje naziva se devinkulacijom. bude ukradena). Ova ograničena mogućnost cirkulacije hartije na ime može biti i dobra strana za njenog izdavaoca. pošto mu je poznat. One sadrže pored imena povjerioca (remitenta) klauzulu “po naredbi”. ako se on vodi (ZOO.3. Imenovano lice može prenijeti svoje pravo iz hartije na nekog drugog. o čemu je već bilo riječi. Kod dionica postoji i opasnost “preuzimanja” (take over) kompanije jer uprava nema uvida u imaoce dionica. 246). Hartije od vrijednosti na ime Hartije od vrijednosti na ime najčešće nazivaju rekta hartijama. jer je pravni odnos među njima neposredan. ovlašćen iz ove hartije svaki njen imalac ili donosilac. Nije. Za neke hartije od vrijednosti zakon određuje da su po naredbi. može se prenositi ustupanjem (cesijom). I za ovu vrstu hartija od vrijednosti važi pravilo da je za ostvarenje prava iz hartije potrebno posjedovati hartiju. čl. dakle. a ima i širu mogućnost upotrebe prigovora. čl.2.

ovdje će se istaći još neke kako bi se stekla slika o složenosti materije vezane za hartije od vrijednosti. Privatnopravne hartije izdaju poslovni subjekti. upotrijebiti rekta klauzula i time zabraniti njihov prenos. grad.cit. dionica. robnim). jer se po zakonu smatra da je izvršenje obaveze po viđenju. 4. Imalac ostvaruje svoje pravo o roku koji se ugovara (skladišnica) ili se posebno utvrđuje nekim aktom (obveznica. komercijalni zapis). Ostale vrste hartija od vrijednosti Pored navedenih podjela. 323 . Hartije od vrijednosti prema dospjelosti Prema roku dospjelosti. ček). godišnja isplata kamata kod obveznica). 5. hartije kreditnog prometa i dr. one se dijele na oročene. kada se mora izvršiti činidba. Protekom određenog vremena od nekog događaja (radnje) utvrđene u hartiji (“platite za tri mjeseca od podnošenja ove isprave na uvid” ili “platite za tri mjeseca od podnošenja ove isprave na akcept”). takođe. a) Oročene hartije od vrijednosti su takvi papiri kod kojih je rok dospjelosti tačno određen i upisan na hartiji. 220. predoči). okrug-kanton. Razlikuju se javnopravne 286 Javnopravne izdaje država i za njih se kaže da su papiri sa i privatnopravne. Protekom određenog vremena od dana izdanja hartije (“platite šest mjeseci od dana izdanja ove hartije”). Na papiru stoji klauzula o tome (“platite po viđenju”) ili (“platite na prvi zahtjev”). Rok dospjelosti može biti određen na jedan od sljedećih načina: Tačno određenog dana (datuma) (“platite 30. može biti novac i tada se govori o novčanim hartijama (mjenica. prenosivim tovarnim listom. samo je pitanje kako je on određen. c) Hartije bez utvrđenog roka su one u kojima nije upisan rok dospjelosti.vrijednosti po naredbi može se. odnosno ništa ne stoji u papiru. a dužnik je obavezan izvršiti. b) Hartije od vrijednosti po viđenju (a vista) takve su kod kojih je dužnik obavezan na izvršenje činidbe iz hartije čim mu je povjerilac prezentira (podnese. Predmet obaveze može biti: neka stvar. b) Hartije od vrijednosti prema izdavaocu (emitentu). vremenu kada treba izvršiti činidbu iz hartije. država. založnicom. Svaka hartija ima svoj rok dospjelosti. godine”). javnim povjerenjem (obveznica). kao što je slučaj sa konosmanom. U tom roku imalac hartije ovlašten je da traži izvršenje činidbe. op. skladišnicom. a) Razlikovanje hartija od vrijednosti prema predmetu obaveze sadržane u papiru. papire bezgotovinskog platnog prometa. pa se takve hartije nazivaju realnim (stvarnim. jula 1998. a može ih izdavati opština. mada se one dalje mogu dijeliti na papire za finansiranje nekretnina. banke i druge finansijske 286 Foley Bernard J. str. po viđenju i sa neodređenim rokom. Ostvarivanje prava može biti djelimično u određenim rokovima (godišnja isplata dividende.

skladišnica. i dispozicione. one koja je upisana na hartiji. nominala 20 KM. kako je nastala osnovna tražbina. trgovačke efekte. mjenica). Izdaju se u seriji. niti se upuštati. Zbornik radova. kontrolni broj 00004”). na osnovu kojih se može raspolagati stvarima navedenim u hartiji. čl. viša ili niža od nominalne vrijednosti.institucije (dionica. osnovni posao se ne vidi i on je odvojen od hartija. Pojedinačne ili individualne hartije izdaju se za svaki slučaj pojedinačno. Ekonomska i pravna svrha izdavanja hartije se vidi kod kauzalnih papira. izdavanja stvari predatih na čuvanje i dr. a kod drugih se vidi ta veza iz same hartije. komercijalni zapis. čl. Svaki komad nosi određen serijski broj (“Serija A. Pošto hartija reprezentuje stvari. Hartije koje se izdaju u seriji mogu glasiti na različite nominalne vrijednosti (Serija A. U tom smislu postoje hartije koje: nose (daju) stalan prihod i nazivaju se investicionim hartijama (obveznica). odnosno važiće. Ti manji iznosi hartija ne mogu biti niži od najnižeg apoena hartije iz neke serije (ZOO. 252). Serija C. 1996. što omogućuje lakšu cirkulaciju i trgovanje. za sticanje svojine na stvari dovoljna je predaja hartije (teretnica). a treće ne donose nikakav prihod 287 (ček. e) Postoje tradicione hartije. Sarajevo. 256). Iako osnovni posao ima nedostatke. Ta cijena je. nominala 80 KM). str. Dionica i obveznica predstavljaju “osnovni materijal” tržišta kapitala. hartije od vrijednosti dijele se na apstraktne i kauzalne. Serija B. odnosno podijeliti na više hartija koje glase na manje iznose. Zahtjev za izvršenje činidbe iz hartije je osnovan samo ako je pravno valjan osnovni posao. komercijalni zapis). Na zahtjev i o trošku imaoca te hartije se mogu sjediniti u jednu ili više. po pravilu. Hartija je mogla biti izdata radi isplate duga. nominala 50 KM. druge daju promjenljiv prihod (akcija. Imalac papira poziva se u sporu samo na formalno ispravnu (urednu) ispravu. 324 . Masovne hartije se izdaju u velikom broju primjeraka (komada) u istom obliku. Zavod za računovodstvo i reviziju. teretnica). Odlikuju se najvećim stepenom zamjenljivosti (fungibilnosti). predaje prodate robe. c) Hartije od vrijednosti se razlikuju i prema prihodu (prinosu) koji donose imaocu papira. hartija će imati pravna dejstva. Prve su nezavisne od osnovnog posla. f) Prema načinu i obimu izdavanja. ne dokazuje se valjanost osnovnog posla (skladišnica po naredbi). ček. d) Prema odnosu sa osnovnim poslom. Ako zakon nalaže. Imalac hartije u sporu mora dokazati postojanje i valjanost osnovnog posla. i kod kauzalnih hartija mjerodavno je ono što je upisano na njih. 180. papiri se dijele na masovne i pojedinačne. Ne mora dokazivati. niti da li je ona pravno valjana (ZOO. Kod apstraktnih osnova obaveze. 287 Simić dr Milić: “Vrijednosni papiri/hartije od vrijednosti”. Masovne hartije od vrijednosti koje imaju tržišnu ili berzansku cijenu nazivaju se trgovačkim efektima. na osnovu kojih se može tražiti predaja stvari. Za svaki posao izdaje se posebna hartija (mjenica). povodom koga su izdate.

Kako ove tražbine ne mogu biti ostvarene bez hartije i cesija je nepotpuna dok se cesionaru ne preda hartija. prenose potraživanja u obligacionom pravu. Važno je da za ovakav prenos ne treba nikakav pristanak dužnika. Ako je cesija punovažna. o poklonu te tražbine. Za punovažnost cesije hartije od vrijednosti potrebna je. Na ovom se slučaju dobro vidi kako dolazi do izražaja značaj načela inkorporacije. odnosno za njega je svejedno ko mu se javlja kao povjerilac. ako se on vodi. Bez pismenog obavještavanja i upisa u registar (ako se vodi) prenos hartije od vrijednosti na ime ne može proizvoditi 325 . dužnik je mora prihvatiti. prostom predajom iz ruke u ruku (tradicijom). znači. Cesijom se. odnosno ime novog imaoca (stjecatelja). vrijednosni papiri se mogu prenositi na više načina i to: ustupanjem (cesijom) kako se. njihova bitna karakteristika jeste prenosivost. o ispunjenju neke obaveze i sl. One se mogu među poslovnim ljudima davati i uzimati umjesto novca ili. takođe. a to je indosiranjem (indosmanom) i najzad. 242). no takav način prenosa je za te druge hartije od vrijednosti izuzetan i rjeđi. i predaja hartije. inače. pod određenim uslovima. 2. čl. ZOVP.IV PRENOS HARTIJA OD VRIJEDNOSTI 1. cedirati.). brže. a ne samo one koje glase na ime. negocijabilnost (negotiable instruments). osnovni pravni posao (ugovor o prodaji te tražbine. umjesto robe. prenose se i na poseban način karakterističan za ove instrumente. stavlja potpis prenosioca hartije. dakle. Da bi se ta osobina što lakše. pravo iz hartije slijedi iz prava na hartiju. Cesijom se prenose hartije na ime (ZOO. Za dužnika je važno što se kod prenosa cesijom primjenjuje načelo da se njegov položaj ne može pogoršati. Cesijom se mogu prenositi i druge hartije od vrijednosti. Tražbina iz hartije od vrijednosti može se. Uopšte o prenosu hartija od vrijednosti Pošto su hartije od vrijednosti namijenjene cirkulaciji u prometu. čl. obavještava izdavalac i vrši upis prenosa u registar te hartije od vrijednosti. Posebnim propisom može se odrediti da se hartije od vrijednosti na ime prenose i indosamentom (ZOO. Cesiji. Cesija Cesija je ustupanje tražbine ugovorom između dotadašnjeg povjerioca (cedenta) i trećeg lica (cesionara) koje tom cesijom postaje novi povjerilac. mijenja povjerilac u tom pravnom odnosu. prethodi neki drugi. razumije se. jednostavnije i sigurnije izrazila. Prilikom prenosa hartije od vrijednosti na ime cesijom vrše se sljedeće radnje: na samoj hartiji upisuje se naziv. Njega se ne tiče. 10). One se stoga i nazivaju rekta hartijama (neprenosivim) jer se ne prenose na način karakterističan i uobičajen za hartije od vrijednosti. 242. čl.

Prenos indosamentom (indosmanom) Indosiranje je za hartije od vrijednosti specifičan. čl. Izjava o zabrani mora se upisati na samoj hartiji.” ili “platiti N.-u ili po njegovoj naredbi”). po njegovoj naredbi. po naredbi svakog imaoca. stvara se lanac povjerilaca. One glase na neko lice (fizičko ili pravno) uz dodatak po naredbi (“platiti po naredbi N. 246). Stoga dužnik ne može imaocu hartije stavljati druge prigovore osim onih koji proističu iz same hartije i iz neposrednog odnosa sa sadašnjim imaocem. neovisno od svoga prethodnika (indosanta). Drugi mu dokaz ne treba. kad je tako određeno propisom. To znači da se činidba ima izvršiti na zahtjev.N. čl.N. a ni ovlašćen da ispituje osnov i valjanost prenosa. Indosament se bilježi na samoj hartiji tako da svako ko je dobije u ruke odmah vidi ko je povjerilac iz te hartije. Tako se pravo iz ove hartije može.” ili “predati po naredbi N. 248). Lica koja učestvuju u ovom poslu nazivaju se indosant i indosatar. 249).N. Izjavom o prenosu indosant prenosi na indosatara pravo na hartiju sa svim pravima iz hartije.pravna dejstva prema izdavaocu hartije (ZOO. onaj na koga se prenosi hartija. Naime. bez obzira na to prenosi li se hartija cesijom ili indosamentom. Svaki prenosi pravo iz hartije na svoga slijednika. Ovaj postupak pri prenosu prava iz hartije od vrijednosti na ime traži se uvijek. onoga ko je upisan na hartiji kao nosilac prava. Indosant je dotadašnji imalac hartije. Prenošenje ovih hartija može biti zabranjeno i propisom (ZOO. nekom drugom licu. Za njega je dovoljna formalna urednost prenosa. onaj koji prenosi hartiju. Naznačene radnje traže se i kod daljeg prenosa. Dužnik pri ispunjenju činidbe iz hartije po naredbi nije dužan. Indosamentom se prenose hartije po naredbi (order papiri). Prvobitni ovlašćenik prenosi svoje pravo na drugo lice. ili po njegovoj naredbi nekome drugom. onom koje je tom bilješkom na hartiji označeno. on je dužan da izvrši činidbu označenu u hartiji svakom licu koje takvim nizom indosamenata dokaže da je steklo pravo iz hartije (ZOO. Ako je neprekidnost indosamenata formalno uredna. Kod nekih hartija od vrijednosti pravno dejstvo indosamenta može se sastojati. Indosamentom se prenosi pravo onako kako je zapisano u hartiji. kad hartiju ne prenosi sam izdavalac. ne može ih isticati indosataru. Indosatar je novi imalac. 3. čl. To je takav način prenošenja kada se na poleđini hartije zabilježi da ostvarenje prava koje je pripadalo licu označenom na hartiji pripada. po naredbi. a i najčešći način prenošenja. Svaki povjerilac (indosatar) stiče prava iz hartije samostalno. u posebnom jemstvu: indosant preuzima 326 . Izdavalac hartije od vrijednosti na ime može zabraniti njen prenos. To pravo može biti jače od prava koje je imao indosant. ako je indosantu mogao isticati neke prigovore njegov dužnik iz hartije. prenositi dalje i na taj način se stvara čitav niz indosamenata.

249). želi da postanu rekta hartije. napisala se ta klauzula ili ne napisala (mjenica. da postanu hartije po naredbi. Sve dok izdavalac hartije od vrijednosti ne izvrši obavezu iz hartije. naime. čl. Puni indosament je kad se na hartiji napiše odredba o prenošenju i firma. ako se hoće da otkloni njihova osobina prenosivosti. a dotadašnji povjerilac postaje novi dužnik i tako ide dalje. Odgovornost za obavezu leži na izdavaocu. Kod nekih hartija. potpis dotadašnjeg imaoca hartije (indosanta). hartija koje su po zakonu hartije po naredbi. Dovoljan je i sam potpis indosantov na poleđini hartije od vrijednosti. Izdavalac odgovara samostalno za obavezu povodom koje je izdao hartiju od vrijednosti. Ako se. Svaki indosant odgovara svome indosataru i preuzima jemstvo da će u slučaju daljeg prenosa hartije svaki docniji indosant ispuniti obavezu iz te hartije. po nekim hartijama ne samo svom indosataru nego i docnijim indosatarima u nizu indosamenata. odnosno naziv ili ime lica na koje se hartija prenosi (indosatar). mjesto i datum prenosa. Vrlo često dodaje se i odredba “po naredbi”. Blanko indosament je takav prenos kada se na hartiji ne upisuje ime indosatara. dolazi do niza indosamenata (lanca potpisnika). To se čini unošenjem na hartiju odredbe “ne po naredbi”. Postoji posebna vrsta solidarne odgovornosti dužnika: dužnik koji izvrši činidbu iz takve hartije od vrijednosti stiče pravo da traži izvršenje te činidbe od svojih prethodnika. od onih koji su indosirali hartiju prije njega. Postoje takođe i druge vrste hartija koje su po zakonu rekta hartije. 327 . Zabranu može staviti sam izdavalac ili indosant. bjanko i na donosioca (ZOO. mora se to izričito upisati u tu hartiju. obaveza ne prestaje. hartije na ime (skladišnica i konosman). a to znači i prenošenju. dakle. Takva hartija prenosi se isključivo cesijom (ZOO.jemstvo prema indosataru i prema svim docnijim sljednicima (licima na koja hartija bude indosirana) da će činidba biti ispunjena. Za hartije koje su po zakonu namijenjene prometu. Hartije po naredbi mogu se pretvoriti u hartije na ime. čl. Njegova obaveza ostaje bez obzira na to što se hartija prenosila i koliko se puta prenosila. ček). potrebno je izričito staviti odredbu “ne po naredbi”. Ako se želi da se takve hartije učine lako prenosivim. 244). ali je zabranu potrebno upisati na samoj hartiji (“ne po naredbi”) ili stavljanjem slične klauzule koja ima isto značenje. kako je rečeno. Indosament može biti puni. u nizu indosamenata svaki potpisnik jemči svim docnijim potpisnicima. Prenos hartije od vrijednosti po naredbi može se zabraniti. Ima. a svaki je takođe i povjerilac svih prethodnih potpisnika. Osnovna obaveza je na njemu. Odgovara. Svakim indosamentom stvara se novi povjerilac. Svaki će indosant ispuniti obavezu iz hartije onom zakonitom imaocu hartije na koga je prenio hartiju i tako će ići redom do njenog izdavaoca.

čl. ima njegov potpis na hartiji. 5). povjerilac (imalac hartije na donosioca) mora ići izdavaocu jer je on poznat. Prenos predajom (tradicijom) Predajom hartije. Blanko indosament naziva se u poslovnom svijetu još i otvorenim žirom. Djelimični indosament je ništav (ZOO. prostom predajom iz ruke u ruku (tradicijom). 241). Zato takva hartija i jeste hartija na donosioca. Ako bi indosant ili ma ko drugi stavio neki uslov u indosament. Dalji prenos može se vršiti prostim ustupanjem. čl. Indosament na donosioca važi kao blanko indosament.Upisuje se još mjesto i datum prenosa. predajom hartije drugome. umjesto imena indosatara. 4. ali je u tom slučaju napisana i klauzula “ili donosiocu” (“platiti po naredbi N. Pri indosiranju hartija od vrijednosti ne može se postavljati nikakav uslov. a može i punim indosamentom. Razumije se da može. Dužnik je dužan izvršiti obavezu svakom ko mu pokaže hartiju i zatraži izvršenje činidbe iz hartije.N-a ili donosiocu”). ova hartija može da sadrži i ime korisnika. Indosirati se mogu sva prava iz hartije od vrijednosti. Izvršava se onom ko je donese. Izuzetno. i tražiti ispunjenje. Povjerilac iz hartije na donosioca je svaki onaj ko drži tu hartiju. odnosno svoje ime iznad potpisa indosanta. Pošto se ne zna korisnik. čl. a ne samo neka. Nije potrebno nikakvo upisivanje na hartiji ni obavještavanje dužnika o prenosu. U tom slučaju. Tipična hartija na donosioca je ček (ZČ. na prazno (blanko) mjesto. 328 . tražiti ispunjenje činidbe iz hartije. Obaveza iz hartije od vrijednosti ostaje uvijek onakva kako je upisana u hartiju prilikom njenog izdavanja. pa sve što je rečeno o blanko indosamentu odnosi se i na indosament na donosioca. potrebno je samo da upiše naziv. nema imena korisnika. 244). U slučaju prenosa na donosioca. Propisom može biti određeno za neke hartije od vrijednosti da se ne mogu prenositi indosamentom na donosioca. stavlja se riječ “donosiocu”. kao da to nije napisano. prenose se prava iz hartije na donosioca (ZOO. smatra se kao da uslova i nema. Lice koje je steklo hartiju blanko indosamentom može je dalje prenositi blanko ili punim indosamentom. kao i svaki drugi imalac hartije od vrijednosti. V PRESTANAK PRAVA IZ HARTIJA OD VRIJEDNOSTI Prava i obaveze iz hartije od vrijednosti prestaju prema opštim pravilima o prestanku obligacija i specijalnim pravilima vezanim za hartije.

po pravilu. Na osnovu sudskog rješenja imalac poništene hartije može tražiti: ispunjenje obaveze koja je proizlazila iz poništene isprave ili zahtijevati od izdavaoca da se. 230). a oštećena isprava se vraća izdavaocu. konfuzija (sjedinjenje). što. a njena istinitost i sadržina se mogu tačno utvrditi. kompenzacija. čl. str. a zasniva se na sporazumu dužnika i povjerioca iz hartije. zastarjelost prava. oštećena ili na bilo koji način nestala. izda nova isprava. Najčešće se koriste ovi načini otkupa: vrši se izvlačenje (žrijebanje) brojeva i vlasnicima onih hartija čiji brojevi budu izvučeni isplaćuje se vrijednost hartije. jer je odnos povodom hartije od vrijednosti po svojoj prirodi obligacioni. Izdavalac hartije će izdati novu ispravu na trošak imaoca hartije. Otkupom prestaje da važi hartija. a time i prava iz hartije. vrijedi za lutrijske hartije i one koje glase na donosioca a plative po viđenju.1. Prava prestaju otkupljivanjem hartije od vrijednosti što se često čini kod korporacionih hartija (dionica). izvlačenje se vrši po lutrijskom sistemu i sopstvenicima se isplaćuje pored vrijednosti hartije i određen iznos (premija). imalac te hartije može tražiti izdavanje nove isprave. 335. može tražiti za hartije koje glase na ime ili po naredbi. St. na jedan od načina na koji prestaju (gase se) obligacije uopšte. 288 Henn Harry G: “Law of corporations and other business enterprises”. Specijalni načini prestanka prava Prava iz hartije od vrijednosti prestaju poništenjem papira s obzirom na načelo inkorporacije. novacija. 2. 329 . ukradena. oproštaj duga. po pravilu. Privatnopravni postupak mortifikacije mora biti zakonom dozvoljen za određenu hartiju. na trošak imaoca. Sudska amortizacija hartije od vrijednosti dolazi u obzir kad je hartija 288 Amortizacija se izgubljena. Na osnovu amortizovane hartije (mjenice. zamjenjuje poništenu ispravu (ZOVP. Za neke hartije od vrijednosti nije uopšte dozvoljeno vođenje amortizacionog postupka. čeka) ne mogu se ostvarivati nikakva prava. 1970. West Publishing Co. Tu dolazi u obzir: izvršenje činidbe na koju glasi hartija (isplata mjenice. nastupom određenog roka vlasnicima hartija se jednostavno isplaćuje vrijednost hartija. Sud će u vanparničnom postupku donijeti rješenje koje. kada postane pravosnažno. Paul. Prestanak prema opštim pravilima Prava iz hartije od vrijednosti prestaju. Ako je određena hartija (isprava) oštećena u toj mjeri da je nepodobna za promet (cirkulaciju). Za pojedine papire zakon može odrediti da se na osnovu sporazuma stranaka izvrši proglašenje hartije za nevažeću (mortifikacija). izdavanje stvari kod konosmana i skladišnice).

330 .

u određeno vrijeme i na određenom mjestu. i mjenica je pisana isprava izdata u zakonom propisanoj formi. po naređenju izdavaoca. isplati određenu (upisanu) svotu novca licu naznačenom na toj hartiji ili isplati trećem licu za koje ono to naredi.GLAVA DRUGA MJENICA I POJAM I FUNKCIJE MJENICE 1. sadrže odredbe o tome koje sastojke mora imati isprava da bi se smatrala mjenicom. Pojam mjenice Savremeni zakoni o hartijama od vrijednosti ili mjenici obično ne daju definiciju mjenice. Mora biti pismeno sačinjena jer je strogo formalna isprava čiju sadržinu određuje zakon. I to su osnovne vrste mjenice. radi objašnjenja momenta nastanka mjenično-pravne obaveze. nego umjesto toga. Osnovno razlikovanje mjenica je. U ranom srednjem vijeku. prvenstveno. Pojmovno određenje mjenice jasno pokazuje da se radi o jednostranoj izjavi volje izdavaoca i pisanoj ispravi u koju je inkorporirano (utjelovljeno. U našem pravu osnovni izvori su Zakon o mjenici (ZM) i Zakon o obligacionim odnosima (ZOO). komisiona. trata) mjenici. solo) mjenici. nasuprot prava stoji obaveza (izdavaoca ili drugog lica) na isplatu mjenične sume.model za druge vrijednosne papire. rekta i dr. U nacionalnim pravima najznačajniji izvor jeste zakon. kada se mjenica i 331 . Na osnovu zakonskih rješenja može se konstruisati i odrediti pojam mjenice. Pravne teorije koje su izložene ranije vrijede i za mjenicu. posebno obligacione. hartija od vrijednosti kojom jedno lice daje bezuslovno obećanje da će isplatiti određenu svotu novca samo ili kojom izdaje bezuslovan nalog drugom licu da ono. kao što se vidi. u modernom pravu. Kako se radi o obligacionom odnosu (jednostranom pravnom poslu). Postoje i druge o kojima će biti riječi kasnije (bjanko. Isto tako. Mjenično pravo je skup pravnih pravila kojima se regulišu mjenični poslovi i odnosi lica koja te poslove obavljaju. Kao i svaka hartija od vrijednosti. Iz navedene sintetičke definicije mjenice proizlazi sljedeće. cirkulaciona. Izdavalac može uzeti na sebe obavezu da sam isplati mjeničnu svotu u kom slučaju daje bezuslovno obećanje i tada se radi o sopstvenoj (vlastitoj. utisnuto) određeno obligaciono pravo (potraživanje). prema tome ko plaća mjeničnu svotu sam izdavalac ili drugo lice. izdavalac mjenice može dati bezuslovan nalog drugom licu da ono isplati mjeničnu svotu kada se govori o trasiranoj (vučenoj. kreditna. Ovakvo određenje mjenice odgovara kontinentalnim pravnim sistemima. Razlog leži u činjenici što je mjenica već odavno postala hartija . To pravo se odnosi na isplatu mjenične svote koja je naznačena (upisana) na samoj mjenici. Mjenica je. Može se reći da su one nastale. kao i druge uslove koje isprava mora da ispunjava.).

Kao što se vidi. Može služiti i u svrhu polaganja kaucije (kauciona mjenica). a i obračunava se za kraći period). ona omogućava gašenje niza obaveza. Pored toga. a izdaje se kao bjanko. Zadržaćemo se ukratko na njenim ekonomskim funkcijama jer se opširnije uči u ekonomskim disciplinama koje se bave finansijskim tržištima. Zahvaljujući njenim osobinama. U unutrašnjem prometu danas ju je. mjenica može zadovoljiti mnoge ekonomske ciljeve. pa je njen značaj u unutrašnjem i međunarodnom prometu izuzetan. ona to obezbjeđuje kod drugih poslovnih subjekata. Sigurnost je još veća ako je mjenica snabdjevena potpisima i drugih lica. Kao što je već rečeno. mjenica je mogla da se upotrijebi kao zaloga (mjenični lombard). kao bjanko akceptirana mjenica. Banka kasnije može reeskontovati mjenicu i time zaraditi (razlika između eskontne i reeskontne kamatne stope .pojavila. mjenicom je vršeno mobilizovanje kapitala (kredita) kroz eskontni kredit. Već je rečeno da mjenica služi i kao sredstvo obezbjeđenja tražbine. Osim ovoga. koju je na njega prodavac (davalac kredita) vukao i tako davalac kredita stiče mogućnost vođenja mjeničnog spora (ograničenost prigovora. u međunarodnom prometu inostrana mjenica predstavlja oblik deviznog plaćanja. zamijenio ček. u materiji mjeničnog prava izvršena je unifikacija pravila na međunarodnom planu. mjenični povjerilac može eskontovati svoje nedospjelo mjenično potraživanje kod banke i tako dobiti prije gotov novac (umanjen za iznos kamate od dana eskontovanja do dospjelosti mjenice). bankarski akcept se koristi i kod plaćanja izvoznouvoznih poslova po osnovu neopozivog dokumentarnog akreditiva. isključivi pravni izvor bili su trgovački običaji. kupac akceptira mjenicu do visine kredita. putem svoje bankovne veze. Inače. kratki rokovi). 332 . bezgotovinsko plaćanje. bilo kao mjenični lombard ili jemstvo. Kod robnih kredita. U modernom prometu mjenica se rjeđe pojavljuje kao sredstvo jednog plaćanja (gašenja jedne obaveze). Najčešće se radi o akceptnom kreditu. a posebno prenosivosti (negocijabilnosti). Umjesto da banka svome klijentu dadne kredit. Danas je prisutnija uloga mjenice kao kreditnog sredstva kod osiguranja potraživanja ili odobravanja kratkoročnog kredita. akceptirana i rekta mjenica.reeskontna redovno niža. Ekonomske funkcije mjenice Mjenica spada među najinteresantnije hartije od vrijednosti. u dobroj mjeri. Isključivo kao sredstvo obezbjeđenja služi kod kreditnih potraživanja (osiguranje kredita). s tim što akceptira tako izdatu mjenicu (akceptni kredit). Tradicionalno. Mjenica se može koristiti i kod čistih finansijskih transakcija kreditnog karaktera (finansijska ili kreditna mjenica). Banka tako vrši kratkoročna ulaganja kapitala koja su obezbijeđena mjenicom. 2. Međutim. nego zahvaljujući svojoj negocijabilnosti putem indosamenta. mjenica služi kao sredstvo plaćanja na području platnog prometa jer se pomoću nje vrši doznaka novca.

propuštanja) stvorena je prema potrebama trgovačkog prometa i bankarske tehnike. Foley. biti uneseni. u protivnom. Prema starijoj teoriji. a po zakonu mora postojati.cit. isprava nema obilježja mjenice. i drugi. II SASTOJCI (ELEMENTI) MJENICE 1. Dopušteno je. Svi podaci (elementi) unose se istovremeno. god. nije uvijek moguće precizno odrediti sve elemente (mjeničnu svotu.I na kraju. neće biti savjestan. Obaveza je imaoca mjenice da ispuni potrebne sastojke najkasnije u momentu podnošenja isprave na plaćanje. do 1988. trata) mjenica je u daleko većoj upotrebi pa će biti i detaljnije obrađena u narednim izlaganjima koja se odnose na sastojke (bitne i nebitne) te mjeničnopravne radnje. svi elementi moraju postojati. Stoga ona dopušta da se svi mjenični elementi ne moraju unijeti u pismenu ispravu u času sastavljanja mjenice. u kategoriji eksternih izvora kapitala. 289 Kod nefinansijskih korporacija u SAD od 1982. ona spada u grupu berzanskih hartija i zajedno sa obveznicom predstavlja značajan izvor finansiranja poslovnih subjekata. rok dospjelosti i dr. Teorija omisije dala je mogućnost postojanja bjanko (blanko. pored zakonskih i drugih pravila. Moderna teorija o mjenici (teorija omisije. U protivnom. 289 Trasirana (vučena. Kupovina nedospjelih mjeničnih potraživanja je česta pojava u tržišnim ekonomijama gdje se zarada ogleda u eskontu. U momentu predaje mjenice. Radi očuvanja pravne sigurnosti teorija omisije ističe dva momenta: prvi. jednim rukopisom i mastilom. koja se daje kao sredstvo obezbjeđenja za buduća potraživanja.prema Bernard J. u času stvaranja mjenice. postoji pravna pretpostavka da je izdavalac ovlastio svakog savjesnog imaoca mjenice da upiše u ispravu neki od elemenata koji nedostaje. svi sastojci mjenice koje zakon zahtijeva moraju biti uneseni u ispravu u momentu podnošenja mjenice na isplatu. Teorija omisije Mjenica je pismena isprava koja ima određen sadržaj kao i svaka hartija od vrijednosti.). Inače. da bi ona imala karakter mjenice. op. ima veliki uticaj na način vršenja “tradicionalnih finansijskih usluga” u koje spadaju i poslovi vezani za mjenicu. postoje različite teorije. mjenica predstavlja sredstvo kratkoročnog ulaganja novčanog kapitala. teoriji jedinstvene radnje (unitu actu). Iako je mjenica individualni (pojedinačni) papir od vrijednosti. bankarska tehnika. dakle. obveznice i mjenice ucestvuju sa 19. U pogledu vremena kad pojedini elementi treba da budu uneseni u ispravu. 333 . Cilj teorije omisije jeste da se omogući potrebni elasticitet u mjeničnom saobraćaju uz očuvanje pravne sigurnosti. bjelice) mjenice koja se dosta koristi u trgovačkim i finansijskim transakcijama. Zakon o mjenici prihvata teoriju omisije.7% .6%. a krediti sa 13. 9. Ovakvo shvatanje ne odgovara potrebama savremenog prometa. str. saglasno ugovoru sa izdavaocem. sukcesivno dopunjavanje (upisivanje) mjenice onim elementima koje je njen izdavalac propustio unijeti prilikom izdavanja.

1. Naziv “mjenica” potrebno je upisati da bi potpisnik i svaki onaj ko dobije ispravu u ruke znao šta potpisuje. personalni su ime trasata.g. U stalne elemente koji su odštampani na mjeničnom blanketu spada i naziv “mjenica”. ime remitenta i potpis trasata. 290 334 . pošto se nove riječi teže mogu unositi u tekst. dr. O pojedinim elementima mjenice kao i o načinu popunjavanja pojedinih vrsta mjenice pobliže: Doc. i taj je blanket cio štampan na zvaničnom jeziku sa stalnim elementima. Ovaj elemenat neophodan je u kontinentalnim pravima. geografski su mjesto izdavanja i mjesto plaćanja mjenice. odnosno o kakvoj se ispravi radi. Ako taj naziv ne bi bio upisan u ispravu. tekstu. b) bezuslovan nalog da se isplati određena svota novca. čl. a u kalendarske elemente mjenice 290 ubraja se datum izdavanja i rok dospjelosti mjenice. a za ono što je promjenljivo ostavljeno je prazno da se popuni. Razlog tome bi bio da se izbjegne falsifikovanje. Zinka Grbo Praktikum poslovnog prava. Vedad Silajdžić. Fatima Mahmutćehajić i mr. trata) mjenica sadrži sljedeće bitne elemente (ZM. 3): a) označenje u slogu isprave da je to mjenica. Veljko Trivun. e) mjesto gdje treba platiti. str. Opšti su naziv da je to mjenica i nalog za isplatu. neki autori dijele bitne elemente mjenice na opšte. upotrebljava mjenični blanket. ne može biti upisan kao naslov. koji izdaje država ili neka ovlaštena organizacija. Sarajevo 2003. U pravnoj teoriji. f) ime. gotovo isključivo. U praksi se. Mogla bi to biti obična građanskopravna obligacija. odnosno naziv. g) dan i mjesto izdavanja mjenice i h) potpis onoga ko je izdao mjenicu (trasant). odnosno naziv. geografske i kalendarske.2. firma onoga koji treba da plati (trasat). mjenica je hartija po naredbi (bill on order) i nije nužno da u ispravi bude sadržan i naziv “mjenica”. Bitni sastojci (elementi) 2. 588-628. d) označenje kad treba da plati (dospjelost). i to na jeziku na kojem je isprava izdata. personalne.2. Po anglosaksonskom pravu. takva isprava ne bi se smatrala mjenicom. Uopšte o bitnim elementima mjenice Trasirana (vučena. Po našem zakonu. firma onoga kome treba platiti. a lakše u naslov. Oznaka u tekstu da je isprava mjenica Naziv “mjenica” mora biti napisan u tekstu same isprave još u času kad se ta isprava izdaje. Naziv mora biti upisan u samom slogu. 2. ili po čijoj naredbi treba platiti (remitent). c) ime. Izdavačka djelatnost Ekonomskog fakulteta u Sarajevu.

mogli bi se činiti prigovori o neispunjavanju uslova i time bi tražbina iz mjenice bila neizvjesna. Zakon ne određuje to mjesto i o tome važi običaj. Dešava se da neko ima u inostranstvu dvije ili više banaka koje plaćaju za njega. Teorija prihvata oba rješenja.3. može biti vezana za ispunjenje nekog uslova (“platite uz podnošenje tovarnog lista”). Iznos može biti napisan i slovima i brojem više od jedanput. naredba mora da glasi na sumu novca. Kod vučene mjenice ime trasata mora biti navedeno u mjenici i obično stoji u donjem lijevom uglu. naredba za isplatu.00 KM”). Ako je u mjenici ispisano više različitih svota i slovima i brojevima . Po anglosaksonskom pravu. a samim tim i mjenična obaveza. Neke zemlje dozvoljavaju u mjenici i alternativno naznačenje valute (“platite 100 USD ili 1. 8). 2. Kod nas se iznos brojem piše desno gore izvan teksta. Vrsta novca treba da bude naznačena. Mjenica je hartija od vrijednosti koja u sebi utjelovljuje tražbinu na određeni iznos novca i. Nije svuda tako.4. Na prvom mjestu. Zatim može biti neslaganja između svote napisane cifrom i slovima. Da li ovu ulogu mogu imati kumulativno ili alternativno . ako bi se za isplatu postavljao neki uslov. zakon je dao pravila kako se sukob rješava (ZM čl. Mjenica sa više trasata nije rijetka pojava u međunarodnom mjeničnom saobraćaju. ako to i nije učinjeno. Pri upisivanju iznosa novca brojem i slovima može doći do neslaganja.tada važi ona najmanja svota koja je napisana slovima. Ime trasata Navođenje u mjenici imena onoga ko treba da plati (trasata) bitan je elemenat. U slučaju ovog nepodudaranja.2. Što se tiče naznačenja količine novca. Ne može biti potraživanja stvari. Pitanje je kako mora biti naznačena mjenična svota i mora li biti naznačena po vrsti i količini novca. Kod neslaganja svote napisane slovima i brojem . ili ne zna kod koje mu je banke veće pokriće. iznos brojevima piše se u gornjem lijevom uglu. bilo slovima. Kad takvo lice kao izdavalac mjenice ne zna sigurno ima li pokrića kod neke banke. pretpostavlja se da isplatu treba izvršiti u onoj vrsti novca koji ima zakonski tečaj u mjestu plaćanja. da zna ko mu je dužnik. U Engleskoj i u SAD. Ako je u mjenici naznačeno više različitih svota.vrijedi svota napisana slovima. Bezuslovan nalog da se isplati određena svota novca Ovaj elemenat sastoji se iz tri dijela: naloga za isplatu. obično se navodi svota i brojem i slovima.600. bilo brojevima . Isplata mjenične svote ne može se ničim uslovljavati. Ona se zove neoperativnom mjenicom. ili kad kod jedne banke nema 335 . u Francuskoj uz potpis trasanta.važi najmanja svota. a slovima u tekstu mjenice. Na mjenici može biti navedeno više trasata. jer imalac mjenice valja da zna ko treba da mu isplati mjeničnu svotu.zakon izričito ne govori. bezuslovnosti toga naloga i oznake svote novca.

pored potpisa ovlašćenih lica na mjenici mora biti ispisana i firma. Iako to zakon ne traži. vrstu poslovanja i sl. ali bi trebalo to učiniti. 2.dovoljno pokrića. odnosno uz naziv pravnog lica. vući će mjenicu alternativno na obje banke. jer ako je mjenica prenošena. Imalac mjenice može (u regresnom postupku) tražiti od svakog od njih isplatu cijelog mjeničnog iznosa. a dođe do protesta ili tužbe. Kad je trasant pravno lice. Svi su zajednički dužnici. U času izdavanja mjenice. mjenica nije hartija na donosioca i zato remitent mora biti naveden u mjeničnom pismenu. Ako su remitenti navedeni alternativno. U kontinentalnom zakonodavstvu. Inače. može primati obaveze. Prilikom upisivanja imena remitenta. isplatiće je dužnik onome ko mu mjenicu podnese na isplatu. a može i od svih kao zajedničkih 336 . zanimanje. Kad takva firma ne zna sigurno ima li uopšte.5. 2. nije neophodno stavljati bližu adresu. bio bi određen njihovim međusobnim sporazumom. Po pravilu se stavlja štambilj. za razliku od anglosaksonskog. Ako se mjenica vuče kumulativno. valjaće se obraćati i remitentu. Međusobni odnos takvih remitenata je građanskopravne prirode i. Ime remitenta Ime. sasvim je prirodno da na njoj mora biti potpis onoga ko je izdaje. odnosno naziv pravnog lica. svako poslovno sposobno lice.6. u momentu kad je potpisuje. razumljivo je da satrasanti mogu biti samo zajednički (kumulativni) dužnici i da nema smisla da budu označeni alternativno. smatramo. samo zajednički. Po prirodi položaja trasantovog u mjenici. trasat može biti svako lice koje po propisima građanskog prava. pošto je i on regresni dužnik. mora imati poslovnu sposobnost u času izdavanja mjenice. Mjenica mora biti potpisana onako kako je registrovano da se to pravno lice potpisuje. Potpis izdavaoca mjenice (trasanta) Kako je mjenica obligacija. Pošto se trasant potpisom obavezuje. pa i u našem. To može biti alternativno. trasant je jedini dužnik po toj mjenici i razumljivo je da je on mora i potpisati i time dati izjavu da preuzima mjeničnu obavezu. Remitent može biti fizičko i pravno lice. Ako su remitenti označeni kumulativno. uz ime. lica kome treba isplatiti mjeničnu svotu. Na istoj mjenici može biti označeno i više lica za trasante (satrasanti). Takvo označavanje ne unosi u mjenični odnos nikakvu neizvjesnost. banka kojoj se imalac mjenice obrati prihvatiće mjenicu do iznosa pokrića. onda bi svoja mjenična prava mogli ostvarivati. a za ostatak će se imalac mjenice obratiti drugoj banci. Dužnik mora potpisati obavezu kada je već propisana pismena forma. odnosno naziv povjerioca. ili ima li kod banke dovoljno sredstava koja mu služe kao pokriće. pa bi i isplatu mogli tražiti svi zajedno. dakle. Na istoj mjenici može biti navedeno više remitenata i to kumulativno ili alternativno. mora biti navedeno u mjenici. po pravilu. vući će mjenicu na obje banke kao trasate. adresa je ipak potrebna. a može i kumulativno.

To znači prvi dan u mjesecu.38..” ili “kad imalac ove mjenice zahtijeva platite.. Međusobni odnos satrasanata nije mjeničnopravne prirode. 38).. 4. Dospjelost ovakve mjenice je određena protekom na mjenici naznačenog vremena od njenog izdanja. jer je to njen bitni sastojak. ma kojim izrazom. Ova mjenica glasi: “1. petnaesti dan u mjesecu i posljednji dan u mjesecu (ZM.. čl. da se plaća od dana izdanja mjenice. Rok dospjelosti se mora naznačiti na mjenici. fiksan je. Rok dospjelosti ne može se odrediti van mjenice. dospjelost označiti i uobičajenim izrazima koji pokazuju tačno o kom se danu radi. Ta mjenica glasi: “platite šest mjeseci od danas” ili “tri mjeseca a dato platite za ovu mjenicu. Mjenica po viđenju dospijeva kad god se podnese na isplatu. platite. Moglo bi se. lettre de change a date)..7. čl. Trasant je dužan isplatiti kad god mu je imalac podnese u okviru zakonom predviđenog roka.” ili “platite čim se ova mjenica podnese na isplatu” ili “pri podnošenju na isplatu platite. 34): a) Mjenica sa dospjelošću na određeni dan. 35). da ne bi došlo do zabune od kada treba računati protek roka. Označenje dospjelosti Dospjelost je vrijeme kad se mjenica ima isplatiti..38. onda se smatra da je dan dospjelosti po kalendaru koji vrijedi u mjestu plaćanja (ZM. čl. mjenica ipak važi. onda se dan izdavanja dovodi na dan koji mu odgovara u kalendaru koji vrijedi u mjestu plaćanja.1). uzeti da se vrijeme računa od dana podnošenja na akcept. Rok dospjelosti kod mjenice može biti određen na jedan od ova četiri načina (ZM. No ako se ne naznači.. god. ali samo na kraće vrijeme od godine dana (ZM. st. pa se prema tome određuje dospjelost (ZM. Kada je mjenica plativa na određeni dan u mjestu u kome ne vrijede isti kalendar koji vrijedi u mjestu izdavanja. 2. čl. c) Mjenica po viđenju (Sichtwechsel. kalendarska mjenica (Tagwechsel. kad to ne bi bilo naglašeno. čl.” i sl.. inače. 77). To je godina dana od izdanja.” ili “pola godine od izdanja ove mjenice platite.dužnika. lettre de change a vue). b) Mjenica na određeno vrijeme od izdanja (Dato wechsel. a zakonska je pretpostavka da je to mjenica po viđenju (ZM. odnosno na viđenje. Dopušteno je. Mjenica po viđenju obično glasi: “po viđenju platite za ovu mjenicu. To su: “početkom mjeseca” ili “primo”. vrijeme kad mjenična svota dospijeva za isplatu. umjesto fiksno određenog dana.... nego građanskopravne. Takva mjenica po viđenju kod koje je određen krajnji 337 .. Vrijeme se računa onako kako određuje građansko pravo (ZOO.” Rok dospjelosti je određen tačno datumom. st.2). Zakon ipak određuje krajnji rok u kome se mjenica po viđenju mora podnijeti na isplatu. lettre de change a jour five). Ovaj rok podnošenja na isplatu može trasant skratiti ili produžiti da traje duže od godinu dana. Kada se mjenica plativa na određeno vrijeme od dana izdavanja trasira iz jednog mjesta na neko drugo mjesto i kad u tim mjestima ne vrijede isti kalendari. dnevna mjenica.” Važno je naznačiti. juna 2002. “polovinom mjeseca” ili “medio”.2). čl. st. “krajem mjeseca” ili “ultimo”. čl. Može ga odrediti i svaki indosant.

čl. Podnošenje na viđenje u stvari je podnošenje na akcept. rok se računa bilo prema danu akcepta bilo prema danu protesta (ZM. 2. 36. sudska praksa toleriše i uobičajeni naziv mjesta. Ne važe ni sa nemogućim datumom (“platite 31.”). st. 2). lettre de change de vue).” Mjenice po viđenju ne moraju se podnositi na akcept. Trasant može odrediti da mjenica plativa po viđenju ne smije biti podnesena na isplatu prije naznačenog vremena. ako se jasno i nesumnjivo zna na koje se mjesto misli. čl. Ako prilikom podnošenja trasat nije stavio datum. onaj naziv koji se za to mjesto upotrebljava u toj zemlji. i kada protekne na mjenici označeni rok. po svome izboru. čl. tako da se vrijeme koje treba da protekne do dospjelosti računa od dana kad trasat akceptira mjenicu i stavi datum akcepta.. Ne važe ni mjenice sa kumulativnim ili alternativnim naznačenjem dospjelosti. No i kad ne bi bilo tako navedeno. juna 2002.. Dakle. a po pravilu se i ne podnose. pa pošto je on vidi i upiše na mjenici datum kad mu je podnesena na viđenje. aprila”). d) Mjenica na određeno vrijeme po viđenju (Nachsichwechsel. 338 . U ovim slučajevima se ne može primijeniti pravilo da se dospjelost izvršenja obaveze pomiče na najbliži mogući datum.g. 35.. Mjesto plaćanja U mjenici mora biti navedeno mjesto u kome treba mjenicu platiti. čl. Takve bi mjenice bile ništave (ZM. podnosi se na isplatu. Mjenice sa naznačenjem krajnjeg roka plaćanja ne važe (“platite do 1. 36). Nije dopušteno navesti na mjenici dvije ili više dospjelosti. Zakoni nekih zemalja sadrže odredbu da je ništava mjenica u kojoj mjesto plaćanja nije označeno zvaničnim nazivom. februara 2000. pošto bi to stvaralo zabunu. onda se u pogledu akceptiranja smatra da je nedatirani akcept stavljen posljednjeg dana roka predviđenog za podnošenje na akceptiranje (ZM. ne bi postojao razlog za ništavost mjenice. 2). valja je podnijeti na protest. U zemljama u kojima zakon ne traži upotrebu zvaničnog naziva mjesta pod sankcijom ništavosti mjenice. U takvom slučaju rok za podnošenje na naplatu počinje teći od tog vremena (ZM. stavlja se toponomastički naziv mjesta. Ova mjenica mora se najprije podnijeti trasatu na viđenje. a najdalje 20. i rok se računa od dana podizanja protesta. jula t. godine” ili “platite po viđenju. savjesni imalac mjenice je ovlašćen da je podnese na isplatu u ma kome od tih mjesta. Ako više mjesta nosi isti naziv. Mjenica sa dospjelošću ranijom od dana izdanja. godine platite 10. ne važi. a 5.8. st.. ali ne prije deset mjeseci od danas. svakog od tih dana plaća se jedan dio mjenične svote (1. kosilo bi se s načelom određenosti mjenice. kao i kad je odbio da akceptira takvu mjenicu. Takva mjenica glasi: “tri mjeseca po viđenju platite. takođe. 34). Kada protest nije podignut.rok podnošenja na isplatu glasila bi: “platite po viđenju. aprila iste godine platite 20. a nije stavljena i bliža oznaka iz koje bi se vidjelo na koje od tih mjesta izdavalac mjenice misli.000 KM”). Ne važi ni mjenica sa naznačenjem isplate na rate (obročne mjenice) kod koje je dospjelost naznačena sa više dana.000 KM.” i sl. Prema međunarodnoj praksi.

b) Ako u mjenici nije označeno mjesto plaćanja. Plaćanje u Sarajevu” ili “Vispak d. 3. Plaćanje kod HBB banke d. 4. ali ne mora biti tako. 2. pak. U pogledu naziva mjesta važi ono što je rečeno za mjesto plaćanja. 339 . pretpostavlja se da je mjenica izdana u mjestu koje je navedeno pored trasantovog potpisa. Među bitnim sastojcima mjenice učinjeno je podvajanje na one koji se moraju izričito navesti i moraju postojati u času kad se mjenica podnosi na isplatu i one koji se mogu pretpostaviti iako nisu izričito navedeni u mjeničnom tekstu. Ako. pa ma gdje na mjenici.d. znači. savjesni imalac mjenice može sam popuniti mjeničnu ispravu i upisati mjesto plaćanja ili pored imena trasatovog dodati mjesto njegovog prebivališta. jer se time omogućuju ili olakšavaju mnoge radnje koje je potrebno preduzimati radi ostvarivanja prava iz mjenice. Naznačenje datuma izdanja ne mora odgovarati istini.d. logički se nameću iz same prirode mjenice i zato jesu bitni. Naziv mjesta plaćanja upisuje se u mjenicu obično u donjem lijevom uglu ispod trasatovog imena (“Dijamant d. Može biti. Znači da označenje dospjelosti na mjenici može biti ispušteno. čl. čl. Visoko. takva bi mjenica bila ništava jer joj nedostaje jedan bitan elemenat. ni to mjesto ne bi bilo navedeno. ali je razumljivo da to treba učiniti. Sarajevo).Mjesto plaćanja je bitan elemenat mjenice. Zakon ne traži da se mora pored geografskog naziva plaćanja staviti i bliža adresa (ulica i broj). Dan i mjesto izdavanja Datum i mjesto izdavanja mjenice obično se stavlja na početku. u gornjem lijevom uglu. st. Važi i mjenica na kojoj je kao datum izdavanja stavljen neki drugi dan. U mjeničnom blanketu su ovi podaci navedeni na početku mjeničnog teksta. kako se vidi. Mjenično pravo dozvoljava da ovaj zahtjev bude formalno zadovoljen.d. Zakon o mjenici navodi tri pretpostavke bitnih sastojaka (ZM. 4): a) Trasirana mjenica u kojoj nije naznačena dospjelost pretpostavlja se da je to mjenica po viđenju. c) Ako u trasiranoj mjenici nije naznačeno mjesto izdanja. dozvoljeno je odstupanje od ovog pravila u tom smislu što se za neke od sastojaka uzima kao da postoje u mjenici. a ne onaj kad je mjenica stvarno izdata. Po teoriji omisije. ali nije neophodan. Da bi se ipak omogućila što lakša upotreba mjenice. 3). pretpostavlja se da je mjesto plaćanja ono mjesto koje je označeno pored trasatovog imena. i antidatirana kao i postdatirana.9. Sarajevo. u lijevom gornjem uglu. i tada postoji zakonska pretpostavka da je mjesto plaćanja ono mjesto koje je na mjenici označeno pored imena trasata (ZM. Važno je da se stave. Može taj podatak biti izostavljen. Pretpostavljeni bitni sastojci mjenice Svi nabrojani elementi mjenice.

Domicilirana mjenica Najčešći slučaj jeste da mjenicu plaća akceptant u mjestu svoga sjedišta.d. a ne trasat (“Merkur d. a ne u mjestu sjedišta ili prebivališta. Mišljenje da mjenicu može domicilirati samo trasant nije opšteprihvaćeno. Mjenicu može domicilirati samo trasant. Neki i tu mjenicu nazivaju domiciliranom. Nema njegovog potpisa na mjenici. Plaćanje u Mostaru”. a ne u Sarajevu. bude neko drugi. odnosno prebivališta i da mu se tu podnosi. Ako na mjenici piše: “Soko d. odnosno mjesto (platište). Moguća je i takva kombinacija da i mjesto plaćanja bude različito od sjedišta trasatovog. Sarajevo. To lice (platac). ovlastio svakog imaoca da to po potrebi učini. odnosno kod koga će se mjenica platiti. Sjedište društva “Soko” nije u Sarajevu. a da platac. Plaćanje u Sarajevu”). U slučaju kada se sjedište ili prebivalište trasata podudara sa mjestom plaćanja. ili kod koga treba da se plati. pa ipak se radi o domiciliranoj mjenici. u Mostaru. 340 .o. mogao bi mjenicu domicilirati svaki njen savjesni imalac. kad je izostavio tu oznaku.4. određuje trasat. a ne sjedišta ili prebivališta trasata i upisano na mjenici pored njegovog imena naziva se domiciliranom mjenicom (“Soko d. Mjenica na kojoj je označeno drugo mjesto kao mjesto plaćanja. Trasat može na domiciliranoj mjenici odrediti samo domicilijata. Domiciliranom mjenicom se naziva i mjenica u kojoj je trasant naznačio da će istu platiti neko drugi. iako nije tačna adresa trasata. koje nisu domicilirane.d. Plaćanje kod HBB banke d. jer se smatra da je trasant. ne može se govoriti o domiciliranoj mjenici (“Soko d. Ako je to cilj. Zakon o mjenici (čl. Plaćanje u Tuzli”).d. Sarajevo. Sarajevo”). lice koje će za njega platiti mjenicu u mjestu plaćanja koje je već odredio trasant. odnosno nepravom domiciliranom mjenicom. Tako je upisano u mjenicu i nema uticaja činjenica što je stvarno sjedište “Soko” d.d. Mostar. radilo bi se o domiciliranoj mjenici. nego u Mostaru. nego se samo daje adresa gdje će se. a ne stvarno stanje.o. Time se ne mijenja mjesto plaćanja. Ovdje se čak radi i o tome da se stvarno sjedište trasata podudara sa mjestom plaćanja.d. lice koje treba da plati. Kod ocjene da li je mjenica domicilirana mjerodavno je samo ono što je upisano na mjenici. da trasat može prilikom akcepta označiti adresu u tom mjestu gdje će se mjenica platiti. a ne trasat. 28) dozvoljava kod mjenica plativih u mjestu trasatovog sjedišta. Platac ne ulazi uopšte u mjeničnopravni odnos. Po teoriji omisije. onda se tako mora odrediti (upisati) u mjenici. Razlozi trgovačkog saobraćaja nekada zahtijevaju da se mjenica plati u drugom mjestu. Sarajevo. Navođenjem nekog drugog lica koje treba da plati mjenicu (platac) ne mijenja se trasat.

.”).g. jula t.” 5. Nebitni sastojci mjenice (mjenične klauzule) Pored bitnih sastojaka koje hartija od vrijednosti mora sadržavati da bi bila mjenica.. Navešćemo najčešće mjenične klauzule: 5..” ili “.”)... Ako se ne želi izdavanje više primjeraka jedne mjenice. Podatak o broju mjeničnog primjerka (duplikatna klauzula) Nekad je potrebno da se mjenica izda u dva ili više primjeraka. potrebno je navesti u tekstu i naznačiti koji je po redu primjerak: prvi (prima).” ili “u švicarskim francima”. nego o većem broju primjeraka jedne iste mjenice.g. za ovu jedinu mjenicu.. pa izostavljanje tog naređenja ne ometa njen lak i nesmetan prenos. a ne u mjestu koje je navedeno u mjenici kao sjedište trasatovo.000 švicarskih franaka efektivno. Oznaka “po naredbi” Mjenica je hartija od vrijednosti koja je po sili zakona prenosiva (negocijabilna) po naredbi... ali se iz teksta ne vidi u kojoj efektivnoj valuti (moneti). Svi primjerci predstavljaju jednu mjenicu i isplatom jednog primjerka svi ostali gube važnost. platite za ovu jedinu mjenicu po naredbi N.. Svaka je mjenica prenosiva indosamentom. stavlja se solo klauzula (“1. treći (tertia).. 5.N.3. 10. u stranoj valuti. Njihovo unošenje nije nužno pa se stoga i nazivaju nebitnim sastojcima (fakultativnim elementima).2. godine platite za ovu prvu mjenicu..Postoji i shvatanje da je domicilirana mjenica svaka u kojoj je označeno da će je isplatiti neko treće lice.”. jula t. 5. Za punovažnost isprave kao mjenice nema uticaja da li su ti elementi uneseni u ispravu ili nisu.N. nego može i ovako: “Platite za ovu mjenicu N. (“1.. Ako se mjenica izdaje u više primjeraka. mjenični dužnik je ovlašten da mjenicu isplati u domaćem 341 . drugi (sekunda). a ne akceptant ili u kojoj je naznačeno da će se isplatiti u nekom drugom mjestu. bilo to u njoj označeno ili ne. u mjenični tekst se mogu unositi i neki drugi sastojci (mjenične klauzule). To bi bilo za slučaj gubitka mjenice.1. “po viđenju platite za ovu drugu mjenicu.. Mjenica bi glasila: “12. Ako bi naredba glasila samo na isplatu nekog stranog novca (“Platite. Trasant njome određuje da se mjenica ima isplatiti u naznačenoj vrsti novca... Klauzula o moneti (klauzula o efektivnosti) Naziva se još i klauzulom o efektivnom plaćanju u stranoj valuti...”. Navođenjem broja primjeraka mjenice treba da se ukaže da se ne radi o izdavanju novih mjenica. njenog podnošenja na akcept. septembra 2003... platite za ovu solo mjenicu. Unose se ako mjenici treba dati još neko pravno dejstvo ili da se jasnije označe neki pravni odnosi između lica koja učestvuju u mjeničnom poslu.. U mjenici ne mora biti upisano: “Platite za ovu mjenicu po naredbi N.”). a interesantna je u međunarodnom mjeničnom saobraćaju.N.

treba da sačeka izvještaj od trasanta ili ne treba. Klauzula valute (valutna klauzula ili klauzula o primljenoj vrijednosti) Pokazuje odnos između trasanta i remitenta.novcu prema dnevnom ili određenom službenom kursu. ugrožava svoj zahtjev na pokriće. a može biti i dug.. na osnovu čega trasant. i stavite istu u račun N. čime ga je pokrio. i stavite istu na moj račun sa izvještajem” ili “Platite. Klauzula o pokriću (revalirajuća klauzula) Označava oblik vrijednosti koju je trasat primio od trasanta. Postoje pravni odnosi između trasata i N.N. 5.. trgovačkim efektima. odnosno u čemu je bila ili se očekuje protučinidba remitenta.N. 5. Ukoliko trasat akceptira i/ili isplati mjenicu prije dobijanja izvještaja. robi. Inače. ali i između trasanta i N. 5.” radi se o komisionoj mjenici (komisiona trata). klauzula o pokriću pokazuje trasatu koga on treba da zaduži u računu ili kome računu će odobriti mjeničnu svotu. U suštini. ulazi u mjeničnu obavezu kao dužnik. bez izvještaja”. i stavite na moj račun” znači da trasat ima poslovni odnos sa trasantom iz koga nešto duguje pa će mjenicu isplatiti sa tog trasantovog računa.. Može da glasi: “Platite .6. Njegova činidba je u isplati mjenične svote.4. mjenični posao je samostalan i apstraktan.. O komisionoj mjenici biće riječi kasnije.. Avizna klauzula (avizo ili klauzula o izvještaju) Klauzula govori o tome da li trasat. vuče mjenicu na trasata.N. i stavite na račun N. prije nego što prihvati nalog iz mjenice. kao komisionar N. a ne mjenična dejstva. Bezuslovnost mjeničnog naloga može se ublažiti unošenjem ove klauzule ako se akceptiranje i plaćanje mjenice veže za izvještaj koji trasant treba da pošalje trasatu (upisano “sa izvještajem”). Ova klauzula ima građanskopravna... Tiče se osnovnog odnosa između njih jer govori o tome u čemu se sastoji naknada (protučinidba) koju trasat prima. radi toga što je primio pokriće od trasanta u novcu. i na osnovu čega trasat pristaje da se mjenica vuče na njega. zatim “Vrijednost u meni (nama) samom” kada je trasant označio sebe kao remitenta. Kada postoji ovakva klauzula: “Platite. Klauzula ima građanskopravna dejstva i pozivanje na pokriće i njegovo osiguranje (obezbjeđenje) nema mjeničnopravnu vrijednost jer stavljanjem potpisa na mjenicu od strane trasata smatra se da je zasnovana njegova mjenična obaveza.N. Prema načelu strogosti. ova klauzula se primjenjuje ukoliko nije u suprotnosti sa devizno-valutnim propisima zemlje. protivno izvještaju. pa se ne vidi kauza (razlog) obavezivanja. Klauzula “bez izvještaja” znači da trasant neće slati trasatu nikakav 342 . Ako klauzula glasi: “Platite. Ta klauzula obično glasi: “Valuta primljena u robi” ako je trasant primio robu i plaća mjenicu ili “Valuta primljena u gotovu” jer je od njega primio novac ili “Valuta za eskont“ ako remitent kao banka trasanta eskontira mjenicu..5. Trasat prihvata mjenicu.N. kreditu. on time.

5. tada se radnje mogu preduzeti u stanu ili na drugom 343 . Ako je upiše trasant.N. Isplatom toga primjerka ostali gube pravnu vrijednost. ali ne i po njegovoj naredbi. i pored postojanja ove klauzule. Rekta klauzula (negativna klauzula po naredbi) Ovom klauzulom mjenica se pretvara u hartiju od vrijednosti na ime i može se prenositi samo cesijom. nema pravo na protestne troškove od lica koje je stavilo klauzulu.” ili “Platite samo po ovom primjerku. Međutim. Obično glasi: “Platite za ovu prvu. Takva bi mjenica glasila: “Platite za ovu mjenicu N. ona djeluje prema svim potpisnicima. Ukoliko bi imalac mjenice. tada djeluje isključivo prema njima. 5.12. prema daljnim imaocima mjenice. a ne i za ostale mjenice. niti od njegovih sljednika. kao regresnog dužnika. Ne može se unositi kod mjenica čija je dospjelost određena na drugi način. Ako se lice ne može pronaći ili se iz mjenice ne vidi adresa lokala.” ili “Platite za ovu mjenicu N.11. to trebalo da učini.. 5. a ne mjenična dejstva. podnio mjenicu na protest.. Klauzula “bez obaveze” ili “bez regresa” Njome indosant isključuje svoju mjeničnopravnu odgovornost.” 5. Klauzulu može unijeti trasant. Akceptant i trasant kod vlastite (solo) mjenice nemaju pravo stavljati ovu klauzulu.10. imalac mjenice zadržava sva mjenična prava... Kasatorna klauzula Upisuje se u slučaju izdavanja mjenice u više primjeraka. a ne indosiranjem. koja nije indosabilna.izvještaj niti objašnjenje u pogledu mjenice. I ova klauzula ima građanskopravna.” Rekta klauzula slabi opticajnu sposobnost mjenice. inače.. 5. radi izbjegavanja suvišnih troškova. Klauzula o kamati Unosi je trasant kod mjenice plative po viđenju (a vista) ili na određeno vrijeme po viđenju uz upis visine kamatne stope. 5.. indosant ili avalist. iako nije podigao protest u slučajevima u kojima bi.9. Klauzula važi samo prema indosantu koji je istu upisao.7.. a ako je stavi indosant ili avalist.8.. Oznaka adrese Sve radnje koje treba preduzeti radi ostvarivanja mjeničnih prava obavljaju se u poslovnom lokalu lica koga se one tiču. a cilj je da se mjenična svota isplati samo imaocu jednog (određenog) primjerka mjenice.N. Klauzula “bez troškova” ili “bez protesta” Unošenjem ove klauzule imalac mjenice se oslobađa obaveze na podizanje protesta.

odnosno krivičnog prava. a da za to nije bio ovlašćen. ili u ime kojih je ona potpisana. Ako se na mjenici nalaze potpisi lica koja su nesposobna da se mjenično obavežu ili lažni potpisi ili potpisi izmišljenih lica ili potpisi koji iz bilo kojeg drugog razloga ne obavezuju lica koja su potpisala mjenicu. punomoćnik kad stupa u neki pravni odnos za svoga nalogodavca. Za preuzimanje mjeničnih obaveza punomoćnik mora imati posebno (specijalno) punomoćje (ZOO..”). lično je obavezan po toj mjenici. uz pristanak tog lica. Po mjeničnom pravu. po punomoći od 10. Pošto je mjenica strogo pismena isprava. ipak su obaveze ostalih potpisnika pravovaljane (ZM. trasata kao i uz mjesto plaćanja kod domicilirane mjenice. dužnika ili trećeg lica. Stoga je potrebno unijeti u mjenicu bližu adresu trasanta. mijenjaju ili prestaju preduzimanjem određenih radnji. punomoćnik kad potpisuje mjenicu kao trasant. Svakom radnjom (izjavom na mjenici) stvaraju se novi pravni odnosi i svaka ima svoje pravno dejstvo. Radnje se preduzimaju u zakonom propisanom obliku i na zakonom predviđen način jer važi princip mjenične formalnosti. a trebalo bi da doda i po kome ovlašćenju (“za N. Vajner dr Zdenko. 344 . 291 Suprotno: Antonijević dr Zoran. op. bilo povjerioca. ko se na mjenici potpiše kao zastupnik drugoga. čl. samo dok se punomoćnik kreće u granicama ovlaštenja. 491. Kada punomoćnik kod mjenice prekorači svoja ovlaštenja. mora na to upozoriti drugu stranu. maja 2004. treba da napiše u ime koga je potpisuje.N. već potpišu zastupanoga.mjestu. 141. Uopšte o mjeničnim radnjama Mjenica je tipična hartija od vrijednosti po naredbi kod koje prava nastaju. 9). godine ovlašten A. To je onda falsifikat i slučaj se rješava po propisima građanskog. III MJENIČNE RADNJE 1. Neke mjenične radnje su obavezne. obavijestiti je da nastupa kao punomoćnik.A.cit. prenose se. on postaje solidarni mjenični dužnik. Isto važi i za zastupnika koji je prekoračio ovlaštenje. dok su druge fakultativne. 91). op. tada ne nastupa njihova obaveza.str. čl. str. U građanskom pravu.cit. Lažni zastupnik (falsus procurator) dužan je ispuniti obavezu u svoje ime pod uslovom da je sam potpisao mjenicu. Ako ne stave svoj potpis na mjenicu. Svako lice iz mjenice može ovlastiti drugo da kao njegov punomoćnik izvrši neku mjeničnu radnju. Odnos vlastodavca i punomoćnika rješava se prema pravilima obligacionog prava. Stoga se smatra da je mjenica skupni pojam za koji je vezan niz radnji i pravnih 291 poslova (mjeničnopravne radnje).

žig i pečat imaju istu pravnu i dokaznu snagu kao i rukoznak (ZM. Nepismeni i oni koji ne mogu pisati obavezuju se stavljanjem na mjenicu otiska prsta pred sudom i taj znak ovjerava sud. Radnje kojima je cilj očuvanje mjeničnih prava su: regres. radi ispunjenja neke obaveze prema povjeriocu. ako postoji takav ugovor. Da bi izdavanje mjenice bilo punovažno. a stvarno je ona garant (žirant). U osnovne mjenične radnje spadaju: izdavanje. sposobnost za izdavanje mjenice naziva se pasivnom mjeničnom sposobnošću. iako u nekim zemljama ima u tom pogledu odstupanja. protest. Izdavanje mjenice Mjenicu izdaje trasant i to je prva radnja koja se preduzima. ali je izdavanje mjenice i vršenje ostalih pravnih radnji za njih uslovljeno. Obično povjerilac i dužnik ugovaraju da za vrijednost prodate robe (stvari) ili za izvršene usluge prodavac. što znači sposobnost za preuzimanje mjeničnih obaveza. Kao remitenta može označiti i nekog svoga povjerioca (drugo lice) sa kojim je ugovoreno plaćanje na ovaj način. Nepismeni i slijepi imaju pasivnu mjeničnu sposobnost. ta se organizacija formalno pojavljuje kao trasant (izdavalac mjenice). 2. U mjeničnom pravu. Nadalje. Mjenicu može da vuče i neka treća organizacija na kupca u korist prodavca. Aktivna mjenična sposobnost jeste sposobnost lica da bude povjerilac po mjenici. a za preduzimanje pravnih radnji potrebno je da subjekt ima poslovnu sposobnost. pošto po teoriji omisije izostavljene mjenične elemente može upisati u mjenicu svaki njen imalac do podnošenja na isplatu. čl. 99). akceptiranje. Zakonska pravila koja se odnose na pojedine radnje jasno pokazuju zašto je mjenica omiljen instrument u trgovačkom prometu. odnosno organizacija koja pruža usluge.Već je rečeno da kod mjenice postoji niz pravnih radnji koje se dijele na osnovne mjenične radnje i radnje koje se preduzimaju radi očuvanja i ostvarenja mjeničnih prava. Potpis izdavaoca mora biti u momentu izdavanja. vuče (trasira) mjenicu na kupca. U privrednom životu mjenicu izdaje poslovna organizacija (privredno društvo) kao dužnik. odnosno primaoca usluga. Popunjavanje mjeničnog blanketa nije neophodno. Izdavanje se sastoji u popunjavanju isprave i stavljanju potpisa trasanta na mjenično pismeno. Potpis slijepih na mjenici važi samo ako ga ovjeri sud. 345 . označavajući sebe kao remitenta. nije rijedak slučaj da dužnik iz nekog ugovora (kupac. Pasivna mjenična sposobnost uglavnom je izjednačena u modernom pravu sa opštom poslovnom sposobnošću. isplata (plaćanje). organizacija kojoj se pružaju usluge) predaje svome povjeriocu bjanko akceptiranu mjenicu. amortizacija mjenice i podizanje mjenične tužbe. U tom slučaju. jer je to pravna radnja. trasant mora imati poslovnu sposobnost. Pravno lice potpisuje mjenicu tako što se uz potpis ovlašćenih lica stavlja i pečat. prenos. Štambilj. intervencija te umnožavanje i prepis mjenice. mjenično jemstvo (aval).

st. Dosadašnji imalac mjenice. On je nezavisan od odnosa prema starom povjeriocu jer je odlučan samo sadržaj mjenice i međusobni lični odnos tog novog povjerioca i dužnika.N. 13. kakva je mjenica. čl.N.N. o čemu je bilo riječi u dijelu o hartijama od vrijednosti uopšte. Mjenica se može prenositi cesijom (ustupanjem) i indosamentom. dozvoljeno je unošenje uslova u indosament pošto je dozvoljen i mjenični nalog sa uslovom (neoperativna mjenica).3. a dužnik po hartiji od vrijednosti se postaje samo potpisom. čl. prenosi prava iz mjenice na novog imaoca. a ako je stavljen uslov. ali tada mora biti cio ispisan . čl. Indosament mora biti bezuslovan. Mora se potpisati jer dosadašnji indosatar postaje dužnik. 3. Prenosom mjenice indosamentom nastaje između dužnika i svakog novog povjerioca (lica na koje je mjenica indosirana) samostalan pravni odnos.-a” ili “Platite N. kao indosant. Izjava se. koriste se i termini žirant i žiratar.na leđima). dosadašnji povjerilac koji indosamentom postaje dužnik. 436-445) i pravila o cesiji hartija od vrijednosti (ZOO. po pravilu. Za prenošenje mjeničnih prava cesijom važe pravila obligacionog prava o ustupanju potraživanja (ZOO. Obično se piše: “Platite po naredbi N. 3. Obično se još stavlja datum i mjesto. a žiratar je indosatar. smatra se kao da nije napisan.2. jeste indosament (indosman). jer je on prvi povjerilac po mjenici.3. daje na poleđini mjenice pa odatle i naziv indosament (in dosso . Puni indosament Indosament je izjava na mjenici ili na njenom produžetku (alonžu) kojom imalac mjenice prenosi svoja prava iz mjenice na neko drugo lice. Po anglosaksonskom pravu. Forma indosamenta nije zakonom propisana. 246). Prenos mjenice 3. kao indosatara. Žirant je indosant. Prvi indosant je uvijek remitent. Djelomičan indosament je ništavan (ZM. novi povjerilac.-u” ili “Za me N. Pored naziva indosant i indosatar. Specifičan način prenosa hartija od vrijednosti po naredbi.puni indosament (indosman).-u” ili “Mjesto mene platite N.-u”. Treba upotrijebiti riječi da bude jasno da se radi o indosamentu. 2).1. Cesija i indosament Jedna od osnovnih karakteristika hartija od vrijednosti jeste njihova negocijabilnost (prenosivost). Bjanko indosament Indosatar sa bjanko indosiranom mjenicom može da preduzme slijedeće radnje: 346 . U izuzetnim slučajevima indosament može biti napisan i na licu mjenice.N.

N-u. opunomoćujući. vrijednost za zalogu”.5. I založni indosament može biti puni i bjanko. On ima sva prava koja proističu iz mjenice. b) Indosirati svojim blanko indosamentom stavljajući samo svoj potpis (ispod potpisa svog indosanta). Odnos naredbodavca i punomoćnika se mora jasno vidjeti iz mjenice i stoga se upisuje klauzula koja to označava: “Platite N. vrijednost za naplatu”. 3.N-u. st. Prema tome. Indosant samo ovlašćuje indosatara da u njegovo ime i za njegov račun vrši neka prava iz mjenice. U pogledu prava založnog povjerioca (indosatara) situacija je slična prokura indosamentu sa specifičnostima koje ima svaka zaloga. indosatar kod blanko indosamenta je onaj koji ima mjenicu u rukama. jer to je sadržaj njegovih ovlaštenja. c) Prazno mjesto ispuniti svojim imenom i mjenicu dalje prenijeti ili podnijeti na naplatu. upisati svoj indosament i potpisati. Založni indosament Mjenica se može i založiti za neko pravo povjerioca koje ima osnov u pravnom poslu van mjenice. d) Ispuniti blanko indosament imenom nekog trećeg lica i predati mu mjenicu. Mjenica se zalaže indosamentom koji sadrži odredbu iz koje se može vidjeti da se radi o zalogu: “Platite N. u svojoj državini. Punomoćnik (indosatar) ne stiče samostalno pravo iz mjenice. 15. s tim što mjenicu može dalje prenositi samo punomoćničkim indosamentom.N-u kao punomoć” ili “Mjesto mene N. može to učiniti samo kao prenos punomoćja. nema ni njegove obaveze. Pošto na takvoj mjenici nema njegovog potpisa.N-u. vrijednost za osiguranje” ili “Platite za mene N. Prokura indosament Prokura (punomoćnički. nije dužnik po toj mjenici. ali ako bi mjenicu htio indosirati. da obavi i neke radnje. čl. tačka 3). Novi imalac ovakve mjenice postupa s njom kao s blanko mjenicom (ZM.N-u kao punomoćniku” ili “N. On nije stekao svojinsko pravo na mjenicu i ne može je prenositi ni na kakav način osim kao punomoćje. O dospjelosti mjenice založni indosatar ima pravo tražiti isplatu 347 . niti je potpisujući.4. za inkaso. e) Mjenicu predati nekom trećem licu ništa ne upisujući. Punomoćničkim indosamentom se ne prenosi pravo svojine na mjenicu. 3. ono ostaje kod indosanta.a) Prenijeti dalje na drugo lice punim indosamentom. i u tom će slučaju ispod potpisa ranijeg indosanta. za naplatu) indosament se preduzima radi opunomoćenja. On po zakonu ima prava koja proističu iz mjenice. 2. koji mu je prenio mjenicu blanko indosamentom.

Indosant koji je upisao rekta indosament ne može mjenicu pretvoriti trajno u rekta mjenicu. Na to je jedino ovlašten trasant. čl. mjeničnopravna radnja 348 . bilo da ju je on akceptirao ili ne. On tada ne odgovara licima na koja bude mjenica kasnije indosirana (ZM. Međutim. može unijeti i trasant. a eventualni višak dužan je predati indosantu. kao nebitni elemenat mjenice. 4. 16). on isključuje indosiranje. 16). 3. Time se umanjuje cirkulaciona moć mjenice jer se tada ona može prenositi isključivo cesijom kao i druge građanskopravne tražbine. U mjeničnu obavezu se ulazi samo potpisom na mjenici. ali ne tako široko kao indosant.mjenične svote i iz dobijenog iznosa namiriti svoje potraživanje. Izjava bi glasila: “Umjesto meni platite N. Ako bi se klauzula odnosila na isključenje trasantove odgovornosti za neisplatu mjenice. Naravno da ovakva klauzula slabi snagu mjenice jer isključuje iz obaveze tog dužnika. Indosament sa klauzulom straha Opšte je pravilo da indosant odgovara da će mjenica biti akceptirana i isplaćena (ZM. zatim na trasanta kao i na lice koje je već bilo indosant na toj mjenici. Povratni indosament Povratni indosament postoji onda kada se mjenica indosira na trasata. prema tome. Čini to tako što izjavi o prenosu (indosamentu) dodaje odgovarajuću klauzulu kao “bez obaveze” ili “bez garancije” ili “bez moje dalje obaveze” ili “ne odgovaram za isplatu”. ali ne i po njegovoj naredbi” ili neki drugi izraz koji to isto označava. Sva ova lica mogu mjenicu dalje indosirati. smatra se da nije napisana i ne bi proizvodila pravna dejstva.6. Prijem mjenice (prihvat. Treba istaći da klauzulu straha.7. akcept) Mjenicom trasant upućuje bezuslovan nalog trasatu da isplati određenu svotu novca.8. Obaveza se vraća opet na lice na kome je jednom već bila (ZM. 3. 3. da se kasnije ne može uopšte prenositi indosamentom. Rekta indosament Svojstvo prenosivosti mjenice po naredbi može se oduzeti rekta indosamentom tako što se izjavi o prenosu dodaju odgovarajuće riječi kao “ne po naredbi” ili “ne po njegovoj naredbi”. čl.N. indosant koji je zabranio indosiranje rekta indosamentom umanjuje svoju odgovornost. čl. on je ovlašten da isključi svoju odgovornost. odnosno dodaje tzv. Da bi trasat postao dužnik i da bi bio obavezan da postupi po naredbi trasanta i o dospjelosti isplati mjenicu. Time trasat postaje samo pretpostavljeni dužnik po mjenici. klauzulu straha. 12). potrebno je da obavezu prihvati (akceptira). Međutim. Akcept je.

Označavanje imena trasata jest njen bitan sastojak i bez toga nema mjenice. Akcept nije bitan sastojak mjenice. ako ne plati glavni dužnik. st. pravo da se naplati od njih. čl. Akceptom trasat postaje glavni dužnik. banke traže da se potpis akceptanta stavi u donjem desnom uglu mjenice. 22). Kod dodjeljivanja kredita.(izjava) kojom trasat. Ako mjenicu isplati ma koji drugi mjenični obveznik. “akceptiram” i stavlja se potpis. a ostali potpisnici na mjenici postaju drugostepeni (regresni) obveznici. uz mjenično obezbjeđenje. pa je ovaj odbije. ona se ne gasi. Mjenica se podnosi na akcept “do dospjelosti”. imalac mjenice neće moći ostvariti zahtjev protiv trasata jer nema njegovog potpisa na mjenici. Od volje imaoca mjenice zavisi da li će je podnijeti na akcept trasatu. akceptant ipak odgovara za mjenicu. Postoji i blanko akcept. To je sam potpis trasatov na mjenici. ako je mjenica došla u njegove ruke. 1). jer odgovara svakom imaocu mjenice neposredno. u donjem lijevom uglu ispod naznačenja trasatove adrese ili poprijeko preko mjeničnog sloga na lijevoj strani. Kada mjenicu nije podnio na akceptiranje. To je njegovo pravo jer zakon kaže “može” podnijeti na akcept (ZM. Do tada je dužnik bio njen izdavalac. po našem pravu. 349 . Na dan dospjelosti ili kasnije ne može se prezentirati na akcept. jer je zakonska pretpostavka da kao akcept važi i sam trasatov potpis stavljen na licu mjenice (ZM. Dalji je značaj akcepta u tome što mjenica i mjenične obaveze prestaju jedino ako mjenicu isplati akceptant. mora dati na mjenici i to licu mjenice. Obično se daje riječima: “priznajem”. stavljanjem odgovarajuće klauzule i svojim potpisom na mjenici. Mjenicu na akcept podnosi imalac mjenice ili svaki njen držalac. “prihvatam”. “primljeno”. 26. Izjava o akceptu se. Imalac mjenice stiče prema njima regresno pravo. Obaveza je i samostalna. nego prema licu koje je ili koje će biti pravovaljano legitimisano kao povjerilac. Akcept i potpis stavljaju se obično na licu mjenice. Akceptantova obaveza je neposredna. čl. Akceptant ne preuzima obavezu prema onome ko mjenicu predoči (podnese) na akceptiranje. Neka prava dopuštaju da se akcept može dati i posebnim pismom (pismenom izjavom). Akceptom se mijenja glavni dužnik u mjenici. pa čak i trasantu. a o dospjelosti od trasata traži isplatu. U tome je osobina mjenice i u tome je značaj akcepta. vjerovatno iz praktičnih razloga. Ali i bez trasatovog potpisa mjenica je pravovaljana. jer ako bi mjenica s obzirom na potpise ostalih potpisnika bila nevažeća. U tom slučaju. Stoga za akcept nije ni propisana forma. imalac mjenice mora imati dovoljno garancija od ostalih potpisnika u tom mjeničnom poslu (indosanta i trasanta) da naplati mjeničnu tražbinu. potvrđuje da prihvata mjeničnu obavezu.

kao da nije ni dat. U tom slučaju. Akcept se ne mora datirati (stavljen samo potpis trasata na lice mjenice). akcept će biti pravovaljan ako trasat mjenicu akceptira. Kada se mjenica podnese na akcept. b) Trasant može zabraniti da se mjenica podnosi na akcept uopšte ili da se podnosi prije određenog vremena. prema regresnim dužnicima. god. ali ne može doći u sukob sa trasantom. Ako je akcept uslovljen.” ili “Ne smije se podnijeti na akcept prije tri mjeseca od danas”.” a mjenična svota glasi 90. st. i akcept mora biti bezuslovan. datiranje se mora izvršiti: kada je trasirana mjenica plativa na određeno vrijeme po viđenju i kad je 350 . odnosno “da mu se mjenica podnese još jedanput sutradan nakon prvog podnošenja na akceptiranje” (ZM. čl. Tako.000. Drugi slučaj je kada se radi o domiciliranoj mjenici. b) Akcept može odbiti i tako ne ući uopšte u mjeničnu obavezu.00 KM. Postoje slučajevi kada trasant ne može zabraniti podnošenje mjenice na akcept. postoje izuzeci: a) Trasant može u mjenici odrediti da se ona obavezno podnese na akcept. Ako naredbu o obaveznom akceptu ne izvrši. ali ga trasat može ograničiti na jedan dio mjenične svote. mjenica trasirana na određeno vrijeme po viđenju “mora se podnijeti na akceptiranje u roku od jedne godine od dana izdanja”. pa imalac ne treba da je protestuje. st. 2). tempus deliberationis). mjenica važi. Podnošenjem na akcept domicilirane mjenice trasat se stvarno obavještava o tome da mjenicu treba platiti u nekom drugom mjestu ili kod nekog trećeg lica.00 KM). a za neakceptirani dio povjerilac preduzima radnje protiv regresnih dužnika (“Akceptiram 50. može napisati: “Ne smije se podnijeti na akcept” ili “Bez prezentiranja na akcept” ili “Ne podnositi na akcept do 20. (“Mora se podnijeti na akcept” ili “Akcept obavezan do 20.Od pravila da se trasirana mjenica može. Pošto je mjenični nalog bezuslovan. god”). čl. a akceptant je obavezan prema sadržini svog akcepta (ZM.000. Ako odbije akcept. a ne mora podnositi na akcept. septembra 2004. smatra se da je izvršeno odbijanje akcepta. 1). imalac mjenice gubi pravo na regres i zbog neakceptiranja i zbog neisplate. trasat ima alternativno jedno od sljedećih prava: a) Mjenicu može akceptirati i time preuzeti mjeničnu obavezu i postati glavni dužnik po toj mjenici. 24. a indosanti mogu samo skratiti (ZM. Međutim. c) Može tražiti jedan dan vremena da se odluči (deliberacioni rok. septembra 2004. pa mu se pruža prilika da se za to pripremi. čl. povjerilac ima pravo da preduzme postupak. Taj rok trasant može skratiti ili produžiti. 27). mjenica ipak zadržava sve svoje osobine. Ako se mjenica i pored zabrane podnese na akcept. Prvi slučaj. Može odrediti i rok u kome se to mora učiniti. Naredbu o obaveznom podnošenju na akcept može dati i indosant. d) Može akcept ograničiti na jedan dio mjenične svote. odnosno dok ne protekne određeno vrijeme. 25. kod suda.

nego kao bjanko indosament. važi zakonska pretpostavka da se radi o avalu za trasanta (ZM. “jemčim za isplatu” ili drugačije. Dovoljan je i sam potpis na licu mjenice ili alonžu. Prava nekih zemalja dopuštaju davanje avala odvojeno od mjenice. čl. Zakonska je pretpostavka da se svaki potpis na licu mjenice ili alonžu smatra avalom. Ako se to ne vidi (stavljen samo potpis na licu mjenice ili alonžu). Radnja akceptiranja je konačna. imalac mjenice mora podignuti protest da bi održao regresna prava protiv indosanata i trasanta. a ne i za druge mjenične radnje i obaveze. “kao garant”. Dakle. Napisani akcept trasat može precrtati prije nego što vrati mjenicu i smatra se da je odbio akcept. ako to nisu potpisi trasanta ili trasata. a ne akcesoran pravni odnos. Mjenično jemstvo se može preuzeti (dati) za bilo kog dužnika iz mjenice (honorata). Svako lice koje ima pasivnu mjeničnu sposobnost može dati aval.N”). Avalista. u tim slučajevima. trasat može pismeno izvijestiti imaoca mjenice ili drugog potpisnika da je mjenicu akceptirao i tada je obavezan prema sadržaju danog akcepta (ZM. st. 33). Aval se daje samo za isplatu. No. treba da odredi za koga garantuje. a akcept neopoziv kada trasant preda akceptiranu mjenicu povjeriocu.posebnom odredbom (naredbom) utvrđeno da se mjenica mora podnijeti na akcept po proteku određenog vremena. zatim avalista može biti pozvan da plati mjenicu prije nego što je pokušana naplata od glavnog dužnika. 4). posebnom izjavom. 31). Prije davanja avala (upisa na mjenici). Ako se mjenica ne datira. čl. “kao poruk”. glavni mjenični dužnik ne može se pojaviti kao avalist (akceptant. obično se između budućeg avaliste i njegovog honorata zaključuje poseban ugovor koji je izvan mjeničnog posla (neki 351 . 30). To je slučaj kada je dozvoljeno koristiti dokaze van mjenice da bi se potvrdila činjenica upisa na mjenici. izdavalac solo mjenice). Ipak. Može se dati za cijelu mjeničnu svotu ili za jedan njen dio (ZM. “per aval”. Mjenično jemstvo (aval) Aval je mjenično jemstvo. Aval se može izraziti riječima “kao jemac”. ko je njegov honorat (“kao jemac N. isplatiti mjenicu. trasant do akceptiranja. u principu. pa i neki već postojeći obveznik na mjenici. samostalno i solidarno jer važi princip da “avalista odgovara onako kako odgovara onaj za koga jamči” (ZM. avalista odgovara povjeriocu neposredno. samo da ta izjava znači jemstvo. 32. 5. To je pismena izjava sa potpisom ili samo potpis na mjenici kojim neko lice (avalist) garantuje (jemči) da će mjenični dužnik za koga on daje aval (honorat) ispuniti svoju mjeničnu obavezu. čl. Mjeničnopravno jemstvo razlikuje se od jemstva u obligacionom pravu u sljedećem: avalom se zasniva samostalan. sam potpis na poleđini mjenice ne vrijedi kao aval. Izjava o avalu mora biti upisana i potpisana na mjenici (licu ili poleđini) ili na alonžu. Naprotiv. čl.

pa su stoga takvi potpisnici (indosanti) stvarno žiranti. avalista postaje vlasnik mjenice i stiče status regresnog povjerioca (ZM. po zakonu. nego da su žiranti indosanti. u vrijeme dospjelosti. Oni koji potpišu mjenicu na poleđini odgovaraju solidarno. pravo regresa prema svome honoratu kao i prema licima koja su odgovorna honoratu (trasantu. radi ojačavanja obaveze. bankarski posao). dao aval za nepismeno ili slijepo lice čiji potpisi nisu dati u skladu sa zakonom). Umjesto avala često se koristi prikriveno jemstvo (žiro). akceptanta kao i ostale mjenične obveznike (potpisnike). ko je povjerilac uslijed prenosa i cirkulacije mjenice u prometu. Mjenični dug je “potražljiv” (Holschuld) pa povjerilac mora ići dužniku da bi se izvršilo plaćanje. Smisao avala jeste sticanje većeg povjerenja u mjenicu. indosantovim prethodnicima). Ako avalista isplati mjeničnu sumu stiče.obligacioni ugovor. pa su je dalje indosirala blanko indosamentom i tako postali dužnici. pa otuda za indosante naziv žiranti. 3). 6. potpisuje mjenicu (žirira) kao indosant. Njegova dejstva su obligacionopravnog karaktera. ili kao trasant. Skriveni aval može se dati preuzimajući ulogu trasanta. Razlog je u činjenici što dužnik ne mora znati. st. Formalno izgleda da su ta lica imala mjenicu u rukama. postizanje sigurnosti za naplatu mjeničnog potraživanja. ili kao trasat.odgovara isto kao lice (honorat) za koje je dao mjenično jemstvo (kao trasant. Slijedeći princip samostalnosti u mjeničnom pravu. 33. Međutim. Podnošenje (prezentacija) mjenice na isplatu uvijek je obavezno za razliku od prezentacije na akcept. pa i trasata. Onaj koji hoće da garantuje za isplatu mjenice. Prema tome u kakvoj je ulozi stavio svoj potpis. odnosno indosatar (povjerilac). 352 . tako i odgovara. iz ma kog razloga (dao aval za obveznika koji je mjeničnopravno nesposoban). nema dovoljno povjerenja ili ne poznaje dobro trasata. Isplata (plaćanje) mjenice Cilj izdavanja mjenice jeste isplata mjenične svote. U teoriji nije prihvaćeno jedinstveno mišljenje da je žiriranje skriveni aval. Zapravo. garanti. Već je rečeno kakav je pravni položaj avaliste . indosant). Odgovornost je uvijek onakva kakva je odgovornost lica koje pokriva. potpisuje na poleđini mjenice. Neki misle da potpis žiranta ne predstavlja izjavu o avalu. obaveza avaliste neće vrijediti ako je obaveza za koju je jemčio ništavna zbog formalnih mjeničnopravnih nedostataka (preuzeo aval za lice čiji je potpis na mjenici precrtan. obaveza avaliste je pravno valjana iako je obaveza lica za koje avalira ništavna. a želi to da prikrije. Poleđinu mjenice nazivaju i žirom. akceptant. čiju funkciju preuzima. Aval se daje u slučajevima kada remitent. Žiro se ostvaruje na taj način što se svako ko se želi uvući u mjeničnu obavezu. akceptantu. čl.

39. smatra se da je podnesena na isplatu (ZM.Pravilo je da se mjenica prezentira na isplatu i plaća na dan dospjelosti. Za razliku od prezentacije na akcept. Domicilirana mjenica se podnosi na isplatu domicilijatu. ovlašteno lice za podnošenje mjenice na isplatu je isključivo ono koje je formalno legitimisano pa se njemu ili punomoćniku vrši isplata mjenice. Mjenica se podnosi u poslovnom lokalu dužnika. čl. dužnik koji isplati mjenicu ima pravo zahtijevati predaju primjerka na kome je upisana klauzula o akceptu. 3). čl. a ne obaveza. Inače. onda u njegovom stanu. što je različito od opštih pravila obligacionog prava o djelimičnom ispunjenju novčanih obaveza (ZOO. od glavnog mjeničnog 353 . izdavaocu solo mjenice. Što se tiče mjenice po viđenju (a vista). Kada je u cijelosti isplatio mjeničnu svotu. Dužan je odbiti isplatu ako zna ili bi morao znati da podnosilac mjenice nije njen zakoniti imalac. 40. njena isplata se može tražiti bilo kada u roku od jedne godine dana računajući od dana izdanja. ovlašten da to učini i dva radna dana po dospjelosti ako se radi o mjenici plativoj na određeni dan ili na određeno vrijeme od dana izdanja ili viđenja (ZM. Neće se podudariti i kada rok dospjelosti pada u zakonom priznate praznike (državne. Ako je mjenicu isplatio neki drugi dužnik. čl. ukoliko trasant rok nije skratio ili produžio. pa ni jedan ne mora pristati na raniju isplatu. st. Ima mišljenja da mjenicu treba podnijeti trasatu iako nije akceptirao mjenicu jer može prihvatiti isplatu. što utiče na položaj regresnih dužnika. U slučaju da je mjenična isprava izdata u više primjeraka. 1). a povjerilac ne može odbiti djelimičnu isplatu (ZM. čl. a ako se to ne vidi iz mjenice. U tim slučajevima. odnosno indosanti skratili. u cijelom iznosu (iskup mjenice). ali ne i istinitost potpisa indosanata” (ZM. 43). Povjerilac i dužnik se mogu sporazumjeti da se mjenica isplati i prije dospjelosti. 41. zatezne kamate i troškove. Dužnik može isplatiti dio mjenične svote (djelimična isplata). Mjenični zakon zahtijeva od onoga ko vrši plaćanje da “ispita pravilnost niza indosamenata. Kada povjerilac ne prezentira mjenicu na isplatu na vrijeme. čl. st. Ostatak neisplaćenog iznosa povjerilac će tražiti od regresnih dužnika pošto se prethodno kod suda utvrdi djelimična isplata glavnog dužnika. rok dospjelosti i dan plaćanja se ne podudaraju. opasnost i štetu povjerioca (ZM.39. Dužnik koji isplati dio mjenične svote može zahtijevati da se to upiše u mjeničnu ispravu i da se izda pismena priznanica. po zakonu. 310). st. on ima pravo da traži naplatu onoga što je platio. Mjenica se isplaćuje. po pravilu. tada je svaki mjenični dužnik ovlašten da mjeničnu svotu položi (deponuje) kod redovnog suda prvog stepena u mjestu plaćanja i to na trošak. Mjenična obaveza prestaje potpuno i mjenica se gasi samo ako je isplati glavni mjenični dužnik. Ovo je njihovo pravo. čl. vjerske) jer plaćanje treba tražiti sljedećeg radnog dana. Kada se mjenica podnese nekoj organizaciji ovlaštenoj za obavljanje platnog prometa. On je. trasantu ako nije akceptirana). 2). 2). st. mjenica se podnosi na isplatu glavnom dužniku (akceptantu. dužnik može zahtijevati predaju (izručenje) mjenične isprave i da se na njoj konstatuje isplata.

na dan plaćanja ili za dva radna dana po dospjelosti. kao mjenični potpisnici. Takođe i u slučaju kad je izvršenje nad imovinom tih lica ostalo bezuspješno. u prvom redu. Imalac mjenice stiče pravo da se obrati ostalim dužnicima . a to su trasant. 7. U mjeničnu svotu. koju plaća dužnik. a postupak koji se pri tome provodi jeste regresni postupak. 7). kao i od ostalih mjeničnih dužnika koji su po mjeničnom pravu njemu odgovorni.dužnika. kamata se računa od izdanja mjenice. a radi se o mjenici koja se ne smije podnijeti na akceptiranje (ZM. čl. O dospjelosti se mjenica podnosi akceptantu na isplatu. a trasanta u jednom slučaju. c) Ako je otvoren stečaj odnosno likvidacija nad imovinom trasanta. a mjenica važi (ZM. Međutim. Ipak. uz ispunjenje zakonskih uslova. isplatu mjenice od regresnih dužnika. Pravo se ostvaruje u regresnom postupku. Regres Normalan tok mjeničnih radnji je takav da se najprije mjenica podnese na akcept trasatu. uključena je kamata. pa makar obustava i ne bila sudski utvrđena. Regres o dospjelosti ili regres zbog neisplate je češći i njega imalac mjenice vrši ako glavni dužnik ne plati mjenicu u cijelosti ili djelimično. Zakon polazi od toga jer odredba o kamatama unesena u mjenicu smatra se da nije napisana. 354 . odnosno akceptant. Postoje dvije vrste regresa i to: 1. čl. Regres prije dospjelosti koji se podnosi zbog neakceptiranja ili nesposobnosti za plaćanje trasata i akceptanta. Ona se priračunava glavnici već prilikom izdavanja mjenice. regresno pravo obuhvata i pravo mjeničnog dužnika (regresnog) da traži naplatu isplaćenog od svojih prednika ako je iskupio mjenicu (iskupljujući regres). ili ako je trasat. Pod regresnim pravom podrazumijeva se. 44). i da je trasat prihvati i potpiše čime postaje akceptant (glavni mjenični dužnik). Taj normalan tok mjeničnih radnji se prekida i kada trasat odbije akcept ili odbije isplatu. odnosno akceptanta. kod mjenice plative po viđenju ili na određeno vrijeme po viđenju dozvoljava se odredba o kamati uz naznačenje kamatne stope. Kod ovih mjenica kamata se ne može unaprijed izračunati i pripisati glavnici. Regresni zahtjev prije dospjelosti može se postaviti u slučajevima određenim zakonom: a) Ako je akceptiranje odbijeno. bilo potpuno bilo djelimično. 2. b) Ako je prije ili poslije akceptiranja mjenice otvoren stečaj ili prinudna likvidacija nad imovinom trasata. osim ako postoji klauzula o zabrani podnošenja na akcept. Regresni dužnici su sva lica koja. obustavio plaćanje. indosanti i njihovi avalisti. pravo na osnovu koga imalac mjenice može tražiti. jemče povjeriocu da će mjenica biti isplaćena. Ako nije određeno.regresnim dužnicima.

nego se vrši prevaljivanje (prebacivanje) mjenične obaveze na ona lica koja su mjenicu potpisala prije njega. čl. Ovo stoga što isplatom mjenične svote od strane nekog regresnog dužnika ne prestaje mjenična obaveza. indosantima i njihovim avalistima). odgovaraju povjeriocu solidarno. ali ne i na ona koja su poslije njega potpisala mjenicu. onda se od mjenične svote odbija eskont određen po stopi službenog eskonta. U regresnom postupku plaćanje se može izvršiti povratnom mjenicom. ne poštujući red kojim su potpisivali mjenicu. naknadu za 355 . ostali troškovi) i najposlije. Zahtjev može postaviti prema svakom pojedinačno ili istovremeno prema više njih po izboru (opciji) ili protiv svih zajedno. Kada neki od regresnih dužnika isplati (iskupi) mjenicu. tada su prema njemu regresni dužnici: svi prethodni indosanti i avalisti. posljednji regresni dužnik jeste trasant pošto je prvi potpisao mjenicu. imalac mjenice svoj regresni zahtjev može postaviti prema svakom od regresnih dužnika i tražiti isplatu mjenice (trasatu. neposredno i samostalno. 48). Zapravo. Od regresnih dužnika povjerilac (remitent. svi prethodnici koji su prije njega potpisali mjenicu. prije svega. Ako regresni zahtjev (iskupni) postavlja neki od mjeničnih dužnika koji je već iskupio mjenicu u prethodnom regresnom postupku. Obuhvata svotu utvrđenu članom 49 i 50 ZM. kamatu ako je bila upisana na mjenici. postoji nečije pravo regresa u obliku iskupljujućeg regresa. indosatar) u regresnom postupku može tražiti: mjeničnu svotu. Za ostvarivanje regresnih prava potrebno je ispuniti i određene formalne uslove u vidu dokaza. Povjerilac se može obratiti ma kome od njih. po svome izboru. zatim trasant i eventualni intervenijent. kao i troškove. Već je rečeno da regres u mjeničnom pravu nije ustanovljen samo u korist mjeničnog povjerioca. Ako je mjenica akceptirana. Otuda je teži položaj regresnih dužnika čiji su potpisi na mjenici bliže potpisu glavnog dužnika (ZM.Kad nastane neki od iznesenih materijalnopravnih razloga za regres. Dok glavni mjenični dužnik (akceptant. odnosno regresni dužnici. 50). Svi mjenični potpisnici. izdavalac solo mjenice) ne isplati mjenicu. Ako se regres vrši prije roka dospjelosti. rješenje o otvaranju stečaja ili prinudne likvidacije. nego pravo regresa postoji i u međusobnim odnosima regresnih dužnika (iskupni regres). odnosno svotu koja nije isplaćena ili akceptirana. ako nije protivno ugovoreno. trasant kod neakceptirane mjenice. To se odnosi. čl. slanja izvještaja. To je nova mjenica trasirana po viđenju koju vuče povjerilac (vršilac regresa) na nekog od svojih prethodnika (regresnih dužnika) njemu odgovornih. na posjedovanje uredne isprave o podizanju protesta. dokaze o nemogućnosti izvršenja. on može tražiti cjelokupni iznos koji je već platio (regresni iznos). troškove koje je imao u vezi sa regresom (troškovi protesta. kamate na taj iznos od dana iskupljenja u visini eskontne stope koju utvrđuje Evropska centralna banka iz Frankfurta. I ovdje dolazi u obzir eskont ako se regres vrši prije roka dospjelosti (ZM. zateznu kamatu od dospjelosti mjenice.

posredovanje kao i pristojbu za povratnu mjenicu. Zavisno od razloga zbog koga se vrši protest. nije isplatio mjenicu i dr). Kod protesta zbog neakceptiranja protestat je uvijek trasat. Zavisno od razloga postoje i različite vrste protesta: a) Protest zbog neakceptiranja ili djelimičnog akceptiranja se podiže kada je trasat odbio potpuno ili djelimično da akceptira mjenicu. ali se mora izvršiti notifikacija. Time se može bitno umanjiti pravna sigurnost povjerioca. d) Perkvizicioni protest podiže imalac duplikata ili kopije mjenice kojim traži predaju akceptiranog primjerka mjenice od držaoca toga primjerka kako bi tražio isplatu mjenice od akceptanta. Ako protest nije podnesen u roku. Protest Protest ima dvojako značenje. 1). Rokovi su kratki. rokovi su različiti (ZM. a u toj ulozi mogu biti trasat. Protest podiže imalac mjenice ili njegov punomoćnik. Protest je istovremeno i javna isprava kojom se na vjerodostojan način utvrđuje da dužnik nije izvršio određenu radnju iz mjenice (nije akceptirao ili datirao akcept. 53. st. 45). c) Protest zbog nedatiranja akcepta jer akceptant nije stavio datum akcepta kod mjenice plative na određeno vrijeme po viđenju. a protest se podiže odmah po odbijanju izvršenja mjenične radnje. kao i načina određivanja dospjelosti mjenice. Podizanje protesta nije samo pravo imaoca mjenice nego i njegova obaveza. Protest se mora podići u zakonom predviđenim rokovima (protestni rokovi). 356 . odnosno imalac duplikata ili kopije mjenice i to lice naziva se protestant. čl. mjenica postaje “prejudicirana” i povodom takve mjenice ne mogu se vršiti regresna prava. čl. 8. a plativa je u mjestu prebivanja tog dužnika (ZM. korištenje regresnih prava. ostaje samo odgovornost glavnog dužnika. Stoga se on prvo mora obratiti glavnom dužniku i tražiti izvršenje odgovarajuće radnje. ako hoće da očuva svoja prava prema regresnim dužnicima. Najprije. Ispravom se dokazuje da je imalac mjenice ili njegov punomoćnik preduzeo na vrijeme potrebne radnje prema glavnom dužniku. b) Protest zbog neisplate ili djelimične isplate preduzima se kada je akceptant odbio potpuno ili je djelimično isplatio mjeničnu svotu. Protest je uslov za regres. Razlozi zbog kojih se podiže protest su zakonom utvrđeni. Bez protesta ne može se aktivirati mjenična odgovornost regresnih dužnika. Zakonski rokovi se mogu prolongirati u slučaju više sile ili zakonskih razloga. ali da su one ostale bez uspjeha. imalac akceptiranog primjerka mjenice i drugi. Lice protiv koga je podignut protest naziva se protestat. on predstavlja mjeničnopravnu radnju koja se preduzima radi očuvanja prava iz mjenice prema regresnim dužnicima. akceptant. nema ni mjenične tužbe prema njima.

upisuje u registar protesta. Do intervencije dolazi onda kada imalac mjenice može zahtijevati regres uslijed neakceptiranja ili neisplate mjenice. 9. protestni organ sastavlja protestnu ispravu. U tim slučajevima. sljedeći: prepis protestovane mjenice. indosant ili avalista može na mjenici upisati klauzulu “bez troškova”. Svaka protestna isprava zavodi se u poseban registar (registar protesta) koji ima karakter javne knjige. bez odlaganja. Protest se podiže kod suda mjesno nadležnog za protestata. 357 . ali se i ona datira. imalac mjenice dužan je obavijestiti svoga indosanta i trasanta (četiri dana nakon dana protesta). Notifikacija nije uslov za održanje regresnih prava. Isplaćena mjenica se predaje isplatiocu. izjava da je protest ostao bez uspjeha. Ako udovolji zahtjevu (akceptira ili datira akcept. ukratko. isplati mjenicu). godina i sat kada je pokušano izvršenje mjenične radnje prema protestatu te broj isprave i datum. jedina posljedica jeste što sam snosi protestne troškove. Intervencija Intervencija je takva mjeničnopravna radnja kojom neko lice (intervenijent) vrši akceptiranje ili isplatu mjenice umjesto nekog mjeničnog dužnika (honorata) u slučajevima kada je imalac mjenice stekao regresno pravo po toj mjenici. u protestnom roku. imaocu mjenice ili licu koje je u njegovo ime podnijelo mjenicu na protest. akceptanta. imalac mjenice ima još jednu obavezu ako se radi o odbijanju akcepta ili isplate.). “bez protesta”. O tome se na zahtjev izdaje potvrda koja se. Elementi protestne isprave su. Ovo obavještavanje se naziva notifikacija. čl. potpisuje i unosi u registar protesta (ZM. Ako protestat ne izvrši mjeničnu radnju ili se ne može naći. Vlada Federacije Bosne i Hercegovine utvrđuje do koje mjenične svote protestno tijelo može umjesto protesta preporučenim pismom dostaviti prepis mjenice svim mjeničnim dužnicima sa napomenom da je mjenica protestirana. imalac mjenice nije dužan podizati protest radi očuvanja regresnih prava. Svaki indosant mora dalje obavijestiti svog prethodnog indosanta i njegovog avalistu (dva dana nakon dobijene obavijesti). a može se izvršiti i putem pošte. ali je obavezan na notifikaciju. Već je rečeno da trasant. odnosno djelimična isplata konstatuje na mjenici. Uvijek se preduzima u korist određenog regresnog dužnika (“u njegovu čast”) radi zaštite od regresa. imalac mjenice podigne protest. intervenijenta i dr. Protestni organ (može biti službenik suda) poziva protestata da izvrši mjeničnu radnju radi koje je podignut protest. dan. imena protestanta i protestata. Za sastavljanje ove izjave potrebno je da se ispune određeni uslovi. postupak se obustavlja. 79). Protestna isprava dostavlja se.Pored podizanja protesta. Ako. U tim slučajevima. Protestna isprava može biti zamijenjena pismenom izjavom na mjenici lica od koga se traži izvršenje određene radnje (trasata. mjesto. ipak. broj iz registra protesta uz potpis ovlaštenog lica i pečat suda. odnosno ako je pozivanje ostalo bez uspjeha.

prihvati intervenciju. kako zakon kaže. Intervencija zbog neakceptiranja i intervencija zbog neisplate Do intervencije zbog neakceptiranja može doći na osnovu pozivne ili spontane intervencije (po pozivu ili spontano). odnosno adresa u nuždi. u njegovu čast. Mogućnost regresa se. a u drugom intervencija zbog neakceptiranja i intervencija zbog neisplate. st. Pozivna i spontana intervencija Pozivna intervencija ili adresa po potrebi. ne otklanja prema honoratovim prethodnicima. Intervenisati se može za svakog regresnog dužnika. obustave plaćanja i dr. Otklanja se samo prema honoratu i njegovim povjeriocima. U ulozi intervenijenta ne može se pojaviti akceptant.Intervenijenta može odrediti trasant. dakle. imalac mjenice dužan je da se obrati licu naznačenom za intervenciju (adresatu) koje postaje intervenijent kada prihvati poziv.1. Pravna dejstva intervencije su relativnog karaktera jer se njome ne otklanja regres prema svim dužnicima. on ne može odbiti isplatu potpunu ili djelimičnu putem spontane intervencije. “kad god je prije dospjelosti mjenice njen imalac ovlašten na regres po mjenici koja se može 358 . licima čiji se potpisi na mjenici nalaze poslije potpisa honorata. Može biti čak i trasat koji je odbio redovan akcept.2. 9. po svojoj volji (sua sponte). imalac mjenice može odbiti akcept kod spontane intervencije jer ne želi spontanog intervenijenta kao dužnika. U prvom slučaju razlikuje se pozivna i spontana intervencija. Primjenjuje se samo u slučajevima ako bi došlo do vršenja regresa prije dospjelosti. To može biti treće lice (izvan kruga lica na mjenici) ili lice koje je već dužnik po toj mjenici. Ako se ispune uslovi za regres. I spontana intervencija može biti za neakceptiranje ili za neisplatu. Dva su osnovna kriterija za razlikovanje intervencije: prvi. način na koji dolazi do intervencije i drugi. spontano interveniše (ZM.N” ili “Obratiti se N. 2). Do spontane intervencije dolazi kada treće lice (van lica u mjenici) ili ma koji potpisnik na mjenici (osim akceptanta) bez poziva (naredbe). Poziv (naredba) upisana je u mjeničnu ispravu. Već je rečeno da do regresa prije dospjelosti može doći ako je trasat odbio akcept (potpuno ili djelimično) ili usljed otvaranja stečaja. postoji onda kada trasant. Obično se određuje upisom izjave: “U slučaju potrebe obratiti se N.N”. Za razliku od pozivne intervencije. U ulozi intervenijenta može biti svako lice koje ima pasivnu mjeničnopravnu sposobnost. 56. Dakle. indosant ili avalist odredi lice koje će intervenisati za slučaj neakceptiranja ili neisplate mjenice ili za oba slučaja. po svojoj volji. Međutim. razlog intervencije. čl. 9. indosant ili avalist upisom na mjenici ili da određeno lice.

To je pravna radnja kojom neko. imalac mjenice gubi pravo naplate od dužnika koji je naznačio intervenijenta ili za koga je mjenica akceptirana intervencijom (honorata).N. Dakle. takođe. Kada glavni mjenični dužnik odbije isplatu. važi zakonska pretpostavka da je to trasant (ZM. čl. Tek kada ga i adresat u nuždi odbije. Isplata intervencijom može se vršiti u svim slučajevima kada je moguć regres. Ako nastanu okolnosti za regres prije dospjelosti mjenice. niti prema njegovim sljednicima. Pravne posljedice propuštanja jesu: imalac mjenice neće moći ostvariti regres prema licu označenom za intervenciju. pozvan ili spontano. Ako propusti da podnese mjenicu na isplatu pozivnom intervenijentu. Intervenijent na mjenici upisuje izjavu o akceptu. a ako prihvati. Akceptiranje intervencijom ne dolazi u obzir kada je trasant svojom naredbom zabranio podnošenje mjenice na akcept. a to može biti potpuni ili djelimični iznos mjenice. Odgovara prema imaocu mjenice i prema indosantima čiji potpisi na mjenici dolaze iza potpista honorata. Ako nije označen honorat. ako trasat interveniše pa stavi svoj potpis na lice mjenice bez odgovarajuće izjave o intervenciji. ima svrhu da otkloni regres. imao platiti honorat. Njegov pravni položaj se razlikuje bitno od položaja akceptanta kod redovnog akcepta.” i potpis). Isplata intervencijom obuhvata cjelokupan iznos koji bi. isplaćuje mjenicu za čast (u korist) određenog regresnog dužnika (honorata) u slučaju kad imalac mjenice stekne pravo da zahtijeva isplatu mjenične svote od regresnih dužnika. odgovara onako i onoliko kako i koliko odgovara njegov honorat. izgubio bi pravo regresa prema svim 359 . Intervencija zbog neisplate. ma gdje bio stavljen. čl. pošto podigne protest. Akceptiranjem mjenice intervenijent ne postaje glavni mjenični dužnik. 58).podnijeti na akceptiranje” (ZM. bilo o dospjelosti (glavni dužnik odbio isplatu) ili prije dospjelosti (materijalnopravni razlozi za regres prije dospjelosti). ima značenje bjanko indosamenta. imalac mjenice mora se obratiti pozivnom intervenijentu (adresatu u nuždi) prije regresnih dužnika. ako se potpis nalazi na poleđini mjenice. iako to možda ne želi. može se obratiti regresnim dužnicima. onda takvim potpisom on postaje akceptant. ima pravno značenje avala. spontani intervenijent odgovara kao i njegov honorat. imalac mjenice obraća se pozivnom intervenijentu radi akceptiranja (potpunog iznosa mjenice ili neakceptiranog dijela od trasata). 57). Akceptiranje spontanom intervencijom povjerilac može odbiti. kao i prema dužnicima čiji potpisi slijede iza potpisa honorata. za koga akceptira (ko je honorat) i potpisuje mjenicu (“Akceptiram u korist N. Intervenijent koji akceptira mjenicu (intervenijent-akceptant) odgovara isto kao i njegov honorat. Kada bi odbio isplatu intervencijom. Vrijedi istaći neke napomene: sam potpis intervenijenta na licu mjenice. ako intervenijent nije trasat ili trasant. Imalac mjenice je dužan primiti taj iznos jer se time smanjuje obaveza honorata i ostalih dužnika kao i troškovi. inače.

”). ovaj svome. Više primjeraka jedne mjenice izdaje se da bi se povjerilac osigurao za slučaj gubitka mjenice. a znao je za to. Izdavanje novih primjeraka može zahtijevati svaki njen imalac. Imalac mjenice nije dužan davati objašnjenje zašto zahtijeva nove primjerke mjenice. Umnožavanje i prepisi mjenice Mjenica se može umnožavati s namjerom da novi primjerci imaju osobine trgovačkih efekata. Ako se ne naznači honorat. 10. On ne stupa na mjesto honorata pa se prema njemu ne mogu isticati prigovori koji bi se mogli stavljati njegovom honoratu. naznačiti honorata i mjenicu predati intervenijentu-placu. imalac mjenice je dužan prihvatiti isplatu onoga intervenijenta koja oslobađa najviše dužnika. čl. Intervenijent koji postupi drugačije. a može i za to da posluže kao prepis u druge svrhe kao i svaki drugi prepis. svaki bi se primjerak smatrao posebnom mjenicom (ZM. (“Po viđenju platite za ovu prvu mjenicu. gubi pravo regresa od onih koji bi bili oslobođeni da je prihvaćena najpovoljnija intervencija... da budu hartije od vrijednosti. Intervenijent-platac stiče prava koja ima njegov honorat i prema honoratovim prethodnicima. triplikat). zakonska je pretpostavka da je to izvršeno za čast trasanta (ZM. Kad traži novi primjerak mjenice.. Ako se oznaka ne bi stavila. Oznaku tekućeg broja svakog takvog primjerka može staviti samo trasant. Duplikat odnosno drugi primjerak vraća se istim putem natrag od jednog indosanta do drugog i svaki od njih stavlja svoj potpis na taj primjerak. šalje mjenicu na akcept poštom. “. Intervenijent svoja prava ostvaruje samostalno i neposredno.. Nove primjerke trasirane mjenice može izdati samo trasant..platite za ovu jedinu mjenicu.. U slučaju da isplatu ponudi više intervenijenata. Nerijetko se dešava da remitent ili koji drugi imalac mjenice. Intervenijent ne može mjenicu dalje indosirati.. 63).mjeničnim dužnicima koje bi isplata intervencijom oslobodila obaveze (ZM. a ostali se indosiranjem prenose i tako imalac može brže doći do potrebnog novca. Mjenica može biti izdata u više primjeraka od kojih je svaki jednak sa prvim primjerkom. dok mjenica ne stigne do onoga ko je tražio novi primjerak. imalac treba da se obrati svom neposrednom prethodniku.”... 62). ako nije naznačeno da je ta mjenica trasirana samo u jednom primjerku.. trećim (duplikat. 65).. Imalac mjenice je dužan potvrditi na mjenici isplatu intervencijom. dok zahtjev ne stigne do trasanta. čl. čl.. Tada se mjenica izdaje u više primjeraka i jedan se šalje na akcept. Svaki od njih je izvornik (original) i nosi svoj tekući broj. platite za ovu solo mjenicu. Izdavanje više primjeraka može se spriječiti unošenjem solo klauzule (“.. kad ne živi u istom mjestu u kome i trasat.. i tako redom po nizu indosamenata.za ovu drugu mjenicu. “.”).”. 360 . Ti se ostali primjerci nazivaju drugim.

Prepis se može indosirati i avalirati na isti način i sa istim pravnim dejstvom kao da se to čini sa originalom. međutim. po svim primjercima koje je potpisao. čl. obavezan je po svakom primjerku na kome ima njegov potpis. Prepis se. ako bi se prepis indosirao ili avalirao. Od ovoga mjeničnog prepisa koji služi kao trgovački efekat treba razlikovati obični prepis mjenice. da bi se znalo. prepis gubi snagu mjeničnopravne isprave. a ne za ostale. pored ličnih mjeničnih garancija (aval. koji se sačinjava kao za svaku drugu ispravu i kojim se samo utvrđuje da postoji takva mjenica. Ako je trasat akceptirao više primjeraka. U prepisu se mora naznačiti da je to prepis i kod koga se nalazi original mjenice. to se isplatom jednog primjerka gasi obaveza i potpisnici se oslobađaju obaveze po svim ostalim primjercima.. Kad jedan primjerak bude poslat na akceptiranje. imalac duplikata podiže protest (perkvizicioni protest). 361 . čl.Pošto izdavanjem novih primjeraka nije izdata nova mjenica. Prepis mora sadržavati sve što sadrži original mjenice.platite za ovu prvu mjenicu.”). Zato prilikom regresne naplate treba da traži da mu se ti primjerci vrate. odakle počinje originalni tekst na prepisu. kopiju (ZM.. Obično se napiše: “dovde prepis” ili “odavde original”. Svaki indosant može svoj primjerak prenositi na razna lica i odgovoran je. klauzulama i naznačenjem potpisa. nego svi ti primjerci sačinjavaju jednu obavezu. kad ga zatraži (ZM. čl. 69. služe zaloga i pridržaj. te imalac nema pravo regresa na osnovu njega. sa svojim daljim indosantima solidarno. 67). Obezbjeđenje mjeničnog potraživanja (pravo zaloga i pridržaja) Kao sredstva za obezbjeđenje mjeničnog potraživanja. Depozitar je dužan čuvati akceptirani primjerak i predati ga ovlaštenom licu. Tada se isplatom jednog primjerka ne gase ostali primjerci koje je akceptirao. mora se to naznačiti na svim ostalim primjercima i upisati ime onoga kod koga se nalazi taj primjerak (depozitara). imaocu duplikata. Mora biti vjeran originalu sa svim indosamentima. Svaki imalac mjenice ima pravo sačiniti prepis mjenice. 11. Prepisivanje je pravo svakog imaoca i zato ne mora tražiti da to učini trasant. Mora se naznačiti gdje se prepis završava. intervencija i žiro). Ako nema naznake kod koga je original. Izuzetno. pa ma i ne bilo navedeno da se isplatom jednog primjerka gase i ostali.. niti ga može indosirati (ZM. ne može podnositi na akcept. st. ako je na mjenici napisana kasatorna klauzula.. Mjenični povjerilac koji ima založno pravo na osnovu mjenice kao i korisnik prava pridržaja imaju određene privilegije u poređenju s istim nosiocima tih prava po građanskom pravu. 68). onda se može isplatiti samo po tom primjerku (“. Ako bi predaju odbio. 3).

Ukoliko se niko ne pojavi i ne predoči mjenicu u određenom roku. Da bi osigurao svoje potraživanje. Imalac mjenice može se poslužiti pravom pridržaja i prije nego što mu je tražbina dospjela. Povjerilac može svoje potraživanje ostvariti po osnovu sudske odluke o amortizaciji mjenice (ZM. zadržati dužnikov novac. da su ti predmeti došli u ruke povjeriocu povodom nekog posla koji ima veze s njegovim potraživanjem (koneksitet).Mjenični založni povjerilac može tražiti od zalogodavca još i pismenu izjavu o zalaganju. Ne traži se. odnosno o zasnivanju založnog prava na datoj stvari. izgorjela ili na ma koji način nestala) oglašava nevažećom (amortizovanom). Ako sud nađe da su podneseni podaci dovoljni. ili ako je izvršenje novčanog duga iz njegove imovine ostalo bezuspješno ili je kao trgovac obustavio plaćanje kvalifikovana retencija (ZM. a opšta u Zakonu o vanparničnom postupku. 88). 362 . Amortizacija mjenice Amortizacija je vanparnični sudski postupak u kome se nestala mjenica (ukradena. bez pismene isprave ne mogu se ostvarivati i prenositi prava. Štiti se povjerilac koji bi zato što ne posjeduje mjeničnu ispravu. i prije dospjelosti mjenice . onda je u privilegovanom položaju. mora zabilježiti na mjenici. 94). pokretnostima i hartijama od vrijednosti stiče se kad imalac mjenice stekne pravo na tužbu protiv mjeničnog dužnika redovni pridržaj. Tražbinu ili mjenicu može sam naplatiti i bez posredovanja suda. a založne tražbine može zadržati (ZM. putem oglasa u Službenom listu BiH poziva lice koje drži mjenicu u rukama da je podnese sudu. tražbini ili mjenici. čl. povjerilac može od suda tražiti javnu prodaju zaloge bez tužbe i bez saslušanja zalogodavca. Svrha amortizacije mjenice jeste ublažavanje strogog načela inkorporacije. koji su zakonitim putem došli u njegove ruke. Postupak je kao i kod ostalih hartija od vrijednosti. bez svoje krivice. ako je dužnik pao pod stečaj. Naprosto. Sudska odluka zamjenjuje mjeničnu ispravu. koji neki nazivaju redovnim pridržajem. pravo pridržaja nad dužnikovim novcem. hartije od vrijednosti. Po pravilu. Razlikuju se dvije vrste pridržaja: o dospjelosti mjenice. sud oglašava mjenicu nevažećom. dokaze o tražbinama i pokretne stvari. čl. Ako se zalogoprimac samo djelimično namirio. kao u građanskom pravu. zato što nema mjenicu u svojim rukama. bio lišen ostvarivanja prava iz mjenice. Kad dobije takvu izjavu. Ako dužnik na vrijeme ne isplati mjenicu. Imalac nestale mjenice podnosi prijedlog sudu uz prezentiranje odgovarajućih dokaza. Specijalna procesna pravila o amortizaciji mjenice sadržana su u Zakonu o mjenici. iako nema založnog prava. IV OSTALE MJENIČNE RADNJE (MJENIČNI ZAHTJEVI) 1. mjenični povjerilac može. 88-91).kvalifikovani pridržaj. O tome se obavještavaju svi zainteresovani. čl.

znači. Povjerilac se upućuje na parnični postupak da u tom postupku dokaže vlasništvo mjenice (vlasnička. avalistima. U mjeničnom pravu mogu se isticati prigovori: a) Koji se zasnivaju na ličnom odnosu dužnika sa povjeriocem koji postavlja mjenični zahtjev. postane instrumenat kredita i finansijskih operacija pomoću kojih se nabavlja ili prodaje roba. koji je odredio sud. trasantu kod solo mjenice. Postoje dvije vrste mjeničnih tužbi: redovna i regresna. ipak. kao i uopšte trgovački efekti. a da se izbjegnu sve smetnje pa i neizvjesnosti. kada lice odbije da preda mjenicu. trasantu. Prije podizanja mjenične tužbe potrebno je blagovremeno podizanje protesta. Mjenične tužbe i prigovori Svoje zahtjeve iz mjenice (mjeničnopravne zahtjeve) imalac mjenice može ostvariti putem tužbe (mjenične tužbe) u parničnom postupku (mjenična parnica). o nesavjesnosti imaoca mjenice. Usvajanjem ovih načela o pravnoj zaštiti imaoca mjenice omogućeno je da mjenica. Zaštita se daje isključivo savjesnom imaocu mjenice. a mogu biti upravljeni prema akceptantu. ako je sadašnji imalac znao ili je morao znati da postoji neka nedopuštena radnja povodom koje dužnik može staviti prigovor. b) Koji se ne zasnivaju na ličnom odnosu dužnika i povjerioca. dakle. c) Koji proističu iz ličnog odnosa dužnika prema nekom ranijem imaocu mjenice. što uslovljava prekid amortizacionog postupka. da se imaocu mjenice ne mogu isticati prigovori koji bi se zasnivali na odnosima mjeničnog dužnika i nekog ranijeg imaoca mjenice. objektivni prigovori.Ako se u roku. Radi se. Radi toga je data naročita pravna zaštita imaocu mjenice jer su ograničeni prigovori koji se mogu isticati. koje može postavljati samo određeni dužnik. a koji se ne vide iz mjenične isprave. ne daje nesavjesnom imaocu mjenice. 2. indosantima. dvije situacije: prva. u osnovi. za razliku od prvih. a regresna protiv regresnih dužnika po mjenici. nego na mjeničnoj ispravi. Zaštita se. intervenijentu. revindikaciona tužba). 363 . pojavi neko lice. da to lice preda sudu mjenicu i tada se postupak amortizacije obustavlja i druga. Redovna mjenična tužba podnosi se protiv glavnog mjeničnog dužnika. Mjenični promet zahtijeva što bržu i lakšu cirkulaciju mjenice. Može ih isticati svaki mjenični dužnik svakom mjeničnom povjeriocu. mogu nastati. Mjenični zahtjevi su svi oni koji neposredno proizlaze iz same mjenice. Pravilo je.

3. pa se podiže neka od tužbi poznatih u građanskom pravu. 364 . Ako imalac mjenice ne izvrši potrebne radnje na vrijeme. nego se zasnivaju i na nekim drugim činjenicama. zahtjev akceptanta radi pokrića protiv trasanta kada je isplatio mjenicu. akceptant i indosant čije su se mjenične obaveze ugasile uslijed zastarjelosti ili uslijed toga što su propuštene radnje propisane radi održavanja mjeničnih prava. Načelo strogosti. gubi pravo da traži da mu se obaveza iz mjenice izvrši po postupku za ostvarenje mjeničnog potraživanja. čl. odgovaraju imaocu mjenice. da na vrijeme podigne kod suda protest. ipak. U Zakonu o mjenici stoji: “Trasant. jer su dobili neku imovinsku korist. može se podići tužba za naplatu protiv nekih lica koja su bila u mjeničnom odnosu. pa ako bude odbijen. primili vrijednost bez davanja protuvrijednosti. Da bi mjenicu mogao naplatiti. Mjenično pravo zasnovano je na načelima strogosti i formalizma. Isto je pravno dejstvo i u slučaju zastarjelosti: gase se mjeničnopravni zahtjevi. jer su građanskopravne prirode. ako su se na njegovu štetu neopravdano obogatili. Smatra se da su se neosnovano obogatili. Neosnovano obogaćenje i drugi zahtjevi (zahtjevi građanskopravne prirode) U vezi sa mjeničnim poslom mogu proisteći određeni zahtjevi koji nemaju isključivo osnova u mjenici. potrebno je da je njen imalac na vrijeme podnese trasatu na akcept i akceptantu na isplatu. zbog čega se mjenična tražbina gasi. 87). a u svemu ostalom primjenjuju se pravila Zakona o obligacionim odnosima. Potraživanje kod neosnovanog obogaćenja zastarijeva za tri godine. U slučaju propuštanja preduzimanja zakonom propisanih radnji i u slučaju proteka roka zastarjelosti. ublaženo je usvajanjem instituta neosnovanog obogaćenja. zahtjev vlasnika mjenice protiv posjednika mjenice (revindikacioni zahtjev). Za njihovo ostvarivanje ne važe pravila mjeničnog prava. 87). zahtjev iz osnova prouzrokovanja šteta uslijed propuštene notifikacije. Ostali mjenični obveznici oslobađaju se ove mjenične odgovornosti” (ZM. ako su iz tog odnosa stekla neosnovano neku imovinsku korist. Zadržaćemo se na neosnovanom obogaćenju koje obrađuje Zakon o mjenici (čl. Slučajevi kada se može podići građanskopravna tužba radi ostvarivanja zahtjeva nastalog u vezi sa mjeničnom poslom su ovi: ostvarivanje zahtjeva iz osnova neopravdanog obogaćenja.

Kod sopstvene mjenice. Pitanje dospjelosti i mjesta izdanja rješava se po istim pravilima kao i kod trasirane mjenice. U toj ulozi može se pojaviti trasirana i vlastita mjenica. 4. Prema formi i sadržini. To je jednostrana izjava volje koja se sastoji u bezuslovnom obećanju izvršenja obaveze od strane izdavaoca mjenične isprave. mjesta izdanja i mjesta plaćanja. Osnovna ili tradicionalna podjela mjenice jeste prema tome ko plaća mjeničnu svotu (obavezu). postoje bitni pretpostavljeni sastojci. osim što nema trasata. za razliku od trasirane. i bjanko (blanko) mjenica. čl. Što se tiče mjesta plaćanja koje je izostavljeno. 3). Vlastita (sopstvena. 365 . trasirana mjenica po sopstvenoj naredbi i trasirana vlastita mjenica. st. nema naredbe trećem licu (trasatu). Prema trgovačkom poslu kod koga se primjenjuje i funkciji koju zadovoljava. postoji trasirana (vučena) mjenica o kojoj je do sada govoreno i vlastita (sopstvena. odnosno da li je mjenica bezuslovno obećanje ili bezuslovan nalog. pošto nema trasata (ZM. mjenica može biti: poslovna (robna ili trgovačka) i finansijska mjenica sa različitim podvrstama. mjenične isprave u momentu izdavanja razlikuju se: potpuna mjenica. nego postoji obećanje samog izdavaoca da će on izvršiti mjeničnu obavezu. solo) mjenica Vlastita mjenica je hartija od vrijednosti koju izdaje određeno lice i bezuslovno obećava da će o dospjelosti isplatiti mjeničnu svotu licu naznačenom u mjenici (remitentu). solo) mjenica.V VRSTE MJENICA 1. odnosno sjedište izdavaoca. Kriteriji podjele Postoji više vrsta mjenica zavisno od toga šta se uzima kao kriterij podjele. a tiču se dospjelosti. jer po prirodi vlastite mjenice ne može ga ni biti. U tom smislu. koja u momentu izdavanja sadrži sve bitne sastojke. pretpostavlja se da je to mjesto koje je označeno kao mjesto izdanja. takođe. 2. Bitni sastojci sopstvene mjenice su isti kao i kod trasirane. Kod ove mjenice. Trasirana mjenica može imati nekoliko podvrsta: redovna trasirana mjenica. Izdavanje mjenica u različitim varijantama jasno pokazuje njenu poslovnu (trgovačku) moć jer može da zadovolji širok krug poslovnih zahtjeva. Poslovna praksa poznaje i druge vrste mjenica koje su moguće zahvaljujući elastičnosti i pravnom karakteru mjenice te pravilima mjeničnog prava uopšte.

Ona predstavlja buduću mjenicu koja će 292 postati punovažna kada se popuni zakonom predviđenim sastojcima. To je mjenica koja se izdaje i pušta u promet. značenja i dejstva pojedinih mjeničnih sastojaka kod sopstvene mjenice. ugovoru o potrošačkom kreditu). pa i funkciju sopstvene mjenice. ta mjenica praktično postaje vlastita mjenica. svako savjesno treće lice. Bjanko mjenica je nepotpuna mjenica. op. elementi trasirane mjenice se mogu tako kombinovati da ona prima razne funkcije. U momentu izdavanja bjanko mjenica može da sadrži samo potpis trasanta ili ne mora ni njegov. daje samo njene bitne i pretpostavljene sastojke. 120 366 . 292 Vidi: Vajner dr Zdenko. Izdavalac izdaje naredbu samom sebi da isplati mjeničnu svotu i kad tu naredbu prihvati (akceptom). U savremenom kreditnom i uopšte mjeničnom prometu prevladava tip blanko mjenice. izdavalac bjanko mjenice i primalac te nepopunjene isprave već su nešto ugovorili. bjanko mjenica. ne protivi prirodi vlastite mjenice. Kad se zna da u vlastitoj mjenici nema trasata ni akceptanta i da je odgovornost izdavaoca ista kao i odgovornost akceptanta trasirane mjenice. nije punovažna mjenica jer se ne može nepopunjena naplatiti. Glavni dužnik je njen izdavalac. važi sve što je rečeno o tome za trasiranu mjenicu. a zatim nabraja članove zakona koji se odnose na trasiranu mjenicu. a da nema sve bitne sastojke. blanko). u vlastitoj mjenici se to odnosi na njenog izdavaoca. Zakon o mjenici. Akceptant samo potpisuje mjenicu i na taj način se obavezuje da će isplatiti mjeničnu svotu svakome u čijim se rukama nađe mjenica. pa gdje se govori o akceptantu kao glavnom dužniku trasirane mjenice. Bjanko (blanko) mjenica Izdavanje bjanko mjenice je u skladu sa teorijom omisije (propuštanja). a jasno je da je prihvata čim je mjenicu izdao. pa će on ili savjesno treće lice u čijim se rukama kasnije nađe mjenica ispuniti (upisati) potrebne elemente saglasno tom ugovoru (saglasno npr.str. To je slučaj kad trasant označi samog sebe za trasata (trasirana mjenica vučena na sebe). Trasirana mjenica se može svesti na sopstvenu i da tako posluži istoj svrsi kojoj služi sopstvena. u suštini. ovlašteno je da popuni (upiše) odgovarajuće elemente. Prazna mjesta popuniće se kasnije. kao imalac mjenice. postoji ugovor koji je van mjeničnog posla. Slijedeći načelo mjenične strogosti i formalizma. Stariji teoretičari je nazivaju bjelicom. ali privremeno nepotpuna. prazna (bijela. Na mjeničnoj ispravi (blanketu) neka su mjesta nepopunjena. Po pravilu.cit. nego potpis akceptanta (bjanko akcept). Prema teoriji omisije. Naime. onda je primjena odgovarajućih odredaba o trasiranoj mjenici na sopstvenu mjenicu laka. a najdocnije kad se prezentira na isplatu. i naređuje da se imaju primjenjivati na sopstvenu mjenicu. u odredbama o sopstvenoj mjenici. 3. ukoliko se.U pogledu značaja. razumljivo. iako je po formi trasirana.

uopšte. Blanko mjenica se izdaje i tako što se na mjenični blanket stave dva ili tri potpisa. protučinidba iz jednog građanskopravnog (ugovornog) odnosa izvršava se po pravilima strogog i formalnog mjeničnog prava. Ti se potpisi raspoređuju tako da im se odrede uloge neophodne za punovažnost mjenice. Obično se kaže da robna mjenica “likvidira”. uslugama) zasnovan je građanskopravni odnos te je nastalo potraživanje i obaveza. robna) mjenica Koristi se kod jednokratnih kratkoročnih poslovnih odnosa (dugovanja i potraživanja) iz ugovora robnog prometa. ali radi obezbjeđenja svoga potraživanja prima robnu mjenicu. prodaje na poček. kod potraživanja iz konto korenta. Trasant (prodavac) vuče mjenicu “plativu dva mjeseca uz akcept” na trasata (kupca) koja se prilikom izdavanja akceptira od strane kupca. u suštini. 4. Ekonomski cilj poslovne (robne) mjenice jeste izvršenje protučinidbe druge ugovorne strane (plaćanje kupoprodajne cijene. Jedna ugovorna strana je izvršila svoju obavezu (isporučila robu. popuniće i te elemente. Zatim. plaćanje izvršenih usluga). Preostalog ili preostale označi za trasante ili jednog za trasanta. finansijskim dugovanjima te obezbjeđivanju novčanih potraživanja. postignuto je obezbjeđenje potraživanja. Kad dođe do obračuna. Najprije. Poslovna (trgovačka. kod poslovnih transakcija kada se ne želi “otvoreno” dati kredit. Izostavljanje ova dva elementa razlog je u preduzetom poslu u kome se mjenica daje kao osiguranje za neko buduće potraživanje(npr. Mjenični iznos. a drugog za avalistu. imalac mjenice (povjerilac) može izvršiti eskont mjenice i tako prije doći do potrebnog gotovog kapitala (novca). kad stranke još ne znaju koliko će biti potraživanje.Najčešće se u blanko mjenici ispušta svota i dospjelost. obuhvata cijenu koju kupac iz ugovora o prodaji treba da plati ili korisnik usluga za izvršene usluge iz nekog ugovora. Finansijska mjenica Ovo je generički pojam za sve mjenice koje se izdaju u vezi sa poslovima finansijske prirode. Zbog svojih prednosti i ciljeva koji se postižu poslovna mjenica je podesna kod poslova liferacije. unijeće iznos ostatka obaveza sa dospjelošću na dan kad treba dug likvidirati. Izdavanjem poslovne mjenice postiže se više stvari. I napokon. jer je kupac mogao prodati kupljenu robu unutar roka dospjelosti mjenice i prikupiti sredstva za plaćanje. Određenim ugovorom (o prodaji. Stoga im najbolje odgovara da ta dva elementa mjenice izostave. odmah akceptiranu. Za razliku od poslovnih mjenica koje se 367 . kreditnim odnosima. Jednog ili dvojicu potpisnika odredi za trasate. “isplaćuje sama sebe”. 5. Imalac mjenice iza riječi “po naredbi” ispisuje svoje ime i postaje remitent. izvršila uslugu) ili će to učiniti. poslova “sa odgođenim plaćanjem” i. odnosno za akceptante. odnosno kada će vršiti međusobni obračun). a ne znaju ni kad će tražbina biti aktuelna.

banka će popuniti mjenicu na iznos preostalog duga i preduzeti odgovarajuće mjeničnopravne radnje za realizaciju svoga zahtjeva. Iznos može. 5. kao trasirana mjenica na samog sebe (trasant i trasat su isto lice . Žiro se svjesno koristi umjesto avala (banka-kreditor zahtijeva takvo potpisivanje). Ukoliko račun ne likvidira. a za račun komitenta koji ostaje izvan mjeničnog odnosa pošto njegovog potpisa nema u lancu mjeničnih potpisnika. Kreditna mjenica može se izdati i u bjanko formi (bjanko mjenica). Kod komisione mjenice trasant je komisionar koji vuče mjenicu za račun svoga poslovnog partnera (komitenta). Ona služi kao pokriće za kredit. Lice koje traži kredit predaje kreditoru mjenicu vučenu na sebe. kao komisionar. ove mjenice se koriste kod dugoročnijih kreditnih i drugih finansijskih odnosa. Banka redovno daje revers na primljenu mjenicu. st. Trasant se može pojaviti kao žirant. Ako vlasnik tekućeg računa likvidira dug na vrijeme. Komisiona mjenica Komisiona mjenica postoji onda kada se izdaje (trasira) za račun trećeg lica (ZM. U mjenici se taj odnos može 368 . banka vraća bjanko mjenicu.koriste za jednokratne kratkoročne poslove. Cirkulaciona mjenica Cirkulaciona mjenica se koristi kao instrument plaćanja. dok kod avala njegova obaveza može biti ništavna ako je iz formalnih razloga (na mjenici) ništavna obaveza njegovog honorata. Licu koje položi određenu svotu novca kod banke izdaje banka akceptiranu mjenicu na taj iznos ili više mjenica do tog iznosa. Najčešća varijanta finansijske mjenice jeste kreditna mjenica. U najlošijoj poziciji je prvi žirant. Prvo. Kod kreditne mjenice često se koristi jemstvo (žiro) umjesto avala. Ostali žiranti (drugi. Razlog leži u činjenici što je obaveza žiranata samostalna. Ova vrsta mjenice više se koristi u međunarodnim plaćanjima. uz to i akceptiranu. kao i prema akceptantu. na iznos do visine odobrenog kredita. Ostali žiranti potpisuju se na poleđini. a potom i na poleđini kao bjanko indosant. Položaj žiranata nije jednak. odmah akceptiranu. Pojavljuje se. 6. trasant (komisionar) naglašava trasatu klauzulom o pokriću da se trasat za pokriće ne obraća njemu nego licu za čiji račun je mjenicu izdao. Davalac kredita zahtijeva da prvi žirant mjenicu potpiše dva puta. 3). odnosno svojim prethodnicima. njemu odgovara samo akceptant. U komisionoj mjenici. Prema svojim potrebama. radi u svoje ime. treći) imaju mogućnost regresnih prava prema prvom žirantu. najčešće.zajmoprimac). Kad banka otvori nekome kredit u vidu tekućeg računa. na licu mjenice kao trasant. imalac mjenice ili mjenica iste podnosi na isplatu ili na eskont. čl. Trasant. ako isplati mjenicu. Prikazuju se i “drže” kao kratkoročna potraživanja tako što se u određenim vremenskim razmacima (npr. 7. svaka tri mjeseca) vrši prolongacija mjeničnih obaveza. zahtijeva od svog dužnika (vlasnika tekućeg računa) da joj položi bjanko mjenicu. a on banci revers. ali i ne mora biti naznačen.

369 . b) Trasirana vlastita (sopstvena) mjenica. trasant će biti odgovoran trasatu (akceptantu). ali putem mjenice uz prezentaciju odgovarajućih dokumenata. račun.N. Kod ove mjenice jedno (isto) lice je trasant i remitent (ZM. Mjenica je snabdjevena odgovarajućom klauzulom (“platite na mene” ili “platite po mojoj vlastitoj naredbi”). I druga dokumenta mogu poslužiti kao obezbjeđenje (negocijabilni tovarni list u željezničkom ili drumskom transportu). rekta mjenici. odnosno akceptant (kupčeva banka). povratnoj mjenici i prejudiciranoj mjenici. Za izdavanje komisone mjenice potrebno je prethodno da postoje ugovori o tome: prodavac . Postoje i druge vrste mjenica.i stavite na račun N. Koristi se često kod isplate kupoprodajne cijene iz ugovora o prodaji: trasant (prodavac) vuče mjenicu na trasata (kupčevu banku) stavljajući na mjeničnoj ispravi klauzulu da za isplaćenu mjeničnu svotu trasat. Ovdje je povezano nekoliko pravnih odnosa. Komisiona mjenica se često pojavljuje u formi dokumentarne trate mjenice koja se koristi u domaćem i međunarodnom prometu.njen komitent (kupac). Trasant (prodavac) vuče mjenicu u iznosu kupoprodajne cijene na trasata (kupčevu banku). tereti račun kupca. Ako komitent ne položi pokriće. na iznos fakturne cijene iz ugovora. čl. 5).kupac. Banka će mjenicu akceptirati ako trasant (prodavac) preda njoj određena dokumenta iz ugovora o prodaji (konosman. trasat i remitent. carinsku deklaraciju i dr. čl. 8. a ne trasanta (prodavca). U suštini. Kod ovih mjenica isto lice je trasant. Tu je suština izjave “stavite na račun” (zadužite). ovdje dužnik vuče mjenicu na samog sebe u korist povjerioca (banke).). Isto lice se pojavljuje u ulozi trasanta i trasata jer mjenicu vuče na samog sebe (ZM. veoma rijetko se pojavljuje u praksi. Mada su moguće. Banka je osigurana za iznos kredita pošto posjeduje konosman (hartiju od vrijednosti koja daje pravo raspolaganja robom). c) Trasirana vlastita (sopstvena) mjenica po vlastitoj (sopstvenoj) naredbi. Na odgovarajućim mjestima bilo je govora o domiciliranoj mjenici. Banka treba da tereti (zaduži) račun svog komitenta. Da bi se izvršio akcept mjenici treba priložiti dokumenta. kao i ugovor banka . dužnika) označavajući sebe za remitenta (banka kreditor). Uz prethodni dogovor: trasant (podavac) vuče mjenicu na trasata (kupca) u korist remitenta (prodavca).”..vidjeti iz klauzule o pokriću: “. 5). uvjerenje o porijeklu robe. Banka odobrava kredit određenom licu koje će iz toga kredita platiti kupoprodajnu cijenu iz ugovora o prodaji. Upotrebljava se i u kreditnim odnosima: trasant (banka kreditor) vuče mjenicu na trasata (zajmoprimca. Mjenice kod kojih se jedno lice pojavljuje u više uloga a) Trasirana mjenica po vlastitoj (sopstvenoj) naredbi. Koristi se kod izvršenja obaveza iz ugovora..

ako se iz tog posla neopravdano obogatio. inače. pa on mjenicu može indosirati. gase obligacije. izgorjela i dr) ili je 370 . a) Zahtjevi protiv akceptanta zastarijevaju za tri godine računajući od dana dospjelosti mjenice (ZM. 80-86). Može zastarjeti i pravo na potraživanje isplate. čl. izgubljena. 80. ako na vrijeme ne preduzme potrebne radnje: ne podnese na vrijeme mjenicu na akcept ili na viđenje ili na isplatu ili ne podigne protest u slučajevima zakonom predviđenim. odnosno od tužbe. Propuštanjem se gube regresna prava. čl. Imalac mjenice gubi svoja prava prema indosantima. trasant neakceptirane mjenice ili izdavalac solo mjenice) isplati mjeničnu svotu ili mu na drugi način dođe poslije dospjelosti. Sud nije dužan da vodi računa o zastarjelosti po službenoj dužnosti. Ako je unesena klauzula “bez troškova” zastarjelost se računa po dospjelosti. Zastarjelost se može prekinuti i obustaviti (zastoj) slično kao i kod građanskopravnog potraživanja (ZM. 2. trasantu i ostalim obveznicima. 80).VI ZASTARJELOST I PRESTANAK MJENIČNIH PRAVA I OBAVEZA 1. po građanskom pravu. iako su preduzete potrebne radnje (protest). na naknadu štete još kroz tri godine. dok ne nastupi zastarjelost. mjenična prava i obaveze prestaju kad je mjenična isprava nestala (ukradena. S obzirom na načelo inkorporacije. Ako se to desi prije dospjelosti. Zastarjelost Zakon je odredio koje se radnje i u kojim rokovima moraju preduzeti da bi se sačuvala mjenična prava. Prestanak mjeničnih prava i obaveza Mjenična prava i obaveze mogu prestati na jedan od načina na koji se. Poslije tog roka ostaje akceptant obavezan. 3). ali se nije dalje išlo pa nije tražena naplata. b) Mjeničnopravni zahtjevi imaoca mjenice prema trasantu i indosantima zastarijevaju za godinu dana od podignutog protesta. Rok zastarjelosti je. izuzev akceptanta. obaveza se ne gasi. d) Za avalistu važi pravilo da je njegova odgovornost jednaka odgovornosti onoga za koga je avalirao. Rok zastare određen je prema tome ko je dužnik. Sva prava i obaveze iz mjenice se gase kad glavni dužnik (akceptant. znači. Obradićemo načine prestanka prava i obaveza zadržavajući se na specifičnostima. st. onoliki koliki je i za lice za koje je avalirao. kao i indosanata prema trasantu zastarjevaju za šest mjeseci od dana kad je indosant mjenicu iskupio. ako je bila podignuta za naplatu mjenice (ZM. b) Gubitak prava prema određenim dužnicima. odnosno obaveze iz hartija od vrijednosti što je ranije izloženo. čl. U mjeničnoj obavezi ostaje tada samo glavni mjenični dužnik i mjenica se od njega može naplatiti mjeničnopravnim putem. c) Mjeničnopravni zahtjevi indosanata jednih prema drugima. c) Amortizacija. a) Isplata mjenice.

a prava i obaveze se zasnivaju po novoj. Takav prenov bi se morao upisati na mjeničnu ispravu (“umjesto mjenične svote primio robu”). Oproštajem duga nekom regresnom dužniku prestaje njegova obaveza. Stara mjenica se gasi. str. To je slučaj kada se umjesto dotadašnje izdaje nova mjenica sa novim rokom dospjelosti. 394. povjerilac vraća mjenicu i sklapa poseban ugovor o prenovljenoj obligaciji. umjesto isplate mjenične svote. op. 371 . Kada se desi da na isti dan dospijevaju dvije mjenice. kao i mjeničnopravna za građanskopravna potraživanja. 505. Kada se novacija vrši sa glavnim dužnikom. kao i obaveza indosanata koji dolaze na mjenici iza regresnog dužnika kome je dug oprošten. izvrši drugu činidbu (nešto da ili učini) u vrijednosti mjenične svote. Pravno dejstvo konfuzije. Tipičan način novacije u mjeničnom pravu jeste prolongacija mjenice. Samo se gase obaveze dužnika čiji su potpisi na mjenici poslije njegovog potpisa. Beograd 1986. pa je ovi mogu dalje indosirati. indosirati na trasata. Antonijević dr Zoran. čime se vrši prenov obaveze. str. U slučaju sjedinjenja svojstva povjerioca i dužnika po istoj mjenici. a mjenične svote glase na istu valutu. Prava i obaveze iz mjenice prestaju kada imalac mjenice namjerno poništi mjenicu upisujući odgovarajuću izjavu na mjeničnoj ispravi (“ne važi” ili “poništava se”). a djelimično. Savremena administracija.cit. takav imalac mjenice može tražiti isplatu mjenice od glavnog dužnika i od svojih prethodnika. mjenična obaveza se. po pravilu. Konfuzijom obaveza prestaje samo privremeno i to dok konfuzija traje pri jednom licu. To je slučaj kada imalac mjenice svjesno poništi mjenicu ili kada svjesno propusti da preduzme zakonom predviđene radnje kako bi sačuvao prava iz mjenice (“prejudicirana” mjenica). nije kao u građanskom pravu. Kompenzacijom se mogu gasiti mjeničnopravna potraživanja za mjeničnopravna. sa istim licima u različitim ulogama. što je slučaj i kod ostalih trgovačkih efekata. h) Konfuzija. U slučaju konfuzije kod regresnog dužnika. što je slučaj kod povratnog indosamenta. za razliku se može izdati nova mjenica ili otvoriti regresni postupak. a nije zatražena i donesena odluka o amortizaciji (rješenje suda). Mjenično pravo poznaje generalni oproštaj duga. Oproštajem duga gasi se mjenica pod uslovom da je dug oprošten glavnom dužniku.tako uništena da nije sposobna za promet. indosanta. trasanta. e) Oproštaj duga. f) Kompenzacija. 293 Suprotno. Đurović dr Radomir: “Međunarodno privredno pravo”. dakle. g) Novacija. kako bi proizveo puno pravno dejstvo prema imaocu i savjesnom sticatelju mjenice. Dužnici čiji su potpisi ispred njegovog ostaju u mjeničnoj obavezi. i po njoj postati opet dužnik. Ako nisu istog iznosa. Dužnik može ugovoriti sa povjeriocem da. može se vršiti kompenzacija. ne gasi jer povjerilac tu istu mjenicu 293 Mjenica se može može dalje pustiti u cirkulaciju. d) Poništenje mjenice.

372 .

st. u malom obimu. u nekim zemljama ček se može vući i na druge finansijske institucije. Savremena administracija. predajom gotovog novca. po viđenju. Ček koji je plativ u zemlji predstavlja hartiju od vrijednosti kojom izdavalac (trasant) daje bezuslovan nalog banci (trasatu) da korisniku čeka (remitentu) isplati. u toj materiji. Kod ovih čekova trasat može biti. ček samostalno cirkuliše bez ikakve veze sa poslom povodom koga je izdat. Dug ostaje sve dok se ček ne isplati. novčanica (fiducijarnog novca). 60. 2. 373 . Samim izdavanjem i predajom čeka ta se obaveza ne gasi. Ženevska konvencija.prema Krulj dr Vrleta: “Instrumenti plaćanja u savremenom prometu (virman. Kada je pušten u promet. Ova definicija odnosi se i na ček izdat u inostranstvu. Trasat. U savremenom svijetu. čl. str.GLAVA TREĆA ČEK I POJAM. izraziti u novcu. Pojmovno određenje čeka zavisi od toga da li je on plativ u zemlji ili inostranstvu. Iz tih odnosa. i drugi poslovni subjekt ili drugo lice (netrgovac) kada je to određeno zakonom zemlje u kojoj se vrši plaćanje čeka (ZČ. kompenzacija)”. Luksemburgu. čl. instrumenata platnog prometa. Lihtenštajnu. Egiptu. 4. EKONOMSKA ULOGA I SLIČNOSTI I RAZLIKE SA MJENICOM 1. Vatikanu i dr. Radi se o formalnoj (pisanoj) ispravi sa rokom dospjelosti isključivo po viđenju (a vista). Gvatemali. novčane obaveze se redovno izmiruju putem različitih instrumenata plaćanja. Pojam čeka Svaki obligacioni odnos predstavlja određen imovinskopravni odnos koji se može. Beograd. izjednačene sa bankom. a i na druga lica netrgovce u Španiji. a plativ u inostranstvu (nostro ček). izložena definicija se mijenja u pogledu ličnosti trasata. 3). 2). . naročito između poslovnih subjekata. ugovornog ili vanugovornog karaktera. redovno nastaju i obaveze koje se ispunjavaju predajom određene svote novca-novčane obaveze. u principu. čl. ček. novčanu svotu upisanu na čeku iz pokrića koje trasant ima kod trasata (banke). Jedan od najznačajnijih instrumenata jeste ček koji ujedno ima obilježje hartije od vrijednosti. Polazeći od pravila međunarodne konvencije. Ta veza ima samo uticaja u neposrednom odnosu 294 Ček se može izdati na drugu finansijsku instituciju i neka trgovačka društva u Francuskoj i Njemačkoj. Iranu. pored banke. može biti jedino banka koja vrši plaćanje iz trasantovog pokrića. pošto je za ocjenu čekovne sposobnosti trasata mjerodavno nacionalno pravo mjesta plaćanja (ZČ. Ček je nalog (uput) za isplatu na ime neke već postojeće tražbine. a plativ je u BiH (loro ček). Izvršavanje novčanih obaveza (plaćanje) vrši se. izvršilac bezuslovnog naloga (naredbe). Ako je u pitanju ček koji je izdat u BiH. 1975. a u nekim i na 294 netrgovce.

zastari. Vrši se internacionalizacija platnog prometa jer jedna banka isplaćuje ček za račun druge neovisno od zemlje izdanja čeka.). Klirinški i drugi obračuni vrše se. umnožavanju. Pošto ček spada u istu grupu hartija od vrijednosti gdje i mjenica na mnoga pitanja čekovnog prava analogno se primjenjuju pravila Zakona o mjenici kao što su pravila o: pravovaljanosti potpisa. pravu zaloge i pridržaja. otvoreni kredit i dr. protestu. i nakon realizacije naplaćeni iznos se stavlja na račun klijenta. Upotreba čeka regulisana je nizom propisa iz oblasti platnog prometa. višoj sili. Ček se isplaćuje iz trasantovog pokrića koje ima kod banke trasata. plaćanju. U našem pravu usvojena je teorija kreacije uz korekciju primjenom teorije pravnog privida kada se radi o čeku na donosioca (ZOO. mogu poticati iz različitih izvora (gotovina. normalno. solidarnoj odgovornosti. obavještavanju. U ovoj materiji izvršena je unifikacija pravila kroz tri konvencije koje su donesene 1931. 237 i 239). čl. sredstvo plaćanja i obračuna. povjerioca. dok prema trećem savjesnom licu ček dejstvuje onako kako je i sačinjen dajući prava koja predviđa zakon i tekst čekovne isprave. Danas je u poslovnom svijetu ček postao redovno. Sama banka može vršiti naplate čekova tako što povjerilac. Čekovni obračun danas je postao glavna tehnika podmirivanja računa između dužnika i povjerilaca. ali i povećavanje finansijskog potencijala poslovnih subjekata raznim transakcijama koje banke preduzimaju za svoje klijente. čl. Samo vršenje usluga banaka po čekovima predstavlja jednu od 374 . predaje ček. To jasno pokazuju primjeri zemalja gdje je ček u velikoj upotrebi. veoma raširen i koji se sve više favorizuje. Konvencija o regulisanju izvjesnih sukoba zakona u materiji čeka i Konvencija o čekovnim taksama). potraživanja. na principu kompenzacije. po pravilu. Različite transakcije u unutrašnjem i međunarodnom prometu obavljaju se brzo i lako bez obzira na razlike između novčanih sistema. 25).između izdavaoca čeka i njegovog pribavioca. Ekonomska uloga čeka Ček predstavlja sredstvo bezgotovinskog plaćanja. regresnoj svoti. njen klijent. amortizaciji i drugo (ZČ. I ček je jednostrana izjava volje pa se i na njega primjenjuju teorije koje su izložene kod hartija od vrijednosti. avalu. Pored Zakona o obligacionim odnosima kao opšteg izvora. inače. odnosno iz sredstava sa kojim trasant može slobodno raspolagati. materija o čeku regulisana je posebnim zakonom (Zakon o čeku). indosamentu (osim o akceptu). godine u Ženevi (Konvencija o Jednoobrazovnom zakonu o čeku. pa i angažovanjem svojih sredstava. Ček omogućava distanciona plaćanja prostim slanjem isprava. neosnovanom obogaćenju. instrument platnog prometa. Isplatama putem čekova vrši se održavanje finansijske discipline. Njegovom upotrebom umanjuje se obim novca u opticaju pa se sa relativno manjom emisijom novčanica mogu realizovati poslovne transakcije. 2. Sredstva. bez korištenja gotovog novca.

viša sila .solidarna odgovornost . rad lica bez ovlaštenja i prekoračenje ovlaštenja .aval. kao i sam rad sa čekovima. Osim što se obračun vrši između banaka.indosiranje . ne može se umnožavati i nema prepisa .nema domiciliranja . 375 .zastara .amortizacija isprave . regresna svota i notifikacija . ukratko. Način i tehnika obračuna redovno se obavlja i putem određenih institucija platnog prometa čiji su položaj. Sličnosti sa mjenicom .pravila o razlici u novčanoj svoti na ispravi . No.pravo zaloge i pridržaja .“tradicionalnih finansijskih usluga”.isključena intervencija .izdavanje bjanko isprave . prava i obaveze.ekonomska funkcija . Sličnosti i razlike sa mjenicom Sama činjenica da se na ček analogno primjenjuju određena pravila o mjenici pokazuje da između tih hartija od vrijednosti postoje određene sličnosti.regres zbog neisplate.ček dospijeva po viđenju . svaka hartija od vrijednosti ima i svoje specifičnosti s obzirom na formu.punovažnost potpisa. regulisani imperativnim propisima svake zemlje.prezentacija na isplatu . koristi generički pojam finansijske ili novčane hartije od vrijednosti. nema .nije bezuslovno potreban protest za regres .isključen akcept i sve što je vezano za akcept .postoji tužba iz osnovnog posla U kasnijim izlaganjima detaljnije će se ukazati na pojedine sličnosti i razlike mjenice i čeka.nema kamate .pokriće kod trasata (banke) .protest. u načelu. sadržinu i funkciju.ček se može opozvati . 3.u načelu. pored ostalih. Ček i mjenica spadaju u istu grupu hartija od vrijednosti za koje se u poslovnom svijetu. on se vrši i u okviru jedne banke između korisnika računa te banke i to prostim virmanskim obračunom (nalogom za prenos). sličnosti i razlike između mjenice i čeka.ličnost trasata (banka) .djelimične isplate. osim avala trasata .neosnovano obogaćenje Razlike sa mjenicom .nije dopušteno korištenje određenih klauzula . osim zbog neakceptiranja i na osnovu prepisa .ček može glasiti i na donosioca . Izložićemo.

Dospjelost se u čeku ne određuje jer se radi o tipičnoj hartiji po viđenju. Razlog leži u činjenici što je ček. po zakonu. c) Ime lica koje treba da plati (trasat). Za razliku od mjenice kod čeka nije prihvaćena teorija omisije. Pojedini bitni elementi Što se tiče značenja pojedinih sastojaka. ali ne mora biti u gotovini. c) Trasat mora biti imenovan. d) Mjesto gdje treba platiti. Ako bi se unijela drugačija klauzula u pogledu dospjelosti. jer tako može ispuniti svoju funkciju instrumenta plaćanja. Okolnost da nema pokrića ili nema dovoljno ne povlači ništavost čeka. Uopšte o bitnim elementima Ček je strogo formalna isprava koja sadrži određene sastojke bilo da se oni unose (upisuju) u ispravu ili se. hartija od vrijednosti po viđenju. e) Mjesto i datum izdanja. Bitni sastojci čeka koji se moraju upisati u ispravu prilikom izdavanja su ovi: a) Oznaka u samom tekstu (slogu) isprave da je ček. f) Potpis izdavaoca (trasant). jesu mjesto izdanja i mjesto plaćanja čeka. ali povlači trasantovu odgovornost zbog izdavanja neistinitog čeka. kao i kod mjenice.1. Već je rečeno da se u nekim zemljama dozvoljava izdavanje čeka na trgovce ili na netrgovce. U trenutku izdavanja čeka (ne stvaranja) trasant mora imati ovlaštenje za raspolaganje na sredstvima. Može se sastojati u novčanom potraživanju trasanta od trasata ili kreditu trasata datog trasantu.2. a u unutrašnjem prometu i kod loro čekova to je neka banka. U momentu predaje trasatu (banci) ček mora biti popunjen sa svim elementima. b) Bezuslovan uput (nalog) da se plati određena svota novca iz trasantovog pokrića. uglavnom je isto kao kod mjenice. Bitni pretpostavljeni elementi. 376 . Bitni sastojci 1. čije se postojanje po zakonu pretpostavlja. 1. takva isprava ne vrijedi kao ček.II BITNI I NEBITNI SASTOJCI (ELEMENTI) ČEKA 1. zato što bi promijenila njegovu funkciju. Ime remitenta je pretpostavljeni element jer ček bez oznake remitenta važi kao ček na donosioca. a) Naziv “ček” mora biti u tekstu (slogu) isprave i na jeziku na kome je izdata isprava. pretpostavlja njihovo postojanje (bitni pretpostavljeni elementi). b) Nalog (uput) za isplatu mora biti bezuslovan i glasiti na određenu svotu novca iz trasantovog pokrića koje on ima kod trasata (banke). po zakonu. Čekovno pokriće mora biti u novcu.

a nekada i ime trasata i mjesto plaćanja). dok su za druge elemente ostavljene prazne rubrike u koje trasant unosi odgovarajući sadržaj. U pojedinim zemljama dozvoljeno je unošenje. pod određenim uslovima. kao i kod mjenice.klauzula o kamatama . Ako se u čekovnu ispravu unese (upiše) neka od nedopuštenih klauzula.d) Mjesto plaćanja je bitan pretpostavljeni sastojak.). što znatno olakšava korištenje čeka. Na blanketu su već odštampani neki bitni elementi (naziv čeka. neke od tih klauzula mogu se upisivati u čekovnu ispravu. bezuslovna naredba za isplatu čekovne svote. Kada i tu nije navedeno mjesto. pretpostavlja se da je to mjesto koje je navedeno pored potpisa trasanta. e) Mjesto izdanja čeka je. takva isprava neće važiti kao ček. dok je upisivanje drugih nedopušteno. po zakonu. “za obračun” te klauzula o moneti i deviznom kursu. Navešćemo uporedo dozvoljene i nedozvoljene klauzule kod čeka. tada se smatra da ona nije napisana. takođe. 377 .klauzula “bez obaveze” . Ako nije navedeno mjesto izdanja. Ako nije navedeno ni pored imena trasata.klauzula o platištu .klauzula o neodgovornosti trasanta .klauzula “ne po naredbi” (rekta) . nekih od tih klauzula (o akceptu u vidu certificiranja ili viziranja čeka. Kod čeka nije dozvoljeno domiciliranje niti određivanje platišta pa unesene klauzule o tome neće važiti.klauzula o broju čekovnih primjeraka osim kod nostro čekova Najčešće klauzule kod čeka su “po naredbi”. Naravno. bitan pretpostavljeni element. Dopuštene klauzule sa značenjem kao kod mjenice .klauzula o akceptu . a takav ček je punovažan. kod međunarodnih plaćanja.klauzula o domiciliranju . takva isprava ne vrijedi kao ček. pa ako nije navedeno smatra se da je to mjesto koje je označeno pored trasatovog imena.klauzula “bez protesta” . a ček je pravovaljan.klauzula “po naredbi” . Nebitni sastojci Nebitni (fakultativni) sastojci čeka su određene klauzule (odredbe) koje se upisuju od strane nekog lica u čekovnopravnom poslu. o domiciliranju i dr.klauzula o deviznom kursu . Za datum izdanja čeka važi sve što je rečeno za ovaj sastojak kod mjenice. U poslovnoj praksi štampaju se čekovni blanketi (formulari) i u vidu knjižica predaju poslovnim subjektima.klauzula o moneti (efektivnosti) . 2. odnosno ne može se pretpostaviti koje je mjesto izdanja čeka. Za razliku od mjenice. jednako vrijedi i za potpis izdavaoca (trasanta).klauzula “sa izvještajem” ili “bez izvještaja” .klauzula “za obračun” Nedopuštene klauzule kod čeka .

b) Kod čeka postoji radnja opozivanja (opoziv čeka) nepoznata u mjeničnom pravu. 297 Jankovec dr Ivica: “Privredno pravo”. 298 Antonijević dr Zoran. regres. kao i Ženevska konvencija o čeku. Isto rješenje stoji i u međunarodnoj konvenciji o čeku. obezbjeđenje čekovnog potraživanja. 295 administrativnopravnu i krivičnopravnu odgovornost.str.) specifične su u odnosu na iste radnje u mjeničnom pravu. d) Izdavanje čeka. a koji nema pokriće ili kada jedna banka (bankaintervenijent) isplati ček koji je vučen na drugu banku (banku-trasata). op. amortizacija i čekovne tužbe. postoje osnovne radnje i radnje za očuvanje i ostvarivanje prava iz čeka. 516. prenos. smatra se. a u slučaju da pribavljena imovinska korist prelazi 50. 525. Uopšte o čekovnim radnjama U čekovnom pravu.cit. u suprotnosti je sa prirodom čeka koji predstavlja nalog za plaćanje po viđenju. 298 295 Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine (Sl. op. protest. str.cit. Međutim. Akceptiranje čeka.” 296 Bartoš-Antonijević-Jovanović. S obzirom na funkciju i prirodu čeka osnovna obilježja radnji kod ove hartije od vrijednosti su: a) Kod čeka ne postoje neke radnje poznate u mjeničnom pravu. isplata.III ČEKOVNE RADNJE 1. Novine FBiH br. predlaže se uvođenje ustanove intervencije kod čeka. Iz ovih. prezentacija i dr. kao i u mjeničnom. 1981. a ne akcept. kao i drugih razloga. 297 Navode se i mogući slučajevi: banka kao intervenijent spontana intervencija. aval.000. ali bez pokrića. ne poznaje intervenciju kao čekovnopravnu radnju. te predočavanje čeka na isplatu ima za cilj plaćanje. Osnovne čekovne radnje su: izdavanje. Beograd. Već je rečeno da u našem pravu nema akceptiranja čeka pa odredba o akceptiranju stavljena na ček smatra se kao da nije napisana. bez preuzimanja obaveze da će ček biti isplaćen u trenutku prezentacije na plaćanje (viziranje čeka u Francuskoj i Italiji). u nekim zemljama postoje određene radnje (upisi na čeku) trasata koje imaju pravno značenje isto kao i akcept (certificiranje čeka u SAD) ili samo predstavljaju konstataciju da postoji pokriće u momentu izdavanja čeka. str. 378 . kreditne ili druge kartice obaveže banku ili drugu pravnu osobu na isplatu iznosa za koji nema pokrića kazniće se novčanom kaznom i zatvorom do 3 godine. povlači imovinskopravnu. opoziv i umnožavanje čeka. 229. isplati ček vučen na nju. Ne postoji radnja akceptiranja čeka niti intervencija.00 KM kazniće se zatvorom od 2 do 10 godina. Prema odredbama ovog člana “ko zloupotrebom čeka. ali samo u određenim slučajevima. prvenstveno zbog nepostojanja akcepta. Zakon o čeku. Ima shvatanja u pravnoj teoriji da je intervencija kod čeka 296 ali samo kao prihvatljiva i moguća pošto je njen cilj olakšanje isplate čeka. c) Ostale čekovne radnje (aval. U nizu zemalja prihvaćeno je takvo rješenje. Kao radnje za očuvanje i ostvarivanje čekovnih prava pojavljuju se: protest. 36/03) u članu 271 definiše krivično djelo zloupotrebe čeka i kartice.

sposobnost biti dužnik po čeku pa izdati ili prenijeti ček. Izdavanje čeka Pitanje čekovne sposobnosti riješeno je kao i kod mjenice.cit. a ne već prilikom sastavljanja i potpisivanja čeka. Za punomoćstvo kod čeka važi sve što je rečeno za punomoćstvo u mjeničnom pravu pa i u pogledu prekoračenja ovlaštenja i neovlaštenog potpisivanja u svojstvu zastupnika (falsus procurator). Pasivnu čekovnu sposobnost. str. Kada se radi o pokriću u 299 novčanoj tražbini. na osnovu prethodnog izričitog ili prećutnog sporazuma sa trasatom-bankom. ima svako lice koje posjeduje poslovnu sposobnost. utuživa i likvidna. Ček se može izdati samo na banku kod koje trasant ima pokriće sa kojim može raspolagati putem čeka. 379 . op. kao i isplate po tim računima. 3 Konvencije o čeku). u stvarima (robi) ili u trgovačkim efektima.Čekovne radnje mogu se preduzimati lično ili preko punomoćnika. Ne može se sastojati. pokriće trasanta kod trasata mora postojati u trenutku predaje čeka. ima svako lice koje posjeduje pravnu sposobnost. Smatra se da pokriće nije 299 Krulj dr Vrleta. Pravna i poslovna sposobnost kod čeka cijeni se prema pravilima građanskog prava. Njime su regulisana prava i obaveze ugovornih stranaka po osnovu izdavanja i isplate čeka. Pokriće mora biti “raspoloživo”. Zakon polazi od toga da pokriće za cjelokupnu čekovnu svotu mora biti u trenutku izdavanja čeka. osim banke. Ranije je već rečeno da po čekovima plativim izvan naše zemlje (nostro čekovi) u ulozi trasata može biti. onda ta tražbina mora biti izvjesna. Odnos punomoćstva je građanskopravne prirode. 2. 83 i dalje. odnosno “punovažnost isprave kao čeka ne dolazi u pitanje” (čl. da sa njim trasant može raspolagati putem čeka na osnovu ugovora o čeku. i drugo lice (trgovac ili netrgovac) zavisno od prava (zakona) zemlje mjesta plaćanja čeka. sposobnost biti povjerilac po čeku. Nedostatak pokrića ne povlači ništavost čeka. Da li u momentu potpisivanja i sastavljanja čeka ili u trenutku predaje čeka trasatu (banci)? Polazeći od prihvaćene teorije kreacije da je predaja hartije od vrijednosti završni akt jednostrane izjave volje izdavaoca. Ugovor između komitenta banke (trasanta) i banke (trasata) predstavlja pravnu osnovu čekovnopravnog odnosa i naziva se ugovorom o čeku. Aktivnu čekovnu sposobnost. Ugovor o čeku (čekovni ugovor) može biti i sastavni dio jednog opšteg (generalnog) ugovora između komitenta i banke kojim se regulišu otvaranje žiro i deviznog računa. Pokriće se mora sastojati u novcu: u gotovini ili u novčanom potraživanju trasanta prema trasatu ili u otvorenom kreditu koji je banka trasat otvorila izdavaocu čeka. kao kod mjenice. Svaki učesnik u čekovnom poslu može ovlastiti poslovno sposobno lice da u njegovo ime i za njegov račun izvrši neku radnju.

Ček na ime (nominativni. čl. izdavanje lažnih čekova i sl. Ne vrijedi ček na donosioca u kome su trasant i trasat isto lice (ZČ. krivičnopravnu odgovornost zbog krivičnog djela izdavanja i stavljanja u promet čeka bez pokrića. Međutim. pa jedna filijala vuče ček na drugu. po naredbi.”). sve od čekovne svote). Izdavanje čeka bez pokrića povlači trasantovu: administrativnopravnu odgovornost za prekršaj u iznosu od 10% do 20% od nepokrivene čekovne svote. Ček je na donosioca ako je unesena klauzula “platite donosiocu” ili “platite na donosioca” ili ako nije uopšte navedeno ime remitenta. I u drugim zemljama oštro se kažnjava izdavanje čeka bez pokrića. zatim imovinskopravnu odgovornost korisniku čeka u vidu naknade potpune štete (prosta plus izgubljena dobit). Čekovni formular može imati više kopija koje se dostavljaju učesnicima u čekovnom poslu (primjerak za banku.bitan sastojak čeka. U suštini. U tom slučaju. predviđene su odgovarajuće sankcije u slučaju da trasant nema uopšte ili nema dovoljno pokrića u momentu predaje čeka trasatu. Inače. Ako je pored imena remitenta unesena klauzula ”po naredbi”. izvještaj o isplati. jer je to zakonska pretpostavka (ZČ. U određenim slučajevima sankcionišu se i radnje trasanta kojima nakon izdavanja čeka vrši blokiranje pokrića i onemogućava isplatu čekovne svote.1. a pored toga. 380 . 3. na donosioca i alternativno.N. Alternativnim čekom se naziva onaj ček kod koga je remitent označen alternativno (“platite N. Ček trasiran po sopstvenoj naredbi postoji onda kada su trasant i remitent isto lice. ček može glasiti na ime. rekta ček) postoji onda kada je uz ime korisnika upisana i klauzula “ne po naredbi” (rekta odredba). Izdavanje čeka bez datuma ili sa neistinitim datumom povlači administrativnopravnu odgovornost trasanta za prekršaj (2-10%. 8). Prenos čeka 3. njime komitent banke (trasant) povlači gotov novac sa svoga računa koji ima kod određene banke. 8). U trenutku izdavanja ček mora biti popunjen jer nije usvojena teorija omisije. Moguće je izdati vlastiti (sopstveni) trasirani ček samo ako glasi na ime ili po naredbi. ček je po naredbi i ako u ispravi nije upisana takva klauzula (samo stoji “platite N. takav ček glasi po naredbi. Uopšte o prenosu čeka Ček je negocijabilna hartija od vrijednosti čiji način prenosa zavisi od toga kako je određen korisnik čeka (remitent). ako je znao da nema pokrića. trasant i trasat su isto lice: banka koja ima više filijala. izvještaj o uplati). ono predstavlja krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti(npr. čl.). i najzad. prevara. a odgovorno lice 1-5%.N ili donosiocu”).

isto kao za dionicu i obveznicu na ime. Za ček na ime.Ček se.cit. a djelimičan indosament (na dio čekovne svote) je ništavan. on važi i proizvodi čekovnopravna dejstva. Ako ček glasi na ime ili po naredbi. op. Ček na donosioca može se samo punim indosamentom pretvoriti u ček na ime ili u ček po naredbi (vinkulacija čeka). ne vrijedi opšte pravilo hartije od vrijednosti da se prenose isključivo cesijom. 3. Pošto je kratak rok važenja. indosament učinjen po isteku roka za prezentaciju čeka na isplatu ili poslije protesta ima pravna dejstva obične cesije građanskog prava. Prenos indosamentom Prenos indosamentom kod čeka je nešto naglašeniji nego kod mjenice. nema bjanko 300 i indosament poslije indosamenta kod čeka na donosioca. ne i na donosioca. Alternativni ček. Ček se može indosirati i na trasanta i na ranijeg indosanta (povratni indosament). takav indosament važi kao bjanko indosament (ZČ. prenosi indosamentom. indosament na trasata (banku) ima pravni značaj priznanice o isplati čekovne svote. Pravila mjeničnog prava o indosamentu. 300 Suprotno: Krulj dr Vrleta. čime se pojačava povjerenje i povećava cirkulaciona moć čeka. naročito. Time se u krug lica odgovornih po ovom čeku uvode indosanti i avalisti. indosamentom se prenosi i ček na ime. Prema pravilima Ženevske konvencije o čeku. u praksi se ček rijetko prenosi pa ova radnja nema ono značenje kao kod mjenice. kao kod mjenice. Sposobnost čeka za prenos putem indosamenta može se isključiti upisivanjem klauzule “ne po naredbi” (rekta indosament). 381 . cesijom i prostom predajom (traditio). kao i mjenica. uglavnom.str. 84. taj odgovara kao trasantov avalista. u sljedećem: ništav je trasatov indosament jer banka ne može prenositi ček. važe za ček i Zakon o čeku na to izričito upućuje (čl. Indosant može zabraniti prenos čeka i u tom slučaju ne odgovara licima na koja ček kasnije bude indosiran. Razlike u odnosu na mjenicu ogledaju se. gdje je remitent alternativno određen. čl. Svaki uslov smatra se kao da nije napisan. Ovaj izuzetak unesen je da bi se pojačala cirkulaciona moć tih hartija od vrijednosti pojednostavljenjem prenosa. ne postoji založni dospjelosti jer ček dospijeva po viđenju i ne može imati funkciju instrumenta kredita. pa i kada nije datiran. pa se na poleđini upiše izjava “na donosioca”. Zakon o čeku ne sadrži odredbe o datiranju indosamenta i u tom smislu postoji praznina. 11). takođe se može indosirati.2. Pored čeka po naredbi. ako bilo ko osim trasata stavi svoj potpis na poleđini čeka koji glasi na donosioca bez izjave o indosamentu. 26). Indosament i kod čeka mora biti bezuslovan i glasiti na cijelu čekovnu svotu. po zakonu. Ako je indosament učinjen prije tih rokova.

gubitka čeka. Prema međunarodnoj konvenciji. on se kasnije ne može pretvoriti u ček na ime ili po naredbi. Za razliku od mjenice. avalist). rekta čekovi). a ne kreditiranja. kasniji pribavilac takvog čeka preuzima rizik neisplate. 1). Zbog toga što iz funkcije čeka proizlazi njegova kratka cirkulacija i što se isplaćuje iz pokrića trasanta koje mora postojati u času izdavanja. Prenos čeka predajom Na ovaj način se prenosi ček koji glasi na donosioca. Odgovornost avaliste je neposredna. Ako je izdat prvobitno na donosioca. Daje se upisivanjem odgovarajuće izjave na licu ili alonžu čekovne isprave. 5. samostalna i solidarna sa položajem onoga za koga je dao aval. Međunarodna pravila su usvojila definitivnu formu čeka na donosioca. 26). Prenos se vrši iz ruke u ruku “prostom predajom” (ZČ. Isplata čeka Ček je hartija od vrijednosti koja dospijeva i plativa je po viđenju. Iz ranijih izlaganja o indosamentu vidi se da takvo rješenje ne prihvata Zakon o čeku. 3. krađe. sam potpis na poleđini čeka koji glasi na donosioca znači aval za trasanta (kod ove vrste čeka ne postoji bjanko indosament). U tom smislu. Imalac čeka je obavezan. Trasatov aval nema čekovnopravno dejstvo (ZČ. Aval (jemstvo) Aval je čekovnopravno jemstvo kojim neko garantuje svojim potpisom na čeku da će čekovna svota biti isplaćena. st. a prenosilac nije preuzeo nikakvu čekovnu odgovornost. 10.3. 4. zakon nije prepustio isključivo volji korisnika čeka da on odlučuje kada će se ček isplatiti. Forma i pravna dejstva avala kod čeka su isti kao u mjeničnom pravu. ali može i samim potpisom avaliste. Imalac može ček podnijeti trasatu na isplatu istog dana kada je i izdan. značio bi akcept koji nije dopušten kod čeka.4. isti podnijeti (prezentirati) trasatu na isplatu u zakonom 382 . u cijelosti ili djelimično. No. bez formalnosti. trasant. čl. u suštini. Takvi čekovi su veoma rijetki i mogu se prenositi putem cesije čija su pravna dejstva i forma kao kod mjenice. Aval se može dati za trasanta i za nekog indosanta. S obzirom na to da je ček sredstvo plaćanja.3. Prednost je u lakom i brzom prenosu. aval kod čeka se rijetko koristi. Aval može dati svako poslovno sposobno lice (pasivna čekovnopravna sposobnost) uključujući i lica koja su već potpisala ček (indosanti. čl. ako hoće da naplati ček. pitanje “neprenosivosti” čeka prepušteno je nacionalnim pravima. Trasatov aval. osim trasata. neke zemlje unijele su pravilo o “neprenosivosti” (non transferable) čeka pa on može biti isplaćen samo imaocu čeka koji ga je primio sa takvom klauzulom. Prenos čeka cesijom Cesijom se samo prenose čekovi kod kojih je pored imena remitenta upisana klauzula “ne po naredbi” (nominatni.

21. konačna forma čeka jer se klauzula “samo za obračun” ne može opozvati (ZČ. te potpis trasanta (prema deponovanom potpisu kod banke) i ovlašćenje lica da primi čekovnu svotu. predstavlja prenos sa jednog na drugi račun. ako nije opozvan i ako nema drugačijeg ugovora sa trasantom (ZČ. Provjera se odnosi na: sadržinu čeka. takav ček postaje “prejudiciran” i povjerilac gubi regresna prava. čl. ako je ček izdat u bilo kojoj zemlji izvan Evrope. indosant. ako je ček izdat u bilo kojoj evropskoj zemlji. Najčešće se koristi prenos čekovne svote sa računa trasanta (dužnika po nekom ugovoru) u korist računa imaoca čeka (povjerioca iz ugovora). po zakonu. Smatra se da trasat (banka) ne može istaći prigovor 383 . b) uplatom čekovne svote u korist računa korisnika čeka. Trasat može prihvatiti ček. ali su u našoj zemlji. Prenos se vrši putem obračunskog (virmanskog) čeka na kome stoji klauzula “samo za obračun”. st. ako je on saglasan. ako nije predviđeno plaćanje na drugi način (“samo za obračun”). Nije dozvoljeno ugovaranje drugih rokova. avalista) stekao je tražbinu prema korisniku čeka (remitentu. Isplata čeka može se vršiti na različite načine: a) plaćanje u gotovini. 18). Po zakonu. Rokovi u kojima se prezentacija na isplatu mora izvršiti su sljedeći: a) Osam dana. Uplata čekovne svote u korist računa remitenta. onda se on precrtava dvjema paralelnim linijama (bariranje gotovinskog čeka). Ti rokovi važe i za podnošenje čekova mjerodavnoj organizaciji za obavljanje platnog prometa čiji je trasat član. rokovi se računaju od dana izdanja čeka (datiranja). a banka (trasat) obavezna je izvršiti isplatu čeka. dospjele i likvidne i stavljen je zahtjev za kompenzaciju. odbiti ili zatražiti da se ček uskladi sa zakonom. indosataru) u trenutku prezentacije čeka na isplatu. st. u suštini. dužan je provjeriti ček i ovlaštenje lica koje ga prezentira (verifikacija čeka i prava titulara). da li postoji preinačenje čeka. Trasat (banka) vrši isplatu čeka. čl.utvrđenim rokovima. c) Dvadeset dana. tražbine su istorodne. b) Petnaest dana. Trasat nije dužan da provjerava potpise indosanata. 2). d) Šezdeset dana. ali prije nego što to učini. Obračunski ček je. Ako se ovaj ček koristi za bezgotovinska plaćanja. Inače. d) putem kompenzacije i e) predajom korisniku drugog čeka. regularnost lanca indosamenata. dnevnice i druga plaćanja obaveza u skladu sa propisima). Isplata kompenzacijom može doći u obzir ukoliko su se stekli ovi uslovi: potpisnik čeka (trasant. Prednji rokovi važe za čekove koji se isplaćuju u našoj zemlji. imalac ima pravo podnijeti i takav ček na isplatu. Izuzetno cirkulirani ček može se podnijeti na isplatu i u roku od šest mjeseci od dana izdavanja. 3). ako je to moguće. ako je mjesto izdanja i mjesto plaćanja isto i u našoj zemlji. (ZČ. ako su to različita mjesta. Plaćanje u gotovom (koristi se obrazac gotovinskog čeka) vrši se kod plaćanja licima koja nemaju otvorene račune (podizanje novca za plate. čl 15. Ako korisnik čeka propusti rok za prezentaciju na isplatu. brisanje i druge činjenice koje bi ukazivale na moguće falsifikovanje. c) prenosom čekovne svote sa računa trasanta u korist računa korisnika čeka (kod obračunskih čekova).

384 . U ovom roku može se opozvati ček koji glasi na ime i ček po naredbi. Njome se unaprijed stipuliše zabrana isplate svih čekova komitenta (trasanta) koje on vuče na banku trasata. isplaćuje u cijelosti. Opoziv čeka prije roka određenog za prezentaciju (ček 301 Krulj dr Vrleta. 102. Opšti opoziv obično se utvrđuje kao odredba generalnog ugovora o otvaranju čekovnog računa ili depozita zaključenog između banke i njenog komitenta. može se opozvati poslije proteka roka za prezentaciju. Svaki ček. čl. 19). kao i posebnu priznanicu na djelimično isplaćeni iznos (ZČ. ostvarivanje prava. odnosno zabranjuje trasatu da isplati čekovnu svotu iz njegovog pokrića korisniku čeka. U slučaju djelimične isplate. Opozivom trasant povlači svoj nalog (uput). Opozivanje čeka Opozivanje čeka je radnja nepoznata u mjeničnom pravu. kao što je dužan imalac mjenice. Za ostatak čekovne svote solidarno odgovaraju potpisnici čeka. 301 Isplata čeka se može vršiti predajom drugog čeka koji se vuče na drugu banku. Kod opoziva čeka treba razlikovati dva slučaja: a) Opozivanje čeka prije roka određenog za njegovu prezentaciju na isplatu. Trasant mora isplatiti cijelu čekovnu svotu. Isplatu čeka poslije proteka roka za njegovu prezentaciju na isplatu trasant može zabraniti putem opšteg ili pojedinačnog opoziva. op. Kad isplati ček. u pravilu. Kod djelimične isplate obaveza prestaje u iznosu koji je trasat isplatio. odbijanje treba da se konstatuje protestom. 18). Dalje.str. trasat ima pravo zahtijevati predaju čeka.cit. Ako trasat odbije isplatu čeka koji je blagovremeno podnesen na isplatu. op. 6. Opoziv čeka može izvršiti isključivo trasant (izdavalac) pod zakonom predviđenim uslovima.kompenzacije. prestaju obaveze svih čekovnih dužnika. Čekovna svota se. prestaju obaveze ostalih regresnih dužnika. kao i da se na ispravi konstatuje da je ček isplaćen. može tražiti upis na čekovnoj ispravi. ako ne dođe do isplate čeka. ako su korisnik čeka i trasat sa tim saglasni. cit. a ne može vršiti djelimičnu isplatu. a kojima je protekao rok za prezentaciju. I kada čekovnu svotu isplati trasant. ali to može učiniti. Korisnik čeka nije dužan. vrši odgovarajućim pravnim radnjama (podizanjem tužbe). primiti djelimičnu isplatu. pa i ček na donosioca. Pojedinačni opoziv se odnosi na zabranu isplate svakog pojedinog čeka posebno. čl. 252. pa korisnik čeka isplatu može tražiti od trasanta i ostalih čekovnih potpisnika. Opoziv čeka može biti opšti ili generalni i pojedinačni ili individualni. Ako je trasat isplatio cijelu čekovnu svotu. dok se ček na donosioca ne može opozvati i b) Opozivanje čeka nakon proteka roka za njegovu prezentaciju na isplatu (ZČ. Pravno dejstvo isplate čeka je isto kao i kod mjenice. str. Bartoš dr Milan i drugi.

21). čl. Po proteku roka za prezentaciju čeka na isplatu. mora biti učinjen prije nego što protekne rok za prezentaciju čeka na isplatu. potpisanom i datiranom izjavom trasata na čeku kojom odbija isplatu i datiranom potvrdom obračunske ustanove kojom se utvrđuje da je ček bio podnesen na vrijeme i da nije namiren (ZČ. 18). čl. odbijanja obračuna. jer trasat nije potpisnik čeka. sudske nadležnosti i postupka vrijede pravila mjeničnog prava. Korisnik čeka može biti oslobođen obaveze na podizanje protesta ako je u ispravi upisana klauzula “bez troškova” ili “bez protesta”. čl. između njih nema pravnog odnosa. uključujući i izjavu na čeku i potvrdu obračunske ustanove. a ne čekovnopravne. Korisnik čeka koji ni toga dana ne podigne protest gubi pravo na regres prema ostalim potpisnicima čeka. 19). Pravila mjeničnog prava o notifikaciji (obavještavanju) primjenjuju se i kod čeka (ZČ. uži je krug razloga zbog kojih se može podignuti protest pošto nema akceptiranja čeka. pa ne bude isplaćen. U odnosu na mjenicu. Ako je ček podnesen na isplatu posljednjeg dana roka određenog za prezentaciju. Odbijanje isplate može se utvrditi na tri načina: putem javne isprave (protest zbog neisplate). pa korisnik i ne može zahtijevati isplatu čeka. Klauzulu mogu upisati trasant. ako bi raspolagao pokrićem (u obimu čekovne svote) i nakon isteka roka za prezentaciju. čl. 7. takva isplata ne ide na teret trasantovog pokrića. U pogledu forme protesta. odnosno prenosa sa računa trasanta u korist računa imaoca čeka (kod obračunskog ili bariranog čeka). Trasant može odgovarati za prouzrokovanje štete korisniku čeka. Ta obaveza postoji prema trasantu je građanskopravne prirode. Protest se može podignuti zbog: odbijanja isplate ili djelimične isplate. trasat je u obavezi da izvrši isplatu čekovne svote. indosant ili avalist sa pravnim dejstvima kao i kod mjenice. 26). Obaveza trasata prema korisniku čeka ne postoji. 385 . Protest zbog neisplate. odbijanja isplate protestnih troškova. ako ček nije opozvan.na ime i po naredbi) vrši se pojedinačnim opozivom. Ako trasat isplati ček nakon opoziva (zabrane). a nije pravovaljano opozvao ček (ZČ. odbijanja isplate u naznačenoj valuti te perkvizicioni protest imaoca duplikata čeka (ne i kopije) radi pribavljanja originala. I sama izjava trasata na čeku kojom odbija isplatu mora biti upisana u registar protesta uz odgovarajući upis na čeku ili njegovom alonžu (ZČ. Protest I kod čeka postoji čekovnopravna radnja podizanje protesta radi očuvanja regresnih prava. protest se može podići još samo prvog radnog dana koji dolazi.

njegova obaveza prema trasantu nije čekovnopravne nego građanskopravne prirode (obaveza iz ugovora). “imalac čeka može vršiti regres protiv indosanata. a plativih u 386 . dopušteno je umnožavanje čekova izdatih u zemlji. Ko plati. indosanti. Pošto trasatovog potpisa nema (isključen akcept). On se te odgovornosti ne može osloboditi ni na koji način jer svaka odredba u čekovnoj ispravi kojom bi se trasant oslobađao odgovornosti za isplatu smatra se da nije napisana. Umnožavanje čeka Pravni saobraćaj sa čekovima. od više njih ili svih zajedno. regresni zahtjev obuhvata čekovnu svotu. pravnog odnosa. 22). i nije dužan držati se reda kojim su oni potpisivali čekovnu ispravu. Pri tome važe sljedeća pravila: nije dopušteno umnožavanje čekova u unutrašnjem pravnom prometu. po čekovnom pravu. kao i sa mjenicom. Jedino su čekovnopravne prirode odnosi između: trasanta i korisnika čeka. zateznu kamatu od dospjelosti i troškove. indosatara) nema. Što se tiče odgovornosti trasata (banke). zastari. 9). Bez obzira na nevažnost potpisa drugih lica iz materijalnopravnih razloga potpisnik na čekovnoj ispravi samostalno odgovara. U čekovnom pravu naročita je odgovornost trasanta. Prestankom čekovne odgovornosti ne znači da prestaje njegova odgovornost po građanskom pravu (može uslijediti tužba iz osnovnog posla). Kao tvorac čeka (bezuslovnog naloga) za isplatu iz njegovog pokrića. Inače. trasanta i avalista ako bude odbijena isplata čeka koji je podnesen na vrijeme” (čl. Osnovno pravilo čekovnog prava jeste da se obaveza i odgovornost zasnivaju potpisom na čekovnoj ispravi. Svi oni odgovaraju korisniku čeka samostalno i solidarno. u nekim slučajevima zahtijeva umnožavanje čeka kako bi se ubrzala i olakšala njegova cirkulacija. Odgovornost potpisnika u čekovnom poslu uglavnom je ista kao i kod mjenice. između trasata (banke) i korisnika čeka (remitenta. Regres Prema Zakonu o čeku. indosanata i avalista i korisnika čeka te međusobni odnosi između regresnih dužnika.8. uopšte. Potpisom se stvara samostalan čekovni odnos koji je nezavisan od drugih učesnika. nego jednostavno cijelu obavezu prevaljuju (prebacuju) jedan na drugog. regresira se u cjelini od lica čiji se potpis nalazi ispred njegovog potpisa. 9. Uslov za to jeste blagovremeno podizanje protesta ili konstatacija o neisplati čeka na drugi način (izjava trasata na čeku ili potvrda obračunske ustanove). i ona je specifična kod čeka. čl. Nasuprot tome. avalisti) ne dijele između sebe teret isplaćene čekovne obaveze (kao što je pravilo u građanskom pravu). izdavaoca čeka. bilo pojedinačno. Regresni dužnici (trasant. trasant “odgovara za isplatu” svakom korisniku čeka (ZČ. Njegova odgovornost prestaje kad ček isplati trasat (banka) ili on u regresnom postupku ili kad potraživanje. Solidarna odgovornost se sastoji u tome što korisnik čeka može zahtijevati isplatu od čekovnih dužnika. pa prema tome nema ni obaveze niti odgovornosti trasata prema korisniku čeka.

Tužbe kod čeka Korisnik čeka zaštitu svojih prava može ostvariti tužbom. ali je izostala naplata čekovne svote. Na pravo zaloge i pridržaja kod čeka primjenjuju se pravila mjeničnog prava (ZČ.inostranstvu (nostro čekovi) pod uslovom da glase na ime ili po naredbi. 26). 26). Inače. u slogu svakog primjerka mora se staviti njegov tekući broj. postoji privilegovan položaj povjerioca. koje su građanskopravnog karaktera jer se pravni osnov za njihovo podizanje nalazi izvan čekovnog odnosa (odnos na bazi koga je izdat ili prenesen ček. Čekovno pravo ne poznaje ustanovu prepisa čeka kao hartije od vrijednosti. ček na donosioca ne može se uopšte umnožavati (ZČ. 26). odnosno pravni osnov je u neopravdanom obogaćenju). primjenom teorije pravnog privida postaje zakoniti imalac čeka i stiče pravo potraživanja upisano u čekovnu ispravu (ZOO. Kada se ček umnožava. postoje tri vrste tužbi: regresna tužba koja je čekovnopravna tužba jer ima osnov u čekovnom odnosu. 23). Obezbjeđenje potraživanja Obezbjeđenje čekovnog potraživanja može biti. svaki primjerak vrijedi kao poseban ček. 2. 239). čl. u protivnom. kao i procesna pravila Zakona o vanparničnom postupku. naprijed izložene. čl. bez obzira na samostalnu i solidarnu odgovornost svakog potpisnika. Amortizacija čeka Razlozi za amortizaciju čeka su isti kao i kod mjenice pa se pravila mjeničnog prava u svemu primjenjuju (ZČ. 387 . Podiže se protiv regresnih dužnika uključujući i trasanta. čl. koji je ček stekao kada je on izašao iz ruke izdavaoca ili ranijeg imaoca čeka i bez njegove volje. 3. Problem je tim veći što savjesni pribavilac čeka na donosioca. a) Regresna tužba je čekovna tužba koja se podiže kada su provedene sve radnje. IV OSTALE ČEKOVNE RADNJE 1. tužba iz osnovnog posla i tužba zbog neosnovanog obogaćenja. Zavisno od pravnog osnova zaštite i prema kome su usmjerene. kao i u mjeničnom pravu. Obični prepisi (kopije) mogu se praviti i imaju pravnu snagu običnog dokaznog sredstva. Ako je zalog konstituisan pismenom izjavom. na terenu prava problem se postavlja kod čekova na donosioca pošto je gotovo nemoguće podnijeti sudu valjan dokaz o identifikaciji takvog čeka. Međutim. na sve ostalo primjenjuju se pravila o umnožavanju mjenice (ZČ. čl. putem zaloge i pridržaja (retencije). čl.

indosatar) zaključio neki pravni posao pa traži izvršenje obaveze. Da bi zaštitio korisnika čeka. Razlog za postojanje tužbe iz osnovnog posla je u tome što. stoji na raspolaganju tužba iz osnovnog posla. pa ako nisu ispunjeni uslovi za njeno podizanje. da korisnik čeka zadržava svoja prava iz čeka prema trasantu i kada nije podigao protest (izgubio regresna prava prema indosantima i avalistima). čl. Prodavac može postupiti dvojako: prvo. čl. Zakon o čeku nije predvidio rješenje. u poslu koji je bio razlog izdavanja ili prenosa čeka. tada može istaći tužbu zbog neosnovanog obogaćenja (sticanja bez osnova). Osnovni posao je ugovor o prodaji. Korisnik čeka tužbu može podići samo protiv trasanta i svog neposrednog indosanta (pasivno legitimisana lica). U slučaju da se tužba podiže kada je nastalo prejudiciranje čeka ili su zastarjela čekovna prava. I u čekovnom pravu može doći do neosnovanog obogaćenja. Dakle. 388 . Osim toga. Primjer: za isporučenu robu iz ugovora o prodaji kupac izdaje prodavcu ček na iznos prodajne cijene. a zauzvrat ne učine odgovarajuću protučinidbu. za razliku od mjenice ček nije potpuno apstraktni pravni posao i hartija od vrijednosti pa se održava veza između čekovnog posla i osnovnog posla. Važno je istaći da se tužba zbog neosnovanog obogaćenja podiže u slučaju kada nema mjesta tužbi iz osnovnog posla (ZČ. da kao korisnik čeka preduzme sve radnje radi očuvanja regresnih prava prema indosantima (ako je bilo prenosa) i trasantu (kupcu) i naplatu zahtijeva regresnom tužbom i drugo. 25). njihove se obaveze po čeku mogu ugasiti ili da je protekao rok za ostvarivanje čekovnih prava ili je nastupila zastara. kao u nekim drugim zemljama. za naplatu ugovorene cijene. da trasant ili indosant nešto ostvare. tužba se može podići protiv lica sa kojim je korisnik čeka (remitent. zakon je dao mogućnost korištenja ove tužbe u dvije situacije: a) umjesto regresne tužbe koju korisnik čeka neće da koristi i b) kada je ček postao prejudiciran ili su prava iz čeka zastarjela po čekovnom pravu. U takvoj situaciji oni su se neopravdano obogatili pa je korisniku prava data mogućnost zaštite ovom tužbom. 25). temelj izdavanja čeka. prvo.b) Tužba iz osnovnog posla je redovna građanska (parnična) tužba čiji je pravni osnov. za što mu stoji na raspolaganju tužba iz osnovnog posla. da kupca tuži za izvršenje ugovora o prodaji. od iznosa potraživanja odbija se iznos na ime štete koju je korisnik čeka prouzrokovao drugoj strani zbog toga što je dopustio da ček postane prejudiciran (ZČ. odnosno povodom koga je došlo do prenosa čeka. Ne postoji mogućnost kumulacije zahtjeva. kao što je rečeno. Za podizanje tužbe iz osnovnog posla moraju biti ispunjeni određeni uslovi: da sporazumom sa trasantom ili indosantom korištenje ove tužbe nije isključeno i da je korisnik čeka vratio čekovnu ispravu licu p