TERORIZAM I GLOBALIZACIJA Nakon terorističkih napada na SAD, 11. septembra, govor o međunarodnim relacijama i globalnoj politici je transformisan. Prije 11.

septembra, glavna pitanja su bila geoekonomske prirode. Globalizacija i humanitarna pitanja su okupirala dnevni red međunarodnih samita i međunarodnih organizacija. Ali sada, geopolitika i briga za sigurnost su ponovo postale centralni problem, a "stari jezik i institucije" hladnog rata oblikuju naše mišljenje o globalnoj politici. Svijet se brzo počeo kretati u smjeru ostvarenja ideje "globalnog sela", dok su političari i kreatori mišljenja naglašavali zajedništvo u pogledu ekonomskih ciljeva i tehnološkog napretka, prevazilazeći različitosti u pogledu religije, kulture i nacionalnosti. Globalizacija svijeta je predstavljala konačnu proslavu političke, ekonomske i društvene homogenizacije globalnog stanovništva. Na polju politike postoji konsenzus da je demokratija, ne samo najbolji, nego i jedini zakonski način organizacije modernog poretka. Na polju ekonomije, globalizacija ekonomije je bila neminovan ishod, budući da su nacije hrlile ka liberalizaciji svoje ekonomije, da bi išle u korak sa novim standardima koje je postavila Svjetska trgovinska organizacija. Na društvenom planu, način života i ukusi, koje su oblikovale multinacionalne potrošačke kompanije, poput Nike, Levi's, Coca Cola, MTV, bili su na dobrom putu ka amerikanizaciji globalne popularne kulture. Ali da li je 11. septembar sve to promijenio? Globalizaciji kao procesu je pomogla liberalizacija prekograničnog prometa. Globalizacija je neminovno olakšavajuća mjera kojom se rad, ideje, kapital, tehnologija i profit mogu kretati preko granica sa minimalnim učešćem vlade. Ova mjera liberalizacije je također i zamjenska mjera za sigurnost. Veliki osjećaj nesigurnosti koji je terorizam unio u ekonomiju i vladu SAD-a, dvije najvažnije snage koje stoje iza globalizacije, rezultirao je ponovnom potvrdom suvereniteta od strane američke i ostalih nacija. Bojazan da liberalni standardi pomažu terorizmu potakla je SAD i članove Evropske unije da kontrolišu prekogranični promet. Napori da se teroristi spriječe u transportu svojih resursa vode ka većem nadzoru banaka i postavljanju novih mjera koje će usporiti protok kapitala. Bojazan da granice dopuštaju teroristima da uđu u ciljane države, vodi ka novim pravilima za graničnu patrolu, regulaciji VISA kartica, te praćenju stranih putnika. Nove mjere sigurnosti na aerodromima su već podigle cijene putovanja i utječu na profitabilnost avio industrije. Vlade pojačavaju međunarodnu saradnju da bi pratile protok informacija, ljudi i novca preko granica. Ove pojačane mjere su rezultat promjene prioriteta. Novac je sada poslije sigurnosti i u potrazi sa sigurnošću, profit se žrtvuje. Ako stvari nastave stajati ovako, globalizacija će nazadovati i sredstva olakšavanja i ubrzavanja globalizacije će se smanjiti. Ironično je da globalni terorizam- pojava da teroristi zajedno rade za ili protiv više nacija istovremeno- je potpomognut globalizacijom i sada je postao najveći izazov za globalizaciju. Globalni terorizam zavisi od uspjeha globalizacije. Zapravo, globalni terorizam se može shvatiti kao aspekt globalne kulture, koji proizilazi iz globalizacije. Da li to znači da, ako želimo da suzbijemo globalni teror, moramo da ponovo oživimo levijatanski- sveobuhvatni državni suverenitet, te ponovo izgradimo nacionalnu državnu sigurnost? Da li možemo to sebi priuštiti?

nego da živimo sa globalnim terorizmom? U osamdesetim godinama prošlog stoljeća. Liberali su smatrali da će međunarodne institucije. počeli su da nagađaju šta će se desiti sa anarhističkom prirodom globalne politike. Ekonomska nezavisnost nije reverzibilna opcija. kada su međunarodni teoretičari shvatili ogromnu moć međusobne ekonomske zavisnosti. pobijediti anarhiju. Globalni kapital je okusio plodove globalnih profita i neće više biti ograničen duhom Thomasa Hobbesa. posebno iz Indije i Kine. Četvrtina američke ekonomije ovisi o međunarodnoj trgovini.Sve napredne ekonomije u velikoj mjeri ovise o međunarodnoj trgovini. uživajući u plodovima saradnje i međunarodne trovine. kao stanja saradnje pod anarhijom. živjeli bismo u svijetu koji bi bio ekonomski uređen. Neoliberali i neorealisti su se složili u opisu ovog stanja. da li to znači da nemamo drugog izbora. Sektor za informacione tehnologije u SAD-u i sve više u Evropi sada ovisi o tehničkoj stručnosti globalne radne snage. ali također i sa strahom od povremenog naglog povratka političkog nasilja? . Ako je međusobna zavisnost nepovratna i ako globalizacija pomogne globalnom terorizmu. ali politički anarhičan. Međutim. realisti su se držali toga da ekonomska saradnja ne garantira sigurnost i stoga. pojavom pojačane ekonomske saradnje između nacija. formirane da bi se olakšala globalna saradnja i upravljalo međusobnom zavisnošću. Da li ćemo morati živjeti u globaliziranom svijetu zajedno sa globalnim teroristima.