TERORIZAM I GLOBALIZACIJA Nakon teroristikih napada na SAD, 11. septembra, govor o meunarodnim relacijama i globalnoj politici je transformisan.

Prije 11. septembra, glavna pitanja su bila geoekonomske prirode. Globalizacija i humanitarna pitanja su okupirala dnevni red meunarodnih samita i meunarodnih organizacija. Ali sada, geopolitika i briga za sigurnost su ponovo postale centralni problem, a "stari jezik i institucije" hladnog rata oblikuju nae miljenje o globalnoj politici. Svijet se brzo poeo kretati u smjeru ostvarenja ideje "globalnog sela", dok su politiari i kreatori miljenja naglaavali zajednitvo u pogledu ekonomskih ciljeva i tehnolokog napretka, prevazilazei razliitosti u pogledu religije, kulture i nacionalnosti. Globalizacija svijeta je predstavljala konanu proslavu politike, ekonomske i drutvene homogenizacije globalnog stanovnitva. Na polju politike postoji konsenzus da je demokratija, ne samo najbolji, nego i jedini zakonski nain organizacije modernog poretka. Na polju ekonomije, globalizacija ekonomije je bila neminovan ishod, budui da su nacije hrlile ka liberalizaciji svoje ekonomije, da bi ile u korak sa novim standardima koje je postavila Svjetska trgovinska organizacija. Na drutvenom planu, nain ivota i ukusi, koje su oblikovale multinacionalne potroake kompanije, poput Nike, Levi's, Coca Cola, MTV, bili su na dobrom putu ka amerikanizaciji globalne popularne kulture. Ali da li je 11. septembar sve to promijenio? Globalizaciji kao procesu je pomogla liberalizacija prekograninog prometa. Globalizacija je neminovno olakavajua mjera kojom se rad, ideje, kapital, tehnologija i profit mogu kretati preko granica sa minimalnim ueem vlade. Ova mjera liberalizacije je takoer i zamjenska mjera za sigurnost. Veliki osjeaj nesigurnosti koji je terorizam unio u ekonomiju i vladu SAD-a, dvije najvanije snage koje stoje iza globalizacije, rezultirao je ponovnom potvrdom suvereniteta od strane amerike i ostalih nacija. Bojazan da liberalni standardi pomau terorizmu potakla je SAD i lanove Evropske unije da kontroliu prekogranini promet. Napori da se teroristi sprijee u transportu svojih resursa vode ka veem nadzoru banaka i postavljanju novih mjera koje e usporiti protok kapitala. Bojazan da granice doputaju teroristima da uu u ciljane drave, vodi ka novim pravilima za graninu patrolu, regulaciji VISA kartica, te praenju stranih putnika. Nove mjere sigurnosti na aerodromima su ve podigle cijene putovanja i utjeu na profitabilnost avio industrije. Vlade pojaavaju meunarodnu saradnju da bi pratile protok informacija, ljudi i novca preko granica. Ove pojaane mjere su rezultat promjene prioriteta. Novac je sada poslije sigurnosti i u potrazi sa sigurnou, profit se rtvuje. Ako stvari nastave stajati ovako, globalizacija e nazadovati i sredstva olakavanja i ubrzavanja globalizacije e se smanjiti. Ironino je da globalni terorizam- pojava da teroristi zajedno rade za ili protiv vie nacija istovremeno- je potpomognut globalizacijom i sada je postao najvei izazov za globalizaciju. Globalni terorizam zavisi od uspjeha globalizacije. Zapravo, globalni terorizam se moe shvatiti kao aspekt globalne kulture, koji proizilazi iz globalizacije. Da li to znai da, ako elimo da suzbijemo globalni teror, moramo da ponovo oivimo levijatanski- sveobuhvatni dravni suverenitet, te ponovo izgradimo nacionalnu dravnu sigurnost? Da li moemo to sebi priutiti?

Sve napredne ekonomije u velikoj mjeri ovise o meunarodnoj trgovini. Ekonomska nezavisnost nije reverzibilna opcija. etvrtina amerike ekonomije ovisi o meunarodnoj trgovini. Sektor za informacione tehnologije u SAD-u i sve vie u Evropi sada ovisi o tehnikoj strunosti globalne radne snage, posebno iz Indije i Kine. Globalni kapital je okusio plodove globalnih profita i nee vie biti ogranien duhom Thomasa Hobbesa. Ako je meusobna zavisnost nepovratna i ako globalizacija pomogne globalnom terorizmu, da li to znai da nemamo drugog izbora, nego da ivimo sa globalnim terorizmom? U osamdesetim godinama prolog stoljea, kada su meunarodni teoretiari shvatili ogromnu mo meusobne ekonomske zavisnosti, poeli su da nagaaju ta e se desiti sa anarhistikom prirodom globalne politike, pojavom pojaane ekonomske saradnje izmeu nacija. Liberali su smatrali da e meunarodne institucije, formirane da bi se olakala globalna saradnja i upravljalo meusobnom zavisnou, pobijediti anarhiju. Meutim, realisti su se drali toga da ekonomska saradnja ne garantira sigurnost i stoga, ivjeli bismo u svijetu koji bi bio ekonomski ureen, ali politiki anarhian. Neoliberali i neorealisti su se sloili u opisu ovog stanja, kao stanja saradnje pod anarhijom. Da li emo morati ivjeti u globaliziranom svijetu zajedno sa globalnim teroristima, uivajui u plodovima saradnje i meunarodne trovine, ali takoer i sa strahom od povremenog naglog povratka politikog nasilja?