P. 1
SLIKARSTVO

SLIKARSTVO

|Views: 674|Likes:
Published by arseniii

More info:

Published by: arseniii on Oct 18, 2011
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOC, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

06/29/2013

pdf

text

original

- SLIKARSTVO - TEHNOLOGIJA I TEHNIKE - Painting - Technologies And Techniques 1.

UVOD U TEHNOLOGIJU Slikarska tehnologija govori o slikarskim materijalima, njihovim svojstvima, načinu obrade, pripremi i upotrebi. Metode i postupci nastajanja likovnog djela bili su kroz povijest vezani uz majstorske radionice. Zanatska udruženja rimskih umjetnika nazivaju se collegia. Ona kasnije prelaze u cehovska udruženja.Kako je prema legendi sveti Luka naslikao prvu ikonu- prikaz bogorodice sa djetetom, zbog čega je postao patron slikarstva i umjetnosti, prva cehovska udruženja dobivaju ime po sv. Luki. Majstorske radionice su do 14. stoljeća vodili kipari. Prvi slikar koji je postavljen na čelo majstorske radionice bio je Giotto. Rubens (16.-17. stoljeće) je imao najbolje organiziranu majstorsku radionicu u kojoj je izrada slika bila organizirana u fazama. Na renesansnim gravurama mogu se vidjeti postupci pripreme materijala i faze nastajanja umjetničkog djela, kao što su : - trvenje (ribanje) boje - pravljenje crtaćih kreda - crtanje, podslikavanje, slikanje - lakiranje (verniranje) - pozlaćivanje Izbor tehnike i metodologija rada bio je karakterističan za određenu školu. Prepoznavanje autora (majstora) slike zasniva se na analizi gradnje slike, specifičnim metodama, materijalima karakterističnim za određene radionice (škole). Oblik, veličina, ujednačenost finoće zrna pigmenata, koje su u radionicama često sami slikari pripremali, pomaže da se i na osnovu takvih analiza može suditi o majstorskim radionicama i autorima slikanog djela. Na primjer, olovno bjelilo, jedini bijeli pigment koji se koristi do 19. stoljeća, proizvodio se različitim postupkom u Italiji i Nizozemskoj zbog čega se u analizama razlikuje. Leonardo da Vinci je osnivač prve slikarske škole-akademije. U Milanu je 1494. godine osnovao školu pod nazivom ACCADEMIA VINCIANA. Vasarijeva ACCADEMIA DI DISEGNO osnovana je u Firenci 1563. godine. U 17. stoljeću, umjesto majstorskih radionica edukaciju preuzimaju akademije. Trgovina slikarskim materijalom raste. Industrijska proizvodnja slikarskih materijala započinje tek krajem 18. stoljeća. William Perkin je 1856. godine slučajno, tržeći sintetski qininsintetizirao prvu umjetnu organsku boju -mauvein. Alizarin, boja koju sadrži korijen broća, proizveden je 1868. godine sintetskim putem. Od tada su proizvedeni mnogi sintetski materijali (pigmenti, veziva, smole proizvedene procesom polimerizacije) koji su zamijenili klasične materijale. Danas umjetnik sam traži slikarsku tehniku i specifičan likovni izraz, zato mora steći teoretsko i praktično znanje i iskustvo. Tehnološki postupci gradnje slike danas su olakšani novim materijalima i modernijom tehnologijom klasičnih materijala kao i mogućnošću nabave kvalitetnih gotovih slikarskih materijala. Poznate evropske tvornice slikarskih materijala su: WINSOR & NEWTON- Engleska , PELIKAN – Njemačka, TALENS – Holandija, LEFRANC & BOURGEOIS Francuska, FABRIANO – Italija, MAIMERI – Italija, KREMER – Njemačka, FABER CASTELL – Njemačka, LUKAS – Njemačka, HOLBEIN - Holandija 1 Slika se sastoji od podloge na koju je vezivom nanesena boja. Podloga se sastoji od nositelja slike i osnove ( preparacije, grunda). NOSITELJ slike + OSNOVA (preparacija) = PODLOGA Površinu na kojoj se može slikati zovemo nositeljem slike. Stoljećima se pored zidne površine koristilo drvo, a u 16. stoljeću glavnu ulogu preuzima platno. Nositelji slike su

različite vrste papira, metali , staklo, keramika, plastične mase itd. Najranija slikana djela na neobrađenim kamenim površinama spilja u sjevernoj Španjolskoj i južnoj Francuskoj ostala su sačuvana i do danas jer su bila zaštićena od vremenskih i mehaničkih utjecaja. Želja za trajnim ukrašavanjem dovodila je do spoznaje da je potrebno pripremiti površinu za slikanje kako bi rad na njoj ostao duže sačuvan. Svi materijali podliježu promjenama zbog promjene temperature, djelovanja vlage, agresivnih plinova u zraku koji s vlagom stvaraju kiseline koje oštećuju materijale. Promjene temperature su postepene i uglavnom u području elastičnosti nositelja. Puno više djeluje različita vlažnost, i to različito na različitim materijalima. Drvo se na vlazi širi, platno se skuplja, metali korodiraju. Zbog različitog reagiranja i zaštite, potrebno je nositelje slike na adekvatan način pripremiti. Obrada površine nositelja u nekoliko slojeva zove se OSNOVA (preparacija, grund). Osnova fizički djeluje kao posrednik između nositelja i slikanog sloja i tako osigurava stabilnost sloja boje. Osnova štiti nositelja slike od vanjskih utjecaja, od veziva iz boje (naročito ulje s vremenom oštećuje nositelja slike), a ujedno omogućuje bolje i čvršće vezivanje slikanog sloja. Osnova ima i estetsku ulogu, oplemenjuje površinu nositelja i u optičkom smislu djeluje na oslikani sloj, utječe na teksturu i efekt boje na završenom djelu. Osnova se sastoji od punila (filera) i veziva. Koriste se četiri vrste veziva: tutkalo, ulje, emulzije (mješavine tutkala i ulja), a u današnje vrijeme disperzije akrilnih smola. U srednjovjekovnom slikarstvu u Italiji, kao punilo se koristio gips (tal. gesso=gips) koji je po sastavu kalcijev sulfat. U Nizozemskoj je to bila kreda koja je po sastavu kalcijev karbonat. Preparacija je bila pripremljena s tutkalom uz možda malu količinu bjelila zbog povećanja refleksije svjetla. Ova preparacija (gesso) bila je pogodna za dasku. U početku se koristila i za platno. Kako je bila nedovoljno elastična, manje je odgovarala fleksibilnom platnu. Debeli sloj ove preparacije omogućuje brušenje i poliranje kako bi se dobila glatka površina potrebna za nanošenje zlatnih listića. Bjelina podloge doprinosila je luminoznosti cijele slike. U 16. stoljeću počinju se koristiti tamne preparacije, obično crvene ili smeđe, koje zahtijevaju novu tehniku slikanja, svjetlo na tamnom umjesto tamnog na svijetloj podlozi. Boja preparacije imala je estetsku funkciju u području sjena ili polutonova koji su ostajali nepokriveni bojom ili lazurno obojeni, pa je boja preparacije utjecala na finalni izgled dijelova slike. Upotrebom platna kao nositelja slike počinje se koristiti elastičnija polu-uljena ili emulzijska preparacija. Danas se sve više koriste gotove preparacije na bazi smola disperziranih u vodi. Zbog tradicionalnih razloga često se prodaju pod nazivom gesso. 2 Podloga slike sa slojevima boje čini čvrstu cjelinusliku. PODLOGA + BOJA = SLIKA Slika 1.1 .Pojednostavljena tehnološka gradnja slike 1 - lak 2 - bojeni sloj 3 - preparacija, 4 - impregnacija 5 - nositelj slike Boja se sastoji od veziva i pigmenata. VEZIVO + PIGMENTI = BOJA Boja je sastavljena od obojenih pigmenata povezanih vezivom. Konzistencija boje potrebna za slikanje prilagođuje se dodatkom isparljivih tekućina kao što su voda, terpentin, različiti slikarski mediji. Uzajamna svojstva ovih komponenata utječu na konačni izgled slike. Veziva djeluju kao sredstva koje prenosi pigmenate na određeno mjesto na slici, povezuje ih međusobno u film i s podlogom. Veziva su specifična za svaku slikarsku tehniku. U akvarelu

je to gumiarabika, u temperi različite emulzije, u uljenoj tehnici sušivo ulje, u akriliku disperzija akrilne smole. Svojstva veziva utječu na karakter slike. Grci, Rimljani i druge drevne civilizacije koristili su vosak kao vezivo. Enkaustika je tehnika u kojoj je vosak vezivo. Pigmenti pomiješani arapskom gumom (gumiarabikom) ili tragant gumom i razrijeđeni vodom koriste se od davnih vremena za slikanje na papiru, svili, pergamentu. U srednjem vijeku koristi se jaje u tehnici jajčane tempere do 15. stoljeća, kada počinje upotreba lanenog ulja kao veziva u uljenoj tehnici. U naše doba koriste se sve više disperzije akrilne smole koje s različitim akrilnim medijima i punilima daju neograničene mogućnosti. 2. PLATNO Proizvodnja tekstila, uvjetovana primarnim čovjekovim potrebama da se zaštiti od hladnoće, datira od početaka civilizacije. Pamuk, vuna, lan, svila upotrebljavaju se još u drevnom Egiptu. U Kini se proizvodnja svile spominje 3000 godina p. n. e., a slikanje na svili koristi se od početka 7. stoljeća. U srednjem vijeku koristi se dekorativno slikanje na platnu i konačno u 16. stoljeću platno postaje nositelj štafelajne slike. Razvojem uljenog slikarstva platno postaje najčešći nositelj slike. Platno kao nositelj slike u evropskom slikarstvu ulazi u upotrebu oko 1500. godine. Pored obrađene zidne površine do tada se najviše upotrebljavalo drvo. Živa struktura platna i refleksija svjetla na samom zrnu platna omogućuje 3 igru svjetla na neravnim površinama pa platno postaje nezamjenjiv element slike, više nego drvo. Veća upotreba platna od početka 16. stoljeća objašnjava se mogućnošću upotrebe većih formata i lakše pokretljivosti platna u odnosu na drvo. Struktura, odnosno način tkanja osjetno varira s epohama i školama. Struktura je određena debljinom niti, gustoćom niti pri tkanju (prozračnošću tkanja) i vrstom veza. Za neke škole i epohe utvrđene su specifične strukture. Struktura tkanja pomaže u datiranju i lokaliziranju slike. Tekstura tkanja je određena načinom veza. Struktura određuje karakter slikane površine. Kad se platno nalazi na drvu kao nositelju slike, preparacijom se pažljivo prekriva struktura platna. Zbog raspucavanja i krivljenja drvenih dasaka, drvo se često prevlači tankim lanenim ili konopljinim platnom koje fizički odjeljuje slikani sloj od drva. Kroz povijesni razvoj slika na platnu, opisane su slike na finom lanenom platnu, kao i slike vidljive s dvije strane, oslikane na vrlo finom lanenom platnu ili na svili. Tehnika slikanja bliska je tehnici koja se koristila za bojanje tekstila za zastave. Na vrlo finom lanenom tkanju slikalo se tutkalnim bojama na slabim ili nikakvim preperacijama. Zbog plijesni i ljuskanja slike su jako propale. Čisto laneno tkanje fine strukture koristilo se do pojave gustog kosog tkanja paralelnih dijagonalnih linija koje je tipično za venecijansko slikarstvo 16. stoljeća, a posebno s teksturom kao riblja kost (često je bilo upotrebljeno čvršće konopljino tkanje). Izrazito neravna struktura ovih tkanja korištena je za pastozno slikanje na obojenim preparacijama. Da bi površina dobila posebnu strukturu koristili su talijanski slikari 17. stoljeća platna tkana vrlo labavo (tkanja labavih čvorova) na koja su preparaturu nanosili slikarskom lopaticom. Premazana površina dobivala je strukturu koja je opisana kao “popločavanje” -podna struktura. Struktura je zavisila od recepta ateljea kojim se ističe zrno koje daje prepletanje niti. Ova vrsta podloge sreće se i u 18. i 19. stoljeću kod slikara na sjeveru Evrope. Kod mnogih slika slikanih na takvoj podlozi uočene su male pukotine uz niti zbog rada podloge. Preparacija se često odvaja ostavljajući male kvadratne rupe koje odgovaraju prostoru između niti. Deblji materijal su posebno tražili i njemački ekspresionisti. Koristili su i jutu koja je po kvaliteti lošiji materijal. Finija i gušća platna

koriste se od sredine 18. stoljeća. U upotrebi su platna tkana tvornički. Zbog načina predenja, gustoće i zategnutosti niti pri tkanju preparacija na njima ne leži u međuprostorima između niti, nego samo na vrhu, što često uzrokuje propadanje slikanog sloja. U 19. stoljeću počinje upotreba pamučnog platna. U novije vrijeme koriste se platna od modernih sintetičkih vlakana, kao što su poliamidi (nylon, perlon) i poliakrilonitrilna vlakna u kombinaciji s biljnim vlaknima. Odlikuju se velikom čvrstoćom, dimenzionalnom stabilnošću, otpornošću na svjetlo, kemikalije, vodu, plijesni i insekte. 2. 1. VRSTE TKANJA PREMA NAČINU VEZA Tkanine se sastoje od dva sustava niti međusobno isprepletenih pod pravim kutom po pravilima veza. Uzdužne niti su osnova, a poprečne niti su potka. Predenjem najmanje tri vlakanca nastaje nit, a končanjem dvije ili više niti konac (pređa). Predenje je uvijanje vlasastih vlakana malih duljina uz istodobno istezanje u niti vrlo velike duljine, određene čvrstoće, rastezljivosti, elastičnosti, što ovisi o vrsti i uvijenosti vlakana. 1 - vlakno 2 - jednonitna pređa 3 - dvonitna pređa 4 - četveronitna pređa 5 - šesteronitna pređa Slika 2.1 Šesteronitna pređa (konac) 4 Najgušća tkanja dobivaju se iz čvrsto predenih niti čiste i odabrane lanene, konopljine a danas i pamučne pređe dugih vlakanaca jednostavnim prepletom niti potke i osnove. 2.1.1. Platneni vez Platneni vez ili ukršteni preplet je najstariji i osnovni način veza koji se sastoji u pravilnom prepletanju jedne niti osnove i jedne niti potke. Ovaj vez daje mirnu, karakteristično zrnastu teksturu, jednaku na licu i naličju platna. Ovaj način veza s velikim brojem prepleta izvrsno prima i veže preparaciju i daje čvrstu i stabilnu podlogu. Varijante ovog veza su: Panama vez (rimsko tkanje) koji nastaje prepletanjem dviju niti osnove i dviju niti potke. Zbog manjeg broja prepleta platno je glađe, a zrno tkanja šire i rjeđe. Zrnčasti vez nastaje prepletanjem niti osnove, koje se sastoje iz dvije niti tijesno povezane jedna uz drugu, s nitima potke koje su sastavljene od jedne niti. Može biti i obrnuto. Kod ovakvog načina veza platno se nejednolično steže i isteže. Jedrovina je jako čvrsto tkanje, veće debljine. Niti osnove i potke nisu jednonitne, nego su složene od više niti (3,4 i više) čvrsto smotanih u jednu. Poznata je lanena i konopljina jedrovina. Slika 2.2 Ukršteni preplet na različitim vrstama lanenog platna 2.1.2. Dijagonalni vez- keper vez Keper vez nastaje kad niti osnove i potke pri prepletu čine pravilne preskoke pa nastaje gusto koso tkanje paralelnih dijagonalnih linija kod kojeg lice i naličje platna imaju različitu teksturu. Ako se pravilno izmjenjuju nizovi uzlaznog i silaznog dijagonalnog veza nastaje tekstura koja izgleda kao riblja kost . Platna tkana ovim vezom imaju čvršću i grublju površinsku teksturu zbog koje su pogodna za slike većih dimenzija. 5 Slika 2.3 Vrste veza: platneni vez-1 i 2( zrnčasti vez), keper vez-3 U dobrom slikarskom platnu zrno ima oblik malih jastučića koje čine niti osnove. Današnja strojna tvornička platna često su “sitasta” (rijetko tkana). Kod njih niti osnove podižu pri prepletu deblje ali mlohavije niti potke koje čine četvrtasto zrno. Takvo zrno pri slikanju kistom struže i nanos nije jednoličan. Sitasta tkanja uzrokuju pojavu “zvjezdica” na tutkaljenom i prepariranom platnu.

2.2. STARENJE PLATNA Sve vrste biljnih vlakana građene su od celuloze. Osim celuloze biljna vlakna sadrže i lignin u drvenastim sastojcima vlakana, vosak, škrob, šećer, bjelančevine. Sve primjese, osim voska, negativno utječu na trajnost platna. Preradom, češljanjem i ispiranjem uklanjaju se drvenasti sastojci kao i prirodne ljepljive materije. Time se povećava kvaliteta platna. Celuloza je po sastavu polisaharid (ugljikohidrat) formule (C6H10O5)n u kojoj su molekule D-glukoze (ostaci molekula) povezane u lance koji čine molekulu celuloze. Jedna molekula sadrži od 6000 do 12000 jedinica /C6H10O5, ostataka glukoze/. Lanci su u celuloznim vlaknima paralelno razmješteni i povezani vodikovim vezama što celuloznim vlaknima daje posebnu čvrstoću. Celuloza ima svojstvo higroskopnosti, upija i otpušta vlagu i prilagođuje je vlazi okoline. Količina vlage u vlaknu u standardnoj atmosferi (relativna vlažnost zraka 65%, a temperatura 200C) različita je za različite vrste vlakana, npr. pamuk 8,5%, lan oko 12%, poliamidna vlakna 4,5%. Primanjem vlage vlakna postaju deblja (bubre), ali se skraćuju i platno se skuplja. Poznato nam je kako je teško odvezati vlažan uzao. Otpuštanjem vlage vlakna se izdužuju, a time i platno. Širenje i skupljanje izaziva u nitima napetost odnosno “rad”. Kao i svaka organska tvar platno pod utjecajem vlage trune i raspada se. Više propada kad sadrži više drvenastih materija. Platno starenjem postaje manje elastično (manje pružno). Do umora i starenja tkanja dolazi zbog neprekidnog mijenjanja napetosti uzrokovane istezanjem i utezanjem. Celuloza biljnim vlaknima daje svojstvo izgaranja. Celulozna vlakna lako izgaraju i daju vrlo slab miris sličan zapaljenom papiru. Svila je po sastavu bjelančevina, brzo se ugasi ostavljajući sitne kuglice uz neugodan miris sličan zapaljenom perju. Sintetsko vlakno gori jakim plamenom, tali se i pretvara u smolu. 2.2.1. Raspad celuloznih vlakana Uzrokovan je oksidacijom celuloze, djelovanjem kiselina, razvojem mikroorganizama (bakterija i plijesni). Bakterije razaraju celulozu u lužnatoj sredini, a plijesni u kiseloj. I jednima i drugima treba vlaga. Mikroorganizmi u vlazi napadaju i vezivo. Najpodložniji su djelovanju mikroorganizama: tutkalo, kazeinska tempera, jajčana tempera, emulziona tempera, ulje, damar, mastiks, kolofonij i sintetičke smole. Mikroorganizmi najčešće napadaju sliku na platnu s poleđine i penetriraju u svaki sloj slike. U vlažnom okruženju tutkalo i platno počinju bubriti i idealna su sredina za razvoj gljivica koje uništavaju vezivo u preparaciji i slojevima boje. Slojevi postaju porozni, manje elastični, osjetljivi na promjenu vlage, mijenjaju boju. Molekula celuloze je polisaharid u kojoj su ostaci molekula glukoze povezani vezom (-C-O-C-) koja nastaje prilikom povezivanja molekula glukoze uz oslobađanje vode. Suprotan proces je hidroliza koja se dešava u kiseloj sredini uz prisustvo vodikovih iona H+. Ova eterska veza puca, platno postaje krto i lako se raspada. Kiselinski 6 oštećena celuloza naziva se hidroceluloza. Hidroceluloza se sastoji od smjese više ili manje hidrolitički razgrađene celuloze. Svaki ostatak glukoze u molekuli celuloze ima primarnu alkoholnu grupu -CH2OH koja se može oksidirati u karboksilnu grupu -COOH (karakterističnu za organske kiseline) iz koje se oslobađa vodikov ion H+ koji izaziva raspad molekula celuloze. Oksidacija je brža u prisustvu tragova metala, posebno željeza, koji djeluju kao katalizatori u procesu raspadanja, ili sikativa (spojevi kobalta, mangana, olova) koji daju perokside koji su činitelji oksidacije. Oksidacijom celuloze nastaje oksiceluloza koja pokazuje smanjenu čvrstoću. Pored atmosferskog kisika, oksidacijski utjecaj ima i elektromagnetsko zračenje vidljivog i

ultraljubičastog dijela spektra koje dovodi do fotooksidacije. Dok kisik ulazi (penetrira) u sve dijelove slike, UV i vidljivo svjetlo djeluju na vanjskoj površini. Platno se od foto-oksidacije može zaštititi UV filtrima. Raspadom celuloze tkanina postaje trošna, tamni, gubi elastičnost i otpornost, sve više puca. Debele i guste niti pokazuju veću otpornost. Miješana platna su slabija i manje otporna. Prašina apsorbira vlagu i pospješuje raspad tkanine i boje. Impasto nanosi na kojima se prašina više taloži naročito su izloženi propadanju. Naročito ulje starenjem štetno djeluje na platno. Ulje se suši godinu i više, a starenjem zbog umrežavanja molekula postaje krto. Slobodne masne kiseline iz ulja dovode do razgradnje celuloze. Vlakna koja su u dodiru s uljem postaju krta i tamna. Raspadaju se sama od sebe. Laneno platno je najotpornije na utjecaj ulja. Što platno sadrži više drvenastih sastojaka to je manje otporno. Nepročišćena ulja, ulja dobivena toplim prešanjem i sporo sušiva ulja više oštećuju platno. Ako je platno impregniranjem i prepariranjem dobro zaštićeno od direktnog kontakta s uljem, trajan je nosilac slike što dokazuju i platna starih majstora stara nekoliko stotina godina. O u prisustvu metala ubrzan je raspad cel.vlakana(lijevo) ; staro platno podliježe raspadu pod utjecajem ulja 2.2.2. Ponašanje tekstilnih nositelja Kod velikih slika na platnu može se vidjeti da se za vlažnog vremena opuste (olabave), a kad je suho vrijeme s manjom relativnom vlažnošću zraka napnu se (nategnu). Pripremljeno kao nosilac slike, platno se ponaša drugačije nego kad nije obrađeno. Sama činjenica da je nategnuto na okvir i često u vlažnim uvjetima, kao i slabljenje niti zbog brušenja čvorova koji na vlazi bubre, mijenja njegovu snagu reagiranja. Slikani sloj praktično je neosjetljiv na vlažnost za razliku od platna koje je jako osjetljivo. Dok se platno djelovanjem vlage steže (tvorničko platno steže se više po dužini), osnova se rasteže jer je sastavljena od tvari koje na vlazi bubre kao što su tutkalo, kreda, bolus. Ispitivanja su pokazala da se neobrađeno platno porastom relativne vlažnosti od 20-95% utegne za oko 6.5%, dok se platno impregnirano tutkalom (zbog bubrenja tutkala) isteže za 1.5-5%. Preparacija i bojeni sloj čine masu, tvrđu i manje elastičnu od platna, lomljivu i izloženu 7 promjenama napona. Ova nepodudarnost svojstava zbog različite elastičnosti i higroskopnosti uzrok je brojnim oštećenjima na slici zbog gubljenjem snage ljepljivosti između slojeva slike. Pravilnom pripremom platna za nositelja slike povećava se trajnost platna. Impregniranjem tutkalom (tutkaljenjem) smanjuje se utjecaj vlage na platno, bolje je prihvaćanje preparacije (osnove), a istovremeno se smanjuje oksidiranje tkanja (uzrokovano i djelovanjem ulja ako je bilo korišteno u preparaciji ili sloju boje). Pravilnim natezanjem platna, tutkaljenjem toplom tutkalnom otopinom (ne mlakom) da se tutkalo ukotvi u strukturu platna, pravilnim prepariranjem, ova se suprotna ponašanja platna i osnove smanjuju. Stabilnost se povećava odležavanjem prepariranog platna najmanje godinu dana prije slikanja. Mjere za usporavanje neizbježnog procesa starenja sastoje se u osiguravanju što povoljnijih i ravnomjernijih klimatskih uvjeta, za platno 180C i 50-60 % relativne vlažnosti. Treba izbjegavati vlažne zidove na kojima su slike obješene, kao i nepropusne zidove na kojima se može pojaviti kondenzirana vlaga. Prepariranom platnu više šteti vrućina nego hladnoća. Za vrućeg vremena vlakna se istegnu i platno poveća površinu. S druge strane preparacija i premazi boje se stežu. Zbog ovih suprotnih ponašanja dolazi do napetosti i pucanja materijala. 2.3. VRSTE TEKSTILNIH VLAKANA Tekstilna vlakna se razlikuju po građi i svojstvima. Vlakna pamuka Vlakna lana Vlakna vune Vlakna

svile Slika 2.5 Izgled tekstilnih vlakana pod mikroskopom Lan Dobiva se iz stabljike lana, biljke iz porodice Linum (lat. Linum usitatissimum). Dužina lanenih vlakanaca je 40-70 cm. Preradom se odvajaju duga lanena vlakanca od kratkih. Vlakance lana je građeno od 10-20 stanica koje imaju oblik prizme, a dužinu 2-4 cm. Stanice u vlaknu su međusobno povezane koljenicama. U sredini vlakanca je kanal. Pri upredanju novog vlakna u nit nastaju zadebljanja karakteristična za lan. Niti lana su okrugle, nikada nisu spljoštene kao kod pamuka. Laneno vlakno je vrlo tanko, relativno mekano i elastično. Glavni sastojak lanenog vlakna je celuloza zbog koje je platno higroskopno. U normalnim okolnostima sadrži 12% vlage. Primanjem vlage vlakna postaju deblja, kraća i čvršća. Otpuštanjem vlage istežu se i postaju duža. Laneno platno je najelastičnije i najbolje podnosi “rad platna”. Najfinije vrste lanenog platna su svijetle srebrnastožute boje. Najčešće je zelenosive boje. 8 Konoplja Konoplja (lat. Canabis sativa) je dvodomna biljka. Muška konoplja bjelica daje mekše i elastičnije vlakno od ženske konoplje crnice. Stanice koje izgrađuju konopljino vlakno su višekutnog oblika. Kanal u sredini vlakna je širok i iznosi trećinu presjeka. Konopljino vlakno je duže (1,5-2 m), drvenastije i dlakavije od lanenog. Konopljino platno je zato čvršće, izdržljivije, ali manje elastično. Najkvalitetnije konopljino platno je srebrnastosive boje, zelenožute boje je srednje kvalitete, a smeđe vrste su najlošije. Poznata je talijanska konoplja iz Bologne svijetlosive boje i sivozelena iz Ferrare. Tkana keper vezom, ova konopljina tkanja su čvršća od lanenih zbog čega su im Venecijanci davali prednost pred lanenim tkanjem. Juta Dobiva se iz stabljike biljke jutovac (lat. Corchorus capsularis) koja uspijeva u vlažnim tropskim krajevima Indije.Duljina vlakana je 2-3 m, a osim celuloze sadrži dosta lignina pa je vlakno drvenasto, tvrdo, puno dlačica i hrapavo. Nije elastično, brzo se istroši i raspada. Platna srebrnaste boje su najkvalitetnija jer su najmekanija. Žute i smeđe vrste su lošije kvalitete. Djelovanjem svjetlosti juta tamni, postaje smeđe boje, lako se raspada. Pamuk Pamuk se dobiva iz sjemenskih dlačica biljke pamučike (lat. Gossipium). Po sastavu je skoro čista celuloza. Dužina sjemenskih dlačica iznosi 2050 mm, a sastoje se samo od jedne stanice, spljoštene i svrdlasto zavijene. Boja pamuka je svijetložućkasta ili bijela. Izbjeljuju se pamučna vlakna, a ne platno jer bijeljenjem platno postaje manje elastično. Pamuk nema dovoljnu elastičnost. Kad se istegne, ostaje labavo, zato se ne preparira preparacijama koje sadrže vodenu otopinu tutkala. Nakon sušenja se istegne više nego preparacija pa dolazi do pucanja preparacije. Koristi se za manje formate. Danas se na inozemnom tržištu mogu nabaviti kvalitetna i čvrsta pamučna platna. Kod miješanih tkanja osnova se sastoji od niti lana ili konoplje, a niti pamuka čine potku, ili obratno. Zbog nejednakog stezanja i rastezanja može doći do pucanja preparacije pa ovakva tkanja nisu pouzdani nositelji slike. Svila Svileno vlakno je proizvod dudovog svilca koji se hrani lišćem duda (bijele murve), a omotava se i do 1000 metara dugom niti slijepljenom sericinom koji se otapa u vrućoj vodi. Vrlo je glatko i elastično. Po sastavu je bjelančevina fibroin pa izgaranjem daje miris sličan zapaljenom perju. U evropskom slikarstvu se rijetko koristi. svilena pređa sirovi lan u rolama 9

2.4. OKVIRI Zbog nedovoljne čvrstoće i stabilnosti platno se uvijek mora nategnuti i pričvrstiti na drveni okvir. Do 18. stoljeća okviri su pravljeni od četiriju letvice preklopljenih na krajevima i spojenih čavlima. Napetost platna koja s vremenom slabi nije se mogla podešavati pa su uvedeni u upotrebu klinasti okviri. Okvir je građen na principu utora i čepa. Čep jedne letvice ulazi u utor druge, a u male usječke pri čepu i utoru ulažu se drveni klinovi. Zabijanjem klinova letvice se razmiču, napetost platna se povećava, a klinovi održavaju čvrstoću kutnog sklopa. Da platno ne bi nalijegalo na okvir za vrijeme pripreme (tutkaljenja, brušenja i prepariranja) i trajanja slike, letvice se na licu stanjuju za 3-4 mm ili se koristi zaobljeni okrajak koji se naziva istak. Vanjski i unutarnji bridovi moraju biti zaobljeni da ne oštete platno. Kod okvira većih dimenzija, sa stranicama dužim od 1 m, zbog veće čvrstoće okvira koristi se puna debljina letvica pa se istak pravi posebno i spaja na vanjske bridove letvica. Letvice su od mekanog, odležanog, dozrelog drva, pravilnih godova (jelovo ili omorikino drvo je najčešće). Sve četiri okvirne letvice trebaju biti rezane iz iste daske da jednako “rade”. Drveni klinovi se prave od tvrdih vrsta drva (orahovo, hrastovo, bukovo drvo). Klinovi trebaju biti pravilno uloženi. Klin hipotenuzom treba ležati na unutarnjem bridu priležeće letvice kako bi mogao prenijeti silu na čep letvice, potisnuti ga iz utora i razmaknuti letvice. Slika 2.6 Polaganje drvenih klinova u okvir (pravilno); kliješta za napinjanje platna 2.4.1. Francuski klinasti okvir Horizontalne letvice na krajevima imaju čepove, a vertikalne utore. Spojeni okvir na licu ima dijagonalan spoj od 45O, a na naličju okvira spoj je pravokutan. Francuski okvir je idealan za okvire s letvicama do 70 cm dužine. Slika 2.7 Ugaoni sklop francuskog okvira (izgled s lica i naličja) 2.4.2. Patentni klinasti okvir 10 Koristi se za srednje formate do 1 m. Letvice se prave industrijski, a svaka letvica ima na svom kraju utor i čep u koje ulazi čep i utor priležeće letvice. Spoj letvica na licu i naličju okvira čini kut od 450. Kod okvira s dužinom letvica do 1 m potrebna je središnja letvica koja će spriječiti uvijanje napetog okvira. Tutkaljenjem dolazi do napetosti u platnu koju okvir mora izdržati. Širina i debljina letvi ovisi o dimenzijama okvira. Slika 2.8 Ugaoni sklop patentnog okvira (1-čep, 2-utor, 3-usječci za klinove, 4-istak) 2.4.3. Dvojni klinasti okvir Daje još čvršći okvirni sklop koji se sastoji od dvostrukog čepa i utora. Pogodan je za okvire većih dimenzija. Zbog stabilnosti kod ovih okvira potrebne su dvije ukrštene pomoćne letvice ili pomoćne letvice svakih 70 cm u oba smjera. Slika 2.9 Ugaoni sklop dvojnog klinastog okvira Dimenzije okvirnih letvi (prema V. Hudolinu) Dužina duže okvirne letve /cm Širina letve /cm Debljina letve /cm do 60 4,0 do 4,5 2,2 od 60 do 100 4,5 do 7,0 2,2 od 100 do 160 7,0 do 9,0 2,5 od 160 i više 12,0 do 16,0 2,5 do 3,2 Na slici 2. 10 vidi se značaj pravilno odabranih dimenzija okvirnih letvi zbog skupljanja platna nakon tutkaljenja Nedovoljno široke i debele letve okvira ne mogu izdržati napetosti zbog skupljanja platna nakon sušenja tutkala. Okvir će se izvitoperiti. Impregnacija platna disperznim premazom dovodi do manjeg zatezanja platna. 11 Slika 2. 10 Ravni i izvitopereni okvir nakon obrade platna Suvremeni okviri sa metalnom pomičnom konstrukcijom, bez klinova 2.4.4. Napinjanje platna na okvir

Platno za slikanje najčešće ima gramaturu 300-400 g/m2. Močenjem platna u vodi potrebno je ukloniti apreturu s platna. Napinje se suho platno. Mjerenjem dijagonala treba prekontrolirati jesu li okvirne letvice spojene pod pravim kutom. Spoj letvi se učvrsti kako se prilikom napinjanja platna okvir ne bi deformirao. Klinovi u ovoj fazi nisu u funkciji pa se vade, a ulažu se kad je platno pripremljeno. Platno se reže tako da sa svake strane okvira ostane 3-3,5 cm za prijevoj. Slika 2. 11 Faze napinjanja platna na okvir Za natezanje (napinjanje) platna koriste se tapetarski čavlići dugi oko 2 cm. Ne smiju se koristiti čavlići koji rđaju. Danas se za napinjanje platna češće koristi pištolj. Slika 2. 12 Otvoreni i prekriveni ugaoni prijevoj platna Pri napinjanju platna na okvir treba postići da platno bude jednolično napeto, a niti osnove i potke trebaju biti paralelne s okvirnim letvama. Platno ne smije biti previše napeto da se ne pocijepa. Treba imati na umu da se tutkaljenjem i prepariranjem platno još zateže. 12 2.4.4. Sheme napinjanja platna na okvir Najčešće se koristi unakrsno napinjanje platna. Platno se učvrsti po sredini letvi provizornim čavlićima (ne do kraja zakucanim radi moguće korekcije). Na udaljenosti 3-4 cm (ovisno o veličini okvira) s lijeve i desne strane provizornog čavlića zakucavaju se čavlići po shemi. Udaljenost čavlića je 4- 8 cm ovisno o veličini okvira. Slika 2. 13 Sheme faza napinjanja platna Pri napinjanju platna treba paziti da čavlići leže na istim nitima osnove i potke. Prijevoj platna se prilikom napinjanja zateže iz sredine platna ali istovremeno i prema kraju letve. pobakreni čavlići širokom glavom kliješta za napinjanje platna 2.5. IMPREGNIRANJE PLATNA Poslije natezanja platna na okvir, platno se impregnira (prožima, natapa) najčešće otopinom životinjskog tutkala zbog čega se postupak naziva i tutkaljenje. Tutkaljenjem se niti platna zaštićuju od djelovanja veziva koje prodire iz boje ili preparacije (ulje u direkrnom kontaktu s platnom najviše oštećuje platno). Sloj tutkala mora biti zatvoren i gust, u obliku tanke elastične membrane kako bi štitio niti platna. Tutkalo učvršćuje platno i smanjuje utjecaj vlage na platno jer se na vlazi ponaša suprotno od platna. Dodatkom alauna (stipse) ili formalina tutkalo postaje manje osjetljivo na vlagu. 13 Za tutkaljenje se koristi topla tutkalna otopina koncentracije 6-7% koja se nanosi ujednačenim potezima, najčešće samo u jednom nanosu. Zagrijana tutkalna otopina (ne više od 500C) zbog niže viskoznosti penetrira u niti platna, prožima ih i štiti od utjecaja veziva iz boje i preparacije. Da tutkalo ne bi potpuno namočilo niti platna i previše ih nakon sušenja ukrutilo, platno se može prethodno navlažiti hladnom vodom. Kad se stegne, na još mokro platno spužvom se nanosi vruća (oko 500C) otopina kvalitetnog kožnog tutkala nešto jače koncentracije (oko 9%). Nanose se tri ukrštena nanosa jedan odmah iza drugog. Niti platna prema naličju primaju sve manje tutkala jer se tutkalo razrjeđuje vodom koju platno sadrži. Na licu platna stvara se čvrsto ukotvljen i zatvoren sloj tutkala koji prema naličju postaje sve slabiji pa se platno manje ukruti, zadržava elastičnost, a na licu je dovoljno zaštićeno. Za 1 m2 lanenog platna potrebno je 200-250 ml tople tutkalne otopine. Hladno tutkaljenje prevlači platno tankim zaštitnim slojem i onemogućava prodiranje preparacije na naličje platna. Platno na ovaj način ostaje elastičnije nego kod toplog tutkaljenja. Tutkali se 5 - 5,5 % želiranim tutkalom koje se dobiva odležavanjem tople tutkalne otopine na hladnom mjestu. Želirano tutkalo nanosi se kružnim potezima četkom od konjske strune. Prilikom nanošenja često se pojavi pjena koja nestaje sama

od sebe. Najbolje je dio želirane mase staviti na sredinu i kružnim potezima ići prema kraju. Platno se nanošenjem uteže, a prema svjetlu se vide neobrađene površine. Nakon utezanja platna i nanošenja drugog nanosa, zaobljenim plastičnim ili gumenim ravnalom uklanja se višak i tutkalo utiskuje u očice platna. Višak tutkala koji se pojavio na poleđini platna, unutarnjim bridovima okvira i središnjih letvi treba vlažnom krpom očistiti i isprati. Na preparaciji bi se ovaj propust manifestirao u obliku plikova. Kod platna grublje strukture laganim brušenjem treba ukloniti završetke vlakana i drvenaste dlačice koji se nakon tutkaljenja podignu da pod opipom platno ne bi strugalo. Zadebljanja (čvorovi) se pažljivo odrežu žiletom. Ako je tutkaljenje bilo nepažljivo ili nepotpuno, na “sitastim tkanjima” često se na nezatvorenim i neprekrivenim očicama pojavljuju “zvjezdice” koje se najčešće ni preparacijom ne mogu ispuniti. 2.5.1. Tutkalo Tutkalo je protein (bjelančevina, polipeptid) vlaknaste strukture kod kojeg su paralelni proteinski lanci povezani vodikovim vezama. Osnovna materija iz koje se tutkalo proizvodi je bjelančevina kolagen. Kolagen je sastavni dio kože, tetiva i organskog dijela kostiju. Netopljiv je u vodi, raskuhavanjem se razlaže u glutin. Sve vrste životinjskih tutkala nazivaju se glutinska ljepila. Tutkalo u hladnoj vodi bubri, a u nabubrenom stanju lako se otapa u vrućoj vodi i stvara koloidnu otopinu koja ima svojstvo ljepljivosti. Otopina tutkala hlađenjem prelazi u gel koji se otapa zagrijavanjem na 30-500C. Koristi se kao topla otopina koja stvara čvrsti film prelaskom u gel i isparavanjem vode uz veliko skupljanje. Tutkalo se na sobnoj temperaturi otapa u dimetilformamidu. Životinjska tutkala proizvode se iz otpadaka životinjskih koža i kostiju pa razlikujemo kožna i koštana tutkala. Koštano tutkalo se dobiva iskuhavanjem mljevenih odmaštenih kostiju. Brže bubri, lakše se otapa, tvrđe i brže lijepi od kožnog tutkala pa se više koristi kao ljepilo u drvnoj industriji (danas je zamijenjeno disperzivnim ljepilimadrvofix). Kožna tutkala se dobivaju iz štavljene kože. Elastičnija su pa se više koriste u slikarskoj struci. Cijenjeno je zečje tutkalo koje se dobiva iskuhavanjem zečjih kožica, a posebno francuski proizvodi “colle Totin” i “colle de lapin extra”. Odlikuju se elastičnošću i uvijek istom kvalitetom. Najčistije je tutkalo želatina, posebno jestiva želatina. Po sastavu je skoro čisti glutin, ima najveću snagu ljepljivosti i vezivanja. Kad se koristi umjesto tutkala zbog jače snage vezivanja mora se malo smanjiti koncentracija želatine. Riblje tutkalo (lat. ichtyocolla) je osušeni mjehur nekih vrsta riba (jesetre). Poznat je astrahanski riblji mjehur. U nabubrenom stanju se otapa u alkoholu pa se koristi za pripremu fiksativa. Zbog visoke cijene koriste ga samo restauratori. 14 Tutkalo dolazi u trgovinu u obliku ploča, zrnaca, krupice, ljuski. Priprema se tako da u manjoj količini vode bubri nekoliko sati (ovisno o kvaliteti i veličini zrnaca). Nabubreno tutkalo otapa se na vodenoj kupelji na temperaturi 50- 600C u preostaloj količini vode. Ne smije se otapati direktno na vatri jer bi moglo doći do gubitka vezivne snage tutkala. Tutkalo je higroskopno, djelovanjem vlage bubri i otapa se. U vlažnoj atmosferi gljivice i plijesni napadaju i razaraju tutkalo. Od djelovanja plijesni može se zaštititi dodatkom živinog klorida, HgCl2, fenola itd. Brzo se razgrađuje u kiselom i lužnatom mediju (3 > pH >9), kao i djelovanjem enzima. Trajnost tutkalnog nanosa, netopljivost i otpornost u vlažnoj sredini povećavaju se dodatkom alauna (stipse) koji je po sastavu kalijev-aluminijev sulfat, u količini od 10% u odnosu na količinu suhog tutkala. Formalin se koristi za špricanje osušenog

tutkalnog sloja. Tutkalo se štavi i postaje netopljivo u vodi. Upotrebljava se 5% otopina formalina koja se dobije rijeđenjem običnog formalina s šest dijelova vode. Tutkalo postaje netopljivo i reakcijom s taninom koji je sastojak drva pa se koristilo za konsolidaciju drva. Priprema tutkalne otopine: Za pripremu 500 ml 6%-tne otopine tutkala treba : - tutkala (5 x 6 g)..............................30 g - alauna (stipse) (10% od 30 g)........... 3g - vodom dopuniti do........................... 500 ml ili Za pripremu 100 g (100 ml) 6%-tne otopine treba 6 g tutkala, a za 500 ml 6%-tne otopine treba 5 puta više tutkala (30 g). Tutkalo se stavi u manju količinu hladne vode da bubri, nabubreno tutkalo doda se u preostalu količinu vode. Alaun se otopi u maloj količini vode i doda toploj tutkalnoj otopini koja se priprema u vodenoj kupelji. želatina u listovima – najčišće tutkalo 2.6. PREPARIRANJE PLATNA Preparacija se sastoji od veziva punila (filera) i bjelila, koji joj daju potrebnu gustoću, bjelinu, sposobnost upijanja i vezivanja boje. Punila su: kreda (šampanjska kreda, brdska kreda), gips 15 (bolonjska kreda), kaolin. Bjelila su: titanovo bjelilo, cinkovo bjelilo, litopon, olovno bjelilo. Vezivo daje specifična svojstva preparaciji, prilagođuje je tehnici slikanja i nositelju slike. Prema vezivu razlikuju se četiri vrste preparacija: tutkalno-kredna (vezivo je tutkalo), poluuljena ili emulzijska (vezivo je emulzija - mješavina hidrofilnog i hidrofobnog veziva), uljena (vezivo je ulje) i disperzna (vezivo je disperzija akrilne smole u vodi). Svaka od njih ima određene prednosti i nedostatke. Tutkalo-kredna preparacija brzo se suši, ne žuti jer nema ulja koje dovodi do tamnjenja, ali je manje elastična od ostalih preparacija. Upojna je i krta, bez dodatne obrade kojom se smanjuje upojnost, nije preporučljiva na platnu. Uglavnom se koristi na dasci. Poluuljena preparacija je zbog emulgiranog ulja manje upojna, otpornija je na djelovanje vlage i elastičnija je u odnosu na tutkalo-krednu preparaciju. Bolje je prilagođena uljenoj tehnici i platnu kao elastičnijem nositelju slike. Zbog ulja žuti i zahtijeva duže sušenje (barem 6 mjeseci). Uljena preparacija je najbolje prilagođena uljenoj tehnici, ali zbog ulja zahtijeva dugo sušenje (čak do 3 godine) kojem se uglavnom ne posvećuje dovoljna pažnja pa je tehnolozi nazivaju “otrovom uljene slike”. Veliki broj slika iz 19. stoljeća izvedenih na uljnim preparacijama brzo je počeo propadati. Razlog brzom propadanju je nedovoljno sušenje preparacije, slabo tutkaljenje i prekomjerna upotreba sikativa zbog čega platno postaje krto i raspada se. Disperzna preparacija je novijeg datuma, do sada je pokazala dobra svojstva, a njenu pravu vrijednost će pokazati njeno trajanje. Najbolje je prilagođena tehnici akrilika, ali se koristi i za druge tehnike. Elastična je i ne žuti. 2.6.1. Tutkalo-kredna preparacija Najprikladnija koncentracija tutkala za preparaciju platna je 5 - 5,5%. Otopina ove koncentracije daje tanke i jednolične nanose koji ne stežu suviše brzo. Temperatura tutkala ne smije biti veća od 450C. Ako je temperatura veća, primit će više punila pa će biti gušća, ali slabije vezana. Niža temperatura dozvoljava manje punila pa će preparacija biti tvrđe vezana. Priprema: Punilo i bjelilo se u suhom stanju dobro izmiješaju. Obično se miješa 1 dio bjelila s 2 d. punila ( 1:9 ako je čisto titanovo bijelilo) . Najbolje je smjesu punila i bjelila dodavati polako, sipanjem kroz sito, dok se na površini ne zadrži tanki sloj, što je znak da je postignuta optimalna količina. Samo od sebe, bez miješanja punilo i bjelilo će pasti na dno. Preparacija treba pola sata mirovati da izađu mjehurići zraka, a zatim se polako izmiješa i procijedi kroz gusto sito. Pri cijeđenju i nanošenju

zna se zapjeniti pa su stari slikari dodavali nekuhano, ali obrano mlijeko s još pola dijela špirita. Za nanošenje preparacije najbolja je mala savijena četka od konjske grive, a može se koristiti i široki kist ili vuneni valjak. Obično se nanose tri sloja. Nakon nanošenja prvog sloja platno se suši na zračnom mjestu. Prije stavljanja drugog nanosa, oprezno se obrusi, opraši, navlaži mokrom spužvom da ne upije vezivo iz drugog sloja i time ga oslabi. Potezi drugog sloja su ukršteni s potezima prvog. Treći nanos se nanosi nakon sušenja i laganog brušenja drugog sloja. Zadnji nanos se ne brusi jer bi preparacija postala još upojnija. Ako slikar ne voli da mu “platno pije”, upojnost se može smanjiti izoliranjem 2%-tnom otopinom želatine u poluželiranom stanju koja se nanosi mekanom spužvom da ostane vezana na površini u obliku tanke membrane. Može se koristiti i 3%-tna otopina tutkala ili otopina damar smole u lak benzinu (white spirit) u težinskom omjeru 1:6, koja se nanosi tamponom, kružnim potezima. Za slikanje uljenom bojom može se na krednu preparaciju staviti tanki sloj razrijeđene tempera boje. Talijanski slikari su te dodatne slojeve crvene, smeđe ili sivkaste tempera boje nazivali “imprimaturama”. Impresionisti slikaju na bijelom dodatnom sloju olovne bijele boje. 16 Slika 2. 14 Potrebni pribor za prepariranje Uzorak sirovog i prepariranog lana 2.6.2. Poluuljena (emulzijska) preparacija (bijela) Kod ove preparacije bitno je da se miješanjem postigne stabilna emulzija koja joj daje svojstvo dobrog oslikavanja, vezivanja i prihvaćanja naročito emulzijskih i uljnih premaza. Ona zbog ulja žuti pa se treba sušiti izložena svjetlu. Laneno ulje se može zamijeniti lanenim štand-uljem (ulje ugušćeno polimerizacijom), koje manje žuti. Priprema: U emajlirani lonac stavlja se 2 vol. dijela krede i 1 vol. dio bjelila ( ili manje ,ovisi o snazi bjelila). Uz stalno miješanje dodaje se postupno 5%-tne otopine tutkala tako da se dobije jednolično gusta masa, kojoj se uz miješanje dodaje do 1/2 vol. dijela lanenog firnisa ili, još bolje, lanenog štand-ulja koje se prethodno razrijedi s rektificiranim terpentinom u količini od 1/4 težine štand ulja. Može se dodati 1-2 kapi sikativa (kobalt-naftenata). Dodavanjem ulja masa postaje gusta i žilava. Ako postane teška za miješanje, opustit će se dodavanjem nekoliko kapi tutkalne otopine. Važan je postupak emulgiranja koji zahtijeva stalno miješanje uz polagano dodavanje ulja, koje se mora emulgirati prije dodavanja nove količine. Masa postaje jednolično glatka, blagog voštanog sjaja. Dodavanjem tutkalne otopine (2-3 vol. dijela) ona postaje tekuća. Premazi moraju biti tako tanki da je boja platna gotovo providna. Uvijek je bolje staviti jedan tanji nanos žitkije preparacije više, nego jedan nanos gušće preparacije manje. Preparacija se nanosi topla (stoji u vodenoj kupelji) u tri ukrštena nanosa, kao i tutkalo-kredna. Ako previše upija, može se izolirati, kao i tutkalo-kredna preparacija. Stabilnost emulzije treba ispitati jer je tutkalo slabi zaštitni koloid i ne daje uvijek stabilnu emulziju s uljem i pored intenzivnog miješanja. Proba stabilnosti emulzije vrši se kapanjem 2-3 kapi preparacije u čašu hladne vode. Nakon miješanja na površini vode se ne smije pojaviti tanki uljeni sloj. Ako se ulje ipak pojavi, stabilnost emulzije se može popraviti dodavanjem žumanjka koji se izmiješa s malim dijelom preparacije i doda ostatku. Postoje i drugi recepti za pripremu poluuljene preparacije. Dodavanjem žumanjka kao stabilizatora emulzije tutkalnoj otopini, kredi, bjelilu i ulju također nastaje poluuljena preparacija, koja se zbog žumanjka naziva tamperapreparacija. 2.6.3. Uljena preparacija Uljena preparacija se izvodi na brižno impregniraom platnu da ulje ne bi prošlo kroz sloj tutkala koji štiti niti platna. Platno koje nije dobro izolirano upija ulje i kroz kratko vrijeme postaje krto i lako se raspada.

smole i drugih primjesa. Papiri od krpa su bolji. ručno proizvedeni papiri manje podliježu utjecaju vlage i trajniji su. Papir se prilikom napinjanja i obrade steže više nego platno. zatim se navlaži i druga strana.2. Zračni mjehurići sušenjem preparacije pucaju i ostavljaju sitne rupice. do 9. U okviru većih dimenzija potrebna je središnja letva kako bi se spriječilo izvijanje okvira pri stezanju papira. Prva tvornica papira u Evropi počinje s radom u Italiji 1276. stručno se nazivaju gvaš preparacije (franc. U Egiptu je papirus bio u širokoj upotrebi od oko 2000 godina p. Evropljani su konačno savladali vještinu izrade papira naučivši je od muslimana oko 1200. tvrdo vezane preparacije.4. Staro je pravilo “slično sa sličnim”. 3. godinetvornica Fabriano. prašine i čađe koje apsorbiraju agense iz zraka i doprinose propadanju platna. ali je otrovno. PAPIR 19 Prethodnik papira. a upotreba papira za pisanje datira od 2.1.5-3 m dužine. punilima. Pažnju treba obratiti na dobro zalijepljene uglove. ali i vodikovim vezama između molekula celuloze. datira od 1846. s vremenom postaje staklasto tvrda pa se slojevi boje ponekad ljušte. Ovako pripremljena preparacija je matiranog sjaja. prejako izolirana ili previše masna (kod uljene preparacije). ako je preparacija jače upojna. premaz tutkalom. debljine. povoljne gustoće i upojnosti. pa se dobije natron celuloza ili sulfit celuloza. posebno za umjetničke svrhe. Rupičavost sloja preparacije. konoplje ili pamuka.1-0.2). Kroz otvorene očice preparacija izlazi na naličje platna. konoplje. 2. 30% lignina. zaštita naličja može se izvesti i pomoću lesonitnih ploča pričvršćenih vijcima na okvir 3. 2. u Uzbekistan.Uljena preparacija je najsličnija slojevima uljene boje. 18 2. U odnosu na strojno proizvedene papire. Papir se suši u vodoravnom položaju do sljedećeg dana. Naneseni sloj vode mora se upiti kroz 15 minuta. Prelazi se na drugu dužu letvu pa na kraće letve okvira. Cinkov oksid je izrazito krt pa se sam ne koristi. duda (kineski papiri). Priprema: Kao bjelilo najbolja je mješavina istih količina olovnog i cinkovog bjelila. PAPIR KAO NOSITELJ SLIKE Papir spada u grupu lakih i elastičnih nositelja slike.7. sušile na suncu i polirale pomoću školjke. nego je bolje što svjetliji. Malo upija vezivo boje pa se na njoj ugodno slika. Sušenjem se papir skuplja i napinje. ). Ako je dobro obrađen može biti dobar nositelj za skice i manje studije. Suvremena proizvodnja papira u kojoj je drvo glavna sirovina. Osim celuloze. godine kad je proizveden prvi papir iz drvne celuloze. Gramatura papira je 100-300 g/m2. GESSO ACRYLIC -Talens. Zbog velike količine ulja. Danas se uljena preparacija malo koristi. često je suviše masna. 3. posebno kad se nanosi u debljim slojevima. 3. vezivo i punilo bubre što dovodi do istezanja u smjeru dužine i širine papira pa se papir nabora. Papir ne smije biti promočen. Napinjanje papira na dasku . prešale. koji su na kraju procesa zagrijani. koja se manifestira kao igličasti ubodi na preparaciji. Laneno ulje bi trebalo biti malo ugušćeno (prosunčano) i razrijeđeno terpentinom u omjeru: 1 dio terpentina i 3 dijela ulja. Boja pri slikanju kliže kao po staklastom sloju. Papir se reže za 8-10 cm više za prijevoj sa svake strane okvira. zato se koristi čvrsti jači okvir. ručno proizvedeni papiri iz otpadaka lana. Čak i tvornički preparirana platna s uljenom preparacijom često su premaštena pa slabije vežu nanose uljene boje.8. Pulpa je papirna masa dobivena od različitih sirovina. Olovno bjelilo daje izvrsnu plastičnost. celulozna vlakna se isprepliću. Ako se zvjezdice pojave i uz brižno tutkaljenje. stoljeća. Obojenost preparacije može se postići dodatkom obojenog sloja koji se nanosi na bijelu preparaciju. tamni i žuti. Ti su papiri ručno proizvedeni od otpadaka lana. Ako preparacija ne upije vodu ili se ne može namočiti ni trljanjem s vodom.po sastavu je metilceluloza. Pulpi se dodaje vezivo koje sprječava upijanje i razlijevanje boje i punila koja popunjavaju mikroskopski sitne međuprostore između celuloznih vlakana. Prema holandskoj tvornici “Talens” (iako to više nije mjerodavno zbog različitog pripremanja boje) namaz kobaltno plave uljene boje desetak dana se izloži sunčevoj svjetlosti. godine. širine letvi 10. Svoju vještinu proizvodnje papira čuvali su tajnom više od 700 godina. Papir na vlazi bubri.6. Prolazom između valjaka.3 mm. 2. može biti uzrokovana prevrućom preparacijom. Već su Rembrandt. Zvjezdice na tutkalnom sloju nastaju na rijetko tkanim “sitastim tkanjima” nakon nepažljivog tutkaljenja. Dobro izvedena preparacija mora umjereno upijati vezivo da bi se čvrsto vezala s bojanim slojevima slike. Obojeni pigment ili smjesu pigmenata treba u istom vezivu preko noći namočiti i namočenog u dosta tekućem stanju polako dodavati bijeloj preparaciji. Deblji papiri koriste se za nositelje slike. gouache). kosti ili kamena. Zrno tkanja nakon prepariranja mora ostati uočljivo i “živo”. titanovo bjelilo je previše inertno. Danas se najviše koristi lijepljenje čvrstog papira na poleđinu okvira ili čvrsti okvir s napetom gazom koji je uložen u žlijeb na unutarnjem rubu letvica okvira. Obojene preparacije Obojene. Gradnja slike je najkvalitetnija kad se koriste premazi na bazi istih ili srodnih veziva.6. Pri normalnim uvjetima ovo je zadovoljavajuća zaštita. Kroz povijest slikarstva koristile su se voštanosmolne smjese. Disperzivna preparacija 17 Vezivo u ovoj preparaciji je disperzija akrilne smole u vodi.2. Lijepljenje počinje nanošenjem ljepila na poleđinu duže letve i priležeći prijevoj papira. Otkriće papira pripisuje se Kinezima nekoliko stoljeća prije nove ere. Proba upojnosti preparacije: 1. Boje na njoj ne matiraju. ZAŠTITA PLATNA S NALIČJA Platno treba zaštititi i s naličja od djelovanja blage. Papirna vlakanca pod mikroskopom detalji sita za papir sa vodenim pečatom Sušenjem se celulozna vlakna dobro vezuju uz pomoć dodataka. pjenjenjem preparacije ili upotrebom porozne krede koja nije namakanjem otpustila zračne mjehuriće. konoplje. po kojemu je papir i dobio ime. za proizvodnju lošijih vrsta papira služi i drvenjača. Platno bi trebalo odležati na svjetlu barem još godinu dana. šelakom ili nekom drugom smolom. nategnuti na okvir. Za napinjanje papira koristi se čvrsti drveni okvir i do 150 cm širine. Na nekim Tizianovim platnima naličje je obrađeno gustom tutkalno-krednom preparacijom. pamuka. Posebno pažljivo treba postupati s papirom koji ima drvenjače jer se jačim vlaženjem lako raspada. Preparacija se može pripremiti s akrilnom emulzijom koja se razrijedi vodom i pomiješa s bjelilom u omjeru: akrilna emulzija voda bjelilo i punilo (filer) za temperu 1 3 4 za ulje 1 2 3 Akrilna preparacija je najbolja za akrilik tehniku. Papirna masa na pokretnim sitima postepeno gubi vodu. Strana papira koja će se obrađivati okrene se prema gore i spužvom navlaži paralelnim potezima. Biljka papirus je samoniklo uspijevala u dolini Nila. 2%-tna otopina želatine pojačana dodatkom jajčane tempere kao vezivo radi bržeg sušenja ili sloj razrijeđene uljene boje. Dobre vrste strojno 20 proizvedenih papira dobivaju se miješanjem celuloze drva i krpa lana. koja se naziva akrilna emulzija. Na tržištu se nalazi dosta kvalitetnih domaćih (KARBON. 2. premaštena je i vrlo slabe upojnosti. 4. 3. GREŠKE KOD PREPARACIJA 1. Raspucavanje i ljuštenje slojeva preparacije može biti posljedica prejakog tutkaljenja. Prožimanjem dodacima (vezivom. a širina 150 . je papirus. kad je uveden papir. konoplje ili pamuka. Rubens.n. One manje reflektiraju svjetlo od bijelih preparacije pa ton ne smije biti taman. gramature i kvalitete površine.12 cm.200 cm. Koristio se za različite svrhe. Odrežu se sva četiri ugla papira u dijagonalnom smjeru. pigmentima) papirna masa se učvršćuje i formira u list papira određene širine. ali pokazuje dobra svojstva s temperom i uljem. primanjem vlage vraća mu se fleksibilnost. Po gramaturi spada u polukartone (150-250 g/m2). Poznato je da odležavanjem svaka preparacija sazrijeva i postaje kvalitetnija podloga slike. zbijaju i povezuju. preparaciji se viskozitet poveća hlađenjem pa će nanošenjem ispuniti otvorene očice koje je tutkalo proželo i zaštitilo. Današnji papiri proizvode se strojno. čiji su papiri i danas među najkvalitetnijima. sumpornih plinova iz zraka koji s vlagom daju kiseline. Tanki sloj sirovog lanenog ulja na preparaciji mora se upiti za 5 sati. Papir se pažljivo okrene. Prije slikanja se previše masna i neupojna preparacija može odmastiti (opostiti) trljanjem čistom krpom namočenom čistim apotekarskim benzinom ili alkoholom dok ne nestane masni sloj.e. Boja je osjetljiva na jače upijanje veziva zbog čega puca (nastaju krakelire). zamijenjena je dobro izvedenom poluuljenom preparacijom. kemiceluloze. Čvrst je i žilav.Zagreb) i inozemnih preparacija: (GESSO POLIMER Talens. ili velike količine sredstava za štavljenje zbog čega ne dolazi do čvrstog povezivanja slojeva. Na papir se postavi okvir. a kao sirovina se koristi celuloza drva. Celuloza se odjeljuje od ostalih sastojaka kemijskom preradom drva. Sirovine za najkvalitetnije vrste papira su lanene. sušenjem se skuplja i uteže pa se može. Klizanje boje nastaje kad je preparacija prejako tutkaljena. Stabljika biljke papirus rezala se u trake koje su se poprečno slagale.1. stoljeća. koja se dobiva brušenjem drva u vodi koja otplavljuje masu drvnih vlakanaca. reverzibilno ljepilo. bambusa (japan papir). tonirane preparacije. preparirati veća površina i rezati na potrebne formate.Lefranc itd. LIQUITEX GESSO. i drugi poznati slikari koristili papir za djela manjih formata. Karakteristike ručno proizvedenog papira su nejednaki i istanjeni rubovi kao i specifična struktura koja ovisi o vrsti sita na kojem se pulpa cijedi i prešanjem formira u list papira (slika 3. PROIZVODNJA PAPIRA Drvo sadrži oko 50% celuloze. Nastavlja se pritiskom na prijevoj suhom krpom od sredine prema krajevima bez zatezanja prijevoja. pamuka. Cijenjeni su. Kvaliteta papira ovisi o čistoći celuloze i dužini celuloznih vlakanaca. Papirus je preživio tisuće godina u suhoj atmosferi Egipta. Najčešće se koristi natron papir (nije bijeljen pa ima smeđu boju). ali i skuplji. pravilno okrenut prema papiru (istak ili zaobljeni krajevi okvira okrenu se prema papiru) i lijepi ljepilom topljivim u vodi (glutolin. Veća površina zbog zrnate teksture omogućuje i čvršće povezivanje boje s podlogom. ako je dovoljno čvrst. sve dok neki kineski proizvođači papira nisu bili zarobljeni od strane muslimana i odvedeni u Samarkand. raskuhavanjem s natrijevim hidroksidom ili kalcijevim hidrogensulfitom. Preparacija ne smije prekriti strukturu platna. Debljina strojno proizvedenog papira je obično od 0. konopljine i pamučne krpe ili vlakana lana. u vodi bubri i prelazi u viskoznu bezbojnu masu koja nije pokvarljiva). Gubitkom vlage papirus postaje krt. Celulozna vlakna.5. Često se koristi razrijeđena jajčana tempera. može se napeti na okvir kao i platno. 3. Napinjanje papira na okvir Celuloza papiru daje svojstvo higroskopnosti. 2. 2.

Kad je papir oslikan.4. rižinih vlakanaca u kojoj su. Mg(HCO3)2. brušenjem površine dobiva se baršunasta struktura.ljepenka ili lesonit. Papir se može pomoću prijevoja zalijepiti na lesonit ploču. Oni s vlagom stvaraju kiseline. lanenih ili konopljinih vlakana. naročito kad je mlaka ostaje vezana na površini kao staklasto tvrdi sloj na kojemu će preparacija biti slabo vezana. Poleđina papira i karton premažu se ljepilom i lijepe postepenim spuštanjem papira uz lagano pritiskanj da se istisnu zračni mjehurići i postigne dobro spajanje. Prozračnost i intenzitet boje pojačava grubo zrnata površina papira.2.5 x 69.Uvodić: U hvarskoj luci. U bijeloj ljepenci punilo je mrtvi gips pa je poroznija i krtija od ostalih. 2 Fabriano papiri za akvarel Slika 3. Najlošije vezivo je kolofonij u obliku smolnog sapuna kojemu se dodaju aluminijevi spojevi da se smola istaloži (koagulira) na vlaknima. U boljim vrstama papira veziva su škrob. Papiri za akvarel najčešće pripadaju kartonima gramature 200-600 g/m2. Da ne dođe do krivljenja kartona kašira se i poleđina ( “kontrakaš”) papirom iste gramature koji je kraći 2-3 cm sa svake strane. kako bi spriječio razvoj "biblioteka" u drugim zemljama-to je primoralo korisnike papirusa da nađu alternativni materijal. Vezivo je najčešće tutkalo. Hladno prešani papiri su grublji. 23 Paus papir je poluprozirni bezdrvni papir natopljen sušivim uljem koje jednako lomi svjetlo kao i papirna vlakanca. U prostoru s relativnom vlagom ispod 40% papir postaje krt. dudovih. tutkalo. ovaca. U papiru dobivenom iz drva prisutan je i lignin koji doprinosi kiselosti papira zbog aromatskih spojeva koji imaju -OH grupu vezanu na benzenovu jezgru (fenoli). 3 Ručna proizvodnja papira u Japanu 3. Impregniranje papira Za tutkaljenje papira bolje je koristiti otopinu tutkala niže koncentracije. Minimalnim dodatkom glicerina postiže se veća elastičnost. zatim se koža tretirala vapnom. Kaširanje papira Oslikana strana papira okrene se prema dolje.8 cm 3. 22 Kiselost papira (acidifikacija papira) uklanja se neutralizacijom papira vapnenom vodom Ca(OH)2 koja ima pH iznad 12. Papir od drvne celuloze. Vodeni znak pokazuje pravu stranu papira (slika 3. i sušenje ulja s ciljem da se postigne odgovarajuća elastičnost. . a zatim kašira (lijepi) na čvrstu podlogu kao što je karton. postaje manje elastičan jer se i molekule celuloze razgrađuju. Grafički papiri moraju imati svojstvo dobrog upijanja vlage pa imaju malu količinu veziva (škrob ili dekstrin češće nego tutkalo). Sljedeća faza bilo je brušenje pomoću vulkanskog pijeska i glačanje uz pomoć kosti ili glatkim kamenom. više na gornjoj strani zbog upojnosti grafičke boje. p. Da ljepenka ostane ravna i zaštićena od utjecaja vlage. 3. Obrađeni papir se odreže i objesi da odleži prije slikanja. Impregniraju se obje strane i bridovi. Papir za gvaš je obično toniran. Za uklanjanje kiselosti može se koristiti i barijev hidroksid ili magnezijev hidrogen. 49. Pergament se izrađivao preradom tankih koža najčešće mladih životinja: koza. dekstrin. A. Često se papir i površinski tutkali kako bi se spriječilo razlijevanje boje. kao kod akvarel papira.g. elastičnost i dimenzionalnu stabilnost. lijepi ljepljivom trakom (pik papir) i pusti da se osuši. Jača tutkalna otopina. jedan od faraona iz dinastije Ptolemejevića zabranio je izvoz papirusa iz Egipta.) glatki. Ploča se prekrije papirom i optereti dok se ne osuši. Danas se često koristi disperzna preparacija koja se kupuje gotova. U akvarel tehnici bjelina papira na nekim mjestima ostaje netaknuta ili zbog lazurnosti tehnike prosijava kroz slojeve boje. Ljepenka većeg formata se savija i krivi.2). 3. Zbog dubljeg prodiranja bolje je koristiti 4 . bezdrvni papir. Bolje vrste ljepenke lijepljene su tutkalom ili kazeinom. Obrada ljepenke Za tutkaljenje se koristi 7-8% topla tutkalna otopina.n. ili tutkalo-kredna preparacija koja se priprema s 4-5%-tnom otopinom tutkala. zbog jednakih napetosti u materijalu. a najkvalitetnija ljepenka proizvodi se od lanenih i konopljinih otpadaka. Na uglovima se papir izreže dijagonalno. polegne na crtaću dasku nešto većih dimenzija od papira. Drugi sloj preparacije može se nanijeti 2-3 sata nakon prvog sloja. LJEPENKA Ljepenka je kao nositelj slike uvedena u 18.n. 21 3. Prethodno je dobro drugi sloj lagano obrusiti i navlažiti. Čista celuloza lana i pamuka je stabilna ako nije izložena djelovanju vlage. a lošije vrste vodenim staklom ili smolnim ljepilom. Ako vanjski listovi nisu dobro zalijepljeni. Umjesto satiniranja. sive ili smeđe boje. često se označava kao H.Prema drugom tumačenju-oko 200. što je četvrtina normalnog formata. Prijevoji se zalijepe na karton. Japan papir ima specifičnu upojnost i strukturu od finih svilenih. Koriste se tonirani crtaći papiri. Naročito su cijenjeni ručno proizvedeni papiri od lanenih krpa. koji dovode do hidrolize celuloze. stoljeću. ali toplu (40-450C) da bolje penetrira u papir i učvrsti ga. magaraca pa i zmija. Papir žuti. tempera. Zalijepljeni papir se optereti. Zadnja faza bila je natapanje ispeglane kože u ulju.p. U sivoj i smeđoj ljepenci punilo je glina. Ljepenka ima gramaturu veću od 600 g/m2. Drugi premaz tutkala nanosi se ukrštenim potezima s prvim premazom čim se prvi premaz tutkala malo upije. Satinirani papir prolazom između zagrijanih valjaka dobiva veću glatkoću i sjaj. Površinski tutkaljen papir ne smije se savijati jer bi sloj tutkala ispucao. kao što se vidi na slici 3. -hladno prešani papiri su zrnate strukture ( polu hrapavi i hrapavi). Lako se oksidira u obojene (žuto do smeđe) spojeve i kisele produkte. Prema površinskoj obradi papiri mogu biti: -vruće prešani (hot pressed paper.e .2. položi u tacnu s vodom da se natopi. derivati celuloze topivi u vodi (metilceluloza). Mnogi od njih imaju vodeni znak koji je utisnut. koje uzrokuju kiselost papira i njegovo daljnje propadanje. Slika 3. Dolazi u veličini 70x100 cm. Aluminijev ion Al3+ hidrolizira i daje vodikove ione koji uzrokuju razgradnju celuloze. Kao pouzdani nositelj slike koristi se ljepenka veličine do 35 x 50 cm. Uvjeti za čuvanje papira su temperatura oko 200C i relativna vlaga od 55-60%. Cijepanje molekula celuloze uzrokovano je oksidacijom kisikom iz zraka koja je potpomognuta djelovanjem vidljivog svjetla i UV zračenjem (fotooksidacija) zbog čega dolazi do pucanja molekula celuloze i gubitka elastičnosti i mehaničke otpornosti..2. Papir za pastel mora imati grubo zrnatu strukturu pa često sadrži punilo naneseno na jednu stranu papira prilikom proizvodnje. Relativna vlaga iznad 70% omogućuje razvoj plijesni i mikroorganizama. vidljiva grublja bambusova ili deblja svilena vlakanca što ih čini specifičnim. Najbolje je koristiti ljepilo na bazi istog ili sličnog veziva koje je i u papiru. a boja bi zbog veće upojnosti dobila zagasitiji ton. 24 Sirovine za proizvodnju ljepenke su neobrađena drvna celuloza. akvarel papir finijeg zrna. Tutkalo se nanosi mekanom prirodnom spužvom u dva premaza. kalcijev karbonat uklanja kiselost jer prelazi u CO2 i vodu.5%-tna vruću otopinu tutkala. škrob daje veću upojnost i manju elastičnost. Prepariranje papira Uljena preparacija se ne koristi na papiru. U različitim tehnikama koriste se papiri koji moraju udovoljiti zahtjevima određene tehnike. Sa svake strane se odreže više papira za prijevoj. celulozna vlakna se razgrađuju i postaju krta pa papir propada. skida se s ploče. Kao punilo se koristi i do 40% krede. na tržište dolazi bijele. H+ (aq) + OH. Visoko kvalitetni papir proizvodi se od celuloze drva koja je oslobođena lignina.Slika 3. slama.p.e) izumio pergament kada plantaže papirusa više nisu mogle podmiriti potražnju za papirom. nastaju plikovi prilikom tutkaljenja. PERGAMENT Legenda kaže da je kralj Eumen II od Pergama (197. 3.7. slični su ručno proizvedenim papirima. oksidacijom i u kiselom mediju.5.3. Ljepilom se prijevoj zalijepi na poleđinu lesonit ploče. Veziva sprječavaju upijanje i razlijevanje boje (filtar papir ne sadrži vezivo). Što je pergament bio tanji to je bio cijenjeniji. postaje krt. Ovisno o vrsti punila. Nakon vađenja se ocijedi. a razlikuje se većom ili manjom prozirnošću od ostale površine papira. Sušenjem se papir nateže.2.2. porozniji. Nedostaci ljepenke Često listovi papira u ljepenci nisu dobro zalijepljeni pa se pri tutkaljenju znaju ljuštiti (kalati) na rubovima. 1929. Kaširani papir se opet mora zaštititi papirom i opteretiti da se dobro zalijepi. Ljepenku je najbolje preparirati emulzijskom preparcijom u kojoj je koncentracija tutkala 5.3. 1 Napinjanje papira na dasku Papir se navlaži spužvom ili se. teladi.. plijesni i insekata. ulje / ljepenka. ali i grublje zrnati lakši kartoni. kod debljih japan papira.karbonat. koji se precipitira (taloži) na i između celuloznih vlakana. Papir dobiven od krpa ili prirodnih vlakana biljaka je zbog toga kvalitetniji i trajniji. vlakna postaju kraća.e.3. Za slikanje se odrezani i odležani papir pričvrsti na čvrstu podlogu -lesonit ploču (vlaknatica) ljepljivom trakom (pik papir na kojem je ljepilo dekstrin).6. Celulozna vlakna daju papiru mehaničke osobine.n.4. Već je i temperatura od 250C kritična za papir. a time i manje elastična. Depilirana koža napinjala se na drvene okvire i postupno sušila.P. Crtaće tehnike ugljenom. Vezivo je i u ovim papirima najčešće tutkalo. Nanose se 3-4 tanja nanosa mekanom ocijeđenom četkom. Ca(OH)2 (aq) + CO2 (g) = CaCO3 (s) + H2O (l) U uvjetima novo nastale kiselosti. koja se nanosi u dva nanosa.4.158. S oguljenih životinjskih koža odstranila se dlaka. Veziva se papiru dodaju da bolje povežu celulozna vlakna. preparira se na licu. Proizvedeni su od najfinijih sirovina. Djelovanjem topline proces starenja i propadanja papira se ubrzava. gubi otpornost na savijanje. Papiri u slikarskim tehnikama Prema načinu proizvodnje papiri mogu biti ručno ili strojno proizvedeni.(aq) = H2O (l) Višak kalcijevog hidroksida s CO2 iz zraka prelazi u kalcijev karbonat CaCO3.5%. Djela na papiru čuvaju se u mapama zaštićena od svjetlosti ili u prostoru s umjerenom rasvjetom. Propadanje papira uzrokuju oksidi sumpora i dušika koji nastaju izgaranjem različitih goriva. kredom ili krejonom zahtijevaju papir fino zrnate strukture. 3. velike dimenzionalne stabilnosti i smanjene upojnosti. Mokre tehnike crtanja – crtež tušem. Cijepanjem molekula celuloze u celuloznim vlaknima. zbog uklanjanja drvenastih materija kemijskom preradom drva. Proizvodi se lijepljenjem i prešanjem više tanjih listova papira ili lijevanjem i valjanjem do 5 mm debelog sloja papirne pulpe. Treći sloj se nanosi sljedeći dan.. naličju i rubovima. Suši se nekoliko mjeseci. Proces izrade bio je vrlo jednostavan. Propadanje papira Glavni sastojak papira je celuloza. lavirani crtežzahtijevaju papir glatke strukture.g. oko 4%.

sadržaj vlage pada ispod točke zasićenja vlakana. “rad” dasaka dobivenih različitim presjecima drva U radijalnom smjeru više se skuplja. Najkvalitetniji dio drva je onaj koji se proteže 130 cm od zemlje do 130 cm ispod krošnje. godovi su tanki i drvo relativno gusto. Za nositelja slike nisu prikladne jer se krive zbog nejednakog upijanja i otpuštanja vlage na lijevoj i desnoj strani. daske su lijepili i obrađivali. Celuloza je uzrok bubrenju i skupljanju. Najčešće se koristi drvo koje je karakteristično za određeno područje. Lignin čini drvo drvom. 4-okorak. Cennino Cennini piše da daske za nositelje slike treba prethodno kuhati u vodi ili izlagati vodenim parama da bi se uklonili (“izlužili”) hidrofilni sastojci. orah u južnoj Francuskoj.kora 5 . kestena.2. trajnije i mirnije. lignin i manje količine smole.srž (jedrac) 6 . koji je izgrađen od mlađih i svjetlijih 26 godova. Svaka od njih pored prednosti ima i nedostatke koje treba pravilnom pripremom svesti na najmanju mjeru. Svaka vrsta drva ima karakterističnu građu vidljivu golim okom ili pod mikroskopom. 1. Čim se posiječe. Drvena daska se koristi kao nositelj štafelajne slike više od 4000 godina. tzv.5%.liko i kambij 4 . Najprije 29 odlazi slobodna voda iz šupljina. jablan i bukvu karakterizira difuzna poroznost. drvo je mekše i sadrži više vode. a drvo postalo stabilnije. 3 Radijalni presjek drva 4. Daske dobivene presjecima drva trebaju se sušiti na zraku i nekoliko godina da bi se postotak vlage smanjio na 12-15%. “radu drva”. Nisu složene u pravilne redove. Bjelogorična stabla u prosjeku u sebi sadrže oko 79 – 100% vlage u usporedbi s umjetno osušenim drvetom. Tablica 1. Kora je mrtvo tkivo. Osim masivne drvene daske. Kod stabala crnogorice vidljive su sitne pore presječenih smolnih kanala koji teku paralelno s osi stabla. Sadržaj vlage odnosno vlaga stabla predstavlja onu vrijednost koju nazivamo vodom u stablu. Drvo se suši prema unutrašnjosti. 4. PRESJECI DRVA Drvo je materijal nehomogene strukture koja se najbolje vidi na presjecima drva. danas se koriste drvene ploče dobivene lijepljenjem i prešanjem različitih proizvoda drva. Nakon višegodišnjeg sušenja na zraku. Leonardo da Vinci je često koristio orah. 5-svježe rezana daska srednjica.bjeljika (bijelj) 7 . O pripremi drva ovisi i kasnija kvaliteta drva kao nositelja slike.1. Drvo se najmanje skuplja u pravcu osi stabla i to 0. krivljenju i pucanju drva. s širokim godovima. ali se ne skuplja. Daska srčanica i njoj priležeće dvije daske srednjice su kvalitetni nositelji slike. na normalnim okolnostima (200C i 65% relativne vlage) oko 12%. Sušenjem drva pri konstantnim uvjetima. 4. manje “rade” od masivne drvene daske. Zbog puno otpada. b) u ortogonalnoj projekciji Kod četinjara (crnogorice) je građa jednostavna. Lignin je manje ili više amorfna tvar koja ima ulogu ljepila. kemiceluloze. radijalni presjek se koristi samo za posebne svrhe. kad više ne raste u visinu. ). 510% (slika 4. polakše upija vlagu pa ga i gljivice manje napadaju. stoljeću. Zbog jednostavnosti građe na presjeku su pravilno porozni. s nešto smolnih kanala. 5 Stanica drva u presjeku: a) u kosoj projekciji. Živo drvo je puno vode (drvni sok) koja varira s gustoćom drva. Godovi im leže okomito na širinu daske pa se ne krive. Prve ikone u Sredozemlju javljaju se u 6. Na drvenim daskama slikali su i majstori sjeverne renesanse. Lijeva strana je uvijek mekša. 3-5%. iako i tada polovina njegove težine otpada na vodu. u uvjetima normalne vlažnosti drvo zadržava uvijek određenu količinu vode. 4 Skupljanje drva. Stanice drva imaju fiziološku i mehaničku funkciju. u širini daske skupljanje je najjače. eteričnih ulja. Lignin povezuje strukturne jedinice sastavljene od celuloze u čvrstu drvenu masu. šećera. U Italiji se najviše koristila topola. lipu. Što je bočnica dalje od srca više se krivi. Stanice drva su duguljastog oblika i idu u smjeru rasta drva (osim poprečnog parenhima 28 koji izgrađuje sržne trakove). čak i danas. koje je neotporni dio drva pa ga treba ukloniti. trijeslovina (tanina) i mineralnih tvari. brže i ranije otpušta vlagu. Svježe posječeno crnogorično stablo – za razliku od bjelogoričnih ili lisnatih stabala – u prosjeku sadrži oko 55 – 70% vode u usporedbi s tehnički (umjetno) osušenim drvetom. kao najmlađi ali živi dio odvodi asimilate od krošnje prema korijenu. pa se i jače skuplja. svojstvo da upija i otpušta vlagu ovisno o vlažnosti okoline. 3. a imaju zadaću da bjeljiku opskrbljuju hranjivim sastojcima. Slika 4. 1 Poprečni presjek drva Na poprečnom. drvo se počinje sušiti.sržni traci 3 . svjetliji dio goda i jesenski tvrđi i tamniji dio. a dobivene daske slijepiti. Sastav drva SASTA DRVA LISTAČE ČETINJARI Celuloza 50 % 50 % Kemiceluloze 26 % 23 % Lignin 24 % 27 % 4. To su celulozne materije kraćih molekula od celuloze. Ovisno o klimi i brzini rasta varira količina pojedinih tkiva (proljetnog i jesenskog drva). Spojevi koji izgrađuju drvo su: celuloza. širine oko 25 cm i debljine do 6 cm. 1 . Struktura drva Drvo se sastoji od drvne tvari i šupljina koje postoje u svim vrstama drva. Holandski slikari su koristili isprane hrastove daske starih brodskih podova ili daske dna pivskih bačava. “desnu stranu” i prema kori okrenutu “lijevu stranu”. Na pojasu bjeljike vide se sržni traci. Najčešće su duljine 4m. Dozrelo drvo ima veću otpornost i čvrstoću.25 Pergament je u Evropi bio najzastupljeniji materijal za pisanje dok nije otkrivena tajna proizvodnje papira oko 1200. Zbog unakrsnog lijepljenja često su “mirnije”. Slika 4. Pri sušenju dolazi do stezanja drva. što izaziva uvijanje daske na toj strani. godine.. 2 Tangencijalni presjek drva (1-srčanica. Bjelogorica spada u tvrđe vrste drva. Godovi su godišnji prirast drva. četinjari 120-150%. Tako topola može sadržavati 200% vlage. Središnji.4). Drvo listača (bjelogorice) ima složeniju građu u kojoj su zastupljene sve stanice drva. središte stabla. dolazi do skupljanja koje se nastavlja dok drvo ne izgubi svu vlagu. 3-bočnice. Kambijev sloj stvara drvno staničje. lipa u Njemačkoj. FIZIČKA SVOJSTVA DRVA Drvo se siječe kad je potpuno dozrelo. DRVENI NOSITELJI Drvo spada u čvršće i teže nositelje slike. Grci su najvrjednije radove na drvu skupljali u pinakotekama. Liko.1. kod nekih vrsta tamniji dio (zbog fizioloških i kemijskih promjena dolazi do tamnjenja kod hrasta. a hrast i bukva 8090%. Nobelova nagrada. Sržni traci nisu uočljivi. tj. čelnom presjeku vidi se srce. Ovu ćemo vrijednost . Sržni traci se protežu radijalno od srži prema kori. Kad ispari slobodna voda drvo sadrži između 25 i 30% vlage (točka zasićenja vlakana). Celuloza izgrađuje stanice drva. orah srednje kolutičasto. Celuloza drvu daje svojstvo higroskopnost. Vlaga Vlaga je u drvu definirana kao postotak vode u odnosu na težinu suhe drvene tvari. 27 Slika 4.2. Ako rastu brzo prevladava proljetno drvo. Što je gustoća drva manja. Drvo se siječe zimi kad sadrži najmanje drvnih sokova. Na svakom godu razlikuje se proljetni mekši. Zbog nehomogene strukture svi dijelovi drva ne upijaju jednaku količinu vlage. Kad rastu sporo na velikim visinama. Kad iz staničnih stijenki počne isparavati vezana voda. provodno tkivo ili sudove i rezervno tkivo ili parenhin. bora). Crnogorica spada u mekše vrste drva. 2. Voda odlazi difuzijom ili kapilarnošću u poprečnom i uzdužnom pravcu. Kemiceluloze su sporedne strukturne komponente. U prostoru s centralnim grijanjem ono iznosi 6-8%. Imaju određene zone pora koje se vide na presjeku po kojima se razlikuju: hrast je kolutičasto porozan. Odlikuju se markantnošću godova. poneki veoma važni dokumenti ispisuju se na pergamentu zbog njegove trajnosti i izuzetne čvrstoće ( Versajski ugovor. Oko srži prostire se pojas bjeljike. 6-osušena daska) Kod svake daske bočnice razlikujemo unutarnju stranu okrenutu prema srcu stabla.godovi Slika 4.srce 2 . Isparavanjem slobodne vode drvo gubi na težini. Faiyumski portreti su rađeni na dasci. drvo dobiva ravnotežni sadržaj vlage u određenim uvjetima temperature i vlažnosti. srž ili jedrac je najčvršći i najotporniji pojas gustog drva. manje gusto. Dijele se na potporno tkivo ili vlakna.1-0. Slika 4. Srednjovjekovno slikarstvo rađeno je na dasci. Kvaliteta bočnica prema kori je sve lošija. jedva su vidljivi. koje u toku rasta raspucava. Zbog higroskopnosti. u Nizozemskoj hrast. To su najkvalitetnije daske za nositelja slike. Radijalni presjek Daske dobivene radijalnim rezom nazivaju se blistače. Od toga na jezgru drveta otpada količina od oko 35 – 50%. 2srednjice. Pri tome treba reći da se ukupni sadržaj vlage mijenja s obzirom na vrstu stabla kao i stanište odnosno uvjete okoliša u kojima se stablo razvija. Ispod točke zasićenja drvo zbog higroskopnosti gubi ili prima vlagu. U smjeru tetiva. sastavljena je uglavnom od sudova koji se nižu u relativno pravilnim radijalnim nizovima. Ipak. Svježe posječena stabla nekad nazivamo i ''zelenim drvetom'' a to je donekle i opravdano jer takvo stablo sadrži otprilike jednak udio vlage u sebi kao i još ne posječeno stablo. Godovi nisu markantni. Tangencijalni (tetivni) presjek Daske dobivene ovim presjekom nazivaju se bočnice.

9 130. Te učestale promjene dimenzija nazivamo “rad drva”. Za vrijeme procesa skupljanja određene hidroksilne grupe (-OH) se vremenom povežu i ne mogu ponovno apsorbirati vodu. 1. VRSTE DRVENIH PLOČA 4. Tablica 2 Srednja kontrakcija za promjenu relativne vlažnosti od 1% Vrste drva Tangencijalni pravac Radijalni pravac Porozno drvo ( svijetla drva. Daska će se manje kriviti ako joj širina ida u radijalnom smjeru. Samo su srčanica i njoj priležeće dvije daske srednjice pouzdani nositelji. zbog promjene vlažnosti. (15. Velike razlike u specifičnoj gustoći pojedinih vrsta stabala temelje se upravo na ukupnom udjelu su stanične supstance drveta i unutarnjih pora (šupljina) u stablu. porozni hrast i bukva ) 0. priprema i obrada te nedostatke moraju svesti na najmanju mjeru.0. vlaga u drvu padne do 6 ili 7%. 0. Širenje drva je širenje materije drva.3. Neobrađena strana sušenjem se skuplja znatno više pa se ploča krivi. makro snimke nekih poroznijih i manje poroznih vrsta drva 4. Kisik i vlaga su im potrebni za rast. crvena ili smeđa trulež. Neobrađena daska reagira na promjene vlage s obje strane podjednako.93 Bukva 0. Drvo napadnuto crvotočinom ima manju mehaničku otpornost. ( 0 C ) 10 20 30 40 50 60 70 90 100 Voda ( g/m3 ) 9. 0. postaju naglašene kad se krivljenje poveća.4% 0. Prethodno se smola ukloni osapunjenjem s potašom (kalij karbonat) ili se otopi pomoću otapala. a napadaju je i razni insekti. stranu srca sa stranom srca (slika 4. 3% 0. Larve kukaca su glavni neprijatelji drva. Drvo sa sadržajem vlage ispod 18-20% praktično nije nikada napadnuto od gljiva. sadržaj vlage u drvu bi teoretski porastao opet na 16-17%.0 597. Jako je značajna pri konzervaciji muzejskih predmeta.4. 1. Količinu vode u supstanci drveta moguće je stoga izračunati prema formuli kako slijedi: drvo se mjeri u svježem stanju (kad još uvijek sadrži vlagu u sebi mu) a zatim se mjeri i u (tehnički) osušenom stanju.. stare drvene ploče stvaraju neku vrstu opne koja je prepreka za vlagu. više se skuplja i širi.označiti slovom u i izražavamo je u postocima. četinjari.0.10% . Gusto drvo. Prodiranje vlage u šupljine nema nikakvog utjecaja.30…. neobrađeno i obrađeno drvo. Kao posljedica toga.14 Kad bismo isušeno drvo tako prešali da u njemu ne ostane niti jedna praznina ili šupljina dogodilo bi se sljedeće: prešana drvena supstanca različitih vrsta stabala imala bi jednaku specifičnu gustoću. Tablica 3 Temp. stranu kore sa stranom kore. Izražava se brojem grama vodene pare u m3 vlažnog zraka. Zbog manje gustoće drva manje se i skupljaju. Kod tangencijalnog reza širina isječene daske ide u tangencijalnom pravcu.2.3% . a debljina u tangencijalnom. a ljeti dosta vlažnoj atmosferi. koje sadrži više drvene tvari po jedinici volumena. relativna vlažnost je 50%.88 Bongossi (tropsko drvo) 0. pravci skupljanja i širenja nisu isti i nastaje odvajanje unutar slojeva. sadržaj vlage u drvu će pasti na 8%. Svaki sloj (lak. prima i otpušta vlagu. tj. Tako je jasno vidljivo da je širina prstena.3.0. Relativna vlažnost jednaka je omjeru apsolutne vlažnosti zraka prema maksimalnoj vlažnosti koju bi zrak mogao imati pri istoj temperaturi. Vlaga drveta =Vlažno drvo (mu) – Masa suhog drveta (mo)/Masa suhog drveta (mo)x 100 U praksi su promjene sadržaja vlage u drvu relativno velike. drvo napadnuto insektima izgled raznih vrsta drva 4. · Specifična gustoća (g/cm3) Smreka 0. Doći će do kondenzacije vlage. 0. Suha trulež drva je rezultat djelovanja različitih gljiva koje se sastoje od dugih cjevastih stabalaca. Tutkaljena ploča suši se 2-3 dana u vodoravnom . preparacija) na površini drva teži smanjiti prijelaz vlage u drvo i iz drva. Izražava se u postocima.. lijevu stranu srednjice koja preparacijom i slojevima boje postaje određena prepreka za vlagu (Sigo Summerecker: “ Podloge štafelajske slike”). Vlaga drveta daje nam potrebne podatke o odnosu količine vode mv u stablu i drvene mase bez sadržaja vlage mo(tehnički osušena drvena supstanca mo). Boja i preparacija. Daska se obradi blanjom da bi bila ravna.49….15% . Drvo koje ima smole slabije će vezati tutkalo i preparaciju. Neki slikari u drugi sloj tutkala stavljaju kredu ili gašeni gips i tupkanjem ga nanose na nepotpuno suhi prvi sloj. Temperatura ima relativno mali utjecaj na stabilnost drva koje je pravilno sušeno. 0. Kod daske srčanice treba ukloniti srce iz sredine daske i dobivene daske zalijepiti pravilno ali obrnuto od položaja kojeg su imale u stablu. krivljenje može biti različito u pojedinim spojenim daskama. 0.64 Bor 0.2 g vode po m3. naročito na udar. a debljina u radijalnom. zbog čega se širi i skuplja. oboreno. 0. Preparacija se stavlja na mekšu. Kod oslikane daske. Kad se ploča sastavi. Nakon sušenja prvog nanosa može se staviti još jedan. boja.30…. Indirektni utjecaj temperature zbog utjecaja na relativnu vlažnost je velik. za razliku od onih godina u kojima vladaju nepovoljniji klimatski uvjeti (na primjer niže temperature tijekom godine. Debela daska se širi manje od tanke. 32 2. Ako bi se relativna vlažnost ponovno digla na 80%. Oštećenja drva zbog živih organizama Drvo je zbog celuloze i higroskopnosti podložno napadu parazita koji ga mogu potpuno uništiti. ali vremenom zbog različitog ponašanja pri primanju i otpuštanju vlage.2% . a larve prave u drvu hodnike kojih može biti toliko da unutrašnjost drva pretvore u neku vrstu saća.0 Na primjer ako zrak temperature 30 0C sadrži 15.4 17. Kod poroznih vrsta drva.0.86 Hrast 0. Kod ploča sastavljenih od nekoliko dasaka. skupljanje varira od 10-15%.3 30. 1.5 g/cm3 i predstavljala bi čistu gustoću supstance stanica drveta.20% Promjene dimenzija ovise o pravcu u kojem je drvo sječeno.15% Gusto drvo ( tvrda drva. 0.2. Stanice debelih staničnih stijenki širit će se i skupljati više nego stanice tankih staničnih stijenki.3. breza i brijest ) 0. Skupljanje i širenje 30 Otpuštanjem vezane vode počinje skupljanje drva i traje dok u drvu ima vode. Drvo. na primjer smreke. gusti hrast i bukva. Što je drvo gušće više se skuplja. lako puca i lomi se. U tablici 3 dana je količina vodene pare u gramima koju sadrži 1m3 zraka kad je potpuno zasićen vlagom (relativna vlažnost je 100%). naličje i sve bridove.39…. hrast i bukva imaju volumno skupljanje od 15-20%. Masivna drvena ploča (daska) Nedostatak masivne drvene daske je da se krivi i raspucava. Često su spojene daske dobivene tangencijalnim ili radijalnim rezom ili rezom koji je između njih. Ako se relativna vlažnost smanji na 40%. Godine razvoja s povoljnijim klimatskim uvjetima također povoljno utječu na širinu prstena.2. Međusobna razlika između ove dvije mase (mu mo) predstavlja masu vode u stablu. boginjava trulež. U muzejskim prostorima slike na drvu su zimi izložene suhoj atmosferi zbog centralnog grijanja. pri prosječnoj temperaturi i relativnoj vlažnosti zraka od 80%. Vlažnost je količina vode koja se kao para nalazi u zraku. Skupljanje postaje u određenoj mjeri trajno. Njen izbor.6). I debljina drvene daske ima utjecaj na “rad” drva. Za tutkaljenje se koristi vruća 7%-tna tutkalna otopina. u skandinavskim zemljama u kojima je vegetativni period znatno kraći puno manja od prstena smreke koje su izrasle i razvile se u područjima Srednje Europe gdje period vegetacije ipak vremenski znatno dulje traje i gdje vladaju puno povoljniji klimatski uvjeti. drvo se suši do ravnotežnog sadržaja vlage od 16-17%.65…. Slična razlika u širini prstena kod stabala vidljiva je i kad je riječ o područjima s različitom nadmorskom visinom – što je nadmorska visina niža to su prsteni u stablu smreke širi. kao što su topola i četinjari. Kukci polažu jaja u pukotinama drva. duži zimski uvjeti od uobičajenih i slično). Zbog gušće strukture drva.1.95…. Razlike specifične gustoće u krugu jedne vrste stabala mogu se raspoznati prema širini unutarnjih prstena (godova). Danas se drvo reže tangencijalnim rezom. Kad relativna vlažnost padne na 30% i niže.4 51. Dolazi do labavljenja sloja boje i preparacije uz odvajanje i ljuštenje slojeva. površina slike djeluje kao prepreka za vlagu i dovodi do asimetrične raspodjele vlage unutar ploče.2. Kod radijalnog reza širina isječene daske ide u radijalnom pravcu. ona je ravna. Na primjer. Insekti napadaju živo. 4. ali slabije koncentracije. Njezina vrijednost kretala bi se oko 1. Truleži su greške u boji (bijela trulež. a zatim se na lijevoj strani nagrebe zupčastom blanjom da bi što bolje vezala tutkalnu otopinu (poveća se površina za vezivanje).43…. Daska srčanica ima obje desne strane pa je svejedno na kojoj strani će biti preparirana.2 / 30. Nanosi se na lice. Pukotine u sloju boje i podloge.1 198.) i konzistenciji drva zbog kemijske razgradnje lignina i celuloze. pružaju određeni mehanički otpor koji stvara napetosti na licu slike.1 82.4) x 100 = 50% Ako se temperatura zraka smanji relativna vlažnost će porasti uz istu apsolutnu vlažnost zraka. 0. 4. Kao nositelji slike smatraju se kvalitetnije mekše vrste drva jer tutkalo u njih dublje prodire. To je apsolutna vlažnost.49….68…. Okolna atmosfera 31 Dvije glavne karakteristike zraka su temperatura i relativna vlažnost.04…. iako propuštaju vlagu.0 423.

nož 2 . što dovodi do odvajanja slikanog . 9 Spajanje dasaka užljebljenim letvama i parketažom 4. 10 Dobivanje ljuštenih i rezanih furnira Upotrebom rezanih i piljenih furnira. Napeto platno ili čvršča gaza stavlja se na prvi sloj vlažne preparacije. Vertikalne letvice lijepe se duž godova. Tutkali se s obje stran 7%-tnom otopinom tutkala.3.2-daska srčanica i 3. Furniri se najčešće dobivaju ljuštenjem. Nanosi se 8%-tna topla tutkalna otopina. Spojevi furnira i na tim pločama vremenom postaju mjesta na kojima počinje ljuštenje. dok stara hrđa ima sivu boju koja ide prema crnoj. piljenjem ili ljuštenjem iz trupaca drva.9). 35 Slika 4. platno će sa slojem preparacije i boje ostati čitavo. ploča postaje kvalitetnija.8-3. Preparacija se pravi sa 6%tnom otopinom tutkala. Uglovi platna se dijagonalno režu. CO2. Na drvu se mogu koristiti sve vrste preparacija. sumporovih oksida i drugih agresivnih plinova u zraku. Suhi obijeljeni sloj na licu i bridovima lagano se brusi i opraši. Nastaje oksidacijom željeza u vlažnoj okolini s relativnom vlažnošću višom od 70%. Trupac se okreće. gaboon drvo. kao i svaku drugu površinu na kojoj se slika treba pripremiti da bi mogla vezati preparaciju koja će osigurati stabilnost podloge i boje. Drvo se moči da bi omekšalo.desna strana 6 . i zaštita su od daljnjih propadanja. Najslabije ploče su iz bukovog drva. Plašt se namata na valjak i siječe u listove određene dužine. 6 Isijecanje središnjeg dijela daske da se dobije mirnija daska (1.9). a proizvod korozije ima veći volumen od metalnog željeza. Istim brojem nanosa zaštićuju se i bridovi ploče. Ploče vlaknatice Ploče vlaknatice (lesonit ploče) proizvode se od otpadaka drva mokrim postupkom. U slučaju raspucavanja drvene ploče. 11 Vrste drvenih ploča Vicenzo Foppa. stoljeću Cennino Cennini piše da su željezni limovi nepodesni za slikanje jer djelovanjem kisika u vlažnim uvjetima korodiraju. U drugi sloj tutkala može se staviti malo krede. Ako se odabere hrapava strana za lice ploče. Kao slikarska podloga najbolje su ploče debljine 4 mm. 7 Krivljenje različito spojenih dasaka (pravilno i nepravilno spojene daske ) 4. Nanese se još jedan nanos tutkalne otopine. ulje na bakru U 14. naročito kad su većih dimenzija i kod većih temperaturnih promjena. a prevoji platna se previju na poleđinu ploče. Drveni otpaci se usitnjavaju i raskuhavaju vodenom parom da se drvena masa razvlakni. previju na poleđinu ploče i lijepe. Uočeno je da drveni leptiri raspucavaju pa se umjesto njih stavljaju pravokutni umeci drva. Debljina ploča od 6 mm dovoljna je za manje formate. kvalitetnije su. dok je još vruć. Kod ploče ljepljenice trebala bi biti vanjska strana vanjskih listova ploče i vanjska strana ljuštenog furnira. I njih je potrebno lijepiti u čvrste okvire. Zatim se tutkali s obje strane 6% otopinom tutkala i nakon toga preparira. Hrđa na željezu je nehomogena i krhka zbog čega željezo propada sve dublje. ne krive se.3. Ima manji volumen od svježe i sadrži manju količinu vode. Ploče ljepljenice Šper-ploče Sastavljene su unakrsnim lijepljenjem listova furnira koji se proizvode rezanjem. Elektrokemijska korozija. koristili su se drveni leptiri koji leže upušteni na poleđini ploče između dva sastavljena dijela koja čvrsto spajaju. Deblje ploče od barem 12 mm koriste se za formate veće od 1 m. Ovaj način zaštite omogućuje sastavljanje dasaka u ploču većih dimenzija. Brušenje bi dovelo do nejednakog upijanja. Tutkalna otopina je nešto jače koncentracije nego kod platna. Kvaliteta ploča ljepljenica ovisi o vrsti drva iz kojeg su ljepljenice proizvedene i vrsti ljepila. Kad je preparacija suha. zbog djelovanja vlage i napetosti koje ona izaziva u drvu i slikanom sloju. Ovaj način osiguravanja slike se i danas preporučuje. Nedostaci ploča ljepljenica mogu se smanjiti obljepljivanjem ploča ljepljenica tankim rijetkim platnom koje fizički odjeljuje sliku i osigurava joj trajnost. koji su manje porozni i manje ispucani. Slikarstvo. Još vlažna ploča obrusi se brusnim papirom srednjeg zrna. johino. dok se ploče većih dimenzija zbog težine savijaju i treba ih lijepiti u čvrste drvene okvire Ploča se može obrađivati na jednoj i drugoj strani. Nanosi se 5-6 slojeva preparacije.4-daska srednjica). užljebljene drvene letvice. Hrđa je hidratizirani željezov oksid. Unutarnja strana bi trebala biti okrenuta prema sredini ploče. Godovi utornih letvi moraju biti okomiti na širinu letve. brezovo. Životinje. a ploči ne dozvoljavaju skupljanje i širenje u vodoravnom smjeru (slika 4. Homogene su. Svježa hrđa je žutosmeđe do smeđe boje. Ne idu preko cijele širine ploče nego najviše do 4/5 širine (slika 4. Korozija počinje na površini pri čemu dolazi do promjene kemijskih i mehaničkih osobina metala.8). a drugu navoštenoglatku stranu.unutarnja strana plašta “strana noža” 5 . To su slaba mjesta koja vremenom pucaju. niti raspucavaju. Ploču najprije treba obrusiti i ohrapaviti s obje strane.kisika. 8 Spajanje dasaka umetnutim leptirima i klinom Slika 4. Ljušteni furnir je najčešće raspucan na strani noža (unutarnjoj strani). Neki slikari na poleđinu nanose topli laneni firnis i. obljepljivanje tankim platnom nije nužno. odrežu se na uglovima trokutasti dijelovi platna. Korozijske prevlake su kod velikog broja metala homogene i elastične.2. Jedna letvica je užlijebljena s jednog a druga s drugog brida ploče. U hidrauličnim sitastim prešama uklanja se voda. Ploča se mora sušiti 23 dana. Kod drvenih ploča koje su lijepljene iz više dijelova. Oblijepljena ploča se optereti i suši nekoliko dana. Napeto platno se utiskuje i izravnava na površinu ploče. Preparacija se nanosi i na bridove i konačno na naličje da bi drvena ploča bila potpuno zaštićena.5 mm. Ploče dužine stranica do 50 cm ostaju ravne. Furniri položeni okomito u odnosu na smjer letvica nalaze se s vanjskih strana. Ploče iz mekanih vrsta drva kao što su: jasenovo. Metalne ploče su osjetljive na promjene temperature. Bridovi se također moraju obraditi. Metali su podložni koroziji zbog djelovanja atmosferilija . Preparacija na drvu nanosi se u 5-6 ukrštenih nanosa. 34 Slika 4. Na dobro osušeni sloj firnisa nanose sloj sivo tonirane uljene boje. kao što su: okume. stariji. koji se brusnim papirom dobro utaru u pore drva. naročito kod ploča većih formata 33 lijepljenih iz više dijelova. Troslojne ploče (tripleks ploče) sa stranicama do 50 cm su najpouzdanije. a nož s njega ljušti “plašt” debljine 0. Tvrde ploče vlaknatice imaju jednu hrapavositastu. koja nastaje zbog stvaranja lokalnih galvanskih članaka na pojedinim mjestima na površini metala uzrokuje oštećenja metalne podloge i propadanje slikanog sloja na njoj.3.položaju na prozračnom mjestu. Za sprječavanje krivljenja drvene ploče koriste se. Krivljenje sastavljene drvene ploče sprječava se i postavljanjem parketaže (slika 4. 37 Frans van Merris . naročito na starim ikonama. Odmašćuje se krpom namočenom acetonom ili smjesom 3/4 alkohola i 1/4 amonijaka. Na starim slikama na drvu često se može vidjeti da je drvo oblijepljeno tanjim lanenim platnom na kojem se nalazi preparacija.lijeva strana Slika 4. Platno fizički odjeljuje slikani sloj od drva. litopona. 6-7 %-tna. tempera na dasci.vanjska strana plašta 4 .Ako je ploča kvalitetna. One se krive pa preparacija na njima raspucava. jače tutkalne otopine i lanenog firnisa. zbog kojih se stežu i rastežu. a horizontalne su slobodne pa omogućuju slobodniji rad drva. lijepljenje dasaka u veću dasku (5) Slika 4. Poleđina ploče zaštićuje se toplim lanenim firnisom i olovnom bijelom bojom. Pri tutkaljenju i nanošenju preparacije pukotine nastale u procesu proizvodnje furnira bubre i raspucavaju. brusnim papirom ga utaru u smjeru žice drva. pazeći da ne ostanu zračni mjehuri i da se platno ne razvuče ukoso. vlage. Masa se miješa umjetnom smolom ili voštanim emulzijama i izlijeva na metalnu podlogu premazanu parafinom. METALNI NOSITELJI Metalnu površinu. dobro se utisne gumenim valjkom preko čistog papira. Nakon brušenja tutkali se vrućom 8%-tnom otopinom tutkala i preparira. a drugi put u poprečnom smjeru. koju čine unakrsno složene užlijebljene letvice u vertikalnom i horizontalnom smjeru.potisna poluga 3 . u bogato rezbarenom okviru 5. 36 1 . Preko čistog papira gumenim valjkom pritišće se i izravnava papir. Glatku parafiniranu stranu treba odmastiti da bi tutkalna otopina mogla čvrsto vezati. i prekomorskih vrsta. manje reagiraju na promjene vlažnosti od masivne drvene daske. Panel-ploče su također ljepljenice debljine 20-30 mm čija je sredina sastavljena pravilnim lijepljenjem letvica mekog drva. dobro ju je kitati emulzijskim kitom od krede. Slika 4. Čvrstoća ploče ovisi i o dimenzijama ploče. ulje/bakar Jan van Kessel. Na poleđinu ploče odmah se lijepi (kašira) čvrsti papir kraći za 1 cm od formata ploče.

bili su u upotrebi kreda. netopljivi su u vodi.sloja i deformacije slike. kobaltno žuta. Ploču ili lim od željeza ili čelika treba premazati tankim nanosom lanenog firnisa na poleđini i sa strane. Upotreba metalnog oruđa omogućila je upotrebu pigmenata dobivenih usitnjavanjem prirodnih minerala i ruda. carevi. Snijeg. PIGMENTI Riječ boja označava dva pojma. osim krede koja nema dovoljnu pokrivnost i snagu bojenja. crna potpunu(ne apsolutnu. Doživljaj boje nije uvijek uzrokovan apsorpcijom i refleksijom svjetla. stoljeća koristio se bakar kao metalni nositelj. vezivima i otapalima. Sunčeva svjetlost sastoji se od niza boja koje čine spektar. verdigris koji nastaje korozijom bakra. Cinkov fosfat daje maksimalnu zaštitu od korozije. Masnoća se uklanja otapalom.egipatsko plava i olovno bijela.Čelik se zaštićuje stvaranjem željezovog i cinkovog fosfata. Drugi pojam označava tvar koja ima svojstvo prekriti i oboji druge tvari. Pigmenti su obojeni prah. koristili su se stoljećima. Ovi minerali obrađeni usitnjavanjem. n. Nakon nekoliko dana sušenja nanosi se drugi sloj. kao SO2 i CO2 djeluju korozivno na jednoj i drugoj strani bakrene ploče. kardinali i kraljevi smjeli nositi purpurno obojena odijela. Nakon toga se nanosi preparacija. pokrivno ili transparentno. U upotrebu dolaze organski pigmenti kao.e. indigo. crveno.morte. Crvena površina apsorbira valove svih boja spektra osim crvenih. Stoljećima je grimiz (purpur) smatran simbolom najveće moći i dostojanstva. kraplak (iz korijena biljke broć) i vermilion kojeg su dobili alkemičari iz sumpora i žive. Pariško plava je zamijenila azurit i skupi prirodni ultramarin. svi nam se predmeti čine crni. U evropskom slikarstvu 16.kromovo žuta. Vezivo pigmenata i podloga trebaju što manje utjecati na promjene boje pigmenta i na njihova kemijska i fizikalna svojstva kako bi slici osigurali autentičnost. zelena zemlja.) “žuti arsenov blistavac”. Ova paleta slikarskih boja koristi se do 13. Za zaštitu aluminija i obojenih metala koriste se reaktivni temelji koji zaštićuju i aktiviraju površinu metala da bolje veže završni premaz. stoljeća. transparentni pigmenti koriste se za akvarel i lazurne premaze u drugim tehnikama. Pjeskarenjem se postiže hrapava površina koja bolje veže preparaciju. Georg Flegel. Pigmenti otporni na alkalije (lužine) moraju se koristiti u fresko tehnici. kao što su antikorozivni pigmenti. godine. Na primjer. pore nastalog Al2O3 otvorene su i izvrsno primaju boju koja ulazi u pore. Prvi. Industrijska zaštita metala Koliko god se trudili da premazi na metalima budu kompaktni. god. Metali se čiste mehanički: čeličnim četkama. tj. e ) koriste se azurit. U Egiptu su se proizvela prva dva sintetička anorganska pigmenta . Posebno je to važno za glatke aluminijske ploče. zeleno itd. ulje na bakru 39 6. realgar. šećer. kadmijevi i kobaltovi pigmenti. 1nm= 10-9 m). koji sprječava daljnju koroziju. stoljeća slikarska paleta ostaje gotovo nepromijenjena do otkrića pariško plave 1704. Kombinacijom žutih . Prirodni ultramarin je 1828. Svjetlo je elektromagnetsko zračenje isto kao i radio ili TV valovi. i završnog premaza s više smole koja daje sjaj i zaštitu od vanjskih utjecaja. okeri. koje reflektira pa je i vidimo crvenom.. Metalna površina kao nositelj slike treba da ima debljinu najmanje 1 mm. površine na koju je nanesena i povezivanja s njom. Boja plavog neba i večernje crvenilo posljedica su disperzije svjetlosti na sitnim kapljicama vode ili sitnim kapljicama prašine. Najstariji pigmenti upotrebljavali su se u obliku u kojem su nađeni u zemlji. i 7. Ultramarin su također dobili alkemičari iz lazurnog kamena lapis lazuli koji služi kao ukras i spada u poludragulje. postupak zaštite metala sastoji se od temeljnog premaza koji ima manje veziva (smole) a dosta antikorozivnog pigmenta.n. Obojenost neke površine možemo shvatiti kao svojstvo materije da razlaže bijelu sunčevu svjetlost. osjećaj kojega u oku stvara svjetlost emitirana iz nekog izvora ili reflektirana s neke površine. Egipatska plava je imala široku primjenu. Preparacija se priprema od lanenog firnisa i olovnog bjelila koji daje pastu izvrsne plastičnosti. Preparaciju je potrebno sušiti na svjetlu nekoliko mjeseci. Naše oko iz velike skale elektromagnetskih valova registrira valne dužine 400-700 nm (nm je oznaka za nanometar. Svjetlosni titraji određene valne dužine izazivaju u našem oku podražaj koji osjećamo kao žuto. ipak su zbog mikro pora propusni za vlagu i kisik koji dovode do korozije. a druge reflektira i ti izazivaju u našem oku doživljaj boje. kobaltno plava. razlikujemo njihove boje. crvenom i smeđom) koje su nalazili u svojoj okolini. U slučaju da se on ošteti obojeni antikorozivni premaz će osigurati zaštitu. Boja je fizikalna mješavina veziva i pigmenata s dodacima koja ima svojstvo bojanja. ili bakrovog (II) sulfida (CuS). čvrstoću i trajnost . u industrijskom i znanstvenom pogledu najvažnije područje kemije. Zbog toga se premazima dodaju inhibitori korozije. oripiment. Od 12000 puževa dobiva se 1. Purpur se dobivao iz sluzi što ih iz posebnih žlijezda izlučuje vrsta morskog puža s istočnih obala Sredozemnog mora. Osnovno svojstvo pigmenata je obojenost ( boja. Među najznačajnije novo otkrivene pigmente spadaju kromovi.većinom žutom. svjetlina boje) pigmenata. sve do otkrića cinkovog bjelila početkom 19. Bijela boja površine znači potpunu (ne zrcalnu. valeur = vrijednost. U brončano doba u Egiptu (2ooo-1ooo p. Aluminij se od korozije štiti eloksiranjem ili anodizacijom. auripigment. izgledaju nam bijelo jer se svjetlo disperzira na kristalnim plohama sitnih kristala od kojih se te tvari sastoje. Vezivo ne smije mijenjati kemijska svojstva ni valersku vrijednost (franc. Neposredno poslije eloksiranja. Vermilion je svjetliji i pokrivniji od minerala cinabarita. 40 Rimljani su otkrili grimiz. Prije slikanja dobro je da se lagano obrusi kako bi bolje vezala uljenu boju. Ova crvena boja imala je veliki efekt na sve tonalitete srednjovjekovne palete. kadmijevo žuta.. umbra. Stvaranjem fosfatnog sloja na pocinčanom čeliku tretira se cink i čelik. a nakon zatvaranja pora ostaje u njima. Preparacija se nanosi tupkanjem okruglim kistom u tankom i prozirnom nanosu. Prije 2ooo godina p. mora je očistiti da bude metalno čista. Kod ostalih metala to nije potrebno. Kroz povijest slikarstva određena razdoblja bila su ograničena u izboru pigmenata. ali ravnomjernu) apsorpciju. U uvjetima veće vlažnosti. nakon čega je znatno proširena. ali ravnomjernu) refleksiju. Za slikarske svrhe biraju se pigmenti prema svojstvima koje preferira određena slikarska tehnika. Poslije 14. označava fizikalne osobine svjetlosti. crna boja od pougljenjenih ostataka drva ili kostiju. n. Samo su rimski senatori. pa se 38 postupak naziva i anodizacija. stoljeća. brusnim papirom i pjeskarenjem mlazom kvarcnog pijeska ili staklenim zrncima pod pritiskom. a kad su osvijetljeni. i malo zapeći. Kupljena uljena olovna bijela boja nije dobra za ovu svrhu jer je vezana s makovim uljem koje sporije suši i daje mekši film. Sitne čestice pigmenata disperzirane su u vezivu i vidljive pod mikroskopom za razliku od bojila čije su čestice topljive i toliko sitne da su nevidljive. cinober. Kemija boja bila je između 1860. stoljeća i titanovog bjelila početkom 20. U suhim uvjetima na površini bakra zbog oksidacije s kisikom iz zraka nastaje crveni oksid bakra (Cu2O. uz od davnina poznati otrovni auripigment (engl. U slikarstvu boja je glavno sredstvo izražavanja i najvažniji element slike. Ljudi kamenog doba oslikavali su svoje spilje ovim zemljanim bojama (obojenim zemljama. u zraku prisutni plinovi.000 očica / cm2. kroma) koju vezivo mora što manje mijenjati. godine zamijenjen umjetno proizvedenim ultramarinom. a s uljem stvara olovni sapun koji djeluje antikorozijski. Oni dovode do stvaranja tamnih mrlja i naslaga produkata korozije koje potječu od bakrovog (II) oksida (CuO). Općenito. godine zamijenjuje olovnokositreno žutu koja se u srednjem vijeku uglavnom upotrebljavala. Najfiniji pigmenti prolaze kroz sito s 16. malahit. ispiranjem i sedimentacijom. Eloksiranje je elektrolitičko oksidiranje aluminija kojim se na površini aluminija stvara oksidni sloj koji dobro veže sve vrste preparacija. Prije bilo kakve obrade. stoljeću otkriven je veliki broj anorganskih i organskih pigmenata.4 grama purpura. ili se metali obrađuju anorganskim kemijskim postupcima kojima se na površini metala stvara relativno čvrsti stabilni spoj koji osigurava da se obojeni premaz bolje poveže. a za par dana i treći. stoljeća. Tako se aluminij zaštićuje stvaranjem amorfnog aluminijevog kromata ili aluminijevog i kromovog fosfata. određene elektromagnetske valove apsorbira. ali je nestala iz palete između 2. Napuljsko žuta 1750. Gdje nema svjetlosti. Olovno bijela bila je jedini bijeli pigment u štafelajnom slikarstvu. U 19. i 1920. optički pojam. Aluminij se stavlja na anodu.

Pokrivnost ovisi i o vezivu s kojim je pigment vezan. Tvornice pokrivnost označavaju na tubama: .. Pigmenti koji su po sastavu spojevi olova. crna od čađe. Otpornost pigmenta prema svjetlu tvornice označavaju zvjezdicama. Ako je veličina zrna iznad ili ispod ovih vrijednosti pigment će postati transparentan.. stoljeću otkrivene su titanova bijela.. U 20. sijena (tamnije boje) Fe2O3 .. Površina izbruska sadrži sloj boje.. na starim slikama se kroz gornje slojeve boje može naslutiti crtež ili tamnije podslikavanje. jer pigment zahtijeva dosta uja.. a ne samo na slici.boja je pokrivna .48. vermilion 25% itd. 6.. Otpornost prema atmosferlijama Odnosi se na postojanost prema vlazi. Što su čestice pigmenta manje. mangana. Naročito u ulju gube pokrivnost. Punila (kreda..ion uklopljen u aluminosilikat 1856. a 1868. natpisi. naglim promjenama temperature.55) imaju također bijelu boju.5-2. Sušivost je sposobnost pigmenta da se s vezivom osuši kroz određeno vrijeme. Sušenje može biti fizikalni ili kemijski proces. 8. Danas postoje nedestruktivne metode kojima se mogu otkriti detalji nevidljivi golim okom na svim površinama. ali im je pokrivnost daleko manja jer imaju indeks refrakcije gotovo kao i veziva..00. Indeks refrakcije veziva je 1. Potrošak ulja kreće se od 15% do 150%. “izvlače” skice pod površinom.7) pa bjelila daju bijeli pokrivni premaz.5-1 mm (u 50-100 tisućinki grama boje današnjim metodama moderne instrumentalne analize može se dokazati prisutnost elemenata koji izgrađuju pigmente). vosak 1. 7. nego se može dobiti uvid u tehniku slikanog sloja. cement. smalt) i približno 1/1000 mm ( (olovno bijela. nevidljive tinte.polu lazurna 6. smole 1. sumpornim plinovima u zraku i drugim činiteljima. Bijeli pigmenti (bjelila) imaju visoki indeks refrakcije (2.pigmenata s pariško plavom dobivala se zelena boja. Pokrivnost ovisi o veličini čestica pigmenata. Pigmenti veće gustoće trebaju manje ulja od pigmenata manje gustoće Malu apsorpciju ulja imaju olovna bijela-12%. IR kaolina je 1. Klasifikacija nekih drevnih pigmenata BOJA NAZIV KEMIJSKI SASTAV bijela kreda. vrijeme njihove proizvodnje i upotrebe.polu pokrivna . specifičnoj težini (gustoći) pigmenata. SVOJSTVA PIGMENATA Od pigmenata koji se koriste u slikarstvu zahtijeva se: 1. prisutne posebno kod bijelih pigmenata. 3. daju elastičnije i pastoznije .34.. ista siva nijansa može se dobiti tako da se pomiješa: 1 dio crne . kadmijeva crvena itd... sušiva ulja 1.1. titanova bijela-14%. Što su čestice pigmenta sitnije. ftalocijanin. Razlika indeksa refrakcije pigmenta i veziva je manja. Otpornost prema kiselinama i lužinama U nekim tehnikama vezivo je kemijski aktivno pa se moraju koristiti pigmenti koji su otporni na to djelovanje. lapis lazuli S2. a nanese se na neprosušeni donji premaz boje koji je bogat uljem. Potrošak ulja je najmanja količina ulja koja je potrebna da potpuno namoči 100 g suhog pigmenta i opkoli svako zrnce pigmenta. pa pigmenti moraju biti otporni na lužine. Zbog različitog kemijskog sastava pigmenti se razlikuju po svojstvima i brzini sušenja makar tvornice ujednačavaju ta svojstva. najčešće se pripremaju s makovim uljem koje se sporije suši. Titanovo bjelilo ima još veći indeks refrakcije i zato ima najveću pokrivnost od svih bjelila.4 . U zidnim tehnikama vapno.. kao i aditivi u bojama na bazi akrilne smole djeluju lužnato. Pigmenti mogu biti u nekom vezivu prozirni (transparentni. kinakridon i t d. Moderni pigmenti imaju finije zrno veličine između 1/500 mm i 1/2000 mm.Otpornost na svjetlost Pigmenti ne smiju tamniti niti gubiti boju djelovanjem svjetla... Cu(OH)2 zelena zemlja Fe hidrosilikat sa silikatnim primjesama Al i Mg verdigris (sintetički) bazični bakrov acetat različitog sastava plava azurit 2CuCO3 . kineski kaolin Al2Si2O5(OH)4 olovna bijela 2PbCO3 ..44) a pigmenata 1.. Što pigment ima finije zrno veća je njegova moć bojenja. potpisi. lazurit.60-ak dijelova cinkovog bjelila 43 Moć bojenja nije jednaka kod svih pigmenata Veliku moć bojenja ima titanova bijela.. umbra. Boja se stavi u sintetičku smolu koja se nakon stvrdnjavanja izbrusi. ranije nanesene slojeve boje koje čak ni rendgenske zrake ne mogu identificirati. godine proizvedena je prva sintetička organska boja iz katrana kamenog ugljena. koji ubrzavaju sušenje ulja (djeluju sikativirajuće). vermilion). Kod ulja suši se oksidacijom i polimerizacijom. S veličinom zrna koja leži između 1/500 mm i 1/2500 mm svaki pigment ima optimalnu pokrivnost. U akvarel tehnici pigmenti moraju biti otporni na svjetlo jer ih nježno vezivo štiti manje nego u drugim tehnikama. Talens i Lefranc koriste jednake oznake: +++ potpuna otpornost na svjetlo ++ vrlo dobra postojanost 42 + dovoljna postojanost o loša (mala postojanost) 5.. Ako gornji premaz boje sadrži malu količinu ulja. ftalocijanin plava itd. pariško plava.Cu(OH)2 egipatsko plava (sintetička) CuO. Ultramarin. otapalima.boja je lazurna . Na primjer. može doći do pucanja gornjih slojeva boje (krakeliranja) i nastanka mreže pukotina (krakelira). bjelilo CaCO3 gips CaSO4 . Čak i lazurni pigmenti kao što su kraplak i Indijsko žuta postaju pokrivni u odgovarajućoj koncentraciji. Kadmijevi pigmenti s vapnom stvaraju bijeli kadmijev karbonat. Pokrivnost pigmenata može se malo smanjiti dodatkom kaolina.. Nekada se vide i korekture (pentimenti). Moć pokrivanja (pokrivnost) je sposobnost pigmenta da premazanu površinu učini što manje vidljivom. kobalta. posebno kod uljene boje. kao i veliki broj značajnih organskih pigmenata kao hanza. indeksu refrakcije pigmenata i veziva i o koncentraciji pigmenata.. svjetlost će se odbijati od većeg broja čestica i pokrivnost će biti veća. Puno ulja zahtijevaju kobaltno plava. Kako ulje starenjem tamni i povećava indeks refrakcije. Sušivost ovisi i o svojstvima samog pigmenta. Ovlaženi mokri rub na filtar papiru ne smije biti obojen. nego razlika indeksa refrakcije pigmenta i zraka . Zbog te pojave. siena...2H2O kaolin. Otkrivaju se razlike pigmenata. Promatranjem pod mikroskopom mogu se prepoznati ne samo pojedine pigmentne čestice. manja je razlika u indeksu refrakciji između pigmenata i ulja pa boja postaje prozirnija.. Veličina zrna varira između 1/50 mm (azurit. Kemijski sastav pigmenata. kao i veličina pigmentnih čestica ( umjetnici su ih u starim vremenima često proizvodili i usitnjavali sami pa su imali grublje čestice) daju uvid u starost slikanog djela i u njegovu autentičnost. bolja je pokrivna moć pigmenta. vodeni znakovi itd.6 (zrak 1. Sušenje boje je ovisno i o svojstvima veziva. U akvarelu. Netopljivost u vodi. Pigmenti koje su koristili stari majstori grublji su i nemaju jednaku veličinu zrna. Moć bojenja ovisi o veličini zrna pigmenata.Pb(OH)2 koštano biijela (kalcinirane kosti životinja) uglavnom Ca3(PO4)2 crna iz ulja lampe ugljik biljno crna (drveni ugljen) ugljik životinjsko crna (iz slonove kosti zagrijavanjem bez pristupa zraka) ugljik piroluzit MnO2 žuta oker (svjetlije boje) hidratizirani oksid željeza. lazurni)..2o-ak dijelova titanovog bjelila 1 dio crne ... poluprozirni i neprozirni (pokrivni).0-2. Viridijan je dobiven tek 1838. Pariško plava u kontaktu s vapnom postaje smeđa. veća je površina koju ulje mora obaviti.. Za analizu se odvoji sa slike mrvica boje promjera 0. Što je veća razlika indeksa refrakcije (loma) IR između pigmenta i veziva.4SiO2 (?) 41 ultramarin. To ovisi o površinskoj napetosti veziva. obliku i veličini čestica. Moć bojenja Moć bojenja (snaga bojenja) je sposobnost pigmenta da u što manjoj količini može promijeniti boju drugog pigmenta. godine.1.. Za lazurne premaze treba birati pigmente manje pokrivnosti i obrnuto. jaje i tutkalo 1. U ulju su pigmenti prozirniji nego u akrilnom vezivu. alizarin crvena. kaolin. U vezivima pigmenti dobivaju dublji ton nego u suhom stanju. cinober HgS minij Pb3O4 realgar AsS zelena malahit CuCO3 . Staro ulje je kiselo zbog slobodnih masnih kiselina. Pigmenti koji s uljem reagiraju i stvaraju sapune. 4. n H20 auripigment As2S3 crvena hematit Fe2O3 vermilion.. god.. Ove metode mogu otkriti oku nevidljive strukture. vezivima Netopljivost se ispituje miješanjem pigmenta određenim sredstvom i stavljanjem na filtar papir... 2.40-ak dijelova olovnog bjelila 1 dio crne .53.. kao i kadmijeva žuta nisu otporni na kiseline. Pigmenti koji zahtijevaju veću količinu ulja suše se sporije.8.CaO. laku i akriliku boja se suši isparavanjem.

pariško plava. permanent.težac. Ove boje nazivaju se i anilinske boje jer su prva umjetna organska bojila proizvedena u 19. ali su zato transparentni. narančasti. organski pigmenti imaju veći izbor prijelaznih nijansi. oker.glinu. vezivom i nositeljem. minij). Umjetni organski pigmenti (katranski) Za razliku od anorganskih pigmenata koji su poznati od davnine. za razliku od pigmenata topljiva u vodi. ne smiju sadržavati primjese. perzijsko crvena. otapalima i vezivima. Često sadrži primjese . pigment prethodno treba navlažiti špiritom (alkoholom). pa se dobiva optički dojam sjaja iz dubine s prelijevajućim bojama. s uljem žuti. 6.smeđa). kromoksid zelena. od insekata. 6. ultramarin. svijetleći) i zaštitni efekti (antikorozivni pigmenti. Sedefasti pigmenti se nalaze u ljuskama nekih riba i na ljušturama školjaka iz kojih se izoliraju. Sedefasti pigmenti (irizirajući-prelijevaju se u duginim bojama i sjajni. 9. gubi se kristalna voda. luster) sastoje se od vrlo tankih djelomično prozirnih listića koji snažno lome svjetlo. Dobre su postojanosti i kompatibilnosti.tinjac (mika).2. Najpoznatiji prirodni organski pigmenti su: indijska žuta (životinjskog porijekla). organska kemijska industrija je proizvela na tisuće različitih bojila za bojenje tekstila. elastičnija je od drugih vrsta. pigment se moči u terpentinu. Pigmenti koji sadrže sumpor loše se podnose s pigmentima koji su po kemijskom sastavu spojevi bakra ili olova (tamne jer nastaju sulfidi koji su najčešće tamne boje). Kompatibilnost je podnošljivost pigmenata s drugim pigmentima. Ftalocijaninski pigmenti nastaju spajanjem ftalocijanina s bakrom. Titanova bijela je inertan pigment. Sa sintetičkim medijima (disperzijskim vezivima) pokazuju najbolje osobine. povećava se pokrivnost. punilo. barit. papira. Magnetski pigmenti disperzirani u prikladnom vezivu nanose se u vrlo tankom sloju na vrpcu od plastičnog materijala.2.3. Osnovna strukturna jedinica ovih pigmenata je kinakridon.crvena) itd. Zato se titanovom bjelilu inertnim dodacima smanjuje velika moć bojenja i prilagođuje se ostalim pigmentima. cinktetraoksikromat.2. ocijediti i onda vezati vezivom.2.5. Kinakridonski pigmenti zauzimaju posebno važno mjesto među organskim pigmentima. Ne mijenjaju obojenost u alkalnoj sredini pa se koriste i u fresco slikanju. a zatim se miješa vezivom. VRSTE PIGMENATA PREMA PORIJEKLU Pigmenti se prema porijeklu dijele na anorganske i organske. kraplak (biljnog porijekla. Kreda je nastala taloženjem i okamenjivanjem ljušturica sitnih morskih životinjica i raznih algi na morskom dnu. indigo (biljnog porijekla. Svjetlo se ne reflektira samo s površine.4. kadmijeva žuta. izdašniji su. ispiranja. dodatke radi uljepšavanja tona ili radi cijene. Kromoforna grupa je nosilac obojenosti. crveni bolus. Zemljani pigmenti su: kreda. dobru postojanost i moć pokrivanja. Preradom se pigmenti oslobađaju topljivih soli i organskih primjesa. Bojila su. stoljeća. krom žuta.plava). Koriste se kao ljubičasti i crveni pigmenti. VRSTE PIGMENATA PO BOJI 6. Organski pigmenti umjetno dobiveni supstrativnim postupkom udovoljavaju svojstvima slikarskih pigmenata. kao šampanjska kreda.3. napuljsko žuta. asfalt. umjetne svile. cinkovo bjelilo. engl. Ovisno o temperaturi kalciniranja. KREDA Kreda je amorfna modifikacija kalcijevog karbonata. što je njihova glavna odlika. Ulje opkoli čestice pigmenata neprobojnim slojem i zaštiti ih od kemijskog djelovanja sumpora iz pigmenata i zraka.crvena).1. Kreda je mekani prah. 6.boje. Supstratno vezane prirodne organske boje nazivaju se prirodne organske lak boje (manje su pokrivnetransparentne su). drva itd. Vapnenac i mramor su kristalne modifikacije kalcijevog karbonata.1. Magnetski pigmenti se koriste za prenošenje i čuvanje informacija na magnetskim tonskim. Među sintetskim sedefastim pigmentima najviše se traži pigment dobiven od titan dioksida koji se nanosi na prikladan nosač (supstrat). Bijeli pigmenti Ovu grupu čine umjetni i prirodni anorganski pigmenti. video i kompjutorskim vrpcama. preparacija. taloženja. samo se melju i prosijavaju. Hansa žuti pigmenti su monoazo pigmenti. kredu i sl.premaze. Pečena (paljena) siena je pokrivnija od nepečene (sirove). Zemljani pigmenti imaju nešto krupnije zrno i dobru postojanost na atmosferilije. Geodinamskim pokretima naslage krede došle su na površinu zemlje. Sastavni su dijelovi kitova.) koje apsorbiraju svjetlost određene valne dužine. manganova plava itd. smeđi i crveni tonovi. terra di siena. veću jakost krome i moć bojenja. Mineralni pigmenti su: olovno bjelilo. CaCO3. pompejansko crvena. organski pigmenti jako su se razvili u posljednjih tridesetak godina zahvaljujući razvoju kemijske industrije. PUNILA Prirodni bijeli pigmenti obično se koriste kao punila (filer) jer nemaju dovoljnu moć bojenja i pokrivnost naročito s uljem. Daljnja prerada sastoji se u 46 ispiranju i mljevenju. Postojani su na svjetlu i otporni na atmosferilije.3. Zbog nepostojanosti i topivosti u vodi i otapalima prevode se u netopivo stanje fiksiranjem bojila na supstrat.2. Kalciniranjem. Po kemijskom sastavu umjetni organski slikarski pigmenti spadaju u sljedeće grupe spojeva: 1. 3. Općenito su organski pigmenti manje postojani na povišenim temperaturama i manje pokrivni od anorganskih pigmenata. stoljeću na osnovi anilina. Čistoća pigmenata Pigmenti moraju biti potpuno čisti. danas na tržište dolaze pod različitim nazivima. a ograničeni su na plavu i zelenu boju. kinakridon boje i sl. olovni minij. dobivaju se i različiti bojeni tonovi pigmenata. Umjetni organski pigmenti. Kod miješanja s masnim vezivima. kao što je silikatni mineral. 6. već i s pigmentnih čestica iz unutrašnjosti materijala. čistiji ton. . bakar ili mangan). Do ove reakcije češće dolazi u vodenim vezivima nego u uljenim.boje. To su komplicirani organski spojevi čija je polazna sirovina katran kamenog ugljena iz kojeg se dobiva na tisuće vrsta bojila. umbra. Pigmenti koji se ne odnose aktivno prema ulju omogućuju da ulje a time i boja vremenom više žuti. barit žuta. Olovno bjelilo se zbog toga koristi jedino u uljenoj tehnici. Stari majstori su ove pigmente nanosili svakog posebno i dobro zaštićivali lakom prije sljedećeg nanosa. sepija (životinjskog porijekla. heliogen. Svijetleći pigmenti (luminiscentni) mogu emitirati vidljivo zračenje kao posljedicu nekog netermalnog procesa. Magnetski pigmenti služe kod prenošenja informacija. Najkvalitetnije vrste.supstrat. litopon. supstrat za taloženje organskih boja. Danas se proizvode iz drugih sirovina pa taj naziv više nije pravilan. Prirodni organski pigmenti (biljnog i životinjskog porijekla) Dobivaju se od životinjskih i biljnih organizama taloženjem bojila samostalno ili na supstrat. pa se industrijski takvi pigmenti pripremaju miješanjem s aktivnijim materijalima. Umjetni anorganski pigmenti (mineralni pigmenti) Mineralni pigmenti nastaju kemijskom reakcijom kao talog određenih bojenih karakteristika. među kojima prevladavaju žuti. ali su skuplji. kadmijeva crvena. Imaju čistiju kromu. zelena zemlja itd. titanovo bjelilo. U nekim slučajevima moraju se dodati primjese. Specijalni pigmenti Specijalnim se pigmentima postižu posebni optički (sedefasti. Prirodni anorganski pigmenti (zemljani pigmenti) 44 Zemljani pigmenti se dobivaju kopanjem iz zemlje. Daljnja prerada se sastoji od mljevenja. sitnije zrno. Šampanjska kreda ljubičaste etikete je najkvalitetnija.2.boje. 45 2. Spadaju među najstarije slikarske materijale.2. Filtriranjem. 10. Ako se miješaju s vodenim vezivima (topivim u vodi). katranskih. sušenjem i mljevenjem prerađuju se u kvalitetne pigmente. Kromov (IV) oksid. Ovi pigmenti su stabilni i neotrovni pa se koriste i u kozmetici. Azo-pigmenti sadrže u svojoj molekuli jednu ili više kromofornih azo-grupa (-N=N. Kod organskih pigmenata. U usporedbi s anorganskim pigmentima. 11. uklanjaju se primjese. kao hansa. kaolin. 6. zagrijavanjem na višim temperaturama. žute i crne boje na osnovi željezovog oksida. Od otkrića umjetnog kraplaka i umjetnog indiga potkraj 19. Sposobnost kvašenja Neki pigmenti se teško kvase s vezivom (plivaju na površini veziva). gips. cink-fosfat. Obično se koristi čisti cinkov sulfid u smjesi sa sulfidima drugih elemenata (najčešće s kadmijem) uz vrlo malu količinu aktivatora (srebro. naročito za štafelajno slikarstvo. 6. bijeli bolus. karmin (životinjsko porijeklo. kaselsko smeđa (organski spojevi zemnog porijekla sa sadržajem željezo oksida). CrO2 se već godinama koristi kao magnetski materijal za prenošenje i čuvanje informacija na magnetskim vrpcama. sušenja i selekcioniranja. dodatak služi kao tijelo pigmenta. Ovi se pigmenti proizvode u mnogim bojama i nijansama. 6. netopljiv u vodi.

ali sediment bubri. Sastoji se je od jednog grubljeg premaza. U literaturi se pod terminom gesso sottile podrazumijeva bolonjska kreda (bolonješki gips). Koristi se u svim slikarskim tehnikama. gasili gips u vodi u omjeru od 1:4 do 1:10 dijelova vode. U 19. ali dobiva veliku čvrstoću. · srebrni pečat je najkvalitetniji. Koristi se za izradu žbuke. zink weiss) Po sastavu je cinkov oksid. crtaćih kreda. Pri vlaženju daju karakterističan zadah po glini. sušenjem se skupljaju. Najviše se koristi u kombinaciji s uljima i emulzijskim vezivima te kao punilo i pigment za preparirnje podloga. suši se sporije. velike specifične težine. CaSO4. koji ima bijelu boju. Ton krede zbog primjesa varira od bijele prema sivkastim ili žućkastim nijansama. Manje je pokrivan (lazurniji je) od drugih bijelih pigmenata pa se često kombinira s olovnim ili titanovim bjelilom. ubrzava sušenje.gesso grosso i nekoliko gornjih slojeva iz finijeg praha. Pored kalcijevog karbonata sadrži i magnezij karbonat i primjese pa ima sivkastu boju. Po sastavu je arsenov sulfid As2S3. malo upijaju. Koristi se za pripremu podloge za pozlatu (tal. spojeve željeza. Ulje glini povećava lazurnost. Danas se više ne koristi. Poznat je armenski bolus koji se koristi kao podloga je za pozlatu. Pečenjem na 10000C nastaje estrih gips koji stvrdnjava sporije. a slabije od titanovog bjelila). Cinkovo bjelilo djeluje antiseptički. Anatas je osjetljiv na svjetlo pa se koristi za unutrašnje radove. Neosjetljiv je na vlagu i visoke temperature pa se koristi kao punilo skupih boja i kao supstrat organskih pigmenata. ali zbog krtosti nisu pogodne za pripremu elastičnih nositelja. S uljem stvara olovne sapune (olovne linoleate). stoljeća. Izuzetno je izražajan bijeli pigment. Upotrebljava se u svim slikarskim tehnikama. Zbog primjesa (kristalizirani kalcij karbonat. gesso a dorare). BJELILA 1. Često se nalazi u prirodi pomiješan s kredom. njem. Nekoliko tjedana se gips ispirao da se dobije što čistije i mekše punilo. Prirodni minerali za dobivanje titanovog bjelila: anatas (lijevo) i rutil 49 1. Sve do 19. Gips se dobiva iz sadre (sadrovca) pečenjem. Na tržište ovakav gips dolazi kao alabaster. ujednačenog oblika zrna. Do tamnjenja olovnog bjelila dovode i pigmenti koji kao primjese sadrže slobodni sumpor. Litopon U upotrebu ulazi krajem 19. CO2. naročito kad sadrži kobaltne spojeve koji ubrzavaju sušenje. GIPS (tal. kiparski ili modelarski gips. To je mekani prah intenzivne bjeline. Proizvodi se u anatas i rutil formi. 48 ZnCO3. To je pigment vrlo intenzivne bjeline. U kontaktu s uljem ne ubrzava sušenje kao olovno bjelilo niti stvara krti film kao cinkovo bjelilo. Najpoznatiji je kineski kaolin (engl. TiO2. građevinski ili štuko gips. podova i pregradnih zidova. Rutil je stabilniji i pokrivniji pa je podesan za radove u eksterijeru. Sirovina je u industriji porculana. što boji daje glatkoću i sjaj. Najviše se koristi u medicinske i kozmetičke svrhe. S vlagom i CO2 iz zraka prelazi u cinkov karbonat. mekog opipa. bolus= grumen zemlje). sušenjem se skuplja i puca. Upija vlagu i bubri što loše utječe na preparaciju u kojoj nije zaštićen uljnim omotačem. mineral kalcit Taložna ili precipitirana kreda dobiva se umjetnim putem.gesso sottile. Pečenjem na temperaturi iznad 3000C nastaje mrtvi ili mrtvo pečeni gips koji nema svojstvo vezivanja. To je amorfni prah finog ujednačenog zrna. ostaju kao talog. ali reagira sa sumpornim spojevima iz zraka i pigmentima koji u sastavu imaju sumpora stvarajući tamni olovni sulfid. CaSO4. Po kvaliteti obojenosti i finoći zrna razlikuju se: · bijeli pečat · zeleni pečat · crveni pečat · plavi i sivi pečat Bijeli pečat je najkvalitetniji. sadrži 60% cink sulfida · zeleni pečat sadrži 40% cink sulfida 4. već kao farmaceutski preparat. kiseline i lužine. U upotrebi je najčešće pod nazivom Kronos Standard T i sadrži 25% TiO2 i 75 % BaSO4. PbS. 6. Kaolin se ne otapa u kloridnoj kiselini. Koristi se u fresco slikarstvu i kod pripreme vodenih boja. Dobiva se iz kiparskog gipsa taloženjem i prekristalizacijom u fini svileni prah koji se može polirati. ali ne kao slikarski materijal. Ne može se koristiti kao samostalno punilo u preparaciji jer uzrokuje pucanje i ljuštenje zbog mekoće i higroskopnosti. Na platnu nije preporučljiva upotreba bolonjske krede kao punila u preparaciji jer je ona porozan materijal koji snažno upija vezivo boje. kvarc) ove tvrđe krede se teže kvase u vodi. njem. S uljem se djelomično osapunjuje. a osušeni film nema zadovoljavajuću elastičnost. engl. poluhidrat koji prima vodu i prelazi u dihihrat. jako gusta i malo upija. blage lužine. Olovno bjelilo (olovna bijela. Titanovo bjelilo Po sastavu je titanov oksid. kao glina. Talijanski slikari često su je koristili . relativno se sporo suši.1/2H2O. Cinkovo bjelilo ( cinkova bijela. ZnS. odlične moći pokrivanja (pokriva bolje od cinkovog bjelila. lužinama i sumpornim plinovima iz zraka. kvarc. stoljeća bio je jedini bijeli pigment u evropskom slikarstvu. Odlikuje se bjelinom i mekoćom. zinkovim oksidom i kalcijevim karbonatom u kojem titanovog oksida ima najmanje 20%.3. st. Postojan je na svjetlu. Po kemijskom sastavu je barijev sulfat. Ima najveću snagu pokrivanja među bijelim pigmentima i veliku moć bojenja (nijansiranja). Primjese u kredi. Po Ostwaldovoj skali blanc-fix se uzima kao standard za određivanje stupnja bjeline ostalih bijelih boja. Već su slikari u 15. Koristi se za pripremu pastela. Podnosi se sa svim pigmentima pa se koristi u svim slikarskim tehnikama. prah Otrovan je pigment pa se zbog toga rjeđe koristi u suvremenoj slikarskoj paleti i pored dobrih osobina kao što su: spajanje s uljem u pastu izvrsne plastičnosti. Upijanjem vlage zrnca pigmenta bubre. Otapa su u razrjeđenoj nitratnoj kiselini. djelovanjem vinskog octa i ugljik (IV) oksida na metalno olovo pri temperaturi od 700C. U kontaktu sa sumpornim plinovima iz zraka stvara cinkov sulfid. Crveni bolus je glina prirodno obojena željeznim i manganovim spojevima. zato zahtijeva tanki premaz. olovna bijela cink bijela. otporan na svjetlo. Danas se proizvodi i umjetnim putem i takav dolazi u trgovinu pod nazivom blanc fix. Može se koristiti u kombinaciji s kredom. Kaolin je mekan. Poznato je još u srednjem vijeku. Na ulje djeluje sikativirajuće. Naziva se i bolus (grčki. kao i prema atmosferilijama. Ima finije zrno i bolju pokrivnost od prirodnog barita. naročito na drvenim nositeljima. KAOLIN Po sastavu je hidratizirani aluminijev silikat. Mora se čuvati u dobro zatvorenim posudama. 2PbCO3Pb(OH)2. silikati. China clay). Koristi se za kitove koji su nakon sušenja tvrdi pa se mogu brusiti i polirati. Postojan je prema svjetlosti. Najljepše vrste ovog pigmenta dolazile su iz Perzije.2 Žuti pigmenti Auripigment ( “žuti arsenov blistavac” . kremser weiss = kremška bijela) Olovno bjelilo je bazični olovni karbonat. Preperacija pripremljena od crvenog bolusa i tutkala izvanredno je čvrsta i trajna. a služi kao punilo preparacija. miješa se s gorskom kredom. higroskopan (upija vlagu). Nastaje oksidacijom para rafiniranog cinka. Ulje je jedino vezivo koje zrno pigmenta opkoli i ne dozvoljava kontakt sa sumpornim spojevima. ZnS. Pritom dolazi do vezivanja i gips očvrsne. Otporan je na svjetlo. elastičnosti osušenog premaza. Još u antičkim vremenima proizvodio se umjetnim putem. osjetljiv na kiseline. koji ima veća zrna i sivkastu nijansu. BaSO4 i cinkov sulfid. a sivi zbog neoksidiranog cinka ima grubo zrno i sivu nijansu. Koristi se u proizvodnji sintetskih disperzija. Na temperaturi od 130-1800C nastaje kalcijev sulfat. gesso) Od davnine su talijanski slikari koristili gips kao punilo. BARIT ili TEŽAC 47 Po sastavu je barijev sulfat.) je davno poznati žuti pigment. st. Gorska ili brdska kreda (birkreda) je mljeveni dolomit. silikati i sl. 3. Kreda se otapa u kiselinama uz oslobađanje ugljikova (IV) oksida. Mogući sadržaj tešca ili blanc-fixa ostaje kao talog.. Čisti se ispiranjem vodom. Napuljska žuta Smatra se da je njena upotreba u keramici i žuto obojenom egipatskom staklu stara nekoliko tisuća godina.2H2O. Jako je otrovan. Otporan je na svjetlo. kiseline i lužine. počinje se proizvoditi industrijski i koristiti kao bijeli pigment. To je potpuno bijeli sitno mljeveni prah koji se naziva analin.silikate. što izaziva pucanje. ZnO. Koristi se kao miješani pigment s barijevim sulfatom. Ako je premekana za slikarske svrhe. Gesso je klasična gipsana preparacija. Mljevene vrste lapora su prirodni produkti koje pored kalcij karbonata sadrže i oko 20% gline. 2. Najviše se koristi u kombinaciji s uljnim i emulzijskim vezivima. bindheimit U evropskom slikarstvu koristi se prirodna vulkanska zemlja s padina Vezuva. kao supstrat i punilo. orpiment.

Neotporna je u kiseloj sredini. Proizvodila se u Indiji iz urina krava koje su bile hranjene lišćem mango drva. dosta su pokrivni. Kraplak Dobiva se iz korijena biljke broća (rubia tinctorum). Po kemijskom sastavu je olovni kromat. kad se asfalt najčešće koristio. “Muzejska” patina na slikama 18. S uljem daju polulazuran premaz. kiseline. venecijansko crvena.3. Proizvodi se i umjetnim putem. zlatnožute obojenosti. stoljeća. U kloridnoj kiselini se otapa bez bojenih ostataka. iako je otporna na lužine. Mars žuta To je umjetno proizvedeni oker. 5. ali i u ulju. stoljeća. caput mortum. Kad sadrže kalcijeve spojeve (gips) ne smiju se koristiti u tehnici vodenog stakla (lužnato vezivo. Po sastavu je kadmijev sulfoselenid. godine. 3. Najviše se koristi u tehnikama emulzijske tempere i u uljenom slikarstvu. Kobaltova žuta (aureolin) Spada među skupe pigmente. 2. crveni poliment. Zbog prisustva mangana u uljenim bojama ubrzava sušenje. perzijsko crvena. Kadmijeva žuta Pronađena je početkom 19. U prirodi se nalazi kao mineral cinabarit. Dobro pokriva. Ne koristi se za slikanje u eksterijeru. 6. PbS. od svijetložutih (limun) do narančastih. Zbog djelomične topljivosti u ulju i organskim otapalima (terpentin. stoljeća. Reakcijom nastaje olovni sulfid. osim što s uljem slabije pokrivaju. Ležišta prirodnih crvenih okera su u Italiji. S uljem daje pastu izvrsne plastičnosti. Svi su otporni na svjetlu. Koristio ju je Van Dyck pa je po njemu i dobila naziv Vandyke smeđa. 53 3. Bio je poznat još prije naše ere.3. 6. stoljeća. Kao uljena boja zahtijeva 100% ulja zbog čega često tamni naročito u donjim slojevima. Otporan je prema kiselinama i lužinama. Otrovna je zbog olova. od narančastih do duboko crvenih. i mars žuta se upotrebljava u svim tehnikama. Kadmijeve crvene boje reducirane barijevim sulfatom uvedene su u upotrebu 1926. Kadmijeve boje imaju široku skalu tonova. Zahtijeva 40% veziva (srednja količina) uz dodatak 2% voska. 7. Nalazišta su u Njemačkoj. Osim željezovog hidroksida sadrži i manganov hidroksid. raspadaju se na kromov oksid i olovo. ton boje varira od obojenosti slame do nijansi koje imaju crvenkasti prizvuk.. Cinober (vermilion) Prirodni cinober: Ovaj intenzivno crveni pigment spada među najstarije poznate boje. Alizarin . terra di siena) spada u niz prirodnih okera. Suši se brzo zbog niske apsorpcije ulja i kemijskog sastava (spoj olova-djeluje sikativirajuće ) zato se veže samo s makovim uljem. vodu i lužine. Umbra Umbra je prirodna smeđa zemlja. Kao i oker. Zlatni okeri obično se dobivaju miješanjem s kromovom žutom. Izložena svjetlosti potamni ili pozeleni. Molibdat crvena Po sastavu je olovni molibdat miješan s olovnim kromatom. 6. Egiptu. To je vrsta smeđeg okera. Kao uljena boja zahtijeva 20% makovog ulja i 2% voska. Koristi se u svim tehnikama. zbog kojeg dolazi do tamnjenja. koji je postojaniji pigment.) prožima okolne dijelove na slici smeđim tonom. Kao uljena boja usporava sušenje. Fe2O3(hematit). Ima zlatnožutu nijansu. Koristi se od kraja 17. Za slikarske svrhe najbolji su francuski i rimski okeri. Veći značaj dobiva tek u 17. 3CdS 2CdSe. 52 2. crveni bolus. Pb(SbO)2. dobiva se iz sipe. Nalazišta su u blizini vulkanskih područja pa ih možemo smatrati prirodno pečenim žutim okerima. Po sastavu je kobaltov kalijev nitrit. Po njima su i dobili nazive kao indijsko crvena. Najsvjetliji pigment se koristi kao zamjena za cinober. U širu slikarsku upotrebu uvedena je početkom 20. Na temperaturi od 5000C žute nijanse koje sadrže do 90% željezovog hidroksida (hidratizirani željezov oksid) postaju blijedo crvene. Po svojstvima je slična olovnom bjelilu. HgS. zlatniju ili tamniju nijansu. posebno fresko tehnikama. Svijetle nijanse nisu dovoljno otporne na svjetlo. 2. Reakcijom s gašenim vapnom stvara bijeli kadmijev karbonat. Koristi se u disperzijama. 4. otapa se. osim u fresko tehnici. Danas se priprema umjetnim putem miješanjem raznih žutih pigmenata. Crveni bolus (armenski bolus) koristi se kao podloga za pozlaćivanje. lužine i atmosferilije. 5. 8. Španjolskoj. Zamijenjen je sintetskim alizarinom. Najpoznatija i najviše cijenjena je umbra s otoka Cipra koja ima zelenkastosmeđi ton zbog prisustva željezovog silikata. grumen žutog okera Kvalitetne vrste čistih okera traženi su slikarski pigmenti. Otporna je na svjetlost. Prema sadržanoj količini željezovog hidroksida i gline okeri dobivaju svijetložutu. Kaselska zemlja Kaselska zemlja je mekani smeđi ugljen s humusom. Indiji i Perziji. 4. uljenim bojama i akvarel bojama. manganovih i kalcijevih spojeva. benzin. Ovisno o sirovinama i temperaturi žarenja. 6. Organske materije u okeru doprinose nestabilnosti boje. Ovi crveni kadmoponi imaju sve osobine osnovnog pigmenta. Podnosi se sa svim pigmentima i vezivima. stoljeća. Okeri se koriste u svim slikarskim tehnikama ako su čisti. Nije otporan na svjetlo. Okeri Okeri su prirodni zemljani pigmenti. Crveni pigmenti realgar 1. Korišteni su još u antičkom slikarstvu. Najbolja siena dolazi iz Toskane u Italiji. Razne kombinirane vrste okera dobivene miješanjem prirodnih i umjetnih pigmenat nazivaju se satinoberi. kao i svi organski pigmenti. Po sastavu je kadmijev sulfid.. Ne koristi se u fresco tehnici. Asfalt Asfalt nema nikakvu primjenu u suvremenom slikarstvu. Grčkoj. Sijenska zemlja . S uljem te nijanse postaju nečisto zelene. Zbog primjesa manganovog oksida i željezovog oksida okeri dobivaju smeđe ili crvenkaste nijanse. posljedica je njegove topivosti. cinkovog ili titanovog bjelila i okera. stoljeću. Nositelj obojenosti je željezov oksid. Po kemijskom sastavu je olovni antimonijat. Rubens je kaselsku smeđu često miješao s okerima. Stari slikari su umbru dodavali ulju zbog njenog sikativnog djelovanja. Kadmijeva crvena Spada među najljepše i najpostojanije pigmente novijeg vremena.4. a nađen je i na rimskim i pompejanskim zidnim slikama. Izrazito je transparentna. Kromova žuta Otkrivena je krajem 18. CdCO3. Za razliku od prirodnog okera uvijek ima istu kvalitetu i življu nijansu. venecijansko crvena. i 18. englesko crvena. a osjetljivi na kiseline. osim s onima koji sadrže sumpor. Dosta je osjetljiva na sumporne plinove pa se zna dogoditi da u akvarel tehnici potamni. Osjetljiva je na vapno pa nije preporučljiva u fresko tehnici. Dolazi u svijetložutim do tamno žuto narančastim nijansama. Upotrebljava se u akvarel tehnici. Zahtijeva oko 15% ulja. Nikal-titan žuta 51 Po sastavu je nikaltitanat. Dobiva se taloženjem i žarenjem u više nijansi. stoljeća. U upotrebu ulazi krajem 18. (tal. terra di pucoli itd. Žarko je crvene boje i jake pokrivne moći. neke vrste potamne pod direktnim djelovanjem sunčeve svjetlosti. Koristi se u Kini. Prirodne i umjetne vrste crvenog okera (sadrže željezov oksid i aluminosilikate) dolaze na tržište kao željezo crvena. Ima slična svojstva kao kromova žuta. Prirodni crveni okeri Prirodni crveni okeri su crveno obojene zemlje. prirodni kromov pigment -rijetki mineral crocoit Podnosi se sa svim pigmentima. Zbog prisustva manganovih spojeva ima zagasitiju žutu nijansu. otporni na svjetlo. Žutom okeru obojenost daje željezov hidroksid. vodena otopina alkalijskih silikata) jer bi se boja zgusnula i postala neupotrebljiva. upotrebljavaju se u svim tehnikama. Po sastavu su željezov hidroksid Fe(OH)3 s primjesama gline. Smeđi pigmenti 1. Danas se proizvodi imitacija originalne nijanse miješanjem kadmijeve žute. Podnosi se sa svim vezivima. PbCrO4. 4. CdS. Osjetljiv je na svjetlo. Žarenjem dobiva topli crvenkastosmeđi ton i postaje pokrivnija (pečena siena). Podnosi se sa svim pigmentima pa se može koristiti u svim slikarskim tehnikama. Tamnjenje je izrazitije u vodenim vezivima. Sepija Sepija je prirodni organski pigment. Indijska žuta Spada u prirodne organske pigmente. 50 greenochite Prirodni mineral tzv zeleni ochit nije bio korišten za dobivanje pigmenta 3. Smeđim okerima ton daje prisustvo manganovog oksida. Zbog velike količine ulja brzo tamni.3. Češće se koristi u akvarelu nego za pripremu uljenih boja. stoljeća. Lazurna je i koristi se samo u akvarelu. Kao uljena boja zahtijeva 200% ulja pa je još prozirnija. tzv. a ako imaju veći sadržaj gline sporije se suše. Komercijalno se proizvodi tek u drugoj polovini 19. Koristi se za proizvodnju jeftinijih boja. Izrazito je lazurna. Lazurna je. osim gašenim vapnom. Željezov hidroksid otpušta vodu i prelazi u oksid koji ima crvenu boju. Proizvodi se i umjetnim putem. Osušeni premaz je postojan i elastičan. Po kemijskom sastavu je živin sulfid.pod nazivom giallorino. pompejansko crvena. Kalciniranjem umbre dobije se pečena umbra smeđecrvenkastog tona.

2. Transparentni su. 6. Po postojanosti na svjetlu. 4. cocus cacti 8. Manganova ljubičasta Po sastavu je manganov amonijev fosfat. svijetloj i tamnoj. Po kemijskom sastavu je kobaltov stanat (spoj kobalta i kositar oksida). otrovan i izbačen iz upotrebe početkom 19. U evropskom slikarstvu između 15.7. Kobaltova ljubičasta Proizvodi se kao svijetli pigment (kobaltov arsenat) koji je otrovan jer sadrži arsen. berlinsko plava. “ultramarinska bolest” koja se uklanja alkoholnim parama. Izrazito je transparentan. toplini i otapalima spadaju u visoko vrijedne pigmente. intenzivne zelenoplavičaste obojenosti. Švajnfurtska zelena (emerald zelena) Uvedena je u slikarsku upotrebu početkom 19. Prilikom rada s kobalt ljubičastim bojama treba biti oprezan jer se pripremaju i kao mješavine pa mogu biti otrovne. Verdigris (vert de Grece. Manganova plava (mangan celinska plava) Noviji je plavozeleni pigment življe nijanse. minij 9. osim u fresko tehnici s kazeinom jer je nepostojan u lužnatom mediju.6. Najnovija zamjena alizarina je naftol crvena. ploha oslikana celinsko plavom 4. Ranijim talijanskim slikarima. Ftalo plava (ftalocijanin plava) Po sastavu je ftalocijanin bakra. koji se još u starom Egiptu koristio za ukrasne svrhe. Nalazišta poznate tzv. Francuski proizvod dolazi pod nazivom “bleu azural” (azurno plava). kiseline i lužine. Proizvodi se žarenjem smjese kaolina. Kao uljena boja zahtijeva 80-100% ulja. S uljem zahtijeva veću količinu ulja pa se sporo suši. Postojana je na svjetlu. Ima blijedoljubičastu nijansu. Po svojstvima . 1. pa se morao odmah lakirati. Nepostojan je na svjetlu. Izrazito je transparentan. baritom i kaolinom pa na tržište dolazi kao berlinsko plava. Po sastavu je kompleksna sol. Današnja emerald zelena proizvodi se od ftalocijanin zelene i cinkovog ili titanovog oksida. Dosta je lazurna. Sadrži sumpor pa može aktivirati pigmente koji sadrže bakar ili olovo. Djeluje ubrzavajuće na sušenje ulja. Ultramarin ljubičasta Dobiva se iz plavog ultramarina djelovanjem klora i vodenih para. godine istovremeno su kemičari u Francuskoj i Njemačkoj proizveli pigment sličan prirodnom. Najviše se koristi kod proizvodnje uljenih boja i emulzijskih (tempera) boja.3.Alizarin je izoliran iz korijena biljke broća taloženjem na glini. Osjetljiva je i na vlagu. Činitelj obojenosti je karminska kiselina. U evropskom slikarstvu dobiva značaj tek početkom 17. Složenim procesom ispiranja dobivao se pigment koji se u evropskom slikarstvu počeo koristiti tek u srednjem vijeku. Pariško plava (prusko plava. po površini slike može se pojaviti bjeličasta prevlaka. Dobivanje kobalt plave u laboratoriju 3. Malahit je prirodni mineral. Na meki premaz koji daje alizarin ne smije se slikati bojama koje se suše brzo i koje nemaju dovoljnu elastičnost. Zamijenjen je kvalitetnijom kobalt plavom i ultramarinom. Azurit je bazni bakrov karbonat /2CuCO3 . češće u temperi jer u ulju gubi obojenost.Kobalt plavu možemo lako dobiti i u laboratoriju zagrijavanjem mješavine aluminijevog i kobaltovog klorida za svega nekoliko minuta. 6.Ime minij dobila je po rijeci Minius na sjeveru Španjolske. osjetljiva na lužine-postaje smeđa. natrij sulfata ili natrij karbonata i ugljena. veže se makovim uljem. Njemačka zelena zemlja ima sivozeleni ton. Otporna je na svjetlo i lužine. 7. Ova svijetloplava boja malo zelenkastog tona postojana je na svjetlu i u svim vezivima. Podnosi se sa svim pigmentima. Otporna je na kiseline. formule Fe4/Fe(CN)6/3 (“feri”spojevi trovalentnog željeza. Karmin Dobiva se iz organizma insekata (cocus cacti) koji žive na jednoj vrsti kaktusa u Centralnoj Americi. Sve više se zamjenjuje ftalocijanin plavom (ftalno plavom). Koristi se u svim tehnikama. osim u pastelu. Naročito je kvalitetan pigment za fresko slikanje.5. Po sastavu je spoj bakra. veroneške zemlje (iz okoline Verone. Sve vrste su postojane na svjetlu.. naročito majstorima jajčane tempere. reakcijom ferferocijanida i željezo III klorida 6. 2. Žarenjem zelena zemlja 59 dobiva crvenkasto-smeđi ton i veću pokrivnost. stoljeća. Zamjena je za cinober. milori plava. 2. i 17. U evropskom slikarstvu se koristio do 18 stoljeća. Koristi se u svim tehnikama.). Ima dobru moć pokrivanja i bojenja. Zeleni pigmenti 1. Zbog higroskopnosti ultramarina. Kobaltova plava Po sastavu je kobaltov aluminat. Dobivao se djelovanjem octene kiseline na bakar. Dosta je skup pigment. Čisti pigment je otporan na svjetlo i blage lužine. Ima duboki tamni ton kao pariško plava i veliku moć bojenja pa se za slikarske svrhe reducira inertnim pigmentima. Po sastavu je bazični bakrov acetat. god.. Sklon je pucanju. stoljeća. Oko 1826. Monte Baldo)) hladnog plavičastozelenkastog tona davno su iscrpljena. To je prvi organski pigment dobiven sintetskim putem (1868. Monastral je engleski proizvod. Kinakridonski pigmenti Dolaze pod različitim nazivima. Ograničene je moći bojanja. Kao uljena boja zahtijeva 40% ulja i 2% voska jer se od ulja lako odvaja. natrijevaluminijev silikat. Zbog lazurnosti je pogodan u akvarelu. Neke vrste nisu postojane u vapnu. nije postojan na lužine. terra verde) Po sastavu je željezov hidrosilikat sa silikatnim primjesama aluminija. Otporna je na atmosferilije.. formule CuCO3 . Dobro se 54 podnosi s vodenim i uljnim vezivima. Najljepše vrste danas dolaze s otoka Cipra. Danas se proizvodi umjetnim putem.Cu(OH)2 / dobiven iz minerala koji je dosta rasprostranjen u prirodi. kiseline i lužine pa se koristi u svim tehnikama. lapis lazuli 56 Zbog niske cijene proizvodnja umjetnog ultramarina potisnula je iz upotrebe mnoge plave pigmente. Najviše se koristi u zidnim tehnikama. otpornosti prema atmosferilijama. Po sastavu je kalijevo staklo obojeno kobaltovim oksidom. Upotrebljava se u svim tehnikama. Tako se sprječavalo kemijsko aktiviranje s drugim bojama prema kojima je osjetljiv. Mineral u prirodi-razne forme: 3. Minij crvena Jjedan od prvih umjetnih pigmenata( antika). magnezija itd. Njemački proizvod dolazi pod nazivom heliogen plava. Slobodne kiseline iz starog ulja. prusko plava. kralj Ramzes III Smalt je nađen u plavo obojenom staklu ranih kultura. 6. Kao uljena boja zahtijeva dosta ulja pa zbog žućenja ulja lazurni premazi mogu dobiti zelenkastu nijansu. Zamijenjen je naftol crvenom i alizarin sintetskim pigmentima. Celinska plava ( ceruleum plava) Pronađena je početkom 19. Otrovna je i danas nema nikakav značaj. pigmentni prah Dobivanje pariško plave kem. Nije otrovna. koja pripada grupi organskih azopigmenata. što je uočeno na dijelovima slika oslikanih tom bojom. Ima izuzetno jaku moć bojenja. 10. Polulazuran je. pravo crvena) Umjetni je organski pigment dobiven supstrativnim postupkom. Otporna je na svjetlo. Kao uljena boja zahtijeva dosta ulja. Permanent crvena (helio crvena. stoljeća koristi se češće nego skuplji lapis lazuli . Zelena zemlja (tal. Slikari Egipta koristili su je već prije 4000 godina. kiseli konzervansi u tempernim emulzijama i stipsa djeluju na promjenu boje.3. stoljeća. “fero”-spojevi dvovalentnog željeza). koji žarenjem prelazi u plavi različitih nijansi. 5. azurit u prirodi 1. Ljubičasti pigmenti Najznačajniji ljubičasti pigmenti su spojevi kobalta i mangana. služila je kao jedan od najvažnijih tonova za podslikavanje inkarnata. Pariško plava se često miješa s gipsom. stoljeća. bazični bakrov karbonat. Dolazi u dvije nijanse. 58 3. Nepostojan je. Ultramarin Prirodni ultramarin se dobiva iz poludragog kamena lapis lazuli. Dublje je obojenosti od kobaltnih pigmenata. Ultramarin je osjetljiv na djelovanje kiselina. Tamniji pigment (kobaltov fosfat) nije otrovan pa se češće koristi. kvarca. Najviše se koristi s emulzijskim vezivima (srednjovjekovnih tempera) i fresko slikarstvu. Po sastavu je feri-ferocijanid. Upotrebom sode dobivaju se odmah plave nijanse. stoljeća. osjetljiva je na kiseline.Cu(OH)2. Tjelešca sasušenih ženki kuhaju se u vodi kako bi se pigment izdvojio.3. boja mu je dubokoplava s intenzivnim sjajem. Ubrzava sušenje pa se veže makovim uljem. U slikarstvu se koristi još od antičkih vremena. Upotrebom sulfata nastaje zeleni ultramarin. grčka zelena) je stariji pigment. po sastavu je oksid olova. Zamijenjena je kobaltovom plavom. U spoju s uljem je izrazito lazuran. arsena i octene kiseline. Zamijenjen je imitacijama prirodnog tona. milori plava) 57 Proizvedena je početkom 18.Ubrzava sušenje ulja. Tople smeđezelene nijanse češke i tirolske zemlje su manje cijenjene. Plavi pigmenti 55 egipatsko plava smalt Egipatska plava spada među najstarije pigmente. pariško plava .

biljnim sokovima i sl. Fe3O4. voštanom temperom (“voskom na hladno”) / a ponekad i jajem /jajčana tempera/.je slična okerima. što stvara mat efekt. 61 4. Ulja su na sobnoj temperaturi tekuća i mogu se koristiti kao samostalna veziva.1. stoljeća. lužine i kiseline. Usporava sušenje. makovo ulje. koja ih razlikuju od pravih otopina u kojima čestice otopljene tvari imaju veličinu manju od 1 nm. Kvalitetne vrste (čisti ugljik) mogu se koristiti u fresko tehnikama. otporan na kiseline. U Egiptu se koristi mulj iz Nila. Željezno oksidno crna (Mars crna) Po sastavu je željezov oksid. šelak. VEZIVA Veziva povezuju čestice pigmenata međusobno u film i s podlogom. Kao spoj mangana u ulju djeluje sikativirajuće. glutolin i gumiarabika mogu se emulgirati uljem ili nekim drugim hidrofobnim sastojkom. lužine i svjetlo. stoljeća. Upotrebljava se u svim tehnikama.8. a u manuskriptima 14. Faiyumski portreti naslikani su enkaustikom (“voskom na vruće”). orahovo ulje. Koloidne otopine imaju veličinu čestica 1-200 nm i zbog toga određena svojstva. Veziva 62 Klasične Tehnike Lakovi-Smole i Otpala Ljepila 7. 7. U slikarstvu se koristi kazeinska tempera. 6. mogu se koristiti s dodatkom prirodnih i umjetnih smola. Kad otapalo ishlapi. Za obradu drva spominje se vosak. Veziva štite od vanjskih utjecaja pigmente i podlogu. Manganova crna Manganova crna je prirodni anorganski pigment Po sastavu je manganov oksid. Kitova mast ili kitovo ulje spominje se u sjevernim zemljama. glina i sl. Suše se fizikalnim putem. stoljeću opisuje trvenje pigmenata lanenim ili orahovim uljem. čestice tutkala zaostaju mikroskopski fino raspoređene između čestica pigmenata. To su prave otopine. Vosak se može koristiti kao samostalno vezivo u enkaustici kad zagrijan veže pigmente hlađenjem i skrućivanjem Dvodijelna veziva su čvrste tvari koje se otapaju u vodi ili organskim otapalima kao prave otopine ili kao koloidne otopine (disperzije). odnosno lakovnih dijelova. Pomiješan s kadmijevom žutom daje kadmijevu zelenu. Po sastavu je 84% kalcijev fosfat. oksin.Dobiveni krom III oksid se hidratizira i prelazi u živi zeleni ton(3). Uljna-lipofilna veziva: laneno ulje. Lakovi su otopine smola u otapalima. dijele se na: 1. 7. 6% kalcijev karbonat. jajčana tempera. Kod pripreme boja treba ga ribati s gustim vezivom. THEOPHILIUS već u 12. grunda). pokrivan. Ako je pomiješan s tešcem dolazi pod nazivom permanentno zelena. Postojana je na svjetlu. Kad voda ishlapi. Podnosi se sa svim vezivima i pigmentima. penetriraju u pore podloge. Platno se obrađuje voštanom bojom. Podnosi se sa svim vezivima i pigmentima pa se koristi u svim tehnikama. Čađa Crne boje od čađe dobivaju se sagorijevanjem organskih materijala. MnO2. koja hlađenjem iz stanja sola prelazi u stanje gela(tine) procesom koagulacije. Cr2O3 . tzv. U uljenim bojama daje transparentne filmove. Jednodijelna veziva koriste se bez ikakvih dodataka. viridijan) Po sastavu je hidratizirani kromov oksid. Odlično pokriva i boji. smola zaostaje u homogenom filmu čvrsto vezana na površini. Po sastavu je kombinacija oksida kobalta i cinka . Koštano crna (slonokosno crna) To je umjetno proizveden organski crni pigment. engl. Ima plavozelenkasti ton. 3. Kao uljena boja ubrzava sušenje. zagrijavaju 6h na 500 c(2). Lescauxa i drugih spilja oslikana su zemljanim bojama vezanim krvlju. Tutkalo. Koristi se u svim slikarskim tehnikama. Dobiva se žarenjem životinjskih odmaštenih kostiju bez pristupa zraka. Tablica 1. Poznata je još od početka 19. Želja za postojanim i trajnim ukrašavanjem dovodila je do upotrebe različitih veziva i pigmenata i obrade površine koja se oslikavala. Organska veziva su relativno brzo propala. Od druge polovine 19. Kromoksihidrat zelena (kromhidroksid zelena. Zbog dubinske refleksije svjetlosti pojavljuje se sjaj površine. polivinilacetatni. To je koloidna otopina. POMOĆNA SREDSTVA 64 . Minimalna količina gline u pigmentima bila je mehaničko vezivo. Po sastavu je čisti ugljik s neznatnim rimjesama. stoljeća dobiva se od zemnog plina (plinska čađa). Dobro pokriva za razliku od krom hidroksida. Peptizacija je obrnuti proces. uljenih. 63 4. Najljepši je i najpostojaniji zeleni pigment. smolom. Za pripremu uljene boje zahtijeva i do 150% ulja. Dobiva se žarenjem čokota vinove loze bez pristupa zraka. Sastoje se od ulja i smolnih otopina. 10% ugljik. pa moraju biti u tekućem stanju. kazein. mora se navlažiti alkoholom i tek onda vezati s vezivom. dobro pokriva.2. jezgrasta crna) To je organski pigment. Koristi se u svim slikarskim tehnikama. akrilni.2H2O. a danas titanovog oksida. poliuretanski. Miješanjem hidrofilnih i hidrofobnih veziva nastaju emulzije. kao i između sloja boje i slikarske osnove (preparacije. Pregled vodenih veziva Naziv veziva Kemijski sastav gašeno vapno kalcijev hidroksid vodeno staklo vodena otopina alkalijskih silikata tutkalo protein-kolagen kazein fosforprotein gumiarabika polisaharid glutolin metilceluloza disperzivna veziva sintetički polimeri Prema broju sastojaka otopljenog veziva dijele se na: jednodijelna. pergament ribljim tutkalom. Ne koristi se u zidnom slikarstvu. stoljeća opisan je proces bržeg sušenja ulja pomoću metalnih oksida. PODJELA VEZIVA Prema kemijskom sastavu veziva se dijele na: · anorganska (mineralna) · organska (prirodna i sintetska) Prema sastavnim dijelovima otopine veziva. 7. Bolji pigmenti dobivali su se kasnije sagorijevanjem masti i ulja. sličnu onoj na kasnijim pravim freskama. Prije ribanja s vodenim vezivima. Osušeni premaz je izrazito mekan. Slikarski mediji su višedijelna veziva. Čiste i kvalitetne vrste otporne su na svjetlo. oksidacijom i polimerizacijom te prelaze u sasvim novu tvar. Pigmenti su se miješali s prirodnim vezivima. dvodijelna i višedijelna veziva. Žumanjak je prirodna emulzija koja sadrži hidrofilnu bjelančevinu-albumin i žumanjkovo ulje. lakovi na bazi celuloznih estera. Kromoksid zelena Po sastavu je kromov oksid. dok nečiste vrste s vlažnom podlogom dovode do “cvjetanja boje” (eflorescencija) zbog natrijevih i kalijevih soli topljivih u vodi koje izlaze na površinu i kristaliziraju. Emulzije su vezivo u temperama. Svjetlo se na česticama tutkala rasprši (površinska refleksija). Premazi boje moraju s podlogom stvoriti kompaktnu. kopal. masti. Molekule tutkala se u tim međuprostorima zadrže. Upotrebljava se u svim tehnikama. Višedijelna veziva su mješavine jednodijelnih i dvodijelnih veziva. 2. Lakovi. od prirodnih i umjetnih smola: damar. 5. Crna boja dobivena od slonovače (elefantinum) bila je poznata još u grčkom slikarstvu. Tisućama godina nastajalo je trajnije vezivo prirodnim kapanjem vode koja je taložila na površinu slike otopljene minerale i stvarala tanku prozirnu karbonatnu prevlaku (skramu). Vodena (hidrofilna) veziva: 2. Dobiva se taloženjem i žarenjem pa dolazi u više nijansi. otporna na kiseline i lužine. Utječu i na optički učinak boje zbog specifične refleksije svjetlosti. već samo u najjačim organskim otapalima. Emulzije: veziva od vodenih (hidrofilnih) i hidrofobnih tj. Kao uljena boja suši se sporo. Ona je umjetno anorganski pigment. 5. 3. pa voda bez čestica veziva dolazi na površinu i hlapi. Kobalt zelena U upotrebu dolazi krajem 18. Cr2O3. 6. gumitempera i voštana tempera. Heliogen zelena Spada u grupu ftalocijanina. Veoma je lagan i postojan pigment. Vezuju /suše/ kemijskim procesom. Podnosi se odlično sa svim vezivima i pigmentima. zbog male specifične težine. a najviše u zidnim tehnikama. čvrstu i trajnu površinu. Otporna je na sve utjecaje. Najstarije vrste dobivale su se spaljivanjem drva bogatog smolom ili same smole. Cobalt(II)-oxide-zinc(II)-oxide 60 Kalciniranje kobalt(II)-klorida i cink(II)-oksida pri srednjim temperaturama 8. Otporna je na svjetlo. kao i riblje tutkalo. lojem. Ima odličnu pokrivnost. Maslinasto je zeleni pigment. Trsna crna (lozova crna. Zbog intenziviranja obojenosti često sadrži krom oksid ili krom hidroksid. Crni pigmenti 1. poliesterski lakovi itd. Najranija slikana djela na vlažnim kamenim površinama Altamire. isparavanjem otapala. mastiks. Lagani je prah pa je izdašan. Njena upotreba počinje u dalekoj prošlosti i traje do danas. Dobre je pokrivnosti i postojanosti na svjetlo. 123 Borna kiselina i potaša se homogeniziraju(1). Koristi se u svim slikarskim tehnikama. koja je fiksirala pigment uz podlogu. Tutkalna otopina je dvodijelno vezivo. kao da su se filtrirale. Veziva povezuju i opkoljuju pigmente.3. koji se više ne otapa u terpentinu. visoke kvalitete.

10. Od najranijih vremena do danas najveća pažnja se posvećuje svojstvima. 3. 8. vinski ocat. Tempera nakon sušenja posvijetli.. Kemijska aktivnost veziva utječe na određene pigmente koji nisu jednako otporni na kiseline i lužine (alkalije. Napetost ovisi i o koncentraciji veziva. ali i slojevi uljene boje vremenom postaju krti. bistrije i svjetlije laneno ulje i bezbojne smole.tamniji ton. Ilustracije loma svjetla pri prolazu kroz razne materije 67 KLASIČNE CRTAĆE I SLIKARSKE TEHNIKE 8. 9. kompatibilnost sa svim materijalima upotrijebljenim pri gradnji slike. to je osobina tekućine da se lakše ili teže giba (teče) . Pojednostavljeno. Najveću elastičnost imaju jajčane emulzije. Neki pigmenti vezani uljem odvajaju se od ulja. trajnost i izgled boje. prelazi slojem boje razrijeđene smolnom otopinom. Kemijska i fizikalna svojstva veziva 1. crtež se fiksira. Zrake svjetlosti se reflektiraju s površine. Miris Svako vezivo. Masni ugljen se dobije močenjem štapića drvenog ugljena nekoliko sati u lanenom ili makovom ulju dok se sasvim ne “napiju” ulja. 7. smole.50) je svjetliji u praškastom stanju (IR zraka je 1. Postojanost veziva Postojanost veziva podrazumijeva zadržavanje početnih osobina veziva.UGLJEN Ugljen je jedan od najstarijih crtaćih materijala. Svako prelamanje svjetlosti u našem oku daje učinak gubitka svjetlosti i izaziva relativno tamnjenje. Danas se proizvode dvije vrste ugljena: Prirodni drveni ugljen od ljeskovih. Što je veća razlika indeksa refrakcije pigmenta i IR medija koji ga okružuje (veziva). Zbog veće sjajnosti miješa se lak-medijem (damar otopljen u terpentinu). Jedinica viskoznosti je Paskal sekunda /Pa s/. Vosak se približava tim zahtjevima. 65 6. pokrivne) površine boje na česticama veziva i pigmenta. alkohol. consistere =držati se zajedno. baze). eterična ulja (klinčićevo. staro ili čak pokvareno. zbog čega je potrebna odgovarajuća priprema nositelja. UGLJEN I OLOVKA 8.oo) nego u ulju (IR ulja= 1.) na osušenu boju djeluje površinska svjetlost jer se zrake svjetlosti difuzno reflektiraju s (neprozirne. organska otapala. Viskoznost Viskoznost je vrsta unutrašnjeg trenja. cinkovog bjelila. Dubinska refleksija je poslijedica lazurnog karaktera veziva. Lakiranjem slika dobije dubinski sjaj i zasićeniji. što daje mat karakter-zamućenost. akrilik ili neku drugi tehniku. To je svojstvo tekućine da se odupire gibanju susjednih slojeva.) 7. Ulja. Najbolje je kad je vezivo po svom kemijskom djelovanju neutralno. Zbog lazurnosti uljena boja se miješa terpentinom ili lazurnim medijem. Kad se ugljen više ne hvata za papir jer je prezasićen ugljenom. Primjena veziva je više ili manje prepuštena slikaru.3. Ugljen se lako briše. tamne.1. štand ulje.terpentin.. Najfiniji drveni ugljen dobiven je od vinove loze. Često se označava kao sibirski ugljen za crtanje. Određene tehnike preferiraju isključivo lazurne (akvarel) ili pokrivajuće nanose boje (ulje).1 (a) Dubinska refleksija. a neka kiselo (ulje kad je staro.tamniji ton nego što ga imaju u suhom stanju.. lomljivi i pucaju. Lomljivost starih premaza nije toliko opasna kao pucanje tijekom rada zbog nepravilnog nanošenja boje ili neprimjerene količine veziva.. Kao sredstvo za studijsko crtanje koristi se ugljen u najstarijim majstorskim radionicama. Nitrocelulozni lakovi su krti i moraju sadržavati sredstva za povećanje elastičnosti. Kod drugih tehnika djeluje dubinska svjetlost. Obično se . Boja Svako čisto kvalitetno vezivo ima karakterističnu boju. Lazurnost Lazurnost ili pokrivnost boje ovisi o samom pigmentu ali i o svojstvima veziva. budućnost će tek pokazati njenu pravu kvalitetu. koji brže suši od donjeg sloja. li je neko vezivo svježe. razmazivanje ugljena i skidanje suvišnog praha koriste se mekane flanelne krpice ili vata. Akrilna smola daje dobre rezultate. nitrolakovi starenjem više ili manje žute. tempera. (b) površinska refleksija Mat lakovi sadrže vosak ili raspršene sitne čestice amorfnog SiO2. kao i mekani akvarelni kist. Vezivima se dodaju sredstva za povećanje elastičnosti. ultramarin (IR = 1. voštana pasta. Karboniziranim komadićima drva crtali su po zidovima stanovnici spilja. Za potpuno brisanje manjih površina koristi se gnetilna guma. Šiljkom ugljena mogu se izvlačiti crte različite debljine i intenziteta. Optički utjecaj veziva na boje Kad svjetlost padne na predmet. Postoji napetost i između pojedinih slojeva boje. Boje. Ako se preko zasićene uljene boje. pripremi. Rezultat je mat karakter oslikane površine. mirovati) mora biti i stabilna. Kemijska aktivnost veziva Neka veziva djeluju lužnato (gašeno vapno. boja postaje intenzivnija. zaštitni koloidi · sredstva za kvašenje (smanjenje površinske napetosti): volovska žuč. Danas se obično koristi glicerin (glicerol). vodeno staklo. amonijak. gvaš. ven. na kojima se svjetlo difuzno reflektira. Ugljen se često kombinira kredom.. 4. obično je i kvalitetnije. Sloj boje i sloj preparacije s velikom koncentracijom veziva sigurno će pucati ako nisu “usuglašeni”. Što je vezivo svjetlije boje.48). ab Slika 7.. zbog razlike u napetosti doći će do pucanja (nastaju krakelire). pastelom ili nekim drugim materijalom. U slikarstvu se obično upotrebljavaju niskoviskozna veziva (otopine veziva u otapalima i razrjeđivačima) i srednjeviskozna veziva (ulja). vrbovih ili lipovih štapića dobivenih izgaranjem bez pristupa zraka proizvodi se u različitim debljinama. Nekad se odbijaju tek od podslikanog sloja osnove nositelja i dolaze u oko promatrača. a preostali dio reflektira.voda. SVOJSTVA VEZIVA Vezivo utječe na kvalitetu. Za osvjetljavanje tonova. dublji ton. Masni ugljen daje sočniji i intenzivniji potez koji se zbog sadržanog ulja teže briše. Završeni crtež ugljenom opet se fiksira. Najčešće sadrži i neko vezivo pa se teže briše. Hidrofilnim vezivima se ranije dodavao med ili šećerni sirup. 7. Što je manja razlika indeksa refrakcije između pigmenata i veziva veća je lazurnost premaza. kao i pomoćno sredstvo ima karakterističan miris. lavandino. ali se i lome i prolaze kroz sloj lazurnog namaza do neprozirnih slojeva i tu se reflektiraju. pigment postaje svjetliji. akrilni gelovi. blage alkalije za kazein · sredstva za povećanje čvrstoće (otvrdnjavanje) alaun (stipsa). jedan dio svjetlosnih zraka se apsorbira.). odnosno sintetski crtaći ugljen dobiva se prešanjem ugljene prašine dobivene pri proizvodnji svijetlećeg plina.. 66 Boja istog pigmenta vezanog s različitim vezivom može djelovati drugačije. Dodatkom 2% voska u ulje taj nedostatak se uklanja. Napetost Prilikom sušenja veziva u boji ili osnovi (preparaciji) dolazi do određenog zatezanja. Ugljen se koristi za iscrtavanje kod fresko slikanja. dok još nije sasvim suha. alkohol.Pomoćna sredstva su tvari koje nemaju svojstvo vezivanja. kao i različiti nositelji slike. Po mirisu se može odrediti kvaliteta veziva. formalin · ubrzivači sušenja: sikativi · emulgatori i sredstva za povezivanje: sapuni. Najelastičnija su ulja. korištenju i kombiniranju veziva u slikarskim tehnikama. stoljeću. Karakteristika ugljena je njegova mekoća zbog prašnjave strukture materijala. Za tradiciomalne slikarske svrhe je bolje što svjetlije tutkalo. ultramarina itd. To se događa kod nekih vrsta kromhidroksid zelenih. koje se može manifestirati tako da boji daje zasićeniji. Kao samostalna likovna tehnika javlja se tek u 19. Oni poboljšavaju ili daju određena svojstva vezivima. 5. ali utječu na specifičnost vezivanja pojedinih veziva. 2. akrilne emulzije itd.). zato što veziva imaju veći indeks refrakcije (loma) IR od zraka(1). Kvaliteta i trajnost slike ovise u prvom redu o poznavanju fizikalnih i kemijskih svojstava veziva. Prešani. za preliminarne studije za ulje. Samo neke jako tvrde vrste ostavljaju trag i poslije brisanja.Pigmenti u vezivima dobivaju dublji. a nakon sušenja fiksativa ponovo se može crtati ugljenom. Elastičnost veziva Što je vezivo elastičnije manje je djelovanje napetosti za vrijeme sušenja. postaju krti i lomljivi. gube konzistentnu stabilnost. Konzistencija Boja u odgovarajućoj konzistenciji (lat. danas na tržište dolaze već pripremljeni. Stari majstori su radili na više slika kako bi slikani sloj između pojedinih faza dobro osušio..Viskoznija veziva su npr.1. Za postizanje ploha različitih tonskih vrijednosti koristi se ugljen položen na podlogu širinom ili debljinom ugljenog štapića. Kod nekih tehnika (pastel. akrilne boje dobivaju tamniji ton. veća je i refleksija svjetlosti. napetosti u samom vezivu.3. Na primjer. Agepon (koristi se u fotografiji) · sredstva za konzerviranje: boraks (Na2B4O7 ・ 10 H2O). Prema funkciji se dijele na: · otapala ili razrjeđivači . a isto tako i na nositelja slike. karanfilovo. Idealnog veziva nema.0.

ugljene olovke (4). tamnijeg ili svjetlijeg traga. u užem smislu poimanja isključivo je crtaći materijal. Položena na papir cijelom debljinom. vlage i svjetla te spada u vrlo stabilne tehnike.fiksirati Mramorno brašno se može dodati u bilo kojoj fazi slikanja i fiksirati pa nastaviti slikati.tamnu i HB za polutvrdu. tutkalo). Papir se može i u proizvodnji brusiti pa se dobije baršunasta tekstura karakteristična za francuske velour-papire. Trag pastela je mekan i baršunast. Od prirodnih kreda najznačajnije su: .Hillberry 1998. radi se uglavnom o raznim vrstama kreda i pastela u obliku olovke. tanke mine-olovke u boji). Umjesto bijelog pigmenta može se koristiti talk.. Mekoća i ton olovke ovise o odnosu gline i grafita – što je više gline olovka je tvrđa i ton svjetliji. Crtež sinopiom se jednostavno naziva “sinopia”.. egipatskom slikarstvu. špiritu (alkoholu nabavljenom u trgovini. savršenu olovku . što omogućuje miješanje boja na samoj podlozi i stvaranje bogatstva tonova. Obično se proizvode u 4 stupnja tvrdoće (po engleskoj literaturi) · ekstra soft 6B · soft 4B · medium 2B · hard HB 68 Slika 8. Pompejima.B i HB.sanguine. Kreda se lako razmazuje po papiru.još vlažnu toniranu preparaciju posuti ravnomjerno mramornim brašnom da se dobije odgovarajuća tekstura 3.0.Tvrđe olovke dobre su za fino. Nalazi se ispod završnog sloja žbuke -intonaca. Ugljene olovke. dodati odgovarajuću količinu mramornog brašna. gumiarabika. 1882. Sredstva za fiksiranje ugljena potrebna su da bi zaštitila ugljen od brisanja. . Jablani. Intenzivnost boje ovisi o količini bijele ili crne osnovne mase u određenom pastelu. starac u fraku. Daju intenzivnije boje ali nemaju isti karakter mekoće kao suhi pasteli.1. Može se preparirati kredom razmućenom u blagoj otopini tutkala uz dodatak nekog pigmenta da se dobije tonirana podloga. crtež olovkom Lautrec. PASTEL Riječ pastel dolazi od talijanske riječi pastello što značii pasta.3).otopina disperzije akrilne smole (akrilni medij) u vodi u omjeru 1:30. Za grublje pastelne podloge koriste se i fini karborund papiri za brušenje lakiranih površina. na kojem se slika. otopina kolofonija u benzinu najmanje mijenja obojenost crteža . Nijedan crtaći materijal ne može dočarati boju ljudske puti kao sanguine. razmazivanjem. .conte crayon Prud'hon -crtež crnom i bijelom kredom Leonardo. akvarel papir. 1 Prirodni drveni ugljen različitih debljina (1.2. Od crvenih kreda najpoznatije su: . studija.van Gogh. 8. monokromni medij. tvrdu olovku a B za black tj. i minimalne količine veziva (tutkalo.H.5%-tna otopina narančastog šelaka u špiritu .D. dolazi u jednakomjerno debelim štapićima.Crtež vrlo mekom olovkom (iznad 4B) preporučljivo je fiksirati jer se lako prlja. koja se spominje kao “crna pisaljka” sa svojstvima ugljena za pisanje. ili o akvarelinim bojama u ovakvom pakiranju. 'slikarev pribor'' J.crtanjem. promiješati i premazati podlogu 2.sinopia. a ne u apotekarskom alkoholu) ili terpentinu. vatom ili mekom gumicom. ovisno o količini i vrsti veziva. tvrđe-pisaljke. ispunjavanje ploha odnosno slikanje. 73 Seurat . Nebrojene su mogućnosti upotrebe olovke kao crtaćeg-slikarskog materijala kao i kombinacije sa svim tehnikama-od pripremnog crteža do crtanja na osušenu ili u još mokru boju. Kod specijalnih papira za pastel papirna pulpa sadrži. koristili su je i Rubens i drugi slikari.Pisanello). Fiksativi moraju fiksirati crtež da se ne briše.capon fiksativ pravi se od 1 dijela capon laka (nitrolaka).Holbein. Kreda kao crtaći materijal dobiva veliki značaj u vrijeme renesanse kad se prave i umjetne krede od pigmenata i bijele gline. komprimirani ugljen (6) Kao podloga za crteže ugljenom upotrebljavaju se hrapavije vrste bijelog ili toniranog papira i kartona.3%-tna otopina kolofonija u benzinu. OLOVKA Olovka. . Kreda strukturom povezuje olovku i ugljen.1883. Tvrđim pastelima izvode se konture ili čisti linearni crtež. Iz circusa. portret djevojke – olovka i ugljen 72 9. 'Escherova noćna mora' Picasso .kreda 74 9. Odlomljeni komadi prislonjeni cijelom površinom na papir koriste se za dobivanje većih površina različitih tonova. KREDA I PASTEL 9. litografska kreda sadrži vosak. crni krejoni izrađeni su od specijalno prešanog ugljena u obliku mine umetnute u drveni uložak. pastel se može razmazivati po podlozi. sapun. 1 dijela amilacetata (nitrorazrijeđivač) i 1 dijela etera razne vrste ugljena i gumica za ugljen 69 V. laneno ulje i slično. ne smiju bitno utjecati na obojenost crtaće površine. pasteli sadrže. Meki pasteli su pogodni za tonske gradacije. pa tako nastaju i oznake H(ili F.Ove pisaljke bile su preteča olovke od grafita i gline kakvu danas koristimo. Hrapava tekstura prihvaća više slojeva boje. moraju se fiksirati. dakle kao i ugljen. P. a također se koristi i među-fiksiranje da bi se novi sloj ugljena prihvatio na već zasićenu podlogu.Iako danas postoji ogroman izbor raznih tipova olovaka u svim bojama.akrilik slikarsku boju određenog tona razrijediti vodom. kao i papirnati zidni tapeti. kao i crteži ugljenom. proizvode se u tri do četiri tvrdoće. precizno crtanje i općenito omogućuju čišći rad jer se teže razmažu.tj početkom 19 st. gumiarabika. ugljeni prah(5). koja ima važnu ulogu u fresko slikarstvu talijanske renesanse. Tvrđi je i jače prianja uz papir.2. osim kromatskog pigmenta. brzo se zasiti.H-za hard tj. Pruža mogućnost egzaktnog crteža i egzaktne gradacije plohe. daje kao i ugljen različite tonske gradacije. gips ili glina. Pastel se može nanositi u nekoliko slojeva. retel (crvenosmeđa kreda) . šrafiranjem. Boja se lagano skida krpicom.sa integriranim šiljilom I gumicom u čepu Zbog kemijske inertnosti grafita crtež olovkom vrlo je otporan na utj.Picasso autoportret. većinom u bocama pod pritiskom ili u običnim bočicama pa se nanose usnom ili ručnom fiksirkom.1843. 1900. sočniji. bakar sa posrebrenim vrhom) dosta korištena u renesansi(Leonardo. pored vlakana bezdrvne celuloze. i grublje čestice nekog punila nanesene na jednoj strani.crveni bolus. celulozna veziva kao metilceluloza . a koja je patentirana tek u 18.Grafit je jako mekan pa u početku nije korišten za pisanje već kao premaz za naličje papira. ne smiju mijenjati karakter površinske strukture crteža.proizvodi u 7 različitih stupnjeva tvrdoće. Zbog prašnjave strukture i crteži kredom. Glađi papir je pogodniji z+a prešani ugljen. Posebna vrsta krede. Danas na tržište dolaze gotovi fiksativi..za prenošenje crteža. Fiksativi se mogu pripremiti od sljedećih sastojaka: . U novije vrijeme proizvode se kolekcije uljenih i voštano-smolnih pastela kojima nije potreban nikakav fiksativ.Zbog toga su dobre i za skiciranje kompozicije u u akvarelu ali i općenito u drugim tehnikama jer ne zamaste papir što omogućuje dobro prianjanje boje.crna prirodna kreda.) i akromatske pigmente: bijeli ili crni pigment. Zbog prašnjave strukture.D.Kasnije je razvijen proces miješanja sa glinom i pečenja mina na 1200 c te impregniranja voskom radi boljeg vezanja. slika prikazuje tzv. Za razliku od običnih kreda koje su tvrđe. manje je lomljiv.Slično tome nastaje i metalna pisaljka srebrenka( ugl. Pastelni štapići. od 00 do 5. od firm). Različiti tonovi pastela dobivaju se miješanjem pigmenata s osnovnom masom. Pogodan je i pakpapir. Bojeni trag je puniji. crnu.2. koja se koristila u spiljama. kao i dužinom. Masne krede sadrže i masne sastojke kao što su vosak.Brojevima je označena veća mekoća ili tvrdoća . kao i o vrsti pigmenata.Dodatnim fiksiranjem eliminira se mehanički nedostatak brisanja.. Od te paste oblikuje se pastel u štapićima. gipsa i veziva (tragant guma. Po sastavu je kalcijev karbonat.Mekše olovke lako se razmazuju i lako pucaju pri oštrenju ali daju sočan trag i dobre su za snažne kontrastne i više slikarske crteže. Francuzi za pastel i gvaš proizvode čitav niz . sipkosti i mekoće. olovka i olovke u boji J.Durer. pa je pogodan za dug rad Kako samo ime kaže-prvobitna olovka je antička pisaljka od olova koja ostavlja sivkasti trag... Preparacija mramornim brašnom 1. Glatki papir ne podnosi puno slojeva. .Bedford . . linijskog karaktera. Nastali novi oštri bridovi omogućuju izvlačenje tankih linija. loj i čađu.crteža. Podloga za pastel je svaki papir ili karton koji ima takvu teksturu da se trag poteza pastelnom bojom zadržava na površini.KREDA Kreda potječe sa otoka Krete gdje su poznata antička nalazišta krede. Jedan od navećih proizvođača olovaka svakako je i Faber Castell 71 J. Umjetne crtaće krede na tržište danas dolaze u nizu različitih tipova ovisno o vezivu i vrsti pigmenata ( mekše-krejoni. lako se lomi i mijenja svoj oblik. Zašiljena kreda ostavlja trag sličan tragu mekane olovke. 70 trokutaski presjek namanje zamara ruku i lako se šilji kao i okrugli. iako je grafit otkriven 200 godina ranije. tzv.

a vjerojatno i renesansni slikari. bolje svjetlostalnosti. lijepljenjem ljepljivom trakom (pik papir). što mu daje vodotpornost nakon sušenja. Papiri gramature manje od 200 pripremaju se močenjem u vodi..Tinta se nalazi npr. s malo meda ili glicerina zbog održavanja vlažnosti i elastičnosti. U tehniku tuša svrstavamo i crteže u sepiji.nije vruće prešan) srednje hrapavi papir 78 . smola a kasnije biljnih ulja (sezam. Upotreba bijelog pigmenta nije danas tako strogo zabranjena.neutralna akvarelna boja tamnosmeđe-žućkaste nijanse. Akvarelne boje prave se od pigmenata namoćenih u destiliranoj ili prokuhanoj vodi u kojoj nema otopljenih soli koje onemogućuju jednoličan nanos boje. slaba je otpornost na svjetlo. Ova masa se dobro izriba. Sušenjem se papir nategne. važno je napomenuti da su današnje tinte mnogo kvalitetnije i ugl. površina se blago istrlja čistom vodom uz dodatak 2-3 kapi amonijaka ili goveđe žući. Miješanjem boja dobiju se dodatni tonovi. capon fiksativ (prema K. Engleski klasični akvarel je lazurna tehnika s vodenim bojama.drvcem. 4%-tna otopina gumiarabike u vodi.U Evropi je poznata Bistra tuš dobiven od bukove čađe-uz dodatak malo azurita i crvene dobiva karakterističan ton . Neki slikari arapsku gumu otapaju u horizontalno položenoj i začepljenoj staklenci uz povremeno okretanje. dio etera E. stoljeću akvarel se koristi za prikazivanje arhitektonskih i gradskih veduta. mogu se koristiti i lučevine domaćih vrsta drva: trešnje.vruće prešani (HP. otporni na svjetlo. a mala količina veziva djeluje više kao zaštitni koloid sprječavajući da se čestice pigmenta aglomeriraju. PELIKAN. oznaka CP Armand . Čađa se dobivala izgaranjem rižine slame. kada je osnovano društvo slikara akvarelista. Pokrivajući pigmenti. no pojavom velikog broja umjetnih a naročito umj. 11. borovine. Za kvalitetan tuš bitno je da su čestice pigmenta što finije(ne veće od 0. Nečistoće i teže topivi sastojci padaju na dno. Ako papir zbog suviše masnoće ne prima boju na željeni način. Za povećanje elastičnosti gumi se dodaje malo glicerina (glicerola) ili glikola. Paleta boja u akvarelu nije velika. crtež je izveden bojom u tekućem stanju-perom (metalnim ili klasičnim. Akvarel papir mora biti oslobođen i minimalnih masnoća da bi se boja dobro razlijevala. cijeđenjem. bilo suhim ili vlažnim postupkom.gumiarabika. pero i kist. u popularnim 'kemijskim' olovkama pa treba biti svjestan mogućih nedostataka ovog jeftinog i praktičnog crtaćeg pribora. Fiksira se od rubova slike prema središnjem dijelu s udaljenosti od najmanje 50 cm. Upravo zato je kordofanska guma kvalitetnija jer sadrži manje netopljivih sluzastih sastojaka. višnje i šljive. a gusta čista otopina oprezno se izlije. a čista guma će se istaložiti na dnu posude. ili disperzijom npr. Rembrandt . Intenzitet tonova postiže se razrjeđivanjem boje (ispiranjem) bez dodatka crne ili bijele boje. na podlogu uslijed oksidacije (taninska tinta željeza nagriza papir). pigment ugl.Degas P. Podloga (bijela boja papira) ili jedna boja ispod druge prosijava transparentno kroz sljedeći lazurno naneseni sloj boje. Lazurnost i prozračnost akvarela pogodna je za slikanje pejzaža. a kod kvalitetnijih papira je i tutkaljena. Cinkovo bjelilo kao najlazurniji bijeli pigment može se koristiti u minimalnim količinama. Malo goveđe žući smanjuje površinsku napetost i omogućuje jednolično nanošenje boje na papir.Picasso 10.Ovu boju koristio je Rembrandt. kao i pigmenti grubo kristalnih čestica nisu pogodni za akvarel. kao i mnogih org. Bjelina papira i postojanost na svjetlo njegove su bitne karakteristike.1830. Poussin.hrapavi-rough.Među najvalitetnije tuševe danas ubraja se INIDAN INK. po cijeloj plohi. Najzgodnije je papir navlažiti tako da stoji pod presom od mokrih papira ili tkanina.Crtež tušom. Već su stari Egipćani koristili određenu “vodenu” tehniku u kojoj je boja pravljena vodenom otopinom arapske gume.Naknadno su se štapići trvili na keramičkoj posudici s vodom i stvarali tuš. dio capon laka -1 vol. skupljaju u pahuljice.Pod ovim imenom dolaze i razne imitacije tona. kao sto je tučeni bjeljanak. Fragonard. Kao vezivo se koriste gume ( tragant. crtež perom Rubens. pigmenata. To je slojevita tehnika slikanja.Nakon sušenja slika se lako odlijepi od daske. Arapska guma je staklasto krta. Najkvalitetnije vezivo je tragant guma. AKVAREL Riječ akvarel dolazi od latinske riječi aqua. trskom ili kistom. NAN KING INTENSE. hladno prešani. Također su dekorativne crteže rezane u kamenu popunjavali obojenim prahom i fiksirali vodenom otopinom gumiarabike. 79 ARAPSKA GUMA Gumiarabika je lučevina nekih vrsta akacija koje uspijevaju u Africi. arapska guma mora biti još čistija pa se ovako priređena otopina gume pomiješa s jednakim volumenom bezvodnog “apsolutnog alkohola”. Najbolje vrste su kordofanska i senegalska guma koje dolaze u bezbojnim i prozirnim grumenima. faber-castell pasteli u štapićima raznih boja Najpogodniji su fiksativi pripremljeni kao 2%-tne otopine smola u brzo hlapljivom otapalu. Wehlteu) 75 -1 vol. bez upotrebe kemikalija. Cijeđenjem guste otopine uklanjaju se nečistoće i sluzave tvari kojih ima i u najkvalitetnijoj gumi. što je bitno u lazurnom slikanju. želatinom.Vezivo u tušu služi i kao tzv.toniranih papira -canson papiri. mora biti zaštićen od krivljenja i nejednakog sušenja. Prilikom slikanja daska s papirom stoji u horizontalnom položaju da se boja ne bi slijevala (osim kad to koristimo kao efekt u slici).hot pressed) s relativno glatkom teksturom pogodnom za crtež perom i olovkom .Tinta tj 'mastilo' slabije je svjetlostajnosti od tuša i može imati razoran utj. TUŠ 76 Tuš je za razliku od ugljena. polaganje Krista 77 Eugen Isabey .različitih tonova. Ovi listovi papira ne smiju se savijati jer bi se premaz tutkala oštetio i boja bi ulazila dublje u papirnu masu uzrokujući tamne mrlje. Hladno otapanje gume traje obično 2-3 dana. Ribarski čamci . krede. Sva sredstva kojima se pastel fiksira mijenjaju karakter pastela. U 18. U akvarelu su pigmenti najmanje izmijenjeni prisustvom veziva i treba ih pažljivo odabrati. u vezivu. a inače su i ljepila. u vodi i vezan najčešće gumiarabikom. Manje upojna podloga zahtijeva boju s .).hladno prešani (not. Voda će se spojiti s alkoholom. Papir se učvrsti na dasku.Tuš može biti i u krutom stanju – tzv. Kod rada na vlažnom papiru boja djeluje svježije. Zbog boranja prilikom oslikavanja vodenim bojama koriste se papiri veće gramature od 150 g/m2 do 700 g/m2 pa i više.. Arapska guma se usitnjena otapa u hladnoj destiliranoj vodi u težinskom omjeru 1:2 dijela vode. Zbog male količine veziva pigmenti su u akvarelu najmanje zaštićeni od vanjskih utjecaja pa trebaju biti postojani. Pigmenti se vežu u velikoj mjeri adsorpcijom na papir.hrapavi papir koji omogućuje bogatstvo nijansi refleksijom svjetlosti na svakom zrnu papira.05 tisućinki milimetra). Akvarel kakav se danas radi razvio se tek početkom 19. Sa tehnološkog aspekta – tuš je VODENA DISPERZIJA često identična akvarelu – sadrži.Mana sepie. dio amilacetata -1 vol. lazurno ali i pokrivajuće. fino usitnjenih čestica. Pored gume.cold pressed. kineski ili indijski tuš pravio se od čađe i otopine bilo kojeg vodotopivog veziva i modelirao u štapiće. dakle. tuša i tinte koja je zapravo bojilo sa vezivom dok je tuš pigment disp. Sve vrste guma otapanjem u vodi daju koloidne otopine koje služe kao hidrofilna veziva. Kinezi su koristili slikanje vodenim vezivom na svili i papiru. Sljedeći dan se staklena posuda s gumom na vodenoj kupelji lagano zagrijava dok se guma ne otopi. Za engleski klasični akvarel koriste se manje upojni papiri koji su često površinski tutkaljeni.No.. Bijeli se pomoću vode i sunca. stoljeća u okviru engleske slikarske škole. oznaka R Papir na kojem se radi akvarel. pastela ili olovke – 'mokra' crtaća tehnika. poput orahovog 'bajca'-močila. i 19. tung ulje) u malim lampicama od terakote. Bitno je uočiti razliku izm. što znači voda. Najkvalitetniji papir za akvarel proizvodi se od čistih lanenih krpa. organskog porijekla disp. ne zaostaju za tuševima. U srednjem vijeku vodenim bojama se slikalo. Prozračnost i intenzitet boja pojačava zrnasta tekstura papira. Moze se papir zalijepiti i slabim ljepilom. od svijetlog prema tamnom.šelakovog sapuna. Može se fiksirati i postepeno u toku rada.npr guščjim). homogenizira i stavi u tube izolirane capon lakom ili u staklene posude. Najčešće se koriste tri standardizirana tipa papira: . zaštitni koloid kako se čestice pigmenta ne bi odvajale od medija vode. Kao vezivo za akvarel boje. ROTRING. Kod suhog načina pripreme papir se samo stavi na dasku i učvrsti ljepljivom trakom. Podloga Najčešće se kao podloga u akvarelu koristi papir veće gramature čija je prava strana hrapavija. Arches . polaganjem na dasku. organskih pigmenata znatno se proširio izbor. transparentni.

vodena mrlja. Bjelina papira u gvašu za razliku od akvarela nema značajnu ulogu.Koristi se i vosak i masking fluid (sintetski) koji su vrlo korisni za maskiranje svijetlih akcenata npr. pa čak i pločice slonove kosti. Iako je gvaš pokrivna tehnika. kao i gvaš boje u tubama. Kistovi Za slikanje akvarelom koriste se kistovi od dlake crvene kune. ton podloge utječe na karakter gvaša. micele. 13.nanošenje boje suhim kistom . hidrofilan. 2 Kistovi za akvarel različitih oblika Osim klasičnog lazurnog slikanja u transparentnim slojevima. a odnosi se na mlijeko koje je prirodna emulzija.pmf. Pogodni su i fini akvarelni kistovi od dlake soba. a sušenjem posvijetle. akvareli u kockicama i tubama RAZNI TESTOVI AKVARELNIH BOJA POZNATIH PROIZVOĐAČA Kobalt plava-test snage bojenja i lazurnosti pigmenta :Rowney Artists. Na taj način razbiju se (disperziraju ) kapljice ulja u sitne kuglaste čestice. kao i od dlake telećih ušiju. Boje lazurno prosijavaju i obogaćuju sliku novim tonovima koje ne bi mogli dobiti fizičkim miješanjem istih boja. MaimeriBlu. kolažom. Kao vezivo se koristilo pergamentno tutkalo. neproziran. 81 Slika 11. crtežom. Gvaš je tehnika slikanja vodenim bojama koje se miješaju s gustom bijelom bojom. čija površina postaje polarna. gumitempera.onaj koji odbija vodu) veziva.pdf . (dno) Winsor & Newton.1. četkice. kao što su: jajčana. kao što se vidi na slici 5. (sredina). Na tržište dolaze kolekcije gvaš boja u čvrstom stanju . ili talijanski guazzo. spužvama · nanošenje boje ispiranjem vodom · struganje osušene boje Gvaš omogućuje rad od tamnog ka svijetlom. Klasični engleski akvarel podrazumijeva gradnju slike u slojevima. potrebno je dodati sredstvo koje sprječava udruživanje raspršenih čestica i odvajanje tekućina.ispiranje svježeg sloja boje vlažnim kistom . pored kistova. vidre. gumiarabika. kao specifično lakše.. a pripremaju se samo miješanjem vodom. DaVinci. To su stabilne smjese dviju tekućina koje se ne miješaju. Slika 13. kistovi od dlake kune. flomasterom. Najjednostavnija emulzija je mješavina vode i ulja. poluplosnati ili okrugli bez zašiljenog vrha.razmazivanje viška boje vlažnim kistom . koje služe za vezivanje boje. mekan i specifično oblikovan. Slika 13. Idealan je za studijsko slikanje. Nakon upotrebe i pranja dlaku kistova treba pažljivo osušiti i oblikovati u prvobitno stanje. U zadnje vrijeme koriste se akvarelne boje u tubama. Široki kistovi koriste se za nanošenje većih obojenih ploha i za ispiranje boje. U srednjem vijeku “tempera” je naziv za složena vodena veziva s kojima se pripremala boja.monotipijsko otiskivanje materijala različite teksture Akvarelna tehnika je najčešće kombinacija crteža i akvarela ili gvaša da bi se postigao željeni efekt. ali ni jedan nije sasvim preporučljiv jer svaki u određenoj mjeri mijenja karakter boje. Holbein. Danas se najčešće koriste veziva na bazi celuloznih etera koja se sušenjem znatnije ne stežu. tvora. Akvarelne boje dolaze na tržište u krutom stanju u obliku okruglih plosnatih pločica ili pločica pravokutnog oblika te u obliku malih paketića. EMULZIJE Riječ emulzija dolazi od latinske riječi emulgere. U 18. iz srednjeg tona ka svjetlijim i tamnijim tonovima. Podloga je finijeg zrna nego kod akvarela. Time dolazi do povećanja ukupne površine kojom se tekućine dodiruju. Daniel Smith. lasice ili iz uha alpske teladi. koriste različite spužve.chem. Venezia 83 12. u staklenkama. krpice. Danas se pod nazivom “tempera“ podrazumijeva višedijelno vezivo koje je sastavljeno od hidrofilnog (filius= prijatelj. Mućkanjem se ulje rasprši u vodi u obliku sitnih kapljica. kontrasniji nanos suhog pastela u plohama ili crtežu. Za zaštitu gvaš boja koriste se gotovi fiksativi koji ne mijenjaju u većoj mjeri površinski karakter gvaš boje. ovisno o toniranoj podlozi. Dodavanjem bijele boje postiže se bogatstvo tonova. koriste se i suvremene tehnike kao što su: . tutkalna tempera i voštana tempera. posebno kod debljih slojeva. MaimeriBlu. Kao podloga za gvaš najčešće se koriste tonirani papiri veće gramature i kartoni. 2 Proces emulgiranja sapunom http://eskola. Mogu biti plosnati. okružuju tankim molekularnim slojem sve sitno raspršene čestice druge komponente i ne daju im da se odjeljuju. 85 Kao emulgatori koriste se sapuni čije molekule imaju polarni hidrofilni dio koji privlači vodu (“glava”) i ugljikovodični nepolarni dio (“rep”) koji je hidrofoban (lipofilan) pa se okreće prema ulju. Kistovi malih brojeva od dlake crvene kune sa šiljastim vrhom koriste se za izvlačenje preciznih detalja ili za izradu minijatura. Velika koncentracija veziva može izazvati pucanje. U 14. M. što znači miješati. koji je po karakteru najsličniji gvašu. odjeljuje od vode. Kistovi za gvaš slikanje su malo tvrđi od akvarelnih kistova. tzv.. U novije vrijeme upotrebom lakova gvašu se daje karakter ulja. W. pastelom. Winsor & Newton test sušenja test 'ponovnog močenja' boje 80 (vrh) Rowney Artists.VIDOVIĆ stare boje i kistovi – gvaš 13. Graham. stoljeću dobiva današnji karakter. Boja se nanosi u polupokrivajućim. ili tvrđom olovkom) . čak i ljepenka. 84 E. Graham.hr/udzbenik/u40/19%20sapu ni. Kist mora biti gust. Monomolekularnim slojem molekule sapuna okružuju i međusobno odjeljuju disperzirane čestice ulja. Rad je završavao suhim pastelom. četkama. Ova emulzija nije stabilna i ulje se. M. E. Gvaš se koristi u kombinaciji s akvarelom. Daniel Smith. pokriva podlogu. Gvaš boje se brzo suše.nanošenje i oduzimanje boje spužvom . Prave se od volovske ili jazavčeve dlake. Za postizanje različitih tekstura u akvarelu se. a znači gust. pokrivajućim. Ove boje sadrže pigment i vezivo u prahu. repa vjeverice. Gvaš boje se mogu nanositi na različite načine: · vlažni nanos boje s puno vode · pastozan nanos boje. od dlake vidrinog repa.test finoće pigmenta Za zaštitu akvarela od djelovanja agresivnih plinova iz zraka postoji više različitih fiksativa. Schmincke. gvaš podslikavanje. što znači izmusti.onaj koji privlači vodu) i hidrofobnog ( fobija= strah. Gvaš je gust. Degas (1834-1917) kombinirao je gvaš i pastel. Al prima slikanjem (direct painting) takav efekt se ne može nikada postići. a polarna glava okreće se prema polarnim molekulama vode. kao u temperi i ulju. 1 Shematski prikaz molekule sapuna Nepolarni ugljikovodični rep prodire u nepolarne kapljice ulja. Schmincke test poteza na papiru test sedimentacije.nanošenje boje prskanjem (airbrush tehnikom) . Holbein.. Old Holland (cobalt blue deep). Danas se kupuju fiksativi na bazi akrilnih smola koji minimalno mijenjaju karakter akvarela. Da bi emulzija bila stabilna. Utrecht. bogatstvo tonova raskvašenog pastela u gvašu. Kistovi su označeni brojevima. GVAŠ Riječ gouache je francuskog porijekla. neprozirna tekuća smjesa. Pored papira može se kao podloga koristiti platno. odnosno. drvo. U zadnje vrijeme kao vezivo se koristi i vrlo blaga disperzija akrilne smole. Od bistrih tekućina nastaje mliječna. namaz boje je mutniji. Naša slikarica Slava Raškaj ovladala je engleskom tehnikom akvarela. Dodatak glicerina povećava elastičnost premaza. voskom. akvarel. čak i lazurnim nanosima. žumanjkova. 1 Akvarel kistovi različitih veličina Slika 11. hidrofoban. Gvaš se koristio za iluminiranje rukopisa u srednjem vijeku. Bijeli dijelovi slike slikaju se bijelom bojom. Otopljeni u vodenoj ili uljenoj komponenti smjese.pastilama. vata. Boja je zasićenija nego u akvarelu. U Degasovim “pastelnim gvaševima” osjeća se prosijavanje tonirane podloge.nanošenje boje perom ili trskom 82 .Da ne bi došlo do prljanja tona crtež se može izvoditi materijalom koji se ne otapa u akvarelu (tušem. Sredstva koja čine emulziju stabilnom su emulgatori. Pastel je nanosio u mokri namaz gvaš boje i nastavljao s pastelom u polusuhi sloj. ali ih i povezuju s drugom komponentom pa emulzija postaje stabilna. Gvaš boje sadrže bijele pigmente ili punila koji pigmentima daju veću pokrivnost i mat karakter zbog površinske refleksije svjetla.. stoljeću Cennino Cennini spominje različite vrste tempera.efekti refleksije svjetla na vodi. dekstrin. TEMPERA Naziv tempera potječe od latinske riječi temperare.većom količinom veziva. Djelovanjem emulgatora ostaju trajno povezane jedna s drugom kao gusta mliječna stabilna smjesaemulzija.Turner. uljenim pastelom. već su u obliku sitnih čestica raspršene jedna u drugoj. plastičnim limenkama ili gvaš boje u prahu. a intenzitet boje smanjen. Što je više veziva u boji. smanjuje intenzitet boje.“impasto” · nanošenje boje polusuhog karaktera · nanošenje boje u slojevima (treba računati da sušenjem ton boje postaje svjetliji) · nanošenje tekstura češljevima.

Cennino Cennini piše o temperi cijelog jaja i žumanjkovoj temperi kao kvalitetnom vezivu za slikanje na zidu i dasci. Danas se kao konzervansi koriste alkohol. Ako u boji ima malo žumanjka. I danas se taj postupak koristi za kopiranje i restauriranje tako oslikanih djela. gumaste tempere. soja-protein itd. Bjelanjak se sastoji od: · 12% albumina · 85% vode · male količine ulja . za razliku od tempera koje sadrže emulgirano ulje. ultramarin). škrob) pa razlikujemo kazeinske tempere. Njihove čestice jako bubre pri suspendiranju u vodi pa se zgušnjava vanjska faza. Emulzije se sastoje od dvije faze. Kod hidrofilnih koloida koloidne micele privlače vodu i imaju tzv. mogu emulgirati s uljem. borna kiselina. Emulzijska boja se razrjeđuje vodom ili razrijeđenom emulzijom. zbog čega se čestice ulja mogu otežano slijevati. Kod UV-emulzija ulje je raspršeno u vodi. vodu i žumanjkovo ulje. Pri slikanju boje se razrjeđuju razrijeđenim žumanjkom.na staklenu ploču se također nanese tanki premaz boje (slika 13) Poslije 24 sata sušenja. probije iglom ili žiletom. Kao konzervansi se koriste kamfor (otapa se u alkoholu). potrebno je više veziva. Već su stari slikari koristili vinski ocat koji se dodaje u maloj količini -pet kapi na jedan žumanjak. Priprema žumanjkove tempere Za pripremu žumanjkove tempere žumanjak se mora odvojiti od bjelanjka. Ima svojstvo da se može dobro emulgirati s uljem. kazein. Pigmente koji se teško kvase s vodom treba nakapati s alkoholom. povećava se njena viskoznost. a potpuno očvrsne tek nakon jedne i više godina. Vanjska faza je uvijek nosilac čestica pigmenta koje su samo u njoj suspendirane. ali i voštanom temperom (osapunjeni vosak. arapska guma. Slika 13. isparavanjem vode ili otapala. hidratni ovoj koji sprječava slijevanje raspršenih kapljica druge komponente. Za razliku od gvaš boja. Tempera pripremljena od cijelog jaja teško se razmazuje. Pigmenti djeluju na stabilnost tempera boje jer zgušnjavanjem emulzije otežavaju razdvajanje. zato se cijelo jaje češće emulgira s uljima i smolama. Žumanjkova tempera Žumanjak sadrži: · 15% albumina 88 · 22% žumanjkovog ulja · 9% lecitina · oko 5O% vode · anorganske soli Žumanjak je izvrsna prirodna emulzija. Drugi pigmente miješaju direktno s emulzijom. Botticeli i mnogi drugi. Testovi ispitivanja vezivne snage jajčane i žumanjkove tempere: . Žuti pigment lutein nije postojan na svjetlu. a ne čistom vodom jer bi ostale slabo vezane. boja ne bi smjela pucati. Osušeni premaz je elastičan. Ako se boja briše. Žumanjkova kesica se zatim podigne uvis. Ovom tehnikom slikali su talijanski majstori: Giotto. a zatim se žumanjak stavi na dlan ruke i polako valja na dlan druge ruke da se oslobodi tragova bjelanjka. smanjuju površinsku napetost između vodenih i uljenih sastavnih dijelova pa poboljšavaju stabilnost emulzije. Današnja jaja. ili je žumanjak od starog jaja ili ima previše veziva. kad se papir savije. UV-emulzije su nakon sušenja uglavnom mat. kojeg su nazivali “puntegiaro”. nakon sušenja će se brisati i postat će znatno svjetlija. Vanjska faza je ulje i u ulju su suspendirane čestice pigmenta. Nakon sušenja postaje otporno. a ukupno sadrži: · 12% bjelančevine (albumina) · 12% žumanjkovog ulja · 74% vode · male količine složenih tvari-lecitina i vitelina. Ako ima previše žumanjka. Emulzije se u slikarstvu upotrebljavaju kao vezivo za tempera boje. čista jajčana tempera bojama daje svilenkasti sjaj. Nakon određenog vremena sušenja može se poliranjem svilenom čistom krpom postići emajlu sličan izgled. Čista jajčana tempera se teško razmazuje i ne omogućuje direktno nanošenje tonova širokim kistom u širokim plohama. 5 Trattegio odnosno trattegiaro (kao retuš) Vezivo od cijelog jaja dobije se miješanjem žumanjka i bjelanjka dok ne pređe u tekućinu jednoličnog izgleda. i 15. brzo se suši i manje je elastična od žumanjkove tempere. Kod emulzijske tempere unutarnja faza je ulje ili otopina smole u otapalu. klinčićevo ulje itd. Boja se zato nanosila u kosim crticama tankim i oštrim kistom. odnosno lipofilnim (hidrofobnim) vezivima. JAJČANA TEMPERA U svom djelu “Trattato della pittura”. Brzo izblijedi i ne utječe na obojenost pigmenata. Ove se tvari. karanfilovo ulje i lavandino ulje. Pastozniji premazi lako pucaju. škrobne tempere itd. animalno tutkalo. za razliku od nanošenja boje u vidu sitnih točkica. Şlikanje tempernim bojama koristili su već Egipćani. Verrocchio. ali i o svježini jaja. a žumanjak se iscijedi u posudu. Žumanjkovo ulje je sporo sušivo (suši nekoliko mjeseci). kao volovska žuč. žilav i po izgledu sličan filmu uljene boje s izrazitim sjajem. 6 Priprema žumanjkove tempere i testiranje kvalitete S temperom priređenom od žumanjka radi se tankim premazima. škrob. Žumanjak možemo ocijediti na papirnom ručniku Nježno ga dovedemo do ruba I probijemo opnu Dodamo oko žličicu vode Neki slikari pripremaju boju tako da suhi fino mljeveni pigment izmiješaju s vodom u gustu masu koju razrjeđuju s emulzijom. metilceluloza. Emulzije se suše fizikalnim putem. stoljeća izvodili su svoja najljepša djela. Takav postupak slikanja nazivali su tadašnji talijanski slikari “trattegiaro”.Dobra svojstva žumanjkove tempere ovise o ispravnoj količini žumanjka. Stabilizatori su dodaci koji emulziju održavaju u upotrebljivom stanju za vrijeme odležavanja. timol. ne tamni i ne mijenja se. te kemijski. Kokošje jaje se sastoji od bjelanjka i žumanjka.3 Koloidna micela želatine Slika 13. nije potrebno lakiranje slikanog djela. Najčešće se za slikanje i pripremanje boje koristi emulzija razrijeđena s vodom u odnosu 1:1. Fra Angelico. mrvi i puca. 13. Slika 13. Daje jako elastične premaze. dakle.Drugi tip emulgatora su zaštitni koloidi čije molekule lebde u obliku micela raspršenih u vodenoj otopini. Sa stakla se mora ljuštiti kao koža. Boja se može popraviti.2. Kao stabilizatori se koriste bentonit. Žumanjak pokazuje lužnatu reakciju. Ove su emulzije bogate uljem pa se i razrjeđuju uljem ili otopinom smole u otapalu ( eteričnom ulju -terpentinu). otopina timola u alkoholu (2O%-tna). Danas se koriste i nove emulzije i disperzije na bazi sintetskih smola -akrilnih i polivinilacetatnih smola.4 Koloidne micele srebro-klorida 86 Mrežasta sredstva. ako se rastrlja s malo vode i malo suhog pigmenta. disperzne faze ( unutarnje ili raspršene) i disperznog sredstva (vanjske ili omatajuće faze). I danas jajčana tempera u različitim varijantama zauzima najznačajnije mjesto među temperama. a voda vanjska faza. Ulje je unutarnja. Micele hidrofobnih koloida na svoju površinu vežu ione kojih ima u otopini i tako postaju električki nabijene pa se međusobno odbijaju i emulzija ostaje stabilna.na traku prepariranog papira nanese se tanki premaz tempera boje . koji su izvrsni emulgatori Stara jajčana tempera koju Cennino Cennini naziva “tempera d’uovo” pripremala se samo od cijelog jaja ili žumanjka. Bizantinske ikone na drvenoj dasci rađene su temperom. nemaju tako dobro svojstvo vezivanja i emulgiranja kao jaja kokoši koje se hrane prirodnom hranom. Konzervansi su sredstva koja štite od mikroorganizama. Količina luteina ovisi o prehrani.1. koju nazivaju cera colla. Kasnije se umjesto smokvinog mlijeka dodavala mala količina vinskog octa koji je osim konzerviranja tempere bolje povezivao žumanjak s bjelanjkom. Boje vezane ovim temperama ne žute niti tamne. Kod VU-emulzija voda je raspršena u ulju. Srednjovjekovno štafelajno slikarstvo je temperno. pod kistom neće biti dovoljno podatna ni otpustljiva i imat će mastan izgled. Ovim postupkom slikanja čistom jajčanom temperom talijanski slikari 14. Kao zaštitni koloidi koriste se kazein. zbog umjetne prehrane kokoši. Jajčana tempera od cijelog jaja 87 Kokošje jaje je prirodna emulzija jer sadrži bjelančevinu. 89 Slika 13. a vanjska faza je voda s otopljenim emulgatorom (tutkalo. Čista jajčana tempera (prirodna jajčana tempera) 1 . Portreti mumija iz Faiyuma rađeni su enkaustikom. Pigmenti navlaženi destiliranom vodom vežu se ovom prirodnom emulzijom. Veća količina octa može štetno djelovati na pigmente koji su osjetljivi na kiseline (npr. Napadaju ga plijesni i gljivice.2. 2 . pa već i Cennino Cennini spominje jaja gradskih kokoši koja imaju svjetliji žumanac. Za razrjeđivanje emulzijske tempere odlučna je samo njena vanjska faza odnosno disperzno sredstvo. Koloidne micele su čestice koloidnih dimenzija izgrađene od većeg broja manjih iona ili molekula. Film tih boja je vrlo postojan. Brzo se kvari pa ga treba konzervirati. Kako boje vezane medijem čiste jajčane tempere ne tamne. Dodavali su joj mliječni sok grančica smokve koji je konzervirao temperu i pojačavao prihvaćanje boje uz podlogu. oksidacijom i polimerizacijom ulja. 13. 3 . Doda se konzervans i emulzija je gotova. Ako je premaz boje i nakon 24 sata ljepljiv.

ariševim terpentinom i žumanjkom. dio) Sastojci Mjera (vol....10 kapljica na 1 žumanac destilirane vode prema potrebi 13........ a karakteristična je za koloidne otopine. Kvalitetne vrste kazeina su bijeložučkaste boje..... Vapneni kazein je pokvarljiv....... 1/2 žličice lavandino ulje. Jajčano-uljena tempera se brzo suši. firnisom.. 125 ml Po receptu kojeg su koristili francuski slikari sitno mljeveni francuski kazein nije uopće potrebno močiti u vodi da nabubri.. žumanjak... Zatim se ispire u toploj vodi nekoliko puta... Kazeinska tempera Najčešće se kazein emulgira razrijeđenim lanenim štand-uljem. Takvu boju treba “probuditi” samo ..... Navještenje........ Kroz pola sata nastala pjena se slegne i kazein se može koristiti.1dio damar laka..... u amonijaku... KAZEINSKA TEMPERA Kazein je bjelančevina životinjskog porijekla.... bistru vapnenu vodu treba odliti. Žumanjak se može emulgirati lanenim uljem.. Kazeinska tempera pripremljena s lanenim uljem brzo požuti... dio) 1..1/2 dijela voda... pretvaraju ga u mliječnu kiselinu.... Već u srednjem vijeku bilo je poznato ljepilo pripremljeno od mladog sira i gašenog vapna koje ima izvanrednu snagu lijepljenja. umjesto dijela lanenog ulja dodaje se gusta otopina damar smole u terpentinskom ulju u omjeru 1:2.. Hlađenjem postaje znatno gušći............ zato je najbolja tempera emulgirana žumancom.. dio žumanjka s 8 vol. Bjelanjak se priprema tako da se pretvori u snijeg i čeka se dok ne pređe u tekućinu. odnosno kisele surutke.. Kazein je u mlijeku vezan za kalcij i na taj način koloidno otopljen. žumanjak.2/3 dijela voda..9% mliječnog šećera (laktoza) · do 3 % mliječne kiseline · vodu U mlijeku je masnoća emulgirana otopinom kazeina.. Mlijeko je prirodna emulzija koja sadrži: · oko 5... smolnom otopinom. pri čemu emulzija postaje sve gušća.. 40 g 93 destilirana voda (hladna)....3..... Mliječna kiselina djeluje na kalcij-kazeat..... boja gubi mekoću i podatnost.. a zatim se miješanjem dobro emulgiraju......... pigmenti se vežu emulzijom razrijeđenom u omjeru 1:3 dijela vode..... voštanim sapunom... Kazeinska tempera suši se brzo i vrlo tvrdo.. Pri slikanju se koristi emulzija razrijeđena u omjeru 1:2 dijela vode..1dio ugušćeno ulje..2 dijela 91 Žumanjkova-uljena tempera Danas se češće koristi žumanjkovo-uljena tempera koja se sušenjem malo mijenja. Boja postaje manje masna... cijelo jaje. zato se danas za emulgiranje upotrebljavaju sušive alkidne smole modificirane sojinim ili nekim drugim nesušivim uljem koje im poboljšava elastičnost.1/2 dijela ugušćeno ulje..... zbog čega mlijeko postaje kiselo.. Premaz bjelanjka je krt...5% masti · 3-5% kazeina (kalcij-kazeat) · 4.1 dio 3. Recepti za pripremu emulzijske tempere od žumanjka: Sastojci Mjera (vol.... a za slikanje tih jače vezanih boja koriste emulziju razrijeđenu s tri dijela destilirane vode.. tempera na dasci Kod kazeinskih boja spremljenih u tube ili posudice često dolazi do ukočenosti boje... ali sporo otvrdne pa ostaje dulje vremena osjetljiva na djelovanje vode ......... ali toplog mlijeka (oko 35 0C) centrifugiranjem...Zbog toga se........4 dijela žumanjak. ali i manje žuti... umjesto vode. a zimi do dva dana ako se drži na hladnom mjestu... Kad se vapno slegne.... stoljeću vapneni kazein se koristio kao vezivo na zidu u “fresco secco” tehnici...... Ova sredstva se dodaju u količini od 15-2O% od volumena kazeina. amonij-bikarbonatu (ABC)..... Suvremeni kazein (francuski) je već čist. ali nekuhano mlijeko s kojim brže otvrdne i postaje manje osjetljiva prema vodi. a nakon sušenja je netopivo u vodi.ulje i arišev terpentin prethodno treba razrijediti....5-1% masnoće.. 90 Simone Martini... a s njom se ugodno slika. 16 g destilirana voda (vruća).1 dio cijelo jaje.... Smjesa ubrzo počinje pjeniti i tada joj se dodaje postepeno 4-5 kapi amonijaka. pripremljene su uglavnom s alkidnim smolama. otopinom alkidne smole...3 dijel žumanjak . koje se uspješno upotrebljavaju u reklamno-dekorativnom i štafelajnom slikanju. dijelova pripremljenog gustog kazeina..1 dio voda... Obično se emulgira 1 vol... Sve ove otopine djeluju lužnato (alkalično).. dio) Sastojci Mjera ( vol. Krist na Maslinskoj gori.. Emulgiranje je bolje ako se emulgiraju guste tekuće tvari. i 13. Po sastavu je fosforprotein.. Prema drugom načinu vezivanja. pa se dobije jajčano-uljena tempera (emulzijska tempera). dio) 1. Slika u tehnici caseinske tempere.... Recepti za pripremu emulzijske tempere od cijelog jaja: Sastojci Mjera (vol.. Stajanjem mlijeka bakterije mliječne kiseline počinju djelovati na mliječni šećer.. Zato podloga mora biti čvrsta jer bi moglo doći do ljuštenja zbog popuštanja slabijih dijelova podloge... amonij-karbonatu. već se suh miješa s praškastim boraksom i doda se toliko destilirane vode da se smjesa može lako miješati... pomoću bakterija mliječne kiseline. Najbolje se emulgira u tarioniku miješanjem tučkom.. Otapa se u vrućoj vodenoj otopini boraksa. Jajčano-uljena tempera (emulzijska tempera) Cijelo jaje i žumanjak mogu se emulgirati sušivim uljem............. Tvorničke kazeinske tempere.. veže se za kalcij i mliječna emulzija se raspada.3/4 dijela damar otopina. Izmiješa se 4-5 dijelova sira s jednim dijelom gašenog vapna u polugustu masu bez grudica koja se odmah razrijedi s trostrukom količinom vode..Botticelli.. Ulja ima samo u tragovima. slikar Kazein prodire duboko u podlogu. U 12. Treba se upotrijebiti u jednom danu. Recept za boraks kazein kazein u prahu..... tempera na drvu i pozlata 13...2.... koji otapaju u vodi močeni kazein...... kao trietanolamin i morfolin.. Osušeni premaz kazeina je tvrd..... otporan na vodu. Masnoća i kazein se izdvajaju jer su u vodi netopljivi. oslobođen masnoće i pomiješan s lužnatim sredstvom potrebnim za otapanje kazeina..· nešto sumpora (sušenjem prelazi u sumporovodik i ishlapljuje) · vitelin Bjelanjak je slabije vezivo od žumanjka i cijelog jaja. koja se suši mekše i sporije. 4..1 dio laneno ulje... izaziva pucanje i ljuštenje sloja boje s podloge. Kazein je jako vezivo i veća je opasnost da će boje biti jako vezane.2 dijela vinski ocat.. Vezivna snaga i ove tempere je jača od ostalih tempera... Ako se previše ugusti... odmašteno i nekuhano mlijeko. Kako emulzijske tempere zbog lanenog ulja s vremenom požute. Za slikarsku upotrebu kazein smije imati O.. Najčešće se koristi boraks-kazein jer je najmanje lužnat.........1/2 žličice kopal lak (kopal:ulje=2:3).... suvremeni am.... Emulgiranje je bolje kad se miješaju odvojeno hidrofilni i hidrofobni sastojci. 125 ml boraks.... 2... Obično se emulgira pa postaje mekši i elastičniji...... Djelovanjem ugljik (IV)oksida iz zraka na površini vode bi nastala tanka prevlaka kalcijevog karbonata.. dio voda. Za slikanje kazeinskom temperom slikari prethodno vodom namočeni pigment vežu s nerazrijeđenom emulzijom. damarsmolnim lakom (jednaki težinski dijelovi damar smole u izblijeđenom lanenom ulju s malim dodatkom terpentina) uz dodatak destilirane vode.. ali je krt. 92 Za dobivanje kazeina koristi se obrano.. Laneno štand..1 dio laneno ulje...........3 dijela štand ulja....... a zatim se kazein miješa s vapnom. Danas više nema značajnu primjenu. Kazein se mora močiti u vodi dok ne nabubri uz dodatak borne kiseline kao konzervansa.. Miješanje se nastavlja uz mali dodatak destilirane vode dok se pri pokusu na ljepljivost među prstima ne osjeti slaba ljepljivost kazeina. štand uljem.... Koriste se i organske lužine.. Ova pojava se naziva tiskotropija .. natrij karbonata (sode).... eteričnim lakom (smola u otapalu). dodatkom nekoliko kapi destilirane vode emulgiranje će se moći nastaviti. ali se ne otapa. a lošije vrste su žute boje. Ljeti otopina kazeina može trajati najduže jedan dan.. Gašeno vapno se može čuvati u staklenoj posudi širokog grla tako da se doda malo svježe vode na koju se položi voštani papir da čuva vapno od karbonatizacije... Ulje se može zamijeniti štand uljem razrijeđenim terpentinom u omjeru 4:1... Vapneni kazein se priprema od svježeg nemasnog sira (najbolje kravljeg).. Dobiva se iz mlijeka.. 2. Kazein u vodi bubri. Vjerojatno neke inozemne tvornice kazeinsko vezivo pripremaju s morfolinom......... a onda se dodaje vruća otopina boraksa i miješa uz zagrijavanje na oko 600C sat i više dok se kazein potpuno ne otopi. Vapneni kazein priprema se od najmanje godinu dana odležanog gašenog vapna koje se s vodom razrjeđuje u gusto vapneno mlijeko koje treba procijediti. kod pripremanja može dodati obrano... ugušćena ulja i viskoznije otopine smole.....2. Za štafelajno slikarstvo koristi se kiselinski kazein koji se dobiva iz potpuno odmaštenog.... 94 S..1 dio ugušćeno ulje.......

. Slika se najčešće započinjala temperom.1dio glicerin. jer kazeinska tempera jače veže pa bi dolazilo do pucanja boje. Na donjoj strani su istaložene sve teže i netopive nečistoće koje se struganjem uklone.. Najprikladnija podloga za sve vrste gumastih tempera je čvrsti papir obrađen svijetlo toniranom krednom ili poluuljenom osnovom..Da bi se zbog lakiranja izbjegle nagle promjene tonova. Ne mogu postati netopive dodatkom alauna i prskanjem s 5%-tnom otopinom formalina. na prijelomu prima poteze krede. bizantski majstori su koristili zelenkastosivo podslikavanje koje se naziva proplasmos. iverice. gumiarabikom. U dobro zatvorenoj posudi može trajati najmanje šest mjeseci.. S..... Boje vezane gumastom temperom ipak naginju raspucavanju i zato nisu pogodne za pastozno slikanje. 13.. Dobro je podslikavati kazeinskom temperom..6.. ljepljenice ili vlaknatice. Temperna boja nakon sušenja posvijetli. kao tvrđom i jačom. Al prima slikanje je direktno slikanje bez podslikavanja. Trešnjeva guma daje viskoznije otopine od arapske gume pa se upotrebljava 10%-tna otopina gume... Zbog nepoznavanja kazeina slikari ih danas sve manje pripremaju. Otvorena faza sušenja ovisi o količini hidrofilnog i lipofilnog veziva...0. Smjesa se kuha cijeli sat dok se vosak potpuno ne osapuni. a kemijski proces sušenja traje godinu i više.. Voštani sapun se može dodati i akrilnim emulzijama (akrilnim bojama) kao emulgator.4. Za pripremu gumaste tempere može se koristiti i tragant guma. Slikanje se nastavljalo u tempernoj tehnici.... To je lučevina nekih astragalus grmova (tzv. leguminoza). koji uspijevaju u Siriji... Perziji i Indiji.. a ima sivkastozelenkasti ton. jajem i žumanjkom. Po sastavu je smjesa dugolančanih ugljikovodika......laganim miješanjem staklenim štapićem i odmah postaje mekana....1 dio otopina damara..2 vol........ GUMASTA TEMPERA (gumitempera) Za pripremu gumaste tempere najčešće se koristi otopina arapske gume koja se otapa u vodi u omjeru 1:2.1/4 dijela Emulzija od gume je postojana. Recept za voštanu temperau: voštani sapun. dijela 5% otopina tutkala. S njom se najljepše slika na navlaženom papiru koji mora biti dobro tutkaljen kako ne bi upio vezivo iz boje i boju oslabio... Prednost kazeinskih tempera pred drugim vrstama tempera je njihova izvanredna snaga vezivanja i netopivost u vodi.5.. U kombiniranoj tehnici temperna tehnika se koristi samo za podslikavanje.. Emulgira se tutkalnom otopinom.. Najpogodnije su jajčana i kazeinska tempera. koje poliranjem mekom krpom dobiju voštani sjaj. tako da se osjeća crtež i podslikavanje. Manje je krta. KOMBINIRANE KLASIČNE TEHNIKE Kod klasične temperne slike kojom su slikane ikone.. -kad se vosak otopi postepeno se dodaje uz miješanje . VOŠTANA TEMPERA Pčelinji vosak je jedno od najpostojanijih veziva. Kako slika nakon nanošenja laka postaje prozirnija...... Slojevi boje nanose se gotovo polulazurno do završetka slike.. Papir je dobro obostrano učvrstiti premazom 2%-tne otopine želatine s dodatkom alauna. ali je tamnija.. Površinska svjetlost se zbog prisustva laka mijenja u dubinsku pa boje dobivaju dublji i intenzivniji ton. -masa se kuha na vodenoj kupelji dok se ne dobije glatka pasta koja se hladi uz miješanje.oko 30 g čistog pčelinjeg voska otopi se u . Klasični majstori slikarstva koristili su različite metode kombinirane temperno-uljene slike. Zbog prosijavanja zelenkastog tona. gris= sivo) podslikavanje izvodilo se bijelom i crnom tempera bojom iznad kojeg se nanose lazurni i pastozniji premazi uljene boje.. Takva tempera je elastičnija i manje žuti.10 g pčelinjeg voska zagrijemo u . koja je dovoljno gusta za emulgiranje.....5 dijelova ugušćeno laneno ulje.. zatim lakirala lakom (međulakom) i nastavljala slikanjem u uljenoj tehnici... S lužinama reagira tako da dolazi do saponifikacije pri čemu nastaje voštani sapun (saponificirani pčelinji vosak)... otopi se u manjoj količini vode i doda u vruću otopinu voska.1/4 dijela Poliranjem mekom krpom voštana tempera dobije mat sjaj..1 dio venecijanski terpentin. pliva na vodi. a za sjajne ulje. ali su osjetljivije na vlaženje.. Boje se pripremaju s gumastom emulzijom u vrlo mekanu pastu koja se čuva u dobro zatvorenim posudicama. Laganim zagrijavanjem vosak se otopi i. Za matirane površine koristi temperu... Boja za slikanje razrjeđuje se gustom ili razrijeđenom emulzijom.. Zbog zasićene prirode ovih spojeva ostao je stoljećima kemijski nepromijenjen....2 dl destilirane vode .. impasto. Umjesto dubinske svjetlosti mokrih boja.. Nisu sve vrste tempere pogodne za lakiranje.. lazurnim uljenim premazima... Nakon hlađenja vosak će se skrutiti u obliku okrugle ploče. Takve promjene se moraju predvidjeti za vrijeme slikanja. U hladnoj vodi nije topiva. koja je mekša i elastičnija. Grisaille (franc.. crteža i tempere. manje što je emulzija bogatija uljem.. mastiksa. Sve vrste gumastih tempera ostaju trajno osjetljive na vodu. Gumasta tempera se može pripremiti i s ugušćenim lanenim uljem i otopinom damar smole: 95 Recept za pripremu gumaste tempere: gusta otopina gume. Karton je za kazeinsku temperu nedovoljno jaka podloga........ Recept za pripremu voštanog sapuna: . Otporan je na djelovanje kiselina..4 g potaše (kalij karbonata) .....Martini 13...... polusuhim tvrdim kistovima... Uz podlogu prianja izvanredno. 13.. Nije preporučljiva za izvođenje lakirane tempera slike kao i za podslikavanje u kombiniranoj tehnici..25 ml destilirane vode.... a slikanje se nastavlja uljenom tehnikom.. ali se sporije suši. 13.. Čišćenje voska Danas se pčelinji vosak često miješa sa stearinom..7..... mogu se koristiti međulakovi od damara. Voštani sapun se koristi kao dodatak drugim vezivima pa nastaju voštane tempere... Čistoća voska može se ustanoviti žvakanjem.. Sljedeći sloj boje može se nanositi već nakon nekoliko minuta. Čisti vosak se ne lijepi za zube.. 97 Temperom se mogu postići različite strukture što se danas koristi kod novih metoda tehnološke i likovne gradnje slike. 98 ..5%tna otopina želatine koja se fiksira formalinom. Tempera boja se može strugati ... Majstori sienske škole podslikavanje zovu verdaccio.... Kazeinska tempera na bazi boraksovog kazeina je ipak lužnata i zato se moraju koristiti čisti pigmenti koji su otporni na lužine. Obrnuti postupak nije dobar. kod slikanja u više slojeva.. nastaje površinska svjetlost zbog čega osušena tempera ima mat karakter. do izražaja dolazi i preparacija pa mora biti i dobro pripremljena. Ista boja će u ulju ili akriliku djelovati zagasitije. Suše se sporije. parafinom.. kao specifično lakši..Vosak se može očistiti tako da se nastruže na tanke listiće koji se preliju u posudi s većom količinom hladne destilirane vode.. U ovom načinu slikanja često je bitna kombinacija crteža i tempere ili kombinacija kolaža... 96 ili . pa se mogu miješati s uljem. venecijanskog terpentina razrijeđenog 1:1 s terpentinom. estera (masnih kiselina i viših alkohola) i slobodnih masnih kiselina kojih ima oko 12%. posebno ako su slojevi boje tanki...... Gumasta tempera je pogodna za slikanje studija. Van Eyck (13701426) je poznat po kombinacijama tempernih i uljenih dijelova na istoj slici. (NH4)2CO3. tonovi inkarnata dobivaju nježne ružičaste tonove. čak i lojem.. Umjesto lanenog firnisa može se upotrijebiti makovo ili orahovo ulje s dodatkom najviše 2 % kobaltovog sikativa. Nečistoće isplivaju na površinu voska u obliku pjene koju treba oprezno skinuti. Ovisno o količini ulja mogu se razijeđivati vodom ili terpentinom.. skidati ili specifično nanositi slikarskim noževima. Slikari sjeverne renesanse su često radili grisaille tehnikom.1/3 dijela arapska ili trešnjeva guma. Za pripremu voštane tempere vosak mora biti čist i nepatvoren. Boja lakiranjem izmijeni izgled. tzv.. Na dodir se suši brzo.... KARAKTERISTIKE TEMPERA BOJE Tempera je tehnika polulazurnog karaktera. Dodatkom bijelog bolusa sjaj se može smanjiti. kao i njihova kombinacija (jajčana boja se razrjeđuje kazeinskom emulzijom ili kazeinska boja jajčanom emulzijom).. Gumasta tampera se priprema emulgiranjem otopine gume s lanenim firnisom u količini 15-20 % od volumena otopine gume. Nastaje mliječnobijela voštana emulzija koju do hlađenja treba lagano miješati. Kazeinska tempera zahtijeva čvrstu podlogu: masivne drvene ploče.. koja se otapa u vrućoj vodi. prskanjem itd. koji je izvrstan emulgator i služi za pripremu voštanih tempera ili kao dodatak manje postojanim emulzijskim temperama. samo bubri i prelazi u sluzastu masu. Bijele boje dobiju neugodan staklasti sjaj.. Čista temperna tehnika ne dozvoljava pastozan nanos boje.8 g amonij-karbonata. Deblji nanosi boje pucaju ili se ljušte... Dobar međulak je 0. a slikanje nastaviti jajčanom temperom......

Postupak žućenja i izbjeljivanja može se ponoviti više puta. Obično su biljnog porijekla. To je jedini način da se slici vrati svježina”. ulja se dijele na sušiva. može se ulju dodati do 2% voska. Retuš lakovi imaju svojstvo da se infiltriraju u sloj boje i tako ga zasite. S. ako su zapakovane u kutiji i nisu izložene svjetlu i zraku. 13. godine Rubens moli da otvore kutiju u kojoj se nalazi njegova slika da bi se utvrdilo je li potamnila i piše: “To se često dešava sa svježim bojama. zato suši brže od lanenog. premaz poroznim. ULJE 99 14.2. iz ulja se mogu. Ako preko ovakvog uljenog premaza. zrak. Ostatak čine trigliceridi zasićenih kiselina palmitinske i stearinske. Uljne tempere su slične uljenim bojama. Ako moja slika ne izgleda tako dobro kao što je bila kada je završena. Ove pore kasnije omogućuju dublji pristup kisiku i napredovanje sušenja. To je spora površinska reakcija i naročito je izražena u početku sušenja. Hidroliza nastaje djelovanjem vode uz prisustvo mineralnih kiselina kao katalizatora. Nastaje i djelovanjem same vode na višim temperaturama kroz duži vremenski period. Ostaci vode mogu se ukloniti i alkoholom jer on brzo ishlapi. linolna (dvije dvostruke veze) i linolenska (tri dvostruke veze). Poznato je da je žućenju sklonije ulje s velikim sadržajem linolenske kiseline. povezuju i izoliraju čestice pigmenata i na taj način ih zaštićuju od djelovanja vanjskih činilaca. SVOJSTVA PROTEINSKIH VEZIVA Jaje. i drugi stabilizatori. Proces sušenja počinje na površini. Rubens napominje da se proces mora ponoviti ako kasnije dođe do ponovnog tamnjenja. Uljena tempera može se dobiti tako da se gotova uljena boja iz tube “oposti” miješanjem s gotovom tempera bojom. Oksidacijom nastaju hidroperoksidi. benzinu. Zadržavaju poteze kista zbog čega se dobro nanose slikarskim lopaticama. nemaju nikakvih sušivih osobina. ulje postaje kiselo jer se oslobađaju masne kiseline koje su vezane kao esteri. kao što celuloza izgrađuje biljni. ali je kvalitetnije (ima manje slobodnih masnih kiselina). ali i slobodne masne kiseline zbog kojih ulje može biti kiselo. odvoji se od vode i osuši zagrijavanjem na 120 0C. Ovako pročišćeno laneno ulje je “rafinirano”. Ne mogu se razrjeđivati vodom ili razrijeđenom emulzijom. koji reagiraju sa slobodnim masnim kiselinama i stvaraju sapune. kad se slika preko premaza koji još nije kompaktno očvrsnuo. srednjih temperatura i umjerene vlažnosti. Sušenje ulja je kemijski proces oksidacije i polimerizacije. Žućenje je jače u tami. Tung ulje ima konjugirane dvostruke veze. polusušiva i nesušiva. Polusušiva ulja ostaju trajno ljepljiva i ne mogu se koristiti kao samostalna veziva. Proteini se sastoje od amino kiselina povezanih peptidnim vezama. Nezasićeni trigliceridi u procesu sušenja reagiraju s kisikom na dvostrukim vezama nezasićenih masnih kiselina. Tako pripremljenu bijelu boju miješaju na paleti s ostalim uljenim bojama. Nakon što se izbistri. Masna cvjetanja (pojava različitih soli na površini materijala) se nekada pojavljuju i na površini slika. svjetlost. Na sušenje utječe vlaga. dolazi do raspada ulja na slobodne masne kiseline i glicerol. Dakle. osim voska. daje elastičnije i pastoznije premaze. Laneno ulje se podnosi sa svim pigmentima. a naročito ulja. Smatra se da je bolje ulje iz hladnijih područja jer sadrži veću količinu nezasićenih masnih kiselina koje su vezane u trigliceridima. orahovo ulje. Proteini su stabilni prema oksidaciji i kemijskim promjenama u normalnim uvjetima temperature i vlažnosti. smanjenje topljivosti tutkala i ostalih veziva. koji nije viskozan. Tek nakon dvadesetak dana i deblji nanos uljene boje neće biti mekan. Žućenje se objašnjava prisustvom nečistoća u ulju koje oksidacijom prelaze u spojeve žute boje (amini. Sušiva ulja su: laneno ulje. začepimo i mućkamo 20-ak minuta. Iz istog razloga nastaju ubrzo na nekim premazima prskanja ako su postavljeni bez prethodnog nanošenja laka za retuširanje. Tvorničkim uljenim bojama dodaju se. S pigmentima koji se aktivno odnose prema ulju. ali je nedovoljno tvrd. procesom saponifikacije s alkalijama. ulja su tekući trigliceridi. period površinskog očvršćivanja (ulje se ne lijepi na dodir) kod sušivih ulja traje 3-5 dana. Reakcija žućenja se pojavljuje i u prisustvu proteina i odgovorna je za žućenje uljeno-emulzijskih medija. gdje je uljena preparacija (nastale slobodne masne kiseline) reagirala s bakrom. uljem ili blagom otopinom damar smole u terpentinu. suncokretovo ulje. kao što je na primjer. Za razliku od masti. Ulje se dobiva hladnim ili toplim prešanjem sjemenki lana. Osušeni premaz lanenog ulja je linoksin. Ne otapa ga terpentin ni white spirit. odnosno hidrofilna komponenta. Nesušiva ulja.. Ova pojava objašnjava prisustvo zelenih soli bakra na bakrenim pločama. “nahrane” i vrate tonu njegovu pravu vrijednost. Izlazak plina čini. Razgradnja ulja Starenjem. formira se plin koji buši pore i izlazi kroz pramaz ulja. donji premaz će upiti svježe ulje i nabubriti. Vlaga je njihov glavni neprijatelj jer dovodi do hidrolize i cijepanja peptidnog lanca. Za poboljšanje stabilnosti nekih pigmenata u ulju (da se pigment ne bi odvajao od ulja). 1 Umrežavanje molekula ulja procesom oksidacije i polimerizacije 100 Kod normalnih. ulje pomiješano s pigmentom koji je stabilan sam po sebi otpornije je od čistog ulja. VRSTE ULJA Laneno ulje Laneno ulje dobiva se iz dozrelih sjemenki lana. Slika 14.. Dok se ulje učvršćuje po površini. Ulje se može čistiti vodom ili snijegom. ULJENA TEMPERA Kod uljene tempere vezivo je uljena emulzija. dakle.1. neutralizira i filtrira. ali i različite. ali je rad s njima teži nego s čistom uljenom bojom.amino kiseline. Hidrolizom ulja. Sušiva ulja u tankom premazu prosuše se na zraku za određeno vrijeme. Po vrsti i količini pojedinih amino kiselina može se identificirati prisutnost određenih proteina u premazima i ljepilima. diketoni. Otapa se u svim blažim otapalima: terpentinu. molekule se međusobno povezuju i umrežavaju polimerizacijom. dobro zatvorenim posudama da bi se spriječila oksidacija. Laneno ulje ima 80-90% nezasićenih triglicerida.8. Neka ulja starenjem žute više od drugih. kao i sikativi. sojino ulje. Proteini izgrađuju životinjski svijet. gdje je ulje u direktnom dodiru s kisikom iz zraka.13. dobiti sapuni i glicerol. a kod ulja nezasićene. Količina ulja može biti dvostuko veća od hidrofilnog veziva. Po sastavu su polipeptidi velike relativne molekulske mase (od 104 do više od 106).). tung ulje. Kod masti prevladavaju zasićene masne kiseline. U nekim bojama se nalaze i sikativi s kojima se ujednačava “otvorena faza” određene kolekcije uljenih . koje su pri sobnoj temperaturi krute i obično su životinjskog porijekla. U jednom pismu iz 1629. Prisustvo bakterija proces razgradnje ubrzava. petroleju. kao što su oleinska (jedna dvostruka veza). kao i do razvoja bakterija i gljivica koje ih razgrađuju. Jače tamne i pigmenti koji zahtijevaju veću količinu ulja. ulje će brže sušiti. kazein i tutkalo spadaju u proteine. Polusušiva ulja su: pamučno ulje. posebno kad se drže u tami. kao što je slučaj s olovnim bjelilom. 14. Na tržište dolazi kao “bijeljeno laneno ulje” svijetložute boje. kao što su ricinusovo ulje ili maslinovo ulje. Što su kiseline više nezasićene (što imaju više dvostrukih kovalentnih veza).1). Povezivanje molekula nastavlja se kroz dugi vremenski period zbog čega premazi uljene boje postaju krti i pucaju. Ulje se podvrgava daljnjoj preradi sedimentacijom krutih i sluzavih materija koje lebde u ulju. trebalo bi je staviti na sunce.9.. Neki slikari bijelu uljenu boju miješaju s bijelom tempera bojom u omjeru 1:1. što daje čvrstoću osušenom filmu ulja. Ako su dvostruke veze konjugirane ulje će se brže sušiti i manje će biti podložno žućenju. Veziva. kao što je laneno ulje. Ulje sušenjem postaje jedna velika molekula (slika 14. U daljnjem procesu sušenja hidroperoksidi se razgrađuju. Zbog prisustva esterskih grupa. Najčešće se sastoje od 18 atoma ugljika. raspršena u ulju. Hladnim prešanjem se dobije manja količina ulja.. u kojoj je voda. SVOJSTVA I SUŠENJE ULJA Ulja (masna oksidirajuća ulja) su esteri trovalentnog alkohola glicerola i masnih kiselina koje mogu biti jednake. Prema sposobnosti sušenja. nego terpentinom. nanesemo novi premaz.Botticelli 14. Starenjem i proteini podlježu promjenama. VUemulzija. Vodu i ulje u odnosu 1:1 stavimo u bocu. Obično se nazivaju trigliceridi. Ulje se često kemijskim putem bijeli. Laneno ulje se drži u tamnim. Topljiv je samo u jačim (polarnijim) organskim otapalima. makovo ulje. Ovo objašnjava pojavu matiranja. temperatura. Izlaganjem svjetlu vrlo brzo dolazi do gubitka tamne obojenosti. Pigmenti također imaju zaštitno djelovanje na vezivo jer usporavaju proces razgradnje osušenih ulja. Donji sloj će upiti ulje iz gornjeg sloja i time će ga oslabiti. Nisu rastezljive kao obične uljene boje. Hidrolizom nekom kiselinom ili bazom razgrađuju se na svoje sastavne dijelove . Inertnost pigmenata prema ulju (titanovo bjelilo) izaziva jače tamnjenje. kao što su aluminijevi i cinkovi stearati ili palmitati i aluminijev hidroksid. koje ima nekonjugirane.

koriste se olovni sikativ. Prevelika količina ulja u mediju usporava sušenje i dovodi do žućenja... suši se sporije od lanenog (8-10 dana). Sikative treba oprezno koristiti. Za lazurno slikanje na osušenim premazima koriste se viskozniji mediji.. umbra. zbog čega se javlja jača dubinska svjetlost. Sikativi ubrzavaju sušenje ulja. stoljeća.niskoviskozna ulja (rijetko tekuća) . stavi laneno ulje u sud od bronce ili bakra i za vrijeme ljetne žege izloži ga suncu da se smanji na polovinu. plastičnost.... Stari majstori Italije. postaje ne samo otporna na vodu. ispucaju. ili na osušene (na dodir) slojeve boje. smole. nego polimerizacijom. Poštivajući to pravilo. Sikativi su dodaci koji ubrzavaju sušenje ulja. Ulje boji daje dublji ton i sjaj. Rubens započinje na bijeloj preparaciji toniranoj sivom lazurom.. Materijali koji se koriste za pripremu medija su: ulja... Ugušćena ulja se koriste i kao lak ulja. zato se dodaju u malim količinama. svjetlosti. Makovo ulje Dobiva se hladnim prešanjem sjemenki maka.rezinate (smolni sikativi).. kao olovna gleđ PbO. U Italiji se u 15. Laneno ulje je bilo poznato starim Egipćanima. Ako slika nije pravilno građenana može doći do pucanja i ljuštenja slojeva slike. 14. prozirno je kao voda. . Djelovanje sikativa ovisi o vlažnosti. kao i do mrtvila boje (boja postaje mat).. Krajem 16.. voskovi i otapala. olovne i manganove soli (sapuni) s organskim kiselinama iz ulja... ugušćena ulja. Za ulje je karakteristična dubinska svjetlost. Ovaj način rada u 18... 14.. manganov sikativ i kobaltov sikativ. Svijetle je boje. Miješanjem boja s ovim vrstama ulja.visokoviskozna (gusto tekuća) Orahovo ulje Dobiva se hladnim prešanjem orahovih jezgri. nikada na poluosušenu boju. tzv....4. kao i pigmenata koji bi se zbog kemijskog sastava (olovni. Ulje daje pastu potrebne razmazivosti.5%.naftenski sapuni Ovisno o vrsti metalnih soli.. Ulje se suši odozgo prema unutra. MEDIJI U ULJENOM SLIKARSTVU Za uljeno slikanje potrebna je manja ili veća količina medija. Koriste se i radi lazurnosti premaza. Laneno ulje može se ugustiti oksidacijom ili polimerizacijom. ali nema podataka da se ikada koristilo za slikanje. ali pojačavaju tamnjenje i krtost premaza. SIKATIVI Već su stari majstori uočili da pigmenti.” Tehnika slikanja braće van Eyck je kombinacija klasične temperne tehnike i ulja koja je obogaćena dubinskom svjetlošću uljenog bojenog sloja na mjestima gdje je to potrebno.linoleate (uljeni sikativi). Sikativi se dodaju medijima jedino kad se slika tankim premazima. Velika količina smola i balzama također dovodi do tamnjenja. voska.. Otkriće ulja kao veziva za pripremu boja pripisuje se flamanskom slikaru Jan van Eycku (1370-1426). stoljeću više koristi orahovo ulje... “masno preko posnog”.smolni sapuni naftenate . pastozno. Donji porozni premaz upije vezivo iz gornjeg premaza boje zbog čega izgubi sjaj. medij se priprema “masnije” ili “posnije”. nego boji daje takvu snagu i sjaj sama od sebe i bez laka. “znojenja”. ali se ne spominje njihova upotreba u slikarstvu. Velika količina sikativa uzrokuje tamnjenje i pucanje premaza. pa ulje prodire u platno. stoljeća počeli koristiti ulje na način koji je tek djelomično sličan suvremenoj tehnici uljenog slikanja.. U procesu sušenja. Ulja i smole nisu najbolji mediji kad su jedini sastojak medija. 101 Industrijski se ulje ugušćuje oksidacijom. 14. a kad je bijeljeno. Medij za lazure (univerzalni): · 1 dio otopine kopala · 1 dio lanenog ulja · 1 dio terpentina . Theophilius piše o upotrebi ulja u 12. Vrijeme kad se ulje prvi put upotrijebilo u slikarstvu nije sasvim poznato..boja. tamnjenja boja...... Mediji su veziva s kojima se boja razrjeđuje da bi se lakše nanosila na podlogu. stoljeću postaje “akademska metoda” koju napuštaju impresionisti svojim direktnim al prima slikanjem. Velika količina terpentina oslabljuje vezivo i oštećuje preparaturu. manganovi) brzo sušili Tung ulje Tung ulje (drvno ulje) dobiva se iz sjemenki tungovog drva (u Kini)... smola i s naftenskom kiselinom. sposobnost razlijevanja.. Balzami uljenoj boji daju specifičan sjaj. Svojim sastavom utječu na optički izgled boje. Vasari koji je prenio iskustva o uljenom slikanju u Italiju u biografiji Antonella da Messine piše:” Laneno i orahovo ulje najbrže suše od svih isprobanih.laneno uljni sapuni .. Ulje se koristilo za pripremu boja kojima su se izvodili uglavnom dekorativni radovi ili kao sredstvo za otapanje smola i lakiranje slika.6. dobije se izdržljivija smjesa koja. Ulje koje sadrži sikative naziva se firnis. Nizozemske i Njemačke su ga upotrebljavali zbog bržeg sušenja od makovog ulja. Sikativi se dodaju lazurama i tankim slojevima boje. elastičnost i otpornost prema vanjskim utjecajima “Propuhano štand ulje” je ugušćeno oksidacijom i polimerizacijom. Starenjem svi tonovi uljenih boja postaju dublji. ali brže od makovog ulja. Ne suši se oksidacijom kao ostala ulja. minij. koji se suše brzo i kompaktno. manganovog do 1%. boje ne mijenjaju izgled. utapanje jedne boje u drugu ali usporavaju sušenje. balzami. Slika se od nanosa siromašnijim uljem prema uljem bogatijim slojevima. a ako nisu pravilno građeni. čisto ili s dodatkom smole. Od klasičnih vremena orahovo i makovo ulje poznato je u Grčkoj i Rimu. kada se osuši. kobaltni. Sličnog je sastava kao i laneno ulje.. “mokro na mokro”. toplini. Štand ulje žuti manje od lanenog ulja... Ne sadrži linolensku kiselini pa suši sporije od lanenog i orahovog ulja (oko 15 dana). pokrivajuće.3. Makovo ulje najmanje žuti.. Razrjeđivanje uljene boje samo terpentinom nije dobro jer dolazi do matiranja boje (mrtvilo boje). Po sastavu su većinom kobaltne. Ovisno o željenom izgledu slike... imat će i bolju sušivost. što je karakteristika uljene tehnike.. nastavljajući tradiciju tempernog podslikavanja. Opća upotreba lanenog ulja pripisuje se šesnaestom stoljeću. Ako je ulje u olovnoj posudi. orahovo i makovo ulje. Rad nastavlja kontrasnijim slikanjem uz nanošenje lazura.. Uljena boja najčešće se nanosi medijem koji zadržava sjaj oslikane površine. Uglavnom koristi platno kao nositelja slike. stoljeću spominje ugušćivanje ulja za lakiranje slika. makovo).. i početkom 15... pa razlikujemo: ... sjajno ili mat. Prema stupnju zgusnutosti razlikuju se: . suši se sporije od tempere pa se s uljem mogu postići fini prijelazi i polutonovi koji se utapaju jedni u druge. POVIJESNI PREGLED UPOTREBE ULJA U SLIKARSTVU 102 Sušiva ulja koja se najviše upotrebljavaju u zapadno-evropskom slikarstvu su laneno. Još divnije izgledalo mu je što su se boje spajale daleko bolje nego kod tempere. Sa sigurnošću se može tvrditi samo da su flamanski slikari krajem 14. krakelire.. Prilikom slikanja moraju se poštivati pravila da se slika debljim nanosima boje preko tanjih. balzama i otapala.ubrzavaju sušenje ulja. Kod jako debelih premaza može doći do smežuravanja boje zbog stezanja ulja prilikom sušenja. zagrijavanjem ulja uz pristup zraka. tamne. Ovaj način se preporučuje i danas. Polimerizirana ulja se nazivaju “štand ulja”. Upotreba ulja dolazi u Italiju i već Tizian (14901576) transformira temperno slikarstvo u uljeno.. Velika količina sikativa izaziva pucanje premaza. Analize pokazuju da se laneno ulje upotrebljava u Sjevernoj Evropi od 13.. Kobaltov sikativ se najbrže suši (5-6 sati) i ne izaziva značajnije promjene boje.. Rembrandt (16061669) sliku gradi kombinirajući pokrivajuće poteze boje i lazure. Ulje s manganovim sikativom suši se za 10-12 sati.. Već Cennino Cennini navodi postupak ugušćivanja ulja. na konzistenciju boje i na proces sušenja. Manje žuti od lanenog ulja. Slika se. orahovo.. daje veći sjaj. pastoznosti i drugih efekata. pa se dodaje štand ulje umjesto dijela lanenog ulja. Uljeni premazi s vremenom postaju krti. Dodatak sikativa u deblje premaze može izazvati pucanje boje jer se ona suši puno brže na površini nego u unutrašnjosti. Obično se preporučuje 2% olovnog sikativa na težinu ulja... Pojavljuju se pukotine. S uljem se može raditi lazurno. Tizian je više mjeseci čekao da nastavi rad na istom platnu.5. U 14..... zato se koristi za vezivanje tvorničkih bijelih pigmenata. a kobaltovog najviše 0. Smatra se da dolazi do putovanja veziva na površinu. ali i transparentniji pa se na nekim starijim slikama čak vidi i crtež koji je bio prekriven (pentimenti).... stoljeću za temperne boje. Njihove mješavine uz dodatak otapala su kvalitetni mediji.. Proces sušenja traje godinama. a s olovnim za 24 sata.. odnosno kao sporo ili brže sušeći medij... Zbog manjeg sadržaja linolenske kiseline.. stoljeća rađa se veliko flamansko slikarstvo čiji je glavni predstavnik Rubens (1577-1640)...srednjeviskozna (normalno) . pa i to treba uzeti u obzir pri upotrebi sikativa...... Bit će savršeno za slikanje.. Polimerizirano ulje je ugušćeno zagrijavanjem na 250 0C bez pristupa zraka... 103 14. KARAKTERISTIKE ULJENE BOJE Vezivo uljenih boja je ulje (laneno. za dobivanje sjaja. Dok venecijanski majstori rade na crvenim preparacijama.

DISPERZIVNA VEZIVA Disperzivna veziva su veziva na bazi sintetičkih smola disperziranih u vodi....... Ovi dodatni slojevi nazivaju se imprimatura (lat. .. mramorni prah..makovo ulje.. ili ionski..1-0. ugljen..100 dijelova ..... kao što je amonijak može izazvati oštećenje materijala. pastelniji ton. Mediju se može dodati minimalna količina bijeljenog voska ili parafina... Impresionisti radije slikaju na bijelom dodatnom sloju olovne bijele boje........1 vol. kao i na visokim temperaturama kada se zbog naglog sušenja čestice ne mogu povezati u kontinuirani film... (svjetliji) . makrosnimak . Zbog relativno velike koncentracije smole moguća su i veća razrjeđenja...... može nanositi novi sloj boje bez opasnosti od pucanja. Otvorena faza može se produžiti dodatkom: . dio Terpentin u medijima za uljeno slikanje ubrzava proces sušenja ulja... Damar medij za lazure sastavljen od: 9 dijelova damar laka.. tzv.. 14. 9 dijelova terpentina............ kao što su emulgatori.... dio Univerzalni mediji: 1. imprimere=utisnuti...... otisnuti). Poznato je da su slikari 17...5 l Ljeti.pčelinji vosak.. koristi dvije imprimature.....olovni oksid. tufanje.medijem za usporavanje sušenja (retarding medij) Svježa disperzija razrjeđuje se vodom. dio .... Vermeer koristi podslikavanje . Veliki majstor lazura je Rembrandt..monomer .. Kao slikarsko vezivo najprije ga koriste slikari murala (lat.... Obično se podslikava temperom.. obojeni krejoni.terpentin. lijevanjem..rektificirani terpentin. 2 dijela venecijanskog terpentina (balzam) Srednje sušeći mediji: 1...... eng..0...1 vol....... Da bi se čestice smole dobro povezale u kontinuirani film...laneneno ulje.. murus= zid)..1 vol.... a mogu se koristiti i kombinacije....... 3. 1.....rektificirani terpentin. Kod Leonarda je pomalo ružičasta od crvenog bolusa. kao i crtanje kistom rijetkom uljenom bojom...otopina damara. kad je sušenje brže.. Po bjeličasto mliječnom izgledu.. kao što je polivinil alkohol i celulozni eteri. Dodatkom emulgatora........ 2-5 %........ AKRILIK Akrilik je slikarska tehnika u kojoj je vezivo disperzija akrilne smole..( priprema se kuhanjem) ...1 dio -laneno ulje..5 kapi/ dl 2.. dijela .10 dijelova . Za crtež se koriste različiti crtaći materijali: kreda... crtež.. Podslikavanje može imati strukturu (pastozno i reljefno).1... kao što je voštani sapun moguće ih ja miješati i s uljima. Za postizanje mat karaktera uljenoj boji se može dodati voštana pasta (vosak otopljen u test benzinu....4 dijela .makovo ulje.. Često se koristi imprimatura boje inkarnata... količina terpentina se može povećati. Viskoznost disperzija ne ovisi o molekularnoj težini disperziranog polimera... u odnosu na otopine istih polimera koje se koriste u lakovima. GRADNJA ULJENE SLIKE 106 Osnovne faze gradnje klasične uljene slike su: preparacija. utiranje. Može biti komplementarna ili kontrastna s gornjim slojevima lazurnih nanosa boje.2 dijela 105 . dio . a u novije doba i akrilikom. U ranoj renesansi koristi se svijetložućkasta preparacija.... 15....... pastozni Becićev autoportret. Imprimatura kao i podslikavanje prosijava kroz sljedeće slojeve boje.. Disperzije umjetnih smola se zbog toga ne smiju koristiti na niskim.1 vol....terpentin. ..20 kapi / o. Sušenjem se disperzirane čestice smole povezuju u film.... pa mediji za brže sušenje uljene boje sadrže terpentin umjesto white spirita....1 vol...... akrilati i polivinil acetati..... polimer mora biti dovoljno mekan da se razlijeva. 2 Damar lak kao medij (1 dio damara i 4 dijela terpentina) 2... stoljeća zbog upojnosti na krednu preparaciju nanosili dodatni sloj crvene. Akrilne disperzije koriste se u širokim razmjerima oko 1950.. inače podslikavanje nema svrhe. terpentinu) ili punski vosak (vosak osapunjen potašom).. isparljivost aditiva.... stoljeću elastičnijom emulzijskom (poluuljenom) preparacijom... 4 detalj . i 18..inicijator.. godine zbog velike otpornosti na žućenje u odnosu na polivinilacetatne disperzije..2 vol.. dio ..1/2 vol dijela ...... Vermeer van Delft.1 vol.. usporivači sušenja itd... Čisto disperzivno vezivo često se naziva emulzija...1/16 dijela ( djeluje kao sikativ) Slika 14. točkicama (pointilizam).. 3. Akrilna emulzija je mliječnobijela tekućina.. za slikanje “ mokro u mokro”.. više otapala.......Sporo sušeći mediji: makovo ulje Sporosušeći medij... S disperzivnim vezivima mogu se miješati i različita punila (filer) kao što su pijesak... Sastoje se od čvrste umjetne smole (polimera)... koji zrače kroz slojeve boje.voda. monokromno ali često i polikromno radi kolorističkih efekata.. -od prve. Boje se nanose kapanjem.ugušćeno laneno ulje.. šljunak. Učvršćivanjem (sušenjem) postaje prozirna.. Westminster... 2...2-5 dijelova 108 .emulgator. Visoki postotak polimera (50-70%) u disperzijama daje stabilne disperzije s malom viskoznošću pogodnom za nanošenje premaza......... Često se bijela boja ne koristi. jednu preko druge ili jednu pored druge. Impresionistički način al prima slikanja koristi poteze kista crticama.laneno ulje. To su “bezuljne emulzije”...... direktnim slikanjem.....180 dijelova .. Osnovni sastav disperzije (emulzije) : .. Dobivaju se polimerizacijom određenih monomera u vodi kao disperznom sredstvu...1 vol... podslikavanje.... Imprimatura se nanosi da bi se upojna osnova prilagodila uljenom slikanju. Sloj boje iznad podslikanog sloja mora biti lazuran.. Pariz 1935......... prskanjem ili cijeđenjem.... Akrilne boje suše se fizikalnim putem.. Ovo otežava korištenje proizvoda različitih proizvođača i njihovo međusobno miješanje.. struganje........ zbog disperzije svjetlosti na česticama smole.....damar u test benzinu..metilceluloze (ljepilo za zidne tapete) ........ 4 dijela štand ulja........ dijela .1vol.damar u terpentinu 1:3........ Brzo sušeći mediji Ovi mediji sadrže smole..5 dijelova Za slikarske svrhe obično se koriste disperzivna veziva na bazi estera akrilne kiseline.1 dio -terpentin.. Mogu se koristiti na svim podlogama koje nisu zamašćene ili previše glatke..... koji su za slikanje lošija disperzivna veziva.. Rembrandt je često koristio i dvije imprimaturecrvenkastu a iznad svijetlosivu......otopina damara u terpentinu .. postepenog slikanja i lazura.. (tamniji) 2. Mogu se nanositi i u debljim slojevima bez opasnosti od krakeliranja.. Aditivi ostaju u filmu i nakon sušenja i potencijalni su izvor slabljenja i razgradnje premaza. piljevina itd. Vermeer na nekim mjestima iste slike...kobalt sikativ ... Driping tehnikom (eng.. . Kiselost ili lužnatost disperzija. koji se sušenjem mijenja i postaje tamniji. dio ......2 vol. Svježoj boji daje svjetliji..... Monet ... Brzo sušeći damarov medij: 104 Slika 14.......... U tradicionalnom slikarstvu veziva se miješaju samo s pigmentima.... Krta i upojna tutkalno kredna preparacija na dasci zamijenjena je u 17. PbO. Damar medij za lazure: Slika 14...... Mljekarica..... Gornja slika prikazuje samo ideju podslikavanja u tonu umbresamo podslikavanje kod vermeera uglavnom nije tako detaljno kao završni slojevi Podslikavanjem se stvaraju bogati kontrasti.. koja se naziva akrilna emulzija.test benzin.1 vol...1 vol.. drip=kapanje) se radi s bojama koje brzo suše...damar u terpentinu. lazurno slikanje u slojevima. balzame... manje ulja ili sasvim bez ulja... kao natrijkarboksimetil celuloza i sapuni ili poliakrilna kiselina. Disperzivna veziva prianjaju na različite materijale.. 107 Kod klasične gradnje uljene slike u slojevima koristi se lazurno slikanje.... sredstva za vlaženje. Polivinil acetati se više koriste kao ljepila (adhezivi).... Sušenjem ne dolazi do deformacije boje pa se kod debelih slojeva.. drvena strugotin....... Impasto medij (Rubensov). dio . Emulgatori mogu biti neutralni... Svojstva disperzivnih premaza ovise o dodacima (aditivima).... korozivne soli. primjer al prima slikarstva 15.... Slika se mokro u mokro. Vrijeme sušenja (otvorena faza) je relativno kratko. smeđe ili sivkaste tempera boje..... 1 dio -kobalt naftenat. na samo površinski osušeni sloj.makovo ulje. koja je bolje prilagođena platnu i uljenom slikanju......7.. Ne miješaju se s uljem i masnim emulzijama (nisu kompatibilne s uljima).. (sjajni medij) ..... fino raspršene u vodi.. dio pročišćeno laneno ulje.impasto.... jer svojom pokrivnošću osiromašuje bogatstvo tonova koji prosijavaju iz donjih slojeva.. sadrži sporije sušivo makovo ulje.. dio -test benzin (white spirit).. Al prima slikanje (tal. Za Venecijance su karakteristične tamne uljene imprimature..... bez podslikavanja.. ali slabi kvalitetu filma .2 dijela .... 1. slične su emulzijama.......... isparavanjem vode... Osušeni filmovi bez posljedica podnose niže temperature.. Sitne čestice smole povezuju čestice pigmenta međusobno i s podlogom...1 dio .. stabilizatori.. direct painting) je način slikanja kod kojeg se boja nanosi na podlogu slike u jednom namazu..... ovisno o debljini filma traje 5 do 50 minuta.. dio .... U likovnom smislu imprimatura određuje srednji ton iz kojeg će slikar graditi sliku.

Jako glatke površine se ohrapave laganim brušenjem. kao u klasičnoj temperi. akvarel na akrilik). Gašeno vapno Gašeno vapno je vezivo mineralnog karaktera.. Tipičan primjer ovog fresko slikarstva je slikarstvo Pompeja (sačuvano erupcijom Vezuva 79. fresco buono. filera). Sjaj se može postići nanošenjem sjajnog laka ili naknadnim lazurnim slikanjem akrilnim bojama i sjajnim medijem. Impregniranjem i prepariranjem nositelja postiže se određena obojenost. Slikanjem u slojevima. Fresco buono Fresco buono (tal. Nakon sušenja mogu se bojati akrilnim bojama. Gel medij je gust. Žbuka se na kraju polirala. temperom. Preparacija se može pripremiti pomoću akrilne emulzije razrijeđene vodom. Boji daje veću gustoću. Produžuje sušenje boje. Pokrivne akrilne boje. . porculanskih predmeta itd. Koriste se i kao cementna podloga za mozaik. Na predzadnjem sloju žbuke (tal. keramiku. Kvalitetu fresko žbuke određuje vrsta i kvaliteta vapna kao veziva. p. dok su dva ili tri gornja sloja sadržavala mramorno brašno. . Zbog brzine sušenja žbuke (5-6 sati) i bijeljenja (vapno prelazi iz kalcijevog hidroksida u kalcijev karbonat) zahtijeva se brzo i sustavno slikanje od svijetlog u tamno. Ako se radi na zidu.1. akrilna emulzija) je disperzija akrilne smole.3. mineralna crna i egipatska plava. Proizvode se i akrilne žbuke za posebne teksture na zidu. struktura. Svi mediji su kompatibilni i mogu se kombinirati za postizanje željenog efekta. Podloga ne smije biti masna. Sušenjem postaje tvrd. Mediji se koriste za posebne efekte.n. a nastaviti drugim tehnikama (ulje na akrilik. FRESKO TEHNIKE 16. Pastoznije su od gela. Masaccio. metal i slično. Za platno i papir je bolje umjesto akrilik medija. To je vezivo u tvornički pripremljenim bojama i preparaciji. Upotrebom medija za usporavanje sušenja može se slikati mokro u mokro. drvo moraju se namočiti u akrilnoj emulziji. pljevom. papiru. Akrilno vezivo ne oštećuje celulozu pa nije neophodna preparacija ni impregnacija. Obično se miješa u impasto za dobivanje tekstura. uljem itd. kaolin. 15. gel medijem i pastom za modeliranje mogu se dobiti zanimljivi efekti.2.mozaik. VITRUVIJE je dao najviše podataka o materijalima i metodi slikanja tog vremena. e. Kao lakovi mogu se koristiti i disperzije akrilne smole( sjajni ili mat mediji za slikanje) jer slici daju briljantan sjaj. bijele su ili bezbojne. a kasnije na suho. Logičnije je za podslikavanje koristiti akrilne boje koje se brzo suše. MEDIJI ZA AKRILNE BOJE Akrilne boje se razrjeđuju s vodom. Ranokršćansko fresco slikarstvo u katakombama (nastaje u 3. Mat medij zbog površinske refleksije svjetlosti daje mat karakter boji. drugi je napravljen s pijeskom.suvremene zidne tehnike na bazi disperzivnih premaza akrilne i polivinilacetatne smole. 1 Pasta za modeliranje Lakovi na bazi akrilnih smola su bistre otopine akrilne smole u organskom otapalu (white spiritu. američka licenca) Nakon nekoliko sati sušenja na njima se može slikati. Tradicionalna podloga s gašenim vapnom i pijeskom koristi se i u renesansi. Zbog ireverzibilnosti (nakon sušenja premaz je netopljiv u vodi. čekinjama umjesto dijela pijeska ili čak bez pijeska. buon fresco= prava freska) je vrsta slikanja koja se izvodi se na svježoj žbuci. 110 15.1. staklo. upojnost. vlakna. a preparacija se nanosi tupkanjem.enkaustika (topla i hladna). Akrilne paste za modeliranje (Modeling paste) su smjese akrilik medija i inertnog punila različite gustoće (g/cm3). za restauriranje štukatura. AKRILIK TEHNIKE Akrilne boje imaju velike mogućnosti upotrebe. Usporivač (retarding medium) produžuje proces sušenja. Dodaje se u manjim količinama. zbog čega pokazuje lužnata . Podloga se pripremala sa sjeckanom kudeljom. ZIDNO SLIKANJE Klasične zidne slikarske tehnike su: . 112 U helenističkom periodu rimske umjetnosti zidno slikarstvo doživljava procvat. godine n. fresco= svježe. Boja razrijeđena akrilnim medijem ima veći sjaj nego kad je razrijeđena vodom. koristiti 6%tnu otopinu kožnog tutkala koja sušenjem jače zategne i učvrsti podlogu. fiksira mat akrilik medijem. Grublja i finija platna. Miješane tehnike (mixed media). zbog velike poroznosti treba zid impregnirati disperzijom akrilne smole (akrilnom emulzijom) ili akrilik medijem. Količina punila može biti i do 80%. zato se ovaj osnovni medij naziva i sjajni medij. st. Osnovne boje bile su žuti i crveni oker.Vezivna snaga akrilne disperzije je tako velika da se ne skida čak ni jako razrijeđena boja. Prema potrebi se razrjeđuju vodom. Otapa se samo u jačim organskim otapalima. i 4. kao što su: . pijesak. Nakon sušenja postaje netopljiva u vodi. mat izgled. Slika može biti lazurnog karaktera ili pokrivajućeg ako boju vežemo vapnenim mlijekom ili vapneno uljnim sapunom. naročito na prijelazu iz stare u novu eru (1 st. Osnovni medij ( akrilik medij.GESSO ACRYLIC (Talens) . Prvi sloj žbuke priprema se od vapna i usitnjene opeke. Ima mliječnobijele boju. Gornji sloj (tal. i 1. tekstura. st.. Pigmenti koji nisu otporni na vapno (lapis lazuli) vezani su temperom na izoliranu podlogu. kod miješanih tehnika treba se pridržavati pravila da se samo na suhi sloj boje pripremljene jednom vrstom veziva nanosi boja pripremljena drugim vezivom. Akrilno vezivo se koristi za fiksiranje različitih materijala na podlogu u tehnici kolaža. tekstil itd.LIQUITEX GESSO (Lefranc. punilom i bjelilom u omjeru: akrilna emulzija voda bjelilo i punilo (filer) za temperu 1 3 4 za ulje 1 2 3 Na tržištu ima kvalitetnih inozemnih preparacija. korištenjem imprimatura. e. ali pastozni efekt. sinopia). Akrilik medijem za postizanje sjaja. Lazurne teksture dobiju se miješanjem malo boje i puno gel medija. i 2. koriste se kao “hobi boje” za drvo. kao vezivo za kolaž. Ne preporučuje se dodavanje u količini većoj od 10%. . U Knososu na Kreti nalaze se najstariji primjeri slikanja na žbuci. posljednji sloj bio je od čistog vapna.e. razrijeđenim vodom u omjeru 1:1 da se postigne odgovarajuća upojnost i stabilnost. Može se kombinirati akrilik i pastel. Disperzivna veziva. Ugušćeni medij (Tickener polymer. Ca(OH)2. U pasti se nalaze punila kao mramorni prah.1. 15. Pripremalo se onoliko žbuke koliko se moglo oslikati dok se podloga ne osuši. ) na teritoriju Rima koristi veći dodatak pucolanske zemlje (crveni cement) zbog vlažnosti katakombi. arricciato) izvodio se crtež crvenom bojom (tal. koji podsjeća na temperu. platnu) od djelovanja veziva iz boje.GESSO POLYMER (Talens) . . Akrilne boje koje sadrže lazurnije pigmente razrijeđene vodom ili akrilik medijem koriste se za akvarelno slikanje.n. Akrilnim lakom postižu se sjajne lazure karakteristične za ulje. terpentinu i white spiritu) može se kombinirati s drugim vezivima.). 109 Kod klasičnog slikanja preparacijom se zaštićuje nositelj ( celuloza u drvu. temperni. prah kamena plovučca (Lipari pumice). polože se na svježe prepariranu podlogu i slika se različitim medijima i akrilnom bojom. Firenze 113 16. debljina sloja te odnos veziva i agregata. nove ere). aceton ili amilacetat. Koristi se za pripremu preparacija. Malo usporava sušenje. Akrilno vezivo puno bolje prianja za poroznu podlogu. vrsta i kvaliteta pijeska kao agregata (punila. Mogu se dodavati bojama. zbog jednostavne primjene i razrjeđivanja vodom.fresko tehnike (fresco buono i fresco secco). Slikalo se pigmentima miješanim s vapnenom vodom ili vapnenim mlijekom. Crtež se nanosi pastelom. ili se mogu naknadno bojati. toluenu. Podloga se pripremala od tri sloja. Tek osušena boja može se ukloniti vrućom vodom. proziran i sjajan.). Bizant također prihvaća tehniku slikanja na vlažnoj žbuci. Ugušćivač može vezati i različita punila radi pastoznosti koja ni u debelim slojevima ne ispucaju. akrilik vezivno sredstvo. 111 primjer pastozne teksture akrilne boje-ultramarin i zlatna na polikromnom podsliku 16. nego za jako glatku površinu kao što su staklo. kao što su ksilen. U okviru zidnih tehnika razmotriti ćemo i vitraj i općenito poglavlje o slikanju na staklu. Talens) je želatinozna gusta disperzija. podslikavanja i lazura mogu se postići efekti. intonaco) fine završne žbuke pripremljen je s mramornim prahom. Po sastavu je kalcijev hidroksid.zgrafito.Keimova tehnika (vezivo je vodeno staklo) . Akrilni film ima veliku elastičnost. Kao punilo može se koristiti papirna pulpa izmiješana akrilnim medijem (mache papir). konopci. Kao fiksativ može se koristiti mat medij razrijeđen vodom u omjeru 1:3. Capella Brancaci. način pripreme i nanošenja žbuke. kao fiksativ. nastavlja crtati u mokro. Paste se mogu kombinirati akrilnim bojama i gel medijem koji povećava elastičnost. Uljem se može slikati na akrilnom premazu ili akrilnim bojama na osušenom premazu uljene boje. Impregnira se prozirnim akrilik medijem (bolji je mat). dodavanjem bijele boje koriste se za gvaš. posebno su pogodne za dobivanje tekstura. Smatra se da potječu iz perioda oko 1500 godina p.

Drugi sloj se poravna i zagladi kao i kod buon fresco. “masni” karakter pod opipom. 3. što bi dovodilo do pucanja boje. Vapneno mlijeko dobiva se rijeđenjem vapnene kaše hladnom vodom. 16. Podloga se priprema od dva sloja žbuke.svojstva. Suha. koji je tonski svjetliji od svježe (mokre) boje. Veliku adheziju zbog koje se čvrsto vežu i bez da dublje prodiru u podlogu. Kazein se može emulgirati štand uljem (sirovo laneno ulje uzrokuje žućenje.. 7. Pukotine mogu nastati i od nečistog pijeska ili ako se žbuka nanosi u jednom debelom sloju. Druga žbuka (arriccio) se nanosi nakon pola sata. Zahtijevaju čvrste i zdrave podloge koje nisu masne. CaCO3 pečenjem na temperaturi 900-10000C. Ca(OH)2 + CO2 ® CaCO3 + H2O Vapno se gasi vodom u omjeru 1:4. odnosno žbuke pri sušenju. Nezdravi dijelovi zida moraju se ukloniti i zamijeniti zdravima. Prilikom gašenja može se vapnu dodati masti. zavisno od debljine nanosa. oprezno da se ne ošteti površina žbuke. upit će vodu iz žbuke. brisat će se sa slike. JAJČANO-ULJENA TEMPERA NA ZIDU (srednjovjekovna tempera) To je stara provjerena tehnika zidnog i štafelajnog slikanja koju su koristili na gori Athosu od 8. Voda neće ići prema vani i neće nastati prevlaka kalcijevog karbonata kao veziva boje. a koristi se i kao bijela boja. Emulzionim vezivima slika se na potpuno prosušenoj i izoliranoj podlozi. Firenze Zid je nositelj fresko žbuke. Vapnenim kazeinom kojeg je najbolje koristiti bez emulgiranja s uljima i smolama jer gubi na kvaliteti. zdrava i zaglađena žbuka izolira se tankim slojem vapnenog mlijeka. Pigmenti u fresco buono tehnici moraju biti otporni na alkalije. 2. U kontaktu s vodom živo vapno prelazi u gašeno vapno. Počinje se kazeinskom temperom kao jačom. suh i čist.. Destilirana ili prokuhana voda oslobođene su raznih topljivih soli koje bi mogle štetno djelovati na slikani sloj. nastaju pukotine. topljivih soli doći će do tzv. zgrafito tehnici. Zid se prije nanošenja žbuke moči čistom vodom dok se ne zasiti. držeći se pravila da se u donji sloj stavlja krupniji pijesak . Fresko žbuka je mješavina vapna i pijeska. Boraks kazein priprema se od 1 dijela kazeina i približno 8 dijelova vode. treći sloj (intonaco ili glet) debljine svega par milimetara. 16. temperature i vlažnosti zraka. Fresco secco Fresco secco slika izvodi se na osušenoj žbuci pigmentima vezanim nekim vezivom. Vezivo je u fresko žbuci. Nakon pripreme (otapanja u otopini boraksa) mora se razrijediti vodom. 116 Otprilike jedan sat nakon nanošenja posljednjeg sloja žbuke. 5. Gašeno vapno bez grudica i primjesa mora odležati u jami najmanje godinu dana da dobije snježnobijeli. radi sinopia – pripremna studija. tamnjenje i pucanje boje). Boja će biti slabo vezana.2. Fresko žbuka se nanosi obično u tri sloja. Nakon sušenja kopira se crtež i slika. Sastavljena je od dva dijela sitnijeg pijeska i jednog dijela vapna. sastoji se od jednog dijela pijeska (granulacije do 1 mm) i jednog dijela vapna. a ako se prije slikanja navlaži vapnenim mlijekom. Djeluje lužnato (pH je iznad 12). Vapno bi bez pijeska zbog sušenja ispucalo. U dodiru sa zrakom čestice kalcijevog hidroksida očvrsnu između i preko zrnaca pigmenata. Spajaju se gusto vapno i suhi pijesak. a može sadržavati i cement. Na zid se nabacuje zidarskom žlicom bez zaglađivanja kako bi se omogućilo što bolje prianjanje drugog sloja. U fresco buono tehnici vezivo boje naknadno nastaje sušenjem fresko žbuke. Zrnca pigmenata povezuju se međusobno i s podlogom u okamenjenu cjelinu. djeluju svježe i lijepog su sjaja. silikatni agregat. Ne tamne i ne žute. Mora biti zdrav jer o njemu ovisi trajnost fresko slike. nakon sušenja. Voda sprječava da vapno opkoli mokra zrnca pijeska pa pijesak kasnije ispada iz žbuke. U vapnu ne smije biti magnezijevih spojeva i gipsa iznad 5%. Ako se osušena boja otire. 2. Najbolje vezivo za slikanje secco tehnikom je kazein. uljno smolnim lakom. venecijanskim terpentinom itd. detalj iz kapele Brancaci. Boje disperzirane samo u vodi su lazurnije. Film poliakrilne boje na zidu “diše” i dozvoljava normalni režim mikro i makro vlage i temperature zbog intermolekularnih pora u filmu. loja ili otpadnih ulja da se smanji alkaličnost osapunjenjem i ubrza vezivanje.1. Ako u zidu ima vlažnih ili nezdravih opeka.3. Sam je izuzetno trajno i kvalitetno secco vezivo. Koristi se za vezivanje pigmenata u fresco buono tehnici. Suvremene boje na bazi akrilne smole imaju sljedeća svojstva: 1. ugljena. Boje se mogu nanositi pokrivnije nego u buon fresco tehnici. Vapneni kazein je najbolje vezivo za fresco secco tehniku (vidi sve o kazeinu kod kazeinske tempere. vapnene boje su lazurne.2.Dobro se zagladi utiskivanjem i poliranjem pomoću ravnalice i gladilice. dobit će vezivnu snagu i izolaciju. koja sušenjem pobijeli. Stabilnost zida je osigurana tankom prevlakom koja nastaje na početku sušenja. Pijesak (riječni pijesak. stoljeća (grčko-bizantsko-pravoslavna ikonografska škola) za slikanje ikona i zidnih životopisa. Prvi služi kao armatura. Dobiva se iz vapnenca. Kao bijela boja služi intonaco žbuka. Pukotine koje nastaju u toku rada uklanjaju se tako da se namoče vapnenim mlijekom i ispune pritiskom ruke. Miješaju se destiliranom vodom ili vapnenom vodom. koliko se u jednom danu može oslikati u vremenu 5-6 sati dok žbuka ne počne bijeljeti sušenjem i gubiti upojnost. CaO uz oslobađanje CO2. usitnjeni mramor) mora biti oštar. Ako je žbuka suviše mokra. Granulacija pijeska treba biti različita: 5. 114 Voda isparavajući nosi sa sobom otopljene čestice kalcijevog hidroksida iz gašenog vapna u žbuci. ili njihovim kombinacijama u količini 15-20% od količine kazeina. Boje vezane vapnenom vodom sušenjem daju svijetli prozračni film. a u gornje sve sitniji. 115 Masolino. do 18. a manje vapna.5 mm. veže s CO2 iz zraka i prelazi u kalcijev karbonat. 6. SINTETČKE TEMPERE NA BAZI DISPERZIVNIH PREMAZA Kao najbolje vezivo kod sintetskih disperzija pokazala se akrilna smola. Stajanjem vapnene vode na površini se stvara tanka prevlaka kalcijevog karbonata koja je od životne važnosti u fresko slikarstvu.0. Stabilne su na mikro i makro utjecaje. voštanim sapunom. prenosi se (pausira) crtež prema kartonu ili mjerilu. Suše se brzo (od 30 minuta do 2 sata) isparavanjem vode. a ako se ljuska. Vapnenac prelazi u živo vapno koje je po sastavu kalcijev oksid. Sušenje žbuke traje 10-ak dana. Kod fresco buono tehnike zadnja žbuka se polaže sistemom dnevnica. Podloga je upojna.). Pretvaranje vapna u karbonat traje decenijima.CaCO3. voskom otopljenim u terpentinu u odnosu 1:1. Pukotine nastale nakon sušenja ne mogu se popraviti. ako je potrebno. Svaki dan se priprema novi kazein jer je pokvarljiv. Vapnena voda je bistra tekućina koja ostaje kad vapneno mlijeko miruje i istaloži se na dno. a masa ne bi imala dovoljnu čvrstoću. Ako zid nije zasićen vodom. U donje slojeve stavlja se više pijeska. dodaje se vode. a nakon sušenja boje. ne smije sadržavati nečistoće od zemlje. Zadnji. najmanje u odnosu 1:1 jer bi inače brzo prešao u tvrdo želirano stanje.Lagano je hrapava i na njoj se . iscvjetavanja. treba dodati još veziva. Nakon sušenja mogu se lagano prati vodom i spužvom uz mali dodatak blagog tekućeg deterđenta. Ova tehnika slikanja može se 117 kombinirati s kazeinskom temperom na zidu. U vapnenoj vodi ima otopljenog kalcijevog hidroksida. . gline i organskih tvari koje bi štetno djelovale na slikani sloj u obliku tamnih mrlja različite upojnosti. Zbog nepokrivnosti. Slika se sljedećim vezivima: 1. Gašeno vapno je zračno vezivo. Prvi sloj žbuke debljine jednog centimetra se sastoji od tri dijela krupnijeg pijeska i jednog dijela vapna. Nanosi se na dobro navlažen arriccio . jedan dio vapna i četiri dijela vode. Može se prenositi projektorom i odmah iscrtavati ili urezivati. Pijesak čini žbuku poroznom za zrak koji je potreban za sušenje i vezivanje žbuke. Vapno kao vezivo može primiti i neizbrisivo vezati svega 10% boje.. Prenosi se i preko perforiranog predloška od papira pomoću pigmenata u gazi ili na neki drugi način. 4. Također. Tek nakon miješanja dodaje se voda. Na nju se može nanositi bijela kazeinskotemperna boja. Otporne su na lužnate betonske podloge i vapnene žbuke. 3. slikanje se nastavlja srednjovjekovnom jajčanom temperom. Slika izvedena na ovako pripremljenoj podlozi pigmentima vezanim razrijeđenim kazeinom najbliža je pravoj freski. S vezivom se veže cinkovo bijela ili titanova bijela i nanese u tankom sloju. 16. zbog velikog isparavanja vode. izlučivanja bijelog praha po površini slike u vidu soli i plijesni.

Zgrafito zapravo nije slika nego reljef sastavljen od ploha i slojeva različito obojene žbuke. Venecijanski mozaik. cementa. niti puca. Poznato je da su stanovnici mjesta El Fajuma. mramornih skulptura. Enkaustikom se je slikalo na slonovači i glinenim pločicama. Nove lužnate žbuke treba prethodno neutraliziratii kiselim fluatima. iako se u enkaustici ništa ne spaljuje. Poznate su talijanske mozaičke kockice (tesere) proizvodene u muranskim staklarnicama u više dimenzija i velikom broju različitih boja i tonova. 16. ne povećava volumen. a voštani sapun emulgirati tutkalom. Zlatno razdoblje mozaik je doživio u Grčkoj. To je zidna tehnika nastala u Italiji u 15. Mogu mu se vosku dodati smole i smolni lakovi zbog povećanja tvrdoće. slika izrađenih vezivom od gume. Tvrdoća voska nije velika. današnjeg sjevernog Egipta. koristilo za graviranje u kosti zagrijanim metalnim šiljkom. pod imenom Ganosis. što znači grepsti. zatim grčki. Voda bi se inače zadržavala. Između kockica se ostavljaju razmaci do 1 mm u koje će kasnije ući vezivo. Tehnikom enkaustike slikane su i prve ikone. lopaticom. ali je bolje slikati u tanjim namazima. To je tehnika premazivanja rastopljenim voskom koji se kasnije polira. fascinira čovjeka svojim oblikovnim. na čijoj je unutarnjoj strani razapeta žičana mreža.) u manjim količinama ako se želi grublja faktura. obojenog stakla. platnu. Po jednom starom načinu rada koristio se metalni zagrijani alat kojim se na odgovarajućoj podlozi više modeliralo nego slikalo. Kamene kockice dobivaju se usitnjavanjem različitih vrsta obojenog kamena alatkama (čekićem. a izrađene su od skupocjenog kamena. Priprema podloge je vrlo jednostavna. kliještima i t. Slika se na kraju polirala mekanom krpom da bi dobila sjaj. nanesenu u više slojeva. Kad je cijeli mozaik postavljen na zid. mramorno brašno itd. Prve ikone rađene su u tehnici mozaika. Kod ugrađivanja mozaika na zid potrebno je zid nagrepsti i nanijeti cementno vezivo pripremljeno od cementa i suhog pijeska u omjeru 1:3. U pravoj enkaustici vezivo je vosak koji se tali na temperaturi 64 . Gornji sloj žbuke nanosi se čim donji sloj provene. Mozaik se utisne u svježu cementnu žbuku. glazirane keramike. H2SiF6. Kockice se utiskuju u podlogu svježe žbuke. očisti od papira i ljepila toplom vodom i četkom. jajem itd. tutkalo. poliesterske smole i slično. ne oksidira. tutkala. a u tekuće stanje prelazi na oko 650C. Dobiveni kamenčići biraju se prema obliku i dorađuju odgovarajućim alatkama. 121 16. U enkaustici je vosak vezivo boja. struže. Suhi mozaik se može polirati voštanom pastom. Kod starijih žbuka koriste se neutralni fluati koji žbuku učvršćuju i neutraliziraju. Najčvršći je egipatski vosak. čim se vosak stegne.4. prskanjem kompresorom (razrijeđena vodom u omjeru 1:1)..7. Kako je topli način enkaustike kompliciran.6. vosak će se razdvajati od boje. . slika se i voskom u hladnom stanju. a tek sutradan ispire se četkama i vrše se korekture. Kad se radi s tanjim kockicama. Rimu i Bizantu. Kvalitetne poliakrilne disperzije otporne su na smrzavanje i odmrzavanje. Donji sloj žbuke je u jednoj boji. naročito u vrijeme renesanse i baroka koristi inkrustiranje točno obrađenih komada kamena. . Od poliesterske smole mogu se praviti i tesere. 120 Enkaustika je jedna od najstarijih slikarskih tehnika. Svojstva voska ovise o biljkama i cvjetnim sokovima kojima se pčele hrane. ENKAUSTIKA Enkaustika dolazi od grčke riječi enkaiein. aluminija. Vosak se može osapuniti.. Boja se nanosi kistom.opus tesselatum je sastavljen od kamenih kockica koje nisu uvijek istih dimenzija. može se zaparati noktom. Pravi mozaik se od davnine izvodio na dva načina: . jaja i sl. a može se miješati s raznim agregatima (kvarcni pijesak. Smatralo se da je za pročelja zgrada trajnija od freske pa se koristila po cijeloj Europi. Voda se dodaje dok se ne dobije masa koja je toliko mokra da se na površini izlučuje tanak sloj vode ako je tučemo zidarskom žlicom. Vosak se koristio za zaštitu zidnih dekoracija. gornji sloj u drugoj. Temperaturu treba regulirati. Enkaustika se može izvoditi na svim podlogama: dasci. još od začetaka civilizacije. stakla ili glaziranih odlomaka keramike. zidu. ne žuti. što znači paliti. koja služi kao armatura. Poznate su zidne slike u Pompejima rađene u enkaustici. Kad se gornji sloj stegne. Vosak se otapa u terpentinu i prelazi u mekanu pastu u koju se umiješaju pigmenti. Kad se slaganje završi. pripremi se okvir dimenzija mozaika. na poklopcima sarkofaga slikali portrete pokojnika u tehnici enkaustike (ali i u tehnici voštane tempere). Da bi boja ostala što duže u tekućem stanju nanosi se na zagrijanu podlogu. PVAc (polivinil-acetatne ) disperzije su sličnih svojstava. međusobno tijesno povezanih. 119 Izvođenje mozaika počinje kad je skica u boji prenijeta na karton. Čvrstoća voska je različita. Odgovarajuća mozaička kockica se svojom najpovoljnijom obrađenom stranom lijepi na određeno mjesto slike ljepilom topivim u vodi (metilceluloza. Zgrafito se izvodi na dva sloja žbuke. Mozaikom se oslikavaju zidovi. 118 Postupak pripremanja žbuke za zgrafito sličan je postupku za fresko žbuku. mase na bazi disperzije umjetne smole. Drvo se može premazati disperzivnom impregnacijom i preparacijom. pa onda ruski. Vezivom se mozaik prelije do visine okvira. u debljini većoj od debljine mozaičkih kamenčića. tako da se jedva vide ivice i međuprostori između njih. Slika na kartonu mora biti stilizirana.). U hladnoj vodi se ne otapa. a zidni mogu biti i od drugih materijala. ZGRAFITO Zgrafito dolazi od talijanske riječi sgraffiare. Voštani zgrafito je moderna enkaustička tehnika kod koje se na ohlađenu enkaustičku boju. zimi smrzavala i oštećivala zgrafito. s letvicama višim od debljine kockica za jedan centimetar.ljepilo za zidne tapete. Služe za unutarnje radove. Vosak je jako postojan kad je čist. metalnim pločama. i 16. Podloga se obrađuje s jednim do dva premaza bijele temeljne boje ili nepigmentiranom gotovom podlogom (emulzijom) koju prema uputama proizvođača treba razrijediti vodom. Na drvenim pločama koristila se i tutkalno kredna preparacija. 10. Prije slikanja. što bi dovelo do pucanja.5. prema Pliniju. 9. može se podloga jednakomjerno prekriti voskom ili se može slikati direktno bez pripreme podloge.e. Postoje boje za vanjske i unutrašnje radove. Kao samostalna tehnika javlja se u četvrtom stoljeću p. MOZAIK Mozaik je slikarska tehnika izvedena slaganjem raznobojnih malih komadića. Mogu se nanositi i u debljim slojevevima. Spaljivanje se.opus vermiculatum je od sitnijih kockica.d) . a pigmenti neotporni prema zagrijavanju (oker) promijenit će ton.. a u nastala udubljenja utiskivala se boja pripremljena voskom. Kad se vezivo stvrdne mozaik se okrene. magnezija. niti u njoj bubri kao premazi ulja. 11. papir se navlaži vodom i skine. Kao vezivo mozaičkih kockica obično se koristi cementna pasta od 2 dijela opranog suhog pijeska i 1 dijela cementa. Krupnije kamenje se zavije u papir i zdrobi čekićem na sitnije komade.660 C i miješa s pigmentima direktno na slici ili se oblikuje u kockice ili kuglice koje se zagrijavaju na potrebnu viskoznost na metalnoj paleti. pa je premaz voska odlična zaštita protiv vlage. STAKLO – VITRAJ I SLIKANJE NA STAKLU Staklo. Fluati su soli (cinka. 16. valjkom. Podni mozaici su uglavnom od kamenčića. ali daleko osjetljivije na makro utjecaje i vlagu od poliakrilnih boja. već pod toplinom ruke omekšava. papiru. Enkaustika dobiva veći značaj i u novije doba primjenom suvremenih električnih uređaja. Enkaustičke boje se suše. ljepila za keramičke pločice. podovi ili svodovi. olova) heksafluoro-silikatne kiseline. primjer zgrafita kao fasadne tehnike 16. optičkim i izražajnim mogućnostima.8. kao vezivo se može koristiti i keramičko ljepilo. Hlađenjem ponovo očvrsne. jedan od temeljnih materijala moderne arhitekture. Pripremljeni mozaik treba prethodno navlažiti da ne bi oduzeo vodu iz veziva i time ga oslabio. kao zidna tehnika. Vosak je amorfna tvar. urezuje i sl. stoljeću. najčešće pravilnih ili nepravilnih kockica kamena. Boja ima dobru fakturu (vidljivost poteza). bez sitnih detalja jer se oni u mozaiku ne mogu izvesti. Kockice su uglavnom iste veličine. Složeni mozaik ili dijelove mozaika premažemo cementnom pastom pripremljenom od cementa i vode u omjeru 1:1. Ugrijanim noževima i raznim šiljcima (cestrum) vršile su se naknadne korekcije. Danas se koriste papiri gramature iznad 200 g/m2 koji su u pulpi zasićeni tutkalom. n. počinje se rezati prema crtežu. Crtež na vanjskim zidovima treba isjecati tako da je rez sa strane ukošen zbog lakšeg otjecanja vode i manjeg otpadanja žbuke. a između kockica vidljiv je vezivni materijal. Ako je visoka. za otprilike jedan sat. gumiarabikom.

prešanjem itd. Polikristaliničan materijal je staklokeramika. Staklo nastaje hlađenjem i skrućivanjem taljevine bez kristalizacije. Zato se dodaju sredstva za bistrenje koja oslobađaju velike količine plinova i povlače za sobom mjehuriće zaostalih plinova. zbog centara kristalizacije nastalih u proizvodnji. Kad viskoznost taljevine toliko poraste da se ograniči pokretljivost SiO4 tetraedara. Lakiranjem se intenzivira boja slike ispod laka. Početkom srednjeg vijeka staklo se proizvodilo na području Češke. valjanjem.mora močiti površinu i ući u svaku poru boje . Tako FeO daje zelenu do zeleno plavu boju. stoljeća primat u proizvodnji i oblikovanju stakla preuzima Venecija. temperaturu omekšanja. Atmosferilije djeluju na loše izrađeno staklo. Njemačke. Ukrašavanje prozora gotičkih katedrala vitrajima. Parafinski vosak se koristi u kasnom 19. Za hladno bojenje. Lakiranjem se sloj boje štiti od vanjskih utjecaja. Kristalno staklo nastaje zamjenom CaO iz kalijskog kalcijskog stakla olovnim oksidom U boro silikatnim i alumino silikatnim staklima dio kvarca je zamjenjen sa borovim oksidom (B2O3) ili aluminij oksidom (Al2O3). Kako je staklo pothlađena tekućina. odnosno vodena para iz zraka u kojoj uvijek ima otopljenog ugljičnog dioksida. Ovo staklo ima veliki indeks loma pa se koristi kao kristalno i optičko staklo. Krajem stare ere vještina staklarstva prelazi u Rim i rimske provincije. Prvi sintetički polimer. 2. Za dugotrajnu zaštitu stakla potrebno je izbjegavati vlagu. Upotreba damar smole za pripremu lakova pripisuje se ranom 19. proziran i elastičan. stvaraju na površini sulfate kalcija i kalija.I prije nekoliko milenija stari narodi oko Nila i Eufrata i Tigrisa koristili su staklo za ukras i nakit. Bistrina stakla postiže se dodatkom sredstva za bistrenje. devitrificira (lat. neprozirno i obojeno staklo. olova. pepela ili sode i krede ili vapnenca. Površinski se staklo može bojati hladnim i toplim postupkom. Djeluju kao mrežotvorci i modifikatori. raznih zračenja (svjetla. UV-zračenja i sl. Tako je prozorsko staklo po sastavu natrijevkalcijev silikat. natrij sulfat (Na2SO4) i arsen oksid (As2O3). koje sadrže otopljene okside sumpora i dušika nastalih u industrijskim i gradskim sredinama. jer mjenjaju strukturu mreže. stoljeću omogućilo je proizvodnju šupljih staklenih upotrebnih predmeta. a zatim bor. 17. CaO. Kisele kiše. Mn2O3 ljubičastu boju. Staklo je amorfna bistra tvar sa čije površine se svjetlo reflektira. CaO daje plavu. koja se očituje u lošijim mehaničkim i optičkim svojstvima.) i mehaničkih oštećenja. Ovisno o sastavu temperatura oblikovanja stakla je od 700-1000 0C . ugrađuju se u nju. vremenom se djelomično rastakljuje. Bilo je to mutno. Da bi staklo bilo kruto najmanje moraju nastati dvostruki silikati. Potpuno prozirno i bezbojno kalijevo staklo prvi je put proizvedeno u 16. a teško olovno staklo u Engleskoj. bez pečenja. Voda. Nakon propasti Rimskog carstva staklarska se proizvodnja premješta u Bizant gdje se njeguje izrada mozaika. Osnovnu strukturu stakla čine SiO4 tetraedri koji nemaju pravilan i periodičan raspored koji je karakterističan za kristalne tvari. s malim toplinskim koeficijentom rastezanja. Najvažniji je silicij.1. Vatrostalne zdjele ( PAYREX) rađene su s dodatkom borovog oksida. Njegova struktura je metastabilna i nastoji prijeći u energetski stabilniju formu stvaranjem kristala. kao što se i zamućenost može postići određenim dodacima koji se u staklu ne otapaju već ostaju raspršeni i na njihovim česticama se svjetlo difuzno reflektira. vitrum=staklo). Stvaranje užarene staklene mase i njen prijelaz u staklo još nam se čini čudnovatijim kad saznamo da staklo nastaje u peći iz kremenog pijeska kao kiselog oksida. tzv. savijanjem. Implantati od staklokeramike zamjenjuju dijelove ljudskih kostiju. SiO2 u omjeru 1:1:6. Staklo je dakle pothlađena tekućina.mora se brzo sušiti da se ne lijepi prašina . Nesređeni raspored čestica karakterističan je za tekućine. Sredstva za bistrenje su kalij nitrat (KNO3). a u domaćinstvu štednjake koji imaju grijaću ploču od staklokeramike koja se vrlo lako čisti.su oksidi alkalijakih i zemnoalkalijskih spojeva. Poboljšavaju preradbena i upotrebna svojstva stakla. Staklo se nakon oblikovanja hladi polagano i kontrolirano da se izbjegne nehomogenost strukture i pojava mehaničkih naprezanja. Veliki vitraji sa prozora katedrala zbog propadanja stakla restauriraju se da bi se učvrstili sintetičkim smolama koje se nanose na jednu ili obje strane. Borosilikatno staklo ima mali koeficijent toplinskog rastezanja pa izdrži nagle promjene temperature. pa se SiO4 tetraedri zbog slabe pokretljivosti nemaju vremena svrstati u kristalno stanje. pa se stara stakla mrve u tankim ljuskama. ta svojstva treba da trajno zadrži . bistri ili obojeni stakleni predmeti uvijek su predmet divljenja. zastaje o grešku ili prepreku nastalu oblikovanjem da bi zablistalo i razlilo se ovisno o kutu upada i promatranja staklenog predmeta. "konce". Udio ostalih oksida je manji. stoljeću. Fe2O3 žuto smeđu. stoljeću. koriste se uljene boje. Trgovina smolama i korištenje destilacije u kasnom 15. Lijepo dizajnirani . Viskoznost taljevine hlađenjem naglo poraste. 123 Rastaljeno staklo otapa male količine metalnih oksida s kojima se postiže obojenost stakla u masi. izvlačenjem. djeluje na loše izrađeno staklo na čijoj se površini stvara tanka prevlaka kalcijevog karbonata pa staklo gubi sjaj i postaje mutno. Prozorsko staklo (ambalažno) je natrijevo kalcijevo staklo u kojem su Na2O. stoljeću proširili su upotrebu smola. boje na bazi umjetnih smola u otapalu ili disperzivni premazi na bazi akrilne smole. Mrežotvorci . Prisustvo aluminijevog oksida poboljšava kemijsku otpornost stakla koja je potrebna za ambalažu. urezivanjem uz okretanje ili puhanjem oblikuju staklo u najrazličitije oblike.mora imati prikladnu viskoznost da se može lako nanositi . 3. koji se manifestiraju kao bijeli slojevi na prozorskim staklima. cinka. Nakon taljenja staklena masa nije homogena jer sadrži fino raspršene sitne mjehuriće zaostale nakon taljenja. Kada moć Bizanta počinje slabiti početkom 13.su oksidi koji čine trodimenzionalnu strukturu stakla (mreže). Terpentin kao otapalo poznat je od početka 16.tanka i uska područja taline različite gustoće. vlage. miješaju i homogeniziraju staklenu masu..lak mora biti bezbojan. koji boju pečenjem vežu za staklo pa se pranjem ne skida. Olovno staklo nastaje dodatkom olovnog oksida. KEMIJSKI SASTAV STAKLA 122 Staklo se sastoji od oksida koji se dijele na: 1. Za toplo bojenje za koje je potrebno pečenje na temperaturi od 600-7000C. Modifikatori mreže . Uvijek pred užarenom staklenom masom zastajemo zadivljeni spretnošću staklara koji iz užarene kaplje istezanjem. sastavljenih od raznobojnih staklenih pločica povezanih olovnim okvirima kao armaturom. kobaltov oksid plavu itd. Na nižim temperaturama taljevina prelazi iz žilavog i plastičnog stanja u čvrsto i postaje staklom u kojem je fiksiran trenutno zatečeni raspored tetraedara. utiskivanjem. stoljeća. otporna na termički šok. U suhim uvjetima staklo se je dobro sačuvalo tisućama godina. LAKOVI 17. stoljeću. u Češkim radionicama. Do otkrića sintetičkih polimera polovinom dvadesetog stoljeća koristile su se prirodne recentne smole (kolofonij. a otkriće staklarske lule u 1. celulozni . ambra) koje su se otapale u sušivom ulju ili su se koristile kao zagrijani balzami. Taljevina je mekana i plastična pa se može oblikovati puhanjem. ulazi u njegovu unutrašnjost lomeći se. svojstva taljevine se počinju vidljivo mijenjati. Ispod 700 0C staklo je previše viskozno da bi se moglo lako oblikovati. najčešće olovna). doseže svoj vrhunac u 13. Osnovni sastojak lakova su smole. Otok Murano kraj Venecije i danas je poznat po umjetničkom oblikovanju i proizvodnji stakla. a iznad 1000 0C je previše tekuće. Staklo se može matirati pjeskarenjem kvarcnim pijeskom pod pritiskom ili kemijskim putem. a kromov oksid Cr2O3 daje zelenu boju. Oni smanjuju viskoznost. koji se raspadaju u odgovarajuće okside i reakcijom prelaze u silikate. Intermedijari . boja se sastoji od pigmenata otpornih na visoke temperature i topitelja ( lako taljiva stakla. Smanjenjem udjela pojedinih oksida i zamjenom s nekim drugim dobiju se stakla različitih svojstava. Omekšavanje odnosno skrućivanje događa se u širem temperaturnom području koje se koristi za oblikovanje stakla. koji s vremenom postaju veći. st. Svojstva lakova . mastiks i sandarak) ili fosilne smole (kopal.su oksidi aluminija. a zatim Engleske i Francuske.mora biti topljiv u otapalima koja ne štete sloju boje ispod laka Lakiranje Upotreba lakova za zaštitu i učvršćivanje slike na različitim vrstama podloga datira od davnih vremena. SVOJSTVA LAKOVA I LAKIRANJE 124 Lakovi su viskozne otopine smola u uljima i otapalima.

Već su u upotrebi odgovarajući sapuni pripremljeni s odgovarajućim enzimima. Sastojci uljnih lakova su: 125 . zbog umrežavanja molekula polimerizacijom.. Zagrijava se i lak. Djelovanjem jakih polarnih otapala. postaju netopljive u otapalima.2. polivinil acetatne. mat lak se nanosi samo u jednom sloju. U ranim stoljećima venecijanski terpentin (balzam) koristio se kao sastojak laka uz smole ili sušiva ulja. alkoholu.nitrat. akrilne smole. kao što je white spirit.15% -terpentinsko ulje. Lak se nanosi kistom i prskalicom. koje spadaju u grupu termoplastičnih polimera.. alkohol.. stoljeću uljni lakovi se počinju razrjeđivati terpentinom. terpenski ugljikovodici (terpetinsko ulje i druga eterična ulja) 3. terpentin. voskove) i razrjeđuju premaze.sušivo ulje koje se ugušćuje izlaganjem suncu . Slika oslikana akrilnim ili alkidnim bojama suha je najduže za dan ili par dana. Polarne tvari otapaju se u polarnim otapalima. esteri (butilacetat.terpentin) je smjesa monoterpena....) koje spadaju u grupu polimera.. uključujući i metale. Kondenzirana vlaga može se otapati u otopini laka ili može otopiti prisutne nećistoće u smolama što rezultira bijelim cvjetanjem ili plavetnilom filma.. Ulje je nepolarno pa se otapa u nepolarnim otapalima: benzinu. Svi potezi kista pri nanošenju mat laka moraju biti u istom smjeru kako bi se postigao jednolični sjaj. 17. koji otapaju određenu vrstu lakova. smole. toluen. molekule otapala difundiraju u film laka i uzrokuju bubrenje laka. ostat će na površini laka i uzrokovat će mat efekt. Jaka polarna otapala otapaju i boju ispod laka i oštećuju sliku.3. 126 Terpentinsko ulje (u tekstu . a može se nanositi i spužvastim valjkom. koje se dobivaju isključivo iz stabala kao damar i mastiks.. ksilen. alkoholi (metanol. Uljena slika prije lakiranja mora “odležati” oko godinu dana. Tako etanol. Otapaju se u odgovarajućim otapalima i daju reverzibilne lakove kroz duži vremenski period. metiletil keton itd.. petroleju. Slika se može kontrolirano čistiti.. ili jačim.15% -olovo oksid (PbO)... a ne otapa se u alkoholu ili vodi. etanol. Voda je najjače polarno otapalo pa otapa polarne spojeve (sve ionske spojeve). odnosno boji.. Prije lakiranja sliku treba očistiti od prašine.. Kemijski sastav prirodnih smola je različit. Oni se sastoje od smola (mastiks. 162). Otapala koja su po sastavu ugljikovodici (nepolarna otapala) ne otapaju šelak. tetraklormetan itd. kolofonij. ketonske smole.. jaka polarna otapala mogu oštetiti boju ispod laka. pa su za uklanjanje laka potrebna jača polarna otapala..1... i ostali derivati celuloze koriste se početkom 20. Jaka polarna otapala mogu do određene mjere izazvati bubrenje.sušivo ulje uz dodatak smole (uljno smolni lakovi) U talijanskom slikarstvu četrnaestog stoljeća lakovi su se pripremali od smola i ulja..10% -laneno ulje. dugolančane strukture (vidi str.. Ovi procesi se ubrzavaju prisustvom sikativa (spojevi mangana...2. -smola.0. Pod otapalima u užem smislu podrazumijevamo organska otapala koja se koriste za otapanje smola u proizvodnji lakova..60% Smole doprinose većoj čvrstoći filma.. Zbog niže viskoznosti. kao i kist ili prskalica. a nepolarne tvari u nepolarnim otapalima.3% -olovo acetat. koja neće oštetiti sloj boje ispod. To je moguće upotrebom UV lampe. Stari lakovi (ne svježi) žućkaste boje jako fluoresciraju. VRSTE LAKOVA 17. što omekšava premaz. ovi lakovi se nanose u znatno tanjem premazu. bloom) ili plavu maglicu.. Za lakiranje lakovima od prirodnih smola (mastiks i damar) potrebno je sliku zagrijavati jedan do dva sata na suncu ili kraj nekog drugog izvora topline da ispari vlaga iz nje. stoljeća uljni lakovi su se koristili za vanjsku i unutarnju zaštitu drva. Za uklanjanje uljnih lakova potrebne su specijalne metode ovisno o sastavu i starosti laka.0. Lakira se u toploj prostoriji. uljni lakovi sadrže veliki postotak ulja u odnosu na smolu. olova ili kobalta). nego u jačim (polarnijim) otapalima koja uljeni premaz nabubre. aceton. Danas se koristi veliki broj sintetičkih smola (akrilne smole. glikoleter itd. alifatski ugljikovodici (benzin. Staro je pravilo: “slično otapa slično”. Temperatura prostorije mora ostati ista dok se lak ne osuši. kao što je poliesterska smola.. Triterpeni su prisutni u damaru. zbog postupne oksidacije i umrežavanja molekula.. Prirodne smole. ksilenu..) . Također su se koristili i kao slikarski lakovi. koji se tako omekšan može pažljivo uklanjati. acetonu. klorirani ugljikovodici (trikloretilen...2. Samo se suha slika smije lakirati. koji se kao lak za lakiranje slika prvi put spominje početkom 19.. Kod reverzibilnih lakova za uklanjanje starog laka koriste se ista otapala koja su se koristila i za pripremu laka.. Kolofonij se sastoji od diterpena. Zbog velike viskoznosti omekšava se zagrijavanjem na vodenoj kupelji. ) 6. U upotrebi su sljedeće grupe otapala: 1. mastiksu i elemi smoli. sandarak. propanol itd.. amilacetat itd. Otkrićem destilacije u 15. OTAPALA (RAZRJEĐIVAČI) Otapala su lako hlapljivi spojevi koji otapaju sirovine (ulja. white spiritu. ) 7. kuhanjem nekoliko sati uz dodatak sredstava za ubrzavanje sušenja.. kao i drugih materijala.... ali je fleksibilnost nešto smanjena. I najmanje prisustvo vlage može izazvati “cvjetanje“ (eng. a ne otapa vosak koji je nepolaran. Međutim.0. Struktura terpena se sastoji od dvije ili više izoprenskih jedinica..) 2. Terpenski ugljikovodici su polimeri izoprena C5H8 od kojeg je izgrađena i prirodna guma.. polivinil acetatne... Upotrebom jačih polarnijih otapala otapa se (oštećuje se) premaz boje ispod laka. prilikom nastajanja filma laka.. koji su polarni. Često se starenjem laka..) Prije upotrebe damarnog laka.. a ako treba. Nakon što otapalo ishlapi. Zato se osušeni premaz ulja ne može otopiti u otapalima s kojima se ulje razrjeđuje i otapa. 17... ketoni (aceton.. nakon čega se mehanički uklanja. ali samo u slučaju da otapalo ne hlapi brzo.. Proces sušenja uljnih lakova je fizikalni (isparavanje otapala) i kemijski proces (polimerizacija i oksidacija s kisikom iz zraka).) 5.. preporučuje se temperatura od 23 0C. formira se čvrsti film laka. Fluorescencija se gubi kad je lak uklonjen. nego jedan debeli sloj jer je lak tada jednoličniji. Zrak u prostoriji mora biti suh. Lako se otapaju u otapalima (white spirit.. kao što su toluen. a ne oštećuju sloj boje. Kao što se vidi iz sljedećeg recepta.. Imaju karakterističan ugodan miris.. 127 Za proizvodnju lakova treba birati otapala koja ne oštećuju boju ispod laka... Nezasićena priroda terpena i ulja dovodi do umrežavanja polimernih molekula pa starenjem lak postaje jedna velika molekula netopljiva u otapalima.... Smolni lakovi Smolni lakovi se dobivaju otapanjem smola u odgovarajućem otapalu. toluenu.. Sintetičke smole koje se danas koriste u proizvodnji lakova su ketonske smole (policikloheksanon). stoljeća koristili su se alkoholni lakovi...) i daju kvalitetne lakove. kopal) otopljenih u alkoholu. potrolej itd... Uljni lakovi Do upotrebe sintetičkih materijala u 40-im i 50-im godinama 20..sušivo ulje sa sikativima (olovna gleđ. terpentin. posebno ako je boja slike ispod njega slična. Smolni se lakovi suše brže od lakova pripremljenih od smola otopljenih u ulju. 17.... PbO) .. Termoreaktivne smole. ksilen itd.. .. terpentinu...) i lakše se uklanjaju sa slike od uljnih lakova. bez propuha zbog dizanja prašine. što znači da film laka ostaje topljiv u istom otapalu. dok se ulje ne ugusti predpolimerizacijom... smanjuje reverzibilnost. Ima vrlo malo podataka o upotrebi uljnih lakova u ranom slikarstvu. stoljeća. Uvijek je kod lakiranja bolje nanijeti 2-3 tanja sloja. Kemijski su nezasićeni i zbog toga reaktivni.. kao i ona koja daju reverzibilne filmove laka.. može se obrisati mekanom krpicom ovlaženom destiliranom vodom.) 8.. Sušenjem laka zbog isparavanja otapala hladi se film laka pa se vlaga iz okolnog zraka kondenzira na laku. a otapaju vosak. Kod nanošenja kistom. Sljedeći sloj se nanosi na suhi sloj laka. Razrjeđivači smanjuju sadržaj krute tvari u premazu.. kao polarno otapalo otapa šelak koji je polaran.2. diklormetan.. aromatski ugljikovodici (benzen. Lakovi na bazi sintetskih smola ne pokazuju plavu maglicu. Sušenjem ulje postaje polarnije zbog procesa sušenja oksidacijom s kisikom iz zraka i povećanja sadržaja kisika u osušenom sloju ulja. kao i smole koje pripadaju sintetskim polimerima otapaju se u lako hlapljivim otapalima ( terpentinu. Lakovi se mogu ukloniti otapanjem u odgovarajućem otapalu.) 4. toluen. poboljšavaju sjaj. Prostim okom nije lako odrediti je li lak potpuno uklonjen. Mat lakove prije upotrebe treba zagrijati jer se vosak obično taloži.29% -cink sulfat. white spirit. eteri (eter. ali im je zajedničko da se sastoje od spojeva poznatih kao terpeni s formulom C10H16. Ako nije topiva u laku. Prilikom čišćenja ili restauracije smolni lakovi starenjem ostaju topljivi u otapalima (slabijim. Ulje postaje u filmu laka inkorporirano fizički i kemijski. Terpeni mogu biti ravnolančani ili prstenasti (ciklički).

2 ) b.5 Zbroj parametara smjese: 65. Brzina isparavanja otapala je važna kod upotrebe otapala u proizvodnji lakova i u konzervaciji kod čišćenja predmeta. Smjese otapala koje se koriste za uklanjanje lakova: Toluen + izopropanol 50 + 50 ml Izooktan + etanol + dietil eter 80 + 20 + 10 ml Smjese otapala za uklanjanje uljnih premaza: Izopropanol + amonijak + voda 90 + 10 + 10 ml Dimetilformamid + toluen 25 + 75 ml Dimetilformamid + etil-acetat 50 +50 ml Premazi na bazi proteina mogu se ukloniti: Diklormetan + etilen formijat + mravlja kiselina 50 + 50 + 2 ml 131 Trostrani dijagram: Plavo.etanol2.metilen klorid 6. Podjela otapala prema polarnosti Prema polarnosti otapala se mogu podijeliti u tri grupe. a uzrokuje postepeno skupljanje i promjene u svojstvima kroz određeni period. metanol 4.46 ) c. parametar topljivosti osušenih premaza uljene boje je 9. 1 Sile između molekula Najčešće korištena otapala za pripremu lakova se prema polarnosti dijele na: 1. a crveno je označen parametar smjese Ako se otapalu dodaju kisele ili lužnate komponente. Najčešća otapala za lakiranje slika su: terpentinsko ulje.3. Na slici 16. odnosno gustoću kohezijske energije. polisaharidi. niskoisparljiva otapala < 0.3 ili metilen klorid s parametrom topljivosti 9. 128 Slika 16.proteini. voskove i ostale komponente koje se koriste u proizvodnji lakova. Što je vrelište niže. čak i više godina. jako bubriti uljeni premaz. boja i medija. b) klormetana (dipolna molekula s dodatnim elektrostatskim privlačenjima. Prezentira zbroj privlačnih sila.2. Crveno. pojavit će se cvjetanje ili rumenilo u premazu. kao što su: napon para. srednjeisparljiva otapala 1. smole. Voda na oba kraja molekule može činiti vodikovu vezu s drugim molekulama pa ima još više vrelište.8. nerazgranate molekule otapala lakše prolaze između molekula polimera (smola) od kojih je lak pripremljen.9 je snažnije otapalo za uljene premaze od etanola i može ih više oštetiti. polarne dipolne sile (fp) i vodikove veze (fh). ugljikovodici: alifatski (white spirit) i aromatski) 2. Žuto. Kao primjer uzeta je smjesa otapala koja se sastoji od 50% white spirita i 50% izopropanola. otapalo obično brže isparava. toluen. zbog manje brzine isparavanja koristi se teški benzin (white spirit).75. Alkoholi i jače polarna otapala uglavnom se ne koriste jer mogu djelovati na sloj boje.5 (dietileter-11. 17. Ostatak otapala može uzrokovati kemijsku nestabilnost u filmu. U ovom dijagramu mogu se naći područja koja odgovaraju različitim medijima. polarnih dipolnih sila i vodikovih veza u parametru topljivosti otapala Parametri topljivosti najvažnijih otapala fd fp fh White spirit 90 4 6 Terpentin 77 18 5 Etilbenzen 87 3 10 Ksilen 83 5 12 129 Toluen 80 7 13 Etil acetat 51 18 31 Benzen 78 8 14 Diaceton alkohol 45 24 31 Kloroform 67 11 22 Trikloretilen 68 12 20 Metilenklorid 62 26 12 Cikloheksanon 55 28 17 Aceton 47 32 21 Izoproplil alkohol 41 18 41 Dimetilformamid 41 32 27 Etanol 36 18 46 Metanol 30 22 48 Voda 18 28 54 Što je otapalo bliže mediju veća je vjerojatnost da će otopiti medij. Nisko vrelište otapala rezultat je slabih veza među molekulama i male relativne molekulske mase otapala. Ovisno o udjelu otapala u smjesi na spojenoj liniji se pronađe točka koja odgovara parametru smjese. Miješanjem otapala mogu se dobiti smjese koje isparavaju ravnomjernije. Zaostali terpentin. topiva svojstva mješavine ne mogu se procijeniti. 90-4-6 je prikazan White spirit Položaj otapala u trostranom diagramu 17. Upravo zato terpentin se u proizvodnji lakova zamjenjuje white spiritom.1 prikazane su sile između molekula: a) metana (nepolarna molekula simetrične građe s disperznim silama između molekula. Grafički se parametar smjese otapala nađe tako da se točke koje odgovaraju svakom otapalu spoje.2. Ako je voda netopljiva u otopini. U pripremi lakova.4 ( voda 0. Parametri mješavine otapala nalaze se tako da se parametri svakog sastojka pomnože njegovom koncentracijom u mješavini. Isparavanjem se troši toplina što snižava temperaturu otopine uzrokujući kondenzaciju vlage iz zraka. White spirit je nepolarno otapalo pa najmanje oštećuje uljenu boju prilikom nanošenja i uklanjanja laka. a ne laki benzin koji brzo isparava. Parametri topljivisti mješavine otapala mogu se naći grafički i računski. ketoni. otapala velike polarnosti (alkoholi) U tablici 1. pokazivat će znatno manji efekt bubrenja uljene boje. kao nezasićeni spoj. s disperznim i polarnim silama između molekula) i c) metanola (između molekula djeluju disperzne. Lakovi za nanošenje kistom imat će veći udio nisko isparljivih otapala (visokog vrelišta) da bi mogli biti tekući kroz duži period potreban za nanošenje.6 ili etanol na drugoj strani s parametrom topljivosti 12.7.smole. kao i za razrjeđivanje premaza. Fizikalna svojstva otapala 132 Za svako otapalo karakteristično je vrelište.Osim kloriranih ugljikovidika.8. Potpuno uklanjanje male količine otapala iz suhog filma je teško. što utječe na kvalitetu filma laka. Ove grupe otapala otapaju sva ulja.4 (ksilen-0. Što su sile među molekulama otapala jače otapalo ima više vrelište. kao i točke koje odgovaraju svakom otapalu ili smjesi otapala koje mogu otopiti određena veziva. Prema brzini isparavanja otapala se dijele na: a. kao kloroform čiji je parametar topljivosti 9. otapala srednje polarnosti (klorirani ugljikovodici. Zato alkoholi. . polarne i vodikove veze zbog kojih su molekule asocirane). vremenom se osmoljava zbog oksidacije i polimerizacije i povećava ireverzibilnost laka. 130 Grafičko određivanje parametra smjese white spirita i izopropanola u omjerima 50 :50 Narančasto je ws. kao nepolarne disperzne sile (fd).5 U trostranom dijagramu ova mješavina otapala je smještena u području smola zbog čega će bubriti i otapati smolne premaze.3 . toplina isparavanja. Kod nanošenja laka prskanjem. prisustvo otopljene tvari itd.5 pa će otapala čiji je parametar topljivosti u ovim granicama ili blizu njih. nepolarna otapala ( terpentin.27.osušena ulja Narančasto. Otapalo iz premaza obično brzo isparava.voskovi.4. Linearne. Parametar topljivosti (d ) je mjera međumolekularnih privlačnih sila. Ako je kondenzirana voda topljiva u otopini ili se u njoj otapaju sastojci smole. ksilen. butanol-0. eter-alkoholi) 3. kondenzirat će se na površini uzrokujući zamućenost i smanjenje sjaja. white spirit-0. visoko isparljiva otapala isparavaju između prskalice i površine i povećavaju viskoznost laka. aceton-7. Ovisno o tipu veze između molekula otapala.3. visokoisparljiva otapala >1. Otapala kod kojih se između molekula stvaraju vodikove veze (kad je atom vodika direktno vezan na kisik ili dišik) najpolarnija su. Tablica 16.3.7.19) Odabiranje otapala za pripremu lakova ovisi i o metodi aplikacije. Toluen s parametrom topljivosti 8. disperzne sile). Otapala s većom razlikom parametra topljivosti. kao white spirit s parametrom topljivosti 7.5 11 23. zbog povezivanja molekula vodikovom vezom imaju viša vrelišta od ugljikovodika približno iste relativne molekulske mase.5-0. kao i ireverzibilnost laka. sva ostala otapala su zapaljiva. Zeleno. Parametari topljivosti smjese izračunaju se na sljedeći način: fd fp fh white spirit 90 4 6 izopropanol 41 18 41 Parametri pomnoženi koncentracijama: white spirit (50%) 90 x 50 / 100 4 x 50 / 100 6 x 50 / 100 izopropanol (50%) 41 x 50 / 100 18 x 50 / 100 41 x 50 / 100 white spirit (50%) 45 2 3 izopropanol (50%) 20. Kod polarnih otapala postoje i dodatna elektrostatska privlačenja zbog nejednake raspodjele elektronskog naboja i stvaranja dipola. prikazan je udio u parametru topljivosti svake od tri komponente međumolekularnih sila za različita otapala. esteri. 1 Udio nepolarnih disperznih sila. Brzina isparavanja ovisi o mnogim faktorima.1. koje ovisi o relativnoj molekulskoj masi i silama među molekulama. zeleno izoprop. toluen i dietil benzen.9. Vrelište aproksimativno daje uvid u brzinu isparavanja otapala.4.5 9 20. razlikuju se nepolarna otapala kod kojih između molekula postoje samo slabe međumolekularne Londonove privlačne sile. rezultati se zbroje i u dijagramu trebaju biti u području odgovarajućeg veziva. Na primjer. teški benzini (mineralni razrjeđivači). izopropilni alkohol-2. Teas je razvio trostrani dijagram parametara topljivosti koji prikazuje odnos parcijalnih intermolekularnih privlačnih sila u vezivima i otapalima. već se moraju uzeti u obzir moguće kemijske reakcije vodikovih ili hidroksidnih iona.

smatrati teže hlapljivim-teškim benzinima ili krajnje pročišćenim petrolejima. Bubrenje je preduvjet otapanju smola. 136 Vrste i svojstva otapala: Naziv Vrelište (0C) Brzina isparavanja Viskoznost (mPa. Na sljedećoj tabeli prikazana su neka industrijska mineralna otapala i njihov sastav: Komercijalni naziv Parafinski ugljikovodici (%) Nafteni (%) Aromatski uglj. čime se uklanjaju ostaci smole. pa kod sušivih ulja ubrzava sušenje. bjelanjku. naročito ako se pretjera s acetonom. Denaturirani alkohol je onečišćen piridinom. pa se može koristiti i kao dobar emulgator s otapalima koja se međusobno ne miješaju. otapa većinu mekih prirodnih smola. dok se viši alkoholi slabo ili nikako ne miješaju s vodom i rijetko se koriste u lakiranju. butilni alkohol (1-butanol) ima vrelište na 117 0C.780 1. Mnogi ljudi su alergični na pare terpentina. npr. Oni su na granici između lakše hlapljivih benzina i petroleja. Dietilbenzen 135 Dietilbenzen je sporo hlapljivo otapalo.650 0. Kako brzo isparava i nije prejako otapalo. Zbog toga se koristi kao sastavni dio mnogih slikarskih medija. mineral spirit (mineralni špirit). ne osmoljavaju se. bubre smolu i otapaju je. Miješa se s vodom. Snaga otapanja im je nešto manja nego kod terpentina jer su manje polarni ( npr.75 0. Otapala s dipolnim karakterom zadržavaju se duže od otapala čije su molekule nepolarne.4 0. Miješa se s vodom. Tablica 16. Otapa mnoge smole. koristi se s Paraloidom B-72 za konsolidaciju materijala. Upravo zato je p-ksilen bolji od toluena. Etanol (etilni alkohol) ima vrelište na 78 0C. Pri nanošenju kistom ostali bi vidljivi tragovi poteza kista.s) Toksičnost (ppm) Temp. Osušene premaze lanenog ulja (linoksin) ne bubri niti otapa. Otrovan je. Otapala male molekularne težine brže penetriraju. Diaceton alkohol Diaceton alkohol je bezbojna tekućina s mirisom mente.19 500 41 90 4 6 Bezmirisni mineralni špiriti 92-127 21 98 1 1 V.63 100(S) 30 83 5 12 . daleko jače od toluena. Alkoholi su relativno jaka otapala za uljenu boju i ostarjele lak filmove. metanolom.550 aceton 0. Manje su otrovni od terpentina. dimetilbenzen) Ksilen dolazi kao smjesa orto. Na osušeni sloj laka djeluje isto kao etilni alkohol. Mineralni razrjeđivači Pod tim nazivom se općenito podrazumijevaju destilati nafte. ostaci otapala ostaju zadržani u laku i više od mjesec dana. brže ishlapljuju. itd. Teži naftni destilati od teških benzina su petroleji. Taj sjaj je smolasti ostatak. Vrelište mu je na 139 0C pa sporije hlapi i lak se može nanositi kistom. posebno denaturirani alkoholi (denaturirani alkohol sadrži nećistoće zbog kojih je jače otapalo). Za slikarske i restauratorske svrhe mineralni razrjeđivači moraju biti potpuno pročišćeni. Propilni alkohol (1-propanol) ima vrelište na 97 0C. pa se koristi za pripremu slikarskih medija i lakova.0 17. Destilira se na temperaturi između 130 i 1800 C. nema vremena za djelovanje. Polarno je otapalo. Osim alifatskih ugljikovodika.322 0. za razliku od većine drugih otapala. Pod relativno dužim djelovanjem acetona osušena uljena boja bubri. Alkoholi male relativne molekulske mase (metanol. Koristi se za usporavanje sušenja filma Paraloid B72. Terpentin utječe na požućivanje laka (damar i mastiks lakova).789 1.3. voskove. Terpentin razrjeđuje sva biljna ulja koja se koriste u slikarstvu.2. Terpentin je izbačen iz najboljih restauratorskih radionica u svijetu jer se zbog oksidacije osmoljava i utječe na diskoloraciju premaza. gdje počinje oksidacija i osmoljavanje. Kako sporo hlapi pa produžava vrijeme penetrirenja.910 0. Kako brzo hlapi. iskrenja (0C) Parcijalni parametri toplj. Rektificirani terpentin je čista. niske viskoznosti. 2 Viskoznosti za neke tekućine pri različitim temperaturama 133 VISKOZNOST h /mPa s TEKUĆINA 0 oC 20 oC 50 oC voda 1. Posebno su značajni oni s vrelištem između 140 i 200 0C. kao i retuš medija. lak će duže vremena biti ljepljiv za prašinu. acetonom. potpuno prozirna tekućina. Stajanjem terpentin oksidira i osmoljava se. fd fp fh Alifatski ugljikovodici Mineralni špiriti 150-196 0. Ako se papir pogleda prema svjetlu terpentin ipak ostavlja sjajni trag. Aceton (dimetil keton. Ako se osmoljeni terpentin koristi za pripremu laka. što je važno u posljednjem stadiju sušenja. Pare su mu zapaljive. pa se bez opasnosti za bojeni sloj može koristiti za lakiranje slika. propanon) Aceton je bezbojna tekućina s vrelištem na 56 0C. a) Teški benzin ( white spirit) 134 Teški benzin je najpoznatiji mineralni razrjeđivač. gotovo bezbojni.246 benzen 0. Po otrovnosti je sličan toluenu. ali samo ako se lak prska u tankom sloju.395 0. Toluen (toluol. Polarnije je otapalo od white spirita. biljnim gumama (gumiarabika). ne otapaju mastiks. bolje i dublje prodiru u mikroskopske pore boje od terpentina. Nečisti su i masni za korištenje u slikarstvu.3 0.0 1499. Jedinica viskoznosti je Paskal sekunda (Pa s). Glicerol (1. ali se miješa s vodom i većinom organskih otapala. varnish makers and printers spirit). sadrži često i aromatske ugljikovodike pa postaje nešto polarniji s jačom snagom otapanja. Nepolarno je otapalo. Za razliku od mineralnih ulja.Zato otapala čije molekule imaju razgranatu strukturu treba izbjegavati. Zato se čuva u dobro začepljenim. etanol ) bubre osušeni film uljene boje. ili se dužim stajanjem laka terpentin osmolio.3. može se bez opasnosti koristiti za lakiranje slika. Nešto je slabije jakosti otapanja od toluena. terpentin se suši i oksidacijom. acetona.701 glicerol 12 000. Vrelište mu je na 182 0C. benzenom itd. jela) kao tekući destilat. Mogu se. koje im izazivaju glavobolju. Lak može malo porumenjeti jer zbog prebrzog isparavanja otapala dolazi do hlađenja površine slike i kondenziranja vlage u filmu. Dobro otapalo omogućuje dobro razlijevanje (liveliranje) laka i kod visoke koncentracije smole. Najznačajnija otapala Terpetinsko ulje (terpentin. Kapnut na list papira mora ishlapiti za desetak minuta bez ikakvog ostatka. smolne lakove i linoksin (osušeno laneno ulje). izopropilni alkohol (2-propanol) ima vrelište na 82 0C. bez primjesa aromatskih ugljikovodika. miješaju se s vodom. osobito ako se ne radi sa svježim terpentinom. što omogućuje bolje liveliranje laka i jači sjaj. bitumen itd. Viskoznost otopine raste s porastom koncentracije. essence de petrole. koja se suše samo isparavanjem. a damar otapaju potpuno). Smole u otapalima formiraju viskozne otopine. Dolazi na tržište najčešće kao white spirit. metilbenzen) Izvrsno je otapalo. većinom organskih otapala i ulja. a nekima i kožne alergije. Bezopasan je za zdravlje ako se prostorija dobro provjetrava. metanol etanol Metanol (metilni alkohol) ima vrelište na 65 0C. b) Ostali mineralni razrjeđivači Brže hlapljivi benzini od teških benzina dolaze na tržište pod nazivom VM & P spirit (engl. Na većim formatima lak je bolje nanositi prskalicom. Dobiva se višekratnom destilacijom. dakle.436 etanol 1. Istraživanja su pokazala da.& P nafta 118-139 470 12 94 3 3 Aromatski ugljikovodici Benzen 80 5. Danas se u restauraciji i slikarstvu sve više zamjenjuje s mineralnim razrjeđivačima (white spirit). meta i para-ksilena. Ne miješa se s ugljikovodicima. sangajol ili test benzin. jače snage od mineralnih razrjeđivača i terpentina.005 0.3-propantriol) je trovalentni alkohol. Higroskopan je pa se često dodaje kao plastifikator hidrofilnim vezivima. Nešto je blaže otapalo od toluena i ksilena.S) 4 80 7 13 Ksilen 138 0. tutkalu.M. Alkoholi Alkohol se već davno koristio za pripremu alkoholnih lakova. Ove primjese čine ga neupotrebljivim za piće i jačim otapalom.(%) Vrelište( C0) Shellsol T (Shell) 100 _ _ 180-190 Shellsol B (Shell) 89 11 _ 140-160 White spirit (Esso) 81 3 16 180-200 Shellsol E (Shell) 15 3 82 160-185 Shellsol A (Shell) 1 _ 99 160-180 Ksilen (ksilol. Hlapljivi su bez ostatka. iako je lak suh na dodir i prašinu za manje od jednog sata. Manje je otrovan. koji su teže hlapljivi i masniji. Brzo hlape pa se mogu koristiti za lakiranje slika bez opasnosti za bojeni sloj. relativne molekulske mase smole i viskoznošću otapala. essence minerale. etanolom i raznim organskim otapalima. Nije jako otrovan.190 0. do vrha napunjenim tamnim bocama.58 100(N.65 10(C) -11 78 8 14 Toluen 110 2. Može se dodavati otapalima koja brzo hlape da bi se omogućilo bolje liveliranje i penetriranje laka. Teški benzini su kvalitetna zamjena za terpentin. Vrelište toluena je na 110 0C pa brže hlapi i zato se lak nanosi samo prskalicom. otrovnost mu je slična. rektificirani terpentin) Dobiva se destilacijom smole crnogoričnih vrsta drva (bor.

27 1. Kao i damar smola. Omekšava u ustima. Opasnost otapala najbolje se procijenjuje prema maksimalno dozvoljenoj koncentraciji u zraku. S je oznaka za apsorpciju preko kože. žute. Najkvalitetnije vrste su Singapur oznake A i Batavija damar.51 1. Kolofonijski sapun je vezivo u lošijim vrstama papira. neznatne žućkaste obojenosti. Zbog fotooksidacije i apsorpcije kisika premazi postaju starenjem polarniji i zahtijevaju jača otapala za uklanjanje. Može se otopiti u piridinu. Damar Damar je recentna smola nekih vrsta stabala iz porodice Dipterocarpaceae iz jugoistočne Azije. dosta krta smola. To je tvrda.8 0.32 750 (N) -17 47 32 21 Metil-etil-keton (MEK) 80 4. U slikarstvu se koristi isključivo mastiks s grčkog otoka Kios.4. građena uglavnom od diterpena. Damar je po površini prekriven lakim bjeličastim prahom.9 0.4. od kojih su jako značajne akrilne smole su esteri. žućenje i osjetljivost na vodu. Mastiks 140 Mastiks je smola grmlja Pistacia lentiscus koje raste u mediteranskim zemljama. 2-metoksietanolu. topljiva u alkoholu.43 100(N) 59 21 20 137 Kloroform 61 0. potpomognuto visokim indeksom refrakcije damara čini da pigmenti dobiju veće zasićenje boje.68 100 15 87 3 10 Terpeni Terpentin 150-180 100(N) >32 77 18 5 Klorirana otapala Diklormetan (metilenklorid) 40 6. Kao fiksativ se koristi 3%-tna otopina kolofonija u benzinu ili 8%-tna otopina kolofonija u špiritu (denaturiranom alkoholu). Zbog male relativne molekulske mase.7 5 (C) 37 39 22 39 Esteri Metil-acetat 57 6. transparentan. što može oštetiti sloj boje). Osušeni premazi sandaraka su krti i starenjem tamne.2 25 (N) 43 55 28 17 Alkoholi Metanol (Metil alkohol) 65 4. Sami balzami se ne mogu upotrijebiti kao lak jer dugo ostaju ljepljivi. Koristi se kao fiksativ i za izolaciju podloga (8-10 %-tna otopina). mastiks je građen od triterpena. godine. Kao lak smola prvi put je upotrijebljena oko 1829.3. male fleksibilnosti (fleksibilnija je od ketonskih smola koje danas zamjenjuju damar). Preradom se dobije šelak u listićima prozirne limun do rubin crvene boje. manjeg okruglastog ili suzastog zrna. zbog čega se je koristila kao neka vrsta gume za žvakanje pa je po tome i dobila naziv (masticatio.57 50 (N. Prirodne smole se često esterificiraju zbog prisustva smolnih kiselina. Damar lak je nekada zamućen. Svijetložućkaste je boje . Nakon isparavanja vode oni postaju netopljivi u vodi pa služe kao vezivo.4.4. ali je osušeni premaz bistar.25 2.vrlo su skupe.73 150 25 60 13 17 Ketoni Aceton 56 7. Zbog male relativne molekulske mase. Brza oksidacija smole uzrokuje gubitak sjaja. koje se otapaju u uljima. a da imaju povoljnu viskoznost za nanošenje premaza. SMOLE PRIRODNE SMOLE Smole se po porijeklu dijele na prirodne i sintetske. Točka iskrenja je temperatura iznad koje se mješavina para otapala i zraka može zapaliti vatrom ili iskrom. Šelak Šelak je smola koju izlučeje vrsta insekata (Laccifer lacca) da bi zaštitili jaja. Kolofonij Kolofonij je recentna smola.žvakanje). Ovo svojstvo damara.4 400 (N.S) 11 30 22 48 Etanol (Etil alkohol) 78 2.1 0. 17. premazi imaju i manju elastičnost. Esterifikacijom smole smanjuje se kiselost smole. benzinu. stoljeća.3 0.35 2. ali nikada ne postaje netopljiv.38 200 -10 45 36 19 Etil-acetat 77 4.92 10(C. Otapala čiji je TLV manji od 200 ppm treba izbjegavati ili koristiti s odgovarajućim oprezom. Kad je dodan u malim količinama poboljšava plastičnost materijala. Vremenom postaje netopljiv u alkoholu jer dolazi do umrežavanja molekula. I neke sintetske smole. Krtost damar premaza smanjuje se dodatkom sušivih ulja. Zapaljivost otapala procjenjuje se točkom iskrenja otapala.9 0. Ambra je vrlo stara fosilna smola. i smolni sapuni imaju veliki značaj.iz drveća koje je mrtvo više stotina tisuća godina. Na tržište dolazi u obliku grumenja različite žute i tamnosmeđe boje. Zbog fotooksidacije ovako izblijeđeni lakovi krakeliraju i postaju teže reverzibilni. Brzo omekšava na nižim temperaturama. krta smola. ksilenu. 139 17. što je važno zbog pigmenata osjetljivih na kiseline. kopal i ambra. kanadski balzam su guste viskozne tekućine slične medu. Dobiva se destilacijom balzama terpentina. Damar s vremenom žuti zbog termooksidacije. što je bilo poznato još u povijesti slikarstva. Na prijelomu je čist. alkoholima. razne vrste balzama 17.. Mutnost se može izbistriti malim dodatkom metanola ili acetona. kolofonij se može esterificirati ili prevesti u smolni sapun.61 200(N. Damar je topljiv u terpentinu (ali se terpentin sve manje koristi jer . Balzami Balzami. Mastiks je mirišljava. prava ambra je dosta skupa i malo je danas korištena no postoji trend obnavljanja upotrebe ambre za pripremu brzosušivih medija za uljene boje i za lakove. vrlo je krta pa se ne koristi za lakiranje.2. Mala molekularna težina damara omogućuje i kod većeg sadržaja smole u laku dobro liveliranje laka u odnosu na sintetske smole koje imaju veliku molekularnu težinu. Tg.2 2. Najpovoljniji alkohol za esterifikaciju je glicerol. Mastiks žuti puno više i brže od damara i zato se sve manje koristi za restauratorske svrhe. Kao što se ulja i voskovi pomoću lužnatog sredstva mogu saponificirati da bi se mogli miješati s vodom. odnosno graničnom pragu (threshold limit values= TLV) koji je dozvoljen zdravstvenim normama. Posebno se mora paziti kod čišćenja slika kad su djelatnici izloženi dugotrajnijem djelovanju para otapala. To je recentna smola. Čisti apotekarski alkohol otapa sporije od alkohola kupljenog u trgovinama. Topljiv je u terpentinu. U ranijim stoljećima venecijanski terpentin se koristio kao sastojak laka uz smole ili sušiva ulja. Zbog obojenosti i krtosti šelak se ne koristi za lakiranje slika. strazburški terpentin. Kad se otopina damara suši u prostoru velike relativne vlažnosti na površini laka se pojavljuje plava maglica od malih kristala amonijevog sulfata. Za politure se koristi otopina veće koncentracije (30 g šelaka u 100 ml alkohola-špirita).25 400 (N) -40 64 13 23 2-Etoksietanol 135 0. Sandarak smola u starijim recepturama često zamjenjuje ambru. a žive na grančicama nekih vrsta tropskog drveća u Istočnoj Indiji.C) 68 12 20 Eteri Dietil-eter 35 11 0. Oznaka N u tablici otapala znači da otapalo djeluje narkotički. Mastiks zahtijeva polarnije otapalo od white spitita. a spadaju u grupu recentno-fosilnih smola.C) -4 51 18 31 n-Butil-acetat 126 1 0.57 10(N. 138 čišćenje slike – uklanjanje starog laka 17.6 0.42 200 (N) -1 53 30 17 Cikloheksanon 157 0.5. Damar sadrži oko 10% damar voska koji se otapa samo u ugljikovodicima.66 100 36 40 47 13 Dimetilformamid 155 0. C je oznaka za kronično djelovanje uključujući i kancerogeno.45 400(N.4. Otapa se u alkoholu. S alkalijama daje šelakov sapun.S) 58 41 32 27 Voda 100 0.1 50 (S) 42 42 20 38 2-Metoksietanol 125 0.4 12 1000 (N) 12 36 18 46 2-Propanol 82 2. Najraniji podaci o upotrebi damara kao slikarskog materijala potječu iz 18.S) 12 38 17 45 Diaceton alkohol 168 50 65 45 24 31 Etilen glikol 198 5 60 Spojevi dušika Nitrometan 101 0. Fosilne smole. Bijeli šelak dobiven bijeljenjem manje je elastičan od prirodnog šelaka. Tragovi otapala zaostaju u damar laku i do šest mjeseci i za to vrijeme povećava se postepeno tvrdoća i krtost laka. Rjeđe se koriste smole drveća koje je duže vremena mrtvo.C. Najčešće se koristi za pripremu fiksativa. a osušeni premaz nema dovoljnu elastičnost. Prema transportnim pravilima sve tekućine s točkom iskrenja ispod 500C su potencijalno opasne.4. sandarak.4. ali to povećava polarnost premaza. 17. kao što je aceton.1. Može se posvijetliti ako se izloži velikoj količini svjetlosti (fotooksidacija). Esterifikacija je reakcija između kiselina i alkohola. ali se mogu pripremiti s većim sadržajem smole. kao kruti ostatak. Danas se ne koristi u proizvodnji lakova. To su svježe ili recentne smole. a veća upotreba damar lakova počinje petnaestak godina kasnije.C) 67 12 21 Trikloretilen 87 4.Etilbenzen 136 0. mijenja mu se reverzibilnost. kao što je ambra ili jantar. zagrijanim uljima. Mastiks lakovi imaju tendenciju da mjestimično dobiju plavu maglicu. Zbog prisustva abietinske kiseline. kao venecijanski terpentin. kao što su kopal smole. 17. Smolni esteri imaju široku primjenu kao dodaci modificiranim smolama zbog poboljšanja kvalitete. Većina prirodnih smola koje se koriste u slikarstvu su lučevine (eksudati) živog drveća. toluenu. a povećava se temperatura omekšavanja. terpentinu i jačim organskim otapalima.. Ova koncentracija izražava se u mg/m3 zraka ili dijelovima na milijun (parts per million=ppm).4 0. (Svaka molekula damara apsorbira oko dvije molekule kisika za vrijeme izlaganja UV zrakama i zato raste polarnost otapala potrebnih za otapanje laka.0 18 28 54 Većina otapala je toksična i zato se treba pridržavati mjera opreza pri radu s otapalima. Šelak se otapa u alkoholu i jačim organskim otapalima.

Starenjem gube elastičnost i oksidiraju. koja se dobije razrijeđenjem 1 dijela osnovne otopine s 2 dijela otapala (objašnjenje koncentracije vidi u dodatku na stranici 188). posebno B. Počeo se proizvoditi pedesetih godina u obliku bijelih nepravilnih grudica blagog mirisa po akrilatu. etanolu. uroni u otapalo donjom polovinom zamotuljka i pričvrsti). Polibutil akrilati su zbog dužeg bočnog lanca butil skupine manje polarni od polimetil akrilata. Viskoznost Paraloida B-67 je niža od viskoznosti Paralioda B-72 i zato kao finalni lak daje bolju liveliranost laka i jači intenzitet boja.. 4 Svojstva komercijalnih akrilnih smola koje se koriste u konzervaciji Proizvod Proizvođač Sastav monomera Tg(0C) Mr Topljivost Paraloid B-44 Rohm & Haas MMA/? 60 toluen B-67 (iBMA) 50 white spirit. ksilenu. Lakove na bazi ketonskih smola smatraju svojim najboljim lakovima. visoki indeks refrakcije.white spirit 150 ml . Razrijeđena mat lak otopina je samo blago mat. Čim voda ispari. otapalu i metodi aplikacije. Sve polibutil-metakrilat smole spadaju u Fellerovu B klasu jer starenjem postaju teže reverzibilne. acetonu. 143 Lakovi mogu biti od mat do vrlo sjajnih. 17. U trgovinu dolazi kao gusta sirupasta 45%-tna otopina koja se prije upotrebe mora razrijediti. acetonu. Otapanje u ovim otapalima traje i nekoliko dana. agensu za matiranje. Za nanošenje kistom preporučuje se 16%-tna (m/v) otopina. Otapa se u toluenu. Rukovanje i izgled ketonskih lakova su isto kao i kod damara. Najbolji je na bakru.karnauba voska 1/10 dijela . Vosak u njoj ima više ulogu plastifikatora nego sredstva za matiranje).. Razrjeđuje se postepeno. a butil skupina -C4H7. mineralnim razrjeđivačima (white spirit). Akrilne emulzije se koriste za razrjeđivanje akrilnih boja. Ketonske smole se otapaju u white spiritu u koncentraciji između 40 i 50 % (osnovna lak otopina) Mat lak otopina . diaceton alkoholu.pčelinjeg voska 1 dio . a za nanošenje prskalicom 7. Paraloid B-48 N Ne koristi se kao lak za slike. Gotove disperzije (emulzije) akrilnih smola u vodi Od velikog broja akrilnih smola koje imaju razne primjene samo se neke od njih koriste za lakiranje slika. Nedostatak ketonskih lakova je u tome što su previše tvrdi i krti. Teže se otapa u ksilenu. Damar se u slikarstvu koristi i kao sastojak medija. Nakon jednosatnog sušenja polira se mekim kistom (ili baršunom ako se želi jači sjaj). Paraloid B-72 je topljiv u relativno jakim otapalima koja mogu djelovati na lazure. Smolne otopine koje se dobiju otapanjem čvrstih smola u organskim otapalima 2. Može se koristiti i kao fiksativ za crtež kad je otapalo benzin. Tablica 16. To je kopolimer metil-akrilata i etilmetakrilata. Emulzije se sastoje od sićušnih čestica akrilnih polimera (akrilne smole) koji se u vodi ne otapaju. Otopina se može nanositi kistom (ako je otapalo teški benzin) ili prskalicom. Ketonska smola ima malu viskoznost. Voštani završni sloj je jako dobra zaštita. Polibutil-metakrilati (Paraloid-67) Početkom tridesetih godina akrilne smole se počinju koristiti za lakiranje slika. toluenu. Akrilne smole Akrilne smole nastaju polimerizacijom estera akrilne kiseline i metakrilne kiseline. Nije topljiv u mineralnim razrjeđivačima.. (Zbog mogućih nečistoća smola se otapa na način da se izmrvi. Toplina ubrzava otapanje. toluenu. Netopljiv je u mineralnim razrjeđivačima.5-10%tna. Otopina sadrži: . fleksibilan je. Kao sredstvo za matiranje dodaje se mikrokristalični vosak . Mnoge svjetske tvornice slikarskog materijala koriste spomenute smole. zato se preporučuje nanošenje prskalicom.67 za proizvodnju svojih lakova i emulzija. Za nanošenje sprejem preporučuje se 11%-tna (m/v) otopina. akrilna smola je polimetil akrilat).4. stavi u tkaninu. Daje elastične lakove velike površinske tvrdoće i otpornosti na prašinu (Tg 400 C). Za kist se može koristiti 12-20 %tna otopina. Smola ima malu molekularnu težinu što doprinosi njenoj krtosti koja se smanjuje dodatkom plastifikatora.Cosmolloid vosak 80 H 7 g Vosak se otopi u zagrijanom white spiritu i dodaje se otopini laka uz mješanje dok se skoro ne ohladi.zbog čega ima najbolje optičke karakteristike. 141 Voštani završni lak pravi se otapanjem u vodenoj kupelji (loncu s dvostrukim dnom) bijeljenog pčelinjeg voska i karnauba voska (ili tvrdog sintetskog voska umjesto pčelinjeg. s blago smanjenim intenzitetom boja. stvara se čvrsti film koji može biti sjajni ili mat. terpentinskom ulju. tako da B-67 spada u A klasu Fellerovog standarda. pa ovaj završni lak ne umanjuje zasićenost boja koje je postigao damar. nego disperziraju. stabilan i trajan. propilnom alkoholu. Etil skupina je -C2H5. odnosno polimetil metakrilat). Lak koji je u direktnom kontaktu s bojenim slojem ima glavni utjecaj na zasićenje boja.. Najzgodnije je imati 30 % otopinu u toluenu ili ksilenu ( para-ksilen je najbolji). 2-propanol B-72 (EMA/MA 70/30) 40 toluen Elvacite 2043 Du Pont EMA/? 65 niska toluen 2044 nBMA 15 visoka white spirit. butil alkoholu. koji jako usporava povezivanje molekularnih lanaca i gubitak reverzibilnosti. Ketonske smole Ketonske smole su kondenzacijski produkti cikloheksanona i/ili metil-cikloheksanona Oko šest cikloheksanon molekula povezano je u jednu molekulu. pa se otapaju u blažim otapalima.osnovna lak otopina 3 dijela 142 Sve svjetske tvornice slikarskog materijala danas proizvode gotove otopine ketonskih smola. najbolje Paraloidom B-72 ili voštanim završnim slojem.7. Za postizanje jačeg intenziteta boja na slici može se dodati 10 % diaceton alkohola u razrijeđenu otopinu za rad. 1. Otapa se u toluenu. Damar s primjesom voska treba tjedne da bi očvrsnuo što povećava opasnost da se lijepi prašina. Pravi se od: . ovisno o aditivima.odgovara određenim starim tempera slikama ili slikama oslikanim tutkalnim bojama. Akrilat / metakrilat kopolimeri (Paraloid B-72 i B -48 ) Paraloid B-72 spada među najstabilnije smole koje se koriste za pripravu lakova za lakiranje slika. Vosak i prljavština se uvijek mogu ukloniti white spiritom bez djelovanja na smolni lak koji se nalazi ispod. 2. dietilbenzenu. zagađenja i vlage. kao fiksativi i lakovi za dizajnerske boje. koja se dobije razrijeđenjem 1 dijela osnovne otopine s 1 dijelom otapala. ksilenu. Prednost voska u laku je da i kad ostari.osnovna lak otopina 18 ml . Zaštitni sloj Paraloida B72 daje dobru zaštitu ketonskim lakovima. Paraloid B-67 je poliizobutil-metakrilat s inhibitorom.. kao i za lakiranje pozlata. ostaje lakše reverzibilan i pri nanošenju se lakše postiže jednoličnost sjaja. Zbog male molekularne težine smole daju se dobro izlivelirati i dozvoljavaju veću koncentraciju otopljene smole. Najčešće se za osnovnu otopinu damara pravi 33%-tna (m/v) otopina. uz mućkanje boce. 2-propanol 2046 nBMA/iBMA 50/50 35 visoka white spirit. UMJETNE SMOLE 17. mijenja se izgled (postaje mat) i smanjuje djelovanje voska kao najbolje barijere za vlagu i plinove. Njegova najčešća upotreba u restauriranju slika je konsolidacija boje koja otpada s metalnog nositelja. Akrilne smole se koriste na dva načina: 1. pa zahtijevaju jaka polarna otapala za uklanjanje laka. Akrilne .. npr. Poli(alkil) akrilat Poli(alkil) metakrilat Ako je kao alkil skupina (-R) vezana metil skupina (CH3). ali je najbolji lak za metale. 2propanol Plexigum P24 Rohm iBMA srednja M345 MMA srednja Plexisol P550 nBMA/? niska white spirit B782 144 3 . bronci i cinku. Novi tip Paraloida B-72 je u obliku prozirnih kuglica bez mirisa. acetonu. Jako dobro prianja. Može se čuvati kao suha smola (bijeli praškasti materijal) ili najbolje kao 30% otopina smole u mineralnom razrjeđivaču. Blaga otopina damara u lako hlapljivom otapalu (white spirit) u koncentraciji najviše do 2% koristi se kao fiksativ. djelomično u ksilenu.pojačava žućenje i smanjuje reverzibilnost laka starenjem). zaveže vrpcom. Damar lak će duže trajati ako se nanese u tankom sloju i ako se zaštiti od zraka. U posljednje vrijeme ketonski lakovi zamjenjuju damar lakove. Cosmolloid 80 H ) u white spiritu: . To je tvrda smola veće molekularne težine od mekih smola.6.mat lak otopine 1 dio . 2-propanol 2045 iBMA 55 visoka white spirit. dodatkom vrlo malih količina otapala uz polagano miješanje da se ne stvore balunčići koji teško izlaze iz guste otopine.white spirit 5 dijelova Potpuno ohlađena pasta nanosi se mekanim kistom tanko i jednolično koliko god se može.. Prljavština se s voštanog laka može ukloniti pamukom blago navlaženim vodom u kojoj ima nekoliko kapi amonijaka. Polibutil metakrilati su topljivi u white spiritu. Pri povećanoj toplini prašina se može zalijepiti u voštani završni sloj..4. Akrilne lak emulzije se razlikuju od akrilnih lak otopina. Dodavanjem voska u smolni lak.

pod djelovanjem svjetla i kiselih nečistoća. što uzrokuje krtost materijala.. godine. a za sprej 10%-tna. CA (acetilceluloza) koji se dobiva djelovanjem anhidrida octene kiseline na celulozu. poznate su po statičkom elektricitetu kojim navlače prašinu na sebe. ksilenu. Za lakiranje se obično koristi 25%-tna otopina smole. etanolu i acetonu. povoljnog Tg-a itd. Količina ulja može biti različita. što daje mogućnost velikog broja modificiranih alkidnih smola različitih svojstava. osobito pri nanošenju kistom. kao i obična veziva sa sušivim uljima.60%. Alkidne smole Dobivaju se polikondenzacijom viševalentnih alkohola i dikarboksilnih kiselina.. osobito Perspex (polimetil-metakrilat. umrežavanje. isparavanjem otapala. trajnu elastičnost i otpornost na atmosferske utjecaje. Naziv alkidna smola dolazi od sastojaka (eng. Starenjem. U polumasnim smolama količina ulja iznosi 45. Sušenje nekih tipova polumasnih alkidnih smola (45-50% ulja) može se malim povećanjem temperature znatno ubrzati pa se koriste kao veziva za lakiranje u industriji automobila. godine. i to kao zamjena za prirodne smole (za lakiranje se koristi 20 – 40 %-tna otopina smole). otporne na UV zračenje i atmosfersku oksidaciju. što se može označiti u formuli /C6H7(OH)3/n. formira netopljivi gel. Te alkoholne hidroksilne skupine mogu reagirati s kiselinama. Paraloid B-72 i sl. Polivinil acetati (PVAC) Polivinil acetatna smola nastaje polimerizacijom vinil acetata. Polarnost sintetskih nisko-molekularnih smola starenjem se povećava kao poslijedica stvaranja vrsta koje sadrže ketonske i hidroksilne skupine te skupine karboksilne kiseline. zbog topljivosti u nepolarnim otapalima. Capon lakovi su poznati nitrocelulozni lakovi za metal. osobito za izradu antikorozivnih temeljnih boja. što je razlog da se iz prije korištenih olovnih tuba nije mogla kod dugog stajanja istisnuti. Nije topljiv u polarnim otapalima: izopropilnom alkoholu. Smola poboljšava otpornost na oksidaciju. Kao plastifikatori koriste se i trifenil-fosfat i trifenil-ftalat. 17. Regalrez na tržište dolazi u formi krutih bezbojnih prozirnih ljuskica i bijelog praška. Početkom 1990. S metalnim oksidima. a ne otapa se u izo-propanolu.4. smole. da uspori isparavanje otapala i omogući bolje liveliranje laka.4. Escorez 5380 … je ciklo-alifatska ugljikovodična smola. Capon lakovi se sastoje od CN otopljene u u amil acetatu.emulzije se ne koriste za lakiranje umjetničkih slika jer su porozne i nisu kvalitetna zaštita. pri čemu nastaju esteri. osobito kad je potrebno više fiksativa. dolazi do oksidacije i hidrolize zbog čega se oslobađa nitratna kiselina. što se koristi i za polivinil alkohole. suncokretovo. mase . modificirane kamforom. ali ne “jača” od. Monomerni dio polivinil acetata (PVAC-a) Prihvatljivost prašine zbog niskog Tg. Modificirane silikonskim smolama (tzv. Gustav Berger proizvodi retuš PVAC lak koji se razrjeđuje u etanolu koji je prikladan za gvaš i temperu. Testovi starenja pokazuju da je lak-film ove smole stabilan. uz dodatak 5-8% vode da se otopina izbistri. 145 Esterifikacijom s nitratnom kiselinom dobiva se nitroceluloza (pravilan naziv je celulozni nitratCN). te topljive u alifatskim i aromatskim ugljikovodicima. pa se može koristiti kao među-lak kada se retuš izvodi bojama koje kao vezivo sadrže PVAc. Na sobnoj temperaturi. dopušta i nanošenje kistom. smjese toluena i cikloheksana (50/50). primjerice. domeshaped pellets). no kako su jos nedovoljno testirane u praksi nismo ih naveli kao standardne smole za lakove u restauraciji. metala. bakar. 100% hidrogenirana ugljikovodična smola) također pripada skupini novijih niskomolekularnih smolnih lakova.9. Dobro zasićuje boje i može postići visok sjaj (nalik je mastiksu). uz dodatak 5% plastifikatora. Prvo se koristio kao ugušćivač u taljivim ljepilima. Alkidne smole sušive na zraku modificirane su sušivim i polusušivim uljima (laneno. građena je od ostataka molekula glukoze. Kamfor odjeljuje molekule i omogućuje im klizanje jedne preko druge. ksilenu i toluenu. epoksidi i slično. Elastičnije su pa manje krakeliraju i manje žute nego uljene boje. posebno kao kvalitetni lakovi . između ostalih.. Ranih 1990-ih Berger počinje testirati uporabu Escoreza kao smole za lakiranje. Arkon smole su razvijene za upotrebu kao ugušćivaći za ljepila koja lijepe pod pritiskom.11. terpentinu. što ukazuje na to da ima niski Tg odnosno da je relativno meka (ne-krta) smola. Sve su ove smole izrazito stabilne. Većinom su naknadno modificirane masnim kiselinama na koje se mogu vezati i druge molekule. PVAC emulzije su disperzije PVAC smole u vodi. sudeći prema osobinama slijedećih smola trebalo bi očekivati da će se vrlo brzo nametnuti kao logičan izbor. Sve alkidne boje suše jednako brzo i brže od uljenih boja. Masne alkidne smole imaju više od 60% ulja. toluenu. sojino. Nitroceluloza se otapa u mnogim esterima i ketonima. djelovanjem kisika iz zraka uz prisustvo sikativa. i za EVA-u.4. u formi hidrogeniranog polistirena. 17. Alkidne smole pokazale su se kao dobro vezivo i za slikarske boje. stabilnosti i otpornosti. silikonizirane alkidne smole) pokazuju dobru trajnost i zadržavanje sjaja gotovih proizvoda. 17. C9 hidrogenirana ugljikovodična smola) Pripada skupini novijih nisko-molekularnih smolnih lakova. Ugljikovodične smole 146 Ugljikovodične smole imaju izvanredne osobine. Neke akrilne emulzije. male mol. akrilnim i alkidnim slikama.4. Nitroceluloza starenjem žuti. Zbog brzog sušenja najčešće se nanose prskanjem. Osim celuloznog nitrata. cink. Nitroceluloza je vezivo u lakovima i bojama koje se koriste za zaštitu drva. Topljiv je u white spiritima. tvrd je i krt materijal. Zbog dobre podnošljivosti s pigmentima koriste se za industrijske lakove i boje. koji s vremenom žuti i odmah postaje nereverzibilan (netopljiv). pa film laka zahtjeva polarnija otapala za uklanjanje. Za otapanje zahtijevaju jača otapala (toluen je najslabije otapalo). alcohols and acids). Kompatibilne su s uljenim bojama.) ili masnim kiselinama. PVAC ima najniži indeks refrakcije od svih lakova za slike pa je zbog toga dobar za fiksativ. Za nanošenje kistom koristi se 16 %-tna otopina. Kao i Arkon. a premazi im često nisu potpuno bistri. Nitrocelulozni lakovi (nitro lakovi) počeli su se koristiti za lakiranje slika tridesetih godina ovog stoljeća. Nitrocelulozni lakovi i boje suše se fzikalnim putem. Nepolarne smole se ne otapaju u polarnim otapalima kao što su etanol i aceton jer ne sadrže karbonilne i hidroksilne skupine. Priprema laka: PVAC se najčešće otapa u toluenu ili alkoholu. ricinusovo itd. koristi se i celulozni acetat. U molekuli celuloze svaki ostatak glukoze sadrži tri slobodne hidroksilne skupine. kao što su olovo. koji ima otapalo koje neće djelovati na lak (najbolje B-72 otopljen u ksilenu). Danas su alkidne smole jedna od najvažnijih grupa sintetskih veziva pa su po proizvodnji na prvom mjestu među sintetskim smolama. etanolu i acetonu. počinju se primjenjivati u restauraciji slika. Talens proizvodi “Decorfin” lak na bazi alkidnih smola. i Escorez je u početku bio korišten kao ugušćivač za razna ljepila. Polivinil acetatne smole u proizvodnji lakova i medija za restauraciju u slikarstvu koriste se od 1937. 17. Imaju niski Tg i puno višu relativnu molekulsku masu od lakova mekih smola koji jače intenziviraju boju.. Ova lak-otopina daje deblje premaze visokog sjaja. uljni razrjeđivač itd). Celulozni esteri Celuloza je polisaharid. terpentinu. U oba slučaja treba dodati u razrijeđenu otopinu 15 % diaceton alkohola. U restauraciji se počinje koristiti kao lak od 1991. kamfor isparava. Na tržište ga plasira kao 30%-tnu otopinu u niskoaromatičnim ugljikovodicima. kože itd. Upotrebljena bez plastifikatora. Veći postotak ulja omogućuje bolje razlijevanje. kao 40 %-tna otopina. ali su se pokazali vrlo nestabilni pa se više ne koriste. Za proizvodnju lakova za umjetničke svrhe još nisu dovoljno usavršene. Imaju relativno malu relativnu molekulsku masu i niski Tg (oko sobne temperature). Suše se. No. Ne daju dovoljno briljantne lakove kad se koriste završni lakovi. Proizvode se u Japanu. Dodatkom kamfora postaje elastičnija. razgradnju i žućenje. U industrijskoj su se proizvodnji koristile kao modifikatori sjaja u bojama i ugušćivaći u ljepilima. a od nedavno ulazi u upotrebu kao primarni sastojak Gamvar laka za slike. Čuva li se duži period u skladištu. akrilati. Arkon P-90 (potpuno zasićen aliciklični ugljikovodik. . može se ukloniti da se preko PVAC laka nanese neki drugi lak visokog Tg.10. Vezivo su mnogih ljepila kao što su Drvofiks (ljepilo za drvo) i Librokol (ljepilo za papir). Kako se potpuno otapa u alifatskim ugljikovodicima (dakle otapalima 147 koja ne sadrže aromate). Regalrez 1094 (kemijski naziv: hidrogenirani oligomer stirena i alfametil stirena. Ova 100% hidrogenirana ugljikovodična smola se otapa u svim white spiritima. ali ipak manje od Arkona i Regalreza. suha smola formira velike grude. Otapaju se u ugljikovodicima (white spirit. a na tržište dolaze kao bezbojne prozirne kuglice kupolastog oblika (eng. Koristi se na uljenim. Polivinil acetati često se nazivaju PVA.8. PMMA).

ali nije toliko tvrd kao karnauba. komponenta voštanosmolnih masa za dubliranje u restauraciji. e) Esparto vosak.imaju tališta od 60950C. S voskom se malo smanjuje sjaj ketonskog laka i ujednačava sjaj slike. Predviđa se da će stabilizirani Regalrez biti jedan od najstabilnijih proizvoda u današnjoj konzervaciji (stabilniji je od Arkona). čime se postiže sjajna površina karakterističnog voštanog sjaja. sjaj. Otapa se potpuno u kloroformu CHCl3 i tetraklormetanu CCl4. Karnauba vosak se sastoji od triterpena i estera dugih lanaca alkohola i kiselina ( maksimalni broj atoma ugljika je 56). Jedan stari način bijeljenja bez upotrebe kemijskih sredstava je da se vosak pretopi u vrlo tanak sloj i drži na suncu. krtosti. što rezultira njegovom kemijskom stabilnošću i postojanošću. Pčelinji vosak se sastoji od ugljikovodika s 25-35 atoma ugljika u molekuli. kolofonijem ili parafinom. Tališta su im na 52-570C. treseta i bitumena dobivaju se: 3. Vrlo je otporan. Tvrdi su i tamni pa se ne koriste u lakiranju.2. Englezi proizvode Cosmolloid mikrokristalične voskove raznih stupnjeva tvrdoće. Miješanjem voskova mogu se dobiti određena svojstva ovisno o potrebi. 17. Proizvodi se umjetno bijeljen jer su i najfinije vrste dosta tamne. Starenjem ne žuti. kristaliziraju u većim kristalima od mikrokristaličnih voskova. karnauba vosak 17. lužinama ili kiselinama. Boja im također varira od svijetložute do vrlo tamne. 150 Od prljavštine se vosak čisti tako da se u sitnim komadićima stavi u posudu s većom količinom vode i zagrijava na temperaturu ne višu od 700C dok se ne otopi. U starom Egiptu upotrebljavao se za lijepljenje. kao sastojak slikarskih medija. Vosak se vadi i danima izlaže rosi i suncu.5. Temperatura taljenja starenjem ostaje konstantna i bila je jedna od značajnih karakteristika u ranim analizama muzejskih materijala. boji itd. Imaju široku primjenu jer su vrlo otporni. Uglavnom se sastoje od visoko razgranatih ugljikovodika. Koristi se i kao sredstvo za izolaciju kalupa. alkohola.5. VRSTE VOSKOVA Voskovi se po porijeklu dijele na mineralne. sjaju. Jako su otporni i elastični. Dobiva se iz palmi u Brazilu.1 dio karnauba voska . ali se po osobinama razlikuje. Kao dodatak smolnoj otopini gdje djeluju kao plastifikatori jer usporavaju hlapljenje otapala i produžuju vrijeme otvrdnjavanja laka. Najkvalitetniji pčelinji vosak je onaj od mladog saća u kojeg pčele još nisu stavile med. Dodaje se drugim voskovima da im povisi talište. 3. Vosak je izvrsna zaštita za vlagu i plinove.6 dijelova white spirita 4. Tali se na 82860C. 17. Voskovi životinjskog porijekla 1) Pčelinji vosak ima talište na oko 64oC.tališta su im između 76 i 920C. Bijeljeni pčelinji vosak. Mikrokristalinični vosak se ne otapa u hladnim otapalima pa se koristi kao agens za matiranje u lakovima. životinjske i sintetske polimer voskove. Postupak čišćenja se može ponoviti više puta. Talište mu je na 84-900C. male jakosti. Bijel je. Po sastavu je smjesa masnih kiselina. 2) Stearin se proizvodi hidrolizom uglavnom životinjskih masti i raznih ulja. petroleju i drugim benzinskim frakcijama. Poliranjem se molekule voska pokreću i mehanički slažu. a sastoji se od: 100 g Cosmolloid 80H 25 g parafin vosak ili PE vosak 300 ml alifatskih ugljikovodika Tvrđa pasta može se dobiti zagrijavanjem zajedno: 90 g Cosmolloid 80H 30 g Ketonske smole 149 200 ml otapala Miješa se dok se smjesa ne ohladi. Cerezin voskovi -tališta si im na 44-770C.tališta su im na 80-1000C. Proizvođači im danas dodaju čak do 80% parafina ili kolofonij da bi izgledali kao pčelinji vosak. Osim u white spiritu ovi voskovi se otapaju u terpentinu. zaštite i trajnosti. Razlikuju se po tvrdoći.5. Za tu svrhu su najpogodniji karnauba vosak i tvrdi mikrokristalični voskovi. Mikrokristalični voskovi. Osobine su im gotovo iste. Montan voskovi. Nešto su pokrivniji od parafinskih voskova i manje su sjajni. Mogu biti dosta mekani . Vosak se koristi i kao sredstvo za matiranje. 2. Posuda se trese da vosak u kapljicama padne na dno.po sastavu su ugljikovodici parafinskog niza. Sastojci voska su u najvećoj mjeri zasićeni spojevi. Mineralni voskovi Ekstrakcijom iz nafte dobivaju se: 1. U konzervaciji se smatra da '' zatvara vrata za sve mogućnosti”. Ovim postupkom se vosak izbijeli. poveća tvrdoću. Kao voštane paste (vosak + otapalo -white spirit) koje slikari rado koriste. Biljni voskovi 1) Kandelila vosak (kandila). Topljivi su u masnim otapalima i svim otapalima koja se miješaju s uljem. relativno su transparentni.Tg raznih vrsta regalreza varira od smola tekućih na sobnoj temperaturi (Tg na -22 oC) do onih koje omekšavaju tek na 84 oC. Vosak se koristi od najranijih vremena. jake snage lijepljenja pa se koriste kao konsolidanti (učvršćuju krhke materijale). Za lakiranje se najčešće koristi Cosmolloid 80 H. Porastom temperature raste mu topljivost i u drugim otapalima. Parafin voskovi. white spirit itd. izbijeljen je kemijskim putem. Vrlo je tvrd i dosta sjajan. mastan na dodir. Zbog većih molekularnih težina ugljikovodika. Starenjem postaju sve tvrđi.2 dijela white spirita Tvrda voštana pasta: . dobiva se iz lišća brazilske palme Copernicia prunifera. kao što su terpentin. Za lakiranje slika voskovi se koriste na sljedeće načine: 1. voskovi su iznimno kvalitetan materijal za površinsku zaštitu slika. Nema .3. Vosak se također koristi i za zaštitu laka (iznad damar laka i njegovih sintetskih zamjena-ketonskih smola). Izgledom je sličan biljnim i životinjskim voskovima. Punski vosak kojeg spominje Plinije bio je zapravo esparto vosak. 17. biljne. ali postaje tvrđi. Patvorina se može otkriti kad se vosak reže hladnim nožem. ali bez dodavanja stabilizatora postaje krt/krhak. Nakon hlađenja na površini se stvori voštana kora. dobiva se od esparto trave Stipa tenacissima. Lak od karnauba voska je malo sjajniji od mikrokristaličnog voska. rosi.2 dijela pčelinjeg ili mikrokristaličnog voska . Smjesa mikrokristaličnog i parafin voska pripremljena kao pasta u ugljikovodičnim otapalima preporučuje se za poliranje. vrlo je sličan karnauba vosku. kiselina. ali ima i tvrdih kao gips. estera i slobodnih kiselina kojih ima 12%. za zaštitu i poliranje. Za intenziviranje boje odgovoran je lak koji je u direktnom kontaktu s bojom. Vosak se koristi kao materijal za modeliranje i lijevanje. pa sprječava upotrebu drugih materijala. d) Japan vosak luče stabla Rhus vernicifera na plodovima kao zelenkasti pramaz. s voskom kao što je polietilenglikol. 2) Karnauba vosak. dok će se patvorina lijepiti sa strane. osim kao manji dodatak. Meka voštana pasta. sušiti i ponovo rastaliti. Nepolaran je i ne prihvaća druge materijale koji su polarniji od njega. koji se otapa u vodi. Zbog topljivosti koja raste zagrijavanjem. Zagrijavanjem na vodenoj kupelji otapanje je brže i potpunije. u impregnaciji krhkih materijala ili u tretmanu nabubrenog drva. 2. Zbog mogućih ostataka ovih sredstava može kasnije doći do oštećenja boje. smanji ljepljivost na prašinu i tendenciju da ih mraz kristalizira. ljepljivosti. Mikrokristalični vosak je netopljiv u hladnim otapalima pa se koristi kao agens za matiranje.5 VOSKOVI Voskovi se sastoje od dugih lanaca ugljikovodika. Stari recept izbjeljivanja voska je da se vosak rastali na vodenoj kupelji i rastaljen ukapava u posudu napunjenu zasićenom otopinom stipse. estera dugolančanih kiselina i viših alkohola ili smjese ovih spojeva. vosak penetrira u materijal i ne može se potpuno ukloniti.1 dio voska (mikrokristaličnog ili pčelinjeg) na vodenoj kupelji otopi se u . Čisti pčelinji vosak se lijepi samo za oštricu noža. 4. Najpoznatija njegova upotreba je kao vezivo poznatih Fayumskih portreta u Egiptu iz rimskog perioda. 17. dobiva se iz trske Europhorbia cerifera koja raste uglavnom u Meksiku i Teksasu. stabilni i inertni. Žutosmeđe je boje.1. Pčelinji vosak je skup pa ga često miješaju s lojem.5. Nakon izbjeljivanja potrebno je vosak ispirati vodom. Starenjem vosak ne oksidira niti polimerizira. Grci i Rimljani ga također koriste kao vodonepromočivi materijal. koji se kupuje u trgovini. Ekstrakcijom iz raznih vrsta ugljena. za površinsku zaštitu bojenih premaza i skulptura i u gradnji brodova. c) Ouricury vosak. Krti su. zraku jedan do dva mjeseca. otpornost. Često se prodaje pod nazivom karnauba. Nažalost. Stari procesom fotokemijski izazvane autooksidacije. Sve nečistoće koje su bile u vosku padnu na dno ili se prilijepe odozdo i struganjem uklone. 5. 148 . Voskove izgrađuju zasićeni spojevi što rezultira njihovom kemijskom stabilnošću. Vosak se diperzira u laku laganim zagrijavanjem otopine. Ozokerit voskovi . sličan karnauba vosku.

Sve smole koje se koriste za proizvodnju lakova otapaju su u otapalima koja ne oštećuju osušene filmove boje.vrlo tvrde lakove daju: damar i ketonske smole 154 18. koja je vezana uz izbor otapala može najviše utjecati na izgled laka....ketonski lakovi... Molekule otapala penetriraju u polimer.metode slikanja i mterijali) 152 18.Hozo.srednje elastični..) Polietilen ( PE) voskovi su niskomolekularna vrsta polietilena... Tg ( glass transition temperature) To je temperatura iznad koje smolni film prelazi iz tvrdog staklastog u manje tvrdo i malo ljepljivo (za prašinu) stanje. metodi aplikacije. Nanošenje kistom zahtijeva sporije hlapljiva otapala i daje jača zasićenja nego nanošenje prskanjem..laneno ulje (svježe ).. Ako su molekule u tekućini dugačke i razgranate teže se gibaju pa viskoznost raste.4..... Trikloretan Toluen White spirit Šelak Šelak PMMA Damar Damar Damar PVB Mastiks PEMA Mastiks Mastiks PBMA Mastiks Ketonske smole PBMA PEMA PMMA Ketonske smole PnBMA PVAC PBMA PEMA Paraloid B-67 CA PVAC PBMA CN Ketonske smole PVAC Pčelinji vosak EVA Pčelinji vosak i PE (zagrijani) Topljivi nylon >400C PE >82 0C PE>660C Objašnjenje: CA= celulozni acetat...487 .... nalikuju voskovima...6. PBMA=polibutil metakrilat... površina postaje mat.... Otapa se zagrijavanjem (70oC) u ugljikovodicima i kloriranim otapalima.... PVB=polivinil butiral Smola se može otapati u većem broju otapala. osobito na tamnim....50 Paraloid B 72....ljepljivosti.....1. Paraloid B 72 ima manji indeks refrakcije od damara i ne daje dovoljno dubine i luminiscencije slici..52 .5.. sili rastezanja i tlačenja......... uzrokuju bubrenje... Slični su parafinu i polietilen glikolima.... zadržavaju tragove otapala duže.tvrde lakove daju: Paraloid B-67.. u acetonu ( kad se koristi kao konsolidant za kamen).damar. 2... .daleko iznad sobne temperature .... Polivinilacetati također zahtijevaju jača otapala (obično se koristi toluen) ...536 . što će rezultirati jačim zasićenjem boja i jačim sjajem..... na površini se kondenzira vodena para u kojoj smola nije topljiva i film laka postaje zamućen.. Upotrebom jako hlapljivih otapala hladi se površina laka i okolni zrak. nisu dovoljno elastični i pucaju. u teškim benzinima (white spirit) ........40 18. Tvrdoća Lak mora biti tvrd jer štiti sliku od mehaničkog oštećenja. Topljivi su u vodi.. Zbog niskog indeksa refrakcije polivinilacetatna smola malo mijenja zasićenost boje. manja je i njena viskoznost... Na ovaj način može se postići tanka i polusjajna površina. 18... Za određenu primjenu biraju se najpogodnija otapala.. zbog male relativne molekulske mase i manje viskoznosti smola dozvoljavaju veći sadržaj smole u otopini i veću mobilnost molekula potrebnu za liveliranje laka..1. 18... kao što je Paraloid B-72.. Zbog male relativne molekulske mase njihovi lakovi su manje elastični od smola s velikom relativnom molekulskom masom........polivinil acetatni lakovi ......... Obično su napisana kraj smole najčešća i najbolja otapala............... FIZIKALNA SVOJSTVA SMOLA I LAKOVA 18........ a to su otapala niske polarnosti. od smola s manjom relativnom molekulskom masom.. Viskoznost je mjera za unutrašnje trenje. aditivima (plastifikatori i sredstva za matiranje).daleko iznad sobne temperature PVAAYAC (polivinil acetatna smola). to je osobina otopine da bude u manjoj ili većoj mjeri tekuća u određenom otapalu pri danoj temperaturi..1...4.. Netopljivost znači da se smola u otapalu neće otopiti ili će se otopiti vrlo malo... Slika 16.... butilmetakrilati (Paraloidi B-67 i F-10) mogu se otopiti u otapalima najniže polarnosti. Inertan je na mnoga organska otapala i vodene otopine kemikalija. 18.... zbog ispiranja veziva između čestica pigmenta hrapavost je povećana.. CN=celulozni nitrat.................. veća je viskoznost. Sjaj površine ovisi o njenoj glatkoći...K.AV 2 (ketonska smola). Podliježe fotooksidaciji...krti su . U manjim količinama može se dodati drugim voskovima. dietil benzenu itd.. čak po nekoliko mjeseci... Ako može samo mala količina otapala penetrirati u polimer.......... Damar i mastiks i ketonski smole... Niska viskoznost dozvoljava bolje liveliranje filma..16 Paraloid B 67...damar.. EVA= etilen/vinil acetat kopolimer. Otapanjem moraju puknuti veze između molekula polimera (smole)...... isto kao damar i njegove sintetske zamjene. molekule otapala penetriraju između molekula smole. Izbor otapala je značajan jer otapala koja sporije hlape omogućuju bolje liveliranje i penetraciju laka.. ali krti.. više će biti tekuća otopina smole koja ima malu viskoznost... otapaju se u toluenu. Indeks refrakcije Damar ima visoki indeks refrakcije pa će pigmenti dobiti veće zasićenje boje... veća je i tvrdoća filma......... 3 Proces otapanja smole..... Ako se mala količina takvog otapala doda gotovoj otopini smole.. Polietilen je slabo topljiv na sobnoj temperaturi.ketonska smola AW 2.. Dugo djelovanje većine otapala nagriza vezivo u boji.polivinil acetatna smola.. Što je relativna molekulska masa smole manja.. Relativna molekulska masa Općenito... Zato glatko oslikane površine imaju intenzivnije boje. Sintetske tvari slične voskovima 1. kao što su akrilne smole. u nitrorazrjeđivaču......... Paraloid B-72 otapa u toluenu (za lakove). Pojednostavljeno. Glatke površine su sjajne zbog refleksije. Smole s višim relativnim molekulskim masama tj. Na primjer...... odjeljuju molekule jednu od druge i dovode do otapanja smole (slika 2)...... površinska tvrdoća. Viskoznost Viskoznost je otpor kojeg tekućina pruža gibanju susjednih slojeva...... 151 sintetski voskovi ...1.. -elastični su .. takva otapala djeluju kao plastifikatori...1. što je relativna molekulska masa veća.. umrežavanju i razgradnji... Kod ketonskih lakova i kod Paraloid B 72 mora se stati pije nego lak postane ljepljiv. Što je Tg neke smole viši od sobne temperature. Metakrilati. Neki lakovi su tvrdi. Paraloid B67 ........ ksilenu ili dietil benzenu.) Polietilen glikoli su polimeri etilen glikola.. Na hrapavim površinama dolazi do difuzne refleksije što smanjuje sjaj. Gubitak plastifikatora dovodi do krtosti materijala............. Najviše se koriste u konzerviranju drva koje je stradalo od vode. pa će se lak bolje izlivelirati.3.... Apsorpcija takvih molekula otapala uzrokuje bubrenje materijala koji onda postaje fleksibilniji. Smanjivanje sjaja prilikom nanošenja laka kistom izvodi se brisanjem (otiranjem) laka kistom ili lupkajući ga dok se “steže”... Za tekućine koje su relativno nepokretljive kaže se da su viskozne...... ona će se zamutiti ili će se smola istaložiti.......7.. Kod starih slika koje su često čišćene.. upotrebom dietilbenzena koji sporije isparava... Metoda aplikacije.... damar..... Tako se npr........laneno ulje ostarjelo ......72.57 . Uglavnom se koristi u proizvodnji svijeća i u kozmetici.. Krtost ( elastičnost) Elastičnost je sposobnost laka da odolijeva stresu... PEMA=polietil metakrilat..Slikarstvo..... Viskoznije smole mogu se bolje izlivelirati ako se koriste sporo hlapljiva otapala...Paraloid B 72.. daje mu glađu površinu....ketonski lakovi.1.. posnim ili ispranim mjestima. 1. Slika se zato ne natapa lakom u kojem ima malo smole (retuš lakovi sadrže manje smole)..Paraloidi B....467 Konačni izgled laka ovisi o izboru otapala. Indeksi refrakcije veziva ...48 155 . etil alkoholu. PVAC=polivinil acetat..... popunjavanje mikroskopskih šupljina i na taj način jače zasićenje. posebno kad im se želi smanjiti ljepljivost.... a intenzitet boje je manji......5..... Mala veličina molekula omogućuje kapilarnu penetraciju u film boje. TOPLJIVOST Topljivost smole u određenom otapalu znači da se smola u njemu lako otapa i da daje bistru otopinu.....1.. Paraloid B 72 će se bolje livelirati i intezivirati boje. uzrokuju bubrenje i otapanje smole (b) 153 Tablica 16. ali i u lakiranju. smanjuje rasipanje svjetlosti i na taj način pojačava intenzitet boja.... Stvorit će se mikroskopski ravnija (glađa) površina na lakiranoj slici...... veličini molekula otopljene smole. mastiks Dodatkom plastifikatora povečava se elastičnost laka.. 3 Topljivost smola u otapalima Etanol Izopropanol Aceton 1..... Sposobnost zasićivanja (intenziviranja boje) Veliki sjaj slike i zasićenost boje nisu uvijek neophodni.. Damar smola i njeni sintetski supstituenti-ketonske smole.......To se događa kad su veze između polimernih molekula i molekula otapala jednake ili jače nego između polimernih molekula. tabelarni prikaz voskova ( M..2. Paraloid B-72 . Za toplijeg vremena prašina će se lijepiti na lak kojeg je Tg smole manji od 30oC ...viskoznosti laka... Tg / 0 C smola . Pri određenoj temperaturi i koncentraciji smole u laku. Nijedna smola ne zahtijeva otapalo jače polarnosti od toluena..... u restauriranju kožnih predmeta...1... Na slikanom sloju hrapavost uzrokuju čestice pigmenta koje strše iz površine boje... viskoznije smole. elastičnost i Tg.. Polietilen glikoli manje molekularne težine su tekućine poput glicerola. .. PE=polietilen... 18. 17..

g. i to sa smanjenim protokom laka. mješavina smolno-uljnih lakova i otapala. Indiji a kasnije i u Japanu nalazimo na slične lakove. Lucca manuscript iz 8. Vosak se može dodati u količini do 47% u odnosu na suhu smolu. U mediju za slikanje lazura. terpentin. Materijali se po stabilnosti boje. a nanosio se i u do 60 slojeva ( u Japanskoj umj.Vokiću) Egipat. Teophilus spominje tzv. 18. s jedne strane dok istovremeno se koriste i prozirni bezbojni lakovi. kako bi se povisio Tg. C klasa. Vosak usporava stvrdnjavanje laka jer usporava hlapljenje otapala. Od 12. Leonardo dodaje sjeme gorušice (senf?) u lak. koristi se i lavandino ulje. meki-Manila i tvrdi fosilniZanzibar. Reverzibilnost laka je prvi uvjet kojega smola mora ispunjavati da bi se uopće mogla koristiti u slikarstvu i restauriranju.galban. Umjesto dijela lanenog ulja u medij se često dodavalo makovo ulje. mastiks. Stabilnost reverzibilnosti Ostarjeli lak mora biti reverzibilan. Armanini već u 3 od 5 recepata ne spominje ulje kao lak već smole i balzame u otapalima. tamna smola sa Sumatre otopljena u alkoholu..st uobičajen je dodatak otapala radi lakše razmazivosti laka. jako tamni ali manje od kolofonija. damar i ketonske smole ). 18. st. Afrike ili borovice iunisperus ) i dva načina pripreme: 1. što dovodi do slabljenje laka. st. venecij. uljni lakovi zbog gustoće morali su se nanositi zagrijani.guma badema . Svjetlost. . posebno u restauratorskoj struci. Ime luke u sjev.laneno ulje .st. Na nekim predmetima i lijesu iz 1300. da ne žuti. mekše lak smole ili mali dodatak ulja (najčešće i najbolje makovog ili ugušćenog lanenog).kuhaj pola sata 16. navedimo samo dva primjera: lavandino ulje.materijali koji zadržavaju sve svoje osobine duže od 100 godina (Paraloid B. Stabilnost boje znači da film laka ostaje bistar i bezbojan. bjelanjak kao lak… Kolofonij.smola bora .korišteni su balzami stabala i smole rastaljene ulju. Povijesni pregled upotrebe lakova ( sažetak prema D. mastiks ven. tvrdoća i smanjila ljepljivost na prašinu. šelak).materijali kod kojih se zapaze promjene za manje od 20 godina (damar otopljen u terpentinu. lakše se polira. Kad se za matiranje koristi prirodni pčelinji vosak. koje ostaje duže u kontaktu sa slojem boje i može otapati vezivo bojenog sloja. pne. prije Krista pa ipak do 18. aceton ili alkoholi koji u dužem kontaktu s bojenim slojem mogu uzrokovati otapanje sloja boje. tropska smola .72 i PVAC). (ili mastiks) + par kapi ulja za jači sjaj i elastičnost Također se koriste i vodeni lakovi. U 16. Radi se o cedrovom ulju jer nije još bilo poznato laneno ulje. st. guma trešnje i badema… 15. Posebno je zanimljiv čuveni kineski lak koji se koristi već oko 1100. naziv za lak . ). obilježava pomodnost imitiranja starih majstora i upotreba toniranih tamnih lakova radi stvaranja patine. balzam jele tj. loše svojstvo joj je omekšavanje pod utj. Završni film s blagim sjajem “kao ljuska od jaja” može se postići prskanjem dvaju tankih filmova laka tako da se drugi film naprska samo nekoliko minuta nakon prvog. što uzrokuje krtost i sve težu topljivost. a time se postiže i veća prozirnost i dubina lazura.st. pne. česta upotreba bjelanjka kao privremenog laka. 19. Plastifikatori su dodaci koji lak čine elastičnijim. a time i zasićenost boja. 157 jos jedan primjer tamnjenja laka i očišćene površine 18.materijali koji zadržavaju sve svoje osobine 20-100 godina (butilmetakrilati. antioksidansi i UV apsorberi.terp. a ponovno otapanje laka lakšim. 159 Tzv. Africi – Berenice. pne. Ukoliko se ne zamjeni svako tri tjedna postaje nereverzibilan. Mlaz laka koji u sitnim kapljicama lagano pada na površinu slike uzrokuje mat izgled.smola jele i ariša . Dolazi u Evropu. Plinije spominje grčkog slikara Apellesa koji stavlja na svoje slike sloj tzv. lazure su često vrlo osjetljive na otapalo koje se koristi za skidanje laka pa treba koristiti samo blaža otapala koja ne oštećuju boju.Nanošenjem prskalicom može se postići raspon od sjajnog do mat.cvijet topole . često je dio ulja zamijenjen lakom (damar ili mastiks) jer laneno ulje žuti. st. Ovaj lak suši se i u vlažnoj atmosferi pri 20 ℅ (oksidacijom enzima) kao i na 200 ℅ (oksidacijom) . U lakovima se koriste samo bezbojna sredstva. posebno ako se kao otapalo koristi terpentin.lakovi su na bazi bjelanjka. alkohol i petrolej. zbog čega ima nepoželjnu tendenciju prodiranja tj. ali daje manje čvrst i manje otporan film. ali nedostatak mu je nereverzibilnost i tamni ton. Na ljesovima iz 1000 g.Od 16.sandarak ili još bolje jantar . Ovaj lak je vrlo otporan i imao je raznu upotrebu.st. diskoloracija i deformacija laka 156 2. ulju sa dodacima kolofonija. Stabilizatori su dodaci koji poboljšavaju stabilnost laka i produžuju mu vijek trajanja. zagrij na peći bez plamena ( da ne kipi! ) 12. Sredstva za matiranje dodaju se lakovima da bi se smanjio sjaj.mastiks .Dodatkom tung ulja (20%) smanjuje mu se krtost. orahovog ulja. prvo rastali smolu pa ulij u vrelo ulje. damar starenjem najjače požuti. U 18. ol. Damar i mastiks starenjem rapidno oksidiraju i zahtijevaju za uklanjanje jača polarna otapala. sandarak. Sandarak sliči na mastiks ali je crvenkast. najčešće kao privremeni lakovi od tutkala . s veće udaljenosti. uglavnom se koristio mastiks ili sandarak rastaljen u lan.frankincese. smola.mirha. ksilen. Od lakova koji se danas koriste. Lakovi postaju žuti. U Perziji. Zanimljivo je da je terpentin i petrolej poznat već 460 g. raznih balzama. nađen je lak sa malim dodatkom voska. često su utrljavani dlanom. najbolje mikrokristaličnog. Mora zadržati sposobnost otapanja u otapalima s kojima je bio pripremljen (blaga otapala koja neće oštetiti sloj boje kod eventualnog uklanjanja laka prilikom restauracije slike). 'fornis' od sandaraka ( recentna smola od čempresa iz sjev. perzijska smola .dugo drži otapalo pa je ljepljiv za prašinu i loše djeluje na sloj boje ispod laka zbog prisustva otapala. De Mayerne daje više od 60 recepata. – 15. s bržim pomicanjem prskalice i otapalima koja brzo hlape daje više mat izgled slike i manji intenzitet boja. strasburški terpentinski balzam otopljen u petroleju.). kao što su toluen. Ketonske smole su njihove sintetske zamjene i žute daleko manje. topline. koja štete sloju boje. reverzibilnosti i strukturnoj stabilnosti klasificiraju po Felleru u klase: A klasa . Naročito su lazure osjetljive na otapala. Kemijski procesi Kemijski procesi koji dovode do promjena u strukturi su oksidacija koja može izazvati pucanje molekularnih lanaca (naročito sporednih lanaca).vjerojatno se radi o prirodnom balzamu koji je vrlo vruć nanesen na boju. Tako paraloid B-72 zadržava reverzibilnost i ostaje nepromijenjen 200 i više godina. posebno. Radi se o izlučevini tzv. Zbog oksidacije primjesa u smolama dolazi do promjene boje. Djeluju kao inhibitori. oštećuju lakove. U tu svrhu se koristi manji dodatak nekog nekrtog voska. vjerojatno skriva porijeklo riječi vernice = vernis. koje manje žuti. Stabilnost laka Stabilnost laka se očituje kroz tri faktora:1. smola iz Afrike ili Azije .8. B klasa. Bolonjski manuscript : -2 dijela junipera ( sandarak-iunisperus) -2 dijela ulja lana . otopljenom u terpentinu ili petroleju. 158 Nadalje. Suši kroz 5-6 sati.trešnjina guma Sve smrvi u ulje. lako topiv u alkoholu i bez oštećenja podloge. krt je Kopali : recentni. prvi put se spominje Benzoj. Stari. atramentuma.ovaj način je bolji 'fornis' se miješa i tuče dok se postupno hladi.9. Dakle. ultraljubičaste zraka koje su energijom bogatije. bjelanjka i guma. navodi slijedeći vrlo komplicirani recept za lak: . Paraloid B 72 i PVAC smole ne žute. gumiarabike. Rastale se i dodaju u vrelo ulje kao i sandarak. Pretpostavlja se da je riječ o asfaltu ( fos. Sprejanje pod većim tlakom. g.st uglavnom nailazimo na upotrebu uljenih lakova?! Plinije također spominje mastiks i terebint. brzo tamni. smola i ulje otapaju se skupa 2. Lak stabla. Nađen je lak od mastiksa u ulju.st. Aerosol silica se obično dodaje u količini 1-2% na količinu laka (maksimalno do 18% na ukupnu čvrstu tvar u laku). bijele ili žute ( sikativno djel. Kini. i 19. treba mu dodati malo karnauba voska ili nekog drugog tvrdog voska. ili povezivanje molekularnih lanaca umrežavanjem. terpentin. na suncu. i 17. 3. firnis. st.. Danas se najviše koriste mikrokristalični voskovi (Cosmolloid 80 H ) ili aerosol silica (SiO2 ) u malim količinama. nastruganog olova(! ukuha se ili ostavi u laku ). neku vrstu tamnijeg laka kojim postiže izvanredne efekte dubinskog svjetla. često zamijenjen kombinacijom kopala i lanenog ulja sa dodatkom terpentina ( ili alkohola). Mastiks žuti brže i jače od damara i danas se zbog toga gotovo ne koristi. vodeni lakovi. širenja kroz slojeve slike kojima daje tamno smeđi ton) . npr. zatim jantar i kopalne smole. raste upotreba terpentina u slikanju i lakiranju.

a ne sam objekt. o sređenosti makromolekula.lak matira. prašina i lako se polira zbog kristaličnosti. polimetakrilne smole. prašine. polivinil acetatne smole.1. Radikali dovode do cijepanja dvostruke veze u molekuli monomera i počinje rast lanca. 1829. pori ili pukotini Visina do koje tekućina penetrira u kapilarama određena je viskoznošću. Kopolimer etilena i vinil acetata poznato je ljepilo pod nazivom EVA. otapalima.. Aceton ima malu napetost površine i razlit će se po svakoj površini. Mora biti reverzibilno da bi zadržalo svojstvo uklanjanja bez oštećenja objekta. Za postizanje dobre penetracije objekta poželjne su tekućine veće površinske napetosti i niske viskoznosti. može se nanijeti kao pasta od pčelinjeg voska sa dodatkom karnauba voska ili samo od cosmoloid h80 tj. žilav je i elastičan materijal. Najnovija ljepila proizvedena su sintetičkim putem procesom polimerizacije ( fenol formaldehidne smole. ima još upotrebe balzama i kolofonija u lakiranju slika. Zato je za močenje svake površine pri ljepljenju potrebno postići neki optimum napetosti površine ljepila. lateks kaučuka. zračenja i plinova. ali prosječno s 1300 članova u lancu. a to je kugla (kapljice kiše). jedna od najvažnijih prirodnih smola za lakove uz mastiks. pa se viskoznost smanjuje. meros = dio) su visoko molekularni organski spojevi koji nastaju procesom polimerizacije. površinskom napetošću tekućine. ne koriste se voštani lakovi. Zbog napetosti površine svaka se površina nastoji izgraditi sa što manjim utroškom energije. Monomerima se doda mala količina inicijatora (na primjer. Kad se voda prolije po masnom staklu stvarat će kuglice jer su privlačne sile u vodi veće. Primjerice. epoksi smole. Ova pojava naziva se kapilarno djelovanje. Polietilen proizveden istim postupkom. 160 19. Zato je lakše restaurirati nehomogeni lak. polietilen čije su molekule prosječne duljine od samo 75 povezanih molekula etilena. Površinu za ljepljenje treba pripremiti ( očistiti od prljavštine.1. odnosno sa što manjom mogućom površinom. Kod oštećenja objekta treba puknuti ljepljeni spoj. poly = mnogo. a ne koliko je moguće. 19. Ljepilo bolje prijanja na hrapavu nego na glatku površinu jer je veća raspoloživa površina na kojoj ljepilo djeluje.st. nego između vode i masti. Lanac raste kao polimer radikal. Adiciona polimerizacija moguća je kod nezasićenih spojeva koji u molekuli imaju dvostruku kovalentnu vezu. U dvadesetom stoljeću od 30-ih godina počinje upotreba akrilnih i pvac smola. O veličini makromolekula ovise i svojstva sintetičkih tvari. masnoće da se ljepilo razlije po njoj). Da bi ljepilo močilo površine na koje se nanosi. Ljepila koja sadrže organska otapala. Ljepilo ne smije izazvati kemijske ni fizičke promjene objekta.Vosak kao dodatak laku. kazein.bjelanjak se istuče u pjenu (doda se 5% šećera ili glicerola kao plastifikatora ) i ostavi 24 sata da se pjena otopi. Adhezija i kohezija bazirane su na vezama između molekula. a preporučuje se i davanje tankog pripremnog namaza lanenog ulja sa malo lavandinog. dubliranje 19. Kod homogenog lakše je oštetiti smolu u lazuri kad se skida lak i slika je sklonija krakeliranju. čija je površinska napetost relativno niska lako se razlijevaju i penetriraju u materijal veće površinske napetosti kojega spajaju ili učvršćuju. o stupnju umrežanosti. Po čistoj staklenoj površini voda će se razliti jer staklo ima puno veću površinsku napetost od vode. Ljepila popunjavaju praznine između tijela i povezuju ih dovoljno jakom vezom koja ne smije biti čvršća od materijala koji se lijepe. Prema molekularnoj strukturi polimeri se dijele na dugolančane (linearni i razgranati) i umrežane. o stereoregularnosti (prostornom rasporedu ponavljajućih grupa ili atoma i učestalosti monomera u kopolimerima). je godina kad se počeo koristiti damar. 161 Slika 19. ugljikovodične. odnosno stupnju kristalnosti. Tekućina je pokretljivija što ima manju viskoznost. Napetost površine je otpor tekućine koji ona pruža povećanju površine. Jedno je rješenje ostavljanje tankog sloja homogenog laka koji će biti trajni a zatim stavljanje nehomogenog sloja koji će se restaurirati. Dugolančani polimeri Linearni polimeri sastoje se od nitastih opruženih ili klupčastih molekula koje se istezanjem lako slažu. Porastom temperature slabe sile između molekula.). Kopolimerizacija je polimerizacija dva ili više monomera. Polimeri nastaju adicionom i kondenzacionom polimerizacijom. a estetski daje slici ujednačen sjaj ili matira te intenzivira boju. celulozni eteri. Polimerizacija je proces povezivanja velikog broja malih molekula . U ovu grupu polimera spadaju zasićena poliesterska vlakna i filmovi (primjerice. Ljepilo mora močiti površinu materijala u kapilarama i dizati se u kapilari. tako i za lak sam (naročito za damar) jer stvara dodatni zaštitni sloj od vlage i agresivnih plinova (sumpornih). Karnauba se također može samo lagano zagrijati i nanositi na sliku trljanjem.Vosak u obliku voštane paste odlična je zaštita kako za slikani sloj. prekriti je. U restauraciji i konzervaciji materijala ljepila moraju zadovoljavati posebne uvjete. Molekule ovakvih . sređenim molekulama koje je karakteristično za kristalne tvari. no od 9. netopiv ni u rog. Ljepilo mora imati veliku adheziju prema materijalu kojega lijepi i veliku koheziju između vlastitih molekula. koji omogućava maksimalno kapilarno djelovanje.Cosmoloid h80 tvrđi je od pčelinjeg voska pa u njemu ne ostaje trag prsta. Prilikom nanošenja ljepilo mora imati malu viskoznost. dva dana prije nanošenja laka kako bi se smanjio stres stezanja laka.st. Za smanjenje površinske napetosti dodaju se tenzidi. Viskoznost tekućine je mjera njene pokretljivosti. Nailazimo na dva pristupa lakiranju u 19. Pojednostavljeni prikaz polimerizacije vinil klorida je: 162 n CH2=CHCI ® -(CH2 -CHCI)-n vinil klorid polivinil klorid ( PVC) Veličina molekula ovisi o stupnju polimerizacije kojega je moguće regulirati. Voda ima veliku površinsku napetost kao i veziva koja se otapaju u vodi (na bazi vode). plastificira. Tekućine koje moče stijenke posude u kapilarnoj se cijevi dižu iznad razine tekućine u posudi u koju je cijev uronjena. do danas korišten. 1. LJEPILA Lijepljenje je postupak povezivanja dva tijela uz uporabu ljepljivih materija. Važno je spomenuti i vosak koji je korišten za slikanje još u starom vijeku i antici( pa i za zidno slikanje!). celulozni esteri. navedimo ipak recept: . Sloj ljepila treba da je što tanji. Ljepilo se nakon očvršćivanja treba što manje stezati. kao i kapilarnim djelovanjem. obliku makromolekula.Retuš lak je u principu običan lak ali manje koncentracije. nitrocelulozne. te kao privremena zaštita. Veze između polarnih materijala jače su nego između nepolarnih. zatim ketonske. silikonske… Lak štiti sliku od dodira i vlage.: homogeni i nehomogeni s obzirom na to da li iste smole koriste u slikanju i lakiranju ili različite. Razgranati polimeri sastoje se od lanaca koji na manjoj ili većoj udaljenosti imaju ogranke. Melinex film je otporan na djelovanje topline i otapala koja se koriste u restauraciji). Reakcija se može zaustaviti spajanjem dvaju polimer radikala ili na drugi način zbog ometanja daljnjeg rasta lanca. Nekad je ovaj sloj ostao ispod smolnog laka i narušio izgled slike. Za ljepljenje se od najstarijih vremena koristi kolofonij. Polimerizacija se odvija mehanizmom slobodnih radikala. aldehidne.1. izvrstan je izolator. tvar je slična vosku. POLIMERI Polimeri (grč. Privlačne sile između molekula vode i stakla jače su nego između samih molekula vode pa voda moči staklo. veličini (relativnoj molekulskoj masi) molekula koja ovisi o stupnju polimerizacije. koja se tali na 760C. mora biti tekuće kako bi moglo močiti površinu. istisnuti zrak i druge apsorbirane materijale i penetrirati u materijal kojega lijepi. poliuretanske smole itd. poliesterske smole. Površinska napetost ljepila reducira se koliko je potrebno. Zato ljepila imaju jake polarne grupe u svojim molekulama.1 Odvajanje slojeva slike Ljepljenje je jedan od najstarijih načina spajanja. Svojstva polimera ovise o nizu faktora: kemijskom sastavu makromolekula. razrijedi se sa vodom ( s alkoholom 1:1 ) da bude elastičniji. dekstrin. u stanje s orjentiranim tj. organski peroksid) koji se pri povišenim temperaturama spontano raspadaju u radikale. njegova površinska napetost mora biti manja od materijala kojega lijepi. Tada su privlačne sile između ljepila i materijala kojega lijepi veće od privlačnih sila između molekula ljepila. škrob. rijetko se spominje a do 19.zamuti se i posivi kroz par mjeseci. mikrokristaličnog voska. Kopolimeri su “legure” u kemiji umjetnih tvari. a tali se tek na 1120C. alkidne. Čak i u 19. st. o međumolekularnim silama. do 16 st. a koristi se za ujednačavanje sjaja matiranih dijelova npr.monomera u makromolekulu polimer. Odlikuju se izvanredno dobrim mehaničkim osobinama i relativno visokim talištem. ljepila na bazi bjelančevina životinjskog porijekla. Za njih kažemo da imaju “kristalnu građu”.

a može biti do 75% kao što je slučaj kod poliesterske smole ojačane staklenom armaturom. najčešće molekula vode. Nekad su se koristile za dubliranje platnenih nositelja. To je značajno kod upotrebe polimera za lakove i ljepila. a onda naglo kod Tg zbog taljenja kristala prelaze u taljevinu. Kolofonij. fleksibilan je i elastičan. preuzeto iz priručnog kemijskog repetitorija Svojstva polimera mogu se poboljšavati dodatkom aditiva (plastifikatori. Polarna grupa C=O iz vinil acetata doprinosi porastu adhezije.3. Zbog kristaliničnosti ne otapa se lako u voskovima. Danas se više koriste kopolimeri etilena i vinil acetata. reakcijom između fenola i formaldehida. a umrežani su termoreaktivni. epoksi smole. Posuda je prekrivena ali ne zatvorena. na temperaturi tališta. te se mogu oblikovati u željeni oblik. koji su topljivi. 2 Shematski prikaz stanja termoplasta 19. Kako su ovi materijali nepolarni imaju malu adheziju i koheziju.1. Beva 371 (patentirao ga je Gustav A. Ovo se koristi za uklanjanje starih materijala i premaza koji s vremenom zbog oksidacije umrežavaju i postaju ireverzibilni. Taljiva ljepila Taljiva ljepila zagrijavanjem prelaze iz čvrstog stanja u taljevinu koja hlađenjem ponovo očvrsne. a na još višoj temperaturi postaju plastični. Koristi se kao 25%.2. Kod velikog broja polimera postoje prijelazni oblici kada su u amorfnom polimeru samo pojedina područja pravilno orjentirana. Poliesterska vlakna i filmovi (Melinex) nastaju kondenzacionom polimerizacijom. Taljiva ljepila moraju biti termoplastična. vulkaniziranog kaučuka. molekule otapala s polarnim grupama penetriraju i otapaju polimere s polarnim grupama. Pri povišenim temperaturama veze toliko oslabe da omogućuju promjenu stanja termoplasta. amorfnu građu. Fenol-formaldehidne smole nastaju kondenzacionom polimerizacijom. postaje sličan gumi. Intermolekularne veze između molekula voskova su slabe.2. stabilizatori itd. pa je zamijenjen kopolimerima etilena i vinilacetata (EVA). Ljepilo hlađenjem prelazi u krutu masu koja se može aktivirati i ukloniti zagrijavanjm. U noj postoje samo kemijske veze. BEVA ljepila su smjese voska i dugolančanog polimera (kopolimer etilen-vinilacetat i kratkolančanih polimera (ugljikovodične ili ketonske smole).polimera se teže slažu. dolazi do prijelaza iz čvrstog u tekuće stanje. u proteinima (kolagenu). Stupanj kristalnosti utječe na svojstva polimera prema ponašanju na povišenoj temperaturi. Vosak je nepolaran i ne prihvaća materijale koji su polarniji od njega. povećava se pokretljivost pojedinih segmenata lanaca i fleksibilnost polimera. Termoreaktivni polimeri sastoje se od mreže u kojoj je čitava struktura jedna velika molekula.1. Dugolančani polimeri su termoplastični. Ova ljepila su reverzibilna. pa ih dijelimo na termoplastične i termoreaktivne. Umrežavanje se događa međusobnim povezivanjem adicionom polimerizacijom zbog prisustva dvostruke veza u dugolančanim molekulama polimera. Nakon sušenja aktivira se zagrijavanjem na 50-550C. Zagrijavanjem iznad ovog područja dolazi se do termoplastičnog stanja kad materijal prelazi u viskoznu tekućinu. Drugi način nastajanja umrežanih polimera je kondenzaciona polimerizacija.37%-tna otopina u benzinu ili ksilenu (za sporije sušenje) ili smjesi ovih otapala. Kod kristalnih tvari. amorfni i kompatibilni s parafinom i drugim voskovima. aktiviraju se zagrijavanjem. Termoplastični i termoreaktivni polimeri Tvari u čvrstom stanju dijele se na kristalne i amorfne. Netopljivi su u otapalima. U procesu kondenzacione polimerizacije. pa je kao ljepilo i u kitovima zamijenjen s novim polarnijim materijalima. Ovakav način umrežavanja događa se kod poliesterske smole. nesređenu. što se koristi za toplo ljepljenje uz upotrebu vakuuma. čvršći ali i krtiji. Za učvršćivanje (podljepljivanje) bojenih slojeva koristi se 5-10 %tna otopina u toluenu. U ovu grupu ljepila spadaju: pčelinji vosak. Ove veze uzrokuju koheziju materijala i ponašanje prema mehaničkim i termičkim utjecajima. Smola zagrijavanjem prelazi u taljevinu niske viskoznosti u kojoj se kopolimer otapa. koji su kemijskim vezama povezani u mreže. 163 Slika 18. pčelinji vosak. Povećanjem temperature iznad temperature tećenja Tf dolazi do temperaturnog raspada materijala. Na sobnoj temperaturi postaju neljepljiva. Na istoj temperaturi se i uklanja uz prethodno prskanje .) pigmenata ili različitih punila. Ugradnjom molekula koje povećavaju razmak između susjednih lanaca makromolekula smanjuju se veze između njih. kao što se laneno ulje zbog oksidacije i umrežavanja molekula suši u uljnom pramazu. BEVA ljepilo posebno prilagođeno za restauracije u slikarstvu varijanta je taljivih ljepila nazvanih ljepila za vruće pečaćenje. Nepolarne grupe u ograncima lanaca daju fleksibilnije polimere. Oni zagrijavanjem ne omekšavaju. PODJELA LJEPILA 19. Priprema se zagrijavanjem na vodenoj kupelji uz miješanje dok se ne dobije bistra tekuća otopina. kao što su poliesterska i epoksi smola. Polimeri imaju nepravilnu. kao i sintetički voskovi (parafin i mikrokristalični vosak) nalaze primjenu u podljepljivanju i impregnaciji slika. kao i na mehaničke osobine polimera. Polimer Tg (0C) poletilen (PE) -35 do -90 prirodni kaučuk -75 164 nylon 6 50 polivinilklorid (PVC) 85 polimetilmetakrilat (PMMA) 105 celulozni acetat (CA) 105 Termoplastični materijali otapaju se u određenim otapalima. U odnosu na kemijske veze puno su slabije zbog čega molekule mogu lako kliziti jedna preko druge. Otapanjem u ugljikovodičnim otapalima. Termoreaktivne smole koje se koriste u konzervaciji materijala.2. Odlikuju se velikom žilavošću. pa se teško nanose.1. a ponovnim zagrijavanjem omekšavaju. Što je stupanj umrežavanja veći. pa ih nazivamo djelomično kristalnim. Djelomično kristalni polimeri zagrijavanjem omekšavaju. a na višoj temperaturi se razgrađuju. moraju se taliti kod relativno niskih temperatura da ne dođe do oštećenja objekta i moraju brzo zalijepiti. ali daju bolju zaštitu od vanjskih utjecaja. materijal postaje tvrđi. Zbog povećanja čvrstoće voskovima se dodavao polietilen koji im je sličan. ali ima duže molekule. Termoplastični polimeri (termoplasti) građeni su od dugolančanih molekula koje su međusobno povezane međumolekularnim vezama. kao i za uklanjanje ljepila. Umrežani polimeri Umrežani polimeri sastoje se od linearnih ili razgranatih lanaca. Hlađenjem postaju krući. U konzervaciji je uzrečica “ vosak zatvara vrata za sve mogućnosti”. izdvaja se mala molekula nekog spoja. kao što je toluen može se upotrijebiti za konsolidaciju ili za lakove. Ugradnjom manje ili više polarnih grupa može se utjecati na polarnost polimera i mogućnost otapanja u blažim ili jačim otapalima. Omekšavaju i prelaze u viskozno stanje na nižim temperaturama od kristalnih polimera. prilikom povezivanja dvaju različitih monomera. Gustav Bergerova originalna formula 371 je novijeg datuma. Zbog različite strukture polimera proizlaze i njihova različita svojstva. Kristalni polimeri Amorfni polimeri polietilen (PE) polimetilmetakrilat (PMMA) i kopolimeri zasićeni poliesteri polivinilacetat-polietilen kopolimeri (PVAC-PE) celuloza polistiren (PS) celulozni acetat (CA) svi termoreaktivni polimeri poliamidi (nylon) Ugradnjom u makromolekulu određenih grupa procesom kopolimerizacije mogu se mijenjati svojstva polimera. Što je veći stupanj kristalnosti sporije se otapaju u otapalima. Količina dodataka varira. Berger) priprema se zagrijavanjem oko 90 minuta na vodenoj kupelji dok sve komponente ne omekšaju. Ljepilo se nanosi na obje podloge prskanjem ili kistom. pa su u čvrstom stanju mekani. pa nema klizanja molekula. Ljepilo se može aktivirati zagrijavanjem na 650C i reverzibilno ukloniti. Termoplastični materijali zagrijavanjem postaju mekši. 165 19. amorfna. Veze između molekula pucaju ako su veze između polimernih molekula i otapala jače. Temperatura na kojoj se ovo dešava je temperatura prijelaza u staklasto stanje (Tg). Kod amorfnih materijala do promjene osobina dolazi u kraćem ili dužem temperaturnom intervalu koji se zove područje omekšanja. Daljnjim zagrijavanjem materijal omekšava. kao i oksidacijom u procesu starenja smolnih lakova i ulja. Molekule otapala penetriraju u polimer i odjeljuju polimerne molekule. Ovaj temperaturni interval naziva se termoelastično područje u kojem je promjena oblika reverzibilna (savijanje plastičnih masa zagrijavanjem). smjese kolofonija i voska uz dodatak balzama (venecijanski terpentin ili elemi balzam djeluju kao plastifokatori). Prema starom pravilu “slično otapa slično”. a osim toga imaju visoku viskoznost u rastaljenom stanju. očvrsnu umrežavanjem nakon kemijske reakcije između pomiješanih komponenata. Kemijski kompatibilne tekućine mogu penetrirati do nekog stupnja i proizvesti bubrenje koje omekša materijal. 19.

nastaje celulozni nitrat (CN). Na većoj temperaturi se ne otapa.raženo brašno 188 g . koje se mogu esterificirati s kiselinama.3.F. pa ne dolazi do oštećenja koja bi mogla nastati zbog isparavanja otapala za vrijeme primjene. Najmanje bubri oko pH= 4. Ako stupanj supstitucije raste prema 3. dolazi do umrežavanja molekula. pa nastaju esteri. Kad je djelomično suh prelazi u kontaktno ljepilo. Kao ljepila češće se koriste vodene disperzije PVAC-a zbog njihove odlične adhezije prema različitim materijalima. Dolazi kao film između Melinex folija obrađenih silikonom. CA otopljen u acetonu u upotrebi je od prvog svjetskog rata. Colleta: . Takav slučaj je kod slika na kojima su veziva tutkalo ili gume. . kao što je sjeme žitarica (pšenica. GEL kao vodenu disperziju etilen vinilacetata i akrilnih smola. CA (acetil celuloza).2. manje je stabilan od CA. uz prisustvo sumporne kiseline kao katalizatora.5%-tna otopina za podljepljivanje slikanih slojeva. Hlađenjem prelazi u gel. a kod nestabilnih slojeva slike nanosi se preko japan papira. Koristi se za brzo i reverzibilno lijepljenje. Suši se bez skupljanja. Otapanjem prelazi u gel. Škrob se kuhanjem s razrijeđenom kiselinom razlaže hidrolizom u niz međuprodukata sve manjih molekula koji se nazivaju dekstrini. topiva je u vodi do 400C. Otapalo isparava nakon nanošenja ljepila. Esterifikacijom s dušičnom kiselinom (nitratnom kiselinom). Dodatkom plastifikatora dibutilftalata (DBP-a) povećava se mobilnosti molekula i omogućava formiranje kontinuiranog sloja ljepila nakon što voda ispari. Škrob je bijeli amorfni prah netopljiv u hladnoj vodi. nagomilan u obliku mikroskopski sitnih zrnaca. a u vrućoj prelazi u ljepljivu koloidnu otopinu (škrobno ljepilo).bijeli ocat 500 g 167 . 20% CN i 75% otapala. iako imaju isti kemijski sastav. Za pripremu ljepila obično se koriste aceton i etanol.fenol (konzervans) 8 g Tutkalo Tutkalo je protein. Nedostatak im je što se skupljaju kad otapalo ishlapi i starenjem postaju krta. goveđa žuč smanjuje površinsku napetost. Ljepila se pripremaju s CN koji ima stupanj supstitucije 2.pšenični škrob 400 g . zbog oksidacije i hidrolize koje su katalizirane prisustvom nećistoća i potpomognute djelovanjem svjetla. 166 19. Polivinil acetat (PVAC) PVAC nastaje polimerizacijom vinil acetata sa širokim rasponom relativnih molekulskih masa. Polivinil alkohol (PVAL) 168 PVAL se ne može dobiti iz monomera vinil alkohola jer je on nestabilan. Recept za škrobno ljepilo: . Gusta smjesa dekstrina s vodom služi kao ljepilo. Otapa se u vodi i prelazi u viskoznu tekućinu. Otapajuća ljepila Ova ljepila dobivaju se otapanjem polimera u odgovarajućem otapalu da se postigne potrebna viskoznost. Dobiva se iz polivinil acetata zamjenom acetatne grupe hidroksilnom grupom (-OH). Umjesto melase može se koristiti med. Smola se otapa u mnogim organskim otapalima. Veći postotak amiloze. riža itd. Ako je stupanj supstitucije alkoholnih skupina oko 2. Više amilopektina omogućava dugotrajniju disperziju visoko viskozne otopine. pa je pogodan za upotrebu gdje nije poželjna primjena topline. aceton.) i u gomoljima krumpira. izopropilni alkohol. karboksimetil (-CH2COOH) ili hidroksietil (-CH2CH2OH). Ne sadrži otapala. Zbog visokog Tg celuloznog nitrata dodaju se plastifikatori (kamfor. Nastali gel ili pasta prije upotrebe razrijeđuje se prokuhanom vodom radi sterilizacije (200 g paste s 1 litrom vode). za podljepljivanje slojeva uz dodatak akrilnih disperzija. uz prisustvo sumporne kiseline kao katalizatora. kao u kukuruznom i pšeničnom škrobu.2. Zagrijavanjem peglicom preko Melinex folije slikani slojevi se zalijepe. etanola i butilacetata. Zagrijavanjem celuloze s anhidridom octene kiseline. pod nazivom Klucel. Za osiguranje slikanih slojeva koristi se kao 8-10%-tna otopina u benzinu ili toluenu.F. izopropilnim alkoholom ili etanolom. kao i drugi celulozni polimeri ne uzrokuje ozbiljnije tamnjenje pigmenata.goveđa žuč 20 g . Melasa u ljepilu povećava elastičnost. Starenjem.venecijanski terpentin 67 g . pa pripremljene otopine mogu dugo trajati. a svaki ostatak sadrži tri hidroksilne skupine (-OH). Karboksimetil celuloza (CMC) koristi se kao natrijeva sol topljiva u vodi. oslobađa se nitratna kiselina. Dodaje se škrobnim ljepilima i polimernim disperzijama zbog poboljšanja radnih svojstava. Film se aktivira zagrijavanjem na 650C. Molekule škroba su razgranate zbog čega se po svojstvima razlikuje od celuloze. Kao 2%-tna otopina u etanolu koristi se za konsolidaciju pigmenata gdje se ne smije upotrijebiti voda. šelak koji se otapa u alkoholu. nastaje celulozni acetat. trifenil fosfat i dibutilftalat). Hidroksipropil celuloza (HPC). CA se oksidira kod sobne temperature. Ovi dodaci povećavaju osjetljivost na oksidaciju. Nakon potpunog sušenja prelazi u ljepilo za vruće pečaćenje s temperaturom aktiviranja 60-650C. Otapa se u polarnim otapalima kao što su etanol. koji se koristi direktno ili nakon razrijeđenja s vodom. Starenjem postaje manje topljiv u toluenu. cijepaju se lanci molekula što dovodi do krtosti i slabljenja materijala.kožno tutkalo 94 g . Koristi se i rastaljen kod vrućeg laminiranja papira.0-2. pa se octena kiselina dodaje tutkalu za pripremu ljepila poznatog pod nazivom colletta.8. Ljepilo se nakon bubrenja lako uklanja. Zbog pucanja molekularnih lanaca gubi na čvrstoći i postaje krtiji. Prednost ovih ljepila je lako nanošenje zbog niske viskoznosti i lako uklanjanje. glutolin). CN se brzo suši u čvrsti film koji se starenjem skuplja i žuti. Celulozni esteri Celuloza je polisaharid formule /C6H7(OH)3/n. Za bolje penetritanje potreban je dodatak alkohola. Ako je udio alkoholnih grupa u polimeru manji od 80%.melasa 250 g . pa postaje netopljiv u vodi. ksilenom. toluenom. a ponovnim zagrijavanjem u tekuće stanje-sol. HPC. BEVA O. za osiguranje slojeva japan papirom. Ljepilo se obično sastoji od 5% plastifikatora. PVAC-i se koriste kao otopine smole u organskim otapalima ili kao disperzije smole (emulzije) u vodi. Metil celuloza (MC) je poznata kao celulozno ljepilo (celulozno tutkalo. Obično se u ljepilima kao otapalo koriste smjese acetona. Mikroorganizmi ih manje napadaju nego proteinska tutkala. U ovu grupu ljepila spadaju: škrobna ljepila. PVAL služi kao ljepilo za učvršćivanje bojenih slojeva i za podljepljivanje japan papirom. Količina amiloze i amilopektina različita je u škrobu različitih biljaka.voda 1150 ml Škrob se zamiješa s malom količinom vode u gustu pastu i kuha jedan sat s preostalom količinom vode na vodenoj kupelji uz miješanje. 371 FILM je novi proizvod. polimer se otapa u hladnoj vodi. Disperzije PVAC-a zahtijevaju relativno visoku temperaturu za formiranje filma (oko 20 0C). Bubri u hladnoj vodi i tako nabubreno otapa se u vrućoj vodi. Gustav Berger je proizveo i BEVA O. Koristi se i kao izolator za kalupe prilikom lijevanja poliestera i drugih materijala.voda 1000 g . Škrobna ljepila Škrob je polisaharid kao i celuloza.pšenično brašno 375 g . Suši se bez značajnijeg skupljanja. Škrob se nalazi u dijelovima biljaka. Građena je od ostataka molekula glukoze. raž. polimer zahtijeva manje polarna otapala. Uklanja se prskanjem benzinom uz lagano zagrijavanje dvije do tri minute preko Melinex folije ili prekrivanjem površine novinskim papirom dobro namočenim benzinom. U toploj vodi bubri. zbog djelovanja svjetla. Na sobnoj temperaturi. Škrob se sastoji od amiloze koja je linearni polimer i od amilopektina koji ima razgranatu strukturu.4 (sekundarni acetat) polimer je topljiv u acetonu i sličnim polarnim otapalima.5 .benzinom.konzervans 5 g Tutkalo se koristi kao 2.tutkalo 1000 g . Njena glavna upotreba u konzervaciji je u tome što prilikom čišćenja sprječava prijelaz deterdženata ili otapala u druge slojeve slike.2. Obično se koriste i stabilizatori (polivinil alkohol). gumiarabika otopljena u vodi. Celulozni eteri se koriste kao veziva i ljepila u konzervaciji slika i u zidnom slikarstvu. Može se ukloniti upotrebom heksana ili acetona koji ne otapaju film već ga samo bubre. daje otopinu koja hlađenjem prelazi u gel. Škrobno ljepilo napravljeno od brašna koristi se od davnih vremena. Stupanj supstitucije može biti različit pa se svaki od etera pojavljuje u više vrsta s različitim svojstvima. a bolje u izopropilnom alkoholu. ljepila na bazi celuloze kao i disperzije smola u vodi ili organskim otapalima (paste). kukuruz. Razgradnja polimera povećava se zbog tragova kiselog katalizatora iz procesa esterikacije. Beva gel se može ukloniti vodom. Celulozni eteri Celulozni eteri nastaju zamjenom atoma vodika u hidroksilnim (-OH) skupinama u celulozi s radikalom koji može biti metil (-CH3). Nestabilan je materijal. Škrob se često miješao s tutkalom po receptu: .

1. ljepilo se može ukloniti. 1. Beva film se također aktivira zagrijavanjem toplinom na 650 C. Ako ostaje topljivo. Preko silikonskog papira se peglanjem prevede u termoplastično stanje (viskozno). PVAC ljepila su zbog hidrofilnog stabilizatora osjetljiva na vlagu nakon sušenja. Elvace. Mogu se razrijeđivati s vodom do omjera 1:6 ovisno o potrebnoj snazi ljepljenog spoja. Nakon sušenja film ljepila se aktivira sprejanjem s toluenom. U malim koncentracijama (1-2%) koristi se za lijepljenje bojenih slojeva. a druga reagira s epoksidima.5 50 1. kao što su kosti. Obično se nanosi samo na novo platno. u mješavini etanola i vode. 1. PLEXTOL B 500 ugušćen toluenom (15% toluena) Toluen kao ugušćivač je dobar za slike koje su prethodno bile dublirane metodom vosak/smola ili kod slika s deformacijama na slikanom sloju. PLEXTOL D je također vodena disperzija. Ovisnost svojstava polimera o kemijskom sastavu: 171 Paraloid B 72 . Proces omekšavanja ljepila otapalom traje 10-20 minuta. ksilenu. a drugi samo u vrućem stanju (Plextol D 489). Na stolu sa niskotlačnim usisom izvrši se dubliranje slike.13 Texicryl 13-002 (EA(65)/MMA(35)/EMA(?)) 9. U ovu grupu ljepila spadaju epoksi ljepila i poliesterska ljepila.s) Tg (0C) Primal AC-33 (EA(60)/MMA(40)/EMA(?)) 9. Tablica Svojstva nekih komercijalnih akrilnih disperzija koje se koriste u konzervaciji Produkt Sastav pH Kruta tvar % Viskoznost (Pa. djelovanje topline i topljivosti u otapalima. zaštitu bojanog sloja. butanolu itd. 170 PLEXTOL B 500 je disperzivno ljepilo.8 46 0. esterima. Ako se nanosi hladni BEVA manje će prodirati u platno.2.2. PLEXTOL 498 HV je vodena disperzija u obliku gela. Koriste se kao ljepila za pričvršćivanje prilikom prenošenja fresaka. Prednost filma je što se u sliku ne unosi voda niti otapalo.2 7 Primal N-560 (?BA) 8 55 0. krt) Kopolimer 550 / 675 sastav: kopolimer : butilmetakrilata (Plexisol 550) / i-butilmetakrilat (Paraloid B 67) Tg: 400C . Kad otapalo ishlapi. Nakon nanošenja i sušenja BEVA filma slika se položi na platno pripremljeno ljepilom. BEVA film Daje tanak film jednolične debljine pa je i adhezija između dva platna na svim dijelovima jednaka. Dubliranje BEVA ljepilom Beva spada u taljiva ljepila. Filmovi akrilnih disperzija otporniji su na žućenje u odnosu na PVAC disperzije. Toksični su i neugodnog mirisa. BEVA gel se priprema za upotrebu na toploj vodenoj kupelji uz dodatak toluena u omjeru 1:1. Topiv je u white spiritu.DUBLIRANJE SLIKA NA PLATNU Za dubliranje slika sve se više koriste sintetička termoplastična ljepila. 2.5 <29 Polimeri su u disperzijama vrlo sličnog sastava.1. odvojeni slojevi slike zalijepe se zagrijavanjem i pritiskom.10-0. Priprema se zagrijavanjem i otapanjem u otapalu. Stajanjem smole dolazi do kemijskih promjena. Cijanoakrilati su jednokomponentna ljepila. U nas su u širokoj primjeni disperzivna ljepila na bazi polivinil acetata ( Drvofiks. za konsolidaciju drva. Akrilne smole otopljene u organskim otapalima koriste se: kao lakovi. acetonu. Pritiskom pegle i hlađenjem proces dubliranja završava.2 46 6 16 Primal AC-61 9..3. Plextol B 500 se koristi u mokrom stanju za hladno ljepljenje ili kao taljivi film. kao i za dubliranje slika na platnu.. a više će ga ostati na površini. 1.2 55 0.. Nakon roka upotrebe kvaliteta im postaje sumnjiva. Nanosi se na površinu oštećenja i pusti da se osuši isparavanjem otapala. 2. Hlađenjem BEVA stvrdnjava i veže. Ljepilo na platnu ostaje kao serija točkica. PLEXTOL omogućava mokro i suho (aktivira se otapalima) dubliranje metodom hladnog dubliranja bez upotrebe topline. Flexbond itd. a daje lak dobre kvalitete kao Paraloid B 72.. ali su svojstva formiranih filmova ovih disperzija različita po otpornosti na žućenje. PLEXTOL B 500 može se ugustiti i akrilnom kiselinom. Aktivira se prskanjem ksilenom da omekša.sastav: poli i-butilmetakrilat otapalo: white spirit (minimalno 5% aromata) Tg: 500C (nije elastičan. Paraloid B 72 se otapa u toluenu. 2. Posljednjih godina PVAC ljepila u restauraciji sve više zamjenjuju akrilni polimeri s većim svojstvima reverzibilnosti. Nanosi se topla i tekuća preko japan papira. Disperzije kopolimera vinil acetata s vinilnim monomerima kao i s butil akrilatom (BA) uz dodatak plastifikatora (DOP ili dibutil maleat) dolaze pod nazivima Mowilith. Vinamul. Uklanja se mekšanjem polimera toluenom i ljuštenjem ljepila.. Po sastavu je kopolimer etilakrilata i metil metakrilata. za konsolidaciju kamena. 1. Pogodan je za mokro i suho nanošenje. Skladištenjem se oslobađa octena kiselina koja može štetno djelovati na objekte.umrežavanje i netopljivost. reagiraju s vlagom na površini objekta i prelaze u čvrsto stanje. Dodatkom tenzida (agens za poboljšanje močenja površine) bolje penetriraju u pukotine materijala. Nekada je potrebno da BEVA djeluje kao konsolidant slike pa se na poleđinu slike u tom slučaju nanosi vruća otopina. u konzervaciji bojenih slojeva. Primal.14. dodatak. Prodajni nazivi disperzija su Plextol.ljepilo za drvo i Librokol-ljepilo za papir). pa im se dodaju fungicidi i baktericidi. Reakcijska ljepila Reakcijska ljepila se sastoje od dviju ili više tekućih komponenti koje se izmiješaju u određenom omjeru i kemijskom reakcijom prelaze u čvrsto ljepilo.sastav: kopolimer : metilakrilat / etilmetakrilat otapalo: toluen. ksilen Tg: 400C Plexisol P 550 .5. Suši jedan dan. shellsol A).-40 Plextol B 500 (EA(60)/MMA(40)/EMA(?)) 9. BEVA se aktivira toplinom peglanjem kako bi postala viskozna. Ljepilo se aktivira sprejanjem blagim otapalima nakon čega omekša i prelazi u viskozno stanje. Akrilne smole Akrilne smole nastaju polimerizacijom akrilne i metakrilne kiseline i njihovih estera. 169 Dubliranje na vakuum stolu Danas u restauraciji imaju značajnu ulogu disperzije akrilnih smola. 19. BEVA se može koristiti i za podljepljivanje pri čemu se mora također zagrijati i razrijediti toluenom ili white spiritom. Pripremljena smjesa nanosi se na napeto tutkaljeno platno u nekoliko slojeva u razmaku od jednog dana da prethodni sloj osuši. Metoda je dobra za slike koje nisu osjetljive na vlagu. Ljepilo se nanosi gumenom lopaticom na platno “NAP-BOND” sistemom preko rupičastog zastora od najlona.. Upotreba im je ograničena za interijere. koji imaju minimalnu temperaturu formiranja filma ispod 5 0C. Jedna je dugolančani polimer koja sadrži epoksidnu grupu. Ljepilo se nanosi na novo platno...1. Čvrstoća spoja je manja nego kod Plextola B 500 a elastičnost je veća (niži Tg). Smole sadrže i reaktivne nečistoće koje dovode do žućenja.. Ljepilo penetrira kroz oštećenja i konsolidira ih.. U restauraciji se sve više koriste kopolimeri vinil acetata kao što je kopolimer etilen-vinil acetata.06 16 Primal AC-634 (MMA(65)/EA(35) 9. za impregnaciju platna i vezivo u preparaciji platna. Epoksidna ljepila Epoksidna ljepila nastaju in situ kemijskom reakcijom između dvije komponente. Emulzija PVAC dobivena miješanjem otopine PVAC u toluenu s vodenom otopinom deterđenta koristi se za konsolidaciju mokrih i suhih arheoloških materijala. Lijepljenje je omogućeno pri niskom ujednačenom tlaku na cijeloj površini slike. PLEXTOL B 500 u kombinaciji s 1-2% natrosola (hidroksietil celuloza) koji služi za ugušćivanje disperzije u kremastu masu nakon 10-ak minuta.2. Po sastavu je kopolimer butilakrilata i metilmetakrilata. Na ovaj način smanjuje se količina ljepila i vlage na poleđini slike.8 46 1.3 .kao paraloid B 72 otapalo: white spirit (16/18 aromata) Kopolimerizacijim se dobije proizvod koji ima svojstva jednog i drugog polimera.. Primal AC-33 koristi se u zidnom slikarstvu..4. Proces dubliranja vrši se na niskotlačnom stolu koji dopušta isparavanje male količina vlage ili otapala koja se nalazi u ljepilu. Na tržištu ima različitih vrsta Plextola. 1. ali nekada zbog slabe adhezije sa slikom (npr zaostali vosak) nanosi se i na staro platno.. EVA. Nedostatak reakcijskih ljepila je njihova ireverzibilnost. Zatim se na ljepilo položi slika. što se može usporiti ako se skladišti na nižoj . umrežava molekule i djeluje kao otvrđivać. Acronal. Neki posjeduju ljepljivost kod sobne temperature i lijepe uz lagani pritisak i blago zagrijavanje-kontaktna ljepila (Plextol D 360). uglavnom su kopolimeri metilmetakrilata i etilakrilata (MMA/EA). Japan papir se uklanja prskanjem otapalom (white spirit. Na stolu s niskotlačnim usisom izvrši se dubliranje. Plexisol P550 je butil metakrilat otopljen u white spiritu. Skladište se u hladnijim uvjetima.sastav: polibutilmetakrilat otapalo: white spirit (16/18 aromata) Tg: 340C (mekan) Paraloid B 67. Za očvršćivanje na sobnoj temperaturi koriste se amini ili amidi. BEVA se koristi i za facing.75 c.

onemogućiti kontakt s vlagom kao inicijatorom polimerizacije. a potpuno očvršćivanje traje nekoliko sati. Pozlata na polimentu Izvodi se na drvu koje mora biti suho da bi bilo što stabilnije. listići neće biti dobro vezani na bolus. Bubrenje smole izazivaju aceton. nanose se na navlaženu površinu i lagano pritisnu mekanim kistom. Inicijator i ubrzivač stvaraju eksplozivnu smjesu pa se dodaju odvojeno. Umrežavanjem polimera pretvara se veza Si-O-C u vezu Si-O-Si uz kondenzaciju nuzprodukata. Pozlata zlatnim listićima izvodi se na dva načina: pozlata na polimentu (bolusu) koja se može polirati pa se naziva i sjajno zlato i pozlata na mikstionu koja se naziva i uljna pozlata. Najbolje je kombinirano nanošenje. 173 Polimerizacija monomera. Smola najprije prelazi u gel. Kad smola postane čvrsta prelazi u umrežani polimer i postaje netopljiva u organskim otapalima. a ostatak valencija je zasićen radikalima. Imaju veliku adheziju prema svim marerijalima.. prepariranju. Močenjem poliment bubri i veže listiće. Nakon brušenja podloga se polira još finijim brusnim papirom. a skupljanje je još manje. Veza Si-O-Si je kemijski stabilna. Može se nanositi i kao gusta pasta koja se razmazuje slikarskim nožem. Poliment je fini tutkalom (4-5 %-tnim) vezani specijalno pripremljeni kaolin (bolus) obojen crveno. Drvo se najprije izbrusi i impregnira toplom 7-10%tnom otopinom tutkala. Stiren. Brušenje je sljedeća vrlo važna operacija s kojim se postiže glatka površina. etanola). Koriste se za dubinsku i površinsku konsolidaciju kamena. U tom periodu ljepilo se može ukloniti acetonom koji ga bubri. Mnoge silikonske gume zbog povećanja čvrstoće sadrže punilo ili se modificiraju s akrilnim ili epoksi smolama. a to znači što je reakcija sporija. Neznatno se skupljaju. Gipsani kalupi se trebaju izolirati voštanom pastom ili nekim drugim sredstvom. Na tržište dolaze kao Epolox. Čim donji premaz matira može se nanijeti sljedeći. Organski dio koji je nepolaran. Brusi se finim brusnim papirom. kamen) i stvaraju s njim kemijske veze. Neka silikonska ljepila mogu se razrijediti s toluenom ili cikloheksanom koji će zbog isparavanja za određeno vrijeme. a daljnjim očvršćivanjem u čvrsto stanje. Prvi sloj tople preparacije dobro je nanijeti tupkanjem. Dok se komponente kemijski ne spoje topljive su u ketonima. je hidroliza i kondenzacija u kojoj se voda troši i nastaje. Silikoni Silikoni su grupa polimernih spojeva u kojima su silicijevi atomi djelomično vezani s reaktivnim grupama. Poliuretani Uretanska veza nastaje kao produkt reakcije izocijanat grupe i alkoholne grupe. Najpogodniji su kalupi od silikonske gume. hidrofoban ili vodootporan. Svi izocijanati su vrlo toksični. 174 20. POZLATA Zlato se valjanjem može istanjiti u vrlo tanke listiće. Natapanje tutkalom mora se izvesti brzo da tutkalo uđe u materijal. nakon miješanja komponenata. zbog difuzije vodene pare u tekući silikon. Premazuje se u razmacima nekoliko puta. Trimetoksimetilsilan (TMMS) je tipičan primjer monomera u organosilanima. Ako poliment nedovoljno bubri. Jaka veza nastaje u nekoliko sekundi. Osušeni poliment se može brusiti brusnim papirom vrlo finog zrna ( 1500) i polirati malim jastučićem od svilene ili pamučne tkanine. Nakon očvršćivanja su ireverzibilne i vrlo teško se uklanjaju. a ne da ostane na površini. Preslabo tutkalo izaziva nejednako upijanje slojeva preparacije. Silikoni se koriste kao silikonska ulja. dolazi do polimerizacije između izocijanata i polivalentnih alkohola. Ako je suh mora se navlažiti otopinom alkohola i vode u omjeru 1:2 ili rakijom. U restauraciji se koriste silikonizirane poliesterske folije i silikonizirani papir (silikon papir). Preparacija se priprema od sive gorske krede s 8%-tnom otopinom tutkala. Diklormetan (metilenklorid) polako difundira u smolu i izaziva bubrenje. Razrijeđenom ljepilu mogu se dodati i pigmenti. dva gusta nanosa i treći tekući kako bi se preparacija na površini fino razlila. a starenjem postaje i veće. Na tržištu postoji veliki broj silikona. SiH4. Kod dvokomponentnih poliuretana. koji se nalazi i tekućoj smoli. Kako bi se zbog mogućeg onečišćenja preparacije zlato bolje prihvatilo. Prilikom polimerizacije oslobađa se toplina. Tako su alifatski epoksidi manje osjetljivi na žućenje od aromatskih. Zbog isparavanja hlapljivih sastojaka koji nastaju kondenzacijom dolazi do skupljanja polimera oko 2%. Nakon sušenja nanosi se poliment. Skupljanje je manje što je porast temperature manji. a ovisi o prirodi površine i relativnoj vlažnosti zraka. Iako je octena kiselina nuzprodukt kod mnogih RTV silikona. Nomenklatura silikona izvodi se iz silana. reagiraju s vlagom na površini objekta i stvaraju kemijske veze s -OH grupama na površini materijala kojega lijepe. Silikoni su hidrofobni i otporni na oksidacijske i atmosferske utjecaje. Kad se dodaje u količini većoj od 2% dovodi do promjene boje. Kad se tutkalo osuši nanosi se drugi sloj. Silikoni reagiraju s hidroksilnim (-OH) grupama na površini objekta (celuloza. jednokomponentnih i dvokomponentnih s dodatkom učvršćivača.1. Zlatni listići se podižu specijalnim kistom. Dok je vlažan poliment ima svojstvo vezivanja zlatnih listića. kao što su metoksi grupa (-OCH3). etanol i octena kiselina. etoksi grupa (-OC2H5). Bolus se nanosi kistom od najfinije dlake u što tanjem premazu. Jednokomponentna su ljepila novijeg datuma. Poliesterska smola se može lijevati u kalupe. Ubrzivač je obično kobalt naftenat. Araldit itd. Za polaganje srebrnih listića bolji je sivi bolus. ona se može izolirati 3%-tnom otopinom tutkala. Ovisno o vrsti izocijanata i alkohola mogu se dobiti proizvodi različitih svojstava. a kad bubri previše prodire kroz listiće i stvara mrlje. Pokazuju vrlo dobru adheziju prema tekstilu i koži. Posebne vrste silikona otporne su i na puno višu temperaturu. Nakon sušenja nanosi se još jedan sloj sive preparacije. debljine do 0. glina. Voda ne može prodrijeti kroz silikonsku prepreku. okreće se prema zraku. kao i prejako tutkalo dovode do ljuštenja zlatnih listića. dilkormetan. Dodatkom punila postiže se veća čvrstoća i tvrdoća. esterima. Preparacija se nanosi na impregniranu suhu površinu daske. Za tvrđe vrste drva koje manje upijaju koristi se u prvom premazu niža koncentracija tutkala da dublje penetrira u drvo. Debeli sloj tutkala. brušenju i poliranju. Reakcija polimerizacije počinje s vlagom na površini objekta. Polimeriziraju in situ iz monomera koji sadrži stabilizator da ne dođe do polimerizacije i očvršćivanja ljepila u tubi. Anorganski dio (Si-O-Si)) silikonske molekule lagano je polaran pa se okreće prema materijalu kojega lijepi ili konsolidira. Teško se otapa u dimetilformamidu ili nitrometanu. acetatna grupa itd. staklo. dimetilformamid itd. 20. Ova bijela preparacija nanosi se poluvruća u tankom sloju. žuto ili sivo. Kad su jednokomponentni. Trljanjem navlažene podloge jagodicom prsta ili dlanom može se postići polirana površina. ne čini se da izaziva koroziju. Izocijanati mogu reagirati s hidroksil ( -OH) grupama. pa se koriste kao mase za učvršćivanje i nadomještanje drvene građe. 172 Epoksidna ljepila daju spoj velike čvrstoće. Poliesterska smola Poliesterska smola spada u grupu nezasićenih poliestera. Cijanoakrilati Cijanoakrilati imaju cijano grupu -C≡N vezanu na glavni lanac atoma ugljika u molekuli akrilne kiseline. inicirana tragovima vode. reagira s nezasićenom grupom u poliesterskoj komponenti uz dodatak peroksida kao inicijatora polimerizacije. dolazi do skupljanja smole i do 8%. Mnoge jednokomponentne silikonske gume vulkaniziraju na sobnoj temperaturi (RTV silikoni) reakcijom kondenzacije. silikonske smole i silikonske gume koje se koriste za izradu kalupa za lijevanje skulptura. Organosilani imaju nisku viskoznost pa lako penetriraju u pore materijala u kojima se nastavlja polimerizacija uz isparavanje produkata kondenzacije (metanola. Epoxin. Nakon vezivanja je ireverzibilno. Mijenjanjem vrste epoksida i otvrđivaća može se dobiti veliki broj epoksi polimera s različitim svojstvima. zato su silikoni otporni na temperaturi od -600C do 2500C. Smoli se mogu dodati različita praškasta ili vlaknasta punila koja povećavaju čvrstoću i smanjuju krtost smole.00011 mm. Silikon papir se koristi kao podloga za film ljepila i kao odjeljujući hidrofobni sloj između materijala. U svijetu je poznat armenski bolus. Ovisno o reaktivnim grupama u monomeru nuzprodukti mogu biti metanol. Sljedeći slojevi bijele preparacije pripremaju se od bolonjske ili šampanjske krede vezane nešto jačom 10%-tnom otopinom tutkala. aromatskim i kloriranim ugljikovodicima. Ovako tanki zlatni listići na kojima se vidi svaka neravnina zahtijevaju posebnu pripremu podloge koja se sastoji u impregniranju. Višak . To je trokomponentna smola.temperaturi.

Mikstion se obično pomiješa s malom količinom svijetlog okera. KITOVI I RETUŠIRANJE 21. biti će nepropustan i lako će pucati. ali po ljepoti zaostaje za polimentnom pozlatom. Prije kitiranja treba pripremiti oštećeno područje : . Svaki listić nalazi se između dva lista papira.pvac 178 . nećemo ništa izolirati već naprotiv. količini punila i debljini sloja. strukturi. Mikstion se dobiva kuhanjem kopalne smole u lanenom ulju uz različite dodatke koji reguliraju vrijeme sušenja. Greške se popravljaju ponovnim nanošenjem mikstiona i listića.beva 371 . Desno-gore: pozlata na pastigli. Na mikstionu se mogu nanositi i listići srebra.Kitovi se nanose u jednom ili više slojeva ali nikad u jednom debelom sloju. posebno zbog dodatka olovne bijele koja sa uljem . 6 i 12 sati. Zlatni prah čistog zlata ili “zlatne bronce” koristi se kao pigment.da se lako oblikuje. 1.da je reverzibilan i stabilan . Dakle poželjna svojstva kita su: . celulozni eteri (Klucel otopljen u vodi ili alkoholu kao gusta masa i zatim razrijeđen).Također je dobro i zapeglati kit naknadno.polyvinil alkohol . koristi se najbolje riblje tutkalo(7%). Patina se može dobiti skidanjem pozlate čeličnom vatom ili nekim drugim sredstvom. žumanjak. snazi upijanja.acryl .da mu možemo jednostavno kontrolirati upojnost . a može se obojiti i dodatkom malo žute ili crvene uljene boje. Može se posipati na mikstion ili miješati s njim.podlijepiti grund ako se odvaja . Zlatni listići dolaze složeni u malim knjižicama od svilenog papira. Prema konzinstenciji kita možemo napraviti podjelu na: -tekući -pastozni -čvrsti ( termoplastični) Okolni slikani sloj može biti gladak ( iako je najčešće strukturiran ) pa tako i kitove dijelimo prema izgledu na glatke i strukturirane kitove. white spirita i sikativa. smole i vosak. Preparirana podloga se fino obrusi i izolira 12%-tnom otopinom šelaka do zasićenja. gumiarabika. Ako kit ima previše punila poslije sušenja će se ljuštiti ili će jako upiti vezivo iz retuša. ali i druga praškasta punila. 175 20. Zbog zračnih gibanja sa tri strane ima “vjetrobran”.Jastuk za pozlaćivanje napravljen je od meke spužve umotane u jelenju kožicu. u drugoj situaciji ako je podloga neupojna poboljšati ćemo prionljivost pomoću goveđe žući.1. reverzibilnosti. pigmenta možemo ih sistematizirati i prema vezivu : . radi elastičnosti. 3. Glatki kitovi mogu se nivelirati vlažnim plutom ili pamučnim tamponom pa nema opasnosti od laganog preklapanja kita sa okolnim područjem. voštano-smolni . na vrhu je zaokružen. jednog ili više punila i pigmenata ako su obojeni. ulje. Kistovi za pozlatu su od devinih dlaka. Nakon poliranja spojena mjesta nisu uočljiva. BEVA (1 dio BEVA i 2 dijela krede). disperzije sintetičkih smola Plextol B 500). pucaju ili su zbog nekog razloga nestabilni treba konsolidirati.zlata koji se nije zalijepio ukljanja se kistom ili komadićem vate. kao i na premazima uljenih boja na slici.2. Slojeve koji se ljušte. Mikstion se nanosi mekanim finim kistom jednakomjerno po površini.da reagira na klimatske promjene slično kao i okolno područje (slike) Kako se svaki kit sastoji od veziva.povezati. Za vanjske radove koristi se 23 ili 24 karatno zlato. Kvaliteta kita ovisi o njegovoj elastičnosti. punila i ev. Polira se alatkama od ahata. Vrijeme sušenja nakon kojega se mogu aplicirati zlatni listići označeno je na etiketi. Pri dodiru se osjeća lagano škripanje. Ako ima puno veziva. Voštana patina je i idealna zaštita pozlate. aluminija.U svakom slučaju. Uljna pozlata se ne može polirati. zbog nereverzibilnosti. U upotrebi su danas ljepila za zlatne listiće na bazi disperzivnih veziva s vrlo kratkim vremenom sušenja (svega petnaestak minuta). sintetičke smole. Na veće površine listići se nanose tako da rubovi prekriju jedan drugog. Slijedeći sloj se nanosi na prethodno suhi sloj kita. Pozlata se može i patinirati da se dobiju dublji tonovi i svilenkasti sjaj na istaknutim mjestima. Kao veziva koriste se: tutkalo (7-10% otopina). Za slikanje se može miješati s bilo kojim vezivom kao što je bjelanjak. ulje.cel. Ako se nanosi tutkalno kredni kit na voštano-smolnu podlogu. Zlato se može polirati tri sata nakon nanošenja. Može se nanijeti volovska žuć ili otopina etilnog alkohola da se smanji površinska napetost i omogući bolja adhezija.da prianja . Na obojenom mikstionu zlato ima topliju nijansu. 5-6% otopina šelaka u alkoholu. Kao punila koriste se šampanjska ili bolonjska kreda.regulirati upojnost podloge Za reguliranje upojnosti često se koristi termin 'izolacija' koji ne oslikava svrhu postupka – ostvariti dobru vezu kita i podloge. Očišćena mjesta se moraju pripremiti da bi se stvorila dobra adhezija između oštećenih dijelova i kita. Nož za pozlatu je ravan. Kao podloga u klasičnom smislu koristi se daska preparirana tutkalno-krednom preparacijom s bolonjskom kredom kao punilom. Pozlata na ulju Pozlata na ulju može se izvoditi na svakoj glatkoj i minimalno upojnoj podlozi. ostataka starog kita . Razlikuju se po sastavu i svojstvima pa se kit za drvo razlikuje od kita za platno ili metal. Listići od pravog zlata najčešće su izrezani u kvadrate sa stranicom od 8 cm.voštani. kao i listići tehničkog zlata. mastiks u alkoholu. Danas se više koristi pozlata na mikstionu iz razloga što se na nju može nanositi i umjetno zlato. polivinilalkohol (Mowiol. Veziva za izolaciju mogu biti: tutkalo. Količina veziva i punila je važna jer o njima ovise svojstva kita. Listići se kistom prenose na jastuk za pozlaćivanje i režu na odgovarajuću veličinu. brusi i strukturira . Koriste se i veziva kao tutkalo (s ili bez tenzida) ili otopina šelaka u alkoholu kad je prije bio korišten vosak ili voštanosmolno vezivo.metil celuloza Tutkalni odnosno tutkalno kredni kitovi Količina veziva odrđuje se sistemom proba.čišćenje prašine i ev. 2. Vezivo zlatnih listića je posebno pripremljeno ulje koje se naziva mikstion. Oni su mliječno bijele boje kao i sve disperzije polimera. stukturiranih slika treba biti posebno oprezan i nikako ne prelaziti rub kitiranog područja. Za vrijeme renesanse i rokokoa uvijek se je izvodila polimentna pozlata.npr. Uljeni kitovi Vrlo se teško uklanjaju-samo skalpelom. Zlatni listići se lijepe samo za mjesta na kojima je mikstion.kit se ne smije prašiti.Kao tutkalo. ) 176 21. Slikati se može i na zlatnoj podlozi gdje metalni sjaj prosijava kroz lazurne slojeve boje. Poslije kitanja kitirana mjesta se izoliraju kako bi se spriječilo da kit ne upije vezivo iz retuša. Kit se nanosi špatulom u jedan ili više slojeva.tutkalni . Prije kitanja potrebno je pripremiti površinu uklanjanjem prljavštine i ostataka starog kita čišćenjem mehanički ili otapalom. šelakom ili tutkalom . Trebaju biti u obliku paste da se mogu nanijeti na oštećena mjesta. Najčešće je 3. KITOVI Kitovi se koriste za uklanjanje oštećenja na preparaciji i slikanom sloju. Pozlatu s umjetnim tehničkim zlatom treba zaštititi od oksidacije s 12%-tnom otopinom šelaka ili nekim drugim zaštitnim lakom. Zlato može biti i manje karatno. Ako su na podlozi kita voštano-smolni ostaci izolacija slabim šelakom poboljšati će prianjanje kita. Na poliment se nanosi samo pravo zlato. ketonske smole-LAROPAL u white spiritu ). dobro ga je zapeglati preko melinex folije da se postigne dobra adhezija. otopine prirodnih smola ( damar u white spiritu. štand drvnog ulja. Od pigmenata je oker najčešći. 16 % otopina u vodi). adheziji sa susjednim slojevima. UMAS.emulzijski . kod drvenih nosioca) kako bi se nastala udubljenja dovelo u razinu okolnog dijela slike te prema potrebi omogućilo daljnje retuširanje. Sastoje se od veziva. no kod hrapavih . 177 Slijedeći pasus je sažetak poglavlja o kitovima iz knjige Knut Nicolaus: The restoration of paintings: KITOVANJE Kitiranje je u suštini zapunjavanje manjih ili većih oštećenja u slikanom sloju ili grundu pa i na samom nosiocu slike ( npr. Sušivost se provjerava laganim dodirom prstom pri čemu se lijepi ali ne ostaje na prstu. dugačak i naoštren. Kist je dobro provući kroz kosu jer masnoća privlači listić na kist. Jeftinija je i jednostavnija u izvedbi. Ako je podloga previše upojna možemo je zasititi vezivom. izvedena umjetnim zlatom na vodenom mixtionu ( studentski rad.da se što manje skuplja . stabilnosti boje. 2004. Ne smiju se sušenjem znatnije skupljati. Dobiva se i miješanjem štand lanenog ulja. dodaje se i med. Najkvalitetniji mikstion proizvod je tvornice Lefranc.uljeni .eter: klucel. U odnosu na polimentnu pozlatu izgleda mat. Takav kit će trebati jaču izolaciju. Sušenjem i naknadno 'izolacijom' mijenja se ton kita i to treba imati u vidu posebno kod pigmentiranih kitova. odvajati ni krakelirati. Idućeg dana uklanja se višak zlata. vosak-smole.Do skupljanja kita dolazi ovisno o vrsti veziva.

Paraloid B 67 otopljen u white spiritu je manje stabilna pa žuti i na svjetlu postaje slabije topiv. temperu. Retuš se priprema miješanjem pigmenata s vezivom koje mu daje određena svojstva.paste(veličine graška) 4.Lužine koje se koriste u pripremi kaz.odlijevima za intarziju strukture Tehnike strukturiranja mogu biti . Ako se tome doda boja i sušivo ulje ili vosak rezultat je jajčana tempera. Za provjeru boje koju će retuširana mjesta dobiti nakon lakiranja nanosi se white spirit. brušenjem i grebanjem . kao ni za mat površine.Osim kvalitete termoplastičnosti koja je povoljna za utiskivanje tekstura. Mowilith 20 je polivinilacetatna smola. električnim . Za retuš se preferiraju otopine. Kod neutralnog retuša nije obavezno strukturiranje kita bez obzira na strukturiranost površine.zaglađuje se plutom ili tamponom . RETUŠ Retušom se oslikavaju oštećeni dijelovi na umjetnini. Ovi kitovi nisu pogodni za kitiranje većih površina. ili ne. Hoće li se moći. Retuš polivinilacetatnim smolama PVAc smole koriste se kao i akrilne u otopini ili disperziji. st. utiskivanje platna) c. lako ga je strukturirati i nadasve izgleda pout stare slike. gvaš) Ove boje poslije sušenja ostaju topive u vodi.Ako se krivo konstr. Više žuti i postaje teže topljiv nego smolni retuš.Može se pomoći i malim fenom za kosu-to dosta pomaže i ubrzava rad. Otopi nešto bijeljenog voska(pčelinjeg) u white spiritu u omjeru otprilike 1:3. Poliranjem površine pojavljuje se karakteristični sjaj jajčane tempere. Disperzije akrilne smole koriste se kao vezivo u akrilik retušu. premalo razrj. kad se kit osuši.Koristi se dosta Plextol D498.vlazi u radionici. Na paleti smiješaj tako dobiveno vezivo sa pigmentom upotrebivši kist. gvašem se postižu glađe teksture a akrilom oštrije teksture poteza 181 5.Razlika u boji na paleti i boji apliciranoj na punilo 2. tempere mogu negativno djelovati na neke pigmente pa i to čini ovu tehniku donekle nepogodno za retuš. nisu ni nakon duže vremena vodootporne pa ih treba uzeti sa rezervom.posebno koristi se u 19.imaju dubinsku svjetlost i loše primaju potpuno mat -vodene retuše. Retuš akrilnim smolama Akrilne smole se koriste kao otopine smole u otapalu i disperzije smole u vodi. Obično se koristi 6% otopina Mowilita 20 u etanolu uz dodatak acetona. Za retuš se biraju stabilni materijali. Previše razrijeđeno vezivo => mat karakter kad se osuši. zatim brzo stvrdnjavanje i činjenica da se kroz njih u sliku ne unosi nikakva otapala kao ni vlagu.Nije reverzibilan u vodi.na kitu: a. Retuš vodenim bojama je stabilan. žuti. poput drvene ploče. punila. Kalupi se rade od silikona ( siliconized inidan rubber) ili araldita pa i PVC-a. Razrijedi sve sa istom količinom destilirane vode i kapljicom octa kao konzervansa 6.se može koristiti kao vezivo za retuš. 179 Kod nanošenja i obrade kita koristimo se . Retuš kazeinskom temperom Kazeinska tempera pogodna je za retuš samo na manje elastičnim čvrstim podlogama. Sa špatulicom zamiješaj žumanjak sa mrvicu vošt. a elastičniji je od smolnog.Veže čvrsto i veća je opasnost od prevelike koncentracije veziva nego od slabog vezivanja.Po mome mišljenju. Relativno brzo suše ali brzo suše i na paleti. skinuti tempera retuš ovisi samo o tome kako je konstr.Ranije kolofonij. koji se ne mijenjaju starenjem. povećavaju sjaj i transparentnost. pigment. danas damar dodaje se u odnosu 3:1 + kreda kao punilo i ev. Osobine veziva dolaze do izražaja i kod određene vrste retuša.kalupima. Priprema se miješanjem uljene boje sa smolnim lakom. Imaju niski Tg pa se moraju lakirati tvrđim lakom kao što je damar ili Paraloid B 72. 180 21.Podizanje mora biti pravovremeno kako se ne bi kit previše osušio i čvrsto vezao kalup. Retuš se gradi u slojevima a izm.Kad se brusi. Mekši su bolji za male rupice( mogu se zagrijati i prstima). medij. otiscima negativnih i pozitivnih formi . teško se brusi. Silikoni ne polimeriziraju potpuno pa ostavljaju trag na površini sa koje uzimamo otisak. Evo jedne primjerene: 1. retuša je problematična i zahtijeva mnogo iskustva jer boja nije ista zamiješana na paleti i kad dođe na sliku.Zbog ovih svojstava danas se ugl. a s druge strane kako se ne bi još vlažan podigao djelomično sa kalupom.. Postaje svjetliji nakon sušenja. ne koriste. retuš jajčanom temperom je superioran svim drugim tehnikama restauracije starih majstora koje danas znamo. 4.=> krakelira kad se osuši. vremenom se manje mijenja nego retuš od smola i ulja. na suhom kitu sa kistom i strukturnim kitompastigliom b. snažno se veže i ne može se više skinuti-zato je danas rest. SASTAV: Ima dosta recepata za jajč. Stabilnost im ovisi o kemijskom sastavu. Mowilith Polivinilacetatna smola koristi se kao disperzija. iako dolaze u prodaju pod nazivom kazeinske.Miješan sa bjelanjcem takodj. za vrijeme nanošenja kita b. Starenjem žute i postaju krte do različitog stupnja.Lakiranje će pojačati boju . Gvaš bojama se može postići i struktura slikanog sloja.S druge strane prednost joj je što brzo suši. 3. ali lakše se obrađuju. Mješavinu i bjelanjce stavi u čašu sa poklopcem i snažno promućkaj 5.Manje steže.sa kitom: a. Mowiol Polivynil alcohol ima dobra svojstva i može se koristiti slično kao i tutkalo. utiskivanjem u svježi kit pozitvnih* i neg. Pozitivne i negativne forme mnogo se jednostavnije utiskuju u termoplastični kit nego u npr.tempere vrlo malo se mijenja i dobro se može podražavati obojenost i karakt. Beva 371 Beva i kreda u omjeru 1:2 koriste se kao kit u obliku meke paste koja suši isparavanjem i obradiva je 20ak minuta. 7.da bi boje bile što bliže originalu.Mana im je i to što ulaze u krakelire i tamo ostaju nakon odvajanja kalupa. Konstr. Po stabilnosti su odmah iza Paraloida B 72. zubarskim . formi( npr. zagrijanim špatulama.U sr. i o aditivima samom jaju.Tvrdo i krto veže pa se emulgira sa štand uljem ili žumanjkom.vijeku Talijani koriste žumanjak kao slik. Etilenglikol monoetileter se može dodati da bi na paleti boja sporije isparavala. i koji su reverzibilni. Tako je Paraloid B 72 najstabilnija smola. 8.tvori sapune i stvara vrlo čvrsti film. Acryl Kao i pvac. nije reverzibilan 2. Retuš s vodenim vezivima (akvarel. Uljni retuš Sporo suši.Prava kazeinska tempera nakon sušenja netopiva je u vodi no kupovne tempere. Smolni retuš Suši brže od uljnog retuša pa omogućuje brže retuširanje.Male grudice izgladi sa finom zubarsko špatulicom i zamiješaj.2. Smolno-uljni retuš Brže suši od uljnog.Žuti vrlo malo.Sušenjem retuš posvijetli 3.Retuš jajč. što bi oštetilo teksturu tj strukturu površine. Razbij jaje i odvoji žumanjak od bjelanjka 2. ili kao tvrda pasta koja se aktivira el. Otapa se u etanolu.špatulom kojom se i nanosi. često sa iste slike.Tu su 4 stupnja promjena: 1. 182 6. tutkalno kredni kod kojega treba odrediti pravi trenutak utiskivanja i podizanja kalupa. On boju otprilike intenzivira kao lak. ako se doda malo pčelinjeg voska ili ako je retuš nanesen na sloj laka-moći će se čak i nakon dugo vremena skinuti otapalom ili skalpelom bez opasnosti da oštetimo sliku. iz Knut Nicolaus: The restoration of paintings Stara retuš tehnika. slojeva moze se nanijeti tanki lak nakon što se pojedini sloj osušio-to ovisi i o rel.Utiskivanje se vrši kad je kit dovoljno suh da se na zalijepi i dovoljno vlažan i mekan da primi otisak. izgladi prije lakiranja boja se lagano pojača 4. prednosti su ovih kitova mogućnost nanošenja u jednom sloju –debelo.špatulama. kao i za utiskivanje vrućih strukturnih kalupa.Za bolje prianjanje(adheziju) može se dodati spoj kao što je oxgall. araldit ne uzima tako dobar otisak jer je viskozniji a nakon stvrdnjavanja tvrd je i neelastičan pa se teže odvaja i postoji veća opasnost oštećenja površine na koju otiskujemo. ugrađivanjem strukturnih intarzija u podnivelirani kit *Pozitivne forme su odlijevi struktura dobiveni uzimanjem kalupa sa odgovarjućih površina . Kad se retušira vezivo se može razrijediti vodom. Sve to valja imati na umu kad se nanosi retuš. Voštani Voštani tj voštano smolni kitovi kombinacije su pčelinjeg ili mikrokristaličnog voska sa smolama da bi im se pojačala ljepljivost.u principu izbjegavati komplicirane emulzije koje više mijenjaju izgled.kistovima . Obično se koristi za podslikavanje. .strukturu starog slikanog sloja.Npr.Mogu biti mekši ili tvrđi zavisno o kol. Smole imaju veći IR od sušivih ulja i vodenih veziva pa bolje intenziviraju boju. Retuš jajčanom temperom Str 278-280. 1.tako da dobiješ voštanu pastu 3. izbjegavaju. Vodenim retušom je teško postići boju originala koja okružuje retuš. S druge strane npr.

Retuš treba podražavati pigmentaciju (boju). 200 godina više od retuša kojemu tek predstoji to razdoblje starenja. -vezivo je gumiarabika. nereverz.Kada se nanosi u više slojeva stavlja se međulak kao i lak na zadnji sloj što ga na koncu opet čini sve manje reverzibilnim u vodi i pretvara ga u smolni retuš. Pokrivnost je bitna za donji sloj retuša a lazurnost za gornje slojeve. Neki pigmenti poput azurita moraju biti grubo mljeveni jer finije mljeveni gube boju.temperom . debljini sloja. Osim akvarela rest.ketonska smola u wh. čisti estetski luksuz jer nema ulogu konzervacije a loše izveden retuš može i pogoršati stanje.retuš boje ( pozadine) . ** slijedi prijevod-sažetak iz Knutt Nicolausa. veličine i karaktera oštećenja. Završni lak se nanosi sprejanjem u više slojeva dok se površina slike ne ujednači. Nakon međulaka dolazi završni retuš a onda i završni lak.uljno-smolni . lako uklonjiv i da se ne mijenja tj. kao i to što se ne može raditi reljefne strukture. starosti djela.Također. Izbor pigmenata jako je bitan činilac retuša. i veziva sa dodacima. a rijeđe aditivno ( fizičkim miješanjem boja na paleti). važnosti djela. 186 -stabilan. trvenjem dobije se finji pigment. Retuširanjem uljanih slika s ovim vezivima ne može se postići sjajnost i intenzivnost boja originala zato se podslikava nekoliko tonova svjetlije od originalnih dijelova slike. vermilion i ultramarin. ...mowiol (polyvinyl alcohol).Također. Canada balzam za lazurni retuš Pigmenti natopljeni white spiritom ili shellsolom T usitnjavaju se u vrlo fini prah trvenjem “staklenom gljivom” na matiranoj staklenoj ploči i do nekoliko sati. Retuš je povezan sa kitiranjem u smislu usklađene konstrukcije. Ipak.osim boje i forme može emulirati i strukturu ( mekanu). ali je već završila donekle proces starenja odnosno ima nekih 100. pariško plava. u maloj količini i povećava sjaj boje. Nakon sušenja pigmenti se vežu s Canada balzanom i stave na paletu. zatim količini ulja u boji. Umjesto toluena može se koristiti za otapanje smole i shellsol A koji ima veliki postotak aromata. Važno je naglasiti da je polaganje boje kod retuša najčešće uvjetovano substraktivnim postupkom( lazurno ili pointilistički).retuš na kitiranoj podlozi mora se vlažiti pjuvačkom ili otopinom g. reverzibilan i stabilan. malim potezima –crticam i točkicama. topivosti veziva u podsliku biramo vrstu laka.spiritom radi mijenjanja tona tijekom retuširanja. Žućenje ulja ovisi dakle o vrsti. i vlazi u atmosferi. i može varirati od 12% do 175% ! Malu potrošnju veziva 12-37% imaju redom olovno bijela. smola Uglavnom za sve tehnike vrijedi nekoliko temeljnih principa: 1. metilceluloza. tj. Obično imaju veći postotak smole nego završni retuš lakovi jer oni intenziviraju boju a završni lakovi daju zaštitu.Isparavanjem vode medij postaje zrak koji ima namjanj IR=1. . koriste se damar i mastiks zbog sjaja i transparencije te dobre stabilnosti i reverzibilnosti.zemlja. a sa okolnim područjem slike u smislu integracije u estetski skladnu cjelinu. ovdje spada i retuš canada balsamom koji zbog IR ima odlična svojstva za lazurno retuširanje. ali može se dogoditi i suprotno 2. Smole prirodne ( sa otapalima) Ugl. Da bi se podslik približio što više originalu u sjajnosti i dubini tonova nanosi se međulak. retuš treba biti malo hladniji i svjetliji od originala -starenjem retuš u principu postaje topliji i tamniji. žuči . nestabilni na svjetlu. dobar kao vezivo za akvarelni i gvaš retuš Vodeni retuši Akvarel .slika nema patinu (slika je recentna. Ulje Zbog visokog sadržaja lanolne(45%!) i linolenske kiseline brže suši ali i žuti i tamni. Aditivni način koristi se samo ukoliko su ispunjena tri uvijeta: . 185 Uljeni retuš kao i smolno-uljeni retuš nereverzibilan je i danas se rijetko koristi. vrstu otapala prema brzini isparavanja kao i metodu nanošenja laka. trešnjina guma i sl.Orahovo ulje sadrži samo 15% lanolne kis. Mana mu je i osjetljivost na svjetlo u odnosu na retuš gvašem ili uljem . posebno lazure. koja mogu imati razne stupnjeve i uzroke.Pokrivnost. brzo suše i matiraju. tragant guma.akvarelom . Potrošnja veziva ovisi o veličini čestica i specifičnoj težini –m/v čestica.elastična) b) u vodi kao disperzije : . diskoloracije) kako ne bi došlo do sve većeg širenja retuširanog područja. Što otapalo sporije isparava lak će se bolje livelirati i zasititi slikani sloj.akrilne i pvac sa dodatkom mowiola kao stabilizatora. vrlo je stabilan. Ponekad je lak potrebno nanijeti sprejanjem da ne bi otopio podslik (npr podslik akrilnim bojama topiv je u ksilenu i toluenu).vezivu u kojem se nalazi. hitnosti intervencije. oslobađa zrak i voda . retuši sa titan bijelom imaju neobično svojstvo da nakon nekog vremena posvijetle.što je najteže postići Jedan od najvećih problema u kontrukciji retuša je što on mora podražavati izgled okolne slike koja je stara i ima patinu. poglavlja o retušu RETUŠ Dva su osnovna tipa retuša . Za slikanje se aktiviraju butanolom. ipak. umbra. Veliku potrošnju veziva 100-175% imaju redom zel. strukturu bojanog sloja. najslabija karika retuša je vezivo.u vodi c) u vodi kao otopine : .spiritu( žuti i nije dov. Paraloid B 72 otopljenom u ksilenu kao 20% m/v otopina može se koristiti uz dodatak 10% diaceton alkohola koji usporava sušenje i omogućava bolje liveliranje laka..čestog kod višekratnog retuširanja 3. Ako su neka mjesta matirala ili su prečišćena treba ih također međulakom zasititi. a makovo ulje je nema. ovisi o IR pigmenta i o veličini čestica kao i o koncentraciji pigmenta i mediju.gvašem . Nanošenjem laka kistom postiže se bolje liveliranje laka.eter ili polovinil alkohl(stabilnije) Tempera Odlična svojstva ako je pravilno izveden retuš jer malo žuti i dopušta strukturiranje. krakelire i patinu.može se nanositi lazurno u slojevima ili mokro u mokro.Stari pigmenti često su pregrubih česticanepokrivni . čvrst i elastičan.Terpentin ubrzava sušenje ulja i povećava uniformnost sušenja u dubinu. otapalima kao otopine : mowilith 20 (pvac) 8% u etanolu(+ ethlenglycolether ili diaceton alkohol ako želimo sporije sušenje) .0. pokrivan ili polupokrivan. Nanosi se širokim kistom kao 16% otopina (m/v) u white spiritu. Gvaš . koštano crna.eteri opć. važno je obratiti pažnju na međusobnu kompatibilnost pigmenata.posive i stvaraju vrlo vidljive mrlje na slikanom sloju.Često i pri prejakom čišćenju slike strada slikani sloj.Može se koristiti malo sušilo za ubrzavanje sušenja kao i vlaženje wh. željama naručioca itd. i umj.retuš forme i boje Retuširanje je potrebno u slučaju oštećenja na slici. 183 Zbog visokog IR damar lak najviše intenzivira boju i zasiti površinu.sama slika slikana je aditivnim postupkom . Kad se Paraloid B 72 koristi kao završni lak iznad retuša otapa se u toluenu (10% otopina m/v) koji brzo hlapi i više daje mat efekt završnom laku. kako bi se slika koloristički reintegrirala.Otopi se 6 g Mowilita 20 u 95 ml otapala.vezivo kao u akvarelu ili cel. To ne znači da ćemo koristiti iste pigmente kao i slikar. Međulakovi (izolacijski lakovi) Međulakovi i fizički odjeljuju završni retuš od podslika što je korisno za slijedeće restauracije.Npr. Retuširanje je. posebno ako je nereverzibilan. prir. Stavovi o pristupu odnosno izvedbi i izgledu retuša jako su podijeljeni. ne krakelira ni u debljim slojevima i ne mijenja boju . podsjetimo se.klucel.Dodaje se malo voštane paste za . nije još ostarila dovoljno) Prema vezivnom sistemu retuše dijelimo na retuš . oštre teksture. siena. ograničen na oštećenu zonu ( teško. a principi tehnološke konstrukcije i tehničke izvedbe ovise o više činilaca poput tehnike u kojoj je slika nastala. cel. Ovisno o sjajnosti i intenzitetu boja slikanog sloja.smolni . Umjetne smole a) u org.paraloid b72 u obliku 'bombončića' na paleti koji se aktiviraju alkoholom i acetonom. pa svi vodeni retuši postaju pokrivniji i svjetliji sušenjem. optičkim miješanjem boja. mogu sami raditi boje od pigm. Otapalo se priprema od 70% etanola i 30% acetona Kao disperzije kvalitetne su PVAc smole stabilizirane polivinilalkoholom.Također mogu se koristiti i kupovne kvalitetne boje koje se mogu po potrebi opostiti ili obogatiti vezivom. osjetljivi na svjetlo što uzrokuje fotooksidaciju . nekad i nemoguće zbog ostataka prašine i laka te starih kitova i retuša.oštećenja su vrlo male površine ..uljem 184 . s prevelikom potrošnjom veziva ( retuš bi više žutio). titan b. 9. odličan za mat slike (nelakirane). koncentraciju smole u laku. Kako se za retuš koriste što je moguće stabilniji materijali obično se podslik radi u gvašu ili temperi koji se starenjem ne mijenjaju.

totalna imitacija i gubljenje granica retuša za običnog pa i pažljivog promatrača Krakeliranje se može izvesti . Otapalo je ona tvar koje ima više. prijevod K. Matijević · Ž. aceton je otopljen u vodi u omjeru 1:4.6% Volumni udio izražen u postocima pokazuje koliko se volumnih dijelova neke tvari nalazi u 100 volumnih dijelova otopine. Pigment se rasprostrani po staklenoj ploči. lakiranu površinu još nepotpuno prosušenog laka na bazi smole. Andrejević: Priručnik za predmet slikarske tehnike · C. www.apstrahiranje boja. Maseni udio izražen u postocima jednak je masi otopljene tvari na 100 g otopine. Preračunato u volumne postotke to je (1/3)x100.6 %. Konemann. Oznaka volumnog postotka je (v/v%). vidljiv iz blizine iako nevidljiv za promatrača sa veće udaljenosti Totalni retuš . x = (20 / 120) x 100 x = 16. 191 U praksi se često 20%-tna otopina priprema tako da se 20 g tvari stavi u odmjernu posudu i nadopuni do 100 ml otopine. Ovako pripremljenu 20%-tnu otopinu označavamo (m/v %) ili po starijoj oznaci (t/v %).An Introduction to Materials · Volume 2. 188 Špatulicom ga izmiješamo i rasprostremo po ploči. nego nešto manje. Koncentracija se može izražavati i pomoću razmjera. Retuš se može nanositi kistovim od polyamida(nylon. pa je pogodniji kod slikarstva koje je i samo vezano uz plohu. Vrlo često se koncentracija izražava u postocima koji mogu biti maseni ili volumni. Kako bi je lakše nanijeli na paletu. unakrsnim vert-horiz. To se može lako izračunati pomoću pravila zvijezde.com. 33%-tna otopina damara white spirit (koncentracija 0%) 11%-tna otopina ↑↑ 11. 20%-tna otopina pravi tako da se 20 g tvari otopi u 100 ml vode (otapala). znači da je 1 dio acetona pomiješan s 3 dijela vode.com .Stezanjem donjeg laka gornji sloj koji je već prosušio puca i stvara krakelire čija dubina i širina ovise o debljini nanošenja. .na kitu urezivanjem ili utiskivanjem kalupa prenesenog sa slično strukturiranih površina(za dublje krakelire). pripremljenoj boji dodamo par kapi Shellsola T. Paleta boja za retuš. duža reverzibilnost) Metode izvedbe retuša s obzirom na estetskoetički aspekt integracije sa cjelinom umjetnine Retuš je svjetliji bez krakelira koje najčešće naknadno nanosimo pa treba imati u vidu da će retuš nakon imitacije krakelira biti tamniji. t/v) jer se vrijednosti mijenjaju kad se prelazi s jedne vrste postotka na drugi. sve dok se ne dobije finija struktura zrnaca pigmenta.prednost je što su veće mogućnosti variranja poteza kao i određivanja tona tj.(Vezivo-najblja je žumanjkova tempera – elastičnost. boje krakelira.ne vidi se osim pomoću povećala odnosno mikroskopa.neutralni ton nanosi se plošno na kitiranim oštećenim područjima. Kad se koncentracija izražava u postotku važno je da se naznači vrsta postotka (t/t. korekcije. jednostavnost pripreme. retuš prati formu. U otopini dio je otopljena tvar koja može biti čvrsta ili tekuća. ovisno o boji kita ili donjeg sloja retuša i dubini urezivanja) -krakelir lakom. slika. Na retuš se stavlja smolna lazura. suhu staklenu ploču. žući za bolje nanošenje.daje vrlo žive teksture -olovkom. Sumerecker: Podloge štafelajne slike.bolju reverzibilnost i malo g. Pravilo zvijezde: Oduzima se u dijagonali od većeg broja manji broj. Označava se (m/m %) ili po starim oznakama (t/t %). što daje 33%-tnu (v/v) otopinu damara. Pigment dobro izmiješamo sa Canada balzamom.uglavnom se ne retuširaju osim ev.npr. Trvenje pigmenta može trajati i do nekoliko sati.V.artsstudio. DODATAK Koncentracija otopina Otopina se sastoji od otopljene tvari i otapala.Za dobar retuš bitna je pravilna izolacija podloge tj. Staklenom "gljivom" započnemo trvenje pigmenta.kremerpigmente. v/v. ili u nekoliko tonova zavisno od svjetlijih i tamnijih dijelova slike. Masena koncentracija definirana je masom otopljene tvari i volumena otopine. jedinstven za cijelu sliku.. U njega ukapamo nekoliko kapi Canada balzama. Izražava se u gramima na litru otopine ( g/L).selekcija boja . . Tvornički pripremljeni pigmenti dodatno se usitnjavaju na hrapavoj staklenoj ploči uz pomoć staklene "gljive". na bazi vode i škroba ili gumiarabike) nanosi se na zasićenu. kita. Razrjeđenje otopina Ako se želi od otopine veće koncentracije dobiti otopinu manje koncentracije. Vezivanje pigmenta i Canada balzama gotovo je kad dobijemo kompaktnu sjajnu masu. Preuzeto sa www. radi toga što je dodano više od 80 ml vode. potrebno je izračunati s kojom količinom otapala treba napraviti razrjeđenje. Pripremljene boje reaktiviraju se butilnim alkoholom. Literatura: · Metka Krajger-Hozo: Slikarstvo-Metode slikanja i materijali · S.Cleaning · Volume 3.e-insitu. od kojih su ostali samo fragmenti. potezi tratteggia prate kretanje forme ili kista na slici Standardni retuš 187 . žućkastu boju laka također treba uračunati jer dubinsku boju laka ne možemo imitirati žućkastim retuširanjem već samo lazurnim slojem iznad retuša. i dijagonalno usmjerenom mrežom poteza sa unapred određenim kombinacijam boja – npr. neutralnim retušima Neutralni retuš . · Cennino Cennini : Knjiga o umjetnosti. · Internet: http://www. perlon) no kvalitetniji su kistovi od prirodnih vlakana koja imaju grublju mikrostrukturu pa zato bolje drže boju i daju ljepše poteze( Kolinski-dlaka sibirske kune) Fragmentirane slike. Potom se pigment ostavi nekoliko sati da se osuši. potrebna je veća vještina restauratora. Tada se umjesto 100 g otopine dobiva 120 g otopine. dobije se otapanjem 1 volumnog dijela damara s 2 volumna dijela terpentina. 2. Nastale krakelire mogu se ispuniti prahom pigmenta ili ugljene prašine da bi dobile željeni ton. vertikalnim potezima . a njen maseni postotak je 16. www. Na primjer. a ukupno se odnosi na otopinu.rigattino. Kod razrjeđenja otopine otapalom omjer 1 : 2 znači da se je 1 dio otopine razrijedio (pomiješao) s 2 dijela otapala. urezivanjem u retuš (svjetlije ili tamnije krakelire.webexhibits.Ovaj koncept stvara plošnu dominaciju i ruši iluzorni prostor slike tj dubini. Još je veća greška ako se na primjer. Sastav otopine izražava se koncentracijom. ili na lak pa naknadno fiksirati -kistom. . Postotak je općenito (dio / ukupno) x 100. za 100 g 20%-tne otopine NaCl. 190 Boju pažljivo pomoću špatulice nanesemo na paletu. 189 Pigment je potpuno osušen kada iz njega ispari Shellsol T. Na primjer. J. Pigment se prvo natopi Shellsolom T.33%-tna (m/v) otopina damara sadrži 33 g damara u 100 ml otopine. Usitnjeni pigment se prenosi na čistu. a ne na samo otapalo. 1. Horie: Materials for Conservation · Science for Conservators: · Volume 1. Tehnike emulzione tempere · Knut Nicolaus. Trvenje je gotovo kada zrnca više nisu vidljiva u lazurnom nanosu pigmenta. jednostavnim ucrtavanjem mreže krakelira na retušu.Adhesives and Coating · John S Mills and Raymond White: The organic Chemistry of Museum Objects · Colin Hayes: Painting and Drawing Techniqves and Materials · D. gustoći gornjeg 'laka' te vremenu nanošenja tj prosušenosti i debljini donjeg laka. od 33%-tne (m/v) otopine damara u white spiritu razrjeđenjem s white spiritom potrebno je dobiti 11%tnu (m/v) otopinu damara. Hraste. Cologne 1999.potrebno je fiksirati grafit prije nanošenja laka ili ucrtavati u još svježi lak.lak koji brže suši i dosta se steže (ugl.retuš slobodnih poteza. Turinski: Slikarska tehnologija · K. Izražavanje koncentracije volumnim postotkom koristi se kod miješanja tekućina. Špatulicom ga sakupimo na hrpu. The Restoration of Paintings. Vokić: Suvremeni lakovi za lakiranje umj.Iako su lkkše ev. Dobivena otopina neće biti 20%-tna (m/m). žuta-crvena-zelena-plva . jako oštećene. mrljica i struktura koji se dosta približava izgledu originalne teksture slike. treba izmjeriti 20 g NaCl i otopiti ga u 100 .0 = 11 dijelova 33%-tne otopine 33-11= 22 dijela white spirita Kad se dobiveni rezultati podijele s 11 dobije se: 192 1 volumni dio 33%-tne otopine 2 volumna dijela otapala Miješanjem 1 volumnog dijela 33%-tne otopine smole s 2 volumna dijela white spirita dobiju se 3 volumna dijela 11%-tne otopine damara. Koncentracija acetona je (1 / 4)x100 = 25% (v/v) Otopina damara u terpantinu pripremljena u omjeru 1:3. no. . online časopisa studenata konzervacije-restauracije UMAS-a 22.20 = 80 g vode (80 ml vode). Tratteggio retuš tankih linija ima više varijanti.com/.com. Na primjer.utiskivanjem .

http://www. www.lavendera.com/.com.hr/index.amberalchemy. MLADEN ČULIĆ SKRIPTA . http://www. . http://www.uz zahvalnost za odabir na jednom mjestu mnoštva relevantnih informacija 193 .com/.SLIKARSKA TEHNOLOGIJA I SLIKARSKE TEHNIKE.tel. *** Preuzeto od: prof.artpapa. ŽINA PUNDA i prof.html.toz.

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->