P. 1
Pirane

Pirane

|Views: 302|Likes:
Published by api-3746348

More info:

Published by: api-3746348 on Oct 17, 2008
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as TXT, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

03/18/2014

pdf

text

original

harold robbins pirane naslov izvornika the piranhas copiright � 1991 by harold robbins urednik predrag tomljanovi� preveo

s engleskoga radovan stipeti� rijeka, 1997. harold robbins je najprodavaniji popularni romansijer svih vremena. neki je prikaziva� jednom zgodom izra�unao da svakoga dana njegovu knjigu kupi �etrdeset tisu�a ljudi. danas �ivi u palm springsu, california. za jann, uz svu moju ljubav i zahvalnost harold robbins pirans pokop ispred katedrale svetog patricka tog jutra oko jedanaest sati ki�a je curila kao iz kabla. izme�u 54. i 49. ulice policija je blokirala sav promet du� pete avenije. prolaz je bio dopu�ten samo autobusima, a i oni su se smjeli kretati samo jednim prometnim trakom du� plo�nika pored rockefellerova centra preko puta katedrale. ulica je bila puna duga�kih limuzina zatamnjenih stakala. pristup i stube �to su vodile u katedralu bile su nakrcane televizijskim kamerama, reporterima i bolesnim radoznalcima koji se uvijek okupljaju kad je posrijedi smrt ili uni�tenje. sva sjedala u katedrali ve� su zauzeli o�alo��eni u crnim odijelima, neki odjeveni vrlo skupo a drugi u izlizanoj crnini - no svi su oni poniknuto gledali prema oltaru ispred kojega je bio polo�en rasko�an zlatni kov�eg s jednostavnim cvjetnim vijencem u podno�ju. osje�alo se i��ekivanje koje je obuzimalo sve nazo�ne, jer su znali da �e misu zadu�nicu odr�ati kardinal fitzsimmons. za harold ro3bims nimalo ih je �to bi mogao re�i, budu�i da je pokojnika oduvijek mrzio. bio sam smje�ten u prvo sjedalo pored prolaza izme�u klupa, u redu koji je bio predvi�en samo za rodbinu preminulog. zagledao sam se u otvoreni kov�eg. moj stric pri�injao se svje�im i opu�tenim. izgledao je zapravo bolje nego obi�no za �ivota. jo� kao dijete shvatio sam da je poduzetan i obuzet mislima. no kad god bih pogledao iza njegova lijevog ramena, ugledao bih an�ela smrti koji bi nestao �im bi mi se stric obratio. u mom redu sjedilo je jo� petero pripadnika obitelji. me�u njima bila je i tetka rosa, sestra moga strica i moga oca. jo� su tu bile rosine udane k�eri sa svojim supruzima. jedva sam se prisjetio njihovih imena, jer smo se tijekom mnogih godina rijetko vi�ali. mislim da su se zvali cristina i pietro te luciana i tomas; ovaj drugi bra�ni par imao je dvoje male djece. s druge strane prolaza, tako�er u prvom redu, sjedile su va�ne osobe i bliski prijatelji moga strica. sric je imao mnogo prijatelja. pa i sad su za njim ostali mnogi prijatelji, jer je umro u krevetu od te�kog sr�anog napada, a ne od metaka, kako se to obi�avalo doga�ati njegovim zemljacima. pogledao sam te ljude s druge strane prolaza me�u klupama. neke od njih prepoznao sam, u crnim odijelima, s bijelim ko�uljama i crnim kravatama. izvan redova klupa sjedili su danny i samuel. bijahu mladi, mo�da u mojoj dobi, oko �etrdesete. oni su mom stricu slu�ili kao tjelesni �uvari. �ovjeka koji je sje p1ran5 dio u klupi, u njihovoj blizini, prepoznao sam po grafijama iz novina i �asopisa. bija�e vrlo zgodan, srebrnastosive kose, odjeven u pomno sa�iveno odijelo, s crnim rup�i�em u prsnom d�epu i odgovaraju�om kravatom koje je pristajala bijeloj svilenoj ko�ulji. bio je

to predsjednik upravnog odbora ili ceo, kako su ga nazivali po kratici te titule. prije petnaest ili dvadeset godina za sve bi bio tek - kum. capo di tutti capi. tako su ozna�avali moga strica, ali prije �etrdeset godina. obi�avali su mu ljubiti ruku, no potom vi�e ne. ceo je bio amerikanac �etvrte generacije. to vi�e nije bila mafija. mafija postoji mo�da jo� uvijek na siciliji, ovdje pak, u americi, to je konglomerat koji tvore sicilijanci, crnci, latinoamerikanci, ju�ni amerikanci i azijati. ceo je dr�ao uzde �vrsto u rukama, s petoricom ljudi u upravnom odboru koji su zastupali obitelji utemeljitelja. glave svih tih obitelji smjestile su se u istom redu u kojemu je sjedio ceo. u nekoliko redova iza njih bili su ostali - latinoamerikanci, crnci, azijati. za svih proteklih godina ustaljeni red nije se mijenjao. kardinal je po�urio s misom - sve skupa trajalo je nepunih deset minuta. u�inio je nad kov�egom znak kri�a, zatim se okrenuo i po�eo napu�tati oltar. isti �as neki omanji i mr�avi �ovjek u crnom odijelu koji je dotad sjedio u sredini crkve po�eo je tr�ati du� prolaza prema kov�egu, ma�u�i divlje revolverom iznad glave. �uo sam kako je teta rosa vrisnula i ugledao kardinala kako se hitro uklanja iza oltara, dok mu se talar vi harold robbins jorio. izi�ao sam iz sjedala i pojurio za �ovjekom, �to su u�inili jo� neki. ali nismo ga uspjeli ��epati prije nego �to je ispucao sve metke u kov�eg; zatim stade i po�e glasno vriskati: "izdajnicima nije dovoljna jedna smrt!" tjelesni �uvari moga strica oborili su �ovje�uljka na pod. upravo sam se pribli�io kad su ga po�eli daviti, ali uto se pred njima stvorio ceo. on mahnu rukom i zatrese glavom. "ne", re�e. tjelesni �uvari podigo�e se, dok su policajci u odorama stali uz kov�eg. njima su zapovijedala dva agenta u civilu. jedan od njih pokaza na �ovje�uljka. "odvedite ga odavde", re�e. drugi agent podi�e revolver s poda i strpa ga u d�ep. okrenuo se meni jer sam bio najbli�i kov�egu. "tko je ovdje glavni?" osvrnuh se. ceo i tjelesni �uvari moga strica ve� su se vratili u prvi red klupa. tetka je glasno jecala. istrgnu se dvojici zetova, potr�a do kov�ega i po�e vri�tati kad je ugledala ono u njemu. glava mog strica bila je gotovo raznesena; ono �to je od nje preostalo vi�e je nalikovalo liku nekog �udovi�ta negoli ljudskoj glavi. svila kojom je iznutra bio oblo�en kov�eg bija�e sva zamrljana komadima raznesenog mesa i dijelovima ko�e, dok je niz taj u�as curila neka svijetloru�i�asta teku�ina kojom su pogrebnici nadomjestili krv u stri�evu tijelu. povukao sam je k sebi i predao u ruke zetova. "odvedite je odavde", rekoh im. teta rosa u�inila je pravu stvar. onesvijestila se; dva mu�karca odvuko�e je natrag do klupe dok/"u im nje 10 pirane zine k�eri pritjecale u pomo�. napokon je zamuknula. okrenuh se jednom pogrebniku i rekoh mu: "zatvorite kov�eg". "zar ne �elite da ga odvezemo natrag i o�istimo ga?" upita. "ne", odvratih. "idemo ravno na groblje." "ali on izgleda u�asno", pobunio se pogrebnik. "sad to vi�e nije va�no", rekoh. "siguran sam da �e bog prepoznati njegovo lice." agent me promotri od glave do pete. "tko ste vi?" upita. "njegov ne�ak. moj otac bio je njegov brat." "ne prepoznajem vas", odvrati agent oprezno. "mislim da sam poznavao cijelu njegovu obitelj." "ina�e �ivim u kaliforniji i upravo sam doputovao na pokop." izvukoh posjetnicu i uru�ih mu je. "dopustite mi sada da krenemo. ako me budete htjeli potra�iti, bit �u ve�eras u waldorf toweru." "samo jedno pitanje. imate li pojma tko je �ovjek koji je pucao?" "ni najmanjeg", odvratih. kardinal nam se pribli�io. lice mu je bilo blijedo i napeto. "to je bogohulno", re�e mra�no. "da, va�a uzoritosti", suglasih se. "vrlo sam uzbu�en", dometnu kardinal. "ni�ta sli�no nije se ovdje jo� dogodilo." "�alim, va�a uzoritosti", rekoh. "ako je bilo neke �tete, po�aljite mi ra�un i ja �u se pobrinuti." 11 harold robbins "hvala, sinko." kardinal me pozorno promotri. "jo� vas nisam vidio?" upita. "ne, uzoritosti", odgovorili. "ja sam izgubljeni sin, �ivim u kaliforniji." "ali vi ste njegov ne�ak, koliko shva�am", re�e. "to�no," odgovorih, "ali nikad nisam bio kr�ten. moja majka bila je �idovka." "ali otac vam je bio katolik", dodade kardinal. "nikad nije kasno vratiti se svojoj vjeri." "zahvaljujem, uzoritosti", rekoh. "nemam se �emu vratiti jer nikad nisam bio katolik." kardinal me radoznalo pogleda. "jeste li vi �idovske vjere?" "ne, gospodine", odgovorih. "koju vjeru onda ispovijedate?" nasmije�ili se. "ja sam ateist." on tu�no slegnu ramenima. "�alim vas." zastade trenutak, a zatim dade znak mladom sve�eniku da nam se

pridru�i. "ovo je otac brannigan, on �e vas pratiti do groblja." du� druge avenije, pa ispod midtown tunela do long islanda i grobljanskih vrata prve kalvarije lijes su slijedila dva automobila s cvije�em i pet limuzina. obiteljski mauzolej blistao je pod podnevnim suncem. bijeli mramorni stupovi obrubljivali su vrata mauzoleja od kovanog �eljeza, ukra�ena vitrajima s obojenim staklom. iznad ulaza u grobnicu bilo je na plo�i od bijelog talijanskog mramora uklesano prezime obitelji - dl stefano. kad se povorka zaustavila na pristupnoj stazi, vrata mauzoleja ve� su bila �irom otvorena. izi�li smo iz kola i �ekali da pogrebnici dovezu lijes na kolicima pred mauzolej. cvije�e je tako�er iskrcano i stavljeno pred kov�eg. tetu rosu i njezinu obitelj, koja se dovezla u prvim kolima, poveo je otac brannigan do kov�ega. ja sam sa stri�evim tjelesnim �uvarima bio u drugim kolima, pa smo krenuli iza tete rose i njezinih. iz triju limuzina iza nas izronili su predsjednik, njegovi tjelesni �uvari te stri�evi odvjetnici i slu�benici. iza svih pojavila se skupina od �est postarijih talijana, jama�no prijatelji mog strica. cvije�e je polo�eno postrance od ulaznih vrata, a zatim smo u�li u prohladni mauzolej. kov�eg je i dalje le�ao na kolicima usred prostora. u dnu vidio se omanji oltar s kojega je krist tu�no promatrao kov�eg, pate�i na raspelu. sve�enik, �iji je glas prazno odjekivao mauzolejem, brzo je podijelio sveti sakrament, obavio obred iznad kov�ega i u�iniv�i napokon znak kri�a povukao se korak natrag. pogrebnik je dao svakom od nas ru�u, i mi smo slijedili tetu rosu stavljaju�i cvijet na kov�eg. �etiri �ovjeka tiho su podigla kov�eg i gurnula ga u prazno mjesto u zidu. casak kasnije, dvojica su u�vrstila bron�anu plo�u na otvoru. pod svjetlom koje je strujalo kroz obojena stakalca pro�itao sam urezana slova: harold robbins rocco dl stefano ro�en 1908. umio r.i.p. teta rosa po�e ponovno jecati, pa je njezini zetovi izvedo�e iz mauzoleja. promotrio sam prostrane zidove i ugledao imena ro�aka za koje nikad nisam �uo. moj otac i moja majka nisu tu po�ivali; pokopani su na nekonfesionalnom groblju sjeverno od new yorka na obali rijeke hudson. bio sam posljednji koji je izi�ao iz mauzoleja. pri�ekao sam �asak, dok je neki grobljanski namje�tenik okretao veliki mesingani klju� u vratima. pogledao me i ja sam shvatio poruku; tutnuo sam mu u ruku nov�anicu od stotinu dolara. u znak zahvale on dotaknu kapu rukom. zatim sam se i ja uputio stazom. pogrebna kola i automobili kojima je dovezeno cvije�e ve� su nestali. pristupio sam teti rosi i poljubio je u obraz. "javit �u ti se sutra." ona kimnu glavom, s o�ima punim suza. stisnuo sam ruke njezinim zetovima, poljubio u obraz ne�ake i po�ekao dok se njihove limuzine nisu udaljile. krenuo sam do svojih kola gdje su me dva tjelesna �uvara ustrajno �ekala. jedan od njih otvori mi s po�tovanjem vrata, kad se iza mene za�u tihi predsjednikov glas. "povest �u vas do grada." poeledah ga. hrans "ima mnogo toga o �emu bismo trebali porazgovarati", re�e. kimnuh i domahnuh tjelesnim �uvarima da mogu oti�i. krenuo sam za predsjednikom do njegove duga�ke limuzine. bijahu to njegova osobna kola, crna i sa zatamnjenim prozorima u dijelu za putnike. u�ao sam za njim u kola. jedan tamno odjeveni �ovjek zatvorio je za mnom vrata i zatim sjeo na prednje sjedalo uz voza�a. automobil polako krenu. predsjednik pritisnu gumb, na �to se podi�e pregradno staklo izme�u nas dvojice i onih ispred nas. "sad mo�emo razgovarati", zaklju�i predsjednik. "zvu�no smo izolirani, ne mogu nas �uti." pogledah ga bez rije�i. on se nasmije�i, dok su mu se plave o�i zacaklile. "ako vas mogu zvati jed, bit �u za vas john." ispru�i ruku. uzeh je, a njegov stisak bio je �vrst i jak. "lijepo johne. o �emu treba da razgovaramo?" "prije svega, �elim ti re�i da sam veoma po�tivao tvog strica. bio je �astan �ovjek i nikad nije prekr�io svoju rije�." "zahvaljujem", rekoh. "�ao mi je �to se dogodio onaj glupi ispad u crkvi. salvatore anselmo star je �ovjek i nema sve cigle u glavi. trideset godina najavljivao je da �e ubiti tvog strica, ali se nikad nije mogao odva�iti. sad je bilo prekasno - nije mogao ubiti mrtva �ovjeka." "1 harold robbins "zbog �ega ta vendetta?" upitah. "dogodilo se tako davno da to jama�no nitko ne zna i ne pamti." "sto �e mu se sad dogoditi?" upitah. "ni�ta", odvrati predsjednik nehajno. "vjerojatno �e ga strpati u psihijatrijski odjel bellevuea. uznemirivanje javnosti ili ne�to sli�no, ali nitko se ne�e potruditi da ga optu�i. vratit �e ga ku�i, njegovoj obitelji." "bijedna hulja", rekoh. john se nagnu

naprijed i otvori mali bar iza prednjih sjedala. "imam dobar scotch. ho�e� li mi se pridru�iti s �a�icom?" prihvatih. "s ledom i vodom." on spretno otvori bocu glenliveta i nalije ga u dvije v v case. stavi nekoliko kocaka leda i zatim doda vodu iz bo�ica eviana, poslaganih u dnu malog bara. digosmo �a�e. "uzdravlje", re�e. kimnuh i sasuh pi�e u grlo. bilo je dobro. nisam zapravo imao pojma koliko mi je bilo potrebno. "hvala ti", rekoh. on se nasmije�i. "a sad na posao. odvjetnici �e te sutra obavijestiti da si izvr�itelj oporuke tvoga strica. sve svoje bogatstvo, osim ne�to naslije�a koje je zavje�tao tvojoj tetki i njezinoj obitelji, ulo�io je u zakladu iz koje �e se darivati dobrotvorne ustanove. bit �e to za tebe velika odgovornost, jer je posrijedi oko dvjesto dolara." pirane ostadoh bez rije�i. znao sam da stric rocco ima mnogo novaca, ali nisam imao pojma da ga je bilo toliko. "tvoj stric nije mislio da bi ti trebao ne�to zavje�tati, u prvom redu zato �to si ve� i sam bogat, a zatim i zato �to �e� kao izvr�itelj oporuke dobivati izme�u pet i deset posto svote �to �e se dodjeljivati u dobrotvorne svrhe, a �to je odlu�io sud nadle�an za izvr�enje oporuke." "nije mi potreban taj novac", rekoh. "tvoj stric mi je najavio da �e takva biti tvoja odluka, ali protiv toga ne mo�e� ni�ta jer je posrijedi zakon", objasni mi john. razmislili trenutak. "onda dobro", rekoh. "ali kakve veze to ima s tobom?" "s naslije�em - nikakve", odvrati. "ali ima tu jo� ne�to. prije petnaest godina, kad se tvoj stric povukao iz poslova i odselio u atlantic city, uglavio je s obiteljima de longo i anastasia da �e mu prepustiti atlantic city kao njegov teritorij. bilo je to mnogo prije nego �to se ondje po�eo razvijeti kockarski biznis. od tada su svi ti poslovi bili pod nadzorom tvog strica. sad �e oni za�eljeti da taj biznis ponovno uzmu u svoje ruke." pogledah ga. "je li posrijedi mnogo novca?" on potvrdno kimnu glavom. "koliko?" upitah ga. "petnaest do dvadeset milijuna godi�nje", re�e. ostadoh nijem. ha&old robbins john se zagleda u mene. "ne privla�i te da to preuzme�, zar ne?" "ne", odgovorih. "time se ne bavim. ali mislim da bi morali ne�to prilo�iti zakladi strica rocca - barem iz po�tovanja prema njegovoj uspomeni. naposljetku, kako ja to shva�am, stric rocco u�ao je u taj posao dok je atlantic city bio tek gomila stra�ara, pa je silno pridonio njegovu razvitku." john se nasmije�i. "nisi glup. kad bi po�elio da se bavi� tim biznisom, bio bi mrtav za godinu dana." "vjerojatno", odgovorih. "ali je imam vlastite poslove i ne ti�u me se oni strica rocca. ipak, ostajem pri tome da bi oni morali ne�to pokloniti njegovoj zakladi." "koliko?" upita john. "dvadeset milijuna dolara, to bi bilo po�teno", rekoh. "deset milijuna", po�e se poga�ati john. "petnaest, i dogovor je prihva�en", dometnuh. "vrijedi". pru�i mi ruku i mi se rukovasmo. "novac mora biti ulo�en u zakladu prije kona�ne odluke suda o nasljedstvu", ustvrdih. "shva�am te", re�e on. "novac �e biti dozna�en sutra." on jo� jednom napuni �a�e. "veoma si nalik svom stricu", re�e. "kako to da se nisi upustio u obiteljski bi __ *�*} ,j piran5 "mom se ocu to nije dopadalo", objasnih. "a i ja sam tako zaklju�io jo� dok sam bio mlad, shvativ�i da to nije za mene." "mogao si biti na mom sada�njem mjestu", re�e on. zatresoh glavom. "u tom slu�aju, jedan od nas dvojice bio bi mrtav." u�utio sam a zatim kimnuo glavom. "bio sam tada jako mlad", rekoh, prisjetiv�i se kako sam prije mnogo godina krenuo uz amazonu s ro�akom angelom. tu z ea ca o o < l2 gu harold robbins pi rane 1 iz mene je curio znoj, premda se pretpostavljalo da bi kasno popodne moglo donijeti svje�inu. obrisao sam se mokrim ru�nikom �to sam ga prethodno bio uronio u toplu vodu rijeke amazone. nije pomoglo. ni�ta nije pomagalo. nije bila kriva vru�ina, nego vlaga. zapravo, vlaga je bila tolika da je sve bilo mokro. i vrelo. ispru�io sam se na krmenoj klupi. zajebao sam se. nisam trebao poslu�ati svoga ro�aka angela. bilo je to prije dva mjeseca, to�nije u lipnju. sjedili smo za stolom uz bazen hotela four seasons u new yorku. samo angelo i ja. tek �to sam bio diplomirao u whartonu. "ne bi trebao odmah po�eti raditi", rekao mi je angelo. "potreban ti je pravi odmor, a ne nekakva pustolovina." "sranje", usprotivili se. "imam ponude dvojice najboljih brokera iz wall streeta. oni me �ele odmah." "sto ti nude?" upita on, iskapiv�i do kraja votku s ledom i naru�iv�i jo� jednu. "�etrdeset tisu�a dolara godi�nje, za po�etak." harold rosb1ns "koje�ta", prigovori angelo. "toliko mo�e� zaraditi bilo kad." on me promotri. "treba li ti

novac?" "ne", odvratili. znao je dobro kao i ja da mi je otac ostavio vi�e od milijun dolara. "onda �emu �urba?" angelo je ugledao neku djevojku na drugoj strani bazena. "dobra je", re�e on procijeniv�i je. pogledao sam je i ja. nisam znao �to mu se na njoj dopalo. bila je sasvim obi�na. duga sme�a kosa, velike nao�ale koje su �inile o�i jo� ve�ima, nije nosila grudnjak pa su se vidjele mekane sise. od�utio sam. on se okrenu prema meni. "sljede�eg mjeseca odlazim u ju�nu ameriku", re�e. "bilo bi mi drago da krene� sa mnom." "�emu to, dovraga?" upitah. "smaragdi", re�e. "na tr�i�tu su danas vredniji od dijamanata. mogao bih njima natrpati cijeli kufer." "ilegalno?" upitah. "naravno, dovraga", odgovori. "ali sve sam ve� pri- f premio. prijevoz. carina. pro�i �emo." "ne igram se time", odvratih. "mogli bismo zaraditi dva milijuna", produ�i on. "bez ikakvih usputnih nezgoda. pokriva me obitelj od po�etka do kraja." "moj otac odustao je od takvih stvari prije mnogo godina. ne znam za�to bih se sad morao upustiti u to." "ne upu�ta� se ni u �to", usprotivi se on. "samo mi �ini� dru�tvo. i ti si iz obitelji. bilo tko drugi imao bi bolje ideje." on ponovno promotri djevojku. "misli� li piran l da bi bilo u redu kad bih joj poslao butelju dom perignona?" "zaboravi je", rekoh. "poznam takve. to je hladna guzica." "upravo to volim. ugrijem je a onda je preokrenem. on se nasmija i ponovno usmjeri pogled na mene. gledao je ozbiljno. "onda, dolazi�?" oklijevao sam. "pusti me da razmislim." no ve� u trenutku kad sam to izgovarao znao sam da �u krenuti s njim. posljednje godine provedene me�u knjigama nisu bile neki osobit �ivot, kako sam ga ja zami�ljao. bilo je jebeno dosadno. u whartonu nije bilo ni uzbu�enja ni akcije. nipo�to nalik vijetnamu. kad sam se prijavio za vojsku otac je bio kao pokisao. bilo mi je devetnaest i imao sam iza sebe dvije godine koled�a. objasnio sam mu da bi me nova�enje ionako zahvatilo. na ovaj na�in barem bih mogao birati rod vojske. tako sam naime razmi�ljao, ali to nije bio vojni stil. njima nisu trebali ljudi za odnose s javno��u. takvih su seronja ve� imali dovoljno. njima su trebali razbija�i. proveo sam �etiri mjeseca u temeljnoj izobrazbi. skakao sam iz aviona i helikoptera, zatim kopao za�titne jame sve dok nisam pomislio da �e se ocean sru�iti u ju�nu karolinu. a onda - pravac sajgon. tri kurve i pet milijuna jedinica penicilina. sedamdeset funti naoru�anja: jedna automatska pu�ka, jedan automatski colt, pi�tolj kalibra .45, rastavljena bazuka i �est ru�nih bombi. harold robb1ns isko�io sam usred no�i, �etiri sata leta daleko od sajgona. no� je bila tiha. mirna. nije se �ulo ni�ta, osim kad bismo guzicama tresnuli o pod. digao sam se i potra�io pogledom poru�nika, ali ga nije bilo nigdje. momak ispred mene re�e mi: "uspjeli smo, ovdje nema �ive du�e." onda je zakora�io u minsko polje. komadi njegova tijela i krhotine mine zasuli su me po licu. to je bio kraj moje vojne karijere. �etiri mjeseca kasnije, nakon �to sam izi�ao iz bolnice u kojoj su me tako pokrpali da su mi ostala samo dva mala o�iljka na bradi, u�ao sam u o�ev ured. sjedio je iza svoga golemog stola. bio je omalen, pa je volio taj svoj stol. pogleda me. "ti si junak", re�e mi bezizra�ajno. "nisam junak", prigovorili. "bio sam obi�ni seronja." "barem to priznaje�. to je korak u pravom smjeru." on se di�e od stola. "sto sad kani� �initi?" "nemam pojma", odvratih. "kad je bio na tebi red, oti�ao si u vojsku." promotri me pa�ljivo. "sad je red na meni." od�utjeh. "kad mene vi�e ne bude, postat �e� bogata�", re�e. "mo�da milijun ili �ak vi�e. �elim da diplomira� u whartonu." "nemam za to uvjeta", odvratih. "ve� sam to sredio", odgovori. "po�inje� u rujnu. to je pravo mjesto gdje �e� nau�iti kako rukovati novcem." pirans "nema �urbe, tata", rekoh mu. "ti �e� �ivjeti jo� dugo." "nikad se ne zna", odvrati. "i ja sam mislio da �e tvoja majka �ivjeti vje�no." majka je umrla prije �est godina, ali je otac za njom jo� patio. "nisi bio kriv za maj�in rak", rekoh. "nemoj biti toliko talijan." "nisam talijan, ja sam sicilijanac", usprotivi se on. "meni je to ista stvar." "nemoj to nikad re�i mojoj bra�i", uzvrati. pogledah ga. "sto se doga�a s kumom?" "on je dobro", objasni otac. "pajkani ga nisu mogli uhvatiti." "on je ne�to drugo", rekoh. otac je bio drugog mi�ljenja. jo� u mladim danima otac je raskinuo s obitelji, takav mu �ivot nije odgovarao. u�ao je u biznis s iznajmljivanjem automobila i uskoro je imao tridesetak lokacija po zra�nim lukama �irom zemlje. nije to dakako bio hertz ili avis, ali posao je i�ao

dobro. godi�nje dvadeset milijuna bruto. �uo se s bra�om tek nakon mnogo godina, kad mi je umrla majka. tad je moj stric naru�io punu sobu cvije�a. otac je sve to bacio van. majka mi je bila �idovka, a zidovi ne stavljaju cvije�e uz umrloga. "zna� li �ime se bavi angelo?" upitah. angelo mi je bio najbli�i ro�ak, stariji od mene tek koju godinu. "koliko �ujem, radi za svog oca." harold robbins "to je ispravno", zaklju�ih. "dobri talijanski dje�aci odlaze u biznis svojih o�eva." pogledah ga. "o�ekuje� li da i ja odem u tvoj biznis?" otac zatrese glavom. "ne, ja ga rasprodajem." "za�to?" upitah iznena�eno. "proteklo je previ�e godina", odvrati. "uvijek sam se nadao da �u mo�i malo putovati. jo� nisam vidio svijet i kanim po�eti odande gdje sam ro�en, na siciliji." "ima� li neku djevojku koja �e po�i s tobom?" upitah. otac se zajapuri. "nije mi potrebno dru�tvo za putovanje." "dobro bi ti do�la." "prestar sam", odvrati. "ne znam �to bih radio s djevojkom." "kad bi na�ao onu pravu, ve� bi ti pokazala." "zar se tako razgovara s ocem?" bio je uvrije�en. tako se i zbilo. ja sam oti�ao u wharton, a otac je rasprodao biznis i krenuo na siciliju. ali ne�to se dogodilo. njegov automobil skrenuo je s ceste na putu od brda trapani do mar�ale. stric me nazvao prije nego �to sam krenuo na siciliju da preuzmem o�evo tijelo. "poslat �u s tobom dva tjelesna �uvara." "za�to?" upitah. "nitko mi ne�e nauditi." "to ne mo�e� znati", odgovori on ozbiljno. "volio sam tvog oca. mo�da se ponekad nismo slagali, ali to piran5 nije va�no. krv nije voda. osim toga, �uo sam da je netko petljao ne�to s ko�nicama na njegovu automobilu." u�utih trenutak. "za�to? svatko zna da je bio ispravan." "na siciliji to ne zna�i ni�ta. o tome oni nemaju pojma, jedino znaju da je pripadao jednoj obitelji, i to mojoj. ne �elim da te ��epaju. imat �e� dva tjelesna �uvara." "ni govora", usprotivili se. "mogu se brinuti za sebe. u vojsci sam barem to nau�io." "nau�io si kako da ti raznesu dupe." "to je ne�to drugo." "dobro", re�e on napokon. "ho�e� li onda dopustiti da angelo krene s tobom?" "ako sam ja vru�", dometnuh, "on je jo� vru�i. on je tvoj sin." "on se razumije u igru, a uz to govori i sicilijanski. on bi u svakom slu�aju htio po�i s tobom. i on je volio tvog oca." "u redu", zaklju�ili. a onda ga ipak ne�to priupitah. "nadam se da angelo ne kani ondje obaviti neki posao." stric je slagao. "ne, naravno." razmislili trenutak. ne, nije to bilo ni�ta posebno. "u redu", rekoh. "krenut �emo zajedno." stric se pokazao lukavijim od mene. ja nisam trebao tjelesne �uvare, ali angelo je redovito imao uza se �etvoricu s pucaljkama ispod kaputa. budu�i da je on bio sa mnom, bili su i njegovi tjelesni �uvari. ipak, na harold fto3bjirs_ g ti siciliji nije bilo nikakve gu�ve. skromna misa zadu�nica u marsalskoj crkvi bila je tiha - prisustvovalo je tek nekoliko ljudi koje nisam poznavao, iako su jama�no bili moji ro�aci. primio sam izraze njihove su�uti i svi su me zagrlili, prije nego �to su kola s lijesom krenula put palerma, odakle �e zrakoplovom biti prevezen u new york. o�eva �elja bila je da bude pokopan pred moje majke, i toj je �elji udovoljeno. tjedan dana kasnije na�ao sam se na groblju u trenutku kad je lijes bio polagan. u op�oj ti�ini bacio sam grumen zemlje na kov�eg i okrenuo se. stric i angelo slijedili su me. "tvoj otac bio je dobar �ovjek", re�e stric tmurno. "da", rekoh. "sto �e� sada?" upita me. "dovr�it �u �kolovanje. u lipnju �u ste�i diplomu iz poslovne administracije." "a �to �e� onda?" "na�i �u posao", odgovorili. stric je u�utio. angelo me pogleda. "ti si budala", re�e. "ima mnogo poslova u koje bi se mogao uklopiti." "zakonitih poslova", dodade stric. "otac je �elio da krenem svojim putem", rekoh. "ali zahvaljujem na ponudi, u svakom slu�aju." "nalik si svome ocu", zareza stric. nasmijah se. "to�no tako. kao �to je angelo isti ti. iver ne pada daleko od klade." stric me zagrli. "ti si pripadnik obitelji, volim te." piran e "i ja volim tebe", rekoh i otpratih ga do njegova automobila. zatim se okrenuh angelu. "kamo �e� sada?" "imam sastanak u gradu", odgovori on. on upre prstom u limuzinu. "po�i �u s tobom, ako nema� ni�ta protiv." "u redu." sjedili smo bez rije�i dok su kola jurila natrag prema manhattanu. nisam progovorio prije nego �to smo u�li u midtown tunel. "htio bih ti zahvaliti �to si po�ao sa mnom na siciliju. nisam to tada shva�ao, ali tvoja mi je potpora bila nu�na. hvala ti." "ni�ta", dometnu. "ti si �lan obitelji." kimnuh bez rije�i. "mom ocu to ne�to zna�i", re�e on. "bilo bi mu drago da bude� s nama." "cijenim to", rekoh. "zahvaljujem, ali ne uklapa se u moje namjere." "dobro", nasmije�i se

angelo. "uvijek sam se pitao za�to je tvoj otac promijenio prezime di stefano u stevens?" "zato �to se stevens dovoljno razlikuje od pravog prezimena", objasnih. "stevens - nije li to irsko prezime? ne shva�am." "otac mi je to objasnio", rekoh mu. "kad talijani mijenjaju prezimena, redovito ih mijenjaju u irska." "ali tvoje ime nije irsko." "bila je to namjera mog oca. �elio je da budem �to vise pravi amerikanac." nasmijan se. kola su izi�la iz tunela. on pogleda kroz prozor. "iskrcaj me na uglu park avenije i 50. ulice." harold ro3bins "dobro." "bi li ve�erao sa mnom? imam nekoliko zgodnih ma�aka." "pakiram se ve�eras. sutra odlazim u �kolu. ipak, hvala." "doista �e� diplomirati u lipnju?" upita. "tako je." "bit �u u kontaktu s tobom", re�e on. i bio je, doista. prije nego sam shvatio �to se doga�a, na�ao sam se sav u znoju na palubi nekog prastarog brodi�a na amazoni, dok se angelo u kabini �evio s nekom ludo zgodnom peruankom koju je unajmio kao prevoditeljicu u limi. zabuljio sam se u sun�ane zrake koje su se probijale kroz kro�nje du� obale. bio sam sav mokar od znoja. uzeh cigaretu. ako se mogao �eviti po takvoj vru�ini, bio je od mene mnogo sposobniji. f i rane 2 s klupe na krmi promatrao sam majmune koji su se stru�no verali po granama du� obale. jedan majmun prebacivao se ljupko s jedne vitice na drugu. odjednom stade i sjede na stra�njicu. zurio je u mene. znao je da sam amater. zatim, brzo nestade kad je angelo izi�ao iz kabine. imao je na sebi samo dizajnerske kratke hla�e. kosa koja mu je padala na ple�a, ramena i sve ostalo bilo je prekriveno znojem. ispi gutljaj piva iz limenke, a zatim je s ga�enjem baci preko ograde. "sme�e", re�e. "sto �e�, nema leda", rekoh mu. "muda", izvali on, baciv�i se na klupu pored mene. zurio je u mene. "kurva me svega izjebala", re�e on kao da nije sebi vjerovao. nasmije�ih se i uzeh drugu limenku s pivom. "za�to se smije�?" upita on ljutito. "nisam se uop�e smijao", rekoh. "sve je to nevjerojatno", re�e on. "ona je navikla na �egu, a ti nisi", rekoh. "ima� li cigaretu?" harold rob3ins "dao sam mu paketi� i promatrao ga dok je pripaljivao. "kad �emo se odavde izvu�i?" upitah. "ujutro", odgovori. "do deset sati bit �emo nakrcani, a onda kre�emo." "mislio sam da dolazimo po smaragde", prigovorili. "a sada sjedimo na dvije tone kokina li��a." "kolumbijcima ne treba na� novac, oni �ele koku. dat �emo im koku, a oni nama smaragde." zagledah se duboko u njega. "ti si govno", rekoh mu. "sada, kad smo ve� ovdje, za�to mi ne ka�e� pravu pri�u?" "ne bi ti se dopala", re�e on uzvrativ�i mi dubokim pogledom. "poku�aj", rekoh. "dva milijuna i dvadeset milijuna nije isto". "kako to zami�lja�?" upitah. nije odgovorio. "nigdje nema smaragda", prigovorih mu. on zatrese glavom. "ti si iz obitelji", re�e. "jedini kome mogu vjerovati." "je li tvoj otac znao za to?" "nije �elio da krene� i ti. to je bila moja zamisao." baci cigaretu preko ograde i ona se uz pisak ugasi u vodi. "osim toga, bio si mi du�an za siciliju." "ondje se nije ni�ta dogodilo", rekoh. "zato �to sam ja bio ondje. pokrivala su nas ona �etvorica. da si bio sam, propao bi." pjrane ^^ �utio sam. nisam znao bih li mu povjerovao ili ne. mo�da nikad ne�u doznati, ali u svakom slu�aju stvar je bila zavr�ena. "sto �emo sada?" "idemo niz rijeku do iquitosa. odande �e nas dc 3 prebaciti do paname, a zatim cessna twin do miamija gdje �emo predahnuti. odande imamo rezervirane karte kod easterna za new york." zatresoh glavom. "ba� sam bio glup." "nikome to ne�u re�i." on se naceri. "sve to ostaje u obitelji." "poznaje� li ljude s kojima �emo se na�i?" upitah. "ne osobno." "kako �e� ih prona�i?" "oni �e prona�i nas. sve je dogovoreno. svi carinici odavde do miamija potpla�eni su." "htio bih izi�i iz toga", rekoh zatresav�i glavom. "to nije moja igra." "sad nas ne mo�e� napustiti", re�e on. "svi �arteri glase na tvoje ime. morao sam to u�initi, jer se moje ime nalazi na previ�e popisa s potragama." "i dalje mi se to ne dopada. previ�e toga moglo bi krenuti naopako. mogli bismo biti oteti, netko bi nas mogao otkucati. to mi ide na �ivce." angelo me pogleda i potom ode natrag u kabinu. malo kasnije ponovno se pojavio s automatskim coltom koji mi je stavio u ruku. "ovo je osiguranje", re�e. "zna� li njime rukovati?" "imao sam takav u vijetnamu." "ako ti se itko u�ini i najmanje sumnjiv, sredi ga." harold robbins vratih mu oru�je. "ne", rekoh. "dobro". stavi oru�je na klupu pored mene. "idem malo zaplivati", re�e i sko�i u vodu sa stra�nje strane broda. dok je on jo� ronio, alma izi�e iz kabine. angelova pamu�na ko�ulja pokrivala joj je slabine.

pogleda pucaljku, a onda mene. "za�to je to donio?" u njezinu glasu osje�ao se pomalo �panjolski izgovor. "htio je da ga preuzmem", odgovorili. bila je zgodna djevojka, ali lice joj je odavalo zabrinutost. "o�ekuje li neke nevolje?" "ne", odgovorili. promatrao sam ga dok je plivao. "kako je?" upitah. "sjajno", odvrati on. "do�i i ti." "ne, hvala", rekoh. on pozva almu. "do�i, curo. voda je izvrsna." malo je oklijevala, pogledala me, a zatim odbacila njegovu ko�ulju koja ju je dotad pokrivala. "dopadam li ti se?" upita ona zavodni�ki. nasmijali se. "opasna si." "a ja mislim da si ti mlakonja." "ti nisi moja cura", rekoh. "i ne izgleda� kao da bih ti mogla biti", uzvrati ona. "dr�im se pravila." uzeh jo� jednu cigaretu. ona sko�i u vodu. nestala je ispod povr�ine i pojavila se pred angelom dvadesetak jardi daleko od broda. zgrabi ga i gurnu pod vodu. "�efe!" bio je to duboki glas peruanskog kapetana broda koji se na�ao iza mene. piran s pogledah ga. "recite svojim prijateljima neka se odmah vrate na brod", re�e svojim slabim engleskim. "tamo nije sigurno". ne�to u njegovu glasu odavalo je da misli ozbiljno. "angelo!" doviknuh. "capitano �eli da se vratite u brod." "za�to, dovraga?" "ka�e da je opasno." "gluposti." on se nasmija. "voda je tako tiha - " on se okrenu djevojci. "kurvo! prestani me hvatati za muda!" "nisam to ja", odvrati ona. zaista, nalazila se pet jarda daleko od njega. "kriste!" angelo vrisnu a onda zavapi od bola. "sto je to?" po�eo je lamatati poku�avaju�i doplivati natrag do broda. "pirane!" viknu mornar, udaraju�i brodskom kukom po povr�ini. alma zapliva prema nama. "hvataju me!" vrisnu. ona zgrabi kraj kuke i mornar je povu�e gore, na palubu. na nogama su joj se vidjeli si�u�ni ugrizi iz kojih je ve� kapala krv. mornar je ostavi na palubi i poku�a kukom dohvatiti angela. pogledah ga. angelo je i dalje mlatarao vri�te�i, ali kretao se sve polaganije. istrgoh kuku od mornara i ispru�ih je �to sam mogao vi�e naprijed, pridr�avaju�i se za mornarevu ruku. "uhvati kuku, angelo!" vikao sam. harold robbims je�e�i od bola, on napokon prihvati kuku. mornar ga je primakao brodu, a zatim ga prihvatio ispod pazuha i jedva izvukao na palubu. u vijetnamu sam vidio groznih stvari, ali nikad tako ne�to. desna noga bila mu je oglodana gotovo do kosti, a meso lijeve noge visjelo je u komadima. on se promotri. nije mogao izustiti ni rije�i, samo je je�ao i vri�tao. slabine su mu bile tek masa izgrizenog mesa, penisa i testisa vi�e nije imao. okrenu se prema meni i poku�a ne�to re�i, ali rije�i nikako da izi�u iz usta. "umrijet �e", re�e kapetan bezosje�ajno. "ve� sam to vidio. izdr�at �e jo� sat ili dva, a onda �e umrijeti." "mo�emo li ne�to u�initi?" kapetan zatrese glavom. "mo�emo ga ubiti", izvali be��utno. "ili ga prepustiti njegovoj agoniji." okrenuh se angelu. govorio je svojim o�ima. shvatio je �to je kapetan rekao. iscijedi tek jednu rije�. "obitelj." znao sam �to je mislio. okrenuh se i uzeh automat s klupe. dr�e�i oru�je iza sebe, oslobodih osigura�. zatim ga poljubih u �elo. "obitelj", ponovih i sklopih mu o�i. zatim povukoh okida�. polagano se digoh na noge i pogledah ga dolje. angelo je bio mrtav, a s njim i dio mene. ali u meni se ponovno rodilo ne�to drugo. obitelj. "�to �emo s njim?" upita kapetan. tek tada shvatih da uz nas stoje i dvojica mornara. "ne mo�emo ni�ta u�initi", rekoh i pokazan ogradu broda. puans "ura", re�e kapetan i pokaza rolex na angelovoj ruci. "daj ga meni", rekoh. znao sam da bi ga stric rado imao za uspomenu. okrenuh se djevojci koja je le�ala na palubi, o�iju punih strave. �uo sam kako je angelovo tijelo pljusnulo u vodi. zastadoh trenutak, a onda je upitah. "kako se osje�a�?" bila je prestravljena. "ne�e� me valjda ubiti?" u ruci sam jo� dr�ao oru�je. zaklopih osigura� i stavih oru�je za remen. "ne�u", rekoh i okrenuh se kapetanu. "sto mo�emo u�initi za nju?" kapetan kleknu uz nju. "nije previ�e izgrizena. pirane su bile zauzete va�im ro�akom. stavit �emo joj na rane kokino li��e. to �e joj smiriti bolove. ozdravit �e." "odnesi je dolje u kabinu i pobrini se za nju. onda do�i natrag." "si, senor", re�e kapetan. promatrao sam ga dok ju je podizao i unosio dolje u kabinu. jedan od mornara pojavio se sa sve�njem kokina li��a. ponovno sjedoh na krmenu klupu. kapetan se ubrzo pojavi na palubi. "mornar se brine o njoj. sto mogu u�initi za vas?" pogledah ga. "ima� li bocu viskija?" "imam ruma", re�e. "donesi", rekoh. "treba mi ne�to �estoko." harold robbims 3 ispod palube bila je samo jedna ove�a kabina. njezinom sredinom bila je preba�ena zavjesa kako bi se moj le�aj

odijelio od onoga ve�eg koji su dijelili angelo i alma. iako sam polokao pola boce ruma bio sam trijezan, nije mi se ni najmanje vrtjelo u glavi. zavjesa je sada bila razgrnuta i ja promotrili almu na krevetu. kao da je spavala, o�i su joj bile zatvorene. preko njezinih usana prelazio je slaba�an dah. do�ao sam do kreveta i dotaknuo dlanom njezino �elo. nije imala groznicu. onda joj se o�i otvori�e. "kako se osje�a�?" upitao sam je. "omamljeno", re�e. "kao da nemam noge." "to djeluje li��e koke", rekoh. "kapetan mi je to objasnio. koka je zapravo prirodni kokain koji gasi svaki bol. ka�e da su te samo malo izgrizle, bit �e� zdrava za dan ili dva." "kao da sam slomljena." "dao ti je i �aj od kokina li��a", objasnih. "tako �e� se smiriti." piran* ona kimnu a onda joj suze do�o�e na o�i. "te�ko mi je zbog tvoga ro�aka." �utio sam. "bio mi je drag", re�e. "bio je �a�av, ali zgodan." "tako je." "sto �e� sad raditi?" upita me. "mislim da �u nastaviti. ni�ta drugo ionako ne bih mogao." zagleda mi se u o�i. "nisi plakao." "od suza nema koristi. njega vi�e nema. s tim je gotovo." okrenuo sam se i po�ao do svog le�aja. "za�to ne bi poku�ala zaspati? bilo bi ti ujutro bolje." "bojim se da bih imala stra�ne snove", odgovori. "ne pla�i se", rekoh. "bit �u blizu tebe." ona slaba�no kimnu i zatvori o�i. zaspala je, osjetio sam to po dahu. izvukao sam torbu za spise koju je angelo stavio pod moj krevet. bila je zaklju�ana. u hla�ama koje je bio bacio preko stolice na�ao sam klju�. torba je bila krcata bankovnim omotima nov�anica od 100 dolara. brzo sam ih preletio. bit �e stotinu tisu�a dolara. za poklopac torbe bila je zataknuta strojem ispisana ceduljica: od pucallpe do icjuitosa - brodom 10 m od iquitosa do medellina - dc 3 20 m od medellina do paname - dc 3 20 m od paname do miamija - cessna 35 m buljio sam u novac. angelo je sve uredio, nije bio tako lud kako se pretvarao. uzeh omot od deset tisu�a harold robbims dolara i zatvorih torbu. stavio sam je pod svoj krevet i zatim otvorio angelovu naprtnja�u koja je visjela na pregradi. ispod odje�e na�ao sam jo� jedan automat i deset okvira s mecima. gurnuo sam pucaljku i okvire pod svoj krevet, pored torbe s novcem, a onda zatvorio naprtnja�u i ponovno je objesio na pregradu. ispru�io sam se na krevetu podbo�iv�i glavu rukama. zurio sam neko vrijeme u strop - a onda mi je sinulo. angela vi�e nema. htio ili ne htio, morat �u nastaviti s njegovim naumom. i jo� gore, kad se sve to zavr�i, morat �u obavijestiti strica da mu je sin mrtav. sve �to �u mu mo�i dati za uspomenu bit �e angelov rolex. ne�e biti lako, angelo je bio zjenica u o�evu oku. zadrijemao sam. otvorio sam o�i kad sam za�uo lagane korake na palubi iznad moje glave i do�aptavanje dvojice ljudi. ne�ujno se iskradoh iz kreveta i po�oh na palubu s oru�jem u ruci. kapetan se do�aptavao s nekim na krmi. promatrao sam ih ne�ujno. nepoznati je ne�to razja�njavao rukama, a zatim se pojavi�e jo� dvojica. sagnu�e se, dohvati�e dvije bale i krenu�e da ih istovare s broda. oslobodio sam osigura� automata i pojavio se pred njima na vratima kabine. "�to se to doga�a?" upitah. neznanci prestado�e razgovarati i zabulji�e se u mene. obratio sam se kapetanu. "�to je to, dovraga?" "senor ka�e da dogovor vi�e ne vrijedi. nije dobio novac koji mu je trebao isplatiti va� ro�ak." kapetan je bio vrlo napet. piran l "reci mu kako znam da je novac ve� ispla�en. da nije, koka ne bi bila na brodu", objasnili. kapetan je ne�to brzo govorio. neznanac je odgovorio na �panjolskom, a zatim mi se obrati kapetan. "ispla�en je samo dio novca. nakon zavr�ene isporuke koke trebalo je platiti jo� tisu�u dolara." "reci mu da �e dobiti novac kako mu je obe�ano kad isporu�i ostatak." neznanac me razumio. ne�to je brzo rekao kapetanu a on mi je preveo. "ka�e kako je on obi�ni seljak koji se mu�i rade�i pa ne �eli da mu plodovi njegova rada sada budu ukradeni." prostrijelili kapetana pogledom. "koliko ti on pla�a za to sranje?" "nada, senor. ni�ta." kapetan je bio �iv�an. "tako mi moje obiteljske �asti, govorim vam istinu." pogledah ga strogo, a zatim i neznanca. "ka�i tom kurvinu sinu da se gubi s broda ili �u ga ubiti. mo�e do�i sutra s ostatkom koke, i onda �e mu biti ispla�en sav dug." kapetan se po�eo do�aptavati. neznanac me pogleda, a onda kimnu. ne�to je rekao kapetanu i jo� jednom kimnuo. "vratit �e se sutra ujutro", objasni kapetan. domahnuh mu pucaljkom. "gubi se." neznanac je s dvojicom svojih pomo�nika si�ao s broda. promatrao sam ih kako nestaju me�u stablima lagune. okrenuh se kapetanu. "kako je doznao za smrt mog ro�aka?" harold ro3bins "promatraju. oni nas neprekidno

promatraju", re�e on. "za�to si mu dozvolio da do�e po koku?" "on je indijanac. mestik. vrlo opasan. da ga nisam pustio na brod, ubio bi me", re�e. "shva�am", rekoh i zamislih se. "to zna�i da �e do�i sutra i poubijati nas." kapetan je �utio. "ne�e, ako sutra ne budemo ovdje", objasnili mu. kapetan me pogleda. "skriveni su me�u drve�em i promatraju nas. �ut �e stroj ako poku�amo pobje�i." "stroj �emo pokrenuti kasnije. zasad �emo se poslu�iti brodskim kukama. rijeka ovdje nije duboka, pa mo�emo odgurati brod do matice koja �e nas nositi nizvodno sve dok ne budemo mogli bez opasnosti upaliti stroj." kapetan me promotrio s novoste�enim po�tovanjem. "vi znate kako se to radi?" ; "nau�io sam u vijetnamu. mnogo toga." lagao sam mu, samo sam �uo pri�e. sve dosad nisam vjerovao da je to mogu�e. "si senor", re�e. "kada po�injemo?" "neka pro�e jedan sat, dok ne zaspu", rekoh. "onda kre�emo." "a ako krenu za nama?" "ima� li oru�je?" upitah ga. "dva pi�tolja i dvije pu�ke", odgovori. pi rane "u tom slu�aju mo�i �emo ih poubijati", zaklju�ih. "donesi oru�je na palubu i reci svojim ljudima da se pripreme." on kimnu i spusti se kroz grotlo u svoje prostorije. ja sam oti�ao u kabinu, uzeo drugu pucaljku i zataknuo je za pojas, pored one koju sam ve� nosio. napunio sam d�epove okvirima sa streljivom. u kabini se za�uo almin glas. "sto se doga�a?" "spremamo se za polazak", rekoh. ona se podi�e na le�aju. "ali bilo je predvi�eno da ujutro dobijemo jo� deset bala koke." "ne�emo �ekati", objasnih. "seljak je ve� do�ao na brod i tra�io svoje bale natrag. kako re�e, angelo mu nije platio." "to nije istina", prigovori ona. "vidjela sam ga kako je pred kapetanom isplatio novac." "kapetan je to vidio?" ona kimnu. "on je sve dogovorio. razgovarao je sa seljakom njegovim indijanskim jezikom." dobro sam naslutio. kapetan je ve� sklopio svoj posao. "koliko �e nam trebati niz rijeku do iquitosa?" "pet, �est dana", re�e ona. "nalazi se na u��u rijeke uvacali u amazonu." "dobro", rekoh. "ho�e li biti nekih nevolja?" "ne znam", rekoh. ona me promotri. "mo�da mogu pomo�i. znam pu cati", re�e i podi�e se s kreveta. i harold robbims dao sam joj jednu angelovu pucaljku. "dr�i je", rekoh. "ne o�ekujem no�as gu�vu, ali �u te na vrijeme upozoriti bude li je." i dalje me promatrala. "ipak, ne�to te brine?" "ne brinu me mestici, nego kapetan. ne vjerujem mu. bio je spreman istovariti bale a da mi prethodno nije rekao ni rije�i." odjednom se prisjetili. "nismo li vidjeli kapetana na tr�nici u tingo mariji?" "to�no", odgovori. "tingo maria je sredi�te za prodaju koke i marihuane. kapetan se upravo bio dogovorio s mesticima da prebace koku planinskom cestom do pucallpe. to je ona ista cesta kojom smo se i mi spustili." "kapetan nas je tako�er nagovorio da krenemo brodom nizvodno, oko deset kilometara od pristani�ta u pucallpi." stvari su se po�ele razja�njavati. "rekao je kako je to sigurnije, ne�e nas presresti policija." "tako je", kimnu ona. "nisam o tome razmi�ljala, ali mestik je do�ao ravno do nas. kapetan je sve to prethodno dogovorio u tingo mariji." "dobro", rekoh. "ti ostani ovdje dolje. vjerujem da ne�e biti nevolja. ako i u�ini ne�to, bit �e to dalje nizvodno kad mu se u�ini da mislim kako smo sigurni." "morat �e� pripaziti na njega." "ho�u." ispru�ih ruku preko njezina kreveta, do police na kojoj je angelo ostavio svoju torbicu. otvorih je i nadoh u njoj bo�icu koke. u�trcah je malo u nos. osjetih odmah kako mi se glava bistri i o�i �ire. "sad �u ostati budan." pirans "obasut �e te kamenjem." "pazit �u", rekoh i uspeh se na palubu. kapetan me �ekao s dvojicom svojih mornara. on mi domahnu i ja ugledah oru�je na polici ispred kormilar nice. kimnuh. "podignite mosti�", rekoh im. "ali ne �ujno!" kapetan dade znak mornarima. brzo i tiho oni povu ko�e na brod mosti� za iskrcavanje. zatim uze�e kuke i po�e�e nas izvla�iti iz nevelike lagune u sredi�nju rije�nu struju, dok je kapetan dr�ao kota� kormila. osjetio sam kako se brod mi�e sa strujom. bila je jaka i mi krenu smo niz rijeku. kapetan mi se okrene. "da pokrenemo stroj?" upita. "jo� ne", odvratih. "kad pro�e petnaest minuta." "struja je jaka", re�e. "ne znam ho�u li mo�i dr�ati brod u pravcu." "reci ljudima da se pomaknu s kukama na krmu. tako �e nas mo�i dr�ati u pravcu dovoljno dugo." . osvrnuh se prema laguni. na obali se nije ni�ta micalo. "produ�ite", rekoh. kapetan prepusti mornaru kormilo. �etao je neko vrijeme gore-dolje, a onda se kroz grotlo spustio u stro jarnicu. petnaest minuta kasnije za�uh hroptanje stroja i brod se po�e br�e kretati. pogledah mornara za kormi lom, a i on se okrenuo prema meni. pogre�no. kad imate neki kota�

u ruci, bez obzira na to upravljate li brodom ili automobilom, morate stalno gledati naprijed. maknuh se u stranu i okrenuh. kapetan je izi�ao iz grotla, s pu�kom uperenom u mene. kao da sam vidio harold robbins iznena�enje na njegovu licu u trenutku kad sam ga bijesno obasuo mecima iz automata. on polagano ispru�i ruke i skljoka se s krme u vodu. uperih oru�je u mornare i dadoh im znak da preuzmu kormilo. iz kabine je izi�la alma, s oru�jem u ruci. "sto se dogodilo", upita. "izgubili smo kapetana", rekoh. zabuljila se u mene. "upitaj mornara mo�e li upravljati brodom do iquitosa", rekoh joj. "ka�i mu da �e dobiti tisu�u dolara u�ini li to, a ako odbije otplovit �e za kapetanom." ona po�e brzo obja�njavati mornaru. pojavi se i drugi mornar i ne�to joj re�e. ona mi se okrenu. "sada su kapetani njih obojica, ka�e. u�ine li ono �to zahtijeva�, novac pripada obojici." "mogu podijeliti novac izme�u sebe", rekoh. "poklonit �u im i brod." ona ponovno zausti. mornari su se pogledavali, a onda kimnu�e. rekli su joj ne�to i ona odmah prevede. "�ele znati ho�e� li im dati brodske papire?" "dobit �e ih", rekoh. ona im po�e govoriti, a kad je �ula njihov odgovor okrenu se prema meni. "ka�u ti da oni nisu bandidos kao kapetan, oni su po�teni ljudi i obavit �e svoj posao." "utoliko bolje", rekoh i rukovah se s njima. "nagodili smo se." "nagodba vrijedi", reko�e mi. piran 5 4 zurio sam u svoj tanjur. ri�a i grah, posuti nezdravo sme�im sokom od raj�ice i s mnogo ulja. bilo mi je toga dosta. dan i no�. pro�le su �etiri no�i otkako smo napustili pucallpu. ri�a i grah. ri�a i ljepljiva �uta riba. ri�a i konzervirano meso oko kojega bi po�eli vrvjeti crvi�i �im bi konzerva bila otvorena. �eludac mi je bio pun plina i izazivao mu�ninu koja nije prestajala. pogledah almu. "�to bi ti protiv toga u�inila?" "pij vi�e piva", dade mi jednostavnu uputu. "nemamo velikog izbora." otvorih jedno pivo i iskapih ga do dna. "ima li u iquitosu restorana?" "iquitos je veliki grad", objasni mi. opusti se, sutra �emo biti ondje." pokazah svoj tanjur. "baci ta govna preko palube." "morat �e� to pojesti", re�e ona odlu�no. "ne jede� dovoljno. izgleda� kao da si omr�avio deset funti." "dobro sam", usprotivili se. harold ro3bins "trebat �e ti snaga", re�e. "ne znamo s �ime �e� se morati suo�iti sutra. dosad smo imali sre�e, ali, zapravo, kao da smo djeca u pra�umi. ne zna� ni to s �ime �e� se ondje suo�iti. angelo ti nikad ni�ta nije objasnio." uzeh punu �licu ri�e i progutah je. ispili na to gutljaj piva. iako je bilo toplo, ubilo je ogavan okus ljepljive masti u ustima. pogledah je. "je li ti ikad i�ta rekao o iquitosu?" "samo to da �e se ondje sresti s nekim ri�obradim �ovjekom koji �e ga �ekati u pristani�tu kad prispijemo onamo." "je li rekao jo� ne�to?" zatrese glavom. "angelo nije govorio mnogo o svojim poslovima." kimnuh. angelo nije govorio nikome. ni meni. "ima li iquitos zra�nu luku?" "da. iquitos je po veli�ini drugi grad u peruu, ali jedini put iz njega je ili brodom uz amazonu ili zrakoplovom preko planina. previsoke su da bi se moglo preko njih prije�i." "kako to da je grad tako velik?" upitah. "prije mnogo godina bilo je to sredi�te planta�a kau�ukovca, a izgubio je va�nost tek kad su ta stabla zasa�ena i u maleziji. nakon �to je posao propao grad je jedva pre�ivljavao, sve dok nije otkrivena nafta. sada tankeri plove amazonom sve do oceana." "luka je velika?" pirams............................................................................ .................................................................................. ..........._____ "nikad nisam bila ondje", objasni ona. "ali mislim da je prili�no velika, jer u njoj pristaju i prekooceanski brodovi koji dolaze iz brazila." upravo sam odlu�io progutati jo� jednu �licu ri�e, kad stroj prestade raditi i brod se po�ne ljulju�kati na valovima. uzeh pu�ku i izidoh iz kabine s almom iza sebe. ugledah dvojicu mornara na krmi, kako bacaju sidro. pridoh im. "pitaj ih za�to to rade", rekoh almi. ona po�e brzo govoriti �panjolski. mornari nas pogleda�e nervozno, dok su istovremeno govorila obojica. ona ih upita jo� ne�to. odgovori joj stariji. kao da joj je ne�to obja�njavao. alma se okrene prema meni. "misle da je bolje usidriti se do jutra. do iquitossa ostalo je jo� svega trideset kilometara, pa bi bilo bolje da krenemo rano ujutro." "za�to ne sada?" odgovori joj pablo, stariji mornar, a ona mi prenese njegove rije�i. "ribari isplovljavaju na maticu rijeke. njihove su mre�e posvuda, pa bismo se mogli u njih upetljati. mnogi medu njima su mestici i lopovi. pogledaj du� rijeke, pa �e� ih ve� ugledati.

imaju reflektore kojima primamljuju ribu, a ako se po�nemo s njima natezati, mogli bi svi navaliti na nas." "kad bismo mogli krenuti?" upitah. "ribari odlaze u �etiri ujutro. u pet bismo ve� mogli krenuti. mogli bismo doploviti do belena do jedanaest, a pola sata kasnije ve� bismo bili u pristani�tu." "�to je to belen?" upitah. harold robbims ��""�.^_________"................................,�m^motmm. > "to je pristani�te za brodove iz pucallpe - za manje brodove poput na�eg. ima ljudi koji ondje �ive u plove�im ku�icama. veliki brodovi pristaju deset kilometara dalje, na drugom kraju grada." "sto im je kapetan rekao, gdje treba pristati?" upitah. oni zatreso�e glavama. "nije nam o tome govorio", reko�e uglas. promotrili maticu rijeke s plovnim kanalom. ribarski reflektori podsje�ali su na kukce svjetlace koji lete nad rijekom, otprilike tri �etvrt milje daleko od na�e uvale. kao da ih je bilo na stotine. okrenuh se ponovno mornarima. "dobro", rekoh almi. "ka�i im da �elim krenuti �im ribari otplove. i �elim ploviti rijekom �to dalje od belena. pristat �emo tamo gdje pristaju veliki brodovi." alma prevede. pablo zatrese glavom. ne�to je ljutito uzvratio. ona se okrenu meni. "ka�e da bi to bilo opasno. tamo ima carinika i policajaca." "o tome �u se brinuti kada do�emo onamo", rekoh. okrenuh se ponovno i bacih pogled na ribare. "pripazite na njih. ako se netko pribli�i, obavijestite me." ona im prevede moju naredbu, a zatim do�e za mnom do krme, gdje smo sjeli na klupicu. "na �to misli�?" "ne vjerujem im", rekoh. "ali ako se moramo s nekim na�i, ima vi�e smisla da �e nas �ekati u velikom pristani�tu, nego u ovoj lu�ici za rije�ne brodi�e i ribare." "mislim da bi manje pristani�te bilo sigurnije od velikog", uzvrati ona. "prisje�am se �to mi je angelo jednom kazao. najbolje �e� se prikriti ako se kre�e� na otvorenom. nitko se ne�e dosjetiti da si u�inio upravo to." "angelo je bio �a�av", re�e ona. "toliko �a�av nije bio", uzvratih. "doveo me je ovamo. �to je tebi obe�ao ako krene� s njim?" ona obori pogled. "voljela sam ga." nasmijan se. "ni�ta vi�e?" nasmije�i se i ona. "obe�ao je novac. mnogo novca." kimnuh. "koliko?" "tisu�u ameri�kih dolara." "ovog �asa dobila si povi�icu", rekoh joj. "kad se izvu�emo odavde, dobit �e� deset tisu�a." u�uti �asak, a onda se nasmije�i. "sad bismo se mogli po�eviti", re�e. "prvo se moramo izvu�i odavde", rekoh, promatraju�i ribarske brodove �ija su reflektorska svjetla skakutala rijekom. "sto to promatra�?" upita ona. "ne osje�am se dobro", rekoh. upro sam rukom u dubinu uvale. "mo�da smo ovdje skriveni od ribara, ali nalazimo se svega stotinjak jarda daleko od obale. a obala je sva obrasla �umom, pa ne mo�emo vidjeti �to se zbiva ondje." ona promotri obalu. "misli� li da su nas mestici slijedili du� rijeke?" :��> harold robb1ns "ne znam", odgovorili. "misli� li da bi mogli?" "ondje nema ceste, zapravo." "ali oni imaju konje", rekoh. "mogli bi se kretati stazama." ona upre prstom u mornare. "misli� li da bi oni mogli ne�to znati o njima?" "nemam pojma." slegoh ramenima. "nisu se osobito uzbudili zbog sudbine kapetana. siguran sam da su znali �to je naumio i da su bili sudionici njegova nauma." ona se okrenu i promotri obalu. no� se brzo spustila, pa je jedino svjetlo dopiralo od blistavih zvijezda i �u�kastog u�tapa. "ne vidim ondje ba� ni�ta." kimnuh. "donesi pu�ke i pi�tolj koji sam ti dao. dr�at �emo ih ovdje uza se." "zar �e� probdjeti cijelu no�?" upita. "osje�at �u se sigurnije", odvratih. "ostat �u uza te. i ja �u se osje�ati sigurnijom s tobom." pogledah je. "onda navuci d�ins umjesto tih kratkih hla�ica, stavi na sebe �e�ir i veo protiv komaraca, i donesi tako�er bo�icu s uljem citronele. ne �elim da nas izjedu komar�i, ako nas ve� mestici po�tede." ona se nasmija. "vratit �u se za trenutak", re�e silaze�i u kabinu. uistinu nije bila bedasta. vratila se iz kabine s plahtama i jastucima. "ako se umotamo u plahte ubrzo �emo biti mokri kao da smo u kupelji. ali ako ih rasprostremo po palubi, bit �e nam su�e nego kad bismo ostali na klupi." "dobra zamisao", rekoh. "usput, bit �emo neprimjetniji kao meta." gledao sam je dok je prostirala plahte po palubi. jastuci su u�inili le�aj zamalo udobnim. odvi�e udobnim. sinulo mi je ne�to. "pored mog le�aja na�i �e� veliku ko�aru od pletenog �iblja. donesi je s jo� jednom plahtom." ni�ta nije pitala. kad se vratila, stavio sam ko�aru na mjesto na klupi gdje sam dotad sjedio, omotao je u plahtu i nasadio na nju svoj stari panama �e�ir. okrenuh joj se. "�to ti se �ini?" zahihota se. "ista je kao da si ti." "zahvaljujem", rekoh i ispru�ih se na

plahti pored nje. "sad mo�e� malo zaspati. ja �u stra�ariti." "zar nisi umoran?" "dobro sam." "ako ti je potreban poticaj, imam u d�epu bo�icu koke." "zapamtit �u", rekoh. "mo�da �e mi zatrebati." pogledao sam je ispru�enu na plahti, a onda sam svrnuo pogled na ko�aru. osmjehnuh se. to je bilo ono pravo - u mraku, mogli su misliti da sam to ja. harold robbins 5 osjetio sam njezinu ruku na svom ramenu i odmah se prenuh. pritisnula mi je prstom usta i pokazala rukom prema pramcu. ne di�u�i se pogledao sam iza istaka kabine. netko se penjao na brod, iz �amca �to je bio privezan uz stupi� na pramcu. u tmini mu nisam mogao vidjeti lice, ali primijetili na�e mornare kako mu domahuju. bosonog, on se po�e ne�ujno pribli�avati mjestu gdje smo le�ali. gurnuh je munjevito kroz kabinska vrata i pritisnuli pu�ku o rame. �ovjek se sada brzo kretao. u ruci mu je zasvjetlucala ma�eta, trenutak prije nego �to ju je �abo u ko�aru koju sam ostavio na klupi. ko�ara je pala na pod dok je ma�eta ostala upetljana u plahtu. nisam �ekao da se okrene i primijeti nas. ispalio sam u nj dva hica, to�no u sredinu le�a izme�u ramena. on se nagnu i stropo�ta na krmu. udarih ga svom snagom u guzicu i on se skljoka preko niske ograde u vodu. pirahs u staccatu eksplozija za�uo se urlik almina automata. okrenuh se strelovito prema njoj. joj je dr�ala oru�je, ispred sebe, upereno u mornara koji je hitro kora�ao prema nama du� tijesnog palubnog prolaza. maknuh je u stranu i mornar se stropo�ta ispred nas. gurnuh ga. iz njegove be�ivotne ruke ispao je revolver. i njega sam bacio u vodu. "to je bio pablo", re�e ona drhtavim glasom. "poku�ao nas je ubiti." "tako je", rekoh. "je li mrtav", upita ona boja�ljivo. "naravno", odvratih. brzo se prekri�i. "zgrije�ila sam. jo� nisam ubila �ovjeka." "vi�e bi zgrije�ila da je on ubio nas", rekoh. uzeh joj automat iz ruke i stavih novi okvir sa streljivom. "dr�i ga. mo�da �e ti ponovno zatrebati." "po�i za mnom", rekoh joj i krenuh du� prolaza prema pramcu. upravo dok sam prolazio du� kabine, za�uh pljuskanje vesala i vidjeh �amac kako se udaljuje. na pramcu broda stajao je mladi mornar, jo� dr�e�i u rukama �estozubu kuku na koju je bilo svezano u�e. on je zurio, o�ito izvan sebe od straha. polagano uperih cijev pu�ke prema njemu. nije oklijevao. jednim zamahom sko�i s broda i po�e divlje plivati prema �amcu koji se udaljavao. promatrao sam ga trenutak, a onda se okrenuh almi. "mislim da vi�e nemamo posade." harold robbims alma me pogleda. "�to �emo sad?" "izmislit �emo ne�to", odgovorili, pretvaraju�i se da sam samopouzdaniji nego �to sam zapravo bio. prihvatili joj ruku koja je drhtala. stisnuh joj �aku. "smiri se", rekoh. "uspjet �emo nekako. dosad smo pre�ivjeli." o�i su joj bile pune suza. "ubila sam �ovjeka." "ina�e bi on ubio tebe", rekoh. "sve je u redu." ona po�e plakati, i ja joj pritisnuh glavu na svoje grudi. "ne uzrujavaj se", rekoh joj nje�no, miluju�i je po glavi. "moralo se tako dogoditi." ona se privinu uza me. "kada do�emo u iquitos, ispovjedit �u se." osje�ao sam njezino tijelo koje se privijalo uz moje. "kako ti ka�e�", rekoh joj. u njezinu glasu osjeti se iznena�enost. pogleda me. "tvrd ti je." poku�ah se izmigoljiti, ali ona se i dalje privijala. "normalan sam", rekoh. "nisam mislila da me voli�", izusti. "rekao sam ti ve�. ti si bila angelova djevojka." odmaknuh se od nje i ona me pogleda. brzo je poljubih, a onda ustuknuh. "volim te. ali prije nego �to se po�nemo igrati, moramo u�initi jo� ne�to." ona se po�e povjerljivo smije�iti. "jesi li ikad imao neku peruansku ma�kicu", upita ona zavodljivo. "ne", priznadoh joj sa smije�kom. "jedino �to sam imao iz perua bilo je peruansko plavetnilo." pi rane "zreo si za obradu. peruanska ma�kica jo� je bolja od peruanskog plavetnila. nikad se ne�e� osje�ati tako dobro." nasmijan se. "prestani. poludjet �u." si�ao sam palubom do krme. otvorih malo grotlo strojarnice. pogledah je. "dr�i o�i otvorene i odmah me zovi ako primijeti� da se itko od njih poku�ava popeti na brod. idem isprobati stroj." "dobro", re�e. ljestve su imale samo tri pre�ke do strojarnice koja nije bila vi�a od tri stope. napipavao sam okolo dok nisam osjetio elektri�nu svjetiljku na pregradi. nije bilo prekida�a, stoga okrenuh svjetiljku u le�i�tu i ona se upali slaba�nim svjetlom. bio je to jednostavni staromodni i dvocilindri�ni harvester, koji je nekad po svoj prilici bio dio traktora. stroj se mogao pokrenuti uzetom omotanim oko zama�njaka, kao na izvanbrodskim strojevima. uz stroj bila je klupica sa �est dvanaestovoltnih automobilskih akumulatora, a iznad njih posuda s gorivom. pogledao sam mjera� u

posudi - bila je napola puna. provjerio sam zatim prijenosnik za brzine. bila su samo dva polo�aja - naprijed i natrag. sasvim jednostavno, pomislih, mo�i �u njime rukovati. odvih sijalicu i uspeh se iz strojarnice. stajala je na krmi i promatrala obalu uvale. "ne vidim da se i�ta mi�e." "dobro", rekoh. "mislim da �e sve biti u redu. mogu rukovati strojem, a kormilarenje ne bi smjelo biti te�ko." harold robbins "sjajno", odgovori ona. "ali ima� li pojma kamo idemo?" "nizvodno je iquitos", odgovorili. "veli�anstveno", upade ona zajedljivo. "ima� li pojma kakva je obala nizvodno? koja bi pristani�ta bila sigurna, a koja ne?" promotrili je. "zar ti ne zna� ni�ta o iquitosu?" "ponavljam, nikad nisam bila ondje. a i �to bih tamo radila? to je jebeni kraj svijeta. nitko iz lime ne ide onamo, osim ako mora radi posla. kao �to sam ti rekla, ondje nema cesta zbog planinskih prepreka. onamo mo�e� sti�i samo zrakoplovom ili rijekom iz brazila i kolumbije. ni za jedno ni za drugo nisam imala nikakva povoda." "angelo je sredio da odande mo�emo odletjeti", rekoh. "imao je ondje neku vezu." "tko je ta veza?" upita ona. "ne znam. ali kad se na�emo u gradu, vjerujem da �u tog �ovjeka prona�i." �utjela je neko vrijeme. "ti ne poznaje� peru", re�e. "iquitos je ogavan grad i na�ekat �e� se dok prona�e� tu vezu." "moramo poku�ati", rekoh. "nema drugog mjesta kamo bismo mogli oti�i." ona poka�e prema rijeci. "ribari odlaze." promatrao sam ih dok su kretali nizvodno prema iquitosu. bili su u skupim, a ostalo ih je jo� samo nekoliko. mo�da su poku�avali jo� vi�e napuniti mre�e. "kre�emo �im se svi pokupe", rekoh. f pikane "putovat �emo danju", dometnu ona. "nemamo drugog izbora. ne mo�emo ovdje ostati. pojavili bi se jebeni indijanci i po�eli nas progoniti." ona zatrese glavom. "bojim se", procijedi. "bit �e sve u redu", rekoh, �ale�i �to se ne osje�am tako sigurno kako sam se pretvarao. u�inila mi se zbunjenom. "moram se presvu�i. popi �kila sam se u hla�e." nasmijan se. "ne uznemiravaj se, to se doga�a. po�i dolje i operi se. ja �u ostati ovdje." u�ao sam u neveliku kormilarnicu. bila je samo dva koraka vi�a od palube, ali i to je bila prednost pri pro matranju onoga �to se zbiva ispred nas. prona�ao sam paketi� cigareta �to sam ga ju�er ostavio na klupi i po vukoh dim. pomogao je, iako je cigareta bila stara i vla�na. zaka�ljao sam se, ali nisam prestao promatrati uvalu. kad je do�la odozdo, o�i su mi ve� bile upaljene. u�inilo mi se da vidim neko svjetlucanje u �umi uz obalu, ali zaklju�ili da se varam. "osje�am se bolje", re�e ona. "oprala sam se. �ista odje�a poma�e." "izgleda� sasvim dobro", rekoh i protrljah o�i. "ja, naprotiv, sigurno izgledam paklenski lo�e." "ne odvi�e. malo si spavao." kimnuh i nastavih promatrati rijeku. preostala su jo� samo tri ili �etiri ribarska brodi�a. "kad bi se ve� jed nom izgubili", rekoh. "uskoro �e zora", primijeti ona. "dotad �e oti�i." harold robbims progun�ah ne�to. ona uze bo�icu iz d�epa hla�a. "peruansko plavetnilo", re�e. "trebam ne�to za ja�anje." brzo dvaput u�mrknu, a zatim predade bo�icu meni. "oboma nam je to potrebno", re�e. uzeo sam bo�icu i dvaput u�mrknuo u svaku nosnicu. glava mi se otkravila i o�i me prestado�e pe�i. odjednom postadoh potpuno budan. kome je jo� potreban san? vratih joj bo�icu i nasmijah se. "bila je to dobra zabava", rekoh. i ona se nasmija. "osje�a� se bolje." "probaj", rekoh. "gledaj!" ona pokaza na rijeku. jedna od ribarica uplovljavala je u uvalu, s reflektorima uperenima na nas. uzeh automatsku pu�ku. polagano nam se pribli�avala. pritisnuh joj rame. "lezi na palubu", rekoh. "ne �elim da te itko vidi." ona se ispru�i po palubi, s automatom me�u nogama. pri�ekao sam da nam se ribarica pribli�i, a onda jednim hicem raznesoh njezin reflektor. za�uo se glas na engleskom. "sto to radi�, dovraga?" dobaci �ovjek ljutito. "tko si ti?" uzvratili pitanjem. "angelo?" "on nije tu." "jed stevens?" upita �ovjek. pri�ekah trenutak, a onda odgovorih. "tako je." pikane "ja sam vincent campanella", javi se �ovjek. "imam dogovor s angelom da ga prebacim do medellina." "ima� zrakoplov?" upitah. "to je moj posao", odgovori. "gdje je angelo? dogovoreno je da se na�emo u sljede�oj uvali prema iquitosu. koga vraga tu radite?" "nitko mi to nije rekao." "dovedi angela", dobaci. "moramo krenuti." "angelo je mrtav." nisam mu htio obja�njavati kako je umro. "posada nas je poku�ala zasko�iti." "gdje je sad posada?" "neki su mrtvi neki su oti�li." "je li s tobom djevojka?" upita. "ovdje je." "mogu li prije�i k vama?" upita jo� jednom.

uperih mu pu�ku u trbuh. "samo ti." on se uspentra preko niske ograde i uspravi se kad je stao na palubu. bio je visok, vi�i od �est stopa, s plavim o�ima te ri�om kosom i bradom. nosio je zelenkastu kaki ko�ulju i duge hla�e. "razgovarao sam ju�er s tvojim stricem. zanimalo ga je jesam li �to �uo o angelu. bilo je predvi�eno da se pojavite ju�er, zato sam krenuo u potragu." alma se di�e na noge. i dalje je imala oru�je u rukama. "sto �emo sada?" upita. "povest �u vas odavde", re�e �ovjek. "oteglit �emo vas do sljede�e uvale. zatim �emo iskrcati teret, ja �u vas odvesti do iquitosa i ukrcati na zrakoplov za limu. odande �ete produ�iti za new york." harold robbins "angelo je imao svoj plan", dometnuh. "�to �e biti od njega?" "ja �uf se ve� pobrinuti", odgovori. "tvoj stric mi je kazao da se pobrinem." "kad ga mogu nazvati?" upitah. "ve�eras, kada do�emo u hotel." "�to �e biti sa mnom?" upita alma. "ti ide� s njim u limu", objasni. "mo�e� mu biti putni vodi�." f i rame 6 kad smo ulazili u drugu uvalu, sunce se dizalo u zoru. iz obale je izronio tro�an drveni pristan. ljudi brzo isko�i�e na obalu i priveza�e brod. vincent je uzeo voki-toki i po�eo ne�to govoriti. nakon deset minuta do pristana je prispio otvoreni dvotonski teretnjak, a iza njega d�ip s dvojicom ljudi. vincent se obratio tim ljudima na �panjolskom. jedan od njih pope se u kabinu teretnjaka i sjede u nju, dr�e�i laganu poluautomatsku pucaljku. zatim se �etvorica ljudi, dvojica iz ribarice i dvojica iz d�ipa prihvati�e istovara bala s kokinim li��em. iznosili su ih iz na�eg broda i utovarivali u teretnjak. vincent se okrenu prema meni. "uzmite svoje putne torbe. kre�emo odavde." pogledah ga. "a �to �emo s brodom?" on zatrese glavom. "zaboravi ga. dva moja �ovjeka izvest �e ga do sredine rijeke i ondje potopiti. nipo�to ne �elim da taj brod bude vi�en u iquitosu, slutim da harold robbins je tvoj kapetan dospio obavijestiti carinike. da im je predao teret, dobio bi od njih nagradu." "ho�e li biti opasno da se ondje pojavimo?" upitah. "ne idemo do zra�ne luke. imam zrakoplov na letnoj stazi nedaleko odavde. nalazi se na mjestu nekada�nje planta�e gume. organizirani smo, radimo ovakve stvari ve� dugo vremena." okrenuh se almi. "sto misli� o tome?" "u redu je", re�e. "bit �u sretna da se vratim ku�i." "u limi �emo izbje�i me�unarodnu zra�nu luku juan chavez.bilo bi previ�e natezanja s policijom i carinicima. sletjet �emo �ezdesetak kilometara od lime, kre�u�i se nisko iznad planina, kako nas ne bi uhvatili radari." "kako �emo onda dospjeti do grada?" upita alma. "bez brige. �ekat �e vas automobil koji �e vas zatim prebaciti panameri�kom autocestom. bit �e sve u redu." on se nasmije�i. "a sad se spakirajte. moramo krenuti brzo." promatrao ju je dok nije u�la u kabinu, a zatim se okrenu meni. "angelo mi je kazao da �e mi uru�iti novac za prijevoz." "da", rekoh. "tebi �etrdeset tisu�a za put do medellina i paname." "sad �e biti �ezdeset", re�e. "pohlepan si, vincent", rekoh. "nema veze", usprotivi se. "zaboravi na to da sam vas morao ovdje prona�i, to ne napla�ujem. neka je u pirams slavu obitelji. ali odavde do lime ima jo� dvije tisu�e kilometara leta. a to je skupo." "koliko?" upitah. "dodatnih dvadeset", re�e. "nisam siguran da bi se to svidjelo stricu roccu", usprotivih se. "obe�ao mi je nagradu ako vas prona�em. ovako, zapravo, samo pokrivam dodatne tro�kove." nasmijali se. "snala�ljiv si. podsje�a� me na mog ro�aka." nasmija se i on. "onda, ho�u li dobiti novac?" "zar imam drugog izbora?" upitah. on se nastavi smijati. "tvoj stric �eli te vidjeti kod ku�e." "u redu", rekoh, a zatim ga dobro promotrili. "tko pla�a zrakoplov od paname do miamija?" "ako ima� novac, mogu to srediti za tebe." "nakon onih dodatnih dvadeset, nije mi preostalo dovoljno", rekoh. "re�i �u stricu neka on to sredi." "to je dobro i za mene", zaklju�i vincent. "dat �e� mi novac kad budemo u zraku." oko �est sati popodne po�eli smo se spu�tati prema limi. pet i pol sati provedenih u tvrdim plasti�nim sjedalima iza pilota - nisam tako zami�ljao komfor. ali taj dc 3 nije ni bio namijenjen putnicima, bio je to obi�ni teretnjak. vincent nas promotri s pilotskog sjedala. "za pola sata smo na zemlji." harold robbins zijevnuh i protegnuh se. "hvala bogu", rekoh. "mislim da ne bih mogao izdr�ati jo� jedan sat u ovakvom sjedalu." vincent se nasmija. "ovo nije 707, nema sumnje." a onda se uozbilji. "ima� li novac za prijevoz?" "ve� sam ga pripremio", odgovorih. dok je bio zauzet letom, izvadio sam iz torbe za spise �ezdeset tisu�a. dodadoh mu novac preko ramena. on ga gurnu u d�ep za zemljovide pored sjedala. "hvala", re�e.

"ne�e� ga prebrojiti?" upitah. on se nasmije�i. "ti si dio obitelji, vjerujem ti." "hvala na priznanju", rekoh. "ne znam �to bih da nije tebe." "svatko radi svoj posao", dometnu on. "reci stricu �to sam za tebe u�inio." "ho�u", rekoh. kao da smo dodirivali vr�ke planina. ispod nas vidjelo se ne�to nalik omanjem gradu. "gdje smo sada?" "ispod nas je huancavelica. kre�emo k obali", objasni. "pogleda� li naprijed, ve� mo�e� vidjeti tihi ocean." ustadoh iza njega. doista, vidjela su se plava oceanska prostranstva. okrenuh se almi koja je tako�er stala pored mene. "voda blista poput plavih dijamanata", rekoh. "bit �e bolje da sjedne� i zave�e� se. izme�u planina i oceana �este su turbulencije", re�e vincent. "kad si piran5 ve� do�ao dovele, ne bih �elio da razbije� glavu u zrakoplovu." nije se �alio. neveliki zrakoplov po�eo je poskakivati kao list na vjetru, i napokon, kad sam zamalo ve� po�eo povra�ati, on se odjednom smiri i za nekoliko trenutaka osjetili smo tlo ispod kota�a. �im se zrakoplov zaustavio on otvori vrata, pa alma i ja isko�ismo. hladni ve�ernji zrak bio je veli�anstven. udisao sam duboko. "isuse", rekoh. on se nasmije�i. "morat �e� se naviknuti i na takve stvari." "nipo�to", usprotivih se. "�to se mene ti�e, ostajem vjeran velikim mla�njacima." on dade znak kopilotu. "izvadi njihove torbe." zatim se okrenu �ovjeku koji se pojavio pred nama. govorio mu je brzo �panjolski. �ovjek kimnu i otr�a do neke zgradice na kraju sletne staze. okrenu se meni. "pozvat �e voza�a s kolima za vas i naru�it �e cisternu s gorivom za mene." za pet minuta pojavi se pred nama neki stari chevrolet s �etvorim vratima. voza� po�e ubacivati torbe u prtlja�nik. okrenuh se vincentu i ispru�ih ruku. "hvala ti." "sve je u redu", re�e. "kad bude� razgovarao sa stri cem, molim te izrazi mu i moju su�ut." "ho�u", obe�ah. on se okrenu almi i ispru�i ruku. "vi ste dobra �ena. pobrinite se za njega." harold robbims ona kimnu i poljubi ga u obraz. "ho�u", re�e. "hvala vam." u�li smo u automobil u trenutku kad je cisterna po�ela istovarivati gorivo. vincent mahnu i mi odmahnusmo. voza� ubaci u brzinu i krenusmo prema autocesti. bilo je iza osam i ve� potpuno mra�no kad je voza� po�eo istovarivati na�u prtljagu ispred hotela el gran bolivar. alma mi pri�apnu. "daj mu napojnicu." dao sam mu sto dolara. on podi�e ruku u znak pozdrava. "gracias, senor", re�e osmjehnuv�i se. "bilo je dobro", rekoh i okrenuh se da pokupim torbe. ona mi dotaknu rukom rame. pogledah je. "ne", re�e. "ne�emo ostati ovdje. po hotelskim predvorjima uvijek se mota policija. to kako smo odjeveni u�inilo bi ih vrlo radoznalima." o�ito, bila je u pravu. jo� smo nosili onu prljavu odje�u u kojoj smo putovali brodom. "kamo �emo onda?" upitah. "u moj stan", odgovori ona. "nije daleko. imam velik stan u novoj zgradi blizu sveu�ili�nog parka." ona domahnu taksistu koji je �ekao pred hotelskim ulazom. dvadeset minuta kasnije izi�li smo iz dizala i krenuli uskim hodnikom poplo�enim mramorom prema njezinu stanu. ona pozvoni. pogledah je. "netko �ivi s tobom?" osmjehnu se kimnuv�i. "moja majka." bio sam za�u�en. "ne�e li se za�uditi kad vidi �ovjeka kojega dovodi�?" piran 5 ona se nasmija. "moja majka je vrlo liberalna." bio sam zbunjen. alma se ponovno nasmija. "zapravo, i nije mi majka", objasni. "moja je ku�na pomo�nica, ali ve� tako dugo da je zovem majkom." vrata se otvori�e i na njima se pojavi oniska i tamna �ena indijanskog izgleda. promotri me, a onda se nasmije�i ugledav�i almu. ona je zagrli i poljubi u obraz. progovori�e brzo na �panjolskom, a onda mi �enica ispru�i ruku i stidljivo se osmjehnu. "encantada", re�e. "zahvaljujem", odvratih i ma�ih se za torbama. zenica zatrese glavom. "nemojte." "po�i sa mnom", re�e mi alma. "ona �e donijeti torbe. dopusti da ti poka�em stan." bio je prostran. na stijenama dnevnog boravka nalazile su se brojne almine fotografije i izresci iz �asopisa s njezinim slikama. pogledah je. "doista si fotogeni�na." ona se nasmija. "tako zara�ujem za �ivot. ja sam fotomodel." "nisam znao", rekoh. "mislio si da sam kurva", dobaci mi zlo�esto. "nisam", odgovorili. "miislio sam tek da si djevojka koja obilazi zabave." "i to sam." ona se nasmija. "peruanska ma�kica." "lijepo", odvratih. "kako god ka�e�." dnevni boravak bio je namje�ten modernim talijanskim poku�stvom, s dugim bijelo presvu�enim naslonja�ima i svjetiljkama s bijelim sjenilima. "do�i", re�e ona harold robbins pokazuju�i prema velikom prozoru. otvori prozorska vrata i povede me na balkon. stan je bio na sedmom katu zgrade pored parka. "lijepo je, zar ne?"

upita ona. "veoma", odgovorili. "jesi li za�u�en �to �ivim tako rasko�no?" upita. "to me se ne ti�e." "ali �elim znati", primijeti. "volim te i ne bih �eljela da stekne� krive dojmove." �utio sam. "kad mi je bilo sedamnaest zaljubila sam se u �udesnog mu�karca. bio je mnogo stariji od mene i o�enjen. blizu osam godina bila sam njegova ljubavnica. �kolovao me i pomogao mi u karijeri. lani je umro. ostavio mi je ovaj stan i ne�to novca. nisam mu bila samo zahvalna za ono �to mi je u�inio, nego sam ga i voljela. tek prije �est mjeseci po�ela sam ponovno izlaziti. ali to me nije zabavljalo i tad je nai�ao tvoj ro�ak koji me zapitao �elim li krenuti s njim na put. u�inilo mi se da bi to bila sjajna promjena." pogleda me. "doista sam �eljela oti�i odavde i zaboraviti ju�era�njim." uzeh je za ruku. "jesi li je zaboravila?" "posljednjih nekoliko dana �ini mi se da jesam", re�e. "to je dobro." povela me natrag u stan. "�eljela bih ti pokazati tvoju sobu." po�ao sam za njom kroz dnevni boravak. "osim toga", re�e, "�ini mi se da ti je potrebna kupka i prilika da se dotjera�, kao i meni." pirams "doista", odgovorih. "ima� li telefon? htio bih se javiti stricu." "telefon je u mojoj sobi", re�e. "reci mi broj, pa �u se pobrinuti." sjedoh na rub njezina kreveta dok je priop�avala centrali broj telefona. �ekali smo nekoliko minuta, a onda se ona okrenu prema meni. "ka�e da su veze za sad zauzete. pozvat �e te za nekoliko sati." "prokletstvo", rekoh. "to se redovito doga�a. mora� biti strpljiv. okupaj se i dotjeraj, a onda �emo ve�erati. dotle �e proraditi i veza." harold robbims 7 po�ao sam za njom kroz njezinu sobu do kupaonice. pokazala mi je vrata na suprotnom zidu. "tamo je tvoja spavaonica", re�e. "kupaonica je medu nama." otvori ormari� pokriven ogledalom nad dvostrukim umivaonikom i mramornom plo�om. "ovdje je sve �to �e ti zatrebati. brija�, krema za brijanje, kolonjska voda. napunit �u ti kadu." otvorih vrata svoje spavaonice. moja torba bila je otvorena i iz nje je nestala odje�a. okrenuh joj se. o�ekivala je moje pitanje. "mamacita �isti tvoje stvari. dok se bude� kupao, izgla�at �e ih i dotjerati." "jedva mogu povjerovati. to je bolje nego u hotelu s pet zvjezdica." "tek je po�etak." ona se nasmija. otvori slavine nad prostranom ovalnom kadom i prosu �aku �arenih zrna mirisnih soli. zrak se po�e puniti �udnim egzoti�nim miomirisom. uze bijelu lopaticu i promije�a soli u vodi, a zatim se okrenu prema meni. "skini se", re�e, "i obrij. sigurno se ve� tri dana nisi brijao." p1ran5 zagledah se u nju. "�to �u u�initi s tom odje�om?" "baci je na pod", re�e. "mamacita �e je kasnije baciti, nije vi�e za no�enje." i dalje sam je gledao. "a �to �e� dotle ti raditi?" ona se po�e svla�iti. "i meni je potrebna kupka. kada je velika, na�injena specijalno za dvoje. zar si stidljiv?" "nisam", odgovorili. "samo iznena�en." "ne znam za�to." nasmija se. "ve� si me vidio golu, kao i ja tebe." "kad si me to vidjela?" "nemoj biti smije�an", odgovori. "�ivjeli smo zajedno u istoj kabinici, u njoj se nismo mogli skriti jedno od drugoga. do�i sada." ona po�e ka drugoj strani kupaonice i sjede na bide. "dok se ti bude� brijao, ja �u oprati svoju ma�kicu." kad sam pristupio kadi ona je ve� bila u njoj. voda je bila topla i ugodna, osjetio sam kako mi godi ko�i. "u redu?" upita. "savr�eno", odgovorili. podi�e se i dohvati veliku svijetlu plasti�nu bocu s otvorom za �trcanje. "ustani", re�e. "ovo je specijalni sapun za kupanje. na�trcat �u ga po tebi, u�init �e ti ko�u mek�om." polagano, lakom rukom, ona nanese sapun na moje tijelo. "sad je red na mene", re�e dodaju�i mi bocu. u�inio sam to nespretno, moja ruka nije bila lagana kao njezina. okrenu se polagano i pusti da joj natrljam le�a, a onda se ponovno okrenu su�elice. pogledah je haroid robbins upitno. ona se nasmije�i. "ne pona�aj se glupo. dovr�i me." brzo nanesoh sapun na nju. sise su joj bile te�ke u mojoj ruci, trbuh je bio sna�an i ravan. vrlo nje�no rastrljah sapun po maljama medu njezinim nogama. "ja�e", zapovjedi ona. "u�i u dlake." u�inio sam kako je naredila, a zatim rastrljah sapun i izme�u nogu. dok sam joj dodavao bocu gledala me u o�i. �trcnu sapun po mom penisu i mudima. te�ko je disala. "jesi li osjetio kako mi se izdiglo brda�ce?" kimnuh glavom. po�ela mi je gladiti genitalije. "ukru�uje� se", re�e. "nastavi� li tako svr�it �u u tvojim rukama", rekoh. "nije to ni�ta, ja sam svr�ila ve� dvaput", re�e ona. obuhvati me rukom i po�e priljubljivati sebi. ljubili smo se na koljenima, a onda vi�e nisam mogao izdr�ati. gr� mi se pro�irio tijelom. kao da nikad ne�u prestati. "isuse!" jeknuh. pogledah je. "cijelu sam te

po�trcao." "zgodno. to je najbolji losion za ko�u koji je ikad napravljen." za�uh u daljini telefonsku zvonjavu. osjetih njezinu ruku kako me udara po ramenu. uspravih se polagano. le�ali smo nagi u krevetu. "malo sam zaspao", priznadoh. "imao si na to pravo." ona se nje�no nasmije�i. "u�inilo mi se da nikad ne�e� svr�iti." zatresoh glavom. "jesi li �ula telefon?" piran* "to je poziv za tebe iz sad", re�e. brzo izvu�e bo�icu s kokom. "uzmi malo", re�e. "jo� si napola u snu." kimnuh. �im sam unio koku u nosnice, glava mi se razbistrila. "gdje je telefon?" upitah. "ovdje", re�e, di�u�i slu�alicu s krevetskog stoli�a. prinesoh slu�alicu uhu. za�uo sam neki �enski ameri�ki glas. "gospodine stevens?" upita. "da." "imam na vezi gospodina di stefana", re�e glas. ne�to zvrcnu, a onda za�uh strica. glas mu je bio te�ak i tu�an. "angelo e morto", re�e. nije to bilo pitanje, on je ve� znao. "tako je", rekoh. "zao mi je." "kad se to dogodilo?" upita tiho. "prije tjedan dana", rekoh. "kapetan je poku�ao oteti nas. pucao je angelu u leda. sve je bilo gotovo u hipu." "gdje si ti bio?" upita. "dolje, u kabini. kad sam �uo hice zgrabio sam automat. imao sam tek toliko vremena da sredim kapetana u trenutku kad se po�eo spu�tati u kabinu. sredio sam i jednog mornara. plovili smo nizvodno do jedne uvale, kad su i preostala dva mornara postala odvi�e poduzetna. sredio sam i njih dvojicu, prije nego �to se pojavio vincent. da nije bilo njega, ne bismo se uspjeli izvu�i." "govori� u mno�ini. zar je bio jo� netko s tobom?" "to�no", rekoh. "angelo je doveo iz lime jednu djevojku. trebala mu je kao prevoditeljica." harold robb1ns "angelu je trebala droga", primijeti moj stric tu�no. "mo�emo li ga prebaciti do dr�ava?" "ne, stri�e", odgovorili. "ostao je u d�ungli, pet stotina kilometara uz amazonu." stric je �utio nekoliko trenutaka. "govorio sam mu neka ne ide", re�e. "ali nikad me nije slu�ao. uvijek je �elio sebi ne�to dokazati." nisam imao odgovora. "tako�er, nisam �elio ni da ti po�e�. obja�njavao sam angelu kako to nije tvoja uloga", re�e. "angelo je bio moj brati� i ja sam ga volio", odvratih. "jasno je za�to sam krenuo s njim. on je bio sa mnom na siciliji." "�elim da se vrati�", re�e. "kad ima� zrakoplov?" "ovdje je sada no�", objasnili. "rezervirat �u prvi let ujutro." "ukrcaj se u braniffov let", re�e. "nemam povjerenja u inozemne kompanije. leti ameri�kom." "ho�u, stri�e", rekoh. "kad do�e� ovamo, dogovorit �u zadu�nice za angela", re�e. "bit �u nazo�an", obe�ah. glas mu je bio tmuran. "je li djevojka �itava?" "jest, stri�e." "je li zgodna?" "jest, stri�e", rekoh. "angelo je imao dobar ukus. nije i�ao sa skitnicama." "pobrini se za nju." "hvala, stri�e", rekoh. piran5 "pobrini se i za sebe", dometnu. "ne zaboravi da si jedini mu�karac u obitelji koji mi je preostao. i nazovi me sutra." "ho�u, stri�e." "volim te", re�e. "i ja volim tebe", rekoh. telefon kvrcnu dok mi je bio u ruci. dodadoh almi slu�alicu. u o�ima joj se ukazale suze. "kako je on?" upita. "slomljenog srca", rekoh. "angelo mu je bio zjenica u oku." harold ro33ins 8 doru�kovali smo na balkonu. nebo je bilo plavo, sunce je blistalo, zrak je bio svje�. stara nas je �ena poslu�ila s velikim pladnjem pr�enih jaja, luka i raj�ice, kao i tankim odrescima mesa na �aru pod ljutim umakom. kruh je bio topao i taman, namazali smo ga maslacem. kava je bila jaka i vrela. bio sam izgladnio. jeo sam kao da sutra ne�e nikad do�i. alma se napokon nasmija. "jede� li uvijek toliko?" "samo kad sam gladan", promrmljah punim ustima. "ovo je prava hrana, ni nalik onom sme�u s broda." "mamacita je velika kuharica." "sla�em se", rekoh i pogledah je. "ti ne jede� mnogo." "djevojke moraju paziti na dijetu", odvrati. "peruanke su sklone debljanju." "kao i peruanska ma�kica?" nasmijah se. "upravo sam po mjeri." nasmija se sa mnom. "koliko se sje�am, nisi se tu�io." "ma�kica je lijepa", rekoh. "najbolja." p1ran5 nagnu se preko stola i poljubi me u obraz. "sladak si." starica je stajala uz balkonsku ogradu. okrenu se almi i ne�to joj re�e. alma se di�e i pogleda preko ograde. dade mi znak i ja joj se pridru�ili. "dolje, na drugoj strani ulice. automobil s dvojicom �to stoje uza nj. mo�da je to policija." "ti ne zna�?" upitah je. "kao da su policijska kola, ali ne vidim nikakve oznake", re�e. "mo�da su policajci u civilu. njihova kola nisu ozna�ena." "za�to misli� da nas promatraju?" upitah. "ne znam za�to", odgovori. "ali vincent je kazao da policija u iquitosu ima mo�da o nama neke obavijesti. ako je to to�no, jama�no su obavijestili i svoju sredi�njicu u limi."

"sto ako to nisu policajci?" "onda su to cocainas na tragu svoje robe." alma mi podi�e ruku i maknu je s ograde. "obuci se", re�e. "imam neke prijatelje u policijskoj sredi�njici. moj patron bio je general i neko vrijeme �ef policije. nekad sam bila s njima prisna. nakon nekoliko telefonskih razgovora vidjet �u �to mogu doznati." odoh u svoju sobu. stara �ena bila je bolja od svakog sobara. poslagala je po krevetu svu moju odje�u: tamnoplavi blejzer sa zlatnim gumbima, sive flanelske hla�e, laganu plavu ko�ulju i usku pletenu crnu kravatu. moje crne oksfordice bile su ula�tene i u svaku cipelu bila je zataknuta svilena �arapa. da se obu�em trebalo harold roebims mi je manje od pet minuta. samo mi je jo� ne�to nedostajalo. otvorih torbu za spise, uzeh iz nje automat i gurnuh ga u d�ep blejzera. uzeh i deset tisu�a dolara �to sam ih bio obe�ao almi i stavih ih u omotnicu od svijetlosme�eg manilskog papira. putovnicu i vizu stavih u prednji d�ep a snop nov�anica u stra�nji d�ep hla�a. prodoh kroz kupaonicu do njezine sobe. i dalje je govorila u telefon. starica je izvadila iz ormara jednu alminu haljinu i stavila je pred nju. �ekao sam na vratima dok nije odlo�ila telefon. "ipak su policajci", re�e. "ali ne motre nas." "onda se nemamo �ega bojati", rekoh. ona zatrese glavom. "tra�e angela i misle da si ti on." baci sa sebe ku�ni ogrta� i navu�e �ipkane ga�ice, zatim brzo prikop�a odgovaraju�i grudnjak. pogledala me u trenutku dok je sjedila na krevetu i navla�ila najlonke. "bulji� u mene", re�e. "zagolicala si me." stavih omotnicu s novcem na krevet pored nje. "nemoj", re�e ona. "ne trebam taj novac." "obe�ao sam ti", rekoh i pru�ih joj ga. "ali tad smo bili ne�to drugo", re�e. "sada smo prijatelji i ljubavnici." "�elim da uzme� novac", rekoh. "sad i vi�e nego prije, zbog onoga �to osje�amo jedno za drugo." ona se di�e s kreveta i poljubi me. "ti si drag �ovjek", re�e nje�no. zagrlih je trenutak a onda je pustih. "hvala ti." uze haljinu s kreveta i stavi je na tijelo. "mamacita!" viknu. starica je po�urila u spavaonicu. alma joj je ne�to brzo govorila. mamacita kimnu i pri�vrsti joj haljinu iza vrata. onda uze omotnicu s kreveta i nestade. alma se okrenu. "kako izgledam", upita. "lijepo." "stavit �u �minku", re�e. "spakiraj svoju putnu torbu, kre�emo za nekoliko minuta u zra�nu luku." "�to �emo s onim policajcima vani?" upitah. "ne�e biti problema", objasni mi. "razgovarala sam s policijskim satnikom. on �e ih povu�i i povesti nas svojim kolima do zra�ne luke." "povjerovao je u tvoju pri�u?" ona kimnu. "naravno. uostalom, bila je istinita. ali prije nego �to se ukrcamo htjet �e vidjeti tvoju putovnicu. ne bi bilo lo�e da uz vizu prilo�i� tisu�u dolara." "mislio sam da ti je prijatelj", rekoh. "da mi nije prijatelj ne bi to u�inio za nas", odvrati ona. "ne razumije�. ovda�nji slu�benici malo zara�uju, potrebna im je pomo�." "ponekad je isto i u dr�avama, ali mi to zovemo sredstvom za podmazivanje", rekoh. "nema� razloga za podrugljivost", odvrati ona mirno. "dosad si prekr�io gotovo sve pisane zakone." zabuljih se u nju. imala je pravo. kako bih se mogao prvi nabaciti kamenom? uzeh je za ruku. "ispri�avam se." stisnu mi ruku. "a sad po�uri. spakiraj se." harold ro33ins zatvorih putnu torbu i zaklju�ah je, a zatim stavih na nju torbu za spise. ostavih ih na krevetu i krenuh do balkona. mali crni volkswagen jo� je bio parkiran na ulici. dok sam ga promatrao, pribli�i mu se veliki ford fairlane. nisam mogao vidjeti voza�a, ali ona dvojica �to su stajala uz bubu kao da su ne�to govorila voza�u u drugim kolima. ford zatim krenu a ona dvojica u�o�e u bubu i tako�er krenu�e. promatrao sam ih kako zalaze za ugao, a zatim se vratih u sobu. uzeh putnu i manju torbu i u�oh u dnevni boravak. alma me �ekala. promotrio sam je. preko ramena je imala nehajno preba�en krzneni kaput, a na podu pored nje bila su dva velika putna kov�ega, torba za rame i mala �etvrtasta kutija za nakit. sve marke luis vuitton. nasmije�ih joj se. "visoka klasa. planira� neko ve�e putovanje?" nasmija se. "idem s tobom do new yorka." "hej! ne sje�am se da si o tome govorila." "ne budi glup", re�e. "misli� li da bi mi povjerovao da mu nisam kazala kako me ti vodi� u new york?" "nije to tako jednostavno", prigovorili. "potrebna ti je viza." ona se ponovno nasmija. "imam vi�ekratnu ulaznu vizu za dr�ave. uostalom, ondje sam poha�ala �kolu." u�utio sam. "poha�ala sam �kolu jednu godinu i u parizu", re�e. "kani� li i onamo?" "mo�da. ali to ne�e biti tvoj problem. moj patron zavje�tao mi je omanji apartman u hotelu pierre." pirans po�eh se smijati. "mo�da bi me mogla u nj smjestiti. nemam apartman u new yorku." "mo�e�

biti moj gost koliko god �eli�", re�e. pored vrata za�u se zvonce ku�nog telefona. alma pritisnu gumb i javi se. ti ku�ni telefoni uvijek imaju piskutav zvuk i ovaj nije bio iznimka. glas mu�karca bio je visok i uzbu�en. alma mu je ne�to govorila, a onda se ponovno za�u njegov glas. napokon ona kimnu i odgovori jedinom rije�ju koju sam razumio: "okay". "el capitdn je dolje u gara�i. zadr�ao je sa sobom dvojicu svojih detektiva. oni su mu priop�ili, kako re�e, da tri sumnjivca �ekaju u kolima pred ulazom u gara�u. misli da su oni revolvera�i iz kolumbije, jer njihov auto ima registarske plo�ice te zemlje. ka�e nam da ne otvaramo vrata nikome osim njemu." "sranje", rekoh. uzeh pucaljku iz d�epa. "postoje li jo� neka ulazna vrata u ovaj stan?" "slu�inski ulaz kroz kuhinju", re�e. "pritisnimo ih stolom", rekoh. "ne bi bilo dobro da nam se netko pojavi iza le�a." ona prizva mamacitu. do�ao sam s njima u kuhinju gdje sam im pomogao dogurati masivni stol do vrata. zatim se vratismo u dnevni boravak. alma se okrenu i po�e ne�to govoriti starici. starica po�e plakati. zagrli almu i poljubi je. i alma poljubi nju rekav�i joj ne�to na �panjolskom. napokon mamacita ode iz sobe. alma me pogleda. "kazala sam joj da se zaklju�a u svojoj sobi. da je policija u blizini i ona �e se za sve pobrinuti." harold robbins "dobro", primijetih. "mo�da bi trebala po�i do nje." ona zatrese glavom. "moram biti ovdje s tobom. ti ne bi prepoznao satnikov glas. "za�to �ini� sve to za mene?" upitah. "osje�ao bih se bolje kad ti ne bi bila ugro�ena." "uz tebe sam", odvrati ona jednostavno. "spasio si me iz vode pred piranama. osim toga, prijatelji smo i ljubavnici." ne rekoh ni�ta - samo se sagnuh i poljubih je. "prijatelji i ljubavnici", ponovih. pirane 9 "deset minuta", rekoh joj. "zbilja mu se ne �uri." ona me pogleda. "on je vrlo oprezan �ovjek. sigurna sam da zna �to radi." "mo�da", rekoh. "ali ipak postajem �iv�an." pridoh ulaznim vratima i provirih kroz rupicu. mogao sam vidjeti hodnik sve do dizala. ni�ta se nije micalo i ja se okrenuh almi. "mo�e� li ga nazvati u gara�u?" "ne", odgovori. "ku�ni telefon radi samo u jednom smjeru, kad zovu ovamo." casak kasnije za�u se ne�to u slu�alici. mu�kar�ev glas ne�to je progovorio. alma odmah odgovori. on re�e jo� ne�to, s o�itom napeto��u u glasu. alma se okrenu i pogleda me. na licu joj se vidio zbunjen izraz, a zatim mu jo� ne�to re�e. "dobro." ona otpusti gumb na slu�alici i ku�ni telefon zamuknu. "ne razumijem to", re�e. "oslovio me kao almu. nikad prije nije me nazivao kr�tenim imenom." "ali to je zaista tvoje ime." harold robbins "da, ali ti ne razumije�. on je vrlo uljudan �ovjek, a takvo �to nije dio etikete." "dobro", rekoh. "sto ti je jo� kazao?" "prvo me pitao jesmo li se spakirali i ima� li svoju torbu za spise. odgovorila sam da smo spremni, na�to mi je rekao da �e krenuti dizalom." alma zatrese glavom. "kao da nije bio pri sebi." "mislim da je u nekoj nevolji. ina�e ne bi pitao o mojoj torbi za spise." ponovno pogledah kroz rupicu na vratima. "nisi mu ni�ta rekla o torbici za spise, zar ne?" "nemoj biti lud", odvrati ljutito. "nisam glupa�a." nasmijah se. "nikad nisam rekao da si glupa�a. bit �e bolje da se �to prije udaljimo odavde." "ovo je jedini put", objasni ona. "kroz kuhinju bismo mogli do�i samo na stubi�te." pogledah kroz rupicu. vrata dizala po�e�e se otvarati. gurnuh je. "pogledaj je li to tvoj prijatelj." ona pogleda. "on je, ali iza njega je jo� netko." pogledah ponovno. njezin prijatelj nije bio visoka rasta, ali uz policijsku odoru imao je i cipele s visokom petom, �to ga je malo povisilo. preklopac njegove torbice za pi�tolj bio je otvoren i u njoj nije bilo oru�ja. ni u ruci nije dr�ao oru�je. �ovjek iza njega bio je cijelu glavu vi�i i �inilo se kao da jednom rukom gura satnika u le�a. pred vratima za�u se satnikov glas. "alma! estoy felipe!" "�to �emo sada?" �apnu ona. pirans otkop�ah osigura� na svom pi�tolju i postavih se tako da ostanem prikriven kad se vrata otvore. dr�e�i pi�tolj �vrsto u ruci kimnuh joj i pri�apnuh: "pusti ga unutra." ona okrenu kvaku i ustuknu korak kad su se vrata po�ela otvarati. satnik kao da je bio uguran u stan. on se sudari s almom. drugi �ovjek jo� je stajao pred vratima pa ga nisam mogao vidjeti. "americano!" viknu �ovjek grubo. alma ostade nijema. pokaza rukom spavaonicu iza sebe. �ovjek viknu ne�to na �panjolskom. nisam naravno razumio njegove rije�i, ali sam shvatio ton glasa. alma zatrese glavom. �ovjek joj ponovno ne�to viknu i pohita u stan. sad je bio na meni red. opalih ga svojim te�kim automatom po ruci u kojoj je dr�ao pi�tolj. kad mu je pao na pod

okrenuo se i poku�ao me zgrabiti. dok sam bio u vojsci nau�io sam se nekim stvarima. ustuknuh malo, a zatim ga udarih nogom po mudima. on jeknu i nagnu se naprijed; sad sam ga udario oru�jem i po glavi. na�ao se na podu. zabuljio se u mene a onda je poku�ao dohvatiti svoje oru�je. ali i policajac je bio brz. zgrabio je pi�tolj s poda. pogleda me i pokaza revolver. "moj je", re�e. "dobro", odvratih. policajac se nagnu nad �ovjeka i brzo mu stavi lisi �ine na ruke iza leda. okrenu �ovjeka pole�u�ke i �e stoko ga udari. �ovjek zareza. policajac ga udari pisto harold robbins ljem po licu. iz nosa i usta po�e curiti krv, no policajac ga je i dalje tukao. alma se javi brzim glasom: "ne po bijelom prostira�u. ne�e se mo�i oprati." policajac se zabulji u nju, a onda mu se na licu ukaza smije�ak i on kimnu. nije bio krupan ali je o�ito bio jak. bez mnogo napora odvu�e �ovjeka po podu do mramorom poplo�enog balkona, a zatim ga jo� jednom udari po licu. sad je krv po�ela sna�no curiti. policajac mu ne�to priprijeti, na�to �ovjek obori glavu. upitah policajca: "znate li �to o njemu?" odgovorio mi je na engleskom. "ni�ta, samo to da je kolumbijac. mislili smo da su samo njih trojica, jer smo ih promatrali u kolima. no on se bio sakrio u gara�i, pa me uhvatio kad sam izi�ao iz auta." "gdje su va�i ljudi?" upitah ga. "na ulici, jo� motre onu trojicu u kolima." okrenu se almi i progovori �panjolski. ona mu odgovori na engleskom. "nemam pojma za�to nas progone. mo�da su dobili istu dojavu kao i ti o onom drugom �ovjeku." pogledah je s udivljenjem. nije spomenula angela po imenu. imala je mnogo razloga da bude pa�ljiva. "ali jesi li ikad srela tog angela di stefana?" upita je satnik. "mo�da", odgovori. "mo�da u nekom disku ili na zabavi. susre�em mnogo ljudi." "a ovaj �ovjek?", upita on pokazav�i na mene. "kako si ga upoznala?" pirane "preko jedne �kolske kolegice u dr�avama. nazvala me i rekla da �e me posjetiti." on je pogleda. "ali bila si s njim gotovo dva tjedna. gdje ste se kretali?" "bili smo zajedno u mome mjestancu, u pokrajini." "a sad odlazi� s njim za sjedinjene dr�ave? to je neka brza romanca." "tajnoviti su putovi ljubavi", re�e alma. okrenu se meni. "kao da se razumijete u oru�je?" "bio sam u specijalnim snagama, u vijetnamu", objasnih. "odakle vam automat?" upita. umjesto mene odgovori alma. "dala sam mu ga. meni ga je poklonio general." on u�uti trenutak, a zatim se okrenu kolumbijcu. govorio mu je brzo na �panjolskom, no on ponovno nije ni�ta odgovorio. satnik ga pograbi, uspravi i okrenu trbuhom prema balkonskoj ogradi. dr�e�i revolver uperen u �ovjekov zatiljak, on drugom rukom otkop�a lisi�ine i skide ih s ruku svoga zarobljenika. dr�e�i i dalje revolver na zatiljku, re�e mu ne�to na �panjolskom, a �ovjek odgovori podjednako brzo. pri�inilo mi se kao da proklinje satnika. on slegnu ramenima, a zatim udari oru�jem po zarobljenikovu zatiljku. zamalo se skljoka niz ogradu. satnik se spretno kretao. gurnuo je ruku medu zarobljenikove noge i tako ga podigao u zrak, a onda bacio preko ograde. uz vrisak, on tresnu na ulicu. harold robbins satnik pogleda preko ograde. nakon tupog udarca o tlo nije se ni�ta vi�e �ulo. satnik se okrenu prema nama. lice mu je bilo bezizra�ajno. "ba� je bio nespretan, taj kurvin sin", re�e neodre�eno. "tresnuo je o krov novih kola i uni�tio ih." ne rekosmo ni�ta. satnik stavi revolver u torbicu. "mogao nas je sve poubijati", zaklju�i. "jasno mi je", rekoh. "�elite li pogledati?" upita. zatresoh glavom. "vidio sam dovoljno takvih stvari u vijetnamu." on kimnu. "vrlo dobro. u�imo u stan. pozvat �u poja�anje i dok budemo �ekali pogledat �u va�e papire." ni�ta se ne mo�e usporediti s policijskom pratnjom do zra�ne luke. dva motocikla sa zavijaju�im sirenama ispred jednog crno-bijelog policijskog automobila, zatim mi u satnikovim kolima i onda jo� jedan crno-bijeli auto. dok smo jurili ulicama ljudi su nas pozorno promatrali. bio sam s almom na stra�njem sjedalu, dok je satnik gonzales sjedio uz voza�a u policijskoj odori. satnik se okrenu. "mislim da je sve u redu", re�e. "od kolumbijaca ni traga." "pitam se kamo su oti�li", rekoh. "tko bi to znao? moji su ih ljudi izgubili u prometnoj gu�vi nakon nezgode." "nezgoda" - to je doista bio ugla�en izraz, pogotovo jer je upravo on bio taj koji je gurnuo lupe�a preko ograde. satnik pogleda uru. "zrakoplov kompanije braniff ve� je odletio", re�e. "krenuo je u dva popodne a sljede�i let imaju sutradan." "sranje", rekoh. "nemojte se uzrujavati", re�e on utje�no. "air peru kre�e za new york u �etiri popodne. mogu vas smjestiti." pogledah almu. ona kimnu. "to je dobra

kompanija. imaju i odjel prvog razreda. cesto sam letjela." "dobro", rekoh satniku. "kre�emo tako." "morat �ete kupiti voznu kartu", re�e on. pru�i mi ruku. "dajte mi novac i dokumente. ja �u sve srediti." zavukoh ruku u unutarnji d�ep blejzera. izvadih dvije nov�anice po tisu�u dolara i pru�ih ih, tako�er putovnicu i izlaznu vizu. "uzmite usput i kartu za almu." "naravno", re�e on i strpa papire u d�ep. "sada je tri popodne. smjestit �u vas u salon za vipove." "zahvaljujem", rekoh. on pogleda almu. "kad se namjerava� vratiti?" "nisam jo� razmi�ljala o tome", odgovori. "mo�da �u skoknuti nakratko u pariz." "lijepo", re�e on uljudno. "po�alji mi teleks kad se odlu�i� za povratak. do�ekat �u te." "vrlo ljubazno od tebe, felipe." ona se nasmije�i. "obavijestit �u te." on nas ostavi s jednim detektivom u salonu za vipove i pode srediti formalnosti za let. alma je upalila cigaretu, a hostesa nam je. donijela dvije �a�e �ampanjca. "ispri�avam se, morao bih skoknuti u nu�nik." harold ros3ins "po�uri." odoh u toalet i stadoh uz pisoar. raskop�ao sam hla�e i stadoh pu�tati vodu, kad slu�ajno pogledah u ogledalo ispred sebe. zamalo sam popisao hla�e. hitro povukoh zatvara� hla�a i okrenuh se. iza mene stajao je vincent, oslonjen o vrata. "koga vraga radi� ovdje?" upitah. "mislio sam da si odavno nestao." "morao sam se zadr�ati", re�e. "jesi li razgovarao sa stricem?" "jesam." "dobro", re�e. "objasnio si mu dakle �to sam sve u�inio?" "naravno", odgovorili. "bio je vrlo zadovoljan." "dobro", zaklju�i on i izvu�e iz d�epa automat opremljen prigu�iva�em. "ne bih bio u stanju pore�i da su tebe i angela nasamarili s kokom i da je ono bilo samo duhansko li��e." "ti si lud", rekoh. "lud za dvadeset milijuna dolara", re�e i krenu prema meni. iza njegovih le�a otvori�e se vrata. za�u se drugi prigu�iva� i ja se u hipu izmaknuh pred vincentom koji je padao, ispustiv�i pi�tolj, dok mu je iz glave raznesene odostraga po pisoaru prskala krv i komadi mozga. na vratima je bio satnik gonzales. "jedan od kolumbijaca", re�e. nisam mogao progovoriti. samo kimnuh. f i rame "a sad izlazi odavde", re�e. "moj �e �ovjek o�istiti taj mete�." �utio sam. on se nehajno nasmije�i. "sretan si �ovjek", re�e. "krajnji je �as da se ukrca� u zrakoplov." harold robbins 10 satnik gonzales dade znak svom policajcu kad smo izlazili iz toaleta. policajac nam pristupi i satnik mu po�e brzo govoriti na �panjolskom. policajac kimnu i stade pred vrata toaleta, kako nitko ne bi u�ao unutra. pogledah upitno satnika gonzalesa. "�elim vas i almu smjestiti u zrakoplov prije nego �to ovamo dovedem pristani�nu policiju. kas jedanput u�u ovamo obavijestit �e i pograni�ne nadzornike. umije�ali biste se u formalnosti i protekla bi mo�da dva ili tri dana prije nego �to biste mogli napustiti zemlju. vjerujem da vam se �uri ku�i." "tako je, zahvaljujem", rekoh. "nema na �emu", re�e. "naposljetku, spasili ste mi �ivot u alminu stanu." "i vi ste spasili moj." "to je moja du�nost", re�e satnik. "�tititi po�tene ljude." ispru�ih mu ruku. "svejedno, zahvaljujem." piran 5 po�osmo do vipovskog salona gdje nas je �ekala alma. "�udno", re�e on. "ne shva�am za�to su nas kolumbijci slijedili." "imali su vjerojatno istu informaciju kao i va� ured. jedini je problem u tome �to ja nisam �ovjek kojega su tra�ili", zaklju�ili. "niste prepoznali �ovjeka u toaletu?" zatresoh glavom. "ne." "ali on vas je htio ubiti." "ne znam za�to", odgovorih. "ali zahvaljuju�i vama, nije uspio." on ozbiljno zatrese glavom. "uzet �u jo� dvojicu svojih momaka da vas doprate do zrakoplova. ne �elim da se almi ili vama bilo �to dogodi." "ve� se osje�am sigurnije", odgovorih. on se odjednom nasmije. "kanite li se vra�ati u limu?" nasmijan se zajedno s njim. "ne vjerujem. ovaj mi je posjet bio dovoljno uzbudljiv." on se suglasi. "mislim da vam je to mudra odluka." pogleda me dok smo se pribli�avali almi. "nema smisla da joj bilo �to ka�ete o incidentu u toaletu. ve� je dovoljno upla�ena." "upravo ste na vrijeme", re�e alma. "naru�ila sam bocu �ampanjca." satnik se uljudno nasmije�i. "ne�ete za to imati vremena. uredio sam da vas preko reda puste u zrakoplov." harold robsins "�emu �urba?" upita ona. "imamo jo� �etrdeset minuta do uzleta." "�elim da se ukrcate prije ostalih putnika. bit �ete pod na�om pratnjom sve do ulaska. moja dva detektiva pregledat �e ostale putnike na ulazu u kabinu. zapa�ena su tri �ovjeka u automobilu s kolumbijskim registarskim plo�icama." "valjda ne misli� da bi mogli do�i ovamo?" upita ona. "ne bih htio riskirati", re�e. uze njenu ru�nu prtljagu i

torbicu. "do�ite", re�e. izi�li smo iz zgrade kroz slu�beni prolaz. alma i ja kora�ali smo prema zrakoplovu, satnik ispred nas, te po jedan detektiv pored i iza nas. bez rije�i uspesmo se do zrakoplova. nakon blistavog sun�anog svjetla vani, trebalo mi je nekoliko trenutaka da se priviknem na polumrak. stjuardesa nam se nasmije�i. "bienvenido, gospo�ice vargas i gospodine stevens. moje je ime marisa." alma joj se nasmije�i obrativ�i joj se na �panjolskom. stjuardesa kimnu. jama�no su se poznavale. djevojka nas povede naprijed do na�ih sjedala. smje�teni smo u posljednji red prvog razreda, le�ima prema pregradi. "osje�at �ete se udobno", re�e stjuardesa. "u prvom razredu su jo� samo dva putnika." "hvala vam", rekoh. "mogu li vam poslu�iti �ampanjac?" upita. pi rame "da, gracias", odgovori alma. dok se smje�tala na sjedalo uz prozor dobaci pogled satniku gonzalesu. "ho�ete li nam se pridru�iti uz pi�e?" upita ga. on zatrese glavom dok joj je smje�tao ru�nu prtljagu u pregradu nad glavom. "ne, hvala, jo� sam na zadatku." "sigurna sam da vi�e ne morate brinuti", re�e mu ona. "prestat �u se brinuti kad uzletite", re�e. "samo u�ivajte u �ampanjcu. putnici ulaze u zrakoplov i ja ih �elim sa svojim ljudima provjeriti. vratit �u se za nekoliko minuta." stjuardesa stavi butelju �ampanjca i �a�e ispred nas. hitro nam napuni �a�e, a zatim ode prema ulazu da pozdravi nove goste. kucnuh se s almom. "servis je zaista izvrstan", rekoh. "gonzales nas dr�i pod okom. pitam se �to on zna a mi ne znamo." "on je policajac", re�e alma. "vole se praviti va�ni." "posrijedi je vi�e od toga", usprotivili se pomisliv�i kako me brzo slijedio do toaleta. "ali ne prigovaram. da nije njega, ve� bismo bili u govnima." "sad je sve gotovo", natuknu alma. "na putu smo prema dr�avama." "da", rekoh, a onda odmah prokleh. "dovraga, nisam imao vremena nazvati strica. brinut �e se." "za deset sati bit �e� u new yorku. mo�e� ga nazvati iz zra�ne luke." ona ponovno napuni �a�e. "opusti se, imat �emo udoban let. dc 8 air perua udobniji haro1d robbins je zrakoplov od braniffovih 707, iako su malo sporiji. mo�i �emo ispru�iti noge." "u zrakoplovu jo� nisam uspio ispru�iti noge", rekoh. ona se nasmije�i. "zato �to jo� nikad nisi letio sa mnom. neprekidno �u te podbadati. nasut �u u �a�u malo kokainskog pra�ka, pa �e� usput imati i svoj vlastiti let." "zbilja si sjajna", rekoh. ona se nasmije�i. "samo peruanska ma�kica." ponovno se kucnusmo. promotrio sam par koji su doveli do njihovih sjedala. bili su sredovje�ni, oboje izvrsno odjeveni. �ena je imala krzneni kaput a ruke joj bijahu obasute dijamantima. mu�karac skide �e�ir i otkri sitne kovr�e sijede kose. o�i su mu bile pokrivene zasjenjenim nao�alama francuskog modela. promatrao sam ih dok su sjedali a stjuardesa im servirala �ampanjac. vratio se satnik gonzales. "sve je u redu", re�e. "putnici ukrcani. u poslovnom razredu samo je �etrdeset sedam putnika." "mo�da bi sad ipak mogao ispiti malo �ampanjca?" re�e alma. "ne, jo� jednom hvala", re�e on ispri�avaju�i se. "jo� �u morati satima ispisivati razne izvje�taje." pru�i mi ruku. "sretno, gospodine stevens. bila mi je �ast da sam vas upoznao." pjrans ____ .................. "i ja osje�am isto, satnice gonzales", rekoh odvrativ�i mu stiskom ruke. "hvala vam za sve �to ste u�inili za nas." "por nada", re�e, a zatim poljubi s po�tovanjem alminu ruku. "hasta luego, senorita vargas." alma mu kimnu. "mu gracias, capitdn", re�e. "mogu li jo� ne�to zamoliti?" "bilo �to." "sti�i �emo u new york izme�u dva i tri ujutro. ho�e� li, molim te, poslati teleks u moj hotel i javiti im neka po�alju limuzinu na aerodrom?" "bit �e sve u redu", re�e. dotaknuv�i rukom kapu u znak pozdrava napusti zrakoplov. za�u se zvuk vrata koja se zatvaraju, a strojevi mla�njaka po�e�e nam zujati u u�ima. okrenuh se i pogledah je. gledala je kroz prozor tlo koje je izmicalo ispod zrakoplova. nagnuh se preko njezina ramena i ugledah satnika kako sa svojim ljudima odlazi u zgradu. za�u se glas koji je na �panjolskom i engleskom davao sigurnosne upute. zrakoplov polagano sti�e do uzletne staze. polagano se okrenuo na po�etku staze. dok su strojevi po�injali urlati, ko�nice su jo� uvijek pridr�avale zrakoplov. alma me odjednom zgrabi za ruku. dok smo jurili stazom sve vi�e me stiskala. zrakoplov se uz jedva �ujan zvuk odrazi od tla i mi se na�osmo u zraku. okrenu se prema meni blijeda lica. "to me uvijek pla�i", re�e. harold roe31ns ali nisam mislio o tome �to mi je rekla. prisjetio sam se kako je zamolila satnika da po�alje teleks u njezin hotel; nije mu uop�e rekla ime hotela. rukom mi dotaknu nogu. "hotel

pierre", rekoh. ona me pogleda. "sto to govori�?" "nisi spomenula satniku ime hotela." ona se nasmija. "ve� sam ti rekla da smo stari prijatelji. on ve� godinama zna da mi je moj patron poklonio jedan apartman u tom hotelu." protekla su upravo tri sata i dvije boce �ampanjca, kad me stjuardesa dotaknu po ramenu. otvorih o�i i pogledah je. u ruci je dr�ala novu bocu �ampanjca. "�estitam", re�e. "upravo prelazimo preko ekvatora." okrenuh se almi. "jesi li spavala?" "malo", odgovori ona. stjuardesa je nalila �ampanjac i krenula naprijed prema paru ispred nas. alma se kucnu, nagnu se i poljubi me. "�estitke i s moje strane". nasmije�ih se i poljubih je. "imam za tebe poseban dar", re�e nasmije�eno. gurnu mi ne�to u ruku. "�to je to?" "pomiri�i", odvrati. "osje�am miris parfema i jo� ne�ega." p1rams ona se nasmija. "pogodio si, to su moje ga�ice. jo� su vla�ne. svukla sam ih dok si spavao. stavi ih u d�ep na prsima. svatko �e pomisliti da nosi� rup�i�." poslu�ati je. "luda si", rekoh. "ne sasvim. htjela sam ti dati ne�to �to �e te podsjetiti kako smo pre�li ekvator trideset tisu�a stopa iznad zemlje." "podigla si me vi�e i bez zrakoplova." nasmije�iti se. pojavi se stjuardesa. "ubrzo �e biti servirana ve�era", re�e. harold rob3ims 11 osjetio sam njezinu ruku na ramenu. prome�koljili se u udobnom krevetu i otvorih o�i. kroz prozor prodiralo je dnevno svjetlo. ona je ve� bila odjevena. pogleda me i nasmije�i se. "prili�no si dobro spavao", re�e. izbacih pau�inu iz glave. "koliko je sati?" "pola sata iza podneva", odgovori ona. sko�ih s kreveta. "moram nazvati strica." "ne brini se", re�e. "ve� sam ga nazvala. rekla sam mu da jo� spava�. zamolio je da ga nazove� u dva popodne." zabuljih se u nju. "odakle ti njegov broj?" "zar se ne sje�a�?" upita. "rekao si mi da ga nazovem iz lime. nikad ne zaboravljam telefonske brojeve." "kako ti se u�inio?" upitah. "mislim da je dobro", re�e. "ipak, pone�to tu�an." "je li bio iznena�en �to ga ti naziva�?" upitah. "nije." pokaza stol uz krevet. "imamo naran�ina soka, kave i pravih ameri�kih danskih kola�i�a." pirans "uzet �u kavu", rekoh prote�u�i noge. kava je bila dobra. jaka i vrela. glava mi se po�e razbistrivati. "kad si se ti probudila?" "u osam." "za�to tako rano?" upitah. "zaspali smo nakon �etiri ujutro." "morala sam ne�to obaviti i telefonirati", odgovori. na vratima apartmana za�u se zvonce. "to je sigurno sobar", re�e u hitnji. "moram dati ne�to izgla�ati. sredit �u to dok se bude� brijao i tu�irao." podi�e dva svoja putna kov�ega srednje veli�ine i odnese ih u dnevni boravak zatvoriv�i iza sebe vrata. nalih jo� jednu �alicu kave i ponesoh je u kupaonicu. ispih je i otvorih ormari� tra�e�i brija�. nije ga bilo. razmislili �asak, a onda se zaogrnuh ru�nikom i krenuh do vrata koja su vodila u dnevni boravak. kad sam otvorio vrata ona mi je bila okrenuta le�ima. uza stol nasuprot njoj stajala su dva mu�karca. osim njezinih kov�ega marke louis vuitton na stolu su bila jo� dva ko�na kov�ega. vuittoni su bili otvoreni i ona je upravo uru�ivala celofanske vre�ice s bijelim prahom mu�karcima koji su ih slagali u svoje kov�ege. "dvadeset dva kilograma", re�e ona. jedan mu�karac me ugleda i trgnu automat iz kaputa. ona se okrenu. osjetio sam se glupo. "tra�io sam brija�", rekoh. "makni pucaljku", re�e ona hladno. "on je di stefanov ne�ak." harold robbins mu�karac me pogleda. "onaj koji je krenuo na put s angelom?" "tako je", re�e ona i okrenu mi se. "brija� je u ladici pored umivaonika." kimnuh i zatvorih vrata za sobom. oti�oh ponovno u kupaonicu. odjednom osjetih mu�ninu i povratih sve u zahodsku �koljku. ni�ta vi�e nije imalo smisla. okrenuh se umivaoniku i pogledah se u ogledalu na kliznim vrata�cima ormari�a. bio sam blijed i znojan, osje�ao sam gor�inu. otvorih vrata�ca i uzeh sredstvo protiv mu�nine koje sam ranije bio zapazio. potro�io sam gotovo cijelu bo�icu ljekovite teku�ine kako bih uklonio bljutav okus iz usta. prona�ao sam napokon brija�. bio je to stari model gillettea s dvije o�trice. ali nigdje nije bilo kreme za brijanje. razmazah po licu neki �enski teku�i sapun �to sam ga prona�ao uz kadu. brija� nije bio lo�, ali ruka mi je drhtala pa sam se nekoliko puta porezao. stavih topli ubrus na lice da odstranim kapljice krvi, zatim pritisnuh porezotine toaletnim papirom da zaustavim krvarenje. sjedio sam na zahodskoj �koljci dok krvarenje nije prestalo, zatim odoh pod tu� i pustih potpuno hladnu vodu. drhtao sam dok se nisam omotao te�kim kupaoni�kim ogrta�em. pogledah se ponovno u ogledalu. ovaj put nisam izgledao lo�e. brzo se po�e�ljah i otvorih vrata da u�em u spavaonicu. alma je sjedila na

rubu kreveta. pogleda me. "jesi li dobro?" upita. piran 5 "sasvim dobro", rekoh i krenuh do ormara da uzmem odje�u. jedino �to sam vidio unutra bilo je odijelo i cipele. izvukoh putni kov�eg i stavih ga na krevet. "tvoje ko�ulje, donje rublje i �arape nalaze se u donjoj ladici", re�e ona, pokazuju�i �krinju s ladicama. obla�io sam se dok me ona bez rije�i promatrala. po�eh bacati preostalu odje�u u prazni kov�eg. nisam se ba� uredno spakirao, ali uspio sam zatvoriti kov�eg i zaklju�ati ga. digoh ga s kreveta i krenuh prema vratima. i dalje je sjedila na rubu kreveta. "kamo ide�?" upita. "u stari apartman svoga oca", rekoh. "�ekaj. molim te. mogu ti sve objasniti." "sto jo� mo�e� objasniti? s novim la�ima?" bio sam gnjevan. "mislila sam da smo prijatelji i ljubavnici", re�e ona. "od prijateljstva me�u nama je postojalo jedino �evljenje", rekoh. "borili smo se za �ivot", re�e ona. "ali pre�ivjeli smo", dobacih bijesno. "i nikad mi nisi rekla gdje spada�. mislio sam da putuje� u new york zbog mene, a ne zbog dvadeset dva kilograma ko kaina." "to je bila isporuka dru�ini tvoga strica." "i, naravno, ti nisi za to ni�ta dobila." bio sam i dalje ljut. "ja sam obi�na budala." harold robbins "nisi", re�e ona obzirno. "tvoj stric i general imali su dugogodi�nji sporazum. ja sam sudjelovala u njemu. nastavila sam raditi za tvog strica i kad je general umro. kako bih ina�e mogla �ivjeti? general mi je ostavio sve osim novca." "kako se angelo u to uklapao?" upitah. "bio je moj kontakt posljednjih pet godina", re�e. "i ja sam bila njegov kontakt. trebao mu je netko u koga bi se mogao pouzdati i da govori �panjolski." "bili ste ljubavnici?" upitah. "zapravo i ne. prije bih rekla da smo bili poslovni suradnici. po�evili bismo se tu i tamo, ali to nam nije ni�ta zna�ilo." "stric zna za tebe?" "da", re�e. "jo� otkako mi je bilo sedamnaest - kad me general prvi put doveo u new york." "i time si se bavila neprekidno do sada?" "tako je bilo uglavljeno", odgovori. "imali su sve �to im je trebalo na obje strane, u limi i new yorku. a ja sam im bila savr�en tekli�, prvo kao �kolarka a zatim kao model velikih agencija." "za�to mi to nisi kazala?" "jednostavno nisam mogla. nisam znala �to ti je zapravo poznato, tako da sam morala �utjeti. ni angelo ti nikad nije rekao." zatresoh glavom. "isuse", promucah, a onda je ponovno pogledah. "je li i satnik bio u to umije�an?" hrane i "jest", re�e. "imao je zadatak �uvati te u zra�noj luci. sje�a� se da je po�ao za tobom u toalet?" kimnuh. "dobro je �to je to u�inio", re�e. "vidjela sam vincenta kako te slijedi onamo i obavijestila sam satnika." "ti dakle zna� �to se ondje dogodilo?" "da. kazao mi je tvoj stric kad smo jutros razgovarali." "�to ti je jo� rekao?" "rekao mi je neka javim satniku da po�alje koku nekom u medellinu tko se zove ochoa. to je bio isti �ovjek s kojim je radio i angelo." ona uze cigaretu s no�nog stoli�a i polagano povu�e dim. "kazala sam mu da �u ti sve priznati. nije ni�ta prigovorio, samo je rekao da mu telefonira� u dva popodne." pogledah je. "ne znam �elim li to." "ali on te voli", prigovori alma. "i treba� mu. sada jo� vi�e, otkako nema angela." �utio sam. "a �to �e biti sa mnom", upita ona. "imamo neke posebne veze i ja te trebam, tako�er." pogledi nam se susreto�e i u njezinim o�ima zapazih trag suza. "nema to vi�e smisla. sna�i �e� se nekako, uvijek si se snalazila. ja me�utim ne znam kako bih mogao �ivjeti u tvom svijetu." "mora biti da ne�to ipak osje�a�", re�e ona tmurno. "ako ne za mene, onda svakako za svog strica. naposljetku, on je i dalje tvoja obitelj." harold robbims "obitelj mi nije dala ni�ta osim boli", rekoh. "reci stricu, ako po�eli razgovarati sa mnom, da �u biti u starom apartmanu svog oca." okrenuh se da ne vidi suze u mojim o�ima, uzeh svoj kov�eg i izidoh. 12 apartman mog oca bio je udaljen samo desetak minuta vo�nje taksijem od hotela pierre. preko 59. ulice pa du� zapadne strane centralnog parka do 70. ulice. bila je to staromodna stambena zgrada, nimalo nalik novim zdanjima �to su nikla na isto�noj strani. apartman je bio udoban, na jedanaestom katu, s visokim stropovima, dvije spavaonice, dnevnim boravkom i sobom za jelo, s kuhinjom i dvije kupaonice. otac ga je kupio nakon smrti moje majke. nije mogao i dalje �ivjeti u ku�i u kojoj je proveo s njom �ivot. kad se doselio u novi apartman, drugu spavaonicu namijenio je meni, premda sam ve�i dio vremena provodio u �kolskom internatu. kad sam izi�ao iz taksija pozdravio me vratar barnev. uze moj kov�eg. "dobro do�li ku�i, gospodine jed", re�e mi uz smije�ak. platih voza�a i

okrenuti se barnevu. oslovljavao me kao gospodina jeda jo� otkako sam se ovamo uselio kad mi je bilo dvanaest. "kako si, barnev", rekoh. harold robbins "ide nekako, gospodine jed", re�e dok me vodio kroz predvorje do dizala. "i dalje me mu�i artritis, ali nekako se snalazim." "dobro", rekoh i tutnuh mu u ruku desetku. on stavi kov�eg pored mene u dizalu i pritisnu gumb za moj kat. "apartman bi trebao biti uredan", re�e. "upravo ju�er bila je �ista�ica." "hvala ti", rekoh dok su se vrata dizala zatvarala. kad sam u�ao u apartman, ostavih kov�eg u predvorju. barnev je bio u pravu. apartman je bio �ist i uredan, koliko god bio pust. u�toh u dnevni boravak i otvorih prozore. pomogao mi je svje�i zrak iz centralnog parka. uzeh kov�eg i uputih se do spavaonice. otvorih i u njoj prozore i pogledah prijeko na park. mogao sam vidjeti tornjeve sherrv netherlanda i vr�ak hotela pierre na petoj aveniji. osje�ao sam se ina�e sasvim dobro. izvadih stvari iz kov�ega, zatim ga bacih na dno ormara, uzeh kaput i objesih ga na stolac. dohvatih torbu za spise, odoh u sobu za jelo i ondje je otvorih. htio sam provjeriti je li novac jo� u njoj. sedamnaest tisu�a dolara. iz d�epi�a torbe izvadih angelovu putovnicu i nov�anik s kreditnim karticama i voza�kom dozvolom. iz drugog d�epi�a izvadih rolex i pogledah ga trenutak. imao je tamnoplavi broj�anik s dijamantima umjesto brojki jedan, �est i devet. okrenuh ga. na pole�ini bilo je ugravirano "dragom sinu angelu za njegov 21. ro�endan. tata." p1ran5 vratih uru u d�epi�. jo� sam bio ljutit na strica zbog igara u koje me uvukao. no on je ipak bio brat mog oca, a angelo mi je bio brati�. dopadalo mi se to ili ne, oni su bili obitelj. zatvorih torbu za spise, odnesoh je u dnevni boravak i stavih na pisa�i stol mog oca. postrance na stolu nalazio se dvostruki srebrni okvir, s fotografijama oca i majke. zabuljih se u slike. bilo mi je devet kad mi je umrla majka. uvijek sam osje�ao krivnju jer je se nisam ba� dobro sje�ao. zatim pogledah sliku oca. osjetih se �udno. prvi put zapazio sam koliko nalikuje mom stricu. udahnuh duboko, oti�oh u kuhinju, skinuh s police bocu courvoisiera i nasuh podosta u �a�u. konjak mi je za�ario �eludac. osjetih u sebi toplinu, ali mi nije bilo bolje. sjedoh za pisa�i stol i gucnuh jo� malo konjaka, zatim uzeh telefon. nisam znao almin privatni broj, stoga nazvah hotel pierre. glas operatora bio je poslovno bodar. "gospo�ica vargas je izi�la." "je li rekla kad �e se vratiti", upitah. "ne, gospodine." "biste li, molim vas, ostavili poruku da je zvao gospodin stevens. moj broj je - " operator me prekide. "ostavila vam je poruku, gos podine. �eljela vas je obavijestiti da danas putuje u francusku." harold ro3bins "hvala vam", rekoh i spustih slu�alicu. razmi�ljao sam neko vrijeme, a onda pogledah o�evu fotografiju. "sto mi je �initi, o�e?" ali fotografije ne odgovaraju na pitanja. otac je i dalje bio nasmije�en i izgledao je mudro. ispih jo� gutljaj konjaka i zagledah se u fotografiju. mo�da sam ve� bio malo pijan, ali pri�injao mi se sve sli�nijim stricu. zazvoni ku�ni telefon. "halo?" "gospodine jed, ovdje je barnev", re�e. "do�ao je va� stric, gospodin di stefano." "u redu, barnev", rekoh. "po�alji ga gore." ostaviti �a�u konjaka na stolu i po�oh otvoriti vrata. pri�ekao sam dok nije izi�ao iz dizala. iza njega bila su dva tjelesna �uvara. krenu�e naprijed ali zaustavih ih uzdignutom rukom. "oni ne", rekoh. "�elim s tobom razgovarati nasamo." on im dade znak, pa ostado�e u pristupnom hodniku. propustih ga kroz vrata i zatvorih ih. moj stric bio je krupan �ovjek. prije nego �to sam se mogao i okrenuti, on me obgrli rukama. zatim me poljubi u oba obraza. "moj sine", re�e. "moj stri�e", rekoh uko�eno. on pomiri�e. "pio si." "samo konjak", objasniti. "ho�e� li i ti?" "ne", re�e. "zna� da rijetko pijem prije �est popodne." "zaboravio sam." poveo sam ga u dnevni boravak i otvorio torbu za spise. "ovo je bilo angelovo." bez rije�i on pogleda torbu. piram5 "sve ovo pripada angelu", rekoh. "preostalo je sedamnaest tisu�a dolara." otvorih d�epi�. "ovdje su njegova voza�ka dozvola, putovnica i kreditne kartice." zatim izvukoh i angelov rolex. on ga polagano uze i okrenu stra�nju stranu s ugraviranom posvetom. po�e plakati. te�ki, suhi, hrapavi jecaji, suze koje su mu tekle niz obraze. obgrlih njegova ramena koja su se tresla i povedoh ga do stolice uz pisa�i stol. i moj glas bio je zagu�en. v r�m "zao mi je, stri�e rocco. zaista mi je �ao." on obgrli lice rukama. "zapravo nisam vjerovao. nisam mogao. sve do danas." "molim te, stri�e rocco", rekoh. "mora� biti jak." on zatrese glavom koju je jo� dr�ao medu rukama. "moj

lijepi sin je izgubljen. oti�ao. sad nemam vi�e sina. nemam nasljednika svoje krvi. sto sam mu to u�inio?" "ni�ta. uvijek si ga samo volio", rekoh. pogleda me. "morao sam ga zaustaviti. govorio sam mu neka ne ide. govorio sam mu kako ne �elim da ide. ali oti�ao je na svoju ruku. kako re�e, ako ne ode nitko ga vi�e ne bi po�tivao, zauvijek bi ostao u mojoj sjeni." �utio sam. nisam znao �to bih rekao. on me pogleda. "je li mnogo trpio?" "nije ga boljelo. bio je mrtav u sekundi", rekoh. sporo kimnu. "hvala bogu na tome", re�e. "hvala bogu, tako�er, da si u tom trenutku bio s njim. barem je imao uza se nekoga iz obitelji." harold robbins sjetih se kako sam dr�ao angelovu glavu me�u rukama. "obitelj" - rekoh mu tada i onda sam ga ubio. pogledah strica. "uza se je imao obitelj", dovr�ih. stric je neko vrijeme �utio, zatim re�e: "zakazat �u misu zadu�nicu." "da", rekoh. "do�i �e�?" "svakako", odgovorih. "bit �e� moj sin, moj nasljednik", re�e i uze me za ruku. prihvatio sam tu ruku. "ali ja nisam angelo", rekoh ipak. "nisam njemu nalik. ne bih znao �ivjeti u njegovu svijetu." "ali postat �e� bogat", re�e stric. "bogatiji nego �to bi mogao i sanjati. od angela �e� naslijediti dvadeset milijuna, tako je odredio u svojoj oporuci. njegov si jedini nasljednik." "otac mi je ve� dovoljno ostavio. ne �elim biti jo� bogatiji. mo�emo pokloniti angelovo nasljedstvo siroma�nima." pogleda me. "lud si kao i tvoj otac. do�e� li k meni otvorit �e ti se cijeli svijet. za dvadeset godina, zahvaljuju�i kokainu postat �e� milijarder." "ili �u biti mrtav", dometnuh. "ve� sam nau�io da ovim svijetom ne mo�emo ravnati. s vremenom �e ju�ni amerikanci preuzeti na� posao. oni uzgajaju koku, oni je prera�uju, uskoro �e za�eljeti i da je raspa�avaju. tad �emo biti izba�eni iz igre ili �emo biti ubijeni." piran5 on se zabulji u mene. "mo�da i nisi tako lud kako sam mislio. sto onda �eli� raditi?" "moj otac vodio je dobar posao. iznajmljivao je automobile. ja imam drugu ambiciju. zrakoplovne kompanije rastu iz godine u godinu. potrebno im je sve vi�e zrakoplova, no za to im je potreban kapital. a kapital se te�ko dobiva. sinula mi je ta zamisao dok sam letio na linijama twa i vidio da je iza svake pilotske kabine postavljena metalna plo�ica. 'ovaj zrakoplov vlasni�tvo je korporacije hughes aircraft, a iznajmljuje ga h.a.c" stric zatrese glavom. "ne razumijem." "hughes je samo vlasnik zrakoplova twa. uvjeren sam da bi i mnoge druge zrakoplovne kompanije �eljele sklopiti isti takav posao", rekoh. "iznajmljivanje zrakoplova! ali za to bi trebalo jako mnogo novca", re�e stric. "uvjeren sam da ima� sve potrebne veze kako do�i do tog novca. mislim da bismo mogli po�eti sa dvjesto milijuna." nasmijah se. "moram o tome razmisliti", re�e. "zaboravi na to", rekoh. "ti ne bi mogao u�i u posao. zrakoplovne kompanije pod strogim su nadzorom sedmorih vladinih ureda. morao bi ustuknuti prije nego �to bi ti krenulo." "mo�da si ipak lud", usprotivi se stric. "na novcu ne pi�e kojeg je podrijetla." "ali zna se tko su ljudi koji njime raspola�u", rekoh. haftoid stric se podi�e. "nazvat �u te kada dogovorim misu." "do�i �u", ponovno obe�ah. pode do vrata a onda se okrenu. "zna� li da je djevojka otputovala u francusku?" "znam." "zgodna je cura, ali nije za tebe", primijeti on. "kakvom bi djevojkom volio da se o�enim?" upitah. "angelo je imao zgodnu djevojku, iz zgodne sicilijanske obitelji. �ini mi se da je mislio o�eniti se njome." "iz zgodne sicilijanske obitelji?" "iz vrlo zgodne sicilijanske obitelji. mo�da bih mogao dogovoriti da se upozna� s njima", re�e. "hvala ti, stri�e rocco", odgovorili. "mo�da nekom drugom prilikom." zagrlismo se i ovaj put ga tako�er poljubih. otvorio sam vrata i promatrao ga dok se pribli�avao dizalu. dva tjelesna �uvara koji su ga �ekali u hodniku pridru�ili su mu se. piran 5 capo dl tutti capi emeritusi. nije bilo mogu�e ubiti strica rocca. nije da nisu poku�avali - no�evima, pucaljkama i bombama pod autom. ali stric rocco raspolagao je �estim �ulom. on je ve� odlu�io: na taj na�in ne kani umrijeti. "starim", rekao mi je. "sada kad je angelo mrtav, a ti mi se ne �eli� pridru�iti u poslu, nemam nikoga kome bih ga ostavio. nemam vi�e razloga za borbu." zurio sam u njega. sjedili smo u nevelikoj lo�i, pozadi u palmu, na drugoj aveniji. bili smo sami, njegovi tjelesni �uvari smjestili su se za obli�nji stol. na rukavu kaputa stric rocco jo� je nosio crnu vrpcu �alosti za angelom. "ne znam, stri�e rocco", rekoh. "otac mi je prije mnogo vremena obja�njavao kako se ti nikad ne�e� povu�i iz posla." haroid robbins "kao da je tvoj otac to znao", za�krguta

on, navijaju�i punu vilicu paste iz tanjura. "ovo vi�e nisu stara vremena. ovo su sedamdesete. sad smo civilizirani, vi�e poslovni. ve� sam se dogovorio s pet obitelji." "sto to ho�e� re�i?" upitah. "oni te valjda ne kane ubiti?" "vidio si previ�e filmova", primijeti stric rocco. zarezah svoju gove�u pe�enku. bila je krvava, to�no onakva kakvu sam volio. "jo� mi ni�ta nisi rekao." "odlazim u atlantic city", izjavi on. "za�to atlantic city?" upitah. "uvijek sam mislio da si se kanio povu�i u miami." "to ne bi i�lo", objasni stric rocco. "miami se nadzire iz chicaga. bonanno je sredio da mogu preuzeti hotele i restorane u atlantic citvju. to �e biti jednostavan posao, za mene sasvim dovoljan. ne �elim se vi�e naprezati." polagano progutah zalogaj govedine. "sto si im dao u zamjenu?" "oni preuzimaju moje operacije ovdje. to je sasvim u redu. imat �u mir i ti�inu." "to �e donijeti mnogo novca", rekoh. "ja ve� imam mnogo novca". on se nasmije�i. "mo�da pola milijarde dolara." zanijemio sam. te�ko mi je bilo povjerovati da ima toliko mnogo. ali shvatio sam da govori istinu, stric mi o tome nikad ne bi lagao. "�ime �e� se jo� baviti?" "investicijama", odvrati. "sav novac koji sad posjedujem �ist je, i s njim mogu raditi �to ho�u." dovr�i pi rane 1 svoju pastu i iskapi �a�u crnog vina. uperi prst u me. "ne jede�", re�e. progutah jo� komad govedine. "ne razumijem. ako mo�e� raditi �to ho�e�, za�to se povla�i� u posrani atlantic city, gdje �e� se baviti sitnim sindikalistima?" on zatrese glavom. "ne razumije�", re�e mi kao da obja�njava djetetu. "proveo sam cio �ivot s tim ljudima. ne mogu ih sad ostaviti kad me mole da im pomognem." "mogao bi biti prikovan uz mali posao jednako kao i uz veliki, mo�da i vi�e. za�to ne bi iskoristio neku bolju priliku?" upitah. stric napuni �a�u vinom. "znam �to radim", re�e tvrdoglavo. imam bolje veze nego �to ih ima bonanno i ostale obitelji iz new yorka. za deset godina atlantic city bit �e golem posao." pogledah ga. "to zna�i da se ipak ne povla�i�." on se nasmije�i. "povla�im se." promatrao sam ga dok je ispijao vino. nisam znao �to mu se vrti u glavi, ali poznavao sam svog strica. na svoj na�in bio je genijalan. to�no je znao �to ho�e. pogleda me. "kako ti ide posao?" "dobro", rekoh. "dogovorio sam se s pet velikih banaka da mi svaka posudi po deset milijuna. s mojih dvadeset, to je ukupno sedamdeset." "sasvim zgodno", re�e. "ho�e li ti to biti dovoljno?" "ne�e", odvratih. "potrebno mi je najmanje �etvrt milijarde." "gdje �e� dobiti toliki novac?" harold robbins "od tebe", rekoh. zabulji se u mene. "jesi li poludio?" nasmijali se. "kazao si mi da ima� mnogo novca. i da ga �eli� ulo�iti zakonito. moj posao je zakonit." "ipak, nisam lud", promrmlja stric. "kad bih htio baciti novac, mogao bih ga baciti i u kanalizaciju." "dobio bi na svoj novac deset posto kamata i petnaest posto profita. sve u svemu mogao bi pokupiti �etrdesetak milijuna, ne ra�unaju�i porez, naravno. sve zakonito." "morao bi mi to dokazati", re�e. "sutra ujutro donijet �u ti papire", rekoh. "onda �e� mo�i odlu�iti." "jo� ne znam." "provjerit �e� papire", rekoh. "dakako, mogao bi novac zadr�ati u banci i �ivjeti ugodno u atlantic cityju." "bocka� me." "obitelj smo." stavi nov�anicu od stotinu dolara na stol. "krenimo", re�e. osvrnuh se za tjelesnim �uvarima. njihov stol bio je prazan. domahnuh mu rukom. "gdje su tvoji prijatelji, stri�e rocco?" on pogleda stol. "vjerojatno su oti�li po kola." u grlu mi se stvori knedla. "�ekaj malo", rekoh. "jesi li im rekao da kre�e�?" "nisam", re�e. "za�to bih? uvijek se brinu o mojim kolima." pi rame "znaju li oni da si napustio poslove?" upitah. "naravno", odbrusi mi. "svatko to zna." "i nitko nije prigovorio?" stric se zamisli. "mo�da samo jedan, 'lilo' galante, jedan od pod�efova obitelji bonanno. nikad me nije volio. ali on mi ne mo�e ni�ta. u zatvoru je." "ima li jo� veze sa svojom obitelji?" "i te kako", odgovori stric. "mnogi �ele da im postane capo kad izi�e iz zatvora." on se zamisli �asak. "koliko sam �uo, nije voljan prepustiti mi ni djeli� Atlantic citvja. on je prljava ni�tarija." pogledah strica rocca. "misli� li ono �to i ja mislim?" on kimnu. "pro�i �emo kroz kuhinju, zatim hodnikom do stuba. do susjedne zgrade do�i �emo preko krova." hodnik je bio slabo osvijetljen i mi po�urismo uz stare klimave stube na krov. pogledah strica rocca. te�ko je disao. "jesi li dobro?" upitah. "nemam ba� neku kondiciju", promrmlja on. izvu�e iz d�epa dva posrebrena automata. pru�i jednoga meni. "zna� li se njim poslu�iti?" "znam", odgovorih. no� je bila mra�na, pa smo morali oprezno kora�ati krovovima.

na sre�u to su bile stare gra�evine, izme�tu kojih je bio mali razmak. na tri zgrade poku�ali smo otvoriti tavanska vrata, no bila su otklju�ana tek �etvrta. na�osmo se na potpuno zamra�enom stubi�tu. kad smo dospjeli do petog kata, shvatili smo da je zgrada na harold ro3bims pu�tena. ispod vrata nisu se vidjeli tragovi svjetala, i dok smo oprezno silazili slu�ao sam cicanje �takora ili mi�eva. na tre�em katu osjetili smo prodoran zadah kineske hrane. "�ini mi se da je na prvom katu neki kineski restoran", rekoh. on zareza. "a svuda naokolo su mi�evi. zato nikad ne jedem kinesku hranu." "to nema smisla", prigovorili. "zgrada je napu�tena, pa ipak je restoranu dopu�ten ostanak." "to je sasvim normalno", re�e stric. "polovica zgrada ovdje u okolici nalik su ovoj. za novac mo�e� dobiti sva�ta." dok smo prolazili pored prvog kata ugledasmo trag svjetla na stropu. tiho se prikradosmo kroz otvorena vrata u kuhinju kineskog restorana. pogledah uokolo, nekoliko je ljudi radilo. nisu nas primijetili. pro�osmo napokon kroz predvorje na ulicu. "nemoj izlaziti iz sjene", re�e stric. "samo se osvrni, jesu li moji momci ovdje." provirih iza ugla. ispred palma i mccarthvjeva restorana na uglu druge avenije i 55. ulice bilo je parkirano mnogo automobila i limuzina. "ne vidim ih", �apnuh. "a moja kola?" upita. "ima nekoliko crnih limuzina", rekoh, "ali meni sve izgledaju jednako. ne znam koja bi bila tvoja." "pogledat �u", re�e i naviri se iza mog ramena. ustuknu. "moj limo je ondje, parkiran to�no na uglu ispod pikane uli�ne svjetiljke." prokune. "ti kurvini sinovi namjestili su mi zamku. obi�no ne parkiraju ispod svjetiljke." "sto �emo sada?", upitah. "neka se jebu", re�e on. "ipak jo� imam prijatelja u ovom gradu. oti�i �emo do chinka i odande �u telefonirati." vratismo se u hodnik i pro�osmo kroz kuhinju u kineski restoran. nekoliko kineza nas je pogledalo iznena�eno, ali ne reko�e ni�ta. sjedosmo za stolice u baru i naru�ismo viski. stric ode telefonirati. promatrao sam ga dok je obavio dva razgovora, zatim se vrati i ispi svoj viski. naru�i jo� za obojicu. "sad �emo �ekati", re�e smireno. "javit �e mi kad sve bude sre�eno." zabuljih se u njega. "samo tako?" "samo tako." "ali oni su te htjeli ubiti", rekoh. "to je tek jedna od poslovnih opasnosti." on se nasmije�i. "ve� sam to do�ivljavao, pa sam jo� uvijek ovdje." dovr�ih svoj viski. "�to �e se dogoditi tvojim tjelesnim �uvarima?" upitah. "izgubili su namje�ten]e", re�e. "najurit �e� ih?" "nije potrebno", re�e. "o njima �e se brinuti njihov novi gazda. posao kod mene izgubili su kad su izi�li iz restorana. vi�e nisu moj problem." zatresoh glavom. "ne shva�am." harold robbins stric se nasmije�i ali je ina�e bio ozbiljan. "nije potrebno da shvati�", re�e. "a sad mi pri�aj o svom prijedlogu." "ima vremena za to", rekoh. "ima� dovoljno i vlastitih probelma." "ne budi glup", odbrusi stric. "rekao sam da �e stvar biti sre�ena. pri�aj mi o svojoj velikoj ideji." "sasvim jednostavno. dosad sam se sporazumio s jedanaest malih zemalja. sve one �ele imati vlastite zrakoplovne kompanije, ali nemaju novca. one misle da je to va�no za njihov ugled. ja �u im dakle iznajmljivati avione kao �to je moj otac iznajmljivao automobile." "kako �e� do�i do aviona?" upita me. "platit �u gotovinom. novac rje�ava sve. usto, namjestio sam generala havena �artera kao predsjednika svoje kompanije. on je velika zvjerka, nekad je bio zapovjednik zra�nih snaga." "to �e te prili�no stajati", prigovori stric rocco. "dvjesto tisu�a godi�nje", rekoh. "a to nije mnogo. dao bih mu i pola milijuna da je zatra�io." iza nas za�u se sna�an i dubok glas, "gospodine di stefano!" stric i ja okrenusmo se u barskim stolcima. sna�an glas pripadao je sna�nom �ovjeku - crncu, �est i pol stopa visokom, u sivom bankarskom odijelu, bijeloj ko�ulji i s uskom crnom kravatom. kad je skinuo svoj sivi pusteni �e�ir ukazala se sjajna crna glava. on se nasmije�i pokazuju�i dva reda sjajnih bijelih zubi. pirans stric rocco uzvrati mu smije�kom. "joe", pozdravi ga, a onda se okrenu meni. "narednik joe hamilton, moj ne�ak jed." �aka mu je bila golema. "drago mi je �to smo se upoznali, gospodine." okrenu se stricu. "prona�li smo va�e momke", re�e. "gdje?" upita stric. "na kraju bloka zgrada, u kolima izme�u 43. i 44. ulice. s njima su jo� dva �ovjeka. parkirali su se u drugom redu na drugoj strani avenije, pa su imali pod okom va� limo na uglu." "prokleti bili", re�e stric rocco. ponovno pogleda policajca. "poznajete li onu dvojicu?" "nisu iz grada", re�e. "sigurno imaju s njima neki ugovor. �ini mi se da

je tako, jer ih jo� nikad nismo vidjeli." stric rocco kimnu. "�to ste s njima uradili?" "ni�ta", odgovori hamilton. "nisam znao �to imate na umu. samo ih dr�imo pod okom." rocco se okrenu prema meni. "uvijek ima lakomih svinja. svima sam ponudio po�ten dogovor." "nau�io sam ne�to u poslovnoj �koli. nema po�tenih dogovora. netko uvijek dobiva, dok onaj drugi strada." "i gdje smo onda?" upita me stric. slegnuh ramenima. "netko misli da si ga poku�ao prevariti." "a �to ti misli�?" harold ro3bins "to je tvoj posao", rekoh. "o tome mi ni�ta nije poznato. znam jedino to da te netko kani ubiti." "sto bi ti u�inio?" pogleda me u o�i. "ti si moj stric", rekoh, " i ja te volim. ne bih htio da ti tko nanese zlo. ali ovi su samo pla�enici. ako te ne srede oni, poku�at �e netko drugi. mora� udariti u glavu zmije." "to nije tako lako", re�e stric rocco. "lilo je u zatvoru. ne mogu s njim ondje razgovarati." "ali netko bi mogao, siguran sam", rekoh. "a �to da radim s onim ni�tarijama, da ih tek tako pustim?" re�e on zajedljivo. "to bi bio tek prvi korak", zaklju�ili. "a onda �e� ve� prona�i nekoga tko �e mu pri�i." crni policajac okrenu se stricu roccu. "ja bih mogao s njim razgovarati i objasniti mu koliko je �ivot jednostavan. u onom zatvoru dolazi osam crnaca na dva bijelca. ako ne bude pristojan, izi�i �e napolje u lijesu." stric rocco razmi�ljao je nekoliko trenutaka u ti�ini. "dobro", re�e naposljetku. "idemo tako." "dobro", rekoh i ja. "naslu�ujem da �e se tvoji ostali prijatelji s tim slo�iti. nitko ne �eli novi rat." stric se nasmije�i. "upravo je umro frank costello. on je preuzeo posao suca nakon luckvja. odr�avao je mir vrlo dugo." "mo�da �e ti prepustiti taj posao", nacerih se. "capo di tutti capi, emeritus i." p1ran5 stric me strogo pogleda. "to je glupo", re�e, ali zaklju�io sam da mu se zamisao dopala. okrenu se policajcu. "kako �ete do�i do lila?" "lako, onaj zatvor je moj posjed." "u redu, dogovoreno", re�e stric. narednik joe hamilton kimnu i upita samo jo� ne�to. "sto �u u�initi s onom �etvoricom?" stric rocco di�e svoju �a�u. "premlatite te ni�tarije i ostavite ih u kanalizaciji." promatrali smo policajca dok je izlazio iz restorana, a onda stric pristupi baru i naru�i jo� jednu rundu. "iznio si mi svoj prijedlog, a sad ja imam svoj", re�e. "u �emu je stvar?" "kupit �e� moju ku�u u 60. ulici. izvrsna je i na pravom polo�aju za tebe. dovoljno je velika da u nju smjesti� ured i dotjera� stan. budu�i da se uspinje� u vi�u klasu, �ivot na zapadnoj strani ne bi za tebe vi�e bio prikladan." "ali ona je sigurno skupa", prigovorili. "jo� nisam krenuo s poslom." "krenut �e�", re�e. "posjeti me sutra ujutro. dovedi svog odvjetnika i ra�unovo�u, a ja �u dovesti svoje. dat �u ti novac potreban da kupi� moju ku�u." podrobno ga promotrih. "misli� li da to mogu sebi pokloniti?" "tristo tisu�a, je li po�teno? za petnaest godina vrijedit �e dva milijuna." harold ro33ins uzeh ga za ruku. on me privu�e k sebi i zagrli. "volim te", re�e. "i ja volim tebe, stri�e rocco." poljubih ga u ruku. on povu�e ruku. "ne", re�e u pola glasa. "mi smo obitelj. ljubimo se u obraz." piran5 9 'a lpav, umorstvo i ricov zakon harold robbins 1 �um strojeva dvomotornog beechcrafta, zrakoplova koji je prije imao �etiri putnika, blago je odjekivao. pilotirao je daniel peachtree, predsjednik filmske korporacije millenium. on pogleda vektorsku kazaljku, a zatim indikator za navigaciju. "trebali bismo prispjeti za dvadesetak minuta", priop�i on zadovoljno. "mislim da si ti jebeni �udak", odsije�e neal. "kakva kurva", re�e daniel sam sebi. "uvijek ne�to prigovara. uostalom, ovo �e mi donijeti vi�e publiciteta nego ikom drugom." on se okrenu lijepo odjevenima rokerskim zvijezdama mtv, smje�tenima iza njega. "kako ste vas dvije?" "prepla�ene smo, dragi", odgovori thyme glasom koji nije ni najmanje podsje�ao na video zahvaljuju�i kojemu se uspela na vrh hitova. "zar ne bi mogao gledati kroz prozor ili raditi ne�to drugo, umjesto da se osvr�e� prema nama kao da si kakav rimski taksist?" daniel se nasmija. "sad smo na automatskom letu. ne moram raditi ni�ta sve do po�etka prizemljenja." piran5 "onda nas spusti", re�e thyme. ona otvori torbicu, uze iz nje bo�icu koke i okrenu se prijateljici. "evo, methanie, nekoliko u�trcaja �e te oja�ati." methanie kimnu i brzo u�trca koku. "spa�ava� mi �ivot." i thyme u�ini isto a onda spremi bo�icu u torbicu. "to zbilja poma�e." daniel je pogleda. "nemoj se previ�e napumpati. na aerodromu �e biti reportera i fotografa, a upamti da oni nisu nimalo tolerantni." "jebi ih, oni ne�e shvatiti razliku", odgovori thyme. "napumpavala sam se cijelog �ivota, nitko me jo� nije vidio druk�iju." nagnu se

prema njemu. "jesi li siguran da �e do�i i donald trump?" "ako si se zapalila za njim, zaboravi ga." daniel se nasmija. "ima �enu �ehinju. ali mo�da �e ti udovoljiti u svom hotelu u atlantic citvju." "mogu �ivjeti bez njega i njegova hotela", odbrusi ona. "htjela bih jedino da me spoji s mikeom tysonom." daniel se zabulji u nju. "za�to misli� da bi te tyson �elio vidjeti?" "�ula sam da neprekidno svira moj album na treningu. mo�e biti �ampion koliko ho�e, ali za mene je samo veliko deri�te." "nisam znao da ti je toliko stalo do mu�karaca." "samo momaka." nasmija se. "bude majku u meni." harold robbins "doista si kurva", re�e daniel u trenutku kad je nad njim zazvrndao poziv. on pritisnu gumb i stavi slu�alicu. "spu�tamo se, djeco. sa�uvajte hladnokrvnost." "ostajemo hladne", re�e thyme i nasmije�i se. "malo bljedunjave ali hladne." ona ponovno otvori bo�icu s kokom. �tipnu bradavice na sisama methanie, a zatim isto u�ini sa svojima. "tako �e se bolje isticati, mala. na crno-bijelim novinskim fotografijama stvaraju dinamitan dojam." bradlev shepherd smjesti se u stolac u spavaonici svoje �ene i prisloni telefonsku slu�alicu uz uho. odozdo je prodirao zvuk orkestra, pa pritisnu rukom drugo uho. "banka javlja da nam ne�e avansirati vi�e od dvanaest dolara po barelu nafte." glas chucka smitha bio je napet. kao shepherdov poslovni suradnik imao je zada�u brinuti se da sve te�e u redu. "tako�er �ele da im isplatimo �est milijuna na ime na�eg zajma jer su im za le�ima federalni i dr�avni revizori." "taj jebeni svijet postaje lud", re�e bradlev. "ova vrijednost je samo privremena, nafta �e poskupjeti. ti jebeni arapi izguravaju nas s tr�i�ta. . chuck je �utio. bradlev se ponovno za�u. "imamo li kakav profit s petnaest dolara po barelu?" "iz analize tro�kova proizlazi da nas barel stoji jedanaest i �etrdeset, �to nam ostavlja razliku od tri dolara i piran l_................................................................................ ..........................................................-^ �etrdeset centa. iz sto tisu�a barela mjese�no izvu�i �emo samo tristo �ezdeset tisu�a." "ali mo�emo isporu�iti i deset puta vi�e", re�e bradley. "sigurno", odvrati chuck. "ali nemamo kupaca. dugo si bio odsutan iz oklahome. ne shva�a� �to se zbiva. svi bogatuni su zbrisani a vi�e od sedamdeset banaka prestalo je ove godine poslovati. novca nema nigdje, �ak ni kod lihvara." "jebe� ajatolaha", prokune bradlev. "uvjeravao sam jimmvja �artera da �e nas prevariti. �ah je barem bio na na�oj strani. on bi dr�ao opec u �aci." "bolje bi ti bilo da se vrati� ovamo", prigovori mu chuck. "ti si jedini �ovjek koji mo�e sprije�iti da nam kola ne krenu nizbrdo. u oklahomi si jo� uvijek kralj." "u govnima sam do grla. kad sam dao �etiristo milijuna �vicarcu, morao sam u posao uklju�iti i jarvisa. on ga je isplatio. sad me priti��e. moram dati jo� osamdeset pet milijuna kao svoj ulog u novu filmsku i televizijsku proizvodnju." "ima� li toliko?" "imam govna." "mora� li to zbilja platiti?" upita chuck. "tako stoji u ugovoru." "a ako ne plati�?" "onda me ima pravo otkupiti", objasni bradlev. "za koliko?" "koliko vrijedi moja polovica. �etiri stotine milijuna." harold robbins "ima li toliki novac?" po�eo se chuck raspitivati. "ima vi�e novca i od samog boga", uzvrati mu bradley. chuck u�uti trenutak. "onda nema� izbora. na�ao si se izme�u �eki�a i nakovnja." "ma �to mi pri�a�", presije�e ga bradlev grubo. "daj mi malo vremena, nazvat �u te za pola sata. reci im neka �uvaju muda." zapali cigaru i pogleda bijesno po prostoriji. spavaonica njegove �ene bila je lijepo ure�ena, kao uostalom i cijela ku�a. kao �to bi i trebala biti za petnaest milijuna dolara u gotovini. bijesno zatrese glavom. kako je mogao biti toliko glup? pogotovo u filmskim poslovima. charlene se pojavi iz garderobe. unato� trideset godina braka, i dalje je bila najljep�a �ena u gradu. pet stopa i �est in�a, duga, sa svijetlosme�om kosom uvijenom na zatiljku, s dijamantnom i smaragdnom ogrlicom oko vrata, s odgovaraju�om narukvicom na lijevom zglobu, s jednostavnim vjen�anim prstenom i velikim dijamantom od dvadeset pet karata na drugoj ruci. pogleda ga. "bilo bi dobro da krenemo u dru�tvo. stotinjak gostiju ve� je stiglo." "koliko ih ukupno o�ekuje�?" "blizu pet stotina", odgovori. "sranje." "sto ne valja?" upita ga dok je promatrala crte njegova lica. "koliko novca ima� u kuhinjskom ormaru?" upita. pi rane znala je na �to misli. kad su se tek bili vjen�ali i imali vrlo malo, obi�avali su skrivati novac u kutiji

smje�tenoj me�u tanjurima na polici u kuhinji. "oko dvadeset milijuna", re�e ona smireno. "nije malo, valjda?" "jo� gore", odvrati. "krov mi se ru�i. gdje dr�i� novac?" "chase manhattan u new yorku." "od toga mi je sutra potrebno deset milijuna", re�e joj. nije se raspitivala. "mo�e� uzeti i sve ako ti treba." uspio se kiselo nasmije�iti. "poku�at �u se sna�i s toliko, mama." "to je na� zajedni�ki novac", re�e. "to sam uvijek govorila." "znam, mama, ali nadao sam se da �e ti poslu�iti na bolji na�in." di�e se i poljubi je u obraz. "hvala, mama", re�e. "sad mo�emo krenuti dolje na tu jebenu zabavu." drugi pristupni put koji je vodio do rasko�nog ulaza u verandu bio je pretrpan limuzinama - sve sami rollsi i tek pokoji mercedes. novinari i fotografi bljeskali su fle�evima kamera i dovikivali popularnim zvijezdama i glumcima, kako bi dobili odgovore na pitanja koja oni nisu uop�e �uli dok su se gurali kroz dvostruka vrata i pru�ali na ulazu pozivnice �uvarima u frakovima. reed jarvis i sherman siddelv, njegov osobni odvjetnik, poku�ali su pro�i pored �uvara ne predav�i im po harold robbins zivnice. jedan �uvar zaustavi ih. "ne mo�ete u�i bez pozivnice, gospodo", re�e on uljudno. "ovaj gospodin je reed jarvis", objasni sherman. "nemamo pozivnice." "�ao mi je", re�e �uvar procijediv�i smije�ak. "nema pozivnice - nema ulaznice. udaljite se." "to je preglupo", re�e sherman ljutite "gospodin jarvis je shepherdov partner." "imam jasne naredbe", re�e �uvar. "ne mo�e u�i nitko tko nema pozivnicu sa zlatnim obrubom." jarvis se nije dao omesti. odjednom, se u njegovoj ruci pojavi nov�anica od tisu�u dolara. "budem li mogao porazgovarati s gospodinom shepherdom, siguran sam da �e sve biti u redu." �uvar hitro promotri nov�anicu, i ona brzo nestade u njegovoj ruci. "pri�ekajte �asak, gospodine", re�e. "prona�i �u gospodina shepherda." "dao si mu tisu�u dolara!" re�e sherman s nevjericom. "to �e mu biti najskuplji dolari u �ivotu!" promrmlja jarvis. "sutra ujutro dobit �e otkaz." �uvar je doista zaradio novac, jer je iza njega dolazio bradlev. on ispru�i ruku. "reede, drago mi je �to si mogao do�i. izvoli." on povede jarvisa i shermana u golemi prostor za zabavu. na udaljenom kraju svirao je orkestar, du� unutarnjeg prostora bio je duga�ak stol prekriven mno�tvom predjela i toplih jela. s druge strane, �iroki francuski prozori otvarali su se prema prostoru pod nadstre�ni pirans_________^^ com koja je potpuno natkrivala pliva�ki bazen olimpijskih dimenzija, sa stolovima i zlatnim i srebrnim priborom sa svake strane bazena. "zaista golemo", re�e reed suho. bradlev ga je pozorno promotrio. "ne�to te brine", po�e lukavo. "sutra imamo sjednicu direktora", re�e reed. "znam to", odvrati bradlev. "ne�to sam na�uo da su tvoje naftne kompanije po�le nizbrdo. nema novca", re�e jarvis. "gdje si to �uo?" upita bradlev. "od pouzdanih izvora." bradlev se zabulji. "na �to cilja�?" "mora� sutra stvoriti osamdeset pet milijuna za novu proizvodnju", odgovori mu reed. "nemam ih, potrebno mi je vrijeme." "zao mi je", odsije�e jarvis. "na�inili smo pogodbu. ali ne bih te htio uznemiravati pred ostalim direktorima. jednostavno �e� prodati svoj udio u kontrolnom paketu dionica za �etiri stotine milijuna. onda se mo�e� vratiti vlastitom poslu i srediti svoju naftnu kompaniju." "sto ako to ne u�inim?" upita bradlev. "koliko vidim, nema� izbora." jarvisov glas bio je leden. bradlev se nije dao uznemiriti. "dopusti da malo razmislim, reede", re�e. "odgovorit �u ti prije svr�etka zabave." "po�teno", re�e jarvis. harold robbins bradlev upre prstom u ve� ispunjeni prostor. "zabavi se. moram pozdraviti jo� neke goste." pred dugim barom na kraju plesnog prostora ljudi su se naguravali u nekoliko redova o�ekuju�i pi�e. reed je mrzovoljno promotrio prizor. "mrzim to. morat �emo prona�i stol s konobarom." "koliko mogu vidjeti, svi su stolovi ve� zauzeti", primijeti sherman. iza njih pojavi se daniel peachtree. "�uo sam vas." nasmije�i se. "po�ite za mnom, tu se dobro snalazim. ako ne dobijete stol, lo�e �ete se osje�ati." bez rije�i su ga slijedili du� reda francuskih prozora �to su se otvarali prema bazenskom prozoru, pokrivenom golemim cirkuskim �atorom. daniel je raspolagao ove�im stolom s pogledom na pozornicu podignutu na jednom kraju bazena. na njoj je svirao orkestar od �esnaest glazbenika; prostor za ples bio je podignut preko polovice bazena, dok je njegov ostatak bio otvoren, o�ekuju�i neizbje�ni skok u vodu kakve starlete. du� krajeva platna bijahu razapete obojene svjetiljke i japanske lanterne, stvaraju�i ugodan svjetlosni dojam. daniel obavi upoznavanje. "poznajete neala",

re�e, a zatim pokaza prema ostalima. "reed jarvis, sherman siddelv. ovo su thyme i methanie." pri�ekao je da dvojica prido�lica sjednu. "imamo scotch, votku i �ampanjac, led je na stolu. ako �elite ne�to drugo, pozvat �u konobara." pirams "scotch �e mi dobro do�i", re�e reed smjestiv�i se uz thyme. "odnekuda ste mi poznati", re�e joj. "jesmo li se ve� negdje sreli?" "ne vjerujem". nalije mu scotch sa kockicama leda i podigne svoju �a�u �ampanjca. "�ivjeli!" "�ivjeli", re�e reed ispiv�i pi�e. "sasvim ste zgodni. jeste li mo�da glumica?" ona se nasmija zavodljivo. "nisam." "sto onda radite?" upita. "snimam svoje pjesme", odgovori. "drage su mi i zabave. cime se vi bavite?" "pravim novac." "izvrsno", primijeti. "volim novac. mo�da bismo se mogli malo zabavljati." reed se okrenu danielu. "cura je izvrsna. gdje si je prona�ao?" daniel se nasmije�i. "zaista je ne poznaje�?" reed zatrese glavom. "prva je na top listi mtv videa i nosa�a zvuka u zemlji. njezin je album upravo postao platinast." reed joj se ponovno okrenu. "ispri�avam se. na�alost, nemam odvi�e vremena za radio i televiziju." "u redu je", odvrati thyme. "bavite se va�nim stvarima, pravite novac." podi�e se. "ho�ete li me ispri�ati? moram napudrati nos." "i sad ste mi savr�eni", kimnu joj reed. poljubi ga lagano u obraz. "smije�ni de�ko." nasmija se glasno a zatim se obrati methanie. "ho�e� li sa mnom?" harold ro3bins reed je promatrao �ene dok su odlazile, a zatim re�e danielu. "htio bih je po�eviti." daniel zatrese glavom. "ona je neugodna. potpuno luda." "volim neugodnosti. mogu izi�i na kraj s takvim �enama", odvrati reed. "osim toga je lezba�a. ovo joj je prijateljica." "utoliko bolje", re�e reed. "mogu se potruditi oko obje. sve je zapravo u novcu." "njoj novac ne zna�i ba� ni�ta. ona je u klasi dvomilijuna�ica." "dobit �u je", odsije�e reed. "kad sam joj rekao �ime se bavim, ugledao sam bljesak u njezinim o�ima. ti samo sredi da je povezem do grada nakon zabave." "poku�at �u, ali ne mogu jam�iti." "ve� �e� to srediti", re�e mu reed. "naposljetku, kad preuzmem kompanije, postat �e� ceo." "nisam znao da ceo ima, uz ostale du�nosti, i svo�enje", prigovori daniel poku�avaju�i ostati hladnokrvan. "radit �e� ono �to ti ka�em", odvrati reed hladno, osje�aju�i bijes iza danielovih rije�i. "imam na to pravo uz tri milijuna koje �e� dobivati, plus dionice i bonus." daniel je u�utio trenutak, a zatim pogleda neala. "reci reedu i shermanu �to smo �uli ovog vikenda." neal je bio napet. "zapazio sam na zabavi donalda trumpa, marvina davisa i jeda stevensa", promuca. "a tu je i jedan moj prijatelj, broker nekretninama, pirane koji mi je kazao kako bi oni htjeli kupiti sedamdeset jutara u vlasni�tvu milleniuma, na kraju marine del rey." "jesu li se ve�eras kretali zajedno?" upita sherman. "vidio sam ih svakog za sebe", objasni daniel. "misli� li da su u tu svrhu ujedinili snage?" "ne znam", odgovori daniel. "ali jedno ipak znam: ni jedan ne voli imati partnere." "koliko vrijedi to zemlji�te?" upita reed. "millenium ga je kupio odmah nakon rata za tri i pol milijuna. namjeravali su onamo preseliti svoj studio, ali to se nije ostvarilo. najnovija je shepherdova zamisao da se ondje podigne nekakav fantasv land, ne�to kao disnevland i ve� je naru�io od specijaliziranih graditelja planove i tro�kovnike", objasni daniel. "nije me upoznao s planovima, pa ne znam kako daleko su dospjeli. od arthura younga sam kao najnoviju brojku doznao da zemlji�te vrijedi devedeset milijuna, iako se u knjigama jo� vodi po prvotnoj vrijednosti." "to zna�i da �e bilo tko rado platiti i sto milijuna ili �ak vi�e. navikli su kupovati skupo i prodavati jo� skuplje", primijeti iskusno sherman. reed je po�eo polako govoriti. "nije me briga za njih. ni sto milijuna nije dovoljno da se shepherd izvu�e iz nevolje. �ujem da mu je za spas potrebno dvjesto pedeset milijuna. a ima problema i s naftnim kompanijama." reed nastavi. "ali sa svima �u ipak uspostaviti kontakte, i dati im do znanja da bi ih za�titio ako se pogodimo." "jesi li ve� razgovarao s bradlevem?" upita daniel. harold robbins "on jo� razmi�lja o na�oj ponudi, ali ne uzrujavam se", re�e reed samopouzdano. "sredit �emo to." onda se okrenu uz smije�ak danielu. "jedino o �emu bi trenuta�no trebao razmi�ljati bilo bi to kako da ve�eras dovede� u moj auto onu crnu kurvu." "bolje da odmah krenem za njom", re�e daniel podi�u�i se. "do�i, neale, vidio sam je kako odlazi u vrt. poku�ajmo je uloviti." pirane 2 jed stevens odi�e komad �atorskog platna nad bazenom i uputi se prema prostranom, njegovanom vrtu. s livade ga je

zahvatio svje�i no�ni zrak. po�e ga duboko udisati, punim plu�ima. sve te zabave u los angelesu bile su nalik jedna drugoj, i male i velike. sve su podjednako vonjale mje�avinom parfema, znoja, cigareta i trave. ispusti iz ruke �atorsko platno i krenu puteljkom. �uo je da se negdje dalje nalaze �tale. �ak bi i konjsko govno vonjalo ugodnije od ovoga �to je morao udisati na zabavi. put nije bio osvijetljen i on se spotaknu o povelik grm a zatim naleti na dvojicu ispod sebe. "oh, govno", procijedi. ispred njega pojavi se neal. "koga vraga radi� ovdje?" upita ljutito. "�ao mi je", odgovori jed. nije dosad mogao prepoznati nealovo lice u tami. "nisam imao pojma da se tu netko nalazi." uz neala ustade i daniel. "gubi se odavde", re�e mu, "ili �u ti slomiti vrat." harold robbins jed kona�no prepoznade dvojicu mu�karaca - daniela peachtreea i njegova mu�kog prijatelja neala. poku�a nekako smiriti incident. "�ao mi je, momci", re�e. "nisam vam htio smetati. vratit �u se na zabavu i svi �emo zaboraviti �to se dogodilo." "ne�e� ti ni�ta zaboraviti", prekide ga daniel grubo. "premlatit �u te, tako �u biti siguran da �e� dr�ati jezik za zubima." jedu po�e rasti temperatura. "prije nego �to i�ta u�inite, zakop�ajte si hla�e da vam va�i mali�ani ne bi stradali od hladnog no�nog zraka." neal mu se primaknu. "na tvom se mjestu ne bih tako pona�ao", re�e mu jed tiho. dok je zakop�avao hla�e, nealov glas zazvu�ao je prijete�i. "obojica smo vlasnici crnih pojasova u d�udu." "�estitam", prihvati jed. "ali ja posjedujem ne�to bolje. dvjesto milijuna dolara u jarvisovu poslu." obojica se zabulji�e u njega iznena�eni. on im odvrati istim pogledom prije nego �to je progovorio. "u slu�aju da to ne znate, mi smo svi partneri", zaklju�i, okrenu se i vrati puteljkom do �atora. podi�e �atorsko krilo i vrati se medu uzvanike. tek tada je za�alio zbog onoga �to je u�inio. "prokletstvo", re�e sebi. mo�da bi se stric rocco naljutio zato �to je tako otvorio usta. bradlev se na�ao za privatnim telefonom u svojoj knji�nici. prebra tipke biraju�i brzu vezu. �asak kasnije javi mu se chuck. pikanje........................................................................... ....................................... "�elim te odmah ovdje", re�e mu bradlev. "krenut �u prvim zrakoplovom ujutro." "rekao sam odmah. to zna�i jo� ve�eras." "kako bih mogao tako brzo", prigovori chuck. "tvoj lear je kod tebe u kaliforniji." "obi�ni mla�njak ionako za mene ne bi bio dovoljno brz", objasni mu bradlev. "nazvat �e� mog ro�aka, brigadnoga generala shepherda u susjednoj zrakoplovnoj bazi i re�i mu kako �elim posuditi jedan novi f-zero50, borbeni zrakoplov s �etiri mjesta, kako bi mogao smjesta doputovati zajedno sa sucem gitlinom." "sudac ima sedamdesetak godina", re�a chuck. "vjerojatno je ve� u krevetu." "onda ga probudi. osim �to mi je u rodu, mo�e� mu re�i kako mora do�i ovamo ako �eli natrag onih dvadeset pet milijuna koje mi je posudio. ina�e bi se moglo dogoditi da od njih ne vidi ni nov�i�a. to �e ga dovoljno razbuditi." "a �to �u re�i generalu?" dometnu chuck. "dobio je dionica vrijednih pola milijuna iz moga naftnog biznisa, a i to �e oti�i u govna ako nam ne pomogne. kad sve sabere�, f-zero-60 donijet �e vas ovamo za manje od �etiri sata. to djetence leti br�e od dva macha." "poku�at �u", re�e chuck. "do�i �e� ovamo", zaklju�i bradlev i odlo�i telefon. stolni sat pokazivao je devet i trideset nave�er. ako sve bude u redu, morali bi sti�i ovamo do dva ujutro, pomisli. harold robbins izi�e iz knji�nice i naleti na daniela peachtreea i neala shifrina koji su i�li prema kupaonici. zabulji se u njih. njihova su sve�ana odijela bila izgu�vana. "sto vam se dogodilo, momci?" upita ih. peachtree mu uzvrati pogledom. "�etali smo vrtom", re�e, "i naletjeli smo na grm �empresa koji nismo vidjeli u mraku." "sto ste tamo radili?" "krenuli smo do izvo�a�ke kabine", poku�a mu objasniti daniel. "trebao mi je rainbeau, imamo problema s njegovim novim albumom." "jeste li ga prona�li?" "ne", re�e ljutito daniel. "izgubili smo vrijeme na skidanje gran�ica s odijela." "vidio sam vas za stolom s jarvisom i njegovim odvjetnikom. o �emu ste razgovarali", upita istiha bradlev. daniela je toliko iznenadilo �to ga je bradlev zapazio u gomili, da je izvalio istinu. "jarvis bi htio da postanem njegov ceo." "ne mo�e to u�initi", re�e bradlev mirno. "pritom i ja jo� imam neku rije�." peachtree se zabulji u njega a onda ustuknu. "mo�da ga nisam dobro razumio." "mo�da." bradlev je bio jezgrovit. "u me�uvremenu biste se mogli malo dotjerati."

bradlev ih je promatrao dok su i�li prema kupaonici, a onda po�e niza stubi�te. piran5 senator patrick beaufort iz louisiane bio je u malo povi�enu raspolo�enju. ma�i se za �etvrtim burbonom. "ovo je vra�ka zabava." roxane darrieux, lijepa kreolka koja je bila njegova izvr�na pomo�nica i ujedno ljubavnica, dotaknu mu zglob smiruju�i ga. "uspori, senatore. to pi�e je �estoko." on je promotri a onda zatrese glavom. senator odlo�i pi�e na stol. ve� je prije mnogo vremena shvatio kako u njihovu odnosu ona ima dobre instinkte. nasmije�i joj se. "ima� li na sebi ga�ice?" pri�apnu joj. "zna� da nikad ne nosim ni�ta ispod haljine." "htio bih te pomilovati po nekom mjestu", re�e on. "kasnije", re�e mu gledaju�i pored njega. "dolazi bradlev shepherd da razgovara s tobom." senator beaufort okrenu se i di�e kad mu je bradlev pristupio. "moram re�i da vam je zabava vra�ki uspjela." poka�e rukom roxanu. "poznajete li gospodu darrieux?" bradlev je uze za ruku. "lijepo je �to se opet vidimo. drago mi je �to ste do�li." "ne bih to nipo�to propustila, bradlev", re�e ona mazno. "molim vas, priklju�ite nam se s pi�em." "samo pi�ence", re�e bradlev i uvali se u stolac pored senatora dok mu je roxane na brzinu punila �a�u. "sto se �uje iz washingtona, senatore?" "reaganovo drugo predsjedni�ko razdoblje upravo je zapo�elo, ali trebat �e im jo� malo vremena da se uhodaju", odgovori senator. harold robbins "kakva su stajali�ta o nafti? ho�e li doma�im proizvo�a�ima biti pru�ena kakva podr�ka?" "pri�a se o tome, ali jo� ni�ta odre�eno", objasni senator. "kao �to rekoh, trebat �e jo� vremena. ali ja sve pratim, i onog trenutka kad se uka�e neka prilika bit �u nazo�an. uzmite u obzir da zdravstveno nisam dobro." "znam, patrick", odgovori mu bradlev. "svi cijenimo va� rad i bit �emo pripravni u�initi �to god za�elite." zastade trenutak. "sve do bijele ku�e." senator ozbiljno kimnu. "hvala, bradlev. ali zasad je jo� prerano o tome razmi�ljati." "upamtite, senatore, da neovisni proizvo�a�i nafte stoje iza vas." bradlev ispi pi�e. "jeste li do�uli ne�to da je reed jarvis podnio zahtjev za dobivanje ameri�kog dr�avljanstva?" "onaj kana�anin?" bradlev kimnu. "za�to vas on zanima?" senator ga pogleda radoznalo. "daje ponudu kompaniji millenium i sedam televizijskih i radijskih oda�ilja�a koji su u na�em posjedu. prisje�am se kako je ted kennedv sponzorirao poseban zakon kako bi murdoch brzo dobio dr�avljanstvo." "jeste li za njega ili protiv njega", upita senator. bradlev zatrese glavom. "jo� ne znam. morao bih dobiti vi�e podataka o njegovoj ponudi." senator se nasmije�i i pru�i ruku bradlevu. "javite mi kad odlu�ite. bit �u uz vas." ft ran s bradley se podi�e. "patrick, jo� jednom hvala." nakloni se roxani. "lijepo je �to smo se ponovno vidjeli." roxane ga je promatrala dok je odlazio. "�ula sam glasine da je bradlev u nov�anim nevoljama." patrick se nasmija. "zar je to ne�to novo? bradlev je stari �pekulant. navikao je na nov�ane nevolje, ali dosad se redovito uspijevao izvu�i i ispasti nevin." "ne razumijem", re�e roxane. "ako je to�no da mu manjka novaca, za�to se razbacuje s ovakvom zabavom? stajala ga je najmanje dvjesto pedeset tisu�a." "on je �pekulant", ponovi patrick. pokaza rukom gomilu uzvanika. "pogledaj okolo. na popisu njegovih uzvanika ima ih dovoljno sposobnih da isplate cio nacionalni dug. u tom bi pudingu i on mogao prona�i svoju �ljivu." roxane pro�e pogledom gomilu a onda promotri senatora. nasmije�ila se zavodljivo. "bi li me �elio pomilovati po nekom mjestu? ali upamti, morat �e� oblizati prste jer je tako so�na." lagano je ki�ilo dok je limuzina ulazila u bazu tinker air force u midwest citvju, petnaest minuta od oklahoma citvja. d�ip s vojnim policajcima vozio je ispred limuzine, daju�i znak da ga slijede. voze�i rubom poljane zaustavili su se zamalo pri kraju letne staze. ugleda�e ispred sebe zrakoplov. na repu je pisalo "f-zero-60". oko letjelice motalo se mnogo zemaljskog osoblja. tek �to se limo zaustavio pri�e brigadni general shepherd u bijeloj leta�koj bluzi i otvori vrata. zaviri u harold ro8b1ns stra�nji dio vozila. "suce gitline, chuck", pozdravi ih tiho, i stisne ruke. "spremni smo za pokret". "hvala, gospodine", re�e chuck. sudac pogleda zrakoplov. "nije ba� jako velik", re�e uznemireno. "dovoljno je velik", razuvjeri ga general. "unutra ima dovoljno prostora za nas �etvoricu." "vi �ete pilotirati?" upita sudac. "bit �u kopilot", objasni general. "za ovaj let uzeo sam najboljeg pilota u bazi, potpukovnika sharkeva. na ovakvim zrakoplovima preletio je ve� dvjesto sati." "koji je od ovih on", upita sudac. general pokaza �ovjeka tako�ter u

leta�koj bluzi. nije bio osobito visok, mo�da pet stopa i osam in�a, i vrlo mr�av. "nalikuje dje�aku", re�e sudac. "ako ima dvadeset, to je ve� mnogo." "dvadeset jednu", objasni general. "za ovaj zrakoplov trebamo pilote u toj dobi. moraju imati dovoljno brze reflekse da budu sukladni zrakoplovu. kad prevale dvadeset �etvrtu, premje�tamo ih na druge poslove." "za�to ste onda vi kopilot", upita tiho sudac. "prisustvovao sam va�em kr�tenju - imate barem pedeset godina." "kad bi pentagon doznao �to sada radim dobio bih otkaz, stoga �elim imati barem malo zabave." "vi letite na tim �udovi�tima?" upita sudac. "ve� pet puta sam letio, suce", objasni general. "bez brige, znam rukovati njime bude li potrebno." "meni su sedamdeset tri godine", prigovori sudac. "mislite li da �u to podnijeti?" general se nasmija. "bolje ikad nego nikad, suce. krenimo." pilot je ve� bio u svom sjedalu pa se okrenu kako bi se rukovao. "sudac gitlin, gospodin smith." obojica pozdravi�e potpukovnika sharkeva. jedan pripadnik zemaljske posade pope se u avion i priveza dva putnika na sjedala. sucu je skinuo s glave bijeli pusteni �e�ir i stavio mu leta�ku kacigu, zatim ponovio isto s chuckom. general se smjesti na svom sjedalu. "neka vas kacige ne smetaju", re�e. "zrakoplov se ponekad tresucka prilikom uzlijetanja i prizemljenja, a ne bih �elio da dobijete kvrge na glavi." "ne brinem se samo za glavu", primijeti sudac jetko. klizna vrata se zatvori�e. "koliko �e potrajati let?" upita. "izme�u sat i petnaest do sat i trideset minuta", re�e pilot. "ovisi o vremenskim uvjetima prilikom prizemljenja." "koliko je to milja?" upita sudac. "jedanaest stotina i sedamdeset milja." "isuse", dometnu sudac. "to je gotovo tisu�u milja na sat." "otprilike", re�e pilot. po�e okretati razne prekida�e. u kabini se za�u zujanje. polagano zrakoplov po�e kliziti do po�etka uzletne staze, zatim se okrene u mjestu. ispred njih ukaza se pruga plavkastih svjetiljki harold robbims koje su ome�ivale stazu. zrakoplov se zaustavi nalik ptici spremnoj za let. iz zvu�nika iznad glava odjeknu �uplji glas. "f-zero-60. ostanite na mjestu pet minuta. pred vama su jo� dva komercijalna leta." "rogere, kontrolni toranj, �ujem vas", odgovori pilot. "kako znate kamo idete", upita sudac �iji je glas odjekivao u slu�alicama na kacigi. "ne moram �initi ni�ta osim unijeti letne podatke", objasni pilot. "ja se samo di�em i spu�tam. onog �asa kada dosegnem visinu previ�enu za let, navigacija postaje automatska. kad se na�emo nad pacifikom stotinjak milja ispod los angelesa, ponovno preuzimam zrakoplov i po�injem se spu�tati." "isuse kriste", zavapi sudac. "preostaje nam jo� samo zamisliti kako bi to bilo kad bismo dobili raketu pod guzicu, koja bi nas odvela u pravom smjeru." javi se �uplji glas iz tornja. "fzero-60, staza slobodna za uzlet. ugodno putovanje." dok je zrakoplov dobivao brzinu i uzlijetao, iza njega se za�uo glasan praskav zvuk. kao da mu je trebala tek sekunda da se uspne u no�no nebo. pirans 3 golema dvorana za igre nalazila se ispod plesne dvorane. na njezinu kraju kroz visoka okretna staklena vrata ulazilo se u gimnasti�ki prostor s najnovijom opremom i stijenama pokrivenima ogledalima kako bi aerobi�ari i vje�ba�i mogli u�ivati u svojim vje�tinama. napolju je �iroki put vodio do pliva�kog bazena. koliko god je dvorana za igre bila prostrana, sad je bila krcata izvo�a�ima koje je shepherd bio unajmio za svoju zabavu. bila je zagu�ljiva od mirisa trave koju su izvo�a�i pu�ili do vr�kova prstiju. vi�e od polovice njih ne samo �to su bili drogirani, nego su usput pili i �ampanjac kao da je iz vodovoda, a tako�er su u�mrkavali koku, pa su im se nosovi �arili od peruanskog plavetnila �to je kru�ilo od ruke do ruke. rainbeau je sjedio u kutu prostorije, u onom dijelu �to su ga njegovi tjelesni �uvari bili ome�ili kao njegov privatni teritorij. uz rainbeaua bila je lijepa crnkinja kojoj je duga i divlja plava vlasulja zamalo prekrivala lice. harold robbins pratila je rainbeaua na elektri�noj mandolini. njezina sestra, potpuno joj nalik, svirala je bas gitaru. uz njih je stajao jaxon, bubnjar, �ije je blijedo lice bilo ukru�eno u kokainskoj ekstazi, kao i blue boy, klavijaturist koji je bio crna verzija kakva lika s gainsboroughova platna. dr�ali su se zajedno, ne razgovaraju�i s drugima u dvorani pa �ak ih i ne gledaju�i. mogli su si to dopustiti, s obzirom da su trenuta�no bili me�u deset najpopularnijih izvo�a�a. osim toga, rainbeau je bio bijesan �to je samo unajmljen kao svira� a nije i pozvan kao gost. bio je ljutit i zato �to nije imao drugog izbora. posao �to ga je sklopio s danielom peachtreeom

davao mu je pravo da izvede za novi video skladbe koje za�eli, a budu�i da je on platio i sve tro�kove izvedbe, to je bila gomila novca, zamalo ravna onoj koja bi bila potrebna za snimanje filma. �uo joj je glas prije nego �to ju je zapazio. imala je zapravo jedinstven glas. on je pogleda. stajala je jo� izvan njihova kruga. "thyme," re�e joj, "do�i ovamo." tjelesni �uvari otvori�e joj prolaz, kako bi se mogla pribli�iti. "�to radi� ovdje?" upita ga ona. "zabavljam se", re�e. "i ti?" bila je zbunjena. "zapravo i ne, do�la sam s peachtreeom, njegovim privatnim zrakoplovom." "ti si gost?" upita je. "�ini mi se", odgovori. "sve to nema smisla. vidjela sam ovdje michaela i brooke shields." "michael ne radi za peachtreea." pogleda je. "ni ti, zar ne?" p1rans "provjeri", re�e ona. rainbeau okrenu razgovor. "dao nam je sto tisu�a za ovu zabavu." "to nema smisla", dometnu ona. "ti bi vjerojatno to u�inio i zabadava, da te zamolio kao d�entlmen." rainbeau kimnu. "neki ljudi jednostavno ne mogu ne pripadati svojoj klasi. u �emu �e se sastojati tvoje zadovoljstvo? zapravo, svi se zabavljamo." "htjela bih zapjevati s tobom", re�e, pogledav�i ga u o�i. "nemamo ni jednu zajedni�ku pjesmu, a nismo ni probali. osim toga ti si ovdje gost, a ja samo unajmljenik." "sranje", prigovori ona. "mogli bismo pripremiti to�ku za pet minuta." "ti bi to u�inila za mene?" upita je dok mu se u glasu osjetilo iznena�enje. "isti smo soj, zar nismo? crnkinja sam a ti portorikanac, ali dolazimo iz iste ulice." promatrao ju je neko vrijeme, a zatim upita. "kako si nas prona�la ovdje dolje?" "jedan od onih glupih �uvara pomislio je da sam zabavlja�ica, pa me poslao ovamo." "koje�ta", re�e. "gdje je peachtree?" "jama�no je negdje sa svojim de�kom", odgovori ona. o�i im se susreto�e. "misli� to ozbiljno? �to si ono rekla ranije?" harold robbins "rekla bih i ina�e", odvrati. "zajedno bismo bili veli�anstveni." "imam ideju", re�e on. "reci mi." "zna� onu moju pjesmu, prvu, koja mi je bila hit, 'samo sam dje�ak'?" "svaku rije�", odgovori thyme. "dobro, pjevat �e� je, samo �e� umjesto dje�ak re�i cura. onda �u ja otpjevati tvoju pjesmu 'dje�ak kojega volim', ali ne�u re�i dje�ak nego cura. znamo ve� glazbu, aran�man �e biti na�injen za �as." zagrli ga. "oh, mom�e. volim te. stvarno te volim." poljubi je u obraz. "poku�ajmo sada zajedni�ki." to�no u pono�, na znak bubnjara bradlev i charlene pojavi�e se nasred pozornice. kad je bradlev uzeo mikrofon dvorana je u�utjela. "prijatelji i po�tovani gosti", po�e on, dok je njegov srednjozapadni izgovor bio nagla�en razglasom. charlene i ja redovito smo prire�ivali godi�nju zabavu u �ast na�eg prvorodenca. na dana�nji dan 1955. charlene i ja stajali smo ispod bu�otine, shepherdova naftnog izvora broj jedan, na�eg prvorodenca, u trenutku kad je nafta �iknula u zrak i potpuno nas zalila crnim zlatom. uzeli smo se za ruke i vriskali od radosti, i jedino se sje�am da mi je charlene doviknula 'sada, bradlev, napokon mo�e� dati sa�iti odijelo po mjeri'." gosti su se podigli sa sjedala i val smijeha kao i pljeska obi�e dvoranu. dok je bradlev dr�ao podignute hrane ruke gosti su se malo-pomalo vratili s\rojim sjedalima. bradley se nasmije�i pridr�avaju�i charleninu ruku u znak priznanja. "nakon dvije godine napokon sam kupio odijelo po mjeri, ali tek kad je proradio shepherdov naftni izvor broj sto. tada mi je doista zatrebalo odijelo po mjeri da odem u banku. naime, manjkalo mi je novca da platim porez. toliko za kraj pri�e." gomila ponovno po�e pljeskati i smijati se. "hvala vam �to ste do�li, sad se mo�ete opustiti, zabavljati se i u�ivati u izvedbi i ve�eri." charlene i brad domahnu�e jo� jednom ljubazno gostima. glazba zapo�e svirku i pozornica se po�e okretati kao da je neka golema gramofonska plo�a. bradlev i charlene neprimjetno se izgubi�e dok su se svjetla polagano gasila. napokon zavlada potpuni mrak. kad su se svjetla ponovno upalila, pozornica je bila preure�ena i s nje se zaori rock and roll. reflektori se zaustavi�e na jednom mladom �ovjeku ispred skupine izvo�a�a, s polunagim tijelom ukra�enim �ivim bojama i stakalcima. u ruci mu je bio mikrofon. gomila je prepoznala rainbeaua pa nagradi njegov sjajni nastup burnim pljeskom. �as kasnije pojavi se uza nj pjeva�ica, uz odu�evljenje uzvanika. bila je to thyme, u bijeloj haljini od lepr�avog sifona koja je nagla�avala njezino lijepo crno tijelo ispod odje�e. osloniv�i se na mramorni stup, reed jarvis je �aptao gotovo za sebe ono �to su njih dvoje po�eli pjevati i plesati. osjeti u svojoj unutra�njosti neku omamu. "to je harold ro331ns zamalo pornografija. ne vjerujem da je to mogu�e na zabavi kao �to je

ova." pored njega pojavi se daniel peachtree. "reede", re�e mu, "ovo je hollywood a ne winnipeg u ontariju." reed se okrenu prema njemu. "ne izgleda� ba� dobro. sto se dogodilo? pao si mo�da na stubi�tu?" daniel zatrese glavom. "spotaknuo sam se na �empres u vrtu dok sam tra�io tvoju odabranicu." pogleda reeda. "tko je taj jed stevens? ka�e da ima ulo�enih dvjesto milijuna u posao s tobom." "imao bi toliko novca ako bi �elio u�i u posao", objasni reed. "ali to zapravo nije njegov novac. on samo pokriva svoga strica." "zna�i da nije tvoj partner?" "ne, dovraga", odvrati reed dok je promatrao thyme u njezinoj solo to�ki. "ja ne trebam partnere, a po�ev�i od sutra ne�emo vi�e s njim imati nikakva posla." "tako jednostavno?" dometnu daniel zajedljivo. "koliko �ujem, bradlev se ne kani sutra dati izbaciti. u najmanju ruku, tako mi ne izgleda." reed slegnu ramenima i ponovno promotri thyme na pozornici, zatim se obrati peachtreeu. "jo� uvijek �elim po�eviti tu curu", re�e. "jesi li s njom razgovarao?" "tragao sam za njom kad sam se spotaknuo o onaj jebeni grm �empresa u vrtu. prvi put je vidim sada, na pozornici." shrans reed ga pogleda. "zanima me jedino mo�e� li urediti da je po�evim ili ne mo�e�?" daniel je postao ozbiljan. "ne znam", re�e. "u igri je novac. ako je novac ne privu�e, ne�e zaigrati tu igru." "nije me briga koliko �e to stajati, samo je dovedi", odbrusi reed. sudac gitlin umorno potonu u naslonja� knji�nice na gornjem katu i pogleda bradleva. "za vas u kaliforniji tek su dva ujutro, ali za mene je ve� pet." bradlev mu nalije u �a�u �etiri prsta viskija od kukuruza. "to �e vas razbuditi." sudac kimnu i isprazni �a�u. "to je neki drugi okus", primijeti. bradlev kimnu i ponovno napuni �a�u. ovaj put je sudac ispijao polagano. pogleda bradleva. "ovo dolje je, �ini se, neka sjajna zabava." "hollywoodsko sranje", odgovori bradlev. "ali te priredbe su moja obveza." "sigurno su skupe", primijeti sudac. "imate li za to dovoljno novca?" "to ovisi i o vama." bradlev nalije sebi �a�u. "ne samo �to se gu�im u nafti, nego mi pirane �deru meso." "sto je s novcem �to ga dugujete banci? dvanaest milijuna? i jo� dvadeset pet milijuna meni osobno?" "bit �e sve ispla�eno, do posljednjeg dolara", odvrati kiselo bradlev. sudac se zagleda u njega. "poznajem vas. potje�ete od vi�e generacija trgovaca s indijancima. kako vam harold robbins mogu povjeriti taj novac kad mi federalni i dr�avni nadzornici stoje za vratom?" "rje�enje je fantasv land. onih osam jutara zemlji�ta �to sam ga kupio na kraju marine i koje sam vam dao kao polog. nikad nije pretvoreno u studijski prostor. govore�i istinu, jarvis i ja nikad nismo ni razgovarali o tome da to zemlji�te namijenimo studijima i televiziji. u to vrijeme on nije bio zainteresiran. tek kad je disnevjeva kompanija najavila otvaranje disnevlanda u francuskoj, jarvis mi se javio s tom idejom." sudac ga pogleda lukavo. "nisi se poslu�io novcem filmske kompanije da uredi� to zemlji�te?" "ne, jednostavno sam ga ostavio netaknutim." sudac razmisli trenutak. "mo�da, dakle, vrijedi pedeset ili �ezdeset milijuna. kako ja vidim stvari, ti nema� nekog izbora. prihvati njegovih �etiri stotine milijuna i zgrabi ih. uzmi opciju koju ti je ponudio, to te ne ko�ta ba� ni�ta. ako stvari krenu dobro, uzmi to. ako krenu lo�e, on �e se usrati." "i ja se osje�am usrano", primijeti bradlev. "htio sam pokazati kako se mo�e voditi filmski posao." "neki drugi proveli su se jo� gore. i dalje je mogu�e da izvu�e� iz toga �etiri stotine milijuna. moglo se dogoditi da sve izgubi�. cijena nafte oporavit �e se prije ili kasnije, zemlji�te koje ima� kod marine mo�e samo poskupjeti. jedino �to je stradalo, to je tvoj ponos." bradlev pogleda suca. "zbilja? samo ponos?" "na�a obitelj nikad nije patila od skromnosti." sudac se nasmije�i. "samo javi tom jarvisu da �e� uzeti njegov piram5 novac i po�eli mu sre�u. bavi� se poslovima koje izvrsno poznaje�. naftom i zemlji�tem." "�ini mi se da si u pravu", prihvati sudac razumno. "tko bi mogao ustvrditi da je taj jarvis pametniji od tebe? mo�e se zafrkavati koliko ho�e. ti �e� se napos ljetku oporaviti." "dobro", kimnu bradlev. "potra�it �u jarvisa i re�u mu �to sam odlu�io." "ni govora", prekori ga sudac. "neka �eka sutra�nju sjednicu direktora. u me�uvremenu, daj mi jo� jedno pi�e." i harold robbins 4 bolnica century city bila je gotovo prikrivena na kraju kompleksa centurv city building, na mirnom uglu avenije zvijezda i pico bulevara. bolnica je zauzimala jedanaest katova, u ostalima su se nalazile lije�ni�ke i zubarske ordinacije te medicinski laboratoriji. dr. fergus maubusson, jedan od najuspje�nijih i

najpoznatijih estetskih kirurga imao je impozantan odjel koji se sastojao od dviju operacijskih dvorana, jedne prostorije za oporavak pacijenata, dviju privatnih soba za konzultacije - jedne za njega i druge za njegova asistenta i poslovnog partnera dr. jona takashimu - ureda za recepcionara i ra�unovo�u te sobe za tri njegovateljice, koje su u njegovu uredu na smjenu de�urale dvadeset �etiri sata na dan. iza te sobe nalazio se nevelik ali tih i ugodno osvijetljen prijamni prostor. dolasci pacijenata bili su pomno raspore�eni, tako da se oni nisu me�usobno susretali. ali ovaj dan bio je osobit. svi jutro�nji dogovori morali su biti pomaknuti jer je u pet ujutro gospodin reed pirans jarvis zatra�io hitan susret s doktorom. kad je no�na njegovateljica probudila doktora, ne prekidaju�i vezu s jarvisom, odgovoreno je bez oklijevanja. ono �to je g. jarvis za�elio, to �e g. jarvis dobiti. dr. fergus maubusson, ro�en kao fred markovits na donjoj isto�noj strani new yorka, ve� odavno je shvatio, ako �eli uspjeti na beverlv hillsu, da je ime i prezime klju� uspjeha u gradu koji se sastojao od slavnih imena i od sme�a. odabrao je dakle pomno - fergus, zato �to je to �kotsko ime a �koti su od davnine poznati po konzervativizmu, maubusson, pak, zato �to je to zvu�alo francuski i davalo bi naslutiti galsku sklonost za kozmetiku i ljepotu. svoje kvalifikacije uresio je nekim pravim medicinskim diplomama, kao i dvjema godinama provedenima u glasovitoj klinici specijaliziranoj za estetsku kirurgiju u francuskom gradu lyonu. na jedinoj fotografiji istaknutoj u njegovoj sobi za prijam nalazili su se on i dr. ives putanguv, koga se op�enito dr�alo najistaknutijim estetskim kirurgom na svijetu. tog trenutka dr. maubusson sjedio je na visokom stolcu ispred specijalno na�injenog operacijskog stola. promatrao je svog pacijenta �ija su koljena bila zavezana pojasovima nalik onima u ginekolo�kim ordinacijama. po�eo je govoriti zami�ljeno. "jo� nisam vidio djevojku koja bi obrezivanje mogla izvesti tako kirur�ki stru�no kao �to je to u�inila ova. mora biti da je �idovka." reed je buljio u doktora, zablije�ten svjetiljkama smje�tenima iza kirurga. reed je bio bijesan. harold robbins "ovo nije slu�aj za smijanje, doktore. �to mo�emo u�initi?" dr. maubusson odgovorio je izravno. "najprije vam moramo dati injekciju protiv tetanusa, koja �e sprije�iti bilo kakvu infekciju. drugo, volio bih vidjeti djevojku koja vas je tako nagrdila. htio bih je pregledati za svaki slu�aj, morali bismo naime znati jesu li mogu�e komplikacije." "koje�ta, doktore", odbrusi reed. "zar nije dovoljno �to me ona napala kao vampir, umjesto da mi ga samo li�e?" "mogu�a je, hm..." doktor napokon izusti: "sida, na primjer. za mnogo slu�ajeva side krive su prostitutke." reed se istog trena smrznu. "zar je to mogu�e?" doktor ra�iri znakovito ruke. "tko zna? ne znamo �ak ni kako se to dogodilo. ali kurve mogu biti nositelji �ak i kad su svjesne da imaju sidu." reed ga pogleda. "ne znam mogu li je dovesti ovamo. ona je naime vrlo poznata dama." "mogli biste joj javiti da �e posjet biti potpuno povjerljiv." "ipak, ne�e do�i", presije�e reed. "mo�da bi je mogao pregledati njezin vlastiti doktor?" "jama�no ne bi ni to prihvatila", odvrati reed. "nismo se rastali ba� prijateljski." "javite joj da ste jutros pregledani i da imate mogu� pozitivan nalaz. to bi je natjeralo da reagira radi vlastite koristi." reed kimnu bez rije�i, a zatim pogleda doktora. "u me�uvremenu, �to mo�emo u�initi s ovim?" "zasad dva zahvata", re�e doktor. "kad o�istimo ranu i zavijemo je, dat �emo vam penicilin. nakon toga dobit �ete vi�e protutetanusnih injekcija. bit �e ih �est i pritom vam ne�e biti ugodno. izazivaju groznicu i bolove." "nije to va�no", presije�e reed. "sto �e biti s mojim penisom?" "mo�da �e izgledati malo druk�ije", objasni maubusson. ali funkcionirat �e normalno." "sto to zna�i da �e izgledati malo druk�ije?" "vidjeli ste jama�no penise u japanaca", nastavi maubusson. "glavi� im je pomalo nagnut i ne�to su kra�i." "isuse!" uskliknu reed. "ionako je ve� malen. mo�ete li mi pomo�i?" "naravno", nasmije�i se dr. maubusson. "mogu ga pove�ati do bilo koje duljine koju �elite. ali prethodno vas moramo izlije�iti od ove nevolje." reed se nagnu natrag. "dobro, po�nite. koliko �ete vremena trebati?" "procedura ne�e biti dugotrajna, ali moramo vas za dr�ati barem tri sata u slu�aju reakcije na protutetanu sne injekcije." "je li to neizbje�no?" upita reed. "jutros imam neke va�ne sastanke." "ako ne budete pod strogim nadzorom moglo bi biti vrlo neugodnih posljedica. mogu� je i gr�evit napadaj." harold ro33ins reed razmisli trenutak. "javit �u da odgode sastanke za

kasniji sat." "to je pametno, gospodine jarvis", zaklju�i doktor. "morat �u se poslu�iti telefonom", objasni jarvis. "morat �u razgovarati s brojnim ljudima." "mo�i �ete se poslu�iti mojim privatnim uredom." dr. maubusson kimnu. "nitko vam ne�e smetati." �k kad je telefon zazvonio bilo je �est ujutro; daniel je ispijao jutarnju kavu i pripremao se za uobi�ajeni jutarnji telefonski poziv na isto�nu obalu. podi�e slu�alicu. "peachtree." jarvisov glas bio je hrapav. bez prethodnih pozdrava re�e mu: "malo �u zakasniti, mo�da �u do�i oko podneva." daniel se zabrinu. "je li se �to lo�e dogodilo?" "nema veze s poslom", objasni mu jarvis. "imam personalni problem koji ne mogu odgoditi." "mogu li ti pomo�i?" upita daniel. "ne", presije�e jarvis, no odmah se predomisli. "mo�e� li prona�i onu crna�u?" "thyme?" upita peachtree. "o kojoj smo drugoj crna�i razgovarali sino�?" prigovori neraspolo�eno jarvis. "htio bih s njom razgovarati." "javit �u joj da te nazove", zaklju�i daniel. "ne", usprotivi se jarvis. "samo mi daj njezin broj i ja �u s njom razgovarati." piran5 "pri�eka] malo", re�e daniel i po�e u svojoj kompjuterskoj memoriji tra�iti broj. "evo ga. ako ti ne odgovori javi mi, pa �u je ve� negdje uhvatiti." "dobro", uzvrati kratko jarvis. peachtree zastade, a onda re�e zabrinuto. "gledaj, ako ima� neki stvarni problem, mogao bih je srediti." "to je moj problem", odvrati jarvis. "sto ako se shepherd oneraspolo�i zbog zaka�njenja? pozvali smo ga na jutarnji sastanak", re�e peachtree. "ne govori mu ni�ta. mo�e me pri�ekati", presije�e jarvis. "s njim sam ionako poslovno odvi�e ljubazan. bude li mi dosa�ivao, odsje�i �u mu muda. bez novaca je, a mo�e se obratiti samo nama." "ako me �eli� potra�iti, bit �u u uredu prije osam", zaklju�i peachtree. "dobro", suglasi se jarvis i odlo�i slu�alicu bez rije�i pozdrava. daniel je dr�ao telefon jo� dugo u ruci nakon �to je prestao razgovarati s jarvisom. to ne�e biti lako. okrenu thvmein broj. u slu�alici odjeknu njezin suhi glas. "halo." "ovdje daniel", re�e. "je li te zvao jarvis?" "upravo sam s njim razgovarala", re�e ljutito. "taj �ovjek je lud." "sto se dogodilo?" "po�eo me tu�i kad se nisam dala po�eviti." "i, �to si ti na to?" harold robbins "koga vraga bih mogla u�initi?" odvrati. po�e se smijati. "trebao si mu vidjeti lice kad sam ga ugrizla za onu stvar." "isuse!" zaje�a daniel. "jesi li ga ozlijedila?" "samo malo", odgovori ona i dalje se smiju�i. "mislim da sam mu otkinula malo ko�ice. kad je odlazio krvario je kao prase." "sad smo oboje u nevolji", re�e daniel. "namjerava raskinuti ugovor s tobom." "ne�u zbog toga stradati", odgovori thyme. "ve� sam nazvala jimmvja. kazao mi je da �e srediti tog seronju ako mi bude dosa�ivao." "ostani hladnokrvna", re�e daniel pomirljivo. "ve� �u zagladiti stvar." "izvrsno", odbrusi ona i spusti telefonsku slu�alicu. piran5 5 bio je jedan sat popodne i ki�a je curila niz termopanske prozore stana na vrhu kasina world resort u atlantic cityju. u velikom dnevnom boravku sjedio je zavaljen starac, udobno umotan u vunene pokriva�e. oko njega motalo se nekoliko ljudi. starac pogleda uru a zatim nazo�ne. "dajte mi mog ne�aka u kaliforniji." "da, don rocco", javi se tajnica za svojim stolom. jeda su dobili za manje od minute. "zar nije bilo predvi�eno da posao bude dosad ve� sklopljen", zareza rocco pogledaju�i ponovno uru. kod tebe je ve� pro�lo deset ujutro". "jo� nam nije ni�ta javljeno, re�e jed. starac se jo� jednom naljutio. "taj jebeni kana�anin vu�e nas za nos." "zar bi to mogao, stri�e rocco?" upita jed. "bez na�eg novca ne mo�e sklopiti posao." "�ujem da mu je milken pribavio od japanaca �etiri stotine milijuna", re�e rocco. "�eli� li da razgovaramo s jarvisom", upita jed. harold robbins "ne. ako nas poku�ava prevariti, mo�e se u�initi samo jedno", primijeti starac. "moramo prije prevariti njega." jed je dr�ao slu�alicu bez rije�i. "morali smo se osigurati od toga kurvinog sina", re�e rocco. "onako kako je posao dogovoren, mi ne znamo �to on zapravo sprema; mogle bi nam te �etiri stotke nestati i prije nego �to smo to shvatili." "s kime �eli� da razgovaram?" upita jed. "imaju sastanak direktora u podne. razgovaraj sa shepherdom a ne s jarvisom. shepherd mora donijeti osamdeset pet milijuna za pokri�e tro�kova proizvodnje. ako to ne u�ini, jarvis ima pravo isplatiti ga u potpunosti. reci shepherdu da �e� ga podr�ati." "za�to misli� da bi mi povjerovao?" upita jed. "ne poznaje me toliko da bi mi povjerovao na rije�." "ali poznaje novac", dometnu stric rocco. "donesi bankovni �ek na osamdeset pet milijuna. vjerovat �e novcu." "sto �emo nakon toga?"

"time smo prevarili jarvisa. razgovaraj s milkenom, htjet �e te saslu�ati. napokon, ti si dobra mu�terija. preko njega si ve� plasirao �etiri milijarde u obveznicama." "a �to �e� ti u�initi?" "povu�i �u od njega svoj novac. napokon, posudbu mu je omogu�ila moja banka", zaklju�i rocco. "ali novac si dao jednoj kanadskoj kompaniji?" piran5 "kanadska banka dala mu je zajam", usprotivi se rocco. "sredit �emo to ili �e on nastradati." "dobro", prihvati jed. "oti�i �u na sastanak. jo� ne�to?" "jo� ne�to", re�e rocco. "ka�i shepherdu neka ni pod kakvim okolnostima ne sklapa neki novi posao s jarvisom. stajat �emo neprekidno iza njega." "u redu, stri�e rocco", re�e jed. rocco odjednom promijeni temu. "kakvo je kod vas vrijeme?" "lijepo. sun�ano i toplo." "prokletstvo", prigovori rocco. podi�e se iz naslonja�a, ode do termopanskog prozora i pogleda kako ki�a lijeva po daskama poplo�enom �etali�tu du� oceana. i dalje je dr�ao slu�alicu u ruci, pa promrmlja svom ne�aku. "nema sre�e na istoku. ovdje mi se mrzne guzica, dok vi u�ivate u suncu i naran�ama. mi sicilijanci zbilja nemamo sre�e." "mogao bi se i malo maknuti, stri�e rocco", re�e mu jed. "mo�e� �ivjeti kao kralj." "ne mogu", re�e rocco. "dogovorio sam se i pristao da �ivim ovdje. kad bih se nekud pomaknuo dogodilo bi mi se isto �to i bonannu. i on je mislio da mo�e oti�i odavde. svi su to prihvatili, posao �e mu biti za�ti�en. ne�e biti problema. a onda, nekoliko godina kasnije, kad je okrenuo klju� u kolima - bum! osje�am se sigurnije na vlastitom teritoriju. barem znam �to se tu doga�a." harold robb1ns �k * * �etrnaesti kat nebodera u studiju bio je poznat pod nazivom nebeska vrata. taj najgornji kat bio je pridr�an isklju�ivo za bradleva shepherda. ostali su bili raspore�eni ni�e, sukladno svojoj va�nosti - �to vi�i polo�aj to vi�i kat. no svatko je znao da su ispod devetog kata sjedili jedino bezveznjaci koji su imali neke naslove ali nisu imali ni mo� ni novac. unato� tome �to se iz njihovih �irokih prozora moglo gledati dolje na studijske objekte milleniuma. bilo je ve� pola dvanaest prije podne. jed je parkirao unajmljeni chevy blazer gdje mu je �uvar nazna�io. nije izgledao sasvim lo�e u tom dru�tvu - bijahu tu ula�tene limuzine rolls i mercedes, pa europska sportska kola i njihovi ameri�ki ro�taci, cadillac i lincoln. �uvar, smje�ten va�no iza masivnog stola u �irokom predvorju prekrivenom ru�i�astim mramorom, promotrio ga je mrzovoljno. upitao je jeda �to �eli, zatim zviznu u slu�alicu i pokaza mu prvo dizalo. "prva vrata, gospodine stevens. to je privatno ekspresno dizalo do ureda gospodina shepherda." jed u�e u dizalo. nije trebalo pritiskati gumbe vrata su se sama zatvorila, a te�ina njegova tijela bila je signal dizalu da pohita do �etrnaestog kata. izi�e iz njega. tajnica za prijam stranaka, koja bi mogla biti klonirana meryl streep, pozdravi ga hladno. "gospodin stevens?" on kimnu. p1rans__________ tajnica pokaza svoje elegantno izmanikirane nokte. "prva vrata." "hvala vam". jed ode do vrata broj jedan i otvori ih. iza njih sjedile su tri tajnice za svojim stolovima. jedna se podi�e i pristupi mu. "gospodin stevens?" on opet kimnu. "ja sam sherrv", re�e mazno. "osobna sam tajnica gospodina shepherda. on je trenuta�no na sastanku direktora, pa vas moli da se udobno smjestite u njegovu uredu dok se ne vrati. u me�uvremenu, mogu li vas ponuditi kavom ili �ajem?" "ni�ta, hvala vam", re�e. "imam vremena, mogu pri�ekati." kad je izi�la iz ureda, jed pristupi prozoru. ju�no i zapadno prostirali su se studiji, dok se prema sjeveru i istoku �irilo sedamdeset jutara iza marine, gdje je bio planiran fantasv land. uze cigaretu i pripali je. "sranje", re�e sebi, pomi�ljaju�i na �ek u njegovu d�epu koji je glasio na osamdeset pet milijuna. "ondje le�i gomila novca." okrenu se od prozora i promotri shepherdov pisa�i stol. na njemu nije bilo ni�ega - ni komada papira, pa �ak ni telefona. upitao se kako taj �ovjek obavlja svoje telefonske razgovore. mo�da ima u uhu nekakvu pomo�nu spravu za gluhe, a u d�epu telefonski broj�anik. onda se glasno nasmija, "sherrv", pozva je iz prazne prostorije. glas tajnice za�uo se iz zvu�nika skrivenih u stropu i u zidovima. "da, gospodine stevens?" "biste li mogli do�i na trenutak?" zamoli je. harold robbins ona se odmah pojavi. "sto mogu u�initi za vas?" "je li mogu�e izvu�i gospodina shepherda sa sastanka samo koju minutu?" "sastanak je va�an", objasni ona. "onda je jo� va�nije ono �to bi on imao sa mnom razgovarati." oklijevala je. "koliko je to va�no?" "imam uza se �ek na osamdeset pet milijuna dolara koji glasi na njegovo ime", re�e. sherrv

sinu. "obavijestit �u ga." "hvala vam. u me�uvremenu, biste li mogli re�i nekoj svojoj pomo�nici da mi donese �alicu crne kave s dvije kocke �e�era?" shepherd je sjedio na �elu ovalnog direktorskog stola. bez �urbe promotri nazo�ne. jedini odsutan bio je jarvis. bradlev se obrati jarvisovu odvjetniku siddelvju. "dovraga, gdje je jarvis?" siddelv je bio napet. "ne znam", re�e zabrinuto. "zvao sam svugdje gdje bih ga mogao prona�i, ali nigdje odgovora. posljednji put sam ga vidio kad je odlazio sa zabave. to je bilo oko dva ujutro." "reed mi je rekao da �e imati �ek za mene", re�e bradlev. okrenu se danielu peachtreeu. "jesi li �to �uo o njemu, daniele?" "reed jo� nikad nije zakasnio na sastanak", odgovori peachtree. "mo�da su mu kola u kvaru." f* i rame u prostoriju u�e Sherry i pru�i ceduljicu bradleyu. pri�ekala je trenutak da je pro�ita. "imate li kakav odgovor, gospodine?" bradlev joj kimne jedva primjetno. nakon �to je izi�la okrenu se sucu gitlinu koji je sjedio pored njega. "mo�da bismo mogli jo� malo po�ekati", re�e. "gospodo, u blagovaonici �e biti otvoren bar gdje �ete se mo�i poslu�iti kavom i pi�ima. sudac gitlin i ja bit �emo u mom uredu. recite neka me pozovu ckn se pojavi jarvis", re�e on obra�aju�i se svima nazo�nima. harold robb1ns 6 golemi natpis �irio se iznad prilazne ceste s dva vozna traka. me�u tracima nalazila se kabina za dvojicu �uvara. na natpisu je pisalo millenium films corp. inc. reed jarvis promatrao je natpis sjede�i na stra�njem sjedalu svoje bijele, specijalno gra�ene limuzine tako da bude sigurna protiv metaka, sa zatamnjenim prozorima u stra�njem dijelu. javi se peachtreeu na skremblirani telefon. "na putu sam", re�e mu. unato� fizi�koj neugodi, osje�ao se dobro. u kompaniju na �ija je vrata upravo ulazio bilo je nedavno ulo�eno tri milijarde dolara. nije to bila samo filmska kompanija - ona je obuhva�ala dvanaest televizijskih oda�ilja�a, trideset radijskih postaja i nekretnine koje su ve� obuhva�ale trideset �etiri uredska nebodera, stanove i hotele. posjed je tako�er uklju�ivao kabelsku televiziju kao i najam i prodaju videovrpci u vi�e od dvadeset tisu�a maloprodajnih trgovina �irom zemlje. on je imao kontrolu nad svim tim uz samo 200 milijuna vlastitog i pi rane osamsto milijuna sindiciranog novca. preostalo mu je tek to da rasproda nekretnine, �ime bi stekao dovoljno novca da se rije�i bankovnog sindikata. milken i drexel burnham lambert pristali su jam�iti za njegov novac. svi su oni budale, pomisli u sebi. nije mu bilo va�no �to je u protekle dvije godine izgubljeno vi�e od pola milijarde dolara. posjedovao je sredstva kojima je mogao sve to vratiti, i vi�e od toga. oni su malo znali �to se sprema iza horizonta. ve� �e im on pokazati kako se vode poslovi. pogleda voza�a koji je razgovarao s �uvarom u odori i obja�njavao mu za�to treba da ih propusti. reed se nasmije�i samome sebi. ovo je tek prvi dan od sutra �e prepoznavati njegova kola. �uvar kimnu voza�u i uputi se do stra�njeg dijela kola da pri�vrsti sigurnosnu plasti�nu karticu. ponovno kimnu voza�u i domahnu mu da krene naprijed. �uvar je stajao pored kabine dok limuzina nije pro�la, a onda se vratio unutra i promotrio dvojicu pravih �uvara, vezanih na podu. hladnokrvno izvu�e pucaljku iz torbice, natakne prigu�iva�, a zatim ustrijeli obojicu u �elo. mirno izi�e iz kabine na ulicu pred ulazom. brzo sjede za upravlja� jednog neupadljivog tamnozelenog forda i uklju�i stroj. zatim pogleda prema ulazu, provjeriv�i sekundnu kazaljku svoje ure. to�no kad je kazaljka do�la do dvanaest on u�e s kolima u promet dok se iza njega za�ula zaglu�uju�a eksplozija. harold robbins daniel peachtree u�e u prostoriju gdje su sjedili ostali direktori. "upravo sam se �uo s jarvisom. u kolima je i na putu ovamo. do�i �e za koju minutu." siddelv se nasmije�i olak�ano. "dobro, jo� nikad nisam do�ivio da zakasni na sastanak." tek �to je to izrekao, zvuk eksplozije odjeknu prostorijom, potresav�i zgradu. siddelv poblijedi. "sto je to, dovraga? potres?" ruke mu �vrsto uhvati�e sol. "nije potres", re�e daniel. "ja sam kalifomijac. do�ivio sam ve� nekoliko potresa, ali oni ne nalikuju ovome. po�imo na balkon da vidimo �to se dolje dogodilo." za njim krenu�e ostali direktori. pogled im si�e s �eli�ne ograde prema ulazu u zgradu. duga�ak bijeli limo le�ao je raznesen to�no ispod njih. nalikovao je otvorenoj i razbijenoj kutiji sardina iz koje je jo� izlazio dim. oko ceste le�ali su komadi stakla, ne samo od automobila nego i iz zgrade. za�ulo se i zavijanje sirene vatrogasnih kola, dok su ljudi u odorama

istr�avali iz zgrade i promatrali raznesena kola. "�to se to dogodilo?" upita neki direktor. daniel pozorno promotri gomilu �eljeza ispod njih i okrenu se prema direktorima koji su zurili u njega. glas kao da mu je bio blijed koliko i lice. "mislim da smo upravo izgubili reeda jarvisa. ovo dolje je njegov limo, prepoznajem ga." "to je sigurno bila automobilska bomba", re�e mcmanus, predstavnik ameri�ke banke u odboru. i i piran g "�ivio sam dvije godine u bejrutu i �uo sam ih nekoliko. pitam se tko je to napravio." "nemam pojma", javi se peachtre. "ali to i nije moj posao, nego policije. imam i svojih obveza." u�e u prostoriju i dohvati prvi telefon. brzo otipka kombinaciju brojeva. javi se djevoja�ki glas. "televizija kfan." "desk za vijesti. hitno", re�e. siddelv se pojavi iza njega. "zar ne�e� po�i dolje da vidimo �to se dogodilo?" "samo �asak", re�e daniel. "�elim da se na mjestu doga�aja pojavi moja televizijska ekipa prije svih ostalih." on se okrenu i nastavi govoriti u slu�alicu. "ovdje peachtree. jedan limo upravo je odletio u zrak ispred nebeskih vrata. ako se na�a tv-ekipa ne pojavi i ako ne budemo prvi imali vijest u zraku, od sutra �e desk za vijesti voditi druga ekipa." pri�eka trenutak, slu�aju�i. "znam samo ono �to sam vam rekao", zaklju�i. odlo�i slu�alicu i okrenu se ostalim direktorima. "budu�i da se doga�aj ti�e nas, pomislio sam kako bismo senzaciju morali objaviti prvi." zurili su u njega. sherman siddelv, koji je upravo bio uglavio cijeli posao za jarvisa, upali cigaretu drh�u�om rukom. "ako je jarvis doista bio u kolima, pred nama su velike nevolje." bradlev se pojavi na vratima. "bio je to jarvis", re�e ulaze�i, dok su za njim slijedili sudac gitlin i jed stevens. "upravo dolazim odozdo. cijelo predvorje je izrazbijano, ali sre�om nitko nije ozlije�en. �uvar u zgradi haroid robbins rekao mi je da se pred ulazom upravo bio pojavio jarvisov limo." "isuse", promuca siddelv. "ne mogu povjerovati." "potrebno ti je pi�e", re�e bradlev. okrenu se ostalima. "svima nam je potrebno pi�e." daniel ode do bara i uze nekoliko boca. postavi pladanj s �a�ama na policu bara i po�e nalijevati viski u �a�e. bez rije�i po�e�e ispijati. nalije �a�u i sebi, a onda promotri bradleva. bradlev je dr�ao �a�u u ruci ali nije ni�ta popio. pogled mu se susretne s danielovim i on kimne. "vidio sam tv-ekipu na mjestu doga�aja. mislim da si je ti pozvao." daniel kimnu. "mrzim be��utnost, ali za�to bismo dopustili konkurenciji da nam ukrade vlastitu pri�u?" "razmi�ljanje je ispravno", odobri bradlev. "sto si mi ono kazao na zabavi? da ti je jarvis obe�ao imenovanje za ceo?" "da, o tome je razmi�ljao", priznade uznemireni daniel. bradlev kimnu. "zamisao je bila dobra. posao je tvoj." daniel ostade otvorenih usta. "ne - ne razumijem. mislio sam - " bradlev ga prekide. "ne gledaj poklonjenom konju u zube. o�ito, u taj se posao razumije� bolje od mene. potvrdio si se pod vatrom. zna� kako iskoristiti svaku priliku." pi rame siddelv se zajapuri. "ali sad smo u nevolji. kako �emo bez jarvisa na�i novac potreban za poslovanje?" "sredit �emo to", re�e bradlev mirno. "va�no je ne pasti u paniku. odgodimo ovaj sastanak do pet popodne. �ini mi se da �emo se sljede�ih nekoliko sati morati natezati s policajcima i novinarima." okrenu se danielu. "ti si sad ceo, prema tome na tebi je da to obavi�." "pozvat �u ljude koji se bave odnosima s javno��u", re�e daniel. "dobro." bradlev se okrenu ostalima. "dakle, sastajemo se ponovno u pet." daniel ude u bradlevev ured, napeta i umorna lica. "policija �eli razgovarati sa svim direktorima. objasnio sam im kako smo svi u �oku, pa su pristali da nas vide sutra." "u redu", re�e bradlev. sudac gitlin pogleda daniela. "sluti li policija tko je to mogao u�initi?" daniel zatrese glavom. "misle tek to da bi moglo biti djelo profesionalca. atentator je ubio i dva �uvara u kabini na ulazu. nije htio pru�iti ni najmanju mogu�nost identifikacije." "pitam se je li ubojica bio u �uvarskoj kabini kad sam ulazio unutra. to je bilo samo pola sata prije jarvisa", re�e jed. "jesi ]i od �uvara dobio neke upute za parkiranje?" "jesam". stavio mi je naljepnicu na vjetrobran. harold robb1ns "to je onda bio netko od na�ih ljudi. mo�da jedan od dvojice koji su ubijeni. u me�uvremenu policija istra�uje �ime se sve jarvis bavio posljednjih nekoliko dana. mo�da �e tu prona�i neki klju�." "ova nam halabuka ba� ne poma�e. akcije nam ionako nisu tko zna kako stajale, a sad �emo pasti u govna", re�e bradlev. "po�imo na sastanak da vidimo mo�emo li �to u�initi. gospodine stevens, ispri�ajte me na trenutak, molim." bez rije�i u�o�e u sobu za sastanke. ostali

direktori ve� su bili u njoj. bradlev brzim korakom ode do �ela stola i pri�eka stoje�i dok su ostali sjedali. kratko im je prepri�ao �to je daniel doznao o policijskoj istrazi. "svi smo u �oku, gospodo, pa mislim da bi sastanak morao biti kratak i sadr�ajan. suo�eni smo trenuta�no s dva va�na problema. prvi je problem novac za nastavak rada. na sre�u, uspio sam dobiti kratkoro�ni zajam od osamdeset pet milijuna dolara. s time mo�emo neko vrijeme plivati. drugi problem ti�e se svih nas. moramo potaknuti na�e prijatelje na tr�i�tu da stanu uz nas. molim sve vas da tu pomognete." svi se direktori suglasi�e. "shermane," re�e mu bradlev, "moramo �to prije doznati tko �e upravljati jarvisovim novcem, i kakve su mu pritom namjere." sherman ga pogleda, a zatim i ostale direktore. "koliko znam, sve jarvisove dionice glase na njegovo ime. nisu mi poznate pojedinosti iz njegove oporuke, ali znam da �e mu �ena biti jedina nasljednica." f i rane 1 "mo�e� li s njom razgovarati i vidjeti �to ima na umu?" "mogu poku�ati", re�e sherman. "ali jedno sigurno znam, a to je da ga je mrzila. ostali su u braku samo zato �to bi razvod stvorio financijske probleme. ona je u torontu, i krenut �u onamo da je posjetim." "to je dobro. hvala ti", re�e bradlev. "a sad jo� neke va�ne stvari. kao �to svi vjerojatno znate, morat �u posvetiti vi�e vremena vlastitoj naftnoj kompaniji, pa stoga osje�am kako bi bilo nepo�teno ako bih se u milleniumu nastavio baviti dnevnim poslovima. stoga vas molim za pristanak da daniel peachtree bude izabran za predsjednika i ceo kompanije, dok bih ja preuzeo polo�aj predsjednika nadzornog odbora." zavlada ti�ina dok su direktori dobacivali poglede jedan drugom. onda se javi sherman siddelv. "brine me jedino na kakvu �e reakciju u javnosti nai�i imenovanje u ovom iznimnom trenutku. bojim se da bi javnost mogla pomisliti kako bje�i� od trenuta�ne situacije i te�ko�a pred kojima se nalazi kompanija." "to nema veze, shermane", odvrati odmjereno bradlev. "znam da ste ti i jarvis ve� razgovarali s direktorima o danielovu polo�aju. jedina razlika u mom prijedlogu jest to da bih ja umjesto jarvisa postao predsjednik. daniel �e dobro raditi, a ja �u stajati uz njega i nastaviti pomagati kompaniju ako je rije� o njezinim financijskim problemima." siddelvjevo se lice zajapuri. "jarvis je imao plan o refinanciranju kompanije." harold rob3ins "mo�da �e ti se to pri�initi cini�nim," odvrati bradley, "ali mrtvi ljudi nemaju planove. mogu vam sugerirati jedino to da ostanete na svojim mjestima i potrudite se da nam se ne dogode nove nevolje." okrene se ostalima. "sad �u vam predlo�iti glasovanje o prijedlogu za promaknu�e peachtreea i moje imenovanje za predsjednika." za nekoliko trenutaka prijedlog je podnesen i odobren. bradlev se nasmije�i. "�estitam ti, daniele. sad �e� morati odmah u�initi ono �emu si sklon. odaslat �e� priop�enja o reorganizaciji, tako�er o boli �to je osje�amo nakon jarvisove tragedije." daniel pogleda direktore jednoga za drugim. "ljudima koji se bave odnosima s javno��u ve� sam naredio da napisu priop�enje koje �e biti objavljeno sutra." "dobro", zaklju�i bradley. "priop�enja o promjenama u na�im polo�ajima bit �e poslana dan kasnije", re�e daniel. pogleda bradleva. "onih osamdeset pet milijuna je sigurno?" "imam ih u banci, prenijet �u ih na kompaniju �im bude zavr�ena papirnata strana stvari", potvrdi bradlev. "to �e mi znatno pomo�i", priznade daniel. "imam u izgledu nekoliko dobrih prilika za proizvodnju filmova i televizijskih emisija, ali glavni je problem u tome �to ljudi �ele vidjeti taj na� novac." bradlev okrenu le�a skupu direktora. "predla�em da zaklju�imo sjednicu i pustimo daniela da radi. sto se nas ostalih ti�e, �ini mi se da �emo sad biti izlo�eni na pjrams srtaju medija i policije. savjetujem vam da se opustite, izjavite ono �to znate, i sve �e se ubrzo slegnuti." siddelv zatrese glavom. "jo� ne mogu povjerovati. ne znam kome bi koristilo njegovo umorstvo." "ja znam", re�e bradlev. "meni." haroid robbins 7 "�estitam, gospodine peachtree", re�e mu tajnica, pozdravljaju�i ga na ulazu u ured neposredno nakon zavr�ene sjednice direktora. "hvala, gladi�. kako ste to do�uli?" gladi� se nasmija. "studijski tam-tam br�i je nego �to mo�ete i zamisliti." sa stola je uzela hrpu telefonskih poruka na ceduljicama i u�la za njim u ured. "thyme je zvala dvaput. kako re�e, stvar je vrlo va�na." "nazvat �u je", odgovori peachtree. "zamolite gospodina shifrina da do�e u moj ured." "da, gospodine", re�e tajnica. po�e prema vratima, ali se zatim osvrne. "jack reillv pitao je �elite li da ured gospodina jarvisa bude preure�en prije nego �to se u nj

uselite." v daniel je pogleda. kralj je mrtav. zaista mrtav. �ivio kralj i "nisam na to pomislio. recite mu da �u mu priop�iti odluku." "da, gospodine peachtree", prihvati tajnica. "dozvat �u gospodina shifrina." pirans pri�ekao je dok su se vrata za njom zatvorila, a zatim nazove privatni broj. "thyme?" "da?" glas joj je zvu�ao napeto. "daniel." govorio je tiho. "htio sam ti se javiti ali sam bio zauzet. �ula si o jarvisu?" "nisam to mogla propustiti, vijest je na svim tvprogramima. bilo je jama�no grozno. kriste, kako se samo prepla�io kad sam mu odgrizla samo komadi� njegova mali�ana. pitam se �to sad o tome misli?" "budi ozbiljna, thyme", re�e joj. "policajci �e otkriti da si bila s njim protekle no�i." "ve� su bili kod mene. zato te i trebam." "sto si im rekla?" "istinu", odbrusi ona. "odvezao me ku�i sa zabave i ja sam ga pozvala na �a�icu. postao je odvi�e agresivan, poku�ao mi se ugurati u usta i ja sam ga zagrizla. on me na to izvrije�ao i oti�ao sasvim bijesan." "kazala si to policiji", upita peachtree ne vjeruju�i. "ve� odavno znam da se policiji ne la�e. oni ionako sve otkriju." "jesi li im rekla da sam te dovezao na zabavu svojim zrakoplovom?" "i to ve� znaju." "sto su te jo� pitali?" "ne mnogo", odgovori thyme. "pitali su znam li neku koja bi mu to dopustila, a ja sam rekla da ne znam nikoga osim sebe. na to su se nasmijali i oti�li." harold robbins "nadam se da si bila normalna kad si razgovarala s njima. sigurno im se ne bi dopalo da si bila nafiksana", re�e on. "ne budi lud, daniele. oni su iz odjela za ubojstva, a ne za narki�e." "bit �e o tebi vijesti u novinama", re�e on. "ni�ta nije tako korisno kao lo� publicitet. pogotovo ako to vonja po skandalu." "stvarno si kurva", re�e on zadivljeno. "tebi nije ni�ta sveto." "ni ti nisi bolji", re�e thyme. "ne �ujem te da pla�e�." "nemamo drugog izbora, zar ne? moramo igrati kartama koje nam dodijele." on podi�e pogled kad se za�ulo kucanje na vratima. pojavi se neal i peachtree ga potezom ruke pozva da u�e. "u redu, thyme, hvala na razgovoru i javi se ako treba ne�to za tebe u�initi." "hladnokrvna sam", zaklju�i ona. "rainbeau me pozvao da provedem s njim tjedan dana u njegovoj ku�i u portoriku. ja i methanie kre�emo sutra njegovim privatnim mla�njakom." "bit �e vam lijepo. �ujem da mu je ku�a bajoslovna." "nije posrijedi samo zabava. planiramo zajedni�ki album i video. on ima mnogo pjesama na kojima bismo mogli zajedni�ki raditi", re�e ona. "utoliko bolje. rainbeau ima ugovor sa mnom." ona se nasmija. "ali ja ne. morat �e� pregovarati s mojim predstavnikom." ? \ ran 5 "nezgodno, ali to me ne brine. ve� �emo se dogovoriti." "sigurna sam u to", zaklju�i ona. "pogotovo nakon svega �to smo pre�ivjeli." "kurvo. on se nasmija. daniel promotri neala. "to je bila thyme", objasni on. >>s njom je sve u redu. ne�emo imati nevolja. policajci su s njom ve� razgovarali." "nije im valjda rekla da si ti dogovorio onaj spoj?" neal je bio zabrinut. "ona je bistra kurva", odgovori daniel. "razmisli o svemu �to �ini, ali malo ucjene pritom ne�e biti na odmet." neal se nasmije�i. "ve� se osje�am bolje. moglo je to biti gadno." jo� je stajao ispred stola. "�estitam, daniele, uspio si. ne znam bih li te poljubio ili stisnuo ruku." daniel se nasmija. "zasad mi mo�e� stisnuti ruku. nikad se ne zna tko bi mogao upasti u ured." "ukrutio mi se i nikako da prestane", re�e neal �e�u�i se me�u nogama. daniel se zabulji u nabreklinu na nealovim hla�ama. usta mu se osu�i�e. "izvadi ga", re�e promuklo. "�elim ga vidjeti." neal hitro rastvori prorez hla�a iz kojega isko�i njegov nabujali penis. ne dodiruju�i se, susrete se s danielovim pogledom. "samo reci", pro�apta, "i sko�it �u preko stola." r harold robbins daniel duboko uzdahnu dok mu se lice rumenjelo. "skloni ga", re�e nervozno. "nije trenutak za ludosti." "ali ja te volim", re�e neal. "pri�ekaj dok do�emo ku�i", odvrati daniel. "sada moramo raditi." neal brzo dotjera odje�u i ispru�i se u stolici ispred danielova pisa�eg stola. "dobro", nasmije�i se. "spreman sam." "je li prikaz koji smo pripremili za jarvisa o promjenama u kompaniji jo� kod tiskara?" "da". "povuci sve papire i odnesi ih ku�i. provjeri jesi li sve pokupio i onda sve primjerke osim dvaju baci u stroj za rezanje. bilo koji �a�avac u �ije bi ruke dospio papir mogao bi nas udesiti." "ho�e� li re�i da �e sav ulo�eni trud oti�i u kanalizaciju?" upita neal. "ne, zapravo", objasni mu daniel. "samo �emo preraditi tekst tako da bude u skladu sa shepherdovim a ne vi�e jarvisovim stajali�tima. sam program podjednako je dobar za obojicu." "ali jarvis je imao novac. otkud mo�emo znati koliko bi dao shepherd?"

"mislim da i on ima novca", re�e daniel. "na sastanku je reagirao vrlo brzo." neal se zabulji u njega. "ho�e� li re�i da shepherd ima neke veze s jarvisovom smr�u?" "ne vjerujem", odgovori daniel. "tek, �ini mi se kao da je bradlev kanio prevariti jarvisa na sastanku. ostalo pirans je slu�ajnost." on se di�e od stola. "po�uri sada do tiskara prije nego �to zatvori radnju u osam sati." pri�eka dok su se vrata za nealom zatvorila, a zatim re�e tajnici neka mu prona�e Siddelvja. zatekao ga je u jarvisovu uredu i obrati mu se telefonom "shermane," re�e mu, "mislim da bismo trebali porazgovarati." "i ja sam mislio isto", odgovori sherman. "do�i �u odmah u tvoj ured." nakon popodnevnog �oka �inilo se kao da je odvjetnik ponovno stekao pribranost. pru�i ruku danielu. "�estitam", re�e uz pretjerane izraze odu�evljenja. "raduje me �to je bradlev na�inio pravi izbor." "hvala, shermane." daniel mu ponudi stolac. "ali jo� imamo nekih problema. najva�nije je ho�e li biti nekog protivljenja iz jarvisove kompanije ili s njezine strane." sherman zatrese glavom. "ve� sam poku�avao prona�i gospo�u Jarvis, ali na putu je po ju�noj americi i nitko ne zna gdje se zapravo nalazi." "zbog toga se ne osje�am nimalo bolje", odvrati daniel. "postoji jo� jedan problem", re�e sherman. "jarvis je imao vlastitih dvjesto milijuna, ali to nije bilo dovoljno, pa je kriomice sklopio dogovor s jednim partnerom da mu osigura jo� dvjesto milijuna, kako bi mogao u�i u pregovore s bradlevem. nadao se dobiti jo� �etiri stotine milijuna da bi mogao otkupiti bradleva. ne znam otkuda je mislio dobiti taj novac." harold robbins "to je silna lova. kako bi to mogao prikriti?" upita se daniel. sherman ga pogleda. "jarvis je bio �udan �ovjek, svoje je tajne dr�ao za sebe. �ak ni ja nemam pojma s kime je pregovarao o tom novcu." "to je prljav novac", odbrusi glatko daniel. "mo�da", re�e sherman �tede�i na rije�ima. "ali mi to ne znamo." sjedili su bez rije�i nekoliko trenutaka, zatim se javi daniel. "sigurno je jedino to da moramo biti oprezni." on uze prvu cigaretu u �est posljednjih mjeseci, duboko udahnu dim ali se zaka�lja i zagrcnu. odmah je ugasi. "sranje", re�e. pogleda preko stola shermana. "misli� li da je bradlev bio u to umije�an?" "ne vjerujem. bradlev nema novaca." "izgledao je vrlo siguran u sebe, �ak i prije eksplozije", dometnu tiho daniel. "dvije stvari jo� uvijek ne mogu razumjeti. za�to su se s njim sastali sudac gitlin i jed stevens?" "sudac gitlin bio je bradlevev odvjetnik u oklahomi. o jedu stevensu ne znam ni�ta." "ja znam da je stevens ceo korporacije general avionics leasing", re�e daniel. "ima najmanje �est milijardi. posu�uje komercijalne zrakoplove barem polovici zrakoplovnih kompanija na svijetu." "misli� li da ga je doveo bradlev?" "sve je mogu�e", zaklju�i daniel. "to je jo� jedna tajna koju moramo odgonetnuti." pirans 8 bradley je sjedio za stolom u prevelikoj stolici i promatrao suca gitlina i jeda, nasuprot njemu, smje�tene u ne�to manjim ali udobnim stolicama. izvu�e bijelu maramicu iz prsnog d�epa i obrisa oznojeno �elo. "isuse", re�e. "isuse." sudac gitlin ga pogleda. "mogli bismo ispiti jo� jednu." "sherrv", javi se bradlev u interkom. "molim vas za suca jedan cc i glenmorangie na ledu za mene. okrenu se jedu. "�to biste vi?" "crnu kavu sa �e�erom." trenutak kasnije pojavi se sherrv i stavi pred njih pi�a. "neka nas nitko ne uznemirava telefonom", re�e joj bradlev dok je izlazila. ona kimnu i zatvori za sobom vrata. bradlev podi�e �a�u. "�ivjeli!" sudac kimnu i iskapi odjednom pola �a�e. bradlev se ponovno javi u interkom. "sherrv, zaboravio sam", re�e harold robsins joj. "sudac nikad ne pije samo jednu �a�u, potrebna mu je cijela boca." sherry se brzo vrati s bocom canadian cluba, postavi je na stol ispred suca i izi�e. ' bradlev je sjedio bez rije�i koji trenutak, a onda se obrati jedu. "zbunjen sam. do�li ste iznebuha. sto vas je natjeralo da u�ete u igru?" "bio sam na va�oj zabavi pro�le no�i", odgovorio je jed. "bilo ih je jo� pet stotina, ali nitko se nije pojavio s osamdeset pet milijuna dolara." "zbog toga sam jako znati�eljan", upade sudac gitlin. "to je to�no onaj iznos koji je trebao bradleyu da se odr�i u kompaniji. otkud ste za to znali?" jed se nasmije�i. "vi imate prijatelje. ja imam prijatelje. prijatelji me�u sobom razgovaraju. a ja sam kockar." "ali ovo je visok ulog", pripomenu sudac. "ne pobje�uje se metalnim nov�i�ima", odvrati jed. "sto o�ekujete od toga?" upita brad. "jo� ne znam", odgovori jed. "o tome se jo� moramo dogovoriti." "i s osamdeset pet milijuna u mom d�epu, jo� uvijek bi bilo te�ko sklopiti posao s jarvisom. ali vi ste se pojavili

s novcem prije nego �to se njemu i�ta dogodilo", re�e bradlev. "jo� ne znam za�to." jed se nasmije�i. "mo�da mi se dopada va� stil. zabava vam je bila izvrsna." i pirans sudac ponovno napuni svoju �a�u. "vi ste mlad �ovjek", re�e mu. "otkud vam toliki novac?" "posjedujem �ezdeset posto dionica u kompaniji koju sam osnovao, u korporaciji general avionics leasing �ija je aktiva �est milijardi." jed im dobaci pogled. "prema tome, gospodo, jama�no shva�ate da se u tu igru mogu upustiti. opustite se, ne kanim vam ni�ta oduzeti. mo�da �emo uz ne�to sre�e zajedni�ki ste�i mnogo novca." bradlev se okrene sucu. "sto vi mislite?" "nemate izbora", re�e starac. "osim toga, on me podsje�a na vas. obojica ste �a�avi." "jarvisov udio u tome i dalje me zabrinjava, budu�i da daje opciju na �etrdeset posto akcije milleniuma. otkud bismo mogli znati �to se tu sprema?" upita bradlev. sudac progovori ledenim glasom. "sam si se ubacio u tu nevolju, sam se mora� iz nje i izvu�i." jed se okrenu sucu. "brad �e se ve� izvu�i", re�e. "imam povjerenja u njega." "zahvaljujem", re�e bradlev. "kada do�emo do nekih �injenica, morat �emo jo� porazgovarati." "i ho�emo", re�e jed. "me�utim, sad se moram vratiti u svoj ured." on se podi�e i stavi nekoliko svojih posjetnica na bradlevev stol. "nazovite me ili �u ja nazvati vas. uprili�it �emo pravi sastanak - s odvjetnicima, ra�unovo�ama i ostalima." bradlev ga pogleda. "ne treba li vam u me�uvremenu neka potvrda na onih osamdeset pet?" jed ga pogleda u o�i. "imate li novac kao pokri�e?" harold robb1ns "ne", re�e bradlev. "sto �e mi onda taj papir?" nasmije se jed. "razradit �emo to kasnije." rukova se s bradleyem i sucem. "gospodo, do vi�enja", re�e i izi�e iz ureda. sudac gitlin nije prestao buljiti ni u zatvorena vrata. okrenuo se bradlevu. "morali bismo pripaziti na ovog momka. za moj ukus, odvi�e je opu�ten. uostalom, te�ko je vjerovati �ovjeku koji ne pije." bradlev zatrese glavom. pozva sherrv preko interkoma. "prona�ite mi mcmanusa iz ameri�ke banke." zatim se obrati sucu. "vidjeli ste mcmanusa na sastanku direktora. u odboru je jo� otkako sam u�ao u millenium. on �e provjeriti stevensa za na� ra�un." "kad bih mogao krenuti ku�i?" upita sudac. "ne zaboravite da sam star �ovjek. potreban mi je odmor." bradlev se nasmije. "onda �u re�i charleni da vam otka�e poziv za ve�eru." "poziv za ve�eru?" usklikne sudac. "tko �e sve biti nazo�an?" "zsa zsa gabor", primijeti bradlev. "ona voli stariju gospodu." "ne bih htio mijenjati charlenine planove", zabrza sudac. "bit �u spreman za ve�eru." jed skrenu u parkirali�te na cestovnoj razini desetokatne gra�evine, oblo�ene zelenim staklom, na centurv bulevaru nasuprot ulazu u teretni odjel zra�ne luke los angelesa. �uvar je preuzeo njegov chevy blazer i pirans on se uputi prema dizalima. pritisnu gumb za sedmi kat, gdje je bio njegov ured. kim latimer, njegova privla�na tajnica za korporativne odnose kao i jim handlev, korporacijski blagajnik uvijek umornog izraza lica, obi�no su ga sa�ekivali pred vratima dizala. bilo je to zbilja glupo, ali nije mogao u�i u svoj ured a da ga ne do�eka netko od njih dvoje ili oboje. bio je uvjeren da potpla�uju �uvara parkirali�ta. "imali ste naporan dan", re�e kim. "tako ne�to", odgovori on i zaputi se u ured. "sto ste u�inili s osamdeset pet milijuna?" upita ga jim. "ostao je nepokriven ra�un kod boeinga." "novac je siguran", odgovori jed. "isplatite boeing novcem s ra�una za pri�uve." proslijedi�e za jedom u ured. on pogleda poruke ostavljene na pisa�em stolu. zatrese glavom. stric rocco bio je nepopravljiv, nikad nije ostavljao poruke. handlev ga pogleda. "sto se to dogodilo s jarvisom?" "odletjela mu je glava u zrak", odgovori on suho. "bez �ale", re�e blagajnik. "koliko se to nas ti�e?" "mislim da nas se ne ti�e", odgovori jed. "ja poslujem s bradlevem." "kako se mi u to uklapamo?" upita jim ponovno. jed slegnu ramenima. "nije mi posve jasno. no to je moja osobna stvar, sutra �u isplatiti kompaniju s osobnog ra�una." "u redu", re�e jim. "�elim samo za�tititi i vas i nas." "sve �e biti u redu", potvrdi jed. "zahvaljujem." harold robbins jim izi�e iz ureda. kim stade pred pisa�i stol. "jesi li dobro", upita. "sasvim dobro", odgovori jed. opusti se u svom stolcu. "ovaj dan postao je neugodan", re�e. "umoran sam." ona mu do�e iza le�a. "protrljat �u ti vrat i ramena. to �e olak�ati napetost." "dobro", re�e. njezine su ruke bile nje�ne i tople. okrenu se prema njoj. "ovo je �arobno. doista poma�e." "tvoj stric rocco pozvao me na privatni broj", re�e mu. brzo se okrenu. "za�to mi to ve� nisi rekla?" ona zatrese glavom. "ne pred jimom." "sto ti je

kazao?" "da �e te nazvati ku�i u pono� po ovda�njem vremenu." "je li kazao jo� ne�to?" "spomenuo je rica", re�e ona. "nisu ga mogli ��epati u new yorku, pa sad sastavljaju porotu koja �e ga srediti u new jersevju." ona ga pogleda. "�eli da za�titi� svoje telefone od prislu�kivanja. i da provjeri� u tom smislu i svoj stan." "prona�i Johna scanlona iz sigurnosti i reci mu neka se pobrine za to." "jesi li u nekoj nevolji?" upita ga ona zabrinutim glasom. "ja nisam", objasni. "ali brinem se za svog strica." pri�ekao je dok je ona zvala �ovjeka iz sigurnosti, a za pirams tim po�e razgledati poruke. bila je samo jedna va�na. uze drugi telefon. "prona�ite mi rudyja mavera iz nabavnog odjela", re�e jednoj od tajnica iz vanjskog dijela svog ureda. rudy se brzo odazvao. "da, �efe." "kakav nam posao nudi aerospatiale sa zrakoplovima a 300?" "to je njihov novi model, u rasponu 300-200. prostran je, mo�e ponijeti �etiri stotine putnika. ako od njih naru�ite deset takvih zrakoplova i plasirate ih medu ameri�ke kompanije, dat �e vam popust od dvadeset posto i plan otplate na dvadeset godina." "jesu li spominjali brojke?" "nisu", odvrati rudy. "ne �ele govoriti o novcu dok im ne potvrdite da ste zainteresirani." "doma�e kompanije obi�no su oprezne kad su posrijedi strani zrakoplovi. ali za njih ima tr�i�ta. florida i meksiko u turisti�koj sezoni redovito oskudijevaju prostorom." "sto �elite da im poru�im?" "recite im da sam zainteresiran. nazvat �u kompaniju eastern american, zatim western i mexicanu", objasni jed. "mexicana nije ameri�ka kompanija. mo�da im kane prodati izravno." jed se nasmija. "mexicana nema novca. sto se ti�e aerospatialea, ja im mogu zajam�iti posao." harold robb1ns "dobro, �efe", re�e rudy. "bacit �u se na to. samo jedno pitanje. �to �ete u�initi ako se boeing naljuti zbog tog posla?" "sve se svodi na novac", re�e jed. "a 300 mo�e se bolje iskoristiti za prijevoz tereta i tro�i trideset posto manje goriva nego boeingov b 727. mo�da je trenutak da boeing shvati kako nije jedini proizvo�a� zrakoplova na svijetu." odlo�i telefon i pogleda kim. ona potvrdi obavijest. "scanlon ka�e da �e se odmah baciti na taj posao." "dobro". nasmije�i joj se. "po�i ku�i, ja �u se istu�irati i obu�i. onda te vodim na ve�eru." "dogovoreno, re�e ona. "osim jedne stvari." "sto je to?" upita. "ne �elim se voziti onim teretnjakom." "dobro. uzet �u corniche." "lijepo." ona uze telefon. "koga zove�", upita jed. "chasenov restoran", objasni kim. "kamo bismo ina�e krenuli rollsom?" pirani 9 "za�to ne do�e� u krevet?" upita kim. "ve� je skoro dva ujutro, pa bi bilo bolje da zaspe�." "stric rocco rekao je da �e nazvati, i on �e nazvati", odgovori jed. "na istoku je ve� pet ujutro", re�e kim. "nije mladi�, jama�no je ve� oti�ao u krevet. nazvat �e te ujutro." "ne zna� ni�ta o mojoj obitelji", prigovori jed. "stric rocco �e nazvati. ne zovu ga capo ni zbog �ega." "dobro, re�e ona. "mo�da ga je ne�to zadr�alo." zazvoni telefon. jed pogleda u �udu. to nije bio njegov privatni telefon, nego aparat povezan s hotelskom centralom. on sporo di�e slu�alicu. "stevens." slu�benik s recepcije kao da se ispri�avao. "ovdje je va� stric i �eli vas vidjeti, gospodine stevens. nije mi rekao svoje ime." "mom stricu nije potrebno ime, dovoljno je da je moj stric." jed se nasmija. "je li sam?" "ne, gospodine stevens. s njim su dva gospodina." harold rob31ns "neka ih netko dovede do moga bangaloa." on odlo�i telefon i pogleda kim. "stric rocco je ovdje." "bilo bi bolje da ne�to obu�em", re�e kim. "ne �uri se", re�e jed. "primit �u ih u dnevnom boravku. stric nije sam", dodade. "s njim je njegov tajnik i tjelesni �uvar." "mora biti da je stric rocco prava ljudeskara", re�e ona. "staromodan je", objasni joj jed. "jedan kum nikud ne ide bez svog osoblja." "ako je tako staromodan, �to �e pomisliti o meni?" re�e kim navla�e�i hla�e. "razgovarao je s tobom, zar ne?" "da", odgovori ona zakop�avaju�i bluzu. "�elio je razgovarati s tobom." "ne bi s tobom razgovarao kad ne bi bio siguran da si u redu." jed se nasmije�i. za�u se zvonce na vratima. "idem ja", re�e. on ude u predvorje i otvori ulazna vrata. pru�i hotelskom momku pet dolara i uvede strica u bangalo. izmijeni�e poglede, a zatim se zagrli�e i poljubi�e u obraz. stric je bio u zimskom ka�mirskom kaputu. "dobro do�ao u kaliforniju, stri�e rocco," re�e jed. "dopusti da ti skinem kaput. ovdje je toplo." stric se slo�i. "znojim se", re�e i svu�e kaput. onda pokaza rukom dvojicu ljudi u svojoj pratnji. "sje�a� se dannvja i samuela?" jed kimnu i rukova se s ljudima. u taj trenutak u dnevnom boravku pojavi se kim. fi rane stric joj se

nasmije�i. "ti si kim, jedova djevojka. razgovarao sam s tobom vi�e puta telefonom." poljubi je u ruku na staromodan na�in. okrenu se zatim jedu. "vrlo je zgodna", re�e, a onda doda na talijanskom, "siciliana?" kim se nasmija i odgovori mu talijanski. "ne, �ao mi je, moji roditelji bili su skot i irkinja." "nije lo�e", re�e stric rocco. "sigurno ste iscrpljeni", re�e mu ona. "mogu li vam donijeti kavu i sendvi�a?" "samu kavu, i to crnu i jaku", prihvati stric rocco. "odmah." ona se okrenu i ode u kuhinju. "izgleda� dobro, stri�e rocco", re�e jed. "u mojim godinama mora� paziti na prehranu. manje paste, manje mesa, a vi�e ribe i povr�a." "vino?" ponudi mu jed. "mo�da kasnije. jesi li iznena�en �to me vidi�?" "jesam", re�e jed. "posrijedi je obiteljski posao", objasni stric rocco. "ne bismo o tome mogli razgovarati telefonom, pa sam unajmio zrakoplov." jed ga je promatrao bez rije�i. "ima li neko mjesto gdje bismo mogli razgovarati nasamo?" upita stric. "u mojoj radnoj sobi. nitko nas ondje ne�e �uti", re�e jed. kim ostavi dva lon�i�a kave i zatvori za sobom vrata. jed nalije kavu u obje �alice i sjede u stolac. "onda?" upita. harold robbins "kava joj je dobra", re�e stric rocco. jed kimnu. "nisi do�ao zbog kave." "to�no." on jo� malo ispi. "kana�anin je odletio u zrak", dometnu. "znam", re�e jed. "bio sam ondje." "bio je lo� �ovjek", re�e stric rocco. "nije bio gori od drugih", uzvrati jed. "svatko postaje pohlepan kad je posrijedi novac." "nije samo novac", re�e rocco. "izdao je svoje prijatelje. to se protivi pravilima." "ne razumijem", re�e jed. "posrijedi je rico", re�e stric. "oti�ao je u new york i kazao giulianiju odakle mi novac koji sam mu posudio. sada giuliani nagovara okru�nog tu�itelja u new jersevju da podigne protiv mene tu�bu. poku�ali su me uhvatiti u manhattanu, zatim u brooklvnu, ali nije im uspjelo. sad poku�avaju ponovno." "kao da ne postoji zakon o dvostrukoj prijetnji", prigovori jed. rocco se nasmija. "ne budi glup. svaki je slu�aj razli�it. izmi�ljaju nove optu�be. posljednje �to sam �uo od povjerljivog �ovjeka bilo je da �e me povezati s korupcijom u atlantic citvju." "mogu li uspjeti?" upita jed. "ne vjerujem. kad su mi bile ponu�ene dru�ine u atlantic citvju odbio sam i prepustio ih obitelji scarfo iz philadelphije. oni su to htjeli, pa sam im rekao da ih mogu imati. nisam bio zainteresiran za svakodnevnu pir an j gnjava�u. htio sam biti nalik franku costellu, ne�to poput nekog starijeg dr�avnika." "za�to se onda brine�?" "nema razloga za brigu, nadam se", re�e stric. "jedina nezgodna informacija kojom su raspolagali potjecala je od jarvisa. ali on vi�e ne mo�e stupiti pred veliku porotu. mrtvaci ne svjedo�e." jed pogleda iznena�eno strica. "ne�e� mi re�i da si ga ti poslao u zrak?" stric rocco se naljuti. "misli� li da sam glup. onda bi me giuliani zbilja mogao srediti." "on �e to i dalje poku�avati", re�e jed. "poku�avati i uspjeti dvije su razli�ite stvari", odvrati stric rocco. "ne ka�em da ne bih volio srediti toga kurvina sina, ali bilo bi odvi�e te�ko." "potrebno mi je pi�e" re�e jed i di�e se. pogleda strica. "bi li �elio ne�to?" starac kimnu. "ima� li vino rosso?" "bolla chianti", odvrati. "dobro godi�te?" upita stric. "naravno. nau�io sam ne�to od tebe." ode u dnevni boravak. stri�evi ljudi sjedili su u naslonja�ima, dok su na stoli�u bile �alice kave. uputi se u spavaonicu. kim je sjedila na krevetu, s ra�irenim novinama ispred sebe. pogleda ga. "je li sve u redu?" "sve je u redu. kako si ti?" "ja sam dobro", odvrati. "malo napeta ali ina�e u redu." harold robbins "opusti se", re�e jed. "stric rocco �eli vino rosso a i ja trebam neko pi�e, pa sam do�ao po to." { "treba� li pomo�?" upita kim. ? "ne, uzet �u sam." pro�e kroz dnevni boravak u kuhinju. otvori bocu vina, zatim ode do bara u dnevnom boravku i uze bocu glenliveta, �a�e, posudu s ledom, postavi sve to na pladanj i vrati se u radnu sobu. stric uze vinsku bocu i pogleda etiketu. "osamdeset druga", re�e zadovoljno. "vrlo dobro godi�te. doista si ne�to nau�io." jed se nasmija i nalije sebi viski s ledom, dok je stric lijevao sebi vino. podi�e �a�u. "salute." "salute." jed ispi pi�e. �ekao je dok stric isprazni �a�u, a onda mu dolije. pogledi im se susreto�e. "sluti� li tko bi to mogao u�initi?" "ne�to slutim", re�e stric rocco. "udar je bio nare�en iz kanade. izvo�a� je bio jedan kanadski francuz koji radi na obje strane granice." "onda bi ga policija mogla lako uhvatiti", re�e jed. stric rocco se nasmije�i. "nikad ga ne�e ��epati, on je pravi profesionalac. sad je ve� vjerojatno na putu u europu ili ju�nu ameriku." "kao da si siguran u to", re�e jed. "ondje �e biti ispla�en -

u francuskoj ili peruu." stric ispi jo� vina. "ako je zbilja lukav oti�i �e u francusku. nanju�e li ga u peruu, gotov je. odletjet �e u zrak." "ti zna� ne�to �to ja ne znam", re�e jed. pirans stric kimnu. "tu je i alma vargas." "peruanka?" procijedi jed iznena�eno. "kako se ona u to uklapa?" "udala se za jarvisa u francuskoj prije tri godine. sad se upravo pripremao za razvod. njoj se to nije dopadalo, jer je jarvis bio vrlo bogat �ovjek. i tako, ona je sada vrlo bogata putana." stric rocco iscijedi smije�ak. "nema� pojma kako mi je bilo te�ko otpremiti je iz zemlje kad si je doveo ovamo. htjela se udati za tebe." "isuse", procijedi jed. nalije sebi jo� viskija. "tamo dakle odlazi tvoj novac." "mo�da i ne." stric rocco se nasmije�i. "ona te jo� uvijek voli." "pri�ekaj �asak", re�e jed. "ona ti sigurno ne namjerava vratiti novac." "to mi je jasno", re�e stric rocco. "�elim jedino da sredi� potrebno kako bi ona stavila jarvisove interese u slu�bu shepherda." "zna li ona da si jarvisu dao novac?" "ona me upoznala s jarvisom. u�inilo mi se da je njegov plan velik." zabulji se u vinsku �a�u. "mo�da nisam bio odvi�e lukav, ali nije to bio ni jarvis. ta peruanska putana bila je pametnija od nas obojice." "peruanska ma�kica." jed se nasmija. "ne razumijem", re�e stric. jed ga pogleda. "jednog dana, prije mnogo godina dok sam jo� bio mlad, stajala je gola preda mnom na brodu usred amazone i izjavila da je ona peruanska haroid robbins ma�kica. najbolja na svijetu, rekla je. ali nije mi pri- \ znala da je i najlukavija." ; "sto misli�", upita ga rocco. "ho�e� li razgovarati s njom?" "naravno da ho�u", odvrati jed. "ali ne moramo zapravo ni�ta u�initi. novac je ve� u kompaniji i ona ga ne mo�e odande odnijeti. vjeruj mi, stri�e rocco, u to se zbilja razumijem. dok dovr�im sve to, shepherd i ja �emo sve kontrolirati, a ona �e biti samo manjinski dioni�ar." stric se zabulji u njega. "ozbiljno?" "tako ja radim", odgovori jed. stric rocco sjedio je neko vrijeme bez rije�i, a zatim uzdahnu. "ostario sam", re�e. "prije deset godina nikad mi se tako ne�to ne bi dogodilo. bilo je to za mene previ�e zakonito." "zakonito ili nezakonito - tu se obje stvari susre�u. one su zapravo isto." "nije to", re�e starac. "prestar sam. nisam vi�e dovoljno bistar." "isti si kao �to si uvijek bio, stri�e rocco", re�e jed uljudno. "ali ovo je razli�ita igra." stric rocco polako zatrese glavom. "�elim da se vrati� obitelji." "nikad nisam ni oti�ao iz nje, stri�e rocco. �to �eli� da u�inim?" pirajms__^_______ "ostario sam", re�e rocco umorno. "�elim da mi pomogne�." jed uze rocca za ruku i osjeti kako drh�e. "reci mi, strice rocco." "izvedi me s bojnog polja", re�e rocco. "�elim umrijeti u krevetu." harold robbins posljednji �Asni �Ovjek saltwater taffy. steel pier. aukcijske ku�e koje su punile svaku drugu trgovinu na morskom �etali�tu la�nom antikom. stolice-ljulja�ke za dva korisnika, razmje�tene du� �etali�ta. amo-tamo gurao ih je nasmije�en crnac, koji je za sedamdeset pet centa na sat slu�io i kao turisti�ki vodi�. obiteljski piknici na �alima s bijelim pijeskom. prodava�i, uglavnom tinejd�eri, koji su nudili u�e�erene jabuke, eskimske pite i ostale poslastice. to je bio atlantic city kako sam ga zapamtio kad mi je bilo osam godina, dok sam provodio dva tjedna ferija kod tete rose, u njezinoj ku�ici �to ju je bila iznajmila na kraju �etali�ta. ni�ta nije dalo slutiti da �e tu jednog dana niknuti monstruozni hoteli i kasina �to sam ih sad promatrao iz stana strica rocca, a koji su s milijun svjetiljki pretvorili to mjesto u las vegas na morskoj obali. udaljih se ? i rane od prozora i pri�oh velikom stri�evu pisa�em stolu od mahagonija. na uglu stola nalazila se velika posuda s grubim �utim �e�erom. "nisam znao da ga voli�." "za�to ne bih?" predsjednik dr�i na svom stolu bombone." nasmijan se. "sje�am se kako mi je teta rosa zabranjivala da ih jedem. kako re�e, napravit �e mi rupe u zubima." "sve �ene imaju ponekad �udne ideje. jesi li ikad imao rupe u zubima?" "jesam, kao dje�ak", rekoh. "ali ne znam jesam li ih dobio od �utog �e�era. nisam ga ba� puno jeo." "ja ga jedem neprekidno i nemam rupe. jedino mi se nekad zaglavi u sjekuti�ima, pa ih moram izvaditi i o�istiti." "nisam znao da ima� umjetne zube." "imam ih ve� dugo vremena", objasni on. "jo� dok sam bio mlad neki kurvin sin udario me po licu bejzbolskim �tapom." "sto si ti na to?" upitah. "ni�ta. htio sam ga odalamiti ali me sprije�io tvoj djed. taj klipan bio je jedan genovese, i to bi me�u na�im obiteljima potaknulo rat. bilo bi to zbilja ludo, jer bi nas oni zbrisali s lica zemlje. u to doba

genovesi su bili najve�a obitelj u new yorku. stoga me otac poslao najboljem zubaru na manhattanu i ja sam dobio najbolje sjekuti�e na svijetu." nasmijan se. "jo� su vrlo dobri." harold robbins on kimnu. "ne, to je ve� peti par." pogledah ga. "morali bismo o ne�emu porazgovarati." "to�no", re�e on. zazvoni telefon i on podi�e slu�alicu. slu�ao je neko vrijeme a onda odgovorio "po�aljite ga ovamo." okrenu se meni. "moram ne�to re�i tom �ovjeku, ali ne�e potrajati." "mogu po�ekati", rekoh. "�eli� li da napustim sobu?" "ne", odgovori. "mo�e� stajati pored prozora." otvori stolnu ladicu i uru�i mi automat luger. "znam da zna� njim rukovati." zabuljih se u njega. "o�ekuje� li ne�to nezgodno?" "ne, zapravo", odgovori. "ali u mom poslu - " on slegnu ramenima. odoh do prozora i strpah oru�je u d�ep od kaputa. uglom o�iju promotrili �ovjeka koji je prolazio kroz vrata crnomanjast �ovjek srednje visine u tijesnom odijelu. imao je tamno i ljutito lice. stric se di�e od stola i pru�i mi ruku. "nico", re�e ljubazno. "drago mi je �to te vidim." �ovjek je prezreo ispru�enu ruku. "prevario si me za onih tri stotine tisu�a", re�e grubo. stric se nije dao zbuniti. "ti si lud", re�e. "da sam te htio prevariti, uzeo bih ti tri milijuna." nicova ljutnja je rasla. "nije rije� o novcu", presije�e. "nego o na�elima." "�to ti zna� o na�elima, klipane?" glas strica rocca odjednom se ohladio. "prevario si vlastitog oca prije p)ranl nego �to se ohladio u mrtva�koj postelji. sto se zbilo s novcem koji je tvoj otac htio podijeliti izme�u tebe i tvog ne�aka?" "moj ne�ak je nestao", re�e nico. "nikad ga nismo uspjeli prona�i." "potrudili ste se da ga nitko ne tra�i", re�e stric rocco i dalje hladna glasa. "pogotovo ne na va�oj svinjskoj farmi u seacaucusu." "to su gluposti", odvrati nico bijesno. "to nema nikakve veze. ti mi i dalje duguje� tristo tisu�a." stric rocco di�e se od stola. "ja sam �astan �ovjek", prozbori mirno. "kad sam do�ao u ovaj grad sklopio sam dogovor s tvojim ocem. on je preuzeo unije i za to mi je ispla�ivao po pet tisu�a mjese�no. kad ti je otac umro nisam ponovio zahtjev za novcem, ali dolazio mi je redovito ba� kao da ti je otac �iv." nico ga za�u�eno pogleda. "nikoga nisam ovlastio da to �ini." "to je tvoj problem", odsije�e stric. "mo�da te ne vole ljudi iz tvoje organizacije." "rije�it �u se tog kurvina sina", re�e nico. "i to je tvoj problem. ali potrudi se da mi pet tisu�a i dalje redovito dolazi. kao �to sam se dogovorio s tvojim ocem." "ako ne budem htio?" stric rocco nasmije�i se i opet sjede za stol. "kao �to rekoh, ja sam �astan �ovjek. dr�im svoju rije� i vjerujem da �e� ti dr�ati do o�eve." zastade trenutak, a onda se harold robbins ljubazno nasmije�i. "ili �e� se pridru�iti svom ne�aku na svinjskoj farmi." nico se zabulji. "ti si lud starac. mogao bih te ovaj �as srediti." ma�ih se lugera u d�epu, ali stric rocco, koji me promatrao kraji�kom oka, zatrese glavom. ostavih oru�je u d�epu. "onda si ve�a budala nego �to sam mislio", odbrusi mu rocco. "odavde ne bi izi�ao �iv." nasmija se. "meni su sedamdeset dvije, a tebi tek �etrdeset sedam. ne bih se ba� kladio na tebe - osiguravaju�e kompanije daju mi jo� �etiri godine, a tebi sigurno dvadeset sedam." nico je ostao nepokretan. naposljetku kimnu. "don rocco", re�e glasom punim po�tovanja. "ispri�avam se, bio sam ljutit." "nije to ni�ta, sinko", odvrati mu mirno stric rocco. "uvijek razmisli prije nego �to ne�to u�ini�. �ivot �e ti biti mnogo lak�i." "to�no, don rocco", re�e nico di�u�i se sa stolca. "ispri�avam se jo� jednom." "zbogom, sinko", re�e mu stric rocco. promatrao je nica kako izlazi iz sobe, a onda se okrenu prema meni. "sad �e� shvatiti za�to �elim da me izvede� s bojnog polja. umoran sam od natezanja s takvim �a�avcima." "misli� li da je bio spreman na ne�to?" upitah. "tko zna?" odvrati rocco protupitanjem. "ali jo� jednu priliku ne�e dobiti. ve� sam dogovorio s njegovim pi rane prvim pomo�nikom da se javi federalcima. zgrabit �e ga." "ti si suradnik fbi-a?" "nisam", odgovori on. "ali nagovorio si tog �ovjeka da se javi federalcima?" "taj �ovjek do�ao mi je po savjet. znao je da sam �astan �ovjek s golemim iskustvom", dometnu mirno. "rekao sam mu jedino da ga federalci ne bi ucmekali, a nico bi. njegova odluka bila je njegov izbor." ispru�i ruku. "daj mi pucaljku." stavili luger na stol ispred njega. vrati ga u ladicu, ali prethodno ga je o�istio mekom krpicom. "ne bih �elio na njemu otiske tvojih prstiju." "hvala ti", rekoh. "a za�to si mi ga dao bez metaka? mogao me ubiti." stric rocco se nasmije�i. "nemogu�e. u stolu imam ugra�enu pu�ku kratke cijevi koja je usmjerena prema stolcu na kojem je sjedio.

bio bi raznesen do atlantskog oceana." zabuljih se u njega. "mnogo la�e�, stri�e rocco. sto si mi jo� slagao?" tu�no zatrese glavom. "ti si �lan obitelji. ja sam �astan �ovjek. sve �to ti ka�em u tvoju je korist." "zar meni treba neka za�tita?" upitah. "�ivim ispravnim �ivotom. general avionics ugledna je kompanija. mi samo kupujemo zrakoplove i iznajmljujemo ih kompanijama. sve je zakonito." stric me tu�no pogleda. "jedan di stefano ostaje di stefano �ak i kad se legalno zove stevens. mo�da svijet harold robbihs u kojem �ivi� to ne zna, ali svijet u kojem si ro�en zna tko si. znaju i oni na siciliji. zato je automobil tvog oca skrenuo s planinske ceste iza trapanija. stari svjetovi ne umiru, jer ostaju njihove mr�nje i njihove osvete." pogledah ga pozorno. "ali ti si se povukao, zar ne?" ne re�e ni�ta. "to su bile rije�i mog oca", javih se gorko. "ne treba vjerovati tvojoj rije�i." stric rocco pogleda me ravno u o�i. "mora� mi vjerovati. nikad nisam izdao svoju obitelj." "�astan �ovjek", rekoh posprdno. "nisam jo� za to �uo. gdje si to pokupio?" glas mu je bio hladan. "pet najve�ih obitelji prebiva u new yorku. one me po�tuju. sicilijanska komisija koju tvore najva�nije obitelji medu kojima su i corleoni i borgetti, po�tuje me kao jedinog amerikanca koji im je ravan. nikad nisam iznevjerio njihovo povjerenje i po�tovanje." "ako je to istina", upitah, "za�to se brine� da bi te netko mogao ubiti?" "stariji su oti�li. posao preuzimaju mladi, a oni su svi pohlepni. nisu voljni �ekati." "sto �ele od tebe?" upitah. "rekao si mi da si izi�ao iz posla." stric rocco zatrese glavom. protrlja sljepoo�nicu ka�iprstom. "ja sam jedini pre�ivjeli koji mo�e komunicirati izme�u starog i novog svijeta. jedna moja rije� i oni bi bili odsje�eni od starog kraja. oni to znaju." "za�to bi ih to trebalo brinuti?" piran5 "posrijedi je deset do petnaest milijardi godi�nje", objasni on. "zar su sicilijanci toliko mo�ni?" "imaju svoje ljude �irom svijeta. sklapali su poslove s kineskim trijadama i kolumbijskim kartelima. imaju na tisu�e svojih vojnika." on duboko uzdahne. "ali ovdje, u americi, nije kao �to je nekad bilo. nekad smo bili kraljevi, sad se nate�emo oko komadi�a. amerikanci su sve slabiji, obitelji su sve manje, pa ih ameri�ka vlada priti��e sa svih strana zahvaljuju�i ricovu zakonu. u�utjeh trenutak. "jo� uvijek ne shva�am �to �eli� da u�inim." on me pogleda. "po tvome mi�ljenju, koliko ti je vrijedan posao?" "mo�da dvije ili tri milijarde", rekoh. "koliko zara�uje�?" "vi�e od milijuna godi�nje." on se nasmija. "pile�a govna." promotrili ga. "sto ako bih te uveo u zakonitu investicijsku tvrtku vrijednu vi�e od dvadeset milijardi u gotovini i ulozima, u kojoj bi posjedovao �etrdeset posto dionica i zara�ivao vi�e od pet milijuna godi�nje?" glas mu je odjednom bio meden. "a tko bi posjedovao ostalih �ezdeset posto?" upitah. on mi dade naslutiti. "ostali �asni ljudi?" zatresoh glavom. "stri�e rocco, stri�e rocco", rekoh nasmijav�i se. "za mene je to preveliko bogatstvo. zadovoljan sam u svome malom du�anu." harold robbins "postaje� sve vi�e nalik ocu", promrmlja stric rocco. "mogao sam ga pretvoriti u multimilijuna�a. ali on je i�ao svojim putem." "dobro je u�inio", dometnuh. "imao je dobar posao i dobar �ivot. zar bi itko mogao po�eljeti vi�e?" stric rocco slegnu ramenima. "mo�da si u pravu." "nije mu trebalo ni�ije dopu�tenje da se povu�e iz posla." promatrao sam strica neko vrijeme bez rije�i, a onda ga upitah. "kako bih ti mogao pomo�i?" "prvo, prihvati moju ponudu da vodi� investicijsku tvrtku. nakon toga po�et �emo sa svojim profitnim potencijalom kupovati kompanije. tvoju kompaniju millenium, pa shepherdove naftne kompanije. jarvisove kanadske holdinge. osim tvoje kompanije, svi oni vape za novcem i gube svoje uloge, ali jo� se mogu oporaviti. tu je zatim i popis ostalih kompanija koji smo ve� razmotrili. bit �e tvoj zadatak da ih sve okupi�. moglo bi to postati ne�to kao rjr ili nabisco, ali tvrtka bogata novcem, nipo�to ovisna o posudbama." promotri me pozorno, kao da je htio vidjeti moju odluku i prije nego �to progovorim. "�to misli� da �e poduzeti vlada kad vidi sve tvoje '�asne ljude' okupljene na takvom poslu?" upitah. "oni ne�e biti u tvrtki. u njoj �e biti samo legitimni poslovni ljudi, japanci, europljani, arapi. banke �e biti samo one velike - citicorp, morgan stanlev, chase. brokeri �e biti merrill lynch, hutton, goldman sachs. sve potpuno �asno i po�teno." "i �to bi ti osobno od toga dobio?" upitah. pi rane "izi�ao bih iz posla", re�e. "povukao bih se na potpuno zakonit na�in." udahnuh duboko. "zna� li da te volim, stri�e rocco?"

"znam", re�e mirno. "ali ne�e to i�i. to je ne�to kao san na javi." "sve su to �asni ljudi. dogovorili smo se. imamo sav potreban novac. dvadeset milijardi u gotovini. vlada to ne mo�e sprije�iti, svi su porezi pla�eni. ho�emo samo zakonit posao. sto se nas ti�e, s mafijom je svr�eno." "mo�da za vas starce, ali mafija nikad ne�e propasti. ona je nalik kosom tornju u pi�i. naginje se pomalo svake godine, ali nikako da padne." stric rocco me pogleda. "�to mi to poku�ava� re�i?" "nema� izbora, stri�e rocco", odgovorili mu. "mora� ostati ovdje. ti zna� previ�e. dr�i� previ�e toga u glavi a da bi mogao jednostavno oti�i." pogledasmo se o�i u o�i. "sto misli�, koliko �e� potrajati?" "tvoj otac rekao mi je to isto prije pedeset godina." "moj otac bio je u pravu", rekoh mu. "a njegov savjet vrijedi i danas." stric rocco uzdahnu. "sto onda da �inim?" "�ini se da je sve pod tvojim nadzorom", rekoh. "u�ini ono �to si uvijek �inio, po�alji ih na neko mjesto." "jo� uvijek bih �elio dobiti natrag jarvisov novac. to je velik posao, a imam i neke partnere koji bi htjeli natrag svoje dionice." "obe�ao sam da �u ti pomo�i", rekoh. harold ro8bins "dobro." on se iznenada nasmije�i. "po�imo dolje na ve�eru. imam za tebe iznena�enje." stric rocco volio je iznena�enja. ovo je bilo doista veliko. u sobi je stajala alma vargas sa svojom jedanaestogodi�njom k�erkom, angelom - ime je dobila po ocu. pirane ro jn d nema vise kumova harold ro3bins 1 kim je bila bijesna. "ti si glup", re�e. "�to te se ti�e ako tvoj stric izgubi dvije stotine ili �etiri stotine milijuna? ima toliko novca da taj gubitak ne bi ni osjetio." "zamolio me da mu pomognem", rekoh. "napokon, on je dio obitelji." "to je njegova varka", re�e kim. "nije ga briga �to bi se tebi dogodilo. jedino te �eli uplesti u svoju paukovu mre�u. ti se brine� za njegov posao, a njega se ne ti�e �to se doga�a s poslom koji si izgradio i razvijao godinama. ima� dovoljno vlastitog novca, nije ti potrebna njegova pomo�." "smiri se i do�i u krevet, kim", rekoh. "sve �e biti u redu." "sigurno", naruga se ona. "svr�it �e� ili u zatvoru ili pod zemljom." "dr�im se vlastitog posla", rekoh. "samo �elim da neke stvari budu sre�ene. a onda se povla�im iz toga." piran? "u me�uvremenu, izgubit �e� osamdeset pet milijuna", primijeti ona gorko. "ne vidim kako bi ti on vratio taj novac." "vratit �e ga", rekoh tvrdoglavo. "to je pitanje �asti." "ali ve� si potpisao sporazum s bradlevem. zajam�io si mu jo� �etiri stotine milijuna, a njegov lukavi stari odvjetnik ve� je uredio da ne dobije� ni jednu dionicu kompanije dok novac ne bude u cijelosti polo�en." ona me strogo promotri. "gdje ti je mozak? kad je posrijedi general avionics, to se ne radi. kad sklapa� neki posao, mora� biti siguran da je sve u redu." "sto mi to zvrnda�?" presjekoh je. "to je moj problem, a ne tvoj." okrenu se od kreveta. "a za�to nagovara� senatora beauforta da izradi ameri�ko dr�avljanstvo za tu kurvu?" "jarvis ga je nakanio dobiti prije nego �to je odletio u zrak. sad ga alma �eli dobiti jer ina�e ne bi mogla postati dioni�ar kompanije, budu�i da na to imaju pravo samo ameri�ki dr�avljani kad je rije� o televizijskim ili radijskim oda�ilja�ima. a s obzirom na podatke o njemu, dioni�ar ne bi mogao postati ni moj stric. rupert murdoch postigao je to, i to u poslu koji je bio mnogo ve�i od ovoga", odgovorih. "a �to ako ne bude uspjelo?" upita ne gledaju�i me. "onda �e stric rocco dobiti kra�i dio batine." kim se okrenu prema meni. "ne, ne�e." "sto ho�e� re�i?" harold rob31ns on je vrlo lukav. ve� te uhvatio na udicu", re�e. "i to za iznos od zamalo pet stotina milijuna dolara. da se izvu�e�, morat �e� prodati general avionics." "on �e stvoriti novac", rekoh. pogleda me u o�i. "kao �to je stvorio angelovo dijete. dijete s pje��anosmedom kosom i zelenim o�ima poput tvojih. je li angelo tako izgledao?" u�utio sam. angelo je imao crnu kosu i tamnosme�e o�i. "tvoj stric joj je platio da ode iz zemlje kad je naumila udati se za tebe. rekao si mi to." zatresoh glavom. "imam velika usta." "obojica ste je �evili", re�e ona. "ne istovremeno." "bili ste prili�no blizu", re�e kim. "dijete bi moglo biti tvoje." "to je ludo", usprotivili se. ugledah suze na njezinim obrazima. "mu�karci su tako glupi." uzeh je za ruku. "nisam toliko glup", rekoh. "imam tebe." prisloni mi se licem uz grudi. "pla�im se", pro�aputa, "da �e� izgubiti sve �to si stekao." "ni govora o tome", rekoh i poljubih je. "ona je kurva", re�e kim. potpuno se preobrazila plasti�nom kirurgijom. o�i, lice, bradavice na dojkama, nabori na trbuhu, stra�njica, celulit - sve." zapanjio sam se. "otkud to zna�?" ? i rane "pa

sam si mi rekao. rekao si da izgleda kao �to je bila prije dvanaest godina. samo tako je to mogu�e, pogotovo nakon �to je imala dijete." po�eh se smijati. "pitam se je li tako dotjerala i onu stvar?" "mogu�e je", odgovori ona ozbiljno. "bi li htio to provjeriti?" "ja ne", zabrzah. "ne zanimaju me putovanja kroz vrijeme." popipa me. "tvrd ti je", re�e. "ona te uzbu�uje." "kurvo!" poljubih je i povukoh na sebe. "zar misli� da me tvoje ruke na meni ne uzbu�uju?" "zlo�est si", re�e. "ti si bijesna", odvratili joj. "do�i i sjedi na moje lice. isisat �u iz tebe sav bijes." prije tri mjeseca, otprilike, vidio sam strica rocca u atlantic citvju kad smo ve�erali zajedno s almom i njezinom k�erkom. blagovaonica je bila na ni�em katu stri�eva dvokatnog stana na vrhu zgrade. alma je do�la ranije, pa je sjedila za manjim barom u uglu i promatrala ocean. okrenula se kad je �ula da ulazimo. nasmije�i se i ispru�i mi obje ruke. "jede", re�e toplo. prihvatili ispru�ene ruke i poljubih je u oba obraza, "alma," rekoh "to je zbilja iznena�enje." "nije ba�", odvrati ona. "znala sam da �emo se jednog dana ponovno vidjeti." "ne mogu povjerovati", rekoh. "ljupka si kao onda kad smo se prvi put sreli. �ak si i ljep�a." harold ro83ins ona se nasmija. "to je francuska kozmetika. ona �ini �uda." "i vi�e od toga", rekoh. "ja sam stariji i te�i, a ti kao da si prona�la izvor mladosti." "ne budi smije�an." nasmija se. "onda si bio mladi�, sad si zreo mu�karac. izvrsno izgleda�." "zahvaljujem", rekoh. "stric rocco rekao mi je da ima� k�erku." lagana sjena pro�e joj licem. "da. onda nisam znala da sam zatrudnjela s angelom." susretoh joj pogled. "�ivot je �udan." "zaista", re�e. "�udno je i ovo �to smo se ponovno sreli, samo zato �to mi je poginuo suprug." i dalje sam je gledao u o�i. "ne znam �to u�initi �estitati ti ili izraziti su�ut." nije skidala pogled s mene. "mo�da pomalo oboje." bijelo odjeveni sobar pojavi se iza bara. napuni joj ponovno �a�u i pogleda me. "viski s ledom", rekoh. on stavi pi�e na plo�u ispred mene i izi�e. digoh �a�u. "uzdravlje", rekoh joj. "salud." ispismo pi�a. "moj suprug bio je seronja", re�e. prenerazio sam se. "ali udala si se za njega", rekoh. "za�to?" "bila su tri razloga. prvo, bio je bogat, drugo, imao je najtvr�u stvar koju sam ikad osjetila u sebi, i tre�e, predlo�io mi je to." nasmija se. "bio je lud za mojom piran5 peruanskom ma�kicom. govorio je da je moj klitoris velik i tvrd kao njegova stvar." "to zvu�i romanti�no", zaklju�ili. "romanti�no za njega. zapravo, bio je lud. mrzio je �ene. �elio me uni�titi. kad je ustanovio da ne mo�e, htio se razvesti." �utio sam. "prije vjen�anja napravila sam s njim ugovor. milijun za svaku godinu braka, ali on me nakanio i u tome prevariti." "sada to nije va�no", rekoh. "sad si njegova udovica i posjeduje� sve." "ne�e biti tako lako", re�e. "ima dva sina iz prethodnog braka. jednome su trideset dvije godine, a drugome trideset. obojica su slu�benici njegove korporacije i jedini nasljednici svih njegovih nekretnina." "kako si to doznala?" upitah. "sherman siddelv kazao mi je da si ti isklju�iva nasljednica." "prevario se. �ula sam to od njegovih kanadskih odvjetnika. na�inio je oporuku jo� prije sedam godina. ako budem spremna na suradnju, rekli su mi odvjetnici, poku�at �e urediti da dobijem ne�to od nekretnina." "i ti �e� zbilja sura�ivati?" upitah. "sredit �u ih", re�e ljutito. "dobit �u svoj dio." za tim duboko uzdahnu. "mo�da bi bilo bolje da nije ubi jen." "�ini mi se da to nema smisla", rekoh. "mislio sam da si uz njega." harold robb1ns na licu joj se pojavi izraz iznena�enosti. "za�to bih bila? znala sam �to �e dobiti njegovi sinovi. bilo bi mi lak�e boriti se s njim nego s njegovom oporukom." "tko ga je onda ubio?" upitah. "zar ne zna�?" odgovori mi ona protupitanjem. zatresoh glavom. "tvoj stric", pro�apta. "kad je ustanovio da ga jarvis �eli prevariti, pobjesnio je." �utjela je �asak. "kumovi nikad ne opra�taju." stric rocco redovito je ve�erao u sedam. te ve�eri stol je bio postavljen za �etvero. stol je bio lijep, nikad nisam pomi�ljao da bi jedan starac mogao voditi ra�una i o tome. na stolu su bile svije�e, �a�e visokih dr�aka, tanjuri od engleskog coalporta i �armantna francuska srebrnina. kimnu kad je u�ao u sobu i pogleda almu. "gdje je dijete?" "odmah �e do�i", objasni ona. "pripremio sam za nju poseban obrok", re�e stric. "mcdonald'sove hamburgere." okrenu se meni. "jesi li ve� vidio dijete?" alma se nasmija. "nije vi�e dijete. ima joj jedanaest godina." "ipak, jo� je dijete", usprotivi se stric. okrenu joj se kad je u�la. "angela." sagnu se i poljubi joj ruku. "djede", zahihota ona.

"tvoje me dlake golicaju." "tako �u te s vi�e veselja pojesti, draga moja." "ne, nisi ti zlo�esti stari vuk", re�e ona. zatim me pogleda. "jesi li ti moj stric?" upita. piran 5 imala je zelene o�i i plavkasto-sme�u kosu, poput moje majke. za svoje doba bila je visoka. privukao me njezin akcent, kao da je bio britanski. "mislim da nisam", rekoh. "vjerojatnije tvoj brati�." "zna�i, djed nije tvoj otac?" "ne", odgovorili. "on je moj stric. tvoj otac bio je njegov sin." ona se okrenu majci. "rekla si da mi je stric", re�e s optu�bom u glasu. "na neki na�in jest", objasni alma. "tvoj otac i on bili su kao bra�a." angela promisli trenutak a zatim me pogleda. "mogu li te zvati stricem?" "naravno", rekoh. "ima� smije�no ime, jed. nitko od dje�aka u mojoj �koli ne zove se tako. je li to tvoje stvarno ime?" "jed je kratica", rekoh. "moje puno ime je jedediah." "to zvu�i biblijski", zaklju�i. "pastor u nedjeljnoj �koli uvijek nam spominje takva imena kad nam �ita iz starog zavjeta." alma se ubaci u razgovor. "angela poha�a �kolu u engleskoj", re�e. "mnogo toga u vezi s amerikancima zbunjuje ju." ali dijete je bilo tvrdoglavo. "vidjela sam slike mog tatice. imao je crnu kosu kao ti", re�e gledaju�i majku. "stric jed vi�e mi nalikuje od bilo koga me�u vama." ona u�uti a onda mi re�e. "jesi li se ikad �evio s mamom?" harold ro83ins ni alma ni ja nismo mogli na�i odgovor na to pitanje. glas joj je bio sladak i nevin. "mama je i�la u krevet s mnogo mojih stri�eva", re�e. onda me ponovno pogleda. "kao da je i�la u krevet i s djedom." pogledah strica rocca. lice mu se zacrvenjelo. ja se nasmijali i potra�ih njezinu ruku. "zaboravi te gluposti i po�imo na ve�eru." ve�era je bila savr�ena. angela je dobila svoje hamburgere a mi spaghettini al pomodoro al dente i zatim izvrstan gove�i odrezak sinatra sa zelenim paprom, paprikom i lukom. piran l 2 stric rocco pogledao me zagonetno kad smo se nakon ve�ere uspinjali u sobu za boravak. alma je odvela dijete u krevet. "sto misli� o maloj?" upita strogo. "zgodna je", rekoh. "i pametna." "ona je di stefano." "o�ito", dometnuh. "odredio sam za nju zakladu od milijun dolara", re�e stric rocco. nasmije�ili se. "po�teno. napokon, ona je tvoja unuka." "mo�da", odgovori on. "ali to nema veze. ona je di stefano i znam da bi to angelu bilo drago." kad smo se popeli na gornji kat on me ponovno pogleda. susreo sam se s njegovim pogledom. "stri�e rocco," rekoh, "u�inio si pravu stvar. angelo je to zaslu�io." "ni�ta mi od njega nije ostalo", re�e on te�kim glasom. harold ro3bins po�ao sam za njim u sobu pa sjedosmo za karta�ki stol sa staklenom plo�om. pored njegove stolice stajala je �krinja s tri rukom oslikane i ukra�ene ladice. uze klju� iz d�epa i otvori gornju ladicu. pa�ljivo izvu�e iz nje crnu emajliranu kutiju. zatim je stavi na stol i otvori. "�to je to?" upitah. "samo trenutak", re�e. brzo izvadi iz kutije nekoliko prozirnih vre�ica i poslaga ih ispred sebe. "ovo je najve�i biznis u sjedinjenim dr�avama, va�niji nego kad uzme� zajedno general motors i american express. vi�e od tri stotine milijardi dolara u trgovini na malo." promatrao sam ga bez rije�i. udari prstom po prozirnim vre�icama i iz svake ispade ne�to praha. prah iz prve vre�ice bio je �u�kastosme�t. "ovo je heroin iz jugoisto�ne azije." prah iz sljede�e vre�ice bio je potpuno bijel. "ovo je pakistanski i afganistanski heroin." sljede�a po redu bila je neka plavkastobijela kristalini�na tvar. u posljednjoj vre�ici bilo je razli�ito obojenih pilula i tableta. "ovo je ne�to novo", re�e. "zovemo ih dizajnerskim drogama." "dobro", rekoh. "kakve to veze ima sa mnom?" "sve se to prera�uje na siciliji. obitelji su nekad nadzirale svu prodaju po ulicama, ali sad ih smeta to �to se pojavilo mno�tvo malih dilera koji prodaju svoju robu jeftinije nego obitelji." "kako se to moglo dogoditi?" upitah. "ljudi su postali pohlepni. dogovor me�u obiteljima raspao se i izbio je rat. mnogo je ljudi ubijeno a vlada je piran5 iskoristila tu prednost da se umije�a. obiteljima je sada �ivot vrlo te�ak." "ti si se povukao, stri�e rocco", rekoh. "tebe se to ne ti�e." on me pogleda. "tako sam i ja mislio. ali oni misle druk�ije." pogledah ga bez rije�i. "prije mnogo godina," re�e "nakon svr�etka rata, ludano je odlu�io da se osnuje komisija. ni�ta se nije smjelo u�initi bez dopu�tenja komisije. nije se moglo osvajati nova podru�ja, od biznisa se nije moglo odustajati i, �to je najva�nije, ni jedan capo ili glavar obitelji nije smio biti ubijen bez suglasnosti komisije." on duboko uzdahnu. "godinama je sve bilo mirno, dobro smo poslovali i zara�ivali.

a onda se sve raspalo." "kako to?" upitah. "umro je luciano, sudac je postao costello ali on nije bio lucky luciano. bio je dobar ali nije mogao odr�avati red. ku�e za kockanje, sindikati, uli�no bankarstvo, raket - sve je to dr�ao u rukama. ali onda su do�le droge. to je bio novi posao. nosio je vi�e novca nego �to je itko mogao ikad zamisliti. ljudi su se polakomili i po�eli nasrtati jedni na druge kao zvijeri." on u�uti. "sto �ele od tebe, stri�e rocco?" upitah. stric je bio potpuno miran. "sicilijanska komisija zna da sam ja �astan �ovjek. znaju to i amerikanci. i jedni i drugi sla�u se da bih trebao biti glava komisije. kako ka�u, trebao bih biti capo di tutti capi, i �to god bih ja rekao bilo bi prihva�eno." harold robbins "isuse", rekoh. "koliko bi novca dobio za to?" "vi�e milijuna nego �to ih ti mo�e� zamisliti", odvrati. "ali to nije va�no, ne treba mi taj novac. ve� prije rekao sam ti da �elim umrijeti u krevetu. ako se prihvatim toga umrijet �u za godinu dana. na ulici. kao castellano, bonanno, galante." "kako ti mogu pomo�i, stri�e?" "razgovaraj s njima", prozbori jedva �ujno. "reci im da sam star �ovjek. glava mi vi�e nije u redu, zaboravljam stvari. reci im kako ne mogu preuzeti odgovornost za to. reci da se spremam u stara�ki dom." "misli� li da �e mi povjerovati?" upitah u nevjerici. "mo�da." on slegnu ramenima. "ali oni me i ne poznaju", dometnuh. "poznaju te", re�e on samopouzdano. "poznavali su tvog oca. znali su da je bio ispravan i po�ten. a sad znaju da si o�ev sin." "bo�e", rekoh. "kad bih trebao to obaviti?" "nije hitno", re�e on olak�ano. "nakon �to sredi� poslove s filmskom kompanijom." "ne znam kad �u ih dovr�iti. jarvisovi sinovi ne�e priznati moju ponudu za otkup njihovih dionica." stric rocco se nasmije�i. "dobit �emo te dionice", re�e uvjereno. "za te dionice uzeli su moj novac, koji je do�ao iz moje kanadske banke. banka je zatra�ila da isplate novac natrag. to je �etiri stotine milijuna uz kamate, a jarvisova korporacija ih nema. pristali su vratiti dionice banci ako im se zauzvrat obustavi potra�ivanje zajma i to bez penala." piran5 iza nas za�uo se almin glas. nisam �uo kad je u�la u sobu. "i ja sam odustala od tu�be protiv jarvisova nasljedstva. inzistirali su na tome." stric rocco je pogleda. "od tog nasljedstva ipak �e� dobiti tri milijuna. a ako sve bude proteklo u redu, dobit �e� i dobru proviziju." "tra�im pet milijuna dolara", re�e alma. stric se nasmija. "ti si obi�na peruanska putana." ona mu uzvrati smijehom. "ali ja sam i majka tvoje unuke." okrenuh se stricu. "oboje se dobro zabavljate", rekoh. "ja sam me�utim jedini koji dosad od tog posla nije imao koristi. posudio sam osamdeset pet milijuna u gotovu i uz to o�ekujem �etiri stotine milijuna, a dosad nisam dobio natrag ni nov�i�a." o�i strica rocca susreto�e se s mojima. "ako si zabrinut, dat �u ti taj novac odmah sutra ujutro." "stri�e rocco", rekoh zatresav�i glavom. "zna� da sutra ujutro ne�u biti ovdje. moram otputovati u pet ujutro da bih u osam bio na sastanku." "poslat �u novac za tobom u los angeles." "naravno", potvrdih. ali znao sam da sutra ne�e poslati novac. to nije bio njegov na�in. "ja sam �astan �ovjek", re�e on tiho. "kad si trebao novac da pokrene� posao, dao sam ti ga. dobit �e� i ovaj novac." "jebi ga", rekoh. "doista mi nije va�no ho�u li dobiti novac ili ne. on je ionako u obitelji." harold robbins on kimnu. "obitelj, to je jedino �to ne�to vrijedi." pogleda uru. "deset sati", re�e. "mogli bismo �uti vijesti philadelphijske televizije." on se okrenu u stolici i pritisnu daljinski upravlja�. �iroki televizor osvijetli se. najavljiva� nije mogao potisnuti uzbu�enje u svom glasu. "prije manje od dvadeset minuta doznali smo da je jedan od �efova bandi ustrijeljen i ubijen kad je izlazio iz svoje limuzine pred vratima svog omiljenog restorana." sliku najavljiva�a na zaslonu zamijenila je slika ubijenog. �ovjek je i dalje govorio, ali strica rocca to vi�e nije zanimalo. isklju�i televizor. pogledah ga. znao je da sam prepoznao �ovjeka. bio je to onaj koji je ranije tog dana posjetio strica u uredu. "sto se dogodilo?" upitah. stric slegnu ramenima. "rekao sam ti da je ni�tarija. nitko ga nije volio. prije ili poslije netko ga je morao udesiti." u�utih trenutak. "i to je svijet koji �ele da ga ti kontrolira�?" "ve� sam rekao da to ne mogu", usprotivi se on. "zato i �elim izi�i iz posla." digoh se sa stolice. "bolje da odem u krevet", rekoh. "moram se di�i vrlo rano." alma mi se nasmije�i. "mislila sam da �emo mo�i malo popri�ati." "i ho�emo", rekoh. "ali sutra se moram sresti sa senatorom beaufortom oko tvog zahtjeva za dr�avljanstvom." piran s nagnuh se i poljubili

strica rocca u obraz. prstima me lagano potap�e po obrazu. "spavaj dobro", za�eli mi. "volim te." "i ja volim tebe", rekoh mu. znao sam da je u to povjerovao. poljubih i almu u obraz. "laku no�, draga. ima� lijepu k�erku." "hvala ti", re�e. ostavio sam ih u boravku spu�taju�i se kat ni�e, gdje su se nalazile gostinske sobe. bile su zapravo �etiri gostinske sobe, a moja je bila posljednja u dnu predvorja. na du�oj strani sobe bio je francuski prozor koji se otvarao prema dugoj terasi �to je i�la du� svih spavaonica. ispru�ih se na krevetu skinuv�i prethodno sa sebe sve osim �orca i isklju�ili svjetiljku. prokleh u sebi. iako su na prozoru bile navu�ene tamne zavjese, svjetlo je prodiralo kroz prorez izme�u njih. a vani je blje�tavilo podsje�alo na las vegas. okrenuh le�a prozoru i nakon nekog vremena zaspah. za�uh almin glas. "jesi li budan?" "sada jesam", rekoh. "daj da ti se uvu�em pod pokriva�", re�e. "smrzavam se." "glupo", rekoh. "za�to nisi do�la kroz vrata?" "jedan od tjelesnih �uvara tvog strica sjedi u predvorju", re�e. "daj, pusti me unutra. smrznut �u se." pomaknuh se i ona se uvu�e u krevet, navla�e�i pokriva�e preko glave. uze mi ruku. "popipaj kako sam hladna", re�e. harold robbins povela mi je ruku preko svojih dojki. doista su bile hladne. zatim mi povu�e ruku preko trbuha, dolje do kovr�a. "ali moja ma�kica je topla. ona je uvijek vrela." "sjajno", rekoh. "sto jo� ima novo?" "je li ti tvrd?" upita. "nije", rekoh. "ja �u to urediti", re�e. "pri�ekaj malo. za�to si ovamo do�la?" "htjela sam da zna�", re�e. "angela je tvoje dijete, a ne tvoga brati�a." "nije veliko iznena�enje", rekoh. "siguran sam da je stric rocco to ve� shvatio." "nije me briga �to misli stric rocco", re�e tihim ali gnjevnim glasom. "zar ni�ta ne osje�a� za svoju k�erku?" pogledah je. "nije ona moja k�erka", odsjekoh. "u�inila si dobar posao sa stricem roccom, nemoj me �eviti." udarila me po licu otvorenom rukom. "ti glupi kurvi�u!" odapne. pri�ekah da mi se glava razbistri, zatim se okrenuh krevetnoj svjetiljci i nasmije�ili se. "razo�aran sam. mislio sam da si do�la ovamo radi dobre, staromodne �eve." "�evi se sam", odvrati ona bijesno i poku�a me ponovno odalamiti. sad sam je uhvatio za ruku, no poku�ala me udariti drugom rukom. pre�la je granicu, i ja sam bio �ovjek od krvi i mesa. dohvatih je po bradi. pala je unatrag p1ran5 s kreveta, licem prema stolici, dok su joj noge i butine izvirivale ispod svilene odje�e. stadoh iznad nje i o�tro je pogledah. "ipak ti se ukrutio", promrsi. "moram se popisati", rekoh. na licu joj se pojavi neodre�en smije�ak. "popi�aj se po meni", re�e. "luda si", izderah se na nju. "vrati se u svoju sobu." okrenu se hitro. svu�e mi �ore i obuhvati mi rukom muda. "jedva �ekaju da svr�e", re�e. "gubi se odavde", rekoh ljutito, "ili �u te po�eviti u guzicu." di�e se sa stolice i kleknu, isturiv�i se kao kuja. brzo obi�e prstima svoje spolovilo i razmaza teku�inu po anusu. "do�i", re�e. "volim te." zastao sam trenutak. zatim zgrabih svoj ukru�eni �tap i gurnuh ga u nju. pograbih je za butine kako bih je privukao uza se. odjednom se ne�to za�u i vrata spavaonice otvori�e se. angela je stajala na vratima dok ju je uokvirivalo svjetlo iz predvorja. "je li moja majka ovdje?" upita tiho. harold robb1ns 3 alma brzo skliznu na pod, a kad se podigla ve� se uspjela potpuno pokriti odje�om. jo� sam bio ukru�en pa okrenuh le�a djetetu i pograbih hla�e. alma se ljutito izdera na k�erku: "rekla sam ti da nikad ne ide� za mnom!" "nisam i�la za tobom, mama", re�e angela mirno. "samo sam ti htjela javiti da je �uvar u predvorju mrtav." "opet si gledala televiziju", otrese se alma. dijete je bilo i dalje mirno. polagano otvori �irom vrata. "pogledaj", re�e. angela je rekla istinu, nije to bila televizija. �uvar je dodu�e jo� sjedio u stolcu, s izrazom iznena�enja na licu, ali i rupom od metka posred �ela. njegov pi�tolj le�ao je na podu ispod ispru�ene ruke. "sto si jo� vidjela?" pri�apnuh angeli, pro�av�i brzo kroz sobu i povukav�i je unutra. "virila sam kroz klju�anicu svojih vrata. pojavila su se dvojica koji su otr�ali uza stube do djeda, re�e. fi rane "odvedi je u kupaonicu i zaklju�aj vrata", rekoh almi. "kuda �e� ti", upita. "najprije �u uzeti �uvarov pi�tolj. zatim �u promisliti. ali ti idi u kupaonicu, odmah." otpratio sam ih pogledom i �uo zvuk klju�a u vratima. zatim odoh u svoju kupaonicu i provirih u predvorje. osim mrtvog �uvara, ondje nije bilo nikoga. zastadoh, poku�avaju�i �uti bilo �to. ali nikakva zvuka nije bilo. brzo potr�ah kroz predvorje do mrtvog �uvara, uzeh njegovu pucaljku, otr�ah natrag u kupaonicu i zatvorih iza sebe vrata. provjerili oru�je.

bila je to automatska beretta .380 s okvirom od jedanaest metaka. okvir je bio pun - ni jedan metak nije bio ispaljen. pritisnuh okvir i oslobodili osigura�. zatim pogledah telefon uz krevet. imao je �est gumba za interkom. uz jedan je pisalo "spavaonica g. di stefana". podigoh slu�alicu i pritisnuh gumb. telefon triput zazuja i ba� kad mi se srce stegnulo javi se roccov glas. "koga vraga trebate?" upitao je grubo. "jesi li dobro?" upitah ga. "dobro sam", odvrati on uzrujano. "koga vraga treba�?" "�elim ti re�i da je �uvar na donjem katu ubijen", rekoh. "a dvojica s oru�jem krenula su na gornji kat." "nisam �uo ni�ta", re�e. "sigurno bi zapucali �uvari ispred moje sobe." haroid robbins "mo�da su i oni ve� sre�eni", rekoh. "kad su ubili �uvara ovdje nisam �uo ba� ni�ta. sigurno imaju prigu�iva�e." "sranje", prigovori stric rocco. "nitko se vi�e ne bori po�teno." "poku�at �e u�i u tvoju sobu", rekoh. "ne mogu", objasni mi. "ne mogu u�i. moja spavaonica je sigurna. ispod drvene obloge �eli�na su vrata, a �eli�ne plo�e imaju i zidovi. a svi prozori imaju neprobojna stakla." "�to ako imaju plasti�ni eksploziv kojim bi mogli raznijeti vrata?" "to bi bilo zaprepa��uju�e", re�e stric rocco mirno. "ali ne za mene, nego za njih. ako bi i provalili kroz vrata, imam uperena u njih dva uzija i podsje�enu dvocijevku." "u vijetnamu su ubacivali suzavac prije nego �to bi upali", rekoh. "ne bi mogao pucati ako si zaslijepljen i zagu�en." "gdje je ona putana i moja unuka", upita. "na sigurnom su", rekoh. "zaklju�ao sam ih u kupaonicu." "to ih ne�e spasiti ako krenu na tebe", re�e on. "odvedi ih do po�arnih stuba i reci im da sidu u prizemlje. ondje �e se �uvari pobrinuti za njih." "ali �to �e biti s tobom?" upitah. "odvedi njih dvije do stuba, a onda, ako �eli� biti junak, kreni k meni." pirans "nemoj se izrugivati", rekoh. "obe�ao sam ti pomo�i da umre� u krevetu a ne od metaka. kako �u do tebe?" "postoje vanjske stube izme�u terase na tvom katu i one na mom. stube su iza francuskih vrata moje uredske sobe. ima� li pucaljku?" "domogao sam se �uvarove", rekoh. "to je specijalna beretta. zna� li baratati njome?" "naravno", rekoh. "dobro", re�e on mirno. "kad se uspne� ovamo, jednostavno ubij onu dvojicu s leda. pazi da te ne primijete, ina�e �e� ti stradati." "shva�am", rekoh. "navuci maju prije nego �to izi�e� na terasu, vani je stra�no hladno. ne bih htio da se prehladi�", upozorio me stric rocco. "imam na sebi ve� maju", rekoh. "dobro", re�e. "sada provjeri svoj sat. pojavi se na terasi i po�ni pucati to�no za sedam minuta. istog trenutka i ja �u izi�i na vrata s pu�kom. ako ih ti ne sredi�, ja �u." "ostani u svojoj sobi", rekoh. "ne budi glup. mi smo obitelj." on prekide telefonsku vezu. pokucah na vrata kupaonice. "do�tite", rekoh. alma otvori vrata dr�e�i uza se privinutu k�er. "sto se doga�a?" "rocco mi je rekao da vas povedem s ovog kata." povukoh maju nadolje. "slijedite me." harold robsins potro�io sam dvije minute dok sam prona�ao po�arne stube. otvorili vrata. "po�ite ovuda do prizemlja. rocco je rekao da �e se �uvari dolje pobrinuti za vas." "a �to �e biti s tobom?" upita alma. "rocco i ja ve� imamo plan. po�ite!" angela me pogleda. "stri�e jed", re�e. "ti si pravi junak." nasmijan se. "hajde, po�i, srce." jo� dvije i pol minute projurile su dok sam do�ao do vrata terase. kad sam ih otvorio, zapljusnuo me ledeni oceanski vjetar i zamalo mi oduzeo dah. grudi su mi pucale od bola dok sam se pentrao po zale�enim stubama izme�u dviju terasa. ruke su mi se lijepile za zamrznutu �eljeznu ogradu. ne znam kako sam se uspeo, ali sat je pokazivao da je proteklo �est i pol minuta u trenutku kad sam stupio na gornju terasu. prokleh u sebi. stric rocco i njegovih sedam minuta. morao sam �ekati jo� trideset sekundi. trideset sekundi u vjetrovitom, ledenom paklu. kad sam zgrabio berettu i ona je nalikovala komadu leda. zazvao sam isusa da mi prsti budu dovoljno �vrsti kako bi mogli pritisnuti prokleti obara�. nakon petnaest sekundi uspravio sam se. kao �to je stric rocco pogodio, dvojica ubojica stajala su unutra. naslonih se na vrata terase i okrenuh kvaku, ali bila je zamrznuta i nije htjela popustiti. udarih kavku ali i dalje nije popu�tala. u taj tren dvojica hulja uperila su oru�je u mene. nisam znao koja bi mi molitva vi�e pomogla: adonaju moje majke ili bla�enoj djevici mog oca. spazih plavka piram5 stobijele bljeskove iz njihovih cijevi, ali ni�ta nisam �uo. mo�da sam ve� mrtav. tad ipak za�uh slaba�ne udare metaka o prozore terase. nisu ih mogli probiti. a onda ugledah kako se iza njih pojavljuje stric rocco kroz vrata svoje spavaonice, s pu�kom u ruci. eksplozije njegovih

metaka ipak su se �ule kroz prozore. stric rocco pogodio je obojicu u leda, dok su oni bili zauzeti mnome. sigurno nikad nisu shvatili tko ih je ustrijelio. pali su na lica i stric ih oprezno zaobi�e. okrenu klju� u vratima i ona se otvori�e. "u�i", re�e mi. "vani je sve u ledu." "ni�tarijo", rekoh cvoko�u�i. "mogao si biti kriv za moju smrt." "ni govora", re�e. "rekao sam ti da su stakla neprobojna." "a upala plu�a?" upitah, sav drh�u�i. "samo �asak", re�e. "imam najbolju sicilijansku grappu. jedan gutljaj, i bit �e� kao nov." on ode do bara i nalije gutljaj sebi i meni. "salute", re�e. "salute", odgovorili. grappa mi je gorjela u grlu. okrenuh se i promotrih dvojicu na podu, zatim se osvrnuh po sobi. "gdje su tvoji �uvari?" upitah. "ne vidim nikoga." stric rocco pokaza dva mrtvaca. "eno ih." "ne shva�am", rekoh. "nagovorili su ih", re�e. "novac je izvor svega zla i on ih je uni�tio." zabuljih se u njega. "tko ih je potplatio?" harold robb1ns on slegnu ramenima. "jama�no nico. nisu imali pojma, mislim, da je nico ve� mrtav. da su to znali, ne bi poku�avali, jer ne bi imali od koga dobiti novac." "jesi li ti sredio nica?" "ne", odgovori on. "ja sam iznad takvih stvari." "a �uvari", upitah. "to nema smisla." "ima smisla", odgovori stric rocco. "no�as nisu morali ni�ta u�initi. mogli su me srediti ujutro, kad izi�tem na doru�ak. znali su da nitko ne mo�e u�i u moju spavaonicu." "za �to me ti uop�e treba�, stri�e?" upitah. "vidim da mo�e� sve u�initi sam." "ne sla�em se s tim. ako ostane� u poslu, prije ili kasnije sredit �e te. ne mogu vi�e podnositi ta uzbu�enja, prestar sam za to." pogleda me. "ti si obitelj. pogledaj na pod. zar se tako �ivi? mora� me iz toga izvu�i." zabuljih se u njega. "uzet �u jo� grappe." obojica ispismo jo�. napokon mi se vrati toplina. "kako �emo to o�istiti?" "imam vezu s ljudima dolje. o tome nitko ne�e �uti ni rije�i." pogleda onu dvojicu na podu. "�alim samo jednu stvar. ovaj orijentalni sag platio sam sto pedeset tisu�a. bio je jedan od samo dva na svijetu. a sad su ga ove ni�tarije uni�tile." pikane 4 grappa ima dvije osobine: gori, dodu�e, u grlu, ali i istjeruje pau�inu iz glave. pretvorila je moju glavu u ra�unalo od 64 kilobajta. sjeo sam na barsku stolicu i promatrao strica rocca dok je razgovarao telefonom. oko nas radile su �ista�ice, dovode�i sve u red. stric rocco govorio je talijanski. nisam razumio talijanski tako dobro, ali moj mi je mentalni kompjuter omogu�io da shvatim o �emu govori. rekao je onom s kim je ve� razgovarao kako su svi oni seronje jer nitko od njih ne umije pokoravati se pravilima. a ako se ne pokoravaju, pravilo je da �e stradati, "dao", re�e i spusti slu�alicu. "alma i dijete krenule su gore", re�e mi. "dobro. morat �u malo odspavati. morat �u se ne kako prebaciti do new yorka kako bih mogao odletjeti u los angeles." "ne, ti ne ide�", re�e on tvrdo. "ovdje imamo ujutro va�niji sastanak." harold robbins "dogovorio sam da �u ujutro potpisati ugovor s aerospatialeom", rekoh. "dao sam im kaparu od pola milijarde, i ako ne potpi�em moglo bi mi to propasti." "ne�e ti propasti", re�e on samouvjereno. "ali propast �e ti sve ako ujutro ne do�em na ovaj sastanak." ra�unalo od 64 grappina kilobajta proradilo je u glavi. "stri�e rocco," rekoh, "mislio sam kako si htio da budem ovdje radi obiteljskog posla, ali to nije to, zar ne?" on bez rije�i nalije jo� grappe u �a�e. "pij", re�e. "ti si mi stric", rekoh ljutite "ve�eras sam bio spreman umrijeti za tebe ako bi to trebalo. ali nisi bio po�ten sa mnom. ti samo glumi� kuma." "nema vi�e kumova", re�e on tiho. "svi mi nismo drugo doli po�teni poslovni ljudi." "kakav je to onda posao", upitah jetko. "posrijedi je smrt?" "ne zanima me to", re�e. "ti ljudi bili su djeca koja su se igrala. vidjeli su previ�e filmova." zabuljih se nakratko u njega. "ne shva�am. kakve veze ima tvoj jutro�nji sastanak sa sporazumom izme�u mene i aerospatialea?" "sastanak �e biti s europljanima", re�e. "oni imaju ve�i utjecaj na aerospatiale nego �to ga ima� ti kao amerikanac. a tvoj najve�i suparnik je jedna nizozemska kompanija, koja se natje�e za istu stvar." "znam to", prekratih. "reci mi ono �to ne znam." "nizozemska kompanija iskupit �e te za tri milijarde", re�e on. "u gotovu." hrane "za dvije godine", usprotivili se, "moj posao vrijedit �e pet milijardi." "u tri posljednje godine broj zrakoplovnih linija utrostru�io se zahvaljuju�i magi�noj rije�i 'doregulacija'. poslovao si uspje�no zato �to su te one trebale. ali sad izdaci za radnu snagu, odr�avanje i gorivo po�inju vrtoglavo rasti." stric rocco bio je vrlo ozbiljan. "sedamdeset

posto novih zrakoplovnih kompanija nema dovoljnu financijsku podlogu. optere�ene su nevaljalim obveznicama i lihvarskim kamatama. industrija im ve� sni�ava cijene samo da bi im odr�ala glavu iznad vode. neka mala recesija, i imat �e� toliki vi�ak zrakoplova da �e ti se zavrtjeti u glavi." "to se ne�e dogoditi", ustvrdih. "tr�i�te je jo� uvijek u porastu i sva poslovna predvi�anja povoljna su." "bavim se takvim stvarima ve� dugo vremena", dometnu on tiho. "nau�io sam jedno - �ivot je kao tobogan. sve �to je danas gore, bit �e sutra dolje." "ali prije ili kasnije opet je sve obrnuto", rekoh. "tome me podu�ila povijest." "to�no", suglasi se on. "me�utim, mora� paziti da se ne u�kopi� dok pada� dolje." on gucnu malo grappe. "ako za kompaniju dobije� tri milijarde, koliko �e to biti �isto?" promije�ah brojke u glavi. "izme�u �esto i �esto pedeset milijuna nakon pla�enog poreza." na njegovu licu vidje se po�tovanje. "ti si bogat." "nisam u tvojoj klasi, stri�e rocco", rekoh. harold robbins "ali bio si uspje�niji", re�e on turobno. "nisi se morao od petnaeste godine baviti dru�tvenim sme�em, nisi morao godinama raditi kao rob, nisi morao ubijati da bi spasio vlastiti �ivot ili da bi stekao priznanje dru�tva. prije po�inka smrt se nije nadnosila nad tebe." uzeh ga za ruku. "bilo je to prije mnogo godina, stri�e rocco", rekoh. "bila su to druga vremena, drugi svijet." "ali ja sam jo� �iv", primijeti tiho. "meni je to i dalje isti svijet. zato �elim iz njega izi�i." sad je bio moj red da napunim �a�e grappom. "salute", rekoh. ispraznismo �a�e. vrata se otvori�e i pojavi�e se �etiri �ovjeka nose�i sag kojim su nadomjestili onaj okrvavljeni. zabuljih se u novi sag a onda u strica rocca. "�ini mi se kako si ustvrdio da postoje samo dva takva saga na svijetu." on se nasmije�i i kimnu. "to je to�no. ali nisam htio riskirati ako se i�ta dogodi mom sagu. kupio sam oba." "sto �e� s onim drugim?" "poslat �u ga u pakistan. proizveden je ondje prije vi�e od dvije stotine godina, ali i danas su pakistanci jedini koji ga mogu o�istiti i urediti." digoh se s barske stolice. noge su mi bile malo klimave. "idem u krevet", rekoh. pojavi se alma, sada potpuno odjevena. pri�e stricu roccu. "jesi li dobro?" upita. mrame on kimnu. "sve je u redu." okrenu se meni. "angela je ve� zaspala." "dobro", rekoh. "ona te obo�ava. misli da si pravi junak." nasmijah se. "jo� je dijete. kad odraste shvatit �e da sam bio glup." prekinuo nas je stric rocco. "ti si zbilja junak. pohitao si da mi spasi� �ivot." "bio sam glup", rekoh. "nije ti trebala pomo�." glava me po�ela boljeti. "bit �e bolje da odem u krevet, vrti mi se u glavi." "pomo�i �u ti do donjeg kata", re�e odmah alma. "ne, hvala", rekoh. "sna�i �u se." ona se okrene stricu roccu. "jesi li mu rekao da i ja kre�em za los angeles?" pogledah strica. "nisi mi rekao." on mahnu rukama. "zaboravio sam." "sranje", rekoh. zatim se odgegah iz sobe i zamalo padoh na stubama. tri �uvara na katu pomogli su mi da se utrpam u krevet. dok se strop iznad mene okretao, padoh u san. grappa. ne bih mogao to ni pomisliti. probudio sam se tek u podne. kad sam otvorio o�i uz rub mog kreveta sjedio je stric rocco. "kako si?" upita. �mirnuh na svjetlo. glava kao da mi je htjela eksplodirati, usta kao da su bila napunjena pamukom. "grozno", istisnuh. harold rob si ns pristupi no�nom stoli�u s kojega uze praznu �a�u i vr� pun neke crvenkastosme�e teku�ine s kockama leda. napuni �a�u i pru�i mi je. "popij to. bit �e ti bolje." prinesoh �a�u ustima kad osjetih �udan vonj. "sto je to, dovraga?" upitah. "bloodv mary i fernet branca", re�e. "progutaj to." iskapih �a�u i osjetih mu�ninu. "ima okus govna", rekoh. on brzo ponovno napuni �a�u. "jo�", naredi mi. ponovih automatski isto. odjednom sam opet mogao disati, o�i mi se razbistri�e a glavobolja nestade. "isuse", rekoh. "tko ti je dao tu formulu?" on se nasmija. "bio je to lijek moje majke protiv grappe." "djeluje", rekoh. "istu�irat �u se i obu�i. sto si rekao, kad imamo sastanak?" "ve� sam imao sastanak. nije bilo na�ina da te se probudi", objasni mi. "sto se onda dogodilo?" "sve je u redu." on se nasmija. "rekao sam im kako si ti izjavio da �e� se pobrinuti." "pobrinuti - za �to?" on se ponovno nasmija. "kupiti kontrolni paket milleniuma." "ne znam ni�ta o tom poslu. sto �e mi to?" upitah. "vrati im ga", re�e on. pomislih �asak. "a �to ako odlu�im zadr�ati ga?" piran 5 "upravo to je i jarvis namjeravao", odgovori. "onda nemam izbora." "ni ja", re�e stric rocco. "ja sam patrone. ina�e bismo obojica propali." harold rob bi ns 5 dovezao sam se svojim blazerom do gara�e uredske zgrade i zatim zastao kod �uvara parkirali�ta. on izi�e iz svoje kabine i

nasmije�i mi se. "dobro jutro, gospodine stevens." "dobro jutro, johne", rekoh. on me pogleda. "gospo�ica latimer o�ekuje vas kod dizala na katu od gara�e." "hvala, johne." krenuh k dizalima i otvorih vrata predvorja. bila je sama. ugasila je cigaretu u sandu�i�u s pijeskom. "sto ne valja?" upitah je. jo� je nikad nisam vidio da pu�i danju. "nisi mi rekao da ona kurva dolazi na sastanak", re�e bijesno. "rekao sam ti da �e svi biti nazo�ni. ona je jedan od principala", objasnih joj. "nisam je mogao izostaviti." "nemam u nju povjerenja." "ljubomorna si", rekoh. "zaboravi je. to je samo posao. sutra je vi�e ne�e� vidjeti." pi rane "mo�da ja i ne�u", re�e. "ali ho�e� li ti?" "nemoj biti smije�na. ne�u ni ja." "zaista sam ljubomorna", priznade. "ona je ne�to specijalno." nasmijah se. "ju�era�nji stil." pogleda me. "zbilja tako misli�?" "ti si u svakom slu�aju dana�nji stil", rekoh i poljubili je. "ti si moja cura." "zao mi je. uzrujala sam se." podoh prema dizalu. "jesu li svi ve� gore?" upitah. "svi", re�e ona. "do�li su rano. shepherd i njegov odvjetnik gitlin, mcmanus iz ameri�ke banke, peachtree i njegov pomo�nik shifrin, kurva i njezin kanadski bankar, predstavnici d.b.&l., siddelv, odvjetnik koji zastupa millenium, iz na�eg ureda jim handlev s ra�unovo�om, dave blitz, i ja kao tajnica i zapisni�arka. nasmije�ih se dok je dizalo kretalo. "bludnice", rekoh. "znao sam da �e� na�i na�in kako se uvu�i na sastanak." "nisam valjda luda da te ostavim u istoj prostoriji s onom �enom." kad sam ulazio u sobu za sjednice mogao sam zapaziti radoznalost na njihovim licima. sjedio sam na �elu stola, kim je bila s moje lijeve strane, s magnetofonom i stenotipskim strojem ispred sebe. "dobro jutro gospo�o Jarvis i gospodo. ponajprije, �elio bih vam zahvaliti �to ste se odazvali pozivu na sastanak uz tako kratak rok. kao �to vam je poznato, po harold ro3bins sljednjih nekoliko mjeseci prou�avao sam operacije i probleme milleniuma i sad iskreno vjerujem kako je pred nama trenutak istine. kompanija je na dnu, svojim prihodima ne mo�e pokrivati rad ni za budu�a dva tjedna. u tim okolnostima ne bi nam pomoglo ni jedanaesto poglavlje. nemamo dovoljno pokretnina ili uloga s kojima bismo mogli pre�ivjeti do oporavka. mogu�e je ili za�tititi se reorganizacijom ili i�i na javnu dra�bu, a ni jedno ni drugo ne bi nam donijelo dobra. sve bi bilo izgubljeno." sjedili su �asak bez rije�i, a onda tiho progovori sudac gitlin. u�ao je u samu bit stvari. "ako kompanija propadne", re�e, "bit �e samo dva stvarna gubitnika: gospodin shepherd i gospo�a Jarvis. imaju ulo�enih po �etiri stotine milijuna." "istina je", rekoh. "ali shepherd mi duguje osamdeset pet milijuna. ne vidim kako bi me mogao isplatiti, prema tome i ja sam na gubitku." "obe�ali ste mu da �ete ga poduprijeti", re�e sudac mirno. "znali ste da ste bili na redu za �etiri stotine." "tako nije stajalo napismeno", rekoh. "a vi mi nikad niste rekli koliko je kompanija u govnima." "tu�it �emo vas", re�e starac. "imam shepherdov potpis na potvrdi o osamdeset pet milijuna. a imam i boljeg odvjetnika od va�eg." "vi ste obi�na varalica", primijeti sudac sa zadovoljstvom u glasu. "c'est la vie", rekoh. "�ivot je pun promjena." almin kanadski odvjetnik kinnard dobaci mi pogled. "gdje smo mi u tome?" upita. "ne znam", odvratih. "taj novac bio je pozajmljen pokojnom gospodinu jarvisu. koliko shva�am, njegove su dionice bile dane kompaniji kao kolateralno jamstvo." "ali vi mi tvrdite da kompanija ne vrijedi ni�ta", dobaci on. "sve �to vam mogu dati to je moja su�ut", rekoh. "jede, ti si obi�an gad", odsije�e alma. "vjerovala sam da se mogu osloniti na tebe." ona zajeca. "osobno gledano, mo�e�", rekoh. "ali ovo nije osobni odnos, alma, nego posao." morao sam joj se zadiviti. izvodila je najbolju predstavu koju sam ikad vidio. prezrena �ena - a ne urotnik, �to je bila od po�etka. pitao sam se je li izvodila istu predstavu kad se natezala s jarvisovim sinovima oko nasljedstva. "pri�ekajte malo", upade shepherd. pogledao me strogo. "niste nas pozvali na sastanak da nam ka�ete kako je kompanija bez novca. to smo svi znali. o�ito je, imate jo� ne�to na umu. nasmije�ili mu se. "poga�ajte, brade." "vi �elite preuzeti kompaniju", re�e on. "ne, brade", rekoh. "�elim je kupiti." "lu�i ste nego �to sam ja bio", re�e on. "mo�da �u imati sre�e", dometnuh. "dajem vam pedeset posto na svaki va� dolar." "to ne�e i�i", re�e brad. "s jarvisom sam se dogovorio da me otplati sto posto." harold robbins "jarvis je mrtav", rekoh. "mo�da bi se gospo�a Jarvis mogla slo�iti." alma me pogleda, a zatim i svoga kanadskog bankara

kinnarda. "�to vi mislite?" "pedeset posto bolje je nego ni�ta", re�e on. alma me pogleda potvrdno. "sla�em se." "�uli ste je", rekoh bradlevu. "sto mislite, suce?" upita on suca gitlina. sudac se kiselo nasmije�i. "ima ne�ega lopovskog u ovom poslu, ali upali smo u vodu s piranama. uzmite taj novac i bje�ite." digoh se od stola. "zahvaljujem, gospodo. sad �u zamoliti odvjetnike da utana�e sporazum �to prije mogu. za vas ve� imam spremljen novac na tre�em mjestu." bradlev me pogleda, a lice mu obasu rumenilo i bijes. "prevarili ste nas, zar ne?" ne rekoh ni rije�i. "mislio sam da ste nam do�li pomo�i", nastavi on. "pa i jesam", rekoh. "ali nisam znao da ste ve� mrtvi. upropastio vas je jarvis. da nije mene, ne biste dobili apsolutno ni�ta. a sad, mo�ete i�i, i pobrinuti se o vlastitim poslovima." bradlev je napustio prostoriju sa sucem gitlinom, bez rije�i. osvrnuh se prema stolu. "alma, po�ni s gospodinom kinnardom slagati svoje papire." alma kimnu. "uredit �emo to." "hvala ti", rekoh. promatrao sam ih dok su izlazili iz prostorije za sastanke. ostao je peachtree sa svojim pomo�nikom. i dalje su zurili u mene. ? i kan5 "daniele", rekoh. "ti si i dalje predsjednik kompanije. imam povjerenja u tvoje znanje i sposobnost iako si ina�e hulja. prenijet �u na operativni ra�un kompanije sto milijuna dolara i o�ekujem da �e� u�initi sve potrebno kako bi proizvodnja tekla glatko. tako�er, imenovao sam jima handleva izvr�nim potpredsjednikom i glavnim financijskim slu�benikom kompanije. o�ekujem od vas dvojice da pregledate rad kompanije i po�istite �to treba. o�ekujem da �ete sura�ivati." peachtree me pogleda. "hvala, jede. ali kao �to zna�, ja jo� nemam ugovor." "dobro, sutra ujutro dobit �e� ga", rekoh i susretoh se s njegovim pogledom. "koliko ti je novca potrebno?" daniel slegnu ramenima. "nisam o tom jo� razmi�ljao." "onda razmisli", rekoh. "sjest �emo zajedno i srediti to." "sutra mi treba deset milijuna dolara", re�e ipak. "u prilici sam da preuzmem distribuciju zvjezdanog otoka. svi studiji u gradu htjeli bi taj posao, ali producent je jedan moj stari ljubavnik. zna da �emo mu dati po�ten postotak." "to je tvoj posao", rekoh. "u�ini to." "sto �e raditi jim handlev?" "dr�at �e u rukama financije obojica �ete zapravo raditi zajedno." "dobro", re�e i di�e se. "imam posla. vratit �u se u studio." rukovasmo se. "�elim ti ugodan dan", rekoh. harold robbins on se nasmija. "i ja tebi", re�e i izi�te s prijateljem. zavalih se u naslonja� i pripalili cigaretu. "isuse", jeknuh. kao da me iscijedio neki stroj za iza�imanje. jo� sam �ekao novac strica rocca. "sto �emo sada u�initi?" upita jim handlev. "posuditi", rekoh. okrenuh se prema ronu schraftu, koji je predvodio tro�lanu delegaciju d.b.&l. "mo�emo li na�i na tr�i�tu visokovrijednh obveznica u vrijednosti od milijarde dolara?" ron je bio mlad, ali vrlo bistar i blizak va�nim izvorima. odmah je pre�ao na stvar. "nema izgleda", re�e "mike tvrdi da va�e brojke nisu u redu." "imamo aktivu", rekoh. "nekretnine vrijede najmanje �etiri stotine milijuna i donose nam �etrdeset milijuna godi�nje. jedan filmski hit i plivat �emo u novcu." "u posljednje dvije godine millenium je izgubio blizu dvjesto milijuna", re�e ron. "nema filmskih hitova. uostalom, mike ka�e kako nema povjerenja u filmski biznis." "mislim da nije u pravu", rekoh. "ali mikeu ste dragi i �elio bi s vama sklopiti posao. ako utopite millenium u general avionics, on misli da bi vam mogao prodati visokovrijednih obveznica u vrijednosti od pet milijardi." zabuljih se u njega. "to su gluposti", rekoh. "general avionicsu ne treba novac i ne �elim gu�vu zbog neke filmske kompanije." ron je ostao miran. "to je bila samo jedna zamisao", re�e. "mike vam je �elio pomo�i." pikane podigoh se i pru�ih mu ruku. "zahvalite mu", rekoh. "to nije pomo� koja mi je potrebna." rukovasmo se uljudno i oni napusti�e prostoriju. "kurve", re�e handlev. "ne zna�i to ni�ta", rekoh. "mikeu je to samo biznis." sherman siddelv uze rije�. "razgovarao sam s mcmanusom i slo�ili smo se da vam ameri�ka banka ne�e pomo�i." nasmijan se. "kad je jo� jedna banka posudila nekom novac kad mu je stvarno bio potreban?" "u pravu ste", re�e mcmanus. "ali ameri�ka banka ve� je izgubila �etrdeset milijuna daju�i zajmove za filmove koji su propali." "dajte, mac", rekoh. "u proteklim godinama ameri�ka banka ve� je izgubila stotine milijuna s filmovima koji su propali. �etrdeset milijuna tek je kap u moru. osim toga, jedini razlog za�to ste pozajmljivali novac milleniumu bilo je uvjerenje da �e shepherd prebaciti na vas ra�une svoje naftne kompanije." mcmanus se naceri. "lukava

primjedba", re�e. "za�to ne biste bili pravi momci i podijelili sa mnom gubitke zvjezdanog otoka? pet milijuna, to nije previ�e." "i �to mi vi dajete zauzvrat?" "novi biznis s general avionicsom", rekoh. "ozbiljno to mislite?" upita. "dr�im svoju rije�", primijetili. "pored toga, jam�im da �ete dobiti pivi novac ako se film po�ne ispla�ivati." mcmanus se okrenu siddelvju. "�to mislite?" harold robbins siddely kimnu. "peachtree zna �to radi. ulo�it �u svoj novac na njega. da je shepherd ikad imao u proizvodnji tako dobre ljude kakav je taj peder, ne bi se na�ao u govnima." mcmanus mi se obrati. "provjerit �u u uredu. mislim da �e ovo biti posao." "hvala", rekoh. "dobro �e nam do�i i svaka sitnica." "jarvis je znao �to radi", re�e mi siddelv. "prethodno je stvarno provjerio peachtreea." "�teta za njega �to nije prethodno provjerio i svoj automobil", rekoh. "jarvis se namjerio na lo�u curu", po�e obja�njavati siddelv. "njezin je momak bio neki gangster iz las vegasa." pogleda me. "nisam znao da ste ve� poznavali gospo�tu jarvis." "bila je udana za jednog mog ro�aka prije mnogo godina", rekoh. "poku�avao sam s njom do�i u kontakt", re�e siddelv. "ali nije me htjela ni vidjeti." "ne znam ni�ta o tome", dometnuh. "nisam o njoj ni�ta �uo sve dok me nije potra�ila u vezi s ovom pogodbom." "to je bio pravi pogodak", re�e siddelv. "nije lo�e", rekoh. siddelv me pogleda. "jarvis mi je svojedobno ponudio mjesto potpredsjednika i glavnog savjetnika u milleniumu." vratih mu pogledom. "ako ste za to i dalje zainteresirani, imate to mjesto." malo je oklijevao, a onda ispru�i ruku. "dobro �emo se slagati", re�e. nasmije�ili se. "znam da ho�emo." sastanak je napokon bio gotov i ja krenuh u svoj ured. odoh do malog bara u uglu i nato�ih sebi viski s ledom. kim me promatrala. "kako se osje�a�?" "umorno", odvratih. ispio sam pola �a�e jednim gutljajem. "prona�i mi strica rocca." "za�to ga treba�?" upita. o�tro je pogledah. "obe�ao mi je petsto milijuna dolara, a jo� nisam vidio ni centa." harold ro3bins 6 kad sam se vratio s ru�ka, sjedio je u mom uredu. di�e se i uputi mi smije�ak. "gospodine stevens", re�e i pru�i mi svoju posjetnicu. pogledah je. bila je to europska posjetnica. mnogo ve�a od uobi�ajenih ameri�kih. leonardo da vinci direktor za financijske transakcije super-sattel eurosky broadcast corporation canale 21 liechtenstein pogledah ga zbunjeno. "ispri�avam se, gospodine stevens", re�e. nisam htio upasti u va� ured, ali gospodin di stefano kazao je va�oj tajnici kako �e to biti u redu." pirans bez rije�i odoh do stola i pozvah strica rocca brzinskim broj�anikom. "�estitam", re�e mi. "�ujem da si uglavio pogodbu." "zar ima� �pijune u mom uredu?" odsjekoh. "prvo, zna� da sam na�inio pogodbu i prije nego �to sam se vratio s ru�ka, a zatim mi bez mog dopu�tenja �alje� nekog nenajavljenog izaslanika. dogovorili smo se, mislio sam, da �u samostalno voditi studio." "sve to pripada obitelji", re�e on. "u obitelji nema privatnih poslova. osim toga, ovo nema nikakve veze s privatno��u. leonardo je do�ao uravnote�iti na�e financije." "dobro", rekoh. "kako?" "opusti se", odvrati mi stric rocco. "prepusti to leonardu." veza se prekide i ja odlo�ih slu�alicu. da vinci je bio visok �ovjek, vi�i od �est stopa, �irokih atletskih ramena, plavih o�iju, crne kose i uredno podrezane brade. nosio je crno svileno odijelo, talijanskog kroja, bijelu ko�ulju i crnu kravatu. ispru�i ruku. "tek toliko, ako se mo�da pitate", re�e smiju�i se, "ja nemam nikakve veze s umjetno��u." nasmijan se zajedno s njim. "otkuda onda to ime?" "mislio sam da je bolje zvati se leonardo da vinci nego leonardo davidson", objasni. "da vinci uvijek impresionira ljude." "i mene se to dojmilo", rekoh. izvu�e omotnicu iz unutarnjeg d�epa kaputa i pru�i mi je. otvorih je i brzo preletjeh brojke na papiru. tu su bili svi predujmovi �to sam ih bio dao shepherdu i harold robbins sve nove obveze koje sam se obvezao ispuniti prema milleniumu. zbroj je iznosio petsto devedeset pet milijuna. on me pogleda. "nalazite li brojke ispravnima?" kimnuh. "da. ali ne shva�am kako ste tako brzo do�li do njih." "to je dio mog posla", re�e. "sada, kad se sla�ete oko brojki, po�nimo sre�ivati ra�une." "dobro", rekoh. "ali zamolit �u na�eg financijskog potpredsjednika jima handleva da nam se pridru�i. pomo�i �e nam oko brojki." "izvrsno", re�e da vinci. "usput," upitah, "ho�e li �ekovi koje �ete nam izdati biti isplativi u ameri�kim ili stranim bankama?" "�ekovi su staromodna stvar", re�e. "napravit �emo transfer novca direktno na va� bankovni ra�un."

handlev je u�ao u ured ba� kad je da vinci otvarao neku debelu i nezgrapnu torbu za spise. stavio ju je na stol. brzo izvu�e iz torbe svoje lap-top ra�unalo i spoji ga na satelitski disk od deset in�a. oba ure�aja s pogonom �etiri baterije od po �est volta. uklju�i ure�aje i svjetlo obasu zaslon. bio je potpuno bijel dok nije usmjerio disk, a tad se na njemu pojavi�e plava slova: eurosky canale 21. okrenu se prema meni. "spremni smo za posao." predstavih dvojicu ljudi jednoga drugome. handlev je bio radoznao �to bi se moglo dogoditi, ali bio je do pikane voljno mudar da ne postavlja pitanja. brzo mu objasnih �to je posrijedi. on se okrenu da vinciju. "nije li to protivno zakonu?" da vinci zatrese glavom. "nije ako prethodno obavijestite svoju banku da �ete u�initi neke depozite na taj na�in. naposljetku, banke tako neprekidno obavljaju transfere i depozite." "kakve veze ima euroskv s gospodinom di stefanom? i za�to euroskv ho�e imati neku vezu s milleniumom?" upitah. "koliko ja znam", objasni da vinci, "gospodin di stefano je jedan od investitora u euroskvu. a euroskv je nova kompanija stvorena za tr�i�ta �to se otvaraju me�unarodnim televizijama u europi. euroskv je ve� postavio �etiri satelita iznad zapadne i isto�ne europe i oni su izravni suparnici britanskim kompanijama murdoch i thames, kad je posrijedi kontinentalno europsko tr�i�te. millenium je, me�utim, rijetka kompanija koja ima spremnih za distribuciju petnaest stotina umjetni�kih filmova plus ostali filmovi." "je li taj novac �ist?" upita handlev. "jest", odgovori mu da vinci. "izvori�te novca su llovd's u londonu i credit suisse iz �eneve." on zastade trenutak. "kako bih mogao izvesti transfer novca na va� ra�un, molio bih vas brojeve va�ih ra�una u bankama na koje �elite da bude obavljen transfer." pogledah jima. "dobro, dajte mu brojeve." harold robbins jim je i dalje bio napet. "ako vam damo brojeve ra�una, ne bi li se moglo dogoditi da povu�ete novac s tih ra�una bez na�eg znanja?" da vinci se nasmije�i. "to ne�e biti mogu�e ako prethodno upozorite banku da se bez va�eg znanja na te ra�une mo�e samo ulagati, a ne i podizati novac s njih." "dobro", rekoh. "krenimo." za cijelu transakciju trebalo je tek petnaest minuta, na�to da vinci re�e. "dobili ste svoj novac." jim ga pogleda. "kako mo�emo znati. nemam nikakve potvrde." da vinci se sad glasno nasmije. "nazovite svoje banke, one �e vam re�i." "dobro, re�e jim i ode do mog stola da obavi telefonske razgovore. za provjeru depozita trebalo mu je dvadeset minuta. sve ga se to jako dojmilo, jer su banke zaredom potvrdile da je novac ve� ulo�en. jim me pogleda. "onih osamdeset pet milijuna koje ste predujmili shepherdu va� je novac, pa sam ovlastio banku da taj novac polo�i na pri�uvni ra�un." "dobro", rekoh. jim zatim nastavi. "sad �emo isplatiti i ostale svote, kako je dogovoreno na sastanku." nabrojih jimu �to sve treba platiti. "uplate gospodi jarvis i gospodinu shepherdu bit �e obavljene kad oni donesu sve papire. kao �to je dogovoreno s peachtreeom, sto milijuna dolara bit �e upla�eno na ra�un kojim �e se pokrivati proizvodnja, a uz to �e biti odobren i pirans dodatni iznos za stjecanje distribucijskih prava na zvjezdani otok." "u redu", re�e jim. "shvatio sam. oti�i �u u svoj ured da sve to organiziram." kad je jim oti�ao, da vinci je ra�unalo i ostalu opremu vratio u svoju torbu za spise. stavi torbu na pod i upita: "namjeravate li zadr�ati anga�man u studiju?" "ne vjerujem", odgovorili mu. "ne znam ni�ta o industriji zabave. to je za mene drugi svijet." da vinci ipak ne�to primijeti. "nije to vi�e industrija zabave. sad su tu va�nije komunikacije. to je jedan novi svijet." pogledah ga. "general avionics je za mene dovoljno velik posao. nisam pohlepan." da vinci slegnu ramenima. "ovisi o vama." pogleda zatim svoju uru. "kasno je, ve� je blizu pet. ako nemate drugih planova, biste li mi se pridru�ili na ve�eri?" "nemam drugih planova", rekoh. "dobro. recimo, da se vidimo u palmsu na bulevaru santa monica u osam sati?" "dogovoreno. dovest �u djevojku." da vinci se nasmije�i. "i ja �u." pri�ekao sam dok nije izi�ao iz ureda, a zatim ponovno nazvah strica rocca. "sve je gotovo", rekoh. "sto �emo sada?" "�elio bih da promisli� o mom ranijem prijedlogu. imamo vrlo veliku investicijsku korporaciju i ti bi se u njoj mogao dobro sna�i." harold robsins "je li ta korporacija investirala u euroskv?" upitah. "naravno", odvrati stric rocco. "mi ga posjedujemo u cijelosti. euroskv je pod nadzorom nekih na�ih najsposobnijih ljudi u europi." "koliko te to stajalo?" upitah ga. "nije mnogo", objasni stric rocco. "mo�da jedanaest milijardi dolara, ali vi�e od polovice tog iznosa dobit

�emo natrag u prvih pet godina. na na�im satelitima u europi iznajmljujemo prostor telefonskim i ostalim komunikacijskim kompanijama. od njih bismo trebali dobivati oko milijardu godi�nje." nasmijah se. "ne znam za�to me treba�. i sam vrlo dobro posluje�." kod palmsa u osam nave�er ljudi su pred barom stajali nabijeni u nekoliko redova. bilo mi je drago �to sam zamolio kim da nam rezervira stol. na�li smo da vincija za barom, zabrinuta izraza lica. "jeste li razgovarali s gospodinom di stefanom posljednjih sat vremena?" "nisam", rekoh. "razgovarao sam s njim ranije popodne, kad smo zaklju�ili na� posao. ali otada ne." "malo sam zabrinut. poku�avao sam mu se nekoliko puta javiti telefonom, ali iz njegova stana nitko ne odgovara." "to je �udno", rekoh. "u stanu se uvijek netko nalazi." "ni rije�i ni od koga", ponovno re�e da vinci. pi rane "poku�at �u ga sada dobiti", odlu�ih. isti �as moj mobilni telefon prestade raditi. na njegovu malom zaslonu ugledao sam brojku koja mi je bila nepoznata. okrenuh se kim. "popij jedno pi�e s gospodinom da vincijem, a ja �u oti�i do kola i poku�ati dobiti strica rocca telefonom iz automobila. potrajat �e samo minutu." imao sam sre�u. kad �ovjek posjeduje jedan corniche, vratar �e ga uvijek parkirati ispred samog ulaza. dok je otklju�avao vrata automobila dadoh mu pet dolara. u�oh u kola i zgrabih telefon. kad sam potra�io broj strica rocca, zazvonio je �est puta bez odgovora. onda okrenuh drugi broj. na moje iznena�enje stric se javi. "nisam te mogao dobiti u stanu. gdje si sada?" upitah. trenuta�no sam u salonu prvog razreda air francea na aerodromu jfk." "koga vraga tamo radi�?" upitah. "javljeno mi je da mi se sprema ne�to gadno", re�e stric rocco. "zna� li po �ijem nalogu?" "�ini mi se. ali morat �u ra��istiti stvar u europi. u me�uvremenu bit �u prikriven. stoga �u unajmiti jahtu na jugu francuske. bit �u na brodu dok se sve ne ra��isti." "kako �u te mo�i prona�i?" upitah. "javit �u ti gdje sam, a ti �e� do�i �im te pozovem." "zar nisi rekao da se vi�e na bavi� poslovima?" harold roe3ims "ne bavim se", re�e stric rocco. "nevolja je u tome �to neki ne �ele to prihvatiti. zato i �elim sve ra��istiti." zastenjah u slu�alicu. "nazovi me stri�e rocco, bit �u ovdje. u me�uvremenu, �uvaj se." "bez brige", re�e rocco. veza se prekide pa vratih telefon na dr�ak. zatim odoh u restoran. da vinci me pogleda. "jeste li poku�ali prona�i di stefana?" "nije mi se odazvao." slegnuh ramenima. "po�imo ve�erati. �ut �emo ga vjerojatno tek sutra." "�to mislite gdje bi se mogao nalaziti?" u glavi mi zazvoni�e zvona za uzbunu. "gospodin di stefano voli operu. jama�no je oti�ao na manhattan, u metropolitan operu. vjerojatno je odlu�io nikom se ne javljati nekoliko sati, dok se ne vrati ku�i." do stola nas je poveo gigi, menad�er restorana. sjedosmo i naru�ismo pi�e. "zar niste rekli da �ete do�i s djevojkom?" "zapravo sam pozvao na ve�eru gospo�u Jarvis, ali ona je otklonila poziv", objasni da vinci. "poku�ao sam ponovno ali je nisam mogao dobiti na telefon." 7 u palmsu �ovjek zbilja mo�e dobro jesti ako ima apetit. trbu�asti konobar donese nam pi�e i najavi: "ve�eras imamo ne�to specijalno, kao da su �udovi�a iz loch nessa. jastoge od �est funti!" kim zatrese glavom smiju�i se. "s tolikim nikad ne bismo izi�li na kraj." odlu�ih se za narud�bu. "kako bi bilo da nam priredite jednog jastoga od �etiri funte, zatim izvrsne newvor�ke odreske, pr�ene kolute luka i doma�e pr�ene krumpire?" kim odmah upade. "mogli bismo po�eti s gigijevom salatom." okrenuh se da vinciju. "sto �ete vi?" "srednje veliki newyor�ki odrezak", re�e. kao dodatak, �pinat i pe�eni krumpir." "biste li butelju chiantija?" upita konobar. "vrlo dobro", rekoh. konobar ode i mi se bacimo na pi�e. "kako ste upoznali gospo�u Jarvis", upitah da vincija. harold rossins "nadzirao sam ra�une u njezinoj banci u parizu", re�e. "je li tada bila udana za jarvisa?" upitah. "ne", re�e. "upravo u vrijeme kad se udala ja sam oti�ao raditi za euroskv, pa smo prekinuli kontakt." "kako ste to upali u euroskv?" on se nasmije. "trebao im je bankovni stru�njak koji zna raditi s ra�unalom. u to doba u europi je bilo malo takvih." "zar nije euroskv dozna�io novac jarvisu u vezi s milleniumom?" po�eh se raspitivati. pogledao me ravno u o�i. "ako i jest," re�e, "ja nisam o tome ni�ta znao, jer sam tek nekoliko tjedana ranije upao u taj posao." u trenutku kad nam je konobar donio salate nekoliko ljudi pro�e pored nas idu�i prema svom stolu. prepoznadoh thyme, egzoti�nu crnu pjeva�icu koju sam vidio na bradlevevoj zabavi. jedan od ljudi pri�e na�em stolu i

obrati se da vinciju. "nisam te o�ekivao u gradu tako brzo." "imao sam nekog posla", odvrati mu da vinci. "mislio sam te potra�iti sutra rano ujutro." �ovjek sredovje�an, dobro odjeven i dobrog izgleda - kimnu. "sutra ujutro mo�e� me na�i u hotelu, a popodne se vra�am u las vegas." "potra�it �u te", re�e da vinci. prolaznici se smjesti�e za svojim stolom. pomislih kako je �udno �to nas da vinci nije predstavio svom prijatelju. "ona crna djevojka je thyme", re�e kim. "na top listi hitova upravo dr�i prvo mjesto. kako sam �ula, njezin momak je neki gangster iz las vegasa." da vinci se nasmije�i i nastavi jesti salatu. konobari u palmsu bili su vrlo marljivi. brzo smo dobili i jelo. do 9:30 ve� smo bili gotovi s ve�erom. kad je konobar donio ra�un, da vinci ga htjede uzeti. "nipo�to", rekoh. "ovo je moj grad." platih ra�un. kad smo izi�li da vinci je rekao vrataru neka mu pozove taksi. "ne brinite", rekoh mu. "ja �u vas odbaciti. gdje stanujete?" "hotel beverlv rodeo", re�e. "u�ite", rekoh mu, dok je vratar otvarao vrata kim. dovezao sam da vincija do beverlv rodea. u trenutku kad je izlazio iz kola kaput mu se slu�ajno otvori. "�ut �emo se sutra", re�e da vinci. "u redu", odgovorih i nastavih ga promatrati dok je ulazio u predvorje hotela. zatim krenuh i uklju�ih se u promet. pogledah kim. "ima revolver na naramenici." "kako zna�?" "vidio sam kad je izlazio iz auta. to mi je �udno. �to �e jednom bankaru oru�je?" zatresoh glavom. "ni�ta nema smisla." "umoran si", re�e mi kim. "vratimo se u bangalo gdje �e� se opustiti. mo�da ti je potrebna kupka u jacuzziju. dan je bio naporan." harold robbjms igmnuh. jo� joj nisam rekao da je stric rocco otputovao iz zemlje. "prije svega, moram razgovarati s almom", rekoh. "nazovi je u hotel i reci da je �elim vidjeti." kim podi�e telefon i nazva almin hotel. zatra�ila je gospo�u Jarvis. hotelski slu�benik joj je ne�to odgovorio. kim spusti telefon i pogleda me. "napustila je hotel." "dobro", rekoh. "mislim da ne mogu vi�e ni�ta u�initi. po�imo ku�i." pola sata prije pono�i kim i ja u�ivali smo u jacuzziju. opu�tao sam se u pjenu�avoj vodi. kim me pogleda. "odlu�ila sam ne�to, jede. napu�tam posao." "za�to, dovraga?" upitah je. "posao ti je sjajan." "ali mi nije potreban", odvrati ljutito. "potreban mi je ljudski odnos. mislila sam da tako ne�to postoji me�u nama, ali mi se samo po�evimo katkad." "imam mnogo problema", rekoh. "imao si vi�e problema kad smo se tek na�li", prigovori ona. "pa ipak, imao si vremena za nas dvoje." "imat �u ga i ubudu�e", rekoh. "samo mi je potrebno malo vremena da se rije�im svega toga." "ne znam", re�e ona. "uskoro �u navr�iti trideset godina, a majka mi je uvijek govorila kako �e djevojka koja se ne uda do tridesete ostati usidjelica." "isuse", rekoh. "jo� si zapravo dijete." pi rane "a ni ti nisi vi�e tako mlad", nastavi ona. "mislim da bismo morali odlu�iti kakva �e nam biti budu�nost." "znam na�u budu�nost", rekoh. "vjen�at �emo se, kao i sav ostali svijet." "misli� li ozbiljno?" "naravno da mislim", odvratih. "ali nemoj me dirati." ona izi�e iz jacuzzija. "kamo �e�?" upitah. "obrijat �u se izme�u nogu", re�e. "�elim ponovno izgledati mlada." izidoh iz jacuzzija i navukoh ogrta�. "po�imo u krevet", rekoh. "malo �emo prakticirati." ona me pogleda. "�eli� li da se obrijem?" upita. "nije me briga", rekoh. "onda barem obrij svoju bradu, jer �e� mi ina�e ostrugati klitoris." "gluposti", rekoh. "po�imo u krevet." uto zazvoni telefon. ona uze slu�alicu i poslu�a �to joj netko govori, a zatim mi predade slu�alicu s izrazom nesklonosti. "ispred hotela je ne�iji limo", re�e. "tvoja ne�aka angela �eli do�i gore." kim navu�e hla�e, a ja d�ins i bluzu. na vratima zazvoni zvonce i ja ih otvorih. pred njima je stajala angela, a uz nju je bio hotelski momak s putnim kov�egom. "stri�e jede", za�uh njezin prepla�en glas. "da, draga." harold robeims "majka mi je rekla da ostanem nekoliko dana kod tebe." pogledala me boja�ljivo. "mo�e li?" o�ito, nije znala je li dobrodo�la." "u�i, zlato", rekoh joj uzev�i je za ruku. "gdje ti je majka?" "morala je poslovno otputovati." "kamo?" upitah. angela me pogleda. "mislim u francusku." okrenu se i ugleda kim. "ona je tvoja �ena?" nasmije�ili se. "moja zaru�nica", rekoh. "vrlo brzo vjen�at �emo se." angela je bila dosjetljiva. "vrlo zgodna dama", re�e. upoznah ih me�usobno. kim se nasmije�ila angeli. "jesi li ve�erala?" upita je. "nisam ba� mnogo", odgovori. "do�i, ne�to �emo pojesti", re�e kim, pa obje krenu�e u kuhinju. dok je kim pokazivala angeli sobu za goste nazvah peachtreea. bila je zamalo pono�, pa se ispri�ah �to zovem tako kasno. "potrebni su mi neki podaci",

rekoh mu. "koliko se sje�am ti si dopratio thyme na bradovu zabavu." "to�no", odgovori peachtree. "tako�er, negdje sam �uo da je njezin prijatelj neki mafija�ki gangster iz las vegasa." "i to je to�no", re�e daniel, iako nisam siguran da je izraz 'prijatelj' onaj pravi - on je zapravo njezin za�tit pi rane nik. zove se jimmy pelleggi i bio je san giancannin zastupnik u las vegasu." "ima li on i sada nekih veza s kasinima?" upitah. "ne vjerujem", re�e daniel. "komisija za igre udaljila je mafiju iz kockarskih operacija." "pa �to onda radi u las vegasu?" "koliko sam �uo, bavi se drogom i prostitucijom. on je vrlo te�ak momak", dodade daniel. "ima nadimak jimmy plavo oko zato �to su mu o�i ledeno plave." "kakve zapravo veze ima s njim thyme?" upitah. daniel se nasmija. "on slijedi giancannu. naposljetku, giancanna je dugo imao pod svojim okriljem jednog pjeva�a." "zna� li �to o �ovjeku koji se zove leonardo da vinci?" "umjetnik?" upita daniel. "ne", objasnih mu. "on se u europi bavi bankovnim poslovima, a znam da poznaje jimmvja pelleggija." "ne znam o tome ni�ta", odgovori daniel. zahvalih mu i spustih slu�alicu. prvi put sam se prestra�io �to ne mogu stupiti u vezu sa stricem roccom. ne�to se �udno doga�alo. sad sam znao da se jimmy plavo oko bavi drogom. podsjetio sam se da se drogom bavila i alma. a znao sam i da je da vinci imao kontakte s oboma. ne�to se dakle doga�a, ali nisam imao obja�njenje. kim u�e u sobu za boravak. "angela je oti�la u krevet." harold robbins "dobro", rekoh. "mislim da bismo i mi trebali u�initi isto. dan je bio dug." kim me pogleda. "sto misli�, za�to je alma u tolikoj hitnji otputovala u francusku?" "ne znam", rekoh. "ali �ini mi se da to ima neke veze sa stricem roccom. i on je ve�eras odjurio u francusku. mo�da su pred njim neke nevolje." pi rane 8 kim i ja doru�kovali smo kavu i danske kola�i�e. "prije nego �to odemo u ured, morat �emo na�i nekoga da se pobrine o angeli", re�e ona. "ne mo�emo je ostaviti samu." "nisam o tome razmi�ljao. zna� li ikoga tko bi tu mogao pomo�i?" upitah. "moja sestra ima troje djece. ona bi nam mogla re�i." "potra�i je", rekoh. "netko nam je potreban i to odmah." za�u se telefon i kim se javi. "to je da vinci." pru�i mi slu�alicu. "dobro jutro", rekoh. "dobro jutro", odgovori on. "jeste li razgovarali s almom?" "ni rije�i." "dobro, ja jesam", re�e da vinci. "�uo sam da je ostavila kod vas svoje dijete." harold robb1ns "da, to me iznenadilo", rekoh. "djevoj�ica je do�la k nama nakon �to smo se vratili s ve�ere." "je li �to rekla kamo je otputovala njezina majka?" "ne, rekla mi je tek to kako joj je majka kazala, da provede kod mene nekoliko dana." da vinci se naljutio. "kod mene su dva almina putna kov�ega koje sam joj trebao predati. sad ne znam �to bih s njima." "sto se u njima nalazi?" upitah. "nemam pojma, almini su. nikad mi to nije ni spomenula." on zastade trenutak. "mogu li ih ostaviti kod vas, a vi ih predajte almi kad se vrati." "ne znam, za�to ne", odgovorili. "napokon, moram joj vratiti i dijete." "ostavit �u kov�ege u va�em hotelu", re�e da vinci. "moram se danas vratiti u liechtenstein." "u redu", rekoh. odlo�ih slu�alicu i rekoh kim: "da vinci ima dva putna kov�ega za almu. dopustio sam mu da ih ostavi ovdje." ona uze telefon i nazva sestru s kojom je razgovarala nekoliko minuta. "sestra zna djevojku koja �e se mo�i pobrinuti o angeli. poslat �e je odmah." "hvala bogu", rekoh. angela ude u sobu gdje smo doru�kovali. "dobro jutro", re�e. "jesi li dobro spavala?" upitah je. angela kimnu. "zaista dobro." "sto bi voljela za doru�ak?" upita je kim. "petit pain du chocolat i kavu." piran 5 kim se nasmija. "broj jedan, nemamo u ku�i petit pain du chocolat, broj dva, premlada si 2a kavu." angela se namr�ti. "moja mi majka uvijek daje kavu." "gledaj," re�e kim, "ovo je amerika. u americi djeca piju mlijeko a ne kavu. ne mogu prona�i petit pain du chocolat, ali mogu �okoladne u�tipke. u svakom slu�aju, mislim da bi trebala jesti ne�to sadr�ajnije." glas joj je zazvu�ao maj�inski. "sto misli� o jajima sa �unkom ili kobasici u pala�inki?" "kobasica u pala�inki, to zvu�i dobro", zaklju�i angela vedro. "ali ako ne dobijem �alicu kave, ne�u mo�i ostati budna cio dan." kim se nasmija. "dobro, ali vrlo blagu kavu." "dobro", suglasi se angela. "uzet �u cafe au lait." "fino", uzvrati joj kim i pozove sobnog konobara. angela me pogleda. "cime �emo se danas baviti?" upita. "dovest �u nekoga tko �e ostati s tobom. kim i ja moramo na posao", objasnih. "oboje me podsje�ate na majku", uzdahnu angela. kad sam do�ao u

ured jim handlev me ve� �ekao. "imam obavijesti o aerospatialeu", re�e. "sto je posrijedi?" upitah. nije mi izgledao sretno. "nisu dobre �ini se. nizozemci su im ponudili vi�e novaca." "to je ludo. posao nam je ponudio upravo aerospatiale", rekoh. harold robbims "sto ti mogu re�i. upravo to sam �uo." "jedino �to bismo mogli u�initi, mislim, bilo bi da im odmah platimo u gotovu." rekao sam to nakon �to sam razmotrio u sebi razne mogu�nosti. handlev me pogleda. "uop�e nisi razgovarao s drugim zrakoplovnim kompanijama. kako zna� na koliko mo�e� pucati? popust od dvadeset posto na toliko mnogo zrakoplova odnio bi nam barem �etvrt milijarde dolara", re�e. "a mi ih ovog trenutka nemamo." "najebali smo", rekoh. "netko je proku�io na�u blagajnu. zato je nizozemska kompanija i na�inila tu ponudu." "sto �emo sada?" upita handlev. "neka se nizozemska kompanija jebe", rekoh. "kupit �emo ih." "ali oni �ele kupiti tebe", re�e za�u�eno handlev. "oni �ele kupiti nas, mi �elimo kupiti njih", rekoh. "oni �e nam ponuditi tri milijarde. ja �u im za njihovu kompaniju ponuditi pet milijardi." "odakle ti novac?" upita handlev. nisam mu spomenuo kako stric rocco �eli da vodim golemu kompaniju, mo�da najve�u investicijsku kompaniju na svijetu. da ispunim njegovu �elju, morao bih imati novac. umjesto toga, rekoh handlevu da se uvijek mo�emo spojiti u jednu kompaniju ako pothvat ne uspije, ili bismo mogli nagovoriti milkena da proda na�e lo�e obveznice i tako stekne za nas novac. fi rane "a �to �e� s milleniumom?" upita. "i'-urcskv ti je ve� dozna�io petsto devedeset pet milijuna. kako bismo odatle mogli izvu�i novac?" zavalih se u naslonja�. "istina je, dozna�ili su mi taj novac, ali studio se jo� uvijek ra�una kao moje vlasni�tvo." "kako �emo otplatiti posudbu?" upita handlev. nasmije�ili se. godinama sam promatrao kerkoriana kako poku�ava prodati metro goldwyn mayer i united artists. me�utim, kompanije su redovito ostajale pod njegovom kontrolom. ono �to on prodaje, to su komadi�i." "i onda?" upita handlev. "to je vrlo jednostavno. prodat �u inozemna distribucijska prava filmskoj arhivi. ondje jo� uvijek postoji petnaest stotina umjetni�kih filmova, plus ostala filmska roba." handlev me pogleda. "u�inilo mi se da ne kani� ostati u filmskom biznisu?" "nema veze", rekoh. "nismo li se ve� slo�ili kako njihove nekretnine i ostala imovina mogu biti prodani �ak za �etiri stotine milijuna dolara? to nije lo�e." na handlevevu licu ukaza se izraz po�tovanja. "jede," re�e, "stvarno postaje� komad." kim je u�la u moj ured sa sat i pol zaka�njenja. "sestra je poslala njegovateljicu. dogovorila sam se s njom da povede angelu u disnevland", re�e ona. "to je zgodno", rekoh. harold robbims "tako�er, kad sam ve� sve uredila za disnevland i po�ela se spremati da krenem, pojavio se da vind s alminim aluminijskim kov�ezima, s porukom da ih predamo almi kad se ona vrati." "lijepo", rekoh. "je li poru�io jo� ne�to?" "samo to da hvata let za europu jo� ovog popodneva." "mislim da �e to biti u redu", rekoh. javio se telefon i moja se tajnica oglasi preko interkoma. "na liniji je neki gospodin pelleggi." "nismo se upoznali pro�le no�i", re�e pelleggi. "ali vidio sam vas s da vincijem, pa sam se upitao imate li njegov broj." "na�alost ne", rekoh. "znam jedino to da se on upravo vra�a u europu." "prokletstvo", izvali pelleggi. "znate li �to o gospo�i Jarvis?" upita. "ne", rekoh. oklijevao je trenutak. "ja sam prijatelj va�eg strica. poznajemo se mnogo godina." "drago mi je", rekoh. "veoma sam ponosan na strica rocca." "ja tako�er investiram u jednu kompaniju zajedno s gospodinom di stefanom", re�e. "i onda?" upitah. "bilo bi mi vrlo va�no prona�i va�eg strica", re�e pelleggi. "koliko ja znam, on je jo� uvijek u atlantic citvju." ? i ran i "iz njegova apartmana nije mi nitko odgovorio", re�e. "siguran sam da �e se ubrzo pojaviti", rekoh. "ako ga budem �uo, zamolit �u ga da vam se javi." "cijenit �u to", odvrati pelleggi i ponovno po�e oklijevati. "usput re�eno, jeste li znali da je almin suprug, reed jarvis, navalio na moju prijateljicu one no�i kad je bila zabava kod bradleva?" "nemam pojma o tome", rekoh, �to je uostalom bila istina. "taj kurvin sin mogao je biti sretan �to je poginuo prije nego �to bih ga ja pri�epio. ne bi mu bilo lako", re�e. "sve je dobro �to se svr�i dobro", rekoh. "sad samo moramo pripaziti da ostanemo uredni." zavlada ti�ina a onda se on nasmija. "zovite me jimmy plavo oko. nalik ste svom stricu." on spusti slu�alicu. harold robbin5 9 oti�ao sam kasno iz ureda. kim je izi�la ranije jer je htjela

provjeriti je li s angelom sve proteklo u redu. kad sam se spustio do parkirali�nog kata, nije bilo ni �ive du�e. slu�benici i �uvari ve� su oti�li. usko�ih u blazer i napustili gara�u. skrenuo sam na bulevar centurv. sa stra�njeg sjedala javi mi se neki glas. "senor stevens", javi se netko sa �panjolskim akcentom. "pro�lo je ve� mnogo vremena." pogledah u retrovizor. "da, pro�lo je", rekoh. zadnji put vidio sam tog �ovjeka u peruu. "satnice gonzales." �ovjek se nasmije�i. "sje�ate se to�no imena, ali nisam vi�e satnik. sad sam general." "�estitam", rekoh. "za�to se niste pojavili u mom uredu?" "nisam �elio da me itko primijeti zajedno s vama", objasni. "�to mogu u�initi za vas", upitah. "senorita vargas nazvala me ju�er i zamolila me da vas potra�im jer je u velikoj nevolji. skrenuh auto sa ceste, zaustavih ga i okrenuh mu se. "generale gonzales, za�to ne biste pre�li na prednje sjedalo. tako bismo udobnije razgovarali." general gonzales nije se mnogo promijenio. i dalje je bio vitak i dotjeran, kao nekad. u kosi je bilo malo sjedina, ali o�tro rezani brkovi bijahu i dalje crni. vratih se u promet. "je li alma spomenula kakva je nevolja posrijedi?" "nije mogla u�i u pojedinosti. ali znam da je s tim u vezi svakako cocaina." "mislio sam da se prestala time baviti. naposljetku, bila se udala za vrlo bogatog �ovjeka, i sad ima gomilu novca." "to je istina", re�e gonzales. ali mafija vr�i na nju stra�an pritisak. �ele da za njih obnovi svoje stare ju�noameri�ke veze." "kriste", rekoh. "kao da se ni�ta nije promijenilo." gonzales kimnu. "objasnila mi je kako �e biti s vama u kontaktu, a mi bismo mogli utvrditi �to treba u�initi." pogledah ga. "poznajete li mog strica, gospodina di stefana?" upitah. "znam za njega", re�e gonzales. "ali nismo se nikad sreli." "mislim da su ona i moj stric trenuta�no u europi, gdje poku�avaju izgladiti problem." pogleda kroz automobilski prozor. "ho�ete li me potra�iti �im vam se ona javi?" "ho�u", rekoh. "gdje stanujete?" harold robbins "nisam jo� uzeo hotel", odgovori mi. "tek �to sam stigao." "onda do�ite k meni na ve�eru a zatim �emo vam na�i mjesto za po�inak." on kimnu. "gracias, senor." krenuh sjeverno prema brzoj cesti za sunset boulevard, a zatim isto�no prema bel airu. "prate li vas tjelesni �uvari?" upita gonzales. "ne", rekoh. "jo� od trenutka kad ste izi�li iz gara�e slijede nas dvojica u crnom fordu." pogledah preko retrovizora. nisam mogao vidjeti ni�ta. gonzales raskop�a kaput i izvu�e automat. "za svaki slu�aj", re�e. "pitam se �to bi to moglo biti", rekoh i pro�oh hotelskom pristupnom stazom do svog bangaloa. izidosmo iz kola, no i dalje nisam vidio nikoga. u�li smo u zgradu. angela me vidje i potr�a prema vratima, ali onda primijeti gonzalesa. ona se nasmije�i i progovori �panjolski "buenas noches, tio." sagnu se da je poljubi. "angela," re�e engleski, "ve� si postala velika djevojka." angela se okrenu meni. "voljela bih za ve�eru big maca." tek tad se pojavi kim iz druge sobe. "njegovateljica ka�e da je u disnevlandu neprekidno jela hamburgere i pr�ene krumpire", re�e. pirans "a �to ja znam", rekoh. "ako ho�e imati big maca neka joj bude. neka djeca budu djeca." predstavih generala, ali rekoh kim kako je on do�ao iz perua jer sam ga �elio vidjeti. "mislim da bismo mogli ve�erati ovdje", rekoh. "ve�eras �e nam se vjerojatno javiti alma ili stric." "�elim big maca", ponovi angela. "dobro. kim, zamoli djevojku da odvede angelu i nabavi joj hamburger." zatim se obratih gonzalesu. "pridru�it �ete nam se za ve�erom, a zatim �u nazvati recepciju i osigurati vam sobu u hotelu." naru�ismo jelo od sobnog konobara. dok smo sjedili za barom u�ivaju�i pi�e, nazva me jimmy plavo oko. "jeste li �uli �to o svom stricu?" upita. "jo� ne." "odredio sam dva �uvara da vas prate", re�e jimmy. "nadam se da se ne protivite." "zbog njih sam se malo zabrinuo", primijetili. "znao sam da me jo� od ureda prate dva �ovjeka." "oni su moji ljudi", re�e. "rekao sam da budu blizu vas ukazu li se problemi." "za�to bih trebao imati ikakvih problema?" "da vinci se sprema napakostiti vam", re�e. "kako bi to mogao? on je obi�an glasnik." "on je vi�e od glasnika", re�e jimmy. "njegov posao su udarci." "koga on progoni?" upitah. "nije me zabrinuo." "progoni va�eg strica", re�e. "�ini mi se da se zbog toga vratio u europu. naslu�ujem da je va� stric oti�ao harold robb1ns na siciliju, na razgovor s komisijom." jimmy plavo oko neko je vrijeme �utio. "je li da vinci ostavio ne�to kod vas?" upita. "da", rekoh. "ostavio je dva komada prtljage za koja je ustvrdio da pripadaju almi." "dobro", re�e jimmy plavo oko.

"sjedite mirno, ja odmah kre�em." bili smo usred ve�ere kad me nazvao recepcioner i rekao kako imamo posjetitelja, nekog gospodina pelleggija. "po�aljite ga ovamo", rekoh. kad sam otvorio vrata, jimmy plavo oko promotri gonzalesa. "tko je on, dovraga?" upita. "almin prijatelj iz perua", objasnih. pogleda me. "je li on u redu?" upita. "na na�oj je strani", odgovorih. "dobro", re�e. jimmy otvori vrata bangaloa, re�e dvojici �uvara neka u�u, a zatim me pogleda. "gdje su kov�ezi koje je ostavio da vinci?" pogledah kim. "gdje si ostavila kov�ege?" "u gostinskom ormaru", odgovori kim. otvorih vrata ormara i izvukoh dva aluminijska kov�ega. jimmy mahnu jednom od dvojice. "otvori ih." �ovjek izvu�e veliki d�epni no�. gurnu polo�enu stranu sje�iva u bravu kov�ega i udari je. brava se otvori. on podigne poklopac kov�ega. mrame pogledasmo �to je unutra. bio je krcat celofanskim vre�icama bijelog praha. jimmy re�e �ovjeku da otvori vre�icu, a zatim uze malo praha i liznu ga. "heroin", re�e. kim mi se okrenu. "sto �e� u�initi? riskira� da svr�i� u zatvoru." "slu�aj, to se mene ne ti�e", rekoh. "�to �emo sad?" upitah jimmvja. "to je bio dio pogodbe. da vinci je trebao donijeti heroin sa sicilije u zamjenu za kokain iz kolumbije", objasni on. "kakve to veze ima sa stricem roccom?" upitah. "va� stric bio je izvan tog posla ve� dugo vremena. ali ima ljudi koji ga �ele ponovno uvu�i", odgovori on. re�e svom �ovjeku da zaklju�a kov�eg. "sto mislite, koliko tu ima heroina?" upitah. "mislim da svaki kov�eg sadr�i �etrdesetak kilograma." "koliko to vrijedi?" upitah. "na veliko oko sedam milijuna dolara. na ulici, nakon �to je obra�en, mo�da sto pedeset milijuna." "i �to �emo sada s tim?" upitah. jimmy se nasmije�i. "ja �u se pobrinuti", re�e. "mogu li telefonirati?" "svakako", rekoh. jimmy po�e pritiskati brojeve. za nekoliko sekundi po�eo je s nekim govoriti na talijanskom. govorio je tako brzo da nisam mogao ni slijediti �to ka�e. vratio je slu�alicu i okrenuo mi se. harold ro3bims "da vinci je ve� na siciliji", re�e. "mislim da je va�no prona�i �to prije va�eg strica. mora biti o tome obavije�ten." dade znak dvojici ljudi neka iznesu kov�ege. jimmy plavo oko pru�i mi ruku. budite sa mnom u vezi, ostavit �u ova dva �ovjeka da vas �uvaju", objasni. "nikad se ne zna �to te hulje pripremaju." zatrese glavom. "sada kad je su�enje pizzi connection zavr�eno, u posao ulazi gomila uljeza. mislim da oni progone stare ljude. njih mogu nadzirati samo sicilijanski gospodari." promatrao sam ih dok su izlazili iz bangaloa. zatim sjedoh uz bar i pogledah generala gonzalesa. "sto vi mislite?" peruanski general odgovori mi sasvim tiho. "svi su oni hulje", re�e. 10 bilo je sat do pono�i. dovr�ili smo ve�eru i ispijali kavu. angela je ve� oti�la u krevet. general me pogleda preko stola. "imate li neko oru�je?" upita. "nemam", rekoh. "ne treba mi." "sada bi vam moglo biti potrebno", re�e. zavu�e ruku u kaput i izvadi mali automat od 9 milimetara. "dr�ite ga za svaki slu�aj." "mislite li da �e biti problema?" upitah. "imam neki predosje�aj da ne�to nije u redu", odgovori. "na �to mislite?" pogleda me. "jimmy plavo oko kao da nije bio iznena�en �to se heroin na�ao kod vas", re�e. "nije mu trebalo mnogo da se udalji s kov�ezima. sto je ono rekao, koliko to vrijedi? sedam milijuna dolara?" "tako je", rekoh. peruanac kimnu. "nije lo� u�inak za jednu ve�er." "sto ho�ete re�i?" upitah. harold robbins "kazao je da se zamjenjuje kokain za heroin. ali nije vam kazao odakle dolazi cocaina. �ini mi se da �emo ve�eras jo� �uti o mafiozu." "rekao je da mi ostavlja dvojicu svojih ljudi kao tjelesne �uvare." gonzales se zagonetno nasmije�i. "ne znam jesu li to �uvari hi izvr�itelji umorstva. jimmy plavo oko igra se sa sedam milijuna dolara. kad bih bio na njegovu mjestu, ne bih ostavio svjedoke." promislili trenutak. "mo�da ste u pravu." telefon po�e zvoniti i javi se kim. "na telefonu je tvoja tetka rosa." "teta rosa?" upitah. nisam �uo o njoj ve� dugo vremena. uzeh slu�alicu. "teta rosa, kako ste?" "fino", odgovori ona. "vrlo kasno se javljate", rekoh. "upravo sam se prisjetila", re�e. "tvoj otac uvijek je slao cvije�e na zadu�nice tvog djeda u palermu", re�e. "mislim da bi bilo lijepo kad bi ove godine ti poslao cvije�e." zamislih se trenutak, ali ovo je bilo prvi put da sam �uo o tom cvije�u. shvatio sam da mi teta rosa �eli ne�to priop�iti. "sve u redu", rekoh. "kad bih trebao poslati cvije�e?" "misa �e biti u palermu za tri dana", re�e teta rosa. "imamo ro�aka koji je cvje�ar u grand hotelu villa igiea. on �e znati kamo poslati cvije�e." "dobro. pobrinut �u se za to."

pirans glas tete rose bio je ozbiljan. "nemoj zaboraviti, doista je va�no." "ne brini se, teta rosa. vodit �u ra�una", rekoh. "uvijek si bio dobar momak. znam da �e� biti i sada. laku no�." kim i gonzales gledali su me. "sad znamo gdje �emo na�i strica rocca", rekoh. gonzales me ponovno pogleda. "mislim da bi bilo dobro da ostanemo uz vas. ja sam napokon profesionalac i znat �u se oduprijeti opasnosti." "u tom slu�aju mogu vam ponuditi samo sofu, jer je u gostinskoj sobi angela." "nema problema", re�e. "gdje �e� na�i strica rocca?" upita kim. "u palermu, za tri dana. ujutro �emo srediti sve za put. a sad po�imo u krevet." u tri ujutro telefon zazvoni jo� jednom. podigoh slu�alicu. ovaj put bila je alma. "je li angela kod tebe?" upita. "jest", odgovorili. "je li dobro?" upita. "dobro je", odgovoriti. "gdje si ti?" "u parizu", re�e. "je li do�ao general gonzales?" "on je sada ovdje." "dobro, daj da mu ne�to ka�em." odoh u boravak gdje je general sjedio �irom otvorenih o�iju. "na telefonu je alma", rekoh. harold ro3b1ns on uze slu�alicu. po�eo sam slu�ati, ali shvatih da razgovaraju �panjolski. jama�no je to bio neki peruanski argot. on joj naposljetku re�e "dobro, bit �u i ja ondje." zatim odlo�i slu�alicu. "sto je kazala?" upitah. "u cap d'antibesu ugovorila je najam jedne jahte, pa �e ona i va� stric njom otploviti do palerma. va� stric misli da �e tako sigurnije putovati." "je li ne�to rekla da �emo se vidjeti ondje?" upitah. "jest", odgovori on. "potvrdila je poruku tete rose." "dobro", rekoh. "rezervirat �u sutra avion." on me pogleda. "�to �ete s onim tjelesnim �uvarima?" "nije me briga", rekoh. "ako oni ne smetaju nama, ni mi ne�emo njima." vratih se u spavaonicu. kim je sjedila u krevetu. "sto se doga�a?" upita. nasmije�ili se. "odlazimo na svadbeno putovanje u europu. prispjeli smo u palermo dan prije nego �to sam se trebao vidjeti sa stricem roccom. hotel je bio udoban, a kim i ja dobili smo zgodnu prostoriju. gonzalesova soba bila je u hodniku nasuprot nama. u sedam nave�er si�osmo na pi�e u koktel bar. "kao da je grad miran", rekoh. fi rane general kimnu. "podsje�a me na neke peruanske gradove. pri�injaju se mirnima, ali pod povr�inom uvijek se kriju problemi." konobar pristupi stolu. kim je za�eljela asti spumante, general i ja naru�ismo viski. ranije tog dana ru�ali smo u nekom restoranu nedaleko od hotela. odlu�ili smo ve�erati kasnije u samom hotelu. jelovnik je bio potpuno talijanski - pasta, pasta, pasta. mirno smo sjedili ne razgovaraju�i, kad za�uh iza sebe glas. "gospodine stevens." okrenuh se. preda mnom je stajao jimmy plavo oko s dvojicom svojih tjelesnih �uvara. "biste li imali �to protiv da vam se pridru�im s pi�em", upita on. "naprotiv, pozivam vas." on se smjesti u stolac. "nisam vas o�ekivao ovdje", re�e. "ni ja nisam o�ekivao vas." "ho�ete li se sresti sa svojim stricem?" "nisam imao poruka od njega. samo malo putujem. usput, pohodit �u misu zadu�nicu svojim djedovima", rekoh. "sto vas dovodi ovamo?" "posao", re�e jimmy plavo oko. nisam ga upitao kakav posao. jimmy plavo oko se nasmije�i. "poznajem vrlo dobro ovaj grad. dopustite da vas pozovem na ve�eru." "ako vam to nije neugodno", rekoh. harold ro3bjns "ni najmanje", odgovori on. "bit �e mi zadovoljstvo." pogledah ga. "usput, prije neki dan spomenuli ste mi da je da vind ve� u italiji", rekoh. "mislite li da bi mogao biti ovdje?" jimmy plavo oko slegnu ramenima. "ne znam. ali sve je mogu�e. morali bismo dr�ati otvorene o�i", re�e. "�ekat �u vas u hotelskom predvorju u osam i trideset." "dogovoreno", rekoh. jimmy se podi�e i napusti koktel bar. njegovi tjelesni �uvari su ga slijedili. pogledah gonzalesa i kim. "�to mislite?" general nije bio zadovoljan. "mislim da smo u nevolji. ne znamo tko je na na�oj strani." jimmy plavo oko do�ao je po nas mercedesom 600. trebalo nam je dvadesetak minuta da se dovezemo do restorana na rubu grada. restoran se nalazio u nekada�njoj privatnoj vili. sjeli smo na terasu s koje se otvarao vidik na more. ve� nakon nekoliko minuta, konobari postavi�e pred nas veliki pladanj s predjelima. jimmy plavo oko naru�i dvije butelje crnog vina. uzeh omot s �a�kalicama sa stola i nasmijan se. "�emu se smijete?" upita jimmy. pru�ih mu omot na kojemu je bilo otisnuto "proizvedeno u brooklynu, new york." f i rane i jimmy se nasmija. "svijet je malen", re�e. "recite mi, �to mislite, �to je va� stric naumio raditi?" "koliko ja znam," rekoh, "stric rocco �eli se potpuno povu�i iz poslova." jimmy zatrese glavom. "oni mu to ne�e dopustiti. on zna previ�e." "starac je", rekoh. "mislim da bi mu mogli pokloniti nekoliko posljednjih godina u

miru." jimmy na to nije rekao ni�ta. obratio se kim: "ovdje je vrlo dobra hrana. imaju izvrsnu teletinu i veli�anstvenu svje�u ribu. bit �e dobro sve �to za�elite." "volim ribu", re�e kim. osvrnuh se po restoranu. na terasi je bilo tuce stolova, ali smo bili jedini gosti. "�ini se da nemaju mnogo posla", rekoh. "ovo je sicilija, nitko ne jede prije pono�i", re�e jimmy. "amerikanci smo, pa smo do�li rano." konobar nam je pru�io jelovnike. "mislim da bih volio teletinu", rekoh. "i fettucini uz to." "ja �u uzeti morunu", re�e kim. "i ja �u ribu", doda gonzales. jimmy pogleda konobara. "ja �u mu�ule." mrzio sam mu�ule. ve� pogled na njih izazivao mi je mu�ninu. �im je sunce za�lo nastupila je naglo tama. konobari doneso�e svije�e na stolove. bili smo pri glavnom jelu i jimmy plavo oko bio je dobre volje. "vi ne shva�ate va�nost sicilije", re�e mi. "ovo je siroma�na zemlja i siroma�an narod. ali nekako harold ro33ins smo se uspjeli probiti i postati va�ni. ne zaboravite, da nije bilo nas, ne bi bilo ni las vegasa. a ja sam proveo cio �ivot odr�avaju�i ondje red." "ali vi ne posjedujete vi�e kasina", rekoh. on se nasmija. "nisu mi vi�e potrebni. ima mnogo drugih poslova koji donose daleko vi�e novca." pogledah ga. "niste li zabrinuti da bi vam ih netko mogao preoteti?" "poku�avali su", re�e. "ali nitko nije uspio." pogleda prema vratima. "dovraga, �to se to doga�a?" upita i pogleda svoje �uvare. gonzales i ja osvrnusmo se za njegovim pogledom. iz restorana prilazila su terasi dva �ovjeka. tjelesni �uvari jimmvja plavog oka pokazali su zaprepa�tenost a zatim hitro i��eznu�e. jimmy se ma�io za kaput u trenutku kad sam gurnuo kim sa stolice na pod. legao sam na nju da je za�titim. nisam primijetio je li jimmy plavo oko uspio izvu�i revolver iz kaputa. jedan uzi na�inio je �are po njegovu tijelu. u hipu se ona dvojica okrenu�e i prema nama, ali gonzales je bio pravi profesionalac. imao je dva automatska colta 45, u svakoj ruci po jedan. raznio je glave onoj dvojici. "isuse", promucah. "ovo su bili nespretnjakovi�i", re�e gonzales prijezirno. ako su nas htjeli sve ubiti, morali su pucati bez prekida." ustadoh i pomogoh kim da se digne. bila je blijeda i kao da joj se povra�alo. "nemoj ih gledati", upozorih je. pi rane javi se gonzales. "krenimo odavde prije nego �to se pojavi policija." jimmy plavo oko le�ao je potrbu�ke, dok mu je krv natapala kaput, cure�i iz rupa koje su na�inili meci pro�av�i mu kroz cijelo tijelo. gonzales i ja pridr�avali smo kim dok smo izlazili. pogledah dvojicu mrtvih ubojica. jedan od njih bio je da vinci. da vinci se vi�e nikad ne�e igrati ra�unalom, pomislih. usput re�eno, na licu je imao vrlo glup izraz. dok smo izlazili kroz prednja vrata osoblje restorana nije nam reklo ni rije�i. potra�ih dvojicu �uvara, ali nije im bilo ni traga. mercedes je bio na svom mjestu, s klju�em u bravi. "krenimo", rekoh. "prona�i �emo nekako put do hotela." gonzales me pogleda. "ne znam zapravo tko je trebao biti njihova �rtva, jimmy ili vi." harold robbins 11 stric rocco se nije pojavio u hotelu sve do sedam nave�er. ve� sam bio pripravan napustiti siciliju. palermo nije bio najljubazniji grad na svijetu. napokon se pojavio u na�oj sobi. "kako ste putovali?" upita. "lijepo, ali nisam znao da �u se ovdje na�i usred rata." "zao mi je", primijeti stric rocco. "�uo sam ve�." "kako si mogao �uti?" upitah. "od komisije", objasni. "zna� li da protiv tebe nije bio samo da vinci nego i jimmy plavo oko?" "sto bi on imao protiv mene?" stric rocco slegnu ramenima. "mislili su da �e tako ��epati i mene. ali sad to vi�e nije va�no, sve sam rije�io. sastao sam se sa sicilijanskom komisijom, koja je na �elu najva�nijih obitelji na otoku. poslali su odobrenje pet obitelji u new york." "�to to zna�i?" upitah. pirane on me pogleda. "zna�i da izlazim iz posla. preostaje jedino da ti preuzme� inter-world investments." "i kad �emo se s njima sastati da to obavimo?" upitah. "kad se vratimo u new york", re�e stric. "njihovi su uredi u financijskoj �etvrti. "pa za�to sam onda dolazio na siciliju? da me nastrijele?" "ne zato", odgovori stric rocco. "ve�eras imamo sve�anu ve�eru tebi u �ast. komisija te �eli vidjeti." "sto ako im se ne dopadnem?" upitah. "ho�e li me ubiti?" "nemoj biti smije�an", re�e stric. "ve�era �e biti vrlo ugodna." susretoh se s njegovim pogledom. "osje�at �u se bolje ako mi da� strojnu pu�ku." on se nasmija. "ne�e ti trebati. imat �emo svu za�titu koja nam je potrebna." "moram se presvu�i", re�e kim. "nisam znala da je pred nama i sve�ana ve�era." pogleda strica rocca. "ho�e h. alma biti u sve�anoj haljini?" "naravno", re�e on. "gdje mogu nabaviti

haljinu", upita kim. "ne brini se. sve su trgovine otvorene do deset nave�er. a ve�era ne�e po�eti prije pono�i." "volio bih vidjeti senoritu vargas", javi se gonzales. stric rocco kimnu. "ne�e biti problema. mo�ete mi se pridru�iti kad odavde krenemo na brod. ona je ondje." ha&old robbins general kimnu. stric rocco dobaci mi pogled. "i ti bi morao po�i u kupovinu jer �e ti trebati sve�ano odijelo. ve�era �e zaista biti formalna." "koliko �e ljudi biti nazo�no?" upitah. "dvadeset �etvero ili dvadeset petero. oni su zaista radoznali da te vide. mnogi od njih poznavali su tvog oca za njegovih mladih dana." "gdje �e biti odr�ana ve�era?" upitah. "u ovom hotelu. rezervirao sam privatnu dvoranu." on me pogleda. "kao da nisi osobito sretan." "jo� nisam siguran da �e mi se to dopasti", rekoh. "nemoj biti tako napet", prigovori stric. "zapamti da si i ti �lan obitelji." general gonzales po�ao je za stricem roccom. pogledah kim. "pozovi recepciju i raspitaj se za najbolje trgovine u gradu." dok smo se obla�ili za ve�eru, mene i kim uhvati smijeh. morali smo posuditi svoju garderobu u nekom butiku za vjen�anje. iako je moje sve�ano odijelo skrojio giorgio armani, ipak je bilo staro tri godine. kim je na sebi imala pravu sicilijansku odje�u s dugim �ipkastim ogrta�em. "u ovome bismo mogli oti�i do gradona�elnika i vjen�ati se", primijeti ona. "sve je mogu�e", rekoh. "ve� dugo nisam vidio takvo sve�ano odijelo. ali kad si na siciliji, mora� raditi ono �to rade sicilijanci." pi rane pogledah uru. "kriste, jo� ima vremena. do ve�ere moramo potro�iti jo� jedan sat. popijmo ne�to." netko zakuca na vrata i ja ih otvorih. bio je stric rocco. izgledao je fantasti�no. a za�to i ne bi? uostalom, ponio je na put vlastito sve�ano odijelo. "gdje su alma i gonzales?" upitah. "oni ne dolaze na ve�eru", re�e. "zar nisi rekao da alma dolazi?" upita kim. "predomislio sam se. na siciliji na sve�anim ve�erama ne sudjeluju �ene." "onda za�to ja dolazim?" upita kim. "prije svega, ti si amerikanka. drugo, objasnio sam i da si jedova zaru�nica i da oboje govorite talijanski, �to �e jedu u njihovim o�ima samo podi�i cijenu." "dobro", rekoh. "popijmo ne�to." "ne�to na brzinu", dometnu stric rocco. "moramo biti u dvorani prije nego �to prispiju gosti." okrenu se kim. "to je vrlo zgodna haljina." ona se nasmije�i. "osje�am se kao sicilijanska mlada." nasmije�i se i on. "nitko ne�e primijetiti razliku." �etvrt sata prije pono�i u�li smo u privatnu blagovaonicu. to�no u pono� po�eli sa pristizati ostali uzvanici. s mnogo uzajamnog po�tovanja stric rocco me predstavio gostima onako kako su ulazili. �etvorica su bili starci u invalidskim kolicima. svaka kolica gurao je neki mla�i �ovjek. harold robbims stric rocco sjeo je za stol u obliku slova u. bio sam postavljen njemu slijeva, a kim je sjedila do mene. stricu zdesna bio je neki stariji �ovjek u kolicima. pojavila se te�ko�a. razgovarali su me�usobno pa su se i meni obra�ali svojim sicilijanskim dijalektom. jedva sam mogao razumjeti koju rije�. rocco mi je poku�ao prevoditi, ali to je bilo nespretno jer je morao i sam razgovarati s ostalima. i kim je pomagala u prevo�enju, ali njezin talijanski bio je mnogo bolji od sicilijanskoga. kad su gosti shvatili moju nevolju, uljudno su pre�li na talijanski, pa smo mogli me�usobno op�iti. oni stariji me�u uzvanicima govorili su mi o mom ocu, koliko su ga mnogo cijenili jer je i�ao vlastitim putem. rekli su mi i to da me cijene upravo zato �to sam nastavio njegovim primjerom. "vrlo je lijepo �to tako govore o tvom ocu", pri�apnu mi kim. "da", odvratih. "ali ne zaboravi da su svi oni jama�no ubojice." do dva sata ujutro ve�era je bila zavr�ena, pa po�esmo ispijati zdravice. stric rocco odr�ao je govor. nisam shvatio ba� sve �to je rekao, ali razumio sam da zahvaljuje ostalima �to su mu omogu�ili �asno povla�enje. �ovjek s njegove desne strane tako�er je rekao nekoliko rije�i i potom mu uru�io pli�anu kutiju za nakit. stric rocco otvori kutiju i izvadi iz nje dijamantima opto�enu uru patek philippe. poljubi starca u oba obraza pa se okrenu ostalim gostima. bilo mi je to te�ko pi rane povjerovati, ali dok im je zahvaljivao ugledao sam mu suze u o�ima. svi su zapljeskali, a zatim se po�e�e dizati odlaze�i. neki zgodan mladi �ovjek pristupi stolu i stade pred stricem roccom. stric se nasmije�i i ispru�i ruku. u taj mah mladi� re�e ne�to grubo, izvu�e revolver iz d�epa i opali u strica. automatski, i ne razmisliv�i, sko�ih preko stola i oborih mladi�a na pod. isti �as pojavi�e se pored mene dva �ovjeka. uhvati�e mladi�a u oduze�e mu oru�je. digao sam se i hitro pristupio stricu.

oslanjao se na kim. bio je vrlo blijed. "potra�ite lije�nika", doviknuh. dva �ovjeka podigo�e ubojicu na noge. starac u kolicima koji je sjedio pored strica rocca re�e ne�to grubim glasom. zatim izvu�e oru�je iz kaputa i ustrijeli napada�a u glavu. raskop�ah kaput strica rocca. "htio sam mirno umrijeti u krevetu, a ne od metka", re�e. pogledah ga i nasmije�ili se. "od ove rane ne�e� umrijeti. samo si pogo�en u rame." starac u kolicima okrenu mi se i na moje iznena�enje obrati mi se ovaj put savr�enim engleskim. "ispri�avam se", re�e. "ljudi poput ovog ugro�avaju �ast svih nas." u hotelskoj sobi stric rocco je je�ao dok mu je lije�nik izvla�io metak iz rane na ramenu. lije�nik brzo namaza ranu jodom i stavi zavoj. na�ini mu povoj preko harold rosbins vrata i oprezno stavi u nj ranjenu ruku. obratio se stricu na talijanskom. "sto je rekao", upitah. "nisam ba� shvatio." "rekao mu je da ne mi�e ruku i svakodnevno mijenja zavoj sljede�ih nekoliko dana", objasni mi kim. "nije lo�e." lije�nik uze potko�nu injekciju da u�trca penicilin. ponovno se obrati stricu na talijanskom. kim mi prevede. "ka�e da je ovo zasad dovoljno, a kasnije bi morao uzimati po dva aspirina svaka �etiri sata, kako bi umanjio bol." lije�nik se di�e i stavi svoje instrumente u torbu. re�e ne�to kim i ona prihvati njegove rije�i. "ka�e kako �e do�i ujutro da ga pogleda." "upitaj ga koliko mu dugujem", rekoh. kim mu prenese rije�i. lije�nik se nasmije�i i odgovori tiho na engleskom. "tisu�u dolara." pogledah kim. "to je neki skupi lije�nik", rekoh. lije�nik mi se okrenu. "nisam slu�aj prijavio policiji, a i to ne�to stoji." rastvorih kaput strica rocca i izvadih lisnicu. brzo prebrojili deset nov�anica od sto dolara i dadoh ih lije�niku. "hvala vam", rekoh. "nema problema", re�e lije�nik. "hvala vama." on izi�e iz sobe. stric rocco pogledao me strogo. "nisi mu trebao dati toliko. primio bi i pola. na siciliji se ljudi uvijek poga�aju." piran5 "za�to bih se poga�ao", rekoh. "to je bio tvoj novac." "sranje", odgovori stric rocco. privukoh stolac krevetu. "reci mi �to se ve�eras zapravo dogodilo. kad god se na�em uz tebe, netko na tebe puca", rekoh. "problem je �to bi mogli pucati i na mene." "to su obi�ne budale", zaklju�i stric rocco. "nije me briga tko su ili �to su", rekoh. "�elim da mi ka�e� �to �emo u�initi u vezi s time." stric rocco zatrese glavom. "ti ne bi trebao u�initi ni�ta. �asni ljudi ve� �e se pobrinuti." "otkud ti tolika sigurnost?" upitah. "mo�da su upravo oni kivni na tebe." "ne budi glup", re�e stric rocco. "sad smo svi zajedno u zakonitom poslu." "�eli� li preno�iti u hotelu?" upitah ga. "mislim da �e ti ovdje biti udobnije nego na brodu." "to je dobra zamisao", re�e. "osim toga kasno je, a svima nam je potreban san. sutra �emo razgovarati s almom i gonzalesom. kad mi lije�nik pove�e ranu, spremit �emo se za odlazak ku�i." ponovno me pogleda. "morat �e� se zadr�ati u new yorku i pohoditi urede inter-world investments. imaju dva kata u 80. ulici. mogao bi se po�eti upoznavati sa svojim slu�benicima." harold robbins 12 lije�nik je u deset ujutro do�ao promijeniti zavoj. izmjerio je temperaturu stricu roccu i kao da je bio zadovoljan. nije bilo groznice. on mu brzo dade jo� jednu injekciju penicilina i pa�ljivo vrati ruku u povoj. "prili�no ste dobro", re�e stricu roccu. "jedino morate mijenjati zavoj svaki dan, dopustiti rani da se odmara i rame �e uskoro biti kao novo." stric rocco mu zahvali i otprati ga do vrata. nakon �to je lije�nik oti�ao, stric rocco sjede za stol za kojim smo pili kavu. "jesi li se �uo s almom?" upita me. "ne." "�udno. iznena�uje me �to nije nazvala ili do�la da me obi�e", re�e. "nazvat �u brod." "ima� li broj?" upitah. stric rocco potvrdi. uze komad papira iz d�epa i dade broj hotelskom slu�beniku. �ekao je nekoliko trenutaka dok je telefon zvonio. pogleda me zatim zabrinuto. "nitko ne odgovara. za to bi moralo postojati neko obja�njenje." f"iranl "mo�da je ona s gonzalesom na putu ovamo", rekoh. "mislim da bismo morali oti�i do broda", re�e stric. "dobro", rekoh i javih recepciji da nam naru�e taksi. nakon petnaest minuta bili smo u luci, na molu gdje je brod bio usidren. empress of beaulieu bila je 120 stopa duga motorna jahta, izgra�ena u brodogradili�tu chantier d'esterel u cannesu. izi�osmo iz taksija i pogledasmo brod. nismo vidjeli nikoga. stric rocco bez rije�i izvu�e revolver iz kaputa. "po�imo na palubu", re�e a zatim dodade kim: "bolje da ostane� u taksiju." "za�to? misli� li da je ondje ne�to opasno?" "ne znam", odvrati on. "ali u�ini tako za svaki slu�aj." zatim upita mene: "ima� li kakvo oru�je?" imao

sam revolver od 9 mm koji mi je dao gonzales. slijedio sam strica rocca uz pristupni most. stupismo na palubu a zatim krenusmo prema salonu i zapovjedni�kom prostoru. stric rocco ispru�i ruku ispred mene i pokaza ne�to. jedan mornar le�ao je skvr�en na podu ispod kormilarskog kota�a. stric se okrenu i povede me niz male spiralne stube prema kabinama. promotrili prizor kad smo u�li u hodnik. general gonzales le�ao je s dvije rupe u glavi. stric rocco hitro otvori vrata prve kabine. alma je le�ala nauznak na krevetu, prerezana vrata, dok joj je krv potpuno zamrljala haljinu. osjetih mu�ninu. harold rob bi ns stric rocco gurnu me natrag u hodnik i zatim uza stube. pogledah ga. "za�to?" na licu mu se pojavi mra�an izraz. "trgovina drogom. rekao sam joj neka se s tim ne igra. htjela je izi�i iz posla, ali za�eljela se jo� jedne, kona�ne lovine." i dalje sam osje�ao mu�ninu. "sto �emo sada?" napustili smo brod i ostali nijemi i kad smo u�li u taksi. stiskao sam ruku kim dok smo se polagano udaljavali i vra�ali u hotel. kim me pogleda. "�to se dogodilo?" upita me u kolima. "mrtvi su", pro�aptah. lice joj zahvati izraz u�asa. po�e jecati. "bo�e", re�e. "sto �e biti od onoga dragog djeteta?" to se zbilo prije �etiri godine. proveli smo nekoliko tjedana u new yorku dok sam obavljao razgovore sa slu�benicima inter-worlda. zatim se vratismo u kaliforniju. mjesec dana nakon tog doga�aja kim i ja vjen�ali smo se u las vegasu. ondje sam izgubio trideset dvije tisu�e dolara igraju�i baccarat. mjesec dana nakon na�eg vjen�anja usvojili smo angelu, a za dvije godine dobili smo i vlastito dijete. dje�aka, nazvanog john po mom ocu. u me�uvremenu je stric rocco napustio atlantic city i vratio se u new york. unajmio je ku�u koju mi je svojedobno prodao. kao da je u�ivao u �ivotu, no imao sam dojam da mu manjka akcija. radio sam naporno neprekidno, i u nekoliko godina inter-world uspeo se gotovo do vrhunca vode�ih 500 kompanija prema �asopisu fortune. u javnosti je postao poznat zamalo kao ibm. kasno jedne ve�eri nazva me teta rosa. plakala je. "rocco je na smrtnoj postelji i �eli te vidjeti prije nego �to ode." ve� sutradan ujutro do�ao sam u new york. teta rosa sjedila je pred spava�om sobom jecaju�i. u sobi je molio neki mladi sve�enik. ve� je udijelio stricu roccu posljednju pomast. stric se borio za dah. pored kreveta sjedila je bolni�arka. povezala ga je sa sr�anim monitorom. u njegovo tijelo bio je iz pokretnog spremnika uno�en kisik. lice mu je bilo blijedo i izgledao je kao da se stra�no mu�i. dotaknuo sam mu oprezno ruku, da ne bih pomaknuo intravenoznu iglu. polako se okrenu i pogleda me. sljede�i trenutak progovorio je. "zbilja sam nastradao", re�e. poku�ah ga oraspolo�iti. "vidio sam ljude i u gorim prilikama." "sigurno", re�e. "ali oni su bili ve� mrtvi." "stri�e rocco, za�to se tu�i�? govorio si mi kako �eli� umrijeti u krevetu. evo, mo�i �e�." "zaista si bezobrazan - nakon svega �to sam u�inio za tebe. jedan si od najbogatijih ljudi na svijetu." "nije istina. ta samo dugujem vi�e novca nego itko drugi." \ haftoid robbins stric se nasmija. "pravi si sicilijanac. krv ti je mo�da napola �idovska, ali srce ti je �isto sicilijansko", prozbori on slabim glasom. "ti si dio obitelji. ti si sin kojega sam izgubio." "nikad ne bih mogao nadomjestiti angela, ali hvala ti �to to ka�e�." "neko� sam te zbilja mrzio", re�e. "za�to?" "znam", re�e, "da si ti ustrijelio angela." "pri�tedio sam mu patnje", odgovorili. "zato �to sam ga volio, a on mi je rekao kako mu moram pomo�i zato �to pripadam obitelji." stric rocco u�uti trenutak. "znam", re�e kona�no. "alma mi je to priop�ila prije mnogo godina. kazala mi je kako si ga poku�avao spasiti, ali nije bilo nikakve mogu�nosti da uspije�." maknu drugu ruku. "na ruci imam prsten, uzmi ga." polagano skinuh prsten. bio je to staromodan, te�ak zlatni prsten s velikim �etvrtastim dijamantom u sredini. "stavi ga na ruku", re�e. "�elim da ga zadr�i�. htio sam ga ostaviti angelu, ali ti si mi sada angelo." stavih ga na prstenjak desne ruke. osjetih te�inu. "lije�nici su mi objasnili", re�e, "da ne�u jo� dugo." "lije�nici nisu sveznadari", rekoh. on se nasmije�i. "nije mi vi�e stalo", re�e. "ne �elim �ekati." stisnu mi ruku i sklopi o�i. onda mu se kapci jo� jednom otvori�e. umro je. dan nakon pokopa strica rocca sjedio sam u blagovaonici njegove ku�e s mno�tvom papira ispred sebe. pikane dobio sam posljednje potvrde od predsjednika. odlu�io sam taj novac prilo�iti zakladi strica rocca. u sobu u�e ku�na pomo�nica. "nekoliko prijatelja gospodina di stefana �eli vas vidjeti", re�e. "zamoli ih da udu", odgovorili. u�o�e tri stara �ovjeka.

sjetio sam se da sam ih vidio na pokopu, ali tada nisam s njima razgovarao. po�eli su mi govoriti o stricu roccu kojega su poznavali jo� od mladih dana. poznavali su i mog oca. obja�njavali su mi koliko su tu�ni zato �to vi�e nema mnogo �asnih ljudi. "ali rocco je bio izniman �ovjek", re�e jedan od njih. "nikad nije iznevjerio povjerenje. bio je zaista velik, �astan �ovjek." zahvalili im �to su do�li. kad su se digli da odu, jedan od njih primijeti stri�ev prsten na mojoj ruci. uze me za ruku. "poznat mi je taj prsten" re�e. "bio je to prsten va�eg strica, a prethodno oca va�eg strica - va�eg djeda. prsten koji je bio simbol pravog dona." prije nego �to sam uspio povu�i ruku, on se sagnu i poljubi prsten. zatim to u�ini�e i ostala dvojica. pogleda�e me i u o�ima im se ukaza�e suze. "bog bio s vama, don jede", reko�e i odo�e. sjedio sam nekoliko trenutaka i gledao papire. po�e�e mi te�i suze. bilo mi je jasno da sam sasvim obi�an �ovjek. i to amerikanac, a ne sicilijanac. ali tim starim ljudima ja sam postao kum... nakladnik extrade d.o.o. rijeka, g. duella 2, tel. 051/673-066, mob. 098/214-906 za nakladnika predrag tomljanovi� prijevod radovan stipeti� lektura/korektura marija �piranovi� priprema za tisak extrade d.o.o. tisak prosvjeta, bjelovar 1997. katalogizacija u publikaciji - cip sveu�ili�na knji�nica rijeka udk

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->