Glavobolja

Pod glavoboljom se podrazumijeva bol u glavi, trajna, ili povremena, rijetka ili učestala, difuzna koja zahvaća cijelu glavu ili lokalizirana. Glavobolja je jedan od najčešćih neuroloških simptoma s kojima se susrećemo u svakodnevnom životu. Često je popratni simptom mnogih bolesti. Bol - glavobolja može nastati samo u onim tkivima ili strukturama glave koje imaju osjetne tj. senzitivne završetke za bol, a to su:
     

koža, potkožno tkivo, mišići, aponeuroze periost kosti (pokosnica), oko, zubi, sluznica nosne i usne šupljine velike arterije velike vene i venski sinusi dijelovi tvrde moždane ovojnice, sinusi i duplikature osjetni moždani živci i korijeni i pripadajući gangliji

Klasifikacija dijeli glavobolje u 14 grupa, od čega su prve četiri grupe primarne glavobolje, grupe od 5-12 sekundarne, dok su neuralgije kranijalnih živaca, centralna i primarna bol lica i ostale glavobolje u zadnje dvije grupe:

Primarne glavobolje: o 1. Migrena o 2. Tenzijska glavobolja o 3. Glavobolja u nakupinama (Cluster glavobolja) o 4. Ostale primarne glavobolje:  Hemicrania continua  Koitalna cefalalgija, engl. New daily persistent headache (NDPH) Sekundarne glavobolje: o 5. Glavobolje povezane sa ozljedom glave i/ili vrata o 6. Glavobolje povezane sa poremedajim krvnih žila glave ili vrata:  Intracerebralno krvarenje  Subarahnoidalno krvarenje  Arteritis orijaških stanica o 7. Glavobolja u vezi s nevaskularnim intrakranijskim poremedajima:  Idiopatska intrakranijalna hipertenzija  Glavobolja nakon punkcije dure  Iktalna glavobolja o 8. Glavobolja uzrokovana tvarima ili prekidom njihova uzimanja:  Lijekovi  Mamurluk o 9. Glavobolja uzrokovana opdim infekcijama:  Meningitis o 10. Glavobolje povezane sa poremedajim homeostaze o 11. Glavobolja ili bol lica uzrokovana poremedajima kranija, vrata, uha, nosa, sinusa ili ostalih struktura lica i kranija o 12. Glavobolja povezana sa psihijatrijskim poremedajima Neuralgije i ostale glavobolje: o 13. Kranijalne neuraligije, centralna i primarna bol lica i ostale glavobolje

koji sužuje krvne žile. CVI . Najčešće počinje u pubertetu ili adolescenciji. Gubitak svijesti je posljedica povrede moždanog stable i u pravilu ne traje duže od 15 min. centralna ili primarna bol lica Kod psihogenih glavobolja bol nije precizno lokalizovan i traje neprestano. a ne sama trauma tj. a nastali tromb može egzulcerirati i uzrokovati emboliju. Migrena predstavlja specijalni vid glavobolje koji se javlja u paroksizmima i obično je jednostrana. Izazvana je krvarenjem pa se naziva "izljev krvi u mozak" ili cerebralna hemoragija. a postkomociona ošamućenost ne duže od 1 sata. i anterogradna (posttraumatska).o 14. Postoje dvije vrste amnezije – retrogradna. povreda. Podjela mozdanog udara Ishemijski moždani udar  Primarno trombotski Primarno trombotski moždani udar uzrokuje aterosklerotski plak. Do njega dolazi kad prsne moždana aneurizma ili kad oslabljena ili upaljena krvna žila u mozgu počne krvariti. kranijalne neuralgije. koja se odnosi na period poslije trauma. znojenje i površno disanje. Najčešći uzrok je psihičke prirode. Ostale glavobolje. bljedilo. Faktor koji neposredno izaziva napad jesre psihičko naprezanje i emotivni šok. Osim navedenih simptoma.. koji prekida cirkulaciju ili zbog pucanja krvne žilice s posljedičnim krvarenjem u mozgu.   Embolijski - Hemodinamski Hemoragijski moždani udar To je druga osnovna vrsta moždanog udara. cerebrovaskularni inzult . Moždani udar Moždani udar (moždana kap . odnosi se na gubitak pamćenja neposredno prije traume. Često se javlja kao simptom depresije. Nakupljanjem krvi . Traumatska glavobolja se javlja u vidu tupog i difuznog bola. mogu postojati i znaci šoka ili kolapsa krvotoka s padom krvnog pritiska. U pravilu nastaje oštećenje djelića moždanog tkiva zbog začepljenja krvne žilice u mozgu ugruškom (trombom). Potres mozga Potres mozga je prolazno oštećenje funkcija mozga koje se karakteriše promjenama svijesti i poremećajima ravnoteže i vida. apopleksija mozga) je naglo nastali fokalni neurološki deficit ili katkad globalni gubitak moždanih funkcija uzrokovan cerebrovaskularnom bolešću koji traje duže od 24 sata ili vodi k smrti. bolesnici pridaju veliku važnost bolesti mozga. Osobe koje se oporavljaju od potresa mozga obično imaju prazninu u pamćenju – amneziju.

Značajno remete koncentraciju. glava mu klone.povećava se tlak koji može ubiti tkiva ili uništiti stanice ometajući normalno protjecanje krvi kroz zahvaćena područja. - Arteriovenske malformacije Moždani udar izazvan krvarenjem iz arteriovenskih malformacija. fotofobijom.. -Parcijalni napadaji . mokri bez kontrole i izgubi svijest. prestaje disati. ugrize se za jezik. Manifestuje se kao epilepsijski napad. b) apsans ili mali napadaj . Ima nagli početak s jakom glavoboljom.. izmjena i poremećaja svijesti. bez lokaliziranog početka. povraćanjem. Napadaji su podijeljeni u 4 kategorije: -Generalizirani napadaji Karakterizirani su izbijanjem u širem području mozga. govoriti. predmeti ispadaju iz ruke.s poremečajem svijesti.najčešće se javlja u dječjoj dobi. poremćajem svijesti. Generalizirani napadaji mogu biti: a) toničko-klinički ili grand mal . Ovakvi se napadaji mogu ponavljati nekoliko puta na dan. Ova vrsta moždanog udara smrtonosna je u 80% slučajeva. Hipertenzivna intracelebralna hemoragija (ICH) - Subarahnoidalna hemoragija (SAH) Najčešće nastaje zbog rupture aneurizme.a karakteriziraju ga nagli i kratkotrajni poremećaj svijesti bez pada na pod.karakteriziran je padom bolesnika na pod i tipičnim grčenjem mišića. To je poremedaj živčanog sustava koji se događa zbog prekomjernog i nepravilnog izbijanja živčanih impulsa. Bolesnik grčevito diše. nadražajnih fenomena od strane pojedinih dijelova mozga ili kao kombinacija ovih poremećaja. - Tranzitorna ishemijska ataka (TIA) Epilepsija Epilepsija je naglo nastali i prolazni poremećaj funkcije mozga koji prestaje naglo i ima tendenciju za ponavljanjem. Često mu prethode simptomi i znaci zbog malih krvarenja ili rasta same aneurizme. uroĎenog spleta previše izraslih krvnih žila mozga. koji može biti u vidu konvulzija. Ovo je najdramatičniji oblik epileptičkih napadaja. mučninom. Bolesnik prekida svoju aktivnost. kratkotrajno je odsutan i zagledan u neki predmet.

3. Napadaji su miješanog tipa. ekstremiteta i vrata.karakterizirani su naglim gubitkom mišićnog tonusa što rezultira trenutnim padom i ozljedama lica i drugih dijelova tijela. ali gube kontakt s okolinom. infantilni spazmi . Epilepsiju je potrebno liječiti od samog početka tj.. juvenilna mioklona epilepsija . Karakterizirana je kombinacijom toničkih i kloničkih napadaja koji se javljaju nekoliko sati nakon buĎenja i zahvaćaju obično samo gornje. aurom. a šaka. -Složeni ili kompleksni parcijalni napadaji Najčešći su kod odraslih i najteže se kontroliraju terapijom. zbunjeni i žale se na glavobolju. Ovaj oblik epilepsije ne narušava inteligenciju i mišljenje. ponavljanja riječi. 4.Započinju u jednom dijelu mozga. Privremena klonulost ili paraliza jedne strane tijela mogu uslijediti nakon napadaja. glava i oči mogu se okrenuti na jednu stranu. obično traje cijeli život i dobro reagira na terapiju. Lennox-Gastaut sindrom-najteži oblik epilepsije. Odgovor na terapiju antiepileptičkim lijekovima nije zadovoljavajući. javljaju se i preko dana i preko noći. Često započinje karakterističnim predosječajem tzv. obično se javlja u pubertetu i predstavlja nasljedni poremećaj u inače neurološki zdravog djeteta. javlja se u ranom djetinjstvu uz mentalnu retardaciju. Osoba može osjetiti neobične mirise. zvukove i okuse. -Specijalni epileptički sindromi     1. te mnogi drugi specijalisti. žvakanja. U 2/3 bolesnika terapijom se može potpuno kontrolirati napadaje. Bolesnici nisu svjesni svog ponašanja. mljackanja.često je neprepoznata. Bolesnici mogu izgledati kao da su budni. Specijalist neurolog ili neuropedijatar odrediti de adekvatnu terapiju antiepileptičkim lijekovima. nakon čega slijedi poremećaj svijesti. Obično se opisuje kao dio West sindroma. 2. česti su automatizmi poput različitih grimasa. U terapiju su uključeni specijalist neurolog ili neuropedijatar. . nakon napada često su pospani.. od postavljanja dijagnoze. atonički napadaji . a rijetko donje ekstremitete. Ponekad se u terapiji koristi kombinacija više lijekova.iznenadni kratki napadaji koje karakterizira tipični spazam struka. ruka i jedna strana lica mogu se trzati ili osoba može u nekim od tih dijelova osjetiti trnce. te se nakon određenog vremana terapija mora izmjeniti. ali se mogu proširiti i na cijeli mozak. Parcijalni napadaji mogu biti: a)jednostavni parcijalni napadaji-tijekom ovog napada osoba ostaje pri svijesti. Ovakvi napadaji traju oko 3 min.

Nedavne genetske studije pokazale su postojanje 8 do 10 još neizdvojenih genetskih lokusa. s vremenom dovodi do imunoposredovane inflamatorne demijelinizacije. prisustvo specifičnih gena je povezano sa MS. Nastanak multiple skleroze prate mnogi poremećaji različitog stupnja. Bolest je vrlo promjenljivog tijeka. posjeduje 1-3% veću vjerovatnost za dobijanje bolesti. Činjenica da jednojajčani blizanci ne oboljevaju u 100% slučajeva. itd. sljepila. Etiološki faktori koji utiču na razvoj MS 1. a kada je jedan od blizanaca ženskog spola i manja. definisanih kao DR15 i DQ6. main hystocompatibility complex) na ćelijama u predjelu lezije. epidemiološki i genetski dokazi podržavaju stav da je izloženost genetski predodreĎene osobe čimbeniku ili čimbenicima okoline tijkom djetinjstva. prenošenje impulsa kroz neurone je poremećeno. Kod dvojajčanih blizanaca ta vjerovatnost je oko 4%.(engl. javlja se neurološkim simptomima i znacima i karakteriziraju je česta pogoršanja različitog stupnja. Multipla skleroza pogaĎa dugačke produžetke stanica neurona. dok je rizik mnogo manji za njihovo potomstvo. do potpune oduzetosti. . Sclerosis multiplex) je neurodegenerativno oboljenje i autoimuna bolest koja prvenstveno „napada“ bijelu masu središnjeg živčanog sustava. mogućeg. Specifični sastav HLA grupe gena u hromozomu 6. roditelja i djece. ekspresije antigena klase II glavnog histokompatibilnog kompleksa MHC . usporeno ili isprekidano. zbog čega poruke iz mozga dolaze na „cilj“ sa zakašnjenjem. koji služi kao glavni histokompatibilni kompleks MHC kod ljudi. Druga istraživanja su pokazala zaštitno djelovanje pojedinih gena. Kod jednojajčanih blizanaca. Kad je odreĎeni dio mijelinskog omotača upaljen i oštećen. koja se smjenjuju sa naglim poboljšanjim kliničke slike (remisija bolesti). se zna da ima uticaja na vjerovatnoću oboljevanja od MS. tzv. Promjena u ovoj regiji povećava vjerovatnoću oboljevanja od MS. kod ovih bolesnika postoji odreĎena nasljedna sklonost. Pored toga najveći rizik od oboljevanja imaju roĎena braća i sestre. vjerovatnost oboljevanja od multiple skleroze je oko 30%. Zato se danas smatra da je genetska osnova MS rezultat interreakcije izmeĎu brojnih čimbenika (još nedovoljno jasne) povećane osjetljivosti i. u pogledu načina razvoja bolesti. a posebno je izražena kod braće i sestara. kao što su HLA-C554 i HLA-DRB1-*11. na kojima pojedini dijelovi mijelinskog omotača upalno reagiraju i propadaju. Iako multipla skleroza nije nasljedna bolest. potencijalnih kandidata za MS. od blage ukočenosti i otežanog hodanja. demijelinizirajućom bolešću izazvanom imunološkim promjenama nepoznate etiologije. postojanja gena otpornosti. „greškama“ ili ih uopće nema (izostaju). Rizik oboljevanja od MS je veći meĎu roĎacima osobe sa bolešću nego u općem pučanstvu. Razlike su u ljudskom leukocitnom antigenu HLA. Osim obiteljskih svojebnosti. Imunološki. Ova činjenica sugerira na značaj.Multipla skleroza Multipla skleroza (MS). Ukoliko meĎu najbližim roĎacima ima oboljelih od MS. (lat. Stoga se multipla skleroza smatra upalnom. Najpouzdaniji dokaz za to je povezanost izmeĎu MS i specifičnih genetskih promjena. genetske predispozicije koja se nalazi pod utjecajem više gena. Nasljedni faktori HLA regija kromozoma 6. pokazuje da bolest nije isključivo genetski uslovljena.(možda nekim od uobičajenih virusa). osoba iz te obitelji.

značajno povećana. da postoji. raĎanja nedonoščadi. perzistentne (stalne) infekcije. Uvećan rizik od MS je povezan sa smanjenim izlaganjem suncu. stvorio povećan rizik da njihov organizam reagira na infekciju izazvanu brojnim zaraznim mikroorganizamima Hipoteza prevalence. 3. koji se u likvoru MS bolesnika mogu pronaći u obliku varičela herpes zoster (izazivača vodenih boginja). Faktori upale Genetska predispozicija može objasniti samo dio epidemioloških razlika u učestalosti MS. odnosno smanjeni rizik ovisno o genetskim uticajima kod udaljenih srodnika.   Higijenska hipoteza. sa demijelinizirajućim encefalomijelitisom kod ljudi. ali ne objašnjava pojavu MS u drugim slučajevima. što objašnjava veću učestalost oboljevanja od MS u pojedinim područjima svijeta. možda radije povezan sa zajedničkom infekcijom. učestalost prijevremenih poroĎaja. kod kojih se s godinama (starenjem).2. kao što su promjene u riziku oboljevanja. koji su izazivači pneumonije (Lat Chlamydophila pneumoniae). Tokom istraživanja ove bolesti razvijeni su različiti hipotetski mehanizmi koji pokušavaju objasniti uzroke pojave MS. U mozgu i likvoru većine bolesnika sa MS može se utvrditi prisutnost oligoklonalnih traka (čija je pojava svojebna kod virusnih infekcija). Od ostalih mogućih MS uzročnika. bi mogao biti virus. tvrdi da su oboljele osobe od MS. koji su stimulirali autoimune reakcije u organizmu podložnih pojedinaca. Nezarazni faktori Multipla skleroza je češća kod ljudi koji žive dalje od ekvatora. su ljudski herpes virusi. uroĎenih malformacija ili rane smrti novororoĎenčeta kod trudnica sa MS. dok su neki virusi otkriveni u nervnom sistemu direktno povezani. a uzročni faktor („okidač“) iz okruženja. koje nastaju tjekom migracija pojedinih osoba u ranim godinama života. Brojna istraživači smatraju da je multipla skleroza autoimuna bolest u kojoj organizam. Prisustvo ovih patogena u pojedinim područjima je češća pojava kod pojedinaca kod kojih oni uzrokuju asimptomatske. ali samo u nekoliko slučajeva i mnogo godina nakon inicijalne infekcije ovi patogeni uzrokuju demijelinizaciju nervnih ćelija i pojavu MS Dokazi koji govore da su neki virusi uzrok MS su sve brojniji. stvara odbrambene mehanizme protiv vlastitog tkiva. regijama ili državama. Potencijalni virusi koji mogu biti povezani sa MS. tijekom djetinjstva bile izložene djelovanju raznih patogenih faktora. nego sa nekim rijetkim patogentskim mehanizmom. U slučaju multiple skleroze to je mijelin. kao što su visoka učestalost bolesti u nekim obiteljima. najviše se pažnje daje ljudskim endogenim retrovirusima i klamidofilima. . tvrdi da je MS uzrokovana patogenim mikroorganizmima. iz skupine klamidija. Smanjena proizvodnja i manji unos vitamina D glavni su biološki mehanizmi koji objašnjavaju povećan rizik oboljevanja meĎu ljudima koji su manje izloženi sunčevoj svjetlosti Multipla skleroza ne povećava rizik od komplikacija tijkom trudnoće. može se izazvati demijelinizacija živčanog sustava eksperimentalnih životinja. Nije se pokazalo u medicinskoj praksi. Nakon eksperimentalno unijete virusne infekcije. Objašnjenje za ova epidemiološka otkrića može biti u činjenici da je nastanak MS. preko imunog sistema.

Kod većine bolesnika sa multiplom sklerozom javlja se i slabost mišića u udovima i problemi sa koordinacijom i ravnotežom u tijeku bolesti. Kod 60% oboljelih toplota može uzrokovati privremeno pogoršanje mnogih simptoma multiple skleroze.9% fetusa kod drugih žena.Istraživanja koja su provedena kod 18. u poreĎenju sa 1.000 žena sa MS. Umor može biti izazvan fizičkom iscrpljenošću koja se može otkloniti odmaranjem. zbog kojih oboljela osoba najčešće u početku ne traži medicinsku pomoć niti mišljenje specijaliste. otkrila su sljedeće razlike izmeĎu skupine zdravih i žena oboljelih od MS. Brojni bolesnici imaju simptome kao što su neosjetljivost. svrab kože. Neobjašnjivi vidni problemi obično se poboljšavaju tek u višim stadijumima bolesti. kao komplikacija osnovne bolesti.8 milijuna roĎene djece u 38 država. Žene sa MS imale su nižu stopu komplikacija u trudnoći nego žene koje su imale prije trudnoće dijabetes.    MeĎu ženama sa MS. Oko polovine ljudi sa multiplom sklerozom ima kognitivne teškoće poput poremećaja: koncentracije. pažnje. uključujući i novoroĎenu djecu. teškoće rasuĎivanja i takvi simptomi su često blagi i obično se previĎaju i zanemaruju. na 10. trnci. 2. razviti multipla skleroza. iako ovaj simptom može poprimiti oblik stalnog umora. tremor i vrtoglavica su često prisutne tegobe. a sami simptomi doĎu i proĎu. pamćenja. Početni simptomi multiple skleroze često su dupli vid. tako da ponekad tek nakon drugog ili nekog od narednih napada liječnik od bolesnika saznaje da je pacijent i ranije imao tipične početne simptome ove bolesti koji su nestali nakon nekoliko dana. U tim slučajevima smanjenje toplote eliminiše ove probleme. mješanje crvene i zelene boje ili čak sljepilo na jednom oku. u poreĎenju sa 33% kod drugih žena. Premda mozak i kičmena moždina imaju velik rezervni kapacitet. (mjereno ultrazvukom). Oko 10% bolesnika pati od težih psiholoških poremećaja. Zbog toga plivanje može biti dobro za ljude s multiplom sklerozom. Osobe koje imaju jednu od sljedećih autoimunih poremećaja posjeduju veću vjerovatnost da će se kod njih.7% fetusa pokazivalo je znake snižene tjelesne težine-nedonošenost. To je razlog zbog čega su simptomi multiple skleroze toliko različiti i zašto ih je teško predvidjeti. Vjerovatnoća neophodnosti carskog reza kod žena sa MS je nešto viša i iznosi 42%. ulcerozni kolitis itd) Rani simptomi i znaci multiple skleroze su obično blagi. Depresija koja je povezana sa kognitivnim problemima drugo je zajedničko obilježje oboljelih od multiple skleroze.    Bolesti štitne žlijezde. Teškoće govora. dok drugi mogu osjećati bolove. (hipertireoza) Dijabetes tip I Upalne bolesti bolesti crijeva (Crohnova bolest. Simptomi i znaci multiple skleroze zavise od lokalizacije promjena i jačine upale mijelinskog omotača neurona. mnoga .

senzorne poremećaje. Meningitis se dijele na: Purulentni (gnojni)  Meningitis cerebrospinalis epidemica  Meningitis izazvan stafilokokima i streptokokima  Meningitis izazvan pneumokokusima Tuberkulozni Virusni  Akutni limfocitni horiomeningitis (aseptički meningitis) Hronični lokalizovani meningitisi Meningitis carcinomatosa - . pozitivnim meningealnim sindromom (vidi dolje) i povedanim brojem stanica (pleocitoza) u moždanoj tekudini (cerebrospinalnom likvoru). plak ili lezija.). smetnje mokrenja i nestabilnost u hodu i stajanju češće nastaju u kasnijoj fazi bolesti. a može biti i neinfektivnog porijekla (npr. Na mjestima nestanka mijelinskog omotača nastaju ožiljci koji se nazivaju skleroza. Klinički se očituje glavoboljom. Meningitis mogu uzrokovati virusi. a neki se simptomi pojavljuju češće u ranoj fazi bolesti. intelektualnih funkcija itd. gljivice. defekacije i seksualnih funkcija. protozoe. Nikada jedan bolesnik nema sve simptome. bakterije. povišenom temperaturom. poremećaj mokrenja. dok simptomi otežanog kretanja.područja upale mijelinskog omotača neće dati nikakve simptome. autoimune bolesti. povećanog tonusa mišića u nogama. neki lijekovi itd. Klinički znaci i simptomi koji se pojavljuju u multiploj sklerozi mogu uzrokovati poremećaje vida. Meningitis Meningitis je upala moždanih ovojnica ili meninga. poremećaje koordinacije pokreta i ravnoteže. maligne bolesti.

/.:5.82594248054.-3489:4/:89.:4 .0 . °°–¾© ½ff¯ f°©°nf¯ °°–f °q¾ q© –f ©¯ ½Á °¯  ¯½ f¯ ½°¯¯ °°– f°¯¾° ¯¯%  © %½ of°¯ © ¯¾f°nf %½ nf%¯ f°© o°%n  ¾½°f°¯% . °°–¾ff°¾f€¯f¾ ½¯f  .3: 0 03..30 0/.. °°–¾n  ¾½°f¾ ½ ¯nf  . 5.054709.0 547020 ..34 709.341. °°–¾¾  ©  °f   9 °°%–°©°%  .8341.9547020 ..::.0808:.24703.31:3..4803. 203844249.08259420 .0447/3.20892.:: 0 0:7. 82093024703. .8.:8074.3./.-4089   03398 ..3089.308082594254.0.54/7: .9/ .3089.  3 3.89.3...89.31:3...93.2  .  /010.3-4083302.3490 0 547020 . °°–¾ff°½° ¯¾¯f @ ° I¾°  °¯€n°¯ °°–¾%f¾ ½q¯ °°–¾% °q°ff°¯ °°–¾ .34943:8.:34..0203844249.0 .-4089 /4825942490 . 39009:.0 8259420 . °°–¾nfn°¯f¾f     .3.2.7.. 54..0/. °°–¾¯–f¾  f © ½ –©n f¯  ° °€ °–½© f%°½ ¯f–°   ¾ f¯°   ¾ ° ©  %  . .:::2:954807424::744. 8034730547020 .