Glavobolja

Pod glavoboljom se podrazumijeva bol u glavi, trajna, ili povremena, rijetka ili učestala, difuzna koja zahvaća cijelu glavu ili lokalizirana. Glavobolja je jedan od najčešćih neuroloških simptoma s kojima se susrećemo u svakodnevnom životu. Često je popratni simptom mnogih bolesti. Bol - glavobolja može nastati samo u onim tkivima ili strukturama glave koje imaju osjetne tj. senzitivne završetke za bol, a to su:
     

koža, potkožno tkivo, mišići, aponeuroze periost kosti (pokosnica), oko, zubi, sluznica nosne i usne šupljine velike arterije velike vene i venski sinusi dijelovi tvrde moždane ovojnice, sinusi i duplikature osjetni moždani živci i korijeni i pripadajući gangliji

Klasifikacija dijeli glavobolje u 14 grupa, od čega su prve četiri grupe primarne glavobolje, grupe od 5-12 sekundarne, dok su neuralgije kranijalnih živaca, centralna i primarna bol lica i ostale glavobolje u zadnje dvije grupe:

Primarne glavobolje: o 1. Migrena o 2. Tenzijska glavobolja o 3. Glavobolja u nakupinama (Cluster glavobolja) o 4. Ostale primarne glavobolje:  Hemicrania continua  Koitalna cefalalgija, engl. New daily persistent headache (NDPH) Sekundarne glavobolje: o 5. Glavobolje povezane sa ozljedom glave i/ili vrata o 6. Glavobolje povezane sa poremedajim krvnih žila glave ili vrata:  Intracerebralno krvarenje  Subarahnoidalno krvarenje  Arteritis orijaških stanica o 7. Glavobolja u vezi s nevaskularnim intrakranijskim poremedajima:  Idiopatska intrakranijalna hipertenzija  Glavobolja nakon punkcije dure  Iktalna glavobolja o 8. Glavobolja uzrokovana tvarima ili prekidom njihova uzimanja:  Lijekovi  Mamurluk o 9. Glavobolja uzrokovana opdim infekcijama:  Meningitis o 10. Glavobolje povezane sa poremedajim homeostaze o 11. Glavobolja ili bol lica uzrokovana poremedajima kranija, vrata, uha, nosa, sinusa ili ostalih struktura lica i kranija o 12. Glavobolja povezana sa psihijatrijskim poremedajima Neuralgije i ostale glavobolje: o 13. Kranijalne neuraligije, centralna i primarna bol lica i ostale glavobolje

a postkomociona ošamućenost ne duže od 1 sata. Moždani udar Moždani udar (moždana kap . apopleksija mozga) je naglo nastali fokalni neurološki deficit ili katkad globalni gubitak moždanih funkcija uzrokovan cerebrovaskularnom bolešću koji traje duže od 24 sata ili vodi k smrti. povreda. bljedilo.   Embolijski - Hemodinamski Hemoragijski moždani udar To je druga osnovna vrsta moždanog udara. Podjela mozdanog udara Ishemijski moždani udar  Primarno trombotski Primarno trombotski moždani udar uzrokuje aterosklerotski plak. Osim navedenih simptoma. Često se javlja kao simptom depresije. a ne sama trauma tj. odnosi se na gubitak pamćenja neposredno prije traume. CVI . Najčešće počinje u pubertetu ili adolescenciji. centralna ili primarna bol lica Kod psihogenih glavobolja bol nije precizno lokalizovan i traje neprestano. Osobe koje se oporavljaju od potresa mozga obično imaju prazninu u pamćenju – amneziju. koji prekida cirkulaciju ili zbog pucanja krvne žilice s posljedičnim krvarenjem u mozgu.o 14. Najčešći uzrok je psihičke prirode. Postoje dvije vrste amnezije – retrogradna. Traumatska glavobolja se javlja u vidu tupog i difuznog bola. Izazvana je krvarenjem pa se naziva "izljev krvi u mozak" ili cerebralna hemoragija. koji sužuje krvne žile. Faktor koji neposredno izaziva napad jesre psihičko naprezanje i emotivni šok. kranijalne neuralgije. bolesnici pridaju veliku važnost bolesti mozga. Nakupljanjem krvi . i anterogradna (posttraumatska). mogu postojati i znaci šoka ili kolapsa krvotoka s padom krvnog pritiska. Ostale glavobolje. a nastali tromb može egzulcerirati i uzrokovati emboliju.. cerebrovaskularni inzult . Do njega dolazi kad prsne moždana aneurizma ili kad oslabljena ili upaljena krvna žila u mozgu počne krvariti. Gubitak svijesti je posljedica povrede moždanog stable i u pravilu ne traje duže od 15 min. znojenje i površno disanje. Potres mozga Potres mozga je prolazno oštećenje funkcija mozga koje se karakteriše promjenama svijesti i poremećajima ravnoteže i vida. Migrena predstavlja specijalni vid glavobolje koji se javlja u paroksizmima i obično je jednostrana. U pravilu nastaje oštećenje djelića moždanog tkiva zbog začepljenja krvne žilice u mozgu ugruškom (trombom). koja se odnosi na period poslije trauma.

prestaje disati.karakteriziran je padom bolesnika na pod i tipičnim grčenjem mišića. Često mu prethode simptomi i znaci zbog malih krvarenja ili rasta same aneurizme.povećava se tlak koji može ubiti tkiva ili uništiti stanice ometajući normalno protjecanje krvi kroz zahvaćena područja. glava mu klone. izmjena i poremećaja svijesti. govoriti. fotofobijom. Ovakvi se napadaji mogu ponavljati nekoliko puta na dan. ugrize se za jezik. mučninom. poremćajem svijesti. Hipertenzivna intracelebralna hemoragija (ICH) - Subarahnoidalna hemoragija (SAH) Najčešće nastaje zbog rupture aneurizme. Manifestuje se kao epilepsijski napad. bez lokaliziranog početka. -Parcijalni napadaji .s poremečajem svijesti.. Napadaji su podijeljeni u 4 kategorije: -Generalizirani napadaji Karakterizirani su izbijanjem u širem području mozga. Ovo je najdramatičniji oblik epileptičkih napadaja. Ova vrsta moždanog udara smrtonosna je u 80% slučajeva. Bolesnik grčevito diše.. povraćanjem.najčešće se javlja u dječjoj dobi. Ima nagli početak s jakom glavoboljom. Generalizirani napadaji mogu biti: a) toničko-klinički ili grand mal . predmeti ispadaju iz ruke. - Tranzitorna ishemijska ataka (TIA) Epilepsija Epilepsija je naglo nastali i prolazni poremećaj funkcije mozga koji prestaje naglo i ima tendenciju za ponavljanjem.a karakteriziraju ga nagli i kratkotrajni poremećaj svijesti bez pada na pod. kratkotrajno je odsutan i zagledan u neki predmet. b) apsans ili mali napadaj . mokri bez kontrole i izgubi svijest. Bolesnik prekida svoju aktivnost. uroĎenog spleta previše izraslih krvnih žila mozga. nadražajnih fenomena od strane pojedinih dijelova mozga ili kao kombinacija ovih poremećaja. - Arteriovenske malformacije Moždani udar izazvan krvarenjem iz arteriovenskih malformacija. koji može biti u vidu konvulzija. To je poremedaj živčanog sustava koji se događa zbog prekomjernog i nepravilnog izbijanja živčanih impulsa. Značajno remete koncentraciju.

juvenilna mioklona epilepsija . Privremena klonulost ili paraliza jedne strane tijela mogu uslijediti nakon napadaja. česti su automatizmi poput različitih grimasa. ponavljanja riječi. ali se mogu proširiti i na cijeli mozak. nakon napada često su pospani. -Specijalni epileptički sindromi     1. -Složeni ili kompleksni parcijalni napadaji Najčešći su kod odraslih i najteže se kontroliraju terapijom. Obično se opisuje kao dio West sindroma. Ovakvi napadaji traju oko 3 min. Ovaj oblik epilepsije ne narušava inteligenciju i mišljenje. Specijalist neurolog ili neuropedijatar odrediti de adekvatnu terapiju antiepileptičkim lijekovima. 2. Karakterizirana je kombinacijom toničkih i kloničkih napadaja koji se javljaju nekoliko sati nakon buĎenja i zahvaćaju obično samo gornje. Lennox-Gastaut sindrom-najteži oblik epilepsije. te mnogi drugi specijalisti. javljaju se i preko dana i preko noći. zvukove i okuse. a rijetko donje ekstremitete. Epilepsiju je potrebno liječiti od samog početka tj. javlja se u ranom djetinjstvu uz mentalnu retardaciju. žvakanja. obično traje cijeli život i dobro reagira na terapiju. nakon čega slijedi poremećaj svijesti.često je neprepoznata.iznenadni kratki napadaji koje karakterizira tipični spazam struka. zbunjeni i žale se na glavobolju. atonički napadaji . aurom. Odgovor na terapiju antiepileptičkim lijekovima nije zadovoljavajući. mljackanja. ali gube kontakt s okolinom. ekstremiteta i vrata. Često započinje karakterističnim predosječajem tzv. . Bolesnici mogu izgledati kao da su budni. 3. infantilni spazmi .. Bolesnici nisu svjesni svog ponašanja. ruka i jedna strana lica mogu se trzati ili osoba može u nekim od tih dijelova osjetiti trnce. Ponekad se u terapiji koristi kombinacija više lijekova.karakterizirani su naglim gubitkom mišićnog tonusa što rezultira trenutnim padom i ozljedama lica i drugih dijelova tijela. glava i oči mogu se okrenuti na jednu stranu. te se nakon određenog vremana terapija mora izmjeniti. obično se javlja u pubertetu i predstavlja nasljedni poremećaj u inače neurološki zdravog djeteta. U terapiju su uključeni specijalist neurolog ili neuropedijatar. U 2/3 bolesnika terapijom se može potpuno kontrolirati napadaje. Parcijalni napadaji mogu biti: a)jednostavni parcijalni napadaji-tijekom ovog napada osoba ostaje pri svijesti.. Napadaji su miješanog tipa. 4. od postavljanja dijagnoze. Osoba može osjetiti neobične mirise. a šaka.Započinju u jednom dijelu mozga.

posjeduje 1-3% veću vjerovatnost za dobijanje bolesti.(možda nekim od uobičajenih virusa). Druga istraživanja su pokazala zaštitno djelovanje pojedinih gena. postojanja gena otpornosti. genetske predispozicije koja se nalazi pod utjecajem više gena. pokazuje da bolest nije isključivo genetski uslovljena. a posebno je izražena kod braće i sestara. kod ovih bolesnika postoji odreĎena nasljedna sklonost. prenošenje impulsa kroz neurone je poremećeno. zbog čega poruke iz mozga dolaze na „cilj“ sa zakašnjenjem. potencijalnih kandidata za MS. Osim obiteljskih svojebnosti. usporeno ili isprekidano. na kojima pojedini dijelovi mijelinskog omotača upalno reagiraju i propadaju. mogućeg. definisanih kao DR15 i DQ6. . od blage ukočenosti i otežanog hodanja. Ova činjenica sugerira na značaj.Multipla skleroza Multipla skleroza (MS). Multipla skleroza pogaĎa dugačke produžetke stanica neurona. Sclerosis multiplex) je neurodegenerativno oboljenje i autoimuna bolest koja prvenstveno „napada“ bijelu masu središnjeg živčanog sustava. a kada je jedan od blizanaca ženskog spola i manja. ekspresije antigena klase II glavnog histokompatibilnog kompleksa MHC . Kod dvojajčanih blizanaca ta vjerovatnost je oko 4%.(engl. Kod jednojajčanih blizanaca. Pored toga najveći rizik od oboljevanja imaju roĎena braća i sestre. koja se smjenjuju sa naglim poboljšanjim kliničke slike (remisija bolesti). Iako multipla skleroza nije nasljedna bolest. epidemiološki i genetski dokazi podržavaju stav da je izloženost genetski predodreĎene osobe čimbeniku ili čimbenicima okoline tijkom djetinjstva. u pogledu načina razvoja bolesti. Specifični sastav HLA grupe gena u hromozomu 6. main hystocompatibility complex) na ćelijama u predjelu lezije. (lat. Nedavne genetske studije pokazale su postojanje 8 do 10 još neizdvojenih genetskih lokusa. Razlike su u ljudskom leukocitnom antigenu HLA. Stoga se multipla skleroza smatra upalnom. vjerovatnost oboljevanja od multiple skleroze je oko 30%. demijelinizirajućom bolešću izazvanom imunološkim promjenama nepoznate etiologije. Najpouzdaniji dokaz za to je povezanost izmeĎu MS i specifičnih genetskih promjena. tzv. dok je rizik mnogo manji za njihovo potomstvo. Kad je odreĎeni dio mijelinskog omotača upaljen i oštećen. Činjenica da jednojajčani blizanci ne oboljevaju u 100% slučajeva. Rizik oboljevanja od MS je veći meĎu roĎacima osobe sa bolešću nego u općem pučanstvu. Ukoliko meĎu najbližim roĎacima ima oboljelih od MS. Imunološki. itd. se zna da ima uticaja na vjerovatnoću oboljevanja od MS. roditelja i djece. do potpune oduzetosti. Zato se danas smatra da je genetska osnova MS rezultat interreakcije izmeĎu brojnih čimbenika (još nedovoljno jasne) povećane osjetljivosti i. koji služi kao glavni histokompatibilni kompleks MHC kod ljudi. prisustvo specifičnih gena je povezano sa MS. javlja se neurološkim simptomima i znacima i karakteriziraju je česta pogoršanja različitog stupnja. sljepila. s vremenom dovodi do imunoposredovane inflamatorne demijelinizacije. Bolest je vrlo promjenljivog tijeka. osoba iz te obitelji. kao što su HLA-C554 i HLA-DRB1-*11. Nasljedni faktori HLA regija kromozoma 6. Promjena u ovoj regiji povećava vjerovatnoću oboljevanja od MS. Nastanak multiple skleroze prate mnogi poremećaji različitog stupnja. „greškama“ ili ih uopće nema (izostaju). Etiološki faktori koji utiču na razvoj MS 1.

. kod kojih se s godinama (starenjem). raĎanja nedonoščadi. iz skupine klamidija.2. odnosno smanjeni rizik ovisno o genetskim uticajima kod udaljenih srodnika. uroĎenih malformacija ili rane smrti novororoĎenčeta kod trudnica sa MS. bi mogao biti virus. regijama ili državama. ali ne objašnjava pojavu MS u drugim slučajevima. Objašnjenje za ova epidemiološka otkrića može biti u činjenici da je nastanak MS. Faktori upale Genetska predispozicija može objasniti samo dio epidemioloških razlika u učestalosti MS. su ljudski herpes virusi. koji su stimulirali autoimune reakcije u organizmu podložnih pojedinaca. najviše se pažnje daje ljudskim endogenim retrovirusima i klamidofilima. tvrdi da su oboljele osobe od MS. dok su neki virusi otkriveni u nervnom sistemu direktno povezani. može se izazvati demijelinizacija živčanog sustava eksperimentalnih životinja. Potencijalni virusi koji mogu biti povezani sa MS. koji se u likvoru MS bolesnika mogu pronaći u obliku varičela herpes zoster (izazivača vodenih boginja). ali samo u nekoliko slučajeva i mnogo godina nakon inicijalne infekcije ovi patogeni uzrokuju demijelinizaciju nervnih ćelija i pojavu MS Dokazi koji govore da su neki virusi uzrok MS su sve brojniji. Nije se pokazalo u medicinskoj praksi. U slučaju multiple skleroze to je mijelin. Prisustvo ovih patogena u pojedinim područjima je češća pojava kod pojedinaca kod kojih oni uzrokuju asimptomatske. Nakon eksperimentalno unijete virusne infekcije. 3. Tokom istraživanja ove bolesti razvijeni su različiti hipotetski mehanizmi koji pokušavaju objasniti uzroke pojave MS. da postoji. Brojna istraživači smatraju da je multipla skleroza autoimuna bolest u kojoj organizam. Smanjena proizvodnja i manji unos vitamina D glavni su biološki mehanizmi koji objašnjavaju povećan rizik oboljevanja meĎu ljudima koji su manje izloženi sunčevoj svjetlosti Multipla skleroza ne povećava rizik od komplikacija tijkom trudnoće. stvorio povećan rizik da njihov organizam reagira na infekciju izazvanu brojnim zaraznim mikroorganizamima Hipoteza prevalence. U mozgu i likvoru većine bolesnika sa MS može se utvrditi prisutnost oligoklonalnih traka (čija je pojava svojebna kod virusnih infekcija). značajno povećana. učestalost prijevremenih poroĎaja. kao što su promjene u riziku oboljevanja. preko imunog sistema. tvrdi da je MS uzrokovana patogenim mikroorganizmima. kao što su visoka učestalost bolesti u nekim obiteljima. Od ostalih mogućih MS uzročnika. sa demijelinizirajućim encefalomijelitisom kod ljudi. tijekom djetinjstva bile izložene djelovanju raznih patogenih faktora. možda radije povezan sa zajedničkom infekcijom. Nezarazni faktori Multipla skleroza je češća kod ljudi koji žive dalje od ekvatora. koje nastaju tjekom migracija pojedinih osoba u ranim godinama života. a uzročni faktor („okidač“) iz okruženja. nego sa nekim rijetkim patogentskim mehanizmom. koji su izazivači pneumonije (Lat Chlamydophila pneumoniae). Uvećan rizik od MS je povezan sa smanjenim izlaganjem suncu. stvara odbrambene mehanizme protiv vlastitog tkiva. što objašnjava veću učestalost oboljevanja od MS u pojedinim područjima svijeta.   Higijenska hipoteza. perzistentne (stalne) infekcije.

pamćenja. Osobe koje imaju jednu od sljedećih autoimunih poremećaja posjeduju veću vjerovatnost da će se kod njih. Kod 60% oboljelih toplota može uzrokovati privremeno pogoršanje mnogih simptoma multiple skleroze. (hipertireoza) Dijabetes tip I Upalne bolesti bolesti crijeva (Crohnova bolest. Teškoće govora. 2. kao komplikacija osnovne bolesti. razviti multipla skleroza. Zbog toga plivanje može biti dobro za ljude s multiplom sklerozom. Umor može biti izazvan fizičkom iscrpljenošću koja se može otkloniti odmaranjem.    Bolesti štitne žlijezde.Istraživanja koja su provedena kod 18. uključujući i novoroĎenu djecu.8 milijuna roĎene djece u 38 država. dok drugi mogu osjećati bolove. otkrila su sljedeće razlike izmeĎu skupine zdravih i žena oboljelih od MS. To je razlog zbog čega su simptomi multiple skleroze toliko različiti i zašto ih je teško predvidjeti. Neobjašnjivi vidni problemi obično se poboljšavaju tek u višim stadijumima bolesti.9% fetusa kod drugih žena. a sami simptomi doĎu i proĎu. Početni simptomi multiple skleroze često su dupli vid.000 žena sa MS. ulcerozni kolitis itd) Rani simptomi i znaci multiple skleroze su obično blagi. tremor i vrtoglavica su često prisutne tegobe. zbog kojih oboljela osoba najčešće u početku ne traži medicinsku pomoć niti mišljenje specijaliste. (mjereno ultrazvukom). Kod većine bolesnika sa multiplom sklerozom javlja se i slabost mišića u udovima i problemi sa koordinacijom i ravnotežom u tijeku bolesti. trnci. teškoće rasuĎivanja i takvi simptomi su često blagi i obično se previĎaju i zanemaruju. Oko 10% bolesnika pati od težih psiholoških poremećaja. Simptomi i znaci multiple skleroze zavise od lokalizacije promjena i jačine upale mijelinskog omotača neurona. Žene sa MS imale su nižu stopu komplikacija u trudnoći nego žene koje su imale prije trudnoće dijabetes. Brojni bolesnici imaju simptome kao što su neosjetljivost. pažnje. u poreĎenju sa 33% kod drugih žena. svrab kože. U tim slučajevima smanjenje toplote eliminiše ove probleme. mnoga . Premda mozak i kičmena moždina imaju velik rezervni kapacitet. u poreĎenju sa 1. Oko polovine ljudi sa multiplom sklerozom ima kognitivne teškoće poput poremećaja: koncentracije.    MeĎu ženama sa MS. Depresija koja je povezana sa kognitivnim problemima drugo je zajedničko obilježje oboljelih od multiple skleroze. Vjerovatnoća neophodnosti carskog reza kod žena sa MS je nešto viša i iznosi 42%. tako da ponekad tek nakon drugog ili nekog od narednih napada liječnik od bolesnika saznaje da je pacijent i ranije imao tipične početne simptome ove bolesti koji su nestali nakon nekoliko dana. na 10. iako ovaj simptom može poprimiti oblik stalnog umora. mješanje crvene i zelene boje ili čak sljepilo na jednom oku.7% fetusa pokazivalo je znake snižene tjelesne težine-nedonošenost.

bakterije. povećanog tonusa mišića u nogama. Nikada jedan bolesnik nema sve simptome. Klinički se očituje glavoboljom. a neki se simptomi pojavljuju češće u ranoj fazi bolesti. Klinički znaci i simptomi koji se pojavljuju u multiploj sklerozi mogu uzrokovati poremećaje vida. maligne bolesti. Na mjestima nestanka mijelinskog omotača nastaju ožiljci koji se nazivaju skleroza. plak ili lezija. poremećaj mokrenja. Meningitis Meningitis je upala moždanih ovojnica ili meninga. poremećaje koordinacije pokreta i ravnoteže.područja upale mijelinskog omotača neće dati nikakve simptome. neki lijekovi itd. Meningitis se dijele na: Purulentni (gnojni)  Meningitis cerebrospinalis epidemica  Meningitis izazvan stafilokokima i streptokokima  Meningitis izazvan pneumokokusima Tuberkulozni Virusni  Akutni limfocitni horiomeningitis (aseptički meningitis) Hronični lokalizovani meningitisi Meningitis carcinomatosa - . pozitivnim meningealnim sindromom (vidi dolje) i povedanim brojem stanica (pleocitoza) u moždanoj tekudini (cerebrospinalnom likvoru). gljivice. a može biti i neinfektivnog porijekla (npr. autoimune bolesti. intelektualnih funkcija itd. povišenom temperaturom. defekacije i seksualnih funkcija. Meningitis mogu uzrokovati virusi.). protozoe. senzorne poremećaje. dok simptomi otežanog kretanja. smetnje mokrenja i nestabilnost u hodu i stajanju češće nastaju u kasnijoj fazi bolesti.

0 . °°–¾ff°¾f€¯f¾ ½¯f  .:5. °°–¾n  ¾½°f¾ ½ ¯nf  .308082594254.34 709.  3 3. 54.::.3089.93.31:3.  /010..3. .9/ ..-4089   03398 ..3.82594248054..:8074.30 0/. 82093024703.54/7: . °°–¾¯–f¾  f © ½ –©n f¯  ° °€ °–½© f%°½ ¯f–°   ¾ f¯°   ¾ ° ©  %  ./. °°–¾¾  ©  °f   9 °°%–°©°%  .3490 0 547020 .0.3089. 203844249.:::2:954807424::744. °°–¾© ½ff¯ f°©°nf¯ °°–f °q¾ q© –f ©¯ ½Á °¯  ¯½ f¯ ½°¯¯ °°– f°¯¾° ¯¯%  © %½ of°¯ © ¯¾f°nf %½ nf%¯ f°© o°%n  ¾½°f°¯% .0 8259420 .341.7.:34.24703. 8034730547020 ..0/.8341.3-4083302.31:3.0447/3.2. °°–¾ff°½° ¯¾¯f @ ° I¾°  °¯€n°¯ °°–¾%f¾ ½q¯ °°–¾% °q°ff°¯ °°–¾ .:4 .0203844249.. 39009:.2  .0 . °°–¾nfn°¯f¾f     .3.054709. .-3489:4/:89.08259420 .34943:8.8.-4089 /4825942490 .3: 0 03...0808:....20892../.9547020 . 5.89..0 547020 .4803.89.:: 0 0:7.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful