Glavobolja

Pod glavoboljom se podrazumijeva bol u glavi, trajna, ili povremena, rijetka ili učestala, difuzna koja zahvaća cijelu glavu ili lokalizirana. Glavobolja je jedan od najčešćih neuroloških simptoma s kojima se susrećemo u svakodnevnom životu. Često je popratni simptom mnogih bolesti. Bol - glavobolja može nastati samo u onim tkivima ili strukturama glave koje imaju osjetne tj. senzitivne završetke za bol, a to su:
     

koža, potkožno tkivo, mišići, aponeuroze periost kosti (pokosnica), oko, zubi, sluznica nosne i usne šupljine velike arterije velike vene i venski sinusi dijelovi tvrde moždane ovojnice, sinusi i duplikature osjetni moždani živci i korijeni i pripadajući gangliji

Klasifikacija dijeli glavobolje u 14 grupa, od čega su prve četiri grupe primarne glavobolje, grupe od 5-12 sekundarne, dok su neuralgije kranijalnih živaca, centralna i primarna bol lica i ostale glavobolje u zadnje dvije grupe:

Primarne glavobolje: o 1. Migrena o 2. Tenzijska glavobolja o 3. Glavobolja u nakupinama (Cluster glavobolja) o 4. Ostale primarne glavobolje:  Hemicrania continua  Koitalna cefalalgija, engl. New daily persistent headache (NDPH) Sekundarne glavobolje: o 5. Glavobolje povezane sa ozljedom glave i/ili vrata o 6. Glavobolje povezane sa poremedajim krvnih žila glave ili vrata:  Intracerebralno krvarenje  Subarahnoidalno krvarenje  Arteritis orijaških stanica o 7. Glavobolja u vezi s nevaskularnim intrakranijskim poremedajima:  Idiopatska intrakranijalna hipertenzija  Glavobolja nakon punkcije dure  Iktalna glavobolja o 8. Glavobolja uzrokovana tvarima ili prekidom njihova uzimanja:  Lijekovi  Mamurluk o 9. Glavobolja uzrokovana opdim infekcijama:  Meningitis o 10. Glavobolje povezane sa poremedajim homeostaze o 11. Glavobolja ili bol lica uzrokovana poremedajima kranija, vrata, uha, nosa, sinusa ili ostalih struktura lica i kranija o 12. Glavobolja povezana sa psihijatrijskim poremedajima Neuralgije i ostale glavobolje: o 13. Kranijalne neuraligije, centralna i primarna bol lica i ostale glavobolje

koja se odnosi na period poslije trauma.   Embolijski - Hemodinamski Hemoragijski moždani udar To je druga osnovna vrsta moždanog udara. Nakupljanjem krvi . Podjela mozdanog udara Ishemijski moždani udar  Primarno trombotski Primarno trombotski moždani udar uzrokuje aterosklerotski plak. a nastali tromb može egzulcerirati i uzrokovati emboliju. Ostale glavobolje. CVI . Moždani udar Moždani udar (moždana kap . povreda. Osim navedenih simptoma. Migrena predstavlja specijalni vid glavobolje koji se javlja u paroksizmima i obično je jednostrana. koji sužuje krvne žile. kranijalne neuralgije. Faktor koji neposredno izaziva napad jesre psihičko naprezanje i emotivni šok. bljedilo. koji prekida cirkulaciju ili zbog pucanja krvne žilice s posljedičnim krvarenjem u mozgu. a postkomociona ošamućenost ne duže od 1 sata. U pravilu nastaje oštećenje djelića moždanog tkiva zbog začepljenja krvne žilice u mozgu ugruškom (trombom). cerebrovaskularni inzult . znojenje i površno disanje.o 14. centralna ili primarna bol lica Kod psihogenih glavobolja bol nije precizno lokalizovan i traje neprestano. Izazvana je krvarenjem pa se naziva "izljev krvi u mozak" ili cerebralna hemoragija. mogu postojati i znaci šoka ili kolapsa krvotoka s padom krvnog pritiska. Često se javlja kao simptom depresije. Potres mozga Potres mozga je prolazno oštećenje funkcija mozga koje se karakteriše promjenama svijesti i poremećajima ravnoteže i vida. a ne sama trauma tj. i anterogradna (posttraumatska).. Postoje dvije vrste amnezije – retrogradna. bolesnici pridaju veliku važnost bolesti mozga. Najčešće počinje u pubertetu ili adolescenciji. Osobe koje se oporavljaju od potresa mozga obično imaju prazninu u pamćenju – amneziju. odnosi se na gubitak pamćenja neposredno prije traume. Traumatska glavobolja se javlja u vidu tupog i difuznog bola. Do njega dolazi kad prsne moždana aneurizma ili kad oslabljena ili upaljena krvna žila u mozgu počne krvariti. Gubitak svijesti je posljedica povrede moždanog stable i u pravilu ne traje duže od 15 min. Najčešći uzrok je psihičke prirode. apopleksija mozga) je naglo nastali fokalni neurološki deficit ili katkad globalni gubitak moždanih funkcija uzrokovan cerebrovaskularnom bolešću koji traje duže od 24 sata ili vodi k smrti.

Ovakvi se napadaji mogu ponavljati nekoliko puta na dan. Napadaji su podijeljeni u 4 kategorije: -Generalizirani napadaji Karakterizirani su izbijanjem u širem području mozga. fotofobijom. Ima nagli početak s jakom glavoboljom. - Tranzitorna ishemijska ataka (TIA) Epilepsija Epilepsija je naglo nastali i prolazni poremećaj funkcije mozga koji prestaje naglo i ima tendenciju za ponavljanjem. kratkotrajno je odsutan i zagledan u neki predmet.karakteriziran je padom bolesnika na pod i tipičnim grčenjem mišića. ugrize se za jezik. mučninom. Bolesnik prekida svoju aktivnost.s poremečajem svijesti. Hipertenzivna intracelebralna hemoragija (ICH) - Subarahnoidalna hemoragija (SAH) Najčešće nastaje zbog rupture aneurizme. mokri bez kontrole i izgubi svijest. -Parcijalni napadaji . nadražajnih fenomena od strane pojedinih dijelova mozga ili kao kombinacija ovih poremećaja. poremćajem svijesti. Ovo je najdramatičniji oblik epileptičkih napadaja. koji može biti u vidu konvulzija. Bolesnik grčevito diše. Značajno remete koncentraciju. - Arteriovenske malformacije Moždani udar izazvan krvarenjem iz arteriovenskih malformacija. govoriti. prestaje disati. predmeti ispadaju iz ruke. uroĎenog spleta previše izraslih krvnih žila mozga. povraćanjem. Manifestuje se kao epilepsijski napad. glava mu klone. Generalizirani napadaji mogu biti: a) toničko-klinički ili grand mal . To je poremedaj živčanog sustava koji se događa zbog prekomjernog i nepravilnog izbijanja živčanih impulsa.. b) apsans ili mali napadaj .najčešće se javlja u dječjoj dobi.povećava se tlak koji može ubiti tkiva ili uništiti stanice ometajući normalno protjecanje krvi kroz zahvaćena područja. izmjena i poremećaja svijesti. Ova vrsta moždanog udara smrtonosna je u 80% slučajeva.a karakteriziraju ga nagli i kratkotrajni poremećaj svijesti bez pada na pod. bez lokaliziranog početka.. Često mu prethode simptomi i znaci zbog malih krvarenja ili rasta same aneurizme.

glava i oči mogu se okrenuti na jednu stranu. . 2. Često započinje karakterističnim predosječajem tzv. U 2/3 bolesnika terapijom se može potpuno kontrolirati napadaje. Parcijalni napadaji mogu biti: a)jednostavni parcijalni napadaji-tijekom ovog napada osoba ostaje pri svijesti. te mnogi drugi specijalisti. Karakterizirana je kombinacijom toničkih i kloničkih napadaja koji se javljaju nekoliko sati nakon buĎenja i zahvaćaju obično samo gornje. ruka i jedna strana lica mogu se trzati ili osoba može u nekim od tih dijelova osjetiti trnce.često je neprepoznata.. mljackanja. ali gube kontakt s okolinom.karakterizirani su naglim gubitkom mišićnog tonusa što rezultira trenutnim padom i ozljedama lica i drugih dijelova tijela. Bolesnici mogu izgledati kao da su budni. obično se javlja u pubertetu i predstavlja nasljedni poremećaj u inače neurološki zdravog djeteta. Bolesnici nisu svjesni svog ponašanja. Napadaji su miješanog tipa. atonički napadaji . aurom. a rijetko donje ekstremitete. Obično se opisuje kao dio West sindroma. Ponekad se u terapiji koristi kombinacija više lijekova. Privremena klonulost ili paraliza jedne strane tijela mogu uslijediti nakon napadaja. -Složeni ili kompleksni parcijalni napadaji Najčešći su kod odraslih i najteže se kontroliraju terapijom.iznenadni kratki napadaji koje karakterizira tipični spazam struka. infantilni spazmi . Epilepsiju je potrebno liječiti od samog početka tj. ekstremiteta i vrata. Ovaj oblik epilepsije ne narušava inteligenciju i mišljenje. ponavljanja riječi. 4. Osoba može osjetiti neobične mirise. nakon napada često su pospani. a šaka. Lennox-Gastaut sindrom-najteži oblik epilepsije. -Specijalni epileptički sindromi     1. Odgovor na terapiju antiepileptičkim lijekovima nije zadovoljavajući. od postavljanja dijagnoze. zvukove i okuse. Ovakvi napadaji traju oko 3 min. žvakanja. obično traje cijeli život i dobro reagira na terapiju. česti su automatizmi poput različitih grimasa.Započinju u jednom dijelu mozga. nakon čega slijedi poremećaj svijesti. zbunjeni i žale se na glavobolju. 3. javljaju se i preko dana i preko noći. juvenilna mioklona epilepsija . te se nakon određenog vremana terapija mora izmjeniti. U terapiju su uključeni specijalist neurolog ili neuropedijatar.. ali se mogu proširiti i na cijeli mozak. javlja se u ranom djetinjstvu uz mentalnu retardaciju. Specijalist neurolog ili neuropedijatar odrediti de adekvatnu terapiju antiepileptičkim lijekovima.

sljepila. Osim obiteljskih svojebnosti. epidemiološki i genetski dokazi podržavaju stav da je izloženost genetski predodreĎene osobe čimbeniku ili čimbenicima okoline tijkom djetinjstva. prenošenje impulsa kroz neurone je poremećeno. roditelja i djece. s vremenom dovodi do imunoposredovane inflamatorne demijelinizacije. a kada je jedan od blizanaca ženskog spola i manja. osoba iz te obitelji. Promjena u ovoj regiji povećava vjerovatnoću oboljevanja od MS. genetske predispozicije koja se nalazi pod utjecajem više gena. Nasljedni faktori HLA regija kromozoma 6. kao što su HLA-C554 i HLA-DRB1-*11. „greškama“ ili ih uopće nema (izostaju).(engl. Pored toga najveći rizik od oboljevanja imaju roĎena braća i sestre. itd. Činjenica da jednojajčani blizanci ne oboljevaju u 100% slučajeva. u pogledu načina razvoja bolesti. Nedavne genetske studije pokazale su postojanje 8 do 10 još neizdvojenih genetskih lokusa. dok je rizik mnogo manji za njihovo potomstvo. tzv. se zna da ima uticaja na vjerovatnoću oboljevanja od MS. Nastanak multiple skleroze prate mnogi poremećaji različitog stupnja. Iako multipla skleroza nije nasljedna bolest. Multipla skleroza pogaĎa dugačke produžetke stanica neurona. Ova činjenica sugerira na značaj. Rizik oboljevanja od MS je veći meĎu roĎacima osobe sa bolešću nego u općem pučanstvu. na kojima pojedini dijelovi mijelinskog omotača upalno reagiraju i propadaju. definisanih kao DR15 i DQ6. usporeno ili isprekidano. javlja se neurološkim simptomima i znacima i karakteriziraju je česta pogoršanja različitog stupnja. ekspresije antigena klase II glavnog histokompatibilnog kompleksa MHC . main hystocompatibility complex) na ćelijama u predjelu lezije. vjerovatnost oboljevanja od multiple skleroze je oko 30%. Razlike su u ljudskom leukocitnom antigenu HLA. Zato se danas smatra da je genetska osnova MS rezultat interreakcije izmeĎu brojnih čimbenika (još nedovoljno jasne) povećane osjetljivosti i. . pokazuje da bolest nije isključivo genetski uslovljena. Bolest je vrlo promjenljivog tijeka. Imunološki. postojanja gena otpornosti. do potpune oduzetosti. Stoga se multipla skleroza smatra upalnom. (lat. Kod dvojajčanih blizanaca ta vjerovatnost je oko 4%. koji služi kao glavni histokompatibilni kompleks MHC kod ljudi. Kad je odreĎeni dio mijelinskog omotača upaljen i oštećen. demijelinizirajućom bolešću izazvanom imunološkim promjenama nepoznate etiologije. Specifični sastav HLA grupe gena u hromozomu 6. Najpouzdaniji dokaz za to je povezanost izmeĎu MS i specifičnih genetskih promjena. mogućeg. kod ovih bolesnika postoji odreĎena nasljedna sklonost. od blage ukočenosti i otežanog hodanja. koja se smjenjuju sa naglim poboljšanjim kliničke slike (remisija bolesti). zbog čega poruke iz mozga dolaze na „cilj“ sa zakašnjenjem. a posebno je izražena kod braće i sestara. potencijalnih kandidata za MS. Druga istraživanja su pokazala zaštitno djelovanje pojedinih gena. Sclerosis multiplex) je neurodegenerativno oboljenje i autoimuna bolest koja prvenstveno „napada“ bijelu masu središnjeg živčanog sustava. posjeduje 1-3% veću vjerovatnost za dobijanje bolesti. prisustvo specifičnih gena je povezano sa MS. Etiološki faktori koji utiču na razvoj MS 1. Kod jednojajčanih blizanaca.Multipla skleroza Multipla skleroza (MS).(možda nekim od uobičajenih virusa). Ukoliko meĎu najbližim roĎacima ima oboljelih od MS.

kao što su visoka učestalost bolesti u nekim obiteljima. a uzročni faktor („okidač“) iz okruženja. kao što su promjene u riziku oboljevanja. Od ostalih mogućih MS uzročnika. kod kojih se s godinama (starenjem). sa demijelinizirajućim encefalomijelitisom kod ljudi. koji su izazivači pneumonije (Lat Chlamydophila pneumoniae). koji su stimulirali autoimune reakcije u organizmu podložnih pojedinaca. Faktori upale Genetska predispozicija može objasniti samo dio epidemioloških razlika u učestalosti MS. tijekom djetinjstva bile izložene djelovanju raznih patogenih faktora. U mozgu i likvoru većine bolesnika sa MS može se utvrditi prisutnost oligoklonalnih traka (čija je pojava svojebna kod virusnih infekcija). odnosno smanjeni rizik ovisno o genetskim uticajima kod udaljenih srodnika. možda radije povezan sa zajedničkom infekcijom. perzistentne (stalne) infekcije. Tokom istraživanja ove bolesti razvijeni su različiti hipotetski mehanizmi koji pokušavaju objasniti uzroke pojave MS. Brojna istraživači smatraju da je multipla skleroza autoimuna bolest u kojoj organizam. regijama ili državama. Uvećan rizik od MS je povezan sa smanjenim izlaganjem suncu. može se izazvati demijelinizacija živčanog sustava eksperimentalnih životinja. najviše se pažnje daje ljudskim endogenim retrovirusima i klamidofilima. . bi mogao biti virus. Potencijalni virusi koji mogu biti povezani sa MS. raĎanja nedonoščadi. tvrdi da je MS uzrokovana patogenim mikroorganizmima. stvara odbrambene mehanizme protiv vlastitog tkiva. da postoji. U slučaju multiple skleroze to je mijelin. koji se u likvoru MS bolesnika mogu pronaći u obliku varičela herpes zoster (izazivača vodenih boginja). Prisustvo ovih patogena u pojedinim područjima je češća pojava kod pojedinaca kod kojih oni uzrokuju asimptomatske. preko imunog sistema. ali ne objašnjava pojavu MS u drugim slučajevima. ali samo u nekoliko slučajeva i mnogo godina nakon inicijalne infekcije ovi patogeni uzrokuju demijelinizaciju nervnih ćelija i pojavu MS Dokazi koji govore da su neki virusi uzrok MS su sve brojniji. Smanjena proizvodnja i manji unos vitamina D glavni su biološki mehanizmi koji objašnjavaju povećan rizik oboljevanja meĎu ljudima koji su manje izloženi sunčevoj svjetlosti Multipla skleroza ne povećava rizik od komplikacija tijkom trudnoće. nego sa nekim rijetkim patogentskim mehanizmom. tvrdi da su oboljele osobe od MS. 3. što objašnjava veću učestalost oboljevanja od MS u pojedinim područjima svijeta. Nije se pokazalo u medicinskoj praksi. Nakon eksperimentalno unijete virusne infekcije. značajno povećana. stvorio povećan rizik da njihov organizam reagira na infekciju izazvanu brojnim zaraznim mikroorganizamima Hipoteza prevalence. Objašnjenje za ova epidemiološka otkrića može biti u činjenici da je nastanak MS. iz skupine klamidija. su ljudski herpes virusi.   Higijenska hipoteza. koje nastaju tjekom migracija pojedinih osoba u ranim godinama života. dok su neki virusi otkriveni u nervnom sistemu direktno povezani. učestalost prijevremenih poroĎaja. uroĎenih malformacija ili rane smrti novororoĎenčeta kod trudnica sa MS. Nezarazni faktori Multipla skleroza je češća kod ljudi koji žive dalje od ekvatora.2.

teškoće rasuĎivanja i takvi simptomi su često blagi i obično se previĎaju i zanemaruju. Oko polovine ljudi sa multiplom sklerozom ima kognitivne teškoće poput poremećaja: koncentracije. 2. iako ovaj simptom može poprimiti oblik stalnog umora. Teškoće govora. U tim slučajevima smanjenje toplote eliminiše ove probleme. kao komplikacija osnovne bolesti. Žene sa MS imale su nižu stopu komplikacija u trudnoći nego žene koje su imale prije trudnoće dijabetes. a sami simptomi doĎu i proĎu. Umor može biti izazvan fizičkom iscrpljenošću koja se može otkloniti odmaranjem. trnci. razviti multipla skleroza. Simptomi i znaci multiple skleroze zavise od lokalizacije promjena i jačine upale mijelinskog omotača neurona. svrab kože. Depresija koja je povezana sa kognitivnim problemima drugo je zajedničko obilježje oboljelih od multiple skleroze.Istraživanja koja su provedena kod 18.9% fetusa kod drugih žena. u poreĎenju sa 1.7% fetusa pokazivalo je znake snižene tjelesne težine-nedonošenost. tremor i vrtoglavica su često prisutne tegobe. Brojni bolesnici imaju simptome kao što su neosjetljivost. Oko 10% bolesnika pati od težih psiholoških poremećaja.    MeĎu ženama sa MS. tako da ponekad tek nakon drugog ili nekog od narednih napada liječnik od bolesnika saznaje da je pacijent i ranije imao tipične početne simptome ove bolesti koji su nestali nakon nekoliko dana. u poreĎenju sa 33% kod drugih žena. Početni simptomi multiple skleroze često su dupli vid. otkrila su sljedeće razlike izmeĎu skupine zdravih i žena oboljelih od MS. mnoga . Premda mozak i kičmena moždina imaju velik rezervni kapacitet.8 milijuna roĎene djece u 38 država. Vjerovatnoća neophodnosti carskog reza kod žena sa MS je nešto viša i iznosi 42%. Zbog toga plivanje može biti dobro za ljude s multiplom sklerozom. uključujući i novoroĎenu djecu. Neobjašnjivi vidni problemi obično se poboljšavaju tek u višim stadijumima bolesti. To je razlog zbog čega su simptomi multiple skleroze toliko različiti i zašto ih je teško predvidjeti. Kod 60% oboljelih toplota može uzrokovati privremeno pogoršanje mnogih simptoma multiple skleroze. zbog kojih oboljela osoba najčešće u početku ne traži medicinsku pomoć niti mišljenje specijaliste.000 žena sa MS. Kod većine bolesnika sa multiplom sklerozom javlja se i slabost mišića u udovima i problemi sa koordinacijom i ravnotežom u tijeku bolesti. (hipertireoza) Dijabetes tip I Upalne bolesti bolesti crijeva (Crohnova bolest. pamćenja. na 10. Osobe koje imaju jednu od sljedećih autoimunih poremećaja posjeduju veću vjerovatnost da će se kod njih.    Bolesti štitne žlijezde. (mjereno ultrazvukom). mješanje crvene i zelene boje ili čak sljepilo na jednom oku. pažnje. dok drugi mogu osjećati bolove. ulcerozni kolitis itd) Rani simptomi i znaci multiple skleroze su obično blagi.

). povećanog tonusa mišića u nogama. autoimune bolesti. a može biti i neinfektivnog porijekla (npr. plak ili lezija. smetnje mokrenja i nestabilnost u hodu i stajanju češće nastaju u kasnijoj fazi bolesti. a neki se simptomi pojavljuju češće u ranoj fazi bolesti. povišenom temperaturom. protozoe. neki lijekovi itd. defekacije i seksualnih funkcija. poremećaj mokrenja. gljivice.područja upale mijelinskog omotača neće dati nikakve simptome. maligne bolesti. Meningitis Meningitis je upala moždanih ovojnica ili meninga. Klinički se očituje glavoboljom. intelektualnih funkcija itd. senzorne poremećaje. pozitivnim meningealnim sindromom (vidi dolje) i povedanim brojem stanica (pleocitoza) u moždanoj tekudini (cerebrospinalnom likvoru). poremećaje koordinacije pokreta i ravnoteže. Meningitis se dijele na: Purulentni (gnojni)  Meningitis cerebrospinalis epidemica  Meningitis izazvan stafilokokima i streptokokima  Meningitis izazvan pneumokokusima Tuberkulozni Virusni  Akutni limfocitni horiomeningitis (aseptički meningitis) Hronični lokalizovani meningitisi Meningitis carcinomatosa - . Na mjestima nestanka mijelinskog omotača nastaju ožiljci koji se nazivaju skleroza. Meningitis mogu uzrokovati virusi. Klinički znaci i simptomi koji se pojavljuju u multiploj sklerozi mogu uzrokovati poremećaje vida. dok simptomi otežanog kretanja. bakterije. Nikada jedan bolesnik nema sve simptome.

°°–¾ff°¾f€¯f¾ ½¯f  .:::2:954807424::744.:34.31:3.3.3089.54/7: .  /010.8341.0447/3.9547020 .0 8259420 ..93.3: 0 03.89..8.82594248054..3-4083302./.0 .308082594254.. .3089.  3 3.054709.7.2  . °°–¾¯–f¾  f © ½ –©n f¯  ° °€ °–½© f%°½ ¯f–°   ¾ f¯°   ¾ ° ©  %  .0808:.:8074.20892.24703.08259420 .0 . °°–¾¾  ©  °f   9 °°%–°©°%  .341.0203844249.:5. °°–¾n  ¾½°f¾ ½ ¯nf  .31:3. .:4 .89.-3489:4/:89..9/ . °°–¾nfn°¯f¾f     .3490 0 547020 . 5. 8034730547020 .34943:8.-4089   03398 .0./. 203844249.3..:: 0 0:7.34 709. °°–¾© ½ff¯ f°©°nf¯ °°–f °q¾ q© –f ©¯ ½Á °¯  ¯½ f¯ ½°¯¯ °°– f°¯¾° ¯¯%  © %½ of°¯ © ¯¾f°nf %½ nf%¯ f°© o°%n  ¾½°f°¯% ..-4089 /4825942490 ..4803. °°–¾ff°½° ¯¾¯f @ ° I¾°  °¯€n°¯ °°–¾%f¾ ½q¯ °°–¾% °q°ff°¯ °°–¾ .30 0/. 54. 39009:.::.2..0/....0 547020 .. 82093024703.3.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful