Glavobolja

Pod glavoboljom se podrazumijeva bol u glavi, trajna, ili povremena, rijetka ili učestala, difuzna koja zahvaća cijelu glavu ili lokalizirana. Glavobolja je jedan od najčešćih neuroloških simptoma s kojima se susrećemo u svakodnevnom životu. Često je popratni simptom mnogih bolesti. Bol - glavobolja može nastati samo u onim tkivima ili strukturama glave koje imaju osjetne tj. senzitivne završetke za bol, a to su:
     

koža, potkožno tkivo, mišići, aponeuroze periost kosti (pokosnica), oko, zubi, sluznica nosne i usne šupljine velike arterije velike vene i venski sinusi dijelovi tvrde moždane ovojnice, sinusi i duplikature osjetni moždani živci i korijeni i pripadajući gangliji

Klasifikacija dijeli glavobolje u 14 grupa, od čega su prve četiri grupe primarne glavobolje, grupe od 5-12 sekundarne, dok su neuralgije kranijalnih živaca, centralna i primarna bol lica i ostale glavobolje u zadnje dvije grupe:

Primarne glavobolje: o 1. Migrena o 2. Tenzijska glavobolja o 3. Glavobolja u nakupinama (Cluster glavobolja) o 4. Ostale primarne glavobolje:  Hemicrania continua  Koitalna cefalalgija, engl. New daily persistent headache (NDPH) Sekundarne glavobolje: o 5. Glavobolje povezane sa ozljedom glave i/ili vrata o 6. Glavobolje povezane sa poremedajim krvnih žila glave ili vrata:  Intracerebralno krvarenje  Subarahnoidalno krvarenje  Arteritis orijaških stanica o 7. Glavobolja u vezi s nevaskularnim intrakranijskim poremedajima:  Idiopatska intrakranijalna hipertenzija  Glavobolja nakon punkcije dure  Iktalna glavobolja o 8. Glavobolja uzrokovana tvarima ili prekidom njihova uzimanja:  Lijekovi  Mamurluk o 9. Glavobolja uzrokovana opdim infekcijama:  Meningitis o 10. Glavobolje povezane sa poremedajim homeostaze o 11. Glavobolja ili bol lica uzrokovana poremedajima kranija, vrata, uha, nosa, sinusa ili ostalih struktura lica i kranija o 12. Glavobolja povezana sa psihijatrijskim poremedajima Neuralgije i ostale glavobolje: o 13. Kranijalne neuraligije, centralna i primarna bol lica i ostale glavobolje

cerebrovaskularni inzult . mogu postojati i znaci šoka ili kolapsa krvotoka s padom krvnog pritiska. apopleksija mozga) je naglo nastali fokalni neurološki deficit ili katkad globalni gubitak moždanih funkcija uzrokovan cerebrovaskularnom bolešću koji traje duže od 24 sata ili vodi k smrti. koji prekida cirkulaciju ili zbog pucanja krvne žilice s posljedičnim krvarenjem u mozgu. Osim navedenih simptoma. bljedilo. kranijalne neuralgije..   Embolijski - Hemodinamski Hemoragijski moždani udar To je druga osnovna vrsta moždanog udara. CVI . Najčešće počinje u pubertetu ili adolescenciji. Najčešći uzrok je psihičke prirode. odnosi se na gubitak pamćenja neposredno prije traume. bolesnici pridaju veliku važnost bolesti mozga. Moždani udar Moždani udar (moždana kap . Ostale glavobolje. centralna ili primarna bol lica Kod psihogenih glavobolja bol nije precizno lokalizovan i traje neprestano. Postoje dvije vrste amnezije – retrogradna. Izazvana je krvarenjem pa se naziva "izljev krvi u mozak" ili cerebralna hemoragija. a postkomociona ošamućenost ne duže od 1 sata. Često se javlja kao simptom depresije. a nastali tromb može egzulcerirati i uzrokovati emboliju. Traumatska glavobolja se javlja u vidu tupog i difuznog bola. koji sužuje krvne žile.o 14. a ne sama trauma tj. i anterogradna (posttraumatska). Osobe koje se oporavljaju od potresa mozga obično imaju prazninu u pamćenju – amneziju. Do njega dolazi kad prsne moždana aneurizma ili kad oslabljena ili upaljena krvna žila u mozgu počne krvariti. znojenje i površno disanje. Gubitak svijesti je posljedica povrede moždanog stable i u pravilu ne traje duže od 15 min. Nakupljanjem krvi . povreda. Migrena predstavlja specijalni vid glavobolje koji se javlja u paroksizmima i obično je jednostrana. U pravilu nastaje oštećenje djelića moždanog tkiva zbog začepljenja krvne žilice u mozgu ugruškom (trombom). koja se odnosi na period poslije trauma. Faktor koji neposredno izaziva napad jesre psihičko naprezanje i emotivni šok. Potres mozga Potres mozga je prolazno oštećenje funkcija mozga koje se karakteriše promjenama svijesti i poremećajima ravnoteže i vida. Podjela mozdanog udara Ishemijski moždani udar  Primarno trombotski Primarno trombotski moždani udar uzrokuje aterosklerotski plak.

govoriti. koji može biti u vidu konvulzija.s poremečajem svijesti. poremćajem svijesti. Ova vrsta moždanog udara smrtonosna je u 80% slučajeva. mučninom. kratkotrajno je odsutan i zagledan u neki predmet.karakteriziran je padom bolesnika na pod i tipičnim grčenjem mišića. -Parcijalni napadaji . nadražajnih fenomena od strane pojedinih dijelova mozga ili kao kombinacija ovih poremećaja. Generalizirani napadaji mogu biti: a) toničko-klinički ili grand mal .. Značajno remete koncentraciju. Bolesnik prekida svoju aktivnost. povraćanjem.povećava se tlak koji može ubiti tkiva ili uništiti stanice ometajući normalno protjecanje krvi kroz zahvaćena područja. To je poremedaj živčanog sustava koji se događa zbog prekomjernog i nepravilnog izbijanja živčanih impulsa.najčešće se javlja u dječjoj dobi. Manifestuje se kao epilepsijski napad. - Arteriovenske malformacije Moždani udar izazvan krvarenjem iz arteriovenskih malformacija. izmjena i poremećaja svijesti.. Ima nagli početak s jakom glavoboljom. Ovakvi se napadaji mogu ponavljati nekoliko puta na dan. uroĎenog spleta previše izraslih krvnih žila mozga. Hipertenzivna intracelebralna hemoragija (ICH) - Subarahnoidalna hemoragija (SAH) Najčešće nastaje zbog rupture aneurizme. Bolesnik grčevito diše. prestaje disati.a karakteriziraju ga nagli i kratkotrajni poremećaj svijesti bez pada na pod. Često mu prethode simptomi i znaci zbog malih krvarenja ili rasta same aneurizme. glava mu klone. ugrize se za jezik. Ovo je najdramatičniji oblik epileptičkih napadaja. mokri bez kontrole i izgubi svijest. b) apsans ili mali napadaj . predmeti ispadaju iz ruke. Napadaji su podijeljeni u 4 kategorije: -Generalizirani napadaji Karakterizirani su izbijanjem u širem području mozga. fotofobijom. - Tranzitorna ishemijska ataka (TIA) Epilepsija Epilepsija je naglo nastali i prolazni poremećaj funkcije mozga koji prestaje naglo i ima tendenciju za ponavljanjem. bez lokaliziranog početka.

javljaju se i preko dana i preko noći. ekstremiteta i vrata. Bolesnici mogu izgledati kao da su budni. Često započinje karakterističnim predosječajem tzv. žvakanja. Parcijalni napadaji mogu biti: a)jednostavni parcijalni napadaji-tijekom ovog napada osoba ostaje pri svijesti. -Specijalni epileptički sindromi     1. 3. Epilepsiju je potrebno liječiti od samog početka tj. aurom. U terapiju su uključeni specijalist neurolog ili neuropedijatar. ponavljanja riječi. obično traje cijeli život i dobro reagira na terapiju. obično se javlja u pubertetu i predstavlja nasljedni poremećaj u inače neurološki zdravog djeteta. Osoba može osjetiti neobične mirise. od postavljanja dijagnoze. 4. Ovakvi napadaji traju oko 3 min. Obično se opisuje kao dio West sindroma. nakon napada često su pospani. česti su automatizmi poput različitih grimasa. atonički napadaji .karakterizirani su naglim gubitkom mišićnog tonusa što rezultira trenutnim padom i ozljedama lica i drugih dijelova tijela. . zbunjeni i žale se na glavobolju. Privremena klonulost ili paraliza jedne strane tijela mogu uslijediti nakon napadaja. ali gube kontakt s okolinom. juvenilna mioklona epilepsija .Započinju u jednom dijelu mozga. nakon čega slijedi poremećaj svijesti. zvukove i okuse. Lennox-Gastaut sindrom-najteži oblik epilepsije. -Složeni ili kompleksni parcijalni napadaji Najčešći su kod odraslih i najteže se kontroliraju terapijom. a rijetko donje ekstremitete..iznenadni kratki napadaji koje karakterizira tipični spazam struka. infantilni spazmi . U 2/3 bolesnika terapijom se može potpuno kontrolirati napadaje. ali se mogu proširiti i na cijeli mozak.često je neprepoznata. javlja se u ranom djetinjstvu uz mentalnu retardaciju. Karakterizirana je kombinacijom toničkih i kloničkih napadaja koji se javljaju nekoliko sati nakon buĎenja i zahvaćaju obično samo gornje. Specijalist neurolog ili neuropedijatar odrediti de adekvatnu terapiju antiepileptičkim lijekovima. glava i oči mogu se okrenuti na jednu stranu.. Ponekad se u terapiji koristi kombinacija više lijekova. Napadaji su miješanog tipa. Ovaj oblik epilepsije ne narušava inteligenciju i mišljenje. te se nakon određenog vremana terapija mora izmjeniti. Bolesnici nisu svjesni svog ponašanja. Odgovor na terapiju antiepileptičkim lijekovima nije zadovoljavajući. te mnogi drugi specijalisti. mljackanja. a šaka. 2. ruka i jedna strana lica mogu se trzati ili osoba može u nekim od tih dijelova osjetiti trnce.

prenošenje impulsa kroz neurone je poremećeno. main hystocompatibility complex) na ćelijama u predjelu lezije. osoba iz te obitelji. koji služi kao glavni histokompatibilni kompleks MHC kod ljudi. Nasljedni faktori HLA regija kromozoma 6. javlja se neurološkim simptomima i znacima i karakteriziraju je česta pogoršanja različitog stupnja. tzv. Osim obiteljskih svojebnosti. Druga istraživanja su pokazala zaštitno djelovanje pojedinih gena. mogućeg. a kada je jedan od blizanaca ženskog spola i manja. Pored toga najveći rizik od oboljevanja imaju roĎena braća i sestre. „greškama“ ili ih uopće nema (izostaju). Zato se danas smatra da je genetska osnova MS rezultat interreakcije izmeĎu brojnih čimbenika (još nedovoljno jasne) povećane osjetljivosti i. se zna da ima uticaja na vjerovatnoću oboljevanja od MS. definisanih kao DR15 i DQ6. Iako multipla skleroza nije nasljedna bolest. od blage ukočenosti i otežanog hodanja. Specifični sastav HLA grupe gena u hromozomu 6.(možda nekim od uobičajenih virusa). potencijalnih kandidata za MS. epidemiološki i genetski dokazi podržavaju stav da je izloženost genetski predodreĎene osobe čimbeniku ili čimbenicima okoline tijkom djetinjstva.Multipla skleroza Multipla skleroza (MS).(engl. u pogledu načina razvoja bolesti. sljepila. Činjenica da jednojajčani blizanci ne oboljevaju u 100% slučajeva. Ova činjenica sugerira na značaj. dok je rizik mnogo manji za njihovo potomstvo. Sclerosis multiplex) je neurodegenerativno oboljenje i autoimuna bolest koja prvenstveno „napada“ bijelu masu središnjeg živčanog sustava. pokazuje da bolest nije isključivo genetski uslovljena. usporeno ili isprekidano. koja se smjenjuju sa naglim poboljšanjim kliničke slike (remisija bolesti). na kojima pojedini dijelovi mijelinskog omotača upalno reagiraju i propadaju. Kod jednojajčanih blizanaca. Najpouzdaniji dokaz za to je povezanost izmeĎu MS i specifičnih genetskih promjena. Razlike su u ljudskom leukocitnom antigenu HLA. Promjena u ovoj regiji povećava vjerovatnoću oboljevanja od MS. do potpune oduzetosti. postojanja gena otpornosti. Stoga se multipla skleroza smatra upalnom. Bolest je vrlo promjenljivog tijeka. ekspresije antigena klase II glavnog histokompatibilnog kompleksa MHC . demijelinizirajućom bolešću izazvanom imunološkim promjenama nepoznate etiologije. prisustvo specifičnih gena je povezano sa MS. Rizik oboljevanja od MS je veći meĎu roĎacima osobe sa bolešću nego u općem pučanstvu. zbog čega poruke iz mozga dolaze na „cilj“ sa zakašnjenjem. Etiološki faktori koji utiču na razvoj MS 1. kao što su HLA-C554 i HLA-DRB1-*11. Nastanak multiple skleroze prate mnogi poremećaji različitog stupnja. . Nedavne genetske studije pokazale su postojanje 8 do 10 još neizdvojenih genetskih lokusa. kod ovih bolesnika postoji odreĎena nasljedna sklonost. Kad je odreĎeni dio mijelinskog omotača upaljen i oštećen. roditelja i djece. itd. vjerovatnost oboljevanja od multiple skleroze je oko 30%. posjeduje 1-3% veću vjerovatnost za dobijanje bolesti. genetske predispozicije koja se nalazi pod utjecajem više gena. Imunološki. Kod dvojajčanih blizanaca ta vjerovatnost je oko 4%. (lat. Ukoliko meĎu najbližim roĎacima ima oboljelih od MS. s vremenom dovodi do imunoposredovane inflamatorne demijelinizacije. a posebno je izražena kod braće i sestara. Multipla skleroza pogaĎa dugačke produžetke stanica neurona.

Objašnjenje za ova epidemiološka otkrića može biti u činjenici da je nastanak MS. najviše se pažnje daje ljudskim endogenim retrovirusima i klamidofilima. Uvećan rizik od MS je povezan sa smanjenim izlaganjem suncu. koji se u likvoru MS bolesnika mogu pronaći u obliku varičela herpes zoster (izazivača vodenih boginja). kod kojih se s godinama (starenjem). može se izazvati demijelinizacija živčanog sustava eksperimentalnih životinja. U slučaju multiple skleroze to je mijelin. uroĎenih malformacija ili rane smrti novororoĎenčeta kod trudnica sa MS. raĎanja nedonoščadi. Od ostalih mogućih MS uzročnika. a uzročni faktor („okidač“) iz okruženja. regijama ili državama.2. kao što su visoka učestalost bolesti u nekim obiteljima. značajno povećana. kao što su promjene u riziku oboljevanja. preko imunog sistema. ali samo u nekoliko slučajeva i mnogo godina nakon inicijalne infekcije ovi patogeni uzrokuju demijelinizaciju nervnih ćelija i pojavu MS Dokazi koji govore da su neki virusi uzrok MS su sve brojniji. Nije se pokazalo u medicinskoj praksi. da postoji. ali ne objašnjava pojavu MS u drugim slučajevima. tvrdi da su oboljele osobe od MS. učestalost prijevremenih poroĎaja. Prisustvo ovih patogena u pojedinim područjima je češća pojava kod pojedinaca kod kojih oni uzrokuju asimptomatske. su ljudski herpes virusi. bi mogao biti virus. U mozgu i likvoru većine bolesnika sa MS može se utvrditi prisutnost oligoklonalnih traka (čija je pojava svojebna kod virusnih infekcija). . Nakon eksperimentalno unijete virusne infekcije. Nezarazni faktori Multipla skleroza je češća kod ljudi koji žive dalje od ekvatora. tijekom djetinjstva bile izložene djelovanju raznih patogenih faktora. iz skupine klamidija. Faktori upale Genetska predispozicija može objasniti samo dio epidemioloških razlika u učestalosti MS. odnosno smanjeni rizik ovisno o genetskim uticajima kod udaljenih srodnika. što objašnjava veću učestalost oboljevanja od MS u pojedinim područjima svijeta. Brojna istraživači smatraju da je multipla skleroza autoimuna bolest u kojoj organizam. Tokom istraživanja ove bolesti razvijeni su različiti hipotetski mehanizmi koji pokušavaju objasniti uzroke pojave MS.   Higijenska hipoteza. sa demijelinizirajućim encefalomijelitisom kod ljudi. nego sa nekim rijetkim patogentskim mehanizmom. tvrdi da je MS uzrokovana patogenim mikroorganizmima. Potencijalni virusi koji mogu biti povezani sa MS. dok su neki virusi otkriveni u nervnom sistemu direktno povezani. stvorio povećan rizik da njihov organizam reagira na infekciju izazvanu brojnim zaraznim mikroorganizamima Hipoteza prevalence. koji su izazivači pneumonije (Lat Chlamydophila pneumoniae). perzistentne (stalne) infekcije. koji su stimulirali autoimune reakcije u organizmu podložnih pojedinaca. 3. možda radije povezan sa zajedničkom infekcijom. Smanjena proizvodnja i manji unos vitamina D glavni su biološki mehanizmi koji objašnjavaju povećan rizik oboljevanja meĎu ljudima koji su manje izloženi sunčevoj svjetlosti Multipla skleroza ne povećava rizik od komplikacija tijkom trudnoće. stvara odbrambene mehanizme protiv vlastitog tkiva. koje nastaju tjekom migracija pojedinih osoba u ranim godinama života.

Neobjašnjivi vidni problemi obično se poboljšavaju tek u višim stadijumima bolesti. razviti multipla skleroza. ulcerozni kolitis itd) Rani simptomi i znaci multiple skleroze su obično blagi. U tim slučajevima smanjenje toplote eliminiše ove probleme. Simptomi i znaci multiple skleroze zavise od lokalizacije promjena i jačine upale mijelinskog omotača neurona.9% fetusa kod drugih žena.    Bolesti štitne žlijezde. Kod 60% oboljelih toplota može uzrokovati privremeno pogoršanje mnogih simptoma multiple skleroze. To je razlog zbog čega su simptomi multiple skleroze toliko različiti i zašto ih je teško predvidjeti. Teškoće govora.000 žena sa MS. a sami simptomi doĎu i proĎu. Oko polovine ljudi sa multiplom sklerozom ima kognitivne teškoće poput poremećaja: koncentracije.    MeĎu ženama sa MS. (hipertireoza) Dijabetes tip I Upalne bolesti bolesti crijeva (Crohnova bolest. uključujući i novoroĎenu djecu. teškoće rasuĎivanja i takvi simptomi su često blagi i obično se previĎaju i zanemaruju. trnci. kao komplikacija osnovne bolesti. mješanje crvene i zelene boje ili čak sljepilo na jednom oku. tako da ponekad tek nakon drugog ili nekog od narednih napada liječnik od bolesnika saznaje da je pacijent i ranije imao tipične početne simptome ove bolesti koji su nestali nakon nekoliko dana. svrab kože. Početni simptomi multiple skleroze često su dupli vid.Istraživanja koja su provedena kod 18. Zbog toga plivanje može biti dobro za ljude s multiplom sklerozom. Osobe koje imaju jednu od sljedećih autoimunih poremećaja posjeduju veću vjerovatnost da će se kod njih. na 10. pažnje. otkrila su sljedeće razlike izmeĎu skupine zdravih i žena oboljelih od MS. (mjereno ultrazvukom). Žene sa MS imale su nižu stopu komplikacija u trudnoći nego žene koje su imale prije trudnoće dijabetes.7% fetusa pokazivalo je znake snižene tjelesne težine-nedonošenost. u poreĎenju sa 33% kod drugih žena. dok drugi mogu osjećati bolove. Brojni bolesnici imaju simptome kao što su neosjetljivost. iako ovaj simptom može poprimiti oblik stalnog umora. Oko 10% bolesnika pati od težih psiholoških poremećaja. Depresija koja je povezana sa kognitivnim problemima drugo je zajedničko obilježje oboljelih od multiple skleroze.8 milijuna roĎene djece u 38 država. u poreĎenju sa 1. Vjerovatnoća neophodnosti carskog reza kod žena sa MS je nešto viša i iznosi 42%. tremor i vrtoglavica su često prisutne tegobe. Kod većine bolesnika sa multiplom sklerozom javlja se i slabost mišića u udovima i problemi sa koordinacijom i ravnotežom u tijeku bolesti. 2. Premda mozak i kičmena moždina imaju velik rezervni kapacitet. mnoga . zbog kojih oboljela osoba najčešće u početku ne traži medicinsku pomoć niti mišljenje specijaliste. pamćenja. Umor može biti izazvan fizičkom iscrpljenošću koja se može otkloniti odmaranjem.

povećanog tonusa mišića u nogama. a neki se simptomi pojavljuju češće u ranoj fazi bolesti. smetnje mokrenja i nestabilnost u hodu i stajanju češće nastaju u kasnijoj fazi bolesti. Meningitis Meningitis je upala moždanih ovojnica ili meninga. Nikada jedan bolesnik nema sve simptome. bakterije.). a može biti i neinfektivnog porijekla (npr.područja upale mijelinskog omotača neće dati nikakve simptome. plak ili lezija. maligne bolesti. senzorne poremećaje. Na mjestima nestanka mijelinskog omotača nastaju ožiljci koji se nazivaju skleroza. Klinički se očituje glavoboljom. protozoe. Meningitis mogu uzrokovati virusi. pozitivnim meningealnim sindromom (vidi dolje) i povedanim brojem stanica (pleocitoza) u moždanoj tekudini (cerebrospinalnom likvoru). autoimune bolesti. neki lijekovi itd. poremećaje koordinacije pokreta i ravnoteže. poremećaj mokrenja. intelektualnih funkcija itd. gljivice. Klinički znaci i simptomi koji se pojavljuju u multiploj sklerozi mogu uzrokovati poremećaje vida. Meningitis se dijele na: Purulentni (gnojni)  Meningitis cerebrospinalis epidemica  Meningitis izazvan stafilokokima i streptokokima  Meningitis izazvan pneumokokusima Tuberkulozni Virusni  Akutni limfocitni horiomeningitis (aseptički meningitis) Hronični lokalizovani meningitisi Meningitis carcinomatosa - . dok simptomi otežanog kretanja. defekacije i seksualnih funkcija. povišenom temperaturom.

.0 .0.89..  3 3. °°–¾ff°¾f€¯f¾ ½¯f  ../.20892../.54/7: .0/.3..:5.34 709. °°–¾n  ¾½°f¾ ½ ¯nf  ..0 .89.7.3089. 39009:..-3489:4/:89.054709.3490 0 547020 .-4089 /4825942490 .:4 .. 8034730547020 . °°–¾nfn°¯f¾f     ..0808:. °°–¾ff°½° ¯¾¯f @ ° I¾°  °¯€n°¯ °°–¾%f¾ ½q¯ °°–¾% °q°ff°¯ °°–¾ .0 8259420 .:34. °°–¾¾  ©  °f   9 °°%–°©°%  . 82093024703.-4089   03398 . 54.82594248054.3.08259420 .:: 0 0:7.3089.34943:8..341.2  .3.2.0203844249.93. ..308082594254.4803. °°–¾¯–f¾  f © ½ –©n f¯  ° °€ °–½© f%°½ ¯f–°   ¾ f¯°   ¾ ° ©  %  ..0447/3.  /010.8.:8074.0 547020 .30 0/..8341.3-4083302. 5.31:3. °°–¾© ½ff¯ f°©°nf¯ °°–f °q¾ q© –f ©¯ ½Á °¯  ¯½ f¯ ½°¯¯ °°– f°¯¾° ¯¯%  © %½ of°¯ © ¯¾f°nf %½ nf%¯ f°© o°%n  ¾½°f°¯% .:::2:954807424::744.::.24703.. 203844249.9/ .31:3.9547020 .3: 0 03.