Glavobolja

Pod glavoboljom se podrazumijeva bol u glavi, trajna, ili povremena, rijetka ili učestala, difuzna koja zahvaća cijelu glavu ili lokalizirana. Glavobolja je jedan od najčešćih neuroloških simptoma s kojima se susrećemo u svakodnevnom životu. Često je popratni simptom mnogih bolesti. Bol - glavobolja može nastati samo u onim tkivima ili strukturama glave koje imaju osjetne tj. senzitivne završetke za bol, a to su:
     

koža, potkožno tkivo, mišići, aponeuroze periost kosti (pokosnica), oko, zubi, sluznica nosne i usne šupljine velike arterije velike vene i venski sinusi dijelovi tvrde moždane ovojnice, sinusi i duplikature osjetni moždani živci i korijeni i pripadajući gangliji

Klasifikacija dijeli glavobolje u 14 grupa, od čega su prve četiri grupe primarne glavobolje, grupe od 5-12 sekundarne, dok su neuralgije kranijalnih živaca, centralna i primarna bol lica i ostale glavobolje u zadnje dvije grupe:

Primarne glavobolje: o 1. Migrena o 2. Tenzijska glavobolja o 3. Glavobolja u nakupinama (Cluster glavobolja) o 4. Ostale primarne glavobolje:  Hemicrania continua  Koitalna cefalalgija, engl. New daily persistent headache (NDPH) Sekundarne glavobolje: o 5. Glavobolje povezane sa ozljedom glave i/ili vrata o 6. Glavobolje povezane sa poremedajim krvnih žila glave ili vrata:  Intracerebralno krvarenje  Subarahnoidalno krvarenje  Arteritis orijaških stanica o 7. Glavobolja u vezi s nevaskularnim intrakranijskim poremedajima:  Idiopatska intrakranijalna hipertenzija  Glavobolja nakon punkcije dure  Iktalna glavobolja o 8. Glavobolja uzrokovana tvarima ili prekidom njihova uzimanja:  Lijekovi  Mamurluk o 9. Glavobolja uzrokovana opdim infekcijama:  Meningitis o 10. Glavobolje povezane sa poremedajim homeostaze o 11. Glavobolja ili bol lica uzrokovana poremedajima kranija, vrata, uha, nosa, sinusa ili ostalih struktura lica i kranija o 12. Glavobolja povezana sa psihijatrijskim poremedajima Neuralgije i ostale glavobolje: o 13. Kranijalne neuraligije, centralna i primarna bol lica i ostale glavobolje

koji prekida cirkulaciju ili zbog pucanja krvne žilice s posljedičnim krvarenjem u mozgu. koji sužuje krvne žile. Gubitak svijesti je posljedica povrede moždanog stable i u pravilu ne traje duže od 15 min. Nakupljanjem krvi . Ostale glavobolje. bolesnici pridaju veliku važnost bolesti mozga. a ne sama trauma tj. Faktor koji neposredno izaziva napad jesre psihičko naprezanje i emotivni šok. znojenje i površno disanje.   Embolijski - Hemodinamski Hemoragijski moždani udar To je druga osnovna vrsta moždanog udara. apopleksija mozga) je naglo nastali fokalni neurološki deficit ili katkad globalni gubitak moždanih funkcija uzrokovan cerebrovaskularnom bolešću koji traje duže od 24 sata ili vodi k smrti. Izazvana je krvarenjem pa se naziva "izljev krvi u mozak" ili cerebralna hemoragija. Migrena predstavlja specijalni vid glavobolje koji se javlja u paroksizmima i obično je jednostrana. Potres mozga Potres mozga je prolazno oštećenje funkcija mozga koje se karakteriše promjenama svijesti i poremećajima ravnoteže i vida. Najčešće počinje u pubertetu ili adolescenciji. odnosi se na gubitak pamćenja neposredno prije traume. povreda. Podjela mozdanog udara Ishemijski moždani udar  Primarno trombotski Primarno trombotski moždani udar uzrokuje aterosklerotski plak. CVI . bljedilo. Moždani udar Moždani udar (moždana kap . Traumatska glavobolja se javlja u vidu tupog i difuznog bola. Osim navedenih simptoma. Osobe koje se oporavljaju od potresa mozga obično imaju prazninu u pamćenju – amneziju. Postoje dvije vrste amnezije – retrogradna. Često se javlja kao simptom depresije.. cerebrovaskularni inzult . centralna ili primarna bol lica Kod psihogenih glavobolja bol nije precizno lokalizovan i traje neprestano.o 14. Najčešći uzrok je psihičke prirode. mogu postojati i znaci šoka ili kolapsa krvotoka s padom krvnog pritiska. i anterogradna (posttraumatska). a nastali tromb može egzulcerirati i uzrokovati emboliju. koja se odnosi na period poslije trauma. U pravilu nastaje oštećenje djelića moždanog tkiva zbog začepljenja krvne žilice u mozgu ugruškom (trombom). kranijalne neuralgije. Do njega dolazi kad prsne moždana aneurizma ili kad oslabljena ili upaljena krvna žila u mozgu počne krvariti. a postkomociona ošamućenost ne duže od 1 sata.

- Arteriovenske malformacije Moždani udar izazvan krvarenjem iz arteriovenskih malformacija.a karakteriziraju ga nagli i kratkotrajni poremećaj svijesti bez pada na pod. izmjena i poremećaja svijesti..najčešće se javlja u dječjoj dobi.. Generalizirani napadaji mogu biti: a) toničko-klinički ili grand mal . - Tranzitorna ishemijska ataka (TIA) Epilepsija Epilepsija je naglo nastali i prolazni poremećaj funkcije mozga koji prestaje naglo i ima tendenciju za ponavljanjem. Manifestuje se kao epilepsijski napad. Ova vrsta moždanog udara smrtonosna je u 80% slučajeva. To je poremedaj živčanog sustava koji se događa zbog prekomjernog i nepravilnog izbijanja živčanih impulsa. govoriti. mokri bez kontrole i izgubi svijest. Ovakvi se napadaji mogu ponavljati nekoliko puta na dan. Ovo je najdramatičniji oblik epileptičkih napadaja. bez lokaliziranog početka. -Parcijalni napadaji . Ima nagli početak s jakom glavoboljom. koji može biti u vidu konvulzija.s poremečajem svijesti.karakteriziran je padom bolesnika na pod i tipičnim grčenjem mišića. Bolesnik prekida svoju aktivnost. Napadaji su podijeljeni u 4 kategorije: -Generalizirani napadaji Karakterizirani su izbijanjem u širem području mozga. nadražajnih fenomena od strane pojedinih dijelova mozga ili kao kombinacija ovih poremećaja. mučninom. kratkotrajno je odsutan i zagledan u neki predmet. poremćajem svijesti. prestaje disati. ugrize se za jezik. povraćanjem. glava mu klone. uroĎenog spleta previše izraslih krvnih žila mozga. Hipertenzivna intracelebralna hemoragija (ICH) - Subarahnoidalna hemoragija (SAH) Najčešće nastaje zbog rupture aneurizme. predmeti ispadaju iz ruke. Značajno remete koncentraciju. fotofobijom. b) apsans ili mali napadaj . Bolesnik grčevito diše. Često mu prethode simptomi i znaci zbog malih krvarenja ili rasta same aneurizme.povećava se tlak koji može ubiti tkiva ili uništiti stanice ometajući normalno protjecanje krvi kroz zahvaćena područja.

te mnogi drugi specijalisti. a rijetko donje ekstremitete.karakterizirani su naglim gubitkom mišićnog tonusa što rezultira trenutnim padom i ozljedama lica i drugih dijelova tijela. žvakanja. -Specijalni epileptički sindromi     1. Obično se opisuje kao dio West sindroma. mljackanja.iznenadni kratki napadaji koje karakterizira tipični spazam struka. -Složeni ili kompleksni parcijalni napadaji Najčešći su kod odraslih i najteže se kontroliraju terapijom.. Ponekad se u terapiji koristi kombinacija više lijekova. aurom. zvukove i okuse. ruka i jedna strana lica mogu se trzati ili osoba može u nekim od tih dijelova osjetiti trnce. glava i oči mogu se okrenuti na jednu stranu. Lennox-Gastaut sindrom-najteži oblik epilepsije. a šaka. ponavljanja riječi. . javljaju se i preko dana i preko noći. Epilepsiju je potrebno liječiti od samog početka tj. 3. obično se javlja u pubertetu i predstavlja nasljedni poremećaj u inače neurološki zdravog djeteta. Bolesnici mogu izgledati kao da su budni.. Osoba može osjetiti neobične mirise. Privremena klonulost ili paraliza jedne strane tijela mogu uslijediti nakon napadaja. ali se mogu proširiti i na cijeli mozak. Napadaji su miješanog tipa. nakon napada često su pospani. ekstremiteta i vrata. Ovaj oblik epilepsije ne narušava inteligenciju i mišljenje. te se nakon određenog vremana terapija mora izmjeniti. ali gube kontakt s okolinom. Karakterizirana je kombinacijom toničkih i kloničkih napadaja koji se javljaju nekoliko sati nakon buĎenja i zahvaćaju obično samo gornje. atonički napadaji .Započinju u jednom dijelu mozga. Specijalist neurolog ili neuropedijatar odrediti de adekvatnu terapiju antiepileptičkim lijekovima. Parcijalni napadaji mogu biti: a)jednostavni parcijalni napadaji-tijekom ovog napada osoba ostaje pri svijesti.često je neprepoznata. 2. česti su automatizmi poput različitih grimasa. Bolesnici nisu svjesni svog ponašanja. Često započinje karakterističnim predosječajem tzv. Ovakvi napadaji traju oko 3 min. U 2/3 bolesnika terapijom se može potpuno kontrolirati napadaje. U terapiju su uključeni specijalist neurolog ili neuropedijatar. od postavljanja dijagnoze. obično traje cijeli život i dobro reagira na terapiju. javlja se u ranom djetinjstvu uz mentalnu retardaciju. zbunjeni i žale se na glavobolju. infantilni spazmi . juvenilna mioklona epilepsija . Odgovor na terapiju antiepileptičkim lijekovima nije zadovoljavajući. nakon čega slijedi poremećaj svijesti. 4.

pokazuje da bolest nije isključivo genetski uslovljena. Ukoliko meĎu najbližim roĎacima ima oboljelih od MS. Zato se danas smatra da je genetska osnova MS rezultat interreakcije izmeĎu brojnih čimbenika (još nedovoljno jasne) povećane osjetljivosti i. Nasljedni faktori HLA regija kromozoma 6. Kod jednojajčanih blizanaca. se zna da ima uticaja na vjerovatnoću oboljevanja od MS. epidemiološki i genetski dokazi podržavaju stav da je izloženost genetski predodreĎene osobe čimbeniku ili čimbenicima okoline tijkom djetinjstva. Nedavne genetske studije pokazale su postojanje 8 do 10 još neizdvojenih genetskih lokusa. od blage ukočenosti i otežanog hodanja. usporeno ili isprekidano. Kod dvojajčanih blizanaca ta vjerovatnost je oko 4%. main hystocompatibility complex) na ćelijama u predjelu lezije. itd. zbog čega poruke iz mozga dolaze na „cilj“ sa zakašnjenjem. s vremenom dovodi do imunoposredovane inflamatorne demijelinizacije. Najpouzdaniji dokaz za to je povezanost izmeĎu MS i specifičnih genetskih promjena.(engl. dok je rizik mnogo manji za njihovo potomstvo. Specifični sastav HLA grupe gena u hromozomu 6. Etiološki faktori koji utiču na razvoj MS 1. a kada je jedan od blizanaca ženskog spola i manja. u pogledu načina razvoja bolesti. mogućeg. Stoga se multipla skleroza smatra upalnom. tzv. Kad je odreĎeni dio mijelinskog omotača upaljen i oštećen. definisanih kao DR15 i DQ6. Nastanak multiple skleroze prate mnogi poremećaji različitog stupnja.(možda nekim od uobičajenih virusa). posjeduje 1-3% veću vjerovatnost za dobijanje bolesti. Iako multipla skleroza nije nasljedna bolest. kao što su HLA-C554 i HLA-DRB1-*11. do potpune oduzetosti. postojanja gena otpornosti. vjerovatnost oboljevanja od multiple skleroze je oko 30%. potencijalnih kandidata za MS. Promjena u ovoj regiji povećava vjerovatnoću oboljevanja od MS. sljepila. roditelja i djece. kod ovih bolesnika postoji odreĎena nasljedna sklonost. Razlike su u ljudskom leukocitnom antigenu HLA. prenošenje impulsa kroz neurone je poremećeno. „greškama“ ili ih uopće nema (izostaju). .Multipla skleroza Multipla skleroza (MS). a posebno je izražena kod braće i sestara. Rizik oboljevanja od MS je veći meĎu roĎacima osobe sa bolešću nego u općem pučanstvu. prisustvo specifičnih gena je povezano sa MS. Bolest je vrlo promjenljivog tijeka. javlja se neurološkim simptomima i znacima i karakteriziraju je česta pogoršanja različitog stupnja. Ova činjenica sugerira na značaj. osoba iz te obitelji. Pored toga najveći rizik od oboljevanja imaju roĎena braća i sestre. Sclerosis multiplex) je neurodegenerativno oboljenje i autoimuna bolest koja prvenstveno „napada“ bijelu masu središnjeg živčanog sustava. Imunološki. ekspresije antigena klase II glavnog histokompatibilnog kompleksa MHC . Druga istraživanja su pokazala zaštitno djelovanje pojedinih gena. na kojima pojedini dijelovi mijelinskog omotača upalno reagiraju i propadaju. Multipla skleroza pogaĎa dugačke produžetke stanica neurona. genetske predispozicije koja se nalazi pod utjecajem više gena. koja se smjenjuju sa naglim poboljšanjim kliničke slike (remisija bolesti). koji služi kao glavni histokompatibilni kompleks MHC kod ljudi. demijelinizirajućom bolešću izazvanom imunološkim promjenama nepoznate etiologije. Činjenica da jednojajčani blizanci ne oboljevaju u 100% slučajeva. Osim obiteljskih svojebnosti. (lat.

dok su neki virusi otkriveni u nervnom sistemu direktno povezani. kao što su visoka učestalost bolesti u nekim obiteljima. Tokom istraživanja ove bolesti razvijeni su različiti hipotetski mehanizmi koji pokušavaju objasniti uzroke pojave MS. Od ostalih mogućih MS uzročnika. Smanjena proizvodnja i manji unos vitamina D glavni su biološki mehanizmi koji objašnjavaju povećan rizik oboljevanja meĎu ljudima koji su manje izloženi sunčevoj svjetlosti Multipla skleroza ne povećava rizik od komplikacija tijkom trudnoće. kod kojih se s godinama (starenjem). iz skupine klamidija. tijekom djetinjstva bile izložene djelovanju raznih patogenih faktora. Nije se pokazalo u medicinskoj praksi. ali samo u nekoliko slučajeva i mnogo godina nakon inicijalne infekcije ovi patogeni uzrokuju demijelinizaciju nervnih ćelija i pojavu MS Dokazi koji govore da su neki virusi uzrok MS su sve brojniji. koji se u likvoru MS bolesnika mogu pronaći u obliku varičela herpes zoster (izazivača vodenih boginja). tvrdi da su oboljele osobe od MS. značajno povećana. Potencijalni virusi koji mogu biti povezani sa MS. regijama ili državama. koji su izazivači pneumonije (Lat Chlamydophila pneumoniae). kao što su promjene u riziku oboljevanja. raĎanja nedonoščadi. 3. Faktori upale Genetska predispozicija može objasniti samo dio epidemioloških razlika u učestalosti MS. Prisustvo ovih patogena u pojedinim područjima je češća pojava kod pojedinaca kod kojih oni uzrokuju asimptomatske. da postoji. koje nastaju tjekom migracija pojedinih osoba u ranim godinama života. . Uvećan rizik od MS je povezan sa smanjenim izlaganjem suncu. a uzročni faktor („okidač“) iz okruženja. Objašnjenje za ova epidemiološka otkrića može biti u činjenici da je nastanak MS. Nakon eksperimentalno unijete virusne infekcije. nego sa nekim rijetkim patogentskim mehanizmom. stvorio povećan rizik da njihov organizam reagira na infekciju izazvanu brojnim zaraznim mikroorganizamima Hipoteza prevalence. odnosno smanjeni rizik ovisno o genetskim uticajima kod udaljenih srodnika. bi mogao biti virus. što objašnjava veću učestalost oboljevanja od MS u pojedinim područjima svijeta. možda radije povezan sa zajedničkom infekcijom. su ljudski herpes virusi. perzistentne (stalne) infekcije. U mozgu i likvoru većine bolesnika sa MS može se utvrditi prisutnost oligoklonalnih traka (čija je pojava svojebna kod virusnih infekcija). najviše se pažnje daje ljudskim endogenim retrovirusima i klamidofilima. stvara odbrambene mehanizme protiv vlastitog tkiva. Brojna istraživači smatraju da je multipla skleroza autoimuna bolest u kojoj organizam. ali ne objašnjava pojavu MS u drugim slučajevima. tvrdi da je MS uzrokovana patogenim mikroorganizmima. Nezarazni faktori Multipla skleroza je češća kod ljudi koji žive dalje od ekvatora. U slučaju multiple skleroze to je mijelin. uroĎenih malformacija ili rane smrti novororoĎenčeta kod trudnica sa MS.2. koji su stimulirali autoimune reakcije u organizmu podložnih pojedinaca. sa demijelinizirajućim encefalomijelitisom kod ljudi.   Higijenska hipoteza. učestalost prijevremenih poroĎaja. preko imunog sistema. može se izazvati demijelinizacija živčanog sustava eksperimentalnih životinja.

zbog kojih oboljela osoba najčešće u početku ne traži medicinsku pomoć niti mišljenje specijaliste. uključujući i novoroĎenu djecu. iako ovaj simptom može poprimiti oblik stalnog umora. mnoga . (mjereno ultrazvukom). kao komplikacija osnovne bolesti. tako da ponekad tek nakon drugog ili nekog od narednih napada liječnik od bolesnika saznaje da je pacijent i ranije imao tipične početne simptome ove bolesti koji su nestali nakon nekoliko dana. u poreĎenju sa 33% kod drugih žena. pažnje.8 milijuna roĎene djece u 38 država. Žene sa MS imale su nižu stopu komplikacija u trudnoći nego žene koje su imale prije trudnoće dijabetes. To je razlog zbog čega su simptomi multiple skleroze toliko različiti i zašto ih je teško predvidjeti.    Bolesti štitne žlijezde.Istraživanja koja su provedena kod 18. Simptomi i znaci multiple skleroze zavise od lokalizacije promjena i jačine upale mijelinskog omotača neurona. Teškoće govora.7% fetusa pokazivalo je znake snižene tjelesne težine-nedonošenost. dok drugi mogu osjećati bolove. Kod 60% oboljelih toplota može uzrokovati privremeno pogoršanje mnogih simptoma multiple skleroze. Zbog toga plivanje može biti dobro za ljude s multiplom sklerozom. teškoće rasuĎivanja i takvi simptomi su često blagi i obično se previĎaju i zanemaruju. u poreĎenju sa 1. svrab kože. ulcerozni kolitis itd) Rani simptomi i znaci multiple skleroze su obično blagi. mješanje crvene i zelene boje ili čak sljepilo na jednom oku. trnci. razviti multipla skleroza. Vjerovatnoća neophodnosti carskog reza kod žena sa MS je nešto viša i iznosi 42%. na 10. Osobe koje imaju jednu od sljedećih autoimunih poremećaja posjeduju veću vjerovatnost da će se kod njih.    MeĎu ženama sa MS. 2. tremor i vrtoglavica su često prisutne tegobe. Umor može biti izazvan fizičkom iscrpljenošću koja se može otkloniti odmaranjem. Oko 10% bolesnika pati od težih psiholoških poremećaja.000 žena sa MS. a sami simptomi doĎu i proĎu. Depresija koja je povezana sa kognitivnim problemima drugo je zajedničko obilježje oboljelih od multiple skleroze. (hipertireoza) Dijabetes tip I Upalne bolesti bolesti crijeva (Crohnova bolest. otkrila su sljedeće razlike izmeĎu skupine zdravih i žena oboljelih od MS. Oko polovine ljudi sa multiplom sklerozom ima kognitivne teškoće poput poremećaja: koncentracije. Brojni bolesnici imaju simptome kao što su neosjetljivost.9% fetusa kod drugih žena. Početni simptomi multiple skleroze često su dupli vid. Kod većine bolesnika sa multiplom sklerozom javlja se i slabost mišića u udovima i problemi sa koordinacijom i ravnotežom u tijeku bolesti. U tim slučajevima smanjenje toplote eliminiše ove probleme. Neobjašnjivi vidni problemi obično se poboljšavaju tek u višim stadijumima bolesti. Premda mozak i kičmena moždina imaju velik rezervni kapacitet. pamćenja.

a neki se simptomi pojavljuju češće u ranoj fazi bolesti. bakterije. senzorne poremećaje. Na mjestima nestanka mijelinskog omotača nastaju ožiljci koji se nazivaju skleroza. defekacije i seksualnih funkcija. autoimune bolesti. poremećaj mokrenja. intelektualnih funkcija itd. gljivice. neki lijekovi itd. a može biti i neinfektivnog porijekla (npr. Klinički se očituje glavoboljom. Meningitis mogu uzrokovati virusi. povišenom temperaturom. povećanog tonusa mišića u nogama. maligne bolesti.). poremećaje koordinacije pokreta i ravnoteže. Meningitis se dijele na: Purulentni (gnojni)  Meningitis cerebrospinalis epidemica  Meningitis izazvan stafilokokima i streptokokima  Meningitis izazvan pneumokokusima Tuberkulozni Virusni  Akutni limfocitni horiomeningitis (aseptički meningitis) Hronični lokalizovani meningitisi Meningitis carcinomatosa - . protozoe. Meningitis Meningitis je upala moždanih ovojnica ili meninga. dok simptomi otežanog kretanja. plak ili lezija. smetnje mokrenja i nestabilnost u hodu i stajanju češće nastaju u kasnijoj fazi bolesti. Klinički znaci i simptomi koji se pojavljuju u multiploj sklerozi mogu uzrokovati poremećaje vida.područja upale mijelinskog omotača neće dati nikakve simptome. Nikada jedan bolesnik nema sve simptome. pozitivnim meningealnim sindromom (vidi dolje) i povedanim brojem stanica (pleocitoza) u moždanoj tekudini (cerebrospinalnom likvoru).

 /010.:: 0 0:7.9/ ..3089.54/7: . °°–¾ff°½° ¯¾¯f @ ° I¾°  °¯€n°¯ °°–¾%f¾ ½q¯ °°–¾% °q°ff°¯ °°–¾ .89.2..-3489:4/:89.9547020 .308082594254.341. 54.. °°–¾¾  ©  °f   9 °°%–°©°%  .7.0808:.3490 0 547020 .:34.:5. °°–¾© ½ff¯ f°©°nf¯ °°–f °q¾ q© –f ©¯ ½Á °¯  ¯½ f¯ ½°¯¯ °°– f°¯¾° ¯¯%  © %½ of°¯ © ¯¾f°nf %½ nf%¯ f°© o°%n  ¾½°f°¯% .054709.34943:8.08259420 .. 39009:.:::2:954807424::744..0/.:8074.-4089 /4825942490 . ./..0 ../.31:3. °°–¾ff°¾f€¯f¾ ½¯f  .. .0 ..3-4083302.3089.8341. °°–¾nfn°¯f¾f     . 82093024703..  3 3.3.24703. 203844249. °°–¾¯–f¾  f © ½ –©n f¯  ° °€ °–½© f%°½ ¯f–°   ¾ f¯°   ¾ ° ©  %  .20892.::..-4089   03398 ..31:3.89.3: 0 03.8. 5.0.30 0/. 8034730547020 .0447/3.:4 .4803.0 547020 ..0203844249.34 709.2  .3.3.0 8259420 .93. °°–¾n  ¾½°f¾ ½ ¯nf  .82594248054.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful