Glavobolja

Pod glavoboljom se podrazumijeva bol u glavi, trajna, ili povremena, rijetka ili učestala, difuzna koja zahvaća cijelu glavu ili lokalizirana. Glavobolja je jedan od najčešćih neuroloških simptoma s kojima se susrećemo u svakodnevnom životu. Često je popratni simptom mnogih bolesti. Bol - glavobolja može nastati samo u onim tkivima ili strukturama glave koje imaju osjetne tj. senzitivne završetke za bol, a to su:
     

koža, potkožno tkivo, mišići, aponeuroze periost kosti (pokosnica), oko, zubi, sluznica nosne i usne šupljine velike arterije velike vene i venski sinusi dijelovi tvrde moždane ovojnice, sinusi i duplikature osjetni moždani živci i korijeni i pripadajući gangliji

Klasifikacija dijeli glavobolje u 14 grupa, od čega su prve četiri grupe primarne glavobolje, grupe od 5-12 sekundarne, dok su neuralgije kranijalnih živaca, centralna i primarna bol lica i ostale glavobolje u zadnje dvije grupe:

Primarne glavobolje: o 1. Migrena o 2. Tenzijska glavobolja o 3. Glavobolja u nakupinama (Cluster glavobolja) o 4. Ostale primarne glavobolje:  Hemicrania continua  Koitalna cefalalgija, engl. New daily persistent headache (NDPH) Sekundarne glavobolje: o 5. Glavobolje povezane sa ozljedom glave i/ili vrata o 6. Glavobolje povezane sa poremedajim krvnih žila glave ili vrata:  Intracerebralno krvarenje  Subarahnoidalno krvarenje  Arteritis orijaških stanica o 7. Glavobolja u vezi s nevaskularnim intrakranijskim poremedajima:  Idiopatska intrakranijalna hipertenzija  Glavobolja nakon punkcije dure  Iktalna glavobolja o 8. Glavobolja uzrokovana tvarima ili prekidom njihova uzimanja:  Lijekovi  Mamurluk o 9. Glavobolja uzrokovana opdim infekcijama:  Meningitis o 10. Glavobolje povezane sa poremedajim homeostaze o 11. Glavobolja ili bol lica uzrokovana poremedajima kranija, vrata, uha, nosa, sinusa ili ostalih struktura lica i kranija o 12. Glavobolja povezana sa psihijatrijskim poremedajima Neuralgije i ostale glavobolje: o 13. Kranijalne neuraligije, centralna i primarna bol lica i ostale glavobolje

Najčešće počinje u pubertetu ili adolescenciji. kranijalne neuralgije. koji sužuje krvne žile. mogu postojati i znaci šoka ili kolapsa krvotoka s padom krvnog pritiska. Osobe koje se oporavljaju od potresa mozga obično imaju prazninu u pamćenju – amneziju. cerebrovaskularni inzult . Podjela mozdanog udara Ishemijski moždani udar  Primarno trombotski Primarno trombotski moždani udar uzrokuje aterosklerotski plak. a ne sama trauma tj. i anterogradna (posttraumatska). U pravilu nastaje oštećenje djelića moždanog tkiva zbog začepljenja krvne žilice u mozgu ugruškom (trombom). koji prekida cirkulaciju ili zbog pucanja krvne žilice s posljedičnim krvarenjem u mozgu.   Embolijski - Hemodinamski Hemoragijski moždani udar To je druga osnovna vrsta moždanog udara. Potres mozga Potres mozga je prolazno oštećenje funkcija mozga koje se karakteriše promjenama svijesti i poremećajima ravnoteže i vida. koja se odnosi na period poslije trauma. Postoje dvije vrste amnezije – retrogradna. bljedilo. bolesnici pridaju veliku važnost bolesti mozga. Moždani udar Moždani udar (moždana kap . CVI . Izazvana je krvarenjem pa se naziva "izljev krvi u mozak" ili cerebralna hemoragija.. a postkomociona ošamućenost ne duže od 1 sata. Nakupljanjem krvi . znojenje i površno disanje. Osim navedenih simptoma. Migrena predstavlja specijalni vid glavobolje koji se javlja u paroksizmima i obično je jednostrana.o 14. odnosi se na gubitak pamćenja neposredno prije traume. povreda. Faktor koji neposredno izaziva napad jesre psihičko naprezanje i emotivni šok. Do njega dolazi kad prsne moždana aneurizma ili kad oslabljena ili upaljena krvna žila u mozgu počne krvariti. Ostale glavobolje. Gubitak svijesti je posljedica povrede moždanog stable i u pravilu ne traje duže od 15 min. Najčešći uzrok je psihičke prirode. Često se javlja kao simptom depresije. Traumatska glavobolja se javlja u vidu tupog i difuznog bola. centralna ili primarna bol lica Kod psihogenih glavobolja bol nije precizno lokalizovan i traje neprestano. apopleksija mozga) je naglo nastali fokalni neurološki deficit ili katkad globalni gubitak moždanih funkcija uzrokovan cerebrovaskularnom bolešću koji traje duže od 24 sata ili vodi k smrti. a nastali tromb može egzulcerirati i uzrokovati emboliju.

b) apsans ili mali napadaj . povraćanjem.najčešće se javlja u dječjoj dobi. kratkotrajno je odsutan i zagledan u neki predmet. fotofobijom. bez lokaliziranog početka... mokri bez kontrole i izgubi svijest. izmjena i poremećaja svijesti. Ima nagli početak s jakom glavoboljom. -Parcijalni napadaji . ugrize se za jezik. glava mu klone. uroĎenog spleta previše izraslih krvnih žila mozga.a karakteriziraju ga nagli i kratkotrajni poremećaj svijesti bez pada na pod.karakteriziran je padom bolesnika na pod i tipičnim grčenjem mišića. Ovakvi se napadaji mogu ponavljati nekoliko puta na dan. mučninom. Generalizirani napadaji mogu biti: a) toničko-klinički ili grand mal . Ova vrsta moždanog udara smrtonosna je u 80% slučajeva. prestaje disati. Napadaji su podijeljeni u 4 kategorije: -Generalizirani napadaji Karakterizirani su izbijanjem u širem području mozga. - Tranzitorna ishemijska ataka (TIA) Epilepsija Epilepsija je naglo nastali i prolazni poremećaj funkcije mozga koji prestaje naglo i ima tendenciju za ponavljanjem. Bolesnik grčevito diše.s poremečajem svijesti.povećava se tlak koji može ubiti tkiva ili uništiti stanice ometajući normalno protjecanje krvi kroz zahvaćena područja. koji može biti u vidu konvulzija. Bolesnik prekida svoju aktivnost. To je poremedaj živčanog sustava koji se događa zbog prekomjernog i nepravilnog izbijanja živčanih impulsa. - Arteriovenske malformacije Moždani udar izazvan krvarenjem iz arteriovenskih malformacija. Često mu prethode simptomi i znaci zbog malih krvarenja ili rasta same aneurizme. predmeti ispadaju iz ruke. Značajno remete koncentraciju. govoriti. Manifestuje se kao epilepsijski napad. Hipertenzivna intracelebralna hemoragija (ICH) - Subarahnoidalna hemoragija (SAH) Najčešće nastaje zbog rupture aneurizme. Ovo je najdramatičniji oblik epileptičkih napadaja. nadražajnih fenomena od strane pojedinih dijelova mozga ili kao kombinacija ovih poremećaja. poremćajem svijesti.

. Ovaj oblik epilepsije ne narušava inteligenciju i mišljenje. te mnogi drugi specijalisti. Parcijalni napadaji mogu biti: a)jednostavni parcijalni napadaji-tijekom ovog napada osoba ostaje pri svijesti. 2.iznenadni kratki napadaji koje karakterizira tipični spazam struka. . 3. atonički napadaji . -Specijalni epileptički sindromi     1. Ovakvi napadaji traju oko 3 min.često je neprepoznata. česti su automatizmi poput različitih grimasa. Ponekad se u terapiji koristi kombinacija više lijekova. ali se mogu proširiti i na cijeli mozak. Odgovor na terapiju antiepileptičkim lijekovima nije zadovoljavajući. -Složeni ili kompleksni parcijalni napadaji Najčešći su kod odraslih i najteže se kontroliraju terapijom. Osoba može osjetiti neobične mirise. mljackanja. Obično se opisuje kao dio West sindroma. infantilni spazmi . Često započinje karakterističnim predosječajem tzv. juvenilna mioklona epilepsija . javljaju se i preko dana i preko noći. zvukove i okuse. Karakterizirana je kombinacijom toničkih i kloničkih napadaja koji se javljaju nekoliko sati nakon buĎenja i zahvaćaju obično samo gornje.. aurom.Započinju u jednom dijelu mozga. javlja se u ranom djetinjstvu uz mentalnu retardaciju. Bolesnici nisu svjesni svog ponašanja. a šaka. a rijetko donje ekstremitete. Specijalist neurolog ili neuropedijatar odrediti de adekvatnu terapiju antiepileptičkim lijekovima. te se nakon određenog vremana terapija mora izmjeniti. žvakanja. nakon napada često su pospani. zbunjeni i žale se na glavobolju. ekstremiteta i vrata.karakterizirani su naglim gubitkom mišićnog tonusa što rezultira trenutnim padom i ozljedama lica i drugih dijelova tijela. 4. U terapiju su uključeni specijalist neurolog ili neuropedijatar. Bolesnici mogu izgledati kao da su budni. od postavljanja dijagnoze. Privremena klonulost ili paraliza jedne strane tijela mogu uslijediti nakon napadaja. obično traje cijeli život i dobro reagira na terapiju. Epilepsiju je potrebno liječiti od samog početka tj. ponavljanja riječi. ali gube kontakt s okolinom. U 2/3 bolesnika terapijom se može potpuno kontrolirati napadaje. Napadaji su miješanog tipa. glava i oči mogu se okrenuti na jednu stranu. Lennox-Gastaut sindrom-najteži oblik epilepsije. nakon čega slijedi poremećaj svijesti. ruka i jedna strana lica mogu se trzati ili osoba može u nekim od tih dijelova osjetiti trnce. obično se javlja u pubertetu i predstavlja nasljedni poremećaj u inače neurološki zdravog djeteta.

a posebno je izražena kod braće i sestara. zbog čega poruke iz mozga dolaze na „cilj“ sa zakašnjenjem. epidemiološki i genetski dokazi podržavaju stav da je izloženost genetski predodreĎene osobe čimbeniku ili čimbenicima okoline tijkom djetinjstva. Najpouzdaniji dokaz za to je povezanost izmeĎu MS i specifičnih genetskih promjena. od blage ukočenosti i otežanog hodanja. Zato se danas smatra da je genetska osnova MS rezultat interreakcije izmeĎu brojnih čimbenika (još nedovoljno jasne) povećane osjetljivosti i. javlja se neurološkim simptomima i znacima i karakteriziraju je česta pogoršanja različitog stupnja. Etiološki faktori koji utiču na razvoj MS 1. itd. Kad je odreĎeni dio mijelinskog omotača upaljen i oštećen. Specifični sastav HLA grupe gena u hromozomu 6. Promjena u ovoj regiji povećava vjerovatnoću oboljevanja od MS. Iako multipla skleroza nije nasljedna bolest. na kojima pojedini dijelovi mijelinskog omotača upalno reagiraju i propadaju. (lat. Nasljedni faktori HLA regija kromozoma 6. dok je rizik mnogo manji za njihovo potomstvo. koja se smjenjuju sa naglim poboljšanjim kliničke slike (remisija bolesti). Druga istraživanja su pokazala zaštitno djelovanje pojedinih gena. „greškama“ ili ih uopće nema (izostaju). a kada je jedan od blizanaca ženskog spola i manja. Kod jednojajčanih blizanaca. tzv. . Stoga se multipla skleroza smatra upalnom. Nastanak multiple skleroze prate mnogi poremećaji različitog stupnja. Ukoliko meĎu najbližim roĎacima ima oboljelih od MS. demijelinizirajućom bolešću izazvanom imunološkim promjenama nepoznate etiologije. s vremenom dovodi do imunoposredovane inflamatorne demijelinizacije. genetske predispozicije koja se nalazi pod utjecajem više gena. posjeduje 1-3% veću vjerovatnost za dobijanje bolesti. Činjenica da jednojajčani blizanci ne oboljevaju u 100% slučajeva. Nedavne genetske studije pokazale su postojanje 8 do 10 još neizdvojenih genetskih lokusa.Multipla skleroza Multipla skleroza (MS). mogućeg. Rizik oboljevanja od MS je veći meĎu roĎacima osobe sa bolešću nego u općem pučanstvu. Razlike su u ljudskom leukocitnom antigenu HLA. potencijalnih kandidata za MS. kod ovih bolesnika postoji odreĎena nasljedna sklonost. definisanih kao DR15 i DQ6. vjerovatnost oboljevanja od multiple skleroze je oko 30%. pokazuje da bolest nije isključivo genetski uslovljena. osoba iz te obitelji. Bolest je vrlo promjenljivog tijeka. roditelja i djece. Ova činjenica sugerira na značaj. Multipla skleroza pogaĎa dugačke produžetke stanica neurona. main hystocompatibility complex) na ćelijama u predjelu lezije. do potpune oduzetosti. Imunološki.(engl. usporeno ili isprekidano. sljepila. prisustvo specifičnih gena je povezano sa MS. postojanja gena otpornosti. Kod dvojajčanih blizanaca ta vjerovatnost je oko 4%. u pogledu načina razvoja bolesti. Sclerosis multiplex) je neurodegenerativno oboljenje i autoimuna bolest koja prvenstveno „napada“ bijelu masu središnjeg živčanog sustava. se zna da ima uticaja na vjerovatnoću oboljevanja od MS. prenošenje impulsa kroz neurone je poremećeno. ekspresije antigena klase II glavnog histokompatibilnog kompleksa MHC . Osim obiteljskih svojebnosti. koji služi kao glavni histokompatibilni kompleks MHC kod ljudi.(možda nekim od uobičajenih virusa). kao što su HLA-C554 i HLA-DRB1-*11. Pored toga najveći rizik od oboljevanja imaju roĎena braća i sestre.

kao što su visoka učestalost bolesti u nekim obiteljima. a uzročni faktor („okidač“) iz okruženja. preko imunog sistema. iz skupine klamidija. kao što su promjene u riziku oboljevanja. nego sa nekim rijetkim patogentskim mehanizmom. Smanjena proizvodnja i manji unos vitamina D glavni su biološki mehanizmi koji objašnjavaju povećan rizik oboljevanja meĎu ljudima koji su manje izloženi sunčevoj svjetlosti Multipla skleroza ne povećava rizik od komplikacija tijkom trudnoće. tijekom djetinjstva bile izložene djelovanju raznih patogenih faktora. Nije se pokazalo u medicinskoj praksi. bi mogao biti virus. koji su stimulirali autoimune reakcije u organizmu podložnih pojedinaca. regijama ili državama. 3. što objašnjava veću učestalost oboljevanja od MS u pojedinim područjima svijeta. učestalost prijevremenih poroĎaja. . koji su izazivači pneumonije (Lat Chlamydophila pneumoniae). Nezarazni faktori Multipla skleroza je češća kod ljudi koji žive dalje od ekvatora. možda radije povezan sa zajedničkom infekcijom.   Higijenska hipoteza. tvrdi da je MS uzrokovana patogenim mikroorganizmima. Faktori upale Genetska predispozicija može objasniti samo dio epidemioloških razlika u učestalosti MS. Uvećan rizik od MS je povezan sa smanjenim izlaganjem suncu. tvrdi da su oboljele osobe od MS. U slučaju multiple skleroze to je mijelin. koje nastaju tjekom migracija pojedinih osoba u ranim godinama života. dok su neki virusi otkriveni u nervnom sistemu direktno povezani. Objašnjenje za ova epidemiološka otkrića može biti u činjenici da je nastanak MS. može se izazvati demijelinizacija živčanog sustava eksperimentalnih životinja. da postoji. stvorio povećan rizik da njihov organizam reagira na infekciju izazvanu brojnim zaraznim mikroorganizamima Hipoteza prevalence. Prisustvo ovih patogena u pojedinim područjima je češća pojava kod pojedinaca kod kojih oni uzrokuju asimptomatske. Nakon eksperimentalno unijete virusne infekcije.2. uroĎenih malformacija ili rane smrti novororoĎenčeta kod trudnica sa MS. najviše se pažnje daje ljudskim endogenim retrovirusima i klamidofilima. ali ne objašnjava pojavu MS u drugim slučajevima. kod kojih se s godinama (starenjem). značajno povećana. su ljudski herpes virusi. Brojna istraživači smatraju da je multipla skleroza autoimuna bolest u kojoj organizam. Potencijalni virusi koji mogu biti povezani sa MS. ali samo u nekoliko slučajeva i mnogo godina nakon inicijalne infekcije ovi patogeni uzrokuju demijelinizaciju nervnih ćelija i pojavu MS Dokazi koji govore da su neki virusi uzrok MS su sve brojniji. sa demijelinizirajućim encefalomijelitisom kod ljudi. stvara odbrambene mehanizme protiv vlastitog tkiva. raĎanja nedonoščadi. Tokom istraživanja ove bolesti razvijeni su različiti hipotetski mehanizmi koji pokušavaju objasniti uzroke pojave MS. perzistentne (stalne) infekcije. Od ostalih mogućih MS uzročnika. U mozgu i likvoru većine bolesnika sa MS može se utvrditi prisutnost oligoklonalnih traka (čija je pojava svojebna kod virusnih infekcija). koji se u likvoru MS bolesnika mogu pronaći u obliku varičela herpes zoster (izazivača vodenih boginja). odnosno smanjeni rizik ovisno o genetskim uticajima kod udaljenih srodnika.

otkrila su sljedeće razlike izmeĎu skupine zdravih i žena oboljelih od MS. (hipertireoza) Dijabetes tip I Upalne bolesti bolesti crijeva (Crohnova bolest. Osobe koje imaju jednu od sljedećih autoimunih poremećaja posjeduju veću vjerovatnost da će se kod njih.Istraživanja koja su provedena kod 18. 2. trnci. mješanje crvene i zelene boje ili čak sljepilo na jednom oku. na 10. pamćenja. Umor može biti izazvan fizičkom iscrpljenošću koja se može otkloniti odmaranjem. tako da ponekad tek nakon drugog ili nekog od narednih napada liječnik od bolesnika saznaje da je pacijent i ranije imao tipične početne simptome ove bolesti koji su nestali nakon nekoliko dana. zbog kojih oboljela osoba najčešće u početku ne traži medicinsku pomoć niti mišljenje specijaliste.000 žena sa MS. (mjereno ultrazvukom). u poreĎenju sa 33% kod drugih žena. Kod 60% oboljelih toplota može uzrokovati privremeno pogoršanje mnogih simptoma multiple skleroze. Depresija koja je povezana sa kognitivnim problemima drugo je zajedničko obilježje oboljelih od multiple skleroze.9% fetusa kod drugih žena. Neobjašnjivi vidni problemi obično se poboljšavaju tek u višim stadijumima bolesti. kao komplikacija osnovne bolesti. Vjerovatnoća neophodnosti carskog reza kod žena sa MS je nešto viša i iznosi 42%. mnoga .    MeĎu ženama sa MS. Kod većine bolesnika sa multiplom sklerozom javlja se i slabost mišića u udovima i problemi sa koordinacijom i ravnotežom u tijeku bolesti. pažnje. Oko polovine ljudi sa multiplom sklerozom ima kognitivne teškoće poput poremećaja: koncentracije.    Bolesti štitne žlijezde. Simptomi i znaci multiple skleroze zavise od lokalizacije promjena i jačine upale mijelinskog omotača neurona. Početni simptomi multiple skleroze često su dupli vid. tremor i vrtoglavica su često prisutne tegobe. teškoće rasuĎivanja i takvi simptomi su često blagi i obično se previĎaju i zanemaruju.8 milijuna roĎene djece u 38 država. Premda mozak i kičmena moždina imaju velik rezervni kapacitet. Žene sa MS imale su nižu stopu komplikacija u trudnoći nego žene koje su imale prije trudnoće dijabetes. Zbog toga plivanje može biti dobro za ljude s multiplom sklerozom. svrab kože. razviti multipla skleroza. U tim slučajevima smanjenje toplote eliminiše ove probleme. To je razlog zbog čega su simptomi multiple skleroze toliko različiti i zašto ih je teško predvidjeti. Brojni bolesnici imaju simptome kao što su neosjetljivost. dok drugi mogu osjećati bolove. Oko 10% bolesnika pati od težih psiholoških poremećaja. uključujući i novoroĎenu djecu. Teškoće govora. u poreĎenju sa 1. ulcerozni kolitis itd) Rani simptomi i znaci multiple skleroze su obično blagi.7% fetusa pokazivalo je znake snižene tjelesne težine-nedonošenost. a sami simptomi doĎu i proĎu. iako ovaj simptom može poprimiti oblik stalnog umora.

maligne bolesti. defekacije i seksualnih funkcija. Meningitis Meningitis je upala moždanih ovojnica ili meninga. plak ili lezija. Meningitis se dijele na: Purulentni (gnojni)  Meningitis cerebrospinalis epidemica  Meningitis izazvan stafilokokima i streptokokima  Meningitis izazvan pneumokokusima Tuberkulozni Virusni  Akutni limfocitni horiomeningitis (aseptički meningitis) Hronični lokalizovani meningitisi Meningitis carcinomatosa - . protozoe. poremećaj mokrenja. povećanog tonusa mišića u nogama. dok simptomi otežanog kretanja. povišenom temperaturom. pozitivnim meningealnim sindromom (vidi dolje) i povedanim brojem stanica (pleocitoza) u moždanoj tekudini (cerebrospinalnom likvoru). smetnje mokrenja i nestabilnost u hodu i stajanju češće nastaju u kasnijoj fazi bolesti. gljivice. poremećaje koordinacije pokreta i ravnoteže. Nikada jedan bolesnik nema sve simptome. autoimune bolesti. senzorne poremećaje. Meningitis mogu uzrokovati virusi.područja upale mijelinskog omotača neće dati nikakve simptome. Klinički se očituje glavoboljom. Klinički znaci i simptomi koji se pojavljuju u multiploj sklerozi mogu uzrokovati poremećaje vida. a neki se simptomi pojavljuju češće u ranoj fazi bolesti.). neki lijekovi itd. a može biti i neinfektivnog porijekla (npr. Na mjestima nestanka mijelinskog omotača nastaju ožiljci koji se nazivaju skleroza. intelektualnih funkcija itd. bakterije.

°°–¾n  ¾½°f¾ ½ ¯nf  .::.:34.0 .3-4083302.8341.20892.2  ..3089.89.:::2:954807424::744.08259420 . .. °°–¾¯–f¾  f © ½ –©n f¯  ° °€ °–½© f%°½ ¯f–°   ¾ f¯°   ¾ ° ©  %  .:5.3089.24703.82594248054.:: 0 0:7.3490 0 547020 .0 547020 .0 .89.3.:4 ..0447/3...9/ .93.-3489:4/:89.054709. 5.. 39009:./.0/.0 8259420 .3.  /010.2.30 0/.0808:..-4089   03398 . 82093024703. 54. °°–¾¾  ©  °f   9 °°%–°©°%  .. °°–¾nfn°¯f¾f     .  3 3.54/7: .31:3. °°–¾ff°¾f€¯f¾ ½¯f  .. 203844249.308082594254. .341..../.3: 0 03. °°–¾ff°½° ¯¾¯f @ ° I¾°  °¯€n°¯ °°–¾%f¾ ½q¯ °°–¾% °q°ff°¯ °°–¾ .31:3.0.34943:8. °°–¾© ½ff¯ f°©°nf¯ °°–f °q¾ q© –f ©¯ ½Á °¯  ¯½ f¯ ½°¯¯ °°– f°¯¾° ¯¯%  © %½ of°¯ © ¯¾f°nf %½ nf%¯ f°© o°%n  ¾½°f°¯% . 8034730547020 .34 709.3.4803.:8074.8.9547020 .0203844249.-4089 /4825942490 .7..

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful