Glavobolja

Pod glavoboljom se podrazumijeva bol u glavi, trajna, ili povremena, rijetka ili uestala, difuzna koja zahvaa cijelu glavu ili lokalizirana. Glavobolja je jedan od najeih neurolokih simptoma s kojima se susreemo u svakodnevnom ivotu. esto je popratni simptom mnogih bolesti. Bol - glavobolja moe nastati samo u onim tkivima ili strukturama glave koje imaju osjetne tj. senzitivne zavretke za bol, a to su:

koa, potkono tkivo, miii, aponeuroze periost kosti (pokosnica), oko, zubi, sluznica nosne i usne upljine velike arterije velike vene i venski sinusi dijelovi tvrde modane ovojnice, sinusi i duplikature osjetni modani ivci i korijeni i pripadajui gangliji

Klasifikacija dijeli glavobolje u 14 grupa, od ega su prve etiri grupe primarne glavobolje, grupe od 5-12 sekundarne, dok su neuralgije kranijalnih ivaca, centralna i primarna bol lica i ostale glavobolje u zadnje dvije grupe:

Primarne glavobolje: o 1. Migrena o 2. Tenzijska glavobolja o 3. Glavobolja u nakupinama (Cluster glavobolja) o 4. Ostale primarne glavobolje: Hemicrania continua Koitalna cefalalgija, engl. New daily persistent headache (NDPH) Sekundarne glavobolje: o 5. Glavobolje povezane sa ozljedom glave i/ili vrata o 6. Glavobolje povezane sa poremedajim krvnih ila glave ili vrata: Intracerebralno krvarenje Subarahnoidalno krvarenje Arteritis orijakih stanica o 7. Glavobolja u vezi s nevaskularnim intrakranijskim poremedajima: Idiopatska intrakranijalna hipertenzija Glavobolja nakon punkcije dure Iktalna glavobolja o 8. Glavobolja uzrokovana tvarima ili prekidom njihova uzimanja: Lijekovi Mamurluk o 9. Glavobolja uzrokovana opdim infekcijama: Meningitis o 10. Glavobolje povezane sa poremedajim homeostaze o 11. Glavobolja ili bol lica uzrokovana poremedajima kranija, vrata, uha, nosa, sinusa ili ostalih struktura lica i kranija o 12. Glavobolja povezana sa psihijatrijskim poremedajima Neuralgije i ostale glavobolje: o 13. Kranijalne neuraligije, centralna i primarna bol lica i ostale glavobolje

14. Ostale glavobolje, kranijalne neuralgije, centralna ili primarna bol lica

Kod psihogenih glavobolja bol nije precizno lokalizovan i traje neprestano. esto se javlja kao simptom depresije. Traumatska glavobolja se javlja u vidu tupog i difuznog bola. Najei uzrok je psihike prirode, bolesnici pridaju veliku vanost bolesti mozga, a ne sama trauma tj. povreda. Migrena predstavlja specijalni vid glavobolje koji se javlja u paroksizmima i obino je jednostrana. Najee poinje u pubertetu ili adolescenciji. Faktor koji neposredno izaziva napad jesre psihiko naprezanje i emotivni ok.

Potres mozga
Potres mozga je prolazno oteenje funkcija mozga koje se karakterie promjenama svijesti i poremeajima ravnotee i vida. Gubitak svijesti je posljedica povrede modanog stable i u pravilu ne traje due od 15 min., a postkomociona oamuenost ne due od 1 sata. Osobe koje se oporavljaju od potresa mozga obino imaju prazninu u pamenju amneziju. Postoje dvije vrste amnezije retrogradna, odnosi se na gubitak pamenja neposredno prije traume; i anterogradna (posttraumatska), koja se odnosi na period poslije trauma. Osim navedenih simptoma, mogu postojati i znaci oka ili kolapsa krvotoka s padom krvnog pritiska, bljedilo, znojenje i povrno disanje.

Modani udar
Modani udar (modana kap , cerebrovaskularni inzult , CVI , apopleksija mozga) je naglo nastali fokalni neuroloki deficit ili katkad globalni gubitak modanih funkcija uzrokovan cerebrovaskularnom boleu koji traje due od 24 sata ili vodi k smrti. U pravilu nastaje oteenje djelia modanog tkiva zbog zaepljenja krvne ilice u mozgu ugrukom (trombom), koji prekida cirkulaciju ili zbog pucanja krvne ilice s posljedinim krvarenjem u mozgu. Podjela mozdanog udara Ishemijski modani udar

Primarno trombotski Primarno trombotski modani udar uzrokuje aterosklerotski plak, koji suuje krvne ile, a nastali tromb moe egzulcerirati i uzrokovati emboliju.

Embolijski

Hemodinamski Hemoragijski modani udar To je druga osnovna vrsta modanog udara. Izazvana je krvarenjem pa se naziva "izljev krvi u mozak" ili cerebralna hemoragija. Do njega dolazi kad prsne modana aneurizma ili kad oslabljena ili upaljena krvna ila u mozgu pone krvariti. Nakupljanjem krvi

poveava se tlak koji moe ubiti tkiva ili unititi stanice ometajui normalno protjecanje krvi kroz zahvaena podruja. Ova vrsta modanog udara smrtonosna je u 80% sluajeva. Hipertenzivna intracelebralna hemoragija (ICH)

Subarahnoidalna hemoragija (SAH) Najee nastaje zbog rupture aneurizme. Ima nagli poetak s jakom glavoboljom, muninom, povraanjem, fotofobijom, poremajem svijesti. esto mu prethode simptomi i znaci zbog malih krvarenja ili rasta same aneurizme.

Arteriovenske malformacije Modani udar izazvan krvarenjem iz arteriovenskih malformacija, uroenog spleta previe izraslih krvnih ila mozga.

Tranzitorna ishemijska ataka (TIA)

Epilepsija
Epilepsija je naglo nastali i prolazni poremeaj funkcije mozga koji prestaje naglo i ima tendenciju za ponavljanjem. To je poremedaj ivanog sustava koji se dogaa zbog prekomjernog i nepravilnog izbijanja ivanih impulsa. Manifestuje se kao epilepsijski napad, koji moe biti u vidu konvulzija, izmjena i poremeaja svijesti, nadraajnih fenomena od strane pojedinih dijelova mozga ili kao kombinacija ovih poremeaja. Napadaji su podijeljeni u 4 kategorije: -Generalizirani napadaji Karakterizirani su izbijanjem u irem podruju mozga, bez lokaliziranog poetka,s poremeajem svijesti. Generalizirani napadaji mogu biti: a) toniko-kliniki ili grand mal - karakteriziran je padom bolesnika na pod i tipinim grenjem miia. Bolesnik grevito die, ugrize se za jezik, mokri bez kontrole i izgubi svijest. Ovo je najdramatiniji oblik epileptikih napadaja. b) apsans ili mali napadaj - najee se javlja u djejoj dobi,a karakteriziraju ga nagli i kratkotrajni poremeaj svijesti bez pada na pod. Bolesnik prekida svoju aktivnost, kratkotrajno je odsutan i zagledan u neki predmet, prestaje disati, govoriti, glava mu klone, predmeti ispadaju iz ruke... Ovakvi se napadaji mogu ponavljati nekoliko puta na dan. Znaajno remete koncentraciju. -Parcijalni napadaji

Zapoinju u jednom dijelu mozga, ali se mogu proiriti i na cijeli mozak. Parcijalni napadaji mogu biti: a)jednostavni parcijalni napadaji-tijekom ovog napada osoba ostaje pri svijesti, glava i oi mogu se okrenuti na jednu stranu, a aka, ruka i jedna strana lica mogu se trzati ili osoba moe u nekim od tih dijelova osjetiti trnce. Privremena klonulost ili paraliza jedne strane tijela mogu uslijediti nakon napadaja. Osoba moe osjetiti neobine mirise, zvukove i okuse. -Sloeni ili kompleksni parcijalni napadaji Najei su kod odraslih i najtee se kontroliraju terapijom. esto zapoinje karakteristinim predosjeajem tzv. aurom, nakon ega slijedi poremeaj svijesti. Ovakvi napadaji traju oko 3 min. Bolesnici mogu izgledati kao da su budni, ali gube kontakt s okolinom, esti su automatizmi poput razliitih grimasa, vakanja, mljackanja, ponavljanja rijei... Bolesnici nisu svjesni svog ponaanja, nakon napada esto su pospani, zbunjeni i ale se na glavobolju.

-Specijalni epileptiki sindromi

1. Lennox-Gastaut sindrom-najtei oblik epilepsije, javlja se u ranom djetinjstvu uz mentalnu retardaciju. Napadaji su mijeanog tipa, javljaju se i preko dana i preko noi. Odgovor na terapiju antiepileptikim lijekovima nije zadovoljavajui. 2. juvenilna mioklona epilepsija - esto je neprepoznata, obino se javlja u pubertetu i predstavlja nasljedni poremeaj u inae neuroloki zdravog djeteta. Karakterizirana je kombinacijom tonikih i klonikih napadaja koji se javljaju nekoliko sati nakon buenja i zahvaaju obino samo gornje, a rijetko donje ekstremitete. Ovaj oblik epilepsije ne naruava inteligenciju i miljenje, obino traje cijeli ivot i dobro reagira na terapiju. 3. infantilni spazmi - iznenadni kratki napadaji koje karakterizira tipini spazam struka, ekstremiteta i vrata. Obino se opisuje kao dio West sindroma. 4. atoniki napadaji - karakterizirani su naglim gubitkom miinog tonusa to rezultira trenutnim padom i ozljedama lica i drugih dijelova tijela.

Epilepsiju je potrebno lijeiti od samog poetka tj. od postavljanja dijagnoze. U terapiju su ukljueni specijalist neurolog ili neuropedijatar, te mnogi drugi specijalisti. Specijalist neurolog ili neuropedijatar odrediti de adekvatnu terapiju antiepileptikim lijekovima. Ponekad se u terapiji koristi kombinacija vie lijekova, te se nakon odreenog vremana terapija mora izmjeniti. U 2/3 bolesnika terapijom se moe potpuno kontrolirati napadaje.

Multipla skleroza
Multipla skleroza (MS), (lat. Sclerosis multiplex) je neurodegenerativno oboljenje i autoimuna bolest koja prvenstveno napada bijelu masu sredinjeg ivanog sustava. Multipla skleroza pogaa dugake produetke stanica neurona, na kojima pojedini dijelovi mijelinskog omotaa upalno reagiraju i propadaju. Stoga se multipla skleroza smatra upalnom, demijelinizirajuom boleu izazvanom imunolokim promjenama nepoznate etiologije. Kad je odreeni dio mijelinskog omotaa upaljen i oteen, prenoenje impulsa kroz neurone je poremeeno, usporeno ili isprekidano, zbog ega poruke iz mozga dolaze na cilj sa zakanjenjem, grekama ili ih uope nema (izostaju). Bolest je vrlo promjenljivog tijeka, javlja se neurolokim simptomima i znacima i karakteriziraju je esta pogoranja razliitog stupnja, koja se smjenjuju sa naglim poboljanjim klinike slike (remisija bolesti). Nastanak multiple skleroze prate mnogi poremeaji razliitog stupnja, od blage ukoenosti i oteanog hodanja, do potpune oduzetosti, sljepila, itd. Etioloki faktori koji utiu na razvoj MS 1. Nasljedni faktori HLA regija kromozoma 6. Promjena u ovoj regiji poveava vjerovatnou oboljevanja od MS. Iako multipla skleroza nije nasljedna bolest, kod ovih bolesnika postoji odreena nasljedna sklonost, u pogledu naina razvoja bolesti. Ukoliko meu najbliim roacima ima oboljelih od MS, osoba iz te obitelji, posjeduje 1-3% veu vjerovatnost za dobijanje bolesti. Rizik oboljevanja od MS je vei meu roacima osobe sa boleu nego u opem puanstvu, a posebno je izraena kod brae i sestara, roditelja i djece. Kod jednojajanih blizanaca, vjerovatnost oboljevanja od multiple skleroze je oko 30%. Kod dvojajanih blizanaca ta vjerovatnost je oko 4%, a kada je jedan od blizanaca enskog spola i manja. injenica da jednojajani blizanci ne oboljevaju u 100% sluajeva, pokazuje da bolest nije iskljuivo genetski uslovljena. Ova injenica sugerira na znaaj, tzv. genetske predispozicije koja se nalazi pod utjecajem vie gena. Pored toga najvei rizik od oboljevanja imaju roena braa i sestre, dok je rizik mnogo manji za njihovo potomstvo. Osim obiteljskih svojebnosti, prisustvo specifinih gena je povezano sa MS. Razlike su u ljudskom leukocitnom antigenu HLA. Specifini sastav HLA grupe gena u hromozomu 6, koji slui kao glavni histokompatibilni kompleks MHC kod ljudi, se zna da ima uticaja na vjerovatnou oboljevanja od MS. Najpouzdaniji dokaz za to je povezanost izmeu MS i specifinih genetskih promjena, ekspresije antigena klase II glavnog histokompatibilnog kompleksa MHC - (engl. main hystocompatibility complex) na elijama u predjelu lezije, definisanih kao DR15 i DQ6. Druga istraivanja su pokazala zatitno djelovanje pojedinih gena, kao to su HLA-C554 i HLA-DRB1-*11. Nedavne genetske studije pokazale su postojanje 8 do 10 jo neizdvojenih genetskih lokusa, potencijalnih kandidata za MS. Zato se danas smatra da je genetska osnova MS rezultat interreakcije izmeu brojnih imbenika (jo nedovoljno jasne) poveane osjetljivosti i, mogueg, postojanja gena otpornosti. Imunoloki, epidemioloki i genetski dokazi podravaju stav da je izloenost genetski predodreene osobe imbeniku ili imbenicima okoline tijkom djetinjstva,(moda nekim od uobiajenih virusa), s vremenom dovodi do imunoposredovane inflamatorne demijelinizacije.

2. Faktori upale Genetska predispozicija moe objasniti samo dio epidemiolokih razlika u uestalosti MS, kao to su visoka uestalost bolesti u nekim obiteljima, odnosno smanjeni rizik ovisno o genetskim uticajima kod udaljenih srodnika, ali ne objanjava pojavu MS u drugim sluajevima, kao to su promjene u riziku oboljevanja, koje nastaju tjekom migracija pojedinih osoba u ranim godinama ivota. Brojna istraivai smatraju da je multipla skleroza autoimuna bolest u kojoj organizam, preko imunog sistema, stvara odbrambene mehanizme protiv vlastitog tkiva. U sluaju multiple skleroze to je mijelin, a uzroni faktor (okida) iz okruenja, bi mogao biti virus. Objanjenje za ova epidemioloka otkria moe biti u injenici da je nastanak MS, moda radije povezan sa zajednikom infekcijom, nego sa nekim rijetkim patogentskim mehanizmom. Tokom istraivanja ove bolesti razvijeni su razliiti hipotetski mehanizmi koji pokuavaju objasniti uzroke pojave MS.

Higijenska hipoteza, tvrdi da su oboljele osobe od MS, tijekom djetinjstva bile izloene djelovanju raznih patogenih faktora, koji su stimulirali autoimune reakcije u organizmu podlonih pojedinaca, kod kojih se s godinama (starenjem), stvorio povean rizik da njihov organizam reagira na infekciju izazvanu brojnim zaraznim mikroorganizamima Hipoteza prevalence, tvrdi da je MS uzrokovana patogenim mikroorganizmima, to objanjava veu uestalost oboljevanja od MS u pojedinim podrujima svijeta, regijama ili dravama. Prisustvo ovih patogena u pojedinim podrujima je ea pojava kod pojedinaca kod kojih oni uzrokuju asimptomatske, perzistentne (stalne) infekcije, ali samo u nekoliko sluajeva i mnogo godina nakon inicijalne infekcije ovi patogeni uzrokuju demijelinizaciju nervnih elija i pojavu MS

Dokazi koji govore da su neki virusi uzrok MS su sve brojniji. U mozgu i likvoru veine bolesnika sa MS moe se utvrditi prisutnost oligoklonalnih traka (ija je pojava svojebna kod virusnih infekcija), dok su neki virusi otkriveni u nervnom sistemu direktno povezani, sa demijelinizirajuim encefalomijelitisom kod ljudi. Nakon eksperimentalno unijete virusne infekcije, moe se izazvati demijelinizacija ivanog sustava eksperimentalnih ivotinja. Potencijalni virusi koji mogu biti povezani sa MS, su ljudski herpes virusi, koji se u likvoru MS bolesnika mogu pronai u obliku variela herpes zoster (izazivaa vodenih boginja). Od ostalih moguih MS uzronika, najvie se panje daje ljudskim endogenim retrovirusima i klamidofilima, iz skupine klamidija, koji su izazivai pneumonije (Lat Chlamydophila pneumoniae). 3. Nezarazni faktori Multipla skleroza je ea kod ljudi koji ive dalje od ekvatora. Uvean rizik od MS je povezan sa smanjenim izlaganjem suncu. Smanjena proizvodnja i manji unos vitamina D glavni su bioloki mehanizmi koji objanjavaju povean rizik oboljevanja meu ljudima koji su manje izloeni sunevoj svjetlosti Multipla skleroza ne poveava rizik od komplikacija tijkom trudnoe. Nije se pokazalo u medicinskoj praksi, da postoji, znaajno poveana, uestalost prijevremenih poroaja, raanja nedonoadi, uroenih malformacija ili rane smrti novororoeneta kod trudnica sa MS.

Istraivanja koja su provedena kod 18,8 milijuna roene djece u 38 drava, ukljuujui i novoroenu djecu, na 10.000 ena sa MS, otkrila su sljedee razlike izmeu skupine zdravih i ena oboljelih od MS;

Meu enama sa MS, 2,7% fetusa pokazivalo je znake sniene tjelesne teine-nedonoenost, (mjereno ultrazvukom), u poreenju sa 1,9% fetusa kod drugih ena. Vjerovatnoa neophodnosti carskog reza kod ena sa MS je neto via i iznosi 42%, u poreenju sa 33% kod drugih ena. ene sa MS imale su niu stopu komplikacija u trudnoi nego ene koje su imale prije trudnoe dijabetes.

Osobe koje imaju jednu od sljedeih autoimunih poremeaja posjeduju veu vjerovatnost da e se kod njih, kao komplikacija osnovne bolesti, razviti multipla skleroza.

Bolesti titne lijezde, (hipertireoza) Dijabetes tip I Upalne bolesti bolesti crijeva (Crohnova bolest, ulcerozni kolitis itd)

Rani simptomi i znaci multiple skleroze su obino blagi, zbog kojih oboljela osoba najee u poetku ne trai medicinsku pomo niti miljenje specijaliste, a sami simptomi dou i prou, tako da ponekad tek nakon drugog ili nekog od narednih napada lijenik od bolesnika saznaje da je pacijent i ranije imao tipine poetne simptome ove bolesti koji su nestali nakon nekoliko dana. Poetni simptomi multiple skleroze esto su dupli vid, mjeanje crvene i zelene boje ili ak sljepilo na jednom oku. Neobjanjivi vidni problemi obino se poboljavaju tek u viim stadijumima bolesti. Kod veine bolesnika sa multiplom sklerozom javlja se i slabost miia u udovima i problemi sa koordinacijom i ravnoteom u tijeku bolesti. Umor moe biti izazvan fizikom iscrpljenou koja se moe otkloniti odmaranjem, iako ovaj simptom moe poprimiti oblik stalnog umora. Brojni bolesnici imaju simptome kao to su neosjetljivost, svrab koe, trnci, dok drugi mogu osjeati bolove. Tekoe govora, tremor i vrtoglavica su esto prisutne tegobe. Oko polovine ljudi sa multiplom sklerozom ima kognitivne tekoe poput poremeaja: koncentracije, panje, pamenja, tekoe rasuivanja i takvi simptomi su esto blagi i obino se previaju i zanemaruju. Depresija koja je povezana sa kognitivnim problemima drugo je zajedniko obiljeje oboljelih od multiple skleroze. Oko 10% bolesnika pati od teih psiholokih poremeaja. Kod 60% oboljelih toplota moe uzrokovati privremeno pogoranje mnogih simptoma multiple skleroze. U tim sluajevima smanjenje toplote eliminie ove probleme. Zbog toga plivanje moe biti dobro za ljude s multiplom sklerozom. Simptomi i znaci multiple skleroze zavise od lokalizacije promjena i jaine upale mijelinskog omotaa neurona. To je razlog zbog ega su simptomi multiple skleroze toliko razliiti i zato ih je teko predvidjeti. Premda mozak i kimena modina imaju velik rezervni kapacitet, mnoga

podruja upale mijelinskog omotaa nee dati nikakve simptome. Na mjestima nestanka mijelinskog omotaa nastaju oiljci koji se nazivaju skleroza, plak ili lezija. Kliniki znaci i simptomi koji se pojavljuju u multiploj sklerozi mogu uzrokovati poremeaje vida, senzorne poremeaje, poremeaje koordinacije pokreta i ravnotee, poremeaj mokrenja, defekacije i seksualnih funkcija, intelektualnih funkcija itd. Nikada jedan bolesnik nema sve simptome, a neki se simptomi pojavljuju ee u ranoj fazi bolesti, dok simptomi oteanog kretanja, poveanog tonusa miia u nogama, smetnje mokrenja i nestabilnost u hodu i stajanju ee nastaju u kasnijoj fazi bolesti.

Meningitis
Meningitis je upala modanih ovojnica ili meninga. Kliniki se oituje glavoboljom, povienom temperaturom, pozitivnim meningealnim sindromom (vidi dolje) i povedanim brojem stanica (pleocitoza) u modanoj tekudini (cerebrospinalnom likvoru). Meningitis mogu uzrokovati virusi, bakterije, protozoe, gljivice, a moe biti i neinfektivnog porijekla (npr. maligne bolesti, autoimune bolesti, neki lijekovi itd.). Meningitis se dijele na: Purulentni (gnojni) Meningitis cerebrospinalis epidemica Meningitis izazvan stafilokokima i streptokokima Meningitis izazvan pneumokokusima Tuberkulozni Virusni Akutni limfocitni horiomeningitis (aseptiki meningitis) Hronini lokalizovani meningitisi Meningitis carcinomatosa