P. 1
Broj 21. i 22...No 21. and 22...MaxMinus magazin

Broj 21. i 22...No 21. and 22...MaxMinus magazin

|Views: 162|Likes:
Published by DIOGENgodisnjak2010

More info:

Published by: DIOGENgodisnjak2010 on Nov 28, 2011
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

11/28/2014

pdf

text

original

MaxMinus, second of the first electronic weekly journal for political satire, humor, cartoons and comics!

Broj 21/22/Issue No 21/22, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Aforizmi, priče, pjesme, kolumne

Četvrtak/Thursday - 20.1.2011.
Karikatura, crtež strip

Petar Pismestrović, Austria © 2011

Ivo Andrić Nobel prize winner for the literature 1961

Ivo Andrić pripada i Ahmetu i Milanu i Mariu, koliko god mi šutjeli o tome!

Knjige...

World of satire...

Besplatan primjerak, ako se drugačije ne naredi (free copy, if the order is not given differently)

MaxMinus, second of the first electronic weekly journal for political satire, humor, cartoons and comics!

2

Arsen Gevorgyan, Armenia © 2011 Redakcija/Editorial Board: Sanja R. Petrović (Novi Sad, Srbija), Samira Begman (Zurich, Švajcarska), Mirjana Marinković (Beograd, Srbija), Zlata Žunić (Tuzla, BiH), Andrej Glišić (Pančevo, Srbija), Ratko Orozović (Sarajevo, BiH), Aleksandar Čotrić (Beograd, Srbija), Suno Kovačević (Zenica, BiH), Ekrem Macić (Konjic, BiH), Boban Miletić Bapsi (Knjaževac, Srbija), Ivo Mijo Andrić (Zagreb, Hrvatska), Elvis Huremović (Travnik BiH), Jasmin Mrkalj (Podlehnik, Slovenija), Zoran Spasojević Paske (Kragujevac, Srbija), Franja Straka (Čerević, Srbija), Vladislav Pavićević (Bar, Crna Gora), Abdurahman Halilović (Rijeka, Hrvatska), Slobodan Žikić (Jagodina, Srbija), Vasil Tolevski (Skopje, Makedonija), Pavle Popović (Kruševac, Srbija), Ernest Bučinski (Banja Luka, BiH). Founder, director and Editor in chief, Glavni i odgovorni urednik MaxMinus - Bosnia and Herzegovina, : Sabahudin Hadžialić, Sarajevo, Bosna i Hercegovina; sabihadzi@gmail.com Zamenik glavnog i odgovornog urednika/Deputy Editor in chief MaxMinus nedjeljnika: Petar Pismestrović, Klagenfurt, Austria; petar.pismestrovic@chello.at Logo i design zaglavlja magazina/Design of the head logo of the magazine: Tošo Borković, Beograd, Srbija i Marcos Ribeiro Mendes TUBA, Cachoeirinha, Brazil; DTP– Sabahudin Hadžialić

REDAKCIJA: SLOBODA IZRAŽAVANJA JE OSNOVNO LJUDSKO PRAVO. EDITORIAL BOARD: FREEDOM OF EXPRESSION IS THE BASIC HUMAN RIGHT!

Putovanje u budućnost i dalje nam ide preko turske kaldrme.
Journey into the future still continue for us through the Turkey pavement.

Đura Šefer Sremac
Copyright Sabahudin Hadžialić & Authors 2009-2010. All rights reserved. Copying of all content is free of charge with obligation to underline from where it has been taken from: MaxMinus, Sarajevo, Bosnia and Herzegovina. Otherwise, forget it!

Besplatan primjerak, ako se drugačije ne naredi (free copy, if the order is not given differently)

MaxMinus, second of the first electronic weekly journal for political satire, humor, cartoons and comics!

3

MaxMinus 21/22 UMJESTO UVODNIKA.

BALKANSKA PJESMA Žalim što ne odoh namah poslije rata. Sada sam u godinama. Kada ne primaju. A ovi ovdje me razvaljuju. I boli. Pravo. Onako nevino. Svaki put boli. Zbog toga i pišem. Da zaboravim.
Gl.i odg. urednik Izlazimo svakog četvrtka u 23:55 ako nam nešto ne uđe u međuvremenu!

In the next issue we will continue with WORLD CARTOON and GOOD SOLDIER SVEJK

U sljedećem broju nastavljamo predstavljanje KARIKATURAMA SVIJETA i DOBRIM VOJNIKOM ŠVEJKOM

Jugoslavija se raspala na Sloveniju, Hrvatsku, BiH, Crnu Goru, Kosovo, Makedoniju i pet statističkih regiona.
Yugoslavia broke up in Slovenia, Croatia, Bosnia and Herzegovina, Montenegro, Kosovo, Macedonia and five statistical regions.

Aleksandar Čotrić

DIOGEN—PRVI BROJ -GODIŠNJAK 2009/2010 izašao je iz štampe— primjerak na 300 stranica... cijena 10 Eura/Evra plus poštarina: sabihadzi@gmail.com

FIRST ANNUAL ...300 pages...10 Euros plus PTT...Order your copy: sabihadzi@gmail.com

Besplatan primjerak, ako se drugačije ne naredi (free copy, if the order is not given differently)

Marcin Bondarowicz, Poland © 2011

MaxMinus, second of the first electronic weekly journal for political satire, humor, cartoons and comics!

4

U ovom broju autorstvo pisane riječi potpisuju: KOLEGE SATIRIČARI IZ CIJELE REGIJE, NAJBOLJA KNJIŽEVNA I SATIRIČNA PERA....

In this issue the cartoons & comics & art were signed by SOME OF THE BEST CARTOONISTS OF THE WORLD...

,

Sanja R. Petrović
KADA MUKA STEGNE Nakon privatizacije firme bilo je odmah jasno da postoji višak radne snage i da je potrebna reorganizacija. Novi vlasnik nije imao sredstava za potrebna ulaganja, a čini mi se ni želju. Njegov je jedini cilj bio što veći profit u što kraćem vremenu. Odgovorne su osobe ovlaštene da koriste sva sredstva da bi se ostvarili postavljeni ciljevi. U našoj firmi je završena još jedna faza Programa „dobrovoljnog“ odlaska, koja je realizovana kao deo projekta povećanja efikasnosti poslovanja i smanjenja organizacionih troškova. Eh... „dobrovoljni“ odlazak... dobiješ dva papira. Samo jedan ostaje potpisan. Prvi papir je pristanak na dobrovoljni odlazak iz firme, doduše stimulativni... sa paricama koje nisu Bog zna šta ali bolje išta nego ništa. Drugi papir je pristanak da ideš na „klupicu“, što podrazumeva drugo radno mesto sa minimalnim bodovima i to do isteka kolektivnog ugovora. Kako je nezaposlenost velika i pretnja otkazom nije bezazlena, mnogi radnici pristaju na lošije uslove, nemajući pri tome nikakve zaštite. Radnik razvija osećaj bespomoćnosti (koji nije iracionalan) te pretstavlja početak ozbiljnijih psihičkih reakcija. Kako bi oraspoložili kolegu koje se našao upravo u takvoj situaciji kolege su brzo reagovale. Kupili su mu lutku... na naduvavanje. Valja se istresti, izbaciti iz sebe sve... bez posledica, zar ne?

Sinatre, na drugoj o blaženom knezu srpskom. Ovi prvi otvorili svoj književni kružook, ustanovili svoju književnu nagradu i naizmenično se penju na poetski pijedestal preuzimajući kip zlatnog telenceta jedni od drugih... ~Bravo, bravisimo, dragi kolega! Još niko nije tako originalno pisao o dentalnoj higijeni tog velikana, a kakva originalna forma,kakav vokabular!!! Ah, ovo će se sigurno prevoditi na mnoge jezike, kad ova glupa zemlja ne podržava ovakve talente, Naravno,pomoćiće i to što ste pevali o četkici za zube Frenka Sinatre,a ne na primer Miloša Bojanića, jer ko, osim naravno naše napaćene dijaspore zna za pomenutog glavonju na zapadu_~

Pa nismo mi nacionalni belostihotvorci rimaši! Aračkinje-baračkinje koga ćete?

~Kolega,kolega -prekida ga čupkajući nervozno dlačice isfazonirane bradice- Vi razmimoišli sa osnovnom pitanju je metafora, dragi moj. Ne govorim ja o karijesu okuzalno ili mezijalno,reč je o svojevrsnoj poetici Sinatrine umetnosti, jer ako su usta simbol njegovog božanstvenog glasa, onda je četkica za zube ,zapravo metatekstualna alatka kojom poniremo u tehnike njegove umetnosti! ~Oh, oh, kako sam kratkovid bio! Kakva savršena autopoetička misao, kolega! Čestitam, čestitam i `vucite nogu`, što naš narod rek`o da i ja sledeće godine dobijem zlatno telence... ~Ma, hajte, molim Vas, kolega, a ko bi drugi, kad nas u klubu ima svega troje, a gospođica Iv je dobila već prošle godine. I nemojte samo sa tim srpskim poslovicama, znate da se ježim od njih!

Kafana puna. Večeras je veče rodoljubive poezije,a i dele se besplatne porcije ćevapa. Sponzor, gazda Mića, ostala mu rana na srcu od ratova, bio dobrovoljac. Stihovi pljušte. Poete i poetese smenjuju se uz gromoglasne aplauze. Ukrstili ruke svi naši junaci, pa igraju kozaračko kolo od stihova.Majku mu,više ih je. Vuče me da kažem,više NAS je.Nekako mi toplo oko srca.Ono,jest` ima i poneki bangav ,hrom stih, al` ko je video da se iz rata izlazi neoštećen. Ono, jest ,poneki pesnik i malo ljulja od kuvanog vina,al` ni bahantkinje nisu bile baš strejt. Narod uznemireno drugi, smo najstariji.Nisu se Srbi hristijanizovali,već su svoje proevropski se hrišćani srbinizovali.Ej,bre! ste se potpuno idejom zbirke! U Aračkinje-baračkinje koga ćete? Pesnika ne čini tema o kojoj piše,iako se mnogi iz obe grupe gade i da sa dva prsta uzmu zbirku pesnika suparničkog tabora.Pesnika čini neosporni talenat koji iz svega što radi bezobrazno proviruje i maše crvenom maramom razjarenim kritičarima.Ima,ima svuda pesnika i u ovoj našoj zanimljivoj zemlji,samo ponekad zafali poneko uvo i oko-.Pišu pesnici ,čitaju jedni drugima stihove i čehovljevski skoro niko nikoga ne sluša i ne čita. (A čisto sumnjam da će i ovopreviše je slova za Fejsbuk zapis). Onim upornima koji zaista jesu,čestitam od srca i želim puno sreće u biranju pravih stihova.Red je da se neko zaleti i probije zid mržnje izukrštanih ruku suparničkog tabora.

Milica Bijelić
ARAČKINJE-BARAČKINJE Podelili se pesnici na grupe. Aračkinje-baračkinje koga ćete? Na jednoj strani pevaju o četkici za zube Frenka

Sramota je sretnim biti na ovim prostorima. Jad se više isplati.
It is a shame to be happy in this region. Misery

Sabahudin Hadžialić
Besplatan primjerak, ako se drugačije ne naredi (free copy, if the order is not given differently)

MaxMinus, second of the first electronic weekly journal for political satire, humor, cartoons and comics!

5

Hi my name is Yaşar Fırat — cartoonist and comic book artist. I live in Istanbul, Turkey. I draw a comic book magazine for children. Twenty-five years, I draw cartoons. I wrote and I did drawings of fairy tales for children ten years. I thank you very much for taking place in this beautiful magazine. Blog adress. http://yasarfiratkarikaturleri.blogspot.com/ http://ressamyasarfirat.blogspot.com/ http://yasarfiratkarikaturveresim.azbuz.ekolay.net/ My comic novel about: Body bending comic book theme: social and moral corruption, a hero against corruption. Indeed, the perverse and immoral that the people deserved to know for sure that punishes.

Besplatan primjerak, ako se drugačije ne naredi (free copy, if the order is not given differently)

MaxMinus, second of the first electronic weekly journal for political satire, humor, cartoons and comics!

6

Besplatan primjerak, ako se drugačije ne naredi (free copy, if the order is not given differently)

MaxMinus, second of the first electronic weekly journal for political satire, humor, cartoons and comics!

7

Besplatan primjerak, ako se drugačije ne naredi (free copy, if the order is not given differently)

MaxMinus, second of the first electronic weekly journal for political satire, humor, cartoons and comics!

8

Besplatan primjerak, ako se drugačije ne naredi (free copy, if the order is not given differently)

MaxMinus, second of the first electronic weekly journal for political satire, humor, cartoons and comics!

9

Besplatan primjerak, ako se drugačije ne naredi (free copy, if the order is not given differently)

MaxMinus, second of the first electronic weekly journal for political satire, humor, cartoons and comics!

10

Besplatan primjerak, ako se drugačije ne naredi (free copy, if the order is not given differently)

MaxMinus, second of the first electronic weekly journal for political satire, humor, cartoons and comics!

11

Besplatan primjerak, ako se drugačije ne naredi (free copy, if the order is not given differently)

MaxMinus, second of the first electronic weekly journal for political satire, humor, cartoons and comics!

12

Besplatan primjerak, ako se drugačije ne naredi (free copy, if the order is not given differently)

MaxMinus, second of the first electronic weekly journal for political satire, humor, cartoons and comics!

13

Besplatan primjerak, ako se drugačije ne naredi (free copy, if the order is not given differently)

MaxMinus, second of the first electronic weekly journal for political satire, humor, cartoons and comics!

14

Mladenko Marijanović
UJUTRU JE VRAĆAM

i htjedoh se okrenuti malo ću nagužvati jastuk kad pod njime – spomenica rata XXX

* Spaljeno pismo po ko zna koji put čitam sećanjem * Ljudska nemarnostvirus svinjskog gripa odnese život * Spomen podiže družina koja pamti dušu pokojnog * Waka: Još sto godina malo je da ostvarim sve svoje želje unapred sam zahvalan Bogu ako me čuje

logičan slijed misli. Problem je kada tačka dobije ekstenziju.

Noć je laka ko peruška ja na mrtvoj straži bdim pod zvjezdanim nebom pod smrekinim grmom Nije mjesec pun al nakrivio se ko da mene traži i svijetli tako da dušmani mi damare na nogama bosim i nesmićenim ko niukog mog prebrojiti mogu dok čučim tu Gdje su mi cokule tandžara gdje je za vrat što ne dobih neko veće drvo koje manje bode što li vako žeđam zar to za me nema ni zore ni rose I probudih se a oči poletješe na stopala prvo dobro je tu su pridugačka bosa e jest mi laknulo

NIKola ČD Pešić
HAIKU ili nalik mu Nova godinazdravlje, radost i sreću poželim svima * Po belom svetu trbuhom za kruhom srpski genije * Seoba romau nove kontejnere i čaj šukarije * Dva li života imate kada tako lako ginete * U barakama gradilišta Kosmeta cvet moje mladosti

Uspravnu. E, tada boli! Kao i sve što uspravno jeste. I penetrira. Misli

Sabahudin Hadžialić
PJESMA KOJA TO NIJE

užitka stremeći.

Rečenica ima tačku, koja zaokružuje

Jordan Pop Iliev, Macedonia © 2011

Besplatan primjerak, ako se drugačije ne naredi (free copy, if the order is not given differently)

MaxMinus, second of the first electronic weekly journal for political satire, humor, cartoons and comics!

15

Andrej Glišić
KLEPSIDRA No.36

Veliki brat je na sceni
Neverovatno da u srpskoj kakafoniji ima toliko “Realiti šou” programa. Ono jest da su mi dosadili sa ekipama “Velikog brata”, nefunkcionalnims “Farmama” i takozvanim farmerima, sa uparenim parovima paževa i kontesa, ipak sam se tešio da: - sve šta dođe mora i da prođe. Ali, ne daj vraže. Kada se najmanje nadah, zbog neverovatne verovatnoće usuda življenja oplajvaziše me, po staromodnoj, pohabanoj sociološkoj, i referentno sklerotičnoj, i “idejnoj” matrici. Svakako na prvom mestu su tzv. “Levaci”, (pozajmljeno iz šatrovačkog – uličarskog vokabulara), ali, pritom, ne posustaju da lupaju i dešnjaci, posebno u predizbornoj kampanji, koja nikako da prekine… sa neslućenim zaluđivanjem, širokih radnih masa… ovo radnih nije statistički meratoran podatak, ali profitabilan… tu je negde oko tu be deder, iliti tri banderi, koje uglavnom zapišavaju kere - kako je to lepo rekao, u Kumanovu, moj prijatelj Trpko Spasov. Znam, jesu, često su mi se obrćali sa… da, da svakako das u me tapšali po ramenu, usmeravali na “pravi put” dušebrižnici, čak su me i imenovali, okumili smo se dakako, a potom smo se i okomili, jedni naspram drugih; ja kao “Lajavi krelac”, al’ nije važno, navikao sam se, trpim šta se trpeti mora. Kažu da je strpljen i spašen, samo da ne biju po

glavi, po koja čvoruga priliči, muški smo, nebeski narod – samo da nisu k’o “Jelen” rogovi, i sve tako ciklično, usmeravaju i prevaspitavaju kontrolisanom dramskom tenzijom, signatura sa videodanzorom. Dobro mi je, ne! Nije mi dobro… izvinjavam se, javlja mi se onaj, kao da ga gledam… činim kanda je … i kanda da nije optička varka, gledam ne verujem, izvesni likovi koriste retoriku, na fleš-bek, prohujalih vremena: - deset puta ponovljena laž dobije legitimitet istine. Nakon bezbrojnog niza nula na novčanicama dinara, dobili smo nulu od hiljadu Eura. Nekako me potseća na “Crni obelisk”- E.M.Remark, samo što je marka, u ovom slućaju, profitirala kroz pranje i predpranje, da ne kažem da je bilo i štancanje. Štrecnem se, jeza utrnula udove… stres čoveče… Giljo smanji doživljaj. “Gebelsov” podmladak oživljava, ciklus laži i istine, u nekim drugim bojama. “Divide et impera” – zavadi pa vladaj, na sceni je pučkog teatra u “Globalnim selu”, samo sada sa vidoizmenjenim uzusima, kasting je obavljen, novi likovi, scena iskonska - preživljavanje. Vetropiri su osetljivi na promaju, plaše se promena – meteopate repriziraju reprize, šupljoglavi plutaju od nemila do nedraga. Veliki brat je na sceni… molim Vas jedan proskinezis naklon.

KONKURS pod nazivom “SATIRA JE REALNOST PRIVIDA...VLASTI!”

Nagrade za Najbolju knjigu i Najbolji tekst su sljedeće: Za Najbolju knjigu: Kompletna priprema, prelom i obrada nove knjige za štampu autora od strane MaxMinus magazina.

Svim satiričarima Bosne i Hercegovine, ex-YU republikama, cijeloj dijaspori i onima Godinu dana prikazivanja bannera autora sa linkom ka njegovoj ili njenoj stranici koju koji se ne osjećaju krivim za sadašnje bezumlje koje nas okružuje. izradjuje MaxMinus. Diploma u pdf. formatu. Pravo učešća imaju svi afirmisani i neafirmisani autori satirične riječi. Svakom kome uspije da to uobliči u tradicionalnu, savremenu, modernu, ili demode formu u ob- Tri najbolja rada u kategoriji aforizma, pesme, i priče dobijaju nagradu u vidu diploma, liku aforizma (epigrama, epitafa), satirične pjesme i priče, a zatim pošalje na E-mail: elektronskog izdanja knjige u okviru Biblioteke MaxMinus, naravno, ukoliko nam sabihadzi@gmail.com (može se obavjestiti i na tel. 00387 63 111 062 ), kandidovao se prvonagrađeni dostave rukopise. za narodnog poslanika/zastupnika Satire. Kao i po jedan set gore navedene Književne trilogije. Šaljite, 10 aforizma, 1 pesmu i 1 priču (do jedne kucane strane). Svaki rad kucati u Žiri II SATIRIČNE POZORNICE MaxMinus 2011 će biti određen do septembra/rujna posebnom dokumentu. Sve radove poslati pod punim imenom i prezimenom, dostaviti 2011.g. svoju kraću biografiju i fotografiju. Konkurs je otvoren Non-Stop! No, to nije sve...Još dvije kategorije unutar Konkursa postoje! Najbolja knjiga objavljena na prostoru ex-YU, etc…za 2011.g. 1. Knjige koje konkurišu dostaviti poštom na adresu Sabahudin Hadžialić, Grbavička 32, 71000 Sarajevo do 1.11.2011.g. Ako knjige dodju i iza toga datuma, nije problem, jer je konkurs otvoren Non-Stop ali nećete igrati za 201Q.g. već za sljedeću..i sljedeću…Ako, pak, niste u mogućnosti iz jasnih, finansijskih razloga, dostaviti poštom, dovoljno će biti E-mailom poslati pdf. pripremu preloma vaše knjige već objavljene. 2. Najbolji tekst napisan o satiri na prostoru ex-YU, etc…za 2010.g. Tekstove dostaviti E-mailom na adresu sabihadzi@gmail.com Nagrade: Tapšanje po ramenu! Šalu na stranu, nastavite čitati! Rezultati konkursa svake godine u isto vreme 21. Novembra, tri nagrade u svakoj kategoriji, u vidu web prezentacije u E- magazine MaxMinus-u i WWW sajtu, uoči, 21. novembra, dana rođenja nove i jadne, pardon, jedine Bosne i Hercegovine (sa svim njenim blentitetima, pardon, entitetima Federacijom Bosne i Hercegovine i Republikom Srpskom) , majstora humora, satire i karikature. Svi nagrađeni radovi i oni koji zadovoljavaju kriterijume biće prezentovani na sajtu http://maxminus.weebly.com , ali

i u posebnom izdanju MaxMinus E-magazina pod nazivom II SATIRIČNA POZORNICA MaxMinus plus.

Nisu svi lopovi komunisti. Ali su zato svi komunisti lopovi!
Not all thieves are the communists. But all communists are thieves!

Boban Miletić Bapsi
Besplatan primjerak, ako se drugačije ne naredi (free copy, if the order is not given differently)

MaxMinus, second of the first electronic weekly journal for political satire, humor, cartoons and comics!

16

(Zagreb, 4. 8. 1953 – Austrija 31. 1. 1999) Nakon Fakulteta brodogradnje i strojarstva u Zagrebu posvetio se marketingu i dizajnu. Radio je najprije u INI a zatim do smrti u tvrtki Art Forma u Zagrebu. Član je PD INA OKI od 1978. i u tom društvu potpredsjednik (1984-5) i predsjednik (1988-9), pročelnik komisije za propagandu i organizator izleta najprije u svom društvu (Olimp 1987, Tatre 1988) a zatim u HPS-u. U kulturnoj javnosti se istaknuo kao vrstan karikaturist. Izlagao je na pet samostalnih i velikom broju zajedničkih izložbi u zemlji i svijetu. Dobio je velik broj priznanja i nagrada, od kojih dvadesetak na inozemnim festivalima. Suosnivač je Hrvatskog društva karikaturista u kojem je bio tajnik i predsjednik, a bio je i predsjednik Foto-kluba INA OKI te organizirao plan. foto-izložbe. Velik dio karikatura posvetio je planinarstvu (plan. početnica u HP 1988). Svojim je dizajnom i karikaturama (planinar Gojzek) obilježio niz godišta HP, a 1984. organizirao izložbu Planinarstvo u karikaturi. Poginuo je u prometnoj nesreći u Austriji. Plaketa HPS (postumno). (HP 1995, 87; 1999, 55.

Petar Pismestrović

Besplatan primjerak, ako se drugačije ne naredi (free copy, if the order is not given differently)

MaxMinus, second of the first electronic weekly journal for political satire, humor, cartoons and comics!

17

Besplatan primjerak, ako se drugačije ne naredi (free copy, if the order is not given differently)

MaxMinus, second of the first electronic weekly journal for political satire, humor, cartoons and comics!

18

Besplatan primjerak, ako se drugačije ne naredi (free copy, if the order is not given differently)

MaxMinus, second of the first electronic weekly journal for political satire, humor, cartoons and comics! Sjećanje na stvaranje Društva karikaturista Hrvatske

19

"Prije 16 godina organizirao sam izložbu jugoslavenske portretne karikature, u tadašnjem Centru za kulturu i informacije, u Preradovićevoj 5. Bio je to, kao i obično, veliki projekt u kojem mi je nesebično pomagala voditeljica Centra s još nekoliko zaposlenika. Sve je bilo dobro organizirano, čak smo tiskali i mali katalog, što u ona vremena i nije bilo tako lako. Na izložbi je bilo zastupljeno 12 karikaturista. Na žalost, kako to obično biva, možda zbog silnoga stresa ili prehlade, izložbu sam dočekao pod temperaturom i iscrpljen. Tada sam prvi put pomislio kako je teško potpuno sam preuzeti teret organiziranja takve izložbe. Nekako u isto vrijeme upoznao sam Senaida Serdarevića, Mladena Bašića, Srećka Puntarića, Zdenka Blažića i još neke kolege. U razgovoru sa Senom dotakao sam temu osnivanja Društva karikaturista, po uzoru na makedonsko društvo. Seno je odmah ideju prihvatio s velikim oduševljenjem. Prilikom jedne posjete Slavonskom Brodu susreli smo Aneta Vasilevskog i iznijeli mu naše ideje i planove. On nam je obećao pomoć oko organizacije i dao nam neke važne savjete neophodne za ostvarenje naseg cilja. Zahvaljujući prvenstveno Seni Serdareviću koji je svojom energijom i svojim zanosom animirao i ostale kolege, uspjeli smo osnovati Društvo koje i danas djeluje." Petar Pismestrović

Sa Senom u Italiji

Sjećam se našeg boravka u Pistoi kod Firence. Bili smo gosti Festivala karikatura koji je organiziran u okviru tradicionalnog Sajma cvijeća. Put od osamsto kilometara u jednom smjeru prevalili smo skvrčeni u malom fiči ali na to nismo mislili. Zabavljalo nas je što su nas Talijani promatrali na autoputu kao čudo. Nisu ni znali da fićo može tako dugo izdržati. Nismo ni mi! Još mjesec dana poslije tog putešestvija svaka kost i svaki mišić pamtio je izlet u Italiju. Ali ni to nam nije moglo pokvariti dobro raspoloženje i oduševljenje onime što smo doživjeli. Smjestili su nas u luksuzni hotel u talijanskom mondenom mjestu Montecantini Terme, a onda nas odveli na otvorenje festivala. Bilo je tu karikaturista iz raznih zemalja, ali ponajviše iz Italije. Večera je bila organizirana u mjestu Collodi, koje nosi ime po piscu slavnog Pinokija, Carlu Collodiju. Dok smo se vozili autobusom prema restoranu “Pinokio“ jednom od talijanskih kolega pade na pamet da zajednički zapjevamo. Seno, koji je bio u našem društvu poznat kao dobar pjevač, odmah je oduševljeno počeo pjevati: „Avanti popollo, avanti rosa...“ Talijani su odmah skočili u glas: „Basta, basta..!“ Nismo ih odmah razumjeli, više smo vjerovali da smo možda pogriješili tekst talijanske komunističke himne i taman smo iz svega grla kolektivno nastavilii: „Bandiera rosa la triumfera ....“ kad se jedan od talijanskih karikaturista bacio na pod između sjedala, kleknuo i sa sklopljenim rukama i očajničkim pogledom molio da prekinemo. Kad su nam objasnili da se u Toscani ta pjesma niti pjeva niti voli čuti nismo se više usudili ni fućkati. U ta vremana nam politika još nije bila važna pa nismo ni znali koje struje gdje vladaju. Tako je propala prilika da se Seno nametne Talijanima i kao odličan pjevač. Seno je otišao prerano. Krajem januara bit će punih 12 godina. Bio je duša i motor Hrvatskog društva karikaturista (HDK). Bio je sve što se u jednom društvu može biti: i član, i tajnik, i predsjednik, i suosnivač. Jednom rječju „ Katica za sve“. Ali i izvan područja karikature bio je svestran, strastveni planinar koji je uvijek pri ruci imao fotoaparat i svoju neizostavnu gitaru. Često sam se pitao, kako je stizao na sve. U povjesti društva i hrvatske karikature ime Senaida Serdarevića- Sene, osat će upisano zlatnim slovima.

Petar Pismestrovic

Besplatan primjerak, ako se drugačije ne naredi (free copy, if the order is not given differently)

MaxMinus, second of the first electronic weekly journal for political satire, humor, cartoons and comics!

20

Petar Pismestrović, Austria © 2011

Aleksandar Čotrić
ODLUČNI KORAK Vladar je već dvadeset godina neprikosnoveno upravljao svojom sve manjom državom. Sužavanje granica države nadoknađivao je širenjem optimizma. Bio je na čelu zemlje, ali i jedine postojeće partije. Druge partije bile su dozvoljene samo u kartama i šahu. Vladara su voleli svi podanici. Naročito oni koji su voleli svoj život. Nezadovoljnih njegovom vladavinom nije bilo. Doduše, nije ih bilo na slobodi. Protivnici njegove vlasti iz inostranstva pričali su da iza njega ostaje pustoš, ali to jednostavno nije tačno, jer su zatvori bili prepuni. A ni kretanje, kao što su insinuirali, nije bilo ograničeno, jer su mnogi bili prinuđeni da napuste zemlju. Vladar nije voleo mnogo da se hvali, i zato je to prepuštao svojim dvorjanima, ministrima, novinarima i običnom puku. Ovaj otac nacije je, inače, bio skroman čovek. Nije želeo da se njegovi spomenici podižu širom zemlje, ali nije mogao ništa da učini protiv narodne volje. Zato je često isticao: - Narod se o svemu pita i odlučuje. Moje je samo da sledim njegovu volju. Vladar je zabranio da se ljudi razmeću, pa je propisao da se jede samo dva puta dnevno i da je dovoljna temperatura u stanovima do 12 stepeni. Suveren je mislio na budućnost svog naroda i zbog toga je stalno obećavao da će jednog dana biti bolje. Vladar je brinuo i o slobodi medija. Novinari televizije su imali pravo da kritički govore o šefu države, vladi i svim institucijama svih zemalja sveta. Sa jednim malim izuzetkom vlastite. Osim jednih režimskih, suveren je zabranio sve ostale novine, s obrazloženjem da ljudi ionako ne čitaju. Ispitivanja javnog mnenja bila su zabranjena pod izgovorom da njihovi rezultati uznemiravaju javnost. Vladar je želeo mir i stabilnost u zemlji, pa je zabranio i izbore, parlament, okupljanja, štrajkove i sindikate. Nije dozvoljavao da bilo šta stvara lošu sliku o njegovoj vladavini, ali nešto mu, ipak, nije dalo mira. Jedino to ga je podsećalo na ružno lice vlasti, pa je preduzeo poslednji odlučni korak: Zabranio je ogledala! MOJA PORODICA U TRANZICIJI - Nemoguć si! Stalno mi nešto prigovaraš! Uvek si nezadovoljan! Vidim da si besan! – kaže mi moja draga ženica pošto se vratila s napornog posla u jednoj privatnoj firmi. Gledam je umornu, neispavanu, neraspoloženu - i ćutim. Već je veče. Radila je od ujutro, sve do 18 sati, a posle joj je trebalo još sat vremena da gradskim prevozom dođe do kuće. – Zašto si tako čangrizav? – pita me ona, pa ne čekajući odgovor, nastavlja: - Dosadan si, bre, sa tvojim primedbama kao neka gagrica. Ne znam šta je gagrica, pretpostavljam samo da to nije kompliment. - Uvek imaš nešto protiv mene. Postao si neprijatan. Ponižavaš me. Šta si mi sve rekao, pa to niko ne bi otpreo, osim mene! – sipa osoba koja se tren pre toga srušila u neudobni dvosed. Napolju se čuju i lavež pasa i mjaukanje mačaka. Dan je bio hladan, maglovit i tranziciono siv. Ponovo ćutim, ali više ne gledam u moju dražesnu suprugu. - Gledaj me u oči kada se svađaš sa mnom i kada mi izgovarač takve reči! Ako ćemo već da se vređamo, ja bih tebi svašta mogla da kažem! – upozorava me moja ljupka i miroljubiva supruga. - A što pominješ moje roditelje? Šta su ti oni krivi? Kako te nije sramota da njih, stare i bolesne ljude uplićeš u naše razmirice?! Ja tebi kažem jednu reč, a ti na to meni saspeš stotinu! I dalje ne progovaram, samo se čudim, odakle joj takva ideja, kada nisam prozborio ni reč? - Ne mogu od tebe da dođem do reči. Ućuti već jednom! – sada me već upozorava ljubav mog života. - I da znaš! Moraš da mi se izviniš zbog ovakvog ponašanja i svih ružnih reči koji si mi izgovorio! Inače, ja to više neću da trpim! Ozbiljno ti kažem! Naćiću drugog muškarca koji nije takav! I na kraju mi je zapretila: - Ovo je bilo poslednji put da tolerišem ovakve tvoje postupke! Znam da je morala na poslu da ćuti deset sati. Mogu i ja da ćutim deset minuta. FANTASTIKO - Mladi umetnik je pisac fascinantne imaginacije. To što on produkuje u svojoj mašti nadmašuje sve što običan čovek može da zamisli, jer

nadrealno dominira nad realnim. Nestvarno u delima ovog autora prožima svaku rečenicu. U njegovim radovima nalazi se fantastika u svom najizvornijem značenju – tako je na književnoj večeri u Gradskoj biblioteci govorio uvaženi kritičar o delu mladog pisca. Kritičar potpuno sede kose s naočarima na vrhu nosa je profesor univerziteta i kolumnista uglednog dnevnog lista. Uživa da govori dugo i teatralno, i da sluša sebe, bez obzira na to da li ga sluša, a pogotovo razume, još neko. Na ovoj večeri posebno ga je inspirisalo to što je uglu sale video televizijsku ekipu – sitnu, mladu novinarku i dvometraša, snimatelja s kamerom.Metafizička, iracionalna i imaginativna komponenta umetnosti privlače našeg autora da ispisuje poruke upućene onostranom i nevidljivom. Njegova dela izazivaju osećaj nestvarnosti i iščekivanja neobičnih događaja – govorio je kritičar i već je zamišljao sebe u izveštaju na televiziji. U publici je bilo nekoliko ljudi koji su se sklonili od zimske hladnoće, pet, šest stalnih posetilaca ovakvih promocija i najbliža rodbina pisca. Redovni posetioci su čekali da se „govorancije“ što pre završe, pa da pređu u susednu prostoriju u kojoj mogu besplatno da se posluže čašicama žestokog pića i bajatim pecivom. Na njihovu nesreću, kritičar je govorio više od sat vremena. To je, međutim, odgovaralo onima koji u svojim domovima nisu imali grejanje, pa su se sedeli uz radijatore u sali biblioteke. Mladi pisac ni sam nije razumeo šta je iskusni kritičar rekao o prozi, ali je bio polaskan činjenicom što je prihvatio da govori o njegovoj prvoj knjizi. Televizija je iste večeri prikazala izveštaj o promociji, u kojem je citiran kritičar koji je govorio o fantastici i nadrealnom u piševom delu. Već sledećeg dana pisca je neko pozvao telefonom: - Gospodine, predlažem vam saradnju – nepoznati glas je bio direktan. - Izvinite, s kime pričam? Vi ste izdavač ili urednik? – zbunio se pisac. - Potrebno je da nešto napišete – glas je i dalje bio zagonetan. - Da bih vam odgovorio, moram da znam o čemu se radi – eseju, recenziji, noveli...- Ne – prekinuo ga je glas – radi se o manifestu. - O manifestu nadrealizma? – pitao je umetnik. - Pa, može tako da se kaže. Ove godine se održavaju izbori, a našoj stranci je potreban program u koji će birači da veruju. Vi ćete ga s vašim darom za fantastiku najbolje da napišete. Nadam se da ćemo dobro da sarađujemo. Mi plaćamo fantastično!

Besplatan primjerak, ako se drugačije ne naredi (free copy, if the order is not given differently)

MaxMinus, second of the first electronic weekly journal for political satire, humor, cartoons and comics!

21

Aleksandar Čotrić, Serbia Tošo Borković, Serbia © 2009

Besplatan primjerak, ako se drugačije ne naredi (free copy, if the order is not given differently)

MaxMinus, second of the first electronic weekly journal for political satire, humor, cartoons and comics!

22

Zlata Žunić Zona sumraka i sabur
"Uvek je pravo vrijeme da se uradi ono što je ispravno."( Martin Luther King, Jr) S nekim neobjašnjivim osjećanjem muke i zebnje počinjem pisanje današnje kolumne koju teško mogu da koncipiram kao pogled sa distance, te saburom sapeti srce na ivici ponora, što se otima i poskakuje u mješavini tragikomične konsterniranosti i bezbožne komedije zablude, zbog besprizornosti kovača lažnog neba i zvijezda, sreće na izdisaju, koja bližnjem, manje oholom i bešćutnom, otkida i prste i dušu, čekičem zahrđale glave na nakovnju od amalgama tuge i smijeha do suza. Sjetih se ponovo vjernog Hesea koji me decenijama hrabri svojom stojičkom ironijom da ništa nije nepoznato i neviđeno pod kapom nebeskom, pa imamo u duši i sve ono što je ikada živjelo u ljudskim dušama. „Svi bogovi i đavoli koji su ikada postojali...svi se oni nalaze u nama, tu su kao mogućnosti, kao želje, kao izlazi. I dok se u Tunisu odvija krvavi rasplet siromaštva i obespravljenosti, te zarazne bolesti čovječanstva u naponu, sa zadanim parametrima šublera u rukama đakapočetnika, momci što kuže stvar na portalima diljem svijeta pišu arabicom, koristeći mješavinu maternjeg i francuskog jezika, upozoravajući na obmanu. Nisam sve baš dobro razumjela, a nisam se ni trudila, da budem iskrena, jer me shrvalo, po ko zna koji put, nešto nedorečeno u vlastitom životu, perfidno upakovano. Osjećam u kostima novi plimni val doktrine šoka što prijeti efektom domina, pa se Palestinci ponovo probijaju kroz Vrata naroda, odakle ih vraćaju zabrinuti domaćini, iz davnina dohrilili kandidati Novog Doba. A, Hosni Mubarak, samo za basamak i jednu dinu dalje, sa 83 godine života i 30 vladavine, najavljuje vanredne izbore u Egiptu za jesen. Ostali u brade tiho mrmore, protestvuju, nezadovoljni kastingom i dodijeljenim rolama. Odlučih da poslušam i pogledam Tv vijesti, da se udaljim od sebe i svoju muku utopim u eter, ali, avaj, tamo se emituju skraćene verzije sudbonosne gluposti i zarazne ludosti, u stilu kreštavih zadušnih baba što u kući obješenog o konopcu naširoko i nadugo, smrznute duše divane. Za oko mi zapade jedan title sporohodni ispod dramatičnih scena sa ulica sjevera Afrike, crne u svakom pogledu, da crnja ne može biti, jer je vječni plijen onima što tvrde da je divlja pustara, a ne blagorodna krava muzara. Dakle, vidjeh ispis da bosanskohercegovački penzioneri više nikome ne mogu biti žiranti, kao svjedočanstvo da vrijeme deseterca tek dolazi, a za to su potrebne opsežne epske pripreme i izgradnja trijumfalnih kapija za pobjednike. Istina, malo je title dokačio i njih nedovršenom napomenom o doniranju profita favorizovanih vječitih mladoženjama na najvećim tenderima dobrih udavača, kao novoj metodi finansiraja udruge kovača, kreatora, režisera, scenarista, frizera, kozemtičara, proizvođača magle u rimfuzi, bez kojih se bolje sutra ne može zamislit! Život je ono što ti se dešava dok ti praviš planove za njega, što će reći iza leđa, rekao bi rahmetli Lenon! Opet ponestaje novaca, bijaše mi prva misao! Ili su bankari odlučili da sahrane cijelu Zemlju, i sebi prave neku novu postojbinu? Ko će znati, tek moderna monetarna politika izmiče svakom logičnom promišljanju, i što grđe izmijesimo tu papazjaniju sa nama, boranijom, to statistike o neimaštini dublje padaju u vodu, jer smo svi polumilioneri!. Ko hoće da se paranoidno osvrće na zamjenu teza, dobiće žuti karton ukora, a možda i povrdu da je neuračnjiv. Istina, i njih bi neki znali dobro unovčiti! U nizu teče vijest da Kinezi slave Novu godinu, pa malo isporuke kasne, dok blazirani Asanž čeka novo suđenje koje bi ga spasilo ekstradicije Americi, gdje mu prijeti smrtna kazna ili Gvantanamo, što mu ga dođe isto. Iran muku muči sa virusom koji su trustovi USA i Izraelskih mozgova kreirali i namijenili za ta mudracima nemilo nahoče i njegova nuklerana postrojenja, nakon što su deranski arogantno previdjeli abort komandu šaptača kućnim ljubimcima. A majčica Rusija šuti i samo se oglasi ako su njen blještavi apparel dodirnuli, bez plaćanja pristojne naknade, dakako, dok se i dalje vezanih očiju putuje njenom unutrašnjošću. Moderni kapitalizam je sredinom prošlog vijeka, prevazišao proizvodnju nužnih i luksuznih artikala, pa pošto je zadovoljio potrebe tijela, sistem se kao karusel okrenuo

željama duše, prevashodno onim fiziološkim, kojim poredak vladavine manjine nad većinom čuva svoj mir, držeći zarobljenike spektakla u pričuvi za domovinu spremne, blaženo ih sedirajući miksom jeftinog hedonizma i domoljublja. Slike i misli se prepliću sa prizorima iz Tunisa, a pažnju mi zaokupilja najnovija vijest o promptnom formiranju vlade, sa mandatarom koga je izabrao, niko drugi do Saudijcima prebjegli kontroverzni mučitelj, Ben Ali! Zaboravih načas vaseljenski uzlet prvih, zatečena dilemom o šarenoj laži svilene revolucije kao spontanom protesta i cijeni koju siromašni ponovo plaćaju, čak i mrtvima, što i nije tako svileno, kako bi izvojevali pravo na svoj već dobrano obajatio, davno zarađen komad kruha! O dostojanstvu koje se donosi na ovaj svijet rođenjem, ne govori se u Zoni sumraka! Sjedeći tako odsutna pred monitorom i pokušavajući da sažvačem nesvarljivo, nabasam u Bogojavljenskoj noći na najbezbožniju vijest od koje mi se krv zaledi, a utvare i ale mojih četvorogodišnjih noćnih mora zbog negiranja i ignoriranja temeljnih rodnih i radnih prava odjedamput obasja blještavi snop svjetlost!. Citiram portal „Dobarlink.com“(izvor HTV3): „Makarski poduzetnik Marijan Primorac priznao je Uskokovim istražiteljima da je bivšem predsjedniku HDZ-a Ivi Sanaderu 2004. godine kupio prvi BMW. Istražitelji su to navodno otkrili nakon što su 'pritisnuli' Primorca, a riječ je o BMW-u u kojem se Sanader vozio između 2004. i 2007. godine. Nakon njega Sanader se vozio u BMW -u kojeg je navodno dobio od Roberta Ježića, prenio je HTV u Dnevniku 3. Primorac, jedan od 50 najbogatijih Hrvata, javnosti je postao poznat zbog svojeg sina koji je kao 17-godišnjak 2002. godine BMW-om ubio dvije srednjoškolke u Makarskoj, Anu Andrijašević i Katu Erceg, no optužbi je oslobođen jer je, prema obrazloženju suda, iz 'društveno prihvatljive obitelji'.“ Doslovno me je urnisao ovaj udarac jumrukom u čelenku! -„Ljudska je glupost institucionalizirana i poticana od društva, a svaki oblik borbe protiv nje unaprijed je osuđen na propast.", piše veliki Krleža „Na rubu pameti“ nama raspamećenim. A ja, i hiljade sličnih meni, bosonogi hodimo po trnju što jednako boli i peče kao nekad davno, da dokažem svima znanu, milion puta potvrđenu ISTINU! U ovoj apokaliptičnoj slici stvarnosti, napokon, sve što me, doslovno, mljelo kao nenaoštrena ručna flajš-mašina, dobi smisao uzvišenog moralnog čina! Nije više važan konačan ishod, jer ovakvim silnim i moćnim svako poimanje pravde je nedostupno i istrajaće u dokazivanju da je uzrok upravo u žrtvi, jer bi nepobitni dokazi efekatom domina stumbali sve njima znane vrijednosti. Latini bi rekli: Jus obruitur vi(Sila sahranjuje pravo). Bože, pomozi nam da ostanemo u pameti! Nakon svega mi se priča o saburu kao lijeku protiv duhovnog i duševnog potonuća čini kao najgradljivije licemjerje zluradih koji autoritativno sirotom puku podastiru spiku, ne odstupajući ni za stopu od svog imetka, stečenog „društveno prihvatljivim“ otimanjem sa tuđe trpeze i grobalja. Iz te kaljuge od misli, prenuše me plemenite riječi moje drage prijateljice i vrsne književnice, Samire Begman, koja veli da bezuvjetni sabur (strpljenje) „konotira sa stanjima „trpjeti“ i „prihvatati“ sve što te zadesi, a to nije osobina čovjeka, i nije ga kao odraz božanskog dostojno“ I savlada me nemoć čak i da ruke dignem na predaju! Pustih je da se istutnji, jer se međusobno ne zaslužujemo! A sve zbog mizerije lakomih čiji genetski kod je sublimiran u rušilačkom egoizmu očeva i sinova koji od svoje pohlepe prave kumulativne bombe za dalekometno relativiziranje svega što je „nefunkcionalno“ po njima. I đavo može citirati Sveto pismo za svoje potrebe! Ko nas to poziva na ljubav? Onu na madracu? Pa nemamo ni tu jednake šanse. Sablažnjeni istorijom koja se ponavlja, svaki put sa većom cijenom, nikako da naučimo kako se raskiva postelja obmane i kuje pijedestal istini. Sve što je potrebno da zlo trijumfuje jeste da dobri ljudi ne učine ništa. „.Za ljubav je potrebna izvjesna bezazlenost.Ti je imaš. Sačuvaj je, to je dar Božiji. Ako je jednom izgubiš nikada je više nećeš povratiti... Samo zavidljivci to nazivaju glupošću. Neka te ne boli.To nije mana biti čista duša nezaražena skepsom i lukavošću. Hajde, pij u čast bezazlenosti...u čast ljubavi i vjere, u čast snova o sreći, u čast bajne gluposti izgubljenog raja.“ (Tagore)

Sabahudin Hadžialić
BESMRTNOST Hoćeš li da budeš besmrtan? Usmrti milion ljudi! Besmrtnost je bolest za koju vakcina još nije pronađena. Božja! Vječni život je sa one strane. Besmrtnosti što stremi. Bog je besmrtan. Ako se drugačije ne dogovorimo. Pronađeni su organizmi stari 34.000 godina početkom 2011.g. A koje su nacionalnosti? Želio sam obaviti razgovor s Bogom. Nisam mogao. Nisam besmrtan. Glupost na prostorima bivše Jugoslavije je besmrtna. Kako znam? Uključite TV i pogledajte TV DNEVNIK u 19:30! Glupost je besmrtna. U smrtnosti svojoj. Od zore čovječanstva postojali su lopovi i žandari. Besmrtnost se njihovim imenom zove. Religija je besmrtna. Ideološki. Ateizam je besmrtan. Teistički. Teizam je besmrtan. Ateistički. Sunce nije besmrtno. Nažalost! Ljudi nisu besmrtni. Na sreću! Besmrtnost je jedina neobjašnjiva riječ.

Besplatan primjerak, ako se drugačije ne naredi (free copy, if the order is not given differently)

MaxMinus, second of the first electronic weekly journal for political satire, humor, cartoons and comics!

23

Franja Straka, Srbija © 2011

Besplatan primjerak, ako se drugačije ne naredi (free copy, if the order is not given differently)

MaxMinus, second of the first electronic weekly journal for political satire, humor, cartoons and comics!

23

Franja Straka, Srbija © 2011

Besplatan primjerak, ako se drugačije ne naredi (free copy, if the order is not given differently)

MaxMinus, second of the first electronic weekly journal for political satire, humor, cartoons and comics!

24

Franja Straka, Srbija © 2011

Besplatan primjerak, ako se drugačije ne naredi (free copy, if the order is not given differently)

MaxMinus, second of the first electronic weekly journal for political satire, humor, cartoons and comics!

25

Franja Straka, Srbija © 2011

Senad Nadarević, Bosnia and Herzegovina © 2011

Asja Husičić

Adolf

Besplatan primjerak, ako se drugačije ne naredi (free copy, if the order is not given differently)

MaxMinus, second of the first electronic weekly journal for political satire, humor, cartoons and comics!

26
Senad Nadarević, Bosnia and Herzegovina © 2011

Elvis Huremović
LJUBAVNA
Oduvijek sam želio napisati nešto ljubavno. Sanjao o nekom romanu tematski baziranom na raznoliko ispreplitanim ljubavnim pričama među, kako se to kaže, običnim ljudima. Maštao o djelu koje u svom naručju čvrsto drži priče o zaljubljenosti, zabranama, patnjama, borbi u kojoj na kraju, kako to adet nalaže, ljubav nadjača sve drugo...pobijedi. Roman kakvih ima na hiljade a opet potpuno drugačiji od drugih. Ako je neko pomislio da se ovdje nalazi barem jedan pasus tog djela, jednostavno, grdno se zajeb'o. Niti sam kad riječ o zabranama, borbama, amoru...napisao a još manje sačinio kompletno djelo. Kažu, ko nešto neće taj nađe hiljadu razloga a ja sam našao barem pet hiljada zbog kojih nisam napisao ništa ljubavno. Ljubavno na takav način. Sjećam se kada bi iz bosanskog ili bosanskog, hrvatskog i srpskog ili maternjeg jezika na red došla pismena vježba na ljubavnu temu, tom prilikom bi pisao o svemu a najmanje o ljubavi. Već u samom naslovu bi se srdačno pozdravio sa zahtijevanom temom. To se najbolje vidilo prilikom čitanja ocijena. Najviše dokle sam dobacivao bilo je okruglo četiri. Ali, urijetko. I to, samo onda kada je tema bila sve osim ljubavna. Kako jezik, bez obzira koji bio, u školi nisu samo pismene vejžbe, zahvaljujući toj činjenici ipak sam dobro stajao na prostranim poljima tog predmeta. Rubrika je većinom bila popunjena fino isklesanim peticama ako se zanemare one uvrnute, većinom, trojke i dvojke iz pismenih. U drugim oblastima sam briljirao, odlikaš jedan kroz jedan. Dakle, moglo bi se reći da sam bio učenik posebnog statusa. Među školskom rajom prepoznatljiviji kao štreber. U normalnom društvu i normalnim uslovima normalno je bilo da to za sobom povlači neke olakšavajuće okolnosti. Ali, kako to kod nas uvijek biva, nenormalno, umjesto da budu olakšavajuće, ljudi, riječ je o odlikašu, bile su otežavajuće. Teret u smislu stalnog prozivanja, milion puta sam upitan zašto, zbog čega pišem suprotno od zadane teme. Zašto fulam. Nerviralo je to razrednu, osjećao sam kako joj nedostaje malo više gordosti da me prosto upita: „Bolan, koji ti je više“?! Sit svega, jednom sam odgovorio: „Bezbeli, jer ne umijem da pogodim“. Mudrost na kojoj bi mi pozavidio i Lao Tse koštala me stajanja u ćošku tokom cijelog časa uz „čestitku“ za roditelje u plavoj koverti. Što će reći, poziv na razgovor sa razrednom. Jednostavno, koverta plave boje kod nas je značila samo jedno. Nisam se odlikovao nekom pameću u ta doba ali što je važnije nisam bio ni glup, tako da sam odlučio u buduće slijegati ramenima na pitanja poput prethodnih milion i još malo, upućenih u vezi mog rada. Slijegao sam dugo, dugo poput trusnog tla. Imao sam osjećaj da dobijam upalu ramenih mišića, ako takvi postoje, od silnog slijeganja. I trusno tlo kad nema više gdje da se sliježe otvori se a poslije bude šta bude. A najčešće to otvaranje ne donese ništa dobro. Haman jednog dana otvorim se i ja, opet. Progovorim, odgovorim na pitanje, koje sam češće slušao od majčinog „jesi gladan“. Na čuveno zašto i zbog čega, uzvratim: „Kako da pišem o ljubavnim temama a usred rata smo. Bez obzira koliko me ubjeđivali da ista ne mari za rat. Ne mogu o ljubavnim jer postoje preče, barem trenutno. Odrastam, svakodnevno, pod kišom ali granata. Nema dana a da mi neko iz komšiluka, familije ili raje ne ode. Što nekud po svijetu, što u zemlju. S tim što je opcija pod rednim brojem dva znatno učestalija. Svakodnevnica mi je puna nacionalizma, šovinizma, separatizma...moja svakodnevnica je sve a najmanje ljubavna, a ni vaša nije bolja. Eto, zašto i zbog čega“. Odgovorio, sjeo i čvrsto zalijepio usnu za usnu. A možda i ne bi da se u taj tren nisam sjetio mog Starog dede i njegovih savjeta za šutnju. Ko da ga sad gledam dok sjedi uvrh kauča i govori: „Sine, samo žvaku u usta i psst“. Za veliko čudo ovaj put nisam morao analizirati nakupljenu paučinu u ćošku učionice niti su roditelji morali obilaziti razrednu. Doduše, nije to imalo nikakvog budućeg uticaja na ocjene iz pismenog. I dalje je najviši domet ostao okruglo četiri, ponekad. Kako se u kosmosu sve mijenja a pošto je čovjek hajvan kojeg sve mora protabiriti, tako ni on nije pošteđen kosmičkih previranja. Pošto sam ja čovjek, valjda, i pošto nisam izuzetak od pravila previranja me nisu mimoišla. Kosmos se kao pravi gost pobrinuo da me zijareti. Šta se desilo? Zapravo, odlučio sam pisati na zadatu temu, svakako ljubavnu. Da ne bude, ja sve uz dlaku. Raspisao se samo tako, svi ljubavni romani zajedno nisu imali ljubavi koliko je bilo u mojoj priči, kao volim, borim se, patim, zaljubljujem i odljubljujem u teškim danima pod kišom minobacačkih, tenkovskih...granata. Zbog upečatljivosti i odavanja počasti ljubavi u toj kiši projektila što zuje iznad naših zaljubljenih tinatara, priču završim izmijenjenom za vlastite potrebe prilagođenom verzijom Mikinih stihova. Samouvjeren, da sam napokon pogodio tamo gdje treba, u centar svih centara, finiširam sa primjenom kvaziumjetničke slobode na stihove „Besmrtne pjesme“. Ovako: „Ako ti jave umro sam a bio sam ti drag. Ne vjeruj im. Jer, ne da sam umro nego sam crk'o jedno pet, šes' puta i to najjadnije!“ Shvatio sam to kao najorginalniji način približavanja riječi velike pjesme situaciji u kojoj sam se nalazio, pod pljuskom ubojitih sredstava, a opet je zadovoljilo potrebe ljubavnog. Da se ne varamo to prilagođavanje je suštinski u potpunost odgovaralo napisanom tekstu. Nadao sam se prelasku preko magično okruglog četiri. Iduće sedmice umjesto okruglo pet i pohvala rečeno mi je: „Tvoja priča je nikakva, posebno se tu ističe grub kraj, pogrdan ništa drugo do krajnje vulgaran za jednu literarnu konstrukciju kakva je zahtijevana. Ne odiše stilski savršenim svršetkom koji bi morao biti nadasve u duhu književnog jezika“....i bla, bla... Nakon iscrpnog a ponajviše dosadnog osvrta na moj rad upitan sam: „Zašto i zbog čega ovako vulgaran kraj sa crkvanjem?“. Kratko i jasno sam odgovorio: „A da livšem?!“ Jedino što sam dobio zauzvrat bio je ledeno prijeki pogled koji se upućuje najvećim kvislinzima. Postao sam izdajnik što nadobudno rovari tlo na kojem čvrsto sa svojim stopalima broj 41 stoji moja razredna. Poslije nisam uspio doživjeti da crknem a još manje da livšem od silne ljubavi. Nego sam upućen direktoru na razgovor uz neizostavnu čestitku, plava koverta, za roditelje. Ujedno od okrugle petice nije bilo ni truna a sve se završilo na protegnutom „nedovoljan“. Ljubav kakva god da je uvijek u sebi ima i boli. Jer, ljubav bez boli je kao vruća sirnica bez kajmaka. Od tada pa do danas ne pišem na ljubavne teme, nebitno što kiša više ne pada!

BIOGRAFIJA
Obično za sebe volim reći kako ne postoji ništa što mrzim ali da postoji mnogo toga što ne volim. Stvarno, ko će se mučiti da mrzi. Uzaludno gubiti vrijeme i bespotrebno jesti vlastitu jetru. Ovako, kad ne voliš to je manje bolno. Nekog ili nešta ne haješ i „fertik“. Ako si u mogućnosti, to nešto ili nekoga obiđeš i svima potaman a ako nisi, onda istrpiš koji trenutak i nastaviš svojim putem. Uglavnom, niti mu pomažeš a što je važnije i ne odmažeš. Međutim, uvijek se javi neka, nadasve, pametna glava i počne čovjeka ubjeđivati u suprotno. Kao, mrziti i nevoljeti je isto poput jednojajčanih blizanaca. Zatim, pametno stvorenje brani svoj stav upornije negoli su neki, „skoro“, branili njihove otadžbine. Kad bi se moja, ponajmanje pametna, glava nešto ko raspravljala, ne bi li dotičnom kako objasnila, da kad mrziš onda nečemu ili nekome ujedno želiš zlo a kad ne voliš onda mu ne želiš zlobe samo ga ne mirišeš. Tamam kad bih pokušao nešto tako prozboriti uvijek bi se sjetio one Duškove „Kad je neko glup, ne možeš mu čak ni to objasniti“. Prevedeno na najčistiji bosanski, ako takav postoji, okani se ćorava posla. Iako mi je običaj takav kakav jeste, ipak postoji nešto što ne volim malo više. Nije da mrzim ali me strašno iritira. Nakav mi bijes od toga u oči udari. Ako koketirate sa književnošću onda vam taj bijes navire vrlo često. A to je, kad vam traže dostavljanje biografije uz neki rad. Onda, unaprijed vam pripreme šablon za popunit, haman k'o da pišem njihovu a ne svoju. Najčešće je satkan od besmislenih pitanja. Besmislenih s obzirom na svrhu. Prijavite se ko biva na konkurs, recimo poezije, a oni vam traže toliko podataka kao da aplicirate za dobijanje „green card“ u SAD a ne, na neki književni konkurs. Pitaju vas tamo sve i svašta. Hajde što pitaju kad ste rođeni, već traže i mjesto (ima ih kojima je to nedostatno pa insistiraju i na vremenu). Očekujem da jednog dana upitaju za babicu. Zatim, interesuje ih vaše zanimanje, stručnost, kojekakvi hobiji tj. šta činite u slobodno vrijeme a šta ne, šta volite a šta nikako ne volite ili koje su vaše životne aspiracije. Zanima ih jeste li kad i gdje pobjeđivali, bivali nagrađeni, kakve ste škole završili. Koja su to takmičenja na kojima ste učestvovali, šta ste dosad objavljivali, jeste li upravljali nekim organizacijama, koja je vaša pozicija bila...i tako u nedogled. Šarenoliko je to bespuće besmislenosti. Naravno, šarenilo zavisi od konkursa na koji konkurišete. Najčešće zbog takvih pitanja čovjek odustane od konkursa. Barem se meni to često dešava. A, moglo se možda nešto i hajrovat. Kad bih imao mogućnost napisati svoju biografiju onakvom kakva zaista jeste to bi bilo sljedeće. Rođen sam u bolnici i to nije neka referenca, jer kadgod zatreba rodni list mora se ići do Tuzle. S obzirom na ograničen rok trajanja istog. Dakle, troškali. Eto zbog čega nije neka referenca. Rodila me žena kojoj je Bog podario prirodnu ljepotu. Šta i da li sam, uopće, išta od toga pokupio upitno je. Školovao se jesam, svašta se nešto pozavršavalo. Za ovo malo života prošlo se kroz kojekakve bitne društvene pozicije, kako ih neki skloni glorifikovanju svega i svačega nazivaju. Da, da za malo života, jer života je uvijek malo koliko god da mu je godina. Uglavnom, pišem i čitam a ponekad mi se čini da je to jedino što umijem. Pišem jer mi se tako živi a živim da bih mogao pisati. Vjerujte, ne patetišem bez obzira što tako zvuči. Eto, tako bi izgledala moja biografija. Sve što je potrebno tu je, čak i više od potrebnog. Koga briga gdje i kad sam rođen a posebno od koga. Je li se krstim ili okrećem prema Kibli. Ustvari, da li se uopće okrećem prema Kibli ili se krstim. Kao da je nekome interesantno čitati gdje i koliko sam se školovao, kakvih predznaka ima u mojim obrazovnim titulama. Zar je bitno šta volim čitati a šta ne, od čega živim ili u kojem granapu kupujem osnovne potrepštine. Zašto ljude smarati sa tim?! Jedino njima važno jeste, da li valja ono što si napisao ili ne valja. Odnosno, imali, kako to pametne glave kažu, težinu ili nema. A, sve ostalo možeš okačiti mačku o rep. Nisam nešto naročito, stručno kazano, aplicirao na knjižvene konkurse. Mada, i na ono nekoliko što jesam sve se završilo na pokušaju. Bez pažnje vrijednih rezultata. Nisam ni od onih koji odmah punih usta pljuju po onima koji sjede u stolicama ili foteljama predviđenim za članove žirija. Da je vrijedilo, prošlo bi, zato, piši dalje...ujedno, j onog ko piše, samo, radi konkursa. Jednom prilikom odlučim poslati nekoliko pjesama na raspisani konkurs poezije. Neizbiježni preduslov bila je biografija, šabloniranija od šablona za goblene, odlučim poslati istu ovu biografiju koju sam ovdje napisao. Nakon nekoliko dana dobijem pismo od organizatora, glavnog među glavnima. Otvorim kovertu, unutar čist list papira, bijel kao snijeg na Bjelašnici, na kojem stoji „Gospodine, Vi ste jedan neozbiljan umjetnik“. Gledam u onaj koverat i ne mogu vjerovati da se neko mučio oblizati dio koverte za to predviđen, da je otišao do pošte i poslao pismo sa jednom rečenicom. Poštujući trud, utrošeno vrijeme glavnog među glavnima obližem dio koverte, svojom bosanskom jezičinom, predviđen za to, odem do pošte i pošaljem pismo najglavnijem. Ne, nisam poslao prazan koverat. Poslao sam manje bijel komad hartije sa odgovorom: „Dragi gospodine, Dostojevski je umjetnik a ja samo pišem. Što se Vas tiče, Vi ste preozbiljni a to nije dobro za Vaš kardiovaskularni sistem“. Nema potrebe mučiti se dvostrukim pogađanjem, jer ni ovaj put, kao nekoliko prethodnih, nisam hajrovao ništa. Sve je ostalo na pokušaju, opet.

Besplatan primjerak, ako se drugačije ne naredi (free copy, if the order is not given differently)

MaxMinus, second of the first electronic weekly journal for political satire, humor, cartoons and comics!

27

Samira Begman
PIRAMIDA PREDRASUDA O ŠVICARCU Maslova piramida - razine ljudskih potreba.Potreba za samospoznajom čini vrh piramide.Ovaj vrh je teško doseći, jer su se razine u ljudskoj svijesti zbrkale pa čovjek više ne uviđa koje su mu u datim okolnostima stvarne potrebe i tek što izgradi jednu razinu, izražavajući težnju za zadovoljenjem nepotrebnih potreba, on se upliće u konflikte i ratove sa drugima i samim sobom, te uništava i ono što je izgradio na nižoj razini. Ali ne Švicarac. Švicarac već 700 godina planinari s jedne razine na drugu. Na vrhu piramide on na verandi svoga chaletta, s pogledom na vrhove Alpa uživajući u toblerone čokoladi s armijskim nožem od komada ementaler sira rezbari milka kravu i divi se sjaju svoga sata načinjenog od ostataka nacističkog zlata, dok mu 12 polisa različitih osiguranja pohranjenih u sefu banke garantiraju mir i sigurnost, a crveni križ mirnu savjest. Da, Švicarac. Raspukli krug On, čije inteligencije i izvor i uliv na samoljublju počiva svakim izljevom samo-ljublja čvorove veže kako iz čvorova se iscijediti? u koju snagu se saliti? dušu mu čistu dotaknuti što u okovima od samoljublja utamničena mu čami a inteligencija da mu zavibrira tonovima ljubavi Čimbenici Sudbina Ruke... ispružene... raširene... skrštene... kada desna poseže tamo gdje samo sebi svrha je lijeva prazna ostaje kada desna poseže za cvijećem duše lijeva cvijeće života doseže ali ga ne žudi za sebe kada desna nosi lopoč zlatni a lijeva ružu života tad i ruke same su cvijet sedmolatični božanskog vrta

Besplatan primjerak, ako se drugačije ne naredi (free copy, if the order is not given differently)

MaxMinus, second of the first electronic weekly journal for political satire, humor, cartoons and comics!

28

Emil Strniša, Croatia © 2011

Besplatan primjerak, ako se drugačije ne naredi (free copy, if the order is not given differently)

MaxMinus, second of the first electronic weekly journal for political satire, humor, cartoons and comics!

29

Ivan Karponai
Vikendica - Ðe si mi Bravko sunce ti tvoje a nisam te vidija već par dana? - Evo me, evo! A di si ti bija sunce ti tvoje? - Znaš kako je samnom, tu sam, tamo sam i nigde nisam. Usput ti ja iša i sitija se ja nešto iz starih dana, pa bi ti ja to natanane da ispripovidam. Bija sam ti ja šegrt, mlad, gladan, žedan. Eto tako na Paliću otvori naša firma za Prvi maj, za onaj naš bivši praznik rada vikendicu. Zamisli se, za isti i piti je bilo koliko možeš, a ja ti mogu još i više. Nije da nisam volio zugniti malo, jes` da sam, a i klopa kolko hoćeš… a znaš kada je džaba i sirće je slatko. Nije da sam se gurao da bi nešto dobija, iša sam ti ja kulturno ne jedared. Znaš malo je bilo onome kuvaru sumljivo i me je pitao kako mogu toliko poisti… A je jes` si li glup, sam mu reka, poslovođa me poslao, za njega nosim. A da li mi je virovao ne znam. A ono pivo, ne bi reka koje kao da je bilo previše… a kraj mene ti je sidila ona fanfulja, sekretarica od direktora. Nije da se nalizala, nije, ali imala je neki čudan običaj, stalno je nameštala sise, ma skoro da su joj ispale iz bluze, lizala me je za uši i grizla, ja mislio da je gladna, stalno me je nešto kečala u noge… a ja? Bogami mi moga i nisam znao onomad šta hoće. Ali nisam ti ja od onih koji su zaostali, kapiro sam odmah kada me je uhvatila za jaja. Sinulo mi je kao sunce ujutro, sad znam šta je tila, sunce je njeno šta nije oma rekla, moga sam ošantati tolko me je iskečala po nogama. E nisam ti ja puno razmišlja, povuka sam je u džbunje i navalio na nju ko mutav na telefon, da li je vrištala ili cičila nisam mogao razlikovati… samo to znam da je bila dosta glasna, a to nije značilo nič dobroga, nisam ni vidio da nas i drugi vidijo… i eto ti belaja. Sutra dan eto ti ja na raport kod direktora, ko bi drugi. Možda će kava i koji deci vina pasti… ili? - Jeli balavanderu šta si sinoć radio na Paliću? razdere se na sav glas na mene direktor. - A šta bi radija, jeo sam i pija ko i svi drugi gospodine direktoru. - Ma ne pitam ja tebe šta si ti jeo i pio, pitam šta si ti radio sa mojim sekretaricom. - Ah to nije ništa! Gospodine direktore branio sam samo čast naše firme, žrtvovao sam se za nju. - Kako žrtvovao balavanderu jedan? - Pa znate kako, ona je htela, a da ja nisam… rekla bi jebiga kaki su to muški koji u ovoj firmi rade? Nikakvi! - Marš napolje balavanderu jedan bezobrazni! Da te nisam više video na ovu stranu, biće problema. - E to mi je fala! No biće i drugih prilika. Frizerka Iša sam ti ja onomad dobrovoljno u sridnju školu, bija sam ti šegrt, učija sam se ali nisam bio baš onako kako bi tribalo. Više sam ti volija onako da se malo ogrebem, pala je onda koja litra vina, ponekad i dvi. Najviše sam volio ići frizerkama. Ne da sam se volija šišati, ma ne! ne daj bože, ima sam kosu do ramena i više sam ti ličija na divojku nego na išta drugog… da nije bio onoga… znaš na šta sam mislija. Znaš, moja ti je komšinica ona fanfulja Rožika bila frizerka, dobijale su one tringelta od mušterija i bile pune penjeza. A ja švorc ko uvik, i da si me iscedija ko limuna u meni ni prebijene pare ne bi naša. Ne da bih lagao ali volile su i one cugniti i davale su dobrovoljno, nije ih tribalo puno ubeđivati. Bila sa njima jedna Mariška, plavuša, lipa ko slika, a ja ti bacija oko na nju a ona me ni ne šiša ni za šta… a frizerka je bila. Krivo je to bilo meni, a šta bi ja, palo mi onako na pamet i onako zjalav koliki sam ti bija velik skupija sam ono malo hrabrosti jednom i onako jecajući je upitam: - Mariška, čuj, kako da ti kažem, posla me je moj prijatelj da te pitam, malo sam se zacrvenija, a bi li ti sa njim tila nešto imati, znaš onako ko muž i žena… nisam ti ja tija biti vulgaran, proba sam na fin način. - A zašto pitaš ti za njega Lale? Gledala me je začuđeno. - Znaš Mariška, pravo da ti kažem pita bi za sebe… ali malo se sramotim. Nešto je puklo… dan je bija sunčan, a nisam ti ja ništa vidija, pao mi mrak na oči, ali viruj mi da sam u licu bio još više crven, ne od sramote… kakva sramota… od šamara kojega sam dobija! ***

Gde god čovek dođe da obavi nekakav redovan posao administrativnog tipa, čeka ga iznenađenje na principu „daj – dam“. Davnašnji gospodičić, danas i ovde samo sirotan Dinar, ne dolazi u obzir, već mu se i postava od odela izlizala – može samo uglađeni, visokocenjeni na (ev)ropskom nivou – gospodin Evrić (mada i o njemu kruže glasine: lepo mu se piše, dobro biti neće!?). Čim se prijaviš na šalter neke javne ustanove, da ne kažem javne kuće pravde, brale moj, počnu te šetati k’o medveda po vašaru. Ako nisi poneo podebeli novčanik iz one crne kućne rezerve „za ne daj bože“, nemoj onda ni kretati u nekakvu opasnu avanturu zvanu mito iliti korupcija, da ne velim čisto srpski: potkupljivanje, podmićivanje, potplaćivanje i ostale forme (ne)ljudskog, gramzivog, pohlepnog ponašanja. Eto, dok si trepn’o, izlete iz samih dubina srca i duše čitav rafal krasnorečja, što bi rekao naš veliki prosvetitelj Dositej. Bar ti lakne duši, ako već nema nekakve pravdoljubive, društvene satisfakcije, moj prikane, moj derane. Da, da, deru te svi odreda, počev od radne organizacije, da ne lanem propale firme, pa lokalne vlasti i sve tamo do najviših vrhova, mislim planinskih tajkunskih lanaca i kojekakvih grebena (ne)pravde. Nemoguće bi bilo nabrojati sve delatnosti koje ne mogu da fukcionišu bez tog vanrednog novčanog dodatka koji je primio vrlo prefinjenu formu (strani ulagači se iz tih razloga brže razbežaše nego što dođoše u zemlju Nedođiju). Nema ti više, brale moj, samo plavih podebelih koverata, jer ko zna odakle snimaju kamerice, mobilčići i ina tehnologija XXI veka. Sigurnije je uplatitii tu i tu sumu na Sejšelska ostrva ili u banku na tamo nekakvom „banana-arhipelagu“, gde tajkunski krokodili i ajkule prenose poštu, ’oću reći, vrše nevidljive elektronske transakcije milionskih suma. I što je veća gomila cifara, da ne kažem parica, time je manja sumnja u pranje love. Primera radi: tuži komšija, primera radi – u zemlji Stradiji, koga drugog nego svog prvog suseda što mu je ovaj ubio kokošku. Da li je to bilo nameran akt nasilja prema pernatoj kokici, to sud, u krajnjem slučaju, ne zanima – bitna je samo učinjena šteta. I komšija hteo ne hteo, u ime daljih dobrosusedskih odnosa, mora da plati odštetu ili mu sledi izležavanje u zatvorčiću sa TV-ekranom, na mesec dana, pa ti vidi, brale moj. Primer broj dva: zdipi predsednik upravnog odbora ili skupštine nekakvog sportskog kluba kojih desetak miliončića evra; ulove ga i da čovek ne bi gubio vreme čekajući na suđenje, koje će stići na red u narednih pet-šest godinica – ode ti on lepo „preko grane“ na gorenavedena Sejšelska ostrva. Šta će čovek, mora lečiti rane bolne zbog nabeđene krivice. Za vreme duševne patnje taj prijaško potroši, na pravdi boga (samo njegovog) tu crkavicu od klupskih „teško stečenih para“, na transferu igrača. A i ko su ti fudbalerčići koji samo trčkaraju po livadici i zgrću ogromne sume? Ta, i red je da im se gazda fudbalske ergele malo opari jer on im je dao lebac u ruke, a to košta, brale moj! Ako su već konji koji trče po zelenoj travi, neka i pošteno zarade taj debeli dinar, pardon evro. I, naravno, parice se istope na tropskom suncu, javno mnjenje u domovini stane na stranu zaslužnog gazde fudbalskog tima, u ime viših nazovirodoljubivih interesa – i stvar legne. Slatki dremež domanovićevski i dalje nastavi da traje. I svima lepo. Tresla se gora, rodio se miš. Takvih i sličnih primera u našoj divnoj plavetnoj društveno-političkoj javi ima na pretek, da ih ne imenujemo jer trebalo bi brdo birokratske listine da se sve napiše, a nit raga od dosezanja istine. naravno,, na kraju – nikakve vajde od toga. Pardon, siroti advokati moraju od nečeg živeti. I neka mi samo neko još počne soliti pamet kako naš narod nije veliki mudrac kad kaže: „Ama, ljudi, ne može se šut s rogatim bosti“. U pravu je, o tome nas poučava svakodnevno bombardovanje uma sa TVekrana (novine se sve manje čitaju, osiromašila raja!) o sve novim i novim mahinacijama u mirnoj domanovićevskoj Stradiji. Što bi rek’o moj prika, bistroumni paor Panta: „Tamante ih, ljudi! Gledajte svoja posla! Nema seljak, što svu raju ’rani, vremena na bacanje, za tamo nekakvu politiku! Treba pomusti ovo malo preostalih krava. Ta, valjda će na red doći, jednog lepog dana, da se pomuzu i – bikovi.“ Šta je time hteo reći taj mudrijaš paor, treba čitati između redova. No, mora se priznati, svaka mu je na mestu. Čudi me da ovog puta nije pomenuo i onu narodnu: „Gde mačke nema, tu miševi kolo vode.“ *** (R) E P I G R A M I LEKOVIT ČEK Uzeh ček na poček kupih sebi lek. Boljku ne izlečih samo se – izbečih!

Đura Šefer Sremac
ŠIŠANJE SIROTINJE RAJE
(Tresla se gora, rodio se miš)

Postade vrlo skupo, u današnje doba glavatih ćelavaca, šišanje raje sirotinje. Jeftinije je odmah obaviti direktno – deranje kože s leđa.

Besplatan primjerak, ako se drugačije ne naredi (free copy, if the order is not given differently)

MaxMinus, second of the first electronic weekly journal for political satire, humor, cartoons and comics!

30

Abdurahman Halilović Ahil
Obezbijedio sam krov nad glavom-kupio sam šator. Ne ide mi sve na živce-neki mi se penju i na glavu. Zašto je na pogrebima najviše starih? Ne dozvoljavaju da im putevi do njihovih grobnica zarastu. Misli su mi otputovale-i ja bi da imam za kartu. Nemir koji su unijeli među nas-niko da iznese. Guranje tuđeg nosa ne trpi svačija guzica. Žali se da je okružena pederima-samo joj ližu dupe. Traži mi žena kredit-navalila da ga digne. Od kad mu je pala sjekira u med-došlo mu je rodbine ko mrava. Zamolila me protivničkog kapetana žena da ako promašim sa bijele tačke da ću se napucati sa njene crne. Izgubljenima u vremenu brzo prolaze godine.  
  *** 

* Ono što na pomirenju naroda na ovim prostorima urade muzički i dramski program, to pokvare informativni i sportski. * Ne verujem u izreku, koliko para, toliko muzike. Mi mnogo sviramo, ali para nema nigde! ***

Đura Šefer Sremac
Najbolje ideje se rađaju iz g(l)adnih načela. Država koja i danas živi od mača vratiće se, po istorijskoj nužnosti – na toljagu. Ne možemo više ni travu pasti. Vođe nam razrovale i korenje. Da nema zidova, ne bismo imali odakle slobodu (u)krasti. Ostadoh bez daha od demokratije duha. Ala su nam pametni ministri! Srećom, pamet nije prelazna. ’Ajd’ što vođe pletu, al’ zašto ministri zapetljavaju. (Pri)drž’te državu, da ne slomi (nam) vrat!

Boban Miletić Bapsi
Mi Balkanci smo mnogo zajebani. Svi su nas, bre, redom zajebali! PROMENE : Nekad smo čekali u redu za šećer i zejtin, a sad ispred kontejnera ... Srbi koji nisu imali pametnija posla u životu bili su – JUGOSLOVENI! Osećam da će ovo biti RADNA GODINA. Ima da nas RADE samo tako. Obožavam naše političare. Svoje najbolje aforizme napisao sam zahvaljujući njima ... Srbin ćuti dok se ne naljuti. A kad se naljuti ćuti k'o zaliven.
***

*** Ekrem Macić Popeo sam se na ženu da osjetim slast pobjedničkog postolja. Ženi se hoće,mužu se mora.

Dimitar I. Vilazorski
Vetrovi rata ponekad počinju puhati kako bi rasterali maglu mira. Sve dok je ispuhanih političara, duvaće vetrovi rata. Mnogi od onih u prvim borbenim redovima su tamo jer ne znaju da čitaju između redova.

Žena me počela gledati sa visine.Spasila me erekcija. Volim dugu predigru.Prije zaspem. On je ispijao Jelen pivo,a žena mu je nabijala rogove. Da bi podigla noge traži dva žiranta. Ako imate problem sa dužinom,trenirajte troskok. Kad ti je žena vatrena moraš koristiti razna zapomagala.

Aleksandar Čotrić
* Mi smo miroljubiv narod. Kada je u pitanju borba protiv kriminala i korupcije. * Vlada nije mogla da predvidi da će nas pogoditi svetska ekonomska kriza. Navikli smo da budemo mimo sveta. * Pošto nije po bontonu pokazivati prstom, napravio je spiskove za streljanje. * Kod nas je vreme stalo. Već decenijama je pet do 12. * Ja sam evroskeptik. Strahujem da će Srbija ući u Evropsku uniju. * Tamo gde svi igraju na sreću, nema sreće. * Kad sve prodamo, svega ćemo imati. * Razgovaratje sa svojom decom! Bolje je da neke stvari čujete od njih, nego da to čitate u novinama! * Ja sam poliglota. Govorim nekoliko stranih i nekoliko domaćih jezika. * U svakoj šali ima pola istine. A u satiri je istina i po. * Podigli smo ekološku svest. Postali smo svesni da ćemo prljavom tehnologijom da uništimo svet.

*** Dušan Đorđević Mnogi nisu mogli da obele obraz dok nisu ocrnili dušu. Imamo ljude sposobne za biznis, ali nemamo ratove. Sadašnji Topalovići su odgovorniji. Sahranjuju preko reda. Prespavao je poslanički mandat. Probudio se nikad bogatiji. Još da prodaju vazduh i vodu, pa da živimo kao ribe na suvom. Usamljena žena, društvo nađe u tuđem krevetu. Slobodan Milošević je imao Vidovitu Zorku i videli smo šta nas je snašlo. Boris Tadić se oslanja na Hari Potera – teško da ćemo bilo šta videti.
***

Ismail Kera, Chech Republic © 2011

Besplatan primjerak, ako se drugačije ne naredi (free copy, if the order is not given differently)

MaxMinus, second of the first electronic weekly journal for political satire, humor, cartoons and comics!

31

Mirjana Grbac - Pismestrović
PAKUJ KOFERE, UDAJE SE SEKA

Na rastanku smo se isplakale, obećale da otišla sam u šoping i to mi je popravilo sretna vijest bila je da smo prešli sjevernu ćemo se još jednom vidjeti prije njihova raspoloženje. Vratila sam se puna dojmova i polarnicu. Treća sretna vijest bila je da je

Te jeseni, kad je Seka trebala početi raditi u vjenčanja, a onda su me strpali na avion. Pred baš kad sam se nakon pola godine počela Sven definitivno napustio posao u tvrtci i osiguravajućem društvu, odnekuda se pojavio Uskrs se Seka nešto uznemirila. Vjenčanje pripremati za ponovni posjet Americi, Seka preuzeo očevu farmu sobova u okolici Mario. Bio je tamnoput, imao je crne guste nije ni spomenula nego samo da bi došla se vratila. Stvar s ujakom očito je propala, ali Jokkmokka. kovrče i, što je za Sicilijanca uistinu rijetkost, sama, jer Mario stalno radi i dosta putuje. plave oči! Od menadžera u sivome

to je prešutjela. Rekla je samo da joj je istekla poslovnom odijelu pretvorio se u vikinga u A ja sam već kupila haljinu za pernatoj jakni koja dobro dihta na minus

Pričao je temperamentno, Pojavila se s dva kofera, raspakovala stvari i viza.

gestikulirao rukama, stalno je bio nasmijan, a uredno ih složila u svoj bivši ormar pa smo vjenčanje. No dobro, što se može...Seka se od pedest i koju nosi devet mjeseci u godini. Od kako je uz to dobro pjevao i svirao gitaru odmah shvatili da od vjenčanja nema ništa. sviju nas najmanje sekirala. prijašnjega opisa ostale su mu samo plave

Seka je odmah bila gotova. A o mami da i ne Tata je zaključio da je ipak mafija u pitanju, a Nakon mjesec dana našla je posao u oči. Seku sam prepoznala po krivim nogama, govorim. Pala je na maslinovo ulje. Čitavu mama je bila sretna jer se kćerka vratila kući predstavništvu neke švedske kompanije. Nije sve ostalo bilo je zamotano u isto takvu

jesen Seka ni o čemu nije toliko pričala kao o živa i zdrava. Kad sam je pitala za razlog spominjala Ameriku, vjenčanje još manje, ali debelu jaknu. Kad smo napokon stigli u taj Mariju. Mario ovo, Mario ono, Mario danas, povratka, izgovorila se na Etnu, da neće ona je svakoga dana pričala o svome novom šefu. Jokkmokk, bio je mrkli mrak i vijavica, a Mario sutra, Mario zauvijek! Zatelebala se ko cijeli život strahovati kad će joj pod nosom On se zvao Sven, nosio je sivo odijelo, bio je snijeg je zatrpao ulazna vrata drvene kuće pa šiparica. provaliti vulkan...Meni je bilo malo krivo pravi nordijski tip, pomalo grub u licu, ali je Sven prvo morao iz garaže izvaditi

Onda se Mario vratio na Siciliju. Obiteljski zbog onih cipela koje sam namjeravala kupiti neodoljiv kad bi se smijao i imao je plave traktorsku ralicu i raskrčiti ulaz u kuću. Zbog biznis nije mogao bez njega, a Seka nije prilikom slijedećeg posjeta, ali dobro... oči! Seka se jako dobro osjećala u njegovu lošeg tajminga moje posjete, nacioanalne parkove koji okružuju Jokkmokk upoznala

mogla bez Marija, pa je odlučila da ode s Slijedeće godine Seka nam je objavila da ide društvu. njim.

Tata je rekao da su svi Sicilijanci u Ameriku. Au pair! Prijavila se preko Sa Svenom je išla na poslovne ručkove, sam samo iz debele monografije, a što se tiče Otputovala je vodila ga u kino da uči jezik, pokazivala mu fjordova tu je Seka profulala zemlju, fjordovi Norveška disciplina. Vrijeme smo

mafiozi i da to nisu čista posla. Mama se agencije i stvar je upalila.

smjesta predomislila po pitanju maslinova krajem ljeta. U prvome mail-u izvijestila nas znamenitosti u gradu, počela je obožavati su ulja i iz protesta prestala kuhati špagete. Onda je da čuva neka dva gremlina koji su joj lososa, navijati za švedsku

hokejašku provodile hraneći sobove i uz njih nam je

je Seka zaprijetila samoubojstvom. Kad je potrošili živce za pet godina unaprijed i reprezentaciju i uglavnom, sva se poremetila. jedino bilo donekle toplo, samo malo tata skoro dobio infarkt, Seka se malo zaklela se da nikada neću imati djecu. U Onda je na red došla tema o švedskom zagušljivo. A pri svakom pokušaju izlaska iz smilovala pa je prešla na blažu varijantu, da slijedećem mail-u nas je izvijestila da se standardu i fantastično organiziranom sustavu kuće stalno su mi se sljepljivale nosnice. će pobjeći od kuće. Starci su popustili tek kad pojavio njihov ujak. Zatim smo saznali da po pitanju obitelji, djece i zapošljavanja pa Nakon tjedan dana, čim je prvi puta zasjalo je rekla da je, izgleda, trudna. Seka je uvijek ujak ima trideset godina i plave oči.Potom su smo shvatili da je stvar ozbiljna. Jednoga sunce, nagovorila sam Svena da me vrati u na spektakularan način dolazila do onoga što Seka i ujak odveli gremline u Disneyland.Tri dana došla je kući s viješću da se Sven vraća civilizaciju. Seka je izdržala još mjesec dana. je htjela i zato mi je uvijek išla na živce. Ali mjeseca nakon ukazanja ujaka Seka je bila u Švedsku. Drugoga dana je pokazala tati i Sva kisela i promrzla pojavila se na vratima seka je seka, ne možeš ju birati! gotova. Zaljubila se. mami prsten koji joj je kupio Sven. Trećega iznenada i bez najave s cjelokupnom

No, dobro. Preživjeli smo njen odlazak. U I udaje se! Poslala mi je avionsku kartu dana rekla nam je da i ona ide s njim. Tata i prtljagom. Došla je u onoj debeloj pernatoj početku je sve bilo „picco bello“, jedino nije (platio ujak!) da je posjetim, jer je stvar mama su odmah rekli da je već krajnje jakni i nije ju skidala do sredine svibnja, spominjala vjenčanje. Samo se poželjela ozbiljna i ona ostaje u Americi. Ujak radi u vrijeme da se skrasi. Na odlasku, Seka mi je toliko se sirota smrzla, a kad je malo došla k obitelji i materinskoga jezika pa sam se nekoj dobroj firmi, ima love za oboje i draže obećala da ću je posjetiti čim se malo sredi. sebi, rekla nam je da nema namjeru biti spakovala i otišla joj u posjetu za Novu su mu strankinje nego Amerikanke... i tako Javila mi se razglednicom iz Stockholma, pa reumatična baba već s trideset godina. Prije godinu. Tata i mama su rekli da će ići samo dalje...i tako dalje... To sa Sekinom udajom sam odmah počela istraživati što bih tamo nekoliko mjeseci otvoren je u susjednoj ulici kad se bude udavala. primila sam s rezervom, ali me je put u mogla zanimljivoga vidjeti, kad mi je javila grčki restoran. Da bi privukao klijentelu,

Meni je bilo super! Vrijeme je na Siciliji bilo Ameriku uistinu obradovao. Provela sa tamo da su preselili na sjever Švedske, u vlasnik je doveo neki bend iz Grčke koji svira gotovo proljetno. Mario i Seka su imali stan s tri nezaboravna tjedna. Jokkmokk. Trebalo im je još malo vremena narodnu glazbu. Dečki ne samo da dobro

pogledom na vulkan Etnu, koji je te godine Vozali su me Kalifornijom uzduž i poprijeko. da se srede, tako da sam je posjetila tek u sviraju, nego i dobro izgledaju, posebno jedan opet proradio i cijelu zimu pomalo bljuvao U Arroyo Grande, gdje su oni stanovali, veljači. Ona i njen plavooki Sven dočekali su visoki, koji svira mandolinu. Nevjerojatno, crni dim, usijano kamenje i vruću paru, pa ga obala je strma, a Pacifik divlji, pa smo se me na aerodromu u Lulei, gdje se avion jedva tip je tamnoput, a ima plave oči! nismo mogli obići. Ali smo obišli Taorminu, kupali samo u bazenu pred kućom, ali mi se spustio, jer pilot nije razlikovao pistu od Moram obavezno odvesti Seku u grčki Messinu i Siracuzu, uživala sam u pizzama i zato jako dopao Long Beach i posebno zaleđenoga mora. Do Jokkmokka smo se restoran! Još nisam bila u Grčkoj! pojela nekoliko kilometara špageta, a na kraju Hollywood. Primijetio me je neki tip i zatim vozili punih četiri sata džipom

su me odveli i u Palermo u šoping. Od mafije, ponudio ulogu u filmu, ali se ujak odmah terencem iako je bio udaljen samo 150 koju je tata stalno spominjao, nisam vidjela ni umiješao i pokvario mi životnu šansu. Kao, kilometara. Sven je rekao da smo imali sreću „m“, ali sam zato vidjela predivne cipele, da se tamo svi prodaju za samo više nisam imala love. producente i što je cesta uopće bila prohodna u to doba

režisere i hvataju naivne cure. Razočarana, godine. To je bila prva sretna vijest. Druga

Besplatan primjerak, ako se drugačije ne naredi (free copy, if the order is not given differently)

MaxMinus, second of the first electronic weekly journal for political satire, humor, cartoons and comics! JOSIP superMANOLIĆ

32

je -doživotni ! Zakopali bi oni ratne sekire, ali se boje da ih ne uhvati rđa! Ako očekujemo da nam neko pomogne, zabrinjava ono - *ne može nam niko ništa*! Kakvo nam je pravosuđe, umesto vage, simbol bi mogla da bude – motka ! Korupcija je u sudu, zato što je mnogi optužuju ! Narod bi morao da zna, da vlada nije biro za izgubljene stvari, pa da ne traži sve od nje ! Poslanici koji su se prodali, učinili su to zbog naroda !

Dražen Jergović
Grafiti, aforizmi, parole...

oštra poleMIKA TRIPALO strahoVLADIMIR ŠEKS ***

Iz usta ogorčenih branitelja: „Sve za Hrvatsku! Hrvatsku za bilo što.“ Nemam milodara za učenje. Vladi je već odavno istekao rok službe. Najviše novca ode na sasvim nebitne stvari. Znanje jezika – retroaktivno. Za Božić smo toliko popili da nam se Polnoćka otegla skroz do Zornice. Trebaju mi kapi za kurje oči; Ni one ne trpe ovoliku nepravdu. Ako imate problema, javite se našoj full-kontakt osobi. Sve što je imalo vrijedilo pobjeglo nam je u gaće. U kriminalu bratstvo i jedinstvo još uvijek cvjeta. Šef mi svakog mjeseca kalibrira plaću na nulu. Tehnički sam imobilan i onesvješten. Batina je iz jaja izašla. Smrzavamo se; Minus na računima je sve veći. Bolje bušiti, nego zabušavati! Oslobodi nas, Bože, zaposlenih generala i besposlenih političara! Život me nije uobrazio, već izbezobrazio. Nezaposleni imaju pauzu cijeli dan, a zaposleni samo pola sata. Ne znam kud bih od samoga sebe. Umjesto božićnice – ubožnica. Svim pronevjernicima ne želim ništa dobro u Novoj godini! Naše banke su već odavno poludržavne tvrtke. Upisao sam se u školu padanja po snijegu. Svi su mi pružili ruku, osim nje. Ona mi je dala nogu. Bez ovulacije nema revolucije! *** YUGONOSTALGIČARI IVAN STAMBOL(esnik) (IĆ) BRANKO MAmin MULAc na MARTINje jedem ŠPE(k) s kELJom (G) IVICA jednakokRAČAN trokut SVETO ZARio (k)AROVIĆ (M) MILAN KUćno ČANgrizalo FRANJO TUĐa neMAN STJEPAN pigMEjSIĆ HASHIM THACI tači tanana ni RATKO nije više MLADIĆ (deb)ILAN MARTIĆ (M) sa ŽELJKOm brzo na RAŽNJATOVIĆ!! preGORAN HADŽIĆ durMitOMIR BULATOVIĆ EDVARD kruti KARDELJ VLADIMIR BAKAlaRIĆ taPETAR STAMBOLIĆ IVO (sci)LA i haRIBdAR (LO) natečena MOŠnjA PIJADE MILOVAN u laĐI prve kLASe DUŠAN koBILANDŽIĆ ZDRAV K`O piTOMAC

Ivo Mijo Andrić
Porazili smo neprijatelje. Sad nam još preostaje da porazimo prijatelje. & Gradimo moderno društvo u kojem će jedni sve imati, a drugi sve raditi. & Bezvoljni su samo oni koji žive od tuđe volje. & Nepravda se pobjeđuje pravdom, a ne oružjem. & U svemu smo najbolji. Čak i u porazu na vlastitom terenu. & Važno je da smo mi dobili rat. Za bitke uvijek ima vremena. & Politički analfabeti uvijek su izjednačavali nacionalizam i domoljublje. & Najviše zaostaju oni koji žive na lovorikama vlastitih pobjeda. & Što više heroja rata, to manje heroja rada. & Lupeži moraju kad-tad prolupati. & Jadni su narodi koji se bore za manju državu, od one koju su ranije imali. & Iz naših domova sve se rjeđe čuje dječji plač, a sve češće pseći lavež. & Od kolijevke pa do groba, najteže je krizno doba. &

*** Perica Jokić
* Od seoskog turizma moze lijepo da se živi. Još da stranca ugnamo u njivu i utrapimo mu motiku. * Prestao je da misli i to se veoma pozitivno odrazilo na njegovu pamet. * Izašli bismo mi iz krize , ali pitanje je da li bi se ona uopšte snašla bez nas. * Rad je stvorio čovjeka, ali to ne treba da nas brine. To su pojedinačni slučajevi. * Svaka vlast uspije nekako da nas dovede pred izlaz iz krize, i tu nas zaboravi.


Političari se sve više okreću našoj djeci. Ne vjerujem da nama pričaju bajke. ***

NIKola ČD Pešić Peko Laličić
Početak dijaloga između Srba i Albanaca zavisi od Amerikanaca – čim odu! Ako kriza potraje, Evropa će nas moliti da joj pokažemo kako se živi sa pet evra ! Bratstvo i jedinstvo smo kovali na hladno, bez vatre. Zato je i moralo – da pukne ! Ko kaže da u Srbiji vlada bela kuga kad većina rađa - mečke! Izreka da smo dužni kao Grčka zamenjena je sa: - u govnima smo do guše kao Srbija ! U Srbiji cveta mir, jer je na čelu njene vlade - Mirko Cvetković !? U vreme Slobe i Mire, Srbi su se borili za slobodu a predali radi mira ! Vođa je zaveštao organe, kome li će podariti bolji život !? Svaki vođa nad kojim se izvrši atentat
Besplatan primjerak, ako se drugačije ne naredi (free copy, if the order is not given differently)

MOJE SITNE MISLI 26. Malo bi toga bilo bolje Da nije snage volje. 27. Ko ima prijatelja, taj je u redu. Ko misli da ih ima više, s njim nešto nije u redu. 28. Ako hvatate na snagu, problem je u vama. 29. Ako hoćete da udovoljite svima, odstranite u crno pod noktima. 30. Ko ubija dosadu, ne pita za vreme.

MaxMinus, second of the first electronic weekly journal for political satire, humor, cartoons and comics!

33

Peko Laličić
31. Tek kad se stvari zaoštre, enormno se izoštre. 32. Vidljivo je sve – što je izvesno.. 33. Deca su naše zvezde. Što ih je više, svetlije nebo. 34. Deca su zlato – iako ne ćute. 35. Čovek se sa unucima ponovo rađa. 36. Čovek je ništa – ako ne postane čovek. 37. Srećan je onaj koji to ne zna. 38. Onaj ko ima sve, nema mašte.. 39. Tamo gde je najosetljiviji, čovek bi trebao da je najtvrđi. 40. Veliki u strahu nemaju oči. 41. Prijateljstva se ne krunišu. Najčešće se, pre toga, gase. 42. Svakome ko ga kupuje, vreme je na izmaku. 43. Sve počinje iz računa. 44. Svako ko postane svoj, doživi čudo. 45. Porani i odocni – da stigneš na vreme. 46. Dugo se pamti izbliza viđeno. 47. Istinska ljubav, istinski čini ljude srećnijim i bogatijim. 48. Gde svako vuče na svoju stranu, nijedna strana nije čitava. 49. Ko ne zanoveta, nikome ne smeta. 50. Nije svoj ko je uzet pod svoje.
____

Sabahudin Hadžialić
Prije rata portiri, kondukteri, čistaćice su današnji predsjednici stranaka, trgovci oružjem i predsjednici sudova. Zaista, valja nama rat planirati, rekoše novi prosjaci uma, Anno domini 2011. Ljudi su ovdje kratke pameti. Do sljedećeg komunjare, vehabije, četnika, ustaše! Prvo su nas podijelili a sada bi da nas ponovo sastavljaju. Kao da ne znaju da jednina može proizvesti množinu, ali da obrnuto zaista teško ide! Ulazim u najbolje godine. Da mi je znati koje su to najgore? Ljudi su stoka. Stoka, hvala Bogu, nikada neće postati ljudima! Ljudski um je getoiziran. A gdje drugdje do na Balkanu? Napisati istinu nije tesko. Ako prezivis! BH parlamentarci poslušali vox populi. Staviće kondom! Galamdžije se kriju u masi. Individualci to rade tiše! U izbornoj godini najbolje prolaze kurve. Političke! Plate političara u BiH su jednako proporcionalne veličini gluposti onih što glasaju za njih! Književnost je kao nenapisana bajka. Ako se nađes u njoj, lako od princa postaneš...žabom! ***

Hercegovinu dok za zarobljenike nisu uveli radnu obavezu. Nacionalne stranke istiću svoju multietničnost u borbi za etničku državu. Da smo bezsmrtni dokaz su birački spiskovi. Mnogi umrli će glasati na izborima u svojstvu stranačkog opunomočnika. Mišljenja su podijeljena. Uslijedilo je jednoglasno donošenje odluke. Isprobali smo sve demokratske metode. Nagodimo se kao ljudi. Farbali su narod u crveno, plavo i zeleno, a on sve crniji, crniji i crniji... U Narodnoj kuhinji kuha gospoda sa pekarskim zanatom. Narod jede iz zlatnih kašika! Fatomorgana! Iz(g)radili smo naše društvo do te mjere da za večinu nema posla. Na početku mandata ruke je držao u džepu, a sada bradu u ruci. Nakon što sam prijatelju rekao sve svoje probleme kamen mu je pao sa srca. Sve nacionalizme proglasili smo patriotizmom zaboravljajući da definišemo šovinizam. Nakon što ideologija ne obavi posao dođe mrak. Vladajuće stranke svojim biračima poručuju: Ne daj da nas rastave oni ljudi zli...“ Od svih pisaca u Bosni i Hercegovini Dostojevski se najviše režira. Ministar zdravstva za društvo je dao konačnu dijagnozu. Neizlječivo je. Infrastrukturnu kanalizaciju jezika naroda imaćemo i na TV Bosne i Hercegovine. Domovina je prevarila svoje branitelje sa političarima. Naše zdravstvo se zasniva na principu solidarnosti-ko da više! U odnosu na prijeratno stanje, poslije rata, od Bosne i Hercegovine je ostalo samo ime. Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine je dan nezavisnosti Federacije Bosne i Hercegovine od Republike Srpske i obratno. Politikom etničkog čišćenja čistim zločinima ostali su čisti narodi u čistim etničkim sredinama.

Suno Kovačević
Živjeće ovaj narod, jer bolje nije ni zaslužio. Optimista sam do sutražnjeg dana. Kakva nesebičnost? Svoj život je podario boljem sutra. Već od sutra biće bolje „malo sutra“. Na dan glasanja biraći imaju amneziju. Nacionalni odnosi na dan glasanja zahladne. Zbog toga imamo naglo skupljanje biraća. Podobni rukovodioc. Nudi radnu knjižicu, a plaćen da nudi posao. U odnosu na postignuti napredak u društvu rezultati izbora potvrđuju da imamo biračko tijelo koje ne razmišlja. Biroi za zapošljavanjesu mjesta za devolucije. Od čovjeka prave majmuna. Govore o Beogradskom, a šuškaju o Sarajevskom pašaluku. Nisu htjeli da brane domovinu, a sada prave državu. Tito je sa svojim borcima pravio državu, a sada za borce prave svoju državu. Bošnjaci su samo za svoju Bosnu i Hercegovinu. Crnogorci su išli u ratne pohode u Hrvatsku i Bosnu i

Zoran Spasojević Paske, Serbia © 2011

***

Besplatan primjerak, ako se drugačije ne naredi (free copy, if the order is not given differently)

MaxMinus, second of the first electronic weekly journal for political satire, humor, cartoons and comics!

34

René BOUSCHET, France © 2011

Besplatan primjerak, ako se drugačije ne naredi (free copy, if the order is not given differently)

MaxMinus, second of the first electronic weekly journal for political satire, humor, cartoons and comics!

35

Savo Martinović Prespavao sam trećinu života. Toliko znam za sebe. Naši fudbaleri su bili tako precizni da nisu mogli da promaše golmana. Radnici su u fabrici obustavili rad, da bi na ulici tražili posao. Čovek koji ne pripada nijednoj partiji ne bi smeo da laže. Bio nam je kao otac – kukala nam majka. Gubici su smanjeni za trećinu. Ukinuta je treća smena. Brda i doline su idealna lokacija za zidanje kula i gradova. Nemci su marke zamenili evrom. Naše marke su nezamenjive. Da li je vaša supruga udovica? Još uvek ne, ali radi na tome. Dok smo mi živi, lešinarima naće faliti ništa. Ja sam predodređen za vašu stranku. Potičem iz bogate naprednjačke porodice. Komercijalna banka daje kredite ni krivima ni dužnima. Mit o besmrtnosti vođe stvorili su oni koji žive od danas do sutra. Toliko sam gladan da bih se najslađe sit isplakao. Preduhitrili smo protivnika. Postigli smo autogol. Mi nismo za prodaju. Ali, o ceni možemo da razgovaramo. Čovek koji se prodaje i nije neka roba! Ja sam normalan čovek, kakvog u životu niste sreli. Ko se raduje kad sretne budalu, čeka ga radost na svakom koraku. Svi smo mi isti – reče budala.
Alexander Umyarov, Russia © 2011

Marcos Ribeiro Mendes TUBA, Brazil © 2011

Besplatan primjerak, ako se drugačije ne naredi (free copy, if the order is not given differently)

MaxMinus, second of the first electronic weekly journal for political satire, humor, cartoons and comics!

36

ZABILJEŽIO PAVLE POPOVIĆ, Srbija-BiH
20 Glad... Glad je najbolji aperitiv. (Petan Žarko) Glad je zakucala na moja vrata, a ja budala pa ih otvorio! (Milojević Dejan) Glad kuca na vrata. Niko joj ne otvara, jer su ukućani pomrli od gladi. (Tolevski Vasil) Glad nas je napravila anemičnima. Tako da nikome ne možemo biti krvni neprijatelji. (Tolevski Vasil) Glad ponovo kuca na naša vrata. A nisam ni primetio da je izašla. (Otašević Đorđe) Glad, beda i beznađe, garant su osvojene demokratije! (Kljajić Goran) Gladan čovjek nikada neće otvoriti radio prije paštete. (Ištuk Silverstar) Gladan smo mi narod - zinuli smo na kontejnere. (Halilović Abdulrahman Ahil) Gladni ljudi nisu mudri. (Anonimus) Gladni najlakše uzimaju lek na prazan želudac. (Mašić Danica) Gladni penzioneri ne vjeruju da će im penzije napuniti stomake. Postali su prave skeptičke jame. (Bogdanović Bojan) Gladni su najbolji glasači ! Oni gutaju sve. (Tolevski Vasil) Gladnima je svejedno da li gladuju u jednopartijskom ili višepartijskom sistemu. (Ilić Milovan Minimaks) Gladnima smo dali punu moralnu podršku. (Martinović Savo) Gladno pseto veruje samo u meso. (Anonimus) Gladnog ne teši, već nahrani. (Anonimus) Gladnome čoveku dajte da se najede. I sve će uraditi što mu naredite. (Mitrović Mitar) 21 Glasanje... Glasački listić iskazuje volju građana. Osim onog s kojim je neko obrisao dupe! (Tolevski Vasil) Glasački listići se broje noću. Dok pošten svet spava. (Nestorović Ninus) Glasaću opet, jer od mene nemamo boljeg! (Matejić Dragan) Glasajte za mene. Ja ću urlati za vas. (Novaković Aleksandar) Glasajte za nas. Pod nama će vam biti najbolje. (Matejić Dragan) Glasajući za ovu vlast, sigurni ste da vaš glas neće zalutati na pogrešnu stranu. (Milojević Dejan) Glasali smo ga i svi umrli u istom danu. (Živković Igor) Glasali smo nacionalno a tražimo socijalno. (Kovačević Suno) Glasali smo za vođu iz snova, a dobili vođu od koga ne možemo oko sklopiti. (Tolevski Vasil) Glasali su za njih, a sad im i gubar preti. (Matejić Dragan) Glasam sve po spisku. (Baljak Aleksandar) Glasanje ludom radovanje. (Latinović Đorđe) Glasao bih i ja za promene, ali nisam mogao da se probudim. (Nestorović Ninus) 22 Gledanje... Gledaj ljudima u oči čak i onda kada imaju naočare. (Malešević Risto Rima) Gledajući kroz snajper, svi su mi bliski. (Ilić Milovan Minimaks) Gledajući lice pravde - čini mi se kao da se nije godinama opralo. (Halilović Abdulrahman Ahil) Gledajući ovo naš narod od muke svakog dana umire od smeha. (Matić Zoran Mazos) Gledajući samo sebe vidjelo se koliko je pokvaren. (Halilović Abdulrahman Ahil) Gledajući Skupštinu i Svet je utvrdio da smo mi stočarska država. (Matić Zoran Mazos) Gledajući svoja posla nikad nije radio(Halilović Abdulrahman Ahil). Gledala sam popa dok je brao trešnje. Nije imao gaće ispod mantije. (Mitrović Mitar) Gledali ste direktan prenos rata. A sada se uključujemo u stvarnost. (Milojević Dejan) Gledali su ga obješenog o njen vrat. Da nije bilo njenog muža, niko se ne bi sjetio da ga skine. (Mićković Vladimir) Gledali su tuđa posla a ni svoja nisu uradili. (Halilović Abdulrahman Ahil) Gledam Jugoslaviju. Voleo bih da me izgled vara! (Pajović Milenko) Gledam svoja posla. Zurim u prazno. (Martinović Savo) Gledam šta se radi oko mene. Ništa se ne radi. (Ilić Milovan Minimaks) Gledam TV Dnevnik, a počeo sam i da se drogiram. (Simić Slobodan) Gledam TV reklame i divim se ponudi naše privrede: cigarete, alkohol, seks. (Denčić Vesna) Gledam u grah. Zavidim mu na samoći. (Macić Ekrem) Gledam u ogledalo i divim se ponudi. (Denčić Vesna) Gledam vas sa istorijske distancei ne izgledate mi tako strašno kao izbliza. (Guzina Ranko) Gledamo sa visine. Sami smo na brdu problema. (Mićković Vladimir) Gledamo se preko nišana. Tako se najbolje vidimo. (Cvetković Milan) Gledamo smrti u oči. Teško je reći ko je više uzbuđen. (Denčić Vesna) Gledamo svoja posla. Dosta toga su nam i uradili. (Matejić Dragan) Gledamo svoja posla. Nikako da počnemo da ih obavljamo. (Čotrić Aleksandar) Gledano iz našeg ugla – tu nam je i mjesto. (Rajković Veljko) Gledano iz ugla grogiranog boksera, ring izgleda kao ringišpil. (Baljak Aleksandar) Gledano njihovim očima postao sam im trn u oku. (Halilović Abdulrahman Ahil) Gledanje predizbornog programa je bolje od pušenja trave. Nema te vutre koja može da izazove takve tripove. (Ognjanović Dragan) Gledanje tv dnevnika je gubljenje vremena. Treba odmah otići u rat! (Nestorović Ninus) Gledao sam čovjeka u parku kako čita knjigu. Ja sam u tom trenutku bio čitalačka publika. (Nestorović Ninus) Gledao sam kako demonstranti tuku policiju više se ničega ne sjećam. (Macić Ekrem) Gledao sam kako policija tuče građane. To je poslednje čega se sećam. (Ljubenović Bojan) Gledao sam komediju sa tragičnim krajom: publika je pukla od smeha. (Krlevski Atanas) Gledao sam narodu u dlan. I ništa, video sam sve same prosjake. (Miletić Boban Bapsi) Gledao sam parlamen na televiziji. Igrali su meni poznati klubovi. (Denčić Živojin) Gledao sam policajca dok me je tukao.Lepo je posmatrati čoveka koji uživa u svom poslu! (Nestorović Ninus) Gledao sam smrti u oči. Čekala je da trepnem! (Milivojević Milen) Gledao sam u parku čoveka kako čita knjigu. Ja sam u tom trenutku bio čitalačka publika... (Nestorović Ninus) 23 Glupost... Glup čovek je naročito glup kad hoće da bude najpametniji. (Anonimus) Glup nije onaj koji glupost napravi već onaj koji glupost ponovi!!! (Anonimus) Glupaci su svi koji tako izgledaju i polovina od onih koji ne izgledaju tako. (Anonimus) Glupan koji je postao svjestan da je glupan nije više glupan. (Anonimus) Glupi moraju da lupaju. Pametnima su sva vrata otvorena. (Rajković Veljko) Glupi na sve zijevaju. Pametno! Snaga ulazi na usta. (Rajković Veljko) Glupi su neravnopravni. Sloboda misli zagarantovana je svima. (Rajković Veljko) Glupih i neškolovanih građana ima mnogo. Ko je bio pametan i kupio diplomu na vreme, taj je do danas mogao i da doktorira! (Nestorović Ninus) Glupo je to što kažem. Zato ćutim. (Matejić Dragan) Glupom se odbija na glupost, ludom na ludost, a pametnom od rebara. (Kovačević Milan) Glupost je bila toliko teška da se pod njom prolomio snažan aplauz. (Lakušić ilija) Glupost je elementarna nepogoda kojoj nije ravna ni jedna prirodna katastrofa.(Karl Kraus) Glupost je nasledna, ludilo je zarazno. (Marković Ilija) Glupost je okean, a među nama toliko neplivača! (Srtećković Ivana) Glupost je proporcionalna mestu sa koga dolazi. (Tofčević Dejan) Glupost naših političara nije bezgranična. Ona je u granicama Makedonije. (Tolevski Vasil) Glupost nećemo nikada denacionalizirati. (Fridauer Milan Fredi) Gluposti nam nijesu strane. Oslanjamo se na domaće umove. (Rajković Veljko) Gluposti su najbolji trag za povratak. (Joknić Milorad)

Besplatan primjerak, ako se drugačije ne naredi (free copy, if the order is not given differently)

MaxMinus, second of the first electronic weekly journal for political satire, humor, cartoons and comics!

37

Svijet satire u MaxMinus-a....MaxMinus u svijetu satire. World of satire in MaxMinus...MaxMinus within the world of satire.

Dvajt Dejvid „Ajk“ Ajzenhauer (Denison, 14. oktobar 1890. - Vašington, 28. mart 1969.) bio je američki vojskovođa i političar, najpoznatiji po uspešnom komandovanju savezničkim snagama u Zapadnoj Evropi za vreme Drugog svetskog rata, isto kao i po tome što je služio kao 34. predsednik SAD.
Aforizmi i misli:
A people that values its privileges above its principles soon loses both. Ljudi koji cijene vlastite privilegije iznad svojih principa uskoro gube oboje. xxx An atheist is a man who watches a Notre Dame - Southern Methodist University game and doesn't care who wins. xxx How far you can go without destroying from within what you are trying to defend from without? Koliko daleko možete otići bez uništavanja iznutra onoga što pokušavate odbraniti s vana? Xxx Humility must always be the portion of any man who receives acclaim earned in the blood of his followers and the sacrifices of his friends. May we never confuse honest dissent with disloyal subversion. Nikada ne trebamo miješati iskreno neslaganje s nelojalnom subverzijom. xxx Motivation is the art of getting people to do what you want them to do because they want to do it. Motivacija je umjetnost usmjerenja naroda da učiniti ono što želite da učini, jer oni to žele učiniti. xxx Leadership is the art of getting someone else to do something you want done because he wants to do it. Vođstvo je umjetnost da netko drugi učini nešto što želite vi učiniti, jer on to želi učiniti. xxx

Ateist je čovjek koji gleda Notre Dame Poniznost uvijek mora biti dio bilo kojeg Southern Methodist University utakmicu i nije čovjeka koji prima brojne pohvale zarađene u ga briga tko pobjeđuje. krvi svojih sljedbenika i žrtvama svojih prijatelja. xxx An intellectual is a man who takes more words than necessary to tell more than he knows. xxx

I despise people who go to the gutter on either Xxx the right or the left and hurl rocks at those in Intelektualac je čovjek koji ima uzme više the center. riječi nego što je potrebno za reći više nego što Only Americans can hurt America. zna. I prezirem ljude koji idu u žlijeb bilo na desno Samo Amerikanci mogu povrijediti Ameriku. ili lijevo i bacaju kamenje na one u centru. xxx xxx Xxx Xxx Any man who wants to be president is either an egomaniac or crazy. Only our individual faith in freedom can keep If a problem cannot be solved, enlarge it. us free. Ako se problem ne može riješiti, povećaj ga. Bilo koji čovjek koji želi biti predsjednik je ili egomaniac ili lud. xxx Samo naša individualna vjera u slobodu može xxx If you want total security, go to prison. There zadržati nas slobodnim. you're fed, clothed, given medical care and so Disarmament, with mutual honor and xxx on. The only thing lacking... is freedom. confidence, is a continuing imperative. Razoružanje, s međusobnom čašću i povjerenjem, je i dalje imperativ. xxx Don't join the book burners. Do not think you are going to conceal thoughts by concealing evidence that they ever existed. Ne pridružuj se onima što spaljuju knjigu. Nemoj misliti da ćeš prikriti misli prikrivajući dokaze da su ikada postojali. Ako želite potpunu sigurnost, idite u zatvor. Tu si hranjen, obučen, dobijaš medicinsku pmoć i tako dalje. Jedino što nedostaje ... je sloboda. xxx Only strength can cooperate. Weakness can only beg. Samo snaga može sarađivati. Slabost može samo moliti. xxx

Our pleasures were simple - they included In preparing for battle I have always found that survival. plans are useless, but planning is Naši užici su jednostavni - oni uključuju indispensable. opstanak. U pripremi za bitku sam uvijek nalazio da su xxx planovi beskorisni, ali planiranje je nužda. Peace and justice are two sides of the same coin. Mir i pravda su dvije strane istog novčića.

Xxx xxx Farming looks mighty easy when your plow is a pencil and you're a thousand miles from the In the final choice a soldier's pack is not so corn field. heavy as a prisoner's chains. U konačnom zbiru kod vojnika njegov paket Poljoprivreda izgleda moćno lako kad je plug opreme nije tako težak kao lanci kod olovka a ti si hiljadu milja od polja kukuruza. zatvorenika.

Besplatan primjerak, ako se drugačije ne naredi (free copy, if the order is not given differently)

Svijet satire u MaxMinus-a....MaxMinus u svijetu satire...Dvajt D. Ajzenhauer World of satire in MaxMinus...MaxMinus within the world of satire.
MaxMinus, second of the first electronic weekly journal for political satire, humor, cartoons and comics! 38

The history of free men is never really written by chance but by choice; their choice! Istorija slobodnih ljudi nikada nije stvarno slučajno napisana, ali napisana je po izboru; njihovom izboru! xxx The purpose is clear. It is safety with solvency. The country is entitled to both. Cilj je jasan. To je sigurnost sa solventnošću. Zemlja ima pravo na oba. Xxx The sergeant is the Army. Vodnik je vojska. Xxx The spirit of man is more important than mere physical strength, and the spiritual fiber of a nation than its wealth. Duh čovjeka je važnije od puke fizičke snage, i duhovno vlakno od naroda nego svoje bogatstvo. Xxx The supreme quality for leadership is unquestionably integrity. Without it, no real success is possible, no matter whether it is on a section gang, a football field, in an army, or in an office. Vrhunska kvaliteta za vodstvo je neupitno integritet. Bez nje, prave uspjeh je nemoguć, bez obzira da li je na dio bande, nogometnog igrališta, ili u vojsci ili u uredu. xxx The world moves, and ideas that were once good are not always good. Svijet se kreće, i ideje koje su se nekad bile dobre nisu uvijek dobre. Xxx There are a number of things wrong with Washington. One of them is that everyone is too far from home. Postoji nekoliko stvari loših s Washingtonom. Jedan od njih je da svatko tamo predaleko od kuće. Xxx There is no glory in battle worth the blood it costs. Nema slave u borbi koja može isplatiti krv kojom je to naplaćeno. xxx There's no tragedy in life like the death of a child. Things never get back to the way they were. Nema tragedije u životu kao što je smrt djeteta. Stvari su to koje se nikada ne mogu vratiti na način na kojem su nekada bili.

Švajcarska, januara/siječnja 2011.g.

http://dhirasbk.weebly.com
Besplatan primjerak, ako se drugačije ne naredi (free copy, if the order is not given differently)

MaxMinus, second of the first electronic weekly journal for political satire, humor, cartoons and comics!

39

Miodrag Tasić Put u Evropu (VII deo)
Evropa je na dugom štapu. Taman si ispunio jedan uslov, a oni ti nametnu nešto drugo. Vršiš reformu pravosuđa, kad "Stara Evropa" se mrgodi. Kažu, ne valja. Doduše, nekako uvijeno, u oblandama, svileno, ali opet jasno, vele nije dobro. I opet dorađuj, doteruj, ispravljaj (magarcu onu stvar) i dok vrla ministarka ispravi, pade Vlada. Ili akcize. Tek je ova Vlada, što će uskoro da se rasprši i ode na đubrište istorije, donela dvojne akcize (namete, harač kako vam drago), na uvoz nafte i naftnih prerađevina, jedne povlašćene za privilegovane, a druge - mnogo veće za privatne uvoznike, dakle, one bez državne podrške, a ono opet Evropska Unija se buni. Kažu, ne može tako, dvojako. Nema dvojakih, duplih standarda, privilegija, nameštaljki i slično. Ista ona Evropa što nikada nije imala duple, odnosno dvojake aršine. Kako da ne! Šta možemo? Hoćemo u Evropu, to jest, hoće, makar deklarativno vladajuća "elita", pa nek slušaju šta im se zapoveda. I nek se ponašaju onako kao što se ponaša društvo kome teže. Ovog puta akcenat stavljamo na podzemne garaže. Srbija i ostatak Balkana koji bi da se prišljamči Evropi, pored ostalog, oskudeva i u podzemnim garažama. Bolje rečeno, jedva da ima po neku. I to samo u najvećim gradovima. Neverovatno. Imamo podzemlje, na kome mogu da nam zavide Meksiko i Kolumbija, ali garaže nemamo. Naši najviđeniji i najuticajniji građani pripadaju podzemlju. Mnogi upravo svoju moć mogu upravo podzemlju da zahvale. Da se razumemo; nisu šefovi podzemlja ljudi koji rade u kanalizaciji! Ne, naprotiv. Podzemlje i podzemni poslovi su oni što rade u tajnosti. U mraku, što muljaju ispod žita, ljudi čija dela i namere retko izađu na svetlost dana. Eventualno, ako se to i desi, već je kasno. Svojim podzemnim aktivnostima mnogo su štete napravili. Između ostalog, i stoga treba graditi podzemne garaže. Ujedno, ne bi više automobili i džipovi zauzimali trotoare, pešaci bi šetali pločnicima, a ne bi se na ulicama provlačili pored obesno postavljenih besnih limuzina i krvoločnih telohranitelja. Ili, u boljem slučaju, namrgođenih i spremnih na psovke i tuču vlasnika krntija. Više bi prostora bilo za vozače, radnike gradske ćistoće, vozila javnog saobraćaja, vozila hitne pomoći... Ponekad, dok stignu bolnička kola i probiju blokadu, bude kasno. Da imamo podzemne garaže videli bismo ko se dovozi i odvozi kolima, ko se s kime domunđava i pravi nepirodne i neprincipijelne koalicije, ko kome radi o glavi ili fotelji, ko koga gleda da prevede žednog preko vode! Istina, nije baš Evropa pravi primer za ugledanje, ali bi trebalo sve da se radi na svetlu. Jasno, čisto, otvoreno. Što manje zakulisnih radnji, skriveno, izvan nekakvih loža i tajnih organizacija, klanova, pokreta, da nevladine i druge organizacije pokažu makar knige prihoda. Ko ih plaća i koliko i gde su utrošili novac. Na kakve svrhe. E, onda možemo napred. A što se tiče garaža? Njih graditi svuda i u što većem broju. I one podzemne, ali i iznad zemlje, a ako drugačije ne može, zbog nedostatka para i nestručnosti, makar na zemlji. Jer, garaže su slika kulturnog i civilizovanog sveta.

ne smem više da kažem, posao je odgovoran, strogo poverljiv, može glava s ramena da sleti lako. Nikom, zato, ni reči!" Koska je bačena! Da ne poveruješ šta sve uradi mašta?! Lik je postepeno narastao do dva i po metra, lično naoružanje mu je dobilo neizmernu ubojnu moć, mama je čak počela da "viđa" velika crna kola sa malom registracijom kako prolaze našom uskom blatnjavom ulicom, a ja da stičem ugled vamp ženske i muškog dušmanina. Ne bih bolje prošla ni strip o Supermenu da sam crtala! Priču sam dozirano ukrašavala, tek toliko da podgrevam maštu, a ne probudim sumnju i da ne ispari sama od sebe u prostoru i vremenu. Bilo je bitno održati utisak da je situacija pod kontrolom, mojom, naravno (t.j. nek traje dok traje, meni je skoro svejedno, tu je tek da imam nekoga pored sebe). Zamalo da i sama poverujem!? Trajao je ovaj "priziv" nekoliko meseci dok jednog dana, kao grom iz vedra neba, pred mene ne iskoči, niko drugi do – moj baja!!! Mrk k'o mrkla noć! Uniformisan i naoružan! Izgledalo je na momenat da ga je sam Gospod poslao, ali, kad reče da je oženjen, pade mi mrak na oči i presede mi moja laž. Toliko o prizivanju. *** FARBA Nisam još ostala s nekim toliko dugo da pravim duboku analizu njegove (i svoje uz njega) ličnosti... Jedan nije smeo (ili mogao) da propusti ručak... drugi (ili je to bio isti?) je čekao da prođu letnje vrućine pa da počne tražiti posao, a kad iste prođu, čekao je da minu zimske hladnoće... treći nije hteo ništa pre braka (?!?), četvrti, peti i šesti nisu hteli brak, sedmi je hteo brak ali nije znao šta bi sa njim (brakom, naravno!)... I tako, eto, minuše četiri decenije bezdeti i bespameti moje, i ja se u međuvremenu opametih kao - više ne brojim ni godinice ni recke... A zidove je i stolariju (na kući, naravno!) majstor Meho stručno ofarbao pre par godina... Svoj svet sve ređe pristajem da bojim farbom lošeg kvaliteta... A život? Pa, nek ide!.. U TRI SMENE Leta 1996, radih kod protojereja dr Žarka Gavrilovića kao prevodilac na prikupljanju materijala za Enciklopediju pravoslavlja. Bejasmo tamo, u njegovoj biblioteci na Crvenom krstu, nas dve - Slađana, prevodilac za engleske izvore, pre podne, i ja, prevodeći ruske izvore u popodnevnoj smeni. Otac Žarko, kako smo ga oslovljavali, cenio je moj odnos prema poslu – minimum priče, maksimum rada. Obraćala sam mu se samo u slučajevima kad mi je nešto iz pravoslavne terminologije bilo nepoznato, a i to tek pošto dobrano prekopam po rečnicima i enciklopedijama i ne nađem tamo. Knjiga je tu, u biblioteci imao nebrojano, a ja, kao i danas, volela "usputnu" nauku... Jednom prilikom Slađana, nezadovoljna statusom i platom, dade otkaz i, sva uplakana, demonstrativno ode. Nastavih i dalje da dolazim po običaju u popodnevnu smenu jer je bila mirnija za rad. Posete je otac Žarko imao uglavnom tokom prepodneva. Trajalo je to tako par dana, u jednom trenutku primetim – otac Žarko me gleda, sve kao nešto razmišlja, kalkuliše, vidim, muči ga nešto, ali ćuti. U jednom trenutku kao da prelomi, odluči se i progovori: "Znate, Mirjana, sad je i prepodnevna smena slobodna, mogli biste da dolazite ujutro, ako vam više odgovara. A što se mene tiče, možete i do uveče ostajati kao što ste do sada." Iznenađeno ga pogledah, udahnuh duboko i odgovorih: "Oče Žarko, to je rad u dve smene, neću moći da izdržim toliko sati za računarom. Naporno je." E, tu on prosto zablista, kao da jedva dočeka i razdragano će: "Ma, ne brinem ja za vas, Mirjana, jaki ste vi, možete i u tri smene da radite!" Pomislih da nisam dobro čula, pogledah ga i videh – pa, on to ozbiljno misli! E, tu mu, sa već poslovičnim šeretskim osmejkom, odvratih kako jeste: "Tako je, oče Žarko! Mogu!" A onda, jednako se osmehujući, dodadoh: "Ali, ne na istom poslu." Ostade mi za nezaborav trenutak kad mu se vilica prvo obesi od iznenađenja, pa mu onda lice pređe u širok osmeh, i najzad u smeh. Smirivši se posle nekog vremena, on samo reče: "E, pa, Mirjana, ne pamtim da me je neko ovako poklopio! Svaka vam čast!"

*** Mirjana Marinković PRIZIV...
Jeste li čuli izreku "Ne dao Bog da se ispuni što ti mama poželi"? Ako i niste, u recima koji slede videćete puno njeno značenje. Elem, kako sam sve mamine rokove za udaju i rađanje dečice propustila i, zašavši u petu deceniju, ušla u veliko kolo beogradskih matorih devojaka, povremeno čujem iz prikrajka zlovoljan glas kako progunđa nešto kao: "Pre bih ga ja našla, ovako matora!", ili će zajedljivo: "Već bi se udala da si mršavija!", do onog malignog: "Niko te neće!" U prvo vreme sam ove reči doživljavala kao stres, ali sam srazmerno brzo počela da se zavitlavam na istu temu. Da ne obraćam pažnju nisam mogla jer još, silom prilika, obitavam u roditeljskoj kući. Ali, desilo se nešto neobično, što bi jedino termin "priziv" mogao da opiše. Upravo tako – priziv.

A sve je "počelo" prošlog leta, da tako kažem, iz mog revolta. Sele smo drugarica i ja i, kroz priču o prizivanju dobra i zla, osmislile "priziv" za moju mamu. Glavni junak je baja od oko dva metra i prva asocijacija o njemu je "trokrilni ormar". Išle smo logikom – što je krupniji (kao, uostalom, i svaka laž), pre će u njega poverovati. Ovaj baja nije imao ime, bio je mrk k'o mrkla noć, radio je u obezbeđenju visokih vladinih I, danima posle toga, kad bi mu u biblioteci pogled pao na mene, službenika (drugim rečima – nevidljiv i nedodirljiv), naravno, stalo mu je bljesnula bi mu negde u uglu oka iskra veselja prisećajući se mog do mene, poštuje me, zna moju priču (koja god da je) i, zafali li mi dlaka s odgovora, a usne bi mu se razvukle u širok osmeh. glave, nekome će faliti glava. Ni manje ni više! "Ništa me ne pitaj, mama,
Besplatan primjerak, ako se drugačije ne naredi (free copy, if the order is not given differently)

MaxMinus, second of the first electronic weekly journal for political satire, humor, cartoons and comics!

40

MaxMinus i DANI SATIRE Pljevlja vam predstavljaju historiju/istoriju/
1994. Vesna TOMIĆ BEGUNAC

Prava Ne isplati se biti pošten političar. Nemaš

s kim da uđeš u koaliciju! Smenjen je meteorolog. Najavio je kišu, a pala je krv! Kažnjen sam zbog prekoračenja brzine. Opet mi je jezik bio brži od pameti! Kojim putem idete? Hteli bismo da vam izađemo u susret! Narodi koji imaju zidove plača, grafite pišu suzama.. . Voda nam je došla do grla. Bojim se da to nasip neće izdržati.. . Pozovite 92, i batine će vam biti isporučene na kućnu adresu! Jedni čuvaju dupe, drugi glavu. U Srbiji ne postoji srednji stalež! Stojim ispred streljačkog stroja, zatvaram jedno oko, i nišanim. Oni pucaju! Dok smo trljali čarobnu lampu nismo ni očekivali da će se duh toliko osloboditi! Ne verujete da je dobar glumac!? Pogledajte njegovu pregovaračku ulogu! Nastupilo je ludo vreme. Psihijatri glasaju za svoje pacijente! Požurite sa transfuzijom. Krvavo se provodimo! Kada me je starost upitala gde mi je bila mladost, osetio sam se kao na informativnom razgovoru! Nemate neprijatelja? Kakav ste vi Srbin?! U sigurnim smo rukama. Pogledajte kako nas dave? Stigla ga je ruka pravde. Za ostatkom tela se još uvek traga.. 1998. Dragan OGNJANOVIĆ Razlika između utopiste i utopljenika je u tome što se prvi više muči! Civilizacija je mesto gde umesto drveća raste beton! U rat sam otišao svojom voljom. Tako sam izbegao streljanje! Naša otadžbina je kao majka. Tek kad izađeš iz nje, rodiš se! Ne plašim se mraka, plašim se svetla; tada dolazi islednik!

Pobegoh u bolnicu, izmislih dijagnozu, samo što dalje od politike. Pokušavala opozicija nikad ne pobeđuje na izborima! sam na poslu, u autobusu, da zapušim uši... U kući sam nosila čepiće i Komentatori sa državne televizije zbunprotrčavala ispred televizora pevajući, da juju psihoanalitičare! me ne bi slučajno koja reč stigla. Vaš nastup me je oborio s nogu, reče deU bolnici si ceo dan u pidžami, hrane te monstrant policajcu. u krevetu, svi se značajno gledaju, mrdaju obrvama, bodre i teše. Rođaci i Opozicija manipuliše omladinom, a vlast prijatelji te posećuju sa hranom koju odraslima. Najvažnija je dobra podela voliš i vedrim temama. Mislila sam - rada! pravi raj - sve do smrkavanja i noćne smene. Tada medicinsko osoblje, koje se Primirje je trajalo skoro pedeset godina. preko dana bavi zdravljem, prelazi i na Ali narod više nije mogao da izdrži! bolesti, tj. politiku. Što sam u toku dana, žestoko se žrtvu- Vekovi našeg ropstva su utisak nedelje! jući, izbegla - sačekalo me uveče, jer duga je noć. Neko ozbiljno sredstvo za Nikada nisam privođen, što je dokaz da zvučnu izolaciju, osim tankog jastuka, je bubreg koji vam nudim u odličnom nisam imala. stanju! Pomislila sam, privremeno bi pomoglo kad bi mi naprasno pozlilo, ali isuviše Jeste da smo stigli do dna, ali je bar sam lepo vaspitana da tako skrećem šljam isplivao! pažnju mladih doktora na sebe. Da odem kući nisam mogla u pidžami. Onda sam, Bavim se kriminalom, da me ne bi uhapne bi li prestala da mislim na svoje muke, sili bez razloga! počela da mislim o njihovim. Treba probdeti celu noć, i nije to lako. Obične Policajca u civilu je lako prepoznati. Ne priče iz života su tanke, današnji romani nosi uniformu! se ne pišu da bi se prepričavali, vicevi su diskutabilni, poznate ličnosti skroz Glad kuca na naša vrata, a mi smo tradipoznate, a strava i užas, tj. otkinute ruke, cionalno gostoljubiv narod! noge i glave nikom više ne drže pažnju, a pogotovo ne lekarima. I, jedino preostaje, kao stimulativno sredstvo (jer ni 1997. Goran DOKNA kafa nije što je nekad bila!) - politika. Saznao sam ko mi radi o glavi. Dajem Shvativši sve to, izdržala sam koliko su glavu da je on! mislili da treba, i ponosno zaradila otpusnu listu: "Pacijent je već tako Ministar je posetio gladne. Siti su se iskrhkog i narušenog zdravlja, da više nije pričali! ni zabolnicu". Porastao mu je ugled u narodu. Još malo 1995. Tomislav MARKOVIĆ pa će da prohoda… Vlast radi na modernizaciji zatvora. Smejao sam se do suza. Tako niko ne Narod zaslužuje samo najbolje! primećuje kad plačem! Blagostanje se širi putem sredstava in- Ne mogu da vam pričam o slobodi izformisanja! ražavanja. Vezao mi se jezik! Kritika je prva pratilja književnosti.
Malo smo se ponadali, a onda je sve vraćeno u normalu. Oslobodioci su se malo zaneli. I bi genocid! Suđenje usporava pravdu! Sve je u potpunom haosu. Samo je kriminal organizovan!

Svaka ptica svome jatu leti. To je poseban izazov za lovce! Napoleon je sporo napredovao do Moskve, ali je u povratku nadoknadio vreme!

Besplatan primjerak, ako se drugačije ne naredi (free copy, if the order is not given differently)

MaxMinus, second of the first electronic weekly journal for political satire, humor, cartoons and comics!

41

MaxMinus...VIJESTI/VESTI/NEWS
http://www.poemes-epars.com

Besplatan primjerak, ako se drugačije ne naredi (free copy, if the order is not given differently)

MaxMinus, second of the first electronic weekly journal for political satire, humor, cartoons and comics!

42

Poziv Konkurs-natječaj za karikaturiste

Call The competition- for cartoonist

MaxMinusijada
Pozivamo sve zainteresirane karikaturiste, profesionalce i amatere, na prvi digitalni konkurs za karikaturu MaxMinus-a, drugi prvoga nedjeljnog elektronskog časopisa za političku satiru, humor, karikaturu i strip na Balkanu.

MaxMinusijada
We invite all interested cartoonist, professionals and amateurs, to join the first digital competition for cartoons of MaxMinus, the second of the first magazine for political satire, humor, cartoon and comic on Balkan peninsula.

Eligible to participate are the citizens of the world, regardless of Pravo sudjelovanja imaju svi građani svijeta, bez obzira na rasu race and skin color, religion and party affiliation, gender and i boju kože, vjersku i stranačku pripadnost, spol i dob. Jedini age. The only requirement of the original cartoons (no uvjet su originalne karikature ( ne plagijati) u digitalnoj formi. plagiarism) in digital form. Tema: 1) Ravnopravnost ( medju narodima, ljudima, spolovima Topics: 1) Gender (among nations and people, gender, etc) itd) 2) Portrait of a caricature (free choice) 2) Portret karikatura (slobodan izbor) Awards: winning cartoons in each category will receive a Nagrade:Prvonagradjene karikature u svakoj kategoriji dobit ce certificate and publication in a special issue DIOGENES pro-art diplomu i objavljivanje u specijalnom broju DIOGEN pro-art magazine (http://diogen.weebly.com) published forty works of magazina (http://diogen.weebly.com ) sa četrdeset radova the one who wis the first prize by each of these topics; prvonagrađenih autora za svaku od navedenih tema; The second and third places will be awarded with Drugo i trece nagradjeni dobijaju diplome MaxMinusi- diploma of MaxMinusijada; jade; Junior Prize, for the cartoonist to 18 years old Junior nagrade, za karikaturiste mlađe od 18 godina - Diploma diploma Number of papers: a maximum of five Broj radova: maksimalno pet Format: A4, 200dpi, Format: A4, 200dpi, Date for receipt of papers: 15th November 2011. Datum za prijem radova: 15. Novembar 2011. Rezultati će biti objavljeni u decembarskom broju Maxminusa Radove ce procijeniti strucni ziri Results will be published in the December issue of Maxminus Works will evaluate the expert jury

Along with the works need to send the name of the cartoon, the year of origination, short biography and a picture or caricature Uz radove treba poslati naziv karikatura, godinu nastanka, kracu of yourself, e-mail address, home address and phone number. biografiju i sliku ili autokarikaturu, e- mail adresu i kucnu adresu i broj telefona. Papers should be sent to the address Maxminusa and by competition. authors Radovi se primaju na adresu Maxminusa i autora konkursa. E-mail sabihadzi@gmail.com E-mail sabihadzi@gmail.com sabihadzi@yahoo.com sabihadzi@yahoo.com hs1@bih.net.ba hs1@bih.net.ba petar.pismestrovic @ chello.at petar.pismestrovic@chello.at pismestrovic@gmx.at pismestrovic@gmx.at

Besplatan primjerak, ako se drugačije ne naredi (free copy, if the order is not given differently)

MaxMinus, second of the first electronic weekly journal for political satire, humor, cartoons and comics!

43

MaxMinus...VIJESTI/VESTI/NEWS

More than 15 languages

300 pages 80 authors Poems, stories, reviews, essays

300 stranica 80 autora Pjesme, priče, eseji, prikazi, osvrti 2009/2010

Iz štampe je izašao PRVI BROJ DIOGEN pro kultura GODIŠNJAK-a (sa autorima predstavljenim na 15 jezika na stranicama... formata A4 na 300 stranica). Obzirom da objavljivanje GODIŠNJAKA na bilo koji način ne finansiraju ili podržavaju bilo koje institucije države Bosne i Hercegovine, ili privatni namjesnicitajkuni, ovo je pionirski pokušaj da pronadjemo čovjeka unutar kulturnih nadanja, a da istovremeno nismo dužni nikome zahvalnost do samim autorima, koje smo predstavili u našem magazinu online na http://diogen.weebly.com/ tokom perioda septembar 2009-septembar 2010 (više od 80 autora) Cijena po izlasku iz štampe ovog magazina/knjige koji objavljujemo uz pomoc Izdavačke kuće DHIRA, Kusnacht, Švajcarska (ustupljen ISBN code bez naknade) je 20 KM za BiH, odnosno 10 Eura/Evra za sve vas koji se nalazite van BiH. Poštarina se dodaje na navedenu cijenu (unutar BiH dobijate magazin sa plaćanjem po prijemu dok, ako ste van BiH - prvo izvršite uplatu na naš račun, a zatim vam dostavimo poštom vaš primjerak magazina). Dakle, sada se magazin može naručiti po navedenoj cijeni za jedan primjerak. Narudzbe na sabihadzi@gmail.com

From the printing just came out the very First issue of DIOGENES pro culture YEARBOOK ANNUAL )of 300 pages in A4 format..with mor ethan 15 languages involved).. Since the publishing of DIOGENES pro culture magazine YEARBOOK ANNUAL in any way was not funded or endorsed by any of the institutions of Bosnia and Herzegovina, neither of any of private reagent-tajcoon, this is a pioneering attempt to find the human being within the cultural hopes and at the same time we are not obliged to anyone except to express gratitude to the authors themselves - to you whom we presented in our magazine online at http:// diogen.weebly.com/ during the period September 2009 -September 2010 (more than 80 authors). Price per press individual issue of the magazine / book, published by Publishing House Dhira, Küsnacht, Switzerland (referred ISBN code free of charge) is 20 KM or 10 euro / euro for all of you who are outside of BiH. Postage is added at the listed price (If you are outside of BiH, first you do the payment on our account and after that we are sending you the copy of magazine/book). So, now the magazine can be ordered at a specified price, from one or more copies. Orders on: sabihadzi@gmail.com

Besplatan primjerak, ako se drugačije ne naredi (free copy, if the order is not given differently)

MaxMinus, second of the first electronic weekly journal for political satire, humor, cartoons and comics!

44

Besplatan primjerak, ako se drugačije ne naredi (free copy, if the order is not given differently)

MaxMinus, second of the first electronic weekly journal for political satire, humor, cartoons and comics!

45

Besplatan primjerak, ako se drugačije ne naredi (free copy, if the order is not given differently)

MaxMinus, second of the first electronic weekly journal for political satire, humor, cartoons and comics!

46

Besplatan primjerak, ako se drugačije ne naredi (free copy, if the order is not given differently)

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->