P. 1
Zemzem 1-173 (2011)

Zemzem 1-173 (2011)

|Views: 2,413|Likes:
Published by mensurbh
List učenika Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu.
Novembar 2011.
List učenika Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu.
Novembar 2011.

More info:

Published by: mensurbh on Dec 01, 2011
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

01/10/2015

pdf

text

original

ZEMZEM

LIST UČENIKA GAZI HUSREV-BEGOVE MEDRESE U SARAJEVU GODINA XLIII - NOVEMBAR 2011/ZUL - HIDŽDŽE 1432 HG BROJ 1/173 - CIJENA 2 KM, ZA INOSTRANSTVO 2 €

Interview:

mr. hfz. Kenan Musić

16 Genocid
Sudbina Bošnjaka?

Ko su

Hafiska dova
hfz. Avdić Halidun

Bošnjaci?

Nedosanjani san

Kvalifikacije za EURO 2012

ZEMZEM
LIST UČENIKA GAZI HUSREV-BEGOVE MEDRESE U SARAJEVU Godina XLII - novembar 2011./Zul-hidždže 1432. h.g. Broj 1/173 - Cijena 2 KM, za inostranstvo 2 €
Pokretač i izdavač Udruženje učenika medrese “Gazi Husrev-beg” Glavni i odgovorni urednik Magrdžija Haris Zamjenik glavnog i odgovornog urednika Karadža Elmedina Dizajn i tehnička priprema Begović Abdulmalik Fotograf Begović Abdulmalik Lektori Hadžić Merjema, Jašarević Alma, Ramić Muhamed Redakcija Demir Armin, Ramić Muhammed, Sarajlić Omer, Begović Abdulmalik, Mekić Emina, Šehić Nedim, Ahmetspahić Nudžejma, Hadžić Merjema, Skejić Amina, Jašarević Alma, Karadža Elmedina, Mehmedović Samira, Muratović Hikmet, Memišević Belmin, Musa Ilhana, Bašić Habiba, Mehić Munir, Huseinbašić Muhamed, Mekić Merjem, Mehtić Merjema Web www.medresa.ba Adresa Redakcija lista “Zemzem”, p.p. 271, 71000 Sarajevo Telefon +387 33 534 888 +387 61 342 753 +387 61 343 533 Tiraž 1700 Sekretar Mekić Emina Distributer Muratović Hikmet Štampa Dobra knjiga, Sarajevo
Odlukom Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta, vlade R/F BiH br. 08-30-4/96 od januara 1996. godine, Zemzem je oslobođen poreza na promet.

s drž j:
03 | RIJEČ UREDNIKA 04 | PREDSTAVLJANE REDAKCIJE 06 | EDEB: RODITELJI 07 | AKTUELNOSTI 08 | MEDRESA FLASH 12 | DAN DRŽAVNOSTI 13 |TEMA BROJA: KO SU BOŠNJACI? 16 | GENOCID 18 | NAŠI VELIKANI: MEHMED EF. HANDŽIĆ 19 | GAZINOVCI I GAZINOVKE 24 | KNJIŽEVNOST: NEDŽAD IBRIŠIMOVIĆ 25 | INTERVJU: HFZ. KENAN MUSIĆ 28 | PREDSTAVLJANJE IZBORNE NASTAVE 29 | NAŠI USPJESI 32 | HADŽDŽ 34 | BAJRAM 35 | BEZ DA GLEDAŠ OKOLO 36 | PALESTINA 38 | NEDOSANJANI SAN: EURO 2012 40 | IZ ARHIVE ZEMZEMA 42 | ZANIMLJIVOSTI 43 | ZDRAVLJE 44 | IZBORNE GRUPE I POSJETE 46 | EKSKURZIJA MATURANATA U TURSKU 47 | ENGLISH ACCESS 48 | REĆI ĆU TI PEROM 50 | ŠTA DRUGI PIŠU

RIJEČ

RED IK

ZEMZEM
nepresušni izvor...
S imenom Allaha, Milostivog, Premilosnog...
Es-selamu ‘alejkum dragi i poštovani čitaoci
Tradicionalna smjena rukovodstva redakcije Zemzema je jedna posljedica stalnog i neminovnog kretanja kroz vrijeme. Još jedna generacija gazinovaca i gazinovki će kao i prethodne dati svoj doprinos i svoju kap da Zemzem, list učenika Gazi Husrev-begove medrese, ostane nepresušni izvor... Zemzem je i nedovršeni mozaik, koji svaka generacija nastoji uljepšati nekim za njih posebnim detaljem. Ova generacija će pored ostalog započeti jedan jako bitan projekat, kako bi sačuvali od nestanka ranije i buduće brojeve Zemzema. Započet će se s digitalizacijom svih brojeva prvog časopisa Bošnjaka poslije Drugog svjetskog rata. Ratovi su rezultat zloupotreba vjere i nacionalnosti. Za zloupotrebu vjere nije kriva vjera, već onaj koji je zloupotrijebi, a privrženost naciji je prirodna i neophodna stvar, dok je nacionalizam štetan i negativan. Kao narod nad kojim je počinjen genocid, moramo jačati našu nacionalnu svijest i zajedništvo kako bi zaštitili svoju budućnost. Ovogodišnja generacija učenika i učenica Medrese planira izdati četiri broja Zemzema, povodom četiri za nas značajna datuma: Dan državnosti, Dan nezavisnosti, Dan škole i akademija maturanata i maturantica Gazi Husrev-begove medrese. ZEMZEM | 03

Haris Magrdžija / Glavni i odgovorni urednik

PREDS

VLJ

JE RED KCIJE

AHMETSPAHIĆ NUDŽEJMA
Teško je u nekoliko redova opisati osobu poput nje. Uvijek vesela, po mnogo čemu jedinstvena, od ove godine je zvanični član Redakcije Zemzema, iako je i prošle godine sudjelovala u realizaciji istog. Karakterišu je ambicioznost, inteligencija i ustrajnost. Sigurni smo da će njen angažman, zajedno sa ostalim članovima Redakcije pomoći da i ovogodišnji Zemzem bude što bolje predstavljen.

BEGOVIĆ ABDULMALIK
Vanserijska ličnost po svim mjerilima. O ljudima kao on teško je objektivno govoriti. Naravno, šta god da napišemo zvučat će malo izvještačeno, ali oni koji ga poznaju znat će o čemu govorimo. Čovjek koji je najčešće u centru pažnje zahvaljujući nevjerovatnoj originalnosti u svojim šalama, uvijek nas uspije nasmijati, čak i onda kada nikome nije do smijeha. Ali nemojte nasjesti i povoditi se mišlju da je neozbiljan. Da budemo iskreni, to će reći samo oni koji ga ne poznaju. DTP u ovogodišnjoj redakciji, a nivo na kojem je tehnički dio ovog broja urađen definitivno govore o njemu, kao ozbiljnom i sposobnom čovjeku.

DEMIR ARMIN
Vrijedni i uvijek angažovani član naše redakcije. Prošle godine je veoma uspješno obnašao funkcinju distributera našeg lista i jedan od najzaslužnijih za njegovu uspješnu prodaju. Pored ovog jako zahtjevnog i odgovornog posla Armin je uspijevao i da nas počasti nekim od svojih izuzetno zanimljivih tekstova. Imajući u vidu da je Armin svestran momak ne treba da nas čudi ako tekstove sa njegovim potpisom budete čitali u različitim oblastima. Nesumnjivo je da je njegovo članstvo u redakciji velika dobit za sve nas.

HADŽIĆ MERJEMA
Dio je našeg tima od ove godine. Obavljat će funkciju lektora i ne sumnjamo da će opravdati dato joj povjerenje. Jedan je od članova izborne grupe bosanskiengleski, što će joj siguno biti od koristi u obavljanju ovoga posla. Veoma dobrom dikcijom zavrijedila je mjesto voditeljice emisije „Moja medresa“ na radiju “BIR”. Kreativnost, domišljatost, i duhovitost su samo neke od osobina koje krase ovu djevojku. Sigurno je, da će dati veliki doprinos našem listu.

JAŠAREVIĆ ALMA
Veoma smo sretni, zadovoljni i počašćeni što ove godine našu redakciju krasi Alma Jašarević, osoba puna entuzijazma i dobrih ideja, ali uvijek ukrašena blagim osmijehom. U prethodnim brojevima imali ste priliku da čitate neke od njenih radova, ali ove godine dobila je veću obavezu, funkciju lektora! Mi vjerujemo da će i pored toga naći vremena da napiše radove koji će upotpuniti naš list. Također, ne možemo a da ne spomenemo njene glumačke sposobnosti, kao i imitacije koje nas uvijek ostave bez daha.

KARADŽA ELMEDINA
Četvrtu godinu je u redakciji Zemzema. Ove godine je na poziciji zamjenice urednika i s obzirom da je odgovorna osoba ne sumnjamo da će efikasno odraditi svoj posao. Veoma je ambiciozna, kreativna i pametna osoba te aktivan član dramske sekcije, pa se nemojte začuditi ako čujete da je zovu imenima tipa Esmeralda, Hajra, Đulka ili pak Ramo! Za veoma kratko vrijeme usvojila je turski jezik pa ćemo je zamoliti da ne zapostavlja maternji nam jezik, te svojim radovima nastavi krasiti naš dragi časopis Zemzem!

04 | ZEMZEM

PREDS

VLJ

JE RED KCIJE

Naš lider u svakom pogledu. Odličan učenik, vođa razreda i izvanredan sportista. Izvor mnogih konstruktivnih ideja za opću dobrobit, kako našeg društva, tako sada i Zemzema, koje je skoro uvijek, uz Allahovu pomoć i zavidne organizatorske i realizatorske sposobnosti, uspijevao ispuniti, i koje će sigurni smo nastaviti ispunjavati. Primjer svakog dobra, drug kakav se samo poželjeti može, uvjerenje je da istinski prijatelji ipak postoje. Našem uredniku želimo svu sreću u ovom, ne tako lahkom zadatku. Da se predviđa, nema potrebe – ovakav urednik garantuje uspjeh!

MAGRDŽIJA HARIS

MEHMEDOVIĆ SAMIRA
Ovo stvorenje možemo opisati onom Šekspirovom: „Krhkosti, ime ti je žena“. Iako naizgled krhka, nerijetko je znala pokazati i svoju odlučniju stranu. Izvor Selimovićevih citata. Njene retoričke sposobnosti i ljubav prema čitanju Selimovićeve literature često nas je ostavljala bez daha. A ni njen osmijeh nikog ne ostavlja ravnodušnim. Od ove godine je član Zemzema i ne sumnjamo da će uveliko doprinijeti njegovom sadržaju. Ujedno nasmijana i ozbiljna, krhka i odlučna, uporna i popustljiva, naša Samira.

MEKIĆ EMINA
Kada bismo tražili paradigmu uspješne mlade osobe, uporne, radine, organizovane, talentirane i nadasve moralne, našli bismo sve to u ličnosti Emine. U godinama koje su iza nas, stranice Zemzema su bivale ispunjene njenim pjesmama i radovima. Brojne nagrade i priznanja dokaz su kvalitete njenog književnog umijeća. Aktivna je članica redakcije Zemzema, gdje je svojim idejama uveliko doprinijela poboljšanju kvalitete našeg lista, što nam daje za pravo da i ove godine očekujemo maksimalnu angažovanost s njene strane.

RAMIĆ MUHAMMED
Teško je naći riječi da bi se opisale sve dobre strane našeg Ramketa. a i kada bi ih i pronašli, trebalo bi nam mnogo više prostora od ovog predviđenog. Ono što je bitno za sve nas, da će Ramke biti veliko pojačanje za redakciju. U narednom periodu, obavljat će veoma odgovornu funkciju lektora našeg lista. Za ovo kratko vrijeme već se dokazao kao prava osoba za tu poziciju, pa ne sumnjamo da će Zemzem ove godine biti još bolji. Veoma je talentovan pjesnik što ćete se imati priliku i sami uvjeriti...

SARAJLIĆ OMER
Prošle godine nas je počastio svojim dolaskom u redakciju. Predsjednik udruženja učenika „Gazi Husrev-beg“. Momak jakog karaktera, novih ideja, odgovoran momak. Posebnu naklonost pokazuje prema prirodnim naukama, ali i svemu što može biti zanimljivo. Poznavajući Omera, sigurni smo da ćemo i ove godine, kao i prethodnih, uživati u njegovim tekstovima.

SKEJIĆ AMINA
Član redakcije od prvog razreda. Listove našeg časopisa još od tada krase stihovi njenih pjesama. Djevojka prepoznatljiva po svome glasu – slavuj naše škole. Svojim zalaganjem i radom na radiju “BIR” od prvog razreda, dobila je zasluženo mjesto glavne i odgovorne urednice emisije “Moja medresa“. Vječiti optimista u bilo kojoj situaciji. Veoma komunikativna i uvijek raspoložena za akciju. Vjerujemo da će kao i do sada doprinositi našem časopisu, kako poezijom tako i drugim sadržajima.

ZEMZEM | 05

edeb

“GOSPODARU MOJ, SMILUJ IM SE, ONI SU MENE, KAD SAM BIO DIJETE, NJEGOVALI...”
El-Isra, 23.

P

ravo koje uživaju naši roditelji u islamu je zaista veličanstveno. Veliki je broj ajeta i hadisa koji upućuju na vrijednost i obaveznost poslušnosti i činjenja dobročinstva roditeljima, te prijete za njihovu neposlušnost. Uzvišeni Allah spomenuo je u istom ajetu pravo roditelja sa Svojim pravom, pa kaže: “Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kada jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: ‘Uh!’ – i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: ‘Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!’" (El-Isra, 23.) Poslanik, s. a. v. s., je ukazivao na prednosti koje ima majka u odnosu na oca, ali time nije obezvrijeđena pozicija oca. Majka je žena i kao takva, krhka i osjetljiva, te zbog toga zaslužuje više pažnje, bez da zaboravimo pravo oca koje ima kod nas. Jedne prilike je Hakim bin Hizam upitao Poslanika kome treba najviše dobra činiti. Poslanik mu je rekao: “Majci”, a kada je ovaj upitao o sljedećoj osobi, Poslanik, s.a.v.s., mu je ponovio: “Majci.” Tako je bilo kada je ovaj upitao i treći put. Tek kada je Hakim upitao četvrti put Poslanik, s.a.v.s., mu je rekao da poslije majke dobro treba činiti i ocu. Najčasniji, najsvetiji čin u životu jedne žene je trenutak kada postaje majka. Koliko je to svet čin, prepoznajemo iz riječi Poslanik s. a. w. s., kada se jedna žena požalila na nemogućnost žena da učestvuju u džihadu, na što joj je Poslanik s. a. w. s. odgovorio da je žena borac na Allahovom putu od trenutka kada zatrudni pa sve dok se ne porodi, i od trenutka kada počne da doji pa sve do trenutka kada prestane. Ako bi se desilo da umre za vrijeme trudnoće ili dok doji dijete, umrla bi smrću šehida. Uzvišeni Gospodar je zadovoljan svojim robom ako su njegovi roditelji zadovoljni njime i obrnuto, ljuti se na onoga

na koga se njegovi roditelji rasrde! Poslušnost koja se njima iskaže vrlo lahko može biti velikim razlogom za otklanjanje mnogih tegoba i iskušenja. To saznajemo iz jasnih riječi Allahovog Poslanika, s. a. w. s., koji kaže: „Allahovo zadovoljstvo je u zadovoljstvu roditelja, a Allahova srdžba je zbog srdžbe roditelja!“ (Tirmizi)

Zapitajmo se...
Pa u kakvom to vremenu živimo. Zar smo tako lahko zaboravili sve žrtve koje su naši roditelji podnijeli da bi nama bilo dobro. Samo se bojim da spomenem sve dugove koje im nikada nećemo biti u stanju vratiti, jer toliko ih često spominjemo, a tako malo razmišljamo o njima. Kakvi su današnji postupci mnogih „modernih“ sinova i kćerki prema njihovim roditeljima?! Zar su tako brzo zaboravili svu žrtvu, odricanja i nevolje kroz koje su majke i očevi prolazili da bi smo mi neometano sazrijevali?! Izvitoperenost moralnih principa ide tako daleko da više ni na spomen riječi “majka” nećemo primjetit izraz blagosti na licu. Pa, zaista i životinje suosjećaju jedna sa drugom kada ostare, a neki ljudi idu nevjerovatno daleko u svojoj bezosjećajnosti prema svojim roditeljima! Prenosi se da je Allahov Poslanik, s. a. w. s., tri puta rekao: „Zar ne biste željeli da vas upoznam sa najvećim velikim grijesima!?“ Rekoše: „Naravno, o Allahov Poslaniče!“ Reče: „Činjenje širka Allahu i neposlušnost roditeljima...“ Sve do tada je bio naslonjen, pa se sjedeći uspravio i rekao: „...i lažni govor i lažno svjedočenje!“ Te riječi je toliko ponavljao, tako da su ashabi zaželjeli da prestane. Propao je onaj kod koga roditelji njegovi starost dožive, a on ne zasluži džennet...
Pripremio: Đozić Emrah, IIIa

06 | ZEMZEM

K

EL OS I

Pripremila: Alijević Lamija, IIc

Carigradski patrijarh radi ezana prekinuo činodejstvo

Turska obnavlja Hidžasku željeznicu od Istanbula do Mekke i Medine
Turska će otpočeti radove na obnovi Hidžaske željeznice od Istanbula do Mekke i Medine u dužini od 2241 kilometara. Hidžasku željeznicu izgradila je Osmanlijska Turska početkom prošloga stoljeća. Željeznica je uništena u doba Prvog svjetskog rata i više nikada nije obnovljena. Hidžaska željeznica će prolaziti kroz Tursku, Siriju i Jordan. Između Istanbula i Mekke prometovat će brzi voz koji će tu razdaljinu prelaziti za 24 sata. Očekuje se da će radovi na obnovi željeznice trajati četiri godine, a kad se izgradi očekuje se da će godišnje prevoziti dva miliona putnika. Voz će kretati iz Istanbula za Adanu Osmanliju, potom prelazi na sirijsku stranu u Halep, Hamu i Der’u, a zatim prelazi u Jordan i iz Jordana stiže u Medinu i konačno u Mekku. Pripremni radovi su već počeli u Turskoj, Siriji, Jordanu i Saudijskoj Arabiji. Željeznica će uz prijevoz putnika, hadžija i mu’temira, uveliko pomoći u ekonomskoj razmjeni zemalja kroz koje prolazi. Osmanlijski sultan, Abdul Hamid, potpisao je dekret o izgradnji Hidžaske željeznice 1900. godine, a prvi voz za Mekku i Medinu pošao je iz Istanbula osam godina kasnije, 1908. godine.

Carigradski patrijarh Bartolomej prekinuo je činodejstvo da bi saslušao glas mujezina, što je izazvalo nezabilježenu pažnju u turskim medijima i odobravanje tamošnje javnosti, prenijele su agencije. U novokalendarskim pravoslavnim crkvama tog dana je proslavljen jedan od najvećih praznika – Bogojavljenje. Carigradski patrijarh Bartolomej, duhovni poglavar svjetskog pravoslavlja, služio je svetu liturgiju u katedrali Svetoga Georgija. Pred podne spustio se na obale Zlatnog roga kako bi osvetio vodu i bacio križ u more da bi ga neko od hrabrih mladića iznio. Nakon početka vodoosvećenja, pred pjevanje tropara “Kada si se ti Kriste krstio u Jordanu…” začuo se glas mujezina s obližnje džamije koji je, kao i uvijek, u podne pozivao muslimane na molitvu. U tome trenutku patrijarh Bartolomej prekinuo je posvećenje, tišina je vladala dok mujezin nije završio. Iako je bilo nekoliko zvižduka od prisutnih, kao i povika “hajde, hajde”, patrijarh je dostojanstveno slušao mujezina i tek kada je on završio, nastavio molitvu. U vode mora skočilo je, i pored hladnog vremena, dvadesetak mladića, a “pobijedio” je Grk iz Soluna Dimitrije Kutonis, koji je sa suprugom došao u Carigrad da proslavi blagdan Bogojavljenja, Kristova krštenja. Turski mediji su s velikim iznenađenjem izvijestili o ovom događaju, izražavajući, kao nikada do sada, poštovanje vaseljenskom patrijarhu Bartolomeju.

Školski udžbenici u Evropi loše predstavljaju islam
Prema izvještaju Press tv, sadržaji knjiga predstavljaju Islam jednom drevnom religijom koja nije dobro prihvaćena u evropskom društvu. Istražni centar iz Njemačke analizirao je političke, geografske i historijske sadržaje knjiga u pet evropskih zemalja. Istovremeno ove knjige se ubrajaju u jedan važni mediji informisanja vlade. Najviše pažnje u knjigama posvećuje se islamskoj kulturi zasnovanoj na nepoštivanju. U knjigama se obično podstiče mali naraštaj na mržnju prema Islamu jednoj religiji koja nema mjesta u Evropi. U Evropi živi više od 16 miliona muslimana dok oko 900.000 muslimanske djece pohađa škole u evropskim zemljama.

ZEMZEM | 07

edres

fl sh

Izlet učenika i profesora na Jarčedole
14. septembra 2011. godine, Uprava Gazi Husrev-begove medrese organizovala je izlet na medresansko imanje, koje je uvakufio Ahmed ef. Tabaković. Održane su razne sportske aktivnosti među kojima je bio i fudbalski turnir na kojem su učenici IIIb razreda bili najuspješniji.

Penelope Cruz u Medresi

Učenici Medrese na komemoraciji Nedžadu Ibrišimoviću

16. septembra 2011. godine, dan nakon preseljenja na Ahiret bosanskohercegovačkog književnika, Nedžada Ibrišimovića, jednog od osnivača BANU (Bošnjačke Akademije nauka i umjetnosti), održana je komemoracija u Narodnom pozorištu u Sarajevu. Komemoraciji u Narodnom pozorištu u Sarajevu prisustvovali su učenici Gazi Husrev-begove medrese gdje su ukratko čuli o Nedžadovu životu od njegovih prijatelja koji su govorili, a oni su prof. dr. Senadin Lavić, prof. dr. Sanjin Kadrić, dr. Denis Zvizdić te direktor Narodnog pozorišta Gradimir Gojer.

Jedna od najslavnijih glumica današnjice, Penelope Cruz će u priči koja je je vezana za rat u Bosni i Hercegovini ostvariti glavnu ulogu, odnosno glumi udovicu Gemu, koja nakon rata dolazi u Sarajevo kako bi svome sinu Pietru pokazala mjesto u kojem je rođen i poginuo njegov otac. Slavna Penelope izjavila je kako ju je roman istoimenog filma „Venuto al Mondo“ („Dvaput rođen“) naučio o ratu više nego bilo koja druga knjiga te da će joj uloga Geme biti jedna od najvažnijih. Neki kadrovi snimani su u dvorištu Gazi Husrev-begove medrese, 16. Septembra 2011 godine.

Word school debatni format
29. septembra 2011. godine debatni klub „Ad factum“ je organizovao javnu debatu na temu: „Prilikom zapošljavanja u BiH žene nemaju isti tretman kao mušarci“, u World school formatu, potpuno novom za debatne sekcije i klubove u BiH. Propoziciju su sačinjavali: Dedukić Nermin, Hadžić Sejjaf i Đozić Emrah, a opozicija je bila u sastavu: Išerić Azra, Alibašić Mubina i Korić Amila. Program je vodila Bašić Habiba, kamerman Tabaković Ahmed, fotograf Demir Armin, a program je sadržavao i izvedbu skečeva dramske sekcije i muzičke numere. Za uspješnu realizaciju debate zaslužne su i sudije: Hukić Samra, Memišević Belmin, Huseinbašić Muhamed, Mehić Munir i prof. Mensur Kerla. Amfiteatar Medrese je bio ispunjen do posljednjeg mjesta, a debatu su pratili i prof. Rašid Muminović, prof. Merzuk Đulan, gđa. Esma Sarajlić (PPZ Sarajevo), gđa. Alma Jusufbegović (ministarstvo kulture i sporta KS) i gospodin Senad Imamović (pisac iz USA). Debatu je pratila TV HEMA, a Centar za kulturu dijaloga je istu proglasio najbolje organizovanom za mjesec septembar u BiH.

Doček gazinovaca i gazinovki
Kao i prethodnih godina i ove je nastavljena tradicija priređivanja posebnog programa povodom dočeka novih gazija i gazijki. 15.septembra 2011 g. amfiteatar medrese je bio centar svih dešavanja u našoj školi te noći. Druženje je počelo u 19.30 h i u ugodnoj atmosferi potrajalo sve do 21.00 h . Program su spremili učenici četvrtih razreda pod pokroviteljstvom udruženja učenika Gazi Husrev-beg. Glavni akteri programa su pred prepunim amfiteatrom dobili veliki broj aplauza. Voditelji programa su bili Skejić Amina i Begović Abdulmalik. Program su sačinjavali skečevi, pjesme, literarni radovi te kompjuterske prezentacije koje su nasmijale; oraspoložile prisutne ali izazvale i pokoju suzu. Po završenju programa udruženje se pobrinulo za produženi izlazak svim učenicima pa se druženje nastavilo uz kaficu na nama dragim mjestima sve do 22.30 h.

Biciklijada mira
Dana 30. septembra 2011. godine, u glavnom gradu BiH, održala se biciklijada pod nazivom „Biciklijada mira“. U 17:00 h učesnici su krenuli sa polazne tačke (Kozije ćuprije) prema završnoj (Vilsonovo šetalište). I Gazi Husrev-begova medresa je imala svoje učesnike, a to su učenici I i II razreda: Wehbeh Bilal, Ramić Ademdin i Delihasanović Muhamed. Naši učenici su imali podršku od profesora Omera Derviševića. Na cilju su dodijeljene i nagrade najboljim. Osim nagrada učesnicima, podijeljene su i tri kocke mira i to: Gazi Husrev-begovoj džamiji, Katedrali i Sinagogi.

“Uvijek možeš nešto učiniti”
KJU „Disciplinski centar za maloljetnike“ Sarajevo je u okviru projekta „Uvijek možeš nešto učiniti“ u mjesecu oktobru održao šest predavanja učenicima Medrese: komunikacija, faktori rizika i zaštite od neprihvatljivog ponašanja, agresivnost, narkomanija, nasilje – uzroci i posljedice, saradnja porodice i škole u svrhu prevencije nasilnog ponašanja.

08 | ZEMZEM

edres

fl sh

Učenici Medrese sa Yasmin Hussein
Odabrani učenici Gazi Husrev-begove medrese 01. oktobra 2011. godine posjetili su medresu „Osman ef. Redžović“ u Visokom. Razlog posjeti bilo je predavanje koordinatorice programa za mlade lidere muslimanskog vijeća za odnose sa javnošću, Yasmin Hossain na temu „Studentski aktivizam i usluge zajednici u US“. Nakon toga održana je diskusija na engleskom jeziku o trenutnom stanju komunikacije, medija te mogućnosti afirmiranja mladih na tom polju u Bosni i Hercegovini.

Slovenci u posjeti Medresi

Učenici ispred medrese “Osman ef. Redžović”

U petak, 28. oktobra 2011. godine, našu Medresu su posjetili gimnazijalci iz slovenačkog mjesta Črnomelj. U krugu Medrese goste je dočekao profesor Pleh Dževad koji im je održao kratko predavanje o historijatu i koncepciji školstva u medresi. Gosti su obišli i prostorije Kuršumli medrese i hanikaha o kojim im je profesor Pleh dao osnovne historijske podatke. U hanikahu su gosti pred nekolicinom naših učenika izveli „Hasanaginicu“ na slovenskom jeziku. Po završetku gosti su kratko razmijenili vlastita iskustva sa našim učenicima nakon čega su nastavili obilazak naše prijestolnice u okviru trodnevne ekskurzije u Bosnu i Hercegovinu.

Dani Matice hrvatske
U srijedu 19.oktobra. 2011 godine održano je književno veče sarajevskih srednjih škola u Katoličkom školskom centru „Sveti Josip“ u Sarajevu, u sklopu programa „Dani Matice hrvatske“. Literarnim radovima učešće je uzelo 12 srednjih škola: I, II, III, i IV gimnazija, Gimnazija Obala, Srednja elektrotehnička škola, Srednja medicinska škola, Opšta gimnazija KŠC, Medicinska škola KŠC, Građevinska škola, Geodetska škola i Gazi Husrev-begova medresa. Našu školu predstavljale su učenice: Mekić Emina, Balić Neira i Buljubašić Amina. Odabrane radove čitala je Nada Đurevska, a komentirao Zdenko Lešić. Ovim povodom izdata je Zbirka proznih i poetskih radova sarajevskih srednjoškolaca, gdje su zastupljeni i radovi naših učenica.

Posjeta galeriji savremene umjetnosti “Java”

Članovi redakcije Zemzema i udruženja učenika „Gazi Husrev-beg“, dana 25. oktobra 2011. godine su posjetili izložbu slika konceptualnog umjetnika Damira Nikšića u galeriji savremene umjetnosti „Java“.

Turski i bosansko-hercegovački dani kulture
U mjesecu oktobru u organizaciji turskog kulturnog centra „Yunus Emre“ i općine Ümraniye, u hanikahu Medrese predstavljeni su primjeri klasične turske umjetnosti. Keramika, Kat’i umjetnost, Ebru (slikanje na vodi - „turski mermer“), kaligrafija i tezhib umjetnost su samo dio bogatog naslijeđa klasične turske umjetnosti. ZEMZEM | 09

Učenici naše škole sa Nadom Đurevskom i prof. Zdenkom Lešićem

edres

fl sh

Službenici MUP-a Kantona Sarajevo u posjeti Medresi
U četvrtak, 20. oktobra 2011. godine, sa početkom u 15.00 sati u okviru tribine “Susreti sa...” održano je predavanje na temu “Sigurnost mladih osoba na ulici”. Organizator predavanja, koje je pobudilo veliki interes kod naših učenika tako da je amfiteatar bio ispunjen do posljednjeg mjesta, je vijeće učenika naše škole. Učenicima su se obratili: Hodžić Mirsad, komandir policijske uprave Stari grad, Pašić FeSlužbenici MUP-a KS him, pomoćnik komandira PU Stari grad, Nefić Irfan, portparol MUP-a kantona Sarajevo, te Vatreš Admir, inspektor u odjelu za narkomaniju MUP-a kantona Sarajevo. U uvodnom obraćanju komandira PU i njegovog pomoćnika posebno je naglašena veoma dobra saradnja između Medrese i PU stari grad. Gosti predavači su ovaj susret okarakterisali kao jedinstven po tome što je inicijator sama škola odnosno vijeće učenika. Nakon toga prisutnima se obratio i gospodin Vatreš koji je održao zanimljivo predavanje o narkoticima. Svakako da je ovo za nas bilo korisno predavanje, uzimajući u obzir situaciju na ulicama naših gradova, tako da smo zakazali ponovni susret.

Damir Nikšić

“Sarajevolucija - Žuta minuta”
U četvrtak, 27. oktobra 2011. godine, poslje ikindije namaza u 16.00 sati, u amfiteatru naše škole održano je predavanje na temu “Sarajevolucija-Žuta minuta.” Gost predavač bio je bosanskohercegovački konceptualni umjetnik Damir Nikšić. Gostovanju gospodina Nikšića prethodila je posjeta nekolicine naših učenika njegovoj izložbi u galeriji savremene umjetnosti “Java”. Obzirom da su učenici uistinu bili fascinirani onim što su vidjeli na izložbi, druženje je poslužilo i kao sjajna prilika da iz prve ruke saznamo šta je to vodilo ovog izuzetnog umjetnika prilikom nastanka pojedinih dijela. Učenici su imali priliku pogledati nekoliko video klipova čiji je autor gospodin Nikšić, a koji na jedan fantastičan način tretira zbivanja u svijetu. Predavanje je medijski popraćeno od strane televizijske kuće “HEMA”.

Akcija klanja kurbana
Kao i prethodnih godina, učenici trećih i četvrtih razreda Medrese, učestvovali su u akciji klanja kurbana na medresanskom imanju Jarčedoli. Šesnaest učenika je prvog dana Kurban-bajrama zaklalo 550, a drugog dana 250 kurbana. Bajram-namaz je predvodio profesor Rešid ef. Bilalić koji je bio zadužen i za učenje tekbira prilikom klanja kurbana, mr. Dževad ef. Pleh je dočekivao goste, a profesor Ismet ef. Bećić je koordinirao cijelom akcijom. Iako su Bajram proveli daleko od svojih porodica, bajramske atmosfere nije nedostajalo. 10 | ZEMZEM

Učenici sa prof. Ismetom Bećićem

edres

fl sh

IZVJEŠTAJ

SA RAMAZANSKE PRAKSE
Izvijestio: Magrdžija Haris, IVb

Hafiska dova:
hfz.

avdić halidun

Posebno mjesto u životu učenika Gazi Husrev-begove medrese zauzima i ramazanska praksa. Na poziv džemata Liezen, svoju prvu praksu sam obavljao u ovom malom trgovačkom austrijskom gradu. Par dana prije ramazana sam došao u ovaj grad koji je smješten u regiji Steinmark, poznatoj kao „Zeleno srce Austrije“. Imam ovog džemata Sakib ef. Zekan i džematlije su me toplo primili i ugostili. Posebna odgovrnost i čast mi je bila, što sam bio prvi softa koji je ramazansku praksu obavljao u ovom džematu. Pored klanjanja teravih-namaza, u mesdžidu džemata su se klanjali i dnevni namazi, a poslje ikindije namaza, ove godine prvi put je učena mukabela. Pored predavanja na različite teme koja su održavana poslije teravih-namaza, organizovano je i niz druženja i predavanja za djecu i omladinu, kao i Kur’anska pouka za odrasle. U ovom džematu su se ovog kao i prethodnih ramazana obilježile i noći Lejletul-bedr i Lejletul-kadr prigodnim programom, a svojim prisustvom i predavanjima ovogodišnji mjesec ramazan u Liezenu su uljepšali prof. Said ef. Mujakić, glavni imam MIZ Cazin i mr.Mirsad Kalajdžić rukovodioc Ureda za bošnjačku dijasporu Rijaseta IZ BiH. Pored svih obaveza našao sam vremena da posjetim i obližnja mjesta, Windischgarsten, Sankt Gallen i Purgg. Posebno je interesantan Purgg u kojem se nalazi Johannes kapelle sagrađena 1100g. i pod zaštitom je UNESCO-a. U Licenu sam proveo i bajramske dane u krugu porodice, prijatelja, i džematlija, kojima se još jednom zahvaljujem za sve što su učinili da mi boravak bude što ljepši i ugodniji. Moja prva ramazanska praksa u Austriji je bilo lijepo iskustvo, i do sada meni najljepše proveden ramazan koji ću dugo pamtiti kao i naše zajedničke iftare, sijela, druženja...

Avdić Halidun je učenik prvog razreda Gazi Husrevbegove medrese i njen najmlađi hafiz. Rođen je 07. februara 1996. godine u Zenici. Osnovnu školu do četvrtog razreda pohađao je u Zenici, OŠ „Musa Ćazim Ćatić“, a od petog do osmog razreda išao je u „Devetu osnovnu školu“, Ilidža-Rakovica. Svih osam godina bio je odličan učenik. Ove godine upisao je Gazi Husrev-begovu medresu. Mektebsku nastavu je pohađao u Sejmenskoj džamiji u Zenici kod mr. hfz. Safeta ef. Huseinovića, a nastavio je u Rakovici kod Ibrahima ef. Klisure. Od ranog djetinjstva počeo je učiti Kur’an napamet, a intenzivnije posljednju godinu dana. Motiv za učenje hifza bila mu je želja da stekne Allahovo zadovoljstvo. Muhafiz mu je bio hfz. Mustafa ef. Efendić, a Kur’an je učio i pred hfz. Rafuna Sulejmanom, mr. hfz. Huseinović Safetom, hfz. Kaknjo Amirom, kao i pred hfz. Salemom ef. Aletićem. Na finalnom takmičenju, mektebske 2009/10 godine, na nivou MIZ Sarajevo, u kategoriji kiraet II osvojio je drugo mjesto. 12. oktobra 2011. godine položio je hifz pred zvaničnom komisijom Rijaseta IZ BiH, i tako stekao časnu titulu čuvara Kur’an-i-Kerima, hafiza. Hafiska dova je proučena 12.11.2011. godine u Ensar-džamiji u Zenici. Molimo Allaha da naš najmlađi hafiz bude iskreni čuvar Njegove riječi i čvrst na Njegovom putu. ZEMZEM | 11

D

drž v os i

DAN DRŽAVNOSTI
“Bosna i Hercegovina nije ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska, nego i srpska, i hrvatska, i muslimanska”. Bosna i Hercegovina je država Bosanaca i Hercegovaca.
Dan državnosti Bosne i Hercegovine je praznik u Bosni i Hercegovini koji se obilježava svakog 25. novembra. Na taj dan 1943. godine, na prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a, u Mrkonjić Gradu su udareni moderni temelji državnosti Bosne i Hercegovine kao ravnopravne republike unutar jugoslavenske federacije, sa historijskim granicama koje su datirale još iz vremena srednjovjekovne Bosne. ZAVNOBiH (Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine) je bio najviši državni organ antifašističkog pokreta u Bosni i Hercegovini tokom Drugog svjetskog rata, te se razvio kao nosilac bosanskohercegovačke državnosti. Održana su ukupno tri zasjedanja ZAVNOBiH-a: • Prvo u Mrkonjić Gradu 25. novembra 1943. (sada Dan državnosti Bosne i Hercegovine), • Drugo u Sanskom Mostu 30. juna 1944, • Treće i posljednje u Sarajevu 26. aprila 1945. godine. Muslimana i Hrvata. Na zasjedanju je izabrana delegacija od 58 članova koja će predstavljati BiH na Drugom zasjedanju AVNOJ-a (29. novembar 1943). Istovremeno je konstituisano Predsjedništvo ZAVNOBiH-a, sastavljeno od 31 člana sa dr. Vojislavom Kecmanovićem kao predsjednikom. U dane 25. i 26. novembra 1943. godine na 1. zasjedanju ZAVNOBiH-a postavljen je kamen temeljac moderne države BiH. Time je potvrđena autentičnost naše zemlje i njena istorijska obilježja još iz X stoljeća. „Bosanskohercegovački antifašisti i patrioti su te državotvorne vrijednosti branili i odbranili prije više od 60 godina. Porazili su pristalice fašističkih ideologija, a naš zadatak kao izabranih zvaničnika jeste da se borimo od straha od drugoga, da naše različitosti doživljavamo kao prednost, te da nastavimo putem kojim BiH ide stoljećima. To je put zajedničkog života i međureligijske tolerancije, put poštivanja i borbe za održavanje multietničnosti, jer bez toga BiH ne bi bila autentično ono što jeste kao državna zajednica” Ako je Povelja Kulina bana 1189. godine “rodni list” Bosne i Hercegovine, onda je ZAVNOBiH matični dokument njene državnosti. Državnost BiH je starija od njenih naroda, jer se država BiH konstituirala prije nego što su se konstituirali njeni narodi! Mnogi bi htjeli da nam zabrane sjećanje da vjerujemo u mitove, da izdamo sebe, da 25. zamijenimo nekim drugim danom novembra. Mnogi hoće da Bosne nema, a mi im poručujemo: “ima Bosne, a biće ako Bog da i nas u Bosni“. Čuvanje sjećanja na ZAVNOBiH, njegove antifašističke poruke i domete, jeste dužnost, ali i pouka „učiteljica života“. Da nije 25. novembra 1943. ne bi bilo ni 1. marta 1992. godine, a ni nas bez onih što za Bosnu život dadoše. Sretan Dan državnosti!
Pripremila: Mukača Mukaddesa, IIIc

Prvo zasjedanje ZAVNOBiH-a
Prvo zasjedanje ZAVNOBiH-a počelo je u Mrkonjić Gradu 25. novembra 1943. u 19 sati. Završeno je iste noći (26. novembra) u 4 sata ujutro. Ovoj osnivačkoj skupštini prisustvovalo je 247 delegata iz svih krajeva BiH, od kojih 173 sa pravom glasa. Na prvom zasjedanju, ZAVNOBiH je formalno konstituisan kao opštepolitičko predstavništvo Narodno-oslobodilačkog pokreta (NOP) Bosne i Hercegovine, ali je u stvarnosti i praksi djelovao kao njen najviši organ vlasti. Odbornici su usvojili Rezoluciju ZAVNOBiH-a i Proglas narodima BiH u kojima se ističe da ubuduće BiH i njene narode u zemlji i inostranstvu, mogu zastupati i predstavljati samo ZAVNOBiH i AVNOJ. Ovim aktima istovremeno je izražena odlučnost naroda BiH da njihova zemlja, koja nije ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska, nego i srpska i muslimanska i hrvatska, bude zbratimljena zajednica u kojoj će biti osigurana puna ravnopravnost svih Srba,

12 | ZEMZEM

Ko su Bošnjaci?

E

BROJ

“Termin Bosanac ( i Hercegovac) potpuno je jasan i označava svakoga ko je rođen u Bosni i Hercegovini ili je to stekao življenjem u BiH. To je regionalni, geografski termin, a može biti i državni. U tome ima i sličnosti s terminom Srbijanac i Srbin. Srbin ne mora biti Srbijanac, kao što Bošnjak ne mora biti Bosanac. Ima čak i obrazovanih pojedinaca koji misle da se pod termin Bošnjak može podvesti Bošnjak-musliman, Bošnjak-katolik, Bošnjak-pravoslavac. To su proizvoljnosti, čak štetne proizvoljnosti koje mirišu na neku vrstu bosansko-hercegovačkog unitarizma. Naši bh. pravoslavci su Srbi a katolici Hrvati. Zna se od kada je to tako (druga polovica 19. vijeka) i zna se zašto. To se mora uvažavati, inače bismo sličili onima koji prave neko novo sveto trojstvo u tome. To ne.“

U djelu pod nazivom „De administrando imperio“ (O upravljanju imperijom) iz 10. stoljeća, koje je bizantski car Konstantin Porfirogenit bio namijenio njegovom sinu i tada predstolonasljedniku, spominje se jedna mala zemlja (zemljica) po imenu Bosna (Bosona). I to je prvo spominjanje imena naše države. Dok je Povelja Kulina bana, najstariji dosad pronađeni i očuvani državni dokument, napisan 29. augusta 1189. godine. Prema profesoru Mustafi Imamoviću, autoru knjige „Historija Bošnjaka“, prošlost Bošnjaka se može podijeliti u tri velika razdoblja: (1) doba feudalne bosanske države; (2) doba osmanske vladavine; (3) moderno doba, koje nastupa sa austrougarskom okupacijom (1878.) i traje sve do danas. Stanovnici Srednjovjekovne Bosne se danas u literaturi najčešće nazivaju bogumilima, iako oni sebe nisu tako nazivali, pa naziv bogumili ili bogomili ne odgovara stvarnosti. Stanovnici srednjovjekovne bosanske države su se nazivali krstjani, „dobri Bošnjani“, ili jednostavnije „dobri ljudi“. U vrijeme Osmanskog carstva za stanovnike bosanskog ejaleta ili pašaluka koji je u različitim periodima obuhvatao pored današnje Bosne i Hercegovine i mnoge okolne teritorije, upotrebljavana su dva naziva. Ime Bošnjaci, su za sebe koristili bosanskohercegovački, sandžački i ostali muslimani slavenskog porijekla i jezika. Tako su ih nazivali i Turci i osmanska administracija u službenim aktima, ali se u mnogim aktima Porte, bošnjačko ime kao regionalna i narodna oznaka, susreće u raznim oblicima koji imaju isto značenje – Bošnjaci ili „bosanski narod“ (Bosnaklar, Bosnak taifesi, Bosnalu takimi, Bosnalu kavm). U svakodnevnom govoru i pisanoj riječi za Bošnjake se upotrebljavao i naziv „turčin“ kao vjerska oznaka, tj. da su oni „turske“ tj. islamske vjere, čime su se jasno razlikovali od pripadnika ostalih južnoslavenskih naroda istog ili zajedničkog jezika, ali drugih vjeroispovjesti. A i u osmansko doba Bošnjaci su se znali ograđivati od naziva Turci. Poslije austrougarske okupacije za Bošnjake se službeno koristi termin Muhamedanci ili Muhamedovci. Bošnjaci su bili tretirani kao vjerska a ne kao nacionalna kategorija. Bošnjačka je javnost zahtijevala da se taj termin kao neprimjeren, sektaški, i uvredljiv izbaci iz službene upotrebe i zamjeni nazivom Musliman, jer u početku austrougarske uprave Bošnjaci muslimani više snage ulažu u očuvanje

vjere. Dolaskom Austrougarske, stvara se prostor za veće djelovanje nacionalnih pokreta. To ponajviše koriste pokreti iz Beograda i Zagreba, te putem određenih organizacija u BiH rade na nacionaliziranju bosanskih pravoslavaca i katolika, koji se sve više izjašnajvaju kao Srbi i Hrvati, a do tada su svoj uvjetno rečeno nacionalni identitet gradili putem vezanosti za zemlju Bosnu. Prije i tokom Prvog svjetskog rata u jugoslavenskim zemljama se javlja ideja o stvaranju zajedničke jugoslavenske države. Jugoslavenske zemlje (Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina i Vojvodina) su formirale Državu Slovenaca, Hrvata i Srba, koja se poslije ulaska Kraljevine Srbije u tu državnu zajednicu naziva Kraljevinom Srba, Hrvata i Slovenaca. U ovoj državnoj zajednici priznata je narodnost Srbima, Hrvatima i Slovencima, dok je Bošnjacima priznat samo vjerski identitet. Poslije zavođenja šestojanuarske diktature Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca je nazvana Kraljevinom Jugoslavijom, a izvršena je i nova regionalizacija i druge promjene kojima su najviše bili pogođeni muslimani. Bosna i Hercegovina je podijeljena na četiri banovine i time je narušen njen teritorijalni integritet. Dakle, Bošnjaci ni u Kraljevini Jugoslaviji nisu tretirani kao nacionalna, već vjerska skupina. U vrijeme Drugog svjetskog rata u aktima Narodno oslobodilačkog pokreta 1941.-1945., javlja se i naziv Musliman kao etničko, odnosno nacionalno političko ime. Na drugom zasjedanju ZAVNOBIH-a, garantovana je jednakost i ravnopravnost Muslimana, Srba i Hrvata, izvojevana i stečena u antifašističkoj borbi. U razdoblju 1947. - 1949., službena politika je ukinula „nacionalno ime“ Musliman, priznato u toku Narodno oslobodilačke borbe. Nakon dosta lutanja i zbunjenosti oko pitanja kojim imenom izraziti i označiti bošnjački etnos, službeno je krajem šezdesetih godina usvojena, već od ranije u praksi rasprostranjeno, kao nacionalno ime oznaka, ime Musliman odnosno Muslimani. Svoj nacionalni identitet Bošnjaci su prema datim mogućnostima u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji, potpuno iskazali i potvrdili popisima stanovništva 1971., 1981. i 1991. godine izjašnjavajući se pod tada etničko-vjerskim imenom Muslimani.

14 | ZEMZEM

Bošnjački Sabor
U proteklih 18 godina održana su dva bošnjačka sabora, koji predstavljaju historijsku prekretnicu u životu bošnjačkog naroda i Bosne i Hercegovine. Na prvom bošnjačkom saboru Alija Isaković je održao historijski govor, a zbog stanja u kojem su Bošnjaci kao narod 115 posljednih godina, rekao je: „Ovdje smo kao na Sudnjem danu, s razlikom što račun polažemo sebi i onima koji će nas naslijediti – ujedinjeni surovim povijesnim prelamanjem, ovdje smo izjednačeni bez regionalnih i stranačkih podjela, bez bilo kakve surevnjivosti i suparničkih nakana, svedeni pod jedan i jedni imenitelj onim načinom kako smo se rađali i kako smo umirali.“ Upotreba naziva Bošnjak postepeno se aktualizirala u vrijeme kraha komunističkog režima 1989. - 1990. Na Prvom bošnjačkom saboru, održanom 27.09.1993. godine u Sarajevu, bosanskim Muslimanima je reaktualizirano njihovo povijesno ime - Bošnjak. Saboru je prisustvovalo 377 sabornika uglavnom iz Sarajeva te 80 poslanika iz raznih dijelova BiH i Hrvatske, a za njegovo održavanje osim Alije Isakovića su najzaslužniji i profesori dr. Enes Duraković, dr. Muhamed Filipović, tadašnji predsjednik Predsjedništva RBiH Alija Izetbegović, te reisu-l-ulema dr. Mustafa ef. Cerić. Daytonskim sporazumom i Ustavom Bosne i Hercegovine od 21.11.1995. godine zvanično je također potvrđen nacionalni identitet - Bošnjak. Alija Isaković u tekstu „Oslovili su nas 'Muslimanima' i otvorili lovnu sezonu' napravio je distinkciju između termina Bošnjak, Musliman, Bosanac, musliman zbog toga što mnogi zbog neukosti ili neobaviještenosti brkaju te pojmove: „Ostaje termin musliman (u vjerskom smislu) i piše se malim „m“ , malim početnim slovom kao kršćanin, hrišćanin, protestant... Termin musliman označava svakoga od milijardu pripadnika islamske vjere, bez obzira gdje žive, kojim jezikom govore i bez obzira koje su nacije. Poznato je da svaki od islamskih naroda ima svoje narodno ime. Termin Bosanac ( i Hercegovac) potpuno je jasan i označava svakoga ko je rođen u Bosni i Hercegovini ili je to stekao življenjem u BiH. To je regionalni, geografski termin, a može biti i državni. U tome ima i sličnosti s terminom Srbijanac i Srbin. Srbin ne mora biti Srbijanac, kao što Bošnjak ne mora biti Bosanac. Ima čak i obrazovanih pojedinaca koji misle da se pod termin Bošnjak može podvesti Bošnjak-musliman, Bošnjak-katolik, Bošnjakpravoslavac. To su proizvoljnosti, čak štetne proizvoljnosti koje mirišu na neku vrstu bosansko-hercegovačkog unitarizma. Naši bh. pravoslavci su Srbi a katolici Hrvati. Zna se od kada je to tako (druga polovica 19. vijeka) i zna se zašto. To se mora uvažavati, inače bismo sličili onima koji prave neko novo sveto trojstvo u tome. To ne.“

Ko su Bošnjaci, a ko Bosanci?
Bošnjak je tradicionalno nacionalno ime bosanskohercegovačkih muslimana, sandžačkih muslimana i svih drugih muslimana koji govore bosanskim jezikom. Zajednički bosanskohercegovački identitet svih onih koji su rođeni u Bosni i Hercegovini ili u njoj žive sadržan je u nazivu Bosanac (i Hercegovac), kako se u drugim zemljama nazivaju stanovnici BiH.

Piše: Magrdžija Haris, IVb

GE OCID, S DBI

BOŠ J K ?

GENOCID
Srebrenica će ostati krvavi pečat dvadesetog stoljeća. Ona je istinska bošnjačka i bosanska "Guernica". ICTY i Međunarodni sud pravde su donijeli pravomoćnu presudu u kojoj pokolj u Srebrenici određuju kao čin genocida. Da paradoks bude veći, genocid je počinjen u UN-ovoj „zaštićenoj zoni“.
Riječ genocid je 1943. godine, prvi put upotrijebio Raphael Lemkin, Poljak i židovski učenjak u polju pravnih pitanja. Riječ ima korijen u grčkoj riječi “genos” (porodica, pleme, rasa) i latinskog riječi “occidere” (masakrirati). U ishodu Holokausta, Lemkin je uspješno poveo kampanju za univerzalno prihvatanje međunarodnih prava, definišući i zabranjujući genocid. Konvencija o prevenciji i kaznama za krivično djelo genocida, koja je usvojena od strane Generalne Skupštine UN-a je postigla ovaj cilj 1948. stupajući na snagu 1951. godine. Genocid je u najširoj definiciji, namjerno uništavanje socijalnog identiteta. U užem smislu genocid je definisan, odnosno ograničen na ubijanje, ali ta definicija je odbačena kao nepotpuna. Tako da apsolutan koncenzus ne postoji u vezi sa preciznom definicijom genocida. su samopouzdanje srpskim zločincima. Embargo na kupovinu oružja koji je već bio na snazi za cijelo područje Jugoslavije štetio je samo žrtvama rata jer je srpska armija Titovim arsenalima bila naoružana do zuba. Sarajevo i čitava Bosna i Hercegovina, trebalo je da uđu u sastav „Velike Srbije“. Cilj je bio jasan, ovjekovječen u tekstu Ilije Garašanina, Načertanije: „Srpska država ne smije ostati mala, ona se mora ojačati i proširiti“. Ova ideja osmišljena davno i stoljećima pokušavana da se realizira ponovo je reaktuelizirana.

Svijet je rekao „Nikad više“
Srebrenica će ostati krvavi pečat dvadesetog stoljeća. Ona je istinska bošnjačka i bosanska "Guernica". ICTY i Međunarodni sud pravde su donijeli pravomoćnu presudu u kojoj pokolj u Srebrenici određuju kao čin genocida. Da paradoks bude veći, genocid je počinjen u UN-ovoj „zaštićenoj zoni“ koja je proglašena kao takva 16. aprila 1993. godine. Napravljen je koordiniran plan da se zarobe svi vojno sposobni muškarci. Među zarobljenima našli su se i mnogi dječaci znatno mlađi od te dobi i stariji muškarci, a koji su ostali u enklavi nakon zauzimanja Srebrenice. Ti su se muškarci i dječaci našli na udaru bez obzira na to jesu li odlučili pobjeći u Potočare ili pridružiti se koloni Bošnjaka koji su se pokušali probiti do slobodne teritorije. Stradalo je više od 8000 Bošnjaka. Nad golorukim stanovništvom u Srebrenici vršena su razna silovanja, mučenja, ali, ne treba zaboraviti ni ostale djelove Bosne i Hercegovine koji nisu bili pošteđeni progona, maltretiranja i ubijanja. Masovna ubistva, masovno protjerivanje i koncetracioni logori bili su u Bosni i Hercegovini apokaliptična svakodnevnica.

„Nova država u Evropi“
Na legalnom i u skladu sa ustavom sprovedenom referendumu , građani BiH su se izjasnili za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu državu ravnopravnih građana, naroda Bosne i Hercegovine – Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive. Prema podacima općinskih izbornih komisija, na referendumu održanom 29. februara i 1. marta 1992. godine, od ukupnog broja 3,253.847 glasača na referendum je izašlo i glasalo 64,31 %, "ZA" je bilo 99,44 %.Poslije toga su uslijedila i međunarodna priznanja BiH. 6. aprila 1992. godine Evropska zajednica priznaje Bosnu i Hercegovinu kao samostalnu i nezavisnu državu, a 22. maja 1992. godine primljena je u organizaciju Ujedinjenih nacija. Dešavanja u BiH, referendum, međunarodno priznanje, nisu nikako odgovarale ciljevima srpskih nacionalista. Nikad dosanjani san o Velikoj srpskoj homogenoj državi, ponovo je došao na red da se sprovede u realnost. Nisu se libili da svoje ideje i javno iznesu. Tako je predsjednik SDS-a bez imalo ustezanja, pred sam početak rata, prijetio Muslimanskom narodu u Bosni. „Nemojte da mislite da nećete odvesti Bosnu i Hercegovinu u pakao a muslimanski narod možda u nestanak, jer muslimanski narod ne može da se odbrani ako rata bude ovdje“. Plan koji su imali na stolu i situacija na terenu ulijevali

Rat u Bosni i Hercegovini
Rat je započeo 1. aprila 1992. godine kada su srpske paravojne formacije po naređenju šefa srpske državne službe bezbjednosti Jovice Stanišića prešle srpsko-bosansku granicu, napale grad Bijeljinu i izvršile prvi pokolj Bošnjaka. Nakon toga slijede masovne provokacije, ubistva, napadi na privatne i poslovne prostore, a elektro sistem je doveden pred sam raspad.

16 | ZEMZEM

Cilj JNA bio je osvojiti glavni grad BiH i zauzeti sve državne institucije. Srpske paravojne formacije su se pridružile JNA u sprovođenju plana. Počeli su dizati barikade u Sarajevu, s namjerom da ga presijeku napola. Istovremeno, u gradu su počeli djelovati brojni snajperisti, s namjerom sijanja panike i paralize života. No ono što je dodatno otežavalo poziciju branilaca jeste embargo na kupovinu oružja za cijelo područje Jugoslavije što dovodi u pitanje samo pravo Bosne i Hercegovine na samoodbranu koje je garantirano poveljom Ujedinjenih naroda. Međutim, svi pokušaji da se ukine embargo u doba agresije i tokom genocida u istočnoj Bosni su propali. Naravno, kao što tokom svakog genocida slijedi i urbicid, tako je bilo i ovog puta. Ovaj proces nije zaobišao našu tada napaćenu zemlju. Urbicid je fizičko uklanjanje svih materijalnih dokaza koji svjedoće o postojanju određene vjerske, nacionalne, rasne ili etničke skupine na određenom prostoru. Ne možemo da ne spomenemo spaljenu Nacionalnu i univerzitetsku biblioteku u Sarajevu, Orijentalni institut, porušene Aladžu i Ferhadiju džamiju te mnoge druge džamije, uništeni su i skoro svi objekti na kojima su održane XIV Zimske Olimpijseke igre 1984. godine. Odnosno uništavano je sve ono što je podsjećalo na Islam i Muslimane te na Bosnu i Bosance. Daytonski mirovni sporazum, pravni je akt sporazumnog karaktera parafiran u vojnoj zračnoj luci Right-Paterson kod Daytona, u američkoj državi Ohio, da bi se zvanično prekinuo rat u Bosni i Hercegovini koji je trajao od 1992. do 1995. godine. „Ovo nije pravičan mir, ali pravičniji nego nastvak rata. U situaciji kakva jeste, i u svijetu kakav jeste, bolji mir nije mogao biti postignut. Bog je naš svjedok da smo učili sve u našoj moći da smanjimo nepravdu za našu zemlju i naš narod.“ poručio je predsjednik Izetbegović, svom ratom napaćenom narodu poslije potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma.

„Da li je genocid sudbina Bošnjaka?”
Dr. Fuad Saltaga: „Da nam genocid ne bi postao sudbinom, naša nacionalna identifikacija mora postati nadređenom ostalim identifikacijama ispoljavanja čovjekovog života... Živimo u teškom vremenu i prostoru, gdje je bošnjački narod egzodusom i genocidom prepolovljen, kada genocid prijeti da postane kontinuitetom naše sudbine, kada su pred nama teške povijesne dileme i raskršća... U rekonstrukciji tradicije bitno je znanstveno, na bazi povijesnih činjenica, definirati povijesnu povezanost Bošnjaka sa kontinuitetom državnosti Bosne i Hercegovine. Drugi uslov profiliranja naše nacionalne svijesti jeste postojanje i proizvodnja kulturne elite koja će sačiniti naš pisani književni jezik. I treći uslov, jedan od temeljnih u profiliranju i diferenciranju našeg nacionalnog bića od srodnih etnićkih zajednica, jeste uvažavanje i razvoj islama kao povijesnokulturne činjenice... Bošnjaci će najlakše osvijestiti svoju nacionalnu egzistenciju kada tragizam povijesti postane sastavnim faktorom bošnjačke savremene nacionalne svijesti.” ZEMZEM | 17

ŠI VELIK

I

MEHMED EF. HANDŽIĆ
Brilijantan student, veliki vođa... Alim čije ime ne blijedi u vremenu.

M

ehmed Handžić rođen je u Sarajevu 1906. godine. Poslije mekteba i ruždije, završava Šerijatsku gimnaziju 1926. godine, nakon čega odlazi u Kairo na univerzitetu Al-Azhar, koga završava 1931. godine.

Hidaju, kao njezina sekcija. Postali su omladinska sekcija AlHidaje, a predsjednik Al-Hidaje je bio Mehmed-efendija.

Muslimani su branili bosanske Srbe, Jevreje i Rome
Muslimanske rezolucije u Drugom svjetskom ratu nepravedno su zapostavljene u ovdašnjoj historiografiji. Nastale u teškim vremenima balkanske klaonice, one svjedoče o dostojanstvu bošnjačkog naroda i njegovih prvaka, prije svih islamske uleme, koja nije ostala slijepa i gluha na genocidnu politiku ustaške vlasti, kao i četničkih odreda. Muslimani tog vremena pokazuju svoju veličinu i ovim dokumentima osuđuju ustaške zločine nad Srbima, Jevrejima i Romima. Rezolucije su produkt skupštinskog zaključka Udruženja ilmije "Al-Hidaje" od 14. avgusta 1941. godine, u Sarajevu, koja je u skladu s načelima islama apelirala na vjernike da se "klone bilo kakvog nasilja". Dva mjeseca kasnije, 12. oktobra 1941., objavljena je prva Sarajevska rezolucija. U njoj je izražena zabrinutost i protest zbog masovnih ustaških zločina nad Srbima, osuđeno sudjelovanje muslimana u zločinima i zatraženo od vlasti NDH da prekinu bezakonje i pravnu nesigurnost. Tekst Sarajevske rezolucije napisao je vodeći intelektualac toga doba Mehmed ef. Handžić s još jednim kolegom, nakon čega su je potpisali ugledni ljudi iz reda muslimanske inteligencije.

Najbolji Azhara

student

Al-

Nakon što je završio Šerijatsku gimnaziju u Sarajevu, Mehmedefendija je otišao u Kairo i upisao se na Fakultet islamskih nauka, na čuvenom univerzitetu Al-Azhar. Vrlo brzo se istakao svojim znanjem i briljirao među hiljadama studenata iz cijelog islamskog svijeta. U tom periodu objavio je nekoliko radova na arapskom jeziku koji su štampani u Kairu. Jedan od najvećih vaiza u Egiptu, profesor na Al-Azharu, Ali Mahfuz, volio je na predavanja sa sobom povesti mladog Handžića. Handžić 1930. godine polaže završni ispit na AlAzharu kao najbolji student. Posebno se Handžić-efendija posvetio izučavanju nauke hadisa. Za to je imao odobrenje (idžazetnamu) najvećih učenjaka tog vremena, što je bila rijetkost u Bosni. Vrativši se iz Egipta u Bosnu, Handžić je odmah počeo okupljati ljude oko sebe, prije svega omladinu. Bio je veliki učenjak i vođa. Poslije toga je nastavnik Gazi Husrev-begove medrese, da bi 1937. godine bio postavljen za upravitelja i bibliotekara Gazi Husrev -begove biblioteke. Kao ugovorni nastavnik na Višu islamsku šerijatsko-teološku školu došao je potkraj 1939. godine, a neposredno pred smrt imenovan je za redovnog profesora te škole. Njegov rad u nastavno-obrazovnom procesu bio je posebno plodan.

Misteriozna smrt
Mehmed ef. Handžić je umro 19. jula 1944. godine, u 38. godini života, poslije bezazlene operacije bruha. Nije umro od operacije, već navodno od zgrušavanja krvi, kada mu je krvni ugrušak dospio do srca. Mustafa Handžić sjeća se zadnjih dana bratova života: "Na pet-šest minuta prije nego što će umrijeti kod njega je bio jedan od braće i s njim lijepo razgovarao, kao sa potpuno oporavljenim insanom. Samo što je brat izišao od njega, nije ni kući stigao, Mehmed je umro!?. Bilo je to za cijelu porodicu iznenađenje i žalost. Imao je tek 38 godina života i bio u najboljoj i fizičkoj i umnoj snazi, ali, eto, umro je." Umro je alim u najboljim godinama života, u najtežem periodu kroz koji su prolazili njegovi sunarodnjaci. O pravim razlozima njegove smrti se svašta nagađalo. Niko nikad nije otkrio pravi razlog prerane smrti. Možda odgovor treba tražiti u godini njegova preseljenja na Ahiret. Svi smo Allahovi i njemu se vraćamo!
Pripremio: Demir Armin, IVa

Handžić i Mladi muslimani
U periodu njegovog života osniva se organizacija “Mladi muslimani”. Mehmed u njezinom osnivanju nije imao učešća. On je tada, u odnosu na "mladomuslimane", već bio starija generacija, jer su tu organizaciju osnovali uglavnom učenici srednjih škola i pokoji student. Tek koju godinu kasnije, s početka Drugog svjetskog rata (1941-1942), da bi se malo usmjerilo djelovanje “Mladih muslimana”, jer je omladina u to doba masovno odlazila u raznorazne vojne formacije, legalne i ilegalne, njemačke, ustaške, organizacija je uključena u Al-

18 | ZEMZEM

DOČEK G ZI OV C

I G ZI OVKI

ŽIVO O OPREDJELJE JE
Cijenjeni naši čitaoci, u prvom ovogodišnjem broju Zemzema, predstavljamo vam učenike i učenice prvih razreda. Prenosimo vam neke od njihovih motiva i razloga zbog kojih su došli ovdje, ali i prve utiske koje je na njih ostavila medresa, učenici i profesori. Ove školske godine u prve razrede je upisano 136 učenika i učenica, tačnije 67 učenika i 69 učenica, raspoređenih u četiri odjeljenja. U cilju “razbijanja” njihovog straha od novih izazova i zbunjenosti zbog ustanove u koju su došli, u četvrtak, 15.09.2011. poslije akšam namaza održan je prigodan program za njih, najmlađe učenike Gazi Husrev-begove medrese, u režiji njihovih maturanata. Doček gazinovaca i gazinovki privukao je veliku pažnju, kako najmlađih i najstarijih, tako i ostalih učenika naše škole. A amfiteatar je bio ispunjen do posljednjeg mjesta. Voditelji programa bili su Skejić Amina i Begović Abdulmalik. Učenicima se obratio Omer Sarajlić, predsjednik udruženja učenika Gazi Husrev-beg. Bilo je pjesme, glume, smijeha, a i pokoja suza maturanata i maturantica zbog približavanja kraja i rastanka. Nadamo se da će im medresa donijeti ispunjenje svih njihovih želja i namjera, a redakcija Zemzema im želi sretnu i uspješnu 2011./2012. školsku godinu.

Od generacije koja odlazi, generaciji koja dolazi...
“ …Voda koja teče, pa je zbog toga stalno, bistra i čista... ” Ovo je, čini mi se, najoriginalnija definicija izvora i toka, uokvirena čvrstim obalama, sa kojih se ogledaju, spuštaju u korito i tako utopljenje, pomiješane u sklad prirodne originalnosti dimenzija tog velikana, teku i generacije koje dolaze. Teku tokom koji ima svoj cilj, koji ne završava sa krajem naših završetaka niti stoljeća. Cilj koji prevazilazi sve te male oznake i granice naših puteva. Cilj koji teče i traje, koji će trajati koliko bude trajalo i čovječanstvo. Melodija tog toka ne prihvata promjene, živi u sadašnjosti svog početka, koja teče i svojim proticanjem nosi poruke, bistre i čiste... Tokom, koji se ne može oblikovati ljudskom rukom i koji ne trpi da bude određen ljudskim granicama vremena i prostora. I ja sam kapljica... vode koja teče, pa je zbog toga, stalno bistra i čista... Kapljica u izvoru jedne urezane, uokvirene veličine, čovječanstva u malom, Gazi Husrev-bega. Želim da i vi budete kapi koje će teći sa izvora Gazi Husrev-bega, koje neće dopustiti da ono presuši, dostojanstveno noseći epitete “gazinovaca” i “gazinovki”... Dobrodošli u Medresu!
Piše: Mekić Emina, IVb

ZEMZEM | 19

G ZI OVCI I G ZI OVKE Učenici Ia
Razredni starješina: prof. Munir Ahmetspahić Agić Salih, Avdić Samir, Bečirović Muhamed, Bešić Ednan, Ćehaja Nijaz, Drkić Ali, Džihić Zejd, Fajić Benjamin, Gazić Tarik, Hadžić Sufijan, Hafizović Silvad, Halilović Hasan, Halilović Kerim, Hasanović Nihad, Kalabić Velid, Karajbić Nihad, Meštrovac Alem, Muhibić Suvad, Mujezinović Haris, Mujkić Abid, Muratović Muhamed, Nasić Amar, Obuća Faruk, Pašalić Faruk, Posavljak Vahidin, Ramić Ademdin, Selimović Ejub Ensar, Smailhodžić Bilal, Smajlović Đulaga, Smajlović Ibrahim, Trakić Emin, Wehbeh Bilal, Zahiragić Ahmed i Zildum Mensur

Zašto sam upisao medresu?
Prve sedmice ni sam nisam bio siguran koliko je velik taj razlog, zbog kojeg sada sjedim u klupi i pišem. A sada ne znam da li je bio jedan razlog, ili pak više... Prvi se pojavio već, čini mi se u petom razredu, dok sam bio neformirana ličnost, dječak. Nisam imao neko dugoročno razmišljanje, razmišljanje o budućnosti. Tada sam čitao Kur´an pred efendijom, prvi put ozbiljno razmišljao o svom Imanu, životu i onome što me čeka. I tako izgovarajući tek naučene harfove, sjetih se medrese. Ali još uvijek je bila mala količina zrelosti u tom mom razmišljanju, te sam to ostavio tako, da ga vrijeme čuva za se... Jedan od manje bitnijih, usputnih razloga je moja nastavnica fizike. Volio sam fiziku, kako zbog nastave, tako i zbog nastavnice. Uvijek nam je objašnjavala, i trudila se da nas bude što više sa dobrim ocjenama. A ta moja nastavnica, završila je medresu, te i to na neki način, šeta po mojim mislima... Jedan od bitnijih, i ne znam koliko je povezan sa ovim gore što moje pero napisa, jeste razlog o kojem počeh razmišljati krajem osmog, internat... Pored znanja koje medresa nudi, ona formira naš karakter i usavršava odgoj. Odavde ne želim izaći sa nekoliko definicija i koje poglavlje bogatiji, želim izaći kao čovjek... Mogao bih ja ovako da pišem i pišem, ali nemam više ni vremena ni papira. Već je kraj prvog mjeseca, upoznao sam nove drugove, profesore, a vrijeme mi je ispunjeno učenjem i druženjem. Zadovoljan sam medresom i ne sumnjam u svoj izbor... Fajić Benjamin, Ia

Učenici Ia razreda Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu

20 | ZEMZEM

G ZI OVCI I G ZI OVKE Učenici Ib
Razredni starješina: prof. Kasim Botonjić Ait Idir Muhamed, Arnaut Ismail, Avdić Halidun, Bećić Zejd, Bektešević Emir, Bjelić Zejd, Bukva Tahir, Čomor Rusmir, Derlić Ibro, Džakmić Džanin, Đelmić Emir, Ganić Mirza, Habul Haris, Halač Ahmed, Helvida Samed, Hindija Muhsin, Kapo Zejd, Keserović Mersed, Kljaić Muhamed, Kulauzović Edvin, Ličina Jasmin, Lila Amar, hfz. Litrić Emrah, Mehanović Tarik, Mujezinović Midhat, Mujkić Bekim, Nakić Ahmed, Sirčo Aziz,Sultanić Muaz, Šehić Adnan, Šetkić Zaim, Terzić Mevludin i Vatrić Alem

Zašto sam upisao medresu?
Šta upisati poslije osnovne škole? To pitanje mi je stalno bilo u mislima od kako sam krenuo u osmi razred. Šta želim biti, šta želim raditi poslije srednje škole su neka od pitanja koja su mi postavljali roditelji, prijatelji a i ja sam sebi. Odlučio sam! Želim upisati medresu. Medresa, prava vjerska ustanova je bila moj izbor. Škola u kojoj su vjera i disciplina na prvom mjestu je ono što meni treba i što hoću. Još kao mali dječak roditelji su me učili da je vjera na prvom mjestu, i zato sam odlučio da produbim svoje znanje o vjeri i uz Allahovu pomoć to ću i uspjeti. Higijena, organizovanost, disciplina su samo neke od prednosti medrese kao škole. U internatu se osjećam kao kod kuće. Mir i toplina doma medrese podsjećaju me na toplinu mog doma. Moja osnovna škola “Đulistan” u Lješevu bila je odličan preduslov i temelj za medresu. Sada kada pohađam ovu školu, shvatam da nisam pogriješio i da je ovo bio pravi izbor za mene. Hindija Muhsin, Ib

Učenici Ib razreda Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu

ZEMZEM | 21

G ZI OVCI I G ZI OVKE Učenice Ic
Razredni starješina: prof. Amina Memišević Begović Mevla, Benkhira Esma, Ben Salem Sumeja, Čamdžić Munevera, Delić Ilma, Džambo Lamija, Emšo Nejra, Hadžić Medina, Hadžić Nusejba, Hasanić Mahira, Hiyari Hadidža, Hrgić Amina, Ibrahimović Amina, Imamović Sanija, Kaljanac Amina, Kapo Asija, Karkelja Lejla, Karzić Ilma, Krama Amina, Kubura Alma, Kurtić Sumeja, Mešanović Adna, Mešić Samra, Meštrovac Esma, Mosleh Sumeja, Nuhanović Amela, Osmanović Mirela, Serdarević Emina, Sherbi Zejneb, Softić Nedžma, Šabić Merima, Tabaković Dženita i Trako Nejira

Zašto sam upisala medresu?
Medresu sam upisala da bih utalila glad u srcu koja je bila nezasićena. Srce je htjelo vjeru, znanje i pravi put, a medresa je sve to nudila. Kao maloljetna i neformirana ličnost trebam stazu koja je pouzdano dobra i s koje neću zalutati. Tu sam da bih postala čovjek pun samopouzdanja koji neće pokleknuti pred problemima. Tom stazom kojom sada ja koračam, koračali su drugi i nisu se pokajali što su baš tim putem krenuli. Iskreno kažem nisam baš mnogo razmišljala šta ću upisati, znala sam da je to medresa, moja sudbina. Medresa mi pruža mnogo toga što mi ni jedna druga škola ne može dati. Pruža mi samostalnost, znanje, pomaže mi da postanem bolja osoba i poboljšava moj ahlak. U medresi učim da budem odgovorna. Drago mi je što sam upisala medresu jer znam da sam i ja dio ove velike porodice “gazinovaca” i “gazinovki”. Ako Bog da dolazit će još mnoge generacije koje će slijediti ovaj put baš kao što i ja slijedim put onih ljudi koji su ovo sve prošli. Te generacije će da učvršćuju ovu porodicu. Medresa je neiscrpni izvor znanja s kojeg ću ja rado piti da bih mogla ispuniti svoju zadaću halife na Zemlji. Mešić Samra, Ic

Učenice Ic razreda Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu

22 | ZEMZEM

G ZI OVCI I G ZI OVKE Učenice Id
Razredni starješina: prof. Seida Mustafić Ahmić Amina, Alagić Aida, Aletić Amina, Al-Husin Widad, Arnaut Amila, Bahtanović Nedžma, Bašić Amina, Boudellaa Aiša, Bošnjak Emira, Buljubašić Vildana, Ćosović Dženana, Drinjak Adisa, El-Sawah Sarah, Garić Medina, Gromila Medina, Hadžić Ajla, Huskić Envera, Imamović Amina, Imširović Nudžejma, Isić Medina, Jašarević Amina, Jašarević Nedžma, Kubat Nejra, Meša Azra, Mujala Semiha, Mulahmetović Dženita, Muminović Erna, Odobašić Nejla, Pihura Ismeta, Sarač Asja, Shamseldin Aisha, Svraka Amina, Talić Fatima, Zelić Amela i Šljivo Mevlida

Zašto sam upisala medresu?
I evo sad sam tu. Gledam onaj put isprepleten notama septembarskih kiša i razmišljam... Poslije toliko truda, želja i nada, tu sam... Sve moje je ovdje, moje srce, duša, moji pusti snovi pripadaju medresi. Misao me vuče ovamo, nikuda drugo. Zašto? Snovi nekada male djevojčice koja je maštala da će biti “gazinovka” sada su ispunjeni. Srce sjaji čarom i ljepotom svaki put kada prolazim kapiju i dolazim u medresu. Bez obzira koliko mi je teško bilo i koliko me udaljenost dijelila od roditelja, ne želim kleknuti pred sjećanjima niti dopustiti da sve te mašte budu uzaludne. Ovdje imam novu porodicu i novi dom. Bojim se... Lutanja u nepoznatom svijetu... Bojim se da moje mašte ne budu samo neostvareni snovi iščezli u vodama Miljacke. Ali bojati se znači biti čovjek. Nadam se da ću se ovdje izgraditi kao ličnost, čemu medresa prvenstveno teži, te da ću biti neko ko će ponosno nositi naziv „gazinovka“. Nadam se da ću svaki put kada prelazim Drveniju most hitro koračati kao i prvi, medresi. Nadam se će moji snovi biti ispunjeni i da neću kleknuti pred sjećanjima. Samo slovo na papiru ne može opisati nečije osjećaje, niti nade, jer one su zapravo u srcu koje ostaje ovdje u medresi. Pihura Ismeta, Id

Učenice Id razreda Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu

ZEMZEM | 23

k jižev os

NEDŽAD IBRIŠIMOVIĆ

(1940. - 2011.)

Čovjek koji sa smrću nije nestao. Samo je prešao je na stranu jačeg, a njegova djela su ostala tu da svjedoče o ljudskoj veličini čovjeka, Nedžada. Jedno je sigurno, za njega smrt je samo prolazak kroz kapiju ljudske neminovnosti, a njegov život se nastavlja...

”Zemlja je smrtnim sjemenom posijana Ali smrt nije kraj Jer smrti zapravo i nema I nema kraja Smrću je samo obasjana Staza uspona od gnijezda do zvijezda.“
Mehmedalija Mak Dizdar

Biografija
Književnik, Nedžad Ibrišimović, rođen je 20. oktobra 1940. godine u Sarajevu. U Sarajevu je završio srednju školu za primijenjene umjetnosti, odsjek vajarstvo, te studij filozofije. Bio je urednik u listovima „Naši dani“ i „Oslobođenje“, jedno vrijeme bio je nastavnik u Goraždu, ali je uglavnom bio profesionalni književnik. U toku agresije na BiH aktivno je sudjelovao u odbrani zemlje. Na Dobrinji je organizirao KZB “Preporod” koji je radio i u doba blokade ovog dijela Sarajeva. Bio je i član Udruženja likovnih umjetnika BiH od 1982. te je do 2000. imao deset samostalnih izložbi. Također, bio je predsjednik Društva pisaca Bosne i Hercegovine, od 1993. do 2001., a od 1995. do 1998. glavni i odgovorni urednik časopisa za književnost „Život“. Njegova djela prevođena su na češki, turski, albanski, engleski, francuski, španjolski, njemački i talijanski jezik. Nakon izlaska iz štampe remek djela “Vječnik” (2005.), Društvo pisaca BiH ga je kandidiralo za Nobelovu nagradu. Roman “Vječnik” je oborio sve rekorde u izdavačkoj kući „Svjetlost“ iz Sarajeva, uključujući i Selimovićev “Derviš i smrt”. U januaru 2009. godine u izdanju IKD “Šahinpašić” objavljeno je osmo izdanje “Vječnika”, a ukupan tiraž svih izdanja je 12.000 primjeraka. Jedno od najpoznatijih njegovih djela je roman “Ugursuz”, za koji je dobio Šestoaprilsku nagradu Grada Sarajeva 1969. Među drugim njegovim istaknutim djelima su “Karabeg”, “Braća i veziri”, “Knjiga Adema Kahrimana napisana Nedžadom Ibrišimovićem Bosancem”, “Woland u Sarajevu”... Posljednje Ibrišimovićevo djelo je “ElHidrova knjiga”, koja je nastavak romana “Vječnik”. njegov život se nastavlja. On će i dalje živjeti kroz svoja djela. Smrću ovog velikana “izgubljena je jedna čudesna boja literature” kako smatra Gradimir Gojer. Njegova djela, od one kultne “Ugursuz” do knjige “Vječnik”, predstavljaju alem-kamen nove bh. književnosti, posebno bošnjačke književnosti unutar nje. O Njemu ne treba trošiti previše riječi, njegov život i rad najbolje kazuju o njemu. Patriotizam i ljubav prema domovini su uvijek bili prisutni u njegovom životu. Za vrijeme ratnih godina u Bosni bio je pripadnik armije BiH, a njegova pjesma “Bosna” jedna od najljepših pjesama ikada napisanih o našoj domovini, svjedoči njegovoj ljubavi prema ovoj zemlji. Kroz svoje romane, drame, pjesme, slike, sklupture ovjekovječio je sebe, a svojim romanom “Vječnik”, remek djelom moderne bosanke književnosti, otišao je u društvo velikana i zauzeo svoje mjesto u historiji kao “Vječnik u vječnosti”. Š.N.

Vječnik u vječnosti
Čovjek koji sa smrću nije nestao. Samo je prešao na stranu jačeg, a njegova djela su ostala tu da svjedoče o ljudskoj veličini čovjeka, Nedžada. Jedno je sigurno, za njega smrt je samo prolazak kroz kapiju ljudske neminovnosti, a

24 | ZEMZEM

INTERVJU:

Hfz. kenan musić
Mr. hfz. Kenan Musić, rođen je 21.04.1979. godine u Sarajevu. 1998. godine završava Gazi Husrev-begovu medresu, a potom svoje obrazovanje nastavlja u Kairu, na Univerzitetu al-Azhar, Teološki fakultet odsjek hadisa-profesor hadiskih znanosti. Univerzitet u Damasku, Šerijatsko-pravni fakultet, profesor islamskog prava. Magistrirao je na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu. Posjeduje idžazu u hadiskoj, fikhskoj i tefsirskoj znanosti od šejha muhaddisa Damaska i Halepa, prof. dr. Nurudina ‘Itra, idžazu iz hadiskih znanosti od šejha Muhammeda Ekrema en-Nedevija i idžazu hifza časnog Kur’ana od šejhova Bekrija, Abdulmedžina Tabrabišija, Jasina Karuta uz verifikaciju šejh el-kurra Sirije Kurejma Radžiha. Trenutno je zaposlen na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu i angažovan na predmetima: Terminologija hadisa, Pristupi sunnetu, Razumijevanje hadisa, Hadiski tekstovi, Sira, Hatabet, Vaz i Retorika.
ZEMZEM | 25

I

ERVJ

Suština je da čovjek bude na istini pa makar bio sam. Ako je na laži šta mu koristi da su svi ljudi sa njim. Jedna od stvari koje Islam zahtjeva jeste naš stav. Danas se od ljudi želi napraviti jedna bezlična masa koja se vodi jedino onim što vide preko medija...

Esselamu ‘alejkum. Prije svega želim da vam se zahvalim na odvojenom vremenu na razgovor sa nama. Abdullah ibn Messud jedne prilike je rekao: „Zajednica su oni koji su složni u istini, pa makar to bio i ti sam.“ Kako bismo ove riječi mogli shvatiti u kontekstu današnjeg vremena? Alejkumu selam, drago mi je što vas vidim, drago mi je što učenici medrese rade na tom da svoj vjerski identitet izgrađuju tako što razgovaraju sa ljudima koji su stariji od njih. Što se tiče samog predanja koje ste spomenuli mogli ste spomenuti i Kur’anski ajet: “Inne Ibrahime kane ummeten.“ (“Zaista je Ibrahim bio sam zajednica”). Suština je da čovjek bude na istini pa makar bio sam. Ako je na laži, šta mu koristi da su svi ljudi sa njim. Jedna od stvari koje Islam zahtjeva jeste naš stav. Danas se od ljudi želi napraviti jedna bezlična masa koja se vodi isključivo onim što vide preko medija. Stoga ovo pitanje meni ulijeva nadu da učenici medresa rade na tome da imaju svoje stavove. Da ne budu oni koji su glina u tuđim rukama i da analiziraju ono što im se servira, bilo da im to jača stav ili ih jača kao ljude. Mislim da je to jedan podstrek svakome od nas da radimo na sebi. Koji je ispravan pristup sunnetu Poslanika Muhammeda a.s. u smislu razumjevanja. Kako živjeti moderno, a ipak ostati blizu izvora? Najprije treba sunnet Muhammeda s.a.v.s. poznavati. Mnogo je muslimana i muslimanki koji ne poznaju sunnet. Mnogo je onih koji ga poznaju ali ga nepravilno razumiju. Mislim da ovo moderno i da kažem ne moderno ili nešto što je tradicionalno i nešto što trebamo preispitivati u duhu prvog pitanja. Poštivanje roditelja je bezvremenska kategorija. Održavanje rodbinskih veza i poštivanje roditelja u modernom dobu je npr. javiti se majci na mobitel. Mi se često stidimo svog identiteta i to je problem koji imamo. S jedne strane ga malo poznajemo i treba se čuvati krivih interpretacija sunneta. Sunnet nije nekakav fizički ogled, on može biti manifestacija sunneta. Ali nije to sunnet u punini. I zbog toga mislim da je vrlo bitno da imamo ova tri kruga na kojim insistiram. Dakle, prvo posjedovati informaciju, zatim je pravilno razumijeti i u svome životu primijeniti. Od sunneta Muhammeda a.s. je danas da materijalne i tehničke pretpostavke koristimo da bi širile Islam. Mi danas npr. snimamo ovaj razgovor, da su ashabi Poslanika Muhammeda a.s. imali određena tehnička dostignuća Muhammed a. s. bi im rekao: “Snimite ovaj razgovor”. Nadasve, moramo se ponositi Poslanikom. Mnogo je onih koji kada se spomene ime Poslanik Muhammed a. s. stide se tog identiteta. Naš identitet počiva na dva svjedočenja, na šehadetu, da nema drugog Boga, i na šehadetu da je On Poslanik. Zamislite čovjeka koji kaže da je musliman a stidi se svog identiteta. Sunnet je drugi dio našeg identita, prvi dio je da je dragi Bog jedan jedini, drugi da je Muhammed a.s. pečat svih poslanika. Nije izvor sun-

neta samo praksa Poslanika nego praksa svih poslanika. Vi znate iz Ahlaka, vjerovatno, ajet koji kaže: “Došao sam da upotpunim ljepotu ahlaka, bez obzira u kojem vremenu živjeli”. Zahvalni smo Allahu dž.š. koji nas je počastio Islamom i koji nam je dao da se rodimo kao muslimani ali vrjednost i prednost življenja u okrilju sunneta i Kur'ana mnogi ne poznaju pa nešto više o tome da kažete. Jedna od čestih dova koje vi, a i ja, kažemo jeste : „ Gospodaru počasti me da tvoje blagodati spoznajem njihovim trajanjem. A spasi me dana kada ću spoznati blagodati samo zato jer sam ih izgubio“. Kada imate osobu koja je bolesna kaže: Eh da sam bogdom cjenio zdravlje. Vrjednost islama treba približiti ljudima na način na koji oni to mogu razumjeti. Identitet, ako ne poznajemo, je veliki problem. Npr. vi se vozite u avionu, vozu ali ako neznate gdje oni idu ne možete biti smireni. Ljepota vjere je u tome što daje čovjeku stabilnosti. Daje mu stil življenja. Svi mi imamo oscilacije, nekada smo bliže tome, nekada dalje. Ovdje, problem koji imamo vezano za identitet jeste u tome što nesmjemo blagodati zaboraviti. Vi danas imate blagodati koje ljudi '80ih nisu ni sanjali. Znali smo dolaziti na mukabele '80ih i bilo bi oni koji uče te dvojetroje džematlija. Ono što bih vas zamolio jeste: Onaj koji je tradicionalista u vjeri, njegova vjera je izložena opasnosti. Jer da se rodio u drugoj vjeri bio bi druge vjere. „Muhammede reci im ja vas pozivam da stanete pred Allaha, po dvoje, troje i da razmišljate“. Nas život danas melje tako nemamo vremena da razmišljamo. I ja ću sutra bit u onim mezarima kojim ja selam nazivam. Nimet toga će se spoznati kada o njima razmišljamo. I to je nešto što je bitno kazati u ovom kontekstu. Nameće se pitanje zašto su se muslimani udaljili od sunneta Poslanika Muhammeda a.s., zašto ne čitaju Kur'an? S jedne strane uvjek se može pitati ko je kriv i ko je odgovoran. Mi smo svi zajedno odgovorni, zašto je situacija ovakva kakva jeste. Ako sam ja npr. profesor i pola razreda dobije lošu ocjenu, definitivno, dvije odgovornosti nosim ja kao nastavnik: ili nisam dobro pojasnio ili nisam dobro prenio znanje. Generalno muslimani i muslimanke moraju prihvatati svoje odgovornosti za ono čime ih je Allah dž. š. zadužio. Mene je Bog zadužio na FIN-u, ja sam odgovoran za svoje učenike. Moja je obaveza, ne interesuje me ko je kriv. Mi se stalno pitamo ko je kriv. Nikada ne rješavamo problem, samo se preispitujemo. Dok ne počnemo davati odgovore nećemo napredovati. Mi moramo prihvatiti odgovornosti da ljudi u bilo kojem gradu gledaju Islam kroz naše ponašanje. Mi smo ti koji smo nekada perda između ljudi i namaza. „Kako da klanjam?“ – „Gledaj učenike iz Medrese“. Mi smo ti koji nosimo odgovornost i emanet vjere, nema vjere bez insana koji je nosi. Vjera nije teorija. Ona je praksa koju vidite koja je dobila

26 | ZEMZEM

I

ERVJ

manifestaciju. Mislim da u ovom gradu medresa nije uzela prostor koji joj pripada i za koji će biti pitana. Ovo je vaš grad, vaša država. Svi zajedno nosimo odgovornost, neko je kriv 1% neko više. Sada nakon ovog pitanja, koje su posljedice što su se muslimani udaljili od sunneta i zašto malo vremena provode čitajući Kur’an? Ne samo da provode malo čitajući Kur’an već malo razmišljaju o Kur’anu. Ikre znači uči, čitaj međutim kare’e znači povezuj, doslovno razmišljaj. Kakva je posljedica danas udaljavanja muslimana od njihovog identiteta, ponajprije Kur’ana i Sunneta? Jeste to da nemamo dostojanstvo. Kada se od mašrika do magriba prolijeva krv muslimana većinom, tu mi snosimo odgovornost. Kada je neodgovoran onaj koji je rekao La illahe ilallah, Allah nad njim da vlast onome koji ne zna Boga. Dostojanstvo muslimana u svakoj generaciji jeste u slijeđenju izvora vjere. Njihov građanski identitet je oduzet tim putem. Vjerska dimenzija nam daje stabilnost. Ja sam npr. profesor vi ste učenici, naši identiteti su različiti. Ova promjena identiteta je najviše gubila na dostojanstvu. Kada neko nema dostojanstva, neko radi sa njim šta hoće. „Allah je dao da oni sami sebe zaborave.“ Ono što imamo na sceni jeste da smo kao zajednica dosta izgubili sebe. Povratak i buđenje je nešto što stupa na scenu. Kako podstaći ljude na najbolji način da se vrate Poslaniku i kakvo je blagostanje živjeti sunnet Poslanika a. s.? Ono što sam rekao prije vezano za poznavanje kur’anskog ajeta u kojem Gospodar kaže: “Zar oni ne poznaju svoga Poslanika”, mislim da mi muslimani moramo otvoriti stranice života Poslanika s. a. w. s.. Kada je jedan mladić pozvan kao musliman da napiše esej o poznatoj ličnosti nije znao koga da odabere. Tada mu je mentor nemusliman rekao: “Zašto ne uzmeš za primjer Muhammeda”? U povjesti ljudskog

roda nema ličnosti kao Muhammeda koja je prošla kroz sva psihička stanja. Izgubio je dijete, dobio je dijete... Koliko je njegovog života u nama? Danas često vidim da nema ni salavata na nama. Mi ćemo danas jedva da se osmjehnemo drugima da kažemo na neverbalni način da koliko toliko slijedimo Poslanika donošenjem salavata na Njega. Moramo da ojačamo tu vjeru u Poslanika. Naše nane su nas učile. Nana sjedne i donese 100 salavata na Poslanika. Kada vidimo mlade ljude koji žele da donesu 5 minuta salavate na Muhammeda npr. tada ćemo imati pravi ummet. Da bi voljeli Poslanika, moramo ga poznavati. Vaša predavanja su posjećenja i što je najvažnije poznati ste među omladinom. Koja je Vaša vodilja kroz život? U jednoj vjeri koja se naziva Kisatul- Iman. Kaže se: „Dugo sam priželjkivao da branim onoga koga volim”. Ako čovjek voli Allaha, Poslanika, Islam, da nema štele, nepotizma... onda ima obavezu da govori da voli to. Meni je vjera dala dar da ja mogu to da priželjkujem i nadam se. Mi se nesmijemo zaustaviti, moramo gledati šta ćemo uraditi i kada se na neki način odreknemo mentaliteta „ako ja nisam prvi, neće ništa biti.“ Dajte da ne bude gladnih u čaršiji, da ne bude prljava čaršija. Dokle god ne budemo imali tu svijest nećemo napredovati. Sloboda moja je da kažem ovo vama je nešto nemjerljivo, što se nemože kupiti novcem niti se prodati. Ona omogućava da kažete: „Ovo je istina, ovo je laž...“ Dok god je ne budemo koristil u punom smislu nismo pravi muslimani. Što se sada bolje pripremite za život bolje ćete se nositi kao ljudi kroz život. U ovoj fazi možete da se oblikujete. Mene prije stariji ljudi su uzimali predase i govorili su: „Ti pripadaš državi i ummetu.“ Vjera nije teorija, ona je praksa. Kada bude pravednosti među nama biti će i promjene. Zahvaljujemo Vam se i mislim da ste nam sa ovim zadnjim odgovorom dali ujedno odgovor na mnoga naša pitanja i dali poruku mladim ljudima.
Razgovarali: Mekić Emina IVb i Skejić Amina IVc

ZEMZEM | 27

PREDS

VLJ

JE izbor IH gr p

IZBORNA GRUPA

KIRAET - ARAPSKI JEZIK
jednostima kod čovjeka. A težinu te harmonije i ljepote mogao je podnijeti samo arapski jezik da čovjek shvati Božiju uputu, Kur'an Veličanstveni. Tek onda kada čovjek doživi taj trenutak budu mu jasne sve te neiscrpne rečenice nanizane u ljudskoj historiji koje opisuju Objavu i ono što je univerzalno. Zbog toga baš i ne smatram najvažnijim opširno opisivanje učenika, profesora i naših aktivnosti nasuprot ova dva predmeta: kiraet (pravilno i lijepo učenje Kur'ana) i arapski jezik. Učimo se da Kur'an tretiramo kao subjekat, živu i svevremenu riječ, dok nam sve dublje proniknuće u gramatiku i stil arapskoga jezika otvara vrata objašnjenja zašto je Kur'an na arapskom. Za svo ovo shvatanje pomažu nam naši profesori hfz. Hamdija Begić i Ahmed Halilović, a nećemo zaboraviti profesora hfz. Mensura Malkića koji je u trećem razredu predavao kiraet našoj izbornoj grupi i profesore ovih predmeta sa redovnih časova. Naša izborna grupa broji deset učenika, jednako podijeljenih na pet djevojaka i pet momaka. Da, mala, ali odabrana grupa, jer već nekoliko godina ova dva predmeta nisu birana za izbornu nastavu. Želimo da svi pokušamo shvatiti i prihvatiti važnost Kur'ana i arapskog jezika u našim životima. Tako ostavljamo u amanet lijepu riječ svima, a mlađim učenicima da izaberu ovu izbornu grupu zbog znanja i što je još važnije, zbog svoje duše, jer je to njen lijek i uobičajena doza sreće, da bude u blizini Allaha dž.š. i ne zapadne u prašinu svakodnevnice.
Pripremio: Ajkunić Muris, IVb

U prvom ovogodišnjem broju Zemzema predstavljamo izbornu grupu kiraet - arapski jezik četvrtih razreda
Toliko riječi, rečenica, knjiga bijaše napisano, i danas se piše o posljednjoj Božijoj Objavi, Govoru Božijem pretočenim za čovjeka i njegovo razumijevanje. Ali, sve te rečenice i knjige postaju bezvrijedne u jednom trenutku. Svo to knjiško znanje biva prazno... Ne, ne slijedite te misli, dobro razmislite, jer ne vrijeđam nikog i ništa, nekog i nešto. Taj trenutak je kada čovjekovo srce zadrhti, a suza iz oka spusti se niz dobro poznati put na vlasnikovom licu pokazujući nam da ne možemo ostati ravnodušni kada iz srca učača Kur'ana, a sa njegovog jezika poteče bujica neprevaziđene harmonije i ljepote na ovom prolaznom svijetu. Zar nešto osim Božije riječi može tako djelovati na čovjeka?! Vjerujte mi da ne može. Pa, ko nas bolje poznaje od Onoga koji nas stvori od Svoga Ruha, da nam dio koji će nas uvijek podsjećati na Praiskon i koji će uvijek težiti Izvoru i stvarnim vri-

28 | ZEMZEM

ši

spjesi

Zagreb: 18. evropsko takmičenje

učača kur’ana
Tradicionalno i ove godine Zagrebačka džamija bila je domaćin najuglednijeg europskog takmičenja učača Kur’ana, u organizaciji, Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj, Medžlisa Islamske zajednice Zagreb, Svjetske organizacije za hifz i Ministarstva vakufa države Katar. Gazi Husrev-begova medresa je za takmičenje izabrala svoja tri najbolja učača, Ćeso Kanu, hfz. Litrić Emraha i Memišević Muhameda.
Bili smo vrlo zadovoljni našim nastupima. Nakon džuma namaza, bio je upriličen ručak za učesnike u restoranu Islamske gimnazije „dr. Ahmed Smajlović“. Kako smo učili bila je naša tema čitav dan. Nakon završetka takmičarskog dijela, džume te ručka uslijedila je šetnja Zagrebom u kojoj smo uživali. Nakon večere imali smo priliku da upoznamo ostale učesnike, njihove profesore i vidimo nama već poznata lica najznačajnijih učača. Narednog dana poslije podne namaza otišli smo na ručak sa profesorom. Nakon ručka provela sam neko vrijeme sa roditeljima i prijateljima koji su me došli bodriti. Vrijeme od ikindije namaza do akšama proveli smo u džamiji slušajući takmičare u kategoriji hifza cijelog Kur’ana u kojoj se naš učenik hfz. Emrah Litrić izvanredno pokazao. Učio je 5 zadanih stranica Kur’ana a ovo je bila ujedno i najteža kategorija na takmičenju. Nestrpljivo smo čekali njegov nastup jer je bio jedan od najmlađih takmičara. Zadovoljni i sretni, čekali smo dodjelu priznanja i proglašenje pobjednika koje se održalo nakon akšam namaza i upriličenog mevluda u kojem su učestvovali svi učesnici, te gosti iz Irana. Memišević Muhamed je osvojio 4. mjesto u kategoriji tilaweta, hfz. Litrić Emrah također 4. mjesto u kategoriji hifza, te autorica ovih redova, Ćeso Kana, 2. mjesto u kategoriji tilaweta medresa. Nakon svečanosti, proglašenja pobjednika, dodjele nagrada i zajedničke fotografije takmičara, klanjali smo jaciju namaz nakon čega smo večerali, te krenuli put Sarajeva nošeni lijepim uspomenama i nezaboravnim iskustvom. Ove dane nećemo zaboraviti i sretni smo što smo dobili priliku da budemo dio jedne ovakve organizacije.

Memišević Muhamed i Ćeso Kana sa prof. hfz. Malkić Mensurom

Dana 13.10.2011. godine u 15:30 krenuli smo put Zagreba, Memišević Muhamed, hfz. Emrah Litrić te moja malenkost Ćeso Kana, predvođeni profesorom kiraeta hfz. Mensurom Malkićem. Za jedanaesto evropsko takmičenje učača Kur'ana pripremali su nas naši profesori kiraeta hfz. Hamdija Begić i hfz. Mensur Malkić. Organizatori ovogodišnjeg takmičenja bili su: Mešihat islamske zajednice u Hrvatskoj, Svjetska organizacija za hifz, Ministarstvo vakufa države Katar i Medžlis islamske zajednice Zagreb. Kategorije ovogodišnjeg takmičenja bile su: tilawet medresa, tilawet, hifz 5 džuzova, hifz 15 džuzova i hifz (cijelog Kur’ana). U komisiji su bili: hfz. prof. Fadil ef. Fazlić, predsjednik komisije hfz. Aziz Alili, hfz. Khaled bin Othman (Saudijska Arabija), hfz. Selman ef. Okamus (Turska), hfz. Farid ef. Quyalize (Francuska) i hfz. Bajram ef. Ajeti (Makedonija). Putovanje do Zagreba bilo je veoma ugodno. Stigavši tamo gdje smo i naumili, uputili smo se ka hotelu „Porin“ u kojem su bili smješteni svi učesnici ovogodišnjeg takmičenja. U njemu smo prespavali, doručkovali te krenuli ka džamiji. U džamiji smo zatekli profesora fikha hfz. Hrvačić Dževada koji je došao da nas podrži. Ja sam učila 219. stranicu Kur'ana a Muhamed Memišević je proučio 226. stranicu. Muhamed se takmičio u kategoriji tilaweta.

Hfz. Litrić Emrah i Ćeso Kana

ZEMZEM | 29

ŠI

SPJESI

JAVNA POKAZNA DEBATA
PRVA

ODRŽANA U GAZI HUSREV-BEGOVOJ MEDRESI
Gazi Husrev-begova medresa bila je poprište održavanja Prve javne debate, u organizaciji Centra za kulturu dijaloga, a pod pokroviteljstvom UNICEF-a.

Afirmacijska ekipa “AD FACTUM”-a

Negacijska ekipa “AD FACTUM”-a

Gazi Husrev-begova medresa 28.10.2011. godine bila je poprište održavanja Prve javne debate, u organizaciji Centra za kulturu dijaloga, a pod pokroviteljstvom UNICEF-a. Debata je počela recitalom nobelovca Rudyarda Kiplinga, „Ako“, članova recitatorske sekcije Alibašić Mubine i Đozić Emraha, nakon recitala uslijedila su obraćanja organizatora, Sanje Vlaisavljević direktorice Centra za kulturu dijaloga, a zatim i domaćina direktora, Zijada ef. Ljevakovića. Poslije obraćanja uslijedio je i centralni dio ovog susreta, a to je pokazna debata na temu „Kultura dijaloga i debata u BiH trebaju biti najveći garant uspostavljanja trajnog mira u bh. društvu“, koju su izveli članovi debatnog kluba naše škole. Afirmacijska ekipa bila je u sastavu: Tabaković Ahmed, Mehić Munir i Huseinbašić Muhamed, dok je negacijska ekipa bila u sastavu: Išerić Azra, Korić Amila i Grošo Nudžejma. Format pokazne debate bio je Karl Poper Polisy. Programski sadržaj ovog susreta bio je prožet i muzičkim numerama, prvu od dvije muzičke numere koja nosi naziv „Trešnja“ izveli su Džaferbegović Selmir i Zaketović Ramiz. Muzička numera bila je pravo osvježenje, nakon čega su sudije, Anja Genjgo, Mensur Kerla, Merzuk Đulan, i Hukić Semra, saopštili debatantima i publici odluku o ponuđenim argumentima i retorici. Susret je bio i prilika da se publici koju su činili treneri i škole koji učestvuju u debatnom procesu preko Centra za kulturu dijaloga, koji su pozvani i koji su se u velikom velikom broju odazvali na ovaj sadržaj, predoči i nekoliko izlaganja, uslijedilo je izlaganje prof. Mirzeta Hamzića na temu „Uloga Centra za kulturu dijaloga za obrazovni sistem BiH i bh. društvo“ , zatim

izlaganje Anje Genjgo na temu „Debata u lokalnoj zajednici kroz angažman mreže debatnih klubova u BiH, suzbijanje jezika ulice i jezika mržnje“, i izlaganje prof. Branke Malnić-Čugalj, na temu „Srednjoškolska mreža klubova i doprinos razvoju demokracije u BiH; pomirenje među građanima BiH“. Program je nastavljen muzičkom numerom „Run“, u izvedbi Skejić Amine, uz pratnju gitare Zaketović Ramiza. Zaredale su se zatim diskusija, zaključci, preporuke i zatvaranje debate. Druženje je nastavljeno u prostorijama naše škole, uz zakusku. Obzirom da je ovaj način demonstriranja i promoviranja debate proglašen od značaja za grad, pozivi su upućeni medijima, pojedincima i institucijama kulturnog i javnog života u Bosni i Hercegovini. Prema ocjeni svih učesnika i gostiju Gazi Husrev-begova medresa je sa uspjehom učestvovala i bila domaćin vrlo složenom sadržaju.

30 | ZEMZEM

ši

spjesi

Podgorica: debatni klub

“ad factum”

na regionalnom takmičenju
Kao debatni tim koji je organizirao najbolju javnu debatu za mjesec septembar, debatni klub naše škole predstavljao je BiH na regionalnom turniru u Podgorici . Na ceremoniju zatvaranja pozvani su i ambasadori zemalja učesnica. Nj. e. ambasador Bosne i Hercegovine, gospodin Izmir Talić posjetio je ovaj skup i sa debatnim timom Gazi Husrev-begove medrese proveo više od sat vremena.
Nakon posljednje debate prvog dana, odmorili smo se u obližnjem tržnom centru. Narednog dana, planirane su još tri debatne runde. Prva ekipa koju smo izvukli bila je druga ekipa Makedonije. Tokom cijele debate, uspješno smo im parirali, ali to nije bilo dovoljno da osvojimo veći broj bodova. Slijedeća ekipa protiv koje smo debatovali bila je druga ekipa koja je predstavljala BiH, odnosno ekipa iz Bijeljine. U toj debate smo ostvarili pobjedu te pokazali naše istinsko umijeće debatovanja i ubjeđivanja. Posljednja debata, po našem objektivnom mišljenju, naša najkorektnije odrađena debata, bila je protiv druge ekipe Slovenije. Pretrpjeli smo poraz od Slovenije, sa malom razlikom u bodovima. Takmičarski dio smo u bodovnom smislu završili porazom, odnosno s dvije pobjede i četiri poraza, ali što se tiče cjelokupnog putovanja i debatovanja izašli smo kao pobjednici. Iskustvo i poznanstva koja smo stekli, pozivi koje smo dobili, način na koji smo prikazali BiH i Gazi Husrev-begovu medresu, itekako nas čine pobjednicima.

Nj. e., ambasador BiH u Crnoj Gori, gosp. Izmir Talić sa debatantima

Kao debatni tim koji je organizirao najbolju javnu debatu za mjesec septembar, debatni klub naše škole predstavljao je BiH na regionalnom turniru u Podgorici u periodu od 14.10. do 17.10. Ekipa je bila u sastavu: Dedukić Nermin, Hadžić Sejjaf i Đozić Emrah, a u pratnji prof. Mirzeta Hamzića. Najprije smo imali informaciju da se radi o nagradnom putovanju i seminaru. Ispostavilo se da je riječ o okupljanju takmičarskog karaktera i sa dva debatanta koji ne znaju ni elementarno engleski bili smo u nezahvalnoj poziciji. Međutim, naša ekipa je dala sve od sebe i predstavila našu školu i domovinu u pravom svjetlu. Također, ostavili smo dojam dobrih poznavalaca debate što je dovelo do poziva na predsvjetsko takmičenje koje će se održati u decembru u Sloveniji. Na put smo krenuli 14.10.2011. godine, u petak u 09:00 iz Istočnog Sarajeva a u Podgoricu smo stigli oko 18:00 sati. U putu nismo imali problema, niti poteškoća, štaviše, bilo je ugodno. Pored organizatora, u Podgorici, dočekao nas je hladan i jak vjetar, s kojim smo se uspješno nosili tokom našeg boravka. Smješteni smo u hotelu “Ambiente” a u večernjim satima posjetili su nas bivši učenici Gazi Husrev-begove medrese, a sada uposlenici medrese u Podgorici, Omeragić Zejno i Latić Afan. Prvi dan takmčenja održane su 3 debatne runde. Takmičenje smo otvorili pobjedom, protiv ekipe iz Hrvatske, što nam je bila i velika motivacija da nastavimo tim putem. Nakon te, slijedeća debatna runda je bila protiv ekipe Makedonije. Tečan engleski jezik i makedonski naglasak malo su otežavali posao, međutim, uspjeli smo parirati makedonskoj ekipi, ali to nije bilo dovoljno. Bili smo slabija ekipa, ali smo dobili solidan broj bodova. Posljednja debata prvog dana bila je protiv ekipe iz Slovenije. Objektivan stav naše ekipe je bio da smo bili bolji, međutim, sudija iz Hrvatske se nije složio s tim, pa debatu presudio u korist oponentske ekipe.

Ambasador BiH u Crnoj Gori sa debatantima Gazi Husrev-begove medrese
Na ceremoniju zatvaranja pozvani su ambasadori zemalja učesnica i Nj. e. ambasador Bosne i Hercegovine, gospodin Izmir Talić posjetio je ovaj skup i sa debatnim timom Gazi Husrev-begove medrese proveo više od sat vremena. Upoznali smo ga sa radom našeg debatnog kluba, te cjelokupnim debatnim procesom pod pokroviteljstvom Centra za kulturu dijaloga. Provedeno vrijeme ukupne pozitivne dojmove učinilo je potpunim i koristimo priliku da se zahvalimo ambasadoru Bosne i Hercegovine u Crnoj Gori. Nakon razgovora sa ambasadorom, uputili smo se na autobusku stanicu, te u 13:35 krenuli prema Sarajevu. Dosta umorni, jedan dio puta smo odspavali. U Sarajevo smo stigli u 19:30. Opuštena atmosfera i neopterećenost rezultatom, doprinijeli su dobrom raspoloženju i pomogle da bez pritiska odradimo korektno posao koji nam je povjeren.

Naš debatni tim u Crnoj Gori

ZEMZEM | 31

„I OGLASI LJUDIMA HADŽDŽ! - DOLAZIĆE TI PJEŠKE I NA KAMILAMA IZNURENIM; DOLAZIĆE IZ MJESTA DALEKIH.”
Hadždž, 27.

„Hadždž je u određenim mjesecima; onom ko se obaveže da će u njima obavljati hadždž nema snošaja sa ženama i nema ružnih riječi, i nema svađe u danima hadždža. A za dobro koje učinite Allah zna. I onim, što vam je potrebno za put, snadbijte se. A najbolja opskrba je bogobojaznost. I Mene se bojte, o razumom obdareni!“ (Al-Baqara, 197) Hadždž je jedan od temelja islama, ibadet života, upotpunjenje i savršenstvo vjere. To je, također, svojevrsna uvodnica u sami bajram gdje je klanje kurbana vanjski čin, a ono što Allah dž.š. prima jeste ono unutarnje, uzvišeno značenje tog čina: potpuna predanost Njemu kroz stalno sjećanje, zahvalnost i svijest. Kurban je čin odricanja od sebe za drugog, za zajednicu, ali ne za sebe niti za zajednicu, koliko za ljubav i zadovoljstvo Allaha Uzvišenog. Simbolika i hadždža i bajrama je usko povezana sa životom svakog čovjeka, tako što je hadždž ibadet u kojem se smiruje svaka životna želja i cilj između dvije tačke ljudske egzistencije – rođenje i smrt. Sa druge strane, kurban ukazuje na našu spremnost žrtvovanja u najširem smislu te riječi, tako što bi i svoje živote dali na Allahovom putu, ako to zatreba. Dakako, svaki ibadet je put približavanja svom Gospodaru. Jedinstvo srca, uma i tijela se ogleda u oblačenju bijelih ihrama. Nema siromaha i bogataša, bijelaca i crnaca, vladara i podanika... Svi su isti. Ihram je veza između rađanja i preseljenja na Ahiret. Odjeća novorođenčeta je komad bijelog platna, ihrami su dva bijela čaršafa, a i kefini su bijele boje, i oni su posebna kaburska odjeća. Bijela boja (Allahu najdraža) čovjeka podsjeća na čistoću i ljepotu duše, a to hadžije svjedoče oblačenjem ihrama, tj. vraćajući se na sami početak svog života i razmišljajući o njegovom kraju. Hadžija u ihramima je istinska slika Allahovog namjesnika na zemlji - halife, koji je vijesnik mira, ljepote, čistoće i harmonije. Imam Rida prenosi: “Naređeno je ljudima da se obuku u ihrame da bi srca postala skrušena prije nego se uđe u Harem Božiji i mjesto sigurnosti i da se ne vežu ničim od ovosvjetskih stvari, ukrasa i užitaka, da u tom stanju pokažu trud, da Njega uzmu za cilj i da se cijelim bićem okrenu Njemu.”

32 | ZEMZEM

Tavaf je obilaženje oko Kabe. On ukazuje na to, da je svaki pojedinac cijeloga života u tavafu, kreće se i vraća svom početku i svom praizvoru. Sunce, Mjesec, Zemlja, zvijezde, planete i galaksije, imaju svoje kruženje i kretanje koje se odvija u savršenom redu, skladu i harmoniji, a to znači da cijeli kosmos ima svoj tavaf, određen u vremenu i prostoru. Tavaf osim jedinstva, prestavlja i strpljivost svih onih kvaliteta kojima čovjek postaje vjernikom, te obilaženje srca prisjećanjem (zikrom) na Gospodara Kabe. Gazali je rekao da je tavaf srca snažno osjećanje ovisnosti o Gospodaru, a Kaba je samo forma tog osjećaja u svijetu očitovanja Allahove moći. Tavaf je traženje duhovnog, te uklapanje u harmoniju kretanja svega. Broj tavafskih krugova je sedam, kao i tajna u strukturi materijalnog i duhovnog svijeta, a sedam predstavlja savršenost i cjelovitost. Duša ima sedam stupnjeva. Također, sedam je nebesa, sedam kamenčića na Mini, sedam trčanja između Saffe i Merve, sedam je prvi spomenuti broj u Kur'anu... Brdo Arefat je mjesto susreta Adema a.s. i h. Hawe, nakon rastanka u Džennetu. Ovaj susret ujedno je i značio početak zajedničkog življenja, razumjevanja, te podsjećanja na stajanje na Sudnjem danu. Kada se hadžija prisjeti toga, njegovo srce biva ispunjeno strahopoštovanjem i dovom usmjerenoj ka Uzvišenom Allahu, ne bi li bio proživljen u skupini uspješnih, onih koje je obuhvatila Allahova milost. Arefat šalje jednu snažnu islamsku poruku, da kod Gospodara svjetova nema razlike među ljudima u boji kože, rasi, klasi, naciji i društvenom statusu, nego je razlika samo u bogobojaznosti, kako se kaže u Kur'anu: „Najvrijedniji je kod Allaha onaj koji Ga se najviše boji. Allah uistinu zna i nije Mu ništa skriveno.“ (Hudžurat, 13.).

„Šejtan se ni u jednom danu ne osjeća tako sićušnim, bijedenim, poniženim i ništavnim, kao što se osjeća na dan Arefata i to, zbog toga, što vidi u njemu spuštanje Allahove milosti i Njegovo praštanje velikih grijeha. Takvo poniženje samo je još doživio na Bedru kada je vidio Džibrila kako postrojava meleke za borbu!“ (hadis) Kamenovanje šejtana na Mini je izraz našeg proklinjanja svakog šejtanskog pokreta, ali treba biti izraz i našeg svakodnevnog robovanja Allahu dž.š i predanošću Njemu. Ovo je i uspomena na dječaka Ismaila koji se, bacanjem kamenčića, odupire zavođenjem prokletog šejtana koji ga je nastojao odvratiti od odluke da bude žrtvovan u ime kurbana. Put između Saffe i Merve je put majčinske ljubavi. Na ovom putu, gdje se hadžije ubrzano kreću, trčala je majka Hadžera, tražeći vodu za sebe i svoga sina Ismaila. Allahovom voljom i milošću provrelo je vrelo Zemzem. Saffa i Merva su poruka milionima žena u svijetu, koje medicinskim sredstvima ubijaju svoju djecu. I kao što je Hadžera pojila Ismaila Zemzemom, muslimani i muslimanke su dužni pojiti svoju djecu vrijednostima i blagodatima vjere, znanja i morala. Hodajući između Saffe i Merve treba se prisjetiti hodanja između dva tasa Mizana na Sudnjem danu. Hadždž sa sobom nosi mnogo pouka i poruka. Kada njih spoznamo, moći ćemo ući u suštinu Kabe i u suštinu ovog obreda u cjelosti. “Nema vrijednosti zijaretiti ovu Kuću onome ko je to naumio, a ne bude imao tri osobine: bogobojaznost koja sprječava činjenje grijeha prema Uzvišenom Allahu, strpljivost koja zadržava srdžbu i lijepo ponašanje sa saputnikom.” (hadis)
Piše: Alijević Lamija, IIc

ZEMZEM | 33

BAJRAM
„Zaista vam je Allah, dž.š., zamijenio (dane praznike u džahilijjetu) boljim: danima Kurban-bajrama i Ramazanskog-bajrama.“ (hadis) Poslije mukotrpnih sedmica napornog rada, par dana odmora uvijek dobro dođe. Bajram je uvijek najdraži period našeg školovanja u medresi. Bilo ramazanski ili kurbanski, samo da je odmor. No, opet, Bajram je i period našeg duhovnog zadovoljstva koje upotpunjava porodična atmosfera. Samim jutrom uočavam promjene. Ona praznina svijeta i ništavnosti stvari ostalih dana u godini kao da nestaje. Mubarek dani pružaju duševni sklad. Molitva, čisti tamjan čista srca, širi se tih dana više nego inače. Ono malo oholosti, zavidnosti, laži i svađe sagorijevaju u iskrenoj molitvi. Neko čudno Danas, ovo šturo vrijeme, prašni očaj drumova, vrtoglavih cesta ludilo, bude samo nostalgiju i gorku želju za blagom mira i čistim srebrom naših rodnih arija. Bukom te vreve i sredine tijesne, pružamo uho za glasove tajne koje donose beskrajnu utjehu, čekamo Bajram. Radovati se za Bajrame i tu radost iskazivati javno, dio je ibadeta dragom Allahu, baš kao što su i namaz, post i ostalo. Tog toga nam je Resulullah, Muhammed a.s., kazao da se za Bajram treba okupati, obući najljepše odijelo, Allaha dragog spominjati i zahvaljivati Mu na toj blagodati. Žudimo da poljubimo roditelje, zaželimo im još mnogo života i nafake, naravno i oni nama, nadajući se ispunjenju tih blagoslova. I umrli bivaju obasjani dovama svojih najmilijih, tako da svaka duša čeka Bajram iskreno se radujući. Kurban-bajram nosi nagradu u vidu Allahovog prijateljstva i u izvjesnom stepenu, za onoga iskrenoga Allahovog roba koji za Njegovu ljubav zakolje kurban; baš kako je i Ibrahim, alejhisselam, nakon što je bio voljan svoga prvorođenog sina, Ismaila, alejhisselam, učiniti kurbanom za ljubav Allahovu, bio počastvovan punim Allahovim prijateljstvom. Posjećujemo rodbinu, komšije i sve one koje tokom godine zaboravljamo zbog brzine prolaznosti vremena. Sve brige se na tih par dana zaboravljaju, a potpuni zaborav je stanje sreće, blaženstva, utapanje u ništavilu, kupelj ljudskog duha i nerava. Stvara se pobjedonosna slika vjernika koji su naizgled uspjeli da očuvaju bar tih dana ljepotu vjere i običaja. Ali, poslije praznične čarolije, ponovo se vraćamo našim starim životima čekajući ponovni susret s mubarek Bajramom kao veličanstvenim duševnim prijateljem.
Piše: Jusufbašić Šeherzada, IIId

34 | ZEMZEM

BEZ DA GLEDAŠ OKOLO...
...A, pričat ću vam o „Knjizi pakla“ čiji je autor sami Sotona. „Knjiga pakla“ donosi ekskluzivne novosti iz svijeta griješnika, te pripovijeda o njihovim nevaljalim postupcima. A kakva sve nedjela oni čine! Nekada i Sotona zna da zastane, osvrne se, postidi se i Boga i naroda o kakvim stvarima mora pisati!

I tako je jednom jedan gledajući uz liticu pokušao dosegnuti ono nebesko, u šta se ne smije zalaziti. Prevashodno, nije mogao dohvatiti ni vrh litice koja mu je predstavljala „trn u oku“, i to ne samo njemu, već i grupi „umišljenika“ o kojima se raspredalo po carskim divanima i sijelima staraca bez imena. Daleko dospio nije, pao je nakon jednosatnog pokušavanja koje je kroz oči javnosti bilo bezvezno, u malom dijelu zabrinjavajuće, ali unutar janjičarskog reda pobudilo interesovanje, jer je to bila ozbiljna namjera rušenja litice koja je kao trn u oku smetala „umišljenicima“. A ta litica predstavljala je jednu od glavnih karika u pokušaju protekcije od zlih vanjskih sila. I tako jednom jedan nije uspio, pao je poslije nekoliko pokušaja i ostao vječno zapisan u „Knjizi pakla“ u kojoj pišu najveće ljudske pogreške koje se zaboraviti ne smiju. A, pričat ću vam o „Knjizi pakla“ čiji je autor sami Sotona. „Knjiga pakla“ donosi ekskluzivne novosti iz svijeta griješnika, te pripovijeda o njihovim nevaljalim postupcima. A kakva sve nedjela oni čine! Nekada i Sotona zna da zastane, osvrne se, postidi se i Boga i naroda o kakvim stvarima mora pisati! Realno gledajući na svijet, da se zaključiti da se o današnjim događanjima u svijetu, u najboljem slučaju, može govoriti i pisati na najgori način. Pa, izgledalo vam to najvećim apsurdom ljudskog roda ili ne, ova rečenica u najkraćim crtama može, na neki način, oslikati sadržaj Sotonine „Knjige pakla“. Zašto ne uskratiti Sotoni inspiraciju, pitam se? A uspjeti u tome značilo bi samo jedno: potpuna harmonija! Često se zapitam kako i koliko ljudi razmišljaju, te da li uopće žele prosperirati i postati razumni, pa kažem da li? Da li nekadašnje riznice halifa i postojbine „Benu Adema“ zaslužuju da budu ruglo, jad i čemer ovog vakta i zemana? Da li „Fatihova carevina“ zaslužuje da se po njoj pljuje kao po nečem što je naštetilo ljudskom rodu i uvrijedilo najviše svetosti? Da li „Kolumbovo otkriće“ zaslužuje konstantno gaženje ljudskog ekvivaliteta? A „crne zemlje“? Da li iz njih treba crpiti snagu, a ostavljati im ništa, ostavljati ih gladne i žedne na žarkom pijesku Afrike? I „tibetanska okolica“! Kultura-diktatura! Da li im se može uvesti kultura, a oduzeti diktatura? Opet Sotona, sjedi kao Jesenjin, pišući „Knjigu pakla“, bez završetka, dužu od „1001 noći“, tamniju od najcrnje noći. A negdje gore, na vrh brda sjedi deda, bijele kose, plave brade, u crvenoj odjeći i gleda. Gleda kako se „lomi bagrenje“ i

kako ljubavi umiru od radijacije pod čistim Suncem prljavoga neba! Ne uplićući se, već čuvajući snagu za kasnije napore i bitke koje predstoje. Što nam to treba? Zašto opetovati ono što se davno desilo, zašto malicioznošću ubijati afričku, palestinsku, afganistansku, grčku, iračku, tibetansku djecu? Ne bih da prejudiciram, ali ovakav pristup načinu života i oglušivanja na razne atake sa svih strana može nas odvesti u propast. Nebitno kakvi nemiri, uzbune i napadi ne trebaju činiti da se o istim diskutuje samo kratko vrijeme nakon njega samog, a onda kud koji mili moji. Treba, ma ne, mora se to ugušiti u korijenu, iskorijeniti takve pojave u društvu, jer čini mi se da je ovaj današnji civilizovani svijet upravo kontradiktoran sam svom nazivu. Ma na kolikom god stupnju razvitka bili, ono što činimo može se smjestiti u razdoblje kamenog doba. Alkohol, droga, prostitucija i nemoral uništiše čovjekovu bit, a isti faktori učiniše da se on okrene uništavanju, razaranju i destrukciji pokušavajući ući u svetost. U svetost ne smije zaći nijedna bakterija, niti jedna praška. A zapitajmo se koliko je istih u ovome svijetu. Ma ne, sada ću da vam pričam o tome kako je situacija u svijetu savršena, kako imamo zlata kao morske vode, kako Afrikanci umjesto lišća jedu najbolje sofre sultanske. Ne, i još jednom ne! Okrenimo se pravoj vjeri, kojom možemo postići opće blagostanje i kojom možemo dostići visoke deredže. A tako se mogu sabotirati „umišljenici“, a ako se oni uspiju odstraniti, carski divani i sijela staraca bez imena bit će protkana ljepšim pričama što će doprinijeti prosperitetu, a taj prosperitet će dopinijeti promjeni globalne situacije, a onda neće biti pokušaja zalaženja u svetost. Tada ćemo „učiniti Hidžru“ iz kamenog doba u sadašnjost. U vjeri nema alkohola, droge, prostitucije i nemorala. Oglušivati se nećemo na razne atake. Nećemo gledati slike ubijene djece prosutih mozgova. A onda će riznice halifa, postojbine „Benu Adema“, „Fatihova carevina“, „Kolumbovo otkriće“, „crne zemlje“ i „tibetanska okolica“ biti mjesta privrednog razvoja i mjesta pogodna za život. Sotoni će konačno nestati inspiracije. A ako njemu nestane inspiracije ni onaj se neće pokušavati uspeti na liticu. A, ako on to ne bude radio ni ja više neću pisati. Dug je put od gnijezda do zvijezda!
Piše: Tabaković Ahmed, IIb

ZEMZEM | 35

PALESTINA
U OČIMA SVIJETA
Historija stradanja Palestinaca, uspona Izraela, mnogo je puta ponovljena. Postalo je to nešto sasvim uobičajeno, kada čujemo vijesti o pogibiji palestinskih mladića, o brojnosti palestinskih žrtava ili o novim napadima na izbjegličke kampove, naš moralni zakon naviknut na to, zataji, adaptirao se na takve informacije. Moralna osuda je relativna stvar, puste riječi bez težine.
Činjenica da je država Izrael nastala u srcu islamskog svijeta nameće se kao osnovni uzrok bliskoistočne krize. Muslimani se nisu mogli pomiriti sa tom činjenicom, ali i stavovi arapskih lidera, njihova iskrivljena mišljena, neusaglašeni potezi imali su utjecaja na nelegalnu uspostavu, a zatim i opstanak cionističke tvorevine zvane Izrael. Baš kao i podrška i pomoć nekih velikih sila koje su bezrezervno pomagale novonastalu državu Izrael. Na inicijativu austrougarskog Židova Theodora Herzla 1897. godine osnovan je cionistički pokret, koji je na svom prvom zasjedanju za mjesto osnivanja države izabrao biblijski Izrael. Ideja je dobila realne izglede, nakon što je britanska vojska 1917. zauzela taj dio Osmanskog Carstva. U tom trenutku najvećim postignućem cionističkog pokreta pokazalo se donošenje Balfourove deklaracije u novembru 1917. godine, nazvane po britanskom ministru vanjskih poslova Balfouru, čime je Velika Britanija dala potporu ideji da se na području Palestine osnuje nacionalni dom za Židove. Balfourova deklaracija je otvorila put većem židovskom useljavanju u Palestinu. Na temelju odluke UN-a u novembru 1947. britanski je mandat u Palestini završio u ponoć 14. maja. Istog dana je Židovsko narodno vijeće proglasilo nezavisnost države Izrael. Odmah su je priznale i Sjedinjene Američke Države i Sovjetski Savez, a do kraja godine učinila je to i većina suverenih država u svijetu, s iznimkom arapskih. danija, Irak i Libanon te mali vojni kontingent iz Jemena. Izrael se u tom trenutku nalazio u izrazito teškoj poziciji. Državnost i opstanak Židova u Palestini dovedeno je u pitanje. Na inicijativu Ujedinjenih naroda 11. juna 1948. borbe su zaustavljene. Nakon četiri sedmice obustave vatre, borbe su obnovljene. Izrael je nizom manjih operacija nastojao vratiti pod svoju kontrolu teritorij koji je izgubio u nekoliko proteklih mjeseci, ali i proširiti se izvan područja koje mu je bilo namijenjeno UN-ovim planom. Na pritisak UN-a 18. jula, sklopljeno je novo primirje s namjerom oživljavanja pregovora, no konačni udarac mirnom rješenju sukoba zadalo je ubistvo međunarodnog posrednika grofa Bernadottea, kojeg su ubili židovski ekstremisti iz organizacije Lehi. Izraelski teritorij je nakon rata bio veći za otprilike 3400 kvadratnih kilometara od onog koji mu je bio namijenjen UN-ovim planom podjele. U oktobru 1956. godine na tajnom su se sastanku našli premijeri triju država, spojeni zajedničkim interesima, Francuska, Velika Britanija i Izrael, odlučile su zaštititi ugrožene interese. Na sastanku je postignut dogovor o zajedničkoj vojnoj akciji na Egipat i o rušenju Nasera. Na čelu sa proslavljenim generalom Moshe Dayan počinje napad na Egipat. Anglo-francuski napad na Egipat izazvao je oštru diplomatsku reakciju Sovjetskog Saveza, a akcija je naišla na neodobravanje i u Washingtonu, gdje je Eisenhowerova administracija bila uvrijeđena zbog poduzetog napada bez prethodnih konsultacija sa Sjedinjenim Državama. Bijela kuća je u tom trenutku bila zabavljena situacijom u Mađarskoj. Eisenhoweru ta kriza nije odgovarala ni zbog predstojećih predsjedničkih izbora. Nakon američkog pritiska, Velika Britanija i Francuska bile su prisiljene poštovati odluku Ujedinjenih naroda o prekidu vatre.

Izraelsko-arapski sukob
Nastojeći spriječiti podjelu Palestine, dan nakon proglašenja Izraela počeo je napad vojski arapskih zemalja na tek proglašenu židovsku državu. U napadu je sudjelovalo šest arapskih država, članica Arapske lige - Egipat, Sirija, Transjor36 | ZEMZEM 36 | ZEMZEM

Najveću korist od razjedinjenosti arapskog svijeta u svakom je slučaju imao Izrael , koji je u to vrijeme i sam bio duboko u problemima. Izraelci su se bojali novog rata, a najveća bojazan izraelskog zapovjedništva bila je istodobni rat na tri fronta, koji je mogao biti izbjegnut samo preventivnim izraelskim napadom. Dana 5. juna 1967 u 8 sati i 45 minuta počeli su iznenadni udari izraelske ratne avijacije na deset egipatskih aerodroma te na sirijske i jordanske, pa čak i na jedan irački vojni aerodrom. Tako su samo tokom prvog dana rata bombardirana 23 aerodroma u kojima je uništena gotovo sva egipatska, sirijska i jordanska avijacija. Time je već u početku akcije ostvarena apsolutna izraelska nadmoć u zraku, koja će omogućiti zrakoplovstvu da se idućih dana koncentrira na podršku kopnenoj vojsci. Izrael je iz ovog rata izašao kao potpuni pobjednik. Tek je posredovanje UN-a 10. juna 1967. zaustavilo izraelsku armiju, te je tako nakon 132 sata i 30 minuta borbenih djelovanja završen Šestodnevni rat. Izrael je ratnom pobjedom stekao nadzor nad cijelim biblijskim područjem Izraela ili četiri puta veći teritorij od onog iz 1949. nakon prvog arapsko-izraelskog rata. Izrael je anektirao stari dio Jeruzalema, gdje je arapskom stanovništvu ponuđen izbor između izraelskog i jordanskog državljanstva, dok je u Judeji, Zapadnoj obali i pojasu Gaze uspostavljena vojna vlast.

to njima odgovara", kazao je Erdoan, te zaključio: "Imajte na umu da niti Turska niti muslimanski svijet u cjelini nikada nije djelovao sa takvom brutalnošću protiv Izraela kao što to oni čine prema Palestincima. Izrael je vrlo "tvrd" u tom pogledu. On ne pokazuje milost". "Izraelci se stalno vraćaju na pitanje genocida i iskorištavajući genocid, postupaju kao da su stalno žrtve", Izraelski premijer Benjamin Netanyahu odmah je reagovao i osudio izjavu kao neistinitu i skandaloznu. Jevreji jesu proživjeli genocid, ubijani su na najsvirepiji način, mučeni i zatvarani u koncentracionim logorima. Želeći pravdu, pokušavajući ispraviti tragediju jevrejskog naroda učinjena je nova tragedija, novi genocid i nova ubijanja. Traume jevrejskog naroda nastale zbog Holokausta, zatim višestoljetnog postojanja bez državnosti osjetili su goloruki Palestinci. Svakodnevno imamo priliku vidjeti istu sliku, palestinski dječaci sa kamenicama u rukama i izraelski vojnici naoružani do zuba, zaista idealan omjer snaga. U zadnje vrijeme Palestinci vode borbu za međunarodnim priznanjem, ali i taj pokušaj zapadne sile su automatski svrstale u kategoriju nemogućeg, baš kao i mnogo puta dosad Izraelski integritet je ostao ispred patnje Palestinaca. Palestinci su nekad imali domovinu, imali su život. Sada nemaju pravo ni na državnost niti na život. Imaju samo užas. Milioni palestinskih izbjeglica nikada neće osjetiti slobodnu zemlju palestinsku pod svojim nogama. Izrael nikada neće dozvoliti povratak palestinskih izbjeglica, jer bi time postali manjina u državi koju su osnovali za sebe. Broj žrtava je u porastu, svake godine liju se nove suze i proširuje spisak nastradalih. U sukobima povodom samog osnivanja države Izrael te u daljnim ratovima broj poginulih je ogroman, nije zvaničan i nema tačnih podataka kojima bi se mogao potvrditi. Međutim, kada bi se zbrojali svi ratovi od početka sukoba, brojka poginulih prelazi 150 000. Od čega na arapskoj strani između tri do četiri puta više žrtava nego na izraelskoj. Još jedan idealan omjer. Š.N.

Palestinska žrtva
Redžep Tajib Erdoan je, u intervjuu za "CNN" odgovarajući na pitanje o svom odnosu prema Izraelu, rekao da "Izraelci kažu da su mnogi njihovi građani ubijeni, ali da nikada nisi navedene tačne statistike koliko ljudi je ubijeno... 10, 20, 100, 200?" "Navedite tačne brojeve. Saopćite to javno. A sa druge strane, znamo da je na stotine hiljada Palestinaca ubijeno. Znamo da je samo tokom posljednje operacije u Gazi poginulo više od hiljadu Palestinaca. To je vrlo jasna činjenica u poređenju sa Izraelcima koji se sjete genocida samo kada
Kako se osjećate gledajući ovo?

NEDOSAN
Kako bolan nema Bosne, a grle se Safet i Zvjezdan? Ama kako nema Bosne, a raduju se zajedno i Edin i Darko i Saša? Kako bolan nema Bosne, a slavi Banja Luka i Mostar i Sarajevo? Kako nema Bosne, a cijela Bosna grmi!!! Ima bolan Bosne, ali nema nje u tebi. Bosne ima i bit će je!! Gledaj je sutra kako slavi, gledaj svoj poraz u oči, živi u nadi da nas neće biti, tako smo i mi jači.

D

ok sam počinjao da pišem ovaj tekst, pade mi napamet onaj vic, u kojem nakon tuče njegove grupe s Kinezima, Mujo sav prebijen reče: „Kud od svih Kineza, baš mene zapade Bruce Lee.“ Što se tiče nas mi smo prošli gore i od Muje, dva puta smo naletili na Bruce Lee-ja. Pored Irske (25. na FIFA-inoj listi), Češke (47.), te Hrvatske (12.), našu lopticu izvuku nakon one u kojoj je pisalo Portugal (8. i Ronaldo). Dovoljno je reći da je njihov jedan igrač (Cristiano Ronaldo) skuplji od cijelog našeg državog tima. Mi napaćeni Bosanci i Hercegovci, željni lijepog, euforično smo iščekivali dvomeč s Portugalcima. Narod k`o narod, pomalo i subjektivno, dodavao je golove i golove u prognozama za utakmice posljednjih mjesec dana. Nadali smo se u prolaz naših Zmajeva, pomalo i opravdano, zbog onih 7 utakmica bez poraza, i jednim primljenim golom. Tome u prilog je išla i besprijekorno odigrana utakmica protiv Francuske u Parizu, u kojoj smo zasluženo, trebali pobijediti. Nadali smo se da možemo zauzeti mjesto Ronalda i ostalih u grupnoj fazi Evropskog prvenstva. Nakon što su se reprezentativci okupili, u Bosni je, nakon agresije na BiH po prvi put, zavladao neobičan duh jedinstva i zavladala ideja bosanstva. Pratili smo izjave naših i njihovih, a zastave su vijorile na svakom koraku. Baraž i reprezentacija bili su top tema. Djeca, stari mladi, muškarci i žene svi su govorili o tome. Na dan utakmice, bosanskohercegovački gradovi su osvanuli u plavo-žutim bojama, a naročito Zenica, grad domaćin prve utakmice. Na Bilinom Polju smo i mi i oni bili zaustavljeni lošim terenom, te neriješeno, bez golova završili utakmicu. Gajili smo nade u drugu utakmicu, onu težu pred 60.000 njihovih i 5.000 naših gledalaca, doduše na izvrsnom travnjaku. Opet smo očekivali prolaz, iako je teška utakmica bila pred našim momcima. Znali smo da je Portugal preko nas prije dvije godine otišao na Mundijal, ali smo znali i da je naša reprezentacija pretrpjela neke pozitivne promjene, te se poboljšala u odnosu na onu od prije dvije godine. Dobili smo Mujdžu, Zahirovića, Lulića, tri otkrovljenja ovog ciklusa kvalifikacija. A onda je došao utorak 15.11.2011. godine. Na stadion u Lisabonu istrčali su igrači Portugala i Bosne i Hercegovine. Atmosfera je bila fantastična, uslovi za igru skoro idealni. Njemački sudija Stark je svirao početak utakmice.

38 | ZEMZEM

NJANI SAN

Nošeni na krilima sudije, Portugalci su furiozno ušli u utakmicu i u kratkom periodu postigli dva gola. Portugalci su vodili a naši reprezentatici pristizali rezultat i davali nam nadu da ipak, možda možemo uspjeti. Naši momci su ulagali napore, ali rastrčanim i raspoloženim Portugalcima, bilo je teško stati u kraj. Nakon što je sudija početkom drugog poluvremena zbog prigovora dao drugi žuti karton Luliću naša reprezentacija poražena je rezultatom 6:2. Euro je opet ostao nedosanjani san Bosanaca i Hercegovaca. Bili smo tako blizu i vjerovatno zbog toga nam je još teže. Ostao je gorak ukus poraza, ali ako bolje razmislimo, velike su i prednosti koje je donijela ovaj dvomeč. Rijetko ljudi u našoj zemlji bivaju složni oko jedne stvari, kao što je to bio slučaj proteklih dana. Nadam se da smo naučili da ne gubimo poene u kvalifikacijama od reprezentacija koje su realno slabije od nas, kao Albanija (1:1), jer bi sada razmišljali o mogućim protivnicima u grupi na EP-u. Ali mi smo čudan narod i ne odustajemo lahko. Izišli smo kao pobjednici i iz mnogo gorih situacija. Ovdje nije kraj naših pokušaja, ovdje nije kraj našeg napretka i uspjeha. Mi možemo više i to želimo pokazati i učinit ćemo to. Winston Churchill je rekao: „Ako prolaziš kroz pakao, nastavi da se krećeš, tako ćeš iz njega izaći.“ Želimo učiti lekcije iz ovog takmičenja. Ovaj put, nismo bili dovoljno spremni, loše smo odigrali neke utakmice, malo nismo imali ni sreće, no to nije razlog da odustanemo, a vjerujem da nećemo. Selektor i Zmajevi su učinili dosta na putu ujedinjenja naše domovine, učinili dosta na promoviranju naše domovine u svijetu i zaslužuju našu podršku. Imamo mladu ekipu, koja tek počinje da se razvija i da napreduje. Imamo dobrog selektora, kojeg bi većina Bosanaca i Hercegovaca voljela vidjeti i u ciklusu kvalifikacija za Mundijal na klupi našeg državnog tima. Već tri dana nakon baraža, počinje priprema za nove kvalifikacije. Predstavnici nogometnih saveza i selektori timova iz naše grupe će se sastati i odrediti vrijeme održavanja kvalifikacionih utakmica. Nadamo se da ćemo u Brazilu, gledati naše reprezentativce u duelima s najvećim igračima današnjice i bodriti ih. Trnovitim putem borimo se za jedno veliko takmičenje, kada prekoračimo taj prag, drugi će biti iznenađeni, a mi ćemo uživati u igri naših Zmajeva na svjetskim nogometnim borilištima.
Piše: Hadžić Sejjaf, IIIa

SIMBOL ŽRTVE I USTRAJNOSTI
Da. Ali je šteta što se samo divimo! Govorimo i pišemo sa divljenjem i ushićenjem o Muhammedu a. s., kao dragulju čovječanstva, o ashabima njihovim podvizima, uspjesima i ostvarenjima. Pričamo... i sjedimo. Pričamo... i prepričavamo. Da, svaka čast njima. Ali, šta ostaje nama?!
„U kojoj mjeri ti je uzor Allahov Poslanik, toliko si vjernik.“ (Hadis) Božanska iskra je pala sa neba i obasjala zamlju nurom još nedoživljenim. Prvo obasjala najjačom svjetlošću hidžasko podneblje, osvijetlila najzabitije kutke griješnih predvorja duše, a onda se meteorskom brzinom, u spektru boja, razlila dalje, razbijajući, čvrsto stisnutim šakama, tminu i gustu maglu oko sebe. Zavirila u nutrinu Mekke, ali ne doprijevši do njenog srca, odbila se i prodrla u dušu Medine, da bi, poslije izvjesnog vremena, ponovo pokušala osvijetliti mračne kutove okorjele i ponosne Mekke, zaiskrivši zanosno: La ilahe illallah, Muhammedun resulullah. Zahvaljujući zanosnoj božankoj svjetlosti, okovi od guste magle popuštaju, i ona sigurno i dostojanstveno ulazi u duše, u srca, u svaki dio ljudskog življenja i bivstvovanja. Muhammed a. s. osvjetljava Allahovom moći, voljom i snagom sve one predijele ljudskog života koji su pokriveni koprenom tmine, mraka i džahilijjeta. Koliko puta su okovi tmine, neznanja i idolpoklonstva pokušali postati imuni na svjetlo koje je prenosio Allahov Poslanik? Šta se sve pokušavalo učiniti da se ugasi u njemu razbuktali plamen Allahovog nura? Ali bez uspjeha; Muhammed a. s. ostaje dosljedan ideji kojom je zadužen. Bio je čvršći od granita i jači od čelika. U Taifu, kada poziva u krilo islama sve one koji žele da osjete toplinu, draž i ljepotu Kur'ansku, duhovno i fizičko ushićenje, bio je natjeran, maltretiran i iscrpljen, čak su mu nanijeli i fizičke povrede, pokazujući time nezadovoljstvo prema njegovoj misiji koju on svim bićem želi da ostvari. Njegov život je bio veoma često u opasnosti. Ali, Allahovo svjetlo, koje je nosio u sebi, bilo je jače i od samog života. Oduzimanje života je ono najmanje što ga je moglo zadesiti. Zaista, ono što iskreno volimo, želimo što prije vidjeti. I, doista, najveća nagrada za nas je ako možemo vidjeti onu osobu koju iz dna duše i srca volimo i želimo. A zar smrt (preseljenje) nije već prilika da se sretnemo sa Allahom dž. š.?! I zar to nije najveličanstvenija nagrada?! Tek kada smrt shvatimo kao željeni susret sa Allahom, moći ćemo istinski živjeti, žrtvovati sve što zahtijeva Uzvišeni Gospodar. Muhammed a. s. je, zaista, mnogo žrtvovao u ime Allaha, za Njegovo zadovoljstvo i Njegovu ljubav. Ljubav prema Allahu je nadjačala sve strasti i uživanja. Pokazao je i dokazao da se bez žrtve ne može ništa postići, a da se sa žrtvom, sa iskrenim pouzdanjem u Allahovu milost stvaraju čuda, grade gigantski imani, iz zaostale pretvara u naprednu, iz razjedinjenog i rascjepkanog u ujedinjeno i kompaktno društvo; društvo koje će biti glavni pobornik bratstva i humanosti, među svim ljudima zemaljskog podneblja; društvo koje će radom, trudom i vlastitim zalaganjem podići takvu kulturu i civilizaciju kojoj će se diviti kasnije generacije. Da. Ali je šteta što se samo divimo! Govorimo i pišemo sa divljenjem i ushićenjem o Muhammedu a. s., kao dragulju čovječanstva, o ashabima njihovim podvizima, uspjesima i ostvarenjima. Pričamo... i sjedimo. Pričamo... i prepričavamo. Da, svaka čast njima. Ali, šta ostaje nama?! Zar su nama pioniri Islama zabranili da idemo dalje, da njihove ideje, zamisli i stavove proširujemo i učinimo ih dostupnim savremenom čovjeku i samome sebi. Od stajanja nema ništa! Stajaća voda je bara, pa u njoj žive žabe. Ono što duže stoji najčešće se zamrzne (ako je hladno) ili pokvari i poprimi neugodan miris (ako gori pod nogama). Veoma je neophodno staviti sve u pokret. I sebe, i misao, i srce, i dušu,... jer sve je u pokretu, počev od kosmosa, pa do atoma i dalje.

40 | ZEMZEM

Bilo bi nelogično stati. Zar se to ne protivi Allahovoj odredbi: >> Sve se u Svemiru kreće<<?! Sve se dakle, MORA da kreće! Muhammed a. s. bi nam morao biti uzor koji ćemo slijediti i riječju i djelom, a ne samo ovim prvim. Allah jasno upozorava: >> Božiji Poslanik vam je najbolji uzor (primjer)...<< Sjetimo se svi zajedno njegovih dostojanstvenih riječi koje je izgovorio mekkanskim bogatašima i prvacima kada su mu davali vlast i materijalna dobra da se samo odrekne pozivanja Allahu: >> Da mi date Sunce u desnu, a Mjesec u lijevu ruku, ne bih se odrekao onoga što mi je Allah povjerio<<. Vlast, čast, ugled i materijalna dobra nisu ga mogli pokolebati. Iman mu je bio neprocjenjivo bogatstvo. Pokušajmo razumjeti koliko nam je Božiji Poslanik u tome uzor. Da li mi, otvoreno govoreći, trgujemo sa svojim imanom?! Koliko nas je, zbog položaja i ugleda, zbog drugih ljudi (dakle, Allahovih stvorenja), okrenulo leđa Uzvišenom Allahu, dakle, Stvoritelju???!!! Veliki je to rizik! Razmislimo: DA LI SMIJEMO OVOLIKO RIZIKOVATI?! Često o nevažnim stvarima diskutujemo i pišemo, a one značajnije zapostavljamo. Čak bi se reklo, da nema boljih teoretičara od nas muslimana. Ali, nažalost, samo teoretičara! U čuvenom djelu >>Mesneviji<< od Mevlana Dželaluddina Rumija nalazi se veoma poučna priča: “Siromašni čovjek imao vrlo trošnu i staru kućicu, u kojoj je stanovao sa ženom i djecom. Kad god bi jutrom pošao na posao, uvijek bi se okrenuo licem prema kućici i rekao: „O ognjište moje staro! Nemoj nipošto da se srušiš i moju porodicu zatrpaš, a da mene o tome ne obavijestiš...“ Kada je jedne večeri siromah čovjek došao s posla, primijeti, na svoje veliko zaprepaštenje i žalost, da mu se kućica srušila i cijelu familiju zatrpala. S tugom u srcu, pope se na ruševine svog starog ognjišta i poče plakati: „Ah, zašto si, nesretna kućice, pala i moje ognjište utrnula? Ta nijesam li te svako jutro molio, da me obavijestiš o svome padu. Kako si nemilosrdna...!“ „Zašto me koriš“, odgovori mu kućica. „Ja sam tebi dosad hiljadu puta htjela reći, da se jedva na nogama držim, da ću se brzo srušiti. Ali kad god sam otvorila usta, da ti to kažem, ti si mi ih odmah šakom blata začepio. Sve pukotine mojih zidova bijahu jezici, koji ti o mojoj propasti govoriše, ali ih ti nijesi htio razumjeti.“ Zaista poučna priča. Iluzorno je izgrađivati nešto na lošim temeljima. Ne možemo plod dobiti bez stabla. Dakle, mora postojati temelj odakle bi startovao pravi i čvrsti iman. Inače bi mogao da se sruši kao ova trošna, stara kućica. Ako se sruši na ovom svijetu, postoji mogućnost gradnje imana na novim, jačim temeljima. A šta ako nam se iman sa slabim temeljima sruši na drugom svijetu, na Sudnjem danu – kada nema popravnog ispita?! SMIJEMO LI, DAKLE, RIZIKOVATI???!!!
Zemzem, 1-2, 1979. godina Piše: Šefik Kurdić

ZEMZEM | 41

Z

I

LJIVOS I

ATACAMA-NAJSUŠNIJA
PUSTINJA NA SVIJETU JEZERO

HEVÍZ

Atacama je najsušnija pustinja na svijetu smještena duž obale Čilea, u Južnoj Americi, na obali Tihog oceana. Veliki dio pustinje proteže se preko Anda i ima veliku nadmorsku visinu. Za razliku od drugih pustinja, kao što su Sahara u Africi i Mojave u Kaliforniji, Atacama je, u stvari veoma hladno mjesto s prosječnom dnevnom temperaturom između 0°C i 25°C. Atacama je upravo najpoznatija po tome što u nekim njezinim krajevima nije nikada pala kiša, ili koliko je poznato najmanje 400 godina. Tu nema nijedne vlati trave, ne raste nijedna vrsta kaktusa. Zanimljivo, sve što ostane u tom dijelu pustinje pretvara se u artefakte. Tu nema vlage i ništa ne trune. Razlog ovom neobičnom fenomenu je specifičan geografski položaj. S lijeve strane ju od Atlantskog oceana dijeli pojas obalnih planina, a s desne ju nadvisuju Ande. S obzirom na to da zapadne obale Južne Amerike zapljuskuje hladna Humboldtova struja more uz Čileansku obalu je hladno. Zbog toga su i isparavanja vode manja pa ne nastaju oblaci koji bi Atacami donijeli padavine. Drugi razlog je visoki atmosferski pritisak u ovoj regiji koji izaziva da se suh i hladan zrak s vrhova spusti na manje nadmorske visine. Ovaj suhi zrak skoro da nema vode u sebi jer gubi sposobnost zadržavanja vode, tako da se može vrlo lako zagrijati, što izaziva i zagrijavanje tla. Iako su ovdje kiše izuzetno rijetke, to ne znači da u njoj ne možemo pronaći vodu. Pustinjom protječe nekoliko rijeka, a srcem pustinje samo jedna, Loa, koju je vrlo teško uočiti zbog duboko usječenog korita. Voda je akumulirana i u obliku jezera te snijega koji se nalazi na visokim planinskim vrhovima. Tokom ranijih vremena u predjelima Anda nakupljeno je dovoljno vode da bi se stvorila jezera. Neka jezera su stvorena i topljenjem ledenjaka pri kraju ledenog doba. U nekim jezerima Anda, dosta vode je izgubljeno isparavanjem vode pa se tako povećavala koncentracija soli u jezerima. Zbog vedrog neba, visoke nadmorske visine, suhog zraka i udaljenosti gradova pustinja je prikladna za provođenje astronomskih promatranja pa su tamo smještena dva velika opservatorija. Sličnost sastava stijena Atacame i nekih stijena na Marsu koristi NASA te istraživanja za buduće misije na Mars provodi upravo tamo.

Jezero Hevíz je najveće biološki aktivno, prirodno ljekovito jezero na svijetu. Jezero koje se “hrani” iz svoja dva prirodna izvora privlači turiste sa svih strana svijeta. Biološku stabilnost jezero dokazuje temperaturom vode koja ni u najhladnijim zimskim danima ne pada ispod 24-26 °C. Preko ljeta normalna prosječna temperatura vode se kreće u rasponu od 33-35 °C, u toplijim danima i do 36-38 °C. Okolne šume na površini od 50 ha, pomažu održavanju mikroklime jezera štiteći jezero od vjetra pa je tako oblak pare iznad jezera stalan koji onemogućavaju hlađenje vode. Rijetkost parka su gingko-biloba iz istočne Kine, kao i japanske magnolije koje u vlažnoj okolici, sličnoj svojoj domovini, donosi cvijeće veličine ljudskog dlana. Temperatura jezera je rezultat miješanja izvora hladne i tople vode ispod zemlje. Iz izvora svakih par sekundi izbija 410 litara vode temperature 40 °C. Zahvaljujući tom otjecanju, voda jezera se svaka 3,5 dana u potpunosti izmijeni te tako kontinuirano ostaje čista. Izvori tople i hladne vode su otkriveni tek 1975 godine. Godine 1972 otkriven je uzak procjep na dnu jezera, 60-80cm visok i 2-3m širine. Kasnije se ispostavilo da je otkriveni procjep ustvari ulaz u spilju. 1975 godine, István Plózer i njegov tim ulaze u ovaj uski jaz, boreći se protiv 39,5 ° C topline vode i jakih struja. Ulaskom u procjep pronašli su spilju 17m promjera koja skriva tajnu jezera Heviz- dva prirodna izvora. Na istočnoj strani su pronašli hladniji izvor (26,3 ° C), a na zapadnoj, topliji (41 ° C). Količina ispuštanja tople vode je devet puta veća od hladne, pa kad se pomiješa, rezultira temperaturom od 39,5 ° C. U prosjeku u jezero Heviz putem ovih izvora stiže 10% hladne i 90% tople vode. Jezero Hevíz je geološka rijetkost. Za razliku od većine drugih toplovodnih jezera koja su najčešće nastala na vulkanskom tlu, ovo je tresetno tlo.

42 | ZEMZEM

ZDR VLJE

vs
Pripremili: Dedukić Nermin, IIIb i Memišević Belmin, IIIb

H2O

Brojke promiču brže od ritma vašeg čitanja. Boca za bocom, litra za litrom, galon za galonom. Dok ste nabrojali do 10, svijet je popio 70 hiljada boca “čarobnog napitka”, a u jednom danu ta brojka se penje na više od milijardu. Neki je mrze, neki vole, ali jedno je sigurno – svi je piju. Znate li o kojem se napitku radi? Da, pogodili ste! Riječ je o Coca Coli. Piću čiji je brand drugi najprepoznatljiviji simbol na svijetu. Odmah iza izraza “OK” koji vodi uz minimalnu razliku. Prema službenoj legendi nastala je davne 1886. godine, kada je čovjek došao u jednu apoteku i zatražio lijek protiv glavobolje. Tog je dana čovjek po imenu Pemberton radio u apoteci, nestalo mu je obične vode pa je lijek pomiješao sa sodom i tako je čarobno nastala Coca Cola. Istog gospodina je naravno trebala prestati boliti glava. Pemberton je otkriće svog napitka opisao sljedećim riječima: “To je najbolji od svih tonika, olakšava probavu, donosi energiju dišnim organima i jača mišićne i živčane sisteme”.

lanja mrlje od kamenca. - za uklanjanje mrlja od hrđe sa automobila. Da li još uvijek volite Coca Colu, vjerujemo de ćete nakon ovoga razmisliti!

Voda, kako lijepo zvuči…
Voda daje život svemu živom, nalazi se unutar nas, ulazi sa svakim našim gutljajem, sa svakim uzdahom, okružuje nas nježnim dodirom pare, kapljicama kiše, snježnim pokrivačem, i kao takva povezuje nas sa cijelom prirodom. Značaj vode za organizam je neprocjenjiv. Danas stručnjaci preporučuju 10 čaša za žene i 12 čaša za muškarce dnevno. Sva tekućina se ubraja u tih 10 ili 12 čaša, ali imajte na umu da kofein i alkohol djeluju kao diuretici i mogu zapravo povećati gubljenje tekućine. Znamo da voda koju popijemo nalazi put do svake stanice organizma. Ona poboljšava unos kiseonika, uklanja otpadne i ispira toksične supstance. Ispravan, uravnotežen sadržaj vode potreban je za životne funkcije svake stanice. Zbog toga se osjećamo umornim, kad sadržaj vode padne za 2%, a već kad padne za 9%, doživljavamo značajne zdravstvene probleme. Vazduh koji udišemo mora prije ulaska u pluća, biti potpuno zasićen vodom, dakle, bez vode uopšte ne možemo disati. Osim što nam je neophodna za piće, voda je sastavni dio većine preparata namjenjenih njezi i ljepoti. Istina je još da voda pomaže apsorpciju hranjivih sastojaka; smanjuje grčenje mišića; sprječava nastajanje bubrežnog kamenca; smanjuje dehidraciju; pomaže djelovanju lijekova. Nedostatak tečnosti doprinosi da koža dehidrira što kožu čini osjetljivijom na spoljne uticaje. Simptomi koji bez razlike pogađaju i lice i tijelo jesu svrab, zatezanje, peckanje i bore. Zbog toga je veoma važno da kožu, kao najveći ljudski organ, koji štiti organizam od svih spoljnih faktora, njegujemo pravilno i uvijek je hranimo probranim i kvalitetnim proizvodima - vodom, prije svega, a ne Coca Colom! Razmislite sada, čaša vode ili čaša Coca Cole?! ZEMZEM | 43

Istina je ipak drugačija!
Novija istraživanja pokazuju kako konzumiranje velikih količina Coca Cole može dovesti uz otprije poznati karijes i dijabetes, do problema s mišićima, s nepravilnim radom srca, kao i da negativno može uticati na naše kosti. Sva bezalkoholna gazirana pića na svijetu imaju približno istu formulu: 90% vode i 10% šećera. Voda i šećer su, dakle, osnovni sastojci i Coca Cole, kojima se dodaje ugljični dioksid, karamela, ortofosforna kiselina, prirodne arome i kofein. U ovom “magičnom napitku” nalaze se jos i FENILALANIN, koji izaziva ovisnost. FOSFORNA KISELINA, koja izaziva bolesti bubrega, kao i formiranje kamenca. ASPARTAM, za kojeg se sumnja da je štetan za mozak i da izaziva tumor. Ovaj zaslađivač na temperaturi ljudskog tijela postaje otrovan kao npr. cijanid. Najgore je to što ima zakašnjelo djelovanje. KOFEIN, koji izaziva ovisnost. Ne koristi se Coca Cola samo za “gašenje žeđi” već se koristi i u slijedeće svrhe: - u mnogim državama SAD-a policijske patrole voze u automobilu 4 litre Coca Cole za uklanjanje tragova krvi na cestama nakon prometnih nesreća. - za čišćenje WC šolje jer citronska kiselina u Coca Coli uk-

ere sk

s

v

Izvijestili: Izmirlić Minela i Karadža Elmedina

IZBORNA GRUPA BIOLOGIJA - HEMIJA POSJETILA “SINALCO” I “MILKOS” SARAJEVO
U subotu, 22.10.2011. godine, naša izborna grupa , hemija-biologija, obavila je posjetu Milkos mljekari i Sinalco sokari, čiji je generalni direktor gdin. Nedim Čaušević. Naime, uz prethodni dogovor , u 10:40 h privatni autobus ove firme došao je po nas i odvezao nas do odredišta. Tamo nas je dočekalo ljubazno osoblje, koje nam je u detalje objasnilo čitav tok proizvodnje. U sokari smo mogli vidjeti čitav proces dobivanja sokova, uz dodatna objašnjenja direktora proizvodnje sokova, gdina. Ismeta Tice. Proizvodnja soka odvija se na sljedeći način: Prema recepturi u aplikatore se sipa voda, prethodno pročišćena, u koju se potom dodaje šećer, pa se onda to zajedno zagrijava na temperaturi od 85°C. Zatim se vrši razdvajanje šećernog sirupa i pasterizacija, koja podrazumijeva zagrijavanje na visokoj temperaturi s cijem da se unište mikroorganizmi. Potom se vrši filtracija sirupa, kako bi se otklonile eventualno prisutne mehaničke nečistoće. Nakon toga, sirup se hladi, a onda prebacuje u tankove gdje se dodaju voćne kaše ili koncentrati. Tako napravljen sirup putem cjevovoda ide u mikser, gdje se miješa sa CO2 i tako nastaje gazirani sok (dakle,za proizvodnju gaziranih sokova ne koristi se soda bikarbona, nego CO2).Takav sok cjevovodom ide do punjača, kojim se pune prethodno isprane flaše, a potom se zatvaraju i na njih se stavljaju odgovarajuće etikete. To je prvi dio proizvodnje, koji se odnosi na gazirane sokove. U drugom dijelu vrši se pripravljanje sokova sa voćnim koncentratom. Za razliku od prethodno opisanog postupka za pravljenje gaziranih sokova, u proizvodnji kašastih negaziranih sokova nije potrebno zagrijavanje vode, jer to vrše pasterizatori. Odmah se u vodu ubacuju šećer i voćni koncentrat, a potom se vrši pasterizacija, nakon čega se sok hladi. Nakon hlađenja odlazi na tetra-pak mašinu, gdje se puni, ide trakom i zatvara. Tetra-pak mašina daje 12 000 sokova u jednom satu. Dobiveni kašasti sok ima 50% voćnog sadržaja, za razliku od gaziranog, sa samo 12%. Bitno je napomenuti još da boce od 2 L nastaju, zagrijavanjem na 90°C, iz pretforme koja je oblika epruvete i mase 52 g. Dobiveni sok stoji u skladištu tri dana, koliko traje laboratorijsko ispitivanje uzoraka (fizičkohemijsko i mikrobiološko), a slanje sokova na tržište vrši se tek nakon što se dobije potvrda o njihovoj ispravnosti. Tankovi i cjevovodi za proizvodnju sokova stalno se čiste. Postoje i filteri u koje se ubacuje so, a koja služi za omekšavanje vode koja se koristi za proizvodnju sokova. Tvrdoća vode i temperatura je bitna za vezivanje CO2, gdje je optimalna temperatura 4°C, a tvrdoća vode 0,55°. Također , omekšavanje vode sprečava i nastanak kamenca. U drugom dijelu naše posjete predvodila nas je Enida Hadžihasić, koja nam je objasnila proces dobivanja mlijeka i mliječnih proizvoda. Saznali smo da se njihova farma nalazi u Kalesiji i da sadrži 1100 krava, koje daju 20 000 L mlijeka dnevno. To mlijeko svako jutro dovoze cisterne, a nakon čega slijedi ispitivanje mlijeka u laboratoriji. Ako je mikrobiološki i fizičkohemijski ispravno ide u dalju proizvodnju. Čitava proizvodnja odvija se kompjuterski, dakle po najsavremenijim standardima. Najprije se vrši pasterizacija mlijeka u UHC postrojenjima, a potom se to mlijeko pakuje ili se koristi za pripravljanje raznih mliječnih proizvoda, kao što su razni sirevi, pavlake, jogurti itd. Ova posjeta bila je veoma korisna i zanimljiva, jer smo uz dodatna objašnjenja, imali priliku vidjeti sami proces dobivanja sokova i prerade mlijeka. Nadamo se da će biti još ovakvih posjeta, koje ćemo sigurno dugo pamtiti.

44 | ZEMZEM

ere sk

s

v

IZBORNE GRUPE
Učenici Gazi Husrev-begove medrese nerijetko nastavu u školskim klupama zamijene terenskom...

Posjeta muvekithani Gazi Husrevbegove džamije
Srijeda, 5. oktobar 2011. godine, sunce je izmamilo napolje sve što hoda. Učenici trećih razreda izborne nastave historija-geografija posjetili su tog dana zajedno sa prof. Mešić Hajrudinom ustanovu za mjerenje tačnog lunarnog vremena, odnosno muvekithanu Gazi Husrev-begove džamije, koja se nalazi u haremu iste, gdje su saznali kako se to prije računalo vrijeme. Tamo je učenike dočekao prof. Mustafa Sušić koji ih je upoznao sa značajem i funkcijom objekta koji je osnovan 1859. godine, dok se u historiji prvi puta spominje 1604. godine. Nakon nekoliko uvodnih rečenica o historiji objekta, prof. Sušić učenike je upoznao sa instrumentima za mjerenje vremena kao što su rub-tahte, astrolabi, sekstanti, kvadranti, nakon čega su uslijedile pozitivne reakcije učenika. Učenici se zahvaljuju prof. Sušiću na gostoprimstvu, uz nadu da će sa prof. Mešićem uskoro posjetiti neku novu, zanimljivu, i nadasve poučnu lokaciju.

Posjeta Kulturnom centru “Kralj Fahd”
Dana 26. oktobra učenici izbornih grupa historije - geografija i fikh - akaid zajedno sa profesorima Mešić Hajrudinom i Ćeman Senadom posjetili su Kulturni centar Kraljevine Saudijske Arabije “Kralj Fahd”. Kako smo mogli čuti od našeg domaćina, ovaj centar pruža mnoge mogućnosti svojim posjetiocima. Posebnu pažnju, kako kažu, posvećuju mladoj populaciji i njihovim potrebama. Pa tako ovaj centar organizuje mnoge kurseve arapskog i engleskog jezika te informatike. Pored ovoga centra nudi besplatne termine u sportskoj sali, kako za muškarce tako i za žene, zatim održavanje predavanja u moderno opremljenom amfiteatru te kantinu koja služi za održavnje raznih sastanaka . Također ovaj centar sadrži i biblioteku i čitaonicu u kojoj je omogućen i besplatan pristup internetu. Ono što posebno treba istaknuti jeste da ova biblioteka sadrži mnoge knjige koje su na arapskom jeziku i koje su “unikati” u našoj državi. Nakon svega što smo čuli i vidjeli u ovom centru, još nam samo preostaje da se našim domaćinima zahvalimo na gostoljubivosti i da im zaželimo još puno uspjeha u daljem radu.

Posjeta BH Telecomu
21. oktobra, učenici izborne grupe matematika-fizika, pod vodstvom profesorice fizike, Elme Macić, posjetili su BH Telecom, zgradu pošte u ulici Zmaja od Bosne, na Dolac Malti. Lijepo smo dočekani i upriličena su nam predavanja dvojice uposlenika BH Telecoma, inžinjera telekomunikacije. Oni su nam objasnili metode rada i način pružanja nekih njihovih usluga, pokazali nam određene uređaje koji služe prenosu informacija, te su nam govorili o značaju fiksne i mobilne telefonije, bez kojih komunikacija u današnjem vremenu ne bi bila moguća. Ova posjeta bila je veoma korisna našim učenicima, posebno onima koji svoje školovanje namjeravaju nastaviti u ovom smjeru.

ZEMZEM | 45

eksk rzij

r

EKSKURZIJA MATURANATA U TURSKU
Naši prošlogodišnji maturanti su krunisali godinu ekskurzijom u Tursku.
Nedjelje 8. maja 2011. godine veći broj maturanata i maturantica Gazi Husrev-begove medrese, njih 68 krenulo je put Turske na sedmodnevnu ekskurziju. Putovanje u organizaciji turističke agencije „Divan“ iz Turbeta kod Travnika trajalo je punih dvadeset i četiri sata, a putovalo se preko Srbije i Bugarske za Tursku. U pratnji učenika nalazile su se profesorice Seida Mustafić, Muška Memišević, Selma Čerimagić, odgajatelj Merzuk Đulan te pomoćnik direktora za nastavu Ismet Veladžić Svoj prvi dan u Istanbulu, nakon smještaja u hotel i večernjeg odmora od napornog putovanja, učenici su započeli laganim panoramnim razgledanjem Istanbula, vožnjom preko Bosforskog mosta u Malu Aziju i posjetom najljepšem izletištu u Turskoj- Čamlidži, a potom i ugodnim krstarenjem brodicom po Bosforu, gdje su uz iscrpne informacije stručnog vodića Ismeta, porijeklom iz Rožaja, dobili potrebne informacije o svim najznačajnijim mjestima i objektima koje su vidjeli. U poslijepodnevnim satima učinjena je posjeta znamenitoj džamiji Ejjubiji i mezaristanu u kojem su pokopani Mehmedpaša Sokolović i Husein-kapetan Gradaščević, te obilazak Minija-turk parka. Drugi dan svog boravka u Istanbulu učenici su iskoristili za razgledanje i posjetu najmonumentalnijih historijskih spomenika kulture u Turskoj: Sultan Ahmedove džamije, Aja Sofije i Top-kapi palače. Poslije podne posjetili su Bajazitovu džamiju i staru jezgru Istambula sa čuvenom Kapali čaršijom. Četvrti dan svog boravka u Turskoj učenici su iskoristili za posjetu Bursi, četvrtom gradu po veličini u Turskoj, bogatom historijskom prošlošću i brojnim spomenicima kulture. Za vrijeme svog trosatnog boravka u Bursi učenici su posjetili glasovitu Ulu džamiju i staru jezgru grada, ali su i tokom putovanja imali priliku čuti brojne informacije o Izniku i drugim manjim mjestima kroz koje su prolazili. Peti dan svog boravka u Istanbulu učenici su imali slobodan dan za fakultativne posjete nekim znamenitostima, klanjanje džume namaza u džamijama po vlastitom izboru i šoping. Šestog dana krenulo se iz Istanbula kući istim putem preko Bugarske i Srbije do Sarajeva, s tim što je ovoga puta napravljena duža pauza u Edirni i učinjena posjeta veličanstvenoj Selimiji džamiji. Ovo naporno, ali veoma sadržajno i zanimljivo putovanje završilo se dolaskom pred zgradu ženskog dijela Gazi Husrevbegove medrese u jutarnjim satima 15.05.2011. godine.

46 | ZEMZEM

E GLISH

CCESS

U subotu, 4. juna 2011. godine na Jarčedolima, medresanskom imanju koje je uvakufio Ahmed ef. Tabaković, upriličena je svečanost povodom dodjele diploma učenicima medresa sa područja Bosne i Hercegovine, svršenicima Acces programa 2009.-2011. godine. Generacija sadašnjih četvrtih razreda imala je priliku da, kroz dvije godine trajanja ovog programa unaprijedi znanje iz engleskog jezika, upozna američku kulturu i civilizaciju, te učestvuje u mnogim edukativnim, društvenim i zabavnim sadržajima. Organizator Acces programa je Američka ambasada u BiH, a koordinatori ovog programa su profesori engleskog jezika iz medresa te profesori iz Američke ambasade. Koordinatorice u našoj, Gazi Husrev-begovoj, medresi bile su profesorice: Merima Erkočević i Seida Mustafić. Profesorice, Clare Zuraw u prvoj, i Anela Karić u drugoj godini, vodile su nas kroz ovaj program i družile se sa nama. Iskustva učenika koji su pohađali ovaj kurs su pozitivna i prijatna. Drago nam je što smo, ispred svih ostalih škola, dobili priliku da sarađujemo sa Američkom ambasadom i budemo dijelom ovog programa, unaprijeđujući znanje iz engleskog jezika i družeći se međusobno. Svršenici ovog kursa iz naše škole su Ajkunić Muris, Arnaut Aida, Begović Abdulmalik, Dizdarević Murisa, Drkić Merima, Hadžić Delila, Izmirlić Minela, Mekić Emina, Sikira Amer i Zambaković Adila. Svečanosti su, pored učenika, prisustvovali direktori svih medresa, profesori engleskog jezika, američki ambasador u BiH, Nj.e. gospodin Patrick Moon, koji je svršenicima uručio diplome i dr.

Dodjeli diploma polaznicima Access programa je prisustvovao mr. Muharem ef. Omerdić, rukovodioc vjersko-prosvjetne službe Rijaseta IZ BiH. U organizaciji ove svečanosti su učestvovali članovi Udruženja učenika “Gazi Husrev-beg”, hor Gazi Husrevbegove medrese, voditelji programa Skejić Amina i Isaković Bećir, te profesori Merima Erkočević, Seida Mustafić i Mirzet Hamzić.

ZEMZEM | 47

REĆI Ć

I PERO

...

***
Piše: Ramić Muhammed, IVa I kada ljudska nepravda te stigne, uhvati za gušu, tuši poput omče. K'o svilen gajtan oko tanahna vrata, bori se za život poput mrava. A ovaj dom, smiraj moje duše, ostavi na miru, nemoj da me patiš. Nađi si drugu budalu za priče tvoje, ta, pa one su i tako lažne. I ono što cijeniš, istinu i poštovanje, od drugih nemoj tražiti dok ne zaslužiš. Nemoj se busiti u prsa školovana, ona koja mogu činiti što im volja. Nećeš uspjeti!!!

Rad učenice Zambaković Adile, IVd

Bez

ebe b bo

Piše: Mekić Emina, IVb

pis

o blisko

đi

Piše: Mekić Merjem, IIc Sve gubi vrijednost i smisao Život postaje košmar A u trenu sreće zaborav ga briše Ni narcis nije bijel kao što je bio I ptice drugu pjesmu cvrkuću Sunce se nepomično kreće, a ipak smeta oholom čovjeku, dok mu u susret korača, ne oblom starom kaldrmom, već novopopločanom Baščaršijom Kamenovi veliki nisu više tako jaki, tvrdi i nepomični Srce postaje kamen, a kamen se i sam počne kotrljati, bježeći od ljudske neljudskosti... Zašto? Nisam u stanju da mislim Samo sam nijem i nepomičan svjedok svega ovoga I na bilo koju stranu... vidiš samo - poremećaj!

Kako su teške noći, bez tebe babo i dani sumorni, dugi umjesto prošlih, dolaze novi ljudi al’ umjesto tebe ne može, doći niko drugi. Kako je toplo sjećanje, na tebe babo i dodir u srcu mom, kad čujem negdje, nečiju riječ “sine” stojim dugo i slušam, sličan je glasu tvom. I u svakom čovjeku, tražim nešto tvoje i svaka na tebe sjeća koraci bolni, teški, spori od misli a čežnja svakim danom, za tobom babo veća. Kako su teške noći, bez tebe babo i život predugo traje svejedno koju, vrijeme jednako briše al’ bol za tobom, babo, zauvijek ostaje. Kako me miluju riječi, o tebi babo i nada da ćeš mi doći danima čekam te i mislim na tebe o, kako su teške, bez tebe babo noći.

48 | ZEMZEM

REĆI Ć OSVE
Piše: Skejić Amina, IVc

I PERO

...

Is i
Piše: Demir Santijana, IId Kolijevka istine tebe čeka, čekat će te dovijeka, sa željom da od tebe napravi čovjeka. Vjernost ucrtana u naša srca, pokušat će doći do tebe, doći će prije tvoje starosti. Iz tebe osvetu izvući će, okrutnost tvoju u prah pretvorit će. Milosrđe ponovo rodit će se, dostojan bit ćeš Njegove nagrade. Zbog čovječanstva nećeš žaliti, zbog drugih se nećeš ponižavati. Bol oca shvatit ćeš, mudrost majke upoznat ćeš. Okrutnost povrijeđene žene oči će ti otvoriti, zbog toga sebe ćeš više zavoljeti. Svjedok bit ćeš gnjevu bespomoćnih. I čut ćeš glas poniženih i ostavljenih. Kad svjetlost probije se kroz mrak, osvijetlit će tvoj život, doći će i taj trenutak. Na oholost zaboravit ćeš, drugima istinu zborit ćeš. Doći će vrijeme kad ćeš na koljena morati pasti, uljepšat ćeš svoj putopis, more sna presušit će, Saznat ćeš radost šta je. U njedrima mračna zvijezda, zasijat će, Tvoja svjetlost do drugih doći će. Spasit će se onaj ko se na vrijeme opameti. Jer kad’ dugo čekani čas dođe, ništavila iz srca nestat će, koristit ćeš govor, ali riječi ti neće pomoći. Osvrnut ćeš se, ali prizor neće lijep biti. Tražit ćeš utočište. I pokušat ćeš luđačko lice sakriti. Pogledaj bolje možda ćeš shvatiti, ti nisi jedini koji će cijenu platiti. Lica oko tebe crna, ruke njihove govore, tad sila pomoć nikom neće dati, jer izvor svih sila sve će nas na jedno mjesto sakupiti. Nešto mora vječno da traje.

Kad prodre do samog dna zlobe i gnjevom svojim na površinu kao kapi otrova cijedi riječi iz dubine iskrenosti i ulazi nesvjesno u taj krug koji ne dopušta zaborav, liječi svoj ponos koji trunom tuđe sreće biva povrijeđen. Spektru tih zlobnih misli još dodaje čista i već razrađena djela za koje tvrdi da su nevina, a samo oni do kojih dopre jedna boja te zlobe, prepoznaju očajnost, zavist i ljubomoru tih crnih namjera. Krade od noći za besmisao svoj, a praštati ne umije niti prepoznaje bol, i još se krije kad dolaze snovi i čeka da dođe dan, kad noći može glasno reći da svima je u krvi i zaboljeti zna. Doći će dan za osvetu, odavno za tim žudi, a sve će to biti tako krhko i prekriti će lice velom jer se boji.

Rad učenice Korić Amile, IIId ZEMZEM | 49

Top ljestvica najluđih,
najopasnijih i najekstremnijih

ŠTA DRUGI PIŠU

sportova ikad
Ako ste mislili da su utrke motorima opasne i ekstremne onda upoznajte skijanje po aktivnom vulkanu ili bungee jumping u vodu punu krokodila. Sastavili smo top 5 ljestvicu najopasnijih i najuzbudljivih sportova ikad.

2. Skijanje po aktivnom vulkanu

Spuštati se po 725 metara dugom aktivnom vulkanu brzinom od oko 80 km/h na snowboard dasci bez ikakve dodatne zaštite je za mnoge jedan od najluđih i najuzbudljivijih sportova ikad. Hiljade posjetitelja svake godine dolazi na Cerro Negro planinu da bi iskusili ovaj uzbudljiv sport. „Surferi“ obučeni u posebna odijela, sa samo štitnicima za koljena i glavu mogu dosegnuti brzine od 80 km/h na posebno dizajniranim daskama za spuštanje niz vulkan. Ovaj sport je izmišljen 2005. godine i od tada je privukao više od 10 000 učesnika.
3. Skakanje s litica

nost, ali i rizik. Čak postoje pravila koja kažu da muškarci mogu skakati s visine od 23 do 28 metara, a žene od 18 do 23 metra. Također, idealna brzina je oko 75 do 100 km/h, a vrijeme padanja do tri sekunde.
4. Limbo-skating

Što mnogi smatraju nemogućim, limbo-skating – kotrljanje na rolama ispod auta – je posljednji hit u Indiji kad su u pitanju ekstremni sportovi. Ovaj sport zahtijeva veliku fleksibilnost, snagu i odličnu ravnotežu. Čudo od djeteta Aniket Chindak drži neslužbeni svjetski rekord za rolanje ispod 57 automobila.
5. Crocodile bungee

1. Tram surfing

Jedan od ilegalnih ekstremnih sportova surfanje na kretajućem vozu ili tramvaju (podzemne željeznice) uključuje vozače koji se penju na vrh voza ili tramvaja i „surfaju“. Ovaj „sport“ je postao vrlo popularan u Južnoj Africi gdje je mnogo mladih ljudi teško ozlijeđeno ili poginulo 50 | ZEMZEM

tokom surfanja. Ovaj „sport“ je postao popularan 80-tih godina u Njemačkoj gdje su nazvali „S-Ban Surfing“. Taj sport je nedugo zatim potpuno zaboravljen, ali 2005. je opet oživio kad je lider jedne bande u Frankfurtu surfao na InterCityExpressu jednom od najbržih vozova u Njemačkoj.

Skakanje s litica se definira kao akrobacijska perfekcija skakanja u vodu s vrlo visokih litica. Ovaj opasni sport nastao je na Havajskim otocima davne 1770-te godine. Kralj Kahekili je zahtijevao da jedan njegov čovjek skoči sa visoke litice i upadne u vodu nogama, a da ne napravi pljusak da bi dokazao svoju odanost i hrabrost. Do danas se to proširilo u pravi sport koji zahtijeva veliku hrabrost, tačnost, fokusira-

Iako je Bungee Jumping samo po sebi dosta ekstreman i opasan sport mladi u potrazi za adrenalinom su našli novi način kako malo zapapriti taj sport. Naime, cilj je skočiti s mosta u baru punu krokodila, što i nije toliko opasno kako se čini jer guma za koju ste zavezani brzo vas vrati natrag prije samo što netom dodirnete površinu vode, no krokodili su poznati kao lijena bića koja katkad znaju vrlo brzo reagirati.

Šta bi bilo da koristimo Kur’an kao mobilni telefon?

Da ga otvorimo nekoliko puta dnevno?

Da ga nosimo u džepu

ili u torbi?

Da se vratimo kući, da ga uzmemo ako ga zaboravimo?

Da se odnosimo prema njemu kao da ne možemo živjeti bez njega?

Da primamo poruke iz teksta?

Da ga koristimo u hitnim slučajevima?

emo? dok putuj stimo Da ga kori

Da ga dajemo djeci kao

poklon?

Da se zamislimo... Gdje je moj Kur’an?

... Bilo, međutim, kako bilo i bez obzira na to da li je rijeka Bosna dala ime zemlji Bosni ili je zemlja Bosna dala ime istoimenoj rijeci ili je neko slavensko pleme, doselivši se na taj prostor, dalo ime i zemlji i rijeci pa zatim državi, koju je na zemlji oko te rijeke stvorilo, ili je neka uraloaltajska riječ postala naša domaća riječ od najvećeg značenja, u povijesti ostaje zasvjedočeno ime Bosna kao ime za jednu rijeku, za jednu zemlju, koja je oko te rijeke formirana i za jednu istoimenu državu, još od devetog stoljeća naše ere. Značajno je da se, od tada do danas, ova tri imena nisu promijenila, osim što su zemlja i država dale ime narodu koji u njoj živi i koji se počeo nazivati Bošnjani, da bi se kasnije imenovao Bošnjaci ili Bosanci. Bili su to od početka ljudi istog identiteta, a različitih vjera, koje je ujedinjavala ista sudbina, zajednički prostor i borba za opstanak...

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->