P. 1
STVARNO PRAVO SKRIPTA

STVARNO PRAVO SKRIPTA

|Views: 432|Likes:
Published by Razić Emina

More info:

Published by: Razić Emina on Dec 03, 2011
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOC, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

11/15/2013

pdf

text

original

STVARNO PRAVO

IX – UVOD
1. POJAM I KARAKTERISTIKE STVARNOG PRAVA Stvarno pravo u objektivnom smislu je skup pravnih pravila kojima se uređuju odnosi između ljudi povodom stvari. Stvarno pravo u subjektivnom smislu su ovlaštenja koja subjektima u stvarnopravnim odnosima u pogledu stvari priznaju norme objektivnog prava. Karakteristike stvarnog prava su: a) Stvarnopravnost. Neposredni objekat stvarnopravnog odnosa je stvar. b) Apsolutnost. Stvarno pravo djeluje protiv svakoga (contra omnes) c) Broj stvarnih prava određen je propisom (numerus clausus=zatvoren broj). To znači da stranke nekom pravu ne mogu odreći stvarnopravni karakter, ukoliko je to pravo propisom određeno kao stvarno pravo. S druge strane, stranke ne mogu svojim sporazumom stvoriti neko novo stvarno pravo, ako ono nije propisima predviđeno kao takvo. 2. OBLICI STVARNIH PRAVA Stvarna prava mogu se klasificirati na: a) Stvarna prava na vlastitoj stvari (pravo vlasništva) i b) Stvarna prava na tuđoj stvari ili sektorska prava (pravo služnosti, založno pravo, stvarni tereti i pravo građenja).

X – POSJED (POSSESSIO)
1. ODNOS ČOVJEK – STVAR Ovisno o elementu čovjekove volje, mogu se razlikovati ove grupe odnosa: a) Mehanički odnos – kod ovog odnosa čovjek se faktično nalazi u odnosu prema stvari, ali on tog odnosa uopće nije svjestan (npr.list koji slučajno padne na šešir neke osobe). Budući da u takvim slučajevima nije aktivirana ljudska volja, ovaj odnos za građansko pravo nema nikakvog značaja. b) Detencija je faktični odnos između čovjeka i stvari, ali je čovjek svjestan tog odnosa. Detencija znači držanje stvari sa voljom da se stvar održi (obično za drugu osobu). c) Posjed je kao i detencija svjestan faktički odnos čovjeka i stvari. Razlikovanje posjeda i detencije zavisi o konstrukciji posjeda. Poznate su 2 konstrukcije posjeda: rimska (subjektivistička) i germanska (objektivistička). Prema rimskoj konstrukciji posjeda, konstitutivni elementi posjeda su corpus possessionis i animus possidendi. Corpus je objektivni element i predstavlja faktičko držanje stvari, a animus je subjektivni element, odnosno volja da se stvar drži za sebe. Razlika u odnosu na detenciju je u elementu volje. Po objektivističkoj ili modernoj konstrukciji, animus nije konstitutivni element posjeda, odnosno dovoljan je samo corpus, Te se posjed definira kao faktička vlast na stvari. To podrazumijeva mogućnost faktičkog raspolaganja sa stvari. 2. OPĆI POJAM POSJEDA

uzusfruktuara itd). u posjedovnoj parnici ne raspravlja se o pravu na posjed. 4. Samostalan posjed također može biti neposredan i posredan. Nesamostalan posjed može biti neposredan (kad zakupac sam vrši faktičku vlast) i posredan (kad zakupljenu stvar da u podzakup). Neposredan posjed ima svaka osoba koja neposredno vrši faktičku vlast na stvari. Taj odnos u pravilu je skup činjenica. depozitara. Nesamostalan je posjed kod koga se faktička vlast vrši na osnovu prava izvedenog iz prava samostalnog posjednika (npr. Samostalan i nesamostalan (izvedeni) posjed. jedan za ostale ili sukcesivno. ne traži se da se stvar uvijek mora imati neposredno u rukama. Upravo zbog toga. . Kada je u pitanju posjed prava. Tabularni posjed ima osoba koja je upisana u zemljišne knjige kao vlasnik nekretnine. VRSTE POSJEDA Neposredan i posredan posjed.činjenično stanje koje duže vremenski traje. kojoj je dala stvar u neposredan posjed po osnovu nekog pravnog posla. posjed mogu sticati sve fizičke osobe na svim stvarima na kojima mogu ostvariti i održavati faktičku vlast. ZOVO kao mogući objekat posjeda navodi samo pravo stvarne služnosti. može se zaključiti da je posjed faktičko stanje zaštićeno pravom. tj. Od pravila da posjed stvari ima svaka osoba okja vrši faktičku vlast na stvari postoje 2 izuzetka (po ZOVO): 1. nasljednik stiče pravo na posjedovnu zaštitu već u trenutku smrti ostavitelja. karakteristično je da se posjed. Dakle. Individualni posjed i suposjed. objektom posjeda mogu biti samo imovinska i prometna prava. Samostalan je posjed kada faktičku vlast na stvari vrši njen vlasnik. Posjed stvari je vršenje faktičke vlasti na stvari. 5.kućna pomoćnica. Npr. Međutim. Pitanje prava rješava se u vlasničkoj parnici. Dakle. Kod suposjeda više osoba ima posjed na istoj stvari ili pravu. Posjed se od njih razlikuje po tome što pravo štiti upravo faktičko stanje koje se zove posjed. Suposjednici mogu faktičku vlast vršiti svi zajedno. Što se tiče prava. 2. 3. roditeljsko pravo itd). vozač itd). Tabularni posjed ne uživa posjedovnu zaštitu.Posjed prvenstveno predstavlja faktički odnos između čovjeka i stvari. već o činjenici posljednjeg mirnog posjeda i o činu smetanja. S obzirom na objekat posjeda. Posjedovati se mogu samo stvari na kojima se može steći pravo vlasništva. statusna prava se ne mogu posjedovati (bračno pravo. Posjed je individualan kad samo jedna osoba ima posjed. Međutim. Nasljednik postaje posjednikom u trenutku smrti ostavitelja. bez obzira na to kad je stekao faktičku vlast na stvari. Posjed se ne priznaje osobama koje po osnovu radnog ili sličnog odnosa ili u domaćinstvu vrše faktičku vlast na stvari za drugu osobu. OBJEKTI POSJEDA Kao objekti posjeda mogu se pojaviti stvari i prava. posjed može biti posjed stvari i posjed prava. a dužne su postupati po uputama te druge osobe (npr. gdje se ispituje ko ima pravo na posjed. Za osobe koje nisu u stanju samostalno ostvariti faktičku vlast na stvari (djeca. a na njoj nema faktičke vlasti. Otuda i naziv tabularni ili zemljišnoknjižni posjed. mada će po pravilu tek kasnije steći faktičku vlast na naslijeđenoj stvari. slaboumni odnosno duševno bolesni) posjed stiču njihovi zakonski zastupnici. Naziva se i vlasničkim ili vlastitim posjedom. uprkos zaštiti koju mu daje pravni poredak. Faktička vlast postoji kada postoji svakodobna realna mogućnost raspolaganja sa stvari.posjed zakupca. SUBJEKTI POSJEDA U načelu. ima faktičkih stanja koja nisu posjed. time ne pretvara u pravo. Posredan posjed ima osoba koja faktičku vlast na stvari vrši preko druge osobe. Dakle.

. Npr. precario). To je slučaj prekariste koji na opoziv ne vraća dobivenu stvar. ali usljed nekih drugih nedostataka do sticanja vlasništva ipak nije došlo. ako sticatelj silom oduzme stvar koju smatra svojom (npr. prekarij je ugovor po kome je jedna strana prepustila drugoj strani određenu stvar na besplatnu upotrebu do svakodobnog opoziva. Posjed je stečen silom na indirektan način u slučaju ako je posjednik došao u posjed faktičkim jednostranim zaposjedanjem stvari.kupac silom oduzme kupljenu stvar jer prodavač oklijeva da mu je preda). Istinit je posjed koji je stečen na pravno dozvoljen način (npr. vratiti svoj posjed. a nesavjestan je posjednik u zloj vjeri (malae fidei possessor). ali savjestan posjednik. Ugovor kao pravna osnova naziva se titulus (naslov) sticanja. ako je kupac znao ili morao znati da je stvar ukradena. već samo pravo na posjed. To je samopomoć i ne predstavlja smetanje posjeda. pa ni sticatelj ne može postati vlasnik već samo zakonit posjednik. posjed se može klasificirati prema posebnim kvalitetima koji se odnose na osnovu sticanja. korištenja stana itd). pravo na posjed ima onaj ko ima titulus. Nesavjestan ili nepošten je posjed kada posjednik zna ili mora znati da stvar koju posjeduje nije njegova. može se reći da je posjed prava faktičko izvršenje sadržaja nekog prava. clam.tradicijom). posjed prava imala je svaka osoba koja je faktički izvršavala bitni sadržaj nekog prava i manifestovala volju da ga izvršava za sebe kao svoje pravo. Međutim. Međutim.tradicija. u ovakvom slučaju posjednik je bez obzira na valjanu pravnu osnovu ipak nezakonit. Zakonit i nezakonit posjed. on je nesavjestan posjednik. Tipičan slučaj tajnog sticanja je krađa. Zakonit je posjed koji se zasniva na valjanoj pravnoj osnovi. Prevarom (clam) je stečen posjed do kojeg se došlo izazivanjem zablude ili držanjem prethodnog posjednika u zabludi. Sticanje posjeda silom može biti savjesno i nesavjesno. Savjesnost i nesavjesnost su subjektivne. Za zakonitost posjeda.prethodnik nije bio vlasnik. U ovom slučaju radi se o direktnoj primjeni sile. Prema subjektivističkoj konstrukciji posjeda. da dosadašnji posjednik ne sazna za samovoljno oduzimanje posjeda. osim valjane pravne osnove potreban je i pravilan način sticanja (npr. Govoreći o posjedu prava kao općem pojmu. prevarom ili zloupotrebom povjerenja (vi. predaja stvari). Savjestan ili pošten posjed je ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova. S obzirom na kvalitet. a zakonitost i istinitost objektivne kvalitete posjeda. Najčešća pravna osnova je pravni posao. Npr. Titulus ne daje posjed. postaje neistinit. U suprotnom je savjestan. Naime. način sticanja i određene subjektivne momente u osobi samog posjednika. Pravna osnova na kojoj se zasniva posjed pribavila bi sticatelju pravo vlasništva. Savjestan (pošten) i nesavjestan (nepošten) posjed. odnosno ugovor. Neistinit ili viciozan je posjed koji je stečen silom.Posjed prava. ZOVO priznaje samo posjed prava stvarne služnosti. Objekat posjeda mogla su biti samo prava čiji se sadržaj izvršava trajanjem (npr.pravo služnosti. a dosadašnji posjednik se tom zaposjedanju nije usprotivio samo zato što za njega nije znao. Zbog toga zakonit posjed može biti savjestan i nesavjestan. istinit i neistinit te savjestan (pošten) i nesavjestan (nepošten) posjed. osoba koja od lopova kupi ukradenu stvar je zakonit posjednik jer ima valjanu pravnu osnovu (kupoprodaja) i način sticanja (tradicija). Za posjed prava nije bilo potrebno postojanje pravnog odnosa iz kojeg bi posjed prava rezultirao. Nesavjesno je u slučaju kada sticatelj zna da uzima tuđu stvar. Savjestan posjednik naziva se i posjednik u dobroj vjeri (bonae fidei possessor). Posjednik kome je posjed silom oduzet može odmah. Taj posjed ima osoba koja faktički koristi nekretninu druge osobe u obimu koji odgovara sadržaju te služnosti. Istinit i neistinit posjed. Na toj osnovi mogu se razlikovati zakonit i nezakonit.tajno sticanje kod koga se posjed stiče krijući. Dakle. također silom. Međutim. Nezakonit je posjed koji se ne zasniva na valjanoj pravnoj osnovi. Silom (vi) je stečen posjed do kojeg je posjednik došao protiv volje dosadašnjeg posjednika upotrebljavajući fizičku silu ili psihičku prisilu. Ovdje spada i tzv. Zloupotrebom povjerenja (precario modo) se posjed stiče u slučaju kad neko nastoji samovoljno pretvoriti u trajno stanje ono što mu je dato kao usluga.

pa sama ta prostorna udaljenost sprečava da se izvrši predaja iz ruke u ruku. Za originarno sticanje potrebna je aprehenzija. ponekad je osim stupanja potrebno da se zemljište ogradi.sticanje bez obzira na prethodnika. Skup tih pravnih učinaka naziva se pravo posjeda. Tradicija je prenos posjeda sa prethodnog na novog posjednika. znakova. Kod derivativnog sticanja se radi o prenosu posjeda. Očitovanjem detentor stiče animus. Kao slučaj originarnog sticanja posjeda smatra se i samovoljno protivpravno oduzimanje tuđeg posjeda. Savjesnost pravne osobe prosuđuje se prema savjesnosti njenih organa koji su ovlašteni da je zastupaju. 3.rasipnika). Originarno sticanje je sticanje posjeda mimo volje ili protiv volje prethodnog posjednika. ovdje dosadašnji posjednik gubi animus. istinit i savjestan naziva se kvalificiranim posjedom. tj. Prema objektivističkoj konstrukciji. nije uvijek potrebno da prenosilac i sticatelj stvar fizički zahvate rukom. podstanar kupi stan u kome stanuje. suprotno se mora dokazati. ukoliko su ispunjene pretpostavke da akt oduzimanja istovremeno omogućuje sticatelju i onemogućuje prethodniku faktičko raspolaganje sa stvari. Osoba koja kupi stvar od poslovno nesposobnog (npr. Po objektivističkoj konstrukciji praktično se briše razlika između detencije i posjeda. vlasnik proda kuću. Npr. Traditio brevi manu. tj. vlasnik proda kuću. Constitutum possessorum je slučaj obrnut od tradicije brevi manu. STICANJE I GUBITAK POSJEDA Posjed se može steći originarno i derivativno. Npr. Posjed koji je istovremeno zakonit. Fizička predaja ili predaja iz ruke u ruku (traditio de manu ad manum) je najčešća vrsta tradicije kod prenosa posjeda pokretnih stvari. a zatim je uzme u najam od novog vlasnika.»predaja dugom rukom» (traditio longa manu). Dovoljno je da se stvar stavi u takav položaj da sticatelj nad njom može vršiti faktičku vlast. Prema subjektivističkoj konstrukciji. Međutim. Npr. tj.Nezakonit posjednik također može biti savjestan i nesavjestan. obilježi obradi i sl. izdvajanjem stvari i sl. Predaja znacima ili simbolička tradicija (traditio symbolica) je vrsta tradicije kod koje se prijenos obavlja pomoću oruđa. Kod simboličke tradicija. Međutim. constitutum possessorum može doći u obzir samo za prenos posjeda od posjednika na detentora. zamjenjuje fizičku predaju stvari (npr. 2. Prema subjektivističkoj konstrukciji posjeda. prenos se vršio tako što se dosadašnji detentor sporazumno sa posjednikom od detentora pretvarao u posjednika. znaka. kao traditio brevi manu (tradicija kratkom rukom) i constitutum possessorum. Constitutum possessorum nije moguć kod prenosa posjeda između neposrednog i posrednog posjednika. odnosno pravna osnova ne postoji. a nastavi u njoj stanovati po osnovu ugovora o najmu. Posjed se kod nekretnina na originaran način stiče po pravilu tako da se stupi na zemljište. kupac je istovremeno i savjestan posjednik. Način na koji se posjed stiče naziva se tradicija. Tradicija očitovanjem (traditio per declarationem) javljala se u 2 osnovna oblika. Npr. Tradicijom se u stvari prenose pravni učinci vezani za činjenicu posjeda. Međutim. Tu se sticatelj sa dozvolom prenositelja sam stavlja u posjed. a ne zna za nedostatak poslovne sposobnosti prodavca. Simbolička tradicija prvenstveno dolazi u obzir kod stvari koje su prostorno udaljene i od prenositelja i od sticatelja. sama tradicija isprave. te prenos posjeda očitovanjem sa posrednog na neposrednog posjednika nije moguć. Derivativno sticanje je sticanje posjeda sa voljom prethodnog posjednika. izdvojene stvari i sl. Poseban oblik fizičke predaje je tzv. U današnjem pravu postoji nekoliko vrsta tradicije: 1. I prije i poslije prodaje on je neposredni . a stvar zadržava kao detentor. je nezakonit posjednik jer je pravni posao ništav. 6. prenosilac sa neke uzvisine sticatelju pokaže zemljišnu parcelu i dopusti mu da se sam stavi u posjed. Savjesnost se prezumira. isprava. Fizička predaja nije potrebna jer corpus već postoji. jednostrani fizički akt kojim se dolazi do faktičke vlasti na stvari. Danas aprehenzija obuhvata svaki akt kojim se stiče faktička vlast na stvari.predaja ključa od stana).

jer važi princip da stvarna služnost prati dobro u čiju korist je ustanovljena. Originarno se posjed prava afirmativne stvarne služnosti stiče otpočinjanjem sadržaja te služnosti. Dakle. Kupac stana je postao posrednim posjednikom.posjednik. neovisno o svojoj volji. ili prestankom građanskopravnog odnosa na osnovu kojeg je nastao (npr. te kao pretpostavka sticanja prava vlasništva i prava stvarne služnosti dosjelošću. Posjed se gubi kad posjednik prestane vršiti faktičku vlast na stvari. Derivativno sticanje posrednog posjeda moguće je i u konstitutivnom obliku.propast ili napuštanje stvari). Posjed negativne stvarne služnosti izvorno se stiče zabranom vlasniku. 4. Učinci kod kojih se posjed javlja kao objekat pravne zaštite. Tradicija transportom (traditio per transmissionem). Originarno sticanje posrednog posjeda moguće je jedino preko zastupnika. Najvažniji učinci obaveznopravnog karaktera su: . te nasljeđivanjem dobra u čiju korist je stvarna služnost uspostavljena. Pravni učinci mogu se podijeliti na učinke stvarnopravnog i učinke obaveznopravnog karaktera. posjed prava stvarne služnosti se derivativno stiče i tradicijom. PRAVNI UČINCI POSJEDA Skup pravnih učinaka posjeda naziva se pravom posjeda. U učinke stvarnopravnog karaktera spadaju: 1. Npr. da podiže zgradu iznad određene visine). npr. Npr. Presumpcija je u vezi sa publicijanskom tužbom. pa stranke mogu ugovorom drugačije odrediti. Posredni posjed stvari također se može sticati derivativno i originarno. a nakon prodaje kao zakupac stvari. Posjed prava stvarne služnosti može se steći originarno (izvorno) ili derivativno (izvedeno). Posredni posjed apsolutno prestaje apsolutnim prestankom neposrednog posjeda za koji je vezan. O pristanku se može govoriti samo ako je zasnovan na pravno valjanom očitovanju volje. tu nema prenosa posjeda. a prodavač je ostao neposredni posjednik predmetnog stana. Derivativno se posredni posjed stiče prenosom tog posjeda sa jedne na drugu osobu putem pravnog posla. kad vlasnik stana proda stan. prelaženjem preko nečije livade. a istovremeno ga neko drugi stiče. 2. Učinci kod kojih se posjed javlja kao presumpcija o postojanju stvarnih prava. Derivativno se posjed prava stvarne služnosti stiče kad se njegov sadržaj vrši uz pristanak vlasnika ili posjednika služnog dobra. Ovdje se predaja smatra izvršenom uručenjem stvari prevozniku ili osobi koja organizira otpremu. pri sticanju prava vlasništva od posjednika koji nije vlasnik (samo izuzetno). posudba i sl). Učinci kod kojih se posjed javlja kao pretpostavka sticanja stvarnih prava: kao način sticanja prava vlasništva i založnog prava na pokretninama. Relativno prestaje prenosom posjeda dobra u čiju korist je služnost ustanovljena. Ova odredba ZOO-a je dispozitivnog karaktera. istovremeno i vlasnik te stvari i naziva se prezumiranim vlasnikom stvari. prezumira se da je zakonit. Razlika je u tome što je prije prodaje imao posjed kao vlasnik. Gubitak posjeda može biti apsolutan i relativan. pa u njemu ostane određeno vrijeme kao najmoprimac. Apsolutan gubitak posjeda je kad posjednik gubi posjed. Pri tome se gubitkom posjeda ne smatra slučaj kada je posjednik samo privremeno spriječen da vrši faktičku vlast na stvari. Relativan gubitak je kada dosadašnji posjednik gubi posjed.zakup. Pored ovoga. a niko drugi ga ne stiče (npr. Posjed prava stvarne služnosti apsolutno prestaje prestankom vršenja njenog sadržaja. a kada se posjednik služnog dobra pokori toj zabrani. Gubitak posjeda. ex lege. odnosno posjedniku služnog dobra da se njime koristi na određeni način (npr. Takav gubitak javlja se kod prenosa posjeda. naravno samo onda kad je zastupnik originarnim putem stekao neposredni posjed. 7. 3. istinit i savjestan posjednik određene stvari. ili odlukom nadležnog državnog organa.

Da način vršenja samopomoći odgovara prilikama u kojima postoji opasnost. niti dao nalog. Smetanje posjeda može se izvršiti činjenjem.1. onaj ko je dao nalog za smetanje. što podrazumijeva da preduzete mjere po vrsti i intenzitetu ne smiju preći granicu koju nalaže svrha njihovog poduzimanja. a svakako godinu dana od učInjenog smetanja (objektivni rok). Aktivno je legitimiran posljednji mirni posjednik i to i neposredni i posredni posjednik prema trećim licima. 6. 2. 5. petitorni prigovor je . u potpunosti ili djelimično. osim protiv osobe od koje je došao do posjeda na viciozan način. 2. nečinjenjem (prekarist). te činjenicu smetanja. Nedostatak pasivne legitimacije (tvrdi da nije izvršio smetanje. odustaje od vršenja faktičke vlasti na stvari). Da je samopomoć nužna jer bi sudska zaštita stigla prekasno. Oduzimanje posjeda podrazumijeva potpuni prestanak faktičke vlasti prethodnog posjednika i uspostavu faktičke vlasti od strane oduzimaoca. odnosno najkasnije godinu dana od počinjenog smetanja (objektivni rok). Prema ZOVO-u postoje 2 oblika zaštite: samopomoć i sudska zaštita. Pravo na samopomoć se gasi 30 dana nakon saznanja za smetanje i njegovog počinitelja (subjektivni rok). Može se koristiti pod slijedećim pretpostavkama: 1. I ovo uskraćivanje ograničeno je na subjektivni rok od 30 dana (od saznanja za smetanje) i objektivni od godinu dana (od učinjenog smetanja). ometa i osporava. 3. Rok za podizanje tužbe je 30 dana od saznanja za smetanje i počInioca (subjektivni rok). Odbrana tuženog Tuženi se može braniti stavljanjem prigovora. Samopomoć je pravo posjednika da primjerenom silom ili na drugi prikladan način odbije neovlašteno smetanje posjeda. Odgovornost posjednika stvari za štetu. Zaštita posjeda u slučaju samovoljnog i protupravnog smetanja je najvažniji pravni učinak posjeda. jer se u posjedovnoj parnici raspravlja isključivo o posljednjem stanju posjeda i činu smetanja. 3. 3. niti imao korist). Nedostatak protupravnosti (npr.sudski organ je izvršio deložaciju na osnovu pravosnažne presude). Izuzetno. Da je opasnost od smetanja neposredna. Da se utvrdi da je tuženi počinio smetanje tužiteljevog posjeda. Da se uspostavi prijašnje posjedovno stanje. Istek prekluzivnog roka (tuženi tvrdi da je tužitelj prekoračio rok). fizički i verbalno (u slučaju ozbiljne prijetnje kada posjednik opravdano. Nedostatak animusa turbandi (tvrdi da uopće nije bio svjestan da čini smetanje). Aktivno je legitimiran i nasljednički posjednik. Smetanje posjeda je samovoljno uznemiravanje ili oduzimanje posjeda. Viciozni posjednik također ima pravo na zaštitu. 2. Prava i obaveze savjesnog i nesavjesnog posjednika prilikom povrata stvari vlasniku kod reivindikacije. 4. 2. te da prema tome nije izvršio smetanje posjeda time što je samovoljno vratio posjed stvari). te onaj u čijem interesu je smetanje počinjeno a on se od toga nije ogradio. Da se zabrani ponovno takvo ili slično smetanje. Sudska zaštita ostvaruje se posjedovnom tužbom (tužbom zbog smetanja posjeda). Kao prigovore može navesti: 1. On dokazuje da je posljednji mirni posjednik. Nedostatak aktivne legitimacije (tvrdnja da tužilac nije bio posjednik). Tužbeni zahtjev glasi: 1. Teret dokazivanja je na tužiocu. Jedino na ovu okolnost sud pazi po službenoj dužnosti. Vicioznost posjeda (tuženi tvrdi da je tužilac prema njemu viciozni posjednik. Uznemiravanje posjeda obuhvata radnje i ponašanja kojima se faktička vlast posjednika ograničava. Petitorni prigovor (pozivanje na pravo vlasništva) načelno se ne uvažava. Pasivno je legitimiran onaj ko je izvršio čin smetanja. Pravno se štiti svaki posjed. ali i međusobno.

Međutim.PRAVO VLASNIŠTVA (PROPRIETAS. Pravo vlasništva po ovoj ideji podliježe ograničenjima građanskopravnog. tj. vlasnik može vlasničkom tužbom u svako doba osigurati i faktičku vlast. pri čemu se ta 2 pojma koriste kao sinonimi. Sve kasnije evropske kodifikacije zasnovane su na rimskom shvatanju. time se ne utiče na konačno rješenje parnice. Ovisno o tome da li je smetanje izvršeno oduzimanjem posjeda ili uznemiravanjem posjednika. odnosno vlasnikovo pravo je apsolutno i isključivo. sadržaj vlasti. Međutim. Na osnovu pravne vlasti. odnosno prava. tj. Rješenje je konačno. uživanje. koja za posljedicu mogu imati i oduzimanje prava vlasništva ukoliko je to u općem interesu društva. korištenje i raspolaganje sa stvari. pravo vlasništva se može definirati i kao pravni odnos. objekti vlasnikovog prava su stvari. U tom smislu može se reći da je pravo vlasništva skup maksimalnih ovlaštenja koja pripadaju nekoj osobi u pogledu neke stvari. a zajednički elementi tih kodifikacija su: o vlasništvu se govori kao o vlasti i subjektivnom pravu. granice te vlasti. odnosi se na posjedovanje. pretvoren u pravni odnos. a sve više i javnopravnog karaktera.dozvoljen u slučaju kad je u toku postupka zbog smetanja posjeda pravosnažno okončan postupak kojim je tuženom priznato pravo vlasništva na spornoj stvari.petitorni postupak apsorbira posjedovni postupak. DOMINIUM) POJAM PRAVA VLASNIŠTVA U klasičnom rimskom pravu vlasništvo se shvatalo kao potpuna i isključiva vlast na fizičkoj stvari koju su svi dužni poštivati. odnosno prava su zakon i prava trećih osoba. Nasuprot rimskom konceptu individualizacije i apsolutizacije prava vlasništva. Njena suština je u naglašavanju socijalne funkcije prava vlasništva koje se sastoji u obavezi vlasnika da korištenjem objekta svog vlasništva povećava općedruštveno bogatstvo. razvila se ideja socijalizacije prava vlasništva. posebno nakon I svjetskog rata. U sistemu građanskog prava pravo vlasništva je jedno od subjektivnih stvarnih prava. sud će rješenjem odrediti povrat oduzetog posjeda. U tom slučaju definicija glasi ovako: Pravo vlasništva je društveno-ekonomski odnos. Ta pravna vlast pripada vlasniku i u slučaju kad nema posjed stvari. Već se na osnovu ranijeg rješenja izdaje novo rješenje o izvršenju i izvršiće se uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja. posebno ako se radi o vlasništvu nad sredstvima za proizvodnju. neće se voditi novi postupak. Krajnji rezultat takvog stanja je pretvaranje prava vlasništva iz subjektivnog prava u socijalnu funkciju. u kome snagom pravne norme određena stvar u cjelosti pripada određenom pravnom subjektu. KARAKTERISTIKE PRAVA VLASNIŠTVA .faktičku vlast. a iznimno se mogu pojaviti i neka druga dobra i prava. Privremena naredba je sudsko rješenje koje se donosi prije okončanja posjedovne parnice. ta vlast je najšira. Ako tuženi ponovo izvrši isto ili slično smetanje posjeda. Odluka suda Parnica zbog smetanja posjeda ne završava presudom. nego rješenjem. Takvim rješenjem se u hitnim slučajevima štiti posjedovno stanje nastalo prije smetanja ili se smjesta naređuje povrat u prijašnje stanje. XI . Ovdje važi načelo petitorum absorbet possessorum. pravo vlasništva je pravni odnos vlasnika prema trećim licima. odnosno zabraniti dalje smetanje pod prijetnjom novčane kazne ili odrediti druge mjere potrebne za zaštitu od daljeg smetanja.

dakle postoji samo jedna vrsta prava vlasništva. može posjeći grane susjedove voćke koje se nadvijaju nad njegovo zemljište itd. Npr. jedino vlasnik može potpuno raspolagati sa stvari poslovima inter vivos i mortis causa.a) Jedinstvenost – Skup vlasničkih ovlaštenja uvijek je vezan uz jednog subjekta. Najtipičniji primjer je šikana. Individualna zloupotreba je povreda nekog moralnog pravila unutar okvira samog instituta prava vlasništva. korištenje i raspolaganje (possidere. Susjedska prava. Direktne imisije su zabranjene. Poznata su u svim pravnim sistemima. Registruje se stepenom isključivosti koji propisuje pravni sistem. Za štetu od imisionih radnji odgovara se samo ako je znatnija. Pod društvenim odnosom podrazumijeva se odnos vlasnika prema drugim licima s obzirom na stvar. Imisije. u smislu uslova i načina na koji vlasnik može isključiti druge osobe od uticaja na objekat vlasništva. industrijski civilni). Npr. Zloupotreba prava vlasništva može biti institucionalna i individualna. c) Isključivost – Vlasnik na osnovu svog subjektivnog prava može svakoj drugoj osobi onemogućiti bilo kakav uticaj na objekat svog vlasništva. Raspolaganje može biti faktičko (npr. Pod susjedskim pravom podrazumijevaju se ograničenja prava vlasništva na nekretninama koja su nastala radi uređenja susjedskih odnosa. Zabrana zloupotrebe prava vlasništva. Indirektne imisije se dijele na uobičajene i neuobičajene. Faktički odnos u pravu vlasništva. Mogu biti direktne i indirektne. Neuobičajene imisije su zabranjene. Zato nije moguće pravo vlasništva više osoba na jednoj stvari tako da je svaka osoba vlasnik cijele stvari. tj. . nije svejedno da li se radi o tvornici ili bolnici s obzirom na vrstu buke koja se mora tolerisati. Kriterij razgraničenja je uobičajenost s obzirom na vrstu i namjenu nekretnine i s obzirom na lokalne prilike. Može se reći da su imisije uticaji koji na korištenje nekretnine imaju gasovite. SADRŽAJ PRAVA VLASNIŠTVA Sadržaj prava vlasništva podrazumijeva društveni i faktički odnos. kad počinilac svoje pravo vrši isključivo u cilju nanošenja štete drugome. d) Jednovrsnost prava vlasništva – Sadržaj prava vlasništva ne može se podijeliti po ovlaštenjima između različitih subjekata. frui.neko kroz prozor baca smeće u susjedno dvorište). a plodonosna koristi. b) Maksimalna dispozitivnost – Jedino pravo vlasništva obuhvata cjelokupnost ovlaštenja koja se odnose na ekonomsko iskorištavanje stvari. te mogućnosti eksproprijacije. e) Rekadentnost (elastičnost) prava vlasništva – Pravo vlasništva se automatski vraća u svoj puni obim čim otpadnu ograničenja koja su na njemu postojala (npr.zbog zračnog pritiska dim iz susjednog dimnjaka se zadržava nad dvorištem drugog susjeda). susjedska prava zabrana štetnih imisija. uti. najčešće načela savjesnosti i poštenja. Prema tome. Tipična ovlaštenja u sadržaju vlasništva: posjed. Pri tome se misli na sve vrste plodova (prirodni. bez potrebe da se to ovlaštenje ponovo uspostavlja nekim aktom). Zloupotreba prava vlasništva može se posmatrati i kao štetna radnja. OGRANIČENJA PRAVA VLASNIŠTVA Postoje 4 osnovna oblika ograničenja prava vlasništva: zabrana zloupotrebe prava. upotreba.prestankom uzusfruktusa vlasnik automatski ima ovlaštenje korištenja stvari. odnosno kad se prelaze okviri instituta prava vlasništva. Institucionalna zloupotreba je vršenje prava protivno zakonski propisanom cilju. abuti). krute ili tekuće stvari koje dolaze sa susjedne nekretnine.uništenje.odnos vlasnika prema stvari izražen je pomoću ovlaštenja koja pripadaju subjektu na određenom objektu. susjed ima pravo pobrati plodove koji su sa njegove voćke pali na susjedno zemljište. Neplodonosna stvar se upotrebljava. U doktrini nije stvoren jedinstven pojam imisije. Direktne su one kod kojih je radnja upravljena direktno na to da supstance dospiju na susjedno zemljište (npr. U pravu se pravi razlika između upotrebe i korištenja. trošenje i sl) i pravno (sklapanje pravnih poslova s obzirom na stvar). Indirektne imisije su one kod kojih je susjedno zemljište slučajno ili djelovanjem prirodne sile ili zbog prirode imisionog izvora izloženo smetnjama koje potiču od radnje na susjednom zemljištu (npr.

svi zajedno. Kad bi vlasništvo bilo podijeljeno po sadržaju (npr. To znači da svaki suvlasnik ima istovremeno sva vlasnička ovlaštenja. a ne po sadržaju. dužan snositi sve troškove i terete koji se odnose na stvar (održavanje. RAZVRGNUĆE SUVLASNIČKE ZAJEDNICE (PODJELA) . Ako otpadne pravo jednog od suvlasnika. svaki suvlasnik je srazmjerno visini alikvotnog dijela. po dijelovima koji su alikvotno (idealno) određeni. Način na koji se vrši posjed zajedničke stvari prvenstveno je pitanje internog sporazuma među suvlasnicima (npr. c) Ostala prava i obaveze u pogledu cijele stvari. Položaj suvlasnika s obzirom na njegov alikvotni dio. Ako bi zajednička stvar bila realno podijeljena tako da svakoj osobi pripadne fizički odvojeni dio. Npr. osim ako je to zakonom određeno. o tome odlučuje sud. Suvlasništvom se između suvlasnika stvara zajednica koja nije posebna pravna osoba. ako su 3 brata suvlasnici trospratne kuće. Svaki suvlasnik istovremeno je vlasnik cijele stvari. Suvlasništvo može nastati pravnim poslom (ugovor ili oporuka). Pravo vlasništva ne može postojati bez subjekta. ali samo u veličini svoje kvote. ali samo u alikvotnom dijelu. odlukom državnog organa (npr. ubiranje plodova. Kod individualnog vlasništva nosilac vlasničkih ovlaštenja je samo jedan subjekt. cigli. što znači da svojim dijelom može raspolagati potpuno samostalno. to ne bi bilo suvlasništvo. PRAVNI POLOŽAJ SUVLASNIKA U SUVLASNIČKOJ ZAJEDNICI Položaj pojedinog suvlasnika s obzirom na cijelu stvar. a poduzimanje nekog posla je nužno za redovno održavanje stvari. Svaki suvlasnik ovlašten je štititi cijelu stvar prema trećim licima. U pogledu prava suvlasnika s obzirom na cijelu stvar. OBLICI PRAVA VLASNIŠTVA Individualno vlasništvo. Posjed zajedničke stvari pripada svim suvlasnicima zajedno (suposjed). S druge strane. treba posebno istaći slijedeće: a) Pravo na posjed. Vlasnička ovlaštenja pripadaju svakom suvlasniku samo u obimu njegovog alikvotnog dijela. Upravljanje zajedničkom stvari je organizacija vršenja vlasničkih ovlaštenja kod suvlasništva. ali može postojati stvar koja nema vlasnika (res nullius). drugom raspolaganje itd). sukcesivno. jedan za ostale. Objekat prava vlasništva mogu biti sve stvari u prometu. Svaki suvlasnik je potpuni vlasnik svog alikvotnog dijela. troškovi korištenja i sl). Vlasništvo između suvlasnika podijeljeno je po obimu. traženje polaganja računa itd. već razdijeljeno vlasništvo (tipično za feudalizam). Svoj dio može prodati. redovno održavanje sa manjim popravkama itd. Ako nema saglasnosti suvlasnika. prerada stvari itd). Za poduzimanje poslova redovnog upravljanja potrebna je saglasnost suvlasnika čiji dijelovi zajedno čine više od ½ vrijednosti stvari. ne bi se više radilo o suvlasništvu već o communio pro diviso.SUBJEKTI I OBJEKTI PRAVA VLASNIŠTVA Svaki pravni subjekat može biti subjekat prava vlasništva (fizička i pravna lica). Na jednoj stvari može postojati pravo vlasništva više osoba (suvlasništvo i zajedničko vlasništvo). jednom pripada korištenje. bez saglasnosti ostalih. to ne znači da svaki sprat pripada po jednom bratu. prozoru itd). SUVLASNIŠTVO (CONDOMINIUM) Suvlasništvo je vlasništvo više osoba na fizički nepodijeljenoj stvari. Poslovima redovnog upravljanja smatraju se npr. u skladu sa načelom rekadentnosti prava vlasništva proširuje se pravo ostalih suvlasnika. b) Pravo na upravljanje. a ostali suvlasnici nemaju pravo prvenstva kupovine. davanje stvari trećoj osobi u posjed). To podrazumijeva mogućnost samostalnog podizanja posjedovnih i vlasničkih tužbi. a za vanredno upravljanje saglasnost svih suvlasnika. Suvlasništva koja nastaju mimo volje suvlasnika zovu se communio incidens (slučajna zajednica). već da svaki od braće ima svoj vlasnički udio u svakom dijelu kuće (svakom crijepu.kod sudskog utvrđivanja udjela bračnih drugova u zajedničkoj imovini) i na osnovu zakona (nasljeđivanje.

zajednica ne predstavlja pravnu osobu. nastao kombinacijom elemenata pojedinačnog vlasništva. To je imovina koju bračni drugovi radom steknu tokom trajanja bračne zajednice. Ako se odrede dijelovi pojedinih zajedničara. Bračni drugovi upravljaju zajedničkom imovinom zajednički i sporazumno. a pretpostavke su otvaranje nasljedstva i postojanje više nasljednika. ali nisu određeni. Pored navedenih. Suvlasniku se ne može narediti da zatraži podjelu. odnosno suvlasništvo. 2.građanskopravni ortakluk i sl). Suvlasnički dio etažnog vlasnika na zemljištu na kome je zgrada podignuta. Nastaje po sili zakona. Ugovorom se može odreći tog prava. zajedničkog vlasništva i suvlasništva. Objekat zajedničkog vlasništva su zajednički dijelovi zgrade. Ako se ne mogu sporazumjeti. ETAŽNO VLASNIŠTVO Etažno vlasništvo je pravo vlasništva na stanu ili poslovnoj prostoriji kao posebnom dijelu zgrade. Svaki učesnik ima pravo zahtijevati podjelu zajedničkog vlasništva koja se sastoji u određivanju pojedinih dijelova. Objekat suvlasništva je zemljište na kome je zgrada podignuta. kao i prihodi od te imovine. Zajednička imovina bračnih drugova. Dijelovi pojedinih subjekata su odredivi. OBLICI ZAJEDNIČKOG VLASNIŠTVA Zajedničko vlasništvo pojavljuje se u 3 osnovna oblika: 1. srazmjeran je vrijednosti posebnog dijela u odnosu na vrijednost cijele zgrade. Nasljednička zajednica je skup osoba na koje su kao nasljednike prešla imovinska prava i obaveze koje čine ostavinu određenog ostavitelja. odluku donosi sud. Objekat pojedinačnog vlasništva je dio zgrade kao samostalna stvar (stan ili poslovni prostor). Činjenice na osnovu kojih se postaje učesnik u zajedničkom vlasništvu nisu iste i ne moraju biti jednake činjenicama na osnovu kojih se stiče vlasništvo. Pravo na podjelu ne zastarijeva. U takvom slučaju vlasništvo dijela zgrade je jedinstven institut. mogući su i drugi oblici zajedničkog vlasništva (npr.Svaki suvlasnik ima pravo zatražiti podjelu imovine. nakon čega nastaje suvlasništvo. Sud može odlučiti da se podjela izvrši prodajom stvari. Suvlasnici sporazumno određuju način podjele. zajedničko vlasništvo se pretvara u suvlasništvo. Svaki učesnik u zajedničkom vlasništvu ima pravo na vlasničke i posjedovne tužbe prema trećim licima. U njen sastav načelno ulaze sva stvarna i obavezna prava. ali su odredivi. ali samo na određeno vrijeme. Sporazum se zaključuje u pisanoj formi. 3. Vlasništvo dijela zgrade u okviru društvenog vlasništva javlja se u 2 varijante: . tj. ZAJEDNIČKO VLASNIŠTVO Zajedničko vlasništvo je pravo vlasništva više osoba na istoj stvari po dijelovima koji nisu ni realno ni idealno određeni. Traje do podjele ostavine. OSNOVNE KARAKTERISTIKE ZAJEDNIČKOG VLASNIŠTVA Zajedničari zadržavaju svoj individualni subjektivitet. Samo svi zajedničari zajedno i sporazumno mogu raspolagati zajedničkim vlasništvom. Kućna zadruga je radna i imovinska zajednica članova jedne ili više porodica sa specifičnom organizacijom i zajedničkom imovinom čije jezgro čini zajedničko vlasništvo nekretnina. PRAVA ETAŽNOG VLASNIKA NA ZAJEDNIČKIM DIJELOVIMA ZGRADE I ZEMLJIŠTU NA KOME JE ZGRADA PODIGNUTA Vlasništvo dijela zgrade u vlasničkopravnom režimu postoji kada se radi o zgradi u pravu vlasništva. ali samo ako je fizička podjela nemoguća bez znatnog smanjenja vrijednosti stvari. a izgrađena je na građevinskom zemljištu na kome postoji pravo vlasništva. Karakteristična je za naturalnu privredu.

a za vanrednu samo savjestan. 2. okupacija. tj. U takvom slučaju vlasništvo dijela zgrade je kombinacija 3 elementa: pojedinačnog vlasništva. te trajnog prava korištenja zajedničkih dijelova i građevinske parcele. prerada. što je inače karakteristika prava vlasništva. gdje postoji niz slučajeva da sticanja nisu knjižena. Nosilac stanarskog prava po zakonu ima pravo prvenstva u otkupu. sticanje od nevlasnika. Višestambena zgrada u društvenom vlasništvu izgrađena na parceli u društvenom vlasništvu. dakle vlasnik može dio zgrade prenijeti na drugu osobu pravnim poslovima inter vivos i mortis causa. Pravo vlasništva na dijelu zgrade prvenstveno je prometno pravo. . b) Sposobnost stvari. zajedničkog vlasništva na zajedničkim dijelovima i trajnog prava korištenja građevinske parcele. te je kao vlasnik nekretnine u zemljišne knjige upisana osoba koju sadašnji posjednici i ne poznaju. Za dosjelost su sposobne sve stvari na kojima je moguće steći pravo vlasništva. Dosjelost (usucapio) Dosjelost je sticanje prava vlasništva na osnovu posjedovanja stvari kroz zakonom određeno vrijeme. Neprekidnost posjeda u međuvremenu se prezumira. Tabularni posjed ne može poslužiti kao dovoljna pretpostavka dosjelosti. Porodična stambena zgrada izgrađena na parceli u društvenom vlasništvu. sticanje na osnovu odluke državnog organa (eksproprijacija. Dosjelost je posebno značajan institut kod rješavanja pitanja vlasništva zemlje na selu. spajanje i miješanje. arondacija) i dr. pravo vlasništva se može steći originarno i derivativno. Načelno je svaka osoba sposobna da stekne vlasništvo dosjelošću. Vlasnik etažnog stana ima pravo useliti u stan. a prodavaču nametnuta obaveza prodaje stana. nalaz blaga).uzurpacija. komasacija. Dužnosti vlasnika dijela zgrade u načelu su usmjerene na održavanje dijela zgrade i čitavog objekta. odvajanje plodova.mora se stvarno izvršavati i mora trajati neprekidno kroz cijelo vrijeme dosjelosti. Osim toga mora biti efektivan. Pretpostavke za sticanje vlasništva dosjelošću su slijedeće: a) Sposobnost sticatelja (uzukapijenta). SADRŽAJ ETAŽNOG VLASNIŠTVA Vlasništvo dijela zgrade je skup određenih ovlaštenja i dužnosti koje ima jedna osoba u pogledu dijela zgrade. etažno vlasništvo nije skup maksimalnih ovlaštenja. U sadržaj vlasništva na dijelu zgrade spada i pravo na upravljanje zgradom. (npr. građenje na tuđem zemljištu. Onaj ko se poziva na dosjelost mora dokazati da je bio u posjedu u trenutku otpočinjanja i u trenutku završetka dosjelosti. c) Posjed određene kvalitete. Dakle. Kao originarni načini sticanja mogu se izdvojiti: dosjelost. Zakonom o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo načelno je zagarantovano nosiocu stanarskog prava pravo kupovine stana. Vrste dosjelosti Po našem pravu postoje redovna i vanredna dosjelost. Za redovnu dosjelost se traži kvalificiran posjed. STICANJE PRAVA VLASNIŠTVA Kao i ostala subjektivna građanska prava.1. Ovdje se vlasništvo dijela zgrade sastoji od 2 elementa: pojedinačnog vlasništva na stanu ili poslovnoj prostoriji. d) Vrijeme dosjelosti određeno zakonom (rok dosjelosti). ORIGINARNO STICANJE PRAVA VLASNIŠTVA Originarno ili izvorno sticanje prava vlasništva podrazumijeva sticanje koje se ne zasniva na pravu vlasništva prethodnika. Posjed mora biti kvalificiran ili bar savjestan (pošten).

3. Prema ZOVO. c) Pravni posao mora biti naplatan. steći će pravo vlasništva nove stvari u 3 slučaja: . Prema ZOVO. Ukoliko takve okolnosti otpadnu. saznanje nesavjesnosti (uzukapijent kroz svo vrijeme dosjelosti mora biti savjestan posjednik). Prekid dosjelosti je nastup takvih okolnosti zbog kojih dosjelost ne može započeti. Prijašnji vlasnik u takvom slučaju mora dokazati da stvar čiji povrat traži ima za njega posebno značenje. najam). Rok vanredne dosjelosti za pokretne stvari je 10 godina. Onaj ko stvar stekne na javnoj prodaji.Redovna dosjelost je sticanje prava vlasništva na osnovu kvalificiranog posjeda vršenog kroz zakonom određeno vrijeme. Kvalificiran posjed je onaj koji je savjestan. Rok redovne dosjelosti za pokretne stvari je 3 godine. zahtjev se mora podnijeti u roku od 1 godine od sticateljevog sticanja prava vlasništva. onaj ko preradi. Onaj ko stvar pribavi od osobe koja u okviru svoje djelatnosti takve stvari stavlja u promet. Prerada (specificatio) je prerada jedne ili više stvari u drugu stvar koja se po ekonomsko-socijalnim mjerilima smatra novom i različitom. a savjesnom sticatelju se mora dati naknada po prometnoj cijeni stvari. ali kad takve okolnosti otpadnu dosjelost se nastavlja a vrijeme proteklo prije zastoja se uračunava. Dakle. U slučaju podizanja vlasničke tužbe dosjelost se prekida samo pod pretpostavkom da je parnica i provedena. a započeta dosjelost se prekida i proteklo vrijeme propada. depozit. zaštita savjesnog sticatelja važi samo u tačno određenim slučajevima i uz tačno određene pretpostavke.zlatni sat kao nagrada za učešće na nekom takmičenju). moraju se ispuniti slijedeće pretpostavke: a) Sticatelj mora biti savjestan (u dobroj vjeri). U ovaj rok računa se i vrijeme za koje su prethodnici sadašnjeg posjednika posjedovali stvar kao kvalificirani posjednici. dosjelost samo može ponovo započeti.posudba. određena je korektura principa da se vlasništvo može steći samo od vlasnika. ZOVO je dao pravo prijašnjem vlasniku da od savjesnog sticatelja traži povrat stvari koja za njega ima posebno značenje (npr. 2. pretpostavke su sposobnost osobe. sposobnost stvari. Kvalificirani posjednik nije postao vlasnik stvari u trenutku kad mu je predana u posjed zato što je posjed stekao od nevlasnika. ali se ne može završiti dok ne prođu 2 godine od kada je osoba postala poslovno sposobna ili je dobila zakonskog zastupnika. Sticanjje prava vlasništva od nevlasnika Načelo zaštite poštenog sticatelja koje je izgrađeno u prometu. Okolnosti koje mogu izazvati zastoj dosjelosti su npr. te podizanje vlasničke tužbe. Okolnosti za prekid dosjelosti su: gubitak posjeda. Vlasnikom postaje: 1. zakonit i istinit. Od osobe kojoj je vlasnik predao stvar u posjed na osnovu pravnog posla koji nije osnova za sticanje prava vlasništva (npr. Da bi se u pomenutim slučajevima steklo pravo vlasništva. b) Stvar mora biti pokretna. Vanredna dosjelost je sticanje prava vlasništva na osnovu savjesnog posjeda kroz zakonom određeno vrijeme. Savjestan je sticatelj koji ne zna ili iz razloga vjerovatnoće ne mora znati da stvar koju stiče nije vlasništvo otuđivatelja. odnosno izradi novu stvar. postoje 3 slučaja u kojima se pravo vlasništva može steći od nevlasnika. a za nekretnine 10 godina. Obzirom da se radi o izuzetku od pravila da niko na drugog ne može prenijeti više prava nego što ga sam ima. te da ju je uzukapijent izgubio. priznanje tuđeg vlasništva na stvari.bračna veza (između bračnih drugova dosjelost ne teče). službena odsutnost osoba protiv kojih teče dosjelost itd. Zastoj i prekid dosjelosti Zastoj dosjelosti je nastup takvih okolnosti zbog kojih dosjelost ne može započeti ili već započeta dosjelost prestaje teći. a za nekretnine 20 godina. U rok dosjelosti računa se i vrijeme za koje su prethodnici sadašnjeg posjednika posjedovali stvar kao savjesni posjednici ili kao kvalificirani posjednici (obzirom da je savjesnost sastavni dio kvalificiranosti posjeda). Bitno je napomenuti da se dosjelost protiv maloljetnih ili poslovno nesposobnih osoba ne obustavlja. Vanredna dosjelost koristi se u slučaju kada savjesni posjednik ne može dokazati pravnu osnovu sticanja. odnos roditelja i djece dok traje roditeljsko pravo. kvalificiran posjed i zakonsko vrijeme.

kao potencijalni vlasnici građevine i zemljišta na kojoj je izgrađena javljaju se graditelj i vlasnik zemljišta. ZOVO razmatra 3 slučaja: 1. U tom slučaju dužan je nadoknaditi graditelju vrijednost objekta u visini prosječne građevinske cijene u mjestu u kome se nalazi u vrijeme donošenja sudske odluke. U suprotnom slučaju. Pravo izbora između navedenih opcija vlasniku pripada u roku od 3 godine od završetka izgradnje. Graditelj nije znao niti mogao znati da gradi na tuđem zemljištu. uz obavezu nadoknade graditelju u visini prosječne građevinske cijene objekta. U ovom slučaju vlasnik zemljišta može: . Obzirom da spajanje i miješanje stvari redovno nastaju uz pomoć ljudskog rada. Prema ZOVO-u.1. 3. nastaje suvlasništvo. vlasnik zemljišta nesavjestan. nužno je takav slučaj okvalificirati kao preradu stvari i prema pravilima o preradi ocijeniti da li je onaj ko je spajanjem odnosno miješanjem izradio novu stvar postao vlasnik ili suvlasnik nove stvari. Ako je od njegovog materijala novu stvar izradila druga osoba na osnovu pravnog posla s njim (npr. načelno nastaje suvlasništvo na novoj stvari. ili da nova stvar pripadne nesavjesnom vlasniku. savjesni vlasnik ima pravo da u roku od 1 godine od miješanja zahtijeva da mu nova stvar u cjelosti pripadne.zahtijevati da se zemljište vrati u prvobitno stanje (rušenje objekta). vlasnik vrednije stvari stiče pravo vlasništva na novu stvar. odnosno materijala može se izvesti iz odredaba ZOO-a o sticanju bez osnove. srazmjerno vrijednosti pojedinih stvari prije miješanja. Ako su vrijednosti objekta i . Ako od tuđeg materijala izradi novu stvar.zahtijevati da mu pripadne vlasništvo na objektu. vlastito platno se odnese krojaču da od njega sašije odijelo). Ako građevinski objekat vrijedi znatno više od zemljišta. Vlasnik zemljišta ima pravo tražiti naknadu vrijednosti zemljišta u visini prometne cijene. ako od 2 pomiješane stvari koje se ne mogu razdvojiti jedna ima neznatnu vrijednost u odnosu na drugu. zemljištu na kome je objekat izgrađen i zemljištu nužnom za redovnu upotrebu tog objekta. Ukoliko je jedan od vlasnika bio nesavjestan (znao ili morao znati da se njegova stvar miješa sa tuđom). primjenjuju se odredbe o spajanju i miješanju stvari. Tek nakon što se utvrdi da on nije postao vlasnik ili suvlasnik nove stvari. Graditelj nesavjestan. s tim što je dužan drugoj strani nadoknaditi vrijednost stvari nad kojom je izgubila vlasništvo. 2. a vlasnik zemljišta je znao za izgradnju i nije se odmah usprotivio – graditelj savjestan. U ovom slučaju graditelj stiče vlasništvo na objektu. najkasnije 10 godina od završene izgradnje. ali samo uz prepostavku da je bio savjestan (nije znao niti morao znati da je materijal tuđi i da ga nije ovlašten upotrijebiti) i da je vrijednost rada veća od vrijednosti materijala. Ako su vrijednosti rada i materijala jednake. Graditelj i vlasnik savjesni. Građenje na tuđem zemljištu (aedificatio) U slučaju građenja na tuđem zemljištu. ako rušenje ne bi bilo u javnom interesu. . rok za zahtjev je 3 godine od završetka izgradnje objekta. Obaveza da se drugoj strani nadoknadi vrijednost rada. Ako su vrijednosti spojenih ili pomiješanih stvari približno jednake. U ovom slučaju pravni učinak zavisi od odnosa vrijednosti objekta i zemljišta. . Nakon tog roka može tražiti samo isplatu prometne cijene zemljišta. sud će vlasništvo objekta dosuditi vlasniku zemljišta. s tim da mu nesavjesni vlasnik nadoknadi vrijednost njegove stvari.tražiti od graditelja isplatu prometne cijene zemljišta (graditelj stiče vlasništvo na zemljištu). vlasnik zemljišta savjestan. Sud iznimno može odlučiti da se objekat ne sruši. postavlja se pitanje vlasništva na novonastaloj stvari. vlasništvo će pripasti graditelju uz naknadu vlasniku zemljišta po prometnoj cijeni. 3. Spajanje i miješanje (sjedinjenje – commixtio) Ukoliko se pomiješane stvari ne mogu razdvojiti. 2. Rok zastare je 3 godine od saznanja za izvršenu izgradnju. Ako je novu stvar izradio od svog materijala svojim radom.

cessio vindicationis). Tradicija kao modus sticanja vlasništva je prenos posjeda izvršen u namjeri da se prenese vlasništvo stvari. vodeći računa o potrebama stranaka. constitutum possessorum. titulus (naslov) sticanja i modus (način) sticanja. Putativni titulus (subjektivno valjan) nije dovoljan za prenos vlasništva. Modus ili način sticanja. Pravno relevantnu volju o napuštanju stvari može izraziti samo poslovno sposobna osoba. a ne onaj kome je prvom prodata. kupoprodaja. koji također stiču vlasništvo separacijom. pravo vlasništva stiče onaj kome je stvar prvom predata. Izuzetak od načela da se pravo vlasništva stiče predajom stvari javlja se kod tradicije očitovanjem (traditio brevi manu. Odvajanje plodova (separatio) Pravo vlasništva na odvojenim plodovima načelno pripada vlasniku plodonosne stvari. Apstraktni pravni poslovi ne mogu postati pravne osnove za sticanje vlasništva. Ako vlasnik otuđi pokretnu stvar dvojici. darovanje). Pored objektivne valjanosti. Jedini pravilan način sticanja pokretnih stvari je tradicija.vađenje potonulih stvari iz mora).zamjena.zemljišta približno jednake. Izvršenjem se obaveznopravni odnos pretvara u stvarnopravni. ZOVO takođe ne precizira pitanje pravnih učinaka gradnje tuđim materijalom. Graditelj i vlasnik nesavjesni. Strana kojoj pripadne vlasništvo dužna je drugoj strani nadoknaditi vrijednost izgubljenog zemljišta. Okupacija (occupatio) Okupacija je uzimanje napuštene pokretne stvari u posjed sa namjerom da se prisvoji. Napuštenom se smatra stvar za koju njen vlasnik nedvosmisleno izrazi volju da je više ne želi posjedovati (npr. Preovladava stanovište da na ovaj slučaj treba primijeniti pravila predviđena za situaciju nesavjesnog graditelja i savjesnog vlasnika zemljišta.neko baci novine nakon što ih je pročitao). pravo vlasništva na izgrađenom objektu i zemljištu uvijek stiču vlasnik zemljišta ili graditelj. . Okupacijom se vlasništvo može steći samo na napuštenim pokretnim stvarima. uzufruktuar i zakupac. Međutim. prednost nad vlasnikom imaju savjesni posjednik. 4. odluku o vlasništvu će donijeti sud. a vezana okupacija propisom je dozvoljena samo određenim fizičkim i pravnim licima (npr. Taj pravni posao može biti jednostran (oporuka) ili dvostran (ugovor). Njemu pripada samo obaveznopravni zahtjev na naknadu prema graditelju. Titulus ili naslov sticanja je pravni posao u kome je do izražaja došla volja stranaka da se prenese vlasništvo. Modusi sticanja pokretnih i nepokretnih stvari su različiti. Vlasništvo prethodnika kao pretpostavka sticanja vlasništva proizilazi iz načela da niko ne može na drugog prenijeti više prava nego što ga sam ima. Okupacija može biti slobodna i vezana. gdje se pravo vlasništva stiče u trenutku zaključenja pravnog posla kojim se prenosi pravo vlasništva. Za derivativno sticanje vlasništva potrebne su 3 prepostavke: vlasništvo prethodnika. odnosno objekta. posebno o njihovim stambenim prilikama. DERIVATIVNO STICANJE PRAVA VLASNIŠTVA Derivativno je sticanje kod kojeg sticatelj svoje pravo vlasništva izvodi iz prava svog prethodnika. a nikad vlasnik materijala. Tradicija spada u izvršenje ugovora. ZOVO ne sadrži pravila za ovaj slučaj. titulus mora biti i kauzalni pravni posao čija je kauza (ekonomska svrha) sticanje vlasništva (npr. Titulus mora prvenstveno biti objektivno valjan pravni posao. Međutim. Slobodnom okupacijom stvar može steći svaki pravni subjekt.

To je općinski sud kod kojeg se vode zemljišne knjige. . ako dvije osobe zatraže upis prava vlasništva na istoj nekretnini. . dan. PRESTANAK PRAVA VLASNIŠTVA Razlikuje se relativni i apsolutni prestanak prava vlasništva. tužitelj dokazuje postojanje pretpostavki koje su bile potrebne za sticanje prava vlasništva. Za upis kao način sticanja potrebne su 3 pretpostavke: zemljišnoknjižna isprava. Učinak jednog upisa u odnosu prema ostalima ravna se po trenutku kad je molba stigla. Potpis otuđivaoca mora biti sudski ovjeren. Prema pravnom pravilu OGZ-a.Ne smije imati vidljivih mana koje bi slabile njenu vjerodostojnost (prepravke i sl). Ukoliko na stvari postoji posredni posjed. ne prestaje vlasništvo na ostacima stvari. Postoji i publicijanska tužba. . U dokazivanju vlasništva stvari. Opće pretpostavke valjanosti isprave su: . Međutim. razlikuju se i 2 tipične vlasničke tužbe: reivindikacija i actio negatoria. O relativnom prestanku govori se kada druga osoba stekne pravo vlasništva na istoj stvari. sudska dozvola i izvršenje upisa. ZAŠTITA PRAVA VLASNIŠTVA S obzirom na 2 vrste tipičnih povreda prava vlasništva.Osobe koje učestvuju u pravnom poslu moraju biti tačno označene. mjesec. godina) i potpisana. a ne onaj čija je pravna osnova starija. Apsolutni prestanak je u slučaju napuštanja (derelikcije) stvari i propasti stvari. Kod derivativnog sticanja dokazuje se pravna osnova sticanja. .Isprava mora biti javna ili javno ovjerena. Daje se obično u samoj osnovnoj ispravi. U ovom slučaju nije potrebna fizička predaja za sticanje vlasništva. On dokazuje: svoje vlasništvo. te identitet stvari. tuženikovu faktičku vlast na stvari.U njoj mora biti tačno naznačena pravna osnova. Npr. modus sticanja i vlasništvo prethodnika. Posebne pretpostavke valjanosti isprave su: . ali se može dati i u posebnoj ispravi. Prva se koristi za vraćanje oduzete stvari. prednost ima onaj čija molba je prije stigla. Ako je i prethodnik vlasništvo stekao . Pasivno je legitimisan neposredni posjednik. Pravo na podnošenje reivindikacije ne zastarijeva. u kojoj se za tužitelja prezumira da je vlasnik. teorija i praksa su to načelo korigovale u smislu da kasniji kupac stiče vlasništvo samo ako nije znao niti morao znati da je zemljište prodato i predato u posjed prvom kupcu. ZOVO nema odredbe za slučaj dvostruke prodaje nekretnina. koji zatim učestvuje kao stranka u parnici a neposredni posjednik izlazi iz postupka. . U slučaju propasti. Sudska dozvola za upis. Mjesno nadležan je sud na čijem području je nekretnina.Klauzula intabulandi – izričita izjava onoga čije pravo se prenosi da pristaje na upisivanje.Modus ili način sticanja prava vlasništva nekretnina kod derivativnog sticanja je upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama u korist sticatelja. vlasnik zemljišta postaće onaj ko je prvi zatražio upis u zemljišne knjige. bilo originarno ili derivativno. a druga za zaštitu od drugih oblika smetanja u vršenju vlasničkog prava.Isprava mora biti datirana (mjesto. Teret dokazivanja je na tužitelju. Reivindikacija (rei vindicatio) Reivindikacija je tužba kojom vlasnik neposjednik traži od posjednika nevlasnika povrat individualno određene stvari (species). Aktivno je legitimisan samo vlasnik koji je izgubio posjed stvari. neposredni posjednik može pozvati u parnicu posrednog posjednika. Sticatelj u pravilu podnosi molbu zemljišnoknjižnom sudu da mu se dozvoli upis.Tačna oznaka zemljišta (odnosno prava) u vezi kojeg se treba izvršiti upis.

treba ići dalje u dokazivanju. kao i vrste troškova (nužni. Kao i kod nužnih troškova. oštećena ili uništena. Vlasnik stvari ima pravo umanjiti iznos nužnih troškova za vrijednost koristi (plodova) koje je posjednik imao od stvari. Ovom tužbom može se tražiti povrat samo individualno određenih.npr. uništio. a ima i pravo retencije stvari (ius retentionis). otuđene ili zanemarene plodove. najamnina koju je ubrao za godinu dana unaprijed je ubrani nedospjeli civilni plod). pored vraćanja kuće će vlasniku morati platiti i najamninu za svo vrijeme korištenja kuće. Savjesni posjednik ima pravo naknade troškova po objektivnom kriteriju. Ukoliko je stvar potrošena. Protuzahtjev posjednika u vezi troškova Obaveza nadoknade troškova zavisi od vrste posjeda (savjestan ili nesavjestan). Nesavjestan posjednik dužan je vlasniku predati sve plodove i nadoknaditi vrijednost plodova koje je potrošio. važe pravila retencije i umanjenja troškova za vrijednost koristi koje je savjesni posjednik imao. Nesavjesni posjednik nema pravo retencije stvari. Nužni troškovi (impensae necessariae) su troškovi nužni za samo održavanje stvari. Savjesni posjednik stiče pravo vlasništva naturalnih plodova već u trenutku separacije. Zbog toga ne odgovara za štetu. Dokazivanje identiteta stvari jeste dokazivanje da je stvar za koju tvrdi da je njegova. . tužilac koji je upisan kao vlasnik ima presumpciju da je zaista i vlasnik (onaj ko negira mora to i dokazati). Ostale plodove dužan je vratiti vlasniku (dospjele neubrane i ubrane nedospjele plodove . Savjesni posjednik ima pravo na naknadu nužnih troškova. Nesavjestan posjednik mora vratiti stvar u stanju u kakvom je bila u trenutku zasnivanja posjeda. Sporedni tužbeni zahtjev u vezi plodova Naturalni plodovi. Nesavjesni posjednik dužan je vratiti vlasniku sve civilne plodove. U reivindikaciji tužbeni zahtjev glasi na povrat stvari. Pošto je to po pravilu nemoguće. te plodova koje je propustio ubrati. u mjeri u kojoj je vrijednost stvari povećana po prometnim kriterijima. Korisni troškovi (impensae utiles) su troškovi kojima se objektivno povećava vrijednost stvari. Savjestan posjednik je onaj ko iz opravdanih razloga smatra da je stvar koju posjeduje njegova. oštećenja ili nastalu upotrebom stvari. Savjestan posjednik zadržava civilne plodove koji su za vrijeme trajanja posjeda dospjeli i ubrani. ali samo onih koje bi imao i vlasnik da se stvar nalazila kod njega. jer se stvar faktički koristila u međuvremenu. Rok zastare je 3 godine. Posjednik mora udovoljiti tužbenom zahtjevu. Civilni plodovi. Rok zastare potraživanja je 3 godine. tj. Npr. upravo stvar koja se nalazi kod tuženog. a stvar vraća vlasniku u onakvom stanju u kakvom se nalazi u trenutku tužbe. Vlasnik nema pravo naknade za ubrane. Bez njih bi stvar potpuno ili djelimično propala. sve do prethodnika koji je vlasništvo stekao originarno ili je posjedovao stvar dovoljno dugo da dovrši dosjelost. potrošene. a ne i generičkih stvari. a u praksi je uobičajeno da se uz taj zahtjev istakne i zahtjev da se tužitelju prizna pravo vlasništva. nesavjesni posjednik mora nadoknaditi štetu usljed uništenja. korisni i luksuzni troškovi).derivativno. Nesavjesni posjednik također ima pravo na naknadu nužnih troškova. ali njihovu vrijednost može odbiti prilikom naknade nužnih i korisnih troškova koje traži savjestan posjednik. otuđio. obaveza naknade štete zavisi od toga da li je tuženi savjestan (pošten) ili nesavjestan posjednik. Ukoliko se radi o vlasništvu nekretnina. Vlasniku je dužan predati samo neubrane plodove. ako je nesavjestan posjednik stanovao u kući 5 godina ne plaćajući najamninu. Osnovni tužbeni zahtjev ili petit mora se tačno naznačiti u tužbi. dok mu se troškovi ne nadoknade.

a on je tu korist naknadno odobrio. luksuzni troškovi se nadoknađuju savjesnom posjedniku ali samo ako je njima povećana vrijednost stvari. troškovi koje je imao posjednik vlasniku ne predstavljaju korist za vlasnika kome treba stan a ne ordinacija. Ometanjem (uznemiravanjem) se shvata svaka pozitivna ili negativna radnja kojom se vlasnik ometa ili ograničava u vršenju prava vlasništva (najčešći slučajevi su neovlašteno vršenje prava služnosti i imisije). U načelu se ne nadoknađuju ni savjesnom ni nesavjesnom posjedniku. Izuzetno. ako je posjednik u stan uveo npr. Za onog ko posjeduje stvar prezumira se da je zakonit i savjestan posjednik (praesumptio iuris). već se samo ispituje kolike bi troškove imao vlasnik da je sam uveo vodovod (troškovi nisu isti ukoliko je vlasnik u konkretnom slučaju vodoinstalater ili npr. Čin uznemiravanja mora biti protupravan i predstavljati trajno smetanje. već je vlasnik ometan u vršenju svog prava na neki drugi način. a kod nekretnina činjenicu da je kao vlasnik upisan u zemljišne knjige. a vlasnik je limar. Dokazivanje vlasništva je mnogo lakše nego kod reivindikacije jer je tužitelj istovremeno vlasnik i posjednik. kod pokretnih stvari tužilac će dokazati svoj naturalni posjed. Luksuzni troškovi (impensae voluptuariae) su troškovi koje je posjednik učinio radi vlastitog zadovoljstva ili uljepšavanja stvari. oba posjednika imaju pravo odnošenja (ius tollendi).tužitelj tvrdi da je vlasništvo stekao dosjelošću. te onaj u čiju korist je ometanje izvršeno. On kao tužitelj mora dokazati elemente koji ga čine kvalificiranim posjednikom (zakonitost i istinitost posjeda). Shodno tome.Nesavjesni posjednik ima pravo naknade troškova po subjektivnom kriteriju. Ovo ne podrazumijeva samovolju vlasnika. vlasnik stana ne može tvrditi da to i za njega nije koristan trošak. a ne mora dokazivati da tuženom ne pripada pravo koje prisvaja. Tužitelj mora dokazati da je vlasnik. te činjenicu uznemiravanja. 3. U tom slučaju se na njih primjenjuje režim predviđen za korisne troškove. . već je dovoljno da dokaže svoj posjed. Međutim. Prigovori koji odgađaju. Aktivno legitimisan je kvalificirani posjednik koji je izgubio posjed stvari. S druge strane. odnosno kvalificirani posjednik. publicijanskom tužbom se štiti jače pravo na posjed. Dakle. Pasivno su legitimisani: izvršilac čina ometanja. U drugom slučaju tužba se zove actio negatoria publiciana.ako je nesavjesni posjednik pretvorio stan u ljekarsku ordinaciju. Actio negatoria Actio negatoria je tužba koja služi za zaštitu vlasništva u slučaju kada vlasniku nije oduzet posjed stvari. Prigovori koji negiraju tužiteljev zahtjev (npr. tj. zatim da se stvar nalazi u posjedu tuženog. Aktivno je legitimisan vlasnik stvari. pod uslovom da se ono što je dodato radi zadovoljstva ili uljepšavanja može odvojiti bez uništenja ili oštećenja stvari. onaj po čijem nalogu je ometanje izvršeno. a tuženi dokaže da rok dosjelosti nije prošao). Tužitelj dokazuje faktički čin uznemiravanja.vodovodnu instalaciju. Zato ne mora dokazivati ni pravnu osnovu ni modus. Npr. Tužbom se može poslužiti i vlasnik stvari koji neće ili ne može dokazati vlasništvo prethodnika. Tuženi mora dokazati pravo koje je prisvojio. odnosno zaustavljaju tužiteljev zahtjev. Tuženi u reivindikaciji može staviti 3 vrste prigovora: 1. Prigovori koji ukidaju tužiteljev zahtjev – exceptio rei venditae ac traditae (tuženi tvrdi da mu je upravo tužitelj prodao i predao stvar). Actio publiciana Actio publiciana je tužba kojom kvalificirani posjednik traži povrat stvari od posjednika kod koga se stvar nalazi bez pravne osnove ili po slabijoj pravnoj osnovi.administrativni radnik). Prigovori tuženog. već procjenjivanje da li učinjena poboljšanja koriste vlasniku i koliko. samo ako su korisni osobno za vlasnika. 2. ali i kvalificirani posjednik. Tužba ne zastarijeva. kao i identitet stvari. Tužbeni zahtjev ili petit usmjeren je na prestanak uznemiravanja i propuštanje daljeg uznemiravanja.

novi vlasnik mora osnovati novi ZK uložak za tu česticu. Pasivno je legitimiran sadašnji posjednik stvari. U popisni list se upisuju sve čestice koje čine jedno ZK tijelo i to sa rednim brojem. ukoliko je čestica u istoj katastarskoj općini kao ZK tijelo novog vlasnika. onda su suvlasnici.služnost puta). U suprotnom. nazivom čestice. Objekat pravnog odnosa je zemljišnoknjižno tijelo u cjelini. . . Ako ima više osoba. Ako vlasnik želi otuđiti samo jednu česticu (npr. mora izvršiti otpis te čestice iz svog ZK uloška. Zemljišna knjiga sastoji se od: a) Glavne knjige. a tuženi je sada). Sastoji se od zemljišnoknjižnih (ZK) uložaka. kulturom i površinom. Zemljišnoknjižni uložak je dio glavne knjige koji se odnosi na jedno zemljišnoknjižno tijelo. zemljišne knjige osiguravaju i zakonom predviđeni način sticanja stvarnih prava na nekretninama. u praksi se to upisuje u vlasnički list. a u koje se upisuju nekretnine. Tužba ne zastarijeva. katastarskim brojem. Čestice koje čine jedno zemljišnoknjižno tijelo ne moraju u prirodi ležati jedna do druge. dakle prigovori koje tuženi može staviti i u reivindikaciji. a u popisnom listu se kod odgovarajuće čestice upućuje na upis u vlasničkom listu. . stvarna prava na tim nekretninama. Posjed ne smije biti stečen na viciozan način. te drugi pravni odnosi u vezi sa nekretninama. b) Zbirke isprava. Jaču pravnu osnovu ima posjednik koji je stvar stekao naplatno u odnosu na posjednika koji je stvar stekao besplatno. ukidaju ili zaustavljaju tužbeni zahtjev. Novi vlasnik će izvršiti pripisivanje te čestice u svoj ZK uložak. Tuženi se brani prigovorima i to: . d) Pomoćnih knjiga. jer se ona prezumira. U popisni list trebalo bi upisati i stvarna prava u korist nekretnine (npr. Dokazati istinitost posjeda znači dokazati da je posjed stečen na pravilan način. imenom predjela u kome leži.prigovori koji negiraju. Čestica ili katastarska parcela je dio zemljišne površine koji je u zemljišnom katastru označen posebnim brojem (tzv.Dokazati zakonitost posjeda znači dokazati pravnu osnovu sticanja.tužitelj je bio. U nju se upisuju nekretnine i stvarna prava na njima. Pravna osnova (titulus ili pravni posao) mora biti objektivno valjana. Glavna knjiga obuhvata zemljišta jedne katastarske općine. ZK uložak se sastoji od 3 lista: List A. Tužbeni zahtjev ili petit glasi da je tuženi dužan predati stvar tužitelju.prigovor jačeg ili jednako jakog posjeda.jednu livadu) koja se nalazi u sastavu jednog ZK tijela. Međutim. prednost ima posjednik kod koga se stvar nalazi.katastarski broj). c) Zbirke katastarskih planova. Ako su pravne osnove iste jačine. a ne pojedine čestice koje ga čine. popisni list ili posjedovnica. XII – ZEMLJIŠNE KNJIGE POJAM I FUNKCIJA ZEMLJIŠNIH KNJIGA Zemljišne knjige su javni registri koje vode općinski sudovi. Ako su i tužitelj i tuženi kvalificirani posjednici (tj. Tužitelj ne mora dokazivati savjesnost posjeda.prigovor prava vlasništva (tuženi dokazuje da je vlasnik stvari). Zemljišnoknjižno tijelo je čestica ili skup čestica koje se nalaze u jednoj katastarskoj općini i imaju u prometu isti pravni položaj (status). Jedno zemljišnoknjižno tijelo može biti u vlasništvu samo jedne osobe. parnicu dobiva onaj ko ima jaču pravnu osnovu. Pored toga.

a nije ni morao znati da se vanknjižno stanje ne slaže sa knjižnim. Jednom upisana. predmet upisa mogu biti i 4 gore navedena obvezna prava. Predbilježba je upis kojim se knjižna prava stiču. List C. založno pravo). Predbilježba se mora opravdati. teretima i dr). Tek tada se može pozvati na povjerenje u zemljišne knjige. registar zemljišta itd). predbilježba je uvjetan upis. poslovna nesposobnost). Sticatelj mora poznavati stanje u zemljišnim knjigama i poznavati faktičko posjedovno stanje.služnost. npr.poslovna nesposobnost. Vodi se posebno za svaku glavnu knjigu. Na povjerenje u zemljišne knjige može se pozvati samo onaj ko nije znao.registar vlasnika. Zbirka isprava sadrži originale ili ovjerene prepise svih isprava na osnovu kojih je izvršen upis u glavnu knjigu. nazadkup (?). NAČELA ZEMLJIŠNOKNJIŽNOG PRAVA Načelo javnosti ima formalnu i materijalnu stranu. teretni list ili teretovnica. te stvarnopravna ograničenja vlasništva (npr. a opravdava se zabilježbom. Načelo specijalnosti (načelo određenosti) podrazumijeva da svaki upis u zemljišnoj knjizi čini samostalnu i određenu pravnu cjelinu. Načelo potpunosti zahtijeva da zemljišne knjige sadrže sve pravno relevantne činjenice za promet nekretnina (podaci o vrsti i veličini nekretnine. Načelo stvarnosti znači da su objekat upisa u zemljišne knjige nekretnine i stvarna prava na nekretninama. Uknjižba je svaki bezuvjetan i definitivan upis sticanja. Opravdana predbilježba ima značenje uknjižbe. 1 Ne znam ovo prevesti na Bosanski jezik. U vlasnički list upisuje se ime vlasnika i eventualna ograničenja vlasnika u raspolaganju njegovim ZK pravima (npr. osobi vlasnika. Materijalna strana se sastoji u tome što se zemljišne knjige uzimaju kao vjerodostojne u pogledu istinitosti i potpunosti svog sadržaja. Formalna strana znači da je uvid u zemljišnu knjigu svakome dozvoljen. Zabilježba je upis kojim se u svrhu publiciteta evidentiraju oni osobni odnosi vlasnika koji su pravno relevantni za raspolaganje knjižnim pravom. u glavnu knjigu će se upisati samo pravna osnova i pozvat će se na samu ispravu. prekup. prenose. predbilježba i zabilježba1. U zemljišne knjige iznimno mogu biti upisana i neka obavezna prava.List B. ako ih propisi predviđaju mogu odnositi i na prisilnu upravu. ograničenja i prestanka knjižnih prava koji ne zavise ni od kakvog daljeg postupka. Ovdje se upisuju stvarna prava kojima je zemljište opterećeno. zakup. Načelo povjerenja je nužna posljedica materijalne strane načela javnosti. zatim 4 obvezna prava: najam. prvenstveni red itd. Služi za orijentaciju o položaju i obliku zemljišta. vlasnički list ili vlastovnica. . (npr. te pravna osnova sticanja prava vlasništva. Osim stvarnih prava. ograničavaju i prestaju pod uslovom naknadnog opravdanja. Ako se sadržaj isprave ne može ukratko unijeti u glavnu knjigu. Zbirka katastarskih mapa je zbirka katastarskih planova. poput stvarnih prava. prenosa.zabrana otuđenja). Isprave su poredane hronološki. ta obavezna prava djeluju erga omnes. Pomoćne knjige su različiti registri koji služe za lakšu orijentaciju u glavnoj knjizi (npr. Zabilježbe se. Prema tome. VRSTE UPISA U ZEMLJIŠNU KNJIGU Razlikuju se 3 vrste upisa: uknjižba.

Služnosti su stvarna prava. a taj red prema vremenu kad je zahtjev za upis stigao u sud. Služnosti su same za sebe neprenosive. 4. Načelo konsenzusa nalaže da se upisi u zemljišne knjige mogu izvršiti samo na osnovu saglasnosti osobe čije pravo se prenosi. 3. Služnosti moraju biti korisne (utilis). Zajednička načela služnosti su: 1. Služnosti su stvarna prava na tuđoj stvari. već opterećena strana mora samo trpjeti ovlaštenikovu radnju (pati) ili propuštati vlastitu radnju (non facere). a istovremeno zadržati svoj sadržaj i svrhu. 6. Osim uzusfruktusa. pravni učinak upisa ravna se prema njegovom prioritetnom redu. posebno klauzulom intabulandi. Služnost ne može postojati na služnost. Načelo prioriteta (prvenstva). 2. Služnosti su jedinstven pravni institut. Izuzetak od ovog načela su nekretnine koje nisu upisane u zemljišne knjige. Prenose se samo zajedno sa dobrom za koje su vezane. a sticatelj svoj pristanak iskazuje i molbom za upis. Izuzetak je tzv. . Postoje izuzeci od načela konsenzusa. Upis ima konstitutivno značenje. jači u pravu). Pod prelaganjem služnosti podrazumijeva se njeno premještanje na onaj dio služnog dobra gdje će biti manje opterećujuća za vlasnika služnog dobra. 8. 7. Podnesci koji stignu istovremeno se upisuju u zemljišnu knjigu sa naznakom da imaju isti red prvenstva. STVARNE SLUŽNOSTI (SERVITUTES REALES) Pojam i karakteristike Stvarna služnost je pravo vlasnika jedne nekretnine (gospodujuće dobro – praedium dominans) da za potrebe te nekretnine obavlja određene radnje na nekretnini drugog vlasnika (služno dobro – praedium serviens) ili da zahtijeva od vlasnika služnog dobra da se suzdržava od obavljanja određenih radnji koje bi inače iao pravo obavljati na svojoj nekretnini. te se ovo načelo naziva i načelom konstitutivnosti upisa. Ako se sadržajno isključuju. Ne mogu postojati služnosti na činjenje. što znači da moraju zadovoljavati neku potrebu. Služnosti se moraju pažljivo izvršavati. a postoje i slučajevi vanknjižnog sticanja prava vlasništva i služnosti. SLUŽNOSTI (SERVITUTES) POJAM I ZAJEDNIČKA NAČELA Služnosti su stvarna prava na tuđoj stvari na osnovu kojih se ovlašteniku dozvoljava određeno korištenje tuđom stvari. XIII – STVARNA PRAVA NA TUĐOJ STVARI A. Načelo upisa podrazumijeva da se stvarna prava na nekretninama stiču isključivo upisom u zemljišne knjige. Po ovom načelu. što znači da se služno dobro što manje opterećuje. Pravni učinak upisa proizvešće najranije pristigli zahtjev – prior tempore quotior iure (raniji u vremenu.Načelo preglednosti je zahtjev da se zemljišne knjige vode na način da svako može brzo i lahko doći do podataka o upisanim nekretninama i stvarnim pravima. prema kojima se upis može izvršiti po službenoj dužnosti ili na osnovu jednostranog zahtjeva (predbilježba i zabilježba). te za njih važe osnovne karakteristike stvarnih prava. Načelo legaliteta podrazumijeva da sud po službenoj dužnosti mora ispitati postojanje zakonskih pretpostavki za upis u zemljišne knjige. Saglasnost stranaka iskazuje se pravnim poslom. stranke će sporazumno ili sudski riješiti koji upisi ostaju. ukida ili ograničava i osobe koja stiče ZK pravo. U tu svrhu služi i institut prelaganja služnosti. a koji se brišu. služnosti su nedjeljiva prava.vlasnička služnost. 5.

Ovlaštenik zadržava pravo služnosti uprkos promjeni u osobi vlasnika stvari. .pravo postaviti dijelove svoje zgrade u tuđem zračnom prostoru – balkone. Objekti osobnih služnosti mogu biti nekretnine. (servitus proiciendi). . služnost progona stoke (actus) i služnost ceste (via). Neki ustaljeni oblici poznati su još od rimskog prava: .pravo ugradnje grede u tuđi zid). Neovisno o načinu izvršavanja.svaki suvlasnik može osnovati služnost na svom idealnom dijelu. . . koja ovlašćuje na napasanje stoke na tuđem zemljištu Kućne ili gradske su služnosti kod kojih su gospodujuća dobra zgrade ili zemljište oko njih. U slučaju podjele gospodujućeg dobra.pravo nasloniti teret svoje zgrade na tuđu zgradu (servitus oneris ferendi). Trajne su u pravilu negativne služnosti. Pozitivne služnosti su one čiji titular ima ovlaštenje koristiti služno dobro na određeni način.pravo zabraniti susjedu gradnju kojom bi se ovlašteniku oduzelo svjetlo ili vidik (servitus ne luminibus officiatur). mada to mogu biti i pozitivne (npr. Razlika je u tome da li vlasnik gospodujućeg dobra ima pravo na određena činjenja ili ima pravo zahtijevati nečinjenje od vlasnika služnog dobra. postoje bez obzira na promjene vlasnika nekretnina. U slučaju podjele služnog dobra. ali iznimno i pokretne stvari.služnost puta. Povremene su služnosti čiji se sadržaj sastoji u ponavljanim radnjama njihovog ovlaštenika (npr. Kod negativnih služnosti titular ima pravo zahtijevati od vlasnika služnog dobra da se suzdrži od obavljanja određenih radnji na svom dobru koje bi kao vlasnik imao pravo obavljati. U načelu su osobne služnosti djeljiva prava. Vrste stvarnih služnosti Poljske služnosti su one kod kojih je gospodujuće dobro namijenjeno poljoprivrednom iskorištavanju. . ali se kod nekih služnosti izvršavanje njihovog sadržaja može prenijeti na drugu osobu. koja se javlja kao služnost staze (iter). stvarna služnost ostaje u korist svih njegovih dijelova.pravo umetnuti gredu svoje zgrade u tuđi zid (servitus tigni imitendi). Terete cijelo služno dobro i vezane su sa cijelim gospodujućim dobrom.služnost paše (servitus pasciendi). Mogu biti pozitivne i negativne. a aktivna nije određena s obzirom na vlasništvo. Stvarne služnosti su nedjeljiva prava. Također su i nenasljediva prava. već je određena osobno. služnost napajanja stoke (servitus pecoris ad aquam ad pulsus) i služnost vodovoda (aquaeductus).služnost vode. Kod osobnih služnosti pasivna strana je svakodobni vlasnik stvari. Pozitivne i negativne služnosti. Dobra povezana služnošću ne moraju biti susjedna.pravo zabraniti susjedu podizanje njegove zgrade naviše (servitus altius non tollendi). Primjeri negativnih služnosti: . . Objektom stvarnih služnosti mogu biti isključivo nekretnine. Osobne služnosti su neprenosiva prava.pravo otvoriti prozor u tuđem zidu zbog svjetla.Stvarne služnosti su stvarna prava.pravo provoditi dim kroz susjedov dimnjak (servitus fumi) itd. Trajne i povremene služnosti. Tipični primjeri pozitivnih gradskih služnosti su: . zraka ili vidika (servitus fenestrae). . te npr. Prestanak objektivne koristi predstavlja opravdan razlog za ukidanje stvarne služnosti. ali vlasnik služnog dobra može zahtijevati da prestane služnost u pogledu onih dijelova čijim potrebama više ne služi. Svrha im je bolje ekonomsko iskorištavanje gospodujućeg dobra. služnost puta). OSOBNE SLUŽNOSTI (SERVITUTES PERSONALES) Osobne služnosti su stvarna prava na tuđoj stvari na osnovu kojih ovlašteniku pripada korištenje ili upotreba tuđe stvari. . stvarna služnost ostaje samo na dijelovima na kojima je vršena. najčešće obuhvata služnost crpljenja vode iz tuđeg bunara ili izvora (aquae haustus). nastrešnice i sl. služnosti također mogu biti privremene i sezonske.

Razlika između uzusa i uzufrukta je isključivo kvantitativna. te objekat uzufrukta mogu biti samo nepotrošne stvari.Vrste osobnih služnosti U našem pravu to su pravo plodouživanja (ususfructus). kada ti dijelovi nakon smrti ostavitelja postaju zasebne nekretnine. ako odbije mora se odreći uzusa. a u korist drugog. U takvom slučaju vlasnik služnog dobra ima pravo na odgovarajuću naknadu. Pravo upotrebe (usus) je osobna služnost sa ovlaštenjem korištenja tuđe stvari za osobne potrebe uzuara i njegove porodice. Vlasnik snosi sve redovne i vanredne terete i troškove u vezi stvari. a za pokretne stvari predaja služnog dobra. STICANJE PRAVA SLUŽNOSTI Pravo stvarne služnosti može se steći pravnim poslom. Habitant uživa posjedovnu zaštitu kao neposredni posjednik. I ovdje je pretpostavka sticanja prava upis u javnu knjigu (zemljišna knjiga). Primjer je otvaranje nužnih prolaza. Uzufruktuar vlasništvo plodova stiče separacijom. Ostatak troškova snosi uzuar. oni mu se nadoknađuju kao poslovođi bez naloga (negotiorum gestor) u trenutku prestanka uzufrukta. Uz pravni posao kao titulus potreban je i modus. ne mijenjajući suštinu stvari. Uzufruktuar ne odgovara za smanjenje njene vrijednosti nastalo redovnom upotrebom. što je u stvari služnost puta. pravo upotrebe (usus) i pravo stanovanja (habitatio). koji može biti ugovor ili oporuka. Eventualni ostatak preko potreba porodice uzuara. Pravo stanovanja (habitatio) je osobna služnost sa ovlaštenjem služiti se tuđom zgradom ili njenim dijelom za stanovanje. odlukom državnog organa i dosjelošću. Naknadu utvrđuje nadležni organ po zahtjevu vlasnika služnog dobra. a pravni režim habitacije može biti ustanovljen kao kod uzusa ili uzufrukta. Habitacija je zasebna služnost samo po svom objektu. a sud je ustanovljava na zahtjev zainteresirane strane uz pretpostavke da do nekretnina nema dovoljne putne veze i ako je korist koju prolaz donosi veća od štete koja se njime čini. Pravo plodouživanja (ususfructus) je stvarno pravo na tuđoj stvari koje ovlašteniku daje osobno pravo da upotrebljava tuđu stvar i crpi njene plodove ne mijenjajući ekonomsku namjenu i suštinu stvari. Uzufruktuar po prestanku prava vraća stvar vlasniku u stanju u kakvom je bila u trenutku prijema. Uz ugovor kao titulus. a na teret vlasnika gospodujućeg dobra. a nakon isteka roka dužan je njihovu vrijednost vratiti u novcu. ovisno od toga da li izvršenje prava pripada samo ovlašteniku i njegovoj porodici. ali samo do visine koristi koju ima od stvari. Odlukom državnog organa pravo stvarne služnosti stiče se u slučajevima predviđenim zakonom. Prestankom uzufrukta “viseći” plodovi (fructus pendentes) pripadaju vlasniku. koji je za nekretnine upis u zemljišne knjige. ali se za vrijeme trajanja njegovo izvršenje može prenijeti. jer je uzuarovo pravo korištenja ograničeno na njegove osobne potrebe i potrebe njegove porodice. Osobna služnost ne može se steći dosjelošću. u vezi potrošnih stvari može se zasnovati tzv. kod kojeg kvaziuzufruktuar stiče pravo vlasništva na stvarima. Prodajom objekta habitacije. ili ga ovlaštenik može prenijeti na druge (dati stan u najam). potreban je i upis u javnu knjigu kao modus sticanja. Ako je uložio korisne i luksuzne troškove. Pravo kod uzufrukta je neprenosivo i nenasljedivo. Odluku u pravilu donosi sud ili drugi ovlašteni državni organ. pripada vlasniku stvari. Ni usus ni njegovo izvršenje ne mogu se prenijeti na druge osobe. Međutim. Dosjelošću se stvarna služnost stiče faktičkim ostvarivanjem za vrijeme od 20 godina. Dužan je stvar vratiti vlasniku kad istekne rok plodouživanja. . Oporukom vlasnik dobra može zasnovati služnost na štetu jednog dijela nekretnine. bez obzira da li je u položaju uzuara ili uzufruktuara. Zbog toga bi ugovor morao biti u pisanom obliku. Plodouživatelj snosi redovne troškove i porez. jer se ne može ni posjedovati. Pravo osobne služnosti u pravilu se stiče na osnovu pravnog posla. pravo stanovanja se ne gasi ako je upisano u zemljišnoj knjizi prije prava vjerovnika ili ako je tako ugovoreno između habitanta i kupca. ali je vlasnik dužan uzufruktuaru ili njegovim nasljednicima nadoknaditi troškove uložene u proizvodnju plodova (obradu zemlje). Posjed prava služnosti mora biti istinit.nepravi uzufrukt (quasi ususfructus). Ovo pravilo važi za sve osobne služnosti. Pravni posao može biti ugovor ili oporuka.

Tužitelj mora dokazati postojanje svog prava služnosti i faktički čin ometanja od strane tuženog. Ukidanjem odlukom državnog organa. ako ima založno pravo na određenom objektu. govorimo o kauciji. Ako se u zalog daju gotov novac ili vrijednosni papiri. 7. Propašću služnog ili gospodujućeg dobra. Pored toga. Nesigurnost je u pogledu moguće promjene obima dužnikove imovine i u vezi ranijeg namirenja drugih vjerovnika. Založno pravo može nastati i prije nastanka potraživanja koje se njime osigurava. Sjedinjenjem (confusio.PRESTANAK PRAVA SLUŽNOSTI 1. Actio confessoria je tužba koju ovlaštenik prava služnosti podiže protiv osobe koja ga neosnovano sprečava ili ometa u izvršavanju prava služnosti. Osnovna svrha založnog prava je eliminisanje dvostruke nesigurnosti vjerovnika u pogledu namirenja potraživanja. ali i svaka treća osoba koja sprečava ili ometa izvršenje prava služnosti. npr. odnosno kauciona ili kreditna hipoteka). Po vrsti povrede za koju se podiže.kod davanja zaloga za buduće i uvjetne obaveze (kaucioni ili kreditni zalog. ZALOŽNO PRAVO POJAM I FUNKCIJA ZALOŽNOG PRAVA Založno pravo je stvarno pravo na tuđem objektu kojim vjerovnik u pravnom odnosu dobiva ovlaštenje da se namiri iz vrijednosti založenog objekta ako mu dužnik ne ispuni preuzetu obavezu. U svim slučajevima gdje je pravo služnosti upisano u zemljišnu knjigu. Pomoću založnog prava se iz čitave dužnikove imovine izdvajaju određeni objekti iz čije vrijednosti se vjerovnik može namiriti. consolidatio) vlasnika služnog i gospodujućeg dobra u istoj osobi. Pasivno legitimiran je vlasnik služnog dobra. red namirenja vjerovnika ravna se prema trenutku osnivanja založnog prava. 3. 5. Istekom vremena. Zaštita pomenutih posjeda ostvaruje se putem posjedovne tužbe. Tužbom na utvrđenje vlasnik gospodujućeg dobra zahtijeva da se prema vlasniku služnog dobra utvrdi postojanje prava služnosti. ako postane nepotrebna ili prestane razlog zasnivanja. odnosno 3 godine ukoliko se vlasnik služnog dobra protivi njenom vršenju. tužbe na utvrđenje i actio confessoria. a ne prema trenutku traženja izvršenja ili osnivanja same obaveze. actio confessoria je slična vlasnikovoj tužbi actio negatoria. Odricanjem – jednostranom izjavom ovlaštenika služnosti. Ovlaštenik stvarne služnosti je posjednik prava stvarne služnosti. B. Time je vjerovnik osiguran od eventualne fluktuacije dužnikove imovine. Izuzeci ovog načela su: 1. za prestanak prava služnosti potrebno je izvršiti upis brisanja u zemljišnu knjigu. a ovlaštenik osobne služnosti posjednik stvari koja predstavlja služno dobro. zaštita se ostvaruje putem posjedovne tužbe. NAČELA ZALOŽNOG PRAVA Načelo akcesornosti – nastanak. ako je ustanovljena na određeno vrijeme. Sporazumom između vlasnika služnog i gospodujućeg dobra. Podiže se u slučaju osporavanja ili dovođenja u sumnju prava služnost od strane vlasnika služnog dobra. ZAŠTITA PRAVA SLUŽNOSTI Ovisno o vrsti povrede. trajanje i prestanak založnog prava zavise od postojanja potraživanja čije ispunjenje se osigurava. Nevršenjem (non usu) za vrijeme od 20 godina. 6. 2. 4. .

Načelo nedjeljivosti – Potraživanje se osigurava cjelokupno i to cjelinom zaloga. Objekti založnog prava moraju biti takvi da vjerovnik iz njih može naplatiti svoje potraživanje. OSNOVNI OBLICI ZALOŽNOG PRAVA Razlikuju se 2 osnovna oblika: pignus i hipoteka. Neke stvari i prava su iz posebnih razloga propisom izuzeti od zalaganja. a dužnik posredni posjednik. U te razloge spadaju osiguranje minimuma egzistencije dužnika i zaštita određenih javnih i društvenih interesa. Načelo specijalnosti – založno pravo se stiče na samo određenom objektu iz imovine zalogodavca i samo za određeno potraživanje vjerovnika. a može biti zaključen i usmeno. sudske odluke i zakona. U suprotnom je to pignus. kod hipoteke ne). Ugovor je konsenzualan. Tzv. S druge strane. a ne samom isplatom potraživanja. razlika između pignusa i hipoteke ispoljava se u tome da li vjerovnik ima detenciju zaloga ili ne (kod pignusa ima. tj. Po nekim pravnim sistemima. . Zavisno od navedenih osnova. strane koja je vlasnik zaloga. a hipoteka založno pravo na nekretninama (izuzetno važi i za brodove i avione). STICANJE ZALOŽNOG PRAVA Založno pravo stiče se na osnovu pravnog posla. Isto važi i za založnog dužnika. Objektom založnog prava mogu biti stvari u suvlasništvu i zajedničkom vlasništvu. Također je bitno napomenuti da hipoteka prestaje tek njenim brisanjem u zemljišnoj knjizi. Uz osnovu (titulus) za sticanje založnog prava potreban je i modus. a založiti se može i suvlasnički dio. ako treba i sudskom prodajom zaloga. Dobrovoljno založno pravo na pokretninama se stiče predajom stvari u posjed vjerovnika. Osniva se upisom u sudski pljenidbeni zapisnik u izvršnom postupku. To znači da u slučaju djelomičnog podmirenja duga založno pravo ostaje u nesmanjenom obimu sve do potpunog izmirenja potraživanja. Sticanje založnog prava na pokretnim stvarima. dakle stvari u prometu ili pravo koje ima novčanu vrijednost. Pignus ili ručni zalog je po našem pravu založno pravo na pokretnim stvarima. SUBJEKTI U ZALOŽNOPRAVNOM ODNOSU Subjekti založnopravnog odnosa su založni vjerovnik i založni dužnik. a dužnik nema pravo na povrat stvari ili njenog dijela. u slučaju podjele stvari. Nužno založno pravo najčešće se pojavljuje kao prisilno sudsko založno pravo. založno pravo nastavlja postojati na svim dijelovima stvari.generalna hipoteka nije dozvoljena. Primjer je zastara potraživanja. Osnova sticanja je ugovor o zalogu.2. Založni vjerovnik je istovremeno vjerovnik u obaveznopravnom odnosu za koji je založno pravo vezano. Ako je objekat založnog prava neko pravo (potraživanje). s tim da nužno založno pravo može biti prisilno i zakonsko. Predajom stvari vjerovnik postaje neposredni. Slučaj kad prestanak potraživanja ne izaziva automatski i prestanak založnog prava. oblik može biti pignus ili hipoteka. Založni vjerovnik će se namiriti iz založenog objekta. OBJEKTI ZALOŽNOG PRAVA Objekti založnog prava mogu biti stvari (pokretne i nepokretne) i prava. Načelo oficijalnosti – založno pravo se ostvaruje isključivo putem suda. Oba uživaju posjedovnu zaštitu. razlikuje se dobrovoljno i nužno založno pravo. gdje založno pravo ostaje i nakon zastare. Ako je pravo upisano u zemljišnim knjigama radi se o hipoteci.

javna skladišta. Založno pravo najmodavca na stvarima najmoprimca. U našem pravu postoje 3 tipična slučaja zakonskog založnog prava: 1. Hipotekarni dužnik ne smije smanjivati vrijednost založene nekretnine.Zakonsko založno pravo osnova se u trenutku kad se dogode određene činjenice koje nisu ni ugovor ni sudska odluka. Upis u javnu knjigu nije potreban. ništava je antihreza (pactum antichericum). Prisilno založno pravo na pravu se osniva zabranom dužnikovom dužniku da izvrši plaćanje svom dosadašnjem vjerovniku. vjerovnik može zahtijevati prisilnu naplatu potraživanja i prije dospjelosti. Istovremeno. a za koje propis veže postanak založnog prava. a prestaje u trenutku iznošenja. Sticanje založnog prava na pravima Dobrovoljno se založno pravo na pravima stiče ugovornim prenosom potraživanja (ili nekog drugog prava) na založnog vjerovnika. Najmodavac ima pravo perkluzije. 3. nedozvoljena je klauzula kojom se vjerovniku zabranjuje prodaja zaloga ili kojim se vjerovniku prepušta vlasništvo zaloga ako njegovo potraživanje ne bude isplaćeno po dospjelosti. založno pravo se stiče upisom u zemljišne knjige. Hipoteka se može na drugog prenijeti samo zajedno sa potraživanjem koje je tom hipotekom osigurano. Najčešća osnova za hipoteku je pravni posao. s tim što se iznos čistog prihoda odbija od vjerovnikovog potraživanja. a da time ne čini ometanje posjeda. kojom hipotekarni vjerovnik ugovara da u slučaju neisplate duga svoje potraživanje namiri ubiranjem plodova ili iskorištavanjem nekretnine na drugi način. Samo založno pravo stiče se upisom u zemljišne knjige. da samovoljno spriječi iznošenje stvari iz unajmljenog objekta. Zakonsko založno pravo koje imaju komisionari. Takav slučaj naziva se simultana ili zajednička hipoteka. Zakonsko založno pravo vlasnika poljoprivrednog zemljišta na životinjama (i drugim stvarima) kojima je počinjena poljska šteta. Vjerovnik može tražiti da sud naloži dužniku da se suzdrži od takvih radnji. Ugovor o hipoteci zaključuje se u pisanom obliku. Za osnivanje je potrebna pravna osnova (ugovor. Ista nekretnina može biti založena nekolicini vjerovnika. Vjerovnik ih može u tom slučaju zadržati. sa izuzetkom zakonske hipoteke kod koje upis nije potreban. Antihreza je kod pokretnih stvari moguća ako založena stvar daje plodove. a ako on to ne učini. Sama naplata založenog potraživanja vrši se nužnom cesijom. a on treba između ostalog sadržavati osnovu iz koje potiče hipotekom osigurano potraživanje i njegovu visinu izraženu u novcu. tj. 2. a radi osiguranja svojih potraživanja. NEDOZVOLJENE KLAUZULE U ZALOŽNOM PRAVU Ako je založnom pravu osnovna svrha namiranje potraživanja prodajom zaloga. Kad odluka suda postane izvršna. prevoznici i dr. Redoslijed među njima se ravna po redu prvenstva koji se računa prema trenutku zatraženog upisa u zemljišne knjige. Založno pravo na nekretninama – hipoteka Objekat hipoteke je čitavo zemljišnoknjižno tijelo jednog vlasnika. a nije ugovoreno kome će oni pripasti nakon odvajanja. na stvarima koje su objekti ugovora. Zakonska hipoteka stiče se u trenutku ispunjenja zakonskih pretpostavki. Osniva se u trenutku unošenja stvari u unajmljeni objekat. Kod zaloga nekretnina. . otpremnici. Ako jedno ZK tijelo nije dovoljno za podmirenje potraživanja. sud zabranjuje založnom dužniku raspolaganje tim potraživanjem. To je cesija ili ustup potraživanja. može se založiti više ZK tijela jednog vlasnika. Prisilno založno pravo na nekretnini stiče se na osnovu sudske odluke (sudska hipoteka). sudska odluka ili zakon).

PRAVO STVARNOG TERETA POJAM Pravo stvarnog tereta je stvarno pravo na tuđoj nekretnini sa ovlaštenjem na određene. Ovo pravilo ima nekoliko izuzetaka: 1. koja je slična reivindikaciji a može se upotrijebiti samo kod pignusa. Izvršnom prodajom zaloga. Ovaj institut se najčešće skraćeno naziva realni tereti. Sud može odlučiti da vjerovnik sam proda stvar po cijeni koju utvrde eksperti ili stvar zadrži za sebe u slučaju da bi troškovi javne prodaje bili nesrazmjerno veliki u odnosu na vrijednost stvari. Vlasnik zaloga. 2. Ovakva klauzula iznimno je dopuštena ako je u zalog data stvar čija cijena je propisana. u pravilu periodične činidbe od njenog svakodobnog vlasnika. Odricanjem. Iz postignute cijene. 3. OSTVARIVANJE ZALOŽNOG PRAVA Pravilo je da založni vjerovnik ostvaruje založno pravo sudskom prodajom založene stvari. redoslijed naplate određuje se prema datumu nastanka založnih prava. Za prestanak hipoteke potrebna je pisana izjava hipotekarnog vjerovnika data kod nadležnog državnog organa (u pravilu suda koji vodi javnu knjigu gdje je upisana hipoteka). odnosno troškova zbog poboljšanja stvari. ZAŠTITA ZALOŽNOG PRAVA Za zaštitu prava namiranje iz vrijednosti založenog objekta. PRESTANAK ZALOŽNOG PRAVA Založno pravo može prestati: 1. . Kod pokretne stvari. Propašću zaloga. U ovom slučaju založno pravo trebalo bi preći na svotu novca koju vlasnik ostvavri na ime osiguranja ili naknade štete za propalu stvar. založni vjerovnik namiruje se prije ostalih vjerovnika.Kod pignusa je ništava i odredba ugovora kojom se založnom vjerovniku daje pravo da u slučaju neisplate duga može po unaprijed određenoj cijeni prodati ili za sebe zadržati založenu stvar. Gubitkom posjeda založene pokretne stvari. ili je zadrži za sebe. ne može tražiti da se vjerovnik najprije namiri od osobnog dužnika. A. bez obzira da li je on istovremeno i založni dužnik. Ono što eventualno preostane nakon namirenja. 3. založni vjerovnik na raspolaganju ima založnu tužbu (actio pigneraticia) kod pignusa. Rok zastare je 1 godina od dana kad je založena stvar vraćena. 5. Pasivno je legitimiran vlasnik založene stvari. Založno pravo ponovo nastaje kad vjerovnik vrati posjed stvari. ako nije istovremeno i osobni dužnik. vjerovnik je ovlašten sam prodati stvar nakon isteka roka od 8 dana od upozorenja dužniku. 4. 2. Tužbeni zahtjev usmjeren je na namirenje vjerovnikovog potraživanja prodajom zaloga. založno pravo prestaje izjavom o odricanju ili povratom založene stvari zalogodavcu. Založni vjerovnik može tražiti predaju zaloga i od svake treće osobe. putem tužbe vindicatio pignoris. Kod hipoteke je to hipotekarna tužba (actio hypotecaria). Kad je ista stvar založena nekolicini vjerovnika. vjerovnik i dužnik se mogu sporazumjeti da vjerovnik stvar proda po toj cijeni. Sjedinjenjem (confusio) vlasnika založene stvari i založnog vjerovnika u istoj osobi. Zastari podliježu međusobna potraživanja zalogodavca i zalogoprimca za naknadu štete zbog pogoršanja stvari. Obe tužbe su nezastarive. vraća založnom dužniku. Prestankom potraživanja. Kod ugovora u privredi. 6. Kad je cijena propisana.

Činjenje kao sadržaj činidbe može biti npr. Javnopravni su oni čija osnova je u propisu javnog prava. Načelno su moguće 3 osnove sticanja: pravni posao. koji ima konstitutivno značenje. ustanovi pravo izdržavanja u korist jedne osobe.200 kg krompira godišnje). uz pristanak svih stranaka. dok je kod predijalnog ovlaštenik svakodobni vlasnik određene nekretnine. Naturalno davanje može biti određeno alikvotno (npr. . 2. Kumulativne pretpostavke sticanja su osnova (titulus) i način sticanja (modus). već samo zajedno sa opterećenim dobrom. Odlukom suda realni tereti se ostvaruju tek iznimno. realni tereti bi se mogli podijeliti na ugovorne. Redovno se radi o fizičkim osobama. a privatnopravni oni čija je osnova pravni posao. Objekat sticanja su nekretnine. PRESTANAK I ZAŠTITA Na prestanak prava stvarnog tereta primjenjuju se na odgovarajući način pravila o prestanku prava služnosti.SADRŽAJ I KARAKTERISTIKE Sadržaj činidbe može biti davanje (dare) ili činjenje (facere). Ugovor kojim se osniva pravo stvarnog tereta može biti samostalan. tj. Stvarnopravna podrazumijeva odgovornost opterećenom nekretninom. a stvarno sadašnji vlasnik. sudske i (eventualno) zakonske.1/3 uroda) ili nominalno (npr. U slučaju promjene vlasnika. Novčano davanje (renta) daje se periodično ili povremeno. Pravni posao kao titulus sticanja može biti ugovor i testament. OBLICI Personalni i predijalni stvarni tereti. sudska odluka i zakon. Dvostruka stvarnopravna i osobna odgovornost svakodobnog vlasnika opterećene nekretnine za ispunjenje dužnih činidbi. u slučaju podjele nekretnina se. Kod oporuke se pravo stvarnog tereta ostvaruje kroz legat izdržavanja. Javnopravni i privatnopravni stvarni tereti. Npr.kriterij za količinu davanja mogu biti potrebe izdržavanog lica u granicama primjerenom izdržavanja). Modus sticanja je upis u zemljišne knjige. Činidba davanja može imati oblik novčanog i naturalnog davanja. pružanje njege određenoj osobi. Smatra se da njena visina treba biti u konstantnom razmjeru sa vrijednošću nekretnine (clausula rebus sic stantibus). Za dospjele činidbe vlasnik opterećene nekretnine odgovara i osobno. Takve zaostale činidbe zastarijevaju nakon 3 godine od dospjelosti. Pravo stvarnog tereta nije prenosivo samo za sebe. Pozitivan karakter i periodičnost činidbe. STICANJE Sticatelji mogu biti fizičke i pravne osobe. U našem pravu stvarni tereti ne nastaju direktno na osnovu zakona. ili kao posebna klauzula ugovora o otuđenju nekretnina. za dospjele a neizvršene činidbe osobno odgovara prethodni. Personalni je onaj kod kojeg je osoba ovlaštenika određena ad personam. Dovoljno je da je odrediva (npr. Prema osnovi nastanka i sticanja. 3.cjelokupnom svojom imovinom. Karakteristike prava stvarnog tereta su: 1. Činidba naturalnog davanja ne mora biti određena. obrada zemlje itd.

vijeka. Veći dio sadržaja je ugovorni. Pomenuto pravo korištenja je po svom sadržaju identično pravu građenja. Titulus je ugovor između graditelja i vlasnika zemljišta. Bitne karakteristike prava građenja su prometnost i nasljedivost. Zakonski se uglavnom svodi na konstitutivne elemente prava građenja: pravo izgradnje i držanja u vlasništvu građevine na tuđem zemljištu. Također prestaje i sjedinjenjem (confusio). vrstu. Takav odnos ostaje na nivou obaveznopravnog odnosa. Obuhvata pitanja koja se odnose na periodičnu naknadu vlasniku zemljišta. kao i ostala stvarna prava. PRESTANAK. a petitornim tužbama se zahijeva ostvarenje činidbe koja je sadržaj prava stvarnog tereta. nije moguće kreirati voljom stranaka. Pravo mogu zasnovati samo vlasnici zemljišta. Pravo građenja redovno prestaje istekom roka na koji je osnovano. zgrade. Pravo je nasljedivo. ZAŠTITA Sticatelji mogu biti sve fizičke i pravne osobe. sa zahtjevom na namirenje dospjelih činidbi iz opterećene nekretnine. Zakonom o građevinskom zemljištu predviđeno je da općina može građanima i građanskim pravnim osobama dati na korištenje neizgrađeno zemljište u društvenom vlasništvu radi izgradnje objekta na kome mogu imati pravo vlasništva. Razlog tome je činjenica da pravo građenja. trajanje prava građenja itd. Petitorne tužbe mogu biti osobne i stvarnopravne. Pojam građevine obuhvata razne objekte ispod površine. SADRŽAJ I KARAKTERISTIKE Razlikuju se zakonski i ugovorni sadržaj prava građenja. Prestankom prava građenja. uz određenu (relativno nisku) naknadu graditelju. uslove i ograničenja. pravo korištenja zemljišta za redovnu upotrebu zgrade. B. Modus je upis u zemljišne knjige. U našem pravu moguće je građenje na zemljištu na kojem postoji pravo vlasništva. ima pravo i na posjedovnu zaštitu.Pravo stvarnog tereta štiti se prejudicijalnim i petitornim tužbama. Graditelj kao posjednik građevine i zemljišta na kome je izgrađena. već isključivo zakonom. PRAVO GRAĐENJA POJAM Korijeni ovog prava su u ustanovi rimskog prava pod nazivom superficies. ali na osnovu ugovora. U zaštiti prava građenja mogu se koristiti vlasničke tužbe. na površini ili iznad površine zemljišta (bunari. Potrebni su titulus i modus sticanja. Stvarnopravne su protiv sadašnjeg vlasnika. sporazumom između graditelja i vlasnika zemljišta. vremenske granice trajanja prava građenja itd. pravo otuđenja zgrade i prenosa prava korištenja zemljišta. a ne prestaje propašću građevine jer ovlaštenik može izgraditi novu. Pravo građenja se po pravilu stiče derivativnim putem. za činidbe dospjele u vrijeme dok je bio vlasnik stvari. PRAVO GRAĐENJA U NAŠEM PRAVU U našem pozitivnom građanskom pravu ne postoji institut pod nazivom “pravo građenja”. Osobne su usmjerene na prethodnog vlasnika. bez obzira što se po sadržaju i funkciji ne razlikuje od prava građenja. Pravo može prestati i prije isteka roka. žičare itd). Savremeni pojam prava građenja stvoren je tek početkom 20. Takve propise sadržavali su i poslijeratni savezni propisi (propisi SFRJ) u pogledu zemljišta u općenarodnoj imovini. Pravo građenja je stvarno pravo na tuđoj stvari čiji je sadržaj ovlaštenje da se izgradi i ima u vlasništvu građevina na tuđem zemljištu. obavezu i rok izgradnje. Prejudicijalnom tužbom zahtijeva se utvrđivanje postojanja prava stvarnog tereta. veličinu i način izgradnje građevine. . STICANJE. One mogu biti ugovorno i zakonski ograničene. vlasnik zemljišta postaje vlasnik građevine.

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->