P. 1
Kralj Edip

Kralj Edip

|Views: 272|Likes:
Published by Amina Hrustić

More info:

Published by: Amina Hrustić on Dec 13, 2011
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOC, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

12/13/2011

pdf

text

original

Sofokle Kralj Edip

Prevod Koloman Rac Likovi: EDIP, kralj tebanski GLASNIK, korintski GLASNIK, drugi JOKASTA, žena Edipova, a sestra Kreontova SLUGA Lajev SVEĆENIK tebanski TIRESIJA, vrač tebanski ZBOR starješina tebanskih PRATNJA kraljeva i kraljičina Čin prvi (Mnoštvo naroda sjedi na stubama žrtvenika pred dvorom kraljevskim u Tebi. Tu stoji i kip Apolonov. Iz dvora izlazi Edip.) EDIP, SVEĆENIK Edip Oj djeco, davnog Kadma mladi ogranci, Što l' sjedoste mi gle na ova sjedišta Ko pribjegari grančicam' se okitiv? Sav kolik k jednu grad se puši kadima A pejan i naricanje se ori svud. To, djeco, od glasnika drugih ne htjedoh Da saznam, zato evo dođoh glavom sam — Ja, koga narod dičnim zove Edipom. Al', starce, kazuj, jer baš tebi pristaje, Da za sve ove zboriš: zašt' sjedite tu? Zar strah vas ili želja dogna? Rad bih vam U svemu pomoć; bez srca bih bio ja, Kad zatjecanja takog ne bih žalio. Svećenik Oj Edipe, oj gospodaru kraja mog. Ti vidiš, do oltara tvoga kaki smo Po dobi sjeli: jedni nijesu jaki još Daleko prhnut, druge — mene Zeusova

Gle žrca starost skuči, ono momci su Po izbor; drugi narod sjedi s grančicam' Na trgovim' do Paladina hrama dva I proročkoga ognjišta Ismenova. Ta grad se, kako i sam vidiš, silno već Koleba, iz dubine sad nad vale, smrt, Promolit glave svoje više ne može, Plod zemljici mu gine u zametku već, A gine stado, govedo mu na paši, I porod gine ženama u utrobi. Grad ošinu i bije bog vatronoša. Ta mrska kuga, s koje prazni s' Kadmov dom, A cvilom, plačem bogati se crni Had. Stog ja i sinci evo gle kod ognjišta Sjedimo; za boga te ne držimo mi. Al' čovjek si nam prvi ti u nevoljam' Života i u božjoj sreći suđenoj. Ti stiže, Kadmov grad nam danka izbavi, Što nemiloj ga davasmo pjevačici A od nas o tom ništa dalje ne dozna, Ne putismo te, nego s božjom pomoću To kažu, misle — žiće ti nam pridiže. Sad, Edipe, ti snažna glavo sviju nas, Gle svi te evo molimo i prosimo, Daj pomoć kakvu nađi nam — il' čuo si Od kojeg boga glas il' znaš od čovjeka, Jer ljudma, vidim, vještim i u nezgodam' Za rukom ponajviše snovi polaze. De, dušo najbolja, isporavi nam grad, De pobrini se! Da, još i sad ovaj kraj Za onu prije spravnost spasom zove te; Al' padnemo li, pošto smo se pridigli, To tvoje vlade sjećati se nećemo! Al' sigurno de pridigni nam ovaj grad! Pa kada ono onda s dobrom kobi nam Ti sreću vrati, daj i sada takav bud'! Jer uzvladaš li, kako vladaš; zemljom tom, E vladat ljudma negol' praznom ljepše je. Ta ništa ne vrijedi ni kula a ni brod Bez ljudi, ako nikog nema u njima. Edip O sinci jadni, znam, nij' nepoznato mi, Sa željom kojom dođoste. Ta dobro znam, Da svi mi patite, al' makar patite, Baš nitko vas se ne pati, koliko ja. Vaš bol se tiče pojedinca, svakoga Za sebe, nikog drugog; moja duša grad Pa mene a i tebe žali zajedno.

Pa zato ne budite me, gdje snivah san, Već znajte, mnogu — mnogu suzu prolih ja I mnogim putem brige protumarah već. Pa mozgajuć lijek jedan samo nalažah, Njeg latih se. Menekejeva Kreonta, Šurjaka svoga, poslah u Pit, Febov dom, Da pita, kakvijem ću djelom, kakvom li Ja riječju ovaj evo izbaviti grad. I briga mori me, što l' radi. Danas bi Već svanut morao; ta preko reda on I dulje, nego što mu treba, izbiva. A kada stigne, bio onda rđa ja, Ne učinim li sve, štogod nam kaže bog! Svećenik Ma u dobar ti reče čas. Baš evo sad Za Kreonta mi ovi kažu: dolazi! Edip Oj Apolone gospode, bar sreća, spas Kad njeg bi pratili, ko oko što mu sja! Svećenik Al' čini s', vedar je. Ta ne bi išo gle Ovjenčav gusto glavu rodnim lovorom. Edip Sad znat ćemo. Na domaku je, može čut. Kneže, rode moj, ti sine oj Menekejev, S kakvim nama dođe glasom od boga? PREĐAŠNJI, KREONT Kreont S dobrijem. Jer i sva, držim, nevolja, Kad dobro kraju stigne, k sreći krenut će. Edip A kako glasi vijest? Jer tvoj me govor sad Nit osokoli nit unaprijed uplaši. Kreont Pred tima želiš li mi čuti, ovdje sam

A što traži tko. Prokletstvo zemlje — ovaj kraj ga othrani Da gonimo. Edip Pred svima kazuj! Jer za ove evo me Još većma tišti briga neg' za život moj. za što ne mariš. Kreont Pa kazat ću. Edip A kako da se smiri? Koja l' nevolja? Kreont Izagnat nam ga ubistvom okajat Ubistvo. Edip Pa kome ovo ti sudbinu navijesti? Kreont O kralju. čujem. nama bješe nekoć vladar Laj Toj zemlji.Ja kazat spravan. što od boga sam čuo ja. al' baš nikada ga ne vidjeh. Kreont On pogibe. to izmakne s'. prije neg' ti uze ravnat grad. a jasno sada kaže bog. To nađe. bez lijeka da ne hranimo. zemlji. Ubicam' nekim ruka da se osveti. jer olujom krv ta bije grad. . Edip A gdje na svijetu kriju s? Gdje li će se nać Sad davnoj krivnji taj zameteni već trag? Kreont U toj su. il' ću poći u kuću. Edip Znam. Baš jasno gospod Febo nama nalaže. kaže.

Al' ništ' do jedno vidjev kazat ne znaše. ne da doznat to? Kreont Gonetačica sfinga gledat nagna nas Pred svoje noge. Taj u strahu pobjegne. ubili — Ne jedna mišica. štono zastrije mrak. Kreont Njeg razbojnici. Edip A kakva nesreća vam. sreli. kadno pade kralj Onako. Odavde novcem da se nije radilo? Kreont Da. Edip Zar glasnik a ni drug na putu ne vidje. Kad samo mala iskra nade sine nam. . mislilo s'. kaže. Edip Pa otkle razbojniku smjelost tolika. već ruku sila sva. Al' mrtvu Laju nitko se U nesreći nam osvetnikom ne javi. pustit. Kog pitat bi tko mogao i koristi se? Kreont Do jednog zginu. na put stade.Edip Od ubojice ruke te zar u kući Il' u polju u tuđoj zemlji pade Laj? Kreont On boga pitat krenu — tako reče sam — Al' kući više ne vrati se s puta tog. Edip A što to? Jedno može otkrit mnogo tog.

) ULAZNA PJESMA Zbor 1. Tko onog ubi. Sam sebe radi ću otprašit gada tog. S tebe ja strepim. mili samo rod. a svećenik s narodom u grad. Reci mi. I mene.Edip Al' ja ću opet iznijet ono iznova. Za onog dakle radeć za se radim ja. brže bolje ustajte Sa stuba. Ko spas i zakrilje nam stigo od kuge! (Edip s Kreontom otiđe u dvor. kakvu ćeš muku mi Novu tijekom godinica već Staru naredit. što kralj nam evo obriče. bogu pomažem. vidaru delski. Dolazi zbor. vidjet ćete stog. sinci. strofa Slatki o Zeusov Glase. i srce mi splašeno Od straha dršće. antistrofa . možda će se prohtjet tom I na me da ovako digne ruku si. sinci. Glase božanski! 1. kakav li Iz zlatnoga Pita U Tebu sjajnu stiže mi? Sav protrnuh. pribjegarske diž'te grančice! (Pratnji. zlatne oj Nade čedo. Oj okrilje. koji posla ovo proroštvo. A Febo. kako treba. ustajmo! Ta amo zbog toga I dođosmo.) A narod Kadmov amo skupi jedan vas. Ko saveznik gdje zemlji. dostojno se ti Za pokojnika zabrinuste brigom tom. Jer ja ću sve učinit! S božjom pomoću Il' sretni ćemo izić ili ćemo past! Svećenik Ded. Al' vi mi. Ta dostojno se Febo. Ta neću to za dalji.

Plamen jada iz zemlje krenuste. nevolja Na grad gdje diže s'. . plača leži svijet Na tlih i smrću nam prijeti. Daj pomoć pošlji milenu! 3. Ta nit nam Rodina obasipa zemljicu slavnu. strofa Nek silni Ares pleći da — Bez mjedi. čuvaricu kraja. I jedan ti Za drugim kao lakokrila ptica Brže od ognja — vidjet ćeš — ljutog Sve leti k bogu na zapad. I mača tu — pameti nema. Bez suza. Nit žene bolnih u porodu prebole truda. A pean se ori I tužni mu plačidrug vapaj. bez štita sad On mene sreta. oj zlatna Zeusova kćerce. pali usred jauka — I hrlim nek mi skokom trgne od doma Daleko Amfitriti U odaje velike Il' k onijem valima tračkim. Dođite i sad! 2. Okruglom sjedi. strofa Ao. Zato. mole se sada. broja ne zna se. — i Feba Strijelca. Prijestolju slavnom. bezbroj jada trpim ja! Sav kolik narod strada mi. Njome da brani tko njega. onamo druga Rad jada teškijeh jecaja. Na to dan ti nasrne. 2. Žene i majčice sjede oltarim' Na podnožju — jedna tu. na trgu što. kćeri Zeusova. Oh! Svan'te mi od smrti spasa tril Ako već nama prije kad. antistrofa Grad gine. Luci neprijaznojl Poštedi l' što na koncu noć.Prvu ja tebe. Božanska Atena Zovem pa Artemidu Sestru.

O Zeuse, oče moj, Kralju munja ognjenih, Daj gromom njega mi satari svojijem! 3. antistrofa Oj gospodaru likijski, Strijele ti se presilne S tetive, zlatne žice — želim — prosule I stale u pomoć! I sini zublje sjaj. Što s njome nam Artemida Goram' hrli likijskim! I tebe, o rumeni Bakho, Imenjače kraja Mog, zlatni koga krasi trak, A klik djeva zanosnih Svud prati, — zovem: daj Lučem žarkim priđi nam I žezi boga, omražena bozima! (Dolazi Edip.) _________________ Ars longa, vita brevis vuk ~ administrator ~

Pridružio: 11 Sep 2005 Poruke: 5419 Lokacija: nigdina Poslao: Sre Jun 14, 2006 9:47 am Naslov: Čin drugi EDIP, ZBOR Edip

Ti moliš, a što moliš, to ćeš, hoćeš li Da slušaš, primaš riječ i kugi tražiš lijek, Zadobit — pomoć, olakšicu od zla tog. A reć ću vam, jer glasa o tom ne znam ja Ni djela ne znam; ta da imam kakav znak, Daleko u potragu ne bih išao. Al' 'vako — poslije gradu postah građanin Ja ovo vama velim svim Kadmejcima: Za Laja, Labdakova sina, tko vas zna, Od kojeg ono čovjeka on pogibe, Taj neka — nalažem vam — meni javi sve. Sam protiv sebe tužbu boji li se on Iznesti, — drugo neće ništa nemilo Njeg snaći, no iz zemlje siguran će poć, A znade l' opet tko ubicu drugoga Iz zemlje druge, nek ne taji; platom ću Naplatiti ja i hvalom mu zahvalit grad. Zatajite l', i pogazi l' tko nalog moj U strahu za druga, za se samoga, Što onda ću uradit, to me treba čut. Tog čovjeka — zabranjujem vam — bio on Tkogod, u zemlji ovoj, vlast gdje držim ja I prijesto, nitko ne primaj, ne pozdravljaj! I k božjim mi ga molitvama ne puštaj Ni k žrtvam' nit mu svete pružaj vodice, Već svak ga turni s praga svog, jer on nam je Prokletstvo, kako evo meni sada baš Bog, proročište pitijsko, to dojavi! Ovako dakle ja sam u tom na pomoć I bogu a i pokojniku onome. A kunem krivca djelu tom, učinio Sam samcat tko iz potaje s više njih: Nek grdno grdan život svrši bez sreće! I želim, sa mnom bude l' on kod ognjišta U mojoj kući a sa znanjem mojijem, Tad bilo meni, ko što one prokleh sad! A vama evo sve to vršit nalažem Za mene, boga, zemlju ovu, bez ploda I blagoslova štono tako propada. Pa bog da taj vam ne naredi posao, Ej opet ne bi pravo bilo pustit to Bez osvete, kad pade prvi čovjek, kralj, Već tražit bješe vam. Al' sada slučajno Ja imam vlast, što on je prvo imaše; U braku imam ženu, drugu njegovu, I djeci bi se djeca, jedne krvi krv, Porodila, da porod mu ne zatre kob; Al' 'vako sudba svali s' njemu na glavu. Stog ja ću evo bit se ko za oca svog

I svega ću se mašat, — tražit, onoga Da nađem, svojom štono rukom zada smrt Potomku Labdaka i Polidora vam I starog Kadma i davnog Agenora. Tko to ne učini, tom bozi ne dali — To želim, — usjev da mu niče u polju, Nit žena djece rodila, već sudbom tom I gorom još od ove sada ginuo; A vas, Kadmejce ostale, kolikim je Po ćudi to, vijek dovijek lijepo pratila Pomoćnica nam Pravda i svi bogovi! Zbor Kad kletvom, kralju, mene zakle, reći ću: Nit ubih niti ubojicu kazat znam, Već Febu, koji ovo traži poruči, — Da, njemu bješe kazat, tko to učini. Edip Ti pravo reče. Ali silit bogove, Kad oni neće, nitko živ to ne može. Zbor Sad drugo, što se meni čini, reko bih. Edip Pa treće bilo, ne propusti kazat mi! Zbor Što gospod Febo vidi, vidi najvećma Gospodin — znam — Tiresija. Od njega će To tražeć, kralju, čovjek doznat najbolje. Edip Ni to ne odnemarih ja. Glasnika dva Po njega poslah baš na savjet Kreontov, Pa davno već se čudim, što ga nema još. Zbor I druge riječi nejasne i stare su. Edip

A koje to? Ma na riječ svaku pazim ja. Zbor On pade — reklo se — od nekih putnika. uh! Sramota je. makar ne vidiš. Te kletve kad ti čuje. — eto gle Već božjeg amo vode vrača. što li na nebu i zemlji svoj. a on nam odvrati. samo je Od ljudi njemu usađena istina. ti znadeš sve. a trud je najljepši. Tiresija Uh. No nema ti svjedoka baš. A spasi od svake mrtvaca ljage nas! U tebi nam je spas. Zbor Al' ima. spasi mene ti. Edip Tko djela ne žaca s'. EDIP ZBOR. U tebi samo nalazimo pomoć. kad pamet pametnu Ne koristi! Ta to sam dobro znao ja. . Pa zato. Kad čovjeku koristit nečim možeš. spasi Ta Feba — ako ne ču od glasnika mi — Mi pitat poslasmo. znaš. tko će otkrit njega. Gospodine. Edip To i ja čuh. Da spas će samo svanut od te bolesti Za Lajeve ubice ako saznamo Pa smaknemo ih il' iz zemlje izgnamo. neće ostati. što javno je I tajno. Zbor Al' ako samo mrvu straha ima on. razabiraš S kakve bolje strada grad. tog ni riječ ne straši. Ti dakle nam ne krati znaka ptičjega Ni drugi ako vračanju mi znadeš put Već spasi sebe i grad. TIRESIJA Edip Tiresija.

ako znaš.Al' s uma smetnuh. jer poslušaš li me. tvoga da ne odam zla! Edip Što veliš? Znaš. a reći nećeš. Što zalud pitaš to? Od mene ne dozna! Edip Zar nećeš. Ti svoje. nego ćeš Ovako tvrd i neumoljiv kazat se? Tiresija .) Edip Oj bogova ti! Ne odvrati s'. Jer svi te evo klanjajuć se molimo. upropastit grad? Tiresija Rastužit sebe a ni tebe neću ja. da ni tebi nije tvoja riječ U prilog. rđo najveća. — ta kamen bi Raspalio — jedamput reći. svoje ja ću snosit najlakše. Tiresija Svi skupa nijeste pametni. A tajne ja Reć nikad neću. Što othrani te. Edip Nit reče pravo a ni drago gradu tom. Ne bih amo stigao. — glas mu 'vako krateć svoj. Da i mene isto ne snađe — (Hoće ići. Edip A što je? Kako l' dođe ti malodušan! Tiresija Daj kući pusti me. nego nas Ovako izdat misliš. Tiresija Jer vidim.

Tiresija Zar zbilja? Velim ti: de drž' se oglasa. kako gnjevan sam. Edip Od koga nauči? Ta od vještine ne! . samo što Baš rukom ne ubi. štono razbiram. a svoje. Znaj: čini mi s' Ti djelo s drugim smisli. kakvim sada vrijeđaš grad? Tiresija Ma to će izić. ne treba l' to meni reč? Tiresija Al' dalje zborit neću. makar mukom krijem ja. makar najljućim! Edip Pa i neću mimoići.Ćud moju prekori. jer snažnu gajim istinu. Što oglasi. već mene kudiš ti. Edip Pa tko se ne bi ljutio. ako hoćeš. Edip A što će izić. Na to gnjevom se Ti gnjevi. Da vidiš slučajno. Baš ništa. ne vidje. — kakva je U tebe. stvori. Jer ti si ovoj zemlji zlotvor zlopaki! Edip Ovako bestidno ti riječ tu izusti? Pa gdje ti misliš da ćeš kazni izbjeć mi? Tiresija Ma izbjegoh. I djelo reko bih da samo tvoje je. kad riječi ti Onakve čuje. pa od dana gle današnjeg Ni tima tu ni meni više ne zbori.

al' u tebe ne! U tebe tog Lje nema. Dokle u zlo greznu. . Edip Pa i to misliš na veselje zborit si? Tiresija Jest. boljem da čujem! Tiresija Zar prije ne shvati? Il' kušaš da kažem? Edip Ne mogu reći da znam. ne znaš. Tiresija Ti. Ti me silom skloni da kažem. ne vidiš. okom slijepac si. umom. koga tražiš. velim.Tiresija Od tebe. da većma jediš se? Edip Koliko volja te. uhom. ako u istine ima snage što. s najdražima ružno sad Da živiš. Edip Ma ima. ti si. Reci opeta! Tiresija Ubica. velim ja! Edip Al' na radost si nećeš dvaput vrijeđat me! Tiresija Da kažem i drugo. Edip A što to? Kazuj opet. jer uzalud ti riječ.

Postradav okušo bi. vjerni. U potaji se šulja. što neće — skoro grditi. Ja Edip. Ta recide mi. meni što je grad Ko dar — ne tražih je — gle preda u ruke. nad vještine vještino Nenavidnome u životu ovome. Kolika prema vama zavist gaji se. gle pletkara. zbacit želi me. gdje ti bješe očit vrač! Zašt' ne reče. već sam sebi ti! Edip Oj blago. Apolon dosta je. izvršit on će to! Edip Od Kreonta il' tebe su našašća to? Tiresija Nij' Kreont nesreća ti. Kad zbog nje Kreont. ne po pticama. pjevačica kad koja se Tu javi. što vidi jedino U dobitku svome. al' ono nije — vidjelo s' — Po pticam' a ni od boga baš znanac tvoj. pa da nijesi starac baš. Tiresija Ta nije tebi suđeno od mene past. Kad radi vlasti ove. lukava Sljepara navrka. stari prijatelj. Al' s plačem.Tiresija A ti si jadnik! Grdiš. svrgoh je. a vještinom jeste slijep. nikad škodit stog Ni meni ne'š ni drugome. već proroštva Tu trebalo. ti ćeš i drug snova tih Prokletstvo gonit. kako tebe će — A nema tog. čini s'. kakve misli si! . dođoh. građanima evo kakav spas? A opet odgonetnut tu zagonetku — To nije mnogo tek tkogod. Ovakva vrača. što svjetlost zre. Edip Mrak vječni zastire te. I njega ti sad zbacit smjeraš i misliš Do prijestolja da Kreontova stajat ćeš. vlasti. A umom to dokučih. neznalica.

i njeg'va riječ I tvoja. Jedamput će te Kletva majke. dušmanin Da svojima si dolje i na zemlji tu. Da na riječ riječju uzvraćamo jednakom. . koji li Kiteron ti Doskora neće vikom tvojom orit se. — ni gdje si nit s kim stanuješ. bar bud'mo ravni tim. već kako ćemo najbolje Izvršit nalog božji. onda'š mrak! Pa koja draga. kamo ti Dokončav sretno put svoj kući doplovi? I ne vidiš ni silu drugih nevolja. ludo da ćeš zboriti. što rodiše te. s djecom tvojom sravnit će. otić mi? Tiresija Ne dođoj ja da ti me amo ne zovnu! Edip Ma nijesam znao. Zar znadeš čiji si? I ne znaš.Zbor Po sudu našem. jer i slijepcem ti me prekori: Ti gledaš. Što tebe s tobom. koji će Nesretnije od tebe skončat ikada! Edip Pa ja da njega mirne duše slušam to? Ne'š do bijesa? Ne'š brže? Ne'š li opeta Od ovog doma natrag krenut. s biča dva iz zemlje te Izgonit. Tiresija Ja takav — tebi dašto čini s' — lud sam. Jer teško bih te kući svojoj zvao ja. Sada svjetlo gledaš. ali dokle u zlu ogreznu. Nijesam sluga tvoj. čini se. — zastupat Kreont neće me. To ne vidiš. To ne treba. Al' starima. oca tvog Sa strašnim krokom. Edipe. mudar bjeh. Već Loksijin. na to pazit je. Kad vidiš brak — zlu luku onu. u gnjevu pala je. Tiresija Sve ako jesi kralj. A velim. Ta vlast tu i ja imam. A sada blati Kreonta i moju riječ! Ta nema čovjeka na svijetu.

al' obradovat se Toj sreći neće. slijep će.) Edip Zagonetno l' i odveć tamno zboriš sve! Tiresija Nijesi l' ti najvrsniji iznaći to? Edip Da. da — I ubojica! Hajd' unutra razmišljaj! Zatečeš li u laži me. a ti. samo kada spasoh grad. Tiresija Sad reć ću. tad kazujde U proroštvo da s' ništa ne razumijem! . Ta satrt me Ti ne možeš. rašta dođoh.(Hoće ići.) Ja idem dakle. I djeci svojoj on će izić ujedno I brat i otac. sinko. nećeš veći zadat jad. a rođeni Tebanac izić će. psuj to. a svom ocu drug u braku. Kog davno tražiš. Tiresija Ta sreća zaista te upropasti baš. Tiresija (dječaku. taj ovdje boravi: Došljaka stranca kažu ga. pa ću onda poć. A velim tebi: čovjek taj. Tvog lica neću prepast se. A odeš li mi. ženi pak. po čem naći ćeš me velika. što rodi ga. prijetiš i oglašuješ Ubistvo Lajevo. Edip Al' briga mene. vodi me! Edip Nek vodi! Tu ti smetaš i dodijavaš. a zdrav očima On bješe. Sin i muž. i ko prosjak — bogat nekada — Zaputit štapom tapkajuć u tuđi svijet.

Pa krokom jadnijem kroči sam I proroštva iz srca zemlje se On kloni. to ne doznah Nikad prije niti sada. antistrofa Baš ovaj čas s Parnasa snježnog Glas nam puče. jače da Od vilovnih konja on Sad trči na bijegu. A grozne ga gone Srde neminovne. al' dovijek Živi. Ne mogu reći Ni poreći to. 1.(Svi otiđu. Što je sad. strofa A koga l' reče proročka stijena Delfijska. nit ja vidim. svanu: Nepoznata čovjeka svatko Tragom neka traži! Jer divljom se šumom on. Kakvom ću se kušnjom dakle Edipova Mašit glasa narodu toliko draga I osvetit roda nam Labdakova tajnu smrt? . strofa Strašno me. Kakva l' ovo svađa snađe Labdakov nam rod sina Polibova. stijenama Sve povlači ko bik. oblijeće ga. da — strašno plaši Mudrac. ostane zbor i zapjeva pjesmu.) STAJAĆA PJESMA 1. ni što će bit. Krvlju okaljanim? A doba je. Na njega nasrće oružan I ognjem i munjama Zeusov sin. Ne znadem. Po pećinam'. već na krilma Slutnje lebdim. Što da kažem. 2. strahotu Nad strahote rukam' da stvori. vrač.

Ali među ljudma prorok Više da s' od mene diže. Mudrost čovjek mudrošću Prestić može. Znadu ljudskog srca tajne. Sud to neće istin biti. Sve dok ne vidim. da riječ se Ona ispuni. baš čujem. A on mudar se pokaza. KREONT Kreont Oj ljudi građani. Podnosit to ne mogu. antistrofa Zeus-bog i Apolon vide. Ta nekad Na pogled nam djeva krilata mu priđe. strašno me Kralj Edip obijedi. Zato nikad srce mi Zloćom bijedit neće ga! _________________ Ars longa. al' ja nikad S prijekora ga korit neću.2. te dođoh ovamo. gradu odan. U ovoj sada nesreći da njemu ja Učinih riječju što il' djelom na štetu. Ako drži on. vita brevis vuk ~ administrator ~ Pridružio: 11 Sep 2005 Poruke: 5419 Lokacija: nigdina Poslao: Sre Jun 14. . 2006 9:47 am Naslov: Čin treći ZBOR.

Jer gnjev je više istisnu neg' srca svijest. Jer riječi te Jednostrukijem kvarom meni ne rode. ZBOR. ni kad vidim. Al' eto njega! Sam iz dvora dolazi. kad rđom mene ovaj grad. EDIP Edip Ti — kako dođe amo? Il' zar tako si Bez obzira. al' u kojem smislu. KREONT. sudi sam! . ne znam ja. te to zasnova? Il' djela da ti spazit neću. bez prijatelja goniš mi Za kraljevstvom.Dugovječnog života tad ne želim ja. Kreont Zar pade riječ. Što vladari rade. štono reče mi. te stiže evo pod krov moj. s prijevare Gdje s' k meni krade. pa kada čuješ. Kreont Zar mirna oka a i zdrave pameti On mene onom potvoraše potvorom? Zbor To ne znam. Zbor Al' može biti. A očito si krvnik onog čovjeka I očevidni tat mi žezla kraljevskog? Ded reci. Ovakav kad me stiže glas. ne gledam. što pukom. da vrača nagovorili ja. vidje l' strašljivost Na meni ili ludost. A rđom prozovete — ti i drugovi. Čuj jednako. kako ćeš? Za ono. blagom hvata se? Kreont Znaš. Već najvećim. ta da pade pogrda. Kad bez puka. branit se? Zar nije eto luda tvoja nakana. Te laži zbori on po nagovoru mom? Zbor Da reklo s'. bogova ti.

snašao! Edip A jesi l' ili nijesi nagovarao. priznajem. Edip Od ubojnice ruke ode netragom. pravo ne misliš.Edip Govornik vješt si ti. Al' kazuj mi. Da kazan stić te neće. . pravo ne misliš. jer dušmana ljuta nađoh te. Jad kakav te od mene. da nijesi rđa ti! Kreont Ej držiš li. Po dičnog vrača treba da ja pošljem kog? Kreont Pa još i sada isto svjetujem te ja. misliš. Edip Baš to ne kazuj mi. samovolja bez razuma Da j' tekovina kakva. Edip A kol'ko već je tome godina. Edip Ej držiš li mi. Kreont To pravo reče. al' ja sam slušač loš Za tebe. rođaku dok radiš zlo. što Laj — Kreont Što učini? Ta ja te ne razumijem. Kreont Baš to me prije svega čuj sad! Kazat ću.

Edip Pa potrage za mrtva ne učiniste? Kreont Učinismo. da sam Laja smako ja! Kreont . Edip Pa sjeti l' mene se u ono doba tad? Kreont Ne. Edip Pa bavio se vrač taj onda vračanjem? Kreont Baš isto bješe mudar. e tajit neću ja! Edip Ta — da se s tobom ne složi. Edip A za se znadeš. Ta kako ne! Ne doznasmo. kad dobro znaš. volim šutjeti. barem nigdje u blizini mojoj baš. pa kad ne znam.Kreont E dugo. pa ćeš reč. Kreont A što to? Ako znam. — lijep broj godina. isto poštovan. Edip A zašto mudrac taj to onda ne reče? Kreont Ja ne znam. ej nikada On reko ne bi. davno j' tome.

koji tebe trebaju. Kreont Ne. Sad mole mene. Nit itko drugi. Da vladam sam. A ja želim te Onako pitat. gospodstvo bez brige? Još nijesam tako zaslijepljen. I prije svega razmisli. sve od mene dobiva. Sad svi me miluju. Edip Pa pitaj! Ubojicom nećeš zateć me. ko ja. Pa ja ti dakle ni sam većma kraljem bit Ne žudim nego radit isto. do mene stoji sve. . ko ona. sad svak me pozdravlja. Pa zašt' da j' meni kraljevska Čast draža nego vlast. bi l'.A kaže l' tako. Jer hoće l' postić što. Kreont Pa što. Kreont Pa vladaš li. imat usto jednu istu vlast. tajit nikako ne mogu to. misliš. ako baš onako. što i kralj. i s njom dijeliš vlast? Edip Štogod zaželi. Ta sada sve od tebe primam bez straha. sam znaš. k tomu korisno. te drugo bih Ja želio no lijepo. Sa sestrom mojom vjenča li se ti? Edip Što pitaš. tad preko srca mnogo bih Ja radio. promisliš. Kreont Zar nijesam vama dvoma ravan treći ja? Edip Baš zato se i činiš rđav prijatelj. kako si me sada ti. tko U strahu vladat volio neg' spavati Bez zebnje. ako zdravo mislit zna.

svoje će Izvršit on. slušat nećeš ti? Kreont Jer vidim. a ja ću svoje promašti. poštenjaka za rđu. Al' onakve misli ja Nit volim niti bih s drugim radit podnio. A druga dobra gubit. isto je. Al' s vremenom ćeš to zacijelo spoznati Jer samo vrijeme kaže prava čovjeka. A rđava ćeš poznat i za jedan dan. . s puste sumnje nemoj krivit me! Jer nije pravo rđu držat uludo Za poštenjaka. Kreont Pa što ti želiš? Zar iz zemlje izgnat me? Edip Ne. velim. kome se Posrnut neće. Da l' proročanstvo po istini javih ti! Pa ako me zatečeš da sam s vračem što U društvu snovo. krasno reče onom. Zbor O kralju. Ko život gubit svoj. zapitaj. nada sve što je drag. jednim. naglo je i meni odbit ga. zgrabi. Naglu sudu nij' siguran. Za dokaz tome u Pit idi.Pa kako bih ja ovo sada pustio. No ako ostanem na miru. Edip Zar veliš. već s dva: s mojim a i tvojijem! Bez suda. A ono uzeo? Ta dobro srce se Iskvarit neće. ubij s glasom me Ne. Edip Al' zasjeda li tko i nekud naglo mi On priđe. da popustit. nijesi pametan. kakva je. to ne? Mrijet ćeš — to ja hoću — bjegat ne! Kreont Kad dokažeš mi zavis moju.

gle Jokasta dolazi. Edip Rđa si! Kreont A varaš li se? Edip Ono opet slušat je! Kreont Vladara loša ne! Edip Oj grade. I od ništa ne stvarat jade velike? Kreont . svoju gradit nevolju? Pa ne'š ti u dvor. PREĐAŠNJI. vidim. A s njome smirit treba svađu sada tu. a ti kući. zemlja ta Gdje tako strada. JOKASTA Jokasta O nesreće. zašt' kavgu ludu jezikom Vi zavrgoste? Nije l' stid vas. Kreont I za me treba da si tako. Kreonte. ne samo ti! Zbor Prestan'te gospodari! U dobar baš čas Iz dvora. grade moj! Kreont I ja sam grada ovog član.Edip Za sebe sam.

Kreont Ej sretan ne bio. muž tvoj.Oj sestro. priznajem. Gdje o zlu radi o mojoj glavi pletkam' zlim. strašno smjera mi. čime bijediš me! Jokasta Oj bogova ti. Edipe! Postidi s' prije sveg od svete kletve te A onda i od mene i od ovih tu! TUŽALJKA Strofa Zbor De promisli i. ubit me. Učinih li ti išta. Edip Pa znaš. molim te. Edip. Edip Što misliš? Kazuj mi! . Il' prognat iz doma il' popast. već proklet zginuo. što tražiš? Zbor Znam. koji ne bješe Lud ni prije. njega ja. Edip Da. ženo. kralju. vjeruj ovo. a sad kletvom silan je. Od dvoga zla on meni jedno namijeni. poslušaj! Edip Što hoćeš. S voljom. Zatekoh. da ti popustim? Zbor Štuj onog.

kad išteš to. pa moro dokraja Ja zginut iz zemlje bježat nečasno. (Otide. za mene smrt Ti išteš ili bijeg iz ove krajine. . kad te prođe bijes. što zakle se. zašto oklijevaš.) ZBOR. Bez boga. Ti ne shvati me. vidi se.Zbor Druga. Jer tvoja me. riječ milosrdna Sad dira. Al' teško bit će tebi. EDIP. gdjegod bio. ne njeg'va. Edip Ne'š pustit me i izdirat? Kreont Ma idem ja. bez druga Propašću krajnjom ja propao. mrzak bit! Kreont Ti popuštat. dušu mi Jadniku mori. On će. a za riječi nejasne! Edip Sad dobro znaj. nikad ne odvrzi Grdno ko krivca. Ćud takva j' s pravom sebi muka najteža. Zbor Ne. štono gine. al' mržnjom kipiš. JOKASTA Antistrofa Zbor Oj gospo. mislim li Tako! Zemlja. Edip Nek dakle ide on. al' za ove stari sam. tako meni boga od svih bogova Prvoga — Helija. staroj ako nevolji Još nevolja se vaša sada prikrpi.

čovjek uman. ako te zapustim. ako možeš. Peče — da i nepravda. Rad čega se žestinom tol'kom ražesti! Edip Pa kazat ću — ta tebe. ravno k sreći upravi. dosta. kud ti. što se zbi. gdje prestade. Zbor Znaj. ženo.U dvor njega ne vodiš? Jokasta Nek samo čujem. de i meni kaž'. Ti domaju moju milu. — ne jedamput samo rekoh već — Luda. srce moje otupi. zabrazdi? Ti zapusti me. čini mi s'. u mukam' Što svijaše se. više ja . kralju. Zbor E sumnja puka rodi se S riječi tamnih. Pa i sad budi. kralju. za misao dobru nepodoban Ja ću pokazat se. kod bijede da Ove u zemlji spor stane. dobar vođ! Jokasta Oj bogova ti. Jokasta U obadvojice? Zbor Da! Jokasta Kakva bješe riječ? Zbor Dosta je. Edip Zar vidiš.

Od samog Feba. Jokasta Ti sad se kani brige. tako glas to proročki nam odredi. da l' s pravom spor na nj svaljuješ. Apolon ne izvrši riječ.Neg' ove štujem — čuj. — Za nj ništa ti ne mari! Jer što kaže bog Da tražit treba. a ni Laja mi Od sina ne zadesi. ni u jednoga Da stvora ljudskog nema znanja proročkog! A kratak ću ti dati dokaz tome navest ja. i nožice u gležnju mu On sape. Al njega — tako ti se glasa — ubiju Jedamput strani lupeži na tropuću. kako li mi ovčas. što Kreont smisli mi! Jokasta Daj. A čedu ni tri dana ne protekoše Od poroda. Edip Ubica da sam — kaže on mi — Lajev ja. već od sluga — proroštvo. Ah slutnja dušu. Da. Od mene i od njegašto će rodit se. Edip O ženo. Pa čuj me i razberi. tuđom rukom vrže u goru Neprohodnu. jezik mu je čist. što je pominješ. da vidim. srce nemir obuze! Jokasta A kakva briga tebe krenu zborit to? . sam će otkrit lako to. smrt. kad te čuh. Al' što j' do njega samog. Jokasta To sam od sebe zna il' sazna od drugog? Edip On vrača meni na vrat posla zlopaka. Da od sina će njega stići sudba. Da oca on će ubit. Ma dođe jednom Laju — neću kazati. čega s' bojao.

još ne umuklo. Ne razlikovo s' mnogo od tvog obličja. što učinit sa mnom nakani? Jokasta A što to tebi na srcu je. . gradu o tom stiže glas. Edip A gdje je mjesto to na kojem zbilo se? Jokasta Ma Fokido se zemlja zove. kaki je U Laja bio rast. čini s'. svalih ne znajuć. u kojem cvijetu dob? Jokasta Ta visok. Jokasta Ta da. putovi Tu stječu se iz Delfa i iz Daulije. Edip O Zeuse. Edip Pa vremena koliko otad prođe već? Jokasta Baš nešto malo prije. Edip Ao meni jadnu! Malo prvo sebe sam U kletve teške.Edip Od tebe — tako učini se meni — čuh Na tropuću da Laja su umorili. Edipe? Edip Ma još me ne pitaj. — glava baš sjedinam' procvala. neg' ti uze vlast U ovoj zemlji. već kazuj. govorilo se.

jasnije će bit. Edip Pa desi li se sad u dvoru slučajno? Jokasta Ne! Jer odande otkada se vrati on I vidje. Edip A joj! Već jasno sad je to! Tko bješe taj. ženo. Laja jedna kola vozila. Što dalje pogledu da bude grada tog. Bješe kao čovjek rob On vrijedan ove i još veće milosti. ili pratnje ga Ko čovjeka vladara sila pratilo? Jokasta Petorica ih bješe svega. gdje ti držiš vlast. A kažeš li još jedno. a pade Laj. da dobro vidi vrač. Dotače s' ruke moje. Edip Pa bi l' nam brzo amo doći mogao? . I ja ga pustih. te se umoli. Na selo da ga pustim. strepim. međ njima Bi glasnik. vama donese? Jokasta Rob jedan. Što glase ove. kralju.Jokasta Što veliš? Strepim. Edip Je l' išo s malo ljudi. jedini što spase. k stadu na pašu. vrati se. Edip E grozno me je strah. al' ću reč kad čujem pitanje. Jokasta Jest. kad te pogledam.

Al' truda mog zacijelo vrijedan ne bješe — Ovakav ne snađe. Kad putem bijah blizu ovog tropuća. istinu ću reći ja. Dogod me slučaj — vrijedan. pitat stanem. Gdje — tako i to kažeš — kralj vam zaglavi. ali me Sveđ ono peklo. . sjutradanak stupim pred majku I oca. I ja ljut se jadan onaj dan Uspregnuh. kad takva sreća prati me? Korinćanin mi Polib otac bijaše A mati Doranka Meropa. Da mater ću obljubit. da previše Ne rekoh.Jokasta Daleko nije. a druge mi On javi jade i strahote. na svijet iznijet rod Što ljudma će biti strašan na pogled. tašta dođoh. A oca svoga rođenoga ubit ću! Kad čujem to. gdje u slutnjama Ja dotle dospjeh! Ama kom ću vrednijem Neg' tebi reč. reče. Tu glasnik srete me i čovjek na kolim'. Ali čemu želiš to? Edip Sam za se. — silno mi se usjeklo. al' me. Baš kako veliš ti. stoga njega hoću da vidim. već otpravi. ženo. bojim se. groznog proroštva Sramota da na meni se ispunjuje. ocu sin Da nijesam. Jokasta Pa stići će. kom izmakla riječ. e otad zemlje korintske Po zvjezdam' se daleko klonih. A iduć stignem ja na ono mjesto baš. — a ždrijepci vozili. bježaj ja. I tebi. I tajom od matere i od oca si Ja u Pit krenem. da se začudiš. kralju. da čujem. nakitiv se. nesreće. Za prvog Međ građanima mene tamo držali. što te tišti u srcu. Feb Ne usliši. vrijedna sam I ja. Oni ljutili s' Rad pogrde na onog. Na gozbi jedan mi Pri vinu. Gdje nikad neću vidjet. Edip I neću ti zakratit. ženo. Al' valjda. I govor njihov godio mi.

I ne čuješ od njega. On uvreba me. neg' s praga turat mora me. Da takva me se primi ljaga — nesreća! Zbor To.I s puta me upravljač. koji rodi me i othrani? Zar ne bi tko o meni pravo sudio Kad reko bi: to stvori neki kruti bijes? Ne. Već ruka moja njega štapom ošine. Tko l' može ikad jače bogu omrznut? Ta nitko me. I sve kolike posmičem. Vozača. kraj kola dok prolažah. Sve silom tjerat stanu. Nađem li. Pa ima li Međ strancem tim i Lajem srodnost kakova. U otadžbinu si koračit ne smijem. ne vidio. a u gnjevu svom Ja udrim onog. nit tuđin niti građanin. plaši nas. A nitko drugi no ja kletvom prokleh se! Pa mrtvu krevet rukom svojom kaljam ja. nitko pozdravljat Već ne smije. A kad starac to mi opazi. Al' mazdom jednakom mu ja ne odmazdim. Od mene onda tko je sada bjedniji. Jokasta A kada svane on. što onda smjeraš ti? Edip E kazat ću ti. Od koje pogibe! Zar nijesam zlotvor baš? Zar nijesam proklet sav. prije nego vidim to. a i starac sam. U svoju kuću primat. Te samo čovjeka pastira čekat ću. časna božja svetosti. Tog dana ja. I usred glave mene shvati ostanom. nesreći umakoh ja! . A svojih ne smijem na bijegu da vidim. Natraške isred kola mahom svali se. Il' s majkom mi se vjenčat. već bez traga otišao Sa svijeta ovog. kad moram u bijeg sad. da govori Baš isto ko ti. imaj nade još! Edip Pa da. što je mene gonio. oca Poliba Pogubit. tolicno je u mene nade još. kralju. al' dok on ne dođe.

Edip Ti dobro sudiš. Jer sav je grad to čuo. djelo to Bez sumnje već na moju glava pada tad! Jokasta Al' znaj.) STAJAĆA PJESMA Zbor 1. Pa skrene l' što od prvašnjeg kazivanja. lupeži Da njega ubili. Jer jedan ne može množini ravan bit! No rekne l' jedno jedinoga. nego prije glavom plati sam. što ti s' ne mili. za ubistvo Lajevo Dokazat neće. Pa ako kaže još I isti broj. onako da je izrečena riječ. Pa zato ne bih ti odsada naprijed ja Na proročanstvo tu ni tamo svrnula. da on veli. strofa O kad bi meni čuvat bilo suđeno U zboru i u tvoru svud Čistoću svetu! Za to jesu zakoni Visoki. Al' njega onaj nesretnik Ne smače. a ne sama ja. što u eteru Nebeskom rodiše se. Za nj jasno reče Loksija da mora past Od sina mog. ne propusti to! Jokasta Ma slat ću smjesta. Ali u dvor pođimo! Uradit ništa neću. (Otiđu.Jokasta A kakvu riječ ti ču od mene vanrednu? Edip Kazivala si. Ej nikad. kralju. I on ti to poreći više ne može. da se pravo ispuni. e onda lje ne ubih ja. ali opet nekoga Daj pošlji po pastira. njima otac je .

a on ne stari. Do navrh vrha uspev se U prijeku skoči propast. Što nit je pravo nit je spasonosno. Zašt' kolo da igram? 2. Hrama božjih ne štuje. nit će ikada ih Zaborav na san smamit. štono gradu je spas. Strah božji ti ode! . Nigdje Apolona — vidiš — ne štuju. a smrtno ih Ne stvaralo biće nam Čovječje. strofa Djelom ili riječju stupa l' Stazom preziranja tko. Al' gospodaru — ako pravo zovem te — Ti Zeuse. Bog meni dovijeka obranom će bit. A bogu se molim ja Da muku. Zbog nesretne oholosti Huda sreća stigla ga. Bog velik u njih je. Ne pristanu l' svi smrtnici Uz riječ tu bjelodanu. Nikad ne ukine nam. gazi se Proroštvo o Laju veće. 1. A tko će u tim prilikam' se hvalit još. Od srca da plamen gnjeva Odbija? Pa jesu 1' dična djela ta. I Pravde l' se on ne boji. Bezakonja ne kloni se Il' takne s' u ludosti svojoj svetinje. kralju svemožni. To tebi a ni tvojoj vijekom besmrtnoj Ne otelo se vlasti! Gine. Poštenom ako s' korišću ne koristi. slaba joj Od noge je pomoć tad. 2. antistrofa Više neću ić u sveto Svijeta srce pobožan Ni k onom u Abi hramu Niti u Olimpiju. Kad koječega ludo s' ona zasiti.Sam Olimp. antistrofa A obijest rađa siledžiju. Obijest ti.

i ko čovjek razborit On novo prema starom ne prosuđuje. Kad ništa više utjeha ne pomaže. Da spas nam neki — dušu čistu sada daš. Već sluša svakog.) Apolone Likijski — Ta najbliži si — zatječem se žrtvom tom. 2006 9:48 am Naslov: Čin četvrti (Jokasta dolazi s robinjama. ko krmara lađe. vita brevis vuk ~ administrator ~ Pridružio: 11 Sep 2005 Poruke: 5419 Lokacija: nigdina Poslao: Sre Jun 14.) ZBOR. (Dolazi glasnik iz Korinta. U hramove da božje pođem s ovijem Gle grančicam' i kadima u rukama. u zabuni Kad njega. koje nose kade i maslinove grančice. bijelom vunicom ovite. A ono tebi (Okreće se k žrtveniku i kipu Apolonovu. JOKASTA Jokasta Oj zemlje gospodo._________________ Ars longa. tko strahote zbori mu. Od kojekakvih briga silno Edipu Grud nadima se. sad na um dođe mi. gledamo.) . Jer sada sve nas hvata strah.

što li želiš da nam doglasiš. A gospa ta je majka djeci njegovoj. što ću reč. Gdje dvori stoje vašem kralju Edipu? A ponajpače rec'te. Jokasta Što? Starac Polib nij' na vladi više sad? . gospo. Kad prava pravcita je žena njegova! Jokasta Pa tako i ti. saznat mogao. Jokasta A kakvo to? Od koga ovo stiže nam? Glasnik Iz Korinta. GLASNIK Glasnik Bi l' od vas. Jokasta A što je? Kakvu dvojaku to ima moć? Glasnik Za kralja će ga narod zemlje istmijske Učinit. Glasnik Ma dobro. veselit će — Ma kako ne! — al' možda i žalostit te. Riječ. sam je. strani ljudi. znate l'. gdje je on. stranče! Ta to zavrijedi Rad lijepih riječi svojijeh.PREĐAŠNJI. Glasnik Pa bila sretna. uvijeke sa sretnima. Tako tamo se pogovara. Al' kazujde. Zašt' dođe. domu a i mužu tvom. Zbor To dom je njegov. u kući. stranče.

nije: Njega nam u grobu drži smrt. ženo. ne od njega pogibe! (Dolazi Edip. EDIP Edip Jokasta.Glasnik Ne. Edip . starče moj? Glasnik Ma umro ja. Jokasta Što reče? Zar je Polib mrtav. javlja da ti Poliba. proroštva Oj božja! Davno Edip onog kloni se U strahu da ga ne smakne. nego izdahnu.) PREĐAŠNJI. a sada gle On svojom smrću. dušo moja premila. ne govorim li istine! Jokasta Zar nećeš. Iz dvora evo što me zovnu ovamo? Jokasta Čuj čovjeka mi tog. Gled' kuda sveto božje ode proroštvo! Edip Pa tko je to. dvorkinjo. Tvog oca. sad brže bolje poć I gospodaru javit? (Robinja ide po Edipa. nema više.) Gdje ste. pa kad ga saslušaš. i kakav meni nosi glas? Jokasta Iz Korinta je.

Edip Na prijevaru li? Ili bolest srva ga? Glasnik Ma udar malen tijelo smiri staračko. u Hadu počiva. jadnik pogibe. — već ako svenu on Od čežnje za mnom. Edip Od bolesti mi. što u zraku kriješte. tad ću ja biti smrti kriv. bi tko gledao Na ono proročko u Pitu ognjište Il' ptice. Jokasta Zar nijesam ja ti davno to govorila? Edip Kazivala si. A ono znaj. a ja tu Ne takoh mača se. ženo. Al ništa vrijedna proročanstva sadašnja Gle Polib pokupi. oca kad Po glasu njihovu mi bješe ubiti? Al' umrije on. pod zemljom krije s'. stranče? Ti to meni kaži sam! Glasnik E treba l' prije sveg da jasno javim to.Što veliš. Edip Oh. čini s'. Jokasta Sad nemoj više ništa srca kinjit tim! Edip A braka mi se nije bojat majčina? . Glasnik Al' i vijek prilično dugačak prevali. oh! Pa čemu. ali strah me zavede. da mrtav on se prestavi.

ma dobro zborila. Zato davno ja od Korinta . jest najbolje A ti se nemoj svadbe bojat majčine. Kad živi. Jer mnogi smrtnik veće u snu spavaše Sa svojom majkom. bojat se. Glasnik A što to u nje strah taj vama zadaje? Edip Ej strašno. da mi slučajno Ne živi mati. jasan. za kog slučaj tek Svud vlada. najlakše on snosi život taj. rukom svojom prolit krv Svog oca. da mater ću Obljubit svoju. proročanstvo reče bog! Glasnik Zar smiješ reć? U' drugom nije prosto znat? Edip Jest! Jednom reče Loksija. Glasnik A radi koje ženske vas je ovo strah? Edip Merope. a ništ' jasno naprijed ne vidi? Bez glave živjet. stranče. al' žive me je strah. s kojom Polib življaše. al' ovako svakako. starče.Jokasta A što da s' čovjek boji. Edip Sve to ti krasno reče. Jokasta Al' opet jasan tračak tvog je oca grob. Edip Da. priznajem. Al' tko za to ne mari Baš ništa. može l' tko.

Daleko boravim — na svoju sreću si Doduše. ali opet gledat u oči Svom roditelju jeste ponajveća slast. Glasnik Stoga najvećma i stigoh. svom kad domu vratiš se. Edip A zašto. kralju. tebe ne riješim Toga straha. starče. izići Feb će istinim. kazuj mi! Glasnik Kad rad njih bježiš. kada srca sklona dođoh ti? Edip Od mene dostojnu ćeš hvalu primiti. Edip Al' roditelj ma nikad lje ne odoh ja! Glasnik Oj sinko. sreći kakovoj Da dovinem se. Glasnik O roditelje duše da ne ogriješiš? . ne htjedoh ubicom bit. Edip Ta bojim se. — vidi se. što radiš. domu svom se ne vraćaš. starče? Bogova ti. Glasnik Rad tog se straha onom gradu ukloni? Edip Svog oca. Glasnik Pa zašto da ja. ne znaš ti.

od mene više ni mrve! Edip A kako da je rodom ništa otac moj? Glasnik Ma tebe niti rodi on a niti ja.Edip Baš to me. da te nikako nij' s pravom strah? Edip Kako ne. Edip Pa s tuđe ruke me zavolje toliko? Glasnik Ta djece prvo nemaše. Edip Što reče? Pa zar Polib nije otac mi? Glasnik Koliko ja. Edip . da — to plaši uvijeke. on na dar primi te. znaj. Glasnik Pa znaš li. Edip Pa zašto onda sinom mene zvaše on? Glasnik Iz mojih ruku. starče. — to skloni ga. kad oni mene sina rodiše? Glasnik Al' Polib nikakav ti ne bijaše rod.

tvoj u ono vrijeme spas. Edip Ao meni! Kakvo staro zlo mi pominješ? Glasnik U gležnju noge probodene riješih ti. Edip A kako trpjeh jad te u zlu nađe me? Glasnik Na nogam' gležnji tvoji kazat će ti to. te njemu da? Glasnik U guduri na Kiteronu nađoh te. kakav si.A kupi l' me il' rodi ti. Edip Oj boga ti. Glasnik S te sudbe. Edip Sramota strašna stiže me u povojim'. i ime zadobi. Edip A čemu ti u ova mjesta zaputi? Glasnik U gori ondje čuvao sam stado ja. sinko. Edip Zar pastir bješe i potukač za plaću? Glasnik Al' tebi. od majke il' od oca? Kaž'! .

nego pastir drugi tebe preda mi. što stojite blizu tu. što ga taj tu spominje? I vidje l' ga na selu ili ovdje gdje? Ma kaž'te. To ti bješe pastir onog čovjeka. Edip Pa je li taj još živ. Edip Od kralja. jer je zgoda. Tko te preda. Edip (zboru) Pa znade l' vas tko. davnog gospodara zemlje te? Glasnik Da.Glasnik Ma ne znam. Edip A tko to? Umiješ li stalno kazat ga? Glasnik Njeg zvali jednijem od ljudi Lajevih. mislim. Što prije vidjeti ga zaželje. Pastira onog. . Al' će ti Jokasta evo ponajbolje kazat to. nije nego taj. Edip Zar od drugog me primi ti? Ne nađe sam? Glasnik Ne. da se nađe to! Zbor Baš nitko drugi. te mogu l' vidjet ga? Glasnik Vi domaći bi znati mogli najbolje. bolje zna neg' ja.

stalno hoću da to znam. Edip To "najbolje" već peče mene odavno. ženo. roda svoga otkrio! Jokasta Ne. Jokasta Al' dobro mislim. ne radi to! Edip Ne mogu slušat. koga reče? Man' se! Na riječ ti. te ne bih. da je onaj. Edip Al' ne boj se! Izišo ja po majci rob U trećem koljenu. koga se Uželjeh malo prvo i kog kaže taj — Jokasta Zašt' pitaš. Jokasta Al' opet. ne traži to. ne do bog ti znat! Edip (pratnji) . za boga. tko si. po te zborim najbolje. Što on je ludo lanu. gdje je tragove Ovakve nađoh. molim. nesretniče. nemoj misliti! Edip To neće bit. poslušaj. za život svoj Ak' mariš što! Ta dosta je da trpim ja. Jokasta O. ti prosta nećeš bit.Edip Zar misliš.

Tako mi Olimpa. GLASNIK. Blagodati što dijeli. Ovakav kad se rodih ja. Ma bilo nitko. kolom slavimo Tebe ko domaju. milo Tebi ovo bilo! Antistrofa . Hraniteljicu Edipovu. ao. hoću svoje da vidim! A može biti. Predomislit se neću. rod svoj saznat ću. jadniče! Ta to ti jedino Ja reći mogu. EDIP Zbor Što ode gospođa ti tvoja. mala me i velika Učiniše. Al' sebe kad za dijete Sreće držim ja. da je — jer je ponosna Ko ženska — stid nju priprostoga roda mog. STAJAĆA PJESMA Zbor Strofa Ako prorok sam i umom Mudar.) ZBOR. neću s' obrukat. Jer si iskazala ljubav Kraljevima mojim. goro Kiterone. a mjeseci.A hoće l' po pastira tko i dovest ga? Nju pust'te. Oj braniču Febe. Edip Nek provali što hoće! Al' ja koljeno. tad ćeš vidjet. Ta ona jeste mati mi. Edipe. drugo poslije nikada! (Otiđe u kuću. majku. rodu nek veseli s' bogatu! Jokasta Ao. mjeseca kad puna Sjutradan lik grane nama. Kakono dičimo. Ta slika moja. A ljuta tuga nagna je? Sve bojim se Iz šutnje te da nesreća ne provali.

SLUGA Edip Oj starci. makar nijesam s njim Još bio. a i one. koja Od dugovječnih vila Rodi? Zar Panu gorštaku ocu. 2006 9:48 am Naslov: Čin peti ZBOR. što na glavicama Gorskijem prebiva. Ja poznam — moje sluge su. GLASNIK. sinko. A od neke vile Helikonke dobi? S njima On se rado igra. koji vode ga. Pastira vidim. što ga davno tražimo. jer pastira vidje već.Koja tebe. EDIP. naše mile sve Il' te kralj kilenski bog Bakho. vita brevis vuk ~ administrator ~ Pridružio: 11 Sep 2005 Poruke: 5419 Lokacija: nigdina Poslao: Sre Jun 14. smijem što nagađat. čini se. Od mene ćeš Znat možda bolje. ako i ja. na log Pade? Il' te druga rodi Loksijina? Njemu su dolovi. _________________ Ars longa. Po velikoj starosti čovjeku je tom On vršnjak. Zbor . nađe.

starče. kaki l' život tvoj? Sluga Većinom iđah u životu za stadom. Edip Na kojim mjestim' proboravi najviše? Sluga Kiteron bješe to. Edip (dovedenomu starcu) Ti. što vidiš ga. Edip Pa poznaš tog? Ta ondje valjda vidje ga. Sluga U kakvu poslu? Koga to i spominješ? Edip . Edip Korinćanina tebe stranca najprije Ja pitam: ovog misliš? Glasnik Tog. ne kupljen. Što pitat ću te! Bješe l' kada Lajev ti? Sluga Bjeh rob. gledaj ovamo i kazuj mi.Ta poznam. ako itko drugi još. Laju bješe on Ko pastir vjera. znaj zacijelo. a bješe okoliš. Edip Što bješe posao ti. već u dvoru othranjen.

Glasnik De reci sada. ako je i davno. kad na Kiteronu mi. dijete jedno mi Ti onda da. istinu. prijane. a s jednim opet ja. sjetit ga. znaš li. gospodaru predobri? Edip .Tog što je ovdje. da se tako zbilo to? Sluga Ti kažeš. A u stan Lajev on. gospodaru! Al' ću ja. Šest punih se mjeseci kroz tri godine Od proljeća pa do jeseni družili. kažem li Ja pravo ne. Pa nude. Znam dobro. što bi sitan tad. S dva stada svoja on. A zimi onda gonih ja u obor svoj. da zna. jest onaj. Gdje očevidno zaboravi. pod svoje da ja othranim? Sluga Pa što je? Čemu ti to mene pitaš sad? Glasnik To. Jesi l' s njime bio što —? Sluga Ne mogu sjetit se i brzo kazati. ne karaj ga! Tvoju treba riječ Pokarat prije negol' one njegove. Sluga Ne'š do bijesa? Zar nećeš jezik za zube? Edip O! Starče. Sluga A što li skrivili. Glasnik I nije čudo.

Zalud njemu trud! Edip Ti s voljom reći nećeš. preda mu? Sluga Jest. čini s'. Edip . Sluga Ma ne ja. Edip Taj čovjek. al' ćeš s plačem reć! Sluga Oj bogova ti. Kamo sreće da me nesta onaj dan! Edip Al' to će stić te. hoće da nas zabavi. Sluga Još mnogo prije. Sluga Ta brblja. o kom pita. nećeš da kažeš. za koje pita. propadoh. ne zna ništa.Za dijete. nego davno rekoh: dao sam. nemoj starca na muke! Edip (pratnji) Ej neće l' brže njemu svinut ruke tko? Sluga O jadan ja! Pa zašto! Što to želiš znat? Edip Zar djetešce. ako reknem. ne kažeš li istine.

boga t'. Edip Pa ona ti ga preda? Sluga Da. Al' kako je. Sluga Ma njeg'vim dijete zvalo se. — dalje ne pitaj! Edip Al' propao si. To najbolje će kazat gospa u kući. da. gospodaru. nego od nekoga primih ga. — od ljudi bješe netko Lajevih. kralju moj! Edip U koju svrhu to? . samu mi strahotu kazat je! Edip A meni čuti! Ali opet valja čut. Edip Zar rob il' njemu nekakav po krvi rod? Sluga Ao meni. pitam li te drugi put! Sluga A nu.A otkle uze? Svoje ili od drugog? Sluga Ne svoje. Edip Od kog u gradu pa iz koje l' kuće to? Sluga Ne.

sažali mi s'. Kog kaže on. s kim ne valja. U drugi Kraj. da ga uništim. mišljah. ponijet će ga.) STAJAĆA PJESMA Zbor 1. znaj: nesrećom se rodi tad! Edip Ao. ubih. I živjeh. Edip A kakva? Sluga Roditelje. da s' rodih. koliko ništa! . ostaje zbor. Jesi l' ti. Edip A jadna rodi? Sluga Glasa božjeg bojala s'. Oj svjetlo. strofa Oj rode mi čovječji. ubit će. od kog ne treba. Edip Pa zašto tome starcu ti ga prepusti? Sluga Ah. (Otiđu u dvor. otkle bješe sam Al' na zlo najgore ga spase.Sluga E. zadnji put te sada gledo ja! Pokaza se. gospodaru. Kako l' živa te jednako Cijenim. ao! Sve to na vidjelo izlazi. kog mi grijeh. reklo s'.

kamo — kamo li Sreće nikada Da te vidio Nijesam! Naričem Ja grozno. 2. Al' tek pomisli. da sretan je. u sav glas Žalim. od smrti zemlji se Mojoj diže branikom. Te on misli. strofa A tko je sad na glasu veći nesretnik? Kog jače mukam'. Lajev sine. koga l' ljutom nevoljom Života mijena sapinje? Ao. kako — kako li Očinski log te uzmože Muče toliko dosad vrijeme trpjet? 2. padne? Tvoj živ primjer dok imam ja. antistrofa Vrijeme. sinu ujedno! Ao. A pravo da kažem. Sreću nad sreće zadobi. Jadni Edipe. da — suđeni udes tvoj. najveća dopade Dika tebe — u velikoj Otad vladaše Tebi. tebe na žalost Sad stiže.Tko — tko sebi ubere Sreće više no toliko. Onu s krivijem pandžama Djevu. S tebe baš meni odlanu. sin Ko ženik da uđe? Jadniče. davno sudi braku kletome — Ah ocu. slavna glavo naša Edipe. Zato kraljem se mojijem Zoveš. Kada ono — oj Zeuse! — Proročicu mi pogubi. što sve vidi. Blagi mi sanak moje sklopi oko. . Tvoj. Luka l' ista ti Dosta velika Bješe otac. antistrofa Ti presretno pogodi. čovjeka Nikog sretnim ne držim! 1.

2006 9:49 am Naslov: Čin šesti ZBOR. DRUGI GLASNIK Glasnik Oj ljudi. Te kuće oprat. štono doznasmo Još prije. Što l' čuti. očistit.(Izlazi drugi glasnik. . što li vidjet ćete. Preko toga što nam javljaš još? Glasnik Ma najkraće je reći a i čuti riječ: Božanska glava nam Jokasta mrtva je. toliko ti Zla krije — jedno sad na svijetlo iznijet će. vita brevis vuk ~ administrator ~ Pridružio: 11 Sep 2005 Poruke: 5419 Lokacija: nigdina Poslao: Sre Jun 14. mislim ja. Hotimice a ne nehote se zbilo to. u toj zemlji najštovaniji. A sam li zadaš jad si. boli najjače. Zbor I ono već je bolno.) _________________ Ars longa. žalost li Kolika snaći će vas. ako iskrena Vi srca za dom Labdakov još marite! Ni Istar a ni Fasis neće.

ne znam više ja. koliko i ja pamtim bar. nijesu ronile Tek vlažne kaplje krvi. mahom u odaju bračnu si Poteče. minu te. da mač mu podamo. udri s' u zjenice očiju I reče. traži nas. Ta ti to ne vidje. Već majku — svoje krilo: svoje — djece si. konopac Što višaše. što nas blizu bijaše. I digne. od djece djecu. gledati Odsada. poznat neće kog je želio. Na vrata srne dvokrilna i vrata se Ulekla. . Ni što pretrpje zla ni što ga učini. gdje će ženu si. a majku pusti svojima. gdje svoj porod porodi. kog nije smio. S kog umrije on. A kada je On spazi. Nad krevetom. nego ga Mi. gdjeno amo tamo trči. navali Unutra. Što je najžalosnije Pri tome. Pletenom zamkom stegla se. već u jedan mah Krv crna kišom. I pita. krupom mu se prosula. udri višeput U vjeđe. gledasmo. Zjene krvave Oh bradu kvasile mu. Ovako tužeć diže. Da njima ona rađa djecu kukavu. kao da ga vodi tko. I leti. Jer vikom Edip nahrupi. ne ženu. nać. A kako zatim skonča s'. Od ljudi nitko. Gospu obješenu vidim. on odriješi. ne jedared. U mraku će. kosu čupat stane noktima Objeručke. Al' opet ćeš. Sve jade one nesretnice doznati. plakaše. od njega ti Kob njenu vidjet ne mogasmo.Zbor Ah jadnice! A s kojega to uzroka? Glasnik Od sebe sama. a kukava Kad na tlih ležaše — al' dalje gledati To bješe strašno. kojom sapinjala se. S vratnica ih trgne. Muža od muža. Čim uđe. vratim' zalupi I stane Laja zvati davno pokojnog I poroda se svoga davnog spominjat. da ga one neće gledati. Jer kako razdražena ona uniđe Na vrata. A strašno vrisnu. Trgne joj iz haljine Od zlata iglu. Dok mahnita bog neki njemu pokaže. jadan silno rikne.

ni pogledat tebe Ne mogu. Već vrata otvaraju s'. Tolika groza me hvata! Edip Ao meni. u dvoru ostati On proklet neće. S čeg. ovčas vidjet ćeš. vodiča mu Sad treba. a mnogo te hoću da pitam I mnogo da doznam i mnogo da vidim. sramota to. zajedno i ženu stiže zlo. Potpore. što ga nije tu. reći ne da se. mora ti se ražalit. štono ih dosad Doživjeh! Koji te. Najstrašnijeg od svih. Sam sebe će iz zemlje. ovo Bijes snađe? Koji li bog na sudbinu Sad zlosretnu tvoju navali ljutom I preljutom navalom ovom? Uh! Nesretniče. da i mrziš. sudbino. Zbor A smiri li se jadnik sad od nesreće? Glasnik Nek otvori tko vrata — viče — neka svim Kadmejcima ubicu oca pokaže A majke — grdno zbori. ao! Jadna li mene! Ta kuda jadan ja kročim? Kuda l' Strelimke se evo raspršuje glas moj? Ao. smrt. jadnice. bijeda. Već muža.) ZBOR.Od dvoga zadesi ne jednog ovo zlo. kako prokle se. no što se da Podnosit. prognati I. Ta imena zlu nema. kamo li srnu? . A pokazat će i tebi to. A ona nekad stara sreća bijaše Baš sreća prije prava. (Vode Edipa. A sad — danaske Jest uzdisanje. EDIP TUŽALJKA Zbor Ah strašna li ljudima na pogled jada. kaže. Bolja veća je.

strofa Edip Dragi Apolon. neviđenu strahotu. jade mi Zadade — moje gle moje nevolje! A nitko svojom rukom mi Njih ne izbi no jadan ja. 1. oblače grozni. silan navuče. tmino moja! Strašan se. spomen nedjela! Zbor I nije čudo. Edip . što u ovoj nevolji Ti s dvoga žališ a i s dvoga trpiš zla.Zbor U nečuvenu. ti jedini drug si Meni još vjeran. Apolon. antistrofa Edip Ah. kako veliš ti. opet glas tvoj jasno razabiram. Zbor Oj grozna djela! Kako l' oči podnese Ovako zatrt? Koji bog potače te? 2. Što će meni vid Kad oku mome milja vidjet ne bješe? Zbor To bješe. dragi. Još voljom za mene ti Slijepca se brineš: Ajme meni! Ta ne izmače mi se. nego makar me Mrak zavi. vije te Nemio vjetar! Ao meni! Ao meni po drugi put! Kako srcem mi Sad prođe ubod igle. 1. strofa Edip Ah.

To nit mi kazuj nit me svjetuj više sad! Ta ne znam. što me rodi. bi li reko: dobro smisli to. no da živiš slijep. mili. oca mogo pogledat Ni kako mater jadnu. nit bi me Ženikom one. — Čemu zborit još Pa onda. smrtnika i samijem Bozima najmržeg! Zbor Oh. zvao svijet. s kakvim bih ja očma gledajuć. najvećeg Prokletnika. Zbor E ne znam. Edipa stiže to. antistrofa Edip Propao onaj. Kad u Had dođem. Edip Pa ne bih bar izišao Ubicom ocu. Sada sam bijednik i sin sam grješnice I drug onoj od koje se jadan rodih sam. Ima li od zla gore kakvo zlo. Vodite nesreću veliku. jadna l' zarad svijesti. Edip Da 'vako nijesam najbolje uradio. prijatelji. Ta bolje da te nije.Pa što ja mogu gledati Il' voljet. njima dvoma ja . što brže odavde. Ni milima ni meni ne bi tuge te! Zbor I ja bih tako želio. ko i s nesreće! Ej da te nikad nijesam ni upoznao! 2. što negve krute mi S nogu na paši skide i od smrti Tim obrani i spase me. slušat s radošću? Vod'te me. Al' ne ugodi srcu mom! Da sam umr'o tad.

nanovo Baš istu pusti klicu. Kad dođoh ovamo? Oj brače. smjesta ne ubi. punom čemera. Kiterone. Ta zemlji toj On mjesto tebe osta čuvar jedini. na svijet iznese I oce. klanče ti na onom tropuću. ne treba Ni zborit. Da budem slijep i sasvim gluh. štono više nego vješala Zaslužuje. rođenu Onako. zašt' me primi? Što me ti. othraniste! Ta zao se i od zla roda nađoh sad. bar u Tebi. sveti božji kipovi —! Njih ja se jadnik nad jadnike liših sam. da nikada Ne pokažem se ljudma. žene. Edip . Zbor Što tražiš. kule. Kad izvan svakog jada misli borave.Učinih. — zar pogled je To za me željen? Mojim očma nikada! A ni grad. majke — najveću Rugobu. što po bozima Iziđe proklet pa još k tome Lajev rod! Kad ja ovakvu svoju otkrih sramotu. što l' uradih opeta. jedne krvi krv. sakrita oj dolino. bijedni svoj Zacijelo lik bi do kraja zagradio. brže vrz'te me Kud ili ubijete il' bacite u more. djecu. što se rađa gdje međ ljudima! Al' što ti radit nije lijepo. Kad uze. Što stvorih vama. Da bezbožnika gone. Gdje nikada me više vidjet nećete! Udostojite se taknut bijedna! Slušajte! Ne bojte se! Ta jade moje smrtnik ti Ni jedan nije trpjet vrstan doli ja. braću. Bogova vam. jer slatko je. vrelo sluhu. Zar bješe vas mi okom gledat u oko? Ne. Pa vjerenice. Oj vi tri staze. Ti rodi mene. kako rodila s'. Mog oca krvi što se s ruku mojijeh Vi napiste. zar mene još se sjećate. za to evo zgodno Kreonta! On vršit će i svjetovat. Oj šumo. A od svih. gle othranih se Najsjanije! I svima sam zapovjedih. takvom me Ljepotom. nipošto! Pa da sam još i mogao Začepit uši. pa kad rodi. Ao. brače moj. Pa gledat djecu. otkle rodih se? Oj Polibe i Korinte i tobožnji Vi očinski oj dvori stari.

Edip Al' sasvim jasno kaza ono njegov glas. i ne kazujte Ovako javno takav grijeh što zemlja ga Ni sveti dažd ni svjetlost. Edipe. neće primiti! No brže bolje vodite ga u kuću! Ta samo rodu gledat jade roda svog I slušati ih nikakav nij' dašto grijeh. KREONT Kreont Ne dođoh rugat se ni grdit. što sve hrani. ne za se zboriti. (Slugama. bogova ti.) Al' nije l' stid vas više roda ljudskoga. Kreont Pa što me 'vako moliš. zloći najvećoj. A ono zrake Gospoda bar Helija Vi bojte s'. To slušaj! Za te ću. PREĐAŠNJI. Da maknete ubicu oca. želiš postići? Edip Iz zemlje ove brže nekud baci me. što mi radit je. Rad kakve uvrede. Te dođe dobar k meni. da zborim s njim! Kreont Ta ja bih to. prevarih. Kreont . — grješnika. što prije nanese.Ajme meni! Kakvu da ja njemu rečem riječ? Pa da se s pravom uzdam u nj? Ta prije se U svemu prema njemu ponijeh grdno ja. Edip U nadi kad se. Gdje živa stvora neće bit. da — dobro znaj! — al' najprije Zapitat boga htjedoh.

Muškarci su. jer ne spasoh ti se ja Na samrti. Što velim? Al' bogova vam. al' opet bolje je U ovoj pitat nevolji. jad svoj oplačem. za njih skrbi mi! I prije svega daj Da rukam' ih se taknem. ne čujem li mile si. što činit je. A očinski mi grad nek nikad ne mora Da mene živa primi za stanara svog. otac živ! Po želji tih ću mrijet. te gdjegod bili. Edip Za bijedna dakle pitat ćete čovjeka? Kreont Pa i ti sad ćeš valjda bogu vjerovat. kuda pođe već! Za mušku mi se djecu ne brin'. Tad mislit ću. Kiteron gdje je moj. Hajd. Ta evo ja dovedoh ih. što pravom rakom ga Namijeniše mi živa mati. Al' tol'ko znam: ni bolest me ni drugo što Baš satrt neće. . nego čega bih se tako ja. kukavne Što nikada im stol se nije prostr'o moj Bez mene. da prebivam u gorama. što ubit htjeli me. da. (Kreont ide po Antigonu i Ismenu. i molit ću te ja: Grob spremi toj u dvoru. ko kad gledah. kneže. kruha mi Lje nikad neće u životu gladni bit! Al' za djevojčice mi bijedne. Gdje plaču? Zar se Kreont na me smilova I posla evo najdraži mi porod moj? Je l' tako? Kreont Da. da za zlo grozno ne bješe! No udes naš nek ide. Kreonte. držim ih. Edip A tebi nalažem. Već pusti me.) Hajd. rođen plemiću! Kad rukam' taknem se. tako reče to. Sve to bi one sa mnom vazda dijelile — Da. tako je.Da. kako volja te! I s pravom ćeš za svoje vršit službu tu.

U koje ćete društvo zaći građansko. al' je slušat. roditeljicu svoju obljubi. stvorih ocem vam. Menekejev oj sine! Kad već osta im Ti otac jedini — ta nas. srca imat' će. 'vakve gledate! Bez znanja. Tko naći će s'. rod tvoj. I ne daj. iz kog sam iziđe. što me rodi. da ste uma zrela već. klate s' ko prosjakinje. A kojeg zla tu nije? Oca ubi si Vaš otac. Tko će onda vas Oženit? Nema. jad da njihov bude. te rođenoga oca svog Sad oči. nekad sjajne. Što skriviše. tko l'. al' 'vako žel'te si. . primi vas. kad 'vako mlade vidiš ih A bez sveg doli onog. što rodismo. a kući nećete s' Sa suzam' vratit. Od koje sam se rodi. slave se ne nagledav? Pa kada do udaje poodrastete. Da. tako će vas grdit. kolik moj De smiluj se. djeco. Da takvu uzme sramotu. gdje ste? Amo hod'te! Dođite Do ovih bratskih evo ruku mojijeh. Što morat ćete s ljudima proživjet ga.Jer vidjeh želju. Nas dvoga više nema ne daj. neudate svenuti. nego hajde u kuću! Edip Ne mili se. već očito Bez djece ćete. pa iz istoga On krila. djeco. što ćeš dat im ti! Obreci. što zator će I mojim roditeljima i vama bit. Ja mnogo putio. što te davno osvaja. i razabiranja se Po onoj. tog. bez muža Da one. plemeniti. Pošteno vijek da živite i boljeg se Života dostanete nego otac vaš! Kreont Već je dosta plača tvoga. I plačem vas — ta vidjet vas ne mogu ja Kad pomislim na dalji. gorki život vaš. Na koju l' svečanost. rukom takni me s'! A vas bih. Edip Pa sretan bio! Radi toga puta tvog Bog tebe bolje nego mene čuvao! Oj djeco. djeco. djeco.

Edip Ako me iz zemlje otpraviš. pod koji uvjet idem? Kreont Kaž'! Kad čujem. Edip Misliš zar? Kreont Što ne kanim.Kreont Sve na vrijeme dobro je. Edip Sad me vodi već odavde! Kreont Hodi. znat ću tad. ni kazat ludo ne volim. pusti djecu sad! Edip Nemoj mi ih otet! Kreont . Kreont Što išteš. bog će dat. Kreont Pa ćeš zato brzo postić to. Edip Al' sam bozim' mrzak. Edip Znaš.

Baš smrtnika nijednoga sretnim slavit. dok zadnji onaj danak ne vidim. _________________ . doklegod Ne stigne života kraju a ne zadesi ga jad. grozna nesreća ga eto poklopi. A zagonetku je slavnu znao.Ne traž'. svaka da ti vrši se! Što ti za volju se. prvak bio on Onome. što sjajnoj sreći građana ne zavidi! Zato neću ja. Zbor Stanari domorodne oj Tebe. u životu izda te. svrši. gled'te Edipa. Kakvi vali.

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->