You are on page 1of 11

BORISAV STANKOVI

Srpski realizam je prolatio kroz vi e faza. To su: romantina faza, klasino-realistika i moderna faza realizma.

Ovoj poslednjoj fazi, koja u sebi nosi odlike realistike tradicije, a li i otvara vrata srpskoj modernoj prozi, a koja se obilje ava jo i kao lirski real izam pripada Borisav Stankovi, pripovijeda, romansijer i dramski pisac. Njegovo dj elo je, u tom smislu, primjer povezivanja ili sinteze starog i novog u srpskoj kn ji evnosti s poetka dvadesetog vijeka . Borisav Stankovi je roen 1876. godine, neposredno poslije osloboenja Vr anja od Turaka (1875). Kada je ve poeo otkrivati svijet, starog Vranja vi e nije bil o. Staro tursko je zauvijek nestajalo, a umjesto njega formirali su se neki novi dru tveni odnosi, dolazili neki novi ljudi, novi moral sa njima, nova pona anja i j edan posve drugi mentalitet. Ali, i pored toga, Borisav Stankovi e nostalgino pisat i o starom i prizivati staro, uvijek okrenut pro losti, sa negativnim emotivnim od nosom prema novom. Tako u pripovijeci Stari dani, kada je u pitanju novo, on ka e: ta ima sad tamo da vidite? Ni ta. Prosta, mala varo ica, opkoljena vinogradima i brdi ma On vidi pola seoske, pola varo ke kue, gomile ubreta i neki novi svijet. Ali, i por ed toga, kad je odlazio iz Vranja na kolovanje (Ni , Beograd), uvijek je u sebi nos io Vranje i zaviajni svijet Vranja kao svoju trajnu opsesiju. Vranje i njegovi lj udi, njihova psihologija i nain ivota, jezik i pjesma, uvijek su bili vrelo sa koj eg je zahvatao i crpio grau za svoja poetski nadahnuta djela. Borisav Stankovi je napisao sledee knjige: zbirke pripovijedaka Iz sta rog jevanelja (1898), Stari dani (1902), Bo ji ljudi (1902) i romane Neista krv (191 0), Gazda Mladen (1927) i nedovr eni roman Pevci, zatim drame Ko tana (1902) i Ta ana. U toku Prvog svjetskog rata, nakon zarobljavanja, internacije u logor u Dervent i i povratka u Beograd, pisao je reporta e i kratke zapise o ivotu u okupiranom Beo gradu, koje e objaviti u knjizi Pod okupacijom, to e mu donijeti mnogo neprijatnost i. Umro je 1927. godine u Beogradu, ogoren na ljude i nezadovoljan svijetom oko s ebe. Bora Stankovi je grau za svoja djela crpio iz pria drugih ali i neposre dnog do ivljaja. Tematski krug njegovih proznih i dramskih djela ini zaviajni svijet : Vranje i patrijarhalni odnosi, socijalna i individualna pro lost, u kojoj je nal azio poeziju ali i grubu realnost, punu nesporazuma, nerazumijevanja, trauma i l judskih proma enosti. U djelima Bore Stankovia nailazimo na: ljubav, ljepotu i mladost; ene i strast; al za mladost ; odnos starih i mladih; propadanje starog i nastajanje novog.

Interesuje ga moral i psihologija linosti, ono emotivno, nagonsko, tamno i duboko u ovjeku, zbog ega su ga nazvali na im Zolom. Od Stankovievih pripovijedaka posebno se izdvajaju: Stari dani, Tetka Zlata, Nu ka, U noi, Uvela ru a, Prva suza, Pokojniko

va

ena, urevdan, Na Bo i, Ljuba i Naza, Paraputa

Voleo je ono to je sirovo, burno, oporo, mutno, vatreno, neodoljivo i to izaziva bol, patnju, hropac, bezgranino osjeajno, a ne i ono to je sladunjavo, i ntelektualno i suvi e izglaano.

NEISTA KRV

Ovo Stankovievo djelo prvi put se pojavilo kao pripovijetka pod istim naslovom Neista krv 1900. godine, a potom poelo da izlazi kao roman u nastavcima u onda njim asopisima. Nakon dugotrajnijeg rada i vi e verzija roman je bio gotov 190 9. godine, da bi se iz tampe pojavio 1910. godine, u ne to skraenijem izdanju, zbog nedostatka novca za tampu. Zavr etak romana je skraen za 30-40 strana, s uvjerenjem pisca da e jednog dana moi da ga tampa u prvobitnoj zamisli. Ali, do ao je Prvi svjet ski rat i rukopis je nestao. Tako je roman Neista krv definitivno ostao u obliku i sa krajem koji i danas imamo. Roman Neista krv u sebi nosi elemente sociolo kog romana, jer su u njeg ovoj osnovi sadr ani jedno vrijeme i dru tveni odnosi i promjene u tom dru tvu. Roman zahvata razdoblje poslije osloboenja Vranja od Turaka, tj. nakon 1875. godine, il i vrijeme s kraja 19. vijeka. To vrijeme, kako u Vranju tako i u iroj, tek osloboe noj Srbiji, obilje avale su krupne dru tvene promjene, naroito na jugu, koji je bio d ugo pod Turskom.

Jedan stari, feudalni poredak, znan kao staro ili pusto tursko , nestaj ao je. Sa odlaskom turske vladavine odlazili su i nestajali i stubovi te vladavi ne: pa e, age, begovi turska privilegovana klasa, a njihova imanja i kue kupovali s u ili silom otimali dojuera nji seljaci, njihove ivije ili nadniari. Sa osloboenjem, n roito u Vranje, koje je bilo na putu velikih trgovakih karavana, poinje da pristi e n eki novi svijet, ljudi sa granice. U Vranje je pristizao svijet koji se obogatio raznim pekulacijama i otimainama, preduzimljiv svijet koji je dolazio do lijepih turskih kua ili pravio nove kue. Bio je to svijet skorojevia koji e nai svoje mjesto i u romanu Bore Stankovia.

Stari vranjanski svijet, po bogatstvu, ugledu i presti u vrlo blizak nekada njim aga ma i begovima, ostao je sa svojim itlucima, ivijama i rasko nim kuama, ali zbunjen nov im odnosima i nemoan da se snae u ovom vremenu. Staro tursko vi e nije postojalo. St varalo se novo dru tvo zanatlija i trgovaca dru tvo skorojevia. Had ije i orbad ije sve se povlae pred naletom novog, zatvaraju se u svoj svijet, dr ei i dalje do svog gos podstva i ugleda, iako su sve vi e i vi e materijalno propadali. Dojuera nji nadniari po li su da otimaju njihovo imanje i da se pona aju kao gazde i vlasnici onih posjeda na kojima su samo kmetovali. Ne elei da se parnie, had ije i orbad ije esto su odusta i od svog prava, dizali ruke od svega, ili pak odlazili u Tursku da tamo potra e u tjehu i izlaz za svoju nemo. Njihovo propadanje je bilo toliko primjetno da nije moglo da ga prikrije nikakvo odjevanje, nikakva gordost ili pak kuni sjaj, koji j e bio samo dekor i maska. I ne samo to. Taj stari vranjanski, had ijski svijet poee i biolo ki da propada, to e na tematskom planu biti prisutno i u romanu Neista krv, kome e preko pojedinanog biti odslikano i op te. Meutim, u djelu Neista krv postoji i biolo ki aspekt, koji se javlja kao primaran, n adreen prethodnom aspektu, to roman i ini psiholo kim djelom i romanom linosti, jednim od najkompleksnijih kada je u pitanju slikanje psiholo kih stanja i du evnih drama u srpskoj knji evnosti. Polazei od predaka svojih junaka i idui od generacije do generacije, Bora Stankovi prati njihova biolo ka, nasledna svojstva, posebno se zadr avajui na njihovim nagonim

a i strastima, dodirujui manje ili vi e i predele nesvjesnog, onu tamnu i malo proz irnu stranu njihovog bia. To je i prvi takav prilaz linostima u na oj knji evnosti. U prvom planu romana Neista krv su, dakle, materijalno, moralno i biolo ko propadan je, pri emu naslov romana prvenstveno upuuje na ovo potonje - na moralno i biolo ko propadanje, iji su korijeni u "neistoj krvi" koja je ovladala had i Trifunovom porod icom i njenim potomcima. U tom smislu i vrijeme u romanu se dijeli na ono pro lo i ovo sada nje. Pro lo je samo jedna vrsta uvaoda u sada nje koje, sem prvog poglavlja, nastanjuje cio roman. Predstavnici pro log su preci junakinje Sofke: - pradjed had i Trifun, - prababa Cona, - djed Kavarola, - njegova sestra Naza - tetak ludi Rista. U njima su uzroci i korijeni kako materijalnog tako i moralnog i biolo kog propada nja, ako se iz toga iskljui had i Trifun. Predstavnici sada njeg vremena, kojima je ispunjen prostor romana, jesu potomci: - efendi Mita i - Sofka, njegova kerka Oni su - nosei neistu krv predaka i teret jednog vremena koje ih je materijalno ra zorilo - postali siromsi, materijalno i biolo ki propao svijet koji okonava u potpu nom krahu i materijalnom porazu. Njih je porazila vlastita krv i ivot, u kome nis u mogli da nau oslonac za dalji porodini opstanak. Roman Neista krv je uostalom roman drama, neponovljiva pripovedna drama u na oj kn i evnosti, jer je to: psiholo ko-sociolo ka drama meu linostima i u samim linostima, drama dru tvene sredine Vranja krajem 19. i poetkom 20. vijeka, roman drama linih strasti koje haraju i polove (cijepaju) linosti. Glavni akter romana je Sofka, ljepotica, iju sudbinu Borisav Stankovi prati od prv ih njenih djevojakih dana pa sve do usahnua njene snage i zgasnua njene ljepote. S vremena na vrijemr, u pojedinim situacijama, javlja se i njen otc efendi Mita; z atim gazda Marko i sin mu Toma, za koga je udaje efendi Mita, uvjeren da e mu to d onijeti materijalno izbavljenje (dobie silan novac za nju). Sadr aj romana Roman Neista krv podijeljen je na 33 poglavlja. U prvom poglavlju, koje je vrlo v a no za razumijevanje osnovne teme sadr ane u naslovu i uzroka propadanjajedne had ijs ke porodice, iji je polednji mu ki izdanak efendi Mita. Pisac poinje od porodinog pro speriteta koji je do ao sa had i Trifunom i njegovim neumornim radom, sticanjem boga tstva, a sa bogatstvom i ugleda u gradu i autoriteta u porodici. Meutim, nakon nj

egove smrti sve se izmjenilo: vi e nije bilo reda u kui, niti pravoga rada - u trgo vini se sve vi e gubilo, imanja su propadala. Mu ki sviet se sve vi e udaljavao kako o d posla tako i od drugih ljudi, okrenut sebi , svojim eljama, navikama, linim potr ebama i nagonima. To se isto de avalo i sa enama: predavale se dotjerivanju, sjaju, rasko i, u ivanjima, eljama da se dopadnu svakome. A onda je, vremenom, u svima njim a (i u mu karcima i u enama) zavladao nemoral, ona nagonska strana bia, kao u Sofkin om djedu Kavaroli, u prababi Coni, u Nazi i drugima, dok nisu poeli da pobolijeva ju i postaju svijet izopaenih i degenerisanih: Toliko umobolnih, uzetih, toliko r aanja djece sa otvorenim ranama, umiranje u najboljim godinama, veito odla enje uveni h eima, lekara, babica, toliko bajanje, posipanje raznim vodama, voenje kod vraara. .. Eto, iz takve porodice, na takvom porodinom stablu, pojavie se zakasnjeli izdan ak - efendi Mita, a potom i njegova ker Sofka. Mlada Sofka nikad nije htjela da razmi lja o tim svojim precima jer bi se pri tom poela i sama osjeati bolesnom. Kako je rasla i sazrijevala, Sofka je postajala sve ljep ai izazovnija. Uostalom, i njen otac, efendi Mita, bio je lijep ovjek. Sa pro pa u turskog, i on se povlai, kao da bje i od nove stvarnosti i novog ivota. Odlazi pre ko granice i tamo ostaje nedjeljama i mjesecima. Iznad svega voli Sofku. Ona je njegova mezimica, pa je zato i Sofkica!... Tatina Sofkica!... Meutim, kako njena snaga postaje sve bujnija, a njena ljepota neodoljiva, efendi Mita sve rijee dola zi kui, kao da zazire od njene blizine. Osiroma io i materijalno sasvim propao, on odluuje da ljepoticu Sofku, punu strasti i snova o lijepom i kr nom mladiu, sada ve u godinama, uda za gazda Markovog sina, za dvanaestogodi njeg Tomu, bolje rei da je p roda za veliku sumu novca. Jer, kada je dojuera nji seljak gazda Marko prvi put ugl edao Sofku, skoro istih godina, odmah je za elio da je ima za snaju, odnosno za se be, ne alei koliko daje. On, dakle, to ini iz dva razloga: zbog njene rasko ne ljepot e i zbog elje da se kao prido li i imuan, ali bez ugleda, to vi e potvrdi u novoj sredi ni, oroujui se sa starom had ijskom porodicom. Sofka, pora ena saznanjem za koga je otac udaje buni se, ali, na kraju, svjesno p ristaje da bude rtva radi materijalnog spasenja oca. Uoi svadbe, po obiaju, Sofku odvode u hamam na kupanje. Tamo, pomje ana sa drugim ena ma nagih tijela,slu a pomalo alobne pjesme o udaji, rastanku, o opro taju od mladosti , to e je rastu iti i natjerati na pla, utoliko vi e to udaja nije bila vlastiti izbor to nije obeavala sreu i neki trijumf, nego sramotu, poraz i ru enje svih iluzija. I zato joj, po povratku kui iz amama, "njoj cela kua, naroito zbog tog im ira, kao da za mirisa ne to pokojno, mrtvako". Simbolika za umiranje jedne ljepote, za smrt svih i luzija koje je razvijala u trenucima svoje djevojake samoe. Do ao je i dan svadbe. U efendi Mitinoj kui sve je organizovano i otmjeno u izgledu i dr anju ljudi, sve suzdr ano u govoru i ispoljavanju osjeanja; svuda i u svemu se osjeao duh gospodstva, stare vranjske aristokratije, sa utiskom da nije to kraj s tare slave i bogatstva, iako je sve to bilo plaeno parama gazda Marka. U kui pak g azda Marka sve je drugaije - sirovo, gruboi neukrotivo, buno. Gore vatre, kotlovi su puni rakije, muzika jei i bubnjevi bubnjaju svom silinom; pije se, pjeva, grli , vie igra. Sve je sljako i neukrotivo u provali strasti: "zdravice, halalakanje, usklici". ene e "trista uda iz besa i strasti uiniti". To je prava erupcija seljake z drave energije i one "radom ubijene strasti". Mu karci, neukrotivi i podivljali od pomame ula i strasti, vade no eve i zabadaju ih u stolove, sijeku sebi vekne; kidi u na ene. U tim trenucima, u asnuta Sofka sve mu karce do ivljava kao jednog mu karca, a " sve enske" takoe vidi kao "jednu op tu ensku". Tu se Toma gubi, kao da i ne postoji. U prvom planu je gazda Marko, uvijek uz Sof ku, tra ei od nje da ka e koga najvi e voli. A kad je ona izgovorila: Sve, kuu, tebe, a najvi e tebe..., u njemu se probudila nova vrelina i zanos, i nada i slutnja da e t a ljepota, po nepisanom pravilu i "zakonu" predaka, pripasti prvo njemu. Otvara k rinju punu srebrnjaka i zlatnika i sve joj to pokazuje i kao da pred njom razast ire, opijen njenom blizinom, mekotom i bjelinom tijela, oblinama. On pada pred n jom i u mraku joj se ispovijeda. a kad Sofku odvode u njenu sobu, Marko grdi sta

rog djeda Mitra, majku i oca proklinje. Svi su oni, prije njega, imali pravo na prvu branu no sa snajom, samo njemu brane, samo on ne mo e. Svi su oni enili sinove i birali snaje po svojoj volji, ne za sinove, nego za sebe. I njega je otac mlado g o enio i sigurno je i njegova ena prvo sa njegovim ocem spavalai, kasnije, ivjela. .. Zato je i razgoropaen, uvrijeen. Ophrvan prevelikim strastima, ustaje, tue enu, s a eljom da joj se osveti, da je ubije... Onda, zagrcnut od bijesa i onemoao od sil ne po ude, na koljenima i laktovima ide prema vratima Sofkine sobe; rukom dodiruje , noktima grebe po vratima, ali nema snage da ih otvori i ue u sobu. A enino cvilj enje i kuknjava nalik su na no koji se zariva u srce; od toga, on ima utisak, kao da se ru i kua i po njemu padaju tavanica, grede i crijepovi. Osjeajui se pora enim, a ne znajui kako da izae iz te situacije, u bijesu poziva slugu Arsu i tra i da mu os edla konja. Uzjahae u bijesu konja, i udarajui ga no em u sapi, odjurie u no, da se ta mo na granici sa Arnautima bori i da pogine. Ubrzo je Marko te ko ranjen, a kada su ga previli i ponijeli kui, "raskidao je veze , pojaseve oko sebe, te krv i utroba pokuljala..." Drugi susret sa Sofkom nije m ogao da podnese, a da pri tome ostane na distanci. Nakon smrti gazda Marka poinje novo poglavlje u ivotu Sofke. Toma je odrastao, sazr eo u pravog mu a, a Sofka je bivala sve srenija. Ali, ne zadugo. Taj harmonini porod ini ivot, svojim iznenadnim dolaskom, prekida njen otac efendi Mita. To je bio dru gi udarac ili postupak oca koji e uni titi ivot kerke. Prvi je bio kada se odluuje da je proda, drugi sada kada je do ao da tra i novac od Tome koji mu je njegov otac obeao . U pitanju je zaostali dug za Sofku, o emu Toma ni ta nije znao. Nastup efendi Mite je dosta grub, pun je omalova avanja i prezira: Pare! - Zar da nije obeao pare, i to kakve, zar bih ja dao, ne za tebe nego za vas, moje edo, ker? Ko si ti? ta si ti ? Kerpi jedan, seljak jedan!...

Toma je prenera en onim to je uo. Saznanje da je Sofka data zbog para a ne iz ljubavi , a jo i poni avanje rijeima "kerpi" i "seljak", u Tomi izazivaju gnijev i oaj. On, i e brojei novac, baca pune kese sa novcem u lice efendi Miti, a kada ovaj odlazi, vie na Sofku, tue je, da bi potom uzjahao konja i, kao njegov otac nekad, odjurio prema granici, na svoje imanje, da tamo pije i u sebi pati. Od tog trenutka gasi se pa nja i ljubav prema Sofki. Ona je sada u njegovim oima kupljena stvar, vlasni t vo sa kojim mo e da radi ta hoe. Retko dolazi, a kad doe, tue je, vrijea, tjera silom a pije i tako, probuenih strasti, ostavlja je samu. Ona se povlai u sebe, vene, nj ena ljepota sve vi e nestaje, a snaga kopni. Efendi Mita tra i od Sofke da se vrati staroj kui, ali ona tu pru enu ruku spasenja odbija, spremna na jo veu patnju. Svekr va, ojaena, kune sve to je mu ko: i mu a Marka, i Mitu, i sina Tomu, da bi na kraju od muke umrla. Sofka, ostav i sama, sve vi e se opija da bi, muena od mu a, sebe to vi e umr vila. A kad bi zavladalo unutra nje ludilo u njoj, "onda je zvala sebi sluge. I za to su onda svi momci to bi slu ili kod nje, morali uvijek biti gluvonijemi". Neista krv je potpuno ovladala njome. Djeca koja su se raala bila su malokrvna, blijeda, podbula, bolesna. Dakle, sve se ponavlja ispoetka i sa poetka ivota: propadanje, m aterijalno, moralno i op ta degeneracija. U razvoju radnje ili na planu kompozicije romana Neista krv javljaju se tri vorna mjesta, tri dramska mjesta ili situacije koje roman ine velikom dramom ljudske du e ; mjesta iz kojih izvire sva dramatika romanesnog ivota. Prvo dramsko mjesto - klimaks u romanu je kada "propali efendi Mita" prodaje svo ju kerku Sofku nepoznatom strancu, bogata u seljakog porijekla, gazda Marku, i to za njegovog dvanaestogodi njeg sina Tomu, samo da bi se oslobodio bijede i konane prop asti. Drugo dramsko mjesto vezano je za dan svadbe i trenutak kada gazda Marko, podsta knut piem i pohotom, eli da se suvi e pribli i lijepoj Sofki, ali se u njemu sve lomi izmeu tjelesne pohote i nekih obzira. To je trenutak najveih isku enja i za samu Sof ku, ijom je gospodskom ljepotom opsjednut sirovi gazda Marko. Trenutak kada, zaus tavljen u namjeri, tue enu i puzi prema Sofkinim vratima a zatim, zaslijepljen bij

esom

to je u tome sprijeen, na konju odlazi u no, da u sukobu sa Arnautima pogine.

Trei dramski momenat je kada efendi Mita ulee u kuu Tome i Sofke, kada tra i novac, vr ijea Tomu i sa novcima bje i, a toma "kupljenu" Sofku tue i tretira kao svoje vlasni tv . LIKOVI Efendi Mita Efendi Mita je jedan od izdanaka bogate orbad ijske porodice, koja svoj materijalni prosperitet do ivljava u vrijeme had i Trifuna. On je "efendi"- gospodin, lijep, ob razovan: govorio je grki, turski i arapski. Svima iz neposredne sredine je bio tu i stran, ali uvijek blizak agama, begovima i pa ama, u ije je domove odlazio i ije j e dru tvo volio. Bio je otmjen i gord. Kada je do lo vrijeme enidbe, pred njim su bil e dvije mogunosti: da se o eni bogatom i prostom enom, seljankom, ili pak lijepom, a siroma nom. On je izabrao ovo drugo. Ali, i tada, esto je ostajao sam; sam ruavao; uvijek bio sa nekim drugim, i uvijek spreman na neki put. U svemu tome kao da je bilo nekog bjekstva od sive svakodnevice i novog koje je nagrizlo i ru ilo staro. Do njegovog otuenja posebno dolazi nakon osloboenja, kada je poelo da se gasi staro gospodstvo i otima ono to je pripadalo had ijama. Ne elei da se tu i sa onima koji su ni i od njega, a koji bezobzirno prisvajaju ono to je njegovo, on odlazi u Tursku, da tamo tra i utjehu, nemoan da prihvati taj novi ivot i da se ukljui u njega. Povrem eno je dolazio kui, i kao krijui se zatvarao se u svoju sobu, ali uvijek naklonjen Sofki. Ona je njega oslovljavala sa "efendijice" i "tatice", a on sa "tatina So fkice". On je u Sofkinim oima i ustima vidio ne to i kao da se, gledajui ih, sjeao nee ga. Meutim, kako je Sofka rasla i razvijala se u ljepotu koja zanosi i uzbuuje, on je sve rjee dolazio , ega je bila svjesna i sama Sofka. Kao da se pla io gre ne pomisli i nagonskog, incestnog u sebi, a to bi bila posljedica "neiste krvi", one predake, n aslijeene, ru ilake krvi, kojoj ni ta nije sveto. I kad bi do ao, bilo bi to rijetko, do lazio je samo nou. Poslednji put kada je do ao, ve je donio odluku: udae svoju Sofku, ljepoticu, nju ko ju je najvi e volio, za gazda Markovog sina Tomu, dvanaestogodi njaka, i ne slutei da e mu se ona suprotstaviti. Silno uzbuena i sva drhtei silno e otvoriti vrata, ui u so bu i rei mu: Ja ne mogu i ... neu! Pa opet: Ja ne mogu i neu za takvoga da poem!... To je bilo prvi i jedini put da se ona suprotstavlja, kr ei nepisano pravilo po kom e su, u tom svijetu, roditeljska rije i odluka neporecive. Efendi Mita je iznenaen i zauen takvom reakcijom svoje Sofke. To iznenaenje Bora Stankovi kazuje samo jedno m konstatacijom, ali iz Sofkine perspektive: Samo vide kako se on podi e, sa nekim suvim podsmehom... Njegove rijei su, na prvi pogled, smirujue: Sofke, sinko! Ljie pota i mladost za vrijeme je... Umjesto da je smiri, to ju je jo vi e razgnijevilo jer je znala da nije tako: da je on, kad se enio, po ao za ljepotom, a ne za bogats tvom. Kada je brzo zapazila, "kako mu se po ilimu prsti od nogu u arapama gre, tres u", zbog nemoi, oaja i straha da ne izgubi poslednje upori te u toj ideji i namjeri da je "proda", jer se za tu namjeru hvatao kao davljenik za slamku. Od bjesa on poinje da se trese i prvi put poinje da ispovjeda svoju nevolju, materijalnu propa st i bezizlaz u koji je pao. Da bi je uvjerio, s mukom i jednom vrstom stida, on joj, koristei kao poslednji i najjai razlog, pokazuje unutra nju stranu svoga kaput a. Kad je razgrnuo pred njom mintan, Sofka je vidjela ne to to nikad nije mogla ni pomisliti. Vidjela je kako su rubovi njegovog mintana bili op iveni skupocijenom p ostavom, kako je samo gajtan bio nov, dok je cijela lena postava, iznutra, bila s tara, masna, poderana, na nekim mjestima i bez postave, sa poispadalim pamukom. I cijelo njegovo tijelo zaudaralo je na "znoj, hanove, nepresvlaenje, neopranost, masnou". Raspameena od onoga to je vidjela, Sofka e pobjei tetki da bi pristala na v lastitu rtvu, ali to je bio ne manji udar i za njega efendi Mitu. Pred Sofkom je izgubio dostojanstvo; nestala je predstava o njemu kao autoritetu, a poreknut je

i njegov ugled. Pokazujui poderanu i prljavu unutra njost i prljavu unutra njost min tana, on je razgolitio svoju bijedu i pokazao da je niko i ni ta, da je jedan prop ao ovjek, sveden na poni enja i golo trajanje. Efendi Mita pojavie se u jo jednoj dramski oblikovanoj situaciji da, no en egoizmom i krajnje bezobziran, iznova promjeni sudbinu Sofke i da joj do kraja zagora ivot. Kada je ve bila u la u vode skladnog porodinog ivota, pojavljuje se on, osoran i pre k, pobjesnio to jo jednom mora ma manifestuje svoje propalo stanje i tra i ne to zbog e ga bi morao da se stidi Efendi Mita, u toj situaciji, nije ni slutio da je uni tio ostatak ivota Sofke, jer je ona, od tog trenutka, u "Tominim oima postojala druga, obina, neka stvar, koja se, kao svaka stvar, mo e novcem kupiti..." Efendi Mita je predstavnik had ijskog vranjskog svijeta koji u novonastalim uslovi ma propada i materijalno, i moralno, sa nekim skrivenim tragovima "neiste krvi" u sebi, ponete jo od predaka.

Sofka Sofka je poslednji izdanak nekada nje had i Trifunove porodice. Naslijedila je spol ja nju ljepotu oca i majke, a nemir i vrelu krv od svoijh predaka, mada se ta "neis ta krv" i "dvogubo" u njoj nije, bar u prvo vrijeme, tako vidno i jednostavno ma nifestovalo. Pratei njenu pojavnost i razliite naine ispoljavanja njenih unutra njih nemira i ivotni put koji vodi u patnju i biolo ko propadanje i degenraciju koja se sluti, ali iji se kraj ne vidi, Bora Stankovi je od Sofke nainio centralni lik u ro manu i najizrazitiji umjetniki profil ene u srpskoj knji evnosti, neponovljiv po svo joj psiholo koj punoi i nemjerljiv po ivotnom udesu. Na poetku drugog poglavlja vidimo kako Sofka ne eli da misli na svoje pretke zbog nekog pritajenog strahs da i ona u neemu mo e biti slina njima. Od njih je ponijela gospodski izgled, unutra nju gordost i niz drugih crta koje su se ispoljavale u dr a nju, u suzdr anim odnosima prema drugima, u nesvjesnoj elji za dominacijom u odijev anju i izgledu u odnosu na svoje vr njakinje u elji za dopadljivo u i u provociranju d rugih svojim pogledima, u potrebi da u svemu bude jedina i neponovljiva. I sva t a svojstva bila su svojstvena i njenim pretkinjama. Pojavom, rasko nom ljepotom i djevojakom psihologijom Sofke Bora Stankovi se detaljn ije bavi u etvrtom poglavlju svog romana. Prvo nam daje portret Sofke: bila je lijepa, a sa godinama ta ljepota postajala je sve "rasko nija i zanosnija"; "ramena i lea jednako su joj bila jedra, puna, raz vijena" - ruke su bile oblije i jedrije; bila je ljupka i prava, "dugih i suvih ruku, sa istim suvim, ali nje nim prstima i sa jo nje nijim vi e dlana oblim i punim lan kom ruke koji su pokazivali svu bjelinu njene ko e; imala je bijelo lice, visoko el o, krupne crne oi, uvijek vrele jagodice i stisnute tanke usne, uvijek vla na i str astvena. A od svega toga to je bilo oblo i kao saliveno i inilo njenu ljepotu, koj a kao da je stala zanavek, uobliena, jedino je kosa bila bujna, crna meka i te ka". Sofkina ljepota odreene je atributima koji nagla avaju tu neponovljivu, idealnu ens ku ljepotu i njenu ulnost: oblost, jedrost i vitkost tela, belina ruku i belina k o e, krupne oi, vrele jagodice, bujna, meka, crna i te ka kosa i vla na i strasna usta. O samog poetka saznavanja svijeta i sebe Sofka je bila uvjerena da e biti lijepa i najljep a, i da e tom ljepotom zadivljivati i njome pora avati svijet. Iz te samosv jesti ishodilo je i Sofkino pona anje: - ljepota je uinila gordom i srenom;

- "mu karce je zaluivala"; -"sama sobom bila zadovoljna", samu sebe voljela; - ravnodu na i sa visine gledala na sve djevojke oko sebe; - uvjerena da njenoj ljepoti niko nije dorastao i da se takav nikad nee pojaviti; - u svojoj ljepoti je vidjela svoju sigurnost, slobodu i odbranu, pa je kod drug ih izazivala divljenje, po tovanje i strah od svoje blizine i prisustva; svakoga j e mu karca gledala u oi dok ne bi oborio pogled, savladan tom njenom ljepotom. Sofkin unutra nji ivot obilje avaju misli o sebi i drugim djevojkama, strijepnja i st rah da e se pojaviti neka mlaa i ljep a; ispunjavaju je nade, snovi, strasti i zanos i. Njen unutra nji ivot se iskazuje u razliitim vidovima. Iz etvrtog poglavlja sazna jemo da ne voli posjete, svadbe i okupljanja, ve samo samou i ti inu. Zato i vi e voli zimu. Tada joj sve biva "lak e i slae". A kad se u njoj pokrene taj unutra nji ivot, kada se intenzivira i pone ulnost neukrotivo da narasta, onda se javljaju njeni ne spokoji i psihika muenja: - svu je obuzme ono "njeno": "snaga joj u asu zatrepti i sva se ispuni miljem"; - "topi se od neke sladosti" - "od beskrajne e nje za neim osea da bi jauknula"; - "uhvati je ono njeno "dvogubo" ja, kada osjea da umjesto jedne Sofke postoje dv ije: jedna ona sama i druga izvan nje - nagonski dio, nosilac "neiste krvi"; dio koji esto ovlada njome i ona mu se predaje. - Nagonsko, ulno, iskazuje se tako bi, miluje. to je ta "druga" Sofka stra no grli, obavija, lju

- Kada je kapija zakljuana i kada je sasvim sama, odvojena i daleka od svijeta, o daje se sanjariji (vidi svoju svadbu, uje muziku, gleda njega, izmi ljenog. I takav momak prilazi joj, uzima je i ona, u tom zagrljaju, tone, sasvim se predaje nei zmjernoj srei i ulnom u ivanju). - Jednom kad je bila sama i kada je do lo ono "njeno" pozvae sebi i polunijemog i p ijanog slugu Vanka, ali, u poslednjem trenutku, odolie isku enju. Vrijeme prolazi, a Sofka se ne udaje, pa se javlja novi strah - da e ostati neuda ta. Meutim, svi njeni snovi o mladom, visokom tamnoputom i sna nom mladiu, na kome e joj zavidjeti sve druge djevojke, nestaju onog trenutka kada je u njihovu kuu sa efendi Mitom do ao i gazda Marko, prvo, da kupi njihovu kuu, a potom i da je ispros i za svog maloljetnog sina Tomu. Opet se u njoj javlja psihika podjeljenost, samo malo drukije prirode: na jednoj strani je ono o emu je sanjala - sve njene elje i d jevojaka nadanja, a na drugoj strani - pristanak oca, njegova odluka, surova stva rnost koja potire snove. Ne elei da se pomiri sa nametnutim rje enjem, ona, mimo obia ja, nalazi snage da se pojavi pred njim, da se smjelo suoi sa njim i da mu ka e svo je: Ja ne mogu i... neu!

Pisac taj momenat obrauje dramski, uvodi dijalog, razvija unutra nju dramu svojih j unaka. Kada se Sofka popela da ocu izrazi svoje neslaganje, pred vratima je ugle dala njegove cipele i odmah je poela da drhti, ali je na la smjelosti u sebi: "siln o otvori vrata i ue". Silina otvaranja vrata govori o njenoj rije enosti i odlunosti da se usprotivi i sauva sebe od poni enja. U tom trenutku, ona je bila uzbuena, a i z oiju joj je izbijala "silina", koja je znaila otpor i nemirenje, gorinu i uvrijeen ost. Suoen sa svim tim, a nenavikao na takvo pona anje svoje kerke, on e se samo namr aiti i usne e poeti da mu drhte. Poku ae, prividno mirnim tonom, da je smiri govorei j

j o prolaznosti ljepote, ali kad je jo jednom uo ono njeno "ja ne mogu", on e, pren era en, odskoiti od nje, sav se trewsui od bijesa. A kad joj je pokazao svu bijedu n jihovog siroma tva ona e, prenera ena, sasvim klonuti i skoro pasti pred njegove noge , izgovarajui rijei:- Oh, tato, tato!... Zatim e izai u no, ve pomirena da mora prist ti, spremna da se svjesno rtvuje zarad oevog i porodinog spasenja od potpune bijede koja je ve bila prisutna, ali vje to sakrivana od nje i okoline. Zato i njene rijei upuene njemu:- Oprosti, tato, nisam znala... a on, srean to je pristala, rei e samo: - Hvala, edo!Hvala, Sofkice! Nakon svega to joj se desilo, pa i onda kada je svekar do ao da je vidi, ona e osjeat i samo "otupjelost", ravnodu nost na sve i nezainteresovanost za bilo ta. Ona je bi la nalik na predmet u funkciji tuih namjera i elja. Jedna od izuzetnih scena u kojoj je u prvom planu Sofka jeste i ona iz hamama; s lika puna ivota, atmosfere, raspjevanosti, raspojasanosti, enske nagosti i ulnosti i uzajamnih zadirkivanja, kada Sofka grca od bola u sebi, sa utiskom da joj se " srce upa a snaga raspada". Razlog nije u injenici to ide za nedragog, ve u neemu drug ome - to vi e nee biti ono to je dosad bila: Dosad bar iako nije koga volela, a ono b ar se kome nadala, ekala ga, snevala i u snu ga ljubila. Ali, i pored ovakve alopojke srca, ostaje crta mora se, pa ma koliko sve to bilo bolno i ni tee kada je u pitanju njena srea i sudbina. ak u njoj ima i kajanja to se o pirala i suprotstavljala jer bi, tek sada, u oima svih "postala velika". Tada bi joj "i sam njen sopstveni bol i jad, ukra en po rtvovanjem, sigurno bio lak i, bla i, i slae bi ga podnosila". Ima, dakle, u Sofki i nesebinosti, i samoodricanja, samopo rt vovanja, i samomuenja, i samoranjavanja. Spremnost na linu rtvu nije prestala i nakon upada oca efendi Mite u njihovu kuu i nakon svih njegovih uvreda nanijetih Tomi, ime je zapeatio i njenu sudbinu. Stoiki, u tke i bez glasa otpora ili prigovora, podnosei udarce, poni avanja, fiziko i psihiko satiranje. Na kraju, vidimo je kako sasvim povuena, esto i pijana priziva sluge, s avim podlegav i svojoj preostaloj ulnosti i "neistoj krvi". Bora Stankovi je, na kraju, ostavlja sa nezdravim porodom; ostavlja je nezaintere sovanu i ravnodu nu prema svemu, bilo da je to blisko ili ne. Sa migreninim bolovim a u glavi i sa uvijenom glavom, ona sjedi pored ognji ta i zgasle vatre i prutom ar a po pepelu, kao da simbolino ispisuje svoju zgaslu ljepotu, izgubljenu snagu i iv ot nalik na taj pepeo.

Gazda Marko Gazda Marko je jedan od najvitalnijih i psiholo ki najuvjerljivijih mu kih likov a u prozi Bore Stankovia. Na njega nailazimo samo u nekoliko poglavlja. Prvi put se javlja u 8. poglavlju romana, kao stranac i neznanac koji je do ao sa efendi Mi tom u njegovu kuu da je vidi i kupi, sa namjerom da se "upi e" u svijet uglednih lj udi. Tada e se prvi put i uti njegovo ime, kada efendi Mita ka e:- Evo, gazda Marko . Ovo je moj saraj.Ovo je ta "efendi Mitina kua". Ovo je moja domaica, a ovo je m oja ki, moja Sofka, tatina Sofka!... Gazda Marko bie oaran kuom, to se vidjelo i pri odlasku. Kada je uzjahao konja, okrenuo se prema kui i dugo sa u ivanjem gledao u n ju. Iz narednog poglavlja italac saznaje da je on iz gornje ar ije, da je doseljenik i po svom porijeklu seljak iz pinjskog kraja. Pogled koji prvo baca na dva velika sanduka i te ke katance na njima u svojoj sobi itaocu treba da sugeri e da ima dosta para i da iza te seljake sirovosti krije dobr o bogatstvo. Kada je stigao, odmah je sjeo i, kao pravi gospodar, naredio da ga sluga Arsa raspremi da ga izuje, sa njega skine pojas, silav, kako bi mogao tako raspojasan i opu ten da se preda ugodnim mislima. A sama pojava njegove ene Stane treba jo vi e da istakne njihovo porijeklo i uka e koliko je velika razlika izmeu onog

a to oni, do ljaci, jesu i svijeta efendi Mitine kue. Ona treba da poka e i kakav je o dnos izmeu gazda Marka i nje. Meu njima je otuenost i potpuna ravnodu nost, bez ikakv e vidljive osjeajnosti. Njegova ena je bila blijeda, suva i ko ata i sva je mirisala n a seljaki miris, na mleko, na vonj ubreta i sve inu jaka prosta odela Vjerovatno da je gazda Marko, ostav i sasvim sam nakon povratka iz efendi Mitine kue i susreta sa S ofkom, donio odluku da Sofku dovede u svoju kuu i da nju kupi umjesto kue, da mu bud e snaha, ali sa podsvjesnom eljom da on ima tu ljepotu pored sebe. U 13. poglavlju Bora Stankovi daje osvrt na porijeklo gazda Marka; on osvjetljava njegovu pro lost i otkriva otkuda on u Vranju. Gazda Marko je bio bli zu granice, cijelo selo je bilo njegovo bratstvo. Imao je jednog sina Tomu i sest ru koju je pazio i mnogo volio. Trgovao je i stalno bio na nekom putu, uvijek u dru tvu Arnauta Ahmeta, sa kojim se i bratimio u manastiru Svetog oca (Prohor pinjs ki). Ahmet je imao i sinovca Jusufa, koji je trebalo da bude njegov nasljednik, ali sve du e odsustvo dva prijatelja i sve vea bliskost izmeu Markove sestre i Jusuf a dove e do traginog razrije enja i Markovog bjekstva iz tog kraja. Naime, Markova ses tra je ostala bremenita i taj grijeh i sramota morali su biti naplaeni. Jusuf je ubijen od jednog Markovog bratstvenika, a Marko, uvajui se krvne osvete , sa enom i si nom dolazi u Vranje, u gradsku sredinu. Do li su tu bez ugleda, prosti, bez prijat elja, kao skorojevii, neprihvaeni i nepriznati, zatvoreni u svoju prostotu i seljak u prirodu. Gazda Marko e svoje namjere i silinu svoje snage, svoju strastvenost, pokazati na svadbi, u noi, uz pie, muziku i vatre, kada je uz Sofku, kada je eli, a li i poku ava da se od samoga sebe otrgne . Ophrvan strastima, on hrli prema njoj. Uh vaen u namjeri i presjeen u elji da joj se to vi e pribli i, on tue enu; na kolenima tovima ide prema njenim vratima, nesvjesno grebe po vratima i kao da je vidi iza vrata i uje njene damare. Uhvaen u svojoj proma enosti i neostvarenosti sebe kada j e u pitanju mladost i enska ljepota, gazda Marko bje i od svog silnog nagona u smrt . Vrhunac njegove zaslijepljenosti i izbezumljenosti jeste u gestu kada uzjahano g konja no em udara u sapi i juri u mrak, dok za njim vie Arsa: - Ode gazda i posee alata! I gazda Marko, kao i ostale Borine linosti, nosi nei ivljenost i proma en ost ivota, jer i njega su na silu i bez ljubavi o enili dok je jo bio dijete, ostajui uskraen za mnoge mladalake snove, radosti, strasti i za ljepotu o kojoj svako san ja i nosi je kao nedosanjani san.

Problem "neiste krvi" u romanu Mnogi tumai Borinog djela, kada je rije o romanu Neista krv, smatraju d a je u prvom planu sociolo ki aspekt romana i da je propadanje efendi Mitine porod ice uslovljeno dru tveno-istorijskim trenutkom u kome on ivi. Ima istine u tome, al i za Boru Stankovia u prvom planu je ne to drugo, dalekose nije i dublje, mnogo bitni je za njega kao stvaraoca, a to je biolo ko propadanje i op ta degeneracija koja je zahvatila porodicu, a to je uzrokovano biolo kim, nasljednim faktorom, za ije je ozn aavanje pisac uzeo metaforu neista krv. Biolo ko propadanje, psihike devijantnosti (i zopaenja) prethode materijalnom, one ga ak uslovljavaju i ubrzavaju. Sam pojam neista krv otkriva se u dosta slo eniom znaenju: podrazumijeva razliite vidove svoga ispoljavanja. Postoji itav registar izvedenih pojavnosti ov og biolo kog inioca, odreujueg za porodicu i sudbinu Borinih junaka. Oblici ispoljavanja neiste krvi kod predaka: 1) 2) 3) predavanje izobilju i rasko i i udaljavanje od rada i bilo kakvih poslova; u ivanje u jelima, slatki ima i odevanju;

obraanje pa nje na izgled ( da se viaju lica bela, ne na, ouvana i negovana ), d

e to vi e pred drugima istakne i naglasi svoja ljepota i strastvenost, naroito kada su u pitanju ene; 4) elja ena da budu zavodljive, bez obzira na pol i rod. Iz njihovog pona anja je izbijao imperativ: moi svojom silnom lepotom sve ostale enske iza sebe baciti, a sve mu ke po kui ne gledajui ni rod, ni doba osvojiti i zaludeti . 5) voenje razvratnog ivota na imanjima sa seljankama, Cigankama, lakim enama, otpu tenim iz turskih harema; u ivanje u bahanalijama; 6) jaki nagoni i strasti kada se gubi kontrola nad sobom (pona anje Kavarole, Sofkina prababa zaljubljena u uitelja Nikolu i njegovo pjevanje, presjekla je ile u kupatilu; Sofkina tetka Naza tri puta bje ala od kue i tri puta se turila); 7) bolesti (oduzetost, umobolnost, slabo zdravlje i neotpornost, kao to je i had i Trifunov sin bio bled, suv i tanak; vi e ensko no mu ko ). Kod Sofke se neista krv iskazuje na slian nain, sa utiskom da je mnogo to ta naslijedi la od svojih predaka. To su: nagla ena ulnost koja dijeli bie na svjesni i nesvjesni dio, istiui u prvi pl an ono njeno dvogubo ja ; predavanje sanjarijama u kojima se iskazuje njeno erotizovano bie;

potreba za dopadljivo u, divljenje drugih prema njoj i osvajanje (stoji na kapiji, pogledom i dr anjem izaziva prolaznike); povlaenje u sebe i svoju samozaljubljenost njena narcisoidnost;

pohota ispoljena u susretu sa gluvonijemim Vankom, a na kraju romana sa gluvonijemim slugama;

degeneracija izra ena kod poroda: djeca su fiziki slaba, psihiki labilna, k arakteri e ih podbulost, malikrvnost i bolesti.

Ali, u svemu ovome ima i ne to to je samo privid neiste krvi , samo nalik n a neistu krv . Tu se u prvom redu misli na psihika mutna stanja i njena pona anja u ml sti, koja su u tim godinama i normalna, kao to su sanjarenje o mladiu, ulnost, obuz etost ljubavlju, snaga erosa koja ispunjava bie. O svemu ovome moglo bi se razgov arati, utoliko vi e to dosta toga Sofka nosi kao plemenitost, obzir, samopo rtvovanje i stoicizam.

You might also like