P. 1
SUTJESKI VJESNIK BROJ 24

SUTJESKI VJESNIK BROJ 24

|Views: 307|Likes:
Published by drazenhale

More info:

Published by: drazenhale on Jan 05, 2012
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

12/10/2013

pdf

text

original

Sutješki vjesnik

OŽUJAK - TRAVANJ, 2008. BROJ 24 - GODINA V. CIJENA 2KM / 10 kn / 2,80 Euro / 4, 30 CHF

ISSN: 1840 - 0736

Kraljeva Sutjeska online

1
Sutješki vjesnik, broj 24. www.kraljeva-sutjeska.com

No. 2

NajsuvremeNija dijagNostička oprema U oVom DIJeLU eUrope ekskluzivNo dostupNa samo kod Nas!

4
str.

RIJEČ UreDniCe
Aktualnosti
iz našeg kraja Poštovani čitatelji, Proljeće nam se nasmiješilo što se može vidjeti i po naslovnici koja je prepuna naše mladosti. U 24. broju Vjesnika čitajte kako je prošla proslava Uskrsa kod nas i u našem useljeništvu te što ima od najnovijih događanja u našem kraju. Porazgovorili smo za Vas sa Stjepanom Stjepićem, istaknutim novinarom porijeklom iz našeg kraja, autorom nekoliko dokumentarnih filmova o Kraljevoj Sutjesci. Jedan je od onih naših ljudi kojemu su naši stari običaji i tradicija te ovo podneblje profesionalna i osobna inspiracija. BiH je dobila još jednu političku stranka, Našu stranku oskarovca Danisa Tanovića. Što njena pojava znači za Hrvata u godini općinskih izbora u Ničijoj zemlji, komentira naš suradnik fra Drago Perković. Veliko zadovoljstvo nam je u ovom broju predstaviti mladu obitelj Kovačević iz Poljana koji svojim primjerom svjedoče da još uvijek ima onih koji vjeruju da se može opet živjeti u tom nekada najvećem selu na sutješkoj župi. U vrijeme kada i stariji od njih odlaze u suprotnom smjeru, oni svoj život žive i planiraju upravo ovdje, na svojoj rodnoj grudi, u svojoj domovini, i za sada na sreću, ide im dosta dobro. Sličnih pozitivnih primjera na našem kraju, nažalost, nije mnogo pa ove pohvale nisu bez razloga - stoga još jednom - bravo! Vjekoslava Tomić u tekstu o blagoslovu polja vraæa nas u vremena 20. st. kada je ovaj vjerski običaj obavljan na poljima koja su se obrađivala te u selima punim života. U ovom broju pošli smo i tragom reklame za usluge jedne liječničke ordinacije u našoj blizini koja je javno oglašavala prekide trudnoće, kontracepciju i sterilizaciju. Test osnovne ljudske etike i kršćanske moralnosti postaje sve teži a liječnici se kriju iza prava svakog čovjeka na slobodnu odluku. U kakvom to društvu živimo, pitamo se. Čitajte i mnoge druge naše stalne rubrike te zanimljive priloge naših brojnih suradnika a uredništvo Sutješkog vjesnika želi vam toplije i ugodnije proljetne dane.
3
Nakladnik: FONDACIJA CURIA BANI KRALJEVA SUTJESKA Za nakladnika: Marijana Šapina; Glavni i odgovorni urednik: Iva Tomić; Uredničko vijeće: Iva Tomić, Vjekoslava Tomić,Tomislav Đondraš, Milo Jukić, Ana Dojčinov, fra Vjeko Tomić, Dražen Filipović; Lektura: prof. Ivan Nujić; Telefax: +387 32 552 160 Web izdanje i e-pošta: www.kraljeva-sutjeska.com / pretplata; urednistvo@kraljeva-sutjeska.com; Grafičko oblikovanje: Dražen Filipović Adresa uredništva: Fondacija Curia bani, Sutješki vjesnik Kraljice Katarine br 7. 72 244 Kraljeva Sutjeska, BiH Tisak: UNIONINVESTPLASTIKA Semizovac

OPTIČKI STUDIO
BJELOPOLJAK
BJELOPOLJAK AHMED optičar PSC KAMBEROVIĆ POLJE 72 000 ZENICA TEL: +387 32 201 520 FAX: +387 32 201 521
E-mail: info@optika-bjelopoljak.com Web: www.optika-bjelopoljak.com

8
str.

Nema mi većeg zadovoljstva...

RAZGOVOR SA STJEPANOM STJEPIĆEM

11
servis
str.
Radionica Visoko - MuhašinoVići Tel: 032 740 201

Stranka NIČIJE ZEMLJE

KOMENTAR

2
Sutješki vjesnik, broj 24. www.kraljeva-sutjeska.com

Impresum

17
str.

Sutješki vjesnik, broj 24. www.kraljeva-sutjeska.com

Blagoslov polja
oPRaVKa SiTne PolJoPRiVRedne MeHaniZaciJe, MoToRniH Pila, TRaKToRa

NAŠA BAŠTINA

BANKOVNI RAČUNI ZA PRETPLATU: BiH (20,00KM): UNI CREDIT ZAGREBAČKA BANKA dd, poslovnica Kakanj KM: 3385902202104156 s naznakom za Pretplatu ŠVICARSKA (35 CHF): REIFEISENBANK LÄGERN-BAREGG 5430 WETTINGEN SCHWEIZKonto-Nr.: 26728.01, 80740 Kontoinhaber: Kroat.Kath. Kulturverein Brunnlistrasse 53, 8155 Niederhasli CH UPLATE IZ DRUGIH ZEMALJA : UNI CREDIT ZAGREBAČKA BANKA dd MOSTAR, Kardinala Stepinca b.b. Mostar, BiH SWIFT CODE ZABABA 22 (Potrebno je upisati korespodentnu za određenu zemlju - više o tome na www.kraljeva-sutjeska.com/pretplata.php)

18
str.

Obitelj Kovačević

REPORTAŽA IZ POLJANA

Odlukom županijskog ministarstva znanosti kulture i športa od 12. srpnja 2004. godine časopis je registriran u evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 42. Mišljenjem federalnog ministarstva za znanosti, kulture i športa časopis je oslobođen poreza na promet kao proizvod kulturnog karaktera članom 18. stavom 2. toka 10. Zakona o porezu na promet proizvoda.

OBNOVA

POčElA ObNOVA lOKAlNIh PuTOVA

NapisaoTomislav Đondraš

(NE)RAD OPĆINSKOG VIJEĆA KAKNJA

Lijepa naša ne posustaje

Novi put kroz bjelaviće

U Kaknju je 31. ožujka 2008. godine započela maratonska sjednica Općinskog vijeća Kaknja, koja je nastavljena 3. travnja pa potom i 9. travnja. Najveće gradsko priznanje Grb grada dodijeljeno sadašnjem općinskom načelniku

Općinsko vijeće kao TV serije – zasjeda u nastavcima

Z

4
Sutješki vjesnik, broj 24. www.kraljeva-sutjeska.com 21.

onacije građevinskog materijala Hrvatima u Bosni i Hercegovini nastavljaju se i u ovoj godini- kazao je to u posebnoj izjavi za Sutješki vjesnik Mario Zeko, koordinator za ove poslove u hrvatskom Ministarstvu regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva koje je kroz svoju Upravu za područja od posebne državne skrbi, od ove godine preuzelo poslove koje je do sada obavljala Uprava za izbjeglice, prognanike i povratnike. - Prošli tjedan smo počeli isporuku za grupu od 230 korisnika u Žepču, Maglaju, Tešnju,Tesliću,Travniku, Derventi, Bosanskom Brodu, Doboju i Jajcu a za ostatak od približno 600 kuća u tijeku je natječaj za odabir dobavljača materijala tako da vjerujem da ćemo uskoro nastaviti s ovim aktivnostima, kazao je Zeko Sutješkom vjesniku. SV online

D

z suglasnost Federalnog ministarstva prometa i komunikacija, na području naše općine upravo se rekonstruiraju tri lokalna puta. Riječ je pravcima Vukanovići – Ivnica, cesti kroz Bjelaviće te o pravcu Haljinići – Seoce – Bijelo Polje. Izvođač radova je Trgošped d.o.o. iz Kaknja. Od 17. ožujka počeli su i radovi na lokalnom

U

Novi asfalt u Bjelavićima putu u Bjelavićima te su dovršeni sredinom travnja kada je najavljeno i svečano otvaranje novoizgrađenog puta. Ukupna dužina dionice je 1.350 m, a nakon toga će se krenuti u rekonstrukciju puta od Haljinića prema Seocu u ukupnoj dužini od 950 m. Ukupna vrijednost svih radova uključujući i Vukanoviće iznosi oko 900.000 KM. SV online

apočelo je burnom raspravom već kod dogovaranja dnevnog reda. Na kraju je prihvaćen usuglašeni dnevni red, dopunjen s nekoliko točaka. Povodom 15. travnja, Dana općine Kakanj, dodijeljena su 15-travanjska priznanja: Grb općine Kakanj dodijeljen je načelniku općine Mensuru Jašarspahiću te Sejadu Zaimoviću, predsjedavajućem Skupštine ZDK. Prema važećim kriterijima, uz Grb općine Kakanj dodjeljuje se i novčani iznos od 3.000 KM. Plakete s diplomom ove su godine dodijeljene Stjepanu Tomiću i Ramizu Veispahiću, dok će zahvalnice dobiti Nakib Karzić (posthumno), dr. Dragica Goronja, Mato Komšo, Abdulah Delibašić, Sakib ef. Osmanović i Sekcija dragovoljnih darovatelja krvi TE Čatići. U nastavku zasjedanja vijećnici su dali suglasnost Zavodu za planiranje, projektiranje i izgradnju općine Kakanj za podizanje kredita kod IKB d.d. Zenica radi obnove i izgradnje mosta na rijeci Bosni, na ulazu u grad. Programom utroška sredstava od naknade za građevinsko zemljište, najviše sredstava je usmjereno za izgradnju mosta na rijeci Bosni, izradu prostorno-planske

dokumentacije te obnovu i izgradnju prometnica užeg gradskog područja. Sredstva od komunalne naknade najviše će se trošiti na čišćenje i održavanje javnih površina te održavanje i modernizaciju javne rasvjete i prometnica. Usvajajući spomenuti program, vijećnici su odlučili da se žurno kupi i ugradi elektronski mjerač kvalitete zraka u Kaknju. Na sjednici 3. travnja vijećnici su razmatrali i usvojili Izvješće povjerenstva za koordiniranje aktivnosti oko alternativne ceste koja je u izravnoj vezi s Koridorom 5C. Prva zadaća vijeća je usvajanje Odluke o postojanju općeg interesa kako bi se moglo pristupiti eksproprijaciji terena. Predsjedavajući vijeća je nakon usvajanja Programa utroška sredstava od koncesija, shvativši da se programi ne usvajaju planiranom dinamikom, još jednom prekinuo sjednicu i zakazao nastavak za 9. travnja 2008. Znajući da vruće teme tek slijede, tko zna koliko će još biti nastavaka. Možda će se prije održati svečana sjednica povodom Dana općine nego što će svoj rad završiti redovita 38. sjednica.

15 TRAVANJ

Biskup Franjo Komarica i Mario Zeko na božićnom prijemu u Banja Luci

utorak 15. travnja nizom svečanih ceremonija i dodjela proslavljen je Dan općine Kakanj. Na svečanoj sjednici Općinskog vijeća u 18 sati predsjedavajući Općinskog vijeća zaslužnim pojedincima i organizacijama naše općine uručio je petnaestotravanjska priznanja. Zahvalnice su dodjeljene : posthumno Nakibu Karziću, Dr. Dragici Goronja, Mati Komši,Abdulahu Delibašiću, Sakibu ef. Osmanbegoviću, sekciji dobrovoljnih darivatelja krvi Termoelektrana Kakanj. Plaketa s diplomom dodjeljena je: Ramizu Veispahiću i Stjepanu Tomiću. Grb općine Kakanj dodjeljen je:Sejadu Zaimoviću i općinskom načelniku Mensuru Jašarspahiću-Suriju. Na svečanoj sjednici nastupili su članovi zborske i folklorne sekcije kao i narodni orkestar KUD Fadil Dogdibegović-

U

Svečano obilježen Dan općine Kakanj
Dikan. Svojim nastupom prisutne su oduševili članovi Hrvatske folklorne skupine Bobovac Čatići, zbor STŠ Kemala Kapetanovića te članovi plesne grupe OŠ Mule Mustafe Bašeskije . SV online SPORT - ODbOJKA

Kakanj

Odbojkaši Kaknja državni prvaci
Utakmica Kakanj-Modriča

Dobitnici petnaestotravanjskih priznanja

dbojkaši Kaknja su od 12. travanja 2008. godine novi prvaci Bosne i Hercegovine. U prepunoj športskoj dvorani u Kaknju u finalnoj utakmici po drugi puta uzastopno porazili vrlo dobru ekipu Modriča Optime rezultatom 3:0 (29:27, 25:23, 25:19). Tako su Građevinari odličnom igrom zasluženo došli do trona te ujedno prvi osvojili duplu krunu s obzirom da su osvojili i Kup BiH. Oni koji su prisustvovali ovoj utakmici kažu da je to bila vrhunska predstava koju su ljubiteljima odbojke priredila dva najkvalitetnija bh. odbojkaška tima. Uspjehu kakanjskim odbojkašima doprinijeli su i uprava kluba, donatori, treneri, vjerna publika, lokalna zajednica

O

ali ipak u osvajanju šampionske titule najviše udjela imaju naravno sami odbojkaši. Tako je igrač utakmice bio mladi reprezentativac Armin Mustedanović, a bitnu ulogu odigrao je i drugi primač-pucač Almir Aganović, korektor Samir Salihović, srednjaci Brakmić i Zafirov kao i kapiten ekipe i organizator tehničar Ermin Lepić te libero Josip Fehir. Uz standardnu postavu ekipe odbojkaša iz Kaknja trener Baković koristio je u ovoj utakmici i usluge Damira Bjelopoljaka. Znajući s kakvim potencijalima raspolažemo i da uvijek svi zajedno imamo jasan cilj, sigurni smo da će Kakanj još dugo, dugo biti u samom vrhu bosansko-hercegovačke odbojke. SV online

5
Sutješki vjesnik, broj 20. www.kraljeva-sutjeska.com 24.

KAKANJ

blAGDANI u NAŠEM KRAJu

ponedjeljak 14. travnja u Rudniku Kakanj, na površinskom kopu Vrtlište pušteno je u rad postrojenja za automatizirano pranje teretnih vozila (praonica), čime su se stekli uvjeti za usmjeravanje čistih vozila za prijevoz uglja u javni promet. U realizaciji ovog značajnog projekta sudjelovali su Rudnik Kakanj, Ministarstvo gospodarstva Ze-Do Kantona, Tvornica cementa Kakanj i Trgošped Kakanj. Postrojenje radi automatski, bez ljudske posade. Teretna vozila koja ulaze u praonicu, preko foto ćelija aktiviraju rad postrojenja, a onda izlaskom obustavljaju njegov rad nakon završenog pranja. Ovisno od stanja u kojem kamion dolazi, u jednosm satu moguće je pranje 20 do 30 kamiona. Prosječno zadržavanje na pranju je najviše tri minute. Praonica teretnih vozila se sastoji iz prostorije za pranje dužine 12 m, širine 6,50 m i visine 6,50 m i pumpne stanice smještene uz prostoriju za pranje u kojoj su smještena dva pumpna agregata. Sabirnim kanalom za otpadnu vodu smještenim uz pumpnu stanicu, otpadne vode se usmjeravaju u postrojenje za tretman otpadnih voda te se iz njega 6 prečišćene vraćaju u rijeku Bosnu. Prijevoz rovnog i komercijalnog uglja iz Rudnika sa PK Vrtilište do Pogona Separacija, zatim sirovine za proizvodnju cementa i proizvodi iz kamena preduzeća Trgošped obavlja se kamionima lokalnim i magistralnim prometnicama što u suhim periodima godine za posljedicu ima zaprašenost, a u vlažnim periodima godine velike količine blata. Da bi uklonili navedeni problem, nakon izgradnje industrijskog vodovoda za potrebe PK Vrtlište, Rudnik je započeo izgradnju i montažu postrojenja za automatizirano pranje teretnih vozila čime su postignuti uvjeti za izlazak čistih kamiona u javni promet. Izvor: Press RMU Kakanj

U

Pušteno u rad postrojenje za pranje teretnih vozila

P

Proslava uskrsa u Kraljevoj Sutjesci

TuRISTIčKI PuTOKAZI

roslava je započela slavljem Svete Mise u 11 sati koju je predvodio o. gvardijan fra Ilija Božić u prepunoj crkvi sv. Ive Krstitelja. Fra Ilija je u svojoj propovjedi istaknuo veličinu uskrsne poruke –”Mir vama” koju je Gospodin uputio svojim učenicima. Kao opća ljudska vrijednost – mir je potreban čovjeku, osobito onaj nutarnji koji mu može dati jedino Bog, naglasio je o. gvardijan. Pod Svetom misom, župljani su zajedno s obitelji Ive Trgovčevića, proslavili krštenje male Katarine, nove članice kršćanske zajednice. Čestitanja, pozdravljanja i pitanja, po običaju obavljaju se na prostoru terase, ispred “muških” i “ženskih” vrata te na platou ispod crkve. Prigoda je to redovito da se susretnu znanci, prijatelji i rodbina koji se godinama već nisu vidjeli. Doći u Sutjesku na velike blagdane, za mnoge naše u iseljeništvu postalo je nešto što se ne propušta ni pod koju cijenu. Za domaće vjernike, doći u Sutjesku na nedjeljni ili blagdansku misu, podrazumijeva se samo po sebi, lekcija je to naučena od malih nogu. Nakon misnog slavlja, u 14 sati u dvorani Doma kulture Kraljeva Sutjeska počelo je Otvoreno prvensto u tucanju jaja koje je priredila nekolicina poklonika ove tradicionalne uskrsne zabave s Bijelog Polja, Seoca i Bjelavića. Organizatori i ocjenjivački sud imali su pune ruke posla. Svaki se natjecatelj, naime, za pobjedu borio s 30 jaja, kako su pravila zahtjevala. Trebalo je puno strpljenja i upornosti da se dođe do pobjednika te je bila odlična prigoda za nastavak uskrsnog druženja u našem stolnom mjestu. Značajan doprinos ovom natjecanju dali su kao organizatori Tomo Đondraš, Niko Komšo i Ivo Majstorović dok su se u natjecanjima istaknuli Perica Benić, fra Zoran Jaković, vikar samostana te Drago Tokmakčija. SV online Uskrsna misa u crkvi sv. Ive Krstitelja

edavno je na cesti Kakanj – Kraljeva Sutjeska, na mjestu gdje se na tu prometnicu u Čatićima, neposredno poslije pružnog prijelaza, spaja cesta Visoko – Kakanj, postavljena velika informativna ploča s putokazima za Kakanj i Kraljevu Sutjesku te fotografijama i nazivima što se gdje nalazi. Ploča će zasigurno dobro doći turistima i gostima koji se ovdje mogu informirati i usmjeriti u željenom pravcu. Kao takva dobra je dosjetka općinskih ili kantonalnih službi koje su je postavile. Nedostatak je međutim što je na ploči previše engleskog jezika, kako se može vidjeti iz priloženog. To posebno vrijedi za Bobovac i Kraljevu Sutjesku. Oni koji govore samo bh. jezike na ovoj ploči ne mogu saznati što to ima važno na Bobovcu, a što u Kraljevoj Sutjesci – osim ako im ne prepustimo da nagađaju po fotografijama. Neprihvatljivo je da bismo trebali poznavati engleski jezik kako bismo saznali da je »royal town« na Bobovcu zapravo kraljevski grad, a da »franciscan monastery« u Kraljevoj Sutjesci ustvari franjevački samostan. Nema razloga da i

N

Samo za Engleze!
govornici hrvatskog odnosno bosanskog i srpskog jezika ne saznaju što to ima vrijedno na Bobovcu, a što u Kraljevoj Sutjesci.

KRALJEVA SUTJESKA

smi ožujka za mještane Kraljeve Sutjeske bio je radnog karaktera: na inicijativu Turističke agencije Katarina i njezinog voditelja Josipa Brđanovića, skupina mještana našeg stolnog mjesta na međunarodni praznik žena prionula je raščišćavanju ruševina prije mjesec dana izgorjelog montažnog objekta, poznatog motela, koji je svoje zadnje goste ispratio još početkom posljednjega rata. Očekivati da svi koji to žele saznati govore engleski previše je kao i to da će na toj ploči informacije tražiti samo poznavatelji engleskog jezika. Engleski jest doduše postao jezik međunarodne komunikacije, ali to ne znači da se male nacije poput naše trebaju utrkivati u podcjenjivanju samih sebe u najgoroj kolonijalnoj maniri. SV online Prvobitno sagrađeno i zato da bi vjernike koji dođu u Sutjesku odvraćalo od odlaska na misu, ovo arhitektonsko ruglo zaklanjalo je pogled na crkvu, a nakon rata fratri su ga preuredili i u nj smjestili karitativnu ambulantu Kruha svetog Ante, koja je desetak godina pod vodstvom fra Mije Mrljića besplatno liječila siromašne, za što je primila općinsko priznanje 2005. Privatizacijom nekadašnjeg poduzeća Bobovac, inače vlasnika motela, i ovaj građevinski bastard u središtu Sutjeske prešao je u privatne ruke, ali njegovi novi vlasnici nikad se nisu potrudili 7 ovaj objekt privesti nekoj svrsi. Početkom veljače montažni objekt je, vjerojatno uslijed neispravnih električnih instalacija izgorio do temelja. Zahvaljujući angažmanu marljivih mještana i turističkih entuzijasta iz obitelji Brđanović, središte mjesta je, kako se vidi na slici, ponovno očišćeno. Sve čestitke inicijatorima akcije i mještanima uz nadu da je ovo tek početak konačnog uređenja jedinog sutješkog trga, popularnog Pijeska odnosno Trga Pape Ivana Pavla II, kako su 2005. izglasali mještani. SV online

O

Mještani Kraljeve Sutjeske sami raščistili ruševine izgorjelog motela

Mjesto ubojstva sestre Danke Krštenje Katarine Trgovčević

BiH na drugi način

Posjeta Kraljevoj Sutjesci i Kaknju

Sutješki vjesnik, broj 24. www.kraljeva-sutjeska.com

T

rećeg dana boravka šezdeset turističkih radnika iz regiona posjetilo je stolno mjesto Kraljevu Sutjesku i Kakanj. Program ‘’BiH na drugi način’’ u stolnom mjestu bosanskih kraljeva doživio je svoj vrhunac. Turistički radnici boraveći u Kraljevoj Sutjesci posjetili su Franjevački samostan, džamiju Mehmeda II. El Fatiha te sutješki turistički info ured u sklopu kojeg se nalazi i suvenirnica. Ovo je ujedno bila i prigoda da se dogovore pojedini aranžamani za ovogodišnju turističku sezonu. Gosti su nakon obilaska posjetili i grad Kakanj, a nakon čega su otputovali u Doboj kako bi obišli poznatu tvrđavu. SV online

Sutješki vjesnik, broj 24. www.kraljeva-sutjeska.com

Uskrs u Kraljevoj Sutjesci

Kraljeva Sutjeska

nego izaći na Goru, sresti nekoga, otići u sutjesku, provozati se po našim selima
inTeRVJu Sa STJePanoM stjepićeM, noVinaRoM iZ Varaždina, auToRoM doKuMenTaRniH filMoVa o našeM KRaJu

nema mi većeg zadovoljstva

Ja sam osjećao obavezu napravit što mogu, a mislim da sam s kamerom mogao napravit najviše. Jesam li dovoljno napravio, neka drugi sude. A što se tiče bocanja, to je posebna priča. Meni su još pred očima ruke moje pokojne majke, onako pune križeva. Puno sam o tome razmišljao i shvatio da je iz dana u dan sve manje tih križeva. Iako sam u knjigama čitao o tome običaju, slušao kako se to radilo, odlučio sam to po svaku cijenu zabilježiti na filmu. Jer vremena je ostalo malo, nema puno onih koji to znaju raditi. SV: Zašto se se Vi dali nabocati? - Dok smo snimali, nisam odolio: ispružio sam ruku mojoj rodici Ivki Stijepić i ona mi je izbocala mali križić. Kako do sada nisam imao prigodu, sada javno zahvaljujem svim ženama koje su sudjelovale u tome snimanju, ne mogu ih sve poimence nabrojiti jer sam im zaboravio imena, zatim velika hvala obitelji Ante Tuša koja mi je otvorila vrata svoje stare kuće u Sutjesci, vama fratrima. Posebno posthumno zahvaljujem mome kolegi snimatelju Borisu Zegnalu koji je to sve profesionalno odradio. Koliki smo mi posao napravili, možda najbolje govori podatak da prema standardima produkcije takav projekt radi ekipa od 10-ak ljudi barem 3-4 dana. Taj film, kao što je poznato, emitiran je na HTV-u nedugo nakon što je kolega Boris Zegnal iznenada umro. SV: Snimanjem ovih filmova učinili ste puno na populariziranju naših običaja i njegovanju naše kulturne baštine. Kako je Vi doživaljavate, što ona za Vas znači i jeste li zadovoljni prijemom na koji su Vaši uradci naišli u stručnoj javnosti, a posebno kod naših ljudi? - Doživljavam to kao nešto neprocjenjivo, što smo stoljećima čuvali, a sada u tako kratko vrijeme, što zbog globalizacije, što zbog rata, nepovratno gubimo. Ja sam odrastao na selu, uz izvornu pjesmu, svirku, običaje, sve sam to intenzivno doživljavao do odlaska trbuhom za kruhom. Unatoč više od 20 godina u svjetonazorski sasvim drugačijoj sredini, ja sam ostao isti. A što se tiče prijema mojih uradaka, iskreno rečeno, ne znam.

Detalj iz Stjepićevog filma Bocanje križeva

Treba spasiti što se da spasiti
SV: Profesionalno ste se bavili običajima našeg kraja, a osobno dio ste toga o čemu ste radili filmova, poznajete ljude i sredinu koju ste obrađivali. Bliskost temi zasigurno Vam je itekako bila od pomoći. Što mislite kakav je odnos našeg svijeta prema našoj kulturnoj baštini? Poznajemo li je dovoljno? - Ja osobno smatram da ne znamo to svoje cijeniti. Ja sam prije nekog vremena našao jednu knjigu hrvatskih narodnih pjesama, tiskanu 1929. Nevjerojatno je koliko se pjesama iz našeg kraja nalazi u toj zbirci. Pa čitao sam novija izdanja Mihovila Pavlinovića: i njegove su zbirke pune pjesama iz Bosne. One su na taj način postale dio kulturnog dobra cijelog hrvatskog naroda. A tko danas i koliko u široj Hrvatskoj javnosti zna nešto o ljudima i kraju iz kojeg su potekle. Ništa, veliko ništa. SV: Kakav bi taj odnos trebao biti po Vašem mišljenju? Mislite li da je pred naletom globalizacije moguće sačuvati svu tu silnu baštinu i što bi trebalo činiti da ona ne nestane? - Ono što se zabilježi, popravi, može se sačuvati. Ono što je nematerijalnog oblika nestat će s ljudima. Recimo glazba, običaji, tradicijsko graditeljstvo. Zbog toga treba promisliti što je još ostalo, spasiti što se spasiti dâ.

Razgovarao Fra Vjeko Tomić tjepan Stjepić, novinar HRT-ovog studija u Varaždinu, jedan je od uspješnih ljudi s našeg kraja koji su u svom poslu živeći izvan BiH ostvarili zapažene rezultate, a nikada se nisu prestali zanimati se za svoj stari zavičaj. Ovaj 47-godišnjak porijeklom s Gore (Turbača), iz rodnog se kraja u potrazi za poslom otisnuo osamdesetih godina, po 8 završetku studija novinarstva u Sarajevu. Skrasio se u Ludbregu i ondje pronašao svoj drugi dom. Oženjen je Marijom Topalović iz Miljačića i otac je dviju kćeri: 21-godišnje Andreje, studentice 3. godine Fakulteta za hotelsko turistički managment u Opatiji, i 19-godišnje Mateje, studentice 1. godine Ekonomskog fakulteta u Rijeci, te 7-godišnjeg Filipa, učenika 1. razreda OŠ u Ludbregu. Stjepiću je Kraljeva Sutjeska s okolicom ostala trajno profesionalno i osobno nadahnuće pa je zadnjih godina potpisao autorstvo dva izvrsna dokumentarna filma s temama iz naše kulturne baštine. Film Sutješke svadbe (2003) nagrađen je 2003. Velikom nagradom Koprivnice na filmskoj smotri u tom gradu, dok je njegov sljedeći filmski uradak Bocanje križeva

S

(2006) prikazan prošle godine uoči Ivandana i na prvom programu HTV-a. Oba su filma izazvala veliko zanimanje posebno među našim svijetom te je i dalje velika jagma za DVD-ovima ovih filmova. Nekoliko puta godišnje ludbreški Stjepići posjećuju zavičaj, a Stjepana se s kamerom na ramenu može vidjeti više puta tijekom godine u Kraljevoj Sutjesci, na Bobovcu ili po našim selima. SV: Za Uskrs niste s kamerom prošetali po crkvi u Sutjesci ni po Pijesku. O čemu se radi? Kad Vas možemo ponovno očekivati? - Unatoč silnoj želji i, rekao bih, čistoj ovisnosti o redovitom dolasku i šetnji sutješkim sokacima, ove godine su se ispriječile profesionalne obveze. Kako zbog posla na put obitelj može krenuti tek subotom iza 16 sati, a trebalo se vratiti do uskrsnog ponedjeljka, izračunao sam da ću više vremena putovati nego biti u Sutjesci pa sam put odlučio odgoditi za još koji tjedan. A kako u svibnju iz SAD-a dolazi svastika s obitelji, mislim da će to biti vrijeme obiteljskog okupljanja. Ako Bog da, eto mene...

Dok smo snimali bocanje križeva, nisam odbio – ispružio sam ruku
SV: Kako ste došli na ideju da snimate dokumentarne filmove o običajima našeg kraja? Što Vas je za to potaklo? - Bavljenje TV novinarstvom od 1991. učinilo je svoje. Napravio sam tisuće priča o ljudima i kraju u kojem živim od 1985. A to izbivanje, prostorni i vremenski odmak od ljudi i kraja gdje sam odrastao kod mene je vremenom stvarao sve veću potrebu za dolascima. Neki to zovu nostalgijom. Čudno je to, ali meni ne vjeruju kad kažem da se ni na kakvom godišnjem odmoru ne mogu opustiti kao kad dođem kući. A kad dođem, nema mi većeg zadovoljstva nego izaći na Goru na greblje, sresti nekoga, otići u Sutjesku, provozati se po našim selima. E sad, kud god kreneš, vidiš ili čuješ nešto, dođe ti ideja i imaš cijeli film pred očima. Potreba za snimanjem kraja rezultat je, iskreno rečeno, i očajnog stanja našega kraja. A što se tiče bocanja.

Veliku stvar je napravila gospođa Ana Dojčinov i folklorna skupina Bobovac. Ako ima pravde, onda bi trebalo nju predložit za neku veliku nagradu ili priznanje na razini države, jer je očuvanjem tradicije Hrvata očuvana i tradicija same Bosne. Mislim da imamo potencijale, imamo dosta pametnih ljudi, ali treba to okupiti i odraditi posao. SV: Jedan ste od onih naših ljudi u tuđini koji redovito navraća u stari kraj, Vaši roditelji živjeli su u Čatićima (TE) i imate dobar uvid u naš sadašnji trenutak. Kako biste ga ocjenili? Kako vidite sadašnjost, a kako budućnost? Koji je recept dobar za gospodarski oporavak, materijalnu i duhovnu obnovu? - Na žalost, vrijeme čini svoje. Moji roditelji više nisu među živima. Živi su roditelji moje supruge i kad god imamo priliku, dođemo. Ali, iskreno, teško je. Mnoge su prilike nepovratno izgubljene. Teško je govoriti o narodnoj obnovi kad dolje žive većinom staračka kućanstva. Ja sam osobno par puta pokušavao nešto napraviti. Nikad neću zaboraviti kad mi je jedan ludbreški poduzetnik nudio osnovne stvari za pokretanje jedne mini-mljekare, pa neke poljoprivredne mehanizacije itd. Na žalost, nitko nije mogao doći ovamo, natovariti i odvući. Šteta, uzeli su drugi. Kako više nema masovnog zapošljavanja na elektrani i u rudniku, opet se treba okrenuti tradiciji, ali na nov način.

9
Sutješki vjesnik, broj 24. www.kraljeva-sutjeska.com

Sutješki vjesnik, broj 24. www.kraljeva-sutjeska.com

Političari rade po napucima iz centara moći
SV: Gdje je po Vama bila pogreška pa se nije dogodio masovniji povratak naših prognanih i izbjeglih? - Mnogo je razloga, a po mom dubokom uvjerenju ekonomski su razlozi oduvijek bili razlog odlazaka. Sam sam tome svjedok: otišao sam jer za mene nije bilo mjesta. Morao sam se dokazivati u tuđem svijetu. Kad se tome doda još onaj politički čimbenik, koji je u ratu doživio svoje najgore izdanje, onda je stanje razumljivo. Teško je ljude nakon 15 godina vraćati nazad. Da je bilo političke volje za ostankom, ljude se ne bi ni dizalo od kuća. Ali o tome ne bih jer nisam dolje bio za vrijeme rata.

Iseljenici stari kraj gledaju iz vremena kojeg više nema
SV: Godinama obilazite naš svijet u dijaspori pa vjerujem da poznajete i raspoloženje prema starom kraju kao i razinu njihove integriranosti u novom kraju. Što biste o tome mogli kazati? Zašto su tisuće naših izbjeglih i iseljenih tako olako otpisali ne samo imovinu nego i svoju prošlost i pripadnost starom zavičaju? Je su li pretrpljene bolna iskustva kod mnogih jedini razlog tomu? - Teško je dati generalnu ocjenu. U iseljeništvu je 16.000 naših ljudi. Svatko ima svoju priču. Ono što mogu reći jest moje iskustvo. Evo, recimo, da se odlučim vratiti. Ja i supruga ostavljamo radna mjesta. Djeca moraju prekinuti školu. Gdje ću i od čega dolje živjeti? Da bilo koji čovjek svojoj djeci kaže: Idemo nazad, sigurno bi mu rekli: Stari, ti si prolupao. Nije to stvar samo s Bosnom. I u Hrvatskoj se događa proces depopulacije ruralnog prostora. Svi pobjegoše u grad, nitko neće raditi i živjeti na selu. To je glavni razlog. A Bosna je još u gorem položaju od Hrvatske. Dolje je problem infrastruktura. Nema prometnica, nema vode itd. Kad bi i htio negdje na selu neki manji pogon, radionicu, nemaš osnovne uvjete. Zato možda nema poduzetničke inicijative. A Kakanj nema ni prostora za širiti se. K tome ljudi stari kraj gledaju iz perspektive vremena kojeg više nema, malo idealizirano. S razlogom, svi smo bili mlađi. A i zasitili smo se ove ubitačne svakodnevice i rado u mislima odemo u neko vrijeme u kojem nije bilo ovakvog pritiska kao danas. SV: Na koji način mislite da bi se iseljeništvu i potencijalnim povratnicima mogla dodatno odškrinuti vrata? Što bi se to trebalo dogoditi pa da naša opustjela sela ožive i mislite li da će se to ikada zbiti? - Treba razgovarati. Veliki je potencijal stočarstvo i proizvodnja mlijeka. Tolike su ledine puste. Kad je moj prijatelj sa mnom dolazio i to vidio, veli: Vi niste normalni! Toliko trave propada, a sve se to može pretvoriti u mlijeko i onda novac stavit u džep. Možda treba one koji žele raditi okupiti, vidjeti što ih zanima i upoznati sa suvremenim iskustvima. Ako netko

ima ideja, znam ljude koji mogu pomoći. Osobno sam obilazio gospodarstva koja s 30 koza i proizvodnjom sira žive pristojno. Ovdje ljudi u sjeverozapadnoj Hrvatskoj obnavljaju tradicijske kuće i pretvaraju ih u luksuzne restorane, grade apartmane u njima. Možda mi koji ovdje živimo možemo biti most svoga starog i novog kraja. Tko zna, možda mi uspijemo rijeku koja je išla iz Bosne nekad vratit nazad. Evo, rade se prometnice, možda nestanu i nesretne granice.

Napisao Fra Drago Perković

NOVA STRANKA – STARA PRIČA

Dotepenec ostaje dotepenec
SV: Vi ste prava osoba koja nam može prenijeti iseljeničko iskustvo, slično onomu kakvo ima dosta naših koji su svoje sutješko sidro bacili u Hrvatskoj. Kako je to biti doseljenik među svojim narodom? Kada dotepenec prestaje biti strancem? Je li Hrvatska zaista obećana zemlja, kako neki naši smatraju ostavljajući ovdje čak dobro plaćene poslove i sređene kuće samo da bi prešli u Hrvatsku? Što biste preporučili našim ljudima? - Dotepenec ostaje dotepenec. Možda će tek moga unuka primiti kao domaćeg. Kažem: možda. Nema više obećane zemlje. Ja znam da oni koji rade u Varteksu 8 sati dobiju 2.800 kuna na mjesec (700 KM, op.ur.). Može li se od toga živjeti? Teško. Ljudi se još nekako krpaju, imaju zemlje i sastavljaju kraj s krajem. Ali naši opet nekako isplivaju. Znam puno naših ljudi koji su uspješni poslovni ljudi. O njima treba govoriti u Sutješkom vjesniku. Oni svojim iskustvima i vama mogu pomoći. A mi dotepenci ovdje smo dosta raštrkani, ima nas u svim selima. Evo, sad se nešto događa, ima najava da ćemo se bolje organizirati. Ovdje je najteže nama što nemamo šire obitelji. Djeca ne poznaju ni najbližu rodbinu, strah te da ti se dijete ne oženi i ne uda za rođaka ili rodicu. SV: Planirate li nove filmske projekte? Gdje se mogu kupiti DVD-ovi Vaših filmova? - Zbog zdravstvenih sam razloga malo usporio. Nisam još završio priču o našoj narodnoj nošnji. Materijal je već odavno snimljen i čeka bolja vremena. A DVD-a je nešto bilo u samostanu; ima li još, ne znam.

U prošloj se godini broj Hrvata samo u Vrhbosanskoj biskupiji smanjio za gotovo 3.000. Prigušeni su glasovi onih koji se zauzimaju da se taj proces zaustavi. I dalje se smišljeno Hrvate dijeli i trpa u nove multikulti stranke i udruge

Stranka NIčIJE ZEMlJE
svoga Hrvata za predsjednika iz reda partije, koji ispod slike druga Tita zastupa Hrvate u Sarajevu i BiH. Hrvatima je darovan prvi čovjek pun apsurda: kršten je, ali kaže da nije katolik; Hrvat je, a ne govori hrvatski; išao je kao dijete u crkvu kad drugi nisu smjeli, a sada kad smije, njemu se ne ide…

vih se dana bogatoj političkoj družini u BiH pridružila nova stranka pod znakovitim imenom Naša stranka. Osnivači stranke su redatelji Ničije zemlje Danis Tanović, Zeničanin s belgijskim državljanstvom, i Dino Mustafić. Kao i druge stranke, i ova ima svoj ustroj: predsjednik je Bojan Bajić iz Rudog, potpredsjednici Maja Marjanović i Boris Divković. Stranka je demokratska, višenacionalna, za cijelu BiH, poštuje sadašnji ustroj i borit će se za ravnopravnost svih naroda i narodnosti na ovim prostorima, a posebno za ravnopravan položaj Bošnjaka i Hrvata u RS-u i Srba u Federaciji. Kad se vidi tko su idejni začetnici stranke i na što ona cilja prije jesenjih općinskih izbora, vrijedi razmisliti o razlozima njene pojave. Prije svega, u BiH je previše političkih stranaka i nevladinih organizacija, koje uzimaju velik dio od državnog proračuna za sebe, a građani od njih imaju malo koristi. Te nevladine organizacije i političke stranke u svojim statutima imaju divne programe i sve u svom članstvu imaju pokojeg drugog kako bi bile multi-kulti, a u biti su prikrivene nacionalne udruge, unučad bivše partije ili eksponenti međunarodne zajednice, koja preko njih želi vladati ovim prostorima za vlastite gospodarske i političke interese. Kod Bošnjaka i Srba te su nevladine udruge i političke stranke po dosadašnjoj praksi bile u službi zaštite interesa svoga naroda. Njihovi se čelnici javno krste ili mole fatihu, ali kod Hrvata je to potpuno druga priča. Zahvaljujući svađi dvaju HDZ-a Hrvatima su Bošnjaci izabrali

O

SV: Kako biste u tom kontekstu ocijenili djelovanje naših političkih stranaka, Crkve, samostana? Jesu li mogli učinite 10 više? Može li Sutješki vjesnik, tiskani i elektronski, po Vašem mišljenju doprinijeti ikakvim pozitivnim pomacima u tom pravcu? - Svi su mogli učiniti više. Ja sam osobno u političke stranke izgubio povjerenje. Političari rade po napucima iz centara moći koji ih dovode na vlast. Oni su savršeno »odradili« posao na terenu. Što se tiče Crkve, meni su oduvijek uzori bili fratri u najtežim vremenima turskog zuluma. I Crkva je mogla učiniti više, njen je glas morao biti puno jači prije nego se zlo dogodilo. Kad je puklo, sve je bilo kasno. Mediji isticanjem dobrih primjera mogu puno napraviti, stvoriti pozitivno ozračje. Ja vjerujem da i u starom kraju ima uspješnih poduzetnika, sportaša, umjetnika. O njima treba pisati.

Sutješki vjesnik, broj 24. www.kraljeva-sutjeska.com

Dobro se prisjetiti nastanka novih stranaka kod Hrvata u zadnjih desetak godina. Sjetimo se nastanka NHI-a, stranke koja je razbila Hrvate po svim šavovima, a onda se srozala u vlastitu nemoć i danas Boga moli da joj netko dadne ruku spasa. Odradila je svoj povijesni zadatak na štetu hrvatskih interesa. Tu je i Stranka za boljitak, koja je pravi boljitak samo Lijanovićima, a njezina je snaga tolika da čak ni svojim radnicima koji rade u sibirskim uvjetima ne može pomoći. Sjetimo se i Prlićeve Stranke za Europu – Europa je i dalje predaleko, a stranka se isparila. Dok je bilo para šepurio se i ramski DAR, propagiran i od grupice fratara iz toga kraja. Sada kada su potrošili DAR, svoga su djelatnika koji prima plaću od Bosne Srebrene progurali za tajnika Naše stranke, kako bi ta stranka bila multi-kulti, pa i alternativa na općinskim izborima.

je to iluzija, daleka od života. Svakom je čovjeku u BiH na vrh glave prazne priče o ovim i onim slobodama, pravima i zaštiti, kad nas svakodnevne činjenice demantiraju. Zadnjih godina se broj Hrvata u Bosni smanjuje za jednu lijepu župu. Ljudi se pate u svakodnevnom preživljavanju, radi se i petkom i svetkom, bez stalne plaće, osiguranja…, a mnogi umiru jer nemaju čime platiti liječenje i operacije. Hrvati u Bosni zadnjih godina uvoze svoje pokojnike iz inozemstva, a izvoze svoju mladost, jer ovdje nemaju posla ni perspektive. Ako se nešto ozbiljno ne promijeni, pred bh. Hrvatima je sudbina plemena Twa iz Ruande, koje je u proteklom desetljeću nestalo u ratnom sukobu Hutua i Tutsija. Istovremeno, ovi nam iz Sarajeva stalno guslaju istu pjesmu o suživotu, budućnosti, demokraciji, pravima… Prešućuju se ubojstva i šikaniranja, neravnopravna zastupljenost Hrvata u vlasti. Zvuči apsurdno da se u 21. stoljeću u Europi netko treba boriti za tv- kanal na jeziku konstitutivnog naroda kao da je riječ o Kurdistanu. Hrvate u javnim bosanskim poduzećima treba tražiti sa svijećom. Na našim javnim tribinama hvale nas i zastupaju Bošnjaci, Srbi i bivši boljševici. I što je najgore, mi se u Bosni dijelimo na naše i vaše: ako nisi naš, neka ti je Bog na pomoći! Neće 11 pomoći ni nova Naša stranka, bez obzira što je u njoj tajnik diplomant franjevačke teologije i suradnik jednog franjevačkog časopisa i radija. Ostaje za vidjeti koliko će nova stranka pokupiti Hrvata u svoje redove, ali je sasvim sigurno da će biti beznačajna za Srbe i Bošnjake. Vrijeme će potvrditi da u Bosni ima života samo onda kad svi njeni narodi budu ravnopravni i kad Bošnjak bude Bošnjak, Srbin Srbin, Hrvat Hrvat, sa svim svojim pravima, jer se samo s čistim računima može naprijed. Svaka mimikrija kratkog je daha, ma odakle dolazila. Ovdje budućnost ima budi to što jesi – sve je ostalo manipulacija ljudima i slobodom.

Sutješki vjesnik, broj 24. www.kraljeva-sutjeska.com

Hrvati kao afričko pleme Twa
Da je kod nas normalno stanje, čovjek bi se radovao novoj stranci, a ovako sve

Napisao F. B.

POKAZATI MALO DOBRE VOLJE
»Pa dobro, zašto bi to trebao biti toliki problem? Ako u vojničkoj kuhinji ima trideset lonaca, zar je teško deset odvojiti samo za one koji ne jedu svinjetinu? Hoće ljudi da su sigurni, ne žele jesti svinjetinu – dobro!!! Daj ljudima to što žele – i problem je riješen. Treba samo malo dobre volje pokazati, ništa drugo. Nije točno da se nije moglo, moglo se je! Ali, nije se htjelo!«
12
Sutješki vjesnik, broj 24. www.kraljeva-sutjeska.com

KaKo do ToleRanciJe i RaVnoPRaVnoSTi u odnosiMa kršćana i MuSliMana u euRoPi U Europi se stvara tzv. »prosvjetiteljski fundamentalizam« u okviru kojeg svi – od pijace i dječjeg vrtića, preko raznih instituta, anketa i ozbiljnih znanstvenih istraživanja, analiza historičara, psihologa, sociologa, žurnalista i orijentalista pa sve do biskupskih konferencija i ministarstava vanjskih poslova – pokušavaju odgovoriti na pitanje: je li islam europski problem, je li islam Europi (pa i šire: čitavom neislamskom svijetu) postao teret?
izdaleka onoliko koliko će biti potrebno. Pa onda, ako ti se sad naprave minareti, pa ako ti mujezin počne pozivati na molitvu pet puta dnevno, pa »ne želim ja živjeti u Istanbulu, ovo je München«. Onda se pojavi gradska uprava koja, želeći domicilnom pučanstvu izići u susret, kaže: »Bit će minareti, ali neće biti viši od tornjeva crkve sv. Korbinijana«. A što se tiče pozivanja na molitvu, uopće ga neće biti. Džamija će, uvjeren sam 100%, biti izgrađena, makar se početak gradnje i odgodio par mjeseci. Do sada ih je u Njemačkoj izgrađeno 159 (u klasičnom stilu, s minaretima, onako kako su to muslimanski vjernici željeli), u planu ih je još 180, pa nema razloga da i s ovom muslimanskom bogomoljom u Münchenu ne bude tako. Ono što se iza svih tih igara i igrica krije jesu dublji, dugotrajniji i ne baš tako lako rješivi problemi u čijim temeljima su nespremnost na toleranciju i prihvaćanje drugoga kao »drugoga«, integracija ili asimilacija stranaca, stvaranje paralelnog društva, ustavom zagarantirano pravo na ispovijedanje vjere, očuvanje identiteta… i još koješta.

Teroristički napad u Americi od 11. rujna 2001, neredi koji su zadnjih godina dvaput potresli Francusku, teroristički napadi u Londonu i Madridu, bezbrojne rasprave o islamu uzduž i poprijeko europskoga medijskog prostora, provokativne karikature i filmovi na račun islama i Muhameda, kao i ubojstva koja su uslijedila, po mnogima propala integracija stranaca u zapadnoeuropska društva, šok iz V. Britanije o navodno ograničenoj mogućnosti uvođenja šerijatskog zakona za muslimane koji žive na Otoku – sve to upućuje na zaključak da Europa trenutno nema jasnog odgovora na pitanje: kako se odnositi prema islamu? Masovne migracije muslimana prema zapadnoj Europi svakako su izazov za čitav kontinent i njegovu kulturu. Prema nekim procjenama, već sada je u Francuskoj 15% građana između 16 i 25 godina muslimanske vjeroispovijesti tako da je, po broju pripadnika, islam postao druga religija u državi. Naravno, pri svemu tome nemoguće je isključiti radikalna islamistička strujanja, čiji će zagovornici učiniti sve kako bi i one uistinu umjerene muslimanske zajednice radikalizirali ne bi li se, prema planu islamskih fundamentalista, uskoro čitav »kontinent nevjernika« ravnao prema zakonu jednoga i jedinoga Proroka.

se islam europeizirati? Je li »euro-islam« sposoban biti most između dviju kultura i cjepivo protiv islamskog ekstremizma? Koliko je Zapad sekulariziran, tj. jesu li mu kršćanske vrednote i njegovi kršćanski korijeni mnogo važniji nego što to, na prvi pogled, izgleda u stvarnosti? Mogu li se uopće, i na kojoj ravni, kršćanstvo i islam susresti te naći zajednički put u budućnost? Žele li muslimani samo razgovarati s kršćanima ili žele i surađivati? Žele li to, s druge strane, kršćani? Jesu li npr. Nijemci već usvojili stav: ćevapi i sarma – može, džamija – ne može!? U mnogim od odgovora na ova pitanja vidljivo je da princip oko za oko, zub za zub ni izdaleka nije pohranjen u arhivu povijesti etike, nego je itekako prisutan makar se smatrao zaostalim te današnjem vremenu i društvu neprimjerenim. Ima li ovo ikakve veze s nama Bosancima? Ima – jer smo dio Europe i svijeta. Nema – jer mi iz Bosne, bili muslimani ili nemuslimani, nemamo ovakav doživljaj islama kakav imaju drugi zapadni Europljani. Primjera radi, u Njemačkoj su u zadnjih devet godina ubijene 53 muslimanke samo zato jer ili se nisu htjele udati se za onog koga im je namijenila obitelj, ili su pobjegle iz braka na koji su od obitelji bile prisiljene. Ubijene su da bi se spasila čast obitelji (Ehrenmord und Zwangsehe, kažu Nijemci). Zvuči banalno, ali osobno niti mogu niti želim vjerovati da bi ijedna od tih nesretnica mogla biti podrijetlom iz Bosne. To indirektno potvrđuje i turski pjesnik Zafer Senočak:

»Pravo lice islama ne susreće se na njemačkoj Konferenciji o islamu. Njega se susreće u zemljama kao što je Pakistan. Ovaj islam okreće se protiv svih koji ne žive po propisima Kur’ana – protiv demokrata, protiv ateista, a na prvom mjestu protiv žena. A svijet to gleda kao paraliziran.«

Njemački biskup: Eh, tako bih rado slavio jednu misu u Saudijskoj Arabiji!
Oni koji se danas u Njemačkoj protive gradnji džamija smatraju da, ovakve kakve se grade, ne doprinose integraciji nego getoiziranju i stvaranju paralelnog društva. Muslimanka iz Turske Necla Kelek kaže: »To nisu nikakvi molitveni prostori nego multifunkcionalne građevine u kojima pripadnik islama može na jednom mjestu naći sve ono što nema u vlastitom stanu. Tu je prostor za molitvu, supermarket, frizeraj, kavana, turistički biro, škola za Kuran, pokopno društvo… Kakvu bi još potrebu trebao imati musliman da bi se družio s Nijemcima? Nikakvu. O integraciji u njemačko društvo nema ni govora.« Njemački biskupi izjavili su da je Ustavom zagarantirana sloboda ispovijedanja vjere više od tolerancije pa je potpuno bespredmetno razgovarati o tome treba li graditi džamije. Naravno da treba, kao što treba uložiti i dodatne napore da bi uzdah donedavnog predsjednika Njemačke 13 biskupske konferencije – “Eh, tako bih rado slavio jednu misu u Saudijskoj Arabiji “ – postao stvarnost, a ne ostao samo pusta želja, iako nas apostolski vikar za Arapski poluotok upozorava da smo, kao Europljani, nestrpljivi, da u arapskom svijetu tijek vremena ima potpuno drugačiji tempo i da, ako je u utorak saudijski kralj bio kod pape, to ne znači da ćeš već u subotu moći slaviti misu u Rijadu. »Nadamo se da tornjevi crkve Notre Dame neće biti tužni ako se od danas s još jednog tornja budu upućivale molitve prema Nebu«, izjavio je maršal Lyautey 1926. prilikom otvaranja prve džamije u Parizu. Treba samo pokazati malo dobre volje. Ništa drugo.

doduše – ali su ostali! »Vijest je letjela brže od ptice, brže od vjetra, brže od munje…« rekao bi Grigor Vitez. Izgledalo je da je već sve gotovo i da se samo čeka proljeće kako bi se položio temeljni kamen pa je vijest odjeknula kao grom iz vedra neba: odgađa se početak gradnje još jedne, nove džamije u Münchenu! Navodno, nešto nije u redu s papirima! Jesu li u pitanju samo »papiri«?

T

Ćevapi i sarma – može, džamija – ne može!?
Ovakve horor-vizije izazivaju histeriju ne samo kod ne-muslimana nego i kod samih muslimana koji su po svojim stavovima umjereniji, spremniji na suživot i toleranciju. Posljedica: u Europi se stvara tzv. »prosvjetiteljski fundamentalizam«, u okviru kojeg svi – od pijace i dječjeg vrtića, preko raznih instituta, anketa i ozbiljnih znanstvenih istraživanja, analiza historičara, psihologa, sociologa, žurnalista i orijentalista, pa sve do biskupskih konferencija i ministarstava vanjskih poslova – pokušavaju odgovoriti na pitanje: je li islam europski problem, je li islam Europi (pa i šire: čitavom neislamskom svijetu) postao teret? Gdje su korijeni toga problema i kako ga riješiti? Mogu li europska društva djelotvorno integrirati svoje građane muslimanske vjeroispovijesti? Može li

ako mi je krajem osamdesetih, u vrijeme kad su nastupale demokratske promjene, a politički sustav u jugoistočnoj i istočnoj Europi urušavao se kao kula od karata, pričao jedan mlađahni oficir bivše vojske bivše države, komentirajući tadašnji zahtjev vojnika »muslimanske vjeroispovijesti« da im se hrana sprema u posebnom posuđu, tj. u onom u kojem se ne priprema sa svinjskim mesom. Bio sam zaprepašten: od tadašnjih oficira (znajući njihov odnos prema »verskim pitanjima«) nisam očekivao toliko tolerancije. Država je propala, vojska se raspala, oficir je postao i, u međuvremenu, prestao biti časnik Hrvatske vojske, ali su problemi vezani uz toleranciju i ravnopravnost nažalost ostali. U modificiranom obliku,

Sutješki vjesnik, broj 24. www.kraljeva-sutjeska.com

Džamije u Njemačkoj: 159 do sada + 180 u planu
Gradska uprava (SPD = crveni) galantno je dala dozvolu za gradnju nove džamije ne obazirući se previše na prosvjede lokalnog pučanstva. Ti prosvjedi su zapravo déjà vu (već viđeno), jer nema te džamije u Njemačkoj koja je napravljena bez prosvjeda (trenutno su još prosvjedi aktualni u Berlinu, Kölnu i Frankfurtu). Ljudi se dignu, počnu negodovati, žaliti se. Imovina će im izgubiti na vrijednosti, kažu, tko će ti sad od Nijemaca kupiti stan tu, u blizini džamije? Komu ćeš ga prodati? Osim toga, nema dovoljno mjesta za parkiranje, nema, zapravo, ni

Najljepša crkva u Svetoj zemlji sagrađena je na olovskoj zemlji
Fra Bono Tomić, svećenik rodom iz Čatića, boravio je kao hodočasnik prošlog rujna u Svetoj Zemlji. Tako se uvrstio među nekolicinu hodočasnika iz našeg kraja koji su imali povlasticu vidjeti Isusovu zemaljsku domovinu i pomoliti se na svetim mjestima iz povijesti spasenja. Fra Bono je za čitatelje Sutješkog vjesnika perom i kamerom bilježio dojmove sa svog putovanj. U ovom broju pohodite s njim Maslinsku goru te kuću Ivana Krstitelja

PO SVETOJ ZEMLJI - NA IZVORIMA KRŠĆANSTVA IV.

„Džamija uzašašća“
Kad su kršćani početkom IV. stoljeća stekli slobodu, na Maslinskoj gori počinje cvjetati monaški život. Kraj ovih dviju crkava je Rimljanka Melanija Mlađa (+439) dala sagraditi dva samostana, jedan za djevice a drugi za monahe. No svemu tome je došao kraj godine 614. Tada su perzijski vojnici pod vodstvom Kozroa osvojili Maslinsko brdo, srušili Crkva Svih naroda u podnožju Maslinske gore’’; Slika 365 - ‘’Crkva Ivana Krstitelja u Ain Karimu

crkve i poklali djevice i monahe. Ponosno su pokazivali 1207 kršćanskih glava koje su odrubili djevicama i monasima. Poslije ovoga Maslinska se gora više nikada nije oporavila. Istina, kršćani su poslije provale Perzijanaca crkve i samostane obnovili. Ali uskoro dolaze muslimani Arapi (VII. st.) i nemilosrdno ruše sve sakralne zgrade pred sobom a kršćane i židove kolju, izgone, prisilno islamiziraju. Križari su trošnu crkvu Isusova uzašašća Crkva Uznesenja Marijina na Maslinskoj gori’

zamijenili novom koju su dovršili godine 1102. Kapela je bila osmerokutnog oblika. Sultan Saladin je godine 1187. poslije osvajanja Jeruzalema, poštedio Crkvu uzašašća ali ju je pretvorio u džamiju. Ona je džamijom ostala sve do današnjih dana. I dan-danas postoji mala „džamija uzašašća“ na vrhu Maslinske gore. Ona, međutim, djeluje prilično zapušteno i nalazi se u vlasništvu pripadnika muslimanske vjeroispovijesti. Molitva Očenaša na hrvatskom jeziku u crkvi ‘’Pater noster’’ na Maslinskoj gori’

Pogled na Jeruzalem sa Maslinske gore

Maslinska gora – Isusova gora
Pravi susret s Jeruzalemom obično biva na Maslinskoj gori, koja se smjestila istočno od grada. Maslinska gora visoka je 818 metara, pa se stoga s nje pruža predivan pogled na sveti grad Jeruzalem. Gora pripada arapskom dijelu grada. U Jeruzalemu gotovo da i nema miješanih naselja već se točno zna koji pripada određenoj etničkoj skupini. S druge strane Cedronske doline, gledamo u zidine grada Jeruzalema koje je 1542. podigao sultan Sulejman na ostacima starih zidina. Maslinska gora je sveta gora za židove, kršćane i muslimane. Židovi vjeruju da će Mesija doći iz pustinje, s istoka, da će se popeti na ovu goru i da će sići u Cedronsku dolinu te ući kroz Zlatna vrata u Jeruzalem. Da Mesija i Židovi ne bi prošli kroz ta vrata, sultan Saladin dao je vrata zazidati. Ispod Maslinske gore nalazi se najstarije židovsko groblje na svijetu. Kad Židovi iz dijaspore osjete da im je blizu kraj života, dođu u Jeruzalem da bi tu bili pokopani, a sve u nadi da će biti sasvim blizu Mesiji kad ih on uskrisi i s njima slavodobitno uđe u oslobođeni Jeruzalem. No, tu povlasticu valja i dobro platiti: mjesto pokopa zna koštati i do milijun dolara. Uočio sam da Židovi stavljaju kamenčiće na nadgrobne ploče. Smisao tog čina može se sažeti u nekoliko riječi: „ja te nisam zaboravio“. I za muslimane je Maslinska gora sveto mjesto, jer vjeruju da će na ovom mjestu biti sudnji dan. Za kršćane je ova gora sveta jer mnogi vjeruju da će Isus o svom drugom dolasku, doći upravo na ovo mjesto.

Maslinska gora je uistinu Isusova gora, jer je njegova sudbina uvelike vezana za nju. U njezinu podnožju, u jednoj pećini, Isus je redovito boravio sa svojim učenicima. Na njoj stojeći Isus je zaplakao gledajući voljeni grad Jeruzalem. U Maslinskom vrtu Isus je proveo svoju zadnju noć, na istoj gori je uhićen i odveden pred Veliko vijeće, a zatim pred Pilata, a onda i na križ. Konačno, Isus je s njenog vrha uzašao na nebo, svome Ocu, o čemu svjedoči Pismo (usp. Lk 24, 50-53) i predaja. Od tada je Maslinska gora za kršćane posebno sveto mjesto Dosta rano, već u 2. stoljeću, kršćanska predaja spominje pećinu na vrhu Maslinske gore. U njoj je Isus često boravio. Tu je također često molio a tu je i poučavao svoje učenike. Euzebije Cezarejski s početka 4. stoljeća izvješćuje kako je Jelena, majka cara Konstantina, dala sagraditi na samome vrhu Maslinske gore prekrasnu crkvu (sam vrh Maslinske gore udaljen je 1,5 km od Jeruzalema). Izgrađena crkva nazvana je Eleona što bi značilo Maslinova crkva, odnosno „Bazilika što je sagrađena na Maslinskoj gori“. Samo kojih 70-tak metara od crkve Eleona, nalazila se Crkva uzašašća. Već u 4. stoljeću postojala je predaja koja je odvojeno smještala pećinu gdje je bila Eleona od mjesta za koje se držalo da označava mjesto Isusova uzašašća. Ta je predaja mjesto Isusova uzašašća smještala na sam središnji i najviši dio Maslinske gore. Hodočasnica Eterija je 383. godine mjesto s kojeg je Isus uzašao na nebo nazvala Inbomon što znači „uzvišica“. Već potkraj 4. stoljeća je na vrhu Maslinske gore izgrađena crkva koju Eterija, naziva Inbomon.

Maslinski vrt - masline iz Isusova vremena’’

Očenaš na hrvatskom jeziku
Po dolasku križara u Palestinu, krajem 11. i početkom 12. stoljeća, na ruševinama nekadašnje Eleone sagrađen je manji oratorij. Uz ovo razdoblje vezan je i nastanak i razvitak nove predaje što se veže uz ovo mjesto. Prema njoj, Isus na tom mjestu nije samo poučavao svoje učenike o svršetku svijetu nego ih je također učio i moliti. Predaja kaže da je Isus na tom mjestu apostole naučio moliti Očenaš. Godine 1875. ovdje su karmelićani sagradili samostan i unutar njega crkvu Očenaša. Danas je ta crkva poznata kao Pater noster crkva. U dvorištu crkve po zidovima su ispisani Očenaši na raznim svjetskim jezicima. Očenaš na hrvatskom jeziku nalazi se u samoj crkvi i jedan je od najstarijih, postavljen je 1914. godine. Tako je na mjestu gdje je nekoć bila Eleona – Maslinova crkva, sagrađena nova crkva za koju su svoje priloge dali mnogi narodi. Na taj način spojeno je staro s novim, najstarija kršćanska predaja s onom novijom. To je mjesto postalo mjestom molitve za sve ljude i za cijeli svijet. Silazimo niz Maslinsku goru kako bismo posjetili prekrasnu crkvicu Dominus flevit („Gospodin je plakao“). Na ovom mjestu je Gospodin prorekao razorenje Jeruzalema (usp. Lk 19, 41-43). Odavde se pruža prekrasan pogled na stari dio Jeruzalema. Crkvicu su sagradili franjevci po nacrtu arhitekta Antonia Barluzzija, godine 1954. Unutrašnjost kapele ima oblik suze. Arhitekt je dobio specijalnu dozvolu da oltar bude na zapadu.

Maslinski vrt u 17. st. kupila dvojica Olovljana
Spuštamo se pješice prema Getsemanskom vrtu. Taj vrt je zapravo maslinik. Sama riječ Getsemani znači presa za ulje (hebr. „gat-šemanim“ – „uljni tijesak“). Vjeruje se da su neke masline iz ovog vrta stare oko 2000 godina i da čuvaju uspomenu na Isusovu getsemansku muku. Tu je Isus prije svoga uhićenja molio i tu se krvavo znojio (usp. Mt 26, 36-46; 15 Mk 14, 32-42; Lk 22, 39-54). Već je car Teodozije (379.-393.) ovdje sagradio baziliku. Perzijanci su je godine 614. srušili, ali su je kršćani poslije obnovili. Muslimani je ponovno ruše u VII. stoljeću. Po nacrtima arhitekta A. Barluzzija, franjevci su ovdje sagradili veličanstvenu Baziliku Krvavog Isusova znoja i posvetili je 1924. Crkva je poznata i pod imenom Crkva Svih naroda. Svetište je obnovljeno 1976-1979. Rađena je darovima 12 nacija. To je jedna od najljepših crkava u Svetoj zemlji. Zanimljivo, podignuta je na hrvatskoj zemlji. Naime, Getsemanski vrt i špilja s vremenom su došli u posjed muslimanskih obitelji što je onemogućilo održavanje bogoštovlja. Od tih neprilika oslobodila su ih dvojica braće Hrvata, trgovaca iz Bosne: Pavao i Jakov Brnjaković iz Olova koji su Maslinski vrt 1681. kupili za velike novce i prepustili ga franjevcima Za oltar u ovoj crkvi se vjeruje da je to mjesto na koje se Isus bacio i molio: „Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša“ (Mt 26, 39).

14
Sutješki vjesnik, broj 24. www.kraljeva-sutjeska.com

Sutješki vjesnik, broj 24. www.kraljeva-sutjeska.com

Crkvica ‘Dominus flevit - Gospodin je plakao’ na Maslinskoj gori

Napisala Vjekoslava Tomić

S bAbOM NA BLAGOSLOV KROZ SElA PuNA ŽIVOTA
Zaharijin hvalospjev ‘Blagoslovljen’ na hrvatskom jeziku u dvorištu crkve Ivana Krstitelja u Ain Karimu Silazimo niz 47 stuba do pravoslavne crkve Uznesenja Marijina koja bi podignuta na mjestu gdje bio Marijin grob. Prva je crkva ovdje bila podignuta već u V. stoljeću. Muslimani su u IX. stoljeću crkvu srušili, a u XII. stoljeću su je križari opet sagradili. Nakon križarskog poraza muslimani crkvu ruše, ali kriptu pošteđuju. Godine 1757. nakon krvavih pobuna istočnjaka protiv katolika crkvu franjevcima preuzimaju grčki pravoslavci. Crkva je danas podijeljena pola-pola: jedna polovina pripada armenskoj crkvi, a druga grčkoj pravoslavnoj crkvi ‘’Pećina rođenja Ivana Krstitelja u crkvi Ivana Krstitelja u Ain Karimu U Ain Karimu se zbio susret između Marije i Elizabete, najvjerojatnije kod zdenca, kod izvora vode. Na njemu su u srednjem vijeku muslimani sagradili minaret kako kršćani tu ne bi sagradili crkvu. U Ain Karimu postoje razne crkve i samostani, ali dvije je crkve svakako vrijedno posjetiti: crkvu Sv. Ivana Krstitelja, u samom mjestu, i crkvu Pohođenja, malo izvan mjesta. Naša hodočasnička grupa bila je u mogućnosti posjetiti samo crkvu Ivana Krstitelja. Prva crkva na ovom mjestu sagrađena je već u 5. st. poput mnogih drugih crkava u Palestini koje su nikle nakon što je kršćanstvo dobilo slobodu. Poslije toga crkva je bila srušena i obnovljena je tek dolaskom križara u 12. st. Saraceni su je oskvrnuli, a franjevci su je 1674. obnovili i odonda je stalno u uporabi. Na lijevoj strani crkve nalazi se Pećina rođenja Ivana Krstitelja. Vrlo je vjerojatna pretpostavka da je pećina sačuvala dio Zaharijine kuće. Kao što je to bio običaj kod Židova, u toj je pećini Ivan prema predaji ugledao svjetlo dana. Za mjesto Ivanova rođenja i čin pohođenja Bl. Djevice Marije vezana su dva prekrasna biblijska hvalospjeva: Zaharijin hvalospjev „Blagoslovljen“ (Lk 1, 6779) i Marijin hvalospjev „Veliča“ (Lk 1, 40-55). Odmah nakon ulaza u dvorište samostana i kuće nalazimo hvalospjev „Blagoslovljen“ na hrvatskom jeziku. Završetak u sljedećem broju

DREVNI KATOLIČKI OBIČAJ BLAGOSLOVA POLJA ODRŽAO SE U NAŠEM KRAJU SVE DO DANAS

djelokrug poslova: - akustičNa i suha gradNja - keramičarski radovi - molerski radovi - zidarski radovi - poDne poDLoge - naDgLeDanJe raDoVa

U kući Ivana Krstitelja
PREDRAG MARČIĆ Granitzstr. 47 13189 Berlin 16
Sutješki vjesnik, broj 24. www.kraljeva-sutjeska.com

Tel: 0049 (0)30 470 34 285 Fax: 0049 (0)30 922 50 126 Mob. 0049 (0)179 321 99 33 E-mail: bp.marcic@arcor.de

Žurimo isti dan posjetiti i mjesto Ain Karim. Smješteno je 8 km zapadno od staroga dijela Jeruzalema. Ono što ovom mjestu daje posebno značenje jest činjenica što je ovdje rođen Ivan Krstitelj, Isusov preteča. To je ujedno mjesto gdje su se susrele Isusova i Ivanova majka – Marija i Elizabeta. Ain Karim izvorno znači „vinogradski zdenac“. Evanđelja ne spominju poimenice mjesta Ivanova rođenja, osim što ga smještaju u Judejsko gorje (usp. Lk 1, 39-40). No kršćanska je tradicija ipak ovdje smjestila rodno mjesto Ivana Krstitelja. Mnogi misle da ga treba tražiti u Hebronu ili u Juti blizu Hebrona. Ali ovakva mišljenja nisu našla potvrdu u literarnim a niti u arheološkim dokumentima. No kako god bilo, kršćanska tradicija već od VI. stoljeća veže uz ovo mjesto uspomene na Ivana Krstitelja, Zahariju i Elizabetu.

Svako selo ima svoj blagoslov, a obredi se drže po grobljima. Budući da se ovdje od davnina živjelo od zemlje i svog rada, s puno pouzdanja u Božje proviđenje molilo se da Bog sačuva usjeve i podari rodnu godinu. Kako se naš svijet nikad nije trudio da lomi jezik s malo težim riječima, tako se i blagoslov polja ovdje jednostavno zove blagosov. Još kao dijete hodala sam s babom po blagosovima i sjećam se kako sam se čudila što se moli da nas Bog oslobodi od »kuge, gladi i rata«. Jasno mi je bilo moliti zaštitu od »munje, grada i zla vremena«, ali kuga, glad i rat je nešto što je pripadalo prošlosti i nisam vjerovala da će se to ikad više ponoviti. A ponovilo se. Sve osim kuge (ako ne računamo ove naše suvremene kuge).

Već stoljećima u našem kraju obavljaju se obredi blagoslova polja. Počinju negdje oko 25. travnja, o blagdanu sv. Marka, i traju tamo negdje do 13. lipnja – blagdana sv. Ante.

Sad znam da je trebalo i treba moliti i za to. Poslije molitve na groblju išlo se rodbini ili prijateljima na ručak. Pred blagosov se čistila kuća, mela i uređivala i pridkuća (dvorište). Sve je trebalo biti čisto i uredno. Spremalo se jelo za goste. Nekad je to bilo sve jednostavnije. Skuhao bi se lonac gulaša, zakolji bi se kokoš i ispeci u tepsiji s rižom, razvila bi se pita – i to je to. Od slatkiša se obično pripremala lutma. Od pića se pila samo rakija šljiva. Kasnije se počelo komplicirati i izmišljati skupa pića, različita pečenja i razne slastice pa je blagosov postajao više teret nego molitva, zadovoljstvo i susret s rodbinom. Čini mi se da i sad vidim sve naše goste koji su redovito dolazili. Uvijek je tu bio stari rođak Bagavac sa Seoca. On je još jedini nosio suknene čakšire i gunj i uvijek je ostajao na konaku poslije blagosova. Radovala sam se Iliji s Gore i dajidži Luki iz Zajezde i njihovim zanimljivim pričama. Tu je još bila uvijek nasmijana Jelka iz Pudića, ujna Dedićka iz Aljinića, mamine nevjeste Lukobrka i Megarka, pa kuma sa Slapnice i još ponetko tko

nije dolazio svake godine. Žene bi djeci donijele kolač – perece ili paprenjake, a kasnije kakvu malu napolitanku ili šećerke (bonbone). Sa sobom su dovodile i djecu pa smo tako upoznavali i rođake iz drugih sela. Poslije ručka, prije mraka, odlazilo se kućama, a poneki su znali ostati duže uz čašicu pa bi se dugo u noć čula pjesma. Kao i do sada, i ovog proljeća po našim će se grobljima održavati obredi blagoslova polja. U nekim selima, razorenima ratom, nitko više ne živi niti se siju polja, ali dođu ljudi da se pomole, upale svijeće na grobovima najbližih. Poneki ponesu bocu rakije, presnaca i meze pa se sjedne, popriča, ponekad i zapjeva – neka se adet (običaj) ne ukine. Ja odavno na naša groblja odlazim samo na sprovode. Često se sjetim vremena kad sam s babom tu dolazila na blagosov. Sjetim se našeg puta kroz rascvjetane livade, izbeharale voćnjake, obrađena polja i sela puna života. Sjetim se nekog drugog vremena i ljudi kojih odavno nema, ali žive u našim sjećanjima, lijepim i dragim sjećanjima.

17
Sutješki vjesnik, broj 24. www.kraljeva-sutjeska.com

reportaža

Najmlađi mještani sela Poljani: obitelj Kovačević - Bojan, Ivana i mala Severina Napisao Slaven Katičić

Bit će Kaja u Poljana – ako Bog da!
U međuvremenu se rodila i mala Severina – licem na blagdan kraljice Katarine, 25. listopada. Iako je sama sebi donijela ime, kako kaže naš narod, nije se imenom pridružila Katama ili Kajama, što su joj baka i prabaka, nego je dobila suvremeno ime. Bojan je odlučio da bude tako s prvim djetetom. Dadne li Bog zdravlja, bit će još Kaja u Poljanima: život je tek počeo.

Svečana promocija projekta Tragovima bosanskog nasljeđa

POLJANI: Obitelj Bojana i Ivane Kovačević je najmlađa hrvatska obitelj u Poljanima. Bojan je povratnik iz Njemačke, u Kiseljaku je našao posao, upoznao svoju buduću suprugu s kojom se prije nekoliko godina vjenčao i nastanio u Poljanima. Prije godinu dana rodila im se kći Severina, najmlađe i jedino hrvatsko dijete u Poljanima, prvo rođeno poslije rata u ovom nekada velikom selu

Otkrijte tragOve bOsanskOg kraljevstva

Sutješki vjesnik, broj 24. www.kraljeva-sutjeska.com

rije godinu dana, točnije 8. travnja 2007, u crkvi sv. Ivana Krstitelja u Kraljevoj Sutjesci krštena je prelijepa djevojčica po imenu Severina Kovačević. Netko će zapitati: »Pa, što je tu posebno?« Krštenja su nekoć u našem kraju bila uobičajen događaj, svake 18 subote, i uvijek po nekoliko. Nažalost, danas je to kod nas rijedak događaj pa je to razlog da im se od srca radujemo, čini mi se i više nego prije. Severina je prvo poslijeratno katoličko i hrvatsko dijete koje je rođeno u Poljanima, tu prve korake napravilo, tu živi i tu će živjeti. Naravno da se mogla roditi drugdje, ali rodila se baš u Poljanima. Iako je priča počela govorom o Severini, ovo je u biti priča o njezinim roditeljima Bojanu i Ivani. Bojan, kojeg se sjećaju kao veselog dječaka kojem, dok je bio mali, nije bilo mrsko »lanut’«, a takav je iz Poljana pred sam rat odveden u Njemačku, vratio se nakon rata u svoje selo kao pristojan i perspektivan momak. Vraćajući se u Njemačku na posao, roditelji su ga povjerili na brigu

P

severina – prvo hrvatsko dijete poslije rata rođeno u poljanima
djedu Šikoti i babi Kaji, a Bojan se u međuvremenu pobrinuo da o njemu brigu povede i Ivana Anić iz Kiseljaka. Za to vrijeme on danas voli reći kako su umjesto njega i Šikote neki drugi brinuli brigu: hoće li se naviknuti u Poljanima, hoće li, koliko i do kada opstati. Bojan je u međuvremenu počeo preuzimati i druge obveze: kao jedan od važnijih poslova koje treba obaviti učinilo mu se ono što se nekada u narodu nazivalo dug prema domovini. Taj veliki posao uspješno je odradio i odslužio svoje u vojnoj komponenti Hrvatskog vijeća obrane – HVO, u Čapljini. Nakon vojske uslijedila je 2005. i ženidba. Ivana više nije bila Ivana iz Kiseljaka, nego je postala Ivana iz Poljana, kako i ona sama voli kazati. Naravno, nakon vjenčanja uslijedile su i druge obveze, valjalo je planirati budućnost i obitelj. Jedno vrijeme, radeći u Kiseljaku, svakodnevno su putovali iz Poljana do Kiseljaka i natrag, odbijajući ponude za preseljenje u Kiseljak i odlučujući da bez obzira na sve ostanu živjeti u Poljanima. Ivana za sebe kaže da Poljane voli više od mnogih koji su tu rođeni i da se ne osjeća ništa manje Poljankom od bilo koga. Bojan Kovačević

Danas, Ivana brine o Severini, a Bojan je u međuvremenu postao privatnik i ne idu svaki dan u Kiseljak, nego iz Kiseljaka sve češće dolaze kod njih u Poljane, ali i u radnju u Kakanj. Prošle godine Bojan je registrirao firmu Folija pak pa se bavi prodajom papira i folija te izradom reklama i sitotiska. Kako sam kaže, uhodao se u posao, zadržao dobar dio ranijeg posla iz Kiseljaka, ali sada najviše surađuje s kakanjskim firmama. Na pitanje što i kako dalje, kaže da je zadovoljan: i količinom posla, i naplatom urađenog, kao i novim poslovnim i prijateljskim poznanstvima s mnogim ljudima iz Kaknja i okolice. Veli nam da ove godine očekuje dobiti građevinski materijal i započeti graditi obiteljsku kuću u Poljanima. Ne namjerava nigdje drugdje: tu mu je ipak najbolje i – što je najvažnije – tu vidi svoju perspektivu. Strastven lovac kao i djed mu, veli da mu je posebno zadovoljstvo što može, kad god poželi, obići draga i posebna mjesta, a ponešto se i ulovi. Tko god zna Bojana, zna ga kao osobu vesele naravi kakvu imaju samo sretni i zadovoljni ljudi. A Bojan je upravo takav.

P

Započeo novi projekt u Kraljevoj Sutjesci
Bobovac iz Čatića te čibučar iz Visokog. Gošće iz Kraljeve Sutjeske, obučene u tradicionalnu narodnu nošnju, pobrale su simpatije prisutnih kada su u punoj dvorani Narodnog kazališta u Sarajevu zapjevale Bosno moja. Projekt Tragovima bosanskog kraljevstva implementira Fondacija Mozaik, a ima za cilj promociju ovih gradova kao 19 kulturnih i turističkih destinacija u BiH te poboljšanje turističke konkurentnosti BiH i privlačenje gostiju iz drugih država. Ukupna vrijednost projekta je 550.000 eura. Glavni financijer s 300.000 eura je Europska komisija, dok je ostatak velikim dijelom pokrivaju navedene općine. Za Kraljevu Sutjesku unutar navedenog projekta planira se obnova krova Doma kulture, gdje su smješteni Turistički info ured i suvenirnica, te izgradnja sutješke česme, u ukupnoj vrijednosti od oko 15.000 eura. SV online

rojekt Tragovima bosanskog nasljeđa, koji se provodi i na području lokalne zajednice Kraljeva Sutjeska, službeno je otpočeo 1. ožujka poslije završenih pripremnih aktivnosti, započetih još u studenom 2007. Početak aktivnosti unutar 10 lokalnih zajednica na području nekadašnje srednjovjekovne Bosne najavljen je prigodnom ceremonijom u sarajevskom Narodnom kazalištu 27. veljače ove godine. Ceremoniji su nazočili predstavnici deset zajednica koje su obuhvaćene projektom: Travnik, Visoko, Kraljeva Sutjeska, Prusac, Vranduk, Vareš, Tešanj, Maglaj, Jajce, uključujući načelnike navedenih općina i koordinatore projekata. Događaju je prisustvovalo nekoliko diplomatskih predstavnika te članova Europske komisije u BiH. Predstavljanju kulturnog bogatstva središnje Bosne značajno su doprinijeli muški vokalni ansambl Bassett iz Sarajeva, Hrvatska folklorna skupina

Sutješki vjesnik, broj 24. www.kraljeva-sutjeska.com

komentar

reklamiranje pobačaja i kontracepcije na radiju i na vratima liječničke ordinacije?!
Napisao Srećko Bratić na Bht1 ima onaj simpatični video uradak promotivnog karaktera koji, uz glazbu iz filma Kod Amidže Idriza i slogan I ovo je Bosna i Hercegovina, prikazuje poznate i manje nepoznate prirodne i kulturne ljepote naše zemlje. reklamiranje pobačaja i kontracepcije na jednom našem lokalnom radiju koje sam nedavno čuo, a potom i vidio uredno ispisane među liječničkim uslugama na pročelju ginekološke ordinacije u srednjobosanskom gradiću, također bi trebalo dobiti svoje mjesto u bh promotivnom uratku jer očito: I to je Bosna i Hercegovina – na žalost.

I OVO JE BOSNA I HERCEGOVINA:

Takav pristup časnoj liječničkoj profesiji učinio mi se odviše zanatski, pa sam liječnika podsjetio na uzvišenu Hipokratovu prisegu, kojom se liječnici još od IV. st. prije Krista obavezuju između ostaloga i da neće činiti pobačaje. Kako ime njihove ordinacije na latinskom jeziku znači život, podsjetio sam ih da bi, nastave li vršiti pobačaje, ime Život trebalo promijeniti u Smrt. Uvjeravajući me da pobačaji nisu često tražene usluge kod njih, obećali su ipak da će o mom posjetu obavjestiti vlasnika ordinacije. Upozorili su me ipak da se pobačaji u Sarajevu obavljaju na sedam ili osam ovakvih mjesta. Pišući ovaj tekst ponovno sam nazvao ordinaciju Život i ponovno se javila s. M. Pitao sam je je li vlasniku prenijela moju molbu i hoće li on glede toga što poduzeti? Priznala je međutim da su neke pobačaje u ordinaciji radili, ali veoma rijetko te da će uskoro od toga posve odustati. – Ovo je mala sredina pa naši radije odlaze u Sarajevo i to tamo obavljaju, kazala je na ovu temu stidljiva Fojničanka.

Pobačaji naravno nikome više, nažalost, nisu nikakva novost. Po bh. bolnicama obavljaju se za sto maraka, a po Hrvatskoj za nekoliko tisuća kuna. Zakonski su dopušteni u gotovo svim europskim zemljama do ovog ili onog tjedna u trudnoće: u BiH do desetog tjedna, u Hrvatskoj do osmoga, poslije čega treba tražiti dopuštenje liječničke komisije. U katoličkoj Poljskoj, prema zakonu koji je bio na snazi prije nekoliko godina, pobačaj se legalno mogao izvršiti samo u slučaju opasnosti za majčin život, silovanja, incesta ili teškog oštećenja fetusa. Za nezakoniti pobačaj bila je predviđena kazna zatvora do dvije godine za liječnike, dok su majke oslobođene kaznene odgovornosti. Procjenjuje se da se u cijelom svijetu godišnje obavi 42 milijuna pobačaja!!! (Toliko stanovnika imaju skupa Španjolska i Slovenija, primjerice). Od ove brojke samo u SAD-u ih svake godine bude milijun i 200 tisuća! (kao Zagreb i Sarajevo zajedno!) Srećom, i u svijetu i u Americi ta je brojka u zadnjih godina, ipak u opadanju.

uvši reklamu, nisam mogao vjerovati svojim ušima jer kao i većina svijeta radio slušam usput. Zaprepašten zbog takva načina oglašavanja liječničkih usluga, ipak uspijem dograbiti telefon i na brzinu ukucam brojeve telefona izdiktirane na kraju oglasa pa žensku osobu koja mi se javila upitam jesam li dobro čuo. »Jeste, dobro ste čuli«, 20 odgovori mi. Bila je to zapravo medicinska sestra koja me je strpljivo, iako s dozom čuđenja saslušala te prihvatila moj protest i ponudu da dođem osobno i s osobljem ordinacije popijem kavu na tu temu. Onda sam nazvao i radiopostaju te zamolio da izmjene takav oglas. Moj jedini argument bio je da se radi o nečasnoj i bešćutnoj ponudi, jer je pobačaj ubojstvo nerođenog djeteta, a kontracepcija nemoralno sprečavanje začeća. Zar smo zaista dotle došli da ovakve, u najmanju ruku, u javnosti dvojbene postupke tako javno oglašavamo, pitao sam sebe i novinare? Uvažili su spremno moj apel i isti dan iz oglasa za ginekološku ordinaciju izrezali sporne dijelove. Ionako su ga emitirali jer je plaćen, a ne jer bi se s njim slagali, i sami su mi potvrdili da su bili u dilemi je li u redu to tako puštati u eter.

Č

Termin u ordinaciji Smrti

Sutješki vjesnik, broj 24. www.kraljeva-sutjeska.com

Sarajeva dr. B. N., a osim njih dvojice, povremeno ordinira i dr. V. M, također iz Sarajeva. Nastojao sam biti što izravniji pa sam ih bez ikakvog ustručavanja jednostavno zamolio da u ime života pobačaje više ne čine. Upoznao sam ih u najkraćim crtama o kršćanskom nauku o pobačaju priloživši nekoliko s interneta skinutih stranica iz Katekizma Katoličke crkve (članci 2270-2275) te ih upozorio da, ukoliko su katolici, a sudjeluju u pobačaju, sukladno crkvenom zakonu, upadaju u unaprijed izrečenu kaznu izopćenja iz Crkve. Naime, Crkva to smatra ozbiljnim grijehom. Nisam se kod toga čak libio ni liječnika podsjetiti da život ljudskog bića počinje začećem, što sam argumentirao s nekoliko internetskih adresa s uvjerljivim fotografijama u prilog toj tvrdnji. Kod liječnika, koji je o svim vidovima pobačaja zapravo morao biti informiraniji od mene, bilo je primjetno odsustvo svake pa i najmanje ćudoredne prosudbe o činjenju ili nečinjenju pobačaja. Njegov ravnodušni stav o tome bio je hranjen zahtjevima posla odnosno željom da se naručiteljima usluga iziđe u susret.

Jedna Ukrajina manja svake godine zbog pobačaja!

U svijetu je 1995. bilo čak 46 milijuna pobačaja (jedna Ukrajina) a u Americi 1990. godine – 1.600.000. (Luksemburg, Malta i Crna Gora imaju otprilike toliko stanovnika). Od tisuću američkih žena, 19 ih je u 2005. pribjeglo pobačaju kao načinu reguliranja neželjene trudnoće. U istočnoj Europi približno polovica trudnoća završi pobačajem. U Hrvatskoj ih je godišnje po službenim podacima 11 tisuća (kao jedna Crikvenica) dok bi broj nezakonitih pobačaja u lijepoj našoj mogao biti i do 30 tisuća (kao grad Vukovar danas). Istodobno, Hrvatska je svake godine siromašnija za barem desetak tisuća umrlih, koliko je njen demografski minus zbog manje poroda u odnosu na broj umrlih. Naši svećenici i biskupi u BiH već su nas navikli na redovite žalopojke kako je svake godine sve manje rođene djece, a po našim župama sve više starijeg svijeta pa onda i umrlih. Sarajevska nadbiskupija na primjer zbog više umrlih nego rođenih svake godine ostane bez jedne natprosječno naseljene župe od kojih tri do pet tisuća. Kontracepcija pa i pobačaji uz iseljavanje nesumnjivo tome dadnu najveći doprinos.

Nerođena djeca su najugroženija ljudska bića
nepobitna je činjenica da život počinje začećem, tvrdi u teološkom časopisu obnovljeni život istaknuti hrvatski pedagog dr. ante Vukasović. tim činom nastaje novi život konkretne i genetski točno određene ljudske osobe. ona, kao i sva druga ljudska bića, ima apsolutno i nepovredivo pravo na život. pobačaj je ubojstvo nerođenog djeteta. s biološkoga motrišta je nijekanje života, s općeljudskoga – nemoralno djelo, s pravnoga – zločin, s religijskoga – grešan i protukršćanski, a s nacionalnoga – protuhrvatski čin. nitko ne može imati pravo na legalno ubijanje nerođene djece. takav čin je izvan morala, izvan ljudskih prava, pa zato mora biti i izvan zakona. unatoč tomu, nerođena djeca su najugroženija ljudska bića. ona su najnemoćnije, najugroženije i najmasovnije žrtve suvremene civilizacije smrti. stoga, u najkraćem mogućem vremenu treba dokinuti iz komunizma naslijeđeni Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodu odlučivanja o rađanju djece, kojim je 1978. legaliziran pobačaj, a zakonski treba podržati u hrvatskom državnom saboru već prihvaćeno načelo o moralnoj, zakonodavnoj i zdravstvenoj zaštiti ljudskoga života od začeća do naravne smrti. to je kategorički imperativ našega održanja, naše savjesti i svekolikoga napretka, ustvrdio je ovaj sveučilišni profesor i autor brojnih stručnih knjiga i znanstvenih članaka. poučno dakako i za nas u Bih.

21
Sutješki vjesnik, broj 24. www.kraljeva-sutjeska.com

S istim sam argumentima jedne od narednih večeri bez posebno dogovorenog termina otišao i u ginekološku ordinaciju. Ljubazno su me iako s iznenađenjem primili sestra M. iz Fojnice i dr. N. H. iz Sarajeva. Vlasnik ordinacije je liječnik iz

niz sokak

SJEĆANJA NA KRALJEVU SUTJESKU I NJEZINE VRIJEDNE LJUDE 20. STOLJEĆA:
Napisao Mijo Šain

U samom mjestu Kraljeva Sutjeska majstor Franc je uživao veliki ugled kod franjevaca i mještana. S obzirom da nije bio oženjen i da je nosio građansko odijelo, mnoge su djevojke, potajno u njega zaljubljene, u njemu gledale priliku za udaju
a putu zvanom Klanac, koji se na ulazu u Varoš odvaja na lijevu stranu prema lokalitetu Ježevice, s desne strane se nalazila stara prizemna kuća Franca Blažuna. Bila je od šepera, pokrivena šindrom, s malim prozorima i s pogledom na Varoš. Ulaz u kuću bio je s puta. Franc Blažun bio je porijeklom Slovenac, rođen 1897. u Kranju. Kao mladić 1918. dolazi u Kraljevu Sutjesku i zapošljava se u franjevačkom samostanu. Sa sobom donosi električnu turbinu. U to vrijeme oživjela je ideja da se u neposrednoj blizini samostana, na planinskoj rječici Trstionici podigne manja hidrocentrala i da se samostan osvijetli.
22
Sutješki vjesnik, broj 24. www.kraljeva-sutjeska.com

MAJSTOR FRANC BLAŽUN

Iz jednog dokumenta od 10. svibnja 1921. saznajemo da je Općina Kraljeva Sutjeska uputila molbu samostanu u vezi električne rasvjete ulica, trgova i pojedinaca. Stoga se godina 1921. uzima kao godina kada se naselje Kraljeva Sutjeska počelo elektrificirati. Prva električna sijalica zasvjetlila je u kući Joze Radića Talijanovića zvanog Jozurica i njegove braće Bone i Ivana koji su živjeli u jednoj kući, a zatim u kući Stjepana Mikeljevića zvanog Kovačić, sutješkog ugostitelja i kovača. Poslije njih struju su u svoje kuće uveli i ostali, svatko prema svojim mogućnostima. Franc Blažun Gvardijan prodade šumu trgovcu Finciju iz Sarajeva za 500.000 kruna pa otpoče pripravljati zemljište za elektranu, poruši vodenicu – mlin koji je mljeo sa dva žrvnja, i na mliništu sazda zgradu za elektranu, mlin i dr.«

stolarski zanat završio mještanin Nikola Janjić, koji je i sam kasnije u svojoj kući otvorio stolarsku radionu. U stolarskoj radioni koja se nalazila na katu hidrocentrale, majstor Franc i njegovi pomoćnici izrađivali su stolariju za samostan, za mještane Sutjeske i drugih mjesta, a po narudžbi su pravili stolariju, vrata, prozore, namještaj. I danas ima živih mještana koji još uvijek posjeduju neki njihov stolarski proizvod.

Dva braka i desetoro djece
U samom mjestu Kraljeva Sutjeska majstor Franc uživao je veliki ugled kod franjevaca i mještana, a obzirom da nije bio oženjen i da je nosio građansko odijelo, mnoge su djevojke u njemu vidjele priliku za udaju i bile u njega potajno zaljubljene. Prvi put se oženio u 22. godini života 1919. godine mještankom Anicom Trgovčević – Ježić, kćeri Pere zvanog Perunica, a sestrom Pere zvanog Peran i Ive zvanog Ivun, kasnije uglednih sutjeških mesara. U miraz mu je donijela kuću i jedan dulum zemlje uz nju.

trgovaca Obrdalja. U braku s njom imao je troje djece: Ivanku, Veroniku i Vladimira. Ivanka je umrla u prvoj godini života, a djetinjstvo su preživjeli Veronika i Vladimir. Kumovi djeci majstora Franca bili su ugledni ljudi iz Kraljeve Sutjeske: Anto Dusper zvani Antelja, posjednik, te njegova žena Luca, zatim gostioničar Franjo Šain, zemljoradnik Marijan Pavlović i Josip Petrak iz okolice Kraljeve Sutjeske. Kad su djeca postala punoljetna, otišla su svatko svojim životnim putem. Djeca iz prvog braka doživjela su sljedeće sudbine: - Ivan, zvani Ivica, i Katica nestali su u svibnju 1945. godine na križnom putu; - Marija, zvana Mara, udala se za Augusta Rojnicu, obućara iz mjesta Dolac kod Travnika, koji je poslije II. svjetskog rata radio u Sutjesci. Djeca iz drugog braka: - Veronika, zvana Vera, udala se za Karla Topića iz Prozora;

N

Električnu turbinu – jačine 110 kW – prvo je isprobao na starom gvardijanovu mlinu koji se nalazio na lijevoj obali Trstionice, na Milankovcu, ispod sjenokosa. I tako je samostan dobio prvu električnu struju od svog starog mlina samo da se uvjeri kako funkcionira turbina.

u blizini samostana građena je 19191920, kada je fra Augustin bio profesor u Visokom. Može se pretpostaviti da je on u tom pothvatu sudjelovao, ali mu se može pripisati. O tome je u samostanskom ljetopisu fra Stjepan Ikić (1848-1824) zapisao: »Godine 1919. postade u ovom samostanu gvardijan o. Dominik Pavlović, rodom iz Pavlovića kod Kraljeve Sutjeske. Iste ove godine 8. kolovoza bila je oveća sjednica otaca ovog Distrikta, na kojoj postavi spomenuti gvardijan svoju želju da bi se načinila na Trstionici elektrana za samostan koja bi rasvjetljivala samostan i tjerala mlin. Da se udovolji ovoj postavci, određeno je da se proda stabla crnogorice na Javorju i ona koja se nalazi među Poljicem i Varešom.

Francov prvi motocikl u Kraljevoj Sutjesci
Glavni majstor u hidrocentrali i samostanu bio je Franc Blažun, koga su svi od milja zvali »majstor Franc«. Bilo je u to vrijeme školovanih zanatlija. Po svome radu bio je vrlo talentiran i odgovoran u poslu. Dobro je poznavao elektroniku, mehaniku i stolariju. Razveo je većinu električnih instalacija u samostanu i osvijetlio crkvu, a kasnije je po želji pojedinaca elektrificirao kuće u Kraljevoj Sutjesci. Osim elektronike, vrlo dobro održavao je i samostansku stolariju. Poznato je da je za potrebe crkve u Vukanovićima, tada filijali župe Kraljeva Sutjeska, napravio oltar sv. Ante. Po pričanju drugih dobro se razumio u mehaniku. Jednom je tako sam sebi, od dijelova drugih motocikla, napravio motocikl s kojim je došao iz pravca Čatića te uz veliku buku ušao u Kraljevu Sutjesku. Svi su se tome čudili dok su za njim trčala djeca. Bio je to prvi motocikl koje se pojavilo u Kraljevoj Sutjesci.

Struja u Kraljevoj Sutjesci zasvjetlila 1921.
Električna hidrocentrala izgrađena je na lijevoj obali rijeke Trstionice i bila je na kat. Bila je od lomljenog kamena u kombinaciji s betonom, pokrivena crijepom, na dvije vode, izvana i iznutra ožbukana i okrečena u bijelo. U prizemlju i na katu bila su po dva prozora s pogledom na rijeku, napravljeni od željeznih okvira i ostakljeni. Ulaz u hidrocentralu bio je s lokalnog puta Kraljeva Sutjeska – Ratanj. U prizemlju hidrocentrale, na betonskoj podlozi, nalazila se ugrađena elektroturbina koja je koristila slobodan pad vode, a dalje se kožnim remenom pokretao dinamo-stroj, preko kojeg se proizvodila istosmjerna struja od 110 kW. Pored turbine u prizemlju se nalazio i mlin za mljevenje žita za potrebe samostana. Na katu hidrocentrale bila je stolarska radionica, gdje su imali jednu kružnu pilu, cekular za rezanje oblovog drveta i daske, koji je bio vezan širokim kožnim remenima, a pokretao se s dinamo-stroja.

23
Sutješki vjesnik, broj 24. www.kraljeva-sutjeska.com

Hidrocentrala na Trstionici
U vezi s izgradnjom hidrocentrale, fra Vitomir Slugić je u svojim pribilješkama o fra Augustinu Maliću naveo i ovo: »Govorilo se da je potočnu elektranu napravio upravo fra Augustin svojom domišljatosti da u njoj bude i mlin«. Međutim, činjenice su drugačije nego što se govorilo. Spomenuta elektrana

Francove stolarske čarolije
U hidrocentrali je uz majstora Franca radio i mještanin Augustin Šarić zvani Strijičkin (naziv po majci iz sela Strijica iz Vareša), inače stolar, a razumijevao se i u druge poslove. Bio je desna ruka Majstoru Francu. Osim njega radio je tu i mještanin Pavo Pavlović – Nakić. Pričalo se, navodno da je kod majstora Franca

Molba seoske općine Kr. Sutjeska iz 1921.godine

U braku s Anicom rodilo mu se sedmero djece: Marija, Ivan, Petar, Katica, Katica, Josip i Čedo-Borislav. Od sedmero djece četvero je umrlo u prvim godinama života, a preživjeli su Marija, Ivan i Katica. Godine 1930, u porodu zadnjeg djeteta umre mu žena Anica, za koju se pričalo da je bila uredna i lijepa, a umrla je mlada. Drugi put se oženio 1933. godine Ljubicom Mijić iz Bulčića kod Kraljeve Sutjeske, koja je u to vrijeme služila u Varešu kod uglednih vareških

S lijeva na desno sjede: Ilija Trgovčević-Malanov, Anto Dusper-Antelja, Franc Blažun i Stjepan Rodić-Radan

- Vladimir se oženio Marom Laštro iz Donjeg Paleža kod Kiseljaka. Umro je mlad u 30. godini života, a iza njega su ostali žena i dva sina.

Oslobođenje nije mogao preživjeti
Po svršetku II. svjetskog rata nove vlasti nisu blagonaklono gledale na objekte u vlasništvu vjerskih zajednica i pojedinaca. Hidrocentrala, koja se u narodu zvala Crkvena centrala, radila je do 1948, kada je nacionalizirana i zapečaćena. Nove vlasti nisu poduzele ništa da se ovakav povijesni objekat, prvi u Visočkom srezu, sačuva od zaborava. Postupno je nebrigom potpuno uništen, a dijelovi hidrocentrale su otuđeni na sve četiri strane. Posljednji put miniranjem ostataka pri izgradnji betonskih podzida za cestu Sutjeska – Ratanj. Danas se još uvijek raspoznaju ostaci objekta zarasli u korov. Bilo je govora prije nekoliko godina da se na istome mjestu planira podići nova hidrocentrala koja bi besplatnom strujom napajala samostan, a višak tako proizvedene struje slala u Sutjesku. No, potencijalni investitori su se se povukli i priča je pala u zaborav. U zadnjim godinama života, ne mogavši prežaliti tragični nestanak svoje djece Ivana-Ivice i Katice, majstor Franc počinje pomalo obolijevati te umire u Kraljevoj Sutjesci jedne rujanske noći 1953. u 60. godini života. Pokopan je na mjesnom groblju Trgovišće.
24 Poslije muževe smrti muža njegova
Sutješki vjesnik, broj 24. www.kraljeva-sutjeska.com 21.

Napisao Milo Jukić

(ULOMAK IZ NEOBJAVLJENOG ROMANA)

XIII.
se na kraju rasplakao i krenuo preko crte, gdje se minama ni za broj nije znalo, pa je čak nastavio ići i kad je Zeka, prethodno provirivši iza jedne stijene, odlučila vratiti se. Jedva su ga zaustavili u naumu da prekrati muke, ali je nastradao već sutradan, nakon što je u stožer javljeno da bojovnicima na crti, koju su Vukovi u međuvremenu napustili, večera uopće nije stigla. Zapovjednik Brankić poručio je preko Ernesta, svoga posilnog, da mu se Karadža odmah nacrta u uredu. Karadža se doista nacrtao, ali se toliko zbunio pred zapovjednikom da je – valjda i što se plašio da bi mu Vukovi mogli zamjeriti, svu krivnju svalio na Zeku. – Ja sam, gospodine zapovjedniče, već htio tražiti prijavak kod Vas: naša Zeka se u posljednje vrijeme vrlo asocijalno ponaša i… – Tu je, upravo kad je skupio malo hrabrosti ili mu se to načas samo učinilo, grubo prekinut od Brankića koji ga je izbacio iz ureda uz takvu dernjavu i psovke da su se oni koji su se zatekli u hodniku brzo nestali iz vrata svojih ili tuđih ureda, već kako je kome bilo bliže. Iako ih nije odao, Vukovi, koji su se Brankića plašili mnogo manje nego on njih, već su smišljali nove šale s Karadžom. No, stvar je spasio Kustura, omaleni sijedi starac, ne baš sasvim pametan, koji je Vukovima, čim su, i jedni i drugi, i konjovodci i ratnici, stigli na Gradinu: – Nemojte vi više dirati mene i Karadžu pa vam se ja više neću pišati u čorbu! Eto, je l’ može tako, aaaa? – otegnuto je zapitao Kustura. Manijerke su opet letjele nizbrdo, ovaj put brže, jer su bile pune čorbe. Srećom, nikoga nije bilo na stazi ispod linije, inače je popis bojovnika koji su dali život za obranu domovine mogao biti iznenada proširen. Mnogi su od Vukova nakon rata otišli iz domovine za koju su bili spremni poginuti, no neki su i ostali u gradu. Nije ih bilo ni toliko malo, tih koji su ostali, ali su se rijetko sastajali. Želje je bilo, ali je povoda nedostajalo: pričati uvijek iste ratne priče bilo bi baš glupo – toga su svi bili svjesni. Kako su bili razočarani u rat, a još više u ishod rata, često su udarali kontru svemu onome što su radili i za što su se borili u ratu. *** Tako se jednom, prošlo je i pet-šest godina od završetka rata, sakupe u bašti blizu vojarne, ispred kuće 81-godišnjeg Đorđe Mihajlovića, nekadašnjeg borca 1, pa 3. krajiške brigade, te potom, kurira Vrhovnog štaba NOV-a i POJ-a. S Đorđom su, iako je bio em Srbin, em partizan, za cijelog rata bili u dobrim odnosima, pa ga čak i štitili od pojedinih kojima je smetao svatko i sve što nije hrvatsko. Onaj tko bi im se, dok se ginulo i pucalo, usudio prognozirati da će, toliko i toliko godina nakon rata, obilježavati godišnjicu smrti Josipa Broza Tita, svakako se ne bi dobro proveo, ali povod je bio baš taj. Jest da je komemoracija, koju je organizirao Ljudo, svako malo izlazila iz granica deklariranog partizanskog morala, a u šarolikom društvu ovaj put je bilo i drugih, ne samo bivših Vukova nego i nekoliko lokalnih političara, liječnika, odvjetnika, ratnih veterana. Radoznalim prolaznicima koji su i prije, tijekom rata, mogli vidjeti Vukove u Đorđinoj bašti, uglavnom ništa nije bilo jasno, a najviše su bili iznenađeni slučajni prolaznici Muslimani: godinama su slušali najcrnje priče o tim krvoločnim Vukovima, a o našem gradu da je ustaški. Uz to su ih kroz medije u prijestolnici godinama uvjeravali da su oni u Sarajevu pravi antifašisti, a sad je ispalo da ih je ozbiljni i za narod zabrinuti pogled druga Tita pomilovao upravo u našem gradu, pa čuđenju nije bilo kraja.

poglavlje

TEčAJ JAhANJA I KOMEMORACIJA
Na Đorđinom balkonu izvješena je crvena proleterska zastava, na koju su zakačene uramljena fotografija i reljef Josipa Broza Tita, a s gramofona, specijalno pribavljenog za tu prigodu, orili su se poznati hitovi Druže Tito mi ti se kunemo, Ivo Lola, Računajte na nas i drugi. Gramofon je donio Đuka, a glazbu puštao Davor, bivši Adnan, koji je u 15.05 sati uspješno odglumio sirenu, a drug Đorđo je u govoru o Titu, ispunjenom emocijama – a Tita je poznavao odlično, iz prve ruke – naglasio kako narodi koji su iznjedrili druga Tita trebaju biti ponosni, ma što pričali i radili ovi iz inostranstva koji nas žele zavaditi. Sunce je, doduše, time što je malo skalilo ploču s himnom Hej Slaveni (netko se sjetio Profesora i scene kad je počeo svirati pogrešnu himnu!) i drugim hitovima, pokvarilo komemoraciju, ali je zaključeno kako je bilo i gorih dana, na Sutjesci, Neretvi, u Drvaru i drugdje, pa se, eto, ipak preživjelo! Pio se Heineken, i to ponajviše zato što se na njegovoj etiketi nalazila crvena petokraka, a pojeden je i pun kazan graha, pa čak i luk koji je, naglasio je Ljudo, bio namijenjen ranjenicima. Nakon 15 sati partizani su se sa sunca povukli u hladovinu Đorđine trešnje, pa je grah serviran s beharom, a najviše dvojbi postavio je Zoka pitanjem: »Šta će drug Đorđo, s kim će obilježavati tužnu godišnjicu kad svi mi pomremo?« To što su svi okupljeni bili mlađi od Đorđe po četrdesetak i više godina, nije značilo mnogo! Prijedlog da se obavi propitivanje na temu »Titovim stazama revolucije« ostavljen je za neki drugi put, a više se raspravljalo o tome je li drug Đorđo bio onaj mali koji je za Vladimirom Nazorom vodio kravu Šaravu, kako bi pjesnik mogao kvalitetno raditi. Drug Đorđo je svojim ordenjem (za hrabrost komada dva, ostalih nekoliko po komada jedan) privremeno (kasnije su ih svi morali vratiti!) odlikovao najistaknutije među sudionicima skupa, a iz kuće je iznio i svoju fotografiju iz Bihaća, snimljenu 1942. godine. Pri kraju skupa odnekud je dobauljao i Zvonko Hrgota, koji je ponuđeno pivo, najvažniju stvar u njegovu životu, prihvatio i ne znajući što se to, ustvari, slavi, a kad su mu rekli, odgovorio je protupitanjem: »A kad je umro?« I tako se sve oteglo do mraka, kad su se i ilegalci i oni najhrabriji, a i ilegalke, među kojima i Lucinka sa svojim dvjema kćerkama, a i o tom ćemo kasnije, povukli u toplinu caffea Bleiburg. Do sljedeće okrugle godišnjice, do kad će Đorđo, obećao je, spremiti još bolji govor od današnjega! Nitko nije spomenuo fra Antu, koji je pri osnutku Vukova odigrao presudnu ulogu. Na našeg novog župnika fra Ivana svi su se odavno navikli, iako se pričalo da je, tijekom rata, koji je proveo u B., šurovao s Muslimanima, samo što to više nikom nije bilo važno. Fratar se toliko odomaćio da je Lucinku nagovarao da rodi još jedno dijete. – A ko će biti autor – poluozbiljno je pitao Ljudo, izazvavši gomilu smijeha. – Igrat ćemo eci, peci, pec, pa koga 25 zapadne – predložio je Mirko. – Pa, vi niste normalni – riknula je Lucinka. – Jedva i ovu hranim! A i nije mi čudo za ove budale, al’ za Vas fra Ivane… Pa, Vi bi trebali da ste nekakav Božji čovjek, a Vi budalasate k’o i oni! – Ih, dvoje, dvoje – vajkao se fra Ivan – pa, toliko i mi pratri imamo! Nego ti rodi još jedno, neće te Bog dragi ostavit na cjedilu! Imaš i mirovinu, a pomoći ćemo svi, evo, što nas vidiš, je l’ tako momci? Da, teško da bi drug Tito trpio takav nemoral u svojoj jedinici, osim ako se ne bi dešavao negdje baš u njegovoj blizini, recimo u njegovoj sobi, ali, eto, vremena se mijenjaju. Doduše, on je odavno bio mrtav, a ni ovi nisu bili baš pravi partizani.

Č

udni su bili ti Vukovi i to je svatko znao. Malo kome od njih, a obično su nastupali u čoporu, moglo se ugoditi. Zbog toga je i Mario Brankić, kao i ostali iz zapovjedništva brigade, bio najsretniji dok su Vukovi boravili negdje izvan grada, na crti ili drugdje, mada je i tu znalo doći do problema. Ako, naime, na crti nije bilo borbe, a oni bili tu, problema je znalo biti više nego kad Muslimani krenu k našim crtama. Debelog malog Karadžu, gradsko dijete s Ilidže, apsolventa elektrotehnike koji je sa starcem zvanim Kustura i kobilom Zekom dijelio hranu vojnicima koji su dežurali u rovovima na Gradini, jednom su, nakon podjele ručka, zadržali i to zbog banalnog razloga: Karadža nije znao da se konja, u ovom slučaju kobilu Zeku, može i treba jahati isključivo uzbrdo – ne, njemu je bilo sasvim logično da jaše kad Zeka krene s Gradine, a da je uzbrdo samo drži za rep, kako bi se lakše popeo do Gradine. I onda su mu Vukovi (ne svi, ali to ionako ne igra ulogu!) organizirali tečaj jahanja strmim puteljkom kojim se pružala crta: kažu da je Karadža više od sto puta sišao puteljkom iza Zeke, a zatim se penjao na samar i jahao do najviše točke, nekih tristotinjak metara. Neki su čak predlagali da se na crtu dovede i Lucinka, da održi Karadži tečaj jahanja, ali to je bilo malo teže izvodivo. Kako su Zeku više puta podbadali, dražili, a i pucali joj iznad glave, na kraju se i Zeka pobunila, zbacila Karadžu i pobjegla preko linije. Manijerke s ostacima čorbe, koje su cijelo vrijeme bile na Zeki, također su sletjele, zavaljale se i, kažu, jureći stranom ispod Gradine, umalo poubijale trojicu izviđača koji su se prečicom vraćali sa zadatka. Jadni je Karadža morao preko linije po Zeku, a nije smio; jedni Vukovi su ga nagovarali da ide i da će, ako Zeka nastrada, pred vojni sud, a drugi su ga ozbiljno savjetovali da mu je bolje sačuvati glavu, makar završio i u zatvoru, a sa Zekom što bude. Karadža

žena Ljubica prodaje kuću i zemljište u Kraljevoj Sutjesci svome susjedu Mati Radiću Matojici i s obitelji preseljava u Čatiće. Novi vlasnici srušili su kuću. Danas, poslije toliko godina, u Kraljevoj Sutjesci još uvijek postoji sjećanje na majstora Franca. U Čatićima stanuju njegovi unuci Tomo i Franc koji podsjećaju na djeda, posebno Franc koji nosi djedovo ime, a radi kao vozač autobusa u Centrotransu. Igrom slučaja, i njega kao vozača njegovi putnici nerijetko oslovljavaju kao i djeda mu – majstor Franc.

Sutješki vjesnik, broj 24. www.kraljeva-sutjeska.com Sutješki vjesnik, broj 21. www.kraljeva-sutjeska.com

zdravlje

Visoki krvni tlak – tihi ubojica
krvni tlak optimalan normalan Granično normalan hipertenzija (visok krvni tlak) Gornji tlak u mmhg niže od 120 120 - 129 130 - 139 više od 140 donji tlak u mmhg niže od 80 80 – 84 85 – 89 više od 90

Napisao prim. dr. Željko Martinović

čAPlJINSKI APSuRD

Prognanici ne žele iz tijesnih limenih kućica
Neizvjesnost
Zbog dotrajalosti zgrade, koja više nije ni sigurna za svakodnevni život prognanika, još je ranije počelo iseljavanje ludare, iz koje se prognanici prebacuju u Tasovčiće, a neki su u međuvremenu sagradili kuće u novim čapljinskim naseljima. No, desetak prognanika uopće ne želi preseliti se iz Domanovića u Tasovčiće pa je njihova sudbina do daljnjeg posve neizvjesna. – Tamo u Tasovčićima žele nas smjestiti u jednu polovicu metalne kućice, i to bi bilo još gore nego ovdje. Tu sam kao samac, a u Tasovčićima nas žele smjestiti po dvojicu-trojicu. To neću prihvatiti – žali se jedan od preostalih prognanika u domanovićkoj ludari, u kojoj zbog kvara crpke još od siječnja nema pitke vode. Još je gora situacija u prognaničkom centru u Tasovčićima, gdje u 50-tak metalnih kućica živi stotinjak obitelji (jedna kućica podijeljena je na dva ulaza, u kojima živi po jedna obitelj, op.a.). I taj prognanički centar trebao se već davno zatvoriti, ali prognanici ga ne žele napustiti, a broj »stanovnika« čak se i povećava. Pomoć međunarodnih organizacija drastično je manja, a i NAŠI u DIJASPORI: ŠVICARSKA čapljinske općinske vlasti više puta su istaknule činjenicu da se »kamp Tasovčići« mora zatvoriti. On je trebao biti privremeno rješenje, a prognanici su to shvatili posve drugačije. Velika većina njih već je sagradila kuće u novim naseljima, ali se ipak ne žele iseliti iz Tasovčića.

Opće je poznata činjenica da je povišeni krvni tlak jedna od najčešćih bolesti u današnjem svijetu. Zbog svog dugog postojanja bez tegoba naziva se »tihim ubojicom«. Do trenutka saznanja da imamo povišen krvni tlak možemo, već neko vrijeme, imati ozbiljna oštećenja srca, krvnih žila, mozga, bubrega ili očiju. Kod nereguliranog povišenog krvnog tlaka vjerojatnost moždanog udara je sedam puta veća nego kod reguliranoga, zastojne bolesti srca šest puta, a srčanog udara tri puta. Bolest je široko rasprostranjena i ugrožava svaku petu osobu stariju od 30 godina. Pa ipak, sva ova saznanja obično nisu dovoljna motivacija za mnoge osobe da ih ozbiljno shvate te ozbiljno pristupe ranom otkrivanju i liječenju ove bolesti.

Povišen krvni tlak je doživotna bolest i zahtijeva doživotno liječenje i kontrolne preglede

Besplatne režije
– Ti prognanici iz Tasovčića godinama imaju besplatne režije i hranu pa je to glavni razlog zbog kojeg ne žele van iz naselja. Među njima ima i onih koji, nažalost, nemaju nigdje drugdje krov nad glavom, pa im neke međunarodne organizacije grade nove kuće. No, većina ih ima krov nad glavom, a još su u Tasovčićima. Općina Čapljina mjerodavna je deložirati takve slučajeve, ali na to, izgleda, još nije spremna. Nitko neće na sebe preuzeti te aktivnosti – veli nam je Kemal Isaković, direktor Uprave za prognanike Hercegovačkoneretvanske županije, te dodaje kako se centri u Tasovčićima i Domanovićima, kao i u drugim gradovima Hercegovačkoneretvanske županije, bezuvjetno moraju zatvoriti. Frano Matić

Čapljina

Što je visok krvni tlak?
rvni tlak predstavlja tlačno opterećenje krvlju na stijenke krvnih žila, koje se stvara radom srčane pumpe koja izbacuje krvi iz srčane šupljine u krvne žile održavajući odgovarajući krvni protok. U trenutku ubacivanja krvi u krvne žile, krvni tlak u njima poraste i ovaj tlak se naziva gornjim (sistolnim) srčanim tlakom. U vrijeme punjenja srca krvlju, krvni tlak u krvnim žilama se snižava i ovaj tlak se označava donjim (dijastolnim) krvnim tlakom. Zbog toga je vrijednost krvnog tlaka 26 određena dvjema vrijednostima: gornjim i donjim krvnim tlakom. Normalne vrijednosti krvnog tlaka omogućavaju život i ne oštećuju sustav krvnih žila i organa: kreću se u rasponu za gornju vrijednost 120-130 mmHg, a za donju vrijednost 80-85 mmHg. Zbog starenja, s godinama se gubi elasticitet krvnih žila, pa i vrijednosti krvnog tlaka rastu. Gornje granice normalnog krvnog tlaka su vrijednosti od 140/90 mmHg. Vrijednosti iznad navedenih označavaju područje povišenog krvnog tlaka ili hipertenziju – bolest povišenog krvnog tlaka. Dijagnoza bolesti se postavlja vrlo jednostavno: mjerenjem krvnog tlaka u više navrata. Jedno mjerenje nije dovoljno za postavljanju dijagnoze ove bolesti. Povišen krvni tlak ukazuje na

K

pojačan rad srca i postojanje povećanog otpora protoku krvi u krvnim žilama što dovodi do oštećenja organa. Negativni učinci povišenog krvnog tlaka, otkrivaju se i određuju dodatnim liječničkim pretragama. Tek nakon svih ovih pretraga i definiranja stupnja oštećenja drugih organa pristupa se određivanju adekvatne terapije za svakog bolesnika ponaosob.

njihovog oštećenja i simptomi su različiti u svojoj pojavnosti. Učestalo se javljaju glavobolje i i pritisak u glavi zbog pojačanog protoka krvi u krvnim žilama mozga, crvenilo lica (širenje krvnih žila), krvarenje iz nosa, zamaranje, poremećaji rada srca, smetnje vida, loše spavanje i drugo.

I

Uzroci povišenog krvnog tlaka
U oko 95% slučajeva uzrok ove bolesti je nepoznat. Iz dosad nepoznatih razloga, svi čimbenici kontrole krvnog tlaka u određenoj mjeri zakazuju u svojoj funkciji izazivajući određeni porast krvnog tlaka. Dokazana je nepobitno nasljedna sklonost poremećaju regulacije krvnog tlaka. Do dodatnog poremećaja dovodi nezdrav način života i ishrane. U preostalih 5% slučajeva uzrok bolesti je poznat. Obično se radi o bolesti bubrega, nadbubrežne žlijezde, srca ili pak korištenju određenih lijekova (kontracepcija).

Rano otkrivanje
Upravo je dugogodišnje ne postojanje simptoma jedan od razloga što se povišen krvni tlak često otkriva sasvim slučajno prilikom pregleda za različita zdravstvena uvjerenja. To što nema manifestnih simptoma ne znači da nema ni oštećenja funkcije organa i da je svako liječenje nepotrebno. Jedini način da saznamo visinu krvnog tlaka je njegovo mjerenje. Metoda je jednostavna, ali mora biti pravilno primijenjena i izvršena ispravno baždarenim mjernim instrumentom – tlakomjerom. Danas postoje različite izvedbe ovog mjernog instrumenta, a tlak je moguće izmjeriti i u mnogim ljekarnama. No, najsigurnije je to prepustiti liječniku. Rezultat mjerenja označava se s dva broja: veća brojna vrijednost označava gornji, a manja brojna vrijednost donji krvni tlak. Normalne vrijednosti krvnog tlaka su vrijednosti niže od 140/90 mmHg i ukazuju na nizak rizik nastanka bolesti srca i krvnih žila.

ako već davno trebali biti zatvoreni, u Čapljini još djeluju dva prognanička centra, u kojima je trenutačno smješteno više od 60 prognaničkih obitelji iz više bh. općina, a među njima i prognanici iz Kaknja. Još od progonstva iz svojih prijeratnih domova hrvatski su prognanici boravili u zgradi bivše psihijatrijske bolnice na Domanovićima, poznatijoj kao ludara. Veći broj prognanika nastanio se u limenim i skučenim kućicama u Tasovčićima, pa je to prognaničko naselje i danas poznato kao »kamp Tasovčići«.

Sutješki vjesnik, broj 24. www.kraljeva-sutjeska.com

M

Simptomi povišenog krvnog tlaka
Povišen krvni tlak je podmukla bolest koja godinama ne mora izazivati nikakve tegobe. Ostaje dugo maskirana i dijagnosticira se tek u fazi postojanja ozbiljnih oštećenja različitih organa. Ovisno o zahvaćenim organima i stupnju

i smo mlada hrvatska folklorna skupina Kraljica Katarina, koja okuplja naše iseljenike u Zürichu i okolici. Iako daleko od domovine, napajamo se na vrutku žive i bogate hrvatske tradicije srednje Bosne. Ni u tuđini ne zaboravljamo svoje korijene, svoju Kraljevu Sutjesku, naš franjevački samostan, kraljevski grad Bobovac, stoljetni šum rijeke Trstionice. Naši su roditelji te uspomene donijeli sa sobom u Švicarsku kao svoj dragocjeni zavežljaj za godine života u stranoj zemlji. Tu privrženost zavičaju naslijedili smo od njih i nastojimo je u sebi održavati. Sjećanje na naše porijeklo ispunjava nas ponosom pa stoga želimo njegovati i čuvati svoju kulturnu baštinu i narodne običaje i u tuđini. Činimo to zasad pjesmom, plesom i glazbom, a želja nam je sačuvati naš identitet u ovoj zemlji. Taj cilj ispunjava nas radošću i ponosom, ali i odgovornošću. U subotu 19. travnja na 5. Smotri hrvatskog folklora u Švicarskoj, koja je održana u Schlierenu, imali smo čast braniti boje Kraljeve Sutjeske među desetinama drugih skupina iz svih hrvatskih krajeva. Božana Šarić, voditeljica skupine

S ponosom čuvamo svoju baštinu

27
Sutješki vjesnik, broj 24. www.kraljeva-sutjeska.com

sutješki kuhar

kuhamovAMA S
Gordana Šain

Fra Andrejeva vjerska radioemisija i na internetu
Hrvatski katolički centar u Wollongongu, kamo je u listopadu 2007. pristigao fra Andrej Matoc, bivši vikar samostana u Sutjesci, odnedavno je počeo na tamošnjem radiju, kao i na internetu, emitirati vjerski program na hrvatskom jeziku pod nazivom Kutak duha. Emisiju uređuje fra Andrej, a u Australiji je možete slušati na valovima Hrvatskog narodnog radija Sydney svake nedjelje u 13 i 19 sati po tamošnjem vremenu, a po PROSlAVA uSKRSA srednjoeuropskom u 11 sati. Da biste je čuli na internetu, morate otići na adresu www.cronationalradio. com.au. Osim fra Andreja emisiju vodi i Slavica Franković s Aljinića. »Emisija je sadržajno raznovrsna, kvalitetna, uvijek aktualna i vrlo zanimljiva«, poručili su slušateljima voditelji ovog programa pozivajući ih da se sami u to uvjere. Uvjerite se i vi!

AuSTRAlIJA

Tortelini u bijelom umaku s rebarcima

Pripremila Janja Marčić

Wollongong

Sastojci za 4 osobe – dva pakiranja tortelina od 250 g sa šunkom – 250 ml vrhnja za kuhanje i mlijeko – teleća ili svinjska rebarca – senf, papar, peršin, muškatni oraščići. Pripremanje Nakon što se u slanoj vodi skuhaju tortelini, pravi se bijeli umak od vrhnja za kuhanje i mlijeka u istom omjeru – 250 ml. Nakon što smjesa prokuha, doda se jedna žličica srednje ljutog senfa, malo papra, peršina, muškatnog oraščića i soli. Zatim se u umak stave već kuhani tortelini te se sve izmiješa. Jelo se može služiti sa zelenom salatom kao prilogom. Rebarca mogu biti teleća ili svinjska. Prže se i uobičajeno poslužuju dva po osobi. Uz čašu bijelog vina objed će biti potpuniji. Dobar tek!

ako se može vidjeti na fotografijama, hladno ličko vrijeme nije spriječilo naše izbjeglice u Gračacu da se na Uskrs obuku u narodnu sutješku nošnju i zaigraju tradicionalno kolo uz šargiju poslije mise pred crkvom. Iako već petnaestak godina u izbjeglištvu, naš svijet ne zaboravlja svoje katoličke korijene ni hrvatske narodne običaje starog kraja u Bosni. Dapače, nastavljaju ih njegovati i s ponosom pokazivati u svečanim prilikama. Tako je bilo u Gračacu 23. ožujka, na Uskrs. U ovome ličkome gradiću od rata je prisutna značajna kolonija izbjeglica iz sutješkog i kakanjskog kraja. Izbjeglištvo je po sebi teško breme za svakoga tko je morao proći kroz tu nevolju. Većina izbjeglica poslije dužeg niza godina odlučuje izgraditi novi život u sredini koja ih je primila. Jedan manji dio izbjeglica vratio se u naš kraj i ponovno sebi organizirao život nasilno prekinut 1993. Nijednima nije, naravno, potekao med i mlijeko. Kroz muke prolaze i oni koji su ostali u izbjeglištvu kao i oni koji su se vratili na svoje. Iako Sutješki vjesnik potiče povratak svih naših i izbjeglica i povratnika – kao i svih iseljenika u općinu Kakanj i sve župe našeg kraja, Kraljevu Sutjesku, Kakanj, Borovicu i Vukanoviće, kao i u svu BiH – raduje nas ipak vidjeti da naši izbjeglice njeguju svoju vjersku i narodnu baštinu i običaje. Bilo bi lijepo da ovu nošnju i svoje umijeće predstave i u starom kraju te uz šargiju zakucaju i kolo poigraju pred našim crkvama, posebno pred sutješkom. Prilika kroz godinu ima više. Prva je Ivandan u Sutjesci, pa Petrovdan u Kaknju, sveti Anto u Vukanovićima, Preobraženje u Borovici, da poredamo malo po nekadašnjoj brojnosti. Tu je potom i smotra folklora za Kraljicu Katarinu u listopadu, mlada misa fra Velimira Bagavca za Ilinu ove godine, pa tolike nedjelje i blagoslovi polja... Uostalom, da bi se došlo u svoj kraj, zar uopće treba povod? I poseban poziv?
29
Sutješki vjesnik, broj 24. www.kraljeva-sutjeska.com

K

Naši proslavili uskrs u Gračacu

28
Sutješki vjesnik, broj 24. www.kraljeva-sutjeska.com

Sastojci za tijesto – 4 žumanjka, – 10 dg šećera – 17 dg margarina – 30 dg brašna – prašak za pecivo – malo mlijeka.

Za nadjev – snijeg od bjelanjka – 20 dg šećera – 4 vanilija šećera – 4 gusta jogurta – 2 kisela vrhnja – 4 žlice brašna.

Pita s jogurtom

Pripremanje Umute se četiri žumanjka sa šećerom, već otopljenim margarinom, izmiješa se s brašnom i jednim praškom za pecivo te malo mlijeka. Dobiveno tijesto se podijeli na dva dijela te se prva polovica tijesta razvije. Nadjev pite od jogurta pravi se od snijega bjelanjaka, 20 dg šećera, četiri vanilija šećera, četiri gusta jogurta, dva kisela vrhnja i četiri žlice brašna. Posuda za pečenje može biti okrugla ili četvrtasta, a prije pečenja pospe se brašnom te se prva polovica stavi u posudu. Napravljeni nadjev stavlja se preko prvog tijesta, a preko nadjeva ide ostatak tijesta. Nakon pečenja pita od jogurta pospe se sitnim šećerom, a može se dekorirati voćem i šlagom.

pisma

FaST FooD
PISMA čITATElJA

S

Prvo župno natjecanje u razbijanju uskršnjih jaja

utješki vjesnik je u više navrata objavljivao članke o našim blagdanima i običajima u našoj župi, a pisalo se i o običajima uz naš najveći blagdan – Uskrs. Namjera mi nije osvrtati se ono što je već rečeno nego na nešto što će zasigurno odjeknuti kod našeg naroda, kako u župi tako i u bližoj i daljoj dijaspori. Razbijanje uskršnjih jaja tradicionalni je običaj koji je kod nas ovog Uskrsa održan na Pijesku, Zlatkovoj kavani i gdje sve još ne… Tko zna gdje je tko bio prisutan ovog Uskrsa pa se priča da je najtvrđa jaja imao ovaj ili onaj, da je porazbijao tko zna koliko jaja, da nije imao pravog protivnika i mnogo toga… Da bi se svima omogućio uvid u istinu, grupa zaljubljenika ovog običaja organizirala je u našoj župi Prvo natjecanje u razbijanju uskršnjih jaja na Uskrs 23. ožujka, 2008. u mjesnom domu u Kraljevoj Sutjesci. S obzirom da je izostala podrška i pomoć, natjecanje je bilo skromno, ali ipak je održano po utvrđenim pravilima uz nadzor povjerenstva. Ostat će zasigurno zabilježeno da su na prvom natjecanju sudjelovali samo oni najstrastveniji poštovatelji ovog običaja. Prigodna glazba uz ozvučenje, piće i stotinjak prisutnih bila je garancija uspjeha. Nakon uzbudljivog i za gledatelje interesantnog natjecanja, naša župa dobila je svoga prvog pobjednika u razbijanju jaja. Pobjednički pehar pripao je Dragi Tokmačiji, drugo mjesto osvojio je Tomislav Đondraš dok je treće mjesto pripalo Perici Beniću. Očekujući da će narednih godina ovu manifestaciju podržati i oni koji to ove godine nisu, nadamo se da će se ovaj običaj našega kraja sačuvati. Ivo Majstorović

Uskrsni turnir u tucanju jaja u Kraljevoj Sutjesci

Ivo Bojić i Drago Tokmačija u polufinalu

Čatići
SAMOSTAlNA TRGOVINSKA RADNJA Perica Benić i Tomislav Đondraš u polufinalu natjecanja

Telefon: 032 775 301
31
Sutješki vjesnik, broj 24. www.kraljeva-sutjeska.com

30
Sutješki vjesnik, broj 24. www.kraljeva-sutjeska.com

Biseri rasuti po cijelom svijetu
Na slici s lijeva na desno (stoje): Blaško, Franjo, Ivica i Branko. Na slici čuče s lijeva na desno: Mirko Željko, Stjepan (Đoka) i Slavko.U pozadini su dvojica: lijevo je Zdravko a desno je Mladen. Svi su s Orašca (Poljani) i svi se prezivaju Čokara i svi su živi i zdravi. Svi žive u različitim državama pa i kontinentima. Koristim priliku da vam zahvalim i da pohvalim vaš rad na inetrnet stranici, koja na neki način smanjuje udaljenost između nas i našeg rodnog kraja. Hvala i sve najbolje Ivica Čokara, Australija

32

Sutješki vjesnik, broj 24. www.kraljeva-sutjeska.com

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->