You are on page 1of 8

GAJENJE LENIKA

Pored viestruke i velike privredne vrednosti lenika, treba istai da u Srbiji postoji grub raskorak izmeu stvarnih potreba za plodovima ove vone vrste i stanja te proizvodnje, bez obzira na postojanje mogunosti da se oni proizvode u znatno veoj meri, zahvaljujui pre svega pogodnostima agroekolokih uslova nae zemlje. Mnogobrojni su i raznovrsni inioci koji su doprineli ovakvom tretmanu i nezainteresovanosti naih proizvoaa za lesku. Sistematskom istraivanju ove vone vrste u nas posveena je relativno skromna panja, to se ne bi moglo rei za druge zemlje u svetu koje imaju povoljne uslove za njeno gajenje, kao ni za druge vone vrste. Nedovoljna znanja o lesci uticala su na sporije uvoenje u proizvodnju i podizanje veih plantanih zasada, iako postoje vrlo povoljni prirodni uslovi za njeno gajenje u naoj zemlji. Leska se dugo smatrala samo umskom vrstom i kada se poela gajiti kao kultura nije joj se poklanjala potrebna paznja. Bez strunog pristupa gajenju leske nema uspene i rentabilne proizvodnje, to podrazumeva i primenu savremenih agro i pomotehnikih mera. Lako razmnoavanje vegetativnim putem, povoljni prirodni uslovi treba da doprinesu podizanju novih savremenih plantanih zasada na znatno veim povrinama, kako bi naa zemlja uvoz supstituisala izvozom, a leska dala svoj doprinos poveanju standarda i obezbeenju egzistencije veeg broja ljudi. Meutim, neadekvatne fitotehnicke mere, koje su do sada primenjivane ili bolje rei malo ta se primenjivalo, onemoguavaju intenzifikaciju proizvodnje ove veoma znaajne vone vrste. Leska predstavlja vrlo znaajnu vrstu jezgrastog voa iji su plodovi vrlo cenjeni na domaem i svetskom tristu. Jezgra lenika u hemijskom pogledu predstavlja izvor velikog broja vrlo korisnih jedinjenja, kao to su ulja, belanevine, ugljeni hidrati, mineralne materije i vitamini. Sadraj ulja u jezgri lenika kree se od 55% do 72%, belanevina 12% do 22%, ugljenih hidrata oko 14%, ecera od 2% do 10%, vode 5,8% i mineralnih materija od1,8%d 3%. Velika nutriciona i dijetoterapeutska vrednost jezgre lenika omoguuje stalan porast potranje i potronje od strane konditorske industrije, koja je i najvei potroa, tako da ona danas postaje sve znaajniji predmet meunarodne trgovine. Manja koliina plodova koristi se i za stonu potronju. Pored ishrane plodovi nalaze iroku primenu i u kozmetikoj i farmaceutskoj

industriji. Nizak sadraj vode u jezgri, koja je zatiena ljuskom, omoguuje znatno bolje i due uvanje plodova od plodova drugih vonih vrsta. Tolerantnost prema agroekolokim uslovima, rentabilna proizvodnja i povoljna cena na tritu uticali su da leska u glavnim proizakim zemljama pree iz ekstenzivne u intenzivnu proizvodnju. Vrednost oljutenog lenika (jezgra) na svetskoj berzi iznosi 7,8 kg, u poslednjih 10 godina cena je samo jednom imala promenu i to 2005. godine, kada se cena sa 5,5 (najnia cena u proteklih 15 godina) za kilogram popela na ak 11 za kilogram; razlog je mraz koji je znaajno umanjio prinose. Svetska potranja za lenikom je u stalnom porastu to ga ini deficitarnom robom. Evropska Unija nema ograniavanja zasada pod leskom. Srbija uvozi 95% ploda lenika da bi podmirila sopstvene potrebe. Ministarstvo poljoprivrede subvencionie ovu proizvodnju lenika. Najvei svetski proizvoai su: Turska, Italija, panija, Grka, USA i dr. Italija je vodei proizvoa lenika u Evropi i njihov nain uzgoja su primer svim svetskim proizvoaima. ivotni vek leske je od 70-100 godina. Plod donosi od 50-70 godina. Leska poinje da raa u 3 -4 godini. Period pune rodnosti poinje sa 7-8 godina a period pune rodnosti 30-50 godina. U punom rodu jedno stablo daje od 8-12 kg. Od ploda oko 50% otpada na ljusku. Zavisno od uzgojnog oblika, formranja krune, gustina sadnje, vremena starosti i drugih agrotehnickih inilaca lenik donosi rod od 2,2 tone ploda, pa do 3,6 tona/ha. U dananje vreme lenik se vie pominje kao medijum onosno podloga za gajenje vrlo skupocenih gljiva tartufa Tuber sp. S obzirom da se na korenu lenika odvija simbiotski proces sa gljivicama, odnosno mikoriza, to je iskorieno, za inokulaciju mlade sadnice korena lenika kako za letnji tartuf ili crni, tako i za beli zimski tartuf koji je veoma skup i na tritu dostie cenu i od 1000 eura za kilogram. Kod nas se mogu pronai sadnice lenika inokulisani micelijom tartufa po ceni od 30 eura za sadnicu. Kod gajenja lenika kojim se prizvodi tartuf treba imati u vidu da se zapravo radi o dve razliite tehnologije. Postoji mnogo ogranienja u ovakoj proizvodnji, a i iskustva kako kod nas tako i u okolnim zemljama su razliita, i esto se prikrivaju. Nesumnjivo je da se crni, letnji tartuf moe lake proizvesti, dok beli veoma teko ili samo sluajno, zato mu je i cena visoka. Proizvodnja samog ploda lenika je mala, nekoliko kilograma, po stablu. Parcela pod zasadom leske se meuredno ne sme obraivati da se ne bi otetio koren inokulisan tartufom, koji je inae plitak. Sledee je, da se ne sme intezivno navodnjavati jer tartufi ne podnose viak vode u zoni korenovog sistema. Takoe ubrenje mineralnim ubrivima nije dozvoljeno ili je ogranieno. Sve ovo navodi da je proizvodnja lenika za konditorsku industriju potpuno razliita od gajenja tartufa na leski. U svakom sluaju, potrebno je dobro se informisati o proizvodnji tartufa na leski, s obzirom da su ulaganja veoma visoka.

AGROEKOLOKI USLOVI GAJENJA LENIKA Lenik zahteva u toku godine kako dovoljno vode u zemljitu, tako i relativne vlage u vazduhu. Vrlo je znaajno da su padavine pravilno rasporeene po mesecima. Nedostatak vode se manifestuje viestruko nepovoljno: plodovi otpadaju, nedovoljno se formira jezgro, kvalitet plodova se smanjuje krupnoa nije karakteristina, a i jezgra su loijeg kvaliteta. Ocenjuje se kao potrebno 700-800 mm taloga, odnosno oko 70 mm meseno. U fazi intenzivnog porasta plodova i letorasta najpotrebnija je voda to su meseci: maj i jun. Sve sorte su nejednako otporne na nedostatak vode. Osetljivije su sorte na lakom, peskovitom zemljitu, kao i na plitkim zemljitima. Smatra se da je za lenik povoljna lokacija sa hidrotermikim koeficijentom od oko 1,25. Lenik je heliofit to znai da su za njega pogodniji osvetljeni poloaji. Osvetljenost se regulie i brojem stabala po hektaru. Potvrdu da lenik zahteva dosta svetlosti nalazimo u njegovom gajenju oko Sredozemnog mora. U fazi cvetanja vetrovi su vrlo tetni. Tihi vetrovi u toku godine manje mu smetaju. Tua grad takode moe tetno da deluje. Lenik kao drvo moe da uspeva svuda, ali su njegovi zahtevi u pogledu klime strogo precizirani kada se gaji radi proizvodnje plodova. To se vidi, pre svega, po tome to su zemlje najvei proizvoai svih plodova sa klimatskim uslovima u kojima nema mnogo niskih temperatura. Sa povoljnim klimatskim uslovima za gajenje lenika isticu se: Turska, panija, Italija, Kalifornija. Zemljita na kojima se lenik gaji dosta su neplodna. To znai da su klimatski inioci vrlo znaajni i od njih zavisi njegovo uspeno gajenje. U poslednje vreme podiu se plantae lenika koje se navodnjavaju, to se do sredine sedamdesetih godina prolog veka nije praktikovalo.Ovo je sluaj u podrujima gde nema

dovoljno padavina i gde je zemljite oskudno u vodi. Neophodno je da se omogue 2-3 zalivanja u toku vegetacije, a to daje visok prinos, posebno nekih sorti lenika koje se gaje u Ukrajini, Kaliforniji i nekim delovima Bugarske.. Samo jedno zalivanje u Bugarskoj dalo je prinos 10-15 kg/stablo. Za dobru rodnost je potrebna i dobra osvetljenost. Pogreno je uvreeno shvatanje da lenik podnosi i uspeva u senci. Reproduktivni organi su po periferiji krune to potvrduje zahteve lenika za osvetljenjem kako bi se oni formirali. ODNOS LENIKA PREMA ZEMLJITU Zemljite je jedan od osnovnih inilaca za uspenu proizvodnju pa se moraju ispitati njegove fizike i hemijske osobine, Iako nije veliki probira zemljita za lesku su najpogodnija rastresitita, propustljiva i plodna zemljita. Zemljita sa visokim nivoom podzemne vode, kao i ona na kojima se veoma dugo zadrava povrinska voda nisu pogodna za gajenje leske. Prema reakciji zemljita (pH vrednosti) lenik je tolerantan, jer dobro uspeva na zemljitu pri vrednosti pH od 5 do 8. Lenik ne podnosi movarna zemljita. U nas su injeni pokuaji sa gajenjem lenika koji nisu uspeli. Nije bilo uspeha zbog toga to zemljite nije odgovaralo fizickim osobinama. U divljem stanju lenik se nalazi na krenom i silikatnom zemljitu. Zemljite za lenik mora biti takvo da omoguuje ravnomerno razvijenje korenove mree kako lateralno, tako isto i po dubini. A to e omoguiti zemljita sa dovoljno hranljivih materija, vode i vazduha u toku cele godine. Trebalo bi nastojati da se prilikom izbora zemljita za komercijalno gajenje lenika izaberu ona koja trae najmanje ulaganja za dovoenje u odgovarajue uslove. Zemljite za lenik bi trebalo da sadri: 15-20% gline; 20-30% sitnog peska; 15-20% koloida; 30-50% krupnog peska. Rebov predlae: 5-20% gline i 50% peska istie se i znaaj humusa ak 10%, kao i 25% krea, ali se ne pravi razlika po sortama. U Italiji sastav zemljita izgleda: krupan pesak 35,3 51,2%; sitan pesak 22,7 29,5%; koloidi 14,1 23,4%; Glina 7,4 10,5%; Kre manje od 1,3%; Humus 2,5 3,9%; pH 6,92 7,4; azot (N) 0,12 0,22%; fosfor (P2O5) 38 223 mg/kg; kalijum (K2O) 286 798 mg/kg. Kora navodi da je za rast i razvie leske dovoljno plodno zemljite koje sadri preko 3% humusa, 250 - 300 ppm lako usvojivog kalijuma i 120 -140 ppm lako usvojivog fosfora. GRUPE SORTI LENIKA Uspena proizvodnja leske zavisi od pravilnog izbora sorti, mnogo vie nego kod drugih vonih vrsta, jer su uglanom stranooplodne, a manji broj samooplodan. Praksa je pokazala da svako proizvodno podruje sa specifilnim klimatskim i pedolokim karakteristikama mora imati sopstveni sortiment. Postoji vie naina da se grupiu sorte lenika. U primeni je klasifikacija koja lenik grupie na: pitome, plemenike, kulturne sorte i umske forme. Pitome sorte su postale preteno od vrsti: Corylus avellana, Corylus maxima i Corylus pontica. Nain postanka, tj. rodonaelnik sorta, kao kriterijum za grupisanje sorti lenika nije prikladan. Iz praktinih razloga je usvojena klasifikacija koja za razvrstavanje sorti uzima morfoloke karakteristike. Prema ovom kriterijumu se razlikuju etiri grupe, i to: Lambert-sorte. Ova grupa sorti ime je dobila po omotau njegovom izgledu i grai. Omota u ovih sorti je razrezan, dui je od ploda, po izgledu podsea na ''bradu''. U ovu grupu spadaju privredno

znaajne sorte sa ranijim vremenom sazrevanja plodova.

Celske sorte. Znaajna karakteristika u ovih sorti je takode grada omotaa. On je raseen na dva dela i pri osnovi srastao. U zrelih plodova omota se povija i plodovi lako ispadaju. Omota u osnovi nema cilindrino zadebljanje koje je karakteristino za lambert sorte. U ovoj su grupi sorte s plodovima koji variraju od okruglastog do izduenog, u pogledu veliine takode su mogua velika variranja. Lambert-hibridi. Uglavnom su u ovoj grupi zastupljeni hibridi sorti iz ranije dve grupe (lambert i celske). Plodovi su slini lambert-sortama, a po omotau celskim sortama. Plodovi lako ispadaju iz omotaa. Jezgro ovih sorti je dobrog kvaliteta pogodno za konzum i za industrijsku preradu. Celski hibridi. Sorte ove grupe su nastale kao lamberthibridi sa bioloko-fiziolokim karakteristikama celskih sorti. U ovih sorti je omota iz dva mesta koja su u osnovi srasla. Mnoge sorte ove grupe se ubrajaju u privredno znaajne sorte. umske forme. Razne forme umskog lenika, koji se ne kultivie, svrstane su u ovu grupu. Ovde nije re o sortama, jer se o njima ne radi, ve o razniim formama i slino. Zbog ogromnog broja varijanti, susreemo i vrlo veliko arenilo plodova po krupnoi, obliku, izgledu omotaa i drugim svojstvima. Ove su forme prema svojim osobinama bliske celskim sortama. IZBOR SORTI LENIKA Za proizvodnju plodova lenika mora se predvideti odgovarajuci sortiment. Prilikom izbora sorti mora se voditi rauna o nizu inilaca. Potrebno je poznavanje bioloke prirode sorti i njihovo ponaanje prema uslovima sredine. Veliki znaaj ima i trite, odnosno namena proizvodnje. S tim u vezi razlikuju se sorte sa plodovima prikladnim za razliite namene: za stonu upotrebu, za

industriju (kremove) i kombinovanu namenu. Napominjemo da je lenik pomoloki nedovoljno obraen; zbog toga se pojavljuju sluajevi da ista sorta ima u jednom kraju zemlje jedno ime, a u drugom drugo, to predstavlja potekocu o kojoj bi trebalo voditi rauna. Nisu bez uticaja pri izboru sorti ni druge osobine: period ranog stupanja na rod, obilno i redovno raanje, kvalitet plodova, oslobaanje iz omotaa, otpornost prema bolestima, tetoinama, sui i sl., homogamija, autofertilnost ili interfertilnost. Faza cvetanja je znaajno obeleje (cenjenije su sorte koje su kasnocvetne). I plodovi se vie cene ako su ujednaeniji po obliku i ispunjeni jezgrom. Za industriju okolade, kremova i dr. plodovi bi trebalo da budu sitniji do srednje krupni, okrugli ili ovalnog oblika, tanke ljuske i s visokim randmanom jezgra. Jezgro bi trebalo da je pravilno i da se pokoica lako odvaja prilikom prenja. Plodovi za potronju kao stono voe bi trebalo da su to krupniji, atraktivnog izgleda i oblika. Pri izboru sorti bi trebalo imati na umu da su najznaajnija svojstva: rodnost, bujnost, oblik ploda, randman jezgra, odvajanje omotaa (kupule), veliina ploda i otpornost na negativne temperature. Ocena krupnoe plodova prema nameni je nejednaka, to se vidi iz tabele. Poentiranje plodova nejednake krupnoe prema nameni.

Odlian kvalitet oznaava (5), vrlo dobar (4), dobar (3), dovoljan (2) i ne zadovoljava (1).

Tonda Gentlle delle Langhe Italijanska sorta postala odabiranjem iz prirodne populacije leske u oblasti Pijemonta, gde se najvie gaji. Najbolje uspeva u predelima slinim onim iz kojih vodi poreklo, a to su blago zatalasana podbrda. Ne podnosi vlana i maglovita podneblja. Sazreva rano u drugoj polovini avgusta. bun je srednje bujnosti. Sorta je protandrina. Rese se otvaraju od sredine decembra do sredine januara, enski cvetovi tokom januara. Samobesplodna je sorta i potrebni su opraivai.

Dobri su: Tonda gentile Romana, Mortadella. Nocchione, Negret, Cosford. Otporna je prema zimskim mrazevima. Vrlo rodna sorta. Plod je srednje krupan (2,5 gr), loptastog do loptastospljotenog oblika. Plodovi lako ispadaju iz omotaa, imaju tanku ljusku dosta tvrdu. Randman je od 46 do 48%. Jezgro je sitno (1,2 gr) loptasto, boje slonove kosti, vrsta, aromatino, vrlo kvalitetno, pa je veoma traeno u konditorskoj industriji. Ovo je privredno najznaajnija sorta leske u naoj zemlji.

Tonda Gentile Romana Sorta italijanskog porekla. Najvie se gaji u srednjoj Italiji. Sazreva srednje rano, u prvoj polovini septembra. bun je srednje bujnosti. Cveta od sredine januara do sredine februara i homogena je sorta. Samobesplodna je. Dobri su: Tonda Gentile Langhe, Mortadella. Nocchione, Tonda di Giffoni. Dobro se prilagodava razliitim uslovima sredine. Otporna je na pozne prolene mrazeve. Plod je srednje krupnoe (2,7 gr) okruglog oblika tamno braon boje i lako ispada iz omotaa. Randman je ugla je od 44 do 46%. Jezgro je sitno (1,2 gr), okruglo, vrsto kvalitetno i dobrih organoleptikih svojstava. Pogodan za konditorsku industriju. Spada u grupu privredno znaajnih sorti.

Tonda di Giffoni

You might also like