1

Dr. ENES HASANAGI

LJEKOVITO BILJE I JETRA

KULTIVISANO I SAMONIKLO LJEKOVITO BILJE U ZATITI FUNKCIJE JETRE I UNE KESICE

etvrto, preraeno i dopunjeno izdanje

Sve uspijeva i raste u izobilju po brdima, poljima, livadama i imanjima. Tu postoji neto za svaku bolest. Ne morate ii u Arabiju, Perziju ili Grku da naete va lijek. Svaka zemlja ima svoje bolesti, svoje lijekove, svoje ljekare. Paracelusus

Sadraj
UVOD I HISTORIJAT Jetra i razum u naprisnijoj su vezi Jetra i uloga jetre u organizmu elija jetre Lobulus jetre PROBAVA HRANE Ugljikohidrati Proteini Lipidi OSNOVNE FUNKCIJE JETRE Stvaranje ui Skladinja funkcija jetre OBRANA ORGANIZMA Dodatak TA POSEBNO TETNO DJELUJE NA JETRU? Alkohol Lijekovi i hemikalije Puenje Bijeli hljeb Industrijski eer Gljive JETRENE SMETNJE Slobodni radikali PRVI SIMPTOMI DA S JETROM MODA NETO NIJE U REDU Muina Bol Mokraa utilo San NEKE DIREKTNE POSLJEDICE OTEENJA JETRE Prvi laboratorijski testovi koji ukazuju da s jetrom moda neto nije uredu NEKE INDIREKTNE POSLJEDICE OTEENJA JETRE Krv (lat. Sanguis)

3 Imunogeni sistem Obrambeni sistem organizma TA BLAGOTOVORNO UTJEE NA FUNKCIJE JETRE? Masnoe Voe Povre Zainsko bilje Samoniklo bilje Pravi puni hljeb/ kruh Med ZBOG EGA SU MNOGE BILJKE LJEKOVITE? Alkalodi Gorka sredstva Vitamini Mineralne soli i mikroelementi Etarska ulja Antioksidansi NAJEA I NAJTEA OBOLJENJA JETRE Hepatitisi zapaljenja jetre Hepatitisi, akutni virusni Hepatitisi hronini Hepatitis D virus Hepatitis C Virus HCV Hepatitis E virus E HEV Hepatitis F virus F HFV Hepatitis G virus G HGV Hepatitis S.E. N. virus virus S.E.N. T.T.V. virus Hepatitis toksini Hepatitis autoimuni Ciroza jetre Ciroza alkoholna Dekompenzirana jetra Ascites. HOLECISTITISI zapaljenja une kesice Holecistitis akutni Holecistitis hronini Holelitijaza uni kamenac N a p o m e n e: Sve ljekovite biljke u ovoj knjizi koje su pored ostalih procijenjene kao ljekovite, procijenjene i od : 1. BRITISH HERBAL PHARMACOPOELA (1983, British Herbal Medicine association, and produced by the Association' SCIETIFIC COMMITTTEE) i 2. THE COMPLETE GERMAN COMMISSION E MONGRAPHS

4 (Therapeutic Guide to Herbal Medicines, The american botanical Council: Blumenthal, Busse, goldberg, Gruenwald, Hall, Klein, riggins & Rister) 1998.

RAK JETRE Biopsija jetre Genetski nedostaci utica Intertenini LJEKOVITO BILJE VOE Ananas Badem Borovnica Dunja Goe Jabuka Limun Maslina Pomorana Trenja ljiva umska jagoda PRELAZNO BILJE Lan Paradajz Soja POVRE Artioka Crna rotkva Krompir Kupus Maslaak Reum ili Rabarbara Reishi gljiva, Hrastova sjajnica Rotkva povrtnica Salata argarepa paroga ZAINSKO BILJE: Anis Biber Bijeli luk Celer

5 Cimet Crni luk Draguac Dumbir Estragon Hren Iirot Kim Kleka Kurkuma Lazarkinja Majina duica Melisa Nana Gajena nana Pakanat Perun Prasa Rumarin Timijan-?? Vranilova trava SAMONIKLO LJEKOVITO BILJE: Bijela vrba Bijeli (obini) bor Blaeni kalj Boldo Boraina Breza Bro Brljan Cikorija estoslavica iak Digitalis Dimnjaa Dupac Ehinacija (?)-provjeri! Ekupaliptus Frangula Glaviica Gorka djetelina Gospina trava Hajduka trava, kunica Hidrastis Islandski liaj Jetrenka Jorgovan Kauni Kamilica

6 Kiica Kopriva Kukuruz Lavandula Lincura Ljoskovac Neven Oajnica Oman aj Pasdrijen Pelin Perunika Petrovac Pirevina Poljska preslica Primorski luk Proljevak Ranilist Razliak Resnik Rusa Rusomaa Sapunjaa Sikavica Sitna metvica Slatka paprat Slatki korijen Smilje Striua Suruica imir ipurak Troskot Valerijana Velebilje Vilino sito Vetrovilj, Virak Vrati Zeiji trn Zlatnica, en-enj utika

7 Podaci: Naziv djela. Izdava i ostalo...

Rije urednika ............. ............ (ovdje u staviti svoj tekst, pred kraj knjige, tj. pred tampu) Ramo Kolar

UVOD I HISTORIJAT

Prije nego se pristupi izlaganju o upotrebi ljekovitog bilja u lijeenu raznih bolesti, posebno u zatiti funkcije jetre i une kesice, od najstarijih vremena do danas, potrebno je upoznati se sa nekim pojmovima. Prvi je farmakologija. To je nauka o lijekovima. Fitoterapija prestavlja dio farmakologije i bavi se lijeenjem pomou bilja. Toksikologija je nauka o otrovima, bez obzira na njihovo porijeklo. Historijski gledano, poeci farmakologije i fitoterapije nalaze se u najstarijim vremenima, a i o toksikologiji se dosta znalo. Od svoga postanka ovjek je za hranu upotrebljavao biljke. Tako je doao do saznanja da ga mnoge od njih odravaju zdravim. Praovjek, u borbi za goli ivot, je bio izloen bolestima, epidemijama i povredama. Kao to ivotinja nagonski nae lijek, tako je i on probajui tu i tamo po neku bilju, stjecao znanje da mu mnoge od njih mogu pomoi u olakavanju tegoba i lijeenju mnogih bolesti. Bolest je golema nevolja! U borbi protiv te nevolje ovjek stjee odreena iskustva; da mu neka biljka ublaava bolove, druga isti crijeva, trea

8 ga uspavljuje, etvrta da mu pomae varenju i tako dalje. Na osnovu toga iskustva, ovjek je zapamtio koja mu je biljka u kojem sluaju pomogla, pa je poeo da ih prikuplja, kako bi ih u slinoj situaciji ponovo upotrijebio. Meu tim ljudima izdvajaju se pojedinci koji o tome neto vie znaju od drugih. Oni poinju da pomau. Tako praktino postaju prvi ljekari i apotekari. Kada je u duhovnom razvoju ovjeanstva nastalo pismo, nastali su i prvi pisani dokumenti o ljekovitom bilju. Kultura srednje Azije poznaje ve due od 5.000 godina dosta lijekova. Pripisuje se to Sumarenima, Vaviloncima i Asircima. To su razne trave, cvjetovi, plodovi, sjemenje, korijenje, sokovi iz biljaka i slino. Sve ono to se i danas upotrebljava. Meutim, tani pisani dokumenti su kasnijeg datuma i potjeu iz podruja koja zauzimaju Kina i Indija, zatim oblasti Sredozemlja sa Vavilonom, Fenikijom, Palestinom, Egiptom i Grkom. Pretpostavlja se da je prvi pisani dokument, tanije reeno, prva farmakopeja iz oko 3.000 godine prije nove ere. Potjee iz Kine, a pripisuje se kineskome caru rataru Shin-Nongu koji je, uz umijee uzgoja mnogih vrsta itarica, znao dosta i o ljektovitom bilju kojeg je imao u svome vrtu. Ova prva farmakopeja naziva se Pentsao i Pent-cao i u njoj su sistematizovane ljekovite biljke ali i druge ljekovite supstancije. Tu se govori o pripremi ljekovitog bilja u obliku prakova, pilula, infuza, dekokta i drugim farmaceutskim oblicima koji su i danas u upotrebi. U induskim svetim knjigama Vedama spominju se i lijekovi, meu kojima je bilo i dosta biljnih. U Surutama iz 9. stoljea prije nove ere, navodi se ve oko 600 biljnih droga. Stari Egipani poznavali su mnoge droge, koje su u to vrijeme potjecale iz oblasti oko Nila. Zanimljivo je napomenuti i da ime Farmacija vjerovatno potjee iz ovih krajeva. Ime boga lijeenja i hemije bilo je Pharmaki, pa vjerovatno odatkle potjee i rije farmacija. Odlino su poznavali tehniku balzamovanja. Njihove mumije potpuno su ouvane do dananjih dana. Znamenita je zbirka recepata iz Egipta Papirus Ebers iz 1570.godine prije nove ere, u kojima se nabraja vie od 700 lijekova biljnog porijekla. Kod starih Grka upotreba ljekovitog bilja moe se pratiti sve do mitoloke prahistorije. U 6. stoljeu prije nove ere medicinu u Grkoj u svoje ruke preuzimaju filozofi i od tada ona stjee nauni karakter. Prve naune podatke pruaju nam Hipokratova djela. Hipokrat se smatra ocem medicine (460. do 377. godine prije nove ere). U njegovom djelu Corpus Hipocraticum opisano je oko 300 ljekovitih biljaka, koje su podijeljene prema fiziolokom djejstvu. Hipokrat je odbacio sve maijske procedure, amajlije i molitve. Osnovni mu je moto pomoi bolesniku, ali u svakome sluaju nastojati da mu se ne nakodi. Visokomoralni ciljevi koji su uli u Hipokratovu zakletvu. Prvu knjigu o ljekovitom bilju i lijekovima uope objavio je grki ljekar Pedanije Dioskorides ili Dioskorid (1. stoljee nove ere). U djelu De materia medica od 5 tomova opisan je veliki broj biljnih lijekova. Ovo djelo sluilo je za ugled i Rimljanima i Arapima i to vie od 15 stoljea. Koliko se cijenilo ovo djelo vidi se i po tome to su i u kasnijim radovima iz ove oblasti redovito o svakoj biljci prvo iznosili ta o tome misli Dioskorid. Ovaj lijepi obiaj u neto skraenom obliku prenesen je i do dananjih dana. Mora se konstatovati da je stoljeima bio blagotvoran utjecaj i Hipokrata i Dioskorida.

9 Dioskoridov savremenik, Rimljanin, dravnik i vojskovoa Gaj Plinije Sekund u svom encilopedijskom djelu od 37 knjiga Naturalis historia, u 12 knjiga obrauje ljekovito bilje. Obradom je obuhvaeno 1000 biljaka. Ovo djelo je uglavnom sauvano i predstavlja neobinu vrijednost, jer sadri mnogo historijskog materijala o ljekovitom bilju. Najvei ljekar i apotekar toga doba u Rimu je bio svakako Galen, koji je ivio od 130. do 201.godine i bio je iz Pergama, dakle romanizovani Grk. Organizovao je nauno istraivanje lijekova. U svojim djelima sakupio je lijeniku nauku svoga vremena i utvrdio tano doziranje lijekova. I danas se oznavaju kao Galenica iste biljne tinkture, masti i ekstrakti. Kada je 476. godine dolo do propasti Rimskog Carstva, stagnairala je klasina kultura. Barbari su unitili sve. Mrak i neznanje ovladali su Evropom. Vjetina lijeenja ljekovitim biljem, kao i uzgoj, prelaze u manastire. Osnovu lijeenja ljekovitim biljem inilo je nekih 16-tak biljaka koje su proglaene svetim. Istinu govorei, neke od njih moemo i danas mirne due smatrati svetim. U ono vrijeme kada je Evropa utonula u mrak i neznanje, na svu sreu Arapi podiu nauku na najvii nivo. Islamskim narodima uspjelo je da ouvaju uenje antike Grke i Rima. Prevode se grka djela. U Bagdadu je osnovanai prevodilaka kola za vrijeme kalifa Al-Manuna 830 godine. Na ovom mjestu treba svakako spomenuti slavnog arapskog ljekara Ibn-Sinu (980-1037), bolje poznatog pod imenom Avicena. Njegovo glavno medicinsko djelo Al-kanun-fittib je encikolopedijsko djelo od 5 knjiga sa anatomijom, fiziologijom dijetetikom, dijagnostikom, farmakologijom, kozmetikom i hirurgijom. To je djelo kroz 5 stoljea bila neka vrsta medicinske biblije. Kasnije, izumom tampe, poveava se broj naklada, kao i tehnika obrada materije o ljekovitom bilju. uvena putovanja Marka Pola, Kolumba, Vasko de Game donose Evropi mnoge ljekovite biljke. Postepeno aj, kafa, kakao, krompir, kukuruz i drugo osvajaju Evropu i pored velikih otpora koji se uvijek javljaju kada se uvodi neka novotarija. Meutim, od poetka 19. stoljea, hemija postepeno ali sigurno izbacuje iz upotrebe ljekovito bilje. Ono se, meutim, i dalje koristi u narodnoj medicini. Polahko ali sigurno zapoinje doba hemijske medicine. Poetak 20. stoljea zaprijetio je ljekovitim biljkama potpuno izbacivanje iz upotrebe. Sa omalovaavanjem i podsmijehom se govori o ljekovitom bilju kao o bapskim lijekovima. Naravno da su bapski. Nae bake i djedovi vijekovima i hiljadama godina uspjeno su se lijeili njima kao jedinim lijekom realne vrijednosti. to se tie ljekovitoga bilja, nad Evropom kao da se ponovo nadvio mrak srednjega vijeka. Opet se polahko ali sigurno poinje razvijati jedna druga nauka, toksikologija nauka o otrovima. Mnoge hemijske sintetske supstancije koje su ule u terapiju, ubrzo su, zahvaljujui toksikologiji, pokazale svoje pravo lice. Jeste da su efikasne za neke bolesti, ali zato ostavljaju teke sporedne posljedice. Kod ljekovitog bilja toga nema. A ako sluajno i ima, onda je to svedeno na najmanju mjeru. Postoje istina i mnoge, veoma otrovne biljke, ija je upotreba izvanredno ljekovita. Nije avo crn kao to izgleda. Sa njima znamo baratati kako ne bi ostavile sporedne posljedice. ta bismo danas bez digitalisa, beledone i njima slinih biljaka. Ljekovite biljke u svom djelovanju nadmauju mnoge hemijske preparate i lijekove, njihovo djelovanje je u mnogim sluajevima potpunije i dugotrajnije. U hemijsko-sintetskim preparatima potpuno nedostaju mnoge biloki visokovrijedne tvari koje se nalaze u bilju, a koje stimuliu, usmjeravaju i pojaavaju djelovanje osnovne ljekovite tvari, a pritome su i same ljekovitog djejstva.

10 Mora se naglasiti da se nikako ne smije prelaziti preko epohalnih otkria u sintetskoj i preparativnoj hemiji. Ali hemiji moraju da se stave odreene ograde i granice. Samo istovremena dobro planirana i racionalna primjena sintetskih lijekova i ljekovitog bilja moe dati optimalne rezultate. Kakva je situacija danas? Osnivaju se instituti za prouavanje ljekovitog bilja, ili barem laboratorije. Odravaju se kongresi i simpozijumi o ljekovitom bilju. U terapiji mnogih zemalja ne moe se zamisliti tretman nekog oboljenja a da se ne primijeni i ljekovito bilje. Kao da je izbaen pokli: Povratak ljekovitome bilju! Samo jedna napomena: ne smije se dozvoliti pretjerivanje. Ljekovito bilje ne smije da vrati milo za drago hemiji za ono to je ona uinila poetkom 20.stoljea.

JETRA I RAZUM U NAJPRISNIJOJ SU VEZI

Mudraci nas ue da treba voditi jednostavani spokojan ivot. Tijelo koje tako uva svu svoju energiju, bolesti nee napadati. Mudar ovjek se ua i elja, te e njegovo

srcr biti mirno, njegovo tijelo moe da se maori, ali ne i njegov duh. Samo ako ivi u ovoj jednostavnosti, ovjek moe i u nae vrijeme da doivi starost od sto godina iz Nei Kinga, nastarijeg do sada poznatog medicinskog djela u svijetu (Georges Beau). Stari Grci smislili su svoju divnu, poetinu mitologiju. Po grkoj mitologiji prvi bog ljekarnike vjetine bio je Apolon. U njegovu ast irom Grke podizani su hramovi, a najvei hram i svetilite bili su Delfima. I danas se na ruevinama Apolonovog hrama u Delfima moe razabrati poruka: Niega previe, to je osnovni moto zdravoga ivota - da se niuemu ne pretjeruje. Jetra je najvea hemijska fabrika ili laboratorija koja se da zamisliti. Za ivota ovjeka u jetri se svakog trenutka odigrava veliki broj hemijskih, bolje reeno biohemijskih reakcija. Svaki zastoj, svaki poremeaj u funkciji jetre, odraava se na rad ostalih organa ili itavog organizma, uope. Zbog toga sa jetrom treba postupati sa razumom. Ne treb je esto dovoditi u iskuenje, jer jetra nije programirana za ta iskuenja. Niko ni od koga ne zahtijeva da zbog jetre postane asketa. Bilo bi to nerazumno. Voditi umjeren ivot u svemu, najbolji je preduslov za dobro sveope stanje organizma, a jetre posebno. Jetra radi potpuno automatski, a taj automatizam zavisi od rada cijelog organizam. Automatizam jetre zavisi od mnogih faktora: ponude u hrani, potranje na periferiji, vitamina, hormona, ivanog sistema itd. Stie se dojam da je jetra obian automat ili kompjuter. Nije to ba tako. Uvaeni bard svjetske karidologije prof. K. Barnard tvrdi da je srce obina pumpa. Srce u principu jeste pumpa, ali nije obina. Alkohol je zasigurno najvei neprijatelj jetre. I ne samo jetre. Ali, na koji nain? Nije tetna upotreba alkohola. tetna je zloupotreba. aica dobre ljivovice pred ruak, kao aa dobrog vina poslije ruka, naroito ako je ovaj bio obilniji, ne

11 mogu nakoditi. Naprotiv. Dobro je primijetio jedan veliki grki filozof jo u starome vijeku: Vino je za uivanje, a ne za krmaenje! Kau da je automobil neophodan u dananjem tempu ivota za obavljanje svakodnevnih poslova. Nije! Automobilom se svugdje sporije stie. Naroito kada je posao u pitanju, a da se ne govori o neopotrebnom nerviranju, zagaivanju okoline, trokovima vonje itd. Automobil bi trebalo da stoji u garai ili ispred kue, a da se upotrijebi samo u iznimnim sluajevima: najveim dijelom za odlazak u prirodu u slobodnom vremenu. to dalje to bolje, dokle god se moe voziti putovima. Kada se pak tamo doe nerazumno je odmah iz automobila izvoditi sto i stolice i raspaliti rotilj. Treba etati po brdima i dolinama, razgledati po predjelima. Nije potreban nikakav bolji lijek ni za jetru, ni za itav organizam uope. Poslije jednog takvog pohoda raspaliti rotilj. Zato da ne! Nije razumno, im se ujutro otvore oi, zapaliti cigaretu, pa ih poslije u toku dana popuiti jo 30-40 komada. Jo je manje razumno, sve to ujutro raditi na prazan stomak, uz to jo sa kafom. Poslije jutarnje toalete, uzeti kaiku meda, pa zatim dobro jesti. Naravno, dobro jesti prije odlaska na posao. Treba sit raditi a gladan spavati, to je razumnije. Poslije toga popiti jutarnju kafu sa cigaretom? Moe i to. Nismo sveci. Nauka kae da je duhan tetan? Jeste! Ako se pui 30-40 cigareta dnevno, jer to je pretjerivanje. Meutim, ta moe nauditi zdravom, veselom ovjeku 4-5 cigareta dnevno uz kafu ili poslije dnevnih obroka. Vjerovatno bi tu i nauka zapela sa svojim dokazima. Ljudi nou spavaju da bi se odmorili. Nerazumno je prije spavanja pretrpavati eludac hranom, pogotovu tekom. Kakav je to odmor ako organi moraju variti i mljeti hranu. Nou se i oni, posebno organi za probavu i jetra moraju odmarati. Sasvim je dovoljno, i naroito zdravo, naveer popiti samo olju kiselog mlijeka, pojesti jabuku ili to je posebno preporuljivo za one koji imaju kakvih problema sa jetrom ili ivcima: naveer prije spavanja pojesti jednu obinu, nau zelenu salatu zainjenu maslinovim uljem, sokom od limuna i sa malo, vrlo malo, morske soli. Na je obiaj da jedemo mnogo hljeba. Meutim, nerazumno je jesti iskljuivo bijeli hljeb. I uope bijeli hljeb ne treba nikako jesti. Pored toga to nema nikakve bioloke vrijednosti, tetno djeluje na itav organizam, posebno jetru. Nerazumno je, posebno u odnosu na jetru, kod svake najmanje prehlade, kod svakog malog oboljenja, prihvatiti se lijekova u obliku hemijskih preparata, posebno antibiotika. Oni istina, utiu na bolest, ali kasnije sve to organizam, posebno jetra, mora da preradi i eventualno uini nekodljivim. A mnogi od tih hemijskih preparata ili njihovi raspadni produkti ili metaboliti su otrovi. Da se ne bismo krivo razumijeli! Krajem 19. i poetkom 20. stoljea u hemiji su uinjena epohalna otkria, ali istovremeno je hemija uinila veliku pogreku to je iz upotrebe istisnula ljekovito bilje, i hiljadama godina sticano iskustvo o njemu. Ako bi bilo ko sada pokuao da uini neto u obrnutom smjeru, bilo bi to mnogo gore od pogreke. Samo racionalna, kombinovana i znalaka primjena ljekovitog bilja i hemijsko-farmaceutskih proizvoda, moe dati optimalne rezultate u tretmanu svih oboljenja. To je naravno sada posebno vano kada se svakodnevno u terapiji uvode mnoge hemijske supstance ije pravo djelovanje i ne poznajemo dovoljno i kada se s pravom govori o pravoj terapijskoj dungli koja nanosi toliko tete da danas imamo izdvojenu granu patologije nazvanu bolesti izazvane lijekovima. Nerazumno je jesti stalno teku, masnu hranu. Pogotovu ako je mast ivotinjskog porijekla. Valja se brzo odvikavati navike da hranu ne smatramo hranom

12 ako odozgo ne pliva dva prsta debeli sloj masnoe. Strano je to za jetru! I za ostale organe. Prvi maratonac koji je pretrao 42 kilometra od Maratona do Atene, sruio se na cilju mrtav. Njemu skvaka ast, obavio je svoju dunost, trao je za domovinu. Nerazumno je, meutim, trati 42 kilometra bez takvih uzvienih ciljeva. Takvi i slini nevjerovatni fiziki i psihikih napori moraju ostaviti tragove na itav organizam, bez obzira na predhodni trening. Ili; popeti se na Himalaje, preplivati kanal Laman i sl. Hodati, potrati, etati, pogotovu preko brda i dolina, zaplivati. U redu! Sada, kau, tri itava Amerika, premda u posljednje vrijeme i otuda stiu vijesti da se i njima smuilo toliko tranje. Trimo i mi. Ko nam brani? Samo ne pretjerujmo. Zato trati 20-tak kilometara? Onaj ko prepjeai 20 kilometara po istom vazduhu, suncu ili kii svejedno, preko brda i dolina, umorit e se jednim finim umorom, poslije kojeg e zaspati snom visokog kvaliteta, to znai da su mu svi organi, ukljuujui i jetru vrlo zadovoljni. Neko je rako: rad i samo rad. Rad poinjati rano ujutro, to je mogue ranije, a zavravati kasno u no. Ovaj ritam ne treba prekida ni subotom i nedjeljom, a po mogunosti ni u dane praznika. Nerazumno je to jer predstavlja najbolji nain da se dobije infarkt miokarda ili upropaste ostali organi, posebno jetra. Neko moe rei: mnoge navike sticane godinama treba prilagoavati ili ih se odricati kao, naprimjer, jesti ujutro, a naveer ii gotovo gladan u krevet. To je samo izgovor da se nita ne uini. Za 10 dana uz vrlo malo volje mogu se izvriti mnoge korisne redukcije. Ni sa redukcijama nemojmo pretjerivati, umjereno, postepeno, nita naglo, nieg previe. Teo je pretpostaviti da ovjek kao svjesno bie od najranijih vremena nije primijetio da se mnogi vani procesi odvijaju mimo njegove volje. Da to pojasnimo. ovjek, ako je gladan, nastoji zadovoljiti tu svoju fizioloku potrebu. Istina, do izvjesne granice ovjek moe kontrolirati osjeaj gladi, a zatim ipak mora jesti. Onog trenutna kada je stavio hranu u usta, pa ak i znatno prije, organizam se aktivira za taj in primanja hrane. Hrana prvo dolazi u usta. Tog trenutka pa i prije, aktivira se jedan mehanizam iji je rezultat da pljuvne lijezde poinju obilno luiti pljuvaku. Bez pljuvake, u najmanju ruku, bilo bi oteano vakanje i raskvaavanje hrane, odnosno formiranje zalogaja spremnog za slijedeu radnju gutanje. Na isti nain aktiviraju se mimo ovjekove volje i ostali njegovi organi, za ta je ovjek svjesno i prinudno dao poticaj. Danas smo postali svjesni da je ivot ljudskog organizma najveim dijelom automatizovan, dobro programiran proces koji se harmonino odvija. Ovdje se neemo baviti pitanjem ta znai ako u tom automatizmu doe do disharmonije, to e u kasnijem izlaganju postati jasno. Ali ipak da postavimo pitanje: Na na ta, odnosno za ta je organizam programiran? Odogovor je jednostavan: Najveim dijelom na vanjske poticaje, svojim genetskim karakteristikama. to su vanjski poticaji prirodniji i umjereniji, to e automatizam organizam na njih harmoninije odgovarati. Ali, ako srce nije obina pumpa, ni organizam nije obian automat.

13

JETRA I NJENA ULOGA U ORGANIZMU

Jetra ili hepar je veliki parenhimatozni organ koji se nalazi u trbunoj duplji, vie sa desne strane, ispod rebara i dijafragme. Gornjom stranom vezana je za dijafragmu, a donjom nalijee na neke organe iji se otisci, odnosno udebljanja jasno primjeuju na donjem reljefu jetre. Tako se razlikuju udubljenja eluca, desnog bubrega, dijela debelog crijeva, duodenuma i slino. Najvea je ljezda u organizmu; duine 15-18 cm i prosjene teine kod odraslog ovjeka do 1500 grama. Podijeljena je na dva dijela: desni i lijevi reanj. Desni reanj je znatno vei od lijevog. Boja jetre je crvenomrka. Sa donje strane jetre u desnom renju smjetena je una kesica, koja predstavlja krukasti rezervoar zapremine do 70 ml koja moe da primi do 40 ml ui. Teina i veliina jetre i une kesice, pa i njen centrali poloaj u organizmu, govore o ulozi koju ima. Najveim dijelom uloga jetre je hemijske prirode; svakog trenutka u ivom organizmu u njoj se odigrava nekoliko hiljada biohemijskih reakcija kao i drugih procesa vanih za normalan ivot organizma. S pravom se jetra naziva centralnom laboratorijom organizma: najveom i najkompleksnijom hemijskom laboratorijom koja se moe zamisliti i koja funkcionira potpuno automatski. Kako e taj automatizam djelovati zavisi od naina programiranja. Nain programiranja jetre zavisi u prvom redu od kvaliteta i kvantiteta unosa hemijskih supstancija iz drugih organa. Da bi jetra mogla normalno raditi, postoje putevi za unoenje, kao i putevi za iznoenje, odnosno transport materija iz jetre. Sve materije u jetru dospijevaju preko krvi. Najvei dio krvi dolazi portnom venom: 70% ili oko 1 litar u minuti. Portna vena pomalo lini na stablo. Njeni korijenovi dopiru do organa za varenje, slezene, guterae i slino, gdje prikupljaju materije i sokove. Svi ti korijenovi sastave se u stablo portne vene koja kao takva dolazi do vrata jetre gdje ulazi u jetru. Odmah iza jetrinih vrata portna vena grana se prema desnom i lijevom renju. Na vrata jetre ulaze i grane arterije jetre koja donosi oko 30% krvi ili 0,4 litra u minuti. Ukupna koliina prispjele krvi portnom venom i arterijom jetre je 1,4 litra u minuti ili oko 29% ukupnog minutnog volumena srca. Materije koje su u jetru dopremljene portnom krvi, jetra preradi u druge materije i dalje ih transportuje drugim organima za njihove potrebe. Uloga jetre u organizmu je prvenstvenog metabolike prirode, premda se njene ostale funkcije nikako ne smiju zanemariti. Jetra, takoer, mnoge hemijske materije moe zadrati u svom tkivu kao rezervu ili ih pripremati za uklanjanje iz organizma. Bakterije koje su dospjele portnom krvi, prvenstveno iz organa za varenje, jetra jednim aparatom koji se naziva Kupfferove elije, a mehanizmom koji se naziva fugocitoza, praktiki potpuno uniti. U parenhimu, koji se najveim dijelom sastoji iz elija hapatocita, jetra stvara tekuinu koja se naziva u. Uloga ui u organizmu je nazamjenjiva. Jetra sve potrebno hemijske materije upuuje organima: slezeni, kotanoj sri, endokrinim lijezdama, bubrezima, centralnom nervnom sistemu, srcu, dvanaestopalanom crijevu, krvi... samo na odreene signale odnosno poticaje organizma.

14 Arterijska krv donosi kiseonik i druge materije potrebne za ishranu i rad elija jetre. Jedan krak ove arterije snabdijeva krvlju unu kesicu. Proizilazi da portna vena predstavlja funkcionalni, a arterija jetre nutitivni optok krvi u jetri. Krv dospjela portnom venom i arterijom jetre, naputa jetru venom koja se naziva vena jetre. Kao da se dva dovodna kanala spajaju u jedan odvodni. U jetri dakle postoji trostruki krvotok. Jetreni parenhim najveim dijelom se sastoji od elija jetre hepatocita. elija je osnovna iva jedinica organizma. U parenhimu jetre elije nisu razbacane bez ikakvog reda, ve po savrenoj zakonitosti. Ako je hepatocit osnovna iva jedinica jetre, onda je jetreni ili hepatiki lobulus osnovna funkcionalna jedinica.

ELIJA JETRE HEPATOCIT

elija je osnovna iva jedinica organizma. Bez elije nema ivota. Svakih organ ljudskog tijela je skupina mnogih elija koje se dre na okupu radi specifinih funkcija karakteristinih za taj organ. Organizam kao cjelina sadri oko 1.014 elija. Jetreni parenhim najveim dijelom sastoji se od elija jetre i sudei po aktivnosti to je najdiferenciranije tkivo u organizmu, jer se u jetrenim elijama najvjerovatnije moe odvijati vei broj procesa nego u bilo kojem drugom tkivu, odnosno njegovim elijama, zahvaljujui u prvom redu visokom sadraju razliitih enzima i enzimskih sistema.

Poto je u jetri najvei broj akcija vezan za eliju hepatocit, potrebno je detaljnije upoznati se sa tom elijom. Poto su elije svih organa toliko sitne da se uglavnom ne mogu vidjeti golim okom, treba ih zamisliti kao loptu ili kuglu, naravno ne idelno okruglu ve izduenu, poligonalnu i slino. Kao i lopta i elija ima vanjski omota kojeg nazivamo membranom. Unutar elije, dakle, protuplazma, sastoji se takoer od jo sitnijih estica ili organela kao to su mitohondrije, lizozomi, endoplazmatski retikulum, Golgijev aparat, centriole, cilije, mikrotuble. I to je posebno vano unutar elija nalazi se jezgro. Sve ove jedinice imaju tano odreene zadatke. Kao to sama elija ima membranu isto tako i ove estice unutar elije imaju svoje membrane. Stie se dojam, koji je taan, da su membrane pojedinih struktura unutar elije pa i same elije najvaniji dijelovi tih struktura. Nema oteenja bilo koje vrste same elije i njenih struktura bez oteenja membrane. Membrana je zatitni sloj, koji eliju ili organele kao barijera titi od nekontroliranog uzajamnog dejstva sa okolnom sredinom. Iz okolne sredine u eliju ili organele ne mogu nekontrolisano da prodiru bilo kakve suptancije. Glavna graa membrana su lipidi i proteini. Lipidi sprijeavaju nekontrolirano i neorganizovano kretanje vode iz suptancija otopljenih u vodi, dok proteini na pojedinim mjestima prekidaju tu lipidnu barijeru odnosno njen kontinuitet i tako stvaraju prolaze ili vrata za kontrolisani, selektivni prolaz razliitih hemijskih materija kroz membranu, bez kojeg ne bi bio mogu ivot elije. Ovdje se esto upotrebljava termin hemijske materije ili supstancije. Da ne bi bilo zabune treba rei da je ovdje sve hemija. Lipidi i proteini koji ine membranu, voda, so kojom se soli hrana, sama hrana, sve su to hemijske materije ili supstancije. ivot se odvija na bazi hemijskih pretvorbi. Naravno ove pretvorbe ne bi se mogle odvijati bez uea fizikalnih sila. Unutar elije jezgro kao kontrolni centar upravlja i

15 hemijskim reakcijama i razmnoavanjem elija. Naprijed su spomenute mitohondrije kao organele elije. I one su okruene membrana i predstavljaju praktiki energanu elije jer sadre velike koliine enzima potrebnih za dobijanje energije iz hranjivih tvari. Ve dva puta su spomenuti enzimi. Enzimi su takoer hemijske materije bez kojih se ni jedan hemijski proces u organizmu ne bi mogao odvijati (vidjeti: Enzimi). Da bi ivjela, elija mora iz okoline koja je okruuje dobiti u prvom redu hranjive tvari, koje mogu proi kroz elijsku membranu, ali samo na strogo kontrolisane naine. Ove hranjive tvari oksiduju se kisikom uz pomo enzima pri emu se oslobaa energija. Hranjive tvari koje dopru do elije, nisu u onom obliku kakvom smo ih uzeli hranom: u obliku ugljikohidrata, masti ili bjelanevina. U organima za varenje odnosno digestivnom traktu hrana prvo prolazi kroz odreene faze probave; ugljikohidrati uglavnom preu u glukozu, masti u masne kiseline, a bjelanevine u aminokiseline. Tek u elijama vri se oksidacija ovih hranjivih materija kisikom pod utjecajem mnogih enzima koji upravljaju brzinom reakcije, a time i brzinom oslobaanja i usmjeravanja energije. Kakva je uloga jetre, odnosno elije jetre u ovim metamoblistikim procesima vidjet e se kasnije. elije jetre hepatociti su poligonalnog oblika sa poluljebovima na stranicama. Kada se dvije elije priblie jedna drugoj sa stranicama na kojima su poluljebovi, i to pribliavanje postane dovoljno intimno, formirat e se kanali posebnog znaaja kojim e prema veim kanalima iz elije jetre tei u. Jedna od najvanijih funkcija elija jetre je proizvodnja ui. U unutranjosti jetrene elije pored navedenih organela, u vodenoj otopini nalaze se zrnca glikogena, kapljice masti, grudvice bjelanevina, une boje i drugo to elija jetre mora da preradi na takav nain da bude upotrebljivo za elije drugih organa, da se pripremi za uskladitenje, kao rezerva, da se pripremi za uklanjanje iz organizma itd. U daljem izlaganju posebnu vanost kod oboljevanja jetre pokazat e elijska membrana jer je obnova i metabolizam lipida i bjelanevina u elijskoj membrani osnova normalne funkcije ne samo membrane ve i elije i struktura unutar elija okruenih membranama. Svakako treba napomenuti da neke genetske anomalije, posebno s oteenjem enzima i enzimskih sistema, imaju veliku ulogu u normalnoj obnovi membrana elije i struktura unutar elije. Naprijed smo vidjeli da se jetra sastoji od elija ili stanica, kao uostalom i svi ostali organi, pa ovdje slobodno moemo rei da je elija osnovna iva jedinica ljudskog organizma. Smatra se da ih u tehnolokom sistemu kojega smo oznaili kao ovjek, tanije reeno odrastao ovjek, ima otprilike 75. Od toga. broja oko 25 otpada na crvena krvna tjeleca, koja prenose kiseonik iz plua u tkiva. Ostalih 50 pripadaju razliitim organima i tkivima. Od toga broja elija jetre ima priblino oko 109.(PROVJERI!) Ovih 50 elija imaju neke zajednike osobine, a razlike se satoje o tome kojem organu pripadaju. Svim elijama potrebna je hrana, i sve elije na gotov isti nain iskoritavaju iste oblike hranljivih materija. Sve elije koriste kisik kao glavnu materiju za dobijanje energije (termohemijske energije). Kisik se spaja sa ugljikohidratima, bjelanevinama i mastima, pri emu se oslobaa energija potrebna elijama za mnogobrojne aktivnosti, a i organizmu za odravanje tjelesne temperature. Napomenimo da su elijama za oslobaanje energije potrebni jo vitamini i minerali. Tu su jo i zaini, koji pored toga to hrani daju odgovarjui okus, imaju i druge zadatke jer pokreu mnoge akcije potrebne za normalno funkcioniranje organizma.

16 Zaini npr. pokreu i pojaavaju izluivanje eluanog soka, ili to je ovdje takoe od posebne vanosti, pojaavaju izluivanje i oticanje ui u jetri. Sve ostalo to doe do jetre odnosno elija jetre i drugih organa, strane su materije i elije trebaju dodatne napore da te strane materije metabliziraju i uklone iz organizma. Bez tekuine, tanije reeno bez vode, se ne moe. Ljudski odrasli organizam sadri oko 56% tekuine. Vei dio je u elijama o kojima upravo govorimo. Poto je ta tekuina unutr elije, nazivamo je intracelularnom tekuinom. Drugi dio tekuine je izvan elija i taj dio nazivamo ekstracelularnom. Ova tekuina se stalno giba i kree u tijelu i mijea s cirkulacijom krvi. elija jetre i ne samo jetre, ve i stalih organa, je najvaniji dio ne samo jetre ve i tih organa. Poto je elija ili stanica najvaniji dio pojedinih organa ili organizma uopte, pozabavimo se ukratno elijom da bismo razumjeli funkcije organa i ostalih struktura u tijelu. Svaka elija je iva struktura, omeena elijskom membranom. Unutar te strukture omeene membranom, nalaze se mnoge druge strukture takoe omeene membranama. Najvanije je jezgro elije, koje je praktiki kontrolni centar koji upravlja svim hemijskim reakcijama koje se deavaju u eliji, te razmnoavanje elija. Najvaniji dio jezgre je deoksiribonukleinska kiselina (DNA) koja praktiki predstavlja nosioca nasljednih osobina odnosno gen. Sve strukture unutar elije, meu njima i jezgro, praktiki plivaju u elijskoj tekuini koju nazivamo jo i citoplazmom. Razliite materije koje ine eliju, nazivaju se zajednikim imenom protoplazma koja se najveim dijelom sastoji od 5 osnovnih materija: vode, elektrolita, ugljikohidrata, bjelanevina i masti. Unutar elije osim jezgre postoje i druge strkture: endoplazmatski retikulum, Golgijev kompleks ili aparat, mitohondrije. Za mitohondrije moemo rei da su energana elija. Da nije mitohondrija, elije ne bi mogle dobiti energiju iz hranljivih sastojaka i kiseonika, pa bi se tako sve ove elijske funkcije ugasile. Zbog vanosti, na ovome mjestu moramo se pozabaviti membrana, prvenstveno membranama itavih elija. Membrane elija, a isto tako i membrane ostalih struktura unutar elije, npr. jezgre ili mitohondrije, najveim dijelom sastoje se od bjelanevina i masti. Masti sprjeavaju nekontrolisano gibanje tenosti, te tako ine barijeru za nekontrolisano kretanje vode i materija otopljenih u vodi. S druge strne, bjelanevine u membrani prekidaju taj kontinuitet u mastima membrane i doputaju selektivno kretanje razliitih tvari kroz membranu. Ostanimo za sada na tome da bjelanevine imaju selektivna svojstva koja pri difuziji prednost daju nekim materijama vie nego drugim kako bi prole kroz membranu u unutranjost elije, a isto tako i da mogu napustiti eliju. Ve smo se upoznali sa intra i ekstracelularnom tekuinom. Razavijmo tu stvar i interesu boljeg razumijevanja dalje. U ekstracelularnoj tekuini nalaze se sve materije potrebne elijama. Poto se ova tekuina stalno giba i kree u tijelu i mijea cirkulacijom krvi, proizilazi da se sve elije nalaze u bitno istoj sredini koja se jo naziva i unutranjom sredinom. Iz ovoga je jasno da su elije sposobne za ivot, rast i obavljanje funkcija sve dotle dok god u ekstracelularnoj sredini ima dovoljno kiseonika, ugljikohidrata, bjelanevina, odnosno elemenata bjelanevina, masti, tanije reeno masnih kiselina, vitamina i razliitih minerala, odnosno jona tih minerala, te mikrometala i drugih elemenata.

17 Ova tekuina sadri takoe i materije elijskog metabolizma kao to su ugljendioksid, koji e iz organizma biti eliminisan preko plua, te drugih materija koje e biti izbaene preko bubrega i stolicom preko jetre i crijeva. Neprobavljene materije iz digestivnog sistema bie eliminsane iz organizma stolicom. Intracelularna tekuina znatno se razlikuje od ekstracelularne i fizikalno i hemijski. Ta razlika i omoguava promet izmeu inracelularne tenost koja se nalazi u elijama i ekstracelularne tekuine koja se nalazi izvan elije. Moda je sada ovo najbolje mjesto da se prisjetimo definicije ljudskog organizma kao zaokruenog tehnolokog sistema ogranienog koom koji najveim dijelom funkcionie automatski. Na isti nain moemo definisati i eliju ljudskog orgnizma kao zaokruen tehnoloki sistem ogranien membranom koji funkcionie na bazi fizikalnih i hemijskih razlika izmeu ekstra i intrcelularne tenosti. Odravanje stalnih nepromjenljivih uslova u ekstracelularnoj tenosti naziva se homeostaza i svi organi tkiva organizma pomau da se odre nepromjenjeni uslovi u toj sredini. Tako npr. plua stalno snabdijevaju kisikom ekstracelularnu tekuinu, ime se nadoknauje kisik koji su potroile elije. Probavni sistem snabdijeva hranljivim materijama, bubrezi odravaju stalnu koncentraciju jona... Zakljuno: svaki organ ili tkvio, ponovimo to, doprinosi homeostazi, odnosno odravanju homeostatskih odnosa. I ne samo to, ve i svaka elija koristi homeostazu, a takoe svojim udjelom odrava konstantnim hemijsku i fizikalnu razliku izmeu ekstra i intracelularne tenosti, drugim rijeima odrava homeostatske odnose konstantnim. Podvucimo sada da ovo raciprono meusobno djelovanje omoguava automatizam organizma sve dok jedan ili vie funkcionalnih sistema ne izgube svoju sposobnost da daju svoj doprinos funkciji. Kada se to dogodi, sve elije u organizmu odnosno tijelu trpe. Jaka disfunkcija vodi u smrt, umjerena ili slaba vodi u bolest. Kod svih oboljenja jetre napadnuta je elija jetre hepatocit. Tanije reeno napadnuta je prvenstveno membrana hipatocita. Podsjetimo se samo ta smo malo prije rekli o grai membrane elije, pa i elije jetre hepatocita. Membrana elije jetre hepatocita graena je od masti i bjelanevina. Masti odnosno lipidi u membrani elije sprjeavaju bilo kakav promet izmeu ekstra i intracelularne tenosti. S druge pak strane bjelanevine odnosno proteini u membrani omoguavaju, ali samo strogo kontrolirani, promet izmeu ekstra i infracelularne tenosti. Da vidimo na jednom vanom primjeru ta znai oteenje membrane hepatocita iz bilo kojeg razloga. Unutar hepatocita vri se jedan vaan proces proces transaminacije dviju aminokiselina pomou enzima nazvanih transaminaze: Alaninaminotransferaze (AIAT) i Aspartataminotransferaze (ASAT). Ove transaminaze mogu se i normalno nai u krvi u normalnim vrijednostima. U sluaju da je zbog bilo kojeg oteenja jetre dolo do oteenja membrane hepatocita, ove transaminaze lake e prei iz intra u ekstracelularnu tenost pa e se konstatovati njihova pojaana aktivnost, odnosno vie vrijednosti u krvi odnosno plazmi od normalnih. Porast vrijednosti transaminaza u krvi jasno nam sugerie da neto nije u redu sa jetrom, a moda i srcem, pogotovu ako su znatno poviene vrijednosti Alaninaminotransaminaze (AIAT). Na osnovu do sada reenog moe se izvui slijedei zakljuak: nema oboljenja jetre bez oteenja membrane hepatocita. Jedan incident koji moe da se desi kod teih oboljenja jetre je nemogunost jetre da amonijak koji se stvara deaminacijom aminokiselina pretvori u ureu. Zbog ega se u krvi nakuplja vea koliina amonijaka koji je posebno za mozak toksian i koji vrlo esto dovodi do hepatine kome? O ovoj injenici valja strogo voditi rauna kod primjene bjelanevina i dietoterapiji jetre.

18

LOBULUS JETRE
Jetreni paranhim najveim dijelom sastoji se od elija jetre hepatocita, koje su rasporeene po savrenoj zakonitosti. Ako je hepatocit osnovna iva jedinica jetre, jetreni ili hepatiki lobulus je osnovna funkcionalna jedinica. U ovjekovoj jetri postoji 50.000 do 100.000 pojedinanih lobusa. Da se bolje upozna ne samo funkcionalna uloga, ve i organizacija hepatikog lobulusa, treba se posluiti emom koja predstavlja idelizirani presjek lobulusa prema Guyton-Eliasu. elije jetre lobulusa prikazane su na slici u vidu dvije ploe, centrifugalno rasporeene u odnosu na centralnu venu. Naprijed je reeno da e dvije elije jetre kada se dovoljno intimno priblie, formirati izmeu sebe siuni kanali. Ti kanalii mogu se formirati sa svake strane elije kao to je i prikazano na slici na obje ploe jetrenih elija. Kako je jedna od najvanijih funkcije jetrine elije proizvodnja ui, u e iz elija prvo se izliti u ove kanalie, zatim u neto vee itd. dok se ne izlije ili direktno iz jetre u dvanaestopalano crijevo ili inidirektno preko une
kesice. Put ui iz elije preko kanalia do uovoda prikazan je na slici. U donjem dijelu slike vidi se poloaj portne vene i arterije jetre koje dovode u jetru oko 1,4 litra krvi u minuti. Protok venske i aterijske vri se kroz sinuse, prostore koji su, takoer, prikazani na slici do vene jetre koja e odvesti svu krv koja je ula u jetru. Osnovna struktura jetrenjeg lobulusa (slika)

To je taj trostruki krvni put u jetri o kojem smo takoer govorili. Mogunost proticanja krvi kroz sinuse omoguena je na bazi razlike krvnih pritisaka u portalnoj veni koja iznosi oko 1,2 kPa i veni jetre koja iznosi praktino 0,0 kPa. Kakve posljedice mogu nastati ako se promjeni ova razlika zbog poveanja otpora, odnosno porasta krvnog pritiska u portalnoj veni, vidjet e se kasnije (vidjeti: ascites, ciroza jetre). Dakle portalna i arterijska krv protiu prostorima koji se nazivaju sinusima, a smjeteni su izmeu ploa jetrenih elija. Na taj nain elije jetre u stalnom su dodiru sa venskom i arterijskom krvlju, s tim to venska krv donosi metabolite da za dalju preradu, a aterijska krv hranu za elije i ostale strukturalne elemente jetre. Izmijeane u sinusima venska i aterijalna krv naputaju jetru venom jetre. Ako se ponovo baci pogled na sliku, vidi se da su sinusi obloeni Kupfferovim elijama koje pripadaju tzv. retikuloendotelnom sistemu i ija e funkcija kasnije biti detaljnije opisana. Sinusi su takoer, obloeni endotenim stanicama izmeu kojih se nalaze iroke pore koje omoguavaju komunikaciju izmeu sinusa i tzv. Disseovog prostora. Kroz te pore omoguen je promet materija iz krvne plazme u Disseov prostor i dalje do elija jetre. Suvina tekuina koja je, takoer, prodrla kroz pore u Disseov prostor praktino je cijedi u limfu, jer je, kao to se na slici vidi, Disseov prostor direktno spojen sa limfnim kanalima.

PROBAVA HRANE

19 Probava hrane Digestija ili varenje hrane moe se definisati kao slijed biofizikalnih i biohemijskih procesa organizma kojima se sastojci hrane prevode u takvo stanje da mogu biti preuzeti u krv ili limfu. Za bolje razumijevanje metabolizma, a posebno matabolikih funkcija jetre potrebno je, barem u osnovnim crtama, upoznati se sa probavom osnovnih visokomolekularnih sastojaka hrane na kojim ivi ljudski organizam: ugljikohidrata ili polisaharida, proteina ili bjelanevina i lipida ili masti. S druge strane, hemijske materije malih molekula kao to su neorganske soli, vitamini, lijekovi, mogu pre ui krv a da se prethodno ne podvrgnu procesu probave. Pod biofizikalnim procesima treba podrazumijevati niz fizikalnih radnji kojim se hrana usitnjava, muka, mijea, natapa i otapa. Biohemijski procesi hemijski dezintegriu hranu. U toj hemijskoj dezeintegraciji najvaniji su enzimi, premda se ne smiju zaboraviti ni drugi faktori kao to su u ili eluana kiselina. Enzimi koji se nalaze u probavnom traktu, odnosno probavnim sokovima, pripadaju skupini tzv. hidroliza jer vre hidrolitiku razgradnju najvanijih sastojaka hrane. U ustima hrana se grubo isitni i pomijea sa pljuvakom, te se na taj nain dobije gladak i sklizak zalogaj koji se zove bolus. Pljuvaka ne predstavlja samo tekuinu koja e pomoi formiranju zalogaja, ve i probavni sok usne upljine. Hrana nakon gutanja dospijeva u eludac. eludac treba shvatiti kao rastegljivi rezervoar hrane. Ali istovremeno to je i mjesto gdje se hrana mehaniki i hemijski probavlja. Praznan eludac je stisnut, praktino u vidu cijevi, ali se nadolaskom hrane postepeno iri. Hrana se u elucu slae slojevito, tako da se slojevito i mijea sa eluanim sokom. U elucu se vri mehaniko usitnjavanje hrane zahvaljujui peristaltici, ime se hrana muka, mijea, dezintegrie i usitnjava, to potpomae boljem natapanju hrane sokovima eluca. Sadraj eluca ne prelazi odjednom u tanko crijevo, ve postepeno, to zavisi od otvaranja i zatvaranja pilorusa, sfinktera ije otvaranje i zatvaranje zavisi od veliine pritiska sa strane eluca ili sa strane tankog crijeva. Zadravanje i probava hrane u elucu kod ovjeka se deava obino 6-7 sati, to zavisi od vrste hrane. Za to vrijeme eludac se potpuno isprazni. Hrana koja u dijelovima naputa eludac tekue je ili polutekue konzistencije i naziva se himus (chymus). Zbog eluanog soka koji sadri mnogo kiseline, himus je kisele reakcije. Brzo po prelazu u duodenum, reakcija himusa se mijenja i on postaje alkalan, zahvaljujui alkalnoj reakciji soka duodenuma. Duodenum je mjesto u kojem se hrana izmijea sa ui i pankreasnim sokom, koji e zajedno sa eluanim sokom vriti dalju probavu hrane. Za u znamo da je proizvod jetre, odnosno jetrenih elija, a pankreasni sok proizvod pankreasa, odnosno guterae. Pankreasni sok je alkalne reakcije sa dosta razliitih enzima. Obino ga pankreas izlui 500 do 1200 ml dnevno. Za pravilnu probavu hrane, vaan je i crijevni sok kojeg se dnevno izlui 500 do 3000 ml. Sadri, takoer, mnogo probavnih enzima. Pored hemijskih reakcija koje se deavaju u tankom crijevu vane su i mehanike, prvenstveno serijske prstenaste kontrakcije, ime se hrana muka, mijea i dovodi u intimniji kontakt sa crijevnom sluznicom gdje e biti apsorbovana. Kontrakcije crijeva pospjeuju i bolju cirkulaciju krvi i limfe u crijevnoj stijenci. Peristaltiki talasi potpomau pomijeranje hrane od tankog ka debelom crijevu. Praktino, tanko crijevo je mjesto gdje se kod ovjeka obavlja najvei dio a istovremeno i zavrava probava hrane. Crijevni sadraj koji prelazi u debelo crijevo

20 jo uvijek je polutekue konzistencije. Debelo crijevo e apsorbovati vodu i tako pomoi u formiranju poluvrste fekalije. Onaj dio probave koji se deava u debelom crijevu, najveim dijelom je pod utjecajem enzima razliitih mikroorganizama pri emu nastaju razliiti hemijski spojevi, redovito neprijatnog mirisa. Na koncu jo ostaje i pranjenje fekalija to se deava pod utjecajem razliitih mehanizama, ali i pod utjecajem ovjekove volje. No, sada se valja pozabaviti probavom osnovnih visokomolekularnih sastojaka hrane. Ugljikohidrati ine najvaniju grupu jedinjenja jer su glavni izvor energije za ive organizme. U njima je sunana energija procesom primarne fotosinteze pretvorena u hemijsku, koja se zatim procesom metabolizma ponovno slobaa i tako iskoritava za potrebe organizma. Dijele se na monosaharide, oligosaharide i polisaharide. Najvaniji polisaharidi za ovjeka su: krob i glikogen. Celulozu ljudski organizam ne probavlja. Organizam ne moe iskoristiti ugljikohidrate, proteine i lipide onakve kakvi dolaze iz prirode, odnosno kakvi slue za hranu. Prvo se moraju probavom razgraditi na jednostavnije kako bi ih organizam mogao prihvatiti. Kao to je naprijed reeno, probava se vri u ustima, elucu i crijevima. Sloeni ugljihohidrati: oligosaharidi i polisaharidi, hidrolizom uz pomo enzima iz pljuvake, pankreasnog soka i epitelnih elija crijeva, razgrade se na jednostavnija jedinjenja monosaharide. Meu monosaharidima prednjai glukoza sa krajnjim bilansom od oko 80%, te fruktoza i galaktoza sa po 10% svaka. Ovaj odnos postaje jasniji kada se kae da se najee upotrebljava krob koji dolazi u itaricama i krompiru. krob seastoji iskljuivo iz velikog broja molekula glukoze povezanih na poseban nain. Saharoza koja se, takoer esto upotrebljava u vidu eera, sastoji se iz jedne molekule glukoze i jedne molekule fruktoze itd. Razgraeni oligosaharidi i polisaharidi, apsorbuju se kroz sluznicu crijeva i krv vene porte, koja u jetru dovodi oko 70% krvi. Dakle, u jetru portalnom krvlju dolaze razgraeni ugljikohidrati u vidu glukoze, fruktoze i galaktoze (dalje vidjeti: Metabolike funkcije jetre). Proteini bjelanevine, hemijski organski spojevi velikih molekula koje su sastavljene od dijelova amino kiselina povezanih u molekuli specifinim tzv. peptidim vezama. U ivoj prirodi proteini obavljaju brojne i raznovrsne funkcije koje su u najuoj vezi sa odravanjem ivota, pa u krajnjoj liniji predstavljaju i sam ivot. Strogo su specifini u odnosu na organizam. Svaki protein koji se u organizam unese na bilo koji nain mimo probavnog trkta, dakle parenteralno, djeluje kao strano tijelo, pa e izazvati reakcije koje e tu bjelanevinu, odnosno protein, ukloniti na bilo koji nain. Pri tim nastojanjima organizam moe i sam da podlegne. Postoje i izuzeci koji vre strogo specifine funkcije, premda su kod razliitih ivoitnjskih vrsta gotovo identinog aminokiselinskog sastava. Primjer su inzulin i hemoglobin. Proteini u organizam dolaze hranom kao i ugljikohidrati i masti. Kao to organizam ne moe prihvatiti ugljikohidrate i lipide, odnosno masti onakve kakvi su unijeti u organizam, to pravilo vai i za proteine. Proteini su prvo hidrolitikim reakcijama moraju razgraditi do svojih sastavnih dijelova aminokiselina. Proteini su najee unose u organizam mesom i biljnom hranom. U ustima, prilikom vakanja nema ni poetne probave proteina. Za poetnu probavu potrebna je jako kisela sredina kakva vlada u elucu. eluane lijezde, odnosno parijatelne elije lue velike koliine hlorovodine kiseline. Zbog toga je u elucu sredina vrlo kisela,

21 otprilike pH je izmeu 2 i 3. To su najbolji uslovi za djelovanje jednog eluanog enzima koji se zove pepsin, a koji ima to svojstvo da probavi i kolagen, koji je glavni sastojak meuelijskog vezivnog tkiva u mesu. Na taj nain oslobodi se put ka elijskim proteinima i tako olaka njihova probava. Pepsin, pored razgradnje kolagena, u kiseloj sredini eluca, zapoinje razgradnju proteina do manjih molekula to se zasniva na procesu hidrolize. Te manje molekule dobivene razgradnjom proteina su: proteoze, peptoni i polipeptidi. Ovi prelaze u tanko crijevo, gdje e ih dalje razgraivati enzimi pankreasnog soka: tripsin, himotipsin i karboksipolipeptidaza. Ova tri enzima su u stanju da ak jedan dio prevedu i do samih amino-kiselina. Potpunu razgradnju do amino-kiselina izvrit e enzimi koji se nalaze u epitelnim elijama tankog crijeva a koji se nazivaju aminopolipeptidaze i dipeptidaze. Stie se dojam da hidrolitika probava proteina do amino-kiselina u elucu i tankom crijevu nije nimalo jednostavan proces. Taj dojam je taan, jer u tim procesima sudjeluje veliki broj sasvim specifinih enzima, odgovornih za cijepanje samo tano definisanih vezova izmeu aminokiselina. Jo ostaje da se izvri apsorpcija aminokiselina. Treba napomenuti da postoji mogunost apsorpcije i malih koliina dipeptida, tripeptida, pa ak i neobino mali dio nerazgraenih proteina. Najvei dio rezgraenih proteina apsorbuje se u dvanaestopalanom crijevu, a zatim u jejunumu. Apsorpcija se vri vrlo brzo. Nakon jo nekih procesa, aminokiseline defundiraju u portalnu krv (dalje vidjeti: Metabolike funkcije jetre). Lipidi su mnogobrojni hemijski spojevi u hrani i tijelu. Kada se ogovori o lipidima, u prvom redu se misli na neutralne masti ili trigliceride koji se satoje od glicerolske jezgre i tri masne kiseline, spojeno u jednu molekulu. U ovu grupu ubrajamo fosfolipide i holesterol, bolje reeno holesterolske estere, jer i jedni i drugi u molekuli sadre masnih kiselina, ali ima dosta zajednikih fizikalnih i hemijskih svojstava sa lipidima. Sa hranom u organizam dospijeva najvie neuralnih masti biljnog i ivotinjskog porijekla, te znatno manje fosfolipida, holesterola i holesterolskih esera. No, njihova probava i metabolizam slini su onima kod masti. Kao ugljikohidrati i proteini, ni lipidi ne mogu biti apsorbovani od organizma u onakvom obliku u kakvom su uzeti hranom. U ustima i elucu, praktino se ne vri probava masti. Probava zapoinje u tankom crijevu. U himus, poluvrsti, odnosno polutekui sadraj eluca, koji u segmentima, zahvaljujui naizmjeninom otvaranju i zatvaranju sfinktera pilorusa, prelazi u dvanaestopalano crijevo trcne istovremeno odreena koliina ui i pankreasnog soka. To periodino trcanje ui i pankreasnog soka ima se zahvaliti naizmjeninom ovaranju i zatvaranju Oddijevnog sfinkera to stoji pod kontrolom odreenih mehanizama (vidjeti: Stvaranje ui). Neutralne masti odnosno trigliceridi, pod djejstvom unih soli i enzima iz soka pankreasa koji se zove pankreasna lipaza, te pod djejstvom crijevne lipaze iz epitelnih elija tankog crijeva, hemijski se razgrade na slobodne masne kiseline, glicerol ili glicerin i monogliceride. Pored uloge u stvaranju micela, une soli prihvataju nestale masne kiseline i monogliceride i transportuju ih itavom duinom tankog crijeva do sluznice gdje e biti apsorbovane. Apsorpcija masnih kiselina sa povrine micele, ponovo osposobaljava micela za dalje djelovanje lipaza i dalju razgradnju lipida. une soli tu ulogu obavljaju sve do distalnog dijela tankog crijeva ileuma, gdje e i same

22 najveim dijelom biti apsorbovane i vraene u jetru, a neprobavljeni sadraj tankog crijeva prelazi u debelo crijevo. Jo ostaje da se vidi ta se deava sa holesterolom koji u hrani najveim dijelom dolazi u obliku holesterolskih estera koji se kao takvi ne mogu apsorbovati u sluznici tankog crijeva pod djejstvom enzima holesterolestraze, razgrade se na holesterol i masne kiseline. une soli u sastavu micele imaju istu transportnu ulogu; da do sluznice tankog crijeva pored masnih kiselina prenesu i holesterol gdje e biti vrlo lahko apsorbovan. Enzim holesterolestraza potjee iz pankreasnog soka. Fosfolipidi ne trpe drastine promjene i lahko se apsorbuju kroz sluznicu tankog crijeva. Sada treba pratiti ta se deava sa apsorbovanim masnim kiselinama i monogliceridima. Masne kiseline i monogliceridi dospijevaju do epitelnih elija tankog crijeva. Lahko e difundirati kroz njihovu membranu, zahvaljujui injenici da su lahko topivi u lipidima, a membrana je najveim dijelom sastavljena od lipida (vidjeti: elija jetre). Monogliceridi ve za vrijeme prolaza kroz lipidu membranu epitelnih elija prelaze dodatnom probavom u masnu kiselinu i glicerol. Unutar epitelne elije masne kiseline prelaze obrnuti put. Sintezom iz masnih kiselina, glicerola denovo, energije i grupe enzima ponovo nastaju trigliceridi. Ovi trigliceridi zajedno sa apsorbovanim i sintetizovanim holesterolom i apsorbovanim i sintetizovanim fosfolipidima, ine jednu kapljicu koju okrui proteinska, odnosno bjelanevinska opna, dajui tako samostalnu jedinicu. Ova samostalna jedinica naziva se hilomikron. Hilomikroni budu istisnuti iz elije u meuelijski prostor gdje ih prihvata centralni limfni sistem i posebnim mehanizmom, koji se naziva limfna pumpa, otprema prema velikim vratnim venama gdje se izlivaju u krv. Otrpilike 8090% apsorbovane masti u crijevima prelazi u krv torakalnom limfom u obliku hilomikrona. (Dalje vidjeti: Metabolike funkcije jetre).

OSNOVNE FUNKCIJE JETRE

STVARANJE UI
Jetra kontinuirano stvara u. Ta injenica najdue je poznata. Hepatociti jetre neprekidno stvaraju i lue u. Koliina nastale ui kod odraslog ovjeka je 0,5 do 1,0 litra u toku 24 sata. u nastala u hepatocitima, oba renja jetre, prikuplja se u manjim unim kanaliima, a zatim odvodi u vee jetrine une kanale. Jetreni uni kanali usmjeravaju u u dva pravca: direktno u dvanaestopalano crijevo, i ta se u zove u A. Drugi je u unu kesicu. Kretanje, odnosno oticanje ui, strogo je kontrolisano od organizma i vri se na odreene poticaje. u, koja je dospjela u unu kesicu, koncentrie se 7 do 10 puta na taj nain to se kroz zid une kesice proputa voda i so, odnosno Na-hlorid, koji se nalazi u ui. Koncentrizovana u u unoj kesici naziva se u B ili u une kesice. Koliina stvaranja ui stoji pod kontrolom odreenih mehanizama koji reguliu koliinu stvaranja. Vea koliina od potrebne moe izazvati oteenje jetrine elije hepatocita. Manja koliina, odnosno

23 stvaranje manje koliine, nije dobro ako se odigrava mimo navedenih mehanizama (vidjeti: Holagog i holeretik). Sada se moe pozabaviti pitanjem: ta je to u i zbog ega je toliko vana? u iz une kesice mora se prazniti, jer je njen kapacitet ogranien. Kada hrana dospije iz eluca u dvanaestopalano crijevo, posebno masti i djelimino probavljene bjelanevine, odnosno proteini, izazovu u elijama crijeva stvaranje jednog hemijskog jedinjenja-hormona (vidjeti: Holecistokinipankreozimin), koji prelazi u krv i tako dospije do une kesice, ali istovremeno i do pankreasa, odnosno guterae. Hormon izazove grenje i specifine kontrakcije muskulature pa time i poveani pritisak u unoj kesici potiskuje u iz kesice preko kanala do dvanaestopalanog crijeva. S druge strane, hormon u pankreasu izazove luenje pankreasnog soka, koji se preko pankreasnog kanala takoer izlije u isto crijevo, poto se prethodno spoji sa unim kanalom. Kontrakcije une kesice i luenje pankreasnog soka ne vri se samo na ovaj humoralni poticaj, ve postoje i dodatni nervni stimulansi. Koliina izluenog pankreasnog soka kod odraslog ovjeka je od 500 do 1200 ml na 24 sata, to je posebno vano jer pankreasni sok uini alkalnim kiseli sadraj koji je preao iz eluca u dvanaestopalano crijevo, jer dalja probava hrane u dvanaestopalanom crijevu moe se odigravati u alkalnoj sredini. Glavni sastojci ui A i B su pored vode, koja u ui ima do 97 %, a u ui B do 83 %, etiri hemijska jedinjenja: soli unih kiselina, bilirubin (vidjeti :Bilirubin), holesterol (vidjeti: Holesterol) i lecitin. Prisutne su jo i masne kiseline, joni natrijuma, kalijuma, kalcijuma, hlora, karbonati i slino, kao i mucin u ui B. Po svemu sudei, jedini korisni sastojak ui su une soli i mucin. Smatra se da je u samo put za eliminaciju npr. bilirubina i holesterola iz organizma i to najveim dijelom preko stolice, te drugih proizvoda organizma, kojih se treba osloboditi. Moe se postaviti jedno od pitanja: ta e se dogoditi ako se iz bilo kojeg razloga u ui smanji koncentracija unih soli ili povea koncentracija bilirubina ili holesterola? Najvjerovatnija posljedica u prvom redu bit e izdvajanje, odnosno taloenje bilirubina i holesterola u vidu unih kamenaca ili barem mulja, odnosno taloga (vidjeti: Holelitijaza). Ovo je samo primjer vanosti unih soli u ui, kojih u organizmu imam oko 4 grama. Dok bilirubin i holesterol najveim dijelom naputaju organizam stolicom, une soli imaju kruni tok. U zavrnom dijelu tankog crijeva, koji se zove ileum, une soli budu skoro potpuno upijene i portnom venom, odnosno portnom krvi, ponovo se vrate u jetru, a odatle u u. Ipak se u toku tog kruenja izgubi oko 0,5 grama jer taj dio pree u debelo crijevo gdje nastavlja sa svojom ulogom. Odatle se izbacuju iz organizma stolicom. Taj gubitak nadoknade elije jetre sintezom iz holesterola. Koncentracija unih soli u ui A je oko 1 %, a u ui B oko 11 %, to je neophodno da bilirubin i holesterol ne ponu taloiti u obliku unih kamenaca. S obzirom na vanost potrebno je rei ukratko to su to soli unih kiselina, odnosno une soli. Postoje une kiseline, holna i henodeoksiholna nastale sintezom iz holesterola. une soli su natrijumove soli ovih kiselina konjugovane sa glicinom i manje sa taurinom. Iskljuivo se sintetizuju u elijama jetre-hepatocitima. Hrana, zatim i tekuine, preko usta dospijevaju u eludac. U ustima se hrana natopi pljuvakom i savae i taj je proces vie fizike nego hemijske prirode. U elucu se, takoer izmijea dok ne postane kaa i natopi u prvom redu kiselinom, a onda i drugim materijama, potrebnim za normalno varenje. Ipak, neto minerala, vode, alkohol i slino, resorbuju se kroz zid eluca. Pljuvaka pripremi hranu za vakanje i gutanje, a hemijski fermentom ili enzimom koji se zove ptijalin, rastavara u prvome redu krob. Djelovanje tog enzima nastavlja se jo neko vrijeme u elucu. Zid

24 eluca lui enzime koji potpomau varenje hrane prije njenog prelaska u davanestopalano crijevo. Tu se nastavlja dalje razlaganje. Dvanaestopalano crijevo se nastavlja na eludac u duini od oko 25 centimetara i predstavlja dio tankog crijeva. Dakle, hrana iz eluca postepeno prelazi u dvanaestopalano crijevo. Pojedini sastojci hrane, posebno masti, izazovu luenje hormona o kojem je ve govoreno, koji izaziva grenje i specifine kontrakcije une kesice, a takoer, i stvaranje, odnosno luenje soka pankreasa. u i sok pankreasa izliju se istovremen u dvanaestopalano crijevo otvaranjem ulaza u crijevo kojeg kontrolie tzv.Oddijev sfinkter. Znai ulaz nije stalno otvoren pa nema ni kontuiniranog izlijevanja ui i pankreasnog soka u crijevo. u i pankreasni sok izlivaju se na mahove ili trcnu u dvanaestopalano crijevo kada popusti tonus Oddijevog sfinktera. Sok pankreasa ne samo da neutralie kiselinu iz eluca, ve sadraj uini i alkalnim. une soli ui igraju vanu ulogu u metabolizmu masti. Masti se ne rastvaraju u vodi. U dvanestopalanom crijevu sa unim solima stvaraju sitne kapljice-micele, koje se rastvaraju u vodi zahvaljujui elektrinom naboju soli unih kiselina koje smanjuju povrinsku napetost i potpomau stvaranje micela. To je tzv. emulgatorska ili deterdentska uloga unih soli. Na taj nain stvaraju se uslovi da na micele, masti, pone djelovati jedan enzim iz soka pankreasa.Taj enzim naziva se lipaza, to dosta podsjea na naziv masti lipide. Lipaza koju u alkalnoj sredini aktiviraju soli unih kiselina, praktino cijepa, odnosno razlae masti na njihove sastavne dijelove, masne kiseline i glicerol. Time su stvoreni uslovi za resorpciju tj.upijanje masnih kiselina kroz sluznicu tankog crijeva. I u ovom procesu pomau soli unih kiselina. Iz ovog malog isjeka, stie se dojam da se svi ivotno vani procesi odvijaju na fizikalno-hemijskoj osnovi. U daljem izlaganju ova injenica bit e proirena. Bez prisustva unih soli, nema ni upijanja vitamina koji su topivi u mastima, a zovu se liposolubilni vitamini: A, D, E i K. Ovim bi uloga unih soli to se tie masti i liposolubinih vitamina, bila zavrena. U tankom crijevu tj. njegovom zavrnom dijelu, une soli najveim dijelom budu upijene i vraene u jetru, dok manji dio prelazi u debelo crijevo i tu nastavlja svoju ulogu dok na koncu ne bude eliminisan iz organzima stolicom.

Metabolizam- Metabolizam se definie kao promet hemijskih materija u

organizmu. Poto u tim procesima sudjeluje i promjena energije, metabolizam je praktino promet i promjena hemijskih materija i energije u organizmu. Metabolike procese treba razgraniiti na dva dijela. Iz hemijskih materija unesenih u organizam, organizam e izgraditi druge hemijske materije, bioloki neobino vane, jer su sastavni dio tog organizma. U tom sluaju govori se o anabolizmu. S druge strane, proces kojim se razgrauju hemijske materije unesene u organizam, najee hranom, i one materije iz kojih je organizam sastavljen, naziva se katabolizmom. U normalnim uslovima, anabolizam i katabolizam stoje u ravnotei. To znai da u prvom redu moraju stajati u ravnotei materije koje se unose hranom i piem, sa materijama koje se iz organizma uklanjaju mokraom, izmetinama, znojem. Poremeaj ravnotee je u sluajevima kada je unos vei od uklanjanja, odnosno kada je unos manji od uklanjanja. Ovo ima i svoju praktinu primjenu. Npr. kod odravanja optimalne tjelesne teine .Ako se eli izgubiti na teini, katabolizam mora biti vei od anabolizma i taj se proces mora tako planirati da ne nanese nikakve tetne posljedice po organizam. U suprotnom sluaju, anabolizam mora biti vei od katabolizma, s tim to vae ista pravila opreza.

25 Tri su velike i najvanije skupine prirodnih hemijskih jedinjenja koje se podvrgavaju metabolizmu; ugljikohidrati, lipidi i proteini. Za ove tri skupine prirodnih hemijskih jedinjenja vezane su u najveoj mjeri i pretvorbe, odnosno metabolizam energije. Esencijalna hemijska jedinjenja za organizam su, takoer, i vitamini i minerali, odnosno mineralne soli. Metabolizam ivotno vanih supstancija ini jednu veliku nauku-biohemiju.

Ugljikohidrati u organizam dospijevaju hranom. Sloeni ugljikohidrati u probavnom traktu razgrade se u jednostavne tzv. monosaharide: glukozu, fruktozu i galaktozu (vidjeti: Probava). Glukoza, fruktoza i galaktoza, apsorpcijom kroz crijevnu sluznicu dospijevaju u portalnu krv. Jedan dio fruktoze ve za vrijeme ove apsorpcije i prelaza u krv vene porte, prelazi u glukozu. Vena porta dovodi u jetru oko 70 % krvi. Glukoza, galaktoza i ostaci fruktoze iz portalne krvi procesom olakane difuzije prolaze kroz membranu hepatocita, odnosno jetrine elije u citoplazmu. U hepatocitu fruktoza i galaktoza posebnim hemijskim procesom odmah e prei u glukozu. Jetra iz svojih elija upuuje glukozu u druge organe za ishranu ili proizvodnju energije.Viak glukoze jetra e pretvoriti u glikogen koji predstavlja rezervni ugljikohidrat iskljuivo kod ljudi i ivotinja. Glikogen je velika molekula od glukoznih ostataka, koji hidrolizom ponovo oslobaa glukozu. Proces povezivanja molekula glukoze u molekulu glikogena koji se odvija pod uticajem enzima naziva se glikogeneza. Glikogen se kao rezerva deponuje u elijama jetre, kod odraslog ovjeka do koliine od oko 100 grama. Ako se smanji koncentracija glukoze u krvi, jetra obrnutim postupkom razgrauje glikogen u glukozu. Ovaj proces koji takoer, tee uz pomo enzima jetre, naziva se glikoenoliza. Na taj nain jetra odrava normalnu koliinu glukoze i krvi u koliini od oko 5 mmol/l pod uslovom da ovjek nije nita jeo posljednjih 3-4 sata. Inae, smatra se da je normalna koliina glukoze u krvi 4,16-5,27 mmol/l to se naziva glikemijom (vidjeti: Prilog).Informacije radi treba navesti da sve elije u organizmu mogu da deponuju glikogen, naprimjer miii, ali je uskladitenje najvee u elijama jetre. Mogu se postaviti dva logina pitanja: to e se desiti ako se u organizmu pojavi viak glukoze? Jetra u prvom redu, a zatim miii, deponovat e viak glukoze u svojim elijama kao glikogen. Kako kapacitet elija jetre i miia nije neogranien, dalji viak poinje najveim dijelom u jetri da se pretvara u masti. Manji dio u masnim elijama. Masti nastale u jetri iz glukoze poinju se nagomilavati u masnom tkivu i elijama jetre. Ovaj proces pretvaranja glukoze u masti regulie inzulin. Ukoliko se inzulin nalazi u manjku zbog poremeaja npr.u luenju pankreasa, dolazi do povienja sadraja glukoze u krvi to se naziva hiperglikemijom ( vidjeti takoer: Dijabetes). Drugo pitanje bi bilo: ta e se desiti ako se smanji koncentracija ugljikohidrata u organizmu npr.zbog ogranienja unoenja u organizam hrane bogate ugljikohidratima kao to su hljeb, krompir, eer? U tom sluaju nastaje obrnuti proces. Odreene koliine glukoze nastaju iz glicerolskog dijela masti. Takoer i neke aminokiseline koje su sastavni dio proteina relativno lako prelaze u glukozu. Ovaj proces pretvorbe masti i proteina u glukozu naziva se glukoneogeneza. Proizilazi iz ovog kratkog prikaza da jetra predstavlja izvanredan sistem koji regulie sadraj glukoze u krvi (dalje vidjeti: Neke direktne i indirektne posljedice oteenja jetre). Gojazne osobe mogle bi da se zamisle. Da postepeno smanje unoenje ugljikohidrata u organizam smanjivanjem koliine hljeba, eera, krompira. Organizam e poeti da troi masno tkivo koje se najee nakuplja na stomaku, tvorei one rune i neugodne naslage. Kasnije e se vidjeti da ni umjerena fizika aktivnost kod gojaznih osoba nee biti na odmet.

26

Proteini, odnosno bjelanevine koje se unose u organizam hranom, razgrauju se u probavnom traktu do aminokiselina (vidjeti: Probava). Kao i razgraeni ugljikohidrati i aminokiseline se apsorbuju u krv vene porte. I sada zapoinju najsloeniji i najkompleksniji procesi u organizmu koji e iz aminokiseline portalne krvi dati nove bjelanevine karakteristine za taj organizam; strukturne bjelanevine, enzime, gene, bjelanevine miia, itd, drugim rijeima sve ono bez ega se ivot ne moe zamisliti. U portalnoj krvi zadrano je istovremeno 20 aminokiselina, moda i vie, ali ovih 20 u veim koliinama. Sve te aminokiseline potjeu iz proteina uzetih hranom. Od ovog broja aminokiselina 10 moe se sintetizovati u samom organizmu. Te aminokiseline nazivamo neesencijalnim. Drugih 10 organizam sintetizuje u vrlo malim koliinama ili ih ne sintetizuje uope, pa se moraju unositi hranom svakodnevno. Smatra se da je koliina od 70 grama bjelanevina vie nego dovoljna. Kasnije e se vidjeti ta znai pothranjivanje u bjelanevinama. Preko portalne krvi, aminokiseline budu raznesene u krvotok kojim dospijevaju do elija organa i tkiva. U krvi, odnosno plazmi, uvijek se nalazi odreena koliina aminokiselina. Ta standardna koliina aminokiselina u krvnoj plazmi se procjenjuje na oko 500 mg/l. Ako se u krvnoj plazmi pojavi viak aminokiselina, prvenstveno jetra, a zatim i ostali organi i tkiva, prihvataju taj viak i deponuju ga u svojim elijama kao rezervu u vidu bjelanevina. Javi li se manjak, opet prvenstveno jetra, a zatim i ostali organi, oslobodit e tu rezervu ili viak razgradnjom deponovanih bjelanevina do aminokiselina. Tako se odrava stalna ravnotea. Kapacitet nijednog tkiva nije beskonaan. To se ve vidjelo u sluaju deponovanja glukoze. Kada se dostigne gornja granica do koje pojedina tkiva mogu deponovati bjelanevine, odnosno aminokiseline, viak e posluiti za proizvodnju energije potrebne organizmu, ili e prei u glikogen ili mast i tako se deponovati. Onog momenta kada su se aminokiseline difundirale u eliju nekog organa ili tkiva, zapoinje obrnuti proces od onog u probavnom traktu. Aminokiseline se u eliji pod dejstvom razliitih enzima i enzimskih sistema pretvaraju, odnosno veu u bjelanevine, karakteristine za taj organ ili tkivo. Javi li se u nekom organu ili tkivu manjak bjelanevina, drugi organi razgrauju svoje bjelanevine do aminokiselina i pomou krvi transportuju ih do tog organa, koji zatim stavara svoje vlastite bjelanevine kojima se pojavio deficit. Tako se odrava ravnotea. U svim ovim procesima jetra igra glavnu ulogu. im aminokiseline prodru u eliju jetre, a tako je i sa drugim organima, zapoinje povezivanje u bjelanevine.Tako nastale bjelanevine redovito imaju jajolik ili okrugao oblik, pa se zbog toga nazivaju globularne bjelanevine. Od globularnih bjrlanevina najvaniji su albumini, globulini i fibrinogen, te elijski enzimi i hemoglobin, koji svi skupa obavljaju hiljade razliitih funkcija i zadataka u organizmu. Najvei dio albumina, fibrinogen i oko 70 % globulina nastaju u jetri. Ostatak globulina sintetizuje retikuleondotelni sistem (RES) i limfno tkivo. To su uglavnom y-globulini koji imaju posebnu ulogu. Albumini su odgovorni za koloidono-osmotski pritisak, globulini imaju mnoge enzimske funkcije, a posebno su odgovorni za prirodnu i steenu imunost. Fibrinogen sudjeluje u koagulaciji krvi. Ove bjelanevine transportuju se u krv, odnosno krvnu plazmu, i njihov je sadraj u plazmi prilino konstantan: albumina oko 45 g/l, globulina 25 g/l, fibrinogena 3g/l (vidjeti : Pilog).

27 Neesencijalne aminokiseline sintetizuju se u organizmu procesom koji se naziva transaminacija. Proces transaminacije ne bi mogao da tee bez enzima koji se nazivaju transaminaze, a koji najveim dijelom nastaju u jetri, odnosno eliji jetre. Kod nekih teih oboljenja jetre povezanih sa dezintegracijom elije, odnosno nerkozom, transaminaze se u veoj koliini oslobaaju u krvnu plazmu, pa njihova pojaana aktivnost u plazmi moe biti dobar indikator oboljenja jetre (vidjeti: Hepatitisi). Pri ovim i slinim procesima u organizmu nastaje jedno otrovno jedinjenje koje se zove amonijak. Zbog toga amonijaka uvijek ima u tolerantnim koliinama u krvnoj plazni. Jetra odrava ovu tolerantnu koliinu amonijaka u plazmi na taj nain to ga u svojim elijama prevede u neotrovno jedinjenje ureu, koja se zatim iz organizma izluuje mokraom. Ako je jetra oteena u veoj mjeri kao npr. u cirozi, nee moi prevesti amonijak u ureu, ili nee moi prevesti u dovoljnoj koliini. Zbog toga dolazi do nakupljanja amonijaka u krvnoj plazmi to moe dovesti do tekih posljedica (vidjeti: Odbrana organizma, hepatika koma).

Lipidi, odnosno masti, u probavnom traktu prelaze odreene faze probave

da bi najzad dospjele u krv u vidu hilomikrona. Dobijeni trigliceridi, fosfolipidi i holesterol, koji ulaze u sastav hilomikrona, najveim dijelom slue za dobijanje energije potrebne za razliite metabolike procese i tu su sasvim slini sa ulogom ugljikohidrata. Koncentracija hilomikrona je nakon objeda dosta visoka u krvi, tako da je krvna plazma mutna i gotovo uta od njihovog prisustva. Ubrzo nastaje njihovo uklanjanje iz krvotoka, i to za vrijeme njihovog prolaza kroz kapilare masnog tkiva i jetre. Ovo uklanjanje ima se zahvaliti jednom enzimu lipoproteinskoj lipazi koja je u veim koliinama skoncentrisana u masnom tkivu i jetri i koja hidrolizuje trigliceride i hilomikrone na masne kiseline i glicerol. Nastale masne kiseline vrlo lako difundiraju u masne i jetrine elije zahvaljujui dobroj topivosti u elijskim membranama. U elijama se ponovo ugrauju u trgiliceride, zahvaljujui ovoga puta glicerolu koji je nastao elijskim metabolizmom. Po ovome to je do sada reeno trgiliceridi se svaki as razgrauju na masne kiselinei glicerol i ponovo sintetiziraju iz masnih kiselina i glicerola. To je zaista tako jer na koncu mast ovjeijeg organizma razlikuje se od masti bilo ivotinjskog ili biljnog porijekla koje su u organizam unijete hranom. Pretpostavimo sada da je nekom ili nekim organima tijela za njihove potrebe potrebna energija. Ponovo e u elijama masnog tkiva ili jetre doi do masnih kiselina koje kao takve difundiraju natrag u krv. Do organa iz prenose albumini sa kojima se, zahvaljujui elektrinom naboju, odmah spajaju po izlasku iz elije. Obino se na jedan albumin veu 3 masne kiseline, ali u zavisnosti od nastale situacije moe vie, ak do 30. Ovo je posebno vano za proizvodnju energije. Pretpostavimo da je organizam u fazi gladovanja ili oboljenja od eerne bolesti kada vlada deficit ugljikohidrata. Tada se potrebna energija mora namaknuti iz masnih kiselina i neobino je vana brzina transporta masnih kiselina organa kojima je potrebna energija. Kocentracija slobodnih masnih kiselina u plazmi, odnosno serumu, je cca 15 mg/100 ml (vidjeti: Prilog). U jetri nastaju lipoproteini jer u njoj nastaju sinezom najvee koliine triglicerida, fosfolipida i holesterola. Lipoproteini su kvalitativno slini hilomikronima i njihova koncetracija u krvi je oko 5 mg/l (vidjeti: Prilog). Iako je uloga lipoproteina u krvnoj plazmi prilino nepoznata, ipak se smatra da je je to put

28 od jetre do masnog tkiva gdje se vri uskladitenje masti. Masno tkivo i jetra glavni su depoi u kojima se skladiti mast u veim koliinama. U masnom tkivu to su masne zalihe i nije dobro ako koliina masti u jetri, odnosno hepatocitima, pree odreenu granicu (vidjeti: Masna infiltracija). Naprijed je reeno da se u jetri iz masnih kiselina ponovo formiraju trigliceridi. Osim toga jetra i razgrauje masne kiseline na manje spojeve podobne za dobijanje energije, a isto tako sintetizuje holesterol i fosfolipide. U tom pogledu jetrine stanice su najsposobnije za razliita pretvaranja. Jetra ima jo jedno svojstvo: da zasiene masne kiseline pretvara u nezasiene, to je posebno vano za sva druga tkiva ije elije najveim dijelom, kao graevni materijal, koriste nezasiene masne kiseline. Ako je potrebno za energiju upotrijebiti vee koliine lipida, onda se najvei dio razgradnje masnih kiselina na manje molekule, podobne za energetske potrebe, vri u jetri. Vidjeli smo ve da se vee koliine ugljikohidrata, u sluaju kada se ne mogu upotrijebiti za proizvodnju energije ili deponovanje u jetri, u vidu glikoglena pretvaraju u lipide, odnosno masti, koje se zatim kao rezerva deponuju u masnom tkivu, to je posebno vano zbog slabog kapaciteta mnogih elija da deponuju glikogen. Mast se moe deponovati na kilograme, tako da ovjek ima oko 150 puta vie energije deponovane u obliku masti nego glikogena, odnosno ugljikohidrata, s tim to gram masti daje oko 2 puta vie energije nego gram glikogena. Moramo ovdje skrenuti panju na jednu stvar. Kao to je iskoritavanje glukoze u organizmu pod kontrolom inzulina iz pankreasa, tako je isto i ovo pretvaranje ugljikohidrata u masti, takoer pod kontrolom inzulina. Drugim rijeima: nema inzulina nema ni ove pretvorbe. Ovo je posebno vano kod eerne bolesti (vidjeti: Inzulin). Napomenimo jo i to da se i bjelanevine kao ugljikohidrati mogu prevesti, zahvaljujui jetri, u masti i tako deponovati. Unoenje veih koliina hrane u organizam od potrebne za proizvodnju energije vodi u gojaznost, jer se viak ugljikohidrata i bjelanevina pretvori u masti. Navedimo jedan posebno vaan sluaj. Jetra, kao to je reeno, moe da sintetizuje nezasiene masne kiseline, ali ne sve. Jetra ne moe sintetizovati neke esencijalne nezasiene masne kiseline kao to su linolna, linoleinska i arahidonska pa se moraju uzimati hranom, jer nastaju vee posljedice po organizam. Zbog toga je kod oteenja jetre veoma vano skrenuti panju na one masti koje sadre te nezasiene masne kiseline. Najbogatiji izvor ovim masnim nezasienim kiselinama je maslinovo i sojino ulje. Ovim samo elimo skrenuti panju na vanost upotrebe maslinovog i sojinog ulja kod svih oboljenja jetre.

JETRENE SMETNJE Disfunkcija jetre je neto drugo od oboljenja jetre, jer jo nema takvog stalnog oteenja njenih vitalnih funkcija da bi se moglo govoriti o oboljenju jetre. Disfunkcija ili smetnje je mnoo ee od oboljenja jetre i moe imati samo negativan utjecaj na imunogeni sistem i nivoe energije. Mnogi pate od simptoma disfunkcije godinama, a da niti ljekari niti praktiari prirodne medicine ne mogu procjeniti odakle potjeu ti simptomi. Pokuajmo povezati simptome sa disfunkcijom jetre.

29 1. Nenormalan metabolizam masti: npr. povien LDL holestrerol a snien HDL holesterol i povieni trigliceridi. Suene arterije zbog taloenja masti, to vodi do povienog krvnog pritiska, sranih poremeaja i napada bolesti, ugraivanju masti i druge npr. masna infiltracija jetre, ugruci masti u koi (lipomi i drugi tumori), viak teine to vodi debljanju, nemogunost gubitka teine bez obzira na preduzetu dietu, slab metabolizam, izboen stomak, celulit. 2. Digestivni problemi: loa probava, refluks, hemoroidi, uni kamenci i bolesti une kesice, netolerancija masne hrane i alkohola, konstipacija, sindrom iritabilnog kolona, bol iznad jetre (gornji desni ugao abdomena i nie desno rebro). 3. Problemi sa eerom u krvi: elja za eerom, hipoglikemija i promjenljiv sadraj eera u krvi, esto povien sadraj eera (tip II diabetesa) kod onih koji pate od masne infilitracije jetre. 4. Nervni sistem: depresija, promjene raspoloenja, npr. ljutina i razdraljivost. Metafiziki jetru moemo smatrati kao mjesto ili sjedite ljutnje, slaba koncentracija ili maglovit mozak, povratna glavobolja (ukljuujui migrene) povezano sa mukom (gaenjem). 5. Imunogene smetnje: Alergije, akutne sezonske alergijske iritacije, astma, dermatitis, koprivnjaa. Multipla senzitivnost na hemikalije i hranu, kone osipe i upale, povean rizik od autoimunih oboljenja, sindrom hroninog umora, fibromialgija. Mnoenje u povratnim virusnim, bakterijskim i parazitarnim infekcijama. 6. Vanjski znakovi: obloen jezik, zadah iz usta, koni osip, pruritus (svrbe), intenzivno znojenje, intezivan tjelesni zadah, uta obojenost oiju, akne rosaceae (crvene ospe oko nosa, obraza i brade), mrke pjege na koi (jetrene pjege), jasni facialni krvni sudovi (kapilari, odnosno vene). 7. Hormonalna neravnotea: ogleda se u netoleranciji zamjenskoj terapiji, ili prema kontraceptivnoj piluli (npr. sporedni efekat), menopauzalnim simptomima, kao to su navale krvi u lice to moe biti ozbiljno i intenzivnije. Svi gore navedeni simptomi su zajednika manifestacija disfunkcija jetre, mada uzroke moemo traiti i na sasvim drugoj strani. Bilo kako bilo, potrebno je uzroke traiti od strunih lica. Detoksif ikacioni putevi u jetri Kroz organizam ovjeka struji krv koja u svome toku odnosno strujanju skuplja sve toksine materije koje se tu prikupe, kao to su: razgradni produkti lijekova, vjetake hemikalije, pesticidi, hormoni. Unutar elije jetre postoje prefinjeni mehanizmi koji su sposobni da unite pobrojane tetne materije koje su tu krvlju prodrle, prvenstveno portalnom venom koja krv prikuplja iz organa za probavu hrane, slezene, guterae... to smo ve vidjeli. Svaka tetna supstancija, svaka vjetaki dobijena hemikalija, pesticid ili hormon, budu razoreni odnosno metabolizirani od enzima koji se nalaze u eliji jetre. Mnoge toksine hemikalije koje prodru u organizam topive su u mastima i uljima, ali ne i u vodi. U mastima i uljima topive hemikalije imaju veliki afinitet prema mastima iz tkiva i elijskih membrana od kojih su najveim dijelom sastavljene. Iz tih dijelova, toksini koji su se tu uskladitili u toku godina, mogu se poeti izdvajati. Za vrijeme tog oslobaanja, masti, a posebno u njima topivi toksini, mogu biti uzrok mnogih simptoma: glavobolje, slabljenja memorije, bolova u stomaku, muke, zamora, vrtoglavice, lupanja srca i slinih pojava.

30 Jetra je osposobljena da pretvori u mastima topive hemikalije u hemikalije topive u vodi, tako da mogu lagano da se izlue iz organizma preko vodenih otopina kao to su u i mokraa, odnosno urea. Na slijedeoj skici predstavljeni su jetreni detoksifikacioni putevi i esencijalne hranljive materije. Detoksikacioni putevi jetre i esencijalne namirnice.

Detoksikacioni putevi
Faza 1. Faza 2. Otpadni i u vodi Topivi proizvodi Eliminacija iz tijela preko

Potrebne hranljive materije B-vitamini Folna kiselina Glutation Antioksidansi Karotenoidi Sikavica Vitamin E Vitamin C Toksini

Potreb.hrana Amino kiseline - gultamin - glicin - taurin - cistein fitohemikal. sa sumporom kao npr. bijeli luk

une kese Bubrega ui Urina

Preko crijeva Proizvodi metabolizma, mikroorganizmi, kontaminanti, insekticidi, pesticidi, dodaci hrani-aditivi, lijekovi, alkohol. Ovo gore ima put detoksifikacije preko jetre. (Cabot. S., 1999.). SLOBODNI RADIKALI Ovo je svakako najprikladnije mjesto da se pozabavimo jednom pojavom koja se zbiva u naem organizmu, a koju nazivamo slobodni radikali. Po definiciji, slobodni radikali su visoko reaktivne molekule, nastale u organizmu i kao takve sposobne da otete tkiva, tanije reeno, elije iz kojih su tkiva satavljena. Po definiciji, slobodni radikali su visoko reaktivne molekule sa nesparenim elektronima, koje onda trae iste takve molekule sa nesparenim elektronom da bi se elektroni sparili, i tako itavu molekulu ponovo doveli u stabilno stanje. Sve je to lijepo zamiljeno, kada bi molekula, ili atom sa nesparenim elektronom, traio sebi neto slino, pa da doe do stabilizacije. Uzimamo primjer kisika. Zbog svojeg mjesta u periodnom sistemu on sadri ukupno 6 elektrona. Dakle 3x2 sparena elektrona. Pa po toj logici sve je u redu, jer ima sve elektrone sparene. Meutim, u ovakvom kisiku mi koji ga udiemo (pod ovim mi podrazumjeva se sve ivo to ga koristi ) sagorjeli bi u trenu. A to nam se ipak ne deava. Kisik koji se u periodnom sistemu nalazi u grupi VI, a drugoj periodi zahtjeva 8 elektrona po odreenim fizikalno-hemijskim zakonima u koje se ovdje ne moemo uputati. Kako e kisik doi do jo 2 elektrona i tako postati daleko manje

31 reaktivan u kojem neemo sagorjeti? Postoje i druge mogunosti, ali spojimo taj atom kisika sa drugim atomom kisika, jer ipak treba da diemo: Ilustracija! Ovdje vidimo 2 atoma kisika od kojih svaki nosi po 3 para elektrona. ta se sada zbiva? Kada se oni atomi priblie dovoljno blizu oni e se spojiti u molekulu. Tu molekulu kisika, nastalu spajanjem 2 atoma kiseonika, u hemiji piemo kao O2, a moemo to predstaviti i ovako: Ilustracija!

Izgleda kao da su elektroni kisikovih atoma spojeni u dva para elektrona. Nisu oni spojeni, nego one dvije veze govore da tih 4 elektrona odnosno 2 spojena para pripadaju i i jednomi drugom atomu kisika podjednako. Time je zadovoljen uslov da kisikov atom ima 8 elektrona u zajednici sa drugim atomom kisika. Kisik sudjeluje u mnogim oksidacionim procesima pri kojima molekula kisika moe ostati bez elektrona tj. ostati sa nesparenim elektronom, to znai da postaje slobodni radikal usto i vrlo reaktivan, pa e prvom prilikom od nekoga drugog zagrabiti elektron i tako sebe stabilizirati, a onog drugog distabilizirati i od njega nainiti slobodni radikal. Da to pokuamo prikazati na slijedei nain: na jednom molekularnom fragmentu, koji moe biti fragment neke esencijalne masne kiseline, od kojeg je zgrabljen jedan elektron, pa je itav taj kompleks kojem pripada ovaj fragment, ostao bez jednog elektrona i tako i sam postao slobodni radikal, ali i oteen za jedan elektron. U organizmu se deava ogroman broj ovakvih drama u kojima sudjeluju slobodni radikali:

Precizno nacrtati ovo po rukopisu! H H H H

- C - C = C - C - CH H

Ponovimo: Slobodni radikal je molekularni fragment ili element sa nesparenim elektronom, to prikazuje i gornja skica. Slobodni radikal moe ivjeti djeli sekunde, njegovo kretanje kroz organizam je brzinom svjetlosti, a oteenja koja proizvode su ireverzibilna, naroito na elijama sranog miija, nervnih elija, te nekih senzornih elija imunog sistema. Slobodni radikali uvijek su prisutni u organizmu u nekom normalnom broju, jer biohemijski procesi koji se normalno zbivaju u organizmu, vode do stvaranja slobodnih radikala, te organizam moe da ih dri pod kontrolom. U tim uslovima slobodni radikali mogu biti i od znatne koristi. O tome sada neemo ovdje, ve u onoom dijelu koji govori o tome kako ni ao nije crn kao to ga zamiljaju. Ali, ipak navedimo, da uzmimo, slobodni radikali koje stvara imunogeni sistem razaraju viruse i bakterije.

32 Ako postoji stvaranje velikog broja slobodnih radikala, tada mogu da nastanu veliki problemi, jer to stimulira stvaranje jo veeg broja. Nemogue ih je uhvatiti ili prikovati za jedno mjesto, jer se stalno kreu s mjesta na mjesto, kako rekosmo brzinom svjetlosti, da bi se onda vratili u djeliu sekunde. Slikovito to moemo predstaviti kao logorsku vatru ili vatru koja nas grije u hladnim mjesecima godine. Prvo, vatru moramo potpaliti. Zatim vatra gori i od njeg iskau ili frcaju varnice koje moemo uporediti sa slobodnim radikalima. Nezgoda lei u tome to nam varnica moe uletjeti u oko, opriti po tijelu ili progorjeti odjeu. Drugim rijeima nanijeti veu ili manju tetu. Na koncu vatra jenjava, pa ako elimo da nas i dalje grije, moramo davati novo gorivo. U na organizam moramo dodavati gorivo, za vrijeme te vatre u organizmu, takoe izlijeu varnice u obliku slobodnih radikala. Ako vatra u organizmu pone da jenjava, moramo staviti gorivo, prvenstveno u obliku ugljikohidrata, bjelanevima i masti. Slobodni radikali mogu da otete tkiva, pojedine organe, kratko reeno elije, odnosno membrane elija. Membrane elija sadre odreene vrste molekula o emu smo mnogo ranije ve govorili, a koje raspolau tano definisanim osobinama. Slobodni radikali oteuju membrane elija, ometajui njihovu sposobnost da alju i primaju od drugih elija, i da apsorbuju potrebne hranljive materije, kao i da eliminiu otpadne produkte. Slobodni radikali takoe oteuju elijske nukleinske kiseline, DNA i mitohondrije. Mitohondrije su, unutar elijske strukture, zaduene za proizvodnju energije, praktiki energane elija, koje daju porebnu energiju elijama i tkivima za otpimalnu funkciju. Nedostatak energije organizam osjea kao zamor, bolove, a organi poinju funkcionisati sa smanjenim kapacitetom. Oteenja slobodnim radikalima osjea se najvie na organima bogatim kisikom: oi, mozak, plua, bubrezi, krv... i ukljuena su u slijedea oboljenja: oboljenja bubrega, diabetes, pankreatitis, oteenja jetre, upale probavnog sistema, oboljenja plua, oboljenja oka (makularna degeneracija, katarakte), oboljenja nervnog sistema (Parkinsonova bolest, Alzheimerova bolest, multipla skleroza), bolesti koje napadaju crvena krvna zrnca (srpasta anemija, perniciozna anemija), viak eljeza, autoimune bolesti (autoimuni hepatitis AIH, reumatioidni artritis, lupus), a najvie infektivnih bolesti (TBC, AID, malaria). Slobodni radikali takoe tetno djeluju i na sinteze proteina, a to je od vitalne vanosti za regeneraciju tkiva. Pretjerano stvaranje slobodnih radikala, povezano je i sa gubitkom kolagena, to je od posebne vanosti, jer je kolagen jedan od najvanijih proteina, kao sastavni dio vezivnog tkiva, od kojeg je veim dijelom graeno i ljudsko tkvio. Interesantno je napomenuti da je molekula kolagena vra od eline ice jednake teine. Kolagen daje vrstou koi, vezivnom tkivu, ilama, kostima i zubima. Interesantno je navesti da, sniavajui nivo kisika i stvarajui kisele uslove u organizmu, slobodni radikali stvaraju neprekidan ciklus, jer visoka kiselost poveava stvaranje slobodnih radikala. Osobe sa acidozom vie su naklonjene razvoju hronine degenerativne bolesti kao to su srana oboljenja, srani udari, artritis. Postoje razliiti faktori koji dovode do stvaranja velikog broja slobodnih radikala. Jedan od glavnih faktora je nain ishrane. Organizam iz hranljivih materija i kisika stvara energiju. U tim oksidacijskim procesima, molekule kiseonika, naravno ne sve, izlaze oteene za po jedan elektron, tj. izlaze kao slobodni radikali. Mada je kisik od neprocjenjive vrijednosti za svaki organski ivot, pa i za ovjekov, mnogi od njih iz tih oksidacijskih procesa izlaze oteeni za jedan elektron tj. izlaze u vidu slobodnih radikala, koji mogu da izazovu oteenja organizma posebno u nekim uslovima. Prehrana sa visokim sadrajem masti dovodi do porasta aktivnosti

33 slobodnih radikala, jer se prilikom oksidacije masti, stvara njihov vei broj, nego kod oksidacije ugljikohidrata ili proteina. Prema jednom slikovitom prikazu (Erasmus U., 1993) to su uzroni zlikovci u biohemijskoj drami degenerativnih oboljenja. To su horde zluradih, zloinakih terorista sakrivenih u naim tijelima. Meutim, moramo se prisjetiti i one maksime ili gesla koje glasi: Ni avo nije crn kao to izgleda! Krenimo od tog naela. Slobodni radikali koje stvara imuni sistem, razaraju bakterije i viruse, ili su ukljueni u stvaranje vitalnih hormona. Aktiviraju neke enzime i enzimske sisteme koji su potrebni za ivot. Slobodni radikali su takoe potrebni za proizvodnju energije i gore navedenih supstancija koje organizam zahtjeva. Naravno, u nekim optimalnim koliinama. Potrebno je rei: ovakve funkcije slobodni radikali mogu obavljati samo u sluaju da ih organizam dri pod kontrolom. Hraniti se masnom hranom, koja je uz to pripremljena na visokim temperaturama, naroito prena hrana na ulju, moe da proizvede veliki broj slobodnih radikala. Veliki broj slobodnih radikala moe preusmjeriti put po kojem elija ifrira genetski materijal, to moe dovesti do greke u proteinskoj sintezi. Imuni sistem e tada pokuati unititi taj izmjenjeni protein, kao stranu supstanciju. Stvaranje izmijenjenih proteina, mogu ak otetiti imuni sistem i dovesti do leukemije i drugih tipova raka, kao i nekih drugih oboljenja. Da se ovdje jo pozabavimo slobodnim radikalima u vezi sa jetrom i jo nekim detaljima. Slobodni radikali mogu napasti i prodrijeti kroz membranu elije jetre i izazvati ozbiljna oteenja i membrane i itave elije. Ovaj napad slobodnih radikala na membranu i eliju jetre moemo nazvati oksidativnim stresom. Viak eljeza u krvi, iznad fiziolokih granica, moe takoe dovesti do stvaranja slobodnih radikala. Ako ovaj viak eljeza poveemo sa uzimanjem alkohola, onda oksidativni stres na membranu i eliju jetre moe biti mnogo snaniji, to moe dalje izazvati mnogo ozbiljnija oteenja membrane i elije. Kao odgovor, odnosno obranu od oksidativnog stresa, organizam proizvodi mnoge hemijske supstancije: enzime, koenzime i druge materije koje nazivamo antioksidantima, a koji onesposobe najveim dijelom ili potpuno svaki slobodni radikal koji se moe pojaviti. Jedan od najpoznatijih antioksidanata kojeg proizvodi jetra je glutation. O glutationu i drugim antioksidantima piemo odmah poslije slobodnih radikala. Radikali mogu napasti i prodrijeti kroz membranu elije jetre i izazvati ozbiljna oteenja i membrane i itave elije. Ovaj napad slobodnih radikala na membranu i eliju jetre moemo nazvati oksidativnim stresom. Viak eljeza u krvi, iznad fiziolokih granica, moe takoe dovesti do stvaranja slobodnih radikala. Ako ovaj viak eljeza poveemo sa uzimanjem alkohola onda oksidativni stres na membranu i eliju jetre moe biti mnogo snaniji, to moe dalje izazvati mnogo ozbiljnija oeenja membrane i elije. Najverovatnije da alkohol slabi sposobnost jetre da proizvodi glutation, pa na taj nain doprinosi oteenju jetre. Neke antioksidante organizam ne moe proizvesti kao to su vitamini A, C i E. Dakle, prema definiciji, antioksidanti razaraju slobodne radikale i tako tite elije organizma na svim nivoima, pa tako i elije jetre. Definicija vrlo dobra, osim to je ostalo nepoznato ta su to slobodni radikali. Slobodni radikali su prema jednoj jednostavnoj definiciji toksini, visoko reaktivni proizvodi koji nastaju u organizmu tokom razliitih procesa, a u prvome redu tokom procesa probave i metabolizma hrane. Moe se to kazati i ovako: slobodni

34 radikal je atom ili grupa ve spojenih atoma koji sadre najmanje 1 nespareni elektron, negativno elektriki nabijenu esticu koji se obino javljaju u parovima, stvarajui tako hemijski stabilnu grupaciju. U sluaju da elektron nije sparen, on e se lako spariti sa slinim atomom ili atomskom grupom dovodei do hemijske reakcije i stvaranja stabilnog spoja. Definicija, dakle, neto sloenija. Pri tome procesu sparivanja i stvaranja stabilnih spojeva mogu otetiti i izazvati dramatine promjene u tijelu na razliitim nivoima. Slobodni radikali najee nastaju prilikom metabolikih procesa u organizmu zbog njihove visoke hemijske reaktivnosti, a njihov vijek trajanja je vrlo kratak mali dio sekunde. Jedan od najeih slobodnih radikala je onaj sa kisikom koji je na neki nain elektronski deformisan jer raspolae sa jednim nesparenim elektronom. Poznat je pod imenom oksigen slobodni radikal. Biohemijski procesi koji se deavaju u organizmu, u normalnim uslovima vode do stvaranja slobodnih radikala i u normalnim uslovima organizam moe da ih dri pod kontrolom. Meutim, ako se stvaranje slobodnih radikala otme kontroli, tada moe doi do oteenja elija i tkiva. I jo neto: prekomjerno stvaranje slobodnih radikala stimulie stvaranje poveanog broja drugih slobodnih radikala, to normalno vodi do jo veeg oteenja elija i tkiva.

ANTIOKSIDANSI Svrstati antioksidanse meu vitamine, moda i ima neke logike, jer neki glavni antioksidansi pripadaju vitaminima. Ako su neki vitamini glavni antioksidansi, koji se estoko bore protiv slobodnih radikala, onda ima logike o njima govoriti u blizini vitamina. Moda nije loe da se tu u blizini nau i slobodni radikali kao glavni neprijatelji vitamina antioksidanata. Antioksidante moemo definisati kao supstancije koje tite elije od razornog djelovanja slobodnih radikala. To su prirodne biohemijske supstancije. Poto se slobodni radikali stalno stvaraju, prozilazi da se i antioksidanti u kontinuitetu bore protiv njih. Ukoliko se formira vie radikala, to zavisi od kvantiteta i kvaliteta ishrane, to je potrebno i vie antioksidanata da ih likvidira. Mi hranom najee unosimo odreene aktioksidante u organizam, to moe biti sasvim nedovoljno bez obzira na znatnu podrku prirodnih aktioksidanata koje proizvodi i sam organizam, a koje smo ve spomenuli, ali nije zgorega da ponovimo; glutation kojeg proizvodi jetra, hormon melatonin koji nije vezan samo za jedan dio ili samo neke elije, ve proima sve elije u bilo kojem dijelu tijela, a moe da prodre i u mitohondrije koje su pratiki energane elija. Po svemu sudei moe zatititi i mitohondrije od agresivnog djelovanja slobodnih radikala. Postoje i neki podaci da melatonin moe inhibirati i rast raka, prilagoavati imuni sistem, te tititi od degenaritvnih bolesti. Potvreno je da stimulie glutation peroksidazu koja je takoe antioksidant. O melatoninu bi mogli jo dosta govoriti, ali on nas ovdje interesuje samo kao antioksidant. Recimo samo kao interesantnu stvar da nastaje za vrijeme sna, a da se nastajanje odmah prekida kada se svjetlo upali! ini se da smo prebrzo preli preko glutationa. Za njega treba rei da je snaan antioksidant, koji se u veoj koliini deponuje u jetri, gdje vri detoksifikaciju tetnih spojeva tako da se uklanja iz organizma preko ui. Neto glutationa odlazi i u krv gdje pomae u odravanju integriteta crvenih krvnih zrnaca, a takoe i titi bijela krvna zrnca.

35 Koenzim Q10 je isto tako snaan antioksidant koje smo zbog njegove vanosti i slinosti za vitaminima posebno obradili. Ove antioksidante proizvodi organizam za neke svoje druge vrlo znaajne potrebe, a takoe, nikako ne smijemo kazati: usputno djeluju kao antioksidanti. Neke antioksidante kao to su vitamini; A, C i E organizam uope ne proizvodi, pa ih moramo hranom unijeti. To su gore navedeni vitamini koje detaljnije obraujemo na drugom mjestu (vidjeti ove vitamine). Ovdje treba navesti jednu interesantnu stvar. Naime, biljka borovnica (crna borovnica, crna jagoda, divlja mra, Vaccinium myrrtillus, Linn), je moan antioksidant prirodnog porijekla. O ovoj biljci govorimo opirnije na drugom mjestu. Sadri prirodne antioksidante koji odravaju kapilarne zidove jakim i fleksibilnim. Naune studije pokazuju da antocijanidi iz plodova ove biljke djeluju kao antioksidanti i 50 puta intenzivnije od vitamina E, a 10 puta intenzivnije od vitamina C. O bijelom luku govorili smo kao o sveljekovitoj biljci. Da je jedna od najljekovitijih biljaka to je poznato jo od najstarijih vremena. Bijeli luk titi od slobodnih radikala zahvaljujui prisustvu cinka i selena, vitaminu C i mnogim drugim sastojcima kao to su beta-karoten te neke amino-kiseline otkrivene u bijelom luku. O bijelom luku govorimo detaljnije na drugom mjestu. iak (Arctium lappa, Linn) pored velikog broja pozitivnih dejstava na ljudski organizam, o emu govorimo na drugom mjestu, pokazao se je kao snaan antioksidans sposoban da ukloni slobodne radikale, posebno kada se upotrijebi u kombinaciji sa vitaminom E. Poto pomae u kontroli elijskih mutacija, koristan je u zatiti protiv raka. Ovdje se prvenstveno misli na korijen ika (Radix Bardanae), a zatim i na sjeme, pa na itavu biljku. Kurkuma (Curcuma longa, Linn) dobro je poznati zain koji potjee iz gore navedene biljke koja se uzgaja na mnogim mjestima u svijetu (vidjeti detaljnije ovu biljku). Pored mnogih drugih osobina, biljka, tanije reeno kurkumin, uti pigment, djeluje kao antioksidats. Kurkumina (tumerona) ima i oko 60% u etarskom ulju koje se dobija iz korjena ove biljke. Gingko (Gingko biloba, Linn). Amerikanci (Peirce A. 1999) ovu biljku odnosno njene preparate ocjenjuju najprestinijom ocjenom 1. Smatra se za vrlo snaan antioksidant koji djeluje na mozak, retinu (mrenjau) i kardiovaskularni sistem. Proizvodi se u razliitim formama npr. kapsulama ili tabletama. Moe i u ekstraktima za inravenoznu upotrebu. Najbolja doza je 40 mg u kapsulama ili tabletama 3 puta dnevno. Pomae kod ienja potencijalno opsanih estica koje nose neki naboj koji moe da izazove rak u tkviu tijela. Dodajmo za glutation: moe se uzimati kao dodatak prehrani. Meutim, glutation je protein koji nastaje u jetri iz aminokiselina: sicsteina, glutaminske kiseline i glycina. Kao i svi ostali, tako je i glutation kao protein podvrgnut destrukciji u dvanestopalanom crijevu (vidjeti: Probava hrane: proteini) do aminokiselina. Uzeti glutation oralno, tj. preko usta kao dodatak prehrani praktiki nema svrhe. Zato se preporuuje uzimati glutation u takvoj formi da se moe staviti pod jezik (sublingualis), rektalno ili intravenozno. Posebno je vano da se stvaranje glutationa u tijelu moe potpomoi uzimanjem aditiva hrani: hormona: DeHydroEpiAndrosterona (DHEA); NAcetylCysteina (NAC) ili L-cysteina odnosno L-mehtionina. Da bi malo predahnuli od ovog zamornog tiva, zakljuimo: prouavanja sugeriu da je ovo bolji put za porast glutationa, odnosno njegovog nivoa, nego uzimanje samog glutationa kao dodatka. Drugim rijeima, uzimimo mi samo aditive

36 koji se mogu nai u specijalizovanim apotekama, a jetri ostavimo da se ona pobrine za sintezu glutationa. Isplati se to jer je glutation moan antioksidant i ostalo to smo ve rekli, a metabolizira i razliite karcinogene, aktivira neke imune elije, inhibira angiogenezu, to znai procese stvaranja u krvnim sudovima uslova za rast tumora. Glugation i NAC, to je ve otkriveno, ublaavaju sporedne efekte kod hemoterapije. I jo mnogo toga drugog, ali ve smo i do sada izali izvan konteksta ovog rada. Dietetske dopune kod hepatitisa, a takoe i kao borca protiv slobodih radikala, moemo navesti i alfa-lipoinsku kiselinu koja predstavlja snaan antioksidans. Ova kiselina (ALA) pojavljuje se i sama kao antioksidans protiv slobodnih radikala, ali to je posebno vano vri reciklau vitamin E i C takoe jakih antioksidanasa i ponovo vraa njihove antioksidativne osobine kao antioksidanasa. to se tie odnosa ALA prema jetri, odnosno oboljenju jetre, pokazuje svoje osobine kao imuno-stimulator, zatitnik jetre, regenerator jetre, pojaava memoriju i jasnou misli, smanjuje mogunost pojave raka u jetri. Jo bi se mnogo moglo govoriti o osobinama ALA, ali ovdje treba zavriti injenicom da organizam ne proizvodi dovoljno ALA, ali pronaeno je da se nalazi u mnogom povru kao npr. u spanau, prokulama i jezgrama bilja. ALA se moe nai i u apotekama. Za pomo organizmu odnosno podupiranje snaga organizma, uzimati 50-100 mg dnevno. Kod akutnih ili hroninih oboljenja: 300 mg 2 puta dnevno. Kontraindikacije nisu poznate kod normalnih doza sve do 1.800 mg dnevno. Selen spomenuli u odjeljku: Mineralne soli i mikroelementi (str. )- po svojim osobinama djeluje protiv tumora, pojaava imuni sistem, antioksidans je i vri detoksifikaciju organa i organizma. to se tie jetre odnosno bolesti jetre potreban je za efikasno funkcioniranje glutation peroksidaze, koja pomae u ienju otrova iz organizma (detoksifikacija), titi elijsku DNA od karcinogena (pomae u spjeavanju karcinoma jetre). Osim toga stimulie i imune i tioridne funkcije. Doziranje: 50-200 mcg (mili centigrama) dnevno. Kod aktivne bolesti jetre doza koja se sugerie je 200 mcg dnevno. Ne smije se prekoraiti doza od 200 mcg dnevno jer je ekstremno otrovan. N-acetilcistein (NAC) je prethodnik glulationa. Aminokiselina cistein je potrebna da proizvede glutation koji je izrazit borac protiv slobodnih radikala (NAC)i upotrebljava se za detoksifikaciju od hemikalija i drugih otrova jetre i limocita. Snaan je detoksifikator alkohola, duhanskog dima i zagaivaa u ivotnoj sredini. Njegovo djelovanje moemo opisati kao antitoksika, antioksidansa, zatitnika jetr,. imunomodulatora, protuvirusnog sredstva kod HCV-a, normalizuje i sredstva koje podiu nivo glutationa. Kod oboljenja jetre to je imunostimulator, zatitnik jetre, a sprjeava i nastanak raka, djeluje sinergiki sa interferonom. Uzimanje NAC kao dodatka potpomae nivo protektivnih enzima u tijelu tako usporavajui neka oteenja elija karakteristina za starenje. Dozira se obino 500600 mg na dan, 3 puta dnevno sa hranom. Djelovanje NAC se pojaava u prisustvu vitamina C, cinka i selena. Ako je jetra ozbiljno oteena, umjesto NAC upotrijebiti glutation. Pacijenti koji boluju od diabetesa treba prvo da se konzultuju s sa ljekarom prije upotrebe NAC. Metabolizam NAC upotrebljava minerale iz tijela, posebno cink i bakar. U tome sluaju kao dodaci slue, i treba ih dodavati u helatnoj formi hrani, cink i bakar. Ovo je potrebno, jer NAC moe ometati efekat inzulina. Selen sprjeava tumore, pojaava imuni sistem, djeluje kao antioksidant. U zajednitvu sa vitaminom E titi tkiva i elijske membrane.

37

SKLADINA FUNKCIJA JETRE

Skladitenje krvi Jetra je velik, rastegljiv organ. Naprijed je reeno da glavnu koliinu krvi u jetru dovodi portna vena. Proticanje krvi kroz venske sinuse omogueno je na bazi razlika venskih pritisaka u portalnoj veni i veni jetre koja odvodi svu krv iz jetre. ta e se desiti ako poraste krvni pritisak u portalnoj veni vidjet e se kasnije (vidjeti: Ciroza, ascites). Meutim, moe se desiti obrnuti sluaj, najee zbog zatajivanja srca, kada poraste krvni pritisak u veni jetre u odnosu na portalni pritisak. Tada krv poinje da se nagomilava u venskim sinusima i venskom sistemu jetre. Zbog ove navale krvi u jetru koja se naziva kongestija, jetra se rastegne i nabrekne jer se u njoj tada nakupi i do 0,5 litara krvi vie od normalne koliine. Jetra nije programirana za ovoliko deponovanje krvi, odnosno kongestiju, pa je treba to prije rasteretiti dovoenjem u red osnovnog uzorka kongestije. Kongestija moe dovesti do nekroze mnogih jetrinih elija i drugih struktura jetrinog parenhima. Jedan od najeih uzroka kongestije jetre je zastajivanje i problemi sa srcem zbog ega esto dolazi do povienja centralnog venskog pritiska. Protok krvi kroz jetru je oko 1,4 litra/min ili oko 29% ukupnog minutnog volumena srca, zbog ega se u jetri svakog trenutka nalazi koliina krvi od oko 0,5 litara. U sluaju nekog neredovnog stanja, naprimjer krvavljenja, ta e krv iz venskih sinusa ui u cirkulaciju i na taj nain koliko-toliko nadomjestiti izgubljenu krv. Dakle, jetra je veliki rezervoar krvi. U normalnom stanju u njoj se uvijek nalazi oko 0,5 litara krvi, a u sluaju kongrestije moe da primi dodatnih 0,5 litara. Skladitenje vitamina i minerala - Od posebnoog interesa je skladitenje vitamina A, D i B12, a od minerala, eljeza u jetri. Jetra je toliko bogata ovim vitaminima i eljezom, da se u medicinske svrhe koristi jetra nekih ivotinja u sluaju deficita sa ovim vitaminima ili eljezom. Koliina vitamina A uskladitenog u jetri je tolika da moe sprijeiti avitominozu A u toku od gotovo dvije godine. Slina je situacija i sa vitaminima D i B12 kojih u jetri ima toliko da se moe sprijeiti avitaminoza u toku od gotovo etiri mjeseca. to se tie eljeza, ono je uskladiteno u jetri u obliku feritina. Feritin nastaje iz vika eljeza koje se nae u organizmu i apoferitina ija je glavna karakteristika da vee vee ili manje koliine eljeza u feritin koji se zatim uskladiti u jetri. Ako se smanji koliina eljeza u organizmu, feritin ga lahko otputa i na taj nain uspostavlja ravnoteu.

OBRANA ORGANIZMA
Putovi za prodiranje tetnih materijala u organizam su razliiti. Bakterije ili njima sline estice mogu prodrijeti hranom, vazduhom ili na druge naine. Mnoge hemijske materije mogu se unijeti spolja najee preko digestivnog trakta, ili pak nastaju u samome organizmu tokom endogenog metabolizma i predstavljaju toksine kojih se organizam mora osloboditi. Za razliite bakterije jedan od omiljenih putova prodiranja je gastrointestinalni trakt. Sluznica crijeva propusti bakterije u krv portne vene. Portna krv, kao to je ve reeno, donosi veliki dio krvi u jetru, dakle, mora proi kroz sinuse

38 jetre. Jetrini sinusi obloeni su makrofagimas koje smo ve upoznali pod imenom Kupfferovih elija. Kupfferove elije predstavljaju pravi filter za bakterije, jer procesom fagocitoze, koji predstavlja hemijsko-enzimsko razaranje bakterija, praktiki prodiru, i to tako efikasno da vie od 99% bakterija bude uniteno i tako sprijeeno da prodru u opi krvni optok. Prema nekim podacima, Kupfferove elije su u stanju da fagocitiraju bakteriju u roku od samo 1/100 sekunde. Kupfferove elije pripadaju retikuleondotlnom sistemu (RES) koji ima tu sposobnost da fagocitira ne samo bakterije ve i druge strane estice u krvi. Kupfferove ilije vezane su za jetru. U sluaju porasta broja bakterija ili kojeg drugog otpadnog materijala u krvi, postoji mogunost istovremenog porasta broja i Kupfferovih elija. Tokom metabolizma, u organizmu nastaju mnoge hemijske materije (endogene, nastale endogenim matebolizmom) ili se unose u organizam spolja, najee digestivnim putem (egzogene, ksenobiotici) koje pokazuju izvjesna toksina svojstva pa ih se organizam mora brzo oslobaati. Tokom endogenog metabolizma proteina, nastaje jedno toksino jedinjenje koje se zove amonijak, kojeg jetra prevede u ureu, pa se kao takav brzo izluuje iz organizma preko bubrega. Dakle, jedan od putova za eliminaciju toksinih, u vodi topivih jedinjenja, je mokraom preko bubrega. U vodi netopive, ali u mastima topive, toksine hemijske materije u koje spadaju naprimjer: lijekovi, sredstva za zatitu bilja, konzervansi i slino, to dospijevaju u organizam, dolaze do jetre, odnosno jetrinih elija, gdje se vri njihova biotransformacija iz liposolubilnih u hidrosolubilne, odnosno u vodi topive, ime se stvaraju uslovi za njihovu eliminaciju preko bubrega ili ui. Ovo su primjeri detoksikacione obrane organizma, to je jedna od funkcije jetre. Navedeno je detoksikaciona jer se mora primijetiti da mnoge liposolubilne, dakle u mastima topive hemijske supstancije, nisu toksine, ve da to postaju kada biotransformacijom u jetri postanu hidrosolubilne, odnosno u vodi topive. Jetra eliminie iz organizma raznovrsne lijekove, npr. Pencilin, sulfonamide i slino ili hormone kao to su steroidni hormoni (estrogen, aldosteron) ije bi nakupljanje u organizmu imalo dalekosene posljedice na taj nain to ih izlui u u, a zatim preko crijeva i stolice van organizma. Kao mala rekapituacija moe se rei sljedee: skoro 2 kilograma teine jetre u organizmu ovjeka predstavlja jetru kao najveu lijezdu, a u vezi stim i brojne uloge i funkcije koje obavlja. Brojne su njene funkcije u varenju hrane, iskoritavanju, odnosno metabolizmu, hemastopoezi, hormonalnim procesima, enzimskim i vitaminskim funkcijama, u funkciji regulacije i slino. Jetra nije samo filter smjeten izmeu organa za varenje i organizma. Svoje proizvode ona lui ili direktno u digestivni trakt, ili direktno u krvotok. To je i proizvoa ui i endokrina lijezda, koja utjee na opu ravnoteu organizma. Hiljade reakcija, koje se u njoj zbivaju ili koje ona pokree, jasno govore koliko je to osjetljiv organ. S njom treba postupati s punim razumom i ne dovoditi je esto u iskuenje. Jetra tako funkcionite i tako je treba uvati, jer ako ona oboli povlai za sobom niz direktnih i indirektnih posljedica za itav organizam. Jetra je najvei organ u tijelu ovjeka. I ne samo to, obavlja preko 500 funkcija, preiavajui praktiki sve to u organizam unosimo. Radei na odravanju stabilnosti i harmoniji izmeu razliitih sistema organizma, funkcija jetre najveim dijelom sudjeluje u odravanju automatizma na kojem poiva ivot organizma. Jetra je glavni centar za snabdjevanje, dotur kao i regulisanje hiljada esencijalnih supstancija u organizmu i sistemima organizma, takoe i uklanjanje miliona toksinih materija koje svakodnevno ulaze u organizam. To su zadaci jetre.

39 Jetra obavlja ovu poslednju funkciju skupljajui toksini otpad iz krvi, koja protie kroz jetru u koliini od oko 1,4 litara u minuti. Kada krv ue u jetru, posebne imune elije i enzimi uklanjaju i razaraju patogene bakterije i druge strane materije. elije jetre hepatociti, u stanju su da stvore nove enzime za svaku novu beskorisnu materiju koja ue u jetru. Ta sposobnost jetre da odmah pronae enzime je ono to jetru ini snanim unitivaem otrova ili struno reeno detoksifikatorom. Moramo se ovdje ponovo i ee baviti enzimima, jer su enzimi posebno komponovani ivui proteini bitni za svaku hemijsku reakciju i normalne aktivnosti organa, tkiva i elija. Neophodni su za proizvodnju energije to zahtjeva proces celularnih funkcija. Neki Enzimi omoguavaju tijelu da probavi i asimilira hranu, dok drugi pomau organizmu da se oslobodi toksina, odnosno otrova i celularnih otpadaka. Da sada nastavimo dalje o problemima jetre. Treba rei da opasne, toksine materije hepatociti lako unitavaju, uklanjajui viak, uzmimo hormona kao to su estrogen, kortizol ili adrenalin (epinefrin) koji cirkuliu u krvi. Enzimski sistem hepatocita radi u ciklusu od dvije faze, prva je da detoksificira toksin, a drugi je da ga prepravi u takvu molekularnu strukturu koja je topiva u vodi, pa kao takva moe da se izdvoji u urin ili feces. Ako jetra nije u stanju da detoksificira toksin, dolazi do pogoranja zbog nagomilavanja toksina i tako postaje tee da se toksin eliminie. Rezultat je onda da toksin cirkulie krvlju, te da se akumulira u mastim a i tkivima miia.

TA POSEBNO TETNO DJELUJE NA JETRU?

Alkohol Alkoholizam ili zloupotreba alkohola mora se staviti na prvo mjesto. Ovdje se ne moemo baviti problemom alkoholizma, ne zbog teine da se taj termin definie, niti zbog socijalnih ili klinikih sindroma, ve zbog injenice da je taj problem nevjerovatno kompleksan i obiman. Takoer se ne moemo baviti ni sudbinom alkohola kada je ve dospio u organizam, jer to ukljuuje toliko sloenu biohemijsku problematiku i injenice uz uee velikog broja biohemijskih faktora, da bi oduzelo jako mnogo prostora. Mi emo se ovdje baviti samo najuim izborom injenica u vezi sa jetrom, zanemarujui pri tome utjecaje alkohola na druge organe, posebno na ponaanje ljudi. Potrebno je ovdje napomenuti da postoji velika individualna osjetljivost na alkohol. Postoje osobe, hronini alkoholiari, koji svakodnevno uzimaju vee klliine alkohola, a da im se pri tome uope ne oteti jetra niti njezine funkcije. Bez obira na to, u oko 60% ciroza jetre uzrok je bio hronini alkoholizam. Da za poetak pokuamo definisati ta je potreba, a to zloupotreba alkohola. Prema mnogobrojnim podacima naunih istraivanja moe se zakljuiti da je granica, iza koje poinju toksini efekti alkohola na jetru, oko 50 mg istog alkohola za mukarce, a za ene, zbog genetskih i hormonalnih razlika znatno nie, najvie do polovine doze za mukarce. Sve svoje energetske potrebe organizam podmiruje uzimanjem hrane koja se sastoji od ugljikohidrata, masti i bjelanevina. I alkohol daje izvjesnu koliinu energije organizmu, mada ne prolazi kroz sloeni proces probave hrane, ve samo

40 metabolizma. Nije prirodna hrana. Hroninim alkoholiarima moe se smatrati onaj koji vie od 20% potrebne tjelesne energije nadoknauje alkoholom. Poto alkohol daje odreenu koliinu energije organizmu, on istiskuje time potrebu za hranom, to se negativno manifestuje, u prvom redu zbog slabijeg unoenja bjelanevina. Ranije smo vidjeli (elija jetre hepatocit) sastav biolokih membrana na koje alkohol razorno djeluje jer je odlino organsko otapalo, zbog ega organizam nastoji da ga se oslobodi vrlo sloenim biohemijskim procesom razgradnje do ugljendioksida i vode. Oko 80% alkohola razgrauje se u jetri, zato je jetra najizloeniji rogan u biohemijskom pogledu na djelovanje alkohola. Ostatak se razgradi u crijevima, pluima, miiima i bubrezima, moda ak i jedan mali dio u mozgu. Jetra nije angaovana samo u razgradnji alkohola ve i u metabolizmu razgradnih produkta na putu do ugljendioksida i vode. Naprijed je reeno (vidjeti: Metabolizam ugljikohidrata) da jetra odrava konstantnim sadraj glukoze u krvi razgradnjom glikogena (glikogenoliza). Poveani sadraj alkohola u jetri moe dovesti do poveane glikolize, to dovodi do povienja koncentracije glukoze u krvi hiperglikemije. Alkohol ima jo jednu osobinu a ta je da koi glukoneogenezu (takoer vidjeti: Metabolizam ugljikohidrata), to moe dovesti do smanjenja koliine glukoze u krvi, odnosno hipoglikemije. U nekim drastinim sluajevima kod ljudi koji gladuju zbog niskog sadraja glikogena u jetri, alkohol moe izazvati komatozno ili polukomatozno stanje ak i sa letalnim zavretkom. Moe se izvui zakljuak da je kod hroninog alkoholizma poremeen metabolizam ugljikohidrata. Postoje mnogobrojni podaci o uincima alkohola na metabolizam masti i smislu hiperlipemije, to kao posljedicu moe da ima masnu infiltraciju jetre s mogunou daljih komplikacija. U jetri se vri sinteza triglicerida (vidjeti: Metabolizam masti). Alkohol, odnosno oksidacija alkohola u jetri, pospjeuje sintezu i masnih kiselina i trglicerida, to sa druge strane vodi povienju koncetracije lipida u krvi hiperlipemije. Male koliine alkohola uzete kao aperitiv, ne samo da podiu raspoloenje u toku objeda, ve izazivaju i dodatna luenja eluanog i pankreatinog soka, to djeluje na bolju probavu bjelanevina. Kod hroninog alkoholizma oteti se npr. sluznica eluca, to sa druge strane vodi loijoj probavi bjelanevina, a time i loijoj apsorpciji aminokiselina kroz crijevnu sluznicu. Takoer se koi i aktivni transport aminokiselina u elije jetre. Postoje mnogobrojni podaci o smanjivanju metabolizma pojedinih aminokiselina pod djejstvom alkohola, a isto tako i procesa transaminacije, to se dalje slae sa koenjem glukoneogeneze. Iz svega navedenog proizilazi injenica: alkohol ima neposredno hepatoksino djestvo na jetreni parenhim bez obzira na potpuno adekvatnu ishranu, tako da postoje epidemioloki dokazi o povezanosti alkoholizma i hroninih oboljenja jetre. Kao primjer uzimamo, zato postoji dovoljno objedljivih dokaza, da je put oteenja jetre kod hroninih alkoholiara od masne infiltracije, preko alkoholnog hepatitisa do alkoholne ciroze. Meustepenica, to jest alkoholni hepatitis, moe biti zaobien te masna infiltracija direktno prelazi u cirozu, to zavisi od mnogih faktora, kao to su npr. duina ekspozicije, tj. duina konzumiranja alkohola i koliina alkohola (vidjeti: Masna infiltracija, hepatitis alkoholni, ciroza alkoholna). Treba napomenuti da alkohol ne mora uvijek biti uzrokom alkoholnoj cirozi jetre. Moe to biti i jaka, masna, gurmanska hrana koja, takoer, vodi masnoj infiltraciji.

41 Odgovarajuim mjerama kao to su apstinencija od alkohola, zdrava dijetalna ishrana sa malo masnoe, mogu u potpunosti izlijeiti masnu infilatraciju koja, dakle, nije ireverzibilan proces. Treba jo napomenuti da akutno pijanstvo, u koje alkoholiari esto zapadnu, moe dovesti do naglog izumiranja veeg broja elija jetre, to moe biti katrastrofalno. To ukratko o alkoholu i jetri. S druge strane, alkoholizam se moe predstaviti kao bolest nastala zbog akutnog ili hroninog uzimanja alkohola, pri emu se javlja simptom oteenja fizikog i duevnog zdravlja, kada u sluaju hroninog uzimanja alkohola postoji zavisnost o alkoholu narkomanskog tipa. Lijekovi i hemikalije ovjeiji organizam tokom ivota, sticajem razliitih okolnosti, dolazi u doticaj sa razliitim hemijskim supstancijama koje su strane organizmu, bile prirodne ili sintetske. Takve supstancije, bez obzira da li se radi o lijeku, otrovu ili kakvoj drugoj ak i fizioloki neaktivnoj supstanciji, nazivaju se ksenobiotici (grki: ksenos- stran, tu, spoljni). Poto se radi o supstancijama stranim organizmu, moe se rei da organizam jednostavno nije programiran za njih, te da od organizma treba oekivati i odgovarajue rekacije, kao ustalom i prema svakom drugom stranom tijelu. Lijekovi se danas iroko primjenjuju iz poznatih razloga. ovjek za vrijeme ivota dolazi u doticaj i sa drugim hemijskim supstancijama na radnom mjestu, u svakodnevnom ivotu ili ih uzima sa hranom, gdje su posluili ili kao konzervansi ili kao sredstva za zatitu i slino. Definisati lijek je prilino teko. Razliite strune i naune efinicije lijeka mogu izazvati razliite nedoumice kod svakog ako nije detaljno upoznat sa tom problematikom. Ovdje e se pod lijekom podrazumijevati hemijska supstancija ili smjesa hemijskih supstancija upotrijebljena u odreenim koliinama i pod odreenim uslovima, kao i na odreene naine, a u svrhu sprjeavanja, odstranjivanja, olakanja, ublaavanja, lijeenja i iscjelivanja bolesti ili simptoma bolesti i tetnih pojava u ljudskom organizmu. Prema ovoj i ovakvoj definiciji, lijek je hemijska supstancija ili smjesa hemijskih supstancija sa izrazito pozitivnim djestvom. S druge strane, imamo definiciju otrova pod kojim se podrazumijeva takva supstancija koja, unesena u organizam u relativno maloj koliini, djelujui hemijski, moe da prouzrokuje oteenja, ozbiljna oteenja pa i smrt osobe prosjenog zdravlja. Da li su lijek i otrov dvije potpuno odvojene grupe hemijskih supstancija ili smjesa supstancija, gotovo antagonistikog djelovanja, ili se uzajamno pribliavaju po svojim fiziolokim djelovanjima, odnosno: da li lijek moe biti otrov, a otrov lijek? Organizam sam stvara odreene faktore za borbu protiv bolesti, kao to sam stvara i odreene otrove to nije strano organizmu. Lijek ili otrov uneseni u organizam izvana, strana su tijela za taj organizam, za koje organizam nije programiran. Ako se stvar uzme ovako, proizilazi da praktino nema lijeka koji ne ostavlja poneku uzgrednu negativnu pojavu u organizmu, to s druge strane lijek pribliava otrovu. Stvarno, danas se ne moe povui otra granica izmeu lijeka i otrova. Zbog toga e organizam reagovati na lijek na najrazliitije naine, u prvom redu zato to je to organizmu strana tvar. Treba poi od injenice da danas postoji veliki broj lijekova od kojih su mnogi bez sumnje doprinijeli terapiji, ali istovremeno izazvali toliko problema u vezi sa njihovim nepoeljnim, sporednim djejstvima, da je poela da se razvija jedna nova

42 nauka ijatrogena patologija, ili patologija terapije,odnosno bolesti izazvane lijekovima. Da lijekovi mogu tetno djelovati znalo se od ranije, a prave terapijske katastrofe zapoinju u srednjem vijeku, uvoenjem u terapiju tekih metala ili koncetrovanih biljnih ekstrakata. Meutim, vee interesovanje za ovaj problem je sasvim novog datuma, a naroito nakon tragedije izazvane talidomidom 1961.godine. Danas je situacija takva da svako farmakoloko sredstvo, odnosno svaki lijek, treba smatrati potencijalnim otrovom. Mi se ovdje ne moemo baviti tom irokom oblau koja se zove toksikologija lijekova, ve je samo cilj da se ukae na injenicu da lijekovi pored svog glavnog, terapijskog efekta, imaju i sporedne. ovjek je industrijskim napretkom, urbanizacijom, demografskom eksplozijom, ostvorio u svom ivotnom okoliu itav niz ekolokih problema. To je cijena napretka. Unoenjem u organizam itavog niza hemikalija u vidu lijekova, konzervansa, sredstava za zatitu bilja i drugih sredstava, da se ne govori o drugim faktorima, u vlastitom organizmu je stvario slinu situaciju sa ekolokim problemima. Ijatrogene pojave bolesti su medicinskog napretka, pa s obzirom na tu injenicu, treba oekivati njihov jo vei porast. Ovim se ne eli rei da treba prekinuti sa upotrebom lijekova, posebno sintetikih, ve samo ukazati na opasnosti koje prijete, u prvom redu od zloupotrebe lijekova. Lijekove treba upotrebljavati zbog njihovog nesumnjivog terapeutskog efekta, ali nikako zloupotrebljavati. Lijepo je reeno: Zar se treba odrei rue, zbog toga to ima trnje? Pronalazak antibiotika svakako da predstavlja epohalno otkrie ovog vijeka. Meutim, upotreba antibiotika, i gdje treba i gdje ne treba, i kada treba i kada ne treba, praktino zloupotreba antibiotika, dovela je do situacije kakvu danas imamo. Njihova masdovna primjena stvorila je nove spojeve mikoorganizama, koji su gotovo potpuno otporni, odnosno rezistentni na mnoge, danas poznate lijekove. Kuda to vodi i hoe li nastati sasvim novi i toliko otporni mikroorganizmi protiv kojih se uope neemo moi boriti to je pitanje koje svakako treba da zabrine. Ve se pomalo priznaje da prijanja antimikrobna sredstva sve slabije djeluju, a da pokazuju i druga tetna, nuzgredna djejstva, pa se polako naputaju, ali se uvode nova sredstva sa boljim farmakodinamskim djelovanjem i sa pretpostavkom da e pokazati manje nuzgrednih, tetnih djejstava. Hoe li to tako zbilja i biti i hoe li se pretpostavka obistiniti, ostaje da se vidi. Ali, svakako treba skrenuti panju da ni sa kojim lijekom ne reba biti pretjerani optimista, jer treba jako dugo vremena da svaki lijek pokae svoje pravo lice. Spomenuto je da lijekovi pokazuju i druga, neuzgredna djejstva. Smatra se da se danas u ivotnom okoliu nalazi negdje oko 15.000 hemijskih jedinjenja koja su toliko poveala osjetljivost organizma i dovela do alergijskih reakcija, da organizam ak odgovara na najuobiajnije ivotne namirnice, kozmetika sredstva, prainu, lijekove ili mikrobe. Alergijske pojave najee izaziva pencilin, zatim hormonalni preparati, analgetici, sulfanilamidi, vitamini. Toksino djejstvo pojedinih lijekova moe se pokazati na streptomicinu koji djeluje na sluni nerv kod pojedinaca, izazivajui njegovo oteenje, to rezultira umanjenjem sluha ili ak gubitkom. Poznata je i toksina anemija zbog razaranja eritrocita ili oteenja kotane sri izazvane npr. fenacetinom, sulfonilamidima, indometacinom, jedinjenjima arsena, meprobamatom i drugim lijekovima.

43 to se tie utjecaja lijekova na jetru, treba napomenuti da postoji dosta lijekova koji izazivaju znatne promjene na njoj. Toliko neki lijekovi mogu izazvati promjene koje se teko mogu razlikoati od npr. hroninog perzistentnog hepatitisa. Puenje Moe se definisati kao uivanje duhana udisajem zapaljenog duhana, odnosno duhanskog lia. Da ne bismo mnogo okoliali, iznosili historijske injenice, rezultate naunih istraivanja i slino, zakljuimo: pretjerano puenje, odnosno zloupotreba duhana, tetna je za zdravlja kao i svako drugo pretjerivanje. Puenje do 5 cigareta dnevno ne bi smjelo izazivati nikakve tetne posljedice za zdravstveno stanje. To emo pokuati dokazati injenicom da je osnovni sastojak duhanskog dima nikotin, estog otrov, a pored njega egzistira jo oko 100 razliitih hemijskih supstancija. Meu njima postoje i takve za koje je dokazano da djeluju i kao kancerogeni. tetno djelovanje nikotina prvenstveno se odrava na kadiovaskularni sistem sa anginom pektoris kao najteom posljedicom uivanja duhana. Takoer nikotin izaziva velike smetnje i na probavnim organim, a posebno kod ljudi sa vegetativnim smetnjama, odnosno kod vegetativno podraljivih osoba. Na organima za disanje, puenje izaziva razliite smetnje, prvenstveno iritiranje farinksa, larinksa i bronhija, to se najee manifestuje promuklou i kaljanjem, posebno u jutarnjim satima. Ove posljedice vie se pripisuju djelovanju katranskih komponenti nego nikotinu. Najee, na ta se skree panja, kod jakih puaa je mogunost karcinoma, odnosno raka bronha, takoer i racinom larinksa. Da se ne bismo zadravali na ovim pojedinostima od neobine vanosti kod pretjeranog uivanja duhanskog dima, napomenimo da sve toksine materije iz duhanskog dima na koncu krvlju dospiju do jetre iji je zadatak da ih tako preradi i uini nekodljivim, da se mogu evakuisati iz organizma. Detaljnije o ulozi jetre na biotransformacijama i uklanjanju razliitih hemijskih supstancija koje su strane organizmu i koje smo nazvali ksenobioticima, govori se na drugim mjestima. Bijeli hljeb - U fino mljevenom i preraenom bijelome branu, od kojega se dobija bijeli hljeb, treba gledati samo bijeli prah, dobijen iz zrna penice bez neke vee, bolje reeno, bez ikakve biloke vrijednosti. To je bilo miljenje o bijelom branu i bijelom hljebu. S. Neipa. J.v. Liebig kae da nijedna ivotna narmiica ne izgubi toliko od svoje bioloke vrijednosti, koliko izgubi brano modernim nainom prerade. Modernim nainom prerade, dobije se fino brano bez mekinja i klica, a upravo u njima je skoncenrisano sve ono to se nakupi u zrnu penice i ima visoku biloku vrijednost. Hljeb dobijen iz fino preraenoga brana, potpuno je bezvrijedan za zdravlje, a prema nekim miljenjima, ovakav hljeb degradira funkcije mnogih organa ovjeijeg tijela. Posebno se to odnosi na funkcije jetre, kojoj su svakako potrebni i vitmaini i mineralne soli i druge materije kojih nema u bijelome hljebu. To to je bijeli hljeb poeo da potiskuje pravi puni hljeb, treba da se zahvali jednome francuskom apotekaru- Parametieru, koji je poetkom 19. stoljea poeo propagirati kako je bijeli hljeb bolji od crnoga. To je moda jo jedan dokaz, kako jedan ozbiljan ovjek moe da pogrijei i napravi ovjeanstvu lou uslugu, koristei pogreno svoj autoritet, jer treba znati da je u to vrijeme Parametier bio jedan od najveih autoriteta na podruju poznavanj ivotnih namirnica. Zahvaljujui njemu, dugo su se vodile diskusije i iznoeni rezultati naunih istraivanja o tome ta je bolje. Danas se zna ta je bolje, ali se upotreba bijelog hljeba zbog toga nije smanjivala. Da bi dokazao koliko je Parametier pogrijeio, francuski fiziolog Magendie (Maandi), hrani je pse iskljuivo bijelim hljebom i vodom. U toku od 50 dana pas bi uginuo. Psi hranjeni

44 crnim hljebom i vodom nisu pokazali nikakve znake oboljenja, a kamoli znake da e uginuti. Zakljuke valjda nije potrebno izvoditi. U bijelom branu ima jako malo mineralnih soli, a kolika je njihova vanost za ovjeiji organizam, to je poznato. Iako je nauka prihvatila i dokazala da zbog ovog nedostatka bijeli hljeb ima daleko manju vrijednost, ipak se sa njegovom upotrebom i dalje nastavilo. Kasnije, kada su otkriveni vitamini u peninome zrnu, opet se digao glas razuma da u bijelome branu tih vitamina i proteina ima manje za oko 75% i utoliko ih je manje ukoliko je brano finije i bjelje. I nisu u pitanju bili samo vitamini i minerali, ve i druge, biloloki vrijedne materije. Sve je bilo uzalud. Do dananjih dana pokuava se upozoriti da je biljeli hljeb bez bioloke vrijednosti, da pravi puni hljeb ve u elucu zapoinje svoju funkciju, jer se kre osnovni prirodni zakoni. Da u penici nema vitamina i minerala, ne bi to vie bila penica, nego neto drugo. Kada ovjek vidi iroko penino polje, zaigra mu srce. Bit e hljeba! Za nas je hljeb od posebne vanosti. Sve druge namirnice ne upotrebljavamo svakodnevno, hljeb upotrebljavamo. Zato upropatavati penino zrno izvlaei iz njega ono to je najvreijdnije. Dobro je rekao akademik Tucakov u svojoj raspravi o bijelom i crnom hljebu: Trnoviti su putevi koje vode istini! Industrijski eer Kao to penino brano gubi biloku vrijednost modernim nainom prerade, slina je situacija i sa eerom. Preieni, odnosno rafinirani eer, ista je hemijska supstancija koja se jednostavno zove saharoza. Ne sadri ni zatitne elemente, ni bilooke katalizatore kao to su mikro-elementi, vitamini, enzimi, pa za svoj metabolizam, odnosno iskoritavanje u organizmu, zahtijeva u prvome redu od jetre dodatne napore da se nadoknade nedostaci odsutnih supstancija. S druge strane, naprimjer, saharoza prouzrokuje stvaranje oksalne kiseline u organizma za varenje, koju jetra mora da preradi i ukloni iz organizma. Dakle, dio uvijek cirkulie kroz organizam dok ne dospije do bubrega, odakle bude eliminisan. Zbog te cirkulacije, isto kao i kod mokrane kiseline, dio se zadrava u tkivima to pogoduje rezumatizmu, migrenama, nervnim smetanjem, taloenju u bubrezima u vidu bubrenih kamenaca oksalata. iljati kristalii oksalata, posebno kalcijum oksalat u bubrezima izaziva odreene nadraje, to se opet moe manifestovati pojavom krvi u mokrai i slino. eeru, odnosno saharozi, ne moe se sporiti da organizmu daje odreenu koliinu energije u vidu tzv. praznih kalorija. I to je sve. Ovdje, kao i kod preraenoga brana, nedostaju mnoge, bioloki vane supstancije. Ovome se mogu dodati miljenja u svijetu da je rafinisani eer tetan za organizam ukoliko se nekontrolisano upotrebljava. ta znai nekontrolisano upotrebljava? Uglavnom to da dnevna doza eera ne bi smijela prei granicu od 50 grama, to se smatra nekodljivom, ali nikako i propruljivom dozom. Da navedemo ovdje ekstremno miljenje o eeru kojega je iznio u knjizi ist, bijel i smrtonosan engleski naunik Don Jutkin: Postoje dvije neoborive injenice u vezi sa eerom: prvo, nema nikakve fiziloke potrebe za eerom kao to je fabriki; drugo, kada bi samo mali dio onoga to se ve zna o tetnosti eera bio otkriven u vezi sa nekom drugom materijom koja se uporebljava kao dodatak hrani, ta materija bila bi zabranjen (Cit. N. Abadi). Jednostavno reeno: ljudski organizam nije programiran da uzima vee koliine rafinisanog eera. Gljive - Ttrovanje gljivama vrlo je opasno. Strada jetra, a zatim eludac, bubrezi, crijeva, nervni sistem. Gljive nazivaju mesom naih uma. Poto sadre i do 90% vode, naziv je svakako pretjeran. Daleko je vea gastronomska vrijednost

45 gljiva. Treba zapamtiti, postoji mali broj smrtonosno-otrovnih gljiva, neto vei broj otrovnih i daleko najvei broj jestivih. U pravilu, prvo treba upoznati smrtonosno otrovne, zatim otrovne i na kraju jestive gljive. Od smrtonosno-otrovnih gljiva na prvome mjestu je zelena pupavka (Amanita phalloides). Ova gljiva i njeni varijeteti (Cetrina-ukasta varijenta zelene pupavke, Ubrina tamna varijanta i Alba- bijela varijanta zelene pupavke) dovoljna je u koliini od 20 grama da usmrti odraslog ovjeka. Vrlo je rairena u ljeto i jesen po naim umama.
Smrtonosno-otrovna je bijela pupavka (Amanita verna) kao i tzv. uiljena pupavka (Amanita viroza) koja je kod nas rijetka.

Vrlo otrovne gljive su crvena muhara (Amanita muscaria), pjegava panterovka (Amanita pantherina) vraiji vrganj ili ludara (Boletus satanas) i njegova vitezovka ili leopardovka (Tricholoma pardinum), na koju esto natrapaju neiskusni gljivari zbog njenog mirisa na brano. Kada se radi o kvalitetnim jestivim gljivama treba se pridravati odreenih pravila: za ishranu prikupljati mlade, vrste, jedre primjerke gljiva, koji se mogu odmah upotrijebiti, osuiti ili konzervisati. Ako se odmah upotrebljavaju za jelo, ne smiju se ostavljati za kasnije. Drugim rijeima, to je pojedeno, pojedeno je, ostalo treba baciti. Nikakvog ostavljanja za kasnije! Stajanjem, gljive mogu poprimiti takve toksine osobine, da mogu izazvati vrlo neugodne posljedice. Kakvi su simptomi trovanja gljivama? Neke, nazivamo ih tako uvjetno, jestive gljive, mogu da izazovu, ako nisu dobro kuhane, crvenilo lica, ubrzan puls, opu slabost i hladne ekstremitete. Simptomi brzo prolaze sami od sebe i ne ostavljaju naikakve posljedice. Kod trovanja nekim vrstama gliva kao to je ve pomenuta crvena muhara, simptomi se jave nakon 3 do 4 sata poslije jela. Simptomi su: usporen rad srca, osjeaj guenja te obilno luenje sluzi, posebno vodenasto luenje nosne sluznice. I neke druge vrste gljiva izazivaju simptome odmah nakon konzumiranja pa otrovani brzo povrati sadraj eluca, to je dobro, jer se tako djelimino oslobodi otrovnoga sadraja. Najopasnija su trovanja srmtno opasnim pupavkama jer se simptomi javljaju tek nakon 48 asova nakon konzumiranja. Jo je gora situacija ako se simptomi jave nakon 4 do 15 dana. U takvim sluajevima simptomi mogu da zavaraju otrovanoga. Prvo se javi bol u eluci koji se ubrzo stia, pa otrovani obino pomisli da je to neka uobiajena, bezazlena pojava. Uskoro se znaci trovanja pojave svom silinom: povraanje, proljev, jako znojenje i e, grevi u listovima, lice poblijedi ili ee pouti zbog pojave utice. Javlja se tjeskoba, duboka koma, slab puls, hroptanje, paraliza miia i na koncu smrt. Kod trovanja gljivama, u jetri dolazi do masne infiltracije i izumiranja mnogih elija, a otrovani obino umiru zbog hepatine kome ili uremije. Preivjeli, iji broj zavisi od toga kojom su vrstom gljiva otrovani kao i od stanja jetre, izlaze iz ove situacije sa tekim oteenjima jetre i bubrega.

PRVI SIMPTOMI DA SA JETROM MODA NETO NIJE U REDU

46 Jetra je jo i danas velika nepoznanica! Ono to je vano to je da se teka oteenja jetre danas dosta lahko otkrivaju. Meutim, utvrivanje poetnih i lokalnih oteenja i insuficijencije jetre koji su redovito izljeivi, predstavljaju dosta sloen zadatak i za strunjake sa velikim iskustvom za oboljenja jetre. Jetra, kao ustalom i drugi organi, vremenom je podlona promjenama. Za jetru je to posebno uobiajena pojava, ako se ima u vidu koliko funkcija obavlja. Nije potrebno odmah se uspaniiti ako se posumnja da sa jetrom neto nije uredu. Naprimjer, bol sa desne strane u predjelu jetre, uope ne mora da bude u vezi sa jetrom. Bol moda potie od poprenog dijela debeloga crijeva (colon tzransverusum). Naroito gojazne osobe, zbog nagomilavanja gasova u tome dijelu crijeva, pate od takvih bolova. Brzo zamaranje, nagon za povraanjem, bolovi u elucu, neredovne stolice, proljevi, osjeaj pritiska ili punoe u desnom gornjem dijelu trbuha, poviena temperatura, svrbe koe, akne, izostanak menstruacije kod ena i sline manifestacije, takoer ne moraju da budu u vezi sa jetrom. Kako bilo da bilo, svakako je potrebno detaljnim pregledom ustanoviti u emu je stvar, jer se ni debelo crijevo, brzo zamaranje, bolovi u elucu, nakupljanje gasova i sline manifestacije, ne smiju olahko shvatiti. Ako je stvar ipak u vezi sa jetrom, treba znati da se mnogi, pa ak i najtei sluajevi oboljenja jetre, daju lijeiti li barem drati pod kontrolom. Potrebno je najprije dobro razmisliti da li je jetra, zajedno sa drugim organima, esto dovedena u iskuenje. Ako jeste, onda se najee stvar moe dovesti u red razumnijim nainom ivota. Predmet razmiljanja u prvom redu treba da bude: da li su na jetru, odnosno itav organizam, djelovali inioci koji mogu da otete jetru. Od tih inilaca u obzir treba uzeti zloupotrebu alkohola, zatim pretjeranu i nerazumnu upotrebu lijekova, hemikalije i fizike inioce na radnom mjestu, pretjerivanje u jelu i sva druga pretjerivanja, dugotrajnu, nekvalietetnu i necjelishodnu ishranu, nedostatak kretanja, masno meso i ivotinjske masti, margarini, bijeli hljeb, velike koliine eera i slatkia, duhan, kontakt sa osobana koje su imale infekcije sa nedovoljno sterilisanim instrumentima i slino. Takoer se ne smiju zaboraviti ni genetski faktori: da li je u porodici neko ve imao problema sa jetrom i slino. Ako se tada pojavi sumnja da sa jetrom neto nije u redu, nita se ne smije poduzimati na svoju roku. To se preputa strunjacima da oni ustanove i ispituju u emu je stvari i preduzmu odgovarajue mjere. Najei upozoravajui znaci da sa jetrom moa neto nije u redu su: - Povieni krvni pritisak, takoer i sadraj holesterola, - Sindrom hroninog zamora: brzo zamaranje, esto velika malaksalost i bezvoljnost, - Loa probava, - Celulit, ekcem, akne rosacea-e, bubuljice, - Sindrom iritabilnog kolona, - Depresija ili razdraljivost, - Tamne (jetrene) pjege po koi, - Slabljenje pankreasa, - Svrab po koi i bolovi u zglobovima. Munina esto se javlja, naroito kod hroninih alkoholiara u jutarnjim satima, kad dolazi do povraanja i munine, odnosno nagona za povraanjem, proliva,

47 ponekad opstipacije to je izazvano poremeajima u varenju, zbog hroninog zapaljenja eluca. Isti se uglavnom siptomi javljaju i kod ljudi koji nisu alkoholiari. Gubitak apetita je jedan od razloga za brzo slabljenje osoba oboljelih na jetri. Pored gubitka apetita, postoji i osjeaj gaenja na uzimanje hrane. Bol moe da se javi u predjelu jetre u poetku zarazne utice, kada jo nema tragova utila zbog poveanja jetre, ili osjeaj punoe ili pritiska u gornjem desnom dijelu trbuha. Meutim, bol u tome predjelu, kao to je ve reeno, najee vodi porijeko od nagomilavanja gasova u poprenom dijelu debeloga crijeva, ili zbog oboljenja une kesice. Poviena tjelesna temperatura - Kod oboljenja jetra postoji vie razloga za povienu tjelesnu temperaturu obino do 38C koja traje 23 dana, najee kod zarazne utice, zatim kod takvih oteenja koja su praena dezintegracijom elija jetre, kao to je sluaj u cirozi ili raku jetre. Mokraa najee postaje tamnija, dobija boju tamnog piva. Razlog ovome treba traiti u pojaanom izluivanju urobilinogena. Sada ve vie nama nikakvoga razloga za oklijevanje. Treba se obratiti ljekaru. U ovome periodu prije pojave utice, neke promjene u krvi ve se mogu zapaziti. Redovito se moe konstatovati povienje bilirubina i, to je posebno vano, poviene akivnosti transaminaza: SGPT i SGOT, kao i transferaze y-GT (vidjeti: Enzimi). utilo u prvom redu beonjaa, vidljivih sluznica i koe, jae ili slabije izraeno, je najraniji vidljivi znak oboljenja jetre. Meutim, mora se navesti da, posebno u sluajevim akutnih oboljenja jetre, utica uope ne mora da se pojavi, ili da se pojavi u vrlo slabom intenzitetu tako da ostane neprimijeena. Ova injenica stvara mnoge potekoe u daljem razvoju bolesti, a takav bolesnik je i velika opasnost za okolinu. Zbog toga se i preporuuje da se izvre neophodne analize kvi i prije pojave utice, ako ostali naprijed navedeni simptomi govore u prilog oboljenja jetre. Posebno ako mokraa dobije tamniju boju od uobiajene. San je redovito lo, esto nemiran, naroito pred jutro, to se moe poveati i sa oteenjem jetre. Postoji rakozvana inverzija sna: pospanost i elja za snom u toku dana, naroito poslije jela. Nou se pati od besanice. Za vrijeme spavanja javljaju se teki snovi vezani npr. za sukobe u porodici, na radnom mjestu i slino.

NEKE DIREKTNE POSLJEDICE OTEENJA JETRE

Sve to je do sada reeno odnosi se na funkcije i uloge potpuno zdrave jetre. Moe se sada vidjeti kakve bi bile dikretne posljedice ako jetra oboli, odnosno ako doe do insuficijencije. Kazano je da jetra proizvodi u, koja se direktno iz nje ulijeva u dvanaestopalano crijevo ili indirektno preko une kesice. Kada hrana proe kroz usta i dospije do eluca, ostaje tu otprilike oko 3 sata. Zatim prelazi u tanko crijevo na ijem se samom poetku u dvanaestopalanom crijevu mijea sa ui. Tu ostaje podvrgnuta daljem procesu varenja odnosno probave jo oko 7 sati, da bi se neki

48 sastojci hrane mogli tako razloiti da prou kroz sluznicu crijeva ili budu apsorbovani od elija tankog crijeva. Ostaci hrane sada prolaze na dalju preradu u debelo crijevo gdje se maksimalno zadravaju jo oko 20 sati. U ovom raunu uzeto je maksimalno vrijeme zadravanja hrane u organima za varenje. Iako se najvei dio unih soli upije u zavrnom dijelu tankog crijeva, ipak jo jedan manji dio pree i u debelo crijevo i on se, uglavnom, gubi iz organizma zajedno sa bilirubinom i holesterolom stolicom. Od ukupno 30 sati, koliko se hrana maksimalno zadrava u probavnim organima, ona je oko 27 sati izloena djejstvu ui, odnosno unih soli u tankom crijevu, u veoj koliini, u debelom, u manjoj. Ukoliko doe do nepravilnosti u redu jetre i insuficijencije jetre i luenja ui, ta faza e trajati znatno krae, a osim toga i znatno je manje unih soli u organima za varenje, pa otuda i potiu problemi u vezi sa loim varanjem, odnosno digestijom hrane. Jetra stvara i lui u u koliini do 1 litra u toku 24 sata. Sva se ta u, neposredno ili posredno, izliva u organe za varenje, odnosno probavu hrane, tanije reeno u dvanestopalano crijevo. Pored ostalog, ova u stimulie peristaltiku crijeva, ime se hrana pomjera naprijed, a zatim zahvaljujui svojoj viskoznosti podmazuje, ako se tako moe rei, crijeva. Ako doe do poremaaja u luenju ui, to e rezultirati ili dijareom ili opstipacijom. Sastojci ui, posebno izmijenjeni biliribin i une soli, daju stolici normalnu boju. Zastoj ui imat e za posljedicu da e se stolica obezbojadisati, postat e svjetlija ili ak i bijela. Izmijenjeni bilirubin koji se i tako ne eliminie sav iz organizma stolicom, vraa se nazad u jetru, dok je jedan manji dio zaobilazi i eliminie se iz organizma mokraom preko bubrega. Sada postoji vea koliina bilirubina koja mora da se izlui iz organizma preko bubrega, to e mokrai dati tamniju, boju tamnog piva umjesto svijetloute. Dakle, s jedne strane imamo bezbojnu stolicu, a sa druge tamno obojenu mokrau. U organizmu, dakle, dolazi do problema sa evakuacijom, odnosno eliminacijom etnih sastojaka, u ovom konkretom sluaju bilirubina. U organima za varenje postoji jedna normalna, raznolika flora, koja utjee na proces varenja, ako postoji ravnotea izmeu njenih lanova. U ovoj flori mogu se nai kolibacili, streptokoke, stafilokoke i sl. Vrlo je opasno ako se poremeti ravnotea izmeu pojedinih lanova. Normalna u regulie ovu sredinu i odrava njen sastav u ravnotei. Ukoliko doe do promjene u sastavu ili koliini ui, poremetit e se i ravnotea i sastav flore. Nenormalno mnoenje kolibacila moe dovesti do ozbiljnih problema i u crijevima i u mokranim organima. Kao to u organizmu postoji odreena flora, tako isto postoje i crijevni paraziti, koji ovamo mogu da prodru, na primjer, uzimanjem hrane. Ako je u normalnog sastava i u dovoljnoj koliini, paraziti ne mogu da se razmnovaavaju, niti da opstanu u takvoj sredini. Brzo se eliminiu iz organizma. Neostatak ui izaziva loe varenje. Nesvareni ostaci hrane i fermentacije moraju proi kroz rektum i anus da bi bili eliminsani iz organizma. Drugi dio loe svarene hrane, sve dok se nalazi u crijevima, oslobaa otrove, odnosno toksine, koji prelaze u krv, izazivajui opasne intoksikacije. Jednim dijelom organizam se oslobaa ovih otrova izbacivanjem, dok drugi dio izaziva u podruju anusa razne neugodnosti, u prvom redu svrbe. Obino se u takvim situacijama nau i unutranji paraziti koji pojaavaju neugodnosti. Nedostatak unih soli u crijevima ili poremeaj u sastavu ui moe dovesti do nadraaja unutranjih stijenki crijeva. Ovaj nadraj razliitim mehanizmima dovodi do grevitih kontrakcija u utrobi. Loa sekrecija nekih suptancija od strane jetre, kao to su une soli, enzimi, itd. ne dozvoljavaju potpuno izdvajanje nekih elemenata iz hrane, njihovo

49 iskoritavanje i eliminaciju. Ovo rezultira stanjem pothranjenosti, to uskoro vodi do nedostataka i anomalija u konstituciji tijela i do deficita u izvravanju funkcija. Ovaj fenomen naziva se demineralizacija. Pod demineralizacijom podrazumijeva se dekalcifikacija, nedostatak kalijuma, magenzija, fosfora, joda, fluora, eljeza itd. U krvi uvijek postoji odreena koliina eera, tanije reeno glukoze potrebne za normalno funkcioniranje organizma. Ako se u krvi javni viak glukoze, jetra e se pretvoriti u glikogen i deponovati, odnosno uskladititi u svojim elijama. Kada se u krvi javi manjak glukoze, jetra glikogen pretvara nazad u glukozu i vraa u krv (vijdeti Metabolizam ugljikohidrata). U odreenim situacijama jetra sama stvara glikogen i glukozu iz bjelanevina i masti, te ih ili odmah alje u krv ili skaditi u svojim elijama. Ukoliko doe do poremeaja ove funkcije jetre, moe doi do poveanja sadraja eera, kojega nastoji eliminisati putem bubrega, mokraom. Pojava eera u mokrai naziva se glikozurijom. Poviena koncentracija eera, odnosno glukoze u krvi i njeno izbacivanje, eliminacija preko bubrega mokraom, naziva se jo i dijabetes ili eerna bolest. Ovo je jedan od naina kako moe doi do povienja glukoze u kvi i njene eliminacije mokraom, odnosno do eerne bolesti, premda je osnovni uzrok pojave dijabetesa poremeaj u radu pankreasa, odnosno smanjene koncentrcije inzulina u krvi. U sluaju pravilnog funkcionisanja jetre ili pak u sluaju nepravilnog funkcionisanja na nekim transformacijama sintezama ili regulacijama, krv je po svojim fiziolokom sastavu ili u normalnim granicama ili je u njoj dolo do razliitih poremeaja manjeg ili veeg obima. Tako npr. jetra transformie razliite otpade azotne materije u ureu, koja se zatim eliminie iz organizma mokranim putovima. Doe li do pometnje umogunostima jetre da azotne materije pretvori u ureu, u krvi e porasti njihova koncentracija, na primjer, amonijaka, a amonijak u krvi u koncentracijama iznad fiziolokih, vrlo je tetna i opasna materija. Osim to jetra normalno provodi azotne materije u ureu, pripremajui ih tako za eliminaciju, iz ega proizilazi da se u organizmu uvijek nalazi, tanije reeno, u krvi, odreena fizioloka koliina uree, jetra moe pod odreenim uslovima nenormalnog funkcionisanja i druge materije, osim otpadnih a koje sadre azot, da pretvori u ureu. Zbog toga se koliina uree u krvi poveava iznad fizilokih granica, izazivajui uremiju. Potrebno je napomenuti da uremija, kao i dijabetes mogu nastati iz drugih razloga, osim ovog navedenog za jetru, na primjer, zbog nesposobnosti bubrega da izlue ureu mokraom iz organizma, ali je potrbno navesti i ovaj sa jetrom. U ovom prikazu samo smo ukratko naveli neke direktne posljedice koje nastaju zbog oteenja jetre. Direktne posljedice oteenja jetre mogu dalje da izazovu itav niz indirektnih posljedica. Neke od tih navest emo u sljedeem poglavlju da bismo jo vie potcrtali koliko je jetra vaan organ za cjelokupno fizioloko stanje organizma.

NEKE IDIREKTNE POSLJEDICE OTEENJA JETRE

Indirektne posljedice oteenja jetre daleko su sloenije i mnogobrojnije, tako da emo ovdje te injenice navesti u vrlo skraenom obliku da bismo jae potcrtali ta znai ako doe do oteenja jetre i njezinih funkcija.

50 u i une soli posebno su vane za probavu masti. Bez unih soli nema ni probave masti, a to za sobom povlai i deficit vitamina koji su topivi u mastima (vidjeti: Vitamini). Vitamin K ili antihemoragini vitamin sprjeava i zaustavlja krvavljenja, jer u jetri potpomae sintezu bjelanevina neophodnih za koagulaciju krvi. Njegov nedostatak favorizuje razliite vrste krvavljenja. Sline posljedice nastaju i zbog deficita drugih u mastima topivih vitamina npr. vitamin E koji je faktor reporodukcije. Manjak ovog vitamina moe dovesti do steriliteta. Nema sumnje da neke supstancije koje se iz organizma eliminiu stolicom, npr. bilirubin, ili mokraom kao amonijak u vidu uree, mogu vrlo tetno da djeluju ako se njihova koncentracija u krvi povisi iznad fizilokih granica. I bilirubin i amonijak su fizioloki toksini koji bi mogli izazvati razliite probleme u nervnom sistemu, naravno u sadjejstvu sa drugim faktorima koji se pojavljuju kao oteenja jetre. To je i primjeeno i utvreno da kod oboljenja jetre mogu da se pojave razliiti oblici psihastenija, neurastenija i slinih manifestacija. Mada oboljenja jetre nisu osnovni uzrok pojave dijabetesa, poznate su mnogobrojne manifestacije koje povienje glukoze u krvi moe da izove u orgaizmu. To je toliko iroko podruje da se u njega ne bismo trebali uputati, ve samo naglasiti da povienje glukoze u krvi kod oboljenja jetre moe da izazove itav niz drugih manifestacija. Pokuajmo samo u kratkom obimu pobrojati neke od indirektnih manifestacija koje se javljaju zbog oteenja funkcije jetre. To su: - problemi sa vidom to se moe, izmeu ostalog, povezati i sa povienjem eera u kriv, - arterioskleroza koja se moe povezati s anomalijama u metabolizmu holesterola, - arterijalna i portalna hipertenzija, - hemoroidi i vene, odnosno proirenje vena, - pigmentacija i oboljenja koe, - sklonost ka muskularnim oboljenjima i bolovima u miiima, - neotpornost na razliita oboljenja disajnog aparata, kao to su bronhitis, astma, razliite vrste nazeba i slino, - otoci i edemi na nogama, - sklonost ka oboljenjima od raka itd. Jo jednom je potrebno istai kolika je vanost jetre za normalno funkcionisanje itavog organizma.

TA BLAGOTVORNO UTJEE NA FUNKCIJU JETRE?

Na ovom mjestu treba se drati samo onih artikala koji potjeu iz biljnog svijeta, a koji se upotrebljavaju za isrhanu ili se mogu upotrijebiti u vidu napitka ili na drugi nain. Njihovo blagotvorno djejstvo na jetru, na njene funkcije i zadatke dokazivano je vijekovima i iskustvom i naunim metodama, bez obzira da li se radi o potpuno zdravoj jetri ili oboljeloj. Mora se podvui da oboljeli od bilo koje bolesti, pa tako i od jetre, moraju da jedu i piju. Kad je to tako, onda je najbolje, ne da se ogranie, ve najveim dijelom da uporebljavaju one artikle biljnog porijeka za koje se sigurno zna da e

51 pomoi brem ozdravljenju i uspostavljanju normalnih funkcija jetre. Izbor ni u kojem sluaju nije mali. Lijeenje bilo kojeg oboljenja jetre stavlja nas su velike nedoumice kada se primijene moderni naini lijeenja, konkretno sintetikim lijekovima. Prvo, zbog efekta takvog lijeenja koji su mnogim sluajevima vrlo diskutabilni, i drugo zbog mnogih sporednih utjecaja, pa i na samu jetru, sintetskih lijekova. Na koncu, danas praktino i ne postoje takvi efikasni lijekovi za borbu protiv oboljenja jetre, emu moda mnogo doprinosi i injenica da se u mnoge probleme vezane za jetru upliu i genetski faktori. Ovi artikli biljnog porijekla ne samo da blagotvorno djeluju na jetru i njene funkcije, ve i na itav organizam. Za ovu tvrdnju postoji ne samo duboka logika, ve i nezaobilazne injenice. Ljektovita biljka i hemijske komponente iz kojih je sastavljena nisu nastali u nekom hemijskom ili kakvom drugom laboratorijumu, ve u velikom laboratorijumu prirode. To su proizvodi prve vrste nastali pod neposrednim utjecajem Sunca. Njima, u najmanju ruku moe da se pojaa prirodna odbrambena snaga organizma, ali isto tako svojim hemijskim komponentama mogu da doprinesu mnogo povoljnijoj situaciji situaciji u vezi sa jetrom. Pokuajmo to i dokazati.

MASNOE. Od svih masnoa za jetru su najbolje masnoe biljnog

porijekla jer su, kako rekosmo, proizvodi prve vrste, za razliku npr. od masnoa ivotinjskog projekla koje su proizvodi druge vrste. U biljnim masnoama koje su najee tekue konzistencije, prisutne su najveim dijelom nezasiene masne kiseline. ta znae nezasiene masne kiseline, a naroito neke od njih koje su najveim dijelom nalaze u maslinovom i sojinom ulju, pokuat emo sada objastniti (za detalje vidjeti: Maslina, Soja). Prehrana nezasienim masnim kiselinama sniava koncentraciju holesterola u krvi to je posebno vano u prevenciji arterioskleroze. Za normalan rad organizma od posebnog znaaja su nezasiene masne kiseline: linolna, linolenska i arahidonska koje jetra ne moe da stvara, a niti koje drugo tkivo organizma. Sve tri kiseline lako se otapaju u elijiskim membranama. I posebno vano je da bez arahidonske kiseline nema ni sineze nekih elijskih hjormona vanih za rad itavog organizma, jetre posebno. Ovim smo samo htjeli napomenuti ta znai pravilan unos ovakvih nezasienih masnih kiselina u organizam, a najvei izvori upravo ovih esnecijalnih nezasienih masnih kiselina su maslinovo i posebno sojine ulje. Dakle od svih masnoa za jetru su najbolje maslinovo i sojino ulje, zatim i druga ulja. Kada se govori o ovim uljima treba rei da su najbolja dobijena hladnim cijeenjem i bez hemijskih dodataka, jer se pod tim uslovima sauvaju i enzimi koji se tu nalaze, a koji se inae lahko razgrauju na temperaturama iznad 40C. Zbog toga je najprikladnije upotrebljavati maslinovo ili sojino ulje za salate, moda pomijeano u jednom odnosu. Maslinovo i sojino ulje nisu samo visoke hranjive vrijednosti, ve i lijek za jetru, posebno se to odnosi na maslinovo ulje kada je u pitanju una kesica; uni kamenci i druga oboljenja une kesice, jer je poznat efekat stimulacije une kesice maslinovim uljem U ovakvim sluajevima najbolje je maslinovo ulje uzimati izmijeano sa sokom od limuna. I to jednu kafenu do jedne supene kaike, ve prema tome koliko se moe podnijeti, ili prema uzrastu. Mnogo je podataka o tome da maslinovo ulje pomae kod unih kamenaca. U tome i jeste problem. Nigdje se ne

52 tvrdi da maslinovo ulje rastvara kamenac u unoj kesici i mnogi su strunjaci, posebno ljekari skloni da nakae epitet arlatana svakome ko kae da je mogue rastvaranje kamenca u unoj kesici. Ali ima, injenica je, mnogo podataka u strunoj i naunoj literaturi koji govore o tome da maslinovo ulje slui kod unih kamenaca. To se odnosi i na druge biljke i biljne proizvode. Da li rastvaraju uni kamenac ili ne, o tome se ovdje ne moe izjanjavati. Najvjerovatnije da maslinovo ulje i druge biljke stimuliu unu kesicu i une putove da pokrenu kamenac koji je zastao u nekome od unih putova, bilo u pravcu une kesice ili prema dvanestopalanome crijevu. U svakom sluaju dobro djeluju na posljedice koje uni kamenci izazivaju. Da maslinovo ulje utjee na smanjenje stvaranja holesterola ve je reeno, a od holesterola nastaju uni kamenci, pa upotreba maslinovog ulja, ako ve ne moe sasvim da sprijei nastajanje kamenca, moe tu mogunost znatno da umanji. Isto vai i za ulje od soje.

VOE Za funkcije jetre dobre su vrste voa, mada neki plodovi mogu da
izazovu i kontraindikacije, kao naprimjer to jagode, posebno umske, mogu da izazovu urtikariju.

Limun bi nekako doao na prvo mjesto kada bi se pravio neki redosljed u

tome a je najbolje za jetru. Limun stimulie, isti, drenira i smanjuje navalu krvi u jetru tzv. kongestiju. Tako naprimjer, u olju mlake vode dodana kaika meda, iscijeen sok od pola ili cijeloga limuna, najbolja je pomo varenju hrane i stimulans za bolje izluivanje ui, ako se to popije prije jela. Pomoranda kao i ostali citrusi, naprimjer, ve pomenuti limun, doprinosi eleminaciji taloga odnosno mulja i unih kamenaca, te djeluje kao stimulator evakuacije (R. Dextreit). Groe se moe upotrijebiti za iste svrhe kao i pomoranda s napomenom kako je najbolje koicu bobe odbaciti. Maslinke su odline za ouvanje funkcije jetre i une kesice i njihovu zatitu. Oni koje vole ponekad malo vie da uivaju u alkoholu, ne bi to trebali da rade a da pri tome ne konzumiraju i po neku maslinku. Upotreba maslinki je ograniena kod oboljenja jetre zbog nain konzerviranja u salamuri. Istovremeno se u organizam unosi i vea koliina soli. Jagode su odline za drenau jetre. Ponekad mogu kod posebno osjetljivih osoba da izazovu koprivnjau. Rekacija moe da bude i vrlo burna. U tom sluaju s jagodama treba odmah prekinuti. Maline ili sok od malina proporuuje se u sluajevima une groznice ili gastro-intestinalnih smetnji. Borovnice vre dezinfekciju intestinalnih putova. Dobro djeluju kao astringentno sredstvo kod krvavljenja, izazvanih oboljenjima jetre. Ne zatvaraju ve reguliu frekvenciju i konzistenciju stolice. I ostalo voe je dobro. Kruke ne treba konzumirati u veoj koliini, posebno naveer.

53 Paradajz koji se nalazi izmeu voa i povra, pomae jetri u funkciji neutralizacije otrova i njihove eliminacije iz organizma.

POVRE Kao i voe najbolje je povre primjenjivati u svjeem stanju

kada je to mogue, jer se tada sauvaju zatitne i energetske supstancije. argarepa(mrkva) je veliki prijatelj jetre i ui, u prvom redu jer razblaava u, a pojaava i njeno izluivanje. argarepa je i inae veliki prijatelj organa za varenje. Iz karotena argarepe, jetra stvara vitamin A, neophodan za obnovu elija jetre. Kupus u prvome redu svje, u obliku salate, ili kao svjee iscijeeni sok, pomae kod tekih oboljenja jetre, posebno kod onih komplikovanih stanja povezanih sa pojavom ascitesa. Ima osobinu da nadima pa je potrebno kombinovati primjenu kupusa sa nekim karminativnim sredstvom kao to je naprimjer, kim. Rotkve se posebno preporuuju kod utica. Oslobaaju organizam i jetru od toksina. Preporuuju se i primjenjuju i u sluajevim ciroze jetre, komplikovane pojavom ascitetsa. Artioka, ija upotreba kod nas, na alost, gotovo i nije poznata, jedan je od najboljih tonikuma za jetru. Uklanja toksine iz organizma, te pojaava funkcije jetre kod neutralizacije toksina. paroga, zahvaljujui sastavnim supstancijama ureuje funkcije jetre, ublaava upalne procese, vri drenau. Poriluk, odnosno praziluk, kao bliski srodnik luka i bijelog luka, najvie zahvaljujui hemijski vezanome sumporu, a zatim brojnim vitaminima i mineralima, jedanje od najboljih regenatora elija jetre. Hvalospjevi o poriluku mogu se nai iz vremena drevnoga Egipta do dananjih dana. Krompir kao vrlo hranjiva i jaka energetska hrana, uz to i vrlo svarljiv, preporuuje kod svih oboljenja jetre, kao i kod unih kamenaca. Maslaak smatramo korovskom biljkom, to na koncu i jeste, ali zbog njegovih izuzetnih osobina zasluuje mjesto meu povrem i nau posebnu panju kod svakodnevne upotrebe. Ako se primjeni kao proljetna kura, prosto se ne moe nahvaliti koliko je to korisna biljka za jetru. Izmeu ostalog potpomae eliminaciju holesterola iz krvi i organizma, razliitih toksina itd. Vrlo je aktivan lijek u borbi protiv unih kamenaca. Moe se esto naii na sljedeu tvrdnju: ako imate pticu, domaeg ljubimca u kui, dajte mu list maslaka i list salate. Prvo e pojesti maslaak.

ZAINSKO BILJE igra vanu ulogu kod oboljenja jetre. Takoer i za

ouvanje zdrave jetre i njenih funkcija. Za vrijeme objeda u kui, restoranu, na izletu, obiaj je da nudimo standardne zaine koji se sastoje od jednoga slanika ili neega slinog tome, u ijoj se jednoj polovini nalazi sol, a u drugoj biber. Osim toga nude se i dvije flaice u kojima se nalazi sire, a u drugoj ulje, odnosno zejtin. I to je sve.

54 Hrana bolesnika na jetri ionako je neukusna zbog nedostatka soli. Sigurno je da se okus te hrane nee znatno popraviti za ono malo bibera, sireta i ulja. Zar se kao zaini ne mogu ponuditi i neki drugi? Na primjer, rumarin. Ili majina duica, odnosno timijan. Zatim, to je sa iirotom, kimom, perunom, celerom itd. Rumarin u maloj koliini, kako se ustalom primjenjuju svi ostasli naini, poznat je jo iz antikih vremena. Stimulie sekretorna luenja eluca i jetre, ojaava nervni sistem, pojaava apetit, djeluje kao bakericid, itd. Iirot, odnosno gorki glikozid akorin iz ove biljke, stimulie funkciju izdvajanja ui u jetri i tonus une kesice. Kod dijetalne ishrane bolesnika na jetri najbolje ga je primijeniti kao vrlo pikantan zain. Takoer pobuuje apetit kod hepatitisa, holecistisa i slino. Timijan ili majina duica kao zain djeluje na oboljenja digestivnoga aparata, spreava nadimanje i kolike, otvara apetit. Celer, odnosno njegov korijen i listovi, ureuju funkcije jetre, to je razumljivo s obzirom na hemijski sastav celera i bogatstvo vitamina i mineralnih soli koje sudjeluju u obnovi elija jetre. Luk je vrlo bogat mineralnim solima, pojaava sekretorna luenja lijezda. Sadri mnogo zatitnih elemenata, moe se ukljuiti i u dijabetine kure zbog visokoga sadraja glikokinina. Za mnoge sintetske operacije koje se deavaju u jetri, potrebna je dovoljna koliina sumpora i minerala. Luk, poriluk, bijeli luk i kupus upravo su takve ivene namirnice koje zadovoljavaju ove uslove. Hren se propuruuje kao zain i treba ga upotrebljavati gotovo svakodnevno. Moe se staviti primjedba kako bi se, najednom za vrijeme objeda, na stolu nalo mnotvo flaica sa zainima, koje bi morale biti i oznaene, da se zna ta je ta. Da se to ne bi dogodilo, evo nekoliko primjera kako se spravljaju mjeavine prijatnih i ljekovitih zaina. - Sire od melise: 100 grama lista melise preliti sa 1 litar vinskog ili jo bolje jabukovog sireta. Ostaviti 15 dana uz ee mukanje. Zatim procijediti. Sire ima vrlo prijatan miris na limun. Osim toga je i znatno zdravije i ljekovitije. - Aromatino ulje za salate i neka jela: fino isitniti u jednakim dijelovima; nanu, vrijesak, kadulju, majinu duicu ili timjan i lista i korijena peruna. Supenu kaiku ove smjese preliti sa 1 litar ulja i dobro promukati. Zatim posudu, odnosno flau sa ovom smjesom, staviti u drugu posudu u kojoj je voda. Vodu zagrijavati skoro do kljuanja i na toj temperaturi ostaviti 2 sata. Zatim postepeno ohladiti. Bocu sa uljem i biljkama zatvoriti epom i uz ee mukanje ostaviti jo 10 dana. Nakon toga procijediti. - Smjesa kao zain za supe, povre, jela od mesa, rotilj i slino: jednake dijelove rumarina, listova i korijena peruna, listova i korijena celera, majine duice i bibera, sve u suhom stanju, samljeti u prah. Ovaj zain upotebljavati umjesto onoga bibera u slaniku. Za kraj trebalo bi prebrojati koliko je ljekovitih biljaka upotrijebljeno za ove sloene zaine koji bi trebali biti svakodnevno prisutni na stolu. I zdravo e i ljekovito djelovati ne samo na jetru.

55 Recepti za ovakve i sline zainske smjese mogu se nai u odjeljcima opisa odgovarajuih biljaka.

SAMONIKLO BILJE Veliki broj ljekovitih biljki, koje slobodno rastu

u prirodi, blagotvorno djeluju na funkcije jetre. Mnoge od njih se mogu upotrijebiti ili kao povre ili kao voe, odnosno kao dodaci drugome povru, vou, kao ljekoviti ajevi i drugo. Kopriva se smatra za korov, to prilino loe zvui. Meutim, to je ljekovita biljka vrhunskih kvaliteta koja moe da se upotrijebi umjesto povra. I to je vano: potpuno besplatna. Treba se samo malo potrudi. Listovi koprive sadre najvanije vitamine potrebne za jetru organizma, a osim toga i mnoge mineralne soli i mikro- elemente. Zbog sadraja glikokinina, regulie sadraj eera u krvi. Cikorija ili prijatelj crne digerice bogata je svim hemijskim sastojcima koji su neophodni za jetru. to je posebno vano, moe se upotrijebiti svjea za salate, najbolje zajedno sa maslakom, posebno u proljee. Petrovac je neobino bogat kalijumovim solima. Poznat je jo iz drevnih vremena kao jedna od najboljih ljekovitih biljaka za regulisanje funkcija jetre, kod utice i kod kamena u unoj kesici. Najbolje je jesti mlade listove u salatama, kao dodatak varivima ili supama. Pirevina je rairen i vrlo tetan korov, ali je kao ljekovita biljka vrhunskih kvaliteta. Posebno je ljekovita kod svih oboljenja jetre, unih puteva i une kesice. U takvim sluajevima najbolje je iz svjee biljke iscijediti sok. Slatka paprat pokree i poveava sekreciju ui. Smatra se da je suha droga bolja od svjeega rizoma. Bez obzira da li je to tako ili ne, dobro je primjenjivati i jedno i drugo. Nije na odmet nikome kada se nae u prirodi da nae korijen salate paprati i gricka ga. Nana, i to sve vrste, treba da uu u svakodnevnu upotrebu kao vrlo prijatan napitak koji, kako se smatra, kod dugotrajne upotrebe moe da lijei mnoge probleme vezane za jetru. Nanu esto treba upotrebljavati kao zainsku biljku. umska jagoda je dijetalno sredstvo kod oboljenja jetre. U organizam unosi mnoge mineralne soli, vitamine i druge materije neophodne za oboljelu jetru i poremeenu razmjenu materija. Sikavica je nekada bila izvanredan lijek za mnoga oboljenja jetre, ali se na tu injenicu izgleda zaboravilo. Danas je ova biljka ponovo dobila svoje pravo mjesto u terapiji mnogih oboljenja jetre kao to su: insuficijencija, uni kamenci, hepatitisi i ciroze jetre. Dakle, biljka koja pokazuje vrlo irok spektar povoljnih djelovanja na jetru. utika je, takoer jedna od prvoklasnih ljekovitih biljaka za lijeenje jetre. Djeluje kao holagog i holeretik, a primjenjuje se kod hroninih hepatitisa, hepatololecistitisa, unih kamenaca i kolika u predjelu jetre. utika brzo oslobaa organizam od unih boja, dakle utice, to je svakako dobro jer se oisti krv.

56 Meutim, gubitak boje izazove mnoge nerpilike jer se smatra da je jetra tada izlijeena. Tek ostale pretrage mogu dati podatke da li se proces smirio, a sam gubitak ute boje nije nikakvo mjerilo izljeenja. Ovakav efekat pokazuju i mnoge druge biljke, pa o ovim injenicama valja voditi rauna.

PRAVI PUNI HLJEB koji se kod nas upotrebljava svakodnevno zasluuje nau punu panju. Pod pravim, punim hljebom, treba podrazumjevati hljeb pripremljen od punoga brana. Puno brano dobija se meljavom peninog zrna i to je sve. Takvo brano, znai, sadri i unutranjost zrna mekinje. Hljeb pripremljen iz punoga brana, sadri sve minerale koje je prikupilo penino zrno: kalcijuma, magnezijuma, natrijuma, kalijuma, hlora, sumpora, fluora, silicijuma, cinka, mangana, kobalta, bakra, joda, arsena, skoro itava grupa B-vitamina, E, K.D, PP i druge biloki vane materije. U punome branu nalaze se najvrijednije bioloke materije, koje se u takvome skladu i proporciji teko mogu nai u prirodi. Osim toga puno brano sadri lijepak, koji je posebno bogat biljnim bjelanevinama, koje su neobino vane za ishranu. Svaki od pojedinih dijelova brana, klice i mekinje, pokazao je svoju ljekovitu snagu. Ovdje nema porebe dalje diskutovati o ishrani pravim, punim hljebom, jer na drugome mjestu, kod bijeloga hljeba, reeno je sve to jo treba znati kod izbora: da li bijeli ili pravi, puni hljeb. MED je ljekovita i hrajiva materija, proizvod ljekovitoga bilja i hiljada
pela. Razliiti pripravci od ljekovitoga bilja, naroito ajevi, esto treba da se zaslade. Ako je to potrebno, onda je najbolje ajeve zasladiti medom. Ne samo da e se tako poboljati okus ajeva i slinih pipravaka, ve e med kao proizvod najjaeg ljekovitog djejstva, istovremeno znatno pojaati ljekovito djestvo ajeva. Med sadri voni i groani eer, aromatine i sluzave tvari, mravlju kiselinu, eterina ulja, enzime i sve ono to sadre medonosne biljke. Postoje razne vrste meda. Zajedniko im je da su sve ljekovite. Ako se eli da med bude univerzalna ljekarija, ne smije se zagrijati iznad 45oC, jer u tome sluaju razore se enzimi, eterina ulja, mravlja kiselina ispari i sl. Med tada postaje samo hrana. Med je lahko probavljiv i ima izuetno ljekovito djejstvo. To je ivotni eliksir koga se ne treba prihvatiti tek onda kad doe do kakvog oboljenja. to se tie jetre, med odlino stimulie njezine funkcije. Vrlo dobro ispravlja probleme u vezi sa jetrom, posebno regulie svrab koji se pojavljuje sa uticom. Bez sumnje pomae u obnavljanju jetre. Nauno je dokazano da med od rumarina koji najbolje regulie funkcije jetre, naroito djeluje kod ascitesa sa oteenom jetrom, cirozom, uticom i zaepljenjem.

ZBOG EGA SU MNOGE BILJKE LJEKOVITE?

Sintetiki hemijski spojevi ili hemijski spojevi dobijeni na drugi nain u sitnome stanju, nazivaju se ljekovitim, ako se odlikuju odreenim farmako-

57 terapeutskim svojstvima, to e rei, ako pokazuju neko ljekovito djestvo na ivi organizam. Ti spojevi sadre farmakoloki aktivnu hemijsku materiju i tom aktivnom materijom djeluju na organizam. to se tie biljke, i ona djeluje na organizam svojim aktivnim hemijskim materijama, a ne neim drugim Moe se uzeti slijedei primjer: Hemijska materija koja se zove beberin sulfat (berberini bisulfat), esto se koristi kod oboljenja vezanih za u. S druge strane postoji biljka utika (vidjeti: utika) koja sadri nekoliko alkaloida meu kojima je najvaniji berberi i od kojega potjee uta boja biljke. I berberinsulfat i berberin iz biljke utike, u osnovi su isto hemijsko jedinjenje. Dakle, sasvim je opravdano upotrijebiti biljku utiku kao holagog i hleretik za ureivanje i pojaavanje luenja ui u sluajevima hroninog hepatitisa, hepatoholecistitisa i holelitijaze, kada se ve u tu svrhu upotrebljava i berberin-sulfat koji se, ustalom, najveim dijelom i dobija iz biljke utike. Berberin se odlikuje spazmolitikim djejstvom, potpomae smanjenje bolnoga sindroma, pojaava izdvajanje ui, djeluje umirujue, sniava arterijalni pritisak i sl. Meutim, biljka utika sadri i niz drugih alkaloida, kao i druge farmakoloki aktivne hemijske materije, koje usklauju, pojaavaju i usmjeravaju djejstvo osnovnog farmakoloki aktivnog sastojka u ovome sluaju alkaloida berberina, radi kojeg se biljka i upotrebljava u medicini. Uzimamo drugi primjer. U listovima ljekovite biljke velebilje (vidjeti: Velebilje) nalazi se smjesa takozvanih tropanovih alkaloida, meu kojima vanu ulogu igra i alkaloid atropin. To su aktivne i najvanije supstancije velebilja. Najvanija farmakoloka osobina tropanovih alkaloida je njihova stroga specifinost. Zbog toga se u medicinskoj praksi mnogo primjenjuju kao spazmolitici i sredstva za ublaavanje bolova kod spazma glatke muskulature unutranjih organa. Konkretno kod oboljenja jetre ili ui, preparati velebilija primjenjuju se kod kolika izazvanih, narpimjer, oboljenjem une kesice, odnosno holecistitisa. Do sada smo se najvie zadrali na alkalodima kao glavnim farmakolokim aktivnim sastojcima. Glavni farmakoloki aktivni sastojci mogu biti i drugi hemijski spojevi. Pored glavih sastojaka u biljci postoje i drugi koji se uslovno mogu nazvati prateim. I oni su farmakoloki aktivni i sipoljavaju svoje korisno djejstvo podstiui glavne sastojke ili sami pokazuju odreeno ljekovito djejstvo na organizam. Za primjer se mogu uzeti vitamini, minerali, organske kiseline i slino. Ovi pratei sastojci iz ljekovitoga bilja mogu i fizikalnohemijski utjecati na efekat djestva glavnih aktivnih materija, produiti im ljekoviti efekat to je od posebne vanosti, na primjer, kod hroninih oboljenja. Postoje i takozvane balastne materije koje ne utjeu na djestvo glavnih i prateih ljekovitih supstancija. Same su farmakoloki neaktivne. U ljekovitoj biljci postoje i tetne materije. Kora frangule (vidjeti: Frangula) u svjeem stanju sadri antraglikozid frangularozid koji izaziva osjeaj gaenja i tjera na povraanje. Suenjem kore i odleavanjem droge u toku od jedne godine frangularozid se gubi pa se tek tad frangula moe upotrijebiti.

POD ALKALOIDIMA se podrazumijeva jedna velika skupina

hemijskih jedinjenja koja sadre azot, a nastaju u biljnim organima. Osnovno im je svojstvo da su slabo alkalne reakcije, po emu su i dobili ime.

58 Iz prirodnih, farmakoloki vrlo aktivnih jedinjenja, alkalodi su glavna grupa. Od njih se dobija najvei broj posebno efikasnih ljekovitih supstancija. Najvei broj alkaloida, kada se izoluju iz biljnoga materijala, su kristalne ili amorfne rste supstancije, koje vrlo slabo isparavaju. Obino su bezbojne, osim nekih izuzetaka kao to je, na primjer, berberin koji je ut. Bez mirisa su, gorkoga ukusa i manj vie otrovni. Manji broj alkaloida su tekuine, sa jakim neprijatnim mirisom kao nikotin ili konin. Veina alkaloida su visoko aktivne, u farmakolokome smislu, prirodne supstancije. Vrlo esto se odlikuju visokom specifinou ne samo na organizam ili pojedine organe, ve ak i na pojedine vrste elija, nerava, pojedinih centara mozga, glatke muskulatere i sl. Ovakvo specifino djestvo alkaloida, razlog je vrlo iroke primjene u medicini. Uputati se u klasifikaciju i drugu iroku problematiku alkaloida nema potrebe. Dovoljno je prikazati samo neke od alkaloida koji imaju utjecaja na funkcije jetre i une kesice. Alkaloid platifilin iz biljke draguac (Senecio platyphylloides) odlikuje se holinolitikim i spazmolitikim svojstvom: sniava tonus i smanjuje spazam glatke muskulature bronha, une kesice, mokrane beike i slino. Zbog toga se primjenjuje kod kolika jetre, holecistitisa i drugo. Berberin koji je ve spomenut, primjenjuje se za lijeenje i une kesice, a i drugih problema u vezi sa unom kesicom i jetrom. Ljekovita biljka rusa (vidjeti: Rusa) sadri desetak alkaloida, od kojih su neki vrlo aktivni u lijeenju jetre i une kesice. Kod biljaka iz porodice Solanaceae kojoj pripada ve pomenuta ljekovita biljka velebilje, nalaze se po strukturi slini alkaloidi koji imaju za osnovu strukturu tropana. Odatle potjeu hioscamin, skopolamin dr. Drugi alkalodidi slino tropanu, sreu se u biljnome svijetu rjee. Ovi alkaloidi pokazuju odreda spazmolitika djejstva, ire zjenice, oputaju glatku muskultaru, ublaavaju bolove, ureuju sekrecije lijezda, pobuuju cenralni nervni sistem i slino.

GORKA SREDSTVA ili amara nalaze se u mnogim ljekovitim biljkama. To su hemijske materije vrlo gorkoga okusa, ali su potpuno bezopasne, neotrovne. Primjenjuju se ve vrlo dugo za pobuivanje apetita i poboljanje probave i ishrane. Osnovna im je osobina da utjeu na sekrecije lijeza organa za varenje i jetre. Kod tipinih gorkih biljaka, amara su glavni sastojci i nosioci ljekovitih osobina tih biljaka. Tako npr. za lincuru (vidjeti: Lincura) kae se da je u svojem korijenu sakupila svu gorinu ovoga svijeta. Ne odlikuje se jasno izraenim opim resorptivnim osobinama. U tome je razlika izmeu njih i drugih prirodnih spojeva koji su, takoer, vrlo gorki kao naprimjer, alkaloidi, koji se odlikuju visokom specifinou, zatim esto i vrlo izraenom toksinou odnosno otrovnou. Po svojoj hemijskoj prirodi, gorka sredstva su glikozidi, kojima je slabo prouena hemijska struktura. U novije vrijeme dosta toga je uinjeno, posebno kada se radi o gornjim tvarima biljaka iz porodice Gentianaceae (vidjeti: Amara). Tako dobro poznata lincura sadri gorke glikozide; genciopikrin i amarogencin. Gorka djetelina (Menyanthes trifoliata) sadri gorke glizode: meniantin, meniantol, meliatin, dok kiica sadri nekoliko gorkih glikozida, od kojih su najvaniji genciopikrin i eritrocentaurin.

59 Najvjerovatnije gorki glikozidi utjeu na pojaano luenje u ui, a djeluju kao holeretici. Zbog svih svojih osobina sve ove tri ljekovite biljke su oficijelne prema mnogim farmakopejama. Treba napomenuti da postoje i druge ljekovite biljke koje sadre ove materije, ali one nisu glavni sastojak. Glavni sastojak moe biti etersko ulje i neka sluzava materija, a gorka tvar sporedni sastojak.

VITAMINI su velika grupa prirodnih hemijskih jedinjenja prvog

porijekla. Razlitii su po svojoj strukturi, ali svi imaju isti biloki znaaj: neophodni su za ovjeiji i svaki drugi ivi organizam. Vitamini vre specifine katalitike funkcije i u odnosu na osnovne ivotne namirnice: ugljikohidrate, bjelanevine i masti, porebni su organizmu u nevjerovatno malim koliinama. Nedostatak vitamina ili poremeaji u njihovom prometu, izazivaju vrlo ozbiljne posljedice po itav organizam. Vitamini mogu da se kao rezerva deponuju u svim elijama, ali neki preteno u jetri. Tako npr. koliina deponovanog A vitamina moe da bude dovoljna za oko 1-2 godine. Slino je sa vitaminom D i B12, dok se neki drugi vitamini, npr. vitamin K ili neki hidrosolubilni vitamini, posebno iz B-skupine, relativno slabo deponuju u jetri. Ovdje emo spomenuti i u kratkim crtama opisati one vitamine koji su najneophodniji za funkcije jetre. Treba napomenuti, jer je to vano za bolje razumijevanje itave materije, da postoje dvije velike grupe: vitamini topivi u vodi, ali i topivi u mastima i uljima liposolubilni. Vitamin A (liposolubilan) neophodan je organizmu, a posebno za sve funkcije jetre. Potrebna dnevna kolina je oko 2 miligrama to je sadrano otprilike u jednoj argarepi srednje veliine. Mnogo vitamina A kao provitamina (karotena) ima u mnogim biljkama: limunu, luku, paradajzu, pomorani, a posebno u argarepi. Molekula karotena u oganizmu, posebno jetri, cijepa se na dvije molekule vitamina A. Kompleks B vitamina: Vitamin B5 ili pantotenska kiselina (hidrosolubilan) je tipian zatitnik svih elija, posebno elija jetre. Sudjeluje u asimilaciji masnih materija. Eksperimetalno izazvan manjak ovog vitamina kod eksperimentalnih ivotinja izaziva degenerativne promjene i upalne procese na jetri. Indiciran je kod svih oboljenja jetre. Dnevna doza je oko 10 miligrama to se otprilike nalazi u 50 grama kvasca, zatim u kupusu, mekinjama. Vitamin B6 piridoksin adermin (hidrosolubilan). Odsustvo vitamina B6 potpomae masnu infilitraciju jetre, kao i druge ozbiljne smetnje. Vano je napomenuti da su enzimi transaminaze derivati ovog vitamina. Bez njega ne mogu se sintetizovati u organizmu neesencijalne aminokiseline to naravno oteava i sintezu bjelanevina. Kvasac i krompir naroito su bogati ovim vitaminom. Dnevna doza je 2 4 miligrama. Vitamni B9- folna kiselina (hidrosolubilan) neophodan je za jetru zbog pravilne diobe elije.

60 Vitamin B12 cianokobalamin (hidrosolubilan) isto kao i vitamin B9 neophodan je kod diobe elije. Za razliku o drugih vitamina iz B-skupine moe se deponovati u jetri u veim koliinama. Vano je skrenuti panju da se svi vitamini B-kompleksa nalaze u dosta velikim koliinama u kvascu, pa proizilazi zakljuak da je dobro kod oboljenja jetre, kada valja nadoknaditi deficit ovih vitamina, uzimati obini pivarski kvasac. Vitamin C askorbinska kiselina (hidrosolubilan) je od kapitalne vanosti za organizam. Intervenie se u oksidoredukcionim reakcijama. Uestvuje u razgradnji toksina, iskoritavanju eljeza i sl. Posebno je vaan kod intoksikacije s lijekovima. Dnevna doza se mijenja sa uzrastom: za djecu do 60 miligrama, za odrasle 100. Kod mnogih oboljenja potrebno je povisti dozu za 2 do 3 puta, odnosno za 200 do 300 miligrama, to je otprilike sadrano u 3 do 4 pomorande ili 3 do 4 limuna. Vitamin E tokoferol (liposolubilan) je vitamin reprodukcije. Posebno je vaan za metabolizam masti i detoksikacione procese. Vitamin F (liposolubilan) izmeu ostalog odgovaran je za neke probleme u vezi sa jetrom. Njegov nedostatak ometa metabolizam nekih masnih kiselina, a priinjava i znatne tekoe u detoksikacionoj funkciji jetre. Vitamin K antihemoragini (liposolubilan). Ovaj vitamin sprijeava i zaustavlja krvavljenja. U jetri potpomae sintezu bjelanevina neophodnih za koagulaciju krvi, odnosno za sintezu protrombina. Nedostatak favorizuje krvavljenja, dovodi do razliitih problema sa jetrom (utice, hepatitisi), kolika i slino. Nalazi se u mnogim biljkama: koprivi, krompiru, kupusu, paradajzu. U vezi s ovim vitaminom vano je istai: njega u debelom crijevu sintetizuju bakterije, pa nije neophodno uzimati ga u hrani. U vezi sa tom injenicom, kod primjene velikih koliina antibiotika, bakterije budu unitene pa nema ni sineze K vitamina. Tada je potrebno nadoknaditi K vitamin da se ne izrode neprilike koje se javljaju u vezi sa deficitom ovog vitamina, u prvom redu razliita krvavljenja. Naprijed je reeno da ni s im ne treba pretjerivati. Ni sa vitaminima. Zadravamo se na primjeru vitamina C. Dnevna doza za odraslog ovjeka je oko 100 miligrama. U sluaju bolesti doza se poveava na 200 do 30 miligrama, izmeu ostalog i da bi se potpomoglo u izluivanju raspadnih produkata lijekova koji se uzimaju u bolesti. Postavlja se pitanje ima li smisla preporuivati kod najbolnijih oboljenja 3 do 6 grama, to je 20 do 40 puta vie od stvarnih potreba. Pretjerano uzimanje vitamina C ili hepervitaminoza C, je jedan od faktora steriliteta. Za vrijeme trudnoe moe postati i faktor pobaaja (Gordonov, de Perault, de Mouriquand). Postoji i vitaminski antagonizam. Tako naprimjer, prevelika doza vitamina A moe izazvati heparvitaminozu C. Toliko da se zna.

O vitaminima ponovo
Obratimo panju na posljednje stavove o vitaminima. Od onog mjesta; Naprijed je reeno da ni sa im ne reba prejerivati. Ni sa vitaminima, itd. Meutim, ovdje bi se pozabavili stavovima, miljenjima i nauno izvedenim dokazima jednog nesumnjivo veliko naunika Linusa Paulinge (1986). Da bismo bili ubjedljiviji, u pomo emo pozvati i svjetsku nauku, Nacionalu akademiju prirodnih nauka SAD Yew (1973) i ve spomenutog naunika Paulinga i druge.

61 Da je prof. Pauling i veliki naunik i veliki ovjek priznalo mu je ovjeanstvo dva puta. Nema oblasti u hemiji u kojoj uvaeni profesor nije ostavio najdublje tragove, zata je 1954.godine dobio Nobelovu nagradu za hemiju. Jocjednu Nobelovu nagradu, ovaj put za mir, dobio je 1963.godine. Ponovimo jo jednom ope prihvaenu injenicu: vitamini su hemijske organske supstancije odnosno spojevi, koje organizam djelimino moe proizvesti za svoje potrebe. Inae moraju se u organizam unositi hranom, to je dovoljno, pod uslovom da se normalno hranimo. U sluaju nepravilne ili nedovoljne ishrane, nedostatak vitamina moe prouzrokovati mnoge speicifine metabolike poremeaje. Ako je to tako, da vidimo na konkretnijim primjerima ta e se to desiti. Naprimjer, nestaica ili manjak C-vitamina (koji se hemijski oznava kao askorbinska kiselina) u organizmu izazvat e u toku 20-30 dana jedno oboljenje koje se naziva skorbut. Ako se nastavi sa nestaicom C-vitamina oboljenje se zavrava letalno. B1-vitamin (ili jo nazvan radi boljeg hemijskog prepoznavanja tijamin) izazvat e, u sluaju deficitarnog unoenja u organizam, slabljenje sranog miia, to dalje moe izazvati zatajivanje srca. Takoer izaziva lou probavu, teko pranjenje crijeva (opstipacija), eluanu atoniju, anoreksiju (lo apetit). Ukratko reeno, izaziva bolest beri-beri. Stoga se jo zove i antiberi-beri vitamin (aneurin). Vitamin B2 riboflavin, kao i drugi vitamini, vaan je za oksidoredukcione procese u organizmu. Pothranjenost vitaminom B2 dovodi do smetnji u probavi, peenja po koi i oima, pucanja koe po uglovima usta, duevnih depresija i slinih pojava. B3-vitamin (niacinamid) u organizmu djeluje na razliite naine. Nedostatak ovog vitamina izaziva razliite poremeaje, od slaboumnosti i razliitih vrsta psihoza, preko upala sluznice usta, do poremeaja u itavom probavnom traktu sa jakim krvavljenjima. Nedostatak ovog vitamina izaziva pelagru. Koliko je jetra vaan organ za probavu i metabolizam hrane, pa prema tome za sve ivotne procese, govori ve i injenica da u organizmu zauzima centralni poloaj. B9- vitamin (folna kiselina, falocin), te B12 vitamin (cianokobalamin) neophodni su kod diobe elija jetre. Prof. Linus Pauling e rei: Skorbut, beri-beri, pelagra, perniciozna anemija (razorna, zloudna slabokrvnost) i rahitis u proteklom vremenu prouzrokovali su velike patnje i bezbrojne smrti. Danas znamo da je svaka od tih bolesti posljedica pomanjkanja vitamina. Skorbut je poznat stoljeima, ali tek 1911. godine, postaje jasno da je za njegov nastanak kriv pogrean nain prehrane. Do 1880. godine od njega su redovito obolijevali mornari za dugih plovidbi, esto se pojavljivao i meu vojnicima za ratnih pohoda, meu narodom pogoenom glau, u opsjednutim gradovima, zatvorima i td. Skorbut nastaje zbog nedovoljne koliine vitamina C kojeg unosimo u organizam, beri-beri zbog nedostatka vitamina B1, a pelagra zbog manjka vitamina B3. Hemeralopija je struni izraz na nonu sljepou i to je najbolji znak da u organizmu nedostaje A-vitamin Poto smo se sporazumjeli da bez vitamina ne moemo, dajemo tabelu o miljenju i stavu dosadanje nauke, tanije reeno Amerikog odbora za hranu i prehranu Nacionalne akademije prirodnih nauka SAD.

62 Tabela: PDD (RDA) * 60 m 11 JJ 5.000 IJ 400 IJ 1,5 mg 1,5 mg 18,0 mg 2,2 mg 0,003 mg

Vitamin Vitamin C Vitami E Vitamin A Vitamin D Vitamin B1 Ribolfavin B2 Niacinamid B3 Piridoksin B6 Kobalamin B12 Itd

Pauling 1.000-18,000 mg 800 IJ 20.000-40.000 IJ 800 IJ 50-100 mg 50-100 mg 300-600 mg 50-100 mg 0,1 0,2 mg

* RDA Recommended Daily Allowances - PDD Ta kolona oznaena je kao PDD (Preporuene dnevne doze), odnosno RDA (Recommended Daily Allowances -1980). Druga kolona oznaena je sa Pauling i iznosi stav uvaenog prof. Paulinga (1986). Dakle, reeni ameriki odbor za prehranu smatra da je ovjeku sasvim dovoljno dnevno u organizam unijeti navedene koliine vitamina da bi bio zdrav. U sluaju bolesti preporuuju se i do 3 puta vee koliine. Uporedimo li kolonu pod PDD sa kolonom pod Pauling, lahko moemo primijetiti upravo drastine razlike. Postoje i druge tabele drugih autora (Williams, Allen, Leibovitz) koji takoer zastupaju vee koliine, i to znatno vee, od PDD i sasvim blizu onim koliinama koje preporuuje prof. Pauling. Da vidimo kako to u praksi izgleda. 60 mg vitamina C koju preporuuje Ameriki odbor je jedna mala tabletica koja bi gotovo mogla da stane u oko. Prof. Pauling nam to ovako doarava za sebe samog: Najvei dio vitamina C, tri vrhom pune ajne kaikice (12 g), otopljene ili u narandinom soku, da mu se oblai kiselost, ili u vodi, uz dodatak malo sode-bikarobne, uzimam ujutro prije doruka. Ako se u toku dana osjetim umornim, ili ako sam doao u doticaj sa virusom prehlade, uzmem jo nekoliko tableta od 1 g. (pazite prof. Pauling govori u gramima) ili dodatnu licu vitamina C. Slino je i sa ostalim vitaminima iz tabele koju uvaeni profesor uzima svakodnevno. Profesor Llinus Pauling roen je 1901.godine, a umro je 1994.godine. Naravno, preporuivanje ovakvih, upravo ogromnih koliina razliitih vitamina koje treba svakodnevno uzimati, izazvale su u svijetu razliita reagovanja. Mnogi su se na bazi vlastitih iskustava sloili sa prof. Paulingom. Daleko je vei broj onih koji se nisu sloili i koji su ukazivali na mogue posljedice uzimanja ovakvih astronomskih koliina vitamina, prvenstveno vitamina C. Svadljivi profesor Pauling, metodom starog pedanta, pobijao je takve stavove naunim metodama izvlaei uvijek po neku korist za svoje tvrdnje, specijalno korist za upotrebu vitamina C. Ponovimo to smo ranije rekli za vitamin B12 cianokobalamin. Taj vitamin zajedno sa vitaminom B9 neophodan je kod diobe elija, posebno hepatocita. Za razliku od drugih vitamina B skupine moe se deponovati u jetri u velikim koliinama. Razaranje ili manjak vitamina B12 mogao bi izazvati bolest slinu

63 pernicioznoj anemiji (malokrvnost nastala zbog slabe apsorpcije vitamina B12 u ileumu). Harbert i Jacob (1974) godine pokuali su dokazati da poviene koliine vitamina C razaraju vitamin B12. Oni su taj dokaz izvodli na homogenatu govee jetre. Za jetru smo ve rekli da je bogata vitaminom B12 i to se odnosi na jetre svih nama poznatih ivih bia, od ovjeka pa nadalje. Autori su u homogenat govee jetre dodavali razliite koliine vitamina C, pa posmatrali ponaanje vitamina B12. Njihov zakljuak je bio da poviene koliine vitamina C razaraju vitamin B12. Taj zakljuak svodio se na sljedee: nije preporuljivo uzimati 500 ili vie miligrama vitamina C na dan bez redovite kontrole vitamina B12 u organizmu. Ovakav stav prema vitaminu C bio je protivan svemu onom za to se prof. Pauling zalagao. Svojim odgovorom i naunim dokazivanjima prof. Pauling je ovu dvojicu iskusnih analitiara demantovao na taj nain da nisu primijenili prikladnu metodu za analizu sadraja vitamina B12 u uzorcima, to je potkrijepio nalazima drugih analitiara i istraivaa. Meutim, fama da vitamin C razara vitamin B12 je ostala i do dananjih dana, naravno ako se primijeni u dozama koje preoporuuje prof. Pauling. Drugi primjer je da velike doze vitamina C iazivaju laksantni efekat kod mnogih ljudi, naravno ne u klasinom obliku diareja, ve u obliku kaastih stolica. Sam prof. Pauling to potvruje: uzeta 3 grama vitramina C mogu imati vrlo snaan laksantni efekat ako se uzmu na prazan eludac. Meutim, ako se ista doza uzme na pun eludac, vitamin C ne mora uope djelovati laksantno. Ili: Virno i njegovi saradnici (1967) kod pacijenata koji su patili od glaukoma (zelena mrena, oboljenje oka sa povienim pritiskom u onoj jabuici), a kojima su davali 30 do 40 grama vitamina C dnevno, samo prvih nekoliko dana patili su od proljeva Opstipacija, odnosno zatvor stolice, moe se obino kontrolisati odgovarajuim koliinama vitamina C to tvrdi Hoffer (1971). Redovito i svakodnevno pranjenje crijeva pridonosi dobrom zdravlju jer se sprijeava nepotrebno zadravanje otpadnih tvari u organizmu, odnosno crijevima. Jer, poznato je da izmet sadrava materije za koje se sumnja da imaju karcinogena svojstva (Bruce R. I sar. 1981). Navodimo jo jedan zanimljiv primjer. Jedini pravi sastojci ui su une soli koje sintentizuje jetra iz holesterola. Najvei dio unih soli, poto obave svoje funkcije u tankom crijevu, apsorbuju se u ileumu (donji dio tankog crijeva), te ponovo vrate u jetru. Jedan dio ovih soli pree i u debelo crijevo, gdje, takoer, imaju svoju ulogu. Dobro je da se taj dio unih soli ne zadrava predugo u debelom crijevu, jer i debelo crijevo apsorbuje te soli i takoer, vrati u jetru. Ako se taj dio unih soli brzo eliminie iz organizma, onda jetra mora da troi za novu sintezu unih soli holesterol iz krvi i tako opada koncentracija holesterola u krvi. ta znai poveana koncentracija holesterola u krvi, posebno za oboljenja srca, to je dobro poznato. Pauling (1986) tvrdi da jutarnje uzimanje 3, 5, 8 ili 10. gr. vitamina C osigurava pranjenje crijeva odmah poslije doruka. Koliko je potrebno vitamina C, to treba svako sam ustanoviti. Postavlja se pitanje: da li askorbinska kiselina, odnosno vitamin C kao kiselina u velikim koliinama moe izazvati ir eluca. Askorbinska kiselina je slaba kiselina. Sam eluani sok sadri hlorovodinu kiselinu, koja je jaka kiselina, pa jedna

64 slaba kiselina poput askorbinske nee poveati njegovu kiselost. Naprotiv, vitamin C potpomae zarastanju ira o emu je opirno izvijetio Stone (1972).

MINERALNE SOLI I MIKROELEMENTI posebno su vani za ljudski organizam. Mnogi elementi nalaze se u organizmu, posebno u pojedinim organima u vrlo niskim koncentracijama pa su zato i nazvani mikro-elementima. I pored niskih koncentracija mikroelementi, posebno kikrometali, imaju neobino vanu ulogu. Bilo kakve promjene u sadraju mikro-elemenata mogu da izazovu ozbiljne poremeaje u organizmu. Od mikro-elemenata najvaniji su: eljezo, bakar, cink, molibden, mangan, srebro, aliminijum, bor, kobalt, arsen. eljezo je posebno poznato kao antianemik. Sastavni je dio homoglobina za kojega se kod respiracije vezuje kisik. Posebno i neki enzimi i enzimski sistemi djeluju preko eljeza. Prisutno je u vou, povru i drugim biljkama, posebno argarepi, koprivi, crnome luku, kupusu, perunu i slino. Bakra u organizmu ima oko 0,0004% ali je posebno vaan za biljni i ivotinjski svijet. elije pojedinih organa ne bi se mogle odravati bez prisustva bakra. Posebno je vaan za obnovu elija. Dosta ga sadre: crni luk, trenja, jabuka, pomoranda i groe. Mangana u organizmu ima oko 0,0001% ali je jedan od najvanijih mikro-elemenata za organizam. Ulazi u sastav mnogih enzimskih sistema, regulie funkcije lijezda, vaan je za metabolizam eera, masti i slino. Potpomae funkcije jetre i bubrega. Sadre ga mnoge biljke; kupus, celer, maslaak, crni luk, krompir i druge biljke. ETERSKA ULJA se nazivaju tako zahvaljujui tradiciji. Prakitno nikakve veze nemaju sa biljnim uljima kao to su, naprimjer, maslinovo i ulje iz suncokreta koja se dobijaju u ogrnomnim koliinama i najvie se upotrebljavaju u ishrani. Eterska ulja sastavni su dio mirisnog ljekovitog bilja u kojem se nalaze u vrlo malim koliinama i svakoj biljci daju svojstven, najee prijatan miris. Kako su isparljiva jedinjenja, mogu se iz pojedinoga bilja dobiti na jednostavan nain, najee destilacijom sa vodenom parom. Tako, naprimjer, iz biljke rumarina (Rosmarinus officinalis) destilacijom sa vodenom parom dobija se rumarinovo ulje koje se struno po biljci zove aetheroleum rosmarini. Ili iz biljke kadulje odnosno alfije (Salvia officinalis) dobija se etersko ulje kadulje ili struno nazvano aetheroleum salviae itd. Eterska ulja su smjese razliitih hemijskih jedinjenja redovito sloenog i komplikovanog sastava, a najee pripadaju grupi terpena i njihovih homologa. Sa medicinske take gledita odlikuju se razliitim svojstvima. Tako, naprimjer djeluju kao fitoncidi, to znai da su sposobni da unitavaju nie organizme. Uporedo sa antimikrobnom aktivnou sposbna su da stimulativno djeluju na regenerativne procese u oteenome tkivu. S druge strane, neka ulja mogu da iritiraju kou, a posebno sluzokou, izazivajui crvenilo i jai priliv krvi, a esto i plikove. U ustima izazivaju pojaano luenje pljuvake, a u elucu pojaano luenje eluanog soka, ime se poveava apetit i bolje varenje hrane. Kao primjer mogli bismo navesti primjenu bibera. Drugi zaini, kao pomenuti rumarin, izazivaju pojaano luenje ui to, takoer, vodi boljem varenju hrane. Dakle, stimuliu motornu i skeretornu funkciju aparata za varenje hrane. Mnoga eterska ulja mogu, takoer, da umanje intenzitet bolova, umire ili pobuuju nervni sistem, utjeu na aktivnost srca, ublaavaju kaalj, pokazuju baktericidno, antiseptiko i slina djejstva.
KRV (lat.-Sanguis)

65 Za nae kazivanje, potrebno je makar ono elementarno znanje o krvi. Ukratno reeno, krv je tekuina iji je zadatak da omogui ivot elijama organizma, koje su, a to moramo podvui, osnovne jedinice organizma. To je tenost crvene boje od hemoglobina, koji se nalazi u crvenim krvnim zrncima. Koliina krvi kod odraslog je 5-6 litara. Slabo je alkalrne reakcije oko pH 7,4. Krv cirkulie u sistemu krvnih ila; arterijama i venama. Na cirkulaciju je pokree srce. Aterijska krv je izrazito crvena, dok je venska tamnocrvena. Funkcija krvi je vrlo sloena. Ona prenosi kisik od plua do svih tkiva, a ugljini dioksik obrnuto, to predstavlja respiratornu funciju. Kod probave hrane ugljikohidratati i bjelanevine se u probavnom sistemu razlau na glukozu i aminokiseline, te kao takvi prelaze u krv (vidjeti: Probava hrane), kojom se prenose do pojedinih organa, tkiva i elija to prestavlja nutritivnu funkciju krvi. Takoer prenosi razgraene proizvode metabolizma do organa za izluivanje to predstavlja ekskretornu funkciju. Krv regulira tjelesnu temepraturu, kao i koliinu vode u tkivima to je njena regulatorna funkcija. Krv sadri mnoga antitijela, kao i leukocite koji sudjeluju u zatiti organizma protiv mikoorganizama i drugih tetnih tvari to je njena odbrambena funkcija. Prenosi jo hormone, enzime i vitamine, te jo i putem trombocita i faktora koagulacije sudjeluje u hemostazi. Krv se sastoji od dva dijela koja se mogu lako razdjeliti: krvne elije ili krvne jedinice i krvne plazme. Ako se krv zgrua, izdvaja se svjetlouta, bistra tekuina koja prestavlja krvni serum. Praktiki, ova bistra tekuina odnosno serum predstavlja tekuinu bez fibronogena i najveeg dijela drugih faktora zgruavanja krvi, pa se po tome serum razlikuje od krvne plazme. Eritrociti su najbrojnije krvne jedinice iji se broj kree od 4 do 5 miliona u milimetru kubnom*, a u kojima je najvie zastupljen hemoglobin. Vaan je broj eritrocita jer se pomou hemoglobina transportira kisik iz plua u tkiva. Eritrociti imaju i druge funkcije koje pomou naroitog mehanizma transportira ugljen-dioksid iz tkiva u plua. Hemoglobin u eritrocitima je odlian acido-bazni pufer. Eritrociti se uglavnom proizvode u kotanoj sri.** Obzirom na njihov broj, stvaraju veliku povrinu od oko 3000 do 4000 m2. Okrugle su jedinice sline disku, iju povrinu sainjava membrana od proteina, lipida i steroida. Takoer sadri i dosta vode, otprilike oko 60%, na hemoglobin, koji prestavlja pigment disanja, otpada oko 34% cjelokupne teine jedinice. Ostalo do 100% su proteini, fosfolipidi, dosta kalijuma, te aminokiseline. Eritrocit nema jezgru. Do 5. godine ivota eritrociti nastaju u kotanoj sri gotovo svih kostiju. Kasnije kotana sr drugih kostih nastavlja da proizvodi eritrocite. ___________________________ *Neto manje kod ena. ** Kotana sr svih kostiju ne proizvodi eritrocite. Leukociti su takoer element krvi to podrazumijeva jedinice u krvi koje sadre jezgro. Nazivaju se i bijela krvna zrnca. Broj leukocita u krvi je izmeu 4000 i 8000 u mm3. Brojevi ispod 4000 prestavljaju leukopeniju*, a iznad 10000 leukocitozu**, to upuuje na neke patoloke promjene u organizmu. Potrebno je napomenuti da organizam ovjeka napadaju bakterije, virusi, razliite vrste parazita i gljivica koji mogu izazvati razliita oboljenja ako prodru dublje u tkvio. Bakterije i virusi mogu izazvati teka pa i smrtonosna oboljenja: upale plua, streptokokne infekcije, tifus i, to je za nas naroito intresantno, razliite vrste hepatitisa. U tome sluaju aktivira se jedan sistem koji se bori protiv ne samo zaraznih

66 oboljenja, ve i protiv toksinih agenasa. Ovaj sistem naziva se leukociti. I oito je da se taj sistem ne sastoji od jedne vrste bijelih krvnih stanica, jer ga u tome sluaju ne bi zvali sistem. No, prije nego zavrimo s leukocitima, napomenimo da u obranu organizma, pored leukocita, priskau jo tkivni makrofagi i limfatino tkivo. __________________________________________ *Lekupenija (leucopenia)- smanjen broj bijelih krvnih jedinica u perifernoj krvi, koja se javlja kod nekih obljenja kao: trbuni tifus, veina virusnih infekcija, influenca. **Leukocitoza (leucocytosis)- prolazno poveanje broja leukocita u perifernoj krvi, koje mogu izazvati mnogi inioci kao to su infekcije, zapaljenja, krvavljenja... Leukociti se stvaraju u kotnoj sri kao granulociti i monociti i kao manji dio limfocita. Najvei dio limfocita i plazma jedinice nastaju u limfatikom tkivu. Transportuju se pomou krvi u razliite dijelove organizma gdje e biti upotrijebljeni. Posebno su vani granulociti i monociti, jer mogu traiti i unitvati bilo koji strani agens. Granulociti, kao najbrojniji leukociti, pokretne su jedinice i glavna elijska obrana organizma. Zovu se i mikrofagi, jer najveim dijelom fagocitiraju bakterije i manje estice. Limfociti ine otprilike jednu treinu svih bijelih jedinica krvi i pokretne su jedinice. Limfociti stvaraju globuline i to po svoj prilici beta i gama frakcije, zbog ega igraju vanu ulogu u imunolokoj obrani organizma, jer su antitijela najveim dijelom gama- globulini, ili pak vezani za ovu vrstu globulina. Antitijela se oslobaaju propadanjem limfocita, a poto taj proces ide velikom brzinom, tj. stvaranje i propadanje limfocita, tom prilikom se oslobaa vea koliina globulina ija je uloga u odbrani organizma vrlo velika. Kada virusi napadnu na organizam odnosno elije organizma, onda one lue proteine koji se zovu interferoni. Naunici su otkrili interferone 1957. godine. Dokazali su da elije napadnute od virusa izluuju supstance koje imaju sposobnost da zatite druge elije koje nisu napadnute virusom. Te zatitne supstancije nazivaju se interferonima. O interferonima diskutujemo na drugom mjestu. (Vidjeti: Interferoni, Str. ). Trombociti su vezani za jedan pojam koji se zove hemostaza, a koji oznaava zgruavanje krvi, odnosno zaustavljanje krvarenja to ukljuuje nekoliko mehanizama. Trombociti su inae kvne ploice, vrlo sitne, okrugle ili ovalne, najmanje jedinice periferne krvi koje nastaju u kotanoj sri, ali postoje dokazi da se dobar dio trombocita (17-33%) stvara i u pluima. Naravno, stvaranje trombocita ne ide ovako jednostavnim putem, ali za nae potrebe je ovo dovoljno. Normalan broj tombocita varira kod razliitih autora, ali uzimimo neki prosjek od 140x10 na devetu (oznai brojem 9 na desetki!-op.p.) do 500x10 na devetu (isto oznai!) na litar krvi (S.Stefanovi i dr. Interna medicina, Medicinska knjige, Beograd-Zagreb, 1989). Vijek ivota trombocita iznosi normalno 8-12 dana. Glavna uloga tormbocita je, kako ve rekosmo, u hemostazi. Sama hemostaza je komplikovan proces koji sprijeava gubljenje krvi poslije povrede nekog krvnog suda. U te komplikovane mehanizme hemostaze nema potrebe da se dalje uputamo. Navedimo jo samo to da sniene vrijednosti trombocita, drugim rijeima patoloko snienje trombocita, izaziva trombocitemiju.

67 Plazma je teni dio krvi, odnosno ekstracelularna tekuina u kojoj se, pored ostalog nalaze i eritrociti pa zajedno sa njima ini krv. U plazmi, pored eritrocita, ima jo i fibrinogena koji igra znaajnu ulogu u zgruavanju krvi. Plazma je praktiki vodena otopina. Pored vode od oko 90-92%, u plazmi se nalaze otopljene mnoge materije, u prvom redu bjelanevine, zatim ugljikohidrati i masnoe. Kada se kae ugljikohidrati, prvenstveno mislimo na glukozu. Tu takoe dolaze i neorganske soli. U plazmi moemo nai mnoge mineralne soli, od kationa: Ca, Mg, Na i Ka, od aniona: fosfati, sulfati, hloridi, hidrokarbonati, pa i joda. Sveukupno 8-10%. Proteini odnosno bjelanevine su albumini, globulini, ve spomenuti fibrinogen, lipoproteini, nukleoproteini i seromukodi. Ima tu neto i aminokiselina (glutamina, alanina, glucina, neto lizina, a i drugih aminokiselina) ali u vrlo niskim koncentracijama. Ima neto i uree. Kada se govori o mastima uglavnom se misli na neutralne masti, fosfolipide, slobodne masne kiseline i holesterol. U plazmi se nalazi neto vitamina. Njihova koncetracija zavisi od koliine uzete hranom. Hormoni se plazmom prenose od mjesta njihovog nastanka do mjesta djelovanja. Posebno treba navesti i enzime. Smatra se da od ukupne koliine proteina, 1% otpada na enzime. Od boja u plazmi u prvome redu treba navesti bilirubin. I jo neto posebno vano: plazma je dio ekstracelulatorne tekuine. Plazma sadri ko 70gr/lit bjelanevina. To su albumini, globulini i fibrinogen. Posebno su interesantni globulini plazme: alfa, beta i gama. Za naa razmatranja najvaniji su gama-globulini, jer imaju posebnu ulogu u obrani organizma od infekcija, jer oni i ine najvei dio antitijela i odupiru se infekciji i toskinosti, tj. daju tijelu svojstvo koje se zove imunost. Zovemo iz imunoglobulinima. Za fibrinogen ve znamo da je vaan u mehanizmu zgruavanja krvi. Serum je, ukratno reeno, krvna plazma bez fibrinogena, odnosno dio krvi zlatnoute boje koji se izdvaja poslije koagulacije krvi. O ovome ire u dijelu: Serologija kod virusnih hepatitisa.

PRVI LABORATORIJSKI TESTOVI KOJI UKAZUJU DA MODA SA JETROM NETO NIJE U REDU AlAT Anin Amino Trasnfereza (ili SGPT Serumska Glutamat-Piruvat Transaminaza) - je enzim koji se stvara u hepatocitima, glavnim elijama jetre. Ako je hepatocit oteen ili umire, ovaj enzim izlazi u struju krvi. Svi tipovi hepatitisa pokazuju u krvi pojaanu aktivnost ovog enzima. Tano odreivanje upalnih aktivnosti ili koliinu izumrlih elija jetre, moe se jedino odrediti biopsijom jetre. AsAT Aspartat Amino Transaminaza (ili: SGOT Serumska GlutaminatOksalacetat Transaminaza). AsAT je enzim slian AlAT-u ali manje specifian za oboljenje jetre. Moe biti povien i kod oteenja sranog miia. U nekim uslovima, kao to je alkoholni hepatitis, poviena vrijednost aktivnosti u serumu AsAT moe biti via od povienja u serumu AlAT niova.

68 Gama glutamil transppetidaza (gama GT) Enzim koji se stvara u unim kanalima, moe biti povien u serumu bolesnika sa oboljenjima kanala. Poviene vrijednosti gamaGT, naroito sa povienim vrijednostima alakalne fofataze, sugerie na oboljenja unih kanala, ali moe i gotovo svakom oboljenju jetre, ponekad i kod potpuno zdravih osoba. GamaGT moe biti povien zbog primjene mnogih lijekova ili alkohola, a da pri tome izostane bilo kakvo oteenje ili upala. Alkana fosfataza je enzim, tanije reeno porodica srodnih enzima, koji nastaju u unim kanalima, crijevima, bubrezima, placenti i kostima. Zajedno sa blago povienim AlAT i AsAT aktivnostima sugerie oboljenja unih kanala. Aktivnost alkalne fosfataze moe znatno biti poviena kod opstrukcije unog kanala ili kod oboljenja unih kanala kod npr. primarne biliarne ciroze ili kod primarnog sklerotinog holangitisa. Alkalna fosfataza moe takoer pokazati povienu aktivnost kod nekih poremeaja na kostima. Bilirubin najveim dijelom nastaje raspadom ostarijelih crvenih krvnih elija (kao i iz nekih drugih izvora). Normalno putuje krvlju do jetre, gdje se hemijski modifikuje procesom konjugacije i izluuje u u, prolazi u crijeva i djelimino i repsorbuje u crijevima. Koncentracija bilirubina moe da poraste u krvi ili zbog porasta stvaranja, smanjenja prihvata od strane jetre, smanjenom konjugacijom, smanjenom sekrecijom iz jetre ili zbog blokade unih puteva. U sluaju porasta stvaranja, smanjenja prihvatanja od strane jetre i smanjenja konjugacije, ne-konjugirani, odnosno tzv. indirektni bilirubin, bie prvenstveno povien. Kada je umanjena sekrecija iz jetre, ili zakreenja uovoda, konjugirani, odnosno direktni bilirubin bie primarno povien. I neka druga oboljenja npr. poveana destrukcija, odnosno razaranje crvenih krvnih zrnaca, mogu dovesti do povienja koncentarcije bilirubina u serumu. Kod hronino steenih oboljenja jetre, koncentracija bilirubina u serumu je obino u normalnim granicama bez obzira na znatno oteenje jetre i prisustva i ciroze. Kod akutnih oboljenja jetre, bilirubin je obino povien, u zavisnosti od jaine akutnog procesa. Kod zakreenja unog kanala ili oboljenja unih kanala, kao npr. biliarne ciroze ili skleroznog holangitisa, alkalna fosfataza i gamaGT mogu biti esto povieni pored koncentracije direktnog bilirubina. Alubimin je vaniji protein koji cirkulira u kvi. Sintetizira ga jetra i izluuje u krv. Niska koncentracija serumskog albumina ukazuje na slabu funkciju jetre. Koncentracija albumina u serumu je obino u normalnim granicama kod hroninih oboljenja jetre, pa i u sluaju ciroze jetre. Nivoi albumina mogu biti niski u uslovima drugih oboljenja jetre ukljuujui pothranjenost (malnutrition), neke bolesti bubrega i druga, istina rjea oboljenja. Protrombinsko vrijeme - Mnogi faktori potrebni za zgruavanje krvi stvaraju se u jetri. Kada su funkcije jetre ozbiljno naruene, njihova sinteza i sekrecija u krv je u padu. Protrombinsko vrijeme je jedan od krvnih testova napravljen u laboratoriji, a produen je kada je neki od faktora zgruavanja koji se stvara u jetri nizak. Kod hroninih oboljenja jetre, protrombinsko vrijeme obino je produeno. Protrombinsko vrijeme takoer moe biti produeno u sluaju manjka K vitamna.

69 Ploice (Platelets) najsitnije krvne estice (praktiki fragmenti megakaryocyta) neophodne za zgruavanje krvi. Kod nekih, koji boluju od jetre slezena postaje uveana poto se ometa tok krvi kroz jetru. Zbog toga se ploice izdvajaju u uveanu slezenu. Broj ploica moe biti nenormalan u mnogim sluajevima, a ne samo u sluaju oboljenja jetre. Elektroforeza Serumproteinski testovi, odnosno elektroforeza je koristan test za pacijente sa oboljelom jetrom, jer nam moe dati odnosno biti putokaz za pojedine diagonostike mogunosti. Naprimjer u cirozama, albumin moe biti snien, a gamaglobulin povien. Gama-globulin moe znatno biti povien u nekim tipovima autoimunih hepatitisa. Da objasnimo zato smo o ovome govoriti. U ovim tekstovima, glavni proteini iz seruma mogu se radzvojiti u elektrinom polju i odrediti njihove koncentracije. Postoje etiri glavna tipa serumskih proteina koji se odreuju ovim testovima: albumin, alfaglobulini, beta-globulini i gamaglobulini.

NORMALNE I POVIENE VRIJEDNOSTI ENZIMA KOD LABORATORIJSKIH ISPITIVANJA JETRE

Abnormalne vrijednosti Normalne vrijednosti Blago poviene AsAT AlAT Gama- GT AP Bilirubin Albumin Potrombinsko vrijeme Bijela krvna zrnca* Hematokrit** 40 UI/L 45 IU/L 40 IU/L 112 1,2 mg/dl 4,0 g/dl 14 sek 5000 10000 43 49% (37 43% ene) 40 200 45 200 60 200 112 300 1,2 2,5 4,0 4,5 14 17 Jako poviene 200 200 200 300 2,5 4,5 17

* Bijela krvna zrnca = broj bijelih krvnih zrnaca u cm3 ** Htc hematokrit = % krvi okupiran od crvenih krvnih zrnaca Poviene transaminaze (AsAT i AlAT) deavaju se u sluajevima to ljekare navodi na tanu diagnozu. Neki mogui sluajevi su slijedei: Viralni hepatitisi, bolesti jetre

70 izazvane alkoholom, masna jetra, problemi jetre izazvani lijekovima, autoimuni hepatitis, genetska oboljenja jetre, tumori jetre, srane mane i sl. Imunogeni sistem obranbeni sistem organizma Bilo kakvo strano tijelo da prodre u ljudski organizam suoit e se sa obranbenim sistemom ovjekova organizma. Taj obranbeni sistem naziva se imuni sistem. Da se malo dotaknemo tog sistema, navest emo neke injenice u vezi sa obranom organizma od napada virusa virusa hepatitisa. Imuni sistem ovjeijeg organizma slikovito moemo opisati kao obranbenu armiju koja se mobilie onda kada organizam bude napadnut od stranih tijela, u konkretnom sluaju od virusa hepatitisa. Strano tijelo, ili strana tijela, koja su prodrla u organizam, u ovome sluaju virusi hepatitisa, nazivamo antigenima, za razliku od one armije koja e stupiti u borbu protiv antigena, a koju nazivamo antitijelima. Imuni sistem ovjeka sa vie ili manje uspjeha boriti e se protiv stranih tijela, to zavisi od snage imunog sistema svake osobe. Uzimamo slijedei primjer: ako u organizam prodre virus hepatitisa B kao strano tijelo, odnosno antigen, tada e imuni sistem organizma proizvesti antitijelo, u konkretnom sluaju hepatitis B antijtijelo. Ovo tijelo - hepatitis B antitijelo, u najveem broju sluajeva nadjaa antigen B hepatitisa i eliminira ga iz organizma prije nego napravi neku veu tetu na elijama jetre hepatocitima. I jo neto: imuni sistem organima tim inom postaje otporan na eventualne nove agresije virus hepatitisa B, tj. oganizam postaj imun na agresiju virusa hepatitisa B. Naprijed smo kazali: u najveem broju sluajeva. Ako antitijelo ne nadjaa antigen, tada e agresija virusa B iz akutne forme prei u hroninu. I antigeni i antitijela mogu se odreenim hemijskim metodama odrediti u serumu krvi, kojega moemo definirati kao tekuinu krvi koja se izdavaja poslije koagulacije crvenih krvnih zrnaca. Serum moemo jo definisati i kao krvnu plazmu, ali bez fibrinogena koji se utroi na koagulaciju crvenih krvnih zrnaca. Takvi testovi e pokazati da li je neko eksponiran ili je bio eksponiran virusima hepatitisa, u konkretnom sluaju kojeg smo ranije naveli virsuma hepatitisa B. Ovakve analize krvi odnosno seruma, nazivaju se serolokim analizama, u konkretnim sluajevima hepatitisa seologija hepatitisa. Ovi seroloki testovi su potrebni kako bi se tano odredilo da li su virusi hepatitisa uzrok nekih nenormalnosti u funkcioniranju jetre, a ako jesu, koji je virus hepatitisa u pitanju? Takoer ovi testovi e pokazati da li se aktivirao imuni sistem organizma za borbu protiv virusa i kojih virusa. Ovdje smo se samo u kratnim crtama upoznali sa nekim osnovama serologije, a itavu stvar emo proiriti na konkretnim sluajevima napada virusa hepatitisa na organizam. HEPATITISI (zapaljenja jetre) Ovo su najneprijatnija oboljenja jetre koja izazivaju degenerativne promjene, izumiranje veeg broja elija jetre i zapaljenja u jetri, najee sa akutnim tokom, ali mogu prei i hornino oboljenje to dalje vodi drugim komplikacijama, npr. prema cirozi jetre, karcinomu i drugim manifestacijama, to zavisi od intenziteta promjena, odnosno teine hepatitisa i drugih uzroka. Kako su kod hepatitisa oteene funkcije jetre, u metabolizmu ugljikohidrata, proteina, odnosno bjelanevina, lipida, odnosno masti, vitamina, minerala i mikroelemenata, te procesima detoksikacije, to se direktno manifestuje i na ostale organe i funkcije: unu kesicu, limfne lijezde, pankreas, hematopoetski aparat, limfni aparat i uopte itav organizam.

71 esto se pogreno misli da je medicinsko ime hepatitis sinonim za medicinsko ime viralni hepatitis i da su sve forme hepatitisa zarazne. Ime hepatitis je sveobuhvatno ime za bilo koju upalu odnosno inflamaciju jetre i ne moe obuhvatiti specifine sluajeve i znaenja zarazan. Uostalom, termin inflamacija jetre znai iritaciju ili uveanje elija jetre. Hepatitis je termin za mnoge razliite sluajeve. Samo sluajevi hepatitisa koje je izazvao virus (viralni hepatitis) moe biti zarazan za druge. Hepatitise, moe se rei, najee izazivaju virusi hepatitisa. Zatim dolaze autoimuni hepatitisi, alkoholni hepatitisi, hepatitisi koje izazivaju drugi otrovi odnosno toksini, hemijske supstancije, lijekovi, hemijske supstancije na radnom mjestu, trovanje gljivama, rjee i neki fizikalni faktori. Od intenziteta djelovanja ovih faktora zavisi i teina hepatitisa. Ovdje se nikako ne smiju zaboraviti ni genetski faktori i predispozicije. Najei su hepatitisi izazvani virusima hepatitisa. Obino su aktunog toka, ali pod specifinim uslovima mogu prei i u hronine sa daljim mnoguim komplikacijama. Dakle, virusne hepatitise djelimo na: - hepatitise akutne virusne (hepatitis acuta infectiosa) i - hepatitise hronine (hepatitis chronica). Najvanije virusne hepatitise oznaavamo slovima: - Hepatitis A, - Hepatitis B, - Hepatitis C, - Hepatitis D (Hepatitis delta virus HDV), - Hepatitis E, - Hepatitis F, - Hepatitis G, - Hepatitis TTV (Transfuzion Transmitted Virus) i - Hepatitis S.E.N. V. Virusi ovih hepatitisa, kada izazovu zapaljenje jetre, onda se ta pojava naziva virusni hepatitis. Tipovi virusa koji mogu izazvati, odnosno biti uzronici virusnih hepatitisa, su: A (HAV ) Picornavirus, B (HBV) - Hepadnavirus, C (HCV) Flavivirus, D (HDV) Varietet B, E (HEV) Calicivirus, F - Picornavirus, G (HGV) Flavivirus Jetru mogu napasti i neki drugi virusi kao to su: EnsteinBarr-ov virus ili Herpes simpleks virus. esto mikro-organizmi izazovu neku drugu bolest na drugim organima, pa se oteenje jetre javi kao indirektno. To su tzv. sekundarni hepatitisi, ije izvore treba traiti u obljenjima od TBC, AIDS-a, sepsi krvi, sifilisu... Takoer i virus ute groznice, te jedna spiroheta koja izaziva Vajlovu bolest (spiroheta Inada Ino). U borbi protiv virusnih hepatitisa na raspolaganju stoje mnoge ljekovite biljke koje se mogu podijeliti na: Voe, Povre, Zainsko bilje i Samoniklo ljekvoto bilje. O tome se govori na drugome mjestu. Postavlja se pitanje: ta je sa sintetskim ljekovima. Primjena npr. sintetskih interferona, ribavirina, limuvidina, labukavira i adefovira ostavljaju mnogo prostora za daljnja istraivanja, posebno sinergika.

72 Iskoristimo ovo mjesto da samo naznaimo ta je to prvi lan koljeg smo ovdje naveli interferon. Inteferon je protein koji se normalno stvara u organizmu za borbu protiv virusa podraavajui imuni sistem. Moe se dobiti i sisntetski. Lijek Alfa Inteferon je sintetik reprodukija prirodnog interferona. O interferoina i drugim lijekovima kojima se pokuava rijeiti pitanje, u prvome redu hroninog hepatitisa B, a zatim i hepatitisa C, govori se opirnije na drugom mjestu. (Vidjeti: Interferoni str. ). Na ovome mjestu mogli bi postaviti pitanje: Zar ljekovito bilje ne bi moglo djelovati sinergiki kod primjene gore navedenih sintetikih lijekova ili onih koji e tek biti uvedeni u terapiju hepatitisa. Ili obrnuto? Na osnovu do sada reenog hepatitisa moemo podijeliti u dvije grupe: a) hepatitisi autoimuni: hepatitisi izazvani zloupotrebom alkohola, djelovanjem toksinih materija i masnom jetrom. b) virusie hepatitiie: hepatitisi koje smo oznaili slovima od A do G i hepatitisi TTV i S.E. N.-V. Proizilazi da hepatitisi grupe a spadaju u kategoriju nezaraznih hepatitisa, za razliku od hepatitisa grupe b, virusnih, zaraznih hepatitisa koji se prenose virusima hepatitisa. Zakljuno se moe rei: hepatitisi iz grupe a, ne mogu prenositi sa jedne osobe na drugu, za razliku od hepatitisa iz grupe b koji se mogu prenositi. Postoje i slijedee mogunosti: ako neko boluje od hepatitisa iz grupe a, moe dodatno oboljeti, tanije reeno moe biti inficiran i nekim virusom hepatitisa iz grupe b, npr. virusi hepatitisa B ili C. No postoji i slijedea mogunost: ako neko boluje od virusnog hepatitisa iz grupe b) moe takoer da se zarazi i nekim drugim virusom iz iste grupe, npr. ako boluje od virusnog hepatitisa B, moe naknadno sa se zarazi i virusom hepatitisa C. Ima i ova mogunost: ako neko boluje od infektivnog hepatitisa B, moe mu se pojaviti i hepatitis D (Delta virus) zbog pogrene raplikacije virusa B (vidjeti: Hepatitis D). Mora se neto odmah razjasniti: Viralni hepatitisi su jedno veliko zlo i o njima moramo imati jasne stavove. Nikako se ne smije zapasti u pogrena tumaenja. Pogrena tumaenja mogu nas odvesti do konfuzija, nepotrebnog mjenjanja stila ivota i nepotrebnih briga. Jedna od najteih pogreaka je kada se poistovjete virusni hepatitisi, izazvani virusima hepatitisa, sa virusom HIV-a koji izaziva AIDS. Treba znati da se praktiki jedan tip virusa ne moe preobraziti u drugi tip virusa*. Ali, u organizmu se mogu nai isvoremeno dva tipa virusa hepatitisa. Naprimjer, ljudski organizam moe biti istovremeno zaraen virusima B i C, ali i B+D (Delta virus). Nikako se ne smije smatrati ako su nestali simptomi virusnog hepatitisa, da je bolest isezla. Bez obzira to je jetra fanatian, ilav, otporan i elastian organ, ne smije se suvie oputati kada se osjea bolje, jer virus je jo uvijek tu i moe se aktivirati. Ako je neko prebolovao akutnu formu virusnog hepatitisa B ili C, pa i hepatitisa A, ostatak ivota mora biti na oprezu, bez obzira na steeni imunitet. Svi tipovi viralnih hepatitisa ne moraju izazvati i akutnu i hroninu formu hepatitisa. Tako naprimjer, virusni hepatitisi A i E, a vjerovatno ni hepatitis F, ne prelaze u najveem broju sluajeva u hronini oblik. Ako i preu, onda su za to potrebni posebni uslovi (vidjeti: Akutni hepatitisi hepatitis A npr.). S druge strane, virusni hepatitisi B, C i D mogu izazvati hronine oblike hepatitisa sa daljim napredovanjem prema cirozi jetre i komplikacijama sve do raka. Da jo jednom podvuemo: Onaj ko je zaraen jednom vrstom virusa hepatitisa, moe istovremeno biti zaraen i drugom. Ako je neko prebolovao akutnu formu hepatitisa A (koji se u najveem broju sluajeva javlja samo u akutnoj formi) nakon ega se postaje i

73 ostaje imun, to ne znai da je stekao imunitet i na sve ostale forme virusnih hepatitisa, naprimjer hepatitise B ili C. _______________________________________ * Ipak pogledati repikaciju virusa B i pri tome nastajanje virusa D (Delta virus).

Serologija hepatitisa Prisjetimo se sada onog odjeljka naprijed kojega smo nazvali Krv (vidjeti: Krv, str. ) Ponovimo da se krv lako moe razdvojiti na krvne elije i krvnu plazmu. Tu je jo i trei dio, krvni serum, koji je ukratko reeno, krvna plazma bez fibrinogena, koji je bjelanevina krvne plazme, a jedan od neophodnih faktora zgruavanja krvi. Dakle, iz zgruene krvi, odnosno plazme ostaje serum, krvni serum. Navedimo dvije vane serumske komponente: SGOT ( serumsku glutaminat oksalacetat transaminazu), enzim naen u mnogim dijelovima tijela, pa i u jetri. Enzim SGOT odgovara sadanjoj oznaci AsAT (Aspartat amino transaminazi), enzim AlAT (Alanin amino transferaza) nekada oznaavana kao SGTP (serumska glutamatpiruvat transaminaza). Ove transaminaze vezane su za upalne i/ili povrede jetre, stanje poznato kao hepatocelularno oteenje jetre. Oteenje jetre esto rezultira povienjem aktivnosti AsAT i AlAT u krvi. Poviene vrijednosti transaminaza pojavljuje se vrlo esto, dovode u nedoumicu oko tane diagnoze. Neki mogui uzroci povienih vrijednosti mogu biti: - Virusni hepatitisi, - Oboljenja jetre zbog zloupotrebe alkohola, - Lijekovima izazvani jetreni poremeaji, - Masna jetra, - Autoimuni hepatitis, - Genetska oteenja jetre, - Tumori jetre i - Neki problemi sa srcem. Moraju se dakle provesti dodatna ispitivanja da bi se tano odredilo ta je to loe sa jetrom ili moda nije. Antigeni (An) i Antitijela (Ab) Svaki ovjek ili ena raspolau sa prirodnim obranbenim sistemom poznatim pod imenom imuni sistem. Imuni sistem ima zadatak da se bori protiv stranih supstancija koje prodru u organizam kao nametnici i to opasni, kao to su naprimjer virusi hepatitisa. Oni sa slabim imunim sistemom koji su eksponirani virusima hepatitisa, manje je vjerovatno da e se odbraniti i eliminisati virus iz tijela, u odnosu na one sa imunim sistemom koji dobro funkcionie. Postoje dva pojma vrlo vana kada se govori o imunom sistemu. Ta dva pojma su: Antigen (Ag) i natibody (Ab). Antigen je strana supstancija, kao npr. virus hepatitisa, a natibody je npr. kao vojnik imunog sistema koji se bori protiv antigena, u ovom sluaju protiv virusa hepatitisa, uzmimo hepatitisa B. Ako je antigen, npr. kao antigen hepatitisa B, prisutan u tijelu, antibody (Ab) u tome sluaju, hepatitis B antibody stvara se u imunom sistemu, tanije reeno od imunog sistema. Antibody (antitijela) spajaju se sa antigenom da bi antigen iz tijela maknuli i tako napadnutog uinili imunim na hepatitis B. Hepatitis posebni antigeni i antitijela mogu se odrediti i tako dobiti posebni krvni testovi, odnosno testovi krvi. Ovi testovi mogu potvrditi da je neko u ovom trenutku ili nekada bio eksponiran virusom hepatitisa.

74 Ovi testovi krvi oznaavaju se kao seroloki testovi ili preczinije hepatitis serumski testovi. Hepatitis serumski testovi potrebni su da se sazna da li je i koji virus uzrok jetrenim problemima i koji posebni virus je aktuelno uzronik. Imunoglobulini Imunoglobulini su protutijela (Ab) proteinske prirode vezani za imuni sistem. Drugi termin je antigen (an) koji podrazumijeva antigen kao strano tijelo (npr. virus hepatitisa), protutijelo (Ab antibody) slikovito prikazano kao jedan od vojnika imunog sistema koji se bori protiv antigena (An). Imunoglobulina je pet (5): A, G, M, D i E. Tanije, odreeni su kao: IgA, IgG, IgM, IgD i IgE. Neki od imunoglobulina pokazuju porast koncentrcije, tanije reeno aktivnosti u sluaju da organizam napadnu neki antigeni (An), konkretno antigeni hroninih hepatitisa. Tih imuoglobulina je 3: A, G i M dakle: IgA, IgG i IgM. Upravo ova tri imunoglobulina mogu pomoi da se odredi da li postoji neko ozbiljnije oteenje jetre. Ni simptomi, ni neki funkcionalni testovi jetre ne mogu definitivno potvrditi da neko ima hepatitis npr. A. Te se manifestacije takoe ne mogu upotrijebiti za razlikovanje hepatitisa A od drugih formi hepatitisa. Pozabavimo se sada virusnim hepatitisom A (HAV). Ako je neko obolio od hepatitisa A, u serumu tog oboljelog mogu se nai imunolobulini IgM i IgG, kao antitijela (Antibody Ab) hepatitisa A. Ostali funkcionalni testovi, koje smo naprijed naveli (Vidjeti: Prvi laboratorijski testovi koji ukazuju da moda s jetrom neto nije uredu), kao npr. simptomi, te neki znakovi opasnosti, ni neki jetreni funkcionalni testovi ne mogu definitivno potvrditi da je neko obolio od virusnog hepatitisa A (HAV), niti se te manifestacije mogu upotrijebiti za razlikovanje hepatitisa A od drugih formi hepatitisa. Jedini nain da neko sigurno boluje, odnosno da je inficiran virusom hepatitisa A (HAV), je dobiti testove krvi poznate kao serumski testovi hepatitisa A. Ovi testovi ukljuuju dva imunoglobulina i antitijelo (Ab): imunoglobulin M (Igm) i imunoglobulin G (IgG), Antitijela (Ab) za viruse hepatitisa A su imunoglobulini M (IgM) i imunoglobulin G (IgG). Ako neiji testovi budu pozitivni na prisustvo imunoglobulina M (LgM) koji je antitijelo (Ab) na HAV (HAV-Ab-IgM), to znai da je dotini obino inficiran sa HAV (Hepatitis A Virusom), ili da je bio inficiran nedavno. HAV- Ab-IgM postaje pozitivan otprilike jednu nedjelju nakon to je neko bio izloen HAV i moe ostati pozitivan na infekciju oko 6 mjeseci. To antitijelo (Ab), poslije toga se vie ne moe odrediti. Ukoliko su neiji testovi pozitivni na prisustvo imunoglobulina G (IgG) koji je antitijelo (Ab)* za HAV (Hepatptis A Virus) HAV Ab IgG, a u sluaju da imunoglobulin IgM odnosno HAV Ab IgM nije dugo ustanovljen, to dokazuje da je dotini nekada ranije bio izloen HAV-u, te je imunoglobulin M (IgM), odnosno (HAV Ab IgmM), nakon 6 mjeseci postao nemjerljiv, ali nakon toga vie nije imao aktivnu infekciju. Ti oboljeli vie se nikad ne mogu inficirati sa HAV, niti mogu biti infektivni za druge, tj. postali su otporni za infekciju HAV ubudue, ali nisu postali zatiteeni protiv infekcija drugim virusima kao to su virusi B ili C. HAV Ab IgG ostaje pozitivan itavog ivota i moe se uvijek odrediti u krvi. ____________________________________________ * (Ab) antibody, antitijelo, upotrebljavamo engleski termin iz praktikih razloga. Biljke i biljna sredstva koja vre detoksikaciju i ienje jetre i krvi: borovnica, maslaak, maslina, maslinovo ulje, pirevina, paradajz, prasa, ljiva, umska jagoda.

75 Ostale biljke koje se upotrebljavaju u vidu aja, odnosno infuza, zaina ili na drugi nain: blaeni kalj, draguac, gorka djeteljina, kamilica, majina duica, neven, pelin, iirot- naroito za pobuivanje apetita, petrovac, rusa, sikavica, smilje, timijan, ipurak. Speciesi koji se upotrebljavaju kod hepatitisa: - Folium Menthae piperite (List nane) - Flores Helichrisii (Cvijet smilja) - Herba Absinthii (Herba pelina) - Folia et flores Serpilli (List i cvijet timijana) aa 25 Supenu kaiku ajne mjeavine preliti s 2 dcl kljuale vode. Promijeati i poklopiti. Procijediti nakon 10 15 minuta. Piti 3 puta dnevno, nezaslaeno, prije jela. Folium Menthae piperite (List nane) Herba Chelidonii (Herba ruse) Crtex Berberidis (Kora utike) Folium Melissae (List melise) Herba Hyperici (Herba kantariona) aa 20

Supenu kaiku ajne mjeavine preliti sa 2 dcl kljuale vode. Promijeati i poklopiti. Procijediti nakon 20 minuta. Piti ujutro i naveer na prazan stomak kod hepatitisa (Stanczyk, 1976). U strunoj i naunoj literaturi mogu se pronai i mnogi drugi recepti ajnih mjeavina protiv hepatitisa. Od takvih ajnih mjeavina treba preporuiti. - Folium Menthae piperite (List nane), - Flores Chamomillae (Cvijet kamilice), aa 60,0 - Herba Hyperici (Herba kantariona), - Herba Violae tricoloris (Herba polj. ljubiice), - Herba Millefolii (Herba hajduke trave), aa 50,0 - Cortex Frangulae (Kora frangule) aa 40,0 Supenu kaiku ajne mjeavine preliti sa 2 dcl kljuale vode. Promijeati i poklopiti. Procijediti nakon 25 minuta. Popiti ujutro natate i naveer pred spavanje (Petkov, 1988). - Fructus Cardii Mirianae (Plod sikavice), - Folium Menthae piperite (List nane), - Herba Absinthii (Herba pelina), - Herba Cardii benedicti (Herba blaeni kalj) aa 20,0 - Rhizoma Rhei (Rizom reuma), - Fractus Carvi (Plod kima) aa 10,0 Supenu kaiku ajne mjeavione preliti sa 3 dcl kljuale vode. Promijeati i poklopiti. Procijediti nakon 20 minuta. Piti 3 puta dnevno po 2 dcl ovog aja. (Braun, 1974). - Fractus Cardii Marianae (Plod sikavice), - Fadix Taraxacii cum herba (Radix maslaka i list) - Fractus Carvi (Plod kima), - Crotes Frangulae (Kora frangule) aa 50,0 aa 20,0 aa 10,0

76 ajnu kaiku ajne mjeavine preliti sa 2 dcl kljuale vode i legano kuhati jo 3 minute. Procijediti i piti 3 puta dnevno po 1 dcl prije jela (Lindemann, 1973). - Folium Menthae piperite (List nane), - Herb aTeucrii montani (Herba dubaca), - Cortex Frangulae (Kora frangule), - Radix Taraxacii (Korijen maslaka), 50,0 30,0 aa 10,0

Tri supene kaike ove ajne mjeavine popariti sa litre kljuale vode. Promijeati i poklopiti. Procijediti nakon 8 sati i piti po jednu au 3 puta dnevno na sata prije jela nezaslaeno (Tucakov, 1973). Navedimo da svo ljekovito bilje koje moemo upotrijebiti u dieto-terapiji jetre moemo podijeliti na: - voe, - povre, - zainsko bilje, i - samoniklo ljekovito bilje itava ova materija o hepatitisima esto se pogreno shvata, tumai i upotrebljava.Zbog toga je naroito vano da o ovoj temi kojom se bavimo svi pojmovi budu razjanjeni. Prvo to je vano je uoiti i poznavati razliku izmeu viralnih hepatitisa i hepatitisa izazvanih drugim nainima. Postoji i drugi razlog, i meu srunjacima, a taj je da se pregledaju razliiti viralni tipovi hepatitisa i da se pomogne u rasiavanju nekih zajednikih pogrenih shvatanja viralnih ili virusnih hepatitisa*. I jo neto to treba rei i upoznati a to je ovjekov imuni sistem kojeg mnogi slikovito opisuju kao armiju mobilisanu za borbu protiv virusa i kako se to dovodi u vezu sa virusnim hepatitisima. ________________________________________________ * Viruse na ovom mjestu moemo definisati kao najmanje biloloke strukture koje u sebi nose genetske informacije za razmnoavanje. Jedinka se odlikuje prostijom hemijskom garom, zanemarljivom (submikroskopskom) veliinom, bez energetskih enzima, priustvom samo jedne nukleinske kiseline; DNA (DeoxiriboNucleic Acid) ili RNA (RiboNukleicAcid). Patoloke promjene kod pojedinih vrsta hepatitisa, kao i druge naroito vane promjene opisane su u daljem tekstu. U borbi protiv hepatitisa, praktiki nema sintetskih lijekova. Ako se neki i primjenjuju, njihov krajnji uinak izaziva mnoge nedoumice, a neki ostavljaju sporedne posljedice. Pojaanje odbrambenih snaga organizma u cjelosti, higijensko-dietetske mjere, prezicnije dieto-terapija, a zatim takva sredstva ija primjena ima i opravdanje i duboku logiku, sigurno je najbolji put u borbi protiv hepatitisa. Ljekovite biljke i biljna sredstva koja mogu posluiti u tu svrhu sa velikim uspjehom, mogu se podijeliti u nekoliko grupa. Holeretici ili holerezna sredstva, dakle sredstva koja pojaavaju stvaranje ui u jetri, pokazuju vrlo povoljne efekte. Razloga za to ima vie, od kojih treba navesti slijedee: vre drenau svih unih vodova unutar jetre od unih tromba koji zadravaju u. Pojaana koliina ui u crijevima djeluje laksativno, ime se sprjeava autointoksikacija iz crijeva itd.

77 U biljnom svijetu postoje sve vrste holeretika; od vrlo snanih do blagih. Osim toga obavljaju i druge zadatke. U tu svrhu navedimo kao primjer maslinu i maslinovo ulje, naroito maslinovo ulje, koje je izraziti holeretik, a isto tako i laksativ koji e pored jaeg izazivanja stvaranja ui u jetri, izazvati i pojaani laksativni efekat, to stoji u direktnoj vezi sa reenom autointoksikacijom u crijevima. Biljna sredstva i biljke koje unose vitamine, minerale i druge materije potrebne za zatitu i obnovu ne samo elija jetre ve i ire, su, prije svega, sve vrste voa i povra, a naroito limun, pomoranda, badem, bijeli luk, celer, paradajz, prasa, perun, kopriva, salata, argarepa i druge. Napomena: Preporuujemo da se svi biljni ajevi pripremaju u posudama od nehrajueg elika, ili od gline, keramike i vatrostalnog stakla. Aluminijsko posue se ne preporuuje. Ponimo sa ajem za preiavanje jetre i crijeva: U litre vode procijedimo 5 cm dugaak komad umbira (svjeeg), zatim sok od jednog limuna, 4 karanfilia, jedan tapi od 1,5 do 2 cm. duine cimeta i malo (meu prstima) oraia ili kardamoma. Sipamo u posudu vodu, iscijedimo limun i umbir, dodamo karanfili i cimet (malo razmrvljen). Smjesu lagalno kuhati (krkati) oko 15 minuta, a zatim dodati malo oraia i kardamoma. Moe se zasladiti s malo meda ili utog nerafinisanog eera po elji. Popiti u toku dana (Cabot S., 1999.). Hepatitis A - infektivna utica, epidemijska utica, infektivni hepatitis. Hepatitis A spada u virusne hepatitise sa akutnim tokom (hepatitis acuta infectioza) zarazna utica. To je oboljenje jetre izazvano virusom hepatitisa A (HAV Hepatitis A Virus). Ovaj oblik hepatitisa najee se javlja zbog prodiranja virusa hepatitisa A u organizam preko usta, dodirom sa zaraenim materijalom ili kontaktom sa zaraenom osobom. To je obino blago oboljenje koje se karakterie iznenadnim povienjem temperature, nelagodnou, mukom, gubitkom apetita (anoreksijom), neprijatnim osjeajem u stomaku koji traje nekoliko dana. Treba znati da se hepatitis A esto javlja kao epidemija u prenaseljenim mjestima gdje su vrlo niski standardi line higijene. To je dalje povezano sa zagaenom hranom, posebno ako je to obina salata, jagode, ostrige i sl. Virus se takoe moe iriti kontaminacijom terena fekalijama, poto se i izluuje stolicom inficiranih ljudi i izaziva kliniku bolest kada osjetljive osobe konzumiraju zagaenu hranu ili piju zagaenu vodu. Najee se iri konzumiranjem sendvia, vonih sokova, mlijeka i mlijenih proizvoda, povra i sl. Infekciju lako prenose radnici koji rade u procesu proizvodnje hrane, npr. u restoranima. Ti ljudi morali bi biti vakcinisani protiv infekcije virusom A. Iz ovoga proizilazi da postoji vakcina protiv hepatitisa A. I ne samo to. Svi koji su preboljeli hepatitis A, a zatim odreen period strogo se pridravali uputstava za totalno odzravljenje, postaju doivotno imuni protiv zaraze virusom hepatitisa A. Hepatitis A je upala jetre koju izaziva virus hepatitis A virus HAV. Indetifikovan je 1973. godine, a prije toga nazivan je infektivni hepatitis, zahvaljujui injenici da je jako zarazan. Hepatitis A virus (HAV) izaziva akutni hepatitis, dakle ne prelazi u hronini oblik kao, uzmimo hepatitis B i C, i ne moe izazvati hronino oboljenje jetre. Inkubacioni period ovog virusa obino traje 15-50 dana, zbog ega se zove hepatitisom kratke inkubacije.

78 Kod ovog hepatitisa mokraa potamni (boja tamnog piva), a stolica postaje svijetla nekoliko dana prije pojave utice. esto puta kada se pojavi utica ostali se simptomi povuku. Na koje smo simptome mislili? Na one o kojima smo naprijed govorili. Otprilike 10% ljudi koji su navukli infekciju HAV, imaju ansu da razviju jednu neobinu varijantu ove bolesti zvanu holestatini hepatitis, za koga je karakteristina jaka utica i intenzivan svrbe. Kada smo ve ponovo kod simptoma da se pozabavimo jo nekim injenicama. esto se desi da nikakvih simpota i nema. Nema ni utice. Takvi bolesnici, posebno djeca, bez svoje krivice, i dalje se kreu meu ostalima na svim mjestima i oni su idealni prenosioci zaraze. Potom iznenada, praktiki preko noi, poute bjeonjae, a zatim i koa po cijelome tijelu. To je svakako bolje, jer se tada barem zna na emu se. utica dobija na intenzitetu prvih 7 dana, a zatim se odrava krae na tome nivou, nakon ega poinje postepeno povlaenje za slijedee 2 do 4 nedjelje. Ponekad, istina rijetko, to traje i 2 do 4 mjeseca, pogotovu ako se ne poduzimaju nikakve mjere da se utilo otkloni. Slijedei period oporavka zapoinje kada se utica gotovo povue, odnosno kada vrijednosti bilirubina u krvnoj plazmi budu svedene u granice 8,5 16,9 mikromola na litar prema SI sistemu. Za potpun oporavak jetre poslije akutnog virusnog hepatitisa, potreban je period od oko godinu dana. Ukupno trajanje bolesti je 2-4 mejseca, ali postoji i usporena rekonvalescencija, pa za svaki sluaj na oprezu treba biti do godinu dana. Prvi znaci da je period rekonvalescencije zapoeo, manifestuje se kroz pojaano izluivanje mokrae koja uz to dobija i normalnu boju, kao i stolica. Malaksalost isezava jer se i apetit naglo pojaao. U periodu rekonvalescensije, obino do 4 mjeseca, treba biti krajnje obazriv. Ne smije se fiziki naprezati, djeci treba ograniiti kretanje, posebno tranje, a nainu ishrane treba obratiti naroitu panju. Kako je ve reeno, na oprezu treba biti do godinu dana. Posumnja li se na hepatitis na osnovu navedenih simptoma u predikterinom stanju stanju prije izbijanja utice (ikterus = utica), treba znati da se u mokrai moe konstatovati izvjesno povienje koncentracije urobilinogena. U krvnoj plazmi odnosno krvi ili serumu, moe se zapaziti izvjesno povienje koncenracije bilirubina. U krvnom serumu, zbog nekroze hepatocita, zapaa se promjena u aktivnosti nekih enzima, koji se normalno nalaze u citoplazmi jetrenih elijahepatocita ili organelama. Posebnu panju treba obratiti na transaminaze jetre: AsAT (Aspartat AminoTransaminazu), AlAT (Alamin Amino-Transaminazu), gama GT (serumsko Glutamil Transferaza) i na koncu i AP (Alkalna Phosphataza) koje istina nema mnogo u parenhimu jetre, ali je zato znatno vezana za Kupferove elije, kao i une kapilare. Njena aktivnost znatno je poviena u svim sluajevima zastoja ui. Sada treba da se sporazumijemo oko nekih stvari. Svi navedeni testovi nisu karakteristini samo za hepatitis A ve za bilo koje oboljenje jetre. Tek kada se izvre i neke seroloke analize, koje se odnose na hepatitis A (hepatitis A serologija) tek tada se moe sigurno utvrditi da li je neko obolio od hepatitisa A ili ne. Seroloka ispitivanja hepatitisa A ukljuuju ispitivanja imunoglobulina M (Igm) * antijela na HAV, kao i imunoglobulina G (IgG)**, takoe antitijela na HAV. Ako se kod oboljelog ustanovi pozitivan nalaz na IgM, to znai da je oboljeli inficiran hepatitisom A, odnosno virusom hepatitisa A (HAV). Pozitivan sa nalazom na IgM, postaje se otprilike 7 dana nakon infekcije. Pozitivan na nalaz IgM ostaje se otprilike 6 mjeseci, kada oboljeli vie ne pokazuje u krvi odnosno serumu pozitivan nalaz na IgM. S druge strane, ako je IgG (Imuno-globulin G) antitijelo na HAV pronaeno pozitivnim, to moda znai da je onaj kod koga je pronaen, nekada bolovao od HA i da

79 mu je taj imunoglobulin ostao kao trajna zatita, pod uslovom da se imunoglobulin IgM pokazao negativnim. Ako je IgM takoe pozitivan, onda to znai da onaj kod koga je i IgG pozitivno, sada boluje od hepatitisa A. Bolest traje sve dotle dok IgM pokazuje pozitivnu vrijednost. Kada se ta vrijednost izgubi, smatra se da se ozdravilo. Pozitivna vrijednost IgG koja trajno ostaje pokazuje da se je trajno postalo imuno na hepatitis A. ______________________________________________ * HAV Antitijelo Imunoglobulin M (IgM) (HAV Ab IgM) ** HAV Antitijelo Imunoglobulin G (IgG) (HAV Ab IgG) Iz ovoga proizilazi da se nakon prebolovanog akutnog hepatitisa A stie trajni imunitet protiv virusa hepatitisa A (HAV). Tako bi naime treblo da bude i tako i jeste u oko 94% sluajeva. Ranije smo ve naveli da postoje dva oblika hepatitisa A (HA): ikterini, kada oboljeli pouti, pa zna na emu je. Drugi oblik je anikterini, kada oboljeli, i pored jasnih simptoma, ne pouti, to nije dobro. Simptomi poslije izvjesnog vremena iseznu, pa se misli da je ta pojava simptoma neka sluajna pojava. Ovaj oboljeli i dalje iri zarazu, to je najgore, a i ne lijei se kako valja. Najee ga okolina otkrije, pa se tako stvar djelimino i rijei. U daljem postupku takvoga valja i lijeiti, tanije reeno oboljelu jetru valja dovesti u ispravno stanje, fizioloki ispravno stanje. Meutim, izvje stan broj oboljelih za bolest i ne sazna. Veina njih prezdravi i postanu takoe imuni, ali se kod nekih procesa razvije i hronina bolest jetre sa napredovanjem prema cirozi, pogotovu ako je taj proces potpomognut npr. alkoholom ili neim slinim. Hepatitis B Hepatitis B virus akutni Pored akutne forme hepatitisa A (tip HAV Picorna-virus, otkriven 1973), postoji i akutna forma hepatitisa B (tip HBV Hepadnavirus, otkriven 1965). Za razliku od HAV (Hepatitis A Virus) koji se sastoji od samo jedne molekule RNA (Ribo-Nukleic-Acid, RiboNukleinska-Kiselina), okruene proteinskim omotaem koji u vidu matematikog poliedra ini kapsid (virusni omota), hepatitis B virus HBV sastoji se od dvije molekule DNA (Deoxyribo-Nucleic-Acid Deoksiribo-Nukleinska-Kiselina, DNK) koje su meusobno upletene i takoe okruene kapsidom. Kod virusa hepatitisa B ova tvorevina okruena kapsidom naziva se jezgro. Jezgro je takoer okrueno sa jednim ili dva proteinska omota koji ine vanjsku stranu ili povrinu virusa. Dakle, po sastavu su vrlo jednostavni. Hepatitis B je inflamacija ili upala jetre izazvana upravo ovim virusom i zbog toga je hepatitis B Virus. Nazivaju ga jo i serumskim hepatitisom SH, koji kao i infektivni hepatitis IH, izaziva u jetri gotovo identine promjene: degeneraciju ili nekrozu, odnosno izumiranje veeg ili manjeg broja elija jetre koje se inae zovu hepatociti, a od ega i zavisi teina sluaja, kao i neke druge upalne ili popratne pojave. Meutim, sve se te pojave, u oko 90-95% sluajeva akutno inficiranih osoba virusom hepatitisa B, daju subziti bez posljedica, dok 5-10% inficiranih (odraslih) razvijaju hronino oboljenje. Praktiki, postoje tri naina da se neko inficira virusom hepatitisa B. Prvi nain je da se zaraza prenese sa jedne osobe na drugu preko krvi ili krvnih proizvoda, to ukljuuje: transfuzije, vakcinacije ljudskim serumom, davanjem injekcija ili uzimanje krvi za analize nedovoljno sterilisanim instrumentima. Drugi nain je s majke na dijete za vrijeme trudnoe, ili kod poroda, ako je majka ve zraena virusom hepatitisa B. I trei nain je- seksualnim konaktima. Iako hepatitisi A i B imaju dosta slinosti, postoje i razlike. Nakon preleanog hepatitisa A ostaje trajni imunitet, dok je kod hepatitisa B imunitet slabije izraen i postoji mogunost ponovne infekcije virusom B. Inkubacioni period kod hepatitisa B je dui i obino traje 50 d 180 dana, zbog ega se zove hepatitisom duge inkubacije. Postoji jo

80 jedna bitna razlika, a ta je postojanje Australija antigena, u sluaju hepatitisa B. Australija antigen otkriven je 1960.godine i oznaava se sa Au-Ag (Australija Antigen) ili sa HAA (Hepatitis Associated Anti-gen) ili SHantigen (Serumski Hepatitis-antigen). Najea mu je oznaka HB-Ag. Sa Australijom ima veze u tome to je prvi put otkriven kod jednog Australca. Australija antigen preciznije se oznaava sa HBs-Ag, odnosno HBc-Ag, pri emu slovo s (surface) oznaava da se radi o povrinskom antigenu, a slovo c (core) da se radi o antigenu jetre, odnosno jezgru. Da na ovom emjestu samo ukratko damo definiciju antigena. Antigen je svaka supstancija koja je u stanju dati, odnosno izazvati imunoloki odgovor. U naem sluaju to su visokomolekularne supstastancije proteini koji su sposobni da izazovu specifinu imuno-reakciju tj. da proizvedu anti-tijela. Obzirom na kompleksnost ovog pitanja, antigene i anti-tijela emo postepeno objanjavati. Prisjetimo se samo, da smo kod akutnog hepatitisa A, naveli dva imunoglobulina M i G (IgM i IgG) kao antitijela protiv virusa hepatitisa A. Ve smo govorili o regenerativnoj moi jetre, ali treba navesti da nije preporuljivo uzdati se samo u nju. Preduzimanjem odreenih higijenskih, posebno dijetalnih mjera u vidu odeene dieototerapije, te uz pomo raznovrsnog ljekovitog bilja u vidu razliitih pripravaka- ajeva, dekokta, tinktura, prakova itd, do primjene ljekovitog bilja u hrani, svjeoj ili kuhanoj, zainjenoj velikim brojem zaina sa izrazitim povoljnim dejstvom na jetru, mogu se s velikom sigurnou otkloniti od jetre sve negativne posljedice. Hepatitis B je praktiki endemska bolest vezana za Kinu, jugoistonu Aziju i Afriku, gdje prema nekim procjenama od ove bolesti boluje 400 do 500 miliona ljudi. Smatra se da od komplikacija hepatitisa B u svijetu umire oko milion ljudi godinje. Treba znati da je HBV ekstremno ilav virus kojeg, osim u krvi moemo nai u znoju, pljuvaki, vaginalnim sekretima, spermi, menstrualnoj krvi i majinom mlijeku. Neto ga je lake dobiti nego HIV (Human Immunodeficienci Virus) koji izaziva AIDS (Acquired Immune Deficienci Syndrome). Za razliku od hepatitisa A dobija se parenteralno, to znai da zaraza ne ide preko usta odnosno probavnih organa. Prije 1975. najvie ljudi je zaraeno transfuzijama krvi jer su primali krv zaraenu virusom B, ili plazmu. Takoe se moe prenijeti seksualnim kontaktima, posebno kod este promjene seksualnih partnera, a takoer i za vrijeme poroda sa majke na dijete, ako je majka inficirana. Posebno je vano paziti i voditi rauna da krv sa inficiranog ne pree u krv drugoga. Rekosmo da inficirana majka moe prenijeti HBV na dijete prilikom poroda (perinatalni prijenos). U razvijenim zemljama trudnice se obavezno testiraju na prisustvo HBV i ako je majka inficirana virusom B, dijete se odmah po roenju vakcinie odnosno imunizira. No, sada se, bez obzira da li je majka inficirana ili ne, dijete se odmah imunizira. Akutni hepatitis B moe da pree u hronini i to se najee i deava kod novoroene djece ije su majke bile inficirane virusom hepatitisa B, a djeca nisu odmah po porodu vakciniana. ta znai odmah po porodu vakcinisana? To znai vakcinisana odmah, unutar 12 sati po porodu. Priblino 90% takve nevakcinisane djece razvija hronini oblik hepatitisa B. Akutni oblik hepatitisa B moe se razviti od jedne subklinike bolesti do fulminantnog (iznenadnog galopirajueg) oblika, istina, samo u oko 2% sluajeva. Kod mnogih akutno zaraenih osoba virusom B javljaju se jasni kliniki znakovi akutnog hepatitisa sa gubitkom apetita, mukom, povraanjem, povienom temperaturom, bolovima u abdomenu i uticom. Slino kao i kod hepatitisa A 90-95% oboljelih, odnosno akutno inficiranih odraslih osoba, ozdrave bez posljedica, dok 5-10% odraslih inficiranih osoba postaju hronini bolesnici. Treba znati i to da akutni hepatitis po svojim simptomima,

81 pogotovu ako se ne pojavi utica, moe biti vrlo primiren pa se lako zamjeni sa neim drugim zbog ega se otkriva kod malog broj akutno inficiranih. Neki ljudi akutno inficirani virusom hepatitisa B pokazuju simptome na sasvim drugoj strani od jetre (extra hepatini simptomi) kao to je vaskulitis (zapaljenje krvnih i limfnih sudova) ili oboljenja bubrega u vidu granulometritisa (vrsta zapaljenja bubrega). Pojavljuju se jo i ospe, poviena temepratura, proteini u urinu, takoer i bolovi u zglobovima. utica budi simptom koji najee panju skrene na oboljenja jetre pa i akutni hepatitis B. Analiza krvi pokae najee da su transaminaze ponekad i vrlo poviene, ali kako bolest vremenski prolazi, tako i vrijednost aktivnosti trnsaminaza u krvi opada, da bi se, otprilike za 6 mjeseci ustalile na normalnim vrijednostima. U sluaju da je aktivnost transaminaza poviena u krvi 2-3 puta due od 6 mjeseci, to sugerie da proces prelazi u hroninu formu. Na poetku bolesti, a i kasnije, bilirubin uglavnom ostaje na normalnim vrijednostima. Enzimi jetre gama-GT (gama-Glutamyl- Transpeptidaza) i AP (Alkaline Phosphatase) koja je takoer i enzim jetre ali i kostiju, crijeva i bubrega, pokazuju izvjesne poviene vrijednosti, odnosno aktivnosti. Veina odraslih ima dovoljno efikasan imuni sistem koji moe u potpunosti eliminirati virus hepatitisa B iz organizma. Kada se to desi, svi funkcionalni testovi jetre dolaze na normalne vrijednosti, a takoe se gube i simptomi ukoliko su se pojaviti. Za vrijeme ovih epizoda antitijela * protiv hepatitisa B toliko su se razvila da sada postoji praktiki potpuna zatita protiv ponovne infekcije virusom B. Meutim, ovo nikako ne znai da se ne moe inficirati virusima hepatitisa A i C. ____________________________________________________ * Anti-tijela; At koja se u literaturi ee oznaavaju kao Ab (Anti-body, engl.) slikovito se opisuju kako predstavljaju armiju, odnosno vojnike obranbenog, imunog sistema ovjeka. S druge strane antigen (Ag) je strana supstancija, kao npr virus hepatitisa B ili kojeg drugog virusa sposobna da stimulie imuni sistem u smislu stvaranja anti-tijela (Ab). Ve smo se sporazumjeli ta su to funkcionalni testovi jetre, a neto malo rekli o serolokim analizama ili testovima koji predstavljaju vrijednosti anti-tijela (Ab) i antigena (Ag) u krvi. Antitijela vezuju antigen i tako ga eliminiu iz tijela, a jo jedna stvar ovog vezivanja je imunizacija tog tijela protiv eventualnog slijedeeg napada nosioca antigena, u konkretnom sluaju virusa hepatitisa B. Posebnim testovima krvi, antigeni hepatitisa B i anti-tijela protiv tog antigena mogu se lako ispitati, tanije reeno, odrediti, i tako pokazati da li je ispitanik napadnut i zaraen virusom hepatitisa B, ili je nekad bio napadnut pa prebolio tu bolest. To ispitivanje, u ovom sluaju seroloko ispitivanje krvi na hepatitis B, se vri u serumu krvi. Ako seroloki testovi pokau da je antigen ABs- Ag (ve znano ta ono slovo s oznaava), a istovremeno i anti-tijela HBc AbIgM (ve znamo ta slovo c znai kao i IgM) takoer pozitivna, to oznaava da je dolo do akutne B virus infekcije, ali i da organizam razvija odbranu protiv infekcije. HBs- Ag kod akutne infekcije postaje pozitivno nekoliko nedjelja nakon infekcije i obino se pojavljuje sa pojavom simptoma. Takoer, moe da se pojavi jo jedan antigen e HBe-Ag u sluaju visokog stepena infekcije, odnosno realnog umnoavanja, ili kako se uobiajeno kae replikacije. Ovaj antigen moe da se pojavi u oba sluaja: akutne i hronine B infekcije. Ako je u serumu pronaeno Hepatitis e antitijelo HBe- Ab, to govori u prilog izlijeenom akutnom hepatitisu, odnosno infekciji ili inaktivnoj (ne-replikativnoj) hroninoj bolesti hepatitisa B. Hepatitis h ronini - (Hepatitis crhonica)

82 Ne uputajui se u aroliku grupu poremeaja koji vode prolongiranom oteenju jetrenih elija i upalnih procesa koji su se do nedavno prodavali pod pojam horninog hepatitisa, danas moemo rei da se pod ovim imenom podrazumijeva hronini patoloki proces u tkivu jetre, gdje procesi zapaljenja, degeneracije i izumiranja elija jetre traju preko godinu dana i najee zavravaju cirozom jetre. Danas se hronini hepatitis moe podijeliti na hronini, perzistentni (tvrdokorni) i hronini, agresivni hepatitis, koji je, ili umjereno aktivan ili jako aktivan. Uzroci nastanka ove bolesti donekle su nejasni. Mogu biti produeci odnosno neizlijeeni akutni virusni hepatitis (posebno hepatitis B) koji moe da se produi, odnosno da ima za posljedicu nastanak hroninog hepatitisa i to hroninog virusnog hepatitisa. Virus A, odnoso akutni hepatitis izazvan virusom A, rijetko prelazi u hronini oblik, premda i to moe da se desi, posebno u sluaju anikterinog oblika hepatitisa kada ne bude prepoznat zbog odsustva utice. Mogu u tome sluaju djelovati i dodatni faktori kao to su zloupotreba alkohola, kada je hronini hepatitis meustepenica za pojavu ciroze. Takoer treba navesti da i itav niz lijekova moe izazvati promjene u tkivu jetre koje su sasvim identine sa promjenama kod hroninog perzistentnog hepatitisa. I pothranjivanje bjelanevinama, naroito kod hroninih alkoholiara, jedan je od razloga nastanka hroninog hepatitisa. Postoje dokazi da u nastanku hroninog hepatitisa znaajnu ulogu igraju i autoimuni procesi, to znai da u nekom organizmu stvaraju antitijela protiv vlastitih elija ili tkiva (autoimuni hepatitis). U vrlo sloenu problematiku mehanizma ovakvih dejstava nema potebe ovdje se uputati, osim u one momente koji jasno sugeriu veliku opreznost. Pored velike osjetljivosti na uzimanje lijekova, zloupotrebe alkohola, metabolikih poremeaja genetskog tipa, panju treba skrenuti i na uzimanje droge. itava stvar oko nastanka hroninog hepatitisa poela je da dobija novi tok otkriem Australija-antigena. Poznato je da je serumski hepatitis, odnosno hepatitis sa duim vremenom inkubacije, opasniji od hepatitisa sa kratkim vremenom inkubacije. U sluaju moglo se konstatovati prisustvo Australija-antigena HB-Ag. Prema nekim istraivanjima smatra se da akutni serumski hepatitis prelazi u hronini pod uslovom da je Austgralija-antigen ostao pozitivan u toku od 3 mjeseca i dulje. Smatra se da pozitivni nalazi Australija-antijega u roku kraem od 3 mjeseca, uzrokuju hronini perzistentni hepatitis, za razliku od agresivnog oblika gdje su nalazi Australija antigena bili pozitivni u toku duem od 3 mjeseca. Da li je to ba tako, teko je rei, ali je evidentna uloga pozitivnih nalaza Australijaantigena u prolongiranom trajanju na nastajanje hronine bolesti jetre. Kako rekosmo, postoje dva oblika hroninog hepatitisa: hronini perzistentni, koji je daleko blai i hronini agresivni hepatitis. Hronini perzistentni hepatitis nastavak je neizlijeenog akutnog virusnog hepatitisa. Odlikuje se time to u jetri postoje odreena mjesta, zapaljenja (infiltrati), lokalno izumiranje (nerkoza) hepatocita je vrlo blaga, pa sa time u vezi i neznatno, blago stvaranje vezivnog tkiva. U ovome sluaju ovaj oblik rijetko prelazi u cirozu jetre, naravno pod utjecajem da ne djeluju drugi podraavajui faktori, kao to su naprimjer alkohol, lijekovi i dr. U tome sluaju moe doi do obimnijih promjena to vodi i najveim patolokim promjenama. Meutim, od svega je najvanije da se ovi laki oblici mogu zaustaviti da ne preu u tee oblike. Veina oboljelih nema nikakvih tegoba. Ostali se ale na lagalno titanje, odnosno lagani bol ispod desnog rebarnog luka, s povremenim gubitkom apetita i

83 lakim zamaranje. Jetra je jedna primjetno ili malo uveana. Uobiajeni nalazi jetrenih proba ne govore ba mnogo. Bilirubin gotovo i nije povien u krvi. Zbog vrlo lagane nekroze hepatocita, jedva da se moe, ili ne moe nikako, primjetiti promjena aktivnost transaminaza u krvi (AsAT i AlAT). Prema nekim autorima moe se primjeniti lagano povienje aktivnosti alkalne fosfataze. Dakle, uobiajene jetrine probe malo govore u prilog tane dijagnoze. Po sevemu sudei, prava i tana diagnoza moe se postaviti na bazi biopsije jetre ili drugih slinih metoda. Na raun biopsije jetre ima dosta primjedbi. Da ovaj lagani tok ne bi uzeo nepoeljan tok, bolesnici moraju da se uzdravaju u prvome redu od alkohola. Lijekove uzimati samo onda kada je to neophodno, izbjegavati fizike napore, a posebnu panju obratiti na nain ishrane. Kod hroninog agesivnog hepatitisa, patoloke promjene u jetri su znatno izraanije. Dolazi do neprikladnih zapaljenja i irenja zapaljenja. Sve vei broj elija jetre izumire, ime se poveava vezivno tkvio, dok najzad ovaj oblik ne pree u cirozu jetre. Proces se obino razvija tako da se jetra unitava pare po pare. Koliko e proces biti brz, zavisi od bolesnika. Kod nekih je vrlo brz, dok kod drugih napreduje sporo. Kod hroninog agresivnog hepatitisa, jetra i slezena su redovitno uveane. Zbog visokog sadraja bilirubina u krvi, odnosno plazmi, redovito postoji utica. Zbog teke nekroze hepatocita jetre, aktivnosti tarnsaminaza (AsAt i AlAT) su redovito vrlo poveane, takoer i drugih enzima, posebno B-GT. Gamablobulini su uveani, alkalna fosfataza takoe. Postoje i drugi patoloki nalazi: poviena sedimentacija eritrocita, smanjen broj eritrocita. Primjeuje se i oteenje drugih organa: krvnih sudova, to se esto manifestuje kravljenjinjima. Oteuju se i bubrez,i pojavljuje se koprivnjaa, esti su proljevi i sl. U aktivnoj fazi temepratura je poviena, postoje jaki bolovi u trbuhu, gubi se apetit. Prognoza bolesti je redovito loa jer prelazi u cirozu. Lijeenje lijekovima ostavlja dosta dilema. U te se dileme ne bismo uputali, osim da se navedene kako uglavnom vlada miljenje da lijekovi mogu utjecati na poboljanje kvaliteta ivota oboljelih. Ali, naalost i u tim uslovima treba navesti da lijekovi esto izazivaju i direktne posljedice po jetru, a posebno to esto izazivaju sporedne posljedice u ve i tako i tako iscrpljenom organizmu, kao to su poveenje konstracije eera, odnosno hiperglukemiju, ira na elucu ili na dvanestopalanom crijevu. Treba navesti da lijekovi mogu izazvati i sporedne efekte, kao to su dodatno slabljenje organizma, odnosno slabljenje otpornosti organizma prema zaraznim bolestima. Mora se napomenuti kako se ispravna diagnoza ove bolesti moe postaviti samo na bazi biopsije jetre. Nalaz Australija-antigena je redovito pozitivan. Povezanost Australija-antigena sa nastankom primarnog karciona jetre ve je objanjena na drugom mjestu (vidjeti: Hepatitis akutni). Po svemu sudei, bolja perspektiva lei u higijensko-dietskom nainu, odnosno tertmanu ovog oboljenja, uz istovremenu primjenu lijekova prirodnog porijekla. Da li se takvim tretmanom samo poboljava kvalitet ivota uz eliminaciju sporednih efekata ili se mogu oekivati i drugi efekti, zasada se moe uz oprez kazati da se mogu oekivati i drugi pozitivni efekti. emu da se zahvale ovi pozitivni pomaci? U prvome redu higijensko-dietskim mjerama i primjeni ljekovitog bilja i preparata od ljekovitog bilja, to je ve postao manir u mnogim zemljama. Dieto-terapija jetre mora doi u prvi plan, iz osnovnog razloga to se istovremeno moe upotrijebiti vei broj biljaka sa izrazitim pozitivnim djelovanjem na jetru. U ove biljke spada gotovo svo voe i povre koje slui u ishrani, mnoge zainske biljke i veliki broj samoniklog ljekovitog bilja.

84 Mnoge od ovih biljaka ne samo da pozitivno djeluju i kod svih oboljenja jetre, kao i njihovi preparati, ve i umanjuju bolove, jaaju odbrambene snage organizma, pojaavaju funkcije eluca i crijeva, to sve vodi poboljanju opteg stanja organizma. Ve smo naveli mnoge biljke koje se upotrebljavaju kod hepatitisa. One se isto tako mogu koristiti i kod hroninog hepatitisa. Ipak posebno izdvojimo: bijeli luk, boldo, cikoriju, maslaak, maslinu i maslinovo ulje, neven, pirevinu, rusu, ruzmarin, slikavicu, smilje, ljivu, utiku, iirot. Posebno se preporuuje slijedea ajna mjeavina (species) kod oboljenja od hroninog hepatitisa. - Folium Mentae piperite (List nane) 40,0 20,0 - Radix Raraxacii (Korijen maslaka) - Folium Rosmarini (List razumarina) 10,0 - Herba Chelidonii (Herba ruse) - Florec Chelichrisii (Cvijet smilja) aa 15,0 Dvije supene kaike ajne mjeavine preliti sa 0,5 litara kljuale vode. Promijeati i poklopiti, projediti nakon 2 sata i piti u gutljajima u toku dana (Hasanagi, 1999). Lamivudin je nukleozid koji je prvo 1991.godine odreen za lijeenje bolesnika oboljelih od AIDS-a izazvanih virusom HIV koji je trebao da sprijei replikaciju (umnoavanje) HIV-a. * Otprilike 10% inficiranih HIV-om takoe su inficirani i virusom hroninog hepatitisa B (HBV). Primjeeno je da lamivudin, inae u prometu obiljeen kao Epivir, osim to se upotrebljava protiv HIV-a, moe se upotrijebiti i protiv virusa hroningo hepatitisa B Epivir HBV. Lamivudin je sada (od 1998.) preporuen kao prva linija obrane kod lijeenja ljudi oboljelih od hroninog hepatitisa B. Lamivudin moe biti efikasan kod svih ljudi bez obzira na njihove razlike. Gotovo svi lijeeni Lamivudinom postaju HBV DNA negativni. Uporedimo li to sa inteferonom, lamivudin djeluje pozitivno kod veine ljudi bez obzira na njihove posebne karakteristike. Poto se lamivudin uzima na usta (oralno), to je vrlo lako, treba rei jo i to da nema nekin sporednih dejstava, tj. da se dobro podnosi. Da li je, ali mnogo kasnije nakon upotrebe, povezan sa nekim sporednim efektima teko je rei. Pokazalo se je da se esto javlja mutacija HBV kod oboljelih koji su bili na terapiji lamivudinom, ali ova mutirana loza HBV-a je, uopteno uzevi, slabija i moe izazvati manja oteenja jetre nego ne-mulitrana loza HBV. _______________________________________________ * Pod nazivom Combivir kao kombinaciona terapija za HIV. Lamuvidin ima naalost i neke osobine zbog kojih ne moe dati jasne odgovore na sve to je u vezi sa hroninim hepatitom B. Prosjeno oko 80% tretiranih lamivudinom imati e povrat bolesti, to e usloviti i povrat HBV DNA i porast vrijednosti transaminaza. U takvoj situaciji, terapiju lamivudinom treba nastaviti. Nakon prethodne terapije lamivudinom esto se pojavljuje mutacija odnosno prenoenje promjena. Ova mutirana vrsta HBV koja izaziva onih 80% povrata, upoteno govorei, mnogo je slabija kombinacija HBV-DNA, i moe prouzrokovati samo manja oteenja jetre. Zbog toga treba nastaviti lijeenje jetre lamivudinom i dalje, moda ak do konca ivota. Doza lamivudina koja se preporuuje je 100 mg

85 koja se uzima preko usta najmanje tri mjeseca, ili sve dotle dok HBV-DNA ne pokae da se vie ne moe odrediti, HBeAg ne bude negativan, a jo bolje HBeAb pozitivno. Hepatitis C - prikriveno zlo To je prikriveno, umireno zlo bez simptoma, to moe da traje godinama dok se sluajno ne otkrije. Zbog te injenice, oko pet stotina miliona ljudi u svijetu, mukaraca i ena, zaraeno je ovim virusom virusom hepatitisa C. Otkriva se obino-sasvim sluajno. Izvjesna osoba sasvim dobronamjerno prijavi se kao dobrovoljni davalac krvi. Poslije prvih ispitivanja i rezultata kau mu da ne mogu biti davaoci krvi jer su zaraeni virusom hepatitisa C, odnosno pozitivni na hepatitis C. U najveem broju sluajeva hepatitis C je bolest koja nastaje u krvi i virus vjerovano ulazi u organizam preko zagaene krvi kod posjekotina ili injekcija. Virus C nije lako unitiv organizam. Ne moe se zasada znati koliko dugo moe preivjeti u mikroskopskim tragovima osuene krvi. Poslije tri mjeseca on je jo uvijek aktivan i infektivan. Zabrinjavajue statistike o tome govore da preko 10% ljudi sa tom boleu ne znaju put infekcije. Inkubacioni period HCV, prije nego se pojave simptomi, moe biti i do 50 godina, mada je prosjek 15-25 godina. Ako se bolest ne lijei, prognoza moe biti vrlo loa. Sedamdeset procenata inficiranih razvie neku hroninu bolest jetre, 15% doivjee cirozu jetre, a 5% e umrijeti. U SAD infekcija sa HCV-om je danas je broj 1 uzroka za transplataciju jetre. Postavlja se pitanje: ta su osnovni simptomi hepatitisa C? U prvom redu to mogu biti nespecifini stalni zamor, nelagodnost, zbunjenost odnosno konfzuzija, kratkotrajni problemi pamenja, pojaane alergije, zadravanje tekuina u donjim ekstremitetima, odbojnost prema alkoholu. utica se javlja rijetko. Hepatitis C virus HCV Hepatitis C je zapaljenje ili inflamacija jetre izazvano virusom hepatitisa C (HCV). Moe biti akutne ili hronine forme. Virus C otkriven je 1989.godine nakon nekih nedoumica i sumnji. Prvo su Japanci jo 1970.godine posumnjali da neki nepoznati patogen izaziva kod njihovih pacijenata ozbiljno upalno oboljenje jetre koje se nije moglo pripisati ni virusu hepatitisa A, a ni hepatitisa B. Taj novi tip hepatitisa, kasnije, kada je otkriven i virus hepatitisa A, biti e nazvan ni-A ni-B hepatitis. Na koncu, 1989. godine otkriven je novi virus, virus koji je dobio ime virus C, a koji je, prema procjenama, izazvao do 90% svih ni-A niB (non-A non-B) hepatitisa. Hepatitis C virus (HCV) je pozitivni jednostruki RNA virus iz porodice flaviviridae. HCV pripada hepatitis virusima iz te familije, a moe biti akutne i hornine forme i moe dovesti do ciroze i daljih komplikacija. Virus C je jedan izvanredan virus, ako se tako moe rei, najmanji od svih poznatih, i upravo takve dimenzije su razlog to ga je teko prouavati i to tek sada postaje pomalo shvatljiv. Prema nekim procjenama, virus C zarazio je oko 500 miliona ljudi ili oko 12 posto svjetske populacije, pa HIV virus koji izaziva AIDS po usporedbi, vrlo je bljedolik. Slikovito ga opisuju kao prikrivenog zlotvora bez ikakvih simptoma, to moe trajati godinama. Redovito se otkriva sluajno, kada se vre neke analize krvi za sasvim druge svrhe. Danas se zna da se virus prenosi najee kod transfuzije krvi i drugih krvnih proizvoda i oko 90% ljudi, prije 1990. godine, zaraeno je ovim putem. Tek je 1990.godine uvedena trijaa krvnih uzoraka na HCV.

86 Drugi nain infekcije je intravenskim injekcijama, kojima igle i price nisu sterlisane, a koje posebno upotebljavaju ovisnici o drogi. Takoer se moe prenijeti sekusualnim putem i tome su posebno izloeni oni koji esto mijenjaju partnere. Dok je, uzmimo prijenos infekcije sa majke na dijete kod poroda (perinatalni prijenos) najei kod virusa hepatitisa B, to u ovom sluaju prijenos nije vei od 10%. Zato je to tako, teko je rei. U velikom broju sluajeva nain prijenosa je nejasan. HCV virus nije karakteristian samo po tome to napada elije jetre hepatocite, ve isto tako napada i na limfocite i monocite. Kada se virus hepatitisa C nae u nepovoljnim uslovima, on moe da zapadne u neku vrstu sna hibernacije, i u tome stanju moe ostati vrlo dugo. Meutim, ako se uslovi promijene, virus e odmah ivnuti i poeti da trai neku eliju ili neto drugo, a povoljno, u ta e se naseliti. Za razliku od hepatitisa A i hepatitisa B moe biti akutne ili hronine forme. Akutni hepatitis C treba shvatiti kao upalni proces jetre prouzrokovan virusom hepatitisa C. Obzirom da mnogi bolesnici od akutnog hepatitisa C pokazuju vrlo slab i sumnjive simptome, vrlo esto i asimptomatine, to se bolest na ovome nivou vrlo rijetko otkriva. Na poetku transaminaze mogu da budu znatno poviene, a zatim da se normalizuju, pa zatim ponovo povise i pa normalizuju, to moe da se nekoliko puta ponovi i tipino je za akutni hepatitis C. Ako to potraje do 6 mjeseci, pa se zatim aktivnosti transaminaza smire na normalnim vrijednostima, to znai da se hepatitis C u akutnoj fazi potpuno smirio. Ostali, za upalna oteenja jetre, relativni enzimi: AP (Alkaline phosphatase) i gama GT sasvim su slabo povieni u svojoj aktivnosti. Ovi testovi uopte nisu relevantni za diagnostiku akutnog hepatitisa C, ali mogu da poslue kao sumnja da se izvre dalja testiranja, ovaj put seroloka, na heapatitis C. Ukoliko se otkriju anti-tijela na hepatitis C virus (HCVAb HC-anti body, antitijela), pozitivni nalazi antitijela na virus hepatitisa C pokazuju da je ispitanik ve bio inficiran pa je razvio anti-tijela, ili da je u periodu izvoenja seroloki testova inficiran sa HCV. Prisustvo HCV-Ab (antitijela) ne znai da je neko imun ili zatien od HCV. Ovim testovima takoer se ne moe raklikovati da li se radi o akutnom ili hroninom hepatitisu C. * U SAD sada postoje dva testa za odreivanje u krvi anti-tijela protiv hepatitisa C. Testovi su poznati kao ELISA (Enzyme-Linked-Immuno-Sorbent-Assay) i RIBA (Recombinant-Immuno-Blot-Assay). Akutni hepatitis C moe, istina rijetko, prei u fulminantni oblik, za koji je karakteristina pojava naglog oteenja jetre, utica, koagulopatija i encefalopatija. Onaj kome se to desi postaje vrlo ozbiljno bolesan i oko 85% bolesnika kojima se to desilo, brzo umire. Ponovimo i podvucimo da se ovo vrlo rijetko deava. ____________________________________________________________ * Ako oboljeli na akutnom hepatitisu C dobiju uticu, to moda pokazuje da imaju problema i s nekim drugim oboljenjem jetre, kao to je naprimjer hepatitis B, pa infekcija virusom hepatitisa C moe biti dodatna. U tome sluaju akutni oblik hepatitisa C moe dobiti mnogo ozbiljniji tok. Samo malo ranije naveli smo koliko je hepatitis C virus (HCV) zanimljiv, sa nekim posebnim karakteristikama, to e imati moda i dalekosene posljedice kada svi problemi u vezi sa ovim virusom budu rijeeni, a posebno u lijeenju ovog oboljenja.

87 Kod osoba zaraenih ili kontamiranih hepatitisom C virusom, meu jedinkama virusa javljaju se razliiti mutanti ovog virusa. Obino se govori o 6 geonotipova virusa C koji se oznaavaju brojevima od 1 do 6. Ovime se ne zavravaju kompikacije koje izaziva virus hepatitisa C. Naime, svaki od genotipova moe da se razvrsta u jo 2 ili vie subgenotipova koje oznaavamo slovima, a, b, c pa sada imamo genotip virusa npr. 1 sa subgenotipom a,b, c: la, lb, 1c. Od ovih izgleda je najagresivniji tip 1 sa subtipom b (dakle 1b). Ovaj tip je, po nekim istraivanjima, najei u SAD, Evropi i Japanu. I uopte, tip 1 i njegovi odgovarajui subtipovi javljaju se preteno u obje Amerike, Evropi, Indiji, Australiji i Rusiji. Praktiki on je uobiajen svuda u svijetu. Tip 2 se preteno javlja u Italiji, a uobiajen je u Kini, Japanu, Tajvanu i Indoneziji. Postavlja se pitanje. U emu je problem zbog postojanja genotipova virusa C? Vjerovatno su neki genotipovi virusa C otporniji na interferon i kombinacije npr. ionterferon+ribavirin. Meutim, stvar nije tako jednostavna kao ova pretpostavka, jer u obzir treba uzeti jo i druge faktore kod lijeenja interferonima ili kombinacijama kao to su interferon+ribavirin. Ti drugi faktori su npr. godine starosti, duina trajanja oteenja jetre, uivanje alkohola, imuni status, spol, broj virusa i sl. Neka istraivanja su pokazala da je genotip 1, bolje reeno 1b virusa hepatitisa C, mnogo otporniji na tretman interferonom i kombinacijama od drugih genotipova HCV. Takoe istraivanja pokazuju da bolesnici sa genotipom 1b virusa imaju mnogo ozbiljniji i agresivniji tok bolesti, te da znatno bre razviju cirozu i karcinom jetre. Ipak treba kazati da sva ta ispitivanja i stavovi o genotipovima i razvoju bolesti nisu dovoljno potkrijepljeni da bi se izvodili zakljuci o vezi genotipova i ishodu bolesti. Treba na jo neto skrenuti panju: poto hepatitis C virus ima dosta ovih genotipova koji brzo mutiraju, jo nije dobivena vakcina koja moe uspjeno zatititi protiv ovog virusa. Hronini hepatitis C Prema nekim statistikim podacima kojima se mora vjerovati, oko 85% akutno inficiranih osoba virusom hepatitisa C (HCV) razvijaju hronini oblik bolesti. Tako HACV postaje glavni uzrok najrairenijeg hepatitisa hronine forme, dakle hepatitisa koji traju due od 6 mjeseci. Izmeu hepatitisa B i hepatitisa C postoji upravo drastina razlika. Kod hepatitisa B, 5-10% postaju hronini bolesnici, a 90-95% akutno inficiranih osoba virusom B prezdravi. Kod hepatitisa C je gotovo obrnuto: 85% akutno inficiranih virusom C razviju hronini oblik bolesti. I jo neto: hepatitis A nikada ne razvija hroninu formu bolesti. Ako malo razmislimo o imunim sistemima protiv hepatitisa B i hepatitisa A, onda slobodno moemo posumnjati da imuni sisem protiv hepatitisa C nije tako efikasan. A moda i sam virus C ima neke dodatne osobine i snage. U sluaju infekcije virusom C, najvei broj sluajeva ostaje kliniki neidentifikovan, samo iznimno pokazuje se akutna bolest i oteenje jetre. Pa ni u tim sluajevima infekcije, bolest ne bude kliniki identifikovana. Ponovo se mora upotrijebiti izraz drastian kada se govorio nastanku hronine bolesti u pojedinim sluajevima. Neki pacijenti pokazuju samo slabo oeenje jetre i kod njih se nikada ne razvijaju komlikacije. Drugi e imati tano prepoznatljiv kliniki hronini hepatitis. Od ovih posljednjih 25% razvit e cirozu jetre zbog hroninog hepatitica C, i oni idu prema zavrnom stadiju jetrene bolesti. Pojedinci koji su razvili cirozu jetre zbog hroninog hepatitica C, imaju poveani rizik od hepatocelularnog kiarcinoma jetre (primarnog karcinoma jetre). Treba jo napomenuti da je ciroza jetre izazvana hepatiticom C glavna indikacija za transplataciju jetre.

88 Moda je ovo najbolje mjesto da se dalje bavimo hemijskim supstancijama koje nataju u organizmu da bi ga branile od stranih tijela koja prodru u organizam, konkretno u ovom sluaju od virusa, dakle protiv viralne infekcije, i to virusa hepatitisa B i C. Takve hemijske suptancije koje se javljaju u organizmu kao odgovor na viralne infekcije nazivaju se interferoni. Interferon-alfa je prirodni gluko-protein koji se izluuje iz krvnih elemenata odnosno elija protiv virusnih infekcija. Praktiki, inteferoni ometaju replikaciju virusa u inficiranim elijama, a sa druge srane tite neinficirane elije od eventualne infekcije. Vezivanje inteferona na receptore elije na membrani izazvae seriju intracelularnih signala, to e dalje dovesti do pojaanja i indukcije elijskih aktivnosti ukljuujui i inhibiciju* virusne replikacije u inficiranim elijama. ________________________________________ * Inhibicija - koenje Pored toga to se bore protiv virusa, dakle pokazuju anti-virusnu aktivnost, efikasni su u borbi protiv tumora, a pokazuju jo i imunomodularnu aktivnost. Ovdje se bavimo samo aktivnostima inteferona protiv infekcija virusima hepatitisa i to prvenstveno hepatitis B i C. Inteferoni su otkriveni 1957. godine tj. otkrivano je da kada virus napadne organizam, posebne elije organizma stvaraju inteferon u pokuaju da se umijea (interfere) u replikaciju (reprodukciju DNK i RNK u sluaju virusa) u eliji, a i da sprijei dalju infekciju jo neinficiranih elija. Ovo smo ponovili da bismo istakli jedan novi moment tj. da tijelo esto nije sposobno da proizvede toliko interferona da rijei ova dva zadatka. Iz prirodnih izvora, dakle iz elija krvi, dobije se preiavanjem, jako mala i neobino skupa koliina prirodnog inteferona koji se moe upotrijebiti protiv virusnih oboljenja. Mora se shvatiti jedna injenica a ta je da su virusi mnogo otporniji na lijeenje od bakterija. Bakterije, odnosno oboljenja izazvana bakterijama, moemo lijeiti antibioticima, oboljenja izazvana virusima ne moemo. Zakljuimo: virusna oboljenja jetre, prvenstveno hepatitise, a naroito infektivne hepatitise B i C, ne moemo ni teoretski lijeiti antibioticima. Dakle, ostaje nam mogunost da hronine hepatitise B i C tretiramo stintetikim inteferonima.

Inteferon alfa 2b (Intron-A, Schering-Plough) je prvi sisntetiki preparat inteferona preporuen u USA za lijeenje odraslih sa hroninim hepatitisom C. Doza koja se preporuuje za inteferon alfa -2b za lijeenje hroninog hepatitisa C je 3.000.000 jedinica tri puta nedjeljno*, a put administracije je ili subakutno ili intramuskularnim injekcijama. Preporuena je terapija u trajaju od 6 mjeseci, premda neke studije govore i preporuju tretman od godinu pa i due to bi bilo efikasnije Pereparat Antron A prvi put je preporuen 1991. godine za tretman hepatitisa C, a 1992. za teretman hronnog hepatitisa B. 1996. u terapiju je uveden interferon alfa 2a, u prodaji pod imenom Roferon A. (Roche Phaemaceuticals) indiciran kod hroninog aktivnog hepatitisa B za pacijente pozitivne na HBV-DNA, i za hronini hepatitis C, za pacijente sa pozitivnim antitijelima i povienom aktivnou AlaninAminoTrasnferaza (AlAT). Oba preparata, Intron-A i Roferon A kontraindicirani su u mnogim sluajevima, zatim sa posebnim napomena, postoje interakcije sa drugim lijekovima, a poznati su i sporedni efekti. ____________________________________________________

89 * esto, u zavisnosti od nekih elemenata, ljekari mogu propisati primanje inteferona od 3 puta nedjelj no do svaki dan. INTERFERONIi Inteferoni su porodica proteina koji se sasvim prirodno proizvode, odnosno nastaju u organizmu. Nastaju tada kada virusi napadnu organizam, a proizvode ih posebne elije u tijelu u pokuaju da interfere, odnosno ometu, poremete ili sprijee replikaciju*, odnosno umnoavanje virusa. Inteferoni pripadaju porodici glukoproteina, a u sklasi su citokinina koji pomau prirodnim obranbenim snagama organizma protiv stranih supstancija, bolje reeno mikroorganizama, kao to su virusi, gljivice, te pojave tumora i antigena **. Prirodno se izluuju u organizmu u vidu bijelih krvnih zrnaca ili estica, tkvinih mokrofaga i limfno tkivo. U mehanizme dejstva ovih elemenata ne bi se uputali, ali navedimo da se izlueni inteferoni vezuju na specijalne receptore elijske spoljnje strane odnosno povrine. To vezivanje podstie itav niz dogaaja ukljuujui uvoenje specifinih proteina, koji stvaraju antivirusne i druge momente proteina protiv razmnoavanja, kao i druge akcije koje kontrolie imuni sisem. Praktiki, inteferon ometa replikaciju, konkretno virusa, a isto tako moe ometati diobu elija, to znai da moe usporiti i ramnoavanje elija raka. Na organizam ne moe proizvesti toliko interferona za uspjenu borbu protiv raznih infekcija, kao to su npr. virusni hepatitisi ili elije raka, ali ga ljekari ipak propisuju ponekada da bi imunom sistemu dali dodatne snage. Iz ovoga proizilazi da se inteferoni mogu dobiti i izvan ljudskog organizma tj. sintetiki. Interferoni dakle posjeduju sposobnost ometanja, remeenja i sprjeavanja replikacije virusa ili elija raka. _______________________________________________________ * Replikacija proces reprodukcije DNK (ili RNK) u sluaju virusa, sintezom njenog novog, komplementarnog lanca na kalupu stare DNK! ** Antigen stara supstancija, kao npr. virus hepatitsa. Moemo dakle kazati da inteferoni vode borbu, ometaju ili kontroliu replikaciju virusa koji su napali eliju. Ovdje imamo dva momenta. Prvi je da govorimo o inteferonima, dakle u mnoini i, drugo, o replikaciji koja bi mogla da oznaava jednu pojavu proizvodnje kopije virusa koji je napao eliju. Inteferoni djeluju protiv virusa, pa i protiv virusa hepatitisa, pa njihovu primjenu moemo nazvati antiviralnom terapijom. Glavni cilj antiviralne terapije je totalno, po mogunosti, unititi viruse u tijelu, konkretno u sluaju koji ovdje razmatramo - viruse virusnih hepatitisa, to je naravno jako teak posao, dakeko tei od likvidacije bakterija za koje imamo antibiotike. Antibiotike, to treba rei, ne moemo upotrijebiti protiv virusa. Koliko je antiviralna terapija uspjena u borbi protiv virusa, konretno virusa hepatitisa, a jo konkretnije protiv virusa hepatitisa B i C ostaje da se vidi. Poto na organizam nije u stanju da proizvede dovoljne koliine inteferona za borbu protiv virusnih infekcija kao to su ve navedeni virusni hepatitisi, ili protiv raka (antitumoralna aktivnost), ili da regulie imuni sistem (imunomodularna aktivnost), to su ljekari poeli propisivati pacijentima sintetike lijekove da bi pomogli imunom sistemu. Tako su otkriveni sisntetiki inteferoni, koji se pacijentima daju iskljuivo u vidu injekcija. Injekcije se daju subkutano, to znai pod kou ili intramuskularno, to znai u mii. I jedno i drugo je neprijatno, posebno to pacijent

90 dobije detaljna upustva kako, kada i gdje treba sam sebi davati injekcije. Naalost, inteferoni se ne mogu davati oralno. Naravno, ni jedan ljekar nee dozvoliti niti preporuiti primjenu inteferona dok se ne izvre detaljna ispitivanja u prvome redu ispitivanja krvi. Kada se kae ispitivanje krvi, u prvom redu se misli na tri vane komponente: - broj bijelih krvnih zrnaca, to je od posebne vanosti za borbu protiv infekcije, - hematokrit, odnosno volumen crvenih krvnih zrnaca u ukupnoj krvi, - krvne ploice, posebne strukture u krvi koje pomau u zgruavanju krvi trombociti. Inteferoni imaju predvidive depresivne efekte na kotanu sr, koja je praktiki laboratorija koja stvara ove krvne komponente, tako da kod svih koji primaju inteferon, broj ovih komponenti moe opasti. Ako se zapone tretman onda supresija (zatajivanje, izostavljanje) ovih krvnih elemenata moe dovesti do rizika infekcija, krvavljenja i anemija. Ako se broj bijelih krvnih zrnaca smanji ispod 3.000 (5-8.000/mm3 normalno) tada treba biti vrlo oprezan kod primjene inteferona, jer smanjivanje broja leukocita poveava mogunosti da se razvije neka druga infekcija. Isto tako, ako je nizak broj crvenih krvnih zrnaca, nakon uzimanja inteferona moe se razviti zamor i kratak dah pokrajnji efekti anemije, odnosno neeljeno dejstvo. Ako je broj krvnih ploica trombocita manji od 50.000, inteferon se ne bi smio primijeniti, tj. interferonska terapija se ne bi smjela provesti zbog rastue tendencije krvavljenja. Krvne ploice ili trombociti sudjeluju u formiranju krvnog ugruka. Slezena tu igra vanu ulogu, tj. kompenzira nizak broj krvnih ploica. Taj nizak broj krvnih ploica, odnosno trombocita, naziva se trombocitopenija. Zakljuimo: pod trombocitopenijom se smatra prisustvo vrlo malog broja trombocita u krvi. Osoba sa trombocitopenijom ima sklonost krvavljenju. Normalan broj trombocita je 200-400 x 1012/litar, a do krvavljenja nee doi sve dok broj trombocita ne padne ispod otprilike 50 x 1012/litar. Nivo od 10 x 1012/litar esto je smrtonosan. Broj trombocita u krvi moe se smanjiti iz bilo kojeg razloga, pa i iz injenice da npr. inteferoni imaju depresivne efekte na kotanu sr, koja je, praktiki laboratorija koja stvara ove krvne komponente. No, to smo ve naprijed kazali. Meutim, to nisu jedine stvari na koje se mora obratiti panja kada se odluuje da li te stvari dozvoljavaju primjenu inteferona. Mora se odrediti nivo aktivnosti oboljenja jetre, to se vri biopsijom. Ako je taj nivo oboljenja blag, a postoje neki drugi zbunjujui faktori kao to su drugi medicinski problemi, npr. srce, bubrezi ili neka autoimuna bolest, te poodmakle godine ili depresivna stanja, kada je moda najbolje okaniti se terapije inteferonima. Postoje i drugi uslovi koje treba uzeti u obzir. Moraju se napraviti i testovi hepatitis B antigena (HB-Ag), HBV, DNA testovi krvi, koji e pokazati koliko kopija virusa cirkulie u krvi. Potrebni su i drugi laboratorijski testovi krvi, ukljuujui sadraj proteinskih albumina i unog pigmenta bilirubina. U sluaju postojanja neke uznapredovale bolesti jetre, kao to je jaka ciroza, primjena inteferona bila bi kontraindicirana, jer bi to pogoralo bolest. Ako je situacija takva moe se preporuiti umjesto inteferona, tearpija lamivudinom. Ako su dosadanje analize pokazale da je pacijent, odnosno oboljeli, sposoban za terapiju inteferonom, mogu se zahtjevati i dodatni podaci, odnosno vrijednosti tiroidnih hormona, koji se zovu tiroidni stimulirajui hormoni, zato to se za vrijeme

91 inteferon - terapije mogu pojaviti neke abnormalnosti tiroidee, jer interferoni mogu tom prilikom otetiti, odnosno proizroiti tiroidne disfunkcije. Tiroidea (thyreoidea, glandula thyreoidea) ili titasta lijezda, smjetena je neposredno ispod grkljana, s obje strane dunika i ispred njega. Endokrina je lijezda * koja daje, odnosno proizvodi neke hormone koji igraju vanu ulogu u regulisanju nekih metabolikih odnosa u organizmu. Kao to rekosmo: za vrijeme inteferonske terapije mogu se pojaviti neke neeljene abnormalnosti. Osobe koje su sklone autoimunim poremeajima vie e razviti tiroidne poremeaje, u odnosu na ljude bez tih sklonosti. Moe se razviti hipo i hipertireoidizam. Simptomi povezani sa hiportireodizmom ukljuju zamor, slabosti, gubitak kose, suhu kou, slabljenje memorije, psihoze. Simptomi povezani sa hipertireoidizmom su nervozitet, netolerancija prema toplini, palpitacija (ubrzan rad srca), gubitak teine, slabost, kratkou daha, slabu koncetraciju, emocionalnu nestabilnost i depresiju. Poremeaji tireoidee slau se sa testovima krvi na tireoideu. Pored ovoga mogu se jo pojaviti ospe i svrbe koe. Ove pojave redovito su blage prirode, kao i opadanje libida. _________________________________________________ * Endokrine lijezde lue hormone direktno u tjelesne tekuine kao konkretno tiroidea odnosno njene elije. Na taj nain tireoidea fizioloki kontrolira druge elije tijela. Ovdje je potrebno napomenuti da se pojava i hipo i hipertireoidizma, pa sljedstveno i sipmptoma, mogu otkloniti lijekovima za tereoideu. Uostalom, svega 5% (to i nije malo) razvijaju tiroidne abnormalnosti kod primanja inteferona. Oni moraju u daljem toku lijeenja primati hormonsku terapiju, a takoe i vriti stalnu kontrolu nivoa hormona tireoidee u krvi. Ako je oboljelom odreeno primanje interferona zbog viralne infekcije, onda se mora obuiti da sam sebi daje injekcije subkutano, pod kou, ili intramuskularno, duboko u mii. Ponovo injektiranje na isto mjesto se ne preporuuje, jer moe dovesti do iritacija i crvenila, tako da se mora mijenjati mjesto uboda. Primjer: ako ste u ponedjeljak upotrijebili lijevi but, onda u srijedu upotrijebite desni. Sada se moramo pozabaviti sporednim efektima koji se mogu javiti kod terapije inteferonima. Mnogi sporedni efekti kod primjene inteferona slini su onima simptomima kod hroninog hepatitisa B i hepatitisa C. Od ovih treba izuzeti one mnogo ozbiljnije: - Nesanica, depresije, promjene u ponaanju, osjetljivost, gubitak apetita, problemi sa tireoideom, i na koncu simptomi koji se javljaju i kod gripe: bolovi u miiima i leima, kao i muka, diareja, izraen umor i brzo zamaranje, groznice i sl. - Kada smo ve spomenuli depresije, navedimo i ona teka depresivna stanja koja mogu dovesti i do samoubojstva. Ne smiju se zaboraviti ni psihotina stanja, anemije, srane aritmije i psorijaza. Za vrijeme interferonske terapije moe i kosa da otpadne. Da ukratko ponovimo: inteferoni su porodica proteina koja prirodno nastaje u organizmu ovjeka za borbu protiv virusa jaanjem imunog sistema. Kada virusi napadnu organizam, posebne elije u organizmu sintetiu inteferone iji e zadatak biti da ometaju ili remete kasniju replikaciju virusa i zatite druge elije da se ne inficiraju.* Dakle, inteferoni imaju sposobnost da se bore protiv virusa to je njihova antiviralna aktivnost. Imaju oni i druge zadatke, kao naprimjer borbu protiv elija raka, to bi bila njihova antitumoralna aktivnost. To su neki od zadataka prirodno nastalih interferona u organizmu.

92 Lijek: Alfa-inteferon je sintetika reprodukcija prirodnog inteferona. Kada je jetra u pitanju, odnosno viralni hepatitisi, pa i druga oboljenja izazvana infekcijama, oboljenja raka, imuna oboljenja i drugi poremeaji (kao npr. Kapoijev sarkom), onda se kod virusnih oboljenja jetre lijek alfa-inteferon upotrebljava kod hroninog Hepatitisa B, u pokuaju zaustavljanja virusa da oteti jetru za stalno, ili da bude uklonjen iz organizma. Alfa Inteferon takoe se upotrebljava za lijeenje akutnog hepatitisa C na taj nain da se potpuno ukloni iz organizma i tako sprijei taj virus da izvri bilo kakvo oteenje jetre. Koristi se i u tretmanu hroninog hepatitisa C. Da bi se upsjeno provela terapija inteferonima, treba je zapoeti prije pojave dekompenzirane bolesti jetre. Ako je do dekompenzacije dolo, tada je jedini izlaz transplatacija jetre. ____________________________________________ * Da ponovimo: inteferoni su citokinini, proteini nastali na poticaj elija sa ve navedenim aktivnostima. Interferoni spjreavaju, zahvaljujui svojem antiviralnom potencijalu, replikaciju virusa. Ovi prirodno nastali inteferoni sastavljeni su od multiplih specijesa i subspecijesa koje proizvode bijela krvna zrnca poznata kao leukociti. Posebnim postupcima inteferoni se mogu dobiti iz bijelih krvnih zrnaca i upotrijebiti za sprjeavanje replikacije virusa. Treba napomenuti da je proces dobivanja interferona na ovaj nain vrlo skup, posebno to se dobivaju jako male koliine. Ve smo rekli da je Alfa interferon sintetika reprodukacija prirodnog interferona. Postoje i beta i ama inteferoni, ali se njima ovdje zasada ne moemo baviti. Baviti emo se samo alfa-interferonima. Pazite kazali smo alfa-interferonima, znai u mnoini, jer postoje brojne forme alfa interferona. Razliiti tipovi alfainteferona usko su povezani u strukturi, ali se neznatno razlikuju jedan od drugog, pa su klasificirani kao subtipovi razliiti. Ovi razliiti subtipovi, zbog bitnih razlika, ine osnovu na kojoj je FDA* preporuila tri sintetski proizvedena alfa-inteferona kao aktuelno prihvatljive za lijeenja, izmeu ostalog i hroninog hepatitissa B, hepatitisa C i hroninog hepatitisa C. Prvi inteferon koji je odobren od strane FDA za lijeenje hroninog hepatitisa C (1991) je Intron A (IFN alfa 2b), sintetiziran u firmi Shering-Plough Corporation. Intron A je takoer odobren za lijeenje hroninog hepatitisa B 1992. godine i to je jedini inteferon odobren za lijeenje hroninog hepatitisa B. 1996.godine inteferon alfa 2a (u prodaji, odnosno distribuciji, poznat kao Roferon A, sintetiziran u firmi Roche Pharmaceuticals Laboratories), za hep. C hronini. I Intron A i Roferon su isti preparati identini sa prirodnim alfa interferonom, koji se pojavljuje kod ljudi. Prvi inteferon dobijen bio-ininjeringom, koji se ne pojavljuje u prirodnom stanju, je Infergen, a namijenjen je za hronini hepatitis C (odobren od FDA 1997.). To je Inteferon-alfacon-l, a sintetisan je u Amgen. Infergen bi trebao da bude najbolji inteferon, bolji od prirodno koji nastaju u organizmu. Treba napomenuti da postoje i drugi alfa interferoni koji su odobreni u SAD za lijeenje hroninih hepatitisa B i C. Tabelarno pretstavljeni inteferoni po redu pojavljivanja na tritu, po godinama. Tipovi interferona Tip Trgovako ime Farmceutska firma

93 Inteferon 2b Intron A (1991) Interferon 2a Roferon A (1996) Inter. Alfacon I Intergen (1997) Interf. N3 Alferon N (2001) Inferf. peg. Peg-Intron (2002) Intref. - B Rebif ________________________________________ * FDA Food and Drug Administration. Schering Plough Roche Pharmaceutic. Agmen Intefer. Sciences Schering Plough Inc.

Moda je ovo najbolje mjesto da se upoznamo sa nekim amerikim propisima u vezi sa lijekovima, a posebno sa dietalnim dopunama kod lijeenja razliitih oboljenja. Akt kojim se regulie ovo pitanje naslovljen je kao: The Dietary Supplement Health and Education Act (DSHEA) iz 1994.godine. Ovaj akt usvojio je Kongresa 1994.godine, a daje vie slobode da se na trite iznose vie dietalnih dodataka. FDA mora dati kritiki prikaz klinikih studija droga ime se odreuje efikasnost, sigurnost, doziranje, mogue interakcije sa drugim supstancijama. Za sintetike lijekove kao to su npr. interferoni, koji se mogu propisati, prije putanja u promet, moraju se izvriti rigorozna isiptivanja od strane US Food and Drug Administration (FDA). Da se sada sporazumijemo o nekim stvarima oko interferona. Inteferon je prirodni protein koji nastaje u tijelu za borbu protiv hepatitisa i razliitih maligniteta. Lijek Alpha (Alfa) inteferon je sintetska reprodukcija prirodno nastalog interferona. Taan mehaizam djelovanja interferona na poboljanju stanja hepatitisa i rezliitih maligniteta, jo se mora potvrditi. Osobine inteferona: antiviralne *, imuno-modulatorni ** efekti, citostatini i citotoksini *** kao i antiproliferativni **** efekti, mogu prouzrokovati razliite mehanizme djelovanja. Ovi efekti mogu doprinijeti poveanju ili umanjenju stepena u razliitim okolnostima oboljenja. _____________________________________________________ * Antiviralna aktivnost ukljuuje sposobnost borbe s virusima, odnosno podsticanje antivirusnih sinteza proteina. ** Imuno-modulatorni efekti oznaavaju regulisanje imunogenog sistema, *** Interferoni igraju znaajnu ulogu u borbi protiv raka, to je poznato kao antitumoralna aktivnost. Vratimo se malo unazad. Pojava sintetikih interferona bio je veliki napredak. Meutim, primanje inteferona bilo je vrlo neprijatno. Ljekari su prvobitno propisivali primanje inteferona 3 puta nedjeljno: potkono ili intramuskularno. Postoje ak i skice gdje na tijelu treba davati injekcije interferona, da ne bi dolo do veih komplikacija. Poseban problem je bila uestalost, zbog ega je i bilo potrebno pronai nain i sistem da se umjesto tri puta nedjeljno injektiranje, davanje inteferona, vri samo jednom nedjeljno. Takoe je bilo potrebno skratiti vrijeme davanja po mogunosti na samo 6 mjeseci umjesto 12 ili 18. Farmaceutske kompanije La Roche i Schering-Plough proizvele su novi preparat za borbu protiv hroninog hepatitisa C, pod imenom Pegasys (pegylated inteferon alfa 2a), odnosno Rebetron (Intron A + ribavirin) koktel terapija. Postavlja se pitanje: ta znai pregylated odnosno Pegilation? To je proces davanja molekule poleitilen glikola (PEG) interferonu. Polietilen glikol je supstancija koja se moe vezivati za protein, u ovome sluaju inteferon, to za rezultat ima due djelovanje i odravanje aktivnosti proteina tj. inteferona.

94 Ako je djelovanje inteferona kao proteina produena vezivanjem polietilen glikola, uestalost uzimanja inteferona svake nedjelje opada. Na taj nain jednonedjeljno primanje pegiliranog, moe zamjeniti ono primanje od 3 puta nedjeljno nepegiliranog inteferona. Za pacijenta je to daleko lake, a i sporedni efekti su daleko blai. Ako rezultati sa pegiliranim inteferonom nisu kao to se oekivalo, bolje je nastaviti s njim, nego sa inteferonom tri puta nedjeljno. Inae u sastavu Rebetrona pakuju se zajedno Intron A + ribivirin.* Ispitivanja su pokazala da je pegilirani inteferon, ili inteferon+ribavirin, obino efikasniji za lijeenje hepatitisa C. Ve smo govorili ta znai pegilacija. Ribavirin je lijek koji moe usporiti genetsku maineriju HCV virusa i pomoi u ouvanju nekih imunih funkcija. Da vidimo, ukratko, kome antiviralna terapija nije preporuljiva? Svima se dekompenzovanom cirozom jetre, kao i onima koji imaju druge komplikacije sa cirozom: krvavljenja iz ezofagusa ili ascites. Oni sa dekompenzovanom cirozom, kandidati su za transplataciju jetre. Dalje, oni sa autoimunim poremeajem kao to su autoimuni hepatitis, tiroidno oboljenje. Zatim oni koji su podvrgnuti transplataciji bubrega ili su na hemodijalizi, te oni sa psihijatrijskim oboljenjima. Inteferon, sam ili u kombinaciji sa ribavirinom, moe izazvati jake depresije i anksioznost. __________________________________________________ * Ribavirin je nukleozid koji posjeduje antiviralnu aktivnost protiv DNA i RNA virusa. Treba dodati da ribavirin moe izmjeniti imuni odgovor i pojaati antiviralnu aktivnost inteferona. Ribavirin, ako se upotrijebi kao monoterapija, nema koristan uinak na serum HCV-RNA nivo, efikasan je jedino u kombinaciji sa inteferonom. Treba navesti da ribavirin esto prouzrokuje porast broja trombocita, odnosno krvnih ploica. Ribavirin se moe nagomilati u crvenim krvnih zrncima, pri emu dolazi do razaranja (hemoliza). Hemoliza smanjuje broj crvenih krvnih zrnaca (hemolitika anemija). Ovo se moe odrediti ispitivanjem krvi, kada se pokae snien nivo hemoglobina (manje od l0 gr/dcl.). Hemoglobin je protein koji sadri eljeza, kao dio crvenih krvnih estica. To je moda najozbiljniji sporedni efekat ribavirina, koji pogaa priblino 10% onih to ga primaju. Pacijenti, koji su ve ionako anemini, svakako ne bi smjeli primati Rebetron terapiju, jer je Rebetron kombinacija inteferona (Intron A) i Ribavirina. A Ribavirin izazvana anemija iz Rebetrona moe pogorati stanje kod pacijenata. Ali, uvijek postoji-ali. Eritropoietin je protein, a proizvodi ga organizam, koji moe stimulisati taj isti organizam da proizvodi nova crvena krvna zrnca. Pod raznim trgovakim imenima (Epoetin, Eprex, Neorecormon) moe se davati aneminim pacijentima, pa i onima koji primaju Rebetron, da bi se hemoglobin vratio na normalni nivo. Druga neeljena dejstva ribavirina su stanja slina gripi (gripozna), zatim loa probava i nesanica, zamor, depresija (potitenost), kalj i osip. Meutim, ovi sporedni efekti obino nisu naroito izraeni. Ostali neeljeni efekti ribavirina u kombinovanoj terapiji sa interferonom mogu biti: oteani dah, svrbe, osip, gubitak apetita, te muka, odnosno gaenje.

Najkvalitetniji dodaci u ishrani za hepatitis C

95 To su vitamini (vidjeti: Vitamini: Zbog ega su mnoge biljke ljekovite?), a posebno vitamini iz grupe B. Ovdje dodatno razmatramo B-kompleks vitamina. Ovaj kompleks vitamina ima irok dijapazon pozitivnog djelovanja na sveukupno zdravlje, a u prvom redu na jetru, a zatim na nerve, miie, gastrointestinalni trakt, te na odgovarajue funkcije mozga. B kompleks vitamina djeluje kao koenzimi, pomaui enzimima da hemijski djeluju sa drugim hemijskim supstancijama, a ukljueni su i u proizvodnju energije. to se tie jetre kompleks djeluje kao hepatoprotektiv, takoe i protuupalno, te stimulator imunog sistema, pomau kod metabolizma masti, te kao tonici za jetru i slezenu i inae poboljavaju funkcije jetre. B kompleks podrava citohrom P450, koji regulie disfunkcije jetre, te pomae metabolizam kao i druge procese. Kod oboljelih od HCV obino postoji manjak vitamina B-kompleksa. Nizak nivo vitamina B-kompleksa kriv je za mnoge sipmtome kod oboljelih od HCV infekcije. U tome sluaju preporuuje se svakodnevno uzimanje, to je vrlo vano, da se pomogne jetri u vrenju njenih detoksifikacionih procesa. Treba uzimati 1-2 tablete standardne B formulacije, ili slijediti uputstvo na pakovanju. Viak vitamina Bkompelksa izluuje se urinom, koji postaje svjetloute boje. N Acetil-Cistein (NAC) Amino-kiselina cistein je potebna za stvaranje glutationa koji se bori protiv slobodnih radikala. NAC se metabolizira u organizmu i u glutation. Potvreno je da je glulation neuporedivo efikasniji ako se stvara u organizmu, nego kada se uzima kao dodata. Nastaje ne samo iz cisteina, ve i drugih amino-kiselina (glutaminske i glicina) i to u jetri. Jo bi se mnogo dalo govoriti o glutationu ne samo kao anti-oksidansu, ve kao zatitniku svih elija organizma pa i jetre, mozga, srca, bubrega, plua i koe, te imunih elija. Da se vratimo NAC-u i jetri: u prvom redu to je zatitnik jetre, naroito protiv HCV, imunostimulator koji inhibira stvaranje i nastanak raka jetre, a djeluje sinergijski (u sadejstvu) sa inteferonom. NAC moe potpomoi podizanje nivoa zatitnih enzima u organizmu, koji slabe zbog oteenja elija, to je krakteristika starenja. NAC takoe moe oslabiti frekvenciju i trajanje infekcionih oboljenja. Selen je vitalni antioksidans, posebno u kombinaciji sa vitaminom E. Igra vitalnu ulogu u regulaciji efekta tiroidnih hormona na metabolizam masti. Treba rei da pojaava imuni sistem, djeluje protiv tumora. Selen i vitamin E djeluju sinergijski i potpomau stvaranju antitijela i pomau odravanju zdravih jetre i srca. Dodaci selena sprjeavaju nastanak ciroze i pomau ljudima sa ve konstatovanom alkoholnom cirozom. Poto Hepatitis C virus (HCV) troi velike koliine selena, potrebno je dodavati selen u dijetalnoj ishrani bolesnika od HCV. Mnoge studije pokazuju da dopunsko uzimanje cinka u ishrani moe produiti preivljavanje ljudi sa AIDS-om, poveavajui broj i crvenih i bijelih krvnih elija odnosno zrnaca. Alfa-Lipoinska-Kiselina (ALA*) A Acid, kiselina ALA je izrazito jak anti-oksidans, moe ponovo preraditi,i odnosno reciklirati vitamine C i E, takoe jake antioksidanse. ALA stimulie stvaranje u tijelu glulationa i pomgne u apsorpciji koenzima Q, takoe jakog antioksidanta, enzimskog katalizatora, antivirusnog agensa, koji, uz to, normalizira eer u krvi. Pomae u detoksifikaciji jetre, imuno je stimulator, inae zatitnik jetre i regenerator, smanjuje rizik od raka jetre. titi jetru od radijacija, kao i srce i mozak protiv peroksidacije lipida, naroito u jetri.

96

Cink je neophodan element u tragovima za rast i umnoavanje elija. titi jetru od hemijskih oteenja, specijaliziran je za napad na kancerozne i virusima inficirane elije. Esencijalni je element kojeg sadri vie od 200 enzima. Odgovarajua koliina cinka neophodna je za borbu protiv infekcija, ali pretjerana upotreba dodatka hrani moe praktiki oslabiti odgovor imunog sistema na infekcije. Ne treba uzimati vie od 20-25 miligrama dnevno bilo kojeg cinkovnog dodatka hrani, od kojih se cinkpikolinat najbolje apsorbira. Kod akutnih ili hroninih stanja ide 50 mg dnevno. Niski nivo cinka, obino kod oboljenja jetre, rezultira u pogoranju funkcije timusa koji inae regulie imuni sistem u cjelini. Hepatitis D virus (Delta virus) Virus hepatitisa D oznaava se i kao Delta-virus, a hepatitis izazvan ovim virusom kao HDV. Delta virus je mali, okruglasti RNA virus. Infekcija HDV nikada ne dolazi samostalno, ve iskljuivo zajedno sa infekcijom virusom hepatitisa B kod ljudi. Moe se rei da je to efektan virus ija replikacija, odnosno proces reprodukcije, konkretno RNK, dirketno zavisi o pomonoj funkciji drugog virusa, u ovome sluaju virusa hepatitisa B HBV. Drugim rijeima, Delta virus moe da se pojavi samo u sluaju replikativne forme hepatitisa B. Kako se prenosi virus hepatitissa B, na isti nain se prenosi i ovaj virus: preko krvi kod tansfuzija, kod poroda trudnica inficiranih virusom B ili seksualnim kontaktima. Ovo se odnosi na sluajeve kada su nosioci B infekcije istovremeno inficirani i Delta virusom. Ako se neko na taj nain zarazi i virusom B i Delta virusom, onda se to naziva koinfekcijom. Postoji takoe i superinfekcija, kada se neko ko je ve zaraen hroninim virusom hepatitisa B, naknadno, jo zarazi i Delta virosom. Infekcija Delta virusom, zajedno sa infekcijom B-virusom, moe da protie vrlo mirno i jedino pojavom umora i drugih blagih simptoma kao kod hepatitisa B, ako se stanje kod hroninih bolesnika od hepatitisa B naglo pogora, moe se posumnjati da je bolesnik inficiran i Delta virusom i da je bolest izazvana Delta virusom takoe prela u hroninu fazu. S druge pak strane, ako infekcija virusom B prelazi u fazu izljeenja, to se deava u oko 90 do 95% oboljelih, o emu smo ve govorili, to e dovesti i do zaustavljanja repblikacije Delta-virusa i isezavanja delta infkecije. Ne postoji sigurna specifina dijagnoza ni znakovi za delta-infekciju. Testovi krvi obino pokazuju poviene vrijednosti enzima jetre odnosno transaminaza (AST i ALT). Specifini krvni testovi poznati kao HDV antitijela i HDV-RNA test, mogu eventualno potvrditi dijagnozu. Simptomi deltahepatitisa slini su simptomima drugih akutnih ili hroninih formi drugih hepatitisa, mada mogu biti ozbiljniji. Ako je neko inficiran ovim virusom moe imati blagu uticu, slabost i osjeati umor. Moe se osjeati gaenje na hranu i gubitak apetita, kaoi i izvjesna nelagodnost s desne strane abdomena, na mjestu gdje je locirana jetra. Ako je HBV infekcija udruena sa HDV, moe se naglo razviti ozbiljna jetrena oteenja sa fulminantnim oteenjem jetere, nakupljanje toksina kao toje amonijak, koji moe napasti mozak, te prouzrokovati mentalne promjene sve do kome. Pacijenti koji imaju istovremeno hroninu infekciju i HBV i HDV, mnogo bre, i mnogo ee, e razviti cirozu jetre. Otprilike 60 do 70 procenata svih oboljelih sa hroninim hepatitisom D, razviti e cirozu. Bolesnici sa oba hroniciteta i B i D, vjerovatno e razviti komplikacije kao to je otkazivanje jetre, a jo ee to e zahtjevati transplataciju jetre. Poto je napredovala bolest, ako su oba i HBV i HDV

97 hronini, gotovo je sigurno rizik daleko vei da se razvije rak jetre, nego ako je samo HB hronian. Meutim, neka istraivanja govore da HDV stvarno moe da suzbije replikaciju HBV, dok druge studije navode smanjenu pojavu raka kod onih koji su dvostruko inficirani. Potrebna su druga, proirena ispitivanja prije krajnjeg zakljuka o interakciji izmeu ovih virusa. Hepatitis E virus HEV Jo jedan virus koji je, kao i virus hepatitisa C, stvarao odreene nedoumice. Dok smo hepatitis C mogli oznaiti kao ni-A ni-B (non-A non-B) virus, ovdje je situacija malo komplikovanija. Prenosi se preko unutranjih probavnih organa, ili kako bi Englezi kazali, enteritically*, a nije ni-A niB, ni virus, ni hepatitis, dakle: Ent. non-A non-B virus. Poto vie lii na A virus, oznaava se i: kao A niA niB virus, odnosno hepatitis (na engleskom govornom podruju: A-like non-A non-B hepatitis), za razliku od hepatitisa C, koji se oznaava: kao B ni-A ni-B (B-like non-A no-B). A moe i poto se prenosi fekalno-oralnim putem: fekal-oral ni-A ni-B (fecaloral non A non-B). Da ne bismo dalje kombinovali i komplikovali, nazovimo virus hepatitisa E kao HEV, a hepatitis izazvan tim virusom, kao HE. Virus hepatitisa E je jedna siuna estica vidljiva pod elektronskim mikroskopom, a predstavlja jednostruko upleten poliadenilni RNA genom. Hepatitis E pojavljuje se sporadino kao endemska forma, ali i u epidemijama, tamo gdje se upotebljavaju zagaene vode za pie. Takve epidemije izazvane zagaenim vodama karakteristine su za Aziju, te sjevernu i istonu Afriku, a takoer, zbog loih higijenskih prilika, i za Centralnu i junu Ameriku. Prenosi se i sa jedne osobe na drugu. Postoji i opasnost prenosa hranom. Hepatitis E teko ee razlikuje, kliniki, od hepatitisa A. Simptomi ukljuuju nelagodnost, gubitak apetita, abdominalne bolove, astralgije (bolove u zglobovima) i groznicu. Inkubacioni period je izmeu 2 do 9 nedjelja. Bolest je obino blaga, umjerenog intenziteta i gubi se za oko 2 nedjelje bez nekih znaajnijih posljedica. __________________________________________________ * N pr. enteric. - unutranji, stomani. Dakle, unos virusa hepatitisa E preko digestivnog trakta u organizam. Meutim postoji i fatalni zavretak u oko 0,1 do 1,0 % sluajeva. Virus E, odnosno hepatitis izazvan virusom E, ima vrlo ozbiljan tok kod trudnih ena. U tome sluaju hepatitis E moe da pree u fulminantni oblik kod otrpilike 20% trudnica. Ako se to pojavi u posljednja tri mjeseca trudnoe, onda se letalni zavretak oekuje kod oko20% trudnica. Hepatitis B takoe poveava komplikacije kod fetusa, pa i njegovu smrt. Za sada nema efikasne vakcine protiv virusa hepatitisa E, istina jedna vakcina se testira. Hepatitis F virus (HFV) Postojanje virusa hepatitisa F pa i oboljenja, za sada je upitno i zahtjeva dalja istraivanja. Pretpostavlja se da se prenosi fekalno-oralnim putem. Za ovu se vrstu hepatitisa smatra kako moe izazvati samo akutnu formu oboljenja. Na ovome mjestu valja spomenuti jo: S.E.N. virus (S.E.N. je skraenica imena i prezimena, odnosno inicijali onoga kod kojeg je virus prvo izoliran). Ovaj virus je izolovan 1999.godine od strane grupe intalijanskih istraivaa. Potrebno je jo dosta istraivanja da se tano utvrdi da li ovaj virus zaista izaziva oeenja jetre.

98 T.T.V. virus (transfuzijom transmitiran virus) Ovaj virus je otkriven 1997.godine i jo uvijek se istraije da li zaista izaziva upalu i oteenja jetre. Danas se jo ne zna ko (ta) izaziva oko 10% upalnih procesa jetre. Da li su to tri gore navedena virusa, stvar je daljih istraivanja. Zbog toga emo ovdje navesti i Epstein-Barrov virus i Herpes simpleks virus bez daljih komentara. Hepatitis toksini (Heptatitis toxicosa) Kako im i samo ime kae, ovi hepatitisi nastaju zbog unoenja hemijskih toksinih materija u organizam u vidu lijekova, toksinih materija koje se pojavljuju na radnm mjestu, neznalake upotrebe gljiva ili na drugi nain: unoenjem otrova u organizam u samoubilake ili ubilake svrhe. Potrebno je napomenuti da postoje osobe koje su manje ili vie osjetljive na hemijske materije, posebno lijekove. Lijekovi koji se unose u organizam u jetri se oksiduju, redukuju ili vezuju sa drugim hemijskim agensima, ve prema svojim osobinama, i na taj nain postaju bezopasni, te se iz organizma uklanjaju najee preko ui ili moraom preko bubrega. U ovim reakcijama oksidacije, redukcije ili vezivanja, sudjeluju odreena jedinjenja koja nastaju u jetri, a koja se nazivaju enzimi, i ve smo ih spominjali. Ako jetrine elije nisu u stanju da proizvedu te enzime u dovoljnim koliina, a lijekovi se nee izluiti iz organizma, kao ni ostale toksine materije te e doi do njihovog nakupljanja do toksinih granica, to e dovesti do oteenja elije jetre odnosno hepatocita. Pri tome mogu da se otete i elije drugih organa. Zbog te nedovoljne proizvodnje enzima u elijama jetre, kod odreenog broja osoba, ali iz drugih razloga, dolazi do oboljenja i hepatitisa, koji se u konkretnom sluaju osjetljivosti na lijekov enazivaju hepatitisi zbog preosjetljivosti na lijekove. Postoje takoe lijekovi koji izazivaju oteenja jetre kod svih osoba i to su pravi otrovi za jetru, takozvani hepatotoksini. Kada su u pitanju hepatitisi izazvani prosjetljivou na lijekove, razlikuju se dva oblika: holestazni i hepatitisni. Manje je teak holestazni hepatitis, koji nastaje zbog zastoja ui u jetri i koji se redovito brzo gubi prestankom uzimanja lijeka i odgovarajuom ishranom, u prvom redu takvom koja e pokrenuti u, a takvih holagognih i holereznih sredstava uvijek ima u redovnoj ishrani. Ponekad, istina vrlo rijetko, moe se komplicirati i prei u bilijarnu cirozu, najee kod enskog spola. Hepatitisni oblik dosta je slian virusnom hepatitisu po promjenama na jetri, jer dolazi do oteenja jetre, odnosno elija jetre. Jetra se uveava, a pojavljuje se i utica. Obino se javlja i svrbe, poviena temperatura, groznica i sline manifestacije. Kod ovog oblika hepatitisa treba odmah prekinuti sa uzimanjem lijeka i preduzeti druge odgovarajue mjere. Danas se smatra da nema lijeka koji, kod odreenog broja osoba, ne bi mogao da izazove pojavu ovih vrsta hepatitisa ili izazvati kakvo drugo oteenje jetre. Hepatotoksini, odnosno lijekovi koji izazivaju hepatitise kod svih, jer su pravi otrovi za jetru, dosta su rijetki, jer se primjenjuju samo u izuzetnim situacijama kada se mora reskirati oteenje jetre da bi se zaustavilo neko drugo, mnogo tee oboljenje, kao to su npr. maligni tumori. Kako e takav lijek djelovati na jetru, zavisi od toga kakvo je stanje jetre. U ovoj bolesti brzo dolazi do izumiranja elija jetre, pojavljuje se utica, gubi se apetit, jetra se uveava, a ukoliko je unoenje toksina bilo vee, moe doi do povraanja krvi, delirijuma, kome i smrti. Loe je i to to redovito dolazi do oteenja bubrega i pojave uremije, to posebno negativno djeluje na jetru. Dugotrajno uzimanje lijekova koji su hepatotoksini, moe postepeno dovesti i do

99 ciroze jetre. Ovo se deava i u onim situacijama kada se takav lijek uzima i u manjim dozama. Kada se zbog ouvanja jetre, odnosno njenih funkcija, prekine uzimanje lijeka koji je izazvao njeno oteenje, moe doi do napredovanja one bolesti zbog koje je takav lijek uziman. Osim toga, ako sada zbog lijeenja bubrega i uremije treba uzimati neki drugi lijek, koji e sigurno djelovati na ve oteenu jetru. U ovome sluaju jasno se vidi ta znai preventivna borba. Pored ostalih metoda, posebnu panju treba posvetiti prvilnoj ishrani bogatoj bjelanevinama, osim kada se one iz opravdanih razloga moraju ograniiti. Hrana takoe mora biti bogata vitaminima, mineralima i drugim prirodnim hemijskim sredstvima kao to su npr. zaini koji imaju viestruku namjenu. Toksine materije, ili otrovi na radnom mjestu, mogu izazvati tzv. profesionalne hepatitise. Postoji vei broj takvih hemijskih materija u vezi sa npr. tehnolokim procesom proizvodnje. Trovanje gljivama vrlo je teko jer, pored jetre koja najvie strada, dolazi do oteenja bubrega, eluca, crijeva, nervnog sistema i slino. U jetri dolazi do masne infiltracije i izumiranja velikog broja elija. Otrovani obino umiru zbog uremije ili jetrene kome (Comma hepaticum). Procenat preivjelih, koji zavisi od toga kojim su se gljivama otrovali, te od stanja jetre, izlazi iz takvih situacija sa tekim oteenjima jetre. Posebno su teki sluajevi trovanja gljivama kada se toksino dejstvo pojavi ne nakon 3 do 4 sata, ve nakon 4 do 15 dana. U prvome sluaju moe se dosta uraditi izazivanjem povraanja, ienjem, transfuzijama krvi i slino. Meutim, ako se simptomi trovanja jave nakon 4 do 15 dana, to se deava kod trovanja nekim vrstama gljiva, onda je situacija gotovo bezizlazna. Fiziki inioci, kao to je izlaganje visokim temepraturama ili rentgenskim zraenjim ail i opekotinama, mogu izazvati odreene vrste hepatitisa. Uopteno se smatra da osobe oboljele na jetri ne bi trebalo da se izlau suncu, tj. da se sunaju. Klice takoe mogu da izazovu hepatitise koji su i najei. Primarni hepatitis je hepatitis kod kojega je dolo samo do zapaljenja jetre. U tu grupu klica spadaju virusi hepatitisa, virus ute groznice, te jedna spiroheta koja izaziva Vajlovu bolest (spiroheta InadaIdo). esto klice izazovu neku drugu bolest, na drugim organima, pa se oteenje jetre javi kao indirektno. To su tzv. sekundarni hepatitis, ije izvore treba traiti u oboljenjima od tuberkuloze, trovanju, odnosno sepsi krvi, sifilisu... Biljna sredstva koja bi se mogla preporuiti u sanaciji toksinih hepatitisa su sva sredstva koja su opisana pod: Hepatitis, mogu se primjeniti i protiv toksinih hepatitisa. Posebnu panju treba obratiti i posvetiti poznatim i priznatim detoksikantima: limun, maslina, i maslinovo ulje, ljiva, paradajz, maslaak, salata, argarepa, celer, perun, korpiva. Hepatitis autoimuni (AIH hepatitis) Hepatitis autoimuni je rijedak oblik oboljenja jetre (AIH) koji se moe definisati kao upalni proces koji vodi do oteenja jetrinog parenhima, a izazvano je bolesnikovim imunim sistemom koji napada jetru, izazivajui teka oteenja i izumiranja elija, to vodi u cirozu jetre. Otkriven je 1950.godine kod mladih ena izmeu 15 i 40 godina, kod kojih je iznenada prestala menstruacija, poele su patiti od artritisa, a pokazivale su i ozbiljne simptome hroninog hepatitisa koji je brzo napredovao prema cirozi. I jo jedna stvar: pokazale su se visoke vrijednosti gamaglobulina kod ispitivanja krvi, odnosno plazme. Nema nikakve veze sa lupoidnim hepatitisom kao to se ranije smatralo. Sam taj naziv je zastario i zamijenjen imenom lupus erythematodes, koji je takoe autoimuna bolest.

100 Kod autoimunog hepatitisa (AIH) karakteristino je da se najee javlja izmeu 15. i 40. godine, pri emu ene oboljevaju 70% ee od mukaraca, kod kojih se ovo oboljenje javlja u kasnijim godinama ivota. Kod ispitivanja prvi funkcionalni testovi jetre su redovito povieni, ak i do 10 puta iznad normalnih vrijednosti, konkretno AsAT (Aspartat Amino Transaminaza) AlAT (Alanin Amno Transaminaza) i bilirubin, dok Alkalna fosfataza (AF) moe biti u granicama normale ili samo blago poviena. Naravno na imunoglobuline treba obratiti posebnu panju, naroito na visoku vrijednost IgG (Imunoglobulin G). Kod oboljelih, zbog povienog nivoa bilirubina, esto je prisutna utica, neto poviena temperatura, bolovi ispod desnog rebarnog luka, a ponekad i takvi siptomi kao to su astralgije (bolovi u zglobovima), mialgije (bolovi u miiima) i trombocitopenija (smanjenje trombocita u perifernoj krvi). Autoimuni hepatitis je sumnjiv kod svake mlade pacijentice koja ve boluje od nekog hepatitisa, isto tako i mladog pacijenta koji nije bio izloen rizinim faktorima kao to su alkohol, lijekovi, te metaboliki i viralni faktori. Takoe neprijatno osjeanje svrbea i umora, napada vruine, nekih nejasnih simptoma kao to su letargija ili blagi bolov,i tanije reeno, nelagodnosti u predjelu abdomena. Na koncu, kada se sumnja na AIH kod pacijenata, treba izvriti biopsiju jetre, pod uslovima da nije kontraindicirana zbog produenog protrombinskog vremena ili trombocitopenije (smanjenja broja trombocita u perifernoj krvi). Mora se ipak rei da nema pouzdanog testa koji e tano postaviti dijagnozu AIH. Samo zbir mnogih faktora uzetih zajedno mogu dati odnosno stvoriti bazu za tanu dijagnozu, ali poto se eliminiu ostali faktori koji govore u prilog drugih hroninih hepatitisa, kao to su virusni hepatitis, pretjerana upotreba alkohola ili hemahromatoza (poremeaj metabolizma eljeza i njegovo nagomilavanje, naroito u jetri i pankreasu). Kod AIH, za razliku npr. od drugih oboljenja jetre (hornini hepatitis C, hemohomatoza...) povienje jetrenih funkcionalnih testova (AsAT, AlAT...) i ozbiljnost siptoma, obino stoje u korelaciji sa stepenom oteenja jetre i upalnim procesom. Vei broj pacijenata odgovara na lijeenje (govori se o 2/3 do ) sintetikim lijekovima kao to su Imuran i Prednison. Nakon tog tretmana transaminaze kod tih pacijenata, odnosno njihova aktivnost, je na normali. Ovo nikako ne znai da se sa terapijom moe prekinuti, ili da se doze mogu smanjiti. Pa i pored toga, nakon odreenog vremena, nekad kraeg nekad dueg, mnogi pacijenti razvijaju cirozu jetre. Ako se razvije zavrni stadijum oboljenja jetre, ostaje jo kao efikasna procedura transplatacija jetre. Treba znati jo neto: ukoliko neko boluje od AIH, a dodatno jo i od hepatitisa C, nikako ne smije upotrijebiti Inteferon. Interferon moe pogorati autoimune poremeaje izazvane autoimunim hepatitisom (AiH). Prvo treba tretirati u tome sluaju AIH, pa kada se ustanovi da je tretman uspjeno sproveden, tek tada se smije pristupiti lijeenju hepatitisa C inteferonom, uz napomenu kako postoji velika vjerovatnoa da se tom prilikom povrati oboljenje AIH. Posljednja reenica moe dovesti do pogrenog tumaenja. Naime, moe se smatrati, u sluaju kada ne postoji paralelna infekcija sa viruom hepatitisa C, da se u tome sluaju AIH moe izlijeiti terapijom sa naprijed navedenim lijekovima. Prvo, preko 20% oboljelih od AIH uopte ne odgovara na navedeni tretman. Ukoliko pozitivno reaguju, povrat bolesti obino se javi poslije 6 mjeseci do 3 godine nakon prekida lijeenja itd.

101 Najverovatnije da produeni uspjeh u tretmanu ovog oboljenja treba traiti u kombinovanoj terapiji navedenim sintetskim lijekovima i prirodnim lijekovima uz odgovarajui dijetalni reim. Takoer se treba nadati pronalasku novih lijekova kao i onih koji se jo ispituju (Budesonid, Ursodeoxyholna kiselina...). Ciroza jetre (Cirrhosis hepatis) Ciroza jetre (Cirrhosis hepatis) je difuzno, progresivno hronino zapaljenje jetre pri emu propada jetreni parenhim, a umjesto njega javlja se fibrozno tkivo. Proces zapoinje postepenim propadanjem, nekrozom hepatocita, to zatim zahvata i lobulus koji se sve vie smanjuje dok praktiki ne postane pseudolobulus. Proces je istovjetan u itavoj jetri, i to je najgore, vrlo je podmukao, esto bez ikakvih manifestacija, jer se simptomi poinju postepeno razvijati, odnosno pojavljivati. Potrebno je skrenuti panju na neke od tih simptoma obzirom na podmuklost procesa. Praktiki prvi simptom koji se javi je meteorizam, tj nakupljanje gasova. Zatim slijede munine, to uzrokuje slabljenje apetita i bolovi u gronjem abdomenu. Jetra se poveava i otvrdne, te se javlja osjeaj bola i pritiska u predjelu jetre. U krvi se moe dokazati povienje bilirubina, a urobilinogen se takoe javlja u povienoj koncentraciji u urinu. U kasnijem stadiju ovi se simtpomi pojaavaju, a moe doi i do oteanog disanja, jer se podigne diafragma, zbog pojaanog nakupljanja gasova ili eventualno pojave ascitesa. Pojaava se sklonost krvavljenju iz nosa ili hemoroida kao i povraanje krvi zbog prskanja ila u ezofegusu. Kod bolesnika predio abdomena je vrlo izraen i velik za razliku od ostalog dijela koji je jako izmravio. Boja koe je sivkasta, ili slabo ukasta, a na pojedinim mjestima nalaze se proirene kapilare, koje ponekad izgledaju kao pauk (spider nevus) ili ee u obliku zvjezdica. Interesantno pitanje je: ta uzorkuje cirozu jetre? Pothranjivanje bjelnaevinama svakako je jedan od uzroka to se moe dokazati i estim pojavama ciroza kod naroda, odnosno populacija koje unose malo bjelanevina u organizam. Kod hroninih alkoholiara, zbog loeg apetita, te hroninog oteenja sluznice eluca, kao i oteane resorpcije, dolazi do deficita u prometu esencijalnih ivotnih namirnica. Protumaiti djelovanje alkohola na ovaj nain krije u sebi mnoge manjkavosti, jer je poznato da, npr. od alkoholne ciroze mogu oboljeti i oni koji imaju potpuno adekvatnu ishranu. Najverovatnije je da alkohol, koji u koliini od 80% popijenog dospije do jetre, a odlino je otapalo za mast, kod hroninih alkoholiara postepeno otapa, odnosno degradira lipidnu membranu jetrine elije. Za oksidaciju alkohola troi holin, ili sprjeava neke vitamine iz grupe B, posebno vitamine B9 u B12 da dopru do jetre, a neophodni su za pravilnu diobu elija i, to je posebno vano, u sintezi hemoglobina kod stvaranja crvenih krvnih zrnaca. Akohol ne vodi odmah u cirozu jetre, ve prvo, preko masne infilitrcije i alkoholnog hepatitisa, do ciroze. Proizilazi da je masna infilitracija, za koju postoji nekoliko razloga, dobra podloga da se sve to vremenom izrodi u cirozu jetre. U nekim sluajevima masna jetra moe se sanirati umjerenijim nainom ivota: prestankom uzimanja masne gurmanske hrane, apstinencijom od alkohola i slino. S druge strane, kod metabolikih promjena, npr. u metabolizmu ugljikohidrata, zbog nedostatka inzulina, formira se masna infilitracija koju je teko regulisati, i redovito kod tekih dijabetiara prelazi u cirozu. Dobra podloga za razvoj ciroze jetre su infektivni hepatitisi. U izvjesnom broju sluajeva, akutni oblici hepatitisa prelaze u hronine. Posebno je komplikovana situacija kod hroninog

102 agresivnog hepatitisa koji gotovo redovito prelazi u cirozu. Zbog toga, kod oboljenja od hepatitisa u akutnoj formi, treba biti posebno oprezan, da ti oblici ne preu u hronini, posebno u agresivni to, kako rekosmo, u najveem broju sluajeva vodi u cirozu. enski spol treba, posebno pozvati na poveanu opreznost kod oboljenja od akutne forme hepatitisa, da se ne izrodi u neto mnogo gore. Napomenuti je jo da u ovakvim sluajevima neki faktori posebno pogoduju pojavi procesa ciroze: malarija, tuberkuloza i sl. Unutar tkiva jetre, poevi od elije, u se sakuplja u sitnijim, zatim sve krupnijim i irim unim vodovima. U normalnim uslovima u tee od hepatocita do terminala koji mogu biti ili dvanestopalano crijevo ili una kesica. U sluaju upale ili zastoja ui iz razliitih razloga, u unim vodovima dolazi do zastoja ui to vodi do hronine utice, koja u daljem stadiju razvitka prelazi u bilijarnu odnosno opstrukcionu cirozu. Postoje i mnogi drugi razlozi za nastanak ciroze jetre kao to je insuficijencija srca i drugo, pa bismo obzirom na tu injenicu, u grubim crtama sve ciroze jetre mogli podijeliti na: - Alkoholnu (Cirrhosis hepatis alcocholica), Laenekovu ili portnu cirozu, - Bilijarnu, primarnu i sekundarnu cirozu (Cirrhosis hepatis, biliaris), - Kardijalnu jetru, cirozu u toku bolesti srca, kadijalnu cirozu (Cirrhosis hepatis cardialis), - Pigmentsku cirozu, primarnu idiopatsku hemohromatozu ili bronzani diabetes (Haemochromatosis primaria idiopathica) i - Hepatolentikulsku degeneraciju ili Wiilsonovu bolest. Razliiti utjecaji mogu dovesti do ciroze jetre, te sam poetak tih utjecaja ne znai jo uvijek cirozu. S time u vezi moe se postaviti pitanje: Kada je jetra praktiki postala cirotina, odnosno kada su razliiti utjecaji doveli do ciroze jetre? Po svemu sudei, poetak ciroze jetre moe se ustanoviti anatomski, kada se zakljui da je proces izazvao takve irevirzibilne promjene na elijama jetre, da je to dovelo do anomalija u intrahepatalnom krvotoku, posebno do anomalija u krvotoku vene porte. Oteenje portalnog krvotoka zbog degradacije, ne samo elija jetre ve i arhitekture lobulusa, vodi i do poveanja portalnog pritiska, to za posljedicu najee ima pojavu ascitea (vidjeti taj dio). Pojava ascitesa nagovjetava da je stadijum takozvanog kompenzovanog oblika ciroze jetre preao u dekompenzovani. U organizmu, najee prilikom metabolizma bjelanevina, dolazi do stvaranja jednog toksinog jedinjenja amonijaka. U krvi zbog toga uvijek postoji jedna fizioloka koliina amonijaka, u rasponu od 29,4 do 47 mikro-mola/L, odnosno prema strim standardima 50-80 mikro-grama/100 m. Jetra amonijak prevodi u jedno netoksino jedinjenje koje se naziva urea, koja se zatim iz organizma eliminie mokraom. Poto je u cirozi jetra oteena u svojim funkcijama, postoji mogunost da ne moe prevesti sav amonijak u ureu. To je razlog nakupljanja amonijaka u krvi odnosno plazmi iznad fizilokih granica. Amonijak djeluje na centralni nervni sistem, to je jedan od razloga hepatike kome. Istina, postoje i drugi razlozi zbog kojih bolesnici sa tekim oteenjima jetre zapadnu u hepatinu komu. Ostali momenti vezani za cirozu jetre opisani su na odgovarajuim mjestima. Postoje naini za zaustavljanje ili barem usporavanje napredovanja procesa koji vode u cirozu, ili ako je ciroza ve tu za usporavanje njenog napredovanja. Veliku pomo u tim nastojanjima moe pruiti i ljekovito bilje. Ljekovito bilje koje moe da poslui u borbi protiv ciroza jetre: Kupus (trebman je isti kao i kod ascitesa, vidjeti: Ascites), maslaak (svjei sok iscijeen iz korijena, 2-3 kafene kaike dnevno prije jela, uz ovo i salata od maslaka, Tucakov), proljevak

103 (Gratiola officinalis), kleka, crni luk, artioka, sikavica, rusa (svjei sok iscijeen iz lista i korijena, 10-15 kapi soka 2-3 puta dnevno), kukuruz (stigmati), crna rotkva i povratnica (svjei sok od rotkvi: 1 supena kaika, 3 puta dnevno prije jela , Binet, Tanret, Bour, Tucakov...) pasdrijen (posebno radi odravanja pritiska u portnoj veni. Vidjeti jo i: Ascites), digitalis i primorski luk. Poslednja dva uz veliki oprez i ljekarsku kontrolu zbog visoke toksinosti. Autor smatra da bi species koji slijedi bio najprihvatljiviji kod ciroze, jer se unose i dovoljne koliine vitamina, minerala, a osim toga odrava se i pritisak u portnoj veni. Osim toga moe da se sprijei i krvavljenje. - Folium Menthae piperite (List nane), - Flores Helichryssii (Cvijet smilja), - Folium Urticae (List koprive), - Radix Taraxacii (Korijen maslaka), - Fructus Rhamni cartharticae (Plod pasdrijena) aa 20 U jednakoj kolini dobro izmijeati 3 supene kaike ove ajne mjeavine, kuhati 2 minua u litre vode. Skinuti sa vatre, promijeati i poklopiti. Procijediti nakon 6 sati. Ukupnu koliinu popiti u tri navrata, u toku dana prije jela. Uz ovo uzimati s vremena na vrijeme sok od kupusa ili rotkve, sok od ruse. Kod uzimanja soka od ruse treba voditi rauna da se nakon svaka dva dana uzimanja napravi pauza od jednog dana. Uzimatoi sok od maslaka, a obavezno uz objed salatu od maslaka, kupusa i rotkve. Odlian species kod ciroze jetre: - Fractus Cardui (Plod sikavice, zdrobljen) - Herba Fumarie (Herba dimnjae) - Herba Chelidoniae (Herba ruse) - Radix Taraxacii (Korijen maslaka)

50,0 30,0 aa 10,0

Supenu kaiku ajne mjeavine preliti sa litre vode, zagrijati do kljuanja i lagano kuhati 2 minute. Skinuti sa vatre, promijeati i poklopiti. Procijediti nakon 2 sata. Ukupnu koliinu popiti u toku dana u gutljajima. (Hasanagi, 1999). Isto tako odlian je i ovaj species kod ciroze jetre: -Folium Cynarae (List artioke) - Fructus Cardui (Plod sikavice, zdr.) aa 30,0 - Herba Fumarie (Herba dimnjae) 20,0 - Herba Chelidoniae (Herba ruse) - Radix Taraxacii (Korijen maslaka) aa 10,0 Supenu kaiku ajne mjeavine preliti s litrea vode, zagrijati do kljuanja i lagano kuhati 2 minute. Skinuti s vcatre, promijeati i poklopiti. Procijediti nakon dva sata, te ukupnu koliinu popiti tokom dana u gutljajima (Hasanagi, 1999.). Ciroza alkoholna (Cirrhosic hepatitis (alcocholica) Najei je ovo oblik ciroze jetre. Javlja se zbog naposrednog, hepatotksinog djelovanja alkohola na jetru, tanije reeno, na jetreni parenhim, odnosno hepatocite. Jedan put koji bi vodio u alkohlnu cirozu jetre je preko masne infiltracije i alkoholnog hepatitisa do ciroze, premda ne mora biti obavezan, jer ta vrsta ciroze moe ii i tako da se zaobie alkoholni hepatitis, i masna infiltracija odmah pree na cirozu. Ili pak kod hronnog alkoholizma: da odmah nastane alkoholni hepatitis koji zatim prelazi u cirozu. Naravno osnovni uslovi za nastanak patolokih promjena u jetri su i koliina

104 alkohola i duina ekspozicije. Treba takoer, napomenuti da postoje hronini alkoholiari koji pie konzuumiraju u velikim koliinama i kroz dugo vrijeme, a da im se jetra uopte ne oteti u ovome smislu. Da li tu neki hereditarni faktori igraju neku ulogu, teko je rei. Pored direktnog utjecaja alkohola na eliju jetre, u smislu nekroze hepatocita, smatra se da nekrozu izaziva i acetaldehid koji je meuprodukt u razgradnji odnosno metabolizmu alkohola do vode i ugljinog dioksida. Prekine li se na vrijeme sa alkoholom, ove poetne manifestacije propadanja hepatocita mogu, ne samo da se zaustave, ve i potpuno izlijee, odnosno fizioloki obnove, jer je masna infiltarcija, do izvjesnog stepena, raverzibilan proce. Meutim, prekorai li se granica, posljedice su poznate ili preko alkoholnog hepado ciroze, ili direktno iz masne infiltracije u cirozu. Kako bilo da bilo, sa alkoholom se mora odmah prekinuti i to definitivno, jer e inae dalje konzumiranje alkohola sigurno odvesti u cirozu i daljim posljedicama. Treba jo neto kazati. Ako se odmah prekine sa alkoholom, postoji velika vjerovatnoa da se procesi potpuno zaustave, bez obzira da li se radi o masnoj infiltraciji ili akoholnom hepatitisu. Naravno, treba poduzeti i druge higijensko dietske mjere, u prvome redu dietoterapiju. Reeno je da se vena porta, po ulasku u jetru, grana prema renjevima i dalje do lobulusa jetre. Kod alkoholnog oboljenja jetre, proire se polja oko vene porte, dolazi i do destrukcije samog lobulusa. Znai da se fibrozno tkivo iri i buja. Ovakvo irenje i bujanje vezivnog tkiva u portalnim prostorima, u najvie sluajeva, dovodi do porasta portalnog pritiska, to jest porasta pritiska vene porte unutar jetre. Posljedica povienog venskog pritiska u jetri, izaziva pojavu ascitesa (vidjeti: Ascites). To je znak da je kompenzovani oblik ciroze jetre preao u tzv. dekompenzovani. U poetnom stadijumu kompenzovanog oblika, funkcije jetre su jo uvijek dobro ouvane. Ukoliko se bolest otkrije u kompenzovanom, taj se moe zaustaviti i vrlo dugo drati pod kontrolom, pa ak postoje i podaci da se moe izlijeiti, jer se, navodno, nekrotizirano tkivo jetre moe praktiki rastvoriti u okolnom zdravom tkivu zahvaljujui prije svega nevjerovatno velikoj regenerativnoj moi jetre. Naravno, bolje je ne raunati na ove injenice, ve se odmah, im se otkriju znaci infilitracije masne ili alkoholnog hepatitisa okaniti alkohola. Pogledamo li osnovnu strukturu lobulusa jetre, vidimo da je tu sve gotovo idealno uraeno po nekom planu. Kao kua koja je graena po svim pravilima i propisima. Takvu kuu teko moe sruiti kakva elementarna ili slina nepogoda. S druge pak strane, ono nekrotizirano jetrino tkivo koje je rastvoreno u okolnom tkivu, daje lobulus istina graen po nekim planovima, ali je sve to nekako nestabilno i na krivo nasaeno. U tome sluaju, slikovito reeno, neka elementarna nepogoda u organizmu moe da izazve ruenje ove zgrade sa daljim posljedicama. Oito da se ovim eli kazati kako se kod kompenzovanog oblika alkoholne ciroze jetre, sve mora iz temelja mijenjati kod bolesnika, i to definitivno. Kada se radi o kompenzovanom obliku ciroze jetre, treba znati da se pojave neki opominjai znaci, posebno kod hroninih alkoholiara: hronino oteenje eluca i crijeva, to dalje dovodi do gubitka apetita, naduhanosti stomaka zbog nakupljanja gasova odnosno meteorizma, jutarnje povraanje i odvratnost prem hrani, posebno mesu. Ovakvi znaci, istina u blaoj formi, javljaju se i kod prelaska hepatitisa u cirozu. U kompenzovanom stadijumu, jetra je obino uveana, postoji i slaba utica, redovito lokalizovana na bjeonjae, na koi se javljaju oznake u vidu pauka (Spider naevusi), dolazi do drhtanja ruku, snovi su obino teki, javljaju se bolovi u miiima, melanholija obuzme ovjeka, javljaju se i krvavljenja iz nosa i desni, svrbe po tijelu i

105 slino. Bolesnik je izrmavio u licu, rukama i grudnom kou, ali je stomak naduven zbog velike koliine gasova. Poslije nekog incidenta; npr. uzimanja vee koliine alkohola kod hroninih alkoholiara, gripe, prehlade i sl. ovaj oblik ciroze moe prei u drugi dekompenzovani stadijum ciroze. Najizraeniji znak da je bolest prela u ovaj stadijum, je pojava vode u trbuhu ascites. Pored toga pojavljuje se i utica. Pojava ascitesa i utica u ovome stadiju moe dovesti i do smrti. Uz ascites i uticu, poinju da otiu noge, smanjuje se koliina mokrae koja je, zbog velike koliine urobilinogena, obojena tamnocrveno. Jetra se smeura zbog poveanja vezivnog tkiva koje zamjenjuje izumrle elije. I inae, pogorava se cjelokupno stanje bolesnika. Najgore je kada bolesnik padne u hepatinu komu. Stomak je jo vie nadut od tenosti i ima oblik abljeg trbuha. Ako se izvri punkcija, izlazi tenost svjetlo-ute boje. Jetra se moe napipati, a to izglreda kao kada se komad leda u vodi gura prstima prema dolje fenomen sante leda. Ukoliko se stvar ne zaustavi, ve kompikuje dalje, moe doi do krvavljenja iz eluca ili pojave raka u cirotinoj jetri. Postoji takoer i sklonost prema infekcijama, jer jetra ne moe da neutralie klice odnosno njihove toksine. Neke klice u tankom crijevu izazivaju poveano stvaranje amonijaka iz bjelanevina, to moe potpomoi da doe do nervnih i duevnih poremeaja. Ukoliko doe do gnojnog zapaljenja tankog crijeva, to se moe prenijeti i na trbunu maramicu, to uglavnom vodi do letalnog zavretka. Prvi stadijum ciroze jetre moe se drati pod kontrolom vrlo dugo. Razumnim nainom ivota i energinim dobro planiranim lijeenjem, proces se moe smiriti. Sa ascitesom proces se ubrzava, posebno ako se ne poduzmu odgovarajue mjere. Najvanije je kod alkoholne ciroze, u prvome stadijumu, smjesta i definitivno prekinuti sa alkoholom, im se proces otkrije. Definitivno, jer je pojava ciroze jasno sugerisala da se radi i poveanoj osjetljivosti jetre na alkohol. Mora se ovdje staviti primjedba: daleko je lake pronalaziti rjeenja kada se radi o alkoholnoj cirozi jetre - definitivan prekid konzumiranja alkohola. Kada se kae definitivan, onda to zbilja i znai, jer je to prva stepenica za dobru prognozu ciroze jetre, a zatim dovoenje u red, u prvom redu organa za probavu hrane koji su takoe oteeni nerazumnim konzumiranjem alkohola. Odgovarajui higijensko-dietalni reim ivota moe dovesti do osjeaja gotovo potpunog zdravlja. O tome hronini alkoholiari moraju strogo voditi rauna. Daleko je tea situacija kada se ciroza razvila postepeno od masne infilitracije, odnosno akutnog i hroninog hepatitisa. Pored medikamentoznog lijeenja u kompenzovanoj cirozi, u ta se ovdje ne moe uputati, postoji i smirivanje procesa dobro planiranim nainom ishrane. U prvome redu se misli na artikle biljnog porijekla. Pojedine vrste voa i povra, te drugog ljekovitog bilja, koje moe da se uzima i kao voe i kao povre, ili u vidu razliitih ajeva, te kao zainsko bilje, blagotvorno djeluju na oboljelu jetru, vodei sigurno u dobru prognozu, jer se njima unose u organizam neophodne materije potrebne za obnovu elija jetre: vitamini, minerali, razliite materije sa sumporom, holin i dr. Samo, ne smijemo se iskljuivo osloniti na njih. Ve smo rekli da u dietoterapiji jetrenih oboljenja moraju biti ukljuene bjalanevine, masti i ugljikohidrati. O vodi i vazduhu valjda nije potrebno ni govoriti. Kada se spominju bjenaevine, na prvo mjesto dolaze razliite vrste mesa, o ijim kvalitetima govorimo na drugom mjestu, jaja , mlijeko, i dr, to su sve odreda namirnice visokog kvaliteta. Kada se govori o mastima, na prvo mejsto dolaze razliite vrste biljnih ulja, o ijim kvalitetima takoer govorimo na drugom mjestu.

106 Ugljikohidrate najveim dijelom unosimo u vidu skroba, eera i inzulina. O tome je isto tako ovdje pisano.Samo ponavljamo, ta se m o r a unositi u organizam kod dietoterapije jetrenih oboljenja. Kada je i pitanju dekompenzovana ciroza jetre, tek tu se mora posvetiti posebna panja ishrani, koja uglavnom mora biti neslana, a prednost se daje biljnoj hrani. Neophodne koliine bjelanevina moraju se paljivo i unositi i dozirati organizmu, na primjer zbog mogunosti poveanog stvaranja amonijaka. Moda e ovih nekoliko redaka bolje pojasniti kako se prof. Leon Binet sa svojim saradnicima, uspjeno borio protiv dekompenzovanog oblika ciroze jetre, uz ostalo, i kupusom. Sa Tanretom i Bourom primjenio sam kuru sa kupusom u tretmanu ascitesa izazvanog cirozom jetre. Naa zapaanja mogu se svesti na slijedee: - Kura se je sastojala u davanju svjeeg kupusa u dozi od 300 do 400 grama dnevno, - Nakon jednog latentnog perioda, dolo je do naglog poveanja izluivanja mokrae, - Poveano izluivanje mokrae nastavljeno je i onda kada je kura prekinuta, - Uslijedilo je jedno brzo gubljenje i povlaenje ascitetsa i edema, odnosno otoka nastalog zbog nakupljanja tenosti u tkivu, - Dolo je do poboljanja opteg stanja: povlaenja utice, smanjenja sadraja eera u mokrai itd, - Jasno je zapaeno poveanje otpornosti kapilara. Biopsija jetre Kada je biopsija jetre u pitanju postavljaju se dva pitanja: - ta je to biopsija jetre i zato ju je potrebno vriti ? Biopsija je metod koji se primjenjuje u hepatologiji da bi se dobili taniji podaci o stanju i oteenju jetre. Drugim rijeima, to je diagnostika procedura koja moe detaljnije pokazati stanje oboljele jetre. Za biopsiju se uzima jedan mali isjeak jetre, u vidu valjka ili konca duine oko 2,5 cm, kojeg kasnije analiziraju hepatolog i patolog. Uzorak bi trebao biti reprezentativan za itavu jetru, a moe potvrditi i sve ostale nalaze jetre. Meutim, ako se obljeli npr. od hronnog hepatitisa C, osjea sasvim dobro, to nikako ne znai da je i jetra dobro, bez obzira to su i ostali nalazi jetre takvi da se ne moe tano utvrditi stepen upale i oteenja virusom hepatitisa C. Sada se postavlja pitanje, kako dobiti taj valjak. Taj valjak ili precizno reeno uzorak jetre, dobiva se pomou specijalne igle. Igla probada put do jetre, a zatim prolazi kroz jetru, te se u upljini igle prikuplja onaj valjak koji predstavlja uzorak kojim e se dalje baviti hepatolog i patolog. Hepatolog ima svoje zadatke koji moraju biti u saglasnosti sa patologom. Dobiti tano ciljan rezultat, zahvaljujui tano uzetom uzorku, nije laka stvar. Zato se uzorak uzima uz pomo kompjuterizovane tomografije (CT) ili neke druge metode. Pri ovim akcijama valja biti vrlo oprezan da se ne povrijedi tkivo jetre i izazovu obilna krvavljenja. Sam proces biopsije nije bolan i neprijatan, kako su oekivali mnogi koji su podvrgavani toj proceduri. Osim toga javlja se neobino nizak stepen komplikacije, koji ne ostavlja nikakvih tragova na funkciju jetre. Treba znati da se kravljenje javlja samo kod izuzetno malog broja biopsija. Ipak, o toj injenici valja voditi rauna. Sedam do 10 dana prije biopsije, i sedam poslije, pacijenti treba da se suzdravaju od uzimanja preparata koji mogu izazvati pojaano krvavljenje. Takav preparat je npr. Aspirin, ili bilo koji ne-steroidni anti-

107 upalni lijek (npr. Advil, Apamprin i sl). Kako vitamin E moe pojaati djelovanje lijekova kao to su Coumadin ili Aspirin, i te bi lijekove trebalo izbjegavati nedjelju dana prije biopsije kao i vitamin E. I neke biljke kao Ginko-bilobu, koje imaju svojstvo razblaivanja krvi, trebalo bi izbjegavati. Otprilike 24 sata prije biopsije ne bi trebalo nita jesti. Nije loe uzeti 5-10 mg Valiuma na usta prije biopsije. Nakon svih testova, ukljuujui i biopisiju, moe se zakljuiti da li je jetra blago, umjereno ili ozbiljno oteena. Ako je jetra ozbiljno oteena, pacijent se mora podvrgnuti bolnikom lijeenju, to moda ukljuuje i transplataciju jetre. Moe se postaviti logino pitanje: Zar maleni izorak tkiva jetre, od svega 2,5 cm, moe biti reprezentativan za itavu jetru? Odgovor je potvrdan. Poto najvei broj oboljenja jetre, zahvata jetru podjednako, onaj tanki uzorak obino je reprezentativan za itavu jetru. Biopsija jetre je jedina diagnostika procedura koja moe dati stvarnu sliku oboljenja jetre. Ova informacija je presudna u odreivanju dijagnoze i odreivanju pravaca lijeenja. ASCITES (Ascites) Ascites se moe definisati kao nakupljanje slobodne tekuine u trbunoj upljini. Moe se pojaviti iz nekoliko razloga kao npr: insuficijencije srca, ciroze jetre, bolesti bubrega, tumora ili ehinokokusa jetre i dr. Iz ovog se moe izvui zakjuak da ascites nije oboljenje ve sindrom razliitih bolesti. Ovdje emo se baviti ascitesom koji nastaje zbog tekih oboljenja jetre, konkretno ciroze jetre, kada ve prelazi u dekompenzovani oblik. U jetru svake minute preko portalne vene ulazi neto vie od 1 litar krvi. Protok te krvi vri se kroz sinuse do vene jetre to je omogueno razlikom pritisaka u portalnoj veni od oko 1,2 kPa i veni jetre od 0,0 kPa (Vidjeti: Lobulus jetre). U sluaju ciroze jetre, kada se u strukturi jetre razvija fibrozno tkvio, dolazi do intrahepatalne portalne opstrukcije zbog ega se ometa normalno oticanje krvi iz jetre. U tome sluaju poraste portalni krvni pritisak i do 2,0 pKa top za sobom povlai i poveanje pritiska krvi u sinusima. Poveanje pritiska u sinusima rezultira time da zapoinje polagano ili ubrzano cijeenje tekuine sa povrine jetre. Ova tekuina je ustvari plazma koja sadri mnogo bjelanevina i aminokiselina i naziva se ascites. Bjelanevine izazivaju porast koloidnoosmotskog pritiska u abdomenu, odnosno abdominalnoj tekuini, to opet za sobom povlai i dodatne koliine tekuine iz crijeva i mezenterijuma. Tako se u abdominalnoj upljini nakuplja tenost zbog ega je stomak nadut i, esto slikovito opisano, nalikuje abljem trbuhu. Kada se izvri punkcija izlazi tenost svjetloute boje. Ova tenost odnosno ascites, moe da se inficira, to vodi daljim komplikacijama ili pritisku na druge organe. Ova infekcija obino se deava kao spontani bakterijalni peritonitis. Ascites moe da se ukloni punkcijom, no taj se metod preporuuje samo izuzetno, npr. ako je zbog ascitesa oteano disanje. Punkcijom se iz organizma otklanjaju velike koliine bjelanevina, a ne otklanjaju se uzroci nastanka ascitesa. Jedna od metoda borbe protiv ascitesa je uklanjanje vode i soli iz hrane bolesnika. Bolesnik podnosi do litar vode dnevno, a unos soli u organizam treba ograniiti na oko 200 miligrama. Da bi se poboljalo izluivanje tenosti iz organizma treba davati diuretike, a takvih vrlo korisnih ima dovoljno u biljnom svijetu. Ako se bolesniku dozvoljava unos vode u organizam do 1 litar, onda je najbolje da ta voda bude unesena u vidu nekog diuretinog aja. Ako se diureticima bilo kojeg porijekla pojaa izluivanje tekuine iz organizma, time se stvaraju drugi problemi, konkretno

108 gubitak kalijuma iz organizma, pa o tome treba voditi rauna, jer gubitak kalijuma moe pogorati cirozu. Biljna sredstva koja slue protiv scitesa su k u p u s (Binet, Tanret i Bour) u dozi od 200 grama svjeeg soka u toku dana (u kombinaciji sa tinkturom k i m a zbog sprjeavanja nadimanja), l i m u n i c r n a r o t k v a (Binet, Tanret i Bour), as p s d r i j e n (posebno to moe regulisati pritisak u portalnoj veni), ljoskovac, artioka, crni luk, oman, utika, ranilist, b r e z a, kleka, proljevak, kukuruz (stigmati), z e i j i t r n, gorka djetelina, gospina trava, frangula, kopriva, perun, s u r u i c a , rumarin, zlatnica. Posebno: p r i m o r s k i l u k i d i g i t a l i s. Posljednja dva uz veliki oprez zbog visoke toksinosti. Moe se preporuiti i diuretine ajeve, konkretno ajne mjeavine sa diuretinim djelovanjem, kao to su: Species diureticae: diuretini aj po Pharmacopee Belge 4 me Ed. (1931) - Fractus Juniperi (Plod kleke), 60,0 - Fractus Foeniculi (Plod moraa), - Radix Glycyrhizae (Radix Glycyrhizae) aa 20,0 ajnu kaiku smjese preliti sa 2 dcl kljuale vode i kuhati jo nekoliko minuta. Doza je: nekoliko puta ovog pripravka u toku dana. Ako se upotrebljava i kod oboljelih od nefritisa, onda ovaj pripravak treba zabraniti. Ako neko eli ovaj aj upotrijebiti takoer kao diuretini, a da nije u pitanju ascites, treba znati da je zabranjen trudnicama. Species diureticae: diuretini aj po Deutches Arzneibuch, 1 Ausgabe, (1926). - Radix Livestici, (Radix selena) - Radix Ononidis (Korijen zeijeg trna) - Radix Glycyrhizae (Korijen slatkog korijena) - Fractus Juniperi (Plod Keleke) aa 25,0 Dvije ajne kaike mjeavine preliti sa 2 dcl kljuale vode, kuhati jo nekoliko minuta. Skinuti s vatre, promijeati i poklopiti. Procijediti nakon15 minuta. Piti u toku dana u gutljajima. Species diureticae: diuretini aj po Pharmacopoea Helvetica, 5 Ausgabe (1933). - Fractus Anisi contusus (plod anisa, stucan) 5,0 - Fractus Petroselini contusus (plod peruna) 5,0 - Fractus Juniperus contusus (plod kleke, stucan) 20,0 - Radix Levistici (korijen selena 20,0 - Radix Glycyrhizae (Korijen slatkog korijena) 20,0 - Radix Ononidis (Korijen zeijeg trna) 20,0 10,0 - Herba Viole tricoloris (Cvijet mauhice) Kaiku ajne mjeavine preliti sa 2 dcl hadne vode i ostaviti poklopljeno 6 sati. Zatim blago kuhati, najbolje u drugom sudu sa vodom, 15 minuta. Dnevna doza u toku dana pije se u gutljajima. Takoer treba preporuiti i slijedeu ajnu mjeavinu (Hasanagi, 1984): - Flores lavandulae (Dvijet lavande) 40,0 - Flores Boraginis (Cvijet boraine) - Flores Violae tricoloris (Cvijet mauhice) - Flores Calendulae (Dvijet nevena) aa 20,0 Dobro izmijeati ovaj aj i supenu kaiku preliti s dva dcl kljuale vode. Nakon 15 minuta procijediti. Pije se tri puta na dan. Naprijed smo ve rekli da, kao prvo, u borbi protiv ascitesa treba primjeniti smanjeni unos soli u organizam- od 200 mg dnevno, eventualno i 500 mg.

109 Ukoliko to nije dovoljno, primjenjuje se biljni diuretici o kojima smo govorili neto ranije. U najveem broju sluajeva to bi bilo dovoljno, ali ako nije, na raspolagaju su sintetski diuretici (npr. Lasiks ili Aldaktone). Ako ni ovo ne pomogne, to se deava u sluaju tvrdokornog (refraktarnog) ascitesa, mora se pribjei fizikalnoj metodi uklanjanja ascitesa koja se naziva paracenteza, kojom se iz abdomena vade velike koliina tekuine kroz iglu koja se uvlai u abdomen. Ako ascitna tekuina nije inficirana (spontani bakterijalni peritonitis), onda se u toku svake 2 nedjelje na ovaj nain iz organizma, tanije reeno iz abdomena, moe izvui i do 6 litara ascitesa, tj. tekuine koja se nakuplja u abdominalnoj upljini izmeu ostalog i kod dekompenzovane ciroze jetre. U ostale metode na ovome mjestu ne moemo se dalje uputati. I sama parecenteza je navedena samo zato da se pored dietalnih metoda i metoda sintetikim lijekovima i ljekovitim biljem, pokae kakao se protiv ascitesa moe jo boriti. HOLECISTITIS (cholecystitis) -Zapaljenje une kesice uni kamenci mogu draiti sluznicu une kesice, a moe doi i do mehanikog oteenja zida une kesice, to su preduslovi koji vode do zapaljenja une kesice holecistitisa. Kamencima oteena una kesica prikladna je za djelovanje i nekih drugih faktora koji izazivaju zapaljenje. Meutim, do zapaljenja moe doi i na druge naine. Jedna od mogunosti je npr. djelovanje klica trbunog tifusa, te nekih drugih koje se javljaju kod sepse krvi i sl. Sigurno je ipak da se zapaljenje najee javlja zbog trenja unih kamenaca o zidove une kesice. Poznata su dva oblika zapaljenja: akutni i hronini. Holecistitis akutni (cholecystitis acuta) Akutni holecistitis se javlja kod otprilike 1% oboljeliih od trbunog tifusa. Oboljenje je praeno povienjem temperature, muninom i povraanjem, Javlja se i bol u trbuhu s gornje strane ispod rebarnog luka, a una kesica moe i da se napipa. Postoje razne gradacije, to je praeno povienom temperaturom, povraanjem i znatno intenzivnijim bolovima. Moe se pojaviti i utica u lakem obliku, a poveava se i broj bijelih krvnih zrnaca leukocita. U najgorem sluaju una kesica moe da prsne i izlije sadraj u trbunu duplju, to vodi daljim komplikacijama. Holecistitis hronini (cholecystitis chronica) Hronini holecistitis je posljedica neizlijeenog akutnog oblika, naroito ako postoji i kamenac u unoj kesici. Ovaj oblik praen je tekim napadima bolova u vidu kolika u desnom gornjem dijelu abdomena. Bol se prenosi prema desnom ramenu ili u predio lea. Oboljeli esto osjea muninu, povraa, abdomen je osjetljiv na dodir, postoji nadutost, glavobolje. Sve to moe naglo da presane, isto kao i kod napada unog kamenca. Postoji dosta ljektovitog bilja koje se moe upotrijebiti protiv holecistitisa. Moemo ga podijeliti u dvije grupe. Prvu ine antiinfektivne, odnosno biljke koje djeluju antiinfektivno: bijeli bor, cikorija, dimnjaa, e u k a l i p t u s, gorka djeteljina, m a j i n a d u i c a i timijan, sapunjaa, sikavica, imir i u z m a r i n. Drugu grupu ine antispazmodici: bijela vrba, g l o g, k a m i l i c a, l a v a n d a, m e l i s a, nana, l i p a, v e l e b i lj e (pod ljekarskom kontrolom). Preporuuju se i slijedei preparati: - Aetheroleum Eucalypti 0,75 gr - Aetheroleum Pini 0,75 gr

110 - Aetheroleum Thymi 1,00 gr - Alcochol Aethilicum 90% 60,00 gr Uzima se: 30 kapi u ae mlake vode, 10 minuta prije svakog jela. Species protiv kolika: - Folium Mentha piperite (List nane) - Folium Melisae (List melise) aa 15 gr - Radix Valerianae (Korijen valerijane) 10 gr Napomena: treba ovog speciesa napraviti proporcionalno vie. Tri supene kaike ajne mjeavine preliti sa litre kljuale vode. Nakon 30 minuta prociijediti. (Dva slijedea specijesa pogledati kod Holelitijaza: Speciesi kod holelitijaze, holecistitisa i holangitisa. HOLELITIJAZA (cholelithiasis) - uni kamenac U krajnjem dijelu tankog crijeva ileumu, vri se upijanje unih soli koje su obavile svoju funkciju u prednjem dijelu tankoga crijeva, prvenstveno dvanaestopalanom crijevu duodenumu. Ukoliko je ileum oteen, ili uklonjen hirurkom intervencijom, znatno manje unih soli bie upijeno i vraeno nazad u jetru. To dovodi do opadanja ovih soli u ui. S druge strane, u unoj kesici, u se koncentrie 7 do 10 puta na taj nain to zid une kesice proputa vodu, sol i dr. Kod infekcije une kesice odnosno zapaljenja epitela une kesice - holestitisa, zid une kesice moe propustiti i une soli. I ovo je jedan od razloga opadanja njihove koncentracije u ui. U ui moe doi do poveanja koncentracije holesterola iz nekoliko razloga, od kojih teba navesti: uzimanje hrane iz koje se lako sintetizira holesterol, uzimanje hrane bogate energijom, prekomjernom apsorpcijom vode iz ui, prekomjernom apsorpcijom unih soli i lecitina iz ui. U oba sluaja zbog opadanja koncentracije unih soli u ui, ili zbog porasta koncentracije holesterola, koji se i tako teko otapa u ui, moe doi do taloenja holesterola u obliku holesterolskih kristalia koji pretpostavljaju jezgro za stvaranje holesterolskog unog pijeska. Ovo su prosti uni kamenci. Ovaj pijesak moe se integrisati u vee kamence jer se sastoje iz samo jedne komponente-holesterola. To su jajaste ili loptaste tvorevine, razliite veliine i obino se nalazi samo jedan koji moe ispuniti itavu unu kesicu. Biliribun, takoe sastavni dio ui kao i holesterol, teko je topiv u ui. Njega u rastvoru, pored drugih faktora, uglavnom dre une soli. Kao i kod holesterola tako i ovdje, porast koncentracije bilirubina ili opadanje koncentarcije unih soli u ui, vodi do stvaranja unog kamenca, koji se uglavnom sastoji iz kalcijevih soli bilirubina kalcij bilirubinata. I ovo je prosti kamenac. Sastoji se iz samo jedne komponente kalcijum biliribinata. Meutim, najei su mijeani kamenci koji se sastoje od holesterola, bilirubina, fragmenata sluznice i elija une kesice, kalcija, bakterija i sl. Dok postoji samo jedan vei holesterolski kamenac, bilirubinskih je vie, a naroito ih je mnogo mjeovitih. Ovi kamenci su razliitog oblika i mnogo su sitniji od holesterolskog. Do svaranja unih kamenac dolazi i zbog usporenog oticanja ui, ivotne dobi, spola i sl. to se tie spola, treba rei da su ene oko 3 puta ee naklonjene stvaranju unih kamenaca od mukaraca. Proizilazi iz razliitih i mnogobrojnih studija, da je stvaranje unih kamenaca kod ena uslovljeno duinom branog staa. Naime, rano udate ene ranije raaju, a u trudnoi se poveava koncentracija holesterola.

111 Moe se desiti da se cijeli ivot ne sazna za postojanje unog kamenca, ili barem mulja u unoj kesici. Nevolje nastaju kada se uni kamenci pokrenu iz kesice prema unim kanalima. Prvo mjesto na kojem, izvan une kesice, se moe pojavi kamenac je vrat une kesice (Collum vesicae felleae) ili kanal une kesice (Ductus cisticus). Ako kamenac savlada ovaj put, onda moe zastati u glavnom unom kanalu (Ductus sholedochus) u koji se uliva kanal une kesice. Rijetko se deava da kamenac savlada sve ove putove, pa da se zajedno sa ui izlije u dvanaestopalano crijevo. Ukoliko kamenac postoji u unoj kesici onda on tu moe mirovati cijeli ivot. Ali se kamenac obino javi odreenim znakovima, naroito iza uzimanja odreene vrste hrane, posebno masnog mesa, u prvom redu svinjskog, zatim kuhanog i masnog kupusa i druge teke hrane. Obino se javlja nadutost poslije uzimanja ovakve hrane, podrigivanje, esto izabicanje gasova i sl. No, ovi se znaci mogu javiti i bez unog kamenca kak se konzumira preobilno masna i gurmanska hrana. Prvi uni napad, odnosno une kolike, nastaje kada se uni kamen pokrene iz une kesice i doe do unih putova, u prvom redu u kanal une kesice. Obino nou ili pred zoru, nakon glavobolje, znojenja i nagona za povraanjem, zapoinje uni napad. Kod veine napad je vrlo bolan: zapoinje ispod rebara sa desne strane i iri se desnom stranjom stranom, esto sve do desnog ramena. Bolovi su greviti, naizmjenino jai ili slabiji. Stanje bolesnika je dosta teko: uznemiren je, znoji se, obino povraa i izbacuje manju koliinu ui, ima slabo povienu temperaturu, a bjeonjae dobiju ukastu boju od utice. Poslije napada bolesnik je iscrpljen, nema apetita, mokri tamnocrvenu mokrau sa mnogo urobilinogena, dok je stolica svjetlo obojenja. Do bolova dolazi uslijed grenja une kesice, koja pokuava da pokrene kamenac iz kanala, a takoe i zbog zastoja ui iza kamenca. Ovo grenje moe pokrenuti kamenac u dva smjera: nazad u unu kesicu, ili naprijed u glavni uni kanal. Obje mogunosti su teke. Ako se kamenac vrati u unu kesicu, proces moe da se obnovi. Postoji i trea mogunost: da kamenac ostane u kanalu une kesice. Ukoliko se to desi, una se kesica poinje poveavati zbog luenja tenosti, obino po nekoliko litara. Ova se pojava naziva hidrops une kesice. Ukoliko se ova tenost inficira i postane gnoj, nastaje emfizem une kesice. Ako pod tim uslovima prsne zid une kesice, gnoj se izlijeva u trbunu upljinu, to izaziva zapaljenje trbune maramice, ili kako se to jo kae bilijarni peritonitis. Dakle, vrlo teke komplikacije. Ukoliko una kesica svojim grenjem ipak uspije istisnuti kamenac u glavni uni kanal, tada se, kao prvo, pojaavaju bolovi, jer sada glavni uni kanal svojim grenjem, nastoji istisnuti kamenac u dvanestopalano crijevo, to se teko deava jer bi u tome sluaju trebalo savladati otpor Oddijevog sfinktera. Bolovi se nakon toga stiavaju, ali se zato pojavljuje utica, jer je prekinut odvod ui u dvanestopalano crijevo. Pojavljuje se svrbe koe, jer une soli prelaze u krv (vidjeti: Opstrukciona utica). Takoer se uveava i jetra. Dakle, treba to prije ukloniti kamenac iz glavnog unog kanala, jer moe doi do novih komplikacija: zapaljenja unih putova u samoj jetri i dalje do ciroze (vidjeti: Ciroza bilijarna). Postoje i druge mogunosti za komplikovanje ve i onako komplikovane situacije une kesice, pa mogu izazvati mehaniko oteenje zida une kesice, a time i zapaljenje (vidjeti: Holecistitis) koje, preko unih kanala, moe izazvati zapaljenje guterae odnosno pankreasa, jedno od najteih zapaljenja. Kamenac u unoj kesici je i jedan od uzroka nastanka raka une kesice. Kada je situacija ve ovakva - nimalo ruiasta, postavlja se pitanje: ta treba dalje raditi?

112 Operativno uklanjanje une kesice zajedno sa unim kamencima? Pokuati talasnim udarima razbiti une kamence do veliine pijeska ili mulja, a zatim lijekovima pijesak ili mulj ukloniti iz organizma? Ili, to je najracionalnije, sprijeiti stvaranje unih kamenaca?! Ljekovito bilje koje slui u borbi protiv unih kamenaca: ananas, artioka, b o l d o, b r e z a, c r n a r o t k v a i rotkva povrtnica, crni luk, draguac, groe, kiica, kopriva, kurkuma, m a s l i n a i m a s l i n o v o ulje, paradajz, p I r e v I n a, r u m a r i n, sikavica, trenja, valerijana, velebilje i u t i k a. Kod napada unih kamenaca: 1-2 supene kaike maslinovog ulja sa malo soka od limuna treba uzeti da se presjeku bolovi i potpomogne izbacivanje kamenia (Valnet). Uz veliku panju i ljekarsku kontrolu, moe se uzeti i tinktura velebilja (Tinctura Belladonnae): 20 kapi sa malo vode. Takoer se preporuuje i Tinctura Valerianae. Za borbu protiv unih kamenaca u literaturi (u kojoj se kae: za otapanje unih kamenaca) se navodi dosta preparata i biljnih speciesa. Evo nekih od njih: Mikstura Durande: - Aether officinalis 20,0 gr. - Aetheroleum Therebenthinae 10,0 gr. Uzima se 15 30 kapi dnevno (Valnet). Speciesi: - Gemmae Betulae (Lisni pupoljci breze) - Herba Asperulae (Herba lazarkinje) - Folium Urticae (List koprive), aa 30,0 - Herba Polygonii (Herba troskota) - Radix Taraxacii (Korijen maslaka) aa 5,0 50 grama ove ajne mjeavine preliti s litar hladne vode. Zagrijati do kljuanja i lagano kuhati 5 minuta. Skinuti s vatre, promijeati i poklopiti. Nakon 15 minuta procijediti. Pije se tri puta dnevno po 200 ml. - Gemmae Betulae (Lisni pupoljci breze) - Herba Marrubii (Herba oajnice) - Fructus Juniperi (Plod kleke) - Fractus Rosae caninae (Plod ipka) Nain pripreme je kao i kod prethodnog speciesa.

aa

20,0 10,0 50,0

Kod bolova, odnosno kolika une kesice: - Folium Menthae piperite (List nane), - Herba Chelidonii (Herba ruse), - Fractus Rhamnii cath. (Plod pasdrijena), - Flores Chamomilae (Cvijet kamilice), - Radix Valerianae (Korijen valerijane), aa 20,0 30 grama ajne mjeavine popariti sa litre kljuale vode i poklopiti. Nakon 6 sati procijediti. Pije se prije svakog jela nezaslaeno. Da bi se odmah ublaile kolike i bolovi moe se uzeti 20-30 kapi TincturaeValerianae. Takoer i ajnu mjeavinu br. 1: ajne mjeavine kod oboljenja jetre. Kod holelitijaze, holecistitisa i holangitisa: - Herba Chelidonii (Herba ruse), - Herba Absinthii (Herba pelina),

113 Herba Millefolii (Herba hajduke trave), aa 50,0 Radix Taraxacii (Korijen maslaka), Radix Cichorii (Korijen cikorije), Radix Gentianae (Korijen lincure) i Radix Valerianae (Korijen valerijane) aa 30,0 Supenu kaiku ajne mjeavine preliti sa dcl kljuale vode. Promijeati i poklopiti. Procijediti nakon 1 sat. Piti ujutro na prazan eludac i naveer pred spavanje. (Stanczyk, 1976). Kod holelitijaze, holecistitisa i holangitisa: - Herba Fumarie (Herba dimnjae), - Herba Marrubii (Herba oajnice), - Folium Menthae piperite (List nane), - Herba Agrimoniae (Herba petrovca), - Rhizoma Calamii (Rizom iirota), - Rhizoma Agropyrii (Riozom pirevine) i - Cortex Frangulae (Kora frangule). aa 50,0 Priprema se i uzima na isti nain kao i prethodni. U svim sluajevima, osim kod kolika, preporuuje se uzimanje crne rotkve.Ukoliko nema crne rotkve, dobra je i rotkva povrtnica. UTICA (Icterus) Ako bjeonjae, koa i vidljive sluznice jae ili slabije poute, ta se pojava naziva utica. Bilirubin, pigmentska boja, sastojak ui iz organizma, najveim dijelom se eliminie preko stolice ili mokraom. Bilirubin se normalno nalazi u nekim fiziolokim granicama u krvi, odnosno krvnoj plazmi (8,5 16,9 mikromola/lit). Ako se povea koncentracija bilirubina u krvnoj plazmi, odnosno krvi preko gornje granice, zbog prodiranja iz ui ili nekog drugog razloga, pojavie se utica. Gdje je tkivo bogatije bjelanevinama, utica se tu jae ispoljava, jer se na takvim mjestima bilirubin vie i koncentrie. Kao tkiva bogata bjelanevinama ve su navedene bjeonjae, tvrdo i meko nepce i drugo, zbog ega se tu i javljaju prvi znaci utice. Pojava utice moe doi i kod sasvim zdrave jetre, ako se na putu oticanja ui nae neka prepreka, ili ako doe do pojaane razgradnje crvenih krvnih zrnaca (eritrocita), kada jetra ne moe da preradi sav nastali bilirubin. I tada se poveava koncentracija bilirubina u krvi, to direktno vodi do pojave utice. Moe se zakljuiti da postoje tri tipa utica, koja nastaju zbog oteenja jetre, zbog prepreke na putu oticanja ui i zbog pojaane razgradnje eritrocita: - utica hemolizna - utica hepatocelularna - utica opstrukciona. Postoje biljna sredstva kojima se moe sniziti koncentracija bilirubina u krvi u sva tri ova oblika utica, ali je osnovno pronai uzrok porasta bilirubina i lijeiti osnovnu bolest. Biljke koje se primjenjuju kod utica, a detaljno opisane u knjizi Ljekovito bilje i jetra (Hasanagi, 2000): c i k o r i j a, d i m nj a a, kurkuma, neven, oajnica, p i r e v i n a, razliak, r u m a r i n, sapunjaa, u t I k a. Speciesi koji slue kod utica: - Gemmae Betulae (Lisni pupoljci breze) - Cortex et folium Berberidis (kora i list utike) - Herba Absinthii (Herba pelina) -

aa aa aa

60 20 20

114 Dobro izmijeati, 50 grama preliti sa 1,5 litara vode i lagano kuhati dok ne ispari polovina. Procijediti i piti 3 puta dnevno po 2 dcl. Ili: - Rhizoma Graminis (Podanak pirevine) aa - Herba Centaurii (Herba kiice) - Herba Marrubii (Herba oajnice) aa Priprema se i upotrebljava na isti nain kao i prethodni species. Ili: - Radix Taraxacii (Korijen maslaka) - Radix Cichorii (Korijen cikorije) - Rhizoma Graminis (Podanak pirevine) - jednaki dijelovi Priprema se kao i prethodna dva speciesa.

60 20

utica hemolizna (Icterus haemolyticus) Crvena krvna zrnca normalno ive u krvi oko 120 dana. Zatim nastupa razgradnja odnosno hemoliza. Ako je razgradnja crvenih krvnih zrnaca poveana iznad ove normale, elije jetre nee biti u stanju da sav bilirubin koji nastaje kod razgradnje prevedu u vezani, pa dolazi do poveanja koncentacije bilirubina u krvi odnosno plazmi, to e s druge strane izazvati slabiju ili jau uticu. Zbog poveane koncentracije bilirubina u krvi, a isto tako i u ui, moe doi do taloenja bilirubina u vidu unih kamenaca u unoj kesici (vidjeti: Holelitijaza). Mnogi faktori mogu utjecati na pojaanu razgradnju crvenih krvnih zrnaca. Ovi faktori potjeu ili iz vanjske sredine ili zbog nekog poremeaja u organizmu. Ovaj tip utice, nastao zbog pojaane hemolize crvenih krvnih zrnaca, naziva se hemolizna utica. Pomoi u ovome sluaju ljekovitim biljem dosta je sloena stvar, jer se ipak mora vidjeti koji faktori izazivaju hemolizu crvenih krvnih zrnaca. utica hepatocelularna (Icterus haepatocellularis) elije jetre stvaraju u, oko 700-750 mililitara u toku 24 sata. Ukoliko doe do nekog poremeaja u elijama jetre, ili se smanji njhov broj iz razliitih razloga (oboljenja jetre, hepatitisi, ciroze) one vie nisu u stanju da promjene bilirubin koji nastaje pri normalnoj hemolizi crvenih krvnih zrnaca. U elijama jetre bilirubin se vezuje za glukuronsku kiselinu i tako nastaje vezani bilirubin. To je razlog za poveanje bilirubina u krvi. Osim toga i vezani bilirubin nastao u jetri, odnosno elijama jetre, ne prelazi u une kanale i kapilare, ve uzima pravac prema krvotoku. Ovaj zastoj ui naziva se holestaza (vidjeti: Holagoga). u se dakle ne izliva u dvanestopalano crijevo, zbog ega stolica gubi normalnu boju i postaje ne ba bijela, ali tu negdje - priblino bijela. Ovaj oblik utice naziva se hepatocelularna utica. Biljna sredstva opisana ovdje koja slue protiv hepatocelularne utice su mnogobrojna (vidjeti: Holagoga i Holeretika, Hepatitis i Ciroza jetre) utica opstrukciona (Icterus exopstructionem) U jetri se stvara u koja se prikuplja u kapilarima, zatim u unim kanalima jetre, da bi se na kraju nala u veem kanalu koji se zove glavni kanal (Ductus hepaticus communis). Ovim kanalom u ide direktno u dvanaestopalano crijevo preko glavnog unog kanala (Dictus choledochus) ili unu kesicu preko kanala une kesice (Ductus cisticus). Ukoliko u unoj kesici postoje formirani uni kamenci (vidjeti: Holelitijaza) mogu se pokrenuti i zaepiti, ili kanal une kesice ili glavni uni kanal. Ukoliko doe do zaepljenja glavnog unog kanala, formirala se

115 prepreka na putu oticanja ui u dvanaestopalano crijevo. Prepreka moe nastati i iz drugih razloga, a ne samo zbog unih kamenaca, kao npr. zbog oteenih limfnih lijezda, ili glave guterae (zbog raka) kroz koju prolazi zavrni dio glavnog unog kanala i sl. Jetra sasvim normalno stvara i lui u, koja se kree sve do nastale prepreke. Poto ne moe da savlada prepreku, u se nakuplja iza nje. Tako poinje rasti pritisak ui u svim kanalima, pa i u samoj jetri. Kapilari i sitniji uni kanali poinju prskati i u se izljeva, odnosno prelazi u krv. Dakle, u krv prelaze svi sastojci ui. Bilirubin daje karakteristinu boju za uticu, une soli izazivaju dugotrajan i neugodan svrab, a zbog njihovog nedostatka u dvanestopalanom crijevu, dolazi do slabe probave i apsorpcije masti i u mastima topivih vitamina. Poto se u ne izliva u dvanestopalano crijevo, stolica postaje bijela, a mokraa tamno uta. Ovaj tip utice naziva se opstrukciona utica. Genetski nedostaci u metabolizmu bilirubina Svaka nenormalnost u metabolizmu bilirubina u elijama jetre praena je uticom. Uzroci ovih poremeaja mogu biti zbog neke bolesti jetre (steeni uzroci) ili genetski uzroci. U prvome sluaju rije je o razliitim oboljenjima jetre: virusni hepatitisi jetre, zatim toksini, autoimuni hepatitis, hronini hepatitis i ciroza jetre. O tome se govori na drugom mjestu. Ovdje govorimo o nasljednim hiperbilirubinemijama. U prvome redu govoriti emo o steenoj konjugovanoj hiperbilirubinemiji, gdje je koncentracija konjugovanog bilirubina poveana u krvi. Kod konjugovane hiperbilirubinemije poremeeno je izluivanje iz elije jetre u une kanalie. Dubin Johanson-ov sindrom Hronino konjugovana hiperbilirubinemija, sa benignim tipom utice. U mokrai se moe nai prisutni bilirubin, a u elijama jetre postoji mrki pigment, moda melanin. Vanno je i to da u hepatocitima nema unih tromba. Aktivnost alkalne fosfataze, koncentracija unih kiselina i holesterola su u granicama normale. Ovo stanje se dobro podnosi, te nije potrebno lijeenje jer nema ni holestaze ni pruritusa (svraba). Rotorov sindrom Takoer, Rotorov tip bilirubinemije, ili Rotorov, Manahan i Florentin sindrom. Slian sa Dubin-Johnson sindrom. Sinonimi: Beninga porodina hronina konjugirana hiperbilirubinemija, hronina idiopatska utica, idiopatska hiperbilirubinemija. Nasljedni poremeaj koji se karakterie uroenim defektom u prisajedinjenju i uskladitenju bilirubina, to ima za posljedicu hroninu, benignu uticu. Rijetka idiopatska forma hiperbilirubinemije koja pogaa oba spola kratko iza roenja ili u djetinjstvu. utica se javlja bez oteenja jetre, sa blagim ikterusom bez svrbea (pruritisa). Takoer u gornjem dijelu trbuha (epigastrijumu) moe doi do blagih neprijatnosti i ponekad do stomanih bolova i temperature. Sve se moe povezati sa izluivanjem nekonjugiranog bilirubina u biliarne kranikule i apsorpcijom bilirubina u krv, a zatim izluivanjem u urin. Prvo je pronaen u pacijenata na Filipinuma. Tu moda postoje isti uslovi kao u oboljenju koje se naziva skladienje u jetri, to je ve otkriveno u Japanu u Francuskoj. Istraivanja su pokazala da u serumu postoji konjugirana hiperbilirubinemija, te normalne vrijednosti AsAT (Aspartat Amino Transferaza, AlAT (Alanin Amino Transferaza), albumina, AP (Alkalna Phospataza), une soli i holesterol. U urinu povienje izluivanja totalnog odnosno ukupnog koproporfirina

116 (2.5-5.0 od normale) sa 25% koproporfirina I. Biopsija jetre normalna. Primjedba: benigno stanje sa normalnim ivotom. Gilbertov sindrom Moda najei oblik porodine, nekonjugovane hiperbilirubinemije, koja napada oko 2 do 5% populacije. U pitanju je najvjerovatnije nasljedni defekt u metabolizmu bilirubina, odnosno sposobnosti jetre da eliminie bilirubin. Najverovatnije postoji nasljedni defekt u eliminaciji bilirubina koji se sastoji u poremeenom preuzimanju bilirubina kroz membranu elija jetre te njegovom prenoenju do glavnog endoplazmatskog retikuluma. Ovo vodi do uto obojene koe i oiju to bi pretstavljalo uticu. Gilbertov sindrom se moe odrediti nalazom: blago povienim bilirubinom u krvi bez drugih nalaza u funkcijama jetre ili znakovima oboljenja jetre. utica se moe pojaati pod uticajem veih fizikih ili psihikih napra, ili pod utjecajem nekih lijekova (npr. novobiocin). Svi ostali testovi su normalni. Kod biopsije, odnosno u bioptikom uzorku tkiva jetre, nema nikakvih patolokih promjena. Dakle, Gilbertov sindrom je potpuno bezopasan, ne stvara nikakve simptome, osim moda neto povieni umor. Oni sa Gilbertovim sindromom trebaju samo paziti na nain ishrane, izbjegavati alkohol i neke toksine materije poznate kao otrovi jetre. Gilbertov sindrom ne zahtijeva lijeenje ili dugotrajnu medicinsku panju, a oni koji ga imaju ne trebaju se smatrati bolesnicima na jetri. Diskinezija Dyskinesia billiaris Poremeaj pranjenja une kesice u dvanestopalano crijevo zbog loe funkcije Odijevog miia. Pojava je dosta esta i donedavna je dovodila do nepotrebnih operacija, jer se diagnoza nije mogla tano ustanoviti. Kod nekih, posebno nervoznih osoba enskog spola, moe doi do tzv. primarne diskinezije, kada se zbog prekomjernog grenja Odijevog miia una kesica gri vie nego bi trebalo, a da bi istisnula u u une kanale i dalje u dvanaestopalano crijevo. Druga vrsta diskinezije javlja se kod onih kojima je una kesica operativno uklonjena, pa dolazi do premeaja u pranjenju unih kanala. U ovome sluaju postoji nesrazmjera izmeu pritiska ui u unim kanalima i Odijevog miia. Bolovi koji se pri tome javljaju slini su bolovima kod pokretanja unih kamenaca u unim kanalima. U tome sluaju mogu se primjeniti ljekovite biljke koje slue protiv suzbijanja simptoma diskinezije kao to su: crna rotkva, dimnjaa, melisa, v a l e r i j a n a, velebilje. Obino se uzima tinktura valerijane (Tinctura valerianae) u koliini od 30 kapi na kocki eera. Ukoliko se bolovi ne umire, preporuuje se uzeti tinkturu velebilja (Tinctura Belladonnae), ali samo pod kontrolom ljekara. Odlini uspjesi kod diskinezije mogu se postii ajnom jeavinomkoja sadri: - Radix Valerianae (Korijen valerijane), 60,0 - Heba Millefolii (Herba hajduke trave), 20,0 - Herba Absinthii (Herba pelina). 20,0 Supenu kaiku ajne mjeavine preliti s 2 dcl kljuale vode. Piti kod napadaja ili ujutro natate i naveer. Masna infiltracija Masna jetra Infiltratio adiposa hepatica To je nagomilavanje masti, odnosno lipida u epitelnim elijama, pri emu se elije bitno ne oteuju. Masna infilatracija se najee javlja u jetri, a zatim u nadbubrenim lijezdamna i bubrezima. Ima vie uzroka za nastajanje masne

117 infiltracije jetre. U prvome redu, kod gojaznih ljudi, a uzimanjem velike koliine masnoa sa hranom, poremeaj oksidacije masti zbog zloupotrebe alkohola, kod poremaaja krvotoka i sl. Masna jetra naziva se steatoza, a ako postoji jo i upala odnosno inflamacija, imamo steatohepatitis. Mogu biti prouzrokovani zloupotrebom alkohola, a esto se javljaju i kod diabetiara. Meutim, ponekad debeli ljudi, a i alkoholiari, ne razvijaju ni masnu jetru ni steatohepatitis, dok umjereno ugojeni ljudi, pa ak i oni koji praktiki imaju idealnu teinu, razviju i masnu jetru i steatohepatititis. U emu je stvar, teko je rei.

VOE
ANANAS
Ananas sativus (Linn) Broneliaceae-Bronelije Ananas je plod koji do nas dolazi iz tropskih krajeva. Osnovni hemijski sastav biljke Plod ananasa sadri najvie vode, zatim azotnih jedinjenja, masnih materija i eere (saharoze i glukoze), ekstraktivnih materija, celuloze, pepela, organskih kiselina (limunske i maleinske), vitamina A, B i C, jedan digestivni enzim, te joda, magnezija, mangana, kalija, kalcija, fosfora, eljeza i sumpora. Svojstva biljke Odlian je dodatak ishrani kod kamenca u unoj kesici holelitijaze. Posebno je hranjiv i lako probavljiv. Podstie funkcije eluca kao stomahik. Diuretik je i detoksikant. Smatra se da podstie seksualni nagon i pojaava seksulanu mo. Dakle, djeluke kao afrodizijak. Indikacije Holelitijaza i prevencija nastajanja unog kamenca. Anemije, dispepsija, intoksikacije razliitog porijeka, arterioskleroza, artritisi i slino. Nain primjene Najbolje kao svje plod a zatim u obliku sokova, useva i slino.

BADEM
Amyugdalus communis (Linn) Prenus amuygdalus (Stockes) Rosaceae-Rue Druiu nazivi: bajam, mindal, mandula, pitomi badem. Postoje dva varijeteta badema koji se po vanjtini ne razliku, ali se zato znatno razlikuju po ukusu sjemena i hemijskom sastavu. Slatki badem (Amygdalus communis f. dulcis) ima slatko sjeme, dok gorki badem (Amygdalus comunis f. amara) ima gorka, otrovna jezgra. Badem je nisko drvo, visine do 5 metara. Deblo ima tamnoutu koru, kao i starije grane, dok su mlade tamnocrvene. Procvjeta rano u proljee lijepim, ruiatim cvjetovima. Cvjeta sve dok se ne pojave listovi. Obino, u zavisnosti od stanita, poinje da cvjeta od februara do aprila. Plodovi sazrijevaju u junu julu. Plod je duguljasta kotunica sa maljavim epikarpom i mezokarpom, koji se osui i otpadne jo dok badem stoji na drvetu. Za drogu se prikuplja plod badema (Semen Amygdali). Ako se stavi u toplu vodu, ljuska se lahko skine sa jezgre. Ljekoviti su i slatki i gorki

118 badem. Kod gorkog badema okus je gorak, bez mirisa, ali kod vakanja osjea se miris cijanovodonine kiseline i benzaldehida, to predstavlja miris gorkog badema. Nalazite biljke Kod nas uglavnom raste na jugu, esto kao poludivlji. Osnovni hemijski sastojci biljke Sjeme badema sadri mnogo masnoga ulja i do 60% (Oleum Amygdalarum) u iji sastav, uglavnom, ulaze gliceridi oleinske i lionolne kiseline, zatim bjelanevine, eer, sluz, vitamin B2, cijanoglikozidi amigdalina (kod gorkoga badema), koji pri hidrolizi daju glukozu, menzaldehid i cijanovodoninu kiselinu. Ulje sadri mineralne soli: kalcija, fosfora, kalija, sumpora i mangezija. Svojstva biljke Bademi slatki, posebno preni, vrlo su hranljivi i lako svarljivi pa kao takvi djeluju antiseptino na unutarnje organe. Zbog visokog sadraja mineralnih soli povoljno djeluje na funkciju jetre i ostalih organa. Djeluju umirujue na nervni sistem. Remineralizant. Indikacije Astenije (fizika i intelektualna), demineralizacija, sklonost infekcijama, nervna oboljenja, upalni procesi na pluima, genitalijama, mokranim i gastro-intestinalnim putevima. Nain primjene Slatki badem treba jesti kod gornjih sluajeva od 15 do 20 jezgri, najbolje peenih, a zatim pripremljenih na razliite druge naine. Gorki badem najee upotrebljavaju u formi kataplazmi protiv migrene, hepatinih kolika i reumatskih bolova. Vodu gorkog badema (Aqua Amygdalarum amarum) upotrebljavaju, kapi ili miksture, kao sredstva za umirivanje, ublaavanje bolova u elucu i slino. Primjena u narodnoj medicini Smatra se da otvara zaepljene kanale u organima tijela. U tom pogledu smatra se da je gorki badem jaeg djejstva. Slatki badem se upotrebljava za debljanje, koristi za kaalj, te za otvaranje kanala u jetri i slezeni. Osim toga, gorki badem slui za ienje bubrega i mokrane beike. Napomena Sjemenke gorkog badema su otrovne ako se uzmu u veoj koliini zbog prisutnoga heterozida amigdalina. U prisustvu vode i jednog enzima (emulzina), amigdalin se hidrolizuje na cijanovodoninu kiselinu i benzaldehid. Zbog toga, a u prvome redu zbog prisustva cijenovodonine kiseline koja je estok otrov, mora se dobro paziti kod primjene gorkog badema u bilo kojem obliku. Kod primjene vode od gorkog badema (Aqua Amygdale amare) mora se dobro paziti da se ne prekorai propisana dnevna doza od 6 grama.

BOROVNICA -Bilberry
Vaccinium myrtillus (Linn) Ericaceae- Vrijesovi Drugi nazivi: crna borovnica, crna jagoda, divlja mra, cretna borovnica. Borovnica je listopadni grmi visine do 50 centimetara. Kod nas gradi prizemnu floru vlanih i hladnih planinskih uma, voli kiselo zemljite. List je eliptian, pilast i na kratkoj peteljci. Cvjetovi izbijaju iz pazuha lista. Biljka cvjeta u maju i junu, a plodovi sazrijevaju u julu i avgustu. Plod je plavo-crna boba, sona i sa mnogo sjemenki. Za drogu se prikupljaju plodovi koji se sue u sunicama (Fractus Myrtilli) kao listovi koji se prikupljaju dok biljka cvjeta (Folium Myrtilli). Listovi se sue u hladovini. Miris osuenih boba je slab, okus prijatan, kiselo-slatkast, na poetku malo opor. Meutim, plodove u prvom redu treba upotrebljavati svjee. Nalazite biljke Kod nas raste posebno u planinskim krajevima, esto u velikom mnotvu u bjelogorinim, posebno bukovim, a zatim i etinarskim umama, na nadmorskim visinama i preko 2000 metara.

119 Osnovni hemijski sastojci biljke Zreli plodovi sadre eera, organske kiseline (limunska, jabuna, bezojeva, oksalna), tanine, vitamine B i C i karotina, martilina od kojega potjee boja ploda, albuminoida, pektina, mineralnih soli, masnih ulja, proteina. U listovima ima vie tanina nego u plodovima, arbutina, antocijanovih glikozida, neomirtilina, cerilnog alkohola, nekoliko organskih kiselina, eterskog ulja, vitamina C. Svojstva biljke Zrele neosuene borovnice odlino su dijetalno sredstvo kod oboljenja jetre, ui i unih putova. Borovnica pokazuje i niz drugih pozitivnih, svojstava, posebno kao dijetalno sredstvo kod akutnih i hroninih oboljenja eluca i eluano-crijevnog trakta. Posebno kod djece. Interesantni su listovi borovnice kada se radi o eernoj bolesti (Diabetes mellitus). U eksperimentima znatno su sniavali sadraj eera u krvi (Muravjeva) to se pripisuje sadraju anticijanovih glikozida. Indikacije Insuficijencija jetre, insuficijencija ui. Enteritis, dijareja, dizenterija, dijareja kod djece, arterioskleroza, problemi sa cirkulacijom, dijabetes (listovi). Nain upotrebe Kod oboljenja jetre i ui najbolje je borovnicu upotrebljavati u svjeem stanju, i to dobro zrele polodove, u koliini koliko se moe pojesti. Zatim u vidu sokova, elea, marmelade i sl. Preporuuje se kod svih hroninih dijareja. Dekokt od suhih plodava: 1 supena kaika i 2 dl. vode, kuhati 5, ostaviti jo 15 minuta, procijediti tako da se bobe smrve i ekstrakt proe kroz cijedilo. Popiti 2 do 6 olja u toku dana. Primjena u narodnoj medicini iroka je u raznovrsna primjena borovnice u narodnoj medicini. Ukratko, evo ta o tome kau urii i Elzar: Proljeni listovi kao aj protiv proliva, katara crijeva, greva u stomaku, kalja i eerne bolesti. Bobe se upotrebljavaju protiv hemoroida, neuredne stolice, vjetrova u crijevima, slabog apetita i crva u crijevima. Na etvrt litra osuenih i probranih boba stavi litra iste prepeke rakije, grozdovae ili klekovae. to dulje bobe u rakiji stoje, makar i 6 do 8 mjeseci, tim veu snagu i ljekovitost imaju Sadikovi. Ova tinktura preporuuje se kao lijek od grie i srdobolje.

DUNJA (Quunce)
Cydonia oblonga (Miller) Rosaceae -Rue Drugi nazivi: Gunja, dunja, tunja, cunja. Najverovatnije je dunja iz jugopazadne Azije. To je biljka slina stablu jabuke, iji je bliski srodnik. Uzgaja se i raste poludivlja, ponekad kao gromoliko stablo. Cvjetovi su veliki, svijetlocrvene ili bijele boje koji dolaze pojedinano. Plod je nalik jabuci, presvuen bijelom skramom koja se lahko skida. Zreli plodovi su zlatnoute boje, neobino mirisavi. Nalazite biljke Kod nas je to omiljeno voe, koje se mnogo sadi i dobro uspijeva, posebno u toplijim junim krajevima. Osnovni hemijski sastojci ploda Kao droga upotrebljava se sjeme dunje, meutim, ovdje e se isljuivo govoriti o plodu. On sadri oko 70% vode, zatim glucida, proteida, lipida, magnezija, fosfora, kalcija, kalija, eljeza, bakra, sumpora, tanina, pektina, vitamine iz skupine B, vitamina C i PP, kao i provitamina A. Svojstva biljke Mirisni, slatki pomalo opori plodovi, upotrebljavaju se i jedu svjei. Meutim, bolje je spremiti sirupe, kompote, elee i slatka, upravo zbog otpornosti plodova dunje. Upotrijebljeni na bilo koji nain, odlino slue jetri za

120 ouvanje ili obnavljanje njenih funkcija. Osim toga, plodovi dunje kao i njene preraevine, djeluju kao astringenti, stomahici i aperitivi. Indikacije Insuficijencija jetre. Dijareja, dizenterija, tuberkuloza. Nain primjene Sok od dunja pravi se na taj nain da se zreli plodovi nastruu i sok iscijedi. Litar ovoga soka prokuha se sa 2 kilograma eera do konzinstencije sirupa, ili samo prokuha da se sav eer rastvori. Procijedi se i razlije u flae od pola litre, a zatim uva na hladnome mjestu. Ovako pripremljen sok, odnosno sirup, odlian je za zaslaivanje drugih ajeva koji se uzimaju za jetru, a gdje je zaslaivanje dozvoljeno. Jedan slian recept, kojeg se dre Francuzi, za pripremanje soka, odnosno sirupa za zaslaivanje, a koji se moe i sam upotrebljavati prema J. Valnetu: 1,5 litra soka od dunja, pola litre jake rakije ljivovice, 2 grama cimeta, 1 gram karanfilia i 0,5 grama gorkog badema izmijeati i ostaviti 2 mjeseca uz povremeno mukanje. Nakon toga prokuhati sa 3 kilograma eera, procijediti, razliti u flae od pola litra i uvati na tamnome i hladnome mjestu. Primjena u narodnoj medicini U narodnoj medicini, osim ploda, upotrebljavaju se sjeme i list. Voda u kojoj je due vrijeme stajalo zdrobljeno dunjino sjeme tako da se dobila sluzava masa, pomijeana sa sirupom od bokvice, slui za lijeenje grla i disajnih putova. Inae, sama dunja upotrebljava se za pospjeivanje mokrenja kao diuretik, za jaanje apetita i gaenje ei.

GROE (Grapes)
Vitis vinifera (Linn) Vitaceae - Lozovke Groe kao hrana i mnogostruki lek jedimo ga to vie i to due Pelagi. Osnovni hemijski sastav svjeeg groa Kao primjer koji moe reprezentirati hemijski sastav plodova groa: najvie sadri vode (i do 70%), eera -gukoza i levuloza do 23%, slobodne vinske kiseline, zatim maleinske i drugih organskih kiselina, azotne materije, minerala i mineralnih soli, kalija, mangana, kalcija, magnezija, natrija, eljeza, hlora, silicija, fosfata, joda i arsena. Groe ima mnogo vitamina A, B i C, vitamina P (vitaminski faktori P). Osim toga, sadri i jednu materiju koja daje boju enocijanin, koji je i tonikum. Svojsva groa Groe se vrlo lahko vari i to je jedna od vanih osobina. Odlian je stimulator funkcija jetre, holagog i holeretik. Zbog visokoga sadraja minerala i mineralnih soli, odlian je kao remineralizant, jer se u organizam unose praktino najvaniji oligoelementi i minerali. Plodovi groa oslobaaju organizam mnogih toksina, to je, takoer, vano za funkcije jetre, detoksikant je, zatim diuretik i laksativ. Jo mnogo dobrih stvari moe se rei o plodovima groa. Boja crnog groa potjee od pigmenta koji pretstavljaju bioflavonide (policiklini proantocijanidini) koji su odlini antioksidansi. Indikacije Kongestija jetre i slezene, problemi sa luenjem ui. Anemije, oporavak poslije bolesti (rekonvalescencija), demineralizacija, pretjerani intelektualni i fiziki zamor, artritizam, trudnoa, reumatizam, nefritis, intoksikacije, dispepsija i dr. Nain primjene Preporuuje se vrlo esto u literaturi provoenje tzv. groane kure koja traje 14 dana. Za to vrijeme dnevno se konzumira 1 do 3 kilograma zrelog groa, koje se mora osloboditi i kore i sjemenki. Pri tome se ne smije nikako zaboraviti groe prvo dobro oprati u hladnoj vodi, a zatim u mlakoj. Za vrijeme ove kure ostala jela uzimaju se u najmanjoj koliini, posebno se treba kaniti masnih i

121 zainjenih jela, salata, sireta, piva i drugih alkoholnih pia te sokova koji sadre ugljinu kiselinu. Mlijeko se ne smije uope upotrebljavati. U tom sluaju prema Leclercu, groe postaje diuretik, laksativ, eliminator mokrane kiseline, holagog i holeretik, koji izaziva hipersekreciju ui, indiciranu kod dispepsije, konstipacije, unih i bubrenih kamenaca, artritisa, kod intoksikacija, dermatoza, hemoroida i plune tuberkuloze. Mora se priznati da je dosta teko u toku od 14 dana uglavnom ivjeti o grou, odnosno njegovom soku, ali se isplati. Postoji i tzv. skraena groana kura od 3 dana, kada se nita drugo ne jede niti pije osim groa u koliini od 2 do 3 kilograma. Ovu kuru najbolje je primijeniti ujesen. Groani sok se moe pripremati sterilizacijom na isti nain kako je to opisano kod jabuke (vidjeti; tamo). Primjena u narodnoj medicini U narodnoj medicini upotrebljavaju se list i cvijet vinove loze. List se upotrebljava u svjeem stanju, zgnjeen i usitnjen, u vidu infuza za lijeenje nekih stomanih i crijevnih oboljenja (prolivi, srdobolja) te kao sredstvo koje potpomae izluivanje mokrae. Mogu se pronai podaci da ovaj infuz djeluje i protiv reumatizma, gihta i slinih oboljenja. Ako se iz svjeih vitica iscijedi sok i pije, moe zaustaviti krvavo povraanje.

JABUKA (Apple)
Malus communis (Linn) Rosaceae - Rue Englezi kau: ! An apple a day, keeps the doctor away, to bi u slobodnome prevodu znailo Jabuka dnevno i doktor nije potreban. Da je jabuka od velke koristi vidi se i otuda to je narod nosi bolesniku kao milotu, jo vie negoli suve ljive, kruke i drugo V. Pelagi. Zbilja, jabuka je jedno blagotvoreno i hranjivo sredstvo koje slui kao lijek, tako da je treba uivati svakodnevno bio ovjek zdrav ili patio od kakve bolesti. Osnovni hemijski sastojci jabuke Jabuka sadri 84 do 93% vode, minerala i mineralnih soli do 0,3 % (kalija, natrija, silicija, kalcija, hlora, fosfata, eljeza, magnezija, broma, aluminija, arsena, sumpora, mangana i kobalta), eera do 8 %, celuloze, pentozana, lignina, slobodnih i vezanih kiselina, pektina, masnih tvari i sl. U kori jabuke ima amil-etera, mravlje kiseline, acetata, acetat-aldehida, geraniola, zatim vitamina A, B, posebno B5, mnogo vitamina C i PP. Svojsva jabuke Jabuka je tonikum i za nerve i za muskulaturu. To je blag diuretik. Prema miljenju prof. L. Bineta, smanjuje sadraj holesterola, jabuka osvjeava, ona je digestiv, stomahik, zatitnik eluca, antiseptik unutranjih organa. U odnosu na jetru to je odlian stimulans, smanjuje kongestiju, laksativ. Proiava krv i uspostavlja ravnoteu. Indikacije Bilo kakvi problemi sa jetrom. Intelektualna i fizika premorenost, anemija, demineralizacija, reumatizam, artritizam, bubreni kamenci, oligurija, prevencija arterioskleroze i infarkta, dijareje i zatvori, kolibaciloza, ir na elucu, gastritis, nervoze. Dozvoljava se kod dijabetesa. Nain primjene Od jabuke se mogu spraviti najrazliitiji kompoti, poslastice, ajevi i slino. Ipak, izgleda da je jabuka najbolja kada se jede svjea. Pripremanje jabunog soka (prema R. Willfortu): Boce u kojima prije nije bio ocat ili neka tekuina koja je sadravala ugljinu kiselinu, dakle, najbolje od estokog pia i epovi koji moraju da su neupotebljavani, dobro se operu i stave desetak minuta ili vie u vodu koja je zagrijana na oko 75C. Za to vrijeme jabuke se izrendaju i iscijedi sok. Sok se odmah uliva u sterilisane flae, i to 3 centimetra ispod gornjeg ruba. Boce se sada stave u vei sud u koji se nalije hladna voda do samoga ruba boce. Boce se zaepe epovima, osim jedne, u koju se stavi termometar do dna. Voda u sudu se

122 polahko zagrijava dok termometar u boci ne pokae 75C. Termometar se izvadi, boca zaepi i sve boce postave naopako dok se ne ohlade, pokrivene pokrivaem. Kada se boce ohlade, dobro se osue i grli sa epom umoi u rastopljeni parafin. Dalje se boce uvaju u tamnom i hladnom, nakoene prema epu. Ovaj sok moe da traje vrlo dugo, prema rijeima autora i do 3 godine. Divlja jabuka (Malus sylvestris, Miller) je ili listopadni grm visine do 4 metra ili stablo koje moe da naraste i do 10 metara. Grane su joj obrasle trnjem. Uspijeva po mijeanim bjelogorinim umama, pokraj putova i polja, izmeu grmlja na osunanim stranama. Svjei plodovi teko se mogu jesti, ali zato preraevinama od divlje jabuke treba dati prednost u ljekovitim svojstvima pred oplemenjenom jabukom. Na koncu, niko i ne prska hemikalijama divlju jabuku. Posebno je zdravo jabukovo sire koje bi ionako to vie trebalo koristiti u prehrani, za salate i slino. Jabukovo sire dobija se na jednostavan nain: prikupe se divlje jabuke u jesen (oktobar-novembar), isjeckaju pa zatim samelju na maini za meso. Prethodno je potrebno jabuke oprati, osloboditi kotica i peteljki. Jo je bolje ako se istucaju u drvenoj strupi. Ovako usitnjene jabuke, zajedno sa sokom koji su pustile kod mljevenja i tucanja, stavljaju se u odgovarajue sudove, vee tegle, lonce ili kace. Nije loe dodati i malo eera; 50 do 100 grama na 10 kilograma jabuka, pa sve to dobro izmijeati. Sudove treba prekriti viestrukom gazom i staviti ih na toplo mjesto. Kraj fermentacije se poznaje po tome to vie nema mjehurova ako se sud protrese, ali po kiselosti nastalog sireta. Kada je zavrena fermantacija sire treba procijediti, prvo na rjea, a zatim na gua cjedila. Sire treba sipati u iste boce i to bolje zatvoriti, pa uvati na hadnom i tamnom mjestu. Tako dobijeno sire mora imati zlatno-utu boju i prijatan miris. Ovo sire ne samo da je jedno od najzdravijih za upotrebu u domainstvu, ve je i podloga za pripravljanje ljekovitih tekuina koje su ve stotinama godina u upotrebi u narodu i koje sigurno ispoljavaju svoje ljekovito dejstvo. Sigurno da je najpoznatije sire od ruice, za skidanje tjelesne temperature, naroito kod djece. Za tu svrhu prikupi se cvijet, odnosno cvjetne latice ili majske ili crvene rue. Sasvim malo se prosue pa se njima napune staklene boce od 1 litar bez sabijanja latica. Nakon toga nalije se jabukovog sireta do oko 5 centimetara od vrha boce. Dobro se zaepi i ostavi na toplom mestu ili suncu uz ee mukanje 4 do 6 nedjelja. Na koncu to sire ne treba ni cijediti, ve latice ostaviti do upotrebe. Aromatine vrste javukovog i vinskog srieta Kod dijetalne ishrane bolesnika na jetri ili unoj kesici, a takoer i kod zdrave ishrane posebno se preporuuju aromatizirane vrste sireta od divlje jabuke i vinskog sireta. - Aromatizirano sire od estragona. Nain pripreme ve smo opisali kod Estragon (vidjeti tamo). - Aromatizirano sire smjese biljaka: Jedna granica estragona, jedna mala glavica crnog luka isjeckana na sitne komadie, manji svjeanj paruna (korijen i list). (Vidjeti: Perun). Takoe dodati desetak zrna crnog bibera, krupnije samljevenog, (vidjeti: Biber). Ovu smjesu biljaka preliti sa litar sireta i ostaviti, uz mijeanje, od 15-20 dana. Procijediti i upotrebljavati kao aromatizirano sire. - Sire od Melise. Nain pripreme ve je opisan kod Melisa (vidjeti tamo).

123 - Sire od kore limuna: Koru od etiri limuna fino isjeckati ili sa limuna naribati. Staviti u bocu od litar i preliti sa litar sireta. Uz ee mukanje ostaviti 10 dana. Procijediti. Na isti nain moe se upotrijebiti za dobijanje fino armomatiziranog sireta i kora od pomorande.

LIMUN (Lamon)
Citrus himonum (Linn) Rutaceae - Rutvice Drugi nazivi: linom, liman, citron, citrus. Limun je grm visine do 4 metra. Listovi su iroki i eliptini. Cvijet je intenzivnog mirisa, blage roze bolje. Plodovi su ovalni, uti ili zeleni prijatnog mirisa. Nalazite biljke Potjee ili iz sjeverne Indije ili Perzije, odakle se proirio u sjevernu Afriku. Grci su ga najverovatnije poznavali 300 g. prije nove ere. Spominju ga Teofrast, Plinije i Dioskorid. Arapi su ga upotebljavali kao lijek, a konkretno protiv utice - znameniti arapski ljekar Avicena. Ibn Al-Nefis u Kanunu navodi itav niz ljekovitih svojstava limuna. ak govori i o ljekovitim svojstvima eterskog ulja (Aetheroleum Citri). Danas se limun posebno uzgaja u paniji, Portugalu, junoj Francuskoj. I kod nas se uzgaja ali u manjem obimu. Osnovni hemijski sastojci biljke Plod limuna sadri sok sa 6 do 8 % limunske kiseline. Osim toga sadri maleinske kiseline, kalcij i kalij citrat, glukozu, fruktozu i saharozu. Bogat je mineralnim solima i mikroelementima, kao to su: kalcij, eljezo, silicij, fosfot, mangan, bakar, arsen. Sadri gume, sluzi, albumina, vitamine, posebno iz B-kompleksa (B1, B2 i B3) kao i A, C i PP. Etersko ulje (Aethoreleum citri) iz kore limuna sadri oko 95% terpena: pinen, limonen, falandren, kamfer, seskviterpen, linalol, linalilacetat, geranil, citral, citronelal, aldehida i kamfora. Svojsva biljaka Zbog svojih ljekovitih osobina, limun je jedna od najcjenjenijih biljaka. Fracuzi ga ubrajaju u etiri velianstvena (limun, bijel luk, argarepa i timijan). Potpomae sekretorna luenja gastro-hepatinog sistema i guterae. Baktericidno je i antiseptino sredstvo. Nervni je tonik, kardiotonik, diuretik i sredstvo protiv reumatizma i artritisa. Sredstvo je i protiv heparaciditeta to je moda malo neobino s obzirom na visok sadraj limunske kiseline. Na alost, na ovome mjestu se ne moe uputati u objanjenje mehanizma ove pojave. Jo neka svojstva limuna: antisklerotik, sredstvo za smanjivanje hiperviskoziteta krvi, depurativ, remineralizant, hemostatik, karminativ itd. Zbilja, jedno izvanredno ljekovito sredstvo. Indikacije Insuficijencija jetre, kongestija, utica (Avicena), uni kamenci odnosno holelitijaza. Acites (Binet, Tanret i Bour). Razliite infekcije, infektivne bolesti, prevencija epidemija, astenije, reumatizam, kostobolja, artritizam, hiperaciditet, ulkus odnosno ir na elucu i dvanestopalanom crijevu, dispepsija, skorbut, arterioskleroza, hiperviskozitet krvi, hipertenzija, demineralizacija, hemofilija, dizenterija, dijareja, unutarnji paraziti, astma, bronhitis, gripa. Nain primjene kod zaepljenja i kongrestije jetre: naveer rasjei 3 limuna. Preliti ih sa 3 do 4 decilitra kljuale vode, da ogreznu. Sutradan ujutro popiti tekuinu natate (Valnet). Najee se limun uzima kao limunada: cijeli lumun iscijediti, razblaiti sa decilitar vode i zaeeriti. Ili: zagrijati 1 i po decilitar vode, dodati kaiku meda i sok od 1 limuna. Piti mlako (N.P. Jojri).

124 Primjena u narodnoj medicini Primjena u narodnoj medicini gotovo da se poklapa sa primjenom u naunoj. Ulje iz kore koristi se kod pareze ivaca, sok iz kore slui protiv zmijskog ujeda itd. Napomena: Nije preporuljivo piti isti sok od limuna. Razblaenje vodom ili nekom drugom tekuinom najbolje je u odnosu 1: 5. Etersko ulje iz kore limuna je oficijelno: Aetheroleum citri. Farmakopeja bive Jugoslavije.

MALINA (Raspberry)
Rubus idaeus (Linn) Rosaceae - Rue Drugi nazivi crvena kupina, crvena jagoda, rlena kupina, himber. Malina je trajna biljka koja se kod nas mnogo uzgaja zbog ukusnih plodova. Grmolikog je oblika, visine do 2 metra. Vitiaste stabljike obrasle su bodljama. Vitiaste stabljike prve godine su zelene, besplodne. Pri kraju vegetacionoga perioda odrvene. Slijedee godine cvjetaju dajui plodove, nakon ega se osue. Iz korijena, meutim, tjeraju nove stabljike pa se ciklus ponavlja. Listovi su neparno perasti sa 3 do 5 listia na dugoj peteljci, dok su drugi gotovo sjedei. Listovi su pravilni, lijepi, bijele boje. Biljka cvjeta od maja do jula, dok plodovi sazrijevaju u avgustu. Za drogu se prikupljaju, u prvome redu plodovi (Fructus Rubi idaei) a zatim listovi (Folium Rubi idaei). Plodovi se mogu suiti, ali se najvie upotrebljavaju svjei ili se pripravlja sirup (Sirupus Rubi idaei). Nalazite biljke Malina se velikim dijelom uzgaja. Meutim, raste i u divljini, naroito po rubovima uma, izmeu grmlja brdskog ili planinskog podruja. Osnovni hemijski sastojci biljke Svje plod sadri najvie vode - i do 83%, a zatim razliite eere (gulukozu, levulozu, fruktozu, saharozu). Od organskih kiselina treba navesti limunsku, jabunu, mravlju i salicilnu. Od vitamina treba spomenuti dostav vitamina C, karotina i navodno vitamina B. Tu su prisutne jo i sluzave materije, tanini, neto eterskog ulja i mikroelementa. Svojsva biljke Svjei plodovi su vrlo prijatnoga okusa i mirisa, isto tako i malinov sirup. Osueni plodovi maline koji ulaze u sastav vitaminskih ajeva, daju ovima prijatan miris i boju, a osim toga sadre jo uvijek dosta vitamina C. Bez obzira na sadraj drugih eera, zbog sadraja levuloze, maline su dozvoljene za upotrebu u sluaju dijabetesa (Valnet). Maline pored toga to djeluju kao tonik, pokazuju i diuretina svojstva, djeluju kao laksativ, stomahik i sredstvo za osvjeenje. Indikacije Insuficijencija jetre i ui. Konstipacija, problemi sa gastrointestinalnim traktom, dispepsija. Febrilna stanja. Reumatizam. Nain primjene U prvome redu preporuuju se svjei plodovi. Tu se doza ne moe odrediti ve koliko se moe pojesti. Posebno kod dijabetiara, onih koji pate od sipepsije, reumatiara i slino. Sok od maline posebno se preporuuje kod grozniavih stanja izazvanih poremeajem ui, upalom mokranih puteva i problema sa gastrointestinalnim traktom. Primjena u narodnoj medicini U narodnoj medicini primjenjuje se i list maline kao diuretik, astringent, emenagog i laksativ. Sadri dosta tanina, neke flavonoide, organskih kiselina i dosta vitamina C. Oficijelna prema Brit, Herb. Pharm. (1983). Njemaka komisija E : The Complete German Commission E Monographs. 1998. Ameriko izdanje. Str. 366.

MASLINA (Olive Tree)

125

Olae euoropaea (Linn) Oleaceae- Maslinke

Durgi nazivi: maslinka, maslica, oljika, uljika. Maslina je dugovjeno, zimzeleno, kvrgavo drvo koje ponegdje naraste ak i do 20 metara. Obino je visoka od 8 do 12 metara. Kao kultivisano drvo, poznata je u oko 100 vrsta, ije morfoloke i druge osobine zavise od niza faktora, kao to su sastav tla, klima i sl. Maslina kod nas obino cvjeta u aprilu, ponekad i u maju, u bonim uspravnim grozdovima. Cvjetovi su bijelo-ukasti, ima ih mnogo i prijatnog su mirisa. Listovi su duguljasti i koasti, sa gornje strane tamnozeleni, a sa donje srebrenastosivi, na kratkoj peteljci. Plod je jajolika kotunica duine 2 do 3 centimetar koja mijenja boju od zelene, crvenkaste, zatvoreno-plave do crne. Kada sazrije, postaje sjajna i naborana. Za drogu se prikuplja list, plod i scijeeno ulje (Olivae folium, fructus et oleum). List se prikuplja u proljee. Od posebnog interesa ovdje je plod i ulje dobijeno iz ploda. Jedan od naina uvanja i konzerviranja plodova je konzerviranje u salamuri. Meutim, za praktine potrebe najvanije je maslinovo ulje i kao prehrambeni proizvod i kao ljekovito sredstvo. Postoji nekoliko vrsta maslinovog ulja. Najkvalitetnije je hladno ocijeeno maslinovo ulje, koje se dobija iz nepotpuno zrelih maslinki koje se podvrgnu blagom cijeenju bez pucanja kopice. Ovo maslinovo ulje esto se naziva i djeviansko ulje, bistro je, svijetloute do zlatnoute boje ili utozelenkaste, prijatnog i blagog mirisa. Ovome ulju ne dodaju se nikakve primjese, posebno hemijske. Nalazite biljke To je tipina biljka Sredozemlja, mada je kultivirana i na drugim kontinentima. Kod nas uspijeva u Hercegovini, a u zemljama bive Jugoslavije: Sloveniji, Hrvatskoj i Crnoj Gori. Osnovni hemijski sastoji ploda masline Osnovni hemijski sastojak ploda masline je ulje. Zbog teme koju obraujemo, za nas je od posebnog interesa nerafinisano ulje koje se naziva jo i djeviansko. Pokazalo se da je to ulje dobijeno blagim presovanjem plodova masline uz to bez pucanja kopice i na hladno najbolje za zdravlje, titei u prvome redu jetru, kardiovaskularni sistem i mozak. Takoe se moe povezati i sa niskom pojavom karcinoma. U ulju od esencijalnih masnih kiselina prisutna je linolna, u nauci oznaena koa 18:2w6. U djevianskom maslinovom ulju prisutna u prosjenoj koliini od oko 10% (3,5 do 20%). Tu je i linolenska kiselina: 18:3w3 u prosjeku 0,3%. Dakle, maslinovo ulje siromano je esencijalnim nezasienim masnim kiselinama. S druge strane ne-esencijalne, slabo ne-nezaiene masne kiseline: oleinska, 18:1w9 u prosjeku se nalazi u maslinovom ulju oko 75%, a palmitinska 16:1w7 u prosjeku oko 2%. Ove jednostruko nezasiena ne-esencijalne masne kiseline su vrlo stabilne. Treba jo navesti i ne-esencijalne zasiene kiseline: palmitinsku sa u prosjeku 10% i stearinsku kiselinu sa oko 2%. Maslinovo ulje sadri jo i neto lecitina koji je fosfolipid, posebno vaan za probavu. Nerafinisano maslinovo ulje sadri jo u koliini od 2% drugih vanih supstancija kao to su beta-karoten /provitamin A), tokoferol, odnosno vitamin E u formi alfa-tokoferola odlino titi srce i arterije. U plodovima jo ima hlorofila i ksantofila, od kojih i potjee boja ulja, zatim i mineralne soli; fosfora, sumpora, kalija, mangezija, kalcija, hlora, eljeza, bakra, mangana, zatim karotena B, C, E i A.

126 Svojstva biljke Ulje i maslinke su odlini uvari funkcija jetre i une kesice. Kod oboljenja jetre odlino je sredstvo za luenje jetre i ui (holagog i holeretik). Osim toga ulje je holecistokinetik, laksativ, antidot protiv otrova, slui kod nefritikih kolika i sl. List masline se upotrebljava za snienje visokoga krvnog pritiska jer iri krvne sudove. Indikacije (plodovi, posebno ulje); insuficijencija jetre, kamenac u unoj kesici holetijaza (Chauffard, Valnet, Gostuki). Nain primjene Kod oboljenja jetre, treba gotovo svakodnevno jesti maslinke, koje se prethodno operu u vodi. Kod napada u predjelu jetre treba upotrijebiti maslinovo ulje dobijeno pomenutim hladnim cijeenjem: 1 2 supene kaike sa malo limuna da se prekinu bolovi i potpomogne izbacivanje kamenia (Valnet). Za iste svrhe Gostuki preporuuje: izmijeati 200 grama ulja od maslina, 0,5 gr mentola 1 (dobije se u apoteci) i jedno umance. 100 200 grama ove smjese treba popiti u nekoliko navrata u toku od 4-5 sati. Ili: 150 grama ljute rakije ili vinjaka, 2 umanjceta, 0,25 grama mentola ili 50 grama jakog aja od nane. Sve to dobro promijeati pa popiti ujutru polovinu radi spreavanja napada unog kamenca, a drugu polovinu naveer. Ako do napada ipak doe, popiti u toku 15 do 30 minuta (Gostuki), Ili: za istjerivanje unoga kamenca 3 do 4 uzastopna dana uzimati po 2 supene kaike ulja prije spavanja (Tucakov). Bolesnici na jetri, posebno u salatama, trebaju upotrebljavati maslinovo ulje. Na primjer, salata od maslaka (vidjeti: Maslaak) i slino. Mora se staviti napomena da bolesnici na jetri najveim dijelom trebaju upotrebljavati maslinovo ulje. Ne samo kao zain. Primjena u narodnoj medicini Pored toga to se maslinovo ulje iroko primjenjuje u farmaciji za izradu raznih masti, melema, linimenata, sapuna i flastera, isto tako je iroka njegova primjena i u narodnoj medicini. Kao ljekovito, ulje su upotrebljavali jo stari Egipani, Grci i Rimljani. Podaci o tome vode 3000 godine prije nove ere. Smatra se da ulje od maslina pojaava vid, a koristi se za ienje posebno kod djece i starijih. Treba istai da maslinovo ulje koristi narodna medicina za istjerivanje i otapanje unih hemoroida i upale sluzokoe eluluca. Ako se uljem mae kosa, prestaje ispadanje, a nee se prije vremena ni posijediti. Posebno maslinovo ulje slui kod opekotina. Narodna medicina koristi i list masline prikupljen u proljee. Infuz od maslinovog lista iri krvne sudove pa se upotrebljava koa efikasno sredstvo protiv povienog krvnog pritiska. I nauna medicina je ovaj metod prihvatila iz narodne. Napomena Nije prijatno upotrebljavati maslinovo ulje na opisane naine osim u salatama, hrani i slino, ali se mora. Popijeno maslinovo ulje izaziva neugodan zadah iz usta, pa redovito poslije upotrebe treba uzeti limunovog soka, ili jae kafe, ako se ulje uzima kao laksativ. Maslinovo ulje je kao to je reeno laksativ, pa o tome tgreba voditi rauna kod uzimanja veih koliina. Bez obzira da li postoje neke smetnje u radu jetre ili ne, kao preventivno sredstvo treba to ee uzimati maslinke. Za one koji pred jelo vole da uzmu aperitiv, trbalo bi da vai pravilo: uz svaki aperitiv po 2 do 3 maslinke. Maslinovo ulje je oficijelno prema farmakopeji bive Jugoslavije. Oleum Olive. Njemaka Komisija E: The Complete German Commission E Monographs, 1998. Ameriko izdanje. Str. 357 i 358.

POMORANA (Orange)

127
Citrus aurantium (Linn) Rutaceae - Rutvice

Mahom svi citrusi pa i pomorana, su trnoviti grmovi koji daju ukusne plodove. Iako su svi dijelovi pomorane ljekoviti, ovdje se iskljuivo misli na pulpu, dakle unutranji dio ploda. Nalazite biljke Kod nas se malo uzgaja ili gotovo nikako. Uglavnom je uvozimo. Osnovni hemijski sastojci Pulpa sadri najvie vode (do 90%), zatim glucida, ugljiko-hidrata, organskih kiselina (maleinska, limunska...), celuloze, itd. Sadri vitamine B, C, P i provitamina A (karotena), mineralne soli kalija, kalcija, magnezija, fosfora, natrija i mikroelemente, eljezo, bakar, cink, mangan, brom. Svojstva biljke Jedan od najkvalitetnijih plodova u sluaju nedostatka vitamina, osim toga i vrlo hranjiv. Plod pomorane je tonikum za jetru, miie, nerve, eludac (ne izaziva stvaranje kiseline kako se obino misli, ve naprotiv, zbog prisustva kalija, smanjuje sadraj kiseline u elucu). Zbog visokog sadraja minerala i mikroelemenata, pomorana je remineralizant. Eliminie toksine iz organizma; diuretik, laksativ. Indikacije Rekonvalescencija, problemi sa jetrom, anemije, demineralizacija, fizikalna i intektualna astenija, dispepsija, hiperviskozitet krvi, intoksikacije. Moe se preporuiti kod dijabetesa, jer 100 grama oljuene pomorane sadri manje glikogenih elemenata od 100 grama hljeba (A.Martinet). Nain upotrebe Najbolje je jesti oguljene plodove, ali treba upotrebljavati i u obliku soka. 100 grama soka sadri 50 miligrama vitamina C. Bebama treba davati 1 do 3 kafene kaike soka dnevno. U sluaju bilo kakvih problema sa jetrom, treba uzimati to vie plodova ili soka pomorande. Primjena u narodnoj medicini Naranin sok kao lijek primjenjuje se jo od 10. stoljea. Gorki i ugodno mirisavi listovi narane sabrani u proljee (Folium Aurantii) slue u narodnoj medicini za umirenje ivaca, kao i umirenje greva. Rairena je i droga Pericarpium Aurantii (Cortex Aurantii fructus) koja se dobija skidanjem i suenjem kore sa zrelih plodova. Upotrebljava se kao stomahik, tonik i sredstvo za jaanje ivaca. Njemaka Komisija E: The Complete German Commission E. Monographs, 1988. Ameriko izdanje. Str 89.

TRENJA (Cherry)
Cerasus avium (Linn, Hoenoh) Rosaceae- Rue Drugi nazivi: divlja trenja, crenja, ptiarica, sitnica. Trenja je listopadno drvo visine i do 20 metara. U voarstvu je poznat veliki broj sorti, ali se vrlo esto nae u slobodnoj prirodi na bogatom zemljitu. Dospije do nadmorske visine od 1700 metara. Biljka obino cvjeta u aprilu i maju lijepim bijelim ili ruiastim cvjetovima u isto vrijeme kada poinju da izbijaju i listovi. Plod je mesnata kotunica razliite boje, od crvene do gotovo crne. Vrlo je ukupna. Prikupljaju se i upotrebljavaju plodovi trenje, a kao droga i peteljke (Stipites Cerasorum). Nalazite biljke Potjee iz Male Azije, ali je danas rairena po itavoj srednjoj Evropi. Kod nas uspijeva u cijeloj zemlji. U divljem obliku posebno voli lstopadne ume. Osnovni hemijski sastojci Plod sadri mnogo vitamina A, B, C, zatim minerala i eljeza, fosfora, kalcija, magnezija, sumpora, hlora, natrija i kalija. Od

128 mikroelemenata prisutni su cink, mangan, bakar i kobalt. Od eera sadri dosta levuloze. Svojstva biljke Plodovi trenje su odini regulatori funkcija jetre, une kesice i eluca. Zbog sadraja levuloze kao eera u neumjerenim koliinama, mogu da je upotrijebe i dijabetiari. Plod djeluje kao depurativ, diuretik. Eliminie iz organizma razliite toksine, a u organizam unosi dosta vitamina i posebno minerala i mikroelemenata, pa je remineralizant. Plod trenje djeluje osvjeavajue, izvor su energije i za nerve i za muskulaturu. Odini su kod reumatinih oboljenja, artritisa i slinih oboljenja. Indikacije Hepatizam, insuficijencija jetre, uni i bubreni kamenci. Arterioskleroza, demineralizacija, reumatizam, artritizam. Konstipacija. Nain primjene Kura sa trenjama: u toku od 1 do 2 dana uzimati iskljuivo trenje radi ienja krvi i uope organizma od toksina. U iste svrhe moe se uzimati i sok od treanja. Kada su u pitanju djeca, bolje je upotrijebiti kompote. Primjena u narodnoj medicini U narodnoj medicini upotrebljavaju se i peteljke u suhome stanju. Slue kao odlian lijek za lijeenje disajnih putova i omekavanje sluzi, zatim protiv bolesti mokranih putova i kao sredstvo za jae izluivanje mokrae. Interesantno je napomenuti da smola koja istie iz stabla, ako se rastvori u siretu, lijei ugu, a sim toga i perut na glavi. Napomena U naoj zemlji se uzgaja i vinja (Cerasus vulgaris, Miller) koja po izgledu nalikuje trenji, samo to su plodovi grimizno crveni ili crni. Ima ista svojstva kao i trenja pa je indicirana na isti nain. U narodnoj medicini se peteljke upotrebljavaju na isti nain kao i kod trenje, s tim to se u tu drogu ima vie povjerenja nego u peteljke trenje. Peteljke vinje izmeu ostalog slue i za izbacivanje bubrenih kamenaca.

LJIVA (Plum)
Prunus domestica (Linn) Rosaceae - Rue Drugi nazivi: bistrica cepaa, itlovka, poegaa. ljiva se uzgaja u razliitim sortama kao nae poznato voe zbog vrlo ukusnih plodova koji se daju preraditi na razne naine (demovi, kompoti, suhe ljive i sl). Nalazite biljke Veliki broj razliitih sorti ljiva uzgaja se danas. Posebno mnogo je ima u Bosni i Srbiji. Osnovni hemijski sastojci ploda. U plodu najvie ima vode, eera (u suhim plodovima do 44%), ugljikohidrata, organskih kiselina (najvie jabune), bjelanevina, masti, mineralnih tvari, eljeza, kalcijuma, fosfora, magnezijuma, kalijuma, natrijuma i mangana i nekin oligo-elemenata. Sadri vitamine A, B i C. Svojstva ploda Kod raznih oteenja jetre, plodovi ljiva, posebno suhi, pripremljeni na razliite naine, najbolji su dodatak dijetalnoj ishrani. Plodovi djeluju kao laksativ, diuretik, nervni stimulator i regenerator nerava. Indikacije Oboljenja jetre svih vrsta, prejako izluivanje ui, astenija, anemija, reumatizam, arterioskleroza, konstipacija, pretjerani intelektualni i fiziki zamor, gaenje na uzimanje hrane. Nain primjene Svjee ljive kao voe, ne smije se pretjerivati jer mogu izazvati razliite eluane smetnje. Kompot od suhih ljiva i same suhe ljive su ipak najprikladnije za konzumiranje, posebno od oteenja jetre. Gdje je jetra vrlo umorna i ne moe da vri ulogu cjedila za otrove (H.Leclerc): Uveer treba svaku ljivu razrezati (manje slatke vrste ljiva su bolje) sa jedne strane, izvaditi koticu i spustiti u hladnu vodu preko noi. Sutradan tu vodu odliti, dodati novu i kuhati 2 do 3 sata, ali

129 tako da se svaki sat odliva stara, a dodaje nova vrela voda. Tako se dobiju ljive bez kiseline i eera. Uzimaju se vrele ili podgrijane sa malo vode, natate i prije jela. Doza: 8 do 22 komada odjednom. Primjena u narodnoj medicini U narodnoj medicini prvenstveno se primjenjuju plodovi; svjei ili jo bolje osueni. Nauna medicina je uglavnom sve preuzela, kada je u pitanju ljiva, iz narodne medicine. Skuhane, svjee ili osuene ljive upotrebljavaju se za otvor. Osim toga, konzistencija stolice postaje takva da se crijeva lahko prazne to je posebno vano za lijeenje hemoroida. U narodnoj medicini ljiva je pozdano sredstvo protiv probavnih smetnji, a zatim kod oboljenja jetre. Osim plodova, u narodnoj medicini upotrebljava se i svjei list i smola koja istie iz stabla. Svjei listovi kuhani u vinu slue za lijeenje teko zacjeljivih rana, ako se upotrijebe u vidu obloga. Na slian nain upotrebljava se i smola, najbolje kuhana u vinu, zajedno sa svjeim listom, za lijeenje krasta.

UMSKA JAGODA (Strawberry)

Fragaria vesca (Linn) Rosaceae - Rue Drugi nazivi: divlja jagoda, jagodica, pozemljua, rudea jagoda. umska jagoda je viegodinja zemaljska biljka visine 20 do 30 centimetara sa kratkim valjkastim podankom, iz kojega tjeraju listovi, stabljike i vrijee ili lozice. Vrijee mjestimino putaju u zemlju korijenje pa se tako biljka dalje razmnoava. Listovi su na dugim peteljkama sa 3 listia koji su pilasto nazubljeni. Cvjetovi su bijeli, pravilni, sa 5 latica. Biljka obino cvjeta od aprila do juna. Ponekad i drugi put u jesen. Plodovi obino sazrijevaju u maju junu, esto i kasnije, to zavisi od stanita. Plod je mirisava, crvena, okrugla ili ovalna boba. Najveim dijelom se primjenjuju plodovi i to najbolje u svjeem stanju, a mogu se i suiti. Za drogu se, takoer, upotrebljavaju listovi (Folium Fragariae vescae). Miris osuenog ploda je aromatian, okus slatko-kiselkast. Osueni listovi moraju sauvati zelenu boju. Oporog su okusa. Vadi se i rizom rano u proljee, opere i osui. Nalazite biljke Kod nas raste u svim umama, a posebno po umskim krevinama i poaritima. Moe se nai i na visinama do 1600 metara. Ponekad zauzme velike prostore pa se sve crveni i mirie od ove biljke i njenih plodova. Osnovni hemijski sastojci Svje plod ima najvie vode, dosta eera (fruktoze i glukoze), organskih kiselina (limunska i jabuna), vitamina C, karotina, pektina, tanina, mineralnih soli; kalija, mangana, eljeza, te aromatska jedinjenja. Listovi sadre mnogo C vitamina, pektina, tanina, niz alkaloida, te flavonoide i neto etarskog ulja prijatnog mirisa. Svojstva biljke Plodovi umske jagode ili preraevine (demovi, slatka, sokovi, sirupi i elei) predstavljaju izvanredno dijetalno sredstvo kod mnogih oboljenja, posebno oboljenja jetre, odnosno kod poremeaja razmjene materija. aj od listova slui kao sredstvo koje potpomae izluivanje ui (holagog i holeretik) kao diuretik, te sredstvo za zaustavljanje krvavljenja, posebno kod krvavljenja iz maternice. Listovi, takoer, ulaze u sastav vitaminskih preparata. Indikacije Insuficijencija jetre, holelitijaza, astenija, demineralizacija, artrizam, reumatizam, arterioskleroza, bubreni kamenci i sl. Nain primjene Kod svih oboljenja jetre najbolje je za vrijeme sezone upotreb ljavati svjee plodove 250 do 500 gr. dnevno. Plodovi jagoda mogu se osuiti na nain kako se sui sve ostalo voe. Za tu svrhu treba prikupiti plodove koji nisu sasvim zreli. Izvan sezone kao odlian aj kod insuficijencije jetre je aj od suhoga lista i korijena umske jagode i njenih plodova. Priprema se na sljedei nain: supenu kaiku

130 lista i korijena preliti sa 200 ml vode, zagrijati do kljuanja, skinuti s vatre, odmah dodati kafenu kaiku suhih plodova jagoda, poklopiti i nakon 20 minuta procijediti. aj piti izmeu obroka, 2 do 3 olje dnevno. Primjena u narodnoj medicini Nauna medicina skoro sve je preuzela iz narodne medicine. Ovo se odnosi i na plodove, list i podanak. Napomena Postoje ljudi koji su preosjetljivi na plodove umske jagode, to se manifestuje pojavom osipa po koi - urtikarije. U tom sluaju odmah treba prekinuti uzimanje i svjeih jagoda i pripravaka od jagoda. Njemaka Komisija E: The complete German commission E Monographs, 1988. Ameriko izdanje. Str. 378.

PARADAJZ (Tomato)
Solonum lycopersicum (Linn) Solanaceae - Pomonice Drugi nazivi: crveni patlidan, rajica, pomidor, tomat. Paradajz je jednogodinja biljka, svima dobro poznata kao i krompir, ijoj porodici i pripada. Porijeklom je iz Perua, ali se rairio po cijelom svijetu. Postoje mnoge sorte, obzirom na veliinu, oblik plodova i njihovu boju. Osnovni hemijski sastojci biljke Plod sadri najvie vode (do 90%), zatim ugljiko-hidrata, proteina, lipida, organskih kiselina (jabuna, limunska, vinska), kalcija, fosfora, magnezija, kalija, sumpora, brojne mikroelemente, cink, bakar, eljezo, bor, jod, kao i mnoge vitamine: A, B1, B2, B6, C, PP, E, K, B9, Svojstva biljke Malo je plodova i meu voem i meu povrem, koje u sebi sadri toliko vrijednih materija kao paradajz. Njegova je vrijednost gotovo nerpocjenjiva, ne samo za jetru, ve i za itav organizam, zbog ega paradajz ima veliki farmako-medicinski i opi biloki znaaj. Sok od paradajza postao je nacionalni i narodni napitak iroke potronje u svim naprednim zemljama. Zbog sadraja minerala i vitamina, te oligoelemenata, paradajz je od velike vrijednosti za normalno funkcionisanje jetre. Organizmu dovodi ili popunjava minerale i vitamine (remineralizant, revitalizant), elije organizma dovodi u stanje ravnotee, sredstvo je protiv infekcija, skorbuta, detoksikant (to je od posebne vanosti za jetru), diuretik, paradajz daje krvi alkalnu reakviju, ako je postala slabo kisela, razblaava mokrau i elminie ureu. To je toliko zdrava i ljekovita biljka da je preporuuje i Svjetska zdravstvena organizacija. Indikacije Konstipacija, uni i bubreni kamenci, astenije, hronine intoksikacije, hiperviskozitet krvi, arterioskleroza, artritizam, kostobolja, reumatizam, enteritis, upalni procesi digestivnog trakta. Nain primjene Salata od paradajza koja se preporuuje za odravanje dobrog zdravstvenog stanja, kao i kod problema sa oboljelom jetrom. Salatu pripremiti na slijedei nain: isjei na tanje okrugle krike povei paradajz, istu toliku glavicu luka, takoer na okrugle krike, dodati maslinovog ulja, malo morske soli i sasvim malo vinskog ili jabukovog sireta. Ostaviti da stoji otprilike 1 sat kako bi paradajz i luk pustili sok, pa zatim jesti. I sok treba upotrijebiti. Ili, kako to preporuuje Svjetska zdravstvena organizacija: itav paradajz energino samljeti i domah popiti svjei sok bez ikakvih drugih dodataka. Jo je bolje ako se jednaki dijelovi celera, paradajza i argarepe samelju. Malo morske soli i malo bibera popravit e se okus ovome, ionako ukusnome napitku. Ako je jetra oteena, treba znati, da malo bibera nee nakoditi. Koliko treba piti ovoga soka? Koliko ko moe u toku dana, a da ne izazove proljev, odnosno dijareju.

131 Primjena u narodnoj medicini Narodna medicina nairoko primjenjuje paradajz u obliku zrelih plodova ili kao razliite preraevine kao hranjiv i zdrav dodatak jelima. Zbog visokog sadraja vitamina, te mnotva minerala i mikroelemenata, preporuuje se slabokrvnim ljudima kao i oboljelima od tuberkoloze. Oito da narodna medicina nije znala ni za vitamine ni za mineralne soli, ali, eto stoljeima narodni instikt naao je u ovoj biljci sve ono to je kasnije moderna nauka potvrdila. I u narodu se upotrebljava sok od paradajza, te razliiti polugusti i gusti pripravci, naroito zimi. Narodna medicina upotrebljava i list paradajza pripremljen kao infuz za kupelj kod oboljenja od iijasa i reumatizma.

SOJA ( Sovaean)
Soja hispida (Moench) Papilionaceae(Fabaceae)- Leptirnjaa Drugi nazivi: odnedavna se uzgaja u kulturi, te je pored imena soja poznata jo i kao japanski bob.

Soja je jednogodinja biljka malog rasta sa uspravnom stabljikom koja je prilino razgranata. Listovi dosta veliki, trodijelni. Cvjetovi su obino bijele boje, ali mogu biti i slabo ljubiaste do ljubiaste bolje. Iako se i listovi upotrebljavaju, uglavnom mladi, za razliite salate, najvaniji dio biljke je sjeme, oblika pljosnato-duguljastog, ovalnog, okruglog i u obliku bubrega. Nalazite biljke Porijeklo vodi iz Japana, ali se zbog visokog kvaliteta i drugih osobina rairila gotovo po itavom svijetu, gdje klimatski faktori doputaju uzgajanje ove biljke. I kod nas je zapoelo uzgajanje soje u kulturi. Osnovni hemijski sastojci Soja se sve vie upotrebljava i u svijetu i kod nas zbog njenih visokih kvaliteta, ne samo kao prehrambeni artikal. Ne zaboravimo da 100 grama neodmaenog ulja daje oko 400 kalorija energije. To je nevjerovatno vrijedna biljka za odravanje i poboljavanje zdravlja. Pokuajmo to objasniti njenim hemijskim sastavom. Sojino sjeme sadri 12-25% sojinog ulja. Ulje pored zasienih masnih kiselina (stearinske, palmitinske, lignocerinske, itd.) sadri i mnogo neobino vanih nezasienih masnih kiselina: oleinske, linolne, linoleinske i arahidonska, istina u tragovima, ali upravo njeno prisustvo ini sojino ulje najvrednijim od svih ulja koja se upotrebljavaju za ishranu (vidjeti: ta blagotvoreno utjee na jetru, masnoe). Nezasiene masne kiseline u ulju predstavljene su sa oko 85%. Proteina sadri dva puta vie od mesa. Treba jo spomenuti sadraj ugljikohidrata, mineralnih soli, te veliko bogatstvo najvanijih vitamina: A, B6, K, D, E, licitina, diastaza i dr., pa postaje donekle jasno zato se sojino ulje i drugi pripravci soje toliko upotrebljavaju u svijetu i veoma preporuuju. Svojstva biljke O soji i njenim svojstvima postoji toliko podataka da se ovdje moemo zadrati samo na onom najvanijem. Proizvodi od soje predstavljaju kompletnu hranu koja se nevjerovano dobro probavlja i velike je energetske snage. Pored toga to je remineralizant, biljka djeluje na nae organe kao izvanredan regulator, i to regenerator prvog reda. Posebno treba ukazati na njene osobine da djeluje na sve elije organizma. Indikacije Soju treba upotrebljavati kod svih oboljenja jetre kao neizostavan dodatak svim drugim vrstama jela. Takoer kao kompletnu hranu za djecu, rekonvalescente, u bolestima kod kojih je dolo do demineralizacije, kod nervnih oboljenja itd. Nain primjene Mi se zasada jo nismo navikli na sojine proizvode. Da bismo bili podsticaj za veu potronju proizvoda od soje, navedimo jedan podataka u odnosu

132 na holesterol i posljedice koje holesterol izaziva ako se u organizmu pojavi iznad fizilokih vrijednosti. Soja djeluje na sniavanje holeterola i sve posljedice koje izaziva kod primjene od samo tri nedjelje. Naravno, ovdje se ne misli da se kroz tri sedmice upotrebljava iskljuivo soja. Treba samo, i to je dovoljno, umjesto mesa jesti istu koliinu nekog proizvoda od soje koji se priprema na isti nain kao i meso i u salatama umjesto drugih ulja, uporebljavati samo sojino ulje. Lecitin iz soje Lecitin, kao to se vidi iz teksta, sadri i zrno soje. Sadri ga u veim koliinama i umance jajeta, ali da se ne uputamo u to ko ga sadri vie ko manje, koji je bolji i sl. elije svih ivih organizama sadre lecitine i njihove membrane su mahom sastavljene odnosno graene od lecitina, te reguliu promet hranljivih materija u i iz elije to obezbjeuje normalan ivot organizma. Lecitin nastaje u jetri, a naroito visoke koncentracije nalaze se u nervnom sistemu i ovojnici mozga. Hemijski reeno, lecitin je mast ili masnoa, odnosno lipid. Tanije reeno smjesa lipida. Sojin lecitin sastoji se od (3-sn-phos-phatidyl) cholina, phosphatidylethanolamina i phosphatidyl-inositola. Dakle, dosta sloena smjesa, u kojoj 73-79% otpada na prvu komponentu. Prozilazi da je lecitin ustvari fosfolipid. Ova kompozicija hemijskih supstanci sprjeava arteriosklerozu, titi od kardiovaskularnih oboljenja, poboljava funkcije mozga, pomae u apsorpciji tiamina (vitamin B1) i vimanina A od strane jetre i probavnog sistema. Pokree energiju i poteban je za oporavak jetre oteene zloupotebom alkohola. Lecitin pomae mastima, i posebno holesterolu, da disperguje u vodi i tako uklone iz tijela ime se sprjeava nagomilavanje masnoa u vitalnim organima-arterijama. Osim to sprjeava stvaranje unih i bubrenih kamenaca, neophodan je u funkciji jetre da vri detoksikaciju, to nas spasava od laganog trovanja raspadnim produktima metabolikih procesa. Osiromaena funkcija jetre je put do raka (karcionoma). Lecitin takoer poveava otpornost na bolesti svojom ulogom na timus limfoepitelni organ, glavno mjesto limfocitopoeze. Prema njemakoj Komisiji E: The Complete German Commission E Monographs, Ameriko izdanje (Blumenthal M. Et al. 1998). Lecitin izolovan iz soje sastoji se od (3-sn-phos-phatidyl) holina, phosphatidyl ethanolamina i phosphatidyl-inositola odlikuje se time da sniava koncentraciju masti pa se upotrebljava kod umjerenih poremeaja u metabolizmu masti, posebno kod hiperholesterolemie, kada samo dietalne mjere nisu dovoljne. S druge strane, izolovani sojini fosfolipidi sa oko 73-79% (3-sn phosphatidyl) holina te sadrajem vitamina E od 0,2-0,5% i nekim drugim sastojcima (npr. phosphatidylethanolaminom do 7%) upotrebljava se prema klinikim nalazima kod manje jakih hiperholesterolemia kod kojih dieta i druge ne-medicinske metode (npr. tjelesne vjebe, gubitak teine) nisu pokazale rezultate. Dalje, kod subjektivnih tekoa kao to su gubitak apetita, neprijatan osjeaj kod pristiskanja stomaka u predjelu jetre zbog toksinih utjecaja prehrane ili hroninog hepatitisa. Takoer kao najvaniji inilac kod hroninih oboljenja jetre, kao to su nagomilavanje toksinih agenasa u sluaju alkoholne bolesti jetre, apstinencije od alkohola. Kod hroninog hepatitisa kao auvansi terapija sa fosfolipidima soje kada poboljanje simptoma postaje vidljivo od druge terapije. Dozira se: 1.5-2.7 gr fosfolipida iz soje sa 73-79% 3-sn-phosphatidyl holina u pojedinanoj dozi. Kontraindikacije, sporedni efekti, posena panja kod upotrebe, upotreba kod trudnoe i dojenja, interakcija sa drugim drogama, predoziranje,

133 specijalne preporuke i efekti kod operacija sa vozilima i mainama nita nije opasno.

LAN kultivirani (Flaxeed) Linum usisatissimum (Linn) Linaceae Lanovi Drugi nazivi: pitomi lan, keten, eten, predivo, preslej. Lan je bio poznat i nekoliko hiljada godina prije Nove ere. Sluio je za dobijanje vlakana u Mesopotamiji, Asiru i Egiptu, 4 moda i 5 hiljada godina prije Nove ere. Stari Egipani umotavali su mumije prvo u meterijal od vune, a zatim u materijal izraen od lana. Zna se i to da su od lana ili i odjeu. Postojbina lana nije poznata Tragovi su pronaeni i u sojenicama iz Kamenog doba. Teofrast (370-285 g. p.n.e.) je otkrio sluzave materije u lanenom sjemenu, a Dioskorid (I stoljee Nove ere) govori i o medicinskoj upotrebi lanenog sjemena. Po svemu sudei lan je najstarija ljekovita biljka koja se spominje i u Bibliji. Jo jedna zanimljivost, ustvari dvije: lin na keltskom jeziku oznaava nit, jer se u stabljici lana nalaze mnoge niti iz kojih se dobija laneno platno. Druga rije u naunom imenu usitatissimum znai koristan. Lan o kojem govorimo je jednogodinja zeljasta gajena biljka visine 50-60-80 centimetara sa slabo razvijenim korijenom iz kojega izbija tanka, valjkasta stabljika, uspravna i glatka sa uskim lancelastim listovima. Biljka je u gornjem dijelu malo razgranata, i tu se nalaze sitni neobino lijepi cvjetovi, ponekad bijele, ali najee plave kao nebo boje. Plod je okruglasta ahura sa desetak sjemenki. Biljka inae cvjeta od juna do avgusta, dok plodovi sazrijevaju od avgusta do septembra. Ima mnogo varijeteta lana, govori se ak o 100, ali su najvanije dvije: dugaki lan koji se gaji zbog dugog i jakog vlakna i slui u tekstilnoj industriji, niski lan je vrlo razgranat i daje mnogo sjemena, ali je loijeg vlakna. Daje laneno ulje. Smatra se da je sjeme ovih dvaju varijateta jednako vrijedni. Za upotebu se prikuplja sjeme (semen Lini) koje je glatko, sjajno, duguljasto, vie jajasto, svjetlosmee boje, katkad i mrko. Nema mirisa, okus sluzavo-mastan. Nalazite biljke: kao kultivisana biljka, lan se najvie gajio u bivem Sovjetskom Savezu. Posebno u Pribaltiku, Bjelorusiji, te oko Smolenska i u Novogordskoj oblasti. Osim toga uspijeva u Evropi, u rejonu Sredozemnog mora, jugozapadnoj Aziji. Takoe se uzgaja u Indiji, Junoj Americi, SAD, Kanadi, Poljskoj. Osnovni hemijski satojci biljke: Ljuska sjemena sadri u pokoici mnogo sluzi koja se oslobaa kada se sjeme potopi u vodu (Mucilago seminis lini). Jezgro je bjeliasto ili zelenkasto sa mnogo ulja (Oleum lini). Kada se iz sjemena iscijedi ulje, ostaju lanene pogaice (Placentes seminis lini), sa mnogo bjelanevina. U pokoici ima do 12% sluzi, a u jezgru 30-48% masnog ulja. Nikako ne moemo kazati da nam sluzave materije iz pokoice nisu vane u ovoj naoj temi, ali daleko nam je vanije ulje koje se moe dobiti iz sjemena. Posebno nam je vano ono ulje koje se dobija hladnim presovanjem lanenog sjemena i to ono sirovo, nerafinisano ulje iz prvog presovanja bez ikakvog zagrijavanja i slinih operacija (extra-virgin laneno ulje). Ovakvo ulje sadri, bolje reeno odlian je izvor esencijalnih masnih kiselina: linolenske i linolne masne kiseline. Hladno presovano laneno ulje sadri 62,6% linolenske kiseline, 14,5% linolne, 15,2% Oleinske, 5,2% palmitinske i 2,5 stearinske kiseline.

134 Sa ovakvim sadrajem linolenske i linolne kiseline, laneno ulje moe se smatrati najboljim, i zbog odreenih osobina za dobrobit zdravlja, meu svim masnim kiselinama Mnoge studije irom svijeta, pokazale su da je laneno ulje dokazano ne samo kao preventiva oboljenja, ve i kao izraziti lijek. U sadanje vrijeme je ustanovljeno da nezasiene masne kiseline postaju izvor stvaranja u organizmu bioloki aktivnih spojeva prostalglandina. Ovim spojevima pridaje se vaan znaaj u regulaciji mnogih fiziolokih funkcija i odravanju homeostatskih odnosa. Svojstva biljke: Mahatma Gandi je rekao: Tamo gdje se laneno sjeme upotrebljava kao redovita ishrana, meu narodom e biti boljeg zdravlja! Ulje je posebno vano kod dijetalne ishrane, a isto tako i integralno sjeme ne samo zbog sadraja nezasienih masnih kiselina, ve i zbog visokog sadraja bjelanevina. Sluz je takoer nosilac ljekovitih svojstava lana, jer djeluje kao emolijencija i laksativa. Kao topik emolijent ublaava probleme i kod vanjske i kod unutarnje upotrebe. Lanena sluz djeluje kao antispazmodik digetivnog sistema, a takoe i bronha. Posebno je efikasan za respiratorne puteve, jer razblaava sekretorna luenja farinksa*. Ono to je posebno vano: svaka iva elija organizma zahtijeva esencijalne masne kiseline za izgradnju elijskih membrana kao i stvaranje novih elija. Na koncu, esencijalne masne kiseline nazivaju se tako jer ih organizam ne proizvodi, pa se moraju hranom unijeti u organizam. Mi emo kod dietoterapije jetre primjenjivati masnoe u obliku ulja gdje bi na prvo mjesto stavili laneno ulje. Ulja u pehrani svakako moramo primjenjivati i zbog esencijalnih masnih kiselina, a i zbog etiri u mastima topiva vitamina: A, D, E i K, jer moe se desiti nedovoljna apsorpcija ovih vitamina u tijelu i onda kada se ti vitamini uzimaju u dovoljnoj mjeri hranom, pa ak i onda kada ih uzimamo kao dodatak u vidu tableta ili slino, a sve zbog nedostataka masti u kojima su topivi, pa kao takvi prihvatljivi za organizam. Ovakav nedostatak vitamina topivih u mastima moe se javiti npr. kod bilijarne ciroze jetre kada doe do smetnji ili potpunog zastoja u oticanju ui (holestaza cholestasis). Najljepa i ohrabrujua vijest dolazi od mnogih naunika u svijetu da je laneno ulje, bolje reeno nezasiene masne kiseline iz toga ulja, odlino u borbi protiv raka. Austrijanci su, naprimjer nazvali laneno ulje svjetlucajuom nadom u borbi protiv raka. Prema Britanskoj Herbalnoj Farmokopeji (British Herbal Pharmacopoeia, 1983), lan je pune bioloke vrijednosti kao supstancija koja titi mukozne membrane i ublaava iritacije (demulcent), laksativ, antitusiv, emolijent, sredstvo koje smiruje bolove, sredstvo koje sprjeava nadimanja. Njemaka Komisija E (Blumenthal, et al., 1999) preporuuje laneno sjeme kod hronine opstipacije, kod oteenja debelog crijeva zbog zloupotrebe laksativa, iritabilnog kolona, divertikula, kao sluz za gastritis i enteritis. I na koncu kao kataplazma kod lokalnih upalnih procesa. ________________________________________ * U pokoici lanenog sjemena pored sluzi ima jo i vlaknastih materija: celuloze, hemiceluloze i lignina, to sjeme lana svrstava u odline laksative zbog efekta bubrenja. Esencijalne masn ekiseline iz Lana Dodatak. Masnoe koje upotrebljavamo u ishrani, mogu se podijeliti u dvije skupine: vrste i tene (Vidjeti: Lipidi).

135 Na ovome mjestu bavimo se tekuim masnoama tj. uljima, koje su na normalnoj temperaturi u tenom stanju. Ulje dobijeno hladnim presovanjem iz lanenog sjemena najbolje je za nae svrhe jer sadri dvije neobino vane za nae izlaganje esencijalne masne kiseline. Te dvije esencijalne masne kiseline oznaavamo sa omega -3 i omega -6. Esencijalnim iz nazivamo zato to na organizam nije u stanju da iz proizvede, pa se u organizam moraju unositi hranom. Ove oznake, omega -3 i omega -6 su najee, ali nisu jedine u strunoj i naunoj literaturi kojima se oznaavaju esencijalne masne kiseline. Postoje i derivati ovih esencijalnih masnih kiselina: Omega -3 esencijalna masna kiselina koja se jo zovu i linolenska masna kiselina, ima i svoje derivate: - Stearidonska kiselina, - Eikosapentenska kiselina i - Dokosaeksanolna I omega -6 esencijalna masna kiselina, koja se jo zove i linolna masna kiselina, ima svoje derivate: - Gama linolnu i - Arahidonsku kiselinu. Da se malo pozabavimo ostalim nazivima za ove dvije esencijalne masne kiseline koji se upotrebljavaju u strunoj i naunoj literaturi. Prvo: razvijmo lanac C atoma koji u nizu sadri 18 C atoma. C- C- C - C -C -C -C -C - CC - C - C -C -C- C -C- C-C 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 Obratimo panju na prvi C atom oznaen brojem 1. Od njegovih 4 slobodnih valencija tri su ve okupirane H atomima, dok se etvrtom valencijom vezuje za C atom vezan u lancu i oznaen brojem 2. Time su sve etiri valencije C atoma oznaenog brojem 1 okupirane i na tome mjestu dosta je problematina neka reaktivnost itavog lanca od 18 C atoma. Prikazanu skupinu CH3 nazivamo metilnom. Za posljednji C atom u lancu oznaen brojem 18 vezan je jedan atom kiseonika O sa jednom dvostrukom vezom i jedna OH skupina: H | H -C | H O || C \ OH Kod omega -3 esencijalne masne kiseline poslije ugljikovog 3. atoma postoji jedna dvostruka veza koja spaja ugljikove atome 3 i 4. Kod ove kiseline postoje jo dvije dvostruke veze: izmeu atoma C6 i 7 i 9 i 10. Omega -3 odnosno linolenska masna kiselina ima i nadimak alfa linolenska kiselina, kojoj je ime cis - w 3,6,9 oktadekatrienoic kiselina, a skraeno ime je: 18:3 Ova COOH naziva se korboksilna skupina i oznaava da je itava ova kompozicija jedna kiselina.

136 3 gdje je 18 broj ugljikovih atom, prvo 3 je broj dvostrukih veza i na kraju 3 oznaava mjesto gdje startuje prva (omega) veza. Zbog 3 dvostruke veze u lancu, te shodno i velikoj reaktivnosti ove esencijalne masne kiseline, ona se jo oznaava i kao supernezasiena masna kiselina. Ova se masna nezasiena kiselina moe pisati i kao 18:3 3. Gdje 18 oznaava ukupan broj ugljenikovih atoma u lancu te kiseline. Broj 3 je broj dvostrukih veza unutar tog lanca i na koncu 3 oznaava da se prva dvostruka veza nalazi na atomu C oznaenom brojem 3, te odatle i oznaka omega-3 masna nezasiena kiselina . Ima jo oznaka za ovu kisleinu od kojih bi mogli navesti: 3, -3, n3, n-3. Na poetku reenice n-3 postaje N-3. I itd. Postoji jo jedna neobino vana nezasiena masna kiselina: linolna ili omega6. U ovoj kiselini postoje dvije dvostruke veze. Prva se nalazi na 6 atomu beojano od poetka tj.od metilne skupine. Otuda i omega-6 i druga izmeu 9 i 10 C atoma. Oznaka joj je 18:2 6 to znai ukupno 18 C atoma 2 dvostruke veze i 6 je pozicija prve dvostruke veze omega-6. Oznaava se kao linolna kiselina = NA = 6 = 6, n6, n-6 itd.

POVRE

ARTIOKA (ARTICHOKE)
Cynara scolumus (Linn) Compositae (Asteraceae) Glavoike. Drugi nazivi: Artioka, gardun, pitoma boca, ratiok - iz oblasti Mediterana. Ovaj oblik nije bodljikav i privedene je u kulturu tokom 15 vijeka. Nekada rijetka biljka sada je vrlo rasprostranjena u kultiviranom obliku irom Mediterana, a i drugdje gdje su zime blage. Gaji se kao povre. To je velika, vrlo lijepa biljka, sa velikim, lijepim cvjetnim glavicama, mesnatim cvjetitem, mesnatim ovojnim listovima i sonom bazom. Kao nedicinska droga slui list (Cynarae folium). Svjei listovi sadre i do 82% vode. 100 grama svjeeg lista cijeenjem daje oko 30 ml soka. Sok sadri dosta vitamina C, B1 i B2 kao i karotena. Od ostalih sastojaka valja spomenuti jedinjenja sumpora, fosfora, natrija, kalija, kalcija, eljeza i mangana. Takoer sadri inulina, lipida i proteida, kao i fizioloki najvaniji sastojak cinarin, koji je derivat kafeolkinske kiseline. Sadri jo i neke gorke principe /amara). Sok dobijen cijeenjem ima jak, neobian okus tako da ga je dosta teko popiti. Ali zbog negovih izvanrednih kvaliteta kada je u pitanju jetra, preporuuje se mjeavina sokova: soka od artioke + soka od argarepe + 2/4 soka od jagoda. Artioka se upotrebljava kao povre za ishranu, ali zbog okusa koga smo naveli, sirova se ne jede. Kao ljekovita biljka, artioka je blagoslovena za jetru, ali i inae.

137 Jedan primjer. Kod eksperimentalnih ivotinja kojima je otklonjen dio jetre, dolo je do brze regeneracije jetre, kada je u dietalnu prehranu ivotinja uvedena artioka. Artioka djeluje kao tonika na elije jetre i unu kesicu. Sprjeava holestazu. To je hepatoprotektiv i antihepatotoksin. Djeluje kao i holeretik, holagog i holecistokinetik. Navedimo i neka druga svojstva artioke izvan domena jetre. To je diuretik koji potpomae eliminaciju uree, mokrane kiseline i vika holesterola. Laksativno djeluje u sluaju zatovra stolice, te kao stimulans i aperitiv, te kao kardiotonik. Nijemci biljku vide kao holeretik (Blumenthal i dr. 1998), te da je treba primjenjivati kod dispeptikih problema. Amerikanci /Peirce A., 1999) smatraju da gorki okus artioke stimulie sekreciju eluanog soka i dobru probavu. Cinarin se priznaje od amerikih eksperata kao holeretik, te da pomae ublaavanju dispeptikih simptoma kao to su muka i gaenje, bol, povraanje i nadimanje. Regenerator je jetre, to je i dokazano u eksperimentima na ivotinjama. Pored toga smatra se da cinarin djeluje u sluaju nefiritisa, te da sniava koncentraciju eera u krvi. Francuzi (Valnet, 1972) iznosi podatke da je artioka efikasna kod kongestije i insuficijencije jetre. Takoer za drenau jetre i une kesice. Leclerc H. (1983) iznosi podatke da atrioka djeluje kao tonik na elije jetre, jaa funkcije i na koncu vri detoksifikaciju jetre. Artioka se s uspjehom primjenjuje kod utice i ciroze jetre. Artioka se odlikuje i drugim pozitivnim osobinama kojima se bavimo na drugome mjetu (Hasanagi, 1988. i 2000.). Njemaka Komisija E: The Complete German Commission E Monogrphs., 1988. Ameriko izdanje str. 84. Kontraindicirana je kod osoba koje su alergine ne samo na artioku ve i druge glavoike (Compositae). Takoer i kod obstrukcija unih kanala (Blumenthal i dr. 1998). Kod primjene krenimo od najjednostavnijeg sluaja: 2 svjea lista artioke preliti sa 2 dcl kljuale vode, promijeati i poklopiti. Procijediti nakon 10-15 minuta. Popiti takoe 10-15 minuta prije tri glavna obroka. Svjee iscijeeni sok mijean sa sokom od mrkve i sokom od jagode. 100-150 ml u tri dijela izmeu obroka. Tinktura artioke: 3 puta dnevno po 30 kapi prije jela, 15 min. prije jela. Sirup cinare s medom: 2 puta dnevno po supenu kaiku izmeu obroka. Posebno se preporuuje kao proljetno povre upotrijebiti artioku na jedan od preloenih naina. Nain primjene 2 svjea lista artioke preliju se sa 2 dcl. kljuale vode, nakon 10 minuta se procijedi. Pije se prije svakoga jela.

CRNA ROTKVA
Raphanus niger Cruciferae (Brassicaceae) - Krstaica Drugi nazivi: arapka. Uporebljava se korijen rotkve koji je zadebljao, razliitog oblika, najee okrugao, pokriven crnom korom. Nalazite biljke Uzgaja se u kulturi u povrtnjacima. Osnovni hemijski sastojci korijena: sadri sumporno etarsko ulje rafanol, zatim sumporne heterozide od kojih i potjee ljutina, dosta minerala: mangenzija, kalija, natrija, vitamina B, C i E.

138 Svojstva biljke Ljekovita biljka posebno za oboljenja jetre. Upotrebljava se svjea. to je svjeija i ljua to je bolja. Ima svojstven, pomalo otar miris. Okus je otar, manjevie ljut i ugodan. To je je tipian holecistokinetik jer izaziva kontrakcije une kesice (Limaire i Loeper). Slui za lijeenje unih kanala, upala une kesice, te kod stvaranja unih kamenaca i pijeska. Potpomae izluivanje ui. Stimulie rad elija jetre. Osim toga, diuretik je, aperitiv, digestiv i sedativ. Sredstvo je protiv skorbuta, respiratorni tonikum, antialergen i sl. Indikacije Zapaljenje une kesice (Holecistitis), uni kamenci (Holelitijaza; Grumme), insuficijencija jetre. Oligurija, dispepsija, problemi sa respiratornim organima (hronni brohitis, astma), kosotoblja, reumatizam, artritis hronini (Schrader), alergije i skorbut. Nain primjene Oguliti od kore, sitno naribati i iscijediti sok, 20 do 50 grama dnevno. Kod teih oboljenja jetre i ui, te kod kamenca u unoj kesici 100 do 400 grama dnevno na slijedei nain: narednog dana poveava se doza za 50 grama i tako svaki dan do 400 grama. Zatim se doza smanjuje sa 50 grama svaki dan do 100 grama. Ukoliko se za tih 14 do 15 dana stanje potpuno ne popravi, treba napraviti pauzu od 10 do 15 dana da se brubrezi odmore, pa ponoviti kuru. Moda je ipak ovaj sok najbolje uzimati na sljedei nain, ma o kojoj se koliini radilo: sok iscijediti ujutro, staviti ga u flau, pa u toku dana otpijati pomalo dok se sve ne popije. Sok se ne smije soliti. Za one koji imaju ma kave probleme sa jetrom i ui, zakljueno sa cirozom jetre, preporuuje se gotovo svakodnevna upotreba salate; jednaki dijelovi rotkve i svjeeg kupusa koje treba naribati, zakiseliti limunovim sokom, dodati dovoljno istog maslinovog ulja i sasvim malo morske soli, jo bolje nimalo. Dobro izmijeati i okus dotjerati limunovim sokom. Primjena u narodnoj medicini iroka je primjena rotkve u narodnoj medicini. Jedan recept koji se moe primijeniti kod oboljenja jere: rotkvu sitno nastrugati i izmijeati sa istim dijelom meda, najbolje od rumarina. Ostaviti preko noi. Ujutro iscijediti nastali sok. Uzimati po supenu kaiku tri puta dnevno, poslije jela. Ovaj sok odlian je i za lijeenje disajnih putova. Napomena Zbog hemijskog sastava crne rotkve, ne smije se upotrebljavati kod upalnih stanja eluca i crijeva. U bilo kojem obliku da se uzima, rotkvu ne treba soliti. Ako se mijea sa drugim povrem, onda je dozvoljeno samo malo soli, jo bolje nimalo. I jo neto: nikada ne uzimati rotkvu i pivo.

BUNDEVA
Cucurbita pepo (Linn) Cucurbitaceae - Bundeve. Drugi nazivi: bijela bundeva, bua, dumlek, misiraa. Bundeva je jednogodinja biljka. Ima puzavu i preko 10 metara dugu stabljiku. Du te duge rebrste i bodljikave stabiljike izbijaju pokrajne stabljike. Du stabljika izbijaju zlatno-uti cvjetovi iz pazuha veliih srcolikih, jako hrapavih listova. Cvjetovi su istovremeno muki i enski. Muki cvjetovi su vei od enskih. Da bi se dobio vei plod, velika bundeva, treba otkinuti vrh stabiljike i to u vrijeme kada izbije etvrta pokrajna stabljika, odnosno etvrti pokrajni izdanak iz glavne stabljike. Tada plod odosno bundeva obino naraste do 10, a esto i 15 kg i vie. Biljka cvjeta u julu i avgustu, a sazrijeva u septembru i oktobru. Budneva na kraju se ovdje misli: plod je okrugao, malo udubljen, izvana sivkasto bijel. Ako se razree ima lijepu naranastu boju. Mesnata je i sona, okusa blagog i slatkastog. U upljini, unutar budneve ima mnogo sjemenki.

139 Upotrebljava se plod (Cucurbita fructus), a kao droga sjeme, odnosno kopice (Cucurbitae semen, peponis). Sjeme, im se izvadi, treba oistiti od onog vezivnog tkiva koje spaja kopice, oprati i to prije osuiti da se ne ukvari i izgubi ljekovitost. Sjeme treba uvati neoljuteno i dobro zapakovano na hadnom mjestu. Ako se sjeme oljuti, onda se mora to prije upotrijebit,i jer e inae i u tom sluaju izgubiti ljekovitost. Ljuska sjemena je debela i ilava. Ona okruuje jezgru koja je takoe okruena tankim i mekanim tegumenom zelenkaste boje koji je dobro priljubljen uz jezgru. Kada se jezgra upotrebljava kao ljekovito sredstvo, npr. za istjerivanje nametnika iz probavnog sistema, nikako se ne smije skinuti, odnosno odstraniti taj tanki i mekani tegumen. Nalazite biljke Postojbina biljke je Meksiko, odakle je prenesena u Evropu. Prvi je spominje Kolumbo jo 1442. godine koji je bundevu prvi put upoznao na Kubi. U Evropi se spominje tek nakon Kolumbovog povratka. Treba napomenuti da tikvice koje takoe upotebljavamo u ishrani., potjeu iz Indije. Bundeva se odomaila u Evropi. U naim krajevima uzgaja se svukuda, po vrtovima i njivama u velikom broju sorti. Budnevu je najljepe gledati kao meuusjev u kukuruzu. Osnovni hemijski sastojci biljke Hemijske sastojke budeve moemo podijeliti u dva dijela: prvo, sastojci koji pripadaju mesu odnosno pulpi lijepe naranaste boje koja se vidi kada se bundeva rasjee, sadri najvie vode - i do 93%. Ona lijepa naranasta boja potjee od kartenooida, od kojih je najvaniji - karotin iz kojega, cijepanjem njegovog molekula, nastaju 2 molekule vitamina A. U pulpi ima i neto malo bjelanevina (do 1%), oko 5% bezazotnih materija, neto malo ulja, vitamina C, enzima i mnogo manganovih soli (Tucakov). Takoer sadri vitamine B1, B2 i B3. To je u pulpi. Sjemenke sadre oko 24% teine ljuske i 76% teine jezgre. U jezgri najvie ima masnih ulja - i do 50%, od ega 70-85% otpada na gliceride nezasienih masnih kiselina tzv. esencijalnih masnih kiselina: linolenske, linoleinske i oleinske. Ostatak otpada na gliceride zasienih masnih kiselina: palmitinske i stearinske. Ulje takoer sadri i sitosterina. Sjemenke, odnosno jezgra, sadre i smole, askorbinske kiseline, vitamina B1, karotanoida i organskih kiselina, te velike koliine bjelanevina, eera i lecitina. Sadri i minerale, posebno selen. Svojstva biljke Meso od bundeve pripremljeno na razne naine predstavlja odlian regulator eluca i jetre. Odlian je i laksativ. Poboljava i pojaava motornu funkciju crijeva. Bundeva je i vrlo hranljiva, dobar nutritiv i sedativ. Djeluje i kao diuretik. to se tie sjemena, tanije reeno jezgre, najvanije djelovanje je kao anthelmintica, sredstvo protiv crijevnih parazita, koje niti je toksino niti iritira sluznice probavnih organa. Indikacije Meso, da ponovimo, pripremljeno na razne naine, npr. peeno na razliite naine kao to su peena bundeva, osim to je vrlo prijatna za jelo, djeluje kod insuficijencije jetre, a posebno kod razliitih upala i slinih pojava kod organa za probavu hrane, poevi od gastritisa, enteritisa, dizenterija, zakljuno sa kolitisima. Odlino djeluje i kod hemoroida, konstipacija i dispepsija razliitih tipova. Mora se navesti da je konzumiranje bundeva odlino kod astenije i fizikalne i intelektualne, da se moe preporuiti i diabetiarima koji nisu na inzulinu, te kod nesanice. Odlino je i kod upalnih procesa urinarnog sistema. Sjeme se, tanije jezgra, upotebljava za istjerivanje stomanih parazita: pantljiare, askarisa (velike djeije gliste) i ostalih nematoda iz probavnog sistema.

140 Nain primjene Meso budneve priprema se na razne naine. Jedan od tih naina, ujedno i najjednostavnije je peena budneva: bijelu budevu valja rasjei i oistiti od sjemena. Zatim je isjei na vee komade. Pleh za peenje malo namazati puterom ili uljem i komade staviti na njega. Pei u penici. Kada su komadi ispeeni, posuti iz s malo eera i ovla zamirisati vanilom. Moe se sluiti i toplo i hladno. Ovo je samo jedan od naina pripreme budneve a ima ih mnogo. Sjeme bundeve za istjerivanje stomanih parazita-treba znati osnovno pravilo da se ne smije ukloniti sivkasto-zelena koica s jezgre. Valnet (1977) preporuuje se da zdrobi 30-50 grama jezgra bundeve i izmijea s medom. Ovu koliinu treba pojesti na prazan eludac u 3 dijela svakih sata. 1 sat kasnije, popiti neki purgativni aj koji se dobije na slijedei nain: Supenu kaiku kore frangule (Rhamnus frangula) preliti sa 2 dcl vode. Lagano kuhati 2-3 minute, tada dodati 1 supenu kaiku lista sene (Cassia augustifolia) i ostaviti poklopljeno 10 minuta. To je doza za odrasle. Za djecu odgovarajue smanjiti dozu. Drugi nain je po Turovoj (1974): jezgre sa ouvanom sivkasto-zelenom koicom u koliini od 300 grama za odrasle zdrobiti u avanu. Zatim u malim porcijama od 10-15 kapi dodavati vodu uz intenzivno mijeanje. Koliina vode na kraju treba biti 50-60 ml. Da bi se poboljao okus dodati i jednu kaiku meda. Ukupnu koliinu uzeti na prazan eludac u toku od 1 sata po 1 ajnu kaikicu. Saekati nakn toga 2 sata, pa uzeti Mg-sulfat u koliini od 15 do 30 grama rastvoren u vodi. Nakon do 2 sata oistiti e se crijeva. Za djecu od 10-12- godina upola manja doza, a od 5-7 godina 100 grama i td.

KROMPIR (POTATOES)
Solanum tuberosum (Linn) - Solanaceae - Pomonice Drugi nazivi: krtola, krumpir, krompijer, podzemljica Krompir je nezamjenjiva hrana, izvrstan lijek, a moe biti i jak otrov. Potjee iz ilea i Perua, odakle je krajem 16. stoljea prenesen u Evropu. Oko primjene krompira kao i kukuruza u ishrani, bilo je u to vrijeme razliitih diskusija i otpora. Nije to ni udo. Uvijek je tako kada se uvodi neka novotarija. No, uskoro je krompir pokazao svoje pravo lice. Praktino, zahvaljujui krompiru, nestalo je gladi. Zahvaljujui opet krompiru, nestalo je jedno oboljenje koje se naziva skorbut. Nalazite biljke Vjerovatno nema ni jedne zemlje u svijetu u kojoj postoje uslovi za uzgoj krompira, a da ga ta zemlje ne uzgaja u velikoj koliini. Zahvaljujui tome, danas je u svijetu poznato oko 1800 varijeteta i sorti krompira. Osnovni hemijski sastojci biljke Upotrebljava se podzemni dio biljke, tzv. Krtola koja sadri najvei dio vode - i do 75%. Najvaniji hemijski satojak krompira je skrob kojega u prosjeku ima oko 21%, to znavisi od sorte. Sadri eer i dekstrin, proteide i lipide, mineralne soli, masna ulja, vitamine C i K i neke vitamine Bkompleksa (B1, B6, B5, B9). Najvei dio ovih materija nalazi se neposredno ispod ljuske. Zato je najbolje krompir kuhati neoljuten. Ako se ve guli, onda ga gulite to tanje. Od mineralnih soli najvie je zastupljen kalij: jedan kilogram krompira unese u organizam oko 5 grama kalija. Zatim slijede; natrij, kalcij, magnezij, oligo, odnosno mikroelementi: eljezo, fosfor, bakar, sumpor i mangan. U kori krompira nalazi se i jedno toksino jedinjenje koje se zove solanin. Solanin je termolabilan i razara se kuhanjem. Meutim, klice krompira sadre daleko veu koliinu solanina. Proklijao krompir mora se oguliti i mjesta gdje su se pojavile klice odstraniti dubljim

141 zarezivanjem u krtolu. Potrebno je napomenuti, pogotovu zato to se o tome ne vodi dovoljno rauna, da sa proklijanim krompirom valja biti naroito obazriv, jer su zabiljeeni ne samo teka trovanja ve i smrtni sluajevi zbog trovanja solaninom koji se nalazio u proklijalom krompiru. Svojstva biljke To je energetska hrana koja se dozvoljava i dijabetiarima, jer moe zamijeniti hljeb. Lako je svarljiv i moe se preporuiti kao vrlo prikladan za funkcije organa za varenje, pogotovu u sluaju kakvih oboljenja, kao to su ir na eluci ili dvanestopalanom crijevu. Svje sok iscijeen iz nastruganoga krompira, u mnogim sluajevima je pomogao da se izlijei ir eluca ili dvanaestopalanog crijeva. Sok, takoer, djeluje kao diuretik i antispazmodik. Indikacije Dijabetes, kojeg treba pomenuti samo radi toga to krompir moe zamijeniti hljeb. Inae se upotrebljava za odravanje dobrog zdravstvenog stanja. to se tie soka treba navesti gastritis, te ir eluca i dvanaestopalanog crijeva. U odnosu na jetru upotrebljava se kod svih oboljenja, kao i kod unih kamenaca. Glikozurija i dijabetes. Nain primjene: Svje sok od krompira: uzima se 200 do 300 grama podijeljeno u 4 do 5 doza u toku itavoga dana. Preporuuje se izmijeati sa sokom od mrkve, limuna ili s medom. Ova kura sa sokom od krompira treba da traje oko 1 mjesec u sluajevima oboljenja jetre, unih kamenaca, heparaciditeta eluca, ira eluca i duodenuma, dijabetesa. Primjena u narodnoj medicini Obino se kae da je krompir sirotinjska hrana. Nekada je zbog toga bio vrlo cijenjen lijek u narodnoj medicini. Napomena Jela od krompira se ne smiju nipoto podgrijavati, a kamoli upotrijebiti sljedei dan.

KUPUS (CABBAGE)
Brassica oleracea (Linn) Cruciferae(Brassicaceae) Drugi nazivi: kapusta, broskva, braljica, okrat U jedostavnom lei sve Paracelsus Kupus se razvio iz svojega prvobitnoga oblikadivljeg kupusa. Dugogodinjim uzgajanjem razvile su se razliite batanske odlike sa smotanim listovima: kupus, kelj, zatim odebljalim i mesnatim korijenjem kao to su rotkva, koraba, ili cvatovima kao to je prokula. Ovdje se govori o kupusu. Kada se kae ta rije, svi znaju o emu se radi. Kupus se u naoj zemlji gaji na velikoj povrini, pa tako spada u vodee kulture u ishrani. Hemijski sastav kupusa Kupus sadri vode od 84 do 91%. Ali postoje druge visokovrijedne materije. Neki prosjek tih materija mogao bi se dati na osnovu slijedee analize: 100 grama kupusa otprilike sadre 3 grama proteina, 6 grama glucida, 0,3 grama lipida, 50 mg. kalcija, 50 mg fosfora, 1 mg eljeza, 80 mg vitamina C, 0,15 mg vitamina B1, 0,12 mg vitamina B2, 0,60 mg vitamina PP, 0,50 mg provitamina A, 2183 U1 vitamina A (I Institut national d'hygiene France). Takoer u kupusu, otopljenu u lipidima, pronaen je vitamin U (antiulcus) i vitamin D2 antirahitini. Pronaeni su i natrij, kalij, magnezij, hlor i sumpor, kao i oligoelementi: mangan, bakar i jod. Svojstva biljke Ve je Dioskorid ocijenio da je kupus zdraviji ako se jede svje. Katon Stariji hval kupus kao nazdravije povre, te opisuje efekte kupusa: protiv mamurluka, diuretik, protiv kolika, laksativ i dr. Jo je zanimljiviji primjer Portugalca Vasco de Game, koji je jednom prilikom na svojim putovanjima izgubio vie od polovine posade zbog loe ishrane, odnosno skorbuta. S druge strane, Englez

142 James Cok dao se ubijediti da na putovanje ponese 60 bavi kiseloga kupusa. Rezultat je bio oevidan: nije izgubio niti jednog lana posade. Odavno se primijetilo da je kupus u svjeem stanju, sirov ili kiseo, ljekovit, dok se kuhanjem ta ljekovitost gubi. O ljekovitim svojstvima svjeeg kupusa moglo bi se pisati nairoko. O tome su napisane monografije. Ovdje se valja zadrati samo na onim osobinama kupusa koje se odnose na jetru i unu kesicu. Interna upotreba kupusa kod ciroze jetre praena ascitesom, prema prof. L. Binetu, preporuena je primjenjena kura sa kupusom u tretmanu cirotinoga ascitesa i dolo se do slijedeega: kura se sastoji u davanju svjeega kupusa u dozi od 300 do 400 grama dnevno, najprije nekuhanog, zatim polukuhanog. Nakon toga je stanje bilo sljedee: poslije latentnog perioda dolo je do primjetnog poveanja izmokravanja, zatim potpunog povlaenja ascitesa i edema, odnosno otoka. Kod ciroze jetre primjenjuje se kura sa kupusom na isti nain kao i kod ascitesa. U oba sluaja moe se davati svjee iscijeeni sok od kupusa. Kupus, odnosno svjei listovi, pokazuju sposobnost revulzije, tj. odvoenja i rasporeivanja sokova i krvi. Doprinose smirivanju bolova i njihovoj eliminaciji u sluaju hepatinih kolika, kongestije jetre, problema sa unom kesicom, isuficijencije jetre i sl. Indikacije Ascites, ciroza jetre, hepatine kolike, kongestija jetre, insuficijencija jetre, upala une kesice, dijabetes u vezi sa poremeajem funkcije jetre i dr. Kupus je tipina biljka za jetru, kao i crna rotkva, maslaak, zlatnica, artioka (vidjeti tamo) i sl. Nain primjene Svoje ljekovito djejstvo kupus, u prvom redu, pokazuje u svjeem stanju, bilo da se radi o obinom kupusu ili kiselom. U sluaju bilo kojeg oboljenja jetre najbolje je piti svjee iscijeeni sok kupusa u dozi do 400 mililitara dnevno. Drugi nain primjene svjeeg kupusa je u vidu salata, najbolje izmijean sa nekom drugom biljkom slinog djejstva kao to je npr. crna rotkva, hren (vidjeti tamo) i slino. Jedna takva salata za odravanje dobroga stanja jetre, i inae za odravanje dobre zdravstvene kondicije, pripravlja se na slijedei nain: jedna polovina glavice kupusa srednje veliine izriba se na sitne rezance, isto tako i jedna crna rotkva. Po ovome se nastrue korijen hrena srednje veliine, doda malo morske soli, maslinovog ulja po volji i malo jabukova sireta, takoer, po volji. Sve se ovo dobro izmijea. Koliina je dovoljna za etverolanu porodicu. Uz ovu salatu ne preporuuje se piti pivo. Napomena Kod uzimanja soka od kupusa, esto doe do neprijatnoga nadimanja u stomaku, to stvara potekoe bolesnicima na jetri. U tome sluaju, doza koja se rasporedi u toku itavoga dana uzima se u manjim obrocima, pri emu je dobro uvijek izgrickati 10-15 sjemenki kima. Kuhani kupus u bilo kojem obliku, posebno kao naa nacionalna jela, sarma i podvarak, kontraindiciran je kod bilo kojega oboljenja jetre.

MASLAAK (DANDELION)
Taraxacum officinale (Webb) Compositae (Astaraceae) - Glavoike Drugi nazivi: radi, uanik, mljekaa, salatua. Maslaak je trajna zeljasta biljka visine do 30 centimetara. To je tipina korovska biljka, ali je zato, kao i mnoge druge korovske biljke, vrhunskih ljekovitih osobina. Ima ga svukuda, pa se u proljee itava polja ute od procvjetalog maslaka. Upravo zbog toga to se moe svuda nai, pa ak i na visokim planinama, jako varira po oblku i podvrstama. Maslaak ima snaan, razvijen korijen u obliku vretena, ali sa malo bonih izdanaka. Iz korijena izbija lisna rozeta sa dugoljastim nazubljenim listovima koji su polegli po zemlji, jer maslaak nema stabiljike. Mnogobrojne

143 cvijetne drke su uplje i na njihovome kraju nalazi se cvat jarko ute boje, koja se nou ili za vrijeme kie zatvara. Cvjeta od aprila do jula. Sjemenke su u obliku padobrana koje vjetar razduva na sve strane. Kao droga najvie se cijeni korijen (Radix taraxaci) prikupljen u jesen i osuen. Osueni korijen nema mirisa, okusa je gorkoslatkastog. Osim toga, kao droga slui i itava biljka (Herba teraxaci) prikupljena prije i u toku cvjetanja, kao i sami cvjetovi (Flores Taraxaci). Meutim, najbolje je maslaak prikupiti u rano proljee, kada se tek tu i tamo pojave uti cvjetovi. Treba ga izvui zajedno sa korijenom, otkinuti donje listove i odmah upotrijebiti (Radix Teraxaci cum herba). Svi dijelovi biljke imaju mnogo bijelog mlijenog soka koji i sadri najvie ljekovitih materija. Sok uope nije otrovan kako se esto misli, pa prema tome ni itava biljka. Nalazite biljke Jedan je od najrairenijih korova, koji raste svuda, naroito gdje ima vlage. Osnovni hemijski sastojci biljke Sadri triterpenska jedinjenja (teraksasterol, tarakserol, homotaksasterol, beta-amirin, androsterol), sterine, beta-sisterin, stigmasterin, holin, taraksol, levulozu, nikotinsku kiselinu, nikotin-amid, naroito u jesen, inulina. Sadri vitamine A, B i C, karotinoide, triterpenske alkohole i dr. Takoer sadri i mnogo eljeza, magnezija, fosfora, silicija, natrija, sumpora, mangana, te nekih enzima. Svojstva biljke esto se moe uti sljedee: gdje je sve zakazalo, maslaak nee. To je jak diuretik, a Francuzi ga zovu pissenlit - onaj koji tjera na mokrenje. Odlian je uvar funkcija jetre, upotrebljava se i kod kamenaca u unoj kesiciholelitijaza. Posjeduje i druge osobine kao: gorki tonik, sredstvo za proiavanje krvi, protiv skorbuta, itd. Indikacije Kongestija jetre, insuficijencija jetre, hepatitisi, holelitijaza, hepatine dermatoze, atonija unih putova, hiperholesterolemija, hemoroidi, anemije, oligurije, insuficijencija bubrega, konstipacija, enterokolitis, skorbut, astenija itd. Stimulator. Nain primjene Prednost svakako treba dati svjeoj biljci. Mlade listove zajedno s korijenom treba dobro oprati, a zatim sitno isjeckati, malo osoliti, zakiseliti limunom, dodati maslinovoga ulja, dobro promijeati i ostaviti da stoji 3-4 sata. Potom upotrijebiti kao prijatnu, pikantnu, pomalo nagorku salatu. Ili, u proljee prikupiti jednake koliine maslaka i cikorije (vidjeti tamo), koji u proljee dosta i slie. Spremiti isto kao i salatu od samoga maslaka. Ili: 50 grama korijena i lista kuhati u litri vode 2 minuta. Ostaviti 10 minuta, procijediti i piti ajnu olju prije svakoga jela, nezaslaeno. Jo: u jesen iscijediti iz korijena 100 grama soka, dodati 18 gr 90% alkohola, 15 grama glicerina i 17 grama vode. Uzimati 1-2 supene kaike dnevno za poboljanje cjelokupnog stanja jetre (Bissemoret). U jesen ili proljee prikupljeni korijen dobro se oisti, razree i osui. Suh korijen moe se ispei i samljeti pa upotrijebiti kao zamjena za kafu. Jo je bolje ako se prikupe jednaki dijelovi korijena maslaka i cikorije, oiste, osue, ispeku i samelju, a zatim upotrebljavaju kao zamjena za kafu kod oboljelih od jetre. Inae, ova kafa treba se ee upotrebljavati i kod potpuno zdravih ljudi radi odravanja dobrog zdravstvenog stanja. U praksi iz korijena maslaka dobija se gusti ekstrakt (Extractum Taraxaci spissum) koji je glavna ljekovita komponenta za dobijanje odgovarajuih tableta. Primjena u narodnoj medicini Maslaak pomae jo i protiv bolesti u stomaku i crijevima, u pluima, u crnoj digerici, a tako isto lijei uljeve, pa onda jo i hipohondriju, bledilo i mnoge druge bolesti. (Vasa Pelagi) Maslaak se kao ljekovita biljka upotrebljava od 10. stoljea. Grci i Rimljani nisu poznavali njegova ljekovita svojstva. Piem svjee izgnjeenog soka od maslaka popravlja se porueno

144 zdravlje i tamo gdje je bila svaka nada izgubljena - Sadik Sadikovi. Ne uputajui se u detalje za ta se sve maslaak moe upotrijebiti, ostaje injenica da se u narodnoj medicini upotrebljava za lijeenje jetre i ui. - Oficijelan korijen prema B.P.C. (1949). - Prema Brit. Herb. Pharm. (1983) list i korijen: Diuretik. Laksativ. Holagog. Antireumatik Indikacije: Holecistitis. uni kamenci. utica. Atonina dispepsija sa konstipacijom. Miini reumatizam. Oligurija. - Prema njemakoj komisiji E herba i korijen: Holeretik. Diuretik. Stimulator apetita str. 118-120.

REUM ILI RABARBARA

Postoji vie vrsta iz ovog roda: Rheum officinale (Bail). Rehmum palmatum (Linn), Rheum rhaponticum (Linn) i slino. Sve se upotrebljavaju kao ljekovite biljke sa priblino istim ili slinim svojstvima. U tome pogledu vlada velika arolikost; u literaturi jedn idaju prednost jednog vrsti, drugi drugoj. Ne uputajui se u te finese, ostanimo kod toga da sve vrste reuma jednako ljekovito djeluju. Drugi nazivi: raved, rapontik, reobarbar, ruved. Reum je viegodinja zeljasta biljka kod koje neke vrste imaju visinu i do 2 metra. Korijen je mesnat, soan i podsjea na korijen rotkve. Ali iz njega na sve strane izbijaju sitni, tanki i tamni korjenii. Iz korijena izbija mesnata peteljka koja je uplja i sa mnogo bonih listova. Biljka obino cvjeta u junu. Za drogu se prikuplja korijen (Radix Rhei). U zavisnosti od vrste, miris droge je manje-vie neugodan, okus svojstven, gorak i neugodan. Nalazite biljke Biljka potjee iz visokih predjela Azije, Kine i Tibeta, odakle ju je najvjerovatnije donio Marko Polo u Evropu. Dosta se uzgaja, posebno vrsta Rheum rhaponticum, i to u Francuskoj, SSSR-u, Njemakoj, Austriji i Maarskoj. U tim uslovima voli dobru vrtnu zemlju. Osnovni hemijski sastojci biljke Droga, odnosno korijen reuma, sadri derivate tanina i antrahinona, uglavnom, kao glikozide; taninglikozide i antrahinon glikozide. Od prvih treba navesti glikogalin, tetrarin. Od antrahinona, odnosno glikozida narahinona, hrizonfanein, reohrizin. Pri razgradnji ovi spojevi uvijek daju i glukozu. Ovdje treba jo spomenuti i druge spojeve: reumemodin, rein, direin i rabarberon. Svojstva biljke Prema nekim podacima (Georges Beau), reum je jo prije 5000 godina bio poznata ljekovita biljka u Kini. Smatran je za udotvoran lijek koji obnavlja organizam. Gotovo da je mogao da ide rame uz rame sa ginsengom, ali se ve tada znalo da ga treba upotrebljavati sa oprezom. uveni arapski ljekar Ibn-Sina, bolje poznat kao Avicena, primjenjivao ga je kod krvavljenja iz materice, astme, bolova razliitog porijeka, ujeda zmija, za stomak i bolove u jetri. (Ibn Al-nefis). Danas se pouzdano zna da djeluje kao holagog, purgativ i laksans, aperitiv i tonik. Indikacije Insuficijencija jetre. Anemija. Atonija eluca, zatvor, odnosno konstipacija, hronina dijareja i dizenterija. U veoj koliini djeluje kao sredstvo za otvaranje u manjoj kao sredstvno za zatvaranje. Nain primjene 2 do 5 grama korijena (prema uzrastu) preliti sa 2 decilitra kljuale vode. Nakon 10 minuta procijediti. Pije se prije dva glavna obroka kao holagog i laksativ. Primjena u narodnoj medicini Narodna medicina upotrebljava korijen i mesnatu peteljku lista. Listovi sadre vee koliine oksalne kiseline, to nije ni malo

145 bezazleno. Oksalna kiselina vezuje kalcij iz organizma u kalcijoksalat, teko topivu so. Ovo dovodi do deficita kalcija, odnosno dekalcifikacije organizma. Kalcij okalat u bubrezima, kao bubreni kamenac, moe izazvati krvavljenja iz bubrega, a eliminacija ove vrste bubrenih kamenaca zahtijeva izuzetne napore. Mesnate peteljke, posebno korijen, sadre vrlo malo oksalne kiseline pa se zato i upotrebljavaju. Vjekovno narodno iskustvo nadolo je na ovu injenicu koju je nauka kasnije i potvrdila i dala svoje objanjenje. Narodna medicina reum upotrebljava kao tonik, blag laksans i blag diuretik, ije se djestvo pokazuje tek nakon 10-tak sati po upotrebi.

REISHI GLJIVA Hrastova sjajnica

Ganoderma lucidum (Leyss. ex Fr.) Karst Polyporaceae Ganodermataceae. Drugi nazivi: ling shi, reishi (japanski), sveta gljiva. Gljiva raste na deblima listopadnog drvea, hrasta i kestena, a posebno na panjevima tog drvea. U Kini i Japanu poznata je preko 4000 godina, naroito kao ljekovita gljiva za mnoga oboljenja jetre, bubrega, eluca, astme i bronhitisa, artritisa, poremeaja sna, povienog krvnog pritiska, a u novije doba protiv hepatitisa, ira eluca i dvanestopalanog crijeva, te kao tonikum i antitoksini agens. U tradicionalnoj kineskoj medicini zauzima jedno od vodeih mjesta isto kao enj-enj, te je kao i enjenj upotrebljavan kao eliksir ivota na dvoru caraimperatora. Po kineskoj tradicionalnoj medicini gljiva vai kao glavni tonikum koji donosi i pojaava tzv. Qi energiju koja pojaava otpornost prema bolestima i stresovima, a produava ivot. Iako je gljiva bila poznata u Kini i Japanu i prije 4000 godina, na Zapadu su njeni kvaliteti kao ljekovite biljke upoznati mnogo kasnije. Tako u knjigama o gljivama, sasvim novog datuma (npr. G.Pace: Atlas gljiva, 1977) doslovce stoji: Nedvojbeno je tetna gljiva, tako da drvo pod njom redovito istruli! Znai, misli se na drvo. Pa i samo ivo drvo ne istruli, ve panj toga drveta ako se na njemu nae ova gljiva. Nalazite gljive Uspijeva uglavnm po itavom svijetu: Kina, Japan, Evropa, Amerika. Svojstva gljive Na prvome mjestu treba navesti da gljiva djeluje kao imunostimulator i imunomodulator. Znai da stimulie Interleukin 12. Inae interleukin je jedan protein koji nastaje u organizmi i koji tako djeluje da regulie intenzitet i trajanje imuno odgovora organizma. Takoer utjee na stvaranje interferona u tijelu. Ovaj pak sa svoje strane pomae u likvidaciji iz organizma HBV i HCV. Takoer stimulira stvaranje gama-interferona, aktivira makrofage, fagocite odnosno fagocitozu, umnoavanje limfocita. Osobina mu je i da djeluje protiv raka, jer umanjuje umnoavanje elija tumora. to se tie jetre djeluje kao holeretik, holagog, hepatoregenerator, takoer protiv toksina jetre (anti hepatotoksik). Sniava koncentraciju bilirubina u krvi koja se javlja zbog oteenja jetre. Poznate su antivirualne osobine ove gljive, ak u protiv takvih virusa kao to su: HBV, HC i HIV. Kada smo ve kod jetre, treba rei da normalizira stanje enzima jetre, djeluje kao hepatoprotektiv, titi jetru od ciroze jer umanjuje sadraj kolagena u jetri kod ciroze.

146 Gljiva se kao ljekovita u Kini i Japanu upotrebljava zaista za veliki broj oboljenja i poremeaja u organizmu. Tako, naprimjer, to se tie centralnog nervnog sistema (CNS) gdje djeluje na spreavanje bola, sedativnim i antikonvulzivnim svojstvima. Interesantno je rei da sniava povieni sadraj eera u krvi, kao i povieni sadraj holesterola. Naune studije su pokazale takoe izravno djelovanje na bakterije, te kao antioksidant, kardiotonik, pektorancija. Bilo bi zaista teta izostaviti podatak da se gljiva i preparati gljive mogu upotrijebiti i kod duodentalnih ireva, muskularnih distrofija, pa ak i kod Alzheimerove bolesti. Ovdje bi trebali navesti da gljiva spada u sami vrh ljekovitih biljaka protiv hepatitisa C. Nain upotrebe Upotrebljava se u vidu tableta, kapsula, koncentriranih kapi, standardiziranih ekstrakt tinktura, takoe u supama ili osvjeavauim piima. Tablete, obino od 1 gram po tableti: 3 tablete 3 puta dnevno. Tinktura 1:5 u 20% alkoholu - 3 supene kaike 3 puta dnevno. U prah samljevena gljiva uzima se u koliini od 3-6 grama razdjeljeno u tri doze kod hroninog oboljenja, odnosno 9-15 grama takoe u tri jednake doze kod akutnog oboljenja.

ROTKVA POVRTNICA (RADISH)

Raphanus sativus (Linn) Cruciferae (Brassicaceae) - Krstaice Drugi nazivi: andrkva, rodakva, rotkva, vrtna redakva. Rotkva ima mesnat korijen koji u uzgoju ima razlliit oblik, uglavnom okrugao. Boja korijena se mijenja od bijele, ruiaste do zelene. Stabljika je uspravna i uplja, sa listovima razliitog oblika. Cvjetovi su svijetloljubiasti ili bijeli. Pretpostavlja se da je ova biljka, zajedno sa bijelim i crnim lukom, bila glavna hrana radnicima koji su gradili uvenu Keopsovu piramidu, za ta ima dosta dokaza u slikovitim prikazima u grobnici. Miris korijena je specifian, pomalo tar, to je svojstveno svim biljkama iz porodice Cruciferae. Okus je prijatan, manje - vie otar. Nalazite biljke Uzgaja se u kulturi, u mnogo razliitih sorti. Osnovni hemijski sastojci biljke Korijen sadri etersko ulje koje se zove rafanol, kao i crna rotkva (vidjeti tamo). Zatim mineralnih soli: magnezija, sumpora, joda. Sadri vitamine B, C i P i nekoliko enzima. Svojstvo biljke Odlino je sredstvo za drenau jetre i bubrega. Potvreno je njeno djejstvo kod oboljenja unih kanala i kod stvaranja unih kamenaca i mulja. Sok dobro djeluje na izluivanje ui, te kod upala une kesice. Biljka je aperitiv, antiseptik i sredstvo protiv rahitisa. Indikacije Insuficijencija jetre, utice (lcterus), zapaljenje une kesice (Holecistitis), uni kamenci (Holelitijaza). Skorbut, demineralizacija, artritis, reumatizam, bronhitis, astma. Nain primjene Uzima se na isti nain kao i crna rotkva (vidjeti tamo). Primjena u narodnoj medicini Rotkva se iroko primjenjuje u narodnoj medicini. To je jedan od najdraih lijekova za lijeenje une kesice i unih puteva, a zatim za lijeenje brohitisa, hripavca i astme. Jedan prijatan pripravak se dobije na taj nain da se rotkva izdubi, na donjem kraju napravi se mali otvor, pa se unutranjost napuni medom. Tako napunjene rotkve stave se u neki sud i uskoro kroz onaj otvor

147 poinje da istie sok. Taj sok potpomae izluivanje sluzi i umiruje hripavac (Willfort). Osim toga, taj se sok odlino moe upotrijebiti za lijeenje jetre, une kesice i unih puteva. Danas sve vie i medicina rotkvi priznaje ljekovita svojstva. Napomena Rotkvu povrtnicu ne treba upotrebljavati kod upale eluca i crijeva. Takoer je ne treba soliti. Njemaka Komisija E: The Complete German Commission E Monographs, 1988. Ameriko izdanje. Str. 193-194.

SALATA (LETTUCE)
Lactuca sativa (Linn) Compositae (Asteraceae) - Glavoike Drugi nazivi: vrtna salata, pitoma loika, marulja, alata. Salata je kultivisana, ope poznata biljka koja se bere za jelo prije cvjetanja. Uzgaja se u itavoj Evropi. Pored ovoga kultivisanoga oblika salate, postoje i samonikli oblici u prirodi: loika (Lactuca perennis), loina (Lactuca scariola, L.) za koje treba rei da su u biolokome smislu vreijednije od vrtne salate. Tako prema nekim podacima divlji oblici sadre 7 do 10 puta vie vitamina C i provitamina A. Istina ovi divlji oblici su vie gorki, ali i to se da popraviti. Osnovni hemijski sastojci biljke Najvanije ljekovite tvari u salati tako su dobro komponovane da je treba upotrebljavati svakodnevno. Od minerala, odnosno mineralnih soli, sadri: eljezo, kalcij, fosfor, jod, mangan, cink, bakar, natrij, hlor, kalij, kobalt, arsen i sulfate. Sadri vitamine: A, B, C, D i E kao i karotin. Bogata je organskim kiselinama. Sadri laktuin, laktucerin, laktucin, laktuinsku kiselinu, laktukapigrin, asparagin, hiosciamin. Laktuin i derivati djeluju kao i opijum, ali su potpuno nekodljivi. Svojstva biljke U odnosu na jetru, salata, odnosno sastojci salate, vre drenau. Jo su u stara vremena ljudi znali da je salata blagi sedativ, zahvaljujui sastojcima koji djeluju slino opijumu. Zbog toga je odlina kod nesanice, kalja, protiv greva, astme, i nervnih uzbuenja. Iz ovoga proizilazi da salatu treba prvenstveno uzimati pred spavanje, uz veeru ili jo bolje kao iskljuivo veernje jelo. O ovome bi prvenstveno trebali voditio rauna svi koji imaju problema sa jetrom, jer pored dobroga sna, salata bi vrila i svoje zadatke u odnosu na jetru. Jo mnogo lijepoga moe se kazati o salati. Hlorofil iz salate djeluje kao povieni krvni prisak. Svjea salata je voluminozna, to ima posebnoga utjecaja na pranjenje organizma. Stolica postaje voluminozna, mehka, to izaziva praenjenje bez ikakvih napora i posljedica. Proizilazi da oni koji imaju hronini zatvor, trebaju svakodnevno, barem u sezoni, konzumirati salatu. Zbog sadraja u mineralima, salata je odlian remineralizant. Poto sadri i natrija i hlora, nije je potrebno posebno soliti, to dovodi do toga da se ne osjea e. To je posebno vano kod nakupljanja tenosti u organizmu. Salata je takoer i hipoglikemijant pa se moe preporuiti kod eerne bolesti itsl. Indikacije Kongestija jetre, utica, seksualna uzmemirenost, psihastenija, isomnija, demineralizacija, bronhitis, astma, dijabetes, bubreni kamenci, nefritis, konstipacija. Nain primjene Najbolje u vidu salate, posebno ako postoji mogunost da se izmijea sa divljim oblicima. U salatu treba sipati dosta ulja, najbolje maslinovog, sasvim malo soli, i to po mogunosti morske, malo sireta, najbolje jabukovog ili vinskog, a od zaina kod oboljenja jetre posebno se preporuuje kurkuma. Ova smjesa treba se dobro izmijeati.

148 Napomena Oboljeli od jetre treba ovu salatu pojesti kao jedino jelo pred spavanje.

ARGAREPA
Daucus carota (Linn) Umbeliferae (Apiaceae) - titarke Drugi nazivi: mrkva, uta repa, merlin, stidak. Postoji divlji, odnosno samonikli i gajeni oblik argarepe. (Daucus carota var. sativus). Kod divljega oblika korijen je bijel, vretenast i ilav. Kod kultivisanog oblika, argarepe, korijen je mesnat i soan, u zavisnosti od sorte manje-vie konian, naranastocrven, ponekad ut ili bijel. Ukoliko se kod kultivisanoga oblika podrezivanjem sprijei cvjetanje, dobije se posebno velik i soan korijen. Kultivisani oblik argarepe je dvogodinja zeljasta biljka uplje stabljike koja naraste i do 80 cm. Obino cvjeta od juna do jula, dok plodovi sazrijevaju u septembru. Listovi su dvostruko do etverostruko perasto narezani, tamnozeleni. Za drogu se upotrebljavaju plodovi (Fructus Dauci sativi) koji su maleni, tamnozeleni plodii sa aromatinim mirisom i oporim, pomalo gorkim okusom. Isto tako upotrebljavaju se i listovi argarepe. Meutim, najvaniji dio biljke je korijen sa vrlo finim karakteristinim mirisom. Okus je prijatan, blag i sladak. Nalazite biljke Gajena mrkva po vrtovima voli dobro gnojeno, svjee i rastresito zemljite na sunanom poloaju. Osnovni hemijski sastojci biljke Plod sadri etersko ulje (a-pinen, cineol, 1limonen, bisabolen, kariofilen). Sjemenke sadre, takoer, flavonoide (suma flavonoida naziva se daukarin, Daucarinum), masno ulje, daukosterin. Listovi sadre pirolidina i daucina, a cvjetii flavonoide (kvarcetin) i nekih drugih jedinjenja. Korijen argarepe sadri velike koliine karotinoida (karotini, fitoen, likopin i fitofluen) iz kojih nastaje vitamin A, zatim vitamine B1, B2, B5, B6 i vitamin C, masna i eterina ulja, flavonoide, antocianide, eer, vitamine E i H, te mnoge mineralne soli; eljeza, fosfora, kalciju, natrija, kalija, magenzija, arsena, mangana, sumpora, bakra, broma, zatim asparagina, sluzastih materija i skroba. Svojstva biljke Obzirom da se radi o izuzetnoj biljci, treba navesti slijedee: daukarin izdvojen iz plodova primjenjuje se kod hronine koronarne insuficijencije, arterioskleroze i pojave stenokardije. Korijen argarepe smatra se za najveeg prijatelja organa za varenje kao regulator. Osnovna funkcija u odnosu na jetru je da razblaava u. Osim toga, argarepa je remineralizant, opi tonikum, faktor rasta, sredstvo protiv anemija, depurativ, diuretik, pektoralno sredstvo, itd. Indikacije Insificijencija jetre i ui. Astenija i anemija, demineralizacija, problemi sa arstom, enterokolitis, unutranje infekcije, dijareja, posebno kod djece, konstipacija, ulkus (gastroduodentalni), hemarogij, reumatizam i kostobolja, arterioskleroza. Nain primjene Istrue se svje korijen argarepe, malo zasladi medom i tako jede. Ili se iz istruganog korijena argarepe iscijedi sok, 50 do 500 ml dnevno ve prema uzrastu. Jedan posebno upotrebljiv i punovrijedan preparat kojeg lahko moe da pripravi svaki oboljeli na jetri ili ui je tzv. Oslodoruak: u 2 dcl mlijeka treba naveer namoiti toliko zobenih pahuljica da se dobije kaasta konzistencija. Ujutro u ovu kaastu smjesu treba naribati komad argarepe, dobro promijeati i jesti, eventualno uz dodatak malo meda. Ako se u ovu kau dodaje med, preporuljivo je da to bude med od rumarina. Oficijelna prema: Brit. Herb. Pharm (1983).

PAROGA

149

Asparagus officinalis (Linn) Convallariaceae Drugi nazivi: pargla, vilina metla, pitoma paroga, betricia. To je trajna zeljasta biljka visine i do 120 centimetara. Ima kratak, vodoravan, drvenast i jako razvijen korijen. Iz korijena potjeraju u proljee zeljasti, tanki izdanci sa ljuskastim listiima. To je prvo proljetno povre. Cvjetovi su bijeli ili zelenkastouti, a plodovicvenkaste bobe veliine graka. Mladi izdanci cijene se kao vrlo ukusno povre, a prikupljaju se u aprilu i maju, tako da se odsijecaju 20-tak centimetara ispod povrine zemlje. U jesen se vadi i korijenje. Izdanci paroge su slatkasa okusa, specifinog slatkastog mirisa. Nalazite biljke Osim to se uzgaja u kulturi ne samo kao jestiva ve i ukrasna biljka, moe se nai i kao samonikla po mnogim naim krajevima i to poglavito na pjeskovitom ili kamenitom tlu. Neke druge vrste paroga kao to su sparoina (Asparagus acutifolius L.), morska pargla (Asparagus maritimus, L) takoer se upotrebljavaju za jelo i u primorju se smatraju za ukusnije i zdravilje od kultivisane paroge. Osnovni hemijski sastojci biljke Kao i kupus, mladi izdanci za jelo sadre 90% vode, neto malo vitamina C i karotina. Osim toga u biljci je otkriveno etersko ulje, asparagin, tirozin, vanilin, arsen, jantarna kiselina, eljezo, fosfor, kalcij, mangan, neto eera i prema nekim podacima metil-merkaptan. Svojstva biljke paroga ureuje funkcije jetre, bubrega i plua. To je tipian depurativ i diuretik, laksativ i reumineralizant. Odlina je i za dijetalnu ishranu bolesnika od eerne bolesti. Indikacije Insuficijencija jetre i bubrega, hronini bronhitis. Bubreni kamenci, anemije, demineralizacija, dijabetes. Nain primjene Primjenjuje se kao i veina drugog povra, najbolje sa puterom ili vrhnjem koje znatno upija pa se dobije vrlo kalorina hrana. Jedan primjer za orbu od paroge: posebno skuhati teleu supu, 125 grama svjeih oljutenih i opranih paroga kuhati u slanoj vodi 30 minuta. Prethodno ih isjei na komade duge 4 cm. Zatim ih staviti u teleu supu i zagrijati do kljuanja. Kada je supa prokljuala, u nju sipati 2 dcl. kiselog mlijeka ili pavlake u kojem je razmueno jaje. Ili: oiene paroge kuhati u slanoj vodi 20 minuta. Povaditi ih i kada se ocijede od vode, poslagati u kalup koji je namazan puterom. Naon toga preliti paroge sa puterom i parmezanom i pei u penici 10 minuta. Primjena u narodnoj medicini Podanak paroge koji je izvaen u jesen, ako se skuha u vodi, posjpeuje rad jetre, odstranjuje uticu i isti bubrege i mjehur (prema Willfortu). Napomena Nakon upotrebe paroge mokraa ima svojstven miris to je potpuno normalno. Meutim, neke osobe ne podnose parogu, preosjetljivost se javlja ve kod mirisanja paroge, to izaziva kihanje, suzenje i pojave sline astmi. To je dovoljan znak da takve osobe ne smiju upotrebljavati parogu na bilo koji nain. Nije preporuljivo ni pretjerano uivanje paroge jer moe izazvati hematuriju.

ZAINSKO BILJE

150

ANIS (AIXIS)
Pimpinela anisum (Linn) Umbellifeae (Apiaceae) - titarke Drugi nazivi: ani, anaton, aniz, laki jane. Anis je jednogodinja zeljasta biljka visine do 60 centimetara. Korijen je tanak i prodire u zemlju i do 60 centimetara. Iz korijena izbija okrugla stabljika, puna, po emu se razlikuje naprimjer od kukute, to je posebno vano, jer je kukuta otrovna biljka. Droga se, meutim, dobija od biljke uzgajane u kulturi pa je takva mogunost zamjene minimalna. Lie du razgranate stabljike je trojako. Donje je na dugim peteljkama, okruglasto i po obodu krupno nazubljeno. Srednji listovi su, takoer, na peteljkama u vidu jelenjih rogova, po obodu, takoer, krupno nazubljeni, dok su gornji sjedei, lancelasti. Listovi su bijeli i sitni. Udrueni su u titaste cvasti. Biljka obino cvjeta od juna do jula. Plodovi sazrijevaju u avgustu. Za drogu se prikupljaju plodovi kultivisanog anisa i to kada su potpuno zreli (Fraktus Anisi vulgaris ili Semen Anisi). Miris droge je aromatian, karakteristian, okus slatkast. Nalazite biljke Anis potjee iz istonog Sredozemlja. Meutim, droga se dobija samo od gajene biljke. Osnovni hemijski sastojci biljke Droga, odnosno sjeme anisa, u prvome redu sadri etersko ulje (Aetheroleum Anisi) koje se dobija destilacijom vodenom parom. Vrlo je prijatnog mirisa. Glavni sastojak je anetol, zatim mentilhavikol, aldehid anisove kiseline, acetaldehid, anisova kiselina, anis keton, jedan anisom alkohol. Takoer sjeme sadri masnoga ulja i do 28%. Svojstva biljke Kao i neke druge titarke, naprimjer kim, anis je u prvome redu karminativ, stomahik i astispazmodik. Prema nekim podacima djeluje i kao holagog i holeretik. Djeluje stimulativno, pa mu se pripisuje da je i afrodizijak. Djeluje kao diuretik, a takoer kao galaktogen. Ulje anisa djeluje kao lagano sredstvo za lake iskaljavanje kod katara gornjih disajnih puteva, bronhitisa i drugih oboljenja organa za disanje. Indikacije Isuficijencija jetre i ui. Meteorizam, aerofagija i dispepsije na nervnoj bazi. Problemi sa varenjem hrane, kao i migrene zasnovane na degistivnim smetnjama. Bronhitis i astma. Nedostatak mlijeka kod dojilja. Oligurija (posebno kod oboljenja jetre). Nain primjene Obino se jedna kafena kaika anisa prelije sa 2 dcl. kljuale vode. Nakon 10 minuta treba procijediti i piti poslije svakog obroka. Pripremi se alkoholat od anisovog ulja: 2 grama ulja (Aethoroleum Anisi) treba otopiti u 98 posto grama 90% alkohola. Uzima se 3 puta po 3 grama poslije jela. Tinktura se dobije tako da se dio sjemena anisa isitni i stavi u 5 dijelova 90% alkohola. Nakon 10 dana, uz ee mukanje tinkture se odlije. Uzimati 1 do 3 grama dnevno prije jela. (Smjesu tinktura protiv nadzimanja (karminativ) vidjeti pod Kim). Primjena u narodnoj medicini Anis i ulje od anisa esto se upotrebljavaju u narodnoj medicini za ugrijavanje, jaanje i otvaranje utrobe. Smatra se da je dobar, i tako se i upotrebljava, za oboljenja jetre, plua, maternice, te kod vodene bolesti. U narodnoj medicini, pored sjemena upotrebljava se i korijen anisa za ienje krvi i jaanje ivaca. Napomena Najbolje je, ipak, kod oboljenja jetre anis upotrebljavati kao zain za kolae, kompote od voa - jabuke, ljive i slino. Anis je oficinalan prema farmakopeji bive Jugoslavije: upotrebljava se Aetherolemu Anisi. Takoer i prema: B.P. (1980), Brit. Herb. Pharm (1983).

151 Njemaka Komisija E: The Complete German Commission E Monographs, 1998. Ameriko izdanje str. 82.

BIBER
Piper nigrum ((Linn) Piperaceae -Bibernjae Drugi nazivi: papar, crni biber, crni papar, karabiber To je dugovjena povijua koja se penje uz drvee ili potporne kolice. Porijeklom je iz Indije. Plodovi su okrugli, a rastu na 10-14 centimetara dugom ploditu, na kojem se nalazi obino 20-30 boba. Bobe imaju razliitu boju (zelena crvena-uta) ve prema tome koliko su zrele. Mogu se nai kod nas obino dvije vrste bibera: crni i bijeli. Crni biber se dobija od nezrelih boba, suenjem. Suenjem droga mijenja boju u crnu, odnosno crnosmeu, i dobro se smeura. Bijeli biber dobija se iz zrelih ili gotovo zrelih boba sa kojih se ljuti kora, odnosno koica, i tek tada sui. Nalazite biljke Biber je porijeklom iz Indije, odakle se kasnije proirio po tropskoj Aziji i Junoj Americi. Danas se najvie uzgaja u Indiji, Indoneziji, ri Lanki, Brazilu i Madagaskaru. Osnovni hemijski sastojci biljke Droga, kao najvaniji sastojak, sadri etersko ulje ija koliina varira od 1 do 2,5 %, to zavisi od vrste i kvaliteta. Drugi vaan sastojak je alkaloid piperin kojeg ima i do 9%, zatim jedan fitosterol, smole, dosta skroba i neto masnoga ulja. Svojstva biljke Alkaloid piperin, od kojega potjee ljutina bibera, iritira sluznicu eluca i tako potpomae digestiju. Osim toga sniava i tjelesnu temperaturu. Smatra se da male doze bibera dobro djeluju i na funkcije srca. Indikacije Biber se malo upotrebljava kao ljekovita biljka, ali se ovdje posebno navodi iz slijedeeg razloga: ishrana bolesnika na jetri manje-vie je neukusna, u prvome redu zbog nedostatka soli. Da bi se koliko-toliko poboljao ukus hrane, slobodno se moe dodati mala koliina bibera. Posebno ovo vai ako se dodaje u smjesi sa ostalim zainima koji blagotvorno djeluju na jetru. Nain primjene ist samljeven biber moe se dodati u hranu ali u vrlo maloj koliini radi poboljanja okusa hrane, a zatim radi pospjeenja digestije, kao stomahik.

BIJELI LUK
Allium sativum (Linn) Liliaceae - Ljiljani Drugi nazivi: saransak, enjak, esan luk, lukac. Razni nauari i praktiari dosad su iznali i saznali da je bijeli luk i crni luk pun ne samo hranjivih sastojaka koji su neophodni za nae tijelo i umovanje nego i da su oba ova luka u isto vrijeme i ljekarija protiv vie bolesti. (V.Pelagi) Malo je naih domaih biljaka kojima se pridaje tolika vanost i u koje se ima tako nepokolebljivo povjerenje kao prema bijlom luku. (J.Tucakov)

152 U naem narodu to je lijek za sve, ak i protiv zlih duhova, uroka i magija. U saroj induskoj medicini bijeli luk je neobino cijenjeni lijek, ak i kao ljubavni napitak. U starome Egiptu bijeli luk je igrao neobino vanu ulogu, tako da se spominje i kod polaganja zakletve. Dakle, smatrao se za svetu i udotvornu biljku. Stari Grci su ga zvali srmdljiva rua. Francuzi ga ubrajaju u etiri velianstvena: bijeli luk, limun, argarepa i maina duica. Osnovni hemijski satav bijelog luka Bijeli luk sadri do 0,3% alina, jedne aminokiseline, koja pod djejstvom enzima prelazi u alicin, koji daje dobro poznati ljuti okus. Osim toga, etersko ulje sadri aromatinih laktona, dva kristalna spoja slina sitosterinu, saponine i nekoliko polisulfida. Sadri sumpora, joda, silicija, cinka i selena. Alicin i garlicin odlikuju se antibiotikim osobinama. Svojsva bijelog luka Preparati bijeloga luka nalaze iroku primjenu u medicini mnogih zemalja svijeta. U odnosu na jetru bijeli luk pokazuje pozitivan efekat kod mnogih oboljenja (hronini hepatitis, holangitis, holecistitis). Posebno su poznata njegova baktericiodna svojstva zbog sadraja alicina i garlicina (Torotsev i Filatova). Znai da je bakteriostatik. Preparati bijelog luka ili jo bolje sam bijeli luk, sniavaju krvni pritisak, normalizuju sadraj holesterina u krvi, sprjeavaju arteriosklerozu. Primjenjuje se kod atonije eluca, kolitisa. Bijeli luk je jedan opi stimulator, posebno kardiotonik i tonik za organe varenja, antispazmodik, aperitiv, hermifug itd. Posebno teba napomenuti da je bijeli luk preventivno sredstvo za kancerozna oboljenja (A. Lorand). Indikacije U odnosu na jetru: hronini hepatitis, holangitis i holecistitis. Prevencija i tretman infektivnih oboljenja (npr. epidemija gripa), dijareja, dizenterija, hronini bronhitis, tuberkuloza, gangrena (Loeper i Lemaire), gripa, astma, emfizem. Arterijalna hipertenzija, arterioskleroza, reumatizam, oligurija, hidrops. Bubreni kamenci, crijevni paraziti. Nain primjene Stari Grci neobino su cijenili bijeli luk, ali su zabranjivali pristup u hramove i uope tamo gdje se okuplja mnogo ljudi, onima koji su ga jeli. O tome treba i danas voditi rauna. Bijeli luk treba konzumirati uvijek, ako se poslije toga nee doi u dodir s ljudima, i to najmanje 24 sata, npr. Za vrijeme vikenda i sl. radi odravanja dobrog opeg zdravstvenog stanja. Kod ostalih oboljenja potrebno je takoer upotrebljavati svje bijeli luk, bez obzira da li e se doi u dodir sa ljudima, jer zdravlje je ipak najpree. Da bi se koliko toliko suzbio neugodan miris, bijeli luk treba izmijeati sa jednakom koliinom peruna ili celere i malo maslinovog ulja, pa tako upotrijebiti. Takoer, za suzbijanje neugodnog zadaha, treba savakati nekoliko zrna kafe, anisa, kima i sl. (H.Leclerc) ili jednu jabuku, korijen peruna i sl. Drugi nain primjene bijeloga luka je u kulinarstvu, gdje slui kao jedan od najeih i najomiljenijih zaina za mnoga jela. Pri ovoj upotrebi treba voditi rauna da se suvie ne izlae povienoj temperaturi. Akademik Jovan Tucakov prenosi jedno iskustvo iz narodne medicine: Bolesnu digericu ovako lee: bolesnik treba svaki dan izjutra, uvee i u podne da jede pomalo belog luka i slanine. Da mu to ne bi dosadilo i da mu se jelo ne ogadi, bolesniku treba davati i kiselog mleka. Leti davati salatu od mladih krastavaca s kiselim mlekom i belim lukom, umesto vode da pije aj od hajduke trave. To bolesniku otvara apetit, bolje jede i bre ozdravi. Oficijelan prema: B.P. C. (1949), Brit, Herb. Pharm (1983). Njemaka Komisija E: The Commplete German Commission E Monographs, 1998. Ameriko izdanje str. 134.

CELER (CELERY)

153

Apium graveolens (Linn) Umbelliferae (Apiaceae) - titarke Drugi nazivi: pitomi celer, ak, ereviz, elin. Postoji samonikli, divlji celer koji najvie raste pored mora. Koristi se gajeni celer. To je dvogodinja zeljata bilja, visine i do metar. Korijen je mesnat, gomoljast. Stabljika je razgranata sa sjajnim listovima. Cvjetovi su u obliku tita. Obino cvjeta od aprila do septembra. Za drogu se upotrebljava korijen (Radix Apii), koji se vadi u oktobru prve godine, zatim biljka (Herba Apii) koja se prikuplja od maja do kraja avgusta i plod celera (Fractus Appi). itava biljka je karakteristinog, aromatinog mirisa, zainskog prijatnog okusa od eterinog ulja (Oleum Appi). Svi dijelovi biljke mogu se osuiti, korijen isjeckan na krupnije komade. Osuene dijelove biljke treba uvati u dobro zatvorenim posudama na tamnome i hladnom mjestu. Ne preporuuje se upotrebljavati divlji celer ni kao zainsku, ni kao ljekovitu biljku. Nalazite biljke Kao zainska biljka uzgaja se u Evropi od 18 stoljea. Kod nas se gaji u povrtnjacima. Osnovni hemijski sastojci biljke Svi dijelovi biljke sadre etersko ulje, korijen najmanje, a sjeme najvie. Smatra se da biljka sadri i jedan alkaloid apiin, te holin asparagin. Sadri vitamine A, B i C, zatim minerale i mineralne soli magnezija, mangana, kalija, natrija, eljeza, fosfora, kalcija, joda i bakra. Svojstva biljke Celer ureuje funkcije jetre. Slui kao aperitiv, stomahik, sredstvo za jaanje ivaca, remineralizant, protiv skorbuta, depurativ, regenerator, diuretik, anstiseptik, antireumatik itd. Afrodizijak (stimulie seksualnu aktivnost). Indikacije Insuficijencija jetre, une kseice i unih putova. Demineralizacija, skrofuloza, kamen u bubrezima i mokranim putovima, polna nemo, plune infekcije. Nain primjene Celer je aromatini zain. Prije svega, sve dijelove celera, posebno korijen i list, treba upotrebljavati svjee, odnosno sirove, u salatama, sa povrem u supama (u ovome sluaju celer se dodaje pri samom kraju kuhanja). Celer paradajz i aragarepa se samelju i iscijedi sok koji se sasvim malo zasoli. Jedan fin zain za supe sa celerom dat je kod peruna (vidjeti: perun). Za supe od povora, kao vrlo pikantan zain preporuuje se smjesa od jednakih dijelova listova celera, peruna, majine duice i vrijeska. Taker, osuene, ove biljke mogu se sitno isjeckati, odnosno zdrobiti ili samljeti u prah i izmijeati, pa zatim upotrijebiti kao fini zain. Posebno se kao stalni zain na stolu moe preporuiti smjesa soli i celera: osueni list i korijen celera fino se samelju u prah i izmijeaju sa jednakom koliinom soli. Mogu se upotrijebiti kao zain za sve supe, orbe, povre, jela od mesa isl. Primjena u narodnoj medicini Celer se iroko primjenjuje u narodnoj medicini kao sredstvo koje tjera mokrau (diuretik), sredstvo za jaanje i pobuivanje apetita, protiv kalja, zatim kod konih oboljenja. Oficijelno sjeme: B.P.C. (1949), Brit, Herb. Pharm (1983).

CIMET
Cinnamomum zeylanicum Lauraceae Lovorike Drugi nazivi: Pravi cimet, Cejlonski cimet. Postoje mnoge vrste cimeta iz zapadne Indije i Azije te kineski cimet (Cinnamomum cassia), ali onaj kome mi govorimo - Cinnamomum zeylancum, zbog svoga etarskog ulja i okusa, dolazi na prvo mjesto. Zato ga i zovemo pravi cimet. Upotrebljava se hiljadama godina kao zainska i ljekovita biljka.

154 Amerikanci (A. Peirce i dr.), inae krti u ocjenjivanju ljekovitog bilja, daju mu najboju ocjenu 1, koja se odnosi na njegove ljekovite kvalitete. Upotrebljavali su ga stari Egipani i Kinezi. I danas se cimet u medicini upotrebljava u iste svrhe. No, o tome kasnije. Nalazite biljke Cejlonski cimet kultivie se svuda u tropskim krajevima; Orijentalnoj Indiji, Antilima, Javi, Madagaskaru, Sejelskim otocima, te Kini. Osnovni hemijski sastojci droge Na prvome mjetu to je eterino ulje. U kori cimeta ima 40-50% cinamom aldehida, 4-10% eugenola, benzaldehida, kuminaldehida, pinena, cineola, felandrena, furfurola, cimena, linalola i mnogo drugih. Hemijski sastav lista je drugaiji, npr. eugenola 80-96% kao eugenol acetata, 3% cinamom aldehida i mnogo drugih. Svojstva biljke odnosno droge Prije svega to je stimulator cirkulacije, srca i respiracije. Eupeptik (potpomae digestiju), antiseptik, antiputritid, ubija Eberthove bacile u dozi 1/300, karminativ, stomahik, antispazmodik, antiseptik, antidiareik, afrodizijak, izaziva blago snienje temperature, luenje sline iz nosa, potpomae suzenje. Osim toga kod vanjske upotrebe - protiv parazita. Indikacije Jedan blagotovran lijek za ienje jetre od razliitih toksina topivih u mastima, te otpadnih u vodi topivih materijala. Infekcije probavnih organa npr. kolere, atonije eluca, loa probava, unutranji paraziti. Poboljava kretanje u digestivnom traktu, eterino ulje djeluje kao karminativ oslobaajui gasove. Biljka je ljekovita prema Britanskoj Herbalnoj farmakopeji i Njemakoj Komisiji E. Dalje slijedimo ova dva izvora. Prema British Herbal Pharmacopeia (1983) upotrebljava se kod Flatulente dispepsije. Anoreksije, Intestinalnih kolika, Djeje diareje, Obine prehlade i Influence. A prema Njemakoj Komisiji E kod gubitka apetita, poremeaja probave hrane, kao to su umjerena stanja gastrointestinalnog trakta, naduvenost stomaka i vjetrovi (str. 110). Kontraidiciran je kod alergija i trudnoe. Mogu se pojaviti i alergijske reakcije na koi. Doziranje Dnevna doza 2-4 gr. Ili 0,05 -0,2 etarskog ulja i odgovarajuim preparatima. Nain primjene Odsjei komad kore za aj. Etarsko ulje kao i ostali galenski preparati za internu upotrebu. Za ienje preporuujemo slijedeu ajnu mjeavinu kada je jetra u pitanju: - 500 ml vode, - komad umbira od 5 cm. svje - cijeli limun, - 4 karanfilia (Syzygium aromaticum L.) - tapi cimeta duine 3 5cm - prstohvat praha oraia ili kardamona. Isjeckati umbir stinije i provui ga kroz sokovnik i procjediti u limunov sok. To izmjeati s vodom (4 karanfilia) i cimetom. Polako kuhati (krkati) oko 15 minuta. Skinuti s vatre, dodati orai ili kardamom. Moe se zasladiti s malo meda ili sirovog eera, ako se eli, inae ne mora. Tekui ekstrakt kore cimeta zaustvlja razmnoavanje obinih infektivnih organizama kao to su Candida albicans, Escherichia coli i Staphylococcus aureus, koji se nalaze u svakom organizmu, u jednoj stabilnoj ravnotei sa tzv. dobrim bakterijama ili Provioticima, sve dotle dok se ta ravnotea ne narui.

155 Ono to treba rei je da se ne smije pretjerivati sa uzimanjem kore cimeta. Neprijatni simptomi koji se mogu javiti su ubrzan puls i ubrzano disanje, preznojavanje i poremeaj intestinalnih funkcija, te utjecaj na centralni nervni sistem. Umjerene koliine etarskog ulja mogu izazvati iste reakcije.

CRNI LUK (ONION)

Allium cepa (Linn) Liliaceae- Ljiljani Drugi nazivi: luk, crveni luk, kapula, kromiti luk. Mi treba da nauimo, da ubedimo narod da je grdna srmatoa za svaku kuu koja nema dovoljno luka u svojoj gradini, a jo vee ruglo za one porodice koje kupuju luk u varoi. (V.Pelagi). Hrana koja je jo u antiko doba procijenjena kao odlino diuretino srdstvo, luk je faktor zdravlja i dugog ivota (Dioskorid, Plinije, Galen). Osnovni hemijski sastojci biljke Sadri eer, vitamine A, B i C, mineralne soli natrija, kalija, fosfata i nitrata, eljeza, sumpora, joda, silicija, fosforne kiseline, siretne kiseline, eterino ulje (Alilpropildisulfid kao glavni sastojak i druge, vie sulfide), glikokinin, oksidaze, merkaptane, flavonoide (spireozid, peondin 3arabinozid) saponine, itd. Listovi luka sadre vitamin C, eer, karotin, limunsku i jabunu kiselinu i etersko ulje. Svojstva biljke Luk je dobar zbog prisustva isparljivih, biloloki aktivnih materija fitoncida, a onda i drugih bioloki vrlo aktivnih materija. Luk je opi stimulator (jetre, nerava, bubrega...) jak, gotovo drastian diuretik, koji ne ostavlja posljedice, a otapa i ureu i hloride. Sredstvo je protiv reume i skorbuta. Antiseptik je i sredstvo protiv infekcija. Protiv stafilokoka luk se ponaa kao antibiotik (L.Binet), pomae sekretorna luenja, ekspektorant, digestiv (posebno za proizvode od brana), sredstvo protiv skleroze i tromboze. Smatra se da je crni luk i afrodizijak i to je miljenje vladalo kod starih arapskih mislilaca. U tom smislu, u dananje vrijeme. ponovo ga je aktuelizirao Hull Walton. Luk je sredstvo za regulaciju sadraja eera u krvi zbog prisustva glikokinina. Lagani je hipnotik, poslije koga se dobro spava itd. Ako se sve ovo ima u vidu, nije udo to su ga za vrijeme gradnje Koepsove piramide Egipani potroili u velikim koliinama zajedno sa bijelom lukom, da bi se radnici odrali zdravi i u dobroj fizikoj kondiciji. Indikacije Astenije, posebno fiziki i intelektualni zamor. Smetnje u razmjeni materija, oligurija, zadravanje tekuina (edemi, ascites, perikarditis), hidrops, azotemija, hloruremija, uni kamenci, dijereje, genito-urirarne infekcije, raspiratorni problemi (nazebi, bronhitisi, astma, laringitis), gripa, digestivna atonija, problemi sa luenjem lijezda, gojaznost, arterioskleroza, prevencija tromboza, nemo, dijabetes, intestinalni paraziti. Nain primjene Svje luk, takav kakav jeste, ili macerisan nekoliko sati u maslinovom ulju, pa uzet kao salata. Nije potrebno uriti - so dodati neposredno prije upotrebe, i to malo. Luk treba dodavati u sve alate, u sva variva, u sve supe i orbe. Ovdje je potrebno napomenuti d se luk ne smije dugo kuhati da ne ispare biloki aktivne materije. Luk treba dodati pri samom kraju kuhanja. Protiv unih kamenaca: isjeckati veliku glavicu luka, dodati 4 supene kaike maslinovog ulja i 1,5 dcl vode, kao i 40 grama svinjske masti. Staviti to na vatru i uz mijeanje drati 10 minuta da se sve skai. Ovo se radi naveer, 2 sata nakon toga

156 popiti u krevetu jednu olju aja od frangule (vidjeti tamo) koji se priprema na slijedei nain: 2 do 5 grama kore od frangule (kora dobro osuena) preliti sa 2 decilitra hladne vode. Ostaviti da stoji 4 do 6 sati, zatim zagrijati do kljuanja. Procijediti i popiti. Ovaj postupak provodi se jednom godinje (Valnet). Ili: sitno sijeckani luk drati 3 do 4 sata u toploj vodi, procijediti i piti ujutro na prazan stomak sa nekoliko kapi limuna. Luk nadima crijeva, osim toga, od luka dah postaje neugodan pa ga R. Gostuki preporuuje ovako: svje luk izgnjeiti i potopiti u istu koliinu (po teini) 90% alkohola i drati u njemu 10 dana. Ta otopina uzima se u koliini od 3 do 5 kaikica dnevno. I ovo: sirovoga luka 200 do 300 grama, meda 100 grama i bijeloga vina 600 grama. Luk prethodno treba izgnjeiti kao kau i propustiti kroz platno da se dobro izmijea sa medom i vinom. Uzima se jedna supena kaika 2 do 4 puta dnevno. Napomena Vlada miljenje da crni luk ne treba u hranu ii s bijelim lukom, jer zajedniki mogu izazvati bolove u trbuhu, nadimanje i sl. Njemaka Komisija E: The Complete German Commission E Monographs. 1998. Ameriko izdanje str. 176-177.

DRAGUAC
Nasturtium officinale (R.Brown) Cruciferae (Brassicae) - Krstaice Drugi nazivi: ugas, potoarka, vodena krea, krstovnik. To je trajna zeljasta bilja koja puzi po tlu ili pliva po vodi. Moe biti dugaka i do 2,5 metara. Stabljika je uglasta i uplja, lankovita i na tim lancima izbijaju korjenii. Ima tamnozelene, sjajne i sone listove. Cvjetovi su bijeli i sitni, udrueni na vrhu stabljike u zidasti cvat. Cvjeta od maja do oktobra. Prikuplja se list i vrci biljke (Herba Nasturtii) u jesen do kraja proljea, kasnije kada biljka procvjeta u ljeto, postaje po okusu preotra. Biljku treba upotrebljavati sasvim svjeu, jer stajanjem i suenjem gubi svoja ljekovita svojstva. Biljka sakupljena na opisani nain je omiljeno povre u nekim zemljama zbog posebno finog, otrog i pomalo nagorkog okusa. Nalazite biljke Rasprostranjena je po itavoj naoj zemlji, po potocima, izvorima, po obalama rijeka. Voli istu tekuu vodu. U stajaicama gotovo da i ne uspijeva. Ponegdje se uzgaja. Osnovni hemijski sastojci biljke Glavni sastojak je sumporni heteroizid glikonsturciin. Sadri mikroelemente i minerale: eljezo, fosfor, mangan, arsen, bakar, cink, jod, kalcij. Vitamine; A, B, C, E i PP, te karoten i gorke materije. Svojsva biljke Draguac se posebno preporuuje kod unih kamenaca i drugih oboljenja une kesice, a zatim kod sklonosti ka oboljenjima jetre. Zbog svog hemijskog sastava, biljka je holagog, aperitiv, tonikum, remineralizant i sredstvo protiv skorbuta. Od ostalih osobina treba napomenuti da je to depurativ, diuretik, kao i sredstvo za regulaciju eera i krvi. Ekspektorant je i fermifug. Dakle, vrlo irok dijapazon djejstva koji se dosta rijetko susree. Mogu se nai podaci da je to i antikancerozno sredstvo (Binet). Indikacije uni kamenci, sklonost kao oboljenjima jetre. Opa slabost, anemija i astenija, skorbut, tuberkoloza, bronhitis, bubreni kamenci i problemi sa mokranim putevima, reumatizam, crijevni paraziti, dijabetes i kancerozna stanja. Nain primjene Kao prijatan i pikantan dodatak jelima, odnosno uz jela: dobro opranu biljku treba sitno isjeckati, dodati nastruganog hrena, malo soli, malo maslinovog ili drugog ulja, vinskog ili jabunog sireta. Ili: 50 do 150 grama svjee iscijeenog soka u toku dana se pije se sa malo vode. Biljku treba prvo u toku jednog sata potopiti u slanoj vodi. Nakon toga sol isprati i bez cijeenja vode, samljeti na

157 maini za meso, zatim iscijediti sok. Najbolje je draguac ipak pripremati kao dodatak drugim jelima, naprimjer, pinatu, koprivi ili salatama. Primjena u narodnoj medicini Smatra se da oboljeli od jetre trebaju jesti salatu koja se sastoji od jednakih dijelova maslaka, obine salate i draguca. Narod vjeruje da se u proljee za oboljele od jetre ne moe preporuiti bolja salata. Naravno treba je malo osoliti, dodati malo limunovoga soka i ulja od maslina. Osim toga upotrebljava se za lijeenje poetne tuberkuloze, za ienje krvi u proljee, protiv uge i neistoe koe. Njemaka Komisija E: The Complete German Commission E Monographs, 1988. Ameriko izdanje. Str 228.

UMBIR (GINGER)
Zingiber officinale (Roxburgh) Ingiberaceae - umbiri Drugi nazivi: ingver, gingibar, dumbir, cencer. umbir je egzotina zainska biljka porijeklom iz tropske Azije. Iz krtolastog rizoma izbija stabljika visine do 1 metra sa izduenim listovima i sitnim utim cvjetovima. umbir je kultivisana biljka i za drogu se prikuplja gomoljasti rizom (Rhizoma Zingiberii) veliine i do 10 centimetara. Samoniklim vrstama umbira poklanja se sve manje panje, jer je uzgojena droga daleko boljeg kvaliteta sa tvrdom, tekom i kompaktnom drogom. Nalazite biljke Smatra se da su postojbine biljke Indija, Kina i Java. Danas se jo uzgaja i na Filipinima, Tahitiju i Junoj Americi. Kod uzgoja voli dobru, toplu, humusnu I dovoljno vlanu zemlju. Osnovni hemijski sastojci biljke U drogi je najvanije etersko ulje (Aeteroleum Zingiberii) ija koliina varira od 1 do 3%, ve prema tome pod kakvim je uslovima biljka uzgajana. Ulje se najveim dijelom sastoji od terpena: d-damfena i felandrena. Droga ima ljutopalei okus koji potjee od jedne uljaste materije koja se zove gingerol. Treba jo navesti neke seskviterpene: zingizeren i i gingeron. Sadri i smolu, sluz i dosta skroba, cineola, citrala i borneola. Svojstva biljke Da li su antiki narodi znali za ljekovita svojstva droge teko je rei, ali je injenica da su ga dosta upotrebljavali. Plinije i Diskorid hvale njegove aromatine kvalitete. Arapski ljekari su sigurno znali za ljekovitost droge. Upotebljavao ju je i znameniti Avicena. To se moe tvrditi na osnovu Ibn Nefisovog Kanuna, koji je, ustvari, excerpta Aviceninog Kanuna. Smatra se, bolje reeno, sigurno je, da je Avicena drogu upotrebljavao kod slabog varenja hrane, hladnoe jetre i stomaka, za pobuivanje polnoga nagona, pojaavanje memorije i olakavanja probave. Danas se droga upotrebljava za jaanje apetita, kao stimulans i tonik. Zatim kao stomahik, karminativ i antiseptik. Primjena u naunoj medicini, naroito kao sredstva koja pobuuje rad jetre, je neznatna prema ogromnoj upotrebi ove droge kao zaina, ime se moda i nesvjesno pomae ovjekovom organizmu. Meutim, u narodnoj medicini, u zemljama gdje se umbir uzgaja je velika, pa bi to sigurno trebalo podrobnije prouiti. Indikacije Indiciran je kod svih potekoa u digestivnom traktu. Dijareja. Preventivno djeluje kod zaraznih oboljenja. Valen, koji sigurno prenosi miljenje arapskih ljekara, tvrdi da je dobar i kod seksualne iscrpljenosti. Nain primjene Najvie kao zainska droga i za slatka i druga jela i pia, limunade i slino. U obliku tinkture daje se 10 do 20 kapi prije jela za jaanje apetita (Tinctura Zingiberii), kao i za eluani katar. Za ove svrhe bolje je upotrijebiti (prema H. Leclercu) sljedeu smjesu: Tinctura Zingiberii 10 gr i Tinctura Anisi 5 gr. na isti

158 nain kao i istu tinkturu umbira. Ulje umbira (Aetheroleum Zingiberii) daje se vie puta u toku dana sa malo meda, tako da se nakuplje samo 1 do 2 kapi. Kada smo ve kod H. Laclerca, nije zgorega malo se udaljiti od zadate teme: tinktura umbira: 40 grama Aethoreleum Origani 2 grama, alkoholat rumarina 60 grama. Ovom smjesom treba trljati mjesta kod reumatinih i slinih bolova. Oficijelan prema: B.P.C. (1979), Brit, Herb. Pharm (1983). Njemaka Komisija E: The Complete German Commission E Monographs, 1998. Ameriko izdanje str. 135.-136.

ESTRAGON (MUGWORT) Artemisia dracunculus (Linn) Compasitae (Asteraceae) - Glavoike

Drugi nazivi, betram, traskotnjaa, pehtram, kozla. Estrogon je trajna biljka, ustvari grm, visine do 120 centimetara. Iz korijena izbijaju okrugle stabljike, sa listovima koji su lancelasti, o rubu slabo nazubljeni, duine do 6 centimetara. Cvijet je u obliku glavice, povijen, gotovo kuglaste forme i ute boje. Biljka cvjeta od maja do jula, to zavisi od stanita. Za drogu se prikuplja gornji dio biljke u cvatu (Herba Dracunculi), koju treba brzo osuiti na tamnom mjestu i promahi. Osuena droga se izree i uva u staklenim posudama hermetiki zatvorena. Miris droge je fin, pikantan, aromatian. Okus je, takoer, aromatian i ugodan. Nalazite biljke Biljka potjee iz istone Evrope i Sibira. Kod nas se uzgaja, ali se moe nai i u slobodnoj prirodi. Posebno voli osunane, tople poloaje. Osnovni hemijski sastojci biljke Droga sadri etersko ulje (Aethoroleum dracunculi) koje je lahko isparljivo i daje drogi fini miris i aromu. Zbog tog ulja drogu i treba drati hermetiki zatvorenu u staklenoj ambalai. Sadri 60-70% estragola, 1520% terpena-ocimena i felandrena. Takoer u svjeem stanju sadri neke enzime, zatim tanin, gorke materije, vitamine. Posebno je vano da biljka sadri i jod. Svojstva biljke Estrogon se posebno preporuuje kod dijetalne ishrane bez soli. Djeluje stimulativno na itav organizam. Digestiv. Potpomae kao antispazmodik i kod nadimanja (karminativ). Mogu se nai podaci da djeluje i kao diuretik, sredstvo protiv skleroze, stomahik, pa ak i kao preventivno sredstvo protiv raka. Indikacije Sva oboljenja jetre i une kesice. Dispepsija, neurovegetativne distonije. Aerofagija, crijevni paraziti. Kancerozna stanje (?). Nain primjene Obino se ajna kaika droge prelije s decilitar kljuake vode, zatim se poklopi i nakon 10 minuta procijedi. Piju se 2 olje dnevno prije jela, nezaslaeno. Ili : 2 do 3 kapi ulja (Aethoreleum dracunuculus) 3 do 4 puta u toku dana nakapano na kocu eera ili s medom. Jo: jedan dio ulja razblaiti sa 5 dijelova 90% alkohola i 20 kapi ove otopine uzimati 3 do 4 puta u toku dana. Meutim, estragon se najvie upotrebljava kao zainska biljka, i to na taj nain da se dodaje sam, posebno kod dijetalne ishrane bez soli ili u kombinaciji sa drugim drogama, naprimjer, biberom. Od estragona se spravlja estragonsenf, kao i sire. Posebno se treba osvrnuti na sire od estragona: svjee ubrana biljka napuni se u tamnu bocu do polovine bez pritiskanja. Zatim se nalije vinsko ili jabukovo sire i ostavi 1 do 2 sedmice na suncu uz ee mukanje. Nakon toga se procijedi. Smatra se da je ovo sire jo prijatnije ako se sa estragonom u bocu doda 6 do 10 malina. Estragon se dobro kombinuje sa perunom i celerom, posebno kao dodaci raznim salatama. Primjena u narodnoj medicini Estragon je vrlo omiljena droga u narodnoj medicini drugih naroda. Kod nas se manje upotrebljava. Posebno ga rado upotrebljavaju stariji ljudi kod vodene bolesti, kod slabosti, te kao sredstvo za bolje

159 izluivanje mokrae. Ureuje funkcije bubrega, a smatra se - i menstruacioni ciklus kod ena.

HREN (HORSERADISH)
Cohlearia armoracia (Linn) Cruciferae (Brassicaeae)- Armoracia lapathifolia (Gilibert) - Krstaice Drugi nazivi: ljuti hren, ren, torman, ledinja andrkva. Hren je snana zeljasta biljka, visine i do 1,5 metar. Korijen hrena je debeo i do 1 metra, mesnat ili drvenast. Listovi hrena su veliki i ima ih ustari 3 vrste. Drugi grozdasti cvatovi sloeni su od sitnih bjelkastih cvjetia. Biljka obino cvjeta od maja do jula. Kao droga, bolje reeno kao zain, prikuplja se korijen hrena koji se kopa od septembra do maja, ako u hladnim mejsecima smrznuta zemlja to dozvoli. U narodnu se kae da se korijen hrena moe vaditi u svim mjesecima koji u svome imenu sadre slovo r, dakle, septembar, oktobar itd. Upotrebljava se iskljuivo svjei korijen koji je ljutog okusa, koji pali i nadruje, kod struganja izaziva suze. Korijen hrena se ne moe suiti, ali se dugo moe ouvati ako se smjesti u vlaan pijesak. U proljee se kao dodaci salati mogu dodavati mladi listovi koji su, kao i korijen, ljutoga okusa, sa dosta C vitamina. Nalazite biljke Domovina hrena je jugoistona Evropa. Kod nas se sadi po baama, ali se moe nai i u slobodnoj prirodi. Raste po vlanim mjestima, uz obale rijeka, putove, po njivama i slino. Osnovni hemijski sastojci biljke Najvaniji sastojak je sumporni glikozid sinigrin. Osim toga sadri vrlo hlapivo etersko ulje (alil-goruino), asparagina, sumpora, arginina, glutamina, alkosurne baze, oksidaze, peroksidaze, spojeve kalija, eljeza, silicija, natrija i magnezija. Svojstva hrena Hren olakava i poveava luenje ui (holagog i holeretik). Podstie funkcije eluca, poveava luenje sluzi u duniku i dunicima (ekspektorant), diuretik, antispazmodik, purgativ, izaziva crvenilo i blago zapaljenje koe (ruberijant) te plikove (vezikans), pa je potrebna panja kod vanjske primjene hrena. Indikacije Insuficijencija jetre, digestivna atonija, anemije, skorbut, tuberkuloza, skrofuloza, astma, hronini bronhitis, reumatizam, bubreni kamenac, kao i kamenac u mokranim putovima itd. Nain primjene Najbolji nain primjene hrena je kao zain, odnosno kao dodatak jelima. U tu svhru oien hren se nastrue nasitno, doda mu se malo soli, najbolje morske, vinskoga ili jabunoga sireta da ogrezne, i malo ulja. Sve se to dobro izmijea i upotrebljava kao dodatak jelima, posebno mesu. Ili. nastruu se druge biljke iz ovoga roda, kao, svje kupus (vidjeti tamo), crna rotkva (Raphanus niger, vijeti tamo) i sl. i doda dosta hrena, zatim malo sireta, najbolje vinskog ili jabunog, malo soli i ulja, najbolje maslinovog. Sve se to dobro izmijea i upoterbljava kao salata. U ovome sluaju ne bi trebalo piti pivo. Ujesen prikupi se dosta korijena hrena, istrue i pomijea sa siretom i malo morske soli. Konzistencija treba da je rjea. To se stavi u staklene tegle i paljivo nalije ulja, tako da ulje pliva na povrini. Ova smjesa se moe dugo odrati ako se uva na hladnom mjestu. Poznato je da je mladi sir jedno od najboljih dijetalnih sredstava za regulaciju funkcije jetre i ui. U mladi sir se neposredno prije upotrebe nariba hrena, ime e se sigurno pojaati djejstvo a i okus mladoga sira se znatno popravi. Mlade listove hrena u proljee svakako treba upotrebljavati kao dodatak salatama, ili se mogu kuhati, pa su blaeg okusa.

160 Primjena u narodnoj medicini Ren je tako odlian zain i lekovita snaga, da bi trebalo da ga ima u izobilju i preko leta i u zimsko doba svaka kua, gde ive due ima, i da ga svako jede bar dva puta nedeljno (Vasa Pelagi). Preporuuje ga Njemaka Komisija E (The Complete German Commission E Monographs) str. 190. Blumental al all ameriko izdanje 1998. Interno: Katar respiratornog sistema: pomona terapija infekcije urinarnog sistema. Eksterno: Upale respiratornog sistema, hiperemini tretman slabijih bolova miia. Kontraindiciran kod eluanih i crijevnih ulkusa te bubrenih problema. Zabranjeno djeci ispod 4 godine.

IIROT
Acorus calamus (Linn) Araceae- Koalaci Drugi nazivi; vodena sabljica, a, vodeni bour, iroki loek. Iirot je dugovjena, zeljasta, movarna biljka. Naraste i do metar visine. Listovi su pravi, sabljasti, iroki do 3 centrimetra. Podanak je razvijen, horizontalan, debeo do 3 centimetra i drug i preko metra, sa donje strane gusto obrastao korijenjem. Podanak je prijatno mirisav. Iz prednjeg kraja izbija trouglasta ili etverouglasta stabljika, koja zavrava debelim, mesnatim cvijetom u obliku klipa. Biljka cvjeta od maja do jula, ali pod naim uslovima plod ne sazrijeva tako da se biljka razmnoava vegetativno. Za drogu se prikuplja podanak (Rhizoma Calami), i to ili u proljee prije razvijanja listova, ili krajem ljeta, odnosno poetkom jeseni. Opran i oien podanak od korjenia, razree se na komade od oko 10 centimetara, nanie na konac i tako osui. Ponegdje se podanak prethodno oguli od vanjske kore, ali je bolje to ne uiniti jer je kora bogatija ljekovitim materijama, posebno eterinim uljem. Iz podanka se destilacijom dobija eterino ulje (Oleum Calami). Osuena droga je izvana tamnozelena, unutra bijela do slabo ukasta. Droga mirie prijatno, a okus je nagorak i aromatian. Nalazite biljke Kod nas ga ima svuda, esto u velikim koliinama po barama i movarnome tlu, zatim na obalam rijeka i jezera. Smatra se da potjee iz jugoistone Azije. Osnovni hemijski sastav biljke Droga sadri etersko ulje sloenoga sastava: azaron, kalameol, pineni, kamfen, kamfor, borneol, eugenol, metileugenol i dr, gorki glikozid akorin, tenpenoide, proazulen, tanina, vitamina C, smole, mnogo skroba i sluzi. Svojstva biljke Sadraj droge, posebno gorki glikozid akorin, stimulie funkciju izdvajanja ui u jetri i tonus unog mjehura. Upotrebljava se za pobuivanje apetita kod hepatitisa, holecistitisa i sl. Takoer slui i za reflektorno izdavajanje eluanog soka, potpomae diurezu, a ima i protivupalna djejstva, tonizirajue sredstvo kod slabosti centralnoga nervnoga sistema. Indikacije Insuficijencija jetre i une kesice, digestivna atonija, enteritis, gastritis, oligurija. Nain upotrebe Osuena droga iirota moe se samljeti i upotrebljavati kao pikantan zain u svakodnevnoj upotrebi, a posebno kod dijetalne ishrane bolesnika na jetri i unoj kesici. Obino se u takvim sluajevima uzme droge na vrh noa, kao uostalom i drugi zaini (npr. biber) i pospe po jelu ili dodacima jelu. Ili: kafena kaika dobro stucanog podanka prelije se sa 2 dcl vode, zagrije do kljuanja, otavi da stoji jo

161 oko 10 minuta, procijedi i pije 3 puta dnevno kod oteenja jetre, takoe i kod drugih navedenih oboljenja. Ili: kako se u apotreci moe dobiti tinktura (Tinctura Calami), obino se uzima 10 kapi sa malo vode, i to 5 do 6 puta u toku 24 sata. Droga iirota ulazi u sastav mnogih drugih preparata. Napomena Droga iirota se ni u kojem obliku ne smije primijeniti u sluaju dijareje. Za one koji vole prirodu, pa se izmeu ostalog bave i prouavanjem i skupljanjem ljekovitoga bilja, autor preporuuje da jedan dio sitnije istucanog korijena iirota preliju sa 5 dijelova 40% alkohola i to ostave u tamnoj boci, uz ee mukanje. Uzima se po 15-tak kapi ove tinkture. Iirot je oficijelan prema farmakopeji bive Jugoslavije, upotrebljava se Rhizoma Calami, Radix Calami. Takoer prema: B.P.C,. (1934), Brit. Herb. Pahrm (1983). Njemaka Komisija E: The Complete German Commission E Monographs, 1998. Ameriko izdanje str. 302.

KIM (CARAWAY SEED)

Carum carvi (Linn) Umbelliferae (Apiaceae) - titarke Drugi nazivi: kumin, kimelj, kuminak, krop. Kim je dvogodinja zeljasta biljka koja obino naraste 80 do 100 centimetara. Iz korijena koji je oblika mrkve izbija uglasta stabljika, dosta razgranata. Prve godine obino izbiju samo donji, prizemni listovi, dvostruko ili trostruko perasti. Tek druge godine izbija stabljika. Listovi na stabljici su malobrojni i mnogo ui od onih donjih prizemnih. Cvjetii su sitni, sa 5 latica, obino bijele ili crvenkaste boje, sloeni u titove. Biljka cvate od aprila. Plodovi sazrijevaju od juna sve do septembra, to zavisi od stanita, odnosno poetka cvjetanja biljke. Plod je smei kalavac koji se raspukne u dva savijena poluploda. Droga je plod, odnosno sjeme (Fructus Carvi) mada se, naroito od uzgajane biljke, upotrebljavaju i korijen i prizemni listovi. Nalazite biljke Biljka kao samonikla raste kao korov po livadama, naroito planinskim. Voli suho, pjeano tlo. Meutim, biljka se zbog svojih izuzetnih kvaliteta uzgaja u kulturi i od nje potjee droga. Osnovni hemijski sastojci biljke Najvaniji sastojak droge odnosno sjemena je etersko ulje (Aetheroleum Carvi) kojeg ima od 3 do 7%, to zavisi od sorte i naina uzgoja. Dobija se destilacijom vodenom parom. U sastav ulja ulaze kao glavne komponente, keton karvon (od 65%), a zatim terpen limonen. Osim toga sadri neke alkohole; karvakrol, dihidrokarvakrol, neohidrokarveol, dihidropinol i acetaldehid. Plodovi, osim etarskog ulja, sadre i flavonoide: kvarcetin, kampferol i druge, jo neistraene materije. Svojstva biljke Droga, odnosno plodovi kima, a zatim listovi i korijen, te etersko ulje, pokazuju niz pozitivnih osobina. Kao i druge titarice (anis, komora) pokazuje izrazita karminativna svojstva, to se posebno koristi u medicinskoj praktici, naprimjer, poslije hirukih zahvata na organima za varenje. Tu takoer pomae i svojstvo kima da djeluje kao stomahik, stimulator i antisapazmodik. Droga pojaava sekrecije eluanog soka, djeluje kao diuretik, pojaava i pospjeuje izluivanje mlijeka kod dojenja. Sjeme kima naroito treba da koriste ene, jer smiruje greve materice i pospjeuje menstruaciju. Indikacije Aerofagija, meteorizam (posebno kod ciroze jetre), nervna dispepsija, razliita grevita stanja organa za varenje, crijevni paraziti, gastralgija, atonija crijeva, problemi kod menstruacije, nedostatak mlijeka kod rodilja, itd.

162 Nain primjene Kafenu kaiku sjemena kima prvo zdrobiti, zatim preliti sa 2 decilitra kljuale vode. Poklopiti i nakon 10 minuta procijediti. Uzima se po jedna olja iza svakog jela. Ili: 1 do 3 kapi ulja na kocki eera, 2 do 3 pua dnevno. Jo: 1 dio ulja kima razblaiti sa 5 dijeloa 90% alkohol pa. 15 do 20 kapi ove tinkture uzimati 2 do 3 puta dnevno. Takoer: samljeti dio sjemena kima, preliti 5 dijelova 90% alkohola i ostaviti 10 dana uz ee mukanje. Procijediti. Uzima se 15 do 20 kapi i malo mlake vode. Jo: kao posebno karminativno sredstvo: Tinctura Carvi, Tinctura Foeniculim, Tinctura Semen Angelicae, Tinctura Coriandri u jednakim dijelovima. Uzima se 50 kapi u malo mlake vode, poslije jela. Meutim, kim se najvie upotrebljava kao zain. S druge srane, korijen biljke kao i mladi listovi mogu se upotrebljavati kao odlini dodaci hrani zbog svoga prijatnog mirisa i toplog ukusa. Napomena: Kim je oficijelan famakopeji bive Jugoslavije. Upotrebljava se: Fractus Carvi (plod kima) Aetheroleum Carvi (etersko ulje). Takoer prema: B.P.C. (1949), Brit. Herb.Pharm (1983). Njemaka Komisija E: The Complet Geman Comission E Monographs, 1998. Ameriko izdanje, s. 102

KLEKA
Juniperus communis (Linn) Cupressaceae- empresi Drugi nazivi: venja, obina borovna, borovica, smrika. Kleka je ve prema svojoj visini promjenjiva biljka. Moe biti vrlo niska- od metra, kao kakav patuljasti grm, do visine od 7 metara. Zimzelena je i vrlo otporna biljka. Listovi su igliasti i vrlo vrsti, zailjeni i bodljikavi. Cvjetovi su sitni i izbijaju iz pazuha lista, jednospolni su. Biljka obino cvjeta u proljee. Iz cvijeta se prvo razvije zelena boba koja sazrije idue godine i postane tamnosmea. Tako se deava da na istom stablu postoje zelene i zrele bobe. itava biljka prijatno mirie. Miris je svojstven, aromatina. Za drogu se, u prvome redu, prikupljaju bobe (Fracrtus Juniperi ili Baccae Juniperi), i to u kasnu jesen. Poto je biljka bodljikava, obino se ispod nje postavi neka ponjava ili araf pa se zatim tapom otresu zrele bobe. Moraju se suiti u tankome sloju, uz uee prevrtanje. Iglice i zelene bobe bolje je odvojiti tek kada se droga potpuno osui. Miris droge je prijaan, balzamian, a okus prvo slatkast, zatim aromatian. Za drogu se takoer skupljaju vrci granica i iglice (Herba Juniperi odnosno Summitates Juniperi) u maju i junu. Suenje je isto kao i kod boba. Droga je i drvo, odnosno granice, a rjee i korijen (Lignum et Radix Juniperi). Nalazite biljke Kod nas je ima mnogo, i to po neophodnim zemljitima jer je kleka skormna biljka.esto raste na kamenitoj podlozi, po brdima i planinama. Moe se nai u nizinskom i subalpinskom pojasu naih planina. Osnovni hemijski sastojci biljke Droga, u prvom redu bobe, sadri etersko ulje (Aetheroleum Juniperi bacarum). Sadraj eterskog ulja u drogi obino se kree do 0,5 do 2 %. Neke nae kleke, to zavisi od stanita,sadre i do 2,5 %. Glavni sastojci eterskog ulja su: izobroneol, kadinen, pinen, kamfen, terpentinski alkohol, kamfor kleke i neke druge supstancije. Tu je i jedna amara, najverovatnije taninglikozid juniperin, dosta invertnoga eera, tanina, voska, mravlje i siretne kiseline, te soli jabune kiseline. Prema nekim podacima sadri kalcij,kalij i mangan. Svojstva biljke Droga kleke, kao i etersko ulje, predstavlja visokovrijedno ljekovito sredstvo. Droga djeluje kao tonik za sve unutranje funkcije disgestivnog trakta, nervnoga sistema, te kao opi ekscitant unutranjih sekrecija. Droga je diuretik,

163 depurativ, stomahik, aniseptik. Potpomae izluivanje mokrane kiseline. Djeluje kao antidijabetik. Indikacije Opa astenija. Ciroza, ascites, oligurija, hidropisija. Infektivna oboljenja mokranih puteva. Bubreni kamenci. Dijabetes. Arterioskleroza. Reumatizam. Nain primjene Droga se u zdrobljenom obliku primjenjuje kao zain gdje se odlino moe kombinovati sa perunom, majinom duicom ili timjanom, lovorom, bijelim lukom. Posebno se preporuuje aj, odnosno infuz kleke kao sredstvo za pojaano izluivanje tenosti iz organizma: ajna kaika zdrobljenih boba prelije se sa 2 decilitra kljuale vode, zatim se poklopi i nakon 10 minuta procijedi. Piju se 3 olje dnevno. Ili: tinktura dobijena iz boba, 15 kapi najbolje nakapati u aj od nane. Uzima se poslije jela. Primjena u narodnoj medicini Raznovrsna je primjena borovice u narodnoj medicini. Za lijeenje jetre preporuuje se, na nekoliko sati prije jela, savakati 3 do 5 boba od borovice. Saeto, primjena kleke u narodnoj medicini kao infuza svodi se na pojaano izluivanje mokrae, kod bolesti jetre, slezene, utice, kamenca i pijeska u bubrezima i unoj kesici. Napomena Borovica odnosno kleka je oficijelna prema farmakopeji bive Jugoslavije. Upotrebljava se Aetheroleum Juniperi baccarum (etersko ulje iz boba). Takoer prema:B.P.C (1934),Brit.Herb.Pharm (1983).

KURKUMA (TURMERIC)
Curcuma longa (Linn) Cucruma domestica (Val-Zingiberaceae umbir. Biljka potjee iz jugoistone Azije, Kultivie u Kini, Indiji, Javi, Haitiju, Filipinima. Za drogu se upotrebljava korijen, odnosno rizom, koji ulazi u sastav poznatih egzotinih zaina pod nazivom curry (kari). Osnovni hemijski sastojci biljke Droga /Radix Curcumae) koji se prikuplja u decembru-januaru, prvo se opere, dobro prokuha, pa zatim osui na suncu. Obino se fino samelje kao samostalan zain, ili za poznate zainske smjese koje se zovu curry. Eterino ulje dobija se destilacijom pomou vodene pare. To je tenost ute do oran boje sa slabom plavom fluorescencijom i svjeim mirisom, /Aethoreleum Curcuma). Etrino uilje najveim dijelom sadri kurkumena /tumerona) do 50%, zatim zingiberina, cineola, borneola, sabinena, felandrena i neto kanfora, pored drugih sastojaka, uglavnom u niskim koncentracijama ili tragovima. Takoer droga sadri i kurkumina. Svojstva biljke Kurkumin djeluje kao holagog, a etersko ulje, i to najverovatnije kurkumen, kao holeretik. Najvjerovatnije da se glavno dejstvo moe pripisati utome pigmentu kurkumenu, ali ni dejstvo ostalih nije zanemarljivo u smjesi. Smatra se da djeluje i kao antioksidant. Eksperimenti na ivotinjama pokazuju da sprjeava oteenja jetre aflatoksinom i drugim toksinima jetre. Dalje, djeluje kao digestiv, stimulans i laksativ. Poznate su osobine gdje sastavni dijelovi droge djeluju protuupalno i baktericidno, te da sniavaju povieni krvni pritisak. Droga djeluje kao antispazmodik, a poznato je i da sniava sadraj holesterola u krvi. Indikacije Insuficijencija i kongestija jetre. utice. Holecistitis. Angioholitis. Zadravanje ui. Holelitijaza. Anoreksija. Slaba probava hrane. Kod stimulacije apetita: dokazano je da kurkuma stimulie motornu aktivnost probavnog sistema. Takoer se upotrebljava kod hiperholesterolemije, kao i kod infekcije mokranih putova. Korijen kurkume upotrebljava se za zaustavljanje krvavljenja, kao sredstvo za

164 ublaavanje bolova, te kao sredstvo koje stimulira razmjenu materija. Primjenjuje se kod ira eluca i krvavljenja (melena), hematuriji i kod drugih unutarnjih krvavljenja. Nain primjene Prah stabiliziranog korijena u dozi od 0,2 do 0,3 grama dnevno. Dijetalna hrana bolesnika, naroito na jetri, a onda i na ostalim probavnim organima, je manje-vie neukusna, u prvome redu jer je slabije zasoljena. Da bi se popravio slab okus takve hrane, a takoer, da bi se u hranu stavio jedan vrlo vaan sastojak za funkcije jetre i itavog probavnog sistema, u takvu hranu treba staviti odnosno zainiti je kurkumom, ili to je jo bolje, smjesom zainskih biljaka koja se obino zove cury. U kolikoj dozi? Zavisi od ukusa bolesnika, ali najbolje 0,2 do 0,3 grama rasporeeno na sva tri obroka. Obino se pravi smjesa u kojoj je jedan od glavnih sastojaka kurkuma. Ovakve smjese, kao to je reeno, zovu se curry, u koje pored kurkume, obino ulaze jo i umbir, paprika, biber i korijandar, zatim klinii i slini sastojci. Mala koliina ovakvog zaina sigurno e, ne samo poboljati okus hrane, ve i pozitivno djelovati na jetru. Evo jedng recepta kako se spravlja Curry i to srednje jaine i srednje pikantan, upravo za oboljele na jetri i probavnim organima, pod uslovom da se radi o gastritisu, ulkusu i slinim oboljenjima eluca i crijeva. Curry srednje jaine Kurkume 10,0 grama, Slatke paprike 7,5 grama, Samljevenog umbira 7,5 grama, Samljevenog cimeta 7,5 grama, Samljevenog kardamoma 7,5 grama Elettaria cardamom Samljevenog bibera 12,5 grama Samljevenog korijandera 30,0 grama Samljevenog cimeta 10,0 grama Napomena: Njemaka Komisija E; (s. 223) The Complete German Commission E Monographs. Ameriko izdanje (Bulmentahl at all, 1998). Po propisima ove komisije lijek koji se propisuje mora imati ne manje od 3% dicinnamoylmetanaovih derivata raunato kao kurkumin, i ne manje od 3% isparljivog eterinog ulja. Oboje mora biti raunato na potpuno suhu teinu droge. Djelovanje Djeluje kao holeretik zbog kurkumina, to je eksperimentalno dobro dokumentovano. Kasnija otkria govore u prilog da djeluje kao holecistokinetik i antiinflamatorno. Kontraindikacije Opstrukcija unih kanala. U sluaju unog kamenca upotrebljavati samo nakon konzultacije s ljekarom. Sporedni efekti nisu poznati kao i interakcije sa drugim lijekovima. Doziranje Ukoliko drugaije nije propisano, prosjena dnevna doza je 1,5 3,0 grama ili ekvivalent preparata. Nain primjene Praak kao i drugi galenski preparati za internu upotrebu. Dodatak Kurkuma djeluje kod raznih oteenja jetre, posebno onih izazvanih hepatitisima, takoer kod ciroza razliite etiologije i kanceroznih oboljenja jetre, smanjene proizvodnje ui i unih soli, te kod oboljenja koja su povezana sa oboljenjima jetre. Treba navesti pozitivno djelovanje kod astme i bronhitisa. Amerikanci (Peirce A., 1999, Fetrow C.W. Avila J.R., 2000) tvrde da kurkuminoidi, prvenstveno kurkumin, djeluju protiv mnogih bakterija u probavnom

165 sistemu, ukljuujui protezoe koje izazivaju oboljenja kao to su diareje. Pored ostalog, smatraju da unitavaju elije tumora limfoma. Postoji ope miljenje odnosno stav da kurkumin i druge supstancije kurkume, djeluju kao antioksidanti, uklanjajui slobodne radikale koji mogu sudjelovati u stvaranju kanceroznih elija. Na osnovu izvjetaja Amerikog Instituta za istraivanje raka, kurkumin pomae u sprjeavanju nastanka nekih vrsta raka eluca, debelog crijeva, usta, grla, koe. Biljka takoe pokazuje anti-inflamatorni potencijal. Njemaka Komisija E: The Complete German Commission E Monographs, 1998. Ameriko izdanje str. 222.

LAZARKINJA
Asperula odorata (Linn)- Rubiaceae- Broevi Drugi nazivi: mirisni bro, prvijenac, jaslenjak, rojba. To je dugogodinja biljka sa puzavim podankom koja naraste do 50 centimetara. Stabljika je etverouglasta, gola i sjajna sa prljenovima. Listovi su iljati. Cvjetovi su uglavnom bijeli, ponekad ruiati, smjeteni na vrhu stabljike. Biljka cvjeta od aprila do maja. Za drogu se prikuplja biljka u cvatu, dakle cijeli nadzemni dio (Herba Asperule). Biljku treba osuiti na tamnom mjestu i na promahi, i to vrlo paljivo. Kao i biljka i droga prijatno mirie, samo mnogo intezivnije na kumarin. Okus droge je aromatian, pomalo nagorak. Nalazite biljke Vrlo je rairena u bjelogorinim, posebno bukovim umama, na hranjivom humusnom tlu. Obino raste u sjevernijim,. hladnijim krajevima nae zemlje. U primorju je nema. Osnovni hemijski sastojci biljke Droga sadri u prvom redu kumarina od kojega potjee i prijatan miris biljke i droge. Utvren je glikozid asperulozid, gorke materije, tanin, masti, eeri i fenoli. Svojstva biljke Biljka i preparati stimuliu rad jetre. To je digestiv, regulator metabolizma, antispazmodik, blag sedativ, odnosno srdstvo za uspavljivanje, diuretik. Indikacije Hepatizam, nesanica (posebno kod djece), neurastenija, melanholija, histerija, oligurija, hidops, kamenci u mokranim putovima i sl. Nain primjene Punu kafenu kaiku droge preliti sa 2 decilitra kljuake vode. Nakon 3 do 5 minuta procijeditiiI piti 3 olje dnevno. Zbog ugodnog aromatinog mirisa, lazarkinja se upotrebljava kao miroija, odnosno zain u kuhinji. Nijemci je, naprimjer, upotrebljavaju kao zain za salate. Takoer se moe upotrijebiti za aromatiziranje slatkia, elea, pudinga. Neki ajevi dobijaju posebno prijatan miris ako se aromatiziraju sa malo osuene droge. Osuena i samljevena droga lazarkinje treba da je kao zain stalno prisutna u kuhinji, kao npr. biber. Primjena u narodnoj medicini Lazarkinja se u narodnoj medicini primjenjuje kod utice, stvaranja mokranih kamenaca i pijeska, te kao lijek protiv glista. Napomena Drogu treba uvati u dobro zatvorenoj ambalai. Trudne ene ne smiju uope upotrebljavati lazarkinju ni u kojem obliku. U veim koliinama droga moe izazvati nesvjesticu, vrtoglavicu i glavobolju, pa se ne smije prekoraiti propisana doza. Nakon 7 dana treba prekinuti uzimanje lazarkinje i napraviti sedmodnevnu pauzu.

166

MAJINA DUICA (THYME)

Thymus serpyllum (Linn) Labiatae (Lamiaceae) - Usnatice Drugi nazivi: bakina duica, popovac, divlji bosiljak, materinka. Biljka vrlo slina timijanu, samo to je nia, sa uspravnom ili puzavom stabljikom. Samonikla je i slobodno raste u prirodi. to se tie ljekovitih svojstava tu nema bitne razlike izmeu timijana i majine duice. ak su im i imena izmijeana, pa neko majinu duicu naziva timijanom i obratno. Obje biljke poznate su jo iz starog Egipta, odakle vjerovatno potjee i ime Tham. To je oznaka za egipatsku biljku koja je slina majinoj duici i timijanu, sa izrazito prijatnim mirisom i jakim antiseptikim svojstvima, tako da je najvjerovatnije sluila za balzamovanje. Kada su Grci bolje upoznali egipatsku medicinu, ova rije Tham prela j eu grku tymon, da bi na kraju dobila svoj sadanji latinski naziv Thymus. Nalazite biljke Majina duica je tipina kozmopolitska biljka. Kod nas uspijeva u oko 60-tak formi i varijeteta. Raste po suhim, sunanim mjestima od niskih do visokih predjela. Interesantno je primjetiti da rase u skupinama povrine do 1 m2. esto se moe naii na vei osunani prostor koji je sav iaran majinom duicom, tako da se ini da je biljka napravila pojedina mala ostrvca izmeu kojih raste drugo rastinje. Na jednoj povrini, primjerice, na obroncima planine Treskavice, moglo se nabrojati oko 10 takvih osrtvaca sa najrazliitijim prelivima boja cvjetova, od svijetlocrvenih, ljubiastih, do tamnocrvenih, to zaista prua vrlo lijep i zanimljiv prizor. S obzirom da se radilo o biljci koja je uspijevala na planinskim i divljim obroncima takve planine kao to je Treskavica, kasnije kada se osuila, imala je izvaredan miris i okus aja. Osnovni hemijski sastojci biljke Droga sadri sline sastojke kao i timijan, to e rei eterino ulje (Aetheroleum Sarpylli) koje se, takoer, sastoji od kristalnoga timola koji je otopljen u tenom karvakrolu. Takoer sadri terpinena, borneola, cimola, terpineola i dr. Osuena droga (Herba Serpylli) sadri jo neke sloenije kiseline, tanina, flavonoida i mineralnih soli. Svojstva biljke Slino kao i kod timijana. Indikacije Kao i kod timijana. Treba se zadrati kod ove divne biljke. Kod prikupljanja majine duice treba biti vrlo obazriv i paljiv. To je njena biljka polegla po zemlji, pa se nikako ne smije upati sa korijenom. Ko to radi neka se prisjeti da majinu duicu upa iz korijena. Najbolje je srpom ili makazama posjei cvijet i listove, pa bez nabijanja staviti biljku u kesu ili jo bolje u korpu. Biljku moramo brzo suiti na tamnom i prozraenom mjestu. Osuena biljka treba se staviti u dobro zatvorene, najbolje hermatiki, posude. Ako se to ne uradi, ubrzo emo, umjesto ljekovite biljke prijatnog mirisa, imati obino sijeno. Kada se prikuplja majina duica, onda je najbolje to initi sa razliitih stanita, kao uostalom i sve drugo ljekovito bilje. ta to znai ? Ljubitelji prirode i ljekovitog bilja ne bi se trebali s jednog mjesta snabdijavati jednom biljkom u veoj koliini. Tako se, naprimjer, majina duica prikupi i iz dolina i sa brda i sa planina, pa se dobije smjesa koja je sigurno kvalitetnija i ljekovitija, a osim toga sadri i sve dostupne varijetete i forme. Majina duica se upotrebaljava i kao zain. Zovu je sirotinjskim zainom, ali je zato odlina za teka jela kao i timijan. Primjena u narodnoj medicini Malo je ljekotivith biljaka koje se u narodu toliko upotrebljavaju kao majina duica. O ovoj biljci i nauka je kazala svoje i to sve

167 u najljepem tonu. Zadrimo se na primjeru kako se u narodu ova biljka upotrebljava protiv alkoholizma. Otprilike jedna aka majine duice prelije se litrom kljuale vode, poklopi i ostavi oko pola sata. Zatim se procijedi. Pijanom ili mahmurnom daje se svakih 15 do 20 minuta po jedna kafena oljica. Prvo e doi do dosta jakog proljeva, zatim munine i povraanja, jakog mokrenja i znojenja. Slijedi pojaan apetit i e, ali i odvratnost prema alkoholu. Kod ponovnog pijanstva treba kuru ponoviti i sve tako dok ne doe do potpunog odbijanja alkohola. Za ovo je naravno potrebna dobrovoljna saradnja sa alkoholiarem. Majina duica je odlian stimulans, koji se s uspjehom primjenjuje kod psihike i fizike iscrpljenosti. Zahvaljujui tome, smatra se da je efikasna i kod seksualne slabosti. Djeluje, dakle, kao afrodizijak. Kada djeicu zaboli trbuh, kada imaju greve u stomaku, onda se obino daje aj od majine duice. Kako je kod nas obiaj da djecu obino uvaju bake i nane,u takvim sluajevima nane odmah posegnu za majinom duicom, pa kuhaju ajeve. Zbog toga se ova biljka esto zove bakina duica. Ima naravno i drugih tumaenja za ovo ime. U narodu se majina duica upotrebljava protiv glista, to je sa dananjeg stanovita sasvim opravdano, jer timol, glavni sastojak eterinog ulja, djeluje kao sredstvo protiv glista. Napomena Timijan i majinu duicu nikada ne treba kuhati! Samo preliti kljualom vodom, odmah poklopiti i tako ostaviti odreeno vrijeme. Sa majinom duicom i timijanom ne smije se pretjerivati u sluaju trudnoe i insuficijencije srca. Majina duica je oficijelna droga prema farmakopeji bive Jugoslavije; Upotrebljava se : Folium Thymi serpylli. Takoer prema: Brit. Herb. Pharm (1983). Njemaka Komisija E: The Complete German Commission E Monographs, 1998. Ameriko izdanje str. 220.

MELISA (LEMON BALM)

Melissa officinalis (Linn) Labiatae (Lamiaceae)- Usnatice Drugi nazivi Matinjak, pelinja ljubica, limunka, arbaroa. Matinjak ili melisa je dugogodinja zeljasta biljka visine do 80 centimetara. Iz korijenovog sistema izbija vie stabljika koje su etverougaone. Du stabljike rasporeeni se naspramno listovi, jajastog oblika. Donji listovi su krupniji na duoj peteljci, dok su gornji na kraoj. Po rubu su nazubljeni. Cijela je biljka pokrivena sitnim dlaicama. Cvjetovi su bijeli, sitni i izbijaju iz pazuha lista. Biljka obino cvjeta u julu, premda se kod nas moe nai i ona koja je poela cvasti ve polovinom maja, posebno u toplijim krajevima, npr. Hercegovini. Za drogu se prikuplja biljka neposredno prije cvjetanja ( Herba Melissae). Obino se odmah nakon prikupljanja biljke sa stabljike skida list koji je i najvrijedniji (Folium Melissae). Drogu treba suiti u hladu i na promahi. Miris droge je neobino prijatan, posebno kada se malo protrlja izmeu prstiju. Mirie po limunu, zbog ega se biljka esto zove i limunka. Okus je topao, aromatian. Nalazite biljke Melisa se uzgaja zbog svojih visokih kvaliteta. Meutim, uspijeva i u slobodnoj prirodi kao samonikla biljka, kod nas gotovo u cijeloj zemlji. Osnovni hemijski sastav biljke Droga u prvome redu sadri etersko ulje (Aetheroleum Melissae) kojega ima u dosta skromnim koliinama od oko 0,3 %. Glavni sastojak ulja je citral, a zatim jedan aldehid - geraniol-aldehid i citronelal. Biljka, takoer, sadri kamfora, tanina, aglikona i neke gorke supstancije. Svjei listovi sadre neke vitamine i enzime.

168 Svojstva biljke Preparati matinjaka djeluju izvanredno povoljno na ovjekov organizam, u prvom redu kao sredstva za umirenje i oputanje. Poslije uivanja, naprimjer, aja od matinjaka, ovjek se nekako smiri, ak se javi pomalo i neko euforino stanje. Koliko je to prijatan napitak, ilustruje podatak da se aj od matinjaka preporuuje i buduim majkama, koje u prvim mjesecima trudnoe teko nose uz esta povranja. Preparati matinjaka djeluju kao intelektualni i fiziki stimulatori, pa se posebno preporuuju onima koji se bave intenzivnim intelektualnim ili fizikim radom. Matinjak djeluje kao tonik na mozak, srce i digestivni aparat. Pokazuje izrazita antispazmodina svojstva. Djeluje kao karminativ, stomahik i fermifug. Indikacije Posebno se preporuuje kod nervnih kriza, melanholije, gubitka pamenja ili intelektualnog zamora, migrena, neuralgija, emotiviteta, sinkopa i vrtoglavice. Primjenjuje se i kod kolika izazvanih oboljenjima une kesica kao i kod loega varenja. Nain primjene Infuz ili aj se priprema tako da se puna supena kaika droge prelije sa 2 decilitra kljuale vode i odmah poklopi. Nakon 10 minuta se procijedi i pije gorak prije jela, a zaslaen poslije. Ili: Tinktura (Tinctura Melissae) 40 do 50 lapi u malo tople vode, ili jo bolje u aju od nane. Za svakodnevnu upotrebu, naprimjer, za salate, preporuuje se sire od matinjaka: 100 grama lista matinjaka prelije se litrpm jabukovog ili vinskog sieta. Smjesa se ostavi 15 dana, uz ee mukanje. Nakon toga se odlije. Sire ima neobino prijatan miris po limunu. Kod laganih unih napada obino se izmijeaju jednaki dijelovi melise, sitno isjeckane kore od frangule i ruse. Jedna ajna kaika ove smjese popari se sa 2 dcl kljuale vode, poklopi i ostavi 15 minuta, nakon toga se procijedi. Pije se tri puta dnevno, nezaslaeno i polahko. Primjena u narodnoj medicini Poto je u sluaju melise nauna medicina preuzela gotovo sve iz narodne medicine, moe se zaustaviti samo na onim specifinim sluajevima. Matinjak je i po nauci i signaturi vrijedio kao ljekovita biljka za srce, jer po njoj matinjak ima signaturu i anatomiju srca i plemenita je biljka za sve srane bolesti, bez obzira o kojima se radi (Johann Franck, 1618, po Willfortu). Na narodni ljekar S. Sadikovi doslovice kae: Kada maternica spadne ili kada je ena slaba, pa ne moe da zatrudni, uzimlju se banje sa odvarom od macine trave (melisa se zove i macina trava) i pije dnevno, dulje vremena, po 3-4 olje od macine trave, na jednake dijelove sa metvicom pomijeane u vinu ili vodi sa medom kuhane. Melisa je oficijelna prema farmakopeji bive Jugoslavije. Upotrebljava se: Folium mellisae (list melise). Takoer prema : Brit. Herb. Pharm (1983). Njemaka Komisija E: The Complete German Commission E Monographs, 1998. Ameriko izdanje str. 160.

NANA
Mentha Labiatae(Lamiaceae- Usnatice U prirodi se nalaze mnoge vrste nane koje rastu po cijeloj naoj zemlji. to se tie ljekovitosti ovih biljaka u odnosu na oboljenja jetre, treba se zadrati na dvije vrste: gajenu nanu i sitnu metvicu ( Mentha pulegium) koja se jo zove i barska nana. Za ovu postoje jo dva razloga: na autoritet za ljekovito bilje

169 prof. J. Tucakov kae: Za lijeenje jetre i unih puteva ima nekoliko lekova biljnoga porekla koji se upotrebljavaju s manje ili vie uspeha. Od domaeg lekovitog bilja zasada je izgleda, najbolje rezultate dala pitoma nana. U drugoj literaturi, domaoj i stranoj, s manje ili vie oduevljenja potvruje se ova misao prof. Tucakova. Sigurno je da za pojedina oboljenja jetre ima boljih biljnih lijekova od nane. S druge strane, slini podaci mogu se nai i za sitnu metvicu, s time to se Francuzi gotovo kunu u nju, kada su u pitanu oboljenja jetre i unih puteva. Bilo kako bilo, jedno je sigurno: i gajena nana i sitna metvica efikasni su lijekovi u borbi protiv oboljenja jetre.

GAJENA NANA
Mentha piperita (Linn) Labiatae- Lamiaceae) - Usnatice Drugi nazivi: nana, pitoma nana, metvica, dimljus, poprova meta. Ovdje se radi o biljci poznatoj samo u kulturi, pa opis biljke nije potreban. Gajena nana je hibrid izmeu Mehthe aquatica i Menthe spicata (Linn). Najbolja je vrsta, po svome sudei engleska crna Mitcham nana, koja je predmet iroke potronje i potranje i koja se najvie i koristi u svijetu. Za drogu se prikuplja list (Folium Menthe piperite) na taj nain da se biljka pokosi, a zatim sa stabljike svue list. List treba suiti na obinoj temperaturi, u tankome sloju i u hladovini. Za dobijanje eterinog ulja (Oleum Menthae piperitae) biljka se pokosi pa se podvrgava destilaciji, osuena ili svjea. Prikuplja se neposredno prije cvjetanja, kada u listovima ima najvie eterinog ulja. Mora se prikupljati po lijepom sunanom vremenu kada se rosa uveliko podigla, dakle oko podne. Oosnovni hemijski sastojci biljke Svi nadzemni dijelovi biljke sadre etersko ulje (Aetheroleum Menthe piperitae), zato se za destilaciju i uzima itava biljka, odnosno nadzemni dio. Najvie ulja ima u listu i od njega i potjee prijatan miris nane, kao i ljekovitost. Ulje je sloenog hemijskog sastava i sadri najvie (30-70%) 1-mentola, zatim 1-mentona. alfa i beta-pinena, 1-limonena, alfafelandrena, cineola, pulegon, asmon, te estere mentola sa siretnom i valerijskom kiselinom. Osim eterskog ulja droga sadri karotina, betaina, oleinsku kiselinu, tanina. Svojstva biljke Pored toga to se upotrebljava kod oboljenja jetre i unih puteva, nana pokazuje i niz drugih svojstava kao holagog stimulans, stimulans nervnog sistema, stomahik, antispazomodik, karminativ, antiseptik, eksperktorant itd. Jedna je od najljekovitijih biljki. Indikacije Hepatitisi, holecistitis, uni kamenci (holelitijaza), ciroze jetre. Digestivna atonija, gastralgija, aerofagija, flatulencija, migrena, astma. Nain primjene Kod svih oboljenja jetre i unih puteva: 200 grama lista nane popariti sa 1,5 litara kljuale vode, zatim poklopiti i ostaviti 2 do 3 sata. Procijediti i piti nezaslaeno ili zaslaeno, u toku itavog dana umjesto vode (Tucakov) Ili: ajna kaika listova nane popari se sa 2 decilitra kljuale vode. Nakon 10 minuta procijediti i piti 3 olje dnevno poslije ili izmeu jela. Ili alkoholat: 15 do 20 kapi u ai zaslaene vode poslije ili zmeu jela. Jo etersko ulje: 2 do 5 kapi vie puta dnevno, najbolje s medom. Izmijeati jednake dijelove nane, matinjaka, ruse i kruine, 200 grama ove smjese popariti sa 1,5 litara kljuale vode, poklopiti i nakon 3 do 4 sata procijediti. Piti u toku dana umjesto vode. Nana se upotrebljava i kao zain: u teko svarljivu hranu kao to su grah ili kupus, treba pri kraju kuhanja dodati nane, a poslije jela popiti aj od nane da bi se sprijeilo stvaranje gasova, nadimanje i bolovi u trbuhu.

170 Primjena u narodnoj medicini Ako ima sveta koji ne poznaje tu blagodetnu biljku, on neka je pozna meu slikama i neka je zasauje u izobilju svaki koji ima ive due u kui (Vasa Pelagi). List i etersko ulje od nane propisuju sve farmakopeje u svijetu. Nita manje upotreba nane nije ni u narodnoj medicini. Ustvari, to je nana pravi narodni lijek i gotovo nema kue u kojoj se ne moe nai biljka. Jedan narodni recept za lijeenje bolesti ui i jetre navodi i Willfort: 100 grama nane, 50 grama korijena lincure, 50 grama korijena zeijeg trna i 10 grama kore frangule treba izmijeati. Uzima se ajna kaika ove mjeavine i prelije s 2 decilitra kljuale vode. Piju se 2 do 3 olje dnevno. Napomena Nana se ne smije kuhati. Obino se supena kaika nane prelije sa 2 decilitra kljuale vode, dobro se poklopi i ostavi due ili krae vrijeme, ve ta se eli postii. Mirisni aj dobije se ve poslije 5 do 10 minuta stajanja. Nana se pije prije jela nezaslaena, a poslije jela zaslaena. I to bolje medom nego eerom. Pored svih dobrih osobina nane, treba napomenuti da postoji individualna osjetljivost na ovu biljku. Kod pojedinaca moe izazvati nesanicu. Nana je oficijelna biljka prema farmakopeji bive Jugoslavije. Upotrebljavaju se: Folium Mentae piperite (list nane), gornji dio biljke u cvatuHerba Menthae piperite i etersko ulje (Aethoroleum Menthae piperite). Takoer, prema B.P.C. (1954), Brit, Herb. Pharm (1983). Njemaka Komisija E: The Complete German Commission E Monographs, 1998. Ameriko izdanje str. 162-180.

PAKANAT
Pastinaca sativa (Linn) Umbellifarae- Apiaceae - titarke Drugi nazivi; patrnak, pastrnjak, jelinjak, jelinski korijen. To je dvogodinja zeljasta biljka visine obino do 60, premda moe narasti i do 120 centimetara. Biljka se, uglavnom, uzgaja zbog snanog vretenastog korijena iz kojega izbija uspravna, snana i izbrazdana stabljika. Stabljika je do polovine gola, a zatim se grana, veinom na suprotnim organcima sa neparno perastim listovima koji su sjedei. Cvjetovi su sastavljeni u titaste cvasti zlatnoute boje. Biljka obino cvjeta od juna do avgusta, a plodovi sazrijevaju u augustu i poetkom septembra. Za ishranu i kao zain upotrebljava se korijen, a rjee list. Korijen je slatkast, aromatian i vrlo hranjiv, posebno ako se prikupi u jesen prve godine. Tada ima okus slian perunu. Najbolje je korijen uvati u pijesku. Mladi listovi i izdanci dodaju se supama i salatama kao aromatini zain. Meutim, kao droga upotrebljava se plod pakanata (Fractus Pastinacae). Nalazite biljke Pakanat se uzgaja u vie oplemenjenih sorti sa debelim, mesnatim korijenjem. U prirodi se nalazi kao samonikla biljka, raste po livadama i travnjacima, po neobraenim mjestima, a posebno po kamenitom i ilovastom tlu. Za neiskusne sakupljae ljekovitoga bilja bolje je da ne prikupljaju samonikli pakanat jer mogu da ga zamijene sa ponekom otrovnom biljkom. Osnovni hemijski sastojci biljke Droga sadri u prvome redu etersko ulje dosta sloenog sastava. Koliina varira od 1 do 2%. Etersko ulje neprijatnoga mirisa najveim dijelom sadri furokumarine iz grupe psoralena, kao to su imperatorin i bergapten. Zatim izopimpinelin, 6metokosiangelicin, ksantotoksin, te furokumarine iz grupe angelicina. Takoer su otkriveni i flavonoidni glikozidi: hiperin, rutin i pasternozid, neke masne kiseline, etil i oktil alkohol i drugi spojevi. I ostali dijelovi pakanata (korijen i list) sadre ovo etersko ulje, no u manjim koliinama. Korijen sadri oko 28% skroba i jo veu koliinu pektinskih polisaharida.

171 Svojstva biljke Droga djeluje kao diuretik. Zatim, zahvaljujui kompleksnome sastavu, kao spazmolitiko sredstvo, oputa glatku muskulaturu, djeluje sedativno, potpomae varenje, izaziva pojaani apetit. Furokumarini se odlikuju fotosenzibilizirajuom aktivnou kao i hipotenzivnim svojstvima. Indikacije Insuficijencije jetre i ui, posebno kolike izazvane oboljenjem jetre i une kesice. Koronarna isuficijencija, neuroze povezane sa spazmom koronarnih sudova. eluane i bubrene kolike. Nain primjene Pakanat je od najstarijih vremena upotrebljavan kao povre, zain i ljekovita biljka. U svojim spisima Dioskorid nam je prenio kako su stari Grci rado upotrebljavali ovu biljku, posebno korijen. Koristila se u kuhinji kao zainska i hranjiva biljka. Osim toga, kao ljekovito sredstvo kuhaju se 3 supene kaike sitno narezanog lista i korijena, ili 3 kafene kaiice istucanog sjemena u 400 grama vode u toku 2 do 3 minuta. Procijedi se i pije po jedna supena kaika prije jela. Postoji i preparat Beroxanum koji se primjenjuje obino za lijeenje koe oteene ljetnim suncem.

PERUN (PARSLEY)
Petroselinum sativum (Hoffmann), Apium petroselinum (Linn) Umbelliferae (Apiaceae) - titarke Drugi nazivi: perin, ak, petrusin, majdonos. Mada postoji i divlji perun (Aethusa cynapium L.) ovdje se govori o svima dobro poznatoj biljci koja se, kao kultivisana, iroko uzgaja i upotrebljava kao zain. Osnovni hemijski sastojci biljke Korijen peruna sadri etersko ulje kompleksnog sastava (apiol, pinen, miristicin, terpen, apein), vitamine A, B i C, mineralne soli; eljeza, kalcija, fosfora, mangezija, kalija, natrija, sumpora, joda, bakra, mangana. Listovi sadre etersko ulje, hlorofil, karotin, vitamin C, apigenin. Svojstva biljke Perun ima toliko ljekovitih svojstava da ga treba upotrebljavati svakodnevno, u prvome redu kao zain. Da bi sauvao svoja ljekovita svojstva, u hranu ga treba dodavati pri samom kraju kuhanja. Ne bi smio da se kuha due od 5 minuta u polupoklopljenom sudu. Koliko se perun cijeni kao ljekovita biljka, pokazuju i podaci koji nagovjetavaju da je to i antikancerozno sredstvo. Indikacije Insuficjencija jetre, atonija une kesice. Anemije, problemi sa varenjem, astenije, pomanjkanje apetita, dispepsija, reumatizam, kancerozna stanja (zbog nedostatka eksperimentalnih podataka autor se donekle mora ograditi od ove tvrdnje), intestinalni paraziti. Nain primjene U prvom redu i list i korijen kao zain u jelima, a svjei kao dodatak salatama. Svjei korijen peruna u koliini od 100 grama fino se isjecka, prelije s litar vode i kuha 5 minuta, zatim poklopljeno ostavi jo 15 minuta, procijedi i pije 2 do 3 olje dnevno (Gostuki). Ili: 50 grama sjemena, korijena ili lista preliti s litar vode, kuhati 5 minuta, ostaviti da stoji jo 15 minuta i procijediti. Piti 2 olje dnevno prije jela (Valenet). Primjena u narodnoj medicini Perun se mnogo upotrebljava u narodnoj medicini, ponekad i neodgovorno, za izazivanje pobaaja. Na ovom mjestu bilo bi interesantno vidjeti ta je o perunu mislio jedan od najveih filozofa i ljekara, znameniti Avicena: Perun istjeruje mokrau i mjesenicu .. isi bubrege, mokranu beiku i matericu. Napomena Perun nije sasvim bezazlena ljekovita biljka. Ne smije se upotrebljavati u sluaju upalnih procesa bubrega. Takoer, perun u veoj koliini ne smiju upotrebljavati trudnice.

172 U mnogim zemljama kao vrlo prijatan i fin zain, posebno za supe, primjenjuje se smjesa koja se sastoji od jednakih dijelova lista celera, majine duice, peruna i vrijeska. Moe se preporuiti kao vrlo fin zain za supe - ista ova smjesa osuenih biljaka, fino isitnjena ili samljevena u prah. Perun je oficijelan prema farmakopeji bive Jugoslavije. Upotrebljava se: Radix petroselinii (korijen peruna). Takoer prema: Brit. Herb. Pharm (1983). Njemaka Komisija E: The Complete German Commission E Monographs, 1998. Ameriko izdanje str. 179. i 352.

PRASA
Allium porrum (Linn) Liliaceae - Ljiljani Drugi nazivi: praziluk, poriluk, perati luk, prasji luk. To je toliko poznata biljka da opis nije ni potreban, osim moda da postoje ljetne, proljetne i zimske vrste. Bio je poznat jo u doba Egipana, Grka i Rimljana. Kao i crni i bijeli luk, upotrebljavan je kod impozantnih gradnji u starom Egiptu, gdje je odigrao svoju ulogu kao i njegovi srodnici. Ono po emu se razlikuje od crnog i bijelog luka je diskretniji miris, premda velike razlike u hemijskom sastavu nema. Osnovni hemijski sastojci biljke Prasa kao i luk sadri sumporno etersko ulje, dosta sluzi i celuloze. Najvanije je prisustvo vitamina B i C, a zatim velike koliine mineralnih soli mikroelemenata: magenzija, natrija, kalcija, kalija, sumpora, mangana i silicija. Svojstva biljke Osnovno svojstvo prase: vrlo je svarljiva. S prasom se u organizam unose vee koliine minerala posebno vanih za normalan rad orgnizma, a zatim i takvi minerali koji direktno sudjeluju u obnovi elije. Biljka djeluje kao diuretik i laksativ, a zbog svog sastava i kao antiseptik. Indikacije Demineralizacija. Dispepsije. Oboljenja mokranih putova. Bubreni kamenci. Arterioskleroza. Nain primjene U prvom redu prasu treba upotrebljavati kao zain, za razliite supe i umake. Moe se kuhati i kao varivo ili dodavati razliitim salatama. Kao dodatak dijetalnoj ishrani preporuuje se uz krompir pire, kuhani poriluk i mlijeko i sve to dobro izmijeano. Recept je dakle jednostavan; krompir pire i kuhani poriluk sa malo ili bez soli.

RUMARIN (ROSEMARY)
Rosmarinus officinalis (Linn) Labiatae- Lamiaceae) - Usnatice Drugi nazivi: ruzmarin, rozmarin, zimorad, murod. Rumarin je gust, razgranat, trajan, zimzelen, mediteranski grm. Obino je 1 2 metra visok, sa mnogo bonih ogranaka u vidu granica. Poinje cvjetati u februaru, a u cvatu se moe nai tokom itave godine. Cvjetii su lijepe modre ili ljubiastoplave boje sa razliitim nijansama sve do bijele. Smjeteni su izmeu listova koji su naspramni, uski i malo svinuti, s gornje strane tamnozeleni, a sa donje sivi od dlaica i lijezda sa eterskim uljem. Za drogu se najee prikuplja list (Folium Rosmarini). Za domau upotrebu najbolje je odsijecati bone granice u duini 15 do 20 cm, s cvjetovima ili bez njih. Ovako odsjeene granice treba vezati u snopie i suiti na promahi i u hladu. Kada se snopi osui, treba ga razvezati i s granica svui osuene listie. Listie je najbolje

173 uvati u dobro zatvorenim posudama. Mogu se samljeti u fini prah koji takoer, treba uvati u zatvorenoj posudi kao i ostale zaine. Ovako pripremljena droga ima intenzivan, aromatian miris od kanfora i cineola, okus je ljut, pomalo opor i aromatian. Preporuuje se, zbog ovih osobina, svje ili osuen, upotrebljavati kao zain. Destilacijom vodenom parom dobija se iz listova eterino ulje svijetloute boje. Nalazite biljke Rumarin je tipina biljka sredozemnoga podruja, koja se i plantano uzgaja na naim otocima. Moe se nai u slobodnoj prirodi gdje odraste ili sam ili ee izmijean sa ostalim grmljem. Uzgaja se kao ukrasni grm. Malo ga ima du jadranske obale, ali se zato moe obilno nai na nekim otocima u Hrvatskoj, posebno Hvaru, olti, Visu, Koruli i Lastovu. Raste na sunanim stranama po kamenitom zemljitu. Smatra se da je rumarin sa ovih ostrva najkvalitetniji. Medonosna je biljka. Osnovni hemijski sastojci biljke Droga kao glavni sastojak sadri etersko ulje. Ulje je prijatnog mirisa, ljutog okusa. Sastoji se od kamfora, borneola, pinena, kamfena, cineola i izobornilacetata. Biljka sadri tanina, saponina i nekih drugih materija (amara). Svojstva biljke Droga djeluje kao izraziti holagog i holeretik (prema Chabrolu intravenozna injekcija pojaava izluivanje ui za dva puta kod eksperimentalnih ivotinja). Holecistokinetik. Osim toga, antispetik, emenagog, hipertenzer, stomahik, antireumatik, antineuralkik, sredstvo protiv kostobolje i reumatizma, opi stimulator. Indikacije Oboljenja jetre, insuficijencija i zaepljenje, insuficijencija ui, ciroza jetre (Lenneckova) sa ascitesom i uveanjem, utice (posebno hepatocelularna i postrukciona), holecistitisi i holelitijaza. Dismenoreje, leukoreja, astma, bronhitis hronini, gripa, kolitis i dijareja. Hipotenzija. Atonina dispepsija. Reumatizam i kostobolja. Migrene. Opa astenija. Naine primjene Kafenu kaiku droge preliti s 2 decilitra kljuale vode. Poklopiti i nakon 15 minuta procijediti. Piti neposredno prije ili poslije svakoga jela kod navedenih oboljenja jetre. Na isti nain priprema se infuz i kod ostalih oboljenja. Samljevena droga upotrebljava se kao ljekoviti, fini zain za razliita dijetalna jela kod oboljenja jetre, kao to su riba, ili lake vrste mesa: jagnjetina, teletina. Za razliite salate dobro je dodati samljeveni rumarin kao pikantan zain u koliini koja stane na vrh noa, ili rastvori u alkoholu za vanjsku i unutranju upotrebu. Ulje od rumarina (Aetreroleum Rosmarini): 3 do 4 kapi, 2 do 3 puta u toku dana, najbolje nakapati na kaiicu meda. Alkoholna tinktura dobije se tako da se 20 grama lista i cvijeta rumarina fino samelju, preliju sa 100 grama 70% alkohola u tamnoj boci i ostave, uz ee mukanje, 10 dana. Nakon toga ostaviti da se talog slegne pa odliti i procijediti dobijenu otopinu. Uzima se 5 do 10 kapi na kocki eera ili kaiici meda, ujutro na prazan stomak. Primjena u narodnoj medicini Moe se nai podatak (Willfort) da, ako se rumarin skuha u kozijem milijeku, pa upotrijebi kao oblog, slui kao lijek kod raka koe. Male koliine rumarina upotrijebljene kao zain stimuliu sekreciju ui, eluanog soka, jaaju nervni sitem, pojaavaju apetit, djeluju kao antispazmotik na nivou digestivnoga sistema i djeluju baktericidno (Hlava, Lanska). Napomena U veim koliinama rumarin je toksian, tako da se ne smiju prekoraiti propisane doze. Oficijelan prema: B.P.C. (1973), Brit. Herb.Pharm /1983). Njemaka Komisija E: The Complete German Commission E Monographs, 1998. Ameriko izdanje str. 197.

TIMIJAN (THYME)

174

Thymus vulgaris (Linn) Labiatae (Lamiaceae) - Usnatice Drugi nazivi: Gajena majina duica, bosiljak, manja maurna, timas. Timijan je kultivisana biljka, slina majinoj duici (Tymus serpyllum) koja raste samonikla u prirodi. To je viegodinji polugrm visine do oko 50 cenitematara koji se uzgaja na taj nain da se busenovi razdijele i sade na udaljenosti od oko 50 centimetara. Ili se u toplim lijehama posadi sjeme koje se, kada isklija, rasaujuje na stalno mjesto. Timijan raste uspravno za razliku od majine duice koja je gotovo polegla po tlu. Korijenov sistem je vrlo gust i iz njega izbijaju stabljike koje se dalje granaju. Listovi su sitni na kratkim drcima, stoje naspramno. Cvjetovi su sitni, svijetlocrveni, ponekad ljubiasti. Biljka obino cvjeta od juna do jula, ponekad ve i u maju. Za drogu se prikuplja gornji dio biljke (Herba Thyumi), a u zadnje vrijeme trai se samo list (Folium Thyumi) jer je bogatiji skupocjenim eterskim uljem (Aetherolem Thymi). Biljka se sui u tankom sloju, na promahi, brzo. Mora se uvati u dobro zatvorenim posudama, jer brzo gubi isparljivo eterino ulje. Miris droge je prijatan, aromatian, okus topao, gorak, zainski. Nalazite biljke Biljka se uzgaja uglavnom u Vojvodini. Osnovni hemijski sastojci biljke Droga sadri oko 1,5% eterskog ulja koje se moe predestilisati pomou vodene pare. Ulje je prvo bezbojno, ali uskoro postaje crvenomrko, a na dnu se ponu izdvajati kristali timola, takoer, crvenomrke boje. Glavni sastojak ulja je timol kojeg ima i do 42%. Osim timola ulje sadri karvakrol, boreol, kariofilen, cimol, pinen, linalol i druge komponente, to zavisi od porijekla droge. U drogi, pored eterskog ulja, pronaeni su triterpeni, neke kiseline, kao i flavonoidi, naprimjer luteolin 7-glikozid. Ima jo tanina i smole. Svojstva biljke Jedno od naroito vanih svojstava droge timijana je da djeluje kao stimulator leukocitoze kod infektivnih oboljenja. Osim toga je antiseptik unutranjih organa, organa za distanje i genito-urinarnih organa. Opi stimulans i psihiki i fiziki, pa ga smatraju i za afrodizijak. Antispazmodik i stomahik. Droga djeluje kao diuretik, emenagog, karminativ i vermifug. Biljka zaista izvanrednih ljekovitih svojstava. Indikacije Infektivna oboljenja jetre ili une kesice (hepatitisi i holecistitis) kao i drugih organa. Pluna oboljenja: emfizem, bronhitis, astma, tuberkuloza. Digestivna atonija. Astenije psihike i fizike, seksualna apstinencija. Infekcije unutranjih i mokranih putova. Unutranji paraziti. Nain primjene Obino se za infektivna oboljenja jedna kafena kaika droge prelije sa 2 dcl. kljuale vode, te ostavi poklopljeno. Nakon desetak minuta procijedi se i pije nezaslaeno ili zaslaeno (medu se daje prednost), 3 do 4 puta dnevno izmeu ili poslije jela. Ili: 4 kapi eterskog ulja (Aethoreleum Thymi) nakapati na kocku eera, 3 puta dnevno. U ovom sluaju najbolje je etersko ulje razblaiti, odnosno otopiti u 90% alkoholu u odnosu 1:5. Od ove tinkture uzima se 20 kapi tri puta dnevno sa malo mlake vode. Ne treba praviti veu koliinu jer se brzo poinje izdvajati timol. Kada je u pitanju etersko ulje, najbolje je davati smjesu koja se sastoji od timijanovog eukaliptusovog ili ulja od bora. Posebno treba istai da se timijan primjenjuje kao zain. Posebno treba preporuiti kada se radi o tekim jelima, kao to su, naprimjer, grah ili kuhani, posebno kiseli kupus. Prije samoga kraja kuhanja treba u hranu dodati i kafenu kaiku timijana. Tako e hrana postati lake svarljiva, a izbjegava se i nadimanje.

175 Napomena Timijan je oficijelna droga prema farmokopeji bive Jugoslavije. Upotrebljava se: folium thymi vulgaris (list timijana). Takoer prema; B.P.C. (1949), Brit, Herb. Pharm (1983). Njemaka Komisija E: The Complete German Commission E Monographs, 1998. Ameriko izdanje str. 219. 220.

VRANILOVA TRAVA (OREGANO)

Origanum vulgare (Linn) Labiatae (Lamiaceae) - Usnatice Drugi nazivi: divlji majoran, origanj, mravinac, gorka meta. Vranilova trava je viegodinja zeljasta biljka visine do 60 centimetara. Iz kosog korijena sa mnogo postranih sitnih korijenia, izbija uspravna stabljika koja se u gornjem dijelu grana na bone granice koje su jedna naspram druge. Listovi su izdueni, jajasti, pri vrhu gotovo uiljeni, sa gornje strane tamnozeleni, sa donje neto svjetlije boje. Cvjetovi su maleni i mnogobrojni, vrlo lijepe boje, od gotovo bijele, preko roza, purpurne do gotovo indigo plave. Ne smije se apsolutno tvrditi, ali i ljekovitost ide upravo ovim redom. Tako je moda najbolje i ne prikupljati biljku sa bjelkastim ili neto tamnijim cvjetovima. Biljka cvjeta od juna-jula do septembra, to zavisi od stanita i klimatskih uslova. Za drogu se prikuplja gornji dio biljke u cvatu (Herba Origani) koju treba povezati u manje kitice i tako osuiti na promahi i tamnome mjestu. Poto u stabljici nema ljekovitih sastojaka, im se biljka osui treba svui list i cvijet i to uvati u dobro zatvorenim posadama, najbolje hermetiki, kao naprimjer i majinu duicu. Nalazite biljke Biljka je rasprostranjena u Evropi i Aziji. Kod nas je ima svuda, po umama i livadama, po okrajcima uma. esto se javi u veim koliinama, a pogotovu ako su joj cvjetovi zatvorenoljubiaste boje, stvara vrlo prijatan ugoaj. Osnovni hemijski sastojci biljke Droga sadri do 1,5 % eterskog ulja (Aetheroleum origani) to zavisi od raznih faktora. Glavni sastojci su fenoli, u prvom redu timol i karvakrol, zatim bi i triciklini terpeni, dosta geranil-acetata, tanina, slobodnih alkohola, aksorbinske kiseline i slino. Svojstva biljke Po svojim svojstvima vranilova trava je dosta slina majinoj duici i timijanu. Eksperimentalno je dokazano da droga pojaava sekrecije lijezda organa za varenje. Droga djeluje kao holagog. Takoer je dokazano da djeluje sedativno na centralni nervni sistem, pojaava peristaltiku crijeva i drugo. To je odlian sedativ antispazmodik, karminativ i stomahik. Ekspektorant koji razblaava sekrecije bronhija, a posebno antiseptik za disajne putove. Indikacije Atonija eluca, aerofagija i nadimanje u elucu i crijevima. Insuficijencija jetre i ui. Nervna rastrojstva, besanica. Hronini bronhitis te takozvani magarei kaalj, astma. Nain primjene Obino se jedna ajna kaika, ili neto malo vie, droge prelije s 2 decilitra kljuale vode. Poklopi se i procijedi nakon 10-tak minuta. Uzima se po jedna olja prije, ili poslije jela. Etersko ulje (Aetheroleum Origani): 4 kapi na kocku eera ili sa malo meda, 3 puta u toku dana. Primjena u narodnoj medicini Biljka je vrlo omiljena u narodu i narodnoj medicini. U prvom redu koristi se za lijeenje organa za varenje i disanje, kao uostalom i u naunoj medicini. U ruskoj narodnoj medicini biljku upotrebljavaju za pobuivanje apetita, lijeenje proljeva i to je interesantno, kod ljudi koji su sebi neto uvrtjeli u glavu, praktino psihopata, koji zbog toga pate na elucu.

176 Napomena Biljka je uvrtena u zainsko bilje. U mnogim zemljma Evrope ona i jeste zainska biljka, sama ili u smjesi sa drugim zainskim biljkama. Treba napomenuti i to da kod dijetalne ishrane bolesnika treba uvijek pri kraju kuhanja jelo zainiti vranilovom travom ili majinom duicom, nanom i sl. da se sprijei naduhanost. Njemaka Komisija E: The Complete German Commission E Monographs, 1998. Ameriko izdanje str. 358-359.

SAMONIKLO LJEKOVITO BILJE

BIJELA VRBA (WHITE WILLOW)

Salix alba (Linn) Salicaceae Drugi nazivi: vrba, krhlica. Vrba je drvo ili grm sive kore, dugakih i na kraju vitkih grana. To je simbol proljea koje dolazi, jer se cvjetovi vrbe pojavljuju prije listanja. List vrbe je eliptian, obrastao srebrenastim dlaicama. Za drogu se prikuplja rano u proljee glatka kora sa grana koje su stare 2 do 3 godine (Cortex Salicis). Sui se u hadovini i na promahi. Miris droge je slab, aromatian, okus gorak i opor. Nalazite biljke Vrba voli vlana mjesta uz rijeke, potoke i jezera. Moe se nai i po rubovima uma, panjacima i livadama, posebno na meama. Osnovni hemijski sastojci biljke Kao glavni ljekoviti sastojci u drogi vrbe pojavljuju se salicin i tamini. Salicin se kod suenja ili u organizmu pod djejstvom nekin enzima cijepa na salicilni alkohol saligenol i glukozu. Dalje se salicilni alkohol oksiduje do salicilne kiseline i to je onaj pravi ljekoviti sastojak. Droga sadri jo smole, gume, voska i kalcijum-oksalata. Primjeen je i neki sastojak koji djeluje na principu estrogena. Svojstva biljke O ljekovitome djejstvu vrbe, odnosno droge, znali su jo Hipokrates i Plinije, koji su je upotrebljavali protiv groznice. Da je to sredstvo za stiavanje seksualne prenadraenosti, znao je i Dioskorid. Droga vrbe je izrazito antispazmodino sredstvo, kao i sredstvo za stiavanje bolova, pa se, izmeu ostalog, upotrebljava i za stiavanje bolova kod napada unih kamenaca. Febrifug je i tonik za organe varenja. Indikacije Holelitijaza Seksualna prenadraenost (nimfomanija spermatorea). Reumatini bolovi, artritizam, hepraciditet, febrilna stanja. Nain primjene 5 grama stucane kore treba preliti sa 2 dcl. vode. Kuhati 5 minuta, ostaviti da stoji jo 10 minuta, procijediti i piti 2 do 3 olje dnevno, posebno naveer. Ili: 5 do 10 grama praha vrbove kore uzeti naveer sa medom. Jo: ako se u proljee prikupe cvjetovi ili jo neotvoreni listovi, te uzme jedna ajna kaika i prelije

177 sa 2 dcl. kljuale vode i nakon 10 minuta procijedi, taj e infuz djelovati kao antispazmodik, hipnotik i sedativ kod seksualne prenadraenosti. Primjena u narodnoj medicini Kora vrbe primjenjivala se u kolskoj i narodnoj medicini sve dok nije uspjelo sintetsko dobijanje salicilne kiseline. aj od cvjetova i listova oduvijek se u narodnoj medicini primjenjivao protiv seksualne nadraenosti, nesanice i neurastenija. Jaki uvarci od kore vrbe dodaju se u vodu za kupanje, posebno reumatiara. Na narodni ljekar S. Sadikovi doslovce kae: Tople banje sa odvarom od vrbove kore, osvjeuju i jaaju cjelokupni organizam, osobito se preporuuju za slabunjavu djecu. Napomena Bijela vrba je jako polimorfna. Tako, naprimjer, alosna vrba ima visee, svinute grane (S.a.f. pendula, Lasch). Interesantne su vrba iva (Salix caprea Linn) i krhka vrba (Salix fragilis - Linn). Oficijelna je prema: B.P.C. (1934), Brit. Herb. Pharm (1983). Njemaka Komisija E: The Complete German Commission E Monographs, 1998. Ameriko izdanje str. 230.

BIJELI (obini) BOR

Pinus silvestris (Linn) Pinaceae - Borovi Drugi nazivi: bor, obini bor, umski bor, smrok. Bijeli ili obini bor je drvo visine do 40 metara i promjerom debla do 2 metra. Ope poznato drvo znano i kao vrlo varijabilna vrsta sa mnogim geografskim rasama. Za drogu se prikupljaju mladi pupoljci rano u proljee (Pini turio silvestris), koji se moraju paljivo suiti u hladovini i na promahi u toku od 2 mjeseca. Droga je prijatnog, balzaminog mirisa, gorkog i aromatinog okusa. Takoer se upotrebljavaju: smola, destilat iz drveta (terpentin) i etersko ulje koje se dobija iz iglica bora (etina) detilacijom sa vodenom parom (Aetheroleum Pini silvestris). Potrebno je napomenuti da su iz razliitih vrsta smola i eterska ulja sa razliitim oznakama. Naprimjer, etersko ulje dobijeno iz planinskog bora Pinus pumilio (Haenke) struno se naziva Aethoreleum Pini pumilionis. Primjenjuju se i iglice (etine) bora koje u svjeem stanju sadre dosa vitamina C, kao i katran bora koji zaostaje nakon suhe destilacije, ali se uglavnom upotrebljava izvana. Nalazite biljke Kod nas uspijeva u itavoj zemlji, a raste na visinama i do 2000 metara. Voli mineralima bogata zemljita. Osnovni hemijski sastojci Najvaniji sastojak je etersko ulje (Aetheroleum pini) koje sadri: pinen, felandren, silvestren, bornil-acetat, kadinen, pumilion i drugo. Ulje terpentina (Oleum Terebenthine) sadri: pinena, kamfena, terpena, malola i sl. Svojstva biljke Najvanije svojstvo droge i ulja bijeloga bora je da je to jak antiseptik unih i mokranih putova, zatim i antiseptik disajnih putova. Indikacije Holecistitis, uni kamenci. Sva oboljenja disajnih putova kao to su bronhitis, treheitis, pneumonija, astma i tuberkuloza. Oboljenja mokranih organa: cistitis, pielitis, prostatitis, gastralgije i sl. Nain primjene 30 grama pupoljaka prelije se s litar kljuale vode ili vrueg mlijeka. Nakon 25 minuta to se procijedi i popije u toku dana. Ili: kod unih kamenaca uzme se 5 grama svjee smole koja se otopi u 20 grama etera. Uzima se dnevno 5 do 10 kapi na kocki eera. Tinktura od borovih izdanaka: 10 do 20 kapi, 2 do 3 puta dnevno. Ili: etersko ulje (Aetheroleum pini): nakapa 5 kapi u med ili malo alkohola i to se uzima 3 do 4 puta dnevno. umski sirup (Willford) priprema se na

178 slijedei nain: 2 kg. svjeih borovih izdanaka prokuha se sa 9 litara vode i ostavi pokriveno 2 dana da odstoji. Masa se zatim procijedi i istijeti. Dobijena tekuina se pomijea s kg. eera i kg meda i polagano prokuha i jo topla ulije u staklene tegle (ne u boce), koje se dobro zatvore dvostrukim pergamentom ili celofanom. Od ovog sirupa uzima se 50 do 100 grama dnevno. Terpentisko ulje (Oleum Terebenthine) pokazuje itav niz ljekovitih svojstava, pa treba navesti kako se smatra da otapa une kamence. Modifikator je trehobronhijalnih sekrecija. Sredstvo protiv reumatizma. Fermifug. Indikacije uni kamenci. Hronini bronhitis, pluna tuberkuloza. Infekcije mokranih putova i bubrega. Hemoragije, reumatizam, unutarnji paraziti i sl. Nain primjene 6 do 10 kapi nakapati na kocku eera ili kaikicu meda, 3 do 4 puta dnevno. Napomena Pored bijeloga, obinog bora, postoje i druge vrste od kojih treba navesti Crni bor Pinus nigra (Arnold) koji naraste i do 50 metara sa jajastom kronjom. Kod nas ga ima u itavoj zemlji, a dijeli se na niz taksona ije su zone jasno geografski odvojene. Bor smr ili munika Pinus Heldreichii ( Christ) koji naraste do 30 metara. Voli terene gdje surovost klime planine dolazi do najveeg izraaja. Ve spomenuti planinski bor Pinus pumilio (Haenke), odnosno Pinus mugo (Turra) ili Pinus montana (Mill) koji voli alpinski pojas tako da dopire i do 2600 metara nv. To je nizak polegao grm ili drvo visine do 10 metara. Treba spomenuti i bijeli ili alepski bor Pinus Halepensis (Mill), drvo visine do 20 metara, uglavnom vezan za toplije predjele (Hercegovina, Dalmacija, Crna Gora). Od svih borova primjenjuju se iste droge sa manjim ili veim varijacijama i svojstvima.

BLAENI KALJ (BLESSED THISTLE)

Cnisus benedictus (Linn) Compositae (Asteraceae) - Glavoike Drugi nazivi: benedikta, ikalina, babino zelje, pitomi kalj. Blaeni kalj je jednogodinja ili dvogodinja zeljasta biljka visine i do 70 cenitmetara. Ima razgranatu stabiljiku sa duguljastim, nazubljenim listovima po obodu bodljikavim. Cijela biljka je dlakava, to joj daje svikastoukastu boju. Cvjetne glavice javljaju se na vrhovima ogranaka sa ovojnim listovima koji zavravaju bodljama. Cvjetovi su ute boje. Biljka obino cvjeta od jula do septembra. dok plodovi sazrijevaju u septembru oktobru. Za drogu se prikuplja gornji dio biljke u cvatu (Herba Cardui benedicti) koji se sitno isjecka, a zatim sui u hladovini. Miris droge je aromatian, okus gorak. Nalazite biljke Najee se moe nai u Primorju, u poludivljem obliku, ponekad moe biti i vrlo dosadan korov. Na zapadu se uzgaja u kulturi. Osnovni hemijski sastojci biljke Droga sadri glikozid knicin od kojeg potjee i gorak okus. Ima neto malo eterskog ulja nedovoljno prouenoga sastava, tanina, sluzi, smole i mineralnih materija: kalijevih, kalcijevih, natrijevih i magnezijevih soli. Svojstvo biljke Biljka odnosno droga je viestruko ljekovita i daje se u obliku razliitih galenskih preprata: tinktura, alkoholata i slino. To je depurativ, diuretik, tonik i aperitiv. Djeluje kao digestivno sredstvo, stimulans nervnog sistema i febrifug. Indikacije Oboljenja jetre i ui, utica. Atonija eluca, edemi, idropsija, reumatizam, gastritis, opstipacija itd. Nain primjene ajna kaika droge prelije se s 2 decilitra kljuale vode. Nakon 10 minuta procijediti. Piju se 2 do 3 olje dnevno prije jela, nezaslaeno. Ili, tinktura (Tinctura Cardui benedicti)- 40 do 60 kapi dnevno.

179 Primjena u narodnoj medicini Naa narodna medicina malo ga upotrebljava, uglavnom kao gorak tonik za lijeenje organa za varenje. Meutim, drugdje, posebno na Zapadu, znatno vie se upotrebljava i to za lijeenje organa za varenje, ukljuujui ir na elucu, kao i oteenja koja su slina raku. ene ga posebno rado upotrebljavaju, naroito kod problema sa menstruacijom, te kod doboljenja ivaca, histerija i loeg sna. Savakani svjei plodovi vae kao purgativ, te kao vomitiv odnosno emetika. Oficijelan je prema: Brit. Herb. Pharm (1983). Njemaka Komisija E: The Complete German Commission E Monographs, 1998. Ameriko izdanje str. 92.

BOLDO (BOLDO)
Peumus boldus (Molina) Monimiaceae Boldo je omanje zimzeleno drvo prijatnoga mirisa koji potjee od eterinog ulja kojeg ima po itavoj biljci. List je jajasto-eliptian, 6 centimetara dug i oko 4 centimetra irok, koast i grub, povijen prema dolje. Za drogu se prikuplja list Bolda (Folium Boldo) koji se sui u tami i na promahi. Miris droge je slian kamforu, okus topao, aromatian i pomalo ljut. Nalazite biljke Uspijeva u ileu. Voli suhe i sunane poredjele. Osnovni hemijski sastojci biljke Droga sadri alkaloid boldin, koji je i glavni nosilac ljekovitih svojstava droge, a zatim i glikozida boldoglucina. Sadraj eterskog ulja (Aetheroleum Boldo) je oko 2%. Ulje je kompleksnog sastava. Glavni sastojci su cimol i cineol, a zatim i askaridol. Svojstva biljke Biljka odnosno droga nosi laskav naziv prijatelj une kesice. Izrazit holagog i holeretik. Viestruko je aktivan kada su u pitanju oboljenja jetre i une kesice. Osim toga je stomahik, diruretik i blag sedativ. Indikacije Kongestija i otok jetre. Hronini hepatitisi. Ciroze jetre. uni kamenci odnosno holetijaza. Holecistitis i posljedice koje povlai. Nesanice kod oboljenja jetre. Infekcije mokranih putova, cistitisi. Nain primjene Supena kaika droge prelije se sa litra kljuale vode, zatim se poklopi i nakon 20 minua procijedi. Pije se 2 puta dnevno prije jela po 1 olja. Ili, tinktura koja se dobija tako da se dio zdrobljenog lista prelije s 5 dijelova 75% alkohola. Nakon 10 dana, poslije eeg mukanja, tinktura se odlije i profiltrira. Uzima se 3 puta dnevno prije jela po 30 kapi. Posebno kao smjesa holagognih svojstava preporuuje se tinktura boldo + tinktura lincure u jednakim dijelovima. Uzima se po 20 kapi prije dva glavna obroka. Primjena u narodnoj medcini U ileu se mnogo upotrebljava za lijeenje oboljenja jetre kao i za lijeenje mokranih putova. Napomena Kao sinergici posebno se preporuuju: rumarin, artioka i maslinovo ulje. Oficijelna je prema: B.P.C. (1934.), Brit, Herb. Pharm (1983). Njemaka Komisija E: The Complete German Commission E Monographs, 1998. Ameriko izdanje str. 93.

BORAINA (BORAQE)
Borago officinalis (Linn) Boraginaeae - Boraine Drugi nazivi: pore, boraga, kosmelj, zajiac. Boraina je jednogodinja, sona, grubo ekinjasto-dlakava biljka visine do 60 centimetara. Na vrhu granica su cvjetovi udrueni u cvasti, lijepe plave boje, rjee

180 purpurni ili bijeli. Cvjeta od maja do augusta. Miris biljke je svojstven. Mladi listovi miriu na krastavac, ugodnog kiselkastog okusa. Cijela biljka onako bodljikavodlakava pomalo odbija, ali zbog njenih izuzetnih ljekovitih osobina taj se utisak mora suzbiti. Najbolje je prikupljati mlade listove prije cvjetanja biljke I odmah upotrebljavati kao salatu ili varivo. Za drogu se prikupljaju listovi (Folium Boraginis) svjetovi (Flores Borginis), ali uglavnom itava biljka za vrijeme cvjetanja (Herba Boraginis). Nalazite biljeke Kao kulitivisana biljka sije se u lahko rastresito i plodno zemljite zbog upotrebe u kuhinji. Kao samoniklu ili poludivlju najvie je nalazimo u primorju, gdje raste kao korov po vinogradima i poljima. Svojstva biljke Svjei mladi listovi upotrijebljeni kao salata ili varivo, kao odlina ishrana kod oboljenja jetre. Blag laksativ. Prisustvo velike koliine kalijumnitrata u boraini izaziva pojaano mokrenje i znojenje. Slui za lijeenje bubrenih i crijevnih oboljenja. Cvijet boraine sam ili u sastavu cvjetnih plunih ajeva, odlino je sredstvo za lake iskaljavanje sluzi. Svjee iscijeeni sok iz cijele biljke ubrzava izbacivanje hlorida. Indikacije Sva oboljenja jetre i une kesice, oligurija, nefritis, problemi sa respiratornim putevima, enterokolitis i dr. Nain primjene Iz mladih listova iscijedi se sok - pije se aica 3 puta dnevno. Mladi listovi se upotrebljavaju za salatu. Francuzi, kod obljenja jetre, prave salatu iz jednakih dijelova boraine, maslaka i draguca, u koju malo poslije dodaju limunovog soka i maslinovog ulja. Zakljuno, moe se rei da je kod oboljenja jetre i une kesice najbolje upotrebljavati svjeu borainu. Primjena u narodnoj medicini U nekim zemljama Evrope (Francuska, Rumunija) boraina je u slubenoj upotrebi. U narodnoj medicini, pord ostalog, boraina se upotrebljava kada je jetra otvrdnuta.

BREZA (BETULA)
Betula alba (Linn) Betualceae - Breze Drugi nazivi: bijela breza, obina breza, breza, metlovina. Breza je do 30 metara visoko, vitko, listopadno drvo sa glatkom bijelom koicom u mladosti, koje u kasnijem dobu, u donjem dijelu, duboko ispuca i pocrni. Granice su crvenosmee, tanke i savitljive. Pupoljci i mladi listovi su ljepljivi. Cvjetovi su ukastosmei, bez cvjetnoga omota, razvijaju se u proljee zajedno sa listovima. Muke rese obino vise po dvije na kraju granice, a formiraju se u jesen. enske rese su manje, stoje uspravno, pojedinano, a formiraju se u proljee. Cvjeta obino u maju, plodovi sazrijevaju u augustu i septembru. Za drogu se prikupljaju pupoljci u rano proljee (Gemmae Betulae), sve do otvaranja. Pupoljci su tada sitni i ljepljivi. Treba ih suiti polagano u prohladnim prostorijama da se ne bi otvorili. Miris im je prijatan, smolast, okus opor. Takoer se prikupljaju i listovi (Folium Betulae), brezova kora (Corteks Betulae), smola brezove kore (Pix liquida Betulae), kao i sok od breze (Succus Betulae), rano u proljee, ali pri tome treba paziti da se stablo ne oteti i osui. Iz brezovnog drveta, suhom destilacijom, dobija se katran i brezin ugalj. Nalazite breze Kod nas raste sa drugim drveem ili pak sama ini brezike. Voli suho, pjeskovito tlo i mnogo prostora, pa se nalazi na otvorenim mjestima u ravnici, po breuljicima i planinama. Pojedinano se penje i do 1900 metara nv. Osnovni hemijski sastojci Pupoljci sadre organske kiseline (pmetoksibenojevu, p-oksibenzojevu i p-kumarinsku kiselinu), flavone, flavonone, seskviterpenoide, te oko 5% eterskog ulja.

181 Svojstva biljke Eksperimentima je ustanovljeno da se brezovi pupoljci mogu upotrijebiti kao holagog i holeretik, zbog ega se primjenjuju kod oboljenja jetre i unih putova (reter A.I. i dr. 1979). Meutim, najvanija osobina ajnih preparata pupoljaka, listova i soka je njihovo diuretino djelovanje. Prema nekim podacima u tim sluajevima poveava se koliina izluene mokrae za 5 do 6 puta, to je posebno vano kod oboljenja bubrega, smetnji u cirkulaciji krvi, kao i kod oboljenja jetre sa nakupljanjem tekuine. Indikacije Insuficijencija jetre i unih putova. Ascites i edemi nastali kod oteenja jetre, bubrega i srca. Reumatizam, bubreni kamenci, oligurija, hipertenzija, arterioskleroza. Za vanjsku upotrebu primjenjuje se kod razliitih konih oboljenja. Nain primjene 50 do 150 grama suhih pupoljaka kuhati s litar vode, uz dodatak grama sode bikarbone, 10 minuta. Procijedi se i pije olja tri puta dnevno. Sok od breze pije se do jedne olje svako jutro na prazan stomak 15 do 20 dana. Primjena u narodnoj medicini Breza se iroko primjenjuje u narodnoj medicini: pupoljci i list za lijeenje urogenitalnih putova kao jaki diuretici i antiseptici. Nadalje za sprjeavanje greva u elucu i crijevima, jakoga proljeva, protiv jakoga kalja. Preparat dobijen suhom destilacijom tzv. brezov katran, upotrebljava se za lijeenje konih bolesti. Napomena Poznati su mnogobrojni ekotipovi breze pa se danas Lineova Betula alba dijeli na veliki broj vrsta i niih sistematskih kategorija. Od autohtonih vrsta breza kod nas je zastupljena maljava (Betula pubescens) koja je mnogo rjea od obine breze (ili).

BRO (MADDER QOOP)

Rubia tinctorum (Linn) Rubiaceae - Broevi Drugi nazivi: broanka, krap, rudeina, crvenac. Bro je trajna zeljasta biljka visine do 2 metra. Glavni je korijen jak i grana se na mnoge bone korjenove. lankovit je i crven. Stabljika je etverouglasta, polegla po zemlji ili se penje uz druge stabljike. Cvjetovi su sitni, utozeleni. Cvjeta od juna do jula. Polodovi su crne okrugle bobe koje sazrijevaju od septembra do oktobra. Za drogu se prikuplja korijen pri kraju vegetacionog perioda (Radix Rubiae). Sui se na sucu. Boja droge je tamnocrvena, miris je slab, specifian. Okus je isprva slatakst, pa opor i na kraju gorak. Nalazite biljke Raste po naseljima, po ivicama. Nalazi se po umama. Moe se nai na visinama do 1.400 metara. Osnovni hemijski sastojci biljke Droga sadri do 7% antrahinona (rubiretrinska kiselina, haliozin, purpurin, ksantopurpurin, purporoksantin, pseudopurpurin, ibericin), slobodnog alizarina, limunsku, jabunu i vinsku kiselinu, mnogo eera i pektinske spojeve. Svojstva biljke Pojaava izluivanje ui. Primjenjuje se kod kamenaca u unoj kesici, a posebno kod bubrenih kamenaca. Droga je laksativ, jak diuretik. Indikacije Insuficijencija ui, konstipacija, oligurija, urea, bubreni kamenci, artiritizam, rahitizam. Nain primjene Kafena kaika korijena potopi se u 2 dcl. vode. Kuha se 2 minuta, a zatim odstoji 10 minuta. Piju se 2 olje dnevno iza jela. Kao holagog i laksativ uzimaju se 2 do 4 grama dnevno u prah samljevenog korijena prije jela. U prah samljeveni korijen, pokazuje i najjau aktivnost isto kao i suhi ekstrakt (Extractum Rubiae tinctorum siccum).

182 Primjena u narodnoj medicini U narodnoj medicini korijen broa najvie se upotrebljava za lijeenje mokranih organa, kao diuretik, za lijeenje mokranog mjehura, bubrega i kod bijeloga pranja. Takoer ga narodna medicina upotrebljava za lijeenje utice. Napomena Bro sadri organsku boju koja je vrlo intezivna. Kod uzimanja preparata od broa, mokraa postaje intezivno crvena. Droga broa primjenjuje se za dezintegraciju i eliminaciju bubrenih kamenaca. Podaci u literaturi s tim u vezi su jedinstveni kada se radi o kamencima koji sadre fosfate. S druge strane, mogu se nai podaci da droga djeluje i na bubrene kamence koji sadre oksalate. Ali isto tako i da ne djeluje na oksaltne i ureatne bubrene kamence.

BRLJAN (IRY LEAF)

Hedera helix (Linn) Araliaceae -Aralije Drugi nazivi: brtan, brljika, barsijan, betran. Brljan je trajna, drvenasta i zimzelena biljka. To je penjaica koja se penje uz drvee i zidove. Stabljike su esto dugake i do 50 metara. Biljka obino cvjeta u oktobru zelenkastoutim cvjetovima. Plodovi su crne bobe koje sazrijevaju u proljee. Za drogu se prikuplja list (Folium Hederae), cvijet (Flores Hederae), a zatim i tanke granice, kao i smola koja curi na mjestu gdje je biljka ozlijeena. Kod nas se rjee upotrebljava zbog navodne toksinosti. Prikuplja se s vremena na virjieme radi izvoza. Osuena droga, prvenstveno list, je gorkog, neprijatnog i oporog okusa. Nalazite biljke Moe se nai po itavoj naoj zemlji, gdje se esto upotrebljava kao ukrasna biljka uz zidove i drvee. Osnovni hemijski sastojci biljke Sadri saponozide, neke organske kiseline, pektina, tanina, jedan hormon koji se zove ostrogen i hederina, od kojega uglavnom potjee ljekovitost biljke. Smatra se da hederin u malim koliinama iri, a veim skuplja sudove i usporava udaranje srca. Osim toga, djeluje i hemolitiki Svojstva biljke Preparati brljana, u prvom redu list, djeluje kao holagoga. Osim toga, biljka pokazuje hemolitika, antispazmodina i diuretika svojstva. Sredstvo je za regulisanje menstruacije - prejake i preeste. Indikacije Zastoj ui, kamenci u mokranoj beici, hronini bronhitis, laringitis, reumatizam i kostobolja, problemi s menstruacijom, hipertenzija. Nain primjene 3 supene kaike nasjeckanih lisova preliju se s litar kljuale vode, ostavi 10 minuta i ocijedi. Piju se tri olje dnevno (Valnet). Primjena u narodnoj medicini Kod nas se ova biljka rjee upotrebljava, i to uglavnom izvana. Ipak je u narodu upotrebljavaju za lijeenje ui, lake iskaljavanje i slino, i to iznutra. Napomena Droge dobijene iz biljke prilino su toksine, pa je potreban oprez kod upotrebe. Ako se upotebljava na gore opisani nain, mora se strogo drati upute za pripremu. Njemaka Komisija E: The Complete German Commision E Monographs, 1988. Amerino izdanje. Str. 153.

CIKORIJA (CHICORY)

183

Cichorium intybus (Linn) Compositae(Asteraceae) - Glavoike Drugi nazivi: vodopija, enetrga, cigura, vodoplav, konjogriz. Cikorija je trajna zeljasta biljka, visine do 150 centimetara. Ima jak valjkastovretenast korijen, koji je izvana taman, a iznutra gotovo bijel. Nema mnogo bonih ogranaka. Iz korijena izbija vrsta razgranjena stabljika, pokrivena dlaicama. Na poetku vegetacije listovi su slini listovima maslaka. Biljka obino cvjeta od juna do septembra. Cvjetovi su svijetoplavi, rjee ljubiasti ili bijeli, vrlo lijepi i upadljivi, obino otvoreni samo prije podne. Za drogu se prikuplja korijen divlje cikorije (Radix Cichorii) u jesen. Najbolje ga je suiti nanizanog na konac, u hladovini i na promahi. Miris droge je slab, okus pomalo gorak. Posebno se preporuuje u proljee. Prije nego to izbije stabljika potrebno je prikupiti mlade listove, zajedno sa korijenom. Tada cikorija dosta lii na maslaak, pa se nee pogrijeiti, ve se i preporuuje da se zajedno prikupe listovi i korijen, cikorije i maslaka i zajedno pripreme kao salata. Nalazite biljke Cikorija raste svuda kao korov; uz putove, ivice, po neobraenim zemljitima. U kulturi se uzgaja zbog poznate zamjene za kafu. Osnovni hemijski sastojci biljke Droga sadri heterozid (cikoreatol-kumarinski derivat), zatim slobodne aminokiseline, proteide, lipide, inulina, pektina, mineralnih soli: kalcija, kalija, fosfora, nastruja, mangezija, mangana, bakra, vitamine B, C, K i P. U listovima ima dosta vitamina C i karotina. Svojstva biljke Prijatelj crne digerice. Izvrsna je za ouvanje i lijeenje oboljele jetre, zastoja u radu jetre, utice, poremeaja u luenju ui, posebno kod intezivnog lijeenja, i kolika u predjelu jetre (Galien, Chabrol i Pertuier). Osim toga gorki je tonikum, depurativ, diuretik, remineralizant, stomahik itd. Indikacije Insuficijencija jetre i ui, utice, hepatine kolike, kongestija jetre i slezene, uni kamenci. Astenija i anemija. Digestivna atonija, infekcije mokranih puteve, hidropisija, dijabetes. Nain upotrebe Prednost, svakako, treba dati svjeoj biljci; u proljee biljku sa mladim listovima i korijenom treba prikupiti zajedno sa maslakom. Dobro oprati i odbaciti natruhlo lie. Isjeckati i korijen i list, malo posoliti morskom solju, nakapati limuna ili jabukovog sireta, dodati maslinovog ulja, poklopiti i ostaviti stajati 3-4 sata. Nakon toga, jesti kao salatu. Ili: isjeckati i korijen i list, pa dodati drugim salatama kao dodatak. U proljee prikupiti mlade listove zajedno sa korijenom, dobro oprati i iscijediti sok. Moe ga se piti po volj,i od 50 do 250 ml. dnevno (Valent). Kod bolesti jetre, upale une kesice, dijabetesa i sl: 5-6 gr. suhoga korijena prokuhati sa 2 dcl. vode 5 minuta, ostaviti jo 15 minuta, procijediti i piti nezaslaeno prije jela (Decaux). Cikoriju, kao nedomjestak za kafu, svakako trebaju piti bolesnici na jetri, ui i dijabetiari. Primjena u narodnoj medicini Ovo je vrlo omiljena biljka u narodnoj medicini, koja, pored korijena, upotrebljava list i cvijet. Najee za lijeenje oboljenja jetre i ui, utice, takoer, kao i oboljenja une kesice. Pored toga slui za lijeenje bubrega i mokranog mjehura. Popravlja probavu, uklanja bolove u stomaku i lijei katar crijeva. Njemaka Komisija E: The Complete German Commision E Monographs, 1988. Amerino izdanje. Str. 109.

ESTOLAVICA (VERONICA)
Veronica officinalis (Linn) Scrophulariaceae- Sirupnikovke

184 Drugi nazivi: veronika, razgon, dupac, vidac. estolavica je trajna zeljasta biljka visine do 35 centimetara. Rizom biljke je puzei i iz njega izbijaju kose ili povaljane, skoro odrvenjele stabljike obrasle dlakama. Kraj stabljike se ispravlja do visine od oko 35 centimetara. Listovi su naspramni na kratkim drkama, jajasti, sivozeleni i dlakavi. Cvjetovi izbijaju iz pazuha listova i nalaze se na drkama cvijeta u maju i junu. Za drogu se prikuplja gornji dio biljke (Herba Veronicae) koji se sui u tankom sloju. Miris droge je slab, gotovo neprimjetan, okus gorak i pomalo opor, balzamian. Nalazite biljke Kod nas je nema u velikim koliinama. Moe se nai i do 1000 metara nadmorske visine. Voli umjerno vlana ili suha mjesta u svijetlim umama, a posebno voli mjesta sa paljevinom. Osnovni hemijski sastojci biljke Droga sadri sasvim malo eterskog ulja tanina, gorke supstancije, alkaloida, glikozide, aukubin i vetronicin, saponine zasada jo neprouene, manitola, eera, voska i slino. Hemijski nije najbolje prouena. Svojstva biljke Primjenjuje se kod zaepljenja jetre, u sluajevima kada u prelazi u krv, te kod utice. Osim toga, droga djeluje kao diuretik, stomahik, tonik i aperitiv. Indikacije Konstipacija, holemija i utica. Problemi sa varenjem hrane, aerofagija, migrene razliitoga porijekla, reumatizam i hematurije. Nain primjene U sluajevima navedenih problema sa jetrom uzima se 1 i po ajna kaika droge. Prelije se sa 2 decilitra hladne vode, zagrije do kljuanja, kuha dva minuta. Nakon toga ostavi se poklopljeno jo 10 minuta i procijedi. Piju se tri olje dnevno ili ee, najboje izmeu jela. Prema svemu sudei, izgleda da je kod oboljenja jetre ipak najbolji svjei sok od biljke. Uzima se u koliini od 50 grama dnevno, rasporeeno u 5 doza. Jedan species koji se upotebljava kod navedenih oboljenja jetre, sastavljen je iz sljedeih droga: estoslavice i korijena maslaka po 50 grama, cvijeta cikorije i droge lazarkinje po 25 grama. Od ove mjeavine uzme se ajna kaika, prelije s 2 decilitra vode, zagrije do kljuanja, zatim skine s vatre i poklopljeno dri jo 10 minuta. Nakon toga se procijedi i pije nezaslaeno 2 puta dnevno izmeu obroka. Primjena u narodnoj medicini U narodnoj medicini biljka je vrlo cijenjena i za upotrebu iznutra i izvana. Mnogo se upotrebljava za lijeenje nekih plunih oboljenja, ukljuujui i tuberkulozu, posebno u smjesi sa drugim ljekovitim biljkama. Bilo sama ili kao species, u narodnoj medicini upotrebljava se za lijeenje oboljenja jetre i ui. Smatra se i vjeruje kako estoslavica moe lijeiti i sterilitet kod ena. Obino se u narodnoj medicini jedan dio biljke prelije s 5 dijelova estoke rakije. Ova se tinktura uzima u dozi od 15 kapi 3 puta dnevno, ili se njom masiraju mjesta kod oboljenja od reumatizma.

IAK
Arctium lappa (Linn) Compositae (Astaraceae) Glavoike Drugi nazivi: lopuh, lapuina, veliki iak, veliki ripanj. iak je dvogodinja biljka koja moe narasti i do 1,80 metara, ali ima i niih pa se drugaije i oznaavaju (npr. Arcitum minus, Hill, Bernh), ali su po svojstvima sline. Inae, iak je svima dobro poznata biljka koja raste po poljima, pored puteva, u naseljima, po nasipima uz rijeke, potoke, u nizinama i po brdima. Donji listovi su vrlo veliki, slabo nazubljeni, prema vrhu biljke sve manji. Na vrhovima glavne i

185 sporednih grana nalaze se okrugle cvjetne glavice, sa kukama na kraju, koje se lako zakae za odjeu ili dlaku stoke. Ove cvjetne glavice obino djeci slue za igru, kao projektili, to je vrlo neprijatno, ako se npr. zakai u kosi. Korijen biljke je dugaak i do 50 centimetara, a lii na repu. Za drogu se prikuplja upravo korijen ika (Radix Baldanae) u aprilu ili oktobru i novembru. Moe se upotrijebiti svje, ali se obino sui. Za tu svrhu korijen valja oistiti od bonih korijenia, oprati i uzdu razrezati radi lakeg suenja. Sui se na suncu ili toplom mjestu. * Nalazite biljke Uspijeva u Aziji, Evropi i Americi. Osnovni hemijski sastav droge Droga ika, odnosno kroijena, sadri najvie inulina, ak i do 50%. Zatim nekih gorkih materija, amara. Sadri brojne isparljive i neisparljive organske kiseline: siretne, propionskbuterne, izovalerijanske, laurinske, miristinske, sarinske, palmitinske. ___________________________________________ * Za drogu se moe upotrijebiti i sjeme ika (Semen Bardanae ili Fractus Bardanae). Sadri dosta i tanina, lignina, sitosterola, stigmastirola. Treba navesti i aminokiseline, te minerale kalcija, mangezija, kalijuma, fosfora, selena, cinka, bakra, hroma, eljeza, mangana i silicija. Od vitamina sadri: B1, B2, B3 i C. Sjeme, odnosno plodovi sadre i oko 25% ulja interesantnog sastava. Zatim jedan gorki glukozid arktiin. Listovi, pored ostalog (arcitol, furokinon...), sadre i taraksasterola, po emu su slini maslaku, pa se rani proljetni listovi odlino mogu upotrijebiti za salate kao i listovi maslaka. Svojstva droge Svi djelovi biljke pokazuju irok spektar pozitivnih aktivnosti. Djeluju kao antioksidanti, zatim stimulatori imunog i digestivnog sistema, te jetrenih funkcija ui, drugim rijeima kao holagozi i holeretici. Droga djeluje kao antimutageni agens kod kanceroznih oboljenja, na taj nain to kontrolie mutaciju elija. Treba znati da droga proiava krv, te pokazuje i antitoksine aktivnost, antihepatotoksine aktivnosti konkretno kod trovanja jetre uljenotetrahloridom (CC1.), djeluje kao diuretik, naroito kod eliminacije mokrane kiseline iz bubrega. Izraziti je antidiabetik, posebno sjeme koje normalizuje sadraj glukoze u krvi. Indikacije Dugotrajna hronina oboljenja jetre, posebno kod hepatitisa B i C. Smatra se za jednu od najljekovitih biljaka za hepatitis C. Intoksikacija jetre, posebno organskim rastvaraima. Diabetes. Povieni LDL holesterol. Bubreni kamenci. Nain primjene List i korijen mogu se upotrijebiti u svjeem stanju. Sjeme samo u osuenom. Mlade i sone stabljike u martu i aprilu, dok ne odrvene, moraju se prvo oljutiti, a zatim upotrijebiti za salate ili kuhanje. Za hranu se moe upotrijebiti i korijen u supama ili umjesto krompira. Treba podsjetiti da korijen sadri i do 50% inulina. Korijen se naravno mora upotrijebiti svje. Osueni korijen ika za internu upotrebu upotrebljava se u vidu tinktura (1 dio svjeeg korijena + 2 dijela 95% alkohola ili: osueni korijen 1 dio + 5 dijelova 50% alkohola). Upotreba: 3 x dnevno po 30-60 kapi. Dekokt: 1,5 ajna kaika osuenog korijena prelije se sa 250 ml prokljuale vode, promijea i poklopi. Procijediti i piti nakon 20 minuta, 3 puta dnevno. Kapsule 00 24, 3 puta dnevno. Na kraju preparati od sjemena u vidu tinkture 1:5 u 60% alkoholu: 15-25 kapi, 3 puta dnevno. Napomena Biljku i korijen ika preporuuje i Britanska Herbal Farmakopeja (British Herbal Pharmacopoeia, 1983). Takoe i Njemaka Komisija E (The Complete German Commission E Monographs, Ameriko izdanje 1998). Str. 318.

186

DIGITALIS
Digitalis lanata (Ehrahart) Scrophulariaceae - Strupnikovka Drugi nazivi Pustikara, digitalis vunasti, maljava zubaica, besnie. Digitalis je dugogodinja zeljasta biljka koja naraste do 1 metra. Korjenov sistem je vrlo gust i ravast, sa mnogim bonim korjeniima. Iz rizoma se razvija uspravna stabljika koja je u donjem dijelu gola, a od sredine gusto vunasto-dlakava. Donji i srednji listovi su izdueni, jajasti, dok su gornji lancelasti, sa otrim vrhom i sjedei. Cvjetovi su sabrani u gusti klas u gornjem dijelu biljke. Tamnoute su boje. Biljka cvjeta ljeti, dok sjeme sazrijeva obino u augustu i septembru. Interesantno je da se u donjem dijelu klasa nalaze ahure pune sitnog sjemena, gore vie cvjetovi, na samome vrhu - pupoljci cvjetova. Sve na istoj stabljici. Za drogu se prikupljaju listovi digitalisa (Folium Digitalis lanatae) koji se moraju brzo osuiti. Miris droge je vrlo slab, okus jako gorak i neprijatan. Nalazite biljke Pustikara kod nas uspijeva najvie u jugoistonim dijelovima zemlje. Voli sunane poloaje po rubovima uma i ikara, te po istinama. Moe se nai i preko 1000 metara nadmorske visine. Osnovni hemijski sastojci biljke Droga u prvome redu sadri kardiotonine glikozide koje je uspjeno razdijelio tol, a to su: digilanid A (odnosno lanatozid A), digilanid B (lanatozid B), dilanid C (lanatozid C). Ovi se glikozidi, pod djestvom enzima razgrauju na glikozu i stabilnija jedinjenja: digitoksin, gitoksin i digoksin. Ovaj mali isjeak jasno govori o nestabilnosti droge digitalisa i potrebi to paljivijeg uvanja. U manjim koliinama u drogi se mogu nai i drugi glikozidi: digilanid D i E, odorozid i drugi. Danas se smatra da je diginalid C najvaniji kardiotonini glikozid digitalisa vunastog. Svojstva biljke Droga djeluje kao jedan od najboljih karidotonika, jer jaa srani mii, usporava i regulie ritam (Withering, 1773). Droga djeluje kao diuretik. Regulie krvni, odnosno arterijalni pritisak. Naravno, ovakve osobine droga pokazuje u terapijskoj dozi. Vee doze djeluju kao otrovi, posebno na srcu. Indikacije Insuficijencija miokarda i konzekvencije koje povlai. Aritmija, asistolija i tahikardija. Oligurija, edemi, ascites. Nain primjene Digitalis odnosno droga ili glikozidi ekstrahovani i prireeni na razliite naine, moderniji su nain primjene digitalisa. Prah odnosno pulverizirani list digitalisa (Pulveres Digitalis lanatae) obino se uzima u dozi od 0,4 grama lista digitalisa prelije se sa 100 mililitara kljuale vode. Nakon 2 sata se procijedi. Ova doza se upotrijebi u dva navrata u toku dana. Ili: tinktura (Tinctura Digitalis lanatae). pripravljena u dvostrukom razblaenju (1/10) uzima se u dozi od 25 do 100 kapi dnevno, najbolje podijeljeno u 3 doze. U Francuskoj kod oboljenja jetre sa ascitesom popularno je tzv. vino Prof. Trusoa ili vino de l Hotel-Dieu, struno nazvano Vinum Digitalis compositum, koje se izrauje po sljedeoj recepturi: Digitalis purpureae 10 (ili lanatae) folium Bulbus Scillae 15 (vidjeti: Primorski luk) Juniperi baccae 150 (vidjeti: Kleka) Kalii acetatis siccum 100 Spiritus vini conc. 90% 200

187 Vinum album 1800

Digitalis, primorski luk i kleka se zdrobe i sve maceruje u bijelom vinu i alkoholu, u zatvorenoj posudi 10 dana. S vremena na vrijeme se promuka. Zatim se procijedi i u tenost stavi kalijum-acetat i muka do rastvaranja, a zatim ponovo procijedi. 20 grama ovog vina odgovara 0,1 gram digitalisa. Dnevno se ovoga vina uzima 2 do 3 supene kaike kao jak diuretik, a osim toga i kao srani tonikum (Recept i doze J. Valnet, R.Gostuki). Napomena Ni jedan preparat digitalisa se ne smije uzimati bez lijenike kontrole. Digitialis je oficijelna droga u mnogim farmakopejama. Digitalis je vrlo lijepa i impozantna biljka, pa je autor vie puta vidio neupuene, pa ak i djecu, kako skupljaju digitalis kao ukrasnu biljku. Digitalis je vrlo ljekovita, ali istovremeno i vrlo otrovna biljka, pa o tome treba voditi rauna, da jedan lijep izlet ne zavri u bolnici. Poznate su i sljedee vrste digitalisa: Crveni digitalis ili Digitalis purpurea (Linn), slian po sastavu i dejstvu Digitalis lanati, ukasta pustikara, odnosno ukasti digitalis ili Digitalis ambigua, hrasti Digitalis ili Digitalis ferruginea (Linn). Posljednje dvije mogu se nai kod nas u samoniklom obliku. Digitalis je oficijelna biljka prema farmokopeji bive Jugoslavije. Upotrebljava se Folium Digitalis purpureae (list digitalisa).

DIMNJAA (FUMITORY)
Fumaria officinalis (Linn) Papaveraceae - Makovnjae Drugi nazivi: rosopast, socnica, pelinac, rosno zelje. Dimnjaa je jednogodinja, njena zeljasta biljka, visine do 60 centimetara, esto polegla po zemlji. Ako nije polegla, stablo je uspravno, tanko, glatko, blago rebrasto. Cvjetovi su ljubiastoukasti; 10-15 cvjetova skupljeno je u druge grozdaste cvasti. Cvjeta od aprila od septembra ili oktobra. Plod je orai crne boje. Za drogu se prikuplja nadzemi dio biljke (Herba fumariae) ili itava biljka. Sui se u hladovini i na prozranom mjestu. Miris droge je slab, okus gorak. Nalazite biljke Dimnjaa je rairen korov u umjerenome pojasu do subalpinskoga nivoa. Moe se nai na bogatim, humoznim ili ilovaastim zemljitima. Raste na obradivome tlu, naroito u jarim itama, u vrtovima, ruevinama, pored puteva. Osnovni hemijski sastojci biljke U biljci su pronaeni alkaloidi (fumarin, kriptokarpin i auerotoksin), fumarna kiselina, smola, gorke tvari, sluz, eer, kalijum nitrat i hloridi. Svojstva biljke Tipina biljka za drenau jetre (Leclers, Valnet); osim toga, pokazuje i niz drugih svojstava kao tonik, aperitiv, deurativ, diuretik i fermifug. Smatra se i za biljku koja posjeduje hemostatina svojstva (Akopov). Indikacije Kongestija jetre, utica, arterioskleroza, pletora, hiperviskozitet krvi, hipertenzija, anemija, unutranji paraziti. Nain primjene Upotrebljava se kao rana, proljetna salata (Tucakov) pomijeana sa drugim gorkim, zelenim biljkama, kao to je maslaak. Ili: iscijediti sok iz svjee biljke, 100 do 150 grama dnevno. Ili: 50 grama osuene biljke preliti s litar kljuale vode, nakon 15 minuta procijediti i piti 2 do 3 olje dnevno kod kongestije jetre i eluca. Napomena Ma kako se biljka primjenjuje i bez obzira na njenu visoku ljekovitu vrijednost, u navedenim sluajevima ne smije se upotrebljavati vie od 10

188 dana. Smatra se da je biljku najbolje upotrebljavati u vidu svjeeg soka kod jakih hemoidalnih smjetnji i krvavljenja. Primjena u narodnoj medicini Primjenjuje se itava biljka kao sredstvo za jaanje organizma, bolseti jetre, kao diuretik za izluivanje mokrae. Poznata je upotreba biljke u narodnoj medicini za lijeenje hemoroida i arterioskleroze, te za lijeenje organa za disanje. Oficijelna je prema: Brit. Herb.Pharm. (1983). Njemaka Komisija E: The Complete German Comission E Monographs 1988. Ameriko izdanje. Str. 133.

DUPAC
Teucrium chamaedrys (Linn) Labiatae ( Lamiaceae)- Usnatice Drugi nazivi: podubica, dubaac, trava od groznice, trbuac. Dupac je trajna zeljasta biljka koja raste u obliku polugrma, visine od 30-tak centimetara. Iz kosog rizoma izbija dosta razgranjena stabljika sa etverouglastim, dlakavim granicama. Donji dio biljke i nema listova. U gornjem dijelu listovi su ovalni, nazubljeni i dlakavi. Iz pazuha listova izbijaju cvjetovi koji su skupljeni u grozd razliitih boja, najee crvenkasti, ljubiasti, a ponekad i bijeli. Biljka cvjeta od maja do septembra kada se i prikuplja. Za drogu se prikuplja ili nadzemni dio biljke u cvatu ( Herba Teucrii, Herba Chamaedrys) ili listovi (Folium Teucrii, Folium Chamaedrys). Izgleda da je najbolje sa malo prosuene biljke nakon branja, svui listove i cvijet i to suiti u hladovini i na promahi. Osuenu drogu, iji je miris svojstven i prijatan, a okus gorak i opor, najbolje uvati u dobro zatvorenoj ambalai. Nalazite biljke Dupac uspijeva u srednjoj i junoj Evropi, te u mediteranskim zemljama. Najee se nalazi na suhim, sunanim krenjakim terenima, kamenjarima, brdskim livadama i proplancima, esto i iznad 1.000 metara nadmorske visine. Javi se esto i u velikom mnotvu. Osnovni hemijski sastojci biljke Droga sadri etersko ulje, gorke materije tanina, neke heterozide i saponozide. Nije u ovom podruju najbolje prouena. Svojstva biljke Droga se spominje kao holagog. Meutim, u prvome redu to je tonik i stomahik. Djeluje i kao diuretik,a zatim i kao jak antiseptik. Indikacije Oboljenja ui i insuficijencija jetre. Opa slabost nakon preleane bolesti. Atonina dispepsija. Infektivna oboljenja, posebno organa za varenje i respiratornih organa . Dizenterija, hronini bronhitis, gripa. Reumatizam i kostobolja. Mogu se nai podaci da se upotrebaljava kod hemoroida, te kod bijelog pranja. Nain primjene Supenu kaiku droge preliti sa 2 decilitra kljuale vode. Promijeati i poklopiti. Nakon 15-20 minuta procijediti. Pije se 3 puta dnevno prije jela. Ili: u prah samljevena droga uzima se u koliini od 2 do 3 grama, 3 puta dnevno prije jela. Ili: 20 grama osuene i isitnjene droge preliti sa 100 grama 50 % alkohola ili estoke rakije. Nakon 10 dana stajanja, uz ee mukanje, procijediti. Uzimati 30 do 50 kapi prije svakoga jela. Primjena u narodnoj medicini Dupac je jedna od najcjenjenijih ljekovitih biljaka u narodnoj medicini. Upotrebljava se za lijeenje organa za varenje, jetre, ui, rana koje teko zarastaju, hemoroida, bijeloga pranja kod ena i dr. Napomena Postoji nekoliko vrsta biljaka iz ovog roda sa slinim hemijskim sastavom i ljekovitim svojstvima. Posebno treba istai travu ivu (Teucrium montanum-Linn) odnosno gorski cmilj. Ovu malenu, poleglu, nisku biljku, karakteristinog mirisa i neobino gorkog okusa, narodna medicina vie cijeni od dupaca, prethodno opisanog. Toliko je vjerovanje u ljekovite mogunosti trave-ive

189 da to gotovo granii sa sujevjerjem. Moe se uti i proitati dosta stihova i izreka na istu temu o ljekovitim svojstvima trave-ive, kao naprimjer : Trava-iva od mrtva pravi iva... Ili: Zaklela se trava-iva da od mrtva pravi iva... Beri cvijet i lie, ne upaj mi ila, od mrtvoga napravit u iva! itd. Trava-iva je izraziti holagog, tonik i stomahik. Oficijelna je prema : Brit. Herb. Pharm. (1983).

EHINACIJA
Echinaceae angustifolia ( De Candole) kao i srodne Echinaceae pallida (Nuttal) i Echinaceae purpurea ( Moench). Prema Moenchu: Echinaceae purpurea odgovara Rudbeckia serotonina ( Linn). Compositae- Glavoike Drugi nazivi: crni Samson, indijanska glava, zmijski korijen, Samsonov korijen i Rudbekia. Nalazite biljke Biljka potjee iz sjeverne Amerike, gdje ima oko 9 srodnih vrsta Echinaceae. Ovdje smo naveli najpoznatije tri. To je viegodinja biljka koja cvjeta od maja do skoro novembra, po poljima Saskaevana, Tenesija i Teksasa. Svojstva biljke Kao droga upotrebljava se korijen Crni korijen (Echinaceae rootstock) Ehinaceae pallidae (Echinaceae pallidae radix) kao i Echinaceae angustifoliae (Echinaceae angustifoliae radix). Takoer se upotrebljava i gornji dio biljke Echinaceae purpurae ( Echinaceae purpureae herba). Droga sadri inulina, eera, smola i nezasienih masnih kiselina (npr. izobutilamid nezasiene masne kiseline) kao i echinaceina (neoherkulina). Indikacije Neobino mnogo je pisano i govoreno o ljekovitim svojstvima ove biljke. Gotovo da je kovana u zvijezde. Domorodako indijansko stanovnitvo upotrebljavalo je biljku za lijeenje mnogih oboljenja, posebno kao antiseptik, kod ujeda insekata, rana po koi, ujeda zmija poput zvearki. Sluila je za ienje krvi, kod venerinih bolesti i sl. Zatim za lijeenje bezbroj bolesti. Trebalo je da proe dosta vremena, da se praina slegne i stvar dovede u realne okvire. Prema podacima njemake E komisije (Blumenthal M; i dr. 1998) preparati Echinaceae, dati interno ili parenteralno, pojaavaju imuni odgovor organizma na taj nain to se poveava broj bijelih krvnih zranaca i elija slezene, aktivira se i aktivnost i kapacitet fagocitozeuma humanim granulocitima, posebno jetri. Danas moderni herbalisti nairoko preporuuju ovu biljku kao stimulator imunog sistema koji podie otpornost prema kijavici, gripi, upalama mokrane beike i drugim infektivnim stanjima. Biljka je za nas interesantna za podizanje kapaciteta imunolokog odgovora kod infektivnih hepatitisa, te za pomo digestivnom sistemu. Nijemci je sada preporuuju za lijeenje bronhitisa, odnosno lijeenje hroninih infekcija respiratornog sistema i donjeg urinarnog trakta. to se tie probavnih organa, kao i jetre, preparati ove biljke preporuuju se zaista kod tekih oboljenja, kao to su kanceri kolona i jetre. Engleska Herbalna Farmakopeja (1983) ocjenjuje ovu biljku po njenim osobinama kao Antiseptik, Antivirusni agen i. Vazodilatator. Amerikanci takoer smatraju da biljka stimulie i neke druge komponente imunog sistema, ukljuujui i grupu inflamatornih medijatora nazvanih tumor nekroznih faktora (TNF) kao i interferona. Nain primjene Primjenjuje se prema navedenoj Engleskoj Herbalnoj Farmakopeji tri puta dnevno u dozama:

190 Osueni korijen ili rizom u koliini od 1 grama kao aj ili dekokt. Teni ekstrakt 1:1 u 45 % alkoholu. Doza 0,25 1,0 ml. Tinktura 1:5 u 45% alkoholu. Doza 1-2 ml. Takoer se preporuuje kod svjee biljke, interno, ako nije drugaije poreporueno: 6-9 ml soka, ili ekvivalent galenskog preparata. Preparati za internu upotrebu najdue do 8 nedjelja. Napomena Postoje ozbiljna upozorenja da preparate ove biljke ne bi trebalo uzimati u sluajevima takvih oboljenja kao to su multipla skleroza, tuberkoloza, AIDS, kolagena vaskularna oboljenja i neke autoimune bolesti.

FRANGULA (BUCKTHORN)
Rhamnus frangula V. (Linne )- Rhamnaceae Frangula Alnus ( Miller Krkavinke Drugi nazivi : kruina, krkavina, pasja ljeska, krkavinke, trlika. Frangula je drvoliki bunj koji rjee naraste i do 7 metara. Ustvari, listopadni je grm visine do 3 metra. Grane su pokrivene glatkom, sjajnom tamno-sivom, ili tamnocrvenkastom korom sa bijelim, bradaviastim izraslinama. Kora je iznutra uta. Listovi su po rubu cijeli. Iz pazuha listova izbijaju cvjetovi koji su sitni i neugledni, blijedozelenkasti. Biljka obino cvjeta od maja do jula, dok plodovi sazrijevaju u septembru. Biljka se lahko moe pomijeati sa pasdrenom (Rhamus cathartica), koji na kraju granice ima trn. Za drogu se prikuplja kora frangule (Cortex Frangulae), koja se ljuti sa debljih grana na prijelazu izmeu zime i proljea kada krenu sokovi, prije nego biljka ozeleni. Najbolje je granu zasjei uokrug, pa ponoviti to 20-tak centimetara nie, zatim rasjei udu, pa odvojiti koru u obliku cijevi. Ovako oguljena kora mora se brzo osuiti ili na suncu ili u hladovini. Osuenu koru ne treba odmah upotrebljavati, ve mora odleati najmanje godinu dana na suhom mjestu. Tada je najdjelotvornija. Nakon tree godine stajanja, ne pokazuje vie ljekovite osobine. Osuena droga nema mirisa, a okus je pomalo gorak. Kada se vae, pljuvaka pouti. Nalazite biljke Frangule kod nas ima dosta, i to naroito po vlanim mjestima, pored rijeka i potoka. Naroito raste na rijenim otocima, te vlanim umama u blizini. Dosta je varijabilna vrsta. Osnovni hemijski sastojci biljke Droga kruine sadri antraglikozide (frangulin i glikofrangulin) i slobodne aglikone ( frangulomodin i hrizofanol). Pored toga i dosta tanina, organskih kiselina, eera, neto eterskog ulja i alkaloida (franganin i frangulofolin). Svojstva biljke Preparati frangule primjenjuju se kao holagogna sredstva, te protiv kolika u unoj kesici. Zahvaljujui glikofrangulinu, droga se upotrebljava kod hroninog zatvora kao pouzdan laksans koji ne izaziva posljedice. Osim toga, droga djeluje kao fermifug i cicatrisant. Indikacije Insuficijencija u izdvajanju ui i zastoj ui kod pranjenja u dvanaestopalano crijevo, greviti zatvori, hemoroidi, crijevni paraziti. Nain primjene Droga se obino daje u smjesi sa drugim drogama slinog djejstva i sastava. ajnu kaiku sitno isjeckane droge potopiti u 2 decilitra hladne vode, zagrijati, malo prokuhati i odmah procijediti. aj se pije prije spavanja. Ili: u prah samljeven korijen 2 do 4 puta u toku dana prije jela po 0,5 grama. Ili: 15 do 20 kapi tinkture frangule prije jela. Primjena u narodnoj medicini Kora frangule dosta se primjenjuje u narodnoj medicini za lijeenje oboljenja kao to su, naprimjer, zaepljenje jetre, bolesti slezene, hemoroidi, teka i neredovna stolica i slino.

191 Napomena Svjea kora ne smije se upotrebljavati jer sadri frangularozida koji izaziva povraanje i kolike. Kod primjene droge ne smiju se prekoraiti propisane doze, jer prekoraenja izazivaju teke proljeve, praene kolikama. Postoje srodne i domae droge. Treba istai pasdrijen ( Rhamnus cathartica Linn) koji je posebno obraen. Frangula je oficijelna prema farmakopeji bive Jugoslavije. Upotrebljava se : Cortex Frangulae (kora frangule). Takoer oficijelna prema : B.P.C (1949), Brit. Herb. Pharm. (1983). Njemaka Komisija E :The Complete German Comission E Monographs, 1988. Ameriko izdanje. Str. 95.

GLAVIICA
Globularia alypum (Linn) Globulariaceae Drugi nazivi: pokus Ovoj porodici pripadaju trajne zeljaste biljke sa jajastim ili izduenim listovima koji se nalaze pri dnu stabljike koja se zavrava kuglastom glavicom ili klasom cvjetova koji su dvospolini.Treba navesti neke od ovih biljaka sa zajednikom osobinom da jednako djeluju i pokazuju manjevie slina svojstva: loptica (Globularia vulgaris, Linn) gumbek ili puljka, Srcasta loptica (Globularia cordifolia), Kepec-loptica (Globularia nana). Od svih biljaka za drogu se upotrebljavaju listovi ( Folium Globulariae). Nalazite biljke Dosta je rairene i u naim krajevima. Neke uspijevaju u primorju kao navedena glaviica, dok druge vole i visoke predjele, pa ak i do 2200 metara, po suhim livadama, planinskim panjacima, kamenim obroncima i slino. Osnovni hemijski sastojci biljke Droga sadri malo eterskog ulja, smole, sterola, tanina, holina, mineralnih soli i nekih heterozida, kao to su rutozid i globularozid. Svojstva biljke U prvome redu droga djeluje kao blag purgativ i tu joj se mora dati prednost pred mnogim biljkama slinog dejstva. Osim toga, droga djeluje kao holagog i astringent. Indikacije Konstipacija. utica. Artritis. Hemoragije, posebno krvavljenja iz eluca. Nain primjene Primprema se dekokt, i to na taj nain da se 25-30 grama kuha sa 250 grama 10 minuta i odjednom popije (Tucakov). Meutim, prave se i blai dekokti ( 40 grama i 1 litar vode ), s tim to se uzimaju 2 olje dnevno.

GORKA DJETELINA (BOGBEAN)

Menyanthes trifoliata ( Linn) Gemtianaceae ( Menyanthaceae)- Troliske Drugi nazivi : grica, gorki trolist, vodena bokvica, grenka detelja. To je dugovjena, zeljasta, vodena biljka sa listovima slinim djetelini. Ima dugaak, i do jedan metar debeo, vornat i razgranat rizom, dok iznad vode viri uspravna stabljika sa tropernim listovima. Cvjetovi su ruiasti, sabrani u grozd. Plod je tobolac. Cvjeta obino u maju i junu, dok plodovi sazrijevaju u julu i augustu. Za drogu se prikuplja list za vrijeme cvjetanja biljke (Folium Trifolii fibrini ili Folium Menyanthidis). List mora brzo da se sui u tamnome i na promahi, kako bi sauvao

192 prirodnu boju. Treba drogu uvati u tamnim i dobro zatvorenim posudama. Osuena biljka, odnosno droga, nema mirisa, okus je vrlo gorak. Nalazite biljke Raste po tresetnom i movarnom zemljitu, uz obale rijeka, jezera, blatnim, vlanim i hladnim umama. Osnovni hemijski sastojci biljke Droga sadri gorke glikozide (meniantin, meniantol i meliantin), nekoliko flavonskih glikozida (rutin, hiperozid), tanine, neto malo alkaloida gencianina, holina, joda, eterskog ulja, holesterina, mangana, mravlje, siretne i maslane kiseline. Svojstva biljke Droga se primjenuje kod oboljenja jetre i unih puteva (Muravjeva), takoer i kao holagog i holeretik (Sreter). Gorki glikozidi pobuuju apetit, te pojaavaju funkciju sekretornih lijezda eluano-crijevnoga trakta, pospjeuju probavu, ime se doprinosi i boljoj funkciji jetre. To je, usotalom, osobina i drugih biljaka iz porodice Gentianaceae (kiica, lincura; vidjeti tamo). Osim toga, tonik, antiskorbutik, depurativ, febrifug. Indikacije Isuficijencija jetre i ui, hepatitis, holecistitis. Dispepsija, anemija, skorbut, reumatizam i kostobolja, migrene razliitog porijekla, unutarnji paraziti. Nain primjene Kafenu kaiku biljke preliti s 2 dcl vode, zagrijati do kljuanja, a zatim ostaviti jo 10 minuta. Procijediti i piti tri puta dnevno prije jela, nezaslaeno. Kod oboljenja jetre, ipak izgleda, je najbolje praviti mjeavinu od jednakih dijelova gorke djeteline i kadulje ili kiice. U tom sluaju kafena (ajna) kaika, prelije se s 2 dcl. kljuale vode, poklopi i nakon 10 minuta procijedi. Piju se 2 do 3 olje dnevno, prije jela i nezaslaeno. Tinktura se primjenjuje u dozi od 20 kapi, 30 minuta prije svakog jela. Primjena u narodnoj medicini Gorka djetelina daleko se vie primjenjuje u narodnoj medicini, izmeu ostalog i za lijeenje utice, te oteene jetre i slezene. (Sadikovi). Biljka je oficijelna prema farmakopeji bive Jugoslavije. Upotrebljava se : Folium Menyanthidis ( List gorke djeteline). Takoer i prema : Brit. Herb. Phar, (1983). Njemaka Komisija E : The Complete German Comission E Monographs, 1998. Ameriko izdanje. Str. 93.

GOSPINA TRAVA (ST. JOHN'S WORT)

Hypericum perforatum (Linn) Hypericaceae ( Gultiferae) Drugi nazivi: bogrodina trava, kantarion, uta kantarija, gorac. Gospina trava je viegodinja zeljasta i korovska biljka koja naraste do 1 metra. Listovi su karakteristino takasti, perforirani, svijetlozelene boje. Cvjetovi se nalaze na vrhu stabljike ili ogranaka, intezivno su ute boje, sa pet eliptinih latica, po ijim se krajevima nalaze tamije takice. Po ovome se gospina trava i razlikuje od drugih zeljastih biljaka roda Hypericum (H. scabrum, hirsutum, bupleuroides, elegans, montanum). Biljka cvjeta prema stanitu, ali najee od juna do augusta. Za drogu se prikuplja gornji dio biljke u cvatu, sa peteljkom najvie do 30 centimetara (Herba Hyperici). Najbolje je napraviti bukete ove biljke, vezati ih i osuiti na prozranom mjestu. Miris droge je balzamian, okus trpak, nagorak. Nalazite biljke Biljke roda Hypericum vrlo su rairene kod nas kao korov. Mogu se nai u svim pojasevima do vrhova planina. Ne stvara velike nastambe, ee se nalazi u malim skupinama po umskim poljanama, rubovima uma i lugovima.

193 Osnovni hemijski sastojci biljke Iz biljke su izdvojeni flavonoidi (hiperozid, rutin, kvercitrin, izokvercitrin, kvercetin), kao i neki spojevi koji fluresciraju (hipericin, pseudohipercin, diantron i dr.). Biljka takoer, sadri ulje sa alfa-pinenom i azulenom, te smole, askorbinsku i niktinsku kiselinu. Svojstva biljke Sloeni hemijski sastojci biljke uslovljavaju raznovrsno fizioloko dejstvo, izmeu ostaloga i na jetru, posebno kod bolova jetre i utice. Pored ostalog, treba navesti da je to digestivno sredstvo, diuretik, sredstvo protiv eluane kiseline, astrigent i stimulator. Naziv biljke gospina trava, upuuje da se primjenjuje kod nekih isto enskih oboljenja. Indikacije Kongestija jetre, utica. Atonina dispepsija, oligurija, nefritis, hiperaciditet, bronhitis, astma itd. Nain primjene 15 do 30 grama osuene biljke prelije se s litar kljuale vode. Nakon 15 minuta se procijedi. Uzimaju se 3 do 4 olje dnevno. Primjena u narodnoj medicini Gospina trava je vrlo popularan i obljubljen lijek u narodnoj medicini za mnogobrojna oboljenja. Izmeu ostalog, upotrebljava se i kod bolova jetre i utice. Kantarionovo ulje kod opekotina: pomijeati 5 gr svjeih cvjetova kantariona sa 100 gr maslinovog ulja i ostaviti ovu mjeavinu 10 dana na sobnoj temperaturi. Koristiti ga kod opekotina 1. 2. i 3. stepena. Ovo je sredstvo takoer za ublaavanje hemoroida, modrica, uganua i kontuzija. Napomena 1. Tinkutra gospine trave pripravlja se po propisima farmakopeje. Za domau upotrebu svjea biljka namoi se u jaku rakiju u toku od 3 nedjelje. Nakon toga dobro se ocijedi i iscjedi. 2. Kod prikupljanja gospine trave ne smije se upati itava biljka sa korijenom, ve makazama ili noem, treba odsjei gornji dio sa stabljikom do 30 centimetara. Oficijelna prema: Brit. Herb.Pharm (1983). Takoer prema Njemaka Komisija E: The Complete German Comission E Monographs, 1998. Ameriko izdanje.

HAJDUKA TRAVA (YARROV)

Achillea millefolium (Linn) Compositae (Astaraceae) Glavoike Drugi nazivi: kunica, spori, stolisnik, tintorova trava. Hajduka trava je dugovjena zeljasta biljka koja naraste do 80 centimetara. Stabljika je vrsta, sa dugakim listovima koji su fino dijeljeni. Na vrhu su cvjetne glavice, uglavnom bijele do slabo ruiaste boje, sa cvastima rasporeenim u obliku tita. Biljka cvjeta od jula do septembra. Za drogu se prikpulja list (Folium Millefolii) prije izbijanja cvijeta, cvjetovi sa kratkom peteljkom (Flores Millefolii) i cvjetovi sa listovima na stabljici ne duoj od 30 centimetara (Herba Millefolii). Ako se prikuplja list sa cvijetom, sve treba povezati u omanji buket i osuiti na prozranom mjestu. Miris droge, kao i biljke, je fino aromatian. Okus joj je nagorak do vrlo gorak, to ovisi od stanita. Nalazite biljke Kod nas je biljka jako rairena kao korov. Moe se nai do visine 1.700 metara. Rod je zastupljen u naim krajevima sa oko 10 vrsta. Osnovni hemijski sastojci biljke Droga i biljka sadre oko 0,8 % eterskog ulja u iji sastav ulaze: proazulen, alfa i beta pinen, 1-kamfor, borneol, tujon, cineol, organske kiseline (siretna, mravlja i izovalerijanska) i sloeni alkoholi. Iz cvjetova su izolovani i laktoni (matricin, milefolid, balhanolid) kao i neki flavonoidi. Takoer sadri vitamin K, ahileina, smolastih materija, tanina, fosfata, nitrata, kalijevih soli i sl.

194 Svojsta biljke To je jedna od najljekovitijih biljaka. U odnosu na funkcije jetre, to je holagog i holeretik. Osim toga, hajduka trava je hemostatik (u prvome redu list), antispazmodik, gorki tonik, sedativ, diuretik, fermifug i sl. Indikacije Insuficijencija jetre, uni kamenci u unoj kesici ili unim putevima. Kamenci u bubrezima. Spazam digestivnih i uternih puteva, metroragije, nervoze, astma, potekoe kod cirkulacije, hemoroidi, reumatizam. Nain upotrebe Mladi, njeni listovi prije izbijanja stabljike, mogu se upotrebljavati kao dodatak salatama, supama ili varivima, to se posebno preporuuje. Osueni listovi mogu se upotrijebiti kao fini zain. Iznutra se primjenjuje kod kamenca u unoj kesici, posebno u smjesi sa drugim biljkama slinog dejstva. Supena kaika droge popari se s 2 dcl. kljuale vode, nakon 2 do 3 sata procijedi i popije poslije svakog obroka, nezaslaeno. Primjena u narodnoj medicini Ova biljka je poznata kao ljekovita jo od najstarijih vremena, tako da je nalazimo u grkim mitolokim priama. Kod nas je to jedna od najee i najrae upotrebljavanih ljekovitih biljaka kod najrazliitijih oboljenja i spolja i iznutra. U narodu se takoer upotrebljava kod smetnji sa jetrom. Napomena Kod nekih osoba upotreba stolisnika, odnosno hajduke trave, moe izazvati odreene alergijske promjene na koi. Neki su toliko osjetljivi na hajduku travu da je dovoljan i doticaj pa da nastane upala koe, odnosno dermatitis ili koni osip ( egzantem). Oficijelna je prema: Brit. Herb. Pharm (1983). Njemaka Komisija E: The Complete German Comission E Monographs, 1988. Ameriko izadnje. Str. 233.

HIDRASTIS
Hydrastis canadensis ( Linn) Berberidaceae utike Za drogu se primjenjuje rizom ( Rhizoma Hydrastidis). To je mala biljka koja uspijeva u tamnim umama u Kanadi i SAD. Kao to se to desilo i sa nekim drugim ljekovitim biljkama visokih, ljekovitih kvaliteta, desilo se i sa hidrastisom. Neracionalnim iskoritavanjem gotovo je potpuno, na nekim mjestima, uniten, dok je na drugim jako prorijeen. Danas se biljka uzgaja, to je dosta komplikovan posao jer zahtijeva tamna mjesta, jako humusno umsko zemljite i slino. Rizom se prikuplja u jesen, a poseban problem je suenje i stabilizacija droge, bolje reeno razgradnja enzima koji vre razlaganje glavnih ljekovitih sastojaka. Osnovni hemijski sastojci droge Glavni sastojak droge je alkaloid hidrastin, a zatim berberin i kanadin. Sadri jo i neto malo lahko isparljivog eterskog ulja, smola i skroba, te dosta aluminija. Svojsta biljke Osnovno i najvanije svojstvo droge hidrastisa je da djeluje kao hemostatik. Osim toga, droga povisuje i krvni pritisak. Djeluje, prema nekim podacima, i kao holagog. Indikacije Krvavljenja iz materice, to se ima zahvaliti hidrastinu koji suava krvne sudove. Neuredne menstruacije. Hemoroidi i krvavljenja iz eluca. Smetnje u oticanju ui. Nain primjene Priprema se dekokt od droge: 60 grama na litar vode, 2 do 3 olje dnevno. Ili: ekstrakt vodeno-alkoholni (Extractum Hydrastidis fluidum), 2 do 3 grama dnevno u malo mlake vode. Oficijelna je prema: B.P.C (1934), Brit. Herb.Pharm (1983).

195

ISLANDSKI LIAJ (ICELAND MOSS)

Cetraria islandica (Linn) Parmeliaceae Drugi nazivi: plunik, islandska pletika, bohinski mah, planinski mah. Islandski liaj nema ni korijena, ni stabljike, ni lista. Pomalo lii na grm visok oko 10-tak centimetara. Po obodu je reckast. Strana koja je okrenuta suncu ima zatvorenomaslinastu boju, a donja strana je siva, sa bijelim mrljama. Svjei liaj je mekan i kako se kae, koasto-ilav. Kada se osui, postaje svjetliji, ponekad gotovo bijele boje. Za drogu se prikuplja itav liaj (Lichen islandicus). Prikupljanje se vri u toku itave godine, ali se ipak preporuuje prikupljanje ljeti. Sui se na vazduhu i suncu. Miris je vrlo slab po morskim algama, okus sluzavo-gorak i bljutav. Postoje dvije vrste droge; ukoliko se liaj prije suenja kvasi vodom u toku 24 sata ili ispire alkoholom, izgubi svoju gorinu. Takav liaj moe se upotrijebiti, kao to se to radi na Islandu, kao zamjena za brano, samo to mu je hranjiva vrijednost dva puta manja od peninog brana, zbog visokog sadraja celuloze. Nalazite biljke Islandski liaj raste na itavoj sjevernoj polulopti. Naziv je dobio zbog toga to je na Islandu prvi put upotrijebljen kao ljekovita biljka. Kod nas se javlja u velikoj koliini na nepristupanim goletima izloenim vjetrovima, naroito na otvorenim mjestima i po svjetlijim umama. Osnovni hemijski sastojci biljke Sadri jako mnogo, i do 70 %, materije koje je slina celulozi, a to je polisaharid lihenin, koji se zove jo i skrobom liaja, samo to jodom ne daje plavu reakciju. Osim toga, sadri oko 3 % kristalnoga gorkog cetrarina, 1-2 % mineralnih soli, lihensterinske kiseline, vitamina iz grupe B, kao i askorbinske i folne kiseline. Svojstva biljke Osuena droga, koja prethodno nije tretirana vodom ili alkoholom, djeluje kao sredstvo protiv povraanja, stomahik, antianemik, sredstvo za stimulisanje centralnog nervnog sistema. Indikacije Povraanje zbog oboljenja jetre, ui, te povraanje kod migrene. Povraanje u trudnoi, anemije. Opi zamor. Nain primjene Protiv povraanja obino se uzima tinktura islandskog liaja i to 50 kapi dnevno. Primjena u narodnoj medicini Na Islandu po receptu narodne medicine priprema se sljedei napitak za jaanje poslije preleane bolesti: 20 grama suhe droge namoi se u toku 5-6 sati u hladnoj vodi. Voda se nakon toga odlije. Omekana droga se iscijedi i ta se voda paljivo zagrijava dok ne postane sluzava, poto se prethodno doda ajne kaike anisa. Kada se smjesa malo ohladi, dodaje se 1-2 kaike meda. Slinu mjeavinu preporuuje i Sadikovi kao sredstvo protiv svih upala i nahlada, promuklosti, prsobolje, grevitog kalja i suice. Osim toga, jaa probavnu sluznicu eluca, crijeva, slezenu i jetru, te guterau, bubrege i mokrani mjehur. Osim toga, preporuuje se i kod utice. Oficijelna je prema : B.P.C. (1934), Brit.Herb.Pharm (1983). Njemaka Komisija E: The Complete German Comission E Monographs, 1988. Ameriko izdanje. Str. 151.

JETRENKA
Anemone hepatica ( Linn), Hepatica nobilis ( Miller) Renunculaceae abnjaci. Drugi nazivi: plemeniti digerinjak, alenik, sasa plava, duli-leb.

196 Jetrenka je viegodinja zeljasta biljka visine do 15 cm, sa vrlo razvijenim podankom. Listovi se razvijaju za vrijeme cvjetanja, a ostaju preko zime. Nalaze se na dugim peteljkama, sjajni su, glatki i debeli. Sa gornje strane su zeleni. Sa donje obrasli su dlaicama, kao i peteljke, svijetlo-ljubiaste boje. Cvjetovi su najee tamno-plave boje, ponekad crvenkasti ili bijeli, pojedinani, na tankim drkama. Prema stanitu cvjeta od marta do maja mjeseca. Za drogu se prikupljaju cvijet (Flores Hepaticae) i listovi (Folium Hepaticae), s time to treba paziti da se prikupe razvijeni i zreli listovi. Cvijet i list trebaju se suiti na tamnom i prozranom mjestu. Iskljuivo treba upotrebljavati ouenu drogu, jer svjea biljka sadri jedinjenje-anemonol, koje moe izazvati smetnje na centralnom nervnom sistemu. Suenjem se to jedinjenje razgrauje. Droga jetrenke je gotovo bez mirisa, gorkog okusa. Nalazite biljke Jetrenka je najveim dijelom umska biljka koje se nalazi u sjenovitim brdskim i planinskim umama, ponekad u velikom mnotvu, ee pojedinano. Osnovni hemijski sastojci biljke Osuena droga sadri glikozid hepatrilobin koji je najvaniji ljekoviti sastojak. Pored toga, sadri jo i anemonsku i izoanemonsku kiselinu i anemonin koji su raspadni produkti toksinog anemonola. Prisutni su jo tanini, smole, saharoza, invertin emulzin i drugi. Svojstva biljke Nauno, ime sugerie da se radi o ljekovitoj biljci za jetru. Kao takva poznata je ve veoma dugo. U prvom redu djeluje kao tonikum za jetru, zatim kao astringens i dosta jak diuretik. Indikacije Insuficijencija i oboljenje jetre, kongestija, une i hepatine kolike, insuficijencija ui i une kesice, uni kamenci. Nain primjene Jetrenku za upotrebu pripremati na hladan nain, jer bi se inae dobio vrlo neugodan aj po okusu koji moe prouzrokovati i eluane smetnje. 2 ajne kaike aja (cvijet i list izmijeani) preliju se s 2 dcl. hladne vode i ostave 8 sati. Nakon toga se procijedi i malo zagrije. Pije se 2 do 3 olje dnevno prije jela, nezaslaeno. Preporuuje se i tinktura ove biljke: punu aku osuene droge treba preliti sa litra estoke rakije. Nakon toga ostaviti, uz ee mukanje, na sobnoj temperaturi oko 3 nedjelje. Procijedi se i upotrebljava 15-20 kapi 3 puta dnevno prije jela. Ova tinktura obino se upotrebljava kod bolesti jetre, bubrega i ui. Primjena u narodnoj medicini Jetrenka se dosta primjenjuje u narodnoj medicini i tu se potpuno poklapa primjena kao i u ui, takoer i za lijeenje utice.

JORGOVAN Syringa vulgaris (Linn) Oleaceae- Maslinke Drugi nazivi: ljiljak Jorgovan je poznati ukrasni grm po vrtovima, nasadima uz ograde i slino. Za drogu se upotrebljava list (Folium Syringii), cvijet (Flores Syringii) i kora (Cortex Syringii). Nalazite biljke Kod nas se uzgaja svuda kao lijepa i dekorativna biljka. Domovina joj je Maarska, Hercegovina, Rumunija, Srbija, Makedonija i Bugarska. Osnovni hemijski sastojci biljke Jorgovan sadri siringina, a zatim i drugih gorkih materija, tanina i sl. Svojstva biljke Osnovno svojstvo droge jorgovana je da vri dekongestiju jetre. Kod slabosti probavnih organa djeluje kao astringent, posebno kod dijareje. Moe se takoer, uspjeno primijeniti kod razliitih grozniavih stanja. Slui kao sredstvo kod neuralgija, ali vanjskom upotrebom.

197 Indikacije Kongestija jetre, dijareja, febrilna stanja, reumatina oboljenja (vanjskom upotrebom). Nain primjene 6 listova jorgovana prelije se s 2 decilitra kljuale vode, poklopi i procijedi nakon 10 minuta. Pije se po olja prije jela. Primjena u narodnoj medicini U Rusiji se jorgovan upotrebljava za lijeenje reumatizma. U tu svrhu nabere se cvijeta jorgovana, potopi u ulje i ostavi na suncu 15 dana. Kasnije se trljaju bolna mjesta ovim uljem.

KAUNI
Dactylorhiza maculata, Orchis purpurea Orchidaceae Kauni Drugi nazivi: salep- kaunak, kaunak pjegavi, kaunak purpurni. Kauni su trajne, vrlo lijepe, arolike zeljaste biljke visine oko 50 centimetara, sa dva gomolja, od kojih je jedan mlad, svje, a drugi prologodinji koji nosi stabljiku, splasnut je, istroen i taman. Gomolji ili su dlanasti, prstasto-ravasti (kaunak pjegavi) ili okrugli (Orchis purpurea), kod purpurnoga kaunka. Stabljika je uspravna, vitka, svijetlozelene boje, obrasla oko polovine stabljike irokim listovima plavkasto-zelenkaste boje. Cvjetna drka je prava i na gornjem dijelu nosi kitu neobino lijepih, nepravilnih cvjetova, razliitih boja sa takicama tamijih nijansi. Prema boji cvjetova spadaju u neobino lijepe biljke u naoj flori. Zbog prisutnog kumirina i slinih spojeva, cvjetovi lijepo miriu, posebno kada se osue. Za drogu se prikupljaju gomolji, i to mlai, svjei, dok se stariji odbace. Gomolji se oiste, operu, naniu na konac i spuste u kljualu vodu 2-3 minute, nakon ega se brzo osue na suncu. Gomolje treba vaditi ili za vrijeme cvjetanja biljke, ili neposredno iza cvjetanja. Iz gomolja se dobija salep, koji je kvalitetniji ako je dobijen iz okruglih gomolja, dakle iz purpurnoga kaunka, nego onaj iz gomolja koji su dlanasti (kaunak pjegavi). Nalazite biljke Biljka raste po suhim, sunanim livadama, svijetlim listopadnim breuljcima, etinarskim i mjeovitim umama po cijeloj naoj zemlji, do visine od 1500 metara. Osnovni hemijski sastojci biljke Osuena droga (Tubera salep) sadri do 50 % sluzi koja se lahko otapa u vodi, a sastoji se od visoko-molekularnog polisaharida (manana) koji kod hidrolize daje manozu. Naeni su i drugi eeri, zatim oko 30% skroba, bjelanevina, smole i mineralnih soli. Svojstva biljke To je tipina sluzava droga, koja se posebno preporuuje kod upalnih oboljenja eluca i crijevnog trakta, jer na sluzokoi stvara neprekinut film koji prekriva i titi sluznice i tako ublaava bolove. Salep je blago, nekodljivo sredstvo za lijeenje upala sluznice eluca i crijeva kod djece. Pri tome prikuplja razliite toksine materije, im se rastereuje jetra. Pravu slavopojku salepu napravili su arapski medicinski pisci koji su mu pripisali i pravu udotvornu mo, posebno kada se radi o jaanju spolne moi, tako da ga treba obavezno i svakodnevno piti. Da li salep jaa spolnu mo ili ne, ovdje se ne moe diskutovati, ali se njegova svakodnevna upotreba moe preporuiti, jer salep niti je kodljiv niti otrovan. Indikacije Insuficijencija jetre, katari, gastritisi, kolitisi, ir na elucu i dvanaestopalanom crijevu. Katari gornjih disajnih puteva, intoksikacije. Posebno kada se jave ljetni djeiji, ponekad krvavi, proljevi. Nain primjene Gomolji kauna mogu se priti kao krompir ili kuhati, to se ne smije preporuiti, jer su ove plemenite biljke ve poele da postaju rijetkost. Jedino u izvanrednim prilikama. Samljevenu drogu prave kao sluz u apotekama. Prah

198 salepa kuha se u vodi ili mlijeku do konzistencije sirupa. Zatim se zasladi medom i, neposredno prije upotrebe, zaini s malo cimeta, umbira ili smjesom aromatinog praha koji se sastoji iz cimeta, umbira i njima slinih biljaka.

KAMILICA (CHAMOMILE GERMAN)

Matricaria chamomilla ( Linn) Compositae (Asteraceae) Glavoike Drugi nazivi: titrica, bijeli abljak, kamomila, hermanek. Kamilica je jednogodinja biljka, visine do 50 cm, sa jakim aromatinim mirisom. Smatra se za korovsku biljku. Cvjetovi su sakupljeni u glavice koje su u sredini ute, a na rubu bijele. Cvjetne glavice su na dugim drkama. Kod nas obino cvjeta od maja do avgusta. Za drogu se prikpulja cvjetna glavica u stadijumu potpunog rascvjetavanja. Mora se brzo suiti, ali ne na temperaturi vioj od 45 C. Zato je najbolje suiti kamilicu u tankom sloju, na promahi i na tamnom mjestu. Osuenu drogu najbolje je uvati u dobro zatvorenim posudama ili kesama od vie slojeva. Miris droge je aromatian i intenzivan od prisutnoga eterskog ulja, okus je nagorak, prijatan. Destilacijom s vodenom parom iz kamilice se dobije etersko ulje lijepe plavkaste boje. Nalazite biljke Kamilica je tipina kozmopolitska biljka koja raste po poljima, batama, uzdu puteva, na slabo obraenoj zemlji, sve do subalpinskog pojasa. Kamilica je najvanija vojvoanska droga. U Banatu i Bakoj itava se polja bijele od iscvjetale kamilice. Uope, smatra se da je naa kamilica najbolja u svijetu. Osnovni hemijski sastojci biljke Glavni hemijski sastojak i nosilac ljekovitog dejstva kamilice je etersko ulje kojega ima i do 1,9 %. U sastav ulja ulaze mono- i seskviterpeni, od kojih su najvaniji laktoni - matricin i matrikarin. Kod destilacije vodenom parom iz matricina nastaje humazulen. Osim toga, naeni su i drugi seskviterpeni, farnezen i kadinen, kao i jedan alkohol - bizabolol i jedan ketoalkohol, karpinska kiselina i sl. Iz cvjetova su takoer izolovani i flavonoidi: apigenini (slobodni), patulitrin i apigenin-7-glikozid, kao i kvercimetrin. Od kumarina, dokazani su i izolovani umbeliferon i hernaiarin, jedan sitosterin, holin, B-karotin, askorbinska kiselina, odnosno vitamin C, polisaharidi i jo neke organske kiseline. Svojstva biljke Hemijska jedinjenja, do sada izolovana iz kamilice, mogu donekle objasniti raznovrsno fizioloko dejstvo kamilice. Glikozidi kamilice, naprimjer, djeluju kao holagog, a istovremeno pokazuju spazmolitiko dejstvo, te pobuuju sekreciju eluano-crijevnog trakta. Hamazulen ima izraeno protivupalno, sedativno i dezinfekciono dejstvo. Osim toga, kamilica je stimulator, fabrifug, emanagog. Indikacije Zakrenje jetre i slezene. Migrene, neuralgije, potekoe u varenju, ulkus eluca i dvanaestopalanog crijeva, anemija, nervne depresije, nervne krize, itd. Nain primjene Supena kaika kamilice prelije se sa 2 dcl. kljuale vode. Poklopi se i procijedi nakon sat. Ovu koliinu infuza popiti hladno i nezaslaeno na sata prije jela kod reenih oboljenja jetre ili za izazivanje apetita. 2 pune supene kaike kamilice preliti sa 2 dcl. kljuale vode, odmah poklopiti, s vremena na vrijeme promijeati. Procijediti nakon 30-60 minuta, ve prema tome da li se eli jai ili slabiji aj, zasladiti i piti. Ako je aj potreban za preznojavanje, treba ga piti to toplijeg. Kamilica, kao i druge aromatine droge, ne smije se kuhati. Samo je potrebno preliti kljualom vodom, promijeati, brzo poklopiti i nakon odreenog vremena procijediti. Primjena u narodnoj medicini Dobro je piti svaki dan protiv trbobolje, tegobe pri mokrenju, pogreke u enskom pranju i poroaju, bolova digerice, proliva i hladnoe u nogama i rukama. (V.Pelagi). Kada se 15 grama kamilice prelije oljom

199 vrue vode, zatim poklopi i ostavi 10 minuta i aj topao popije, blai bolove i greve od nahlade, otklanja vjetrove, umiruje ivce, popravlja stolicu i grije eludac. A kada se toga aja popije 3 puta dnevno po jedna olja, tjera na znoj i lijek je od nervne rastrojenosti, bolesti jetre, bubrega, mokranog mjehura i uljeva. Tako o kamilici zbore V. Pelagi i S. Sadikovi. Koliko je to blagorodna biljka, govori to da se blagi aj od kamilice daje djetetu prije majinog mlijeka. Da kamilica lijei uticu i podstie luenje mokrae i menstruaciju, ako se pije i sjedi u izvarku ove biljke, znao je jo u 10. stoljeu znameniti arapski ljekar i filozof Avicena. O kamilici je Hieronymus Bock rekao: Bez toga cvijeta, te sasvim obine kamilice, ne moe se nita postii, jer nema korisnije biljke, kao lijeka to je upravo cvijet od kamilice koji se upotrebljava za gotovo sve bolesti! Kamilica se praktino i ne moe zaobii kod lijeenja jetre i ui. Iz svega navedenog slijedi zakljuak: kamilica je jedan univerzalan lijek i praktino nema njene upotrebe u narodnoj medicini koju nije preuzela nauna medicina. Napomena Kamilica je oficijelna biljka, prema farmakopeij bive Jugoslavije. Upotrebljava se: Flos Chamamillae (cvijet kamilice). Takoer: B.P.C (1949), Brit. Herb. Pharm (1983). Njemaka Komisija E: The Complete German Comission E Monographs. 1998. Ameriko izdanje. Str. 107.

KIICA (Centauryherb)
Erythraea centaurium (Pers.)-(Centaurium umbellatum Gilib.) Gentianaceae - Troliske Drugi nazivi: Goriica, crvena kantarija, gorka kitica, svedrc. Kiica je jednogodinja ili dvogodinja zeljasta biljka, visine do 30 cm. Korijen je kratak, stoerni. Donji listovi su sloeni u rozetu, izdueno jajasti. Stabljika je vrsta, uplja, pri vrhu razgranata. Cvjetovi su maleni, sabrani na vrhu u ravastu cvast, ruiasto-crvene boje. Cvjetovi se otvaraju tek na temperaturi od oko 20 C. itava biljka je vrlo njena i lijepa. Cvjeta preko cijelog ljeta, dok plodovi sazrijevaju u septembru. Za drogu se prikuplja gornja polovina biljke u cvatu. (Herba Centaurii). Vezuje se u kitice i tako sui na promahi i u hladovini. Droga mirie slabo aromatino ili nikako. Okus je vrlo gorak, otar. Droga mora sauvati svoju prirodnu boju. Nalazite biljke Raste svuda, a najvie na vlanim brdskim i planinskim panjacima i livadama, mjestimino u velikim koliinama, tako da se od nje sve crveni. Voli vapnenasto i ilovasto toplo tlo. Osnovni hemijski sastojci biljke Droga sadri gorke glikozide, od kojih treba navesti genciopikrin, eritaurin, eritrocentaurin. Moe sadravati i do 1 % alkaloida, od kojih preovladava gencianin. Dokazani su jo: vilina, stearin, sluz, eeri, cerilni alkohol, fitosterin, vii alkoholi, kalij, magnezij i krob. Svojstva biljke Prema mnogim podacima, biljka djeluje kao holeretik. Meutim, kiica je izraziti lijek za poboljanje rada organa za varenje (digestiv, aperitiv i sedativ digestivnog aparata). Stimulie rad eluanih, crijevnih i pljuvanih lijezda, pa tako posredno utjee i na ispravan rad i funkciju jetre. Posjeduje i druge osobine, kao to je stimulisanje funkcije pankreasa, zbog ega se, zajedno s nekim drugim biljkama, moe upotrijebiti kod eerne bolesti. Indikacije Kongestija jetre, poetna utica, opa slabost organizma, anemija, lijenost digestivnih organa, bolovi uslijed dispepsije. Nain primjene Jednu aku kiice prokuhati s litar vode u toku 3 minute, ostaviti jo 10 minuta, potom procijediti. Pije se po jedna olja na pola sata prije

200 svakoga obroka. Tinktura kiice pravi se tako da se 1 dio osuene biljke natopi sa 5 dijelova 45% alkohola, ostavi 10 dana (uz ee mukanje), a zatim filtrira. Uzima se 2 do 5 grama dnevno, pola sata prije jela. Primjena u narodnoj medicini Kiica se isto toliko korisit u narodnoj medicini kao i u naunoj, u prvome redu za otklanjanje smetnji u organima za varenje, protiv slabokrvnosti i groznice, smetnji kod menstruacije, a isti aj od kiice, uziman due vrijeme, koristi za mravljenje. Kiica i pelin, pomijeani u jednakome odnosu, slue kao ljekoviti aj za eerne bolesnike. Kiicu kao ljekovitu biljku spominju jo Hipokrat, Plinije i Dioskorid. Napomena Poto se radi o njenoj biljci najviih kvaliteta, autor moli sve one koji prikupljaju ovu biljku da je nikada ne upaju sa korijenom, ve da, makazama ili noem, odsijeku gornji dio biljke. Kiica je oficijelna prema farmakopeji bive Jugoslavije. Upotrebljava se Herba Centaurii (gornji osueni dio biljke u cvatu). Takoer prema: Bri. Herb. Pharm. (1983). Njemaka Komisija E: The Complete German Comission E Monographs, 1988. Ameriko izdanje . Str.106.

KOPRIVA (Stinging Nettle)

Urtica dioica ( Linn) Urticaceae- Koprivljanke Drugi nazivi: ara, velika kopriva, pitoma kopriva, egavica To je jo jedan, dosadan i svim poznat korov, ali zato najviih ljekovitih kvaliteta. I ne samo to: kopriva je jedna od najzdravijih biljki, koju treba upotrebljavati kada god je to mogue. Ima je svuda, tako da se moe nai i na visokim planinama. esto raste u velikom mnotvu na jednom mjestu. Kopriva je dvodomna, zeljasta biljka, visine do 150 centimetara, gusto pokrivena dlaicama koje are. Cvjetovi su maleni, neugledni, sabrani u malo klupe. Uglavnom cvjeta od juna do poetka jeseni. Kod ranije procvjetale plodovi sazrijevaju obino u julu. Za drogu se, obino i najee, prikupljaju mladi listovi s vrha stabljike (Folium Urticae), koje treba osutiti na promahi, u tami. Miris droge je karakteristian, pomalo neugodan, isto kao i okus. Takoer se prikuplja i itava biljka, neposredno prije cvjetanja ili na samom poetku cvjetanja (Herba Urticae). U jesen se kopa korijen (Radix Urticae). Meutim, od svega je najbolje, u proljee, kada se kopriva pojavi, prikupiti mlade listove i upotrebljavati ih svjee. Nalazite biljke Jedan je od najrairenijih korova koji raste po svim naim krajevima. Posebno voli mjesta sa dosta azotnih jedinjenja, onda je krupna, sa tamnozelenim listovima. Osnovni hemijski sastojci biljke Listovi koprive sadre neke od najvanijih vitamina, kao to su K, B2, C i karotinoida, organskih kiselina: galne, mravlje, pantotenske, siretne, maslane. Ima mnogo mineralnih soli: eljeza, mangana, magnezija, natrija, kalija i kalcija, zatim fosfora i kremene kiseline. Znatan je sadraj hlorofila, acetil-holina i histamina. Posebno je vaan sadraj glikokinina i slinih materija koje reguliu sadraj eera u krvi. Svojstva biljke Kopriva je jedna od najboljih uvara funkcije jetre, depurativ koji se primjenjuje kod unih kamenaca i utice. Pored toga je hemostatik, diuretik, vazokonstriktor, tonik, astrigent, antianemik, antireumatik, galaktogen. Kao diuretik eliminie iz organizma mokranu kiselinu.

201 Indikacije Insuficijencija jetre, holelitijaza, ikterus, hemoragije, hemofilije, anemija, rahitis, dermatoze, neprilike kod menstruacije, reumatizam, nefritis, ir na elucu i duodenumu i sl. Nain primjene Najbolje je upotrijebiti sok iscijeen iz svjee biljke. Evo kako se to radi: prikupiti otprilike kilogram mladih listova, staviti ih u hladnu, neto zasoljenu vodu da odstoje 2-3 sata. Vodu zatim odliti i sol izaprati kroz nekoliko voda. Pustiti da dobro otkaplje, pa samljeti kroz mainu za meso. Zatim iz samljevene koprive iscijediti sok, najbolje u sokovniku. Upotrebljava se 100 do 150 mililitara, 2 puta dnevno. Sirup od koprive pravi se na sljedei nain: 250 mililitara soka i 250 grama eera lagano ukuhavati dok se ne dobije konzistencija sirupa. Uzima se 30 do 60 grama dnevno. Mlade listove koprive prokuhati u toku od dvije do tri minute, a vodu u kojoj je kopriva kuhana, odasuti. Koprivu ostaviti da malo otkaplje pa najvei dio upotrijebiti za pripravljanje dodatka jelu, koji se sprema na potpuno isti nain kao i spana. Ostatak staviti u salatu ili u supu pri kraju kuhanja, to e sigurno poboljati kvalitet, a stvara se i odreeni vizuelni efekat. Osueni listovi koprive fino se melju, pa se zatim presuju u tablete koje se daju u prvome redu malokrvnoj djeci, ili djeci koja nisu rasla na majinom mlijeku. Koprivu pripremljenu na razne naine, posebno trebaju uzmimati majke koje doje, a nemaju dovoljno mlijeka. Salata sa koprivom: Skuhati kg. krompira, oljutiti i sjei na ploke. Ovome dodati 185 grama pomijeane koprive, maslaka i draguca u jednakim koliinama. Isjei 2 glavice luka na fine koturove i dodati salati. Posoli se, doda ulje i sire, i sve dobro izmijea. Primjena u narodnoj medicini Kopriva slui kao preventivno sredstvo i hrana jo iz doba starih Rimljana, koji su je, sasvim opravdano, neobino cijenili. U narodnoj medicini ne obraa se panja na fine botanike razlike, jer sve vrste i varijacije imaju ista ljekovita svojstva, te svojstvo da are. U starogermanskoj mitologiji kopriva je bila simbol boga munje, koji takoer ari i pali. U narodu se tvrdi da munja jako dobro poznaje koprivu, da izbjegava u nju udariti. Odatle vjerovatno i ona narodna Nee grom u koprive. U nekim krajevima seljaci stavljaju koprivu u ognjite kada se pribliava nevrijeme, da grom ne udari u kuu. Kopriva se primjenjuje za lijeenje eerne bolesti, to je s obzirom na sadraj glikokinina, opravdano. Ubraja se u najbolja sredstva za ienje krvi, pa se u proljee upotrebljava kao proljetna kura u obliku soka, ili kao salata, odnosno dodatak jelima. Upotrebljava se za lijeenje mokranih kanala, bolesno zadravanje mokrae, protiv upale bubrega, vodene bolesti, stvaranja bubrenog i mokranog kamenca, odnosno pijeska, pospjeuje stolicu, otklanja blijedou, zaustavlja krvavljenja. aj od koprive upotrebljava se kod proljeva, bijelog pranja i krvavljenja iz hemoroida i prejakog krvavljenja kod menstruacije. Svjea kopriva slui za arenje mjesta na tijelu oboljelih od reumatizma, iijasa ili neuralgija. Kao i mnogo puta do sada nauna medicina je gotovo sve preuzela iz narodne. Oficijelna je prema: Brit. Herb.Pharm. (1983). Njemaka Komisija E : The Complete German Comission E Monographs, 1988. Ameriko izdanje. Str. 216 - 217.

KUKURUZ

202

Zea mays (Linn) Graminaeae - Trave Drugi nazivi: kuruza, mumuruz, goloduk, urmentin. Kukuruz je porijeklom iz Srednje i June Amerike. Kod nas se mnogo gaji u velikom broju podvrsta, varijeteta i sorti. Primjenjuje se na razne naine i u razne svrhe, posebno za ishranu, u industriji za proizvodnju skroba, od klica se priprema ulje koje je hranjivo i ljekovito, jer sadri gliceride nezasienih masnih kiselina, fitosterole i liposolubilne vitamine. Klice sadre masno ulje, lecitina, bjelanevina, eera, gvanidina, to je neobino vano za rekonvalescente, slabunjave, sportiste i djecu. Ovo je bilo potrebno navesti, da se istakne znaaj ulja, naprimjer u ishrani, jer je svakako bolje od ivotinjskih masti. Potrebno je ovdje pozabaviti se kukuruznom svilom (Stigmata Maydis), koja se za drogu prikuplja skidanjem sa klipa u vrijeme kada je vrlo mlada i sona. Mora se brzo osuiti na jakoj promahi. Nakon toga je treba uvati na hladnom i suhom mjestu, najbolje u tamnim posudama ili vieslojevitim kesama. Osnovni hemijski sastojci svile Sadri do 2,5 % masnih ulja, gorke glikozide, samonine, smole, vitamin K, B5 i C, kriptoksin, inozit, sitosterin, stigmaterin i niz alkaloida (reter i dr.). Osim toga jo i: kalij i kalcij, glukoze, maltoze, gume i druge sastojke. Posebno treba istai sadraj nekih inzima, zbog kojih se svila mora i brzo suiti i paljivo uvati, inae gubi sva svoja ljekovita svojstva. Svojstva kukuruzne svile Zbog vrlo sloenog hemijskog sastava, svila se upotrebljava za lijeenje mnogih oboljenja. Potpomae sekreciju ui, istovremeno smanjujui njenu gustinu (holagog i holeretik). Ovakvim svojstvom odlikuje se i kukuruzno ulje. Zbog toga se primjenjuje kod hepatitisa, holecistitisa i holangitisa. Zbog viestrukog dejstva kukuruzne svile, treba rei da preparati zbog sadraja vitamina K, potpomau poveanju sadraja protrombina u krvi, to dovodi do ubrzavanja zgruavanja, pa se zato upotrebljavaju kod unutranjih krvarenja. Kukuruzna svila je, takoer, vrlo jak diuretik koji se sa uspjehom primjenjuje kod bubrenih kamenaca, kamenaca mokrane beike i kao sedativ mokranih puteva. Indikacije Hronini hepatitis, holecistitis i holangitis. Bubreni kamenci, nefritis, cistitis, oligurija, albimunurija. Nain primjene S obzirom na navedene karakteristike kukuruzne svile - da se kvari zbog nestrunog rukovanja, najbolje je u sezoni uzimati svjeu i odmah je pripremati. Uzme se jedna puna aka svile, stavi u litar vode i kuha 10 minuta. Nakon toga se procijedi i pije u toku dana umjesto vode. Primjena u narodnoj medicini U narodnoj medicini kukuruzna svila se upotrebljava za lijeenje mokranih organa i kod bubrenih kamenaca. Takoer kod arterioskleroze i povienog krvnog pritiska. Oficijelna svila- BHP (1983).

LAVANDULA ( LAVANDER FLOWER)

Lavandula officinalis (Linn) (lavandula vera De Candolle) Labiatae (Lamiaceae) -Usnatice Ostali nazivi: Despik, levanda, levandol, pikanarda. Lavanda je niski, viegodinji razgranat grmi, visine do 80 centimetara. Ima mnogo uspravnih izdanaka, gusto obraslih uskim listiima sivozelene boje. Modri cvjetovi nalaze se na vrhovima izdanaka, smjeteni u cvasti koje lie na klasje. Biljka cvjeta od juna do jula, oko 30 dana. Za drogu se prikuplja cvijet (Flos Lavandulae).

203 Osim toga koristi se i za lahko hlapivo etersko ulje (Aethoroleum Lavandulae). Najbolje je prikupiti cvjetno klasje, osuiti ga, a zatim omlatiti i proistiti. Droga se mora uvati u dobro zatvorenim posudama. Prijatnog je, aromatinog mirisa i aromatinog, pomalo gorkog, okusa. Nalazite biljke To je mediteranska biljka. U nau zemlju je prenesena iz Francuske, uglavnom na otok Hvar, gdje raste u kulturi. Voli suha, zaklonjena mjesta, po toplim i krevitim padinama Mediterana. Potrebno je navesti da je kvalitetniji divlje rastui oblik. Osnovni hemijski sastojci biljke Droga sadri etersko ulje gdje su glavni sastojci: linalil-acetat, geranil-acetat, geraniol, linalil, geranil-butirat. Osim toga, sadri i derivate propionske i valerijanske kiseline, te tanina. Svojstva biljke Droga je holagog i holeretik (Chabrol). Pokazuje i niz drugih ljekovitih svojstava kao: antispazmodik, antiseptik, diuretik, fermifug i emenagog. Takoer je i antireumatik. Indikacije Insuficijencija jetre, grevi, problemi s respriatornim organima (astma, gripa, bronhitis, tuberkuloza), oligurija, reumatizam i slino. Nain primjene Obino se jedna kafena kaika droge prelije s 200 mililitara kljuale vode, pokrije i nakon 10 minuta procijedi. Piju se tri ae dnevno izmeu jela. Ili: 2-5 kapi ulja s medom. Uzima se 2-3 puta dnevno. Primjena u narodnoj medicini Lavandula se iroko primjenjuje u narodnoj medicini kao sredstvo koje potpomae izluivanje mokrae /diuretik), ublaavanje greva u stomaku, umirivanje ivaca, te kao sredstvo za tjeranje vjetrova (karminativ). Za ove svrhe upotrebljavaju se vrci stabljike sa cvijetom, od kojeg se pravi infuz, odnosno aj (vidjeti naprijed pripremanje aja). Priprema se i ljekovito ulje na taj nain o se puna aka cvijeta lavande prelije s litar maslinovog ulja. Nakon stajanja od 6 do 8 sedmica, uz ee mukanje, ulje se odlije. Nakaplje se na kocku eera 10 do 15 kapi i uzima kod oboljenja jetre, greva u elucu i crijevima, vjetova, greva u maternici i slino. Kod nervozne glavogolje nataru se sljeponice, podunice, elo i ija ovim zejtinom. (Sadikovi) Napomena Lavanda je vrlo medonosna biljka, ali, interesantno, nema peluda. Lavandin med je svijetlout, bistar i proziran. Vrlo je jakog mirisa po lavandi. Okus je ugodan, moda malo otar, podsjea na parfem. Smatra se boljom vrstom meda. Preporuuje se kod navedenih oboljenja jetre. Lavanda je oficijelna prema farmakopeji bive Jugoslavije. Upotrebljava se: Aethoreleum Lavandulae. Takoer prema: Brit, Herb. Pharm (1983). Njemaka Komisija E: The Complete German Commission E Monographs, 1988. Ameriko izdanje. str. 159-160.

LINCURA - GENTIAN ROOT

Gentiana lutea (Linn) Gentianaceae Troliske Drugi nazivi: gencijana, raven, sranik, trava od srdobolje. Nauno je opravdano vekovno narodno poverenje u isceliteljsku mo lincure (J. Tucakov). Lincura je toliko plemenita ljekovita biljka, a toliko nerazumno unitavana, da njeno prikupljanje ubudue treba biti ili pod kontrolom ili to prepustiti velikim ljubiteljima prirode i dobrim poznavaocima ove biljke, koji e, kada je nau, umjeti i da je iskoriste i da istovremeno rasade njeno korijenje.

204 Nalazite biljke To je tipina planinska biljka koja raste na visinama od 800 od 2500 metara, po planinskim livadama i panjacima u Bosni, Lici, jugozapadnoj Srbiji i Sandaku. Osnovni hemijski sastojci biljke Kao droga, upotrebljava se korijen, koji se sui po posebnome postupku, kako bi sauvao visoku ljekovitu vrijednost. Droga sadri gorke glikozide: gencipikrin, amarogencin, pod uslovom da je ispravno osuen. Osim toga sadri i dva alkaloida, najvie gencianina. Korijen sadri mnogo trisaharide: gencianoze i disaharida; genciobioze, masnoga ulja i dosta pektina. Sadri i mnoge mineralne soli. Svojstva biljke Lincura je vrlo gorka, ali uope nije kodljiva. Preparati od lincure smiju se uzimati samo prije jela, a nikako za vrijeme ili poslije jela (Tucakov). Pije se pola do jedan sat prije obroka. Gorki sastojci pojaavaju izluivanje eluanog soka, ime se ubrzava i poboljava varenje, a osim toga, podstie se prohtjev za jelom (Tucakov, Muravjeva, Vaquez). Osim toga, preparati lincure slue kao holagogna i holerezna sredstva (Valnet, Muravjova, Lecler). Lincura posjeduje toliko ljekovitih svojstava da je se moe uzimati kod bilo kojeg oboljenja, jer ni njena dugogodinja upotreba ne kodi, niti izaziva naviku. U jednom samostanu, u jednoj staroj knjizi koja je pred mene bila stavljena, sa posebnom panjom naao sam slijedee: Kada ne valja jetre ili eludac, treba piti praha sraniku u vinu, pa e se jetra oistiti, usmrtiti gliste, potjerati mokrau, umiriti greve u trbuhu, ojaati eludac (Tekst je prilagoen zahtjevima ove knjige, ali je oito da su i nai stari znali ta je lincura). Indikacije Insuficijencija jetre, opi i intelektualni zamor, gubitak apetita, dispepsije, gastro-intestinalna atonija, anemija, tuberkuloza, dijareja, dizenterija, crijevni paraziti. Nain primjene Kod oboljenja jetre i gastro-intestinalnog trakta: gram sitno samljevenog korijena lincure uzima se na sat prije jela sa malo vode. Ili: 3 grama praha lincure i 2 decilitra hladne vode ostaviti da stoji 4 sata. Procijediti i piti na pola do sat prije jela. Ovaj macerat je neobino gorak. Ili: 50 do 100 grama naribanog korijena lincure potopiti u litri estoke rakije prepeenice. Ostaviti da stoji 10 dana uz ee mukanje. Pije se rakijska aica na pola do sat prije jela. Kod oboljenja jetre nije preporuljivo uzimati preparate lincure u alkoholu. Jo: 30 grama sitno naribanoga korijena lincure i litar bijeloga vina izmijeati. Nakon 10 dana procijediti. Piti likersku aicu prije jela. I ovo: 30 grama naribanog korijena licnure i 50 grama estoke rakije izmijeati i ostaviti 24 sata. Zatim dodati litar bijeloga vina i ponovo ostaviti da stoji, uz ee mukanje, 6 dana. Procijediti i uzimati po likersku aicu prije jela. Napomena Postoji miljenje da preparate lincure ne trebaju uzimati osobe sa povienim krvnim pritiskom ili ene u poetku trudnoe. Isto tako, osobe kod kojih postoji mogunost krvavljenja iz nosa ili eluca, ne trebaju uzimati preparate lincure. Lincura je oficijelna prema farmakopeji bive Jugoslavije: upotrebljava se: Radix Gentianae (korijen lincure) i tinctura Gentianae (tinktura lincure). Takoer prema: B.P.C. (1973). Europ. Pharmec. vol 1 (1983). Njemaka Komisija E: The Complete German Commission E Monographs, 1988. Ameriko izdanje. Str. 135.

LJOSKOVAC
Physalis alkekengi (Linn Solanaceae Pomonice Drugi nazivi: pljuskavac, poganeva trava, voskovac, dvilja paprika.

205 Ljoskovac je trajna zeljasta biljka, visine do 80 centimetara. Stabljika je uspravna, ponekad granata. Listovi su jajasti na dugakim drkama. Cvjetovi su bjeliasti ili zelenkastobijeli, pojedinani. Biljka cvjeta od juna-jula do avgusta. Plod je lijepa, sona, loptasta boba, naranastocrvene boje, veliine trenje, umotana u mjehurastu, naranastocrvenu aicu. Za drogu se prikuplja zreo plod (Fructus Alkekengi), list (Folium Alkekengi) i cijela biljka (Herba Alkekengi). Plod se mora osloboditi ovojne aice i brzo suiti u tankom sloju. Listovi i cijela biljka sue se na zaklonjenom mjestu i na promahi. Osuene bobe su nakiselog, pomalo trpkog okusa, uglavnom bez mirisa. Moraju se uvati na suhom mjestu u zatvorenim posudama. Nalazite biljke Biljka se moe nai u svijetlim umama, ikarama, humskim istinama i kao korov po vinogradima. Dopire do visine od 1000 metara. Voli bogata, krenjaka zemljita. Osnovni hemijski sastojci biljke Svi dijelovi biljke sadre fizalina, posebno boba. Fizalin je karotonoid od kojega i potjee naranastocrvena boja. Sadri i mnogo vitamina C, ak i 2 puta vie od soka limuna. U bobama ima jo limunske kiseline, eera i nekih alkaloida. Inidikacije Insuficijencija jetre i utica. Bubreni kamenci (posebno ureati i oksalati), oligurija, hidropisija, reumatizam i kostobolja. Nain primjene U toku 10 dana pojede se svaki dan ujutro, prije jela, 20 do 30 boba, samih ili sa medom. Ili: 20 do 60 grama osuenih boba kuhati u litri vode 5 minuta, ostaviti 10 minuta, procijediti i piti nekoliko olja dnevno. I ovo: 15 grama zdrobljenih boba kuhati 15 minuta u 400 mililitara vode, ostaviti zatim da odstoji 2 sata, procijediti i piti u dva dijela: prije doruka i prije veere. Kao diuretik moe se pripremiti vino od ljoskovca: bobe, listova i cijele biljke treba uzeti 30 grama. Potopiti u litar vina bijeloga i ostaviti 8 dana uz ee mukanje. Procijediti i piti au dnevno. Primjena u narodnoj medicini Droga biljke upotrebljava se u narodnoj medicini kao laksativ, za ienje crijeva. Jako dugo droga se koristi za lijeenje mokranih putova. Djeluje kao jak diuretik, to se kasnije iskoristilo i u naunoj medicini. Od boba se, po odreenome postupku, sprema pekmez: 300 grama boba kuha se sa 200 grama vode do konzistencije gustoga sirupa. Kada se ohladi ili skoro ohladi, umijea se 700 grama meda. Uzima se ujutro natesrce puna supena kaika.

NEVEN GALENOULA FLOWER

Calendula oficinalis (Linn) Compositae (Astaraceae) -Glavoike Drugi nazivi: utelj, prstenac, vrtleni neven, zmrod. Neven je kultivisana jednogodinja zeljasta biljka visine do 50 centimetara. Stabljika je uspravna, razgranata, pokrivena kratkim vrstim dlaicama. Cvjetovi su ute do naranaste boje. Cvjeta od proljea do jeseni, ve prema tome gdje se uzgaja. U primorju cvjeta cijele godine. Kao droga prikupljaju se cvjetovi (Flos Calandulae), po sunanom vremenu, u periodu punoga razvoja, kao i listovi (Folium Calendulae). Prikupljene cvjetove treba to prije osuiti na promahi i tamnom mjestu, kako bi se sauvali boja i miris. Isto tako i listove. Miris droge je svojstven, okus nagorak. Nalazite biljke Uzgaja se u itavoj naoj zemlji kao omiljeno cvijee. Osnovni hemijski sastojci biljke Droga sadri sasvim malo eterskog ulja, zatim karotinode, karotin, likopin, te materije kiselog karaktera: voloksantin, citroksantin, rubiksantin, flavoksantin, smole, organskih kiselina-uglavnom jabune i salicilne, sluzi, vitamina C, flavonoida, triterpenoida (amidiola, faradiola). Svojstva biljke Droga, odnosno preparati primjenjuju se kod uplanih oboljenja jetre i unih puteva. Takoer se koristi i kod niza drugih oboljenja: gastritisa,

206 kolitisa, ira eluca i dvanaestopalanog crijeva, za umirivanje centralnog nervnog sistema, pojaanje rada srca, kao antikancerozna droga, diuretik i depurativ. iroko se primjenjuje i u ginekologiji za lijeenje erozije, kolpitisa, proktitisa i paraproktitisa. Indikacije Hepatitis, holecistitis, kongestija jetre, utice, oligurija, ulkus eluca i dvanaestopalanog crijeva, skrofuloza, menstrualne smetnje u prelaznom periodu, kolpitis, proktitis i paraproktitis. Kancer (materice i eluca). Nain primjene Supena kaika droge prelije se sa 200 mililitara kljuale vode, poklopi i nakon 10 minuta procijedi. Pije se jedna olja dnevno prije jela, kod oboljenja jetre, a posebno kod menstrualnih problema (sedam dana prije menstruacije). Posebno se preporuuje tinktura nevena (Tinctura Calendulae) u koliini od 2 do 4 grama dnevno kod raka materice i eluca. Razblaena vodom upotrebljava se za umirenje ivaca i kod oboljenja jetre. Dekokt se spravlja tako da se 30 grama droge (cvijeta i listova) pripremi u litri vode. Uzima se 5 olja dnevno kod raka materice i eluca. Proizvode se i tablete kalendule s nikotinskom kiselinom (KN tablete) koje slue za lijeenje raka. Primjena u narodnoj medicini Neven je jedna od najee upotrebljavanih biljki u narodnoj medicini. Vie u narodnoj nego u naunoj medicini. Koristi se za ispiranje rana, ireva, opekotina, za vaginalna ispiranja. lijeenje eluca, crijeva i ui. Na narodni ljekar Sadik Sadikovi preporuuje neven kod zatvora, utice, bolesti eluca i crijeva, a naroito kod ira eluca i crijeva, pripremljenu mast od nevena za vanjsku upotrebu kod rana, ireva i osipa, oteenih lijezda, guta, krasta i osipa. Mast dobijena od nevena i maslaca (od kozjeg mlijeka) lijei zloudne ireve i otekline, te gnojne rane koje teko zacjeljuju. Kupelji s mlakim ajem od nevena jaaju oni vid. U ruskoj narodnoj medicini, aj od cvijeta nevena upotrebljavaju kod krvavljenja iz materice, kod oboljenja jetre i slezene, bolova u elucu, krofuloze i rahitisa. Oficijelna je prema: B.P.C. (1923), Brit, Herb. Pharm (1983). Njemaka Komisija E: The Complete German Commission E Monographs, 1988. Ameriko izdanje. Str 100.

OAJNICA
Marrubium vulgare (Linn) Labiatae (Lamiaceae) - Usnatice Drugi nazivi: Marulja, bijeli tatrljan, gorika, smrdua. Oajnica je dugovjena zeljasta biljka, visine do 60 centimetara, dlakava i dosta slina koprivi. Cvjetovi su joj na kratkoj peteljci, mnogocvjetni, nalaze se na vrhu stabljike i ogranka. Miris biljke je prijatan. Obino cvjeta od juna do septembra. Za drogu se prikupljaju lisnati vrhovi granica u cvatu (Herba Marrubii albi), koji se sue na promahi i hladovini. Miris droge je slab, okus aromatian, otar, gorko-slan. Nalazite biljke Uspijeva na mravim livadama, panjacima, uz seoske puteve, na bunjitima. Osnovni hemijski sastojci biljke Droga sadri gorku tvar marubin, oko 7% tanina, neto malo eterskog ulja, smole, sluzi i voska. Sadri holina, saponina, kalij, nitrata, galne kiseline, neke jo nedovoljno istraene gorke tvari, pektina i eljeza. Svojstva biljke Posebno se preporuuje kod utice, kao holagog, kod otoka jetre, jer pospjeuje sekrecije. U odnosu na jetru, biljka je stimulator. Jedna je od najstarijih ljekovitih biljaka koju su cijenili i upotrebljavali Egipani i Rimljani. Skoro je potpuno pala u zaborav, dok je ponovo u terapiju nisu uveli poznati lijenici i biolozi: Flamm, Copte, Leclers. Droga biljke je osim toga, tonikum, depurativ, stomahik, a posebno odlino sredstvo za lijeenje oboljenja plua, zakljuno sa

207 tuberkulozom (suhi katari, hripavac, bronhitis, hronini, greviti kaalj, starako i puako kaljucanje). Tonikardijak, anitseptik, antitoksika, diuretik. Indikacije Insuficijencija jetre i ui, utica. Anemije, bronhitis, astma, tuberkoloza, ekstrasistolna aritmija, oligurija, reumatizam, artritizam. Nain primjene Kod insuficijencije jetre i ui: supena kaika droge prelije se sa 2 decilitra kljuale vode. Nakon 10 minuta se procijedi i pije na 30 minuta prije svakog jela. Na ovaj nain prireena uzima se i kod drugih navedenih oboljenja. Moe se staviti 60 grama suhe droge u litar bijelog vina. Nakon 15 dana, treba profiltrirati. Pije se po decilitar prije jela. Ako se priredi tinktura, uzima se 10 do 15 kapi na kocki eera, 2 do 3 puta dnevno. Primjena u narodnoj medicini Biljka se daleko vie primjenjuje u narodnoj medicini negu u naunoj. Sadikovi je preporuuje izmeu ostalog, i kod bolova u jetri, kod utice i vodene bolesti. Oficijelna je prema: B.P.C ( 1949), Brit. Herb.Pharm (1983). Njemaka Komisija E: The Complete German Comission E Monographs. 1988.Ameriko izdanje . Str.148.

OMAN
Inula helenium (Linn) Compositae ( Astaraceae) Drugi nazivi: bijeli oman, devisilj, injula, tusti korijen. Oman je dugogodinja zeljasta, impozantna biljka, visine i do 2,5 metra. Glavni korijen je dugaak, mesnat, na pojedinim mjestima zadebljao u vidu gomolja. I glavni korijen i sporedno korijenje je izvana tamnosmee, a unutra bijele boje. Listovi su krupni, sa gornje strane obrasli sitnim dlaicama i grubo nazubljeni. Stabljika zavrava cvjetovima skupljenim u cvjetnu glavicu ute boje. Biljka cvjeta od juna do septembra, ali tek druge godine. Za drogu se upotrebljava i prikuplja korijen (Radix Helenii) kao i sporedno korijenje (Rhizoma Helenii) i to u proljee ili jesen, ali od biljke starije od dvije godine. Korijen i sporedno korijenje dobro se operu u hladnoj vodi, razreu na krike i brzo sue, ali ne na temperaturi vioj od 45C. Mrisi droge je aromatian, osobit, okus pomalo gorak i ljut, takoer aromatian. Nalazite biljke Oman se smatra za korovsku biljku. Voli nizinske predjele, pa se moe nai po livadama, uz obale potoka, rijeka, uz puteve, po rubovima uma. Ponekad na jednom mjestu zauzme veliku povrinu. Osnovni hemijski sastojci biljke Droga sadri eterskog ulja i do 3%, te oko 45 % polisaharida (inulina, pseudoinulina i inulenina), zatim gorkih materija, laktona (alantolaktona izoalantolaktona), alkohola alantola i proazulena, neto alkaloida, kamfora i pektina. Svojstva biljke Droga pomae stvaranju i izluivanju ui (Holagogi holeretik) (E. Chabrol, J.Chevalier). Upotrebljava se i za lijeenje utice. Takoer i kod lakih i srednjih formi dijabetesa. Nalazi iroku primjenu i kod drugih oboljenja kao sredstvo za razmekavanje sluzi, diuretik i stimulator apetita i dobrog varenja. Indikacije Oboljenja jetre i ui, utica, dijabetes, bronhitis i astma, digestivna atonija, nefritis, anemija. Nain primjene Kod smetnji u funkciji jetre i ui, te kod utice, uzima se pola kafene kaike sitno izdrobljenog korijena koji se prelije s 2 decilitra kljuale vode, poklopi i nakon 20 minuta procijedi. Pije se nezaslaeno, 3 puta dnevno prije jela. Ovaj aj je takoer dobar i kod srednjih i lakih formi dijabetesa, posebno ako potjee od loe funkcije jetre ili na nervnoj bazi. Dobar je i kod tekoa u elucu, katara crijeva, proljeva, te za luenje sluzi iz disajnih ograna. Tako se 15 - 20 kapi tinkture

208 (Tinctura Helenii) uzima 4 do 5 puta dnveno. Ili: u prahu samljevena droga, 3 puta po 2 grama u toku dana sa neto tekuine. Primjena u narodnoj medicini Oman se u naunoj medicini primjenjuje nekoliko hiljada godina (Kinezi, Grci), a jo due u narodnoj. U prvom redu primjenjuje se za lijeenje utice (icterus) i drugih oboljenja jetre, a zatim za pojaavanje apetita, lijeenje tuberkuloze, slaboga eluca. U ruskoj narodnoj medicini aj od korijena primjenjuje se kao sredstvo za zaustavljanje unutarnjih krvavljenja, lakih i srednjih formi dijabetesa, bronhijalne astme i sl. Na narodni ljekar Sadikovi, preporuuje oman izmeu ostalog i kod slabosti i vjetrova u elucu, trbobolje, utice, zaepljenosti jetre i raznih osipa. U narodnoj medicini upotrebljava se jo kao diuretik, protiv hemoroida, za regulisanje menstruacije. Ponegdje se zbog prijatne arome stavlja i u duhan. Oficijena je prema : Brit.Herb.Pharm. (1983). Njemaka Komisija E: The Complete German Comission E Monographs, 1998. Ameriko izdanje. Str. 328. Nije odobrena.

ZELENI AJ
Camellia sinensis ( O.Kuntze), Thea sinensis ( Linn) Theaceae ajevke. Drugi nazivi : kineski aj, ruski aj, zeleni aj, crni aj. To je zimzeleni grm ili nie drvo (maksimalno do 10 metara). Listovi su u redu, na kratkim peteljkama, eliptini, na krajevima nazubljeni, s gornje strane tamno zeleni. Cvjeta od avgusta do novembra. Nalazite biljke Potjee iz Kine, kultivisan je u Indiji, Japanu, Indoneziji, ri Lanki, Turskoj, Pakistanu i Cejloni, takoe u dijelovima Afrike i June Amerike. Kinezi najdue upotrebljavaju ovaj aj, po nekim podacima i preko 4.000 godina. Poslije branja listovi se sue pa se, poslije jo neke obrade, dobije zeleni aj. Druga vrsta aja je crni aj fermentisani zeleni aj. Fizioloki zeleni aj (Green Tea) je aktivniji. Takozvani trei aj, ili oolong, bio bi meuprodukt izmeu zelenog i crnog aja. To je polu-fermentisani aj. Osnovni hemijski sastojci zelenog aja Poto je zeleni aj fizioloki aktivniji ovdje se daje njegov hemijski sastav. Sadri kompleks polifenola i fenolnih kiselina. Ukupno do 35% alkaloida. Takoer sadri 2 - 5% kofeina i neto malo analoga kofeina (tefilina i teobromina), flavonida i njihovih glukozida (kemferol, kvercetin, rutin), nikotinska i pantotenska kiselina, vitamine B1, C, K, PP, I P, te eterino ulje u iji sastav ulazi vie do 100 isparljivih supstancija, ukljuujui aldehide, fenil-etil alkohole, fenole, heksenale, linalol, di + hidro-aktinidiolide i p-vinilfenol. Svojstva aja Kada je jetra u pitanju, treba rei sljedee: Zeleni aj treba upotrebljavati u lijeenju hepatitisa, kao i za zatitu jetre od hemijskih toksina. Sprjeava ili usporava rak jetre, koristan kod holestaze, stimulie imuni sistem, posjeduje antioksidativna svojstva. Sadanje znanje o zelenom aju ukljuuje antimikrobna svojstva, anti-mutagena i anti-oksidativno svojstvo i brojne anti-kancerozne akcije kao i djelovanje na metabolizam masti. iroko provedena istraivanja antimutagenih i anti-kanceroznih svojstava zelenog aja pokazuju da polifenolne komponente aja mogu imati i hepato-preventivne osobine. Anti-mutagene aktivnosti pokazane su protiv razliitih mutagena. Studije o antikosidativnim aktivnostima aja u razliitim eksperimentalnim uslovima i na ljudima izvedenim eksperimentima, pokazuju jaka antioksidativna svojstva razliitim in- vitro i in- vivo uslovima.

209 Dugorono izvedene studije u Japanu, pokazuju da redovno uzimanje zelenog aja doprinosi produetku ivota. Druge komponente aja, kao npr. kofein i tanin, mogu biti efikasne u lijeenju razliitih pytolokih stanja. Kofein je dobar stimulator CNS- a (Centralnog Nervnog Sistema). Takoer se esto upotrebljava kao kardiotoniki agens. Moe se upotrijebiti i za lijeenje glavobolja. Uzima se i umjesto pilula kao kardiotonini agens. Mjere predostronosti Umjereno uzimanje zelenog aja ne predstavlja nikakvu opasnost, mada bi trudnice trebale izbjegavati ovaj aj zbog sadraja kofeina, takoer i dojilje. Ljudi sa povienim krvnim pritiskom, nesanicom, astmom, sranim problemima i povienim holesterolom, trebaju se konzultirati sa svojim ljekarom prije nego postanu redovni konzumenti. Prekomjerna upotreba aja moe dovesti do poviene nesanice. Kod nekih ljudi popijena aa aja moe izazvati konstipaciju (zatvor stolice). aj takoer ne bi smjeli uzimati oni sa sranim oboljenjima, zatim oni sa irom i nervozni. Nain primjene Jedna ajna kaikica aja popari se sa 2 dcl. kljuale vode, odmah poklopi i poslije 5-10 minuta procijedi. Pije se odmah, zaslaen po ukusu. Najmanje 4 oljice dnevno treba piti da se sprijei rak. Ne dodavati mlijeko, jer se vezuju sastojci u zelenom aju i smanjuju, odnosno inaktiviraju ga za medicinsku upotrebu. Zeleni aj sadri veu dozu katehina koji je flavonoid sa antikosidativnim svojstvima koji ima sposobnost da stabilizira elijske membrane. Djeluje i kao zatita jetre.

PASIDRIJEN (BUCKTHORN BERRY)

Rhamnus cathartica ( Linn) Rhamnaceae Krkavinke Drugi nazivi: pasjakovina, krkavina obina, pasja drenjina, psikovina. Pasidrijen je ili razgranati grm ili omanje drvo. Kao grm naraste do oko 3 metra, a kao drvo i do 8 metara. Ima dobro razgranat korijen iz kojega izbija grm ili stablo. Listovi su varijabilni, na peteljkama i brzo opadaju. Cvjetovi su maleni, utozeleni i razvijaju se u pazuhu lista, obino 3 do 5 zajedno. Biljka obino u naim uslavima cvjeta u maju i junu. Plodovi su sone, mesnate, kotunice, kada sazriju crne, ponekad i ute, sa 3 do 4 sjemenke. Plod sazrijeva u semptembru i oktobru. Za drogu se prikupljaju zreli plodovi bobe (Fructus Rhamni catharticae), a rjee i kora (Cortex Rhamni catharticae). Nalazite biljke Kod nas se moe nai u svim dijelovima zemlje. Voli hrastove ume, ali se javlja i u drugim zajednicama, posebno na krenjaku i toplim padinama. Osnovni hemijski sastojci biljke Droga, odnosno plodovi, sadri antraglikozide od kojih treba navesti ramnokatartin koji se hidrolitiki lako cijepa, ramnoksantin, flavonoide: kvercetin, kemferol, ramnetin, te eera, gume, sluzi i pektina. Svojstva biljke Zbog sadraja antraglikozida, preparati slue kao sredstvo za jaanje, zatim kao jaki purgativi, to je posebno vano kao i diuretino dejstvo. Prema nekim podacima, preparati pasidrijena normalizuju pritisak u portnoj veni kod oboljenja jetre, posebno u cirozi jetre, a kao diuretici sprjeavaju nakupljanje tenosti, to je svakako vano u borbi protiv ascitesa, ako je ciroza u dekompenzovanom obliku. Nain primjene Moe se primijeniti sok (Succus Rhamni catharticae) u koliini od 15 do 30 grama dnevno. Za dobijanje soka treba plodove izgnjeiti i izdrobiti, pa ostaviti koji dan da prevru. Zatim iscijediti sok, profiltrirati i sterilizirati.

210 Ili: 30-tak boba, ako su osuene, prvo malo zdrobiti, preliti litrom vode i kuhati 5 minuta. Ova koliina se prvo procijedi, a zatim pije u toku dana zaslaena medom. Primjena u narodnoj medicini U narodnoj medicini upotrebljava se i kora pasidrijena. Na isti nain kao i kora frangule. Smije se upotrebljavati nakon odleavanja od godinu dana. Droga djeluje na isti nain kao i frangula, samo znatno slabije. Njemaka Komisija E : The Complete German Comission E Monographs, 1988. Ameriko izdanje. Str. 97.

PELIN ( WORM WOOD)

Artemisia absinthium ( Linn) Compositae (Astaraeaea) Glavoike Drugi nazivi: pelen, pelim, gorika, absint. Pelin je viegodinja zeljasta biljka visine i do 2 metra. Cijela biljka je pokrivena kratkim dlaicama srebrenasto-sive boje. Donji listovi su trostruko perasti, dok su gornji sve manji i jednostavniji. I donji i gornji su svilasto-dlakavi, sivkaste boje. Krunice su oborene, gotovo loptaste, s gustim irokim cvjetiima. Svi su cvjetii trubasti, uti, krajnji tukasti. Biljka obino cvjeta od juna do avgusta, a u niim krajevima u maju i junu. Za drogu se prikuplja gornji dio biljke, odnosno olistali cvjetonosni izdanci, duine najvie do 25 cenimetara (Herba Abisinthii), kao i listovi prije cvjetanja (Folium Absinthii). I list i biljka sue se u hladu, na promah,i uz ee preokretanje. Miris droge je aromatian, osoben, okus vrlo gorak. Nalazite biljke To je vrlo rairena biljka, koja u velikoj koliini raste na kamenitim i dobro osunanim mjestima uzdu ograda i puteva, naroito na mjestima sa krenjakom podlogom. Osnovni hemijski sastav biljke Iz droge pelina izdvojeno je do sada 13 kristalnih supstancija: flavonoid artemetin, seskviterpenski laktoni: absintin i anabsintin, iz kojih nastaje hamazulen. Biljka sadri i do 2% eterskog ulja (Aetheroleum Absinthii) u iji sastav ulazi 11 komponenti (alkoholi, ketoni, pinen, kadinen, eteri tujola, artemazulen) . U listovima i cvjetovima pronaena su i dva jedinjenja slina proartemazulenu. Svojstva biljke Farmakoloka aktivnost pelina moe se objasniti sposobnou abintina da reflektorno stimulie funkcije lijezda za varenje hrane u elucu, izdvajanje ui i soka pankreasa. Takoer, djeluje kod oboljenja jetre i une kesice. Hamazulen djeluje protiv upalnih procesa. Kao ljekovita biljka poznata je jo kod starih Egipana. Poznavali su ga u antikim vremenima Grci i Rimljani. Indikacije Kao holagog i holeretik primjenjuje se kod svih problema sa jetrom i unom kesicom. Digestivna atonija, gastritis, anemije, zadravanje menstruacije ili insuficijencija menstruacije. Nain primjene 5 do 15 grama pelina prelije se s litar vode. Nakon 10 minuta se procijedi i piju 2 olje dnevno prije ili poslije jela (Valnet). Kao stomahik: moi se u jakog rakiji 20 do 25 grama pelina. Koliko dugo e stajati u rakiji zavisi od gorine koja se eli postii. Tinktura od pelina (Tinctura Absinthii) dobija se tako da se jedan dio suhe droge potopi u 5 dijelova 70% alkohola, zaepi i, uz ee mukanje, ostavi 10 dana. Nakon toga se profiltrira. Uzima se 15 do 20 kapi, najbolje u aju od nane, i to pola sata prije jela ili sat poslije jela. Primjena u narodnoj medicini Vrlo je iroka primjena pelina za jaanje srca i eluca, za poboljanje vida, kod trovanja gljivama ili mesom. Napomena Postoji nekoliko stvari u vezi sa pelinom koje treba zapamtiti:

211 pelin ni u kojem obliku ne trebaju uzimaju majke koje doje, jer mlijeko postaje gorko, - pelin se ne smije uzimati u sluaju da postoji mogunost cerebralne kongestije, - u sluaju iritacije eluca i unutranjih organa treba odmah prekinuti sa uzimanjem preparata pelina, - pelin se takoer ne smije uzimati u sluaju da se koriste neki preparati sa eljezom. Pelin je oficijelan prema farmakopeji bive Jugoslavije. Upotrebljava se : Herba Absinthii (osueni vrni dijelovi biljke u cvatu). Oficijelna je prema: B.P.C (1934), Brit. Herb.Pharm (1983). Njemaka Komisija E: The Complete German Comission E Monographs, 1988. Ameriko izdanje, str. 232 -

PERUNIKA
Iris germanica ( Linn) - Pallcae ( Lanarcil) Iridaceae Sabljarke Drugi nazivi: bogia , modra perunika, Marin kmin, hlipavnik. Postoje mnoge vrste preunike (Iris germanica, Iris florentina, Iris Pallida) ija se droga sastoji od oljutenog i osuenog rizoma perunike. Od mnogih vrsta perunika, u prvom redu se upotrebljava perunika bogia. To je, kao i ostale perunike, dugovjena zeljasta biljka, omiljeno i neobino lijepo, ukrasno cvijee. Listovi su sabljasti i uspravni, stabljika je okrugla, a na njenom kraju je divan cvijet u raznim nijansama, najee modroplavim. U barama uspijeva tzv. barska ili uta perunika (Iris pseudacorus), koja je otrovna i koju treba izbjegavati, a ponekad se zamijeni sa iirotom (Acorus calamus). Cvijet barske perunike je takoer neobino lijep, ut, ali odmah po odsijecanju uvehne. Perunika bogia obino cvjeta od maja do jula. Za drogu se prikuplja rizom biljke, u avgustu i septembru. Rizom treba odmah oljutiti i staviti u hladnu vodu da ne potamni, a zatim ga suiti na jakom suncu 7 do 9 dana. Nakon toga, suenje treba nastaviti u hladovini. Droga (Rhizoma Iridis) ima slab miris na ljubiicu, koji dobija na intenzitetu ako se samelje. Okus je slatkast, nagorak. Neki podatci kau kako drogu treba ostaviti godinu-dvije da se dovri farmentacija i tek tada lijepo mirie po ljubiici. Nalazite biljke Najee se gaji u kulturi kao ukrasna biljka, ali voli i pobjei u slobodnu prirodu. Osnovni hemijski sastojci biljke Droga sadri etersko ulje i masti. U aromatinoj masi nalazi se keton iron, koji drogi daje prijatan miris na ljubiicu. Droga sadri i smole, tanina, skroba, eera, sluzi i kristalni glikozid- iridin, koji je najveim dijelom nosilac ljekovitih svojstava, Svojstva biljke Droga je holagogno sredstvo. Upotrebljava se kod oboljenja jetre, ine kesice i unih puteva. Osim toga, depurativ je, diuretik i ekspektorant. Interesantno je napomenuti da se odlino moe upotrijebiti za smirivanje ivanih bolova, nakon kakve operacije ili amputacije udova. Indikacije Insuficijencija jetre i ui. Povraanje ui, i uope povraanje zbog razliitih uzroka. Migrena, posebno kod menstruacije, upale respiratornih organa, digestivnih i mokranih puteva. Nain upotrebe Gram samljevene droge izmijeati sa hranom kao zain. Ili: ajne kaiice samljevene droge preliti s 2 dcl hladne vode, ostaviti preko noi, procijediti, malo zagrijati i to popiti u dva navrata u toku dana.

212 Primjena u narodnoj medicini Od svih biljaka stari Slaveni najvie su cijenili ovu, pa su joj ime dali prema svome bogu Perunu. Perunika je bila cijenjena zbog svoje maijske moi. Vjerovalo se da korijen perunike, vezan za kolijevku ili oko vrata djeteta, uva od uroka. Oficijelna je prema : B.P.C (1949), Brit. Herb. Pharm (9183). Njemaka Komisija E : The Complete German Comission E Monographs, 1988. Ameriko izdanje . Str. 359.

PETROVAC (AGRIMONY)
Agrimonia eupatoria ( Linn) Rosaceae Rue Drugi nazivi: turica, ranjenik, trava od poseke, oviji iak. Petrovac je trajna, zeljasta biljka, visine do metra. Iz vretenastog korijena izraste uspravna, dlakava, gotovo okrugla stabljika. Listovi su nasuprotni, perasti, sa donje strane gusto dlakavi. Cvat je grozdast, sitan i ut sa pet latica, a razvija se na vrhu stabljike. Cvjeta od maja do avgusta. Plodovi su mali, sitni ici, zbog ega se biljka esto i naziva oviji ili pasji iak. Za drogu se upotrebljava ili itava biljka (Herba Agrimoniae) ili samo listovi (Folium Agrimoniae). Biljka se sui u hladovini i na promahi. Droga je slabo mirisna, gorka okusa, aromatina i trpka. Nalazite biljke Kod nas ga ima u itavoj zemlji, gdje raste po suhim livadama, uz rubove uma, puteva, po meama i ivicama. Voli topla mjesta i rastresito, vapnenasto tlo. Osnovni hemijski sastojci biljke Nadzemni dio biljke sadri i do 12% tanina, pa je to tipina taninska biljka, zatim eterskog ulja, gorkih tvari, flavonoida, kumarina, steroidnih saponina, vitamina iz grupe B, alkaloida, te soli kalija, nikotinske i kremene, odnosno silicijeve kiseline. Mladi listovi prije razvitka cvjetne stabljike sadre vitamina C i karotina. U tome stadiju razvoja biljka se moe upotrijebiti kao povre, i to u smjesi sa drugim povrem. Svojstva biljke Biljka je bila posveena boginji Ateni Paladi. Sporno je odakle joj potjee ime. Plinije navodi da joj je ime prema pontoskom kralju Mitridatu VI Eupatoru, to je najvjerovatnije i tano. Meutim, najvanije je da se biljka upotrebljava za lijeenje jetre, i to kao jedna od najljekovitijih, naroito kod utice i kamenca u unoj kesici, bilo da sprjeava nastajanje unih kamenaca ili ih otapa(?). Biljka ublaava upalne procese, hronina oboljenja jetre, regulie sadraj eera u krvi (antidijabetik), pomae izluivanje mokrae (diuretik), odlina je za bolesti slezene i bubrega. Indikacije Sve vrste oboljenja jetre i une kesice, dijebetes, dijareja, dizenterija, bubrene kolike, bubreni kamenac, albuminurija i sl. Nain primjene Mlade listove, prije izbijanja cvjetne stabljike, treba upotrebljavati kao dodatak salatama, drugome povru i u supama. Od ovih listova moe se napraviti i vitaminski aj koji ima blagu aromu. Ili: supena kaika osuenih listova prelije se sa 2 dcl. vode, kuha 3 minute, procijedi i pije u gutljajima nezaslaeno, 2 puta dnevno, izmeu obroka. Primjena u narodnoj medicini aj odnosno infuz ove biljke koristi se za lijeenje oboljenja jetre, proljeva i rana. Kod bolesti jetre obino se izmijeaju jednake koliine petrovca i lazarkinje, jedna kaika mjeavine prelije se s 2 dcl kljuale vode. Nakon 10 minuta procijedi se i pije 3 puta dnevno. Kod rana koje je teko zarastaju obino se u prah samljevena biljka pomijea sa svinjskom mau i tom smjesom premazuju rane. Oficijelna je: B.H.P (1983).

213 Njemaka Komisija E: The Complete German Comission E Monographs, 1988. Ameriko izdanje. Str. 79.

PIREVINA (COACH GRASS)

Triticum repens (Linn), Agropyum repens (Beauv.) Gramineae (Poaceae) Trave Drugi nazivi: pirika, pirovina, puzava pirika, vornica. To je trajna biljka, dosadan i ilav korov po njivama i vlanim poljima. iri se podzemnim puzavim rizomom. Nadzemni dio naraste i do 1,2 metra. Cvjetovi su udrueni u dugim drvorednim klasovima dugakim do 10 centimetara. Biljka cvjeta cijelo ljeto. Za drogu se prikuplja rizom u proljee i jesen (Rhizoma Graminis). Najbolje je u ovo vrijeme, kod oranja, iza pluga prikupiti rizom pirike. Treba ga oprati i oistiti od bonoga korijenja, a zatim suiti na suncu dok ne postane lomljiv. Droga je sladunjavo otunog okusa, bez posebnog mirisa. Nalazite biljke Kao korov raste svugdje, na slabijem zemljitu, po itnim poljima, meama, putevima. Osnovni hemijski sastojci biljke Droga sadri triticina, saponina, sluzi, gume, inozitola, heterozide, malo eterskoga ulja, dosta mineralnih soli, kalija, kalcija i eljeza, kremene kiseline, organskih kiselina (jabune i maleinske), dosta vitamina A i B. Svojstva biljke Koliko god da je to tetan korov, toliko je visoko vrijedna biljka, posebno u odnosu na jetru, u i une puteve. Droga djeluje kao holagog te slui za lijeenje jetre, ui i utice. Diuretik je, depurativ. U proljee je treba upotrebljavati za ienje krvi. Odlina je kod reumatinih oboljenja. Indikacije uni kamenci (holelitijaza), insuficijencija jetre i une kesice, utica (icterus), upala mokranih i digestivnih puteva, bubreni kamenci, oligurija, infektivna stanja i menopauza . Nain upotrebe Kao svjee iscijeeni sok kod bolesti jetre, ui, utice: svjei, oieni rizom treba prvo protisnuti kroz mainu za mljevenje mesa, pa zatim upotrijebiti sokovnik ili slino. Ovoga soka treba uzimati 3 kafene oljice dnevno. Osueni i ispreni rizom treba samljeti pa ga upotrebljavati kao zamjenu za kafu. 30 grama droge prelije se jednom litrom vode. Prokuhati minutu, pa vodu prosuti. Pirevina se izgnjei, doda 1,2 litra vode i kuha dok ne upari na litar. Pri kraju se dodaju komadii limuna, a onda ostavi da se ohladi, procijedi se i prije po elji. Kod angiholitisa, utice i holecistitisa, zajedno s limunom treba dodati jo 15 grama korijena broa (Rubia tinctorum, vidjeti tamo) i 20 grama korijena slabia (Glycyrrhiza glabra). Ostaviti se 20 minuta, procijediti i piju 3 ae dnevno. Primjena u narodnoj medicini Pirevina se upotrebljava za lijeenje jetre i ui, kao i utice. Takoer se primjenjuje kod bolova u bubrezima, kod svih vrsta kamenaca, kod bolesti plua i plune tuberkoloze, sa dosta meda. 4 kaike isitnjenog rizoma stavi se u 2 litra bijelog vina, kratko prokuha i ostavi oko sata, nakon ega se procijedi i nalije u boce. Uzimaju se 2-3 aice dnevno kod navedenih oboljenja, ali pod uslovom da ne postoji poviena tjelesna temperatura. (Willfort). Oficijelna je prema: B.P.C. (1934), Brit. Herb. Pharm (1983). Njemaka Komisija E : The Complete German Comission E Monographs 1988. Ameriko izdanje.Str. 118.

214 POLJSKA PRESLICA (HORSETAIL HERB) Equisetum arvense (Linne) Equisetaceae Preslice Drugi nazivi: preslica, rastavi, barska metlica, kre Poljska preslica je viegodinja, uspravna, zeljasta biljka visine 20-40 centimetara, koja svojim izgledom podsjea na jelu. Kao ljekovita biljka poznata je od najdavnijih vremena. U svojim spisima spominje je i Dioskorid. Zbog podzemnog dijela, koji se prostire i u dubinu i u irinu, vrlo je ilav korov. Ima dvojake izdanke, u rano proljee se pojavi nerazgranjena, plodna stabljika svijetlosmee boje s klasom na vrhu, u kojemu se nalaze spore. Neto kasnije pojavljuje se neplodna asimilaciona stabljika zelene boje, iji se listii granaju iz prljenova i okrenuti su prema gore, za razliku od drugih preslica, iji listii su, ili vodoravni, ili vise nadolje. Za drogu se prikuplja samo asimilaciona, zelena stabljika (Herba Equseti). Sui se na promahi i u hladovini. Okus droge je slabo gorko-slan, gotovo je bez mirisa. Nalazite biljke Kao korovska biljka posebno voli jako kisela zemljita sa dosta vlage. Moe se nai po vlanim livadama, njivama i poljima. Ako uspijeva na glinastome tlu, povue znatnu koliinu kremne kiseline. Osnovni hemijski sastojci biljke Sadri i do 12% kremne kiseline, to zavisi od zemljita na kojem uspijeva i od starosti biljke. Starija sadri vie ove kiseline, ali je prela u oblik koji je tee topiv u vodi. Zbog toga treba skupljati mlae biljke. Sadri takoer saponina ekvizetonina- i do 5%, to je posebno vano, jer se smatra da djeluje kao diuretik. Navodno sadri alkaloide: nikotin, trimetoksipiridin i dimetilsulfon (A.I. reter) i flavonide (ekvizeterin, izokvercitrin), te organskih kiselina (jabune, askorbinske i oksalne), smole, tanine, pektina nekih gorkih materija, karotenoida i dosta neorganskih soli: kalcij-karbonata,kalij-sulfata, kalij-hlorida, magnezija, eljeza i mangana. Svojstva biljke Od davnih vremena poznata je kao diuretik, to nauka danas, prije svega, pripisuje prisustvu saponina. Droga djeluje kao hemostatik, remineralizant, hematopoetik, astringent. Indikacije Kao jak diuretik kod oligurije, metroragije, hidropisije i ascitesa u cirozi jetre i kod insuficijencije srca. Kao remineralizant kod insuficijencije jetre. Infekcije mokranih putova, mjehura i bubrega. Razliite vrste hemoragija: hemoptizija, hematurija i dr. Demineralizacija: tuberkoloza, rahitis, astenije, frakture. Arterioskleroza i hipertenzija. ir eluca i dvanaestopalanog crijeva. Nain primjene Preporuuje se sok iz svjee biljke od 2-3 ajne ili supene kaike, razblaen jednakom koliinom vode. Najbolje je u toku dana uzeti 2-3 puta po kaiku svjeega soka, pa na to popiti pola olje mlake vode. aj se obino priprema na ovaj nain: dvije ajne kaike biljke preliju se s 2 dcl hladne vode, zagrije do kljuanja i prokuha 2-3 minuta, te ostavi hladiti. Potom se procijedi i pije, nezaslaen, osim u sluajevima anemije, kada se sladi medom. Mladi izdanci zelene preslice mogu se dodavati u koju od salata. Primjena u narodnoj medicini Poljska preslica mnogo se vie primjenjuje u narodnoj medicini, premda je u mnogim farmakopejama i oficijelna droga. Zbog astringentnog djejstva u narodu se esto upotrebljava za lijeenje rana koje krvare, kao i svjeih rana: preslica se obino dobro izgnjei i stavi na ranu. Ako je preslica ve osuena,, izmrvi se i prah pospe po rani. Ostalo je kao i u naunoj medicini. Napomena Postoji nekoliko slinih biljaka iz ovoga roda, pa valja voditi rauna da ne doe do zamjene. Oficijelna je prema: Brit. Herb Pharm (1983). Njemaka Komisija E: The Complete German Comission E Monographs, 1988. Ameriko izdanje, str. 150

215

PRIMORSKI LUK
Scilla martima ( Linn) Liliaceae- Ljiljani Drugi nazivi: Morski luk, morska kapsula, pasji luk, prostren. Ovo je dugovjena zeljasta biljka sa cvjetnom drkom i do 1,5 metar. U zemlji se nalazi velika lukovica, koja esto od polovine viri iz zemlje. Lukovica je vrlo velika i teka po nekoliko kilograma. Pojedine lukovice teke su i do 8 kilograma. Iz lukovice izbija cvjetna stabljika koja u gornjem dijelu nosi cvjetove bijele boje sline ljiljanu. Kasnije se jave i listovi dugaki i do 50 centimetara, uglavnom sabljasti. Za drogu se prikupljaju lukovice (Bulbus Scillae) koje se vade u jesen. Ima miljenja da itavu lukovicu treba upotrijebiti za drogu. Meutim, izgleda da je najkvalitetnija droga koja se dobija odstranjivanjem vanjskog i unutranjeg sloja, dakle srednji slojevi lukovice. Ovaj dio se isjee na lamele i brzo sui u sunici na temperaturi izmeu 40-50C. Suenje na suncu due traje, pri emu se raspadaju neki ljekoviti sastojci. Droga se mora uvati u hermetiki zatvorenim posudama, a gdje postoje uslovi, i u takozvanim eksikatorima, iznad negaenog krea ili kakvog drugog sredstva za suenje. Nalazite biljke To je mediteranska biljka koja uspijeva u dva varijeteta, bijelom i crvenom. Obje droge su podjednako ljekovite. Uzgaja se na Kipru, u paniji, Portugalu, Aliru, Siciliji i Francuskoj. Osnovni hemijski sastojci biljke Droga sadri glikozide, od kojih i potjee ljekovitost i otrovnost droge: scilipikrin, scilaren, scilin i scilitoksin. Osim toga, sadri jo i ugljiko-hidrata, holina, limunske kiseline, sluzi. Svojstva biljke Droga primorskog luka je otrovna, posebno u svjeem stanju. Meutim, suha droga je vrlo ljekovita. Teko je ustanoviti otkad se upotrebljava. Zanimljivo je napomenuti da su stari Egipani, koji su poznavali ljekovitost droge, ak i podigli hram ovoj biljci, znajui za njenu osobinu da lijei od vodene bolesti. Zahvaljujui glikozidima droga djeluje kao kardiotonik. A zatim, to su ve stari Egipani znali, kao jak diuretik, koji iz organizma eliminie ureu i hloride, a pri tome usputno stimulativno djeluje na bubrege i naravno srce. Droga takoer djeluje kao ekspektorant. Indikacije Srana oboljenja (droga djeluje slino digitalisu vidjeti: digitalis). Ciroza jetre u dekompenzovanom obliku, praena ascitesom. Nakupljanje tekuine u organizmu zbog sranih i bubrenih oboljenja (oligurije, hidropisija, ascites). Bronhitis, astma, emfizem. Nain primjene Po svemu sudei, najzgodniji nain primjene droge u vidu praka (Pulveres Scillae). Meutim, podaci o doziranju se neto razlikuju. Kod oteene jetre, ciroze jetre praene ascitesom, najvjerovatnije da bi doza trebala biti 0,5 do 1,0 grama dnevno. Tinkutra (Tinctura Acillae) se uzima u dozi od 1 do 3 grama dnevno, to predstavlja 50 do 150 kapi. Kako bilo da bilo, ne bi se smjelo prekoraiti dozu od 1,0 grama praka ili 4 grama tinkture. Napomena Ni jedan preparat primorskog luka ne smije se uzimati bez ljekarske kontrole. Djeci do 2 godine ne smiju se davati preparati ove droge.

PROLJEVAK
Gratiola officinalis ( Linne) Scrophulariaceae.

216 Drugi nazivi: Gorski dubac, milica, vodeni troskotac, mjesenik. Proljevak je dugogodinja zeljasta biljka visine 40-50 centimetara. Biljka je nerazgranata, uspravna, sa naspramnim listovima, a pri vrhu sa mnogobrojnim listovima. Cvjetovi se nalaze u pazuhu lista, na kratkoj drci. Biljka obino cvjeta od juna do avgusta, a plodovi sazrijevaju u septembru. Za drogu se prikuplja biljka u cvatu (Herba Gratiolis), koju valja suiti na tamnom, prozranom mjestu. Miris droge je slab, karakteristian, okus gorak. Nalazite biljke Biljka raste po vlanim poljima i livadama, uz obale rijeka. esto se moe nai i u umskim predjelima, u manjim grupama ili pojedinano. Osnovni hemijski sastojci biljke Droga sadri flavonide, glikozide, saponine, a pojedinano graciolin, graciolinin, i graciolinsku kiselinu. Inae, biljka nije jo dovoljno prouena. Svojstva biljke Osnovno svojstvo biljke je da je to jak purgativ, kao i diuretik. Osim toga, fermifug. Indikacije Tvrdokoran zatvor. Ciroze, ascites u cirozi jetre, edemi i ascites zbog poremeaja rada srca i bubrega. Uremija. Nain primjene 2 supene kaike sitno nasjeene biljke preliti s litar kljuale vode. Nakon 10 minuta procijediti. Pije se jedna olja ujutro ili naveer. Ili kao purgativ: 1 do 2 grama sitno smaljevenog korijena proljevka. Primjena u narodnoj medicini Graciolin djeluje slino digitalisu, zato se u narodu upotreljava za lijeenje sranih mana. Napomena Droga se ni pod koju cijenu ne smije upotrebljavati bez ljekarske kontrole.

RANILIST
Betonica ( Stachys) officinalis ( Linne) Labiatae ( Lamiaceae) Usnatice Drugi nazivi: ranjenik, bukvica, betonika, jetrnjak. Viegodinja, zeljasta biljka visine do 60-tak centimetara. Korijen, odnosno rizom, je kos iz kojeg izbija etverouglasta grubo-dlakava stabljika. Pri dnu su listovi sloeni u rozetu sa duim peteljkama, dok su oni pri vrhu sjedei. I jedni i drugi listovi su jajastog oblika, po obodu nazubljeni. Na vrhu biljke je cvijet, odnosno kupasta cvast, sastavljena pri vrhu u klas. Boja cvasti je crvena, odnosno grimiznocrvena. Biljka poinje da cvjeta u junu pa sve do oktobra. Za drogu se prikuplja u junu list (Folium Betonicae), dok se itava biljka u cvatu prikuplja u septembru i oktobru (Herba et radix Betonicae). Drogu treba suiti u hladovini i na prozranom mjestu. Miris droge je slab, neugodan, okus opor i gorak. Nalazite biljke Kod nas se moe nai u itavoj zemlji po slabim livadama, svijetlim umama, sunanim stranama, svuda gdje je zemlja umjereno suha. Osnovni hemijski sastojci biljke Droga sadri neke betaine, kao to su stahidrin, betonicin, betain, turicin. Sadraj heterociklinih alkaloida je nizak, tako da je droga praktino neotrovna. Sadri takoer neto eterskog ulja, dosta tanina, holina, gorkih materija, vjerovatno glikozida i saponina, te materija sloenog sastava, jo nedovoljno istraenih. Svojstva biljke Droga biljke je vrlo cijenjena, tako da je u mnogim zemljama oficijelna biljka, to jest propisuju je farmakopeje. Korijen droge je jak purgativ pa se preporuuje kod utice, a posebno kod ascitesa. Zbog visokog sadraja tanina esto se upotrebljava za lijeenje rana, odakle i potjee ime. Osim toga je stomahik, emertik, posebno korijen i ekspektorant.

217 Indikacije utica (korijen), ascites. Pluna oboljenja, odnosno oboljenja organa za disanje (bronhitis, astma magarei kaalj i slino), hemoptizija. Migrene na nervnoj bazi, dispepsija, hiperaciditet. Nain primjene Poto se radi o oficijelnoj biljci, primjenjuju se razliiti pripravci. Kafena kaika korijena malo se prokuha, sa 2 dcl. vode, ostavi 10 minuta, procijedi i pije pola olje 3 do 4 puta dnevno. Ne smije se prekoraiti propisana doza jer se moe izazvati povraanje. Tinktura: 10 kapi 3 puta dnevno. Ako se droga (Herba et radix Betonicae) samelje u prah, grama, 3 puta dnevno. Od listova se priprema aj: 10 gr listova preliti s litre kljuale vode. Nakon 10 minuta procijediti. Pije se 3 puta dnevno po pola olje. Poznat je vajcarski aj ili Species vulnerariae, u iji sastav ulaze mnoge biljke opisane ovdje (ranilist, pelin, rumarin, majina duica i druge) od kojeg se pravi tinktura, praak, esktrakti i dr. Za lijeenje mnogih tegoba, pa i tegoba sa jetrom i unom kesicom. Primjena u narodnoj medicini Betonica je jedna poznata biljka koja se primjenjuje u nauci iz doba Egipana, Grka i Rimljana. Kasnije je potisnuta od hemijskih proizvoda. Danas se ponovo vraa na ovu vrijednu biljku. U naem narodu se vijekovima upotrebljava kao biljka za rane, odakle potjeu i imena. Poznati lijek je za lijeenje utice, une kesice, oboljenja disajnih puteva i slino. Sadikovi kae sljedee: Kada se kuha 15 grama osuenoga lia sa etvrt litra vina i kaikom meda, i uzima svakog sata po kaika, lijee se rastrojeni i slabi ivci, padavica, utica, zaduha, slui za ienje plua, protiv povraanja krvi, garavica, vodene bolesti, reume, uloga i giht. urii i Elzar tvrde da se sok iz svjee biljke u narodu upotrebljava kod utice. Oficijelna je prema: Brit. Herb.Phram (1983).

RAZLIAK ( CORNFLOWER)
Centaurea cyanus ( Linne) Compositae (Asteraceae)- Glavoike Drugi nazivi: modri, modar cvijet, sinec, ambor. Razliak je jednogodinja ili dvogodinja zeljasta biljka visine do 80 centimetara. Iz tankoga stoernog korijena, koji se zatim grana na sve strane, izbija prava razgranata stabljika obrasla kopljastim liem sivkaste boje, sa mnogo sitnih poleglih dlaica. Na vrhu granica i stabljike nalaze se pojedinani cvjetovi lijepe, plave boje. Biljka cvjeta od juna do avgusta. Za drogu se prikuplja cvijet (Flos Cyani), a ponegdje i itav gornji dio biljke (Herba Cyani). Biljku treba prikupljati po lijepom sunanom vremenu, a zatim brzo osuiti u hladovini i na jakoj promahi. Droga nema miris, okusa je slabo gorkog. Nalazite biljke Raliak raste kao korov po itima, naroito uz ra, rjee uz penicu. Svojstva biljke Droga razlika djeluje kao holagog i holeretik, zatim kao blag diuretik i depurativ. Odlikuje se i antimikrobnim svojstvima. Indikacije Insuficijencija jetre, ascites i utica. Osnovni hemijski sastojci biljke Cvjetna droga sadri glikozide ceturin i cikorin. Najvaniji su derivati alfa-pirana: cianin i pelargonin. Osim toga, sadri pektina i neto malo tanina. Nain primjene Obino se pravi infuz: neto vie od ajne kaike droge prelije se s 2 dcl. kljuale vode, poklopi i ostavi 10 minuta. Nakon toga se procijedi. Piju se tri olje dnevno, izmeu, ili prije jela.

218 Primjena u narodnoj medicini Cvjetovi u obliku aja odnosno infuza slue kao sredstvo protiv utice i zastoja u mokrenju. Slui i za lijeenje oiju, posebno konjuktivitisa.

RESNIK
Eupatorium cannabinum ( Linn) Compositae ( Asteraceae) Glavoike Drugi nazivi: konopljua, divljika, konjska griva, grozniica. Resnik je dugogodinja, razvijena i snana biljka visine i do 1,5 metar. Korijen je valjkast, vornat i malo ukoen. Stabljika je uspravna, okruglasta i posuta sitnim sivkastim dlaicama. Na nerazgranjenoj stabljici razvijaju se dlanasti trodijelni do petodijelni listovi sa nazubljenim liskama. Cvijet je na vrhu stabljike mutno-ruiaste do bijele boje. Udrueno je 5-6 cvjetova u male duguljasto-valjkaste glaviaste cvasti. Obino cvjeta od jula do avgusta. Za drogu se prikuplja korijen (Radix E. Cannabini) ili cijela nadzemna biljka u cvasti (Herba E. Cannabini). Korijen se vadi rano u proljee, a nadzemni dio biljke u momentu kada se oko pola cvjetova rascvjetalo, odnosno neposredno pred cvjetanje itave biljke. Miris droge je neprijatan i otar, okus gorak i palei. Nalazite biljke Raste po vlanim i sjenovitim mjestima po cijeloj Evropi. Kod nas je ima svugdje, po rubovima listopadnih, mjeovitih i etinarskih uma, uz umske ceste, po obalama rijeka, potoka i jezera, esto u velikom mnotvu. Osnovni hemijski sastojci biljke Droga sadri etersko ulje, smole, gorkoga sastojka eupatorina, kalij-nitrata, kalcij-malata, silicijeve kiseline, fosfata i, u korijenu, dosta inulina. Svojstva biljke Pojaava sekreciju ui (holagogKroeber), laksativ, diuretik, dijaforetik i emetik. Osim toga, smanjuje sadraj holesterola u krvi i sniava hipertenziju. Upotrebljava se za lijeenje nekih dermatoza nastalih zbog smanjenja sekrecije ui. ( Tucakov). Indikacije Kongestija jetre, insuficijencija une kesice i unih puteva, utice. Takoer i zatvor kod bolesnika koji se oporavljaju. Dermatoze nastale uslijed smanjene sekrecije ui. Nain primjene Korijen samljeven u prah, 4-5 grama dnevno prije jela (Gostuki). Ili: kafenu kaiku sitno istucanog korijena preliti s 2 dcl. kljuale vode, kuhati 2 minute, ostaviti da stoji jo 10 minuta, procijediti i piti po olju prije jela (Valnet). Ili: 3 supene kaike nadzemnog dijela biljke, popariti s pola litra kljuale vode, ostaviti preko noi i sutradan popiti u 3 obroka prije jela ( Tucakov). Primjena u narodnoj medicini Ponegdje itava biljka, ali uglavnom korijen resnika, u koliini od 4 do 5 grama dnevno, primjenjuje se za lijeenje une kesice i unih kanala, kao i sredstvo za ienje kod navedenih bolesti. Osim toga, slui kao sredstvo koje pomae jae izluivanje znoja, mokrae, za povraanje i kod arterioskleroze.

RUSA (CELANDINE HERB)

Chelidonium majus ( Linn) Papaveraceae Makovi Drugi nazivi: Trava od rosopasa, krvavo zelje, trava od utice, krvavi mleek. Rusa je dugogodinja zeljasta biljka koja naraste do 80 centimetar. Korijen je dosta snaan sa pobonim, tanjim korijenjem. Stabljika je razgranata, donji listovi su na dugakim peteljkama, a gornji su sjedei. Cvjetovi su jarkouti, sabrani 3-8 na

219 kraju stabljike sa 4 latice. Biljka obino cvjeta od maja do septembra. Kada se biljka ozlijedi, iz nje curi naranasti sok, koji neki autori smatraju otrovnim, a drugi pak da nije otrovan. Kao droga prikuplja se nadzemni dio biljke u periodu cvjetanja (Herba Chelidonii). Sakuplja se i korijen (Radix Chelidonii), ali prije nego to biljka procvjeta. Svjee ubrana biljka ima neprijatan miris, koji se suenjem gubi. Mora se suiti brzo, na prozranome mjestu, u hladovini. Okus osuene biljke je otar, gorkoslan. Smatra se da se iznutra ne smije upotrebljavati svjea biljka, ve samo osuena i trebalo bi se drati tog pravila. Osuena biljka treba da ima prirodnu boja listova, a cvjetovi su, takoer, jarko-uti. Nalazite biljke Raste svugdje kao korov, po poljima, uz ograde, na ubritima, u blizini domova, moe se nai i u pukotinama drvea ili zidova. Kod nas se moe nai i do nadmorske visine od 1500 metara. Osnovni hemijski sastojci biljke Svi dijelovi biljke i njen naranasti sok sadre desetak alkloida, koji prema najnovijim istraivanjima, imaju slinosti sa drugim alkaloidima opijuma. Alkaloidi su u sastavu 4 grupe. Prva: derivati naftofenantredina; II grupa: derivati protopina; III grupa: derivati dizohinolina i IV grupa: slabo proueni alkaloidi. Sadri takoer smole, neto eterskog ulja, karotin i vitamin C, organske kiseline (jabuna, limunska, jantarna, helidoninska), te saponine i flavonoide. Svojstva biljke Biljka je nekada bila vrlo cijenjena kao ljekovita, zatim je pala u zaborav, da bi sada ponovo zauzela svoje mjesto kao vrlo ljekovita biljka ak i za neke vrlo teke bolesti. Tako Rusi smatraju da rusa zaustavlja rast malignih tumora. Rusa i njeni preparati primjenjuju se iznutra kod oboljenja jetre i une kesice kao holerezno i holagogno sredstvo. Primjenjuje se kao antispazmodino sredstvo kod oboljenja, odnosno ira eluca i duodenuma. Takoer smanjuje i krvni pritisak. Indikacije Akutni i hronini hepatits, utica (icterus), insuficijencija u luenju ui, oteenja puteva zbog unih kamenaca (holelitijaza), gastro-duodenalni problemi, intestinalni paraziti. Rak eluca (uz odreene ograde, navodno preparati zaustavljaju rast malignih tumora). Nain primjene Rusa se primjenjuje ili sama ili u smjesi sa drugim biljkama slinog dejstva. 15 grama osuene biljke stavlja se u litar mlake vode. Nakon 10 minuta se procijedi i pije po jedna olja izmeu jela. Tinktura ruse dva puta razblaena sa vodom daje ponekad dobre rezultate kod ciroze (Valnet). Izmijeaju se jednaki dijelovi ruse i nane, pa se tri supene kaike smjese preliju sa pola litre kljuale vode. Nakon 2 sata se procijedi i pije 3 puta dnevno, na pola sata prije jela kao holeretini i holagogni aj (Tucakov). Kod utice se obino uzima 2 do 5 grama tinkture dnevno. Primjena u narodnoj medicini Nauna i narodna medicina nali su punu saglasnost kod ove visokovrijedne ljekovite biljke. Jedan posebno interesantan recept koji preporuije Sadikovi za lijeenje utice, oteene jetre i slezene, vodene bolesti, melanholije, zastarjeloga, konog osipa i kilavosti sastoji se u sljedeem : 1/2 litra iscijeenoga soka i litar meda (najbolje moda meda od ruzmarina), blago se ukuhaju uz skidanje pjene do konzistencije sirupa. Jedna kaika ujutro natate i uveer, pred spavanje, lijee gore navedena oboljenja. Poznati francuski narodni ljekar M. Messegue kune se u ovu biljku kao njemu najdrau, u koju ima najvie povjerenja. Gotovo da nema nijednog njegovog pripravka u koji ne stavlja travu rusu. Interesantno je napomenuti da Messegue istina preporuuje infuz od ruse na uobiajeni nain, to jest da se popije, ali daleko se vie slui metodom upijanja ljekovitih materija preko koe ruku ili nogu. Obino preporuuje da se napravi infuz na odreen nain, a zatim u taj infuz umoe dlanovi i tabani u trajanju od nekoliko

220 minuta. Postupak nipoto nije nerazumljiv, jer je poznata velika propusnost koe dlanova i tabana ne samo na tekuine ve i za druge materije. Da se ponovo vratimo Sadikoviu koji preporuuje kod hronine utice: aka lia od ruse, aka lia cvijeta od komonjike (Artemisia vulgaris), 12 grama iirota, dvije glavice bijeloga luka, 8 kaika meda - variti 20 minuta u jednoj litri zdravoga vina. Ovog vina natesrca popiti jednu aicu, drugu, pola sata pred ruak, a treu prije spavanja. Isti je postupak po Messagueu: aka lia od artioke, aka listova ruse, pola ake listova cikorije, pola ake korijena maslaka , aka korijena ruse i 2 litra vode. Dva puta dnevno kvasiti po 6 minuta noge i ruke. Uz ovo je dobro piti infuz, odnosno aj, od timjana, ruzmarina, ili nane. Oficijelna je prema : Brit. Herb. Pharm. (1983). Njemaka Komisija E. The Complete German Comission E Monographs, 1988. Ameriko izdanje . Str. 105.

RUSOMAA (SHEPHERDIS DURSE)

Capsella bursa pastoris ( Linn) Cruciferae ( Brassicaeceae) Krstaice Drugi nazivi: hou neu , djevojaka trava, pastirska torbica, taka. Rusomaa je korovska, jednogodinja ili dvogodinja, zeljasta biljka koja naraste do 40 centimetara. Ima dvije vrste listova: donje, prizemne, duguljaste, perasto izdijeljene, koji sainjavaju gustu rozetu, i gornje, koji idu du stabljike i mnogo su sitniji. Cvjetii na gornjem dijelu stabljike su bijeli i sloeni u grozd. Plodovi su trouglaste ili srcaste komuice koje, kada sazriju, pucaju i razbacuju sjeme na sve strane. Biljka obino cvjeta od ranoga proljea do u kasnu jesen. Za drogu se prikuplja gornji dio biljke u cvatu koji se sastoji od prizemnih listova, stabljike sa cvjetovima i nedozrelim plodovima (Herba Bursae pastoris). Droga se sui u hladovini, nakon ega se mora uvati u tamnoj ambalai, poto se prethodno sitno isjecka. Bez mirisa, ljutog okusa. Nalazie biljke Biljka se smatra za korov i moe se nai u naoj zemlji na livadama, panjacima, pored plotova uz puteve, po poljima i drugdje gdje je zemlja pognojena, ali i na drugim mjestima sve do visine od 2700 metara. Osnovni hemijski sastojci biljke Smatra se da biljka sadri jedan nepostojani alkaloidbursin. No, to je samo pretpostavka koja nije potpuno dokazana. Sadri glikozid hizopin, flavon diosmetin, jabunu, limunsku i neke druge kiseline. Osim toga, sadri najvanije sastojke: holin i acetilholin, oksifeniletilamin-tiramin, inorit, dosta askorbinske kiseline, zatim sumporno-etersko ulje. Svojstva biljke O ovoj biljci postoji veoma opena literatura, no svi se slau da je droga biljke hemostatik, zbog ega se upotrebljava kod razliitih vrsta hemoragija (plua, bubrega, jetre, materice i zaustavljanja krvavljenja iz rana koje jako krvare.) to je posebno interesantno kod ove biljke je to da poravnava krvni pritisak, to znai da se moe upotrijebiti i kod povienog i kod snienog krvnog pritiska. Takoer treba napomenti da droga regulie menstrualni fluks i mnogo se upotrebljava u ginekolokoj praktici. Indikacije Metroragije razliitog porijekla (u pubertetu, kod menopauze, produene i neregularne menstruacije). Hematurija, hemoroidi, dizenterija. Hemoragije unih puteva i sl. Nain primjene Kod svih vrsta hemoragija izgleda da je najefikasnija tinktura koja se dobija na sljedei nain: litra alkoholata rusomae i 350 grama fino isjeene, svjee rusomae izmijea se i ostavi, uz ee mukanje, 10 dana. Nakon toga se procijedi i istijeti Kada se talog slegne, odlije se bistra tinktura, a ostatak filtrira. Ili:

221 30 do 60 grama droge kuha se 3 minute u litri vode. Ostavi se jo 10 minuta, a zatim procijedi. Piti 3 ae dnevno izmeu jela. I ovo: tinktura rusomae od 20 kapi - 3 puta dnevno. U toku dana, to se smatra najefikasnijim, treba uzimati 3 do 4 ajne kaike svjee iscijeenog soka rusomae. Primjena u narodnoj medicini U narodnoj medicini ova biljka slui kod jakih menstruacija, krvavljenja eluca, plua i nosa. Kod bolesti crijeva i eluca, kamenaca u ui i bubrezima, kod vodene bolesti, dizenterije i sl. Takoer se primjenjuje kod utice, protiv svih unutarnjih i vanjskih krvavljenja i sl. Kod nas se ova zaista izuzetno ljekovita biljka rijetko upotrebljava, premda niti je otrovna niti pokazuje neke sporedne, neeljene efekte, niti ima navikavanja. Oficijelna je prema: Brit. Herb. Pharm (1983). Njemaka Komisija E: The Complete German Comission E Monographs, 1988. Ameriko izdanje . Str. 208.

SAPUNJAA ( SOAPWORT ROOT)

Saponaria officinalis ( Linn) Caryophyllaceae Drugi nazivi: sapun trava, pjenuavac, sapunika, sapunica. Sapunjaa se dugovjena, zeljasta, ukrasna biljka. Naraste do 80 centimetara. Biljka ima lijepe ruiasto-bijele kite cvjetova, zbog ega se i gaji kao ukrasna biljka. Biljka cvjeta preko cijeloga ljeta. Za drogu se prikuplja korijen (Radix Saponariae) koji se kopa od jeseni do proljea. Duine je do 10 centimetara. Droga je gotovo bez mirisa, okusa sladunjavog, zatim nagorkog i najzad ljutog. Nalazite biljke U prirodi raste po vlanim, pjeskovitim mjestima, naroito po rijenim obalama. Osim toga, gaji se kao ukrasna biljka. Osnovni hemijski sastojci biljke: sadri oko 10% saponozida zbog kojih biljka, pjeni ako se trlja u vodi. Saponozid se sastoji od neutralnih sapurobrozida i sapurobrozidne kiseline. Sadri i neto malo smole i gume. Indikacije Oboljenja unih i mokranih puteva, reumatizam, karcinomi. A prema staroj arapskoj medicini - i lepra. Nain primjene 15 grama korijena na litar vode. Kuhati tano 2 minute i odmah procijediti, jer macerat postaje toksian. Uzima se po 1 olja, pola sata prije dva glavna obroka. Napomena Drogu sapunjae treba primjenjovati sa oprezom kod unutarnje primjene. ee se koristi za vanjsku upotrebu.

SIKAVICA (MILK THISTICE FRUIT)

Carduus marianus (Linn), Silybum marianum (Gaertner) Compositae (Astaraceae) Glavoike. Drugi nazivi: gujina trava, badelj, magarea salata, bodena nea, trn svete Marije. To je krupna, razgranjena, dvogodinja, zeljasta biljka, visine i do 1,5 metra. Bogato je obrasla listovima koji su proarani bijelim prugama. Za ovu biljku i te bijele pruge vezana je jedna srednjevijekovna legenda. Francusko ime ove biljke (Chardon Marie Marijin iak) potjee od ove legende. Djevica Marija, traei skolnite za svog sina Isusa ispred Herodovih vojnika, sakrila ga je ispod velikih listova ove biljke. U urbi, iz njenih dojki, kapnulo je nekoliko kapi mlijeka na listove. Kapi su

222 ostavile one bijele pruge. Cvjetna glavica je neto povijena i velika. Lii na artioku. Boje je ljubiaste, crvene ili purpurno-crvene. I listovi i cvjetovi snadbjeveni su bodljama. Biljka cvjeta preko cijelog ljeta u drugoj godini, a plodovi sazrijevaju u septembru ili oktobru. Za drogu se prikupljaju plodovi, odnosno sjemenke (Fructus Cardui ili Fructus Silybi), rjee i listovi (Folium Cardui ili Folium Silybi), kao i biljka u cvatu (Herba Cardui, Herba Silybi). Najbolji su plodovi, koji se prikupljaju na taj nain da se cvjetne glavice, prije sazrijevanja plodova, odsijeku i ostave na suenje i dozrijevanje na svijetlom i prozranom mjestu. Nakon toga sjeme se istrese iz osuene cvjetne glavice. Nalazie biljke U naoj blizini, pa i u naim toplim krajevima, dolazi u veim kolinama. Obino raste pored puteva, naselja, po eljeznikim nasipima , a posebno na toplim, kamenitim poloajima. Osnovni hemijski sastojci droge Najvaniji sastojci, posebno kada je jetra u pitanju, su: flavonoligninia, silybinin, silydianin i sliychristin, pod zajednikim imenom poznati kao silymarin. Plod sadri i tiramina, histamina, agmantina. Takoer i encina koji je gorka supstancija (amara), te neto masnih ulja, bjelanevina, eterskog ulja, nekih ugljikohidrata, smola. Sadri i druge sastojke, + beta-karoten, kvercetin, kemferol, kalcij, masnih kiselina, magenzija, mangana, eljeza, fosfora, selena, cinka, kalija. Svojstva droge Silimarin je pravi zatitnik jetre hepatoprotektor. Smatra se da pomae sintezu glutationa u elijama jetre, tako pojaavajui zatitu, u prvome redu od slobodnih radikal. Slobodni radikali su toksini, visokoreaktivni spojevi koji se prirodnim putem stvaraju u organizmu, o emu na drugom mjestu opirno (vidjeti: slobodni radikali). Silimarin iz ove biljke, odnosno ploda u prvome redu, brzo lijei hepatitse (pa i hepatitise B i C) i ciroze jetre. Takoer ubrzava i oticanje ui iz une kesice, i tako sprjeava insuficijenciju jetre, kao i stvaranje unih kamenaca. Kada smo ve spomenuli gluatation, navedimo da je ova supstancija jedna od najjaih antioksidanata (vidjeti opirnije: antioksidanti) za borbu protiv slobodnih radikala koji se proizvodi u jetri. Smatra se da terapeutska aktivnost silimarina potjee iz dva mehanizma aktivnosti: prvo, mijenja strukturu vanjske membrane hepatocicta na taav nain da sprjeava prodiranje otrova u jetru, odnosno hepatocit. I drugo, stimulie djelovanje nukleinske RNA polimeraze, to dovodi do porasta kod ribozomalne proteinske sinteze, pa se tako stimulie regerativna sposobnost jetre u stvaranje novih hepatocita. Droga sikavice takoer slui za dizanje krvnog pritiska, dakle kod hipotenzije. Slui i kao hemostatik, te kao stimulator eluca. Djeluje i kao diuretik. Indikacije Brzo djeluje kod hepatitisa i ciroza, te ubrzava obnovu jetre. Posebno se preporuuje kod horninih formi hepatitisa Bi C, te alkoholne ciroze. Takoer kod utica i unih kamenaca. Silimarin iz sikavice efikasno djeluje kod tekih trovanja nekim smrtonosno otrovnim gljivama, roda amaniata (phalloides, virosa, verna...). U sluaju alkoholne cizore, silimarin iz sikavice znaajno smanjuje broj smrtnih sluajeva kod osoba kod kojih je alkohol izazvao cirozu jetre. Nijemci zvanino preporuuju plod sikavice kod toksinih, upalnih procesa jetre i ciroze jetre. Sikavica se takoer moe primjeniti kod blagih digestivnih smetnji u vidu infuza. Nain primjene Kako je sada obiaj da se sve pretvara u tablete, kapi i injekcije, nije potrebno odustajati od te lijepe navike. Za to ima i razloga. Naime, silimarin, glavni ljekoviti sastojak, slabo se otapa u vodi, pa ga u ajevima ima sasvim malo. Takoer u elucu i crijevima, silimarin se vrlo slabo apsorbuje u krv, te slabo prelazi u cirkulaciju. Zbog toga su prihvatljivije kapi, a koncentrovane otopine u injekcijama su najverovatnije i opitmalne. Kod grevitih bolova u sluaju unih napada i kolika, preporuuje se sljedea ajna mjeavina:

223 - Fructus Cardui ( stucano), - Radix Taraxacii, - Radix Cichorii, - Folium Menthae pip. aa 25,0 3 supene kaike ove ajne mjeavine preliti sa 1/2 litra kljuale vode. Promijeati i poklopiti. Ostaviti preko noi. Sutradan se pije u tri obroka. Primjena u narodnoj medicini Sjeme sikavice, a i herba, navodi se kao odlian lijek kod raznih oboljenja jetre, ui, oteene jetre, utice i kod grevitih bolova i napada unog kamenca. Prema Njemakoj Komisiji E: The Complete German Comission E Monographs, Ameriko izdanje (Blumenthal et al., 1998), droga kao sirov materijal djeluje kod dispeptikih problema. Str. 563-565. Djeluje kod toksinih oteenja jetre: kao pomoni materijal za lijeenje hroninih upala, odnosno oboljenja jetre i ciroze jetre. Ovo se odnosi na esktrakt koji sadri najmanje 70% silimarina (silybilin, silydianin i silychristin). Doziranje Prosjena dnevna doza droge, ako nije drugaije odreeno, 12-14 grama. Ekstrakt ekvivalentan 200-400 mg silymarina (raunato kao silybilin). Kontraindikacije, sporedni efekti (osim blagih laksativnih efekata) nisu primjeeni. Silimarin, kao ekstrakt djeluje kao antagonist kod mnogih eksperimentalnih modela oteenja jetre: faloidin i amanitin (smrtonosni otrovi gljiva), zatim kod trovanja lantanidima, ugljen-tetrahloridom, galaktozaminom, tioacetamidom i hepatotoksinim virusom FV3 ( vertebrata, gmazova hladne krvi). Ameriki autori, drogu ove biljke (Peirce A, 1999) ocjenjuju najprestinijom ocjenom 1. Pored mnogih komplimenata na raun silymarina, jedan od najveih je da stvarno titi jetru. Ispitivanjem je utvreno da se to deava izmjenom vanjske membrane elije jetre na takav nain da sigurno blokiraju toksine supstancije da prodru u unutranjost elije. Studije na malim ivotinjama pokazale su ovaj zatitni uinak za mnoge toksine koji djeluju na jertu: ugljen-tetrahlorid, kod trovanja visoko toksinim gljivama i sl ( Peirce A., 1999).

SITNA METVICA
Mentha pulegium ( Linn) Labiatae ( Lamiaceae) Usnatice Drugi nazivi: barska nana, veremovka, poljaak, macina metvica. To je dugovjena, zeljasta biljka sa sitnim jajolikim listovima na kratkim petljama. Cvjetovi su ljubiasti, rijee bijeli, a izbijaju du itave biljke iz pazuha listova. Cvjeta od druge polovine ljeta do duboko u jesen. Za drogu se prikuplja gornja polovina biljke u cvatu (Herba Pulegii). Najbolje je prikupiti biljku i povezati u male kite, pa osuiti na promahi i u hladu. Miris droge je aromatian i vrlo prijatan. Poto u stabljici nema ljekovitih sastojaka, suhu drogu treba svui sa stabljika i tako uvati u dobro zatvorenim posudama. Nalazite biljke Raste u velikoj koliini na poplavljenim podrujima, oko rijeka i potoka, kraj movara i po vlanim livadama. Osnovni hemijski sastojci biljke Droga sadri etersko ulje (Aetheroleum pulegii), koje se najveim dijelom sastoji od pulegona i piperitona, koji drogi i daju prijatan miris. Sadri jo tanina, sluzi i neto holina. Svojstva biljke U prvom redu biljka djeluje kao holagog, ekspektorant i stomahik. Indikacije Bilijarna insuficijencija, bronhitis, atonija eluca.

224 Nain primjene Supena kaiika droge prelije se sa 2 dcl. kljuale vode, poklopi i nakon 10 minuta procijedi. Uzimaju se 2 do 3 olje dnevno, prije jela nezaslaeno, poslije jela zaslaeno medom ili eerom. Kao holagog najbolje rezultate daje u smjesi sa korijenom od slatke paprati i ruzmarina u odnosu 2:1:1. Primjena u narodnoj medicini U narodu se mnogo upotrebljava za lijeenje mnogih bolesti: jetre, organa za disanje, za varenje, za jaanje, kao sredstvo protiv nadimanja i uope kao svakodnevni aj. Oficijelna je prema: B. P.C (1934), Brit. Herb. Pharm (1983).

SLATKA PAPARAT
Polypodium vulgare ( Linn) Polypodiaceae Osladnjae. Drugi nazivi: oslad, sladi, slatka bujad, slatka korijenica. Oslad je u stvari koristan lijek, koji bez nadraivanja crijeva i bez ikakvog silnog djelovanja, ne tjera jako napolje, ve samo uveava koliinu izluene ui, ne izazivajui nikakav bol niti kakve pojave zapaljenja u smislu priliva krvi ili greva. (Leclerc). Slatka paparat je vrlo rairena biljka. Razvijeni podzemni i nadzemni dugaki, polegli i puzajui rizom obrastao je smeim ljuskama. Iz rizoma izbijaju veliki, konati listovi dugaki i do 40 centimetara. Razlikuju se dvije podvrste. Okrugle, smee tvorevine, u kojima se nalaze spore sa donje strane lista jasno su uoljive i poredane u dva reda. Za drogu se prikuplja rizom (Rhizom plypodii) u rano proljee ili u jesen. Polije ienja treba ga rasjei na komade duine 5 do 10 centimetara i osuiti u tamnom prostoru. Moe se upotrijebiti i svje. Osueni rizom treba uvati u staklenoj ili papirnoj ambalai, a nikako u metalnoj. Miris droge je sladak, a onda nagorak i ljut. Nalazite biljke Moe se nai u cijeloj naoj zemlji. Raste u sjenovitim listopadnim, etinarskim i mjeovitim umama, sa dobrom umskom zemljom i velikom koliinom krea. Osnovni hemijski sastojci biljke Droga sadri tanina, smole, sluzi, eera, menitola, glicirizina, bjelanevina, kalcij-malata, malo eterskog ulja, masnoga ulja i dosta skroba. Svojstva biljke Smatra se da je rizom biljke sredstvo koje pokree i poveava sekreciju ui, te sredstvo koje olakava izluivanje ui. To je blag laksativ, posebno kod oteenja jetre. Osim toga droga djeluje kao fermifug i ekspektorant. Indikacije Konstipacija (zatvor) kod oteenja ui, insuficija jetre, utica. Nain primjene Smatra se da je suha droga aktivnija od svjeeg rizoma. No, bez obzira na ovo, svakako kod izleta u prirodu, treba upotrebljavati i svjei korijen slatke paparati i to na nain kako to rade nai pastiri i seoska djeca: stalno ga kopaju i jedu kao ukusno, slatko jelo. Kod navedenih oboljenja jetre, treba jednu aku korijena, odnosno suenoga rizoma, prokuhati u litri vode, 2 do 3 minuta, zatim ostaviti 10 minuta, procijediti i popiti ovu koliinu u toku 2 dana. Ili: samljeti rizom slatke paprati, uzeti gram u toku jela, 1 do 4 puta u toku dana, to je posebno efikasno kod oboljenja od utice (Leclerc). Ili: 20 grama korijena slatke paparati, 10 grama korijena slatkoga drvceta (Glycyrrhiza glabra, vidjeti tamo) i 2 dcl. vode. Prvo prokuhati 15 minuta korijen slatke paparati, zatim dodati i druga dva korijena. Ostaviti 12 sati, ocijediti, dodati veliku kaiku meda. Ova se koliina pije dva puta dnevno, ujutro i naveer kod slaboga rada jetre, slaboga luenja ui i kod utice. Primjena u narodnoj medicini Slatka paprat se mnogostruko upotrebljava u prvom redu za lijeenje disajnih puteva (bronhitis, astma i sl.). Posebno se kao djelotvorna preporuuje kod utice. Ovu injenicu je kasnije potkrijepio i glasoviti

225 francuski narodni ljekar H. Leclerc, navodei kako je suha droga efikasnija od svjee iskopanog rizoma. Napomena Moe se nai podatak da korijen slatke paparati ne treba uope kuhati, jer se tada razara glicirizin. Drogu treba staviti u hladnu vodu i moiti u toku 8 do 20 sati. Tada procijediti i piti.

SLATKI KORIJEN (LICORICE ROOT)

Glycyrrhiza glabra ( Linn) Leguminosae (Fabaceae) Mahunarke Drugi nazivi: sladi, gospino bilje, slatko drvo, slatki bagrem. Slatki korijen je jedna od najstarijih biljaka koja je uvedena u terapiju. Sponinje se u starokineskoj i hinduskoj medicinskoj literaturi od prije nekoliko hiljada godina. Hipokrates, otac moderne medicine, preporuuje sladi, ali samo izvana, dok Dioskorid ovu biljku preporuuje za lijeenje organa za disanje i organa za varenje. Slatki korijen je viegodinja, zeljasta biljka sa snanim korijenovim sistemom, koji prodire duboko u zemlju, a sa strane, pod zemljom, stvara sloenu mreu ila, korijenja i stolona. Ovi se dalje, pod zemljom, ire horizontalno, te na pojedinim mjestima iz zemlje izbijaju nove biljke. Tako se slatki korijen iri i razmnoava vegetativno. Zbog ovako monog i razgranjenog podzemnog sistema, slatki korijen je gotovo nemogue unititi na mjestima gdje se on javi. U proljee, iz korijenovog sistema, izbijaju stabljike sa liem koje lie na lie bagrema, alli je neto sitnije i pod prstima ljepljivo. Cvjetovi su sitni, slabo ljubiaste bolje i identini ostalim cvjetovima biljaka iz porodice leptirnjaa. Biljka obino cvjeta od juna do avgusta. Plod je mala mahuna, tamne boje sa 6-8 sjemenki. Za drogu se prikuplja korijen (Radix Glxcyrrhizae ili Radix Liquiritiae) kasno u jesen. Oieni korijen od vanjske kore je ukate boje i na povrini i na prijelomu (Radix Gluycyrrhizae bismundata). Korijen ima pomalo bljutv, ali vrlo sladak okus, miris je prijatan. Nalazite biljke Slatki korijen najbolje uspijeva na pjeskovitoj ili ilovaastoj zemlji. Mnogo se i vjetaki uzgaja. Osnovni hemijski sastojci biljke Najvaniji ljekoviti sastojak droge je glicirizin, kojeg prema razliitim autorima, imaod 5 pa ak do 20%. To je triterpenski saponin koji, ustvari, predstavlja kalijevu ili kalcijevu, a po nekim miljenjima i amonijevu sol glicirizinske kiseline. U istome stanju se teko moe izolovati, jer se prilikom ekstrakcije hidrolizom razgrauje na gliceritinsku kiselinu i dvije molekule glukoronske kiselina koja i daje poznati bljutavo-slatkasti okus. Korijen takoer, sadri vie od 20 flavonskih heterozida, odnosno glikozida, od kojih treba navesti: likvirtin, likviritozid, likviritin-genin-7,4-dioki-flavon. Posebno su interesantni steroidi analogni ACTH (kortikotropin-hormon koji podstie luenje hormona kore nadbubrenih lijezda, naroito gliko-glikokokrtikoida). Inae, hormon je prednjeg renja i hipofize, i kortizon (hormon kore nadbubrenih lijezda). Vaan je za metabolizam ugljenih hidrata, proteina i masti. Ima i antialergijsko, antihistaminsko, anitreumatsko djejstvo. Ovo otkrie Kostela Lyuna dalo je drogi slatkoga korijena, koja je poela pomalo da se zaboravlja, prvorazredan znaaj. Korijen sadri jo mnogo kroba, gorkih trava, malo eterskog ulja, tanina, smole, asparagina i slino. Svojstva biljke Pokuajmo, barem djelimino, hemijskim sastavom objasniti ljekovita svojstva slatkoga korijena. Sadraj glicirizina, bolje reeno produkta hidrolize glicirizina-glukuronska kiselina, pomae izluivanje iz organizma produkata metabolizma, i to preko bubrega, ime potpomae jetru u njenome radu. Djeluje kao diuretik i depurativ, to je neobino vano za procese elimincije. Flavonski heterozidi,

226 koji korijenu i daju utu boju, djeluju na upalne procese sluzokoe, to je posebno vano kod oboljenja digestivnog aparata, te spazama koji se pri tome javljaju. Sadraj steroida odreuje digestivni karakter droge, te njeno antihistaminsko djelovanje. Indikacije Spazam untranjih organa. Greviti kaalj na nervnoj bazi, bronhitis, traheitis, pa ak i tuberkuloza plua. Gastritis, ir eluca i dvanaestopalanog crijeva. Dispepsija, meteorizam i aerofagija. Enteritis i konstipacija. Nain primjene Obino se 50 grama slatkog korijena kuha 5 minuta u litri vode. Ostavi se 12 sati, a zatim pije po elji. esto se preporuuju ajne mjeavine slatkog korijena, posebno sa bijelim sljezom, bokvicom, kamilicom i slino. Primjena u narodnoj medicini Slatki korijen je jedna od najstarijih ljekovitih biljaka. Meutim, pojavom sintetskih lijekova gotovo je zaboravljen u naunoj medicini. Danas je ponovo aktuelan. U narodnoj, odnosno tradicionalnoj medicini, oduvijek se upotebljavao kao lijek protiv kalja, te kod zaepljenosti u djece. Takoer se mnogo upotrebljava za lijeenje oboljenja eluca i crijeva. Napomena Sa slatkim korijenom ne treba pretjerivati, posebno kad ga upotrebljavaju stariji ljudi. Kontraindiciran je kod povienog krvnog pritiska. Hronini alkoholiari ne bi smjeli uope upotrebljavati slatki korijen u bilo kojem obliku, jer izaziva nervne smetnje. Biljka je oficijenla prema farmakopeji bive Jugoslavije. Upotrebljava se Radix Glycyrrhizae (korijen). Takoer prema: B.P.C. (1973), Europ. Pharmac. (1971) Brit. Herb. Pharm (1983).

SMILJE (SANDY EVAR RASTING)

Helichrysum arenarium (Linn Moench) Compositae (Asteraceae)Glavoike Drugi nazivi Smilj, cvimlje, zlatnocvita trava, marjetica. Smilje je trajna zeljasta biljka, visine do 60 centimetara. Na vrhu biljke je nekoliko cvjetova intenzivne ute boje, koji su suhi i blistavi. Uglavnom cvjeta od maja do avgusta I tada neka podruja uz obalu Jadrana, posebno polovinom juna, prosto blistaju od ovoga lijepoga cvijea. Za drogue se prikupljaju cvjetne glavice i to u vrijeme kada je polovica cvjetova otvorena (Flos Helichrysi). Za domau upotrebu najbolje je prikupiti cvjetne glavice sa desetak centimetara drke, povezati u buket i tako osuiti. Drogu treba brzo suiti na promahi i tamnom mjestu. Miris droge je aromatian, a okus gorak. Drogu treba uvati u tamnoj, dobro zatvorenoj ambalai. Nalazite biljke Ima je u ogromnim koliinama du jadranske obale i dublje na kopnu. Inae raste na pijesku i kamenitome tlu, na otkrivenim mjetima. Osnovni hemijski sastojci biljke. Droga sadri 5 flavonskih heterozida, slobodne flavonoide, nekoliko neidentifikovanih obojenih supstancija fenolnoga karaktera, ftalide, visokomolekularne alkohole, steroidna jedinjenja, tanine, eterska ulja, masne kiseline i inozit. Svojstva biljke Prema ruskim autorima (reter i dr.) proizilazi da je droga smilja jedna od najboljih za uvanje funkcija i lijeenje jetre. Proizvodi se i preparat flamin (flaminum) koji je suhi ekstrakt i sadri sumu djelotvornih supstancija. Ljekovito djejstvo zasniva se na prisustvu flavonskih hetehozida, koji djeluju kod zapaljenja une kesice (holecititis), razlikih vrsta hepatitisa, zapaljenja unih puteva, te kao sredstvo koje pobuuje sekreciju ui, eluanog i pankreatinog soka. Osim toga, pokazuje sedativno djejstvo, smanjuje strah, gaenje i sprjeava povraanje. Takoer i osjeaj bolova.

227 Indikacije Insuficijencija jetre, holecistitis, holangitis, heparoholangitisi, uni kamenci. Nain upotrebe 3 supene kaike cvijeta preliju se s 1/2 litra kojuale vode, poklopi se i ostavi preko noi. Sutradan se procijedi i popije u 3 doze prije jela. Tinktura: 40 kapi na kocki eera ili u malo mlake vode- 3 puta dnevno prije jela. Smilje ulazi u sastav sloenih ajeva za lijeenje jetre i ui. Primjena u narodnoj medicini Smilje je omiljeno za lijeenje ui, izbacivanje unog kamenca, kao i za lijeenje mokranih organa. Njemaka Komisija E: The Complete German Commission E Monographs, 1998. Ameriko izdanje. Str. 199-200.

STRIUA
Sisymbrium officinalis (Linn)- Cruciferae (Brassicaceae) Krstaice Drugi nazivi Oranj, divlja slaica, osak, nosan. Striua je jednogodinja, uspravna biljka dlakave stabljike koja naraste do 70 cm. Obino cvjeta od maja do oktobra. Cvjetii su sitni, svijetloute boje, smjeteni na vrhu stabiljke i krajevima izdanaka u obliku grozda. Listovi su dugi do 6 cm, na peteljkama. Pilato su nazubljeni, ili perasto usjeeni, po obodu. Zbog svog hemijskog sastava nije podesna za suenje, jer se brzo gubi hlapivo etersko ulje. Zato je najbolje uotrebljavati svjee listove ili svjeu biljku u cvatu (Sisymbrii folium et herba), kao zain zbog jakog mirisa i okusa, za spravljanje tinktura, ekstrakata, sirupa i sl. Biljka ima poseban, otar miris i okus koji podsjea na senf. Nalazite biljke Moe se nai po svim naim krajevima. Smatra se za dosadan korov po njivama. esto se moe nai u velikoj koliini po bunjitima, uz putove, ivice i, uope u blizini ljudskih naselja. Osnovni hemijski sastav biljke Striua sadri etersko ulje sa sumpornim heterozidima, mirozina i vitamina C. Po nekim autorima biljka sadri i jedan glikozid koji djeluje na srce kao digitalis. Svojstva biljke Antispazmodik je za une i respiratorne putove. Osim toga, ekspektorant je, izaziva omekavanje sluzi i lake iskaljavanje, izaziva pojaano luenje pljuvake i eluanog soka. Indikacije Holecistitis, odnosno upala une kesice izazvana unim kamencima i problemi u vezi sa unim kamencima (prema Lehmanu). Laringitis (afonija, odnosno potpuna promuklost), faringitis, traheobronhitis, hronini bronhitis. Zbog ovih osobina pjevai ili govornici redovito su je uzimali da proiste grlo. Nain primjene Supenu kaiku svjee biljke preliti sa 2 dcl kljuale vode. Poklopiti i nakon 20 minuta procijediti. Piju se 3-4 olje dnevno, izmeu jela. Takoer se dnevno uzima 10-20 grama svjee biljke, koja kod vakanja, kao i druge biljke koje sadre sumornih heterozida (hren, rotkva, slaica i srodne biljke), oputa sumporno eterino ulje velike antimikrobne moi (Tucakov). Posebno je prijatno ovu biljku, u svjeem stanju, upotrijebiti kao zain kod pripremanja nekih jela od gljiva. Primjena u narodnoj medicini Striua vai kao lijek protiv utice i za lijeenje mokranih putova. Meutim, u prvom redu, biljka vai kao pouzdano sredstvo za lijeenje disajnih putova: kod upalnih procesa grkljana, za rastvaranje sluzi, kod promuklosti, gubljenja glasa, bronhijalne astme i slino.

228

SURUICA
Filipendula ulmaria (Linn) Spiraea ulmaria (Linn) - Rosaceae Rue Drugi nazivi Medunika, buditeljica, blaga jabuka, osinka. Suruica je viegodinja, lijepa zeljasta biljka koja naraste od 60-200 centimetara. Stabljika je uglasta, sa gornjim razgranatim dijelom. Cvjetovi su lijepi, risni, bijeli ili slabo ukasti, sitni, skupljeni u obliku cvatova na vrhovima granica. Cvjeta u toku ljeta, najee u junu-julu. Za drogu se prikupljaju vrhovi granica u cvatu, ali u sluaju kada je polovina cvjetia otvorena, a druga zatvorena, kao uostalom i mnoge druge biljke, kod kojih se prikuplja i cvijet (Simmitas ef folium Ulmariae), zatim samo listovi (Folium Ulmariae) i korijen (Radix ulimariae). Droga se mora suiti brzo i oprezno. Balzaminog je mirisa i oporog okusa. Nalazite biljke Voli vlana mjesta pored planinskih i brdskih potoka i izvora. Pored rijeka, jezera, po vlanim livadama. esto se moe nai i do visine od 1300 metara. Osnovni hemijski sastojci biljke Najvaniji sastojci su: salicilna kiselina, odnosno njene soli, eljezo, sumpor, kalcij. Cvijet sadri etersko ulje koje se sastoji od salicilaldehida, metilsalicilata, vanilina, heliotropina i kumarina. Cijela biljka sadri jo tanina, salicilnog i fenolnog heterozida i flavonoida. Svojstva biljke Preparati biljke su holerezna sredstva (holeretici). Zbog sadraja salicilne kiseline i derivata, upotrebljava se protiv akutnog i hroninog reumatizma. Biljka je diuretik koji eliminie ureu i mokranu kiselinu iz organizma. To je srani i eluani tonik, astringent i dijaforetik. Indikacije Zastoj u luenju ui. Hidrops, edemi i sva zadravanja tekuine u organizmu, ukljuujui i ascites. Oligurija, reumatizam, mokrani, odnosno bubreni kamenci. Dijareja i celulitis. Upotrebljava se i protiv gojaznosti. Nain primjene Zbog intezivnog mirisa samo se manja koliina mladih izdanaka ove biljke moe izmijeati u proljee sa ostalim biljkama. Isto i u salatama. Droga suruice ne smije se kuhati! 3 do 4 svjea lista biljke, ili supenu kaiku droge (list+cvijet) preliti sa 2 dcl kljuale vode, poklopiti i ostaviti 10 miuta. Procijediti i piti 3 do 5 puta izmeu jela. Kod celulitisa (prof. Parturier) : supenu kaiku droge preliti naveer sa 2,5 dc. kljuale vode. Neka prenoi. Popiti ujutro natate. Primjena u narodnoj medicini Suruica je uvijek upotrebljavana za izbacivanje suvine tekuine iz organizma. Takoer se cvijet biljke koristi za lijeenje mokranih organa. Primjenjuje se i protiv crijevnih parazita, kao i protiv bijeloga pranja kod ena. Oficijelna je prema : Brit. Herb. Pharm (1983). Njemaka Komisija E: The Complete German Commisssion E. Monographs. 1998. Amerinko izdanje. Str. 169.

IMIR
Buxus sempervirens (Linn) Buxaceae imiri Drugi nazivi Zelenica, mra, bus, pitoma mra. imir je vrlo gust, zimzelen i otporan ib, koastih listova koji raste na jugu, a mnogo se gaji kao lijepa ukrasna biljka. Za drogu se prikuplja list (Folium Buxi) i kora koja se skida sa korijena (Cortex radix Buxi).

229 Osnovni hemijski sastojci droge Droga sadri jedan alkaloid koji se zove buksin i njegove derivate. Takoer sadri parabuksina, bukseina i smole. Svojstva biljke Droga djeluje kao holagog. Osim toga, to je laksativ, depurativ i febrifug. Indikacije Insuficijencija ui, infekcije unih putova, odnosno holecistitis, utica. Febrilna stanja, sifilis, epilepsija, reumatizam i kostobolja. Nain primjene ajna kaika kore i listova prelije se sa 2 dc. kljuale vode. Nakon 10 minuta se procijedi. Uzimaju se 2 do 3 olje dnevno. Ili: tinktura (Tinctura Buxi), 25 kapi 2 puta dnevno, prije dva glavna obroka - u sluaju infektivnih oboljenja unih putova ili une kesice. Primjena u narodnoj medicini Droga imira slui za lijeenje utice, za znojenje kod febrilnih stanja, u sluaju reumatizma, te za neka kona oboljenja. Napomena Smatra se da drogu imira, zbog alkaloida buksina kojega sadri u veoj koliini, kao i zbog njegovih derivata, ne treba uzimati kao lijek. U literaturi su opisani i smrtni sluajevi zbog nestrunog uzimanja ove droge.

IPURAK (ROSE HIP)

Rosa canina (Linn) Rosaceae Rue Drugi nazivi ipak, divlja rua, pasja rua, ipurina. ipurak je razgranati, bodljikavi grm, visine i do 3 metra. Vitke grane savijaju se u luku. Cvjetovi su veliki i vrlo lijepi, sa 5 ruiastih ili bijelih latica. Biljka obino cvjeta u maju i junu, dok plodovi sazrijevaju tokom septembra i oktobra. Plod je jajast, crven i po povrini sjajan. Za drogu se prikuplja list (Folium Cyunosbati), cvijet (Flores Cynosbati) i plod (Fractus Cynosbati) Ponekad se plod razree i iz njega izvade sjemenke i dlake, pa se dalje osui kao i sam plod (Fractus Cynosbati sine semine). Ovdje se govori samo o plodu. Za drogu treba prikupljati tvrd plod, im zarudi, kada ima crveno-naranastu boju, jer zreo plod ima manje vitamina C, tee i loije se sui, lahko se gnjei i kvari i uope loiji mu je izgled. Plodovi su u tu svrhu prikupljaju krajem ljeta ili poetkom jeseni, to zavisi od stanita. Plod se dosta teko sui, pa ga treba suiti u to tanjem sloju, uz ee prevrtanje, na tamnom mjestu i promahi. Plodovi za pravljenje ipkovog pekmeza, demova i mermelada, skupljaju se kasnije, poslije prvih mrazeva. Nalazite biljke Raste svugdje, po obodima uma, pored puteva, na meama, panjacima, meu grmljem i ikarom, u nizini i na planini, po itavoj naoj zemlji. Osnovni hemijski sastojci biljke Plodovi ipka sadre 0,5 do 2% vitamina C, to zavisi i od toga gdje raste, kakav je stepen zrelosti i sl. Osim vitamina C, sadri i vitamine B1, B2, P, K i F, zatim organske kiseline, eere (invertni eer), tanine, flavonoide (izokvarcetin i drugi glikozidi kvarcetina i kempferola), zatim mineralnih soli, a u koticama dosta vitamina E i neto vanilina. Svojstva biljke U odnosu na jetru, preparati ipurka pojaavaju izdvajanje ui (holagoga i holeretika). Zbog sadraja vitamina K, zaustavljaju krvavljenja, pojaavaju izluivanje mokrae, dakle djeluju kao diuretici, depurativi i astrigeni. Zbog visokoga sadraja vitamin C odlino je sredstvo protiv skorbuta, a zbog vitamina C i drugih sastojaka, opi je tonikum. Indikacije Hepatitisi razliitog porijekla, holangitisi, insuficijencija jetre, dijareje, dizenterija, hemoragije, bubreni kamenci, avitaminoze, astenije i sl. Nain primjene Kao aj: 10 osuenih ipuraka treba prethodno smrviti, preliti sa 2 dcl vode i kuhati 2 minute. Ostaviti da stoji jo 10 minuta, uz povremeno mijeanje i pritiskivanje smrvljenih plodova. Procijediti i piti 3 do 4 olje dnevno,

230 posebno ujutro. Kada treba piti aj koji preporuuje ruski ljekar-pelar Neum Petrovi Jojri: 10-20 osuenih ipuraka dobro zadrobiti, preliti s neto vie od 2 dcl vode i kuhati 10 minuta. Ovo se radi naveer. Nakon toga, ostaviti da stoji preko noi. Sue u kojem se ovo kuha, i u kojem stoji, treba da je potpuno emajlirano, ne smije biti oteeno. Ujutro aj procijediti, malo zagrijati i dodati meda po ukusu, pa popiti. Autor radi sve ovo, osim to na poetku doda po nekoliko kriki osuene kore jabuka, a ujutro i nekoliko kapi limuna. U Rusiji kod oboljenja jetre, une kesice i unih puteva, primjenjuju preparat koji bi se kod nas otprilike mogao nazvati nedovoljno ukuhani pekmez od ipka, a u tu svrhu prikupljaju se ploovi poslije prvog mraza, dakle kada su malo omekali. Zatim se operu, razreu i povade kopice. Ponovo se operu, ocijede i tako ostave preko noi. Nalije se toliko vode da ogreznu, zatim se kuha otprilike 45 minuta i procijedi kroz gusto sito. Doda se eera i neto vode i toliko dugo kuha dok se eer ne rastopi i dobije gust sirup. Dakle, uglavom kao i na pekmez, samo to je krajnje kuhanje neto krae, sa manje eera. Kod navedenih oboljenja, odlian je pekmez od ipuraka na nain kako se to kod nas radi. Primjena u narodnoj medicini Viestruka je primjena ipurka i narodna medicina upotrebljava ga manje-vie kao i nauna. Osim plodova, upotrebljava se i cvijet u vidi infuza kod razliitih vrsta krvavljenja, te proljeva i greva u elucu. S druge strane, monogo se upotrebljava i sjeme izvaeno iz ploda ( Semen Cynosbati) kao sredstvo protiv groznice, za rastvaranje i izbacivanje bubrenih kamenaca, krvavog mokrenja, kod oboljenja mokranog mjehura, te protiv katara crijeva i hripavca. Oficijelna je prema : B.P.C (9154),. Brit. Herb. Pharm. (1983). Njemaka Komisija E: The Complete German Comission E Monographs 1998. Ameriko izdanje. Str. 368 369.

TROSKOT
Polygonum aviculare (Linne) Polygonaceae Dvornjae Drugi nazivi Oputina, troska, ptiija trava, troskovec. Troskot je kozmoplitska biljka, jednogodinja, sitna, neugledna. ilava, razgranate stabljike, duine do 30 centimetara, puze po zemlji ili su prilegle. Listovi su naizmjenini, tamnozeleni, uglavnom eliptini, ali variraju u obliku i veliini. Biljka cvjeta preko cijelog ljeta neuglednim, sitnim bijelim, ruiastim ili crvenkastim cvjetovima. Za drogu se prikuplja cijela biljka u cvatu (Herba Polygoni), tokom itavoga ljeta i u ranu jesen. Sui se na tamnom mjestu i promahi. Droga kao i biljka imaju jedva prijatan miris, okus je trpak i stuei. Nalazite biljke Kao i veina drugih, visokovrijednih ljekovitih biljaka, troskot je dosadna korov, koji se pojavljuje u blizini ovjeka.Moe se nai po cijelom svijetu. Osnovni hemijski sastojci biljke Droga sadri flavonoide, kvarcetin, avikularin. U korijenu ima oksimetil-antrahinona. Sadri vitamina C i K, a listovi i karotina. Pored toga dokazani su vosak, sluzave materije, smole, eeri, i silikati najveim dijelom topivi u vodi, te neto malo eterskog ulja. Svojstva biljke O ljekovitosti troskota znao je jo i kineski car Shinnong (negdje oko 3000 godina prije nove ere). Cijenili su ga i stari Grci i Rimljani. Kao posebno aktivan, troskot je opisan kod utice. Najee se navodi njegovo svojstvo da djeluje kao hemostatik kod krvavljenja iz materice, eluca, crijeva i plua. Mnogo je podataka o njegovim uincima kod plunih oboljenja, posebno se potencira ljekovito

231 dejstvo kod plune tuberkoloze. Osim toga, droga djeluje kao depurativ, diuretik i antidijabetik. Indikacije Icterus (utica), holelitijaza (uni kamenci). Enteritis, dizenterija, menoragija, dismenoreja, hemoroidi, dijareja. Pluna tuberkoloza. Dijabetes. Oligurija. Nain primjene Svakako najbolji nain primjene je u svjeem stanju, kad se mladi, razvijeni listovi troskota prikupe poslije jakih kia u maju. Mogu se upotrijebiti kao dodatak salatama, u supe ili kao dodatak drugim varivima, npr. spanau, koprivi i slino. Jedno ukusno varivo se moe pripremiti tako da se izmijeaju 2 dijela spanaa i po jedan dio koprive i troskota, dalje se ta smjesa pripremi kao spana. Troskot se moe pripremiti i sam, ali su tada potrebni jai zaini, jer je troskot biljka bez okusa. Ili: 2 kafene kaike osuene biljke preliti s 2 dcl vode. Kuhati 2 minute, ostaviti da stoji jo 20 minuta, procijediti i piti 2 do 4 puta dnevno. Korekcija okusa u ovom sluaju moe se izvriti s malo sirupa od dunje (vidjeti tamo). Primjena u narodnoj medicini Troskot se vie upotrebljava u narodnoj nego u naunoj medicini; za odstranjenje glista, za lijeenje ira eluca i dvanestopalanog crijeva, za smirivanje proljeva, povraanje, menstruaciju i sl. Takoer ulazi u sastav aja i drugih pripravaka za rastvaranje i izbacivanje bubrenih kamenaca i pijeska.

VALERIJANA (VALERIAN)
Valeriana officinalis ( Linne) Valerianaceae -Odoljenke Drugi nazivi Odoljen, macina trava, odolen, zdravilna pajka, makina trava. Valerijana, ili kako se kod nas najee naziva, odoljen, je dugovjena zeljasta biljka koja naraste i do 2 metra. Onako vitka, impozantna, sa bijelim i ljubiastim cvjetovima na vrhu ogranaka, zaista lijepo djeluje. Korijenje je mnogobrojno, vertikalno, sa mnogim, manjim razgranatim korjeniima duine ponekad i do 20 centimetara. Stabljika je uspravna i pri vrhu se grana, jednostavna je i uplja. Listovi su perasto nazubljeni i oni blie korijenu donekle se razlikuju od onih pri vrhu. Donji su na kratkoj peteljci, a gornji sjedei. Bijeli ili ruiasti cvjetovi su na vrhu i ine tit. Biljka cvjeta od kraja proljea skoro do jeseni. Za drogu se prikuplja korijen sa korjeniima (Rhizoma cum radicibus Valerianae), najbolje krajem septembra, i to na taj nain da se biljka prihvati pri samom dnu i lagano povlai prema gore. Ovo u sluaju da je zemlja mekana i vlana. Korijenje se prvo oslobodi zemlje, a onda dobro opere u vodi. Treba se brzo suiti na tamnom i toplom mjestu. Miris droge je karakteristian, okus gorak i otar. Naprijed je navedeno da se odoljen zove i macina trava. Ako apoteka ima maku, onda tamo gdje ui maka, moe biti siguran da je tu pohranjena droga odoljena. Ako se maki da pomirisati drogu, odmah pone da se valja i kao da padne u neki trans. Nalazite biljke Odoljen se moe nai svugdje, posebno na vlanim mjestima pored potoka i rijeka. Danas se sve vie uzgaja i uope smatra da je droga od gajene biljke stabilnijeg i boljeg kvaliteta. Osnovni hemijski sastojci biljke Droga sadri hemijske supstancije donekle promjenjivog sastava zbog velikog broja varijateta biljke. Neki srednji stav bio bi ovaj: ako 1-2% eterskog ulja (Aetheroleum Valerianae) kojeg sadre vie tanki korjenovi, ali zato stariji sadre vie izo-valerijanske kiseline. Etersko ulje sadri najveim dijelom bronil-izovalerijanat, zatim slobodni borenol i izo-valerijansku kiselinu, terpineola, pinena, kamfena, limonena i neka sloenija jedinjenja borneola sa mravljom i siretnom kiselinom. Izgleda da jo nije utvren definitvan stav, makar u

232 kvalitativnim odnosima. Smatra se da droga sadri i jedan alkaloidvalerin. Isto tako je ustanovljeno prisustvo glikozidavalerozida, zatim tanina, saponina i organskih kiselina: palmitinska, mravlja, siretna, jabuna. Svojstva droge U prvom redu droga biljke uspostavlja nervnu ravnoteu. Zahvaljujui hemijskom sastavu, djeluje na centralni nervni sistem, smanjuje spazam glatke muskulature, regulie rad srca, pojaava izluivanje ui. Kod holecistitisa djeluje kao antispazomodik. Na ovu bi biljku posebno ene trebalo da obrate panju, naroito u kilamkteriju, te kod napadaja migrene, histerije i slino. Indikacije Holescititis, diskinezija, neurastenije, neuroze, histerija, hipersenzibilitet, astma na nervnoj bazi, insomnija (nesanica), tahikardija i slino. Nain primjene Uope se smatra da je preparate valerijane bolje pripremati na hladno. Prema jednom receptu pravi se macerat na sljedei nain: 100 grama korijena prelije se sa litar mlake vode i ostavi 12 sati. Nakon toga se procijedi i uzimaju 2 olje dnevno izmeu jela. Ili: 1 do 2 ajne kaike korijena preliti sa 2 dcl hladne vode i ostaviti 8 sati. Procijediti, malo zagrijati i popiti u gutljajima. Iskreno govorei, uzimanje ovakvih preparata valerijane je dosta neugodno, moe se rei odvratno, ali vrijedi. Tinktura valerijane se obino uzima u koliini od 20 do 30 kapi, na kocki eera. Najlake ju je nabaviti u apoteci. Meutim svako je moe napraviti sam na taj nain da jedan dio sitno isjeckanog korijena valerijane potopi u 5 dijelova 70% alkohola (npr. 20 g korijena + 100 grama alkohola). Nakon stajanja od 10 dana, uz ee mukanje, treba procijediti. Dobijena tekuina je tinktura valerijane (Tinctura Valerianae). Ili, gusti ekstrakt (Extraxium Valerianae spissum) 1 do 3 grama. U prah samljeven korijen valerijane, 4 10 grama dnevno Primjena u narodnoj medicini Gotovo se i ne razlikuje od primjene u naunoj. To se jo primjenjuje u sluajevima odvikavanja od alkohola. Napomena Valerijana je potpuno nekodljiva droga. Meutim, treba je ipak uzimati s izvjesnim oprezom. Prvo, ne smiju se prekoraiti propisane doze. Drugo, treba praviti izvjesne intervale kod uzimanja. Izgleda da je ipak najbolja sljedea preporuka: Preparate valerijane uzimati 10 dana, a zatim napraviti pauzu 2 do 3 sedmice. Valerijana je oficijelna prema farmakopeji bive Jugoslavije. Upotrebljavaju se: Radix valerianae i Tinctura valerianae. Takoer prema: B.P.C (1963)., Brit. Herb. Pharm ( 1983). Njemaka komisija E. The Complete German Comission E Monographs 1988. Ameriko izdanje. Str. 225 227.

VELEBILJE (BELLADONNA)
Atropa belladonna (Linn) Solanaceae Pomonice Drugi nazivi: Baladona, vilinsko bilje, bun, luda trava, ludo bilje. Neobino vana, ali vrlo otrovna droga! Velebilje je dugovjena zeljasta biljka iji su svi dijelovi otrovni, I to smrtonosno, ako se zakasni s intervencijom. Iz razgranatog, snanog korijena izbija vie snanih, razgranatih stabljika koje doseu visinu I do 2 metra. Listovi su gusti, mehki, tamnozeleni i izbijaju iz prljenova po dva odjednom, od kojih je jedan veliki a drugi mali. Cvjetovi izbijaju iz pazuha listova i lie na zvonie, lijepe tamnoljubiaste bolje. Biljka cvjeta gotovo preko cijele godine. Plod je crnomodra lijepa boba, puna ljubiastog soka i veliine trenje. Plod unutra ima mnogo sjemenki. Poto ptice jedu plodove velebilja, tako pomau njegovom razmnoavanju. Za drogu se prikupljaju listovi tokom cijeloga ljeta (Folium Belladonae). Moraju se osuiti na

233 promahi u to tanjem sloju i na tamnom mjestu, to dalje od drugog ljekovitog bilja. Takoer se prikupljaju i vrhovi granica sa listvoima (Herba Belladonnae). U proljee, a posebno u jesen, prikuplja se i korijenje, i to mlado i tanje, najvie do 3 centimetra u promjeru (Radix Belladonnae). Poto se radi o veoma otrovnoj biljci, najbolje, i jedino ispravno, prepustiti strunjacima prikupljanje i suenje droge. Nalazite biljke Beladona raste po brdskim i planinskim umama, po cijeloj zemlji. Najvie voli bukovu, pa zatim hrastovu umu. Moe se nai i na visini od 1500 metara na krevinama, paljevinama uz umske putove i ceste, gdje esto obrazuju guste populacije. Osnovni hemijski sastojci biljke Svi dijelovi biljke sadre tropanove alkaloide, a najvie korijen pri kraju vegetacionog perioda, a listovi u fazi cvjetanja biljke. Od alkaloida treba spomenuti: 1-hiosciamin, atropin, 1-skopolamin, apoastropin, beladonin, kao i isparljiva jedinjenja: N-metilpirolin, N-metilpirolidin, piridin i tetrametildiaminobutan. Osim alkaloida, naeni su i glikozidi: metileskulin, metileskuletin, skopoletin. Svojstva biljke Osnovno farmakoloko djejstvo tropanovih alkaloida je njihova stroga specifinost: ire zjenice, u organizmu pojaavaju sekretornu funkciju lijezda (jetre, pljuvakih, nojnih, guterae), oputaju glatkomiinu muskulaturu, uzbrzavaju ritam srca, djeluju na centralni nervni sistem. Zbog svega toga nalaze iroku primjenu kao spazmolitici i sredstva za ublaavanje bolova kod spazma glatke muskulature unutranjih organa. Indikacije Spazam razliitog porijekla, posebno kod holecistitisa i diskinezije, neuralgije, migrene itd. Nain primjene S obzirom da se radi o vrlo otrovnoj biljci, ne smije se primjenjivati ni pod kojim uslovima na svoju ruku. Napomena S obzirom na otrovnost biljke, postoji individualna netolerantnost prema preparatima beladone. Plodovi beladone nalikuju plodovima trenje, to esto moe biti razlog trovanja, posebno djece. Znakovi trovanja beladonom su oteano disanje, salivacija, tahikardija, navala krvi u u lice, halucinacije, tremor, snienje krvnog pritiska i koma. U sluaju trovanja velebiljem, otrovanog odmah treba natjerati na povraanje. Do smjetaja u bolnicu najbolje mu davati aj od angelike, kao odlian protuotrov. Upotrebljavaju se Belladonnae extractum siccum (suhi ekstrakt velebilja), Belladonnae folium (list velebilja) i Belladonnae tinctura (tinnktur velebilja). Napomena Velebilje je oficijelno droga prema farmakopeji bive Jugoslavije. Takoer i prema: Europ. Pharmac. (vol. l) p.257, B.P.C. (1973), Brit. Herb. Pharm(1983). Njemaka Komisija E: The Complete German Commission E Monographs, 1988. Ameriko izdanje. Str. 87.

VETROVILJ
Eryngium campestre (Linn) Umbelliferae (Apiaceae) titarke Drugi nazivi: Kotrljan, bijela boca, vetrova, bodei trpotec. Vetrovilj je dugogodinja, bidljikava biljka koja naraste do 70 centimetara. Ima dugaak i snaan korijen iz kojeg izbija stabljika sa ilavim listovima, na ijem se kraju nalazi otar i krupan trn. Cvjetovi su u obliku glaviastih cvasti bijele, ili ee plaviaste bolje. Biljka obino cvjeta cijelog ljeta. Za drogu se prikuplja korijen (Radix Eryngii), najbolje u jesen ili u rano proljee. Nakon pranja najbolje je korijen

234 rasjei i nanizati na konac. Okus droge je slian mrkvi, kasnije gorak ili ljut, miris svojstven, posebno kod svjeeg korijena. Nalazite biljke Korovska je biljka. Voli suha mjesta, kamenjare, suhe poljane, livade i slino. Osnovni hemijski sastoji biljke Droga sadri eterskog ulja, saponozida, tanina, dosta kalijevih i nastrijevih soli, kao i neke eere. Svojstva biljke Jak je diuretik koji eliminie ureu i hloride. Posebno se preporuuje kod svih zastoja unutranjih organa, ukljuujui i jetru, naroito ako se iskomplikovalo pojavom nagomilavanja transudata (hidrops). Indikacije Oligurija, edemi, hronini nefritis, viak uree. Nain primjene Preporuuje se umjesto vode, 30 do 40 grma kuhati sa litar vode 5 minuta. Procijediti i piti u toku dana. H. Leclerc kao diuretik preporuuje sljedei sirup: 6 grama ekstrakta vetrovilja, 50 gr sirupa limuna i vode do 300 mililitara, promukati i uzimati 2 rakijske aice svaka 3 sata kod ascitesa, edema, oligurije i slino. Napomena Kod nas se esto sreu druge vrste iz ovoga roda koje imaju slian sastav i djejstvo. Treba spomenuti morski sikavac (Eryngium maritimum: kapin, otri badelj) koji se esto susree u toplijim krajevima, ili glatki sisavac (Eryngium planum).

VILINO SITO
Carlina acaulis (Linne)- Compositae (Asteraceae) Glavoike Drugi nazivi: Kravljak, bijeli trn, veliko sito, veliki striek. To je trajna biljka polegla po zemlji, se velikom rozetom koja je bodljikava. Listovi i glaviasta cvast lee na zemlji. Sva je biljka bodljikava. Cvast je u sredini, sjajno-bijela sa ovojnim listovima, koji se pred kiu zatvaraju, pa se tako moe sa sigurnou prognozirati vrijeme. Korijen je okomit, dosta debeo, mesnat i u obliku vretena, po ukusu podsjea na korijen kupusa, otar je i aromatian. Za drogu se prikuplja korijen rano u proljee ili u jesen (Radix Carline). Treba ga oprati, rasjei i dobro osuiti da se ne upljesnivi. Nalazite biljke Kod nas je ima dosta, uglavnom po suhim i siromanim livadama i panjacima, uz putove, po svijetlim umama. Osnovni hemijski sastojci biljke Korijen sadri eterskog ulja, dosta inulina, voska i tanina. Svojstva biljke Droga djeluje kao holagog. Zatim kao diuretik i tonik. Indikacije Oboljenja jetre. Hidropisija. Problemi sa varenjem. Nain primjene Obino se od 20 grama droge napravi dekokt sa litar vode. Uzimaju se 3 olje dnevno. Primjena u narodnoj medicini Tipian je narodni lijek, s tim to se pored korijena, upotebljavaju i cvjetni pupoljci, i to za jelo u svjeem stanju, to nije neprijatno. Takoer se za jelo mogu upotrijebiti i mladi listovi. Vilino sito se u narodnoj medicini upotrebljava za ienje crijeva i kao sredstvo koje potpomae mokrenje. Ako se 2 do 3 korijena stave u 1/2 litra rakije, dobije se sredstvo protiv eluanih smetnji.

VIRAK (LADYS MANTLE)

235

Alchemilla vulgaris (Linn )- Rosaceae Rue Drugi nazivi: Vrkuta, lavina, rosanica, lavska noga. To je trajna zeljasta, jaka, gotovo grmasta biljka, visine i do 50 centimetara. Podzemni dio biljke je dobro razvijen i iz njega izbijaju stabljike sa dosta krupnim listovima i do 20 centimetara drugim, nazbuljenim i obraslim dlakama. Ima mnogo srodnih podvrsta, ali im je zajedniki oblik lista u vidu plata. Zbog toga se u nekim naim krajevima biljka naziva i gospin plat. Cvjetovi su mali i neugledni, svjetlozeleni i ukastozeleni. Biljka obino cvjeta od maja do augusta. Za drogu se prikuplja kako gdje. Negdje samo list (Folium alchemille vulgaris), ali i itava biljka u cvatu (Herba Alcehmille vulgaris). Suenje se obavlja u tankom sloju, u hladovini i na promahi. Droga je bez mirisa, okus je nagorak i opor. Nalazite biljke Raste po livadama i travnjacima, preteno u planinskim krajevima, esto i do visine od 2.700 metara. Osnovni hemijski sastojci biljke Bez obzira na drugu primjenu biljke, posebno u narodnoj medicini, hemijski je dosta slabo istraena. Najvie sadri tanina, gorkih materija i neto malo eterskog ulja, te luteinske kiseline. Svojstva biljke Droga vri dekongestiju organa, posebno jetre. To je astrigent i stomahik, zatim hemostatik i diuretik. Indikacije Kongestija jetre. Prejake menstruacije, leukoreja. To je astringent i stomahik, zatim hemostatik i diuretik. Nain primjene Mladi listovi upotrebljavaju se za pripremu variva i supa, obino u smjesi s drugim biljkama. Stariji listovi mogu se upotrijebiti za pripremanje vitaminskih ajeva. Obino se aka droge prelije s litar kljuale vode i poslije 10 do 15 minuta procijedi. Piju se 3 olje dnevno, prije ili izmeu jela. Primjena u narodnoj medicini Virak se skoro iskljuivo primjenjuje u narodnoj medicini. Svakako je potrebno ovu biljku bolje prouiti, jer po svoj prilici, na bazi narodnog iskustva, radi se o ljekovitoj biljci visokih kvaliteta. Prvenstveno se upotrebljava za zaustavljanje krvavljenja, posebno kod ena. Regulie menstruaciju, a osim toga, slui za lijeenje bijeloga pranja, te unutranjih povreda nastalih kod poroda. Najee se primjenjuju takozvane sjedee kupke kod enskih bolesti. Poznato je da se u narodu virak upotrebljava i kod eerne bolesti. Oficijelna je prema; Brit. Herb. Pharm (1983). Njemaka Komisija E: The Complete German Comission E Monographs, 1998. Ameriko izdanje Str. 158.

VRATI ( TANSY)
Tanacetum vulgare (Linn) - Compositae (Astereaceae) Glavoike Drugi nazivi: Povrti, povrata, grliek, umanika, vratika. To je dugovjena, bujna i vrlo lijepa biljka, visine i do 1,5 metra. Stabljika je prava, esto crvenkasta. Listovi su krupni, perasti, tamnozeleni. Cvjetne glavice su ute, skupljene u titove na vrhovima stabljike. Biljka obino cvjeta od jula do augusta. Za drogu se prikuplja cvast bez drke, u vrijeme punog cvjetanja (Flos Tanaceti). Treba je suiti na promahi i u hladovini. Miris droge je aromatian po kamforu, okus gorak, neprijatan.

236 Nalazite biljke Kod nas se moe nai po cijeloj zemlji. Tamo gdje se pojavi, raste u velikom mnotvu, najvie po lugovima, pored rijeka i potoka, naroito po vlanim mjestima. Osnovni hemijski sastojci biljke Droga sadri eterskog ulja, u iji sastav ulaze: alfa-tujon, beta-kamfor, tujon, borneol i pinin. Osim toga, sadri: flavonoide, tanine, gorke tvari (amara) i neke alkaloide. Svojstva biljke Droga i preparati biljke djeluju kao holagogna i holeretina sredstva. Imaju izraeno antimikrobno djejstvo, povisuju krvni pritisak, toniziraju muskulaturu eludano-crijevnoga trakta i pojaavaju sekrecije. Zahvaljujui sadraju tujona, svi dijelovi biljke, a ne smao droga, vrlo su otrovni. Indikacije Kod oboljenja jetre i une kesice: hepatitisi i holecititis. Crijevni paraziti, une potekoe, nervoza, histerija, problemi kod menstrukacije, tako da se esto zloupotrebljava za izazivanje abortusa. Nain primjene Kafena kaika droge prelije se sa 2 dcl kljuale vode. Nakon 10 minuta treba procijediti i piti samo jednu olju dnevno i to ujutro. Primjena u narodnoj medicini Vrati se iroko primjenjuje u narodnoj medicini, bez obzira na visoku otrovnost. Za njegovu primjenu vezana je i mistika i sujevjerje da e, eto, kao neto povratiti: snagu, zdravlje, mladost i slino. esto se zloupotrebljava kao abortivno sredstvo. Napomena Lijeenje oboljenja une kesice i jetre ovom drogom se nikako ne bi smjelo vriti na svoju roku. Preparati vratia, i sama droga, su esto uzrok jaim ili slabijim trovanjima. Oficijelna je prema: Brit. Herb. Pharm (1983). Njemaka Komisija E: The Complete German Commission E Monographs 1998. Ameriko izdanje. Str. 379-380.

ZEIJI TRN
Ononis arvenis (Linn) Ononis spinosa (Bieber, non Linne) - Papilionaceae Leptirnjae Drugi nazivi: Gladi, bode, gladika, vuiji trn, grmoten. Zeiji trn je grmolika, dugovjena zeljasta, vrlo otporna biljka koja raste kao korov. Zbog razvijenog i snanog korijena kao korov vrlo se teko unitava. Stabljika je vrsta, sa mnogobrojnim trnovima. Donji listovi su sloeni, trolisni, dok su gornji jednostavni. Cvjetovi izbijaju iz pazuha listova, leptirastog izgleda. Boje su razliite: od ruiaste, ljubiaste do grimiznocrvene. Biljka obino cvjeta od juna do augusta. Za drogu se u prvom redu prikuplja korijen (Radix Ononidis) i to u proljee i jesen. Sui se brzo na suncu, najbolje nanizan na konac. Takoer se prikupljaju listovi i cvijet (Folium et Flos Ononidis). Miris vjeeg korijena je osoben. Droga mirie karakteristino, pa i neprijatno. Okus je otar i trpak. Miris lista i cvijeta je slatkast, pomalo bljutav, okus, takoer, slatkast. Nalazite biljke Voli suha, mrava, vapnenasta zemljita. Raste po panjacima, livadama, pored putova, uz rubove uma. Ima ga svuda po naoj zemlji, ak i do visine od 2000 metara. Osnovni hemijski sastav biljke Korijen sadri i neke flavonoide (ononin; 7glikjozid, 4-metoksiizoflavon i onona ija struktura nije poznata). Takoer sadri masnih ulja, eterskog ulja, smola, organskih kiselina, sluzavih materija i dosta mineralnih soli. Korijen sadri i triterpeski alkohol onocerin. Listovi i cvjetovi, navodno, daju slabu reakciju na alkaloide.

237 Svojstva biljke Korijen zeijeg trna djeluje kao holagog, a zatim kao dosta snaan diuretik i depurativ. Smatra se da izaziva kratkotrajno snienje arterijalnog pritiska. S druge strane, listovi i cvijet se primjenjuju kao prilino jaki diuretici, sedativi za mokrane putove i astrigenti. Indikacije Kongestija jetre i utica (korijen), uni, bubreni kamenci, kao i reumatizam (listovi, cvijet i korijen u smjesi). Nain primjene 2 supene kaike sitno izrezanog korijena kuhati sa litar vode 5 minuta. Prije kuhanja dodati matinjaka ili nane, da se promijeni aroma. Ovu koliinu treba popiti u toku 24 sata. Listovi, cvjetovi i korijen, smjesa jednakih dijelova: 30 grama kuhati 2 do 3 minute u litri vode. Piti tri olje dnevno, izmeu jela. Primjena u narodnoj medicini Primjena zeijeg trna dosta je rasprostranjena. Ako se kora korijena kuha u vinu, taj se napitak moe primjeniti kod utice i kamenca. Sadikovi preporuuje ovaj preparat: 6 grama korijena ili jednaki dijelovi od po 3 grama korijena i lista, potopiti u 2 dcl vode i ostaviti da stoji 12 sati, zatim kuhati i pariti jo 20 minuta. Ako se ovoga aja piju 2 do 3 olje dnevno, reumatiari, koje je bolest kao bogalje za krevet prikovala, i kojima ni jedan drugi lijek nije pomogao, navodno e osjetiti olakanje ve poslije 5 do 8 dana. Biljka je oficijelna prema farmakopeji bive Jugoslavije. Upotrebljava se Radix ononidis (korijen zeijeg trna) Njemaka Komisija E: The Complete German Commision E Monographs, 1998. Ameriko izdanje. Str. 214.

ZLATNICA (GOLDENROD)
Solidag virga-aurea (Linn) Compositae (Asteraceae) Glavoike Drugi nazivi elebi-grana, udinska trava, krkica, trebuhovka. Zlatica je trajna, zeljasta biljka koje naraste do 100 centimetara, to zavisi od stanita. Rizom je kratak i vorast, a stabljika uspravna i okruglasta, gola, u gornjem dijelu razgranata. Listovi su dlakavi s obje strane, donji na kratkim peteljkama, a gornji sjedei, obrnuto jajasti. Cvjetovi su sitni, zlatnoute boje, skupljeni u male glaviaste cvasti. Biljka cvjeta od jula do oktobra. Medonosna je. Za drogu se prikupljaju vrhovi grana u cvatu (Herba Solidaginis vigra-aureae). Treba ih suiti u hladu i na promahi, najbolje vezane u kitice i objeene naopako. Miris droge kao i svjee biljke je prijatan, okus, takoer, prijatan, malo nagorak. Nalazite biljke Biljka najvie voli svijetle i suhe ume, umske istine, obode, uma, stijene i kamenjare od nizinskog do brdskog regiona, ak i do visine od 2.700 metara. Ponekad, naprimjer, pored Save i Drave, ima je u velikoj koliini, tako da daje i odlinu pau za pele. Osnovni hemijski sastojci biljke Droga sadri saponozide, neto malo eterskog ulja, alkaloida, salicilne kiseline, neto malo gorkih materija, flavonoida, kvercitrina i dosta tanina (i do 16%). Svojstva biljke Droga je tipino sredstvo za drenau jetre i bubrega. I inae, droga ima svojstvo da iz organizma izbacuje ne samo toksine, ve i sve ostalo nepotrebno, eliminie iz organizma i mokranu kiselinu. Diuretik je, antiseptik, sedativ za mokrane puteve, astrigent. Indikacije Problemi sa jetrom (Hepatizam), viak uree, holesterola, infekcije mokranih puteva (kolibaciloza, nefritis), oligurija, albuminurija, enterokolitis, dijareja.

238 Nain primjene aku droge preliti s litar vode. Zagrijati i kuhati 2 minute. Nakon toga ostaviti jo 10 minuta i procijediti. Ovu koliinu treba popiti u toku 1 do 2 dana. Ili kao alkoholatura: 2 kafene kaike dnevno, sa malo vode. Primjena u narodnoj medicini Zlatnica lijei u i jetru, hronina oboljenja bubrega i mjehura, rane, proljev i razna zapaljenja koe i sluznice (Tucakov). Napomena S obzirom da se radi o izuzetnoj biljci, u sluaju oboljenja bubrega i mokranih putova, na nju treba obratiti posebnu panju. Oficijelna je prema: Brit. Herb. Pharm (1983). Njemaka Komisija E: The Complete German Commision E Monographs, 1998. Ameriko izdanje. Str. 139.

UTI BAGREM
Colutea arberescens (Linn) Papilioneceae Leptirnjae Drugi nazivi Pucalina, zveak, uta bagra, uta bagrema. To je umski listopadni ib, visine do 7 metara, sa vitkim ibolikim izbojcima. Listovi su jajoliki, odnosno iroko eliptini. Iz pazuha izbijaju cvjetovi u grozdastim cvastima. Biljka cvjeta od maja do augusta, a plodovi sazrijevaju od juna do septembra. Plod je mjehurasta mahuna sa sivocrnim sjemenkama, kojih u jednoj mahuni ima oko 30. Za drogu se prikupljaju listovi (Folium Coluteae) i mahune. Nalazite biljke Kod nas je rasprostranjena po cijeloj zemlji. Voli krenjaku podlogu u toplijim umama, ibljacima i kamenjarima. Osnovni hemijski sastojci droge U listu ima dosta vitamina C, eterskog ulja i koluteinske kiseline, a u cvijetu i flavonskog heterozida koluteozida. Najvaniji sastojak je koluteinska kiselina. Svojstva biljke Tipian je holagog i laksativ. Indikacije Zastoj ui konstipacija. Nain primjene Obino se priprema aj: 5 do 6 grama suhih listova prelije se s 2 do 2,5 decilira vode, stavi da kljua oko 15 minuta, procijedi i pije prije svakog jela. Ovaj aj je vro neprijatnog okusa, gotovo odvratnog. Meutim, kada se ima u vidu da ovaj aj istovremeno pojaava i luenje ui i otvara, treba ga primjenjivati. Napomena uti bagrem neiskusni mogu zamijeniti s alpskom bagrnom (Cytisus laburnum), to je vrlo opasno, jer se ova ubraja u vrlo otrovno bilje, posebno njeno sjeme. Primjena u narodnoj medicini Droga biljke primjenjuje se kao jak purgativ za ienje crijeva.

ENJ ENJ (GINSENG ROOT)

Panax ginseng (Meyer) Araliaceae Aralije Druga imena ovjek-korijen, korijen ivota. Ime panax dobro podsjea na ime grke mitoloke ljekovite biljke panaceje, to znai sveljekovite, kojom je prvi mitoloki bog ljekarnike vjetine Apolon, mogao, ako mu se prohtjelo, dii i mrtvaca iz groba.

239 Na dalekom Istoku korijen biljke enj-enja nazivali su: dar bogova, udo prirode, so zemlje, duh zemlje, boanstvena trava, a najee mu je ime bilo korijen ivota. Legenda kae da, ponekad u tamnoj noi, kada enj-enj cvjeta, iznenada poinje da izbija tajanstvena svjetlost. Ako ovjek te noi iskopa korijen enj-enja, stie mo da pomou tog korijena izlijei svaku bolest, pa ak i da oivi mrtvoga, kao Apolon sa panacejom. Nezgoda je u tome to enj-enj, kao cara umskih biljki, tad uvaju car umskih zvijeri tigar, i car mora - adaha. Zaista treba imati petlju, pa iskopavati korijen svejetlucavog enj-enja pored reenih zvijeri. Samo neobino hrabri ljudi mogu se odluiti na takav korak. Poto su svi ti odvani ljudi zavrili u elucu tigra ili adahe, nije ostao niko ko bi pokazao kako se to oivljava pokojnik. enj-enj uspijeva u neprohodnim planinskim umama dalekog Istoka kao samonikla biljka. Posebno voli kedrove ume, a zatim hrastove i grabove, na tamnim mjestima. Kao droga slui korijen. Svjei korijen se jedan sat izlae dejstvu vodene pare, a zatim se danima sui na suncu, a nou u specijalnim sunicama na temperaturi 40 do 600 C. Korijen poslije toga postaje tvrd, poluprozraan i dobija crvenu boju. Istraivanja, posebno ruskih naunika, pokazala su da enj-enj sigurno posjeduje visoka ljekovita svojstva, ali da se moe preporuiti za lijeenje samo nekih oboljenja. I pod tim uslovima, njegovim hemijskim sastvom teko se mogu objasniti takva visoka ljekovita svojstva. Smatra se da enj-enj sadri steroidne komponente- saponin, glukozide ginsenozide, u ruskoj literaturi nazvani panaksozidi, koji se ekstrakcijom ili suenjem, hidroliziraju i prelaze u panaksadiole i panaksatriole. Pozabavimo se prvo pozitivnim djelovanjem preparata enj-enja za oboljelu jetru. Preparatu djeluju stimulativno na imuni sistem, te kao imunomodulatori. Pojaavaju odgovor antitijela, prirodnu obranu napadnutih elija, npr. virusima hepatitisa B ili C, pri emu stimuliraju stvaranje interferona i tako pojaavaju i snae imuni sistem. Preparati enj-enja djeluju kao hepatoprotektivi ije je djelovanje, dakle, usmjereno protiv virusa, a i protiv tumora. Dalje, preparati enj-enja djeluju stimulativno na umnu i fiziku sposobnost, a takoe i kod rekonvalescencije. Spomenimo na ovome mjestu djelovanje pereparata enj-enja na centralni nervni sistem (CNS), koji se esto primjenjuje kod niza oboljenja toga sistema. Istraivanja fiziolokog djelovanja enj-enja pokazala su njegova svojstva kao adaptogena - sredstava koja potpomau organizmu da se prilagodi-adaptira na teke uslove sredine. Ovakav adaptogen moe dati dodatne snage, nrp. onima koji rade pod tekim uslovima, pa i kosmonautima. Za razliku od stimulatora dopinga, preparati enj-enja ne izazivaju sporedne reakcije, to jest ne naruavaju prirodne rezerve organizma. Preparati enj-enja utjeu na metabolizam i razmjenu ugljikohidrata, to je posebno vanokod eerne bolesti. Naime, preparati enj-enja reguliu sadraj eera u krvi. Navodimo i injenicu da enj-enj pomae i kod cerebralne cirkulacije. Ono to je najvanije za jetru: pojaava stvaranje interferona i fagocitozu. Podeava broj bijelih krvnih zrnaca. Uope, pojaava gotovo sve funkcije jetre, ukljuujui RNA i DNA obnovu i sintezu vitalnih proteina u organizmu. Takoer snizuje povieni nivo jetrenih enzima u krvi kod oteenja jetre. To je nepatoprotektiv, a djeluje i protiv virusa i protiv tumora.

240 Da zakljuimo jo nekimod mnogobrojnih injenica u vezi sa enj-enjom: ublaava opu slabost, umor, niski libido, iscrpljenost i gubitak apetita. enj-enj je oficijelna droga prema British Herbal Pharmacopoeia (1983). To je Timoleptik. Sedativ. Demulcent. Stomahik. Smatra se i za afrodizijak. Indiciranje kod Neurastenije, Neuralgije, Insomnije i Hipotonije. Preporuuje se tri puta dnevno osuenog korijena u dozi 1-2 grama, ili kao dekokt. S druge strane Nijemci (Blumenthal i dr. str. 138. 1998) preporuuju 1-2 grama dnevno, ili ekvivalent nekog preparata. Amerikanci (Peirce. 1999.) preporuuju istu koliinu kao i Nijemci, s napomenom da Kinezi preporuuju 1-9 grama dnevno. Dekokt se pravi tako da se 1/2 ajne kaike osuenog i samljevenog korijena prelije s dcl vode i pije jednom ili dva puta dnevno. Tinktura 1:5 u 70% alkoholu. Bijeli korijen 20-40 kapi, crveni korijen 5-20 kapi, 3 puta dnevno. Kontraindiciranje kod povienog krvnog pritiska, pojaanog menstrualnog krvavljenja i trudnoe.

UTIKA (BARBERRY)
Berberis vulgaris (Linn) Berberidaceae utike Drugi nazivi imirka, utotrn, trpka utika, utokora. utika je do tri metra visoki, snani, uspravni i trnoviti grm. Kora je glatka i svijetlosiva, a kada se oguli, pokazuje intenzivnu utu boju, od ega potjee i ime biljke. Drvo ima povijene, vitke grane, sa listovima koji su fino nazubljeni i dlakavi. Cvjetovi su uti i ine objeene grozdove. Obino cvjeta od maja do juna, uslovno i u aprilu. Plodovi su jarkocrvene, valjkaste bobe, koje sazrijevaju u augustu i septembru. Za drogu se prikuplja korijen koji je dobro razvijen (Radix Berberidis), kora sa grana (Cortex Berberidis) i listovi (Folium Beberidis). Kora s grana se skida ili u rano proljee ili u kasnu jesen. Kada plodovi sazriju, obino krajem ljeta, sue se u tankom sloju da sauvaju to ljepu boju. Najvie se cijeni kora koja je zguljena s korijena. Miris droge je slab, okus gorak, osueni listovi su slabog mirisa, kiselkastog okusa. Osuene bobe su kiselkastog okusa. Nalazite biljke utika uspijeva u ravnici i planinama. Voli sunane, suhe i kamenite breuljke, mjesta meu grmljem i ikarom, uz puteve, rubove uma i polja. Osnovni hemijski sastojci biljke Svi organi utike sadre alkaloide, osim navodno plodova, kada su potpuno zreli. Od alkaloida najvaniji je berberin, od kojega i potjee i uta boja. Ostali alkaloidi su: berbamin, oksiakantin, okisakantinvinetin, palmatin, kolumbamin, jatroricin, berberubin, te eer i skorb. U listovima ima jo vitamina C i E. U plodovima su naeni jabuna kiselina i neke druge organske kiseline, eer i pektinske materije. Svojstva biljke Berberin iz biljke slui kao holagogno sredstvo. Pored toga, droga pokazuje i niz drugih osobina: spazmolitiko i sedativno djejstvo, sniava arterijalni pritisak, a smatra se i preventivnim sredstvom protiv raka. Indikacije Insuficijencija jetre; hronini hepatitis, hepatoholecistitis, utica, uni kamenci i kolike u predjelu jetre. Nain upotrebe Kod navedenih oboljenja jetre i une kesice, kao i unih kanala, te hepatinih kolika, uzima se 20 grama kore ili korijena utike, kuha 5 minuta u 500 mililitara vode, ostavi jo 10 minuta, procijedi i pije po 2 do 3 olje dnevno

241 izmeu jela. Ili: korijen, kora, listovi ili plod: 20 grama na pola litre vode, prokuhati, 2 do 3 olje dnevno. utika je dobra medonosna biljka, med je svijetlout i ugodnog je okusa, pa ga treba upotrebljavati kod navedenih oboljenja jetre. Plodove utike, isto kao i plodove ipka, za kuhanje treba prikupljati poslije prvog mraza. Dobro je od ovih plodova napraviti kiseli sok koji se moe upotrijebiti umjesto vinskog ili jabunog sireta. Jednaki dijelovi soka od utikinih plodova i eera ukuhavaju se do konzistencije sirupa, ili daljim ukuhavanjem demova ili marmelade. Obino se demovi i marmelade prave u smjesi sa nekim voem koje je manje kiselo. Za bolesnike od jetre dobro je ukuhavati jednake dijelove soka od utike i soka od ipurka do poluvrste konzistencije (vidjeti ipurak). Primjena u narodnoj medicini utika se iroko primjenjuje, najvie za lijeenje bolesti jetre i kod utice. U ovom pogledu nauna i narodna medicina u potpunoj su saglasnosti. Posebno se preporuuje i sire dobijeno od plodova utike. Oficijelna je prema B.P.C. (1934), Brit. Herb. Pharm. (1983). Njemaka Komisija E. The Complete German Comission E Monographs, 1988. Ameriko izdanje. Str. 309 310.

Pa, zbogom: I u dobrom mi zdravlju ostajte. Eto moje filozofije. Da ne znate moda neku bolju? Recte mi je onda, ko prijatelju. A nemate li je, pa ,eto, uzmite moju. ( Horacije)

TUMA POJMOVA

A
Abdomen - trbuh. Trbuna duplja. Dio trupa izmeu grudnog koa i karlice. Aerofagija (aerographia) - pojaano gutanje vazduha. Javlja se kod nervoznih osoba (pishopata) u sluaju oboljenja jednjaka i eluca, kao i pri unim i bubrenim napadima - kolikama). Afrodizijak - sredstvo koje se upotrebljava sa ciljem da se podstakne i povea polni prohtjev, a time i sposobnost za izvrenje spolnog ina. Suprotno od anafrodizijaka. Akutan - bolesna pojava koja se naglo javlja i brzo protie. Vidjeti takoer i hronian. Alkoholat - tekuina dobijena destilacijom alkohola sa jednom ili vie biljki.

242 Alkoholatura - tekuina dobijena mijeanjem alkohola i svjee biljke. Nakon izvjesnog vremena, dobijena tekuina se odlije i filtrira. Alkoholna tinkuta - tinktura dobijena iz jednog dijela droge i 5 dijelova alkohola razliite koncentracije: 50% ili 75%. Amara - gorka ljekovita sredstva. Najee su tu materije biljnog porijekla razliitog hemijskog sastava i vrlo gorkog okusa. Hemijske komponente su najee glikozidi koje moemo nai kod biljki iz porodice Gencianaceae (lincura, gorka djetelina, kiica), te neki alkaloidi ili sluzave materije. Upotrebljavaju se kao aperitivi za izazivanje ili poboljanje apetita, jer, kako se pretpostavlja, stimuliu sekreciju pljuvake u ustima, a tako izazvani impulsi refleksno se prenose vegetativnim ivcima na sluznicu eluca, koja zatim pojaano izluuje eluani sok. Naravno, amara se uzima iskljuivo prije jela. Prema farmakopeji bive Jugoslavije oficijalne su u tome pogledu: kiica (Herba Centaurii minoris), lincura (Radix Gentianae), pelin (Herba Absinthii) i gorka djetelina (Folium Menyanthidiis). Od aromatinih biljaka oficijelan je i iirot (Rhizoma Calami). U ovoj knjizi navedene su jo: blaeni kalj, cikorija, dimnjaa, hajduka trava, maslaak, oajnica. Specie amarae koji se posebno moe preporuiti kod oboljenja jetre: Herba Cnici benedicti (blaeni kalj) 15%, Herba Millefolii (hajduka trava) 20%, Folium Menyanthidis (gorka djetelina) 20%, Folium Menthe piperite (nana) 15%, Radix Teraxacii (maslaak) 20% i Fructus Carvi (kim) 10%. Prema farmakopeji bive Jugoslavije: pelin (Summitas Absinthii) 15% kiica (Herba Centaurii) 30% gorka djetelina (Folium Menyanthidis) 15% nana (Folium Menthe piper.) 15% iirot (Rhizoma Calami) 10% lincura (Radix Gentianae) 15%

Takoe su oficijelni: Tinctura amarae, Tinctura Gentianae Analan - odnosi se na anus, mar, kojim se zavrava debelo crijevo, rektum. Antalgetik (analgetica) - sredstvo koje ublaava, odnosno suzbija osjeaj bola. Anemija (anaemia) - malokrvnost. Smanjenje broja eritrocita, koliine hemoglobina ili mase eritrocita u cjelokupnoj zapremini krvi, zbog nesrazmjere izmeu veliine gubljenja i stepena obnavljanja eritrocita. Antidot (antidotum) - protivotrov. Sredstvo, odnosno, lijek protiv djejstva nekog otrova. Antispazmodik (antispazmodica) - antispazmodici su sredstva, odnosno lijekovi koji ubalaavaju ili suzbijaju greve (crijeva, unih i mokranih puteva, krvnih sudova) kao i miine greve. Ovdje su navedeni neki od biljnih antispazmodika: kamilica, lavanda, lazarkinja, lincura, melisa, valerijana. Anus mar - izlaz, zavretak digestivnog trakta. Arterija jetre (arteria hepatica) - jetrena arterija, namjenjena jetri. Aretrioskleroza (arteriosclerosis) ili ateroskleroza - zajedniki pojam za grupe oboljenja u kojima postoji zadebljanje arterijskog zida, kao i gubljenje njegove elastinosti. Artritis (arthritis) zapaljenje zglobova.

243 Ascites (ascites) - nakupljanje slobodne tekuine u trbunoj upljini. Moe nastati iz mnogih razloga, kao npr. insuficijencije srca, ciroze jetre, bolesti bubrega, tumora ili ehinokokusa jetre i dr. Prema tome, ascites nije bolest, ve sindrom razliitih bolesti. Ovdje emo se baviti ascitesom koji nastaje zbog tekih oboljenja jetre (vidjet: ciroza jetre). U jetru svake minute, preko portalne vene, ulazi neto vie od litar krvi. Protok te krvi vri se kroz sinuse do vene jetre, to je omogueno razlikom pritiska u portalnoj veni od oko 1,2 kPa i veni jetre od 0,0 kPa (vidjeti: lobulus). U sluaju ciroze jetre, kada se u strukturi jetre razvija fibrozno tkivo, dolazi do interhepatalne portalne opstrukcije, zbog ega se ometa normalno oticanje krvi iz jetre. U tom sluaju poraste portalni pritisak i do 2,0 kPa, to sa sobom povlai i poveanje pritiska krvi u sinusima. Poveanje pritiska u sinusima jetre, rezultira time da zapoinje polagano ili ubrzano cijeenje tekuine sa povrine jetre. Ova tekuina je plazma koja sadri mnogo bjelanevina i naziva se ascites. Bjelanevine izazivaju porast koloidnoosmotskog pritiska u abdomenu, odnosno abdominalnoj tekuini, to opet za sobom povlai i dodatne koliine tekuine iz crijeva i mezenterijuma. Tako se u abdominalnoj upljini nakuplja tenost, zbog ega je stomak nadut i esto nalikuje abljem trbuhu. Kada se izvri punkcija, izlazi tenost svijetloute boje. Ova tenost, odnosno ascites, moe se inficirati, to vodi daljim komplikacijama ili pritisku na druge organe npr. plua. Ascites se moe ukloniti punkcijom, no taj se metod preporuuje samo izuzetno, npr. ako je zbog ascitesa oteano disanje. Punkcijom se iz organizma otklanjaju velike koliine bjelanevina a ne uzroci nastanka ascitesa. Jedna od metoda borbe protiv ascitesa je uklanjanje vode i soli iz hrane bolesnika. Bolesnik podnosi dnevno litar vode, a unos soli u organizam treba ograniiti na oko 200 miligrama. Da bi se poboljalo izluivanje tenosti iz organizma, treba davati diuretike, a takvih, vrlo korisnih, ima dovoljno u biljnom svijetu. Ako se bolesniku dozvoljava unos vode do 1 litar, onda je najbolje da ta voda bude unesena u vidu nekog diuretinog aja. Ako se diureticima, bilo kojeg porijekla, pojaa izluivanje tekuine iz organizma, time se stvaraju drugi problemi, konkretno gubitak kalija iz organizma, pa o tome treba voditi rauna, jer gubitak kalija moe pogorati cirozu. Biljna sredstva navedena u ovoj knjizi, a koja slue u borbi protiv ascitesa, su: kupus (Binet, Tanret i Bour), u dozi od 200 grama svjeeg soka u toku dana, u kombinaciji s tinkturom kima (tinctura carvi-vidjeti: kim) zbog sprijeavanja nadimanja, limun i crna rotkva (Binet, Tanret i Bour), pasdrijen (posebno to moe regulisati pritisak u portalnoj veni), ljoskovac, artioka, crni luk, oman, utika, ranilist, breza, kleka, proljevak, kukuruz (stigmati), eiji trn, gorka djetelina, gospina trava, frangula, kopriva, perun, suruica, rumarin, zlatnica, a naroito primorski luk (vidjeti: primorski luk) i digitalis (vidjeti: digitalis). Moe se preporuiti i diuretini aj: cvijet lavandule 10 g i cvijet boraine, cvijet poljske ljubiice (Viola tricolor) i cvijet nevena - po 5 g. Dobro izmijeati ovaj aj i supenu kaiku preliti sa 2 dcl. kljuale vode. Nakon 15 minuta procijediti. Pije se 3 puta dnevno. Asimilacija u biologiji skup procesa u kojima organizam izgrauje organske supstancije iz neorganskih. Asistolija (asystolia) zaustavljanje ili prestanak rada srca, odsustvo sranih otkucaja (vidjeti: digitalis). Astma (asthma) Asthma bronchiale oboljenja u kojem se javljaju napadi oteanog disanja usljed gra bronhija. Naroito je oteano izdisanje, odnosno izdisaj. esto je alergijska pojava.

244 Astenija (asthenia) opa slabost organizma, koja nastaje zbog raznih akutnih ili hroninih uzroka. Astrigent sredstvo koje stee tkiva, smanjujui sekrecije. Lijei rane sprijeavajui upale (kod hemoragija, dijareja, rana, leukoreja i sl.) Atonija (atonia) smanjen tonus miia i drugih kontraktilnih organa.

B
Bilirubin una boja. U prvom redu sastojak ui koji nastaje od ostarjelih eritrocita u krvi, starih priblino 120 dana. Ostarjeli eritrociti razlau se u retikuloendotelnom sistemu prvenstveno slezene, kotanoj sri i Kupfferovim elijama jetre, kao i drugim organima. Takoer, nastaje iz hemoglobina krvi kojega fagocitiraju elije retikuloendotelnog sistema, u koliini od oko 0,5 g dnevno. Hemoglobin, nastao raspadom eritrocita, postepeno se cijepa, odnosno razgrauje, dajui une pigmente. Prvo nastaje biliverdin, koji se odmah reducira u slobodni bilirubin, koji postepeno prelazi u krvnu plazmu, vezujui se, takoer, odmah sa proteinom plazme i tako se transportuje u krvi i dalje pod nazivom slobodnog bilirubina. Slobodni bilirubin apsorbuje se kroz membranu hepatocita, u ijoj unutranjosti, nakon nekoliko pretvorbi, prelazi, vezujui se sa glukoronskom kiselinom, u bilirubin-glukoronid ili sa sulfatom u bilirubinsulfat. U ovim oblicima bilirubin se naziva konjugirani, te se kao takav izluuje iz hepatocita u une kanalie i kanale, stvarajui sa ostalim sastojcima u. Direktno, ili preko une kesice, dolazi u dvanestopalano crijevo. Ipak, jedan mali dio konjugiranog bilirubina prodre u plazmu. Znai u krvi, odnosno plazmi, uvijek postoji odreena normalna koliina bilirubina (slobodnog + konjugiranog). Ta koliina se procjenjuje na oko 9 mikromola na litar (9 mmol/l). U patolokim stanjima koncentracija ovog bilirubina moe biti vrlo visoka, ak do 700 mikro-mola/l (vidjeti: utica). Danas se, uglavnom, smatra da je normalna koliina bilirubina (slobodnog + konjugiranog) u krvnoj plazmi i serumu izmeu 9 do 17 mikro-mola/l (vidjeti: Prilog). Pree li koncentracija bilirubina granicu od 27 mikro-mola/l, koa poinje dobijati zelenkasto-ukastu boju (vidjeti: utica). Bilirubin koji je dospio u dvanestopalano crijevo kao satojak ui, da bi se eliminisao iz organizma, mora proi kroz jo neke faze pretvorbe. Pod djejstvom crijevnih bakterija prelazi u urobilinogen, a zatim se oksidira do obojenog jedinjenjasterokobilinogena, i tek tada eliminira iz organizma stolicom. Sterokobilinogen daje normalnu boju stolici. Na zraku brzo prelazi u sterokobilin. Normalna koliina sterokobilina u stolici je 100 do 150 mikro-mola/d. Ovaj proces nije tako jednostavan, jer se sav urobilinogen ne oksidira do sterkobilinogena, ve se dobrim dijelom, kao i une soli, apsorbuje kroz sluznicu tankog crijeva i vrati portnom krvi nazad u jetru, gdje se ponovo pretvara u bilirubin, zatim u vezani bilirubin itd. Ni sav apsorbovani urobilinogen ne dolazi do jetre; jedan manji dio, zaobilaznim putem preko arterijske krvi, doe do bubrega i izlui se mokraom. U izluenoj mokrai uvijek se nalazi i izvjesna koliina urobilinogena, koju smatramo normalnom. Ta normalna koliina urobilinogena u dnevnoj koliini mokrae, odnosno urina, je 0,8 do 4,2 mikro-mola/d. Bronhitis (bronchitis) zapaljenje sluznice bronhija. Odlikuje se luenjem sluzi i prisustvom elemenata zapaljenja i bakterija u njoj. Postoji akutni (bronchitis acut) i hronini bronhitis (bronchitis chronica).

245

C
Cerebralan odnosi se na mozak. Chole (grki) u. Ciroza alkoholna (Chirrhosis hepatis alcocholica) - najei oblik ciroze jetre. Javlja se zbog neposrednog hepatotoksinog djelovanja alkohola na jetru, tanije na jetreni parenhim, odnosno hepatocite. Jedan put koji bi vodio u alkoholnu cirozu jetre je preko masne infiltracije i alkoholnog hepatitisa do ciroze, premda ne mora biti obavezan jer je ta vrsta ciroze moe ii i tako da se zaobie alkoholni hepatitis i masna infilrtacija direktno pree u cirozu. Ili pak kod hroninog alkoholizma, da odmah nastane alkoholni hepatitis koji prelazi u cirozu jetre. Naravno, osnovni uslovi za nastanak patolokih promjena u jetri su i koliina alkohola i duina ekspozicije. Treba svakako napomenuti da postoje hronini alkoholiari koji alkohol konzumiraju u velikim koliinama i kroz dugo vrijeme, a da im se jetra uope ne oteti u ovom smislu. Da li tu i genetski faktori igraju neku uglo, teko je rei. Pored direktnog utjecaja alkohola na eliju jetre u smislu nekroze hepatocita, smatra se da nekrozu izaziva i acet-aldehid koji je meuprodukt i u razgradnji, odnosno metabolizmu alkohola do vode i ugljinog dioksida. Prekine li se na vrijeme sa alkoholom, ove poetne manifestacije propadanja hepatocita mogu se, ne samo zaustaviti ve i potpuno izlijeiti, jer je masna infiltracija do izvjesnog stepena reverzibilan proces. Meutim, prekorai li se ta granica, posljedice su poznate ili preko alkoholnog hepatitisa do ciroze, ili direktno masne infiltracije u cirozu. Reeno je da se vena porta po ulasku u jetru grana prema renjevima i dalje do lobulusa jetre. Kod alkoholnog oboljenja jetre proire se polja oko vene porte, dolazi i do destrukcije samo lobulusa. Znai fibrozno tkivo se iri i buja. Ovakvo irenje i bujanje vezivnog tkiva u portalnim prostorima u najvie sluajeva dovodi do porasta portalnog pritiska, to jeste porasta pritiska vene porte unutar jetre. Posljedica povienog venskog pritiska u jetri izaziva pojavu ascitesa (vidjeti: Ascites). To je znak da je tzv. kompenzovani oblik preao u dekompenzovani oblik ciroze jetre. U poetnom kompenzovanom stadijumu funkcije jetre su jo uvije dobro ouvane. Ukoliko se bolest otkrije u kompenzovanom obliku, on se moe zaustaviti i vrlo dugo drati pod kontrolom, pa ak postoje i neki podaci da se moe lijeiti, jer se navodno nekrotizovano tkivo jetre moe praktino rastvoriti u okolnom zdravom tkivu zahvaljujui, prije svega., nevjerovatno velikoj regenerativnoj moi jetre. Obino se u ovom stadiju pojave neki opominjujui znaci, posebno kod hroninih alkoholiara - hronino oteenje eluca i crijeva, to dovodi do gubitka apetita, naduhanosti stomaka zbog nakupljanja gasovameteorizam, jutarnje povraanje i odvratnost prema hrani, odnosno mesu. Ovakvi znaci, istina u blaoj formi, javljaju se i kod prelaska hepatitisa u cirozu. U kompenzovanom stadijumu, jetra je obino uveana, postoji i slaba utica, redovito lokalizovana na beonjae, na koi se javljaju oznake u vidu pauka ( Spider news), dolazi do drhtanja ruku, snovi su obino teki, javljaju se bolovi u miiima, melanholija obuzme ovjeka, javljaju se i krvavljenja iz nosa i desni, svrbe po tijelu i slino. Bolesnik je izmravio u licu, rukama i grudnom kou, ali je stomak naduven zbog velike koliine gasova. Poslije nekog incidenta, naprimjer, uzimanja vee koliine alkohola kod hroninih alkoholiara, gripe, prehlade i sl, ovaj oblik ciroze moe prei u drugi, dekompenzovani stadijum ciroze. Najizraeniji znak da je bolest prela u ovaj stadijum je pojava vode u

246 trbuhu ascites. Pored toga pojavljuje se i utica. Pojava ascitesa i utice, u ovom stadiju moe dovesti i do smrti. Uz ascites i uticu, poinju da otiu noge, smanjuje se koliina mokrae, koja je zbog velike koliine urobilinogena obojena tamnocrveno. Jetra se smeura zbog poveanja vezivnog tkiva koje zamjenjuje izumrle elije jetre. I inae, pogorava se cjelokupno stanje bolesnika. Najgore je kad bolesnik padne u hepatinu komu (vidjeti: hepatina koma). Stomak je jo vie nadut od tenosti i ima oblik abljeg trbuha. Ako se izvri punkcija, izlazi tenost svijetloute boje. Jetra se moe napipati, a to izgleda kao kada se komad leda u vodi gura prstima prema dolje fenomen sante leda. Ukoliko se stvar ne zaustavi, ve komplikuje dalje, moe doi do krvavljenja iz eluca, ili pojave raka u cirotinoj jetri. Postoji sklonost ka infekcijama, jer jetra ne moe neutralizirati klice, odnosno njihove toksine. Neke klice u tankom crijevu izazivaju poveano stvaranje amonijaka iz bjelanevina, to moe pomoi da doe do nervnih i duevnih poremeaja. Ukoliko doe do gnojnog zapaljenja tankoga crijeva, to se moe prenijeti i na trbunu maramicu, to vrlo esto dovodi do letalnoga ishoda. Prvi stadij ciroze jetre moe se drati pod kontrolom vrlo dugo. Razumnim nainom ivota i energinim, dobro planiranim lijeenjem, proces se moe smiriti. Sa ascitesom proces se ubrzava, posebno ako se ne preduzmu odgovarajue mjere. Najvanije je kod alkoholne ciroze jetre, u prvom stadiju, smjesta i definitivno, prekinuti sa alkoholom, kada se proces otkrije. Definitivno, jer je pojava ciroze kasno sugerisala da se radi i o poveanoj osjetljivosti jetre na alkohol. Mora se na ovom mjestu staviti primjedba da je daleko lake pronalaziti rjeenja kada se radi o alkoholnoj cirozi jetre. Prekid konzumiranja alkohola je prva stepenica za dobru prognozu ciroze jetre, a zatim ureenje, prije svega organa za varenje, koji su, takoer oteeni nerazumnim uzimanjem alkohola. Odgovarajui higijenskodijetalni reim ivota moe dovesti do osjeaja gotovo potpunog zdravlja. O tome hronini alkoholiari moraju strogo voditi rauna. Daleko je tea situacija kada se ciroza razvila postepeno od masne infiltracije, odnosno akutnog i hroninog hepatitisa. Pored medikamentoznog lijeenja jetre u kompenzovanoj cirozi, u to se ovdje ne moe uputati, postoji i smirivanje procesa dobro planiranim nainom ishrane. Treba navesti artikle biljnog porijekla, da se ne bismo udaljavali od teme. Pojedine vrste voa i povra, te drugog ljekovitog bilja, koje moe da se uzima i kao voe i kao povre, ili kao razliiti ajevi, blagotvorno djeluju na oboljelu jetru, vodei sigurno u dobru prognozu, jer se njima unose u organizam neophodne materije potrebne za obnovu elija jetre: vitamini, minerali, razliite materije sa sumporom, holin, itd. I u dekompenzovanom obliku posebna panja mora se posvetiti ishrani, koja, uglavnom, mora da se svodi na neslanu, biljnu hranu. Nephodno potrebne koliine bjelanevina moraju se paljivo unositi i dozirati organizmu, naprimjer zbog mogunosti poveanog stavaranja amonijaka. Moda e ovih nekoliko redaka bolje pojasniti kako se prof. L.Binet sa svojim saradnicima uspjeno borio protiv dekompenzovanog oblika ciroze jetre, uz ostala sredstva i kupusom. (vidjeti: Kupus). - Ciroza bilijarna (Cirrhosis hepatis biliairs) - Ovaj oblik ciroze jetre je dosta rijedak. Postoji primarna i sekundarna bilijarna ciroza. Ukoliko doe do progresivnog zapaljenja unih kanalia unutar jetre, moe doi do izumiranja elija i ciroze jetre. Bolest se skoro iskljuivo javlja kod osoba enskog spola, to se povezuje sa stvaranjem odreenih antitijela, koja tetno djeluju na elije jetre. Bolest se javlja neprimjetno i zapoinje svrabom, koji moe trajati godinama, dok se ne pojavi utica. Ovaj svrab moe zavarati, jer se oboljeli najee obraaju dermatolozima. Uz utilo,

247 obino ide i pojava nekih pigmenata, tako da bolesnica ima mrko-utu boju koe. Jetra je neto uveana i bezbolna, a temperatura poviena, to, kako je reeno, moe trajati godinama, dok se elije jetre ne zamijene vezivnim tkivom. Tada se javljaju svi simptomi kao i kod alkoholne ciroze, ukljuujui ascites i krvavljenja. Sekundarna ciroza javlja se zbog kakve prepreke, najee unih kamenia u vanjskim unim kanalima, posebno u holedohusu, tako da je oteano oticanje ui u dvanaestopalano crijevo. Zbog pritiska ui, u jetri dolazi do zapaljenja i izumiranja elija jetre. - Ciroza kardijalna (Cirrhosis hepatis cardialis). Kardijalna ciroza, kardijalna jetra, odnosno ciroza u toku bolesti srca, javlja se kod bolesnika sa insuficijencijom srca. Kod bolesnika na srcu, jetra, ako se tako moe kazati, slui kao rezervoar za rastereenje bolesnoga srca od krvi. U jetri se nakuplja velika koliina krvi zbog ega se ona poveava i rastegne ahuru koja je opkoljava. To izaziva tupi bol u predjelu jetre. Ako se srce popravi, krv naputa jetru i stanje se normalizuje do sljedee slabosti srca. Ova ponavljanja vre pritisak na elije jetre koje zbog toga propadaju. Propadaju i zbog loe ishrane, to je uslovljeno zastojem krvi. elije izumiru, a dolazi do stvaranja vezivnog tkiva, to se opet negativno odraava na bolesno srce, itd. Kardijalna ciroza ima sve simptome kao i alkoholna (vidjeti tamo), na ta se jo nadovezuju simptomi slaboga srca, modra boja koe, lupanje srca, oteano disanje. Kod lijeenja jetre u ovom sluaju mora se lijeiti i srce. Ciroza pigmentska (Haemochromatosis primaria idiopatica,) ili primarna idiopatska hemohromatoza odnosno bronzani dijabetes. Unoenje eljeza u organizam je nepohodno u koliini od oko 1 miligram dnevno. Ovo unoenje vri se prvenstveno hranom, dakle i biljnom. Organizam upija onoliko eljeza koliko mu je potrebno, a ostatak se eliminie iz organizma. Meutim, zahvaljujui nekim porodinim, nasljednim osobinama, moe doi do poveanog, patolokog upijanja eljeza u crijevima. Ova pojava povenog iskoriavanja eljeza naziva se primarna hemohromatoza. Zbog povienog nagomilavanja eljeza u koi, takoer i nekih pigmenata, koa dobija bronzanu boju. Kako je u ovoj bolesti redovito povien i sadraj eera u krvi (dijabetes: vidjeti tamo), hemohromatoza javlja se onda kada organizam nije u stanju da eljezo vee u hemoglobin, pa se ono nagomilava u organizmu, odnosno pojedinim organima organizma: jetri, guterai, sranom miiu, mukim polnim lijezdama i sl, to dovodi do njihove degeneracije i izumiranja elija. Rezultat svega ovoga moe biti ciroza jetre, oteenje guterae, zbog ega se pojavljuje dijabetes, jer guteraa ne lui dovoljno inzulina, zatim slabost sranog miia i gubitak polnog nagona. Kod osoba enskog spola ova bolest se rjee javlja. Ako se i javi, onda je to poslije prestanka menstruacije, jer se njome izluuje viak eljeza. Kod oboljelih prvo se javlja pigmentacija koe (prljava boja koe lica na primjer) ili znaci povienoga sadraja eera u krvi (pojaana e i luenje mokrae).Svakako da je najgore kada se pojave znaci insuficijencije srca. Jetra je obino uveana, dok je kod mukaraca dolo do atrofije polnih lijezda. U serumu postoji visoka vrijednost sadraja eljeza, kao i povien sadraj eera u krvi. U jetri se pak nagomilava jedan pigment eljeza koji se zove hemosiderin. - Cistitis (cystitis) Cista, mjehur, beika, kesica. Patoloki: upala ciste, mjehura.

D
- Debelo crijevo (intestinum crassum). Prua se od ileuma do mara, odnosno anusa u duini od oko 1,5 do 2 metra.

248 - Dekokt (decoctum) uvarak. Vodeni ekstrakt droge koja se spravlja na taj nain to se droga kuha u vodi odreeno vrijeme. Nakon toga se tenost procijedi i nadopuni prokuhanom vodom za onu koliinu koja je kuhanjem isparila. - Demineralizacija (demineralisatio) gubitak mineralnih soli iz organizma. Posebno kostiju. - Detoksikacija (detoxicatio) proces ienja ili uklanjanja otrovne materije iz organizma i proces kojim se ta materija ini nekodljivom. - Dijabetes (Diabetes millitus) eerna bolest. Poremeaj metabolizma ugljenih hidrata, najee usljed nedovoljnog luenja inzulina (vidjeti: Inzulin) zbog oboljenja pankreasa. - Digestija (digestio) proces varenja hrane u kome hranjive materije prolaskom kroz digestivni trakt podlijeu nizu mehanikih, fiziko-hemijskih i hemijskih promjena u cilju prelaska u materije koje se mogu resorbovati u krvi i iskoristiti (vidjeti: probava). - Dijareja (diarroea) proliv. Pojava estih, vie ili manje tenih stolica. - Diskinezija (Dyskinezia billiaris) poremeaj pranjenja une kesice u dvanaestopalano crijevo zbog loe funkcije Odijevog miia (vidjeti: Odijev svinkter). Pojava je dosta esta i donedavno je dovodila do nepotrebnih operacija, jer se dijagnoza nije mogla tano ustanoviti. Kod nekih, posebno nervoznih osoba enskog spola, moe doi do tzv. primarne diskinezije kada se, zbog prekomjernog grenja Odijevog miia, una kesica gri vie nego to bi trebalo, da bi istisnula u u une kanale i dalje u dvanaestopalano crijevo. Druga vrsta diskinezije javlja se kod onih kojim je una kesica operativno uklonjena, pa dolazi do poremeaja u pranjenju unih kanala. U ovom sluaju postoji nesrazmjera izmeu pritiska ui u unim kanalima i Odijevog miia. Bolovi koji se pri tome javljaju slini su bolovima kod napada unih kamenaca, odnosno kod pokretanja unih kamenaca u unim kanalima. Biljna sredstva opisana ovdje, koja slue protiv diskinezije su: crna rotkva, dimnjaa, melisa, valerijana, velebilje. Obino se uzima tinktura valerijane (Tinctura Valerianae) u koliini od 30 kapi na kocki eera. Ukoliko se bolovi ne umire preporuuje se uzeti tinktura Velebilja (Tinctura Belladonneae), ali samo pod kontrolom ljekara koji e odrediti dozu. - Dispepsija (dyspepsia) poremeaj varenja hrane izazvana razliitim uzrocima. Na primjer, dispepsija cholelithiacus javlja se kod bolesnika sa poremeajima u unoj kesici. - Diuretik (diuretica). Lijekovi koji poveavaju koliinu izluene mokrae. Najvaniji biljni diuretici opisani ovdje: breza, celer (korijen), crni luk, kleka, kukuruz (stigmati), kupus, lavandula, ljoskova, maslaak, pirevina, poljska preslica, primorski luk, digitalis, perun (korijen), paroga, vjetrovilj, eiji trn, zlatnica. - Dizenterija (dysenteria) srdobolja. Crijevno oboljenje udrueno sa proljevima, esto sluzavim, ponekad i krvavim. Javljaju se i trbuni grevi. - Droga osueni ili sirovi dijelovi biljke koji slue kao lijek ili za spravljanje lijekova. Droga u uem smislu predstavlja toksinu supstancu koja izaziva prolaznu izmjenu raspoloenja ili svijesti, s ciljem da se suzbije neprijatno stanje, a eventualno postigne prijatno. - Dvanaestopalano crijevo (duodenum). Prvi dio tankoga crijeva koji poinje neposredno iza eluca. U njega se izlivaju u i sokovi guterae.

249 - Edem (oedema) otok prouzrokovan pretjeranim nakupljanjem serozne tenosti u tkivu. - Ekspektorant (expectorantia) sredstvo koje poveava luenje sluzi u duniku i dunicima i ini je tenijom, ime pomae njeno iskaljavanje. - Emenagog (emmenagoga) sredstvo koje izaziva mestruaciju ili regulie njeno nastajanje. - Endokrina lijezda. lijezda sa unutranjim luenjem koja svoje proizvode odnosno hormone liferuje u krv, limfu ili nervni sistem, jer nema izvodnih kanala. - Enterokolitis (enterocolitis) istovremeno zapaljenje tankog i debelog crijeva. - Enzimi (enzymes) ili fermenti. Sloeni, po djelovanju specifini hemijski spojevi iz grupe proteina koje prozivode iva tkiva, odnosno elije ivih tkiva. Enzimi podstiu tj. katalizuju, i to u neobino malim koliinama, specifine hemijske reakcije: razlau sloena organska jedinjenja na njihove sastavne dijelove i obrnuto. Drugim rijeima, enzim je specifini biokatalizator koji katalizuje najee samo jednu biohemijsku reakciju. Kako se u organizmu odigrava neobino veliki broj biohemijskih reakcija, proizilazi da postoji i neobino veliki broj enzima. Posebna karakteristika enzima je da djeluju u blagim uslovimatemperature i pritiska. Kod ovjeka optimalna temperatura za djelovanje enzima je tjelesna temperatura. Na viim temperaturama dolazi do njihove denasturacije, a na niim se blokira njihovo djejstvo. Dakle, pod odreenim neregularnim uslovima, djelovanje enzima moe se zakoiti, to se zove inhibicijom. Enizimi u organizmu nisu razbacani bez reda, ve su pravilno rasporeeni, najee unutar elije, u vezi sa funkcijom koju treba da obave. Naprijed je reeno kako se u jetri svakog trenutka odigrava nekoliko hiljada biohemijskih reakcija. Nijedna od tih reakcija ne bi tekla bez uea enzima i enzimskih sistema. Jasno je kakva savrena organzacija enzima u jetri, posebno hepatocita, mora biti, da bi sve te reakcije tekle usklaenim tokom. Naalost, u vrlo sloenu problematiku enzima koju prouava posebna grana nauke, Enzimologija, ovdje se ne moe uputati. Vanost enzima donekle se moe sagledati kod probave i metabolizma (vidjeti: Probava, Metabolizam). Posebno je vano napomenuti da se u bolesnim stanjima dejstvo enzima bitno mijenja, to e rei da se u bolest javljaju vea ili manja odstupanja, pa njihova aktivnost moe biti jaa, slabija ili nekoordinirana. Promjene aktivnosti nekog ili nekih enzima, moe biti uzrok ili posljedica bolesti. Za jetru je to od naroitog znaaja. Promjena aktivnosti enzima i enzimskih sistema zavisna je od fizikalnih, hemijskih i biolokih faktora. Od fizikalnih faktora moe se spomenuti temperatura, od hemijskih razliite hemijske materije nastale prilikom unutarnjeg endogenog metabolizma ili unesene izvana. Od biolokih faktora koji izazivaju promjene u enzimskoj aktivnosti, mogu se naznaiti virusi. Posebno mjesto zauzimaju genetski faktori. Treba navesti da svaki organ ima svoje enzimske karakteristike ili profil i na promjenama tih karakteristika zasniva se pravilna dijagnostika pojedinih oboljenja. Jetra je tu ponajbolje istraena. U elijama jetre nalaze se enzimi koji se tu jedino sintetizuju, ili su tu skoncentrisani u velikim koliinama, ali se mora odmah rei da neki od njih nemaju dijagnostike vrijednosti. Drugi enzimi imaju, ali je potrebno veliko iskustvo da se svi nalazi logiki poveu, i na osnovu toga izvuku zakljuci o funkcionalnoj sposobnosti jetre. Osim u elijama jetre, ovi relevanti, za dijagnostiku, enzima nalaze se u krvnoj plazmi, odnosno serumu, u koliinama

250 naormalnim za organizam. Vee ili manje odstupanje od normalnih vrijednosti moe biti dobar pokazatelj za dijagnosticiranje oboljenja. Za dijagnostiku oboljenja jetre posebno su vani: - SGPT (serumska glutamatpiruvat transaminaza), takoer se oznaava i kao AlaAT (alaninamonotransferaza): L-alanin: 2-oksoglutaraz aminotransferaza. Vezana je iskljuivo za elije jetre i njena pojava u serumu iznad normalnih vrijednosti, posebno je vana za dijagnostiku oboljenja jetre. Npr. kod akutnih hepatitisa povienje aktivnosti SGPT u serumu moe se konstatovati jo u predikterusnoj fazi, dakle, prije pojave utice. Ovo je posebno vano kod infektivnog hepatitsa u kojem se utica uope ne pojavljuje, dakle, kod anikterusnog infektivnog hepatitsa (vidjeti: prilog i hepatitisi); - SGOT (serumska glutaminatoksalacetat transaminaza ), takoer se oznaava i kao AsAT (apartat aminotransferaza) : L-asparat: 2 oksokglutarataminotransferaza. Takoer, ima veliki znaaj za dijagnostiku patolokih stanja jetre, posebno akutnih hepatitisa. Povienje aktivnosti SGOT moe se takoer konstatovati u predikterusnoj fazi, ali neto slabije nego kod SGPT. Karakteristina je i za oteenje sranog miia. - GLDH (serumska glutametdehidrogenaza): L-gluminat: NAD (P) oksido reduktaza. Nalazi se u elijama nekih organa, ali najvie u elijama jetre. Vezana je iskljuivo za mitohondrije, te eliju moe napustiti samo kod teih nekrotikih oteenja jetrinih elija. Kod nekrotikih oteenja jetrinih elija,interesantno je izraunavanje kolinika:

SGPT + SGOT GLDH

Ukoliko su nekrotike promjene hepatocita vee, kolinik je manji. yGT (serumska y glutamil transferaza): aminoyglutamil transfera. Nalazi se u svim parenhimatoznim tkivima, takoer i u jetri. Zajedno, u kombinaciji sa SGPT, SGOT i GLDH, pomae u diferencijalnoj dijagnostici oboljenja jetre. Kod oteenja jetre, aktivnosti se normalizuju kasnije nego SGPT, SGOT i GLDH, to moe biti pouzdan znak potpunog ozdravljenja. Od ostalih enzima interesantnih za jetru treba navesti: - Alkalnu fosfatazu koje nema mnogo u parenhimu jetre, ali je zato znatnije vezana za Kupfferove elije i une kapilare. Njena aktivnost znatno je poveana u svim sluajevima zastoja ui. - Holinesteraza (ChE) kao indikator oboljenja jetre vana je samo kod vrlo tekih oteenja jetrinog parenhima: u sluaju dueg trajanja hepatitsa, kod dekompenzovane ciroze jetre, te u sluaju kada su metastaze ve dobro zahvatile jetru. U svim tim sluajevima aktivnost ovog enzima znatno je sniena. - Dehidrogenaza izolimunske kiseline (NADP izocitrat specifina dehidrogeneza) ICHD vezana je za mitohondrije. Za dijagnostiku oboljenja jetre interesantna zbog povienja svoje aktivnosti, npr. u sluaju akutnog hepatitisa, naroito u ranom stadiju, kod opstrukcione utice, manji je porast kod metastaza i poetnog stadija ciroze jetre. Eritrociti crvena krvna zrnca. Etiologija prouavanje uzroka nekog oboljenja.

251

F
Fagocitoza Osobina izvijesnih elija (fagocita) da u svoju citoplazmu uvuku strane estice (npr. bakterije) i unite ih svarivanjem. Smatra se da ovo svarivanje potpomau intracelularni enzimi fagocita (vidjeti: Kuppferove elije). Fabrifug sredstvo ili lijek protiv groznice. Flatulencija (flatulentia) nadimanje crijeva i eluca zrakom ili plinovima, izazvano hranom koja sadri mnogo celuloze i skroba, ali i poremeajima u organima za varenje, usljed ega nastupa esta pojava vjetrova (vidjeti: Karminativ). Flora biljni svijet neke oblasti. Meutim, u medicini, odnosno bakteriologiji, pod florom se podrazumijeva skup svih bakterija koje se nalaze na nekom mjestu. Kao primjer moe se uzeti flora crijeva, usta, itd. Bakterijska flora moe biti normalna i patoloki izmijenjena.

G
Galaktagoga (galactagoga) - Sredstva koja podstiu luenje mlijeka. Galenski (galencia) galenski preparati, lijekovi koje apotekar moe spraviti u apoteci od droga i hemikalija: mijeanjem, rastvaranjem i ekstrahovanjem. Gastralgija (gastralgia) bol izazvan eluanom kolikom. Gastritis (gastritis) zapaljenje tkiva koja oblau eludac, odnosno zapaljenje eluca, koje moe biti prouzrokovano hranom, alkoholom i otrovima. Gastroinstestinalni trakt - Organi za varenje koji se prostiru od eluca (gaster), preko tankog i debelog crijeva do anusa (intestinum crijeva, utroba). Genetika nauka o naslijeu. Glukogen kompleksni ugljikohidrat; oblik eera koji se skladiti u jetri i uva spreman za oslobaanje i korienje u drugim dijelovima tijela. Glukogeneza pretvaranje glukoze u glukogen. Glukozurija eer u urinu. Ova se pojava esto sree kod eerne bolesti dijabetesa. Guteraa (pancreas) lijezda trbune duplje koja se nalazi iza eluca. Njen izvodni kanal ulijeva se u dvanaestopalano crijevo.

H
Hematopoeza (haematopoesis) stvaranje elijskih elemenata u krvi. Organi u kojima se stavarju elije krvi zovu se hematopoezni organi. Naprimjer jetra. Hematurija (haematuria) pojava, odnosno prisustvo krvi u mokrai. Hemofilija (haemophilia) - nasljedno oboljenje u kome postoji neodgovarajue oteano zgruavanje krvi. Neofiliari su gotovo bez izuzetka mukarci. Hemoglobin (haemoglobinum) crveni pigmenti u krvi kimenjaka koji vezuju kisik kod disanja i stvaraju oksihemoglobin, pri emu se kisik vezuje za eljezo iz hemoglobina. Hemoliza ( haemolysis) Razgradnja, odnosno unitavanje crvenih krvnih zrnaca i oslobaanje hemoglobina iz eritrocita, te njegovo prisustvo u krvnoj plazmi. Ako hemoglobin naputa eritrocit pri kraju njegova ivota, to je fizioloka hemoliza koja nije praena poremeajima, za razliku od patoloke hemolize. Hemoptizija (haemoptysis) iskaljavanje manjih koliina krvi koja potjee iz disajnih puteva. Hemoragija (haemorrhagia) isticanje krvi iz krvnih sudova. Krvavljenje, krvoliptanje. Moe biti spoljna ili unutarnja.

252 Hemostatik (haemostatica) sredstvo ili lijek koji zaustavlja krvavljenja. Neki biljni hemostatici opisani ovdje: rusomaa, hajduka trava, kopriva. Hepar jetra Hepatalgija (hepatalgia) bol u jetri. Hepatika koma (Coma hepaticum) stanje potpunog gubitka svijesti, izmeu ostalog i zbog nekih tekih oboljenja jetre. Ustvari, autointoksikacija organizma zbog krajnje, terminalne insuficijencije jetre. Hepatino (hepaticus) koji pripada ili se odnosi na jetru. Hepatitisi zapaljenje jetre. Najneprijatnija oboljenja jetre koja izazivaju degenerativne promjene, izumiranje elija jetre i zapaljenja u jetri, najee sa akutnim tokom. Mogu prei i u hronini oblik, sa daljim komplikacijama prema cirozi i drugim manifestacijama, to zavisi od intenziteta promjena, odnosno teine hepatitisa i drugih uzroka. Kako su kod hepatitisa oteene funkcije jetre, prvenstveno u metabolizmu ugljikohidrata, proteina, lipida, vitamina, eljeza i drugih mikrometala procesima detoksikacije, to se direktno manifestuje i na ostale organe i funkcije: unu kesicu, limfne lijezde, pankreas, hematopoetski aparat, limfni aparat i dr. Najizraeniji simptom hepatitisa je pojava utice (vidjeti: utica). Hepatitise najee izazivaju virusi, klice, bakterije, protozoe i slino. Zatim dolaze toksini, otrovi i hemijska jedinjenja, lijekovi, hemijske supstancije na radnom mjestu, rjee i neki fizikalni faktori. Od intenziteta djelovanja ovih faktora, zavisi i teina hepatitisa. To znai, ukoliko su ovi faktori jae djelovali, tee e doi do izlijeenja i obratno. Ovdje se ne smiju zaboraviti ni genetski faktori i predispozicije. Akutni hepatitis kod prolongiranog djejstva moe prei u hronini i dalje u cirozu jetre (vidjeti: hepatitis hronini, ciroza). Hepatitisi izazvani mikroorganizmima su najei. Posebno hepatitisi izazvani virusima hepatitisa. U grubim crtama hepatitisi se mogu podijeliti na: hepatitise akutne virusne (hepatits acuta infectiosa) hepatitise hronine (hepatitis chronica) i hepatitise toksine (hepatitis toxicosa). Postoje i druge vrste hepatitsa, ali su ovi najvaniji, posebno s obzirom na njihovu uestalost. Patoloke promjene kod pojedinih vrsta hepatitsa, kao i druge, naroito vane promjene, opisane su u daljem tekstu. U borbi protiv hepatitisa, praktino nema sintetskih lijekova. Ako se neki i primjenjuju, njihov krajnji uinak izaziva mnoge nedoumice, a neki od njih ostavljaju sporedne posljedice. Pojaavanje odbrambenih snaga organizma u cijelosti, a zatim takva sredstva ija primjena ima i opravdanu logiku, sigurno je najbolji put u borbi protiv hepatitisa. Ljekovite biljke i biljna sredstva koja mogu da poslue u tu svrhu sa velikim uspjehom, mogu se podijeliti u nekoliko grupa. Holeretici ili holerezna sredstva, dakle sredstva koja pojaavaju stvaranje ui u jetri, pokazuju vrlo povoljne efekte. Razloga za ovo ima vie, od kojih treba navesti da vre drenau svih unih trombova koji zadravaju u. Pojaana koliina ui u crijevima djeluje laksativno, ime se sprijeava autointoksikacija iz crijeva itd. O ostalim efektima ui ve je raspravljano unaprijed. U biljnom svijetu postoje sve vrste holeretika, od vrlo snanih do blagih, koji obavljaju i druge zadatke. Treba navesti najpoznatije: boldo, cikorija, iak, maslina, maslinovo ulje, nana, pirevina, ruzmarin. Ostali holeretici navedeni su na drugom mjestu (vidjeti: Holeretici).

253 Biljna sredstva i biljke kojim se unose vitamini, minerali i druge materije potrebne su za zatitu i obnovu ne samo elija jetre ve i ire, su sve vrste voa i povra, a naroito: limun i pomaranda, badem, bijeli luk, celer, paradajz, prasa, perun, kopriva, salata, argarepa i druge. Biljke i biljna sredstva koja vre detoksikaciju i ienje jetre i krvi: borovnica, maslaak, maslina, maslinovo ulje, pirevina, paradajz, prasa, ljiva, umska jagoda i druge. Ostale biljke koje se upotrebljavaju u obliku aja, odnosno infuza, zaina ili na drugi nain: blaeni kalj, draguac, gorka djetelina, kamilica, majina duica, neven, pelin i iirot, naroito za pobuivanje apetita, petrovac, rusa, sikavica, smilje, timjan, ipurak, vrati. Speciesi koji se upotrebljavaju kod hepatitsa: nana (Folium Menthae piperitae), smilje (Flores helichrisii), pelin (Herba absinthii), majina duica (folium et flores serpilli). Jednaki dijelovi biljki izmijeaju se i uzme se supena kaika aja te prelije s 2 dcl kljuale vode. Nakon 10-15 minuta treba procijediti i piti 3 puta dnevno, nezaslaeno, prije jela. Hepatitis akutni virusni (hepatitis acuta infectiosa) zarazna utica. Ovaj oblik hepatitisa najee se javlja zbog prodiranja virusa hepatitisa u organizam preko usta, dodirom sa zaraenim materijalom ili kontaktom sa oboljelom osobom, zatim preko krvi (infekcijama ili kod vaenja krvi za razliite analize nedovoljno sterilisanim instrumentima, transfuzije krvi ili krvnih proizvoda, vakcinacije, itd.) Jo 1945. godine, shvaeno je da postoje dvije forme akutnog virusnog hepatitisa. Postoje dva virusa: A i B, koji izazivaju te dvije forme. Virus A izaziva hepatitis koji se esto oznaava kao IH. esto oboli istovremeno vei broj ljudi od ove forme. Najee se prenosi fekalno-oralnim putem. Nazivaju ga boleu prljavih ruku. Inkubacioni period obino traje od 15 do 50 dana, zbog ega se zove i hepatitisom kratke inkubacije. Virus B izaziva hepatitis B ili serumski hepatitis, koji se oznaava sa SH. Praktino, postoje 4 mogunosti za prenoenje ovog virusa: vakcinacijama koje sadre ljudski serum, profilakse infekcija pomou ljudskog seruma, transfuzija krvi ili krvnih proizvoda i davanje inekcijama ili uzimanja krvi za analize. Iako hepatitis A i B imaju dosta slinosti, postoje i razlike. Nakon preleanog hepatitisa A, ostaje trajni imunitet, dok je kod hepatitisa B imunitet slabije izraen i postoji mogunost ponovne infekcije virusom B. Inkubacioni period je dui i traje obino 50 do 180 dana, zbog ega se zove i hepatitisom duge inkubacije. Jo jedna karakteristika, odnosno razlika, je postojanje tzv. Australija-antigena u sluaju hepatitisa B. Otkriven je 1960. godine i on je ta bitna razlika izmeu dvije vrste hepatitisa. Australija-antigen (AuAg, HAA ili HBAg) je lipoproteinski antigen koje se nazali u serumu, mokrai i nekim drugim tjelesnim tekuinama bolesnika sa akutnim serumskim hepatitisom. Sa Australijom ima veze jedino u tome to je prvi put otkriven kod jednog Australijanca. Ovim antigenom ne moe se detaljnije baviti, osim injenicom da se najee oznaava sa HB-Ag, i antigen jezgre: HBc-Ag. Oba hepatitisa, HA i HB, odnosno infektivni (IH) i serumski (SH), izazivaju u jetri gotovo identine promjene - degeneraciju ili nekrozu, odnosno izumiranje veeg ili manjeg broja elija jetre, od ega i zavisi teina sluaja, kao i neke druge upalne ili propratne pojave. Meutim, sve se te pojave, u oko 94% sluajeva, daju potpuno sanirati, najee u toku od 4 mjeseca, a ponekad i due, zahvaljujui najee regenerativnoj moi jetre.

254 Svakako najinteresantnije pitanje je kako se moe prepoznati da li je neko zaraen jednim od ove dvije vrste virusa, prije nego se pojave izrazite manifestacije. U prvom periodu oboljenja javljaju se mnogi simptomi, koji nisu specifini samo za hepatitis, jer se javljaju i kod drugih oboljenja i obino traju do 2 nedjelje, kod serumskog hepatitsa redovito due nego kod infektivnog. Najee se javljaju poremeaji u organima za varenje: muka, gaenje, povraanje, nagon za povraanjem, bolovi u elucu, proljevi i sl. esto se javlja i temperatura, gubitak apetita, glavobolja, malaksalost, bolovi u miiima, bol pod desnim rebarnim lukom, svrab po koi. Posebno kod hepatitsa B javlja se koprivnjaa i bolovi u zglobovima. Postoji jedan specifian znak uveanje jetre, koji izaziva tupi bol ispod desnog rebarnog luka. Tada se bolesnik vjerovatno ve uplai i postane paljiviji, pa primjeti da mu je mokraa tamnija, a stolica svjetlija. Ovim, praktino zapoinje drugi stadij, odnosno period koji se naziva period utice. Iznenada, praktino preko noi, poute beonjae, a zatim i koa po itavom tijelu. utica dobija na intenzitetu prvih 7 dana, zatim se odrava krae vrijeme na tom nivou, nakon ega zapoinje postepeno povlaenje za sljedee 2 do 4 nedjelje, ponekad, istina rijetko, to traje i 2 do 4 mjeseca. Kod akutnog, infektivnog hepatitisa bolje je kada se pojavi utica vidljivog intenziteta. Postoje naime i anikterusni oblici akutnog virusnog hepatitisa bez utice, koji stvaraju dosta problema dijagnostici, pa prema tome i poduzimanju odgovarajuih mjera. Prema nekim podacima, u epidemijama se ljavlja podjednak broj oblika hepatitisa sa uticom i bez nje. Oblici hepatitisa bez utice pomau epidemijsko irenje akutnog hepatitisa, a zahvaljujui njima, znaajan je njihov udio u nastanku ciroze jetre. Trei period je period rekonvalesencije, oporavka, koji zapoinje kada se utica gotovo povue, odnosno kada vrijedosti bilirubina u krvnoj plazmi budu svedene unutar granica od 921 umol/L. Za potpun oporavak jetre, nakon preleanog akutnog virusnog hepatitisa, potreban je period od oko skoro godinu. Ukupno trajanje bolesti je usporeno od 2 do 4 mjeseca, postoji istina i usporena rekonvalescencija, a za svaki sluaj na oprezu treba biti do godinu. Prvi znaci da je period rekonvalescencije zapoeo, vide se kroz pojaano izluivanje mokrae koja dobija normalnu boju kao i stolica. Malaksalost iezava, jer se i apetit naglo poveava. U periodu rekonvalescencije, obino do 4 mjeseca, treba biti krajnje obazriv. Ne smije se fiziki naprezati, djeci treba ograniiti kretanje, posebno tranje, a nainu ishrane treba obratiti posebnu panju. Posumnja li se na hepatitis, na osnovu navedenih simptoma u predikterusnom stadiju, u mokrai se moe konstatovati poveana koliina urobilinogena. U krvnoj plazmi, odnosno serumu, moe se zapaziti izvjesno poveanje koncentracije bilirubina. U krvnom serumu, zbog nekroze hepatocita, zapaaju se promjene aktivnosti nekih enzima, koji se normalno nalaze u citoplazmi jetrinih elija ili organelama, konktretno mitohondrijama. Posebnu panju treba obratiti na transaminaze: SGPT i SGOT koje se nalaze u citoplazmi i GLDH vezane za mitohondrije. Njihov odnos:

SGPT + SGOT GLDH

Kod hepatitisa obino je oko 50 (vidjeti: Enzimi i prilog). Ako su konstatovana poveanja u aktivnosti SGPT, SGOT i GLDH od interesa je odreivanje i yGT, posebno to se pomou ovog enzima moe odrediti i vrijeme potpunog

255 ozdravljenja. Naime, aktivnost yGT smiruje se kasnije nego kod SGPT, SGOT i GLDH. Neophodno je napomenuti da je potrebna izuzetna panja ako se oboli od hepatitisa A i B. Naroito od virusa hepatitsa B. Dokazano je da je dugotrajna, perzistentna infekcija virusom hepatitisa B, uzrok i veliki rizik za prelazak ove bolesti u cirozu jetre. I ne samo to. Najnovija istraivanja jasno sugeriu o velikoj ulozi virusa hepatitisa B u nastanku primarnog karcinoma jetre, pa je tako virus B postao i kao prvi humani virus za kojeg postoje dosta vrsti dokazi da moe izazvati karcinom kod ovjeka. Panja se mora skrenuti na Australija-antigen kojeg smo ranije spomenuli. Povrinski antigen HBs-Ag u dobroj je korelaciji s kasnijim nastankom primarnog karcinoma jetre. Ovaj anatigen, a rjee i antigen jezgre HBc-Ag mora se najee nai u elijama koje nisu jo zahvaene tumorom, dakle u hepatocitima. Treba napomenuti i to da je redoviti pratilac primarnog karcinoma jetre i ciroza. Sada se moe postaviti pitanje: Da li je infekcija virusom hepatitisa B, ili ciroza jetre, podloga za nastanak primarnog karcinoma? Mnogobrojni dokazi, u koje se ovdje ne moemo uputati, jasno govore i prilog tome da je dugotrajna infekcija virusom B od presudne vanosti za nastanak karcinoma, a ne ciroza, pod uslovom da se nije razvila iz hepatitisa B. Naravno, kao olakavajua okolnost je injenica da nije samo dovoljna dugotrajna ekspozicija virusa hepatitsa B ili ciroza nastala iz ovog oboljenja, ve su potrebni i drugi faktori: genetski, nain ishrane, hemijski kancerogeni, npr, iz radne sredine, imunoloki i hormonski utjecaji, i drugi. Navedimo kako, pored infektivnog hepatitisa, postoje i drugi oblici ove bolesti, na sreu vrlo rijetki. Teak oblik hepatitisa naziva se akutna difuzna nekroza ili izumiranje jetre, odnosno akutna uta atrofija jetre. Najee se javlja kod starijih osoba koje su oboljele od hepatitisa izazvanog virusom B. Nakon otprilike 14 dana, dolazi do nervnih i duevnih poremeaja, kada bolest, naalost ve uzima fatalni tok. Karakteristino za taj period je da postoji velika razdraljivost i nemir, a zatim duboka koma. Postoji i tzv. fetor hepatikus, poseban miris bolesnika na trulo lie. Ako bolesnik padne u komu, gotovo su minimalni izgledi da preivi. Biljna sredstva opisana ovdje, a koja se upotrebljavaju u borbi protiv infektivnog hepatitisa, navedena su pod Hepatitis. Posebno treba istai: maslaak, nanu, neven, petrovac, pirevinu, rusu, utiku. Iirot treba svakako upotrebljavati radi pobuivanja apetita. Rumarin kao zain. Po svemu sudei, najefikasniji su kod infektivnoga hepatitisa: majina duica, timijan, vranilova trava. Species koji se upotrebljava protiv infektivnoga hepatitisa i utice: 1. Rumarin (Folium Rosmarini) 30% 2. Timijan (Herba Thymii) 25% 3. Rusa (Herba Chelidonii) 30% 4. Frangula (Cortex Frangulae) 15 % Dvije kafene kaike ove smjese treba preliti da 2 dcl. kljuale vode i dobro promijeati. Poklopiti i nakon 2 sata procijediti. Pije se ujutro na prazan stomak i naveer pred spavanje. U strunoj i naunoj literaturi, mogu se pronai i mnogi drugi recepti ajnih mjeavina protiv hepatitisa od kojih preporuujemo: Species II: (Petkov, 1988.) 1. nana ( Fol. Menthae pip.) 2. kamilica (Flor. Chamomillae) aa 60,0

256 3. gospina trava (Herba Hyperici) 4. mauhica (Her. Violae tric.) 5. hajduka trava (Her, Millefolii) aa 50, 0 6. frangula (Cort. Frangulae) aa 40,0 Supenu kaiku ajne smjese preliti s 2 dcl kljuale vode. Promijeati i poklopiti. Procijediti nakon 25 minuta. Popiti ujutro i naveer pred spavanje, do 3/4 ukupne koliine. Species III: (Braun, 1974.) 1. sikavica (Fr.Cardii Marianae) 2. nana (Fol. Menthae pip.) 3. pelin (Her. Absinthii) 4. blaeni kalj (Her. Cardii benedic.) aa 20,0 5. reum (Rhiz. Rhei.conc.) 6. kim (Fruct. Carvi) aa 10,0 Supenu kaiku ajne mjeavine preliti s 3 dcl kljuale vode. Promijeati i poklopiti. Procijediti nakon 20 minuta i 2 dcl ovog aja piti 3 puta dnevno. Lindemann (1973.) i Stanczyk (1976.) daju takoer dva provjerena recepta za lijeenje hepatitisa: Species IV: (Lindemann, 1973.) 1. sikavica (Sem. Cardii marianae) 50,0 2. maslaak (Rad. Taraxacii c. Herb.) 3. kim (Fruct. Carvi) aa 20 4. frangula (Cirt. Frangulae) aa 10 ajnu kaiku mjeavine preliti s 2 dcl. kljuale vode i lagano kuhati 3 minute, procijediti i piti tri puta dnevno po dcl prije jela. Species V (Stanczyk, 1976.) 1. nana (Fol. Menthae pip.) 2. rusa (Herb. Chelidonii) 3. utika (Cort. Berberidis conc.) 4. melisa (Fol. Mellisae) 5. gospina trava (Herb. Hyperici) aa 50,0 Supenu kaiku ajne mjeavine preliti s 2 dcl kljuale vode. Promijeati i poklopiti. Procijediti nakon 20 minuta. Piti ujutro i naveer natate. Hepatitis hronini (Hepatitis chronica.) - Ne uputajui se u aroliku grupu poremeaja, koji vode prolongiranom oteenju jetrinih elija, i upalnih procesa koji su se do nedavno podvodili pod pojam hroninog hepatitisa, moemo rei da se pod ovim imenom podrazumijeva hronini patoloki proces u tkivu jetre, gdje procesi zapaljenja, degeneracije i izumiranja elija jetre traju preko godinu, i najee zavravaju cirozom jetre.

257 Danas vai podjela hroninog hepatitisa na hronini perzistentni i hronini agresivni hepatitis, koji je opet ili umjereno aktivan ili jako aktivan. Uzroci nastanka ove bolesti donekle su nejasni. Mogu biti produeci, odnosno neizlijeeni akutni virusni hepatitis (posebno hepatitis Bvidjeti: hepatitis infektivni) koji se moe produiti, odnosno imati za posljedicu nastanak hroninog, i to virusnog hepatitisa. Virus A, odnosno akutni hepatitis izazvan virusom A, rijetko prelazi u hronini oblik, mada se i to moe desiti, posebno u sluaju anikterinog hepatitisa, kada ne bude prepoznat zbog odsustva utice. Mogu u tom sluaju djelovati i dodatni faktori kao to je zloupotreba alkohola, kada je hronini hepatitis meustepenica za pojavu ciroze. Takoer treba navesti da i itav niz lijekova, moe izazvati promjene na tkivu jetre koje su sasvim identine sa promjenama kod hroninog operzistentnog hepatitisa (vidjeti: Alkohol i lijekovi i hemikalije). I pothranjivanje bjelanevinama, naroito kod hroninih alkoholiara, jedan su od razloga nastanka hroninog hepatitisa. Postoje dokazi da u nastanku hroninog hepatitisa znaajnu ulogu igraju i autoimuni procesi, to znai da u nekom organizmu stvaraju natitijela protiv vlastitih elija ili tkiva (autoimuni hepatitis). U vrlo sloenu problematiku mehanizma ovakvih djejstava nema se potrebe ovdje uputati, osim u one momente koji jasno sugeriu veliku opreznost. Pored velike osjetljivosti na uzimanje lijekova, zloupotrebe alkohola, metabolikih poremeaja genetskog tipa, panju treba skrenuti i na uzimanje droga. Cijela stvar oko nastanka hroninog hepatitisa, poela je dobijati novi tok otkriem Australija-antigena. Poznato je da je serumski hepatitis, odnosno hepatitis sa duim vremenom inkubacije, opasniji od hepatitisa sa kratkim vremenom inkubacije (vidjeti: Hepatitis akutni). U prvom sluaju moglo se konstatovati prisustvo Australija-antigena HB-Ag. Prema nekim istraivanjima, smatra se da akutni serumski hepatits prelazi u hronini pod uslovom da je Australija-antigen ostao pozitivan u toku 3 mjeseca i due. Pozitivni nalazi Australija-anitgena, u roku kraem od tri mjeseca, uzrokuju hronini perzistetni hepatitis, za razliku od agresivnog oblika, gdje su nalazi Australijaanitgena bili pozitivni u toku duem od tri mjeseca. Da li je to ba tako, teko je rei, ali je evidentna uloga pozitivnih nalaza Australija-antigena u prolongiranom trajanju na nastajanje hronine bolesti jetre. Kako rekosmo, postoje dva oblika hroninog hepatitisa: hronini perzistentni, koji je daleko blai i hronini agresivni. Hronini perzistentni hepatitis nastavak je neizlijeenog akutnog virusnog hepatitisa. Odlikuje se time to u jetri potoje odreena mjesta, zapaljenja (infiltrati), lokalno izumiranje (nekroza) hepatocita je vrlo blago, pa s tim u vezi i neznatno, blago stavarnje vezivnog tkiva. U ovom sluaju rijetko prelazi u cirozu jetre, naravno pod uslovom da ne djeluju drugi podraavajui faktori, kao to su npr. alkohol, lijekovi i slino. U tom sluaju moe doi do obimnijih promjena, to vodi i veim patolokim promjenama. Od svega je najvanije da se ovi laki oblici mogu zaustaviti da ne preu u tee. Veina oboljelih nema nikavih tegoba. Ostali se ale na lagano titanje ili lagani bol ispod desnog rebarnog luka, s povremenim gubitkom apetita i lahkim zamaranjem. Jetra je jedva primjetna ili malo uveana. Uobiajeni nalazi jetrenih proba ne govore ba mnogo. Bilirubin gotovo nije ni povean u krvi. Zbog vrlo lagane nekroze hepatocita, jedva da se moe, ili ne moe nikako, primijetiti promjena u aktivnosti transaminaza (SGOT i SGPT). Prema nekim autorima, moe se primijetiti lagano poveanje aktivnosti alkalne fosfataze. Dakle, uobiajene jetrene probe malo govore u prilog tane

258 dijagnoze. Po svemu sudei, prava i tana dijagnoza moe se postaviti samo na bazi biopsije jetre ili drugih slinih metoda. Da ovaj lagani oblik ne bi uzeo nepoeljan tok, bolesnici se moraju uzdravati, u prvom redu od alkohola; lijekove uzimati samo onda kada su zaista neophodni, izbjegavati fizike napore, a posebnu panju obratiti na nain ishrane. Kod hroninog agresivnog hepatitisa, patoloke promjene u jetri su znatno izraenije. Dolazi do neprekidnih zapaljenja i njihovog irenja, sve vei broj elija jetre izumire, ime se poveava vezivno tkivo, dok najzad, ovaj oblik ne pree u cirozu jetre. Proces se obino razvija tako da se jetra unitava pare po pare. Koliko e proces biti brz, zavisi od bolesnika. Kod nekih je vrlo brz, dok kod drugih sporo napreduje. Kod hroninog agresivnog hepatitisa, jetra i slezena su redovito uveane. Zbog visokog sadraja bilirubina u krvi, redovito postoji utica. Zbog teke nekroze hepatocita jetre, aktivnosti transaminaza su vrlo poveane. Takoer i drugih enzima, posebno gama-GT. Gamaglobulini su, takoer uveani, alkalna fosfatazauveana. Postoje i drugi patoloki nazivi: poviena sedimentacija ertirocita, smanjen broj eritrocita. Primjeuje se oteenje i drugih organa - krvnih sudova, to se esto manifestuje krvavljenima. Oteuju se bubrezi, pojavljuje se koprivnjaa, esti su proljevi i sl. U aktivnoj fazi temperatura je poviena, postoje jaki bolovi u trbuhu, gubi se apetit. Prognoza bolesti je redovito loa, jer prelazi u cirozu jetre. Tretiranje bolesti lijkovima ostavlja dosta dilema. U njih se ne bismo uputali, osim naveli da uglavnom vlada miljenje kako lijekovi mogu utjecati na poboljanje kvaliteta ivota oboljelih. Ali, naalost, i u tim uslovima, treba navesti kako lijekovi esto izazivaju sporedne posljedice u ve iscrpljenom organizmu, naprimjer, poviene koncentracije eera u krvi, odnosno dijabetes, ir na elucu ili dvanaestopalanom crijevu, neki pak dovode do pogoranja stanja jetre, koja je ionako ve dobro oteena. Treba napomenuti da lijekovi mogu izazivati i sporedne efekte, ko to su dodatno slabljenje organizma, odnosno slabljenje otpornosti organizma prema zaraznim bolestima. Mora se kazati da se ispravna dijagnoza ove bolesti moe postaviti samo na bazi biopsije jetre. Nalaz Australija-antigena redovito je pozitivan. Povezanost Australija-antigena sa nastankom primarnog karcinoma jetre objanjena je na drugom mjestu (vidjeti: Hepatitis akutni). Po svemu sudei, bolja perspektiva lei u higijensko-dijetskom nainu, odnosno tretmanu ovog oboljenja, uz istovremenu primjenu lijekova prirodnog porijekla. Da li se takvim tretmanom samo poboljava kvalitet ivota, uz eliminaciju sporednih efekata, ili se mogu oekivati i drugi efekti za odgovor e trebati jo vremena. Biljna sredstva opisana u ovoj knjizi, koja se koriste u borbi protiv hroninog hepatitisa - sva biljna sredstva koja su navedena pod: hepatitis, koriste se i kod hroninog hepatitisa. Posebno treba izdvojiti: bijeli luk, boldo, cikoriju, maslaak, maslinu i maslinovo ulje, neven, pirevinu, rusu, ruzmarin, smilje, ljivu, utiku, iirot, posebno kao zainsku biljku za pobuivanje apetita. Hepatitis toksini (Hepatitis toxicosa). Kako im i ime samo kae, ovi hepatitisi nastaju zbog unoenja hemijskih toksinih materija u organizam u vidu lijekova, toksinih materija koje se pojavljuju na radnom mjestu, neznalake upotrebe gljiva ili na drugi nain, kao npr. unoenje otrova u organizam u samoubilake ili ubilake svrhe. Potrebno je napomenuti da postoje osobe koje su manje ili vie osjetljive na hemijske agense, posebno lijekove. Lijekovi koji se unose u organizam, u jetri se oksiduju, redukuju ili vezuju sa drugim hemijskim agensima, ve prema svojim

259 osobinama, i na taj nain postaju bezopasni, te se iz organizma uklanjaju najee preko ui ili mokraom putem bubrega. U ovim reakcijama oksidacije, redukcije, ili vezivanja, sudjeluju odreena jedinjenja koja nastaju u jetri, a koja se nazivaju enzimi (vidjeti: Enzimi). Ako jetrene elije nisu u stanju da proizvedu te enzime u dovoljnim koliinama, lijekovi se nee izluiti iz organizma, ve e doi od njihovog nakupljanja do toksinih granica, to e dovesti do oteenja elija jetrehepatocita. Pri tome se mogu otetiti i elije drugih organa. Zbog te nedovoljne poizvodnje enzima u elijama jetre, kod odreenog broja osoba, ali i iz drugih razloga, dolazi do oboljenja od hepatitisa, koji se nazivaju hepatitisi zbog preosjetljivosti na lijekove. Postoje, takoer, lijekovi koji izazivaju oteenje jetre kod svih osoba. To su pravi otrovi za jetru, takozvani hepatotoksini. Kada su u pitanju hepatitisi izazvani preosjetljivou na lijekove, razlikuju se dva oblika: holestazni i hepatitisi. Manje je teak holestazni oblik, koji nastaje zbog zastoja ui u jetri, i koji se redovito brzo gubi prestankom uzimanja lijeka i odgovarajuom ishranom, u prvom redu takvom koja e pokrenuti u (vidjeti: holagoga i holeretika). Ponekad, mada vrlo rijetko, moe se komplikovati i prei u bilijarnu cirozu (vidjeti tamo). Hepatitisni oblik dosta je slian virusnom hepatitisu po promjenama na jetri, jer dolazi do oteenja elija jetre. Jetra se uveava, a pojavljuje se i utica. Obino se javlja i svrbe, poviena temperatura, groznica i sl. Kod ovog oblika hepatitisa, treba odmah prekinuti uzimanje lijeka i preduzeti druge odgovarajue mjere. Danas se smatra da nema lijeka koji ne bi, kod odreenog broja osoba, mogao izazvati pojavu ovih vrsta hepatitisa ili izazvati kakvo drugo oteenje jetre. Hepatotoksini, odnosno lijekovi koji izazivaju hepatitis, jer su pravi otrovi za jetru, dosta su rijetki, jer se primjenuju samo u izuzetnim situacijama - kada se mora riskirati oteenje jetre, da bi se zaustavilo neko drugo, mnogo tee oboljenje, kao to su naprimjer, maligni tumori. Kako e takav lijek djelovati na jetru, zavisi od toga kakvo je stanje jetre. U ovoj bolesti brzo dolazi do izumiranja elija jetre, pojavljuje se utica, gubi se apetit, jetra se uveava, a ukoliko je unoenje hepatotoksina bilo vee, moe doi do povraanja krvi, delirijuma, kome i smrti. U ovakvim sluajevima je loe i to to redovito dolazi do oteenja bubrega i pojave uremije, to posebno teko djeluje na jetru. Dugotrajno uzimanje lijekova koji su hepatotoskini, moe postepeno dovesti i do ciroze jetre. Ovo se deava u sluajevima kada se takav lijek uzim kroz due vrijeme u manjim dozama. Kada se zbog ouvanja funkcije jetre, prekine uzimanje lijeka koji je izazvao njeno oteenje, moe doi do napredovanja one bolesti zbog koje se takav lijek uzima. Osim toga, za lijeenje bubrega i uremije treba uzimati neki drugi lijek, koji e sigurno negativno djelovati na ve oteenu jetru. U ovo sluaju jasno se vidi ta znai preventivna borba. Pored ostalih metoda, posebnu panju treba posvetiti pravilnoj ishrani bogatoj bjelanevinama, vitaminima, mineralima, i drugim prirodnim i hemijskim sredstvima. Toksine materije ili otrovi na radnom mjestu mogu izazvati tzv. profesionalne hepatitise. Postoji vei broj takvih toksinih materija u vezi, naprimjer, sa tehnolokim procesom proizvodnje. Trovanje gljivama vrlo je teko jer, pored jetre koja najvie strada, dolazi do oteenja bubrega, eluca, crijeva, nervnog sistema i slino. U jetri dolazi do masne infiltracije (vidjeti tamo) i izumiranja velikog broja elija. Otrovani obino umiru zbog uremije ili kome (Coma hepaticum). Procenat preivjelih, koji zavisi od toga kakvim su se gljivama otrovali, te od stanja jetre, izlazi iz takvih situacija sa tekim oteenjem jetre. Posebni su teki sluajevi trovanja gljivama kada se toksino dejstvo ne javi nakon 3 do 4 sata, ve nakon 4 do 15 dana. U prvom sluaju moe se dosta uraditi izazivanjem povraanja, ienjem, transfuzijama krvi i sl. Ako se simptomi

260 trovanja jave kasnije, to se deava kod trovanja nekim vrstama gljiva, onda je situacija gotovo bezizlazna. Fiziki inioci, kao to je izlaganje visokim temperaturama ili rentgenskim zraenjima ili opekotinama, mogu izazvati odreene vrste hepatitisa. Uopeno se smatra da osobe oboljele na jetri, ne bi trebalo da se sunaju, Klice, takoer, mogu da izazovu hepatitise koji su i najei. Primarni hepatitis je onaj kod kojega je dolo samo do zapaljenja jetre. U tu grupu klica spadaju virusi hepatitisa, virus ute groznice, te jedna spiroheta koja izaziva Vajlovu bolest (vidjeti tamo). esto klice izazovu neku drugu bolest, na drugim organima, pa se oteenje jetre pjavi kao indirektno. To su takozvani sekundarni hepatitisi, ije izvore treba traiti u oboljenjima od tuberkoloze, trovanju, odnosno sepsi krvi, sifilisu, i drugim. Biljna sredstva opisana ovdje, koja slue protiv toksinih hepatitisa su sva sredsva opisana pod Hepatitis, pa se mogu upotrijebiti protiv toksinih hepatitisa. Posebnu panju treba obratiti poznatim i priznatim detoksikantima: limun, maslinovo ulje, ljiva, paradajz, maslaak, salata, argarepa, celer, perun, kopriva. Hepatocit - elija jetre. Hepatogram - uobiajeni izraz za skup kliniko-hemijskih analiza za funkcionalno ispitivanje jetre. Hepatolentikulska degeneracija - Vidjeti: Willsonova bolest. Hepatologija dio medicine koji se bavi izuavanjem jetre. Hepatomegalija ( hepatomegalia) uveanje jetre. Hepatopatija (hepatopathia) zajedniko ime za sve bolesti jetre. Hepatoragija (hepatorrhagia) krvavljenje iz jetre. Hepatoksin koji djeluje toksino, otrovno na elije jetre. Hidrops vodena bolest. Nakupljanje trasudata u trbunoj duplji uslijed poremeaja krvotoka kod tekih srnaih mana. Takoer, stanje une kesice poslije zaputanja njenog izvodnog kanala. I drugo. Vidjeti i :Ascites. Hiperglikemija (hyperglycaemia) patoloko stanje visoke koncentracije glikoze u krvi, naprimjer, za vrijeme eerne bolesti dijabetesa (vidjeti: Dijabetes). Hipertenzija (hypertensio) stalno povienje arterijskog krvnog pritiska. Hipoglikemija (hypoglycaemia) smanjenje koncentracije glikoze u krvi. Moe dovesti do hipoglikemijskog oka. Hipotenzija (hypotensio) nizak, snien krvni pritisak. Holagoga (cholagoga) sredstva ili lijekovi koji pojaavaju i olakavaju oticanje ui u dvanaestopalano crijevo. Za ovaj mehanizam oticanje ui u dvanaestopalano crijevo iz unih vodova, od znaaja je usklaenost funkcija une kesice i Odijevog sfinktera. elije jetre neprekidno stvaraju u. u iz jetre otie ili direktno u dvanaestopalano crijevo ili u unu kesicu, gdje se prvo koncentrie, a zatim po potrebi upuuje, takoer, u dvanaestopalano crijevo. Sve ovo zavisi od odreenih signala, odnosno stimulusa koje alje dvanaestopalano crijevo. Jedan hormon kojeg proizvode elije sluznice gornjih djelova tankog crijeva, tanije dvanaestopalanog crijeva holecistokinin, najjai je fizioloki holagog koji omoguava da se sihronizovano vre kontrakcije une kesice i Odijevog sfinktera. u je potrebna za probavu hrane, posebno masti i bjelanevina. Kada masti dospiju u dvanaestopalano crijevo, one izazovu luenje ovog hormona koji zatim vri sinhronizovane kontrakcije une kesice i otvaranje Odijevog sfinktera, ime se omoguava pranjenje une kesice i izlijevanje ui B u dvanestopalano crijevo. Kada nema takvih poticaja, u iz jetre odlazi u unu kseicu koja se puni, a u koncentrie.

261 Pored ovog fizilokog holagoga, poznati su i drugi. Od njih kao vrlo jake treba navesti mangezijum-sulfat, razna ulja-posebno maslinovo, masti i druge. Pod holagogima se, dakle, mogu podrazumijevati samo ona sredstva koja sinhronizovano kontrahiraju unu kesicu i otvaranje Odijevog sfinktera. Ovo je potrebno napomenuti jer postoje i sredstva koja izazivaju kontrakcije une kesice, ali ne otvaraju Odijev sfinkter, to moe izazvati estoke kolike. Dakle, kretanje ui stoji pod kontrolom odreenih mehanizama. Ukoliko se ovi mehanizmi poremete, moe doi do zastoja ui, to s druge strane moe dovesti do razliitih komplikacija u samoj jetri. Davanje holagoga moe se uspjeno primijeniti i u dijagnostike svrhe. Tako npr. kod utice - davanje holagoga moe posluiti u dijagnostici o kojoj se vrsti utice radi. Ako se u ne pojavi u dvanestopalanom crijevu, oito je da se radi o opstrukcionoj utici. Ukoliko postoji spazam Odijevog sfinktera, davanje holagoga nee pomoi da se u pojavi u tankom crijevu. Poputanje spazma Odijevog sfinktera u tom sluaju moe se podstai nekim spazmolitikom. Slinim postupcima mogu se utvrditi i oboljenja une kesice. Takoer je vano, naime vanije, da se holagogi upotrebljavaju u terapijske svrhe. Tako npr. kod holecistititsa, posebno hroninog, stalna drenaa ui pomae uklanjanje agnesa koji je izazvao infekciju. O povoljnom utjecaju holagoga kod akutnih hepatitisa, govori se na tom mjestu (vidjeti: hepatitisi). Nije samo u pitanju vea koliina ui u gastrointestinalnom traktu, ime se sprijeavju infekcije jetre, ve se sprijeava pritisak ui unutar jetre, posebno na hepatocite, pa time i njihova nekroza i degeneracija. Postoji dosta biljaka koje mogu stimulisati normalno otjecanje ui u dvanestopalano crijevo. Najvaniji biljni holagogi opisani u ovoj knjizi su: artioka, barska nana, boldo, breza, bro, cikorija, crna rotkva, dimnjaa, frangula, hajduka trava, islandski liaj, kamilica, kleka, ljoskovac, maslaak, maslina, nana, oajnica, oman, ortosifon, petrovac, pirevina, resnik, rumarin, sapunjaa, slatka paprat, mrkva-argarepa, imir, valerijana, uti bagrem, utika. Species (Species cholagogae): 1. maslaak (Radix Taraxaci) 35 g 2. nana (Folim Menthae piperitae) 15 g 3. hajduka trava (Herba Millefolli) 15 g 4. smilje (Flores Helichrusi) 15 g 5. frangula (Cortex Frangulae) 15 g 6. rusa (Herba Chelidonii) 5g Supena kaika aja prelije se s 2,5 dcl vode i zagrije do kljuanja. Sud se poklopi i ostavi sat, a zatim se aj procijedi. Pije se prije dva glavna obroka. Jo dva speciesa koji djeluju holagogno: I 1. smilje (Florex Helichrysii) 30 g 2. hajd. trava (Herba Millefolii) 3. pelin (Herba absinthii) 4. mora (Fractuis Foeniculi) 5. nana (Folum Menthae pip) aa 20g Dvije supene kaike ajne mjeavine preliti s 4 dcl tople vode. Promijeati i poklopiti, procijediti nakon 8 sahata, te popiti u toku dana (as, 1952).

262

II 1. 2. 3. 4.

maslaak (Radix Taraxacii) zeji trn (Radix Ononoidis) frangula (Cortex Frangulae) nana (Folium Menthae pip.) aa 25,0

Supenu kaiku ajne mjeavine preliti s 2 dcl kljuale vode, promijeati i poklopiti. Procijediti nakon 4 sata. Popiti iz nekoliko puta u toku dana (Jordanov, Nikolov, Bajinov, 1963). Holangiografia (cholangiographia) rentgensko snimanje velikih unih kanala. Holangihepatitis (cholangiohepatitis) - istovremeno zapaljenje unih puteva, naroito unutar jetre, i jetre, Hepatoholangitis. Holangiolitis (cholangiolitis) zapaljenje sitnih unih kanalia (holangiola) u tkivu jetre. Holangitis (cholangiitis) zapaljenje unih puteva Holecistitis (cholecystitits zapaljenje une kesice). uni kamenci mogu draiti sluznicu une kesice, takoer oteenja zida une kesice, to su preduslovi koji vode do zapaljenja une kesiceholecistitisa. Kamencima oteena una kesica prikladna je za djelovanje nekih drugih faktora koji izazivaju zapeljenje. Meutim, do zapaljenja moe doi i na druge naine. Jedna od mogunosti je djelovanje klica trbunog tifusa, te nekih drugih klica koje se, naprimjer, javljaju kod sepse krvi i sl. Sigurno je da se zapaljenje ipak najee javlja zbog trenja unih kamenaca o zidove une kesice. Poznata su dva oblika zapaljenja, akutni i hornini. Holecistitis akutni (cholecystitis acutas). Akutni holecistitis se javlja kod otprilike 1% oboljelih od trbunog tifusa. Oboljenje je praeno povienjem temperature, muninom i povraanjem. Javlja se i bol u trbuhu sa gornje, desne strane ispod rebarnog luka, a una kesica moe da se napipa. Postoje razne gradacije, to je praeno viom temperaturom, povraanjem i znatno intenzivnijim bolovima. Moe se pojaviti i utica u lakem obliku, a poveava se i broj bijelih krvnih zrnaca (vidjeti: Leukociti). U najgorem sluaju una kesica moe prsnuti i izliti sadraj u trbunu duplju, to vodi daljim komplikacijama. Holecistitis hronini (cholecystitis cronica). Hronini holecistitis je posljedica neizlijeenog akutnog oblika, naroito ako postoji i kamenac u unoj kesici. Ovaj oblik praen je tekim napadima bolova (vidjeti: Kolika) u desnom, gornjem dijelu abdomena. Bol se prenosi prema desnom ramenu ili u predio lea. Oboljeli esto osjea muninu, povraa, abdomen je osjetljiv na dodir, postoji nadutost, glavobolja i sl. Sve to moe naglo prestati, isto kao i kod napada unog kamenca. Biljna sredstva protiv holecistitisa opisana ovdje mogu se podijeliti u dvije grupe. Prvu ine antiinfektivna: imir, sikavica, cikorija, eukaliptus, bijeli bor, sapunjaa, majina duica, timjan; a druguantispazmodici: velebilje (pod kontrolom), melisa, nana, pomarana, bijela vrba, valerijana. Preporuuju se: Preparat kod infekcija: 1. Aetherol. Eucalypti 0,75 gr. 2. " Pini 0,75 gr. 3. " Thymi 1,00 gr. 4. Alc. Aethilic, 90% 60,00gr. 30 kapi u pola ae mlake vode, 10 minuta prije svakog jela.

263 Species protiv kolika: 1. nana ( Folium Menthae pip.) 5 gr. 2. melisa (Folium Melissae pip.) 15 gr. 3. valerijana (Radix Valerianae) 10 gr. Tri supene kaike preliti sa 1/2 litre kljuale vode. Nakon 30 minuta procijediti. Piti 3 puta dnevno pola sata prije jela, nezaslaeno. Dva vrlo efikasna speciesa ne samo kod holecistitisa ve i kod holelitiaze (vidjeti tamo) i holangitisa daje Stanczyk (1976): Species I: 1. dimnjaa (Herb. Fumariae) 2. oajnica (Herb. Marrabii) 3. nana (Fol. Menthae pip.) 4. petrovac (Herb. Agrimoniae) 5. iirot (Rhiz. Calamii) 6. pirevina (Rhiz. Agropyrii) 7. frangula (Cort. Franguale) aa 50 gr

Species II: 1. rusa (Herb. Chelidonii) 2. pelin (Herb. Absinhtii) 3. hajd. trava (Herb. Millefolii) aa 50 4. maslaak (Rad. Taraxacii) 5. cikorija (Rad. Cichorii) 6. lincura (Rad. Gentianae) 7. valerijana (Rad. Valerianae) aa 30 Oba speciesa pripravljaju se na sljedei nain : Supenu kaiku ajne mjeavine preliti sa 2 dcl vode. Lagano zagrijati do kljuanja i odmah skinuti s vatre. Promijeati i poklopiti. Procijediti nakon 25 minuta. Piti ujutro i naveer pred spavanje, nezaslaeno. Napomena :Oba speciesa se upotrebljavaju i kod Holangiolitisa, Holangitisa i Holecistitisa. Holecistografia (cholecystographia) rentgensko snimanje une kesice. Holecistokinetik (cholecystokinetica) sredstvo ili lijek koji izaziva kontrakcije une kesice. Najvaniji biljni holecistokinetici opisani ovdje: crna rotkva, maslinovo ulje, artioka, rumarin. Holecistokinin-pankreozimin (CCKPZ) hormon koji se proizvodi u elijama sluznice gornjih dijelova tankog crijevadoudenumu, pod djejstvom masti i bjelanevina, odnosno njihovih razgradnih produkata. Ima ulogu u stimulaciji kontrakcija une kesice, tj. isticanju ui u dvanaestopalano crijevo. Takoer ima ulogu u poveanju luenja pankreasnog soka. Holedohitis (choledochitis) zapaljenje unog voda. Holedohus (choledohus) glavni izvodni kanal ui koj nastaje spajanjem jetrinog unog kanala, koji izvodi u iz jetre (ductus hepaticus communis), i kanala une kesice (ductus cysticus). Ulijeva se u dvanaestopalano crijevo zajedno sa izvodnim kanalom pankreasa (ductus pancreaticus). Holelitijaza (cholelithiasis) uni kamenac. U krajnjem dijelu tankog crijeva ileumu, vri se upijanje unih soli, koje su obavile svoju funkciju u prednjem dijelu tankog crijeva, prvenstveno dvanaestopalanom-duodenumu. Ukoliko je ileum

264 oteen, ili uklonjen hirukom intervencijom, znatno manje unih soli bit e upijeno i vraeno nazad u jetru. To dovodi do opadanja koncentracije ovih soli u ui. S druge strane, u unoj kesici u se koncentrie 7 do 10 puta na taj nain to zid une kesice proputa vodu, sol i sl. Kod infekcije une kesice, odnosno zapaljenja epitela une kesice (vidjeti: Holecistitis), zid une kesice moe propustiti i une soli. I ovo je jedan od razloga opadanja njihove koncentracije u ui. U ui moe doi do poveanja koncentracije holesterola iz nekoliko razloga, od kojih treba navesti: uzimanje hrane iz koje se lahko sintenzuje holesterol, uzimanje hrane bogate energijom, prekomjernom apsorpcijom unih soli i lecitina u ui. U oba sluaja, zbog opadanja koncentracije unih soli ili zbog porasta koncentracije holesterola, koji se i tako teko otapa u ui, moe doi do taloenja holesterola u obliku holesterolskih kristalia koji predstavljaju jezgro za stvaranje holesterolskog unog pijeska. Ovo su prosti uni kamenci, ovaj pijesak moe se stvori u vee kamence, jer se sastoje iz samo jedne komponenteholesterola. To su jajaste ili loptaste tvorevine, razliite veliine i obino se nalazi samo jedan koji moe ispuniti itavu unu kesicu. Bilirubin, takoer sastavni dio ui kao i holesterol, teko je topiv u ui. Njega u rastvoru, pored drugih faktora, uglavno, dre une soli. Kao i kod holesterola, tako i ovdje, porast koncentracije bilirubina ili opadanje koncentracije unih soli u ui, vodi do stvaranja unog kamenca, koji se uglavnom sastoji iz kalcijevih soli bilirubinakalcijum bilirubinata. I ovo je prosti kamenac. Sastoji se iz samo jedne komponentekalcijum bilirubinata. Meutim, najei su mjeoviti kamenci koji se sastoje od holesterola, bilirubina, fragmenata sluznice i elija une kesice, kalcijuma, bakterija i sl. Dok postoji samo jedan vei holesterolski kamenac, bilirubinskih je vie, naroito ih je mnogo mjeovitih. Ovi kamenci su razliitog oblika i mnogo su sitniji od holesterolskog. Do stvaranja unih kamenaca dolazi i zbog usporenog otjecanja ui, ivotne dobi, pola i sl. to se tie pola, treba rei da su ene oko 3 puta vie naklonjene stvaranju unih kamenaca od mukaraca. Proizilazi iz razliitih i mnogobrojnih studija, da je stvaranje unih kamenaca kod ena uslovljeno duinom branog staa. Naime, rano udate ene ranije raaju, a u trudnoi se poveava koncentracija holesterola. Moe se desiti da se porevede itav vijek, a da se ne sazna za postojenje unih kamenaca ili barem mulja u unoj kesici. Nevolje nastaju kada se uni kamenci pokrenu iz une kescie prema unim kanalima. Prvo mjesto na koje se, izvan une kesice, moe javiti uni kamenac je vrat une kesice (collum vesicae felleae) ili kanal une kesice (ductus cistrikus). Ako kamenac savlada ovaj put, onda moe zastati u glavnom unom kanalu (ductus choledochus) u koji se uliva kanal une kesice. Rijetko se deava da kamenac savlada sve ove puteve pa se, zajedno sa ui, izlije u dvanaestopalano crijevo. Ukoliko kamenac postoji u unoj kesici, on tu moe mirovati cijeli ivot. Ali kamenac se obino javi odreenim znakovima, naroito iza uzimanja odreene vrste hrane, posebno masnog mesa, u prvom redu svinjskog, zatim kuhanog i masnog kupusa i druge teke hrane. Obino se javlja nadutost poslije uzimanja ovakve hrane, podrigivanje, esto izbacivanje gasova i sl. No, ovi znaci mogu da se jave i bez kamenca u unoj kesici, kod preobilne, masne i gurmanske hrane. Pravi uni napad, odnosno une kolike, nastaju kada se uni kamen pokrene iz une kesice i doe do unih puteva, u prvome redu u kanal une kesice. Obino nou ili pred zoru, nakon glavobolje, znojenja i nagona za povraanjem, poinje uni napad. Kod veine napad je vrlo bolan, zapoinje ispod rebra sa desne strane i iri se desnom, stranjom stranom, esto sve do desnog ramena. Bolovi su greviti, naizmjenino jai ili slabiji. Stanje bolesnika je dosta teko, uznemiren je,

265 znoji se, obino povraa i izbacuje malu koliinu ui, ima slabo povienu temperaturu, a beonjae dobiju ukastu boju od utice. Poslije napada bolesnik je iscrpljen, nema apetita, mokri tamno-crvenu mokrau sa mnogo urobilinogena, dok je stolica svijetlo obojena. Do bolova dolazi uslijed grenja une kesice, koja pokuava da pokrene kamenac iz kanala, a takoer i zbog zastoja ui iz kamenca. Ovo grenje moe pokrenuti kamenac u dva smjera: nazad u unu kesicu, ili naprijed u glavni uni kanal. Od ove dvije mogunosti, obje su teke. Ako se kamenac vrati u unu kesicu, proces se moe obnoviti. Postoji i trea mogunost, da kamenac ostane u kanalu une kesice. Ukoliko kamenac ostane u kanalu une kesice, ova poinje da se poveava zbog luenja tenosti, obino po nekoliko litara. Ova se pojava naziva hidrops une kesice. Ukoliko se ova tenost inficira i postane gnoj, nastaje empijem une kesice. Ako pod tim uslovima prsne zid une kesice, gnoj se izliva u trbunu upljinu, to izaziva zapaljenje trbune maramice, ili kako se to jo kae - bilijarni peritonitis. Dakle, vrlo su teke komplikacije. Ukoliko una kseica svojim grenjem ipak uspije istisnuti kamenac iz svoga kanala u glavni uni kanal, tada se kao prvo pojaavaju bolovi, jer sada glavni uni kanal svojim grenjem nastoji istisnuti kamenac u dvanaestopalano crijevo (vidjeti: utica opstrukciona). Pojavljuje se i svrbe koe, jer une soli prelaze u krv. Takoer se poveava i jetra. Dakle, treba to prije ukloniti kamenac iz glavnog unog kanala, jer moe doi do novih komplikacija; zapaljenja unih puteva u samoj jetri i dalje do ciroze (vidjeti: Ciroza bilijarna). Postoje i druge mogunosti za komplikovanje ve teke situacije; uni kamenci u unoj kesici taru se o zidove, pa mogu izazvati mehaniko zapaljenje (vidjeti: Holecistitis) koje preko unih kanala moe izazvati zapaljenje guterae, odnosno pankreasa, jedno od najteih zapaljenja. Kamenac u unoj kesici je i jedan od uzroka nastanka raka une kesice. Biljna sredstva navedena ovdje, a slue u borbi protiv unih kamenaca: ananas, limun, artioka, maslina i maslinovo ulje, paradajz, trenja, umska jagoda, salata, crni luk, groe, maslaak, crna rotkva, crna povrtnica, kopriva, rumarin, draguac, sikavica, breza, kiica, pirevina, bijela vrba, kurkuma, utika, boldo, velebilje, valerijana. Kod napada unih kamenaca, vidjeti: Maslina. Takoer i tinktura velebilja (Tinctura Belladonne): 20 kapi sa malo vode. Takoer se preporuuje i tinktura valerijane (Tinctura Valerianae). Za otapanje unih kamenaca u literaturi se navodi dosta preparata i biljnih speciesa. Evo nekih od njih: A) Protiv unih kamenaca (mikstura Durande) 1. Aether officinalis 20 gr 2. Oleum Terebenthine 10 gr Uzima se 15 do 30 kapi dnevno; B) 1. breza (Gemmae Betulae) 30 % 2. lazarkinja (Herba Asperule) 30 % 3. kopriva (Folium Urticae) 30 % 4. troskot (Herba Polygoni) 15% 5. maslaak (Radix Taraxacii) 10 % 50 grama ove smjese preliti s litar hladne vode. Zagrijati do kljuanja i kuhati jo 5 minuta . Ostaviti poklopljeno 15 minuta i procijediti. Piju se 3 olje dnevno. C) 1. breza (Gemmae Betulae) 20% 20% 2. oajnica (Herba Marubii) 3. kleka (Fructus Juniperi) 10%

266 4. ipak (Fructus Rosae can.) 50% Nain primjene je isti kao i kod prethodnog speciesa. Kod bolova, odnosno kolika une kesice: 1. nana (Folium Mentahe pip.) 20% 2. rusa (Herba Chelidonii) 20% 3. pasdrijen ( Fructus Rhamnus cath.) 20% 4. kamilica (Flores Chamomil.) 20% 5. valerijana (Radix Valerian.) 20% 30 grama smjese popariti sa 1/2 litra kljuale vode i poklopiti. Nakon 6 sati procijediti. Pije se prije svakog jela nezaslaeno. U svim sluajevima, osim kod kolika, preporuuje se uzimanje crne rotkve. Ukoliko ove nema, dobra je i rotkva povratnica. Holeretici (choleretica) sredstva ili lijekovi koji pobuuju stvaranje ui u jetri. Holeretici, takoer, pokazuju i itav niz drugih svojstava: pomau bolje izluivanje vode putem ui, ime se smanjuje koncentracija ui, pa time i mogunost stvaranja unih kamenaca. Holeretici vre drenau unih puteva otklanjanjem unih tromba iz unih puteva unutar jetre, posebno iz sitnih unih kanalia (vidjeti: Lobulus jetre). Skupljanje, odnosno nagomilavanje ui unutar jetre, moe otetiti hepatocite, pa time i itavu arhitekturu lobulusa. Holeretici koji sprijeavaju ovaj zastoj ui, imaju i ovdje svoje blagotvoreno dejstvo. Holeretici potpomau bru eliminaciju razliitih toksina iz organizma unesenih spolja ili nastalih u organizmu za vrijeme internog metabolizma. Takoer potpomau eliminaciju metabolikih produkata razliitih otrova unesenih spolja ili lijekova koji mogu tetiti jetru. Holereticima poveana koliina ui, koja se izlijeva u crijeva, sprjeava autointoksikaciju iz crijeva. Poznata je uloga ui u probavi masti unesenih hranom . To pomae i bolju apsorpciju drugih vanih sastojaka, konkretno liposolubilnih vitamina. Na taj nain holeretici indirektno utiu na obnovu, odnosno regeneraciju elija jetre. Poznata su i druga svojstva holeretika, a o tome se diskutuje na drugim mjestima. Kod primjene holeretika treba biti obazriv. Holereitici pokazuju pozitivne efekte kod oboljenja jetre, kao to su akutni i hronini hepatitis, ali se sugerie opreznost kod teih oboljenja jetre, utice, holelitijaze i teih hepatalnih oteenja. Ovdje se prvenstveno misli na jake holeretike, izmeu ostalog i biljnog porijekla. Najvaniji biljni holeretici opisani u ovoj knjizi: anis, artioka, boldo, bro, cikorija, crna rotkva, iak, iirot, kukuruz (stigmati), kiica, lavandula, limun, lincura, maslina, melisa, nana, oman, pirevina, rumarin, rusa, sapunjaa, suruica, argarepa, valerijana. Holesterol holesterol, hemijsko jedinjenje tipa nezasienog alkohola iz grupe sterola. Mastima je slino jedinjenje u fizikalnom pogledu. Za razliku od masti, ne moe se saponificirati. Steroli su prilino zastupljeni u prirodi, kod ovjeka i ivotinja posebno holesterol. U organizam se unosi hranom (egzogeni holesterol), ali ga i mnogi organi u organizmu, posebno jetra, zatim slezena, plua, testisi, bubrezi i koa, sami sinetitzuju (endogeni holesterol). Holesterol se nalazi u svim elijama, posebno u modanom tkivu, nadbubrenoj lijezdi i krvnoj plazmi. Netopiv je u vodi, ali estrifikovan sa viim masnim kiselinama postaje topiv. U krvnoj plazmi najveim dijelom nalazi se u estrifikovanom obliku. Posebno je vano da jetrene elije iz holesterola prvo sintetizuju une kiseline, u prvom redu holnu i henodeoksiholnu, koje zatim prelaze u natrijeve soli tih kiselina,

267 koje se zovu une soli i kao takve izluuju se u u. U u se, zajedno sa unim solima, izluuje odreena koliina neesterifikovanog holesterola. Da li je u samo put za uklanjanje holesterola jetre koji nije preao u une soli, ili holesterol ima i neku specifinu ulogu u ui, za sada se ne bi moglo rei. Kako je holesterol u vodi netopiv, mogao bi se poeti taloiti u ui u vidu unih kamenaca. Uglavnom, taj se proces ne deava drastino, jer se fiziki vee sa solima unih kiselina ili lecitinom, dajui ultramikroskopske micele lakho topive u vodi. Holesterol je neobino vaan za organizam i u pozitivnom i u negativnom smislu. Iz njega se sintetizuju une kiseline, muki i enski spolni hormoni, hormon kore nadbubrene lijezde, vitamin D. Takoer i uni kamenac (vidjeti: holelitijaza), a vjerovatno je i jedan od uzroka pojave arterioskleroze (vidjeti: Arterioskleroza). U krvi, odnosno krvnoj plazmi, uvijek se nalazi slobodni i esterifikovani holestrol. Sumu nazivamo ukupnim holesterolom ija je fizioloki dozovljena granica u plazmi izmeu 3,1 i 8,0 mikro-mola/litar. Fizioloki dozvoljene vrijednosti za slobodni holesterol su 1,03 do 2,46, a za esterifikovani 2,07 do 5,56 mikro-mola/litar. Poviene koncentracije holesterola u krvnoj plazmi nazivamo hiperholesterolemija, za razliku od hipoholesterolemije koja predstavlja manjak holesterola u odnosu na normalne vrijednosti. Holesterol, koji kao sastojak ui dospije u dvanaestopalano crijevo, eliminie se iz organizma stolicom kao i bilirubin, ali ne trpi tako drastine promjene. (vidjeti: bilirubin). Hormoni hemijska jedninjenja koja stvaraju neke lijezde i lue ih ili u krv ili limfu. Hormoni utiu na funkcije ostalih organa ili elija (vidjeti: Inzulin). Hronian koji dugo traje. Koji se sporo razvija ili koji ima usporen tok. Naprimjer, hronina bolest alkoholizam (vidjeti takoer: akutan).

I
Ikterus (icterus) utica (vidjeti: utica) Ileum donji dio tankog crijeva. Zavrava se ulaskom u debelo crijevo (vidjeti: Debelo crijevo). Infuz (infuzum) oparak . Vodeni ekstrakt neke droge koja se spravlja na taj nain da se odreena koliina droge prelije kljualom vodom. Nakon izvjesnog vremena se procijedi. Insomnija (insomnia) nesanica. Stanje nemogunosti spavanja iz razloga nastalih u samom organizmu. Insuficijencija (insufficentia) nesposobnost da se obavlja neka radnja ili uloga. Stanje neadekvatnosti, nedovoljnosti za izvjesnu datu funkciju. Nedovoljna snaga. Primjer: Nesposobnost, odnosno nedovoljnost, jetre da obavlja svoje funkcije. Biljna sredstva navedena ovdje koja slue kod insuficijencije jetre: svako voe, a posebno limun, maslina, umska jagoda, borovnica. Povre, a posebno crna rotkva, maslaak, mrkva-argarepa, krompir. Od zainskih biljaka: rumarin, lazarkinja, celer, perun, iirot. Od samoniklih biljaka: boldo, breza, cikorija, gorka djetelina, lincura, oajnica, kopriva, pirevina, ipurak, rusa, smilje. Kod isuficijencije jetre posebno se preporuuje species: 1.lazarkinja (gornji dio biljke u cvatu ) 2. rumarin (gornje granice u cvatu) 3. neven (Flos Calendulae) 4. nana (Folium Menthae pip.) 5. smilje (Flos Helichrisi arenarii) 6. maslaak (Radix Taraxacii)

268 Jednake dijelove droga dobro izmijeati i 2 supene kaike preliti s 2,5 decilitara vode. Zagrijati do kljuanja. Skinuti s vatre i ostaviti poklopljeno jo 15 minuta. Pije se jedna olja poslije dva glavna obroka u toku tri sedmice. Intoksikacija (intoxiactio) trovanje. Stanje ivog organizma prouzrokovano djejstvom otrova. Bolest usljed djejstva otrova, droga ( u uem smislu rijei) i slino na organizam. Vidjeti takoer: Detoksikacija. Inzulin hormon koji direktno u krv lue beta-stanice Langerhansovih otoka pankreasa, odnosno guterae. Jedan je od najvanijih hormona u organizmu ija je funkcija prvenstveno u metabolizmu ugljikohidrata, a zatim masti i bjelanevina. Inzulin se u datim uslovima brzo izluuje u krv, a isto tako brzo i uklanja iz krvi, za ta je najveim dijelom odgovorna jetra. Jedna od njegovih glavnih uloga je deponovanje glikogena u jetri, ime odrava konstantan sadraj glikoze u krvi. Nedostatak inzulina vodi poveanju sadraja glukoze, odnosno hiperglikemiji i dalje do dijabetesa. Inzulin, takoer, pospjeuje pretvaranje glukoze u masti, odnosno masne kiseline, te njihovo deponovanje kao rezerve u masnom tkivu. Danas je sasvim jasno da inzulin ne utie samo na metabolizam ugljikohidrata, ve takoer masti i bjelanevina. U vezi sa inzulinom interesantna je sljedea injenica. Manjak inzulina dovodi do toga da se iscrpe rezerve masti iz masnih elija, ali istovremeno se poveavaju koliine masti u elijama jetre, to moe dovesti do tzv. masne infiltracije jetre (vidjeti: masna inflitracija). Isto tako, smanjena koliina inzulina smanjuje koliinu bjelanevina u plazmi, ali zato poveava koliinu slobodnih aminokiselina koje se onda koriste kao dodatak za energetske potrebe. Mora se ovdje napomenuti da je smanjenje bjelanevina u krvnoj plazmi jedna od najteih posljedica eerne bolesti, jer se zbog toga poremete funkcije mnogih drugih organa, to vodi do iscrpljivanja i slabosti organizma. U biljnom svijetu postoje biljke ije pojedine hemijske komponente djeluju slino inzulinu. Uglavnom slue za lijeenje i dranje pod kontrolom lakih oblika dijabetesa.

K
Karcinom (Carcinoma) jetre. Uzroci nastanka karcinoma jetre nisu dovoljno poznati. Ono to je poznato je da vie faktora utie na njegov nastanak. Hronine bolesti jetre su preduvjet za pojavu ovog tipa karcinoma. Infekcija virusom hepatitisa B i C moe imati ulogu u nastanku karcinoma jetre, pogotovo ako je infekcija ovim virusom nastala u ranom detinjstvu ili u intrauterinom periodu (period u majinom stomaku). injenica je da vie faktora deluje u nastanku ove bolesti, genetski, imunoloki, karcinogeni... Primarni karcinom jetre najee ima iste klinike manifestacije. Kod bolesnika sa cirozom jetre moe poeti neprimjetno. Simptomi mogu biti: malaksalost, gubitak apetita, izraziti gubitak teine, temperatura, pojava utice, pojava ascitesa. Za postavljanje dijagnoze se koristi vie metoda. Odreivanje alfa 1 globulina u serumu je znaajan parametar. Virusni markeri za hepatitis B i C takoer. Ultrazvuni (ehosonografski) pregled, radioizotopske metode, kompjuterizirana tomografija, angiografija hepatine arterije, magnetna rezonanca i naravno biopsija su dijagnostike metode kojima se moe otkriti i potvrditi karcinom jetre. Bitan uslov za lijeenje ove bolesti je rano otkrivanje. Preventivne mjere podrazumijevaju zatitu od virusa hepatitisa B i C, rad na suzbijanju alkoholizma, higijena skladitenja namirnica. Lijeenje je veoma kompleksno i zahtijeva uee specijalista razliitih medicinskih grana (hepatologa, onkologa, radiologa, patologa..).

269 Kariminativ (carninativa) Lijekovi koji olakavaju isputanje gasova iz crijeva, bilo da oputaju spazam crijeva ili podstiu crijevnu peristaltiku. Upotrebljavaju se u sluajevima meteorizma (Vidjeti: Meteorizam). Kolibacil Bacil u debelom crijevu. Izaziva teko oboljenje mokranih organa, unih putova, slijepoga crijeva, itd. Kolika (colica) Bolni gr koji se najee javlja kod oboljenja cjevastih organa. Npr. Colica billiaris jer napad grevitih bolova u predjelu une kesice, najee zbog prisustva unih kamenaca u unim kanalima (Vidjeti: Holelitijaza). Kolitis (colitis) - Zapaljenje sluznice debelog crijeva ili nekih njegovih dijelova. Tok kolitisa moe biti akutan i hronian. Glavni znaci su proljevi, sluzave, ponekad krvave stolice i bolovi u trbuhu. Kongestija (congestio) Navala pretjeranih koliina krvi u neko tkivo, koje zbog postaje intenzivno crvene boje. Congestio hepatis, navala krvi u jetru, zbog porasta pritiska na venama koje odvode krv iz jetre. Tada se u jetri moe sakupiti C 200 cm kubnih krvi. Kongestija jetre dovodi do nekroze mnogih elija jetre. Biljna sredstva opisana ovdje, a upotrebljavaju se kod kongestije jetre, su: groe, limun, artioka, kupus, dimnjaa, maslaak, salata, boldo, cikorija, gospina trava, jorgovan, nana, neven, resnik, zeji trn i rumarin. Species koji se posebno preporuuje kod kongestije jetre: Neven (cvijetne latice) 10% Lazarkinja (Herba Asperule) 30% Artioka (Folium) 20% 20% Rumarin (vrci granica u cvatu) Kiica (vrci u cvatu) 20% Sve ovo dobro izmijeati, te supenu kaiku drohe preliti s 2 dcl vode, zagrijati do kljuanja i kuhati 2-3 minuta. Ostaviti potom 10 minuta, procijediti i piti po oljicu na 15-20 minuta prije svakoga obroka. Konstipacija (constipatio) Zatvor. Rijetko i oteano crijevno pranjenje. Konstipacija u sluaju oteenja jetre, odnosno bilijarne insuficijencije. Biljna sredstva koja se upotrebljavaju u sluaju konstipacije izazvane insuficijencijom ui: frangula, maslinovo ulje, uti bagrem, maslaak, slatka paprat. Biljna sredstva, opisana ovdje, koja se upotrebljavaju kao laksativi: artioka, boraina, bro, frangula, glaviica, kim, pasdrijen, pirevina, proljevak, salata, slatka paprat, ljiva, utika. Species laxantes prema Yu. Phar. III Folium Sennae Flos Sambuci Cortex Frangulae Fructus Foeniculi Kalii Natrii tartatas Voda. Species laxantes koji se preporuuje kod oboljenja jetre: Rhizoma Graminis 30% Cortex Frangulae 30% Rhizoma Polipodii 30% Fructus Carvi 10% (E. Hasanagi). Kupfferove elije Fagociti djelotvorne elije lobulusa jetre koje se vrlo efikasne u unitavanju bakterija, tako da ni jedna ne moe prei iz probavnog sistema u opi krvotok.

270

L Laksativ - Laksantna sredstva. Prouzrokuju pranjenje crijeva izazivajui jau i bru peristaltiku. Djeluje uveanjem crijevne sadrine, koja mehaniki drai nervne zavretke u sluznici crijeva, ili hemijskim draenjem nervnih zavretaka u sluznici, bez tetnih posljedica. (Vijdtei takoer: Purgativ). Leukociti Bijela krvna zrnca. Bezbojne elije koje tite organizam od bolesti. Veinom se kreu slobodno u krvnim sudovima, a mogu biti i van njih. Leukocitoza (leucocytosis) Prolazno poveanje broja leukocita u perifernoj krvi koje izazivaju mnogi initelji, npr. infekcije, zapaljenja, krvarenja i drugo. Leukoreja (leucorea) bjeliasti sekret iz vagine. Bijelo pranje. Litijaza (lithiasis) Prisustvo kamenca, tvoreveine u vidu kamenia, koje najee nastaju u upljim organima taloenjem razliitih soli iz tjelesnih tenosti. Tako npr. prisustvo kamenca u unoj kesici (Vidjeti: Holelitijaza). M Maceracija (maceratio) - Raskaavanje neke vrste materije ili tkiva, kvaenjem. Razmekavanje kao posljedica raskvaenosti. Potapanje droge u vodu na sobnoj temperaturi, pri emu se raskvaavanjem droge u toku vie sati dobije njen ekstrakt macerat. Masna infiltracija (infiltratio adiposa hepatica) Nagomilavanje masti i lipida u epitelnim elijama, pri emu se elije bitno ne oteuju. Masna infiltracija se najee javlja u jetri, zatim i u nadbubrenim lijezdama i bubrezima. Ima vie uzroka za nastajanje infiltracije jetre. U prvom redu, uzimanjem uzimanjrem velike koliine masti s hranom, poremeaj oksidacije masti kod hroninih alkoholiara, kod poremeaja krvotoka i slino. Ove tegobe mogu se redovno izbjei razmnijim nainom ivota. Mast se glavnim dijelom nakuplja u elijama jetre dok je potpuno ne ispune. U takvom sluaju moe popustiti membrana elije i mast se izliti izmeu ostalih elija. Taj se infiltrat masti postepeno poveava oteivanjem membrane i kod drugih elija, tako da se postepeno stvaraju ostrvca masti izmeu jo ouvanih elija jetre. Tako sve vie buja vezivno tkivo koje pestepeno zamjenjuje elije jetre, prelazei u cirozu. Ustanovljeno je da skoro svakoj cirozi jetre prethodi masna infiltracija. Metabolizam Promet materija u organizmu. Izmjena tvari u organizmu; fizikalna i i hemijska prerada hrane u tijelu, ime je omoguen rast, odravanje i normalan rad organizma. Kao primjer moe se uzeti metabolizam materija, bez obzira o kojima se radi; razlaganje bilo koje materije u organizmu do konanog proizvoda. Ili, intermedijalni metabolizam; promjene koje hranljivi sastojci hrane pretrpe u organizmu od njihovog unoenja, odnosno resorpcije, do izluivanja u obliku krajnjih proizvoda metabolizma. Meteorizam (meteorismus) Nadutost trbuha usljed nagomilavanja gasova digestivnome traktu, posljedica dispepsije (Vidjeti: Dispepsija) ili usporenog portnog krvotoka kod bolesnika sa cirozom jetre (Vidjeti: Ciroza). Migrena Glavobolja. Javlja se u napadima, obino poslije spavanja, s jakim bolom u jednoj polovini glave i povraanjem na vrhuncu bola. Zatim slijedi san, nakon ega bol nestaje. Mineralni i mikro-elementi Posebno su vani za ljudski organizam, odnosno normalne tjelesne funkcije. Koliko elemenata u tome sudjeluje teko je rei. Za 14

271 elemenata koje stvaraju mineralne soli, ili se javljaju u kojemu drugom obliku, pouzdano je dokazano kako igraju bitnu ulogu u organizmu. U ovaj raun nisu uzeti kisik, ugljik, vodonik i azot, glavni sastojci osnovnih ivotnih namirnica: ugljikohidrata, proteina i lipida. Poto se normalne tjelesne funkcije ne mogu odvijati bez ovih 14 elemenata, treba ih navesti barem u kratkim crtama. Najvaniji su: kalcij, fosfor, kalij, sumpor, natrij i hlor, koji se u organizam moraju unositi u veim koliinama. Zatim dolaze mikroelementi kojih u organizmu ima u minimalnim koliinama, a i potrebe i potrebe organizma za njima su minimalne, bez obzira to igraju esencijalnu ulogu u ivotnim procesima. To su: magnezij, eljezo, mangan, bakar, jod, kobalt, cink i molidben, a vjerojatno i neki drugi. Sigurno je da organizam kao cjelina, i pojedini organi posebno, imaju potrebu za svim ovim elementima, i oni se moraju svakodnevno unositi u organizam hranom. Najvei izvor minerala i mikro-elemenata su biljke, odnosno hrana. U organizmu minerali odravaju fizikalno-hemijske uslove u elijama i tjelesnim tekuinama, bez kojih bi ivotni procesi bili nemogui. Svaki element ima u organizmu specifinu funkciju. Njegov nedostatak moe izazvati promjene onih funkcija u kojima sudjeluje. Kako postoji i funkcionalna povezanost, deficit jednog elementa povlai za sobom promjene drugog. Nedovljan unos minerala, smetnje u apsorpciji iz hrane u digestivnom traktu i slino, dovodi do gubitka iz organizma, tj. Do posljedica nedostatka minerala (Vidjeti: Demineralizacija). Kalcij se nalazi u cijelom organizmu, najvie u kostima, u obliku kalcijum-fosfata ili karbonata. Vaan je sastojak meuelijske supstance. Posjepuje zgruavanje krvi, djeluje na centralni nervni sistem. U organizmu ga ima oko 2 odsto. Fosfor , odnosno fosfati, u organizmu ima brojne funkcije. Praktiki je glavni anion interelijske tekuine i najvaniji mineralni sastojak potreban elijskoj djelatnosti. U organizmu ga ima oko 1%. Kalij je glavni kation u organizmu. Najvie ga ima u elijama gdje odrava acidobaznu ravnoteu neophodnu za djelovanje razlitih enzima. U organizmu ga ima oko 0,35%. Natrij je glavni kation ekstracelularnih tekuina, takoer vaan za odravanje acidobazne ravnotee, koja najveim dijelom zavisi od odnosa kalij-natrij. Osim toga, zajedno s hlorom, odrava osmotski pritisak izmeu ekstracelularnih tekuina. U organizmu ga ima oko 0,15%. Hlor je, za razliku od natrija, glavni anion ekstracelularnih tekuina. U organizmu ga ima oko 0,15%. Sumpor ima slinu ulogu kao i fosfor. Nalazi se gotovo u svim organima. Kako se nalazi u nekim vitaminima, koji ulaze u sastav koenzima, igra fundamentalnu ulogu u biohemijskim reakcijama. U organizmu ga ima oko 0,25%. Magnezij se po koliini nalazi izmeu mineralnih soli i mikro-elemenata. U eliji magnezij obavlja iste funkcije kao i kalij. U intercelularnim enzimskim reakcijama obavlja katalizatorsku funkciju, posebno u sluaju uhljikohidrata. U organizmu ga ima oko 0,05%. Mikroelementi , i pored niskih koncentracija, posebno mikrometali, imaju neobino vanu ulogu. Bilo kakve promjene u sadraju mikroelemenata mogu izazvati ozbiljne poremeaje u orgamizmu. eljezo je jedan od najvanijih biogenih elemenata. Svaka elija sadri eljezo. Najvei dio u organizmu je vezan u hemoglobinu, zatim u jetri i kotanoj sri. Neophodan je za prijenos kisika i za oksidacione procese u elijama tkiva. Organizam ga sadri u koliini od 0,005%.

272 Mangan je najvie prisutan u jetri i bubrezima. Smatra se da bi nedostatak mangana mogao sprijeiti nastajanje karbamida, to bi dovelo do nakupljanja amonijaka, odnosno amonijum-jona. Osim toga, mangan aktivira i neke metabolike enzime. U organizmu ga ima oko 0,0001%. Bakar je jedan opd najvanijih mikrometala. Najvie ga sadre jetra, slezena i bubrezi. Njegov nedostatak sprjeava apsorpciju eljeza u crijevima, to za sobom povlai mnoge posljedice. Mnogo enzimi i enzimski sistemi sadre bakar, pa njegov manjak dovodi i do slabijeg djejstva tih enzima. U organizmu ga ima oko 0,0004%, to je posebno vano za obnovu elija. Jod je kaoer vaan mikroelement, posebno u odnosu na titnjau. Neophodan je za sintezu tiroksina, bez kojega se ne moe zamisliti normalan intenzitet metabolizma u elijama. Organizam ga ima u koliinama od 0,00004%. Kobalt spada u vane mikroelemente. Smatra se da sudjeluje u sintezi hemoglobina, bolje reeno, u stvaranju strukture eritrocita. Izgleda da je ipak njegova najvanija uloga u izgradnji vitmanina B12 (cianokobalmina), neobino vanog za diobu elija. Cink je sastavni dio mnogih enzima, npr. karboanhidraze, dehidrogenaze mlijene kiseline, te nekih neptidaza. Molibden je takoer sastavni dio nekih enzima. Selen je jedan od mikroelemenata neophodnih za ivot ljudi, koji se mora unositi ishranom. Neophodan je za pravilan rad enzimskih sistema. Najvanija njegova funkcija je stvaranje jakog antioksidansa. On titi crvena krvna zrnca i elijske membrane. N Nekroza (necrosis) Izumiranje elija ili tkiva u ivom organizmu. Lokalno izumiranje tkiva. Neuralgija (neuralgie) Bol du nekog nerva. Bol nerava. Pri neuralgiji funkcija oboljelog vica nije oeteena.

O
Odijev sfinkter (Oddiev sphincter) Sloj miinih vlakana koji obuhvaaju, u isto vrijeme, glavni uni kanal i izvodni kanal guterae pri prolazu kroz zid dvanaestopalanog crijeva. Oligurija (oliguria) Smanjeno luenje i izluivanje mokrae. Opstipacija (opstipatio) Hronini zatvor (Vidjeti: Konstipacija). P Patoloki, patologija - Grana medicine koja prouava promjene i poremeaje izazvane bolestima u organizmu. Pektoralan (pectoralis) Grudni; npr. koji umiruje kaalj. Vidjeti takoer i: Ekspektorant. Peristaltika Lagano skupljanje prstenastih miia nekog upljeg organa (jednjaka, eluca, crijeva i sl.), i to tako da ovo skupljanje napreduje kao talas, od oblinjeg gornjeg ka udaljenom donjem kraju organa, ime se omoguava prenoenje sadraja. Normalan, uobilajen proces.

273 Pielitis (pielitis) Zapaljenje bubrene karliice, jednostrano ili obostrano, akutno ili hronino. Praeno je bolom u slabinskom predjelu, estim mokrenjem, groznicom povraanjem. U mokrai se javljaju leukociti i eritrociti. Pneumonija (pneumonia) Zapaljenje plua sa stvaranjem eksudata u alveolama. Prouzokovano klicama pneumonije, virusom gripa ili kojim drugim tipom bakterija ili virusa. Portna vena (vena portae) Vena koja iza glave pankreasa nastaje spajanjem slezenske vene, gornje i donje crijevne vene i uliva se u jetru, s njene desne strane.Portna vena je dovodni funkcionalni krvni sud jetre. Ako zbog oboljenja jetre (ciroza, karcinom) poraste venski pritisak, tekuina transudira u limfu i cijedi se kroz vanjsku povrinu jetrene kaspule direktno u trbunu upljinu. Ako pritisak jo vie poraste, nakupljene tekine moe biti toliko u trbunoj upljini da nastaje ascites (Vidjeti: Acsites) slobodna tekuina u trbunoj upljini. Prostatitis (prostatitis) Zapaljenje prostate. Akutno i hronino. Proteini Bjelanevine. Osnovni sastojci hrane koji sadre azot. Karakteristika svih ivih materija. Purgativ (purgativum) Sredstvo za ienje. Vidjeti takoer: Laksativ. R Rektum (rectum) Donji, zavrni dio debelog crijeva. marno crijevo. Reminerealizant Sredstva ili lijekovi koji ponovo ugrauju mineralne sastojke u tkiva i organe koji su ih prethodno izgubili. Rizom (Rhizoma) Podzemna stabljika, podanak. Rubefijant (rubefacientia) Sredstva, odnosno lijekovi, koja izazivaju crvenilo i blago zapaljenje koe. S Sedativ (sedativa) Lijekovi ili sredstva koji slue za umirenje psihike i motorne prenadraenosti. Upotrebljavaju se u lijeenju oboljenja s pojaanom nervnom razdraljivou. Sindrom (syndroma) Grupa simptoma koji zajedniki oznaavaju neko patoloko stanje. Singerik Onaj koji djeluje u istome smislu, koji dopunjuje jedan drugoga. Npr. lijekovi. Sinkopa (syncope) Gubitak svijesti usljed prolaznog smanjenja krvotoka u mozgu, prouzrokovan zastojem srca ili padom arterijskog pritiska. Slezena (lien) Trbuni organ, smjeten u gornjem dijelu trbune duplje, s lijeve strane. Unutranjom stranom je u odnosu sa elucem i lijevim bubregom. Spazam (spasmus) Grevita kontrakcijas miia. Izraz koji se najee upotrebljava kda je rije o glatkoj muskulaturi, u kojoj spazam traje due. Spazmolitik Sredstvo ili lijek koje otklanja greve glatkih miia. Vidjeti takoer: Anitispazmodik. Species (species) aj. Smjesa usitnjenih ili neusitnjenih biljnih droga, kojoj mogu biti dodani i drugi lijekovi. Prema YU Pharmacopee III, oficijelni su: Species amarae, Species laxantes, Species urologicae. Stafilokoke Vrsta bakterija koje se nalaze svuda. Ove bakteriju su jedan od najeih uzroka ireva, gnojnica i drugih infekcija kod kojih se stvara gnoj.

274 Stenokardija (stenocardia) Angina pektoris. Pektopralna angina, sindrom koji se sastoji iz slabijeg ili jaeg bola u predjelu grudne kosti i srca, koji obino ide i u lijevu ruku, a nekad i vrat. Stomahik (stomahica) Sredstva ili lijekovi za podsticanje funkcije eluca ili sredstvo koje pojaava apetit. Streptokoke Okruglaste bakterije koje koje se vezuju u lanac i izazivaju ozbiljne infekcije s gnojenjem. T Tinktura (tinctura) Tekuina dobivena estrahiranjem biljnih ili ivotinjskih droga, odnosno njihovih aktivnih sastojaka u odgovarajuoj tekuini (voda, alkohol, eter, smjesa aklhola i etera i sl.). Alkoholna tinktura dobiva se ekstrakcijom droge, ili njenih sastojaka, pomou 30, 50 ili 75-postotnog alkohola. Droga se usitni i jedan dio prelije s 5 dijelova alkohola. Smjesta se ostavi na odgovarajue mjesto, uz ee mukanje tijekom 8 do 15 dana. Nakon toga sve se filtrira. Tinkture slue za unutarnju primjenu u vidu kapi. Primjer dobivanja tinkture od lincure-Tinctura Gentanaceae: 20 grama sitno naribanog korijena lincure preliti sa 100 gr 50% alkohola. Dobro izmijeati pa promukati. Ostaviti na tamnome mjestu 10 dana, uz ee mukanje. Potom se filtrira i uzima 30-50 kapi, iskljuivo prije jela, najbolje pola do sat prije obroka. Toksian Otrovan. Toksini Otrovi. Otrovni proizvodi razmjene materija patogenih bakterija ili drugih oblika ivotinjskog ili biljnog svijeta Tonik (tonica) Sredstvo za jaanje. U Uremija (uremia) Trovanje ureom usljed njenog nagomilavanja u krvi. Najee je uzrokovana nesposobnou bubrega da eliminiraju raspadne produkte iz organizma, ali i iz drugih razloga, npr. insuficijencije jetre. Urtikarija (urticaria) Koprivnjaa. Uglavnom alergijsko oboljenje u vidu nagle erupcije manjeg ili veeg broja utika. Javlja se kao psoljedica preosjetljivosti na razne elergene. V Vajlova bolest Kod nas je rijetka, a izaziva je spiroheta Inada-Ido. Prenosi se s pacova, pa od nje najee oboljevaju oni koji zbog svoje profesije mogu doi u blizinu gdje ive pacovi. To su rudari, radnici kanalizacije, ribari. Obino se bolest dijeli u tri stadija: u prvom se javlja crvenilo onih kapaka s unutarnje strane, visoka temperatura i teka glavobolja. Ovaj stadij traje nekoliko dana. Drugi zapoinje uticom i znacima oteenja bubrega. Mokraa je tamna, a smanjuje se i njena koliina. esto se javlja i slabost srca i krvavljenje po koi. Trei stadij je oporavak koji traje i do 40 dana. Vezikans (vesicantia) - Sredstva koja, stavljena na kou, izazivaju stvaranje manjih ili veih mjehuria ispunjenih tenou (vezikule). Virusi Posebna klasa infektivnih agenasa koji se razlikuju od ostalioh mikroorganizama prostijom hemijskom graom, submikroskopskom veliinom i odsustvom energetskih enzima. Takoer i najmanje bioloke strukture koje u sebi

275 nose genetske informacije potrebne za razmnoavanje. Organizam manji od bakterije, sposoban prouzrokovati razliite infekcije ili zarazne bolesti. utica (Icerus) Ako bjeonjae, koa i vidljive sluznice, jae ili slabije, poute, ta se pojava naziva utica. Bilirubin, pigmentska boja, sastojak ui iz organizma, se najveim dijelom eliminira preko stolice ili mokraom. Bilirubin se normalno nalazi u koliini od 6,8 do 20,5 mikro-mola na litar. Ako se poveava koncentracija bilirubina u krvi, zbog prodiranja iz ui ili nekog nekog drugog razloga, pojavit e se utica. Gdje je tkivo bogatije bjelanevinama, utica se tu jae ispoljava, jer se na takvim mjestima bilirubin vie koncentrira. Kao tkiva bogata bjelanevinama ve su navedene bjeonjae, tvrdo i meko nepce i drugo, zbog ega su tu i javljaju prvi znaci utice. Pojava utice moe biti znak da je dolo do oteenja jetre. Meutim, to nije pravilo. Do pojave utice moe doi i kod potpuno zdrave jetre, ako se na putu otjecanja ui, nae neka prepreka. Ili ako doe do pojaane razgradnje crvenih krvnih zrnaca (eritrocita), kada jetra ne moe da preradi sav nastali bilirubin u vezani bilirubin. I tada se poveava koncentracija bilirubina u krvi, to direktno vodi do pojave utice. Moe se zakljuiti da postoje tri tipa utice: zbog oteenja jetre, prepreka na putu otjecanja ui i zbog pojaane razgradnje eritrocita, a zovu se: -utica hemolizna -utica hepato-celularna, i -utica opstrukciona. Biljna sredstva opisana ovdje, a koja se primjenjuju kod utice su: pirevina, utika, razliak, vjerovilj, rumarin, cikorija,dimnjaa, kurkuma, oajnica, sapunjaa i neven. Nekoliko recepata. breza (pupoljci) utika (kora ili list) pelin (herba, tj. gornji dio biljke u cvatu) Uzeti 60 gr breze i po 20 gr utike i pelina, te dobro izmijeati. Polovinu koliine preliti s 1,5 litar vode i polahko kuhati dok ne ispari polovica. Procijediti i piti 3 solje dnevno. II Pirevina Kiica Oajnica Pirevine 60 gr, po 20 gr kiice i oajnice pomijeati i pripremiti i piti kao kod prethodnog recepta. III Korijen maslaka Korijen cikorije Pirevina. Napraviti mjeavinu od jednakih dijelova. Ostalo kao naprijed. utica hemolizna (Icterus haemolyticus) Crvena krvna zrnca normalno ive u krvi oko 120 dana, a zatim nastupa razgradnja, odnosno hemoliza. Ako je razgradnja crvenih krvnih zrnaca poveana iznad ove normale, elije jetre nee bitio u stanju da sav bilirubin, koji nastaje kod razgradnje, prevedu u vezani, pa dolazi do poveanja koncentracije bilirubina u krvi, to e, s druge strane, izazvati slabiju ili jau uticu. Zbog poveane koncentracije bilirubina u krvi, a isto tako i ui, moe doi do taloenja bilirubina u vidu unih kamenaca u unoj kesici (Vidjeti: Holelitijaza).

276 Mnogi faktori mogu utjecati na poveanu razgradnju crvenih krvnih zrnaca, a potjeu ili iz vanjske sredine ili zbog nekog poremeaja u organizmu. Ovaj tip utice, nastao zbog pojaane hemolize crvenih krvnih zrnaca, naziva se hemolizna utica. utica hepatocelularna (Icterus hepatocellularis) elije jetre stvaraju u, oko litar u toku 24 sata. Ukoliko elije jetre obole, ili se smanji njihov broj iz razliitih razloga (oboljenja jetre, hepatitisi, ciroze), nisu vie u stanju promijeniti bilirubin koji nastaje pri hemolizi crvenih krvnih zrnaca. U elijama jetre bilirubin se vezuje za glikoronsku kiselinu i tako nastaje vezani bilirubin. To je razlog za poveanje koncentracije bilirubina u krvi. Osim toga, i vezani bilirubin nastao u jetri, odnosno elijama jetre,, ne prrlazi u une kanale i kapilare, ve uzima pravac prema krvotoku. Ovaj zastoj ui se naziva holestaza (Vidjeti: Holagoga). u se, dakle ne izliva u dvanaestopalano crijevo, zbog ega stolica gubi normalnu boju i postaje bijela. Ovaj oblik utice naziva se hapatocelularna utica. Biljna sredstva koja slue protiv ove utice, a opisana u ovome radu, vidjeti u: Holagoga i Holeretika, Hepatitis i Ciroza jetre. utica opstrukciona (Icterus opstructionem) U jetri se stvara u koja se prikuplja u kapilarima, te unim kanalima jetre, da bi se na kraju nala u veem kanalu koji se zove glavni kanal (Ductus hepaticus communis). Ovim kanalom u ide direktno u dvanaestopalano crijevo, preko glavnog unog kanala (Ductusholedohus) ili unu kesdicu preko kanala une kesice (Ductus citikus). Ukoliko su se u unoj kesici formirali uni kamenci (Vidjeti: Holelitijaza), oni se mogu pokrenuti i zaepiti ili kanal une kesice ili glavni uni kanal. Ukoliko doe do zaepljenja glavnog unpg kanala, nastala je prepreka na putu otjecanja ui u dvanaestopalano crijevo. Prpreka moe nastati i iz drugih razloga, a ne samo zbog unih kamenaca, kao npr. zbog oteenih limfnih lijezda, ili raka glave guterae, kroz koju prolazi zavrni dio glavnog unog kanal, i sl. Jetra sasvim normalno stvara i lui u, koja se kree sve do nastale prepreke. Poto ne je ne moe savladati, u se nakuplja iza nje. Tako poinje rasti pritisak ui u svim kanalima, pa i u samoj jetri. Kapilari i sitniji uni kanali poinju pucati i u se izlijeva u krv, odnosno prelazi u krv, dakle u krv prelaze svi sastojci ui. Bilirubin daje karakteristinu boju za uticu, une soli izazivaju dugotrajan i neugodan svrab, a zbog njihovog nedostatka u dvanesniku, dolazi do slabog varenja i apsorpcije masti i u mastima topivih vitamina. Kako se u ne izlijeva u dvanaesnik, stolica postaje potpuno bijela, a mokraa tamnouta. Ovaj vid utice naziva se opstrukcionom. W Wilsonova bolest ili hepatolentikulka degeneracija Kod Wilsonove bolesti uzrok je pretjerano taloenje bakra u jetri i nekim strukturama mozga. Oko ronjae oba oka stvara se zelenkastomrk prsten (Kajzer-Flajserov prsten), to potvruje bolest.. Ova bolest je nasljedna i za muke i za enske potomke. Javlja se rano, izmeu 10. i 25. godine. Zapoinje kod djece zaraznom uticom, koja se nikada ne izlijei, ve postepeno pree u cirozu. Zbog taloenja bakra u mozgu, dolazi do nervnih poremeaja, koji se manifestiraju kao ukoenost miia, to onemoguava stajanje i hodanje. U hroninom sluaju pojavljuje se tremor ili podrhtavanje, govor je otean, inteligencija sauvana, a tek kasnije dolazi do propadanja linosti. U ovakvim sluajevima prognoza bolesti je vrlo loa.

277

NAINI PRIPREME BILJAKA I DOZIRANJE

Kada je to mogue, najbolje je pripremati infuze i dekokte od svjeih biljaka, jer su tada mnogo aktivniji. Ima, meutim, droga koje ne treba upotrebljavati u svjeem stanju. Kod svake takve biljke, koja je ovdje opisana, to je i naznaeno. Kao doze se upotrebljavaju ili koliina koja stane u ajnu, odnosno kafenu kaiku, ili u supenu kaiku. ajna kaika odgovara otprilike 5 grama droge, dok supena kaika odgovara otprilike 10 grama. Sve koliine koje su ovdje navedene odnose se na odrasle osobe. 1/6 takve doze moe se dati djeci od 1 do 3 godine, 1/4 do 1/3 doze daje se djeci od 3 do 7 godina, 1/3 do 1/2 doze daje se djeci od 7 do 12 godina, i 1/3 doze omladini od 13 do 20 godina. Bilo o kakvome preparatu da se radi, a koji se uzima prije jela, najbolje ga je konzumirati nezaslaeno. Ako se treba sladiti, onda je najbolje to uiniti medom. Kada su u pitanju oboljenja jetre, najbolji je med od rumarina. Ponekad med potpuno promijeni boju i okus preprata. U tom sluaju bolje je zasladiti nekim sirupom ili eerom. Aromatine biljke, kao to su nana, melisa, kamilica, nikada ne treba kuhati. Dovoljno je drogu preliti kljualom vodom i poklopiti. Nakon 5 do 10 minuta, ili kako je navedeno, potrebno je infuz procijediti, pustiti da se malo ohladi i onda zasladiti medom. Med se ne smije dodavati vruim ajevima, jer tada gubi svoje ljekovite osobine, ili ih gubi u veoj mjeri. Ako se radi o drogi dobijenoj iz korijena, kore i slino, treba je kuhati 5 do 10 miuta, ili kako je navedeno. olja ovdje uvijek oznaava koliinu od 2 decilira.

PRILOG GRANICE NORMALNIH VRIJEDNOSTI U BIOLOKOM MATERIJALU

278 Granice normalnih vrijednosti date su u SI-sistemu (System International d*Unites). Primjena Si-sistema obavezna je na bazi zakonskih propisa. Granine ili normalne vrijednosti zavise od mnogih faktora: pola, starosti, tjelesne teine, metoda, laboratorijske tehnike i sl. Imajui to u vidu, vrijednosti date u ovom tekstu oznaavaju one vrijednosti iz strune i naune literature i drugih navedenih inilaca koje se mogu svrstati unutar dijapazona granine, ukljuujui i krajnje vrijednosti. Prema tome, te vrijednosti su orijentacione. Uporedo sa zakonski obaveznim jedinicama SI-sistema navedene su i stare, dosadanje jedinice radi orijentacije. Ove jedinice navedene su u zagradi ( ). U ovom prilogu: K- krv P- plazma, krvna S- serum Lf- liquor, cerebrospinalna enost U urin dU dnevni urin, dnevna koliina mokrae F feces, stolica, izmet DF dnevni feces, dnevna koliina stolice, izmeta mikro m- mili l- litar n nano Primjer: glukoza (KPS): 4,16 -5,25 mmol/l znai da su granine vrijednosti za glukozu u krvi, plazmi i serumu 4,16 5,27 mmol/l u SI-sistemu, odnosno (75-95) mg% u dosadanjem.

__________________________________________________________________ dosadanji sistem kompomenta granine vrijednosti __________________________________________________________________ Aceton (K) Albumini (P,S) 52-344 umol/l 551-739 umol/l (0,30-2,0) mg% (3,80-5,1) g/100 ml

279 Amonijak (P,S) 29,4-47 umol/l Bakar (P,S) 13,4-21,1 umol/l Buklilirbin ukupni 8,5-16,9 umol/l - Direktni 0,9-4,3 umol/l Bjelanevine (S) - ukupne 67-75 g/l Bikarbonati (K) 24,3-28,3 mmol/l Cink (K) 90-101 umol/l Fibrinogen (P) 8,8-9,7 umol/l Gamaglobulini (S) 9-12 g/l Fofolipidi (P,S) 2,52-2,91 mmol/l Fosfot (ukupni,K) 10,7-12,3 mmol/l Gulukoza (K,P,S) 4,16-5,27 mmol/l Glukoza (dU) 0,11-0,44 mmoll Hemoglobin Hb/4(K) 9,43-10,12 mmol/l Hemoglobin-Hb/4 19,24-22,09mmol/l (srednje konc.hemoglobina u eritrocitima) Hloridi (P,S) 101-103 mmol/l Hloridi (dU) 169-178 mmol/l Holesterol(P,S) - ukupni 5,17-6,47 mmol/l - slobodni priblino 30% ukupnog - Esterifikovani priblino 70% ukupnog Jod (K-neorganski) 7,9-20,5 nmol/l Jod (K-vezan za proteine) 315-441 nmol/l Kalcij (P,S) 2,05-2,90 mmol/l Kalij (S) 4,09-4,73 mmol/l Kalij (dU) 6,0-8,0 mmol Klirens Inulin 1,7-2,0 ml/s Klirens PAH (para-aminohipurna kisel.) 10,2-12,0 ml/s Klirens urea 1,0-1,7 ml/s Klirens kreatinin 1,3-2,8 ml/s Lipidi (ukupni P,S) 3,0-11,0 g/l Lipopretini (S) 1,3-7,3 g/l Magnezij(P,S) 0,78-0,91 mmol/l Magenzij (dU) 1,69-12,3 mmol Masne kiseline(P,S) - slobodne masne kiseline 0,50-0,57 mmol/l - ukupne masne kiseline 11,0-12,4 mmol/l Natrij (P,S,Lf) 137,9-138,8 mmol/l Narij (dU) 174-222 mmol Trigliceridi (P,S) 0,85-1,37 mmol/l Trigliceridi (P,S )kod ena za oko 20% nie vrijednosti Urea (P,S) 3,7-5,8 mmol/l Urea (dU) 333-416 mmol Urobilinogen (dU) 0,8-4,2 umol Urobilinogen (dF) 135-254 umol eljezo (P,S) - muki 10,7-26,9 umol/l (50-80) ug/100 ml (85-134) ug/100 ml (0,50-0,99) mg/100 ml (0,05-0,25) mg/100 ml (6,7-7,5) mg/100 ml (24,3-28,3) mval/l (590-660) ugl/100 ml (300-330)mg/100 ml (0,9-1,2)g/100 ml (200-220) mg/100 ml (33-38) mg/100 ml (75-95) mg/100 ml (20-80) mg (15,2-16,3) g/100 ml (31,0-35,6) g/100 ml (358-365) mg/100 ml (6,0-6,3) g (200-250) mg/100 ml

(0,10-0,26) ug/100 ml (4,0-5,6) ugl/100 ml (8,2-11,6) mg/100 ml (16,0-18,5) mg/100 ml (2,4-3,1) g (100-120) ml/min (610-720) ml/min (60-100) ml/min (80-170) ml/min (300-1100) mg/100 ml (130-730) mg/100 ml (1,9-2,2) mg/100 ml (41-300) mg (14-16) mg/100 ml (310-350) mg/100 ml (317-319) mg/100 ml (4,0-5,1) g (74-120) mg/100 ml (23-35) mg/100 ml (20-25) g (0,5-25) mg (80-150) mg (60-150) ug/100 ml

280 - ene Enzimi: SGPT (AlaAT) SGOT(AsAT) GLDH(vidjeti: enzimi) VGT(vidjeti: enzimi) Alkal.fosfataza (S) Holinesteraza (S) ICDH (S)(vidjeti: enizmi) 9,0-23,3 umol/l do 483 nkat/l do 400 nkat/l do 67 nkat/l 100-466 nkat/l 0,47-1,8 ukat/l 31-63 ukat/l do 117 nkat/l (50-130) ug/100 ml do 29mU/ml do 24 mU/ml do 4 mU/ml 6-28 mU/ml 28-132mU/ml 1900-3800 mU/ml do 7 mU/ml

OPA OBJANJENJA Anatomski, botaniki, farmaceutski, fizioloki i medicinski termini

Abdomen Dio trupa izmeu grudnog koa i karlice. Trbuh. Trbuna duplja. Apsorpcija Upijanje supstancija u tijelo kroz kou ili mukozne membrane. Aerofagija (aerophagia) Pojaano gutanje zraka. Javlja se kod nervoznih osoba (psihopata), u sluaju oboljenja jednjaka i eluca, kao i pri unim i bubrenim napadima-kolikama. Afrodizijak Sredstvo koje se upotrebljava s ciljem podsticanja i poveanja spolnih prohtjeva, a time i sposobnost spolnoga ina. Suprotno od anafrodizijak. Akutan Bolesna pojava koja se naglo javlja i brzo protie. Suprotno od hronian (vidjeti taj termin). AIDS (Acquired Immuno Deficiency Syndrome) Sindrom imunog sistema prouzrokovan HIV virusom (Vidjeti: HIV) koji slabi imuni sistem razaranjem T4, koji podstie limfocite. Albuminurija Prisustvo albumina u mokrai. Alkoholat Tekuina dobijena destilacijom alkohola s jednom ili vie biljaka. Alkoholatura Tekuina dobijena mijeanjem jednakih dijelova alkohola i svjee biljke. Nakon to odstoji izvjesno vrijeme, dobivena tekuina se odlije i filtrira.

281 Alkoholna tinktura Tinktura dobijena iz dijela droge (osuena biljka) i 5 dijelova alkohola razliite koncentracije: 50% ili 75%. Alergija Preosjetljivost zbog izlaganja pojedinim antigenima (alergenima) zbog ega dolazi do porasta osjetljivosti na taj antigen, a zatim kod ponovne ekspozicije javljaju se tetne, imunoloke senzacije. Amara (Amarum) - Gorka, ljekovita sredstva, najee biljnog porijekla (Vidjeti: Specijalni dio). Amenoreja (Amenoerhea) Nedostatak ili nestanak krvavljenja. Analan (marni)- U vezi s anusom, kojim se zavrava debelo crijevo (marno crijevo, rektum). Analeptik (Analeptica) Sredstvo, stimulator centralnog nervnog sistema. Analgetik (Analgetica) Agens koji umanjuje bol, a da pri tome ne dolazi do gubitka svijesti. Anemija (Anaemia) Nizak sadraj crvenih krvnih zrnaca s klinikim simptomima kao to su skraen dah, letargija i ubrzan rad srca. Angioholit Upala unih puteva. Anorektik (Anorectic) Agens koji smanjuje apetit. Antelmintik (Anthelmintica) Agens koji izgoni ili unitava intestinalne crve. Antidot (Antidotum) Protuotrov. Sredstvo, odnosno lijek protiv djejstva nekog otrova. Antibaktericid Sredstvo ili supstancija koje unitava ili sprjeava rast bakterija. Antiflogistici Sredstva ili lijekovi koja smanjuju upalnu reakciju, pa suzbijaju ili otklanjaju znakove i simptome upale.(Vidjeti: Antiinflamatorija). Antigen Supstancija koja moe izazvati stvaranje antitijela, kada se pojavi u tijelu (Vidjeti: Specijalni dio antigen). Antikoagulant (Anticoagulancia) Sredstvo koje sprjeava zgruavanje krvi. Antiemetik (Antiemetica) Sredstvo koje sprjeava povraanje. Antiinflamatorija (Antiinflamatoria)) Sredstvo koje smanjuje ili ublaava upalne procese, djelujui na tjelesne mehanizme bez direktnog uea na uzrok upale, npr. Aspirin. Antimikrobik (Antimicrobic) Sredstva koja slue za unitavanje mikroba, sprjeavaju njihovo umnoavanje ili rast.

282

Antimitohik-Citostatica Sredstva koja oteuju metabolizam elije.

Antioksidant Hvata slobodnih radikala, sredstvo za njihovo unitavanje.

Antipiretik Lijek koji snizuju povienu tjelesnu temperaturu. Antispazmodik (Antispazmodica) Sredstva, odnosno lijekovi, koji ublaavaju ili suzbijaju greve crijeva, unih i mokranih putova, krvnih sudova), kao i greve miia. Antitijelo Molekula imunoglobulina izazvana kao odgovor na pojavu antigena, koja zatim sa antigenom, stupa u interakciju. Antitusiv (Antitussica) Sredstvo za suzbijanje kalja. Anus mar. Izlaz, zavretak digestivnog trakta. Aritmogenik (Arrhythmogenic) Sredstvo ili olijek protiv nepravilnog sranog ritma Arterija jetre (Arteria hepatica) Jetrena arterija namijenjena jetri. Arterioskleroza (Arteriosklerosis) Ateroskle roza, zajedniki pojam za grupu oboljenja u kojima postoji zadebljanje arterijskog zida, kao i gubljenje njegove elastinosti. Artralgija (Arthralgia) Bol u zglobu. Artritis (Arthritis) Zapaljenje zglobova. Ascistes Nakupljanje slobodne tekuine u trbunoj upljini (Vidjeti isto u: Specijalni dio). Asimilacija U biologiji skup procesa u kojima organizam izgrauje organske supstance iz neorganskih. Astenija (Asthenia) Opa slabost organizma koja nastaje zbog raznih akutnih ili hroninih uzroka. Astringent (Astringencia) Sredstvo koje stee tkiva, smanjujui sekrecije. Lijei rane sprjeavajui upale (kod hemoragija, diareja, rana, leukoreja i sl.). Atonija (Atonia) Smanjen tonus miia i drugih kontraktilnih organa. Autoimuna bolest Imuni odgovor organizma usmjeren protiv tkiva unutar vlastitog organizma (Vidjeti: Specijalni dio Autoimuni hepatitis). B

283

Bakteriostatik - Sredstvo koje sprjeava umnoavanje bakterija. Biliarna diskinezija Nesposobnost luenja ui. Bilirubin una boja. U prvom redu sastojak ui koji nastaje od ostarjelih eritrocita krvi (Vidjeti: Specijalni dio Bilirubin). Bilirubinurija Prisustvo bilirubina u urinu. Biopsija jetre Ako postoji sumnja da se radi o ozbiljnijem problemu kao to je steatohepatitis uz znatno poviene jetrene enzime, lijenik e preprouiti biopsiju jetre. Ta je metoda invazivna jer se tankom iglom uzme komadi jetrenog tkiva (parenhima) i analizira pod mikroskopom kako bi se utvrdio uzrok povienih enzima. Bronhitis (Bronchitis) Zapaljenje sluznice bronhija. C Cerebralan Odnosi se na mozak. Chole (gr.) u. Ciroza jetre (Cirhosis hepatis) Oboljenje jetre koje se karakterizira gubitkom normalne mikroskopske lobularne strukture (Vidjeti: Specijalni dio Ciroza jetre). Cistitis (Cystitis) Cista, mjehur, beika, kesica. Patoloki: Upala ciste, mjehura. Citostatik: Antimitotik - Lijek ili sredstvo koji zaustavlja rast ili unitava stanice raka. Crohn-ova bolest Hronino, upalno oboljenje gatsrointestinalnog sistema. D Dekokt (Decoctum) Ukuhak. Vodeni ekstrakt droge koji se dobiva na taj nain da se droga kuha 1/2 do 1 sata. Nakon toga tenost se procijedi i dopuni prokuhanom vrelom vodom. Demulcent (Demulcentia) Agens koji ublaava i olakava iritacije, posebno mukoznih membrana. Detoksikacija Proces ienja ili uklanjanja otrovne materije iz organizma. Diabetes mellitus Bolest koja se manifestira porastom sadraja glukoze u krvi zbog nedostatka ili neefikasnosti inzulina. Diatoretik Sredstvo za znojenje Diareja (Diarrhoea) Proliv. Pojava estih, vie ili manje tenih stolica.

284 Digestija (Digestio) Proces probave hrane u kojem hranljive materije, prolaskom kroz digestivni (probavni) trakt (sistem) podlijeu nizu mehanikih, fizikalnohemijskih i hemijskih promjena u cilju prelaska u materije koje se mogu repsorbirati u krv i iskoristiti (Vidjeti: Uvod Probava hrane). Dismenoreja (Dysmenorrhoea, Algomenorrhoea) - pojam koji oznauje grevite bolove u trbuhu i kriima. Dispepsija (Dyspepsia) Poremeaj probave hrane, loa probava izazvana razliitim uzrocima. Diskinezija (Dyskinesia billiaris) Poremeaj pranjenja une kesice u dvanaestopalano crijevo zbog loe funkcije Odijevog miia (Vidjeti taj termin, kao i Specijalni dio-Diskinezija). Dispepsija - Hronini funkcionalni poremeaj gornjeg probavnog trakta. Diuretik (Diuretica) Sredstva, odnosno lijekovi, koji poveavaju koliinu izluene mokrae. Dizenterija (Dysenteria) Srdobolja. Crijevno oboljenje udrueno s proljevima esto sluzavim, ponekad i krvavim. Javljaju se i trbuni grevi. Droga Osueni ili sirovi dijelovi biljke koji slue kao lijek, ili za spravljanje lijekova. Droga u uem smislu predstavlja toksinu susptancu koja izaziva prolaznu izmjenu raspoloenja ili svijesti, s ciljem da se suzbije neprijatno stanje, a eventualno postigne prijatno. Dvanaestopalano crijevo (Duodenum) Prvi dio tankog crijeva koji poinje neposredno iza eluca. U ovo crijevo se izlivaju u i sokovi guterae. E

Edem (Oedema) Otok prouzrokovan pretjeranim nakupljanjem serozne tenosti u tkivu. Ekspektorant (Expektorantia) Sredstvo koje poveava luenje sluzi u duniku i dunicima i ini je tenijom, ime pomae njeno iskaljavanje. Emenagoga (Emmenagoga) Sredstvo koje izaziva menstruaciju ili regulira njeno nastajanje. Emetik (Emetica) Sredstvo za izazivanje povraanja. Emolijencija (Emollientia) Sredstva za razmekavanje povrinskog dijela koe, npr. sapuni, masti, glicerol i sl. Endokrina lijezda lijezda sa unutarnjim lijeenjem koja svoje proizvode, odnosno hormone, ubacuje direktno u krv, limfu ili nervni sistem, jer nema izvodnih kanala.

285

Encelopatija (Encephalophatia) Svako degenerativno oboljenje mozga. Enterokolitis (Enterocolitis) Istovremeno zapaljenje tankog i debelog crijeva. Enzimi (Enzymes) Fermenti (Vidjeti: Specijalni dio). F Febrifug Antipiretik, agens protiv temperature. Fagocitoza Osobina izvjesnih elija (fagocita) da u svoju citoplazmu uvuku strane estice (npr. Bakterije) i unite ih svarivanjem. Smatra se da ovo svarivanje pomau intracelularni enzimi fagocita (Vidjeti Specijalni dio: Kupfferove elije). Flatulencija (Flatulentia) Nadimanje crijeva i eluca zrakom ili gasovima, izazvano hranom koja sadri mnogo celuloze i kroba, ali i poremeajima u organima za probavu, usljed ega nastupa esta pojava vjetrova (Vidjeti i: Kariminativi). Flora Biljni svijet neke oblasti. Meutim, u fiziologiji, odnosno bakteriologiji, pod florom se podrazumijeva skup svih bakterija koje se nalaze na nekom mjestu. Kao primjer moe se uzeti flora crijeva, usta, itd. Bakterijska flora moe biti normalna, ali i patoloki izmijenjena. G Galaktagoga (Galactagoga) Sredstva koja podstiu luenje mlijeka. Galenski (Galenica) Galenski preparati, lijekovi koje apotekar moe spraviti u apoteci od droge i hemikalija, mijeanjem, rastvaranjem i astrahiranjem. Gastralgija (Gastralgia) Bol izazvana eluanom kolikom. Gastritis (Gastritis) Zapaljenje sluznice tkiva koja oblau eludac, odnosno zapaljenje eluca, koje moe biti prouzrokovano hranom, alkoholom, otrovima. Gastrointestinalni trakt Organi za probavu koji se prostiru od eluca (Gaster), preko tankog i debelog crijeva do anusa (Intestinum-crijeva, utroba). Genetika Nauka o nasljeivanju. Glikogen, glukogen Kompleksni ugljikohidrat, oblik eera koji se skladiti u jetri i uva spreman za oslobaanje i korienje u drugim dijelovima tijela. Glikogeneza, glukogeneza Pretvaranje glukoze u glukogen. Glikozurija, glukozurija eer, odnosno glukoza u urinu. Ova se pojava esto sree kod eerne bolesti-diabetesa. Glomerulonefritis Zapaljenje bubrega, vrsta nefritisa.

286

Glikozid, glukozid Molekula koja kod hidrolize daje najmanje jedan prosti eer i komponentu koja nema nikakvu molekulu eera. Guteraa (Pankreas) lijezda trbune duplje koja se nalazi iza eluca. Njen izvodni kanal ulijeva se u dvanaestopalano crijevo. H Hematopoeza (Haematopoesis) Stvaranje elijskih elemenata krvi. Organi u kojima se stvaraju elije krvi nazivaju se hematopoezni organi, npr. jetra. Hematurija (Haematuria) Pojava, odnosno prisustvo krvi u mokrai. Hemofilija (Haemophilia) Nasljedno oboljenje u kojem postoji neodgovarajue, oteano zgruavanje krvi. Neofiliari su bez izuzetka mukarci. Hemoglobin (Haemoglobinum) Crveni pigmenti u krvi kimenjaka koji vezuju kisik kod disanja i stvaraju oksihemoglobin, pri emu se kisik vezuje za eljezo iz hemoglobina. Hemohromatoza (Haemochromatosis) Vidjeti: Specijalni dio Hemohromatoza. Hemoliza (Haemolysis) Razgradnja, odnosno unitavanje crvenih krvnih zrnaca i oslobaanje hemoglobina iz eritrocita, te njegovo prisustvo u krvoj plazmi. Ako hemoglobin naputa eritrocit pri kraju njegova ivota, to je fizioloka hemoliza koja nije praena poremeajima, za razliku od patoloke hemolize. Hemoptizija (Haemoptysis) Iskaljavanje manjih koliina krvi koja potjee iz disajnih putova. Hemoragija (Haemorragia) Istjecanje krvi iz krvnih sudova. Krvavljenje, krvoliptanje. Moe biti spoljna ili unutarnja. Hemostatik (Haemostatica) Sredstvo ili lijek koji zaustavlja krvavljenje. Hepar Jetra. Hepatalgija (Hepatalgia) Bol u jetri. Hepatika koma (Coma hepaticum) Stanje potpunog gubitka svijesti, izmeu ostalog i zbog tekog oboljenja jetre. (Vidjeti: Specijalni dio Hepatika koma). Hepatino (Hepaticus) Odnosi se na jetru. Hepatoholangitis Zapaljenje jetre i njenih kanala. Hepatitisi - Zapaljenja jetre (Vidjeti: Specijalni dio Hepatitisi). Hepatocit elija jetre.

287

Hepatogram Uobiajeni izraz za skup kliniko-hemijskih analiza za funkcionalno ispitivanje jetre. Hepatolentikulska degeneracija Vidjeti: Specijalni dio Willsonova bolest. Hepatologija Dio medicine koji se bavi izuavanjem jetre. Hepatomegalija (Haepatomegalia) Uveanje jetre. Hepatopatija (Hepatopathis) Zajedniko ime za sve bolesti jetre. Hepatoragija (Haepatorrhagia) Krvavljenje iz jetre. Hepatotoksin Koji djeluje toksino, otrovno na elije jetre. Hidrops Vodena bolest. Nakupljanje transudata u trbunoj duplji usljed poremeaja krvotoka kod tekih sranih mana. Takoer, stanje une kesice poslije zapuenja izvodnog kanala (Vidjeti: Specijalni dio Ascites). Hiperemija (Hyperemia) Poveano protjecanje krvi uz diletaciju malih krvnih ila, npr. kod upale. Hiperglikemija (Hyperglycaemia) Patoloko stanje visoke koncentracije glukoze u krvi, npr. za vrijeme eerne bolesti-diabetesa (Vidjeti: Diabetes mellitus). Hipertenzija (Hypertensio) Stalno povienje arterijalnog krvnog pritiska. Hipoglikemija (Hypoglycaemia) Smanjenje koncentracije glukoze u krvi. Moe dovesti do hipoglikemijskog oka. Hipokalijemija (Hypocalemia) Snien sadraj kalija u krvi. Hipotenzija (Hypotensio) Nizak, snien krvni pritisak. HIV Human Immunodeficiency Virus Virus koji izaziva AIDS (SIDA). Holagoga (Cholagoga) Supstancija koja pobuuje kontrakcije une kesice; sredstva ili lijekovi koji koji pojaavaju ili olakavaju otjecanje ui u dvanaestopalano crijevo (Vidjeti: Specijalni dio Holagoga). Holangiografija (Cholangiographia) Rentgensko snimanje velikih unih kanala. Holangiohepatitis (Cholangiohepatitis) Istodobno zapaljenje unih putova, naroito unutar jetre, i jetre. Holangiolitis (Cholangiolitis) Zapaljenje sitnih unih kanalia (holangiola) u tkivu jetre. Holangitis (Cholangitis) Zapaljenje unih putova.

288

Holecistitis (Cholecystitis) Zapaljenje une kesice (Vidjeti: Specijalni dio Holecistitisi). Holecistokinetici Koji izazivaju kontrakcije une kesice. Holedus Glavni izvodni kanal ui, uovod. Holelitijaza Kamen u unoj kesici, stvaranje konkremenata u unoj kesici. Holeretici (Choleretica) Sredstva ili lijekovi koji pobuuju stvaranje ui u jetri (Vidjeti: Specijalni dio Holeretici). Holestaza Smetnja ili potpuni prekid otjecanja ui. Holesterol (Cholesterol) U fizikalnom smislu mastima slino jedinjenje (Vidi: Specijalni dio Holesterol). Hormoni Hemijska jedinjenja koja stvaraju neke lijezde i lue ih u krv ili limfu. Hormoni utjeu na funkcije ostalih organa ili elija (Vidjeti: Inzulin). Hronian Koji dugo traje, koji se sporo razvija ili ima usporen tok. Suprotno od akutan. I Ikterus (Icterus) utica (Vidjeti: Specijalni dio utica). Ileum Donjio dio tankog crijeva. Zavrava se ulaskom u debelo crijevo. Infuz (Infuzum) To su oparci ili svjee tekue vodene iscrpine biljnih droga njenije strukture, kao to su cvijet, list ili herba. Ovakav pripravak obino nazivamo: aj od nane, aj od kamilice...Infuz je otopina nastala akcijom vode, u kljualom stanju, na biljku. Praktiki: u kljualu vodu, poklopljenu, stavlja se biljka (cvijet, list). Trajanje infuzije je izmeu 5 i 15 minuta.

Inhibicija Sprijeavanje, zaustavljanje, koenje neke radnje, pojave, refleksa ili procesa razdraenja u nervnom sistemu. Insomnija (Insomnia) Nesanica. Stanje nemogunosti spavanja iz razloga nastalih u organizmu. Insuficijencija (Insufficientia ) Nesposobnost obavljanja neke radnje ili uloge. Stanje neadekvatnosti, nedovoljnosti za izvjesnu datu funkciju. Nedovoljna snaga (Vidjeti: Specijalni dio Insuficijencija jetre). Interferon - Prirodni protein kojeg proizvode stanice imunolokog sustava veine kimenjaka kao odgovor na stimuliranje stranih tvari kao to su virusi, paraziti, tumorske stanice.

289

Intoksikacija (Intoxicatio) Trovanje. Stanje ivog organizma prouzrokovano djelovanjem otrova. Bolesti izazvana djelovanjem otrova, droga (u uem smislu) i sl. Na organima (Vidjeti i: Detoksikacija). Inzulin - Hormon koji direktno u krv lui beta stanice Langerhansovih otoka pankreasa, odnosno guterae. Jedan je od najvanijih hormona u organizmu, ija je funkcija prvenstveno u metabolizmu ugljikohidarata, a zatim masti i bjelanevina (Za ostale detalje vidjeti: Specijalni dio Inzulin i Masna infiltracija).

K
Karcinom jetre (Carcinoma hepatis) Vidjeti u: Specijalni dio, Karcinom jetre. Karminativ (Carminativa) Lijekovi koji olakavaju isputanje gasova iz crijeva, bilo da oputaju spazam crijeva ili podstiu crijevnu peristaltiku. Upotrebljavaju se u sluajevima meteorizma (vidjeti: Meteorizam). Kolibacil Bacil u debelom crijevu. Izaziva teka oboljenja mokranih organa, unih puteva, slijepog crijeva itd. Kolika (Colica) Bolni gr koji se najee javlja kod oboljenja cjevastih organa. Naprimjer, colica billiaris je napad grevitih bolova u predjelu une kesice, najee zbog prisustva unih kamenaca u unim kanalima (Vidjeti: Specijalni dioHolelitijaza). Kolitis (Colitis) Zapaljenje sluznice debelog crijeva ili pojedinih njegovih dijelova. Tok kolitisa moe biti akutan i hronian. Glavni znaci su proljevi, sluzave, ponekad krvave, stolice i bolovi u trbuhu. Kongestija (Congestio) Navala pretjeranih koliina krvi u neko tkivo, koje zbog toga postaje intenzivno crvene boje. Congestio hepatis, navala krvi u jetru (Vidjeti Specijalni dio: Kongestija jetre). Konstipacija (Constipatio) Zatvor stolice. Rijetko i oteano pranjenje crijeva. Konstipacija u sluaju problema s jetrom Vidjeti Specijalni dio: Konstipacija kod oboljenja jetre). Kuppferove elije- Fagociti, djelotvorne elije unutar lobulusa jetre koje su vrlo efikasne u unitavanju bakterija, tako da ni jedna ne moe proi iz probavnog sistema u opi krvotok.

L
Laksativ (Laksativa) Laksantna sredstva. Prouzrokuju pranjenje crijeva izazivajui jau i bru peristaltiku. Djeluju uveanjem sadrine crijeva koji mehaniki drai nervne zavretke u sluznici crijeva, ili hemijskim draenjem nervnih zavretaka u sluznici bez tetnih posljedica. (Vidjeti takoer: Purgativi i laksativi u Specijalnom dijelu).

290 Leukociti Bijela krvna zrnca. Bezbojne elije koje tite organizam od bolesti. Veinom se kreu slobodno u krvnim sudovima, a mogu biti i van njih. Lekucitoza (Leucocytosis) Prolazno poveanje broja leukocita u perifernoj krvi koje izazivaju mnogi inioci, kao to su infekcije, zapaljenja, krvarenja i drugo. Leukopenija (Leucopenia) - Nizak broj bijelih krvnih zrnaca u krvi Leukoreja (Leucorea) Bjeliasti iscjedak (sekret) iz vagine. Bijelo pranje. Litijaza (Lithiasis) Prisustvo kamenca, kamen, tvorevine u vidu kamenia, koje najee nastaju u upljim organima taloenjem razliitih soli iz tjelesnih tenosti. Tako, naprimjer, prisustvo kamenaca u unoj kesici (Vidjeti: Specijalni dioHolelitijaza). Lubrikant Sredstvo za veu vlanost.

M
Maceracija (Maceratio) Raskvaavanje neke vrste materije ili tkiva kvaenjem. Raskvaavanje kao posljedica nakvaenosti. Potapanje droge u vodu na sobnoj temperaturi, pri emu se raskvaenjem te droge, u toku vie sati, dobija njen ekstraktmacerat. Makrofagi Velike elije s izraenom sposobnou fagocitoze. Masna infiltracija jetre (Infiltratio adiposa hepatica) Vidjeti: Masna infiltracija jetre, Specijalni dio). Metabolizam - Promet materija u organizmu. (Vidjeti: Uvod Osnovne funkcije jetre). Meteorizam (Meteorismus) Nadutost trbuha usljed nagomilavanja gasova u probavnom (digestivnom) sistemu, posljedica dispepsije (Vidjeti: Dispepsija), ili usporenog portnog krvotoka kod bolesnika s cirozom jetre (Vidjeti: Ciroza jetre). Mialgija (Myalgija) Bol u jednom ili vie miia. Mitoza (Mitosis) Dijeljenje elija. Migrena - Glavobolja. Mineralni i mikro-elementi Vidjeti u Uvodu. Mukoza (Mucoza) Sluznica, meka, vlana unutarnja obloga svih upljina pojedinih pribora organa koji su u vezi sa spoljanom sredinom. Mukus Sluz, sadri mucin glukoproteid koji je slabo rastvorljiv, prozraan je, istee se u konce i lako bubri.

291

Muskulotropik Mutagenost, izazivanje genetskih promjena.

N
Nekroza (Nercrosis) - Izumiranje elija ili tkriva u ivom oganizmu. Lokalno izumiranje tkiva. Nefritis (Nephritis) - Upala ili zapaljenje bubrega Nematodi - Crvoliki paraziti natporodica (razvijaju se preko jajaca I liinke koja ima 5 oblika do konanog adultnog stadija). Neuralgija (Neuralgie) Bol du nekog nerva. Bol nerava. Pri neuralgiji funkcija nekog ivca nije oteena.

O
Odijev sfinkter (Oddi sphincter) Sloj miinih vlakana koja obuhvaaju, u isto vrijeme, glavni uni kanal i izvodni kanal guterae, odnosno pankreasa, pri prolazu kroz zid dvanaestopalanog crijeva. Oligurija (Oliguria) Smanjeno luenje i izluivanje mokrae. Opstipacija (Opstipatio) Hronini zatvor stolice (Vidjeti: Konstipacija).

P
Palpacija (Palpatio) Pipanje, osjeanje rukom, vrenje lakog pritiska prstima na povrinu tijela. Pankreatitis (Pancreatitis) Zapaljenje pankreasa, odnosno guterae. Patoloki, patologija Grana medicine koja prouava promjene i poremeaje izazvane bolestima u organizmu. Pektoralan (Pectoralis) Grudni. Naprimjer, koji umiruje kaalj. Vidjeti takoer i: Ekspektorant. Perinatalan (Perinatalis) Koji se deava za vrijeme poroaja, ili kratko vrijeme poslije. Peristaltika Lagano skupljanje prstenastih miia nekog upljeg organa (jednjaka, eluca, crijeva), i to tako da ovo skupljanje napreduje kao talas od oblinjeg gornjeg ka udaljenom donjem kraju organa, ime se omoguava prenoenje sadraja. Normalan, uobiajeni proces.

292 Pielitis (Pielitis) Zapaljanje bubrene karliice. Jednostrano ili obostrano, akutno ili hronino. Praeno je bolom u slabinskom predjelu, estim mokrenjem, groznicom, povraanjem. U mokrai se javljaju leukociti i eritrociti.

Pneumonija (Pneumonia) Zapaljenje plua sa stvaranjem eksudata u alveolama. Prouzrokovano klicama pneumonije, virusom gripa ili kojim drugim tipom bakterija ili virusa. Poliserozitis (Polyserositis) Zapaljenje svih seroznih opni s eksudacijom u njihove upljine. Portna vena (Vena portae) - Vena koja iz glave pankreasa nastaje spajanjem slezenske vene, gornje i donje crijevne vene i uliva se u jetru s njene desne strane. Portna vena je dovodni, funkcionalni krvni sud jetre. Ako zbog oboljenja jetre (ciroza, karcinom) poraste venski pritisak, tekuina transudira u limfu i cijedi se kroz vanjsku povrinu jetrene kapsule, direktno u trbunu upljinu. Ako pritisak jo vie poraste, nakupljanje tekuine u trbunoj upljini moe biti toliko da nastaje ascites (vidjeti: Ascites, takoer: Ciroza i Karcinom jetre u Specijalnom dijelu). Prostaglandini Neke klase fizioloki aktivnihsupstancija koje su prisutne u brojnim tkivima, sa efektima kao to su: vazodilatacija, vazokonstrikcija, stimulacija glatkih miia bronhija ili crijeva, uterije stimulacije takoer ukljueni u formiranju bola, upala, poviene temperature, alergijskih dijareja i dismenoreje.

Protrombin Protein potreban za zgruavanje krvi. Pruritus - Svrab razliite geneze. Purgativ (Purgativum) Jako sredstvo za ienje crijeva. Jak laksativ. (Vidjeti takoer: Laksativ).

R
Rebetron Vidi: Ribavirin. Rektum (Rectum) Donji, zavrni dio debeloga crijeva. marno crijevo. Remineralizant - Sredstva ili lijekovi koji ponovo ugrauju mineralne sastojke u tkiva i organe koji su ih prethodno izgubili. Ribavirin Dodatak inteferona da se pojaa antiviralni efekt. Rizom (Rhizoma) Podzemna stabljika, podanak. Rubefijant (Rubeficientia) Sredstva, odnosno lijekovi, koja izazivaju crvenilo i blago zapaljenje koe.

293

S
Sedativ (Sedativa) Lijekovi ili sredstva, koji slue za umirenje psihike i motorne prenadraenosti. Upotrebljavaju se u lijeenju oboljenja s pojaanom nervnom razdraljivou. Sekretolitik Silagoga - Sredstvo za iskaljavanje kod produktivnog kalja i bronhitisa. Sindrom (Syndroma) Grupa simptoma koji zajedniki oznaavaju neko patoloko stanje. Sinergik (Synergica) Koji djeluje u istome smjeru, koji dopunjuje jedan drugoga. Naprimjer, lijekovi. Sinkopa (Syncope) Gubitak svijesti usljed prolaznog smanjenje krvotoka u mozgu, prourokovan zastojem srca ili padom arterijskog pritiska. Sirup Teni preparat ljekovitih supstancija u koncentriranom rastvoru saharoze. Slezena (Lien) Trbuni organ, smjeten u gornjem dijelu trbune duplje, s lijeve strane. Unutranjom stranom je u odnosu sa elucem i lijevim bubregom. Slobodni radikali - Nestabilni molekuli kiseonika (superoksid, hidroksil), koji su izuzetno tetni, jer uestvuju u procesima tetne oksidacije elijske membrane i izazivaju oteenje organela elija. Svojim tetnim delovanjem dovode do ubrzanog starenja elija, njihovog breg propadanja i posljedino do niza oboljenja, kao to su oboljevanje zglobova, ubrzane ateroskleroze krvnih sudova i tumori nekih autoimunih oboljenja. Svoje tetno djelovanje ispoljavaju, poto pomau pojaanu oksidaciju lipida iz elijske membrane, pa tako jedan molekul slobodnog radikala moe izazvati oksidaciju i 20 molekula lipida iz elijske opne. Spazam (Spasmus) Grevita kontrakcija miia. Izraz koji se upotrebljava najee kada je rije o glatkoj muskulaturi u kojoj spazam traje due. Spazmolitik(Spazmolitica) Sredstvo ili lijek koje otklanja greve glatkih miia. Vijeti takoer: Antispazmodik. Species (Species) aj. Smjesa isitnjenih ili neusitnjenih biljnih droga, kojoj mogu biti dodani i drugi lijekovi. Prema farmakopeji bive Jug. (Pharmacopee III) oficijelni su: Species Amarae, Species Laxantes i Species Urologicae. Stafilokoke - Vrsta bakterija koje se nalaze svuda. Ove bakterije su jedan od najeih uzroka ireva, gnojnica i drugih infekcija kod kojih se stvara gnoj. Stenokardija (Stenocardia) Angina pektoris. Pektoralna angina, sindrom koji se sastoji iz slabijeg ili jaeg bola u predjelu grudne kosti i srca, koji obino ide i u lijevu ruku, a nekad i vrat.

294 Stenoza Suenje nekog otvora ili kanala, npr. Aorte, pilonisa. Stomahik (Stomahica) Sredstva ili lijekovi za podsticanje funkcije eluca ili sredstvo koje pojaava apetit. Streptokoke - Okruglaste bakterije koje se vezuju u lanac i izazivaju ozbiljne infekcije sa gnojenjem.

T
Tahikardija (Tachycardia) Ubrzan rad srca. Tinktura (Tincutra) - Tekuina dobijena ekstrahovanjem biljnih ili ivotinjskih droga, odnosno njihovih aktivnih sastojaka, u odgovarajuoj tekuini. Najea je alkoholna tinktura koja se dobiva ekstrakcijom droge, odnosno njenih aktivnih sastojaka pomou alkohola, zata se uzima 30, 50 ili 75% alkohol. Droga se usitni i jedan dio prelije s 5 dijelova alkohola. Smjesa se ostavi na odgovarajue mjesto, uz ee mukanje, 8-15 dana. Potom se filtrira. Tinkture slue za unutarnju primjenu u vidu kapi. Primjer dobivanja tinkture od lincure: Tinctura Gencianae: 20 grama sitno naribanog korijena lincure preliti sa 100 gr 50% alkohola. Ostaviti na tamnome mjestu 10 dana, uz ee mukanje. Nakon toga filtrirati. Uzima se 30-50 kapi iskljuivo prije jela. Najbolje je tinkturu lincure uzimati do sat prije jela. Toksian Otrovan. Toksini Otrovi. Otrovni proizvodi razmjene materija patogenih bakterija ili drugih oblika ivotinjskog ili biljnog ivota. Tonik (Tonica) Sredstva za jaanje. Trombocitopenija (Thrombocytopenia) Smanjenje broja trombocita u perifernoj krvi.

U
Ulkus (Ulcer) Grizlica, ir, defekt na sluznici ili koi, koji nastaju zbog raznih patolokih procesa. Uremija (Uremia) - Trovanje ureom usljed njenog nagomilavanja u krvi. Najee je uzrokovana nesposobnou bubrega da eliminiu raspadne produkte iz organizma, ali i iz drugih razloga. Naprimjer, zbog insuficijencije jetre. Urtikarija (Urticaria) Koprivnjaa. Uglavnom alergijsko oboljenje u vidu nagle erupcije manjeg ili veeg broja utika. Javlja se kao posljedica preosjetljivosti na razne alergene.

295 Vajlova bolest - Izaziva je spiroheta Inada-Ido. Prenosi se sa pacova. Kod nas je rijetka. (Dalje vidjeti: Specijalni dio- Vajlova bolest). Vaskulitis (Vasculitis) - Zapaljenje krvnih i limfnih sudova. Vezikans (Vesicantia) Sredstva koja, stavljena na kou, izazivaju stvaranje manjih ili veih mjehuria ispunjenih tenou (vezikule). Virusi - Posebna klasa infektivnih agenasa (Dalje vidjeti: Specijalni dio- Virusi hepatitisa).

utica (Icterus) - Ako bjeonjae, koa i vidljive sluznice, jae ili slabije poute, ta se pojava naziva utica. ( Dalje vidjeti:Specijalni dio-utica).

W
Wilsonova bolest (Hepatolentikulska degeneracija) - Kod Willsonove bolesti uzrok je pretjerano taloenje bakra u jetri i nekim strukturama mozga. (Dalje: Specijalni dioWilsonova bolest).

LITERATURA
Akopov I.E. Krovoostanavlivajuie rastenia. Medicina UZ SSR, T Takent, 1977 Bezanger Beauquesne L;P Pimkas M; et TORCK M. Les plantes dans la therapeutique moderne. Maloine, Paris, 1974. Balch J.F., and Balch P.A. Prescription for Nutritional Healing: A Practical A to Z Reference to Drug Free Remedies Usig Vitamins, Minerals, Herbs and Food Supplements. 2nd Ed. Garden Cyty Park, N.Y.: Avery Publishing Group, 1977. Bardeau F., Fesneau M., La medicine aromatique. Proprietes er ulitisations des huiles essentialles vegetales. Ed. R.Laffont. Paris,1976. Braun K., Heilflanzen: Lexicon fr Artze und Apotheker. II Auflage, Stuttgart. G. Fisher Verlag. 254, 1974.

296 Bogdanovi B.S., Farmakologija. Nauna knjiga. Beograd. 1981. Buchman D.D ., Herbal ,Medicine. Rider. 1984. Boros G., Heil und Teepflenzen. Ulmer, Stuttgart, 1980. Balickij K.P. Voroncova A.L. Lekarstvenie rastenia i rak. Naukova dumka, Kiev. 1982. Bratovi I., Laevi N., Kronini hepatitis, Grafing, Sarajevo 2001. Buhner S.H., Herbs for Hepatitis C and the Liver. Storey Books. Pownal. Vermont. 2000. Cabot S., The Liver Cleansing Diet, USA Edition, 1997 S.C.B International PMB 101, Suite 2A Carillon A. , Pour un bon usage des plantes, phytothrapie, aromathrapie...Ed. Vie & Sante, Demmarie les Lys Cedex, France, 1987. Cabot S., The Healthy Liver & Bowel Book. International Edition, Cobbity NSW 2570 Australia, 1999. Decaux B. , Formulaire de phytothrapie. Legrand et Bertrand. Paris. 1956. Chopra S. Liver Book. A fireside Book, Published by Simon 6 Shuster.. N. York, London, Toronto, Sydney, Singapore, 2002. Davis P., Aromatherapy An A Z, Saffron Walden The C.W. Daniel Company Limited U.K. 1997. Dolan M., The Hepatitis C Handbook, Berkeley, CA: North Atlantic Books,1999. Dreichbach R.H., Handbook of poisoning: Diagnosis & Tretment, 9th Ed. Lange Medical Publications . Los Altos, 1977. Duraffourd C., D' Hervicourt L., Lapraz J.C. , Phytothrapie clinique et medicine de terrain, Ed. Masson, 1981. urii A., Elazar S., Ljekovito i jestivo bilje i gljive Bosne i Hercegovine. Republiki zavod za zdravstvenu zatitu Sarajevo 1963. Erasumus U. Fats that Heal, Fats that Kill, Tenth Printing. Fraser Park Drive? Burnaby BC Canada V5J 5B9, 1993. Fetrow C.W. , and Avila J.R., Teh Complete Guide to Herbal Medicines. Pocket Books New York, London, Toronto, Sydney, Singapore, 2000. Gostuki R., Leenje lekovitim biljem. Narodna knjiga. Beograd., 1976. Griggs B., Green Pharmacy. The History and Evolution of Western Herbal Medicine. Barbara Griggs, Healing Arts Press, Rochester, Vermont 1997. Grli Lj., Samoniklo jestivo bilje. Prosvjeta. Zagreb , 1980. Grli Lj., Enciklopedija samoniklog jestivgo bilja. August Cesarec. Zagreb 1990. Gursky Z., Zlatna knjiga ljekvitog bilja. Matica hrvatska, Zagreb, 1989. Hasanagi E., Ljekovito bilje i jetra, tree nadopunjeno izdanje. Arka Press, Sarajevo 2000. Hlava B., Lanska D., Les Plantes saveur. Elsevier. Seuoia. Paris Bruxelles, 1979. Hobbs C. Natural Liver Therapy. Capitola, CA: Bozanica Press, 1997. Ibn Al Nafis., Mudez Al- Kanun (Excerpta Januna), Prijevod: , Sikiri. Republiki zavod za zdravstvenu zatitu, Sarajevo ,1961. Jordanov D., Nikolov., Bojinov A., Fititerapija. Medcina i fizika, 364, Sofija , 1963. Kuan F., Ljekovito bilje. Vlastita naklada. Zagreb. 1938. Lawless J., The Illustrated Encyclopedia od Essential Oils, Element Books, Shaftesbury, Dorset, 1995. Leclerc H. , Prcis de Phytothrapie, Masson , Paris, 1983. Lindemann G., Teerecepte, Puchein, Verlaf T. Marczell, 1973. Mabey R., McIntireM., Michael P., Duff G., Dtevens J., La Livre des Plantes utiles, Ed. Robert Laffont, S.A., Paris, 1983.

297 Muravjeva D.D. Farmakognozija, Medicina, Moskva, 1978. Palmer M., Hepatitis Liver Disase. Avery Publishing Group. Garden City Park, New York, 2000. Prihoda A., Plantes et Sant, Grnd, Paris, 1989. Roulier G., Les huiles Essentielles pour votre sant. Ed. Dangles 2 ieme Ed. Dangles. 1990. Stefanovi S i dr. Interna Medicina. Medicinska knjiga Beograd Zagreb ,1989. Stefanovi S., Bolesti jetre. Medicinska knjiga Beograd Zagreb 1987. Stobart T., Herbs, Spices and Flavourings, Pingvin, 1979. Sadikovi S., Narodno zdravlje, Svjetlost. Sarajevo, 1976. Schauenberg P., Paris F., Guide des plantes mdicinales. Delachaux % Niestle S.A., Neuchatel (Switzerland) Paris, 1977. Sherlock S., The Human Liver, Burlington. N.C. Carolina. Biol. Supp. Co. 1978. Saratikov A.S., eleobrazovanie i elegonie sredstva Tomsk, 1962. tili ., umske zeljaste biljke. Svjetlost. Sarajevo, 1977. reter G.K. Lekarstvenie rastenia i rastiteljnoe sirje vkljuenie v oteestvenie farmakopeji. Medicina, Moskva, 1972. Thaler H., Hronini hepatitis. Das Medichinische prizma 3/73. Treben M., Heilkruter aus dem Garten Gottes. Wilhelm Heyne Verlag GmbH & Co Kg. Mnchen, 1990. Trpinac P., Savin S., Medakovi B., Internacionalini sistem mjernih jedinica (ST) u medicini i farmaciji Medicinska knjiga. Beograd Zagreb, 1979. Tucakov J., Farmakopeja. Nauna knjiga . Beograd 1948. Tucakov J., Leenje biljem. Rad. Beograd. 1973. Turova A.D., Lekarctenie rastenia SSSR-a i ih primenenie, 2 oe izdanie. Medicina. Moskva. 1974. Tyler V.A., Herbs of Choice :The Therapeutic Use for Phytomedicinals. Binghamton. New York Hawort Press/ Pharmaceutical Products Press. 1994. Valnet J., Aromathrapie. Maloine,Paris 1972. Valnet J. , Phytothrapie, traitement des maladies par les plantes, 2 ieme dition. Maloinem Paris, 1972. Valnet J.,Traitement des maladies par les lgumes, les fruits et les crales. Maloine, Paris, 1972. Valnet J. Docteur Nature, Fayard, Paris, 1980. Volak J., Stodola J., Plantes medicinales. Grnd, Paris, 1983. Weiss R.F., Herbal Medicine. Trans Meuss A.R. from 6th German Edition (Beaconsfield,England: Beaconsfield Ltd.,) 1988. Weiss S., Lehrbuch der Phytotherapie. Hippocrates Werlag, Stutgart, 1960. Willfort R., Ljekovito bilje i njegova upotreba. Mladost, Zgreb,1987. Ostali izvori podataka: Atlas lekarstvenih rastenij SSSR-a . Izdavateljstvo medicinskoj literaturi. Moskva, 1962. Atlas plantes medicinales. France editions Atlas s.a. Paris, 1981. British Herbal Pharmacopoeia. British Herbal Medicine Association. Scientific Comittee, Bourne. U.K. 1983. European Pharmacopoeia. 1975. Eu. Pharm. Pharmacopoeia Yugoslavica IV, 1984. Ph. Yug. IV. Zakon o mjernim jedinicama i mjerilima. Sl. List SFRJ br. 40/1984.

298 Blumenthal M., W.R. Busse, A. Goldberg, J. Gruenwald. T. Hall, S. Klein, W. Riggins & R.S. Rister. The Complete German Comission E Monographs, Therapeutic Guide to Herbal Medicines. The American Botanical Council. Austin, Texas with Intergrative Medicine Communications Boston, Massachusetts, 1998. Pairce A., Practical Guide to Natural Medicine. The American Pharmaceutical Association. A Stonesong Press Book. Willkam Morrov and Company Inc. N.Y. 1999. Secrets et vertus des plantes medicinales. Selection du Reader's digest. Paris, Bruxelles, Montreal, Zrich, 1987. Grupa bugarskih autora: Sovremenaja fitoterpaija. Medicina i fiskultura, Sofija, 1988. American Pharmaceutical Association. Handbook of Nonprescription Drugs. 12 th Ed. Washington, D.C. : American Pharmaceutical Association 2000. Pelagiev narodni uitelj, Sloboda, Beograd, 1980. Encyclopedia of natural healing, Second Edition, Alive Publishing Group Inc. 7432 Fraser Park Dr Burnaby, BC Canada, V5J 5B9, 1997. Alternative Medicine, The definitive guide, Second edition, Celestial Arst, Berkley Toronto, 2002. Balch A. P. Balch F.J Prescription for Nutritional Helain , Third Edition Pinguin Putman Inc. New York 2000.

REGISTAR LATINSKIH NAZIVA BILJAKA

Achillea millefolium Acorus calamus Agrimonia euaptoria Agropyron repens Alchemilla vulgaris Allium cepa Allium porum Allium sativum Amygdalus communis Ananas sativus Anemone hepatica Apium gravelones Arthemisia abisnthium Arthemisia dracunculus Asparagus officinalis Asperula odorata Atropa belladonna Berberis vulgaris Betonica officinalis Betula alba

299 Borago officinalis Brassica oleracea Buxus sempervirens Celendula officinalis Capsellia bursa pastoris Carduus marianus Carlina aculis Carum carvi Centaurea cyanus Centarium umbellatum Cerasus avium Certaria islandica Chelidonium majus Cichorium intybus Citrus aurantium Citrus limonum Cnisus benedictus Cochelaria armoracia Colutea arborescens Curcuma longa Cydonia ablonga Cynara scoliums Dactolrhiza muculata Daucus carota Digitalis lanata Eryngium campestre Erythrae centarium Equisteum arvense Eucalyptus globulus Euaptorium canabinum Filipendula ulmaria Fragaria vesca Fumaria officinalis Gentiana lutea Glycyrhiza glabra Globularia alypum Gratiola canadensis Hedera helix Helichrysum arenarium Hydrastis canadensis Hypercum perforatum Inula helenium Iris germanica

300

Juniperus communis Lactuca sativ Lavandula officinalis Malus communis Marrubium vuglare Matricaria chamomilla Melissa officinalis Mentha Mentha piperita Mentha pulegium Menyanthes trifoliata Nasturtiu officinale Olea europea Ononis arvensis Ononis spinosa Orchis purpurea Organium vulgare Ortosiphon stamineus Pastinaca sativa Petrosellium sativum Peumus boldus Physalis alkekengi Pimpinella anisum Pinus silvestris Piper nigrum Polypodium vulgare Polygonum aviculare Prunus domastica Raphanus niger Raphanus sativus Rhamnus cathartica Rhamnus frangula Rheum officinale Rosa canina Rosmarinus officinalis Rubia ideaus Salix albas Saponaria officinalis Scilla maritimas Sismbrium officinalis Soja hispida Solnum lycopersicum

301 Solnum tuberosum Solidago vigra aurea Silybum marianum Syringa vulgaris Tanacetum vuglare Taraxacum officinale Teucrium chamaedrys Thumua serpyllum Thymus vulgaris Triticum repens Urtica dionica Vaccinum myrtyllus Valeriana officinalis Veronica officinalis Vitis vinifera Zea mays Zingiber officinalis