You are on page 1of 270

Mr in.

ROMAN KOPANJSKI

UZGOJ KUNI CA
PREVEO S POLJSKOG

OLIVER

JANKOVIc

POGLAVLJE ZASTITA ZDRAVLJA I BOLESTI KUNICA

NAPISAO

Mr NIKOLA POPOVIC
'J

NOLIT

BEOGRAD

NAZIV ORIGINALA: Mgr. in. ROMAN KOPANSKI RACJONALNY CRoW KR()LIKoW @ Copyright by: Panstwowe Wydawnictwo Warszawa 1984 Rolnicze i Lesne,

Necic . Korektor: Bojana Frank. Korice: Bole Miloradovic., Glavni i odgovorni urednik: Milo Stambolic . Izdavac: Nolit, Beograd,
Terazije 27

Mr Roman Kopanjski: Uzgoj kunica. Recenzent: Mr Nikola Popovic Urednik: Srboljub Miloevic, dipl., in. Tehnicki urednik: Sneana

. Stampa:

GRO Novi dani'. tampanci raka -1988. godine. YU ISBN 86.19-0151-4

u 4.000 prime-'

KATAJIOfH3A~HJA 636.92

Y TIYBJIHKA~HJH

(CIP)

KOTIAIbCKH, PoMan Uzgoj kunica / Roman Kopanjski ; preveo s poljskog Oliver Jankovic; poglavlje Zatita zdravlja i bolesti kunica napisao Nikola Popovic. - Beograd: Nolit, 1987. - 266 CTp. : RJIYcTp.; 21 CM. - (Poljoprivredna literatura). TIpeBo.u; .u;eJIa: Racjonalny ch6w kr6lik6w / Roman Kopansld. ISBN 86-19-0151-4 TIK:a. 3eQeBH, TIHTOMH.fajeH>e 06pabello y Hapoolloj 6u61luOTelju Cp6uje, Beozpao

Kad je rec o prehrambenoj industriji jedne zemlje, u obzir se uzimaju svi izvori prehrambenih proizvoda, posebno kada su ti proizvodi tako vani kao to je meso. Ono se moe obezbediti i uzgojem kunica. To je grana pr()izvodnje \ mesa kojoj se jo uvek ne pridaje onaj znacaj koji ona zasluuje. , U Poljskoj se godinje uzgoji oko 15 matona kunica, to odgovara proizvodnji od oko 20.000 tona mesa. Od te kolicine oko 6000 tona mesa se izvozi svake godine u zapadne zemlje. Ostatak kunica obicno nema dovoljnu teinu da bi mogli postati predmet prodaje na tritu i da bi mogli postati artikal snabdevanja irih masa. To meso uglavnom upotrebljavaju sami uzgajivaci. U sirovinskom fondu jedne zemlje bitni su i drugi proizvodi koji se dobijaju od kunica, kao, na primer, koa za krzno i filc, a takode i vuna angorskih kunica. Kolicine tih sirovina koje odlaze u industrijsku preradu nisu dovoljne, pa postoji tenja da se poveca uzgoj kunica u zemlji. Osim ovoga, kunici se koriste za laboratorijska ispitivanja, za pravljenje vakcina itd. U ovim oblastima nije ih uvek moguce zameniti drugim ivotinjama. Uzgoj kunica ima nemali znacaj i za same uzgajivace. Zavisno od uslova kojima se raspolae, uzgoj moe biti ,nanjeg ili veceg obima, a da pri tom ne ometa bavljenje ostalim poljoprivrednim poslovima ili poslovima na radnom mestu. Po cenu malog lwricenja najdostupnijih zelenih hraniva, na ovaj nacin se moe obezbediti stalno snabdevanje mesom bez problema oko njegovog cuvanja i uskladitavanja. Viak mesa kunica se moe lako prodati, kao i koe 5

koje su od njih preostale. Uostalom, dobijene koe se mogu obraditi i upotrebiti za vlastite odevne predmete. Tekoce vezane za nabavku kaloricnih hraniva mogu samo u manjoj meri negativno delovati na formiranje malih farmi koje uglavnom koriste prirodna hraniva iz blie okoline. Za razliku od ovog, gore navedeni problem u velikom stepenu ogranicava mogucnosti vodenja velikih farmi, tzv. industrijskih, koje zahtevaju primenu industrijskih hraniva. Ipak, i u tom slucaju, uz odgovarajuce promene u tehnologiji uzgoja i ishrane ivotinja, moguce je da se ostvari i takav nacin produkcije kunica - dakako sa znatno smanjenim rezultatima. U proizvodnoj politici drutva prioritetnu poziciju i dalje imaju male farme kunica koje se zasnivaju na vlastitoj proizvodnji hraniva. Ove farme bi trebalo da se formiraju pre svega na malim poljoprivrednim dobrima i na svim onim mestima gde postoji mogucnost da se dode do zelenih hraniva koja do sada nisu bila sasvim iskoricena. Pretvaranje ovih hraniva u proizvode koje dobijamo od kunica moe popraviti ljudsku ishranu i obogatiti sirovinsku bazu zemlje.

c-6

POREKLO

I RASE KUNICA

SISTEMATSKA PODELA I POREKLO KUNICA Domaci kunici poticu od divljeg kunica iz oblasti Sredozemnog mora (Oryctolagus cuniculus Lat.) koji pripada redu zecolikih (Lagomorpha) i familiji zecastih (Leporidae). Ovom istom redu pripadaju: poljski zec (Lepus europaeus) i planinski zec (Lepus timidus). Sistematski naziv za kunica potice od grckog oryttein - kopati, lagos zec i latinskog
cuniculus

znacilo zec koji kopa hodnike ispod zemlje. Vrsta zecolikih kunica je po filogenetskom aspektu vrlo srodna s rodom O-- - glodara (Rodentia).

podzemni

tunel,

to bi u doslovnom

prevodu

Postojbina

divljeg

kunica

su zemlje

koje

okruuju

Sre-

dozemno more. Tragove postojanja zeceva u tim zemljama nalazimo jo na pocecima nae civilizacije. Ove ivotinje su bile narocito rasprostranjene na jugu Evrope, a najvie na Pirinejskom poluostrvu. Uostalom, prvi fenicanski moreplovci nazivali su taj region Hispania, to je na njihovom jeziku znacilo zemlja kunica. Tokom vremena je covek divlje kunice nastanio na svim kontinentima sveta i po ostrvima. Na evropskom kontinentu do sada kunica nije bilo samo u skandinavskim zemljama i krajevima Istocne Evrope. Na teritorijama gde nije bilo mnogo prirodnih neprijatelja, kunici su se razmnoavali veoma brzo izazivajuci na taj nacin prava pustoenja zelene okoline. Ne tako davno u Australiji i Novom Zelandu bili su prava napast. Divlji kunic je ivotinja srednje velicine. Duina tela iznosi 40-50 cm. Odrastao mujak je teak od 2 kg, a enka 7

oko 1,5 kg. cetvoroprste zadnje noge su vrlo razvijene i oko dva puta due od slabije razvijenih prednjih nogu koje se zavravaju sa pet prstiju. Kunici se krecu na pola stopala koja su prilagodena za kretanje u skokovima. Njihovu lobanju karakterie bocno suavanje, i postojanje u gornjoj vilici dva mala dodatna sekutica (dok u donjoj vilici postoji samo jedan par). ema stalnih zuba kod jedinke izgleda ovako: I gde: I C P M -

1+ 1 1

o C-P-MO

3 2

3 3

28

oznacava sekutice ocnjake pretkutnjake kutnjake

Zubi kunica su prilagodeni za tvrda hraniva - njihovi sekutici u obliku dleta rastu celog ivota. Boja dlacnog pokrivaca divljih kunica je diferencirana. Bokovi i leda su najcece uckasto-smedi sa crnim slojevima, noge su uckastoride, a stomak i donja strana repa su beli. Ova vrsta boje se deklarie kao divlja ili aguti, a cesto se zove i zecija. Postoje i bele jedinke (albino) i crne, a rede arene. Primerci arene ili neke druge boje koju ovde nismo naveli su podivljali domaci klJnici. Divlji kunici ive na suvim i peskovitim terenima. Obicno se naseljavaju u vidu kolonija na ivici mlade ume blizu obradivanih njiva. ive u rupama koje najcece sami isko'paju. Radi hrane obicno izlaze u sumrak i pred jutro. U toku leta, ugla,vnom jedu usev sa polja, a zimi suvu travu, grancice, krtole i kom sa korenja, grana, drveca i bunova (posebno lisnatih). Ako se pojave u velikim kolonijama mogu da izazovu velike tete na usevima kao i u umskim sastojinama (zbog skidanja kore mladog drveca). Sezona parenja divljih kunica traje od ranog proleca do kasne jeseni. Za to vreme enka okoti 6-7 puta najvie do osam mladunaca. Mladi izlaze iz rupa kada navre 3-4 ne, delje ivota. Polnu zrelost dostiu kad napune 4-5 meseci, a ive 5-8 godina. U Poljskoj divlji kunici ive u zapadnim i centralnim krajevima. Tereni na kojima borave sa severa su ograniceni '8
c-

pravcem Kentin - Loma, a sa istocne strane tokom Visle. Na njih nailazimo i u brdima do 600 metara nadmorske visine. Ove ivotinje pripadaju grupi za koje nema lovostaja. Od njih se dobija jestivo meso i dlaka za pravijenje fiIca. Njihove koe se ne koriste u krznarskoj industriji. Divlji kunici su slicno gradeni kao i zecevi, ali ukrtanje izmedu tih vrsta ne daje potomstvo. To se deava zbog suvie velikih biolokih razlika izmedu tih ivotinja, posebno u pogledu rasplodavanja, razvoja jedinki, nacina ivota, a delimicno i usled anatomskih razlika u gradi tela. Pripitomljavanje kunica pocelo je najverovatnije prvo u paniji. Rimljani su, osvojivi ovu zemlju, preneli tehniku uzgoja kunica u nova podrucja Rimskog Carstva. U srednjem veku su se kunici vec uveliko gajili - u Evropi najvie u manastirima. Na teritorij i Srednje Evrope, prvi istorijski podaci o uzgoju kunica, datiraju iz XI veka. Tok()m vremena, zbog promena i poboljanja u uzgoju, kao i bo::jih uslova odgajanja nastale su mnoge rase pitomih kunica. Te rase se uglavnom medu sobom razlikuju po velicini, gra&i, proporcijama tela, po boji i strukturi dlake. PODELA KARAKTERISTIKE
RASA KUNICA

Zavisno od tipa dlacnog pokrivaca, kunici se dele na rase krznastih i vunastih. U gnlpi krznastih rasa postoje normalnodlake i kratkodlake. U okviru posebnih rasa postoje mnoge vrste raznih boja, tako, na primer, u prometu koama one se najcece dele na dve grupe: bete i raznobojne. Rase sa srednje dugackom dlakom - karakteriu se dlacnim pokrivacem koji se sastoji od relativno debelih i dugih (3,5-4 cm) dlaka, obicno nazvanim bodljaste, i od znatno nenijih i kracih (1,8-2,5 cm) ali mnogo gucih dlaka (donjeg sloja) koje se zovu i paperjaste. O vecem kvalitetu krzna tih rasa odlucuje ravnomerno izrastao i gust donji sloj, kao i dobro oblikovana, elasticna i svilasta dlaka pokrivke. Ovo je najmnogobrojnija grupa rasa u okviru kojih postoji najvie diferencijacija, te razlikujemo sledece rase: velike, srednje velike i male. Kratkodlake rase - karakteriu se slabo oblikovanim dlakama dlacne prekrivke, cija je duina priblina duini paperjastih dlaka i iznosi 1,7-2,2 cm. Krzno je glatko, kao 9

podiano i svojim izgledom podseca na pli. Najpoznatija rasakratkodlakih kunica su reksovi: ova rasa ima dosta vrsta boja koje su analogne vrstama normalnodlakih kunica. Znacaj ove rase sada ne prelazi cisto amaterske okvire.
Rasa sa dugom dlakom vunastog tipa

ka:rakteriu

se

dugim (5-15 cm i duim) nenim, vunastim dlakama koje su pogodne za predenje. Najpoznatija od ovih rasa koja je rasprostranjena u mnogim zemljama jeste angorski beli ku~ nic. Znacaj ovih kunica je sve veci. S privredne tacke gledita sve rase kunica delimo na tri osnovne grupe:

rase koje

se uzgajaju

zbog mesa

i koa;

- rase koje su uzgajaju zbog dlake; - rase koje se uzgajaju amaterski. Svrstavanje pojedinih rasa u razlicite grupe prema nacinu uzgajanja proizilazi iz njihovih biolokih osobina. Kunici nekih rasa u izvesnim uslovima mogu da se koriste i za laboratorijske eksperimente. U novoj, robnoj proizvodnji kunica sve cece se gaje specijalno ukrteni meanci, ili tipovi kunica koji su posebno stvoreni za potrebe takve proizvodnje. RASE KUNI CA ZA PROIZVODNJU MESA I KOA Ova grupa rasa obuhvata normalno dlake kunice sa podelom na srednje krupne, telesne mase od 3,5-5,5 kg, i krupne (preko 5 kg). Iz mnogih razloga za masovni uzgoj najpogodiji su kunici srednje krupne rase. Oni se odlikuju ranijim sazrevanjem, vecom kolicinom mesa prilikom klanja i manjom potronjom hrane za vreme uzgoja. Osim ovoga, bolje podnose neodgovarajucu ishranu inepovoljnije uslove ivota nego kunici velikih rasa. Oni se, dakle, znatno lake uzgajaju. Bolji su od kunica krupnih rasa i zbog gustog i svilastog dlacnog pokrivaca. Tacno je da se kunici krupnih rasa odlikuju vecim porastom, ali mogu da se kolju tek posle 5,5-6 meseci, to prekomerno produava vreme tovljenja. Kada se kunici ovih rasa zakolju ranije (sa 3-4 meseca starosti) trup im je slabo razvijene muskulature i meso nije cenjeno u trgovini. 10

~,

Za razliku od ovoga, svrsishodno je koricenje kunica velikih rasa za ukrtanje sa kunicima srednje velikih rasa da bi se povecala telesna masa kunica za klanje. Ovo se nadovezuje na aktuelnu politiku otkupa u kojoj se vie trae teki kunici, tj. mase preko 2,8 kg. Uzgajajuci kunice velikih rasa, moramo imati u vidu da su za njihov uzgoj neophodni dobri uslovi, a posebno obilata ishrana, jer pojedu za 20% vie hraniva nego kunici srednje velikih rasa. Ako ih slabo hranimo, brzo ce izgubiti osobine velikog rasta, bice manje otporni na bolesti i imace poremecaje u razmnoavanju. Ako zakljucimo da se kunici velikih rasa mogu uglavnom koristiti samo za tovljenje do klanja, kao osnovni vid masovnog uzgoja trebalo bi da se izaberu kunici srednje velikih rasa, koji se odlikuju dobrim prilagodavanjem na okolinu i imaju dobre karakteristike u pogledu kolicine mesa i jednostavan uzgoj. U sadanjim uslovima iskoricavanja koa, boja dlacnog pokrivaca izabranih rasa koje ulgajamo nema bitnog znacaja. Neto via otkupna cena koja se dobija .za bela krzna ima i':a cilj da kompenzira veci trud koji ulae uzgajivac brinuci o njihovoj cistoci. To izjednacava njihove anse u konkurenciji sa kunicima arenih rasa. U ovom slucaju odlucujuci faktor mora da bude upotrebna vrednost ivotinja.

SREDNJE VELIKE RASE

Beli novozelandski kunic (slika 1). Ova rasa je stvorena 1910. godine u Kaliforniji (SAD) kao rezultat ukrtanja belog belgijskog orijaa sa zecom. To su albino kunici koji se karakteriu valjkastom gradom tela, dobrom muskulaturom trupa i udova, malom glavom sa uima duine oko 14 cm j kratkim nogama. Zahvaljujuci ovakvoj gradi kunici ove rase odlikuju se dobrim randmanom prilikom klanja - ima preko 60% mesa u odnosu na masu pre klanja. Masa odraslih enki iznosi 4,5-5,5 kg; mladi dostignu teinu od 2 kg vec sa dva meseca ivota, a 3 kg kad navre tri i po meseca, a uza sve ovo imaju i dobru muskulaturu. .Dlacni pokrivac ovih ivotinja je potpuno beo, gust i nalee uz telo, odlike angorizma se samo sporadicno pojavljuju. 11

Beli novozelandski kunici su dobri za proizvodnju mesa i smatra se da su najpogodniji za industrijski uzgoj za klanje, kako u cistoj rasi, tako i ukrteni s drugim rasama. Ipak, ovo je bitno oplemenjena rasa za koje su neophodni dobri uslovi uzgoja, a takode i hrana koja obiluje belance"

"-,

Slika 1. Beli novozelandski kunic

Slika 2. Crveni novozelandski kunic 12

IL

'"-

vinama. Zbog toga se u nepovoljnim uslovima gajenja kunici ove rase mogu pokazati kao manje pogodni i manje otporni prema bolestima nego neke primitivnije rase. Crveni novozelandski kunic (slika 2). Kunici ove rase, isto kao i beli novozelandski, poticu iz Kalifornije. Nastali su od tamonjih kunica cija boja podseca na ridu lisicu. Odrasli kunici doseu masu od oko 4,5 kg, a mladi od deset nedelja imaju oko 2-2,2 kg. Telo je valjkastog oblika sa irokim i miicavim zadnjim delom, ali sa neto duim nogama nego kod belih novozelandskih kunica. Ui su im uspravljene i srednje su duine, a oci smede. Boja je rdastouta, svet1ija na trbuhu, unutranjoj strani nogu i donjoj strani repa. Crveni novozelandski kunici ranije sazrevaju i daju prilicno mesa kod klanja. Kunici su robusni i otporniji prema negativnim uticajima okoline nego kunici bele novozelandske rase. Beli kalifornijski kunic (slika 3). Ova rasa je nastala u SAD ukrtanjem tamonjih kunica sa belim novozelandskim i himalajskim (koji se takode zove africki ili ruski, mada se prvo pojavio u Engleskoj kao mutant). Za kunice ove rase karakteristicna je veoma zbijena grada tela i izuzetno dobro razvijena muskulatura tela i udova. Masa odrasle jedinke iznosi 4-4,5 kg. Glava kunica je mala, ui tanke i kratke, a i koa je tanka. Grada ovih ivotinja veoma je pogodna

Slika 3. Beli kalifornijski kunic 13


/' 1-

za vece koricenje mesa kod klanja. Kunici ove rase imaju veoma veliki znacaj u industrijskoj proizvodnji kunica za klanje. Koriste se za ukrtanje sa drugim rasama da bi se kod dobijenih meanaca povecao kvalitet mesa. Boja kalifornijskog kuni ca je bela sa crnim mrljama na glavi (njuka), uima, apama i repu (tip boje himalajskog kunica). Oci su crvene. Ova rasa je otporna prema negativnim uticajima okoline, izrazito je snana i veoma rano dosee polnu zrelost (vec u 4. mesecu ivota). Osim dobrog mesa, od ku~ica ove rase se dobijaju i vredna krzna. Beli danski kunic (slika 4). Ova rasa je stvorena 1902. godine u Zoolokom vrstu u Kopenhagenu kao rezultat ukrtanja i selekcije tamonjeg belog kunica sa belgijskim orijaem. Telesna masa odraslih jedinki iznosi 4-4,5 kg.

Slika 4. Beli danski

kunic

Mladi dostiu teinu od 3 kg obicno za cetiri meseca. Kunici ove rase odlikuju se demekastim telom, malom, neznatno krivonosom glavom sa kratkim uima, duine oko 12 cm, kao i nenim i kratkim nogama. Imaju tipicnu albino boju sa ruicastim ocima i noktima krem boje. Njihovo krzna je izrazito gusto, elasticno i svilasto, pa se od njega mogu napraviti vrlo efektne imitacije plemenitog krzna. 14

Kunici ove rase su veomaotporni prema negativnin1 uticajima okoline i vrlo su snani, i stoga su pogodni z~ masovni uzgoj. U pogledu kolicine mesa ova rasa je veoma slicna belim novozelandskim kunicima, a u Danskoj je i poistovecena sa njima. Razlikuje se od njih neto manjini dimenzijama. Dobar randman mesa i rano sazrevallje su raz" lozi to se rado koristi za ukrtanje s drugim rasama.

Slika 5. Plavi becki kunic

Plavi becki kunic (slika 5). Ova rasa je uzgojena u Austriji, u okolini Beca, 1880. godine kao rezultat ukrtanja belgijskog orijaa sa tamonjim rasama. Dostie masu od oko 4,5 kg. Kunici ove rase imaju valjkastu gradu s dobro razvijenim prednjim delom tela, uspravne, srednje dugacke ui sa zaobljenim vrhovima, plave oci i tamne nokte. Brzo odrastu, imaju dobru muskulaturu i veoma gusto krzno. Boja ovih kunica je jednolicna tamnocelicna sa plavim odsjajem, ponekad neto svetlija na trbuhu i grudima. Glava i ui su iste boje kao i trup. Ova rasa se odlikuje i dobrim zdravljem i robusnocu. Srebrni ampanjski kunic (slika 6). Ova rasa je poznata i pod nazivom veliki srebrnjak i francuski srebrni ,. stvorena je u Francuskoj u pokrajini ampanja oko 1730. godine. Karakterie je demekasta grada tela, a odrasle jedinke dostiu masu od oko 4,5 kg. Imaju uspravne, mesnate i srednje dugacke ui sa izrazito zaokrugljenim zavrecima. Oci i nokti su smedi. Boja dlacnog pokrivaca je u nijansama svetlije i tamnije srebrnaste, na glavi i nogama se po15
cl

Slika 6. Srebrni ampanjski kunic

javljuju tamnije nijanse. Utisak srebrnaste boje stvaraju beli zavreci dlacne pokrivke na podlozi pepeljastoplavog paperjastog krzna. Ova osobina se moe pojaviti u sprezi sa svakom osnovnom bojom kunica; tako, na primer, srecemo srebrnasto crne, srebrnasto plave i srebrnasto ute kunice. Mlade jedinke ove rase u pocetku imaju tamnu boju dlaka, a srebrnastu boju pocinju da dobijaju tek posle 2 meseca. Veliki cincilasti kunic (slika 7). Ova rasa je stvorena u Engleskoj oko 1918. godine kao nastavak oplemenjavanja malog cincile koji je doneen iz Francuske oko 1913. Grada tela ovih kunica je valjkasta, ui su uspravne, srednje duine sa zaokrugljenim vrhovima, a oci i nokti tamnosmedi. Telesna masa odraslih ivotinja iznosi 4,5-5 kg. Opta boja dlacnog pokrivaca je srebrnastosiva s tamnijim nijansama na ledima i repu. Boja dlake po duini je razlicita - kod korena je tamnoplava, u sredini belosiva, a vrhovi su crni ili beli. Ui i rep su obrubljeni crnom bojom, a trbuni deo, donji deo repa i unutranje strane nogu su bele ili plavobele boje. Ta boja podseca na cincilu (Chinchilla), koja se uzgaja na farmama u mnogim zemljama. Ovi kunici su otporni i snani.
.

16
c/ ....

Slika 7. Veliki cincilasti

kunic

Beli becki kunic (slika 8). Ova rasa nastala je mutacijom kuni ca koji su uzgajani u okolini Beca, negde oko 190~. godine. Odrasle ivotinje su teke oko 4 kg, mada ima j populacija ove rase u kojima su kunici teki i oko 5 kg. Tela kunica je valjkasto, ali je nenije grade nego kod dru-

Slika 8. Beli becki kunic


2 Uzgoj kunica

17

gih srednje krupnih rasa. Ui su srednje duine, mesnate i usp ravne sa izrazito zaokrugljenim krajevima. Oci su velike 'i tamnoplave, a nokti krem boje. Dlacni pokrivac je sne.

nobeo, a dlaka elasticna. Sudeci po tvrdenjima uzgajivaca,

taj kunic se odlikuje veoma ukusnim mesom. Ova rasa nije pogodna za ukrtanje s albino rasama, jer su meanci crnb-bele boje i meso je slabijeg kvaliteta. Za uzgoj belih beckih kunica su neophodni dobri uslovi. Beli poljski srednji kunic (slika 9). Ova rasa je nastala u Poljskoj, dakle dobro je prilagodena tamonjim uslovima uzgoja; Kunici ove rase dostiu masu od oko 4 kg. Ipak, u pogledu razvijenosti muskulature i tempa rasta mladih zaostaju za drugim rasama iz ove grupe. U poslednje vreme 'sve manje se gaje, a sve vie se gaje kunici bele danske rase. Rasno cistu populaciju belih poljskih srednjih kunica

Slika 9. Beli srednji poljski kunic

sada moemo naci samo u Zootehnickom eksperimentalnom zavodu u Hoelovu kod Mjelca. U Eksperimentalnom zavodu (Poljske akademije nauka) u Popjelnju ova rasa je ukrtena
sa belim belgijskim orijaem, to je dalo novu rasu

be-

lih popjelnjanskih kunica. Rad na genetskom jacanju ove rase jo nije zavren. Beli popjelnjanski kunic odlikuje se masivnijom gradom tela tako da u punoj zrelosti dostie :masu od4,5-5,5 kg. Po nekim odlikama telesne grade (glava, ui, noge) sve vie lici na belog belgijskog orijaa. 18

..

Druge srednje krupne rase. Osim prethodno navedenih, postoje i druge rase ovog tipa kunica, koje zbog razlicitih faktora imaju manji znacaj za masovan uzgoj. To su lokalne rase koje uzgajaju u razlicitim zemljama, i koje po svojim upotrebnim vrednostima uglavnom ne nadmauju rase koje se vec uzgajaju. Od ovih rasa panju zasluuju one koje se u poslednje vreme preporucuju za gajenje. To su beli termondski kunic, veliki buskat i uckastosivi burgundski kunic. Beli termondski kunici: su p1\71iput preneti u Po~jsku (u Zootehnicki eksperimentalni zavod u Hoelovu) 1977. iz Belgije, gde su stvoreni selekcijom belih belgijskih orijaa. Njihova silueta je manje izduena nego rase od koje je potekla, zatim ima bolju muskulaturu trupa i krace ui i noge. Masa odraslih jedinki iznosi 4,5-5,5 kg. Po kolicini mesa ovi kunici zauzimaju mesto izmedu srednje velikih i velikih rasa. U Belgiji se ova rasa uzgaja u cistoj krvi a takode se koristi za ukrtanje s drugim srednje velikim rasama u cilju dobijanja meanaca za produkciju mesa. Veliki beli buskat. To je albino rasa (slicno kao i termondska rasa) stvorena u Francuskoj ukrtanjem belgijskih brijaa sa srebrnim ampanjskim iangora kunicima. Ovu hsu karakteriu nabijena i cvrsta grada tela, veoma miicave noge srednje duine, skracene ui, kao i velika glava i i:nasivan skelet. Odrasle ivotinje su teke 4,5-5,5 kg. U Francuskoj se masovno uzgajaju zbog mesa. To je otporna i bujna rasa. U novoj tehnologiji produkcije kunici ove rase cesto su koriceni za ukrtanje s lakim kunicima srednje velikih rasa.
,

uckastosivi burgundski kunici. To je francuska rasa,


zbog mesa dosta gaji i u Italiji. Odlikuje se veoma gradom tela i jakom muskulaturom trupa i nogu,. masu od 4-4,5 kg. Boja dlacnog pokrivaca je sv-edoslicna boji crvenog novozelandskog kunica. Ovo je i robustna rasa koja se koristi za stvaranje meaindustrijski uzgoj.
KRUPNE RASE

:koja se cvrstom Dostie ciglasta, otporna naca za

Belgijski orija (slika 10). Ovi kunici vode poreklo iz Belgije (Flandrija), gde su bili poznati jo oko 1825. godine. Odlikuju se najvecim dimenzijama od svih poznatih rasa. 2' 19

Ptosecna masa odrasle jedinke ove rase iznosi oko 7 kg, duina tela od vrha nosa do korena repa je 70-72 cm. Ui su uspravne, mesnate, sa zaokrugljenim zavrecima duine koja je jednaka duini 1/4 tela (tj. 17-19 cm), a oci i nokti su im tamnosmedi. Tipicna boja je sivosmeda (zecija boja) sa delimicno obojenim dlakama, tj. blizu korena dlaka je pepeljastoplava, u srednjem delu je smeda, a pri vrhu crna ili bela. Trbuh, donji deo repa i unutranje strane nogu su prljavobele boje. Boja ovih kunica moe biti tamnosiva (boje kengura), eleznosiva, smeda, crna i bela (albino). Kunici eleznosive boje su meanci nastali ukrtanjem jedinki zecije i crne boje.

Slika 10. Belgijski orija

Za stvaranje rasa kunica za klanje mogu se ukrtati beli belgijski orija sa srednje velikim albino rasama, na primer, belim novozelandskim, belim danskim, belim poljskim kao i belim kalifornijskim kunicem. Svi kunici ove rase u dobrim ivotnim uslovima (pogotovo uz obilatu ishranu) dovoljno su snani i otporni prema bolestima, ali se za vreme uzgoja mora smanjiti intenzivnost razmnoavanja, za razliku od srednje krupnih rasa. 20

Pegavi orija (slika 11). Ovo nije rasa u pravom znacenju te reci, nego produkt medurasnog ukrtanja za koje su koricene lokalne rase s mrljama na dlacnom pokrivacu i beli belgijski orija. Zavisno od zemlje u kojoj su nastali, razlikuju se nemacki pegavi orija, vajcarski orija i drugi.

Slika 11. Pegavi orija

primerak

sa tipicnom

bojom

Grada tela je slicna gradi belgijskih orijaa, s tim to dostiu masu od 5-6,5 kg. Figura im je izduena, zadnji deo irok. Duina tela iznosi 63-68 cm; ui su mu uspravne i duge oko 17 cm, oci smede ili plavosive. Osnovna boja dlacnog pokrivaca ovog kunica je cisto bela s crnim mrljama. Postoji i vrsta sa plavkastim pegama. Mrlje moraju biti iste boje i jasnih kontura. Tipican uzorak mrlje ove vrste predstavlja (kad je rec o crno-belom kunicu) uska (3--4 cm) neisprekidana crna pruga du hrbata, kao i crne ui zajedno s osnovom, crna pega na njuci u obliku rairenih leptirovih krila - koja ipak ne zahvata donju usnu, zatim neisprekidana crna mrlja koja obuhvata oko, a ipak se ne povezuje s pegom na obrazu. U delu oko bedara nalazi se grupa od obicno 7-8 mrlja, a ima ih i na bocnom delu zadnjeg dela tela. Vrh repa je jednolicno cm. 21

Pege treba da su simetricno rasporedene, tj. da su iste na obe bocne strane. Sva odstupanja od opisanog rasporeda boje, smatraju se manom. Ovakav raspored boje se ne prenosi verno s pokolenja na pokolenje. Dobijanje jedinki s tipicnim rasporedom pega predstavlja za vecinu uzgajivaca glavni cilj odgajivackog rada. U masovnom uzgoju. ovi kunici se koriste z~ ukrtanje sa albino rasama, i kunicima srednje krupnih rasa da bi se dobio veci prirast jedinki prvog pokolenja koje. se koriste iskljucivo za klanje. Izvestan privredni znacaj (to manje-vie zavisi od mode) imaju krzna ovih kunica jer su karakteristicno pegava. Ovnoliki francuski kunic (slika 12). Ova rasa je odgojena u Francuskoj oko 1863. godine. Potice od ovnolikog engleskog, belgijskog orijaa i velikog normandskog kunica. Odrasle jedinke doseu masu od 6-6,5 kg. Trup im je dosta kratak, ali irok, boja dlacnog pokrivaca sivosmeda (zecija), s karakteristicnom zonainom obojenocu dlake. Gledano iz profila ovi kunici imaju glavu sa savijenim nosom, mesnate

Slika 12. Ovnoliki francuski

i potkovasto oborene ui (mladi do nekoliko nedelja starosti imaju uspravne ui) du~ine ne manje od 36 cm i irine oko 10 cm; oci i nokti su smedi. U okviru rase postoje kunici sa vie boja: eleznosivi, cincilasti, beli (albino), kao i pe22

gavi (tzv. leptiri).Beli francuski ovnoliki kunic manje je podoban za masovni uzgoj od bel'og belgijskog orijaa i slabije podnosi loe uticaje okoline, kao i slabu ishranu. Karakteristicna je njegova uglavnom nena grada. Velika glava, ui i masivne kosti smanjuju randman mesa pri klanju.

NERASNI KUNlcI

Pod ovim nazivom podrazumevamo sve normalno dlake kunice koji se uzgajaju zbog mesa i koe, a koji ipak ne odgovaraju tipu bilo koje rase i ne prenose verno svoje osobine s pokolenja na pokolenje. To su, dakle, kunici koji su zbog loih ivotnih uslova i zbog odsustva selekcije izgubili neke osobine karakteristicne za rasne kunice - jednostavno, ti kunici su meanci izmedu rasa. Obicno je na vie stotina pregledanih ivotinja teko naci makar neko like koje su identicne grade i boje. Razlikuju se po velicini, obliku trupa, glave, po duini i korenu uiju itd. Vecinom su to kunici zecije boje s razlicitim intenzitetom pigmentacije, od utozecije do crnozecije, to je posledica dominantnosti tog tipa boje nad drugim bojama. Postoji takode veliki broj kunica crne boje, po srebrene, u razlicitim odsjajima sive boje, zatim be, smede, crne i bele. Belih kunica je relativno najmanje i pored toga to se svake godine po terenu raznosi veliki broj tih ivotinja. To proizilazi iz cinjenice da je albinizam recesivna osobina, dakle ukrtanje takvih jedinki daje potomstvo u boji, to je cesto neidenticno s nijansama roditelja. U daljem ukrtanju takvih meanaca deo potomstva je beo. Broj takvih jedinki je ipak vrlo mali i u pogledu drugih osobina potpuno se razlikuje od roditeljske bele rase. U populaciji nerasnih kunica dolazi do stalnih promena. Jo pre 10-15 godina kunici koji su prodavani bili su izrazito mali sa svakojakim karakteristikama zakrljalosti. Sada je procenat takvih ivotinja vec mali, a preovladuju ivotinje koje su teke preko 3 kg. Do napretka u ovoj oblasti dolo je zbog toga to je u uzgoj ukljucena velika kolicina rasnih i tzv. polurasnih kunica koji su dobijeni ukrtanjem bezrasnih sa rasnim kunicima. Osim ovoga povoljno je uticalo i poboljanje ivotnih uslova (pogotovo ishrana). 23

"'"--

Uopteno se smatra da bezrasni kunici, zahvaljujuci prilagodavanju na mesne uslove, postaju otporniji na tetne uticaje okoline nego rasni kunici. Medutim, rasni kunici koji su dugo odgajani u loim uslovima gube vecinu svojih rasnih odlika (velicinu, brzinu rasta, dobru muskulaturu) da bi linijom manjeg otpora mogli da se prilagode tim uslovima. Zbog toga u primitvnim sistemima uzgoja (na primer, uzgoj u jaslama) ne postoji mogucnost da se bezrasni kunici zamene rasnim, visokoproduktivnim kunicima, jer bi se oni degenerisali i cesto bili patuljastog uzrasta. U zootehnici se moramo pridravati celicnog pravila da to je rasa ivotinja plemenitija (visokoprdduktivna) tim mora da ima bolje ivotne uslove. Od tog pravila se ne moe odstupati ni u slucaju gajenja kunica. I pored napora koji su preduzeti u naoj zemlji nece doci do naglog poboljanja uslova masovnog uzgoja kunica. Treba se, dakle, pomiriti i sa uzgojem nerasnih kunica. Ipak, ove kunice je neophodno neprestano oplemenjivati, tako to cemo poboljavati uslove njihovog uzgoja i ukrtati ih s rasnim kunicima. Za ovo su najpogodnije srednje velike rase, koje su manje probirIjive u ishrani (na pr. beli danski kunic). Poboljavanje populacije mora se bazirati na ranijoj eliminaciji (do 3 meseca starosti) ili kastraciji nerasnih mujaka i uvodenju u copor jednog ili vie rasnih mujaka. Ovaj mujak moe da se dri samo do oplodenja enki jedne generacije. U trenutku kad njegovi enski potomci dostignu polnu zrelost (oko 3,5 meseca ivota) mora da bude zamenjen drugim mujakom te iste rase. Ovakav postupak se ponavlja sa svakom novom generacijom enki. Ako se grupe kunica dre izolovano jedna od druge mogu se zamenjivati mujaci. Pri poboljavanju populacije nerasnih kunica za rasplod ne treba koristiti mujake iz sopstvene produkcije. Mujake koji su potrebni za oplemenjivanje copora najbolje je kupovati u rasplod:p.im ili reprodukcionim farmama. U krajnjoj liniji ti mujaci se mogu dobiti zamenom na punktu otkupa kunica za klanje. Uspenost uzgajivackog rada u smeru oplemenjivanja datog copora kunica, meri se proizvodnim rezultatima. Razmnoavanje se mora povecavati iz godine u godinu, mora se ubrzavati tempo dozrevanja ivotinja za klanje i smanjiti procenat ivotinja sa izrazito negativnim upotrebnim osobinama. 24

...

RASE KUNICA ZA PROIZVODNJU DLAKE Angorski beli kunic (slika 13). Jedina rasa koja se masovno uzgaja zbog vlakana za predu (vune) jeste angorski beli kunic. Ova dugodlaka rasa je nastala kao rezultat mutacije i poznata je jo od pocetka 18 veka. Tip koji se danas uzgaja vodi poreklo iz Engleske gde se pojavio oko 1770.

Slika 13. Angorski beli kunic

god. Telesna masa ovih kunica dostie 3-4,5 kg (a nekada cak do 5 kg). Medu uzgajivacima prakticarima postoji miljenje da su u pogledu vune izdaniji kunici manje mase (3-3,5 kg), jer imaju vie vune na 1 kg ive vage. Dlacni pokrivac belih angorskih kunica je mekan i svilast, sneno bele je boje sa veoma izraenom kudravocu vrlo gustih paperjastih dlaka. Vlasi dlacnog pokrivaca su retke i ne uticu negativno na predivne karakteristike celog runa. Duina paparjastih dlaka (vune) iznosi do 15 cm i vie. Vlakna vune koja se dobija strienjem cetiri puta godinje dugacka su samo 6 cm. U populaciji angorskih kunica razlikujemo dva tipa rase: jedan - sa pramenovima dugacke vune na uima (tzv. kicanke), na obrazima (tzv. bakenbardi), na celu (tzv. griva) i na nogama, i drugi - koji nema dugacke vune na tim mestima. Prvi tip se cesto zove i amaterski jer se takve i25

.
votinje vrlo lepo predstavljaju na izlobama i revijama. Za razliku od njih, kunici bez ovih vunastih izrataja karakteriu se kao upotrebni tip, jer se po pravilu odlikuju vecom kolicinom vune, koja se obicno po kvalitetu svrstava u prvu klasu. Skracena dlaka na uima, glavi i nogama olakava negovanje ivotinja i povecava upotrebnu vrednost jer se vuna manje prlja. Pri racionalnoj tehnici uzgoja belih angorskih kunica, godinje se prosecno dobija 500-700 g vune po jednom kunicu!). Godinji prinos manji od 500 g po komadu je posledica greaka u proizvodnji, slabog kvaliteta ivotinja i loe ishrane. U populaciji angorskih kunica, pored bele, javljaju se i sledece boje: siva, plava, smeda i druge. Kunici tih boja ipak nemaju veci privredni znacaj. Za masovni uzgoj preporucuje sa samo angorski beli kunic. RASE ZA AMA TERSKI UZGOJ U ovu grupu spadaju i normalnodlake i kratko dlake rase. Njih uglavnom uzgajaju amateri, vie iz ljubavi nego zbog materijalne koristi, mada i te koristi pisu beznacajne. Najceci cilj ovakvog uzgoja jedobijanje krzna koje se odlikuje dobrim kvalitetom i upotrebljlvocu hiko da se lako moe preraditi u krznarske proizvode. Za ovakav uzgoj treba dosta strucnog znanja, a moe da predstavlja i odgovarajucu satisfakciju za uzgajivaca koji dokazuje svoje umece da stvori ivotinje koje dostiu visoke standarde date rase. Medu mnogobrojnim rasama koje spadaju u ovu grupu, pomenucemo samo najpopularnije, i pri tom cemo obratiti panju na one njihove osobine, koje su za amatere posebno vane.
RASE NORMALNODLAKIHKUNIcA

Kunici ovih rasa po pravilu nemaju telesnu masu vecu od 3,5 kg i ne gaje se zbrog proizvodnje mesa. Ovi kunici se uzgajaju zbog originalne boje krzna, ili zbog originalne grade tela, koja se razlikuje od drugih rasa.
1) U NDR-u se dobija 900 g od kunica, a u zemljama i 1000 g (Prim. autora). 26 Zapadne Evrope

--

"
r

'I

S obzirom ..na boju, najcece se uzgajaju sledece rase~, Crni mrkouckasti kunic ima potpuno crno krzno na lednom delu i bokovima, a ridenardaste je na podbratku, u unutranjosti uiju, oko ociju, na. vratnom delu, ispod ramena, na trbuhu, na donjoj strani repa i unutranjim stranama nogu. Krno ovih kunica se odlikuje velikom gustinom, elasticnocu svilastih dlaka, pa zbog toga predstavlja vrlo dobru sirovinu za krznarske proizvode prirodne boje. Osim ovih, u okviru rase postoje i plavi mrkouckasti i smedi mrkouckasti kunici. Havana. Ova rasa ima gusto i svilasto krzno, sa izraenim sjajem. Krzno je tamnobronzane boje (s nijansama boje dima) i sa karakteristicnim mrkouckastim mrljama. Kao rezultat ukrtanja ova boja se cesto pojavljuje i kod drugih rasa kuni ca, pa cak i kod srebrnastih i cincilastih kunica (na primer, smede srebrnasta boja). A)jaska. Ova rasa kunica ima kratak, mek i sjajanpotpuno crn (slicno krtici) dlacni pokrivac a paperjasti sloj krzna je plavo Holandski kunic. Dlacni pokrivac je kratak i karakteristicne je crno-bele boje. Prednji deo kunica, do polovine trupa je beo (ima samo crne ui i velike crne mrlje oko ociju), dok je zadnja strana trupa crna (samo su zadnje ape bele do polovine). Kunici ove rase mogu biti i zecije-beli, uto-beli, plavo-beli i elezno-beli. Silueta ovih kunica je karakteristicna za ovu rasu koja se odlikuje velikom plodnocu. Japanski ktmic (zovu ga i arlekino). Dlacni pokrivac je prugasto uta-crn, pri cemu ga veci broj pruga cini atraktivnijim. Glava i ui su takode dvobojni. Cesto se pojavljuje i mermerast raspored boja; trbuh je sivo-beo. Teina kuni ca ponekad prelazi 3,5 kg. Ova rasa je francuskog porekla. pegavi engleski kunic. Od ove rase je nastala rasa pegavih orijaa, od kojih se razlikuje samo rasporedom pega na bokovima. U njihovom slucaju crne pege su manje, rasporedene su u obliku lanca du trupa na liniji od bedara do uiju stvarajuci izrazit kontrast boja. Dobijanje tipicnog rasporeda boje kod ovih kunica je veoma oteano zbog slabijeg prenoenja ove osobine na potomstvo. Beli hotet. Naziv potice od mesta gde je stvorena ova rasa (Hotot en Ange, u provinciji Calvados, Francuska). Dlacni pokrivac je sjajan, potpuno beo, sa uskim crnim 27

prstenom oko ociju. Ova rasa potice od kunica koji su imali jace pigmentirane pege, pa su se zbog toga neki ostaci zadrali. Pegavost kao osobina podle.e stalnom irenju i slabljenju, tako da jedinke koje se medusobno ukrtaju u nakotima daju samo deo potomstva sa tipicnom bojom. Medu amaterskim rasama neke se uzgajaju zbog originalne grade tela ili nekih drugih osobina po kojima se razlikuju od ostalih rasa kunica. Ovnoliki engleski kunic. Karakteristicna osobina njihove grade su velike, oborene ui cija duina (merena horizontalno od vrha jednog do vrha drugog) iznosi preko 70 cm, a irina je 16 cm. Kunici ove rase mogu imati razlicite boje: uta, madagaskarska (crvenouta sa crvenosmedom nijansom) , crna, plava, pepeljasta, pegava (mrljasta). S obzirom na to da dostiu masu 4-4,5 kg, ovi kunici se mogu svrstati takode i u grupu srednje krupnih, ali ih mali randman mesa prilikom klanja i usporen porast svrstavaju u amaterske rase. Belgijski zecoliki kunic. Ovu rasu karakterie grada tela slicna gradi zeca. Trup je vrlo izduen, linija trbuha se u luku podie, a noge su duge i mrave (prednje noge su due od 20 cm). Glava je izduena, a vrat prilicno istaknut. Ui su duge, uspravne i vrlo dlakave. Boja ovih kuni ca je crvenorida sa crnom nijansom, neto svetlijom na trbuhu. Telesna masa ovog kunica iznosi oko 3,5 kg. Patuljasti kunic. iva meTa ovih kunica iznosi 1,25-1,5 kg. Najcece se uzgajaju beli kepeci (takode ih zovu i poljski) sa crvenim ili plavicastim prugama. Ovi kunici mogu biti i boje zeca, plavi, smedi, (boje kune) kao i boje holandskog kunica. To je rasa za amaterski uzgoj. RASE KRATKODLAKIH KUNIcA (REKSOVI) Smooi reks (sHka 14). Kratkodlaki kunici predstavljaju zajednicku grupu koju zovemo reksovi. Oni poticu od zajednickog pretkakoji se zvao kastoreks i koji se pojavio u Francuskoj oko 1919. godine kao mutant. iva vaga odrasle jedinke je iznosila oko 3,5 kg, a njegova boja je bila kestenjastosmeda, slicna koi dabra posle depilacije (odatle i njegov naziv Castor - dabar). Ovaj kunic je prvi put prikazan na izlobi u Parizu 1924. godine. Izloio ga je uzgajivac Abbe Gillet i izazvao veliku senzaciju, tako da je bez28

....

Slika

14. Smedi

reks

malo momentaino postao poznat u citavom svetu. Za kratko vreme ova rasa je rasprostranjena u mnogim zemljama i na taj nacin su pocele - ukrtanjem sa pojedinim normalnodlakim rasama - da se stvaraju kunici razlicitih boja. Karakteristicna osobina reksova je krzno slicno pliu. Paperjaste dlake su normalne duine (17-20 mm), ali je dlacni pokrivac kraci (zaostao), a duina tih dlaka je priblina duini paperjastih dlaka. Kvalitetan kunic treba da ima dlacni pokrivac za 1-2 mm dui od paperjastih dlaka, jer to povecava elasticnost dlacnog pokrivaca i daje mu efektniji izgled. Ako je dlacni pokrivac kraci od paperjastih dlaka, krzno dobija vunast izgled i zbog toga gubi estetsku i upotrebnu vrednost. Brojcani odnos dlaka pokrivke i paperjastih je isti kao i kod normalnodlakih kunica, tj. oko 1 : 20. Reksovi brkovi su zakrljali i dostiu oko polovine duine brkova normalnodlakih kunica. Telesna grada reksova se razlikuje od grade normalnodlakih kunica. Oni se karakteriu nenijom konstitucijom u celini, njihova figura podseca na zeciju, trup im je manje demekast i imaju izduen vrat. Muskulatura je manje razvijena, mada je njihovo meso me ko i ukusno. 29

Eo telesnoj masi reksO1re delimo na tri grupe, u zavisnos~i od non:nalnodlakih rasa sa kojima su ukrtani:

Prosecne mase 4
.

kg: cincilastL (cinreks), plavi (plavi bec-

ki), beli i uti (uckastosivi bur-

gundski) ; prosecne mase 3,5 kg: smedi (kastoreks i havanareks) i crni; prosecne mase 3 kg: mrkouckasti, posrebreni, kunasti i himalajski (tzv. lasicasti koji imaju boju kao kalifornijskikunic).
.

Kaokuriozitet amateri uzgajaju' i pegave reksove (mrljaste),prugaste (japanski kunic) i druge. Na. 'Pocetku su reksovi smatrani za veliko otkrice, ali su postepeno izgubili znacaj; jer su manji randman mesa, bolji i'u~lovi gaje1}ja i slabija plodnost doveli do toga da oni ne mogu da konkuriu normalnodlakim rasama.' Osim toga, i vrednost njihovog krzna je opala (pliast izgled krzna) u trenutku kada su koe normalnodlakih kunica u industriji pocele da bivaju mehanicki depilovane. Tek je poslednjih godina (1978) na svetskom tritu krzna (npr. u SAD) pocelo ponovo hl'i:eresovanje za ovu vrstu sirovina. Moda ce zbog potranje za krznom reksova poceti da ih gaje ne samo amaterski, nego i u privredno znacajnijim kolicinama.

30

.-

TEHNIKA UZGOJA KUNICA


~

Za uzgoj kunica k~1.O domacih ivotinja neophodne su odgovarajuce prostorije koje im obezbeduju zatitu od 'prirodnih neprijatelja, loih klimatskih uslova, i u kojima je olakano njihovo klanje i uzgajivacki ra,d. U toku mnogih godina formiralesu se razlicite tehnike uzgoja kunica. Medu najvanije od njih moemo nabrojati: - poluslobodan uzgoj - uzgoj u objektima gazdinstva - uzgoj u kavezima na otvorenom prostoru uzgoj u zatvorenim i nezagrevanim prostorijama - uzgoj u zagrevanim prostorijama.

POLU SLOBODNI

UZGOJ

Ovo je najstariji nacin uzgoja kunica. Iz istorijskih zapisa proizilazi da su tako gajili kunice jo u starom Rimu. Naziv leporaria oznacavao je specijalno odredene i zidom ogradene prostrane terene na kojima su u pocetku drali zeceve, a kasnije kunice. Na ovaj nacin su u bilo koje vreme mogli da dodu do potrebnih kolicina jestivog mesa.
.

Taj sistem uzgoja je prenet u mnoge zemlje zapadne. i

centralne Evrope. Kroz citav srednji vek ovaj uzgoj su n;tstavljali na manastirskim dobrima, kao tzv. batenski' uzgoj. Njegovi ostaci sacuvali su se i do danas. Na neki:tn poljoprivrednim dobrima, jo i sada se moe naici na;k~ nice koji slobodno skacu po povrtnjacima i okucnicama. Uvece ih isteruju odatle i zatvaraju. 31

U sadanje vreme ovaj stari, ekstenzivni sistem uzgoja kuni ca nije moguce nastaviti. Zatvaranje kunica na odredenom terenu, iako je snabdeven pokrivenim sklonitima, do-

r
I
?[SI

~'~~.

'\--1
bljine

.' .1..j.
5,0 x 3,2 cm; grada skrovita
se koristi za sistem ispae kunica. daske dezavarena sa okcima

Nosece letve 1,3-1,6

Slika

15. Kavez koji

cm; mrea mestimicno velicine 4 x 4 ili 5 x 5 cm.

Slika 16. Kavezi za sistem ispae kunica cesto se koriste u skandinavskim zemljama (farma O. Tj1ider - Finska).

32

......

vodi u kratkom vremenu, kao to su pokazali brojni eksperimenti, do unitenja stada bolestima i tetocinama, dakle velikom koncentracijom zaraza i parazita na malom prostoru. Slicne posledice se mogu ocekivati i u ogradenom uzgajalitu, posebno u dananje vreme kada se hemijska sredstva viestruko upotrebljavaju. Treba uzeti u obzir i to da u ovom sistemu uzgoja dosta kunica bei van ograde, podivlja i predstavlja pravu napast za useve.

Slika 17. Kavez za ispau (masovno se koristi u Francuskoj), koji sami kunici okrecu kada pojedu travu koja im je dostupna; da bi se mogli koristiti, neophodno je da teren sa ispaom bude potpuno ravan

Praktican znacaj moe da ima samo tzv. sistem ispae, koji se bazira na tome da se kavezi od metalne mree postave na zelene terene i da se premetaju po potrebi kad ivotinjepojedu hranu koja im je dostupna (slike 15 i 16). U Francuskoj su takode rasprostranjeni kavezi za ispau valjkastog oblika (slika 17), koje sami kunici okrecu kada pojedu travu koja im je dostupna; da bi se mogli koristiti neophodno je da teren za ispau bude potpuno ravan. UZGOJ U OBJEKTIMA GAZDINSTVA Ovo je sistem koji najvie koriste individualni poljoprivredni proizvodaci. Kunici se uzgajaju u objektima gazdinstva (obori, staje, tale, pa cak i kokoinjci) zajedno sa drugim domacim ivotinjama. Praktikuju se tri varijante ovog sistema uzgoja: ispod jasala, u sanducima i na policama.
3 Uzgoj kunica

33

---

Uzgoj ispod jasala je najmanje racionalan. Uzgajivac nema nikakvu mogucnost da kontrolie kunice. Gnezde se ispod jasala ili u rupama koje sami iskopavaju, a hrane se uglavnom ostacima hrane koja ispadne iz jasala. Razmnoavaju se na prirodan nacin, bez kontrole, to, posebno kod slabe ishrane, dovodi do krljavosti, cak degeneracije sledecih narataja. Osim toga ivotinje su u velikoj meri izloene zaraznim bolestima i trovanjima (piju otpadnu tecnost) to cesto izaziva uginjavanje celog stada. Pacovi unitavaju nakote kunica, jer ih prisustvo kunica pri~Ilaci. Osim toga, ako se kunici uzgajaju u ovakvim uslovima, cesto se deava da ih vece ivotinje zgaze ili stradaju kao rtve grabljivaca, kao to su na primer, psi, macke, kune, tvorovi i lasice. Pored toga, mogu lako da izadu iz ovakvih
,

objekata i da. se razbee po okolnim terenima ili da pobegnu


u polje. Uzimajuci u obzir negativne osobine ovakvog uzgoja, on se smatra krajnje primitivnim. Uzgoj u sanducima, zasniva se na tome da se icanom mreom ogradi deo ,prostorije (obicno coak) i unutra smesti specijalni sanduk cije je dno od cigala ili drvenih greda. Tu se kunici dre u slami. U savremenim objektima na gazdinstvu ne postoje mogucnosti da se naprave ovakve vrste sanduka. Za kuni ce je ovaj sistem uzgoja mnogo bolji nego uzgoj ispod jasala, mada je i ovde teko da se ivotinjama obezbede odgovaraiuci sanitarni uslovi. Manji glodari lako dolaze do njih, a takode su u kontaktu sa fekalijama i otpadnim materijama, pa se na taj nacin stvara neprestana opasnost po zdravlje kunica. Uzgoj :na policama najmanje je rizican od svih opisanih nacina uzgoja u oborima. Ovde je polica od dasaka irine 75 cm, blago nagnuta i naslonjena na zid. Ona se obicno pricvrsti na zid, 60-70 cm ispod platona. Ovakva polica je podeljena na nekoliko segmenata i sa prednje strane zatvorena letvama sa izbuenim rupama. Na ovakvu policu mogu da se smeste 2-3 enke osnovnog stada i njihov nakot. Kunici se ovde dre na slami, koju treba dopunjavati i menjati. Pomocu ovih polica bolje se koristi prostor u objektu. Ako je u palicama stalno suva slama, i ako se povremeno ciste i dezinfikuju krecenjem, mogu da predstavljaju odgovarajuce mesto za uzgoj nevelikog copora koji se razmnoava u toku cele godine. Najbitniji uslov da se ovom metodom uzgoja dobiju dobri rezultati jeste da se ivotinje 34

......

sistematski hrane i poje, da se njihovo parenje nadgleda, da se na policama odraava potrebna higijena, kao i da bude obezbedena cirkulacija sveeg vazduha. UZGOJ U KAVEZIMA NA OTVORENOM PROSTORU Ovaj sistem, i preporucuje se dobre proizvodne denju sa ostalim kao i gore opisani je najrasprostranjeniji za masovan uzgoj kunica, jer obezbeduje rezultate, a uz to je prakticniji i u poreracionalnim metodama najjeftiniji.

Slika

18. Kavezi postavljeni ljaju dobro reenje

u polusenci drveca predstavza osvetljenje kunica

Kavezi sa kunicima postavljaju se na otvorenom prostoru, na suvom mestu s malo senke i treba da budu zaklonjeni od vetra. Najbolje je da prednjom stranom budu okrenuti prema istoku. Takvo mesto se moe naci u svakom domacinstvu, najcece u bati (slika 18), ili kraj zida nekog objekta. Najbitniji su vrsta i nacin izrade kaveza. Postoji mnogo konstrukcijskih reenja kaveza za kunice, koji u svakom, slucaju treba da obezbede osnovne us3. 35

love. Pre svega njihova konstrukcija mora da obezbeduje zatitu kuni ca od grabljivica, da olaka pristup radi opsluivanja kunica, cicenje i dezinfekciju, kao i da lepo izgledaju. Velicina kaveza se po pravilu odreduje prema vrsti kunica koje uzgajamo. Za velike rase su potrebniji veci kavezi nego za male i srednje, kako se to vidi iz sledece tabele:
Dimenzije Velicina kunica Krupni iangorski kunici irina cm 100 80 60 dubina cm 80 75 75 kaveza visina cm 60 50 40

Srednje' krl,lpne rase Male rase'

Sada se, uzimajuci u obzir masovno st uzgoja srednjih tasa i njihovih meanaca, koriste kavezi unificiranih dimenzija, koje odgovaraju upravo ovim rasama. U ovakav kavez mogu da stanu - kada se dre pojedinacno - enka ili mujak osnovnog copora, ili 4-5 mladih. Prosecno su za jednu enku osnovnog copora potrebna 3 kaveza za uzgoj mladih i 1/3-1/10 kaveza za mujaka (jedan mujak na 3-10 enki, zavisno od brojnosti copora). Konstrukcija i postavljanje kaveza treba da omoguce lako prodiranje svet1osti li unutranjost kaveza. Ako suncevi zraci neposredno padaju u kavez, narocito za vreme toplih letnjih dana, to nije poeljno zato to moe kod ivotinja iza~ zvati toplotni udar. U produkciji kunica ubrzanim sistemom uzgoja, cak je i poeljno da se na izvestan nacin ogranici direktni pristup svet1osti u kaveze, jer su rezultati uzgoja tada bolji. Na zdravstveno stanje kunica povoljno utice i protok vazduha u prostoriji gde se gaje. Za razliku od normalnog strujanja vazduha promaja je kodljiva, pa prostor u kavezu treba da je sa tri strane zaticen, a vazduna struja da dolazi samo s prednje strane. Kunici su veoma oset1jivi na vlagu, pa konstrukcija kaveza treba da obezbedi kunicima suv prostor. Neophodno je da se obezbedi stalno oticanje mokrace, kao i da se napravi zaklon od atmosferskih padavina, jer ti cinioci nepovoljno uticu na kvalitet dlacnog pokrivaca ivotinja. Unutranja povrina zidova kaveza mora 36

--

da bude glatka, bez eksera ili iverice koja trci, da se kunici ne bi povredili i otetili krzno. Narocito je vano da su unutranje strane kaveza glatke kada se u njemu gaje angorski kunici. Negativna posledica uzgoja u kavezima na otvorenom prostoru je ogranicavanje razmnoavanja kunica samo na sezonu izmedu proleca i jeseni. U tim uslovima se mogu dobiti najvie 4 nakota godinje, jer mladi koji se radaju na temperaturama niim od nule po pravilu uginu zbog mra-' za. Neto stariji kunici su vec otporni prema delovanju niskih temperatura, i ako u kavezima ima dosta suve prostirke od slame, dobro podnose i mrazeve od vie stepeni ispod nule. Ako su kavezi nedovoljno zaticeni od vetra, treba ih pokriti asurama ili starim dakovima. Neki uzgajivaci praktikuju i da u zimskom periodu kaveze sa kunicimaprenesu u zatvorene prostorije. Ipak, ako na vecoj farmi ima kaveza velikih dimenzija, ova metoda je, realno gledano, nemoguca. Navedeni nedostaci uzgoja kuni ca u zasebnim kavezima su ipak kompenzirani dobrim proizvodnim rezultatima zbog relativno niske cene kaveza i opreme. Kunici koji se uzgajaju u uslovima slobodne cirkulacije vazduha bolje se prilag9davaju okolini. Otporniji su, dakle, prema bolestima (posebno na katar disajnih organa), a osim toga daju zdravo i ivahno potomstvo. Uglavnom zahvaljujuci ovim prednostima, taj nacin uzgoja se sada najvie preporucuje za masovan uzgoj kunica na malim farmama. .. , Za gradnju samostalnih, odvojenih kaveza obicno se koriste pristupacni i jeftiniji materijali. Osnovna grada je drvo. Ip~k, cece se koriste otpaci dryeta, kao to su. komadi dasaka, kratke daske, ploce od iverice, lepenke i komadici lepenki, pa i materijali od starih sanduka, bacvi, i tome slicno. Osim drveta potrebna je i bitumenska folija za pokrivanje krova, popunjavanje praznina na podovima, a ponekad i za oblaganje zidova 'kaveza sa spoljne strane. Za vrata se koristi gotova icana mrea. Pre nego to se pocne s pravIjenjem kaveza potrebno je dobr:c;>,razmisliti o njihovoj konstrukciji uzimajuci u obzir kolicinu i kvalitet materijala kojim raspolaemo. Treba t~iti da ujednacimo sve konstrukcijske parametre da ,bi se pojedini delovi mogli zameniti po potrebi. Vana je briljivost u izradi, a takode i estetika.

37 L

--,
Za nom i kaveza jalne i uzgoj na otvorenom prostoru koriste se kavezi u jedu vie nivoa (spratova). Koji cemo od ova dva tipa primeniti, najvie zavisi od velicine farme i materigradevinske mogucnosti uzgajivaca.
Podignuti krov indra na daskama debljine 1,6
'3.8,61J:
~ .-.

~
(c !;21r.e

~ cl:>

Prednja strana ->1<-- 82 '-o


.,.,

64

AI.

c:c

I<>

:r

82

a -z Dvostruka podloga

.....-----

r-

3,8"6.3

1.3x}1 --IIUL

1Jl3.8K6',.} 2,\,9 .. . 66

J:14i(

.Presek osnove

Ai

.lJLigla b- z JednostruKa
podloga

Delimicno rupicasta (od mree)

indra na daskama 9f~Ei Debljina 3,8X 6,3


c::, C'J

Daske deblJine 2.? Verzija sa nastr~nicom Detalj brave Slika 19. Kavez za kunice u jednom nivou sa detaljima konstrukcije
38

dvodelni

....

Kavezi u jednom nivou su najlaki za gradnju i opsluivanje, ali za njih je potrebno vie gradevinskog materijala, a zauzimaju i vie mesta. Mogu se koristiti za uzgoj manjeg broja enki i to kao pojedinacni ili jednodelni kavezi - ili blok kaveza - to znaci podeljeni na vie delova, tj. stalno bocno spojeni, tako da cine niz od 2, 3 ili 4 odeljka (pregratka). Najcece se zbog lakeg prenosa prave kavezi iz dva dela (slika 19), koji u zavisnosti od lokacije mogu da se postave u jedan niz odgovarajuce duine. Zbog lakeg opsluivanja ivotinja ovi kavezi su postavljeni na noice visoke

Slika 20. Kavezi za uzgoj mladih sa kosim krovom i podlogom od mree

40-80 cm. Krov je napravljen od dasaka i pokriven bitumenskom folijom. Ako nema u blizini prirucnog magacina za hranu, moe da poslui za te svrhe specijalno postavljena nastrenica. Ako se u kavezima dri osnovno stado, onda kavezi moraju biti dovoljno cvrsti kao i viespratni kavezi. Podloga u kavezima ovog tipa moe da bude jednostruka - prilagodena za sloj slame, ili, to je uputnije, dvostruka sa podmetacem od debele ice (tzv. reetkom). I L

39

I
I

I I

U kavezima koji su namenjeni uzgoju mladih deo, podloge moe da bude od dasaka, a deo od icane mree sa prosecnim okcima 20 X 20 mm i icom koja je debela od 1,8-2,2 mm. Ovakvi kavezi po pravilu imaju malo podignute krovove (na arkama) i koriste se uglavnom u letnjem periodu (slika 20). Kavezi u vie nivoa - koriste se na vecim farmama, gde je vie ivotinja na manjem prostoru. Ovo olakava njihovo opsluivanje, to ima poseban znacaj, narocito zimi kad treba cistiti sneg. Osim ovoga olakano je i skupljanje fekalija. Za gradnju vie sp ratnih kaveza potrebno je manje materijala, ali on mora biti cvrci (daske, letve, grede). Ove
indra na daskama

debljine 1,6 3,SxG,3

'~Odvodna cev
,.

f
Oluk

Prednja strana

t
N

Cigla
"" q:,
0<: (JU

~india na daskama

~!
'13,8x8,3
....
I

/';3,,0,
88

~~~~

.
Slika

co.,

68

"164' ~14 ~ "'(I

~2
kaveza

Presek osnove 21. Konstrukcija

~~ ~f2
li dva nivoa

odeljka 40

sa cetiri

--

r
I

indra na daskama deblj;ine 1,6

lqS t--

n
~I
<l;>:r~I

15
<OJ'

Poklopac

~
"

Presek A-A
328.2

~. I ;" I--J

Rezervoar

ul
;N Q) .... E
<ti ~ (I) <ti

od letvica

80 r-

~I~ '"
""'" ." Preek osnove
""'

>" .

~"J

_illT:~rt
~
42.3,8r 5 .t1 ' 1 ,5 f

;.1-

~t
<at-

Detalj ugla

Detalj pregradnog zida


kaveza

Detalj spoja "Bc

Slika 22. Konstrukcija I'

u tri nivoa

41

kaveze treba praviti sa vecom preciznocu i briljivo. Gornji i zadnji zid prave se od dasaka koje se sastavljaju pomocu leba. Krov se pokriva indrom, a sa prednje strane treba da ima ispust irine 50-60 cm, koji unutranjost kaveza. titi od sunca i padavina. Kavezi se postavljaju na stubove visoke 15-20 cm, i to na betonsku podlogu ili cigle. Tamo gde postoji opasnost da se kavezi prevrnu (velika visina uz relativno uzak temelj), oni se trajno postavljaju na grede (6 X 8 cm), koje se pricvrcuju na betonske stubove (70 cm ukopane u zemlju) kotvastim zavrtnjima 14-16 mm debljine. Ovi kavezi mogu da imaju dva ili tri nivoa (sprata). Svaki od njih se deli na 2, 3 ili 4 odeljka, to prema broju nivoa daje 4 do 12 odeljaka u jednom kavezu. Kavezi u dva nivoa (slicno kao i kavezi u jednom nivou) takode mogu da budu napravljeni s nastrenicom. Konstrukcija ovih kaveza prikazana je na slikama 21 i 22. Viespratni kavezi moraju da imaju dvostruku podlogu, tj. podlogu u dva nivoa (slika 23). Donji deo je napravljen od dasaka i pokriven indrom, da bi mokraca isticala izvan kaveza, a ne na ivotinje koje se nalaze na niim nivoima. Podloga mora da ima mali nagib u pravcu oluka koji odvodi mokracu. Ovaj nagib se moe napraviti pomocu odgovarajuce konstrukcije podloge ili naginjanjem citavog kaveza u smeru u kome otice mokraca za 3-4 cm. Ako se pod spoljnim ispustima ovakve podloge ne stavlja oluk, ispusti na svakom viem nivou moraju biti dui za 1-1,5 cm. Gornja podloga se sastoji od promenljive (pomicne) reetke napravljene od letvica trapezastog izgleda, koje su na potpornu letvicu pricvrcene s razmakom 15 mm (slika 24), ili od mree koja je razapeta na drveni ram (slika 23). Reetka je postavljena iznad donje nepropusne podloge na oko 5-8 cm. Da bi se lake vadila iz kaveza, posebno kada se to radi s prednje strane kaveza, potrebno je da bude iz dva dela. Takode je neophodno da se ima u rezervi nekoliko reetki, da bi kada se jedna izvadi i kad se kavez ocisti, mogla staviti odmah druga cista i suva. Primenjujuci mreaste podloge u zasebnim kavezima, moramo povesti racuna o tome da za vreme velikih mrazeva moe doci do smrzavanja nogu kunica. Da do toga ne bi dolo, za vreme zimskog perioda mree moraju biti pokrivene komadima dasaka ili debelim slojem slame. Ove podloge su neophodne za uzgoj angorskih kunica, kao i za krup42

--75-t')

...l'~

75

co ~ t() ..;

:1,8ON c-i.

'f,.'Q

Presek osnove
75

-Q:I~ zatvorene podloge. donje J.f!. 75


5

<'-J

~ A

<N'

"'"'

~,

"""

b -

Presek osnove gornje- mreaste podloge


D,5'xS,5

lUf

,'E'J. '

I~.

Gornja.podloga -od mree

Donja podloga

daske- umetnute Ispod

- Presek A-At
d-Presek B-B
Slika 23. Podloga

1.1dva nivoa 1.1kavezima

~~~~iIP
. ~---~

. "'T'

43

Il1o....-

..\,

80 75
7'.

IlT 1

AI

..,
."'

.51f f1ti

1,9"6,3

I
"q-

I I
! I I

~l R
,

I I I
I
c -

~ ~ R

as

:.
c-j-

"5~
<::>

Q .-Presek

osnove

AI

Presek A-A

..

t
Slika

. 2.5;..315

--;=-i4

-'<

P~~51~~Lewa45X5
-oblik
izrade

b -Detalj

i prlcvrcivanje letvl
reetke za podlogu vica li kavezima od drvenih let-

24. Nacin

ne rase koje su zbog svoje manje pokretljivosti i vece telesnemase sklone riagnjecenju nogu. Negativne osobine mree
se ipak mogu smanjiti'

- koricenjem slame ili time to cemo na dno kaveza postaviti tanke daske (30 X 20 cm), na koje'kunici rado sedaju. Nagnjecenja nogu se pojavljuju i pri upotrebi drvene reetke. -Mrea koja se koristi za podlogu mora da bude napravljena 'od ice debljine 1,8-2,2 mm, sa okcima ne vecim od 20 X 20 mm. U ovu svrhu najbolje je koristiti mestimicno zavarenu mreu pocinkovanu termickom metodom. 44

cak

i 'u

navedenim

primerima

--

r
U kavezima koji su se nekad pravili, obicno su upotrebljavane pojedinacne, zatvorene podloge od tankih (3,5-5 cm) ploca armiranog betona koje su pokrivane slojem slame (takve podloge se takode mogu sresti u kavezima - naprav. ljene su od dasaka i pokrivene su pocinkovanim limom ili indrom). Ovakav tip kaveza je ipak naputen. Smatra se da i kad se slama uklanja pre nego to se potpuno nakvasi, sanitarni uslovi su loiji nego tamo gde se kao podloga koristi reetka. U istraivanjima obavljenim u Cehoslovackoj (E. Klimens) utvrdeno je da je kokcidioze kod kunica koji su drani na reetkastoj podlozi bilo 28'iJ/omanje nego kod kunica koji se uzgajaju u kavezima bez takve podloge. Ove tvrdnje moramo uzeti u obzir, mada je ipak nemoguce da slamu sasvim izbacimo iz procesa gajenja kunica.

Slika 25. Reetka se stavlja i vadi kroz otvor cem' na zadnjoj strani kaveza

sa poklop-

Reetka se vadi i fekalije uklanjaju kroz vrataca ili kroz otvor koji se zatvara poklopcem na zadnjoj' strani kaveza (slika 25). Ako se kavezi postavljaju na vetrovitom mestu, kunicima moe da smeta promaja nastala otvaranjem poklopca na zadnjoj strani kaveza (jer je neophodno da se kapak dri samo pritvoren zbog oticanja mokrace). Ako ka45

vezi treba da budu postavljeni uza zid zgrade (nemogucno je prici zadnjoj strani), tada se praktikuje da se naprave oluci za oticanje mokrace unutar kaveza (slika 26). Ovaj nacin opremanja kaveza je komplikovaniji, ali ponekad moe biti odlucujuci da li ce neko uopte gajiti kunice ili nece, ~

r.1
II

-jA---J

:!
II II II II

Vedro za mokracu pokriveno cvrstim poklopcem od dasaka

Oluk.8 lA

Presek osnove kaveza

Reetka od mree
Bocna letva~

Ucvrcivanje gitom cevi koja spaja oluk i odvodnu cev Oluk Odvodna cev 0 0,4 Panja: oluci i odvodne cevi su od pocinkovanog lima debljine 0,6 mm Odvodna cev to odvodi mokra6u u sifonski sud Sifonska posuda lod !ima) obeena na ivicu vedra . Vedro Cigla

Donja podloga pokrivena. indrom ~ savijenom na bocne letvice Pre!ivanje Tresat


I

Presek A-A Slika


26. Razmetaj

i
J

odvodnih

oluka

unutar

kaveza

46

.......

r
a pri tom ikavezi lepe izgledaju. Na vrataca kaveza se stavlja icana mrea sa okcima 20 X 20 mm (ili 15 X 15 u slucaju opasnosti od lasica). Uzdu vrata, iznad same podloge ucvrcuje se daska irine oko 10 cm, koja obezbeduje da mladi ne ispadnu napolje (tzv. prag). Bravu na vratancima potrebno je zatiti da je ne bi otvarali kunici ili njihovi neprijatelji (na primer psi). Jedna od tih vrsta brava prikazana je na slici 19. Da bi se smanjio broj brava (najcece onda kad je neophodno stavljanje katanca) , prave se zajednicka vrata za citav vertikaIni segment (tj. zajednicka za sve nivoe kaveza). Kavez mora da bude udoban i glatkih zidova. U tu svrhu bocne zidove i zadnju stranu pravimo od dasaka sa avom, a ponekad se spoljanja strana kaveza presvuce indrom ili plocom od filca premazanom impregniranim lakom - ovo ipak kvari izgled kaveza. Svi drveni elementi koji se nalaze u kavezu moraju da budu izglacani da bi se olakalo cicenje i dezinfekcija. U kavezu ne smeju da trce iverica, ekseri i ice. Zbog toga, ako je, na primer, za izradu reetke koricena ica tipa pu, onda njene ivice, kad je vec postavimo na ram, moraju da budu zaklonjene s gornje strane. To cemo ostvariti na taj nacin to cemo zakucati jednu usku dacicu koja ce 0,5 cm trcati iznad unutranje ivice letvica na koje je zakacena mrea. Da bi se povecala trajnost kaveza, za njihovu izradu koristimo drvo impregnirano ksilamitom ili karbolineumom. Osim ovoga, povrinu sa kojom su ivotinje u kontaktu treba obavezno premazati 2% rastvorom bakarnog sulfata sa dodatkom kreca da bismo je due zatitili od kunica (kunici grickc;lju drvene elemente kaveza, pa ih u tome sprecavamo davanjem tvrde hrane, kao to su seno i grancice drveta). Poto su kunici osetljivi na sve otre mirise, moemo ih smestiti u impregnirane kaveze tek poto mirisi potpuno iceznu. U velikim kunicarnicima postavljaju se kavezi u tri nivoa u dugom nizu u obliku potkovice, a iznad njih se napravi krov (slika 27), ili se kavezi postavljaju u obliku paviljona (slika 28). Ovaj drugi nacin se bazira na naspramnom postavljanju kaveza (jedan preko puta drugog) i njihovom poveziva.nju pokretnim krovom sa otvorima za ventilaciju koji se u toku zime pokrivaju prozracnom folijom. Hodnik izmedu dva reda kaveza zatvaramo cvrstim vratima, mre47

r
om ili reetkom. Opsluivanje kunica pri ovakvom rasporedu kaveza je uredno, bez obzira na vremenske prilike. Unutranja oprema kaveza sastoji se od lestvica za seno i zeleni, hranilice, pojila i kutije za gnezdo. Ova oprema mora da bude funkcionalna i podesna za vadenje, cicenje i dezinfekciju. Lestvice pomau da se ne razvlace seno i zelena hraniva koji se daju ivotinjama. Moemo ih smestiti unutar kaveza ili na prednju stranu kaveza sa spoljne strane, tako da istovremeno predstavljaju i vrataca. U tom slucaju moramo ih (a takode i hranilicu) iz higijenskih razloga odozgo pokriti pokretnim poklopcem (slika 29). Lestvice ne treba praviti od drveta, jer bi ih kunici brzo izgrizli. Najbolje je da se one naprave od ice profila 4 mm, koju treba uglaviti pod pravim uglom u metaini okvir na svaka 2,5 cm (slika 30), pa pri ovakvom razmaku ica mladunci ne mogu kroz lestvice da izadu napolje. Kod nekih tipova kaveza lestvice mogu da vre ulogu pregrade izmedu kaveza, to ipak nije uputno iz higijenskih razloga, jer u slucaju pojave zaraznih bolesti, olakano je njihovo prenoenje.

Slika 27. Kavezi za kunice postavljeni u nizu pod krovom (farma ZZD Hoelov kod MjeIca)
48

.all

Slika 28. Kavezi za kunice u tri nivoa postavljeni niza (tip paviljona)

u dva

I
I

Hranilice za sipka, meka i kaasta hraniva, moraju da budu glatke sa unutranje strane, j pri tom dovoljno stabilne da ivotinje ne bi mogle da ih prevrcu i premetaju s mesta na mesto. U ovu svrhu najcece se koriste posude od de~lje keramike ili livenog gvoda, pa cak i obicne kaIje\Te plocice okrenute unutranjom stranom na gore. Plocice su' ipak vrlo porozne i u odredenim yremenskim razmacima moraju se iskuvati u 2% rastvorukamene sode, a zatim dobro isprati. . Prakticne su'korit:fste" hrarri1icenapravljene od pocinkovanog lima i pricvrcene uza zid, najbolje na visini gornje ivice 10-12 cm iznad podloge (slika 31). Hranilice treba da su tako ucvrcene da ivotinje ne mogu da ih pomere. Ako kunice hranimo zrnevljem ili industrijskom granuliranom meavinom, neophodne su poluautomatske hranilice koje se pune svakih nekoliko dana zavisno od toga koliko kunici pojedu tog hraniva. Hranilice za mladunce moraju
4 Uzgoj kunica

49

Ugaono
<N
c:-.;:

ojacanje ilipodmetac
,icana mrea 1,5 X 1,5

!-V//l~r:m:

#>1.1

+
;N
"o o ul
c]) (.)

icJna vratanca koja zauzimaju citavu


prednju stranu kaveza
ice 0 0.4 svakih 2,5 P.oklopac-krov

x
ul
<IS >N c])

80 b

Lestvice ucvrcene sa prednje strane kaveza koje imaju funkciju vratanca

Slika 29. Konstrukcija vrataca u kavezu za kunice: a icana vrataca koja obuhvataju celu prednju stranu kaveza, b - ugradena lestvice na prednjoj strani kaveza, koje istovremeno predstavljaju i vrata 50

......

da budu specijalne konstrukcije, jer treba spreciti da hranu koja je njima namenjena jede njihova majka. Napravi se korito irine 8 cm sa pokretnim icanim umetkom u obliku

~! <')

$-40 J. Slika 30. Lestvice za seno i ze1enu hranu koje se stavljaju unutar kaveza

Je.

!:4) 't-

Slika 31. Hranilice za kunice od pocinkovanog lima kpje se ucvrcuju unutar kaveza: A - poluautomatska za zrna i granulat; B - koritasta sa obezbedenjem da je kuIti,4i ne prevrnu; C - koritasta za hranjenje mladunaca lako svarljivom hranom
4*
I

51

lestvica, sa' lucno savijenim preckama na svaka 3,5-4,5 cm. Ovakvahranilica stavlja se neposredno na dna kaveza. Bitno je da ivice hranilice budu glatke i nagnute prema unutra, 100mm

1-

cl:!

"

Slika 32. Poluautomatske hranilice za pricvrciyanje sa spoljne strane: A - obicne (poprecnipresek)~ 'B. - sa obezbedenjem od izbacivanja hrane od strane kunica

Slika"':33. Loncd od pola


,
,

litra ,pricvrceno

u kavezu

vrlo

dobro slui kao pojilica

52

......

Slika 34. Ucyrcena

flaa

spoljne strane kaveza

pojilica

ilestvice
.

za sen<:>. a s

0 0,3

cevcica 0 0,5 -;- 0,6

slik'a; 35. Nacin ucvrcivanja:


pojilice

lonceta

flae':pojilice; .

!b53

to sprecava da ivotinje hranu vade napolje. U kavezima za osnovno stado instaliraju se hranilice duine 14-15 cm, a u kavezima za uzgoj mladih duine 28-30 cm.

Gumica koja sp.recava prekomerni dotok vode Pojilo Rezervoar vode

Vodice

plovka il

Slika 36. Automatsko pojilo plovkom (poprecni presek)

Slika 37. Automatsko pojilo za kJUnice sa ,cuclom: a - spoljanji izgled; b - uzduni presek

15' ~117

Slika 38. Kutija

za gnezdo

Slika 39. Mreasti kavezi u tri nivoa sa nepropustljivim krovovima i umetnutim kutijama za gnezda - koriste se za uzgoj u zatvorenim prostorijama za vreme kocenja i uzgoja mladih

..

54

J...

Ako je prednja strana kaveza nacinjena od mestimicno varene ice, poluautomatske hranilice mogu da se pricvrste spolja, tako to ce se u ici napraviti odgovarajuci otvor (slika 32). Pojilica u slobodno postavljenim kavezima se najlake pravi od obicnog emajliranog lonceta pricvrcenog za ram vrataca (slika 33), ili se ona moe icom i celicnom trakom pricvrstiti uza zid u uglu kaveza. Ipak, bolji su higijenski uslovi ako se za pojilicu koristi flaa (slika 34). Pojilica se sastoji od flae za mleko od jednog litra, u koju se kroz otvor napravljen u gumenom zapuacu, uvuce staklena cevcica precnika 5-6 mm, ali tako da cevcica unutar flae ne trci iz zapuaca. Nacin ucvrcivanja flae-pojilice, pomocu obruca od celicne trake prikazan je na slici 35. Ne preporucuje se koricenje keramickih pojilica sa niskim ivicama, jer tada kunici ulaze u vodu ili vre nudu u njoj, to vodu cini nepogodnom za pice i stvara opasnost od infekcije. U odvojenim kavezima bolje je ne koristiti automatske pojilice, mada je u letnjem periodu to sasvim moguce. Ovakve pojilice znatno olakavaju posao uzgajivaca i osiguravaju ivotinjama stalno sveu vodu. Konstrukcija ovog pojila je prikazana na slici 36. Postoje i druga konstrukcijska reenja za ovu vrstu pojila (slika 37), ali se ona tee nabavljaju i podesnija su za vece farme, tj. industrijsku i poluindustrijsku proizvodnju. Kutiju za gnezdo (nakot) stavljamo u kaveze oplodenih enki da bi mogle u njima da izgrade gnezdo za potomstvo. Ove kutije sa pomicnim kapkom prave se od tanjih dasaka ili filcanih ploca (slika 38). Pomicni kapak omogucava kontrolisanje stanja nakota. Ulazni otvor mora se nalaziti na visini od 8-10 cm od dna to sprecava da mladi pre vremena napuste gnezdo. Velicina kutije za gnezdo zavisi od rase koju uzgajamo. Za krupne rase koriste se kutije cija je duina 50 cm, irina 40 cm, visina 35 cm, a irina ulaznog otvora 22-25 cm, a za srednje krupne rase kutije dimenzija 45 X 35 X 30, i irine otvora 17-20 cm. U inostranstvu se koriste kavezi sa kutijama za gnezda koja se umecu kroz specijalni otvor na prednjoj strani (slika 39). Kada se kutija izvadi, otvor se pokriva provizorno postavljenim komadom mree. Ovakva konstrukcija olakava 55

pregled nakota i sve intervencije uzgajivaca. Koricenjem ovakvih kutija visina kaveza za osnovno stado moe se smanjiti na 40 cm. UZGOJ U ZATVORENIM NEZAGREJANIM PROSTORIJAMA
Za ovaj nacin uzgoja kunica mogu se koristiti razlicite slobodne prostorije u domacinstvu, ne iskljucujuci ni ambare, upe, pa ni tavane s dobrom termoizolacijom krova. Za uzgoj kunica nisu pogodni hladni i vlani objekti, gradeni, na primer od kamena ili betona. U mnogim zemljama se grade specijalni objekti za kunice, u kojima se postavljaju kavezi. Ovakvi kunicarnici naj~ece se prave od drvenih greda i dasaka. Zidovi se izoliraju asurama ili oblau indrom. Krov je pokriven indrom, a cesto se pravi od dva sloja, od kojih je donji od dasaka. Kunicarnik ima prozore i dupla vrata (jedna reetkasta ili mreasta, a druga bez otvora). Ovakvi kunicarnici pruaju ivotinjama bolje uslove nego adaptirani objekti. U manjim poljoprivrednim domacinstvima, a posebno na okucnicama u prigradskim naseljima, takode i u batama, moe da bude celishodna gradnja posebnih objekata za uzgoj kunica. U tom slucaju uzgoj kunica se po pravilu vezuje s uzgajanjem drugih ivotinja, kao, na primer, ko koaka, patki, koza, ili s uzgajanjem svilenih buba. Projekt ovakvog objekta predstavljen je na slici 40. U njegovom le~ vom krilu nalazi se prostorija za koke nosilje, u srednjem delu (pod otvorenom verandom) je deo za kaveze sa kunicima, a prostorija u desnom krilu je predvidena za magacin, radionicu, uzgoj pilica ili drugih ivotinja. Ovakav objekat se moe napraviti od cvrstog materijala ili drveta. Treba obratiti panju na to da bude funkcionalan. Pri njegovoj konstrukciji moramo uzeti u obzir toplotnu izolaciju zidova i krova, poloaj betonske izolovane ploce, kao i otvore za ventilaciju. Ako ne postoji komunalna kanalizacija za odvodenje otpadnih voda (mokraca, voda od pranja i dezinfekcije), treba napraviti septicku jamu. Objekat za skupljanje fekalija je postavljen uz otvor u zidu (40 x 40 cm) koji slui i za izbacivanje fekalija. Ovaj otvor nocu treba zatvoriti, leti mreom (zbog ventilacije), a zimi

'II R

/I I ,

56

.....

zasunom ili poklopcem. I veranda pod kojom se nalaze kavezi s kunicima mora imati leti od mree, a zimi obicna vrata. Ceo objekat i dvorite oko njega moraju biti ogradeni icanom mreom i ivom ogradom.

.~
--

prednja Presek

strana A-A

Presek B-B

J
tOx10 ~I

~O

o
--;, 270 ,j<. I

l'

uu
81

~IQ:r:t~z~a . $Pojilo L Kokoinjac


+

~1t Matko

;~mmiifm~ V Toplotnaizolacija \Jm


"o

Magacin, radionica, pHicarnik itd. -t

'.'

Presek osnove
Ii

00

Slika 40. Objekat za uzgoj sitnijih domacih ivotinja 57

--

--.
Prilikom koricenja ovakvog objekta za uzgoj vie 'Vrsta ivotinja treba spreciti njihov medusobni kontakt. I opsluivanje raznih vrsta ivotinja moramo potpuno razgraniciti. Sve to treba preduzimati u profilakticne svrhe, jer neke zaraze i paraziti mogu se prenositi s jedne vrste uzgajanih ivotinja na drugu. Smetajuci kunicarnik u zatvorenu prostoriju posebnu panju treba obratiti na ventilaciju i osvetljenje. Vazduh u kome ima gas ova (amonijak i sumpor dioksid, koji se stvaraju prilikom razlaganja fekalija, zatim ugljen dioksid i drugi) nepovoljno utice na zdravlje ivotinja. Da bi se osi+
"...'

,~

/~---

'"

Slika 41. Cirkulacija vazduha kod gravitacione ventilacije

gurala stalna cirkulacija vazduha, moraju se u kunicarniku napraviti bar dva ventilaciona otvora: jedan na donjem delu zida, obezbeden icanom mreom, a drugi na krovu. U ovaj drugi se ugradi ventilacioni kanal, koji se sastoji od cetiri daske i pokriven je krovom na dve vode (slika 41). Oba otvora imaju zasune da bi se mogla regulisati cirkulacija vazduha. To je potrebno kada velika razlika izmedu unutranjih i spoljanjih temperatura moe da izazove jaku promaju. Brzina cirkulacije vazduha u blizini kaveza sa kunicima ne sme da bude veca od 30 cm/s. 58

i
l
I I

-=rrl
l~tv~ ,k?ja ~.m\f ucvrscuje pregibr
. Obad prednje ~ Ipregrade to

1,6'

2.2
2,2x5x5'

se podie

il

Pregrada
<;o

~i

c;-a

"i

CN

sto
;" ..
~

se die

~
~

~ ;;; ~
.90-100
Slika 42. Nacin izrade obora od drvenih letvica za uzgoj kunica u dubokoj slaroi

- Betonska podloga ili ploca od cigli

59

Kunicarnik mora da bude svetao. Prozori treba da budu sa istocne ili june strane. U tokli leta st'aklene prozore treba zameniti gustim mreama. Prostorija mora da ima elektricno osvetljenje. To omogucava dodatno osvetljavanje od jeseni do proleca u vecernjim i ranim jutarnjim casovima. Produenje svetlosnog perioda (u trajanju izm~du 14-16 casova) na 24 casa, predstavlja osnovni uslov za dobru plodnost kunica. ' U kunicarniku se mora odravati potpuna cistoca,a.za to je najbolja betonska podloga jer se lako odrava i dezinfikuje. U nezagrevanom kunicarniku koristimo kaveze cija je konstrukcija slicna konstrukciji obicnih, odvojenih sp ratnih kaveza. U ovom slucaju kavezi ne moraju imati krov niti nepropust1jive zidove. Mogu se koristiti ikavezi kompletno napravljeni od icane mree, tipicni za kunicarnikekoji se greju, s tim da za vreme zimskog perioda u njih treba staviti drvene reetke i pokriti ih slojem slame. Tako op- . remljeni kunicarnik doista nece po\recati proizvodne mogucnosti ivotinja, ali veoma olakava rad uzgajivaca u periodu kada su nepovoljni meteoroloki uslovi. Ipak, najbolje reenje u nezagrevanom, kunicarniku je koricenje pregrada sa debelim slojemslame. Ovaj metod omogucava razmnoavanje ivotinja u. toku, cele godine, to znatno povecava broj uzgojenih jedinki, a osjm tbga ni prilikom opsluivanja ne zahteva veliki trud. Taj sistem je posebno pogodan kada se poseduje veliki: kunicarnik. Ovakvi obori (slika 42) prave se od drvenih letvica duine 0,9-1 m koje se vertikalno ucvrcuju na svakih 2-2,5 cm, tako da stvaraju plot. Takode se moe koristiti debela ica (6-8imm) koja se ucvrsti u drveni ram, te na taj nacin obor postaje trajniji. Povrina obora namenjena jednoj enki i nj~nom nakotu do trenutka odvajanja iznosi 100 X 65 - 70 cm. Uslov za gradenje ovakvih obora Je podloga od betona ili (;igle, kako kunici u njoj ne bi mogli da kopaju rupe. Lestvice za seno ucvrste se na bocnom a pojilica i hranilica na prednjem pokretnom zidu. To je neka vrsta vratanaca koja se otvaraju ili podiu (mogu se i izvuci) i koja olakavaju' ulaz

u obor.

U obore treba postaviti slamu u sloj u debljine 25-35 cm. Najbolja je secena slama koja se dobija od biljaka sa tresetita. Smetena u obor enka pravi gnezdo u slami, 60 I ---

pa'je neophodno da se u obol' postavi kutija za gnezdo. Toplota koja se stvara prilikom fermentacije debelog sloja slame dovoljna je da saCUva mlade cak i za vreme otrih mrazeva. ?lama se sklanja kada se mladi odvoje o,d' majke. U to isto, vreme (ili 1-2 nedelje ranije) enka se ponovo pari i stavlja JI isti,oQor koji smo prethodno briljivo ocistili, dezinfikovali i postavili novi sloj slame. Ovaj produkcioni ciklus ponavlja se 4-'6 puta godinje. U toku leta, da se, ivotinje ne bi pregrejale u debelom sloj u slame, neop~ hodno je da se odozgo postave dve-tri tanje betonske ploce ng~kojima ce ivotinje vr1p rado. boraviti. Pravijenje ovakvih obora je najbolji nacin da se vec,~ nezagrevane pr()strije iskoriste za uzgoj kunica. Pri tom ipak moramo da obratimo panju na obezbedenje prostorije dd",pacova, koji, ako udu u obol', mogu da pojedu mlade kunice. UZGO]: U ZATVORENIM, ZAGREJANIM PROSTORIJAMA Na ovaj nacin se po pravilu kunici uzgajaju samo u velikim industrijskim i poluindustrijskim farmama, gde velika produkcija moe da izdri i opravda velike trokove gradenja i eksploatacije kunicarnika. Ovaj sistem stvara mogucnost neprekidne proizvodnje (bez sezonskih prekida), mehanizovanja nekih poslova, a osim toga olakava ishranu i pojenje ivotinja, povecava intehzitet njihovog razmnoavanja i olakava odravanje higijene. Da bi se ovi ciljevi ostvarili, neophodno je racionalno organizovati kunicarnike i u potpunosti se pridravati tehnolokih pravila produkcionog procesa. Objekti za uzgoj kunica moraju da budu izgradeni od materijala koji obezbeduje dobru toplotnu izolaciju. To mogu da, budu ploce sa vie slojeva (npr. od eternita i staklene vune), zatim od drveta, betonskih blokova (siporeks), cigle i slicno. Osim ovoga, konstrukcija tavanice i krova mora da bude vieslojna i da predstavlja dobru toplotnu izolaciju (slika 43, 44, 45). Neophodno je da se relativna vlanost vazduha u kunicarniku odrava u granicama 50-70% (maksimalno do 80%), a kocentracija tetnih gas ova i praine u vazduhune sme 61

"""-

Slika 43. Kunicarnik izgraden prema projektu in. J. Vesnjevskog uekanovu Lesnom kraj Varave. Zgrada je dimenzija 60 x 12 m, od toga je prednji deo dug 9 m (s nadgradnjom), a obuhvata stambene prostorije (sprat) i prostorije gazdinstva (suteren). Srednji deo je dugacak 42 m (proizvodna hala); u njemu se nalaze kavezi s kunicima, dok zadnji deo ima 9 m duine i predviden je za magacin hrane (ne vidi se na fotografiji)

da prelazi sledece vrednosti: ugljen dioksid - 0,2 mg/I, amonijak - 0,02 mg/I, a praina - 0,6 mg/m3. Velika koncentracija ovih gas ova izaziva kod kunica pospanost, nedostatak apetita, slinjenje kao posledicu nadraaja sluzokoe i izrazite simptome trovanja. Obnavljanje vazduha treba da iznosi 3,5-4,5 m3/h na 1 kg ive vage kunica, a cirkulacija vazduha ne sme da bude veca od 30 cm/s. Obnavljanje vazduha mora da bude intenzivnije leti nego zimi. Ulazeci u kunicarnik ne sme se osetiti zadah, praina niti bilo kakvi neprijatni mirisi, a narocito ne amonijak. Da bi kunicarnici ispunjavali ove uslove moraju da budu opremljeni ventilatorima i pored prirodnog strujanja vazduha gravitacijom. Ventilatore moramo tako izabrati i instalirati da tiho rade i da ne prouzrokuju vibracije zidova. Kunicarnik se zagreva tako to se prikljuci na mreu centralnog grejanja. Tamo gde je to moguce sazgradi se sopstvena toplana ili se instalira elektricno zagrevanje, pa se pomocu ventilatora topao vazduh usmerava u perforisane cevi obeene ispod tavanice du kunicarnika (slika 46). Jefti62
I
---il.

Slika 44. Pogled na unutranjost proizvodne hale kunicarnika predstavljenog na slici 43 (visina u sreditu je 4,3, a bocna 2,35 m) u kome su pored zidova postavljena po dva reda kaveza za osnovno stado (ukupno 240 kaveza) , dok se u sredini nalazi mesto za postavljanje (u dva dupla reda) 480 kaveza u JJJivoima za uzgoj mladih

Slika 45. Unutranjost proizvodne hale predstavljene na slici 44, koja je povezana sa stambeno-gazdinskim prostorijama

63

niji nacin zagrevanja predstavljaju peci koje se loe tresetpm ili piljevinom (slika 47). U kunicarniku po mogucstvu treba da vlada stalna temperatura u granicama 16-20.C za osnovno stado i 12-16.C za mlade koji su predvideni za tov. Ako je temperatura nia od !O.C, moe izazvati uginuce novorodenih kunica od zime, a na temperaturi vioj od 25.C smanjuju se njihove aktivnosti i ivahnost.

I ,/ 1,.-/

\
.......

~J
Slika 46. Strujanje vazduha pri koricenju mehanickog kalorifera pomocu perforiranih cevi koje se proteu ce. lom duinom kunicamika

Slika 47. Kunicarnik sagraden od siporeks ploca, sa uredajem za zagrevanje dogradenim na prednji zid zgrade, odakle se topao vazduh mehanicki ubacuje u unutranjost objekta 64

.......

Slika 48. Baterija

kaveza u poluindustrijskom skom kunicarniku

ili industrij-

Slika 49. Normirane dimenzije kaveza za kunice (sa pricvrcenom hranilicom) napravljenog od mestimicno zagrevane ice

Nacin osvetljavanja kunicarnika zavisi od njegove velicine kao i od cilja, tj. svrhe uzgoja ivotinja. U manjim kunicarnicima na poluindustrijskim farmama, kao i u objek5 Uzgoj kunica

65

"'--

:tima za uzgoj osnovnog stada, dovoljna je dnevna svetlost ,dopunjena vetackim osvetljenjem da bi se produio dan. ;Za tovljenje mladih sve cece se koriste prostorije bez pro[zora, osvetljene samo sijalicama. Da bi se izbegla sezonska :pauza u rasplodavanju kunica u vreme jeseni, zime i pro;1eca, u objektima za uzgoj osnovnog stada dan se produava jna 16 casova dnevno, a u prostorijama gde se uzgajaju mladi iu tom periodu dan treba da traje 14 casova.

II

J
c
rf.

220

J.-.

150
50. Razliciti nacini postavljanja

I ..k

150
kaveza u kunicar-

niku: a - smetaj u jednom nivou (pljosnati); b - smetaj u dva nivoa (kaskadni); c - smetaj u dva nivoa, polulcaskadni ili na falte; d - smetaj u tri nivoa (obicni) 66

Slika

Slika

51. Smetaj

kaveza

s kunicima farmi

u poluindustrijskoj

U zgradama koje su osvetljene suncevom svetlocu odnos povrine prozora prema povrini poda krece se u granicama 1: 16-1 : 18. U prostorijama bez prozora na 1 m2 poda mora se staviti sijalica snage 1,5-4 W. Najbolje je neonsko osvetljenje. Osvetljenje kunicarnika treba da bude to ravnomernije. U velikim kunicarnicima ne treba otvarati prozore jer to povecava rizik od oboljenja koja prenose insekti koji ulecu unutra. Na taj nacin se posebno lako prenosi miksomatoza. Unutranja oprema u industrijskim i poluindustrijskim farmama, se sastoji od metainih regala na koje su postavljeni redovi kaveza, koji su u celosti napravljeni od icane mree (slika 48). U tu svrhu se koristi mestimicno zagrevana i pocinkovana icana mrea precnika 1,8-2 mm. Dimenzije okca iznose 2 X 2 cm (dno kaveza) i 2 x 4 cm (bocni i gornji deo). Normirane razmere kaveza iznose: irina 76 cm, dubina 54 cm i visina 36 cm (slika 49). Kaveze moemo smestiti li jednom nivou, zatim na dva sp rata obicni i dvospratni kaskadni i polukaskadni (na falte) i u tri nivoa obicni (slika 50). Najbolje ivotne uslove prua smetaj u jednom nivou (slika Sl), kao i u dva nivoa kaskadno zbog najmanje povrine isparavanja mokrace / i
5* 67

najlakeg pristupa ivotinjama. Nedostatak ovakvog smetaja je mala iskoricenost povrine zgrade. Ispod kaveza se nalazi odvodni kanal dubine 30 cm koji se prazni mehanicki ili rucno. Kavezi su opremljeni poluautomatskim hranilicama (slika 32), automatskim pojilicama (slika 37) i dacicama koje sprecavaju nagnjecenje nogu kunica. Kutije za gnezda su odozgo otvorene sa stranicama visokim 12 cm. Vaan element opreme kunicarnika su kolica za razvoenje hrane, prevoza ivotinja, a u manjim farmama i za izvoenje otpadnih materija. Takode se koriste i cilindricni kavezi na tockicima za oplodavanje enki, ka de za dezinfekciju pribora, lopatice za odstranjivanje izmeta sa ploca ispod kaveza, razni sudovi i slicni pribori.
UZGOJ KUNI CA U BATI

Navedeni nacini dranja kunica imaju univerzalni karakter, pa ipak moramo posebno opisati uzgoj na okucnicama van grada i batenskim parcelama u gradu. Kada se priprema za ovakvu delatnost, uzgajivac mora da uzme u obzir, osim prilagodavanja uzgoja mogucnostima prehrambene baze (vidi odeljak Hrana za kunice koji se uzgajaju u gradovima i prigradskim naseljima), i takve elemente kao to su: sklad sa okolinom i estetika kunicarnika i pratecih objekata, zatim obezbedivanje dobrog zdravstve;nog stanja, dotok pitke vode, obezbedenje od otecenja koja bi mogle izazvati druge ivotinje, kao i obezbedenje protiv mogucne krade. U pogledu organizacije uzgoja bitno je da li ce on biti stalan ili povremeno Da li cemo kunice uzgajati individualno u batama ili zajednicki u oredenom delu bate, zavisi od lokalnih uslova. Ipak, gde god je moguce, treba odvojiti posebne terene za uzgoj kunica i podsticati upravo taj nacin uzgoja. Individualni uzgoj u batama. - Ovakav uzgoj moe se zapoceti tek kada je bata uredena. Kaveze s kunicima je najbolje smestiti u vocnjaku, tim pre to su vocke vec izrasle i stvaraju hladovinu za zeceve. Ako kaveze postavljamo kod senice, neophodno je to uraditi s njene istocne strane. U bati se kavezi mogu postaviti u jednom ili dva nivoa. Kaveze od ulice treba odvojiti i zakloniti ivom ogradom tako da se to manje vide. 68

Uzgoj kunica ne sme da smanji produktivne mogucnosti u ostalim batama, jer bi to izazvalo neizbeni konflikt sa susedima. Kunici ne stvaraju vonj koji bi smetao okolini, ali ce sigurno susedima smetati neprijatni miris mokrace i dubreta ako kaveze s kunicima i njihovu neposrednu okolinu redovno ne cistimo. Mokraca koja otice iz kaveza mora se pomocu cevi dovesti do posude predodredene za tu. svrhu ili plitkim rovom usmeriti u rupu u zemlji gde se sakuplja izmet ivotinja i svi otpaci. Neophodno je da se sve zeciji izmet pokrije slojem slame, tresetom, ili korovom. Kavezi se moraju sistematski cistiti da se u njima ne bi stvarao deblji sloj fekalija. Ako se u kaveze stavlja slama, treba je menjati svake 2-3 nedelje. Izmet kunica mora biti razloen i tek tada se moe koristiti. Period koji je dovoljan za razgradnju je 8-10 meseci, a za to vreme se mora najmanje dva puta pretresti. Sazrevanje dubriva ubrzava se tako to ga prelijemo krecom i gomilu odravamo vlanom. Kavezi za kunice koje postavljamo u bati, treba da su marljivo izradeni i da lepo izgledaju. To se povezuje (slicno kao i dobri sanitarni uslovi) sa cinjenicom da neke batenske parcele mogu sluiti za odmor i rekreaciju. Kavezi treba da se tako zatvaraju da ivotinje ne mogu pobeci iz njih (slika 19) jer u tom slucaju mogu da postanu tetocine za biljne kulture koje se uzgajaju. Uzgoj kunica u bati je po pravilu sezonskog karaktera, tj. traje od maja pa najkasnije do decembra. Ovo namece tekoce vezane za nabavku potrebnih kolicina hrane i za neprestano staranje o kunicima u 'zimskom periodu. Za ovaj sistem uzgoja vezuje se jo jedan problem, naime, svake godine se mora nabavljati osnovni uzgajivacki materijal (kunici) koji, (ako je preterano skup) moe znacajno da smanji rentabilnost uzgoja. Da bi se maksimalno smanjili trokovi za kupovinu ovog materijala, mladi kunici se obavezno nabavljaju sukcesivno od 6-8 nedelja starosti. Razmnoavanje kunica u sopstvenom kunicarniku je u ovom slucaju tim manje prakticno jer kunici koji su zreli za klanje pristiu tek u jesen. Zajednicki uzgoj kunica u odredenom delu bate. Ovaj sistem uzgoja je mnogo prakticniji nego uzgajanje kuni ca na batenskoj parceli. Uzgajivaci kunica moraju da se 69

organizuju u grupu ili sekciju uzgajivaca, to znatno olakava sve poslove, a posebno snabdevanje raznim orudima i priborima. Osim ovoga moguce je organizovati zajednicke tecajeve, revije, nabavku literature i pretplatu za casopise. Na ovaj nacin rad sekcije moe biti efektivniji i li strucnom pogledu privlacniji. Mesto za zajednicki uzgoj kunica mora da bude odvojeno, najbolje na severoistocnom delu izabranog terena, jer ce inace zapadni vetrovi, ako su dominantni, odnositi vonj izvan podrucja bata. Teren treba ograditi dvostrukom ogradom: sa unutranje strane icanom mreom, a spolja visokom (2-2,5 m) i gustom ivom ogradom. Ovakva ograda oteava kunicima eventualan pristup u druge delove bate (s povrcem) , zatim sprecava nepoeljne osobe da dodu u dodir s kunicima, a predstavlja i zatitu za objekte na farmi. .400..800 800
1400
9
'O,

<:::)

~
c::>

--,
f

-c===========:::.-::.==.==::.

r---, r---r--,
L?_-JL__J

'~
<:::> c::>1Q:

I ---r r-

J I

r--,--".

J_--I

'8--'---' r---r--' r---'--1 ~-_.J_-_J L__.J 1 1L r--.,---,I 1 1 1 ~ I_~. r--"---i r--.,-j L__J
r:--"":'_-' r--.,---,
~-_.l J
1 1

r---'-"-1
I
1

"1-1<:::>

1:::::1'

~, c::, ~,

ra--"---' J L__,..J.- I r--"--,i r---T--' 1 1 ~ J '8--"'---' l [""--"---1 r---r--, lQ--l L__.L J L--.1--1 .1 .\ r:--T--' r---,---, r--r--i 8
~__L=.=..J

1 L--.J

~~
veza; 9 70

\"

_I=::

:.=.=::_~-=--~--:..-'I

'

Slika 52. Raspored objekata na izdvojenom delu bate predvidenom za uzgoj kunica. Kavezi tipa paviljona. Objekat gazdinstva zidan sa krovom na jednu vodu. 1 - kan-

celarija - straara; 2 i 3 prostorije za obradu koa; 5

odeljci za seno, slamu i pribor;

sanitarne prostorije; 4 magacin hrane; 6 i 7


8

mesto za odlaganje fekalija (dimenzije u cm)

dvostruki

redovi ka-

Da bi se bolje iskoristio teren odredenu tu svrhu, treba koristiti kaveze. u tri nivoa - najbolje ce biti ako su svi kavezi istog izgleda. Kaveze moemo postaviti u nizu ili u obliku potkovice pod nastrenicom. . Izmet kuni ca se skuplja u zajednicku gomilu - prizmu.: Ako se uzgaja veci broj kunica, dobro bi bilo da se napravi jedan zatvoreni objekt u kome bi se mogla uskladititi hrana i oprema i gde bi se mogli klati kunici i suiti njihove koe. U tom objektu se moe sagraditi i mala kancelarija i kucica za nadzorni ka (slika 52). Zajednicki uzgoj kunica se moe odvijati sezonski ili, preko cele godine. Stalni uzgoj kunica je prakticniji i lake se mogu organizovati deurstva pri opsluivanju ivotinja, pa se tako mogu postici bolji uzgajivacki rezultati. Uzgoj kunica preko cele godine omogucava rasporedi7 vanje sopstvenog uzgajivackog materijala, to smanjuje trO:kove farme i ogranicava opasnost od bolesti, ili njihovog irenja zbog toga to ivotinje menjaju ivotnu sredinu. Na ovaj nacin se u toku cele godine mogu odgajati i kunici za klanje. .UzgQj kunica na batenskim parcelama specijaIizovanim za takav \UgQj. - Ova vrsta uzgoja kunica nije se do sada odomacila na naim batenskim parcelama, ali poznata je u drugim zemljama. Ona prua mnoge koristi i zadovoljstva uzgajivacima. Moda ce ova vrsta uzg;oja zainteresovati i nae vlasnike parcela, posebno na terenima sa dugom tradicijom uzgoja kunica, na primer, na ljonsku, u poznanjskom i krakovskom kraju. Uredivanje specijalizovanih batensko-uzgojnih parcela treba poceti od toga to cemo odrediti vecu parcelu povrine 50-700 m2 i ograditi je. Cela parcela deli se na blokove i ulice izmedu njih (na primer, nazvane po rasama kunica). Svaka parcela oznacava se brojem - slicno kao blokovi u naseljima. Vlasnici parcela individualno uzgajaju kunice, a na svojim segmentima prave kucice s jednom do dve prostorije za stanovanje i kunicarnik. Takode je neophodan prirucni magazin - upa (slika 53). Na batenskoj parceli gaje se one biljke koje slue za hranu kunicima. Ako je moguce, uprava takvog zajednickog kunicarnika treba da zatrai dozvolu od optinskih vlasti da sakuplja travu sa okolnih zelenih povrina. 71

ti

II: ~I

"

Slika 53. Izgled letnje kucice i kunicarnika koji su povezani hodnikom (kunicarnik se nalazi na levoj strani fotografije) na batenskoj parceli u okviru velikog terena s parcelama specijalizovanim za uzgoj (oko Lajpciga, NDR). Uzgoj se sprovod i tokom cele godine

clan udruenja ovakvog tipa uzgoja moe da bude samo uzgajivac kunica. U slucaju njegove smrti parcela prelazi u vlasnitvo naslednika, a ako medu njima nema zainteresovanosti da nastave uzgoj, uprava bate dodeljuje parcelu nekoj drugoj osobi koja ce naslednicima isplatiti trokove podizanja i opremanja kunicarnika. Clan ovakve zajednice uzgajivaca, ukoliko hoce da prestane s uzgojem kunica, moe svoj kunicarnik i opremu prodati drugom uzgajivacu u okviru te bate, s tim da je kupac obavezan da nastavi uzgoj kunica.

.,

72

--

ISHRANA

KUNI CA

ANATOMIJA I FIZIOLOGIJA PROBAVNOG SISTEMA KUNICA Kunic kaQ~biljojed odlikuje se razvijenim sistemom za varenje koji. je prilagoden iskoricavanju teko svarljivih del ova hrane. Duina sistema za varenje je oko 13 puta veca od duine tela kunica. Hrana, izmrvljena zubima, prelazi iz usne upljine kroz jednjak i dolazi u eludac i ostale organe probavnog sistema (slika 54). U pojedinim delovima ovog sistema na hranljive

i k

l
Slika

naestopalacno crevo; f

pljina; b - jednjak; c - eludac; d - slezina; e - dva-

54. ema probavnog

sistema
cmar

kunica: k

usna ucrevo; 1

pankreas;

pravo

73

materije u hrani koja se pomera, deluju lucevine lezda koje sadre enzime za varenje. Pod njihovim uticajem nastaje razlaganje hranljivih elemenata na jednostavnije delove: ugljeni hidrati razlau se na glikozu, belancevine na amino kiseline, masti na masne kiseline i glicerol, nukleinske kiseline na nukleotide i nukleozide. Gore navedeni elementi se koriste u ivotinjskom organizmu za podmirivanje vlastitih ivotnih potreba. Teko svarljivi elementi hrane, kao, na primer, sirova vlakna, podleu rastvaranju i delimicnom varenju pod uticajem enzima koje stvaraju bakterije - kojih ima u velikim kolicinama u probavnom sistemu kunica, a posebno u slepom crevu. Bakterije rastvaraju vlakna na lako isparljive masne kiseline i gasove. Ove kiseline organizam kunica koristi u procesima metabolizrna. eludac kunica se sastoji iz jedne komore i relativno je mali, zapremine 180-200 cm3. Njegova slaba muskulatura dovodi do toga da se hrana u njemu pomera iskljucivo pod pritiskom novih kolicina progutane hrane. Zbog toga svaka veca pauza u uzimanju hrane kod kunica naruava rad eluca, jer dovodi do toga da prehrambena kaa koja se nalazi u elucu fermentira i kvari se i na taj nacin dovodi do smetnji u elucu. Zbog toga kunic u toku jednog obroka pojede malu kolicinu hrane, ali cini to veoma cesto. Utvrdeno je da kunic u toku dana i noci jede 70-80 puta, pri cemu pojedinacni obrok traje 1-2 minuta. Odatle proizilazi staro predubedenje da kunic jede bez prestanka. U toku noci ivotinja ne uzima hra;nu nego eludac popl,mjava vlastitim izmetom, tzv. nocnim, koji jede direktno iz cmara (koprofagia). Zahvaljujuci ovome, pomeranje prehrambene kae u elucu nastavlja se i nocu bez smetnji. Pod uticajem eludacnogsoka koji sadri sonu kiselinu i brojne enzime, zapocinje varenje belancevina i masti. eludacni sok (koji ima kiselkast ukus) ima i osobinu da ubija bakterije i predstavlja zatitnu barijeru od prodiranja zaraza. Iz eluca, zahvaljujuci grcenju miica na njegovom izlazu, hranljiva kaa dospeva u tanko crevo, cija duina iznosi 190-315 cm. U okviru njega razlikujemo dvanaestopalacno crevo, prazno crevo i bedreno crevo. Ovde dejstvuju: lucevine pankreasa, uc i crevni sokovi. uc je produkt jetre u kojoj su izmedu ostalog rezerve ugljenih hidrata (glikogen), a ona takode zadrava i onesposobljava razlicita tetna je74

,\, )
,l

dinjenja koja dospevaju u krv ivotinje. U tankom crevu pojedini hranljivi sastojci, s izuzetkom vlakana, razlau se na prostije elemente koje apsorbuje krv ili limfa. Pomeranja hranljive kae uglavnom se odvija pod uticajem peristalticnih pokreta, a vri se tako to se susedni zidovi creva grce u kratkim talasima. Iz tankog creva delimicno vec razvodnjena hranljiva kaa prelazi u slepo i debelo crevo(savijutak i pravo crevo sa cmarom na zavretku), cija zajednicka duina iznosi 121-177 cm. U slepom crevu, cija duina zajedno s crvuljkom iznosi 29-55,5 cm, dolazi do fermentacije i razlaganja celuloze (opne). Ovo se dogada pod dejstvom bakterija kojih ovde ima u velikom broju, a osim toga stvaraju vitamine grupe B, izmedu ostalog i vitamin B!2, koji je vrlo vaan za organizam kunica. U slepom crevu takode masovno ima i simbioznih mikroorganizama koji preraduju teko" svarljive belancevine biljaka u belancevine svog organizma. Kad mikroorganizam odumre, njegove belancevine organizam kunica moe lako iskoristiti. Izvesna kolicina belancevina i vitamina izdvojena iz hranljive kae, putem mikroflore slepog creva, biva upijena u krv, dok ostatak ostaje u nesvarenom balastnom delu, i poto neprestano gubi vlagu, na kraju formira karakteristicne kuglice izmeta. Kod kunica postoje dve vrste izmeta: obicne, ovaIne, cvrste kuglice i grudvice nepravilnog oblika, tamnije boje i znatno meke strukture (slika 55). Kunic jede samo meku

~Q)

c:,;;

Slika 55. Izmet kunica: a mek (nocni); b - tvrd (dnevni brabonjci) 75

. L I,

vrstu izmeta i ni u kom slucaju ne jede brabonjke. Meka vrsta, koja se jo zove i nocni izmet, pojavljuje se oko 6 cas ova posle uzimanja poslednjeg obroka, tj. oko ponoci. Kunic taj izmet jede neposredno iz cmara, ali uzgajivac to obicno ne primecuje. Izmetom kunic ispunjava oko 1/3eluca, i on polako klizi ka izlazu eluca, da bi ga oko podneva potpuno napustio. Nocni izmet u poredenju sa obicnim kuglicama pre svega sadri vie vode (68,8%), 2,8-3,5 puta vie ukupnih belancevina, manje masti i za 30-90% manje celulozne opne, a cetiri puta vie vitamina B6 (preracunato u suvu masu). Kolicina ovog izmeta za dan i noc iznosi, kada se preracuna u suvu masu, 25-27% celokupne kolicine suve mase pojedinih hraniva. KARAKTERISTIKE HRANLJIVIH MATERIJA
BELANCEVINE

I
+

Belancevine su osnovni materijal od koga se izgraduju tkiva ivotinja. Belancevine su i enzimi, neki hormoni i odbrambena tela. One su sagradene od aminokiselina, cije vrednosti i kolicinski odnosi mogu biti vrlo razliciti. Otuda proizilazi razlika u vrstama izmedu biljnih i ivotinjskih belancevina. U sastav belancevina ulazi oko 20 vrsta aminokiselina. One koje organizam ivotinje ne moe da sam stvara nego mora da ih dobija u gotovom obliku nazivamo egzogenim ili neophodnim. Za kunice su to: valin - leucin - izoleucin treonin - licin - metionin - histidin - triptofan - i arginin. Ostale aminokiseline koje organizam ivotinje moe sam da stvara zovemo endogenim. Bioloka vrednost belancevina zavisi od njenog aminokiselinskog sastava. Belancevine koje sadre egzogene aminokiseline su bioloki kaloricne. '

f f

Udeo belancevina u ishrani kunica odreduje se na osnovu njihovih ivotnih i reprodukcionih potreba. Qpte je prihvaceno da odrasli kunici u svojoj dnevnoj kolicini hrane treba da dobiju :.najmanje 12% ukupnih ',(sirovih) belancevina, a kunici koji jo rastu - 17%. Prevelika kolicina belancevina u hranivima (preko 17% za odrasle ivotinje i 22% za mlade) nije poeljna jer dolazi do velikog optere-

76

cenja jetre i bubrega derivatima promene materija, to moe

da dovede do naruavanja nizmu.


I ....

ravnotee

u ivotinjskom

orga-

MASTI

Masti predstavljaju glavni rezervoar energije za ivotinjski organizam, a vitamini A, D, E i K, omogucavaju njihovo koricenje. Masno tkivo stvara se uglavnom kao rezultat sagorevanja ugljenih hidrata. Vece kolicine masti treba obezbediti kunicima koji rastu nego odraslim. U ishrani odraslih kunica dovoljno je 3-5% sirovih masti na dan, dok je mladuncima potrebno 4-8%, najvie u periodu odbijanja od majke. Masti u hrani popravljaju njen ukus, i istovremeno uticu na smanjenje kolicine hrane koju kunici pojedu. Nedovoljna kolicina masti u hrani liava ivotinju osnovnog izvora energije i na kraju dovodi do mravljenja. Prekomerna kolicina masti davana due takode moe da bude kodljiva po zdravlje, jer izaziva, na primer, degeneraciju jetre ili promene kvaliteta krvi.
UGLJENI HIDRATI

Ugljeni hidrati ulaze u sastav ekstrakta bezazotnih jedinjenja, kao i u sastav biljnih vlakana. U bezazothe ekstrakte spadaju lako svarljivi ugljeni hidrati koji imaju velike energetske vrednosti (skrob). U ivotinjskom organizmu ugljeni hidrati iskoriceni su skoro u potpunosti za podmirivanje energetskih potreba. Viak ugljenih hidrata pretvara se u rezervno masno tkivo i taloi se u jetri kao glikogen, cije rezerve organizam koristi u vreme slabije ishrane. Medu sastojcima biljnih vlakana (trave i slicno) svarljiva je samo celuloza zahvaljujuci delovanju bakterijske flore slepog creva. Njena svarljivost u organizmu kunica iznosi 40-80%, u' zavisnosti od stepena odrvenjavanja biljke. Najviu svarljivost poseduje sirovo vlakno mladih biljaka. Ako je kolicina vlakna u obrocima optimalna, to korisno utice na tok procesa varenja, jer eludacni sokovi lake dopiru do hranljive mase i pomau boljem radu creva. Prevelika kolicina vlakana u ishrani utice na smanjenje svarljivosti svih materija koje ulaze u sastav ishrane, i samim 77

"

tim utice na smanjenje efektivnosti hrane. Po Neringu svarljivost hrane smanjuje se kod preivara za 0,88%, kod kunica za 1,45%, a kod kokoaka za 2,331% na svaki procenat biljnog vlakna (1%) koji ivotinja pojede. Do nedavno se smatralo da biljna vlakna predstavljaju balast u ishrani, da kod ivotinja povecavaju osecanje sitosti, to omogucava da se utede izvesne kolicine lako svarljive hrane. Sada se, medutim, smatra da je pravi pokazatelj sitosti ivotinje kolicina suve mase hrane koju ona pojede. Zato se pri normiranju ishrane sve cece, osim hranljivih elemenata, uzima u obzir kolicina suve mase koja se daje. Ovo ima veci znacaj u tradicionalnoj ishrani kunica nego pri koricenju obogacenih meavina za ishranu, za koje su karakteristicne ustaljene kolicine suve mase, koja cini oko 90% ukupne mase.
VODA

Osnovni element ivotinjskog organizma cini voda. Zivotinjska krv sadri 80% vode, a koa i unutranji organi 50-80%. Ograniceno davanje vode ivotinjama ima za njih gore posledice nego gladovanje. Gladna ivotinja moe da preivi cak i ako izgubi 50% mase tela, ali gubitak vode u organizmu veci od 10% izaziva smrt. Organizam sam regulie kolicinu vode i odrava je na odredenom nivou. U zavisnosti od gubitka vode preko mokrace, izmeta i znojenja kunic oseca ed i pije prema potrebi. Posebno mnogo vode potrebno je kunicima koji su hranjeni preteno suvom hranom kao monodijetom, za vreme vrucina, kao i enkama koje su skotne ili hrane mladunce. Nedovoljno pojenje enki u tom periodu cesto prouzrokuje mrtvorodencad i prodiranje mladuncadi. Obilno pojiti vodom treba i mladuncad u toku rasta. Kunici piju vodu po elji bez obzira na doba dana. Pri tradicionalnoj ishrani, tj. sa socnom hranom u kojoj je malo belancevina i masti, odrasli kunic srednjih rasa pije do 0,251 vode dnevno. Za razliku od toga, enka u poslednjem periodu skotnosti i za vreme laktacije (dojenja) pije 1-2 I vode dnevno. Kunic odgajan suvom hranom pije dnevno oko 100 cm3 na jedan kilogram ive vage (po Kaluginu). U knjigama moemo naci savete da kunicima koji su hranjeni
78

j I I I

takvom hranom u uzrastu od tri meseca treba davati svakom po 0,5 I vode dnevno, visokoskotnim enkama oko 1 litar, a enkama koje hrane 7-8 mladuncadi 3-4 litra.
MINERALNI ELEMENTI

Mineraini elementi imaju bitnu ulogu u procesima oblikovanja i razvoja tela. Posebno znacenje imaju za ivotinje koje rastu kao i za periode rasploda i laktacije. Manjak minerala dovodi brzo do poremecaja ivotnih procesa, ali i viak nekog od njih moe delovati toksicno. Uopte, mineraini elementi treba da cine 5-6% hrane. U ivom organizmu mineraini elementi cine oko 4% ukupne mase ivotinje. U odredenim hranivima udeo tih elemenata je razlicit, to u vecem stepenu zavisi od njihovih kolicina u povrinskom sloju zemlje. Elementi potrebni ivotinjama u vecim kolicinama nazivaju se makroelementi, a oni za kojima su male potrebe - mikroelementi. U makroelemente spadaju kalcij um, fosfor, natrijum, kalijum, hlor, gvode, magnezijum i sumpor. Najvaniji mikroelementi su bakar, cink, koba1t, mangan, fluor i jod. Makroelementi. Ovde osnovno znacenje imaju kalfijum, fosfor, kalijum i natrijum. Obim potreba kunica u tim elementima prikazan je u tabeli 1. K.alcijuma (Ca) i fosfora (P) ima skoro u svim tkivima. Oni cine 65-70% ukupnih kolicina mineralnih materija u organizmu ivotinje. Najvie ih je u kotanom tkivu, koje sadri 99% kalcij uma i 80% fosfora od njihovih ukupnih kolicina u organizmu. Mleko enke sadri prosecno 0,65% Ca i 0,44% P. Jedinjenja kalcij uma i fosfora su neophodna za normalan razvitak, za pravilno funkcionisanje nervnog sistema, krvotoka i za pravovremeno zgruavanje krvi. Na stepen apsorpcije kalcij uma i fosfora utice vitamin D. Nadostajanje ovih elemenata izaziva smetnje u rastu (krivljenje kostiju), rahiticnost mladunaca i razmekavanje kostiju odraslih ivotinja. Kod skotne enke moe izazvati radanja mrtvorodencadi ili vrlo slabih kunica koji nisu sposobni da se odre u ivotu. Potrebe ivotinja za kalcijumom i fosforom su posebno velike u periodu plodnosti, dojenja i racenja. Bitno je to da kolicina fosfora u hrani ne prelazi 60-70% kolicine kalcijuma. 79

Tabela

1. Potrebe kunica za mineralnim (prema V. N. Pomitku). Odrasli kunici u periodu polnog mirovanja 0,5-1,3 0,5-1,0 0,6 0,03-0,04 0,25-0,5 3-10 10-15

elementima

MineraIni elementi Kalcijum Fosfor Kalijum Magnezijum


Hlor

Mladi kunici u periodu dojenja /o suve mase dnevne porcije skotne 0,5-1,3 0,5-1,0 0,6 0,03-0,04 0,25-0,5 mg/kg 3-10 10-15 prehrani prehrani prehrani 0,5-1,2 0,5-1,0 0,6 0,03-0,04 0,25-0,5 suve materije 10 10-15 ne dolazi do manjka ne dolazi do manjka ne dolazi do manjka 10 0,5-1,3 0,5-1,0 0,6 0,03-0,04 0,25-0,5

Mangan Cink Gvode Bakar Kobalt

pri tradicionalnoj pri tradicionalnoj pri tradicionalnoj

Natrijum (Na) i kalijum (K) reguliu pritisak u procesu osmoze, uticu na rast i funkcije miica. U ivotinjskom organizmu mora da se sacuva odredena kolicina ovih elemenata koja organizmu odgovara. Kako izvesne biljke sadre dosta kalijuma, mora se neizbeno dodavati hrani odredena kolicina kuhinjske soli (NaCl). Ovo ima narocito veliki znacaj za ivotinje u periodu plodnosti, dojenja i racenja. Hlor (Cl) zajedno sa natrijumom pojavljuje se u hranivima kao natrijum-hlorid. Hlor takode nalazimo i u hlorovodonicnoj kiselini, koja se izdvaja u elucu i regulie procese osmoze. Nedostatak hlora u organizmu dovodi do poremecaja u varenju i radu rogica. Gvode (Fe) je neophodan elemenat hemoglobina i nekih enzima. Manjak ovog elementa dovodi do anemije, koja lako zahvata mlade (ako mleko enke, narocito u kasnijem periodu dojenja sadri malo gvoda). Dodavanje preparata koji sadre jedinjenja gvoda je neophodno u ishrani mladih kunica. 80

Magnezijum (Mg) se pojavljuje u organizmu ivotinja zajedno sa jedinjenjima kalcij uma, tj. najvie u kotanom tkivu (koje sadri 70% od ukupne kolicine Mg u organizmu). Osim toga Mg se pojavljuje i u krvnoj plazmi. Pomanjkanje magnezijuma izaziva iste posledice kao i nedostatak kalcijuma. Sumpor (S) se najvie pojavljuje u nekim aminokiselinama (metionin, cistin, cistein) i ulazi u sastav belancevina ivotinjskog porekla. Najvie se nalazi u dlaci, koja sadri keratin. Od hraniva za kunice najvie sumpora sadre kotano brano i zrnaste biljke: graak, bob, soja itd. Manjak sumpora kod kunica izaziva smanjeni rast i plodnost kao i opadanje dlake. Mikroelementi. Bakar (Cu) sudeluje u sintezi hemoglobina i njegovo nedostajanje moe izazvati anemiju. Bakar olakava koricenje gvoda u organizmu i neophodan je u procesima razmene kiseonika u tkivima i u sintezi pigmenata koe i dlake. Nedostatak balua izaziva smanjeni rast, hromost, zapaljenje zglobova, poremecaje u funkcionisanju nervnog sistema itd. Cink (Zn) ulazi u sastav brojnih enzima, budi aktivnost nekih hormona (izmedu ostalih i polnih) i neophodan je za disanje tkiva. Nedostatak cinka u organizmu izaziva usporeni rast ivotinja i slabljenje polnih aktivnosti. Kobalt (Co) deluje na stvaranje krvi u kotanoj sri i podstice rast i povecanje kolicine mesa kod ivotinja. Vana uloga kobalta ogleda se u njegovom ucecu u sintezi vitamina B12.Ako kunicima dajemo vece kolicine hrane koje su siromane kobaltom, kao to su ova s i seno, tada je obavezno dodavanje kobaltovih jedinjenja, na primer, hlor-kobalta. Mangan (Mn) ucestvuje u promenama belancevina i ugljenih hidrata. Kada se dodaje hranivima, korisno utice na plodnost i rast ivotinja. Fluora (F) najvie ima u zubima i kostima ivotinja. Njegova kolicina u hranivima je obicno dovoljna za zadovoljenje potrebe organizma. Viak fluora moe tetno delovati na promene materija u organizmu. Jod (J) ulazi u sastav hormona titne lezde, koji upravljaju procesima plodnosti, rasta i promene belancevina. Nedostatak joda u hrani umanjuje aktivnost titne lezde. Da bi se to izbeglo, hrani treba dodavati male kolicine joda ili davati ivotinjama jodiranu kuhinjsku so.
6 Uzgoj kunica

81

"',

VITAMINI

Funkcija vitamina zasniva se pre svega na pospeivanju pojedinih enzima koji su odlucujuci za pravilno funkcionisanje organizma ivotinja. Njihov nedostatak izaziva poremecaje u prometu materija, to se manifestuje nedostatkom apetita, smanjenjem telesne mase, ogranicenju plodnosti, smanjenju rasta i manjoj otpor:nosti prema bolestima. Poznata su mravljenja izazvana nedostatkom jednog ili vie vitamina - avitaminoza. Viak nekih vitamina moe izazvati bolesti koje nazivamo hipervitaminoze. Potrebe kunica za pojedinim vitaminima mogu se videti u tabeli 2.
Tabela 2. Dnevne potrebe kunica za vitaminima (po Olsenu i L. Dvoraku). Zenke
Vitamini A (i.j.)* D (i.j.) B. (mg) B2 (mg) B6 (mg)
B12 (mg)

po 1 kunicu

"'

.
skotne 1500 150 0,5 1 0,5

za vreme dojenja 2500 250 1 2 1 0,005 10 8 500

Mladi kunici 1000 100 0,5 1 0,5 0,003 4 3 300

0,003 6 4,5 (mg)


jedinica.

PP (mg) Pantotenska kiselina (mg) Zucna kiselina


Internacionalna

. .

300

Neki vitamini se nalaze i u tradicionalnim hranivima u kolicinama koje nisu dovoljne za kunice. Tada treba nekim grupama ivotinja i u odredenim periodima davati hranu koja je bogata tim vitaminima ili dodavati vetacke preparate. Vitamini A, D, E i K rastvaraju se samo u mastima, 82

I I

tako da mogu biti davani ivotinjama samo u uljnim rastvorima, dok se ostali vitamini rastvaraju u vodi. Vitamin A (akseroftol) koristi uopte za razvoj ivotinja, a posebno donjeg sloja koe. U ivotinjskom organizmu vitamin A stvara se iz karotina koji se nalazi u biljnim hranivima. Najvie ga ima u bilju za ispau (narocito u mladoj lucerki). Kolicina vitamina A u hranivima koja se daju je obicno nedovoljna, narocito u periodima povecane bioloke aktivnosti (parenje) i u toku rasta ivotinja. Manjak izaziva mravljenje, stvrdnjavanje donjeg sloja koe, usporenje rasta mladunaca i smetnje u plodnosti. Dugotrajni manjak ovog vitamina izaziva kod ivotinja tzv. kok6ije slepilo. Do pomanjkanja ovog vitamina dolazi cesto u zimskom periodu. On se dodaje hranivima u obliku specijalnih vitaminoznih preparata ili vataminsko-mineralnih meavina (tabela 14). Vitamin D (kalciferol, egokalciferol) zovemo jo protivrahiticni vitamin jer regulie promet kalcij uma i fosfora u organizmu. Na manjak ovog vitamina posebno su osetljivi mladunci. Biljna hraniva sadre provitamin koji se tek pod uticajem suncevih zraka u ivotinjskom organizmu pretvara u vitamin D. Zato kunici koji borave na mestima gde je pristup svetlosti ogranicen (tamni kunicarnici, jesenji i zimski period) moraju dobiti dodatak ovog vitamina u obliku ribljeg ulja ili, to cece, u obliku vitaminoznih preparata (tabela 14). Vitamin E (tokoferol) nazvan je takode i vitamin plodnosti, jer ima veliko znacenje u periodima parenja, a takode uslovljava pravilan razvoj mladuncadi. Njegov manjak izaziva slabljenje polnog nagona, deformacije polnih celija, radanje mrtvorodencadi i slabljenje ivahnosti potomstva. Ovaj vitamin se lako razgraduje pod dejstvom svetlosti ili ueglih masti (u bajatim hranivima). Najvie vitamina E sadre penicne klice, zelena lucerka i graak. Da bi se u uzgoju kunica postigli dobri rezultati, neophodno je dodavati preparate koji sadre ovaj vitamin. Treba paziti da se ne pretera u davanju ovog vitamina jer to moe izazvati oboljenja jetre. Vitamin K (filohinon) je bitan cinilac za zgruavanje krvi, a takode korisno utice na plodnost ivotinja. U dovoljnoj kolicini je sintetizovan iz biljnih hraniva putem mikroflore probavnog trakta ivotinja. Treba ga dodavati ku6* 83

nicima kojima se daju lekovi na bazi sulfanilamida koji unitavaju floru probavnog trakta. U ivotinjskom organizmu vitamin K unitavaju plesniva hrana i beli kokotac koji sadri antivitamin

- dikumarol.

:1 J

i' i~ I
!

i, . I . .

Vitamin C (askorbinska kiselina) ucestvuje u procesima razmene materija u tkivima. Osim toga povecava otpornost organizma prema zaraznim bolestima. Potrebe kunica za ovim vitaminom u potpunosti se zadovoljavaju kroz biljna hraniva. Nedostatak ovog vitamina moe nastupiti samo istovremeno sa nedostatkom vitamina A i verovatno nedostatkom vitamina B2 i PP, to se manifestuje optim slabljenjem ivotinja i pojavom dizenterije. Ovo oboljenje se leci dodavanjem hrani sveih zelenih hraniva ili preparata koji sadre ovaj vitamin. Vitamin H (biotin) predstavlja bitan cinilac racenja i korisno utice na formiranje dlacnog pokrivaca ivotinja, to je veoma bitno kod angorskih kunica. U sastav ovog vitamina ulazi koba1t (element veoma vaan za organizam). Nedostatak vitamina H izaziva zapaljenja koe, opadanje dlake i mravljenje ivotinja. U ivotinjskom organizmu biotin u dovoljnim kolicinama sintetizuju bakterije iz biljnih hraniva i kotanog brana. Manjak ovog vitamina izazivaju antibiotici ili sulfamidi, ako se daju kunicima, jer oni unitavaju mikrofloru probavnog trakta. U tim slucajevima vitamin H se mora dodavati u obliku preparata. Vitamini iz grupe B obuhvataju vitamine BI (tiamin) B2 (riboflavin) PP (niacin ili nikotinsku kiselinu), pantotensku kiselinu, filonsku kiselinu, holin, B6 (piridoksin) i BI2 (kobalamin). Ova grupa vitamina ima vanu ulogu, jer regulie procese prometa ugljenih hidrata i belancevina u ivotinjskom organizmu i ulazi u sastav odredenih enzima i hormona. Nedostatak vitamina grupe B izaziva kod ivotinja brojne bolesti, smanjenu plodnost i rast. Ove vitamine kunici nalaze u hranivima i sintetizuju ih uz pomoc bakterijske flore probavnog trakta (sa izuzetkom pantotenske kiseline). Vece kolicine nikotinske kiseline potrebne su kunicima koji se hrane kukuruzom, a vece kolicine vitamina BI2 treba davati kunicima koji su dobijali antibiotike ili sulfamide. Od prirodnih hraniva najbogatije ovim vitaminom su Saccharomyces (gljiva) , mleko, penicne klice, otpaci itarica, zeleni delovi biljaka i hrana ivotinjskog porekla (narocito vitaminom B6). 84

...l.

HRANIVA KOJA SE KORISTE ZA ISHRANU KUNlcA U ishrani kunica mogu se koristiti sve vrste hraniva koja se koriste i za ishranu drugih domacih ivotinja. Delimo ih na kaloricna (moe i hranljiva), manje kaloricna (socna i suva) i mineraine i vitaminske dodatke. Vrsta hraniva koja ce se koristiti zavisi najvie od uslova kojim raspolae uzgajivac, od velicine farme i usvojenog nacina ishrane.
KALORIcNA HRANIVA

Ova grupa hraniva predstavlja osnovni izvor belancevina. Moraju se davati pre svega u periodima bioloke aktivnosti ivotinja, u periodu parenja i odgoja mladunaca. Ona takode korisno uticu na kvalitet ivotinjskog krzna, ubrzavaju njegov rast i cine ga gucim i mekim. Medu najvanija hraniva iz ove grupe spada ovas, cija je primena u ishrani kunica najrasprostranjenija. Zrna drugih itarica - jecma, rai, penice i kukuruza - koriste se najcece u obliku prekrupe, ili kao otpaci nastali pri mlevenju (ili pravijenju kae od jecma). Najkaloricnija hraniva predstavljaju otpaci pri mlevenju itarica, jer doprinose stvaranju mleka enki. Posebno dobro koriste kad se daju enkama koje uzgajaju mlade. Hrana po hranljivim vrednostima slicna ovoj jeste sueni slad. Za ishranu kunica koriste se takode zrna nekih leptirastih biljaka: bob, konjski bob, divlji graak, slatka lupina, socivica. Seme graka ipak ne moe da se koristi za ishranu enki koje gaje mladuncad jer usporava rad mlecnih lezda. Zrnevlje ovih biljaka moe se davati obicno ili poto se nakvasi i nabubri. Ipak, najcece se daje u obliku prekrupe. Zrno leptirastih biljaka odlikuje se velikom kolicinom belancevimi, kalciJurria i fosfora, to ga cini vrlo po desnim hranivom za kunice. Osim leptirastih biljaka za ishranu kunica znacajne su i uljarice (sa izuzetkom uljane repe), ali samo kao dodatak drugim kaloricnim hranivima. Posebno cenjeni dodatak hranivima je laneno seme, koje se kunicima daje zgnjeceno ili mleveno u kolicinama 4-5 grama dnevno po kunicu. Ono takode regulie procese varenja, povecava mlecnost enke koje uzgajaju mlade i veoma korisno utice na kvalitet krzna 85

.
cineci dlaku svilastom i sjajnom. Slicno na kunice deluju i klice semena uljarica. Posebnu panju u ishrani kunica zasluuju industrijske meavine hraniva i koncentrati belancevina.. Bez njihovog udela u nekim dijetama uopte ne bi bilo moguce napraviti bilans hranljivih elemenata koji se daju ivotinjama. Ove meavine sadre vecu kolicinu belancevina nego itna hraniva, a osim toga hraniva ivotinjskog porekla (kotano brano) mineralnih i vitaminskih preparata, predstavljaju dragoceni dodatak koji sadri po uzgoj bitne elemente i kao takav je neophodan u biljnim hranivima. U ishrani kunica treba izbegavati elemente koji sadre antibiotike i karbamide. U osnovi karbamidi ne kode lmnicima ako se daju u malim kolicinama (doputene vrednosti u hranivima ne smeju da predu 0,5%). Treba ipak obratiti panju na mogucnost njegovog neravnomernog meanja pri pravIjenju smea, to moe izazvati uzimanje azota u vecim kolicinama. Sa velikom opreznocu treba davati i meavine koje sadre dosta prekrupe kikirikija, jer ako dugo stoje ili se cuvaju u loim uslovima moe doci do stvaranja jedinjenja koja su tetna po zdravlje kunica - alfatoksina. U ishrani su posebno cenjene specijalne punoporcijske meavine koje sadre sve elemente za ishranu kunica i materije koje potpomau bioloku aktivnost ivotinja. Ove meavine se proizvode u obliku granulata, to olakava njihovo koricenje. U Poljskoj se proizvode dve vrste ovih meavina (tabela 7) koje na alost jo nisu dostupne, jer se prave samo za industrijske i poluindustrijske farme kunica. Za kunice uzgajane za laboratorijske svrhe industrija stocnih hraniva pravi specijalnu granulat-meavinu LSK.
MANJE KALORlcNA SOcNA HRANIV A

U ovu grupu spadaju krompir, kuhinjski otpaci i druge korenasto-krtolaste biljke i zelena hraniva. Kuvani ili bareni krompiri predstavljaju kaloricnu hranu za kunice jer sadre visokokalorijske ugljene hidrate (skrob) i u tom pogledu zamenjuju kaloricnu hranu. Ovo je veoma znacajno u zimskom periodu kada je ivotinjski organizam izloen velikom gubitku toplote. Od kuhinjskih otpadaka za ishranu kunica podesni su pre svih ostaci kaaste hrane, sva jela koja sadre brano, 86

stipe, komadi hleba, razna variva itd. Ako uzgajivac ima veliku porodicu, a ne gaji veci broj kunica, ovakva hrana moe u velikoj meri da, zadovolji potrebe kunica. Korenasto-krtolaste biljke daju se kunicima u periodu kasne jeseni, zime i ranog proleca. Medu ovim hranivima kunicima su korisne stocna repa, ecerna repa i argarepa. Dijeteticnast i podsticanje mlecnosti su osobine koje sadre ova hraniva, a to ih cini veoma pogodnim za mladuncad i enke koje imaju mladuncad. Dobra hrana za kunice je i broskva. Repu i cveklu kunici jedu s manjim apetitom, ali ukoli,ko nema boljih hraniva mogu i one dobro posluiti. Zelena hraniva su tipicna za ishranu kunica u lethjem periodu. Najveci znacaj imaju leptiraste bilj.Re.kao:. lucerka, deteline,graitk, grahorica, konjski bob, divlji gra~ak, esparzeta, zvezdan seradela i vucji slatki bob. Vucji gorIci bob (kao zelena hrana i kao seno) ne sme se davati kunicima jer moe izazvati opasno trovanje. Leptiraste biljke su odlicnekao zelel1_~hrana za kunice, ali ih treba umeno primenjiv;;tti. .,...

Osim leptirastih biljaka veliki znacaj u ishrani kunica imajq i gajene biljke (kukuruz, suncokret, cikorija, svinjska repa, gavez, bela slacica, poljska pecanka, stocni slez i stocni kupus). Ove poslednje su otporne prema mrazu i mogu se ostaviti na poljima do kasne jeseni i koristiti u toku zime. To ih cini vrlo upotrebljivim. Kao zelena hrana u uzgoju kunica koriste se takode lice i stabljike krompira, izdanci paradajza, lice i glavice cvekle, broskve i repe, lice i karen argarepe, otpaci belog i italijanskog kupusa i stabljike. i lice pasulja. Posebno rado kunici jedu lice i otpatke karfiola. Za ishranu kunica mogu se koristiti i. otpaci voca, mada njihova hranljiva vrednost nije velika. Od manje koristi je lice rena, .spanaca,salate, crvenog kupusa i kelerabe. Ove biljke se mogu koristiti u manjim kolicinama i zajedno s drugom zelenom hranom. Od povrtarskih biljaka, kao dodatak zelenim hranivima, mogu se koristiti aromaticne biljke: majoran, anls, mirodija, kim, crni luk, beli luk, perun, praziluk biberna menta, batenski selen i lavanda. Male kolicine ovih biljaka poboljavaju ukus drugih vrsta hrane i zato ih kunici radije jedu. Zelena hraniva koja takode odgovaraju kunicima su trave. poljsko rastinje i korov. Trava koja se koristi za is87

il II

I' ,I

hranu kunica ne bi smela da potice sa previe vlanih terena (gde najcece rastu kisele trave) ni sa terena koji su stalno u senci, anepogodna je i trava koja je izloena delovanju izduvnih gas ova. Od poljskog rastinja i korenja najveci znacaj u ishrani kunica imaju: obicna mlecika, maslacak, loboda, kopriva, poljska palamida, kokotac, obicni zvezdan, mecja apa, ablja trava, podbel, petoprstica, obicni podgaricnjak, bokvica, hajducka trava, vodopija, vratic (de-

a
II

i
II

u t

Slika 56. Obicna rolecika

Slika 57. Pelen

Slika

58. Tarcuak

I
I

\1

I I
I

I
I
Slika 59. Mecja apa 88 Slika 60. Zablja trava
Slika 61. Petoprstica

luje dijeteticno i oslobada kunice buba), poljska slacica, poljska pecanka, poljska popadika (slike 56-64). Druge biljke su manje znacajne zbog male hranljive vrednosti ili ih kunici nerad o jedu. To su: pticiji troskot, poljski rastavic, konjska zelje, mrtva kopriva, volovski jezik, titrica, korijander, livadska menta, poponac, divlja argarepa, krstovnik, vres imetla.

Slika 62. Hajducka trava

Slika

63. Vratic

Slika

64. Poljska popadika

Slika 65.

otrovna

Kunjak biljka

Slika

66. Kopitac

Slika

67. Bunika

89

t.

Neke biljke moraju se davati oprezno u malim kolicinama, najbolje sa drugim biljkama. To su biljke koje, kad se daju u vecim kolicinama, mogu imati tetna dejstva ili uticaj na organizam. Neke od njih nisu u potpunosti ispitane. U ove biljke spadaju pre svega: livadski zdravac, cemerika, rosopas, mijakinja, ljutic, lopuh, poljski mak, obic-

I -i

Slika

68. Slacica

Slika

69. Velebilje

kukuta - otrovna biljka

Slika 70. Barska

~~
~t~\'\

Slika 71. Zanovet otrovna biljka 90

Slika 72. Kukuta otrovna biljka

Slika 73. Ljutic otrovna biljka

--"-

na ranjenica, kozja brada,

kumarol.

divlja rotkva, blatni rastavic, konjsko zelje, mlecika i kokotac, koji sadri kodljivi di.

Pripremajuci zelena hraniva zakunice, bilo u sveem stanju ili vec osuena, treba izbegavati biljke koje mogu izazvati trovanje kunica. To su: tatula, mala kukuta, batenskj brljan, razlicak, tisa, cistac, alpska ljubicica, kukolj, kopitac, durdevak, bunika, naprstak, dragoljub, lijander, velebilje, slacica, gorkoslad, barska kukuta, zanovet, kukuta, jedic, vucije smilje, saga i jesenji kacun (slike 65-76). U socnu hranu spadaju i kisela (ili zakiseljena) hraniva. Njihovo koricenje u uzgoju kunica nije rasprostranjeno, mada su ova hranivavr1o pogodna za kunice. Posebno dobro hranivo je zakiseljeni kukuruz, trave, leptiraste biljke ili listovi kupusa. Kisela hrana se moe davati kunicima u toku cele godine. Ova hrana je posebno znacajna u toku leta, za vreme dugotrajne sue, kad ponestane drugih zelenih hraniva a narocito za ishranu enki koje imaju mlade, jer doprinosi stvaranju vecih kolicina mleka. Jo je hranljivija zakiseljena hrana od mladog, jo neodrvenelog rastinja. Kada se kisele hraniva koja sadre veliku kolicinu belancevina, kao lucerka, trave itd., neophodan

~
Slika 74. Saga otrovna biljka Slika 75. Kacun otrovna biljka
Slika 76. Ljuj kodljivo je zrna 91

je dodatilIe izvesne kolicine hrane koja je bogata ugljenim. hidratima kao, na primer, otpaci ecerne repe, barenih krom-

pira, krompirove pulpe ili melase. Ovi dodaci ubacuju se .


slojevito u masu kiselih hraniva. Dodavanje ovih materija omogucava pravilno proticanje kiseljenja i dobijanje kisele hrane dobrog kvaliteta. Za kiseljenje hraniva mogu se koristiti stare bacve, kade ili neko drugo posude velike zapremine, koje se prethodno mora dobro ocistiti. Metaino posude mora biti zaticeno sa unutranje strane farbom koja je otporna na kiseline. U vecim kunicarnicima obavezno se mora napraviti specijalni rezervoar za kisela hraniva. Taj rezervoar se moe napraviti od jednog ili vie betonskih prstenova postavljenih na betonsku plocu, a zatim treba zacementirati ivice da rezervoar ne bi procureo. Rezervoar nacinjen od jednog betonskog dela postavlja se tako to se dve trecine njegove visine ukopaju u zemlju. On bi trebalo da se nalazi u upi ili da se nad njim napravi mali krov, da ne bi upadali otpaci. U ovakav rezervoar moe da stane 250-300 kg kiselih hraniva. Nacin na koji se hraniva kisele slican je kao i kiseljenje kupusa. Isecenu zelenu masu stavljati slojevito u rezervoar i jako pritiskati sve dok se ne napuni. Zatim je pokriti odgovarajucim komadom daske na koju treba staviti kamenje. Hrana je dovoljno kisela kad njen miris podseca na miris kiselog kupusa. Prilikom koricenja, ova hrana se vadi postepeno, sloj po sloj, a zatim se ponovo stavlja daska i kamenje. Pri jednom vadenju iz rezervoara treba paziti da se uzme kolicina koja ce, se potroiti u toku tog dana.
MANJE KALORlcNA SUVA HRANIV A

.1 I

r f

Od malokaloricnih suvih hraniva najveci znacaj ima seno, a manji slama jarih itarica i pleva. Seno predstavlja osnovu ishrane kunica u duem periodu godine, tj. od oktobra do maja, a takode predstavlja i manji dodatak hranivima u letnjem periodu. Za kunice je najbolje seno leptirastih biljaka (posebno lucerke) i tivadskih biljaka iz grupe tzv. slatkih trava. Velika raznovrsnost kratkovlatih trava koje imaju dosta lica bitno povecava hranljivu vrednost sena. Dobro seno sadri veliku kolicinu svarljivih belancevina i mineralnih elemenata koji su neophodni za rast i razmnoavanje ivotinja. 92
I --I..

Da bi se dobilo seno dobrog kvaliteta, biljke treba kositi pre cvetanja ili u pocetnom periodu cvetanja. Potrebno je da se seno dobro osui, da kia ne bi mogla da razloi neke od vanih elemenata i oteti lice. Na mesto gde ce stajati u toku zime seno mora da se stavi potpuno suvo. Pre nego to pocne da se koristi kao hranivo seno treba da odlei najmanje nekoliko nedelja. Hranljiva vrednost dobro smetenog, suvog i odlealog sena je nekoliko puta veca nego sena koje je sakupljano i tretirano na nepravilan nacin. Seno slabog kvaliteta (pokoeno posle cvetanja biljaka, izloeno kii i otecenog lica) ne bi trebalo da se daje kunicima jer bitno utice na smanjenje njihove teine. Ovakvo seno cesto biva i uzrok bolesti ivotinja, posebno kod mladih kunica tek odbijenih od mleka i rasplodnih enki koje hrane mladunce. Ako je ishrana ovakvim senom neizbena, moraju se dodavati vece kolicine mineralnih i vitaminskih hraniva. Seno od tzv. kiselih trava nije uopte pogodno za kunice. U ovu grupu hraniva spadaju i izdanci i lice drveca, ir ikestenje. Hranljiva vrednost ovih hraniva nije velika. Ona se mogu koristiti u ishrani samo nekih grupa ivotinja i obicno samo na farmama koje imaju procentualno mali broj enki. Izdanci i lice drveca mogu se davati kunicima i leti i zimi u sveem ili suvom stanju, i to najcece od bagrema, breze, topole, vrbe, lipe, duda (deluje veoma korisno na dlacni pokrivac cineci ga svilastim), jasike, poljskog klena i vocaka, izuzev grancica i izdanaka koji se dobijaju potkresivanjem kruna koticavih vocaka. Za ishranu kunica ne treba koristiti izdanke i lice drvenastih biljaka kao to su: tisa, tuja, kleka, imir i ligustrum, jer loe uticu na zdravlje ivotinja. Izdanci i lice u ishrani kunica mogu se smatrati kao manje kaloricna hraniva. Njihova dobra osobina je to to omogucavaju kunicima da ih glodu i tako tupe i smanjuju sekutice, koji im stalno rastu. Hranljiva vrednost izdanaka i lica, tj. kolicine ugljenih hidrata, svarljivih vlakana, mineralnih soli i vitamina koje oni sadre uglavnom zavise od vremena kada su sakupljeni i nacina na koji se cuvaju u spremitima. Najvie hranljivih elemenata izdanci i lice poseduju na pocetku vegetacije (maj, juni) i zato ih treba davati kunicima u tom periodu. I pripremu za suenje izdanaka i lica, da bi posluiIi za 93

zimski period, potrebno je obaviti tada, dok su jo dovoljno mladi. Treba ih suiti u manjim vezama-snopovima na tamnom mestu zaticenom od kie, da ne bi dolo do gnjiljenja ili pojave plesni. U ishrani skotnih i enki sa mladima dodatak izdanaka i lica ne sme biti veliki, a mladuncima tek odbijenim od mleka ovo hranivo ne treba uopte davati. Za razliku od ovoga, izdanci i lice su veoma pogodni za ishranu odraslih kunica u periodu polnog mirovanja. tir i kesten se takode mogu koristiti u ishrani kunica, mada njihova hranljiva vrednost nije velika. Po skupljanju moraju se dobro osuiti i tek onda odloiti u spremite. Pre nego to ih damo ivotinjama moramo ih razdrobiti i potopiti u meku vodu da stoje. 2-3 dana. Vodu treba cesto menjati da bi plodovi izgubili gorcinu. Ovakvo hranivo moemo davati samo odraslim ivotinjama, i to u periodu polnog mirovanja.
MINERALNI I VITAMINSKI DODACI

$~

Da bi se dopunile kolicine mineralnih elemenata i vitamina, koje kunici dobijaju u osnovnim hranivima, neophodno je u periodima polne aktivnosti, kao i mladim kunicima, davati specijalna hraniva ili preparate koji sadre ove elemente. Osnovno znacenje ovde ima kuhinjska so i dodaci koji sadre jedinjenja kalcij uma i fosfora. Od vitaminskih hraniva dodaju se stocni kvasac (5-10 g dnevno po kunicu), penicne klice (2-3 g po kunicu) i riblje ulje (0,5-1 g po kunicu). Ova hraniva se ne mogu uvek lako nabaviti, zato je prakticnije koristiti mineraine i vitaminske preparate koji se lako nabavljaju u trgovini i koji su prilagodeni potrebama odredenih grupa ivotinja; prikaz ovih preparata nalazi se u tabeli 14. Praksa nam pokazuje da je korisno da u kaveze kunica stavljamo prirodne izvore minerala i vitamina, koje ce kunici koristiti prema potrebi. To mogu da budu komadici krede, komadi stocne soli, osuene kuglice gline i drveni ugalj. Ovi dodaci su izvor makroelemenata i mikroelemenata. Neki od njih (na primer, drveni ugalj) su dobri apsorbenti, to sprecava dizenteriju i trovanja koja mogu da izazovu pesticidi za zatitu biljaka i mineralna dubriva.
94

, 1

I I I 1

NORMIRANJE ISHRANE
POTREBE ZA HRANLJIVIM MATERIJAMA

Ishrana kunica se moe smatrati racionalnom samo ako ivotinjama obezbeduje potrebne kolicine prehrambenih i energetskih elemenata, kao i bioloki aktivne supstance, i ako istovremeno stvara osecaj sitosti. Kolicina hranljivih elemenata koju kunici uzimaju preko hraniva varira, kao i potreba za ovim elementima. Potrebe zavise najvie od starosti, velicine i fiziolokog stanja ivotinja. Hranljivi elementi koje kunic uzima sa hranom pretvaraju se u energiju neophodnu za odravanje njegovih ivotnih aktivnosti, stvaranje novih celija i reprodukciju. Zato potrebe ivotinja za hranom delimo na ivotne i produkcione. ivotne potrebe za hranom su ona kolicina hranljivih elemenata koje su neophodne za odravanje fizioloke ravnotee organizma odrasle ivotinje uz zadravanje stalne telesne teine. To je stalna vrednost i uglavnom zavisi od velicine ivotinje. to je ivotinja manja, to je veci utroak hrane po kilogramu ive mere. Te potrebe proizilaze iz karaktera i velicine produkcije koju ivotinja ostvaruje. Za kunice su to pre svega potrebe koje proizilaze iz razvoja i rasta ivotinja, parenja (perioda povecane polne aktivnosti, skotnosti i laktacije-dojenja) i stvaranja dlacnog pokrivaca. Nedovoljno podmirivanje ovih potreba dovodi do smanjivanja ili zaustavljanja reprodukcije ivotinja. Pri utvrdivanju kolicina potrebne hrane pre svega se uzima u obzir potreba za energijom i belancevinama. Zajednicki zbir ovih kolicina nazivamo hranljivi odnos. U racionalnoj ishrani mora takode postojati ravnomernost u odnosu na potrebe vitamina i minerala. Energetske potrebe merimo na razlicite nacine. Poznate su ove mere: skrobna vrednost, skandinavske jedinice mere (jecmene) , ovsene jedinice, kilodul*) svarljive energije, promenljive ili ciste, kunicke jecmene jedinice (izracunate po
*) Jedinica kcal. novog medunarodnog sistema. 1 kHodul (KJ) je oko 0,24

95

vrednosti ciste energije iz 1 kg jecma) i suma svarljivih hranljivih elemenata. Od navedenih mernih jedinica za energetske potrebe ivotinja i energetske vrednosti hraniva cini nam se da je najprakticnija suma svarljivih hranljivih materija (SSHM). Poznavanje ove vrednosti nam olakava normiranje hraniva i odredivanje hranljivog odnosa u kolicini hrane koju dajemo kunicima. Ova vrednost takode izraava zajednicku energetsku vrednost svarljivih prehrambenih materija, tj. belancevina, masti i ugljenih hidrata. Njihova vrednost se izracunava tako to se mnoe vrednosti datih elemenata sa odredenim koeficijentima. Za svarljive belancevine, biljna vlakna i bezazotne ekstrakte koeficijent je 1, za svarljive masti iznosi 2,3. SSHM odreduje se u procentima ili u gramima na 1 kg hrane. Na primer, SSHM ovsa obracunava se na sledeci nacin

(uporedi sa tabelom

svarljive belancevine 8,9% X 1 = svarljive masnoce - 4,4% X 2,3 = svarljivo biljno vlakna 1,5% X 1 bezazotni ekstrakti 45,1% X 1 =

89,00 101,20 15,00 451 656,20

8,90 10,12 1,50 45,10 65,62

Ukupno:

SSHM =

Slueci se u normiranju ishrane vrednocu SSHM, ne sme se zaboraviti da je to pokazatelj koji daje samo orijentaci one vrednosti. Upotrebljavajuci ga treba uvek pratiti stanje ivotinja i njihove produkcione rezultate da bi se mogla na vreme, u slucaju potrebe, prilagoditi ishrana bez produktivnog gubitka. Ovo se posebno odnosi na slucajeve kada se daju velike kolicine hraniva sa malim koeficijentom svarljivosti (manje od 80%), za koje je energetska vrednost izraena u SSHM malo poviena. Najbolja potvrda pravilne ishrane su dobro stanje i dobri produkcioni rezultati ivotinja. ivotinje iz osnovnog stada moraju biti odravane u dobroj uzgajivackoj kondiciji, to znaci da ne smeju biti prekomerno mrave ili ugojene. Odstupanje od ovoga, bilo u jednu bilo u drugu krajnost, moe se loe odraziti na plodnost. Mladunce treba hraniti obilno da bi imali teinu koja odgovara njihovom uzrastu i rasi (tabele 16 i 17). 96

S obzirom na stepen koricenja hraIlljivih elemenata iz pojedinih hraniva, kunici se razlikuju' od ostalih domacih ivotinja. Ova razlika se tice pre svega hraniva koja sadre veliku kolicinu biljnih vlakana. Kunici ova hraniva iskoricavaju mnogo bolje nego kokoke i svinje, ali slabije od preivara i konja. Utvrdeno je takode da kunici koji dobijaju iskljucivo zelena hraniva koriste belancevine oko 85%, a biljno vlakno oko 40%, ali ako se hrane ovim hranivima sa dodatkom ovsa, onda je iskoricavanje belancevina 90--;-92%, a biljnog vlakna 65-66%. Ovo govori u prilog tome da treba davati raznoliku hranu. Hranljivi odnos predstavlja izrazit kriterij um za ocenjivanje vrednosti obroka. On odreduje kolicinu svarljivih bi" lancevina, koja je sadrana u obroku, u odnosu na ostale svarljive elemente u hrani. Hranljivi odnos obroka izracu" nava se prema sledecem obrascu: vrednost svarljivih belanCevina hranljivi odnos = suma ostalih hranljivih elemenata Ako, na primer, u jednom obroku imamo kolicinu 105 g" SSHM i 15 g svarljivih belancevina (uporedi sa tabelom 3), hranljivi odnos iznosi: 105 -15 = 90 ' 15 : 90 = 1 : 6 Zavisno od kolicine belancevina koje se nalaze u obroku, hranljivi odnos moe biti: - uzak - kada je odnos 1: 2-4 - srednji - kad se nalazi u granicama 1 : 5-7 irok - kad se nalazi u granicama!.: 8-12 Odredivanje hranljivogodnosa je bitan element normi~ ranja ishrane, jer njegova vrednost odlucuje o pogodnosti obroka za pojedine grupe kunica koje hranimo. Uzak hranljivi odnos potreban je ivotinjama u razvoju, enkama u periodu skotnosti i mlecnosti (laktacija). Srednji ili irok odnos treba koristiti 11 obrocima za odrasle ivotinje u periodu polnog mirovanja. Kolicina suve mase 11 obroku utice na. kolicinu .hrane koju ivotinja pojede. Potrebe 'kunica za suvom masom u obroku zavise od sistema ishrane, njegovih osobina i mnogih drugih faktora. Obicno se ove potrebe ustaljuju u odredenim okvirima koji odreduju p.ajmanji i najvii nivo (tabela 3). Potrebe kunica za suvom, masom u pojediniIJ? pre-

7 Uzgoj kunica

97

\cl

00

Tabela 3. Dnevne prehrambene potrebe kunica (po mojIim proracunima)

.
Hranljive grama/po Grupe iva vaga kuriica materije komadu I=: ."" (1 >(1) ,"" >U 4) Mineralni grama/po elementi komadu

uzgajanih

kunica

g 1 1. Odrasli kunici u periodu polnog mirovanja 2 3000 4000 5000 3000 2. Kunic u periodu parenja 3, Visokoskotne enke koje hrane mladunce 4, Mladunci sa majkama 3. dekada 4. dekada 4000 5000 3000 4000 5000 400 600

ClS1}!

CIS

mS

3 110-170 140-195 170-220 135-210 175-240 210-275 190-245 245-320 300-390 16-20 24-30

en en 4 69 88 105 84 108 130 135 180 225 11 17

::g :z:

I=: '1j

,....,

.8

8
m
CE

(1)

m,c

'(? N 6 7,0 8,3 9,7 8,6 10,3 12,1 10,8 14,1 17,2 0,9 1,3 7 0,8 1,0 1,2 1,7 1,8 2,1 2,8 3,5 4,4 0,2 0,3

:6"1:: ""O

:Ii!

5 10,8 13,2 15,0 17,1 21,2 24,0 27,0 35,2 43,0 2,1 3,3

8 0,6 0,7 0,8 1,2 1,3 1,5 1,9 2,5 3,1 0,1 0,2
.

9 0,7 0,8 0,9 0,8 1,0 1,2

1,9
2,2 2,7 0,1 0,2

~-

.....

,..-

-~

_.

.-.

......

--.-..

'"l

5; Mladunci obican uzgoj 1-2 meseca 2-3 meseca 3-4 meseca 4-5 meseci 5-6 meseci 6. Mladunci ubrzani uzgoj 1-2 meseca 2-3 meseca 3-4 meseca 4-5 meseci

2 600-1300 1300-2200 2200-3000 3000-3500 3500-3800 600-1200 1800-2700 2700-3400 3400-4000

3 30-65 65-110 110-144 144-168 168-175 39-118 118-167 167-197 197-220

4 20-44 44-70 70-90 90-100 100-106 25-75 75-102 102-130 130-144

5 3,4-7,4 7,4-11,6 11,6-15,0 15,0-17,5 17,5-17,8 4,5-13,6 13,6-18,3 18,3-22,1 22,1-25,6

7 0,6 1,1 1,6 2,0 2,2 1,0 1,8 2,3 2,7

8 0,4 0,8 1,1 1,4 1,5 0,7 1,3 1,6 1,9

9 0,4 0,7 1,0 1,2 1,3 0,6 1,1 1,4 1,7

2,3 4,3 6,3 7,8 8,5 3,9 7,1 9,1 10,4

\o \o

,....-.

hrambenim grupama (izraena u procentima u odnosu na ivu meru) , variraju u granicama od 3,5 do 8%, dok npr. za tovljenike ona iznosi 2,5-3%, a za ivinu 5-5,5%. . Potrebna kolicina suve mase u obroku striktno se vezuje sa obilnocu obroka i odnosom pojedinih hraniva u tom obroku, ako se hraniva medu sobom razlikuju u vecem stepenu po kolicini suve mase. Kolicina hrane koju ivotinja pojede zavisi od ukusa hrane, temperature, navika ivotinje i njenog zdravstvenog stanja. Od bitnog znacaja je takode i sistem ishrane. Pristupajuci normiranju ishrane, mora se znati sastav hraniva s obzirom na kolicinu svarljivih hranljivih elemenata. Ovi podaci, s obzirom na faktore varenja koji su karakteristicni za kunice, dati su u tabeli 4. Podaci dati u njoj za kolicinu suve mase u pojedinim hranivima, energetske vrednosti i SSHM, omogucavaju koricenje ove tabele pri odredivanju razlicitih kombinacija obroka. Da bi normiranje ishrane bilo prakticno, koriste se najcece samo elementi: suva masa, energt1tska vrednost (izraena pomocu SSHM ili KJ utroene energije), kolicina svarljivih belancevina i kolicina osnovnih jedinjenja i mineralnih elemenata - kuhinjske soli, kalcij uma i fosfora. Pri izracunavanju kolicine potrebne energije za kunice uzima se 18,4 do 19,2 KJ utroene energije kao vrednost koja odgovara vrednosti 1 g SSHM. Osnovne prehrambene potrebe kunica u zavisnosti od telesne mase i fiziolokog stanja mogu se videti u tabeli 5. U specijalizovanijim proracunima odreduje se kolicina hrane i u zavisnosti od kolicine mineralnih materija i vitamina. Ovo se po pravilu koristi u industriji stocnih hraniva za pravIjenje obogacenih meavina. U tom slucaju potrebe ivotinja za ovim elementima nadoknaduju se dodacima odgovarajucih preparata koji sadre sve vane makroelemente, mikroelemente i vitamine. U praksi, na farmama gde se za uzgajanje kunica koriste prirodna hraniva, mineralno-vitaminski ,dodaci se daju u obliku preparata koji se mogu lako nabaviti na tritu: Ovo je narocito potrebno pri intenzivnom razmnoavanju. kod skotnih enki i onih koje uzgajaju mlade, narocito li jesenjem, zimskom i prolecnom periodu, kada se pogoravaju opti ivotni uslovi ivotinja. Posebno je I preporucljiv do-

..

100

--

.. l

datak

.specijalnog

vitaminsko-mineralnog

preparata

za kunice

Po1famiks F (Polfa), ciji se sastav moe videti u tabeli 6. Daje se kunicima kao dodatak kaloricnim hranivima u sledecim kolicinama: gjpo grlu dnevno enke i mujaci u periodu 3 polnog mirovanja 5 enke u periodu parenja Skotne i enke koje hrane mladunce 5 Mladunci stari 2-3 meseca 1,5-2 3 Mladunci stari 3-6 meseci Polfamiks F se (u Poljskoj) moe nabaviti ili naruciti u rejonskoj veterinarskoj stanici. U slucaju nestanka ovog preparata mogu se koristiti drugi dodaci tog tipa kojih ima u veterinarskim stanicama i prodavnicama. Ove .dodatke treba koristiti prema uputstvima koja se nalaze na ambalai. Kunicima se ne smeju davati mineraini i vitaminski dodaci koji sadre antibiotike, Praksa pokazuje da ih kunici loe podnose. Oni mogu biti razlog velikih gubitaka medu kunicima jer unitavajumikrofloru u sistemu za varenje. Mineraini i vitaminski preparati koje moemo preporuciti u uzgoju kunica dodati su tabeli 14, u kojoj se orijentaciono daje njihov sastav i doziranje. Upotreba ovih preparata je neophodna u periodu posle radanja mladunaca i njihovog kasnijeg uzgoja. Mineraine dodatke. koji sadre osnovne elemente (kalcij]..tm, fosfor, natrijum, hlor) treba koristiti nezavisno od preparata koji sadre vitamine i mi~ kroelemente.

SISTEMI ISHRANE
ISHRANA OBOGAcENIM, "VIESADRAJNIM HRANIVIMA Ovaj sistem ishrane se zasniva na tome da se ivotinjama iskljucivo daju industrijske meavine hraniva. Ove meavinemoraju, imati optimalnu kolicinu pojedinih hranljivih 101

Tabela 4. Kolicina hranljivih elemenata u hranivima za kunice


(iz razlicitih izvora s proracunima
I

autora).
U % Mineralni elementi Jecmene jedinice Utroena jedini- energija SSHM ca/kg MJ.) % 12 13 14

SADRAJ Sirovi prehrambeni elementi Svar1jivi prehrambeni elementi

O VRSTE HRANIV A a 1 KALORlcNA HRANIV A: 2


>o

O
00 >o

050;:

Q3 3

.!:>

o:: cd Q3

1;; cd

00

0,.\4

, 6

oS,J;j 'a 0),.\4 :E ,!:JO) 7 8

o . o) 9

o(? N

> ,.;; 10

... .g <JI .g 11

jecam ovas pemca ra kukuruz penicni otpaci klice slada graak i grahorica

85,7 87,4 87,5 88,2 85,3 88,2 87,6 88,5

10,7 11,9 11,8 9,6 9,5

5,1 9,8 2,5 1,9 2,6

6,1 8,9 9,8 7,0 5l8

1,7 4,4 1,8 1,3 3,8 2,7 1,6 1,2

1,0 1,5 1,5 0,8 1,8 3,3 5,9

60,0 45,1 66,9 65,7 61,8 33,3 35,8

2,6 3,0 2,1 1,9 1,4 5,9 7,4

0,08 0,12 0,04 0,06 0,03 0,10 0,20

0,30 0,35 0,32 0,36 0,32 0,80 0,65

12,44 11,49 14,46 13,00 13,70 9,43 11,30

1,000 0,950 1,156. 1,090 1,126 0,767 0,892

71,00 I 65,62 82,34 78,39 78,14 53,60 63,78

14,1 11,5 10,7 23,3 11,6 18,4 22,6 6,1 14,4

1,4

48,3 26,5

3,3 5,7

0,14 0,38

0,37 0,99

lanene klice

92,0

37,3 8,7 26,2

6,7

11,51 0,907 65,46 12,27 1,002 69,63

--,

-/'

~.

'-'

r--~

1 lanena prekrupa sa ekstraktom

2 90,1 88,2

3 36,0 50,2

6 1,6

7 3,7

8 32,3

9 5,6

10

11

12

13

14

mesno

- riblje bral11o

8,7 31,3

riblje brano stocni kvasac

88,4 59,4 89,8 43,1 0,3 39,6

1,6 37,6 10,7 1,0 54,6 4,5

- -

0,75 2,35 2,7 21,7 14,30 7,50 20,2 8,10 4,00


I

12,60 0,966 70,60 11,36 0,953 64,91


I

11,59 0,862 65,03 13,51 0,996 76,10 I 14,05 IO66 79,47

36,5 7,0 46,1 65,0 9,0 7,3 7,6 5,0 8,4 5,5 5,7 5,0 5,2 8,0 1,8 2,1 2,2 2,2 1,2 2,2 1,8 1,3 1,3 5,2

0,15

0,27

mleko bez masti u prahu


hleb od - sueni itarica MANJE KALORIcNA SOcNA HRANIVA: livadske trave (srednje)

93,8 34,8
86,0 25,0 9,4 3,0 3,1 3,1 3,4 2,4 1,5 2,5 3,0

1,8 6,0 4,3 5,1 6,9 6,9 4,7 2,4 2,6

31,3

0,9
1,5 0,4

1,24 0,98 0,04 0,11 0,40 0,38 0,35 0,06

7,4 2,0 2,6 2,1 2,5 1,6 0,9 1,8 1,9

0,7 4,0 2,0 1,8 2,6 4,4 3,6 3,3

13,42 1,102 76,55 2,83 2,22 2,17 0,238 15,92

lucerka pre cvetanja


crvena detelina seradela u cvetu ozimi graak sa rai ra pre klasanja zeleni delovi kukuruza stocni kupus
1-0

21,8
19,8 16,5 21,7 17,5 16,0 14,0

4,6 4,6 3,2

0,10 0,07
,

0,1 0,4 0,4 0,4 0,4 0,2 0,2

0,175 12,50 I 0172 11,83

0,30 0,05 0,35 0,12

1,59 0,124 10,62 2,89 2,07 0,238 16,22

0,25 0,10 0,13 0,03 0,20 0,08 0,10 0,06

to
1,3

1,073 11,62 1,80 0,162 10,82 1,46 0,117 8,26


157

lice i glavice ecerne repe 15,5

0,126

8,86

""'-0--'--",

",-, 1

"v

1
polupenicna repa stocna repa sargarepa broskva repa bareni krompir
zakiseljeno lice i glavice icerne repe ecerna repa MANJE KALORlCNA SUVA HRANIV A: livadsko seno srednje kvalitetno seno od lucerke seno od crvene deteline seno od graka seno od esparzete seno od seradele umsko seno
ej

2 16,8 12,8 13,5 12,6 7,5 25,0


:21,8 25,0

3 1,6 1,0 2,7 1,2 1,3 2,2


3,3 2,8

4 1,4 1,2 1,8 1,3 2,1 0,7


1,8

5 1,0 0,7 1,9 0,7 1,0 1,6


1,7 2,5

6 0,6

7 0,3 0,3 1,4 1,1 1,0


0,5 0;7 0,4

8 11,8 9,2 8,2 8,2


19,6 6,8 18,6

9 1,0 0,8 2,5 0,9


1,3 0,8 3,3

10

11

12 2,53

13 0,207

14 14,48 10,46

0,5 0,2 1,2

0,06 0,05 0,06 0,03 0,02 0,05 0,08 0,06 0,08 0,06
0,02 0,15 0,16 0,06 0,05 0,12

1,79 0,142

2,23 0,182 12,65 1,84 0,150 10,46 2,62


3,77 1,78 3,85

10,2 0,9

0,222 14,96
0,305 0,144 0,322 21,70 10,12 21,96

0,4 0,2

1.7

85,0 91,0 9,O 88,0 90,0 91,0 86,0

10,2 27,8 12,3 24,0 10,5 24,0 13,0 24,6 9,2 29,0 11,3 25,0 8,5 93,8

6,4 8,2 8,0 8,6 6,3 7,1 4,2

0,5

6,7

16,0 19,8 22,2 18,1 20,5 18,8 17,0

6,6 7,3 5,6 8,5 6,0 7,0 5,2

0,60 1,77 0,93 1,29 2,00 2,00 0,43

0,21 0,22 0,22 0,42 1,00 1,00 0,10

5,08 7,38 7,93 7,27 7,54 6,92 5,75

0,415 0,605 0,657 0,598 0,629 0,577 0,477

1,1 10,8 1,9 10,0 1,3 11,0 1,5 12,0 2,2 0,8 , 8,0 9,2

28,55 -41,13 44,57 40,69 42,25 38,16 32,24

1 MJ (megadul)

= 1000 (10) = 238,85kcal.

,-

elemenata, vitamina i minerala, koji su prilagodeni prehrambenim potrebama odredene vrste ivotinja. U ishrani kunica upotrebljavaju se dve ili tri vrste ovakvih me~virla'::koje se medu sobom razlikuju po kolicini belancevina."fo< su: niskoprocentna belancevinska meavina za osnovno stado kuilica i meavine sa visokim procentom belancevina za mlade. Sastav ovih meavina koje se izraduju u Poljskoj, dat je u tabeli 7. Meavine su namcnjene skoro potpuno za industrijske i poluindustrijske farme kunica. Ishrana kunica obogacenim hranivima (punoporcijskim) veoma je qlakanai moemo je smatrati za najracionalniju. Brigauzgajivaca svodi se tada na izbor odgovarajuce meavine,za: pojedine grupe ivotinja i ponekad na doziranje. Pri metodi Jntenzivnog uzgoja kunici koji spadaju u osnovno stado dobijaju hranivo bez ogranicenja (ad libitum), najcece sastavljeno od podjednakih kolicina obe meavine KS i KM-finierIi a u periodu mlecnosti (laktacije) samo KM-finier I. Pri manje intenzivnom uzgoju kunici se bez ograni6,inja hrane meavinomKS. Samojalove enke i enke u periodu pol. nog mirovanja, dobijaju meavinu KS u doziranim koli~ cinama da ne bi dolo do njihovog gojenja; dnevna norriJ.a meavine KSZa ovu grupuivotihja iznosi oko 35 gna 1 kg ive mere. " U uzgoju mladunaca do 12-14 nedelja starosti koristi se ad libitum visokobelancevinska meavina prvo tipa starter", a kasnije (od 7-8 nedelja starosti) meavina tipa fi~ nier. Kunici u razvoju, koji su predvideni.. za dalji uzgoj; dobijaju mea,vinu li doziranim kolicinama da bi se izbeglo tovljenje. Dnevna kolicina treba da iznosi oko 40 g na 1 kg ive ,mere. Iskljucivim koricenjem obogacenih meavina izbegavaju se razne bolesti koje se javljaju kao posledica loeg kvali-' teta hraniva. Ovim meavinama obezbeduju se kunicima svi hranljivi elementi koji su neophodni za odravanje ivota i reprodukcije i odrava stalni nivo suve mase u obrocima. Kolicina utroenih meavina pri ovakvom sistemu ishrane iznosi 3,5-4 kg na svakLkilogram prirasta uzgajanih kunica. To su celovite potrebG izracunate za osnovno stado i za mladunce. 105

, I

Tabela 5. Primer

dnevnih obroka u tradicionalnoj (u sastojcima osnovnih hrana).


. Sadraj hranljivih elemenata u dnevnim porcijama g

ishrani

kunica

LETNJA ISHRANA grama/po komadu Kaloricna hraniva


bi)

ZIMSKA ISHRANA grama/po komadu Kaloricna hraniva

Sadraj hranljivih elemenata u dnevnim .porcijama g

Seno
.<::

Krtole

Simo
.<::

GRUPE
KOJE HRANIMO

o " ,>4 W tj o> "= o.: t; > g <I o <I '" '&J,i , ;:j r; , "':;:: ON ;" 0..0

, o> o':o =,8.8

JJ

t;

<I
g

<=i o

"

JJ
tj

:;;:

;:j en o> en

::x: 10

2
1. Odrasli kunici u periodu
mIrovanja

5 5 5
5

<1>" 0>..0 ;" 11 10,2

" :g.S it os. ": '" g,g ...


oSEJ ,g.ta

0>"

o.;:: a
eo

... o> o e " ,>4 ";::<1 o> p,,>4 '[ "<I .... 'o -o o "':;:: .>4 0..0 16 17 18

<I o> <I


:;;:

'
;E>'g

<I :Ii > en ;:j en o>

a >" ",..o 21

12

13

14 15

19

20

3000 10 10 4OOU 15 15
5000 25 15

300 20 350 30
370 50

P?lnog ,

117 70 146 87
179 102

25

20
15
15

5 50 100 110
5
5

13,2 IS
15,4

50
80

100 150
100 170

143 69 184 87
260 105

10,9 13,4
15,7

2,Kunici u periodu

polnih aktivnosti
(parenje i skotnost)

4000 5000

3000

1O

10

15

300

40
40

15 400
15 500

30

146

89

.17,0

30
30 40

10

181 111 20,7


216 134 234 146 23,6 26,8

10

20

15

50

100

80 140 84
100 120 180 109 207 124

40 15 100 100
40 40 15 100 20 100 100 200

10 30

17,0
21,2 23,8

3, enke pri kraju skotnosti i u periodu laktacije

3000 30 40 20 4000

450

100 20 700

20 308 197 35,3

110 20 150 200

110 235 147 120 291 188 394 255

27,4 35,0 43,0.

5000 -

130 40 700 -

30 353 227 43.1 -

120 40 200 200 200 -

\J

-'t

-.,

\:,

2 4. Mladunci s majkama:

10

11

12

13

14 15

16

17

18

19

20

21

3 dekada

400

4 dekada
5. Mladunci obican uzgoj, starost u danima

600

5 9

2 3

35 50

2 3

17 26

11 17

2,2 3,4

5
9

2 10
3 15

10
15

10
15

20

18 11
29 17

2,0
3,2

50-55

80-90 2000 20 120-130 3000 O 180-200 6. Mladunci ubrzani uzgoj starost u danima:

S ISO S 8 280 10 10 400 20 4000 30 10 10 500 20 1000 10

56 35 5,7 10 105 65 10,5 20 156 95 14,9 30 191 118 18,2 35 S

5 50 SO 8 100 100 10 140 140 10 120 160

Sl 34

5,4 10,3
14,8 19,0

40 100 67 60 110 96
100

171 117

40-50 65-70 95-105

1000 10 2000 20 3000 30

10 20 30

180

73

43

7,6

10

10 20

50

50 90

10 300 10 15 400 20 -

131 83

14,2 20

10 100

30

69 45

7,6 14,4

50 128 84

187 118 20,4 30 30 15 130 90


214 145 25,8 40 40 20 150 100 .

70 176 116
80 214 141

20,3

150-160 4000

40 40 20 450 30 -

--

25,6

.... O :J

....

Tabela

6. Sastav

vitaminsko-mineralnog preparata za kunice (Polfa).

"Polfamix

Sastojci Vitamin A Vitamin D, Vitamin E Vitamin K Vitamin BI Vitamin B, Vitamin B. Vitamin B" Nikotinska kiselina Kalcijum Gvode Mangan Cink Bakar Kobalt Jod pantotenat

Sadraj u 1 gpreparata
1200 ij (internih 200 ij 3,40 mg 0,01 mg 0,05 0,05 0,05 0,001 4,00 1,20 2,00 mg mg mg mg mg mg mg jedinica)

"""-

2,00 mg ,1,50 mg 0,20 mg 0,10 mg 0,01 mg

..."

Tabela 7. Procentualni sastav i hranljiva vrednost Poljskih meavina hraniva za kunice koje proizvodi industrijski prehrambeni kombinat Bacutik

obogacenih

Sastojci 1 Sueni delovi zelenog rastinja Brano oljutenog ovsa Jecmeno brano Penicna prekrupa Penicni otpaci Lancna prekrupa posle ekstrakcije

Meavina KS (za osnovnu grupu kunica) 2 II klasa 35 20 9 5 7,5 3

Meavina KM finier I za mlade kunice 3 26 14,5 15 5 6

108

1
Sojina prekrupa posle ekstrakcije Mleko bez masti u prahu Mesno-kotano brano Riblje brano, neslano Stocni kvasac Penicne klice Polfamix KF* Stocna kreda Krecni fosfat Stocna so Lanena prekrupa** Ukupno: Suva masa, % % %

2
8 1 1 1 3,5 2 1 0,8 1,7 0,5

3
13 3 3 3

3,5 1 0,8 1,7

0,5 4 100 84,66 22,60 9,40 15,82 3,34 3,35 35,36 8,73 1,73 1,05 11;22 0,897 63,09 1:2,98

100 83,38 18,45 11,58 13,95 2,25 4,48 36,89 7,85 1,28 0,69 10,65 0,846 60,04 1:3,30

Ukupno belancevina, Sirova vlakna, (biljna) Svarljive Svarljive Svarljiva Bezazotni ekstrakti MineraIni

belancevine, % masti, % biljna vlakna, %

svarljivi, % elementi, %

Kalcijurn, % Fosfor, % Utroena energija, MJ Kunicke jecmene jedinice SSHM, % Hranljivi odnos

. Sastav sadrii ..

Polfamiksa KF je specijalno prilagoden prehrambenim potrebama kllnica: sve potrebne vitamine i inakroelemente sa dodatkom katalizatora (BHT) koko .cidiostatika pod nazivom lerbek - li kolicini 100 gjl kg Polfamixa to odgovara datoj kolicini od 200 mg cistog sastojka preparata lerbek u 1 kg meavine hraniva. Moguce ga je zameniti sa lanenom prekrupom posle ekstrakcije.

:109

ISHRANA. SUVIM HRANIVIMA

Ovakva ishrana se iskljucivo bazira na koricenju suvih hraniva, tj. onih koja sadre 85-92% suve mase. Takva hraniva su itarice i njihovi derivati, prekrupe od leptirastih biljaka, klice, biljno i ivotinjsko brano, industrijske meavine i razne vrste suene hrane i sena. Ovakva ishrana, s obzirom na jednu vrstu hraniva koju dajemo, karakterie se kao monodijetetska. Ishrana suvim hranivima ima dosta I'rednosti, a u principu samo jednu manu - iziskuje stalno dranje vecih rezervi sena i suene hrane, nezavisno od rezervi kaloricnih hraniva. Ipak, mnoge prednosti ovog nacina ishrane dovele su do njegove velike rasprostranjenosti. Ovo je, na primer, osnovni nacin ishrane kunica na americkim farmama. Monodijetetska ishrana kunica suvim hranivima, bez obzira na godinje doba i grupu ivotinja koju hranimo, dovodi do stabilizovanja suve mase na srednjem nivou oko 88%, zahvaljujuci cemu se kunici privikavaju na uzimanje odredene stalne kolicine hrane, koja zavisi od njihovih potreba. Ovo bitno olakava normiranje ishrane. Ujednacenost ishrane koja se ostvaruje davanjem jedne vrste hrane odstranjuje zdravstvene probleme ivotinja, koji proizilaze iz sezonskih promena u sastavu hraniva. Ovo se najvie odnosi na tradicionalna hraniva pri prelasku sa letnje na zimsku ishranu i obrnuto. Monodijetetskom ishranom u poredenju sa ishranom obogacenim hranivima, mogu se utedeti vece kolicine kaloricnih i visokobelancevinskih hraniva. Ova hrana moe povremeno da zameni obogacena braniva. Ne treba se plaiti da ce doci do poremecaja zdravstvene ravnotee ivotinja. Ovo je, dakle, metoda koja moe biti posebno uspena na velikim farmama na kojima se kunici uzgajaju na industrijski ili poluindustrijski nacin. Ona zasluuie panju i zbog. toga to se tada ishrana ivotinja moe skoro u potpunosti bazirati na hranivima koja se dobijaju na sopstvenim posedirna, a bez obzira na to produkcioni rezultati su slicni onima kada se u ishrani koriste obogacena hraniva. Normiranje ishrane u ovom sistemu bazira se na odredivanju velicine dnevne, porcije, koja treba da predstavlja odgovarajuci procenat telesne teine ivotinje. Zatim' se na

+-

osnovu velicine dnevne porcije (uzimajuci u obzir sva hraniva) izracunava potrebna vrednost SSHM i svar1jivih belancevina, prema procentualnim odnosima iz tabele 8. Primer (prema tabeli 8): Prehrambena 4,53 kg grupa u kojoj jedan kunic ima telesnu teinu

Dnevne potrebe u ishrani = 150 g hraniva, od toga 150 X 55 1) SSHM = 82 g 100 2) svar1jive belancevine = 150 X 9 : 100 13,5 g

Primer sastava hraniva i njihovo procentualno ucece u dnevnim obrocima predstavljen je u tabeli 9. Potrebna vrednost pojedinih hraniva obracunava se mnoenjem ukupne vrednosti dnevnih prehrambenih potreba (iz tabele 8) sa procentualnim odnosom za svako hranivo koje se nalazi u tabeli 9. !Primer: prehrambena grupa u kojoj 1 kunic ima telesnu teinu 4,5 kg dnevne potrebe hrane = 150 g sastav obroka:
Masa g Seno leptirastih Ovas (20%) Penica (10%) Ukupno: biljaka (70 %) 105 30 15 150 Svarljive belancevine g 10,0 2,9 1,0 13,9

SSHM .% 46,8. 19,7 12,3 --~ 78,8

Na ovaj nacin moemo izracunavati, sastav obroka za sve grupe kunica koje hranimo. Da bi ova metoda ishrane kunica dala ocekivane rezultate, mora se ispuniti jedan osnovni uslov. Sva hraniva koja se koriste moraju biti punovredna (da poseduju sve potrebne s~stojke). Ovo se pre 111

svega. odnosi na seno i suene delove zelenih biljaka. Oni moraju biti u svakom pogledu dobrog kvaliteta. Posebna' panja mora se obratiti na ishranu mladih kunica u periodu kada pocnu da sami uzimaju hranu i neposredno po odbijanju od dojenja. Hrana koja im se daje ne sme da sadri prc:komerne kolicine biljnih vlakana kao, na primer, odrven'elo i bezlisno seno. Potrebno ih je hraniti naizmenicno itom, mekinjama, industrijskim meavinama i mineralnirn-i v!taminskim preparatima.

TRADICIONALNA ISHRANA

Ovo je najrasprostranjeniji nacin ishrane kada se kunicima daje hnimi u prirodnom stanju. To je najcece biljna, kaloricna, manje kaloricna, socna i suva hrana. Vrsta hrane koju dajemo zavisi od godinjeg doba, i mogucnosti na~ bavke. Ovakav sistem ishrane najvie odgovara domacem uzgoju manjeg broja kunica. Dobra osobina tradicionalnog nacina ishrane je ta to se hrana moe lako nabaviti, a moguce je i koristiti manje punovrednu hranu. Otuda i mali trokovi ovakvog sistema ishranc. Njegova mana je veliki utroak rada i vremena za prikupljanje i pripremanje hrane, a pre svega veliki rizik od bolesti i slabog razvoja ivotinja zbog cestih promena vrste hrane, narocito ako se to radi neumeno. Osnovni uslov racionalne ishrane na ovaj nacin je izbegavanjenaglih promena vrste hrane, na ta su kunici posebno osetljivi. Na primcr, nagli prelazak sa zimskog nacina ishrane, koji karakteriu preteno suva hraniva, na let" nju ishranu, koja se odlikuje vecom kolicinom zelenih bra" niva, moe iza+vati dizenteriju i nadimanje. Ovo kasnije izaziva smetnje u razvoju ivotinja i opte slabljenje organizma, to dalje izaziva smanjenje otpornosti prema zaraznim bolestima (na primer kokcidioza). Nagli prelaz sa letnjeg nacina ishrane na zimski manifestuje se guenjem i nedostatkom apetita. to je ishrana bila jednostranija, to se ove posledice ispoljavaju u vecem stepenu.
,

Zamena jedne hrane drugom mora biti postepena. NQva


pa, se obrok

hrana se daje prvo u vrlo malim kolicinama, 112

povecava tako da se ivotinje mogu prilagoditi njeno} svarlJivosti. Tako, na primer, potpuni prelaz sa zimske na letnju ishranu ne sme da traje krace od deset dana. U prelaznom periodu, kunicima se u pocetku daju male kolicine nove hrane zajedno sa hranivima koja su do tada koricena. Ovaj dodatak novih hraniva povecava se postepeno iz dana u dan, dok se istovremeno smanjuju kolicine hrane kpja je do tada davana. Slicno se hraniva zamenjuju i u drugim periodima. Da bi se u uzgoju kunica tradicionalnim sistemom ishrane dobili dobri rezultati, vano je izbegavati jednostranost ishrane, tj. koricenje u duem periodu samo jedne vrste hrane (osim ako to nije hrana specijalno pravijena za kunice). Jednostrano hranjeni kunici razvijaju se sporije ne samo zbog nedostatka nekih hranljivih sastojaka nego i zbog nepotpunog iskoricavanja elemenata koji se vec nalaze u tom hranivu. Mora se zapamtiti da raznovrsna hrana u dnevnim obrocima kunica veoma korisno utice na njihove produkcijske rezultate. U letnjoj ishrani koja se zasniva na zelenim hranivima, potreban je dodatak suvih, manje kaloricnih hraniva, takvih kao to su seno ili slama jarih ita. Ona apsorbuju viak vode, koji dolazi u ivotinjski organizam zajedno sa socnim hranivima, i tako sprecava nadimanje i dizenteriju. Dodatak suvih hraniva je posebno neophodan pri ishrani mokrim zelenim hranivima. U uzgajivackoj praksi, da ne bi dolo do preteranog davanja samo jedne vrste hrane, obicno se ogranicava kolicina to se vidi u tabelama 10 i 11. Ipak, najbolji nacin obezbedenja pravilne ishrane je normiranje hraniva. U tradicionalnom sistemu ishrane normiranje ima bitnu ulogu jer osigurava davanje ivotinjama odgovarajuce kolicine hranljivih sastojaka, a takode - bilansiranjem suve mase omogucava odravanje odgovarajucih proporcija pojedinih vrsta hraniva u dnevnim obrocima. Normirana ishrana ima takvu vrednost prehrambenih sastojaka koja obezbeduje odredenu kolicinu suve mase. Primer ovakvog normiranja dat je u tabeli 5. Za obracune koji su dati u njoj koricene su sledece vrednosti za koje se smatra da su najvaniji ele-

menti ishrane:
8 Uzgoj kunica

Tabela 8. Prehrambene potrebe pri ishrani kunica suvim hranivima (iz americkih -izvora).
Dnevni obrok Uzgojne grupe iva vaga g 2 2270 4530 6800 2270 4530 6800 % ive vage 3 4,0 3,3 3,0 5,0 4,1 3,7
g

1
I

Potrebe za prehrambenim sastojcima, % dnevnog obroka BelanceSSHM Ukupno vine.


Svarliive.

4 90 150 204 113 185 251

5 55 55 55 58 58 58 70 70 70

6 12 12 12 15 15 15 17 17 17

7 9 9 9 11 11 11 13 .- ---' 13

1. enke i mujacI u periodu polnog mirovanja 2. Skotne enke

3. enke u periodu laktacije (one koje hrane 7 mladunaca) 4. Normalni uzgoj mladunaca srednje do 3000 g ive vage

2270 4550 6800

13

1800-4000

5,8

174

60

15

11

5. Ubrzani uzgoj mladunaca (tovljenje) srednje dnevno povecanje teine 31,64 g

1800 2270 2720 3170

6,2 6,0 5,7 5,4

111 136 155 171

65 65 65 65

16 16 16 16

12 12 12 12

Patnja: I) za teinu ive vage datih ivotinja u odnosu na ove navedene u tabeli moe se uzeti srednja vrednost procentnog faktora traene kolicine dnevnog obroka ili, takode, najpriblinija vrednost koja je navedena u tabeli. 2) Pri ishrani ad libitum obavezno se treba pridravati datih kolicina SSHM i svarljivih belancevina u dnevnoj porciji.
114

Tabela 9. Primeri dnevnog obroka pri ishrani kunica suvim hranivima (iz americkih izvora). Grupe koje hranimo i vrste hraniva* 1 1. Zenke i mujaci u periodu polnog mirovanja, prosecne ive vage 4,5 kg seno leptirastih biljaka (lucerka m' detelina) ovas - zrno
% Dnevne porcije 2

penica - zrno

70 20 10
50 44 6 40 25 25 10

2. Skotne enke livadsko seno ovas zrno soja brano posle ekstrakcije**

3. Zenke koje hrane najmanje 7 mladunaca seno leptirastih biljaka penica - zrno sirak zrno***

soja-

brano

posle ekstrakcije

4. M1adunci - normalni uzgoj od 1,8 do 4 kg ive vage prosecno 3 kg seno leptirastih biljaka kukuruz - zrno jecam - zrno soja - brano posle ekstrakcije
5. Mladunci - ubrzani uzgoj (tov) od 1,8 do 3,63 kg ive vage**** seno leptirastih biljaka penicna prekrupa jecam zrno

60 22 15 3

ovas

soja

- - zrno

brano posle ekstrakcije


soli, u regionima

40 5 32 18 5
koji su

... Moe biti


S'

..

Svim obrocima dodaje se 0,5% kuhinjske ili jodirane siromaili ovim elementima. Moe biti zamenjena belancevinastim koncentratom.

'

zamenjena ZIDomovsa. Ovakva porcija moe se takode davati skotnim enkama i onim koje hrane mIa. dunce.

115

T
Tabe1a 10. Maksimalne dnevne kolieine (u gramima) pojedinih vrsta hraniva koje moemo davati odraslim kunicima. enke osnovnog u periodu mIrovanja 2 800 300 korenje 250 300 repa 300 175-200 100 50 biljaka 40 10 50 10 20 400 200 stada one koje hrane mladunce 4 1200-1500 300--400 300-350 400-500 300--400 250-300 100-150 100-140 75-100 , 15-20 75-100 30 40-60 500-600 250-300

Vrste hraniva
-.-

skotne 3 800-1000 200 200 300--400 200-300 175 100 75-100 50--60 10-15 50-60 20-25 25-30 400 200-250

Zelena hraniva Zakiseljena hraniva

Kuvano krompirovo ili svinjska repa $argarepa Cvekla, broskva, Seno Izdanci i lice drveca Zrnevlje ita Zrnevlje Zrnevlje Otpaci Klice leptirastih uljarica

Bran<;> posle ekstrakcije Lice kupusa Otpaci voca Prokislo mleko

5 2

50 5-8 2-3

100 10 3-4

Mesno -

kotano brano

Mineraini dodaci 116

Tabela 11. Maksimalne dnevne kolicine (u gramima) pojedinih vrsta. hraniva koje moemo davati mladim kunicima. Starost Vrste hraniva od 18-30 1-2 dana meseca 2-3 meseca kunica 3-4 meseca 4-5 meseci 5 meseci i stariji

1 Zelena hraniva Zakiseljena hraniva


Kuvano krompirovo korenje ili svinjska repa argarepa Cvekla, broskva, repa Seno Izdanci i lice drveca Zrnevlje ita Zrnevlje leptirastih biljaka Zrnevlje uljarica Otpaci

2 30 -, 200

3 4 5 6 350-450 450-500 600-750 750-900

100

150

200

20 50

50 100-150 30 20

75 150 75 50-75 50 40-50 20-30 5-6

100-150 175-200 150 75-100 75-100 60-75 30-40 6-8

150-200 200-250 200 100-125 100-125 75-100 40-60 8-10

200-250 250-300 250-300 150-200 150-200 100 40-60 10-12

10

8 5

30 15-20

3-5

Klice Brano posle ekstrakcije Lice kupusa Otpaci voca Prokislo micko Mesno - kotano brano dodaci

10-15 5-10 5-10 100 50-75

20-25 10-15 10-15

30 15-20 15-20

30--40 20-25 20-30

20 20

3-5
30 50 30

150-250 300 300-400 75-100 100-150 150-200

0,5-1;0

3-5 1,0-1,5

5-7 1,5

7-9 1,5-2,0

9-12 2,0 <117

Mineraini

00

Tabela 12. Sastav i doziranje nekih mineralno-vitaminskih


u ishrani kunica.

dodataka
Dnevna grama/po odrasli 4 porcija komadu mladi 5

Naziv dodatka (preparata) 1 1. Mineralni dodaci: Kuhinjska so (NaCl)

Mineraini 2 NaCI

sastojci

Vitamini 3

Stocna kreda Kotano brano odlepljeno Stocni fosfat dvokalcijwnni Mlevenifosforiti


Meavina MM

Ca (37%) Ca (32%), P (13,5%) Ca (23%), P (19%) Ca (26%), P (Il %) Ca (26%), P (4,7%) NaCI (19,4%)

1-2,5 2-3
2,5-3,5

0,5-1,5 2-3 2-3

3-4
3-5

2-3
2-4

3-4
4-5
2-3

2-3
3-4
1-2

Mineralna meavina Mikrofos MikroB


2. Vitaminski preparati: Vitaminski A+D3 (Polfa)

Ca (17,2%), (10,8%) P NaCI (15,8%), e F Cu, Mg,Mn, Co,Zn, P

Vitamin A, vitamin D3

5-101'

3-6*

~~

--t--'-

.,..

,.--~

--

--

-r

-r-

1 Polfasol AD3E Vitazol AD3E Plofasol B sastav Vitamin B kompleks 3. Mineralno-vitaminski dodaci Mikro B-v Mikro L Polfamiks D

2 Vitamin Vitamin

3 A, vitamin E, vitamin D3 BI

4 3-5

5 2-3

. B2, B" B12,K, C, nikotinska kiselina, kalcij um pantotenat Nikotinska kiselina, kalcijum pantotenat Mg, Fe, Cu, Mu, Co, Zn, P .iFe, Cu, Mu, Co, Zn, P, Ca Fe, Cu, Co,Mu, Zn, Ca

2-2,5 3,5-7,0

1-2 2,5-5,0

Vitamin

2-3

1-3

Vitamin A, D3, E, B2 nikotinska kiselina, kalcij um pantotenat, B12 Vitamin A, D3' E, Kz, B2, B" B12,nikotinska kiselina, kalcij um pantotenat Vitamini A, D3, E, Kz, B2' B" B12,nikotinska kiselina, kalcij um pantotenat

2-3

1-2

1-2 1,5-2,5

0,5-1 1-2

Polfamiks

DK

Fe, Cu, Mn, Zn, Co, Ca, P

\o

. Brojkapsula svakih

dana.

- Grupe hraniva itarice (zrno, prekrupa) Industrijske meavine Belancevinski koncentrati Bareni krompiri Krtolasto-korenaste biljke Zelena hraniva (trave) Livadsko seno Seno leptirastih biljaka
IO/

SSHM % 66 65 62 22 11 16 28 41

Svarljive belancevine % 8,9 13,0 33,0 1,6 0,9 2,0 4,6 8,6

88 90 90 25 15 26 85 91

...

U sistemu ishrane u kojem je ogranicen udeo industrijskih meavina i koncentrata bitan znacaj, osim glavnog obroka, ima dodatak mineralnih hraniva u periodu polne aktivnosti ivotinja i uzgoju mladuncadi. U ovim periodima ivotinje moraju dobijati u obrocima dodatak kuhinjske soli i fosforno-krecnih preparata (tabela 12). U ishrani kunica vecih rasa koristi se dodatak ishrani od 20% na svaki kilogram preko 5 kg ive vage. U ishrani angorskih kunica obroci koji su dati u tabeli 5 povecavaju se za 100/0 zbog povecane potrebe za hranljivim sastojcima, koji su neophodni za stalni rast dlake. Ove mere su neophodne u svim sistemima ishranekunica. TEHNIKA ISHRANE KUNICA
PRIPREMANJE HRANE

Na dobre rezultate u u~gajanju kuni ca imaju uticaj ne samo kolicina i kvalitet nego i nacin pripremanja i davanja hrane. Zrnevlje itarica najbolje je davati kunicima u prirodnom obliku, osim zrna rai koja treba davati u obliku prekrupe. Mora se pri tom paziti da zrno ne bude plesnivo, a pri koricenju prekrupe, da ona ne bude zagadena gljivicom u obliku crnih rocica, najcece parazitira u rai, crnom gari, glavnicom, zrnima kukolja i ljuja, koja su tetna za zdravlje kunica. Pri davanju vodom natopljenih zrna leptirastih biljaka treba obratiti panju da ona budu dobro 120

nabubrela. Ovako zrnevljese moe koristiti samo u porcijama za jednokratnu upotrebu. Preknrpu, otpatke i industrijske meavine treba davati pomeane sa barenim i izgnjecenim krompirima ili otpacima krompira i variva. Ako ovaj uslov ne moe da se ispuni, gore navedena hraniva treba pokvasiti i tako ih davati kunicima. Ovo se radi zbog toga da cestice brana ne bi draile sluzokou ivotinja, to moe da izazove njeno zapaljenje, koje se ispoljava, izmedu ostalog, preteranim crvenilom sluznice i kijanjem. Osim toga, ovakva hraniva ne smeju biti ubudala, zaprljana peskom, niti sadrati neke kodljive supstance. Krompiri se daju ivotinjama iskljucivo kuvani ili bareni, i to gnjeceni u obliku pirea. Manja kolicina presnih krompira moe se dodavati samo u ishraniivotinja za vreme polnog mirovanja. Promrzli krompiri nisu dobri za ishranu kunica. Pre kuvanja krompir treba dobro oprati i ocistiti gnjile delove ako ih ima. Paljivo treba odstraniti klice ili izdanke krompira, jer one sadre solanin - jedinjenje tetno po zdravlje kunica. . . Kuhinjske otpatke najbolje je davati pomeane sa prekrupom ili otpacima itarica, tako da se stvori gusta kaasta masa u obliku testa. Ako se ovi otpaci ukisele ne treba ih davati ivotinjama. Otpatke peciva najbolje je davati kunicima tek kad se dobro osue. Korenasto-krtolaste biljke se dajukunicima cele ili isecene na komade (na primer, velike cvekle ili broskve). Pre upotrebe treba ih dobro oprati i ocistiti od gnjilih delova. Zelena hraniva treba davati kunicima u malo uvelom stanju, to ih oslobada vika vode. Dugacke stabljike najbolje je iseci na komadice od nekoliko centimetara. Pri saku12.ljanju zelenih hraniva za ishranu kunica, potrebno je obratiti panju da ne budu zagadena pesticidima ili mineralnim dubrivima, jer ta sredstva mogu izazvati trovanja kunica. Ova hraniva takode ne bi smela biti zaprljana prainom, muljem, izduvnim gas ovima i slicno. Zdravlju kunica takode kode trave zagadene psecim izmetom (na primer, trava sa nekih gradskih zelenih povrina), jer kod kunica moe izazvati pojavu crevnih parazita.
.

Pokvaena zelena hraniva (kiom. ili slicno) preporuclji-

vo je davati u malim kolicinama, obavezno uz dodatak suvih hraniva, kao to je seno ili slama jarih itarica. Pokvaena 121

zelena hraniva od leptirastih biljaka ne smeju se. davati kunicima dok se potpuno ne osue. Pri jednom skupljanju zelenih hraniva ne treba sakupiti kolicinu koja ce premaiti potrebe za narednih 48 casova. Zelena hraniva koja cemo koristiti kasnije treba cuvati na hladnom i provetrenom mestu. Ova hraniva moraju se rasprostrti u tankom sloju da ne bi dolo do potparivanja. Zakiseljena hraniva koja dajemo kunicima moraju imati normalan miris, slican mirisu kiselog kupusa. Ta hrana ne sme biti zaprljana zemljom ili gnjila. Gnjilenje kisele hrane najcece izaziva neprecizno pokriven rezervoar, a takode i zbog dueg stajanja kad se vec izvadi iz rezervoara. Gnjila, a narocito plesniva kisela hraniva mogu izazvati ozbiljne bolesti kunica. Seno za kunice ne sme biti budavo, zaprljano ili zagadeno izmetom ivotinja (najcece mieva). Da bi se iskoristili i manji komadici sena, potrebno ga je davati pomeanog sa krompirom ili kuhinjskim otpacima. Pleva se ne moe davati kunicima u suvom stanju, jer moe da izazove otecenja sluzokoe ivotinja. Moe se davati ako se prethodno opari kipucom vodom i upije odredenu kolicinu te vode. Najbolja za kunice je pleva od leptirastih biljaka, kao to je detelina, seradela i lucerka, a od itarica ovas i penica (bez bodlji na klasu). Pri koricenju pleve u ishrani potrebno je obratiti panju da ona ne bude zaprljana zemljom, prainom, semenjem nekogkodljivog korova, a i glavnicom i plamenjacom.
DAVANJE HRANE "

Kaloricna, meka i korenasto-krtolasta hraniva daju se kunicima u hranilici. Pre svakog narednog davanja hrane lako kvarljive materije moraju se odstraniti, a hranilica se mora dobro ocistiti. Zelena hraniva i seno (ili slama ili izdanci drveca) daju se kunicima kroz reetku tako instaliranu da ivotinje ne mogu da produ kroz nju i zagade svojim fekalijama hranu koja se nalazi iza reetke. Hraniva koja su sami zagadili, kunici nece vie jesti. U zimskom periodu ostatke nepojedene hrane, kao na primer, krompire, krtolasto-korenaste biljke i'zakiseljena hraniva, potrebno je pokupiti iz kaveza, jer ce inace promrznuti. Uzimanje promrznutih hraniva moe da dovede do bo122

lesti prQbavnog sistema kunica. U tom periodu preporucuje se cece hranjenje ivotinja manjim obrocima, koje ce kunici odmah pojesti u celini. Pri velikom. padu temperature najbolje je uopte prestati sa davanjem hrane koja lako moe da promrzne. Bolje je tada ograniciti se na aavanje sena, suvih kaloricnih hraniva i mladih, skoro sasecenih izdanaka drveca.
VREME HRANJENJA

Ucestalost hranjenja zavisi od sistema ishrane koji primenjujemo i od fiziolokog stanja ivotinja. U doziranoj ishrani skotne enke i one koje hrane mladunce kao i mladi kunici, hrane se tri puta, a dva puta dnevno svi ostali ku: nici u stadu. Ako se hrane tri puta, onda se to radi u jutarnjim casovima, poslepodne i uvece, a ako se kunici hrane dva puta, onc~a je to ujutro i uvece. Normalni kunici pokretniji su u toku noci nego danju i zbog toga vecernji obrok treba da je bogatiji nego ostali. Za vecernji obrok moe se dati takva hrana koja se sporije i due jede. U praksi najcece se u zimskom periodu uvece daju kunicima seno ili sueni lisni izdanci, a u toku dana kaloricna i socna hrana. U letnjem periodu uvece se daju zelena hraniva, a u toku dana ostala hrana. Primenjujuci dvokratno hranjenje u toku dana, moe se davati meka hrana (bareni krompiri, kuhinjski otpaci) svaki drugi dan, na smenu sa kaloricnom hranom. Kunici se moraju hraniti uvek u isto vreme, tako da hranu pojedu u to vecem stepenu i da je bolje svare. Neposredno posle hranjenja kunicima je potreban potpuni mir.
POJENJE KUNlcA

Medu mnogim uzgajivacima vlada pogreno ubedenje da kunicima nije potrebna voda za pice. Da nije tako vidi se na B strani. Najbolji nacin za pojenje kunica jeste da im se omoguci stalni pristup vodi kako bi mogli da je piju kad im je to potrebno. Kunici se lako navikavaju na ovakav sistem i ne dolazi ni do kakvih komplikacija sa varenjem koje su izazvane vikom vode. Komplikacije (nadimanja) pojavljuju se najcece pri povremenom davanju vode. 123

Tada su kunici edni i kada naglo dobiju vodu, piju je prekomerno. Nadimanja nastupaju najcece kao posledica~hranjenja zelenom hranom od leptirastih biljaka i istovremenim davanjem vode za pice. Kunici mogu imati stalan pristup vodi samo u kunicarnicima koji se u toku zime zagrevaju. U drugim sistemima uzgoja zimi je neizbeno pojenje s vremena na vreme. Tamo gde hocemo da osiguramo kunicima stalni pristup do vode veliku korist imaju automatske pojilice (slika 30). Ukoliko njih nema, moemo koristiti specijalno napravljena koritanca od pocinkovanog pleha, koja se mogu obesiti na vratanca ili bocni zid kaveza. Za ovo se mogu koristiti i emajlirani plehani loncici od pola litra pricvrceni u coku kaveza (slika 29). U malim kunicarnicima preporucuje se upotreba pojila-flae (slika 32). Nacin izrade pojilice i njen smetaj u kavezu treba da olaka uzimanje vode i sacuva ivotinje od povrede, to je' moguce ako se koriste plehana pojila cije ivice nisu savijene. Konstrukcija pojilice treba da onemogucava ivotinjama da prljaju vodu, da ulaze u nju i zagaduju je izmetom i mokracom. Jednom dnevno potrebno je izbaciti vodu iz pojila i isprati ga. Na taj nacin izbegava se dizenterija koja se lako dobije ako kunici piju zagadenu vodu. Vodu zagaduju sami kunici jer se na njihovim njukama zadravaju mrvice hra,ne koje kasnije u vodi fermentiraju. Iz istih razloga i hranilicu treba prati svakih nekoliko dana, posebno posle hranjenja mekim i vlanim kaloricnimhranivima. U kunicarnicima koji se ne zagrevaju voda se daje kunicima 1-2 puta dnevno, najbolje pre nego to se daju suva hraniva. Kada se kunicima daje veca kolicina socnih hraniva (cvekla, argarepa), ucestalost davanja vode moe biti smanjena. Voda za pice koju dajemo kunicima mora da ispuni sve uslove kao i pijaca voda (mora se izvriti bakterioloka analiza i filtracija). Njena temperatura treba da bude slicna temperaturi vazduha. Ovo je narocito vano u letnjem periodu, kada vrlo hladna voda za pice moe izazvati prehladu kunica. Temperatura vode u tom periodu treba da bude 16-1SoC. U malim farmama cesto se za pojenje kunica koristi i mIeko. Najcece se ono daje u periodu laktacije enkama koje hrane veci broj mladunaca. U tom slucaju moramo 124

paziti da mleko koje dajemo -bude potpuno kiselo. Svee mleko ili samo delimicno kiselo obavezno dovodi do dizenterije ivotinja.

P ZA
GODINJE KORIcENJE HRANIV A

...

Postojanje stalno dostupnog izvora hrane je osnovni uslov uzgajanja kunica. On je cinilac koji ne odlucuje samo o razmerama uzgoja nego i o njegovoj rentabilnosti. Na toj osnovi izracunavaju se i trokovi proizvodnje. Koricenje hraniva u produkciji kunica (s obzirom na kvalitet i asortiman) moe dosta da se razlikuje u zavisnosti od sistema uzgoja, izbora rasa, produkcionih efekata, uslova smetaja, rezultata razmnoavanja i mnogih drugih cinilaca koji zavise od date sredine. Zbog toga proracuni koje ovde dajemo mogu imati samo informacioni karakter, jer se baziraju na srednjim vrednostima. U sistemu ishrane iskljucivo obogacenim meavinama koristi se (na osnovu istraivanja i prakse za belu novozelandsku rasu) 3,5-4 kg hraniva za dobijanje jednog kilograma ive vage, uracunavajuci u to ishranu osnovne grupe. Pri uzgoju mladih kunica, da bi dobili 2,6-3 kg ive vage, potrebno je da svaki kunic dobije 9-12 kg hrane. Pomocu ovih podataka lako se mogu izracunati potrebe za hranivima u toku godine, i kolicina mesa koju smo planirali. Far1TIa gde se proizvodnja bazira na kooperaciji ima obezbedene potrebe od kooperanata. Od uzgajivaca se samo trai da pravilno postupa sa suvim hranivima i odrava potrebne gslove u magacinu gde su hraniva smetena. Suva hraniva se moraju sacuvati od kvarenja, sve dok se ne potroe, jer se industrijske meavine mogu nabaviti na tritu u kvartalnim periodima. U sistemu ishrane suvim hranivima farma mora da ima prostorije gde se mogu cuvati itarice, industrijske meavine, velike kolicine sena i suenog zelenia. S obzirom na monodijetetski karakter ovoga nacina ishrane, prostorije u koji~a se cuvaju seno i suena hraniva moraju biti dovoljno velike da bi se u njih mogle smestiti rezerve za celu godinu. Pri ovom nacinu ishrane u izracunavanju prehrambenih potreba treba uzeti u obzir sistem razmnoavanja ivotinja. 125

Zavisi da li ce ono biti sezonsko u prostorijama koje se ne zagrevaju ili preko cele godine u zagrevanim prostorijama. Pri sezonskom parenju dobijaju se godinje prosecno cetiri nakota, a pri parenju preko cele godine est nakota od enki osnovne grupe. U ovom drugom primeru godinja potronja hrane bice veca oko 50%. Ako prihvatimo za izracunavanje sledece podatke: porcije date u tabeli 7, 8 i 9, srednju teinu enke osnovne grupe = 4,5 kg i uzgoj 7 mladunaca (tj. jedan nakot) do teine 3 kg ive vage u periodu 120 dana (normalni uzgoj), srednja potronja hraniva u kilogramima po komadu bice sledeca (pri cetiri. ciklusa razmnoavanja godinje):
ka1oricna hrana u kg seno i suena hrana u kg

1) osnovna

grupa

A) enka, 90 dana hranjenja: od toga: 60 dana prehrana za produkciju 30 dana prehrana za zadovoljavanje ivotnih potreba Ukupno: B) mujak, 1/6 porcije enke: osnovno stado u toku , jednog produkcionog ciklusa zajedno 2) mladunci, prosecno dnevno: 130 g hrane x 7 komada x 100 dana zajednicke potrebe enke i mujaka osnovnog stada sa 7 mladunaca 3) prosecna potronja hraniva po komadu do 3 kg ive vage

9,90 1,35 11,25 1,87 13,12

8,10 3,15 11,25 1,87 13,12

36,40 49,52 7,07

54,60 67,72 9,67

. Za izracunavanje je uzet sastav od 50% livadskog sena i 50% $uenih delova od leptirastih biljaka, to zajedno cini 350 g SSHMfkg. U tradicionalnom sistemu ishrane, s obzirom na velike razlike medu hranivima i sezonske promene u njihovom ko-

126

...

ricenju, izracunavanje potrebnih kolicina u toku godine predstavlja prilicnu tekocu. U ovom radu u:z~ti su za izracunavanje sledeci faktori: teina enke 4 kg, jedan mujak dolazi na est enki, prosecno 4 nakota godinje od jedne enke, po 7 sacuvanih mladunaca u jednom nakotu i uzgoj do 3 kg ive vage u toku 100-120 dana (vii nivo ishrane skracuje vreme uzgoja), duina sezone razmnoavanja 240 dana (skracena), obroci prema tabeli 13. Rezultati ovih pro. racuna predstavljeni su u tabeli 5. U ovom sistemu ishrane, zavisno od izbora hraniva, potrebe za hranom mogu biti vrlo promenljive (na primer, ako povecamo udeokrompira i njime zamenimo itna hraniva). Precizno izracunavanje potronje hraniva moguce je samo za odredene uslove prehrane na konkretnoj farmi. U pojedinim sistemima ishrane potrebne vrednosti SSHM po jednom kunicu do 3 kg ive vage iznose priblino:

u ishrani obogacenim meavinama u ishrani suvim hranivima u tradicionalnoj ishrani

7920 g 8000 g 8320-9000 g

Koricenje svarljivih belancevina u razlicitim sistemima varira u granicama 1500-1600 g po komadu. To su vrlo pribline vrednosti, pa je potrebno da daju iste proizvodne efekte. Potrebno je ipak zapamtiti da je zavisnost proizvodnih efekata od kolicine pojedinih hraniva vrlo. relativna. U svakom sistemu ishrane greke kao, na primer, ogranicavanje pojenja ivotinja pri ishrani suvim hranivima ili nagli prelaz s jednih hraniva na druga u tradicionalnoj ishrani mogu da dovedu do poremecaja rasta ivotinja i cak do uginuca. To ce znatno smanjiti proizvodne efekte hraniva koje dajemo.
PLANIRANJE POTREBNE HRANE

U zavisnosti od obima i forme uzgoja kunica, organi. zovanje osnove prehrane za njih moe biti vrlo razlicito.. Ovde cemo spomenuti samo najvanije od mnogo mogucih varijanti. U svakom primeru najbitnija stvar mora biti prilagodavanje velicine farme mogucnostima snabdevanja hranom, pri cemu trokovi za nabavku hrane treba da budu to je moguce nii. 127

0_.0.

,.,-,~"_o..-m'--

-1

.... tV 00

Tabela 13. Godinja potronja hraniva u tradicionalnom prehrane i ubrzanom uzgoju mladunaca.

sistemu

Potronja hraniva u kg
Sistematizacija 1 1. enka osnovne grupe: 1) periodi trudnoce A) 30 dana B) 75 dana 2) periodi laktacije: A) 40 dana B) 95 dana 3) period polnog mirovanja 125 dana Ukupno (365 dana) 2. Mujak 3. Potronja hraniva za produkciju 4 nakota po 7 komada 1) jednog nakota 2) jednog kunica Z L Z L Sezona ishrane L-Ietnja 2

Z- zimska

kaloricna 3

krompir 4

krtolasto- zelena korenaste hraniva 5 6

seno i sueni delovi zelenila 7

1,6 4,1 5,2 11,4 4,3 26,6 4,4 31,0 7,7 1,1

3,0

3,0 30,0

4,5 2;1. 4,8

6,0

8,0 66,5

1,9 18,7

Z L+Z L+Z L+Z L+Z L+Z

6,2 15,2 2,5 17,7 4,4 0,6

12,5 23,5 3,9 27,7 6,9 1,0 96,5 16,0 112,5 28,1 4,0

32,1 5,7

36,4 9,3 1,3

2.

(jq

"" c:: N
::;

r I>'

4. Potronja hraniva za uzgoj mladih kunica do 3 kg

ive vage od 100-120 dana starosti: 1) jedan nakot = 7 komada 2) potronja po jednom mlqdom kunicu
5. Zajednicka potronja hrane za 1 enku osnovne grupe zajedno sa mujakom i mladima 1) za 4 nakota godinje (28 komada) 2) za jedan nakot (7 komada) 3) po jednom komadu

20-30
3,3-4,3

13-22
1,8-3,2

17-20
2,4-2,5

79-104
12-15

17-20
2,4-3,4

123-153 30-38
4,4-5,4

70-108 17-27
2,4-3,8

97-100 24-25
3,4-3,5

430-530 107-132
16-19

100 25
3,7-4,7

Panja: Zajednicka duina perioda trudnoce u toku godine iznosi oko 124 dana (4 trudnoce po 31 dan), u proracunima je skra. cena na 105 dana (30+75) to proizilazi iz usvojenog proizvodnog rasporeda u kome se periodi trudnoce delimicno poklapaju sa periodima laktacije.

.... tV \.o

r
HRANIVAZA KUNIcE KOJI SE UZGAJAJU NA POLJOPRIVREDNOM IMANJU

'I

Najlake je obezbewvati potrebnu hranu za kunice na poljoprivrednim imanjima. Znajuci potrebe kunica za hranom, one se uracunavaju u opti bilans hrane za citavo imanje, imajuci pri tom u vidu udeo kaloricne hrane koja se vie daje kunicima odredenim za klanje. U zavisnosti od uslova imanja, moe se koristiti sistem ishrane suvim hranama, ako na imanju ima dobrog sena ili tradicionalne ishrane, ako je kolicina sena ogranicena. Uzgoj kunica koji se odvija na poljoprivrednom imanju najcece se smatra sporednim delom proizvodnje. Ako su razmere uzgoja zaista velike, on bi mogao da predstavlja konkurenciju u odnosu na uzgoj ostalih vrsta ivotinja, narocito na imanjima koja su specijalizovana za uzgoj stoke. Uzgoj kunica na malim imanjima ciji osnovni zadatak nije uzgoj nekih domacih ivotinja, moe da doprinese da se hraniva kojim raspolae to imanje bolje koriste i tako doprinesu boljoj produktivnosti i rentabilnosti u poslovanju. Takode je moguce uzgajati kunice na poljoprivrednim imanjima, imajuci na umu koricenje razlicitih manje kaloricnih hraniva, kao to su kuhinjski otpaci, ostaci itarica, korov, lekovito bilje, izdanci drveca i slicno. Ovakav uzgoj moe biti sproveden samo u malim razmerama (do 5 enki osnovne grupe i zahteva veci radni napor da bi se ocuvala produkcija.
HRANIVA ZA KUNIcE KOJA SE PROIZVODE NA PARCELAMAVAN GRADA

Cesto se deava da se parcela zemlje manja od 0,5 hektara jo ne smatra za poljoprivredno imanje, a vlasnik ili korisnik eli u potpunosti da je iskoristi za dobijanje hrane za kunice. U tom slucaju velicina farme zavisice od kolicine hrane koja se dobija sa te parcele. Ovde se moraju uracunati i kaloricna hraniva namenjena kunicima za klanje i kupovina odredene kolicine livadskog sena. Nacin dobijanja hrane sa takve parcele treba da bude takav da se dobije maksimalna kolicina biljaka za ishranu i da ta hrana bude to vece hranljive vrednosti. Kvalitet zemlje vaan je tek nekoliko prvih godina obradivanja. Ka130

...

Tabela 14. Orijentacioni termini setve i skupljanja zelenih hraniva od biljaka koje se seju kao sporedne agrokulture (prema V. Roaku).
\c

Prinosi u tonama
Biljka 1 Vreme setve 2 Period branja 3

prosecni
4 15 15 18 16 17 20 22 18 18 15 20 20 20 25 12 40 10 12 12 8 15

~-- ----.moguci 5

Ozime kulture: uljevika ozima uljana repica ozima meavina uljevike i rai meavina uljane repice sa kosmatim grakom ozima ra ra + kosmati graak ra + kosmati graak + rumenika penica + kosmati graak ozime meavine sa ljuljem rumenika Druga setva: kukuruz meavine mahunjaca suncokret sorgo i sudanska trava facelija stocni kupus Kulture koje se seju na strnjitu: meavine od mahunjaca vucji bob slacica facelija

25. VIlI-S. IX 15-25. VIlI 1-10. IX 20. VIlI - 1. XI 10-15. IX 20-30. VIlI 20-30. VIlI 20-30. VIlI 25. VIlI -1. IX 20-30. VIlI 10.:-20.VI 10-20. VI 25. V - 5. VI 10-20. VI 20-30. VI 10-20. VI

20. IV - 5. V 25. IV - 10. V 25. IV -10. V 25. IV - 10. V 5-20. V 10-25. V 10-25. V 20-30. V 20. V - 5. VI 10-25. IV 1-30. IX 1-20. IX 20. VIlI - 15. IX 1-20. IX 15. VIlI -15. IX 15-30. IX 25. IX-10. 1...,-15. X 10-30. IX 10-30. IX X

25 25 25 20 30 35 35 30 30 20 30 30 40 30 20 70 20 22 25 10 20 15 13 10

w -

meavina

sa suncokretom

20.VII 20. VII 20 VII 20 VII 20 VII -

1. VIlI 1. VIlI 1. VIlI 1. VIlI 1. VIlI

Sporedne agrokulture: seradela detelina hmeljna lucerka

rano prolece rano prolece rano prolece

15. IX-IS. 15. IX-IS. 15. IX-IS.

X X X

8 10 8

, I

snije, pod uticajem intenzivnog dubrenja zecijim fekalijama, cak i na vrlo slaboj zemlji (na primer, peskua) , gubi se uticaj prirodnog sastava zemlje na kvalitet i strukturu pojedinih biljaka. Izuzetak cine zemljita sa dosta treseta ili veoma vlana zemljita, na kojima mogu da se uzgajaju samo one biljke kojima ona odgovaraju. Pri ovakvoj organizaciji proizvodnje hrane za kunice, u odnosu na neophodno st da se periodicno menjaju biljke koje proizvodimo, mora se primeniti tradicionalni nacin ishrane kunica. Na parceli se moraju uzgajati sve vrste hraniva, tj. itarice, krompir, korenasto-krtolaste biljke, zelena hraniva i sueni delovi biljaka, najbolje leptirastih. Razmere uzgoja kunica u ovakvim uslovima odreduje kolicina proizvedenih zelenih hraniva (kaloricna hraniva i seno mogu se cesto i kupovati, a krtolasto-korenaste biljke mogu biti zamenjene kiselim hranivima). Pristupajuci realizaciji planova na parceli, najbolje je njenu povrinu podeliti na 5 jednakih delova, omogucujuci na taj nacin prornenu biljaka u petogodinjem ciklusu. Setvu treba tako isplanirati da svake godine tri od pet del ova bude zasejano zelenim hranivima, biljem od koga dobijamo suene delove i hranivima koja se kisele, a ostala dva dela itaricama (ovas, jecam) i krompirom. Polje zasejano itaricama moemo posle etve koristiti i za gajenje postrnih biljaka, a krompir treba saditi posle ozimih biljaka, koje se beru od kraja aprila do polovine maja. Termini setve i ishrane ovim biljkama mogu se videti u tabeli 14. Pri odredivanju plodoreda obavezno je potraiti savet poljoprivrednog strucnjaka, koji ce na osnovu zemljinih uslova, dubriva i agrotehnickih mera, dati neophodna uputstva. Radi orijentacije dajemo sledece primere kombinovanja razlicitih biljaka za setvu. Primer 1 1. 2. 3. 4. 5. krompir ili poluecerna jecam + lucerka lucerka lucerka'~ lucerka
kolicina stajskog dubriva

repa Poli Past IHAR*,~

Napomena:
132

..- kolicina raz!oenog zecjeg = = 20 tiha. .dubriva


40 tiha.

Primer 2

1. 2. 3. 4. 5.

krompir** ovas sa crvenom detelinom i travama crvena detelina i trava crvena detelina i trava * jecam + ozimc sporedne kulture

Primer 3 (na vlanoj zemlji) 1. krompir*'" 2. ovas + sporedne kulture (meavina viegodinjih trava) 3. trave (posle svakog koenja neophodno je obilno dubrenje azotnim dubrivima) 4. trave* (isti uslov kao i u gornjem primeru) 5. graak sa grahoricom i jo zelenim ovsom + sporedne kulture (stocni kupu s) Sa parcele hraniva na 3/4 mase. Zajedno izvesti sledece cija je povrina oko 0,5 ha, gajeci zelena te povrine, moe se dobiti preko 15 t zelene sa usevima sa ostatka povrine mogu se prokolicine hrane:
Bi 1 j k e (prema primeru -.-----.--3) Zasejana povrina m2 Dobijena kolicina t Suva masa kg SSHM kg Svar1jive belancevine kg

1. Zelena hraniva a) trave b) graak sa grahoricom i ovsom c) stocni kupus (sporedna kultura) na 1000 m2 2. Krompir 3. Ova s
---.--.-

2000 1000

8 3

1600 600

1280 360

160 75

----.-.-----------------------

1000 1000

5 2 0,3

700 500 260 3660

425 440 198 2703

Ukupno:
Napomena: -

5000

---

60 32 27

354 ---

.. .

kolicina stajskog dubriva = 40 tiha. kolicina raz]oenog zccjeg (tubriva = 20 tiha.

133

r
Deleci dobijeni broj kilograma SSHM sa 6787 g (kolicina potrebna za uzgoj jednog kunica) dobija se broj 398. Moemo ga zaokruiti na 400, to onda predstavlja broj kunica koje moemo uzgajati sa kolicinom hraniva koju dobijamo sa te parcele. Ovakvu produkciju obezbeduje farma u kojoj osnovno stado cini oko 15 enki. U takvoj grupi manjak belancevina iznosice oko 200 kg. Da bi se ovo nadoknadilo, dovoljno je kupiti meavinu kaloricnih hraniva i koncentrata namenjenu kunicima za klanje, i to oko 100 kg. Kolicina suve mase sadrana u svim hranivima je dovoljna, ako iznosi 9 kg na uzgojenog kunica.
HRANIVAZA KUNlcE KOJI SE UZGAJAJU U GRADOVIMAI NASELJIMA

U gradovima i naseljima sa malom gustinom stambenih objekata, uglavnom na periferiji i batama izvan grada, srecu se brojni primeri uzgoja kunica. Najcece su to male grupe, 3-5 enki osnovne grupe, koje se uzgajaju zbog licnih potreba za mesom ili, to je rede, iz amaterskih pobuda. Ipak, ukoliko postoji dobra prehrambena baza, na ovim terenima se mogu napraviti i vece farme gde ce se proizvoditi kunici za priplod. Zbog zdravstvenih i estetskih razloga, ovako se kunici uzgajaju u specijalno napravljenim malim stajama koje su povezane sa kanalizacionom mreom ili septickom jamom. U uzgoju ovog tipa, osnovni izvor hraniva mogu predstavljati: - bajati hleb i pecivo koji prodavnice odbacuju - otpaci hleba skupljeni na kucnim dubritima - otpaci voca i povrca sa pijaca i iz prodavnica - zelena hraniva (trave) i seno sa gradskih zelenih povrina, i drugih nekoricenih povrina, ali ne treba sakupljati travu u blizini prometnih puteva socna hraniva iz vlastite bate - kuhinjski otpaci hraniva kupljena na pijacama. Teorijski govoreci, ovakvih izvora hraniva je mnogo, ali u praksi za planiranje broja kmiica koje cemo uzgajati treba postupati vrlo oprezno i racunati samo na sigurne izvore hrane. Moramo obratiti posebnu panju na higijenu hraniva koje dobijamo na ovaj nacin. Tako, na primer, hleb

134 L

ne sme biti plesniv, to se veoma cesto deava ako se sakuplja sa kucnih dubrita. Slicno je i sa otpacima povrca, voca sa pijaca i iz prodavnica, koji ne smeju biti gnjilL Trava koju skupljamo ne sme biti sa povrina gde ima mno~ go izduvnih gasova i praine sa puteva. Trava ne sme. po~ ticati ni sa zelenih gradskih povrina koje su zagadene pse. cim izmetom, jer paraziti koji se tu nalaze mogu da se prenesu u creva kunica. Odgovarajuce mesto za uzgoj kunica u gradovima su parcele na periferiji. Da uzgoj kunica ne bi smetao ba tovanluku ili rekreaciji u slobodno vreme, trebalo bi za to odrediti posebno mesto, gde bi vie vlasnika parcela moglo izgraditi male staje ili kaveze za svoje kunice. Takvo mesto mora biti ogradeno icanom mreom i imati sprovedenu vodu i struju. Prostorije za kunice koji se uzgajaju na ovaj nacin tre~ balo bi da lepo izgledaju i imaju veoma dobre sanitarne uslove. Uzgaja:gje veceg broja kunica na jedno:rp. mestu tre-. ba organizovati tako da to ne smeta okolini. Uzgajivacki rad u ovakvim uslovima mogao bi se znatno olakati ako se poslovi grupiu, tako da se mogu obavljati za sve kunice koji se nalaze na tom mestu, a u slucaju potrebe, uzgajivaci mogu zameniti jedan drugog u vrenju razlicitih poslova, to je narocito vano u zimskom periodu. Uzgoj kunica na batenskim parcelama rairen je u velikom broju zemalja. Ima primera da se ovakve parcele koriste iskljucivo za uzgoj kunica (na primer, u Istocnoj Nemackoj, oko Lajpciga). U takvim batama sva povrina zemlje je skoro iskljucivo zauzeta uzgajanjem hraniva za kunice, a njihove staje su grupisane i razmetene na pojedinim parcelama. Uzgoj kunica na uobicajenim batenskim parcelama ne moe biti velikih razmera. On mora da se prilagodi onolikoj kolicini hraniva koja se moe dobiti od otpadaka povrca iz vlastite bate kao i korova i trava koje rastu na povrinama gde nije zasadeno povrce. Ipak, deo takve parcele mora se iskoristiti iskljucivo za uzgajanje hraniva za kunice. Preporucuje se da se tamo sade biljke koje sadre vece kolicine zelene mase, kao svinjska repa, kukuruz, stocni kupus. Dobro bi takode bilo sporazumeti se sa vlasnicima okolnih parcela koji ne uzgajaju kunice, da daju ono to ne koriste ni na koji nacin, a moe posluiti kao hrana kunicima. 135

Slika 77. Plantaa svinjske repe: 1.1drugom planu deo koji se koristi, 1.1prvom planu estonedeljna svinjska repa

Od svih gore navedenih biljaka najbolje je zasaditi svinjsku repu, i to umesto ive ograde. Ako se izdanci cesto potkresuju, brzo raste i daje velike kolicine zelene mase za ishranu (slika 77). Osim ovoga koren svinjske repe ima skoro istu hranljivu vrednost kao i krompir, te repu treba vaditi zimi (kad zemlja odmrzne) i u rano prolece (pre pocetka klijanja, jer su klice tetne). SKUPLJANJE I USKLADITAVANJE HRANIVA U organizaciji obezbedivanja hraniva bitnu ulogu ima pravi nacin skupljanja i cuvanja hraniva. Najvanije je da skupljena hraniva budu punovredna i da u toku njihovog cuvanja ne dode do prekomernog smanjivanja njihovih hranljivih vrednosti. Osim ovog bitno je da se hraniva ne zagade, jer to moe koditi zdravlju kunica. Ovo ima narocito veliki znacaj na velikim farmama, gde kolicina skupljenih hraniva mora biti relativno velika, i gde se mora uzeti u obzir odgovarajuci period uskladitavanja. 136

KALORICNA HRANIVA

Posebnu panju treba obratiti na cuvanje industrijskih meavina. I)ri njihovoj kupovini potrebno je. obratiti panju da budu svee (da im nije istekao rok upotrebe), da budu zatvorene u originalna pakovanja i suve. Kod meavina u obliku granulata vana je tvrdoca granula. Previe sipki ili ovlaeni granu lat raspada se u prah, to ga cini manje pogodnim za ishranu kunica. Hrana se ne bi smeta cuvati u skladitima. Seno i sueni delovi biljaka cuvaju se pod nastrenicama, u ambarima ili na tavanima pomocnih objekata ako oni imaju plafone bez pukotina. Ako ne raspolaemo potrebnim prostorom, manje kaloricna suva hraniva mogu se cuvati u stogovima sa pokretnim krovom. Takav krov se sputa, to je manje hrane i on je nii, pa na taj nacin je titi od kie ili snega. Pri dugotrajnom uskladitenju suve hrane cesto se susrecemo sa masovnom pojavom glodara (mieva) u najniem sloju ovih hrana. Seno koje potice iz ovog sloja ne bi se smelo davati kunicima. U njemu ostaju materije koje mogu sadrati uzrocnike raznih bolesti opasnih po kunice. Magacin za kaloricna hraniva mora biti suv, sa stalnom cirkulacijom vazduha i zaticen od glodara. Ovakva hraniva se cuvaju u dakovima na postolju od dasaka i ne previe zbijeno, da bi vazduh mogao da struji izmedu njih. Zrnevlje itarica moe se cuvati u obliku niskih (do 0,5 m) kupa, s tim da se povremeno (u zavisnosti od stepena suenja) promeaju i ponovo formiraju kupe.
KORENASTE BILJKE Krompir, cvekla, argarepa i druge korenaste biljke koje se koriste u zimskom periodu prehrane cuvaju se u podrumima, a ako treba da se sacuvaju do proleca, takode i u trapovima. Za trajnost ovih hraniva bitna je njihova priprema. Plodovi koje cemo sacuvati ne smeju biti promrzli, pokvareni, mehanicki oteceni ili uprljani blatom. Vidno smanjenje gubitka za vreme cuvanja krompira moe se ostvariti ako ih obarimo i zakiselimo. Posebno je preporucljiva metoda kiseljenja krompirove kae pomeane sa zelenim, neodrvenelim delovima lucerke. Krompir se kiseli u betonskim natkrivenim rezervoarima.

137

SENO I SUENI

DELOVI BIUAKA

"
~;'

:~ i

"
I 'I

Seno i sve vrste suenih delova biljaka u momentu uskladitenja moraju biti dobro osueni. Procenat vode ne sme biti vii od 15%. Samo gazdinstva koja raspolau specijalnim mainama za suenje na bazi ventilatora mogu da u samim magacinima dodatno sue hraniva. Stavljanje nedovoljno osuenog sena u skladite moe da izazove potparivanje i pojavu :elesni, to seno cini nepogodnim i caktetnim za ivotinje.

i ,j
i J

:j j

"

138 I I l

ODGAJIVACKI RAD

,l

,*'

U proizvodnji kunica razlikujemo dva pojma, uzgoj i odgajanje. Uzgojem nazivamo iskoricavanje postojecih naslednih osobina ivotinja, s ciljem da dobijemo odredene proizvode ili neke druge koristi. Pojam odgajanje obuhvata skup naslednih osobina koje elimo da oplemenimo da bismo kroz nekoliko pokolenja dobili bolje proizvodne rezultate. Ovakav rad se obavlja pre svega na rasplodnim farmama (vidi odeljak )}Koricenje odgajanja). U svakodnevnom uzgoju takode se, mada u maloj meri, obavljaju poslovi koji su po karakteru odgajivacki. Zato je neophodno da se uzgajivac upozna makar sa osnovnim principima odgajivackog rada da bi mogao ostvariti planirani efekat proizvodnje. Osnovne metode kojima kunicar moe da utice na produkcione osobine ivotinje su: selekcija i izbor parova za rasplod. Uz ovo naravno moraju biti obezbedeni optimalni uslovi za pravilan uzgoj. Osim ovoga, da kunicar ne bi napravio neku krupniju greku, on mora da poznaje nacin nasledivanja osobina koje su predmet selekcije.
OSNOVNA ZNANJA O NASLEIVANJU OSOBINA

Nasledne osobine se prenose sa pokolenja na pokolenje, preko gameta, tj. enskih polnih celija Uaje) i mukih (spermatozoidi), a zovemo ih geni. Geni se nalaze u vecim elementima celijskog jezgra, tzv. hromozomima, koji se u svim celijama ivotinjskog organizma (osim u gametu) pojavljuju u parovima. Svaka vrsta ivotinje ima odreden i ustaljen broj hromozoma; kunic ima 22 para, tj. 44 hromozoma. 139

,I

U procesu oploc1avanja jaje sa sprematozoidom oformljava novu celiju, tzv. zigot, iz koje se razvija nova jedinka. Zigot ima po jedan hromozom od oca i jedan od majke od svakog 22 para. Zato svaki gen odredenog para potice od drugog roditelja. Dva gena koji cine jedan par i odreduju istu osobinu nazivaju se alel. Geni se prenose na potomstvo tako to svaki roditelj daje jedan od dva hromozoma koji cine par. Ovo se dogada slucajno, nezavisno (uslovljeno je samo pojavom odredenih gena u razlicitim hromozomima). Spajanje roditeljskih gameta moe potom davati razlicite kombinacije. Ako su oba gena iz jednog para (alela) jednaka, takvu jedinku nazivamo homozigotnom ili homozigot u odnosu na one osobine koje se tim genima prenose. Ako su za razliku od ovoga geni jednog para razliciti, takve jedinke zovemo heterozigotne ili heterozigoti. Ako su oba roditelja homozigot i u odnosu na odredenu osobinu, onda su geni koje oni prenose potomstvu jednaki i potomstvo ce verno reprodukovati tu osobinu, koja se moe opet dalje prenositi na potomstvo. No, medutim, ako su jedan ili oba roditelja heterozigoti, onda o genetskom sastavu (genotipu) potomka, kao i o svim njegovim osobinama (fenotipu), odlucuje slucajno prenoenje nekog gena od strane heterozigotne jedinke. Nadmocnost delovanja jednog gena nad drugim genom (alelom) istog para zove se dominacija. Dominirajuci gen (vladajuci) uzrokuje maskiranje efekta delovanja drugog gena u paru koji se zbog ovog naziva povuceni ili recesivni gen. Ako na stvaranje datih osobina utice iskljucivo jedan gen, tada moemo govoriti o potpunoj dominaciji. Za razliku od ovoga, o nepotpunoj dominaciji moemo govoriti onda kad meanac u pogledu date osobine vie podseca na jednog roditelja, ali se istovremeno i osobine drugog javljaju u malom stepenu. I najzad ako oba alela u istoj meri uticu na formiranje osobina u heterozigotu tu pojavu nazivamo posredno nasledivanje. Gene oznacavamo dogovorenim azbucnim simbolima: dominantne velikim slovima, a recesivne malim. Kod ivotinja imamo i gene koji deluju smrtonosno na organizam,. tzv. letaIne, i gene koji pospeuju ivotne funkcije organizma, tzv. subletaine ili semiletalne. Oni mogu imati dominantan ili recesivan karakter. Pojava posledica posedovanja letalnih i semiletalnih gena nastupa samo kod jedinki koje su u tom pogledu homozigotne.
140

1 ...L

Pol se nasleduje posredstvom polnih hromozoma, koji se razlikuju po velicini i obliku, kako izmedu sebe tako i u odnosu na ostale hromozome. Oznacavamo ih prema konvenciji slovima X i Y. Zenski pol kod kunica kao i kod svih sisara uslovljen je homozigotnocu tog para alela (XX), dok je muki pol uslovljen heterozigotnim sastavom (XY). Pol se kod ivotinja oznacava razlicitim simbolima: enke
<.;?ili 0,1; mujaka

3,4 oznacava tri mujaka i cetiri enke. Medu ivotinjama se manifestuju odredene osobine vezane za pol, to znaci da mogu da se javljaju samo kod jedinki jednog pola. Ipak, nisu sve osobine uslovljene jednim parom alela. Cesto jednu osobinu stvara saradnja gena iz razlicitih parova alela. Znajuci mehanizam nasledivanja kvalitativnih osobina, takvih kao to su boja i neke strukturalne osobine dlacnog pokrivaca, na primer, duina dlaka, moe se kod kunica unapred predvideti rezultat sparivanja ivotinja u odnosu na datu osobinu. Znatno je tee predvideti fenotip i genotip buduceg potomstva u odnosu na kvantitativne osobine. Pojava ovih osobina je obicno rezultat zajednickog delovanja gena i zavisi takode u velikoj meri od uticaja okoline. Taj uticaj ispoljava se tako to se data kvantitativna osobina moe u potpunosti ispoljiti pod povoljnim spoljanjim uslovima. Tako postizanje odredene telesne teine, koje bi se po naslednim osobinama moglo ostvariti, nece se ostvariti ako ivotinja ne bude racionalno hranjena. Slicna zavisnost se pojavljuje i u nasledivanju plodnosti, mlecnosti enki i mnogih drugih osobina vanih za proizvodnju. Klasican primer za uticaj uslova sredine, na pojavu naslednih osobina, jeste mehanizam taloenja ute masti kod kunica. Ovakvu mast imaju homozigotni kunici pod uticajem recesivnog gena. Njegov dominantni gen uslovljava nastanak bezbojne masti, jer je sa ovim genom u ivotinjskom organizmu povezano postojanje enzima koji razlae utu boju u biljkama - ksantofi1. Ispitivanja su pokazala, da su kunici koji nisu posedovali enzim koji razlae ksantofil, ali koji su hranjeni hranivima koja ne sadre ovu boju, imali takode bezbojnu mast. Ovaj primer potvrduje postojanje velike uzajamne zavisnosti gena i spoljanjih faktora u procesu nastajanja osobina.
141

d' ili 1,0; na primer, cifarski simbol

Mogucnost pojavljivanja razlicitih genskih kombinacija i promenljivi spoljanji uticaji predstavljaju razlog za velike razlike ivih jedinki. cak i u najslicnijim populacijama ne mogu se naci dve potpuno iste jedinke (sa izuzetkom jednojajnih blizanaca). I potomstvo istih roditelja razlikuje se medusobno po mnogim osobinama. Ova pojava naziva se promenljivost. Promenljivost izazvana pod uticajem okoline (stecene osobine) nije nasledna. Ali nasledna je promenljivost izazvana genetskim ciniocima. Ona takode predstavlja osnovu za uzgajivacku delatnost. S vremena na vreme u populacijama se pojavljuju nagle promene koje izlaze iz granica skale promenljivosti karakteristicne za dati genotip. Takve promene zovemo mutacije. Mutaciona promenljivost je nasledna i zahvaljujuci tome moe da se stvori pocetak nove rase ili podvrste. Na taj nacin dolo je do nastanka mnogo rasa i podvrsta kunica koje se razlikuju po boji ili drugim osobinama, kao to su angorizam, reksnost, velicina, zakrljalost, oborenost uiju itd. Nove rase i podvrste ipak se cece dobijaju svesnim ukrtanjem (tzv. stvaralacko ukrtanje), koje stvara drukciji fenotip i genotip nego to su imali preci.

Cilj selekcije je izbor najboljih jedinki iz grupe ivotinja koje posedujemo s namerom da se one oplode, a da se spreci njihovo parenje sa ivotinjama koje nemaju dovoljno dobre osobine. Pri duem koricenju ovakvih metoda povecava se u grupi kunica broj jedinki koje poseduju dobre osobine, to s pokolenja na pokolenje popravlja njihove upotrebne vrednosti. Rezultati selekcije zavise od ucestalosti pojavljivanja datih gena i genetske promenljivosti grupe. Veca korist od selekcije su promene koje se odnose na kvalitet. Kod kunica osobine koje se izrazito nasleduju su pre svega osobine grade i izgleda, osobine rase i boja krzna. U tom slucaju fenotip ivotinje moe da predstavlja osnovni kriterij um za selekciju. U selekciji koja se usmerava ka osobinama koje se malo nasleduju, kao to su, na primer, velicina ivotinje, njena plodnost ili pravilno funkcionisanje fiziolokih procesa, fenotip moe da predstavlja samo pomocni element. Da li selekcija donosi koristi i kolike su one, 142

1..

proveravamo na potomstvu tako to uporedujemo dobijene i srednje upotrebne vrednosti za datu grupu ivotinja. U pravilno vodenoj selekciji mora se uzeti u obzir upotrebna i uzgajivacka vrednost ivotinja. Upotrebna vrednost oznacava da li ivotinje poseduju odgovarajuce osobine za visok stepen produkcije, dok uzgajivacka vrednost moe da se meri po tome koliko se te osobine mogu preneti na potomstvo.

Upotrebnu vrednost kunica odreduju osobine kao to su: zdravlje, plodnost, velicina i grada kunica, kondicija, muskulatura i kvalitet krzna, a kod angorskih kunica - kolicina dlake. Zdravstveno stanje je jedna od najvanijih osobina koja uslovljava sposobnost kunica za parenje. O dobrom zdravlju svedoce: sjajan i dobro izrastao dlacni pokrivac, iroko otvorene, bistre i ive oci, pokretne i normalno' postavljene ui koje reaguju na svaki um. Bolestan kunic:; ima pritvorene oci, ui poloene na ledima, nakostreenu dla.ku i nema apetita. Prilikom nabavke rasplodnih kunica treba od njihovog vlasnika traiti potvrdu (overenu kod .veterinara) da medu njegovim ivotinjama nije bilo nikakvih zaraznih bolesti u toku poslednjeg polugodita. Za rasplod nisu pogodni kunici kod kojih su nastale stalne promene usled bolesti ili telesnih otecenja. Posebno vano je stanje polnih organa, koje treba proveriti pre svakog parenja ivotinja. ivotinje na kojima se primete mane na ovim organima treba odstraniti iz stada i zaklati. Plodnost je pokazatelj koji odreduje sposobnost enke da ostane skotna, da se okoti, dobije veliki broj mladih u jednom nakotu i odhrani ih. Ona takode svedoci o sposobnosti mujaka za parenje i oplodavanje enke. Najbolje je ako se za parenje izabere kunic od takvih predaka koji su nekoliko poslednjih pokolenja imali najbolju plodnost. Praksa potvrduje da su za uzgajivaca najkorisniji nakoti srednje velicine tj. 6-10 komada. Previe veliki nakoti cesto imaju uocljive razlike u stepenu razvijenosti mladunaca, od kojih najcece jedan broj ugine u prvim danima ivota. Njihovo' prikljucivanje drugim majkama nije uvek moguce i predstavlja problem za opsluivanje farme. Pri tom treba 143

"'-

ipak uzeti u obzir razlike u rasama, jer pojedine rase nisu podjednako plodne. Po pravilu kunici vecih rasa su manje plodni nego kunici srednje velikih rasa. Izvestan pokazatelj koji priblino moe odrediti plodnost moe biti broj parova bradavica kod enke. Zenke koje imaju pet pari bradavica lake uzgajaju vece nakote nego enke sa cetiri para bradavica. Pojava pet pari bradavica kod enki srece se u pojedinacnim populacijama razlicitih rasa. Ovo se dogada posebno cesto kod enki bele termondske rase.

a
a

Slika 78. Oblik tela kunica: - pravilan (valjkast); b nepravi1an

Velicina i grada kunica treba da je karakteristicna za odredenu rasu, pol i uzrast (vidi poglavlje Poreklo i rase kunica). Kunic kojeg smo odabrali za parenje treba da ima sledece osobine: valjkast oblik tela (slika 78), pravilno razvijen hrbat i zadnji deo (slika 79), dubok i irok grudni ko; dobro oblikovane i pravilno postavljene noge bez tragova 144

tJ

e
Slika 79. Nedostaci telesne grade kunica: a - normalan hrbat; b - sasecen zadnji deo; c strm zadnji deo; d - grbav hrbat; e ulegnut hrbat; f lopatice trce

(Q
,
d

ill; ~
' ,~

(Q
?

r'

,'.

i
f

'

Slika 80. Nepravilno dranje udova, uliju, podbratka i repa kod kunica: a - normalna grada; b previe rairene ui; udvojen podbradak, iks noge; c savijeni vrhovi uiju, valovit podbradak, noge krive prema unutra; d normalna grada, e nagnut rep, kravlje dranje nogu, f - savijen rep, usko postavljene noge

10 Uzgoj kunica

145

"

rahiticnih promena (slika 80), kratak vrat; kratku i iroku glavu mujaka (tzv. macja) , a kod enki neto malo izduenu i uu. Kondicijom nazivamO' stanje uhranjenosti ivotinja.Potrebno je da ona odgovara cilju upotrebe kunica. Kunici odredeni za rasplod moraju biti u uzgajivackojkondiciji, to znaci n~, suvie mravi ni suvie uhranjeni. Prevelika uhranjenost moe biti uzrok neplodnosti. Previe mravi mujaci moraju se u periodu priprema pred sezonu parenja obilnije hraniti. O muskulaturi se pre svega mora voditi racuna na farmama gde se uzgajaju kunici zbog mesa. Ono cime bi ivotinje trebalo da se odlikuju je brzo povecanje telesne mase i dobro razvijena tel esna muskulatura. Posebno irok i miicav treba da je hrbat ivotinje i njeni udovi, jer su to najcenjeniji delovi zaklanog kunica. Prednji deo tela trebalo bi da je dobro razvijen. Oblik trupa (gledajuci odozgo i sa strane) treba da ima konture pravougaonika sa proporcijama koje odgovaraju datoj rasi. Koa mora biti tanka i vrlo zategnuta. Kvalitet krzna zavisi od faktora kao to su gustina, elasticnost, svilastost i boja dlake. Dlacni pokrivac treba da je to guci jer najvie od njega zavisi funkcionalnost i lep izgled krznenih proizvoda od koa ku:nica. Krzno je gusto kada pri duvanju na dlake (na hrbatu. i bokovima) skoro ne vidimo kou ili vidimo samo male povrine. Elasticnost dlaka ne utice samo na lep izgled krzna nego oteava zbijanje dlaka i omogucava pravijenje imitacije plemenitih krzna. Elastican dlacni pokrivac kod kunica treba razlikovati od nepoeljnog, hrapavog i tvrdog koji podseca na dlaku ostalih domacih ivotinja. Pravi stepen gipkosti dlaka poznaje se po tome to se, kada se krzno razgrne u pravcu glave, dlake pol;;tko vracaju u prvobitan poloaj. Ako se dlake vracaju tek posle dueg vremena, to je dokaz da je gipkost dlacnog pokrivaca mala (previe redak dlacni po-

kriva~.

Boja dlacnog pokrivaca treba da bude tipicna za datu rasu ili podvrstu i cista, .to znaci bez meavine drugih boja (netipicnih). Tako, na primer, kod cincilastih kunica nedopustiva je smeda ili uta nijansa krzna, kod belih kunica uckasti prelivi, a kod smedih nijanse ride boje itd. Osim karakteristicne boje, dlacni pokrivac mora imati izrazit sjaj. 146

Kunici koji se uzgajaju u kavezima sa mreastim podom dobijaju gustu i grubu dlaku na donjoj strani zadnjih nogu to im titi ape od ozledivanja. Produktivno st u stvaranju vune kod angorskih kunica odlucuje o isplativosti njihovog uzgoja. Smatra se da je produktivnost dobra ako tri meseca posle poslednjeg strienja vune naraste vie od est centimetara, i ako je puna (bez ogoljenih mesta na telu) i gusta. Dlacni pokrivac treba da bude svilast, s malom kolicinom povrinskih dlaka (tzv. grubih), bez tragova zbijanja dlaka i prljanja, snenobele boje. Na farmama gde se kontrolie gajenje kunica zbog vune potrebno je da ivotinje koje se izaberu u osnovno stado poticu od takvih roditelja koji su godinje davali prosecno 170 grama vune na 1 kg ive vage.
ODGAJIVAcKA VREDNOST KUNlcA

Ocena odgajivackih vrednosti, tj. sposobnosti prenoenja osobina na potomstvo, predstavlja bitnu dopunu upotrebne vrednosti ivotinja. Ona cesto odlucuje o podobnosti pojedinih jedinki za rasplod. U praksi pokazatelj ovih vrednosti je obicno pedigre ivotinje. Uzimajuci u obzir pedigre date ivotinje, polazi se od stava, da, ako su njeni preci imali neke korisne osobine, oni su mogli da ih prenesu na nju, a ona na potomstvo. Prilikom kupovine zeceva za odgajanje, potrebno je od prodavca traiti dokumenat o pedigreu ili neki drugi dokument koji sadri te podatke. Zivotinja je cenjenija ako njen pedigre obuhvata vie pokolenja predaka i sa oceve i sa majcine strane. Smatra se u praksi da je dovoljan pedigre koji obuhvata tri pokolenja predaka. Pravilno sastavljen pedigre mora da sadri sledece podatke (vidi uzorak 4): naziv rase, podvrste i broj farme (vidi odeljak Obeleavanje kunica radi raspoznavanja), datum rodenja, brojnost nakota iz koga potice, osenu spoljanjeg izgleda, a cesto i takve informacije kao, na primer, nagrade ili pohvale koje je kunic dobio. Ovako sastavljen pedigre predstavlja dragocen izvor informacija o odgajivackoj vrednosti ivotinja, to omogucava najkorisniji izbor parova za rasplod, u odnosu na njihove upotrebne vrednosti i stepen srodnosti.
10* 147

.-Odgajivacka vrednost ivotinje koja potice sa sopstvene farme, odreduje se na slican nacin, uzimajuci u obzir upotrebnu vrednost njenih predaka i srodnika. Ako srodnici ispitivane ivotinje pokazuju veliku ravnomernost u posedovanju odredene osobine, verovatnoca naslednog prenoenja te osobine je veca nego u slucaju izrazite nejednakosti u posedovanju te osobine medu srodnicima. Ova pojava je posebno bitna pri ocenjivanju kvalitativnih veoma naslednih osobina. IZBOR PAROVA ZA RASPLOD Osnovne metode kojih se pridravamo u odgajivackom radu su: sparivanje u cistoj rasi i ukrtanje. Koricenje jedne ili druge metode proizilazi iz nacina na koji smo odlucili da poboljamo osobine grupi kunica i od naslednih premisa koje poseduju kunici.
SPARIVANJE U cISTOJ KRVI

U okviru ove metode vri se sparivanje po slucajnom izboru u okviru rase i rodacko sparivanje. Sparivanje po slucajnom izboru u okviru rase je metoda koja se najcece koristi u praksi. Jedinke koje koristimo za takvo sparivanje ne moraju biti u krvnom srodstvu 4-6 pokolenja unazad. Dobra osobina ove metode je mala verovatnoca pojave negativnih naslednih osobina. Osim ovoga, velika heterozigotnost ivotinja poboljava njihovu ivotno st i odrava njihovu upotrebnu vrednost na dobrom prosecnom nivou, to u stvari smanjuje rizik odgajanja. Negativna strana sparivanja po slucajnom izboru je sve veca promenljivost u narednim generacijama, koja dovodi do pojavljivanja veceg broja jedinki sa nepoeljnim osobinama. Kao rezultat ovoga smanjuje se odgajivacka vrednost ivotinja. Pogodnost ove metode je veca na proizvodnim nego na rasplodnim farmama. U proizvodnim farmama sparivanje po slucajnom izboru slicno sa slicnim, samo ako ivotinje imaju obezbedene dobre ivotne uslove, cak i u odnosu na osobine koje se malo nasleduju, daje dobre rezultate. Osveavanje krvi predstavlja jednokratnu odgajivacku meru koja se zasniva na parenju enke sa mujakom iste 148

rase, ali koji ne potice iz vlastitog osnovnog stada. Ova metoda primenjuje se u situaciji kada, kao rezultat dugotrajnog sparivanja u okviru grupe, dode do tolikog porasta krvnog srodstva da to pocinje da utice na slabljenje ivotnosti, plodnosti i na povecanje broja jedinki koje imaju telesne mane, itd. Izbor odredenog mujaka za osveavanje krvi mora biti posebno paljiv, a njegova upotrebna vrednost mora biti bolja od proseka grupe. Sparivanje medu srodnicima, u zavisnosti od stepena krvnog srodstva, delimo na rodoskrvno sparivanje (roditelja sa svojim potomstvom ili potomaka medu sobom) pravo sparivanje (dede sa unukama ili polusrodnika medu sobom) i umereno (izmedu jedinki koje su u krvnom srodstvu preko daljih predaka). Sparivanje medu srodnicima dovodi do povecanja homozigonosti grupe, zahvaljujuci cemu moemo bre ustaliti poeljne osobine. Ipak, postoji opasnost pojave nepoeljnih osobina ba usled te iste homozigotnosti. Moe doci do pojave letalnih ili semiletalnih gena koje prenose heterozigotne jedinke. Ovo potvrduju i rezultati istraivanja izvrenih na 62 sparivanja, kroz 4 pokolenja (prema F. Jopihu): 1) u 18 sparivanja po slucajnom izboru bilo je 4,41% jedinki sa telesnim manama; 2) u 9 sparivanja izmedu sina i majke - 21,74% jedinki s manama; 3) u 9 sparivanja izmedu oca i cerke - 43,9% jedinki s manama; 4) u 9 sparivanja izmedu brace i sestara - 65,52% jedinki s manama; 5) u 9 sparivanja medu polubracom i polusestrama - 31,15% jedinki s manama; 6) u ~ sparivanja medu potomstvom iz primera 4. - 85,71% jedinki s bitnim manama. Iz ovoga proizlazi da neumeno primenjivanje ove metode moe dovesti do bitnog pogoranja proizvodnih rezultata na farmi. Sparivanje u srodstvu farmama, kada se eli da Ipak, osnovni uslov da bi ljenih rezultata jeste dobro je poseduju kunici iz date se cesto koristi na rasplodnim se pozitivne osobine brzo ustale. se ovom metodom dolo do epoznavanje genetskih osnova kogrupe, posebno u odnosu na no149

sioce letalnih i. subletalnih gena. Za rasplod se mogu koristiti samo jedinke velike fenotipske vrednosti, koje ne pokazuju znakove regresije, bez obzira na sparivanje u srodstvu. Jedinke kod kojih se primeti bitan pad fenotipske vrednosti moraju se eliminisati iz daljeg rasplodavanja. Sparivanje po liniji bazira se na odnosima grupe u kojoj su kunici medu sobom u krvnom srodstvu, sa nekim pretkom, koji je bio izrazito dobrih osobina. Ako je taj predak mujak, to je onda muka linija, a ako je enka, onda je enska linija ili porodica. Odgajanje kunica po liniji karakterie doslednije prenoenje osobina na potomstvo nego sparivanje po slucajnom izboru. Kada jedinka koja je osnovala liniju, postane nesposobna za dalji rasplod, zamenjujemo je sinom (ili cerkom - ako je enska linija). Poeljno je da stvorimo to je moguce vie ovakvih linija da bi kunice mogli odabirati i sparivati medu sobom (ukrtanje medu linijama).
UKRSTANJE

bije ovakvim ukrtanjem zovemo meanci ili hibridi.

Ukrtanje ima iroku primenu u odgajanju kunica. Ono se zasniva na spajanju ivotinja razlicitih rasa, podvrsta ili linija i shodno tome imamo i sledece nazive medurasno, medupodvrsno i medulinijsko ukrtanje. Potomstvo koje se do.

U praksi farmerskog uzgoja kunica najcece se susrecemo sa proizvodnim ukrtanjem i ukrtanjem radi oplemenjivanja. Proizvodno ukrtanje zasniva se na spajanju jedinki koje pripadaju razlicitim rasama, s ciljem da se dobiju meanci prvog pokolenja (Ft), koji se vie nece koristiti za dalji rasplod. Ovakvi meanci odlikuju se po pravilu vecom otpornocu, brim porastom, pogodniji su za klanje i imaju druge upotrebne vrednosti bolje nego njihovi roditelji. Ta pojava se naziva heterozis (bujnost meanaca). Jedinke koje odredimo za ovu vrstu ukrtanja mora da su istog tipa i da imaju poeljne osobine na priblino istom nivou. Ako je izbor partnera slucajan, teko da ce doci do heterozisa. Ako potomstvo svojim upotrebnim vrednostima ne nadrnai boljeg roditelja, moemo smatrati da je ukrtanje neuspelo. U nekim slucajevima primenjuje se ukrtanje kunica u cilju ostvarivanja efekta posrednog nasledivanja osobina. 150

Ovo se. deava pri ukrtanju kunica srednje velikih sa kunicima velikih rasa. Ovakvo ukrtanje je dalo dobre rezultate kod kunicabele novozelandske rase ili bele danske sa belim belgijskim orijaem (I. Kosko). Ovom metodom dobijaju se meanci prvog pokolenja koji posredno nasleduju upotrebne osobine roditeljskih rasa. Ovakvi meanci imaju vecu masu tela i bri tempo rasta nego roditelj srednje velike rase, a ranije fizicki i polno sazrevaju i imaju bolju miicavost od roditelja velike rase. Meanci koje dobijemo ovakvim ukrtanjem ne smemo koristiti za dalji rasplod jer ce kod njihovog potomstva doci do razdvajanja osobina j stvorice se nekorisno diferenciranje ivotinja u odnosu na njihov tip grade i upotrebne vrednosti.
.

Pri ukrtanju medu rasama ne moemo naravno unapred

predvideti pojavu heterozisa. Iz mnogih prakticnih primera proizilazi da ukrtanja ove vrste daju potomstvo koje ima znatno vecu otpornost i ivotnost nego njihovo roditelji. U uslovima masovnog uzgoja teko je poboljati ostale upotrebne vrednosti. Ukrtanje radi oplemenjivanja zasniva se na povecanju iz pokolenja u pokolenje udela osobina plemenite rase u grupi kunica. Ovome je cilj postepeno poboljanje odredene osobine ili grupe osobina kod svih kunica koje odgajamo. Za rasplod se tada odabiraju samo jedinke koje su po fenotipu najblie jedinki koja vri oplemenjivanje. Na velikim farmama, koje su specijalizovane za uzgoj kunica, koriste se sloenije forme ukrtanja da bi se odrao odredeni upotrebni tip ivotinja bez rasne pripadnosti. To su ipak previe specijalne forme da bi mogle da se koriste u uslovima masovnog uzgoja. Ovde cemo zato govoriti samo o ukrtanju kunica s obzirom na upotrebnu vrednost njihovog krzna. Ukrtanje radi dobijanja kvalitetnog krzna najcece je usmereno na dobijanje poeljnih efekata boje krzna, a rede je cilj poboljanje kvaliteta krzna. Ponekad se ovaj rad pretvara u stvaralacko ukrtanje, koje dovodi do stvaranja nove rase, ili podvrste, ili rase, cija je boja drukcija od jedinki koje su ukrtene. Ovo je ipak dugotrajan rad za koji je neophodna odgovarajuca velika grupa kunica, to je neophodno za ponavljanje velikog broja kombinacija. Zato ovo ukrtanje treba prepustiti specijalizovanim naucnim ustanovama. 151

"

U praksi za proizvodne ciljeve i jo cece za amaterski uzgoj obicno se ukrtaju rasa i podvrsta i tada kad se eljena boja krzna pojavljuje samo kod heterozigotnih jedinki. Ovakvi slucajevi se deavaju, na primer, pri produkciji kunica rdaste boje koja je karakteristicna za pegavog orijaa, holandskog kunica, belog hotota i za druge. Nacin nasledivanja boje dlacnog pokrivaca slae se sa Mendelovim pravilima. Kao rezultat ukrtanja homozigotnih jedinki u odnosu na dve suprotne osobine dobija se u prvoj generaciji (F!) ujednaceno potomstvo u pogledu fenotipa i genotipa. Prilikom ukrtanja dva para suprotnih gena (na primer, jednog para koji uslovljava boju krzna i drugog koji uslovljava duinu dlake), kod meanaca se stvaraju cetiri vrste gameta, a teorijski mogucih kombinacija moe biti 16 (4X4). Brojni odnos fenotipa u pokolenju F2 iznosice tada 9:3:3: 1. Ovo je princip na kome se zasniva stvaralacko ukrtanje radi stvaranja novih rasa ili podvrsta. Na ovaj nacin moe se dobiti, recimo, reks ili angorski kunic koji poseduje bilo koju boju normalnodlakih kunica.

~,

152

--

RAZMNOAVANJE KUNICA

RASPLODNA

ZRELOST

KUNI CA

enke i mujaci mogu se koristiti za rasplod tek poto postanu polno zreli i dovoljno fizicki razvijeni. Polna zrelost predstavlja sposobnost organizma da stvara sazrele polne celije, kod enki jajaca, a kod mujaka spermatozoide. Osim ovo,ga, o polnoj zrelosti enki svedoci i njihova sposobnost da radaju normalno potomstvo. Polnu zrelost ivotinje po. stiu mnogo ranije nego fizicku. Kunici svih rasa postiu polnu zrelost u trecem ili cetvrtom mesecu ivota. Mladunci koji se rode u jesen (narocito u kasnu jesen) sazrevaju u ovom pogledu bre nego oni koji su rodeni u periodu proleca ili leta. Taj rani stadijum polne zrelosti ne moe se ipak poistovetiti sa potpunom sposobnocu za parenje. Postizanje ove osobine kod kunica zavisi od cinilaca kao to su rasa, uslovi smetaja, ishrana i sezona parenja. U uslovima normalnog uzgoja smatra se da kunici malih i srednje velikih rasa postiu zrelost za parenje izmedu pet i sedam meseci starosti, a kunici velikih rasa postiu je sa osam meseci. Najkasnije u ovom dobu kunice treba koristiti za rasplod. Preterano dugo zadravanje ivotinja pre pocetka parenja (kod srednje velikih rasa do starosti od osam meseci, a kod velikih rasa preko devet meseci) nije poeljno. Zbog ovoga one se cesto utove, to kasnije oteava parenje, a moe nastati i neplodnost. U uslovima racionalnog uzgoja, narocito ako je pristup svet1osti u prostorije neogranicen, a ivotinje obilno hra153

njene hranivima bogatim belancevinama, termin prvog parenja moe se pomeriti jedan mesec unapred u odnosu na podatke koji su gore navedeni. Kad srednje velike brzostasne kunice uzgajamo zbog mesa (kao to su beli kalifornijski, beli danski, beli novozelandski), i hranimo ih obogacenim meanim hranivima, preporucuje se prvo parenje izmedu cetiri i cetiri i po meseca starosti. Vreme u kojem moemo da koristimo rasplodne sposobnosti kunica, varira u zavisnosti od uslova uzgoja istepena eksploatacije kunica. U uslovima dobre ishrane i umerene ucestalosti parenja i nakota enka moe biti polno sposobna cetiri do pet godina, a mujak est do osam godina. Ako je parenje intenzivno, ovaj period se smanjuje na godinu i po do dve za enku i tri do cetiri godine za mujaka. Najceci razlozi eliminacije kunica iz osnovne grupe su: kod enki sve dui i dui periodi jalovosti, radanje malog broja mladih i smanjenje mlecnosti, a kod mujaka odsustvo elje za parenjem. Ako se kunici uzgajaju u kavezima, mogu iveti izmedu osam i deset godina. ISPOLJA VANJE SEKSUALNOG NAGONA I TEHNIKA PARENJA
POLNI NAGON

Polni nagon je fizioloko stanje u kom enka oseca spremnost i elju za parenjem. Ova elja je izazvana hormonima. Kod enki vecih ivotinja polni nagon se javlja ciklicno, u jednakim vremenskim intervalima, dok ne nastupi oplodavanje. Pojavljivanje polnog nagona odvija se istovremeno sa dozrevanjem jajne celije u jajniku i prelaskom jaja u jajovod. Ovaj proces zovemo ovulacija. Ovakva vrsta ovulacije naziva se spontana. Kod enki kunica polni nagon nije ciklican, a nije ni povezan sa ovulacijom. Za njegovu pojavu potrebno je polno uzbudenje, koje utice na uspostavljanje odredenih hormonainih procesa. Ovakvo uzbudenje se stvara u kontaktu sa mujakom (ili cak pri boravku sa drugim enkama u istom kavezu). Najvie do njega ipak dolazi za vreme parenja. Do ovulacije kod enke dolazi desetak casova posle parenja, a tek cetiri casa kasnije jajne celije enke bivaju oplodene 154

..........

spermatozoidima (po Donsonu). Ova vrsta ovulacije naziva se izazvana ovulacija. Spermatozoidi koji posle parenja ostanu u telu enke ive jo dvadeset pet do trideset casova. Utvrdeno je (tang i Ostin) da spermatozoidi moraju biti izloeni delovanju izlucevina materice ili narocito jajovoda najmanje est casova da bi stekli sposobnost oplodavanja. Ova pojava zove se kapacitacija. Za razliku od spermatozoida, jajne celije gube sposobnost da budu oplodene vec posle osam cas ova od ovulacije. Ako oplodavanje nastupi previe kasno, kad vec pocne proces starenja jaja, moe doci do radanja malog broja i veoma oslabljenih mladunaca. Promene koje nastaju pod uticajem polnog nagona manifestuju se crvenilom i nabreknutocu spoljanjih delova polnih organa i neobicnim ponaanjem enke. Opaa se kod nje, kada se miluje rukom, da se protee i legne .na trbuh, osim ovoga postaje nemirna i gubi apetit. U ovakvom stanju, kad se nade u kavezu mujaka, enka lako doputa sparivanje, ciji je efekt obicno pozitivan. Oplodena jaja (zigoti) premetaju se iz jajovoda u krakove materice, gde nastupa njihova implantacija i dalji razvoj do stadijuma zametka i ploda. U jajniku se stvaraju uta tela (trudnicka) ciji hormon (progesteron) sprecava razvoj novih jajnih celija. U tom periodu prestaje polni nagon i njegovo spoljno manifestovanje. On kod enke traje izmedu dvanaest i trideset est casova. Ako posle parenja nije dolo do oplodenja enke, uta tela takode ne dozvoljavaju stvaranje jajnih celija. Ovakvo stanje traje dve do tri nedelje. U tom periodu pokuaji oplodavanja enke su nekorisni. Proces nestajanja utih tela kod neoplodenih enki ponekad je pracen ponaanjem kakvo je karakteristicno za poslednji period trudnoce (na primer, pravIjenje gnezda). Ova pojava poznata je uzgajivacima pod nazivom lana ili prividna trudnoca. Ona se najcece javlja pocetkom trece nedelje od dana parenja, to se ne sme brka~ ti sa zaista skotnim enkama koje takode grade gnezdo, to moe da nastupi vec pocetkom cetvrte nedelje trudnoce. enke koje pokazuju simptome lane trudnoce potrebno je odmah ponovo pariti. Srecu se i primeri permanentnog polnog nagona, tzv. nimfomanija, kad enka stalno dozvoljava mujaku da je oploduje, ali pri tom ostaje neplodna. Ovakvo stanje moe 155

"'---

-se objasniti samo oboljenjem rasplodnog sistema enke, koju treba odstraniti iz grupe. Za razliku od ovoga, kad enka vie puta pokazuje simptome polnog nagona (na primer, ako je uzbudena bliskim prisustvom mujaka), a due nije koricena za parenje, moe da dode do trajne besplodnosti, jer se u jajniku stvaraju ciste koje sprecavaju stvaranje jajnih celija. Pol na aktivnost mujaka nije u tako velikom stepenu uslovljena delovanjem hormona i stanjem rasplodnog sistema, kao to je to slucaj kod ~nki. Odlucujucu ulogu u njegovoj polnoj aktivnosti u velikoj meri izaziva uzbudenje koje prethodi cinu parenja. Prema istraivanjima F. Hofmana i K. Loehle (za F. K.Dornema), dobri rezultati oplodavanja dobijaju se posebno od onih mujaka koji su cece koriceni za rasplod. U protivnom, posebno u uslovima koji sputavaju pokrete (kao .to su previe mali kavezi) i pri dobroj ishrani, mujaci brzo gube sposobnost efikasnog oplodavanja. Posle preterano duge pauze u koricenju mujaka za rasplod, prvo njegovo sparivanje moe biti i neuspeno, jer je veliki broj njegovih spermatozoida prestao da deluje. Povoljne rezultate moe dati tek drugo i sledeca parenja. Dobro uzgajan i odhranjen mujak bez tete po sopstveno zdravlje moe da se pari dva puta dnevno (ujutro i posle podne). Ako je rec o vecem broju enki, potrebno je svaka tri-cetiri dana praviti jednodnevnu pauzu. U protivnom slucaju, kao i pri maloj eksploataciji, mujak moe izgubiti elju da vri skokove. U periodu povecane polne aktivnosti hranjenje mujaka mora biti veoma obilna i bogato belancevinama, vitaminima i mineralima.
TEHNIKA PARENJA

Prilikom parenja enka se prenosi u kavez mujaka, a ne obrnuto. U svom kavezu mujak se oseca sigurniji i moe lake ovladati enkom. enke koje se prvi put pare potrebno je sparivati sa starijim mujacima koji imaju dosta iskustva u parenju. Mlade ineiskusne mujake treba sparivati sa starijim enkama koje su odgajile vec vie nakota. Neophodno je da mujaci imaju vecu telesnu masu od enki. Uzgajivac mora da prati i kontrolie i parenje. Ako enka podie rep i zadnji deo, to je znak da je spremna za 156

parenje. U tom slucaju: parenje nastupa odmah i postoji velika sigurnost da ce doci do oplodenja. Ponekad enka bei od mujaka, ali posle nekoliko minuta dozvoljava odnos. Uspenost parenja ocenjuje se po tome to mujak posle parenja pada na bok uz karakteristican pisak. Treba zapamtiti da je pre parenja neophodno iz kaveza odstraniti sve predmete koji se mogu pomicati (hranilica, pojilica) koji bi mogli zasmetati ivotinjama u njihovim kretanjima po kavezu i medusobnom optenju. Ako mujak i pored dobre uzgajivacke kondicije koju poseduje pristupa parenju previe tromo i nedovoljno energicno, treba podrobno ispitati stanje njegovih polnih organa. Ispod koice na glavicu penisa mogu se stvoriti tvrde grudvice od dlake koje smetaju pri erekciji. Parenje mogu takode oteati nagnjecei1ja stopala ili druge telesne povrede, predugacki nokti itd. Ovakav podroban pregled potrebno je izvriti i nad svim enkama pre nego to dode do parenja. Mujake cija su stopala povredena usled nagnjecenja ne treba koristiti za rasplod. Ako se enka koja je donesena u kavez mujaka prvih nekoliko minuta ponaa agresivno i ne dozvoljava mujaku da skoci na nju, treba je uzeti (ako ostanu zajedno mogu se medusobno gristi) i posle nekoliko sati ponovo pokuati parcnje. Ako se ni posle nekoliko pokuaja ne dobije nikakav rezultat, treba je odneti kod drugog mujaka. Ako ni to ne pomogne, takvu enku treba odstraniti iz grupe. Posle parenja eriku treba vratiti u njen kavez. Jedan uspean odnos je dovoljan da enka bude oplodena. Istraivanja koja su vrcna pokazala su da viekratno oplodavanje u toku 24 casa nema veci uticaj na plodnost ivotinja i na velicinu nakota, od samo jednom obavljenog oplodavanja. Ponavljanje parenja potrebno je samo onda kad postoji sumnja da prvi skok nije dao nikakve rezultate. U tom slucaju drugo parenje (najcece sa istim mujakom) treba da se obavi dva do tri sata posle prvog. Poslednjih godina, zajedno sa irenjem industrijske tehnologije gajenja kunica, u mnogim zemljama vre se probe vetackog osemenjivanja enki, to bi za velike farme moglo imati velik prakticni znacaj. 1978. godine poboljana je me-toda uzimanja semena mujaka, cuvanja i kasnijeg vetackog oplodavanja enke. Ipak i dalje ima problema sa vetackim izazivanjem ovulacije kod enke. Laboratorijski eksperimenti 157

pri kojima se enkama daju hormonski preparati daju dobre rezultate, ali ne toliko dobre da bi se vec mogli primenjivati u praksi. Moe se ocekivati da ce ovaj problem biti reen u nekoliko narednih godina.

Skotnost enke traje obicno 31-32 dana. enke cija trudnoca due traje po pravilu daju malobrojne nakote (1-3 komada), sa prekomerno razvijenim mladuncima. Ovakvi porodaji su teki i cesto dolazi do povreda mladunaca. Za razliku od ovog, mladunci rodeni posle trudnoce od 30 dana ili jo manje vrlo su slabi. Oni obicno nisu sposobni za ivot ili pokazuju tako slabu ivotno st da posle kratkog vremena obolevaju od raznih bolesti i uginuo U periodu trudnoce ne treba bez potrebe uznemiravati enku, cesto je hvatajuci ili prenoseci iz kaveza u kavez, smetati joj suvinom bukom i slicno. Spoljanji znaci trudnoce takvi kao vidna otealost pokreta i zaobljen izgled stomaka, mogu se primetiti tek u trecoj, a nabreklost bradavica tek u cetvrtoj nedelji. Provera trudnoce se moe izvriti vec 12-14 dana od dana parenja opipavanjem ploda. enka se stavi na ravan sto, glavom prema kunicaru, dok je on jednom rukom dri za krzno na ledima, drugom opipava zadnji deo trbuha. U tom periodu plod se moe relativno lako otkriti. Ima ovalan oblik i duinu od 1,5-2 santimetra. Ovakvo ispitivanje se mora obaviti sa velikom opreznocu, jer prejak pritisak moe izazvati otecenje ploda, a kasnije i pojavu mrtvorodenih mladunaca. U drugoj polovini trudnoce potrebno je enki davati povecane porcije hrane (vidi odeljak Prehrana kunica). Posebno je vano za ovaj period da joj se sistematski daje voda za pice. Treba joj davati vodu cak i kada dobija velike kolicine socnih hraniva. Radi vece sigurnosti oplodenja veliki broj uzgajivaca doputa mujaku jo jedan skok cetrnaestog dana trudnoce. Veoma cesto se deava da skotne enke pristaju na parenje. Tom prilikom moe kod njih doci do dodatne ovulacije i oplodavanja. U tom slucaju u materici se razvijaju plodovi razlicite starosti koji se kasnije radaju u razlicitim terminima. Ovu pojavu zovemo preoplodivanje (F. K. Dorn). 158

"---

Poto protekne dana od oplodenja enke, u njen kavez se stavlja kavez za kocenje dobro ocicen i zastrt slamom. U tom malom kavezu, nekoliko dana pred kocenje enka formira gnezdo i oblae ga dlakama koje cupa sa sto. maka, oko bradavica. Ovo kasnije olakava mladuncima da dodu do njih.
KOcENJE I NAcIN POSTUPANJA SA MLADUNCIMA

enka se najcece porada nocu, uglavnom bez tekoca i obicno u gnezdu. Kocenje traje izmedu petnaest i dvadeset minuta. U jednom nakotu moe biti od 1 do 20 mladunaca. Ipak, obicno broj kunica varira od 6 do 10, u zavisnosti od rase, selekcije koja se primenjuje i uslova odgajanja. Odrasla i dobro odgajena enka moe s lakocom da od.goji 12 mladunaca. Nekoliko cas ova posle kocenja potrebno je pregledati gnezdo da bi se utvrdio broj nakota i zdravstveno stanje mladunaca. Zdravi mladunci imaju okruglast oblik i glatku ruicastu kou koja se sjaji. Mrtve, defektne ili veoma slabe jedinke (male, mrave, naborane i one koje daju slabe znake ivota) treba odmah izbaciti iz gnezda. Ako ovako izgleda ceo nakot, mora se u potpunosti odstraniti, a enku podvrci ponovnom parenju u toku tri naredna dana. Ako se enka okoti u gnezdu, stavi mladunce u jedan ugao i pokrije ih svojim dlakama, to je znak da su kod nje dobro razvijeni materinski instinkti. Ponekad se deava da enka ostavi mladuncad na podu kaveza. To se najcece deava enkama koje se ko te prvi put i u vreme velikih vrucina ili u pregrejanim prostorijama. U tom slucaju mladunce treba to pre sakupiti i staviti u gnezdo. Ako u njemu nema zecijih dlaka, treba ih nacupati sa neke stare zecije koe, osuiti i razastrti po gnezdu. Ak<1 su mladunci koje smo uzeli sa poda kaveza promrzli, treba ih uzeti na dlan i zagrejati. Ako se kod starije enke (koja je vie puta radala) dogodi da se nekoliko puta okoti izvan gnezda, to je dovoljan razlog da je vie ne koristimo za rasplod. U velikim farmama slabi i za ivot nesposobni mladunci odstranjuju se odmah po rodenju. Ovakav postupak dovodi do poboljanja zdravlja citave grupe kunica, jer se mladi 159

koji su zaostali u razvoju lake razboljevaju, a njihove bolesti se mogu preneti i na ostale clanove grupe. Zbog toga je ovo prva selekcija mladih kunica u pogledu zdravstvenog stanja. enkama koje su se prvi put okotile (one su najcece sparivane vrlo mlade) ostavlja se da hrane osam mladunaca, dok starije enke mogu othraniti dvanaest mladunaca. U nekim farmama unitavaju se najslabiji prekobrojni mladunci, a u drugim - prenose se drugog ili treceg dana u gnezda enki koje imaju manji nakot pribline starosti. Slicno se deava sa mladuncima cije majke uginu uskoro posle kocenja. Potrebno je zapamtiti da kad se mladunci prebacuju u druga gnezda, to izaziva nespokojstvo tih drugih enki jer one po mirisu osete da to nisu njihovi mladunci. Zbog ovoga enke pocnu da ih grizu. Da do ovoga ne bi dolo, mlade koje nameravamo da stavimo u tude gnezdo treba istrljati dlakama koje smo uzeli iz tog gnezda i tek ih tada moemo staviti u sredinu nakota i prekriti dlakama. Ovo se radi kad enka nije prisutna. Posle ove intervencije ne smemo pustiti enku u kavez za kocenje jo najmanje sat vremena. Veoma je bitno da enke za vreme kocenja, a i posle toga, imaju stalan pristup vodi. One osecaju veliku ed koja je izazvana porodajnim naporima, gubitkom vece kolicine krvi i lucenjem mleka. Ako u ovoj situaciji ne mogu doci do vode, to kod enki moe izazvati nagon za prodiranjem mladunaca. U toku prvih nekoliko dana po kocenju potrebno je cesto kontrolisati gnezda sa mladuncima da bi se proveri1a njihova ishrana i mlecnost njihovih majki. Nedovoljno hranjeni kunici imaju naboranu kou, ulegnute trbucice i sklonost da se razidu po celom gnezdu. U tom slucaju neophodno je podrobno pregledati enku, a posebno njene mlecne lezde. Velika nabreklost, crvenilo bradavica i nedostatak mleka, koje ne izlazi kad se bradavice pritisnu, dokaz je da su mlecne lezde u procesu zapaljenja. Treba ih odmah, lagariim pokretima, masirati da bi mleko nadolo. Zatim pribliiti mladunce bradavicama. Ako enka bei, mora se drati u poloaju trbuhom prema gnezdu sve dok se mladunci nasisaju. Ako ovaj postupak ne daje nikakve rezultate, mlade treba odneti kod drugih enki (1-3 mladunca svakoj enki), a njihovu majku odstraniti iz osnovne grupe. 160

"""--

Posle svake kontrole mladunaca moramo ih vratiti nazad u najdublji deo gnezda i pokriti dlakama. Najceci poremecaji vezani sa kocenjem su radanje mrtvih mladunaca, radanje mladunaca nerazvijenih i nesposobnih za ivot i kanibalizam majke. Radanje mrtvih mladunaca i prerani porodi kada su mladunci nedovoljno razvijeni, najceci su 28. ili 29. dana trudnoce. Razlog za ove pojave mogu biti bolesti organa za razmnoavanje, poremecaji u razmeni materija, veliki nedostatak belancevina, vitamina ili minerala, trovanja pokvarenom hranom, mehanicke povrede, a takode i psihicki stresovi (prestraenost usled nagle buke ili promene kaveza). enke koje su sklone da radaju mrtve mladunce nisu pogodne za razmnoavanje. Kanibalizam koji se zasniva na prodiranju poroda pri kocenju ili uskoro posle toga je relativno retka pojava. Smatra se da je najcece izazvan poremecajima u prometu materija u organizmu majke, nedostacima nekih hranljivih elemenata (posebno aminokiselina i mikroelemenata), nemogucnocu da se utoli ed, prekomerno tekim i bolnim kocenjem ili naslednim predispozicijama. Ukoliko se ovo pojavi dva puta kod jedne iste enke moramo je eliminisati iz daljeg rasplodavanja. Na racionalno organizovanim farmama ceo tok razmnoavanja zabeleen je na karticama za pojedine ivotinje ili u notesu farme. U kartici za enku upisuje se datum parenja i termin u kome ocekujemo kocenje, vreme kad se okotila, broj rodene mladuncadi, broj uginulih, eliminisanih i razdeljenih drugim enkama, odnosno onih koji su vetacki odgojeni. Ovde se zapisuju i zapaanja koja se odnose na pojavu materinskog instinkta kod enke. Ove informacije su veoma korisne pri kasnijoj selekciji u osnovnoj grupi. Bice korisno ako napravimo kalendar skotnosti, koji treba staviti na vidno mesto. Koristeci se njim moemo lako odrediti priblian datum kocenja ecice. Izrada ovakvog kalendara je vrlo laka. U prvu kolonu upisuju se dani odredenog meseca, a u sledecu kolonu dani narednog meseca u kojima ocekujemo kocenje. Ako prihvatimo da trudnoca traje 31 dan, prilikom parenja u januaru, martu, maju, ju1u, avgustu, oktobru i decembru, dani kada ocekujemo kocenje padaju u odgovarajuce dane sledecih meseci. Ako je parenje bilo u februaru, datum kocenja pomera se za tri dana u
11 Uzgoj kunica

161

"""'---

odnosu na datum parenja. U odnosu na datume parenja u aprilu, junu, septembru i novembru, termini ocekivanih kocenja pomeraju se za jedan dan. UCESTALOST KOCENJA Ucestalost kocenja ili tzv. intenzivno st razmnoavanja je uslovljena velikim brojem cinilaca. Izmedu ostalog zavisi od: uslova smetaja, ishrane, klimatskih uticaja, cilja zbog koga uzgajamo kunice, broja radne snage, strucnosti uzgajivaca i slicno. Ipak, kao i u svakoj privrednoj delatnosti i ovde je najvaniji ekonomski faktor, jer se tei da se optimalno smanje trokovi proizvodnje kunica u uslovima koji postoje na odredenoj farmi. Na povecanje trokova utice, na primer, svaki mladunac koji je dodeljen drugoj majci. Izuzetak cine farme koje uzgajaju kunice zbog vune. Trokovi su nii ako jedna enka odgoji veci broj mladunaca nego ako vie enki odgoji isti ili manji broj. Ako, na primer, osnovni trokovi za odravanje osnovne grupe, koji obuhvataju cene utroenih hraniva (vidi tabelu 13) i neophodan rad iznose oko 650 zlota * godinje za jednu enku, onda se za nakote razne velicine, koji su dobijeni prosecno u toku jedne godine kod razlicitih uzgajivaca, dobijaju sledeci rezultati: 15 odgojenih kunica - cena kotanja po komadu 43 zlota; 20 kunica - 32 zI/kom.; 25 kunica - 26 zI/kom.; 30 kunica - 21 zI/kom.; 35 kunica - 18 zI/kom.; 40 kunica - 16 zI/kom. Ove cifre predstavljaju recit dokaz koliko brojnost odgojenih mladunaca dobijenih od jedne enke utice na isplativost uzgoja kunica. Oni predstavljaju i princip koricenja maksimalno moguceg intenziviteta razmnoavanja ovih ivotinja. Kunici se mogu razmnoavati preko cele godine, mada se polni nagon moe lake izazvati u prolecno-Ietnjem periodu nego u jesenjem i zimskom. Smatra se da se ovo dogada zbog krace dnevne svetlosti u jesenjem i zimskom periodu, jer svetlost regulie hormonaine procese koji reguliu polne cikluse ivotinja, to je ostatak nekadanje osobine divljih kunica da se prilagode uslovima okoline.

. 1 zlot = 0,80 din.


162

U uslovima uzgoja kuni ca u kavezima na otvorenom prostoru, ovaj cinilac zajedno sa problemima oko obezbedivanja mladunaca od smrzavanja jasno govori u prilog tome da je poeljno razmnoavanje samo u prolecno-Ietnjem periodu. U ovakvim uslovima moe se od svake enke dobiti cetiri nakota godinje, od polovine marta do prvih dana novembra (vidi tabelu 18). U slucaju da se u rano prolece ili kasnu jesen pojave veci mrazevi, mladunce treba zatititi u prvih desetak dana ivota tako to cemo utopliti kaveze ili gnezda i na taj nacin zatititi mlade od hladnog vetra. Kriticna temperatura za jo mokru mladuncad iznosi oko lOC. Kad uzmemo u obzir sve to je gore navedeno onda godinji prosek po jednoj enki iznosi 25 do 30 odgojenih kunica. Razmnoavanje kuni ca u toplim prostorijama ili kavezima s mnogo slame moe trajati cele godine. Poeljno je da se temperatura u toku zime odrava izmedu 14-18C, a u periodima kada je dan kraci, otprilike od prvih dana septembra do kraja marta, bilo bi dobro da se vetackim osvetljenjem dan produi na 14-16 casova. U takvim uslovima moe se ostvariti est ciklusa razmnoavanja godinje i dobiti prosecno 40 odgojenih mladunaca od jedne enke osnovne grupe. Ovako velika intenzivnost razmnoavanja moguca je samo pri optimalnim ivotnim uslovima ivotinja. Pre svega su tu neophodni sledeci uslovi: odgovarajuca mikroklima u kunicarniku, ishrana obogacenim granuliranim meavinama, veoma dobar sanitarno-veterinarski reim, redovno pridravanje termina parenja i odvajanja mladih kunica od majki (vidi odeljak Koricenje mesa). U farmama za razmnoavanje i reprodukciju ili na proizvodnim farmama pri stvaranju podmlatka osnovne grupe sprovodi se manje intenzivan sistem razmnoavanja, tj. jedan nakot godinje manje od gore navedenih podataka. Ako se kunici uzgajaju u nezagrevanim prostorijama, dobija se prosecno oko dvadeset kunica godinje od jedne enke, dok se u zagrevanim prostorijama moe dobiti oko trideset kunica. U ovom drugom slucaju kunici ostaju kraj majki osam nedelja, a enka se pari dve nedelje pre nego to se mladi odvoje od nje.

11*

163

....,
UZGOJ MLADIH

UZGOJ MLADIH DOK SU UZ MAJKU Kunici se radaju bez dlake i slepi. Dlacni pokrivac pocinje da raste posle tri dana, a progledaju posle deset do dvanaest dana. Teina novorodenceta zavisno od rase i broja nakota je od cetrdeset do sedamdeset grama (kod srednje velikih rasa obicno od pedeset pet do ezdeset pet grama). Za negu mladih nisu potrebne neke posebne mere sve dok ne napuste gnezdo (osim kontrole ishrane). Samo u periodu kada im se otvaraju oci treba dobro pogledati svako mladunce i obratiti posebnu panju da mu kapci nisu zalepljeni sluzi ili gnojem (ovo je posebno vano kod reksa). Ako dode do ove pojave oprezno obrisati sastave kapaka mekom krpom zamocenom u vodu sobne temperature ili u blag rastvor borne kiseline. Punu panju uzgajivac mora u ovom periodu da posveti enki koja hrani mladunce. Ona mora imati najoptimalnije uslove za podizanje potomstva. Treba im obezbediti mir, izbegavati cesta hvatanja enke, ne dozvoliti da im se druge ivotinje ili osobe previe priblie. Ishrana mora biti obilna (vidi odeljak Ishrana kunica). Znacajno mesto u ishrani moraju imati hraniva koja izazivaju stvaranje m1eka, kao to su ivotinjske belancevine, veca kolicina krecno fosfornih dodataka i vitamina. Davanje vece kolicine penicnih otpadaka ima smisla tek kad mladunci pocnu samostalno da se hrane. enke koje hrane mladunce moraju imati stalan pristup do svee i pitke vode. Tamo gde je to moguce preporucuje 164

..I..

se davanje tudeg mleka enkama koje hrane vece nakote (preko osam mladunaca). Najbolje je davati to mleko kao potpuno kiselo, jer ako je u polukiselom stanju ono izaziva dizenteriju. Sva hraniva koja se daju ovim enkamamoraju biti u najboljem higijensko-sanitarnom stanju. Zecije mleko je veoma bogato hranljivim sastojcima. Mladi kunic koji; se hrani iskljucivo majcinim mlekom za 1 gr prirasta potroi jedva 2 gr majcinog mleka. Poredenje izmedu hranljive vrednosti zecjeg i kravljeg mleka moe se videti u tabeli 15. Lucenje mleka se postepeno povecava i dostie maksimum dana od kocenja. Ako se na period laktacije nastavlja nova trudnoca, to se deava kod metode intenzivnog razmnoavanja, vrhunac mlecnosti dolazi nekoliko dana ranije. Ako enke nisu oplodene u toku odgoja miaduncadi, period laktacije traje ezdeset dana, a i due, mada kolicina dobijenog mleka postaje sve manja vec trideset dana od dana kocenja. Dobra zecica izluci za 24 casa oko 31 gr mleka na 1 kg svoje teine (po Sandfordu). Kod enke cija je telesna masa 4 kg dnevna produkcija mleka iznosi oko 125 g. U periodu najvie mlecnosti kolicina mleka moe iznositi cak 250 g za 24 casa.
Tabela 15. Procenat hranljivih elemenata u mleku zecice i mleku krave (prema eliju i drugima).
Prehrambeni elementi i mineraIni Zecica 31 69 13 12 2 2,5 0,9 1 1: 2,3 7,32 MJ Krava 12 88 3,5 3,5 5 0,7 0,17 0,2 1: 3,7 2,84 MJ 165

, r

Suva materija Voda Belancevine Masti ecer Pepeo Kalcijum Fosfor Hraljivi odnos Energetska vrednost 1000 g

'-

"!"""""

U naprednim farmama mlecnost enki ispituje se na osnovu porasta telesne mase njenog potomstva, a rezultati ovih ispitivanja koriste se pri selekciji osnovne grupe. Mlecnost enki je nasledna osobina, kao i briga za zbrinjavanje potomstva. Na obe ove osobine mora se obratiti posebna panja prilikom selekcije ivotinja za razmnoavanje. enka mladunce hrani uglavnom nocu, dok ih u toku dana briljivo pokriva dlakama. Ako se pri kontroli nakota utvrdi da medu dobro razvijenim jedinkama postoje i slabo razvijene, a nemamo vremena da ih licno stavljamo kraj enke da bi sisali, bolje je da ih odmah likvidiramo nego da se kasnije degeneriu. Ako postoji mogucnost, moemo takve mladunce vetacki dohranjivati. Ovaj metod je bitan narocito za mladunce koji su ostali bez majke. Za vetacku ishranu koristimo kondenzovano kravlje mleko, razblaeno sa vodom u odnosu 1:1 i obogaceno vitaminima A, D3, E i vitaminima B kompleksa. Veoma mladim kunicima ova meavina se daje pipetom, a malo starijima preko cucle. Ipak, ovakav odgoj mladuncadi nije uvek uspean. Prema ispitivanjima koja su vrena u Nemackoj (P. eli, 1976), dobri rezultati ovakvog vetackog uzgoja dobijeni su kada se mleko zecice zamenilo hranljivom meavinom koja je sadrala: 29-32% suve materije, 11-14% belancevina, 11-14% masti, 1,5-2,5% laktoze i 2,3-2,5% mineralnih elemenata i vitamina. Mladi se hrane iskljucivo majcinim mlekom do 16-18 dana ivota. Zatim pocinje da im se daje i druga vrsta hrane, a pre nego to navre 30 dana jedu potpuno samostalno sve vrste hraniva koje se daju i odraslim kunicima. Promena zuba pocinje 18. dana ivota, a zavrava se kad. kunic napuni otprilike jedan mesec. Mladunci stari tri nedelje vec naputaju gnezdo i tada je potrebno skloniti sanduk ili kavez u kome je ono bilo. Pokuaji mladunaca da ranije izadu iz gnezda prouzrokovani su malom mlecnocu majke i njenom iscrpenocu ako podie veci broj mladunaca. Od momenta kada kunici pocnu da jedu hraniva koja su namenjena njihovoj majci treba im davati postepeno sve vece kolicine argarepe ili zelenih hraniva (leti), sena od leptirastih biljaka ili dobro livadsko seno, kao i kaloricna hraniva sa mineralnim dodacima. Posle est dana teina kunica se udvostrucava u odnosu na teinu pri rodenju. U narednih osam dana i ova teina 166 1

se udvostrucuje, a u toku sledecih cetrnaest dana jo jednom. Teina kunica osamnaestog dana ivota treba da iznosi: za srednje velike rase 200-250 g, a kod velikih rasa 300-350 g. Kada kunic navri trideset dana ivota za srednje velike rase prosecna teina varira izmedu 500-600 g, a kod velikih rasa 650-700 g, to znaci da je srednji dnevni prirast teine kod srednje velikih rasa oko 25 g po komadu, a kod velikih rasa oko 30 g. Sve dok mali kunici ostaju uz majku, uzgajivaceva briga oko njih svodi se uglavnom na to da im obezbedi dovoljne kolicine kaloricnih hraniva i vode za pice. Mladuncima iz veoma velikih nakota neophodno je dodatno davanje mleka. Ako smo na pod kaveza stavili sloj sena, moramo ga cesto menjati. Pri uzgoju kunica u kavezima sa mreastim dnom, sa okcima 2,0 X 2,0 cm dobro je ako mreu izvesno vreme prekrijemo senom, debljim krpama ili letvicama kako bi se sprecile eventualne povrede nogu mladunaca. Mreasta podloga promera 1,8 X 1,8 ne mora se prekrivati. UZGOJ MLADUNACA POSLE ODVAJANJA OD MAJKE U zavisnosti od uslova uzgoja i intenziteta razmnoavanja mladunci mogu biti odvojeni od majke u dobu 4, 5, 6, 7 ili 8 nedelja ivota. Osnovni princip koji se mora potovati jeste da mladunci koje odvajamo od majke budu dobro razvijeni i potpuno spremni da koriste onu hranu kojom cemo ih hraniti posle odvajanja. Zadovoljavanje ovog uslova pozitivno utice na ceo kasniji razvoj i povecava otpornost jedinki prema bolestima. U nakotima u kojima srecemo mladunce neravnomernog uzrasta, odvajamo od majki samo one normalno razvijene, a slabije mladunce ostavljamo jo nedelju dana sa majkom. Odvojene mladunce smetamo grupno u kavez, pri cemu je potrebno da na jednog mladunca dode oko 0,15 m2, to znaci da na 1 m2 kaveza moe stati 6-7 mladunaca. Pre nego to ih odvojimo mladunce moramo oznaciti: provizorno - tako to cemo mastiljavom olovkom napisati brojeve na unutranjoj strani uha ili trajno tetoviranjem, pomocu kljuca datog u odeljku Koricenje kunica za odgajanje. Za tetoviranje kunica koriste se specijalna kleta sa metalnim ulocima (komplet slova i cifara napravljen od

167

celicnih igala). Pre nego to pocnemo sa tetviranjem stavljamo u kleta odgovarajuce brojke i slova. Zatim paljivo istrljamo unutranju stranu uha komadom vate natopljenim u alkohol i spoljanju stranu uha stavimo na ravan deo kleta, tako da se brojevi i slova otisnu sa unutranje strane, i jako stegnemo. Znaci moraju biti utisnuti u sredini uha, dalje od krajeva (sl. 84). Da bi se znaci odrali poto ih otisnemo, moramo u ranu utrljati meavinu cadi i alkohola ili sirceta. Kunici koji imaju tamnu boju koe oznacavaju se specijalnim prstenom koji im se stavlja u uho. Kavezi u koje cemo preneti kunice moraju prethodno da se ociste i dezinfikuju (vidi odeljak Dezinfekcija) , osue i stave na unapred odredena i ocicena mesta. Odvojeni mladi kunici mogu se drati zajedno u jednom kavezu do tri i po meseca starosti. Ovaj period je odlucujuci za dalji razvoj mladih kunica, jer ba u ovo vreme najcece podleu bolestima i uginuo Uzgajivac mora da zna da u periodu prelaska na iskljucivo biljna hraniva, mladi kunici postaju osetljivi na sve spoljne cinioce koji im ne prijaju, a posebno na kvalitet hrane. Neodgovarajuca hrana moe lako da izazove poremecaje u procesima varenja, to moe dovesti do ozbiljnijih oboljenja. Mladi kunici vrlo intenzivno rastu u pocetnom periodu. Istovremeno dolazi kod njih do promena na dlacnom pokrivacu, prvobitni se menja u novi, a za to im je potrebno mnogo hranljivih sastojaka. Zato odgovarajuca ishrana u ovom periodu ima veliki znacaj za kasniju upotrebnu vrednost ivotinja. Kunici moraju dobijati lako svarljiva hraniva, koja se nece dugo zadravati u probavnom sistemu. Istovremeno ta hraniva moraju sadrati dovoljno hranljivih elemenata. Ne treba im davati malokaloricno seno i lice. Dobro je davati mladim kunicima da piju mleko, ako je to moguce, makar prve dve nedelje po odvajanju od majki. Za sve vreme uzgoja mladi kunici moraju dobijati mineraIne dodatke, a u zimskom periodu i vitamine (Polfasol AD3E). Treba obratiti panju i na to da svi kunici u kavezima mogu lako da dodu do hrane. Zbog ovoga i hranilica mora biti odgovarajuce velicine. Polnu zrelost kunici dostiu vec sa oko tri i po meseca. Ovo se lako opaa po njihovom nespokojnom ponaanju i kokanju medu mujacima. Tada je potrebno izabrati najbolje jedinke za produavanje grupe koju uzgajamo ili za 168

.-

" ..

prodaju,a sve ostale cemo zaklati' kada to bude. potrebno. Ako kunici koje smo izabrali nisu bili do tada trajno ozna" ceni, onda to moramo sada uciniti. Smetamo ;zatim enke grupnopo. tri-do cetiri u 'jeda.n kavez, a Inujake pojedinacno (da se ne bi sukobljavali). Za jednu. enku moni se odvojiti najmanje 0,20-0,25 m2 povrine u kavezu (to znaci cetiri do pet enki na 1 m2). enke treba odvajati svaku u poseban kavez najmanje. mesec dana pre parenja. Kunice za klanje uzgajamo deleci ih prema polu u grupe od tri do pet komada. Svaka jedinka mora dobiti najmanje 0,15m2, to znaci est do sedam kunica na 1 ni2. Ipak, to je grupa manja, razvoj mladih kunica je bolji i ravnomerniji. Da bi se mujaci mogli drati u grupi, moramo ih kad im je tri i po meseca kastrirati. Kunici dobro podnose ovaj zahvat. Zahvaljujuci njemu mnogo bre rastu i imaju ukusnije meso, dok kastrirani kunici angorske rase imaju bolji kvalitet vune. Kastriranje kunicamoguce je na dva nacina. Prvi nacin je veoma jednostavan. Na svaki testis stavi se pet1ja od jakog svilenog konca ili konjske dlake, cvrsto se zategne i vee 'il cvor. Posle tri dana zavezani testisi oteknu i. poplave, a poslejedanaest ili dvanaest dana sami otpadnu. Na ovaj nacin mogu se kastrirati samo kunici do tri i po meseca starosti. HirurkQ kastriranje bazira se na vadenju testisa. To

" II

je mnogo komplikovaniji zahvat nego predanji -..i zahteva


odredenu vetinu i alatke. Najbolje je u tu svrhu koristiti dobro naotren no (ili jo bolje brijac). Da bi bio dezinfikovan, moramo ga prokuvati u metalnom sudu i dobro oprati ruke sapunom i toplom vodom. Postupak .pocinje tako to alkoholom dezinfikujemo kou na monicama kunica.Zatim treba prebaciti jedan testis do kraja mone kese, tako da se koa oko njega zategne. Na vrhu tog zategnutog .dela koa se presece. Kroz ovako napravljenotvor vadi se testi sa semevodom. Semevod se prekida tako to ga uvrnemo, dreci istovremeno njegov deo koji je ostao u rani. Posle ovog rana se stigne da bi to manje krvi izalo iz nje i pospe sulfanilamidom koji deluje antisepticno. Na isti nacin postupa se i sa drugim testisom. Vec tri-cetiri dana posle kastriranja mujaci dobijaju: apetit i pokretni su kao i pre. Da ne bi dolo do inficiranja rane za vreme samog zahvata, a i kasnije, treba se strogo 169 --

pridravati pravila higijene. Kavezi u koj~ smetamo kunice posle kastriranja moraju biti cisti, suvi i dezinfikovani. U slucajevima kad primenjujemo intenzivnu ishranu, kad mladi kunici dostiu. teinu potrebnu za klanje u periodu do cetiri meseca starosti, kastracija nije neophodna. U toku sazrevanja i rasta mladih kunica panja koju im posvecujemo i ishrana postaju polako sve slicniji onome to cinimo za odrasle ivotinje. Potrebno je zapamtiti da je neophodno postepeno povecavati porcije hraniva u skladu s tim kako se povecava telesna teina mladih kunica. Ako primetimo vece razlike medu njima u uzrastu, onda prilikom odvajanja u kaveze treba da vodimo racuna da kunici u grupi koju stavljamo u jedan kavez budu podjednakog uzrasta. U naprednim farmama razvoj kunica mora biti stalno nadgledan. U tom cilju vre se kontrole prirasta njihove teine u odredenim periodima. Prvi put se kunici mere osamnaestog ili dvadeset prvog dana ivota, zatim kad ih odvajamo od majki i kad ih oznacavamo. Pre nego to oznacimo mlade iz jednog nakota moemo ih zajedno izmeriti pa dobijenu teinu podeliti sa brojem mladih, to predstavlja prosecnu teinu jedinke. Malo starije mladunce merimo odvojeno - po jednog predstavnika iz pojedinih grupa koje su odgajene u razmaku od po mesec dana. Orijentacione teine raznih rasa mladih kunica mogu se videti u tabeli 16. Smatra se da je dobar rezultat uzgoja mladih kunica ako je srednji mesecni prirast u toku cetiri prva meseca ivota kod srednje velikih rasa 0,7-0,8 kg, a kod velikih rasa 0,9-1 kg. Tempo prirasta telesne mase kod mladih kunica srednje velikih rasa je najveci u periodu od rodenja do treceg meseca ivota, a kasnije je sporiji. Glavni faktor je ovde dovoljno obilna ishrana i dobro zdravlje ivotinja. Poredenje tempa prirasta telesne mase u pojedinim periodima uzgoja mladih kunica vidi se u tabeli 17, pod uslovom da ih uzgajamo intenzivnom metodom hraneci ih industrijskim meavinama. Rezultate svakog merenja treba upisivati u uzgajivacku dokumentaciju koja mora da postoji na svim farmama. U ovu dokumentaciju upisuju se i sve mere koje su sprovedene nad ivotinjama, datumi parenja, kocenja i drugi podaci. 170

I ...

Tabela

16. ProseC1.1a teina

mladog kunica pojedinih rasa koji u uslovima prosecne ishrane.

se koriste za meso i krzno,

Rasa kunica Beli novozelandski Crveni novozelandski Beli kalifornijski Beli danski Plavi becki Srebrni ampanjski

Skracenica za naziv rase BN CN BK BD PB S Vc BB BP BT BB BO PO OF

Teina kunica u kg pred kraj pojedinih meseci ivota 1 0,55 0,55 0,50 0,50 0,55 0,55 0,55 0,50 0,50 0,60 0,60 0,75 0,70 0,65 2 1,4 1,4 1,3 1,3 1,4 1,4 1,4 1,3 1,3 1,5 1,5 1,7 1,6 1,5 3 2,3 2,2 2,0 2,0 2,2 2,2 2,2 2,0 2,0 2,4 2,4 2,7 2,5 2,4 4 2,9 2,8 2,7 2,7 2,8 2,8 2,8 2,7 2,7 3,0 3,0 3,6 3,3 3,1 5 3,6 3,4 3,3 3,3 3,4 3,4 3,4 3,3 3,3 3,7 3,7 4,5 4,0 3,9 6 4,1 4,0 3,6 3,6 4,0 4,0 4,0 3,6 3,6 4,3 4,3 5,3 4,7 4,5 7 4,3 4,2 3,8 3,8 4;2 4,2 4,2 3,8 3,8 4,8 4,8 5,8 5,2 5,0 8 4,5 4,4 4,0 4,0 4,4 4,4 4,4 4,0 4,0 5,1 5,1 6,2 5,6 5,3

Veliki cincila Beli becki Beli poljski srednji Beli termondski Veliki beli bus kat Belgijski orija

Pegavi orija Ovnoliki francuski

"-J -

Tabela 17. Tempo rasta belih novoie,landskih kunica (prema Kasadiju, Gildovu i Seilju i drugima). Prosecna teles:na teina g 45,4-.,.,363,2 363,2-1816,0 1816,0-3268,8 3268,8-4068,0 Dnevni prirast g 15,1 41,5 33,2 16,5

Starost

kunica

Od rodenja Od Od

do 3 nedelje do 8 nedelja

3 nedelje 8 nedelja

Od 14 nedelja

do 14 nedelja

do 5 meseci

Prilikom uzgajanja kunica za meso veoma je vano omogucavanje ravnomernog racenja mladih. To zavisi od gru'pisanja kunica po velicini odmah posle rodenja, od brojnosti nakota, mlecnosti enke, vrste r kolicine hraniva koja im dajemo kao i od brojnosti m~adih kunica u jednom kavezu posle odvajanja od majki. Od cinilaca koje smo naveli na}veci znacaj imaju dva poslednja. Utvrdeno je da se cak 1. pri velikim individualnim razlikama izmedu kunica u nakot!l moe izravnati njihov uzrast tako to se zaostalim mladuncimapruaju optimalni ivotni uslovi posle odvajanja od majki.'

~.

I t. ! i !

1n

MOGUCNOSTI KORICENJA KUNICA

KORICENJE MESA I KRZNA Gajenje kunica moe biti isplativo ako je orijentisano na proizvodnju i mesa i krzna. Gajenje ce biti rentabilnije ako se dobije vie mesa obracunavajuci prema jednoj enki osnovnog stada i ako uz to dobijemo najveci moguci broj odgovarajuce velikih koa za proizvodnju krzna. Ovaj cilj se moe postici ako se primenjuje odgovarajuce intenzivna metoda razmnoavanja, a mladi kunici se kolju u poslednjem periodu njihovog intenzivnog rasta, kada jeefektivnost upotrebljenih hraniva jo veoma velika. Takvi kunici imaju dobro razvijenu muskulaturu i prilikom klanja dobije se dosta mesa koje je meko i ukusno. Osim ovog i koe koje dobijamo od njih u ovom periodu imaju prvu starosnu zrelost krzna i mogu se svrstati medu koe od kojih se prave krzna i tako ostvaruje dobra prodajna cena. Ovako uzgajanje kunica je celishodno ako uzgajivac ima stalno trite za prodaju mesa ili ovo meso koristi u vecim kolicinama za sopstvene potrebe; Pri ovakvoj vrsti uzgoja prodaja mesa i koa najcece je odvojena, a samo se viak ivotinja prodaje kao kunici za klanje. Za ovakvo koricenje mesa i krzna pogodne su samo rase kunica kod kojih se zrelost za klanje (onda kada sti dovoljno porasli) i dobra razvijenost miica poklapaju sa krznarskbJh zrelocu koe. Ovde dolaze u obzir samo knnici srednje velike rase i njihova ukrtanja sa kuriicima velikih rasa. Kod srednje velikih rasa mladi kunici se odgajaju do tene od oko 3 kg u periodu do cetvrtog meseca ivota. 173

~ I

.....

Da bi dolo do ispoljavanja obe gore navedene osobine kod cistih velikih rasa potrebno je uzgajati kunice do starosti od 7-7,5 meseci, to je neisplativo s obzirom na kolicinu hraniva koja se dotle utroi. Pri odvojenom koricenju mesa i koe izvesno znacenje za rentabilnost uzgoja moe imati boja krzna kunica. Poto je beli dlacni pokrivac na vecoj ceni onda je bolje uzgajati kunice sa belim krznom. Zbog velike trgovinske vrednosti koa u ovom pravcu koricenja kunica, kunicar mora da raspozna momenat zrelosti krzna koja odlucuje o tome kada ce ivotinja biti zaklana. U ovome moe pomoci i dobro sastavljen proizvodni kalendar farme.
OCENJIVANJE ZRELOSTI KRZNA

Pod zrelocu krzna smatramo optimalno stanje u kome se nalazi dlacni pokrivac ivotinje. Rec je o tome da krzno bude potpuno izraslo, da se ne linja, da bude gusto, elasticno i sjajno. Odrasli kunici slicno kao i mnoge druge ivotinje linjaju se dva puta u toku godine. Prolecno linjanje traje od marta do juDa. U tom periodu kunicima ispadaju zimske a narastaju letnje dlake. Jesenje linjanje traje od avgusta do oktobra. Period po zavretku jesenjeg linjanja, onaj pre pocetka prolecnog zovemo period zimske zrelosti krzna, a period od zavretka prolecnog linjanja do pocetka jesenjeg je period letnje zrelosti krzna. Najvrednije je krzno u periodu zimske zrelosti, manje je vredno u periodu letnje zrelosti, a skoro je bezvredno za vreme linjanja. Otecena koa kunica u vreme najizraenijeg linjanja, sa dlakama koje ispadaju iz koe i veoma su retke ne moe se upotrebiti za izradu krzna, pa cak ni za filc. Zimsko krzno kunica razlikuje se od letnjeg pre svega po znatno vecoj gustini dlake posebno paperjastih dlaka, a takode i vecom duinom (za otprilike jednu trecinu). Bolji kvalitet zimskog krzna vidi se i po boji, sjaju i elasticnosti dlake. Zbog ovih osobina samo koe kunica sa zimskim krzDOm mogu prilikom prodaje biti ocenjene kao visoko kvalitetne. Iz ovoga proizilazi da masovno ubijanje kunica treba obaviti zimi. U ovom periodu treba ubiti to je moguce vie mladih kunica i svakako sve one odrasle jedinke koje su iskljucene iz osnovne grupe. 174

-,Zimsku zrelost krzna kunici postiu u periodu od druge polovine novembra do prvih dana marta, ali u ovom vremenskom okviru skoro svaki kunic postie zrelost krzna u razlicito vreme. Osim toga, stanje potpune zrelosti krzna kod kunica traje veoma kratko, najvie deset do dvanaest dana, a kod nekih jedinki samo tri do cetiri dana. Susrecu se takode i kunici koji poseduju osobinu stalnog linjanja, tako to cim se zavri jedan period linjanja,. odmah pocinje drugi. Ako se takve jedinke nadu u osnovnoj grupi, neophodno ih je odstraniti. Da bi se pogodio pravi momenat zrelosti dlacnog pokrivaca potrebno je, kad se datum ubijanja vec priblii, cesto i podrobno pregledati kunice. Stepen zrelosti krzna se ocenjuje na jedan nacin kod kunica koji imaju krzno u boji, a na drugi kod belih kunica. Kod arenih kunica dlanom se razgrnu dlake na hrbatu, bokovima, zadnjem delu i bedrima da bi se utvrdila boja koe. Ako je koa ruicastobela, bez tamnih mrlja, to znaci da je linjanje zavreno i kunic se moe odmah zaklati. Ako naidemo na tamne mrlje, znaci da na tim mestima jo nije potpuno zavren rast dlaka, tj. linjanje jo nije prestalo. U tom slucaju treba pricekati dok se mrlje ne izgube i koa postane ruicastobela. Kod kunica belih rasa ne pojavljuju se tamne mrlje na koi. Potpuni prestanak linjanja kod njih se poznaje po tome to se dlake veoma teko cupaju jer su cvrsto povezane sa koom. Ovo se proverava na istim delovima tela kao i kod kunica sa krznom u boji. Promene u dlacnom pokrivacu kunica izazvane linjanjem manje ili vie zavise od uslova uzgoja. Najvece promene se opaaju kod ivotinja koje drimo u kavezima na otvorenom prostoru, dok se promene manje primecuju kod kunica koji prebivaju u zatvorenim prostorima ili se gnezde u rupama koje imaju izlaz u tople obore ili staje. Poseban osvrt zahteva tok linjanja kod mladih kunica, jer se oni obicno kolju kad dosegnu potrebnu teinu ive vage bez obzira na godinje doba. Kada znamo tok promena koje kod njih nastupaju, moemo izabrati vreme za klanje kad se njihovo krzna nalazi u stanju letnje zrelosti i kad je daleko vrednije nego za vreme linjanja. Pojedina linjanja kod kunica koji jo rastu zovemo linjanja po uzrastu. 175

"/

Dlacni pokrivac koji kod kunica izrasta uskoro posle rodenja iovemo prvi pokrivac. Prvo linjanje ili promena prvog pokrivaca u drugi pocinje otprilike posle prvog meseca ivota i traje manje-vie tri meseca. Kraj linjanja nastupa cetvrtog meseca ivota, a nekada i sa tri i po meseca (kod kunica koji su rodeni izmedu septembra idecembra). Naredno linjanje zapocinje oko 130-tog dana ivota kunica i traje manje-vie dva i po meseca. Prvo se linjaju udovi, donji deo vrata, grudi, rep, zatim vrat, glava, stomak, hrbat i na kraju zadnji deo, bokovi i bedra. Pojedine faze prvog i drugog linjanja mladih kunica vide se .na slici 8l. Nacin ispitivanja stanja zrelosti dlacnog pokrivaca kod mladih kunica isti je kao i kod odraslih kunica. I ovde se uzima u obzir duina dlake, cvrstina njene usadenosti u kou, koa bez tamnih mr1ja (kod arenih kunica), koa bez delova na kojim su dlake proredene (kod belih kunica). Da bi se od mladih kunica pored mesa dobila i koa koja neto vredi, moramo ih zaklati u vreme kad se zavri prvo linjanje, tj. izmedu cetiri i cetiri i po meseca starosti ili u vreme posle drugog linjanja izmedu sedam i sedam i po meseci. Za uzgajivace korisniji je, naravno, termin prvog klanja, jer je uzgajanje kunica do cetiri ili cetiri i po meseca daleko lake i jevtinije nego do sedam-sedam i po meseci. Ipak, pri odredenim uslovima (na primer, pri vecem broju kaveza) moe se pokazati korisnije ako se saceka sa klanjem ivotinja do zavretka drugog linjanja, pmiebno ako taj termin pada u zimskom periodu. Ako termin klanja kunica koji su stari cetiri do cetiri i po meseca pada u zimske mesece (decembar-februar), onda ce se njihove koe bitno razlikovati od koa odraslih jedinki (koje su takode zaklane zimi) samo po velicini i bice dobra sirovina za dalju obradu. Za razliku od ovoga, vrednosti koa mladih kunica koje su dobijene u prolecnom, jesenjem ili letnjem periodu bice uvek manje, mada se i od njih mogu izradivati predmeti od krzna. Ove koe imaju sve tipicne osobine krzna u periodu letnje zrelosti, samo je njihov dlacni pokrivac neto redi i kraci nego kod ivotinja koje su ubijene zimi, osim ovog koa je manje stisnuta, a samim tim i slabija. Ako je uzgoj usmeren na proizvodnju mesa i dobrih koa od velike pomoci je odgovarajuci program kojeg se briljivo treba pridravati. 176

~ 2. t') 5 r;: ~
N ""

c:::

Stadijumi prvog linjanja to~om rasta

Stadijumi drugog linjanja tokom rasta

dl

1 mesec

3 meseca

m~
4,5 meseca 4,5-5 meseci '5 meseci 5,5 meseci

6 meseci

d
d2
-

1,5 mesec

dIi)~
~e;b

3,5 meseca

~
] ]

2 meseca

4 meseca'

~ ~

5,5 meseci

2,5 meseca

~~
4,5 meseca

m
7 meseci 7,5 meseci

Slika 81. Faze linjanja u razlicitim uzrastima mladih kunica. Osencena mesta oznacavaju pravac linjanja

PROIZVODNI

PROGRAM

Ako kunice uzgajamo planski, da bismo dobili eljene rezultate, moramo sastaviti proizvodni program koji bi obuhvatao termine parenja enki, datume kocenja, odvajanja mladih kunica od majki i datume odredene za njihovo klanje. Pravilno sastavljen proizvodni program morao bi da obuhvati pre svega: -

dobijanje to je moguce veceg broja mladunaca s obzirom na mogucnosti farme; dobijanje dobro razvijenih mladih kunica pre odbijanja od majki, ada se enke pri tome previe ne eksploatiu; planiranje kocenja i uzgoja mladunaca u periodima kada se mogu nabaviti jevtinija hraniva.

U pravilno vodenoj farmi kunica, ako se za uzgoj koriste prostorije bez zagrevanja, potrebno je da se dobiju cetiri nakota godinje. Primer proizvodnog programa za ovakvu vrstu uzgoja vidi se u tabeli 18.
Tabela 18. Proizvodni program uzgoja kunica u nezagrevanim prostorijama sa cetiri kocenja u toku godine.
<J aJ '"
v;~ :> o

.g .B o)o ~~

:6' '" :>

'"
o' ~~ Qp,

'" '0' ~'g Q~

'" o) .~ ~ <=I.c:~

""f) 2"S

'~:a "':>'" S """-'" Q oSo

I II III IV

1 2 1 2 1 2 1 2

10-15. U 10-15. II 1-5.V 20-'-25.IV 25-30, VI 1-5,X 1-5. IX


varijanta varijanta 1 2

13-18. III 13-18. III 1-5. VI 21-26.V

25-30. IV 25-30. IV 10-15. VII 1-5. VII 25-30. IX 5-10. IX 15-20. XII 15-20. XI

S';: ~'" o~o) S ...'" Oo~ "'""ON I:Q~ ~ QS 43 15. VII


.@~o;;;,

~ S,]

~]

" ou 'S~
~11"'s <=I il58E-s'~

~S ...~o~S :g,;:~o~ 120 120 120 120 120 120 120 120

43 40 40 40 40 45 45

15. VII 1.X 20, IX 15. XII 25. XI 5. III 30. I

15-20. VII 15-20. VIlI 26-31. VII 1-5. XI 2-6.X

Napomena:

produena sezona rasploda, skracena sezona rasploda,

178

Ovaj raspored predvida dve varijante organizacije ciklusa za razmnoavanje: produenu (manje intenzivnu) i skracenu (intenzivniju). Skracena varijanta ima tu prednost to se li njoj sezona za razmnoavanje zavrava mesec dana ranije to poslednjem nakotu u sezoni omogucava bolje uslove. Ipak, ona podrazumeva vecu brigu za kunice, a posebno za njihovu ishranu. Dui period boravka uz majku prvog i poslednjeg nakota u godini je neophodan zbog ivotnih uslova koji su u to vreme obicno pogorani. Ako uzgajivac u letnjem periodu raspolae sa vecom kolicinom jevtinijih hraniva (zelena hraniva), da bi ih potpuno iskoristio, treba u tom periodu da uzgaja veci broj enki iz osnovne grupe. Pre nego to naide zimska sezona moe ponovo da smanji taj broj. U tu svrhu ostavlja se za uzgoj izvestan broj mladih enki iz jesenjih ili zimskih nakota. One se koriste za rasplod za vreme proleca i leta kao tzv. jednokratne ili dvokratne majke, to zavisi od toga da li dobijamo od njih jedan ili dva nakota. Takve enke se posle odvajanja od mladtinaca tove dok ne postignu zimsku zrelost krzna, a zatim kolju. Mladunci koji se dobijaju od njih takode se kolju. Ove. enke se mogu pariti mesec ili dva meseca ranije pre nego to dostignu odredenu starost koja je potrebna za odredenu rasu. Ovim sistemom se moe bitnije povecati broj uzgojenih mladih kunica, to istovremeno znaci i povecanje proizvodnje mesa i koa to povecava i

dohodak farme.

U proizvodnom planu kunicarnika potrebno je da se predvidi i obnova svake osnovne grupe. Ovo je najbolje uciniti u zimskom periodu, jer ivotinje koje tada odstranimo iz grupe imaju bolji kvalitet krzna. Umesto ivotinja koje smo zaklali stavljamo mlade ivotinje iz prolecnih, letnjih i zimskih nakota. Pri tom se svakako biraju najrazvijenije jedinke koje nemaju telesnih mana. Kunici koji se odstranjuju iz osnovne grupe treba da se zakolju tek poto dostignu normalnu kondiciju. Potrebno je takode sacekati da se poprave eventualni nedostaci na koi i krznu (icupane dlake) i da ivotinja do stigne zimsku zrelost krzna. U ovom periodu potrebno je obilnije hraniti ivotinje. Treba im davati takve porcije hrane kao za vreme perioda razmnoavanja, a posebno hraniva koja sadre belancevine i manje kolicine semena ili klica lana. Cak i kod 12* 179

sistema uzgoja koji se bazira na prenoenju kunica u zatvorene prostorije u toku zimskog perioda, sve jedinke koje smo odlucili da zakoljemo moramo ostaviti u kavezima na otvorenom prostoru. Ovo omogucava pravilan tok linjanja i sa" zrevanja njihovih dlacnih pokrivaca, a korisno deluju i na gustinu krzna. KORICENJE MESA

Uzgoj kunica radi mesa razlikuje se od uzgoja kunica radi mesa i krzna, jer se vie panje polae kvalitetu mesa nego kvalitetu krzna. Izbor odgovarajucih rasa i tehnika uzgoja moraju takode biti prilagodeni ciljevima vece proizvodnje mesa. Ovakvo koricenje kunica obuhvata uglavnom produkciju kunica za klanje, tj. kunice ive prodajemo otkupnim stanicama. Razlikujemo sledece tipove:

laki kunici za klanje srednji kunici za klanje teki kunici za klanje '.~

1,8-2,2 kg 'ive vage 2,5-3,0 kg ive vage preko 3,5 kg ive vage

\ I~

Laki kunici za klanje nazivaju se i zeciji brojieri. Njihova uzgajivacka rasprostranjenost je mala. Malo se takode otkupljuju kunici cija teina prevazilazi 5 kg ive vage, jer imaju previe masti. Uzgajanje kunica za klanje je veoma korisno za uzgajivaca. Uzgajanje radi klanja omogucava da se vreme uzgoja mladih kunica skrati. Ovakav skraceni period pogoduje povecanju intenzivnosti razmnoavanja iz cega proizilazi vece iskoricavanje mogucnosti kunica iz osnovne grupe i smanjenje trokova proizvodnje. Poseban znacaj ovde ima obezbedivanje vecih kolicina kunica za klanje u odredenim periodima (radi prodaje). Pri ovoj vrsti uzgoja kunicar je osloboden razlicitih obaveza, kao to su klanje ivotinja, skidanje koa, suenje i skladitenje. Klasifikacija kunica za prodaju bitno je uprocena ako se zasniva samo na merenju teine kunica. Da bi proizvodnja kunica za klanje postala siguran izvor zarade, mora se organizovati u vecim razmerama. Kod uzgoja manjeg obima treba racunati da ne bi smeloda bude 180

\ I I \ I I I 1

I~

manje od 10-15 enki osnovne grupe. Na farmama poluindustrijskog tipa minimalan broj enki osnovne grupe bi morao biti 150 (optimalno je 250 enki). Farme ovakvog tipa ne mogu se smatrati sporednom privrednom aktivnocu. Nacin organizovanja i vodenja ovakvih farmi mora da bude po svim principima racionalnog uzgoja kunica, to zahteva veliku marljivost i dobru strucnu pripremljenost uzgajivaca.
IZBOR RASA

I, I

Za uzgoj kunica za klanje potrebno je izabrati rase ciji se mladi kunici odlikuju brzim rastom i dobrom razvijenocu miica kao i najmanjom potronjom hraniva po grlu. Za ovu svrhu najbolji su srednje veliki normalnodlaki kunici i njihovi meanci koji su dobijeni ukrtanjem sa velikim rasama. Prilikom uzgoja manjeg broja kunica moramo se drati samo jedne rase i odravati cistocu te rase. Poeljno je da to budu kunici rase koji ranije sazrevaju i koji su veoma otporni na loe uslove okoline. Rase koje najbolje ispunjavaju gore navedene uslove su: bela danska, crvena novozelandska, plava becka ili ampanjska. Kunlci ovih rasa mogu da se dre u kavezima na otvorenom prostoru ili u zatvorenim nezagrejanim prostorijama. U vecim farmama gde se primenjuje sistem uzgoja sa toplotnom zatitom od slame ili u zagrevanim prostorijama preporucuje se dranje kunica bele novozelandske, bele kalifornijske i bele danske rase. U uslovima farmi ovakvog tipa moguce je dranje dve vrste kunica bez meanja rasa ili sa povremenim ukrtanjem medu rasama da bi se dobilo prvo pokolenje meanaca koji ce biti zaklani. U tom cilju moe se drati manja grupa kunica neke od vecih rasa, na primer, beli belgijski orija ili pegavi orija, od kojih poticu mujaci koji ce se koristiti za ukrtanje sa enkama srednje velikih rasa, radi dobijanja meanaca prvog pokolenja. O principima ovakvog ukrtanja bilo je reci u odeljku Ukrtanje kunica.
TEHNIKA UZGOJA

Osnova premisa tehnike uzgoja kunica za klanje je dobijanje to veceg broja kuni ca stasalih za klanje iz osnovne 181

grupe koju posedujemo, s tim da kunici imaju pogodnu telesnu teinu i dobro razvijenu muskulaturu, a da pri tom utroak hraniva ne bude veliki. Mora to, dakle, biti maksimalno intenzivan uzgoj prilagoden mogucnostima date farme. Usledovoga proizilaze bitne razlike izmedu uzgoja u zagrejanim i nezagrejanim prostorijama. Ako se kunici gaje u nezagrejanim prostorijama, a posebno u kavezima na otvorenom prostoru, moemo racunati na cetiri nakota od jedne enke godinje. Ovde moe da se koristi proizvodni program prikazan li tabeli 18. Prilikom veoma dobre ishrane dati rokovi parenja i odvajanja od majki mogu biti skraceni i na taj nacin od istog broja enki osnovne grupe moemo dobiti pet nakota godinje. Slican efekt moemo ostvariti ako uvedemo dodatno parenje enki u jesen (s tim da je procenat gravidnosti tada manji) ili ranije parenje u toku zime ako zima nije suvie jaka. Ukoliko uvedemo dodatne termine parenja, moramo racunati s tim da je neophodno da na neki nacin zatitimo mladunce u kavezu ili gnezdu od hladnoce. U ovom sistemu uzgoja neophodno je maksimalno iskoricavanje kaveza zbog enki koje ce jednom ili dvaput imati mlade. Ove enke odabiramo iz jesenjih nakota i uzgajamo. Kod uzgoja sa toplotnom zatitom od slame ili li prostorijama koje se zagrevaju i pri dobroj ishrani mogu se sprovesti intenzivniji metodi razmnoavanja. Tada se broj rodenih mladunaca ne izracunava po broju enki osnovne grupe nego na osnovu broja kaveza koje zauzima osnovna grupa. Na racun vece intenzivnosti razmnoavanja znatno se skracuje vreme koricenja enki i postaje neophodno da se cece menjaju. Obicno jedna enka li ovakvim uslovima daje deset nakota, pa se onda zamenjuje drugom. enke se pare od 14 do 20 dana od datuma poslednjeg kocenja, a mladi kunici ostaju sa majkama do 35 dana ivota. U slucajevima radanja mrtvih mladunaca ili previe malih nakota (do cetiri mladunca) enke se ponovo pare u toku prva tri dana posle kocenja, a mladi se odvajaju sa 28 dana ivota (tri dana pre datuma kad ocekujemo sledece kocenje. Za tako rano odvojene mladunce neophodna je posebna briga. Potrebno ih je pre svega hraniti lako svarljivim hranivima bogatim belancevinama i mineralnim elementima, a maksimalno ograniciti udeo hraniva koja sadre mnogo biljnih vlakana. 182

Veliki znacaj za dobijanje dobrih rezultata u jesenjem i zimskom periodu razmnoavanja ima odgovarajuci reim rasvete u kunicarniku. U jesen, kad dnevna svetlost traje manje od 15 casova, neophodno je vetacko osvetljenje koje bi produilo dnevnu svetlost na 16 cas ova dnevno. Kod veoma intenzivnog razmnoavanja ishrana kunica mora biti vrlo obilna. I mladi kunici, kao i kunici osnovne grupe, moraju dobijati stalno toliko hraniva koliko mogu da pojedu. U ovakvim porcijama hrane mora biti uskladena energetska vrednost sa procentom belancevina. Kao provera da li je neka uzgajivacka tehnika odgovarajuca ili nije slue rezultati proizvodnje. Ako broj uzgojenih kunica prosecno na jedan kavez enki iz osnovne grupe dostie 4~ komada godinje, onda je nacin uzgoja koji smo odabralI dobar. Ako se ovakvi rezultati ne mogu postici, moraju se potraiti uzroci ovih pojava u sistemu koji primenjujemo ili moramo promeniti sistem i sprovesti neki manje intenzivan. KORICENJE KRZNA

Koricenje krzna od kunica najvie je zastupljeno u amaterskom uzgoju. Uzgoj kunica zbog krzna moe biti vecih razmera ako postoje trine potrebe za pojedinim vrstama zecijeg krzna. Uzgoj kunica zbog krzna je skuplji i zato po pravilu ima povremeni karakter. Uzgajanje kunica zbog krzna zasniva se na izboru odgovarajucih rasa i podvrsta, na prilagodavanju potrebama kupaca i odabiranju sistema uzgoja koji najvie odgovara da bi se dobile koe dobrog kvaliteta. Da bi se to ostvarilo, potrebno je da se paljivo pridravamo odgovarajucih termina za klanje ivotinja, to omogucava dobijanje krzna kad je u punoj zrelosti. Povecanje trokova uzgoja ovakvih ivotinja moraju svakako biti rekompenzirani odgovarajucim

cenama proizvedenih koa.


Pri ovakvoj vrsti uzgoja koriste se kunici normalno dlake i kratkodlake rase, a ponekad samo rase odredene boje. Najcece se koriste sledece rase i podvrste: - velike rase (pegavi orija) sa svim mogucim podvrstama sa mrljama (najcece crne, zecije, plave i ute); potrebe za ovim koama proizlaze iz potreba mode za ovakvim 183

tipdm ktznene ddece (jakne, kaptiti) , ali te potrebe imaju veoma promenljiv karakter; - srednje velike rase: cincila, bela (na primer, danski beli), plavi becki kunic, ampanjski; ove se koe trae zbog boje, koja omogucuje izradu krznene konfekcije za decu i oniladinu u prirodnim bojama kunica tih rasa kao i zbog gustine i elasticnosti dlacnog pokrivaca koji im daje efektan izgled. Bele koe se odlikuju vrlo dobrom gustinom i elasticnocu dlaka, i od njih se mogu napraviti sve imitacije plemenitih krzna, a posebno fokinog (tzv. selskine); , male rase sa crnim mrljama na krznu - koriste se zbog boje krzna i velike gustine i elasticnosti. Koricenje kunica zbog krzna je tipicno za kratkodlake rase (reks). Krzno ovih kunica podseca na pli, a takode i velika razlika u nijansama boja razlicitih podvrsta ovih kunica moe da izazove interesovanje kupaca krzna. Potrebno je poslati koe u vecim kolicinama da bi se mogao napraviti veci komplet odgovarajucih nijansi. U krznarskoj industriji ove koe se koriste za izradu konfekcije bez dodatnih postupaka za oplemenjavanje (bojenje i epilovanje). Proizvodi od ovih koa su veoma lepi. Nacin uzgoja kunica zbog krzna slican je tehnici koja se koristi za uzgoj kunica zbog mesa i krzna. Kunicar ipak mora da obrati vecu panju na sledece okolnosti: - uzgoj ovakvih kunica moe se provoditi samo u nezagrevanim prostorijama da bi se obezbedila pravilna sezonska i starosna linjanja dlacnog pokrivaca; izbor ivotinja za uzgoj mora se u vecem stepenu zasnivati na kvalitetu krzna, a posebno na njegovoj gustini, elasticnosti, cistoci boje i na pravilnom oblikovanju povrinskih dlaka krzna (na primer, kod reksova ove dlake moraju biti 1-2 mm odvojene od ostalih mlaka); - ishrana kunica mora biti sa velikim ucecem belancevina, to obezbeduje pravilan rast dlacnog pokrivaca, tok linjanja i stvaranje vece mase dlaka. Ovo je bitno u periodu izrastanja dlacnog pokrivaca neposredno pre klanja; - klanje kunica potrebno je odgoditi to je moguce dublje u zimski period. Svaku ivotinju treba posebno pregledati u periodu sazrevanja dlacnog pokrivaca i zaklati u trenutku kad je krzno potpuno izraslo i sazrelo u krznarskom pogledu;

II

11
\11 ti! t

H: v

184

- neophodno je eliminisati iz uzgoja ivotinje koje se neprekidno linjaju. U uzgoju reksova tekocu predstavlja to to su oni n:e~ niji i zahtevaju vie uzgajivackog rada od normalnodlakih rasa. Razmnoavanje je kod njih tee, ceca je jalovost enki i nakoti su manji. Zbog ovoga se kod njih ne moe primenjivati tako intenzivna metoda razmnoavanja kao kod normalnodlakih rasa. Pri obicnim uslovima od njih se dobija prosecno nakota godinje. Mladi kunici moraju ostati kod majki najmanje 7 nedelja, a sledece parenje moe da nastupi tek posle nedelju do dve dana od odvajanja mladih, to zavisi od 'njihove kondicije. U ovom slucaju moe se primeniti i sistem osmonedeljnog dranja mladih kod majke i njenog parenja nedelju dana pre odvajanja mladih. Reksovima su potrebni dobri uslovi uzgoja, a u ishrani su im potrebni veci doc;laci stocne krede i vitamina D, jer postoji ubedenje da je gen koji uslovljava reksnost povezan kod tih ivotinja sa rahiticnocu (Pingel). U prostorije u kojima gajimo reksove mora da dopire dnevna svet1ost, a takode treba da postoji i mogucnost da ih neposredno izloimo suncevim zracima. Otpornost ovih kunica na atmosferske prilike, posebno na mraz ista je kao i kod normalnodlakih kunica. Velika panja mora se posvetiti uzgoju mladih reksova do 2,5 meseca ivota, jer su u tom periodu oni posebno osetljivi na tetne uticaje okoline. Deava se da se u tom periodu pojavljuju kod njih zapaljenja sluzokoe ocnih kapaka koje izaziva slepljivanje kapaka, a kasnije i slepilo. U ovom slucaju potrebno je odmah i nekoliko puta oprati mladima oci. Kada ovo ucinimo, vie nema opasnosti da se ova bolest ponovi.
KORICENJE KUNICA ZA VUNU

OSNOVNI USLOV ZA UZGOJ ANGORSKIH KUNIcA

Za uzgoj angorskih kunica, s obzirom na njihovo koricenje (dobijanje vune), neophDdna je veoma briljiva nega i obilna ishrana. Njihovi kavezi moraju biti potpuno glatki sa unutranje strane (najbolje od izglacanih dacica ili ploca 185

od presovane iverice), idealno cisti i moraju u potpunosti da tite ivotinje od vlage, promaje i visoke temperature. Angorski kunici mnogo tee podnose vrucine nego normalnodlaki kunici. Veliki znacaj ima izbor ivotinja za uzgoj. ivotinje koje daju male kolicine vune, koje ispoljavaju tendenciju upredanja vune ili koje imaju prekomerno gust spoljanji dlacni pokrivac, kao i one koje na trupu imaju pojedina mesta gde je krzno slabije gustine, moraju se apsolutno odstraniti. Teina jedinke kod angorskih kunica treba da bude po mogucnosti mala, jer je na taj nacin veca relativna povrina koe, a samim tim i kolicina vune na jedan kilogram ive vage. Zbog ovog je potrebno iz grupe eliminisati kunice koji su skloni gojenju. Potrebe angarskih kunica za hranom vece su od potreba kunica velikih normalnodlakih rasa, a narocito potrebe za belancevinama. Hrana mora da bude obilna preko cele godine, a posebno u periodu razmnoavanja i posle strienja. Negovanje vune angorskih kunica zahteva da se ne dopusti da se vuna zguva, uplete i da se ne zaprljaju dlake koje se zbog toga moraju cesto celjati. Krzno kunica se celja retkom, icanom cetkom sa tupim iglama koje su ucvrcene u gumenu podlogu - to je frizerska cetka. Celjanje predstavlja istovremeno i masau koe, pa je korisno i za bolji rast dlaka. Razmnoavanje angorskih kunica ne moe biti tako intenzivno kao kod normalnodlakih rasa, osim ako nam je stalo do brzog razmnoavanja bez obzira kakav ce kvalitet i kolicina vune biti u tom periodu. U praksi se koriste najcece dva kocenja godinje, mada dosta kunicara praktikuje i samo jedno kocenje godinje. Ako imamo dva kocenja godinje, sledeci datumi parenja padaju polovinom aprila i pocetkom avgusta. Mladi angorski kunici moraju ostati uz majku najmanje osam nedelja.
DOBIJANJE VUNE

~ I

Kvalitetni angorski kunici daju godinje 160-200 g vune na kilogram ive vage, to otprilike iznosi 500-700 g vlakna po kunicu (tabela 19). Ukoliko su kolicine vune koju dobijamo manje, onda se i rentabilnost uzgoja dovodi u pi186 n

..

-1-

tanje. Obicno enke daju vece kolicine vune od mujaka, dok se utrojeni mujaci nalaze u sredini po prinosima vune. Od enki se takode dobija veci procenat vune prve klase (oko 75%) nego od mujaka (oko 65%). Kolicina vune koju cemo dobiti od angorskih kunica zavisi od kvaliteta ishrane (u stvari od kolicine belancevina u hrani), od uslova uzgoja i od ucestalosti i nacina prikupljanja vune. Kod angorskih kunica sezonsko linjanje je drukcije nego kod drugih rasa. Promena dlacnog pokrivaca je kod njih stalna, to znaci da dlake preko cele godine rastu, sazrevaju i opadaju, a na njihovom mestu izrastaju nove. Rast novih dlaka nije podjednako brz na svim delovima tela, na delovima gde je dlaka ostriena, nova raste bre nego tamo gde nije ostriena. U zimskim mesecima dlake rastu bre nego leti i dobija se vie vune.
Tabela 19. Kolicine vune koje se mogu dobiti od angorskih (farma R. Klajna u Torunju).
,GcIJ.nji prmOSl vune g Dobijanje vune u pojedinim strienjima g 0'0 cl cl >tJ 'o '" "', "">N

kunica

"

Kunic 1J

.O/)

cl 'o '" '01

C' o/) .:.j

'"

-",
; 191 162 141 175 160

8. 138 143 126 143

2,89 3,53 3,70 2,89 3,65

554 573 524 506 574

79** 166 92 118

138 153 156 150

181 159 183 148 151

156 95** 110 155

enka Utrojenik Utrojenik

108** 184

49** 131

. ..

Merenje odmah po strii. Manji prinosi zbog kocenja.

Vuna se moe skupljati iceljavanjem, cupanjem i strienjem. Prva dva nacina se skoro uopte vie ne koriste jer je potrebno mnogo truda zato to kunice treba vrlo cesto celjati da bi se dobila vuna i da bi se sprecilo njeno upredanje (potrebno ih je celjati svakih 5-8 dana). 187

Metod koji se sada najcece koristi i koji se moe preporuciti je strienje, za koje je potrebno manje napora, to omogucava povecanje broja kunicau grupi koju uzgajamo i samim tim se smanjuju trokovi uzgoja. Mladi angorski kunici se prvi put sfriu kad napune deset nedelja, a sledece - tri meseca kasnije, tj. kad kunici napune est meseci. Naredna strienja vre se u istim terminima kao! za odrasle ivotinje, tj. cetiri puta godinje na kraju svakog kvartala. Nedeljni porast vune kod kunica iznosi oko 0,5 cm, to posle tri meseca predstavlja duinu ,od oko 6 cm. Ako su kavezi suvi i cisti za negu dlacnog pokrivaca kunica u toku prva dva meseca posle strienja nisu potrebne nikakve posebne mere. Na mesec dana pre strienja neophodno je da svake nedelje oceljamo kunica frizerskom cetkom. Za strienje se koriste male, malo krive makaze sa tupim vrhovima ili specijalna maina (slika 82 i 83).

~
f'-

Slika 82. Pribor

za negu i strienje

angorskih

kunica

Kunice moe da strie jedna osoba koristeci za to specijalni stocic pokriven jutom i opremljen vezovima od gume koji slue za fiksiranje ivotinje. Ipak, iskusni uzgajivac ovaj posao obavlja sedeci i dreci kunica na kolenima, prvo za ui i hrbat, a kad ga obrne, onda ga dri za noge. Istovremeno se kunic pridrava i pritiska jednom rukom na dole, dok se drugom rukom strie. Pre nego to pocnemo sa strienjem moramo kunica paljivo oceljati i odstraniti iz 188

! I

t
Slika 83. Elektricna maina za strienje angorskih kunica

dlaka sve strane predmete i prljavtinu. Ako neto od toga ne moemo ocistiti frizerskom cetkom prljave dlake moramo icupati, pazeci da icupamo to je moguce manje dlaka. Mora se oprezno strici da ne bi dolo do povreda koe, a kod enki do otecenja bradavica. U toku leta kunice striemo skoro do koe, a u toku jeseni, zime i ranog proleca, ostavljamo dlake duine 5-6 mm da ivotinje ne bi nazeble. enkama koje smo postrigli pred sam period razmnoavanja ostavljamo deo vune na stomaku da bi imala odakle da cupa dlake za gnezdo. Potrebno je zapamtiti da je angorskim kunicima posle strienja neophodno mnogo hranljivih elemenata, a narocito belancevina koje su neophodne za brz rast dlaka. Zato tada moramo primenjivati metod veoma intenzivne ishrane hranivima sa visokim procentom belancevina. Vano je znati i to da ostrieni kunici imaju znatno veci apetit nego pre strienja. Koricenje angorskih kuni ca traje obicno oko tri godine. Njihove koe ne predstavljaju neku narocitu vrednost, jer im dlaka cvrsto ne urasta u kou, ali je meso ukusno i nije ni malo slabijeg kvaliteta od mesa normalnodlakih kunica. Iako postoje predubedenja da je njihovo meso slabijeg kvaliteta i da zato postie niu centi ako ove kunice prodajemo za klanje, u praksi to nije potvrdeno. Specijalna istraivanja koja je sproveo Institut zootehnike u Krakovu 189

potvrdila su da" li pogledu pogodnosti za klanje, boje mesa i kolicine masti i drugih hranljivih elemenata i u pogledu ukusa, meso angorskih kuni ca ne odstupa od parametara koji se koriste za meso normalnodlakih kunica (J. Kavinjska i St. Njedjvjadek, 1978). Klanje angarskih kunica koje smo eliminisali iz osnovne grupe treba obaviti u trenutku kada je duina dlake oko 20 mm. Koe sa dlakom ove duine mogu jo iskoristiti za pravijenje nekih proizvoda od krzna ili za izradu fiIca.

.h,

KORICENJE

KUNICA ZA RASPLOD

USLOVI KOJE TREBA DA ISPUNI FARMA DA BI POSTALA REPRODUKCIONA ILI RASPLODNA

Koricenje kuni ca za odgajanje zasniva se na produkciji ivotinja koje su namenjene daljem razmnoavanju, to predstavlja tzv. rasplodni materijal. Koricenje kunica u ove svrhe moguce je na svakoj farmi koja ima odgovarajuce uslove i zbog toga moe da postane reprodukciona ili rasplodna. Samo su takve farme ovlacene za proizvodnju rasplodnih kunica. Da bi jedna farma postala reprodukciona ili rasplodna mora da ispunjava sledece uslove: 1) 2) 3) 4) 5) 6) 7) 8) 190 da ima tekucu odgajivacku dokumentaciju; da farma poseduje odgovarajuce kaveze i opremu; da stalno ispunjava higijensko-sanitarne uslove; da nije bilo zaraznih bolesti medu kunicima u poslednjih est meseci; da najmanje 95% ivotinja odredene vrste na rasplodnoj farmi ima dokumentaciju o poreklu makG!T dva pokolenja unazad (90% na reprodukcionoj farmi); da je upotrebna vrednost ivotinja ocenjivana; da su ivotinje oznacene (tetoviranjem ili prstenom); u osnovnoj grupi kunica mora da ima najmanje 20 enki na rasplodnim i 10 na reprodukcionim farmama.

I I ! I

Pre nego to farma stekne status i bude proglaena za reprodukcionu ili rasplodnu farmu na tri godine, mora je pregledati specijalna komisija.

stalnom zootehnickom kontrolom.

Farme

koje dobiju

jedan

ili drugi status


.

ostaju

pod

OCENJIV ANJE OPTEG

IZGLEDA KUNIcA

Opti izgled kunica predstavlja osnovni elemenat pri ocenjivanju upotrebne vrednosti kunica i kriterij um za njihovu selekciju. Ocenjuje se sedam osobina, na osnovu uzorka, davanjem razlicitog broja poena. U zavisnosti od dobijenog broja poena za pojedine osobine, kunic se moe svrstati u sledece kvalitativne klase: I II III IV (odlicna) (vrlo dobra) (dobra) (dovoljna) ----95--100 85--94 75--84 65--74 poena poena poena poena

Dobijanje nula poena makar za jednu osobinu diskvalifikuje kunica i on se ne moe upotrebljavati za odgajanje. Osobine koje se ocenjuju i broj poena koji se dobija za odredene mane moe se videti u tabeli 20. Uzorak za ocenjivanje telesne mase kunica dat je u tabeli 21. Kvalitativni zahtevi za ostale osobine odreduju se na osnovu opisa pojedinih rasa. Sva odstupanja od uzorka koji se koristi za datu rasu u zavisnosti od karaktera tih odstupanja i njihovog uticaja na smanjenje upotrebne vrednosti ivotinja, kvalifikujemo kao mane: male, velike i diskvalifikacione. Ocenjivanje opteg izgleda svih mladih kunica vri svake godine sam uzgajivac, a jednom u tri godine to radi dravna komisija da bi potvrdila (ili osporila) status farme. Radi ocenjivanja komisiji se mora dati po jedan nakot od najmanje 65% enki iz osnovne grupe u farmi. Mladi kunici koje prodajemo za odgajanje bez ocene komisije za njihov opti izgled moramo klasifikovati na osnovu ocena koje je dobio slabiji roditelj tog kunica.
191 I I

......,

Tabela

20. Ocenjivanje

kunica

u poenima.
broj poena velike mane 5 diskvalifikacione mane 6

Maksimalni Broj primera Ocenjivane 2 osobine uzorak 3 male mane 4

1 2 3 4 5 6 7

Rase mesa Velicina Graa Osobine Gustina

za proizvodnju i krzna (masa) muskulature krzna

20 20 15 15 10 10 10 100 15 15 15 15 15 15 10

15 15 10 10 7 7 7 71 10 10 10 10 10 10 7 67

10 10 5 5 4 4 4 42 5 5 5 5 5 5 4 34

O O O O O O O ---O O O O O O O O O

Boja krzna Rasne oznake Opti izgled Ukupno Amaterske rase

1 2 3 4 5 6 7

Velicina Graa

(masa)

Gustina krzna Elasticnost i svilastost dlaka Boja krzna Rasne oznake Opti izgled Ukupno Dugodlake rase (vunaste) Velicina (masa) Graa Gustina mlaka Mekoca i svilastost dlaka Boja i sjaj dlaka Rasne oznake Opti izgled Ukupno

100

1 2 3 4 5 6 7

la 15 20 20 15 10 10 100

7 10 15 15 10 7 7 71

4 5 10 10 5 4 4 42

O O O O O O O O

192 c ii-.

---

--

--

Tabela
:;:; c::

21. Ocenjivanje

velicine

(mase)

tela

kunica.

Masa tela kunica koji je uzorak za datu rasu u raznim periodima


1 Skracenice naziva 2 3 meseca 3 4 meseca 4 5 meseci 5 6 meseci 6 7 meseci 7 8 meseci 8

.g.
p;a. n.

so

\o

VJ

Normalnodlake rase: a) velike Belgijski orija Pegavi orija Francuski ovnoliki b) srednje velike Novozelandski beli Srebrni ampanjski Crvni novozelandski Plavi becki Veliki cincila Beli danski Beli kalifornijski Beli poljski srednji Beli becki Zajecak c) male Crni mrkouckasti Mala cincila Aljaska Havana Holandski Patuljak Kratkodlake rase: Reks cincila, plavi, uti i beli Smei i crni reks Himalajski reks (lasicasti) i kunasti Dugodlake rase: Angorski beli

OB PO FO NB SS CN PB VC BD BK BP BB ZA CM MC AL HA HO PA

3,0 2,8 2,8 2,5 2,3 2,3 2,3 2,3 2,2 2,2 2,2 2,2 2,0 1,6 1,6 1,6 1,6 1,6 0,6 2,2 1,9 1,6

4,0 3,7 3,7 3,2 3,0 3,0 3,0 3,0 2,8 2,8 2,8 2,8 2,6 2,2 2,2 2,2 2,2 2,2 0,8 2,8 2,4 2,0 2,5

4,7 4,4 4,4 3,6 3,4 3,4 3,4 3,4 3,2 3,2 3,2 3,2 3,0 2,7 2,7 2,7 2,7 2,7 1,0 3,2 2,8 2,4 2,8

5,3 5,0 5,0 3,9 3,7 3,7 3,7 3,7 3,5 3,5 3,5 3,5 3,3 3,1 3,1 3,1 3,1 3,1 1,2 3,5 3,1 2,6 3,2

5,8 5,4 5,4 4,2 4,0 4,0 4,0 4,0 3,8 3,8 3,8 3,8 3,4 3,3 3,3 3,3 3,3 3,3 1,4 3,8 3,3 2,8 3,4

6,2 5,8 5,8 4,5 4,3 4,3 4,3 4,3 4,0 4,0 4,0 4,0 3,5 3,5 3,5 3,5 3,5 3,5 1,5 4,0 3,5 3,0 3,5

AB

1,8

U velikim farmama koje imaju nekoliko stotina enki moguce je izdvojiti tzv. elitnu grupu i u okviru nje uzgajati mlade kunice za prodaju i za obnovu vlastite grupe. Ostali deo osnovne grupe u ovom slucaju smatramo za produkcionu grupu, cije je potomstvo u celini odredeno za proizvodnju mesa i koe. . .
ODREmVANJE IDENTITETA KUNlcA

Na farmama na kojima se obavlja odgajivacki rad bitno je da se moe lako odrediti identitet ivotinja. Kunici se oznacavaju tetoviranjem uiju ili prstenovanjem. Prilikom tetoviranja se sluimo specijalnim kletima na kojima postoje slovne i brojcane oznake koje se mogu promeniti. Prstenovanje kunica pogodno je u eksperimentalnim farmama ili u onim gde, se kunici odgajaju samo za potrebe te farme. Nije masovna ni upotreba prstenova koji trajno ostaju na telu ivotinje. Opti izgled neoznacenih kunica se ne moe ocenjivati. ivotinje se oznacavaju na. farmi sa koje poticu i u momentu kad ih odvajamo od majki. ivotinje se oznacavaju po sledecem kljucu koji je oba vezan: 1) na levom uhu: a) teritorijalni simbol stanice za odgajanje ivotinja; b) registarski broj farme dobijen za stalno od okrune stanice za odgajanje ivotinja; 2) na desnom uhu: a) mesec (oznacen arapskim brojevima od jedan do dvanaest) i godina rodenja ivotinje oznacena na osnovu konvencije jednim od sledecih slova: A, B, C, D, F, H, K, L, N, P, S, T, U, W, Z; na primer 1979. oznacava se sa N; b) redni farmerski broj ivotinje koji odreduje sam uzgajivac. Svake godine brojevikunica rodenih na pocetku kalendarske godine moraju da pocnu od broja jedan. Ako je broj tako velik da se mora tetovirati u dva reda, takvo tetovi194

..

ranje ocitava se pocinjuci od gornjeg reda. Mujaci se oznacavaju neparnim. brojevima, a enke parnim. Primer kako izgleda tetovirani kunic vidi se na slici 84.

mlsae rodenja (martj godina rodenja (1982) Redni broj !Ivotinje

Reglstarskl broj farme


.LubJ.in (objasna stanica uzgoja ivotinja)

Slika 84. Pravilno tetoviranje

kunica

DOKUMENTACIJA I KARTOTEKA KUNICARSKE FARME

Na farmama koje se kandiduju za status rasplodne ili reprodukcione farme mora se voditi odgajivacka kartoteka ivotinja. Ona obuhvata sledece delove: 1) odgajivacka karta' ivotinje odvojeno za mujake i enke (primeri 1 i 2); 2) karta kaveza ili farmerski notes; 3) registar odvojenih mladih kunica (primer 3); 4) registar ivotinja prodatih za uzgoj; 5) evidencija prodatih koa, kunica za klanje, a kod angorskih kunicaprodate vune (primer 5). Uzgajivac koji nabavlja kunica za uzgoj u rasplodnoj ili reprodukcionoj farmi mora zajedno s njim da dobije i potvrdu o njegovom poreklu. Ovakvu potvrdu moe da predstavlja karta rodoslova (primer 4), odgajivacka karta ili karta kaveza, ako sadri podatke o poreklu ivotinje i njegove (ili njegovih roditelja) ocene opteg izgleda izraene u poenima.
13* 195

.\o
0\

prim el" 1

KARTA MUJAKA

Rasa kunica ., Tetoviranje: levo uho Datum rodenja Licencna ocena: datum Majka - tetoviranje: levo uha Otac tetoviranje: levo uha Uzgajivac (vlasnik)

""""""""""""""""""""""""""""""""

Podvrsta desno uho ................................................ br. kunica u tom nakotu rezultat ocenjivanja
,
"

,.......................................................................

br.

kaveza

................................

"..........
"""""""""""""""""""""""""""""""""""" """"""""""""""""""""""""""""""""""""
""""""""""""""""""""""""""""""""""""

desno uha desno uho

".....................................................................................................................................................

(in1e """"""""""""""""""""""""""""""""""""""'" i
(adresa f~"' e) Zenke sparene s ovim mujakom

prezime) registarski br. fann


Merenje mujaka

e ........................................

Datum
parenja rasa

Q)

'' 1-<'

(podvrsta

.....'0 :>-..... o' ....::1 -S....

....l! c

CI!""

::I

ime

'8'..-:0 .a

I preZIme vlasnika

datum

Masa g

Primedbe

]eaCl! Q)CI!..co

I-<......I<:::I

..

--a
~

--r

'-4

Primer 2 KARTA ENKE

Rasa kunica

""""""""""""""""""""""""""""""""""""""""""'"
""""""""""""""""""""""""

Podvrsta

............................................................................................................

Tetowranje: levo tiho Datum rodenja Licencna ocena: datum Majka - tetoviranje: levo tiho Otac - tetoviranje: levo tiho
"

desno tiho br. kaveza "................ br. kunica u tom nakotu .................................................................... rezultat ocenjivanja ............................................................................
"

"

desno desno

tiho tiho

"""""""""""""""""""""""""""""""""""" """"""""""""""""""""""""""""""""""'"

Uzgajivac (vlasnik)
(adresa farme)
I

;..........................................................................................................................................................................

(ime i prezime)
,

registarski

br.

faI'lIIle ........................................

.
(';$

Potomstvo Broj mladih kunica


0

'i:: .....

(';$,.... o

a o' I-<'

o
(';$

(';$(';$ p.

;'.....:> <1> o
"CI

"""0 <do

'

5<1>
"CI

.9:5
(';$

(';$OIJ

.g"CI
""'"CI (';$ s.. o

"cl 2.....

o
.<1>

' (';$.....

Primedbe

] '60

o
o

;fS

S a'(?

::s

(';$"CI'g O

.... \o "-.J

GAJENJE KUNI CA ZA LABORATORIJSKE I EKSPERIMENTALNE SVRHE ZNAcAJ KUNIcA U EKSPERIMENTALNOM I LABORATORIJSKOM RADU

Brzi razvoj biolokih, medicinskih, veterinarskih i drugih nauka zahteva sve veci broj ivotinja za razne testove i eksperimente. Medu mnogim vrstama ivotinja koje se koriste za ove ciljeve (mievi, pacovi, morska prasad, hrcci, psi, macke i druge) kunici zauzimaju specijalno privilegovano mesto. U svim naucnim institutima irom sveta, koji se bave radom u kome s1.,1 eophodne eksperimentalne ivotinje, najn cece se koriste kunici. Oni su veoma pogodni da se na njima prate rezultati delovanja razlicitih farmakolokih preparata na unutranje organe, kao to su srce, probavni trakt, polni organi i slicno. Kunici se takode koriste prilikom proizvodnje nekih vanijih vakcina za ljude i ivotinje, kao, na primer, serum protiv besnila. Dobro razvijen, narocito kod velikih rasa, splet krvnih sudova na uhu, veoma olakava ubrizgavanje u krv razlicitih supstanci koje se ispituju. Svaki novi lek ili hranljivi preparat, da bi dobio dozvolu za proizvodnju, mora se prethodno ispitati na laboratorij skim ivotinjama. Ova ispitivanja slue da bi se odredilo delovanje preparata na organizam, eventualna neeljena dejstva i da.. bi se dozirale optimalne kolicine. Kunici se takode veoma koriste i u naucnim eksperimentima biolokog karaktera. Zahvaljujuci njihovom relativno brzom razmnoavanju, moguce ih je koristiti za brojna genetska istraivanja, izmedu ostalog za ispitivanje nasledivanja odredenih mana. U eksperimentima presadivanja oplodenih jajnih celija razlicitih ivotinja, kao to su konji, krave, ovce, pa cak i prevoenje tih celija na vece udaljenosti, kunici su takode imali vanu ulogu.
IZBOR KUNIcA ZA UZGOJ

U Jugoslaviji i pored velike potranje za laboratorij skim kunicima, nema farmi koje su se specijalizovale za proizvodnju ovih kunica. Neki naucni instituti imaju vlastite farme kunica na kojima se uzgajaju kunici potrebni dazadovolje ~98

njihove potrebe. Ipak, vecina onih kojima su potrebni kunici prinudeni su da ih nabavljaju od idividualnih uzgajivaca, ali uglavnom iz uzgoja kunica za proizvodnju mesa. Postoje tekoce u odredivanju koje su rase bolje za proizvodnju kunica koji se koriste za laboratorijske svrhe. Zato je potrebno da se prilikom specijalizacije za ovu vrstu proizvodnje uzgajivac dogovori sa konkretnim kupcem kakvu ce vrstu kunica uzgajati. Potrebno je takode racunati na to da se potrebe ovakvih kupaca mogu promeniti: mogu oni, na primer, biti u jednom periodu zainteresovani samo za mujake ili enke. Ponekad su potrebni kunici koji poseduju samo jednu odredenu osobinu bez obzira kojoj rasi pripadaju. O stabilnosti ovakvog uzgoja odlucuje preduzece koje upravlja trgovinom ovakvim ivotinjama i cija delatnost treba da povee interese uzgajivaca sa interesima kupaca. Pokuaji da se odrede najpogodnije rase za laboratorijske i eksperimentalne ciljeve, zasnivaju se na nekoliko okvirnih postavki. 1. U biolokim istraivanjima osnovna rasa bi trebalo da bude bela novozelandska, jer se u skoro svim zapadnim zemljama ona koristi u ove svrhe. Stoga se rezultati istraivanja koji se dobijaju pri koricep.ju ove rase, mogu uporedivati u raznim zemljama. Zbog ovoga bi trebalo kunice ove rase koristiti i za sve vrste testova. 2. Za istraivanja pri kojima su potrebna cesta davanja injekcija u vene, najvie odgovara beli popjelnjanski kunic. Ova rasa je proizvod ukrtanja belog belgijskog orijaa i belog poljskog srednjeg kunica. Od belgijskog orijaa on nasleduje veliku masu tela koja se pribliava telesnoj masi srednje velikih kunica. Takode ima vrlo razvijene une koljke. 3. Za sve ostale svrhe, izbor rase kunica zavisi samo od potrebe kupaca. Zahteva se samo da to budu ciste rase da . ne bi dolazilo do veceg razlikovanja medu potomcima i da njihov opti izgled bude priblian. Sa ekonomske tacke gledita bolje je da za ovakvu vrstu uzgoja odaberemo srednje velike i male rase, jer za njih treba manje hraniva i za uzgoj su potrebni manji kavezi. Najbolje uslove za proizvodnju laboratorijskih kunica imaju industrijske i poluindustrijske farme, koje mogu da isporucuju veci broj ivotinja ujednacenihosobina. Strogi 199

sanitarno-veterinarski reim koji se sprovodi na ovim farmama predstavlja najbolju garanciju kupcu da su ivotinje odlicnog zdravstvenog stanja.
TEHNIKA UZGOJA

Individualni uzgajivac koji eli da se bavi proizvodnjom kunica ovog tipa, mora da registruje farmu kod nadlenog organa koji ima i posrednicku ulogu u prodaji ivotinja i organizuje strucne tecajeve za ovakvu vrstu uzgoja i uzgajivace snabdeva hranivima. Da bi farma mogla dobiti status farme koja proizvodi kunica za laboratorijske svrhe, mora da ispuni odredene uslove koji garantuju dobar kvalitet i pogodnost ivotinja. Zbog specijalnih zahteva koji se postavljaju uzgajivacu laboratorijskih ivotinja, uzgajivac mora biti strucno pripremljen za ovaj rad. U tu svrhu povremeno se organizuju kursevi, na kojima uzgajivaci moraju obavezno ucestvovati. Da isporuke ivotinja ne bi bile samo u odredenim sezonama i da bi uslovi uzgoja qili slicni uslovima u kojima ce ivotinja biti kasnije koricena, potrebno je da se uzgoj ovakvog tipa obavlja u zatvorenim prostorijama, koje se u toku zime zagrevaju od 14 do 18C. Najbolje je ako kunicarnik predstavlja zaseban objekat, specijalno prilagoden za tu svrhu. U ovom objektu, pored prostorija za kunice, potrebno je da postoje posebno izolovane prostorije, tj. magacini (za hraniva i kunicarski pribor) i prostorije gde se pribor moe prati i dezinfikovati. Sve prostorije moraju se' lako cistiti i dezinfikovati, imati dobar protok vazduha i biti obezbedene od glodara, kao i od domacih ivotinja (pasa, macaka, kokoaka i slicno). U kunicarniku moraju biti stvoreni najoptimalniji uslovi, a narocito mikroklima. Moe se za ovakav tip uzgoja koristiti metoda sa prostirkom od slame, ali je prakticniji uzgoj u kavezima sa mreastom podlogom sa dodatkom glatkih podmetaca na pojedinim mestima. . Ishrana se zasniva na specijalnim meavinama u obliku granulata. Tradicionalna ishrana nije preporucljiva zbog mogucnosti da se kunici lake zaraze, a osim toga hrana ovih ivotinja treba da bude to slicnija hrani koju ce dobijati u laboratorijama.

200

4i

"

U sastav obroka ne smeju ulaziti hormonaIni dodaci i antibiotici. Kunice treba pojiti iskljucivo iz automatskih pojilica, najbolje pojilicama tipa cucle. Bitno je umeno ophodenje sa ivotinjama da bi bile blage, da se ne plae i. da lako doputaju da ih uzmemo u ruke. Ovo ima vaan znacaj u njihovom kasnijem koricenju kada stresovi izazvani strahom kod ivotinja mogu da anuliraju rezultate istraivanja. Da bi se ovo izbeglo, potrebno je blago ophodenje sa ivotinjama u periodu uzgoja. Neophodno ih je cesto ali pravilno uzimati u ruke i izbegavati da se u jednom kavezu nade previe kunica. Norma je 2~3 kunica u jednom kavezu. U proizvodnji laboratorijskih kunica velika panja se obraca na njihovu genotipsku vrednost. Za odredene eksperimente potrebne su homozigotne ivotinje u odnosu na jednu ili nekoliko osobina; za druge eksperimente koriste se heterozigotne individue. Homozigotnost odredenih poeljnih osobina postie se ukrtanjem ivotinja koje su u bliem krvnom srodstvu. Koricenjem ovog metoda kroz niz pokoo lenja dobija se odredena rodacka populacija koja se zove niz, i iz koga se mogu izvoditi razliciti podnizovi i

---

;linije.

Uzgoj kunica bazira se na heterozigotnim individuama. U proizvodnji za laboratorijske svrhe primenjuje se sistem nerodackih ukrtanja. Tei se samo da se odri ravnomernost ucestalosti gena u datoj grupi. Zbog toga se izbegava uvodenje stranih ivotinja, a sopstvena grupa deli se na porodice iz kojih se putem menjanja dobijaju parovi za rasplod na taj nacin da do bliskog krvnog srodstva dode to kasnije. Ovo zahteva da se formira veci broj porodica, a samim tim znaci i izdravanje znatno veceg broja mujaka nego to je to slucaj u produkciji kunica za klanje. Pri ovakvom uzgoju data rasa ili podvrsta ne smeju se ukrtati sa nekom drugom, tj. moraju ostati ciste. Jedna od bitnih obaveza pri ovakvom uzgoju je i paljivo vodenje dokumentacije farme koja obuhvata karte kaveza, karte mujaka i enke, registar mladih kunica i druga dokumenta neophodna za zootehnicku kontrolu. Od bitnog znacaja za proizvodnju laboratorijskih kunica je odravanje dobrog zdravstvenog stanja. Stanje zdravlja ivotinja koje se uzimaju za eksperimente ima odlucujuci uticaj na rezultate, istraivanja, a takode i na broj 'ivotinja
201

koje ce se koristiti i duinu trajanja eksperimenta. U nekim slucajevima dobijene ivotinje uopte ne odgovaraju za poje.

dine eksperimente.

. U zemljama gde su bioloke nauke visoko razvijene ovaj problem se reava na taj nacin to se za istraivanja koriste skoro iskljucivo ivotinje oslobodene bakterija (tzv. gnotobioticne) i oslobodene od specificnih uzrocnika bolesti i bakterija (tzv. SPF). U Poljskoj je ovaj nacin produkcije laboratorijskihivotinja tek u pocetnom stadijumu. Instituti su kao i dosad primorani da i dalje koriste ivotinje sa normalnombakterijskom florom probavnog trakta ili tzv. kon-

vencionalne ivotinje.

..

Konvencionalne laboratorijske ivotinje moraju se odlikovati dobrim sanitarno-veterinarskim stanjem. Ovo stanje je usko povezano sa uslovima koji vladaju u sredini gde su ivotinje uzgajane. U prvom redu ovde spada: izolacija od izvora zaraze,periodicne kontrole zdravlja ivotinja i odravanje visokog sanitarnog nivoa u okviru farme. Uzgajivac je takode obavezan da stalno vodi beleke o stanju zdravlja kod ivotinja. Trai se takode da na farmi koja isporucuje laboratorijske ivotinje za bioloko-medicinska, toksikoloka i slicna ispitivanja najmanje pet. godina nije bilo slucajeva zaraznih bolesti kod ivotinja. Ukoliko se na isporucenim ivotinjama utvrde bilo kakve bolesti, one ne mogu da se koriste u laboratorijske svrhe.
KORICENJE FEKALIJA KUNICA

,.:;
~

,[

Fekalije kunica predstavljaju dobro prirodno dubrivo, koje se moe koristiti za dubrenje povrina na kojima se gaje biljke. Kolicina fekalija zavisi od nacina ishrane, odravanja i rase kunica. Od kunica koji se hrane manje kaloricnim socnim hranivima dobija se vie fekalija, nego od onih koji se hrane obogacenim meavinama. Znatno veca kolicina fekalij~ moe se dobiti ako kunice uzgajamo u kavezima koji su zastrti slamom (posebno ako je sloj slame debeo) nego ako ih uzgajamo bez slame. Smatra se da odrasli kunic srednje velikih rasa stvara godinje 80-100 kg izmeta, kod velikih rasa ove brojke se krecu izmedu 100-120 kg,a kod malih rasa izmedu 50-60 202

:#.

,.

kg. Na vecim farmama dobijaju se prilicne kolicinefekalija. ubrivo koje dobijamo od kunica, u poredenju sa dubrivima ostalih domacih ivotinja, odlikuje se relativno velikom kolicinom organskih materija,suve mase i mineralnih elemenata, tj. jedinjenja azota, fosfora i kalijuma. Kolicine ovih elemenata u fekalijama razlicitih domacih ivotinja mogu se videti u tabeli 22. Mala kolicina vode u dubrivu koje se dobija od kunica ubrzava njegovo razlaganje, to ovo dubrivo svrstava u tzv. topla dubriva, kao to su konjsko i ovcije dubrivo. Zbog znatno vecih vrednosti fekalija kunica od fekalija drugih domacih ivotinja, kolicina dubriva kunica od 20 t po hektaru sasvim je dovoljna cak i za biljke kojima je potrebno dosta azota, kao to je kukuruz, meavine trava, krtolasto-korenaste biljke i slicno. Svee dubrivo kunica moe se koristiti posle oranja (najbolje prolecnog), a za dubrenje kultura u toku njihovog rasta (viegodinjih zelenih biljaka, trava i leptirastih biljaka), ovo dubrivo se moe koristiti tek posle razlaganja. ubrivo se naslae u hladu u obliku prizme i pokrije granama da ga ptice ne bi raznosile. Prizrna bi trebalo da ima visinu oko metar i irinu osnove oko dva metra. Sve izmet kunica prolazi u toku prve tri-cetiri nedelje kroz vrucu fermentaciju (temperatura je oko 40.C) koja unitava ili slabi ivotnost nekih bakterija, na primer kokcidija. Da bi razlaganje organske mase izmeta proticalo kako treba, neophodno je da ta masa bude stalno izloena uticaju vlage i . kiseonika, to se postie na taj nacin da se kupa cesto poliva vodom i tri-cetiri puta u toku godine premeta na drugo mesto. Ovakav proces razlaganja traje dve do tri godine.
Tabela 22. Kolicina makroelemenata domacih ivotinja (prema u fekalijama razlicitih razlicitim autorima). Elementi Zivotinje Krupnija Tovljene Kokoke Kunici stota svinje (nosilje) suva masa 17,2 20,5 24,0 50,7 OJO P20S 0,28 0,20 1,54 0,90 ~O 0,47 0,10 0,85 0,98 203 vrsta

N 0,51 0,30 1,63 1,33

Ugroavanje zdravlja kunica ponovnim prenoenjem kokcidija zajedno sa hranivima skupljenim sa polja koja su dubrena sveim izmetom kunica predstavlja za teoreticare i prakticare problem o kome se moe diskutovati. Ako se radi profi1akse kunicima daju kokcidiostaticni lekovi, onda je opasnost od bolesti koje izazivaju ove bakterije zanemarljivo mala. Fekalije kunica se mogu koristiti i kao podloga za uzgajanje jestivih gljiva. U zapadnim zemljama (na primer, u Holandiji) koriste se svee fekalije kunica, bez mokrace i ne starije od 48 casova za ishranu tovljenika, tako to se meaju sa dodatkom od jedne trecine vlane prekrupe ita. Hranivo ovakvog sastava dobijaju tovljenici poto dostignu ivu vagu od 25 kg. Stanje njihovog zdravlja i napredak u tovu su sasvim normalni.

204

TRANSPORT KUNICA

J..

+ I

Za transport ivih kunica koriste se specijalni kavezi prilagodeni vrsti prevoza, daljini puta i vrsti i broju prevoenih ivotinja. Najcece se za prevoz kunica koriste kamioneti. Oni moraju imati kanate koje tite ivotinje od pada i jakog sunca. Ne bi trebalo koristiti kamionete sa potpuno zatvorenim prostorom, jer se u njima kunici mogu prilicno zagrejati, to kasnije moe izazvati prehladu ivotinja ili trovanje gasovima od kojih je najopasniji ugljen-monoksid. Posle svakog prevoenja kunica, posebno kunica za uzgoj, kamionet se mora dobro oprati i dezinfikovati 3% rastvorom kamene sode. . Kavezi za transport kunica mogu se naprviti od drvenih letvica (a. na pod treba staviti ter-papir ili debelu {oliju) , od icane mree (tada je pod od pleha) ili od tvrdih plasticnih masa koje se u poslednje vreme sve vie upotrebljavaju. Poeljno je da dno kaveza bude dvostruko. Donje dno mora biti nepropustlj ivo , a gornje, postavljeno 3-4 cm iznad donjeg, mora biti od ice cija su okca 2 X 2 cm. Gornje dno mora biti pokretno da bi se po potrebi moglo izvuci i kavez lake ocistiti. Bocni zidovi kaveza moraju takode biti od ice, da bi ivotinje imale dobru ventilaciju. Prilikom smetanja u kamionet kaveze treba tako poredati da medu njima cirkulie vazduh i da budu stabilni. Dna kaveza moraju biti nepropustljiva da se mokraca iz gornjih kaveza ne bi slivala u donje. Velicina kaveza za prevozkunica za klanje (racuna se da oni imaju prosecno 2,5-3,5 kg) prilagodena je obicno tako da se u kavez moe smestiti deset kunica. Dimenzije 205

' ~"

1
I

Slika 85. Kavezi za transport kunica: A

B " - za pet kunica

za dva kunica;

206

I I

takvog kaveza su sledece: sporta koji ne traje due davati hranu i vodu. Kad ne sme se dugo zadravati

80 x 80 x 30 cm. Za vreme tranod dva dana kunicima ne treba je vrucina, kamionet sa kunicima van hladovine.

Slika 86. Pravilan nacin hvatanja i prenoenja kunrica


1

Najbolje je ako se kunici prevoze u manjim kavezima sa pregradama za jednu ili dve ivotinje. Povrina kaveza za jednog kunica treba da iznosi izmedu 0,10 i 0,15 m2. Za transport dva do cetiri kunica moe se napraviti kavez od dasaka i mree. Takav kavez prikazan je na slici 85. Kavezi moraju biti laki da bi se mogli lake prenositi. Posle svake upotrebe treba ih marljivo ocistiti sa troprocentnim r:astvorom kamene sode ili oprljiti sa unutranje strane plamenom iz aparata za zavarivanje. Pri transportu kunica za uzgoj na dno kaveza stavlja se sloj slame. Ako su ivotinje bile prethodno hranjene socnim hranivima, potrebno je da se u kaveze stavi nekoliko komada stocne repe ili argarepe, posebno ako transport traje due od 24 casa. Medutim, ako su kunici pre transporta bili hranjeni suvim hranivima, za vreme transporta im ne treba davati nikakvu hranu. Davanje suvih hraniva kunicama za vreme transporta nije preporucljivo, jer to izaziva vecu ed ivotinja, to prouzrokuje stres zbog nagle promene ivotnih uslova. 207

Kada k,unice dovezemo na odredite, moramo ih odmah uneti u kunicarnik j dati vode, a tek pola sata kasnije i hranu. To treba da bude ista hrana koja im je data pre pocetka puta. Sa kunicima treba postupati vrlo blago, jer stres koji je izazvan putovanjem slabi njihov organizam i cini ga manje otpornhn prema bolestima posebno prema kokcidiozi, pasterelozi i kolibaciloii.

208 t, I

ZATITA ZDRAVLJA I BOLESTI

KUNICA

Dobro i ekonomski uspeno poslovanje u kunicarstvu, kao i u drugim granama stocarske proizvodnje, moguce je jedino ako se gaje zdrave ivotinje. Pozitivan efekat uzgoja veoma cesto zavisi od sposobnosti uzgajivaca da bolest i uginuca svede na najmanju meru. U naem klimatskom podrucju kod kunica se moe javiti oko 100 razlicitih oboljenja. U praksi se, medutim, srecemo sa mnogo manjim brojem bolesti, koje se prema razlogu nastanka najcece dele na: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. infektivne bolesti (koje izazivaju bakterije i virusi) parazitske bolesti (koje izazivaju paraziti) gljivicna oboljenja (koja izazivaju gljivice) bolesti koje su posledica nedovoljno kvalitetne ishrane bolesti vezane za skotnost i kocenje nezarazne bolesti unutranjih organa nasledne bolesti trovanja.

Posebno se izdvajaju i opisuju zoonoze, oboljenja koja se prenose na ljude, jer se u svakoj delatnosti zatiti zdravlja ljudi ipak mora posvetiti najveca panja. Da bismo lako otkrili bolest, sprecili njeno irenje i na vreme preduzeli lecenje, moramo dobro poznavati izgled i normalne ivotne funkcije kunica i razlikovati zdrave jedinke od bolesnih.
14 Uzgoj kunica

209

ZDRAV I BOLESTAN

KUNIC

Zdravi kunici su ivahni i zanimaju se za dogadaje u svojoj okolini. Krecu se lako, striu uima i ocima prate pokretne objekte. Imaju glatku, sjajnu u gustu dlaku. Koa im je meka, bledoruicasta i elasticna. Sve sluznice su vlane, glatke, sjajne i svetlocrvene boje. ivotinje rado uzimaju ponudenu hranu, a pri normalnoj ishrani i varenju izmet im je u obliku kugliea koje nisu slepljene. Disanje je ravnomerno. Bolesni kunici su, za razliku od zdravih, najcece ravnoduni prema svojoj okolini. Sede ili lee, ne striu uima, imaju mutne oci i tuan izgled. Dlaka je obicno nakostreena, bez sjaja, a cesto i mokra. Kod bolesnih ivotinja koa obicno izgubi elasticnost i na njoj se mogu zapaziti otoci i gnojna arita. U uima se kod nekih bolesti nalaze kraste ili naslage odumrlog tkiva. Sluzokou cesto pokrivaju sluz, gnoj ili krv. Apetit je slab ili kunic uopte ne uzima hranu. Ponekad pate od zatvora, ili imaju slabo oblikovanu i slepljenu stolicu. Kod nekih bolesti se javlja dijareja koja moe biti i sa primesama sluzi, krvi, gnoja ili delova sluzokoe ereva. Disanje je obicno plitko, a telesna temperatura i brzina srcanog rada (puls) su kod mnogih bolesti povecani. Telesnu temperaturu kunica merimo u rektumu (zadnjem erevu), i ona se kod zdravih ivotinja krece od 38,3 do 39C, to zavisi od velicine, rase i starosti. Puls merimQ tako to dlan prislonimo uz levu stranu grudnog koa ivotinje i otkueaje srca brojimo tokom jednog minuta. Kod zdravog kunica, vrednost pulsa je 120 do 150 otkueaja u minuti. Merenje vrednosti telesne temperature, brzine srcanog rada i disanja veoma koristi kod otkrivanja raznih oboljenja, ali treba znati da se ovi elementi menjaju i kao posledica trudnoce, stresova razlicite prirode, promena spoljanje temperature itd. Ponekad se, medutim, dogada da ivotinje boluju i na kraju Ugh1U bez spolja vidljivih simptoma. Obicno se kae da su delovale zdravo, dobro jele i ponaale se normalno, a ujutro su pronadene mrtve. To samo znaci da se postojanje bolesti ne moe uvek ustanoviti posmatranjem i uocavanjem simptoma prisutnih kod ive ivotinje. Nekada je do dijagnoze bolesti moguce doci jedino pregledom lea i daljom primenom posebnih laboratorijskih postupaka. Mada 210

1 . i

tI

t \

tacno utvrdivanje prirode bolesti treba u nacelu prepustiti veterinaru, uspean uzgajivac bi trebalo sa sigurnocu da razlikuje spoljanji izgled, a takode izgled i poloaj unutranjih organa zdrave i bolesne ivotinje. Do takvog iskustva se najlake dolazi upornim pregledom leeva zdravih i zaklanih kunica i poredenjem sa leevima uginu1ih ivotinja od poznate ili nepoznate bolesti. PREGLED UNUTRANJIH ORGANA LEA KUNICA Posmrtnom pregledu unutranjih organa kunica treba
.

postupiti nasledeci nacin:

~otpuno ili delimicno ukloniti kou, le postaviti na leda i otrim noem ili makazama napraviti rez du sredine linije trupa. Otvaranjem trbunog zida i uklanjanjem dela grudriog koa dolazi se do organa utrobe. U grudnoj duplji se obavezno pregledaju srce i pluca. Zdrava pluca su.. svetloruicaste boje. Ako je boja ovog organa ljubicasta, ili ako postoje ljubicaste i ruicaste mrlje, zatim ute ili bele fleke, najverovatnije je rec o bolesti. Promene plucnog tkiva u smislu crvene boje i krvarenja nastupaju obicno usled naprezanja i otimanja u momentu uginuca. Nakon pregleda organa grudne duplje treba pregledati organe smetene u trbuhu, i to jetru, eludac i creva. Grudna i trbuna duplja odvojeni su miicnom pregradom - dijafragmom. Najveci organ oslonjen o dijafragmu jeste jetra. Ova lezda je kod zdravog kunica ljubicaste boje, veoma glatka i sjajna. Promene boje ili prisustvo be1ih mrlja vec ukazuju na oboljenje. Pregled digestivnog trakta obicno pocinje pregledom eluca. Ovaj organ lei ispod jetre i redovno je ispunjen kaastom meavinom hrane i vode. Na eludac se nastavlja veoma dugacko tanko crevo, obicno sa malo sluzavog sadraja. Tanko crevo ulazi u prilicno veliku tvorevinu oznacenu kao cekum ili slepo crevo. Sadraj ovog dela creva je polucvrst. Ako se zapazi uvecanje tankog creva ili cekuma, a u njima vodenasti sadraj, to govori o nekom od poremecaja u procesu varenja. Na cekum se nastavlja kolon ili debelo crevo. Ovaj organ je manji od slepog creva, a normalno sadri loptice izmeta. Kod oboljenja debelog creva u, njegovom sadraju obicno nema formiranih loptica izmeta, a sadraj podseca donekle na vaze1in. 14* 2U

Nakon pregleda eluca i creva treba obratiti panju na bubrege. Ovi parni organi su smeteni ispod digestivnog trakta i normalno su obloeni masnim tkivom. Velicine su oraha, a postavljeni su sa obe strane kicme. Boje su smede do ljubicaste, sa glatkom povrinom. Promene u velicini i obliku bubrega, zatim pojava belih fleka na povrini ili hrapava povrina obicno govore o bolesti.

I.,

Slika 93. Zapaljenje

creva praceno nakupljanjem licine gasova

vece ko-

Od organa lea koje uzgajivac moe i treba sam da pregleda, ostaju jo mokracna beika i reproduktivni organi. Mokracna beika je smetena u zadnjem delu trbune upljine, i kada je ispunjena mokracom lici na mali balon. Zid mokracne beike zdravih ivotinja je normalno tanak, a mokraca jemutna. Kunic s mokracom izlucuje velike kolicine kalcij uma, pa se u urinu cesto mogu zapaziti male granule kristala ovog elementa. Dalje se kod enki panja obraca na jajnike imatericu, a kod mujaka na penis i testise. Jajnici su smeteni :ha kraju rogova materice, u blizini bubrega. Veoma su mali, obicno ne veci od zrna pasulja. Tvo~ revine slicne pliku koje se mogu zapaziti na povrini jajnika sadre jaje u razvoju. Boja materice je slicna boji trbunog zida. Ako je ovaj organ povecan i pri tom sadri i belicast sadraj, verovatno je posredi neka bolest. 212

1
-i I

Stalnim posmatranjem ivih ivotinja, kao i opisanim pregledom uginulih ili zaklanih kunica, odgajivac ce imati neophodan uvid u stanje zdravlja svoga zapata. Osipl toga, u slucaju bolesti prikupice informacije koje veterinaru umnogome olakavaju postavljanje brze i tacne dijagnoze. Pored toga to moe izazvati uginuce, bolest ometa rast i razvoj. Bolesna ivotinja loije napreduje i slabije koristi hranu, to sve poskupljuje ili onemogucava uzgoj. Zbog toga se u cilju obezbedenja zdravlja ivotinja stalno moraju sprovoditi mere zdravstvene zatite. Ovaj pojam - zdravstvena zatita, ukljucuje preventivu, tj. postupke koji imaju za cilj da sprece pojavu bolesti i lecenje, ako je do bolesti ipak dolo. SPRECAVANJE POJAVE BOLESTI

PREVENTIVA

~ I

+ )

Pravilna nega i ishrana od prevashodne su vanosti u sprecavanju pojave bolesti, kao to je u prethodnim poglavljima ove knjige podrobno opisano. Na ovom mestu posebno treba ukazati. na mere sprecavanja zaraznih i parazitarnih oboljenja. Ako odgajivac posumnja da se kod jedne ili vie jedinki u zapatu pojavila bolest, a ne zna o cemu se tacno radi, mora postupiti kao da je u pitanju zarazno oboljenje. ivotinje treba izolovati od zdravih ivotinja, ne treba odlaziti u druge kunicarnike i nabavljati nova grla sve dok veterinar ne postavi tacnu dijagnozu. Ako je postojanje zaraze ipak ustanovljeno, posebno kada je zaraza opasna po druge ivotinje ili ljude, vlasnik kunica je duan da postupi po zakonu koji se odnosi na suzbijanje jednog broja stocnih zaraza, a po uputstvima veterinara. Svaka zarazna bolest ima odredeno vreme inkubacije. To je period koji protekne od ulaza tetnog mikroorganizma u organizam ivotinje do pojave prvih simptoma bolesti. To vreme je nekada krace, nekada due, ali se smatra da ce se za 30 dana od infekcije kod najveceg broja oboljenja javiti i vidljivi znaci. Zbog toga se smatra da novonabavljene ivotinje treba 30 dana drati izolovane od drugih kunica, tj. u karantinu. Stoga ih treba smestiti u poseban i prikladno opremljen prostor. Tokom karantina paljivo posmatramo njihov izgled i ponaanje radi procene. stanja zdravlja. Ako
213

se tokom 30 dana ne pojave znaci oboljenja, smatra se da kunice moemo preneti iz izolacije u objekte za uzgoj. Da bi se sprecilo unoenje bolesti uzapat novonabavljenim grlima, preporucljivo je pri kupovini kunica traiti od prodavca zdravstveno uverenje. Od velike vanosti za sprecavanje i suzbijanje bolesti jesu i higijenske mere koje ukljucuju, pored ostalog, dezinfekciju i dezinsekciju, o cemu je ranije vec bilo vie govora. INFEKTIVNE BOLESTI IZAZVANE VIRUSIMA Virusi su veoma male cestice koje se mogu videti samo pomocu specijalnih mikroskopa i cije se prisustvo dokazuje posebnim laboratorij skim postupcima. Grada virusa je toliko jednostavna da jo uvek nije izvesno da li su to uopte iva bica. Oni medutim, izazivaju mnogobrojna opasna oboljenja ljudi, ivotinja i biljaka. Treba znati da vecina danas poznatih lekova ne deluje na viruse u ivom organizmu, tako da je pomoc lekara ili veterinara kod virusnih infekcija samo delimicna i ne uvek dovoljno uspena. Jedna od najpogubnijih bolesti koju izaziva virus i koja dovodi do uginucavelikog broja ivotinja (90% do 99% jedinki na farmi) naziva se miksomatoza.
MIKSOMATOZA

J'

Uzrocnik miksomatoze pripada grupi takozvanih pax virusa, koji je u Evropi prvi put uocen 1952. godine. Ova bolest, koja se tada pojavila na jednoj privatnoj farmi kunica u blizini Pariza, danas je rasprostranjena na 5 kontinenata. U Jugoslaviji je miksomatoza ustanovljena prvi put 1973. godine, i to u okolini Novog Sada, da bi se danas rairila po celoj zemlji. Uzrocnik bolesti se prenosi kontakom bolesnih i zdravih ivotinja, ali je najcece prenose insekti. Razne vrste komaraca, buva i krpelja, sisajuci krv bolesnih jedinki, mehanicki prenose virus sa ivotinje na ivotinju. Krpelji mogu biti rezervoar virusa i do 6 meseci, tj. kliconoe. Sirenju bolesti ponekad doprinose i druge ivotinje: glodari, macke, psi, ptice, itd., koje same ne obolevaju, vec samo prenose uzrocnik bolesti. 214

1 1

....

Vreme od unoenja virusa u organizam' do :pojave prvih znakova bolesti (inkubacija) traje kod miksomatoze3, do 7 dana. Oboleli kunici su neveseli, uglavnom lee, slabo jedu i mrave. Prvi karakteristicni znaci se javljaju na ocima u vidu ucestalog mirkanja, koje je posledica preoset1jivosti

Slika 94. Miksomatoza

kunica

'" I

na svet1ost. Sluznice ociju su usled zapaljenja zaarene, a javlja se i otok ocnih kapaka. U ovoj pocetnoj fazi bolest ,se obicno moe ustanoviti pregledom unih koljki. Naime, ako se une koljke prosvet1e baterijskom lampom ili posmatraju prema izvoru svet1osti, na njima se zapaaju manje ili vece crvene povrine. U daljem toku bolesti dolazi do slepljivanja ocnih kapaka obilnim iscetkom, a na uima se sa spoljanje i unutranje strane javljaju otoci velicine zrna graka do oraha. Otoci su najbrojniji u korenu uiju. Ove cvorove cine takozvane miksomske celije po kojima je bolest i dobila ime. Pod teinom' cvorova une koljke ne stoje upravno vec padaju na stranu, to je simptom koji se lako zapaa. Nekoliko dana od pojave prvih znakova bolesti, slicne promene zahvataju usne i nos, pa glava pomalo 'lici na glavu lava, i tada se naziva lavlja glava. Osim toga~ bolesni 'kunici cesto mrkcu, zapaa se sluzav ili gnojan izliv iz nosa, neretko se razvija i zapaljenje pluca. Kod mujaka .215

moe nastati otok monica sa cvor6vima velicine zrna graka, a kod enki otok stidnice. Sem na pomenutim mestima,zadebljanja koe se mogu naci i na ledima, apama i drugim delovima tela. Zbog neuzimanja hrane i naglog slabljenja vec 8. dana posle infekcije dolazi do uginuca. Mladi kunici uginu i ranije, pre nego to su se razvili svi simptomi bolesti, a stariji kunici boluju neto due, da bi i kod njih smrt nastupila obicno posle 10 do 14 dana. Osim opisanog akutnog toka, ponekad se miksomatoza javlja i u hronicnoj formi. Tada bolest traje mnogo due, i to ponekad bez karakteristicnih otoka po koi, a veci broj ivotinja preivi. U svakom slucaju miksomatoza se ne leci. Ako odgajivac posumnja na opisano oboljenje, po zakonu je duan da izvesti mesnog veterinara. Veterinar o ovome obaveJava veterinarskog inspektora, koji vri pregled kunica, a neku od obolelih ili uginulih ivotinja alje u laboratoriju na pregled. Posle izvrenog pregleda veterinarski inspektor sastavlja zapisnik i donosi REENJE O VETERINARSKO-SANITARNIM MERAMA ZA SPRECAVANJE IRENJA, SUZBIJANJE I ISKORENJIVANJE ZARAZNE BOLESTI KUNI CA - MIKSOMATOZE. Ovim merama se zabranjuje bilo kakav transport kunica, mesa, sirovina, otpadaka ili proizvoda iz zaraenog dvorita, kao i unoenje u dvorite novih kunica. Takode se zabranjuje i promet svih ostalih vrsta domacih ivotinja i njihovih proizvoda. U zaraeno dvorite se zabranjuje pristup stranim osobama, a na ulaz se radi dezinfekcije postavlja posuda sa 2% masne sode. Kunici koji ne izgledaju bolesni, moraju se odvojiti od obolelih u posebne, prethodno dezinfikovane kaveze, a uginuli kunici se moraju ukloniti (najbolje spaljivanjem). Svi bolesni kunici, ali i oni sumnjivi na bolest, unitavaju se, a leevi zakopavaju ili spaljuju. Prostorije,kavezi, pribor, hranilice i pojilice se dezinfikuju sa 2% masne sode. ubre se obicno stavlja u dakove, polije naftom i zapali, i to obavezno u dvoritu gde se pojavila zaraza. Nakon svega se preporucuje temeljno cicenje i ponovna dezinfekcija rastvorom masne sode ili 1-3% fonnalinom. Treba znati da je virus miksomatoze oset1jiv prema toploti, ali veoma otporan prema hladnoci, zbog cega za pranje treba koristiti samo vrelu vodu. Isto tako postoji podatak da je uzrocnik bolesti na ostacima uginulog kunica zadrao sposobnost infekcije 300 dana.
216

Nabavka novih grla je dozvoljena .'. tek" 14 dana od poslednjegslucaja oboljenja, sprovedene zavrne dezinfekcije i odobrenja veterinarskog inspektora. , U cilju sprecavanja pojave miksomatoze primenjuju se sve mere opte zatite od zaraznih' i .parazitskih bolesti; ali i specificna zatita, tj. vakcinacija radi zatite od miksomatoze kunica. Uopte mere zatite, pre svega spada nabavka kunica samo iz zdravih zapata, dranja nabavljenih kunica najmanje 10 dana u karantinu, redovna dezinfekcija kunicarnika, hranilica i pojilica, i povremeno unitavanje komaraca i drugih tetnih insekata. Ovo takode ukljucuje zabranu ulaska u kunicarnik stranim licima i postavljanje dezinfekcione barijere na ulazu u dvorite u kome se gaje kunici (plitak sud sa 2% rastvorom ive sode kroz koji prolaze svi koji ulaze i izlaze iz kunicarnika). Na prozore kunicarnika obavezno treba staviti mreu koja sprecava ulaenje insekata. Kao specificna zatita od miksomatoze koristi se' vakcina Veterinarskog zavoda u Zemunu pod nazivom MIXOVET. Vakcina je namenjena imunizaciji zdravih kunica. ivotinje se vakciniu najranije u uzrastu od 6 nedelja; pri cemu nije preporucljivo vakcinisati skotne enke. Vakcina se daje injekcijom u miic, a imunitet (otpornost na infekciju) razvija: se za 10 dana i titi ivotinju jednu godinu. Svakom kunicu

se daje po 0,5 ml ove vakcine bez obzira na velicinu. :'


Kod ljudi koji su dolazili u kontakt sa kunicima obolelim od miksomatoze ponekad se javikonjuktivitis (zapaljenje sluznice oka), ali bez ikakvih teih posledica.
ZARAZNO ZAPALJENJE SLUZNICE USTA

Ovo oboljenje izaziva dermotropni virus (napada kou i sluzokou) infektivan samo za kunice. Zaraza najcece obuhvata sve ivotinje na jednoj farmi ili u dvoritu, augine i do 50% od obolelih ivotinja. Posle inkubacije, koja traje 3 do 17 dana, javlja se najpre visoka temperatura i slab apetit. Na sluznici usana, usta i jezika formiraju se zatim mehurici velicine zrna konoplje ili zrna sociva ispunjeni bistrom tecnocu. Ovi mehurici prskaju, ali se ubrzo stvaraju novi mehurici. Karakteristicno za ovu bolest je pojacano stvaranje pljuvacke (ivotinja balavi), pa je podrucjeI;1juke, gue, grudi i apa stalno vlano. Kunic jeneveseo, slabo jede

i brzo mravi. Povrede' koe izazvane prskanjem mehurica mogu se naknadno inficirati bakterijama, to komplikuje pocetnu bolest.
.

Specificnog lecenjau

ovom slucaju nema. Preporucljivo


..,

je ispirati usta blagim sredstvima za dezinfekciju, kao to je 0,1% hipermangan (10 g preparata u 10 litara vode).
BOGINJE

Boginje su takode opasna virusna bolest kunica koja se na srecu ne javlja cesto. Posle inkubacije koja traje do 14 dana, po koi i sluzokoi se pojavljuju mehurici ispunjeni mutnom tecnocu ili gnojem. Ovi mehurici se mogu zapaziti po celom telu, a narocito na uima, ocnim kapcima, oko usana, na ledima i u predelu genitalija. Cesto je prisutan i krvav gnojni sekret iz nosa. Promene izazvane virusom boginja ponekad lice na miksomatozu. U slucaju pojave boginja nema nikakvog lecenja, a bolesne ivotinje treba izolovati i kaveze i opremu dezinfikovati. Pored navedenih virusnih oboljenja postoje i druga koja nemaju prakticnog znacaja za odgajivace. Ovde ih pominjemo ukratko, da bi informacija o virusnim bolestima bila potpuna, a i zato to je njihova pojava ipak moguca. AUJESKIJEV BOLEST A LAzNO BESNILO
1

(PARALYSIS BULBARIS INFECTIOSA)

Uzrocnik oboljenja je virus iz grupe herpes virusa, koji uglavnom napada svinje. Kunici se zaraze preko usta kada je hrana zagadena izlucevinama svinja, mada prenosioci uzrocnika mogu biti i pacovi i mievi. Za bolesne kunice je karakteristican izuzetno jak svrab .na pojedinim delovima tela. ivotinja cee ili zubima raskida mesta koja moe da dohvati, a to su najcece noge. Dijagnoza se kod opisanih karakteristicnih simptoma lako postavlja. Medutim, treba imati u vidu da se svrab moe javili i pri infekciji gljivama, najcece iz roda Trihofiton, tj. bolesti trihoficije.
BORNA BOLEST

Izgleda da ova bolest kunica ima veze sa istim oboljenjem kod konja i ovaca. Izaziva je virus koji napada nervni 218

sistem i prakticno dovodi do zapaljenjaIT1()zga i kicmene modine. Zato vidljivi simptomi borne bolesti i jesu poremecajkretanja i ravnotee, neprirodni poloaji tela, a nekada je glava zabacena unazad i sl. Ni ova bolest se ne leci, a obolele ivotinje se unitavaju. Po svemu sudeci virusi samostalno ili zajedno sa bakterijama ucestvuju u nastanku jo nekih oboljenja, kao to je zapaljenje creva, to je ozbiljan problem u kunicarstvu, ili zapaljenje disajnih organa, ali za to jo uvek nema dovoljno konkretnih dokaza.

BOLESTI

IZAZVANE

BAKTERIJAMA

Mnoga oboljenja kunica prouzrokuju bakterije, daleko sloeniji mikroorganizmi od virusa. U dananje vreme postoje antibiotici i drugi lekovi koji deluju na vecinu bakterija, tako da su efekti lecenja ovih bolesti znatno bolji nego kod virusnih infekcija.

Pastereloza jeste cesta bolest kunica koja u naim uslo~ vima izaziva velike gubitke na malim i velikim farmama kunica. Ovu zaraznu bolest uzrokuje mikroorganizam nazvan Pasteurella multocida, koji moe da se nade u organizmu velikog broja domacih i divljih ivotinja. Ono to se obavezno mora imati u vidu kada se razmilja o pasterelozi svih ivotinja, a posebno kunica, jeste cinjenica da su uzrocnici bolesti najcece prisutni i u zdravom organizmu. Bolest ce se razviti tek kada se usled nepovoljnih okolnosti smanje odbrambene sposobnosti organizma, nakon cega pocinje razmnoavanje i ispoljavanje tetnog delovanja prisutnih bakterija. Faktori koji dovode do slabljenja otpornosti organi,zma najcece su nepovoljni uslovi ambijenta u kome iv9tinja ivi: hladnoca, vlaga, loa ishrana, uznemiravanje, pa i trudnoca. U takvim stresnim situacijama pasterele i neki drugi. mikroorganizmi postaju virulentniji, opasniji, i prelazeci sa ivotinje na ivotinju u kunicarniku stalno povecavaju mogucnost da izazovu oboljenje. Uzrocnici pastereloze u pritajenom obliku najcece se kod zravih kunica nalaze u sluznici nosa i drela. Zbog toga pastereloza najcece i 219

pocinje kao zarazna kijavica, svim kunicarima vrlo dobro pozn,at zdravstveni problem kunica. U no su ivotinje obolele od zarazne kijavice, pored pasterela, obicno se nadu i druge bakterije kao hemofilus, mikoplazme, bordatele, stafilokoke, streptokoke, a po nekima i virusi. Postoji miljenje da je 20% do 70% svih kunica zahvaceno ovom bolecu koja se najcece pojavljuje u prolece i u jesen. Pored toga to kijaju, zapaa se bistar, sluzav ili sluzavo-gnojan iscedak iz nosa. Kunic teko die, cuje se krkljanje, a deo nosnog iscetka se ponekad moe videti i na prednjim apama. Kiiavica se u pocetnoj fazi i u pojedinacnim slucajevima moe leciti antibioticima. Iskustvo je pokazalo da najcece pomae penicilin dat injekcijom u dozi od 400000 i.j. uz 0,5 g streptomicina po ivotinji (doza se odnosi na kunica telesne mase 3 do 5 kg). U istom smislu se mogu koristiti i antibiotici irokog spektra delovanja, kao to su hloramfenikol, tetraciklini i drugi. Americki veterinari preporucuju za vece farme sulfakvinoksalin, i to 225 g na tonu hrane ili furazolidon u kolicini od 50 g na tonu hrane. Prema naem iskustvu, za pojedinacno lecenje ivotinja, pored antibiotika datih injekcijom, dobro je u obe nozdrve stavljati antibiotske kapi irokog spektra delovanja (na primer, otonazol kapi proizvodi Krka, Novo Mesto). Medutim, mora se znati da se preparati penicilina kunicima nikako ne smeju davati s hranom ili vodom za pice. Na taj nacin uneseni u organizam deluju veoma tetno i mogu izazvati uginuce.
t1CZA1l
P'\.U~A SRCE. TEE-TI 61 6U'%NleA OKA

..4

UNuT. UHO

ff
MATE~ICA TKIVO

Slika 95. ematski

prikaz irenja uzrocnika organizmu kunica

pastereloze

po

220
Ii'

Iz nosne upljine i drela pasterele, a i druge prisutne bakterije, bivaju prenesene putem krvi ili telesnih kanala do pluca, srca, materice, testisa, koe i potkonog tkiva, zatim sluznice oka, srednjeg i unutranjeg uva i mozga. Na taj nacin se pastereloza, osim kao kijavica, pojavljuje i kao zapaljenje pluca, zapaljenje srednjeg i unutranjeg uva, mozga, testisa ili materice, koe i potkonog tkiva, sluznice oka itd. Zapaljenje pluca je obicno praceno slabim apetitom, depresijom ivotinja, oteanim disanjem, ali se moe desiti da kunici bivaju nadeni mrtvi, mada su se dan pre toga ponaali normalno. U oVoj fazi bolesti, lecenje se moe pokuati vec pomenutim antibioticima, ali je efekat uglavnom lo. Poboljanje do koga ponekad dolazi obicno je privremenog karaktera. Vece kolicine antibiotika koje se moraju dati da bi se postigao povoljan efekat unitavaju pri tom i korisne bakterije u crevima>kunica bez kojih je nemoguce varenje hrane. Zbog,t6ga se javljaju prolivi i uginuca. Ako je dolo do irenja l?olesti na srednje ili unutranje uvo, ivotinja dri glavu nakrivljeno, slabo jede i mravi, ali moe iveti prilicno dugo i biti izvor infekcije za druge jedinke. Takve kunice treba odmah odstraniti iz zapata. Cvorovi po koi i potkonom tkivu takode mogu biti izazvani pasterelama, mada su cece karakteristika bolesti stafilokokoze. Takvo stanje se pored davanja antibiotika leci i hirurkim otvaranjem i ispiranjem otoka. Ovaj postupak se u vecim zapatima svakako ne isplati, a moe biti i nacin rasejavanja mikroorganizama po kunicarniku. Ako je bolest zahvatila testise, matericu ili porodajne kanale, posledica moe biti neplodnost ili radanje potomaka inficiranih pasterelom, te je lecenje i u ovom slucaju bez smisla. U suzbijanju pastereloze, zbog svega navedenog, najvecu ulogu igra preventiva, tj. sprecavanje bolesti. U tom smislu treba strogo voditi racuna kod unoenja novonabavljenih ivotinja ti zapat. Kunici koji ne deluju apsolutno zdravo, nikako se ne smeju meati sa drugim ivotinjama. Ipak ce jedino bris iz nosa i drela, to znaci bakterioloki pregled, sa sigurnocu pokazati da li je ivotinja nosilac pasterele ili nije. Uzimanje brisa je dobro ponoviti dve nedelje kasnije i tek tada, ukoliko su rezultati pregleda negativni, moemo smatrati da tetan mikroorganizam nije prisutan. Ako se bolest pojavi na manjem broju jedinki, najbolje je bolesna grla ukloniti iz kunicarnika i tako spreciti dalje 221

irenje infekcije. Kaveze treba dezinfikovati, a posebno pojilice na kojima cesto ostaju uzrocnici bolesti. Metalne delove (cucle) je najbolje prokuvati.
J

Slika 96. Krivljenje glave kao posledica njeg i unutarnjeg uha

pastereloze

sred-

U svakom slucaju problem pastereloze kao ambijentne bolesti treba reavati pre svega vodeci racuna o ivotnim uslovima kunica, za koje su bitni odgovarajuca temperatura, vlaga, dobra ishrana i to manje uznemiravanja. Jedno od vanih pitanja koja se postavljaju u razmatranju svake bolesti ivotinja jeste da li je rec o zoonozi, tj. da li se bolest moe preneti i na ljude? Mada se oboljenje ljudi uzrokovano mikroorganizmom izazivacem pastereloze kunica javlja veoma retko, treba prihvatiti stav po kome meso sumnjivih ili bolesnih ivotinja nije za jelo. - RODENCIOZA Ovo je bolest hronicnog toka (dugo traje), a se ne mogu uociti neki karakteristicni simptomi. postepeno ,.slabi, sve manje uzima hranu, mravi i ugine. Kao izvor tetnih bakterija (nazvane su 222 pri tom ivotinja na kraju Jersinija

pseudotuberkulosis} smatraju se mievi koji svojim izmetom zagade hranu kunica. Tacna dijagnoza se moe postaviti jedino obdukcijom (pregledom lea) i dokazivanjem uzrocnika u laboratoriji. Pri obdukciji se na slezini, jetri, plucima i zidu creva mogu naci mnogobrojni uckastobelicasti cvorovi sa sirastom masom u sredini. Lecenje pseudotuberkuloze nema mnogo efekta. Ako se postavi tacna dijagnoza na vreme, moe se pokuati sa antibiotikom iz grupe oksitetraciklina. Mere sprecavanja pojave bolesti i ovde ukljucuju karantin pri nabavci ivotinja, unitavanje tetnih glodara, izdvajanje obolelih kunica, dezinfekcija sa 5% vrele masne sode uz temeljno cicenje prostorija. Upotreba mesa zaklanih bolesnih ivotinja se ne preporucuje, jer se, prema nekim informacijama, ova bolest moe preneti i na ljude..
NEKROBACILOZA

Da bi dolo do pojave ovog oboljenja, sluznica usta ili koa moraju biti mehanicki oteceni. Uzrocnik bolesti je bakterija Spherophorus necrophorus koja se moe naci u hrani i koja kroz otecenu kou ili sluzokou prodire u organizam. Kod inficiranih ivotinja se uocava pojacano stvaranje pljuvacke, otok usana, usne upljine i delova glave. Kunic teko uzima hranu, brzo slabi i na kraju ugine. Ponekad se otoci pojavljuju i u okolini anusa ili polnih organa. Efikasnog lecenja nema. Mogu se koristiti antibiotici i sulfonamidi u dozi odredenoj prema kg telesne mase ivotinje, a sluznice se ispiraju blagim dezinficijensima (0,1% hipermangan). Preporucuje se izdvajanje bolesnih ivotinja, cicenje i dezinfekcija, a svakako i promena hrane. Meso obolelih kunica nije upotrebljivo u ishrani ljudi.
SPIROHETOZA

Ova bolest se naziva i sifilis kunica, jer napada polne organe. Ne prenosi se na ljude i nema nikakve veze sa sifilisom ljudi, osim to su bakterije koje izazivaju obe bolesti po izgledu slicne. Do infekcije najcece dolazi za vreme parenja, zatim dodirom i lizanjem ili :qjuenjem. Inkubacija je duga i traje od nekoliko nedelja do nekoliko mesec:;i. Prvi 223

2naci bolesti. jesti crvenilo i otok vulve, tj. prepucijuma i penisa i pojava sluzavog, odnosno .gnojavog sekreta.Kasnije na polnim organima nastaju cvorici velicine zrna sociva ili pirinca, koji prelaze u cireve. U daljem toku bolesti dolazi do naseljavanja i drugih mikroorganizama sa tekim komplikacijama. Cirevi se mogu zapaziti oko cmara, vimena, ocnih kapaka; usana i na drugim delovima tela. U pocetku bolesti dobri rezultati lecenja postiu se penicilinom u dozi od 100000 i.j; (internacionalnih jedinica) tokom tri uzastopna dana. U cilju sprecavanja pojave i irenja bolesti preporucuje se paljiv 'pregled svake ivotinje pred pripust.
STREPTOKOKNA SEPSA

Nepovoljni uslovi dranja i ishrane kunica, kao i prisustvo parazita, mogu uciniti da dode do razmnoavanja bakterija streptokoka koje se ponekad nalaze u ustima, crevima i drugimdelovima aparata za varenje zdravih ivotinja. Bolesne jedinke se pokunje, nemaju apetit, imaju groznicu, a ponekad i proliv. Uginuce' obicno nastaje u drugoj nedelji' bolesti. Sigurna dijagnoza se moe postaviti jedino laboratorijskim dokazivanjem streptokoka, koje se najcece nalaze po svim 'unutranjim organima bolesne ivotinje. . Lecenje se sprovodi antibioticima, ali je uspeno samo u pocetku bolesti. Obolele ivotinje treba izolovati, a kaveze i ;prostorije dobro dezinfikovati.
STAFILOKOKNA INFEKCIJA

Ovo je bolest koja moe u velikoj meri poremetiti proizvodnju, tj. uzgoj" i izazvati uginuca, posebno sasvim mladih ivotinja. Pojavi stafilokokoze takode pogoduju nepovoljni faktori kao to su loa higijena, nekvalitetna ishrana itd; .Bakterija, tizrocnikoboljenja,. naziva se Stafilokokus atlreus, a u organizam dospeva preteno preko povreda koe koje su posledica ujeda, grebanjii sl. Raznosaci stafilokoka mogu biti i razni insekti. Kada uzrocnik sa mesta povrede prodre u krvotok, moe izazvati sepsu i brzo tiginuce. Ukoliko se to ne dogodi, 224

na koi ivotinja se obicno pojave manji apscesi (cvorovi ispunjeni gnoj em) , najcece u predelu vrata i leda. Ova forma bolesti se naziva kona stafilokokoza. Kod ivotinja na sisi inficiranih stafilokokama cest je simptom gnojno zapaljenje sluznice oka i nosa. U nekim slucajevima dolazi i do takozvane generalizovane stafilokokoze pracene zapaljenjem pluca, gnojnim cvorovima po jetri i drugim unutranjim organima, to takode ima najcece i smrtni ishod. U cilju lecenja bolesti koe i potkonog tkiva mogu se otvarati apscesi i ispirati uz davanje antibiotika i pojacane mere higijene. Rezultati lecenja stafilokokoze su redovno loi, a uzrocnik bolesti se pri tom raznosi po kunicarniku. Ipak, bolje je ivotinje sa vidljivim simptomima bolesti rtvovati, a kaveze i objekte dobro dezinfikovati. Meso kunica obolelih od stafilokokoze nije za ishranu

ljudi.

Pored nabrojanih bakterijskih bolesti kunica, postoje i druge koje se u naim uslovima javljaju samo izuzetno i nemaju prakticnog znacaja za odgajivace. Takve su, na primer, listerioza (po nekima mogu oboleti i ljudi), aktinomikoza i druge. Zbog posebnog znacaja po zdravlje ljudi, salmonelozu, tularemiju i tuberkulozu, bolesti takode izazvane bakterijama, opisali smo izdvojeno, u poglavlju o zoonozama. Medutim, na ovom mestu treba neto reci i o zapaljenju creva kunica koje je verovatno posledica delovanja vie mikroorganizama i nepovoljnih faktora, pa ne predstavlja jedinstvenu bolest. Zbog sloenih razloga nastanka, ovo bolesno stanje, ciji je simptom izrazit proliv, u strucnoj literaturi se naziva enteritis kompleks. Ispitivanjem je utvrdeno da tetno dejstvo na sluzokou creva ispoljava cela grupa bakterija i neki paraziti, od kojih veci broj vec ivi u aparatu za varenje zdravih ivotinja. Najvie uginuca je zapaeno kod mladunaca u starosti od 5 do 8 nedelja, mada mogu oboleti mlade, a i starije ivotinje. Ako se enteritis kompleks javi kod kunica na sisi, obicno bivaju zahvaceni kunici izmedu 7 i 14 dana starosti. Tada je prvi simptom uta vodena stolica pracena zatvorom. Ovakvo stanje je nazvano uti proliv kunica, na sisi. Pregledom lea u elucu se nalazi zgruano mleko, a sluznica creva je otecena i zapaljena. U slepom crevu se najcece nalaze gasovi i sadraj uckaste boje. Mada je iz vecine uginulih kunica izolovana bakterija Esherichia colli, davanje antibiotika radi sprecavanja ili lecenja bolesti ne daje rezultate.
15 Uzgoj kunica

225

. Proliv koji se kod kunica javlja u periodu odbijanja od sise najizrazitija je posledica prelaza sa mlecne hrane na koncentrovanu i zelenu hranu. Sadraj eluca, tj. stepen eludac:he kiselosti se pri tom tako menja da ima za rezultat vecu mogucnost razmnoavanja i delovanja tetnih bakterija. Lecenje ovog o1Joljenja (ili se radi o vie bolesti) promenljivog' je uspeha. Kod prvih simptoma (proliv) , preporucljiv{) je promeniti hranu. Dobro je davati kvalitetno livadsko seno, a od lekova kokcidiostatike i tetracikline. U periodu prelaza sa mlecne na drugu hranu, prema nekim praktic~rima, u vodu za pice treba doclava,ti 2 % sirceta. GLJIVICNA OBOLJENJA Uzrocnici ovih bolesti pripadaju velikoj grupi, u kojoj se nalaze i svima poznate umske gljive, zatim kvaceve glji. vice. itd. tetno delovanje na organizam ivotinja i coveka imaju gljivice mikroskopske velicine od kojih neke ive kao redovni stanovnici creva.
SAHAROMIKOZA

Masovna pojava naduna pa i uginuca kunica moe biti izazvana ba jednom od gljivica koja obicno ivi u crevima kunica, a koja se naziva Sacharomyces guttulatus. Ova kvaceva gljiva se u oslabljenom organizmu razmnoava i ispoljava tetno dejstvo, a tacna dijagnoza se moe postaviti mikroskopskim pregledom izmeta. Radi lecenja treba dati neko od sredstava koje delujena pranjenje crevnog sadraja, kao to je, na primer, gorka so. Jedna od cecih gljivicnih bolesti kunica jeste i trihoficija. Kako se u nekim okolnostima ona moe preneti i na ljude, opisana je u poglavlju o zoonozama. BOLESTI KOJE IZAZIVAJUP ARAZITI Paraziti su organizmi koji ive na racun domacina, u ovom slucaju kunica. Hrane se njegovim tkivima ili telesnim sokovima. Parazite nacelno delimo na spoljanje (ive na spoljanjoj p()vrini tela) i unutranje (ive u telesnim upljii1ama, organima.i tkivima domacina). 226

UNUTRANJI PARAZITI KOKCIDIOZA U grupi bolesti kunica kofe su izazvane parazitima kokcidioza zauzima prvo mesto. Ovo oboljenje prouzrokuje,znatne gubitke, najvie mladih ivotinja, Odrasli kunic, irpsilac parazita, izvor je infekcije za mlade ili druge odrasle jeginke. Uzrocnici kokcidioze su jednocelijski organizmi i}evidljivi <golim okom, koji parazitiraju u jetri ili u sluzokoi creva> kunica. Zaraene ivotinje imaju slab apetit, osetno mrave, a cesta je i nadutost. Javlja se voden, pone).{ad i krvav, proliv. Moguca je i oduzetost zadnjih nogu. Kunici ne u~imaju hranu, sa stolicom gube tecnost i sali iz, 'organizma i na kraju uginuo Dijagnoza ove bolesti se postavlja laboratorij skim pregledom stolice kunica ili pregledom' lea. Ako je u pitanju parazit kojinaseljava .creva (Eimeria, intestinalis, Eimeria magna, Eimeria media i dr.), na sll1zbkoi se mogu naci zapaljive promene, krvarenja, nekroze, nadun debelog creva, itd. Kod kpkcidioze jetre uzrocnik Eimeria stiedae.Dtecuje,ucne .kanalice, tako da jejetrapovecana i posuta sivobelicastim mrljama. Lecenje kokcidioze uspeva samo u pocetnoj fazi bolesti i stoga se daju kokcidiostatici (sulfadimidin, sulfakvinoksalin, sulfametoksin). Da bi se onemogucila pojava bolesti, kokcidiostatici se daju u preventivnim dozama. Isto tako je vano na vreme odvajati mladunce od majki, a dezinfekciju kaveza i opreme u slucaju postojanja bolesti sprovesti sa 10% rastvorom amonijaka. METILJAVOST U ucnim kanalima kunica kao paraziti ive veliki i daleko rede mali metilj. Ovi pljosnati crvi lice na list lorbera, sa suenim zadnjim delom. Bolest se moe pojaviti na jednoj farmi kunica samo ako zelena hrana potice sa mocvarnih panjaka na kojima bi mogla biti zagadena sa razvojnim stadijumima ovih parazita. Promene izgleda i ponaanja bolesnih ivotinja nisu dovoljno karakteristicne da bi se postavila tacna dijagnoza. Kunici gube apetit, mrave, sluzokoe su blede, aponekad i ute. Kada se u izmetu nadu jaja parazita, moe se preduzeti lecenje sa preparatima na bazi hlorugljenika. 15* 227

Radi sprecavanja pojave bolesti ivotinjama ne treba davati svee seno sa plavnih terena, vec ga prethodno treba suiti bar 6 meseci.

Slika

97. Kraste

u uima

kunica

bolesnog

od uge

U crevima kunica moe se naci jedan broj glistai pant1jicara koje ne predstavljaju veci problem u uzgoju, pa im ovde i ne poklanjamo panju. Ako vlasnik posumnja ili zapazi u izmetu parazite u vidu tankih, kratkih ili duih belih glista, ivotinje ce tretirati preparatima piperazina ili tiabendazola i mebendazola. SPOLJANJI PARAZITI Paraziti koji ive u koi, odnosnokrznu krpelji, ugarci, vai i buve.
KRPELJI

kuni~a, jesu,

To su insekti smede, odnosno crne boje. Hrane se sisajuci krv ivotinja i na taj nacin mogu da prenesu mnoge, za ljude i ivotinje, opasne bolesti. Uspeno se unitavaju sredstvima protiv insekata - insekticidima (alugan, neopitroid i sL). 228

UGARCI
, "

ugarci su paraziti,

takode insekti,

koji izazivaju ugu


.

koe i ugu uiju.

uga koe u industrijskom uzgoju kunica, u odnosu na druge parazitarne bolesti, ne predstavlja veliki problem. Do infekcije dolazi direktnim kontaktom bolesnih ivotinja, ali i preko posrednika: psa, macke, mia i dr. Prenoenju bolesti doprinosi nehigijensko dranje ivotinja, prljavtina, slaba i nekvalitetna ishrana, gusto i dugacko krzno, nedovoljno suncani objekti i sL Covek se moe inficirati uzrocnicima uge kunica, dok se na druge domace ivotinje ova bolest ne prenosi. Simptomi bolesti kod ljudi su svrab i kraste, ali kako u ovom slucaju nije rec o teem i cestom oboljenju, nismo ga izdvojili u posebno poglavlje. Promene kod obolelih kunica se uocavaju na koi glave (celo, osnova Dva, oko ociju) sa pojavom svraba, opadanjem dlake i stvaranjem krasta. ivotinje postepeno mrave, da bi na kraju nastupila i smrt. Lecenje celog zapata se vri insekticidima (alugan, ektanon i sL). Isto tako treba temeljno ocistiti prostorije i ne koristiti ih bar 5 do 6 nedelja. . . uga uiju je u uzgoju kunica mnogo ceca i opasnija bolest nego uga koe. Ovaj parazit ivi u unom kanalt:/. bolesne ivotinje, izaziva jak svrab, a moe preci i na coveka. Zbog svraba, ivotinja cee ui i dri glavu iskoeno. Kod mladih kunica moe doci do zapaljenja srednjeg Dva, a ponekad i do zapaljenja mogza. Ovaj vid uge se sprecava i leci na isti nacin kao i prethodni. .. . Pored vec pomenutih ugaraca i krpelja, VAI i BUVE mogu imati ulogu u prenoenju raznih bolesti. Ovi paraziti se isto tako suzbijaju primenom insekticida. BOLESTI KOJE SU POSLEDICA NEDOVOLJNO KVALITETNE ISHRANE O kvalitetnoj ishrani kunica je bilo reci ranije, u posebnom poglavlju. Nema potrebe napominjati da su svi navedeni sastojci neophodni za pravilan razvitak. i funkcije organizma, pa i u smislu odbrane od mnogih bolesti. Na ovom mestu smo eleli da neto kaemo o neunoenju ili nedovoljnom unoenju vitamina u organizam.

VITAMINI su materije neophodne za pravilno funkcionisanje organizma, a zastupljene su u hrani u veoma malim kolicinama. Njihovo neunoenje il nedovoljno unoenje u organizam, izaziva bolesti avitaminoze ili hipovitaminoze. Fabricki pravIjena koncentrovana hrana za pojedine kategorije kunica obicno sadri sve neophodne hranljive materije. Medutim, ako uzgajivac priprema obrok sam, mora strogo voditi racuna o hranljivoj vrednosti pojedinih sastojaka, tj. mora se pridravati recepata ishrane za kunice. Retko se deava da pojedinih vitamina uopte nema u hrani. Mnogo je cece da su oni zastupljeni u manjoj kolicini nego to je to potrebno organizmu, pa se onda javljaju bolesti koje su posledica smanjenog unoenja vitamina, tj. hipovitaminoze.
A-HIPOVITAMINOZA(manjak vitamina A u organizmu)

Rezultat manjka vitamina A u organizmu su promene na sluznici ociju u vidu gnojenja ocnih spojnica. Takode je i vecina sluznica manje otpoma na infekciju, pa lako dolazi do oboljenja (kijavica, zapaljenje pluca i sL). Usled deficita A vitamina u obroku, pa stoga i u organizmu, cesti su i poremecaji reprodukcije, mali okot, nedovoljno razvijeni fetusi i sl. Da bi se sprecili navedeni poremecaji, u hranu treba dodavati argarepu i kvalitetno livadsko seno. Takode nije loe kontrolisati da li peletirana hrana za kunice sadri dovoljno vitamina A. Ovakvo ispitivanje se sprovodi u specijalnim za to opremljenim laboratorijama.

D-HIPOVITAMINOZA (manjak vitamina D u organizmu)

Nedostatak vitamina D se pre svega javlja kod mladih ivotinja u zimskom periodu. Ako hrana nema dovoljno D vitamina, kalcij uma i fosfora, ili ako su ove materije zastupljene u nepovoljnom odnosu, javice se bolest rahitis, koja se ispoljava u nedovoljnom okotavanju skeleta, krivljenja nogu i sl. U cilju lecenja daju se preparati vitamina D (u hrani i u injekcijama), kao i dobro seno i minerali, kalcij um i fosfor. 230

......

E-HIPOVITAMINOZA

(manjak

vitamina

E' u organizmu)

Nedostatak vitamina E izaziva poremecaj plodnosti, pa i uginuce ploda i zapaljenje materice. Kod mujaka nedostatak ovog vitamina dovodi do steriliteta. Osim navedenog, miicno tkivo mladunaca se nepravilno razvija, tako da su sapi i zadnje noge ovakvih ivotinja nedovoljno razvijene i mrave. U crevima kunica normalno se stvaraju vitamini C i B. Njihov nedostatak u obroku zbog toga ne stvara probleme. BOLESTI KOJE SU VEZANE ZA SKOTNOST I KOCENJE NEPLODNOST U savremenom uzgoju kunica neplodnost moe predstavljati problem. Uzroci su mnogobrojni: deficitarna ishrana, parenje u srodstvu, pregojenost, bolest polnih organa i sl. Ako se i pored dobre preventive ipak pojavi neplodnost, mora se tacno utvrditi njen uzrok i onda preduzeti lecenje.
OTEANO KOcENJE

Do ovoga moe doci ako enku male rase priputamo pod mujaka velikih rasa, tako da su plodovi veliki za porodajni kanal. U ovom slucaju se pomae izvlacenjem mladunaca iz zadnjeg dela porodajnog kanala. Kod slabih tmdova, prcuske vagine i sl. veterinar moe pomoci i hormonskim injekcijama, carskim rezom i sl. Ukoliko nakon porodaja primetimo da je dolo do ispadanja materice, matericu ocistimo blagim rastvorom dezinficijensa (cetavion), enku okrenemo glavom na dole i matericu vratimo prstom.
POSTPOROAJNA PARALIZA

Ovo oboljenje je posledica nedostatka kalcij uma u organizmu enke koji je utroen za izgradnju kostiju mladunaca i koH je u vecoj meri izlucen preko mleka. ivotinje su tltucene, ne uzimaju hranu, a cesto nastaju i grcevi. 231

r
.;

t!
!

Pomoc se sastoji u davanju preparata kalcij uma, obicno injekcijom pod kou, tokom nekoliko dana.
ZAPAUENJE MLEcNE 2LEZDE

Do zapaljenja mlecne lezde moe doci usled pritiska, udarca i drugih mehanickih nadraaja, ali i nakon infekcije preko mlecnog kanala ili krvotoka. U ovakvim slucajevima lako dolazi do zastoja u izlucivanju mleka ili je mleko zagadeno mikroorganizmima iz mlecne lezde, to moe biti razlog uginuca mladunaca koji sisaju. Bolest se leci antibioticima i lokalno mastima koje deluju smirujuce na proces zapaljenja.
2DERANJE MLADUNACA

Ovo je relativno cesta pojava kod uznemirenih enki. Promena mesta boravka bremenite jedinke neposredno pred kocenje, buka i uznemiravanje tokom porodaja, ed enke i nedostatak vitamina i minerala u ishrani tokom trudnoce mogu izazvati takvo ponaanje. Treba znati da za razvoj plodova i plodovih omotaca tokom graviditeta, enka troi velike kolicine mineralnih materija i vode. Prvorotkinje koje su prodrle mladunce mogu kasnije uz dobru ishranu postati dobre majke. Ako se ova pojava ponavlja kroz nekoliko kocenja, ivotinju treba iskljuciti iz reprodukcije. Osim navedenih oboljenja ili pojava koje imaju veze sa trudnocom i porodajem, ovde pominjemo jo abortus, koji kod kunica najcece nastaje kao posledica uticaja iz spoljanje sredine (stres, udarci, grubi zahvati). Osim toga, do pobacaja moe doci i u slucaju neodgovarajuce ishrane, prisustva parazita i sl. Radi sprecavanja navedene pojave, ivotinjama treba tokom trudnoce obezbediti kvalitetnu hranu i to manje ih uznemiravati. NEZARAZNE BOLESTI UNUTRANJIH (organske bolesti) ORGANA

Kunici se iskoricavaju u starosti u kojoj se organske bolesti ne mogu dovoljno razviti, pa su ova oboljenja za 232

kunicarstvo od malog znacaja. Uprkos tome, postoje bolesti koje nastaju brzo i mogu izazvati uginuce. Takve su, na primer:
NADUN

To je oboljenje pri kome u elucu i crevima, a najcece u slepom crevu nastaju vece kolicine gasova od uobicajenih. Zivotinja je naduvena, gas ovi vre pritisak na dijafragmu (miic veoma bitan za disanje) i pluca te se ivotinja moe uguiti. Uzrok ovoj pojavi je ishrana zelenom hranom koja prilikom brzog vrenja u utrobi stvara velike kolicine gasova. Takode se dogada da nadutost nastane kao posledica oteanog kretanja hrane kroz creva usled davanja prehladne hrane. Hronicna (dugotrajna) nadutost moe biti posledica prisustva crevnih parazita (kokcidija, oblih glista). Oslobadanje ivotinje prevelike kolicine gasova ponekad uspeva masaom trbuha. Obicno to nije dovoljno i treba dati neko od sredstava koje sprecava vrenje i pomae pasau crevnog sadraja (magnezijumsulfat). Nadun se sprecava izbegavanjem hladne ili pokvarene hrane. davanja vlane, pre-

~EL.UDAcNO.CREVNI KATAR,." (nezarazno zapaljenje sluznice e1uca i creva)

'.

ba znati da, poremecaji u funkCiji eluca i cteva najcece


,,'

Ova bolest nastaje~fe $veg'a usled neodgovataJi.ice ishran~,. mada je teko zamisliti da na nastanak.obqljenja ne utiC1i trazne bakterije ili paraziti li creyima,Mofe se reci da je bol~st relativnpretka u)n.tenzivrtoni uzgoju Kunica ako se upotrebljava koncentrat6dgovarajuceg kvaliteta. Tre-

nastaju pri prelazu sa mlecne. ish:r:ane 1J:a,ishranU-':koncentratom ,(ili drugim .cvrstimhranivom). Takode je' poznato da prevelika upotreba antibiotika, moe i~azvati pomenutu bolest ciji su sirnptomi mt1?itak~petita i, r~tka stolica. Bolest se leCi i sprecavadtk}anjanjemL~:Vih pomenutih faktora. 233

ZATVOR

To je stanje pri kome postoji zastoj u kretanju sadraja creva. Najceci uzrok zatvora je suva hrana sa premalo vode, a ponekad i nakupine dlaka koje mogu zapuiti lumen creva. Zivotinje ne jedu, lenjo se krecu, a u trbuhu se mogu

'"

napipati tvrde loptice izmeta.

Lecenje pokuavamo davanjem sredstava za povlacenje vode u creva i razmekavanje crevnog sadraja (magnezijumsulfat - laksans), a preventiva je davanje dovoljno vode uz svaku vrstu hrane.
RANE NA NOGAMA

Ovo je bolest specificna za kunice. Na donjem delu zadnjih nogu (strana kojom se ivotinja oslanja o tlo) mogu se pojaviti rane. Uzrok ovome je obicno neravna i vlana podloga, gruba icana mrea po kojoj se ivotinje krecu. Prilikom 'tecenja najpre se. mora otkloniti uzrok mehanickog draenja, a zatim se otecena mesta ciste sa blagim dezinficijensilna (cetavloi1), premazuju jodom i tretiraju antibibtskim sprejom ili mastima.

Lako dolazi do infekcije i gnojenja.

Slika 98. Rane na nogama .. . 234

rI . I I


qva grupa oholjenj;;{ prakticno ne bi sfuela da postoji u sa:yremenom kunicarstvu. Sumnja..na naslednu bolest je dovoljna da se ivotinja eliminie..iz priploda. Ipak se kod nas i na nekim velikim farmama sa' uvoznimmaterljalom (dedovska i roditeljska grla) mogu zapazitipbjediJie na~ledne deformacije.. Ovde pominjemo samo o~e koje su n,ajcece:
'BOLEST ISCAENHf NOGU

,..

Ovde je rec o utodimom icaenju zgloba: ku~a koje postoji u istoj formi kod dyce i pasq.. iyotinja li izr:azitim slucajevima.)ma zadnje .noge .bkrenuteza. pola kruga (poloaj foke), tako ,da je hodanje onemoguceno. Sltgna deformacija se ponekad moe zapaziti i na prednjim ekstremitetima.

Slika 99. Bolest icaenih IZDUENA

nogu

DONJA VILICA

U ovom slucaju donja vilica je dua od gornje, tako da se donji i gornji zubi ne poklapaju. Posledica toga je da donji zubi neograniceno rastu, to onemogucava normalno uzimanje hrane. Prerasli zubi se mogu skracivati, ali takve kunice nikako ne treba putati u pripust.

235

.).

Slika 100. Previe izrasli donji zubi

1ROVANJA

U int~hzi\'1iom uzgoju u kome ivotinje nemaju slobodu kretagja troyanja su' retka, ali ipak moguca. Najcece se deava ,da ivotinje budu izloene delovanju vece kolicine sredstava zapnitavanjejnsekata, ili da preko zelene hrane unesu u'organizam otr6Ve namenjene zatiti bilja. U cilju sprecavanja ovakvih inCidenata, prilikomkoricenja insekticida u kunicarniku ili na samim ivotinjama treba veoma precizno potovati uputst\i'd proizvodaca. Isto tako mora Se paziti da i hrana 'he bude zagadena :raznim pesticidima. Da bi se postavila, tacna dijagnoza ttovanja, dobro je da odgajivac uvek vodi tacnll eviderld.ju koricenja, preparata protiv tetocina, tj. da zna kad je ta koristio 1'1.1kojoj kolicini. BOLESTI KOJE SE MOGU PRENETI NA LJUDE (Zoonoze) S'A KUNICA

Ovde smo posebno izdvojili nekolilko bakterijskih, gljivicnih i parazitarnih oboljenja koja se mogu preneti i na coveka, a koja mogu biti neprijatna jer se tee lece ili ozbiljnije ugroavaju zdravlje ljudi. 236

SALMONELOZA

Uzrocnici ove bolesti su bakterije koje se nazivaju salmonele. Zaraza se na farmu unosi novodopremljenim ivotinjama, mada kliconoe mogu biti golubovi, mievi, guske, patke, konji, ovce, svinje, kokoi, glodari pa i covek. Treba znati da su salmonele u prirodi prilicno rasprostranjene. One se mogu naci u povrinskim slojevima zemlje, otpadnim vodama, barama i na drugim mestima, gde mogu da ostanu u ivotu i mesecima. Takode se mogu naci i u crevnom sadraju raznih vrsta ivotinja. Prema tome, da bi jedan organizam oboleo, nije potrebno da se zaraza unese spolja. Ona moe da nastane i u uslovima slalbe higijene, nekvalitetne ishrane, nepovoljne klime ambijenta u kome ivotinje ive itd. Kod bolesnih kunica moe se zapaziti groznica ili utucenost, proliv ili zatvor, nedostatak apetita i mravljenje. Gravidne enke cesto pobacuju. Dijagnoza ove bolesti se postavlja laboratorij skim pregledom lea ili izmeta bolesne ivotinje. Za lecenje se koriste antibiotici, a neophodno je temeljno cicenje svih prostorija u kojima ivotinje borave. Kunici oboleli od salmoneloze, ili pod sumnjom da su oboleli od salmoneloze, nisu za ishranu ljudi, vec se moraju nekodljivo ukloniti (spaliti ili duboko zakopati). Salmonele ulaze u organizam ivotinja i ljudi preko organa za varenje. One pre svega izazivaju zapaljenje sluznice eluca i creva. Ove bakterije imaju sposobnost da iz organa za varenje prodru u krvotok i prouzrokuju trovanje krvi, odakle se mogu preneti u sve organe. Od ivotinja se covek najlake zarazi kontaktom (bolest prljavih ruku) ili imoseci nedovoljno kuvano ili peceno meso. Bolest u ljudi nastaje obicno 7 do 24 casa nakon uzimanja zaraene hrane. Pocinje obicno glavoboljom, a zatim groznicom i povienom temperaturom (40C) bolovima u trbuhu i prolivom. Uz ove sim, ptome javljaju se klonulost, ed, nemir i pospanost. Kod tekih slucajeva nastaju grcevi, smanjeno izlucivanje mokrace, a moguc je i smrtni ishod.
TULAREMIJ A

Tularemija je bolest koja napada kunica i zeca, ali pre svega male glodare (umski i poljski mi, veverica, pacov, 237

hrcak i dr.). Uzrocnik bolesti je bakterija PasteurelIa tularensis. Moe se pojaviti i kod fazana, jarebica, prepelica, lisica, divljih i domacih svinja, a i kod coveka. U prenoenju oboljenja vanu ulogu imaju insekti koji sisaju krv (buva, va, komarac, krpelj). Smatra se da se tularemija pojavljuje narocito u godinama kada ima mnogo mieva i pacova koji su u pojedinim krajevima stalno inficirani. Na bolesnom kunicu simptomi bolesti nisu tipicni. ivotinja se teko krece, apaticna je i ima povienu temperaturu. Covek se inficira najcece uzimajuci nedovoljno peceno ili kuvano meso bolesne ivotinje. Uzrocnik se u organizmu iri limfnim sistemom i izaziva zapaljenje limfnih lezda. Iz 'Iimfnih arita prelazi u krv i dospeva u jetru, slezinu, pluca i modane ovoj nice. Laki oblici bolesti prolaze za nekoliko nedelja, a tei oblici se mogu i smrtno zavriti.
TUBERKULOZA

,L

Kunici mogu oboleti i od tuberkuloze. Najcece se inficiraju kontaktom sa bolesnim govecetom, mlekom tuberkuloznih krava i unoenjem novih kunica u zapat. Svima je poznato da od tuberkuloze boluju i ljuldi, i da je to bolest koja se dugo i teko leci.
TRIHOFICIJA

Na ovu bolest su najosetljiviji dobro uhranjeni i negovani kuni~i, tako da ovde nisu bitni loli uslovi nege i uzgajanja. Treba znati da prostirka od slame koja je zagadena ovim gljivicama moe imati presudnu uloglu u irenju infekcije. Prvi znak bolesti je svrab na prednjim i zadnjim nogama koji se pojacava, a neto kasnije se mogu videti proroene na krznu na nogama i u predelu repa. Krzno je na tim mestima ocupano, a koa crvena. Svrab je tako jak da se ivotinja ponekad glode do kosti. U lecenju ove bolesti koriste se antimikotici, koji se daju s hranom ili se u vidu tecnosti i masti stavljaju na promajna mesta. Ljudi se mogu inficirati kontaktom sa bolesnim kunicima i kod J}jih se trihoficija javlja na goloj koi i na ko238

smatim delovima glave. Promene na glavi srecu se uglavnom kod dece, i to u vidu celavih povrina. Koa obolelog predela je crvena, pokrivena mehuricima i krastama. Kod odraslih mukaraca javlja se i trihoficija brade. Dlaka opada, koa se ljuti, dolazi do zapaljenja i gnojenja.
TOKSOPLAZMOZA

Uzrocnik toksoplazmoze je parazit mikroskopske velicine nazvan Toxoplasma gondii. ivi u telesnim celijama mnogih sisara, narocito kunica, zeceva i drugih glodara, zatim pasa, macaka, lisica, svinja, ovaca, goveda i coveka. Isto tako je utvrden i kod veceg broja divljih ivotinja, ptica pa i kod gmizavaca. Kunic se najcece inficira preko usta uzimanjem hrane i vode zagadene uzrocnikom toksoplazmoze. Obolela ivotinja ne uzima hranu, javlja se opta slabost, mravljenje i proliv, cesto sa paralizom zadnjih nogu. Ponekad se mogu zapaziti i znaci otecenja nervnog sistema u zapaljenja mozga. Tacna dijagnoza moe se postaviti' samo u laborqtoriji. Kako se covek najcece. inficira uzim~I:Jjem }ledovolJilo pecenog iIi kuvanog mesa i organa bolesnih ivotinja, jasno je da se bolesni iIi sumnjivi kunici ne smejukoriStiti za jelo. Kod ljudi, narocito kod odrasIihosoba, toksoplazmoza se obicno javlja u skriver1om obliku, tj. bez vidljivih simptoma. Rede se ispoljavasa neto povienomj temperaturom, gripoznim stanjem, oticanjem limfnih cvorova i slezine, prolivom iIi zapaljenjem bronhija. Retko' moe doci i do zapaljenja pluca, mozga pa i' smrtnog ishoda. Medutim, cesto obole majke u drugom stanj}.!. Tada moe doci do pobacaja, prevremenog porodaja iIi radanja deteta sa znacima urodene toksoplazmoze. Nema podataka ouspenoin lecenjuivotinja, dok se kod ljudi primenjuju nekiqntibiotici.

239

KLANJE KUNICA I SKIDANJE KOE

KLANJE

KUNICA

Optimalni terminI klanja kunica zavisno od njihove namene dati su u odeljku gde se govori o mogucnostima koricenja kunica. Dvadeset i cetiri sata pre klanja kunicu se

Ii

Ii
11

Slika 87. Klanje

kunica

J'

240. I

ne daje ni hrana ni voda, da bi u trenutku klanja njegov probavni sistem bio potpuno prazan. Kunic se kolje tako to se uzme levom rukom za zadnje noge i podigne uvis. U desnu nIku se uzme palica ili metalna ipka i njome snano udari po vratu kunica iza uiju (sl. 87). Smrt nastupa momentalno kao posledica lomljenja kicmenog stuba. Kad se kunic zakolje treba potpuno da iskrvari. U tu svrhu obesi se glavom nanie tako da krv moe da izade kroz nozdrve i usta. Ako je krvarenje slabo, moe se sa leve ili desne strane preseci vratna ila blizu donje vilice, vodeci racuna da ne dode do veceg otecenja koe. Vano je da kunic potpuno iskrvari radi boljeg kvaliteta i lakeg traniranja mesa. SKIDANJE KOZE Koa sa kunica skida se poto se telo ohIadi, ali pre nego to se potpuno ukoci. Koa se skida tako to se kunic obesi za zadnje noge na poprecno postavljenu dacicu, a zatim se otrim noem koa raseca du zadnjih nogu od apa do cmara. Zatim se pravi okrugli rez oko cmara i spoljanjih delova polnih organa i apa na zadnjim nogama.
j.
I

,. .1 f.~l'!

Slika 88. Skidanje koe kunica


16 Uzgoj kunica

241

Koa kunica se dere po tzv. sistemu daka, tj. bez secenja koe du trupa (slika 88). Dranje pocinje od zadnjih nogu tako da se skine i rep zajedno sa koom. Poto kou odvojimo od zadnjih nogu i zadnjeg dela trupa, cvrsto je obuhvatimo i povucemo nadole svlaceci je sa celog trupa cak do prednjih nogu. Zatim se koa jako povuce sa vrata i prednjih nogu i presece iznad zgloba prednjih apa. Koa sa glave skida se na taj nacin to se preseca na mestima gde se vezuje sa kostima. Ui zajedno sa koom glave treba odseci od ostalog dela koe (mogu da se iskoriste kao hrana za mesodere). Pri skidanju koe sa kunica ne smemo zaboraviti da je koa relativno slaba i da se moe lako pocepati. Sve posekotine i poderotine predstavljaju otecenja koja u vecem stepenu smanjuju komercijalnu vrednost koe. PRIPREMA I OBRADA KOE Poto se koa skine sa mrtvog kunica mora da prode kroz tzv. pripremnu obradu koe (cicenje, formiranje i suenje). Cicenje tek oderane koe kunica sastoji se u odstranjivanju ostataka mesa i masti. Za ovaj posao se koristi kaika ili tupi no (slika 89). Ako se za vreme skidanja koe zaprljao dlacni pokrivac (posebno krvlju), treba ga ocistiti vodom sobne temperature, skidaj uci mrlje'tamponom od vate. Posle ovoga dlake treba osuiti trljajuci ih suvom piljevinom, a zatim ih raceljati. Ocicene koe odmah se stavljaju na raspinjace da bi se formirale i osuile. Formiranje koe kunica vri se tako to se koa zategne na raspinjacu tako da dlaka dode sa unutranje strane (slika 90. Ovo treba da se uradi tako qa Se srednji deo hrbata nade to je moguce tacnije na sredini raspinjaca. Posle formiranja i potpunog ispravljanja svih nabora koa se ucvrcuje za raspinjac tako to se na ivicinjene zadnje strane ukuca nekoliko eksercica ili se privee kanapom. Raspinjac za zecije koe najcece se izraduje od letvica koje se sastavljaju, cija je duina cm (slika 91). Raspinjac se moe napraviti i od debele, elasticne i nerdajuce ice. Razmak izmedu krakova raspinjaca moe se smanjivati
242

I \ I I

.l

Slika 89. Cicenje

unutranje

strane

koe kunica

ili povecavati u zavisnosti od velicine koe (ali ipak ne vie od 25 do 30 cm). Koe treba suiti na suvom mestu sa dobrom cirkulacijom vazduha i na temperaturi izmedu 18-26C. Ne sme se suiti suvie blizu peci ili na suncu jer to moe dovesti do stvrdnjavanja koe, a to znatno smanjuje njenu vrednost. Ukoliko koe suimo u letnjem periodu, neophodno je da ih prethodno briljivo istrljamo solju. Ako ih suimo u zagrevanim prostorijama, onda upotreba soli nije obavezna. Za vreme suenja moramo da pazimo da koe ne otete mievi, pacovi, psi, kokoke i tome slicno. Moramo takode paziti da se ne zaprljaju ili da na njih ne napada praina. U normalnim uslovima koa kunica se osui za tri do pet dana. Pre nego to je skinemo sa raspinjaca moramo briljivo da je pregledarno i vidimo da li su svi delovi koe dovoljno suvi. Osuene koe ne treba dugo da stoje na farmi jer su osetljive na otecenja koja im mogu naneti mievi, pacovi,
16* 243

kornjai (Dermestes) itd. Potrebno odnesu do otkupnog punkta ili da skidanja i briljive pripreme obrade zavisi njihova klasifikacija, a samim

je da se koe to pre' se tave. Od pravilnog koa u velikom stepenu tim i cena. JDem
J~
, JJO.

(.J

Slika 90. Pravilno nametene koe na raspinjacama (tamne mrlje na unutranjoj strani koe svedoce da linjanje jo nije bilo zavreno

Slika 91. Raspinjac za oblikovanje i guenje koe kunica

KORICENJE

MESA KUNICA

cim se odere koa, meso se tranira. Prvo se zaseca spoj izmedu zadnjih nogu, zatim se otvara trbuna duplja du be1e linije sve do grudnog koa, pazeci da se ne raseku creva. Posle odvajanja cmara i mokracno-polnih organa, odstranjuju se creva i eludac tako to se presece jednak u blizini dijafragme, pa se sece dijafragma i vade pluca, srce, jednjak i dunik. Zatim oprezno odsecemo ucnu kesu od jetre koju 244

ostavljamo u zaklanom kunicu, osim ako na njoj ne primetimo neke promene izazvane bolecu. Na kraju odvajamo glavu kunica (kod prvog vratnog prljena) i udove. Pravilno pripremljen zaklani kunic ne sme biti zapr1jan krvlju ili jo manje sadrinom probavnog sistema. Zaklanog kunica ne treba prati vodom nego samo prebrisati cistom i suvom krpom ili noem ocistiti eventualnu prljavtinu. Tako pripremljen zaklani kunic obesi se na hladno mesto da stoji 3-4 sata da se potpuno ohladi. Da se tela kunica ne bi medusobno doticala potrebno je ostaviti izmedu njih 5-6 centimetara razmaka. Tek poto se potpuno ohladi meso kunica je spremno za prodaju. Ako zaklane kunice treba prevoziti na vece udaljenosti, onda ih pre toga moramo staviti u najlonske kese i zamrznuti. Treba ih transportovati u zatvorenim sanducima. Zaklane kuni ce cije meso elimo da odmah upotrebimo paljivo operemo u mlakoj vodi i onda su spremni za upotrebu.
Tabela 23. Klanicna analiza i pokazatelji zaklanog kunica bele novozelandske i prosecne teine 2490 g. izdanosti rase

Pokazatelji
~ Teina

izdanosti
O/o

Podela
posle klanja

'"

cr

2490 1278,33 141,66 76,00 36,16 352,00 49,66 67,83 454,00 1531,15 1495,96 1389,49 1419,99

100 51,33 5,68 3,05 1,41 14,13 1,99 2,72 18,23 61,49 60,07 55,80 57,02

Zaklani kunic bez glave i iznutrica Glava Jetra Srce, pluca i bi.1brezi Koa Zadnje noge Krv Probavni sistem Jestivi delovi Zaklani kunic sa Zaklani kunic sa Zaklani kunic sa (prosecna duina 38-58 cm)

glavom i jetrom iznutdcom bez glave glavom bez iznutrice zaklanog kunica

245

"!"""'

I'
Tabela 24. Kolicina prehrambenih elemenata razlicitih vrsta ivotinja. u mesu

VRSTA MESA

'1j ~'$2

'"

:9.;:

'" ~ ...: ... ~t;S "'0


~.e bJ) 1j~8"'" ~..-::s

~~
y

Masni kunici Mravi kunici

59,85 69,72 70,60 76,22 47,50 72,50 72,31 77,80 56,20 75,50

20,20 20,90 18,49 19,72 14,50 20,10 18,88 20,00 18,00 20,50

18,85 7,99 9,34 1,42 37,50 6,30 7,41 1,00 25,50 2,80

1,10 1,39
0,91 1,37 0,70 1,10 1,33 1,20 0,80 1,20

1,080 0,670 0,701 0,415 1,701 0,590 0,612 0,382 1,301 0,460

Masno kokoije meso Posno kokoije meso Masno svinjsko meso Posno svinjsko meso Masno telece meso Posno telece meso

Masno govede meso Posno govede meso

Od mesa kunica mogu se napraviti mnoga ukusna jela. Za pecenje se najvie koriste ledni deo i udovi, za jela sa povrcem koristi se prednji deo, mleveni kodeti se mogu pripremiti od prednjeg lopaticnog dela. Prednji deo je dobar i za rimsko pecenje, rizoto, ragu i gula. Ledni i zadnji delovi dobri su i za alik. *) Osim ovoga, ukusna je i prena digerica (jetra) , kao i pateta i suhomesnati proizvodi od mesa kunica. Recepte za pripremanje jela od mesa kunica moemo naci u kuvarima.
*) Jedna vrsta ranjica. Prim. prev.

246

Klanicna izdanost (odnos ive vage kunica pre klanja prema teini zaklanog kuni ca zajedno sa iznutricama) zavisi od rase, starosti i nacina ishrane kunica. Ona iznosi 55-65%. Ako kunic ima bolje razvijenu muskulaturu, randman je veci. Najvredniji delovi kunica su ledni deo i noge, a zato su najbolji kunici koji imaju razvijene i tee te delove od ostalih del ova tela. Zaklani kunici koji imaju mnogo masti manje su pogodni za pripremanje. Mast treba da bude bezbojna. Kunici koji nasledno prenose s pokolenja na pokolenje utu boju masti moraju se brzo eliminisati iz uzgoja. U tabeli 23. moe se videti klanicna analiza kunica bele novozelandske rase. Meso kunica se lako vari (spada u tzv. bela mesa) i moe se preporuciti kao dijetalna hrana za decu, starije osobe i osobe sa bolesnom jetrom ili elucem. Ovo meso spada svakako medu punovredna hraniva i za zdrave ljude. Poredenje hranljive vrednosti mesa kunica sa ostalim vrstama mesa moe se videti u tabeli 24. Kad vec govorimo o hranljivoj vrednosti ovog mesa, ne moemo a da ne spomenemo neke njegove karakteristike kao to su mala kolicina holesterola i visok stepen apsorpcije hranljivih elemenata. Ljudski organizam apsorbuje 90% belancevina iz mesa kunica, a samo 62% iz govedeg mesa.

247

,.....

OTKUP KUNICA I PROIZVODA DQBIJENIH OD NJIH

OTKUP KUNICA ZA KLANJE Kunici za klanje kupuju se bez obzira na rasu, starost i pol. Iz otkupa su eliminisani samo kunici kod kojih postoje simptomi bolesti i enke koje su skotne ili su u periodu laktacije. Otkupljeni kunici se prema ivoj vagi dele na tri klase. Najveca cena za jedan kilogram ive vage dobija se za kunice koji su svrstani u I klasu, a najmanje za kunice iz trece klase. Kriterijumi po kojima se kunici svrstavaju u pojedine klase su sledeci: klasa I: preko 3,5 kg ive vage klasa II: 2,8-3,5 kg ive vage klasa III: manje od 2,8 kg, angorski kunici i kunici sa manama, kao i oni sa otecenim dlacnim pokrivacem. Osim klasifikacije po teini zaklanih kunica, obraca se panja i na njihovo zdravstveno stanje i razvijenost muskulature. Zdravi kunici imaju sjajne oci, puno i sjajno krzno i normalno su pokretni. Prilikom otkupa odbacuju se previe mravi kunici i oni kod kojih se primecuju sledece anomalije ili simptomi: krivi vrat, prskanje i kijanje, nadimanje, otekline na polnim organima, smrdljiv izmet, duguljaste kraste na koi i veca ogolela mesta na telu. Kunici moraju da poticu sa gazdinstva i farmi kojima nije zabranjena prodaja kunica usled zaraznih bolesti. Kunice koji imaju dobro razvijenu muskulaturu poznajemo po tome to im se pri pipanju rebra i kicmeni prlje248

'II

novi relativno slabo osecaju. Pravilno othranjenkunic za klanje mora da ima irok zadnji deo, dobro razvijene noge i dobro razvijenu muskulaturu hrbatnog i grudnog dela. Slabo razvijena muskulatura smatra se kao nedostatak.Prilikom otkupa angorskih kunica trai se da duina vune bude najmanje dva santimetra. OTKUP KOA KUNICA Prilikom otkupa koa postoje izvesne norme po kojima su predvideni uslovi koji treba da se ispune da bi koa kunica bila svrstana u pojedine kvalitetne klase. Ovde su navedeni: tehnicki zahtevi, kvalitet dlacnog pokrivaca i unutranje strane koe kao i nedostaci koe. Norma takode odreduje kvalitet i koe za fiIc. Koe se svrstavaju u klasu na osnovu sledecih osobina: kvalitet dlacnog pokrivaca i unutranje strane koe i nedostaci. Tehnicki zahtevi uticu na razvrstavanje u pojedine kvalitetne klase na taj nacin to se svako odstupanje od
.

utvrdenih kriterijuma smatra nedostatkom.,

Poseban uslov koji mora biti ispunjen jeste da je koa skinuta sa kunica po sistemu daka i da je"od nje odsecena koa glave, zajedno sa uima. Delovi koji ne treba da budu sa koom po propisima norme su koa sa prednjih nogu do zgloba iznad apa i sa zadnjih nogu do' skocnog zgloba. Na koi ne sme da bude ostataka miica, tetiva, masti i zgruane krvi.' Koa mora da bude osuena i prevrnuta (tako da unutranja strane koe bude spolja). Povrina koe sa krznom ne sme biti manja od 600 cm2 - dok se za koe za filc ne zahteva odredena povrina. ,
.

Dlacni pokrivac i unutranja strana koe. U pogledu ko-

arske i krznarske vrednosti razlikuju se dve kategorijekvaliteta dlacnog pokrivaca i unutranje strane koe. I kategorija. Zreo dlacni pokrivac. Donji sloj krzna na hrbatu mora biti gust, na trbunoj strani srednje gust. Pokrivka - gornji sloj dlacnog pokrivaca, pravilno oblikovana. Doputeno je da pokrivka sa trbune i bocne strane bude oblikovana s manje pravilnosti. Doputeno je da na unutranjoj strani koe budu mrlje, na delu ispod vrata, na hrbatu i na bocnim delovima, duine do 2 cm na obe strane, maksimalno do polovine duine koe i u okolini repa najvece povrine do 4 cm2.
249

II kategorija. Dlacni pokrivac je nepotpuno zreo ili prezreo. Donji sloj krzna na hrbatu i trbuhu srednje je gustine. Pokrivka je slabo razvijena. Unutranja strana koe ima modre mrlje. Zahtevi koji se odnose na kvalitet pokrivke ne odnose se na sirove koe reks kunica. Nedostaci koe. U zavisnosti od karaktera nedostataka i stepena u kom uticu na smanjenje koarske i krznarske vrednosti koa norma propisuje sledece grupe nedostataka: poderotine i posekotine bez obzira na mesto na kom se nalaze do 1 cm duine, sve zajedno ne vie od dva santimetra; sva otecenja unutranje strane koe ili dlaka maksimalne ukupne povrine do 1 cm2; mrlje na dlacnom pokrivacu (od mokrace, izmeta, rde, krvi povrine do 4 cm2; koa sa koje je u potpunosti skinuta koa udova i svi isecci na koi trbunog dela u obliku trougla duine do 6 cm; mali nabori na koi ili manji nedostatak simetrije koe; koa konzervisana dlakom okrenutom ka spoljnoj strani; skidanje koe u rasprostrtom stanju sa uzdunim rasecanjem koje pada tacno na sredinu stomaka (simetricno rasecanje).

Mali nedostaci:

poderotine

i posekotine

zajednicke

duine

od 3 do

I
!

I l' I 1
!

6 cm; rupe, mesta bez dlaka na krznu, izlizana mesta, mesta sa ocupanom dlakom povrine od 2 do 6 cm2; mrlje na dlacnom pokrivacu (od mokrace, izmeta, rde i krvi ukupne povrine od 5 do 15 cm2; izraziti poprecni ili uzduni nabori na koi; pomerenost ose simetricnosti hrbata do 5 cm; skidanje koe u rasprostrtom stanju sa nesimetricnim rasecanjem uzdu trbune linije; ostaci miica, masti i zgruane krvi na unutranjoj strani koe u maloj kolicini; koa glave i uiju nije odvojena od ostalog dela koe.

250 t

Nedostaci srednje velicine: poderotine i posekotine maksimalne ukupne duine do 20 cm; rupe, mesta bez dlaka na krznu, izlizana mesta, mesta sa ocupanom dlakom maksimalne ukupne povrine do 20 cm2; plitko ufilcavnje dlaka koje iznosi do 10% povrine koe; mrlje na" dlacnom pokrivacu (od mokrace, izmeta, rde, krvi i masti) maksimalne ukupne povrine do 30 cm2; koa konzervisana bez raspinjace (bezoblicna).

Veliki nedostaci:

poderotine i posekotine ukupne duine do 25 cm; rupe, mesta bez dlaka na krznu, izlizana mesta, mesta sa ocupanom dlakom povrine do 30 cm2; plitko ufilcavanje dlaka koje iznosi do 20% povrine koe; duboko ufilcavanje dlaka koje iznosi do 10% povrine koe; mrlje na dlacnom pokrivacu (od mokrace, izmeta, rde, krvi i masti) maksimalne ukupne povrine do 60 cm2. pojava' malih kolicina plesni; redak donji sloj krzna na trbunom delu; stvrdnjavanje koe koje obuhvata do 15% njene povrine; ostaci mesa masti i krvi na unutranjoj strani koe u velikim kolicinama.

Nabrojani nedostaci ne mogu se pojavljivati u istom intenzitetu u pojedinim kvalitativnim klasama koa. Zbog ovoga norma propisuje 4 kategorije (oznacene slovima A, B, C, D) koje oznacavaju doputeni intenzitet nedostataka u svakoj od kategorija. Kategorija A oznacava postojanje samo dva mala nedostatka. Kategorija B oznacava postojanje do 4 mala, 2 srednja ili 1 veliki nedostatak. 251

Kategorija C oznacava do 8 malih, cetiri srednja ili dva velika nedostatka. Kategorija D oznacava postojanje vecih nedostataka nego u Kategoriji C i nedostatke dlacnog pokrivaca i unutranje strane koe u manjem obimu nego u II kategoriji. Konacno svrstavanje koa u neku od kvalitativnih kategorija (I, II, III) zavisi od toga u koju ce kategoriju nedostataka prethodno biti svrstane koe i od kategorije dlacnog pokrivaca i unutranje strane koe. Podela se vri po sledecem kljucu: Klase kategorija dlacnog pokrivaca koe i kategorije nedostataka I 1, lA, lB II 2, 2A, 2B, lC III 2C, 1D, 2D i unutranje strane

Primer: koa moe biti svrstana u II klasu cetiri slucaja: - ima drugu kategoriju dlacnog pokrivaca i strane koe - bez mana (2); - ima drugu kategoriju dlacnog pokrivaca i strane koe i mane iz kategorije A (2A); - ima drugu kategoriju dlacnog pokrivaca i strane koe i mane iz kategorije B (2B); - ima prvu kategoriju dlacnog pokrivaca i strane koe i mane iz kategorije C (lC).

u sledeca unutranje unutranje unutranje unutranje

Klasifikacija koa za filc. Sirovinu za filc predstavljaju koe koje se karakteriu vrlo malim porastom dlaka koje su slabo usadene u kou, tj. dlaka u periodu linjanja (slika 81). Osim ovoga sirovinu za filc predstavljaju i krznarske koe sa nedopustivim nedostacima, tj. vecim nedostacima od doputenih. Koe za filc se dele po kvalitetu na dve kategorije. .. U I klasu se ubrajaju koe koje se ne mogu koristiti u krznarske svrhe, ali su pravilno konzervisane; one koje imaju plitko ufilcavanje do 25% povrine koe ili one sa dubokim ufilcavanjem do 15% povrine koe, zatim one cija je povrina manja od 600 cm2 i koe angorskih kunica s dlakom dugom najmanje 2 cm. 252

'1' I

Slika 92. Kunic u najizraenijem ovakva koe moe da se upotrebi

stadijumu linjanja samo za izradu fika

U II klasu ubrajaju se loe konzervisane koe, one koje ne odgovaraju zahtevima prve kvalitetne klase i koe koje su tetocine znatnije otetile. Medu koe za filc ne ubrajaju se uvrnute, uvijene stvrdnute utolikom stepenu da je nemoguce oceniti ih, koe sa dubokim ufilcavanjem koje zauzima vie od 15% njihove povrine i koe koje su tetocine veoma otetile. Nacin ispitivanja pojedinih osobina i nedostataka koie. Pravilnost skidanja i konzervacije koe, kao i kvalitet dlacnog pokrivaca i unutranje strane koe utvrduje se pri ravnovemrnom osvet1jenju.. . Velicina pojedinih nedostataka odreduje se li santime. trima ili kvadratnim santimetrima, racunajuci njihovu ukupnu duinu ili povrinu. Otecena povrina meri se povrinom pravougaonika koji bi se mogao ucrtati u tu povrinu predstavlja proizvod najvece duine i najvece irine otecenja sa preciznocu od 0,5 cm. Ako dve ili vie otecenih povrina deli razmak manji od jednog centimetra, ove povrine se smatraju kao jedna. Ako otecena povrina ima dva .ili vie otecenja, racuna se samo najozbiljnije otecenje. Ako je koa nepravilno oblikovana (bezoblicna), to znaci da nije suena na raspinjaci. . 253

. . "-

Pod plitkim ufilcavanjem smatra se povrinska zamrenost dlaka, koja se moe otkloniti celjanjem srednje tvrdom cetkom. Pod dubokim ufilcavanjem smatramo zamrenost dlaka koje stvaraju zbijenu masu. Povrina koe izracunava se tako to se mnoi njena duina sa srednjom irinom, koja se meri na polovini duine, a dobijena povrina hrbatnog dela mnoi se sa dva. OTKUP VUNE ANGORSKIH KUNI CA Kao i za kvalitet krzna, postoji norma i za kvalitet vune angorskih kunica. I tu normu je u Poljskoj odredio poljski Komitet za normiranje i mere. Otkupljuje se iskljucivo vuna bele boje. Osobine koje odlucuju u koju ce od cetiri kvalitativne klase biti svrstana vuna su sledece:

procenat vlakana koja se ne mogu koristiti za predenje (tj. spoljanje dlake koje cine pokrivku);
duina;

zaprljanost; stepen otecenja.

Vuna koja sadri manju kolicinu dlaka koje cine pokrivku svrstava se u vie kvalitativne klase nego vuna koja sadri vie ovih dlaka. Ocenjivanje ove osobine vri se pomocu odredenih tabela koje daju dozvoljeni procenat u kom mogu da se pojave vlakna nepogodna za predenje. U prvu klasu spada vuna u kojoj ima najvie 10% ovakvih vlakana i cija je duina preko 50 mm. Duina vlakana koja su pogodna za predenje meri se tako to se vlakno potpuno ispravi, ali pri tom ne sme da se razvlaci. Vuna mora da ima normalan svilast sjaj i ukoliko ga nema, to smanjuje njenu vrednost. Vrednost smanjuju i prljavtina i otecenja (tabela 25). Da bi kvalitet vune bio visok, pre nego to je prodamo, moramo je raceljati da bi se vlakna ispravila. Treba je zatim sortirati prema kvalitativnim klasama i temeljno ocistiti. Vunu treba cuvati od moljaca jer oni smanjuju njenu prodajnu vrednost. Vuna se dostavlja u zatvorenim kutijama, i to ne sme biti nabijena vec rastresita kako se za vreme transporta ne bi zamrsila, zgnjecila ili zapraila. 254

I I I

r-

Tabela 25. Klasifikacija kvaliteta vune angorskih kunica. Kolicina mase nepredivih dlaka u % Duina predivih dlaka umm Stepen prljavtine i necistoca u % cele mase bez prljavtine i necistoca s tolerancijom do 1 s prljavtinom i necistocama do 4 s prljavtinom i necistocama do 8 s prljavtinom i necistocama do 18 Stepen otecenja
%

Klasa 1 2 3 4

cele mase

preko 50 do 15 izmeu 15 i 20 se izmeu izmeu 30 i 50 15 i 30 se

do 0,5 do 3 do 12 do 18

ne odreuje

ne odreuje

N lJ\ lJ\

OBRADA KOA KUNICA ZA DOMACE POTREBE

Koe dobijene uzgojem kunica uglavnom se mogu prodati. Ipak, uzgajivac ponekad zaeli da za svoje potrebe zadri izvesnu kolicinu koa. U takvom slucaju te koe se mogu odneti u neku koarsku radnju ili zadrugu na tavljenje, ili ih sam vlasnik moe utaviti. Kad imamo vecu kolicinu koa, bolje je da ih odnesemo strucnjaku za tavljenje. Kod kuce se mogu obraditi koe prirodne zecije boje, koje ce se koristiti za proizvode kao to su kape, krznene kragne, opivke kaputa, opivke rukava na kaputima i kucna obuca. Rec je o tome da za obradu koa u domacinstvu najcece ne raspolaemo odredenim alatom i hemijskim sredstvima, pa se ne moe uvek postici visok kvalitet obrade koe i krzna. Obradom koa postaje meka, elasticna (rastegljiva), laka, ujednacene debljine, a posle obrade koa je otporna prema procesima raspadanja, na vlagu i povienu temperaturu. Uz to obrada povecava prijanjanje dlake uz kou i popravlja sjaj krzna. Sve ove osobine koa dobija samo ako je dobro obradena. Pri looj obradi koe postaju tvrde (krute), teke i gube prirodne osobine. Tako i njihova vrednost postaje manja. Zbog toga, mada sam proces tavljenja izgleda lak, on podrazumeva umece i veliku marljivost. Ako se ovaj posao nebriljivo obavi, ne samo da se nece dobiti odgovarajuci rezultat obrade nego moe doci i do unitavanja sirovine (ispadanja dlaka, raspadanja koe). Podaci u ovom poglavlju imaju pre svega za cilj da upoznaju uzgajivace sa osnovnim metodama obrade koa kunica u okviru uslova i mogucnosti jednog domacinstva. Rezultat 256

obrade zavisi od preciznosti izvravanja pojedinacnih postupaka vezanih za pripremu koa, tavljenje i krajnje obrade. Da bi se svi ovi postupci u potpunosti savladali, neophodno je da se napravi nekoliko proba na nekvalitetnijim koama. Iskustvo koje na taj nacin steknu bice uzgajivacima od velike pomoci. PRIPREMA KOA ZA OBRADU
IZBOR KOA

Koe kunica predstavljaju veoma raznovrsnu sirovinu u krznarstvu. Za tavljenje su pogodne samo krznaste koe, tj. potpuno zrele, s maksimalno izraslim dlacnim pokrivacem, to je moguce vece i bez vecih otecenja dlacnog pokrivaca i unutranje strane koe (vidi poglavlje Ocenjivanje zrelosti krzna i Pripremna obrada koa). Koe za koje smo sigurni da nisu dovoljno dobre za tavljenje treba odbaciti i prodati kao sirovinu za filc. Prilikom biranja koa za obradu samo deo njih, posebno one od vrsta i podvrsta koje se odlikuju velikom promenljivocu boja i nijansi dolazi u obzir za jedan kontingent obrade, jer je potrebno da u jednoj partiji koe budu iste boje. Ovo je znacajno zbog toga to ce se one kasnije koristiti za odredene delove odevnih predmeta. Izvestan znacaj ima i starost ivotinja od kojih koe poticu. Koe starijih ivotinja (koje su eliminisane iz osnovne grupe) su vece, deblje i sa duim i grubljim dlacnim pokrivacem nego to su koe mladih kunica. Ako se za odevne predmete koriste koe i jedne i druge vrste, to moe da dovede do smanjenja upotrebnih i estetskih vrednosti tih predmeta. Istovetnost krzna ima veliki znacaj za normalno obavljanje pojedinih operacija tavljenja. Ovde se uzimaju u obzir razlike koje proizlaze od starosti zaklanih ivotinja, pola (koe mujaka su po pravilu deblje od koe enki), kao i od nacina pripremne konzervacije koa. Drukcija je obrada koa konzervisanih metodom suenja nego sveih koa (tzv. zelene) ili, recimo, mokro ili suvo soljene koe. U kucnim uslovima moemo taviti svee i suene koe. Svee koe najcece dobijamo kada neposredno pre tavljenja zakoljemo desetak kunica. Ako su, za razliku od ovog kunici klani u duim vremenskim razmacima, koe treba

17 Uzgoj kunica

257

I I ....

konzervisati do momenta kada se skupi dovoljna kolicina. U praksi kunicari cece tave suene koe. U svakom slucaju, pojedine vrste koa - koje se razlikuju po metodi pripremne konzervacije - moraju da budu odvojeno obradene. . Pre nego to pocnemo sa tavljenjem koe, moramo ih oblikovati i to tako to kou presecemo du srednje linije stomaka i odstranimo sve nepotrebne delove (ako to vec nismo uradili u pripremnoj obradi koe), kao to su: koa glave zajedno s uima, rep i koa nogu. Pri tom izravnamo sve neravne ivice na koi (opsecamo je). Zatim gledamo da nije za vreme uskladitenja koe, slucajno dolo, do nekih otecenja kao to su ispadanje dlaka (kao posledica truljenja) , otecenja krzna ili pojave bilo kakvih drugih nedostataka koji bi kou ucinili nepogodnom za tavljenje. Samo ovako pripremljene koe moemo da koristimo u daljim postupcima natapanja i tavljenja.
NATAPANJE KOA

ji

Ovaj postupak ima za cilj da koe upijanjem vode dobiju onoliko vlage koliko obicno imaju svee koe, tj. neposredno poto ih oderemo s kunica. Zahvaljujuci tome lako se odvajaju potkoni slojevi i lake se pristupa procesu tavljenja. Osim ovoga, natapanjem se koe oslobadaju od krvi, limfe, prljavtina i dela rastvorivih belancevina. Za natapanje koa koristimo drveno ili limeno posude (burad, bacve, kace, kade i slicno). Voda koja se pri tom koristi mora biti meka, cista i bez primesa organskog porekla. Tvrdu vodu treba razmekati dodavanjem kalcinisane so de ili boraksa (1 g na 1 I vode).
.

Na jedan kilogram suenih koa (5-8 komada) potrebno

je 8 litara vode. Njena temperatura treba da bude u granicama od 15-20C. Pri previe niskoj temperaturi vode (oko 10C) natapanje traje znatno due, a posle toga dobijamo tvrde, debele i naduvene koe. Ako je temperatura vode visoka (oko 30C) proces natapanja je kratak, ali moe doci do ispadanja dlaka, jer u takvim uslovima dolazi do brzog razmnoavanja bakterija koje izazivaju truljenje. Radi ubrzavanja procesa natapanja koa i ogranicavanja razvoja bakterija vodi dodajemo razlicita hemijska sredstva: kuhinjsku so, sonu kiselinu, emulgatore i slicno. Pri kucnoj obradi koa mora se vodi dodati kuhinjska so (20--40 grama) 258

i soli sumporne kiseline (sulfati) 1-2 g na litar vode. Osim ovoga, radi breg natapanja, dozvoljeno je, a i korisno, me,anje koa i vode, kao i (isto kao kod debelih ili suvie suvih ~oa) promena vode najmanje dva puta u toku natapanja. Pri tom vodu iz koa valja iscediti rukama. Natapanje suvih, tankih koa ne bi trebalo da traje due od 16 casova, a presuenih debelih koa 24-48 sati. Svee koe se ostavljaju u vodi 2,5-3 sata i obicno bez do-

dataka koji ubrzavaju natapanje.

1-

Kada se koe dovoljno natope vodom, treba ih podrobno pregledati i, ako nademo suva mesta, odvojiti ih, ponovo ocistiti unutranju stranu koe i dalje natapati u sveoj, z'amenjenoj vodi sa hemijskim dodacima. (Obicno su to debele i presuenekoe). Pravilno natopljene koe imaju sledece osobine: - koe su tako meke da se prelivaju u rukama; -pokoica na unutranjoj strani koe (oni slojevi koji su ostali) glatka je, bele boje i sa plavicastim odsjajem; - presek koe na najdebljem mestu pokazuje ujednacenu plavicastu boju, a vlakna na koi su nabubrela i puna vode. Iz raskvaenih koa odstranjujemo viak vode (pomocu centrifuge maine za pranje vea, ili tako to gnjecimo koe postavljene izmedu dva carava ili ciste krpe, a zatim cistimo unutranje strane koe (odstranjivanje ostataka) i peremo.
ODSTRANJIVANJE OSTATAKA

Da bi se odstranila potkona tkiva, koa se stavlja (krznom na dole) na iroku, ravnu dasku bez useka (najbolje sto) i tupim noem ili aluminijumskom kaikom grebemo ostatke potkonih tkiva. Pri ovome moramo biti opremi da ne ogolimo ili podsecemo koren dlaka ili jo gore - da ne rasecemo kou. Ovo posebno vai za tanke koe mladih kunica, a posebno za trbuni deo koe, jer je tu najtanja. Odstranjivanje ostataka pocinje od zadnjeg dela koe ka prednjem (jer je to smer u kome se prostire koren dlaka). Posle uklanjanja ostataka unutranja strana koe mora da bude glatka i cista. .
17* 259

Zatim se koa razvlaci tako to je drimo za ivice i okrenuvi krzno gore, nekoliko puta prevucemo preko ivice stola ili klupe. Ovo radimo naizmenicno bocne, pa uzduno. Prilikom ovoga moramo biti izuzetno paljivi, posebno pri poprecnom razvlacenju da se koa ne bi pocepala.
PRANJE (OTKLANJANJE MASTI S KOA)

Ova mera je neophodna samo onda kada utvrdimo da su koe veoma masne (i krzno i unutranja strana). Suvie velika masnoca unutranje strane koe oteava tavljenje i smanjuje njegovu efektivno st. Na zamacenom dlacnom pokrivacu zadrava se prljavtina zbog cega se dlake lepe i gube mekocu. Da bi se odstranila' mast sa koa, one se potapaju u vodu sa sapunom i sodom. Na litar vode dodaje se 2 g peraceg (ili obicnog) sapuna, i 1 g kalcinisane sode ili 2 g kristalne sode. Temperatura ovog rastvora treba da bude oko 25C. Koe u ovom rastvoru treba da stoje 15-20 min, i da se sve vreme meaju. Posle odstranjivanja masti koe treba iscediti i najbolje je da se isperu u vodi (iste temperature) dodajuci 0,5 g na litar kalcinisane sode i 20 g na litar kuhinjske soli. Isprane koe se ponovo ocede (ili centrifugiraju u maini) tako da se oslobode vika vode, a zatim ih razvlacimo (rasteemo) i time smo zavrili sve pripremne postupke za tavljenje. TAVLJENJE KOA Postoji mnogo metoda tavljenja krzna. Ovde cemo se ipak ograniciti na opis tri metode koje su najpogodnije za primenu u uslovima kucne obrade i koje, kada se primene zajedho ili odvojeno (zavisi od namene koa), mogu da daju zadovoljavajuce rezultate. To su metode: pikrovanja, kiseljenja i metoda hrom-suHat. Metodom pikrovanja i kiseljenja dobijamo koe manje otporne na vodu i visoke temperature, pa zato cesto ove dve metode tretiramo kao predtavljenje, a pravo tavljenje (tj. dotavljavanje) sprovodi se kasnije metodom hrom-suHat. Ovaj kombinovani nacin obrade najcece primenjujemo u slucaju kada koe posle tavljenja treba jo da se farbaju (temperatura kupke 45-50C). 260

PIKROV ANJE

Ono se jo naziva i lipska obrada. Zasniva se na kupki koa u rastvoru sumporne kiseline i kuhinjske soli ili na trljanju koa ovim sredstvima. Sredstvo za tavljenje je ovde sumporna kiselina koja izaziva bubrenje koe i istovremeno irenje i ispravljanje savijenih dlaka prionulih uz
I
1 I

kou, a stupa i u hemijski proces s belancevinama koje se nalaze u koi. So koja se nalazi u tecnosti za tavljenje je samo regulator koji utice na delovanje kiseline na vlakna,
jer ogranicava
.

l
I

Tecnost za tavljenje (zvana pikar) pravi se tako to na jedan kg koa dode 4 litra vode sa dodatkom 10-12 g

bubrenje

i omogucava pravo oputanje

koe.

sumporne kiseline (jacine oko 96%) i 60 g kuhinjske soli na jedan litar vode. Pikrovanje koa u kupki se zasniva na tome da one odlee 12-16 sati u rastvoru cija je temperatura 26-28.C. U toku tavljenja koe treba dva do tri puta okrenuti da bi tavljenje bilo to potpunije. Po zavretku koe se izvade, prostrli i ostave da odlee 24 sata.

Pikrovanje koa metodom trljanja se zasniva na nanoenju tecnosti za tavljenje na unutranju stranu koa pomocu sundera ili cetke. Za pikrovanje po ovoj metodi rastvor za tavljenje treba da je 1,5 do 2 puta jaci od rastvora za pikrovanje u kupki. Koe briljivo istrljane pikrom (obilnije na debljim delovima koe), odlau se po dve, unutranjom stranom jedna do druge (ili pojedinacno krznom na gore) i tako se ostave 8-12 sati, a zatim se trljanje ponav-

I t !
I

lja. Ovaj postupak se ponavlja 2-3 puta, tako da koa po


celoj povrini bude Smatra se da tranja strana koe napravimo noktom ko cu i elasticnost. dobro ispikrovana. je proces tavljenja zavren kada unupostane bela (eventualna ogrebotina koju takode mora biti bela) i kad izgubi glat-

TAVLJENJE

KISELJENJEM

Ova metoda je slicna gore opisanoj obradi, samo tQ je u ovom slucaju glavni cinilac pri tavljenju organska kiselina (uglavnom mlecna), koja deluje blae nego sumporna kiselina. Nedostatak ove metode tavljenja je to dosta dugo traje i to postoji veliki rizik otecenja koa od procesa tru261

ljenja ako se nepravilno postupa. Primena ove metode ponekad je neophodna, kada se, na primer, ne mogu nabaviti druga hemijska sredstva za tavljenje. Smea za tavljenje sastoji se od vode i penicne,raaIle ili jecmene prekrupe, a moe i od meavine brana iotpadaka itarica. Ova smesa se ostavi da fermentira (da se ukiseli) kao testo pri meanju hleba. Da bi proces fermentacije bio pravilan, treba povesti racuna o cistoci posuda u kojem se sprema smea. Nuno je da se pri tom odrava i odredena temperatura. Ako pri ovome upotrebimo brano, ono ne sme biti ustajalo, budavo i ne sme u sebi imati tetne sastojke. Da bi se fermentacija ubrzala smesi se dodaju bakterije mlecnog vrenja, a takode se dodaje i kiselo hlebno testo. Koa se tavi na tri nacina: trljenjem na suvo, trljanjem i soljenjem ili putem kupke. Prilikom trljanja pravimo kau za tavljenje. Meavinu brana sa otpacima ita ili prekrupom teine 0,4 kg prelijemo jednim litrom vode cija je temperatura 35-40C i ostavimo na toplom mestu (oko 35C) da stoji 16 sati. U ovu fermentisanu kau dodajemo 30-50 g kuhinjske soli i dobro promeamo, a zatim koristimo za trljanje (sveepokvaenih) koa. Koe dobro istrljane kaoJ;l1 za tavljenje (najbolje je to uciniti drvenom lopaticom) treba drati do kraja procesa tavljenja na vazduhu ili u sudu saslanom vodom. U prvom slucaju koe istrljane kiselom smeom treba prostrti u prostoriji u kojoj je temperatura oko 35C i. vlanost vazduha oko 60%. Takode je moguce, posebno u hladnijim prostorijama, stavljati koe jednu na drugu (naizmenicno red sa krznom okrenutim gore, pa red koa okrenutih unutranjom stranom). tavljenje traje 7-10 dana (i krace ako su koe tanke) , pri cemu se koe trljaju svaka dva dana. Ako temperatura u lupi koa prelazi 35C, to znaci da se koe pregrevaju i da ih treba razdvojiti i formirati nove manje gomile. Ovo treba uraditi posle svakog trljanja. U drugom slucaju (usoljavanje) koe istrljane kaom za tavljenje stavljamo jednu na drugu (istrljana strana prema gore) u kacu ili bure i prelivamo sa 3-5% rastvorom kuhinjske soli (30-50 g na litar vode) cija je temperatura 35Ci ostavljamo 7-10 ,dana. Koe okrecemo svaka dva dana i trljamo smesomza tavljenje. 262

......

Smatra se da je proces tavljenjagotov, ako je koa dovoljno elasticna, plavobelicaste boje na ivicama. Kad zguvamo kou i jako je stegnemo, posle tog stiska na njenoj unutranjoj strani treba da ostane trag u obliku belih crta. Pri metodi kupke kau za tavljenje razredujemo cetvorostruko vecom kolicinom vode (temperature 35C) tako da kupka sadri oko 8% meavine brana i otpadaka ita. U taj rastvor sipamo i 40 g kuhinjske soli na 1 1, promeamo ga i u njega stavimo pokvaene koe. Temperatura kupke za sve vreme tavljenja treba da iznosi od 32 do 35C Koe ostavljamo u rastvoru za tavljenje' 7-10 dana, cesto ih meajuci. Ako utvrdimo da je oslabio koren dlaka kod d1acnog pokrivaca (a proveravamo na onom delu koe gde se nalazila prepona kost), treba da povecamo kolicinu kuhinjske soli do 60 g na litar rastvora. Cim ~mo zavrili sa tavljenjem i izvadili koe iz kupke, moramo Ih odmah podvrci daljoj obradi, jer dugotrajnije delovanje kiseline koja ostane na koi, moe da izazove otecenja.
TAVLJENJE HROM-SULFATOM

Ovim tavljenjem dobijamo kou otporniju prema vbzi, povienoj temperaturi i moljcima. Ova metoda se obicno primenjuje za dotavljavanje koa vec obradenih drugim metodama: pikrom ili kiselinom. Koe tavljene ovom metodom mogu da se farbaju, a dobro podnose i dugo uskladitavanje. Rastvor (hemikaliju) za tavljenje pravimo od hrom-sulfata odredene koncentracije koja se povecava to proces tavljenja vie odmice. Za tavljenje 1 kg koa - mereno kad su koe suve - potrebno je da pripremimo 12 I rastvora hrom-sulfata. U tom cilju 120 g ove supstance rastvaramo u 0,2-0,25 I vruce vode (60-70C) i istovremeno u drugom sudu rastvaramo 13,5 g kalcinisane sode u 0,12-0,15 I vruce vode. Kada se oba rastvora ohiade, polako se (tankim mlazom), uz neprestano meanje, sipa rastvor sode u rastvor sulfata. Meavina se peni jer s~ izdvaja ugljen-dioksid. Zatim se rastvor ostavi 2 dana i razblauje sa 12 I vode uz dodavanje 360 g kuhinjske soli. Ovako pripremljen rastvor za tavljenje moe odmah da se koristi. 263

Koe tavljene pikrom ili kiselinom i dobro iscedene (ili iscentrifugirane) potopimo i 2 casa drimo u rastvoru i me" amo svakih pola sata. Po isteku ovog vremena koe se izvade iz kupke i u nju se sipa prethodno pripremljen rastvor od 2 g kalcinisane sode (s malo vode), sve zajedno se dobro promea i ponovo se stave koe. Posle isteka naredila dva sata ceo postupak se ponavlja, ali ovoga puta se dodaje rastvor koji sadri 1 g kalcinisane sode. U tako zasicenom rastvoru koe ostaju do kraja tavljenja koji u ovom slucaju traje 6-8 sati, u zavisnosti od pripremljenosti koa i njihove debljine. Koa tavljena na ovaj nacin odlikuje se ravnomernom zelenkastom bojom (na preseku ivica), meka je i elasticna. Po zavretku tavljenja, koe vadimo iz kupke, iscedimo ih rukama, rairimo i ostavimo 24 casa da odstoje. Ostatak kiseline u koama neutralie se tako to ih ispiramo 20 minuta u vodi cija je temperatura 2S-3S.C, a zatim u rastvoru amonijacne sode (1-3 gfl) i ponovo ih na kraju ispiramo u vodi cija je temperatura oko 3S.C. Ovaj proces neutralisanja kiseline ne sme se mnogo odlagati po isteku onih 24 casa, jer bi moglo doci do stvrdnjavanja koa. OBRADA KOA POSLE TAVLJENJA ZAMAcIV ANJE KOA Koe s krznom po zavrenom tavljenju i razvlacenju zamacujemo da bi postale meke, elasticne, izdrljivije i da bi manje upijale vlagu. Kad mast pokrije kona vlakna, titi ih od ulepljivanja i prekomernog suenja. Za zamacivanje koa koristimo emulziju masti, tj. me. avinu masti i vode. U obradi u kucnim uslovima najveci znacaj mogu da imaju kokoije umance, ricinusovo ulje, ulje od repice i riblje ulje. Dobro spravljena emulzija mora da bude trajna, tj. da se ne raslojava najmanje 2 sata od trenutka kada smo je napravili. Ako se masti koje koristimo loe vezuju sa vodom, dodaju se emulgatori, a to mogu biti kokoije umance ili sirovo riblje ulje (umesto ribljeg moe se koristiti i ulje drugih morskih ivotinja) prethodno pomeano sa amonijacnom vodom (riblje ulje koje se koristi kao lek nije pogodno za ovu emulziju). Emulzija treba da sadri oko 3S% masti (umance sadri oko 200f0 masti).
264

i
,y

II
\11 I" I~

111

11'

~1

\I

I!

~ f

=-

Ako elimo da emulziju napravimo. u loncicu od pola litra, uzecemo pet umanaca i doliti 200 g vode, a zatim dobro izmutiti i zagrejati na temperaturi od 30 do 3SoC (ne vioj, da se umanca ne bi zgruala) polako dodajuci (i neprestano meajuci) 100 g ricinusovog ulja ili rafinisanog ulja od repice. Ta kolicina emulzije (oko 400 g dovoljna je za 8-10 koa (povrine 8-10 dm2). Koa se masti, utr1javanjem emulzije otrom cetkom po unutranjoj strani koe, vodeci racuna da emulzija bude ravnomerno rasporedena po citavoj unutranjoj povrini .koe i to neto obilatije na debljim delovima i cvrcim delovima koe koji se nalazi na vratu i ledima. Unutranju stranu koe premazujemo od sredine prema bokovima, a istovremeno tako olabavljujemo (razvlacimo) kou. Treba izbegavati preterano jako zamacivanje, jer mast moe da iscuri na krzno i tako zamasti i ulepi dlake. Zamacene koe se odlaupo dve - unutranja strana na unutranju stranu - ili pojedinacno tako to se koa du ledne linije presavije prema unutra. Posle nekoliko sati koe treba rairiti i prostrti u toplu, SlIVUprostoriju sa dobrom cirkulacijom vazduha, da bi se mast ustalila u koi i da bi viak masti ispario. Zamacene koe ne bi smele da imaju previe isuenu (tvrdu) unutranju stranu, jer bi to otealo dalje postupke obrade.

iiI

ZAVRNI

POSTUPCI

U OBRADI

Ii-

Posle zamacivanja i suenja koe ne izgledaju lepo. Nji. hov dlacni pokrivac je deformisan, prljav i bez sjaja, a unu. tninja strana je tvrda i hrapava. Potrebno je dakle da kou podvrgnemo zavrnoj obradi. Primenjuje se pilovanje (cicenje), lifovanje, zamacivanje krzna, celjanje i treenje koa. Pilovanje koa je najbolje u bubnju koji moe da se okrece. Ako ga nema, moemo to uraditi i rucno. U tu svrhu moramo da koristimo piljevinu od bukve, jer ti opiljci imaju oblik kristal-ecera. Pre nego to pocnemo da kori~ stimo piljevinu moramo je prosejati - prvo kroz gusto sito (da bi se otklonila praina) i drugi put kroz sito cija su okca 3 x 3 mm (da bismo odstranili suvie velike komade). Koa se cisti piljevinom u dve etape. Prvi put posle zamacivanja i suenja, i drugi put posle lifovanja unutranje
265

strane; Za prvo,. pripr,emnocicenje koristi se malo ovlaena piljevina (dodaje se oko 2510/10 vode od mase piljevine). Koe se briljivo trljaju vie puta posebno ,sa unutranje strane, a posebno krzno.' Piljevina otklanja prljavtine i viak masnoca i daje koi vecu elasticnost (rastegljivost). Ako je dlacni pokrivac veoma zamacen ili ako na krznu postoje masne mrlje, otklonicemo ih snanim. trljanjem zagrejanom piljevinom kojoj je eventualno dodat blagi rastvor benzina. Posle ovog pripremnog cicenja koa se razvlaci po irini i duini (unutranjom, stranom preko ivice stola ili klupe). lifoyanje unutranje strane koe je naredni zahvat u obradi koe i ima za cilj da se poravha i izgladi unutranja strana koe. U tu svrhu se koristi mirgl-papir, kojim se koa jace ili' slabije mirgla, to zavisi od njene debljine. Na mestima gde je koa tanka treba paziti da je ne prosenimo. Posle ovoga cetkom otklonimo ostatke mirglanja i zapocinjemo sa cicenjem kredom. Uzmemo dva komada kolske krede i, od sebe trljamo du ko~ tako da je pokrijemo, koliko je to moguce ravnomerno, prahom krede koji se kasnije utrljava u kou snanim i viestrukim trljanjem cetkom. Ovaj'.. ostupak' ima za cilj da' se za prah krede vee p viak preostalih kiselina i masti i olaka njihovo otklanjanje.
.

Posle lifovanja unutranje

strane koa se ponovo pi-

"..

luje. U ovom slucaju koristi se suva piljevina i njome se trljaju unutranja i spoljanja strana koe. Da bi se krzno bolje ocistilo, pi1jevini dodajemo ispraTI i, osuen recni pesak. Kod koa sa belim krznom cesto' koristimo i otpatke itarica pomeane s piljevinom. Da bi dlake dobile lep sjaj, praktikuje se da se' piljevini doda malo sirceta i glicerina. Ovako, oci~cene 'ko~ treba i.slresti prakeromili debljim ta-

pom,a zatim ih oceljati.

. Za celjanje d}acnog pokrivaca koristi se specijalni metalni cealj kojim .se dlake povrate u prirodni poloaj i odstrane ostaci piljevine, skinu slojevi otvrdle pokoice, a takode uklOne dlake koje ne prijanjaju uz kou. Treenje i celjanje 'dlacnog pokrivaca naizmenicno se ponavlja 2-3 puta. Ovo je zavrni postupak u tavljenju koa. Obradene :koe mora, da imaju glatku i elasticnu unutranju stranu i paperjatidlacni pokrivac.

266

SADRAJ

Uvod
Poreklo

- - - - - - - - - -, - - -, - i rase kunica

Sistematska podela i poreklo kunica Podela Ii karakteristike rasa kunica

Rase

- - Srednje velike rase - - - - - - Krupne rase - - - - - '-- - ~, ~ Nerasni kunici - -, - Rase kunica za proizvodnju dlake - - Rasle za amaterski uzgoj - - - - Rase kunica za proizvodnju mesa i koa
~

- - - - - - - - -' - - - -

--,
-' -

norma1nodlaldh uzgoj

malih

kunica

Rasekratlmdlakih kunica (reksovi) Tehnika uzgoja kunica - -" - - - -

-- -

Uzgoj kunica u batIi - - -Ishrana kunica - - - - -Anatomija Ii fiziologija probavnog sistema Karakteristiwe hranljivih" materija ~ -

Uzgoj u kavezima na otvorenom prostoru - Uzgoj u zatvorenim nezagrejanim prostorijama Uzgoj u zatvorenim zagrejanim prostovijama -

Uzgoj u objektima gazc:lrnstva Poluslobodni

~,-"'"

,.- "--,- - - -

- - - - -:kunica
,'-

S 7 7 9 - - 10 - - - 11 19 -,:, - - 23 ~ 25 -"'"26 26 - -:- 28 -',"""'" ,31 -,- -f - ~ -'- 31 ..,.-; ,..,.. -:-', 33 -, ,.- ,-,'-' 35 56 - - 61 , 68 -

Mlineralni elementi Vitamini - - Hraniva koja se korliste Kaloricna hraniva

Masti Voda -

Belancevine---

Ugljeni hidrati

- - - - - - - - - za ishranu

-, -

- - - - - - ',- kunica

-, - - ,- - ~ - - -

"-

-"'".::;..;..

Mineraini i vitaminski dodaci Normiranj>e ishrane - - - Potrebe za hranljivim materijama

Manje kaloricna socna hranivaManje kaloricna suva hraniva-

- - - - - - - '-

-- -

- -, -

-..!.

- - - - -

-,'- -

-,.;... - ;-

Sistemiishrane -

-,-o, - - '- -' '"'- - - - - .,.;..; - - -,.- - -'

73 73 76 76 77 77 78 79 82 85 85 86 92 94 95 95 101

Ishrana suVlimhranivima.":":""':":" ..:..:..


Tradicionalna ishrana TeImika dshrane kunica Pripremanje hrane Davanje hrane - Vreme hranjenja Pojenje kunica

Ishrana

obogacenim,

viesadrajnim

hranivima

Obezbedenje Godinje
Planiranje

hrane za koricenje
potrebne

- - -

kun~ce - hraniva hrane - koja

na

- - - - - - - - - - - - - - - poljoprivrednom parcelama van

Hraniva imanju Hraniva grada

- - - - - - - - - - - - - -------------hraniva
biljke

za k\l11licc koji

se uzgajaju

na

101 110 112 120 120 122 123 123 125 125 127 130
130 134 136 137 137 138 139 139 142 143 147 148 148 150 153 153 154 154 156 158 159 162 164 164 167 173 173 174 178 180 181 181 183 185 185 186 190 190
f i'

za kunice

se proizvode

Hraniva za kunice koji se uzgajaju u gradovima i naseljima Skupljanje i uskladitavanje hraniva - - - - - - Kaloricna
Korenaste

Seno i sueni Odgajivacki rad Osnovna znanja o Selekcija Upotrebna ,vrednost kunica Odgajiivacka vrednost kundca Izbor parova za rasplod - . Sparivanje u cistoj krvi Ukrtanje

- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - kunica i tehnika parenja - - - - - - - - - - - - - nagona

- - - - - - - - - - - - - - delovi biljaka - - - - - - - - - - - - nasledivanju osobina - - -

Rasplodna zrelost kunica


Ispoljavanje

Razmnoavanje

- - - - - - - - - - - - - - - -.- - -,. - - - - - - - - - ~

Uzgoj mladih

Skotnost Kocenje i nacin postupanja Ucestalost kocenja

Poh1i nagon Tehnika parenja

seksualnog

- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -

- -

Uzgoj mladih dok su uz majku Uzgoj mladunaca posle odvajanja Mogucnosti koricenja kunica Koricenje mesa i krzna - Ocenjivanje zrelosti krma - Proizvodni program - - KoriCCDjemesa - - - Koricenje krzna

- sa- mladuncima- - - - -

- - - - - -Izbor rasa Tehnika uzgoja - - - - - Osnovni uslov za uzgoj angorskih


vune

- - - - - - - - -

od majke

Koricenje kunica za vunu


Dobijanje

- - - - - - - - - - - -

- - - - - - - - - - - -kunica

Koricenje

kunica

za rasplod

dona ili rasplodna -

Uslovi koje treba da ispuni farmada

bi postala reproduk-

- - - - -

--- -

...

Dokumentacija i kartoteka kunicarske farme - -.,.- Gajenje kunica za laboratorijske i eksperimentalne svrhe - Znacaj kunica u eksperimentalnom i laboratorijskom radu Koricenje fekalija kunica Zatita zdravlja
Zdrav i bolestan Transport kunica Izbor kunica za uzgoj Tehnika uzgoja

Ocenjivanje (Odredivanje

opteg izgleda kunica identiteta kunica -

- - - - - - - - - - - - -

- - - - - - - - - - -

- - - - - - - - - -

Pregled unutranjih

- - - - - - - - - i bolesti kunica - - - kunic - - - - - - organa lea kunica

- - - - - - - -

Sprecavanje pojave bolesti preventiva Infektivne bolesti izazvane virusima ~ikson1atoza Zarazno zapaljenje sluznice usta Boginje - - - - - - Infektivne Pastereloza bolesti

- - - - - - - - - - - -

-- - - - - - - - - - - -

-- - - Aujeskijeva bolest - lano besnilo - - - - - Borna bolest - - - - - - - - - - - Pseudotuberkuloza

- - - - -

- - - - - izazvane -bakterijama - - - - - - - -

Streptokokna
Stafilokokna

Nekrobaciloza Spirohetoza

sepsa

- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -

rodencioza

- - - - - - -

infekcija

Gljivicna oboljenja Saharomikoza

- - - - - - - - -

Bolesti koje izazivaju paraziti


Unutranji
Kokcidioza

paraziti

~etiljavost

Spoljanji paraziti

Krpelji ugarci Bolesti koje su posledica nedovoljno kvalitetne A Hipovitaminoza D Hipovitaminoza E - Hipovitaminoza Bolesti koje su vezane za skotnost i kocenje

- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -

- - - - - - - - - - - - - - - - - ishrane

- - - - -

- - - - - - - - - - - -

- - - - - - - - - - -

Nezarazne

Postporodajna paraliza Zapaljenje mlecne lezde deranje mladunaca Nadun


bolesti

Neplodnost - - Oteano kocenje - -

Nasledne bolesti Bolest icaenih nogu Izduena donja vHica

Zatvor - - Rane na nogama

- - unutranjih- organa - - - eludacno crevni katar - - - - - - - - -

- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -

- - - - - - - - - - - - - - - - Trovanja- - - - - - - - - - - -

- - - - - - - - - - - - - - - - - - - -

- - - - - - - - -

198 200 202 205 209 210 211 213 214 214 217 218 218 218 219 219 222 223 223 224 224 226 226 226 227 227 227 228 228 229 229 230 230 230 231 231 231 231 232 232 232 233 233 234 234 235 235 235 236

194 195 198 198

191

Bolesti koje se mogu preneti sa kunica na ljude Salmoneloza - - - - - - - Tularemija - - -"- '- - - - -

Trihoficija. . - . . Toksoplazmoza -

- - -.- - - - - --Tuberkuloza. - - - - - - - - - - -

Klanje kunica - - - - - - Skidanje koe - - - - - - Priprema i obrada koe - - - . Koricenje mesa kunica - - - Otkup kunica i proizvoda dobijenih od njih
Otkup Otkup kunica za klanje koa kunica

Klanje kunica i skidanje koe

- - - - - - - - -

- -. -'- -

Otkup vune angorskih Priprema


Izbor koa

kunica

Obrada koe kunica za domace potrebe


koa za obradu Natapanje koa Odstranjivanje ostataka Pranje (otklanjanje masti tavljenje koa - - -

- - - - - - s koa) - - Pikrovanje..- - - - - - tavljenje kiseljenjem ~ - - tavljenje hrom-sulfatom - Obrada koa posle tavljenja - - Zamacivanje koa - - - - -

- - - - - .- - - - - - - - - - - -

--

- - - - - - - - - ---' - - - -

Zavrnipostupciu obradi -

- - - - - - -

- - -

236 237 237 238 238 239 240 240 241 242 244 248 248 249 254 256 257 257 258 259 260 260 261 261 263 264 264 265

~
I'
.I......

You might also like