P. 1
ILMIHAL-Islamski Uputnik Za Pocetnike

ILMIHAL-Islamski Uputnik Za Pocetnike

5.0

|Views: 11,516|Likes:
Published by bljesak
Ilmihal je teolosko prakticni uputnik u osnove Islama. Na Bosanskom jeziku. Pripremio Ebu Irfan el-Bosnevi.
Ilmihal je teolosko prakticni uputnik u osnove Islama. Na Bosanskom jeziku. Pripremio Ebu Irfan el-Bosnevi.

More info:

Published by: bljesak on Jan 31, 2012
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

12/30/2012

pdf

text

original

ILMIHAL Islamski Uputnik Za Početnike

PRISTUP Čime počinjemo svaki dobar posao Svaki dobar posao počinjemo riječima: BISMILLAHIR-RAHMANIR- RAHIM, što znači: U IME ALLAHA SVEMILOSNOG SAMILOSNOG! Ova formula naziva se BISMILLA. Šta znači Bismilla? Bismilla znači da se mi odlučujemo da svaki svoj čin uradimo misleći na Allaha dželle šanuhu i moleći Ga da nam pomogne. Koji su to svakodnevni poslovi prije kojih treba izgovoriti Bismillu? Svakodnevni poslovi prije kojih treba moliti Allaha za pomoć i blagoslov su slijedeći: - kada peremo ruke i umivamo lice, - kada pristupamo objedu, - kada učimo Kur'an, - kada radimo školski zadatak, - kada polazimo od kuće na ulicu ili na posao, - kada radimo bilo koji posao u radionici ili na polju, kao i svaki drugi hajirli posao... U ovim i sličnim poslovima Bismillom spominjemo Allaha dželle šanuhu i molimo Ga da nam dadne snagu i razum da započeti posao sretno završimo, jer naš život, snaga i razum zavise od Njega, Allaha dželle šanuhu. ISLAM Šta je Islam? Islam je dragovoljna predanost Allahu dželle šanuhu u svakoj misli, osjećanju i poslu. Islam je vjera koju je objavio Allah dželle šanuhu preko Svoga posljednjeg

poslanika Muhammeda -sallallahu ‘alejhi ve sellem- cijelom Čovječanstvu. Islam uči da postoji samo jedan Bog, Allah, koji sve stvara, održava i rastvara. Islam uči da postoji materijalni i duhovni svijet i da pored ovog prolaznog života postoji vječni život poslije smrti, Ahiret, i Sudnji dan, kada će ljudi pred Allahom dželle šanuhu polagati račune za svoja djela. Islam predstavlja sistem istina datih u Kur'anu kao posljednjoj Allahovoj objavi. Islam vodi napretku i sreći Čovječanstva, a njegovi propisi i načela važe za sve prostore, vremena i prilike. Islam propisuje održavanje tjelesna i duševne higijene. Islam uči da, kad volimo, to činimo u ime Allaha dželle šanuhu, i kad mrzimo, to također činimo u ime Allaha dželle šanuhu. Islam naređuje sve što je dobro i korisno, a zabranjuje sve što je štetno. Ko su Muslimani? Muslimani su one osobe koje su prihvatile Islamsko učenje kao putokaz u svom životu. Muslimani iskazuju svoju pripadnost Islamu kroz: - Islamsko vjerovanje da postoji samo jedan Bog, Allah dželle šanuhu, - izvršavanje Islamskih dužnosti (šehadet, namaz, post, zekat i hadž), - ponašanje prema Islamskim propisima... Šta smo mi po vjeri? Mi smo po vjeri Muslimani i Muslimanke. Svoju pripadnost Islamu Muslimani iskazuju kratkom obavezom pred Allahom koja glasi: »Ja srcem vjerujem i jezikom izjavljujem nema drugog Boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov savršeni rob i poslanik.« Ovu obavezu pripadanja Islamu trebamo naučiti izgovarati na arapskom jeziku: »EŠHEDU EN LA ILAHE ILLALLAH VE EŠHEDU ENNE MUHAMMEDEN ´ABDUHU VE RESULUHU« Ova obaveza Allahu dželle šanuhu u našem narodu se naziva šehadet ili Kelime-i šehadet. Svaki Musliman i Muslimanka mora naučiti izgovarati ovu kratku obavezu pripadanja svojoj vjeri.

Šehadet Muslimani izgovaraju u svim životnim prilikama, kada su u dobru i veselju i kada su u nevoljama, patnjama i kušnjama. O ovoj formi svjedočenja istine lijepo je i razmišljati i svojim razumom se opredijeliti za Allahovu dželle šanuhu Jednoću i Muhammedovo -sallallahu ‘alejhi ve sellem- poslanstvo, a to znači čvrsto vjerovati u šehadet. Šta je Kur'an? Kur'an je Allahova Knjiga u kojoj je Uzvišeni Allah objavio vjeru Islam Muhammedu -sallallahu ‘alejhi ve sellem- s ciljem da je prenese i objasni ljudima kako bi primjenom tog zakona postigli sreću na ovom i budućem svijetu. Kur'an nas uči: - šta i kako treba vjerovati, - koje Islamske dužnosti treba vršiti i kako, te - kako se ljudi trebaju vladati. Kur'an nije samo vjerozakonik. On je savršeni zbornik moralnih propisa, izvor pravnih normi i društvemh zakonitosti. Kur'an zahvata i opću povijest, pedagogiju, sociologiju, astronomiju, arheologiju, medicinu, biologiju, fiziku, matematiku i druge društvene i prirodne znanosti. Danas Kur'an potiče mnoge naučnike Zapada i Istoka različitih profila da ga proučavaju i otkrivaju istine i upute za cjeloviti razvoj pojedinca i zajednice. ISLAMSKI POZDRAV TJ. SELAM Šta je selam? Selam je Islamski pozdrav obavezan za sve Muslimane i Muslimanke na cijelom svijetu pri njihovim međusobnim susretima. Pozdravljati se s Muslimanima nekim drugim pozdravom prije Selama je loša novotarija koja izaziva Allahovo dželle šanuhu nezadovoljstvo. Stoga riječi kao merhaba i drugi Turski izrazi kao sabanhajrla itd. ne smiju nastupiti prije selama ili čak štaviše zamjeniti upotrebu selama što je vrlo loša navika kod Bosanaca. Islamski pozdrav glasi: »ES~SELAMU ‘ALEJKUM«, što znači:

»Mir i spas Allahov nek je s vama!« Musliman kome je nazvan selam mora da uzvrati slijedećim riječima: »VE ‘ALEJKUMUS~SELAM«, što znači: »Mir i spas Allahov nek je i s vama« Kad neko kihne treba reći »El~hamdulillah« a onaj ko ga čuje treba odgovoriti »Jerhamukullah«

Usuli Fikh tj. Metodologija Islamskog prava

ISLAMSKO PRAVO PO HANEFIJSKOM MEHZEBU Svaka punoljetna osoba je odgovorna za svako svoje djelo, a svako djelo opet podliježe Islamskim propisima i osudama. Nauka koja se bavi tim propisima i osudama se naziva *ILMI-FIKH* ili kraće *FIKH*. Islamski učenjak u toj nauci se zove *FAKIH*. Prema tome, Fikh je nauka koja pretresa sve postupke punoljetnih ljudi, te sa Šeriatskog gledišta odlučuje da li se neko djelo mora ili ne mora, smije ili ne smije činiti, je li ga slobodno činiti, ili je neko djelo pohvalno ili ružno činiti. Ono što se mora činiti (kao namaz, post itd.) naziva se VUDŽUB, a sam čin je VADŽIB. Ono što se ne smije činiti (kao pijenje alkohola, krađa itd.) naziva se HURMET, a sam čin je HARAM. Ono što je dozvoljeno činiti (kao otići na izlet ili pričati o običnim stvarima) naziva se IBAHAT, a sam čin je MUBAH. Ono što je pohvalno činiti (kao prati redovno zube itd.) naziva se NEDB, sam čin je MENDUB. Ono što je ružno i nevaljalo činiti se naziva KERAHET, a sam čin je MEKRUH. Prema tome, vudžub, hurmet, ibahat, nedb i kerahet sačinjavaju Šeriatske odredbe (ahkami-šerijje). One se primjenjuju na postupke svih punoljetnih i pametnih osoba. FARZ, VADŽIB Rekli smo već da, čin koji se po vjerskim propisima mora vršiti, naziva se vadžib. No, vadžiba ima dvije vrste: jedni se zovu FARZ, a drugi zadržavaju

ime vadžib. Farz je onaj čin za koji se zna sigurno da ga je Allah Milostivi zapovjedio, i ko ga kao takvim ne vjeruje, nije Musliman. Vadžib je opet onaj čin za koji nismo posve sigurni da se Allahova odredba odnosi baš na njega. I jedno i drugo ko ne radi griješan je i zaslužuje Allahovu kaznu. FARDI-AJN I FARDI-KIFAJE Farzovi se djele na dvije vrste: Fard-ajn i Fardi-kifaje. Fardi-ajn je onaj Fard koji mora svaka osoba pojedinačno vršiti (kao pet vakata namaza, post mjeseca Ramazana itd.). Fardi-kifaje je onaj Fard koji je dužnost na cijelu zajednicu Muslimana (kao klanjanje dženaze umrlom Muslimanu, odlazak u džihad itd.), pa ako bilo ko obavi tu dužnost sa ostalih ista spada. Ako pak niko od njih ne obavi tu dužnost svi su griješni i odgovarat će za to pred Allahom. SUNNET Sunnet je ono što Allah Mudri nije direktno naredio ali je to Poslanik (Sallallahu alejhi ve sellem) radio ili nama preporučivao da radimo. Sunneta ima dvije vrste: Sunneti-huda i Sunneti-zaide. U Sunneti-huda spadaju postupci i djela koja je Poslanik (Sallallahu alejhi ve sellem) redovno radio ili nama preporučivao da radimo (kao naprimjer klanjanje u džematu, i klanjanje nekih Sunnet namaza itd.). U Sunneti-zaide spadaju djela koja se tiču običnog života kao način odjevanja, jedenja i slično. U ovu grupu spadaju i Sunneti koje Poslanik (Sallallahu alejhi ve sellem) nije redovno radio. Sunneti-huda treba da vršimo a Sunneti-zaide je pohvalno da vršimo. Sunneta ima dvije vrste: Sunnetiajn i Sunneti-kifaje. Sunneti-ajn spada naprimjer pranje zubi misvakom a u Sunneti-kifaje spada naprimjer osamljivanje (itikaf) nekoliko Muslimana u džamiji tokom zadnjih deset dana Ramazana. MEKRUH Mekruh je ono što nije izričito zabranjeno ali je pokudno i ružno činiti. Mekruha ima dvije vrste: Mekruhi-tahrimen i Mekruhi-tenzihen. Mekruhi-tahrimen je nešto što je blisko haramu kao naprimjer gomilanje hrane dok oskudica vlada da bi se preprodala po višim cijenama. Mekruhi-tenzihen je manje pokudno djelo kao naprimjer jesti lijevom rukom. Fikh ima četiri vrela: KUR'AN, SUNNET, IDŽMA I KIJAS. KUR'AN je Allahova Riječ.

SUNNET je Poslanikova riječ i djelo. IDŽMA je Šeriatsko rješenje u kojem se slaže ogromna večina Uleme jednog vremena. KIJAS je donošenje neke Šeriatske odredbe na temelju analognog rješenja donesenog prije o nekom drugom pitanju koje ima sličnosti sa novim (kao naprimjer zabrana rakije na osnovu prijašnje zabrane vina jer i jedno i drugo opija). MUDŽTEHID je Islamski učenjak sa najvišim kvalifikacijama, koji samostalno i ne oslanjajući se na drugog Mudžtehida donosi Šeriatske odredbe o nekom pitanju. Takav Mudžtehid se zove Imam (Mudžtehid mutlak). Onaj koji nije u stanju, ili neće potpuno samostalno da donosi Šeriatske odredbe nego se povodi u svojim odlukama za Imamom jednog od četiri Mezheba (pravne škole Fikha) se zove Mukallid. Poznati su nam slijedeći absolutni Mudžtehidi: Imam Ebu Hanifa (umro 150g. po hidžri), Imam Malik ibn Enes (umro 179g. po hidžri), Imam Šafijj (umro 204g. po hidžri), Imam Ahmed bin Hanbel (umro 261.g po hidžri), Imam Hasan Basri (umro 110.g po hidžri), Imam Lejs ibn Sad (umro 175g. po hidžri), Muhammed Ibn Huzejme (umro 313g. po hidžri), Ebu Sulejman Zahiri (umro 270g. po hidžri), Sufjan Sevri. Od gore navedenih Mudžtehida, najveći je Imam Ebu Hanifa, koji ima i najviše sljedbenika u Muslimanskom ummetu. Inače, osim njegova mezheba do danas su se održala samo još tri, a to su Maliki, Šafi i Hanbeli mezheb. Hanefijski Mezheb Osnivač ovog mezheba je Imami-'Azam Ebu Hanifa (rahmetullahi alejh). Njegov mezheb je najrašireniji u Islamskom svijetu pa i narodi na Balkanu pripadaju njemu. Imam Ebu Hanifa (kome je ime Numan a ocu mu ime Sabit) je rođen u Kufi 80 godine po hidžri. Učio je pred mnogim Islamskim učenjacima ali najviše pred čuvenim Ebu Ismailom Hammedom (umro 120g. po hidžri) i još čuvenijim Imam Džaferom es-Sadikom koji mu je ujedno bio i Muršid (duhovni učitelj). Pred tim učenjakom su učili u to vrijeme i Ebu Jusuf (umro 182g. po hidžri) i Muhammed ibn Hasan eš-Šejbani (umro 135 po hidžri). Inače, ova dva učenjaka su i sami bili Imami. Ebu Jusuf, koji je bio vrhovni kadija u Abasidskoj vladavini, je imao veliku zaslugu za proširinje Hanefijskog mezheba. Naime, on je prihvatio većinu fetvi koje je donio Imam Ebu Hanifa te je time udario temelje Hanefijskom fikhu. Imam Šejbani je takođe imao slična mišljenja, te se njih dvojica ubrajaju u Hanefijske Imame i ne smatraju tuđim Imamima. Hanefi mezheb je sazdan uglavnom od najboljih mišljenja ove trojice velikih Imama. Dakako Hanefi mezheb kao škola fikha nije limitovan na ova tri

glavna Imama nego je po savjetu njenog osnivača koji je rekao, ''Ako naiđete na pouzdan (sahih) hadis koji se protivi mom mišljenju (fetvi) odbacite je i slijedite hadis...'', uvijek bio aktuelan i fleksibilan da odgovori na izazove s kojima se Muslimansko društvo sučeljavalo tokom subsekventnih stoljeća u kojima su mijenjala kako politička tako i socijalno vjerska stanja Islamskog ummeta. Ne treba da zaboravimo da su veliki učenjaci među Hanefijama kao Imam akaida Ebu Mensur el-Maturidi (teolog) i Imam Ibn Abidin (pravnik) razvili u detalje ono što je Imam Ebu Hanifa oformio u početku. Stoga ne možemo reći da je današnji Hanefi mezheb isključivo po mišljenju Imam Ebu Hanife, Muhammeda i Ebu Jusufa. Prema tome znak je ignorantnosti od nekih nemezheblija da kažu kako sljedbenici mezheba slijepo slijede Imame kao da su nepogrešivi. To nije istina jer da je tako onda nam ne bi trebao nijedan učenjak nakon Imama mezheba a svako zna da Hanefije koje nisu mudžtehidi slijeđenjem hanefi mezheba slijede cijeli tim učenjaka od drugog stoljeća po hidžri pa do dan danas kada im zatreba fetva o gusulu i klanjanju u avionu. Ipak samo je jedan Imami-Azam, a to je Imam Ebu Hanifa, kojem niti je bilo a niti će biti premca u Usuli-Fikhu. Imam Harizmi prenosi hadis od Ebu Hurejre: "U mom Ummetu će biti čovjek po imenu Ebu Hanifa. Na Sudnjem Danu, on će biti svjetlo mog Ummeta." Drugi Hadis: "Čovjek po imenu Numan ibn Sabit zvani Ebu Hanifa će se pojaviti i obnoviti Allahovu vjeru i moj Sunnet." Opet drugi Hadis: "U svakoj epohi će nekoliko mojih sljedbenika dostići visoki stepen, a Ebu Hanifa će biti najviši u svojoj." Ova tri Hadisa su zabilježena u knjigama Fikha 'MevduatelUlum' i 'Durr-ul-Muhtar'. U predgovoru čuvene Fikh knjige 'Durr-ul-Muhtar' piše: "Hadis kaže: 'Kao što je Adam (alejhi selam) ponosan na mene i ja sam ponosan na čovjeka u mom Ummetu po imenu Numan kojeg će zvati Ebu Hanifa. On je svjetlo mog Ummeta.' "Drugi Hadis: "Poslanici su ponosni na mene. A ja sam ponosan na Ebu Hanifu. Onaj ko voli njega uistinu voli mene. Onaj ko mrzi njega uistinu mrzi mene." Ovi Hadisi su takođe zabilježeni u čuvenoj knjizi Fikha 'El~Muqaddima' od Hadrat Ebu'l-Lejsa as-Samarqandija. Ibn 'Abidin, u svom komentaru knjige 'Durr el-Muhtar', je dokazao da su ovi hadisi povjerljivi i da nisu mawdu' i naveo hadis iz knjige El-Hajrat el-Hisan od Ibn Hadžar el-Mekkijja: "Ukras svijeta će nestati u 150 godini hidžre." Ibn Abidin nastavlja: "Veliki učenjak fikha Šems el-Aimma 'Abdul-Gaffar elKardari (umro 562g. po hidžri) kaže, "Očigledno je da ovaj Hadis govori o Imam el-'Azam Ebu Hanifi, jer on je jedini od velikana koji je preselio na Ahiret u toj godini." Hadis u Buhariji i Muslimu kaže, "Kad bi Iman otišao na planetu Venus, čovjek porijeklom iz Perzije bi ga donio nazad." Imam Sujuti,

inače Šafi alim, je rekao, "Preneseno nam je da ovaj Hadis govori o Imamiazam Ebu Hanifi." Jedan alim (učenjak) je usnio Poslanika (Sallallahu alejhi ve sellem) i upitao ga, 'Šta ti misliš o Ebu Hanifinom znanju?' On mu odgovori, 'Svako je muhtać (u potrebi) za njegovim znanjem.' Imam Ali (Radiallahu anh) kaže, "Da vam kažem o čovjeku zvanom Ebu Hanifa, koji će živjeti u Kufi. Njegovo srce će biti puno znanja i mudrosti. Pred Smak Svijeta mnogi ljudi će nastradati zbog toga što ga nisu cjenili i pratili, isto kao što će Šije nastradati što nisu cjenili i pratili Ebu Bekra i Omera (Radiallahu anhum). Imam Muhammed el-Baqir ibn Zejnel Abidin Ali ibn Husain (Rahmatullahi alejhim), rodio se 57g po hidžri u Medini a umro 113g, ukopan u turbetu Hadrat Abbasa [Radiallahu anh] u Medini) je jednom pogledao Ebu Hanifu i rekao, "Kada oni koji uništavaju vjeru mojih pra-otaca postanu brojni, ti ćeš je obnoviti. Ti ćeš biti spasitelj onih koji se boje i utoka onima koji su zbunjeni! Ti ćeš vraćati heretike na Pravi Put! Allah Silni će ti pomoći!" U Hanefijskom Mezhebu, 500,000 vjerskih problema, tj, pitanja je riješeno i odgovoreno. El-Hafiz el-kebir Ebu Bekr Ahmed el-Harizmi piše u svojoj knjizi Musnad, "'Saif el-aimma' prenosi da kad bi Imam azam Ebu Hanifa izvukao fetvu iz Qur'ana el-Kerima Hadisa, on bi je predočio svojim učiteljima i ne bi odgovarao na pitanje dok mu svi učitelji ne bi potvrdili ispravnost njegove odluke." 1000 njegovih učenika je redovno slušalo njegova predavanja u džamiji Kufe. 40 njih je već bilo dostiglo nivo Mudžtehida. Kada bi našao riješenje nekom Šeriatskom problemu on bi ga predočio svojim učenicima. Učenici bi onda pretražili sve spise i ustanovili da je ta fetva u skladu sa Kur'anom, Hadisom, praksom Sahaba. Imam bi onda rekao, "El-hamdu lillahi vallahu ekber," i svi prisutni bi to ponovili za njim. Tek onda bi im Imam rekao da zapišu tu fetvu u zbirku njihove škole. Ibn Nudžeim el-Misri (Rahmatullahi alejh), autor knjige Bahr er-ra'iq, piše u svom radu Ašbah, "Hadrat Imam Šafijj je rekao da onaj ko želi biti specijalist u Fikhu treba da studira Ebu Hanifine knjige." Abdullah Ibn Mubarak kaže, "Ja nisam vidio nijednog specialiste učenog kao Ebu Hanifa oblasti fikha. Veliki alim Mis'ar bi bi običavao kleknuti ispred Ebu Hanife i ispitivajući naučiti ono što nje znao. On je rekao, "Studirao sam pred 1000 učenjaka pa ipak da nisam vidio Ebu Hanifu, okliznuo bih se u Grčku filozofiju." Ebu Jusuf kaže, "Ja nisam vidio učenijeg čovjeka u oblasti Hadisa kao što je to bio Ebu Hanifa. Nijedan alim nije mogao tako podrobno i kompententno objasniti Hadis kao on. Veliki alim i Mudžtehid Sufjan Sevri kaže, "Naspram Ebu Hanife, mi smo bili kao vrapci prema sokolu. Ebu Hanifa je vođa Uleme'." 'Ali ibn Asim kaže, "Kad

bi se znanje Imam Ebu Hanife mjerilo sa znanjem sve ostale Uleme njegove epohe njegovo znanje bi prevagnulo." Godine 145g. po hidžri, Ibrahim ibn 'Abdullah ibn Hasan ibn 'Ali je poveo akciju prikupljanja vojske da pomogne svom bratu Muhammedu (Rahmatullahi alejhim edžmein), koji je proglasio sebe za Halifu u Madini. Kada je bio u Kufi proglasilo se okolo da mu je Imam Ebu Hanifa pomagao. Halifa Mensur je to čuo, te je uhapsio Imama i dao ga sprovesti iz Kufe u Bagdad. On je tražio od Imama da javno proglasi da on (Mensur) ima puno pravo da bude Halifa. On mu je zauzvrat ponudio da bude vrhovni kadija (sudac). Ima je to odbio.Mensur ga je bacio u okove i dao ga bićevati sa 30 udaraca. Njegove blagoslovljene noge su krvarile. Mensur se poslije pokajao šta je uradio, pa mu je opet poslao 30,000 dukata. Imam je opet odbio te se ponovo našao u zatvoru gdje je svaki dan dobijao po deset udaraca bićem. Prema nekim izvještajima, kaže se da je jedanaestog dana zbog straha od pobune Imam otrovan nekim šerbetom. Prije nego što je izdahnuo Imam se spustio na sedždu. 50,000 ljudi je obavilo njegovu dženazu. Slijedećih dvadeset dana ljudi iz raznih krajeva su dolazili i obavljali dženazu kraj njegova kabura. Da mu Allah Svevišnji podari najviši Džennet i Šefat za naše griješne duše. Amin! Učenjaci Hanefijskog mezheba su obradili i sabrali Hanefijski Fikh na osnovu Šeriatskih odluka (Fetvi) ova tri velika Imama. Naredne odredbe (Fetve) su samo mali dio tih sabranih pismenih djela, ograničavajući se samo na osnove koje svaki Musliman treba naučiti. Prije nego završim ovaj uvod želio bih skrenuti pažnju na jedan dosta nemio i opasan trend u ovom zadnjem stoljeću koji je u stvari posljedica jedne velike fitne koju su otpočeli neprijatelji Islama u namjeri da oslabe i potpuno skrše Islam i Muslimane. Naime, danas su prisutne struje među Muslimanima koje ne žele da slijede put Imam Ebu Hanife i drugih velikih Imama i mudžtehida među prvim generacijama Muslimana. Oni dovode u pitanje njihovu vjerodostojnost i ekspertizu tvrdeći kako nije potrebno slijediti nijednog Imama i mehzeb nego samo Kur'an i Hadis direktno što podrazumjeva pobijanje dva od gore spomenuta četiri izvora Islamskog zakona imenom Idžme i Kijasa. Takvo mišljenje je u suprotnosti sa Idžmom tj. koncenzusom Islamskih učenjaka te se kao takvo mora oštro osuditi i obuzdavati bojkotovanjem takvih osoba kao inovatora i krivovjernika. Danas, i ne samo danas nego već nekoliko stoljeća, ne postoji ustanova u kojoj se može neko obučiti da postane apsolutni mudžtehid (mutlak) te je stoga obligatno svima nama da slijedimo jednog takvog mudžtehida u prvim generacijama Muslimana. Stoga selefije, koje tvrde da je nepotrebno slijediti mehzebe Imama, unose lošu novotariju (bid`a dalala) i siju smutnju svojim svojeglavim interpretacijama Kur'ana i Hadisa. Osim njih postoje i druge struje koje takođe ne priznaju mehzebe niti obligatnost slijeđenja

njihove ekspertize, ali se pak zbog svojih modernističkih pogleda ne slažu sa dosta primitivnim i nazadnim selefijama. Oni su okupljeni oko raznih samoproglašenih učenjaka na istoku i zapadu koji vole puno da hodaju okolo i riječito mudruju neznalicama i novim Muslimanima na zapadu. Oni pričaju ono što ljudska narav voli da sluša te su radi toga dosta popularni među neukim masama. Šta da kažem o tim ljudima i onima koji njih slijede osim da navedem dva hadisa našeg časnog Poslanika -sallallahu `alejhi ve sellem: "Innellahe te’ala la jeqbidul-‘ilme ntiza’a jenteziuh’uhu minel-‘ibad. Ve lekin jeqbidul-‘ilme biqabdil-ulema. Hatta iza lem jubqi ‘alima. Ittehazennasu ru-usan džuhhala. Fesuilu fe eftev bi gajri ‘ilm. Fedallu ve edallu." (Ibn Omer u Ahmedovom Musnedu) "Uzvišeni Allah neće oduzeti ljudima znanje na taj način što će im ga istrgnuti iz njihovih duša, nego će ga oduzeti tako što će dati da pomru pravi učenjaci, poslije čega na Zemlji neće ostati nijedan istinski učenjak (‘alim), koji bi im mogao biti imam (učitelj, vođa). Tada će ljudi uzeti sebi za vođe neznalice (džahile) i postavljati im razna vjerska pitanja, a oni će im davati odgovore (fetve) bez odgovarajuće kvalifikacije i znanja, čime će svijet zavoditi na stranputicu a time i sami sebe upropastiti." "Setekunu fitnetun jusbihur-redžulu fiha mi’mina, ve jumsi kafira, illa men ahjehullah bil ‘ilm." (Ebi Emamah u Sahih Buhariji) "Nastupit će doba smutnji i nereda (fitne) u kojim će ljudi osvanjivati kao vjernici, a zanoćivati kao kafiri, osim onih koje Allah zaštiti Svojim znanjem." Neznanje je izvor svakog zla a istinskog znanja nema onaj ko nema pobožnosti (takva) i ustezljivosti (vera) a ove dvije stvari ne može imati neko ko žudi za dunjalukom i prezire put (tarikat) pobožnjaka. Imami mehzeba su bili čvrsto utemeljeni u pobožnosti i ustezljivosti a njihovo znanje je izvor skoro svih Islamskih informacija kojim se njihovi današnji kritičari kite jer svaki komentar Kur'ana i predaja Hadisa je došla kroz njihove knjige i usmena predanja. Zar da pljujemo na one koji su nam nektar vječnog života brižno predali i kojima je Allah dželle šanuhu Svoje zadovoljstvo podario i čiju vrijednost i ispravnost je Resulullah -sallallahu `alejhi ve sellem- svojim riječima potvrdio? Zar ćemo biti oni koje je Resulullah -sallallahu `alejhi ve sellem- opisao kao predznak Smaka svijeta (kijametski alamet) što će proklinjati ili nipodaštavati prve sljedbenike njegova ummeta? Ljudi bojte se Allaha Veličanstvenog i ne slijedite one koje je šejtan zaveo pa su sami sebi dušmani a i vas svom putu pozivaju. ISLAMSKO VJEROVANJE (IMAN)

Da bismo mogli biti Muslimani, dužni smo naučiti te razumom i srcem prihvatiti Islamsko vjerovanje (iman). Islamsko vjerovanje sastoji se od šest temeljnih istina vjere, a zovemo ih imanski šarti. Temeljne istine vjere su: 1. vjerovati u Allaha dželle šanuhu (Stvoritelja i Vladara svjetova); 2. vjerovati u Allahove Meleke (Anđele), duhovna bića; 3. vjerovati u Allahove Kitabe (Knjige); 4. vjerovati u Allahove Poslanike (Pejgambere) 5. vjerovati u Sudnji Dan (Posljednji dan) 6. vjerovati u Allahovo Određenje (Kader), to jest da sve što se događa, biva s Allahovom voljom i određenjem. Svaki Musliman i Muslimanka dužni su ove temeljne istine vjere svakodnevno izgovarati na arapskom jeziku, a one glase: 1. AMENTU BILLAHI = Ja vjerujem u Allaha, 2. VE MELAIKETIHI = i u Allahove Meleke, 3. VE KUTUBIHI = i u Allahove Kitabe, 4. VE RUSULIHI = i u Allahove Poslanike (pejgambere), 5. VEL~JEVMIL~AHIRI = i u Posljednji (Sudnji) Dan, 6. VE BIL~KADERI HAJRIHI VE ŠERRIHI MINELLAHI TE`ALA = i da sve dobro i loše biva s Allahovom voljom i određenjem. Onaj koji ne vjeruje u svih ovih šest temeljnih istina vjere ne može biti Musliman odnosno Muslimanka.

PRVA TEMELJNA ISTINA VJERE

Prva temeljna istina vjere je AMENTU BILLAHI, što znači: »Ja vjerujem u Allaha dželle šanuhu, Stvoritelja i Vladara svjetova.» Sve što vidimo na zemlji i na nebu skladno je i lijepo uređeno. Sve se razvija i kreće u potpunom skladu i savršeno tačno; ništa nije slučajno. Razmišljanje o redu u prirodi dovodi nas do vjerovanja da postoji Jedan Svemogući Bog koji vlada cijelim svijetom. Proučavanje prirode i pojava u njoj dovodi nas do saznanja da postoji Stvoritelj

koji sve zna i može. Taj Stvoritelj je Allah dželle šanuhu. Allaha znamo i vjerujemo po Njegovim svojstvima spomenutim u Kur'anu kojih ima mnogo, a ovdje navodimo slijedeća: - Allah ima i postoji, - Allah je jedan, - Allah je oduvijek i nije postao, - Allah je zauvijek jer Ga neće nestati, - Allah nije ničemu sličan, - Allah sam o Sebi opstoji, - Allah živi Svojim vječnim životom, - Allah sve zna, čuje i vidi, - Allah sve čini Svojom voljom, - Allah sve stvara, održava i rastvara. U suri Ihlas, Allah dželle šanuhu kaže: »Reci: On, Allah, - Jedan je! Allah je utočište svakome! Nije rodio nikoga niti je On rođen, i Njemu niko nije ravan!« Kad spominjemo Allahovo Ime treba reći dželle šanuhu.

DRUGA TEMELJNA ISTINA VJERE

Druga temeljna istina vjere je VE MELAIKETIHI, što znači: »Ja vjerujem u Allahove Meleke (razumna duhovna bića).« Meleki su nevidljiva duhovna bića koja nikada ne griješe, nego uvijek sa zadovoljstvom i poslušno vrše dužnosti koje im Allah dželle šanuhu određuje.

Određeni Meleki prate čovjeka, donose mu dobre misli i pišu njegova djela, a nazivaju se Kiramen katibin. Meleka ima vrlo mnogo a najpoznatiji su: Džibril, koji ima ulogu da prenosi od Allah Objavu Poslanicima; Azrail - rastavlja duše od tijela u času smrti, sa drugim za to određenim Melekima; Mikail sa drugim Melekima vrši određene dužnosti u prirodnim pojavama i promjenama kao što su strujanje vjetrova, kretanje oblaka, padanje kiše, listanje, rast i sazrijevanje bilja, itd; Israfil ima zadaću da najavi prestanak života na zemlji (Posljednji Dan) i ponovno oživljenje (Sudnji Dan). Druga nevidljiva bića koja donose čovjeku zle misli i navode ga na grijehe zovu se šejtani (đavoli). Oni su naši neprijatelji i mi molimo Allaha dželle šanuhu da nas sačuva od njihovog djelovanja slijedećim riječima: EUZU BILLAHI MINEŠ~ŠEJTANIR-RADŽIM, što znači: »Utječem se Allahu od prokletog šejtana.«

TREĆA TEMELJNA ISTINA VJERE

Treća temeljna istina vjere je VE KUTUBIHI, što znači: »Ja vjerujem u Allahove knjige, Kitabe.« Allahove Knjige (Kitabi) su Njegove Objave koje su ljudima prenosili Njegovi Poslanici. U Allahovim Kitabima sadržane su upute, savjeti i propisi o životu ljudi i obavljanju vjerskih dužnosti koje je Allah dželle šanuhu tokom povijesti slao narodima da ih opomene i odvrati od loših djela i nasilja koja su uništila mnoge civilizacije. Kur'an je Allahova Knjiga (Kitab) koju je On poslao preko Muhammeda sallallahu ‘alejhi ve sellem- da bude putokaz ljudima kako bi bili sretni na ovom i budućem svijetu kao posljednja objava za sva buduća vremena i prostore do Sudnjeg Dana. Najpoznatija su nam četiri velika kitaba: - Tevrat, objavljen Musau -‘alejhi selam- Zebur, objavljen Davudu -‘alejhi selam-

- Indžil, objavljen Isau -‘alejhi selam- Kur'an, objavljen Muhammedu -sallallahu ‘alejhi ve sellemPored spomenutih Kitaba objavljeni su spisi ili svici pojedinim Allahovim Poslanicima. Kur'an je zakonik i vodič u životu Muslimana. Njegovi propisi vode sreći i napretku svih ljudi u koju svrhu ih Allah dželle šanuhu poziva da ga proučavaju i u životu primjenjuju. Muslimani su posebno dužni da ga izučavaju i svoj život usklađuju po njegovim propisima, jer će samo tako postići sreću na ovom i budućem svijetu. Kur'an je uvijek suvremen i bit će izvor za sticanje znanja i otkrivanje novih istina sviin generacijama ljudskog roda do Sudnjeg Dana.

ČETVRTA TEMELJNA ISTINA VJERE Četvrta temeljna istina vjere je VE RUSULIHI, što znači: »Ja vjerujem u Allahove Vjerovjesnike.« Allahovi Vjerovjesnici su odabrani ljudi (Pejgamberi) kojima je Allah dželle šanuhu slao Svoje Objave da ih prenesu i objasne ljudima. Bilo je mnogo Allahovih Poslanika a najpoznatiji su: Adem, Nuh, Ibrahim, Musa, Isa i Muhammed - ´alejhimus~selam. Prvi Pejgamber je Adem -‘alejhi selam- koji je ujedno i prvi čovjek na zemlji. Adema i njegovu ženu Havu stvorio je Allah dželle šanuhu i od njih je postao cijeli ljudski rod. Posljednji Allahov Poslanik je Muhammed -sallallahu ‘alejhi ve sellem-. Poslije Muhammeda -sallallahu ‘alejhi ve sellem- neće doći nijedan Poslanik niti ijedna objava poslije Kur'ana. Pročitajte takođe obimniji dokument o Vjerovjesniku Muhammedu i njegovj povezanosti sa sljedbenicima Knjiga, tj. Židovima i Kršćanima.

PETA TEMELJNA ISTINA VJERE

Peta istina vjere je VEL~JEVMIL~AHIRI, što znači: »Ja vjerujem u Posljednji i Sudnji Dan.« Posljednji Dan je dan kada će ovaj svijet nestati i svi ljudi pomrijeti. Sudnji Dan je dan kada će Svemogući Allah stvoriti drugi vječni život i sve mrtvo oživjeti i pozvati ljude da im sudi za njihova djela. Svakom čovjeku na Sudnjem Danu bit će predočena njegova dobra i loša djela za koja će biti nagrađen ili kažnjen. Za dobra djela nagrada na Sudnjem Danu je Džennet (Raj), a za loša djela kazna je Džehennem (Pakao). Najteži grijesi su: nevjerovanje u Allaha, i za njih nema oprosta, pa će biti i najstrožije kažnjeni.

ŠESTA TEMEIJNA ISTINA VJERE

Šesta temeljna istina vjere je VE BIL~KADERI HAJRIHI VE ŠERRIHI MINELLAHI TE`ALA, što znači: »Ja vjerujem da sve što se događa biva s Allahovom voljom i određenjem.« Vjerovanje u Allahovo Određenje (Kader) znači svjesno zalaganje za ostvarenje zadataka života u granicama propisa Allahove dželle šanuhu vjere. Određenje treba ovako razumjeti: da je Svemogući Allah stvorio zemaljske i nebeske svjetove i On određuje raspored i zbivanja u njima. Kada će i koliko šta potrajati, razvijati se i nestati, Allah dželle šanuhu određuje, raspoređuje i stvara. On je uzrok svim uzrocima. Niko ne može Njega spriječiti u Njegovoj volji i radu. Ono što Allah hoće, to biva, događa se, a što neće, to se ne može dogoditi niti biti. Iako je sve određeno, Allah dželle šanuhu je dao čovjeku slobodnu volju, a to je naša sposobnost da se sami odlučimo za neko djelo. Ako se odlučimo za dobro djelo, bit ćemo nagradeni, a ako se odlučimo za zlo, bit ćemo kažnjeni. Prema tome, griješnik se ne može pravdati Allahovom odredbom, sudbinom, jer će biti kažnjen zato što se odlučio na izvršenje nekog grijeha, kao što će i dobročinilac biti nagrađen zato što se odlučio da izvrši dobro djelo.

Ako nas zadesi neko zlo ili nezgoda (bolest, smrt, strah, šteta i slično); trebamo znati da je to Allah dželle šanuhu htio i odredio pa moramo biti strpljivi dok se ne izmijeni Njegova odredba. Sve nesreće koje nas u životu zadese dužni smo spriječiti i otkloniti ako to možemo, a ako ne, treba ih strpljivo podnositi i moliti Allaha dželle šanuhu da nas spasi i otkloni nevolje. GLAVNE ISLAMSKE DUŽNOSTI Islam se zasniva na pet glavnih dužnosti. Te glavne Islamske dužnosti su: 1. očitovati pripadnost Islamu (Kelime-i šehadet), 2. klanjati propisane namaze (Salat), 3. davati propisani dio imovine (Zekat), 4. postiti mjesec Ramadan (Sauvm), 5. izvršiti propisanu posjetu Ka'bi (Hadždž). Pet glavnih Islamskih dužnosti nazivamo Islamskim šartima. Islamski šarti su povezani sa imanskim šartima kao tijelo s dušom, a srce im je Kelime-i šehadet. Stoga se pripadnost Islamu očituje ili izjavljuje izgovorom Kelime-i šehadeta. PRVA ISLAMSKA DUŽNOST

Prva i glavna Islamska dužnost je Kelime-i šehadet koji glasi: EŠHEDU EN LA ILAHE ILLALLAH, VE EŠHEDU ENNE MUHAMMEDEN ABDUHU VE RESULUHU, što znači: »Ja vjerujem i očitujem da nema drugog Boga osim Allaha i vjerujem i očitujem da je Muhammed Allahov savršeni rob i Poslanik.« Šehadet znači tvrditi ono što vjerujem a to i izjaviti (očitovati pred drugim ljudima). Šehadetom se tvrdi i očituje pripadnost Islamu. Kelime-i šehadet ima dva dijela: očitovanje vjere u Allovo Jedinstvo (tevhid) i očitovanje vjerovanja u Muhammedovo -sallallahu ‘alejhi ve sellem- poslanstvo (nebuvet).

Vjerovanje u Allahovo Jedinstvo izražavamo u izreci LA ILAHE ILLALLAH što znači da nema drugog Boga osim Allaha, što nam potvrđuje i Kur'an u suri Ihlas koja glasi: KUL HUVALLAHU EHAD = Reci: »On, Allah, - je Jedan i Jedini. ALLAHUS~SAMED = On je Apsolutni kome se sve obraća. LEM JELID, VE LEM JULED = Nije rodio niti je rođen VE LEM JEKUN LEHU KUFU VEN EHAD = i Njemu niko nije ravan.« Vjerovanje u Muhammedovo -sallallahu ‘alejhi ve sellem- poslanstvo podrazumijeva da Muhammed -sallallahu ‘alejhi ve sellem- nije ni po čemu biće koje trebamo obožavati nego samo čovjek kao i drugi ljudi, ali za razliku od njih, on je bio savršeno predan Allahu i obdaren Njegovim poslanstvom. Bijavši savršeni Allahov rob i poslanik pokornost njemu podrazumjeva pokornost Allahu a nepokornost njemu podrazumjeva nepokornost Allahu dželle šanuhu. Mi ne možemo znati Allahovu volju osim kroz posredstvo Njegovih poslanika te stoga nije moguće biti Musliman ignoriranjem bilo kojeg poslanika a za našu epohu ignoriranje puta i vjerozakona objavljenog preko Muhammeda -sallallahu ‘alejhi ve sellem- znači odbiti pokornost Allahu i živjeti protivno Njegovoj naredbi i zakonu. Od svih ljudi Allah dželle šanuhu se obavezao da samo poslanike sačuva od pogrešna mišljenja i vjerske odluke je svaka njihova vjerska odredba i uputa dio vjere i ne smije se poricati. To isto ne važi za bilo koje drugo ljudsko biće. Stoga ashabi, tabini i imami naše vjere Islama su bili podložni nenamjernim pogreškama i ne zadržavaju status nepogriješivosti kao poslanici. Vjerovati da su ljudi nepogriješivi po pitanju vjere kao i po pitanju bilo čega drugog je zabluda. Pogriješivost najboljih pripadnika Islama kao što su to prve generacije Muslimana nije namjerna i ona ne nosi sa sobom atribut odgovornosti koja analogno uzrokuje naše krivljenje istih. To su najbolji vjernici i ljudi nedvojbena ihlasa i predanosti Allahu, Poslaniku i Islamu. Svako kritiziranje tih Islamskih zvijezda vodilja podrazumjeva griješenje na naš račun iako se mudžtehidima dozvoljava i stavlja u zadatak da slijede ono najbolje i najispravnije od njihovih riječi i djela. Svaka njihova greška je bolja od naše prividne tačnosti jer je ihlas i predanost tih velikana garant njihove bliskosti i pronicljivosti po pitanju vjerskih stvari. Ignoriranje i odvajanje od njihovih riječi i djela je put nizbrdo prema paklenoj provaliji. Da nas Allah Milostivi sačuva takvog ponašanja. Amin! Uzvišeni Allah je odabrao Muhammeda -sallallahu ‘alejhi ve sellem- za svog posljednjeg poslanika da ljudima dostavi i objasni završnu objavu i da im bude

primjer kako se u životu treba vladati. Zato mi slijedimo Poslanika Muhammeda -sallallahu ‘alejhi ve sellem- i njegovo učenje, mnogo ga volimo i cijenimo. ISLAMSKA DUŽNOST Druga Islamska dužnost je dnevno klanjati propisane namaze. NAMAZ (SALAT) Namaz je Muslimanska obaveza koja se vrši svaki dan klanjanjem i učenjem na propisani način. Svaki dan treba klanjati pet namaza, i to: sabah (Fedžr), podne (Zuhur), ikindiju (`Asr), akšam (Magrib) i jaciju (`Iša). Svaki namaz ima svoje određeno vrijeme obavljanja. Namaz je propisan od Allaha dželle šanuhu i ima dvanaest obaveznih (fard) dijelova. Neki od njih su uslovi (šarti) a neki integralni dijelovi (ruknovi). Ti sastavni dijelovi namaza su:

UVJETI ZA NAMAZ (NAMASKI ŠARTI) Prije stupanja u namaz treba ispuniti šest uvjeta ili priprema za namaz. Uvjeti za namaz su: Šarti (uslovi) 1. 2. 3. 4. 5. 6. biti tjelesno čist od male i velike nečistoće (hadesa), čistoća odjeće i mjesta na kojem se klanja, pokrivenost stidnih dijelova tijela, usmjeriti se licem i tijelom prema kibli tj. Ka`bi u Mekki. klanjati u određeno vrijeme dotičnog namaza, nijjet tj. naum učiniti da se klanja dotični namaz,

Šest uvjeta za namaz, nazivamo namaskim šartima. Ako nedostaje makar jedan uvjet, obavljanje namaza nije ispravno. PRVI UVJET ZA NAMAZ Opća čistoća

Kod Muslimana treba da bude čisto: tijelo, odijelo i mjesto obitavanja. U čistoću spada: redovno kupanje, pranje zuba, obrezivanje nokata, pranje ruku prije i poslije jela, pranje poslije obavljene nužde te čisto održavanje pazuha i stidnih dijelova tijela. U nečistoću koju treba ukloniti spadaju svinjski proizvodi, nečist, mokraća, muški i ženski polni izbačaj, alkohol, krv, kao i svaka druga nečistoća koja je Islamskim propisima zabranjena. Mi ćemo ovdje navesti samo osnovne detalje a za daljne informacije se trebate obratiti ili učevnim i pobožnim imamima, muftijama itd. ili obimnijim udžebnicima fikha kojih nažalost na našem jeziku još nema. Svaki nepoznati detalj možete dostaviti meni emailom i ja ću vam inša~Allah čim prije odgovoriti. DRUGI UVJET ZA NAMAZ Abdest Abdest je posebno pranje čistom vodom radi klanjanja namaza ili učenja gledajući iz Mushafa. Abdest se uzima ovako: 1. proučimo Bismillu, 2. operemo ruke do iza šake (tri puta). 3. izaperemo usta i nos (tri puta). Desnom rukom ispiramo usta, a lijevom rukom čistimo nos. 4. operemo lice, odakle je kosa nikla pa do podbradu i od uha do uha (tri puta), 5. operemo prvo desnu, a zatim lijevu ruku do iza lakta (tri puta), 6. potaremo mokrom rukom prednji dio glave (mesh) jedanput, 7. potaremo mokrim rukama uši i vrat (jedanput). Kažiprst stavimo u uho, palac iza uha, a sa ostala tri prsta vanjskom stranom potiremo vrat, 8. operemo prvo desnu, a onda lijevu nogu do iza članaka (tri puta).

► Uzimajući abdest može se učiti Kelime-i šehadet ili koja dova. Nakon što uzmemo abdest, lice i ruke obično obrišemo čistim peškirom iako brisanje nije obavezno. S jednim abdestom, ako u međuvremenu nismo učinili ništa što kvari abdest, možemo klanjati više namaza. Šta kvari abdest Abdest će biti pokvaren: ako obavimo malu ili veliku nuždu, ako nam poteče krv ili procuri gnoj ili žuta voda, ako zaspimo, ako povratimo ili ako pustimo vjetar. O meshu Mesh znači potrati mokrom rukom jedan dio tijela radi čišćenja tog dijela ili pak potrati mokrom rukom jedan dio odjeće (zavoja i slično), ako se u izuzetnim slučajevima - ne može oprati taj dio tijela. a) Mesh po zavoju Ako imamo na tijelu kakvu ranu ili ozljedu pa to zavijemo čistim zavojem, možemo mesh činiti po zavoju, prilikom uzimanja abdesta, umjesto pranja, ako će nam pranje i kvašenje tih mjesta štetiti i pogoršati zdravstveno stanje. b) Mesh po mestvama

Ima ljudi koji su uobičajili nositi mestve (lahke kožne čarape), i to naročito u zimskom vremenu. U mestvama se može klanjati pod uslovom da budu čiste, da pokrivaju nožne članke, da nisu poderane, da ne propuštaju vodu, da se može u njima komotno hodati i da se obuku, kad dotična osoba ima abdest. Ako se skine jedna mestva onda se moraju obje skinuti i abdest ponovo uzeti. Onaj ko je obukao mestve kad je imao abdest neće skidati mestve i prati noge kad bude opet uzimao abdest, nego će po njima mesh činiti. Mesh po mestvama čini se na taj način što se mokrim prstima desne ruke potare desna mestva od nožnih prsta do članaka, a isto tako prstima lijeve ruke lijeva mestva. Mesh po mestvama može se činiti jedan dan i jednu noć, tj. 24 sata, ako smo kod kuće (mukim); a ako smo na putu (musafir), onda tri dana i tri noći, tj. 72 sata. c) Tejemmum U izvjesnim slučajevima može se, umjesto abdesta ili gusula, uzeti tejemmum, tj. može se obaviti formalno čišćenje čistom zemljom (prahom) ili predmetima napravljenim od zemlje. Tejemmum se uzima, uglavnom, u ovim slučajevima: 1. kada u toku jednog namaskog vremena nije moguće pribaviti vode; 2. kada imamo samo malo vode, koja nam je potrebna za piće ili za pribavljanje hrane; 3. kad se, u slučaju potrebe, nije moguće okupati.

Kako se uzima tejemmum U tejemmuma su tri farda, a uzima se ovako: 1. Najprije se odluči (nijjet učini) radi čega se uzima tejemmum (na primjer, radi namaza ili prihvaćanja Mushafa). Nijjet tejemmuma za namaz glasi: Ja odlučih uzeti tejemmum radi namaza i radi toga da se očistim, kako bih se mogao prihližiti Uzvišenom Allahu. Ove riječi se ne moraju izgovoriti nego se može samo tako u sebi naumiti.

2. Zatim dotaknemo dlanovima čistu zemlju ili predmet od zemlje, dlanove otresemo njima potaremo lice, kao da ga peremo. 3. Na isti način ponovo dotaknemo dlanovima čistu zemlju ili predmet od zemlje, pa potaremo lijevom desnu, a desnom lijevu ruku, sa vrha prstiju do iza laktova. Sa jednim tejemmumom možemo klanjati više namaza, sve dok ne dođemo do vode. Ali, čim budemo u mogućnosti uzeti abdest ili okupati se, tejemmum neće više važiti pa se treba odmah okupati - ako je tejemmum uzet umjesto kupanja, ili uzeti abdest -- ako je tejemmum uzet umjesto abdesta. Namaze koje smo klanjali sa tejemmumom ne treba naklanjavati. Sve što kvari abdest, pokvariće i tejemmum. Gusul (kupanje) Gusul je posebno vjersko kupanje koje je propisano u određenim prilikama spolno zrelim muškarcima i ženama. Kao i za abdest treba se naumiti obaviti gusul radi postizanja ritualne čistoće tj. tahareta. Gusul se uzima no ovaj način: 1. usta i grlo vodom dobro isprati; 2. nos izaprati; 3. zatim cijelo tijelo oprati da nigdje suho ne ostane ni koliko se vrhom igle može dotaći. Ukoliko osoba ne obavi bilo koji od ova tri uvjeta za gusul isti neće biti validan te s time i nijedan ibadet obavljen u takvom stanju. Ako se iziđe van kupatila a zaboravi se nos ili usta isprati onda se može to učinit ako se sjeti bez ponovnog obavljanja kompletnog gusula. Zapravo ako se uzima gusul odmah treba prvo oprati ruke pa usta i nos tako da se ne može tokom kupanja zaboraviti. TREĆI UVJET ZA NAMAZ Pokrivanje tijela Kada hoćemo da stupimo u namaz treba da se pristojno obućemo. Kod ženskih mora biti pokriveno cijelo tijelo i kosa osim lica i ruku do šake. S napomenom da je to Islamski propis odijevanja žene od prve menstruacije (ili 15te godine starosti koje god prvo nastupi.) i u svim prilikama. Obuhvatnost pokrivanja žene je donekle različita od učenjaka do učenjaka ali se svi slažu da je minimum

pokriti cijelo tijelo osim lica i šaka a ono na čemu su se svi složili je obligatno na pripadnike Islama i onaj ko to porekne prestaje biti Musliman. Detalje o ovom možete naći u članku o Hidžabu gdje se izlažu glavna stajališta o ovom predmetu. ČETVRTI UVJET ZA NAMAZ Vrijeme namaza Svaki namaz se klanja u svome vremenu, odnosno ima svoj vakat. Početak svakog namaskog vakta određuje se prema položaju sunca na nebu. Vrijeme sabahskog namaza počinje od zore i traje do izlaska sunca. Vrijenie podnevskog namaza počinje kad sunce malo odmakne sa sredine neba i traje do ikindije. Vrijeme ikindijskog namaza počinje kada sunce nagne zapadu i traje do akšama. Vrijeme akšamskog namaza počinje od zalaska sunca i traje do nestanka svjetlosti na zapadu i pojavi zvijezda, tj. vremena jacije. Vrijeme jacijskog namaza počinje kad potpuno nestane sunčanog sjaja na zapadu i traje do pred zoru. Zabranjeno je klanjati u času izlaska sunca i pola sahata poslije izlaska, kad sunce prelazi preko sredine neba i kad sunce zalazi. Početak namaskih vremena za cijelu godinu označen je u takvimu (Muslimanskom kalendaru). Početak namaskog vremena oglašava mujezin učenjem ezana. Ezan (real audio) >>Djeca uče ezan (real audio) Allahu ekber, Allahu ekber, Allahu ekber, Allahu ekber. Ešhedu en la ilahe illallah, Ešhedu en la ilahe illallah. Ešhedu enne Muhammeden resulullah,

Ešhedu enne Muhammeden resulullah. Hajje `ales~salah, Hajje `ales~salah. Hajje `alel~felah, Hajje `alel~felah. Allahu ekber, Allahu ekber. La ilahe illallah. U sabahskog ezana poslije »Hajje `alel~felah« uči se: Es~salatu hajrun minen-neuvm, Es~salatu hajrun minen-neuvm. Ezan uče samo muškarci. Ezan se uči na munari, a može i na nekom drugom mjestu oko džamije. On se uči usporeno i glasno tako da ga okolni stanovnici mogu čuti jer on predstavlja propisani poziv na namaz. U nemuslimanskoj zemlji gdje je zakonom zabranjeno glasno učiti ezan van džamije to se može uraditi unutar džamije. PETI UVJET ZA NAMAZ Kibla (Ka`ba)

U gradu Meki, u Arabiji, nalazi se mubarek mjesto Ka`ba i tamo se okrećemo kad klanjamo (Kibla). Meka se nalazi na jugoistoku od naše zemlje Bosne i Evrope, istočno od Američkog kontinenta, zapadno od Azije, jugozapadno od Australije i Novog Zelanda, sjeverno od Afrike i južno od Rusije. Postoji kompjuterski program Prayer Times 4.0 s direkcijom kible i vremenima namaza za svaki veći grad u svijetu i možete ga skinuti sa interneta na ovom linku www.islamsoft.com

Ako ne znamo gdje je smjer Mekke, a nemamo nikoga upitati, onda se treba okrenuti onamo kuda mislimo da je Kibla. Pokuđeno je klanjati prema slici na kojoj su čovjek ili životinja naslikani. Inače je haram vješati slike ljudi ili životinja na zidovima i plafonima kuća i Meleki milosti napuštaju tj. ne ulaze u kuću u kojoj su izložene slike živih stvorenja niti u kuću u kojoj se drži pas. To znači ako Meleki milosti ne ulaze u tu kuću osoba je prepuštena šejtanima, a propao je onaj čije društvo su prokleti šejtani. ŠESTI UVJET ZA NAMAZ Nijjet (naum) Prije nego što stupimo u namaz treba srcem odlučiti koji ćemo namaz klanjati. Tu odluku ili naum, u srcu donesenu, zovemo arapski nijjet. Nijjet se može izgovoriti posebnim riječima na bosanskom ili arapskom jeziku. Svaki namaz ima svoj nijjet. Izgovarajući nijjet, treba sabrati misli i sa strahopoštovanjem stupiti u namaz. Nijjet na arapskom jeziku za sve namaze glasio bi ovako: »Nevejtu en usallije lillahi te`ala salatel~vakti edaen mustakbilel~kibleti Allahu ekber.« Prije nijjeta za fard namaz muškarci treba da prouče ikamet. Ikamet Allahu ekber, Allahu ekber, Allahu ekber, Allahu ekber. Ešhedu en la ilahe illallah, Ešhedu en la ilahe illallah. Ešhedu enne Muhammeden resulullah, Ešhedu enne Muhammeden resulullah. Hajje `ales~salah, Hajje `ales~salah. Hajje `alel~felah,

Hajje `alel~felah. Kad kameti salah, Kad kameti salah. Allahu ekber, Allahu ekber. La ilahe illallah. Ikamet se uči ubrzano i tiho ako se klanja pojedinačno i na glas ako se klanja u džematu. Ruknovi (integrali) 1. 2. 3. 4. 5. 6. tahrime, tj. izgovoriti početni tekbir (iftitah tekbir), stajanje u namazu (kijam), učenje Kur'ana u namazu (kiraet), pregibanje (ruku`), spuštanje lica na zemlju (sudžud) i, posljednje sjedenje u namazu (kade i ehire).

Ovih posljednjih šest dijelova čine oblik namaza. Stajanje, pregibanje, spuštanje lica na zemlju i sjedenje su tjelesne radnje i treba ih naučiti vježbanjem. Jedno stajanje, jedno pregibanje i dva spuštanja lica na zemlju čine jedan rekat namaza. Namaz može imati dva, tri ili četiri rekata. Kako činimo prvi tekbir Prvi tekbir (iftitah) muškarci izgovaraju podizanjem ruku s dlanovim prema naprijed do visine ušiju dotaknuvši palcima pozadinu ušiju kako ćemo vidjeti kasnije na grafikama. Žene podižu ruke samo do prsa što ćemo takođe vidjeti na grafikama. Tekbir se izgovara šapatom osim ako je osoba imama tj. predvodi džemat kada treba glasno izgovarati sve tekbire da bi džematlije znale koji dio (rukn) namaza obavljaju za njim.

Kako stojimo u namazu U namazu stojimo mirno i skrušeno, gledajući preda se u mjesto gdje ćemo spustiti lice na sedždu. Noge treba rastaviti jednu od druge najmanje koliko za širinu vlastita dlana a najviše koliko širina vlastitih ramena (širenje manje ili više od toga je neskladno i time pokuđeno). Desnu ruku staviti po lijevoj obuhvativši malim i kažiprstom desne ruke lijevu nadlanicu. Muškarci stavljaju ruke preko pasa (oko pupka), a ženske ih stavljaju na svoja prsa. Stajanje u namazu na arapskom zovemo kijam.

Kako se pregibamo u namazu U namazu se pregibamo preko polovine tijela, rukama obuhvatimo koljena, glavu izravnamo s leđima i gledamo u nožne prste. Žene trebaju poviti leđa samo toliko da mogu vrhovima prstiju dosegnuti koljena i ne trebaju ju obuhvatati koljena rukama. Pregibanje u namazu zovemo ruku.

Kako se spuštamo na zemlju u namazu Iz stajaćeg položaja pognemo se i povijemo noge, pa spustimo na tle koljena, a zatim ruke, i između njih spustimo nos i čelo. To je sedžda. Sa sedžde

podignemo glavu i ruke, a onda učinimo još jednu sedždu. S druge sedžde dižemo se na drugi rekat. Prvo dižemo glavu, onda ruke, pa koljena. Kao što vidite na slikama ispod muškarci odvajaju stomak od stegna i ruke od pazuha i tla dok žene pak prianjaju stomak na stegna i ruke polažu na tlo.

Kako sjedimo u namazu U namazu sjedimo na koljenima. Muškarac sjedne, ako može, na lijevu nogu, a desnu drži uspravljenog stopala i povijenih prsta prema kibli. Žena pri istom sjedenju iskrene noge na desnu stranu. Ruke se drže na koljenima. Gleda se preda se, u ruke. Prilikom obavljanja svih ovih ruknova (integrala) oštro je pokuđeno šarati očima oko sebe. Takvo klanjanje je lišeno osnovne skrušenosti i skoncetrisanosti te mu je nagrada svedena na pokuđenost (kerahet). Osoba koja to namjerno radi iako je upoznata da je to pokuđeno će biti lišena blagodati namaza i njegova duhovnog uticaja na oplemenjivanje naravi. A naš voljeni Poslanik -sallallahu ‘alejhi ve sellem- je rekao: "Poslan sam da usavršim ljudsku narav." Stoga namaz bez skrušenosti i fokusiranosti gubi svoju glavnu svrhu i postaje splet fromalnih tjelesnih vježbi. Neka nam Allah Samilosni podari blagodat namaza u skrušenosti i fokusiranosti.

Položaj stopala u sjedenju na namazu Stopala muškaraca trebaju biti u položaju kako je pokazano na slici ako se nema zdravstvenih poteškoća a ženska obadva stopala trebaju biti usmjerena na desnu stranu.

SASTAVNI DIJELOVI NAMAZA U DETALJIMA Namaski ruknovi 1. početni tekbir (iftitah-i tekbir), 2. stajanje (kijam), 3. učenje Kur'ana (kiraet), 4. pregibanje (ruku), 5. spuštanje lica na zemlju (sedžda), 6. sjedenje na svršetku namaza (kade-i ahireh).

Stajanje, učenje, pregibanje i spuštanje lica na zemlju čine jedan rekat. Namaz može imati dva, tri ili četiri rekata. Stupanje u namaz (iftitah-i tekbir) ALLAHU EKBER (REAL AUDIO) Početnim tekbirom (iftitah-i tekbir) stupa se u namaz. Dignemo ruke, dlanova okrenutih prema Kibli i izgovorimo: Allahu ekber. Muškarci dižu ruke u visini ušiju dodirujući palcima mehki dio uha. Ženske dižu ruke u visini ramena. Prsti su ispruženi.

Subhaneke Subhaneke allahumme ve bihamdike ve tebare kesmuke ve te`ala džedduke ve la ilahe gajruk. (REAL AUDIO)

Stajanje u namazu (kijam) Kada izgovorimo početni tekbir i sastavimo ruke, stojimo mirno i skrušeno gledajući u mjesto gdje ćemo spustiti lice i učimo. Stajanje u namazu zove se kijam. Ko zbog bolesti ili starosti ne može da stoji, klanjaće sjedeći. Ko ne može sjedeći klanjaće ležeći a ko ne može ni to onda će klanjati u mislima. Samo nesvijest i neuračunljivost oslobađaju osobu obavljanja namaza sve dok ne dođe k sebi i urazumi se. Oni koji smatraju da je bolest ili starost isprika za ne obavljanje namaza su upali u šejtansku klopku. Takve osobe moraju odmah učiniti pokajanje (tevbu) te nadoklanjati propuštene namaze i nikad ne odustati od namaza šta god da se desi. Poslanikove -sallallahu `alejhi ve sellem- zadnje riječi upute su bile o održavanju namaza po svaku cijenu. Namaza je ugovor između Allaha dželle šanuhu i insana po kojem se Allah obavezao spasiti osobu koja održava svoj namaz i odreći se osobe koja ga napusti. Za više detalja o vrijednosti namaza i opasnosti napuštanja istog pogledajte jedan drugi dokument na mom web sajtu. Učenje Kur'ana u namazu (kiraet)

1. Šta je kiraet? Kiraet znači učenje Kur'ana prilikom stajanja u namazu (tj. učenje Fatihe i sure). (Učenje Kur'ana u namazu fard je na stajanjima svih rekata. Kod svih fard namaza fard je učiti Kur'an samo na prva dva rekata, a na trećem i četvrtom rekatu učenje Kur'ana je vadžib.) 2. Šta se uči na stajanjima svih rekata u svih namaza? Na stajanjima svih rekata u svih namaza uči se slijedeće: 1) na stajanju prvog rekata u svih namaza uči se: Subhaneke, Euza, Bismilla, Fatiha i sura;

2) na stajanju drugog rekata u svih namaza uči se: Bismilla, Fatiha i sura; 3) na stajanju trećeg i četvrtog rekata fard namaza uči se samo Bismilla i Fatiha; 4) na stajanju trećeg rekata ikindijskog i jacijskog sunneta uči se: Subhaneke, Euza, Bismilla, Fatiha i sura, tj. kao i na stajanju prvog rekata; 5) na stajanju trećeg rekata podnevskog sunneta uči se: Bismilla, Fatiha i sura, tj. kao i na stajanju drugog rekata; 6) na stajanju četvrtog rekata svih sunneta uči se: Bismilla, Fatiha i sura, tj. kao i na stajanju drugog rekata; 7) na stajanju trećeg rekata u vitr namaza uči se: Bismilla, Fatiha i sura, a zatim se dignu ruke kao kod iftitah-i tekbira izgovarajući »Allahu ekber«, te se ruke stave na pupak muški i na prsa žene te se prouči Kunut-dova. Ko ne zna Kunutdovu može proučiti: »Allahumme rabbeni `atina fiddun~ja haseneteu~ve fil ahireti haseneteu~vekina `azaben~nar.« 3. Šta učimo na stajanju u namazu? Osim Fatihe i sura na stajanju u namazu učimo: Subhaneke, Euzu, Bismilla i Kunut-dovu. Učenje Subhaneke, Euze i Bismille je sunnet, a učenje Kunut-dove je vadžib. DODATAK O KIRAETU (učenje sura i dova u namazu) Prema onom što smo naveli da treba učiti na stajanjima i sjedenjima u namazu, potrebno je da napamet naučimo slijedeće sure i dove: Subhaneke (REAL AUDIO) Prijevod Subhaneke Subhanekel~lahumme = Samo Tebi pripada veličanje, moj Allahu ve bi-hamdike, = i Tebi hvala. ve tebare-kesmuke, = Tvoje je Ime uzvišeno, ve te`ala džedduke, Tvoje je veličanstvo veliko,

va la ilahe gajruke. = nema drugog boga osim Tebe Euza i Bismilla Prijevod Euze i Bismille E'uzu billahi mineš~šejtanir~radžim = Utječem se Allahu od prokletog šejtana. (REAL AUDIO) Bismillahir~Rahmanir~Rahim = U Ime Allaha Milostivog Samilosnog. (REAL AUDIO)

Sura Fatiha (REAL AUDIO) Prevod sure Fatihe El-hamdulillahi Rabbil~`alemin, = Hvala Allahu Gospodaru svjetova, Er~Rahmanir~Rahim, = Milostivom Samilosnom, Maliki jeuvmid~din. = Vladaru Sudnjeg Dana. Ijjake na'budu ve ijjake neste'in. = Tebe obožavamo i od Tebe pomoć tražimo. Ihdinas~siratal mustekim, = Uputi nas na pravi put. Siratallezine en'amte 'alejhim, = Na put onih kojim si blagodati Svoje darovao, Gajril~magdubi 'alejhim ve led~daal~lin. = A ne na put onih na koje si se rasrdio i koji su zalutali. (Amin!) = Uslišaj!

Sura el~`Asr (REAL AUDIO) Prijevod sure el~`Asr

Vel-`asr! Tako Mi vremena! lnnel-insane lefi husr. Zaista su ljudi na gubitku ilellezine amenu osim nih koji vjeruju, ve amilus-salihati, i čine dobra djela, ve teva sauv~bil~hakki, i koji preporučuju drugima istinu, ve teva sauv~bis~sabr. i koji preporučuju drugima strpljenje.

Sura el~Fiil (REAL AUDIO) Prevod sure el~Fiil Elem tere kejfe fe`ala rabbuke bi ashabil~fiil, = Zar nisi čuo šta je s vlasnicima slona Gospodar tvoj uradio! Elem jedž`al kejdehum fi tadliil, = Zar lukavstvo njihovo nije omeo, Ve ersele `alejhim tajren ebaabiil, = i protiv njih jata ptica poslao, Termiihim bi hidžaretim~min sidž~džiil, = koje su na njih grumenje od gline pečene bacale, Fedže`alehum ke`asfim~me`kuul. = pa ih On kao lišće koje su crvi istočili učinio?

Sura Kurejš (REAL AUDIO) Prevod sure Kurejš Li iilaafi kurej~š, = Zbog navike Kurejšija, Iilaafihim rihleteš~šitaa~i ves~saj~f, = navike njihove da zimi i ljeti putuju, Fel ja`abudu rabbe hazel~bej~t, = neka se oni Gospodaru ovoga Hrama klanjaju, El~lezii at`amehum~min džu`i~ve amenehum~min hauf. = koji ih gladne hrani i od straha brani.

Sura el~Maun (REAL AUDIO)

Prevod sure el~Maun Ere~ejtel~lezi jukezzibu bid~din, = Vidje li ti onoga što onaj svijet poriče? Fe zalikel~lezi jedu`ul~jetim, = Pa to je onaj koji grubo odbija siroče, Ve la jehud~du `ala ta`amil~miskin, = i koji da se nahrani siromah - ne podstiče, Fe vejlul~lilmusallin, = A teško se onima koji, kad namaz obavljaju, El~lezine hum `an salatihim saahuun, = namaz svoj kako treba ne izvršavaju, El~lezine hum juraa`un, = koji se samo pretvaraju, Ve jemne`uunel~maa`un. = i nikom ništa ni u naruč ne daju!

Sura el~Keuvser (REAL AUDIO) Prevod sure el~Keuvser Innaa e`atajnaakel~keuvser, = Mi smo ti, uistinu, mnogo dobro dali, Fe salli lirabbike ven har, = zato se Gospodaru svome moli i kurban kolji, Inne šaanieke huvel~ebter. = onaj ko tebe mrzi sigurno će on bez pomena ostati.

Sura el~Kafirun (REAL AUDIO) Prevod sure el~Kafirun Kul jaa ejjuhel~kafirun, = Reci: O vi nevjernici, la e`abudu ma te`abudun, = ja se neću klanjati onima kojima se vi klanjate, ve laa entum `abidune maa e`abud, = i vi se nećete klanjati Onome kome se ja klanjam, ve laa ene `abidum~maa `abet~tum, = ja se nisam klanjao onima kojima ste se vi klanjali,

ve laa entum `abidune maa e`abud, = a i vi se niste klanjali Onome kome se ja klanjam, lekum dinukum velijed~din. = pa svakom njegova vjera!

Sura en~Nasr (REAL AUDIO) Prijevod sure en~Nasr Iza džaa enasrullahi vel~feth = Kada dođe Allahova pomoć i pobjeda, Ve re~ejten~nase jedhulune fi dinillahi efvadža. = i kada vidiš ljude kako u skupinama ulaze u vjeru, Fe sebbih bihamdi Rabbike vestagfirh= onda slavi i veličaj svoga Gospodara i traži oprosta, Innehu kane tevvaba. = jer zaista On mnogo prašta. Sura Mesed (REAL AUDIO) Prijevod sure Mesed Tebbet jeda ebi lehebiu~vetebbe. = Proklete neka su ruke Ebu Lehebove i proklet neka je i on sam,, Ma agna `anhu maluhi ve ma keseb. = njegova imovina i sve što je stekao neće mu pomoći, Sejasla naren zate leheb, = on će biti pržen na plamenu Džehennemskom, Vemre~etuhu hamma~letel hatab. = isto tako biće kažnjena injegova žena, Fi džidiha hablum mim~mesed. = za njezin vrat biće privezano uže od vlakna palminog. Sura el~Ihlas (REAL AUDIO) Prijevod sure Ihlas Kul-Hu~vallahu ehad, = Reci: On, Allah, je Jedan i Jedini Allahus~Samed, = Allah je Apsolutni, Lem~jelid ve lem juled, = nije nikog rodio niti je rođen, ve lem jekul~lehu kufu ven ehad. = i niko Mu ravan nije.

Sura El~Felek (REAL AUDIO) Prevod sure Felek Kul euzu birabbil~feleka, = reci utječem se Gospodaru zore, Min šerri ma haleka, = od zla onoga što On stvara, Ve min šerri gasikin iza vekab, = i od zla mrkle noći kada razastre tmine, Ve min šerri nefassati fil ukad, = i od zla smutljivca kad smutnje sije, Ve min šerri hasidin iza hased. = i od zla zavidnika kad zavist ne krije!

Sura En~Naas (REAL AUDIO) Prevod sure en~Naas Kul euzu birabbin~naas, = Reci: Utječem se Gospodaru ljudi, Meliki~naas, = Vladaru ljudi, Ilaahin~naas, = Bogu ljudi, Min šerri ves~vasil han~naas, = od zla šejtanskih došaptavanja, Ellezi juves~visu fi sudurin~naas, = što ga ubacuju u grudi ljudi, Minel~džinneti ven~naas. = i od džinna i od ljudi.

Pregibanje u namazu (ruku') Pregibanje preko polovine tijela zove se ruku'. Vršeći ruku', izgovaramo: »Subhane rabbijel~`azim, tri puta. (REAL AUDIO) Dižući se s ruku'a izgovaramo: »Semiallahu limen hamideh«; (REAL AUDIO) zatim malo zastanemo i reknemo: »Rabbena lekel~hamd«, (REAL AUDIO) pa se, izgovarajući »Allahu ekber«, spustimo na tle. Kad smo sagnuti na ruku, gledamo u nožne prste.

Spuštanje lica na tle (sedžda) Kad smo stojeći izgovorili: »Rabenna lekel~hamd«, spuštamo se na tle i govoreći »Allahu ekber« - činimo sedždu. Prvo spustimo koljena, zatim dlanove, a onda nos i čelo. Na sedždi izgovaramo: »Subhane rabbijel~e`ala« (REAL AUDIO) tri puta. Izgovarajući tekbir dignemo glavu sa zemlje i malo sjedemo, a onda, na isti način, učinimo drugu sedždu. Sa sedžde se, govoreći »Allahu ekber«, dižemo na drugi rekat. Na sedždi gledamo niz nos. Na sedždi se dotičemo tla nožnim prstima, koljenima, dlanovima, nosom i čelom. Sjedenje u namazu Poslije svakog drugog rekata i na završetku namaza sjedimo. Namaz od dva rekata ima samo jedno sjedenje - kade-i ahire. Namazi od tri ili četiri rekata imaju po dva sjedenja: prvo sjedenje poslije drugog rekata i kade-i ahire na završetku namaza. Na prvom sjedenju učimo Ettehijjatu. Na posljednjem sjedenju učimo Ettehijjatu, salavate i dovu, pa predamo (izgovorimo) selam. Evo kako glase: Ettehijjatu, salavati i dova: Ettehijjatu (REAL AUDIO) Ettehijjatu lillahi ves~salavatu vet~tajjibatu, Esselamu `alejke ejjuhen~nebijju ve rametullahi ve berekatuhu, Esselamu `alejna ve `ala ibadillahis~salihin. Ešhedu en la ilahe illallah, Ve ešhedu enne Muhammeden `abduhu ve resuluhu.

Salavati (REAL AUDIO)

Allahumme salli `ala Muhammedin ve `ala ali Muhammed, Kema sallejte `ala Ibrahime ve `ala ali Ibrahim, Inneke hamidum~medžid.

Allahumme barik `ala Muhammedin ve `ala ali Muhammed, Kema barekte `ali Ibrahime ve `ala ali Ibrahim, Inneke hamidum~medžid.

Dove (REAL AUDIO)

Rabbena `atina fid-dun~ja haseneteu~ve fil~ahireti haseneteu~vekina `azaben~nar. Rabbenagfirli ve li validejje ve lil~muminine jeuvme jekumul~hisab.

Završetak namaza (selam) (REAL AUDIO) Namaz završavamo predavanjem selama. Selam se predaje ovako: okrenuvši glavu prvo na desnu stranu, izgovorimo: »Esselamu `alejkum ve rahmetullah« Zatim okrenemo glavu na lijevu stranu i izgovorimo iste riječi. Izgovarajući selam, gledamo u vrhove ramena. Pošto predamo selam, pohvalno je proučiti: »Allahumme entes~selamu ve minkes~selamu tebarekte ja zel~dželali vel~ikram.« (REAL AUDIO) Dok ovo učimo, potaremo se dlanovima po licu. Ranije smo naučili kako se sjedi u namazu. PET FARD NAMAZA Uzvišeni Allah dželle šanuhu je naredio klanjanje fard namaza, a Muhammed sallallahu ‘alejhi ve sellem- je preporučio i klanjanje sunnet namaza. I fard namaz i sunnet namaz klanjaju se na isti način, a razlika je u onome šta se uči na stajanju i sjedenju. Prvo treba naučiti klanjati fard namaze. Spomenuli smo da namazi mogu imati dva, tri ili četiri rekata. Ovdje ćemo ih naučiti takvim redom. SABAH NAMAZ Sabahski fard namaz ima dva rekata. Sjedi se poslije drugog rekata. Nijjet se

učini ovako. »Ja odlučih da klanjam u Ime Allaha sabahski fard namaz.« Kad izvršimo početni tekbir, sastavimo ruke, stojimo mirno i učimo: Subhaneke, Euzu, Bismillu, Fatihu i jednu suru. Kada završimo učenje, izvršimo ruku' i dvije sedžde, ustanemo na drugi rekat. Na drugom rekatu učimo: Bismillu, Fatihu i jednu suru. Nakon toga izvršimo ruku' i dvije sedžde pa sjednemo na koljena. Na posljednjem sjedenju učimo Ettehijjatu, salavate i dove te predamo selam. Ovim je završen sabahski fard namaz. PODNE-NAMAZ Podnevski fard namaz ima četiri rekata. Sjedi se poslije drugog i četvrtog rekata namaza. Nijjet se čini ovako: »Ja odlučih, da klanjam u Ime Allaha podnevski fard namaz. Prva dva rekata klanjaju se isto kao sabahski fard, s tim što poslije drugog rekata učimo samo ettehijatu i onda ustajemo na treći rekat. I na trećem i četvrtom rekatu učimo samo Bismillu i Fatihu. Poslije toga izvršimo ruku', sedžde i posljednje sjedenje pa predamo selam. Ovim je izvršen podnevski fard namaz. IKINDIJA NAMAZ Ikindijski fard namaz ima četiri rekata. Klanja se isto kao podnevski fard. Nijet se učini ovako: »Ja odlučih da klanjam, u Ime Allaha, ikindijski fard namaz. AKŠAM NAMAZ Akšamski fard namaz ima tri rekata. Sjedi se poslije drugog rekata i na završetku namaza. Nijjet se učini ovako: »Ja odlučih, da klanjam u Ime Allaha akšamski fard namaz.« Prva dva rekata klanjuju se isto kao sabahski fard namaz. Na prvom sjedenju proučimo samo Ettehijjatu i ustanemo na treći rekat. Na trećem rekatu učimo samo Bismillu i Fatihu. Zatim izvršimo ruku i sedžde pa sjednemo na posljednje sjedenje. Na posijednjem sjedenju učimo Ettehijjatu, salavate i dovu pa na kraju predamo selam. Ovim je završen akšamski fard namaz.

JACIJA NAMAZ Jacijski fard namaz ima četiri rekata. Klanja se isto kao podnevski i ikindijski

fard namaz. Nijjet se učini ovako: »Ja odlučih da klanjam u Ime Allaha, jacijski fard namaz.« ZABORAV U NAMAZU (SEHVI SEDŽDA) Kad čovjek nehotice u namazu učini nešto drukčije nego što zahtijeva propis (izostavi Fatihu, suru ili prvo sjedenje), treba da izvrši dvije sedžde, što zovemo sehvi sedždom. Sehvi sedžda se čini na ovaj način: Poslije predaje selama na desnu stranu učine se dvije sedžde, a onda se ponovo prouči Ettehijjatu, salavati i dove, pa se preda selam. Ako grešku učinimo hotimićno, namaz se neće važiti i treba se ponoviti. ŠTA KVARI NAMAZ Namaz se pokvari: ako se izgubi abdest (pusti vjetar), ako se u namazu progovori, nasmije, jaukne, glasno zaplače, bez potrehe iskašljava ili učini bilo šta što ne priliči da se učini u namazu. POUKE O FARD NAMAZIMA Obaveza klanjanja fard namaza nastaje otkako čovjek postane punoljetan i traje sve do smrti. Roditelji su dužni djecu od sedam godina naučiti da klanjaju, a od deset godina privoljeti ih na klanjanje pa ako treba i prutićem. Fard namaz se može izostaviti samo kad postoji vjerom priznata zapreka ili smetnja. Ako čovjeku prođe fard namaz treba da ga naklanja čim prije. Naklanjavanje se vrši isto kao i redovno klanjanje a u nijjetu se kaže koji se namaz naklanjava. napr: sabahski, podnevski, ikindijski, akšamski ili jacijski fard. Ovako se zanijjeti: »Ja odlučih da naklanjam u Ime Allaha, sabahski (ili neki drugi) fard namaz koji mi je prošao.«

SUNNET-NAMAZI Uz fard namaz, kao od Allaha propisanu Islamsku dužnost, Allahov poslanik Muhammed -sallallahu ‘alejhi ve sellem- je iz velike ljubavi prema Uzvišenom Allahu klanjao i sunnet namaze koje je i nama preporučivao. Stoga i mi klanjamo sunnete. Sunnet namazi se klanjaju prije farda, poslije farda ili prije i poslije farda. Sunnet namazi mogu imati dva ili četiri rekata. Sunnet namazi se klanjaju kao i fard, a razlika je u učenju na trećem i četvrtom rekatu i prvom sjedenju.

KAKO SE KLANJAJU SUNNET NAMAZI

Sunnet namazi od dva rekata klanjaju se isto kao i sabahski fard namaz. Podnevski sunet od četiri rekata klanja se kao i fard namazi od četiri rekata, ali se na trećem i četvrtom rekatu poslije Fatihe uči i jedno sure. Ikindijski sunnet od četiri rekata razlikuje se od podnevskog sunneta u tome što se u ikindijskog sunneta i na trećem rekatu uči kao i na prvom rekatu, i na prvom sjedenju se uči Ettehijatu, Salavati i Dova, ali se ne predaje selam, nego ustajemo na treći rekat. Jacijski sunnet od četiri rekata klanja se isto kao ikindijski sunnet.

POUKE O SUNNETIMA Ikindijski sunnet i jacijski sunnet od četiri rekata možemo skratiti na dva rekata, a možemo ih i posve izostaviti. Podnevska obadva sunneta, akšamski sunnet i jacijski posljednji sunnet možemo izostaviti ako smo mnogo zaposleni ili nemoćni u protivnom njihovo ispuštanje bez opravdana razloga je grijeh. Sabahski sunnet ne treba nikada izostaviti. Kad naklanjavamo sabahski fard istog dana prije podne, naklanjaćemo i sunnet. Osim ovog slučaja, sunnet namazi se nikad ne naklanjavaju. Kur'anske sure učimo po redu kako su napisane u Musafu, npr. prvi rekat - sura Kevser, drugi rekat - sura Ihlas, treći rekat - sura Felek i četvrti rekat - sura Naas. Pokuđeno je učenje sura u namazu po rednim brojevima unazad ali se ne mora radi toga sehvi sedžda činiti.

VITR-NAMAZ Vitr namaz je posebni namaz, koji se klanja poslije jacijskog posljednjeg sunneta. Vitr namaz ima tri rekata, a klanja se kao i akšamski fard namaz, ali se razlikuje u učenju na trećem rekatu. Treći rekat klanja se na ovaj način: pošto se prouči Bismilla, Fatiha i sura, dignu se ruke izgovarajući: »Allahu ekber«. Tada se ruke sastave na pupku muški i na prsima ženske, a zatim se uči Kunut dova. Kad završimo Kunut dovu, obavimo ruku, dvije sedžde i posljednje sjedenje pa predamo selam. Ako nam prođe vitr namaz, treba ga naklanjati jer je on vadžib.

Kunut dova (REAL AUDIO) (Kunut dova se uči na trećem rekatu vitr namaza pošto se prouči Bismilla, Fatiha i sura.) Allahumme inna nesteinuke ve nestagfiruke, ve nestehdike ve nu'minu bike, ve netubu ilejke ve netevekkelu `alejke, ve nusni `alejkel~hajre kullehu, Neškuruke va la nekfuruke, Ve nahle~`u ve netruku men jefdžuruke, Allahumme ijjake na'budu ve leke nusalli ve nesdžudu, ve ilejke nes`a ve nahfidu. Nerdžu rahmeteke ve nahša 'azabeke. Inne `azabeke bil~kuffari mulhik. ZIKR I TESBIH POSLIJE NAMAZA Kad potpuno završimo neki namaz, lijepo je proučiti Salat i Temdžid, Ajetul~kursij, tesbih i učiniti dovu. SALAT I TEMDŽID »Allahumme salli `ala sejjidina Muhammedin ve `ala ali sejjidina Muhammed. (REAL AUDIO) Subhanallahi vel~hamdulillahi ve la ilahe illallahu vallahu ekber. Ve la havle ve la kuvvete illa billahil~`alijjil~`azim.« (REAL AUDIO) A onda proučimo Euzu i Bismillu, pa počnemo Ajetul~kursiju.

AJETUL~KURSIJ (REAL AUDIO) »Allahu la ilahe illa Hu, el~hajjul~kajjum. La te`huzuhu sinetu~ve la neuvm. Lehu ma fis~semavati ve ma fil~erd. Men zellezi ješfeu` indehu illa bi`iznih. Ja`lemu ma bejne ejdihim ve ma halfehum, ve la juhitune bi šej-in min `ilmihi illa bima šaa. Vesia` kursijjuhus~semavati vel~erd, ve la jeuuduhu hifzuhuma ve huvel~`alijjul~`azim.« Kad završimo Ajetel~kursij, onda učimo tesbih: TESBIH »Ja Rabbi zel-dželali subhanallah« Tada izgovorimo »subhanallah« 33 puta. Zatim učimo: »Subhanel~baki daimen elhamdulillah« i reknemo »Elhamdulillah« 33 puta. Najposlije učimo: »Rabbil~`alemine te`ala šanuhu Allahu ekber« i izgovorimo »Allahu ekber« 34 puta. Tespih uzimamo radi lakšeg brojenja onoga što učimo a ako nemamo tespiha možemo učiti na prste ili napamet. Iza toga učimo: »La ilahe illallahu vahdehu la šerike leh. Lehul~mulku ve lehul~hamdu juhji ve jumit ve Huve hajjun la jemut bijedihil~hajr ve Huve `ala kulli šejin kadir. Ve ma erselnake illa rahmetelil~`alemin« (REAL AUDIO) Sad se dignu ruke, s dlanovima okrenutim nebu i uči se dova. Umjesto dove može se proučiti samo Fatiha. ZAJEDNIČKO KLANJANJE (DŽEMAT) Fard namaz klanjamo pojedinačno, svako sam za sebe ili zajednički (džematile), a sunnet namaze klanjamo samo svako za sebe. Zajedničko klanjanje za imamom zove se džemaat (skup, zajednica). Klanjanje u džematu preporučeno je Kur'anom i Hadisom a ima i veću nagradu od Allaha dželle šanuhu. Svaki džemat ima imama (vođu), koji ga predvodi i mujezina koji ga okuplja. Imam uči glasno fatihu i suru na prva dva rekata kada predvodi sabah, akšam i jaciju namaze. Kada predvodi dnevne namaze on uči sve tiho šapatom osim tekbira i onog što se uči pri ispravljanju sa rukua tj, Semiallahu limen hamideh koje će na svakom skupnom namazu učiti glasno isto kao i tekbir na početku i između ruknova. Ako bi imam tiho učio u noćnim namazima i glasno u dnevnim onda mora obaviti sehvi sedždu u protivnom namaz cijelog džemata neće biti validan.

OSTALI NAMAZI Pored pet redovnih namaza klanjamo još neke namaze kao što su: Džuma namaz, bajram namazi, teravih namaz, dženaza namaz i drugi. Za svaki ovaj namaz postaje propisi. Džuma namaz, bajram namazi i dženaza namaz se uvijek klanjaju zajednički u džematu. Oni se ne mogu pojedinačno obavljati. Džamija je mjesto za zajedničko klanjanje i Islamsko poučavanje i sastajanje džemata. Zajednički se može klanjati i na bilo kom drugom mjestu ako je prisutno više od jednog Muslimana. Žene ne trebaju klanjati u džematu jer je njihov svaki namaz vrijedniji ako ga klanjaju pojedinačno i unutar svojih kuća a dalje od pogleda muškaraca. Ipak ako one žele manju nagradu i da klanjaju namaz u džamiji, a muž im to ne brani, onda im je dozvoljeno. Muž treba gledati i pažljivo ocjeniti kako taj ženin odlazak u džamiju djeluje na njeno duhovno stanje te ako bi ona pokazala znake depresije i klonulosti bijavši stalno u kući onda on treba da joj omogući da ide s njim ili sa drugim bliskim rodom u džamiju. Ovo je pogotovo važno za žene koje danas žive u nemuslimanskim državama gdje su ionako izolovane i bez svojih drugarica te se preporućuje mužu, u svrhu očuvanja ženinog mentalnog i duhovnog blagostanja, da je povremeno izvodi na piknik ili kakvo drugo lijepo vjersko okupljanje gdje supruga može popričati s drugim vjernicama. Naravno to ne znači da oni trebaju ići na muzičke zabave koje su vrlo popularne među iseljenicima gdje muško i žensko sjedi zajedno u jednoj prostoriji i malo ko je obučen po Islamskom propisu i gdje se često igraju narodna kola i dodiruju oni kojima je to haram. Takva okupljanja su haram i povod Allahova dželle šanuhu prokletstva. Okupljanja se mogu organizovati gdje će muški i žene biti razdvojeni i mogu poslušati kakve lijepe kaside ili ilahije da se malo razvesele i opuste od svakodnevne zbilje vjerničkog života. TREĆA GLAVNA ISLAMSKA DUŽNOST Treća glavna islamska dužnost je zekat, obavezni vjerski doprinos. Zekat je obavezno davanje jednog dijela iz viška imovine siromašnim muslimanima i muslimankama ili u druge korisne svrhe islamske zajednice u cilju postizanja Allahova zadovoljstva. Zekat se daje na imovinu koja pretječe od osnovnih potreba za život (nisab). Zekat se daje na novac, dragocjenosti (nakit, zlato, srebro), trgovačku robu, živo blago (stoku) i ostale vrijednosti. Imovina koja spada u zekat dijeli se u toku godine do vrijednosti od 2,5% od te imovine. Vlasnici zlata i srebra dužni su dati zekat ako budu imali u vlasništvu više od 90,6 grama zlata ili 641 ,5 grama srebra.

     

Zekat na živo blago podliježe zekatu više od 30 goveda ili 40 ovaca. Zekat na ostalu robu - žito, brašno, posteljina, odjeća, namještaj i sl. ako je namijenjeno za trgovinu procjenjuje se u vrijednosti zlata i srebra ili gotovog novca i na to se daje 2,5%. Zekat na žito, voće i povrće daje se odmah i to 10% od ubranog (ušr). Zekat se može dati: onima koji nemaju ništa od imovine, siromašnim licima ako imovina koju posjeduju nije dovoljna za njihovo izdržavanje, putnicima koji nemaju sredstava za povratak kući, zaduženim licima koja ne mogu otplatiti dug, te za vjerske aktivnosti koje nemaju drugih izvora sredstava. Davanjem zekata postižemo slijedeće koristi: - stičemo zadovoljstvo i milost Allahovu, čistimo srce od škrtosti i privikavamo se na darežljivost; - pomažemo siromahe i nevoljnike: - uklanjamo nesporazume i mržnju između imućnih i siromašnih - čistimo imovinu od tuđeg prava; - podmirujemo potrebe Islamskog društva.

Da bi zekat bio valjan i kod Allaha dželle šanuhu primljen potrebna su dva uvjeta: 1. nijet zekata - tj. da se obavezno srcem odluči da se izdvaja propisani dio imovine u ime Allaha; 2. svrha zekata - tj. da se obavezni iznos zekata podijeli u najljepšu svrhu koju sam odredi ili utvrdi nadležni organ Islamske države. Pošto danas nema halifata i Islamske države koja je usvojila Islamski zakon (Šeriat) kao svoj državni ustav stoga se zekat treba davati lično Muslimanima za koje se zna da su u potrebi za njim počevši od rodbine, komšija itd. Ako se živi u društvu koje nema sirotinje i kvalifikovanih zaslužnika zekata onda se isti može dati Islamskom udruženju ili zajednici koja će isti proslijediti siromašnim Muslimanima negdje drugdje u svijetu. Zekat se nipošto ne može davati nemuslimanima. Zekat se može dati također siromašnim studentima Islamske znanosti jer su oni u jednoj vrsti džihada naravno ako studiraju radi služenja Allahove vjere a ne iz ličnog materijalnog interesa što je danas nažalost očevidno u mnogim slučajevima svršenih hodža. Biti hodža, tj. imam, u jednoj zajednici ne znači imati profesiju nego doživotnu borbu na Allahovom putu i onaj ko se toga iskreno i predano prihvati je zaslužan kako financijske tako i moralne potpore svakog člana njegove zajednice. Kamo sreće da nam je većina hodža iskrena u onom što propovjedaju, danas bi svjetska vjerska pozornica bila mnogo zelenija. ČETVRTA GLAVNA ISLAMSKA DUŽNOST

Četvrta glavna islamska dužnost je Ramadanski post. Ramadanski post znači uz Ramadan se ustegnuti od jela, pića, pušenja i spolnog uživanja od prije zore do zalaska sunca, u svrhu odanosti Allahu dželle šanuhu. Postiti je dužan svaki musliman i muslimanka koji je punoljetan i zdrav. Ramadanski post se zanijeti ovako: »Ja odlučih postiti Ramadanski post u Ime Allaha.« Ramadanski post se obično zanijeti prije zore, poslije noćnog ručka kad se i zaposti. Ramadan je mjesec ibadeta, dobročinstva i vjerskog preporoda. U džamijama se uči i tumači Kur'an, a kod kuće se pomažu siromašni, dočekuju i posjećuju rođaci, komšije i prijatelji. Noću uz Ramadan klanja se teravih namaz. U toku dana razlikujemo dva osnovna termina: sehur - vrijeme početka posta, i iftar - čas kada treba prekinuti post. Musliman zaposti tako što opere usta i zube i učini nijet, a omrsi se obično učeći Bismillu i najčešće vodom. Za vrijeme posta treba se čuvati i svih hrđavih djela, što više besposlena razgovora. Post će biti pokvaren ako se svjesno nešto pojede, popije, zapali cigareta i sl. Namjerno prekidanje posta ili potpuno odustajanje od istog bez valjana razloga ima za kaznu 60 dana napaštanja za svaki propušteni dan stoga nije dozvoljeno olahko primati propise o postu. Ako u zaboravu učinimo nešto što kvari post, post neće biti pokvaren. Čovjek koji uz Ramadan ne posti bez valjana razloga griješan je i treba da kasnije naposti Ramadan. Krajem Ramadana daje se siromašnim Muslimanima određena materijalna pomoć, dar u novcu ili namirnicama. To darivanje zove se sadekatul fitr, a može se dati i za potrebe Islamske dobrotvorne institucije. Dvadeset sedma noć Ramadana zove se Lejletul-Kadr i to je najsvetija noć u godini jer je u njoj otpočela objava Kur`ana azimu šana. Po završetku Ramadana nastupa Bajram kao blagdan Muslimana poslije ispunjenih vjerskih dužnosti. Ramadanski post može izostaviti: bolesnik, putnik koji se udaljava od boravišta više od 80 km do 15 dana, vojnik na odsluženju prisilnog vojnog roka u sekularnoj državi, zatvorenik, putnik, radnik na teškim fizičkim poslovima, starije osobe nesposobne da izdrže post, žena koja nosi ili doji dijete, a mora ga izostaviti žena za vrijeme mjesečnog pranja. Sve navedene osobe dužne su post napostiti do idućeg Ramadana, a osobe koje nisu u stanju napostiti propuštene

dane zbog teške bolesti ili starosti dužne su za svaki dan izostavljenog posta podijeliti otkupninu u vrijednosti sadekatul- fitra (fidija). AKO ŽELITE DA ZNATE VIŠE O VRIJEDNOSTIMA RAMADANA PETA GLAVNA ISLAMSKA DUŽNOST Peta glavna Islamska dužnost je Hadždž tj. Ka'bu jednom u životu po Islamskim propisima posjetiti ako je to osobi financijski, zdravstveno i bezbjedonosno moguće. Allah dželle šanuhu u Kur'anu poziva sve Muslimane i Muslimanke da posjete Ka'bu i izvrše propisane obrede Hadždža ako za to imaju mogućnosti. Tako uzvišeni Kur'an kaže: »Ljudi koji imaju mogućnost dužni su u Ime Allaha posjetiti Ka'bu.« Hadždž se obavlja uoči i u vrijeme Kurban bajrama. Hadž ima tri osnovna farza koja mora svaki hadžija izvršiti i to: - ihram obući (ihram se sastoji od dva čista ogrtača za muškarce, a ženski je ona odjeća u kojoj se obično oblače i one za razliku od muških pokrivaju i glavu kao i obično); - boraviti na Arefatu deveti dan zul-hidžeta, - tavafi zijaret tj. počasni obilazak oko Ka'be u danima Kurban bajrama. Žena koja odluči da obavi Hadždž treba da bude u društvu svoga supruga ili bližeg rođaka sa kojim ne može stupiti u bračnu zajednicu ili da bude u društvu žena koje zajedno putuju na Hadždž.

Hadžija je prije Hadždža dužan da: - osigura svoju porodicu odgovarajućim životnim potrebama do povratka sa Hadždža, - izmiri svoje dugove i zatraži oprost za uvrede koje je eventualno nekada nekome nanio, - da se pokaje za svoje grijehe i odluči da se po povratku sa Hadždža posveti svojim obavezama prema Allahu dželle šanuhu,

Glavne koristi od Hadždža su slijedeće: da hodočasnici izvrše propisane vjerske obrede na određenim mubarek mjestima. - da se kod Ka'be na Arefatu, kod mezara Poslanika Muhammeda -sallallahu alejhi ve sellem- u Medini i na drugim časnim mjestima obrate Allahu dželle šanuhu za oprost grijeha i zatraže sreću i napredak svoje zajednice i svih ljudi jer ista imaju kod Allaha osobit ugled te je dova kud i kamo prihvaćenija nego na drugim mjestima. - da se Muslimani na hodočašću Ka'bi međusobno upoznaju i da se tješnje povezuju kako bi jedni druge pomagali u svim važnijim pitanjirna. - da sastanak na Hadždžu u Mekki koriste kao sveislamski skup na kojem bi trebalo rješavati vjerska, prosvjetna i druga društvena pitanja Islamskog svijeta (ovo je nažalost već odavno napuštena praksa jer Saudijska kao i većina drugih vlada ne voli nikakve promjene i eventulano ujedinjavanje Islamskih država u kakav ekonomski ili, gluho bilo, vojni blok). Pri obavljanju Hadždža je vrlo važno udubiti se u duh tog obreda i prisjećati se kako ga je obavljao Poslanik i ashabi da bi se iole opkoristilo duhovnom blagodati koja ova vjeska institucija sadrži u sebi. Mnogi to prihvate kao još jedno putovanje u nepoznato i kupovanje sedžada i tespiha ili još gore kao dobru priliku za prošenje itd. Blago se onome ko svoj Hadždž obavi onako kako treba sa svom skrušenosti i predanosti koju Allah dželle šanuhu očekuje od Svojih robova.

BRATSTVO IZMEĐU MUHAMMEDA

I ISA`A (ISUSA)

Pored imena Allaha, Vjerovjesnika Muhammeda i ostalih vjerovjesnika stoje počasni dodatci na Arapskom koje trebate čitati kako sam ispod naznačio: = subhanehu ve te´ala = sallallahu ´alejhi ve sellem = ´alejhi selam

Kao što se navodi u Kur`anu el-Kerimu, svaki poslanik je bio zadužen da potvrdi poslanika prije sebe i takođe obavijesti o posljednjem poslaniku Muhammedu . Svete Knjige (Kitabi) koje su objavljene poslanicima su jasno deklarisale vjerovjesništvo Muhammeda Kerimu: . Allah izjavljuje u Kur`anu el-

"Bez sumnje on (Muhammed) je spomenut u Skriptima prijašnjih naroda." (Šu`ara: 196) Allah je informisao sve poslanike o Muhammedu i njegovim atributima. Da su oni živjeli u njegovoj epohi oni bi ga sigurno vjerovali i pomogli. Oni su obavijestili svoje sljedbenike o Muhammedu i tražili od njih da mu budu odani kada se pojavi. Allah kaže u Kur`anu el-Kerimu:

"Allah je od svakog vjerovjesnika kome je Knjigu objavio i znanje dao obavezu uzeo: »Kad vam, poslije, dođe poslanik koji će potvrditi da je istina ono što imate, hoćete li mu sigurno povjerovati i sigurno ga pomagati? Da li pristajete i prihvatate da se na to Meni obavežete? - Oni su odgovarili: »Pristajemo!« - »Budite, onda, svjedoci« - rekao bi On -, »a i Ja ću s vama svjedočiti.«" (Ali Imran: 81) Muhammedova sveta imena i titule su bile ispisane u Gospelu i Tori. U Kur`anu el-Kerimu se kaže: "Oni koji slijede vjerovjesnika, poslanika koji niti čita niti piše, kojeg oni kod sebe, u Tori i Evanđelju, zapisana nalaze..." (El~Araf: 157) Židovi u Tori i Kršćani u Evanđelju su vidjeli Muhammedove atribute i očekivali su njegov dolazak. Svaka generacija je opominjala sljedeću generaciju na njega; stoga, obje religije su žarko očekivale njegov dolazak. Ali kada je Arapsko siroće odabrano kao posljednji Allahov Vjerovjesnik, i jedni i drugi su ga samo radi rasizma porekli i odbili. Ipak oni su ga čekali i znali su o njemu koliko i o svojim sinovima. Kur`an el-Kerim kaže: "Oni kojima smo dali Knjigu poznaju Vjerovjesnika kao što poznaju svoje sinove, ali neki od njih doista svjesno istinu prikrivaju." (El~Bekara: 146) Kur`an el-Kerim obavještava vjernike da su Kršćanski i Židovski uglednici uklonili iz svojih svetih skripta rečenice koje obavještavaju o Muhammedovom dolasku.

U Tori radosna vijest je realizovana dolaskom Isa`a (Isusa) . Isus je odobrio i objavio skori dolazak Allahova Vjerovjesnika Muhammeda kako je prorečeno u Tori. Ovo je bila jedna od glavnih Isusovih dužnosti. Posljednji poslanik Izraelćanima, Isus , je osvježio vjerski život među njima i objavio da će uskoro doći zadnji Vjerovjesnik poslije njega čije ime će biti Ahmed, vjerovjesnik Muhammed . Isus , prije svog uzdizanja na nebo, je objavio radosnu vijest čovječanstvu i rekao: "»O sinovi Israilovi, ja sam vam Allahov vjerovjesnik da vam potvrdim prije mene objavljenu Toru (Tevrat) i da vam prenesem radosnu vijest o vjerovjesniku čije ime je Ahmed, koji će poslije mene doći«" (Es~Saff: 6) Isto kako je Isus objavio čovječanstvu dolazak Muhammed posljednjeg Allahovog Vjerovjesnika; tako je i Muhammed objavio čovječanstvu da će se Isus vratiti s neba i šta će sve učiniti te je naredio svojim sljedbenicima da mu budu poslušni. Allahov Vjerovjesnik Muhammed je rekao:

"Ja sam najbliži sinu Merjeminom, Isusu, na nebesima i na zemlji. Svi su poslanici kao braća. Kao braća od jednog oca ali rođena od različitih majki. Njihova vjera je ista." Isus , nije umro niti je razapet na križu. On je uzdignut na nebo gdje će ostati do određenog časa njegova povratka. Kada Antikristova smutnja bude gušila Muslimane on će se vratiti na zemlju da ga Allahovom voljom i određenjem ubije. Ova činjenica je potvrđena Kur`anom, Vjerovjesnikovim Hadisom i općim stajalištem Islamskih učenjaka. Kur`an el-Kerim izjavljuje: "A on (Isus) je predznak Smaka svijeta, zato nikako ne sumnjajte u nj i slijedite uputstvo Moje, to je pravi put." (Ez~Zuhruf: 61) "I nema nijednog sljedbenika Knjige (Židova ili Kršćana) a koji neće morati povjerovati u njega prije njegove smrti; a na Sudnjem Danu on će protiv njih svjedok biti." (En~Nisa: 159) Muhammed je objavio čovječanstvu da će se Isus Smaka svijeta. Vjerovjesnik Muhammed je rekao: vratiti na zemlju prije

"Tako mi Onog u Čijim Rukama je moja duša, zasigurno će se sin Merjemin, Isus, uskoro vratiti među vas, i on će suditi čovječanstvu pravedno, on će

slomiti krst (poništiti Kršćanstvo) i ubiti svinju i neće primati Džizju (neće pored Islama dopustiti nikakvu drugu religiju u svijetu). Novca će biti toliko mnogo da ga niko neće htjeti." "Tako mi Allaha, sin Merjemin, Isus, će se definitvno vratiti kao pravedan sudac, slomit će križ, ubiti svinju, ukinuti Džizju, mlade kamile će biti oslobođene ali ih niko neće htjeti. Sva zavidnost i antagonizam će definitivno prestati. Isus će ponuditi novac čovječanstvu, ali ga niko neće poželjeti." "Dio mojeg ummeta će se neprekidno truditi do kraja svijeta i biće uvijek pobjedonosan. U tom će sin Merjemin doći među vas. Vođa Muslimana će mu reći, 'Hajde predvodi nas u namazu.' Ali Isus će odgovoriti: 'Ne, Allahovom blagodati prema ovom ummetu, svaki od vas može biti imam jedan drugom.' "Kako će te vi biti kad sin Merjemin bude među vama a imam vam bude jedan od vas?" "Kada Allahov dušman, Antikrist ugleda Isusa topit će se kao sol u vodi!" Zašto je Isus objavio Muhammedov dolazak? Zato što je Allah podario Muhammedu takvu čast kakvu nije ni jednom drugom vjerovjesniku. Allah se obraća čovječanstvu informišući nas da nam je poslao Vjerovjesnika koji je sredstvo uspostavljanja istine. "Reci: »O ljudi! Sad je istina doprla od vas.« (Junus: 108) Hvaleći Muhammeda s visokim počastima, Allah putu istine i da upućuje na ispravan put. izjavljuje da je on na

"Ja~Siin. Tako mi Kur`ana, punog Mudrosti. Ti si doista jedan od Vjerovjesnika, na Pravom Putu." (Ja-sin: 1-4) Muhammedova porodična loza je poznata i Allah Veličanstveni je sačuvao njegovu lozu od nevjerstva (kufr) i mnogoboštva (širk). Njegovi roditelji su bili vjernici i slijedili vjeru Ibrahima Hadis kaže: . Vjerovjesnikov

"Ja sam potekao od najplemenitijih generacija počevši s Ademom pa sve do danas." Svi poslanici su bili poslani jednom klanu ili stanovnicima jednog grada ili plemena; stoga su, njihova poslanstva bila svojstvena samo njihovim

neposrednim zajednicama. Ali Muhammed je poslan cijelom čovječanstvu. Sve do Smaka Svijeta svi ljudi su pod njegovim autoritetom i vođstvom. "Mi smo te poslali čovječanstvu da radosne vijesti donosiš i da opominješ, ali većina ljudi ne shvata." (Saba: 28) Drugi poslanici su stvoreni od njegova svjetla (duše) i poslani svojim zajednicama i time postali ukazana milost tim zajednicama. Ali Muhammed je milost ne samo cijelom čovječanstvu nego svim stvorenjima. "Mi smo te poslali kao milost svjetovima." (El~Enbijja: 107) Muhammedova egzistencija je milost svim svjetovima. Onome ko prihvati i

potvrdi da je Muhammed najsuperiornije Allahov dar milosti te postane njegovim sljedbenikom će imati sve unutarnje i pojavne kapije milosti širom otvorene; on će biti pošteđen svake mizerije. Po Njegovom (Muhammedovom) dolasku lanac i dar poslanstva je završen i Islam je postao zadnja i vječna religija. Nezamislivo je da će Islam nestati i završiti dok god je čovječanstva ma koliko to nekima omraženo billo. Ovaj identitet će nastaviti bez pogoršavanja i svjetlo Vjerovjesnika će ostati do u vječnost. On je donio Knjigu i istinu koja je čovječanstvu neophodna i poslana da mu donese sreću i spas. On je Vjerovjesnik ljudima i džinnima. Kao ljudi, i džinni su takođe zaduženi Kur`anskim odredbama. On je imao drugove (ashabe) i među ljudima i među džinnima. Najveći dar i milost čovječanstvu je Vjerovjesnik Muhammed . Cjelokupne materijalne, etičke, pojavne i unutarnje znanosti su ujedinjene u njemu. On je potpuno očistio pomračene duhove i uprljana srca od materijalne i moralne nečisti; dotadašnja katastrofalna etička degeneracija i deformacija usljed nejverstva i krivovjerstva je zaustavljena njegovim dolaskom na ovaj svijet. Efekt njegova svjetla će ostati prisutan do kraja svijeta. Ljudi koji nisu njegovi sljedbenici ne mogu nikad postići ovaj duhovni napredak. Ljudi koji su njegovi najbolji sljedbenici (evlije) dostižu esencijalnu manifestaciju Uzvišenog Allaha. Slijedeći njegov put osoba može dostići najviši vid predanosti i pobožnosti. Po pitanju etičke zrelosti Allah nije stvorio nijednog čovjeka kao što je vjerovjesnik Muhammed . Allah mu je podario sva dobra, ljepote i vrline koje jedno stvorenje može posjedovati. On kao univerzalni vjerovjesnik manifestuje najplementije kvalitete čovječanstva. Niko osim njega nema takvu ekselentnost. Allah jasno izjavljuje u Kur`anu:

"U Allahovom Vjerovjesniku je doista predivan uzor za onoga ko se nada susretu s Allahom i Sudnjem Danu, i onoga ko se mnogo sjeća i veliča Allaha." (El~Ahzab: 21) On je i duhovno i tjelesno bio najsavršeniji i naljepši od cijelog čovječanstva. Naša majka i Vjerovjesnikova časna supruga Ajša -radi~Allahu ´anha- kaže: "Allahov Vjerovjesnik je svakog momenta bio svjestan (sjećao se) Allaha." On je posjedovao takvu bliskost s Allahom uzvišeno prijateljstvo priznavanjem Allahovih teškoćama, i pokornošću Allahovim da nikada nije narušio to blagodati, strpljenjem u

naredbama i zabranama. . On je umjesto ličnih usvojio

On je iskreno bio potpuno predan Allahu Allahove Istine. Allah

želje i volju. On je svjetlo pravog puta; puta Islama. On je most do ga je stvorio kao sredstvo (vesilu) Svojim robovima za

postizanje pravog puta. Niko ne može doći Allahu osim preko njega i onaj ko ne priznaje njegovo vjerovjesništvo i autoritet ne može biti Musliman niti ući u Džennet (Raj). Čudesa (keramet) evlija (svetih ljudi) su sprovedena kroz njegovo posredstvo i autoritet. Allah svjetlom. je cijelo njegovo biće kao i tijelo učinio

"O Vjerovjesniče! Uistinu Mi smo te poslali kao svjedoka, donosioca radosne vijesti i onog koji opominje, i onoga koji poziva Allahu Njegovom dozvolom i kao lampu koja zrači svjetlošću." (El~Ahzab: 45-6) Radi ovoga, njegovo tijelo, duh, jezik, srce, moral i djela, njegovo znanje i shvatanje su izvori svjetla. Allah je učinio njegovu vrijednost uzvišenom i predpostavio ga kao najsvetije stvorenje nad svime i svakim. On je najuglednije stvorenje ne samo danas nego od vremena Adema pa do kraja svijeta. Niko ne može dobaviti samilost i blagoslov osim kroz njega i njegovim putem, kako na ovom tako i na drugom svijetu. Niko osim Allaha ne može potpuno znati njegovu realnost (istinsku prirodu). Nema nikakve potrebe za drugim religijama i Knjigama jer njegova religija obuhvata sve prijašnje religije, on obuhvata sve prijašnje poslanike u sebi, njegova Knjiga koja mu je objavljena obuhvata sve prijašnje Knjige. Na Sudnjem Danu on će svojim posredovanjem spasiti Muslimane od patnje i pomoći im da dobiju više pozicije u Džennetu (Raju). Allah Veličanstveni će radi njega oprostiti sve grijehe njegovim sljedbenicima. Neizmjerne blagodati i nagrade će biti podarene stanovnicima Dženneta u njegovu čast. Najveća sreća i

vrlina, najviše dostignuće za ljude je da slijede njegov put i da poprime njegov moral u svom životu. Allahova Časna Knjiga kaže: "Oni koji ga vjeruju, poštuju, pomognu, i slijede Svjetlo koje je sišlo s njim, oni će sigurno trijumfovati!" (El~Araf: 157) Jedan od dva stuba monoteizma je vjerovanje u Vjerovjesnika Muhammeda Vjerovanje u Allaha se ne može podvojiti od vjerovanja u Vjerovjesnika Muhammeda . Onaj ko to učini ne može biti Musliman. Zato što je Muhammed nosilac titule »Habibullah« tj. »Allahov Voljeni«; ljudi koji slijede njegov put mogu dostići stupanj »Mahbubijah« tj. osobitu privilegiju kod Allaha kao voljeno stvorenje čiju vrijednost ljudski razum ne može adekvatno pojmiti. Kao što je Allah učinio Muhammeda najboljim stvorenjem i vjerovjesnikom tako je i njegove sljedbenike učinio najboljom ljudskom zajednicom. Superiornost Muslimanske zajednice nije ni radi čega nego radi vjerovjesnika Muhammeda . Allah Veličanstveni kaže: "Čast pripada Allahu i Njegovom Vjerovjesniku, i Vjernicima." (Munafikun: 8) Zajedno s ashabima koji su ga vidjeli i okruživali, kasnije kroz stoljeća, Muslimani su ga slijedili s ogromnom ljubavi i sklonošću, i oni su gajili i dan danas gaje duboku ljubav i odanost prema njemu u svojim srcima. Vjerovjesnik je za te svoje buduće sljedbenike znao te je zato rekao: "Poslije mene će doći ljudi; svaki od njih će biti spreman žrtvovati svoju porodicu i imanje samo da bi me mogao vidjeti." Allah izjavljuje da će On Sam popraviti stanje ljudi koji budu vjerovali u istinu koja je sišla s Muhammedom . On deklariše da će On popraviti njihova srca, i izvući ih iz dubokih tmina na svjetlo. "Vjerovjesnik, koji vam Allahove znakove jasne kazuje, da bi ih on iz tmina na svjetlo izveo one koji vjeruju i dobra djela čine..." (Talak: 11) Historija je pokazala istinske i odane Muslimane ukrašene ovim kvalitetima, a i dan danas oni su dostupni svakom onom koji slijedi Muhammeda . .

(Ebu Irfan el~Bosni: Ja Rabbi, učini mene i moje potomstvo istinskim sljedbenicima i žrtvama Svom voljenom Vjerovjesniku Muhammedu . Amin a Erhamar~Rahimiin!)

´ISA (ISUS) Imranova familija (Ali Imran) Allah je još od Adema odabirao između vjernika; ljude zadužene vjerovjesništvom i poslanstvom; On je uzdigao njihov status darujući im razne vrline i sposobnosti. U prošlim ljudskim zajednicama, bilo je ljudi koji su voljeli Allaha ; i koje je

Allah volio i odabrao da budu Njegovi poslanici, iskreni i pravedni ljudi. O ovome Kur`an kaže: " Allah je odabrao Adema i Nuha (Noah), familiju Ibrahimovu (Avraham), i familiju Imranovu nad svim ostalim ljudima, potomstvo, jedno od drugih: a Allah sve čuje, i sve vidi." (Ali Imran: 33-34) U ovom časnom ajetu, Adem i Nuh , su spomenuti pojedinačno; dok su Ibrahim i Imran spomenuti kao odabrane familije. U tom ajetu se, štaviše, izjavljuje da su poslanici potomci jedni drugih. Iako je cijelo čovječanstvo geneološkim porijeklom od Adema i Nuha ljudi koje je Allah odabrao su ujedinjeni u zajedničkom naslijeđu. Nakon velikog Potopa, iako su mnogi poslanici odabrani od Nuhovog potomstva, broj pagana se drastično povećavao. Allah je onda poslao istaknutog velikana i vjernika Ibrahima da uputi ljude na pravi put. On je Ibrahimu podario titulu »Halilullah« tj. Allahova Prijatelja. Onda je nakon njega odabrao njegove sinove Ismaila i Ishaka te njegova unuka Jakuba (Jakova) i njegovo daljnje potomstvo. Korijeni Imranove Familije vode do Jakuba sina Ishakova sina Ibrahimova Allah ih sviju blagoslovio. Titula Jakuba (Jakova) je bila »Israel« i Isus je bio posljednji vjerovjesnik od te loze Izraelićana. Dok je, pak, druga loza od Ibrahima preko njegova sina Ismaila završena sa vjerovjesništvom

Muhammeda . Tako su familija Ibrahimova i familija Imranova povezane krvnim i vjerovjesničkim vezama. Hadreti Imran i Hanna: Otac Merjemin, Imran , je bio jedan od uglednika i učenjaka Sinova Israilovih. Poslanik Zekerijja i Imran , su oženili dvije sestre. Imranova supruga Hanna -radi~Allahu ´anha- je počela stariti a bila je nerotkinja. Ali njena sestra Iša, Zekerijjina supruga, je imala jedno muško dijete koji je kasnije postao poslanik Jahja . Jednog dana, Hanna -radi~Allahu ´anha- je ugledala pticu kako hrani svoje ptiče. Tada joj se pobudila nesavladiva želja da rodi sebi sina. Ona je predano molila Allaha Allah da joj podari dijete.

joj je uslišio molbu. Hanna -radi~Allahu ´anha- je bila presrećna kada

je uvidjela da je trudna. Kao zahvalu toj radosnoj Allahovoj blagodati, ona je zavjetovala to dijete Hramu u Jerusalemu. Ona je to zavjetovala ovako: "I kada reče supruga Imranova: ´O moj Gospodaru! Ja zavjetujem ovo što je u mojoj utrobi Tvom posebnom služenju: Pa primi ovo od mene: Ti si Onaj Koji sve čuje i sve zna`." (Ali Imran: 35) U tom vremenu, zavjetovana djeca su služila u hramovima. To služenje je bilo neprekidno sve do puberteta. Po ulasku u pubertet ona subila slobodna da odu ili da ostanu po njihovom vlastitom izboru. Tada nije bio običaj zavjetovati žensku djecu. Kada je Hanna -radi~Allahu ´anha- zanijela i zavjetovala svoje dijete koje će roditi, njen muž Imran se zabrinuo: "Zašto si zavjetovala dijete prije nego si saznala njegov pol? Ako bude žensko kako ćeš je zavjetovati?" - upitao je on. Ipak, nakon nekog vremena on je preselio na vječni svijet. Napokon nasuprot njenim očekivanjima, ona je rodila djevojčicu. Allah Veličanstveni to potvrđuje u Kur`anu el-Kerimu: "Kad je rodila, ona reče: 'O moj Gospodaru! Vidi! Ja sam rodila žensko dijete!' - A Allah najbolje zna šta je ona rodila - 'I muško nije kao žensko. Ja sam je imenovala Merjem (Marija), i ja predajem nju i njeno potomstvo Tebi u zaštitu od satane prokletog."

(Ali Imran: 36) Allah je primio ovu Hanninu -radi~Allahu ´anha- molbu i zavjet i zaštitio i njenu kćer Merjem i sina Merjeminog od sataninog zla i dodira. Vjerovjesnik Muhammed je rekao: "Satana dodirne sve ljude kada se rode. To mu je bilo uskraćeno samo kod Merjeme i Isa`a, i on ih nijedno nije dodirnuo." Merjem (Marija) ‘alejha selam: Na Hebrejskom jeziku, 'Merjem' znači ona koja je izuzetno predana u obožavanju. Njena majka ju je zavjetovala da obožava samo Allaha, Jednog i Jedinog. Kada se Merjem ‘alejha selam rodila kao siroće; njena majka ju je donijela u Hram i pokazala učenjacima Sinova Israilovih. Svi su oni htjeli da je uzmu u svoje okrilje zato što je ona bila kćer hadreti Imrana, koji je bio zadužen za žrtvenik u tom Hramu. Tako su se oni počeli raspravljati ko će uzeti njegovu kćer u okrilje. Zekerijjah je bio poslanik Izraelćanima u toj epohi i jedan od pokrovitelja Svetog Hrama. "Zato što je njena tetka moja supruga, ja imam prednost u brizi o Merjem." - rekao je on. Na kraju, odlučili su da "izvlače slamku" pošto niko nije htio odustati od svog prava na brigu o njoj. Tako su oni otišli na potok i bacili svoja pera s kojim su pisali Toru te su sva pera propala Zekerijjino je ostalo na površini. Tako su znali da je Merjem dopala njemu u okrilje. U Kur`an el-Kerimu, Allah Mudri kaže o ovom događaju: "To su nepoznate vijesti koje ti objavljujemo. Ti nisi bio među njima kad su pera svoja od trske pobacali da bi vidjeli koji će se od njih o Merjemi brinuti, i ti nisi bio među njima kada su se prepirali." (Ali Imran: 44) Nedugo poslije ovoga Merjemina majka Hanna je takođe preselila na vječni svijet te je Merjem odrasla sa svojom tetkom. Kada je ona malo porasla da se mogla o sebi brinuti Zekerijja joj je sagradio jednu sobicu u Hramu. Ova prostorija se zvala mihrab i niko osim Merjem nije ulazio u nju. Merjem je danonoćno bila zauzeta u ibadetu (obožavanju Allaha) i obavljanju dužnosti u Hramu za koje je bila zadužena. U kratkom periodu, ona je sazrila i postala uzorom lijepog morala, odnosa i pravednosti. Molba i želja njene majke Hanne se ispunila: "I Gospodar njen je lijepo primi i učini da uzraste divna, i da se o njoj brine Zekerijja."

(Ali Imran: 37) Kad god bi Zekerijja došao kod nje, ugledao bi raznog friškog voća koje nije raslo u toj provinciji i čija sezona nije prispjela. Ovaj predmet je spomenut u Kur`anu el-Kerimu: "Kad god bi on ušao kod nje, našao bi je snabdjevenu opskrbom. On je upita: 'O Merjema, odakle ti ovo dolazi?' Ona mu odgovori: 'Od Allaha! Allah opskrbljuje koga hoće, bez mjere." (Ali Imran: 37) Radosna Vijest od Meleka: Merjema je bila tako predana i pobožna da su joj se Meleki obraćali riječima i radosnim vijestima: "I kad Meleki rekoše: »O Merjema, tebe je Allah odabrao i čistom stvorio, i boljom od svih žena na svijetu učinio. O Merjema, budi poslušna svome gospodaru i licem na tle padaj i sa onima koji molitvu obavljaju i ti obavljaj!« (Ali Imran: 42-43) "I kad Meleki rekoše: »O Merjema, Allah ti javlja radosnu vijest, od Njega Riječ: Ime će mu biti Mesih, Isa, sin Merjemin, biće viđen i na ovom i na onom svijetu i jedan od Allahu bliskih; On će govoriti ljudima još u kolijevci, a i kao odrastao, i biće jedan od pobožnih.«" (Ali Imran: 45-46) Naš Vjerovjesnik Muhammed je rekao o hadreti Merjemi: "Najblagoslovljenija žena svog vremena je bila Imranova kćer, Merjem; a najblagoslovljenija žena našeg vremena je Hatidža." Džibrilova Posjeta:

Merjema je provodila dane vrlo povučena u svoj mihrab iskreno ispovjedajući svoju vjeru i predanost Allahu Veličanstvenom. Njena pobožnost je premašivala sve ostale u Hramu. Onda je Allah poslao Džibrila s radosnom viješću:

"I spomeni u Knjizi Merjemu kada se od ukućana svojih na istočnu stranu (Hrama) povukla. Ona je postavila paravan da se zakrije od ostalih; te smo joj Mi poslali Našeg Meleka, i on joj se pojavio u liku savršena čovjeka. »Ja se utječem Milostivom od tebe, ako se Njega bojiš!« - uzviknu ona. »A ja sam upravo glasnik od tvog Gospodara«, - reče on - »da ti poklonim dječaka čista!« »Kako ću imati dječaka« - reče ona - »kada me nijedan muškarac dodirnuo nije, a ja nisam nevaljalica!« »To je tako!« - reče on - »Gospodar tvoj je rekao: 'To je meni lahko', i zato da ga učinimo znamenjem ljudima i znakom milosti Naše. Tako je unaprijed određeno!« (Merjem: 16-21) "Ona reče: »Gospodaru moj, kako ću imati dijete kad me nijedan muškarac nije ni dodirnuo?« - »Eto tako«, - reče - ,»Allah stvara šta On hoće. Kada nešto odluči, On samo za to rekne; 'Budi!' - i ono bude.« I Allah će ga poučiti pismu i mudrosti, i Tevratu i Indžilu. I poslati kao poslanika Sinovima Israilovim."(Ali Imran: 47,8,9) Džibril ju je smirio tim riječima i onda puhnuo u rukav njenog ogrtača od čega je Djevica Merjema momentalno zanijela Isa`a (Isusa). Kur`an elKerim o tome kaže: "Merjemu, kćer Imranovu, koja je nevinost svoju sačuvala, a mi smo udahnuli u nju od Našeg duha; i ona je posvjedočila istinitost riječi svoga Gospodara i Njegove objave, i bila je od istinski predanih (robova)." (Tahrim: 12) "I spomeni onu koja je sačuvala svoju čednost: Mi smo udahnuli u nju od Našeg duha, i učinili nju i njena sina znamenjem svjetovima." (El~Enbija: 91) Merjemina trudnoća: Nakon nekog vremena, vidni znakovi trudnoće su postajali očigledni. Kao rezultat ovoga hadreti Merjem je napustila Hram i povukla se u neko izolirano i udaljeno mjesto. Trudnoća i rođenje su spomenuti u Kur`anu ovako:

"I ona zanese i bremenita se skloni daleko negdje. I porođajni bolovi prisiliše je da dođe do stabla jedne palme. »Kamo sreće da sam ranije umrla i da sam potpunop u zaborav pala!« - uziknu ona. I Melek je, koji je bio niže nje, zovnu: »Ne žalosti se, Gospodar tvoj je dao da niže tebe potok poteče. Zatresi stablo malo, posuće po tebi datule svježe, Pa jedi i budi vesela! A ako vidiš čovjeka kakva, ti reci: »Ja sam se zavjetovala Milostivom da ću šutjeti, i danas ni s kim neću govoriti.«" (Merjem: 22-26) Kao što se navodi u ovim časnim ajetima, hadreti Merjem je bila vrlo žalosna i zabrinuta, čak poželjevši da je mrtva. Kakav će njen ugled i stanje biti kada se pojavi s djetetom u naručju? Kako će odgovoriti na optužbe i potvore? Dok je bila utonula u ovakve brižne misli Allahova milost i pomoć su pristigle putem ohrabrujućih riječi Meleka. Glas joj je rekao da se malo osvježi svježim datulama i vodom da bi si ublažila porođajne bolove, a riješenje njenih briga oko zapitkivanja i optužbi drugih ljudi o njenom nadnaravnom donošenju djeteta na ovaj svijet je došlo kroz uputsvo da ni skim ne govori tj. da ne odgovara niti pokušava da objasni ljudima kako i zašto je ona neudata rodila dijete. To uputstvo je bilo uvod u jedno od prvih čuda njenog časnog sina Isa`a (Isusa) koje mu je Allah još kao dojenčetu podario. Čudnovato Rođenje: Kada je nastupilo određeno vrijeme, hadreti Merjem je rodila dijete. O rođenju tj. dolasku Isusa na ovaj svijet Allah kaže: "Isaov slučaj je u Allaha isti kao i slučaj Ademov: od zemlje ga je stvorio, a zatim rekao: »Budi!« - i on bi (nastade)." (Ali Imran: 59) Nakon rođenja, hadreti Merjem, se vratila svom narodu sa djetetom u naručju. Kada su ugledali Merjem, za koju su znali da je djevica i neudata, sa djetetom u naručju svi su bili šokirani. Onda su je počeli optuživati pomišljajući na najgore. Kako se takva stvar mogla desiti? Njen otac Imran je bio jedan od uglednika, njena familija je vodila porijeklo od Haruna (Aron). Niko nije mogao poreći njenu iskrenost u obožavanju i njenom služenju Hrama. Ona je samo šutjela i pokazala na djete, time im dajući signal da pitaju njega ono što im nije jasno. Kur`an kaže o ovome: "I dođe ona s njim porodici svojoj, noseći ga. »O Merjemo,« - rekoše oni »učinila sinešto nečuveno!

Ej ti, koja u čednosti ličiš Harunu, otac ti nije bio nevaljao, ni mati tvoja nije bila nevaljalica.« A ona im na njega pokaza. »Kako da govorimo s djetetom u bešici?« - rekoše. »Ja sam Allahov rob« - ono reče -, »meni će On Knjigu dati i vjerovjesnikom me učiniti I učiniće me, gdje god budem, blagoslovljenim, i narediće mi da dok sam živ molitvu obavljam i milostinju udjeljujem, I da majci svojoj dobar budem, a neće mi dopustiti da budem drzak i nepristojan. I neka je mir nada mnom na dan kada sam se rodio i na dan kada budem umro i na dankada budem iz mrtvih ustao!« (Merjem: 27-33) Kada je hadreti Isus ovo progovorio, on je bio samo nekoliko dana star i nije više govorio sve dok nije dostigao starosnu dob kada djeca obično progovore. Izraelćani su htjeli da kamenuju hadreti Merjemu umišljajući da je ona počinila blud. Ali kad su čuli Isusa da kao beba govori da je on od Allah odabrano dijete kojeg će učiniti budućim vjerovjesnikom oni su odustali od te ideje i oslobodili je svake optužbe. Allah je učinio Isusa i njegovu majku Svojim znamenjem čovječanstvu, jasan i siguran dokaz Njegove potpore onome kome On hoće. "I sina Merjemina i majku njegovu smo znakom učinili. Mi smo njih na jednoj visoravni sa tekućom vodom nastanili." (Mu`minun: 50) Oni su otišli na ovo mjesto, spomenuto u ajetu, zato što su ih neki grubi ljudi tog vremena prislili na to. Oni su napustili svetu zemlju po Božanskoj naredbi. Isus je tada bio vrlo mlad. Njegovo djetinjstvo je proteklo pod Allahovim budnim okom i On ga je ojačao sa mudrošću i blagodatima. Pozivanje ljudi ka Allahu: Isus je imao 33 godine kada je počeo primati objavu i krenuti sa poslaničkom misijom. Allah kaže o tome slijedeće: "Poslije njih smo Isa`a, sina Merjemina, poslali, koji je priznavao Tevrat (Tora) prije njega objavljen, a njemu smo dali Indžil (Evanđelje), u kome je bilo uputstvo i svjetlo, i da potvrdi Tevrat, prije njega objavljan, u kome je takođe bilo uputstvo i pouka onima koji su se Allaha bojali." (Maida: 46) Isus je se predstavio i obratio Izraelćanima slijedećim riječima:

"Donosim vam dokaz od Gospodara vašeg: napraviću vam od ilovače nešto poput ptice i puhnuću u nju, i biće, voljom Allahovom, prava ptica. I iscijeliću slijepa od rođenja, i gubava, i oživljavaću mrtve, voljom Allahovom, i kazivaću vam šta da jedete i šta u domovima svojim gomilate; to će, uistinu, biti dokaz za vas, ako pravi vjernici budete; i da potvrdim istinitost Tevrata, objavljenog prije mene, i da vam dopustim nešto što vam je bilo zabranjeno. I donosim vam dokaz od Gospodara vašeg, -- zato se Allah bojte i mene slušajte --, Allah je doista i moj i vaš Gospodar, pa se Njemu klanjajte; to je pravi put!" (Ali Imran: 49-51) Isus je obavljao ovaj poziv među Židovima. Izraelćani su iskomplikovali i promjenili pravila božanaske religije koja je objavljena hadreti Mojsiju; oskrnavivši time čistotu Tevrata (Tore). Oni su otišli sa pravog puta kojim su poslanici hodili. Oni su takođe napustili moralne principe. Oni su štaviše poricali Sudnji Dan, kaznu i obraćun. Oni su postali žrtve vlastitih strasti, gušeći se u njihovom kovitlacu. Kao posljedica toga, Allah Uzvišeni je poslao hadreti Isusa da ih povrati na pravi put, da otkloni sujevjerje i besmislene ideje u njihovoj religiji. Isus je tako otpočeo sa propovjedanjem istine i verifikovanjem onoga što jeste dio Mojsijeve religije. On je takođe po Allahovom naređenju dozvolio neke stvari Židovima koje su im prije bile zabranjene radi njihove neposlušnosti Stvoritelju. On ih je pozivao Allahu opominjući ih na Sudnji dan, obraćun i kaznu, time pokušavajući da ih spasi od njihovih iskrivljenih shvatanja. U Kur'anu se kaže: "A kad je Isa očita znamenja donio, on je rekao: »Donosim vam mudrost i dolazim da vam objasnim ono oko čega se razilazite. Zato se Allaha bojte i meni se pokoravajte. Allah je i moj i vaš Gospodara, pa se Njemu klanjajte, to je pravi put!«" (Zuhruf: 63-64) Ali Židovi mu nisu vjerovali, niti su prihvatili njegov poziv. Oni su umjesto toga pokušali da odbrane izmjenjenu Toru. Čudesa: Izraelćani su, da bi stvarali probleme, zahtijevali čuda u dokaz njegovog poslanstva. Allah Svemoćni im je pokazao razna čuda da potvrdi hadreti Isusovo poslanstvo. On je oživljavao mrtve pozivajući ih ili samo dodirom. Ispred Židova on je Allahovom voljom proživio četiri mrtva čovjeka. Jedan od ovih ljudi je bio njegovo prijatelj koji je bio mrtav već tri dana. Oni su otišli do njegovog groba i kad mu je Isus rekao: »Ustani Allahovom dozvolom!«, grob se otvorio i čovjek je izišao otresajući sa sebe zemlju. Drugi čovjek je progovorio dok su ga nosili prema groblju. Treći čovjek kojeg je proživio je umro dan prije toga. Nakon tog proživljenja ti ljudi su nastavili živjeti neko vrijeme.

Mnogi Židovi i nakon toga još nisu bili zadovoljni. Oni su rekli o ovim proživljenim ljudima, 'Ovi ljudi, oni nisu ni bili mrtvi, te ih nisi ni oživio.' Oni su tražili od njega da oživi čovjeka koji je živio prije nekoliko stoljeća; naprimjer Šam, sin hadreti Nuha, te je on Allahovom dozvolom i njega proživio. Šam je posvjedočio hadreti Isusovo poslanstvo, te onda opet umro. Drugo hadreti Isusovo čudo je bilo da je on napravio od ilovače figuru ptice te onda puhnuo u nju i ona je postala kao prava i živa ptica. Uprkos današnjoj uobraženosti moderne medicine poslanici i sveti ljudi u drevna vremena su itekako poznavali medicinsku nauku. Naprimjer, hadreti Isus je dodirom svoje mubarek ruke slijepim očima dobavljao vid. On je liječio gubavca dodirom svojih ruku. Iakoje medicina bila dosta razvijena u toj eri liječnici ipak nisu mogli izliječiti tu bolest. Činjenica je pak da osobe kao što je hadreti Isus i druge svete osobe liječi bolest uklanjanjem njenog uzroka na pod-atomskom levelu te su u stanju da mjenjaju i koriguju organske čestice čak i na DNA kodu popravljajući time fizičke anomalije. Oni koji su upućeni u duhovne nauke znaju o čemu ja ovdje govorim, a oni koji nisu neka traže uputu pa će Allahovom voljom i oni znati. Većina ljudi nije svjesna ni desetine svojih mentalnih i duhovnih potencijala, koji naravno mogu doći do izražaja samo kompletnim duhovnim, mentalnim i fizičkim usaglašavanjem sa Božanskim odredbama. Osim ovog čuda hadreti Isus je informisao svakog pojedinca šta je prije toga jeo, pio i gomilao u svojoj kući. On je prošao mnogim mjestima pokazujući ljudima čudesa. Pa i pored svega viđenog Židovi su nastavili da ga poriću i pobijaju. Oni su govorili, 'Ovo je doista magija, ovaj čovjek je čarobnjak.' Svemogući Allah je povodom ovoga rekao: "Na dan kada Allah sakupi poslanike i upita: »Da li su vam se odazivali?« -oni će reći: »Mi ne znamo, jer samo Ti znaš sve tajne«. Kada Allah rekne: »O Isa, sine Merjemin, sjeti se blagodati MOje prema tebi i majci tvojoj: kada sam te Duhom pomogao pa si s ljudima, u bešici i kao zreo, razgovarao; i kada sam te pismenosti i mudrosti, i Tevratu i Indžilu naučio: i kada si, vojom Mojom, od blata nešto poput ptice napravio i u nju udahnuo i kada je ona, voljom Mojom, postala ptica; i kada si, voljom Mojom, od rođenja slijepa i gubavca iscijelio; i kada si, voljom Mojom, mrtve dizao; i kada sam od tebe sinove Israilove odbio, kad si im jasne dokaze donio, pa su oni među njima koji nisu vjerovali -- povikali: »Ovo nije ništa drugo do prava magija!«" (Maida: 109-110) Učenici:

Hadreti Isus je imao dvanaest učenika i iskrenih drugova poznatih kao Havarijun (Apostoli). Oni su vjerovali u hadreti Isusovo poslanstvo i bili mu lojalni kao što su i drugovi poslanika Muhammeda . Izraelćani nisu vjerovali u njega; štaviše oni su pokazivali tvrdoglavost u svom nevjerstvu. Na drugoj strani, Učenici su odvažno pokazivali svoju vjeru i suportovali hadreti Isusa. Allah Uzvišeni pohvaljuje njihovu lojalnost u Kur'anu: "A kada se Isa uvjerio da oni neće da vjeruju, uzviknuo je: »Koji će biti pomagači moji na Allahovom putu?« -- »Mi«, -- rekoše učenici, -- »mi ćemo biti pomagači Allahove vjere, mi u Allaha vjerujemo, a ti budi svjedok da smo mi Muslimani.«" (Ali Imran: 52) Učenici su izrazili iskrenu vjeru u Allaha Uzvišenog: "Gospodaru naš, mi u ono što Ti objavljuješ vjerujemo i mi Poslanika slijedimo, zatonas upiši među vjernike!" (Ali Imran: 53) U stvari, ta vjera učenika je bila razlogom pa ih je Allah nadahnuo što se da vidjeti iz ovog ajeta Kur'ana: "I kada sam učenike nadahnuo: 'Vjerujte u Mene i Poslanika moga!' -- oni su odgovorili: 'Vjerujemo, a Ti budi svjedok da smo Muslimani'. (Maida: 111) Obračajući se sljedbenicima vjerovjesnika Muhammeda , Allah uzvišeni navodi primjer vrline i lojalnosti odnosom Učenika prema poslaničkoj misiji: "O vjernici, pomozite Allahovu vjeru, kao što su učenici rekli: »Mi ćemo pomoći Allahovu vjeru!« -- kad ih je Isa, sin Merjemin, upitao: »Hoćete li me pomoći Allaha radi?«" (Saff: 14) Nakon Isusova odlaska na nebo, Učenici su dosljedno propovjedali Novi Zavjet, i vremenom jedan po jedan ginuli kao šehidi. Njihovim odlaskom sa ovoga svijeta je otišlo i znanje koje su posjedovali nakon čega su svakojaki šarlatani i vladari mijenjali šta im se htjelo primoravajući obične ljude da sve to prihvate kao hadreti Isusovo naučavanje. Uzdignuće na nebo: Izraelćani su bili pod rimljanskom vlašću. Iako su osvjedočili velika Isusova čudesa, oni nisu prihvatili njegov poziv. Oni su očekivali obećanog spasitelja mesiju. Oni su vjerovali da će taj mesija biti borac koji će ponov uspostaviti drevno Židovsko kraljevstvo i obezbjediti njima Židovima da dominiraju cijelim svijetom. Vidjevši hadreti Isusa kao vrlo blagog i i nježnog, oni nisu vjerovali da je on taj obećani mesija. Oni su ga porekli, štaviše oni su pokušali

sve da spriječe ljude da ga slijede i vjeruju. Ali to im ipak nije tako polazilo za rukom. Najstrag su odlučili da ga ubiju kao što su ubili i hadreti Jahiju (Ivan Krstitelj). Jedano d njih, pretvarajući se da vjeruje, je ušao među Učenike. Da bi ih mogli napasti oni su morali prvo saznati gdje se Učenici sastaju. Ipak njihova spletkanrenje im je donijelo da su sami upali u klopku koju su Učenicima pripremali. Allah Uzvišeni kaže: "I oni (nejvernici) su spletkarili i planirali, a i Allah je planirao, a Allah je najbolji planer." (Ali Imran: 54) Allah Mudri je obavijestio Isusa: "I kada Allah reče: »O Isa, Ja ću te uzeti i k Sebi te uzdignuti i spasiću te od nwevjernika i učiniću da tvoji sljedbenici budu iznad nevjernika sve do Smaka svijeta. Meni ćete se, poslije, svi povratiti i Ja ću vam o onom u čemu ste se razišli presuditi. A one koji ne budu vjerovali na strašne muke ću udariti i na ovom i na onom svijetu i niko im neće moći pomoći.«" (Ali Imran: 55-56) Allah Svemoćni je uzdigao Isusa na nebo kao što je to učinio prije i sa hadreti Idrisom. Juda izdajica koji je bio ubačen među Učenike je greškom i radi svoje fizičke sličnosti sa hadreti Isusom uhvaćen i kasnije razapet na krstu. Allah Mudri, koji zna sve pojavno i skriveno, kaže u ovoj Kur'anskoj rečenici: "Zbog nevjerovanja njihova i teških kleveta protiv Merjeme i riječi njihovih: »Mi smo ubili Mesiha, Isa`a, sina Merjemina, Allahova poslanika«... A nisu ga ni ubili ni raspeli, već im se pričinilo. Oni koji su se o njemu u mišljenju razilazili, oni su sami o tome u sumnji bili; o tome nisu ništa pouzdano znali, samo su nagađali; a sigurno ga nisu ubili, već ga je Allah uzdigao Sebi. -- A Alllah je silan i mudar." (Nisa: 156-8) Kakva ironija da se Kršćani mole i zaklinju raspelu koje zapravo simbolizuje sramnu smrt špijuna koji je imao namjeru da iznevjeri i ubije Isusa i njegove učenike. "Obećani mesija" kojeg Židovi još uvijek čekaju je niko drugi do Antihrist ili Dedždžal koji će biti Židov i koji će pokušati da zavlada cijelim svijetom. Njegov politički i državni sistem je već u pogonu i samo se još čeka na njegov zvanični izlazak na svjetsku pozornicu.

ISLAMSKI BLAGDANI Muslimani imaju dva blagdana: 1- Ramadanski bajram

2- Kurban bajram. Ramadanski bajram Ramadanski bajram je blagdan koji Muslimani svečano obilježavaju po isteku Ramadana 1, 2 i 3 dana mjeseca Ševvala u znak veselja što su izvršili dužnost Ramadanskog posta, klanjali teravih namaze, posjećivali džamiju i slušali predavanja, pa se nadaju u Allahovu dželle šanuhu milost i nagradu. Kurban bajram Kurban bajram je blagdan koji Muslimani obilježavaju 10, 11, 12 i 13 dana mjeseca Zulhidžeta. Osim bajram namaza Muslimani na Kurban bajram kolju kurbane. Kurban je Islamski obred koji se sastoji od klanja u Ime Allaha propisane životinje u određeno vrijeme. Od kurbanskog mesa treba 1/3 podijeliti siromašnim Muslimanima i Muslimankama, 1/3 podijeliti kao dar prijateljima ili komšijama (Muslimanima), a 1/3 ostaviti za svoju porodicu. Muslimani našeg podneblja uobičajili su prigodno obilježiti i slijedeće dane: - Nova Islamska Hidžretska godina, - Mevlud tj. dan rođenja zadnjeg Allahova Vjerovjesnika Muhammeda sallallahu ´alejhi ve sellem- Mubarek noći: Lejlei-Regaib, Lejlei-Miradž, Lejlei-Berat i Lejlei-Kadr, Nova Islamska Hidžretska godina Islamska Hidžretska (lunarna) godina određuje se prema kretanju Mjeseca oko Zemlje, a ima 354 ili 355 dana. Muslimanske Hidžretske godine računaju se od migracije Muhammeda sallallahu ´alejhi ve sellem- i prvih Muslimana iz Mekke u Medinu. Kao prvi dan Nove Islamske godine uzima se prvid an arapskog mjeseca Muharrema svake godine. Mevlud Mevlud je svečanost kojom Muslimani obilježavaju 12. Rebiul-evel kao rođendan Muhammeda -sallallahu ´alejhi ve sellem. Tom prilikom u džamijama se prouči mevlud i prigodna predavanja o životu i radu Allahova Poslanika i uglednih ashaba, kao i u raznim drugim pogodnim prilikama. Mevlud je donekle kontroverzna stvar u današnje vrijeme te sam pripremio jedan opširniji dokument samo o toj temi.

Mubarek noći Lejlei-Regaib pada prvog uoči petka u mjesecu Redžebu. Te noći osjetila je hadreti Amina, da je zanijela svog sina Muhammeda -sallallahu ´alejhi ve sellem. Lejlei-Miradž pada 27. noć mjeseca Redžeba. U toj noći Muhammed sallallahu ´alejhi ve sellem- doživio je najviše duhovno uzdignuće i dobio od Allaha dželle šanuhu zaduženje za pet dnevnih namaza. Lejlei-Berat pada 15. noć Ša'bana kada Allah dželle šanuhu određuje ljudske sudbine za narednu godinu. Ona nas podsjeća na skori dolazak najdražeg nam gosta, Ramadana, da bismo se duhovno i fizički pripremili za post i ostale ibadete. Lejlei-Kadr pada 27. noć Ramadana iako to nije definitivni datum nego jedna od neparnih noći u zadnjoj trećini Ramadana. To je najodabranija noć u godini. Za nju veli Allah dželle šanuhu da je bolja od hiljadu mjeseci jer je u toj noći Alllah dželle šanuhu počeo objavljivati Kur'an azimu šan Muhammedu sallallahu ´alejhi ve sellem.

ISLAMSKO VLADANJE (AHLAK) Moral je skup pravila o dobrom vladanju. Izvori islamskog morala su Kur'an, Hadis i način života Islamskih velikana. Propisi o Islamskom moralu dijele se u tri grupe: 1. dužnosti prema Svemogućem Allahu, 2. dužnosti prema sebi i 3. dužnosti prema ostalim ljudima. DUŽNOSTI PREMA ALLAHU Prema Allahu smo dužni: 1. Čvrsto vjerovati u svih šest temeljnih istina vjere; 2. redovno i sa zadovoljstvom izvršavati Islamske dužnosti; 3. imati uvijek na umu da je dobro što god je Svemogući Allah dželle šanuhu naredio, a zlo što god je On zabranio. DUŽNOSTI PREMA SEBI

Život i zdravlje darovao nam je Svemogući Allah i mi trebamo da ih čuvamo. U tu svrhu potrebni su: čistoća, hrana, odijevanje i umjerenost u svemu. Naročito treba paziti na osobnu čistoću. Allah dželle šanuhu nam je dao raznovrsnu hranu koju jedemo. Zabranjeno je jesti: svinjsko meso i masti i svinjske prerađevine, meso krepane životinje, meso životinje koja nije propisno zaklana i krv. Zabranjeno je piti sva alkoholna pića, radi otklanjanja brojnih štetnih posljedica od upotrebe navedenih jela i pića. Muslimani i Muslimanke treba da budu propisno odjeveni i da ne pretjeruju u luksuzu. Muškarci ne smiju nositi svilu i zlato, a žene ne smiju nositi kratke, tijesne i prozirne haljine a dužne su pokrivati cijelo tijelo i kosu osim lica i šaka. Ako žele od vlastite volje pokriti i lice ne smije ih se kritikovati i braniti im to jer je to znak pobožnosti. Zna sepouzdano da su Poslanikvoe supruge i žene ashaba pokrivale lice tj. nosile feredžu. Oni koji preziru ili ne vole žene pod feredžom mogu posigurno znati da i njih Allah dželle šanuhu prezire i ne voli jer da je to nešto vrijedno prezira Allah dželle šanuhu bi to posigurno objavio svom Poslaniku -sallallahu ´alejhi ve sellem jer su se njegove supruge tako pokrivale još prije svršetka objave koja je prekrivala period od 23 godine. Hrana, odijevanje i sve ostalo treba da budu od pošteno zarađenih sredstava. Nauka i odgoj oplemenjuju naše srce i um i odvraćaju nas od hrđavih djela, misli i navika. Nije dovoljno imati samo znanje, nego se treba prema njemu i vladati. Da bismo postigli lijep odgoj trebamo biti uljudni, stidljivi, promišljeni i strpljivi. Ne smijemo biti umišljeni, oholi, srditi i grubi. Zdrav čovjek mora raditi da sebi i svojoj porodici na pošten način osigura izdržavanje, da bude u stanju pomoći siromaha i nemoćnog, te da može doprinijeti nešto i za napredak vjere i Islamske države. Rad na halal način je ubrojan u jednu vrstu džihada i onaj ko ide raditi onako kako muje Allah dželle šanuhu dozvolio će primiti nagradu kao mudžahid. Žalosno je da mnogi ljudi a pogotovo naši Bosanci vjeruju da je rad važniji od namaza i drugog obligatnog ibadeta te radi posla uopšte ne klanjaju ili naklanjavaju svih pet namaza. Takav rad nije džihad niti je od Allah dželle šanuhu blagoslovljen. Neki učenjaci čak smatraju da je svaki dinar zarađen u vremenu propuštenog fard namaza u stvari haram. Bilo kako bilo činjenica je da će Allah dželle šanuhu na Sudnjem Danu prvo pitati za namaz pa tek nakon toga o stečenom imanju tj. nafaki. Imaju dvije skupine ljudi po vom pitanju. Jedni neće nikako da rade da bi svaki namaz mogli u njegovu prvom vremenu klanjati a drugi neće da nikako klanjaju da ne bi izišli iz hatura poslodavaca i društva oko sebe. I jedni i drugi su otišli u ekstremnost. Ako bi osoba izgubila posao radi obavljanja namaza u toku radnog vremena onda je dozvoljeno da klanja namaz u vrijeme pauze za rucak pa makar to bilo na sredini ili kraju dotičnog namaskog vremena. Što se tiče Džume namaz on je obaveza za sve muškarce te ako poslodavac ne dozvoljava svom radniku da ide na Džumu on treba potražiti posao na drugom mjestu gdje će to

moći obavljati. U vezi ovoga je porebno usvojiti strah od Allaha dželle šanuhu nad strahom od stvorenja pa će Allah dželle šanuhu otvoriti puteve koje mi sami nismo moćni otvoriti ka razriješenju našeg problema. DUŽNOSTI PREMA OSTALIM LJUDIMA Prema ostalim ljudima smo dužni biti dobri, pravedni, iskreni i korisni. Dobrota se sastoji: u dobru mišljenju o drugima (ako to zaslužuju), u praštanju i u pomaganju okoline dobrim djelima. Protivni dobroti su: mržnja, zavist i ogovaranje. Istinost se sastoji u slijedećem: da čovjek govori istinu, da se ne pretvara i da ispunjava dato obećanje. Istinosti je protivna: laž, dvoličnost i pretvaranje. Neke stvari ne treba javno iznositi iako su istina, kao što su: prenošenje tuđih riječi, otkrivanje tuđih sramota, mahana i tajni te ogovaranje drugoga. Pravednost se sastoji u tome da svaki pojedinac dobije ono što je njegovo i što njemu pripada, a da prepusti drugima njihovo pravo. Pravednost je protivna nepravednosti. Porodica je osnovna ljudska zajednica, koja nastaje na Islamskom braku i ljubavi. Roditelji su dužni: brinuti se za zdravlje i život svoje djece, brinuti se da ih dobro u vjeri odgoje, brinuti se da ih upute na nauku ili zanat i osposobe za privremeni život na ovom svijetu. Djeca prema roditeljima imaju ove dužnosti: da su zahvalna i poslušna, da ih slušaju, štuju, vole i pomažu (samo u onome što je Islamskim zakonom dozvoljeno), da se na svaki poziv roditelja odmah odazovu, da mrtve roditelje spominju dovom i da u njihovo ime daju sadaku ili pomoć. Ako su roditelji bolesni i iznemogli, moraju ih djeca njegovati, a ako su siromašni a djeca itnaju imetka ili mogu zarađivati, onda moraju izdržavati svoje roditelje. I ostalu rodbinu treba lijepo paziti i pomagati.

GRIJESI I KAJANJE Vjera je Allahova dželle šanuhu uputa kojom se usmjeravaju ljudi da dragovoljno čine ono što je samo po sebi dobro. Vjera zabranjuje sve što je loše i štetno za dušu i tijelo, srce ili um, život i porodicu, imovinu ili čast.

Ko radi što je vjerom zabranjeno čini grijeh. Ako čovjek učini kakav grijeh, hotimično ili nehotice, treba da se odmah pokaje (tevbu učini). Tevba se obično čini usmeno ovako: »Milostivi Allahu, ja se iskreno kajem što sam učinio grijeh i molim Tvoj oprost. Estagfirullah, estagfirullah, estagfirullah ve etubu ilejh.« Kad se ovo izgovori, prouči se Amentu billahi i Kelime-i šehadet. Uz iskreno kajanje treba učiniti i neko dobro djelo jer Allah dželle šanuhu briše ružna djela sa dobrim djelima. Veliki grijesi Veliki grijesi su oni za koje je predviđena oštra kazna, ali oni ipak ne izvode iz vjere (dina), odnosno počinilac tih grijeha nije prestao biti Musliman, ali je zaslužio oštru kaznu, pa je potrebno da se za te grijehe pokaje. Spomenućemo neke velike grijehe koji su najčešći: 1. 2. 3. 4. namaz ne klanjati, zekat, post i hadž ne izvršavati, Allahove miljenike (Evlije) kuditi ili prezirati, piti i proizvoditi alkoholna pića i droge i baviti se njihovom proizvodnjom, prodajom i posluživanjem, 5. jesti svinjsko meso mast i prerađevine od ovog mesa, 6. vrijeđati i ne poštovati roditelje kao i ne brinuti se za njihovo izdržavanje, ako su siromašni, 7. ubiti čovjeka, osim u nužnoj odbrani, 8. bez potrebe lagati (ako se želi pomiriti dva supružnika ili vjernika onda im je dozvoljeno slagati), 9. ne htjeti istinu svjedočiti. 10. krivo svjedočiti i krivo se zaklinjati. 11. biti dvoličan, 12. zinaluk činiti, odnosno stupati u vanbračne spolne odnose, 13. prisvajati tuđu imovinu, otimati i uništavati, 14. krasti i krivo mjeriti, 15. drugog vrijeđati, 16. ljude ili životinje spaljivati na vatri ili ih na neki drugi način mučiti, 17. klevetati i tuđe mane iznositi i širiti (gibet), 18. prenositi tuđe riječi i time zavađati i mržnju sijati (nemimet), 19. zavidjeti, tj. željeti da nekome nestane neko dobro (hased), 20. biti ohol, tj. praviti se velikim i precjenjivati se, a druge ponižavati (kibr), 21. drugom zlo spremati, 22. biti škrt, tj. ne izvršavati svoje imovinske obaveze, 23. odabirati zemaljska uživanja nad ahiretskim, 24. ne bojati se Allahove kazne, 25. vračati i vračarima (gatarima) vjerovati,

26. prigovarati za usluge i dobra djela, 27. isključiti iz nasljeđa nekoga osim ako je otpao od Islama (murted), 28. tijesnu i providnu odjeću nositi, 29. neislamske takse zahtijevati, 30. nemuslimane voljeti i s njima nepotrebno vrijeme provoditi, 31. neopravdane novotarije u vjeru unositi i još dosta drugih....

IHSAN

Ihsan je kompletnost ili savršenost Imana i Islama zajedno. Ihsan je više stanje (hal) i duhovna stanica (mekam) nego što je nešto opipljivo i mjerljivo. To je nevidljivi odnos i interakcija između Gospodara i roba u kojoj niko drugi nema upliva. Poznati Hadis od Omera ibn Hattaba -radiallahu `anh- o našem i Allahovom miljeniku Muhammedu -sallallahu ´alejhi ve sellem- kaže: "Jednog dana smo sjedili sa Resulullahom -sallallahu ´alejhi ve sellem- u džamiji kad je ušao nepoznati čovjek u vrlo čistoj bijeloj odjeći, što je bilo vrlo neobično za nekog ko je morao proći kroz prašnjavu pustinju. On je prišao Poslaniku sallallahu ´alejhi ve sellem- i sjeo tako blizu njega da su mu koljena dodirivala ona od Poslanika -sallallahu ´alejhi ve sellem- što nas je još više začudilo. Onda ga je upitao, 'Muhammede kaži mi šta je Islam?' Resulullah -sallallahu ´alejhi ve sellem- odgovori, 'Islam je da vjeruješ i posvjedočiš da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov Vjerovjesnik, da klanjaš namaz, da udjeljuješ zekat, da postiš mjesec Ramadan i da obaviš Hadžž ako budeš mogućan.' Nepoznati čovjek reče: 'Istinu si zborio.' Mi smo se čudili njemu kako postavlja pitanja Poslaniku sallallahu ´alejhi ve sellem- pa onda potvrđuje njegove odgovore. Onda je on upitao Poslanika -sallallahu ´alejhi ve sellem-, 'Šta je Iman?' Resulullah -sallallahu ´alejhi ve sellem- mu odgovori, 'Iman je

da vjeruješ u Allaha, Njegove Melaike (anđele), Njegove Kitabe (Objave), Njegove Poslanike, Sudnji Dan i Kader (Allahovo određenje svih zbivanja).' On opet reče: 'Istinu si zborio.' Onda je rekao, 'Reci mi šta je Ihsan?' Resulullah -sallallahu ´alejhi ve sellem- mu odgovori, 'To je da obožavaš Allaha kao da Ga vidiš; a ako to ne možeš onda znaj posigurno da On tebe vidi.' Čovjek opet reče, 'Reci mi kad će biti Smak Svijeta?' Resulullah -sallallahu ´alejhi ve sellem- mu reče, 'Onaj što je upitan ne zna ništa više od onoga koji pita.' On mu onda reče, 'Reci mi o njegovim predznacima.' Resulullah -sallallahu ´alejhi ve sellem- mu reče, 'Robinja će roditi svoju gospodaricu, vidjećeš bosonoge, obnažene i siromašne čobane kako podižu sebi visoke nastambe.' Onda je taj čovjek otišao. Poslije nekog vremena Resulullah sallallahu ´alejhi ve sellem- me upita, 'O Omere, da li znaš ko je bio taj čovjek?' Ja rekoh, 'Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju.' On mi reče, To je bio Džibril (`alejhi selam) koji je došao da vas poduči vašoj vjeri.' Prenio Muslim Kao što vidimo ihsan je stanje svijesti u kojem vjernik ili vjernica proživljavaju najintimniju bliskost sa Allahom Veličanstvenim. To je stanje svijesti kojom se zanima islamska znanost Tesavvufa i vodi svakog onoga ko to stanje svijesti želi usvojiti. Allah dželle šanuhu na nekoliko mjesta u Kur'anu naglašava da vjernici ne treba da se zadovolje samo sa formalnim i minimalnim imanom i predanošću Gospodaru svjetova, nego da streme i usvoje stanje apsolutnog vjerskog ubjeđenja (hakkal~jekin) koje ništa ne može poljuljati. Ako vas interesuje, a trebalo bi, kako se ovo stanje ihsana postiže pročitajte ovaj moj dokument o Islamskoj znanosti Tesavvufa.

MESNUN DOVE Resulullah -sallallahu ´alejhi ve sellem- je običavao učiti određene dove pri određenim radnjama ili situacijama. Pošto su te dove važan dio cjelokupnog Islamskog mehanizma obožavanja u smjeru kontinueta svjesnosti prema Allahu dželle šanuhu tokom 24 sahata ljudskog bivstvovanja ja ću ih navesti ovdje za one koji su iskreni i željni postizanja Allahove dželle šanuhu blizine i zadovoljstva. Dova pri polasku na spavanje:

»Bismike Rabbi ve da´atu dženbi ve bike erfe´uhu in emsektu nefsi fag`firleha ve in erselteha fah~fazha bima tahfezu bihi ´ibadekes~salihiin.« »U Ime Tvoje, Gospodaru, ja liježem. I (Tvojom dozvolom) ja ustajem. Pa ako mi dušu uzmeš (tokom sna) oprosti joj, a ako je vratiš nazad zaštiti je isto kao što štitiš Svoje pobožne robove.« Poslije lijepa sna:

»Elhamdulillahil~lezi bini`metihi tetimmus~salihat.« »Hvaljen neka je Allah kroz Čije blagodati se dobre stvari realizuju.« Poslije ružna sna:

»Elhamdulillahi ´alaa kulli haal.« »Hvaljen neka je Allah u svakom stanju.«

Poslije košmara:

»E´uuzu bikelimatillahit~tammati min gadabihi ve ´ikabihi ve šerri ´ibadihi ve min hemezatiš~šejtani ve ej~jahduruun.« »Ja tražim utoku u savršenim Allahovim riječima, od Njegova srdžbe i kazne i od Njegovih zločestih robova, i od šejtanskih sablazni i od njihova prisustva.« Dova po buđenju:

»Elhamdulillahil~lezi ahjana be´ade ma ematena ve ilejhin~nušuur.« »Hvaljen neka je Allah Koji nas proživi nakon što smo zamrli (zaspali) a Njemu će biti naš (finalni) povratak.« Pri ulasku u kupatilo ili nužnik:

»Allahumme inni e´uzu bike minel hub~si vel habais.« »O Allahu, ja ti utječem od zlih duhova muških i ženskih.« Po izlasku iz kupatila:

»Gufranek« »Oprosti mi (O Allahu!)«

Pri uzimanju abdesta:

»Allahummeg`firli zenbi ve ves~sia` li fiidari ve barik li fi rizki.« »O Allahu, oprosti mi grijehe i proširi moj dom, i blagodari moju nafaku.« Po kompletiranju abdesta:

»Ešhedu en la ilahe illallah vahdehu la šerike leh, ve ešhedu enne Muhammeden ´abduhu ve resuluh, Allahumme dž`alni minet~tevvabine ve dž`alni minel~mutetahhirin.« »Ja svjedočim da nema boga osim Allaha Koji nema partnera. I ja svjedočim da je Muhammed Allahov savršeni rob i vjerovjesnik. O Allahu, učini me jednim od pokajnika i jednim od onih koji su se očistili.« Po kompletiranju ezana:

»Allahumme rabbe hazihid~davetit~tammeti ves~salati kaimeti aati Muhammeden~il~vasilete vel~fadilete veb`ashu mekaman mahmudal~lezi ve`ad~teh.«

»OAllahu, Gospodaru ovog savršenog Poziva i Namaza koji nastupa; podari Muhammedu vesilu (posredovanje) i eminentnost. I postavi ga na hvaljenu poziciju koju si mu Ti obećao.« Po izlasku iz kuće:

»Bismillahi tevekkeltu ´alellah ve la havle ve la kuvvete illa billah.« »U Ime Allaha. Ja se oslanjam na Alaha. Nema moći niti snage osim u Allaha.« Na putu do džamije:

»Allahumme dž´al fi kalbi nuura, ve fi besari nuura, ve fi semi`i nuura, ve ´an jemini nuura, ve ´an šimali, ve ´an jesaari nuura, ve feuvki nuura, ve tahti nuura, ve emami nuura, ve halfi nuura, ve dže´al li nuura.« »O Allahu, podari mi svjetlo u moje srce, i svjetlo u moj vid, i svjetlo u moj sluh, i svjetlo s desna, i svjetlo s lijeva, i svjetlo iznad mene, i svjetlo ispod mene, i svjetlo ispred mene i svjetlo iza mene, i podari mi svjetlo.« Prije ulaska u džamiju:

»Bismillah, Allahumme salli ´ala Muhammed, Allahumme eftahli eb~vabe rahmetik.« »U Ime Allaha, o Allahu blagoslovi Muhammeda, o Allahu otvori mi vrata Svoje milosti.«

Po izlasku iz džamije:

»Allahumme inni es~eluke min fadlik.« »O Allahu podari mi Svoju blagodat.« Prije jela:

»Allahumme barik lena fima rezaktena vekina azaben~naar, Bismillah.« »O Allahu blagodari hranu kojom si nas Ti opskrbio i sačuvaj nas patnje vatrom, u Ime Allaha.« Poslije jela:

»Elhamdulillahil~lezi et´amena vesekana ve dže´alna muslimiin.« »Hvaljen neka je Allah Koji nas nahrani i napoji i učini nas Mulimanima.« Pri svlačenju odjeće:

»Bismillahil~lezi la ilahe illa Huu.« »U Ime Allaha osim kojeg drugog boga nema.« Pri oblačenju odjeće:

»Allahumme inni es~eluke min hajrihi ve hajri ma Huve lehu min šerrihi ve šerri ma Huve leh.« »O Allahu podari mi dobro u noj i dobro radi kojeg je načinjena. I ja tražim Tvoju zaštitu od zla u njoj i zla za koje je načinjena.« Prije ulaska u prevozno sredstvo:

»Subhanel~lezi sah~hare lena ve ma kunna lehu mukriniin.« »Slva neka je Onome Koji nam je podvrgao ovo za upotrebu, jer mi to nikad ne bi mogli sami postići.« Kada vidiš brata ili sestru u vjeri da te s osmijehom dočekuju reci:

»Adhakallahu sinnek.« »Neka ti Allah osmijehe dariva.« Ako ti brat ili sestra u vjeri kaže da te voli reci:

»Ehabbekel~lezi ahbebteni leh.« »Neka te Onaj, radi koga me voliš, takođe zavoli.« Ako ti Musliman učini bilo kakvu uslugu reci:

»Džezakallahu hajra.« »Allah te dobrim nagradio.« Čestitaj brak mladencima Muslimanima riječima:

»Barekalahu lek, ve bareke ´alejk, ve džeme´a bejnekuma fi hajr.« »Neka Allah učini blagoslovljenim (tvog supružnika) za tebe, i neka On blagoslovi i tebe i ujedini vas u sretnom ujedinjenju.« Pri stupanju u intimni odnos sa supružnikom reci:

»Bismillah, Allahumme dženibnaš~šejtane ve dženibiš~šejtane ma rezaktena.« »U Ime Allaha, o Allahu sačuvaj nas šejtana, i odstrani šejtana od onoga što nam podariš (djece).« Svojoj i drugoj Muslimanskoj djeci poželi dobro ovim riječima:

»U´iizuke bi kelimatillahit~tammati min kulli šejtan, ve haammeh, ve min kulli ´ajnin lammeh.« »Ja tražim utoku tebi u Allahovim savršenim riječima, od svakog šejtana i svakog otrovnog reptila, i od svakog opakog oka (pogleda).« Na kraju sijela ili vjerskog skupa reci:

»Subhanekel~lahumme ve bi hamdike ešhedu en la ilahe illa ente estagfiruke ve etuubu ilejk.« »Slava neka je Tebi o Allahu! Ja svjedočim da nema boga osim Tebe i molim te za oprost i kajem ti se.« Kad si suočen s problemom reci:

»Hasbunallahu ve ni´amel~vekiil.« »Nama je dosta Allah i dovoljan nam je zaštitinik.« Ako vas pogodi kakav belaj ili gubitak odmah recite:

»Inna lillahi ve inna ilejhi radži´uun, Allahumme ´indeke ahtesibu musiibeti fe`džurnii fiha ve ebdilnii minha hajra.« »Mi mso Allahovi i Njemu je naš povratak, o Allahu Ti si meni dovoljan u nevolji, pa me za nju nagradi i zamjeni je s nekim dobrom.« Ako si se o sebe ogriješio ili ste stigla nekakva nepovoljna posljedica neisprvna ponašanja traži izlaza u ovoj dovi Junusa ´alejhi selam:

»Laa ilaahe illaa ente subhaaneke inni kuntu minez~zaalimiin.«

»Nema boga osim Tebe, slava nek je Tebi doista ja sam se o sebe ogriješio.« Postoji još mnogo dova koje je naš časni Poslanik -sallallahu ´alejhi ve sellemredovno učio ali sam se zbog minimiziranja ovog ilmihala ograničio samo na one koje mi svakodnevno koristimo. Hvala Allahu Milostivom što mi dozvoli da skupim ove dove za svoju braću i sestre širom svijeta koji se sjećaju svoga Stvoritelja Allaha u svim prilikama. »Subhaane Rabbike Rabbil~´izzeti ´amma jesifuun ves~selaamun ´alel~murseliin vel~hamdulillahi Rabbil~´alemiin.«

Prikupio i uredio: Ebu Irfan el~Bosnevi

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->